Vous êtes sur la page 1sur 2

Asan-aginica

Asan-aginica

(narodna)

1
Asan-aginica

Što se bijeli u gori zelenoj? a najveće imotski kadija . 8

Al su snijezi, al su labutove? Kaduna se bratu svome moli:


Da su snijezi, već bi okopnuli, "Aj, tako te ne želila, braco,
labutove već bi poletjeli. nemoj mene davat za nikoga,
Nisu snijezi, nit su labutove, da ne puca jadno srce moje
nego šator age Asan-age. gledajući sirotice svoje!"
On boluje u ranami ljut'mi. Ali beže ne hajaše ništa,
Oblazi ga mater i sestrica, već nju daje imotskom kadiji.
a ljubovca od stida ne mogla.
1
Još kaduna bratu se moljaše,
Kad li mu je ranam bolje bilo, da njoj piše listak bijele knjige,
on poruča vjernoj ljubi svojoj: da je šalje imotskom kadiji:
"Ne čekaj me u dvoru bijelomu. "Djevojka te lijepo pozdravljaše,
ni u dvoru, ni u rodu momu!" a u knjizi lijepo te moljaše,
Kad kaduna riječi razumjela,
2
kad pokupiš gospodu svatove
još je jadna u toj misli stála dug potkljuvac nosi na djevojku,
jeka stade konja oko dvora; kada bude agi mimo dvora,
i pobježe Asan-aginica, nek ne vidi sirotice svoje."
da vrat lomi kule niz pendžere . 3
Kad kadiji bijela knjiga dođe,
Za njom trču dvije ćeri djevojke: gospodu je svate pokupio,
"Vrati nam se, mila majko naša, svate kupi, grede po djevojku.
nije ovo babo Asan-ago, Dobro svati došli do djevojke
već daidža Pintorović-beže!"
4
i zdravo se povratili s njome.
I vrati se Asan-aginica, A kad bili agi mimo dvora,
ter se vješa bratu oko vrata. dvije je ćerce s pendžera gledahu,
"Da, moj brate, velike sramote, a dva sina prid nju ishođahu,
gdi me šalje od petero dice!" tere svojoj majci govorahu:
Beže muči, ne govori ništa, "Vrati nam se, mila majko naša,
već se maša u džepe svione 5
da mi tebi užinati damo!"
i vadi njoj knjigu oprošćenja , 6
Kad to čula Asan-aginica
da uzimlje potpuno vjenčanje, starješini svatov govorila:
da gre s njime majci uzatrage. "Bogom brate, svatov starješina,
Kad kaduna knjigu proučila, ustavi mi konje uza dvora,
dva je sina u čelo ljubila, da darujem sirotice moje."
a dvije ćere u rumena lica, svoju dicu lijepo darovala:
a s malahnim u bešici sinkom, 7
svakom sinku nože pozlaćene,
odijelit se nikako ne mogla, svakoj ćeri čohu do poljane,
9

već je bratac za ruke uzeo a malome u bešici sinku,


i jedva je s sinkom rastavio, njemu šalje uboške haljine.10

ter je meća k sebi na konjica, A to gleda junak Asan-ago,


s njome grede dvoru bijelome. ter dozivlje do dva sina svoja:
U rodu je malo vrijeme stala, "Hod'te amo, sirotice moje,
malo vrijeme ni nedjelju dana, kad se neće smilovati na vas
dobra kada i od roda dobra, majka vaša, srca arđaskoga!"
dobru kadu prose sa svih strana, Kad to čula Asan-aginica
##################################################### bijelim licem u zemlju udrila,
1
ljubovca - ljuba, žena uput se je s dušom rastavila
11

od žalosti gledajuć sirotâ.


2
kaduna - kada, gospođa
3
pendžer - prozor #####################################################
4
daidža - ujak 8
kadija - sudac
5
svioni - svileni 9
čoha - sukno
6
knjiga oprošćenja - pismo za rastavu 10
bošča - komad platna, umatanje
7
bešika - kolijevka 11
uput - odmah

Vous aimerez peut-être aussi