Rudolf

Steiner

ZNANJE O N A T U L N O M GEOGRAFSKA MEDICINA: MISTERIJ DVOJNIKA

(Dva predavanja iz GA 178)

Preveo s engleskog Slobodan alica

Predgovor

Temelj antropozofski orijentirane duhovne znanosti ine predavanja, lanci te knjige dr Rudolfa Steinera (18611925). Od 1900. do 1924. godine odr ao je preko 6000 predavanja i niz teajeva, kako javnih, tako i za lanove Teozofskog, poslije Antropozofskog dru tva. Ve ina predavanja ostala je zapisana (po stenografskim bilje kama slu alaca), iako ih je Rudolf Steiner prvobitno smatrao za "usmena saoptenja koja nisu namijenjena za tisak". Budu i da je, zbog pomanjkanja vremena, sam vrlo rijetko mogao ispravljati biljeke, za sva objavljena predavanja treba imati na umu njegovo ogra ivanje: "Treba uzeti u obzir da u tekstovima koje nisam pregledao postoje gre ke." Nakon smrti Marie Steiner (18671948) njegove ene i saradnice, kojoj je bio povjerio du nost odre ivanja stenografa, sreivanja biljeaka, te brigu za pregled tekstova zapo elo se, na osnovi njezinih smjernica, sa izdavanjem sabranih djela Rudolfa Steinera (Rudolf Steiner Gesamtausgabe), koja su, ve im dijelom, ve grupisana u knjige sa oznakom GA. Broj tih knjiga ve je prema io brojku od 350, emu treba pridodati i 37 razli itih svezaka, mapa i listova sa umjetni kim radovima Rudolfa Steinera (skice, modeli, pasteli i akvareli)! U ovoj knjizi objavljena su dva predavanja. Ona su dijelom ciklusa predavanja koja je Rudolf Steiner odr ao tokom
7

S L O B O D A N

A L I C A

novembra 1917. godine u nekoliko gradova. Dva predavanja iz tog ciklusa ve su prevedena na glavni ju noslavenski jezik(e) i publicirana: predavanje "Antropozofija i psihoanaliza" je iza lo u asopisu "Upoznaj sebe!" iz 1938. godine, a "Individualno bi e i jedinstveni osnov sveta" je bilo izdato u obliku skripte za internu upotrebu jugoslavenskih antropozofa. * * * Do 1941. godine, u tadanjoj Jugoslaviji, djelovalo je (po ev i od kraja 1920 ih godina) jako Antropozofsko dru tvo. Razvijena je bila izdava ka djelatnost (knjige, asopis "Upoznaj sebe!"), te umjetni ka aktivnost (euritmijske predstave). Centri duhovnona u nog i umjetni kog ivota bili su Beograd i Zagreb. Ali, nakon 1945. godine ju noslavenski antropozofi nisu nikada vi e uspjeli da se organizovano ujedine, unato ive saradnje Beograda i Zagreba, a od kraja 1980 ih i Ljubljane te Sarajeva. Danas, na po etku XXI stoljea i tre eg tisuljea pohri anske ere, kada se ovje anstvo kao cjelina nalazi na pragu, i ispitu svoje zrelosti (podvrgavano razli itim ku njama, preko poja anih napadaja snaga zla), imamo situaciju da su u ju noslavenskom kulturnom prostoru opet Zagreb i Beograd sredi ta organizovanog antropozofskog ivota, sa zna ajnom izdava kom djelatno u, u Beogradu i umjetni kom aktivno u. U prvopo menutom gradu djeluje Antropozofsko dru tvo MarijaSofija te su razvijene inicijative waldorfske pedagogije, dok je u drugom aktivan Antroposofski kulturni centar. Antropozofija je, u svojim razli itim primijenjenim oblicima (waldorfske kole i djeiji vrtii, biodinami ka poljoprivreda, Slobodna umjetni ka akademija u Splitu) za ivjela i u drugim krajevima Srbije i Hrvatske, te na Kosovu.

P r e d g o v o r

***
Antropozofija je postala u Bosni i Hercegovini poznatom tek krajem 1980 ih godina, kada se u Sarajevu okupila grupa studenata duhovne nauke, poha aju i skoro dvogodinja (javna) predavanja, i zapo inju i sa meditativnim grupnim radom. Tragedija agresije na BiH, te sukoba njezinih vlastitih naroda, skoro da su zatrli nje no prisustvo Sofijino pod bosanskohercegova kim nebom, ije je disanje bilo evidentno sve do prolje a 1992... Ipak, krajem 1990 ih uspjelo se uz pomo njema kih antropozofskih prijatelja u podizanju i radu prvog waldorfskog djeijeg vrti a u Bosni i Hercegovini (u Sarajevu). Nimalo sluajno, godine 2000. u Sarajevu se ponovo zapo inje sa antropozof skim javnim predavanjima: prvo je odr ano, u proljee te godine, na Filozofskom fakultetu, zatim nekoliko predavanja u "Prosvjeti"... Razli iti asopisi po inju da objavljuju duhovnoznanstvene tekstove i umjetni ke priloge, a uvjereni smo ova knjiga (kao prva u na oj predvi enoj biblioteci antropozofskih djela) svjedoi, da se Antropos Sofija ili Antropozofija ta sofijanska mudrost modernog doba, bivavi kulminacijom otkrovenja svekolikog duhovnog razvoja ovje anstva poatlantske ere sada iznova useljava, na velika vrata, u ovu tragi nu zemlju (granicu svih granica!), ali zemlju uzvi ene manihejske nade, Bosnu i Hercegovinu, to srcoliko sredi te ju noslavenske narodnosne skupine... Ova antropozofska knjiga je prva takve vrste izdata u Bosni i Hercegovini, za to sam, osobno, veoma zahvalan sarajevskom Buybooku i jednom od njegovih direktora gosp. Goranu Samard i u. S. alica
Kadino selo, pod Romanijom, bo i no vrijeme 2003/04.

Prvo predavanje

Znanje o natulnom i zagonetke ljudske du e

Javno predavanje odr ano u St. Gallenu 15. novembra 1917.

Svako ko prati evoluciju ljudskog duha tokom stoljea, mo da hiljadugodi ta, do i e do osjeanja da ljudski duh napreduje ka sve ve im postignu ima u oblasti saznanja, te u oblasti djelovanja. Nema potrebe da se suvi e nagla ava svjetski napredak, jer u mra nim vremenima to su sada pogodila ovje anstvo, ovo kod mnogih mo e izazvati gorke sumnje. Ako osmotrimo ovu evoluciju ljudskoga duha, ne to drugo ini jasan utisak na nas, naime, da oblici i pojavnosti to ih zainje te e i ljudski duh se su tinski razlikuju od stoljea do stoljea. A po to smo mi danas u na em prou avanju na prvom mjestu zabavljeni te njom za saznanjem, to na jedan novi na in ho e da prodre u ovje ansku evoluciju, mi jedino trebamo imati na umu preko primjera kako takva shvatanja, koja jesu do izvjesnog stupnja suprotstavljena istima iz prijanjih vremena, sa te ko ama pristupaju ovje anstvu koje se razvija. Trebali bismo se stalno podsje ati, naprimjer, kako je teko bilo pridodati kopernikanski svjetonazor ljudskim navikama miljenja, navikama osjeanja zaista su za ovo, u pojedinim oblastima, bila potrebna stoljea. Ovaj je kopernikanski svjetonazor rasturio ono to su ljudi dugo vremena, nu no, dr ali za istinito, u vezi strukture kosmosa a na osnovu njihovih ulnih zapa anja. Onda je do lo vrijeme kada se ovjek vi e nije mogao pouzdati u

R U D O L F

S T E I N E R

to to mu o i kazuju, kada bi posmatrao izlazak i zalazak sunca, Sun evo kretanje. Morao je prihvatiti suprotno vizuelnom dojmu da Sunce na izvjestan na in, barem u svome odnosu spram Zemlje, ostaje nepokretnim. Ljudske navike miljenja i osjeanja nisu se lako prilagodile takvom iznenadnom obratu znanja. U antropozofski orijentiranoj duhovnoj nauci, emu su na a razmatranja posve ena, imamo da radimo sa jednim jo ve im obratom ove vrste. Oni koji vjeruju da su ubijeeni u vrstu znanstvenu podlogu sadr aja ove duhovne nauke, tako er vjeruju u takvu nu nost, jer to sada ima odlu uju i uticaj, te u daljnjoj evoluciji ljudskog miljenja, osjeanja, i osjeaja. Tako er bi se moglo kazati ako mi dozvolite ovih nekoliko uvodnih rijei da predstavljanje ne ega poput kopernikanskog svjetonazora bijae stvar sudara sa bezbrojnim predrasudama, sa tradicionalnim miljenjem. Ljudi vjerovahu, ako bi ne to moralo da ga zamijeni, to bi zbrkalo sva religijska shvatanja, i sline stvari. Mnogi drugi prigovori o onome o emu mi raspravljamo ove ve eri na ovaj su na in usmjereni. Ovdje problem jednostavno nisu predrasude, kao to su one koje su se suprotstavile Koper nikovoj teoriji, kao primjer. U ovom sluaju, imamo problem da u na e vrijeme mnogi ljudi zapravo ve ina od onih koji sebe smatraju prosvije enima i kulturnima ne samo da sa sobom nose svoje predrasude i predubjedenja; stvarno, oni se stide da se ozbiljno pozabave obla u o kojoj antropozofija govori. Takav jedan pojedinac osjea, da on mora da se ispri a ne samo svijetu uop te, ve i sebi, ako si dopu ta da je mogu e saznanje stvari, o kojima mi govorimo danas, na potpuno znanstveni na in, kao to se govori o spoljanjoj strukturi prirode. On vjeruje, da sebe stoga mora dr ati za blesavog ili djetinjastog. Ove se stvari moraju razmotriti, ako emo danas govoriti o antropozofski orijentiranoj duhovnoj nauci. Svako onaj ko danas govori iz saznanja ove nauke poznaje te prigovore, koji se moraju pojaviti od strane stotina i hiljada drugih. On ih ve poznaje, jer se
12

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

sumnja danas ne osjea samo u vezi specifinih istina i rezultata duhovne nauke; sumnja se daje bilo kakvo znanje mogu e u vezi oblasti sa kojom je antropozofija sama zaokupljena. Mogu nosti razvijanja pojmovnog vjerovanja u du i, op enitog pojmovnog vjerovanja o oblasti vje noga, izvjesno su danas jo uvijek dopu tene i pravdane od strane mnogih; ali se to op enito smatra ne im sanjala kim ili sentimentalnim da se vjeruje, da se stvarno injeni no znanje mo e razviti o stvarima, izvu enima iz ulnog svijeta, to su u vezi sa onim besmrtnim i vje nim u prirodi ljudskog bia. Ovo je osobito sluaj me u onima koji se smatraju da oblikuju svoje sudove iz u sada njosti priznatog na ina znanstvenog poimanja. Ovo ve e ne emo ni ta raditi sa tim sanjala kim i sentimentalnim. Tanije, bavit emo se jednim podru jem o kojem bi se moglo kazati da student, naro ito student znanosti, uzdrhti pred njegovim prvim uslovom. elio bih se samo kratko dota i injenice, da ova antropozofski orijentirana duhovna nauka nema elju da bude sekta ka. Potpuno je pogre no ako neko razumijeva, da ona eli da se uzdigne na na in uspostavljanja jednog novog religijskog vjerovanja. Ona to ne eli. Ona eli da se pojavi danas, kao nu ni rezultat nazora na svijet to ga je donio prirodoznan stveni razvoj, jedno op te, javno prihva eno poimanje od strane najirih krugova ovje anstva. Ovaj prirodoznanstveni razvoj danas podr ava mnoga shvatanja, koja, zauzvrat, jesu izvorom osjeaja i osjeanja. Isti obezbjeuje shvatanje za onaj najraireniji nazor na svijet. Prirodoznanstveni na in posmatranja postavlja si zadatak prouavanja i objanjavanja onoga stoje postavljeno pred vanjska ula, ispitivanje onoga stoje dostupno ljudskome razumijevanju preko prirodnih zakona o injenicama datima spoljanjim ulima. Kada se baci letimi an pogled na ono to je ivo, mogu e je uo iti kako prirodna nauka danas posvuda mora razmatrati porijeklo, idui unatrag do toga to konstrukcija sjemena otkriva
13

R U D O L F

S T E I N E R

u pogledu rasta, postajanja, cvjetanja. (Iako je ovo preovla uju e u drugim oblastima, najjasnije je uoljivo u carstvu ivoga.) Ako prirodoznanstvenik eli da objasni ivotinjski ili ljudski ivot na ovaj na in, on ide unatrag do roenja, studira embriologiju, prouava ono iz ega rast i postojanje proizilaze. Prirodoznanstvenik se vra a na roenje, na po etak onoga to se pred ulima razvija. I kada prirodna znanost traga za objanjenjem svijeta, ide unatrag sa raznim hipotezama sa po ecima baziranima na geologiji, paleontologiji, to pojedine grane prirodne nauke mogu objelodaniti oblikuju i razumijevanje iz njih samih, mogli biste kazati, o nastanku strukture univerzuma. Unato tome to ovaj ili onaj mogu imati sumnje u opravdanost takvog na ina miljenja, za takvim miljenjem se uvijek te ilo. To su poznate misli, koje su ljudi iznijeli da bi razumjeli, ako ne po etke zemaljske evolucije ono barem najudaljenije epohe (npr. one epohe kada je ljudsko bi e hodalo po Zemlji), da bi objasnili, na neki na in, iz onoga stoje bilo ranije, iz onoga to se nalazi u stanju klice, iz ega proizilazi daje ljudsko bi e poprimilo u sebe, kroz svoja ula, svoju okolinu. itava darvinisti ka teorija, ili, ako je ostavimo po strani, teorija evolucije je zasnovana na traganju za porijeklom, te e i da uo ava pojavljivanje ne ega iz ne ega drugog. Kazao bih, da posvuda nalazimo ovu misao vra anja u mladost te do roenja, zbog objanjenja. Duhovna nauka, u antropozofskom smislu, zati e sebe u jednoj druga ijoj poziciji. Bivajui karakteristi nom zbog svog odstupanja, ona izaziva neodre enu opoziciju, suprotstavljanje kojega ljudi nisu svjesni; moglo bi se re i, da ona izaziva nesvjesnu opoziciju, instinktivnu opoziciju. Takva je opozicija esto mnogo efektnijom no protivljenje koje se jasno raspoznaje, koje je jasno izra eno. Da bi se uop te do lo do razumijevanja, antropozofski orijentirana duhovna nauka sada ne smije zapo injati sa op tim, maglovitim pojmovima o duhu; da bi do la do duhovnih injenica, ona mora smrt u initi svojom polaznom ta kom. Stoga mo
14

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

gli biste kazati ona od po etka stoji u fundamentalnoj opoziciji spram onoga ka emu se danas te i, naime, da se ide od roenja, mladosti, odrastanja, te napredovanja u razvoju. Smrt se name e ponad ivota. I, ako ste u dodiru sa savremenom znanstvenom literaturom, posvuda ete na i da savjesni nau nici dr e, da se smrt ne mo e umetnuti u slijed prirodoznanstvenih koncepata, na na in kako je to sa ostalim pojmovima. Duhovna nauka si mora na initi smrt svojom stvarnom startnom ta kom, smrt, prekid, ono zaista suprotno roenju. Osnovno pitanje jeste, kako smrt i sve ono to je s njome u vezi jeste nametnuto, u najirem zna enju, ponad ivota. Smrt ukida ono to ula zapa aju; ona razla e ono postaju e, ono to se pred ulima razvija. Na inom kako je smrt nametnuta ponad ivota, moglo bi se zaklju iti o njoj kao da nema udjela u onome to radi i cvjeta ovdje u ulnome svijetu, procvjetavajui i dajui ivot. Ovo je ono to priznaje miljenje, da se ni ta ne mo e spoznati o tome to smrt sakriva, to je, takore i, zaogrnuto smr u. (Sa izvjesnim organi enjima ovo je miljenje savr eno razumljivo, iako skroz neopravdano.) I to je stvarno da iz ovog o ka ljudskih osjeanja ti prigovori di u glave, prigovori to o ito mogu biti izneseni protiv stvari koje su rezultati jedne nauke danas jo u svojoj mladosti. Jer, duhovna nauka je mlada i upravo iz ovih razloga na koje smo se osvrnuli, duhovni nau nik je u sasma druga ijem poloaju od prirodoznanstvenika, ak kada govori o stvarima iz oblasti svojih vlastitih istra ivanja. Duhovni nau nik ne mo e raditi na egzaktno isti na in kao prirodonau nik, koji je u posjedu odre enih injenica, i potom ih dokazuje po osnovi temelja u koje je svako ubijeen: toga, da to mo e biti vi eno. Me utim, duhovni nau nik govori o tome to ne mo e biti opa eno ulima. Stoga, govore i o rezultatima svojih istraivanja, on je uvijek obavezan da nazna i kako se do tih rezultata mo e do i. Postoji bogata literatura to je u vezi s obla u o kojoj u vam govoriti ove ve eri. Vjerujui da su pozvani za to, kriti ari
15

R U D O L F

S T E I N E R

neprestano istiu prigovor itajui moje spise naprimjer, da duhovni nau nik dr i do tih i tih stvari, ne dajui dokaze za to, iako to stvarno samo pokazuje kako su stvari povr no pro itane! On dokaze daje, ali na jedan druga iji na in. Zapo inju i s time, on pojanjava kako je do ao do svojih rezultata; on prvo mora nazna iti put u oblast injenica. Ovaj je put op enito nepoznat, jer nije uobiajen za dana nje navike miljenja i osjeanja. Prvo se mora kazati, da je duhovni istra iva prisiljen, preko svojih istra ivanja, da zaklju i, da metodama i postupcima kojima obi ni nau nik sti e do svojih brilijantnih rezultata (koje duhovna nauka ne odbija, ve im se divi), mi ne dolazimo do nat ulnog. Upravo ovo iskustvo naime, samo ograni enje metoda prirodoznan stvenog miljenja jeste ono odakle duhovni nau nik zapo inje. Me utim, to se ne radi na na in koji danas preovla uje, koji jeste objavom da izvjesne stvari, iznad kojih obi ni nau nik ne ide, jesu granice ljudskog saznanja. Ne, to se radi na takav na in, da se do e do odre enih iskustava to se mogu zadobiti samo u ovim granicama. O ovim granicama ljudskog saznanja sam osobito govorio u svome skora njem pisanom radu "Zagonetke du e". Oni ljudi koji nisu dobili znanje kao ne to to im je palo u krilo izvana, oni koji su se hrvali sa znanjem, hrvali sa istinom, imaju uvijek barem neka iskustva o ovim granicama ljudske spoznaje. Ovdje se mora nazna iti, da se vremena mijenjaju, da evolucija ovje anstva zna i promjene. Ne tako davno, najzna ajniji mislioci i oni borci za saznanje, kada bi stajali pred ovakvim granicama, smatrali su da se ne mo e ii iznad njih, da se unutar njih mora ostati. Oni od vas u sluateljstvu, koji ste me e e ovdje slu ali, znaju za moj slaba ni obiaj da se dodirujem li nih stvari. Me utim, kada osoba na bilo koji na in ima vezu sa pitanjem koje razmatramo, mo e se dogoditi da se na njega ovjek osvrne tek povr no. O tome to moram da ka em o iskustvu ove vrste, o granicama saznanja, jeste rezultat vi e od 30 godina duhovnog istra ivanja. I to je bilo prije vi e od 30 godina, da su sami ovi
16

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

problemi, ovi zadaci, ove zagonetke to se uzdigo e na tim granicama spoznaje, na inili naro it utisak na mene. Iz mnogih primjera koji se mogu navesti o tim granicama, elio bih da uzmem jedan na koji je ukazao Friedrich Theodor Vischer, taj pravi borac za spoznanje, uveni esteti ar koji je bio filozof originalnosti, iako mo da malo znan za vrijeme svoga ivota i ubrzo zaboravljen. Prije otprilike jednu deceniju Friedrich Theodor Vischer je napisao veoma zanimljivu raspravu o knjizi, tako er interesantnoj, koju je napisao Volkelt, a koja govori o fantazijama snova. Vischer se, u svojoj raspravi, dodiruje niza predmeta koji nas ovdje ne zanimaju. Ali, elio bih navesti jednu re enicu koja se mo da ne primjeuje u itanju, ali je to re enica koja mo e bljesnuti kao munja u ljudskome srcu i du i, kada su ovi pro eti te njom za znanjem, jednim istinskim nastojanjem za spoznajom. To je re enica, to je gorjela ponad Vischera dok je razmi ljao, meditirao o prirodi ljudske du e. Iz onoga stoje on bio pokupio, o ljudskome biu, iz savremene prirodne nauke, zakljuio je da ljudska du a ne mo e prosto biti u tijelu. Ovo je sasvim jasno; ali je isto tako jasno da ona ne mo e biti izvan tijela. Ovdje imamo potpunu kontradikciju, takvu kontradikciju koja se lako mo e razrije iti. To je kontradikcija to se postavlja sa bezuslovnom nu no u, ako se pojedinac bori za saznanje sa svom svojom ozbiljnou. Vischer jo nije bio u stanju jer vrijeme za to jo nije bilo dovoljno zrelo da krene naprijed iz onoga to bismo mogli ozna iti njegovim polo ajem u saznanju, na ove granice znanja, da krene od miljenja u uobi ajenom smislu rijei ka tom unutarnjem iskustvu kontradikcije ovakve vrste. Ipak, danas sa svih strana, od najuenijih ljudi, ujemo jedan naro iti zaklju ak kada oni ustaju protiv jedne takve kontradikcije. (Uistinu postoje stotine i stotine takvih kontradikcija. Du Bois Reymond, fiziolog velike inteligencije, govorio je samo o 7 svjetskih uda, ali ovih sedam mo e biti pomno eno sa stotinama.) Na savremenik u saznanju ka e, da od te ta ke ljudska spoznaja ne mo e ii dalje. On
17

R U D O L F

S T E I N E R

to govori iz prostog razloga, to na granicama ljudskoga miljenja on ne mo e da se rijei da iz samog miljenja krene naprijed, od proste mentalne aktivnosti do iskustva. Nu no je zapo eti od onog mjesta gdje takva jedna kontradikcija zapre ava put, kontradikcija koja nije na dovitljiv na in izmi ljena, ve je ona koja se razotkriva preko zagonetki svijeta; mi moramo ii za tim da ivimo sa tom kontradikcijom iznova i iznova, da se hrvamo s njom u svakodnevnom ivotu, da svoju du u u potpunosti u nju zaronimo. Ne smijemo imati strah uranjaju i sebe u ovu kontradikciju (a dio ovoga je i izvjesna unutarnja odva nost), ne smijemo se bojati da e ova kontradikcija podvojiti spoznajne snage du e, ili da du a ne e biti u stanju da se probije kroz nju, i tako dalje. Opisao sam samo ovo borenje detaljno u svojoj knjizi "Zagonetke du e". Kada pojedinac do e do takve jedne granice sa itavom svojom du om, umjesto sa prostim mentalnim slikama, sa jednostavnim jasnim miljenjem i mentalnom strategijom, on dalje napreduje. Me utim, on ne ide dalje na isto logi kom putu ve na putu ivog znanja. elio bih da opi em, preko pore enja, ono to on doivljava, jer su putevi duhovnog istra iva a stvarno doivljaji saznanja, injenice saznanja. U dana njem jeziku nema mnogo rijei za ove stvari, po to su rijei skovane za ono to je zadobiveno spoljanjim opa anjem. Stoga, ono to jasno stoji pred duhovnim okom, esto se jedino mo e izraziti na inom usporedbe. Kada ivimo u takvim kontradikcijama, osje amo da smo takore i na granici gdje duhovni svijet provaljuje unutra; ovoga nema u ulima zamjetljivoj stvarnosti, gdje on zaista provaljuje, ali to ini izvana, takore i. Tako, ovdje nije va no da li je, ili nije, ova slika dobro utemeljena u prirodoznanstvenom gledi tu, po to ona jo mo e biti kori tena za usporedbe. To je, kao da jedan od ni ih oblika jo nije razvio ulo dodira, ve jedino doivljava iznutra, doivljavajui sebe unutra nje u neprestanoj aktivnosti kretnji, na taj na in do
18

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

ivljavajui granice fizikog svijeta, povr ine pojedinih predmeta. Bi e koje jo nije razvilo ulo dodira i jedino doivljava povr ine ulno zamjetljivih predmeta, u potpunosti ostaje zatvoreno unutar sebe, u nemogu nosti jo da osjeti, dodirne ta je izvan njega, preko ulnih otisaka. Na isti na in, osoba koja se bori za spoznaju sebe osjea se u cijelosti du evno duhovnom (ovdje ne bismo trebali pomiljati na ni ta materijalno), kada dolazi do takvoga mjesta koje sam upravo opisao. U sluaju na e rudimentirane ivotinje organizam se probija do spoljanjeg, ulno zamjetljivog, svijeta preko sudara s njime, razlikuju i sebe preko ula za dodir, kojim se povr i dodiruju, zadobivaju i znanje u pogledu njihove hrapavosti ili glatko e, njihove topline ili hladno e. Na isti na in, kada ono to je ivjelo samo unutranje sebe otvara onome to je spoljanje, posti e se mogu nost, takore i, da se probije do mjesta koja smo opisali, i da se zadobije duhovno ulo za dodir. Samo onda, kada se osoba hrvala mo da godinama na tim granicama saznanja, borei se da se probije u duhovni svijet, mo e ona, napokon, da zadobije prave duhovne organe. Govorim tek na jedan elementarni na in o tome kako se ovo ulo dodira razvija. Koriste i ove rijei na jedan odre eniji na in, moglo bi se kazati, da putem jedne ja e primjene unutarnjeg rada, rade i odvojeno od bia ulo enog u sebi, se razvijaju duhovne oi i duhovne u i. Danas je za mnoge ljude jo uvijek apsurdno kazati, daje du a u po etku upravo onako nera lanjen organ kao stoje to organizam neke ni e ivotinje, oblikujui svoja ula iz svoje vlastite supstance, i iz te supstance razvijajui du evne predstave, duhovne organe ra lanjene po njihovim du evnim kvalitetima, koji onda dovode pojedinca da stane licem u lice spram duhovnog svijeta. Mo e se re i, da duhovna nauka, sistematski predstavljena koja ima puno pravo da se zove naukom jeste ne to novo u napredovanju saznanja u ljudskoj evoluciji. Me utim, ona nije u svakom pogledu nova. Borenje za nju, teenja za njom, vidi se
19

R U D O L F

S T E I N E R

kod naro itih individualiteta na podru ju saznanja u pro losti. Na jednoga od njih sam se osvrnuo kada sam spomenuo Friedricha Theodora Vischera. Volio bih da iz njegovih vlastitih komentara poka em kako je on stajao na takvoj jednoj granici spoznaje, kako je on tu ostao, nikada ne na iniv i prelaz od bia unutarnje pokrenutog do stvarnog probijanja granice duhovnog ula dodira. Volio bih vam jednostavno pro itati odlomak iz Vischerovog rada, u kojem on opisuje kako je do ao na takvu jednu granicu, gdje duh provaljuje u ljudsku du u, tokom njegovog hrvanja sa znanjem prirodne nauke. Ovo je bilo u vrijeme, kada je materijalisti ki upravljana prirodna nauka postavila mnoge zagonetke pred one koji su se borili za saznanje sa svom svojom ozbiljnou. Bezbrojni ljudi su tvrdili, da se za du u ni ta drugo ne mo e rei do daje ona produktom materijalne aktivnosti. Evo njegovih rijei: " D uh ne postoji tamo gdje nema nervnih centara, gdje nema mozga govore nai protivnici. Mi im odgovaramo: nervnog centra ne bi bilo, niti mozga, da oni nisu bili pripremani na brojnim stupnjevima odozdo nagore; lako je podrugljivo govoriti o onima koji ka u da u granitu ili kre njaku imamo odjek duha. To nije te e nego kada bismo mi sarkasti no upitali, kako to da protein u mozgu izrasta do nivoa ideja. Ljudsko spoznanje ne mo e razlikovati me ustupnjeve. Osta e misterijem, kako to da priroda, ispod koje duh mora da drijema, stoji tu kao savr eni protuudarac duhu, da se mi moramo protiv njega tu i." Uo ite, da ovaj borac za znanje opisuje to kako se mi tu emo! Ovdje imate unutarnji doivljaj nalijetanja na ne to, onoga koji se bori za saznanje: "To je jedna nasilna razdvojenost, kada se pojavljuje takva apsolutnost, da je sa Hegelovom 'diferencijacijom' i 'ne diferencijacijom' (po sebi domiljata formula, iako ni ta ne kazuje) golemost o ito podijeljenog bedema skrivena. Kod Fichtea se nalazi pravo razumijevanje te britke ivice, kao i udar na taj protuudarac, ali o tome nema objanjenja." Ovdje imamo opis borbe jednog ovjeka za saznanje, u vrijeme prije no to je tu mogla biti odluka, duhovnoznanstvena
20

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

odluka, ne prosto doi do ovog udarca i protuudarca, ve probiti se, kroz onaj podijeljeni bedem, u duhovni svijet. O ovim stvarima ovdje mogu govoriti samo u na elu; na i ete ih u detalje opisane u mojim knjigama. Osobito u "Saznanju vi ih svjetova", te u drugom dijelu moje "Tajne nauke", na i ete sve pojedinosti u vezi onoga to du a mora preduzeti preko unutarnje aktivnosti i unutarnjeg vjebanja (ako mogu da upotrijebim taj izraz), da bi zaista transformirala ono nediferencirano u dui u duhovne organe sposobne da opaaju duhovni svijet. Me utim, veliki posao je potreban, ako pojedinac zaista eli da istra uje na ovome putu. Veliki, zato to u na em vremenu, zbog navika njegovanih u sferi prirodne nauke, u sferi prirodo znanstvenog svjetonazora, navika koje su savr eno opravdane u svome vlastitom podru ju jedan naro iti na in miljenja se ukorijenio u ljudskome ivotu, na in koji je suprotstavljen onome koji odvodi u duhovni svijet. Stoga je nepotrebno re i, da se od strane prirodne nauke sluaju takve stvari, koje pokazuju potpuni nedostatak elje da se saznaju stvarne injenice o duhovnom svijetu. Da u vam jedan primjer (kao to sam kazao, na i ete preciznije informacije u pomenutim knjigama) o tome, kako ljudsko bi e treba da u ini sav mogu i napor ne bi li zadobilo jedan potpuno druga iji na in razumijevanja stvari. Ljudi su u svakodnevnom ivotu zadovoljni sa predstavama, sa mentalnim slikama o kojima bi se moglo kazati, da te predstave, te mentalne slike jesu takve, da one daju sli nost sa nekim spoljanjim injenicama ili predmetima. Ovo ne mo e zadovoljiti duhovnog istra iva a. ak, mentalne slike, predstave, postaju ne to sasvim druga ije u njegovoj du i od toga kakve su one zbog modernih navika miljenja. Ako se mogu poslu iti jednim drugim pore enjem, volio bih pokazati kako duhovni istra iva stoji danas naspram svijeta. Oni, koji su materijalisti, spiritualisti, panteisti, individualisti, ili monisti itd., svi oni vjeruju da na neki na in mogu prodrijeti u zagonetku svijeta. Oni pokuavaju preko odre enih mentalnih slika, zamisli,
21

R U D O L F

S T E I N E R

da postignu sliku o svjetskim procesima. Duhovnome istra iva u je sasvim nemogu e da na ovaj na in gleda na utiske: njegov stav spram istih mora biti takav, da je on uvijek jasno svjestan toga, da u utisku, u mentalnoj slici, nema ni ta vi e no to bi bilo u spoljanjem svijetu, kada, naprimjer, se jedna strana drveta, ili nekog drugog predmeta, fotografie, a potom se napravi jo jedna slika sa druge strane, sa tre e strane, etvrte strane i tako dalje. Te su slike razli ite jedna od druge. Ako se kombiniraju mentalno, zajedno predstavljaju to drvo kao jednu formiranu mentalnu sliku. Ali se lako mo e re i, da jedna slika protivrije i drugoj. Samo si predo ite, kako druga ije jedan predmet izgleda kada se uslika sa jedne ili druge strane. Duhovni istra iva gleda na shvatanje panteizma, monizma itd., kao da su oni tek razli iti na ini promatranja stvarnosti. Spiritualna stvarnost se nipo to ne otkriva ivotu mentalnih slika, ivotu op enitih utisaka, na takav na in, da je mogu e kazati da je neki utisak vjerna slika. Mi uvijek moramo ii svuda okolo stvari, oblikujui mnogostruke zamisli sa razli itih strana. Na ovaj na in postajemo sposobni da razvijamo mnogo fleksibiliniji unutarnji du evni ivot, no to smo na to navikli, kada uzimamo u obzir spoljanji ulni svijet. Tako ine i, neophodnim postaje da na e pojmove u inimo daleko ivljima. Oni vi e nisu proste slike, ve su doivljeni, oni postaju mnogo ivotnijima no to su u obi nom ivotu, ak i za stvari obi nog ivota. Mo da ete me bolje razumjeti, ako ovo na slijedei na in opi em. Pretpostavimo, imate jednu ru u otkinutu iz ru i njaka; o tome formirate svoju mentalnu sliku. Vi ste sposobni da sami oblikujete ovu mentalnu sliku. esto ete imati osjeanje o ovoj mentalnoj slici, da ona izra ava ne to stvarno za vas, da je ta ru a ne to stvarno. Duhovni istra iva nikada ne mo e napraviti nikakav napredak, ako je on zadovoljan tom mentalnom slikom, daje ta ru a ne to stvarno. Opa ena kao cvijet na kratkoj stabiljci, takva jedna ru a po sebi nije stvarna. Ona je stvarna samo kada je
22

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

dio ru inog grma. Ru in grm jeste ono stoje stvarno. A duhovni istra iva se mora privi i da razmatra svaku pojedinu stvar, da ostaje svjesnim onoga po emu je, u ograni enom smislu, neki sadr aj realan. Ljudi oblikuju mentalne slike o stvarima, vjerujui da su one ne to stvarno. Kada se ru a na svojoj stabiljci nalazi pred njim, duhovni istra iva mora osjetiti da ona nije realna; on mora imati osjeanje, kao i doivljaj, stupnja nerealnosti sadr anog u toj ru i prosto kao cvijeta. Pro iruju i ovo na na e promatranje itavog svijeta, tavi e, sam pojmovni ivot se obnavlja, pa mi ne zadobivamo osaka ene, mrtve mentalne slike sa kojima je moderni prirodoznanstveni svjetonazor zadovoljan; mi zadobivamo mentalne slike koje ive sa predmetima. Istina je, da prosljeuju i iz sadanjih navika miljenja, u po etku doivljavamo jako mnogo razo arenja, razo arenja to nastaju zbog toga, jer ono to je na ovaj na in doivljeno se znatno razlikuje od sadanjih navika miljenja. Kada govorimo iz znanja zadobivenog u duhovnom svijetu, mnogo toga se ka e to izgleda paradoksalno uspore eno sa onim to se op enito danas govori i vjeruje. Recimo, neka osoba danas mo e biti veoma u ena u oblasti fizike; ona mo e biti izuzetno u ena osoba, koja svojom erudicijom izaziva potovanje. Ali, takav jedan pojedinac mo e raditi sa jasnim idejama koje nisu izna ene, niti izra ene, u saglas nosti s onim to sam opisao, zna i, bez zaodijevanja pojmovnog svijeta ivotom. Kazao sam ne to sasma elementarno, ali se ovaj elementarni iskaz, u sluaju duhovnog istra iva a, mora pro iriti na ukupno promatranje svijeta. Ponudi u jedan primjer. Po etkom stoljea, profesor Dewar je odr ao jedno va no predavanje u Londonu. Za to predavanje bi se moglo re i, da se u svakoj re enici pokazuje veliki moderni nau nik, koji je isto tako dobro upoznat sa shvatanjima fizike, kako je to mogu e za jednog modernog fizi ara. Iz svog modernog shvatanja fizike, ovaj je nau nik te io da govori o zavr nom stanju Zemlje, te o nekom budu em stanju u
23

R U D O L F

S T E I N E R

kojem e izumrijeti mnogo toga stoje prisutno danas kod nas. On ovo ispravno opisuje, po to zasniva svoje predavanje na stvarno dobro zasnovanoj hipotezi: on opisuje kako e jednoga dana, nakon miliona godina, pojaviti se takvo stanje na Zemlji, kada e se zbiti veliki pad temperature; ovo se mo e fino izra unati, a ovaj e pad temperature dovesti do promjena u odre enim supstancama. Ovo bi se dalo izra unati, pa on opisuje kako, naprimjer, mlijeko ne e vi e biti u te nome stanju ve e postati vrstim; kako e bjelance jajeta postati tako svijetlim, da e ljudi mo i itati novine samo uz pomo te svjetlosti, po to e jako mnogo svjetla dolaziti od bjelanca jajeta; i mnogi takvi detalji su jo opisani. Postojanost stvari koje danas jedva da mogu da nose neku te inu, biti e materijalno oja ana, tako da e one mo i nositi stotine funti. Ukratko, profesor Dewar daje impozantnu sliku budu eg stanja Zemlje. Sa stajalita fizike, protiv ovoga se ne bi imalo ni ta re i, ali za onoga koje u svoju du u unio ivu e miljenje, ova materija se pojavljuje jo na jedan na in. Kada se takva osoba okrene spoznajnim oblicima one vrste kako ih je dao taj profesor, jedan primjer izranja u njezinom umu, koji je u svome metodu i na inu pristupanja veoma sli an profesorovim dedukcijama i na inu miljenja. Pretpostavimo, naprimjer, imamo ovjeka od 25 godina, i egzaktno promatramo kako se neki organi, stomak naprimjer, mijenjaju iz godine u godinu, tokom dvije, tri, etiri, pet godina (danas se takvo jedno posmatranje moe poduzeti samo da se podsjetimo Xzraka). Ti organi poprimaju razliitu uoblienost. Ovo mo emo opisati na isti na in kako to ini fiziar kada usporeuje uzastopna stanja Zemlje, potom kalkulirajui kako e Zemlja izgledati nakon miliona godina. Ovo takoer mo e biti ura eno u sluaju ljudskog bia. Naprimjer, promjene u stomaku ili srcu su uoene i proraun je potom izveden, kako e ovaj ovjek izgledati nakon nekih 200 godina, uzimajui u obzir sva individualna zapaanja. Stvar je samo u tome, to e taj ovjek morati da umre puno ranije! On tu vie nee biti. Vidite na to ja ciljam. Ono to je ovdje bitno jeste, da u ovom naro itom primjeru mi iz neposrednog iskustva znamo da
24

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

ovakvi prora uni ne odgovaraju stvarnosti, jer, nakon isteka 200 godina, ljudsko, izmijenjeno, tijelo vi e ne e biti ovdje; ipak je ovakva ista vrsta prora una na injena u vezi sa Zemljom. Nikakva pa nja nije poklonjena injenici, da nakon 2 miliona godina Zemlja e kao fizi ko bi e ve dugo vremena biti mrtva, tu vi e ne e biti. Stoga, sve te u ene kalkulacije o takvim prilikama nipo to nemaju vrijednost kao stvarnosti, jer te stvarnosti, na koju se primjenjuju, ne e vie biti. Ove su stvari od velikog, dalekose nog zna enja. to se ti e ljudskog bi a, mo ete isto tako ra unati unatrag kao i unaprijed; mo ete, saglasno malim promjenama to se zbivaju tokom dvije godine, izra unati kako je ovjek izgledao prije 200 godina, ali istoga tada nije bilo tu! tavi e, ovim je istim metodom Kant LaPlaceova teorija bila formulirana. Ova teorija pretpostavlja daje jednom bilo neko magleno stanje, prora un zasnovan na na im sada njim prilikama. Ovaj je prora un u cijelosti ispravan, opa anja su jednako dobra; tek duhovni istra iva biva svjesnim, da se pretpostavlja daje ova prvobitna magla bila tu, onda kada Zemlja jo nije bila stvorena. Cjelokupan Sun ev sistem jo nije bio postojao. elio sam da uo ite ovakva prora unavanja, da bih vam pokazao da sav unutarnji ivot du e se mora izdi i iz apstrakcija, kako on mora zaroniti u ivu realnost, kako same mentalne slike moraju biti ivotne. U svojoj knjizi "Zagonetke ljudskog bia", napravio sam razliku izme u shvatanja koja odgovaraju stvarnosti i istih koja odgovaraju nerealnosti. Ukratko: duhovni istra iva mora pokazati da je njegov put takav, da kori tena sredstva spoznaje prvo moraju biti probu ena, te da on mora transformirati svoju du u prije no to je u stanju da gleda u duhovni svijet. Onda, rezultati poprimaju takav oblik, da ovjek vidi da duhovni istra iva ne spekulira u vezi besmrtnosti du e, ili o tome, da li du a ide kroz roenje i smrt. Njegov ga put istra ivanja odvodi do onog vjenog u ljudskoj du i, do onog to ide kroz roenje i smrt; taj mu put pokazuje ono to ivi kao vje no u ljudskome biu. Tako
25

R U D O L F

S T E I N E R

on istra uje objekat, predmet, samo bi e. Ako do emo do bia, mo i emo prepoznati njegove karakteristike na isti na in kao to prepoznajemo boju ru e. Zato esto izgleda kao daje duhovni istra iva izjavljivao da to i to jeste takvo. Jer, kada on daje dokaz, uvijek mora nazna iti kojim je putem stigao do tih stvari. On mora da zapo ne tamo gdje ostala znanost zavr ava. Me utim, tada je mogu stvarni prodor u one oblasti, za koje bi se moglo kazati da za svoju startnu ta ku uzimaju smrt, upravo kao to prirodonau na oblast zapo inje od roenja i mladosti. Jednostavno, mora nam biti jasno, da smrt u niukom sluaju nije kona ni dogaaj kao to se to obi no smatra osmotreno sa stajalita spoljanje ulne percepcije. Pravilnije, isti je ne to to ima svoj udio u postojanju, na isti na in koji imaju snage to dovode u ivot pri roenju. Mi ne susre emo smrt samo kao jednokratno zbivanje u vremenu; snage smrti mi nosimo u nama samima snage destrukcije, snage to neprestano razaraju upravo kao to u sebi nosimo snage ra anja, graditeljske snage to su nam darovane prilikom roenja. Da bismo u ovo imali realan uvid, moramo biti u stanju da istra ujemo na granici izme u prirodne i duhovne nauke. Danas mogu da navedem rezultate takvog istra ivanja, naravno; no, samo elim da potaknem va interes. Kada bih i ao u detalje onoga to iznosim, morao bih ponuditi vi e predavanja. Ako pojedinac provodi ono to je ovdje bilo predlo eno, on mora pristupiti granici izme u prirodne i duhovne nauke. Danas se uveliko vjeruje, i vjerovalo se ranije jedno vrijeme, da je ljudski nervni sistem, ljudski nervni aparat, tek instrument miljenja, osjeanja, i htijenja, ukratko instrument du evnih doivljavanja. (Dana nja je nauka najve im dijelom oti la iznad ovog vjerovanja, ali svjetonazor javnog mnjenja obi no decenijama ostaje na stajalitu koje je nauka ve napustila.) Ovaj pojedinac koji razvije du evne organe duhovne o i, duhovne ui kao to sam to, barem u na elu, opisao, dolazi do toga da prizna ivot du e.
26

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

Onaj ko stvarno razotkrije ivot du e zna, da je ozna iti mozak instrumentom miljenja isto kao i podr avati slijedee. Pretpostavimo da e em preko zemljita to je postalo raskva eno, i po njemu ostavljam svoje tragove. Te tragove na e neko drugi, i po eli da ih objasni. Kako on to ini? On pretpostavlja da su dolje u zemlji sve te snage to talasaju gore i dolje, a po to se one na ovaj na in talasaju, one proizvode te otiske stopala. Naravno da snage u zemlji nemaju ni ta sa injenicom da su nainjeni ti otisci stopala, zato to sam ih ja napravio, i oni se sada samo uoavaju. Na ovaj na in fiziolozi danas objanjavaju ta se zbiva u mozgu, ta se zainje u mozgu, po to svo miljenje, sva mentalna aktivnost i osjeanja odgovaraju ne emu u nervnome sistemu. Upravo kako moj trag korespondira sa mojim otiscima stopala, tako stvarno ne to u mozgu odgovara utiscima du e; ali, du a prvo mora da tu ostavi svoj otisak. Zemlja je tek onoliko organ za moju etnju ili otiske stopala, koliko je mozak organ za procese miljenja ili mentalne aktivnosti. I upravo onako kako ja ne mogu hodati okolo bez vrstog tla (ne mogu hodati po zraku, trebam tlo ako ho u da hodam), tako je i mozak neophodan; ali, to nije zato jer on zaziva elemenat du e ve du evni elemenat treba tlo i kora anje po njemu, ime on sebe izra ava tokom vremena to ga ljudsko bi e provodi u tijelu izme u roenja i smrti. Stoga, on ni ta nema sa svim time. Brilijantno intelektualna dana nja prirodna nauka e zadobiti svoju punu jasno u onda kada se ova revolucija u miljenju dogodi, na to sam se ovdje osvrnuo. Ovo je radikalnija revolucija no to je prelaz na kopernikanski svjetonazor sa onog svjetonazora za koji se dr alo ranije. Suo ena sa realnim svjetonazorom, ona je onoliko opravdana koliko kopernikanski svjetonazor bijae u vezi sa istim koji mu je prethodio. Kada dalje napredujemo na putu istra ivanja du e, na i emo da procesi u mozgu, u nervnome sistemu, to odgovaraju ivotu du e, nisu gradila ki. Oni tu nisu zbog prisustva stvarala ke, rastu e, bujajue aktivnosti u
27

R U D O L F

S T E I N E R

nervnome sistemu, kao to je to u ostatku organizma. Ne! Ono to du a izra ava u nervnome sistemu jeste razarala ka aktivnost. Za vrijeme na e budne svijesti, van spavanja, to je destruktivna aktivnost. Samo na osnovu injenice da nam je na nervni sistem usa en na takav na in, da on neprekidno prima osvjeenje od ostatka organizma, tu imamo stalnu kompenzaciju za destruktivnu, razla u u, raspadaju u aktivnost koju u na nervni sistem uvodi miljenje. Razarala ka aktivnost je tu, kvalitativno iste prirode kao ono kroz ta ljudsko bi e prolazi kada umire, kada se organizam u cijelosti razla e. Smrt u naoj misaonoj aktivnosti neprestano ivi u nama. Moglo bi se kazati da smrt u nama neprekidno ivi, raspore ena pravilno, i da ona smrt kojom se okon ava na ivot jeste samo zbir svega onoga to u nama radi razarala ki. Istina je, da se taj proces kompenzira, ali na koncu jer je to takva kompenzacija izaziva se spontana smrt. Mi moramo razumjeti smrt kao jednu snagu koja radi u organizmu, upravo onako kako razumijevamo snage ivota. Pogledajte na dana nju prirodnu nauku u potpunosti opravdanom u svojoj vlastitoj sferi i na i ete da ona traga samo za stvarala kim snagama; ono razarala ko, ona izbjegava. Zato, spoljanja prirodna nauka ne mo e da osmatra ono to iznova nastaje iz razaranja, u ovom sluaju ne iz tijela, po to je tjelesna priroda razorena, ve iz du evne i duhovne prirode, sada stvarala ke. Ovaj aspekt se uvijek gubi za posmatranje, bivajui pristupa nim samo onoj vrsti posmatranja koju sam ranije opisao. Onda o itim postaje u me uvremenu dovode i itav na ivot do ove ta ke da cjelokupna na a du evna aktivnost se ne zbiva jedino u vezi sa temeljom na kojem ona ima da se razvije, i na kojem ona, zaista, djeluje razarala ki (ukoliko du a oblikuje mentalne slike, ukoliko je ona aktivna); umjesto toga, cjelina na e du evne aktivnosti jeste prilago ena duhovnom svijetu koji je uvijek okolo nas, u kojem mi stojimo sa na im du evno duhovnim elementom, upravo
28

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

kao to stojimo u fizikom, ulima zamjetljivom, svijetu sa na im fizi kom tijelom. Stoga, duhovna nauka tei ka onoj stvarnoj povezanosti ljudskog bia sa duhovnim svijetom, koji pro ima sve fizi ko, povezanosti sa stvarnim, konkretnim, pravim duhovnim svijetom. Onda se istinska mogu nost pojavljuje za dalekose na posmatranja, kako ono to radi i tka iznutar nas, kao du a, rade i razarala ki unutar granica koje sam opisao, jeste jedna homogena cjelina. Ono to sam nazvao razvojem du e, napreduje od obi ne svjesnosti do vidovite svijesti. O ovome sam govorio u svojoj knjizi "Zagonetke ljudskog bi a". Ova vidovita svijest stvara mogu nost zadobivanja imaginativnog znanja. Ovo imaginativno znanje ne donosi ono to pripada spoljanje zamjetljivom; ono daje ljudskome biu (za trenutak bih elio odvratiti panju od drugog svijeta) ono to nije zamjetljivo njegovim ulima. Da bi se izbjegao nesporazum, ono to prvo mo e biti opa eno probu enim saznanjem ovakve vrste, nedavno sam ozna io kao tijelo oblikotvornih snaga. Ovo je nat ulno tijelo ovjekovo aktivno tokom itavog na eg ivota, od roenja, ili, recimo, od za e a sve do fizi ke smrti. Ono je isto tako nosilac na ih sjeanja, uz to stojei u vezi sa nat ulnom su tinom, sa spoljanjim nat ulnim svijetom. Tako, na je ulni ivot, sa pripadaju oj mu svijesti, tek jedno ostrvo, ali okolo tog ostrva, ak, pro imaju i ga, imamo povezanost ovjekovog tijela oblikotvornih snaga sa spoljanjim nat ulnim svijetom. Istina je, da ovdje dose emo ta ku gdje dovodimo itav misaoni svijet (nimalo sada druga ijim no to sam to opisao) u vezu sa fizi kim mozgom, koji za sve to daje osnovu; ali, sti emo do uvida da je tijelo oblikotvornih snaga nosa ljudskih misli, da se misli razvijaju u ovom tijelu oblikotvornih snaga, i da u miljenju ljudsko bi e ivi u ovome tijelu oblikotvornih snaga. Druga ije je to, ako idemo do drugog doivljavanja du e, naime, do osjeanja. Na a osjeanja, na e emocije, na e strasti,
29

R U D O L F

S T E I N E R

stoje u druga ijem odnosu prema ivotu du e no stoje to sa na im miljenjem. Duhovni istra iva nalazi, da misli koje uobi ajeno imamo su povezane sa tijelom oblikotvornih snaga. Me utim, ovo se ne odnosi na na a osjeanja, na e emocije. Osjeanja i emocije ive u nama na mnogo podsvjesniji na in. Tako su oni povezani sa ne im daleko obuhvatnijim nego to je na ivot izme u roenja i smrti. To nije, da je ljudsko bi e bez misli u onoj oblasti svoga ivota o kojoj sada govorim; sva su osjeanja pro eta mislima. Ali misli kojima su pro eta osjeanja, po pravilu, ne prodiru u ljudsku obi nu svijest. One ostaju ispod praga ove svijesti. To to se uzdi e gore kao osjeanje pro eto je mislima, ali su ovo dalekose nije misli, jer ih nalazimo samo onda kada pojedinac napreduje u vidovitom saznanju, kada napreduje do onoga to ja ozna avam sa inspirativnom svjesno u (ovdje ne mislim na praznovjerna shvatanja). Pojedinosti o ovome mo ete studirati u mojim knjigama. Ako idemo duboko u ono to stvarno spava u odnosu na obi nu svijest (na isti na in kao to osoba, u vremenu od usnivanja do bu enja, spava naspram uobi ajenih ulnih slika), vidimo da se to onako talasa kao to se snovi uzdi u u na em spavanju. Osjeanja se zbilja izdi u iz najve ih dubina du e; to zvu i udno, ali to je tako. Alije ovaj dublji region du e, koji je dostupan inspirativnom znanju, ono to ivi izme u smrti i novog roenja. To je ono to ulazi u vezu sa fizikim preko na eg bia, za etog ili ro enog, to prolazi kroz vratnice smrti, imajui duhovno postojanje u raznim stanjima, sve dok se ovjek ponovo ne rodi. Ko zaista gleda u ono to ivi u svijetu osjeanja, sa inspirativnim znanjem, vidi ljudsko bi e ne samo izme u roenja i smrti, ve isto tako tokom vremena koje du a provodi izme u smrti i novog roenja. Me utim, stvar nije tako jednostavna, kao ovo; ona je zaista tome sli na, no isto tako se pokazuje kako se u du i izdi u one snage, koje omogu avaju pogled na osjeanja, emocije, strasti, koje ine mogu im da se ivi u njima. Upravo kao to u biljci
30

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

vidimo ono stoje izraslo iz snaga sjemena, tako isto vidimo ne to to nije nastalo preko na eg roenja ili za e a, ve je izronilo iz duhovnog svijeta. Znam veoma dobro, kako se mnoge primjedbe mogu dati ovakvom jednom shvatanju od strane onih koji prihvataju priro donau ni svjetonazor. Oni koji su bliski sa takvim gledanjem na svijet olako e kazati: on dolazi, i kao neki diletant opisuje one dijelove du e koje eli da obuhvati, kako proisti u iz duhovnog svijeta; on ak opisuje njihovu naro itu uobli enost, boje osjeanja itd., kao da su, na jednoj strani, navjea u tim osje anjima koja su u vezi sa na im ivotom prije roenja, i, na drugoj strani, ne to u tim osjeanjima slino sjemenu biljke, koje e postati biljkom naredne godine. Zar taj ovjek ne zna ljudi e re i o onim udesnim zakonima naslijea koje nam iznosi prirodna nauka; je li on neznalica svega onoga to su oni koji su stvorili nauku o nasljednim osobinama nam donijeli? ak i ako su injenice koje nazna ava prirodna nauka sasvim ispravne, ipak je tako, da su kod pojavljivanja nasljednosti skrivene one snage koje smo mi bili pripremali stolje ima, i koje smo mi otposlali dolje. Od baba, djedova, roditelja, grupiranja su tako izgra ivana, kona no odvode i do materijalnog ishoda, sa kojim mi onda zaodjenemo sebe, kada napu tamo duhovni svijet da bismo se spustili u fizi ko. Ko god stvarno ima na umu izvanredne rezultate modernog istra ivanja o nasljeu, na i e da ono to duhovna nauka izla e o du i (iako na sasvim druga iji na in, moglo bi se kazati, na potpuno suprotan na in) e u cijelosti biti potvr eno od strane prirodne nauke, dok ono to sama prirodna nauka kazuje definitivno se ne potvr uje, ponajmanje od prirodne nauke. O ovome, ovdje, mogu samo napomenuti. Kada potom prodremo u oblast koju smo ozna ili kao oblast volje, to potpuno izmi e sadraju obi ne ovjekove svijesti. ta osoba zna o procesima koji se zbivaju u njoj, kada misao "ja ne to elim" izra ava sebe u pokretu ruke? Stvarni proces htije
31

R U D O L F

S T E I N E R

nja je uspavan u ovjeku. U pogledu osjeanja i emocija barem bi se moglo kazati da ljudsko bi e sanja unutar sebe. To je za to pitanje slobode izgleda tako te kim, jer volja spava u odnosu na vi u svjesnost. Dolazimo do znanja o tome ta se zbiva u volji u vidovitoj svijesti tek dose u i stepen stvarne intuitivne svjesnosti. Pod ovim ne mislim na nejasnu, svakodnevnu svjesnost zvanu intuitivnom, ve prije na ono to spominjem u svojim spisima kao jedan od ta tri stupnja: imaginativno, inspirativno, i intuitivno saznanje. Ovdje dolazimo do sfere volje, do oblasti za koju se ka e da ivi i radi iznutar nas. To prvo mora biti izvu eno vani iz dubokih du evnih regiona. Tada nalazimo, tavi e, da je ovaj elemenat volje tako er pro et mislima, duhovnim (uz to, obi na misao stoji po sebi). Ali, u volji koju nosimo iznutar sebe, tu radi, u toj volji, ne to uz to, to smo doivjeli u duhovnom svijetu u na im osjeanjima, rade i izme u smrti i novog roenja. Tu je ne to aktivno, to smo doivjeli u prethodnom ivotu na Zemlji. Impulsi ranijih zemaljskih ivota rade u voljnoj prirodi ljudskog bi a. U onome to razvijamo, ili to njegujemo u sada njem htijenju, ive impulsi na ih narednih ivota na Zemlji. Tako, za pravu duhovnu nauku, cjelina ljudskog ivota se razdvaja na ivote koji le e izme u roenja i smrti, i na ono to se doivljava po to svo fiziko postojanje mora da se izgradi iz svijeta u daleko du im razdobljima u duhovnom svijetu. Od takvih ivota, od ponovljenih zemaljskih ivota, ponovljenih duhovnih ivota, jeste sastavljen cjelokupni ivot. Ovo nije nekakva fantazija, niti je hirovita misao, ve je to ne to to nalazimo kada se u imo da upravimo duhovno oko na ono vje no, neuni tivo, u ljudskoj du i. Ove stvari ne iskljuuju ljudsku slobodu. Ako gradim ku u ove godine, u kojoj u ivjeti naredne dvije godine, biti u u toj ku i slobodan ovjek unato tome to sam je sagradio za sebe. Ljudska sloboda nije ovim iskljuena. Jedan zemaljski ivot odreuje drugi koji slijedi. Samo zbog nedostatka razumijevanja, ovo bi se moglo predstaviti kao atak na ideju ljudske slobode.
32

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

Stoga, u duhovnom istra ivanju, ine i smrt na om ishodi nom ta kom, mi postupno dolazimo do duhovnih injenica. Ako, u duhovnom istra ivanju, ovjek u ini smrt osnovicom, upravo kao stoje fiziko istra ivanje bazirano na roenju i ivotu embriona, takvo posmatranje razotkriva najrazliitije stvari u pojedinostima. Ukazat u na ne to osobito to se nalazi ovdje, jer ne bih volio ostati u neodre enostima, ve bih radije navodio konkretne rezultate antropozofskog istra ivanja. U obi nom duhovnom ivotu mi smo u stanju da razlikujemo izme u nasilne smrti, zbog nekog spoljanjeg uzroka, i smrti koja dolazi iznutra, preko bolesti ili zbog starosti. Prema tome, u mogu nosti smo da razlikujemo dvije razli ite vrste smrti. Duhovno istra ivanje koje ide konkretno za prirodom smrti, otkriva slijedee. Uzmimo kao primjer, da se zbila neka nasilna smrt, bilo zbog nesre e ili nekog drugog uzroka. Takav dogaaj dovodi do prekida ivota u tom zemaljskom postojanju. Razvitak spiritualne svjesnosti o duhovnom svijetu, nakon smrti, ovisi o ovom iznenadnom umiranju, upravo kao to svjesnost koju smo u stanju razviti tokom ivota ovisi o snagama koje su nam date prilikom roenja (na na in koji sam opisao). Svijest koju razvijamo nakon smrti jeste druga ije vrste. Svjesnost koja je razvijena ovdje na Zemlji po iva na nervnom sistemu, upravo kao kada ja hodam okolo po tlu i moj temelj jeste tlo. U duhovnom svijetu, svijest nakon smrti ima druga ije temelje, ali je to definitivno svjesnost. Ako je neki ovjek umro nasilnom smr u, to nije da to prosto obvlada njegovim mentalnim slikama. Mentalna aktivnost obi ne svjesnosti prestaje sa smr u, a zapo inje jedna druga svjesnost, vladajui ponad njegove volje koja, kako smo vidjeli, prelazi u naredni zemaljski ivot. Duhovni istra iva ima na ine da istrauje ono to mo e nastati u jednom zemaljskom ivotu, ako se, u prethodnom zemaljskom ivotu, zbila nasilna smrt. Govore i danas o ovakvim stvarima, ljudi e sigurno osuditi ovakav na in govora kao budalast, djetinjast, fantasti an.
33

R U D O L F

S T E I N E R

Me utim, rezultati su dobiveni isto tako znanstveno (a samo takve rezultate ja dajem) kao i rezultati prirodne nauke. Ako se u ivotu dogodi nasilna smrt, to se pokazuje u narednom ivotu na Zemlji, kada njezine posljedice proizvode izmjenu pravca nekog perioda tog ivota. Istra ivanje koje se poduzima u vezi ivota du e, po pravilu, uzima u obzir samo najspoljanjije stvari. U mnogim ljudskim ivotima, u izvjesnom trenutku, ne to ulazi to mijenja itavu sudbinu osobe, postavljajui je na drugaiji ivotni put, kao odgovor unutarnjim zahtjevima. U Americi se ovako ne to naziva "konverzija", po to se ho e da ima ime za takva zbivanja, no mi ne treba uvijek da mislimo u religijskim terminima. Neka osoba najednom drugom ivotnom putu mo e biti primoravana na stalne promjene u vezi sa smjeranjima svoje volje. Takve izmjene u smjeranju njezine volje imaju svoje porijeklo u onoj nasilnoj smrti u njezinom prethodnom ivotu. Konkretno istra ivanje razotkriva ogromnu va nost onoga to se dogodilo prilikom umiranja u vezi sa srednjim razdobljem narednog ivota. Ako smrt do e spontano, iznutra, preko bolesti ili starosti, onda to ima vei zna aj za ivot izme u smrti i novog roenja, nego za slijedei zemaljski ivot. elio bih vam navesti ovaj primjer, tako da mo ete vidjeti da ja ovdje ne govorim o ni emu neodre enom. U stvari, ja govorim o detaljima, koji se pojavljuju tokom ivotnih zbivanja, koji se mogu uo iti preko odre enih opa anja. Duhovno istra ivanje, koje je ne to novo ak i za one koji su ubijeeni u besmrtnost ljudske du e, ini nas svjesnima, da o besmrtnosti ne smijemo govoriti prosto na uop ten na in; nasuprot, razumijevaju i ono vje no u ljudskoj du i, ljudski ivot kao takav postaje razumljivim. Svi ti udnovati procesi to se mogu opa ati samo ako imamo ulo za tok koji ima ivot du e, za tok du evnog ivota u ljudskome bi u, svi ti udnovati dogaaji imaju svoje mjesto, ako znamo da je to sve u vezi sa ponavljanim zemaljskim i ponavljanim duhovnim ivotima. U duhovnom svijetu (ovo ka em tek usput), ljudsko bi e ivi sa duhovnim bi ima ne samo sa drugim ljudskim
34

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

bi ima koja su tijesno povezana s njime preko sudbine, i isto tako su pro la kroz vratnice smrti, ve sa drugim duhovnim bi ima sa kojima je on isto onako povezan kao to je na Zemlji ljudsko bi e povezano sa tri carstva: mineralnim, biljnim i ivotinjskim. Duhovni istra iva govori o odre enim pojedina nim duhovnim bi ima, koja pripadaju konkretnom, individualiziranom duhov nom svijetu, upravo kao to mi ovdje govorimo o pojedina nim biljnim bi ima, ivotinjskim bi ima, i ljudskim bi ima, ukoliko su ona fizi kim bi ima izme u roenja i smrti. Za ljude mo e biti pora avaju e, kada znanje prilazi na sasvim druga iji na in ljudskoj du i. Te ko je govoriti o ovim stvarima, tako da se one na jedan novi na in izdignu iz tamnih duhovnih dubina. Iz onoga to sam rekao mo i ete vidjeti, da se znanje o duhovnom svijetu mo e zadobiti. Takvo znanje ima najdublje zna enje za ljudsku du u; ono ini, takore i, du u pone to drugaijom. Ono vlada ponad du evnog ivota, bez obzira na to da li je neko duhovni istra iva , ili je prosto uo i shvatio rezultate duhovnih istra ivanja i upio ih. Neva no je, da li neko vr i ilhne sam istra ivanje; rezultat mo e biti shvatljiv u svakom sluaju. Sve se mo e razumjeti, ako se dovoljno duboko pro me. Mi samo treba da to apsorbiramo. Potom, tavi e, kada smo to potpuno shvatili, to ulazi u ljudski du evni ivot na takav na in, da jednoga dana ovo postaje zna ajnijim no svi ostali ivotni dogaaji. Osoba mo e imati pote ko a, doivljavati tugu, to je mo e skr iti, ili se radovati, to je uzdi e, ili imati neki uzvi eni doivljaj. Nije neophodno biti ravnodu nim pa da se bude duhovni istra iva , onaj ko poznaje duh; mo e se biti aktivan sa puninom osjeanja, koja poznaju drugi ljudi koji nisu istra iva i duhovnog. Ali, kada neko prodre, sa svojim su tinskim bi em, u ono to je du i dato preko duhovnog saznanja, i kada se postane sposobnim da se odgovori na pitanje: kakve posljedice ovi duhovni rezultati imaju za du u? kada se puni odgovor dadne na pitanje: ta je du a postala preko duhovnog saznanja, onda taj dogaaj postaje
35

R U D O L F

S T E I N E R

va nijim no bilo to drugo u sudbini, vaniji od bilo kojeg sudbinskog doivljaja koji mo e pristupiti ljudskome bi u. Nije da drugi doivljaji postaju manje zna ajnima, ali ovaj postaje ve im od svih drugih. Potom, znanje po sebi ulazi u ljudsku du u, u sa glasnosti sa sudbinom. Ako znanje na taj na in u e preko ljudskog du evnog ivota, ovjek po inje da razumijeva ljudsku sudbinu kao takvu. Iz ovog znanja dolazi svjetlo koje rasvjetljava ovjeiju sudbinu. Od tog trenutka, pojedinac mo e kazati slijedee: kada neko ima ovaj doivljaj sudbine tako jasno u duhovnom, na ovaj na in, postaje jasnim kako je ovjek postavljen u ivot u suglasju sa sudbinom, kako na a sudbina visi o nitima ispredenima iz pro lih ivota, pro lih zemaljskih ivota i ivota izme u smrti i novog ro enja, koji se opet ispredaju iz ovog ivota, a u naredni ivot. Takav pojedinac nastavlja kazivati, da obi na svijest tek sanjari na putu svoje sudbine; obi na svijest podnosi svoju sudbinu bez da je razumijeva, upravo kao to ovjek trpi neki san. Vidovita svijest do koje se ovjek uspne, upravo kao to se probudimo iz sna u obi nu svijest, tra i jedan novi odnos naspram sudbine. Sudbina se prepoznaje kao ono to uzima udjela u svemu to na ivot obuhvata, u ivljenju koje te e kroz sva na a roenja i sve na e smrti. Ova se materija ne bi trebala shvatiti na trivijalan na in, kao da je duhovni istra iva kazao: ti sam jesi uzrokom svoje vlastite nesre e. Jednostavno, to bi samo odalo nerazumijevanje, i to bi bilo spletkarenje u duhovnom istra ivanju. Neka nesre a nipo to ne mora imati uzrok u prethodnom ivotu. Mo e se dogoditi spontano, i svoje posljedice ima iskljuivo u slijede em ivotu, kao i u ivotu izme u zemaljskih ivota. Iznova i iznova mo emo uo iti, da iz nesre e, iz bola i patnje, izranja takva svjesnost koja je, u duhovnom svijetu, jako druga ija. Zna enje ulazi u itav na ivot, tavi e, kada mi u imo da razumijemo svoju sudbinu, kroz koju mi ina e prolazimo sanjajui.
36

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

Jedna se stvar osobito isti e kada na umu imamo ovo znanje o duhu. Ne mo emo vi e govoriti: ako, nakon smrti, du a ulazi u novi ivot, mo emo ekati dok se ovo ne dogodi. Ovdje mi ivimo onako kako nam je ponu eno u ovom fizi kom tijelu; pri ekat emo na ono to e se zbiti nakon smrti. Stvar je pitanja svjesnosti. Mo emo biti sigurni, da ono to se doga a nakon smrti jeste povezano sa ovim ivotom, koji proivljavamo u tijelu. Upravo kao to, u izvjesnom smislu, svijest na ega obi nog budnog stanja imamo uz pomo na eg tijela, tako, nakon smrti, imamo svijest koja vi e nije prostorna, koja vi e nije gra ena na nervnom sistemu, ve je izgra ena iz onoga to radi sa vremenom, izgra ena je iz gledanja unatrag. Kao to je na nervni sistem, na odre eni na in, podupira i nali je na e obi ne svijesti, izme u roenja i smrti, tako je na a svijest, u duhovnom svijetu izme u smrti i novog ro enja, utemeljena na onome to se zbiva ovdje u na oj svijesti. Upravo kao to ovdje imamo svijet okolo nas, tako, onda kada smo mrtvi, pred nama je, kao va no oru e, na ivot. Zato, mnogo toga ovisi o na oj svijesti u fizikom tijelu, koja se mo e pro iriti u onu svijest koju imamo nakon smrti. Pojedinac mo e biti iskljuivo zabavljen fizi kim shvatanjima, pojmljenim preko ula, kao to se esto doga a kod uobiajenog miljenja dana njeg vremena; on preuzima u svoju svijest, tako er i u svoju sposobnost zapam iva nja, u sve ono to se izra ava iz njegove du e, stvari to iskljuivo rade u njegovom obi nom ivotu. Me utim, takav si pojedinac, tako er, izgra uje svijet nakon smrti! Tamo je okolina izgra ena od onoga stoje neka osoba iznutra. Osoba koja je fizi ki ro ena u Evropi, ne mo e okolo sebe vidjeti Ameriku, i upravo kao to ona prima ono to ona jeste, ro eno u fizi kome kao njezina okolina, tako, do izvjesnog stepena, ona odre uje svoj okoli , mjesto svoga ivljenja, preko onoga stoje ona izgradila u svome tijelu. Uzmimo jedan ekstreman sluaj, iako malo vjerovatan da se dogodi. Uzmimo za primjer osobu koja se bori protiv svih nat
37

R U D O L F

S T E I N E R

ulnih shvatanja, koja je postala ateistom, neko ko nema nikakvu sklonost da se pozabavi sa religijom. Znam, da sada govorim ne to paradoksalno, ali je to utemeljeno na dobrim antropozofskim osnovama: takav jedan pojedinac sam sebe osuuje na ostajanje u zemaljskoj sferi sa svojom svijeu, dok jedan drugi individualitet, koji je poprimio duhovna shvatanja, se izmjeta u duhovnu okolinu. Onaj koji zadobije jedino ulno zamjetljiva shvatanja, osu uje sebe na ostajanje u ulima opaljivoj okolini. Mi sada mo emo ispravno raditi u na em fizikom tijelu, jer je na e tijelo, takore i, omota koji nas titi od okoline. I, iako na taj na in mo emo raditi pravilno u fizikom tijelu, kada smo prisutni u fizi kom svijetu, tako ne mo emo initi ako se, poslije smrti, dr imo za fizi ki svijet. Postajemo destruktivnima, ako imamo, u na oj svijesti, fizi ka shvatanja nakon smrti. Govore i o problemu nasljeivanja, navijestio sam kako dok je ovjek u duhovnom svijetu njegove snage obvladavaju svijet fizikoga. Ko god sebe osudi iz razloga svoje obi ne fizi ke svjesnosti na dr anje za fizi ki svijet, postaje centrom razarala kih sila koje obvladavaju onim to se zbiva u ljudskom ivotu, te u ostalom op tem ivotu. Sve dok se nalazimo u tijelu, mi nismo u mogu nosti imati misli zasnovane na ulno zamjetljivom; u stanju smo imati jedino materijalisti ke misli: tijelo to brani. Ali je to mnogo ve a brana no to si mo emo zamisliti! Zvu i udno, ali za onoga ko opa a duhovni svijet u svim njegovim povezanostima jedna je stvar jasna: ako se pojedinac ne bi isklju ivao, svojim ulima, iz svoje okoline, ako ula ne bi bila obuzdavana tako da u obi noj svijesti on je nesposoban da zadobiva ivu a shvatanja, nego posti e samo onakva koja su beivotna i na injena da ga sprijee da prodre u svoju duhovnu okolinu ako bi pojedinac bio u stanju da izravno u ini svoja shvatanja aktivnima, ne imajui ih prosto unutar sebe, onda kada su stvari ve pro le kroz ula, onda ak, ovdje, u fizi kom svijetu, ako bi on razvio svoj spoznajni ivot njegova shvatanja bi imala
38

Z n a n j e

n a t u [ n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

obogaljujui, smrtonosni efekat. Zato to su takva shvatanja, na izvjestan na in, destruktivna za sve ono na ta se ona odnose. Samo zato to su ona zadr avana iznutar nas, takva shvatanja nisu destruktivna. Ona razaraju samo onda kada dolaze do izra aja u ma inama, u oru u, koji jesu ne to mrtvo preuzeto iz ive prirode. Zaista je ovo tek slika, ali slika koja odgovara stvarnosti. Ako pojedinac prodre u duhovni svijet sa prostim fizikim shvatanjima, on tada postaje sredi tem destrukcije. Stoga vam moram predo iti jedno shvatanje, koje je primjer za mnoga druga: mi ne bismo trebali govoriti da mo emo ekati na vrijeme iza smrti, jer o prirodi neke osobe ovisi da li ona razvija razumijevanje za ulni svijet ili za nat ulni svijet, da li se ona priprema za svoj naredni ivot na onaj ili ovaj na in. Naredni je ivot zaista jako drugaiji, ali on proisti e iz na eg sada njeg ivota. Ovo je ta su tinska stvar koja bi se trebala razumjeti. U duhovnoj nauci mi se sre emo sa ne im drugim no to su pretpostavke. Iz tog razloga, moram, zavr avaju i, na initi jo nekoliko opaski. Lako se mo e pojaviti vjerovanje, da bilo ko, ulaze i sada u duhovni svijet, mora bezuslovno postati duhovni istra iva . To nije neophodno, iako sam, u knjizi "Saznanje vi ih svjetova", mnogo toga dao, kako se du a mora izmijeniti da bi zaista u la u duhovni svijet. Do izvjesnog stepena, svakoje u stanju da to danas u ini, ali to svi ne trebaju biti. Ono to jedna osoba razvija u vezi sa du evnim elementom, jeste isto intimna stvar; me utim, ono to iz toga proisti e, jeste oblikovanje pojmova o istra enim istinama. Ono to duhovni istra iva mo e dati je zaodjenuto u onakva shvatanja kakva sam ja danas razvio. Potom, ista se mogu dijeliti. Jer, za ono to ovjek treba, potpuno je nebitno da lije stvari sam istra io, ili ih prihvata iz nekog drugog sigurnog izvora. Ja ovdje govorim iz zakona duhovnog istra ivanja. Nije to va no, da li sam istra ujem stvari. Ono to je za nas va no, jeste da ih imamo u nama, da ih imamo razvijene u sebi. Prema tome, grije imo ako vjerujemo da svako mora postati duhovni istra iva .
39

R U D O L F

S T E I N E R

Me utim, danas duhovni istra iva ima obavezu (kao to sam sam imao tu obavezu) da podnese izvjetaj, takore i, o svome istra iva kom putu. To nije samo zbog injenice, da svako mo e danas, do izvjesnog stepena, bez tetnih posljedica slijediti put kojim sam opisao, ve je to i zbog toga to svako s opravdanjem mo e upitati: kako si ti do ao do ovih rezultata? To je razlog za to sam opisao ove stvari. Vjerujem, da i oni koji nemaju elju postati duhovnim istra iva ima barem e poeljeti da saznaju kako duhovni istra iva dolazi do rezultata koje danas svi trebaju, rezultata koji dolaze od onih koji ele da polo e osnovu za onakav ivot, koji se mora razviti u ljudskim du ama zbog dana nje evolucije ljudi. Vrijeme je sada isteklo, tokom kojeg se, u starim vremenima, mnogo toga tajilo od onoga stoje dovodilo do evolucije du e. U tim starim vremenima, objavljivanje onoga to bijae skriveno je bilo strogo zabranjeno. Pa, i danas, oni koji poznaju ove misterije ivota (kojih nije samo nekoliko) i dalje taje ove stvari. Oni koji sluaju o ovim stvarima, kao u enici, od nekog uitelja, pod nikojim uslovom ne smiju ih proslje ivati. Danas je uputno prosljeivati samo ono to je pojedinac sam otkrio, jedino rezultate njegovih vlastitih istra ivanja. tavi e, isti mogu, i moraju, biti u slu bi ostatku ovje anstva. Iz ovih nekoliko kratkih napomena, koje sam bio u mogu nosti dati danas, mo e o itim postati, ta duhovno istra ivanje mo e zna iti za pojedino ljudsko bi e; ali ono nije samo zna ajno za pojedinca. Da bih se osvrnuo, zavr avaju i, na ovaj drugi aspekt, barem sa nekoliko rijei, volio bih ukazati na ne to to se danas uzima sasvim malo u obzir. Postoji jedan udan fenomen na koji bih, na sljedei na in, elio upraviti va u pa nju. U drugoj polovini XIX stoljea vidjeli smo uspon odre ene prirodonau ne orijentacije: objanjavanje ivih bi a, povezano sa imenom Darwina. Entuzijasti ki znanstveni istra iva i, entuzijasti ki studenti, prenosili su ove stvari
40

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

kroz drugu polovinu XIX stoljea. Mo da sam se ve bio osvrnuo na pojavljivanje jedne udne injenice. Ve se 1860ih godina, pod vodstvom Haeckela, razvio sna an pokret zasnovan na izvjesnom svjetonazoru. Ovaj je pokret elio da poru i sve ono staro, te nanovo da podigne itav nazor na svijet u skladu sa darvinisti kim shvatanjima. Danas postoji jo puno ljudi, koji nagla avaju kako bi to veliko i zna ajno bilo, ako vi e ne bi postojalo mudro u pro eto vodstvo svijeta, ve, umjesto toga, sveukupna evolucija objanjiva mehani kim silama u darvinisti kom smislu. Godine 1867. je Eduard von Hartmann izdao svoju "Filozofiju nesvjesnog" (Philosophie des Unbewussten), okrenuv i se protiv isto spoljanjeg pogleda na svijet predstavljenog darvinizmom. On je ukazao na va nost unutarnjih snaga, na jedan filozofski na in, iako je to u inio na izvjestan neodre en na in (on nije bio u posjedu duhovne nauke). Prirodno bijae, da oni koji bijehu puni entuzijazma oko uzdizanja darvinizma, su bili spremni re i: taj je filozof, jednostavno, diletant; ne treba da mu damo nikakvu pa nju. Zbili su se protunapadi u kojima je "diletant" Eduard von Hartmann bio ismijan, kada se ustvrdilo da pravi, obrazovani prirodoznanstvenik ne treba nikakvu pa nju da poklanja takvim stvarima. Potom se pojavila jedna publikacija, od Anonimusa, u kojoj se brilijantno raspravljalo protiv one publikacije Eduarda von Hartmanna. Prirodonau nici, koji su mislili kao to jesu, potpuno su se slagali sa ovom publikacijom, jer je u njoj Eduard von Hartmann u potpunosti bio osporen. Sve mogu e to se moglo sabrati iz temelja prirodne nauke tu se nalazilo, bijavi upotrijebljeno, od tog anonimnog autora, protiv von Hartmanna upravo kao to se danas toliko toga iznosi protiv duhovne nauke. Ta je publikacija nai la na veoma povoljan prijem. Haeckel je izjavio: "Ovog puta je jedan pravi prirodoznanstvenik pisao protiv tog diletanta, Eduarda von Hartmanna; tu se mo e vidjeti ta je jedan prirodni nau nik u stanju u initi. Ja li no ne bih bolje napisao. Neka se on
41

R U D O L F

S T E I N E R

oglasi, i mi emo ga smatrati kao jednog od nas." Ukratko re eno, prirodni su znanstvenici ra irili veliku propagandu u vezi s tom publikacijom, koju su sna no pozdravili jer je u vr ivala njihove pozicije. Ova je publikacija veoma brzo rasprodana, pa se ukazala potreba za drugim izdanjem. Onda se autor te publikacije otkrio: to je bio Eduard von Hartmann! U ovom je sluaju neko podu io svijet neophodnoj lekciji. Svi oni koji danas pi u o duhovnoj nauci, i itaju ono napisano protiv nje, bez puno napora mogu izmisliti sve ono to se protiv nje donosi. Eduard von Hartmann je bio u stanju sam na initi sve one primjedbe koje su prirodonau nici iznosili protiv njega i on je to u inio. Ali, ovo sam spomenuo tek kao uvod za ono glavno. Oskar Hertwig jeste jedan od najznaajnijih Haeckelovih u enika, koji je kro io na trudoljubivi, vjerodostojni, i veli anstveni put prirodo nau nog istra ivanja. Pro le je godine Hertwig izdao jednu divnu knjigu, "Evolucija organizma. Pobijanje darvinisti ke teorije slu aja" (Das Werden der Organismen. Eine Widerlegung von Darwins Zufallstheorie). U ovoj knjizi on isti e sadraje koje je ve bio potaknuo Eduard von Hartmann. To je stvar bez presedana: ve imamo generaciju, koja jo odrasta e pod tim uiteljem, koja ima da bjei od ne ega za to se vjerovalo da bi moglo izgraditi jedan itav svjetonazor; vjerovalo se, da bi isti mogao dati objanjenje duhovnog svijeta. Dobri darvinista suprotstavljen darvinizmu! Ali, on ide i dalje, i to je ono stoje za mene stvarno va no. Oskar Hertwig pi e u zaklju ku ove izvanredne i divne knjige, da ta vrsta svjetonazora koju darvinizam predstavlja, ne postoji prosto kao neko teorijsko znanje; naprotiv, isti uplivi e na cjelinu ivota, obuhva aju i, tako er, ono to ljudi rade, ho e, osjeaju, i misle. On ka e: "Interpretacija Darwinovog u enja, koje zbog svoje neodre enosti mo e imati sva ta razli ita zna enja, dopu ta isto tako jednu variraju u aplikaciju na druge oblasti ekonomskog, socijalnog i politi kog ivota. Bilo je mogu im, kao
42

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

to to bjee u delfskom proro i tu, da se ono izre eno iskoristi kao poeljno za specifine primjene na socijalna, politi ka, zdravstvena, medicinska, te druga pitanja, te da se podupru neije tvrdnje njihovim zasnivanjem na darvinisti ki restruktuiranoj biologiji sa njezinim nepromjenjivim prirodnim zakonima. Ako ovi pretpostavljeni zakoni nisu stvarni zakoni, zar se tu ne bi mogla pojaviti socijalna opasnost zbog njihove mnogostruke primjene u drugim oblastima? Ne bismo trebali vjerovati da ljudsko dru tvo mo e stoljeima upotrebljavati izraze kao to su 'borba za egzistenciju', 'preivljavanje najsposobnijih', 'najpogodnijih', 'najkorisnijih', 'usavr avanje putem selekcije' itd., primjenjujui ih na najrazli itije oblasti ivota, upotrebljavajui ove izraze kao svakodnevni kruh, bez uticanja na jedan dubok i trajan na in na cjelokupni pravac oblikovanja ideja! Dokaz za ovu tvrdnju bi se lako mogao pokazati na mnogim savremenim fenomenima. Iz tog razloga, zaklju ak u vezi sa istinom ili pogre kom darvinizma se e dalje od granica biolo ke znanosti." Ono to izrasta u takvoj jednoj teoriji, pokazuje sebe svukuda u ivotu. Potom iz oblasti duhovne nauke izrasta jedno pitanje, koje se isto tako upli e u ivot. Danas mi ivimo u tu nom vremenu, u tragi nom vremenu za ovje anstvo. To je vrijeme koje se razvilo iz ljudskih shvatanja, iz ljudskih ideja. Onaj ko studira me upovezanosti, pomo u duhovne nauke, zna o povezanosti onoga sa ime se mi spoljanje susre emo danas sa onim to ovje anstvo danas tragi no proivljava. Ogromno toga se proivljava; ljudi vjeruju da mogu obuhvatiti stvarnost sa svojim idejama, no, oni je ne obuhvataju. I stoga to je ne obuhvataju, stoga to se prirodonau nim pojmovima stvarnost nikada ne mo e biti obuhva ena, stvarnost nadrasta njihove glave, pokazuju i im da ljudska bi a mogu sau estvovati u tim zbivanjima, ali da je rezultat haos, to ime smo okru eni danas. Duhovna nauka ne nastaje samo preko neke unutarnje nu nosti, iako je ovo tako er istinito. Ona bi se pojavila, preko ove
43

R U D O L F

S T E I N E R

unutarnje nu nosti, ak i ako spoljanji dogaaji ne bi tu stajali kao neki va an, sna ni znak. Me utim, ti su znaci ovdje sa jedne druge strane: da su stari svjetonazori veliki u prirodnoj nauci, ali da nikako ne mogu oblikotvorno uticati u dru tvenoj, zakonodavnoj, politi koj oblasti u svijetu, da stvarnost nadrasta ljudska bi a, osim ako to ona ne ele. Ovi mo ni znaci ukazuju na potrebu za duhovnom naukom, koja traga za shva anjima to odgovaraju stvarnosti, shva anjima proisteklim iz stvarnosti, koja su onda u stanju da pridr e svijet u oblastima socijalnog i politi kog. Bez obzira koliko se vjeruje da e dana nja uobi ajena shvatanja, koja su izvan duhovne nauke, omogu iti nam da se izdignemo iz hao sa, to se ne e dogoditi; jer, u stvarnosti preovladava duh. A, po to ljudsko bi e sa svojim akcijama interveni e u ovu stvarnost u dru tveni, u politi ki ivot ono treba shvaanja, osjeanja, voljne impulse, koji su izvu eni iz duha, da bi do lo do plodonosnih ideja u ovim oblastima. U budu nosti e politika i dru tvena nauka trebati ono, za to jedino duhovna nauka mo e dati osnovu. Ovo je ono to je od naro ite va nosti za savremenu historiju. U ovom predavanju ve poduga kom nadam se da sam mogao ponuditi ne to podsticaja. elio bih samo ukazati, da ono to se danas pojavljuje, na cjelovito zasnovan na in, kao duhovna nauka, je zahtijevano od strane onih najboljih. Kada bi samo bilo do mene, ne bih dao neko posebno ime ovoj duhovnoj znanosti. Vi e od trideset godina sam radio na sve veoj i veoj razradi shva anja koja se odnose na stvarnost, a koja je Goethe zadobio preko svoje veli anstvene teorije o metamorfozama, gdje je on ve nastojao da pojam u ini ivim, kao suprotnost mrtvome. U to vrijeme, ovo bijae mogu e tek na elementarni na in. ta vi e, ako se Goethe ne smatra za neku prosto historijsku figuru, ako se on razumijeva i dalje kao jedan od savremenika, tada se, danas, Goetheovo uenje o metamorfozama transformi e u ono to ja ozna avam kao ivu i pojmovi, to si onda iznalazi put ka duhovnoj nauci. Geteanizam je izraz koji najvie volim koristiti
44

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

za ono to podrazumijevam pod duhovnonau nim istra ivanjem, jer je on zasnovan na zdravim temeljima razumijevanja stvarnosti, kako je to Goethe elio. A zgradu u Dornachu, koja je posve ena ovakvom duhovnom istra ivanju, i preko koje je ono postalo poznatijim no to bi bilo bez nje, najvie volim imenovati kao Goetheanum, tako da se vidi, da ono to se danas pojavljuje kao duhovno istra ivanje u cijelosti stoji u sredi tu tog ozdravljujueg procesa u ovje anskoj evoluciji. Izvjesno je da e mnogi od onih koji danas ele da priznaju geteanisti ki na in gledanja na svijet re i, da je Goethe bio onaj koji je prepoznao prirodu kao ono najvie iznad svega, i koji je isto tako dozvolio pojavljivanje duha iz prirode. Ve kao jako mlad Goethe je kazao: "Gedacht hat sie und sinnt bestaendig" (Ona je mislila, i ona razmi lja neprekidno), neprestano razmi lja, iako ne kao ovjek ve kao priroda. ak kao duhovni istra iva ovjek se mo e sloiti sa tom vrstom naturalizma, gdje se, kao kod Goethea, o prirodi misli kao o pro etoj duhom. A, one koji stalno vjeruju da se mora zastati na granicama saznanja, da se dalje ne mo e napredovati, mo e se pobiti tim Goetheovim rije ima. Stoga mi dozvolite, po to ovdje zavr avam, da dodam rijei to ih je Goethe upotrebljavao u vezi sa jednim drugim uspje nim istra iva em koji je bio predstavnikom kasnijeg kantijanskog gledi ta: U prirode unutarnje bi e Niti jedan stvoreni duh prodire. Bla eni su oni kojima ona tek Objavi svoju spoljanju ljusku! Ins Innere der Natur Dringt kein erschaffner Geist. Glueckselig, wem sie nur Die aeussere Schale weist!

45

R U D O L F

S T E I N E R

Odmah iza ovih rijei slijede druge, koje pokazuju kako je Goethe dobro znao, kada ljudsko bi e probudi duh u sebi, ono tako er nalazi duh u svijetu, te sebe kao duh: U prirode unutarnje bi e Niti jedan stvoreni duh prodire. Bla eni su oni kojima ona tek Objavi svoju spoljanju ljusku! Ovo slu am, ponavljano, ezdeset godina Ali, do avola samo tiho Priroda nema niti jezgru niti ljusku, Ona je sve najednom, Ponad svega, jednostavno posmatraj sebe Da vidi , da li si ti sam jezgra ili ljuska! Ins Innere der Natur Dringt kein erschaffner Geist. Glueckselig, wem sie nur Die aeussere Schale weist! So hoer ich schon an die sechzig Jahre wiederholen Und fluche darauf aber verstohlen , Natur hat weder Kern noch Schale, Alles ist sie mit einemmale. Dich pruefe du nur zu allermeist, Ob du selbst Kern oder Schale seist! Duhovna nauka eli da djeluje prema onom ljudskom bi u koji se u i, u samoispitivanju, da li je ono jezgra ili ljuska. A, ono je jezgra ako sebe razumijeva u punini svoje stvarnosti. Ako ono sebe doivljava kao jezgru, ono tada, isto tako, prodire u duh prirode. Tada se ne to zbiva u evoluciji ovje anstva u vezi sa duhovnom naukom to nali i onome, kada je Kopernik ukazao na pomak od vidljivog ka onom nevidljivom, ak od ovog neposredno vidljivog.
46

Z n a n j e

n a t u l n o m

z a g o n e t k e

l j u d s k e

d u e

Me utim, zbog nat ulnog e ovje anstvo morati da se probudi, da bi ovo nat ulno shvatilo u sebi. Da bi to uradio, ovjek ne treba da postane duhovni istra iva . Me utim, moraju se ukloniti sve predrasude to se postavljaju pred du u, ako se eli razumjeti ta duhovna nauka ho e da izrazi iz ovakvog jednog Goetheovog stava. Danas sam elio da vam dadnem samo nekoliko podstica ja, da vas dalje stimuli em. Sa ovakvog stajalita, uvijek je mogu e barem ne to potaknuti, ali ako se eli ii u detalje onda su potrebna mnoga predavanja. Ali, vjerujem da e ovih nekoliko napomena dostajati, da bi se pokazalo da ne to mora biti izvu eno iz ovje anskog evolutivnog procesa, ne to to e du u, najprije, probuditi u puni ivot. Ne bi se trebalo vjerovati da e ovo omlitaviti du u, da e to ubiti ne to, pa i religiozni ivot. Kao to je Goethe kazao: Ko god posjeduje Nauku i Umjetnost Tako er ima i Religiju, Koji ne posjeduju ni ta od ovo dvoje Bolje da ima Religiju! Wer Wissenschaft und Kunst besitzt Hat auch Religion, Wer jene beiden nicht besitzt, Der habe Religion! Tako bi se moglo kazati kako moderni na in miljenja napreduje da onaj koji izna e duhovnonau ne puteve e isto tako izna i put istinskog religijskog ivota; a, onaj ko ne izna e duhovnonau ni put e biti u opasnosti da izgubi religijski put, koji je tako potreban za budu nost ovje anstva!

47

Drugo predavanje

Geografska medicina: misterij dvojnika

St. Gallen, 16. novembra 1917.

U ju era njem javnom predavanju, zapazit ete, ne to je kazano to ima veliko zna enje kako se duhovno znanje razumijeva u ljudskome ivotu. Napomenuo sam, da su neki od na ih savre menika, ovdje na fizikom planu, preuzeli shvatanja koja u prvom redu dolaze iz ulnog svijeta, ili su zadobivena preko intelekta vezanog za ulni svijet. Takvi pojedinci ele da znaju samo o ulnom svijetu i o ni emu drugom, i napomenuo sam kako su takve osobe, nakon smrti, u izvjesnom smislu vezane za okolinu koja se e daleko u zemaljsko, u predio fizikog u kojem ljudska bi a borave u vremenu izme u roenja i smrti. Na taj na in se stvaraju od strane tih osoba razarala ke sile, tokom njihovog ivota u fizikom tijelu, a koje sebe ograni avaju, dugo vremena nakon svoje smrti, na zemaljsko fizi ki svijet. Ta se stvar ti e duboko zna ajnih misterija ovjekovog ivota, misterija koji su stotinama i hiljadama godina paljivo bili uvani od strane izvjesnih okultnih dru tava. Ona su smatrala da ljudsko bi e jo nije dovoljno zrelo da primi te istine, te misterije (ne emo se baviti opravdano u takvog stava danas), i da upoznavanje s njima bi rezultiralo velikom zbrkom. Danas ne emo vi e govoriti o opravdanosti skrivanja od ljudi tih duboko pro imaju ih, zna ajnih za ivot, istina, a koje se njeguju u uskim krugovima okultnih kola. Mora se re i, tavi e, daje do lo vrijeme kada iri krugovi ovje anstva ne mogu, i ne bi trebali biti bez komuni
49

R U D O L F

S T E I N E R

kacije sa izvjesnim misterijama koje se odnose na nat ulni svijet, komunikacije one vrste to je ju er bila spomenuta. Zaista, vi e i vi e mora biti postizavano u preno enju takvih stvari javnosti. U ranijim vremenima, dok je ovje anstvo ivjelo pod drugim uslovima, bijae opravdano da se, u izvjesnim granicama, taje te misterije, ali sada to vi e nije sluaj. Sada, u onome to poznajemo kao 5. poatlantsku epohu, prilike u ljudskom ivotu su takve, da e ovjek, po pravilu, prolaziti kroz vratnice smrti kao razaratelj, sve dok ovdje u zemaljskom ivotu ne bude sve vi e te io ka mentalnim slikama, predstavama i idejama koje su u vezi sa nat ulnim. Stoga je nepravilno izjavljivati, da se mo e ekati i vidjeti ta e se zbiti nakon smrti. Ne, mi moramo znati, izme u roenja i smrti, o izvjesnim stvarima u vezi sa duhovnim svijetom, na na in kako sam savjetovao ju er, da bi se sa ovim mentalnim slikama, sa ovim idejama, prekora ile vratnice smrti. U prijanjim vremenima ljudske evolucije to je bilo drugaije. Znate da su sve do XVI stoljea, sve do pojave Kopernikovog nazora na svijet, ljudska bi a sasvim ne to drugo vjerovala u vezi sa strukturom svijeta. O ito je to bilo neophodnim za ljudski napredak, kao i za ulazak ljudske slobode u evoluciju ovjeanstva, to pojavljivanje kopernikanskog svjetonazora, upravo kao to se sada duhovna nauka mora pojaviti. U vremenima prije Kopernika je prevladavao drugaiji fiziki pogled na svijet, pogled koji bi se danas mogao nazvati pogre nim. Tada se vjerovalo, da fizi ka struktura svijeta, Zemlje, biva nepokretnom, da se Sunce okre e oko Zemlje, zvijezde vrte oko Zemlje, i da se iznad zvjezdanog neba nalazi duhovna oblast nastanjena duhovnim bi ima. Sa ovakvim gledanjem na strukturu svijeta, ljudsko bi e je jo uvijek moglo prolaziti kroz vratnice smrti bez zadravanja, nakon smrti, u zemaljskoj sferi. Ovakvo gledanje na svijet imalo je za rezultat, da ljudska bia, prolaze i kroz vratnice smrti, nisu postajala destruktivnima. Tek sa estokim upadom kopernikanizma, sa njegovim gledi tem da je itav svijet ra iren u prostoru tako er po zako
50

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

nima prostora, sa slikom Zemlje koja kru i okolo Sunca tek sa takvim gledanjima, proisti u im iz kopernikanskog nazora, ljudsko bi e se okovalo za fizikoulno postojanje, spreavajui samo sebe da se na odgovaraju i na in, nakon smrti, uspinje u duhovni svijet. Danas se isto tako mora znati i druga strana novia ovog kopernikanskog svjetonazora, sada kada su vjekovi ve pro li, tokom kojih je ljudska du a iznova i iznova bila suo avana sa veli anstvenim napredovanjem ovakvog gledanja. Jedna strana je isto tako opravdana kao i druga. Kopernikanski svjetonazor se jo uvijek danas vrednuje kao znak u enosti. To je stvarno postala filistarska u enost, u vezi sa kopernikanskim svjetonazorom, kao jedino uenje koje mo e spasiti du e. Ljudi danas jo smatraju druga gledi ta kao ludost, ono gledi te, da je preko kopernikanskog svjetonazora ljudsko bie, nakon smrti, vezano za Zemlju, sve dok si za sebe ne oblikuje spiritualno shvatanje, kao ono koje danas nudi duhovna nauka. Me utim, to je istina. Iz Biblije ve znate, da mnoge stvari koje su ludost za ovjeka, jesu mudrost za bogove. Kada ovjek prolazi kroz vratnice smrti, njegova svijest se mijenja. Bilo bi pogre no vjerovati da ovjek gubi svijest nakon smrti. Ova je udnovata ideja ve ra irena unaokolo u nekim krugovima koji se nazivaju "teozofskim". To je besmislica. Suprotno, svijest postaje jo sna nijom, intenzivnijom, ali je sada druga ije vrste. ak u pogledu obi nih shvatanja fizikog svijeta, mora se kazati daje svjesno shvatanje ne to druga ije nakon smrti. Prije svega, nakon smrti ovjek sre e one osobe sa kojima je bio karmi ki povezan u svome ivotu. Umrli mo e sresti mnoge ljudske du e u duhovnom svijetu izme u smrti i novog roenja. Po to je tamo me upro imanje pravilo, ne nepro imanje, stoga, on prolazi kroz njih i pored njih, ako bih mogao upotrijebiti taj izraz; za njega one nisu tamo. Za njega su tamo one du e sa kojima on ima neku karmi ku povezanost. Kroz ivot ovdje na Zemlji mi moramo postizavati sve ve e urastanje u op tu svjetsku pove
51

R U D O L F

S T E I N E R

zanost, ak nakon smrti. Osnivanje dru tava zasnovanih isto na duhovnom jeste ve zadatak dana njice, te budu nosti. Za to se poku ava ustanoviti jedno dru tvo, kao to je Antropozofsko dru tvo? Za to se nastoji da se, u odre enom smislu, ljudska bi a ujedine pod takvim idejama? Jer je na taj na in karmi ka veza stvorena izme u ljudi, koji bi se onda mogli na i u duhovnom svijetu, koji pripadaju zajedno u duhovnome svijetu, a to ne bi mogli da postignu ako bi nastavili da ive svoje ivote razdvojeni ovdje. Upravo zbog mogu nosti dijeljenja duhovnog znanja te mudrosti jedni s drugima, velika stvar je ure ena za ivot u duhovnom svijetu. Onda to ima efekat na fizi ko ulni svijet, koji je stalno pod uticajem duhovnoga svijeta. Ono to se ovdje doga a jesu samo posljedice; uzroci su iznad u duhovnome, iako smo mi ovdje na fizi kom planu. Ako se pozabavimo sa velikim u incima postignutima preko propagande, mogli bismo kazati da je mogu e ustanoviti svaku vrstu ujedinjenja, no, bez obzira na po etni veliki entuzijazam iz kojega ona poti u, ona su obi no minimalno posve ena duhovnim stvarima. Mnoga udru enja imaju za cilj postepenu transformaciju Zemlje u nekakav zemaljski raj. I prije ove protekle tri godine, bila su mnoga takva udru enja u kojima su ljudi radili ka transformaciji Evrope u j e d a n socijalni raj! Ono to se sada zbiva, ne podi e naro ito nade da e stvari ii onamo kako su ti ljudi smjerali. Me utim, na drugoj strani, zajedni ki rad fizi kog svijeta sa duhovnim jeste ne to ekstremno komplicirano. Unato tome, mora se kazati, kada se udru enja stvaraju u svjetlu duhovne nauke, ljudi zajedni ki rade na svijetu posljedica kao i na svijetu uzroka, koji se nalazi iza ulima zamjetljivih posljedica. ovjek se mora pro eti ovakvim osjeanjem, ako se eli pravilno razumjeti beskona no duboki zna aj, za ovje anstvo, zajednikog ivljenja u duhovnome radu, kako u sada njosti tako i u budu nosti. To se ne mo e zbiti iz bilo kakvog oblika nekakve sluajne asocijacije; ovo je sveta misija data ovje anstvu sada njice i
52

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

budu nosti od strane bo anskih duhovnih bia koja vode svijet. O nat ulnom svijetu, koji e ljudska bia morati da osvoje, imamo izvjesna shvatanja, po to e sve manje i manje shvatanja o nat ulnom dolaziti iz ulnog svijeta. Mogli biste kazati, da se shvatanja o nat ulnom sve vi e i vi e izbacuju iz ulnoga svijeta, kako napreduje prirodna nauka. Tako bi ljudska bi a bila u potpunosti odsje ena od duhovnog svijeta, ako ne bi primala nikakve nat ul ne, duhovne predstave. Ona bi sebe osudila, da budu nakon smrti potpuno sjedinjena sa isto fizikom Zemljom, bivajui ujedinjeni sa onim to e ta fizika Zemlja postati. Fizi ka e Zemlja postati le om u budu nosti, i takvo e se ljudsko bi e suo iti sa stra nom perspektivom osu ivanja samoga sebe, kao du om, da nastanjuje jedan le, sve dok ono ne odlu i da u i o duhovnome svijetu, da se ustali u duhovnome svijetu. Stoga je ono to poduzima duhovna nauka ozbiljan, znaajan zadatak. Ovaj si zadatak moramo prizivati pred na e du e, kao svakodnevnu svetu misao, tako da nikada ne izgubimo na u gorljivost za ovo opravdano nastojanje duhovne nauke. Takvo se shvatanje mo e sve vi e osna ivati, kada radimo sa onim to je ve u lo u na u duhovnu struju preko mnogih predstava o duhovnom svijetu. Sve to nam dolazi u takvim predstavama omogu ava nam da bivamo slobodni od vezanosti za zemaljsko, za ono to je razarala ko u zemaljskom, da bismo radili u drugim smjerovima. Mi emo i dalje nastaviti da bivamo sjedinjeni sa du ama koje samo ostavili na Zemlji, sa kojima smo karmi ki povezani, i isto tako emo biti povezani sa Zemljom, ali sa druga ijih mjesta povezani. Zaista, mi se na intenzivniji na in povezujemo sa du ama koje smo ostavili na Zemlji, ako smo sa njima povezani iz vi ih regiona duha, ako nismo osu eni, takore i, preko isto materijalisti kog na ina ivota da esto posje ujemo Zemlju. Kada je ovo sluaj, mi s ni im na Zemlji ne mo emo biti spojeni u ljubavi, ve smo u zbilji jedino sredi ta destruktivnosti. Vidite, moji dragi prijatelji, po to mi postupno razvijamo na u svjesnost od djetinjstva dobro, znamo kako se ta svjesnost
53

R U D O L F

S T E I N E R

razvija i kako raste, ne treba da to opisujemo. Nakon smrti preovla dava potpuno druga iji proces, tako da mi postepeno zadobivamo svijest koju moramo imati za ivot izme u smrti i novog ro enja. Ovdje na Zemlji, mi hodamo unaokolo i inimo stvari, imamo doivljaje, ali nakon smrti to nije isto, tada to nije vi e neophodno. Me utim, ono stoje neophodno jeste, da se oslobodimo onog jako intenzivnog elementa to je s nama sjedinjen onda kada napu tamo fizi ko tijelo. Kada pro emo kroz vratnice smrti, odrastamo zajedno sa duhovnim svijetom koji ovdje opisuje duhovna nauka. Opisujemo ga kao svijet vi ih hijerarhija: An eli, Arhan eli, Arhaji, Eksuziji, Dinami, Kirioteti i tako dalje; opisujemo ga kao svijet vi ih hijerarhija, te djela i doivljaja ovih hijerarhija. Ovdje, svijet je izvan nas, mi smo okru eni svijetom mineralnog carstva, biljnog carstva, ivotinjskog carstva. Kada pro emo kroz vratnice smrti, ona duhovna bi a koja smo ozna ili kao vi e hijerarhije, ak i svjetovi tih bi a, su unutar nas. Sa njima smo sjedinjeni, i u po etku ne mo emo razlikovati sebe od njih. Mi ivimo u njima preko njihovog pro imanja nas. Ovo je te ka predstava, ali se na nju moramo privi i: ovdje smo izvan svijeta, tamo smo iznutar svijeta. Tamo se na e bi e iri ponad itavog svijeta, no mi nismo u stanju da se razlikujemo od njega. Nakon smrti mi smo, takore i, ispunjeni sa bi ima vi ih hijerarhija, sa onim to ta bi a rade. U po etku je najvanije da smo u stanju razlu iti najbli u hijerarhiju koja nas pro ima, hijerarhiju An ela, Ahran ela i Arhaja, od vi ih hijerarhija. Tamo ne dolazimo do ispravne ja svjesnosti na bilo koji na in (ve sam opisao ovo sazrijevanje jasvijesti, sa drugih gledi nih ta aka, u predava kim ciklusima i pojedinim predavanjima). Tamo ne dolazimo do ispravne jasvijesti, ako nismo u stanju da u sebi na emo snagu pomo u koje emo razlikovati ta je u nama: An eo? Elohim? Koje je to bi e iz hijerarhije An ela? Koje je to bi e iz hijerarhije Eksuzija, Duhova oblika? Tamo, mi moramo u iti kako da razlikujemo, moramo imati snagu da razdvojimo ono to
54

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

elimo da znamo od onoga stoje ujedinjeno s nama; ina e, to je u nama, ne izvan nas. Ovdje se moramo zbli iti sa onim stoje izvan nas, moramo prema tome gledati; tamo, moramo ono razdvojiti, tako da s time budemo ujedinjeni. Na sada njem stupnju ljudske evolucije, svijet je takav da mi, ina e, ono to nosimo iznutar sebe kao u nekom stanju spavanja, mo emo osloboditi jedino zadobivanjem duhovnih pojmova, onih duhovnih shvatanja koja ljudi ovdje smatraju neudobnima, po to moraju da u ine mali napor, malo vi e napora no to je potrebno za obi no shvatanje. Ako pojedinac zadobije duhovna shvatanja, ona razvijaju goleme snage nakon smrti, preko kojih se posti e sposobnost prepoznavanja duhovnog svijeta, prodiranja u njega. Ovo je veoma va no. Danas, ljudi nalaze da je zadobivanje duhovnih shvatanja ne to neudobno. Oni bi radije da idu na mjesta gdje se prikazuju dijapozitivi, ili na sli no mjesto, tako da ine to je mogu e manje miljenja o nat ulnom, po to mogu sve vidjeti. Ili, barem idu na skupove gdje im se govori o stvarima koje se obino nalaze pred o ima. Ali, ljudi izbjegavaju napor uzdizanja sebe ka shvatanjima koja su imalo te a, jer se ona ne odnose na nikakav spoljanji objekat, po to su njihov objekat injenice spram kojih su oni u odno ajima u nat ulnom svijetu. Me utim, tamo su one snage koje nam odmah svijet daju u njegovoj realnosti. Na taj na in, preko duhovnih ideja i predstava mi za sebe posti emo mudrost koju trebamo da bismo na onoj drugoj strani imali svjetlo; u suprotnom, sve je tamno. Jer, ono to se ovdje zadobiva kao mudrost, tamo je svjetlo, duhovno svjetlo. Mudrost je duhovno svjetlo. Da nam tamo ne bi bilo mra no, mi trebamo mudrost. I, ako ne zadobijemo nikakve spiritualne predstave, najbolje inimo da u duhovnom svijetu ne budemo imali svjetla. Nemajui svjetlo, ovjek se tada odmi e od sfere koja bi trebala biti osvijetljenom, i vra a se na Zemlju, gdje, kao mrtvac, luta okolo kao jedno destruktivno sredi te na Zemlji. U najboljem sluaju, takvog jednog ovjeka mogu iskoristiti crni vra evi, time dajui inspiraciju naro itim projektima i razarala kom radu na Zemlji.
55

R U D O L F

S T E I N E R

Prema tome, mudrost je neophodna da bi ovjek imao svjetlo nakon smrti. Me utim, nakon smrti pojedinac ne treba samo sposobnost da se oslobodi od bi a duhovnog svijeta, imajui ih ispred sebe, ve isto tako treba sposobnost za ljubav nakon smrti. U suprotnom, on ne bi bio u stanju da na pravilan na in razvije odnos sa onim bi ima koja je sagledao preko mudrosti. ovjek treba ljubav. Ali ljubav koja se razvila ovdje na Zemlji su tinski ovisi o fizikom tijelu; to je osjeanje koje je ovdje u fizikom svijetu ovisno o ritmu disanja. Ovu ljubav mi ne mo emo prenijeti u duhovni svijet. Bila bi to potpuna iluzija, ako bismo pretpostavili da se ljubav razvijena ovdje, naro ito u sadanje vrijeme, mo e prenijeti u duhovni svijet. Me utim, ovjek donosi u duhovni svijet sveukupnost snaga ljubavi koju je zadobio ovdje u fizikom svijetu preko ulnog opa anja, kroz ivot sa fizi kim bi em. Ljubav je ve upaljena kroz ono razumijevanje, to se razvija ovdje u fizikom svijetu, za fizi ki svijet. Upravo takvi doivljaji, kao stoje iskustvo gledanja na svijet preko moderne prirodne nauke ako ih se uzdigne do osjeanja razvijaju ljubav za onu drugu stranu. Ljubav mo e biti ne to uzvi eno, ili ne to nisko, ovisno o oblasti u kojoj se razvija. Ako vi pro ete kroz vratnice smrti, moraju i ostati u oblasti zemljanog kao neko sredi te razaranja, tako er razvijate veliku koli inu ljubavi, naravno (to ostajanje jeste posljedicom va ega bivanja ujedinjenosti sa isto prirodonau nim shvatanjima), ali tu ljubav primjenjujete na razarala ki rad, volite ga, i prinu eni ste promatrati kako vi sami volite takvo destruktivno djelovanje. Ipak, ljubav je ne to uzvi eno kada se osoba mo e uzdi i u vi e svjetove, i voljeti ono stoje za sebe postigla preko duhovnih predstava. Ne zaboravimo daje ljubav ne to neplemenito rade i u ni oj oblasti, dok je plemenita, i uzvi ena, i spiritualna, djelujui u vi oj, duhovnoj oblasti. Ovo je su tinska stvar, pitanje ega je pristup. Bez da smo ovoga svjesni, mi ne mo emo uop te pravilno gledati na stvari.
56

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

Vidite, to su ta shvatanja o ivotu ljudskog bi a nakon smrti, koja pojedinac mora u initi danas vlastitima. Vi e ne odgovara ovje anstvu dana njice a posebno ne e odgovarati ovje anstvu bliske budu nosti kada propovjednik kazuje da se mora vjerovati u ovo ili ono, da se ljudi moraju pripremiti za vjeni ivot. To biva kao nepotpunim, da propovjednik nikako nije u stanju da ne to odre eno ka e o svijetu u koji ljudsko bi e stvarno ulazi kada prolazi vratnice smrti. U ranijim je vremenima ovo bivalo dovoljnim, jer prirodonau na, naturalisti ka shvatanja jo nisu postojala, po to ljudska bi a jo nisu bila inficirana prostim materijalnim interesima, koji su postupno postigli prevlast jo od XVI stoljea nad svime. U ranijim je vremenima ljudima dovoljno bilo govoriti o nat ulnom svijetu na na in na koji to religijska vjera jo eli da radi. Danas, ovo vi e ne e mo i djelovati. Ljudi danas sami sebe nalaze zapletenima u nevolje, jer oni ele da se uzdignu ka vje nome bla enstvu na jedan egoisti an na in, preko religijskog vjerovanja. Mora se primijetiti, to je injeno iz duboke simpatije za ovje anstvo. Me utim, na taj na in se ljudi sve vi e zapli u u fizikoulno, u naturalni svijet, na taj na in zapre avaju i si uspon nakon prolaska kroz vratnice smrti. Kada se ovo zbiva, nastaje jedna sasma drugaija situacija, gdje se mora naglasiti veoma sna no, da u sadanjosti te u budu nosti ovjeanstvo se mora baviti duhovnom naukom. Kada si ne stvaraju duhovnoznanstvena shvatanja o ivotu nakon smrti, ljudi su u alosnoj situaciji. Istovremeno, duhovna nauka je ne to to ovjek mora poku ati da pro iri. Stoga, iz duboke simpatije za ljude, iz unutarnje su uti, duhovna je nauka ne to to mora biti dalje pro ireno, jer je alosno ta se doga a kada ljudi odbijaju duhovno nau ne predstave, kada se protive zbog nedostatka razumijevanja. Me utim, moramo biti na jasnome da je duhovni svijet prisutan svukuda. Samo razmislite, svijet u kojem su mrtvi sa mrtvima, u tom nat ulnom svijetu, niti koje ve u mrtve sa onima koji
57

R U D O L F

S T E I N E R

jo ive, niti to vezuju mrtve sa vi im hijerarhijama, pripadaju svijetu u kojem mi stojimo. Upravo kao to je vazduh okolo nas, uistinu je taj svijet uvijek oko nas. Mi nismo odvojeni od ovog svijeta uniukom sluaju; samo po stanjima na e svijesti smo odvojeni od tog svijeta u koji prelazimo nakon smrti. Ovo se mora vrsto naglastiti, jer i unutar na ega kruga svakome nije jasna injenica da e mrtvi u cijelosti opet na i mrtve, da smo mi razdvojeni samo toliko dugo koliko se nalazimo u fizi kom tijelu. Onaj drugi je bez fizi kog tijela, ali se moraju zadobiti sve one snage to nas spajaju sa mrtvima, preko na eg razrje enja od njih. U suprotnom, oni ive u nama, i mi ne mo emo postati svjesni njih! Tako er moramo uvesti u pravilnu oblast snage ljubavi, to su ovdje razvijene preko prirodonau nih shvatanja, jer u suprotnom te snage postaju tamo za nas jednom zlom snagom. Preciznije, ljubav to se razvila preko prirodonau nih shvatanja mo e postati snagom zla. Neka snaga po sebi niti je dobra niti zla; postaje jedno ili drugo prema podru ju u kojem se manifestira. Upravo kao to mi stojimo u vezi sa nat ulnim svijetom u kojem mrtvi prebivaju, isto tako se taj nat ulni svijet projicira u ovaj fizi ko ulni svijet, iako na druga iji na in. Zaista, svijet je kompliciran, i razumjeti ga mo emo idu i polako i postupno. Ali, ovjek za to mora imati volje. Duhovni se svijet projicira u na svijet. Sve je supro i maju e sa duhovnim svijetom. U ulima zamjetljivom svijetu svukuda se nalazi nat ulni element. Taj nat ulni element, koji ima doticaj sa ovjekovom vlastitom ulno zamjetljivom prirodom, trebao bi ga zanimati na naro iti na in. Sada vas molim da veoma paljivo pratite slijedee, jer je to jedna izvanredno va na misao. Mi, ljudska bi a, se sastojimo od tijela, du e i duha, ali je to, bez sumnje, jedna isprazna tvrdnja koja se ti e na ega bi a. Na e tijelo, na a du a, na duh, jeste ono to se prvo pojavljuje na oj svijesti, takore i, ali oni nisu sve ono to stoji u vezi s na im postojanjem. Ni najmanje! Ono to u kazati je povezano sa izvjesnim tajnama
58

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

ljudskog postojanja, ljudske prirode, to mora biti spoznato danas, i bi e sve vi e poznato. Kada ljudsko bi e u e, preko roenja, u zemaljsko postojanje, zadobivajui fizi ko tijelo, ono ne zadobiva jedino mogu nost darivanja postojanja svojoj vlastitoj du i. Molim vas da ovo dobro razmotrite. ovjek uniukom sluaju ne zna sve o svome fizi kom tijelu. Mnoge se stvari tu zbivaju o kojima on ne zna ni ta! On postepeno po inje da spoznaje ta se zbiva u fizi kom tijelu, iako na jako neprili an na in preko anatomije i fiziologije. Ako bismo morali ekati na hranu dok ne shvatimo proces probave dobro, ne bi se ba moglo kazati da bi ljudi umrli od gladi, jer je to nezamislivo da ovjek mora znati ne to o aktivnosti organa da bi pripremio hranu za organizam! Stoga ljudsko bi e dolazi u ovaj svijet sa organizmom u koji se obuklo, ali bez produ avanja dolje u taj organizam sa svojom du om. Na taj na in, kratko vrijeme prije no to smo ro eni (ne jako dugo prije roenja), postoji mogu nost za jedno drugo duhovno bi e, uz na u du u, da nam zaposjedne tijelo, nesvjesni dio na ega tijela. Kratko vrijeme prije no to emo biti ro eni, jedno drugo bi e nas pro me; u na oj terminologiji bismo ga ozna ili kao ahrimani ko duhovno bi e. Ono je u nama isto onako kao to je u nama na a du a. Ova bi a koriste ljudska bi a tako provode i svoj ivot da bi mogla biti u onome svijetu u kojem ona ele da budu. Ova bi a imaju vanredno visoku inteligenciju i zna ajno razvijenu volju, ali nikakvu toplinu srca, ni ta od onoga to nazivamo toplinom ljudske du e (Gemt). Tako mi prolazimo kroz ivot, imajui na e du e ali i dvojnika ove vrste, koji je mnogo pametniji, jako pametniji no to smo mi, koji je veoma inteligentan, ali sa mefistofelofskom inteligencijom, ahrimani kom inteligencijom, sa ahrimani kom voljom, veoma sna nom voljom, voljom koja je mnogo slinija silama prirode nego na oj ljudskoj volji, koja je regulirana preko du evne topline (Gemt). U XIX stoljeu je prirodna nauka otkrila da sila elektriciteta pro ima nervni sistem. U pravu je prirodna nauka. Ali, kada
59

R U D O L F

S T E I N E R

prirodoznanstvenici vjeruju da nervne snage koje nam pripadaju kao osnova za na misaoni ivot imaju ne to zajedni ko sa elektri nim strujama koje idu kroz na e nerve, onda oni nisu u pravu. Zato to elektri ne struje to su snage koje je u nas unijelo to bi e koje sam upravo spomenuo i opisao uop te ne pripadaju na em bi u. Mi nosimo u sebi elektri ne struje, ali su one isto ahrimani ke prirode. Ta bi a visoke inteligencije ali iste mefistofelofske inteligencije, sa voljom koja je slinija prirodi no to bi se to moglo re i za ljudsku volju su jednom odlu ila iz svoje vlastite volje da ne ele da ive u onom svijetu u kojem su bila predodre ena da ive od strane mudro u ispunjenih bogova vi ih hijerarhija. Ona su po eljela da pokore Zemlju, a da bi to postigla ona trebaju tijela; ona nemaju vlastita tijela. Ona iskoritavaju ljudsko tijelo to je vi e mogu e, jer ovjeija du a ne mo e u potpunosti ispuniti ljudsko tijelo. Kako se ovjekovo tijelo razvija, ova bi a mogu u odre eno vrijeme da prodru u njega, prije no to je ovjek ro en, i prate nas ispod praga na e svijesti. Samo je jedna stvar u ljudskome ivotu koju ona apsolutno ne mogu podnijeti: ona ne mogu podnijeti smrt. Stoga ona uvijek moraju ostaviti takvo ljudsko tijelo, u kojem su se nastanila, prije no to tijelo umre. Ovo je za njih uvijek iznova gorko razo arenje, zato to ono to ona ele da postignu da ostanu u ljudskim tijelima iza smrti nije ostvarljivo. Da to postignu bilo bi visoko ostvarenje u kraljevstvu ovih bi a. Do sada, ona nisu ovo postigla. Da se Golgotski misterij nije dogodio, da Hristos nije pro ao kroz Misterij na Golgoti, prilike bi na Zemlji bile takve da bi ova bi a jo mnogo ranije postigla sposobnost zadr avanja u ovjeku onda kada je on karmi ki predodre en za smrt. Tada bi ona u potpunosti trijumfovala nad ljudskom evolucijom na Zemlji, ona bi bila postala upravlja ima ljudske evolucije na Zemlji. Od goleme i duboke je va nosti da se ima uvid u tu povezanost izme u Hrista, koji prolazi kroz Golgotski misterij, i
60

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

ovih bi a koja ele da pobijede smrt u ljudskoj prirodi, ali je danas jo nisu u stanju da podnesu. Ona stalno moraju izbjegavati onaj as u ljudskome tijelu, kada je ovjek predodre en da umre. Ona moraju izbjegavati uzdr avanje svoga tijela iznad smrtnog asa, produ avanja ivota svome tijelu iznad smrtnog asa. Ova materija o kojoj vam sada govorim je dugo bila znana izvjesnim okultnim bratstvima. Ona su dobro poznavala ove stvari i tajila su ih od ovje anstva (tako er, ne elimo raspravljati da li su u pravu tako ine i). Danas su prilike takve, da je nemogu e a da ljudi postepeno ne budu opremljeni sa takvim shvatanjima, koja e trebati kada prolaze kroz vratnice smrti. Sve ono to ljudsko bi e ovdje doivljava, pa i ono to doivljava ispod praga svijesti, ono treba nakon smrti, po to mora gledati unatrag na svoj ivot, a u tom gledanju unatrag ovaj ivot mora biti u cijelosti razumljivim. Za ovjeka je najgora stvar ako je u nemogu nosti da to ini. Pojedinac ne e posjedovati dostaju a shvatanja oko razumijevanja ovog ivota, gledaju i ga unatrag, ako ne osvijetli i ono bi e koje zaprima jedan dio na ega ivota. To je jedno ahrimani ko bi e, koje nas obuzima prije na ega roenja, stalno tu ostajui, stalno prave i jedan lik, kraj nas, u na oj podsvijesti. Ovo tako biva sve dok mi, iznova i iznova, ne uzmognemo osvijetliti ga. Jer, nakon smrti mudrost postaje svjetlom. Op enito, ova su bi a veoma va na za ljudski ivot, i znanje o njima mora zavladati ovjekom postupno, i obvladati e jednom. Samo, ono mora zavladati ovjekom pravilno. Ono ne smije biti ra ireno po ovje anstvu jedino preko onih okultnih bratstava koja preko istoga ho e da vladaju, namjeravajui na taj na in da uveaju svoju vlastitu mo . Nadasve, to se znanje ne smije vi e uvati u svrhu uve anja mo i egoisti no smjerajuih bratstava. ovje anstvo te i ka univerzalnom znanju, i takvo se znanje mora iriti. U budu nosti vi e ne e biti zdravo za okultna dru tva ako koriste takve stvari zbog uveanja svoje mo i. U narednim
61

R U D O L F

S T E I N E R

stolje ima e ljudska bia sve vi e morati da zadobivaju znanje o ovim bi ima. Ljudsko e bi e u narednim stoljeima morati sve vi e i vi e da zna, da u sebi ono nosi jednog takvog dvojnika, jednog ahrimani ko mefistofelofskog dvojnika. ovjek ovo mora znati. Ve danas ovjek razvija razli ita shvatanja, ali su ista posve nejasna, po to on jo ne zna kako da radi s njima na ispravan na in. ovjek danas razvija shvatanja koja imaju pravilnu osnovu jedino onda kada su ona u saglasnosti sa injenicama to se nalaze u njihovoj osnovi. A, ovdje je ne to razotkriveno to se u budu nosti zaista mora slijediti, ako ljudska rasa ne e da iskusi beskona ne smetnje, istinski beskrajni u as. Taj dvojnik o kojem sam govorio, ni manje ni vi e jeste kreator svih fizikih bolesti koje se spontano pojavljuju iznutra; a, u cijelosti ga upoznati jeste organska medicina. Bolesti koje se spontano javljaju u ovjeku ne dolaze preko spoljanjih povreda, ne iz ovjekove du e, one dolaze od ovog bi a. On je kreator svih bolesti to spontano nastaju iznutra; on je kreator svih organskih bolesti. A njegov brat, koji nije uobli en ahrimani ki ve luciferiki, jeste kreator svih neurasteni kih i neurotskih bolesti, svih tih bolesti to nisu stvarne bolesti ve bolesti nervoziteta, histeri nosti, kako su i opisane. Stoga, medicina mora postati produhovljenom u dva pravca. Zahtjev za ovo je prikazan preko upada nazora kao to su oni psihoanalize i sli ni, gdje se ku a dijeli sa duhovnim su tastvima, takore i, ali sa neodgovaraju im znanjem, tako da ovjek ni ta ne mo e da zapo ne sa tim pojavama to e sve vi e i vi e da prodiru u ljudski ivot. Jer, izvjesne stvari se moraju zbiti, stvari koje mogu ak biti tetne u izvjesnom pravcu, po to ovjek mora biti izlo en onome to je tetno da bi to savladao i na taj na in zadobio snagu. Kako sam rekao, ovaj je dvojnik stvarni kreator svih bolesti koje imaju organsku osnovu, a koje nisu prosto funkcionalne. Me utim, da bi se ovo shvatilo u potpunosti, ovjek mora znati puno vi e. Naprimjer, mora se znati da na a cjelokupna Zemlja
62

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

nije nekakav mrtvi produkt, kako mineralogija ili geologija misle da jeste, ve daje to ivo bi e. Geologija zna onoliko o Zemlji koliko bismo mi znali o ovjeku, ako bismo samo poznavali njegov sistem kostiju. Zamislimo da smo u nemogu nosti da opa amo druge ljude putem uobiajenog ulnog opa anja, i da samo postoji rentgensko zra enje koje dolazi od na ih blinjih. Tada biste znali jedino za ko tani sistem svojih znanaca. Znali biste onoliko o ljudskome bi u koliko geolozi i op ta nauka znaju o Zemlji. Zamislite, da ulaze i ovdje, od svih ovih po tovanih gospo a i gospode to su tu, biste vidjeli ni ta drugo do kosti. Tada biste imali onakvu svjesnost o ovdje prisutnim ljudima, kakvu nauka ima o Zemlji. Zemlja, koju poznajemo samo kao neki ko tani sistem, jeste ivu i organizam. Kao ivu i organizam, ona djeluje na bi a koja hodaju unaokolo po njoj, ukljuuju i i ljudska bia. I, ba kao to je ljudsko bi e diferencirano iznutra u pogledu rasporeda svojih tjelesnih organa, isto tako je Zemlja diferencirana u pogledu onoga to ona razvija iz svoje ivu e prirode, preko koje ona uti e na ljude koji hodaju unaokolo po njoj. Kada mislite, vi ne napre ete svoj desni ka iprst ili svoj lijevi no ni palac, ve svoju glavu. Znate vrlo dobro da ne mislite sa svojim desnim no nim prstom; vi mislite sa svojom glavom. Tako su stvari raspore ene u ivom organizmu, koji je diferenciran. Na a je Zemlja diferencirana na isti na in. Na njezine stanovnike uniukom sluaju posvuda ne istrujavaju iste stvari, iz nje same; u razli itim regionima Zemlje, ne to potpuno druga ije struji napolje. Postoje razli ite sile, me u ostalima magnetizam i elektricitet, ali i sile to vi e zadiru u oblast ivoga. Sve ove sile proizilaze iz Zemlje i uti u na najrazli itije na ine na ljude na raznim njenim mjestima. One na razli ite na ine uti u na ljudsko bi e, prema obliku geografije. Ovo je jedna vrlo va na injenica. Ono to je ljudsko bi e u svojoj prvobitnosti, sastojei se od tijela, du e i duha, ima stvarno veoma malo izravne veze sa tim silama to rade iz Zemlje. Ali je dvojnik, o kojem sam govorio, izabrao da bude povezan sa tim
63

R U D O L F

S T E I N E R

snagama to struje van iz Zemlje. A, indirektno, kao posrednik, ljudsko bi e od tijela, du e i duha stoji u povezanosti sa Zemljom, i to tamo odakle, na razli itim njenim mjestima, ona zra i van. Ovo je zbog injenice, da ovjekov dvojnik gaji najintimniju povezanost sa onim to tu istrujava. Tamo, bi a koja obuzimaju ovjeka, kao ahrimani ko mefistofelovska bia, kratko vrijeme prije no to je on ro en, imaju veoma visoko razvijene sklonosti. Neka od ovih bi a se naro ito dobro osjeaju na istonoj Zemljinoj polulopti: Evropi, Aziji, Africi. Ona odabiru da koriste tijela ljudi tamo ro enih. Druga odabiru tijela to su ro ena na zapadnoj polulopti, u Americi. Ono to mi imamo kao neku potamnjelu sliku u na oj geografiji, jeste za ova bi a ivi prirodni temelj njihovih vlastitih doivljaja. Ona izabiru mjesto svoga stanovanja saglasno sa ovim. Iz ovoga, dalje ete vidjeti da je jedan od najvanijih zadataka budu nosti, da se unaprijedi opet ono stoje bilo prekinuto: geografska medicina, medicinska geografija. Ona je sa Paracel zusom bila izuzeta iz drevne atavisti ke mudrosti. Od tada je te ko uspijevala zbog materijalisti kih nazora. Ona svoje mjesto opet mora zadobiti, i mnoge stvari se opet moraju spoznati ako ho emo da znamo povezanost bi a u ovjeku koje stvara bolest, sa zemaljskom geografijom, sa svim tim sjedinjenostima, sa svim tim spoljanjim isijavanjima to, u razli itim predjelima, dolaze iz Zemlje. Za ovjeka je veoma va no da bude upoznat sa ovim stvarima, zato to njegov ivot ovisi o tome. Na jedan vrlo odre en na in on je umetnut, preko ovog dvojnika, u zemaljsko postojanje, i ovaj dvojnik stanuje iznutar njega, unutar samog ljudskog bi a. Ovo tek postaje beskona no va nim u 5. poatlantskoj epohi, i naro ito e biti va no ljudima u vrlo bliskoj budu nosti. Zbog tog se razloga duhovna nauka sada mora iriti, i sada je to naro ito va no, jer sadanjica poziva ovjeka da zadobije razumijevanje ovih stvari na svjestan na in, da bi uop e uspostavio vezu sa ovim stvarima. U ovoj epohi ovjek mora postati jakim, da bi svoje postojanje prilagodio ovim bi ima.
64

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

Ova je epoha zapo ela u XV stoljeu, na om sada njicom zapo etom 1413. godine. etvrti poatlantski period, gr ko latin ski, zapo eo je 747. g. p.n.e. i trajao je sve do 1413. godine. To bijae vrijeme kada se u historiji dogodio jedan manji preokret. Tada je zapo ela 5. poatlantska epoha, u kojoj mi nastavljamo sada da ivimo. Tek postupno u na em vremenu ona pokazuje svoje naro ite karakteristike, iako su se one pripremale ve od XV stoljea. U 4. poatlantskoj epohi se poglavito razvijala du a razuma (intelektualna du a; Verstandes und Gemutseele); sada se, u op toj evoluciji ovje anstva, po inje razvijati du a svijesti. Kada je ljudsko bi e zakora ilo u ovu epohu, vode a duhovna bi a su morala da uzmu u obzir ovjekovu naro itu slabost spram ovog dvojnika. Ako bi ovjek preuzeo u svoju svjesnost puno od svega onoga to je povezano sa ovim dvojnikom, krenulo bi na loe, vrlo loe za ovjeka. Ve u stolje ima prije XIV vijeka, ljudsko je bi e moralo da bude pripremano, bivajui ti eno, tako da prima vrlo malo od onoga to na bilo koji na in sugerira ovaj dvojnik. Tako je znanje o ovom dvojniku, koje je postojalo u ranijim vremenima, bilo izgubljeno. ovje anstvo je moralo da bude uvano, da ne bi primilo neku teoriju o ovom dvojniku; me utim, ne samo to, ve je moralo to je mogu e manje da do e u dodir sa bilo ime to je u vezi sa ovim dvojnikom. Zbog ovoga, jedna se naro ita priprema zahtijevala. Morate poku ati da razumijete ono to se razvijalo u to vrijeme. U stoljeima koja su prethodila XIV vijeku ljudsko je bi e moralo da biva uvano od ovog dvojnika. On je morao postepeno da bude odstranjen iz ovjekovog vidokruga. Tek mu je sada dopu teno da u isti u e ponovo, sada kada ovjek mora da se prilagodi povezanosti s njime. Istinski zna ajna priprema se zahtijevala, to je mogla biti postignuta na slijedei na in. Po ev od IX ili X stoljea prilike u Evropi su se postepeno ude avale tako, da su Evropljani gubili izvjesnu vezu koju su ranije posjedovali, vezu koja je u ranijim stoljeima jo uvijek bivala va nom za ljudska bi a, u VI
65

R U D O L F

S T E I N E R

i VII stoljeu n.e. Po ev i od IX stoljea, osobito od XII i dalje, sav brodski saobra aj sa Amerikom, sa onakvom vrstom brodova kakvi bijahu u to vrijeme, bio je ukinut. Vama sve ovo mo e izgledati veoma udnim. Kazat ete: ni ta sli no tome nismo uli u povijesti. U mnogome pogledu, historija je samo jedna fable convenue, legenda; jer u ranijim stoljeima evropskog razvitka brodovi su stalno plovili od tada nje Norve ke do Amerike. Naravno, ona se tada nije zvala Amerika, u to je vrijeme imala druga ije ime. Za Ameriku se znalo daje to region sa osobito jakim magnetnim silama, koje dovode ljudsko bi e u vezu sa ovim dvojnikom. Jer, najoitije veze sa dvojnikom dolaze iz onog regiona na Zemlji koji obuhvata ameri ki kontinent. A, u ranijim stolje ima ljudi su, u norve kim brodovima, plovili preko u Ameriku tamo prou avaju i bolesti. Te bolesti u Americi, proistekle iz uticaja Zemljinog magnetizma, prou avala je Evropa. Pa se i tajanstveno porijeklo starije evropske medicine ovdje treba tra iti. Tamo se mogao posmatrati tok bolesti, to nije moglo biti uo eno u Evropi, gdje ljudi bijahu osjetljivi na uticaj dvojnika. Onda je postalo neophodnim da se veza sa Amerikom postepeno zaboravi, i do toga je su tinski do lo preko edikata rimokatoli ke crkve. A tek nakon po etka 5. poatlantske epohe je Amerika bila ponovno otkrivena na fizi ki, ulno zamjetljivi na in. Me utim, ovo je bilo tek ponovno otkri e, ali je ono zna ajno jer snage to su djelovale stvarno su postigle svoj cilj: da nikakva znaajnija izvje a nisu bila mogu a o drevnoj vezi Evrope sa Amerikom. A gdje se o tome govorilo, to se nije prepoznavalo, nije se znalo da se te stvari odnose na vezu Evrope sa Amerikom u drevnim vremenima. Te posjete nisu bile ni ta do prosto posjete. To da su Evropljani postali ameri kim narodom (kako se to danas ka e, kada je izraz "narod" pobrkan sa izrazom "nacija" na neshvatljiv na in) bijae mogu e tek nakon fizi kog otkri a Amerike, ponovnog fizi kog otkri a Amerike. Tamo su ranije
66

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

bile posjete, da bi se prou avalo na koji na in dvojnik igra vrlo specijalnu ulogu u druga ije ustrojenoj indijanskoj rasi. Dugo vremena prije po etka razvoja 5. poatlantske epohe, Evropa je imala da bude za ti ena od uticaja zapadnog svijeta. Ovo je zna ajan historijski aran man, koji je sprovo en od strane mudro u ispunjenih mo i svijeta. Evropa je morala za jedno dugo vrijeme da bude za ti ena od svih tih uticaja; a, ona ne bi mogla biti za ti ena da evropski svijet nije bio potpuno odsje en od Amerike u vijekovima prije XV stoljea. U stoljeima pripreme morao se initi napor da se dadne ne to evropskom ovje anstvu, koje bi bilo nosilac finije senziti vnosti. Moglo bi se kazati, daje intelekt koji treba da zadr i svoje ispravno mjesto u ovoj 5. poatlantskoj epohi morao na veoma paljiv na in da bude za ti en prilikom svoga prvog pojavljivanja. Ono to se htjelo da mu bude otkriveno, moralo mu se predstaviti vrlo nje no. esto je ova istan anost bila sli nom istan anosti obrazovanja, kada se, naravno, primjenjuju zdrave mjere kanjavanja. Sve ovo, na to ukazujem, naravno da ima veze sa vi im historijskim impulsima. Tako se zbivalo da su naro ito irski kalu eri koji bijahu pod uticajem istog hri anskog ezoternog uenja to se razvilo u Irskoj radili na takav na in, da u Rimu bijae uo ena nu nost da se Evropa odsje e od zapadne hemisfere. Jer, bijae namjera da bi taj pokret koji je nastao u Irskoj trebao pro iriti hri anstvo preko Evrope u tim stoljeima prije 5. poatlantske epohe na taj na in, da ljudi ne budu ometeni od svega onog to je izranjalo iz podze maljskih regiona zapadne hemisfere. Evropa je morala da bude odsje ena od svih uticaja koji su dolazili iz zapadne hemisfere. Ovo je dobro mjesto da govorimo o uslovima koji su preo vladavali u to vrijeme. Kolumban i u enik mu Galus bijahu glavni pojedinci u veoma va nom misijskom pokretu, koji je vidio svoj uspjeh u kristijaniziranju Evrope putem duhovnih zidova kojima bi se u to vrijeme okru ila Evropa, ne dopu taju i nikakav uticaj
67

R U D O L F

S T E I N E R

iz pravca koji sam pomenuo. Individualiteti kao to su Kolumban i njegov u enik Galus koji je osnovao grad u kojem ja danas predajem i po kome je dobio svoje ime (St. Gallen) iznad svega ostalog su mogli sagledati sve ono to je kao nje na biljka hri anstva moglo biti ra ireno po Evropi, samo ako bi Evropa bila, takore i, okru ena, u duhovnom pogledu, jednim zidom. Iza procesa svjetske historije nalaze se duboke, zna enjem ispunjene misterije. Historija koja se predaje i u i u kolama jeste tek jedna fable convenue. Me u injenicama koje su najvanije za razumijevanje moderne Evrope nalazi se i ova: da je od onih stoljea kada je Irska zapo ela sa irenjem hri anstva po Evropi, sve do XII stoljea, rimska crkva istovremeno radila na tom problemu preko papskih edikata, koji su postupno zabranili brodsku plovidbu izme u Evrope i Amerike. Ovo je pomra enje u sjeanju bilo potrebno, da bi se raniji period priprema u Evropi za 5. poatlantsku epohu mogao odvijati na ispravan na in. I tek onda kada je zapo elo doba materijalizma Amerika ponovo bijae otkrivena Zapadu, onako kako se oni danas odnose. Sa istoka je Amerika bila otkrivena pod uticajem po ude sa zlatom, pod uticajem isto materijalisti ke kulture, koja se jednostavno mora uzeti u obzir u 5. poatlantskoj epohi, i spram koje ovjek mora da izna e odgovaraju i odnos. Ove su stvari prava historija. Isto tako smatram, da ove stvari pojanjavaju o emu se zapravo radi. Zemlja je zaista ne to to mora biti nazvano " ivu im bi em". U skladu sa geografskim ra lanjenjima, najrazliitije snage istrujavaju van iz raznih teritorijalnih cjelina. Stoga ljudi ne smiju biti razdvajani prema teritorijama, ve moraju primati jedni od drugih ono to je dobro i veliko na svakoj teritoriji, a to mo e biti stvoreno jedino tamo. Zato je i duhovnonau ni svjetonazor okrenut stvaranju ne ega to stvarno mogu prihvatiti sve nacije i sve religije. Jer, ljudi moraju napredovati u me usobnoj razmjeni svojih duhovnih blaga. Ovo je va na stvar.

68

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

Na drugoj strani, tu se veoma lako stvara proizilaze i iz pojedinih teritorijalnih cjelina tenja ka sve ve em poveanju mo i. A velika opasnost koja proisti e iz jednostranog na ina na koji evolucija modernog ovje anstva napreduje, mo e se prosuditi iz konkretnih, istinski konkretnih uslova, tek onda kada ovjek zna da je Zemlja jedan organizam, kada se zna ta stvarno proizilazi iz razli itih mjesta Zemlje. U Istonoj Evropi imamo relativno slabu naklonost prema onome to struji iz Zemlje. Naprimjer, Rusi su vatreno povezani sa zemljom, ali oni iz te zemlje primaju sasma naro ite snage. Tajna ruske geografije se sastoji iz injenice, da Rusi primaju od Zemlje svjetlo to je Zemlji prvo dodijeljeno, potom se natrag odraavaju i od Zemlje. Rusi stvarno primaju iz Zemlje ono to prema njoj struji iz spoljanjih oblasti. Rusi vole svoju zemlju, ali je vole jer je ona za njih ogledalo neba. Zbog toga Rus, iako tako teritorijalno usmjeren, ima ne to naro ito kosmopolitsko u toj teritorijalnoj sklonosti iako je to danas na djetinjem stupnju jer Zemlja, plovei kroz prostor, biva u vezi i sa najmanjim dijelovima svoje okoline. Kada osoba prima u svoju du u, ne ono to struji u Zemlji odozdo prema gore ve ono to struji odozgor prema dolje, potom opet gore, tada je to druga ije nego primati strujanja direktno iz Zemlje, a koja su u odre enom srodstvu sa ljudskom prirodom. Ali, ono to Rus voli u svojoj zemlji sa ime se on pro ima ini ga umnogome pogledu slabim, ali mu, ponad svega, daje izvjesnu sposobnost da pobijedi onu prirodu dvojnika, u emu sam prije govorio. Stoga e on biti pozvan da ponudi najvanije impulse onoj epohi u kojoj e ova priroda dvojnika morati kona no da bude obuzdana, u 6. poatlantskoj epohi. Neki odre eni dio Zemljine povr ine pokazuje najbli u povezanost sa ovim snagama. Ako ovjek ode na jedno takvo mjesto, on ulazi u podru je njihovog djelovanja; izmakav i se iz njega on je van njihovog dosega. Jer, ove snage su geografske; one nisu etnografske, niti nacionalne, ve isto geografske snage. Postoji jedan predio gdje snaga koja struji odozdo ima najvi e uticaja na
69

R U D O L F

S T E I N E R

dvojnika, i gdje jer sa snagama to struje van taj predio biva u srodnosti sa dvojnikom ona se ponovo udjeljuje Zemlji. Ovo je onaj predio na Zemlji gdje se ve ina planinskih lanaca ne prote e popre no, od istoka prema zapadu, ve gdje se masivi prote u primarno od sjevera ka jugu (jer je i ovo u vezi sa tim snagama), gdje se ovjek nalazi u susjedstvu magnetnog Sjevernog pola. Ovo je predio gdje se, ponad svega, razvila srodnost sa mefistofelovsko ahrimani kom prirodom preko spoljanjih prilika. A preko ovog srodstva je mnogo toga uneseno u daljnju evoluciju Zemlje. Danas se ljudsko bi e ne bi trebalo slijepo kretati kroz zemaljsku evoluciju; ovjek bi morao biti u stanju da promi lja odnose. Evropa e mo i biti u ispravnom odnosu spram Amerike tek onda kada se takve stvari razumiju, kada se bude znalo kakvi odlu uju i faktori dolaze od tamo. Ina e, ako Evropa nastavi da biva slijepom za ove stvari, sa sirotom e Evropom isto biti kao to je bilo sa Gr kom u odnosu prema Rimu. Ovo se ne bi trebalo zbiti; svijet ne bi trebao biti geografski amerikaniziran. Ali, ovo prvo treba shvatiti. Stvari se ne bi trebale uzimati sa takvom neo zbiljnou kako je to danas uobiajeno. Stvari imaju duboke temelje, i danas je potrebno znanje, ne prosto simpatija i antipatija, da bi se zadobilo gledanje veza u koje je dana nje ovje anstvo tako tragi no polo eno. Takve stvari, o kojima ovdje mo emo prisnije raspravljati, mogu biti samo nagovije tene u javnim predavanjima. Ju er sam skrenuo pa nju na nu nost istinskog zahvatanja duhovne nauke u socijalna i politi ka shvatanja. Jer su nastojanja Amerike da sve mehanizira, da sve odvede u podru je istog na turalizma, i da postepeno istisne evropsku kulturu sa Zemlje. To druga ije nije. Naravno da geografske predstave nisu predstave o narodu kao takvome. Samo je potrebno promisliti o Emersonu da bi se uo ilo, da se ovdje ni ta ne smjera u vezi sa karakteristikama jednog naroda. Ali, Emerson je u cijelosti bio ovjek evropskog obrazovanja. To prosto pokazuje dva suprotno razvijajua pola.
70

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

Preciznije, pod onim uticajima kako je to bilo opisano danas, razvijaju se takvi ljudi kao to je Emerson, koji se razvio ba na takav na in jer se suprotstavio dvojniku sa puninom ovjetva. Na drugoj strani se razvijaju ljudi kao to je Woodrow Wilson, koji je prosto odje a dvojnikova, preko kojih dvojnik radi sa naro itom efikasnou. Takvi su ljudi u su tini pravo olienje geografske prirode Amerike. Ove stvari nisu povezane sa simpatijom ili antipatijom, ili sa nekakvim poborni tvom. One su samo povezane sa dubljim uzrocima onoga to ljudska bi a iskuavaju u ivotu. Ali e se veoma malo posti i za spasenje ovje anstva sve dok se ne pru i pojanjenje staje to stvarno djelatno u ovim stvarima. A danas je jako va no da se mnogo toga iznova pove e, stoje bilo razdvojeno na prekretnici nove epohe kada je put za Ameriku bio blokiran. elio bih ukazati na ljudska bi a kao to je Galus, koji je kao simbol onoga to vi ovdje, na tako puno na ina, mo ete osjetiti i doivjeti. Ti su ljudi morali stvoriti podlogu za svoju aktivnost, ponad barijera to su ih morali podi i. Te stvari moraju biti shva ene. Samo e duhovna nauka stvoriti ispravno historijsko razumijevanje. Ali, vidite kako se predrasuda na predrasudu gomilaju. Zato, kako bi ovjek i pomiljao drugaije nego da isto tako i ovo znanje bijae po elo da biva poborni kim! Ali, ovo je jedan od razloga za to su izvjesna okultna bratstva skrivala ove stvari, iako je svaki takav razlog neto kukavno. One bijahu skrivane iz prostog razloga to je to znanje esto neudobno za ljude. Ljudi ne ele da postanu univerzalno humani, a ovo je naroito sluaj sa onima koji su predodre eni da se ujedinjavaju sa geografskim istrujavanjima. Pitanja javnoga ivota e uskoro postati pitanjima znanja, izdignuta iz atmosfere u koju su danas satjerana od strane preo vlaujue ve ine ovje anstva. Biti e izop ena iz obi ne sfere simpatije i antipatije. Ono to je djelatno ne e niti na koji na in biti odlu ivano od ve ine. Ali ono to je djelatno mo e imati
71

R U D O L F

S T E I N E R

dejstvo samo onda, ako se ljudi ne ustru avaju da primaju va ne injenice u svoju svijest. Mogli biste kazati, da sam danas govorio ovdje na ovakav na in jer je to od mene zahtijevao genius loci ovog mjesta. Ukazano vam je, preko jednog specijalnog primjera, da dana njim ljudima nije vi e dovoljno da znaju historiju, da u rukama dr e obi ne ud benike, jer u njima ovjek otkriva jedino fable conve nue, znanu danas kao historija. ta tamo ovjek mo e na i o tim va nim saobra ajnim putanjama osobito o onome to se nalazi u mutnim korijenima medicine to su iz Evrope za Ameriku vodile u ranim hri anskim stolje ima? Me utim, ono to postoji ne prestaje da to bude samo zato to se ljudi kasnije na ine svjesno slijepima za to, poput noja koji zabije glavu u pijesak tako da ne vidi, i onda vjeruje da ono to ne mo e da vidi nije tu. Puno toga se od ljudi skriva jednostavno preko te fable convenue zvane "historija", velika koli ina onoga to je sa svojim uticajem posve blizu dana njeg ovjeka. Duhovna e nauka puno toga o historijskom toku ovje anstva rasvijetliti, zato to ljudi ele da su na jasnom o svojoj sudbini, o povezanosti svojih du a sa svojom duhovnom evolucijom. Mnogo od onoga to je bilo historijski izgubljeno, duhovna nauka mo e iznijeti na svjetlo dana. Ina e, ovje anstvo e morati da odlu i ho e li ostati u neznanju o ne emu velikom stoje sasvim pri ruci. Iako je dana nji ovjek obavije ten o svemu ali, kako je obavije ten! on e biti u stanju da prosu uje sadanjicu jedino sa gledi ta duhovne nauke. Jer se danas ovje anstvo, sa svim du nim po tovanjem (znate, ovjek uvijek ka e "sa svim du nim po tovanjem" kada izgovara ne to neprijatno), o svemu obavjetava preko tampe, ali ga tampa obavje tava na takav na in da je onaj su tinski aspekt, istinski aspekt, stvarni aspekt, koji je va an, skriven. A ovjek mora do i na ovaj stupanj razumijevanja stvarnosti! Ovo nije ni ta li no ili neli no upereno protiv tampe, ovim
72

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

se ho e pokazati da je tampa povezana sa djelatnim snagama sada njice, i to ne mo e biti druga ije. Stvari ne mogu biti drugaije, ali ovjek ih mo e biti svjestan. Velika je gre ka kada osoba vjeruje da mora kritizirati stvari. Ono to se mora initi jeste da ih se karakterizira. To je su tina. Danas sam poku ao da vam dadnem sliku razli itih vrsta impulsa to su aktivni u pojedinom ljudskom bi u, te o ovje anstvu kao cjelini. Pored pojedinosti u kojima sam govorio, elio bih najvie od svega da istaknem, kroz onu vrstu impulsa kojih sam se dotaknuo, ono osjeanje, kako ovjek mora uo iti na in na koji je on polo en, sa itavim svojim bi em, u konkretni duhovni svijet sa konkretnim duhovnim bi ima i konkretnim duhovnim snagama. To ne inim samo zato, da bi se uzdigli u taj svijet u koji ulazimo nakon smrti, i u kojem ivimo izme u smrti i novog roenja, ve i zato dok smo ovdje u fizikom svijetu da mo emo razumjeti ovaj fizi ki svijet, ukoliko razumijemo istovremeno duhovni svijet. Medicina mo e opstati jedino kao duhovna nauka, jer bolesti dolaze od onog duhovnog bi a koje koristi ljudsko tijelo samo da bi se okoristilo njime, to ono ne mo e da ini sa mjesta koje mu je odredilo mudro vodstvo svijeta, protiv koga se ono kako sam vam pokazao pobunilo. Ovo je zaista jedno ahrima nikomefistofelovsko bi e unutar ovjekove prirode, koje se prije roenja uvla i u ljudsko tijelo, kao u svoj dom, i napu ta ga samo zato jer ono ne mo e da podnese smrt u njezinom sada njem obliju; ono ne mo e da savlada smrt. Bolesti se pojavljuju zato to ovo bi e radi u ovjeku. A kada se lijekovi primjenjuju, to zna i da se tom bi u ne to daje iz vanjskoga svijeta, to ono ina e tra i u ovjeku. Ako obezbijedim lijek ljudskome tijelu, onda kada ovo ahrimani ko mefistofelovsko bi e radi, ovome ja jo ne to u inim. Ja ga, takore i, umirim. S njim se nagodim, i ono odlazi od ovjeka bivajui zadovoljnim s time to sam mu u njegove eljusti ubacio kao lijek.
73

R U D O L F

S T E I N E R

Me utim, sve ove stvari su tek po etak. Medicina e postati duhovnom naukom. Upravo kako medicina bijae znana kao duhovna nauka u drevnim vremenima, isto tako e do i vrijeme kada e se poznavati kao duhovna nauka. Sada, naravno, biti e da sam u vama prizvao slijedee osjeanje: da je neophodno ne samo zadobiti nekoliko predstava iz duhovne nauke ve i osjetiti svoj put u nju; jer, tako ine i tako er se osjeti svoj put ka ovjekovom biu. Do i e vrijeme kada e mnoge naslage otpasti sa ovjekovih oiju, ak i u pogledu spoljanje historije, naprimjer, kao to sam pokazao prije par dana u Ziirichu. Tamo sam barem to pokazao, da nju ovjek spoljanje ne opa a, ve je u stvarnosti sanja, da je razumijeva jedino ako je shvata iz sna ovje anstva, ne kao ne to to se spoljanje izvr ava. Za nadati se, da e ove stvari onda biti dalje pronesene, onom snagom koju je ovje anstvo zadobilo u veoma malom iznosu (ukupno, vrlo malom) u onome to nazivamo antropozofskim pokretom. Ali e taj antropozofski pokret biti povezan sa onim sa ime e se ovje anstvo baviti u budu nosti kao sa svojim najvanijim poslovima. Morali bi se esto podsjetiti na tu usporedbu koju sam esto upotrebljavao. Jako pametni svjetski ljudi misle: o, ti antropozofi; to je tek jedna sekta sa svim tim fantasti nim stvarima, sa svim tim ludostima u njihovim glavama. Obrazovani dio ovje anstva ne bi se trebao uznemiravati oko toga. Ovaj "obrazovani dio ovje anstva" danas misli o tom podzemnom, sekta kom okupljanju antropozofa i teozofa na isti na in iako vremenom izmijenjenim kako su Rimljani, ti znameniti Rimljani, osje ali dok se irilo hri anstvo. Razlika je u tome to su u to vrijeme hri ani morali da budu dolje u katakombama; gore, na zemlji, stvari su ile onako kako su to ti znameniti Rimljani smatrali za jedino ispravno, dok su snivajui hri ani bili dolje. Za par stoljea ovo se promijenilo. Rimljanstvo je po i eno, i ono to je bilo dolje u katakombama izdiglo se gore. Ono to je upravljalo civilizacijom bijae odba eno.

74

G e o g r a f s k a

m e d i c i n a :

m i s t e r i j

d v o j n i k a

Ovakve usporedbe moraju ja ati na e snage, one moraju ivjeti u na im du ama tako da u njima izna emo snagu, po to jo uvijek mi moramo da radimo u malim krugovima. Ali, pokret koji je karakteriziran ovom antropozofskom strujom mora si razviti onu snagu, da se, isto tako, stvarno mo e pojaviti. Jednom izroniv i, budimo uvjereni, ona nailazi na malo razumijevanja za svoju duhovnu osnovu. Me utim, usprkos tome mi se moramo vra ati iznova i iznova u mislima na to, kakvo je bilo ivljenje ranih hri ana u rimskim katakombama. Uprkos injenici da se ono odvija e pod zemljom u puno ve em stepenu no isto antro pozofskog pokreta danas ono je ipak izna lo put na povr inu. I mnogi unutar ovog antropozofskog pokreta, koji su do li do razumijevanja duhovnih predstava, ve su si zasnovali mogu nost u oblasti u kojoj se ove duhovne predstave, koje ovdje jesu mudrost, otkrivaju kao svjetlo zbliavanja s tom svjetlou. I moramo kazati opet i opet, da me u lanstvom koje radi zajedno u antropozofskom pokretu, stoje, jedni uz druge, oni koji su u fizikom svijetu i oni koji su ve gore, u nat ulnom svijetu, koji su ve pro li kroz vratnice smrti, i koji su danas uvari onoga to se ovdje zadobilo kao spiritualna mudrost. U vezi s time, mo emo razmi ljati o velikom broju lanova ije du e obitavaju u nat ulnom. Ovoga trenutka se sje amo gospo ice Sofije Stinde, jedne od na ih vjernih saradnica prilikom izgradnje gra evine u Dornachu. Sjetit emo se nje danas, jer se ovih dana, prije jedne godine, dogodila njezina fizi ka smrt, koja je, u nat ulnome, ro endan za duhovni ivot. Ono to je va no, moji dragi prijatelji, jeste da mi zaista te imo da stojimo unutar ustanovljenog antropozofskog pokreta, produbljujui u sebi osjeanje da zadobivamo konkretne predstave o duhovnom svijetu preko onoga to je stvarno sjedinjeno s nama. Ovo su sada te ka vremena. Znamo, da jo te a vremena dolaze. Ali, kakve god prilike da su to se ti e na ega zajedni tva na fizi kom planu, koliko god, vi e ili manje, e vremena prote i
75

R U D O L F

S T E I N E R

dok se opet ne sretnemo, dozvolite mi da vam ka em, da se mi elimo osjeati zajedno i misliti zajedno ak i ako smo prostorno odvojeni jedni od drugih. Mi elimo biti uvijek zajedno u na im duhovnonau nim nastojanjima.

Put Uitelja ovjeanstva

Sergej Prokofjev

Duhovna visina koju posti e neki posve enik ovisi o stupnju do kojeg njegov ivot objelodanjuje velike zakone to lee u osnovama na ega kosmosa. Tokom evolucije ovje anstva, isti su se mogli pojaviti samo jedanput u potpunosti na fizikom planu u onim trima godinama kada je Hristovo Bi e stanovalo u tjelesnim ovojima Isusa iz Nazareta. Iz toga razloga, od tog Doga aja veli ina jednog posve enika naro ito hri anskog posve enika koji bijae kora ao ru okrsta kim putem ovisi o stepenu do kojeg je on mogao svoj individualni ivot na initi istinskom mikrokosmi kom refleksijom makrokosmi kog puta Hrista Isusa. Po to ovo bijae put poduzet od strane Rudolfa Steinera, opet nakratko moramo baciti pogled na drugi dio njegovog ivota, i vidjeti kako se isti odnosi sa makrokosmi kim arhetipom nove inicijacije, to je u sada njem dobu Mihaela po prvi puta postala pristupa nom cijelom ovje anstvu. Kao to je ve re eno, Hristov put velikog rtvovanja bija e takav, da je On odlu io kao odgovor na vapaje ovje anstva koje tone u ambis da se spusti dolje zbog njegovog spasenja. Na Svome kosmi kom putu ka Zemlji, nalaze i se jo iznad sfere zodijaka, Hrist Sebe u po etku otkriva u makrokosmi kim snagama svjetskog Ja, kao Vi va Karman; potom Sebe otkriva kao Ahura Mazdu u snagama makrokosmi kog astraliteta, sferi koja se rasprostire izme u Sunca i zvijezda stajaica; kona no, u sferi ma krokosmi kih eterskih snaga kao Ejeh asher Ejeh, "Ja koji jesam".

77

Tu on ve djeluje u elementima to su pod uticajem Mjese eve sfere, koja je najbli om Zemlji. Ovo su ta tri kosmi ka stupnja preko kojih je Hrist pristupio Zemlji, sve dok nakon kr tenja u Jordanu Njegovo veliko Sun evo Bi e nije zaronilo izravno, tokom tri godine, u tjelesne ovoje jednog ovjeka, postupno Sebe poistovjeujui s njima. Bog postade ovjekom. Zbog ovje anstva je bo ansko Bi e Hristovo spremno da rtvuje snage to, jo od stvaranja svijeta, bijahu Njegove vlastite, predaju i Sebe nezamislivoj boli i patnji, kako nam se otkriva u Petom evanelju.* Da bi sa svojim Ja u ao u tri tjelesna ovoja Isusa iz Na zareta, prilikom kr tenja u Jordanu, Hrist je morao ostaviti iza Sebe makrokosmi ke snage svoga Ja.** Nagovjetaj tih snaga, to le e iznad granice njihove sfere, sveti Riiji imahu jednom. Kada je Hrist si ao u astralno tijelo Isusa iz Nazareta, odrekao Se snaga Svoga vlastitog astralnog tijela, to ga jednom Zarat hustra bijae promatrao kao zra e u auru duhovnog Sunca (a, to je za to se Hrist pojavljuje apostolima na vodi po noi). Kasnije, u potpunosti u av i u etersko tijelo Isusovo, Hrist napu ta Svoje makrokosmi ko etersko tijelo, to ga je Mojsije bio vidio u goru em grmu (to je za to se Mojsije iznova pojavljuje u doga aju Preobra enja). Kona no, sjedinjujui se u potpunosti sa fizikim tijelom Isusa iz Nazareta, u Getsimanskom vrtu, Hrist je rtvovao svoje vlastito makrokosmi ko Bie.1 Odrekao se makrokosmi ke veli anstvenosti svih O evih snaga, to su Njegove bile sve od po etka Zemlje, i Sin Boiji je postao Sinom ovjeijim, u potpunosti se sjedinjavajui sa fizikim tijelom jednog ovjeka, da bi ga prinio na rtvu na Golgoti; jer tek kada je upoznao smrt Hrist ju je

* **

Ciklus predavanja Rudolfa Steinera (GA 148) Prev. U mnogim umjetni kim predstavljanjima ina krtenja ova je injenica izra ena grupom anela koja opstaje u dalekoj pozadini rijeke Jordan.

78

mogao prevladati, na taj na in ujedinjujui Sebe sa cjelokupnom Zemljinom sferom! Tako, vidimo da u osnovi Hristovog puta rtvovanja i iskupljenja lee etiri makrokosmi ke rtve. Stupanj po stupanj, zapo inju i sa kr tenjem u Jordanu, On napu ta kosmi ke snage Svoga Ja, potom Svoje kosmi ko astralno tijelo, te, posljedi no, Svoje etersko tijelo. Naposljetku, u Golgotskom misteriju, Hrist rtvuje Svoje fiziko tijelo, koje je, nakon no i u Getsimanskom vrtu, stvarno Njegovim tijelom, jer je On od svih bogova zadobio 2 puno, cjelovito znanje misterija inkarnacije, smrti, i uskrsnu a. Tako se ovdje pred nama otvara makrokosmi ki put Hrista tokom tri godine Njegovog ivota u tjelesnim ovojima Isusa iz Nazareta, kako nam to duhovna nauka otkriva: Sada mo emo, sa najdubljim po tovanjem, uo iti saglas nost koja postoji izme u ovog puta i puta Rudolfa Steinera, koji preko etiri velike rtve svoga ivota sebe otkriva velikim zemaljskim sljedbenikom Hrista Isusa. Onim mo ima to vode svjetsku evoluciju koje, od Golgotskog misterija, predvodi Hrist Sam Rudolf Steiner je ponudio snage svoga ja (to se zbilo oko 1899. godine), snage svoga astralnog tijela (oko 1907), iste eterskog tijela (od 1913. godine naprijed) i, kona no, na Bo i nom zasjedanju iz 192324, snage svoga fizikog tijela. Stoga mo emo kazati: ivotni put Rudolfa Steinera koji je ivio me u nama kao ovjek me u drugim ljudima XX stoljea, i iji ivot mo emo usporediti sa ivotima najveih posve enika iz pro losti, iniciranih koji su nam znani preko legendi i tradicije, ali koji tek konkretan lik i snagu zadobivaju u duhovnoj nauci otkriva nam se u svoj svojoj istinskoj veli anstvenosti i ljepoti. Tako nam se ivotni put Rudolfa Steinera, koji je ivio kao ovjek me u nama na Zemlji, razotkriva kao najdublji misterij XX stoljea i kao arhetipska slika novog puta inicijacije. I mo emo onda re i: on, koji bijae u stanju da na takav uzvi en na in slijedi veli anstveni trogodinji put rtve Isusa Hris
79

ta na Zemlji, nastavlja bez sumnje da slijedi daljnji put Hristov kroz duhovne sfere, nakon svoje smrti. Dakle, mo emo zakljuiti ovaj op ti pregled misterija ivotnog puta Rudolfa Steinera zavr nim rije ima jednog od najvrednijih odjeljaka knjige "Bo i no zasjedanje" od Rudolfa Grossea: "U dvadesetom se stoljeu eter ski Hrist kre e me u ovje anstvom; s Njime tako er djeluje onaj koji je svijetu dao Bo i no zasjedanje, u duhu Hrista Sunca, kao po etak kosmi ke Prekretnice vremena."

Napomene:
1

Vidjeti: Marko 14:51 52 i 15:34; takoer, GA 139, predavanje od 23. septembra 1912. GA 211, predavanje od 2. aprila 1922, Drnach; predavanje od 13. aprila 1922, Hag; predavanja od 15. i 24. aprila 1922, London.

(Dio tre eg odjeljka prvog dijela knjige "Rudolf Steiner i utemeljenje novih misterija". Prevod s engleskog: Slobodan alica)

80

Goetheanum Slobodna kola za duhovnu nauk u u Dornachu, vicarska

Opte antropozofsko drutvo Postfach CH-4143 Dornach 1 Tel.: +41 61-706 42 42 Fax: +41 61-706 43 14 E-mail: sekretariat@goetheanum.ch www.goetheanum.ch

81