Dioba glasova Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj lei grad Rim.

Kako se irila vlast Rima, irilo se i podruje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a u istone dijelu glavni jezik bio je grki. Iz latinskog jezika razvili se dananji romanski jezici: talijanski, francuski, panjolski, portugalski i rumunjski. PISMO I IZGOVOR Pismo
1.

Latinska abeceda ima 24 slova: A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z. abcdefghiklmnopqrstuvxyz Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruana. Pisali su samo velikim slovima, kako vidimo na natpisima, kojih se velik broj sauvao i u naoj zemlji. Mala slova nastala su spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.
2.

Danas piemo velikim poetnim slovom: a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski; b) prvu rije u reenici; c) ponajvie prvu rije u stihu.
3.

Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike. Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei, eu, ui. Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkou samoglasnika oznaujemo znakom , a duljinu znakom . Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, mee se na drugi samoglasnik znak kratkoe, odnosno duljine ili znak dijereze ($quot;), npr. aera ili a$quot;era (itaj: aera), poeta ili poeta (itaj: poeta). U obinim latinskim tekstovima ne oznauje se kvantiteta samoglasnika. Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak ( Vocalis ante vocalem brevis). Izgovor
4.

Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasini i tradicionalni. Klasini je izgovor starih Rimljana do kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i ouvao se tradicijom. Jednom i drugom izgovoru zajedniko je ovo:

i na poetku rijei pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus; meu samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor; y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus; x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses; c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo = kredo; ch izgovara se h: schola = shola, machina mahina; ph izgovara se f: Delphi Delfi, Philippus Filipus; qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva; ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis; su izgovara se su u rijeima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius. Razlike izmeu klasinog i tradicionalnog izgovora: U klasinom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe uju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga dolo je do promjena koje su iznijete na desnoj strani tablice
klasini ae aetas lunae aj ajtas lunaj oj pojna k Kikero kentum s rosa Kajsar ti natio amikitia e etas lune e pena c Cicero centum z roza Cezar ci nado amicicita samo pred e, ae, oe, eu i pred i, y meu samoglasnicima pred samoglasnikom tradicionalni

oe poena c Cicero centum s rosa Caesar ti natio amicitia

Slova y i z nalaze se samo u rijeima uzetim iz grkoga. Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas. Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.
5.

Meunarodne rijei koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama dole u kasnijim stoljeima. Naglasak
6.

Svaka latinska rije, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvoslonim rijeima naglaen je uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U troslonim i vieslonim rijeima naglaen je pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglaen je trei slog od kraja, npr. medicus.
7.

Slog je dug: 1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater; 2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo; 3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili vie suglasnika, npr. arma, contra, ili sloeni suglasnik, npr. dux. Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom rijei, tada ta rije ima naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque, ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque(i tako). Vrste rijei
8.

U latinskom jeziku ima, kao i u naem, devet vrsta rijei: 1. imenice (substantiva), 2. pridjevi (adiectiva), 3. zamjenice (pronomina), 4. brojevi (numeralia), 5. glagoli (verba), 6. prilozi (adverbia), 7. prijedlozi (praepositiones), 8. veznici (coniunctiones), 9. uzvici (interiectiones). IMENICE I PRIDJEVI

Imenice po rodu
9.

Imenice su mukoga roda (masculinum, kratica m.), enskoga (femininum, kratica f.) i srednjega (neutrum, kratica n.). Rod je ili prirodan po znaenju ili gramatiki po zavretku rijei. Mukoga su roda redovito imena mukih lica, naroda i rijeka, a enskoga su roda imena ena, gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina mukog su roda; mulier ena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) enskoga su roda. Deklinacija
10.

U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu ( singularis) i mnoinu (pluralis). Padea (casus) ima est, koji odgovaraju naim padeima, samo je mjesto naeg; lokativa i instrumentala jedan pade: ablativ. Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na -us. Vokativ mnoine uvijek je jednak nominativu mnoine. Isto je tako ablativi mnoine uvijek jednak dativu mnoine. Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su padei jednaki i u mnoini, a svravaju se na -a kao i u naem jeziku. Ispor. ligna, maria: drva, mora. Prva ili a-deklinacija
11

Nominativ jednine svrava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije enskoga roda osim onih koje oznauju muku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i Croata Hrvat. Ispor. u nas: ena; sluga.
Casus Nominativus Genitivus Dativus Accusativus Vocatlvus Ablativus Singularis terra terrae terrae terram terra terra Pluralis terrae terrarum terris terras terrae terris

 12.

Osobitosti u -a deklinaciji Imenica familia ima stari genitiv jednine na - as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr. pater familias domain, mater familias domaica. Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ mnoine na -abus, jer bi inae te imenice imale jednak oblik u tim padeima. Bogovima i boicama = diis et deabus, sinovima i kerima = filiis filiabusque. Druga ili o-deklinacija
13.

Imenice mukoga roda svravaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na -um. a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)
Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. populus narod populi populo populum popule populo verbum rije verbi verbo verbum verbum verbo Mnoina populi populorum populis populos populi populis verba verborumm verbis verba verba verbis

b) imenice na -er (masculina)

Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. magister uitelj magistri magistro magistrum magister magistro puer djeak pueri puero puerum puer puero Mnoina magistri magistrorum magistrris magistros magistri magistris pueri puerorum pueris pueros pueri pueris

Veina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od zavretka -er, a samo ga neke zadravaju; npr. liber, libri knjiga,ager, agri njiva, ali vesper, vesperi veer. Osobitosti u o- deklinaciji
14.

Vlastita imena na -aius i -eius steu u genitivu jednine zavretak -ii u -i, a vlastita imena na -ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr.Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili. Svima navedenim vlastitim imenicama zavretak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto je tako od filius (sin) vok. jedn.fili.

Deus, -i, m. (bog) ima nom. mno. dei, dii, di, a dat. i abl. mno. deis, diis, dis. Vok. jedn. je deus. Locus, -i, m. (mjesto) ima mno. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca su mjesta na zemlji (loca terrarum). Vir, viri m. (mu) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Mno. viri, virorum itd.
15.

Izuzetno je enskoga roda imenica humus zemlja. enskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grkog jezika, npr. diphthongus diftong, dvoglasnik, dialectus narjeje. Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov. Pridjevi
16.

Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muki se rod svrava na -us ili na -er, enski na -a, a srednji na -um. Muki i srednji rod deklinira se po II, a enski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, um gube u deklinaciji e od zavretka -er, npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadravaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan. bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro
Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. bonus boni bono bonum bone bono bona bonae bonae bonam bona bona bonum boni bono bonum bonum bono Mnoina boni bonorum bonis bonos boni bonis bonae bonarum bonis bonas bonae bonis bona bonaorum bonis bona bona bonis

liber, libera, liberum slobodan

Jednina Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl. liber liberi libero liberum liber libero libera liberae liberae liberam libera libera liberum liberi libero liberum liberum libero Mnoina liberi liberorum liberis liberos liberi liberis liberae liberarum liberis liberas liberae liberis libera liberorum liberis libera libera liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

Jednina Mnoina

Nom. Gen. Dat. Ak. Vok. Abl.

aeger aegri aegro aegrum aeger aegro

aegra aegrae aegrae aegram aegra aegra

aegrum aegri aegro aegrum aegrum aegro

aegri aegrorum aegris aegros aegri aegris

aegrae aegrarum aegris aegras aegrae aegris

aegra aegrorum aegris aegra aegra aegris

Trea deklinacija A. Suglasnike osnove

17.

Imenicama ove skupine svrava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u genitivu mnoine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao. Imenice s osnovom na suglasnik mukoga su, enskoga ili srednjega roda.
18.

Imenice mukoga roda u nom. jedn. ponajvie se svravaju na -or (-oris), -o (onis), -es (-itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.
jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. labor laboris labori laborem labor labore miles militis militi militem miles milite mnoina labores laborum laboribus labores labores laboribus milites militum militibus milites milites militibus

19.

Imenice enskoga roda u nom. jedn. najee se svravaju na -do (-Mnis), -io (ionis), -$s f-Stis), -us (-utis), npr. fc tudS, fortitUdiim hrabrost, r$tm, rotionis razum, sodetas, citStis drutvo, salus, salutis spas.
jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. facultas facultatis facultati facultatem facultas facultate natio nationis nationi nationem natio natione mnoina facultates facultatum facultatibum facultates facultates facultatibus nationes nationum nationibus nationes nationes nationibus

 20.

Imenice srednjega roda u nom. jedn. najee se svravaju na - us (-oris), -us (eris), -men (-minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.
jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. tempus temporis tempori tempus tempus tempore nomen nominis nomini nomen nomen nomine mnoina tempora temporum temporibus tempora tempora temporibus nomina nominum nominibus nomina nomina nominibus

B. Osnove na -i
21.

Osnove te skupine svravaju se na -i. Veina imenica mukog i enskog roda tvori nominativ jednine dodajui osnovi -s. navis laa, mare more, exemplar primjer
jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. navis navis navi navem navis nave mare maris mari mare mare mari exemplar exemplaris exemplari exemplar exemplar exemplari mnoina naves navium navibus naves naves navibus maria marium mariibus maria maria maribus exemplaria exemplarium exemplaribus exemplaria exemplaria exemplaribus

Tako se dekliniraju: 1. Jednakoslone imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak; 2. imenice na -s ili -er koje ispred zavretka -is u genitivu jednine imaju dva ili vie suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kia; 3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis ivotinja, exemplar, exemplarisprimjer.
22.

Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasnikim osnovama time to im je zavretak u genitivu mnoine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a -um je nastavak kao i kod suglasnikih osnova).
23.

Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i vokativu mnoine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium! Osobitosti u oblicima ili deklinacije
24.

Od jednakosloni imenica na -is i -es neke imaju genitiv mnoine na -um, npr.
canis, -is, m. pas iuvenis, -is, m. mladi pater, -tris, m. otac mater, -tris, f. majka frater, -tris, m. brat 25. gen. mno. canum gen. mno, iuvenum gen. mno. patrum gen. mno. matrum gen. mno. fratrum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv mnoine na -um:

Imenice febris groznica, sitis ea, turris toranj, tussis kaalj, puppis krma, securis sjekira, vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd. Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakoslona imena gradova i rijeka na -is, npr. Neapolis, Tiberis imajuNeapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.
Pridjevi III deklinacije 26.

Pridjevi tree deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i, nom. akuz. i vok. mno. neutra -ia,a gen. mno. -ium. Ima ih sa tri, sa dva i s jednim zavretkom. Tri su zavretka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre otar, celer, celeris, celere brz. Dva su zavretka: -is, -e, i to -is za muki i enski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile koristan. Jedan zavretak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvaan, sapiens, gen. sapientis mudar.
Deklinacija pridjeva sa tri zavretka

jednina m. nom. gen. dat. ak. acer f. acris n. acre m. acres

mnoina f. acres n. acria

acris (za sva tri roda) acri (za sva tri roda) acrem acrem acre

acri (za sva tri roda) acri (za sva tri roda) acres acres acria

vok. abl.

acer

acris

acre

acres

acres

acria

acri (za sva tri roda)

acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva zavretka

jednina m. f. nom. gen. dat. ak. vok. abl. utilis n. utile utilis utili utilem utile utilis utile utili

mnoina m. f. utiles n. utilia

utilium utilibus utiles utiles utilia utilia

utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim zavretkom

jednina m. f. n. nom. gen. dat. ak. vok. abl. 27. audax audacis audaci audacem audax audax audaci m. f. audaces

mnoina n. audacia

audacium audacibus audaces audaces audacia audacia

audacibus

Ovi pridjevi s jednim zavretkom: dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromaan, vetus, veteris (star) imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. mno. divitum, pauperum, veterum. U nom. akuz. i vok. mno. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.
28.

Neke nepravilne imenice III deklinacije Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter

iter, itineris, put; mno. itinera vis, vim, vi, f. sila; mno. vires, virium, viribus itd. bos, bovis, m. i f. govedo; gen. mno. boum, dat. mno. bubus ili bobus senex, senis, m. starac; gen. mno. senum etvrta ili u-deklinacija
29.

Zavretak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na us mukoga su roda, a na -u srednjega.
jednina nom. gen. dat. ak. vok. abl. casus pad casus casuui casum casuus casu cornu rog cornus cornu cornu cornu cornu mnoina casus casuum casibus casus casus casibus cornua cornuum cornibus cornua cornua cornibus

30.

Imenica domus, -us, f. (kua) ima abl. jedn. i akuz. mno. po II deklinaciji: domo i domos. Domi (kod kue) stari je lokativ. Neke imenice na -us zavravaju se u dat. i abl. mno. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus, jezero, portus luka, quercus hrast,arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus, quercubus, arcubus i tribubus.
31.

Izuzetno su enskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus trijem, acus igla, manus ruka,domus kua.
32.

Peta ili e-deklinacija Nom. jedn. svrava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U zavretku -ei iza samoglasnika e je dugo, a iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.
jednin a nom. gen. dat. ak. vok. abl. dies diei diei diem dies die res rei rei rem res re mnoina dies dierum diebus dies dies diebus res rerum rebus res res rebus

Potpunu mnoinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju mnoine ili u mnoini imaju samo akuzativ. Imenice te deklinacije enskoga su roda, a izuzetno su mukoga roda dies dan i meridies podne, ali dies moe u jednini biti i enskoga roda kad znai: rok, vrijeme, npr dies certa odreeni rok. Nepotpune imenice (defectiva)
33.

Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo mnoinu, npr.
Singularia tantum iusittia, -ae, f. pravednost aurum, -i, n. zlato Caesar, -aris, m. Cezar Singidunum, -i, n. Beograd Pluralia tantum divitiae, -arum, f. bogatstvo insidiae, -arum, f. zasjeda tenebrae, -arum, f. tmina Athenae, -arum, f. Atena liberi, -orum, m. djeca Delphi, -orum, m. Delfi maiores, -um, m. preci arma, -drum, n. oruje castra, -orum, n. tabor moenia, -um, n. zidine

Imenice s razliitim znaenjem u mnoini

34.

Neke imenice imaju u mnoini drugo znaenje nego u jednini, npr.

aqua copia littera auocilium impedimentum finis, m. voda obilje slovo pomo zapreka mea aquae toplice; Aquae Iasae Varadinske Toplice copiae ete litterae pismo; knjievnost auxilia pomone ete impedimenta prtljaga fines zemlja

Komparacija pridjeva
35.

I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ. Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni zavretak jedn. mukoga

roda, i to u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muki i enski rod -ior, a za srednji -ius.
Pozitiv Gen. jedn. Komparativ m. f. clarus (slavan) pulcher (lijep) acer (otar) brevis (kratak) sapiens (mudar) clar (i) pulchr (-i) acr (-is) brev (-is) sapient (-is) clar -ior pulchr-ior dcr-ior brev-ior sapient-ior n. clar -ius pulchr-ius dcr-ius brev-ius sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasnikoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u nom. akuz. i vok. mnoine srednjeg roda -a, u gen. mnoine -um.
jednina m. f. no m. gen . dat. ak. vok . abl. n. mnoina m. f. n.

clarior clarius clarioris clariori clariorem clarius clarior clarius clariore

clariores clariora clariorum clarioribus clariores clariora clariores clariora clarioribus

36.

Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. mukog roda odbace nastavci i ili -is i dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.
clarus brevis sapiens 37. clar-isstmus, -a, -um brev-issimus, -a, -um sapient-issimus, -a, -um

Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. mukoga roda u pozitivu doda -rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cler: celerrimus.
38.

Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is i doda -limus, -a, -um, na primjer:

facilis (lak) difficilis (teak) similis (slian) dissimilis (razlia n)

facil-limus difficillimus simil-limus dissimillimus

Nepravilna komparacija
39.

Ovi pridjevi tvore komparaciju od razliitih osnova:

Pozitiv bonus (dobar) malus (zao) magnus (velik) parvus (malen) multus (mnogi) Komparativ melior, melius peior, peius maior, maius minor, minus plus (n.), mnoina: plures, -a, gen. plurium Superlativ optimus, -a, -um pessimus, -a, -um maximus, -a, -um minimus, -a, -um plurimus, -a, -um

Opisna komparacija
40. Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog magis(vie), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najvie). Pozitiv idoneus (prikladan) diibius (sumnjiv) arduus (strm; teak) Komparativ magis idoneus magis diibius magis arduus Superlativ maxime idoneus maxime diibius maxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik. Nepotpuna komparacija
41.

Pridjevi bez pozitiva

Komparativ: Superlativ:

exterior vanjski inferior donji posterior kasniji propior blii superior gornji ulterior onostrani

extremus krajnji, posljednji infimus i imus najdonji, najnii postremus najkasniji, posljednji proximus najblii supremus i summus posljednji; najvii ultimus posljednji, zadnji

42. U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ (bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je slavniji nego Vergilije ili od Vergilija. Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih. Superlativom latinski jezik izraava esto vrlo visok stupanj, a ne najvii, pa se takav superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr.vir doctissimus vrlo uen ovjek. Takav se superlativ zove elativus.

PRILOZI (ADVERBIA)
43.

U latinskom jeziku ima priloga naina, vremena i mjesta. Prilozi naina tvore se od pridjeva. Adverbia modi:
Nominativ doctus pulcher acer fortis felix sapiens Genitiv doct-i pulchr-i acr-is fort-is felic-is sapient-is Prilog doct-e ueno pulchr-e lijepo acr-iter otro fort-iter hrabro felic-iter sretno sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn mukog roda odbaci zavretak -i i doda -e. Od pridjeva tree deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda -iter. Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda -er.
44.

Komparacija priloga docte doctius doctisstme

pulchre piilchrius pulcherrime acriter acrius acerritme fortiter fortius fortissime sapienter sapientius sapientissime Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda. Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva zavretak mukog roda -us zamijeni sa -e. ZAMJENICE (PRONOMINA) Line zamjenice (Pronomina personalia)
45. jednina nom. gen. dat. ak. abl. ego mei mihi me me ja mene, me meni, mi mene, me mnom(e) tu tui tibi te te ti tebe, te tebi, ti tebe, te tobom mnoina nos mi nostri, nostrum nas nobis nama nos nas nobis nama vos vi vestri, vestrum vas vobis vama vos vas vobis vama

Ego je lina zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku line zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa znaenjem: on, ona, ono. Genitivi mno. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom znaenju. U ablativu jedn. i mno. prijedlog cum (sa) vee se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum, vobiscum.
46.

Lina povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)

nom. gen. dat. ak. abl. sui sibi se se (secum) sebe sebi sebe, se sobom (sa sobom)

Ti oblici slue i za jedninu i za mnoinu. Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.
nutrio me nutris te nutrit se hranim se hrani se hrani se nutrimus nos nutritis vos nutriunt se hranimo se hranite se hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

47. m e u s, m e a, m e u m t u u s, t u a, t u u m n o s t e r, n o s t r a, n o s t r u m v e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m moj, moja, moje tvoj, tvoja, tvoje na, naa, nae va, vaa. vae

Meus ima vok. jedn. mukog roda: mi, npr. mi pater! moj oe!
48.

Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i na, posvojnu povratnu zamjenicu suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lina povratna zamjenica protee samo na subjekt 3. lica, npr.
habet suum librum habent suum librum 49. ima svoju knjigu imaju svoju knjigu

Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica izmeu latinskog i naeg jezika:

habeo meum librum habes tuum librum habet suum librum habemus nostrum librum habetis vestrum librum habent suum librum imam svoju knjigu ima svoju knjigu ima svoju knjigu imamo svoju knjigu imate svoju knjigu imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padeima jednine i mnoine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se gen. mno. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na enski rod), npr.liber eius njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga. Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.
50.

Pokazne zamjenice (Pronomina emonstrativa)

hic, haec, hoc iste, ista, istud ille, illa, illud ipse, ipsa, ipsum ovaj, ova, ovo taj, ta, to onaj, ona, ono sam, sama, samo

Jednin a

Mnoina

Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.

hic huius huic hunc hoc ille illius illi illum illo

haec

hoc

hi horum his

hae

haec

hanc hac illa illoru m

hoc hoc illud illaru m

hos

has his

haec

illi illorum illis

illae

illa

illam illa

illud illo

illos

illas illis

illa

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud. Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju -m, a ne -d.
51. is, ea, id idem, eadem, idem onaj, ona, ono; on, ona, ono isti, ista, isto

Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.

Jednina Mnoina Is ea id ii (ei) eae eius eorum earu eorum m ei iis (eis) eum eam id eos eds eo ea eo iis (eis)

ea

ea

Nom. Gen. Dat. Ak.

Mnoina idem iidem eaedem (idem) eiusdem eorundem earunde eorundem m eidem isdem (eisdem) eundem eandem idem eodem eadem

Jednina idem eadem

eadem

eodem

Abl.

eodem

eadem

eodem

isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem sloeno je od is, ea, id i nepromjenljive estice -dim. U akuz. jedn. i gen. mno. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem. Odnosne zamjenice (Pronomina relativa) qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, to
Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. Jednina Mnoina qui quae quod qui quae cuius qudrum quarum quorum cui quibus quem quam quod quos quas quo qud quo quibus quae

quae

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kae se i guocum, quacum, guibuscum. Genitiv jedn. relativne zamjenice esto prevodimo: iji, a, -e. Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)
53. 1. quis? quid? tko? to? Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. quis cuius cui quem quo quid

quid

2.
3. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?

Neodreene zamjenice (Pronomina indefinita)

54.

1. aliquis, aliquid (imeniki) netko, neto aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o
Jednina

Nom. Gen. Dat. Ak. Abl.

aliquis aliquid alicuius altcui aliquem aliquid aliquo

N. G D. A. Ab.

Jednina Mnoina aliqui aliqua aliquod aliqui aliquae alicuius aliquorum aliquarum aliquorum alicui aliquibus aliquem aliquam aliquod aliquos aliquas aliquo aliqua allquo aliquibus

aliqua

aliqua

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, to), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja, koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih rijei (quo to, quanto koliko, ubi gdje i dr.). 2.
qudam, quiddam qutdam, quaedam, quoddam (imeniki) netko, neto (pridjevski) neki, -a, -o

Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja. Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. mno. quorundam, quarundam. 3.
quisque, quidque quisque, quaeque, quodque (imen.) svatko, svato (pridj.) svaki, -a, -o

4.
quilibet, quidlibet quilibet, quaelibet, quodlibet (imen.) tko mu drago (pridj.) koji mu drago

55.

Neodreenim zamjenicama po svom su znaenju srodni ope odnosne zamjenice:

quicumque, quaecumque, quodcumque quisquis, quidquid koji god tko god

Zamjeniki pridjevi (Adiectiva pronominalia)

56.

unus, -a, -um jedan solus, -a, -um sam totus, -a, -um itav ullus, -a, -um ijedan nullus, -a, -um nijedan uter, utra, utrum koji (od dvojice) uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi alter, -era, -erum drugi(od dvojice) neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice) alius, -a, -ud drugi (od vie njih) Zamjeniki pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. i, npr. unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.
57.

nemo nitko nihil nita

Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. nemo nullius nemini neminem nullo nihil nullius rei nulli rei nihil nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjenikog pridjeva nullus. Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res. BROJEVI (NUMERALIA)
58.

Brojevi su: 1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?) 2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? ( quotus?) 3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? ( quoteni?) 4. priloni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? ( quoties?)
59. glavni (cardinalia) unus, una, unum duo, duae, duo tres, tria quattuor quinque redni (ordinalia) primus, secundus, tertius, quartus, quintus, dijelni (distributiva) singuli, bini, terni (trini) quaterni quini priloni (adverbia numeralia) semel, bis ter quater quinquies

1. 2. 3. 4. 5.

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 30. 40. 50. 60. 70. 80. 90. 100. 101. 200. 300. 400. 500. 600. 700. 800. 900. 1,000. 2,000. 100,000. 1,000,000.

sex septem octo novem decem undecim duodecim tredecim quattuordecim quindecim sedecim, sexdecim septendecim duodeviginti undeviginti viginti viginti unus, unus et viginti viginti duo, duo et viginti triginta quadraginta quinquaginta sexaginta septuaginta octoginta nonaginta centum centum unus, centum et unus ducenti, ae, a trecenti quadringenti quingenti sescenti septingenti octingenti nongenti mille duo milia centum milia decies centena milia

sextus septimus octavus nonus decimus undecimus duodecimus tertius decimus quartus decimus quintus decimus sextus decimus septimus decimus duodevicesimus undevicesimus vicesimus vicesimus primus, unus et vicesimus vicesimus secundus, alter et vicesimus tricesimus quadragesimus quinquagesimus sexagesimus septuagesimus octogesimus nonagesimus centesimus centesimus primus, centesimus et primus ducentesimus trecentesimus quadringentesimus quingentesimus sescentesimus septingentesimus octingentesimus nongentesimus millesimus bis millesimus centies millesimus decies centies millesimus

seni septeni octoni noveni deni undeni duodeni terni deni quaterni deni quini deni seni deni septeni deni duodeviceni undeviceni viceni viceni singuli, singuli et viceni viceni bini, bini et viceni triceni quadrageni quinquageni sexageni septuageni octogeni nonageni centeni centeni singuli, centeni et singuli duceni treceni quadringeni quingeni sesceni septingeni octingeni nongeni singula milia bina milia centena milia decies centena milia

sexies septies octies novies decies undecies duodecies terdecies quaterdecies quinquies decies sexies decies septies decies octies decies novies decies vicies vicies semel vicies bis tricies quadragies quinquagies sexagies septuagies octogies nonagies centies centies semel ducenties trecenties quadringenties quingenties sescenties septingenties octingenties nongenties milies bis milies centies milies decies centies milies

 60.

Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (mnoina od mille; gen, milium, dat. milibusitd.).
Nom. Gen. Dat. Ak. Abl. duo duae duo duorum duarum duorum duobus duabus duobus duo(s) duas duo duobus dudbus duobus tres trium tribus tres tribus tria tria

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padeu u kojem bi bio da nema broja, npr. Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slau sa svojom imenicom: u rodu, broju i padeu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta laa. Uz milia dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.
61.

Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U naem jeziku samo je posljednji broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuu devet stotina pedeset i osme anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo. Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam. U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati? odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u naem jeziku. Dijelni brojevi
62. singuli, -ae, -a bini temi quaterni quini seni septeni octoni novini deni po undeni vicem triceni centeni duceni singula milia po jedan po dva po tri po etiri po pet po est po sedam po osam po devet deset po jedanaest po dvadeset po trideset po sto po dvjesta po tisuu

Priloni brojevi
63. semel bis ter quater quinquies sexies septies octies jedanput dvaput triput etiri puta pet puta est puta sedam puta osam puta novies decies undecies vicies tricies centies ducenties millies devet puta deset puta jedanaest puta dvadeset puta puta sto puta dvjesta puta tisuu puta

Latinska mnoidba
2X2=4 3 X 10 = 30 bis bina sunt quattuor; ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES)
64.

Veina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobiniji su: ante, apud, ad, cirum, contra, cis, erga, extra, inter, ob, post, praeter, prope, propter, per, supra, ultra, trans.
ante portas apud parentes ad flumen circum silvam contra aciem cis Danuvium erga ppulum extra muros inter bonos ob eam causam post victoriam praeter legem prope montes propter paupertatem per fines supra caput ultra Savum pred vratima kod roditelja kod rijeke oko ume protiv bojnog reda s ove strane Dunava prema narodu izvan zidova meu dobrima zbog toga poslije pobjede mimo zakona blizu gora zbog siromatva kroz zemlju iznad glave s one strane Save

trans mare

preko mora

65.

S ablativom stoje: a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.

a magistro ab urbe condita e castris ex illo die cum militibus de amicitia pro patria sine dolore od uitelja od utemeljenja grada (Rima) iz tabora od onoga dana s vojnicima o prijateljstvu za domovinu bez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred suglasnicima.
66.

S akuzativom i ablativom stoje: in i sub

in scholam in schola u kolu u koli sub terram sub terra pod zemlju pod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje? GLAGOLI (VERBA)
67.

Latinski glagol ima: 1. dva broja (numerus): jedninu i mnoinu; 2. tri lica (persona); 3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv; 4. tri naina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ; 5. est vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i

futur II ili egzaktni; 6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.
68.

Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se odreen (verbum finitum), a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodreen ( verbum infinitum).
69.

Glagolski se oblici tvore od razlinih osnova: 1. prezentske (npr. od roadre: roga-), 2. perfektne (rogav-) 3. participske (rogato- od roga-to-). Zajedniki dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom. Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ, particip prezenta, gerund i gerundiv. Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv perfekta aktiva. Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.
70.

Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol etiri oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi, rogatum.
71.

Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na etiri konjugacije koje se najbolje vide u infinitivu prezenta. U I konjugaciji prezentska osnova svrava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re pitati; u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati; u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnika. Budui da izmeu osnove i nastavka dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati; u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kanjavati.
72.

Lini nastavci a) za indikativ i konjunktiv:

Aktiv Jednina 1. lice 2. lice 3. lice 1. lice 2. lice 3. lice Aktiv Jedn.2.lice Jedn.3.lice Mno. 2.lice Mno.3.lice -m, -o -s -t -mus -tis -nt Pasiv I II --to --to -te -tote --nto Pasiv indik. perf. -i -isti -it -imus -istis -erunt

Mnoina

-r -ris -tur -mur -mini -ntur

b) za imperativ:

-re --mini --

Pregled glagolskih oblika U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti oblici tvore, tj. prema sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi. Veina glagola I konjugacije svrava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum. Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1. Isto tako, veina glagola IV konjugacije ima u perfektu zavretak - ivi, a u participu perfekta -itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

Konjugacija: I Indikativ prezenta rogo roga -s roga -t roga -mus roga -tis roga -nt roga -ba-m roga -ba-s

Konjugacija: II pitam pita pita pitamo pitate pitaju pitah pitae

Konjugacija: III mone -o mone -s mone -t mone -mus mone -tis mone -nt mone -ba-m mone -ba- s

Konjugacija: IV scrib -o scrib -i-s scrib -i-t scrib -i-mus scrib -i-tis scrib -u-nt scrib -e-ba-m scrib -e-ba-s puni -o puni -s puni -s puni -mus puni -tis puni -u-nt puni-e -ba-m puni -e-ba-s

Indikativ imperfekta

roga -ba-t roga -ba-mus roga -ba-tis roga -ba-nt Futur I roga-bo roga -bi-s roga -bi-t roga -bimus roga -bi-tis roga -bu-nt J. roga M. roga-te J.roga roga M. roga roga Konjuktiv prezenta roge- m roge- s roge- t roge- mus roge- tis roge- nt roga-re- m roga-re-s roga-re-t roga-re-mus roga-re-tis roga-re-nt Infinitiv prezenta: roga-re Particip prezenta: roga-ns (roga-ntis) Gerund: gen. roga-ndi dat. roga-ndo ak. rogandum

pitae pitasmo pitaste pitahu pitat u pitate pitat e pitat emo pitat ete pitat e pitaj pitajte pitaj neka pita pitajte neka pitaju mone -a-m mone -a-s mone -a- t mone -a-mus mone -a-tis mone -a-nt mone-re-m mone -re-s mone -re-t mone-re-mus mone -re-tis mone -re-nt

mone -ba-t mone -bamus mone -ba-tis mone -ba- nt mone -bo mone -bi-s mone -bi-t mone -bi-mus mone -bi-tis mone -bu-nt J. mone M. mone-te mone -to mone -to mone -tote mone -nto scrib-a-m scrib -a-s scrib -a-t scrib -a-mus scrib -a-tis scrib -a-nt scrib-e-re-m scrib-e-re- s scrib-e-re-t scrib-e-remus scrib-e-re-tis scrib-e-re- nt mone-re

scrib-e-ba- t scrib -e-bamus scrib -e-ba-tis scrib -e-ba-nt scrib-a- m scrib -e- s scrib-e- t scrib -e- mus scrib -e- tis scrib -e-nt scrib -e scrib -i-te scrib -i-to scrib -i-to scrib -i-tote scrib -i-nto puni -a-m puni -a-s puni -a-t puni -a-mus puni -a-tis puni -a-nt puni-re-m puni-re-s puni-re-t puni-re-mus puni-re-tis puni-re- nt

puni -e-ba-t puni -e-bamus puni -e-ba-tis puni -e-ba-nt puni -a-m puni -e-s puni -e-t puni -e-mus puni -e- tis puni -e-nt puni puni -t puni -to puni -to puni -tote puni -u-nto

Imperativ

Konjuktiv imperfekta

Glagolska imena

pitati

scrib-e-re

puni-re

pitajui mone-ns onaj koji pita (mone-ntis)

scrib-e-ns (scrib-e-ntis)

puni-e-ns (puni-e-ntis)

pitanja pitanju pitanje pitanjem,

mone-ndi mone-ndo mone-ndum mone-ndo

scrib-e-ndi scrib-e-ndo scrib-e-ndum scrib-e-ndo

puni-e-ndi puni-e-ndo puni-e-ndum puni-e-ndo

abl. roga-ndo

pitajui

Oblici prezentske osnove

74. Pasiv Konjugacija: I Indikativ prezenta rogo-r roga-ris roga-tur roga-mur roga-mini roga-ntur roga-ba-r roga-baris roga-batur roga-bamur roga-bamini roga-bantur roga-bo-r roga-beris roga-bitur roga-bimur roga-bimini roga-buntur roge-r roge-ris roge-tur roge-mur roge-mini roge-ntur roga-re-r Konjugacija: II bivam pitan ili pitaju me ili pitam se bijah pitan ili pitahu me ili pitah se Konjugacija: III Konjugacija: IV puni-o-r puni-ris puni-tur puni-mur puni-mini puni-u-ntur puni-e-ba-r puni-e-ba-ris puni-e-ba-tur puni-e-ba-mur puni-e-ba-mini puni-e-ba-ntur

mone-o-r mone-ris mone-tur mone-mur mone-mini mone-ntur mone-ba-r mone-ba-ris mone-ba-tur mone-ba-mur mone-ba-mini mone-ba-ntur

scrib-o-r scrib-e-ris scrib-i-tur scrib-i-mur scrib-i-mini scrib-u-ntur scrib-e-ba-r scrib-e-ba-ris scrib-e-ba-tur scrib-e-ba-mur scrib-e-bamini scrib-e-ba-ntur

Indikativ imperfekta

Futur I

bit u pitan ili pitat e me ili pitat u se

mone-bo-r mone-be-ris mone-bi-tur mone-bi-mur mone-bi-mini mone-bu-ntur

scrib-a-r scrib-e-ris scrib-e-tur scrib-e-mur scrib-e-mini scrib-e-ntur

puni-a-r puni-e-ris puni-e-tur puni-e-mur puni-e-mini puni-e-ntur

Konjuktiv prezenta

mone-a-r mone-a-ris mone-a-tur mone-a-mur mone-a-mini mone-a-ntur mone-re-r

scrib-a-r scrib-a-ris scrib-a-tur scrib-a-mur scrib-a-mini scrib-a-ntur scrib-e-re-r

puni-a-r puni-a-ris puni-a-tur puni-a-mur puni-a-mini puni-a-ntur puni-re-r

Konjuktiv

imperfekta

roga-reris roga-retur roga-remur roga-remini roga-rentur roga-ri biti pitan

mone-re-ris mone-re-tur mone-re-mur mone-re-mini mone-re-ntur

scrib-e-re-ris scrib-e-re-tur scrib-e-re-mur scrib-e-re-mini scrib-e-re-ntur

puni-re-ris puni-re-tur puni-re-mur puni-re-mini puni-re-ntur

Glagolska imena: Infinitiv prezenta Glagolska imena: Gerundiv

mone-ri

scrib-i

puni-ri

rogandus, -a, um

onaj koji treba da se pita

mone-ndus, -a, um

scrib-ndus, -a, um

puni-ndus, -a, um

Oblici perfektne osnove

75. aktiv Konjugacija I: Indikativ perfekta rogav-i rogav-isti rogav-it rogav-imus rogav-istis rogav-erunt upitao sam Konjugacija II: monu-i monu--isti monu--it monu--imus monu--istis monu--erunt monu-era-m monu-era-s monu-era-t monu-eramus monu-era-tis monu-era-nt Futur II rogav-er-o rogav-eri--s rogav-eri-t rogav-eribudem upitao, upitam monu-er-o monu-eri-s monu-eri-t monu-eriKonjugacija III: scrips-i scrips-isti scrips-it scrips-imus scrips-istis scrips-erunt scrips-era-m scrips-era--s scrips-era--t scrips-era-mus scrips-era-tis scrips-era-nt scrips-er-o scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-eriKonjugacija IV: puniv-i puniv-isti puniv-it puniv-imus puniv-istis puniv-erunt puniv-era-m puniv-era-s puniv-era-t puniv-eramus puniv-era-tis puniv-era-nt puniv-er-o puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri--

Indikativ pluskvamperfekta

rogav-era-m bijah rogav-era-s upitao rogav-era-t rogav-eramus rogav-era-tis rogav-era-nt

mus rogav-eri-tis rogav-eri--nt Konjuktiv perfekta rogav-eri--m rogav-eri--s rogav-eri--t rogav-eri-mus rogav-eri-tis rogav-eri--nt Konjuktiv pluskvamperfekta rogav-isse-m rogav-isse-s rogav-isse-t rogav-issemus rogav-issetis rogav-isse-nt Infinitiv perfekta rogav-isse

mus monu-eri-tis monu-eri-nt monu-eri-m monu-eri-s monu-eri-t monu-erimus monu-eri-tis monu-eri-nt

mus scrips-eri-tis scrips-eri-nt scrips-eri-m scrips-eri-s scrips-eri-t scrips-erimus scrips-eri-tis scrips-eri-nt

mus puniv-eri--tis puniv-eri--nt puniv-eri--m puniv-eri--s puniv-eri--t puniv-eri-mus puniv-eri--tis puniv-eri-nt

monu-isse-m monu-isse-s monu-isse-t monu-issemus monu-issetis monu-isse-nt monu-isse

scrips-isse-m puniv-isse-m puniv-isse-s scrips-isse-s puniv-isse-t scrips-isse-t puniv-issescrips-issemus mus puniv-issescrips-issetis tis puniv-isse-nt -nt scrips-isse puniv-isse

Oblici participske osnove

76.

pasiv
Indikativ perfekta Konjugacija: I sum upitan rogatu es sam s, est ili upitali -a, -um su me sumu rogati, s -ae, -a estis sunt Konjugacija: II sum monitu es s, est -a, -um sumus moniti, estis -ae, -a sunt Konjugacija: III sum scriptu es s, est -a, -um sumus scripti, estis -ae, -a sunt Konjugacija: IV sum punitus es , est -a, -um sumus puniti, estis -ae, -a sunt

Indikativ eram pluskvamper rogatus eras fekta -a, -um erat

bijah upitan ili bili su me

eram monitu eras s erat -a, -um eramu

eram rogatu eras s erat -a, -um

eram rogatu eras s erat -a, -um

upitali eramus rogati eratis -ae, -a erant Futur II ero budem rogatus eras upitan -a, -um erit erimus rogati, eritis -ae, -a erunt

moniti s -ae, -a eratis erant

eramu rogati s -ae, -a eratis erant ero scriptu eras s erit -a, -um erimu scripti s -ae, -a eritis erunt sim scriptu sis s sit -a, -um simus scripti sitis -ae, -a sint essem scriptu esses s esset -a, -um simus scripti sitis -ae, -a sint

eramu rogati s -ae, -a eratis erant ero punitus eras erit -a, -um erimu puniti s -ae, -a eritis erunt sim punitus sis -a, -um sit simus puniti sitis -ae, -a sint

ero monitu eras s erit -a, -um erimu moniti s -ae, -a eritis erunt sim monitu sis s sit -a, -um simus moniti sitis -ae, -a sint essem monitu esses s esset -a, -um simus moniti sitis -ae, -a sint

konjuktiv perfekta

rogatus -a, -um rogati -ae, -a

sim sis sit simus sitis sint

pasiv konjuktiva perfekta

rogatus -a, -um rogati -ae, -a

essem esses esset simus sitis sint

essem punitu esses s esset -a, -um simus puniti sitis -ae, -a sint

glagolska imena: particip perfekta pasiva glagolska imena: Infinitiv perfekta pasiva glagolska imena: Particip futura aktiva glagolska imena: Infinitiv futura aktiva

rogatus, -a, -um upitan, -a, -o

monitus, -a, -um scriptus, -a, -um punitus, -a, -um

rogatum -am, -um (-us, -a, monitum, -am, scriptum -am, punitum -am, -um -um) esse -um (-us, -a, -um) -um (-us, -a, -um) (-us, -a, -um)esse esse esse

rogaturus, -a, -um, onaj koji e pitati

moniturus-a, -um scripturus-a, -um puniturus-a, -um

rogaturum, -am, -um (-us, -a, -um) esse

moniturum -am, scripturum -am, -um -um (-us, -a, -um) esse (-us, -a, -um) esse

puniturum -am, -um (-us, -a, -um) esse

glagolska imena: Supin

rogatum rogatu

monitum monitu

scriptum scriptu

punitum punitu

Glagoli III konjugacije na -io

77. Neki se glagoli III kortjugacije svravaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajvie gube kad za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:

Indikativ prezenta:
Aktiv capi-o (uzimam) capi-s capt-t capi-mus capi-tis capi-unt Imperfekt akt.: Futur I akt.: Infinitiv prez. akt. Imperativ I: Particip prezenta: Gerundiv: 78. Pasiv capi-or cap-e-ris cdpi-tur capi-mur cam-mini capi-u-ntur capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd. capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd. cap-ere; pas. cap-i cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto capi-ens, -entis capi-end-us, -a, -um

Verba deponentia
Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali znaenje| aktivno. Oni su, tako rei, odloili pasivno znaenje pa se pog tome zovu odloni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno znaenje ima jedino gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obini glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1. licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.: hortor, hortari, hortatus sum vereor, vereri veritus sum loquor, loqui, locutus sum partior, partiri. partitus sum I konjugacija: II konjugacija: III konjugacija: IV konjugacija: hortare verere loquere partire sokoliti potovati; bojati se govoriti dijeliti sokoli, putuj, govori, dijeli, hortamini veremini loquimini partimini sokolite potujte govorite dijelite

Imperativ deponentnih glagola

Verba semideponentia
79.

Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim znaenjem, na primjer: audeo, audere, ausus sum usuditi se gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se soleo, solere, solitus sum obiavati

Tvorba glagolskih oblika A. Oblici prezentske osnove

80. Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lini nastavci, npr. roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu mno. IV konjugacije stoji izmeu osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr. scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt. Indikativ prezenta pasivnog zadrava u 1. licu jedn. aktivni zavretak -o i prima pasivni nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim konjugacijama osim u III i u 3. licu mno, IV, gdje izmeu osnove i linog nastavka dolaze tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur, puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur. Konjunktiv prezenta svrava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em, rog-er; u ostalim konjugacijama zavretak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar, scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar. 81. U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog izmeu prezentske osnove i linih nastavaka u I i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s, scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se infinitivu prezenta aktiva dodaju lini nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, punire-ntur. 82. Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur, -bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur, U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv: am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am, scrib-es, puni-ar, puni-eris. 83. Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III konjugaciji ima zavretak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu mnoine dodaje se prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III konjugaciji dolazi izmeu osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te. Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proirenoj tematskim samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to

u 3. licu mno.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-unto, puni-u-nto. 83.a) Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr. scrib-ere. Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi doda -i, npr. leg-i. 84. Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr.scrib-e-ns, puni-e-ns, scrib-e-ntis, puni-e-ntis. 85. Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus, puni-enus.

B. Oblici perfektne osnove

86. Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka: i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr.rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt. U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd., npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus. U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogavero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint. 86.a) Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda zavretak -isse, npr. rogav-isse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse. 87. Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit, -erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint, Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na isse dodaju, lini nastavci: -m, -s, -t, -musitd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.

C. Oblici participske osnove (Osnova participa perfekta pasiva)

88. Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Zavrava se na -tus, -ta, -tum ili -sus, -sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus. Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na

primjer rogatus sum i sim,scriptus eram i essem, punitus ero. Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se zavreci -us, -a, -um zamijene zavrecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mansurus.

Tvorba perfektne osnove

89. 1. Perfekt na -vi rogo, 1. rogavi, rogatum deleo, 2. delevi, deletum peto, 3. petivi, petitum punio, 4. punivi, punitum 2. 3. Perfekt na -ui veto, 1. vetui, vetitum moneo, 2. monui, monitum colo, 3. colui, cultum aperio, 4. aperui, apertum

pitati razoriti traiti kazniti

Veina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.

zabranjivati opominjati tovati otvarati

4.
5. Perfekt na -i solvo, 3. solvi, solutum odrijeiti

6.
7. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika video, 2. vidi, visum vidjeti lego, 3. legi, lectum itati (legit ita, legit proitao je) venio, 4. veni, ventum doi (venit dolazi, venit doao je)

8.
9. Perfekt na -si rideo, 2. risi, risum scribo, 3. scripsi, scriptum sentio, 4. sensi, sensum smijati se pisati osjeati

10.
11. Perfekt s reduplikacijom do, dare, dedi, datum circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum mordeo, 2. momordi, morsum pello, 3, pepuli, pulsum dati opkoliti gristi tjerati

12. Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

90. Pomoni glagol: sum, esse, fui biti

Indikativ Prezent sum jesam, sam es est sumus estis sunt eram bijah eras erat eramus eratis erant ero bit u eris erit enmus eritis erunt fui bio sam fuisti fuit fuimus fuistis fuerunt fueram bijah bio fueras fuerat fueramus fueratis fuerant fuero budem (bio) fueris fuerit fuerimus fuentis fuerint I. Jedn. 2. es budi! 3.Mno. 2. este budite! 3.

Konjuktiv sim sis sit simus sitis sint essem esses esset essemus essetis essent

Imperfekt

Futur I

Perfekt

fuerim fueris fuerit fuerimus fueritis fuerint fuissem fuisses fuisset fuissemus fuissetis fuissent

Pluskvamperfekt

Futur II

Imperativ

II. esto budi esto neka bude! estote budite! sunto neka budu!

Particip fut. akt. Infinitiv prez. Infinitiv perf. Infinitiv fut. 91.

futurus, -a, -um koji e biti, budui esse fuisse futurum, -am, -um esse ili fore

Sloenice glagola esse:

absum, abesse, afui biti odsutan adsum, adesse, affui biti prisutan obsum, obesse, obfui koditi praesum, praeesse, praefui biti na elu prosum, prodesse, profui koristiti Particip prezenta imaju samo sloenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan; absens, gen. absentis odsutan. 92. Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi prezent: prosum prosumus prodes prodestis prodest prosunt Imperfekt: Futur I: Perfekt: proderam itd. prodero, proderis itd. profui itd

93. Possum, posse potui (moi) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss. U perfektnoj osnovi taj glagol nije sloenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga glagola potere. Indikativ Prezent possum mogu potes potest possumus potestis possunt poteram mogah poteras poterat poteramus Konjunktiv possim possis possit possimus possltis possint possem posses posset possemus

Imperfekt

poteratis poterant Futur I potero moi u poteris poterit poterimus poteritis poterunt potui mogao sam potuisti potuit potuimus potuistis potuerunt potueram bijah mogao potueras potuerat potueramus potueratis potuerant potuero budem mogao, potueris uzmognem potuerit potuerimus potueritis potuerint posse potuisse

possetis possent

Perfekt

potuerim potueris potuerit potuerimus potueritis potuerint potuissem potuisses potuisset potuissemus potuissetis potuissent

Pluskvamperfekt

Futur II

Infinitiv prezenta: Infinitiv perfekta:

94. fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus. Prezent: Indik. akt. fero fers fert ferimus fertis ferunt Imperfekt: ferebam itd.

Konj. akt. feram feras ferat feramus feratis ferant ferrem itd.

Indik. pas. feror ferris fertur ferimur ferimini feruntur ferebar itd.

Konj. pas. ferar feraris feratur feramur feramini ferantur ferrer itd.

Futur I akt. Futur I pas. Imper. I Imper. II feram ferar fer ferto ferto fertdte feres fereris ferte ferunto feret feretur itd. itd. Infinitiv prezenta ferre aktiva: ferri Infinitiv prezenta tulisse pasiva: latum, -am, -um esse Infinitiv perfekta aktiva: Infinitiv perfekta pasiva: Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus. 95. Jednako se konjugiraju sloenice: affero, afferre, attuli, allatum donijeti aufero, auferre, abstuli, odnijeti ablatum differo, differre, distuli, odgoditi; razlikovati se dilatum effero, efferre, extuli, elatum iznijeti infero, inferre, intuli, illatum, unijeti offero, offerre, obtuli, ablatum nuditi refero, referre, rettuli, relatum natrag nositi, javljati Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dii 96. vo1o, velle, volui nolo, nolle, nolui malo, malle, malui

htjeti ne htjeti (od ne-volo) voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta: volo nolo vis non vis vult non vult volumus nolumus vultis non vultis volunt nolunt Konjunktiv prezenta: velim nolim velis nolis velit nolit

malo mavis mavult mdlumus mavultis malunt malim malis malit

velimus nolimus velitis nolitis velint nolint Indikativ imperfekta: volebam nolebam volebas nolbas itd. itd Konjunktiv imperfekta: vellem nollem velles nolles vellet nollet itd. itd. Futur I: volam nolam voles noles volet nolet itd. itd. Infinitiv prezenta: velle nolle Imperativ: I -noli -nolite II -nolito -nolitote Perfekt: volui nolui voluisti noluisti itd. itd.

malimus malitis malint malebam malebas itd. mallem malles mallet itd. malam males malet itd.

malle ----malui maluisti itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove 97. eo, ire, ii, itum ii Indikativ Prezent eo idem is it imus itis eunt Imperfekt ibam iah ibas ibat ibamus Konjunktiv eam eas eat eamus eatis eant irem ires iret iremus Indikativ Pluskvamperfekt ieram bijah iao ieras itd. Futur II iero budem iao ieris itd. Imperativ I i idi Konjunktiv issem isses itd.

II ito ito

itd. Futur I ibo ii u ibis ibit ibimus ibitis ibunt Perfekt ii iao sam isti iit iimus istis ierunt

itd.

ierim ieris ierit ierimus ieritis ierint

ite idite itote eunto Particip prezenta iens, euntis idui onaj koji ide Gerundiv eundus, eunda, eundum Infinitiv perfekta aktiva isse Supin I II itum itu

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s stee se u i. Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est. 98. Jednako se konjugiraju i sloenice: abeo, -ire, -ii, -itum odlazim obeo obilazim; umirem adeo pristupam pereo pogibam axeo izlazim praeterreo mimoilazim ineo ulazim redeo vraam se intereo propadam transeo prelazim 99. fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se Glagol fio slui kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum initi. Po tvorbi svojih oblika taj glagol pripada meu verba semideponentia. Indikativ fio, fis, fit , , fiunt fiebam, fiebas itd. Konjunktiv fiam, fias, fiat, fiamus, fiatis, fiant fierem, fieres, fieret itd. factus sim itd.

Prez. Imperf. Fut. I Perfekt Infinitiv prez.: Infinitiv perf.: Infinitiv fut.:

fiam, fies itd. factus sum itd. fieri factum, -am, -um esse futurum, -am,. -um esse ili fore

Gerundiv:

faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)

100. coepi, coepisse memini, meminisse odi, odisse poeo sam sjeam se mrzim

Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima znaenje prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt znaenje imperfekta, a futur II znaenje futura I. Glagol coepi ima perfektno znaenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3. poinjem. Indik. perf. Konj. perf Indik. pluskpf Konj. pluskpf. Futur II Imperativ Infinitiv perfekta Part. perf. pas. Part. futura akt. 101. inquam kaem Prezent: Imperfekt: Futur I: Perfekt: inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt inquiebat , inquies, inquiet inquit coepi coeperim coeperam coepissem coepero -coepisse coeptus, -a, -um coepturus, -a, -um memini meminerim memineram meminissem meminero memento, mementote meminisse --odi oderim oderam odissem odero -odisse -osurus, -a, -um

salve! salvete! vale! valete! ave! avete!

zdravo! dobro doao! zdravo! zdravo! budi pozdravljen!

Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku obian je samo pozdrav: vale! volete!

Bezlini glagoli (Verba impersonalia)

 102. Bezlini glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlino, a nepravi su postali od glagola koji se upotrebljavaju i lino s razlinim znaenjem. Evo nekoliko bezlinih glagola: Pravi su: decet, 2. decuit dedecet, 2. dedecuit licet, 2. licuit ili licitum est oportet, 2. oportuit pudet me, 2. puduit paenitet me, 2. paenituit Nepravi su: iuvat me, 1. iuvit isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum apparet, 2. appdruit isp. appareo, 2. apparui constat, 1. constitit praestat, 1. praestitit

dolikuje ne dolikuje slobodno je treba stid me je kajem se

godi mi; pomagati jasno je; pokazati se poznato je bolje je

SINTAKSA SINTAKSA PADEA Akuzativ Dva akuzativa i dva nominativa

103. Populus Ciceronem consulem creavit. Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom). U toj reenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit. Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio inim, appello, dico nazivam, extstimo, habeo smatram koga im i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom. 104. A populo Cicro consul creatus est. Ciceron je od naroda bio izabran za konzula. U toj reenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul. Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata. Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s akuzativom.

Aktivne i pasivne reenice

105. Discipulus librum legit. A discipulo liber legitur. Labor animum nobilitat. Uenik ita knjigu. Rad oplemenjuje duh.

Labore animus nobilitatur.

Aktivnu reenicu moemo izrei i pasivno. U tom sluaju subjekt aktivne reenice dolazi u ablativ s prijedlogom a ili ab znai neto ivo, a bez prijedloga kad znai neto neivo; objekt aktivne reenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slae se s novim subjektom.

Dativ
106.

Dativus possessivus
Patri est domus. Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Otac ima kuu. Ime mi je Julije.

Patri est domus znai isto to: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znai da netko neto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni). Isp. u nas: jo da mi je zelen vijenac! Uz mihi nomen est vlastito ime slae se u padeu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u navedenom primjeru moe biti Iulius iliIulio. 107.

Dativus finalis
Labor nobis honori est. Sociis auxilio venite! Rad nam je na ast. Doite u pomo saveznicima!

U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje: emu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje: emu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doi, mittere poslati i sline a zove se dativus finalis (dativ svrhe). 108.

Dativus commodi
Non scholae, sed vitae discimus. Ne uimo za kolu, nego za ivot. Dativi scholae i vitae pokazuju na iju se korist vri radnja: glagola discere. Takav se dativ zove dativus commodi (dativ koristi).

Genitiv
109.

Genitivus obiectivus
Amor parentum liberis innatus est. Ljubav prema roditeljima djeci je priroena. U navedenom primjeru amor parentum znai: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca

ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni. Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od nas, imperium Gallorum vlast nad Galima. Objektni genitiv prevodimo najradije razliitim prijedlonim izrazima. Milites belli periti esse debent. Vojnici moraju biti vjeti ratu. Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao to su: avidus lakom, cupidus eljan, peritus vjet, memor sjeajui se, plenus pun,conscius svjestan. 110.

Genitivus possessivus
Militum est pugnare. Dunost je vojnika boriti se. Stulti est sine causa ridere. Obiaj (znak) je luaka smijati se bez razloga. U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav genitiv prevodimo dodajui, prema smislu reenice, jedan od ovih izraza: dunost, obiaj, svojstvo, znak. Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dunost nastojati oko ope koristi. Nostrum est patriam defendere. Naa je dunost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga genitiva linih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.

Ablativ
111.

Ablativus separationis
Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Nai vojnici oslobodie domovinu ropstva. Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otiao iz domovine. vacuus curis bez briga Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare liiti i sl. te uz pridjeve liberslobodan, vacuus prazan, bez ega, nudus lien. 112.

Ablatlvus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestaice svega vojnici pogiboe. Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno alostio zbog smrti Patroklove Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vri. esto dolaze ablativi causae: odio iz mrnje, metu od straha,timore iz bojazni. 113.

Ablatlvus qualitatis
Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i elave glave. Svojstvo se ne izrie samo gentivom kao u naem jeziku nego i ablativom (ablativus qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, oznauje duevno ili tjelesno svojstvo. 114.

Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila estoka borba. Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vrio novaenje u cijeloj provinciji. U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje: oznake mjesta u kojima su rijei locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru, domi militiaeque u miru i u ratu. 115.

Ablativus temporis
Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra bila zajednika. Hora decima u deset sati, media nocte o ponoi, vere u proljee, Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) sijenja. Na pitanje: kada? vrijeme se oznauje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis). 116.

Upotreba imena mjesta bez prijedloga

1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u Atenu, u Delfe putovati; 2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa vratiti se; 3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni, Delfima boraviti. Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to: 1. na pitanje: kamo? u akuzativu, 2. na pitanje: odakle? u ablativu, 3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu. Domum kui, domo od kue, domi kod kue; rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kua, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.