D. Babi, O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o batini. U: . Vuji M. piki, Ivi Maroeviu batinici u spomen.

. Zavod za informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb 2009.: 43-60.

Darko Babi Filozofski fakultet, Zagreb O muzeologiji, novoj muzeologiji i znanosti o batini Saetak: Termin muzeologija prvi se put spominje 1869. godine. Od skupa praktinih savjeta o tome kako obavljati odreeni posao u muzeju, preko grane znanja koja prouava ciljeve i organizaciju muzeja do segmenta informacijskih znanosti koji se bavi izuavanjem identifikacije, zatite i komuniciranja muzealnosti materijalnih svjedoanstava kulture i prirode radi zatite, interpretacije i prijenosa poruka u svom dosadanjem razvojnom putu, muzeologija ostaje relativno vrsto povezana s muzejima kao institucijama i predmetima koji se u muzejima nalaze. ezdesete godine dvadesetog stoljea obiljeavaju drutvena previranja iz kojih proizlaze i zahtjevi za redefinicijom postojeih drutvenih vrijednosti, te propitivanje uloge drutvenih institucija. Poetkom sedamdesetih godina nastaju eko-muzeji kao rezultat novog promiljanja uloge muzeja u drutvu, te suodnosa ovjeka i okolia u kojem on egzistira. Razvija se tzv. nova muzeologija. Ovi procesi idejno otvaraju novo poglavlje u muzeologiji naglaavajui da osnovni predmet izuavanja ne moe biti niti muzej, niti muzejski predmet ili zbirka, ve sveobuhvatni koncept batine. Razliite discipline koje se bave pojedinim segmentom batine idejno i sadrajno danas su sve blie. Sve navedeno mogue utemeljuje put razvoja jedne nove interdisciplinarne znanosti, znanosti o batini. Kljune rijei: eko-muzej, muzeologija, nova muzeologija, batina, znanost o batini

Na poetku osobno Predavanja iz kolegija Uvod u muzeologiju i Zatita muzejskih zbirki bili su moje prvo susretanje s muzeologijom na treoj godini studija. Kolegij Zatita spomenika kulture bio je dodatni privilegij, iznimno vrijedan, koji sam sluao kao student etnologije. Svi oni, zasigurno, trajno su odredili dio mojih razmiljanja vezanih uz muzeje, muzeologiju i batinu. Spremnost da nam napie tekst za deplijan i prui podrku na otvorenju izlobe koju smo radili kao studenti, te izrada diplomskog rada pod mentorstvom prof. Ive Maroevia nezaboravni su trenutci i iskustvo. Reakcija profesora (kako sam ga uvijek zvao) na sastanku Katedre vezanom uz redefiniranje studija sukladno bolonjskom procesu na kojem sam, mogue i igrom sluaja i trenutne inspiracije, predloio naziv studij muzeologije i upravljanja batinom, ostao mi je u iznimno pozitivnom sjeanju. Profesor je, kao i mnogo puta ranije, bio spreman na dijalog i pokazao otvorenost za nove ideje. Kao i tada, tekst koji imate ispred sebe rezultat je jednog prijedloga i promiljanja koje sve navedeno ne eli promatrati kao jedino mogue i konano, i koji bi zasigurno bio kvalitetniji (a mogue u zakljucima i donekle drugaiji) da sam imao vie vremena i s profesorom razgovarati i raspravljati o ovoj temi. O muzeologiji kao znanstvenoj disciplini Od prve, barem koliko nam je u sadanjem trenutku poznato, pisane pojave rijei muzeologija 1869. godine do danas prolo je gotovo stoljee i pol. Promatrano iz perspektive predmeta koje svakodnevno moemo vidjeti na izlobama ili u muzejskim depoima, arhivama i knjinicama, te prirodnih i kulturnih znamenitosti koju susreemo u naim raznovrsnim kretanjima prostorom ovog naeg planeta i koja sva zajedno svjedoe o razvoju ljudske civilizacije, u tim odnosima, nepunih sto pedeset godina muzeologije ine se pomalo nevano, ustvari zanemarivo. Istovremeno, upravo je tijekom tih posljednjih sto pedeset godina naa civilizacija prola kroz velike i u odnosu na prijanja vremena iznimno intenzivne i ubrzane promjene koje su nedvosmisleno odredile i oblikovale nau dananju realnost, na nain ivota, naa razmiljanja, a znaajno i percepciju realnosti, i posebice vrijednosti prijanjih vremena. Zato vjerojatno i nije sluajno da se i rije muzeologija pojavila upravo u ovom periodu. Razvoj muzeologije kao znanstvene discipline izravno je povezan s postupnim razvojem i profesionalizacijom rada u muzejima, najprije kao muzeografije koja se iskljuivo bavi opisivanjem postupaka i metoda u procesima sakupljanja i rukovanja materijalnim predmetima, zatim s dubljim analizama objavljenim u obliku traktata ili knjiga o problemima zbirki i muzeja pa sve do usko tematskih specijaliziranih rasprava o muzeologiji publiciranih u strunim i

znanstvenim asopisima posveenim ovoj znanstvenoj disciplini. Profesor Ivo Maroevi u svojem sustavnom pregledu dosadanjeg razvoja muzeologije i muzeolokog razmiljanja, izloenog u knjizi Uvod u muzeologiju1, istaknuo je etiri znaajna razdoblja u tom razvoju. Prvi je tzv. poetak muzeoloke misli koji zapoinje u vrijeme renesanse, u vrijeme osnivanja muzeja i galerija s onim znaajkama i znaenjima koje oni imaju i danas, period koji zavrava poetkom devetnaestog stoljea. Ovo razdoblje dominantno karakterizira stvaranje osnova za organizirani sabiraki rad i prve, makar skromne analize i promiljanja muzejskih zadataka. Slijedi protoznanstvena faza od poetka 19. st. do konferencije odrane u Madridu 1934. godine. U ovom periodu postupno se pojavljuje znanstveno utemeljeno prouavanje muzejske djelatnosti poput klasifikacije predmeta u muzejima po uzoru na klasifikacije iz prirodnih znanosti, te sve intenzivnije bavljenje povijesnim razvojem muzeja kao institucije i razvoja pripadajuih mu zbirki. Upravo se u ovom periodu po prvi put javlja i termin muzeologija2, prvo izravno povezana s izlaganjem i odravanjem prirodoslovnih zbirki, a zatim i kao svojevrsna znanost koja je posveena muzejima3 za razliku od drugih znanstvenih disciplina koje se bave iskljuivo fenomenom sakupljanja predmeta iz svog matinog podruja. Kraj devetnaestog i poetak dvadesetog stoljea obiljeen je i intenziviranjem izdavanja raznovrsnih publikacija vezanih uz muzeje, te osnivanjem mnogobrojnih muzejskih udruenja. Empirijsko-deskriptivnu fazu, trei stupanj, omeuju konferencija u Madridu 1934. godine s jedne i osnivanje Meunarodnog komiteta za muzeologiju (ICOFOM4) pri ICOM5-u 1976. godine s druge strane. Konferencija u Madridu, naime, prepoznaje muzej kao sredstvo kojim se prenose poruke iz prolosti, a sam muzej definira kao osnovni interes muzeologije. Dodatno se odreuju osnove rada u muzejima odnosno uvjeti, metode i naini strunog sakupljanja, spremanja, odravanja, obrade i vrednovanja muzejskih predmeta kao temelja muzejskog rada. Drugi svjetski rat unato strahotama koje je prouzroio (ili ba zbog njih) ne mijenja bitno ove poglede, tako da i nakon istog tadanji tzv. "zapadni svijet" ostaje u domeni definiranja muzeologije na tragovima madridske konferencije, primarno kao discipline koja slui i pomae u muzejskom radu na razini pragmatinog prouavanja tog rada, a temeljenog na iskustvu i rezultatima drugih znanstvenih disciplina i podruja. Definicija iz 1958.6 godine kojom se muzeologija odreuje kao grana
Veina podataka u prvom dijelu ovog odlomka preuzeti su upravo iz navedene knjige. Maroevi, I. Uvod u muzeologiju. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 1993. 50-62.. 2 U knjizi Praxis der Naturgeschichte Philippa Leopolda Martina koja izlazi 1869. g. i gdje drugi dio knjige ima naslov Dermoplastik und Museologie. Maroevi. Uvod u muzeologiju. 52. 3 U tekstu: J. G. Th. von Graesse, Die Museologie als Fachwissenschaft koji je tiskan 1883. godine. Maroevi, I. Uvod u muzeologiju, str. 53. 4 Akronim za International Committee for Museology (Meunarodni odbor za muzeologiju). 5 Akronim za International Council of Museums (Meunarodni savjet za muzeje). 6 Prihvaena na meunarodnom muzejskom seminaru UNESCO-a u Rio de Janeiru, Brazil.
1

znanja koja prouava ciljeve i organizaciju muzeja, a muzeografija kao tehnika sakupljanja i obavljanja muzejskog rada koja se idejno oslanja na muzeologiju najea je i stalno prisutna u rjenicima i enciklopedijama u zemljama zapadne hemisfere. Istovremeno u dijelu svijeta idejno i politiki orijentiranom ka socijalizmu postupno se pokuava pronai i obrazloiti nova filozofija i teorija, prije svega s ciljem definiranja muzeologije kao zasebne znanstvene discipline. Ovi pokuaji se kreu od shvaanja da je muzeologija ustvari teorija koja svoju metodologiju ima u muzejskom radu7 no time se, kako to istie i prof. Maroevi, ustvari samo idejno razdvaja muzeologija, uz prisutno unutarnje razdvajanje uloge temeljnih znanstvenih disciplina od muzeologije kao samostalne spoznaje, od muzeografije. U svom radu iz 1963. godine Wojciech Gluzinski muzeologiju pak smjeta u pomone povijesne znanosti obrazlaui da su polazne toke znanstvenog interesa muzeologije muzealni predmeti kojima, da bi udovoljili zakonitostima muzejskog rada, nisu od pomoi temeljne znanstvene discipline. Godine 1964. muzeologija se po prvi put jasnije pribliava informacijskim znanostima u radovima istononjemakih muzeologa koji muzeologiju smatraju samostalnom znanou sa specifinim predmetom istraivanja u podruju znanstvene dokumentacije, uz po njima ondje ve prisutne arhive i biblioteke. Godine 1967. Antun Bauer stavlja muzealni zbirni fond, tonije muzejski predmet kao njegov imanentni dio, u sredite muzeoloke spoznaje ukazujui na vieslojnost znaenja koje isti ima. Takvim stavom se relativno jasno odmie od ustanove muzeja kao glavnog interesa muzeologije. Slijedee godine J. Neustupny uvodi pojmove ope muzeologije koja obuhvaa temeljne postavke koje su zajednike svim muzejskim predmetima i muzejskom radu kao cjelini, i specijalnih muzeologija koje se ostvaruju na razini i principima primjene temeljnih znanstvenih disciplina u prouavanju muzejske grae. Utvreno nepostojanje jasno definiranog predmeta spoznaje muzeologije, kao ni metoda i kriterija za procjenu njenih teorija potaknulo je Zbyneka Z. Stanskog da predloi sistematiku i metodologiju muzeologije i djelatnosti muzeja te da definira "muzealnost kao onu stranu stvarnosti koju moemo upoznati samo u prikazu odnosa ovjeka prema stvarnosti, muzealiju kao predmet koji nosi obiljeja muzealnosti i napokon u muzeologiju uvodi metodologiju teorije spoznaje i teorije vrijednosti"8. Iako je cijela ova faza u razvoju muzeologije bila snano obiljeena stalnim povratcima svoenja muzeologije na pragmatinu razinu, njena iznimno vrijedna karakteristika je istovremeno jasno zastupanje ideje da "muzej kao institucija ne moe biti predmetom bavljenja muzeologije kao znanosti, ve sva ona sloena struktura muzejskih predmeta koja se zahvaljujui muzeju i
7

Jiry Neustupny u doktorskoj tezi Pitanja moderne muzeologije iz 1950. godine. Maroevi, I. Uvod u muzeologiju., str. 54. 8 Maroevi, I. Uvod u muzeologiju, str.. 56.

njegovim znaajkama pojavila kao pretekst za nove spoznaje u informacijskom, komunikacijskom i irokom kulturalnom smjeru"9. Zadnju fazu u svojoj periodizaciji razvoja muzeologije, onu koja traje i danas, I. Maroevi imenuje teoretsko-sintetikom. Faktografski njen poetak je vezan uz osnivanje Meunarodnog komiteta za muzeologiju (ICOFOM) 1976. godine, ali na idejnoj razini i prepoznavanjem muzejskog predmeta kao informacijsko-dokumentacijskog objekta koji je nositelj kulturnih informacija, ime i muzeologija koja prouava taj predmet "nadilazi potrebe saznanja u okvirima temeljne znanstvene discipline"10. ICOFOM je svojim aktivnostima (simpoziji, seminari, radionice, panel diskusije), te publiciranjem radova na temu muzeologije glavno sredite muzeolokih rasprava u ovom periodu. Premda su idejni ciljevi ICOFOM-a bili utemeljiti muzeologiju kao znanstvenu disciplinu; prouiti i pomoi razvoju muzeja i muzejske struke, te prouiti njihovu ulogu u drutvu i njihove djelatnosti i funkcije; potaknuti kritiku analizu glavnih trendova u muzeologiji u samom poetku su se i rasprave unutar ICOFOM-a esto iscrpljivale na iskljuivo teorijskim refleksijama praktinog rada. Bitna prekretnica je imenovanje Vinia Sofke 1983. godine na mjesto predsjednika komiteta, jer su od tada teme o kojima se diskutira znaajno sadrajno proirene, premda ostaju dominantno "analitika u smislu istraivanja moguih odgovora na praktina i fundamentalna pitanja muzeologije kao discipline nego sintetika koja bi rezultirala odreenim konsenzusom struke i znanosti oko odreenih temeljnih pitanja"11. Na seminarima ICOM-a i ICOFOM-a u Londonu 1983.12 upravo e prof. Ivo Maroevi predstaviti ideju o muzeologiji kao dijelu informacijskih znanosti zagovarajui ideju da je muzejski predmet izvor i nositelj informacija. Teoretskosintetika faza, posebno osamdesete godine prolog stoljea, obiljeene su i intenzivnim radom na razvoju muzeoloke terminologije koji je kulminirao izdavanjem rjenika Dictionaruim Museologicum 13 1986., pospjeujui i na taj nain nastojanja muzeologa da se muzeologiji prizna, odnosno potvrdi status znanstvene discipline. Na seminaru ICOFOM-a u Haagu 1989. u posebni fokus razmatranja stavljen je odnos muzeologije i krajolika, to ukazuje na svojevrsno irenje koncepta uspostavljanja relacija izmeu muzejskog i prirodnog konteksta, te prirodnih i kulturnih procesa. Iste godine u sklopu ljetne kole muzeologije u Brnu Z. Z. Stransky je u svom referatu predloio tri temeljna kriterija za definiranje muzeologije kao znanstvene discipline. Po njemu, to su povijesnost muzeologije, zatim unutarnja logika znanstvenog znanja (odnosno posebni predmet znanja, znanstveni jezik, specifine metode, vlastiti znanstveni sustav), te
9

Ibid. 57. Ibid. 57. 11 Ibid. 58. 12 Nazivi seminara bili su Metodologija muzeologije i profesionalno obrazovanje i Muzej-teritorij-drutvo. 13 Muzeoloki rjenik.
10

objektivna drutvena potreba neovisno o tome je li ona ideoloki odreena ili utemeljena na pitanjima drutvene relevantnosti muzejske prakse. Kako i I. Maroevi napominje, unato vidljivom razvoju muzeologije bitne karakteristike ovog perioda su velike nejasnoe glede definiranja podruja kojim se muzeologija bavi, te jednako tako i njena praktina korisnost, ime "ciljevi i organizacija rada muzeja prestaje biti glavnim predmetom, a zamjenjuju ih primjene i integracije brojnih temeljnih muzeolokih aktivnosti koje se zbivaju unutar muzejskog konteksta, neovisno o tome o kojoj je instituciji rije. Muzejski predmet i muzealnost kao osobina predmeta polako dolaze u prvi plan, kao i informacijsko-komunikacijske sposobnosti muzejskih predmeta"14. Sumirajui postojee pokuaje u definiranju muzeologije kao znanstvene discipline, Peter van Mensch e u svojoj doktorskoj disertaciji Towards a Methodology of Museology15 obranjenoj 1992. godine ustanoviti predmet znanja i strukturu muzeologije odreujui muzejski predmet kao osnovnog nositelja podataka i informacija, definirati njegove funkcionalne i strukturalne znaajke uzimajui u obzir pitanja konteksta i znaenja predmeta u odnosu na stvarnost i na muzejsku zbirku, te odreujui tri osnovne muzeoloke funkcije zatitu, istraivanje i komunikaciju. Neto samo malo kasnije, 1995. godine, isti e analizirajui dotadanji povijesni razvoj muzeologije prepoznati tri razliita pristupa muzeolokog promiljanja predmeta znanja, empirijsko-teorijski, prakseoloki i filozofsko-kritiki koji su prema njemu bili i ostat e samostalni u svom razvoju16. No, po miljenju Petera van Menscha povremeno meu njima dolazi do preklapanja interesa, sinergije i upravo u tim trenutcima mogu se prepoznati prekretnice u razvoju, odnosno muzejsko-muzeoloke revolucije (mogue je prepoznati dvije takve revolucije). Prva se dogodila izmeu 1880. i 1920. godine i obiljeava ju spoznaja da je veina praktinih problema ustvari istovrsna svim muzejima, ukljuujui i tada snano prisutnu orijentaciju prema obrazovanju u muzejskom radu. Ta prva sinergija poveala je zanimanje za zajedniko podruje interesa, samim time i za muzeologiju kao disciplinu koja pokriva navedena interesna podruja. Usprkos ovoj sinergiji na pragmatinom, ali i teorijskom i kritikom nivou naglasci u interesima i daljnjem istraivanju i dalje ostaju dominantno vezani uz praktini rad. Ipak, "muzeologija je time postepeno prepoznata kao podruje interesa s vlastitim identitetom"17. Izmeu 1960. i 1980. dolo je do nove sinergije, ovaj put u namjeri redefiniranja uloge muzeja i inzistiranja na njegovoj aktivnijoj ulozi u drutvu. Ova druga, nova revolucija
14 15

Maroevi, I. Uvod u muzeologiju, str.. 61. Prema metodologiji muzeologije. Doktorska disertacija Petera van Menscha obranjena je na Sveuilitu u Zagrebu.. 16 Mensch, P. van. Magpies on Mount Helicon. Paper presented at the joint meeting of ICOFOM and MINOM during the General Conference of ICOM at Stavanger, July 4th, 1995. URL: http://www.rwa.ahk.nl/03_onderzoek_ontwikkeling/03_publicaties/13_1996/magpies.jsp. (10.01.2005) 17 Ibid.

obiljeena je pojavom novog tipa muzeja, eko-muzeja, a njena retorika i novo promiljanje uloge muzeja i muzeologije u drutvu kreirala je, iako u jo nedovoljno definiranoj i samoj muzeologiji, novu muzeologiju. Eko-muzeji i nova muzeologija U svojoj analizi eko-muzeja Tomislav ola e rei da su upravo eko-muzeji "ujedinili na kompaktan nain teoriju i praksu jer (stvaranje) eko-muzeja znai slijediti jednu filozofiju, mentalno i drutveno ponaanje koje se pretoilo u profesionalnu metodologiju koja je opet znaila svugdje prepoznatljiv pristup. () (Stoga ) jedan eko-muzej ne moe biti model nego dapae nain oslukivanja, spoznaje institucionalne misije i odgovornosti ove u ostvarivanju ciljeva zajednikog ideala. Teorija eko-muzeja, ako je tono shvaena, predstavlja potpunu prekretnicu, onu tako dugo oekivanu mentalnu promjenu koja daje prevladavajuu svjetlost i inspiraciju muzejskoga svijeta (...). Ideal je muzej kao mentalno stanje. Razinstitucionalizirani muzej u krajnosti je potpuna svijest o individualnom i skupnom identitetu, nain ivljenja sa prolou, osjetljivost na vrijednost odreenog identiteta. Te vrijednosti trebale bi biti poznate, sauvane i uzgajane s ljubavlju, sa svrhom iznalaenja kontinuiteta unutar neizbjenosti promjena"18. Eko-muzeji Eko-muzeji su novi oblik muzejskog djelovanja nastao poetkom sedamdesetih godina prolog stoljea, prvenstveno u Francuskoj. Oni su, to e posebice biti vidljivo u analizi njihovog razvoja, svojevrsna materijalizacija novog naina promiljanja odnosa ovjeka i pripadajue mu okoline. Naravno, naivno bi bilo tvrditi da su samo eko-muzeji produkt ovog, tada novog promiljanja. Naime, po cijelom svijetu razvijali su se oblici nove prakse, ali je injenica da su upravo eko-muzeji bili ti koji su u praktinoj realizaciji sadravali teorijska razmiljanja zastupana od stanovitog broja muzejskih praktiara i teoretiara, koji su ukazali na ogranienja muzeologije kao discipline iskljuivo povezane s muzejima kao jasno definiranim ustanovama, njihovim ciljevima i organizacijskom strukturom i pripadajuim im materijalnim muzejskim predmetima. iri drutveni kontekst preduvjet je razvoja eko-muzeja. Povijest biljei da sredinom ezdesetih godina dvadesetog stoljea dolazi do intenzivnih drutvenih previranja generiranih prijeporima i nezadovoljstvima postojeim stanjem u drutvu, manifestiranih meu
18

ola, T. L'innovazione degli ecomusei e i musei di tradizione. // Musei per l'ambiente / uredio Cechini, Folco. Argenta : Comune di Argenta, 1999. 20-23.

ostalim kroz valove protesta, prosvjeda i trajkova koji kao takvi potresaju cijeli svijet. U isto vrijeme, no sada pod viestruko veom panjom javnosti, uestale ekoloke katastrofe, opasnosti utrke u naoruavanju i nuklearnih eksperimenta s tada u potpunosti nepoznatim posljedicama, kao i svijest o utjecaju industrije na oneienje atmosfere, te svakodnevno i vie nego oevidno nestajanje prirodne batine i ruralnih krajolika raaju novi oblik svjesnosti poznatiji kao ekologizam odnosno environmentalizam19. U takvoj situaciji nije ni udno da je dolo do frustracija i oko muzeja (pa i muzeologije) koji nisu ponudili kvalitetne odgovore na postojeu krizu i iznesena pitanja i zahtjeve, prije svega ono o ulozi muzeja u drutvu. Reakcija i odgovor proaktivnih muzejskih djelatnika na takvo stanje bili su eko-muzeji. Iako su oblici novih ekomuzeja, ili ire gledano praksi koje su imale karakteristike eko-muzeja, oscilirali i esto se ispreplitali s podrujem ve poznate prakse muzeja na otvorenom i iskustva njemakih heimat20 muzeja, pa samim time donekle i "klasinog" muzejsko-muzeolokog promiljanja, veina njih je posjedovala bitnu distinkciju u smislu novog promiljanja stvarnosti, drugaijeg razumijevanja realnosti okolia i realnosti batine koja ih okruuje tvorei time svojevrsnu paradigmu u razvoju muzeja kao institucija drutva, ali ne manje vano i redefiniranja suodnosa ovjeka, okolia i batine. Eko-muzeji su imali i evidentnih nedostataka koji su stvarali zabune i nesuglasice, od kojih je zasigurno najvei upravo njihovo ime. Naime, prefiks eko, umjesto da objasni njihovu ideju sveobuhvatnosti batine i ukljuivanja svih stvarnih i idejnih pojmova koji iz tog proizlaze, zadobio je u znaajnom postotku znaenje koje ovaj tip muzeja sasvim direktno, gotovo iskljuujue povezuje s prirodnom batinom, te jednako tako formom koju je mogue realizirati samo u ruralnim krajevima. Nepotrebno je spominjati da postoje brojni primjeri koji su s vie ili manje uspjeha pokuali promijeniti ovu percepciju, ali u svijesti ljudi (bilo pripadnika lokalnih zajednica, bilo posjetitelja / korisnika) i, to je daleko znaajnije za razvoj muzeologije, velikog dijela muzejskih djelatnika praktiara i muzeologa teoretiara, eko-muzeji su ostali snano obiljeeni ovim svojim imenom, odnosno prefiksom koji ih svrstava upravo u podruje
Ove pojmove odreeni broj autora smatra istoznanim, no potrebno je ukazati da izmeu njih postoji stanovita razlika. Ekologizam oznaava politiku doktrinu, ideologiju koja se temelji na ekolokim pretpostavkama, u prvom redu na bitnoj vezi izmeu ovjeka (koji je samo dio prirode, a ne svemogui upravitelj prirodom) i prirodnog svijeta koji ga okruuje, dok je environmentalizam oblik umjerenog, reformistikog pristupa koji traenje odgovora na krizu okolia razmatra prije svega sa stajalita ljudi bez dovoenja u pitanje ustvari konvencionalnih, antropocentrinih pretpostavki o prirodnom svijetu. Ekologizam kao ideologija // Suvremene politike ideologije / Slaven Ravli. Zagreb : Politika kultura, 2003, str.310-325.. 20 Rije heimat je priblino istoznana hrvatskoj rijei domovina, odnosno preciznije zaviaj. Heimat muzeji poeli su se razvijati krajem 19. stoljea, a ekspanziju su doivjeli dvadesetih i tridesetih godina 20. st. kada ih je, naalost, intenzivno poeo iskoritavati i nacional-socijalistiki reim u Njemakoj u svrhu vlastite propagande, ponekad svjesno briui dijelove koji mu nisu odgovarali. Otuda i usporedba koju koristi Alfredo Crus-Ramirez o heimat muzejima kao izopaenim prethodnicima eko-muzeja. Crus-Ramirez, A. The Heimatmuseum: a perverted forerunner // Museum. 148 Vol.37, No.4 (1985), str. 242-244.
19

institucija ili akcija koje pokuavaju preskriptivnom praksom sustavno odgovoriti (samo) na problem ugroenog i devastiranog okolia. Problem originalne idejne koncepcije eko-muzeja poveao se i u popularnosti koju su neki od njih ubrzo stekli, i pomodnosti koju su time uzrokovali. esto je koritenje ovog imena (interpretiranog upravo u smislu upotrebljivog alata za zatitu prirodne batine) ustvari bio put k lakem dobivanju financijskih sredstava za ustanovljenje (bilo kakvog) novog muzeja i za njegovo funkcioniranje. Kao svojevrsni oblik otpora, istinski se eko-muzeji (iako bi pravilnije bilo rei razni oblici batinskih akcija koje su svoju praksu utemeljile na idejama vezanim uz prvobitne francuske eko-muzeje) zbog izbjegavanja ove pomodnosti imena, ali i pravilnog razumijevanja da jedna praksa i oblik funkcioniranja eko-muzeja ne moe biti preslikana na drugu lokaciju kao njena jednostavna kopija, nisu ni koristili imenom eko-muzej. Sagledamo li sve takve novonastale forme zajedno, tako da pod jedan pojam koje god mu ime dali uvrstimo sve pojave i prakse koje su se u posljednjih tridesetak godina dogodile kao plod novog naina miljenja i pristupa batini, moemo uoiti da u njihovoj osnovi postoji nekoliko jasnih, zajednikih karakteristika. Sve su one prihvatile da je ishodite njihovog procesa identitet neke zajednice u odreenom definiranom prostoru koji, budui da je ugroen (na koji god nain), trai odreenu (re)akciju. Oni e ga svojim akcijama istraivati, potpomagati i podravati, te prezentirati i interpretirati s ciljem da ga stave u funkciju ivota, pa sukladno tomu i razvoja same zajednice u kojoj djeluju. Najbolji nain da to uine, a eko-muzeji odnosno ove prakse upravo to rade, jest stimulirati samu lokalnu zajednicu da identificira vlastite vrijednosti koje ona (ionako) najbolje poznaje. Time e ih dodatno bolje razumjeti, a posljedino tome i najkvalitetnije zatititi. Dakle, da bi u svojoj misiji uspio, eko-muzej mora biti oslonjen na zajednicu u kojoj djeluje, jer upravo ona ini njegovu najvaniju osnovu, te posljedino nuno sudjeluje i u njegovom prvom planiranju, a onda i radu i upravljanju. Drugim rijeima, ekomuzej uvijek "raste od dolje, a nije impostiran od gore. On izrasta kao odgovor na potrebe i elje ljudi koji ive i rade u tom podruju i on ih aktivno ukljuuje u sve svoje faze razvoja, dok se planira i stvara, i kasnije, kada je otvoren i djeluje, odnosno funkcionira."21. Za pravi ekomuzej ne postoje nevane, efemerne stvari, preciznije reeno: on odbacuje logiku tradicionalnih muzeja gdje su jedini bitni elementi oni koji su prepoznati iskljuivo od strane kolovanih strunjaka kao reprezentirajui za neko vrijeme ili neko podruje. Za eko-muzeje je sve to je dio ili bi moglo biti dio identiteta zajednice jednako vano, pri emu stupanj relevantnosti tih
21

Varine, H. de. Tommorrow's community museums. 1993. URL: http://assembly.coe.int/Museum/ForumEuroMusee/Conferences/tomorrow.htm.(05.02.2009.)

dijelova odreuju ljudi koji ive u prostoru na kojem eko-muzej djeluje. Samo te i tako vrednovane elemente on uzima i koristi se njima u svom radu. Slino tome, i opet u razlici prema "klasinim muzejima", eko-muzej ne sakuplja materijalne i ne biljei nematerijalne dijelove identiteta da bi ih kao neive, izdvojene iz njihovog originalnog konteksta, sauvao za budue generacije, ve ih uva tako da i stvarima i pojavama daje smisao koji su imale nekada ili koji jo uvijek imaju, ime ih odrava aktivnima i prisutnima u zajednici. One time ostaju dio svakodnevnog ivota, to je ujedno i najbolji oblik zatite od nestajanja (svejedno da li neeljenog zaborava nematerijalnog ili dekontekstualizacije materijalnog). Sve navedeno ustvari logino podrazumijeva da je eko-muzej u svom djelovanju primarno okrenut sadanjosti, zatim budunosti (razvoju), a tek potom prolosti. Samorazumljivo je da eko-muzej koristi prolost, ali svakako ne da (kao to smo ve naznaili) materijalnim svjedoanstvima prezentira iskljuivo kroniku bivih dogaaja, ve da elementima prolosti kao aktivnim sudionicima u drutvu stalno propituje sadanje stanje i pokuava, koristei tu istu prolost, ponuditi ideje ili rjeenja za probleme s kojima je zajednica sada suoena. Premda se eko-muzej u svom radu veinom oslanja na volontere iz lokalne zajednice, koji posebice ako se dodatno educiraju rade gotovo sve poslove vezane uz ovakav muzej, on uvijek ima i nekoliko strunjaka koji prije svega imaju ulogu savjetnika, koordinatora i katalizatora cijelog procesa. Konano i bitno, eko-muzej nema ni publiku ili korisnike u klasinom smislu, njegova su publika / korisnici cijela zajednica kao takva na podruju na kojem se eko-muzej nalazi. Nova muzeologija Na prvi se pogled ini da je praksa eko-muzeja prethodila teoriji. Ponajprije zato to su se intenzivnije teorijske rasprave, sveobuhvatnije analize i pokuaji muzeolokih / novomuzeolokih sinteza dogodili tek nekoliko godina nakon nastanka prvih eko-muzeja22. No kako nas upozorava i Tomislav ola23, praksa i teorija se ustvari dogaala simultano i zasigurno upravo zato to su eko-muzeji uspjeli uskladili teoriju i praksu nije jednostavno razluiti razvoj jedne od druge, barem kada raspravljamo o eko-muzejima. U zakljucima nekoliko rasprava, od kraja ezdesetih godina nadalje, organiziranih od strane ICOM-a i UNESCO-a, a koji su povezani s ulogom muzeja u drutvu i strukturom odnosa prema batini, moemo uoiti bitne elemente koji su usaeni u nastajue eko-muzeje, a kasnije i u novu muzeologiju. Ve 1968. godine24 u zakljunoj rezoluciji ICOM-ove konferencije napominje se da "muzeji trebaju biti
22 23

Prvim eko-muzejom smatra se Le Creusot-Montceau-les-Mines u Francuskoj zapoet 1971. godine. ola. T. L'innovazione degli ecomusei e i musei di tradizione. 20-23. 24 Te je godine u kolovozu odrana deveta generalna konferencija ICOM-a u Mnchenu, Njemaka.

prepoznati kao vodee institucije u slubi razvoja, zbog doprinosa kojeg mogu pruiti kulturi, drutvenom i ekonomskom ivotu"25. Sline preporuke i zahtjevi pojavljuju se i na meunarodnom simpoziju u studenom 1969. odranom u Parizu26 gdje se jo intenzivnije propituje uloga i mjesto muzeja u suvremenom drutvu, slino kao i na desetoj generalnoj konferenciji ICOM-a 1971.27 kada je pred muzejske djelatnike iznesen i zahtjev da poduzmu detaljnu i kontinuiranu procjenu potreba svojih korisnika. Okrugli stol, odnosno sastanak odran od 20. do 31. svibnja 1972. godine pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Santiago de Chileu, oznaio je dodatnu prekretnicu. Isti je isprva bio zamiljen kao rasprava o ulozi i povezanosti muzeja s drutvenim i ekonomskim potrebama stanovnika Latinske Amerike s etirima kljunim temama kao polazitem diskusija: 1) muzeji i kulturni razvoj u ruralnom okoliu uz mogunosti razvoja agrikulture; 2) muzeji i problemi okolia; 3) muzeji i znanstveno-tehnoloki napredak; te 4) muzeji i cjeloivotno obrazovanje. Glavni zakljuak proizaao iz ovog sastanka jest vrlo jasan stav da je povezanost sa zajednicom u kojoj se muzeji nalaze, i kojoj slue, neophodna jer e jedino ta i takva povezanost inspirirati i muzeje i zajednicu na kvalitetno promiljanje i zatitu, to e posljedino potaknuti i ekonomsko napredovanje odreenog podruja28. Ovaj okrugli stol rezultirao je i idejom novog oblika muzeja imenovanog tada integrirani muzej29, potpunog u smislu povezanosti s drutvom i s okolinom koja ga okruuje, ali i u smislu njegove integriranosti sa svim ostalim organizacijama ili institucijama drutva koje slue i pomau razvoju lokalne zajednice. Dio tada usvojene deklaracije to jasno potvruje: "Muzej je institucija u slubi drutva kao njegovog neodvojivog dijela, i u svojoj osnovi on sadri elemente koji mu omoguuju da pomogne u oblikovanju svijesti zajednica kojoj slui, ime moe stimulirati te zajednice na akciju projicirajui njihovo povijesno iskustvo kako bi ono kulminiralo u prezentaciji suvremenih problema () Transformacija u muzeolokim aktivnostima trai postepenu promjenu u gleditima kustosa i administracije i u institucionalnim strukturama za koje su oni odgovorni. Dodatno integrirani muzej zahtjeva stalnu ili povremenu pomo strunjaka raznih disciplina, ukljuujui drutvene znanosti."30. Naalost ni deklaracija, niti ideje proizale iz ovog sastanka nisu naile na spremnost i razumijevanje velikog broja tadanjih prominentnih muzejskih djelatnika da ih iskreno prihvate, i aktivno primijene u praksi. Nakon sastanka u Santiagu na jo jednom seminaru u organizaciji ICOM-a pod nazivom Muzeji i

25 26

Davis, P. Ecomuseums : a sense of place. London & New York : Leicester University Press, 1999, str. 52. Organiziran je od strane ICOM-a; naslov simpozija bio je Muzeji u suvremenom svijetu. 27 Odrane u Grenobleu i Parizu, Francuska.. 28 Davis. Ecomuseums : a sense of place, str. 53. 29 Eng.: the integrated museum. 30 Davis. Ecomuseums : a sense of place, str. 54.

okolina 31 dodatno se preispituje uloga muzeja, ovaj put u direktnoj vezi s problemima okolia. Sam neologizam eko-muzej, koji je ustvari po prvi put javno iznesen godinu dana ranije32, kao i predstavnici koji podravaju te ideje zauzeli su u ovoj raspravi bitnu ulogu, ime zakljuci seminara definiraju eko-muzeje kao specifine muzeje okoline33. Daljnje muzejsko-muzeoloke rasprave na ovu temu nakon toga primarno se razvijaju unutar sastanaka ICOFOM-a, u Ciudad de Mxico 1980. godine, a zatim i u Parizu 1982. gdje se posebno, iako dominantno u kontekstu prakse, diskutira o ulozi muzeja i eko-muzeja u drutvu, ali i o odnosu muzeologije i sada postojee nove muzeologije, pri emu je ovaj drugi termin doveo i do znaajnog nerazumijevanja i razmirica budui da je dio lanova Komiteta za muzeologiju inzistirao da se u prvi plan rada komiteta postavi upravo ova, novodefinirana nova muzeologija. Sline su se nesuglasice nastavile i na generalnoj skuptini ICOM-a 1983. godine u Londonu kada je Kanaanin Pierre Mayrand predloio formiranje radne grupe tzv. drutvene muzeologije. Tada novoizabrano vodstvo ICOM-a odbacilo je dotini prijedlog obrazlaui da bi isti prouzroio dodatne nejasnoe u odnosu na muzeologiju koja i sama jo nije postigla potpunu afirmaciju. Ipak odlueno je da se P. Mayranda zadui da organizira privremenu radnu grupu i pripremi posebni sastanak o eko-muzejima i novoj muzeologiji za sastanak ICOFOM-a planiran za slijedeu godinu u Kanadi. Kako ovaj sastanak nije odran (zahvaljujui i opstrukciji vodstva ICOM-a), pripadnici okupljeni oko radne grupe, potaknuti djelominim neuspjehom iz Londona i osjeajem sustavnog ignoriranja, odluili su samoinicijativno organizirati Prvu meunarodnu radionicu eko-muzeja i nove muzeologije 1984. godine u Qubecu, Kanada. Glavi produkt ove radionice je tzv. "Quebeka deklaracija" u kojoj je izriito naglaeno da "muzeologija mora pospjeitii svoje izvore kroz multidisciplinarnost, moderne naine komuniciranja koji se koriste u svim kulturnim akcijama, i moderne metode upravljanja koje ukljuuju i korisnika. Dok titi materijalna dostignua prolih civilizacija i uva karakteristina dostignua aspiracija i tehnologije dananjice, nova muzeologija ekomuzeologija, drutvena muzeologija i svi ostali oblici aktivne muzeologije je prvenstveno zainteresirana za drutveni razvoj, odraavajui porivnu snagu u napretku drutva i stavljajui ga u svoje planove za budunost"34. Aktivnosti nove muzeologije dobile su zamah, i u studenome 1985. godine u Lisabonu odrana je Druga meunarodna radionica eko-muzeja i nove muzeologije na kojoj je, nakon neuspjenih pokuaja
31 32

Odranog od 25. do 30. rujna 1972. godine u Bordeauxu, Istrasu, Lourmarinu i Parizu; Francuska. Smiljen od Huguesa de Varinea, a iznesen od strane francuskog ministra za okoli Roberta Poujada 3. rujna 1971. godine u gradu Dijonu prilikom primanja muzejskih predstavnika iz cijelog svijeta okupljenih na desetoj generalnoj konferenciji ICOM-a. 33 Hubert, F. Historique des ecomusees // La museologie selon Georges Henri Rivire / uredili J-F. Barbier Bouvet et al. Paris : Dunod, 1989., str.150. 34 Mayrand, P. The new museology proclaimed // Museum 148 Vol.37, No.4 (1985), str. 200-201.

osnivanja komiteta unutar ICOM-a, ustanovljen MINOM 35, meunarodni pokret za novu muzeologiju. U tekstu objavljenom u asopisu Museum koji izdaje UNESCO glavni akter pokreta, Pierre Mayrand, iznio je svoje vienje razloga nerazumijevanja i nunog paralelnog djelovanja: "razlog moe biti u kanjenju muzejskog establimenta da bude u toku sa brojnim suvremenim - kulturnim, drutvenim i politikim razvojem () ali po naem miljenju glavni razlog je u monolitskoj prirodi muzejskog establimenta, povrnosti reforma koje on predlae i marginalizacija svakog eksperimenta ili pogleda koji moe biti oznaen kao ni na koji nain obvezatan", te stoga "uzimajui ponovo ideje okruglog stola iz Santiaga koje su bile utke sklonjene, deklaracija (quebeka op.a.) potpuno reafirmira drutvenu misiju muzeja kao novo ishodite i prvenstvo ove funkcije nad tradicionalnim muzejskim funkcijama zatite, zgrade, predmeta i publike () od Santiaga do Lisabona mi smo svjedoci tranzicije od muzeologije prema drutvenoj i politikoj svjesnosti i savjesnosti."36 Usprkos navedenim deklaracijama i istupima njenih predstavnika, nova muzeologija osim prepoznatljivosti u inzistiranju na povezanosti muzeja i zajednice u kojoj se nalaze, te u naglaavanju drutvene i razvojne uloge muzeja ostala je na epistemolokoj razini ipak prilino nedefinirana. U svom razmatranju razvoja nove muzeologije Peter van Mensch37 napominje da se termin nova muzeologija javlja znaajno tri puta, u tri razliita vremena na tri razliita mjesta i s tri razliita znaenja. Prvi put, to je prolo gotovo bez ikakvog odjeka, tijekom pedesetih godina u Sjedinjenim Amerikim Dravama kao pokuaj revitalizacije edukacijske uloge muzeja, zatim krajem sedamdesetih godina u Francuskoj kao novi nain razmiljanja o ulozi muzeja u drutvu (to e rezultirati u gore opisanom pokretu) i trei put na kraju osamdesetih godina prolog stoljea, prije svega u Velikoj Britaniji, s poveanjem interesa za kvalitetom muzejske komunikacije i uloge muzeja u drutvu. Prema dostupnim podatcima38 ini se da je sam naziv nova muzeologija po prvi put javno iznesen 1980. godine u tekstu Andrea Desvalleesa u Encyclopaedia Universalis gotovo sluajno, jer je ovdje upotrijebljeni prefiks nova semantiki definirao prostor koji je trebao ukazati da se radi o iskljuivoj nadopuni ranijeg pojma muzeologija. No, bez obzira na to to intencija stvaranja neologizma mogue i nije postojala, saetak koji ju opisuje naiao je na brojne sljedbenike i tako rezultirao i novim stvarnim pokretom. Prema P. van Menschu, zbrka oko termina koji istovremeno nastaju kao alternative novoj muzeologiji relativno je lako objanjiva: "u novoj muzeologiji muzeoloki ciljevi usmjereni su prema razvoju zajednice, odatle termin drutvena muzeologija. Prezentacija i uvanje batine
35 36

MINOM je akronim za Movement International de Museologie Nouvelle. Mayrand. The new museology proclaimed. 200. 37 Mensch. Magpies on Mount Helicon. 38 Navedeno prema: Davis. Ecomuseums : a sense of place. Str 54..

smatrano je unutar konteksta drutvene akcije i promjena () Sami ljudi iz zajednice moraju se brinuti za svoju batinu, odatle termin popularna muzeologija () koncept muzeja nije ogranien zgradom. Muzej moe biti bilo gdje, i je bilo gdje i svugdje unutar odreenog teritorija. Za ovaj koncept muzeja izmiljen je termin eko-muzej, odatle termin ekomuzeologija"39. Ni ostali pokuaji objanjenja osnova nove muzeologije nisu mnogo eksplicitniji, tako ju npr. Peter Vergo40 prepoznaje kao "stanje iroko rasprostranjenog nezadovoljstva sa starom muzeologijom koja se previe bavi muzejskim metodama, a premalo svrhom muzeja", dok Rene Rivard vidi njenu glavnu karakteristiku u zahtjevima za otvorenou muzeja arhitektonskom, prema javnosti i drutvu, prema interdisciplinarnosti i kritici41. Hugues de Varine42, jedan od glavnih aktera eko-muzeja pa time i nove muzeologije, smatra naprosto da je nova muzeologija nastala kao posljedica procesa koji se zbivao tijekom ezdesetih godina dvadesetog stoljea i koji je poloio temelje za novi pristup muzejima, snano obiljeen povezanou s politikom razvoja. Peter Davis43 iznosi interesantno promiljanje da bi se novu muzeologiju ustvari trebalo sagledati u irem kontekstu opeg interesa za batinu, kulturni identitet i odnose vlasnitva, odnosno posjedovanja batine. Saimajui sve navedeno moemo zakljuiti da su glavne karakteristike nove muzeologije primarno odreene nezadovoljstvom tradicionalnim muzejima, njihovom praksom inertnosti u odnosu na probleme drutva u kojem egzistiraju i nunom potrebom za promjenom iste, ali i postojanjem elje za unaprjeenjem i osmiljavanjem kvalitetnijeg koncepta (s jasno izraenom praktinom primjenom) koji e obogatiti muzeologiju i dati joj novi smisao i ulogu. Ili izreeno drugim rijeima, nova muzeologija bila bi skupni naziv za teorijsko promiljanje uloge muzeja u drutvu i suodnosa ovjeka i batine u kompleksnosti realiteta u kojima egzistiraju, s naglaskom na nuno potrebnoj aplikabilnosti iste u svakodnevnoj praksi. Umjesto zakljuka prema znanosti o batini Nova muzeologija i s njom direktno povezani eko-muzeji oznaili su bitnu prekretnicu u razvoju muzeoloke misli kroz argumentiranu i esto agresivnu kritiku tadanje muzejske prakse i metoda kojima se slui, te zahtjevima za propitivanjem odnosa na relaciji ovjek drutvo batina, iako njeni zagovaratelji ustvari nisu napravili odreenu kritino potrebnu teorijsku sintezu u smislu razvoja i redefiniranja postojee, ili pak formuliranja neke nove znanstvene
39 40

Mensch. Magpies on Mount Helicon. The New Museology / uredio Peter Vergo. London : Reaktion Books, 1989, str. 3. 41 Navedeno prema: Davis. Ecomuseums : a sense of place, str. 55. 42 Varine, H. de. The origin of the new museology concept. 2009. URL: http://www.interactionsonline.com/page_news.php?id_news=170&filtre_visu=30&pr. (05.02.2009.) 43 Davis. Ecomuseums : a sense of place, str. 58.

discipline (makar definirana i kao pluridisciplinarna). Moemo smatrati da zagovaratelji i akteri eko-muzeja nisu ni imali takve ambicije, jer je razvijanje nove teorije za njih ipak bilo idejno podreeno praksi koju su eko-muzeji svojom pojavom donijeli. Ovome u prilog kazuje i injenica da su predstavnici nove muzeologije vrlo spremno prihvatili i naziv aktivna muzeologija koji jasno ukazuje na ono to se primarno oekuje od sljedbenika pokreta aktivni rad na primjeni novih ideja i aktivizam u smislu doprinosa razvoju, a tek zatim eventualnu posveenost sustavnom teorijskom promiljanju, analizi i sintezi. Neovisno o tome, neosporna je injenica da su upravo ideje i praksa koju su donijeli eko-muzeji potaknuli nova promiljanja, ukljuujui i potrebe (re)definiranja fenomena koji su u sreditu interesa izuavanja. U jednoj od najsaetijih i po mnogim autorima najrazumljivijih definicija eko-muzeja Ren Rivard je uspostavom analogija, tonije distinkcija, tradicionalni muzej odredio kao pojam koji se sastoji od zgrade + kolekcije (zbirke) + strunjaka + publike, dok s druge strane eko-muzej ukljuuje teritorij (podruje) + batinu + memoriju + populaciju (tj. zajednicu)44. Analizirajui ovu definiciju i primjenjujui je na muzeologiju, vidimo da nas prva razlika upuuje na to da su ekomuzeji zgradu (jednu ili vie njih) zamijenili sveobuhvatnou teritorija. To znai da je muzejsku ustanovu i specifini joj muzeoloki kontekst zamijenila irina prostora na kojem se akcija (muzejska, batinska ili nekako drugaije definirana) dogaa. Muzejsku je zbirku pak zamijenila batina, tonije sveukupnost batine, to je vrlo jasan i iznimno bitan teoretski odmak od muzejskog predmeta (odnosno odreenog skupa muzejskih predmeta). Strunjaci i publika ustupili su mjesto memoriji i zajednici. Muzeologija je, kao to smo ranije uvidjeli, u svom razvojnom putu krenula od skupa praktinih savjeta o tome kako obavljati odreeni posao, preko grane znanja koja prouava ciljeve i organizaciju muzeja (za razliku od muzeografije koja je tehnika sakupljanja i obavljanja muzejskog rada) do znanosti koja se bavi istraivanjem selekcije, odravanja i javnog pristupa materijalnim oitovanjima kulture i prirode koje se uvaju u institucijama (uglavnom muzejima) u cilju istraivanja odgoja i rekreacije. ak je i definicija muzeologije kao dijela informacijskih znanosti koji se bavi izuavanjem identifikacije, zatite i komuniciranja muzealnosti materijalnih svjedoanstava kulture i prirode (prvenstveno muzealija) radi zatite ljudske batine i interpretacije i prijenosa njezinih poruka, kao i oblicima organiziranog i institucionalnog ljudskog djelovanja (uglavnom muzejima) za postizanje navedenih ciljeva45 ostala relativno vrsto i direktno povezana s muzejima kao institucijama i s predmetom/ima koji se u muzejima nalaze. Eko-muzeji i nova muzeologija upravo su taj dio radikalno promijenili odbacujui
44 45

Definicija prema: Davis. Ecomuseums : a sense of place, str. 73. Maroevi, I. Uvod u muzeologiju, str. 92-93.

koncept muzeja kao zgrade-ustanove, pa ak i potrebe institucije uope, a posebno koncept muzejskog predmeta kao sredinjeg fenomena izuavanja. Gledajui iz perspektive razvoja znanosti, oni su time mogue ukazali na neke anomalije muzeologije, otvorivi rasprave koje su nadilazile koncepte i shvaanja tadanjeg muzeolokog promiljanja. Preciznije reeno, nova muzeologija je, utemeljena na praksi eko-muzeja, ustvari otvorila novo poglavlje (ili novi raskol, ovisno o nainu na koji to promatramo), u svakom sluaju novi pravac ili "kolu" prvenstveno naglaavajui da primarni sadraj, bit izuavanja ne moe biti muzejski predmet (ili zbirka) ve koncept batine koji, oito je, ukljuuje i muzeolokom teorijom definiran pojam muzejskog predmeta, ali koji nikako ne zavrava samo na tom ureenom sustavu (odabranom od strunjaka) sastavljenom od iskljuivo tih i takvih pojedinanih elemenata (i najee materijalnih predmeta). Ako ovdje primijenimo logiku T. Khuna da "prelazak iz paradigmatske, nezrele situacije koja je obiljeena brojnim kolama koje dijele znanstvenu disciplinu, svaka istiui svoj pristup i svoja gledita kao temeljna i jedina znanstvena, poinje u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu sintezu koja moe privui veinu praktiara iz slijedee generacije"46 moemo zakljuiti da je muzeologija i danas na razini razliitih kola, gdje moemo prepoznati barem dvije muzeologiju i novu muzeologiju od kojih svaka zagovara svoj specifini pristup. Iako moemo nagaati kako i kada e se jedna od njih profilirati u dominantnu, ili se fuzionirati i formirati neku novu, ini nam se da bi jedino ispravno rjeenje krize (u smislu kako ju iznosi T. Kuhn) moglo biti u tome da pretpostavimo jednu novu, batinsku revoluciju, iz koje e se definirati i neka nova znanost, odnosno znanstvena disciplina koja e zasigurno, poigramo li se svjesno malo rijeima, batiniti teorijska dostignua i muzeologije i nove muzeologije, ali sigurno je i mnogo drugih znanstvenih disciplina. Odreene ideje, pa ak i razvijene kompleksnije i manje kompleksne teorije u tom pravcu ve postoje47, ali istovremeno i novi izazovi koji su pred nama i od kojih nam se najznaajnijima ine oni strukturalnog definiranja temeljnog pojma izuavanja, kao i sveobuhvatnih teorija koje ga objanjavaju. Analiza batine kao istinskog fenomena samo je zapoeta praksom eko-muzeja i novom muzeologijom. Muzeologija je istovremeno krenula u pravcu da svoj osnovni pojam izuavanja konceptualno i sadrajno iri pribliavajui se time ideji cjelokupnosti batine. Slino je, iako ne moda toliko evidentno kao u muzeologiji, vidljivo i u nekim drugim granama informacijskih znanosti bliskim muzeologiji, poput bibliotekarstva i arhivistike gdje su postojei termini knjina graa i
46

Navod je iz pogovora koji je napisao V. Afri. Khun, Thomas S. Struktura znanstvenih revolucija. Zagreb : Jesenski i Turk, 2002, str. 221. 47 Usporedi npr.: ola, T. Eseji o muzejima i njihovoj teoriji : prema kibernetikom muzeju. Zagreb : Hrvatski nacionalni komitet ICOM, 2003, str. 301-319. i ola,T. What theory? What heritage? // Nordisk museologi. 2(2005), str.. 3-16.

arhivalija samo relativno odredili granice temeljnih pojmova kojima se dotine grane bave. Poput muzeologije, ni one nisu imune na sustavno proirivanje koncepta i sadraja svog temeljnog pojma, ime polagano ostvaruju idejnu konvergenciju izmeu istih stvarajui jednu novu strukturu i fokusirajui se na taj novi pojam (batinu), ponekad i nesvjesno, utiru put novoj znanosti. Komunikologija i javni mediji, socioloke ruralne, urbane i regionalne studije, geografija, pa donekle i ekonomija, prije svega kroz upravljanje i marketing (posebice branding), na osobit nain dodiruju i istrauju sadraj batine i identiteta, i daju razvoju svoj osobiti prilog. No ipak, ostanimo za sada suzdrani u naim projekcijama, jer uostalom prelazak u novu znanost, vratimo li se jo jednom na drugi dio gornje definicije48, oito je, i ne zavrava u sintezi, zadatku koji je jo uvijek pred nama, ve tek kada ista privue veinu istraivaa slijedee generacije (dakle tek u drugom koraku, jo jednoj slijedeoj generaciji). Sadrajno irenje temeljnog pojma izuavanja pojedinih (ponekad i ne toliko bliskih) znanstvenih grana, konvergencija na praktinoj i teorijskoj razini i postojee artikulacije u pravcu sinteze ipak ukazuju da naa projekcija moda i nije daleka budunost, ak bismo mogli tvrditi da se ve dogaa ili e se barem vrlo, vrlo skoro dogoditi. U novoj muzeologiji kao teoriji kao ni u ekomuzejima kao pragmatinim oblicima, sigurno je (naalost ili nasreu, kako se uzme), neemo nai dovoljno elemenata da bismo mogli tvrditi da su oni ispunili gore navedene uvjete, no istovremeno neemo ni pogrijeiti ukaemo li upravo na njih kao glavni potencijal onoga to e se, odnosno vjerujemo da e se razviti u neku novu, oito je, interdisciplinarnu znanost o batini. Put koji prema tome vodi i koji ovdje samo nagovijetamo nije lak i jednostavan, no nova znanstvena grana ili znanost o batini danas uistinu vie nije ni tako teko zamisliva kao to je, ukoliko su o njoj i razmiljali, bila prvim tvorcima eko-muzeja i sljedbenicima nove muzeologije. Summary: On Museology, New Museology and Heritage Science Ever since it was first introduced in 1869 as a set of practical instructions regarding specific museum work and its later development from a branch of science which analyzed goals and organisation of museums to a segment of information sciences researching identification, preservation and communication of museality of material objects of culture and nature with the purpose of conservation, interpretation and transmission of messages, museology has always
"Poinje u trenutku kad pojedinac ili skupina prvi put izvedu sintezu koja moe privui veinu praktiara iz slijedee generacije." Khun. Struktura znanstvenih revolucija, str. 221.
48

remained closely related to museum institutions and objects kept in them. The 1960s were turbulent years, marked with social upheavals and claims for a redefinition of existing powers and social values, as well as enquires of roles of all societal institutions. The first eco-museums were created at the beginning of the 1970s as a result of new considerations of the roles museums played in society, as well as correlations between humans and the nature that formed a constituent part of their lives. That opened the door to the birth of the so called new museology as well as a new chapter in the development of museology with the emphasis not only on the research of museums or museum objects and collection but of the all-encompassing concept of heritage. Diverse scientific disciplines which traditionally dealt with only segments of heritage are today drawn much closer together, regarding both their concepts and content. All this probably creates a solid foundation for the development of a very new discipline, that is, an interdisciplinary based heritage science. Key-words: eco-museums, museology, new museology, heritage, heritage science