Dmitri Obolensky

Svojoj majci
Naslov izvornika:
THE BOGOMILS
A Study in Balkan Neo-manicheism
Cambridge University Press 1948.
hrvatski copyright Hlad i sinovi d.o.o. 2008.
Prvi put tiskao 1948. godine The Press Syndicate
of the University of Cambridge.
Preveo: dr. ivan Filippi
Lektor: Hrvoje V.M. Hlad
Biblioteka: Religio
Knjiga 5
Urednik: Dragutin Hlad
Ova je knjiga pod copyrightom. Nijedan dio ove knjige ne smije se
reproducirati, drati u sustavu pohrane podataka, ili prenositi, u bilo
kojem obliku, ili bilo kojim sredstvom,
magnetofonskim, ili na bilo koji drugi poznati
a da sc nema prethodno pismeno odobrenje vlasnika autorskih prava
HLAD r SINOVI d.o.o.
Zagreb, studeni 2009.
ISBN: 978-953-6306-87-9
Dmitri Obolensky, M.A. Ph.D,
BOGUMILI
Studija o balkanskom
neomaniheizmu
l
PREDGOVOR
Bogumilski pokret prepoznajemo kao jedan od glavnih problema juno-
slavenske i bizantske povijesti. Utjecaj kOji je on imao na povijest balkan-
skih naroda - na njihovu crkvu i dravu, na njihovo drutvo i knjiev-
nost, na njihovu religiju i folklor - bogumilstva bitnim
podjednako za bizantiniste i slaviste. Znanstvenicima i studentima na
drugim bogumilstvo jo uvijek nudi mnoge neistraene, ili
poluistraene, Teolog i filozof mogu ubogumilstvu
jedan od najzanimljivijih primjera rasta na europskom tlu u srednjem
vijeku obrasca misli i ivota koje moemo nazvati
Podrobna studija bogumilstva trebala bi zapadnim medijaveli-
stima da bace novo svjetlo na jo uvijek pomalo nerazjanjen problem
povijesnih veza aZijskoga manihejstva i pokreta
zapadne Europe, osobito talijanskih patarena i katara ili albigenza ju-
ne Francuske. Ta veza, ako je uspjeno uspostavimo, bi opet
Crkve da vide bogumilsku sljedbu kao prvu europsku
poveznicu u lancu to vodi od Manijevoga
u Mezopotamiji u do Albigenke kriarske vojne u junoj
Francuskoj u trinaestom tovie, bogumilskoga
pokreta treba igrati i svoju vlastitu ulogu, nikako zanemarivu, u istrai-
vanju kulturnih i religijskih veza i zapadne Europe, va-
nost kojih sve vie u sadanje doba.
bogumilstva ima dugu, ali ne jednako uspje-
nu, povijest. U osamnaestom bogumilstvo je
pozornost znanstvenika. Neki od njih, poput J. C. Wolfa, dr-
ali su bogumile hereticima, dok su drugi, poput J. L. Oedera, pokuali
5
dokazati da su oni bili nositelji i da ih je nepraved-
no progonila korumpirana Bizantska crkva. Njihova istraivanja bila su
nuno nepoznavanjem nebizantskih izvora, to ih je dovelo
do toga da prema bogumilstvu zauzmu stajalite, koje je u najboljem slu-
bilo nepotpuno, a u nekim pogreno. U Engleskoj, ot-
prilike u isto doba, Gibbon je odbacio bogumile u otroj biljeci svojega
Uspona i pada kao 'sljedbu gnostika koja je ubrzo
Bogumilske studije dobile su svje poticaj i novi smjer u drugoj po-
lovici devetnaestoga slavenskih dokumena-
ta koji su uvjerljivo ukazali na Bugarsku kao izvornu domovinu bogu-
milske sljedbe. Ruski znanstvenik M. G. Popruenko s velikim uspjehom
je i objavio te rukopise. Hrvatski znanstvenik F. objavio
je 1869. i 1870. godine svoju knjigu Bogumili i patareni, koja je jo uvijek
prijeko potreban iako nekoliko njegovih treba danas
ispraviti ili Neto blie nama, slavenski znanstvenici pokazali
su ivo zanimanje za tu temu i bogumilstvu su pristupili s nekoliko no-
vih pozicija, ali, u cjelini, nastojali su se na konkretne detalje i
nisu cijeli problem pokuali preispitati s povijesnoga stajalita.
profesor L Ivanov, koji je analizirao i uredio knjievna bu-
garskih bogumila, naglasio je vano mjesto koje bogumilstvo zauzima u
povijesti bugarske knjievnosti.
bogumilstva nepravedno je, po mom miljenju, patilo
od unaprijed stvorenih ili pogrenih pojmova mnogih Na
primjer, nekoliko suvremenih balkanskih prenaglaava po-
bogumilstva, na utrb njegove vanosti kao religij-
skoga pokreta, ga u prvom redu nacionalnim pokuajem Slavena
da se odupru posezanjima bizantskoga imperijalizma. Nadam se da
ova studija pokazati kako je to stajalite, premda opravdano u
nim granicama, katkad bilo uvelike pretjerivano. tovie,
bogumilstva su bogumilstvo drali pojavom i bez
oklijevanja su toj sljedbi, na samom njezine povijesti, pripisali
svojstva koja su se u stvari tek razvila u kasnijim razdobljima. U isto
doba su propustili dovoljno jasnu razdjelnicu bo-
gumila i drugih srednjovjekovnih balkanskih sljedbi, to je propust koji
ih vodi prema pogrenim o ovima prvima.
6
se da ispraviti te pogreke, sam napustiti tradicionalni plan,
po kojemu su povijest, doktrine i bogumila bili podijeljeni u od-
vojena poglavlja, i usvojio sam metodu istodobnoga raznih
vidova bogumilstva, razdoblje po razdoblje. Na taj se moda
pojaviti jasnija slika o postupnom razvoju doktrina, etike, rituala, obi-
i organizacije te sljedbe pod utjecajem povijesnih prilika. tovie,
kako bih rasprio zbrku bogumila i drugih suvremenih
balkanskih sljedbi, bio sam prisiljen baviti se neto dulje s ovima drugi-
ma, osobito s i mesalijancima.
Poput drugih srednjovjekovnih sljedbi, bogumili su nam
poznati uglavnom iz podaka njihovih neprijatelja. To bi moglo
osjetljivom nepristrane kritike, osobito zbog toga to broj izvo-
ra izravno povezanih s bogumilima nije velik. Pa ipak obavijesti pravo-
slavnih o toj temi u cjelini su pouzdane: usporedba
podataka koje su sakupili pisci uvelike odvojeni u prostoru i vremenu
otkriva skoro jednoduno slaganje o bitnim crtama bogumilstva. U tim
okolnositrna, objektivna rekonstrukcija doktrina i praksi bogumila ni-
poto nije
Ova je knjiga uglavnom bila dovrena 1942. godine a objavljivanje
se oduilo uglavnom zbog ratnih prilika. Iste okolnosti su
mi da se upoznam s djelima S. Runcimana o manihejskom pokretu i H.-
C. Puecha i A. Vaillanta o Kozminom traktatu protiv bogumila, sve dok
obje knjige nisu bile u rukopisnom izdanju. Zahvalan sam gospodinu
Runcimanu i gospodinu Puechu to su mi dopustili da se upoznam s
rukopiSima njihovih knjiga.
Prvo se elim zahvaliti Trinity College-u kOji mi je da se
bavim istraivanjem koje je dovelo do ove knjige. Posebnu zahvalnost
dugujem dr. Elizabeth Hill, bez ohrabrenja i ova knjiga ne
bi bila napisana, prof. Francisu Dvorniku, koji mi je veliko-
duno da se koristim njegovim znanjem bizanstke i slavenske
povijesti, te prof. Sir Ellisu Minnsu, kOji je djelo u rukopisu i
dao mnogo vrijednih prijedloga. Puno se zahvaljujem svojoj supruzi to
mi je pomogla sastaviti kazalo i rukopis. elim se zahvaliti
osoblju Britanskoga muzeja na beskrajnoj ljubaznost i urednicima Cam-
bridge University Pressa na njihovoj pri objavljivanju ove knjige.
7
8
Kako bih pOjednostavnio tipografske probleme u citatima iz sta-
roslavenskoga, pojedina slova (},\, :K, 1-%) sam zamijenio modernim
51, y, lO. Ispustio sam sve naglaske i transkribirao u
njihov cjelovit oblik.
TRINITY COLLEGE
CAMBRIDGE
20. listopada 1946.
DMITRI OBOLENSKY
SADRAJ
PREDGOVOR ................................. 5
KRATICE ................................... 11
I. MANIHEJSKA OSTAVTINA ..................... 13
II. NEOMANIHEIZAM NA BLISKOM ISTOKU .......... 39
III. USPON BALKANSKOGA DUALIZMA .............. 69
IV. BOGUMILSTVO U PRVOM BUGARSKOM CARSTVU . 118
V. BIZANTSKO BOGUMILSTVO ................... 172
VI. BOGUMILSTVO U DRUGOM BUGARSKOM
CARSTVU .................................. 231
DODACI
I. KOZMINA KRONOLOGIJA ..................... 267
II. POP JEREMIJA .............................. 270
III. NADNEVAK BOGUMILSKOGA PROCESA
U CARIGRADU .............................. 274
IV. BOGUMILSTVO U RUSIJI, SRBIJI, BOSNI I HUMU .. 276
V. BOGUMILI, KATARI I PATARENI ............... 285
BIBLIOGRAFIJA ............................. 289
KAZALO ................................... 307
9
KRATICE
Abh. bayer. Akad. Wiss. Abhandlungen der bayerischen Akademie der Wissenschaften.
Mtinchen.
Abh. bi:ihm. Ges. Wiss. Abhandlungen der bi:ihmischen Gesllschaft der Wissenschafte-
nn. Prag.
Abh. preuss. Akad. Wiss. Abhandlungen der preussischen Akademie der Wissenschaf-
ten. Berlin.
Bull. Acad. Belg. Bulletin de l'Academie royale de Belgique. Brisel.
B. Byzantion. Pariz, 1924.-.
B.I.B.
B.Z.
CE.H.
CM. H.
Bulgarska Biblioteka. Sofija, 1927.-
Byzantinische Zeitschrift. Leipzig, 1892.-
Cambridge Economic Hisory (The). Cambridge, 1941.-
Cambridge Medieval History (The). Cambridge, 1911.-36.
CS.H.B. Corpus scriptorum historiae byzantinae. Bonn, 1828.-97.
Denkschr. Akad. Wiss. Wien. Denkschriften der Akademie der Wissenschaften in
Wien.
D.rC Dictionnaire de Theologie Catholique. Pariz, 923.-
G. Soc. Asiat. Ital. (n.s.) Giornale della Societa Asiatic Italiana. (Nuova serie.) Firenca,
1887.-
G.S.U.
I.R.A.I.K.
IA.
IR.A.S.
Kh. Ch.
Mansi. ID.
Godinik na Sofijskija Universitet. Sofija, 1904.-
Izvestiya Russkogo Arkheologicheskogo Instituta v Konstantinopole.
Odesa, 1869.-1912.
Journal Asiatique. Pariz, 1822.-
Journal of the Royal Asiatic Society. London, 1823.-
Khristianskoe Chtenie. St. Petersburg, 182.-1916.
Mansi, Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio. Firenca,
1759.-98.
Mem. Acad. Belg. Memoires de l'Academie royale de Belgique. Bris!.
M.G.H. Monumenta Germaniae historica. Hanover, 1826.-
II
P.G.J.P.
P.L.
P.O.
P.S.
Rad
R.E.
Migne, Patrologiae cursus completus. Series graeco-Iatina. Pariz, 1857.-
66.
Patrologiae cursus completus. Series latina. Pariz, 1844.-55.
Pravoslavnoe Obozrenie. Moskva, 1860.-91.
Spisanie na Billgarskoto Kniovno Druestvo. Braila,
1870.-6.
Rad Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti. Zagreb, 1867.-
Realenencyklopiidie fur protestantische Thelogie und Kirche. Leipzig,
1896.-1913.
Rec. Univ. Gand. Recueil de travaux da la Faculte de Philosophie et Lettres, Universite
de Gand. Gand, 1888.-
R.E.S. Revue des Etudes Slaves. Pariz, 1921.-
R.H.R. Revue de l 'Histoire des Religions. Pariz, 1880.-
R.Q.H. Revue des Questions Historiques. Pariz, 1866.-
S.B.A.N. Spisanie na Billgarskata Akademija na Naukite. Sofija, 1911.-
S.B. bayer. Akad. Wiss. Sitzungsberichte der bayerischen Akademie der Wissenschaf-
ten. Miinchen.
S.B. preuss. Akad. Wiss. Sitzungberichte der preussischen Akademie der Wissenschaf-
ten. Berlin
S.L.
S.N.U.
S.R.
v. v.
Sbornik statey po slavyanovedeniyu, sostavlenny i izdanny uchenikami
v.I. Lamanskoga. St. Petersburg, 1883.
Sbornik za Narodni Umotvorenija, Nauka i Kninina (i Narodopis). Sofi-
ja, 1889.-1936.
Slavonic and East European Review (The). London, 1922.-
Vizantiysky Vremennik (Bu3uvTlva St. Petersburg, 1894.-
1928. 1947.-
Wiss. Mitt. Bosn. Herz. Wissenschaftliche Mittheilungen aus Bosnien und der Herce-
govina. 1893.-
Zh.M.N.P.
12
Zhurnai Ministerstva Narodnoga Prosveshcheniya. St. Petersburg, 1834.-
1917.
I. POGLAVLjE
MANIHEJSKA
OSTAVTINA
Problem Zla: i stajalita. Maniheizam i neomaniheizam. Je
li zarathutranizam religija? Maniheizam u Siriji, Armeniji i Maloj Aziji
prije sedmoga Sektaki pokreti u Maloj Aziji: gnostici, mesalijanci, enkratiti,
montanisti, novacijanei. i asketstvo; Eustatije od Sebaste i pu-
stinjski Utjecaj maniheizma na sljedbe i njegova prilagodba
stvu.
problemima to se stalno i s kOjima se ljudski razum sto-
jedan od najsloenijih je onaj o prirodi i podrijetlu Zla.
Kad god zaeli poduprijeti svoju vjeru racionalnim miljenjem,
prije ili kasnije do problema kako pomiriti apsolutna svojstva koja
pripisuje Bogu s i neizvjesnim obiljejem svijeta u
kojemu ivi. Spekulativni i nespekulativni umovi lako zapaze vanost i
hitnost toga problema. i teolog moraju objasniti
bilo kojega odnosa i savre-
nosti Stvoritelja i nesavrenosti stvorenja, Boga i svijeta. A oni
ljudi, kOji kao nefilozofi vjeruju da je Bog izvor sve savrenosti i dobrote
i da je On stvorio svijet, ne mogu a da ne priznaju da su u ovom svijetu
moralno i zlo - patnja, okrutnost, raspad, smrt - prisutni u izo-
bilju. Kako onda moe Bog, Vrhovno dobro, biti uzrok Zla? Je li
naoko ili je Bog stvoritelj zla, u kojem
On nije izvor sve savrenosti i stoga nije istinski Bog; ili pak
On nije stvoritelj Zla, a podrijetlo Zla treba traiti izvan Boga u nekom
od Njega i suprotstavljenom Njemu? U mnogim
rjeenjima problema Zla koje je ljudski razum probao, jasno se
dva glavna stajalita, potpuno suprotstavljena jedno drugom.
13
Prvo se temelji na uvjerenju o bitnom odnosu Boga i svijeta
koji je On stvorio. idov:;ki narod vie od svega je vjerovao da je svijet
to ga je Bog stvorio dobar (Postanak i). Knjiga Postanka opisuje stvara-
nje kao Boje objanjava pojavu Zla kao ishod
neposlunosti prema Bojoj volji, ali ne daje nikakvu filozofsku teoriju o
odnosu stvorenja prema Stvoritelju. Izravan dodir
i Apsolutnog i neizvjesnog, ima svu zbilju stvore-
ne Bojom voljom, ali u biti ostaje tajna, neshvatljiva ljudskom razumu.
idovstvo je tijekom svoje povijesti uvijek naglaavalo duboku prirodu
toga odnosa Boga i stvaranja, priznavalo je djelo Boanske pro-
vidnosti u svijetu pozitivnu vanost ljudske povijesti u pri-
premanju Bojega kraljevstva na Zemlji i tako proglasilo krajnju vrijed-
nost i smisao ovoga ivota. idovsko gledite dobilo je vrhunsku potvrdu
i sveobuhvatni smisao utjelovljenjem je Bog postao tijelo i
uao u ljudsku povijest. i temelj-
nu zbiljU prepoznalo je da je jaz i ko-
premoten i da stvoreni svijet u kOji je Stvoritelj Sam
uao nije samo pozitivne vrijednosti i da je sposoban za
Stoga je onima, kOji su zbog neusporedivosti Boga i materijalnoga svijeta
poricali dodira njih, moglo odgovoriti da
je Bog stvorio svijet, postao i da se uzdignuti u tijelu. Zazuzevi
svoje stajalite o tajni utjelovljenja, su teolozi postupno izradili
racionalno rjeenje za problem Zla. s tvrdnjom da je beskorisno
traiti podrijetlo a da se prije ne definira njegova priroda, oni su
pokazali da se podrijetlo Zla moe deducirati iz njegove prirode.
Sve to jest, to ima bitak, jest dobro; a kako sve to jest izvodi svoju bit iz
Boga, slijedi da Zlo, kao suprotnost Dobru, nema ni biti ni bitka, niti po-
zitivne zbilje bi ono bilo dobro). Zlo postoji samo kao
nereda: Zlo je samo nesretan stvarnosti, pomanjkanje Dobra. Zlo
kao suprotno Dobrome nije stvorio Bog, jer nita ne moe roditi svoju
suprotnost; ono je strogo ne-bitak. Ali Zlo kao pomanjkanje
Dobroga, da bi postojalo, ovisi o postojanju stvarnosti u kOjima to
pomanjkanje moe postati djelatno, stvarnosti koje imaju bitak i stoga su
dobre. Tako, Zlo postoji u Dobrome i za svoje postojanje ovisi o Dobru.
Stoga uzrok Zla nalazimo u Dobru. To dobro je slobodna volja,
14
koja je dar od Boga. zloporaba svoje slobodne volje, omogu-
njegovim stanjem, njegovim stanjem inferiornost i kao
stvorenja u odnosu na svoga Stvoritelja, dovela je do njegovoga odvajanja
od Boga. To odvajanje dovelo je do stanja pomanjkanja, koje je prouzro-
nered, patnju, pokvarenost i druga Zla.
U potpunoj suprotnosti s stajalitem prema Zlu, koje
slijedi iz uvjerenja u hipostatsko sjedinjenje i vrijednost
pripisanu ovom ivotu i tijelu, nalazimo drugo koje je
postojalo u mnogim pogledima prije uspona To
temeljnu suprotnost Dobra i Zla, poricalo je da
Bog, koji je bitno dobar, moe biti ili uzrok Zla. Podrijetlo Zla
mora se traiti izvan Boga. Sjedite Zla je vidljivi, materijalni svijet u
kojemu prevladava nered i patnja. Podrijetlo Zla lei u samoj materiji,
koje se neprozirnost i viestrukost radikalno suprotstavljaju duhovnosti
i jedinstvenosti Boga. To stajalite, koje pripisuje Zlu istu nedvojbenu i
krajnju kao to je posjeduje Dobro, stoga vodi prema neizbje-
nom dualizmu Boga i suprotnoga materije. Izgleda da je
tu kozmologijU, implicitno i eksplicitno, prihvatila
filozofa prije Platona. Sam Platon, podrijetlo Zla u mate-
riji, smatranu neovisnom od Boga i izvan Njegove nije mo-
gao u najmanju ruku snanu mjeru dualizma. Ali prvi sustavni
pokuaj da se rijei problem Zla u strogo smislu nalazimo
iznad svega u gnosticizmu, koji se pojavio u Maloj Aziji u prvom
nae ere.' Iza brojnih nesuglasja u raznih sljedbi
lei temeljna ideja da materija, koja je bitno zla, ne moe biti tvorevina
Boga. Gnostici su podrijetlo materije objanjavali bilo je samu po
sebi zlom, bilo posrednika Boga i materi-
je, demijurga, jednu od emanacija (aeona) Boga, je priroda temelj-
no iskvarena prijestupom kOji je uzrokovan njegovim izbacivanjem iz
boanske pierome; taj je demijurg stvorio materijalni svijet, kOji poslje-
sudjeluje u njegovoj bitno zlOj prirodi. Sam u gnosticizmu
i teolozima otada je postalo otkrivati sustavni
dualizam u zarathutranskoj tradiciji Irana. Ali, kao to dolje pokazati, zarat-
hutranski se 'dualizam' razlikUje od u nekim vanim pogledima
i sadri nekoliko crta nespojivih s pravim dualizmom.
15
i u svakoj istinskoj teoriji, odraava taj temeljni dualizam:
njegova je dua boanskoga podrijetla, njegovo tijelo neiskorjenjivo zlo.
Drevni mit o dui, koja je sila na Zemlju sa svoga nebeskoga bo-
ravita i je u tami materijalnoga tijela iz kojega nastoji
kako bi se vratila svomu domu, prisutan je, barem implicitno,
u svakom obliku dualizma. Tijelo je 'grobnica due', sredstvo
kojega demijurg nastoji svjetlo u tami materije i duu
da se vine natrag u nebeske sfere. Svako pravo
mora vidjeti podrijetlo sve u ivotu u ovome svijetu: jer
je boanske ili due u neiskupljivom tijelu.
Jedino iskupljanje je u smrti, bijeg due iz njezinoga zatvora i
povratak svjetlosti u Jednu nestvorenu svjetlost. To iskupljanje,
taj bijeg nije kajanje za moralno zlo to ga je doi-
sta ne moe biti odgovoran za krivnju grijeha ako Zlo nije nastalo zbog
zloporabe njegove slobodne volje je ukorijenjeno u njegovom mate-
rijalnom tijelu i stoga je neizbjeni pratilac samoga ivota. Ali premda
on nije odgovoran za postojanje Zla i tako nakon svega nema slobodne
volje, moe i mora u Bojem radu se da svojim
znanjem i svojim radnjama svoju duu od zaraze svojega materi-
jalnoga oklopa. kako ga i prakticira dosljedni dualist
podrazumijeva suzdravanje od svih radnji koje due
u materiji (osobito od braka i djece, koji materije u
svijetu) i strogi asketizam, temeljeno ne na elji da se diSciplinira tijelo
na potpunoj mrnji prema tijelu.
U povijesti crkve dualizam igra osobito vanu ulogu.
Nunost da odbace doktrine dualista uvelike je vodila teologe
da oblikuju na razumljiv vlastito o problemu Zla. to-
vie, dualizam je veliki broj sljedbi koje su tijekom cijeloga
drevnoga i sve do samoga kraja srednjega vijeka bile estoki i
opasni neprijatelji Crkve, i protiv kojih je Crkva, kako u tako i u
zapadnoj Europi bila prisiljena voditi gotovo neprestani rat.
i oblik dualizma u povijesnim vremenima nala-
zimo u maniheizmu, to ga je sredinom nae ere u Ba-
biloniji izmislio Perzijanac Mani (ili Mani). Manijeva slavna
proirila su se, tijekom godina nakon njihove prve pojave, velikim
16
l
II
dijelovima Europe i Azije, od Tihoga do Atlantskoga oceana. Njihove
glave postavke, koje izvriti snaan utjecaj na ljudsku mi-
sao, moemo ukratko saeti kako slijedU
postoje dva suprotna i uzajamno neovisna
la, Bog i materija, koje na planu predstavljaju dvije 'prirode',
Svjetlost i Tama. Na sadanji svijet pojavio se kao ishod najezde Tame,
ili materije, na kraljevstvo Svjetlosti, a on je 'mjeavina' obiju priroda,
amalgam boanskih Svjetlosti u materijalnom oklopu.
ili stanje svih stvari uslijedit kao ishod potpune
uspostave izvornoga dualizma potpunim odvajanjem obaju to
zauvijek onesposobiti Tamu za daljnje napadanje. Sadanjost, u onoj
mjeri u kojoj je ona priprema za sastoji se u postupnom oslo-
Svjetlosti, konsupstancijalnih s Bogom, koje su due ljudi,
iz zatvora materije. Odvajanje Svjetlosti od Tame djelo je Samoga Boga,
kOji eli da se oni elementi, koje je On izgubiO kada su se 'pomijeali' s
materijom, vrate u svoje pravo boravite. To odvajanje se nizom
'zazivanja' (hipostaziranih boanskih svojstava) koje Bog alje u svijet.
Jedno od tih 'zazivanja', demijurg, stvorio je na vidljivi svijet od ma-
terijala koji pripadaju kraljevstvu Tame: svrha ovoga svijeta je da bude
zatvor za sile Tame i mjesto za due ljudi, neka vrsta stroja za
destilaciju Svjetlosti. Kako bi suzbile to postupno Svjetlosti i
negve koje vezuju due za materiju, sile Tame stvorile su
kOji je, spolova i svojim nagonom za
nom od zloduha koji su ga stvorili, da produljava
Svjetlosti u vlastitom tijelu. je tako u
obliku slika 'mjeavine'. Daljnja proturnjera sa strane
Boga onda postaje nuna: to je je jo jedno 'zazivanje': Isus, Boansko
kOji se spustio iz kraljevstva Svjetlosti u svijet i pojavio se na Zemlji
da donese pravi nauk.
2
On je podario znanje o njegovoj
Najbolje prikaze manihejskih doktrina moemo u djelima: P. Alfaric,
L'Evolution intellectuelle de Saint Augustin (Pariz, 1918), str. 95-213; H. H. Schaeder,
'Urform und Fortbildungen des manichaschen Systems', Vortrage der Bibliothek
Warburg (1924-5), str. 65-157; H. J. Polotsky, 'Manichaismus' u Pauly-Wi-
ssowa, Real-Encyclopadie der classischen Altertumswissenschaft (1935), Supplemen-
tband VI.
2 Manihejsko Isusa je ako je Njegova uloga
17
dvojnoj prirodi mu da je njegova dua jedna s Boanskom
koja u cijelom svijetu pati od 'mjeavine' s Tamom i
ga o putu spasenja; taj se put sastoji od pomnoga izbjegavanja svih onih
radnji koje kode Svjetlosti sadranima u i
due u materiji. Metoda kojom unutar sebe mora oba-
viti postupno odvajanje Svjetlosti od Tame, razbijanje 'mjeavine',
predmet manihejske etike, koja se temelji na potpunoj mrnji neiskuplji-
vog tijela i na krajnjem isposnitvu.
1
Povijest maniheizma, koja je nakon druge polovice prologa
ostala skoro Crkve, sada je postala tema
koju nijedan znanstvenik koji istrauje uvjete u kasnijem razdoblju Rim-
skoga Carstva i u srednjem vijeku ne moe sebi dopustiti da je zanemari.
Utjecaj kOji je maniheizam izvrio na cijeli sredozemni svijet, te njegove
posljedice na religijski, i drutveni ivot srednjovjekovne Eu-
rope pitanja su koja - premda jo uvijek nejasna u mnogim pogledima -
sve vie pozornost Osobito vaan vid maniheizma
je njegova izravna povezanost s problemom utjecaja na eu-
ropsku srednjovjekovnu civilizaciju: maniheizam je bio posljednja od tih
vjera' koja je od pr. Krista do petoga
nae ere prodirala u svijet s Bliskoga istoka - od Male Azi-
je, Egipta, Sirije, Perzije i Babilonije. Njihove osobine bile su
povezanost vjere i razuma u svrhu potrage za temeljnim znanjem, snani
sinkretizam uvijek spreman usvojiti religijska i filozofska
i prilagoditi se doktrinama drugih naroda, te iskrena tenja
prema moralnoj putem askeze i trapljenja.
2
da izvri unutar sebe Svjetlosti od tiranije neiskupljivo-
ga tijela, On nije Sam mogao poprimiti materijalno tijelo i biti od ene.
Sljedbenici Manija bili su podijeljeni na dVije glavne skupine: izabrane 'krjeposne',
obvezne na strogo potivanje propisa manihejstva, i katekumene, ili 'slu-
koji su mogli nekoliko ustupaka slabosti tijela. Izabranima, kOji su se
jedini smatrali pravimmanihejcima, strogo su bili zabranjeni spolni snoaj, jedenje
mesa od bilo koje ivotinje i pijenje vina; je bio doputen brak, jedenje
mesa i pijenje vina.
2 Vidi F. Cumont, Les religions orientales dans le paganisme romain (4. izd.: Pariz,
1929).
18
Tijekom ovoga dva vana izvornih manihejskih
izvora imala su za ishod znatan razvoj manihejskih
1899. i 1907. godine iskopavanja i istraivanja koja su u oazi Turfan, u
kineskom Turkestanu, obavile ruske, britanske, francuske i
japanske ekspedicije dovela su do velikoga broja rukopisa, utvr-
kao manihejski.
2
Zbirka koptskih papirusa otkrivena je 1930. go-
dine u Egiptu i kao ostaci manihejske knjinice, vjerojatno iz
petoga

Istraivanje i objavljivanje tih dokumenata, koji sadre
mnogo povijesnoga, doktrinarnoga i liturgijskoga materijala od
vrijednosti - i neka djela pripisana samome Maniju - jo je
uvijek daleko od dovrenoga.'! Ali ne moe biti nikakve sumnje da prou-
tih novo otkrivenih izvora baciti mnogo novoga svjetla na
Manija koja su istraena podrobno - ali tako-
na daleko manje poznato pitanje irenja i razvoja manihejske sljedbe
na teritorijama Rimskoga Carstva.
Polka) manihejskim studijama u drugoj polOVici devetnaestoga dalo je
ohJavlJivanje dvaju izvora koji su sadravali vrijedne podatke o ma-
nlilelz1l111, l,'iilrist arapskoga pisca An-Nadima i izvaci iz tekstova Sirijca Teodora
haI' Khonaija. To je dovelo do radova G. Fliigela, Mani, seine Lehre und seine Schrif-
/eli (Leipzig, 1862) iF. Cumonta, La CQsmogonie manicheenne d'apres Theodore bar
K/ujni (Bruxelles, 1908; Recherches sur le Manicheisme, sv. I).
2 Vidi F. K. Miiller, 'Hanschriften-Reste in Estrangelo-Schrift aus Turfan, Chine-
sisch-Turkistan'. (I) S. B. preuss. Akad. Wiss. (1904), str. 348-52; (II) . Abh. preuss.
Akad. Wiss. (1904); c. Salemman, 'Ein Bruchstiik manichaeischen Schrifttums im
asiatischen Museum', Zapiski imperatorskoy akademii nauk. (ist.-fil. otd.) (1904), sv.
VI; W. Radioff, Chuastuanit, das Bussgebet der Manichder (St Petersburg, 1909); A.
von Le Coq, 'A short account of the origin, journey and results of the first Royal
Prussian expedition to Turfan in Chinese Turkestan', lR.A.S. (1909), str. 299-322; E.
Chavannes i p. Pelliot, 'Un traite manicheen retrouve en Chine, traduit et annote',
lA. (1911), str. 499-617; (1913), str. 99-199, 261-394.
3 Vidi C. Schmidt i H. J. Polotsky, 'Ein Mani-Fund in Agypten. Originalschriften des
Mani und seiner Schiiler', S.B. preuss. Akad. Wiss. (1933), str. 4-90.
4 Do sada su objelodanjeni dokumenti: Manihdische Homilien (Manihdis-
che Handschriften der Sammlung A. Chester Beatty, Bd 1), herausgegeben von H. J.
Polotsky (Stuttgart, 1934); Manihdische Handschriften der Staatlichen Museen Ber-
lin, herausgegeben in Autfrage der pr. Akad. Der Wissensch., unter Leitung von C.
Schmidt, Bd l, Kephalaia (Stuttgrat, 1935-7); A Manichaean Psalm-Book (izd. C. R.
C. Allberry; Stuttgart, 1938).
19
Manihejski dualizam prodirao je u Europu u dva vala, odijeljena
od tri Prvi val, onaj ranog maniheizma, irio
se i sedmoga po cijelome sredozemnome svije-
tu, od Sirije, Male Azije, Judeje do Egipta, sjeverne Afrike, panjolske,
june Galije, Italije i prodro je u dva sredita rimske civili-
zacije, Rim i Byzantium (Carigrad).l Drugi val bio je onaj obnovljenoga
i u mnogim pogledima izmijenjenoga maniheizma, katkad poznatoga
kao 'neomaniheizam'.2U Europi se pojavio srednjega vijeka,
a devetoga i prohujao je preko cijele june
i dijela sredinje Europe, od Crnoga mora do Atlantika i Rajne. Jo uvi-
jek treba napisati sveobuhvatnu povijest neomanihejskoga pokreta kao
cjeline, a prije nego se obavi bilo kakav takav pokuaj bit potrebno
detaljnije nego dosad njegovo podrijetlo i razvoj u svakoj od
europskih zemalja gdje je on naao svoje osobito u Bugarskoj,
Srbiji, Bosni, sjevernoj Italiji i junoj Francuskoj.
Ova se knjiga bavi neomaniheizma u Europi, s njegovim
prodorom na Balkan s Bliskog istoka u devetom i desetom i nje-
govim razvojem u Bugarskoj desetoga i
gdje je njegovo oblikovalo temelj bogumilstva. bo-
gumilske sljedbe u Bugarskoj moglo bi tako uspostaviti kariku u
lancu koji vodi od Manijevih u Mezopota-
miji u do Albigenke kriarske vojne u junoj Francuskoj
u trinaestom
neomaniheizma su povijesnu povezanost
toga pokreta s izvornim Manija uzimali zdravo za goto-
vo. Na stranicama navodimo podatke koji uvjerljivo
ukazuju na tu povezanost. S druge strane, u pokuaju da uspostave dale-
ko podrijetlo neomaniheizma, neki od tih bili su prirodno
ponukani istraivati izvor i prirodu tih ranijih teorija koje
Za to prvo irenje maniheizma po Bliskom Istoku, u Africi i Europi, vidi E. De Sto-
op, 'Essai sur la diffusion du manicheisme dans I'Europe romain', Rec. Univ. Gand
(38. fasc., 1909); Alfaric, Les Ecritures manicheennes (Pariz, 1918), sv. I, str. 55-7l.
2 Neki znanstvenici doktrinarni i povijesni kontinuitet maniheizma
i 'neomaniheizma'. Na stranicama pokuavamo dokazati taj kontinuitet i
opravdati uporabu izraza 'neomaniheizam' za opisivanje tog novog vala dualizma.
20
je Mani prihvatio u kao temelj svojega nauka. To pitanje
moramo sada ukratko ispitati.
Naalost, problem podrijetla pravoga maniheizma, koje je pota-
knulo najraznovrsnije i hipoteze,lpremda po-
janjen tijekom prolih dvadeset pet godina, jo se uvijek moe samo
rijeiti. je sigurno da su se doktrine koje su
izravno utjecale na maniheizam pojavile na Bliskom istoku ili,
na granici dviju velikih civilizacija kasnoga razdoblja,
i perzijske. To koje se protee otprilike od Egipta
do Armenije, je i prije nae ere bila par excellence vjerskoga
sinkretizma, i izgleda gotovo skicirati s imalo Sigur-
nosti odnose brojnih sljedbi u vrlo zamrenom labi-
rintu pokreta na Bliskom istoku tijekom prvih poslije
Krista. je utvrditi glavne struje dualizma koje su utje-
cale na razvoj maniheizma, a elemente moemo u kasnijem
neomanihejskom pokretu, te time ispraviti neke pogreke i pogrena
glede podrijetla neomanihejskoga dualizma na koje jo uvijek
moemo u djelima nekih znanstvenika.
Prema stajalitu koje prevladava iz prolosti
i koje podupiru dananji znanstvenici, podrijetlo manihejskoga
dualizma treba traiti u drevnoj zarathutranskoj tradiciji Perzije. Pri-
toga stajalita mnoge je dovelo do toga, da neo-
maniheizam vide kao daleki proizvod onih koja su se u
Iranu barem est prije nae ere, a kOjima je maniheizam, kako se
pretpostavlja, dao tek smisao.
Neprijeporan je povijesni dodir zarathutranizma i manihe-
izma od same pojave ovoga posljednjega. Sam Mani bio je Perzijanac po
u Perziji se prvi put pojavio kao vjerski postigavi odre-
uspjeh i u dvorskim krugovima, u Perziju se vratio nakon dugo-
ga razdoblja izgnanstva u sredinjoj Aziji, da bi izgubio ivot 276. godine
Kratke prikaze povijesti manihejskoga dali su U. Fracassini, 'I nuovi
studi sul manicheismo', G. Sac. Asiat. Ital. (n.s., 1925), sv. I, str. 106-21; H. S. Nyberg,
'Forschungen uber den Manichiiismus', Z. Neutestamentliche Wiss.. .. Kunde der iil-
tern Kirche (1935), sv. XXXIV, str. 70-91; H. H. Schaeder, 'Der Manichiiismus nach
neuen Funden und Forschungen', Morgenland. Darstellungen aus Geschichte und
Kultur des Ostens (1936), Heft XXVIII, str. 80-109.
21
nae ere kada se naao u rukama zarathutranskoga
kao to pokazati, postoje neke u doktrini
zarathutranizma i maniheizma. Ti kOjima treba pridodati
upadljive to su ih pokazala iz Turfana religij-
ske terminologije zarathutranizma i one maniheizma u sredinjoj Aziji,
naveli su mnoge znanstvenike da maniheizam vide kao izdanak iranske
tradicije, ili u najboljem kao neku vrstu reformacije zarathutra-
nizma ukrutijem smjeru.
Detaljna usporedba zarathutranizma i maniheizma nije unutar
domene ove knjige. Ali ovdje bismo se mogli pozvati na dokaze
karaktera, temeljene na rezultatima nedavnoga iranskoga istraivanja, i
pokazati, da premda bi neke neke crte zarathutranizma mogle oprav-
dati pridjev koji se odnosi na tu religiju, zarathu-
transki 'dualizam' kao cjelina i u svojim temeljnim filozofskim i mo-
ralnim ne samo da ne odgovara definiciji dualizma
danoj gore, joj se i suprotstavlja u vie nego u jednom pogledu. Ako
se prihvati to stajalite ono voditi prema da, premda je ne-
koliko manihejskih (a osobito mnogo elemenata njegovoga
kozmolokog mita) nedvojbeno iz religije Zarathutre, temelj
Manijevoga dualizma nije iranskoga podrijetla i da tomu
teorija o dalekoj izvedenici neomaniheizma iz zarathutranizma povi-
jesno nije ispravna.
ne moemo da nekoliko vanih crta zarathutra-
nizma izgleda Poput maniheizma, zarathutranizam je na-
da je dvojnost dvaju Svjetlosti i Tame, ili
bobra i Zla, odvojena velikim jazom.
2
Poput maniheizma, on je povijest
svemira vidio kao dramu s tri uzastopna primordijalna
dvojnost dvaju Ormuzd, stvoritelj svega to je dobro, i Ahriman,
utjelovljenje svega to je zlo - stanje 'mjeavine' koje je stanje naega sa-
danjega svijeta - i odvajanje Dobra od Zla i zavrna pobjeda
Svjetlosti nad Tamom.
3
Izgleda da je ta tema tako sustavno
Vidi A. V. W. Jackson, Researches in Manichaeism (New York, 1932), str. 3-6; A.
Christensen, L'Iran sous les Sassanides (Copenhagen, 1936), str. 174-93.
2 Vidi A. V. W. Jackson, Zoroastrian Studies (New York, 1928), str. 28-30; H. S. Nyberg,
Die Religionen des alten Iran (Leipzig, 1938), str. 21 i seq.
3 Vidi H. S. Nyberg, 'Questions de cosmogonie et de cosmologie mazdeennes', L. A.
22
razvijena da su u nekoliko koncepti kOji se odnose na Ormuz-
da i Ahrimana izraeni i suprotnim skupovima
izraza.1Moglo bi se dodati da zarathutranski teolozi pahlavijevskoga
razdoblja do deveto nae ere) kritiziraju
da Dobro i Zlo imaju isto podrijetlo, jer bi pripisati Dobro i Zlo Bogu
liiti ga Njegove boanstvenosti. 2
Neprijeporna je prisutnost doktrina u zarathutranizmu koje se, u
smislu te mogu nazvati Ali ako ispita-
mo druga temeljna za tu religiju, i usporedimo ih s
definicijom dualizma koju smo gore iznijeli, moramo do neizbje-
noga da se zarathutranski 'dualizam' temeljno razlikuje od
i da je u potpunoj suprotnosti u vie
nego jednom pogledu sa svakim oblikom dosljednoga dualizma.
suprotstavljenost bilo kojem stajalitu mo-
emo u zarathutranskom o prirodi i u njego-
vim moralnim i drutvenim posljedicama. Za zarathutranizam
nije spoj boanski stvorene due i bitno zloga tijela, je, zajedno sa sve-
mirom, u potpunosti proizvod Ormuzda, Vrhovnoga vladara kraljevstva
Svjetlosti, Dobrote i Istine.
3
Izgleda da je dualizam Duha i Ma-
terije, due i tijela, kOji lei u korijenu i manihejskoga shva-
ivota, potpuno stran zarathutranskom svjetonazoru:
4

rat Ormuzda i Ahrimana odraava se u borbi dobra i
zla u ali svojoj slobodnoj volji, koja je Ormazdov
dar, ima izabrati pravoga i krivoga, a 'o njegovom
izboru ovisiti vlastito spasenje i njegov udjel u pobjedi do-
bra. Svako dobro djelo koje dobra; svako zlo
koje on kraljevstvo zla. Njegov uteg na bilo koju
od dviju zdjelica vagu u tom smjeru ... Stoga odgovornost lei
na a zbog svoje slobode izbora, on se kasnije drati strogo
(1931), sv. CCXIX, str. 29-36; Jackson, Zoroastrian Studies, str. 1l0-1S.
l Jackson, op. cit. str. 29.
2 Vidi A. Christensen, L'Iran sous les Sassanides, str. 281, b.; M. N. Dhalla, History of
Zoroastrianism (New York, 1938), str. 384-9l.
3 Jackson, Zoroastrian Studies, str. 1l0, 113, 133.
4 H. S. Nyberg, Die Religionen des alten Iran, str. 22 ..
23
odgovornim'.l Naglasak na slobodnu volju i osobnu odgovor-
nost kOji nalazimo u zarathutranizmu
2
u izrazitoj je suprotnosti s vie
ili manje implicitnim determinizrnom u pozadini svih su-
stava, koji ishodite moralnog zla vide, ne, poput zarathutranizma (i
u zloporabi slobodne volje, u samoj
da on posjeduje materijalno tijelo. Temeljno uvjerenje zarathutranizma
da tijelo po sebi nije zlo objanjava njegovo o obnovi svijeta i
tijela, koje je upadljivo iako
sastavnice ljudskoga podlijeu rastvaranju u smrti, mrtvi popri-
miti nova tijela s obnovom svih stvari, uspostavom 'novoga
neba i nove zemlje' i pomirenjem svega stvorenoga sa svojim
Stvoriteljem.
3
Temeljni ne-dualizam zarathutranizma osobito je u
njegovim moralnim i drutvenim Pravi dualizam, bilo
ili manihejski, da je Materija korijen Zla, mora, barem u
teoriji, u mrnji prema tijelu i u strogom isposnitvu vidjeti nune uvjete
za spasenje. Ba nasuprot, nita nije udaljenije od duha zarathutraniz-
ma negoli bilo koji oblik samotrapljenja: tijelo samo po sebi nije zlo, ali
moe postati sredstvo spasenja, pod uvjetom da je pod nadzorom i dis-
ciplinom due, koja mora vladati nad tijelom kao to vlada nad
svojom obitelji ili kao to jae svojega konja.
4
Zarathutranizam
je osudio sve oblike samotrapljenja i odbacio ne samo manihejsko
i asketizma; on je celibat drao izbjegavanjem
vjerskih i dunosti; ni ne bi trebali
ostati neoenjeni, jer je stvar vjere za svakoga istinskoga zarat-
hutranca da se oeni i podie obitelj'.5 ivot se a
post se drao grijehom.
6
Zarathutranizam je snano napadao manihej-
ce zbog njihove osude materijalnoga vlasnitva, poljoprivrede i
Jackson, op. cit. str. 220.
2 Jackson, op. cit. str. 132-4,219-44
3 Jackson, op. cit. str. 143-51; Dhalla, op. cit. str. 288-90, 423-33.
4 Dhalla, op. cit. str. 342-4.
5 Dhalla, op. cit. str. 344-5; Christensen, op. cit. str. 281-1, b.
6 Dhalla, op. cit. str. 345-6. Tek je koncem estoga koje je prethodilo arap-
skom osvajanju Perzije, kada je zarathutranizam bio u padu, on usvojio neke crte
asketstva pod utjecajem gnosticizma i manihejstva. Vidi Christensen, op. cit. str.
426.
24
stva.
l
Ustrajavanje zarathutranizma na vanosti ovoga svijeta, svetosti
ivota i vrijednosti tijela iznimno je blizu i
potpuno suprostavljeno svakom obliku pravoga dualizma, koji se uvijek
temelji, barem implicitno, na mrnji prema svijetu i negiranju ivota.
Duboka suprotnost zarathutranskog i
manihejskih stajalita o moe se ilustrirati citatom iz
knjige iz devetostoljetnoga Denkarta, ili 'Zakona zarathutranske religi-
je', koja s motrita pravovjernoga zarathutranizma, niz mani-
hej skih koje je u odbacio veliki mag
Aturpart:2
'Suprotno je onome to je krasitelj svetosti, Aturpat, naloio, [nai-
me] da se vrag istjera iz tijela. Utjelovljeni vrag, Mani, lano je rekao da
je tijelo vraga.
Suprotno je onome to je krasitelj svetosti, Aturpat, naloio, [nai-
me] da se Boga gostom u tijelu. Utjelovljeni vrag, Mani, lano je
rekao da Bog ne smije biti gost u tijelu, da je On zatvorenik u tijelu.'
Problem pomirenja onoga to je Jackson nazvao crte' i
tendencije' zarathutranizma dugo je vremena zaokupljao
iranologe, ali ne moe se da je postignuto doista potpuno rjeenje.
3
A. V. W. Jackson, Researches in Manichaeism, str. 181, 207; Dhalla, op. cit. str. 346-8;
cf. E. G. Browne, A Literary History of Persia (Cambridge, 1928), sv.!, str. 161.
2 Vidi A. V. W. Jackson, 'The so-called Injunetions of Mani, translated from the Pa-
hlavi of Denkarta', 3, 200, J,R.A.S. (1924), str. 213-27; i Researches in Manichaeism,
str. 203-17.
3 Prema M. Haugu, zarathutranizam se temeljio na 'ideji jedinstva i nedjeljivosti
Vrhovnoga a dualizam kOji se pripisuje Zarathutrinom nauku poslje-
dica je 'zbrke njegove filozofije i njegove teologije' (Essays on the sacred language,
writings and religion of the Parsis (str. 301, izdao E. W. West; 3. izd. London, 1884).
Jacksonu je 'Zarathutrin dualizam i dualizam' (Zoroa-
strian Studies, str. 31), a prema Christensenu, 'la religion de Zoro astre est un monot-
heisrne imparfait...le dualisme n'est qu'apparent' (op. cit. str. 30). Ali te formule prije
postavljaju problem nego to ga rjeavaju. Katkad se zaziva primjer ParSija u Indiji,
kOji su, s malom zajednicom Gabara u Perziji, danas jedini sljedbenici
zarathutrana, kako bi se poduprlo stajalite da je zarathutranizam
je da se dananjih Parsa 'protivi prevelikom naglaavanju dualiz-
ma kao obiljeja njihove vjere' a 'u pogledu teologije oni su strogo
(Jackson, Zoroastrian Studies, str. 34-5, 184-5). Ali taj argument je neuvjerljiv, jer su,
25
Izgleda da je nuno najprije ustanoviti razliku onoga to se po-
javljuje kao bitno obiljee zarathutranskoga svjetonazora
i uvjetovane prirode njegovoga 'dualizma'. Moda je u ovom smislu zna-
to moderni iranolozi pridaju veliku vanost nizu doktrina koje su
bile rairene u Perziji na samom zarathutranizma, ako ne jo
i ranije, a poznate su kao zurvanizam. Zurvanizam je da po-
stoji jedno Prvobitno Vrhovni Bog, Zurvan. Zurvan je dva
sina, Ormuzda, duha Svjetlosti i Dobroga, i Ahrimana, duha Tame i Zla.
Ahriman je prvi izaao iz prsa svoga oca i, kao stariji od dva brata, dobio
privremenu vlast nad ovim svijetom. Ormuzd, i voljeni sin Zur-
vanov, mora se u boriti da potvrdi svoju nad bratom,
ali na kraju sam vladati.
1
Izgleda da je zurvanizam bio oblik
pravovjernoga zarathutranizma u Perziji u sasanidskom razdoblju (tre-
do sedmo tako da je sam Mani, izgleda, najbolje poznavao
zurvanski oblik zarathutranizma.
2
tovie, nedavno istraivanje o zur-
vanizmu naglasilo je blisku povezanost te religije i maniheizma.
3
kao to je istaknuo Dhalla, moderni Parsi pod znatnim utjecajem (op.
cit. str. 489-90).
Najbolji izvor znanja o zurvanitskoj kozmogoniji je traktat 'Against the sects', ar-
menskoga iz petoga Eznika iz Kolba (Ausgewiihlte Schriften
der armenischen Kirchenviiter, herausgegeben von S. Weber, Miinchen, 1927, Bd l,
str. 83-4); cf. F. Spiegel, Eraniosche Alterthumskunde (Leipzig, 1873), sv. II, str. 176-
87; J. Darmesteter, Ormazd et Ahriman, leurs origines et leur histoire (Pariz, 1877),
str. 316-32; L. C. Casartelli, La philosophie religieuse du Mazdeisme sous les Sassa-
nides (Pariz, 1884), str. 4-1; H. S. Nyberg, Die Relgionen des alten Iran, st. 22 et seq.;
'Questions de cosmogonie et de cosmologie mazdeennes', J. A. (1931) sv. CCXIX,
str. 71-82; A. Christensen, 'A-t-il existe une rIigion zurvanite?', Le Monde Oriental
(Uppsala, 1931), sv. XXV, str. 29-34; ['Iran sous les Sassanites, str. 143 et seq., 430 et
seq.; E. Bneveniste, The Persian Religion according to the chief Greek Texts (Pariz,
1929).
DhaIla (History ofZoroastrianism, str. 331-3) vidi zurvanizam kao sljedbu koja se
razvila u suprotnosti s pravovjernim zarathutranizmom i koja je 'teila razrijeiti
zarathutranski dualizam u monoteizam'. Ta teorija miljenju najboljih
autoriteta o iranskoj religiji poput Nyberga i Christensena, prema kojima je zurva-
nizam barem isto tako star kao i pravi zarathutranizam i, sve do arapskoga osva-
janja PerZije (sedmo nikada nije bio nespojiv s pravovjernim mazdeizmom.
2 A. Christensen, 'A-t-il existe une rIigion zurvanite?" Le Monde Oriental, str. 33-4;
L'Iran sous les Sassanites, str. 144-5, 179 b. 1.
3 Benveniste, op. cit. str. 76-90.
26
Ne moemo vie dvojiti da Se pravo podrijetlo manihejstva ne na-
lazi u zarathutranizmu, koji je u biti Nedvojbeno je
maniheizam posudio neke zarathutranske doktrine i koncepte, a mo-
je da je i zurvanitska kozmogonija ostavila neke targove u nekim
oblicima neomaniheizma;l ali temeljni izvor manihejskoga i neomani-
hejskoga dualizma moramo potraiti drugdje. Prethodni prijedlozi gle-
de neiranskog podrijetla maniheizma potvrdili su modernih
znanstvenika, koji naglaavaju ne zarathutranski utjecaj
na maniheizam. je dolo do Manija preko sirijskoga kanala
i posredstvom religijskih mislilaca pod utjecajem gnosticizma, osobito
Marciona i Bardaisana.
2
Danas je da maniheizam nije
bila religija perzijskoga il babilonskoga podrijetla, jedan
oblik gnosa, jednostavniji i dosljedniji od pret-
hodnih sustava.
3
Izgleda da je Mani temelj svoje kozmogonije
izveo od Bardaisana, a od Marciona ukaZivanje na suprotnost
Staroga i Novoga zavjeta, svoj dualizam i organizacije svoje
sljedbe.
4
Poput gnosticizma, izgleda da je maniheizam pokuao raciona-
lizirati tajne vjere unaprijed stvorenom filo-
zofskom svemira.
Moramo sada razmotriti razloge za gornju tvrdnju da postoji ned-
vojbena povijesna povezanost maniheizma i onih kasnijih dua-
l Vidi infra, str. 104 i b. 1.
2 Sv. Efrem Sirski, jedan od najranijih pisaca koji je pisao u Maniju, postavio je teoriju
o maniheizma iz Marciona i Bardaisana. Sv. Efrem ivio je
u Edesi nakon Manija i imao je izravno znanje o tom sirijskom svijetu u
kojemu se sam Mani kretao. Dananji znanstvenici uglavnom njegovu
povijesnu ocjenu maniheizma, temeljenu na obaVijestima iz prve ruke. Vidi
St Ephraim's Prose Refutations ot Mani, Marcion and Bardaisan, sv. l (izdao C. W.
Mitchell, London, 1912); sv. II (upotpunili A. A. Bevan i F. C. Burkitt, 1921).
3 Najbolji moderni autoriteti za maniheizam naglaavaju usku ovisnost maniheizma
o i idejama i njegovu povezanost s Marciona
i Bardaisana.: P. Alfaric, Les Ecritures Manicheennes, sv. l, str. 13-16, 21-2, 56; F. C.
Burkitt, The Religion of the Manichees (Cambridge, 1925), str. 71-104; H. H. Schae-
der, 'Urform und Fortbindungen des manichaisehen Systems', loe. cit, str. 65-157.
4 Vidi O. G. von Wesendonk, 'Bardesanes und Mani', Acta Orientala (1932), sv. X,
str. 336-63; Schaeder, 'Bardesanes von Edessa in der 0berIieferung der griechis-
chen und der syrischen Kirche', Z. Kirchengeschichte (1932), str. 21-73; F. C. Burkitt,
Uvodni esej u St Ephraim's Prose Refutations (sv. II, str. cxlii-cxliv) i infra, str. 45-7.
27
nazvanih neomanihejskim. Te razloge moemo s
jedne strane u povijesti maniheizma na Bliskom istoku i, s druge, u pri-
sutnosti u istoj regiji raznih i iskrivljenih oblika
. Maniheizam se iz svoje kolijevke u Babiloniji rairio u dva glavna
smjera: prema istoku u Perziju, Turkestan, Indiju i Kinu i prema zapadu
u Rimsko Carstvo. l Ovdje nas zanima samo pokret prema zapadu.
. maniheizma u Rimskom Carstvu jo uvijek su obavijeni
tajnom. U legendarnom prikazu apokrifnih Acta Archeiai govori se da
je Mani poslao svoje da propovijedaju u Egiptu i Siriji.2 Iako
znanstvenici sa sumnjom gledaju na tu ona moe imati neke po-
vijesne temelje, jer znamo da je maniheizam bio vrlo rairen u Siriji i
Egiptu u On je bilo snani suparnik Crkvi
u Siriji i zapadnoj Mezopotamiji, a sv. Efrem iz Edese (u. 373.) estoko
ga je napadao, kao i sirijski biskupi i sv. Ivan Zlatousti tijekom svojega
slubovanja u AntiohijP bilo je
svjedokom irenja maniheizma u Maloj Aziji, osobito u Paf1agoniji i Ka-
padociji; u ovoj posljednjoj naao je suparnika u sv. Baziliju Velikom.
4
Rasprostanjeni utjecaj manihejskih u Siriji i Maloj Aziji u
- i:. u. barem do prve polovice petoga - je
ImaJucI u vIdu CInJenICU da su te zemlje bile uporita dviju
sljedbi, mesalijanske i devetoga i
sedmoga i devetoga) od kOjih obje izvriti izravan utjecaj na
bogumIlstvo. Ako povijesna povezanost maniheizma i mesali-
nije sigurna, 55 ne moe biti nikakve dvojbe da je Manijev nauk
Imao utjecaja na rast sljedbe u Armeniji u drugoj
polovIcI sedmoga

Armeniju, koja je bila prvotna domovina i -
zajedno s Malom Azijom - kasnije uporite pavlikanizma, posjetili su
manihejski misionari, su kasnije revidirali i refor-
Vidi Stoop, 'Essai sur la diffusion du dans I'Empire romain', Ree.
Umv. Carui, loe. Cit str. Sl et seq.; Alfaric, Les Ecritures Manicheennes, sv. 1, str. 55-
91.
2 De Stoop, op. cit. str. 51-9; Alfaric, op. cit. str. 55-56.
3 De Stoop, op. cit. str. 60-3.
4 Ibid. str. 63-9.
5 Za mesalijansku sljedbu, vidi infra, str. 48-52.
6 Cf. infra, str. 53-55.
28
mirali. Jedna od ranih manihejskih poslanica koje je zabiljeio arapski
iz desetoga An-Nadim bila je 'Armencima'.l
Armenski biskup Eznik od Kolba iz petoga bio je upoznat s ma-
niheizmom, religijom' dvaju korijena'.2 Armenski Samuel iz
Anija opisuje dolazak heretika iz Sirije u Armeniju 588. godine, 'ljudi
medenih usta', opskrbljenih knjinicom 'lanih knjiga', koje su preveli
na armenski na korist stanovnika.
3
Popis tih inovjernih knjiga
poznato Manijevo ivo Evandeije
4
i dva apokrifna pisma Li-
ber Paenitentiae Adam i Liber de infantia Salvatoris, za koje se oba zna
da su ih rabili manihejci.
5
Vanost toga izvora lei u dokazu koji prua
o prisutnosti maniheizma pred kraj estoga u istoj zemlji koja
je, samo nekih pedeset godina kasnije, postala sredite neomanihejske
sljedbe koja se tada pojavila.
Pomanjkanje i maglovitost izvora ne doputaju nam da utvr-
dimo na koji su se manihejske doktrine i prenosile na Bli-
ski istok i sedmoga

Ali uspjeno odravanje i
promicanje manihejskih ideja u toj regiji moemo objasniti s dva glavna
razloga: s jedne strane, nekoliko pravaca i po-
kreta koji su se pojavili tijekom prvih unutar crkve
vrlo su vjerojatno pripremili teren za irenje maniheizma i olakali ga; s
druge strane, sam maniheizam, postupkom svjesnoga kr-
koncepata i izraza, pokuavao je svoja
prilagoditi dogmama Crkve i tako je nedvojbeno dobio pristalice
slabo obrazovanim Moe biti malo dvojbe da je taj djelomi-
- premda u biti umjetni - dodir maniheizma i
osnaio i produljio postojanje manihejske sljedbe na Bliskom istoku.
l Vidi G. Fluge!, Mani, seine Lehre und seine Schriften (Leipzig, 1862), str. 103.
2 Ausgewahlte Schriften der armen ischen Kirchenvater, Bd 1, str. 85.
3 f. A. (1853), sv. II, str. 430-1. Samuel je zamijenio te heretike s nestorijancima.
4 Cf. Alfaric, op. cit. sv. II, str. 34-43.
5 Ibid. str. 151, 172-3.
6 Nemamo namjeru na stranicama analizirati uzroke i metode razvo-
ja maniheizma u Rimskom Carstvu, to su izvrsno de Stoop (op. cit.) i Cu-
mont (,La propagation du manicheisme dans I'Empire romain', Rev. hist. litt. religie-
use, 1910, str. 31-43), samo razmotriti neke posebne koji objanjavaju
odravanje manihejskih doktrina na Bliskom istoku dok nisu nale svoj novi izraz
u neomaniheizmu u sedmom
29
Rana povijest hereza na Bliskom istoku prua zbunjuju-
sliku brojnih pokreta i sljedbi se odnosi rijetko mogu
izravno dokazati, ali neka njihova obiljeja govore o do-
dira s maniheizmom. U nedostatku dokazane povijesne povezanosti iz-
tih pokreta i Manijeva nauka, bolje ih je promatrati kao uzastopne
i vie ili manje neovisne manifestacije iste duhovne tendencije. Zajed-
im je obiljeje tenja bilo prema krajnjem asketstvu, nadilaze
i iskrivljuju ili barem prema moralnoj
strogosti od one koja se moe usporediti s Crkvenom praksom. Od tih
dviju tenji, asketskoj i strogoj, samo ova prva moe dovesti do
dualizma, ali vjerojatno je da je i druga, barem neizravno, pridonijela
uspjehu manihejstva.
Unutar crkve se u prvom pojavilo lano
asketstva, temeljeno na uvjerenju da je potpuna suzdrljivost,
koju su Krist i sv. Pavao Vidjeli kao poeljan put samo za manjinu izabra-
nih dua, obvezna za sve vjernike i nuan uvjet spasenja.! Ne
to se to iskrivljeno stajalite prema asketstvu, koje je nastalo iz prenagla-
avanja nekih moralnih pokazalo nesposobnim
odoljeti pozadinskom prodiranju dualizma.
Osobito, oni koji su pretjeranim
etike drali da su spolni snoaj, jedenje mesa i pijenje vina,
time to razdrauju strasti, prepreka spasenju due, nisu uvijek
mogli barem implicitno, metafiziku materije, koja je
prodrijetlo Zla vidjela u tjelesnosti, materijalnom tijelu koje pripada kra-
ljevstvu demijurga.
Upadljiva je da te provale asketstva nisu nig-
dje bile tako ustrajne i rairene u prvim nae ere kao u Maloj
Aziji. Na zapadu poluotoka, u Lidiji iFrigiji, gnosticizam je preuzeo
maha u prvom A.D. sljedba mesalijanaca rairila
se preko velikoga dijela Male Azije u i petom od Ka-
padocije i Likaonije do Pamfilije iLicije. 2 Mala Azija bila je i sredite
Sv. Pavao u svojoj prvoj Poslanici Timoteju, napisanoj iz Frigije, one koji se
'udaljuju od vjere ... enidbu i ustezanje od jedenja mesa'
(I Tim. iv. l-S).
2 Cf. infra, str. 60-61.
30
enkratitskih sljedbi koje pruaju dobar primjer prodiranja
ideja u vjerske zajednice nepotrebno zaokupljene krajnjim
asketstvom. Enkratiti, iako su se formalno slagali s dogmama
stva, su brak i uporabu mesa i vina kao podvrgavanje
zle materije. Enkratizam, koji se razvio u drugom jo je
uvijek bio rairen u u Frigiji i u sredinjoj i junoj Maloj AzijU
Mala Azija je osobito bila plodno tlo za razvoj nekoliko he-
pokreta unutar koji su, ne bilo kojemu
formalnom svjetonazoru, svejedno razvijali krajnje asket-
ski ili strogo moralni nauk koji se u nekim pogledima suprotstavljao
nju ili disciplini Crkve. U drugoj polovici drugoga montanizam
se pojavio u Frigiji. Iako nam nedostaju bilo koje podrobnije obavijesti
o montanista iz Male Azije, oni su nedvojbeno prakticirali ek-
stremniji oblik askestva negoli ga je zahtijevala disciplina i
drsko su optUivali pravovjernu Crkvu za popustljivost i za osrednjost.
2
Montanizam u biti nije bio a u nekim pogledima bio je
ali barem dva njegova obiljeja vrlo su nalik dvjema
doktrinama koje moemo jednu u gnosticizmu prije mon-
tanizrna), drugu u maniheizmu. Poput gnostika, montanisti su podijelili
vjernike u dvije odvojene kategorije: 'pneumatike' kOji su jedini slijedili
pravi duhovni ivot (za montaniste to su bili pripadnici njihove sljedbe,
nasuprot pripadnicima Crkve) i 'duevne', koji su bili sposobni
samo za nii stupanj

tovie, naslov 'Paraklet', koji su monta-
nisti dali svojemu utemeljitelju Montanu, kasnije preuzeo je sam
Mani, kojega su, kao i Montana, njegovi sljedbenici smatrali
Duha Svetoga.
5
Svakako je iz tih oskudnih podataka izvesti
bilo kakav izravni doktrinarni ili povijesni odnos
i manihejske sljedbe. Ali iznimna vitalnost montanizrna (slabija samo
l Vidi G. Bareille, 'Encratites' u D. T. C. sv. V.
2 Vidi P. de LabrioIle, La crise montaniste (Pariz, 1913); G. Bardy, 'Montanisme', u D.
T. C. sv. X; A. Hollard, Deux heretiques: Marcion et Montan (Pariz, 1935).
3 Vidi Labrielle, op. cit. str. 106, 110, 149.
4 Ibid. str. 138-43. Labrielle misli da su montanisti izveli svoju razliku
nVEul-wTlKO[ i \jIUXlKO[ ne iz gnostika iz sv. Pavla.
5 Ibid. str. 131-5,225-8, 324. Isti je naslov, Paraklet, kasnije zahtijevao
Sergije. Vidi infra, str. 47.
31
od maniheizma), koji se rairio od do petoga po velikom
dijelu Male Azije i preivio barem sve do osmoga u istim regija-
ma gdje je maniheizam bio vrlo rairen, o snazi asketskih i pro-
tucrkvenih tenji koje su Manijevim sljedbenicima mogle samo olakati
irenje svoje vjere. Ono to smo upravo rekli o montanistima moe se
uglavnom odnositi i na novacijance, koji su se pojavili sredinom
i u su samo zahtijevali strogost u crkvenoj discipli-
ni (osobito i iz Crkve svih grenika koji su po-
teki grijeh. Novacijanci su bili osobito brojni u Maloj Aziji, i kon-
kretnije u Frigiji, gdje su se postupno stopili s sljedbom.!
Povijesno je dokazati izravan dodir manihe-
izrna i svih tih sljedbi, gnostika, mesalijancaa, enkratita, montanista i
novacijanaca, koje su cvjetale prvoga i osmoga Prima
facie takav dodir, barem s nekima od tih sljedbi, nije nevjerojatan, ako
se prisjetimo da je maniheizam bio vrlo rairen u sjevernoj i sredinjoj
Maloj Aziji u

Ali bez obzira na njihovu stvarnu vezu
s maniheizmom, povijest tih sljedbi pokaZUje da je crta
asketstva i Materije, iako potpuna
u teoriji, mogla u prakSi postati vrlo uska. Harnack je s pravom pri-
mijetio da imanihejskim sljedbama 'nije bilo lako dobiti bilo
koje pristalice osim tamo gdje je neto bilo prije njih.'3 Kada
je to s kojim je maniheizam mogao u dodir bilo i samo
ili asketska obiljeja, manihejska pro-
paganda je padala na vrlo plodno tlo. Iz tih razloga vjerojatno je da
su sljedbe enkratita, montanista i novacijanaca bile medij kroz
koji su se Manijeve doktrine na Bliskom istoku barem do kraja
sedmoga kada su pronale novi i snani izraz u pavlikanizrnu.
Ta opasnost od hereze koja postoji u svakom iskrivljenom pogledu
na asketstvo moe se i u ranoj povijesti redovnitva na
Bliskom istoku. Konkretnije, katkad se postavlja pitanje odnosa
maniheizma i redovnitva. Ovdje se ne moemo upu-
Vidi E. Amann, 'Novatien et Novatianisme', D. T. C. sv. XI.
2 Cf. supra, str. 28.
3 Die Mission und Ausbreitung des Christentums (4. izd.; Leipzig, 1924), sv. II, str. 928-
9.
32
stiti u podrobno ispitivanje toga problema, ali nuno je dati nekoliko
naznaka.
Oko 330. godine nae ere, Koncil u Gangri u Paflagoniji (sjevernoj
Maloj Aziji) osudio je Eustatija od Sebaste, neko vrijeme
nika Arija u Aleksandriji, utemeljitelja koenobitskog redovnitva u Ar-
meniji i Maloj Aziji, prijatelja, a kasnijeg suparnika, sv. Bazilija. Koncil
u Gangri, s kojega posjedujemo kanonska pravila i sinodko pismo upu-
armenskim biskupima,! osudio je Eustatija i njegove zbog
njihovoga samokrjeposnoga i pretjeranoga asketstva: konkretne optube
protiv njih su da se oenjeni ljudi ne mogu spa-
siti, zabranjivanje svojim sljedbenicima da jedu meso, pretpostavljanje
Crkvene liturgije vlastitim privatnim okupljanjima i ohrabrivanje SVOjih
sljedbenica da reu kosu i da se odijevaju poput mukaraca. Nema
osebujno manihejskoga u tim koja vie otkrivaju pretjeri-
vanja enkratita. Ali dva druga obiljeja to ih je Koncil u Gangri osudio,
su, po de Stoopovom miljenju, za maniheizam i ukazivala bi na
utjecaj te sljedbe na Eustatijevu kolu: praksa posta u nedjelju i pravo to
su ga asketi uivali, kao sveci primanja prvih plodova koji su
se davali crkvama.
2
I nedjeljni post i obveza da opskrbe
'ispravne' hranom nedvojbeno su postojali manihejcima, a njihovu
osudu na Koncilu u Gangri mogli bismo uzeti kao naznaku
ga manihejskoga utjecaja na iskvareno asketstvo Eustatija od Sebaste. 3
odnosi eustacijanaca i manihejaca mogli su biti samo
vrlo neizravni, jer se ime Mani ne spominje u aktima Koncila, a sam de
Stoop priznaje da Eustatije, koji je imao mnogo. neprijatelja, nije nikada
Vidi Mansi, sv. ii, stupci. 1095-1114; C. Hefele i H. Leclereq, Hisotoire des Coneils
(Pariz, 1907), sv. l, dio 2, str. 1029-45.
2 De Stoop, 'Essai sur la diffusion du manicheisme dans ['Empire roma in', Ree. Univ.
Gand, 38. fase., 1909, str. 64.
3 da su eustacijani bili optueni za uspomene na mu-
(M ansi, sv. II, st. 1103), koja je zbunjivala Hefelea (loe. cit. str. 1042), mogla
bi postati kada je poveemo s pogrdnim stajalitem manihejaca prema
Vidi A. Dufoureq, Etude sur les Gesta Martyran romains
(Pariz, 1900), str. 334. Ali izjava Dom E. C. Butlera u njegovom poglavlju o redov-
nitvu u The Cambridge Medieval History (sv. I, str. 527) da je redovnitvo Eustatija
'snano razvilo manihejske tendencije' izgleda pretjerana.
33
bio optuen za manihejstvo. l U svakom Eustatijeva osuda na
Koncilu u Gangri pokazuje da opasnost od pretjeranoga asketstva, koje
je vodilo prema krivom pogledu na materiju i tako prema implicitnom
dualizmu, nije bila nepoznata redovnicima iz
Konkretni Eustatija od Sebaste vodi prema pita-
nju odnosa maniheizma i redovnitva.
To pitanje moramo sada ukratko razmotriti, jer su neki do-
li u iskuenje da tragaju za manihejskim utjecajima na rast
skoga redovnitva.
U teoriji razlika i manihejskoga
asketstva jasna je i potpuna. Oni koji bi eljeli ukloniti ili
umanjiti tu razliku da su i manihejski i redovnici teili,
trapljenjem tijela, prema moralnoj i due od negvi
grijene tjelesnostV snose krivnju za strahovito pogreno kr-
koncepta asketstva. To stajalite ne uspijeva shvatiti temeljnu
razliku stajalita prema tjelesnosti, koja je 'suprotna'
duhu (Gal. v. 17) samo ukoliko nije podvrgnuta razumnoj diSciplini, i
manihejskoga pogleda na tijelo kao zlo. Stajalite
aksetstva prema tijelu temelji se na njegovom gleditu o sa-
kramentalnom karakteru Prirode - koja sama slijedi iz Utjelovljenja - i
na uvjerenju da se cijela Priroda moe koristiti sakramentaino, pod uvje-
tom da se koristi to jest diSciplinom i odricanjem. Ideje sa-
kramenta i rtvovanja, s druge strane, temeljno su strane manihejskom
dualizmu i suprotstavljaju mu se, jer on cijelu Prirodu ukoliko
je ona materijalna.
U stvari, pitanje postoji li ikakav povijesni odnos manihe-
izrna i pravovjernoga redovnitva je puno sloenije. Ne moemo
da su u Egiptu u manihejske doktrine doista prodrle
do izvjesne mjere u krugove.
3
Izgleda da je mani-
Neki L. Duchesnea (Histoire ancienne de l'Eglise, 2. izd.;
Pariz, 1907, sv. II, str. 382), misle da nabrojena u aktima Koncila u Gan-
gri treba pripisati ne toliko samom Eustatiju koliko njegovim
Hefele dri optube podignute protiv Eustatija kao opravdane (loe. cit. str. 1044-5).
2 Zadnjih godina to je stajalite iznio K. Heussi, Der Ursprung des Monchtums
(Tiibingen, 1936), str. 287-90.
3 Vidi de Stoop, op. cit. str. 73-9; Alfaric, op. cit. sv. I, str. 58-60.
34
heizam bio rasprostranjen u dolini Nila u doba sv. Antuna, iako su
kasniji prikazi njegovoga uspjeha redovnicima nedvojbeno uve-
like pretjerani.
l
Ne ako da redovni-
tvo, u razdoblju svojega oblikovanja, nije bilo iskrivljavanja
i h devijacija, kao to smo vidjeli u Eustatija iz Sebaste. 2
Mora da je ta opasnost bila osobito prisutna u Egiptu, gdje je veliki broj
pustinjaka i redovnika koji su otili u pustinju iznenadnim
oduevljenjem za asketski ivot, od kOjih nisu svi bili dobro pripremljeni
za taj poziv, bio jedva spreman za odravanje visoke razine
ivota. Ali u pravovjernih to su mogla biti samo
pogubna zastranjenja, a oni redovnici koji su upali u herezu
redovito su se nali u oporbi prema Crkvi i Pustinjski su ih oci
s ironijom), dok su to jo snanije i teolozi
i koncili.
3
Ne moe biti nikakve dvojbe da ako je maniheizam mogao tako
uspjeno cvjetati i preivjeti toliko na Bliskom istoku, da je to
djelomice bilo zato to je kao prijamljivo tlo za promicanje svojih dok-
trina mogao iskoristiti neke pokrete unutar poput
lanog asketizma nekoliko sljedbi i pretjerivanja u redovni-
tvu. Ali svoj uspjeh maniheizam moe zahvaliti jo jednom
zajedno s utjecajem dualizma na inovjerne oblike asketiz-
ma, moe se vidjeti i suprotan proces u onim zemljama gdje su Manijevi
sljedbenici propagirali svoju vjeru u okruenju - postupno
i izraza u maniheizam. Izgleda da je to
bilo ishod izravnoga jer je i sam Mani, je
namjera bila utemeljiti univerzalnu religiju, sustavno svoj
nauk vjerovanjima i vjerskoj terminologiji civilizacija i naro-
da koje je elio obratiti. Tako je sam Mani od posudio ideju
o Isusu i Parakletu.
4
Manijevi sljedbenici li zemljama stalno
De Stoop, ibid.
2 Zanimljivo je zabiljeiti da je Eustatije stekao svoju obuku u Egiptu.
3 Iz toga razloga Cumontova izjava (La propagation du manicheisme dans l'Empire
romain, loe. cit. str. 35) da 'on n'a pas assez considere l'intervention certaine du
facteur manicheen dans le developpement de l'ideal monastique' [kurziv je moj]
izgleda pOVijesno pogrena.
4 Manihejci su ime Paraklet primijenili na samoga Manija (Polotsky, Manichiiismus,
35
su pokuavali usuglasiti manihejski dualizam s naukom Crkve. To su
kasnije radile i neomanihejske sljedbe na Bliskom istoku i na Balkanu,
osobito i bogumili.
Na Bliskom istoku, zanimljivi tih metoda neomanihejskoga
bio je manihejac Agapije, pisac Heptalogosa, opirnoga trak-
tata o manihejskoj teologiji.! U posjedu smo kratkoga saetka toga djela
od patrijarha Focija,2 ali nemamo nikakvih obavijesti o osobi
pisca.
3
U Focijevom prikazu Agapije se pojavljuje kao originalni premda
poneto mislilac koji je pokuao pomiriti maniheizam s
filozofijom svoga doba, a osobito s dogmama
ske crkve. Kao pravi manihejac, Agapije je drao da postoji zla,
i oduvijek suprotstavljeno Bogu, da se tijelo suprotstavlja
dui, a da je ova posljednja konsupstancijalna s Bogom; odbacio je Stari
zavjet i Mojsijev zakon, osudio spolni snoaj, jedenje mesa i pijenje vina i
druge manihejske doktrine. A opet je javno propovije-
dao nekoliko dogmi bitno suprotnih manihejstvu, poput vje-
rovanja u Trojstvo, utjelovljenje, krtenje, i Kristovo,
Pauly-Wissowa, Supplbd VI, st. 266). poloaj Isusa u manihejskome susta-
vu nije posve jasan. Jaki utjecaj koji moemo u maniheizmu u
doba njegovoga oblikovanja objasnio bi po svemu sredinji poloaj koji je
zauzimao Isus u njegovoj kozmologiji (Vidi Burkitt, op. cit. str. 38-43; E. Walds-
chmidt i W. Lentz, 'Die Stellung Jesu im Manichiiismus', Abh. Preuss. Akad Wiss
(phil-hist. Kl), 1926; Schaeder, op. cit. str 150 et seq.). tovie, izgleda da su
narataji manihejskih misionara u zemljama, u svojemu pokuaju da
dokau kako je Manijevo samo dublje i univerzalnije
stva, velike napore da izglade razlike njihovoga stajalita o Isusu i
pravovjerne kristologije (vidi Polotsky, op. cit. str. 268-70). tim
pokuajima, manihejci nisu nikada mogli potpuno sakriti svoje bit-
no Krista, koje je redovito izazivalo gnjevne osude Crkvenih
teologa.
l Vidi de Stoop, op. cit. str. 66-9; Alfaric, op. cit. sv. II, str. 106-12.
2 Bibliotheca, Cod. 179, P. G. sv. CIlI, st. 521-5.
3 Prema Fociju, Agapije je napisao svoje opirno djelo od dvadeset tri poglavlja, po-
svojoj Uraniji, kao i nekoliko himni, a bio je protivnik arijevca Eu-
nomija, biskupa Cizika u zapadnoj Maloj Aziji. De Stoop vjeruje da je Agapije ivio
u ili petoga, vjerojatno u Maloj Aziji; Alfaric, s druge
strane, koji je Agapija pOistovjetio s Aristokritom, piscem 'Teozofije' ( cf. infra, str.
54, b. l) postavlja njegov ivot u Egipat u drugu polovicu petoga
36
mrtvih i posljednji sud.! To je mogao kae Focije, time
to je 'gotovo sve izraze pobonosti i vjere mijenjao i prevodio
u druga bilo strana i odvratna, bilo i luda', i time to
je 'iza naziva naih dogmi sasvim stvari'.2
Nema nikakve dvojbe da je Agapije bio onih manihejaca - oso-
bito i bogumila - koji se se isticali u hinjenja odanosti
upravo onim dogmama koje su najnapadnije
njihovim dok ih je u skladu s vlastitim
uvjerenjima slobodnom uporabom alegorijske metode. Istu optubu o
njegovom formalnom 'slaganju s pobonih dok istodobno laje
na stvari koje one kasnije su stalno i ljutito izricali pravovjerni
protiv neomanihejaca. De Stoop je vjerojatno u pravu kada Agapiju pri-
pisuje one dosjetljive dosjetke kojih su se iz razloga
osobne sigurnosti, pridravali slova Crkvenih dogmi ne se svoje
vjere.
4
Prethodne opaske u svezi irenja maniheizma na Bliskom istoku
i sedmoga bavile su se nekim razlozima stalnoga
uspjeha te sljedbe u toj regiji. Drugi koji je nedvojbeno olakao
propagiranje maniheizma u pokrajinama Rimskoga Carstva
bio je prodor u Armeniju i Mezopotamiju manihejaca iz Perzije. Sirijski
pisac iz trinaestoga Barhebraeus spominje dolazak u Armeni-
ju i Siriju za vladavine Justinijana II. (685.-95.) heretika koje on naziva
'barbariani', 'kOji se na sirijskom nazivaju "maliunaie" i izdanak su ma-
nihejaca; ti heretici, protjerani iz Perzije, doli su u Armeniju, a odatle u
Siriju, gdje su zauzeli i nastanjivati one samostane koje su nali.'s
Vrlo je vjerojatno da su progoni manihejaca sa strane sasanidskih
vladara prisilili mnoge od tih heretika da potrae u susjednim
teritorijama Rimskoga Carstva.
6
Odatle su mogli proiriti svoj utjecaj po
Siriji, Armeniji i Maloj Aziji.
Photius, ibid.
2 Ibid., st. 524.
3 Ibid.
4 Cf. infra, str. 51-52.
5 Gregorius Barhebraeus, Chronicon ecclesiasticum (izd. J. B. Abbeloos i T. J. Lamy;
Lovanii, 1872), sv. I, st. 219-20.
6 Vidi de Stoop, op. cit. str. 81.
37
Manijeve doktrine, svojim stalnim po-
kretima unutar svojim povrnim nauku
Crkve i prodorom manihejaca iz Perzije, preivjele su na Bliskom istoku
barem sve do sedmoga Tada je sljedba usvojila i pre-
obrazila ostatke maniheizma, i tada je prvi korak u neomani-
hejskom pokretu koji dualizam prenijeti u dio june Europe, od
Crnoga mora do Atlantskoga oceana.
38
II. POGLAVLjE
NEOMANIHEIZAM NA
BLISKOM ISTOKU
u Armeniji i Maloj Aziji. Petar Sicilski, bizantski poklisar kod (A.D.
869). pavlikanizma: Konstantin od Samosate i 'Makedonska crkva'.
u sedmom i osmom progoni i raskoli. Sergije i sedam 'Crkvi'.
Opadanje i pad Doktrine Je li pavlikanizam bio suparnik
maniheizmu? Marcioniti, mesa1ijanci i borboriti. Podrijetlo pavlikanizma: legende i

U drugoj polovici sedmoga sljedba proirila se na
velika Armenije i Male Azije. stanovnitvo
azijskih tema Bizantskoga Carstva, su neizbjeno doli u dodir
s vjerskim i ivotom Bizanta.
Bizantske crkvene i svjetovne vlasti mnogo su puta pokuale pre-
obratiti te baZilejeve podanike. U sedmom su carevi
Konstantin IV. Pogonat i Justinijan II. propisali prisilne mjere protiv
njih: ovaj posljednji je osudio nekoliko tvrdokornih na
Pod carevima iz osmoga nisu trpjeli
nikakve progone i proirili su se po cijeloj Maloj Aziji, od Frigije i Likao-
nije do Armenije.
2
U devetom nakon vladavine Nikefora I. (A.D.
803.-11.), po svoj prilici posljednjoga cara koji je pokaZivao snoljivost
prema protiv njih je primijenjena sila raz-
mjera. Mihajlo L, pod utjecajem carigradskoga patrijarha, slubeno je
uveo smrtnu kaznu protiv heretika. Progoni su se nastavili pod Teofilom,
Petrus Siculus, Historia Manichaeorum qui et Pauliciani dicuntur, P. G. sv. CIV, st.
l280-1.
2 Vidi J. B. Bury, A History of the Eastern Roman Empire (London, 1912), str. 276.
3 Vidi A. A. Vasiliev, Byzance et les Arabes (francusko izd. Od H. Gregoirea i M. Ca-
narda; Bruxelles, 1935), sv. I, str. 229-30.
39
a dosegli su vrhunac kada je Teodora, u svojim naporima da iskorijeni
herezu, naredila masovni pokolj kOji su pogibali na
Nasilnost tih metoda objanjava se da su u devetom
bili istodobno vojna i vjerska prijetnja Bizantskom Carstvu. Na
toga njima se pojavio veliki Sergije. Donio
im je jedinstvo, nadahnuo ih misionarskim arom i oblikovao ih je u
dobro organizirane zajednice.
2
Bili su ratoborni i napokorni podanici
Carstva i, u savezu s Arapima, su provaljivali na bizantski terito-
rij. Podigli su svoje gradove blizu Melitene, u regiji Sivas, na
zapadnim granicama Armenije; najvaniji je bio Tefrik, kOji je postao
njihov glavni grad i sjedite velikih vojnih Karbeasa i Krizokira.
3
Snaga bila je takva da su Krizokirove vojske bile sposobne
provaljivati u Niceju i Nikomediju a, 867., osvojiti i Efez. Kao
odgovor na careve mirovne prijedloge, Krizokir je oholo zahtijevao da
se carske pokrajine od Bospora prepuste To je do-
velo do vojni iz 87l.-2. godine, u kojima su bizantske vojske izale kao
pobjednici, Tefrik je sravnjen sa zemljom, Krizokir ubijen, a vojna
armenskih zauvijek unitena.
4
Bazilije L poslao je 869. godine carskoga poklisara Petra Sicilskog
u Tefrik.
5
Dobio je uputstva da sredi razmjenu zarobljenika s
ma
6
i da pregovara o miru s Krizokirom. Petar je ostao u Tefriku devet
mjeseci i uspio je u prvoj od svoje dvije misije,? ali izgleda da su njegovi
Bury, op. cit. str. 40, 277-8; Vasiliev, op. cit. str. 230.
2 Cf. infra, str. 46-48.
3 Vidi Vasiliev, op. cit. str. 231-2, b. 2, koji na rezultate nedavnih iskopavanja
koja pokazuju stanje srednjovjekovnih Cf. W. M. Ram-
say, The Historical Geography of Asia Minor (London, 1890), str. 342.
4 Vidi Vasiliev, op. cit. sv. III (Die Ostgrenze des byzantinischen Reiches), str. 60; A.
Vogt, Basile ler ... et la civilisation Byzantine (Pariz, 1908), str. 322-5.
- 5 Petrus Siculus, Historia Manichaeorum, P. G. sv. CIV, st. 1241. Pisac opisuje svoj do-
lazak u Tefrik: EKelm: rrapaYEvoiJEVO<; tv apxIi aUToKpaTopia<; Ba(JLAeiou TOU ...
iJeyaAou Bazilije je naslijedio Mihajla III. 867.
Vasiliev je utvrdio Petrov boravak u Tefriku (869-70), BH3aHTJHI H Apa6bI, Zapi-
ski ist.-fil. fakulteta imperatorskoga S.-Peterburgskogo Universiteta, sv. LXVI (1902),
str. 25-9, osobito str. 26, b. 3.
6 Petrus Siculus, loe. cit. st. 1241, 1304.
7 Ibid. st. 1304.
40
mirovni prijedlozi potpuno propali, jer se morao vratiti u Carigrad 870.,'
svome vladaru pretjerane Krizokirove zahtjeve za ustupanje
Male Azije
Tijekom svojega boravka u glav-
nom gradu, Petar je imao mnogo prigoda doktrine i


i je napisati sustavnu raspravu u kojoj bi izloio i od-
bacio njihovu herezu.
3
vijesti za koje je doznao u Tefricu
su taj rad jo potrebnijim. Od samih je da planiraju
poslati misionare u Bugarsku kako bi proirili svoj nauk u toj zemlji.
4
Petar je stoga napisati svoju raspravu ne samo za vlasti u Cari-
gradu, nego i za specijalnu uporabu Bugarske crkve, i prolog je naslovio
arhiepiskopu Bugarske.
5
Djelo je bilo dovreno oko 872. godine.
6
Vrijednost Petrove knjige Historia Manichaeorum kao izvora za
nae poznavanje predmet je mnogih rasprava. Sve do nedavno,
je znanstvenika bila sklona umanjiti njezinu vanost i pouzda-
nose radu prof. Henrija Gregoirea, izgleda da je
Petar kae da je on obavio svoju misiju tv T<fJ OWTep<!, ETEl Ba<nAeiou
KaL KWV<1TaVTivou Kal AeoVTo<; (Hist. Man., P.G. sv. civ, st. 1304).
2 rroAAaKI<; aUTol<; 51aAEXeei<; (ibid. st. 124l.
3 Ibid. st. 1240.
4 Ibid. 1241.
5 Ibid. 1244.
6 Vidi H. Gregoire, 'Sur l'histoire des Pauliciens', Bull. Acad. Belg. (classe des lettres,
1936.), str. 224.
7 Glavni djela Historia Manichaeorum bili su Karapet Ter-Mkrttschi-
an, Die Paulikaner im byzantischen Kaiserreiche und verwandte ketzerische Ersche-
inungen in Armenien (Leipzig, 1893) i J. Friedrich, 'Der ursprungliche bei Georgios
Monachos nur theilweise erhaltene Bericht uber die Paulikianer', S.B. bayer. Akad.
Wiss. (philos.-phil. hist. Kl.) (Munchen, 1896), str. 67-111). Mkrttschian, osobito,
ustvrdio je protiv svih povijesnih dokaza da je Historia Manichaeorum napisana u
vrijeme Alekseja Komnena (op. cit. str. 122, et seq.). Stajalita Mkrttschiana i Fri-
edricha utjecala su na cijeli narataj znanstvenika, pa u mjeri, i na
Buryja, kOji je 1902. samo saeo stanje problema ne nikakvo rjee-
nje (Gibbon, Decline and Fall (izd. J. B. Bury), sv. VI, Dod. VI, str. 562-6). Bury je bio
prema Petrovom prikazu opasnosti od za Bugarsku crkvu.
Ali je 1898. godine F. C. Conybeare (The Key of Truth. A Manual of the Pauli-
cian Church of Armenia, Oxford, str. CXXXVII) naglasio pOVijesnu vanost misije
Petra Sicilskog u Tephric i odnosa armenskih i Bugara;
Vasiliev 1902. (BH3aHTHR H Apa6bI, loe. cit. str. 27-8).
41
Petar Sicilski danas rehabilitiran. U svojoj otroumnoj studi-
ji o izvorima koji se Gregoire je pokazao da je Histo-
ria Maniehaeorum jedini potpuno i pouzdan prikaz iz prve
ruke koji posjedujemo o povijesti, doktrinama i iz
Tefrica. Drugi izvori koje su dosad znanstvenici drali vanima - oso-
bito rasprava Contra Maniehaeos patrijarha Focija,2 traktat 'igumana
Petra' o odlomak u kronici Georgija Monaha koji se bavi
24. poglavlje knjige Eutimija Zigabena Panopiia Dogmati-
eas i formula za uporabu onim koji su primljeni
u Crkvu
6
- u stvari su ili izvodi ili od drugorazredne vanosti. Za prvu
knjigu Focijeve rasprave, koja se jedina povijesti i doktrina
Gregoire je dokazao da je krivotvorina iz desetoga Gregoireova
istraivanja uvjerljivo su pokazala da djelo Historia Maniehaeorum Pe-
tra Sicilskog trebamo drati temeljnim, gotovo, izvorom za
nae poznavanje iz Tefrica.
7
Posljednja dvadeset dva poglavlja
djela Historia Maniehaeorum (XXI-XLIII) su povijesti pavli-
sljedbe, otprilike od 668. do 868., to je od vrijednosti.
Petar Sicilski i kasniji bizantski drali su da su pavli-
izravni potomci manihejaca: maniheizam i pavlikanizam za njih
je jedna te ista hereza.
8
Usporedba manihejskih i
doktrina pokazat da je Petrovo stajalite o podrijetlu ovih posljednjih
od ovih prvih, iako poneto pojednostavljeno, u osnovi
'Les sources de l'histoire des Pauliciens: Pierre de Sicile est authentique et "Photius"
un faux', Bull. Acad. Belg. (classe des lettres, 1936), sv. XXII, str. 95-114.
2 P. G. sv. CII, st. 16-264; prema Gregoireu, Focijeve homilije protiv manihejaca (knji-
ge II, III i IV) mogu sve biti ali je posljednju svakako napisao patrijarh.
3 V .. axlaTou f1ovaxou 'Hyouf1Evou m:pL TIauAlKlavwv TWV KaL Mavlxalwv,
objavio ga je J. Gieseler (G6ttingen, 1849).
4 Chronicon (izd. De Boor), sv. II, str. 718-25; prikaZi opata Petra i Georgea Monachu-
sa izvedeni su iz Petra Sicilskog.
5 P. G. sv. CXXX, st. 1189-1244. Panopiia Dogmatica napisana je u doba AlekSija Ko-
mnena, a poglavlje koje se bavi temelji se u potpunosti na ranijim do-
kumentima.
6 P. G. sv. I, str. 1461-72.
7 Cf. H. Gregoire, 'Autour des Pauliciens', Byzantion (1936), sv. XI, str. 610-14.
8 ou yap aUOl OUTOl, Kal aUOl fKEiVOl, aA>.' oi aUToL TIauAlKlavol KaL Muvlxulol
lmapxoualv (Hist. Man. loe. cit. st. 1240-1); cf. ibid. col. 1300.
42
Isto se tako to srodstvo pojavljuje u Petrovom prikazu podrijetla
sljedbe. Po njemu, pavlikanizam se prvo pojavio uSamosati,
gradu na Eufratu, na Sirije, Mezopotamije i Kapadocije. Tamo
je, u doba koje Petar ne jednamanihejska ena po imenu Kali-
nika odgajala svoja dva sina, Pavla i Ivana, u manihejskoj vjeri i poslala
ih da propagiraju vjeru stanovnicima susjednih regija. Iz imena
tih dvaju manihejskih Pavla i Ivana, nastao je naziv nove sljedbe


Iz toga vrlo maglovitoga prikaza je datirati djelovanje
Kalinikije i njezinih dvaju sinova, niti moemo je li se Pavla
i Ivana razlikuje na bilo koji od prvobitnog maniheizma. Petar Si-
cilski postaje precizniji kada govori o onome koji je, izgleda, bio stvar-
ni utemeljitelj sljedbe. To je izvjestan Konstantin, Armenac,
u selu Mananaliju na gornjem Eufratu, za vladavine Konstansa II.
(641.-68.).2 Prvotno sljedbenik Manija i Pavla i Ivana od Samosate, elio
je, prema Petru, poduprijeti svoja Novoga zavjeta. tovi-
e, kako bi izbjegao stigmu povezanu s maniheizmom i 'oivio zlo' odba-
cio je 'manihejske knjige' koje su rabili njegovi istovjernicP
sadrana u njima) i naredio da se ne smiju nikakve knjige
osim Novoga zavjeta. Konstantinove reforme, prema Petru, nisu nikako
bile odmak od temeljnih doktrina maniheizma, njihovo preobliko-
vanje u oblik koji je bio prihvatljiviji Tako je, zajedno s
manihejskim knjigama, odbacio 'Valentinova bogohuljenja koja se
trideset aeona', 'legende Kubrikusa (Manija) o oblikovanju kie' i druge
teorije (Kul aUu - drugim izgleda, onaj dio manihejsko-
ga (poglavito kozmoloke mitove) koji je
doktrinama. S druge strane, Konstantin je posudio neto
od 'prljavtine Bazalida' i drugih (Kul niJv AOLT(WV i tako se po-
javio kao 'novi (vEoe; 'Tle; ooTlY6e;). Od vremena Konstantina, prema
Petru Sicilskom, ne te trikove, spremno (11p08uflwe;) su
1 Ibid. st. 1273.
2 'Konstantin, unuk Heraklija', mora biti Konstans II. Vidi S. Runciman, The Medie-
val Manichee (Cambridge, 1946), str. 35, 37. Vidi ibid. str. 37, b. i, za smjetaj Mana-
nalija i str. 35-44 za kratku povijest armenskih
3 Za manihejske knjige u Armeniji koncem estog i u sedmom vidi supra, str.
28-29.
43
anatemizirali Manija i druge manihejske

Petrov prikaz Kon-
stantinove uloge u reformiranju pavlikanizrna, njegovu
apstraktnom karakteru, jasan je i dosljedan. Konstantinova reforma (ili
moda osnivanje) pavlikanizrna temeljilo se na pokuaju da se
stare manihejske doktrine prividno usklade s Konstantin
je nedvojbeno bio onima koji su poticali tu razliku, svojstvenu pa-
vlikanizmu (i kasnije bogumilstvu), koje
se uglavnom sastoji od Novoga zavjeta za uporabu pripadnici-
ma sljedbe i po kojemu se Sveto pismo
u skladu s naukom u tajnoj i usmenoj predaji
Konstantin, kako ga je opisao Petar Sicilski, bio je u biti reformator pr-
vobitnoga maniheizma; izgleda da pavlikanizam, kao pokuaj
da se pomiri Manijev dualizam s od njega.
Jedno od najupadnijih obiljeja pavlikanizrna bilo je njegovo
veliko tovanje sv. Pavla. I tu je Konstantin bio Prema Petru, on
je usvojio ime Silvana, pratitelja sv. Pavla (Djela xv-xviii; II. Kor. i. 19; I.
Sol. i. I; II. Sol. i. I), i pod tim je imenom naao boravite u Cibosa,
blizu Koloneje, na granci Male Armenije i Ponta. Tamo je, po Petrovim
tvrdio da je on 'Silvan koji se spominje u poslanicama apostola,
kojega je Pavao poslao kao svoga vjernoga u Makedoniju. On bi
svojim pokazao knjigu Apostola ... "vi ste Makedonci,
a ja sam Silvan, koga je Pavao poslao vama"'3 zajednica u
Cibosi uzela je naziv 'Makedonska crkva'.4 To su ime nedvojbeno iza-
brali jer je Cibosa bila smjetena blizu Koloneje: koji su dobro
poznavali Djela apostola i Poslanice sv. Pavla, nisu mogli a da se ne sjete
odlomka u Djelima gdje se naziv Makedonija vezuje s izrazom KoA.wvia.
5
Malo se moe dvojiti da je Konstantin-Silvan bio stvarni utemeljitelj pa-
l Ibid. st. 1276-7.
2 Petar kae da ne svoje tajne svim pripadnicima svoje sljedbe,
samo 'onima malobrojnima njima za koje znaju da su savreniji u bezbo-
nosti'; istodobno 'oni tuju herezu manihejaca u dubokoj tiini'. Ibid. st. 1252.
3 Hist. Man., P.C. sv. CIV, stupci l277-80.
4 Ibid. stupac 1297.
5 DjelaXVI. 11-12: i\vax8Evn:<; otiv ei<; Laflop<;tKT]V,
Tn n: Emouan ei<; NeunoAlV, EKei8EV Te d<; <!>IAinnou<;, EOTlnpwTT] flEpiOo<;
MaKeOovia<; nOAl<;, KoAwvla. Cf. H. Gregoire, 'Les Sources de l'histoire des Pau-
!iciens', loc.cit. str. 102-3.
44
sljedbe. Mnogi elementi u pavlinstvu - osobito kult
sv. Pavla - mogu se u njegovim reformama. On je poti-
cao tradiciju, to je prevladavala njegovim nasljednicima, davanja
'Crkvama' imena povezana sa sv. Pavlom, a tih za-
jednica imena onih sv. Pavla povezanih ili tradicijom
s imenima tih crkava.
l
Konstantin-Silvan bio je na 'Makedonske
crkve' dvadeset sedam godina i je i kamenovan na smrt
po naredbi carskoga predstavnika, Simeona, kojega je Konstantin IV.
poslao u Armeniju da iskorijeni herezu. Smrt utemeljitelja
pavlikanizrna tako se podudara s prvim progonom to
su ga potaknuli Konstantin IV. (668.-85.) i Justinijan II. (685.-95.). Mno-
gi odbili su se preobratiti i postali su zbog svoje vjere.
Moemo pretpostaviti da se njihova hrabrost u progonima dojmila
i njihovih neprijatelja: sam Simeon, bizantske kaznene ekspedicije,
po svojem povratku u Carigrad, odbacio je sve to je posjedovao, potajice
napustio prijestolnicu, vratio se u Cibosu i bio primljen u
'Makedonsku crkvu'. Uzeo je ime Tita - jo jednoga suputnika sv. Pavla,
poput Silvana povezanoga s Makedonijom (II Kor. ii. 13; vii. 5-6,13-15) -
okupio preostale Konstantina-Silvana i postao armenskih


Simeon-Tit ubrzo platiti ivotom za svoje od
pravovjerstva: tri godine nakon to je postao nastala je
njega i nekog Justa, usvojenoga sina Konstantina-Silvana.
Spor je izbio oko poznatoga odlomka u Kol. i. 16, kojega je, s
stajalita, bilo nedvojbeno teko pomiriti s bilo kojom du-
kozmologijom. Nije nevjerojatno da je bila i zbog osob-
ne ljubomore. Just se obratio episkopu Koloneje, kojemu je otkrio sve
tajne Episkop je smjesta obavijestio vlasti u Carigradu, a car
Justinijan II., vidjevi da ta armenska sljedba, za koju se pretpostavljalo
da ju je iskorijenio njegov otac, jo uvijek postoji, naredio je
svih Oni koji su ustrajali u svojoj vjeri, Simeona-
Tita, bili su ivi spaljeni (oko 690.)3
l Hist. Man. stupac 1277 i infra, str. 46-47.
2 Ibid. stupci 1280-1.
3 Ibid. stupac 1281.
45
Osmo bilo je promjenjive za sljedbu. S
jedne strane izostanak progona pogodovao je njihovom ire-
nju u Armeniji i Maloj Aziji; s druge strane, sljedba je bila iznutra osla-
bljena nizom raskola i unutarnjih sukoba, to su iskoristili Bizantinci i
Arapi, kOji su nedvojbeno bili sretni to im se pruila prigoda da love u
mutnim vodama politike.
l
Nova je era osvanula za sljedbu devetoga
s dolaskom Sergeja. Njegove su
djelovanja bila viestruka: Sergije je bio reformator, misionar i
organizator. Trideset godine (801.-35.) vladao je pod
imenom Tihika, sv. Pavla (Kol. iv. 7). Kao jaka i ozbiljna osoba,
on je osnaio moralni ivot koji su zapali u labavu disciplinu
pod njegovim prethodnikom. I sam gorljivi misionar, nadahnuo je svoje
sljedbenike arom za irenje njihove vjere. Petar citira Sergijeve
koje imaju naglaeno apostolski prizvuk: 'od istoka do zapada, do
sjevera i do juga ja sam putovao Kristovo ho-
na koljenima'.2 U tim misionarskim putovanjima pjeice Sergije je
preao cijelu Malu Aziju, od sjevera do juga: utemeljio je tri
'Crkve', 'Laodicejsku', u Kinokorionu blizu Neocesareje u Pontu, 'Efeku'
u Mopsuestiji u Ciliciji i 'Koloku' u Argaju blizu Melitene.
3
Nazivi sve tri
crkve povezani su sa sv. Pavlom, dok su namjerno poistovjetili
'Laodiceju' u Pontu s Laodicejom u junoj Frigiji spomenutoj u prvom
poglavlju Poslanice Koloanima, to se odnosi na Tihika (Kol. iv.
7, 16). Tako su na vrhuncu Sergij eve misionarske djelatnosti
'Crkve' u Armeniji i Maloj Aziji
(1) 'Makedonska crkva' u Cibosi, blizu Koloneje, koju je utemeljio
Konstantin-Silvan, a nakon njegove smrti obnovio Simeon-Tit.
(2) 'Ahajska crkva' u Mananaliju na obali Eufrata, koju je
utemeljio Gegnezije-Timotej4
Za raskole u osmom vidi ibid. stupci 1281-8.
2 Ibid. stupac 1293. Tekst kao to ga nalazimo u Migneu,-glasi: TOI<; Ef.1ol<; yovam
Mora da je pogreno za Zahvalan sam za tu
obavijest prof. R. M. Dawkinsu.
3 Hist. Man., P.G. sv. CIV, stupci 1288-97.
4 Ibid. stupac 1297. Za smjetaj Mananalija vidi Runciman (op. cit. str. 37, b. l, koji,
u tome, slijedi Conybearea prije nego Focija i Gnigoirea. Za
46
(3) 'Filipijska crkva' (mjesto nepoznato), koju je utemeljio Josip-
Epafrodit.
l
(4) 'Laodicejska crkva' u Kinokorionu, blizu Neocesareje.
(5) 'Efeka crkva' u Mopsuestiji.
(6) 'Koloka crkva' u Argaju blizu Melitene.
2
Posljednje tri utemeljio je Sergije-Timotej.
(7) tovie, kao to je istaknuo Gregoire, su svojom
materinskom crkvom drali Crkvu Korinta, koju je izravno utemeljio
sv. Pavao. Tako je upotpunjen sveti broj sedam - Korint je ostao Crkva
samoga Pavla, onih drugih est su od njegovih 'reinkarniranih' 3
Sergijev ugled bio je toliko velik da su ga njego-
vi sljedbenici, poput Manija, drali Samim Parakletom. Izgleda da je u
svojem misionarskom radu bio iznimno uspjean: Petar Sicilski kae da
su oenjeni ljudi, kako bi ga slijedili, prekidali svoje veze, redov-
nici i sestre svoje zavjete, pa su i djeca i
postali njegovi To je nedvojbeno najvii vrhunac koji je dosegla
sljedbe.
4
Ali u s ozbiljnom prijetnjom pravovjernoj
vjeri i sigurnosti Carstva, u Bizantu su se skupljale snage koje su odlu-
zauvijek unititi u Armeniji i Maloj Aziji. Mihajlo
Rangabe obnovio je progone protiv njih, a Teodorini pokolji zadali su im
strahoviti udarac. Mnogi preli su granice Bizantskog Carstva
i pronali kod Arapa, koji su ih smatrali korisnim saveznicima
protiv Bizanta. Sergije se, sa skupinom svojih sljedbenika, sprijateljiO s
Gegnezija-Timoteja, vidi Hist. Man. stupci 1281-5. Timotej, sv. Pavla, bio je
zapaen po svojem misionarskom radu u Ahaji, osobito u Ateni i Korintu (I Sol. iii.
1-2; II Kor. i. 1, 19; Rim. xvi. 21).
Ibid. stupac 1297; Za Josipa-Epafrodita, vidi ibid. stpac 1285. Sv. Pavao poslao je
Epafrodita Filipljanima (Fil. ii. 25).
2 Taj smjetaj 'Crkava', osim u 'Ahajske crkve', dali su E. Honi-
gmann i G. Gregoire (Gregoire, 'Les sources de l'histoire des Pauliciens', loco cit. str.
101-5).
3 Kal mlAlv <rllaiv (o TUXKo<;) ETI OE Ai:yw, EV Kopiv84' 'EKKAllaiav 4JKo06f.111aE
ITavAo<; of MaKEooviav, LIAouavo<; Kal TTTo<; ... (Hist. Man. stupac 1297). cf.
Gregoire, ibid. str. 102-4.
4 Ibid. stupac 1293.
47
emirom od Melitene, na je teritoriju bila smjetena 'Koloka crkva'.
Tamo je Sergej 835. godine i umoren. l
Nakon njegove smrti dolo je do vanih promjena u organizaciji
sljedbe: dotad je sljedba bila organizirana po hijerarhijskom
a zvani auvEKoTJllol
2
, uivali su neke
ke povlastice. Ali nakon Sergijeve smrti, su zamijenili hijerar-
hijsku organizaciju svoje sljedbe demokratskom: po Petrovim
Sergijevi sakupili su svoje sljedbenike u Argaju i,
svojega Sergija i njegovih prethodnika, svi su postali jed-
naki po poloaju; vie nisu imenovali nijednoga (olMaKuAov)
kao ranije, su bili svi ravnopravni (rruVTEC; '(aOl QVt'EC;)'. auvEKoTJllol-e
zamijenili su VOt'UPlOl, koji su, iako su se nedvojbeno razlikovali od svje-
tovnjaka, bili jednaki po poloaju.
3
Nepoznat nam je te reforme na unutarnju snagu
sljedbe; u svakom njezina vojna dosegnula je svoj vrhunac
tridesetak godina nakon Sergijeve smrti, kada su vojske, pod
zapovjednitvom Krizohira,4 proirile svoju vlast na Propont i Egejsko
more. Zvjezdani trenuci bili su isto tako kratki kao
i spektakularni: nakon to je propao pokuaj da se osigura mir s pavli-
preko Petra Sicilskog, bizantske vojske uspjele su 872.
slomiti njihovu vojnu
Petrov prikaz povijesti sljedbe od bitne je vanosti za
sve e balkanskih pokreta, jer su se pavli-
Tefrika regrutirali oni misionari kOji su irili pavlikanizam u
Bugarskoj i koji su tako izravno pridonijeli rastu bogumilstva.
Od jednake je vanosti Petrova analiza doktrinaS koju
je imao mnotvo prigode u Tefriku. Po njemu,
Ibid. stupac 1301.
2 'Pratitelji na putovanju', ili propOVjednici; taj izraz rabio Se da se
pratitelji sv. Pavla (Djela xix. 29; II Kor. viii. 19).
3 Ibid. stupac 1301. VOTaPlOl su vjerojatno bili, kao to misli Conybeare (op. cit. str.
CXXIV), svetih knjiga'.
4 Runciman je opisao karijeru toga poznatoga generala (op. cit. str. 41-
3).
5 Saeci doktrina mogu se u Bonwetscha u Realen-
cyklopiidie fiir protestantische Theologie und Kirche, sv. XV (Herzog-Hauck) i Janina
u Dictionnaire de Thelogie Catholique, sv. XII.
48
obiljeje pavlikanizrna je njegov skrivenu dualizam. su vjero-
vali u dva jedno dobro, drugo zlo; ovo drugo je stvoritelj i vladar
prisutnoga, Vidljivoga svijeta, a prvo, stvoritelj i gospodar svijeta kOji


materijalni svijet tvorevinom zlog nisu
naravno mogli prihvatiti dogmu o utjelovljenju. Jer kako bi
Krist, koji je doao s neba, mogao postati i uzeti tijelo koje pri-
pada kraljevstvu zla? Tako su oni doli do toga da postave
kristologiju, prema kojoj je 'tijelo' Kristovo nebeskoga podrijetla, Njego-
vo utjelovljenje tek 'prividno', dok su poricali materinstvo i
Majke Boje:
2
ona nije Majka Kristova 'nebeskoga Jeruzalema'.3 Kao
raspoloeni u svojemu temeljnih dogmi
stva, su nijekali dio pismene i usmene tradicije Crkve. Iz
kanona Biblije odbacili su cijeli Stari zavjet (Proroke su nazvali 'varali-
cama i lopOVima') i Petrove poslanice, a Petra su mrzili jer je zanijekao
Krista.
4
kanon sastojao se od PO-
slanica sv. Pavla, Poslanice sv. Jakova, tri Poslanice sv. Ivana, Poslanice
sv. Jude i Djela apostolskih. Tekst je bio istovjetan s onim to ga rabi
crkva 'bez ikakve promjene u s smo spomenuli
TCPWTOV !lev yap ton TO KaT' UllTOU<; yvwplO!la, TO ODo apxa<; 0!l0AOYElV, TCOT]pOV
Eleov Kai aya80v Kai aHov dvat ToMe TOU K00!lOU Te Kai
en:pov 8e TOU !lEHoVTO<;. (Hist. Man., P.C. sv. crv, stupac 1253).
2 TOV 8EloV TOKOV tv Kai OVK tv aAT]8e[t;t yeyeV1108at 8oYllaT[30UOLV
(stupac 1248); TO TCavv!lvT]TOV kai aelTCap8evov ElcoTOKov !lT]8e KaV tv \f'lAfl TWV
aya8wv av8pwTCWV TaTTElV aTCex8w<; TOV
KVPlOV, aH' ovpavo8ev TO aW!la KaTEveyKElV (stupac 1256).
3 EAeye 8i; TavTT]v e'ivat avw tv fl TCp68p0!lo<; uTCep
XPlOTO<; (stupac 1284).
4 Ibid. stupac 1256.
5 Biljeka na rubu 'antiqua manu' u rukopisu knjige Historia Manichaeorum, to je
je objavio Migne, daje vrijednu obavijest: autor skolije pisao je: 'Ne znam
jesu li [palvini u danima Petra Sicilskog] rabili Jakovljevu poslanicu, ili neku drugu
Poslanicu, te Djela apostolska. Ali dananji rabe samo
- a osobito po Luki - i petanest poslanica sv. Pavla. Jer oni imaju jednu
drugu poslanicu Laodicejcima' (ibid. stupci 1255-6). Ta je skolija, prema
Gregoireu (,Sur l'histoire des Pauliciens', loe. cit. str. 226), iz jedanaestoga
'On voit que les Pauliciens dedoublaient l'epitre aux Ephesiens, et que leur canon
portait: (1) une epitre aux Colossiens; (2) une aux Ephesiens; (3) une aux Laodiceni-
ens, tres pareilles et contenant toutes trois au moins un passage relatif it Tychikos.'
(Gregoire, 'Les sources de I'histoire des Pauliciens', loe. cit. str. 104). Ti podaCi da su
49
pretjerano tovanje sv. Pavla, to ih je navelo da svoje
nazovu po Apostola spomenutima u njegovim Poslanicama,
a vlastitim zajednicama daju nazive Crkava u kOjima je sluio sv. Pavao.
Osim Biblije, su rabili neke poslanice svoje-
ga Sergija:nhika.
1
Jedna od njih, to ju je Petar Sicilski citirao, upu-
je 'Leu Montanistu', to implicira postojanje nekih izravnih
odnosa i montanista iz Male Azije na deve-
toga

U svojemu stajalitu prema vlastitom kanonu oni su se
vodili kozmologijom i jakim primjesama racionalizma.
Tekst Svetoga pisma bio je nepovrediv i pazili su da ne iskrive nijednu
jer za njih Boja nije bila Utjelovljeni Logos,
Kristovo, izloeno u S druge strane, s obzirom da
su poricali dodira Boga i materije, su bili
obvezni, neke zabiljeene u pribje-
vlastitim suprotstavljenima Crkve. Te
je kOji su se temeljili, prema pravovjernom na
materije, poput institucije krtenja i oni su iz nude u
nematerijalnom, figurativnom smislu. stajalite o je
osobito za to: prema Petru, su odbacili sakrament pri-
i drali su da su kruh i vino, koje je na Posljednjoj Krist dao
Svojim bili Njegove 3 Petar opisuje
epizodu ispitivanja Gegnezija-Timotija; ona daje do-
stavljali osobiti naglasak na po Luki i rabili Poslanicu Laodicej-
cima dojmljivu njihovoga kanona i onoga Marcionovoga
(cf. infra, str. 57). U Migneu postoji pogreka u tekstu skolije: nisu rabili
ouo ... o' (vidi Gregoire, 'Sur l'histoire des Pa-
uliciens', loe. cit. str. 226, b. l).
l Hist. Man. stupac 1256.
2 Ibid. stupac 1297. Sergije optuuje Lea da raskida s 'pravom vjerom', to, kao to
ukazuje Runciman (op. cit. str 61, b. 2), moe podrazumijevati da su Sergije i Leo
bili 'slubeno iste vjere'. No, moda ne bi trebalo previe ozbiljno uzeti Leov nadi-
mak 'montanist'. (Runeiman, ibid.).
3 TO nlv HElav Kal TWV ay[wv IlU<JT'1p[WV TOU Kat TOU
Kup[ou Kat ElEOU lillWV IlETaAv\jflV arrOTpErrwHal. .. OTl OUK Kat
OV o to[oou aUTou erri TOU oElrrvou, aUa
Ta aUTou eo[oou, UpTOV Kut olvov (Hist. Man., P.G. sv. CIV, stupac
1256.)
50
bru sliku alegorijske metode, koju su tako rabili (i kasnije
bogumili) u dogme. Leo Izaurijan pozvao je Ge-
gnezija u Carigrad da dade iskaz o svojoj vjeri, za koju su bizanstke vla-
sti imale dobroga razloga sumnjati da je Kada ga je patrijarh
optuio da Pravovjernu vjeru, Kristov kri, Majku Boju,
tijela i krv Kristovu, i Apostolsku crkvu i krtenje, Gegnezije
je iskazao vjerovanje u sve te doktrine. Ali, kae Petar, Gegnezije
je u stvari pod Pravovjernom vjerom podrazumijevao 'vlastitu herezu',
pod kriem - Osobu Kristovu, koji je oblikovao tu sliku Svojim raire-
nim rukama,l pod Majkom Bojom - 'nebeski Jeruzalem', pod tijelom
i krvi Kristovom - jednostavno Njegove pod i Apo-
stolskom crkvom - 'zajednice manihejaca' (tj. pod krtenjem
- opet Krista, davatelja 'ive vode' (Ivan iv. 10). Koliko to god izgledalo
nevjerojatno, izgleda da je to obmanjivanje bilo uspjeno i Gegnezije se
vratio u Armeniju uz prolaz od samoga cara.
2
Teko da se
moe sumnjati da je Petar pOjednostavio detalje ove koja, onakva
kakva jest, poneto lakovjernost glede lakovjernosti
vrhovnih bizantskih vlasti; pa ipak sama je sasvim vjerojatna i po-
kazuje kako je Crkvi bilo teko boriti se protiv heretika, koji su, kada bi
ih ispitivali, iskazivali potpuni sklad s pravovjernim Iz gornjih
primjera moe se vidjeti da su se u svojemu od-
bacivanju materije kao posrednika za Milost, doveli u suprotstavljanje
cijelom sakramentskom Pravovjerne crkve. nije
jasno, jesu li oni odbacivali uporabu slika: odbacivanje slika izgledalo bi
sukladno njihovom stajalitu o materiji; ali kako o tome nedostajU poda-
ci, to se ne moe tvrditi s ikakvom

su prezirali materijalnu sliku Kria (ibid. stupac 1256).
2 Ibid. stuac 1284.
3 The Key of Truth spominje odbacivanje slika (Conybeare, op. cit. str. 86, 115), ali,
kao to vidjeti, to je u biti a ne dokument i ne
moemo ga smatrati crkve u Armeniji', to
Conybeare dri da je bio. se tvrdi, s jo manje opravdanja, da su
bili ikonoklast i (Janin, 'Pauliciens', D. T C. sv. XII). Conybeare ide tako daleko da
ih naziva 'krajnje lijevo krilo ikonoklasta' (op. cit. str. CVIl, to je izjava koju je
ponovio Vardapet T. Nersoyan u svojemu o (Eastern Churches
Quarterly, sv. v, br. 12, 1944, str. 405). Odbacivaje toga stajalita, iz povijesnih razlo-
ga, moe se u E. J. Martinovoj History of the Iconoclastic Controversy (London,
51
ne samo da su odbacivali glavne dogme i cijelu orga-
nizaciju crkve, osobito stale.
izgleda, bila im je osobito mrska, jer je ona idov-
ske starjeine koji su tvorili protiv Naega Gospodina.
l
Njihove
pak starjeine auvEK0'l!lOt (koje su nakon Sergij eve smrti zamijenili
vOTaptOL) - nisu svojatali nikakvo Apostolsko nasljedstvo osim duhov-
noga potomstva od sv. Pavla. Kao prave vjere, su za sebe
svojatali pravo na ime dok su im pravovjerni bili
'Rimljani'. Prema Petru, oni su voljeli razgovor s pitanjem:
'reci mi, to nas to razdvaja od Rimljana?'2 Nisu odbacivali koncepciju
Crkve kao ali su je primjenjivali na vlastite zajednice.
3
Izgleda
da su iskazivali osobitu nesklonost prema redovnicima: prema
Georgiju Monahu, drali su da je Vrag otkrio ruho sv. Petru,
kOji ga je onda dao Ijudima.
4
Petar naglaava kako je vrlo teko razlikovati od pravo-
vjernih Poput svojih kasnijih nasljednika, bogumila,
ne samo da su sebe nazivali su u etici pa i u doktrini
hinili potpunu sukladnost s Crkve.
5
Optubu za licemjer-
stvo, koju su im izricali iz istoga razloga, treba uvjetovati primjedbom,
da premda je njihovo formalno priznavanje pravovjernosti bilo nedvoj-
beno samozatite od progona, ono nikako nije
ma njihove vjere, koja je dogme, ali ih je
u smislu. S druge strane, su bili sasvim u stanju
kada je to bilo nuno,6 a sam Petar je o
1930), str. 275-8. Gregoire, se na Petra Sicilskog, to snano 'Nos
recherches, en etablissant la valeur eminente et presqu' exclusive de Pierre de Sici-
lc, nous permettent d'ecarter de la doctrine de la secte son pretendu iconoclasme,
auquel Pierre ne fait pas la moindre allusion. Cette accusation et plusiuers autres
ne viennent que beaucoup plus tarde' (,Autour des Pauliciens', Byzantion, sv. XI, str.
613).
Hist. Man. stupac 1257.
2 Hist. Man, P. G. sv. civ, stupac 1253.
3 Cf. supra, str. 50-51.
4 Vidi Friedrich, 'Der urspri.ingliche bei Georgios Monachos ... ', loe. cit. str. 73.
5 XPlloTOV 0Xllf1uTi30VTal eXlv TO KuimlVTU Ta nupa
06Yf!uTu EnKupouol Kui aVU<jJWVOUOlV ...... (Hist. Man. stupac 1245).
6 Vidi ibid. stupac 1280.
52
njihovoj velikoj hrabrosti i samoprijegoru.
l
doktrina prirodno vodi prema
pitanju: Treba li smatrati predstavnicima armen-
skoga manihejstva? Ako su i manihejci tvorili dVije
sljedbe, je li ona prva, doktrinarno i povijesno, proizala iz ove druge?
Moemo li za doktrine bilo koje drugo podrijetlo
osim manihejsko?
Na prvo od ta dva pitanja moemo uglavnom odgovoriti
njem na Historia Manichaeorum. Gregoireova sjajna obrana Petra Sicil-
skog danas je rasprila skepsu koja je dugo vrijeme vladala u odnosu na
pouzdanost njegove rasprave; zanemarivanje toga vrlo vanoga izvora
dovela je mnoge znanstvenike do pogrenih o povijesti i dok-
trinama sljedbe.
2
Slika o koju izvodimo iz prikaza Petra Sicilskog je
ona reformiranoga i pojednostavljenoga manihejstva. Petar, kOji je od
svih suvremenih bizantskih imao znanje iz prve ruke o toj
sljedbi, tvrdi da vuku podrijetlo od manihejaca, a
ne postoje uvjerljivi dokazi da mu se ne vjeruje. ako i zanemarimo,
zbog njegove kronoloke maglovitosti, Petrov opis pavlika-
nizma pod Pavlom i Ivanom, sinovima manihejke Kalinike, preostaje
sasvim jasan dojam iz njegovoga teksta da je stvarni utemeljitelj pavli-
sljedbe u drugoj polovici sedmoga Konstantin-Silvan,
temeljio svoje na maniheizmu, kojeg je samo od onih koz-
molokih i mitolokih izraslina koje su bile osobito odvratne
uima. Znamo iz drugih izvora da su 'manihejske knjige', je sadraje
Konstantin rabio da razradi svoje postojale u Armeniji u sed-
mom

Oni kOji su pokuavali osporiti podrijetlo od
manihejaca, su naglaavali da su od samoga
vremena Konstanina-Silvana, proklinjali Manija i druge manihejske kri-
ElW8UOl... Kui TO
f1ETu8t86vUl (ibid. stupac. 1241).
2 Najistaknutiji znanstvenici koji su zapali u ozbiljnu pogreku u svezi s pavlinstvom
bili su Mkrttschian, Friedrich i Conybeare. Gregoire opisuje otro
Mkrttschianov rad o kao 'un livre faux d'un bout il l'autre'! (,Autour
des Pauliciens', loc. cit. str. 610)
3 Cf. supra, str. 28-29.
53
vovjerce. Ali taj argument nije uvjerljiv: takvo ponaanje nije bilo nepo-
znato ni samim manihejcima: u manihejskom tekstu iz petoga
Mani je opisan kao 'zao Savreno je objasniti Petrovu
zamjedbu da su proklinjali Manija zbog jednog ili nrkoliko
razloga: potpuno odbacivanje bilo kakve veze sa zloglasnim
utemeljiteljem manihejstva bilo bi sasvim u skladu s obi-
hinjenja pravovjerstva kada je to nuno, kako bi izbjegli ometanje
ili progon; drugo, prividnim prekidanjem veze s Manijem, su
se nadali da uvjerljivije pribliiti manihejske doktrine pri-
njihove razlike;2 moda oni koje je
Petar Sicilski da proklinju Manija nisu poznavali, kao ne potpunosti
uvedeni pripadnici sljedbe, njezino pravo podrijetlo.
Ako usporedimo doktrine s onima manihejaca, odmah
zapaamo napadnu njih. S jednom iznimkom, sve glav-
ne postavke se mogu u maniheizmu: vjerovanje u
dva poricanje utjelovljenja, odbacivanje Staroga zavjeta, protu-
sakramentalizam, sklonost prema Pavlovim poslanicama, razmetljivo
isticanje naziva naslov 'Paraklet' to ga preuzima sljedbe.
u jednom se smislu razlikuju od manihejaca: dok
su se 'izabrani' ove druge sljedbe morali ustezati od spolnoga snoaja,
mesa i vina, koje je opisivao Petar Sicilski ne nalazi-
traga takvoga asketstva. Vjerojatno je ta razlika u njihovoj
etici proizala iz da su te dvije sljedbe slijedile
ivota: manihejski ideal bio je prvenstveno kontemplativan i
ki, dok su vodili ivot od akcije pa i rata. Ali toj
jednoj vanoj razlici, veze, kako doktrinarne tako i povijesne,
pavlikanizrna i maniheizma iznad su svake dvojbe: pavlikanizam nije
bio istovjetan s maniheizmom; pa opet maniheizam moramo u mnogim
citirane iz Aristokritove '1beosophy' (P.G. sv. I, stupac 1468).
2 Prema formuli isti manihejski pisac kOji je odbacio Manija,
Aristokrit - kojega Alfaric (Les Ecritures manicheennes, sv. II, str. 107-12) poistovje-
s Agapijem (cf. supra, str. 36-37) - pokuao je u svojoj knjizi 'Teozofija' dokazati
da su 'idovstvo, poganstvo, i manihejstvo jedna te ista doktrina' (P.G.
sv. l, stupac 1468). To je jasan dokaz manihejskoga sinkretizma kOji je postupno upi-
jao sve vie elemenata U tom je smislu pavlikanizam slijedio i nadmaio
maniheizam.
54
pogledima promatrati kao izravnoga pretka pavlikanizma.
l
da
nekoliko manihejskih doktrina - osobito kozmoloki mit - nije prona-
u pavlikanizrnu dovoljno je objanjena u Petrovom prikazu refor-
me i pojednostavljenja koja je izvrio u manihejskim utemelji-
telj sjedbe, Konstantin-Silvan, a nedvojbeno su ih nastavili
njegovi nasljednici.
tomu, bilo bi pogreno misliti da je jedino maniheizam utje-
cao na rast pavlikanizrna. Treba priznati kako je bizanstka teorija da je
pavlikanizam samo neznatno izmijenjeni nastavak maniheizma nedo-
voljna. Sam Petar Sicilski kae da su krivovjerci' dodali neke
bezvrijedne izraze ranijim herezama',2 te da pavlikanizam izgleda kao
neto novo.
3
Crkveni nedavno su bili skloni naglasiti veze
pavlikanizrna i marcionizma.
4
Harnack, autoritet o marcioniz-
mu, ostao je u tome vrlo oprezan: u svojoj autoritativnoj knjizi o Mar-
cio nu priznao je da nakon dugog i pomnog veza
marcionizrna i pavlikanizrna nije mogao da niakvoga sigurnoga
o tom pitanju. On je samo pretpostavljao da su bili
pod utjecajem svojih dodira s marcionitima Male Azije i da se
od osmoga marcionizam na Bliskom istoku uvelike stopio s pa-


Dosad nije nijedan pokuaj da se krene dalje od
Harnacka u rjeavanju toga problema. je da dosad nemamo ni-
Svakako je neprepoznavanje najvie vrijednosti podataka Petra Sicilskog navelo
tako istaknutoga autoriteta o maniheizmu kao to je H. H. Schaeder na neopravdani
da nisu nikako povezani s manihejcima, da ih je za manihei-
zam lano optuila svita patrijarha Focija, te da ne zasluuju naziv 'neomanihejci'
koji im se pridaje posljednjih godina (,Der Manichiiismus nach neuen Funden und
Forschungen', Morgenland, Heft XXVIII, str. 83). Istu pogrenu izjavu dao je A. Har-
nack, Marcion: das Evangelium vom Fremden Gott (2. izd.; Leipzig, 1924), str. 383, b.
2: 'Mit dem Manichiiismus haben die Paulicianer nichts zu tun.'
2 Hist. Man., P.G., sv. ClV, stupac 1276.
3 Ibid. stupac 1277.
4 J. K. L. Gieseler, Lehrbuch der Kirchengeschichte (Bonn, 1846), sv. II, dio i, str. 14; A.
Neander, Allgemeine Geschichte der christlichen Religion und Kirche (Gotha, 1856),
sv. II, dio i, str. 134.; 1. von Dbllinger, Beitriige zur Sektengeschichte des Mittelalters
(Miinchen, 1890), sv. I, str. 2-3; Mkrttschian, op. cit. str. 104-12.
5 Marcion, str. 382*-3*.
55
kakvih izravnih dokaza o povijesnom srodstvu od marcionita.
Ali nae dananje znanje o nam da poboljamo
Harnackovu opreznu izjavu: indicijski povijesni dokazi i, iznad svega,
upadljive doktrina i marcionita ukazuju
na vrlo vjerojatan dodir te dvije sljedbe.
Postoje svi razlozi za pretpostavku da su marcioniti i i-
vjeli u zemljopisnoj blizini. Armenija, domovina od sedmoga
bila je jo sredinom petoga preplavljena marcionitimal
koje su pravovjerni smatrali usko povezanim s manihejcima.
2
U
tom je marcionitima iseljavanje iz gradova na
selo, kako bi izbjegli progone.
3
Ta je selidba, koja je dovela do gradnje
'marcionitskih sela', njihovim zajednicama da preive neko-
liko u udaljenim mjestima. Planine i visoravni Armenije bile
su dobra zatita od bilo kojega jakoga nadzora Crkve, i jedva moe biti
ikakve dvojbe da su do druge polovice sedmoga marcioniti i pa-
bili u bliskom dodiru, i da su, se protiv istoga protivnika,
nali jezik.
Ako razmotrimo doktrine marcionita i vidimo da je nji-
hova iznimna - u nekim vlada i istovjetnost.
doktrine postojale su u Marciona: dua-
lizam dobrog Boga i zlog stvoritelja svijeta,4 doketizam i odbaci-
Armenski biskup Eznik iz Kolba posvetio je cijelo poglavlje svoje rasprave 'Protiv
sljedbi', napisane 441. i 449., prikazivanju i odbacivanju marcionizma. Vidi
Ausgewiilte Schriften der armenischen Kirchebviiter, Bd. I, str. 152-80. tovie, Gi-
es eler je ukazao da je osam marcionitskih lokaliteta za koje je Teodoret u petom
tvrdio da ih je preobratio bilo smjeteno u onim vrlo udaljenim
Armenije koja su dva kasnije postala (,Untersuchungen
tiber die Geschichte der Paulicianer', Theologische Studien und Kritiken, 1829, dio i,
str. 104-5).
2 Harnack, op. cit. str. 158.
3 Ibid. str. 158 et seq.
4 Izgleda da se dualizam poneto razlikovao od onoga manihejaca, jer
se nisu suprotstavljali Boga materiji, niti Svjetlo Tami, samo dobrog
Boga, Gospodara svijeta, zlom Bogu, stvoritelju ovoga svijeta. Mkrttschi-
an s pravom je primijetio da nemaju nikakvu doktrinu o materiji
(op. cit. str. 107). S druge strane, dualizam vie je Marcionovom:
jer je Marcion oblikovao svoj dualizam bitno u smislu dvaju Bogova - dobroga Boga
i pravednoga Boga - a, prema Harnacku, materija, promatrana kao nije
56
vanje utjelovljenja,! te osobit kult sv. Pavla. U tom smislu,
izgleda jo blie marcionizrnu negoli maniheizmu. Jer iako su se mani-
hejci, u svojim pokuajima da suprotstave Novi zavjet Mojsijevom zako-
nu, utjecali sv. Pavlu vie nego ijednom drugom piscu, Mar-
cion je vie od svih drao sv. Pavla kamenom prave vjere, od-
mah do Samoga Krista.
2
Moda najupadnija i
marcionita lei u kanonu Svetog pisma kojim su se sluili. Ne samo da su
obje sljedbe odbacile Stari zavjet i stavile poseban naglasak na Poslanice
sv. Pavla (manihejci su su marcioniti, poput
osobito tovali po Luki. Marcionu je Lukino bilo, u
svojem izvornom obliku, boanskoga a u svojem sadanjem
obliku, relativno 'krivotvorina' idovskih apostola.
3
tovie,
apokrifna Poslanica Laodicejcima, pogreno pripisana sv. Pavlu, i koju
su rabili, je, kao to je Harnack pokazao, marcionitskoga po-
drijetla.
4
Te bliske doktrina tih dviju sljedbi navele su neke
znanstvenike da smatraju jednostavnim nasljednicima marci-
onita, a pavlikanizam kao obnovu izvornoga, marcionizma. 5 Ali
to je stajalite suprotno podacima Petra Sicilskog i ne moe ga se potkri-
jepiti. Harnack je opravdano primijetio da, bez obzira na brojne
sti marcionizma i pavlikanizma, ima mnogo vanih obiljeja u
kOjima se razlikuju.
6
Tako protusakramentalizam nije bio dio
Marcionovoga su sljedbenici slavili krtenje, i druge
obrede crkve.
7
tovie, ne nalazimo nika-
kvih tragova asketstva marcionita, koje su pravila njihove
sljedbe obvezivala da izbjegavaju spolni snoaj i jedenje mesa.
8
igrala nikakvu ulogu u njegovom biblijskom (Marcion, str. 161).
1 Marcion, str. 124 et seq.
2 Ibid., str. 30 et seq., 198 et seq.
3 Ibid., str. 40 et seq., 249* et seq. Cf. supra, str. 49, b. 5.
4 Ibid., str. 134*-49*
5 Osobito Mkrttschian (op. cit. str. 110).
6 Marcion, str. 383*.
7 Ibid., str. 144. u marcionitskoj rabila se voda umjesto vina.
8 Ibid. str. 148-51.
57
Stoga, iako u biti miljenje Petra Sicilskog da je pavli-
kanizam uglavnom proizaao iz maniheizma, moramo priznati da je i
marcionizam odigrao vanu ulogu u rastu i razvoju
skih doktrina. S druge je strane poricati da je maniheizam
izvrio izravan utjecaj na pavlikanizam, barem na povijesti ove
druge sljedbe; s druge strane opet, marcionitsko obiljeje nekih pavli-
jednako je neprijeporno. I bizantska teorija o podrijetlu
od manihejaca i stajalite da je pavlikanizam bio jednostav-
no obnova marcionizrna oboje su nedovoljno kada ih gledamo
odvojeno, te ih moramo uzajamno upotpuniti. Izgleda vjerojatno da su
doktrinarne reforme koje je u sedmom izveo
Konstantin-Silvan, a koje Petar Sicilski opisuje kao odbacivanje nekih
manihejskih postavki i posudbu iz drugih izvora, bile uglavnom usvaja-
nje nekih marcionitskih moemo pretpostaviti da je utjecaj mar-
cionizma da poneto ublae izvorni manihejski
kozmoloki dualizam i da priblie, barem formalno, svoje pravo-
vjernom

Ali osim maniheizma i marcionizma, moramo uzeti u obzir jo je-
dan, barem djelomice pokret koji je izvrio utjecaj
na sljedbu u Armeniji i Maloj Aziji, a doktrine kasnije
imati izravni i dugotrajni na razvoj balkanskoga neomaniheizma.
Doktrine mesalijanske sljedbe, s jednom vjerojatnom iznimkom,2
poznate su nam iz podataka njihovih pravovjernih protivni-
E. Amann dri pavlikanizam pojednostavljenim oblikom maniheizma i misli da
je to pojednostavljenje utjecajem marcionizma (A. Fliche i V. Martin,
Histoire de l'E;glise, 1940, sv. VII, str. 436). Ta hipoteza ne izgleda samo
i vrlo vjerojatnom.
Zanimljivo je zapaziti da su se u dvanaestom u formuli koju je
Bizantska crkva rabila za ene bogumile (koji su izravno potjecali iz
bogumili s jedne strane s mesalijancima ili euhitima, a s druge strane
s Kal Kal
TWV u8twv MaaaaAlavwv, TWV Kal C!>ouv/)a'lTwv, Kal Boyof1iAWV KaAouf1EvWV, Kal
EUX1TWV, Kal'Ev80uataTwv, Kal 'EYKpaT'lTWV, Kal MapKlwvlaTwv: u J. Tollius, Insi-
gnia itinerarii italici (Trajecti ad Rhenum, 1696), str. 106.)
2 Takozvane Duhovne homilije Makarija posljednjih se godina pripisuju ne velikom
egipatskom asketi iz nekom suvremenom mesalijanu koi je,
smatra se, sakrio doktrine svoje sljedbe pod pravovjernim nazivom i terminolog i-
58
ka.
l
Naziv mesalijanci - ili masalijanci - izvodi se iz Sirijske koja
'oni koji mole', kojoj odgovara eUXL-t'Ul; u
se izvorima oba izraza istodobno rabe da bi ih se opisalo. Neke njihove
doktrine bile su istovjetne s onima Tako su
sku crkvu i njezinu hijerarhiju, Novi zavjet su
nisu vjerovali u stvarnu prisutnost u ali su sudjelovali u tom sa-
kramentu kako bi se formalno uskladili s disciplinom Crkve.
u drugim su se pogledima razlikovali od temeljna doktrina
mesalijanaca bila je da u svakome od njegovoga boravi
zloduh kojega se ne moe istjerati krtenjem, jedino molitvom.
2
Kao
to im sam naziv pokaZUje, mesalijanci su smatrali da je molitva naj-
bitnije zanimanje i nuan i dovoljan uvjet za spasenje. Tvrdili
su da slijede uputu sv. Pavla 'Molite bez prestanka' (I Sol v. 17), i mislili
su da jedini pravo Molitve Gospodnje. Sakramenti su
bili i nepotrebni. Vjerovali su da je neprestane molitve
zadobiti dar Duha; taj dar stvarao je u dui, od svih strasti,
vizionarsko i stanje, u kojemu su, tvrdili su, kontemplira li o
Trojstvu svojim tjelesnim Mesalijanci su da u tome sta-
nju dua postaje opsjednuta svetim oduevljenjem, koje se u ska-
kanju, plesanju i gaenju po zloduhu. Iz toga
su se razloga mesalijanci nazivali Ev8ouaaam[3 i xopwraL4 Od
onih kOji nisu dosegli to stanje savrenstva zahtijevalo se strogo asket-
jom. Vidi Dom L. Villecourt, 'La date et l'origine des "Homeiies spirituelles" attri-
buees il Macaire', C.R. Acad. Inscriptions Belles-Lettres (1920), str. 250-8. Cf. Fifty
spiritual homilies of St. Macarius the Egyptian, izd. A. J. Mason, London, 1921.
Vidi osobito St Epiphanius, Adversus Haereses, lib. III. t. 2, P.C., sv. XLII, stupci 429-
32; Theodoret, Haereticarum Fabularum Compendium, lib. IV, PC., sv. LXXXIII,
stupci 429-32; Timotheus, De receptione haereticorum, P.C. sv. LXXXVI (I), stupci
45-52; St John Damascene, De haeresibus, c. 80, P.C. sv. XCIV, stupci 728-37; Photi-
us, Bibliotheca, Cod. LlI, P.C. sv. CIlI, stupci 86-92. Sve pravovjerne izvo-
re-sirijske, i latinske-koji se mesalijan-aca uredio je i preveo K. Kmosko,
Patrologia Syriaca, parSi, t.3, (Pariz, 1926), stupci clxx-ccxciii.
2 Poput toliko drugih protucrkvenih sljedbi, mesalijanci su tvrdili da svoje doktrine
temelje na Krista. U ovom oni su primali Naega Gospodina:
'Ova se vrsta moe istjerati samo molitvom i postom' (Mt. xvii. 21; Mk ix. 29), ali su
ih na protusakramentalan Istu metodu su rabili
3 Theodoret, loc. cit. stupac 432.
4 Timotheus, loc. cit. stupac. 48.
59
stvo: ivjeli su u potpunom siromatvu od javne milostinje,l odbacili sav
rad kao prepreku kontemplaciji i su odijevali
ruho. Njihova omiljena sredita prozelitizma bili su pravoslavni mana-
stiri. onima od njih koji su uspjeli istjerati zloduha,
grijeh vie nije bio pa su bilo kakva disciplina ili po-
stali suvini; to ih je uvjerenje vodilo u najgora spolna pretjeriva-
nja koja su njihovi pravovjerni protivnici tako povezivali s mesa-
lijancima. Tako se krajnje askestvo i krajnja nemoralnost pojavljuju kao
jednako svojstveni ponaanju tih heretika.
2
Zene su katkad preuzima le
ulogu u sljedbV kao to su bile i kod manihejaca, montanista i
marcionita.
Podrijetlo mesalijanaca se smjeta u Mezopotamiju i Osr-
henu (osobito oko Edese). U drugoj polovici oni su se
u velikom broju proirili na Siriju i Malu Aziju, gdje je njihova
nost u Pamfiliji i Likaoniji.
4
Po naredbi Flaviana, antiohijskog
patrijarha,5 istjerani su iz Sirije, ali su uspjeli iskvariti nekoliko manasti-
ra u Maloj Armeniji. Episkop Melitene, nakon to je od Flaviana dobio
obaVijesti o toj herezi, dao je spaliti mesalijanske manastire i istjerati
njihove stanare.
6
Ali te su mjere imale malo pa su se u petom mesa-
lijanci rairili vie nego ikada. Osobito su bili brojni u Siriji nakon Flavi-
janove smrti (404.) U Maloj Aziji, osim gore spomenutih pokrajina, na-
stanili su se u Liciji i KapadocijU U Armeniji, njihove je postavke osudio
sino d u ahapivanu (447.)8 O vanosti te hereze govori da ju je
Mesalijance su iz toga razloga zvali 'prvi fratri'. Vidi A. Neander, Allgeme-
ine Geschichte der christlichen Religion und Kirche, sv. I, dio l, str. 544.
2 Ibid. str. 521-2.
3 Timotheus, op. cit. P.G. sv. LXXXVI, stupac 52.
4 Vidi Neander, op. cit. str. 514: J. G. V. Engelhardt, Kirchengeschichtliche Abhandlun-
gen (Erlangen, 1832), str. 197-8; J. Gieselete, Lehrbuch der Kirchengeschichte, sv. II,
dio 1, str. 402; G. Bareille, 'Euchites', D. T.e. sv. v, stupci 1456 et seq.
5 Theodoret, op. cit. P.G. sv. LXXXIII, stupac 432; Photius, Bibliotheca, P.G. sv. CIII,
stupac 88.
6 Theodoret, ibid.; Photius, loc.cit. stupac 89.
7 Vidi Gieseler, ibid.; D.T.C.loc. cit.
8 Vidi Mkrttschian, op. cit. str. 42 et seq.; F. Tournebize, Histoire politique et religieu-
se de l'Armenie (Pariz, 1900), str. 320-1. .
60
osudio ekumenski koncil u Efezu 431. godine, koji je naglasio lanu
koncepciju asketstva mesalijancima i njihovu osobitu sklonost za
manastire. l
Nae znanje o mesalijancima u razdoblju estoga i desetoga
dolazi uglavnom iz armenskih izvora. Izgleda da su bili brojni u
Armeniji, po osudama koje su im izrekli katolikos Ivan iz Otzuna
u osmom i Grgur Narekaci u desetom, a obojica su ih poistovje-
tila s 2 Sv. Ivan spominjao je mesalijance u
osmom opet da ih se osobito moe u manasti-
rima.
3
Focije govori o njima kao da jo postoje u devetom

Pitanje postojanja izravnih doktrinarnih i povijesnih veza izme-
mesalijanske i sljedbe ostaje nejasno zbog nedostatka
dovoljno podataka. Kao to je s en krati zrnom, montaniz-
rnom i novacijanizmom, i ovdje uzrok njihovih
i protusakramentainih postavki moglo bi uvelike biti u njihovom na-
nekih temeljnih ideja i duhovnoga stanja, koje smo iznijeli
u prethodnom poglavlju, a koje su starije od samoga maniheizma. Ipak,
mesalijanaca s sa strane armenskih crkvenih
te da je nekoliko sredita mesalianizma, poput likao-
nije, Kapadocije i zapadne Armenije, imalo jo u osmom velik
broj kolonija, uvelike govori da su ta dva pokreta barem u
Armeniji koegzistirala i bila pomijeana do neke mjere. Ali i izvan nje-
zinoga vjerojatnog utjecaja na pavlikanizam, mesalijanska sljedba zau-
zima istaknuto mjesto u povijesti europskih pokreta svojim
dalekosenim posljedicama na razvoj bogumilstva na Balkanu, to
ispitivati u poglavljima.
'[Massaliani] convict i Oo' non permittantur habere monasteria, ut ne zizania diffun-
dantur et crescant' (Definitio sanctae et oeccumenicae synodi Ephesinae contra im-
pios Messaluanitas, Mansi, op. cit. sv. IV, str. 1477).
2 Vidi Mkrttschian, Die Paulikaner in byzantinischen Kaiserreiche, str. 39-47; F. e.
Conybeare, The Key of Truth, str. lvii, cvii-cviii. Prema obojici znanstvenika, ar-
menski izraz za mesalianizam, mtslneuthiun, postao je u osmom po-
grdni izraz.
3 MetOOetAletVWV, TWV EV E1Jp10KOIlEVWV. (De haeresibus, p. 80,
P.G. sv. XCIV, stupac 736.)
4 KetL O'll1E06vet l1et8wv KetL TaC; EKdvwv
(BibI., cod. llI, P.G. sv. cm, stupac 92.)
61
Moda su stanoviti utjecaj na pavlikanizam i tajan-
stveni borboriti, koji su svojim djelatnostima u Armeniji u prvoj polovici
petoga prouzrokovali tjeskobu u najviim krugovima u Bizantu.
Armenski katolikos Sahak dobio je pismo od patrijarha Atika iz Carigra-
da, od njega da u ime cara Teodozija II. preobrati borborite,
ili da ih istjera iz svoje biskupije. Sahak je bio prisiljen odrediti smrtnu
kaznu protiv njih.l Iako su ti armenski borboriti mogli biti mesalijanci
pod imenom,2 vjerojatnije je da su bili sljedba gnostika, jer su
ih takvima smatrali suvremeni hereziolozi. 3 Svoje ime, izvedeno iz
p6ppopoc:; (blato), vjerojatno su dobili zbog toga to su njihov ivot
i obredi uivali nemoralan glas. Ako su armenski borboriti bili gnostici,
oni su mogli prenijeti dio svoje tradicije na

Moramo kazati nekoliko o armenski m tonracima, koji su sva-
kako bili povezani s

Njihov je utemeljitelj bio izvjestaban
Sembat, koji je ivio u prvoj polovici devetoga u okrugu Ton-
rak, sjeverno od jezera Van, nedaleko planine Ararat. Armenski pisci
kOji ih opisuju,6 samo s jednom iznimkom/ drali su ih od
Ali doktrine i one tonraka pokazuju neke izni-
mne Tako su tonraci, iako su proklinjali Manija, vjerovali u
dva tvrdili da je zemlju stvorio Vrag, odbacivali su kult Majke
Boje, sakramente, kri i red, prezirali crkve, ikone i relikvije,
te tvrdili da je Mojsije bio nadahnut Vragom. tovie, za njih su govorili
da 'vole Pavla i proklinju Petra'. Poput Sergija - i Manija - koje
su njihovi sljedbenici drali Parakletima, tonraka tvrdio je za sebe
Moses Chorensis, Histoire d'Armenie (francuski prijevod: P. E. Le Vaillant de Flori-
val; Venice, 1841), sv. II, str. 154-7; V. Langlois, Collection des historiens anciens et
moderncs de l'Armenie (Pariz, 1869), sv. II, str. 165-6.
2 Vidi Mkrttschian, op. cit. str. 39-42.
3 Epiphanius, Advcrsus Haereses, libro I, sv. II, str. xxvi, P.G. sv. XLI, cs 336 et seq.;
Theodore!, Haeretic. Fabul. Compend. lib. I, str. 13, P.G. sv.LXXXIII, stupci 361-4;
cf. G. Bareille, 'Borboriens', D.TC sv. II.
4 Runeiman misli da su barobiriti 'mogli slijediti pojednostavljeni oblik gnosticizma
... koji je bio razvijen u (op. cit. str. 61).
5 Mnogo mi je koristio Runcimanov opis thonrakija (op. cit. str. 51-9).
6 Gregor iz Nareka, Gregor Magister, Pavao iz Tarona. Vidi Conybeare, op. cit. str.
125-30,141-51, 174-7.
7 Vidi Runciman, op. cit. str. 53.
62
da je Krist. Tonraci su cVjetali u Armeniji devetoga i dvanaestoga
a jo su uvijek postojali u devetnaestom kada su jo uvi-
jek rabili doktrinarni Istine.
l
se dri da
istine datira najkasnije od devetoga i vjerojatno su ga rabili izvor-
ni tonraci. u svojem obliku on pokazuje
obiljeja i, premda u mnogim aspektima sliku
koju su o tonracima dali srednjovjekovni armenski pisci, sadri takva
bitno poput priznanja sakramenta krtenja i
sti i vjerovanja da je Bog (a ne Vrag) stvorio svijet. Kao
djelo, koje su vjerojatno kasnije preuzeli tonraci, ono se ne moe smatrati
pouzdanim izvorom obavijesti o srednjovjekovnim tonracima, a jo ma-
nje o Prema naem dananjem znanju, ne moemo
utvrditi odnos tonraka prema sljedbi, ali izgleda da je dodir
te dvije sljedbe izvjestan, te da je vjerojatna i hipoteza o
podrijetlu (moda

Potrebno je ispitati jo jednu teoriju u svezi podrijetla
koja je danas jo uvijek aktualna. Vanost te teorije nije u njezinim za-
koji su potpuno neodrivi, u njezinim premisama, koje
postavljaju jo uvijek nerijeeno pitanje podrijetla imena
Po miljenju Petra Sicilskog, koje slijedi bizantskih povjesni-
i teologa, su izveli svoje ime ili iz jednoga ili oba imena Pa-
vla i Ivana, sinova Kalinike iz Samosate, utemeljitelja
ske sljedbe.
3
oni koji su prihvatili to stajalite bili su s
da objasne izvedenicu iz oblika
Rukopis Istine otkrio je Conybeare 1891. godine i objavio ga, za-
jedno s engleskim prijevodom, 1898. Conybeare je taj dokument drao
kom crkve u Armeniji' i pokuao je dokazati da je pavlikanizam, zbog
svojih neprijeporno obiljeja, bio oblik
stva. Njegove snano je odbacio Runciman, koji da je Istine
vjerojatno drevno djelo armenskih adopcionista, a da su ga vjerojatno mnogo ka-
snije preuzeli thonraki, koji su uvidjeli da je dio njegovoga vrlo blizak
njihovom; a utjecaj toga moda ih je odvratio od dualizma i da
na adopcionizam' (op. cit. str. 57) .
2 Vidi Runciman, op. cit. str. 59-60.
3 Cedrenus, Historiarum Compendium, CS.H.B. sv. I, p. 756; Anna Comnena, Alexi-
ad, lib. XIV, cap. 8, CS.H.B sv. II, str. 297; Euthymius Zigabenus, Panoplia Dogma-
tica, tit. 24, P.G. sv. CXXX, col. 1189.
63
Tako je u desetom Pseudo-Focije oklijevao izjasniti se o po-
drijetlu toga imena i citirao je miljenje, u njegovo doba, da
je TIauAlKlclVOl patvoreni oblik od TIauAoYwclVVaL, koji je jasnije izveden
iz imena Pavla i Ivana.
l
Moderni znanstvenici pokazali su
prema toj teoriji,
2
a nekoliko Pavlu, Ivanu i Kalinici
u Historia Manichaeorum svakako su previe nejasne da bi da
se etimologija imena potpuno utemelji na tom
prikazu njihovoga povijesnoga podrijetla.
S druge strane, neki vie su voljeli izvesti ime pavli-
od sv. Pavla.
3
Posebno potovanje prema tom apostolu
i njihov da svoje nazivaju po sv. Pavla moglo bi
opravdati tu izvedenicu. ta teorija jo uvijek ne objanjava
oblik TIauAlKlclVOl, kOji nije jednostavna izvedenica iz TIaDAOe;.
Mkrttschian je pokuao objasniti etimologiju TIauAlKlclVOl: po
njemu, to je ime armenskoga podrijetla i moglo je jedino nastati na ar-
menskom tlu; oblikovano je od korijena Pol (Pavao) i podrugljivog sufik-
sa 'ik'; 'paulikiani' je tako armenska izvedenica od 'pavliani' i doslovce
bi 'sljedbenici (ili sinovi) jadnoga maloga jadnog Pavla'. Ta osoba
koju armenski podrugljivo spomiju kao Polik ne moe biti sv. Pa-
vao, nego je to bio heretik po imenu Pavao, a drali su ga, s pravom ili ne,
prvim

Mkrttschianovu teoriju nitko nije uspjeno
Contra Manichaeas, libro i, P.C. vo!. cii, co!. 17: 'EK 8CtTfPOU Tolvuv nov Eipllf1fvWV,
OT<jJ IlauAo<; ovof1a, aVTi TOU YlVWOKw8at 8la. TOU XPlOTOU rrapwvuf1la<;
TWV IlauAlKlavwv OI arroomola<; paoTai oi 8i: OUK
K 8aTfpou <paoiv, a'\'\' fKaTfpou OUVa<p8fVTWV TWV OVOf1(XTWV Ei<;
t':Kpappap8Eloav rrlKAllOlv ouv8nov, Kai aVTi TOU KaAEIo8at aUTou<;
ilrrEp vuv ovof1a30vml.
2 Po Gieseleru, izvedenica imena iz Pavla i Ivana, sinova Kalinika, je 'kasni-
ja, fikcija' (Lehrbuch der Kirchengeschichte, sv. II, dio i, str. 15, b. 4).
3 Vidi Gibbon, Decline and Fall (Buryjevo izd.), sv. VI, str. 112; I. von Bei-
triige zur Sektengeschichte des Mittelalters (Munchen, 1890), sv. I, str. 3; Gieseler
misli da Sll izvorno primili to ime od s obzirom na njihovo stalno
pozivanje na sv. Pavla. Cf. Runeiman, op. cit. str. 49.
4 'Die Wurzel isl hier der abgekurzte volksti.imliche Name Pol-Paul mit dem verkle-
inerden Suffix -ik, welches, wie auch in anderen Sprachen, in Sinne des Spottes
gebraucht werden kann .... Auf solche Weise wurde Polikianer einfach Anhanger des
Pol, des vielleicht von dem Volke verspotteten Polik, bedeuten' (op. cit. str. 63-4); cf.
Conybeare, op. cit. str. cv-cvi.
64
odbacio niti je ponudio vie objanjenje za podrijetlo
imena Stoga izgleda da moemo prihvatiti izvedenicu pavli-
iz armenskoga Polik.
Tko je bio taj Polik? Prema Mkrttschianu, moda je to bio slavni he-
retik Pavle od Samos ate, antiohijski biskup iz Ali Mkr-
ttschian je taj odnos i Pavla od Samosate drao potpu-
no izmiljenim i posljedicom zbrke, jer [Pavla od Samosatel nema
nikakve veze s pavlikanizmom'.l drugi znanstvenici, osobito
Conybeare, podastrijeli su miljenje da pavlikanizam izravno od
Pavla od Samosate, antiohijskoga biskupa. Conybeare je poku-
ao dokazati da je bila obnova 'prvobitnog'
kojega je Pavao od Samosate bio jedan od
najslavnijih promicatelja. L. Petit je kasnije izrazio isto miljenje, te ista-
knuo da je dio Armenije ostao dugo vremena pod utjecajem
protunicejskih doktrina Antiohije, osobito adopcionizma, dok je zapad-
na Armenije dolo pod okrilje teoloke kole iz Cezareje.
2
Petitov argument je bezvrijedan kada ga primijenimo na
one koje mi razmatramo, tj. one zapadno od Eufrata, koji su je-
dini doli u izravni dodir s Bizantskim Carstvom i Balkanom, s obzirom
da njihova domovina nije bila u u zapadnoj Armeniji.
tovie, krajnje je vrijeme da napustimo potpuno mitoloku
teoriju o vezi i Pavla od Samosate, koja se ne moe
opravdati ni doktrinarno ni povijesno.
3
Doktrine i one antiohijskoga biskupa u mnogo su pogle-
da u izravnom jedne s drugima. Tako se kri-
stologija Pavla od Samosate dijametralno suprotstavlja kri-
stologiji obje, nedvojbeno, punu zbilju utjelovljenja, ali
iz suprotnih razloga: Pavao od Samosate, u svojem pokuaju da naglasi
lOp. cit. str. 64.
2 L. Petit, 'Armenie', D.T.e. sv. I, stupac 1900.
3 Stajalite da se doktrine izvode iz onih Pavla od Samosate je izrazio u
desetom arapski pisac Mas'udj: '(Les Pauliciens suivent l'heresie de Paul de
Samosate ... ; il professa des doctrines qUi tiennent le milieu entre celles des Chreti-
ens et celles des Mages et des dualistes (!), car elles comportent la veneration et le
culte de toutes les lumieres selon leur ordre' (?). (Le Livre de l'Avertissement. Traduc-
tion par B. Carra de Vaux, Pariz, 1896, str. 208.)
65
jedinstvenost Boga, drao je Krista ne ljudskim
koje je, zbog svoje potpune poslunosti i vrhunske vrline, primilo
ime Sina Bojega:
l
od temeljnoga dualizma
nebeskoga Boga i zloga stvoritelja ovoga svijeta, su da
je Krist nebesko koje nije kadro poprimiti tjelesnost koja pripada
kraljevstvu opakog Demiurga. Mogle bi se i druge suprotnosti
doktrina i onih Pavla od Samosate: na primjer, judai-
tendencije prisutne u ovoga posljednjoga
2
u suprotnosti su
s temeljnim protuidovstvom onih prvih.
Svi povijesni podaci govore protiv
doktrina iz onih Pavla od Samosate. Bardy, u svojem autorita-
tivnom djelu o Pavlu od Samosate, jasno pokazuje da Pavao nije nikada
uspio utemeljiti trajniju kolu i da je 'samos atska sljedba' ne-
stala do petoga

uspomena na biskupa iz
Antiohije dugo se zadrala uslijed toga to su Crkveni oci
njegov nauk, u je osobito ustrajao Ivan Zlatousti. Ta ustrajnost us-
pomene na njegovo ime dugo vremena nakon to su njegove doktrine
pale u zaborav prouzrokovala je da je Pavao od Samosate postao 'le heros
d'aventures legendaires ausquelles l'histoire n'a ... rien il voir',4 koje
legende moemo svakako ubrojiti njegov tobonji utjecaj na pavlikani-
zam.
Prema Petru Sicilskom, vuku svoje podrijetlo od Pavla i
Ivana, sinova Kalinike, manihejke iz Samosate. Poistovjetiti toga Pavla s
Pavlom od Samosate je iz kronolokih razloga, jer je Pavao od
Samosate postao biskup oko 260. A.D.,5 kada je Mani tek propo-
vijedati svoju doktrinu, pa stoga majka biskupa od Antiohije nije mogla
biti manihejka.
6
S druge strane, izgleda da su to
C. Bardy, Pa III de Samosate (Louvain, 1923), str. 364, 370-80.
2 Ibid. str. 382-4,442-3.
3 'Lc sede samosateenne ne se repandit jamais en dehors de son pays d'origine et ...
des les dernieres annees du quatrieme siecle, au plus tard, elle s'y eteignait au milieu
de universelle' (ibid. str. 443).
4 Ibid. str. 441.
5 Ibid. str. 169.
6 Conybeare (op. cit. str. cv) je primijetio tu kronoloku ali ju je neo-
pravdano iskoristio kao argument kojim je htio dokazati da pavlikanizam nije nika-
da bio pod bilo kakvim manihejskim utjecajem. Medutim, to samo dokazuje da su
66

'I
!
I
suvremeni neprijatelji Barem jo u devetom
su vjerojatno optuivani da su Pavla od Samosate, jer nam Petar
Sicilski kae da su oni proklinjali Pavla od Samosate zajedno s Manijem.l
Izgleda vjerojatnim da je do izmiljene povezanosti i
Pavla od Samosate dolo zbrci biskupa od Antiohije
i drugog jednoga 'Pavla od Samosate', sina Kalinike, koji je bio, prema
Petru Sicilskom, jedan od izvornih utemeljitelja sljedbe. Bilo
da su doista izvodili svoje ime od Pavla, sina Kalinike, ili je
Polik bio neki drugi heretik koji je nosio ime Pavao, to zasad mora ostati
nerijeeno, s obzirom da je povijesno podrijetlo sljedbe jo
uvijek nedovoljno poznato.
2
ne moemo jo uvijek kazati da je problem podrijetla
pavlikanizma razjanjen, kada ga i od njegovih
primjesa legendi i mate.
3
Neki njegovi povijesni vidovi jo uVijek su po-
neto nejasni. Ipak, izgleda da se pavlikanizam pojavio pod zajed-
utjecajem maniheizma i marcionizma, i, u mjeri, me-
salianizma. Premda izgleda poricati manihejsko podrijetlo
dualizma, je negirati
karakter nekoliko doktrina. U usporedbi s izvornim ma-
niheizmom, pavlikanizam je, barem na prvi pogled, blie u
mnogim pogledima. U svom snanom Novoga zavjeta on je
Pavao od Samosate, antiohijski biskup, i Pavao od Samosate, sin Kalinike, bile dvije
osobe.
Hist. Man.loc. cit. stupac 1245.
2 Runciman (op. cit. str. 48-9) misli da su izvodili svoje ime od sv. Pavla,
ali da je neki kasniji bizantski zaveden da je jedan od Ka-
linikinih sinova nosio isto ime, sasvim brzopleto da je on rijeio problem'.
Suprotno Mkrttschianu, Runciman primjenjuje prezriv i sufiks 'ik' ne na ime Pavla,
na ime samih pripadnika sljedbe. bi trebali ne 'sljedbenici
jadnoga maloga Pavla' (cf. supra, str. 64), 'bezvrijedni sljedbenici Pavla' (tj. sv.
Pavla). To su ime, prema Runcimanu, primijenili na 'njihovi protivnici u
Armeniji, umorni od toga to su im ti heretici stalno stavljali pod nos sv. Pavla'. Ta
hipoteza je ali pomalo neuvjerljiva, pa ja vie volim slijediti Mkrttschia-
na.
3 C. Sathas i E. Legrand (Les Exploits de Digenis Akritas, Pariz, 1875, str. lxxviii) izlo-
ili su jo jednu teoriju, prema kojoj je pavlikanizam bio pobuna 'hele-
nizma' protiv 'rimskih tradicija' Bizantske crkve. Nema ni najmanjega opravdanja
za to stajalite.
67
blie Marcionovom Razlika maniheizma i pavlikanizma
je zapravo ona religije koja se postupno
pokuava prilagoditi (maniheizam) i pokuaja da se samo
'reformira' na osnovi (pavlikanizam).l III. POGLAVLjE
68
Mas'tldi je zapazio taj dvostruki vid pavlikanizma - i 'Nous
avons parle ailleurs de la doctrine et des dogmes de Be'ilaki [tj. ni], secte qui
tient it la fois du christianisme et du magisme.' (Les Prairies d'Or). Texte et traducti-
on par C. Barier de Meynard et Pavet de Courteille, Pariz, 1874, sv. VIII, str. 75.). Cf.
supra, str. 65, b. 3.
USPON BALKANSKOGA
DUALIZMA
1. Pojava pavlikanizma u Bugarskoj: Prodor u Bugarsku. Bugari, Slaveni i
Bizant. Poganska religija Bugara. prozelitizam u devetom
II. Uspon slavenskoga Krtenje Borisa i rast bugarske Pravoslavne crkve.
Pobuna bojara protiv Privremeno podvrgavanje Bugarske Rimskoj stolici.
monofiziti i Zidovi u Bugarskoj. 'Dvojna vjera' i poganska obnova.
slavenske kulture; rad sv. Klimenta i sv. Nauma. irenje mesalianizma u Bugarskoj, rast
hereze desetoga
III. Utjecaj Bizanta na Bugarsku: Suprotstavljanje heretika bizantskim institucijama.
Bizantinizacija Crkve i Drave pod Simeonom i Petrom. Drutveni i ekonomski razvoj
Bugarske; njegov na rast hereze. Redovnitvo i hereza u Bugarskoj u desetom
Povoljno tlo za herezu.
Petar Sicilski, pored sve svoje zabrinutosti za pravovjernost na Balkanu,
vjerojatno nije bio svjestan da su bili u Bugarskoj da-
leko prije 870. godine.
U osmom i devetom bizantska vanjska politika imala je
za cilj Carstva od neprestanih prijetnji neprijateljskih sila na
i sjevernim granicama. Na istoku su Arapi, u saveznitvu
s bili izvor trajnih problema. Sjeverno
Trakije, stalno bojno polje u borbi Carstva s sa
sjevera i koje je od estoga bilo izloeno pustoenjima Avara i
Slavena,! postalo je u osmom put, kOji su bugarske vojske u svo-
jim upadima u samo srce Carstva neizbjeno zauzele.
2
Vidi L. Niederle, Manuel de l'Antiquite Slave (Pariz, 1923), sv. I, str. 59-66; F. Dvor-
nik, Les Slaves, Byzance et Rome au IXe siecle (Pariz, 1926), str. 3-9.
2 Vidi S. Runciman, A History of the First Bulgarian Empire (London, 1930), str. 38, 48
et passim.
69
Zbog te dvostruke nunosti obrane na istoku i sjeveru, nekoliko
bizantskih careva provodilo je politiku preseljenja skupina armenskih
heretika u Trakiju. To je izgledao najdjelotvorniji da se razbiju he-
zajednice, i da ih se naseljavanjem na koje su uglavnom
nastanjivali dostupnima pravovjernim utjecajima. tovie,
oni od njih koji su bili zapaeni po svojoj nepokolebljivosti i ratobornosti
(poput stvorili bi, kao to su se nadali bizantski carevi, tam-
pon zonu protiv provala sa sjevera.
Bizantska politika preseljenja skupina azijskih podanika u razne
europske teme bila je stara, i Trakija je bila tradicionalno ko-
I Dioklecijan
l
i Heraklije
2
deportirali su skupine
Azijaca u Trakiju.
Car Konstantin V. Kopronim, koji se u svojoj vanjskoj politici vo-
dio neprijateljstvom prema BugarskoV u dva je navrata prebacio
stanovnike u Trakiju. Prema Teofanu, velika kolonija sirijskih mono fi-
zitskih heretika naselila se u Trakiji 745. godine.
4
Kopronim je 757. go-
dine
5
prebacio nekoliko skupina Sirijaca i Armenaca u tu istu pokrajinu
iz Teodosiopola i Melitene. Njihova uloga bila je ponovno po-
Trakije kugom, ali oni su, u stvari, prema Teofanu, bili
odgovorni za tamonje irenje nske hereze. Nikefor izjavljuje da
car nije krtario na novim naseljenicima.
6
Incerti panegyricus Constantio Caesari, 21 (izd. G. Baehrens; Teubner, Leipzig,
1911), str. 247.
2 Sebeos, Histoire d'Heraclius (Pariz, 1904), str. 54. 30.000 obitelji naselilo se u Trakiji.
3 Tijekom svoje vladavine (741.-75.) vodio je osam vojni protiv Bugarske.
4 Theophanes, Chronographia (de Boor izd.; Leipzig, 1883), str. 422. Cf.CS.H.B. sv. I,
str. 650-1.
5 A. Lombard (Constantin V; empereur des Romains, Pariz, 1902, str. 92-3) utvrdio
je 755. godinu kao datum Konstantinovoga drugoga preseljavanja, kao iV. N. Zla-
tarski (MC-fOPI1i! Ha 6'blJfapCKaTa l1'bplKaBa I1p1>9'b Cp1>I1HI1T1> B1>KoBe, Sofija, 1927,
sv. I, dio 2, str. 62) i Runciman (op. cit. str. 35), a Dvornik, koji slijedi kronologiju
Nikefora (op. cit. str. 68, b. 3) 756. Ali izgleda da je godina 757. jer Theofan
stavlja taj (Chronographia, CS.H.B., sv. I, str. 662) u prvu godinu papinstva
Pavla l. koji je postao papa u travnju 757. godine.
6 Theophanes, CS.H.B. sv. I, str. 662; de Boor ed. sv. I, str. 429: o Of
TE KaL UTIO KaL
Tllv ep9.Kqv f1n4>Kl<JEV, WV ETIA.aTuv8q TOlV IlauA.lKlaVOlv.
70
Kopronimovi vojni ciljevi pri njegovoj kolonizaciji Trakije potpuno
su i nadmauju bilo koji vjerski motiv koji bi on mogao imati. l To
se vidi iz kOji su slijedili: Sirijci i Armenci naselili su se u neko-
liko koje je Konstantin izgradio uzdu bugarske granice. Bugari,
vidjevi agresivne namjere cara, pokuali su s njim sklopiti sporazum
glede tih

Kada to nije uspjelo, pregazili su Trakiju sve do Du-
zida koji je titio Carigrad. Konstantin je iznenada
napao i potisnuo ih uz velike gubitke.
3
preseljenje Azijaca u Trakiju je Leo IV. Kazar 778.
godine. Kolonisti su opet bili heretici - sirijski jakobiti - koje su bizant-
ske snage zarobile u vojnama oko Germaniceje (778.).4
Premda su Konstantin V. i Leo IV. naselili te aZijske heretike u gra-
dovima i koje su originalno bile unutar granica Carstva, oni
su ubrzo prodrli u Bugarsku. To kolonizirano
Bizanta i Bugarske stalno je u osmom, devetom i destom mije-
njalo gospodare. Svaki bugarski napad prethodno je pretpostavljao pro-
dor u Trakiju; tako je bugarski kan Telec 763. godine osvojio neke trakij-
ske gradove. Kardam je 796. prodro sve do Versinicije, blizu
Adrianopola (Jedrena). Krum je izveo strahovito pustoenje Trakije iz-
871. i 814, a 814. utaborio je svoj logor pred samim zidinama Cari-
grada. Nakon to je zauzeo i razorio Adrianopol, naredio je da se cijelo
njegovo stanovnitvo od oko 10.000 ljudi premjesti na sjevernu obalu
Nicephorus Patriarcha, Opuscula Historica (de Boor; Leipzig, 1880.), str. 66: TauTa
o0f1El<J8m Ta ETIL TIOA.l<Jf1aTa, EV
OiKl3El KaL rK TE MEA.1Tqvalwv Kal
TIETIO[qKE, Ta xpElav UVI1KOVTa
Cf. Nicephorus, C.S.H.B. str. 74.
Martin pretpostavlja da je 'sam Konstantin vjerojatno bio monofizit' i da
je on preselio monofizite i 'jer oni nikako nisu bili ... prijateljski raspolo-
eni prema pravovjerstvu.' (A History of the Iconoclastic Controversy, str. 53, b. 5.)
To bi moglo biti tako, ali i dalje ostaje da je kolonizacija Trakije prvenstveno
u vojne svrhe. Konstantinu su trebale jake lojalne posade u njegovim ra-
tovima protiv Bugarske kako u tako i II obrambene svrhe.
2 ... TIaKTa Ota Ta KT1<J8EVTa KU<JTpa. 'Iheophanes, CS.H.B. ibid., str. 662.
3 Nicephorus, ibid.; Theophanes, ibid.
4 Theophanes, CS.H.B, sv. i, str. 698-9:
TIaA.lV llTIE<JTPE\jfEV EV T0 Ka<JTp41 .. :ETIEpa<JEv Of Kal
EV Tli ep9.Kn, KaL KaT4>Kl<JEV EKEL.
71
Dunava. Njegov nasljednik, Omortag, je promarirao kroz Tra-
kiju sve do preko Arkadiopola i vratio se sa zarobljenicima i plijenom. l
Vrlo je vjerojatno da je brojnim zarobljenicima koje su uzele
bugarske vojske u Trakiji, ili kOji su prisilno preseljeni u razne dijelove
Bugarske bilo barem neto heretika koji su svoj misionarski
ar mogli sada primijeniti u novoj zemlji. Nadalje, moramo pretpostaviti
da je jedan veliki dio njih bio pripojen u bugarski teritorij sredinom de-
vetoga kada su Bugari pripojili velike trakijske gradove Sardiku
i Filipopol.
2
Mora de se njihov broj jo pripajanjem Makedonije
864. godine.
Ta se politika kolonizacije pokazala potpunim promaajem s ob-
zirom na namjeravanu svrhu. Armenske i sirijske posade u Trakiji kao
vojna snaga nisu opravdali nadu koju su u njih polagale bizantske vlasti,
da nisu bile kadre osujetiti upade bugarskih vojski u srce
Trakije i njihovo napredovanje sve do zidina Carigrada. tovie, daleko
od toga da su napustili svoje doktrine kao ishod svojega do-
dira s pravovjernicima, ti kolonisti, a osobito upustili su se u
otvoreno propagiranje svoje vjere i irenje svoje hereze u Trakiji. Ali u
jednom su pogledu pridonijeli namjeravanom slabljenju Bugarske, iako
je to bilo na koji bizantski carevi nisu mogli predVidjeti niti su
to i eljeli. Postupno prodiranje u Bugarsku i
irenje njihovih doktrina u toj zemlji postali su ozbiljna prijet-
nja pravovjernog i utrli su put nekolicini pro-
tucrkvenih pokreta, kojima sudbina biti da za mnogo postanu
protivnici Bizantske crkve. Najvanija i najopasnija od njih bila
je bogumilska hereza.
Koja je bila sudbina tih misionara u Bugarskoj? Da
bismo odgovorili na to pitanje, nuno je razmotriti vjersko, i
drutveno stanje u Bugarskoj u doba kada su ti heretici prodirati
u tu zemlju. Samo tako biti u shvatiti razloge za uspjeh
prozelitizma u Bugarskoj.
Njegove moemo s smjestiti u
drugu polovicu osmoga nakon to je Konstantin Kopronim pre-
selio sirijske i armenske heretike u Trakiju. Bugarska je tada postojala
l Vidi Zlatarski, op. cit. sv. I, str. 213, 243-6, 266-81, 297-8.
2 Vidi Runciman, op. cit. str. 87-8.
72
kao organizirana drava jedva jedno Bugari, tursko-tatarsko
pleme
l
u bliskom srodstvu s Hunima, pod vodstvom svojega kana Aspa-
ruha, napustili su 679. godine stepe june Rusije i preli Dunav u bizant-
sku provinciju Meziju.
2
stanovnitvo koje su tamo susreli pri-
padalo je grani junih Slavena kOji su se bili u broju
proirili po Balkanskom poluotoku od estoga nadalje i naselili
prostrano koje je doline Morave i Timoka, Make-
doniju, Trakiju, Albaniju, Epir, pa i Peloponez. Spoj tih dvaju
rasnih elemenata, Bugara i Slavena, je temelj bugarske
nacije. ovi prvi, premda su bili vrlo mala manjina, nametnuli
su svoje i organizaciju Slavenima, koji su tako isprva postali po-
rasa. Bugarska drava bila je i aristokratska: sre-
dinja i lokalna vlast bila je u rukama bojara, a vrhovna vlast pripadala
je Uzvienom kanu.
3
Tijekom osmoga i devetoga aristokratska
bugarska manjina postupno se utopila u slavenski element, su i
utjecaj stalno rasli. Sve vanost Slavena u Bugarskoj nije proizlazila
samo iz toga procesa rasne asimilacije, i zbog potpore koju su
dobivali od kanova, koji su bili prisiljeni oslanjati se na njih da bi neu-
tralizirali preveliku snagu bugarskih bojara, kao i zbog potpore Bizanta,
koji je Slavene smatrao najpogodnijim sredstvom za proirenje svoje do-
minacije na Balkanu. Kanu i bojarima, Bizant je skoro uvijek ostao tra-
dicionalni neprijatelj. Asparuhovi nasljednici u osmom Tervel
(701.-18.), Kormiso (739.-56.), Telec (761.-4.), Telerig (?-777.), posvetili su
mnogo vremena i energije ratova s Carstvom.
4
U devetom vojske Kruma, ranim bu-
garskim vladarima (807.-14.), u nekoliko su navrata uzdrmale temelje
Carstva. Ali opetovanim naporima, nije im uspjelo zauzeti Cari-
o podrijetlu Bugara raspravljali su K. Geschichte der Bulgaren (Prag, 1876),
str. 136-8; L. Niederle, Manuel de l'Antiquite Slave, sv. 1, str. 100, 177; V. Zlatarski,
MCTOPI151, sv. 1, dio 1., str. 21-122; 1. Ivanov, E'bllrapl1T'B B'b MaKe,llOHI151 (2. izd.; So-
fija, 1917), str. 25-6.
2 Vidi Niederle, op. cit. str. 98-111. Cf. Dvornik, op. cit. str. 12-16; Ivanov, op. cit. str.
l-ll.
3 Vidi Runciman, op. cit. str. 29 i ibid .. Dod. V, gdje se raspravlja pitanje bugarskih
naslova.
4 Za pOVijest Bugarske u osmom vidi Zlatarski, op. cit. sv. 1, dio I; Runciman,
op. it. str. 30-50; A. Pogodin, MCTOPI151 EOllfapl111 (St Petersburg, 1910), str. 2-11.
73
grad. Krum se mnogo trudio umanjiti dvojnost Bugara
i Slavena svoje zakone, obvezne za sve njegove podanike. l
Agresivna politika prema Carstvu kanova, od Asparuha do
Kruma, je Bugarsku tvrdokorno prema civilizacijskom
utjecaju Bizanta. Bojari, ljubomorni na svoje stare povlastice, najvie su
se bojali toga utjecaja, a ako bi neki kan iskazao prijateljstvo prema Bi-
zantu na sebe bi navukao njihovo nepovjerenje i optubu da svoju zemlju
eli podvrgnuti tradicionalnom neprijatelju.
2
Ali takvo se stanje promijenilo nakon Krumove smrti. Za vladavine
njegovoga nasljednika Omortaga, 815.-16. godine sklopljen je trideseto-
godinji mir Carstva i Bugarske, a kanova snaga i autoritet bili
su dovoljni da prevladaju uznemirenost ili nezadovoljstvo boj ara. U tim
je okolnostima postalo neizbjeno da se bizantski utjecaj osjeti u Bugar-
skoj, osobito jer se svako pisanje trebalo obaviti na i jer jo nije
bilo slavenskog pisma.
3
Ekspanzija Bizanta, duhovnoga i kul-
turnoga sredita Europe, tako je bila usko povezana sa irenjem
Evangelizacija onih naroda koji su doli u dodir s Carstvom
bila je jedan od glavnih ciljeva Bizantske pravoslavne crkve. Balkanski
Slaveni, osobito, od dana cara Heraklija, bili su predmet posebne revno-
sti za njezinu plodnu misionarsku djelatnost.
4
U Bugarskoj je irenje bilo olakano kr-
jezgri u Meziji i Makedoniji, ostataka iz doba koje je prethodilo
Krum je navodno objaVio svoje zakone kako bi mrnju, dosluh
lopova i sudaca, pijanstvo i prevaru, to su izgleda bile rairene mane u
Bugarskoj u to vrijeme. je za strogu prirodu tih zakona da je jedan
od njih iskorjenjivanje sve vinove loze u zemlji. Neki misle da ta mjera
ima veze sa stajalitem, koje su kasnije zauzeli bogumili, da je vinovu lozu
prvi posadio Vrag. (Vidi infra, str. 134, b. 4.)
Jedini prikaz Krumovih zakona dao je Suidas, Lexicon izd. Adler; Leipzig, 1928),
sv. l, str. 483-4. Cf. Zlatarski, op. cit. sv. I, dio l, str. 283-9; Dvornik, op. cit. str. 35,
b. 2; Runciman, op. cit. str. 68-9; G. Kazarov, 'Die Gesetzgebung des bulgarischen
Fiirstcn Krum', B. Z. (1907), sv. XVI, str. 254-7.
2 Tako je bojarska stranka svrgnula Sabina 766. godine zato to je stupio u pregovore
s Konstantinol11 Kopronimom (vidi Zlatarski, ibid. str. 218).
3 Omortagovi slavni natpisi napisani su na iako na oporom,
jeziku, kojim su sc koristili sunji u Bugarskoj.
4 Vidi poglavlje o bizantskoj evangelizaciji Slavena u Dvornik, op. cit. str. 60-105. Cf.
M. Spin ka, A History of Christianity in the Balkans (Chicago, 1933), str. 1-29.
74
slavenskim provalama,l kao i zbog brojnih zarobljenika koje su
kanovi naselili u raznim dijelovima zemlje. Tako je prodrlo u
Bugarsku na isti i priblino u isto doba kao i pavlikanizam. U doba
Omortaga (815.-31.), je u toj zemlji zadobivalo tlo.
Ali veliki dio stanovnitva u Bugarskoj gledao je na taj razvoj s ve-
likom Za mnoge Bugare je bilo sinonim za bi-
zantsku dominaciju, strana i neprijateljska sila. Sam Omortag, vjerojat-
no iz razloga, je proganjati su episkopa
pogubljena, Manuela, arhiepiskopa Adrianopola.
nam govore da je Omortag svojim podanicima na-
redio da u Korizmi jedu meso; oni kOji su, iz lojalnosti prema svojoj reli-
giji, odbili pokoriti se toj naredbi, bili su i

Otpor u Bugarskoj devetoga nije bio
na protubizantsku stranku. Nema dvojbe da je masama
postojalo tvrdokorno suprotstavljanje novoj religiji u ime tradicionalnih
poganskih vjerovanja. Obiljeje tih vjerovanja od je vanosti
za pavlikanizma u Bugarskoj, jer su misionari,
kao nositelji nove religije, bili prirodno dovedeni u bliski dodir s postoje-
poganskom vjerom bugarskih masa. tovie, uspjeh
prozelitizma u zemlji uvelike je ovisio o dosegu do kojega je poganstvo
bilo sposobno zadovoljiti mase i drati ih unutar granica njihovih drev-
nih tradicija.
naalost nije jasnu sliku
kultu u Bugarskoj, jer su izvori koji se na to odnose rijetki i magloviti
i prikazuju samo obiljeja junoslavenske demonologije i rituala.
Najstariji i temeljni prikaz je onaj Prokopija, koji opisuje religiju onih
Bugarski predstavnici na Carigradskom koncilu 869. izjavili su da su njihovi preci,
nakon to su osvojili Meziju, otkrili tamo 'Nos iliam patriam a
Graecorum potestate armis evicimus, in qua ... Graecos sacerdotes reperimus' (Gu-
illelmus Bibliothecarius, Vita Hadriani II, J. S. Assemanus, Kalendaria Ecclesiae
Universae, sv. II, str. 190). Cf. p. J. afafik, Staroitnosti (Prag, 1837), str.
587; Dvornik, op. cit. str. 100.
2 Prema jednom izvoru iz jedanaestoga pod Omortagom prodrlo
je u samu kanovu obitelj. Omortagovoga najstarijega sina Enravotasa preobratio je
njegov rob, Grk Cinamon, da bi ga kasnije osudio na smrt njegov brat,
kan Malamir. Vidi Zlatarski, op. cit. sv. I, dio l, str. 293-7, 332-4; Dvornik, op. cit. str.
100-2; Runciman, op. cit. str.89.
75
Slavena kOji su provalili na Balkan u estom oni su tovali jed-
noga vrhovnog Boga, stvoritelja munja i Gospodara svih stvari, a
su oboavali duhove rijeka i uma, kojima su prinosili rtve u zamjenu
za njihova prorotva. l
Osim tih obavijesti o vjerovanjima ranih junih Slavena,
imamo neke podatke koji se poganskoga rituala u Bugarskoj. Po-
znato nam je postojanje poganskih svetkovina, osobito one ljetnog sun-
costaja, koji se slavio na dan kOji je postao, nakon
svetkovine sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja),2 i ljetnoga festiva-
la rusalii. 3
2
3
76
Procopius, De Bello Gothico, sv. III, str. 14; sv. II (Teubner, Leipzig), str. 357-8: 'Oni
priznaju jednoga Boga, stvoritelja munja i jedinoga gospodara svih stvari, i njemu
rtvuju stoku i sve druge rtve. Ne poznaju sudbinu, niti priznaju na bilo koji
da ona ima ikakvu nad ljudima. Ali kad god se smrt pojavi pred njima, kada
ih pogodi bolest ili se pripremaju na rat, oni da ako preive, odmah
prinijeti rtvu Bogu zato to im je podario ivot; a ako preive, rtvuju ono to su
.te da su svoju sigurnost kupili tom istom rtvom. oni tuju
njeke, mmfe l neke druge duhove (oaq.l0Vla); prinose rtve svima njima, te,
to, prorotva.' Taj odlomak posluio je kao temelj za sva istraivanja
o poganskoj religiji Slavena.
P:okop.ijev dokaz j.e od osobite vanosti, da jasno pokazuje da je vjero-
van!e :am.h Slavena bilo vUIl<pat koje on spominje je po
svoJ vjerojatnosti slavenska vila, vjerovanje u kojem se nalazi bitna karakteristika
poganske t::adicije junih Slavena, osobito Bugara. Vidi L. Niederle, Slovanske Sta-
roitnosti: Zivot starych SlavamA (Prag, 1916.), II. dio, str. 59-60, i Manuel de l' An-
Slave, II, str. 133. V. Mansikka dri da je vila tursko-tatarskog
podnjetla (Die Religion der Ostslaven, FF Communications, br. 43, Helsinki, 1922.,
str. 153).
O poganstvu junih Slavena su raspravljali Geschichte der Serben
(Gotha, 1911.), sv. I, str. 160 et seq.; L. Leger, La Mythologie Slave (Pariz, 1901.); L.
Niederle, Slov. Staro.loc. cit. str. 44-5.
.0 vjerovnju junih Slavena mogu se u djelu Phyllis Kemp:
Healzng Ritual: Studies zn the Technique and Tradition of the Southern Slavs (Lon-
don, 1935.), koje sadri iroku bibliografiju o toj temi.
L. Niederle, Manuel, sv. II, str. 166. Ta poganska svetkovina bila je
Pozn:ta.je u J1BaH'h-l1eHb, a u Rusiji kao KyrraJIO, KyrraJIbJ.
NJezme najvazmje tocke ukljuclvale su skakanje kroz vatru i ritualno ubijanje i
lika. U Bugarskoj, u kasnijim vremenima, pravovjerni su je
pOlstovJeclvah s praksom bogumilstva (vidi infra, str. 248).
Ibid. str. 55. Rusaiii su nedvojbeno rimsko-bizantskoga podrijetla i odgovaraju la-
Oskudne obavijesti o bugarskom pogantsvu moemo nadomjestiti
podacima iz nekoliko povijesnih izvora. Kau da je Krum,
se za napad na Carigrad, rtvovao ljude i ivotinje.
1
Omor-
tag, se na prijateljstvo s bizantskim carem, zaklinjao se na
svoj i na utrobu rtvovanih pasa.
2
pomanjkanje povijesnih podataka u svezi ranog slavenskog
poganstva nije, prema Niederleu, slavenski kult,
u usporedbi s drugim indoeuropskeim narodima, je
i siromaan.
3
To je vjerojatno u junih Slavena, koji, za ra-
zliku od ruskih i Slavena, nisu imali izraziti 'skup' bogova niti
organizirano

Nadalje, u Bugarskoj je, 200 godina nakon do-
laska Asparuha, i sjedinjenje poganskoga kulta
rasna i vjerska dvojnost poganskih Slavena i Bugara,
koji su bili amanisti.
5
Snaga nijednog od nije bila dovoljno jaka da asi-
milira drugu, a vjerska i rasna dihotomija prevladana je tek
U tim okolnostima, teko da se moe sumnjati da je pogan-
skom kultu Bugara nedostajala snaga nuna za osiguranje religijskog i
kulturnog razvoja njihove zemlje.
s druge strane, je kultura bila na znatno vioj razi-
ni, bili su u mjeri sposobni ispuniti ulogu bugarskoga
naroda. Njihova uvelike lei u da je njihovo uza
sav svoj dualizam, posudilo mnogo elemenata od S obzirom
na vanost koju su pridavali Novom zavjetu, moemo s pra-
vom pretpostaviti da su u nekim bili prvi koji su
poganskim Bugarima donijeli svojim tu-
Svetog pisma, misionari bili su obdareni moral-
nom nad poganstvom, to podosta objanajva njihov nedvoj-
ben uspjeh u Bugarskoj. Nije jasno jesu li rani bili neprijateljski
tinskim rosaria-ma, rosalia-ma i poMma T<DV p60wv).
Illapac; Kal OatIlOVlWOElC; 8ualac;. Theophanes (de Boor), sv. I, str. 503; CS.H.B. sv. 1,
str. 785; Symeon Magister, Annales, pogl. 8, CS.H.B. str. 612.
2 Theophanes Continuatus, Chronographia, str. 31.
3 Manuel, sv. II, str. 126-7.
4 Vidi N. p. Blagoev, J1CTOpl1!1 Ha CTapoTo 6'hJIfapCKO l1'hp)!(aBHO rrpaBo (Sofija, 1906),
str. 190-1.
5 L Ivanov, EOrOMI1JICKI1 KHl1f11l1 JIereHl111 (Sofija, 1923), str. 364-7.
77
raspoloeni prema poganskim vjerovanjima ili su ih, naprotiv, prilago-
dili vlastitom

78
Prema teoriji koja se razvila u devetnaestom i koja se katkad i danas izno-
si, vjerovanja poganskih Slavena bila su te stoga povezana s
sljedbi u Bugarskoj i osobito s onima Ta se teorija temelji
prvenstveno na Helmodovom opisu polapskih poganskih Slavena iz
dvanaestoga 'Slaveni ... imaju zabludu. Na svojim svetkovinama i
pijankama oni dodaju zdjelu iznad koje izgovaraju ne bih rekao
proklinjanja, u ime bogova - dobroga kao i loega (boni scilicet atque mali) -
da je svu sretnu sudbinu sredio onaj dobri, nesretnu, onaj loi. Sto-
ga i u svom jeziku loega boga zovu Diabol. ili to jest crni bog (malum
deum sua lingua Diabol sive Zcerneboch, id est nigrum deum, appelant)'. Helmoldi
Presbyteri Chronica Slavorum, lib. I, c. 52, Pertz, M.G. H, Ss. sv. XXI, str. 52 (engle-
ski prijevod F. J. Tschan, 1935, str. 159). Antitezom s crnim bogom, Slavenima se
pripisivalo i tovanje 'bijeloga boga'. (Vidi J. Gieseler, 'Uber die Verbreitung chris-
tlich-dualistischer Lehrbegriffe unter den Slaven', Theologische Studien und Kriti-
ken, Hamburg, 1837, dio 2, str. 357-66; C. Schmidt, Histoire et doctrine de la secte
des Cathares ou Albigeois, sv. i, str. 7; sv. II, str. 271 et seq.; D. Cuhlev, J1CTOPl1l1 Ha
6'hlIfapCKaTa l\'hpKBa, Sofija, 1910, sv. I, str. 662-4). To je stajalite uvjerljivo odba-
cio Ivanov (50rOMl1lICKM KHMrl1 M lIemAM, str. 361-4). Njegovi glavni argumenti su
kako slijedi: (1) Helmodovi podaci su iz dvanaestoga i ne odnose se na ju-
ne Slavene. (2) Nijedan stari pouzdani izvor ne spominje postojanje 'bijeloga boga'
kao suprotstavljenoga 'crnome bogu'. (3) 'Crni bog' je vjerojatno kasniji pojam koji
se svakako mogao razviti Slavenima pod utjecajem
o Vragu. (To priznaje Gieseier, op. cit. str. 360-2) (4) Ono malo obavijesti
koje imamo o poganskoj religiji Slavena snano govori da su oni bili monoteisti;
tako sam Helmold, u jednom drugom odlomku, na Svantovita, vrhovnoga
boga Slavena: 'Zvantevit deus terre Rugianorum inter omnia numina Sclavorum
primatum obtinuerit .... Unde etiam ... omnes Sclavorum privincie, illuc tributa
annuatim transmittebant, illum deum deorum esse profitentes.' (Op. cit. lib. II, c. 12,
str. 97). Iznad svega, Prokopijevi podaci (vidi supra, str. 76 b. 1) jasno pokazuju da
je monoteizam postojao junim Slavenima. (5) to se omiljenih
kih legendi, tako rairenih u Bugarskoj u kasnijim vremenima, one nisu autohtone,
iz Azije. Ivanov misli da su ih u Bugarsku mogli donijeti
kolonisti (op. cit. str. 378).
Mogli bismo dodati da se izraz 'dualizam' rabi u previe labavom smislu
vjerovanje u dobre i zle sile izvan bilo dobrohotne ili tetne, te po-
tovanje ovih prvih i izbjegavanje ili ublaavanje drugih, svim
religijama s razvijenom zloduhologijom (poput slavenskog poganstva), ne moemo
opisati kao 'dualizam'. Pravi dualizam, primijenjen, na primjer, na manihe-
izam i pavlikanizam, je doktrina, prema kojoj je vidljivi, materijalni
svijet tvorevina neke zle sile izvan Boga.
prednost koju su uivali u Bugarskoj
da se, koliko je poznato, njihovom nije suprotstavljala
Drava. Bilo bi nezamislivo propagirati herezu na bizantskom tlu, ali
izgleda da su kanovi bili snoljivi prema pitanjima vjere. Oni
su se suprotstavljali jer je za njih ono predstavljalo bizant-
ski imperijalizam, dok iako i sami stranci, nisu predstavljali
takvu opasnost. Nemamo nikavih izravnih podataka o
prozelitizrnu u Bugarskoj tijekom prve polovice devetoga ali ne
moe se sumnjati da su se tamo irile njihove doktrine.
2
znamo da su dio vojski slavnoga pobunjenika Tome, koji
je u svojemu neuspjenome pokuaju da zauzme Carigrad (820.-3.) svoje kopnene
operacije protiv glavnoga grada vodio iz Trakije. Njih Genezije (Regum l, II, CS.H.B.
str. 33) spominje kao '0001 MavEvTO<; f.lETEiov', a to su najvjerojatnije
bili Armenci. Sam Toma, za kojega se mislilo da je Slaven, izgleda da je u stvari
bio armenskoga podrijetla. Vidi A. Vasiliev, Byzance et les Arabes (francusko izd.),
sv. I, str. 22-49. Cf. J. Laurent, 'l'Armenie entre Byzance et !'Islam depuis
la conquete arabe jusqu'en 886', Bibliotheque des Ecoles Franr;aises et de Rome, fasc.
117, Pariz, 1919, str. 252; J. B. Bury, A History of the Eastern Roman Empire, str. 86,
109.
2 Nekoliko je znakovitu pogreku, uslijed pogrenog tuma-
odlomka Georgija Hamartola, koji pie, na EXOUOl OE
Kat 3' EKKAl1oia<; EV Tfl of.loAoyi<;t alJTWV, (a') MaKEooviav, EOT1V KaoTpov
KoAwvia<; ... (Chronicon, izd. Muralt, St Petersburg, 1859), str. 607; cf. de Boor, izd.
sv. II, str. 720. da se MaKEooviav mora odnositi na balkansku re-
giju toga imena, E. Golubinskij, KpaTKMM OqepK MCTOPMM npaBoclIaBHblx l\epKBeM
601IfapcKoM, cep6cKoM M PYMbIHCKOM (Moskva, 1871), str. 155,
KaoTpov KOAwvia<; s lokalitetom Kolonije (ili Starije), jugozapadno od Kastorije, u
junoj Makedoniji, i da su u prvoj polovici devetoga
posjedovali organiziranu 'Crkvu' u Makedoniji. To su miljenje ponovili takvi au-
toriteti za bugarsku povijest kao to su Geschichte der Bulgaren, str. 175 i
Zlatarski, op. cit. sv. 1, dio 2, str. 62-3.
Ta pogreka mogla je jedino nastati zbog nedovoljnoga poznava-
nja knjige Historia Manichaeorum Petra Sicilskog. Kao to smo Vidjeli, Petar nam
govori da su zajednice u Maloj Aziji dobivale imena po raznim
Crkvama povezanima sa sv. Pavlom. njima bila je 'Makedonska
crkva' smjetena u Cibosi, blizu Koloneje (vidi supra, str. 44-45) u Maloj Armeniji,
a to je bez svake sumnje KaoTpov KOAwvia<; to ga spominje Harmartolus, gdje je
'Makedonska crkva' bila smjetena. Sam Harmartolus u svome tekstu jasno
na u Aziji, to Golubinskijevu pogreku jo
79
Dravni progoni nisu mogli unedogled zaustaviti rast
u Bugarskoj. Pravovjerni misionari i heretici propovijedali
su u toj zemlji. tovie, stalni dodiri, kulturni i diplomatski,
bugarskih kanova s carstvima Istoka i Zapada, Bizantskim i
ukazali su im kako je nuno da Bugarska zauzme svoje mjesto ci-
viliziranim narodima Europe. To se moglo jedino odbacivanjem
poganske izolacije i mi-
sionari dolazili su iz Bizanta, a kanovi i bojari bili su prirodno neskloni
otvoriti vrata Bugarske i institucijama koji su dolazili iz Ca-
rigrada. Kan Boris (852.-89.) iz toga je razloga bio sklon potraiti
stvo na Zapadu i 862. je savez s Ludwigom

Izgle-
da da je taj franko-bugarski pakt bio odmah usmjeren protiv Bizanta,
tradicionalnoga neprijatelja kako Bugara tako i Franaka, te protiv mlade
Moravske drave, je brzi uspon pod njezinim sposobnim
vladarima Mojmirom i Rastislavom nezadovoljstvo njezinih
germanskih i slavenskih susjeda. Moravljani i Bizantinci, koji su bili jed-
nako zainteresirani franko-bugarskoga pakta, brzo
su vlastiti savez. Taj savez, potaknut Rastislavovim glasovitim
posjetom bizantskom dvoru (862.), imat duboke posljedice na povijest
Slavena: njegovi neposredni bili su bizantska misija u Moravsku
(863.), s usponom slavenskoga u sredinjoj Eu-
ropi, i, s druge strane, dalekosenim koji su se dogodili u
Bugarskoj godine. Kako bi uzvratio franko-bugarskom paktu, s
njegovom opasnosti da se karolinkogi utjecaj proiri na Balkan, car Mi-
hajlo je udariti. Bizantska vojska ula je u Bugarsku, te je Boris,
je vojni poloaj bio nesiguran, bio prisiljen kapitulirati: prihvatio je
sve careve uvjete, odbacio savez i sloio se da primi krtenje i
dopusti dolazak misionara u svoju zemlju. Boris je pokrten 864.
godine, s velikim brojem bugarskih bojara, a car Mihajlo bio mu je kum.
3
U nekoliko je navrata Omortag stupio u pregovore s carem Ludwigom Pobonim.
(Vidi Runciman, op. cit. str. 81-3).
2 Dvornik, o. cit. str. 184-7.
3 O okolnostima Borisovoga krtenja raspravljali su Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2, str.
18-31; Dvornik, Les S/aves, Byzance et Rome, str. 187-9 i 'Les Legendes de Constan-
tin et Methode vues de Byzance' (Byzantinos/avica, Supplementa 1, Prag, 1933), str.
229-31; Runciman, op. cit. str. 103-5.
80
Prihvativi krtenje u ime cijeloga svojega naroda, Boris je
mnogo za postizanje ujedinjenja i centralizacije svojega kraljevstva,
su njegovi poganski prethodnici uzalud teili. Neprestana tenja
kanova bila je prevladati rasnu dvojnost Bugara i Slavena. Neki
od njih, poput Tervela i Kruma bili su djelomice uspjeni,
svojim snanim osobnostima i Slavena. Ali pod njihovim sla-
bijim nasljednicima, koji nisu uspijevali spojiti elemente
u zemlji, njihov rad bio je uglavnom poniten. Neuspjeh poganstva da
ujedini i centralizira zemlju nastao je najvie zbog to je ostva-
renje tih ciljeva bilo u ovlasti kana, o osobnosti i snazi
karaktera je u krajnjem ovisio uspjeh toga.
je bilo sposobno oboje: temeljnu
ravnopravnost svih rasa u Dravi, ono je mnogo na suzbijanju et-
dvojnosti, a, tovie, svojim o boanskom podrijetlu vlasti,
ono je sankcioniralo i ozakonilo vrhovni poloaj autokrata. Uz
Boris je prestao biti poganski kan i postao slaven-
ski princ, kome je cilj bio ujediniti june Slavene pod svojom
Iznad svega, Borisova bio je da se preko Pravo-
slavne crkve Bugarska povezala s Bizantom. Nova vjera dola je iz Cari-
grada, a zajedno s doktrinama, etikom i ritualom bizantske
i drutvene institucije mogle su slobodno prodrijeti u Bugarsku.
Patrijarh Focije, koji je, kao glavni inspirator cijeloga misionarsko-
ga rada barbarima, iskazao posebno zanimanje za Bu-
garske, sada je stekao poloaj duhovnoga oca novokrtenoga vladara i
njegovih podanika. On je 865. godine Borisu poslao dugo i pismo
svojom poznatom snagom i tajne vjere
i dunosti vladara.
l
Nicejsko vjerovanje i doktri-
Nekoliko bizantskih i zabiljeili su taj (vidi Dvor-
nik, Les Slaves, Byzance et Rome, str. 186, b. l). nadnevak je
Zlatarski je, na temelju staroga bugarskoga kronolokog niza, te
na temelju jednoga albanskoga natpisa, da je Boris krten u rujnu 865.
(ibid. str. 29-31). Taj su nadnevak prihvatili Dornik, Runeiman i Spinka.
A. Vaillant i M. Lascaria, 'Date de la conversion des Bulgars', R.E.S. (1933), sv. XIIl,
fasc. 1,2, str. 5-15, kritiziraju Zalatarskijev detaljnim ispitivanjem njego-
vih izvora. Po njihovom miljenju, konkretan datum je 864. godina, to je prihvatio
Gregoire, B. sv. VIIl (1933), str. 663-8.
Photius, Epistolae, lib. I, ep. 8, PG. sv. ClI, stupci 628-96. Vidi 1. N. Valetta, <DwTiou
81
ne sedam Ekumenskih sabora, uz objanjenje glavnih vrlina,
patrijarh je upozorio Borisa da pazi na sva skretanja od pravovjerja i na
novine u pitanjima doktrine. 1
Focijevo pismo moe posluiti kao ilustracija s kojom se su-
u Bugarskoj u svojoj misiji kr-
Poslije propovijedanja njihova najhitnija dunost
bila je unititi poganstvo i herezu i uskladiti sve narodne i insti-
tucije s zakonom. Bitno sredstvo u pokrtavanju Bugarske
bio je tako bizantski kanon i zakonik, a oba su ulazila u sastav
bizantskoga nomokanona. Nema nikakve dvojbe da su
poslani u Bugarsku nakon 864. godine bili snabdjeveni bizantskim no-
mokanonom.
2
Tako je, zajedno s kanonskim, i obrednim
knjigama, temelj bizantskoga zakonika, tj. Beloga izaurskih
careva, bila uvedena u Bugarsku, gdje je zamijenila staro pravo
i postala temelj bugarskoga zakonika.
3
Crkvena organizacija i uprava Bugarske bile su u potpuno
u rukama Grka. Nije jo moglo biti nikakve bugarske hijerar-
hije, jer je bilo jo uvijek u povoju i mnogo je toga trebalo
improvizirati, s obzirom da je iznenadno bugarsko iznenadilo
i same Grke.
4
Sam Focije odmah je preuzeo sudsku vlast nad Bugarskom
TOU aO<jlWTaTOU Kai aYlwTaTou TTaTplapxou KwvaTavTlvoun6AWe; EmaToAa[ ('Ev
i\ov6[v41, 1864.), 6, str. 200-48.
f1T]6E Eni TaUTT]e; anoKA[lv. P.C. sv. CII, stupac
656.
2 Vidi S.S. PI1MCKO 11 BI13aHTl1i1cKO rrpaBo B CTapoBpeMCKa E'bJIfapI1R, C.S.u.
(1925), sv. XXI, str.27. Priroda knjiga bizantskoga kanona i zakoni-
ka kOji su poslani u Bugarsku u to doba temu inventivnoga Zlatarsko-
ga, KaKBI1 I<aHOHl1'leCI<11 KHl1rl1 11 rpalK)1aHCI<11 3aI<OHI1 Eopl1c'b e rrolIY<Jl1lI'b OT'b
BI13aHTI1R, Letopis na Bulgarskata Akademija na Naukite (Sofija, 1914), sv. I, str.
79-116.
3 loe. cit.; Zlatarski, ibid. str. 115. Cf. C. A. Spulber, L' Eclogue des Isauriens
(Cernautzi, 1929), str. 103-11; E. H. Freshfield, Roman Law in the later Roman Em-
pire (Cambridge, 1932), str. 32.
4 Focije, u svojim enciklikama patrijarsima iz 867. (P.C. sv. CII, stupac 724,
izd. Valetta, str. 168), kae da bugarski narod de; TWV XplaTlaVWV
f1ETEVEKVTp[a6Ilaav n[aTlv. Teofilakt, arhiepiskop ohridski, skoro 250
godina kasnije, naglaava toga 'PWf1atOI M, TO
f1T]6i:noTE napa BouAyap(0V i:Ama6v aUTOte; TO nEpi aaf1i:vwc;
82
crkvom. To objanjava odsutnost pravoslavnoga episkopa u
Bugarskoj sve do 870.
1
Ali sama iznenadnost kojom se o krtenju i brzina kojom
je izvedeno, svojstvena mnogim Borisovim bili su izvor opa-
novoustanovljenu Bugarsku pravoslavnu crkvu. Mnogi Bugari
bili Stl prisiljeni krstiti se i tako postali samo po imenu. tovi-
e, u' svim je drutvenim klasama pravovjerno imalo mno-
go neprijatelja koji su se kako pasivno tako i aktivno opirali i
novoga zakona: poganske mase, jo uvijek u velikoj
uglavnom su se opirale pokuaju Crkve da razori njihove stare tradicije i
vjerovanja; heretici aktivno su irili svoje protupravovjerno
bojari su uznemireno promatrali kako prijeti s uni-
tenjem njihovih drevnih povlastica i poloajem u Dravi i,
tovie, su se s miroljubivim prodorom ljudi i institucija iz Bi-
zanta, njihovoga tradicionalnoga neprijatelja. Rimska stolica
nije napustila nadu da dodir uspostavljen Borisa i Ludwiga
862. godine, koji je tako grubo prekinut 864., kasnije donijeti
ploda i dovesti do vezanja Bugarske za Zapadnu crkvu.
Svi ti prisutni u Bugarskoj od doba pokrtenja, bili
su da na nekoliko u raznim trenucima na
njezin unutarnji ivot i da Bugarska postane bojno polje neko-
licine protupravovjernih pokreta tijekom dijela srednjovjekovne
povijesti.
Prvi je oruani sukob izbio jo 866. godine. Nekoliko bojara, koje
su podravali neki Bugari niega ranga, ustali su protiv Borisa. Njihova
je namjera bila ubiti ga i postaviti novoga kana. Boris, je poloaj bio
naVTa 6la Taxouc; !:Ti:Awav (Historia Martyrii XV Martyrum, PC. sv.
CXXVI, stupac 200).
bizantskih koji biljee Borisovo krtenje spominje bisku-
pa koji je poslan iz Byzantiuma da obavi taj skrament. Theophanes Continuatus, l.
IV. cap. 13-15, str. 162-5; Cedrenus, sv. II, str. 151-2; Zonaras, l. XVI, e. 2, CS.H.B.
sv. III, str. 388 - Genesius spominje nekoliko biskupa (Regum l. IV, CS.H.B, str. 97).
Ali nema dokaza da je bilo kOji biskup ostao u Bugarskoj nakon krtenja, ili je bio
poslan organizirati Bugarsku crkvu, kao to Zlatarski daje do znanja (op. cit. sv. I,
dio 2, str. 28). Naprotiv, postoji dobar razlog da pretpostavimo, kao to je Cuhlev
istaknuo (Ii1CTOPI1R Ha 6'blIfapCI<aTa f\'bpKBa, str. 274, b. 1), da je prvoga biskupa
Bugarske postavio tek patrijarh Ignacije 870. Vidi Theophanes Continuatus, str. 342.
83
krajnje nesiguran, sakupio je nekolicinu vjernih sljedbenika i pravodob-
nom intervencijom, koju suvremeni izvori opisuju kao napao je
i porazio pobunjenike. Kanjeni su vrlo strogo: pedeset dva glavna
zajedno s njihovom djecom, su. I Prema Hincmaru iz Rheimsa
pobune bili su 'intra decem comitatus', to nedvojbeno da su
bili guverneri pokrajina, na koje je Bugarska tada bila podijeljena.
2
Papa
Nikola 1. nadalje kae da su ti pripadali dvjema odvojenima kla-
sama, od kojih je samo via stavljena pod

Stoga je vrlo vjerojatno,
kao to Zlatarski misli, da je otpor dolazio iz pokra-
jina, gdje je, daleko od budnih i napora Borisa i njegove vlade za
centraliziranjem vlasti, poluneovisna aristokracija mogla pobunu u
obranu svojih ugroenih povlastica.
Izvori nam ne otkrivaju jesu li raspoloeni bojari bili
osobito privreni svojim poganskim vjerovanjima i Zona ras
samo kae da su bili nezadovoljni jer je Boris napustio tradicije njihovih
otaca;4 Nikola, to je spominje u svom pismu Borisu da su se
boj ari pobunili, 'dicentes, non bonam vos eis legem tradidisse'.
5
Izgleda
da je glavni motiv pobune iz 866. godine bio drutveni i Kao
Taj se opisuje u bizantskim i latinskim izvorima: Theophanes Continuatus,
str. 164; Cedrenus, sv. II, str. 152; Zonaras, l. XVI, c. 2, sv. III, str. 388-9; Theop-
hylact, Bulg. Hist. Mart. XV Martyr., P.G. sv. CXXVI, stupac 200; Nicolai Papae,
Responsa ad Consulta Bulgarorum, P.L. sv. CXIX, 17, stupac 988. Hincmar iz Rhe-
imsa (Annales Bertiniani, pars III, sub anno 866, Pertz, M.G.H.Ss. sv. I, str. 473-4)
daje najdetaljniji prikaz.
Cf. Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2, str. 44-59; Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome,
str. 189.
2 Vidi S. S. CI1MeOHOBa E'bnrapl1Jl OT'b ,fI'bp)!(aBHO-IIpaBHo me,flI1Il\e, G.S.u.
(1926-7), sv. XXII, str. 58, 79-80. M.S. Drinov, IQ)!(Hble CJIaBJlHe 11 BI13aHTI1Jl B X
BeKe (Moskva, 1876), str. 84-5.
3 'Qualiter ... omnes primates eorum, atque majores cum omni prole sua gladio fuerint
interempit; mediocres vero, seu minores nihil mali pertulerint' (Responsa, loc.cit.).
Zlatarski je pokazao (ioc.cit. sv. I, dio 2, str. 49-51) da razlika majores s jed-
ne strane, i mediocres seu minores s druge (primates je samo izraz istOVje-
tan s 'bojari ') odgovara dobro poznatoj razlici u bugarskim i bizantskim izvorima
'velikih bojanI' kOji su zauzimali visoke vojne i upravne poloaje na Dvoru
ili u pokrajinama, i manje vanih ili 'malih' bojara, zaposlenih u raznim granama
dravne slube ili, i
4 w<; lTatp[OU a1Tootavto<;, CH.S.B. sv. III, str. 388.
5 Responsa, loco cit., P.L. sv. CXIX, stupac 988.
84
to smo spomenuli, dio boj ara tradicionalno se suprotstav-
ljao 'lex Christiana-i'.I
Jedva je ta ozbiljna prijetnja pravovjerju bila prevladana kada se
dogodio jo jedan od velike vanosti za novopokrtenu zemlju.
Te iste godine (866.) Boris je poslao poklisare u Rim sa zahtjevom papi
Nikoli 1. da njega i njegov narod u pravoj vjeri. Isto-
dobno je poslao misiju Ludwigu zatraivi od njega
episkop e i se tako svojoj politici iz 862. Borisov mo-
Rimu bila je iznad svega nada da neovisnost svoje
Crkve, koju bizantski patrijarh nije bio spreman podariti.
2
Bila je to divna prigoda za Rimsku stolicu. je papinstvo
zahtijevalo svoja drevna prava nad !lirikom, kojega se veliki
dio sada dragovoljno u stado.
3
Nikolin prvi bio je sastaviti pi-
smo s odgovorima na konkretna pitanja koja je postavio Boris. Ti slavni
Responsa Nicolai ad ConsuIta Bulgarorum su po svojoj
smislu i otroumnosti.
4
Pismo je poslano zajedno s misijom
na koje su bila dva biskupa, Pavao od Populonije i Formozije iz Por-
ta. Stigla je u Plisku, Borisovu prijestolnicu u studenom 866.
5
je
godine stigla skupina misionara na s Ermenrichom, bi-
skupom Passaua, a poslao ju je Ludwig kao odgovor na Boriso-
vu molbu; ali, kako se latinsko bilo u Bugarskoj,
njih su smjesta poslali

Latinski biskupi i uurbano su se
dali na posao da Bugarsku podvrgnu pod rimsku crkvenu vlast;
protjerano je iz zemlje, a dio njihovoga rada iz prethodne
dvije godine svjesno je poniten?
To bi trebalo objasniti neprijateljstvo i suprot-
ne bojarske strane. Onima pobunjenicima kojima je Boris oprostio i kOji su bili
spremni pokoru, u Bugarskoj svejedno je uskratilo odrje-
enje od grijeha (Responsa, 78, loe. cit. stupac 1008; cf Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2,
str. 57-8).
2 Vidi Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2, str. 88-107; Dvornik, op. cit. str. 191.
3 O pitanju Ilirika nairoko se raspravlja u Dvornikovim Les Ugendes de Constantin
et str. 248-83. Cf. Cuhlev, J1CTOpI1Jl Ha 6'bnrapCKaTa l1'bpKBa, str. 244.
4 P.L. sv. CXIX, stupci 978-1016.
5 Zlatarski, op. cit. str. 108.
6 Annales Fuldenses, pars III, sub anno 867, Pertz, M.G.H. Ss. sv. I, str. 380.
7 Anastasius Bibliothecarius, Historia de Vitis Rom. Pont.: 'Nicolaus 1', P.L.
85
Mnoge prakse koje su ustanovili njihovi su latin-
ski nasljednici glatko osudili. je Nikola. I odbacio neke od njih kao
nepotrebne ili besmislene.! Latinski krizmu,
ustrajavali su na tome da se Bugari moraju ponovno krizmati. 2 Treba se
pretpostaviti da su oni pokuali sruiti povjerenje Bugara u Bizantsku cr-
kvu uz argumenata koje je uporabio Nikola 1.: Focijev nekanon-
ski izbor na patrijarhsko prijestolje,3 papinsko prvenstvo,4 nii poloaj
koji zauzima Carigradska crkva,5 te bizantski imperijalizam.
6
Nije teko zamisliti zbrku oko koja mora da je vladala u
glavama bugarskoga naroda kOji se je, u razdoblju od tri godine, s
bizantskim, latinskim i i kojemu se sada govo-
rilo da su kOjima su ih pokoravati se, tek ambiciozni
varalice?
Ta se zbrka, nedvojbeno, jo kada je, nakon odluke koncila
odranoga u Carigradu 869.-70., Bugarska ponovno pripojena
crkvi. Nakon to je Bizant podario Bugarskoj crkvi mjeru
sv. CXXVIII, stupci 1374-5: 'Gloriosus aute m Bulgarorum rex fidei tanta coepit
flagrare monitis hujus pii Patris illectus constantia, ut omnes a suo regno pellens
alienigenas, praelatorum apostolicorum solummodo praedcatione usus missorum.'
Zlatarski misli da se 'alienigenas' moe odnositi ne samo na Grke i na
kOji su propovjedali vjeru u Bugarskoj (ibid. str. 111)
Poput zabrane kupanja srijedom i petkom (Resp. 6, stupac 982), primanja
bez noenja pojasa (Resp. 55, stupac 1000), jedenja mesa od ivotinje koju je ubio
eunuh (Resp. 57, stupac 1001), ili da je za mukarca veliki grijeh ako stoji u crkvi a
da nije sklopio ruke na prsima (Resp. 54, stupac 1000).
2 Vidi Focijevu Encikliku patrijarsima (P.G. sv. CI!, stupac 725). Cf. Zla-
tarski, op. cit str. 109. Latini su opravdavali nevaljanost krizme time to su je
obavili prema crkve, a ne jedino biskupi, prema pravilu
Zapadne crkve.
3 Vidi Nicolai Papae Epistola ad Photium, P.L. sv. CXIX, stupac 780.
4 Nicolai Papae Epistola ad Michaelem Imperatorem, ibid. stupac 773; Resp. 73, ibid.
stupac 1007; 92, stupac 1011-12.
5 Resp. 92, stupac 1012: 'Constantinopolis nova Roma dicta est, favore principium
potius quam ratione.'
6 Epistola ad Hincmarum, P.L. sv. CXIX, stupac 1153.
7 Konstantin Porfirogenet ovako opisuje vjersku nestabilnost Bugara u to doba: TO
yap TOIOUTOV ... ETI TO KaAOv Kat av[opVTOV, UTlO aVEflov
<pUAAa aaAUOf1VOV Kat f1ETaKIVOuflVov. (De Basi/io Macedone, cap. 96:
Theophanes Continuatus, str. 342).
86
neovisnosti, novo postavljeni arhiepiskop, kojega je posvetio patrijarh
Ignacije, stigao je u Bugarsku 870. godine s nekoliko episkopa i
ka; sada je doao red na latinske da ih se protjera, a na Grke da
odbace latinska i praksu kako bi opravdali svoj poloaj.l Bugare
su tada uvjerili da su latinski misionari heretici.
2
U pitanjima crkvenoga
prava i diScipline mnogi argumenti koje su Grci rabili poslije 870. bili su
kopija onih koje su rabili Latini 866. i 870.
3
U doktrinar-
nim pitanjima, latinska dogma o Dvostrukom prizlaenju Duha Svetoga
(,Filioque') bila je glavni predmet napada; treba naglasiti da argumenti
kOji su se vjerojatno rabili da je odbace pruaju neizravne dokaze o pro-
zelitizmu u Bugarskoj u to doba.
4
Anastasius Bibliothecarius, op. cit. Vita Adriani, P.L. sv. CXXVIII, stupci 1395-6.
Zlatarski raspravlja o uzrocima i okolnostima Borisovoga povratka u Bizantsku
crkvu (op. cit. sv. I, dio 2, str. 111-45). Izgleda da su glavni uzroci bili u tome to Bo-
ris nije cijenio rimsko centralizacije i njegovo koje je proiza-
lo iz odbijanja papa Nikole I. i Hadriana II. da Bugarskoj crkvi dadu
autonomiju, a s druge strane slavenska politika cara Bazilija I. uzrokovala
je da balkanski Slaveni gravitiraju u orbitu Bizanta. (Cf. Spin ka, op. cit. str. 41-3).
2 Focije u svojoj Enciklici patrijarsima (P.G. sv. CII, stupac 724),
latinske misionare u Bugarskoj kao Kat Cl1TOTpOTlaLOL. .. EK
... aTlO yap TWV op8wv Kat Ka8apwv ooWaTWv ... Tlapa<p8elplV
Kat uTloaTl<';tv, dok se Nikola I. ali da
Bugari 'utpote adhuc in fide rudes ... nos quasi noxios, et diversarum haereseon
squaloribus respersos, vitent, declinent, atque penitus deserant'. (Epistola ad Hin-
cmarum, P.L. sv. CXIX, stupac 1153).
3 Vidi Focijevu Encyclical, loe. cit. stupci 724-36; Nicholas I, Epistola ad Hincmarum,
loe. cit stupci 1155-6.
4 Photius, loe. cit. stupci 725-32. Nicholas, loe. cit. stupac 1155. Focijevo teoloko od-
baCivanje 'Filioque-a' sigurno je bilo izvan razumijevanja velike Bu-
gara. Vulgarizirana kritika bila je nuna. Teofilakt Ohridski, 'Filioque',
tvrdi da se ta dogma zasniva na temeljnom dualizmu, koji je po njegovom miljenju
doista manihejski: Mo OE: TOU flEV Yiou TOV IlaTEpa, TOU OE:
TOV Yiov, UAAT]V TIVa f1av[av fla[vw8e. Vita S. Clementis
Bulgar, Archiep. P.G. sv. CXXVI, stupac 1209.
Izgleda legitimno pretpostaviti da su Grci ad usum Bulgarorum argument
rabili nakon 870. s obzirom da su Bugari bili upoznati s 'maniheizmom'
kOji su heretici irili u njihovoj sredini.
Vjerojatnost te hipoteze se sa znanjem da je optube za maniheizma
podastrijelo u Bugarskoj protiv latinskog pravila koje se odnosilo
na celibat za koje se kazalo da implicira mrnju na brak. Vidi Fo-
87
Ne moe se dvojiti da je ta borba Bizantske i Rimske crkve
u Bugarskoj neizravno pridonijela rastu hereze. Polemike supar-
hijerarhijama ticale su se gotovo pitanja discipline i
rituala. Na doktrinarnom izgleda da je pitanje 'Filioque' bio
jedini predmet neslaganja. Ali Bugarima, 'adhuc in fide rudes', razlika
temeljnih i njihovoga vanjskoga izraavanja u
i drutvenoj sferi bila je vrlo teka. s dalekosenim preo-
brazbama u skoro svim vidovima svojega osobnoga i javnoga ivota, oni
su prirodno bili skloni pobrkati vanije i manje vano. l Ta je zbrka bila
sama po sebi pogodno tlo za herezu; osobito, irila
su upravo istu zbrku jedinstvo tradicije i nepo-
trebno neke od njezinih vidova na utrb drugih.
tovie, polemike predstavnika dviju
Crkvi u Bugarskoj potkopavale su ugled obiju u naroda, kOji je,
ne pravo promjena, morao vie od svega zapaziti
i hijerarhijskih

Vrlo je vjerojatno da su
te zavade iskoristili koji, u svojem neprijateljstvu
prema Bizantskoj i Rimskoj crkvi, nisu htjeli propustiti takvu priliku da
ocrne obje.
Osim tih razmatranja, postoje pouzdani dokazi da su u doba
kada je Boris postao i nametnuo svoju vjeru svome narodu pa-
aktivno propovjedali svoju vjeru u Bugarskoj. smo opisali
cije, loe. cit. stupci 724-5: TOVe; tv8Eal141 OW1TpE1TovTae; ... OVTOl,
TOVe; we; uAl]8we; eEOU iEpE"ie;, l1uaunw8a[ TE Kal U1ToaTpEqJw8m, 1TapwKEuaaav
Mavou YEwpy[ae;, tv mJTo"ie;, TCt a1TEpl1a-ra Ka-raa1TEipovTEe;. Cf. Nicholas, loe.
cit. stupac 1155: 'dicunt... nos abominari nuptias, quia presbyteros sortiri conjuges
prohibemus.'
Takve zbrke bile su brojne u Borisovim pitanjima papi; po Nikolinoj Responsi
ona su sadravala mjeavinu bitnoga i To je bilo zbog ispravnog
nekih i potpunoga nepoznavanja drugih.
2 zbrkano stanje, uslijed propovijedanja u oblicima jo
UVijek uglavnom poganskom slavenskom stanovnitvu, nastalo je oko 862. godine
u Moravskoj prije dolaska Konstantina i Metoda; to se moe iz
Rastislavovih veleposlanika u Bizantu, kOji su rekli, se na
latinske i misionare u njihovoj zemlji: Y'lHIIlTe Hb! P31IM'lb ('oni nas
vaju na Vidi F. Dvornik, Les Legendes de Constantin et Mhhode,
str. 385 i Les Slaves, Byzance et Rome, str. 158, b.4.
88
na koji su oni u osmom iz Armenije prodrli u Trakiju i iz
Trakije u Bugarsku.
l
Iako o njima ne izravno sve do 866. godine,
vrlo je vjerojatno da su bili aktivni u Bugarskoj tijekom prve polovice
devetoga
Responsa ad Consulta Bulgarorum pape Nikole L, taj temeljni izvor
naega znanja o unutarnjem stanju u Bugarskoj u deveto-
ga sadri nekoliko aluzija na prozelitizam na
bugarskom tlu, od kojih su neki skoro sigurno bili Iz papinih
doznajemo da je Boris zatraio njegov savjet o pravoj metodi postu-
panja prema onima se ne podudara s apostolskim zapovijedi-
ma.
2
se alio na dolazak u Bugarsku brojnih iz raznih
zemalja, koji su mnogo i jedni od drugih, osobito
Grci i Armenci.
3
Ti armenski bili su po svoj prilici
nije da su neki od njih bili monofiziti koji su doli
izravno iz Armenije; ali treba uzeti u obzir da su ti monofiziti, koje je 745.
godine preselio Konstantin Kopronim, bili Sirijci, dok su Armenci koje
je isti car naselio 757. bili, prema podacima Teofana, nski heretici.
Sjetit se da su sebe nazivali to bi opravdalo da
ih je Boris nazivao tim imenom u pismu papi.
Kao potpora toj hipotezi, postoje dokazi da je Bugarska u to doba
bila sredite pavlikanizma. Pismo koje je Stilian, biskup neocezarejski
napisao papi Stjepanu V. vjerojatno 886. ili 887.
4
spominje nekog 'ma-
nihejca', Santabarena, oca Teodora Santabarena, poznatog pristalice pa-
trijarha Focija. Taj je Santabaren, kOji je, prema Stilianu, bio
vidjevi da je njegovo ponaanje otkriveno i da mu je prijetilo
pobjegao iz bizantskoga teritorja u Bugarsku, gdje se odrekao
stva.
5
Te optube za manihejstvo i magiju ne smijemo, po svoj prilici,
1 Vidi supra, str. 69-70.
2 'Consulentibus ... vobis, quid de eo faciendum sit, qui super praecepta apostolica se
efferens praedicare tentaverit.' (Resp. 105, PL sv. CXIX, stupac 1015).
3 'Asserentes quod in patriam vestram multi ex diversis locis Christiani advenerint,
qui ... multa et varia loquuntur, id es Graeci, Armeni, et ex caeteris locis.' (Resp. 106,
ibid. stupac 1015)
4 Vidi A. Vogt, Basite Jer, emopereur de Byzance, str. 235, b. 4.
5 J. Mansi, Sacrorum consitiorum nova et amplissima collectio, sv. XVI, stupac 432,
Prema Friedrichu (,Der ursprtingliche ... Bericht tiber die Paulikianer', S.B. bayer.
Akad. Wiss. Philos.-hist. Kl., bijeg Santabarenusa u Bugarsku odigrao se negdje iz-
89
shvatiti previe ozbiljno, jer Stilian, koji je kao pisac, nije bio
poznat po objektivnoj pokuava u tom pismu osramotiti Focija,
i moda samo ponavlja glasine o ocu jednoga od patrijar-
hovih glavnih pristalica. Ipak pridjev 'manihejski' u to se doba
odnosio na pa bi se iz toga prikaza moglo da je San-
tabaren pobjegao u Bugarsku kako bi potraio zatitu tamonjim
istovjernicima, te da su ga oni doista primili u svoju zajednicu.
Postoje podaci Petra Sicilskog da su u to isto doba (870.)
Tefrika planirali poslati misionare u Bugarsku.
l
Nije poznato jesu
li to ili je li bilo ikakvih prethodnih misija; ali pohlepni pogledi
koje su armenski prema Bugarskoj snano govore da
su oni bili u dodiru sa svojim istovjernicima u toj zemlji.
Jedan starobugarski rukopis koji u obliku legende opisuje podrijetlo
bugarskih

podupire podatke iz izvora. On pokazuje da
su prema srednjovjekovnoj predaji koja je kolala u Bugarskoj misionari s
Istoka tamo donijeli herezu. Imena misionara,
Subotina i utila, su, prema prof. Ivanovu, podrijetla.
3
to-
vie, ta legenda da su doli u Bugarsku iz Kapadocije,4
a to podupire i nae znanje da je hereza bila rairena u Ka-
padociji u devetom

To, zajedno s da legenda jasno
na rane dane pavlikanizrna u Bugarskoj,6 podatke o
ulasku u Bugarsku iz Male Azije u devetom
842. i 846.
l Vidi supra, str. 41.
2 DpOM3XO,l\'b Ha DaBJHlKJlHMT1> crrope,l\'b ,l\Ba 6'bJIrapCKM p;J;KOrrMCa, S.B.A.N. (1922.),
sv. XXIV, str. 20-31. Taj rukopis, kOji je objavio I. Ivanov, nalazi se u Bugarskoj na-
cionalnoj knjinici u Sofiji.
3 Loc. cit. str. 30.
4 VI nP'JlMr\oCTa B 6JIbrapbcKoJ;[ 3eMJIM WT Karra,l\OKM, J;[ rrp1>TBOpMIlle CM MMeHa
aIJOCTOJlbCI<a DaBeJlb, IwaHb. VI oy'laxy JIIO,l\ie WT KHM3"B ,l\a Koero 'leJIOB"BKa
YlrJ;pMII1M, ("1111 eMY 3aKoH rrpiMMJIaxy. VI TM3H JIIO,l\H HapH'leTCe DaBJlHK"BHe (loe.
cit. 22). Cf. Ivanov, l3oroMHJICKH KHHrH H JIereH,l\H, str. ll.
5 Vidi Vasiliev, op. cit. str. 230. Bury, op. cit. str. 277. Cf. Conybeare, The Key of Truth,
str. lxxiii
6 Rukopis nije datiran. Ivanov smjeta sastavljanje ne prije dvanaestoga
90
Njezino autorstvo, koje se u naslovu pripisuje sv. Ivanu Zlatoustom, je apo-
krifno, jer je taj svetac umro vie od tri prije nego to znamo za bilo koje
na Balkanu. Ali pokazuje da se odnosi na vrlo rano razdoblje.
Stoga je sa da je hereza bila
snana i opasna sila u Bugarskoj u devetoga u
doba na i borbi i Zapadne crkve. l
tovie, njezini doli su iz armenskih kolonija u Trakiji i
izravno iz Male Azije.
Vjerojatno je da su mnogi od ovih posljednjih stigli zajedno s ar-
menskim trgovcima. Oni su bili brojni u Bugarskoj u devetom
Neki od njih ostali su u sreditima Anchijal i Develt nakon
to ih je Krum oteo od Grka. Pored i bugarskih trgovaca, Armen-
ci su djelovali kao otpremnici u intenzivnoj trgovini Bizanta i
Bugarske, osobito tijekom Tridesogodinjeg mira (816.-46.). Treba imati
na umu da je Bugarska bila glavni emporij u trgovini sredi-
nje i sjeverne Europe s jedne strane i Bizanta s druge.
2
Uzdu
kih putova koji su vodili kroz Bugarsku,3 armenski trgovci prenosili su
transilvansku sol u Moravsku, a industrijske proizvode Carigrada i Male
Azije u sredinju Europu. Sa sobom su donijeli svoju vjeru,
ili monofizitsku. Njihova ih je pokretljivost korisnim posrednici-
ma Carstva i Bugarske. Armenci su bili osobito brojni u Solunu,
odakle su mogli lako prodirati u Makedoniju.
4
Armenske su kolonije
u Makedoniji od desetoga do

Do istoga je doao prof. Gn'goire, samo putem
izvora Petra Sicilskog: 'il n'y a oo. aucune raison de douter que, vers 872, les Pau-
liciens ne fussent nombreux et dangereux en Bulgarie' (,Autour des Pauliciens', B.
(1936), sv. XI, str. 611). Cf. A. Lombard, Pauliciens, Bulgares et Bons-Homems en
Orient et en Occident (Geneva, 1879), str. 11-21.
2 Vidi F. Dvornik, Les Legendes de Constantin et Mc!thode, str. 222-6, koji je iznio
na svjetlo dana mnoge nove koje govore o vanosti bizantske trgovine sa
sredinjom Europom od estoga do devetoga Sredinom devetoga
Bugarska je postala glavni posrednik Bizanta i Moravskoga carstva.
3 Vidi K. Die Heerstrasse von Belgrad nach Constantinopol und die Bal-
kanpasse (Prag, 1877).
4 Vidi G. L. F. Tafel, De Thesalonica ejusque agro (Berlin, 1839), str. xv-xix.
5 Za deseto vidi infra, str. 152; za jedanaesto, Theophylact of Ochrid, Epistolae,
P.G. sv. CXXVI, stupci 344-9; za dvanaesto, infra, str. 223; za trinaesto i K.
La Civilisation Serbe au Mayen Age (Pariz, 1920), str. 63; i 'Staat und Gesels-
chaft im mittelalterlichen Serbien', Denkschr. Akad. Wiss. Wien (1912), sv. LVI, dio
2, str.52.
91
Osim protiv opasnosti koju su predstavljali i monofi-
zitski Armenci, mlada Pravoslavna crkva Bugarske morala se boriti i s
prozelitizmom raznih religija, osobito onoga idova, koji
su imali naseljene kolonije u nekoliko velikih balkanskih gradova i koji
su bili agresivni prema Njihova prisutnost u Bugarskoj
je vjersku zbrku i broj onih koji 'multi ex diversis 10-
cis ... advenerint, qui... multa et varia loquuntur'.2 Responsa Nicolai kae
nam da je neki idov pokrstio mnoge Bugare i da je Boris, u neznanju
je li on ili poganin, i u valjanost svojega krtenja,
zatraio od pape smjernice po tim pitanjima.
3
Prema istom dokumentu, Bugarska je bila otvorena prema musli-
manskom utjecaju u prolosti: Boris je pitao Nikolu to treba raditi s
onim knjigama koje je njegov narod primio od Arapa.
4
nema
jasne naznake da su te knjige bilo kakav veliki uspjeh, ili da se
islam propovijedao u bilo kojoj velikoj mjeri u Bugarskoj u to doba.
5
Vidi G. L. F. Tafel, De Thessalonica, str. xiv. D. Cuhlev, IiICTOPHJI Ha 6'hJIrapCKaTa
l\'hpKBa, str. 243. Velika idovska kolonija (,mercatorumgenti') je postojala u
Solunu u prvom A.D. Poput Armenaca, oni su se vjerojatno odatle proirili
u Makeodniju i druge dijelove Bugarske mnogo prije 864. Zlatarski misli
da su idovski misionari doli u Bugarsku iz june Rusije; idovske kolonije bile su
rairene oko Azovskog mora i prije nae ere, a od osmoga one su pokazivale
prozelitsku djelatnost stanovnitvom sjevernih obala Crnoga mora,
a u devetom su uspjeli preobratiti kazarskog kana i (IiICOPHJI,
sv. I, dio 2, str. 65-6). Cf. F. Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome, str. 138-41, i Les
Legendes de Constantin et Methode, str. 148-211.
2 Vidi supra, str. 89 b. 3.
3 'A quod am Judaeo, nescita utrum Christiano, an pagano, multos in patria vestra
baptizatos asserritis, et quid de his sit agendum consulitis.' Resp. 104, P.L. sv. cxix,
stupac 1014.
4 'De libris profanis, quos a Saracenis vos abstulisse, as apud vos habere perhibetis,
quid faciendum sit, inquiritis.' Resp. 103, loc. cit. stupac 1014.
5 postoje neki podaci da je islama bilo poznato u Bugarskoj ne-
koliko nakon Vidi I. Ivanov, EOrOMMJICKM KHMrM M
JIereHAM, str. 368. Cuhlovljevo miljenje da su muslimanski doli u Bugarsku
iz krugova Bugara oko rijeke Volge (IiICTOpMJI Ha 6'hJIrapCKaTa l\'hpKBa, str. 242-3)
moe biti samo hipotetsko. Oni su mogli iz zemlje Kazara, gdje su u to doba
bili brojni. (Vidi V. N. Zlatarski, IiICTOPMJI, sv. I, dio 2, str. 67). Car Teofil preselio je
brojno muslimansko stanovnitvo u Makedoniju u prvoj polovici devetoga
Bili su naseljeni oko donjega toka rijeke Vardara i postali su poznati kao 'Vardarski
92
prethodna razmatranja, moemo kazati da je
i u Bugarskoj u devetoga stolje-
ometao aktivni prozelitizam heretika i
religija, koji su iskoritavali vjersku nestabilnost zemlje u
svojim naporima da osiguraju privrenost Bugara za svoje
doktrine. Bugarske crkve prikladno je usporedio Bugarsku
u to doba s debatnim klubom koji je odzvanjao estokim sukobima stra-
nih misionara.!
U jednom su smislu te religijske borbe imale blagotvoran
na Bugarsku pravoslavnu crkvu. s da se bori protiv
hereze od samoga trenutka svoga utemeljenja, ona je bila prisiljena orga-
nizirati se na jedinstvenoj i podlozi. Premda kanonski
podvrgnut vlasti Ekumenskoga patrijarha, arhiepiskop Bugarske uivao
je punu neovisnost u pitanjima uprave i unutarnje discipline.
2
Biskupije
(ili eparhije) bile su organizirane na strogo hijerahijskom koje je
bilo blisko onome Bizantske crkve. Iako je cilj Borisa i bugarskih crkve-
nih vlasti bio obnoviti gdje god je drevne stolice, koje
su postojale prije Velikih prodora, je stvoreno nekoliko novih
eparhija.
3
stolica bila je smjetena na jugozapadu, tj. u Makedoni-
ji, toj drevnoj kolijevci i na sjeveroistoku, koji je
gradove Plisku i Preslav, gdje je bilo i upravno sredite Bugar-
ske. Tako se s oboda zemlje rad na prosvjetljenju mogao iriti prema div-
ljijoj i zaostalijoj unutranjosti.
Turci' (vidi K. Geschichte der Bulgaren, str. 222, Zlatarski, op. cit. sv. I, dio I,
str. 341, b. 2). F. (,Bogom ili i patareni', Rad Jugoslavenske Akademije (Zagreb,
1869), sv. VII, str. 98) misli da su oni bili odgovorni za irenje islama u Bugarsku.
Zlatarski je pokazao da se 'Vardarski Turci' nisu uputali u nikakvu mi-
sionarsku djelatnost i da su bili pokrteni ubrzo nakon njihovoga prisilnoga dose-
ljenja u Mekodoniju (op. cit. sv. I, dio 2, str. 67). Za 'Vardarske Turke', vidi F. Tafel,
De Thessalonica, str. 70-86; S. OxpMAcKa ApxMeIIMcKoIIMja Y IIOqeTKY
XI BeKa, Glas Srpske Kraljevske Akademije (Beograd, 1908), sv. LXXVI, str. 61.
IiICTOPMJI Ha 6'hJIrapCKaTa l\'hpKBa, str. 242.
2 Vidi Zlatarski, IiICTOPMJI, sv. I, dio 2, str. 145, 203 et seq.
3 Vidi Zlatarski, ibid. str. 208-14; Cuhlev, op. cit. str. 360-70; Runciman, op. cit. str.
135-6. Za Borisove vladavine postoje pOllzdani podaci o postojanju stolica,
sa stalnim metropolitima: Ohrid, BregaInica, Morava, Sardika, FilipopoJ, Provadia,
Oristra (sjedite arhiepiskopa Bugarske).
93
Ta je centralizirana organizacija postala tim nunija jer je Bugarska
crkva, u svojim naporima da u zemlji, bila s
potrebom dvostruke borbe: mogli bismo da se njezin obrambeni rat
sastojao u njezinoga stada od hereze, dok se njezin
rat vodio protiv poganstva.
Borisovo krtenje zadalo je samo povrni udarac poganstvu. Sto-
ljetna tradicija nije se mogla iskorijeniti duhovnim i
vladara. Dokaze da su poganska vjerovanja i preivjeli
iz 864. godine nalazimo u Responsa Nicolai, koja nas da su
866. godine mnogi Bugari tovali idole,l izvodili poganske obrede prije
polaska u borbu/ nosili amajlije oko vrata da bi se oporavili od bolestV
oktidali komade kamena obdarenoga svojstvima,4 i
no se zaklinjali na svojim
5
rat pogan stvu Crkva je progonila ustrajnoga i neuhvat-
ljivoga neprijatelja. Kao i u toliko mnogo drugih zemalja, vladar je silom
nametnuo svojim podanicima, a novo irilo se iz dvo-
ra prema udaljenijim Bugarske. Taj je proces bio neizbjeno
vrlo spor, a u neke dijelove zemlje, osobito na sjeveru, je u
jedva prodiralo, uslijed sporih i tekih komunikacija i nedovolj-
noga broja dostupnoga Dodatna prepreka bila je po-
u je bugarsko koje se sastojalo od episkopa,
i bilo poptuno a liturgija i propovijedi
obavljala se na jeZiku kojega velika naroda nije poznavala.
6

'Qui Christianitatis bonum suscipere renuunt, et idoli s immolant, vel genua cur-
vant.' (Resp. 41, PL. sv. CXIX, stupac 995).
2 'Refertis quod soliti fueritis, quando in procIium progrediebamini, dies et horas
observere, et inacantationes, et joca, et carmina, et nonnulta augu ria exercere.'
(Resp. 35, ibid. stupac 993).
3 'Pcrhibentes quod moris sit apud vos infirmis liga turam quamdam ob sanitatem
recipiendam ferr pendentem sub gutture.' (Resp. 70, ibid. stupac 1008).
4 Refertis quod lapis inventus sit apud vos ... , de quo si quisquam ob aliquam infirmi-
tatem qUid accipit, soleat aliquoties remedium corpori suo praebere.' (Resp. 62, ibid.
stupac 1003).
5 'Perbibetis vos consuetudinen habuisse, quotiescunque aliquem jure-jurando pro
qualibet re disponebatis obligare, spatham in medium afferre, et per eam juramen-
tum agebatur.' (Resp. 67, ibid. stupac 1005)
6 V. N. Zlatarski, I1cTopMJI, sv. I, dio 2, str. 204-5.
94
viim klasama, kao to smo pokazali, vladalo je snano suprotstavljanje
i uznemirenost. Mase, s druge strane, iako su
prihvatile slobodno ili silom, nisu mogle tako lako napustiti
svoja drevna vjerovanja i obrede, s kojima je bio usko povezan njihov
ivot od kolijevke do groba. Kao ishod takvoga stanja, dva ivota,
stari i novi, nakon prvoga neizbjenoga sudara, postupno su se stopila
i proizvela ono dvosmisleno stanje koje je u raznim oblicima i u razli-
dobima postojalo u svim slavenskim i doista u svim
zemljama, a koji su ruski crkvenjaci nazivali 'dvojna vjera' (ABOeB'Bpie).l
Pretapanje poganskih bogova u svece i pogan-
skih crkvenim svetkovinama postupno je ublailo razlike iz-
ta dva ivota, ali nikada se nisu mogle potpuno ukloniti.
Pravoslavna crkva, slobodnija u tom pogledu od
prilagodila je neke od drevnih obreda vlastitim doktrinama i tako je do
danas neke koji su po svome podrijetlu poganski.
3
Me-
u cjelini Pravoslavna je crkva strogo sve ostatke pogan-
stva, i njezine propovijedi, zabrane, naputci i hagiografije sadre
spomene 'dvoje vjere'. Poduzimane su stroge mjere, ne samo protiv ido-
lopoklonstva, protiv bilo kojih igara ili pjesama izravno ili neizravno
povezanih s poganskim postupcima. one nisu bile nikada pot-
puno uspjene i, u usporedbi s neprestanim prijetnjama crkvenjaka, po-
stojala je masa nejasnih, stalno koja su postupno
asimilirala sve vie elemenata, ali su jo UVijek zadravala dio
svojega izvornoga dvojstva.
Ali opasnosti od poganstva u Bugarskoj nisu se na taj
pasivni, i podsvjesni, otpor masa. je 866. godine dio bojara
pokuao putem coup iskorijeniti iz zemlje. Bili su za-
plaeni Borisovim protumjerama i uutkani do
konca njegove vladavine. Ali kada se Boris 889. povukao s prijestolja i
Vidi L. Niederle, Slovanske Staroitnosti - ivot starych Slovanu, dio II, sv. I, str.
9-12 i Manuel de l'Antiquite Slave, sv. II, str. 128, 168. Vrijedne obavijesti o odnosu
poganstva i u Rusiji mogu se u E. V. 5I3bIQeCTBO M
.LIpeBHJIJI PYCb (St Petersburg, 1914), i u Mansikka, Die Religion der Ostslaven. Cf. A.
N. Pypin, I1cTopJl PYCCKOI1 71MTepaTypbI (3. izd.; St Petersburg, 1907), sv. I, str. 73-4.
2 L. Niederle, Slov. Staro. loco cit. str. 273-4, i Manuel, sv. II, str. 168.
3 Vidi Slov. Staro sv. i, dio l, str. 292,294-5.
95
uao u manastir zgrabili su priliku da ponovno udare. Osigurali su pot-
poru samoga princa Vladimira, Borisovoga najstarijega sina i nasljed-
nika. Vladimir, koji je nasuprot Borisovoj poznatoj trijeznosti, vodio
raskalaen ivot, potpuno je izokrenuo politiku svojega oca. Nadalje, on
je ohrabrivao obnovu poganstva,! naredio je ruenje crkvi i
proganjati

Boris je u svojem uto-
postao svjestan prijetnje svome sveukupnom ivotnom djelu. On
se je 893. iznenada pojavio u Pliski, okupio one kOji su mu ostali vjer-
ni, ponovno preuzeo poloaj vladara i dao Vladimira oslijepiti
Onda je sazvao skuptinu zemlje, koja je potvrdila odluke:
Borisov sin, Simeon, postao je vladar, glavni grad preseljen je iz
Pliske u Preslav, a u cijeloj zemlji jezik je slubeno zamijenjen sta-
roslavenskim. Kada je postigao to je elio, Boris se vratio u manastir.
Slubena poganska obnova trajala je godine.
3
Od svih mjera koje je
proglasio 'sb or' (sabor) iz 893. godine, slubeno priznavanje staroslaven-
skoga kao govornoga i pisanoga jezika Bugarske bila je najdalekosenija
po svojim Ta je odluka bila izravno povezana s
od vanosti u bugarskoj povijesti kOji se dogodio osam godina
ranije: Kliment, Naum i Angelarije, koji su, kao glavni sv. Me-
toda, bili protjerani iz Moravske uslijed spletki i progona
stigli su u Bugarsku 885.
4
Oni su sa sobom donijeli slavensku
Svetog pisma, kojeg je preveo sv. Metod, kao i slavensku liturgiju
koja se dotad upotrebljavala u Moravskoj i Panoniji.
5
Boris je
Regino, Chronicon, M.G.H. Ss. sv. I, str. 580: 'Interea filius eius quem regem consti-
tuerat, longe apaterna intentione et operatione recedens, praedas coepit exercere,
cbrictatibus, comessationibus et libidinibus vaca re, et omni conamine ad gentilita-
lis ritum populum noviter baptizatum revocare.' Sigebertus, Chronicon, M.G.H. Ss.
sv. I, str 341; Annalista Saxo, ibid. str. 575: 'Sed cum filius eius iuveniliter agens, ad
gcntilitatis cult um veHet redire.'
2 Cf. Zlatarski, ibid. str. 246-9. Arhiepiskop Josifbio je zatvoren.
3 Vidi Zlatarski, ibid. str. 249-60, Runciman, op. cit. str. 134-5. Dokaz organskoga
jedinstva Borisove religijske i opcije - i Vladimirovoga potpunoga suprot-
stavljanja toj politici - lei u da je ovaj posljednji sklopio savez s kraljem
Arnulfom iz obrnuvi tako probizantsku politiku svojega oca i vrativi
se na onu Omortaga.
4 Vidi F. Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome, str. 312-13; Spinka, op. cit. str. 46-7.
5 O cijelom pitanju staroslavenske liturgije u sredinjoj Europi u vezi s misijom Kon-
96
primio misionare, jer je odmah shvatio da je u njima pronaao sredstvo
za postizanje svojega staroga cilja. Utemeljiti pravu Slavensku crkvu u
kojoj bi slube, propovijedanje i sama hijerarhija bili blii narodu. Rad
sv. Klimenta i sv. Nauma izravno je imao za ishod duboku preobrazbu
Bugarske crkve i cijeloga vjerskoga ivota zemlje i tako je, kao to
pokazati, neizravno pogodilo rast hereze u Bugarskoj.
Ubrzo po njegovom dolasku u Plisku, Klimenta su poslali u Make-
doniju, gdje je organizirao svoje sjedite nedaleko Ohrida. Tamo je ne-
prekidno sedam godina radio makedonskim Slavenima; pokrstio
je one koji su jo uvijek bili pogani, propovijedao na starosla-
venskom, gradio crkve, utemeljio manastir Pantelejmon u Ohridu i prvu
bugarsku slavensku kolu u Devolu, te poboljao poljodjelstvo. l
U Klimentov pratilac i prijatelj, Naum, ostao je u
Pliski, gdje je u izravnoj suradnji s Borisom i u stalnom dodiru s Ma-
kedonskom kolom izgradiO drugo slavensko sredite u
Bugarskoj. Utemeljio je manastir sv. Pantelejmona blizu Preslava na
rijeke Tihe, koji je postao drugi Ohrid.
2
Na taj je rad i Metoda, koji su bili protjerani iz Moravske
i Panonije, bio spaen za Bugarsku, gdje je za neko vrijeme donio obilne
plodove. Kao ishod truda sv. Klimenta i sv. Nauma, Simeonova vladavi-
na postala je u mnogo pogleda zlatno doba staroslavenske pismenosti,3
kada je u razdoblju od otprilike dva napisan broj
djela na staroslavenskom.
Preslavska kola bila je osobito zapaena po svojoj staroslavenskoj
knjievnoj produkciji. toga su bili prijevodi i preradbe Bizantskih
stantina i Metoda detaljno se raspravlja u Dvornikovim knjigama Les Slaves, Byzan-
ce et Rome au IXe siixle i Les Legendes de Constantin et Methode
Devol je ostao sredite Klimentove djelatnosti do njegovoga imenovanja 893. za epi-
skopa Debrice i Velice. Osobno je staroslavensku knjievnost i pripre-
mao svoje za dunosti, i u Bugar-
skoj crkvi. Tijekom sedam godina, 3500 prolo je kroz njegove ruke. Vidi
Theophylactus of Ohrid, Vita S. Clementis Bulgarorum Archiepiscopi, P.G. sv. cxxvi,
stupci 1193 et seq.; cf. N. L. Tunitskij, CB. KlIMMeHT elIMCKOlI clIoBeHcKMVr (Sergiev
Posad, 1913); Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2, str. 226-39. Opirna biografija radova koji
se bave sv. Klimentom daje se u F. Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome, str. 313-16.
2 Vidi Tunitskij, op. cit. str. 251-5; Zlatarski, op. cit. str. 239-43.
3 Vidi S. N. Palauzov, BeK 60JIrapCKOro l\apll CMMeoHa (St Petersburg, 1852).
97
otaca,l ali ostalo su bila izvorna djela.
2
U je sam princ Simeon
bio glavno i sila Preslavske kole. Kao stu-
dirao je knjievnost i filozofiju u Carigradu, vjerojatno u poznatoj
koli Magnaura, gdje postao poznat kao Njegovo poznavanje
staroslavenskoga i bili su vrijedna prednost za Preslavsku kolu.
3
Ali sama ta ovisnost o monarhu, iako isprva dobrodola, postala
je izvor slabosti za slavensku kolu u Preslavu. Simeon, koji je
svoju vladavinu u najboljoj tradiciji svojega oca, postao je kasnije opsjed-
nut svojom eljom da smrvi Bizant. Njegovi neprestani i ratovi
protiv Carstva i njegova potraga za svjetovnom slavom i ugledom zau-
zeli su svu njegovu pozornost, pa nije bilo vjerojatno da on pokazati
mnogo interesa, ili davati potporu skupini crkvenih pisaca koji su
da Bizantski oci postanu dostupni Bugarima.
tovie, i u svojem najslavnijem razdoblju, Preslavska kola
patila je od opasnoga nedostatka: ostala je uglavnom crkvena, uvelike
i poneto akademska; njezina knjika proizvodnja bila je
neprocjenjiva bugarskim crkvenjacima, ali teko masama.
To, nedvojbeno, djelomice objanjava da starobugarska knji-
evnost, dok je neprocjenjivu uslugu u Rusiju i Srbiju
posredstvom bizantsku tradiciju, nije uspjela razviti sve svoje
u vlastitoj domovini.
4
Treba zamijetiti da neuspjeh bugarske pravovjerne knjievnosti da
se ukorijeni na temeljima djelomice objanjava kasniji po-
rast inovjerne i knjievnosti u Bugarskoj.5
kola sv. Klimenta u Ohridu bila je manje knjievna, a vie pro-
svjetna i blia narodu. tovie, iz povijesnih i zemljopisnih razloga, ona
Za istaknute crkvene pisce Preslavske kole kao to su: Ivan Egzarh, episkop Kon-
stantin, redovnici Grigorije, Hrabar i Duks, vidi Palauzov, op. cit. passim; K. Ka-
J10aHH EKcapx 60lIfapcKVlH (Moskva, 1824); Cuhlev, op. cit. str. 419-46;
Zlatarski, op. cit str. 169-70,258-9,347-50,853-60.
2 Ta su straoslavensku gramatiku Ivana Egzarha i apologiju za staro sl a-
vensku knjievnost redovnika Hrabara.
3 Vidi Zlatarski, op. cit. str. 279-81. Cf. Tunitskij, op. cit. str. 251-6.
4 A. N. Pypin i V. D. J1CTOpVl!l CJIaB!lHCKVlX JIVlTepnyp (2. i 3. izd.; St Peter-
sburg, 1879), sv. I, str. 67. Tek je sredinom bugarska knjiev-
nost doivjela novi procvat.
5 Cf. infra, str. 154-5.
98
je ostala odvojena od glavne struje bizantinizma, koja je, osobito nakon
Simenonove smrti, preplavila Bugarsku. Za vrijeme ivota svoje-
ga utemeljitelja ona je izgradila temelj istinski slavenske Bugarske crkve,
ali je nakon smrti sv. Klimenta 916. njezina apostolska djelatnost bila
znatno smanjena. Tu su opet, Simeonovi stalni ratovi s Bizantom oz-
biljno otetili rad njegovih sv. i sv. Metoda u Bugarskoj.
Taj je rad imao potpuno odobrenje i potporu najviih crkvenih vlasti u
Carigradu, to je bio kriterij njezine valjanosti i bitan preduvjet za njezin
uspjeh.l Sv. Kliment to je dobro shvatio. svojim na-
i Borisovom voljom, on je prema Crkvi Bizanta uvijek
zadrao potovanje i sinovsku privrenost.
Na po Bugarsku crkvu, tu mudru politiku nije slijedio Si-
meon: u svojim zahtjevima za s bizantskim bazilejom
i za potpunom crkvenom od Carigrada, on je svojevoljno
uzdigao arhiepiskopa Bugarske na rang patrijarha i sam se dao okruniti
za 'cara i autokrata svih Bugara'. Taj pobune protiv Bizantske crkve
vjerojatno se dogodio 918., dvije godine nakon Klimentove smrti, a mo-
emo sa ustvrditi da se veliki apostol slavenstva ne bi nikada
s time sloio.
2
Bugarsku crkvu u poloaj otpadnika i prisva-
prema Ekumenskoj stolici, Simeon je izdao rad sv. Klimenta. to-
vie, u svojoj elji da zbaci Carstvo, bio je prisiljen otvoriti svoju zemlju
bizantskim utjecajima, u pokuaju da osvoji Bizant vlastitim orujem.
Simeon nije uspio u svojoj politici nasilja, a za vladavine njegovoga sina
Petra, bizantske ideje i institucije preplavile su dio Bugarske i ozbilj-
no onesposobile slavenski nacionalni razvoj. U sve irem jazu
heleni zira ne Crkve i Drave i masa, od kojih je dio ivio u neznanju,
ravnodunosti ili neprijateljstvu, batina sv. Klimenta nije uspjela odi-
Zanimanje i simpatije s kOjima je bizantska vlada gledala na rad sv. i sv. Meto-
da pokazuje epizoda: nakon propasti Metodovoga rada u Moravskoj, neke
od njegovih prodali su kao heretike idovima. U Veneciji ih je otkrio ve-
leposlanik Bazilija L, kOji ih je otkupio i doveo natrag u Carigrad. Car ih je primio
uz i dao im povlastice. Neki od njih su otili u Bugarsku, vjerojatno na
Bazilijev prijedlog, i tako se pridruili svojim drugovima koji su putovali niz Dunav
iz Moravske. Vidi F. Dvornik, Les S!aves, Byzance et Rome, str. 298-9.
2 Vidi Zlatarski, op. cit. sv. L dio 2, str. 399-401; Spinka, op. cit. str. 52-3.
Runciman ne Zlatarskijevu kronologiju i stavlja uspostavu Bugarske patri-
jarije u 926. godinu (op. cit. str. 174).
99
grati ulogu kulturnoga posrednika koju je bila mogla Postojanje
toga jaza Crkve i naroda bilo je, po samoj svojoj prirodi, po-
voljno za irenje hereze. su osobito imali koristi od toga, jer je
svrha njihovoga prozelitizma bila upravo udaljiti bugarske mase od Pra-
vovjerne crkve korupciju i svjetovnost njezinih predstavnika.
Simeonova katastrofalna politika prijetila je da jo vie obezvrijedi
najdragocjeniji dar kojim su sv. Metoda obdarili Bugrasku, sta-
roslavensku liturgiju. je za vladavine Borisove, kada je nakon 885.
uvedena u Bugarsku, pobudila suprotstavljanje kod nekih pripadnika lo-
kalnog je poloaj u zemlji kao i
upravitelja bio doveden u pitanje liturgijom na narodnom jeZiku i poslje-
porastom broja bugarskih Neki od njih zastupali su
stajalite protiv staroslavonske liturgije da je jedino zakonito to-
vati Boga na tri jezika, tj. hebrejskom, i latinskom. Bugarski re-
dovnik Hrabar odbacio je to miljenje pod nazivom 'hereze triju jezika'.l
U doba kada je postojao sklad i razumijevanje viim predstav-
nicima Bizantske i Bugarske crkve, suprotstavljanje slavenskoj liturgiji
nekih lokalnih moglo je biti samo od prolazne vanosti,
osobito dok su joj vlasti u Carigradu bile otvoreno naklonjene.
2
Ali uza-
u svojoj apologiji za staroslavensku knjievnost, W nI1CMeHeX'h QpHOpl13bl\a Xpa6pa,
napisanoj, prema Zlatarskom (op. cit. str. 860) 887. i 894.
Pojam tri sveta jezika nastao je rano na Zapadu. Moemo ga u !zido-
ra Seviljskog (Etymologiarum, knj. IX, s. I, P.L. sv. LXXXII, stupac 326): 'tres autem
sunt linguae sacrae: Hebraea, Graeca, Latina, quae toto maxime exceIIunt. His na-
mque tribus super crucem Domini a Pilato fuit causa ejus scripta.'
U polemikama Zapadne i crkve, Latine su katkad optUivali zbog
'hereze tri jeZika' (vidi J. Hergenrother, Photius, Patriarch von Constantinopel (Re-
gensburg, 1867-9), sv. III, str. 206-8). To se pitanje postavilo u Moravskoj, u svezi
sa suprotstavljanjem slavenskoj liturgiji (vidi N. L. Tunit-
skij, CIl. KJJI1MeHT, str. 131-4). Ta razmatranja dovela su M.S. Drinova do stajali-
ta da jc Hrabar, pristae 'hereze tri jezika', ciljao na rimsko
(V!cropWleCKI1 np1>mel1'h Ha 6'hJJfapCKaTa L\'hpKlla, Sofija, 1911, str. 46-7). Ali, koli-
ko je poznato, u doba kada je Hrabar pisao nije bilo latinskih u Bugarskoj;
a njegove optube za herezu mogle su jedino biti usmjerene protiv zadrtoga dijela
skupine u Bugarskoj (vidi Cuhlev, op. cit str. 587-689; S. Stanimirov,
V!CTOPl1il Ha 6'bJlrapcK<rra l\1'pKBa, Sofija, 1925, str. 92-3).
2 Vidi Tunitskij, op. cit. str. 239-48. O stajalitu Bizantske crkve prema li-
turgijama raspravlja se u F. Dvornik, National Churches and the Church Universal
(London, 1944).
100
jamno nepovjerenje i mrnja Bugara i Grka, uzrokovani Simeo-
novim ratovima i tijekom desetoga znatno su
rast slavenskoga To je ohrabrilo Grke da slavensku liturgiju
dre preprekom svojoj prevlasti nad Bugarskom crkvom, a Bugare da ju
rabe kao oruje vjerskoga nacionalizma protiv bizantskoga imperijaliz-
ma. Tako se pravoslavno liturgija na narodnom jeziku, povezano
s autokefaInim crkvama, zamagljvalo i pogreno pa je
tako bilo pripremljeno tlo za porast vjerskoga nacionalizma u Bugarskoj.l
Taj ekstremni nacionalizam, kOji je uglavnom nastao uslijed gubit-
ka pravoga ekumenskoga Crkve, nerijetko je u
smislu povezan s porastom hereze.
Sada je potrebno razmotriti razvoj hereze za Simeonove vladavine i
njezin odnos prema radu sv. Klimenta i sv. Nauma.
U neposrednom smislu ne moe biti dvojbe da je djelatnost
ka sv. Metoda zadala snaan udarac herezi u Bugarskoj. Prije 885. go-
dine napadi heretika (osobito na Pravovjernu crkvu bili su
olakani neizbjenim jazom i bugarskoga
naroda koji je nastao zbog razlika u jeZiku i nacionalnosti. Nakon 885.,
a osobito nakon 893., uspjeh Borisa i 'Svete sedmorice'2 u zbliavanju
Bugarske crkve i naroda oduzeo je optubama heretika dio tla ispod
nogu i Crkvi da preobrati mnoge dotad tvrdokorne pogane i
da osokoli kolebljive Liturgijski i hagiografski podaci spomi-
nju, podvizima 'Svete sedmorice', iskorijenjivanje hereze.
kanon sastavljen u njihovu slavi ih 'to su potpuno unitili herezu
onih stranih vukova, mesalijanaca'.3 verzija ivota sv. Vladimira
Dukljanskog na K1imentovo iskorijenjivanje 'hereze bogumila i
mesalijanaca'.4
Izraz 'nacionalizam Bugarske crkve' koji rabi Zlatarski i drugi bugarski povjesni-
da bi opisali spoj pravoslavlja i slavenstva, to su Boris i sv. Kliment uspjeli
uglavnom nesretan je i ali prikladno opisuje iskrivljavanja kOjima
je taj spoj kasnije bio podvrgnut. Porast takvoga vjerskoga nacionalizma moemo
vrlo zapaziti u pOVijesti junih Slavena.
2 'Sveta sedmorica' (oI 1iylOL iTT<xpl8OL) naziv je kOji je Pravoslavna crkva dala sedmo-
rici najistaknutijih slavenskih apostola, sa sv. i sv. Metodom.
3 a'(pwlv AUKWV nov oelvwv MaaaaAlavwv, (Vidi B.
Zadar, 1867, str. 98).
4 Simeona se opisuje kao TOU flaKaplWTaTou ayiou ...
101
na bogumile je i nedvojbeno je nastalo
zbog kasnijega dodatka u Ziti ja sv. Vladimira, koja je i
sama prijevod, na mnogim mjestima slavenskoga izvornika. l U
doba sv. Klimenta, bogumilska sljedba nije se jo pojavila, ali je spomi-
njanje mesalijanske hereze kao protupravovjerne sile u Bugarskoj vrlo
vjerojatno i mogu ga poduprijeti povijesni dokazi.
Taj najraniji spomen mesalianizma u Bugarskoj osobito je vaan
u vidu da je ta hereza, zajedno s pavlikanizrnom, izvrila
jan utjecaj na bogumilsku sljedbu.
Prodor mesalijanaca iz Male Azije u Bugarsku je prima facie uvjerlji-
va hipoteza. S obzirom na povezanosti koje su vrlo vjerojatno postojale u
Armeniji i Maloj Aziji mesalijanske i sljedbe
2
sasvim
je vjerojatno da je 'Sirijcima' i 'Armencima' preseljenima u Trakiju
u osmom bilo barem neto mesalijanaca. Neki od kolonista koje
je Konstantin Kopronim tamo naselio 757. doli si iz Melitene, koja je
bila vano mesalijansko sredite koncem a vjerojatno
i kasnije. Tu hipotezu podaci Cedrenusa,3 koji tvrdi da su oni
mesalijanci koje je iz Sirije protjerao Flavijan nali u Pamfiliji i
odatle se u velikom broju proirili u zapadni dio Carstva, to po svoj pri-
lici Trakiju.
4
Cedrenusovo podupire i Mihajlo Psel,
kOji opisuje brojne mesalijance u Trakiji sredinom jedanaestoga
5
Iz Trakije su mesalijanski heretici mogli lako prodirati u razne dije-
love Bugarske isto onako kao i te ne moe biti nikakve dvojbe
da je desetoga ako ne i prije, mesalianizam tamo po-
stojao zajedno s herezom kao prijetnja Pravovjernoj crkvi.
uipEaew<; TWV BoyoJ1lAWV Kul MuaauAlUvwv. (AKOAou8lu TOU
Kul TOU Kul
<9UUJ1UTOUPYOU, Mleci, 1774. Nisam uspio konzultirati taj izvor i citiram iz V. Levit-
sky, lJOrOMMlIbcTBO--60JIrapCKa51 epecb, Hristjanskoje dio 1, str 57-8.).
Vidi Yu. Trifonov, nec'i;l1aTa Ha K03Ma ITpecBMTepa M HeMHM5IT'b aBTOp'b, S.B.A.N.
(1923), sv. XXIX, str. 49-52.
2 Cf. supra, str. 71.
3 Cedrenus, CS.H.B. sv. l, str. 516; Ei<; 8i:: ITUIl<pUAluv avexwp'lauv Kul TUUT'lV
eTTAllPwauv, VUV Br axe80v eiTTe"iv Kul TTAeiOVU Mmv.
4 To je i miljenje J. Gieselera, Lehrbuch der Kirchengeschichte, sv. II, dio i, str. 401-3.
Cf. I. von D611ingcr, Beitr. Sektengesch. Mittelal. sv. i, str. 34.
5 Cf. infra, str. 187-193-191.
102
Premda je izjava u Zitiju sv. Vladimira u svezi Klimentova iskorijenjiva-
nja mesalianizma svakako pretjerivanje (s obzirom da posjedujemo ne-
pogreive dokaze o prevladavanju te hereze u Bugarskoj u drugoj polovi-
ci desetoga na borbu protiv njega savreno
je prihvatljivo.
Vano je primijetiti da, iako su i mesalijanska hereza u
Bugarskoj imale brojne dodirne kako u doktrinama tako i u zajed-
suprotstavljanju Crkvi, one su uVijek ostale posve jed-
na od druge. Postojale su vane razlike u ivota njihovih prista-
a: tako ne moemo nikakve tragove krajnjega
asketstva ili krajnje nemoralnosti, to je svojstveno mesalijancima. Za
razliku od kontemplativnog ivota ovih drugih, prvi su zadrali svoje
aktivne i ratoborne osobine, i, dok su bili poznati po svojoj mr-
nji prema redovnicima, l mesalijanci su imali osobitu naklonost prema
ivotu.
Dokaze za prozelitizam heretika u Bugarskoj za vladavine Simeo-
nove moemo u napadu Ivana Egzarha na 'prljave manihejce i
sve poganske Slavene ... kOji se ne stide nazivati Vraga najstarijim sinom
[Boga).2 na poganske Slavene je jer je to najranija
izravna naznaka o savezu hereze i poganstva u Bugarskoj. Doista
je vrlo vjerojatno da su se heretici, u svojoj mrnji prema Crkvi, povezi-
vali s onim elementima kOji su bili najnepokorniji njezinom utjecaju i
kOji su izraavali svoje nezadovoljstvo s novim poretkom
se svojim starim poganskim tradicijama.
Ivan Egzarh uzima izraz 'manihejski' u smislu
u skladu s pravovjernih pisaca da rabe taj pridjev kako
bi njime nekoliko sljedbi kojih se temeljilo na manjem
ili stupnju dualizma povezanoga s doktrinama Manija, a osobito


ne postoje dokazi da su da je
-l Cf. supra, str. 52.
2 .L(a ce cpaMlI'i;IOT'b oy60 BbCM nOlllM6eHHM M CKBP'bHHM MaHMxeM M BCM noraHMM
clIoB'i;He ... TO )Ke He CTbIl1eTce I1M5IBOlIa rnarolIlOll.\e CTap'i;MIlla CblHa (Ivanov, op. cit.
str. 20).
3 Od osmoga se u bizantskim izvorima opisuje kao 'manihejce'.
Vidi V. Grumel, Regestes des Actes du Patriarcat de Constantinople (Constantinople,
1932), sv. I, fasc. II, str. 6,27.
103
Vrag najstariji sin Boji. Nepoznato je podrijetlo te doktrine, ali
od druge polovice desetoga ona se pripisuje bogumilima. l
Nije nerazumno tvrditi da je rast hereze u Bugarskoj bio neizravno
olakan Simeonovom agresivnom politikom prema Bizantu. Snano ne-
prijateljstvo prema Grcima irilo se u narodu i nije se stialo za vrijeme
vladavine njegovoga nasljednika Petra. Istodobno je Petrova vladavina
bila obiljeena krajnjom bizantinizacijom u crkvenoj, upravnoj i dru-
tvenoj sferi, te politikom slijepe pokornosti prema Carstvu. Kao poslje-
dica toga, heretici su se tada ne samo s Bizantske
crkve, koju su osobito mrzili, i sa sve utjecajem popratnih svje-
tovnih institucija na svaki vid bugarskoga ivota; stoga je potpuno pri-
rodno da su bugarski heretici iskoritavali u zemlji
za vlastite ciljeve. To objanjava vanu da je hereza u Bugar-
skoj, od bitno vjerske pojave poprimila tijekom desetoga izrazito
drutveni vid.
2
Iz toga se razloga pravi uzroci i obiljeja bogumilstva ne mogu shva-
titi, a da se njegov rast ne povee s drutvenim i ekonomskim vidovima
bugarskoga ivota u desetom Osobito je potrebno razmotriti
trend bizantskoga utjecaja u Bugarskoj, s obzirom da se bogumilstvo ra-
zvilo u desetom i jedanaestom djelomice kao reakcija na njega.
Utjecaj Bizanta na bugarske institucije se je snano pod
Simeonom, osobito nakon uspostave Bugarske patrijarije. U crkvenoj
sferi, organizacija metropolitskih i episkopskih eparhija, koja je
pod Borisom, bila je dovrena.
3
Dvor patrijarha usko se ugledao na onaj
Ekumenske stolice, s patrijarijskim sinodom i velikim brojem crkvenih
dostojanstvenika.
4
je uspostavljeno kao nova klasa u Dravi,
time da je njegove zakonske bizantsko kanonsko pravo,
a njegovo odravanje se OSiguralo redovitim prihodima.
5
po-
Vidi infra,str.129, b. 3, 188-191,209. Modaje zanimljivo primijetiti da sekozmoloki
mit o dvoje starijega i zloga, koji ima vlast nad svijetom, i i dobroga,
koji naslijediti Kraljevstvo koje u iranskom zurvanizmu, koji je,
kao to smo istaknuli, imao utjecaja na maniheizam (cf. supra, str. 14-15).
2 Vidi infra, str. 142-145-144.
3 Vidi Cuhlev, op. cit. str. 458-80.
4 Ibid. str. 482-96. Cf. M. S. Drinov, IQ)!(Hble ClIaBilHe 11 BI13aHTI1J1 B'b X BeKe, str. 71-2.
5 Dokazi o materijalnoj potpori koju je dobivalo u doba Simeona mogu se
u redovnika Duksa Ivanu Egzarhu: 'Koji drugi posao imaju
104
stupno se irio jaz viega metropolita i episkopa, kOji
su uivali brojne povlastice i su interesi bili povezani s onima Drave,
i upnih se drutveni poloaj sredinom desetoga
nije mnogo razlikovao od onoga slobodnih seljaka. l U sferi dvo-
ra i vlade, mnoge bizantske institucije usvojene su tijekom Simeonove
vladavine. Vrhovni poloaj autokrata u Dravi, sjaj dvora u Preslavu kOji
je ostavljao pokrajinskoga posjetitelja bez i u

naslovi polo-
aja u vladi i dravnoj slubi, izravno su od Bizanta.
3

je da se za Simeonove vladavine, ratovima te dvije zemlje,
odnosi Bizanta i Bugarske nisu potpuno prekidali.
4
U prvoj godini Petrove vladavine (927.), savez Bugarske i Bizanta
osnaio se mirovnim sporazumom po kojemu je car formalno priznao
Petrov naslov 0UGLAEU<; i autokefalnost Bugarske crkve; tovie, putem
Petrove enidbe s Marijom Lekapen, unukom cara Romana, bizantski
utjecaj zadobio je uporite na bugarskom dvoru, a Carstvo korisno oko u
unutarnje poslove Drave.
5
Slika bizantinizacije Bugarske za Petrove vladavine (927.-69.) bila bi
nepotpuna bez uvida u drutvene i ekonomske prilike, koje
su bile vanim uzrocima rasta hereze.
Ekonomska struktura Bizantskoga carstva u desetom je
prolazila kroz ozbilnju krizu. aristokracije (ouvuTOi) je rasla. Svojim
nekontroliranim stjecajem zemlje ona je ubrzavala razvoj latifundia, a
otkupom seoskih i vojnih imanja (tako obiljeje bizants-
tke agrarne ekonomije u sedmom i devetom ona je prijetila da
lii Dravu glavnoga oslonca njezine vojne kao i njezinih najboljih
poreznih platia, to je uzrokovalo ozbiljnu zabrinutost sredinjih vlasti.
tovie, mali posjednici i kmetovi, u vidu opseg i pritisak opore-
osim da i piU knjige?' Vidi Cuhlev, op. cit. str. 500.
Vidi S. S. CI1MeOHOBa E'blIrapl1i1 OT'b A'bp)!(aBHO-rrpaBHo meAI1ll\e, C.S.U.,
1925-7, sv. XXII, str. 82-4, 88. Cf. Cuhlev, op. cit. str. 499-500.
2 Cf. Runciman, op. cit. str. 141-2.
3 Vidi loc. cit. str. 79, 124-8.
4 To moemo vidjeti, na primjer, u dopisivanju patrijarha Nikole Mistika i
Simeona. Vidi Drinov, op. cit. str. II et seq.; Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2, str. 388
et seq.; S. Runciman, The Emperor Romanus Lecapenus and his Reign (Cambridge,
1929), str. 81 et seq.
5 Vidi Zlatarski, op. cit. str. 526-36.
105
zivanja, su se uticali praksi, na Zapadu poznatoj kao patrocinium,
a u Europi kao prostasia, koja se sastojala u traenju, u zamje-
nu za radnu snagu i ekonomsku ovisnost, materijalne potpore i zatite
Bizantski carevi, uvidjevii opasnost od postupne feudalizacije
Drave, poduzimali su snane mjere da zatite male slobodne seljake od
tenji za prisvajanjem velmoa. Tako se razvila estoka borba
sredinje vlasti i OUVUTO[, koja se vodila tijekom desetoga i prve
jedanaestoga Ali carska politika imala je maloga jer su
joj se suprotstavljali ne samo veliki zemljoposjednici i sami dunosnici
kOji su bili odgovorni za njezino izvrenja, i seljaci koji, pod priti-
skom oporezivanja, nisu mogli odoljeti patrociniuma. Tako
se u desetostoljetnom Bizantu, represivnim mjerama vlade, ra-
zvoj latifundia i prostasia nesmanjeno nastavio.!
Pitanje je do koje su se mjere te drutvene i ekonomske okol-
nosti koje su prevladavale u Bizantu mogle i u Bugarskoj desetoga
to bi bilo vano za pravo prirode bogumilstva, nika-
da se nije detaljno

tomu, kada ispitujemo pojedine
bugarske institucije, nije UVijek utvrditi jesu li one izravno po-
od Bizanta, jesu li nastale neovisno, ali pod uvjetima, ili
je u nekim njihovo podrijetlo bilo mnogo ranije.
izgleda da one institucije koje su postojale za Petrove
vladavine imaju dvostruko podrijetlo: neke su bile ostaci staroga bugar-
skoga poretka, druge su se pojavile s ili nakon
Za drutvenu i pozadinu Bizanta u desetom vidi G. Ostrogor-
sky, 'Agrarian conditions in the Byzantine Empire in the Middle Ages', Cambridge
Economic History, sv. I, pogl. V, str. 194-223; A.A. Vasiliev, 'On the Questions of
Byzantine Feudalisrn', B. (1933), sv. VIII, str. 584-604; Th. Uspenskij, K MCTOPMM
3eMlIeBlIal1eHMJI B BM3aHTMM, Zh. M.N.P. 1883), sv. CCXXV, str. 323 et seq.;
C. Dieh!, Byzance, grandeur et decadenee (Pariz, 1919), str. 165-71); A. Andreades,
'Deux livres recents sur les finances byzantines', B.Z. (1928), sv. XXVIII, str. 287-323.
2 Osim Zlatarskijeve pOVijesti, S. (CHMeoHoBa D'hlIfapMJI OT'h
l1'hp)KaBHO-IlpaBHo mel1Mll\e, loco cit.) prua mnogo korisnih obaVijesti, ali ne uzi-
ma dovoljno u obzir postupni razvoj bugarskih institucija pod utjecajem Bizanta.
Natpisi iskopani u Pliski, koje je Th. Uspenskij, daju vrijedne naznake
(Aboba-Pliska, MaTepalIbi 111IJI 601IrapcKMx I1peBHocTei1, I.R.A.I.K. Sofija, 1905, sv.
X). Cf. F. Dvornik, 'Deux inscriptions greco-bulgares de Philippes', Buil. Corresp.
Hellenique de I'Ecole Franr;. D'Athenes (Pariz, 1928) i V. Beevliev, I1'hpB06'hlIrapCKM
Hal1IlMCM, G.s. u.,. MCT. q,MlI. q,aK (1934), sv. XXXI, dio 1.
106
toga, i imaju bizantsko obiljeje. One prve, koje nisu bile u pro-
s poretkom, bile su zadrane i ozakonjene: tako je
naslov bojar postojao u Bugarskoj prije pokrtenja i bio je
u desetom a bojari su, prema bizantskom vlasti, su-
djelovali u mjeri de jure u boanskoj naravi carske

Pod
Simeonom i Petrom, mnogi od njih su nosili naslove su sami nazivi
bili od Bizanta.
3
Bojari su odgovarali dvjema klasama
bizantskih OUVUTO[, tj. carskim dunosnicima i vla-
steli.
4
Ali nije ba jasan drutveni i ekonomski poloaj koji su oni
zauzimali u bugarskoj Dravi. 5 Izgleda da su bili obvezni obavljati vojnu
Vidi Aboba-Pliska, loe. cit. str. 201-3; loc. cit. str. 77-81; Drinov, op. cit. str.
82.
2 Kozma, krajem desetoga naglaava boansko podrijetlo
vlasti cara i boj ara nasuprot klevetama bogumilskih heretika: JlKO l.\apM M 601IJlpe
DOrOM'h COyT'h Y'lMHeHH (M. G. Popruenko, K03Ma I1pecBMTep 60lIfapcKMi1
IlV!CaTelI'h X BeKa, Sofija, 1936, str. 35).
3 Vidi loe. cit. str. 80.
4 Bugarski su bojari u desetom bili podijeljeni u tri klase, est 'Velikih boja-
ra', 'Unutarnji bojari' i 'Vanjski bojari', prvi su 'vjerojatno kanov povjerljvi
kabinet', drugi 'su bili vjerojatno dvorski dunosnici', 'pokrajinski dunosnici'
(Runciman, op. cit. str. 284); cf. Drinov, op. cit. str. 82-4.
5 Uspenskij, u svojoj studiji o natpisima iz Pliske (Aboba-Pliska, str. 204-12), anali-
zira izraz kOji se nalazi na spomenicima u mrtvih:
floU ('flou' se odnosi na kana). On misli da je to prijevod bugarskoga
izraza, koji slui za opisivanje unajmljenog da se bori u polo-
aju u zamjenu za uzdravanje, i na njegovu vjerojatnu vezu s
comes i s bizantskimfoederatus. Ako je Uspenskijeva hipoteza onda
bismo trebali u Bugarskoj, koncem osmoga i u devetom, taj osobni
odnos podanika i vladara, utemljen na obvezi vojne slube, to je obiljeje
predfeudalnoga stanja u drutvu. Uspenskij zapaa izraza co-
mes u bugarskim izvorima, u njegovom obliku U devetom i de-
setom taj se izraz rabi u Bugarskoj za opisivanje od polo-
aja i vlasti, u vojnom smislu, a i pokrajinskog upravitelja (Vidi N. P.
Blagoev, I1POH3X0I1'h H xapaKTep'h Ha l.\apb CaMYHlIoBaTa l1'hp)KaBa, G.S. U. 1925,
sv. XX, str. 524-8, 558), osobito u zapadnOj Bugarskoj (Aboba-Pliska, str. 212). U
bugarskim te se velmoe spominju kao 'BlIal1all\H' ili 'BlIal1alIl.\H
rOCIlOI1CTBYlOll\H 110 l.\apbCTBo MH', to je izraz kOji na stupanj
neovisnosti i razlikuje se od pukoga 'BJIal1alIl.\H l.\apbCTBa MH'. (Vidi loc. cit.
str. 79; Drinov, op. cit. str. 84-5; A. Rambaud, L'Empire Gree au Xme siecle, Pariz,
1870, str. 318-23).
107
slubu za suverena, ali nije poznato jesu li mu danak. 1 Jednako je
neizvjestan njihov teritorijalni odnos prema caru; su u ne-
kim dobivali teritorijalne darovnice, premda je vrlo dvojbe-
no je li u Bugarskoj desetoga postojalo bilo to poznatom
sustavu beneficia (ili rrp6vLu).2 Vjerojatnije izgleda da su u to doba vojna
sluba temeljena na osobnom odnosu prema vladaru i dranje zemlje
u posjedu postojale kao odvojene i uvelike nekoordinirane institucije.
Zdrueni odnos tih dviju institucija unutar feudalnoga pojma rrp6vLu
postignut je u i tek tada postaje govoriti o
'feudalizmu' u Bugarskoj.3
Kao u Bizantu, tako i u Bugarskoj, ti velmoe, osobito pokrajinski
gospodari ili 'Vanjski bojari', su predstavljali prijetnju sredinjoj
vlasti. U osmom i devetom kad god su bili dovoljno jaki, na-
stojali su utjecati na kana ili kontrolirati njegov izbor na prijestolje.
Boris je svojim represijama (866. i 893.) na neko vrijeme oz-
biljno srezao njihovu ali pod Simeonom, a osobito pod Petrom, ona
je ponovno narasla.
4
Ratovi s Carstvom su njihov ugled i utjecaj
kao vojnih zapovjednika i opskrbnika vojnika, a s druge strane, njiho-
vo prisiljavanje seljaka da im se za zatitu od stranoga napada,
ubrzalo je proces feudalizacije. Rast nove klase zemljoposjedni-
ka koncem devetoga podudarao se s
malih seoskih gazdinstava u Bugarskoj i ubrzao je unitenje poljopri-
vredne zadruge.
5
oporezivanje i ekonomska bijeda koja je pro-
istekla iz ratova, osobito u Trakiji, stalnoj bojinici Bugar-
ske i Bizanta, bili su koji su doveli do katastrofalnoga
pada proizvodnje na zemlji i natjerali seljake da pribjegnu prostasia-i.
6
Vidi loc. cit. str. 8l.
2 (ibid.) pretpostavlja generalizaciju institucije 1Tp6vIU pod Simeonom.
Ali to stajalite izgleda neodrivo, jer se redovno postojanje 1Tp6vIa ne moe utvrditi
u Bizantskom carstvu prije druge polovice jedanaestoga (Cf. A. A. Vasiliev,
'On the Question of Byzantine Feudalism', B. 1933, sv. VIII, str. 591).
3 Vidi Th. Uspenskij, 3Ha'Iem1e Bl13aHTl1JlcKOM 11 IO)!(HOCJIaBJIHCKOM rrpOHI1I1, SL,
str. 3-4.
4 Simeon, da bi obuzdao neovisnost pokrajinskih velmoa, ih je postaviti na
razne poloaje u svojoj prijestolnici (vidi loc. cit. str. 80).
5 Vidi I. Dom, EOrOMVlJI'h VI HerOBOTO Bp eMe (Sofija, 1927), str. 108-15.
6 Za razvoj prostasia u Bugarskoj, vidi loc. cit. str. 88 et seq.
108
Strana glad i kuga koji su slijedili nakon iznimno otre zime 927.-8.
1
i
nekoliko loih etvi prouzrokovali su da u mnogim dijelovima
Bizantskoga carstva otkupljuju zemlju od izgladnjeloga stanovnitva po
vrlo niskim cijenama ili u zamjenu za hranu.
2
Poznato je da je u isto doba
glad harala Bugarskom,3 pa moemo pretpostaviti da je to dalo
poticaj procesu prostasia-e u Bugarskoj.
Ti ekonomski uvjeti nedvojbeno su pridonijeli irenju
Ne samo to je rairena bijeda koja je ubrzala razvoj prostasia-e
pruila tlo za prozelitizam heretika, je to i postu-
pna feudalizacija, koja je, u zemlji u kojoj je brza provala bizantinizaci-
je nagomilala svu i bogatstvo u rukama povlatene manjine, teila
da mase liava svih sredstava ekonomskoga odravanja. Postoje dokazi
da su se bogumili protivili tom obliku drutvene nejednakosti, a njihov
uspjeni prozelitizam u Bugarskoj mogao se djelomice zahvaliti
da su se oni pojavili kao branitelji naroda protiv njegovih

Da bismo zaokruili sliku bizantskoga utjecaja u Bugarskoj deseto-
ga sada je potrebno razmotriti razvoj redovnitva; jer on jasno
odraava i dobre i loe strane toga utjecaja. Nadalje, redovnitvo je u to
doba bilo povezano s rastom hereze. Odnos bogumilstva i nekih
vidova bugarskoga redovnitva, o dolje raspraviti, nije bio
uspostavljen preko koji su se suprotstavljali ide-
alu, preko mesalijanaca, koji su bili poznati po irenju svojih
u pravoslavnim manastirima. Iz toga razloga ispitivanje nekih karakte-
ristika bugarskoga monatva u desetom predstavlja nuan uvod
u bogumilstva.
Vladavina cara Petra nazvana je 'monakom vladavinom'.5 Svjedo-
je utemeljenju broju manastira, osobito u junoj i ju-
U Carigradu tlo je bilo smrznuto 120 dana; vidi S. Runciman, The Emperor Roma-
nus Lecapenus, str. 226-7.
2 C.E.H., sv. I, str. 205.
3 Glad u Bugarskoj pratila je invazija skakavaca. Vidi Zlatarski, op. cit. str. 518.
4 Vidi infra, str. 143-145, 176-178.
5 Vidi Cuhlev, op. cit. str. 510 et seq. Boris je ubrzo nakon svoga pokrtenja uspostavio
obuku Bugara za monaki ivot. Focijevo pismo govori nam da je nekoliko mladih
Bugara poslano u Carigrad da se priklone monakom pozivu, te su bili povjereni u
ruke igumana Arsenija (Photii Patriarchae Epistola xcv, P.G., sv. CII, stupci 904-5;
cf. J. Hergenrother, Photius, sv. II, str. 221; Zlatarski, op. cit. str. 218-19; Dvornik,
109
gozapadnoj Bugarskoj. Makedonija ih je imala vrlo veliki broj, osobito
oko Ohrida, Skopja, Bitole i Soluna; samo je u okolici Soluna u Petrovo
doba bilo vie od dvadeset manastira, a u planinama na sjeveroistoku od
grada postojao je neprekinuti lanac koje su zauzimali mnogobrojni
monasi i monahinje.
l
Taj je kraj bio poznat kao 'druga Sveta Gora', ili
'mali Bizant'.2 je da je ista pokrajina Makedonija postala izvor-
no sredite bogumilstva na Balkanu.
3
za i asketskim ivotom poticali su ljudi velike duhov-
ne i popularnosti. Oni su bili pravi naroda u njegovom
ozbiljne kunje.
4
od njih bio je sv. Ivan Rilski (u. 946.), koji je
mnogo godina ivio prvo kao pustinjak u upljem hrastu, a onda u pilji
u Rilskim planinama i sudbina je htjela da postane svetac zatitnik Bu-
garske.
s
Na mjestima njihovoga asketskoga nastojanja, na na-
putenim mjestima ili visoko u planinama, nastajali su manastiri koje su
gradili i nastanjivali njihovi i iz cijele zemlje kOji su
se okupljali oko svetaca u potrazi za vodstvom i

U drugim
kada je manastire utemeljio ili darovao car ili druge svje-
tovne osobe, oni su ostajali u bliem dodiru s vanjskim svije-
op. cit. str. 300). Sam Boris proveo je posljednjih osamnaest godina svojega ivota
(izuzevi njegov karatak povratak na vlast 893.) kao monah u zadubini sv. Pante-
lejmona blizu Preslava. Simeon je u svojim danima, polOio monaki zavjet
u Carigradu, ali ga je odbacio kako bi se popeo na prijestolje. Petar je bio
velike pobonosti s jakom prema monakom ivotu; pokazao je veliki
ar i velikodunost u osnivanju i darivanju manastira (vidi Cuhlev, op. cit. str. 512
et seq.).
1 Cuhlev, op. cit. str. 518-20.
2 Ta usporedba motivirana je rastom manastira u Bizantskom Carstvu u
devetom i desetom gdje je monatvo postalo vrlo jaka snaga, osobito nakon
poraza ikonoklazma. Njegov se utjecaj svim klasama stanovnitva,
od cara do seljaka, a osnivanje i darivanje manastira bila je praksa. Vidi L
Sokolov, COCTORHMe MOHalIleCTBa B'b BM3aHTMMCKOM l.\epKBM C 1101I0BMHbI IX p;o
HalJalIa XIII BeKa (Kazan, 1894), str. 33 et seq.; J. M. Hussey, Church and Learning in
the Byzantine Empire (Oxford, 1937), str. 159 et seq.
3 Vidi infra, str. 156 et seq.
4 Vidi Cuhlev, op. cit. str. 548-81.
5 Vidi L Ivanov, CB.li1BaH'b PMIICKM M HerOBMRT'b MOHaCTMp'b (Sofija, 1917) i CtBepHa
MaKep;oHMR (Sofija, 1906), str. 85-90.
6 Takvo je bilo podrijetlo slavnoga Rilskoga manastira.
110
tom; tu je bizantski utjecaj bio najsnaniji, osobito putem raznih pravila
ili typica, koja su od onih u uporabi u bizantskim manastiri-
ma s neznatnim promjenama uvjetovanih lokalnim prilikama.
l
To traganje za koje je bilo jedno od glavnih uzroka neo-
brzoga razvoja monatva u Bugarskoj desetoga neizravno
je osnaeno drutvenom i ekonomskom toga
doba. Kako u Bizantu tako i u Bugarskoj, manastiri su izgledali kao je-
dina stabilna mjesta i mira usred okolne zbrke i bijede.
od ekonomskoga iscrpljenja koje je uslijedilo nakon Simeonovih ratova
s Carstvom i, nakon 934. godine, povremenih pustoenja sa
sjevera, Madara, i Rusa, mnogi su se Bugari okretali prema
manastirima kao jedinom od zala ovoga svijeta. Osobna patnja
u mnogim je nedvojbeno dovela do ostvarenja monakoga
poziva; s druge strane, veliko monaha je slabi-
lo kvalitetu manastira. A upravo u brojnim manjkavostima monakoga
ivota u Bugarskoj desetoga nalazimo podrijetlo hereze.
Najbolju sliku monatva u Bugarskoj desetoga dao je
nik Kozma u svojoj Besjedi protiv heretika,2 napisanoj malo nakon 972.
godine,3 koja sadri napade na iskrivljavanja monakoga ideala
Pravoslavne typice temelje se na pravilima sv. Bazilija i sv. Pakomija, koja su preve-
deni na bugarski vrlo rano (Vidi Cuhlev, op. cit. str. 532). je u Bugarskoj
bilo studitsko pravilo, koje je bilo i u Bizantu. Manastir Studion imao je veliki
ugled po cijelom Balkanu, a su ga visoki dostojanstvenici Bugarske
crkve. 'Jeruzalemski typicon' sv. Sabe uveden je u Bugarskoj u jedanaestom
Pored tih tardicionalnih typica postojale su i druge koje su sastavljali utemeljitelji
novih manastira, iako u skladu s koje je oblikovao sv. Bazilije.
Najslavniji je bio typicon Grgura Pakurija, utemeljitelja bugarskoga manastira
kovo, koji se zasnivao na studitskom pravilu. Vidi L. Petit, 'Typicon de Gregoire
Pacurianos pour le monastere de Petritzos en Bulgarie', VV (1904), sv. XI,
Dod. br. L
Oba oblika bizantskoga monatva, i postojala su u Bu-
garskoj u Petrovo doba (Cuhlev, op. cit. str. 532-3).
2 CB. K03MbI I1pecBMTepa CIIOBO Ha EpeTMKM (izd. Popruenko; Odesa, 1907). Slje-
citati iz Kozminoga djela uzeti su iz skorijeg izdanja Besjede protiv heretika od
Popruenka: K03Ma I1pecBMTep 60lIrapCKMl1l1MCaTelIb X BeKa (Sofija, 1936). Besje-
du je izvrsno preveo na francuski Vaillant, a detaljno analizirao Puech: H.-c. Puech
i A. Vaillant, Le traite contre les Bogumiles de Cosmas le pretre (Pariz, 1945).
3 Vidi infra, Dodatak L
III
u to doba.! je da se to djelo istodobno usmjerava protiv bogu-
milske hereze i zloporaba suvremenoga monatva; Kozma nalazi
njima povezanost. 2
On estoko one koji su uli u manastir bez dovoljne pri-
preme ili zbog toga to nisu mogli uzdravati svoje obitelji i one kOji su
svoju djecu
3
prepustili gladovanju. Dok prokazuje te sla-
bosti, Kozma ukazuje i na opasnu pogreku, temeljenu na
pravog smisla monatva i na iskrivljenju cijeloga pravovjernoga pogleda
na ivot, i u to doba rairenu bugarskim monasima:
miljenje da se oni kOji ive u vanjskome svijetu ne mogu spasiti, te da su
posjedovanje, obiteljska skrb, svjetovno zanimanje i bijeda nepremostive
prepreke za svetost.
4
To je stajalite bilo ravno odbacivanju braka kao grijene predaje
materijalnom svijetu, a njega su zastupali, prema Kozminom
nju, bogumslki heretici protiv kOjih je usmjerena njegova Besjeda.
tim, na njega se moglo i pravovjernima, te poricanje svetosti
braka Kozma kao misao'.
5
Vidi osobito poglavlja naslovljena: W MJ!TYII1l1X'b CJ! 'IepHl.\'BX'b (Kozma, op. cit. str.
42 et seq.), o XOTJ!II1l1X WTl1Tl1 B 'IepHbIa pl13bI (str. 46 et seq.), 3aTBOpHl1l.\'BX (str. 55
et seq.). Iako je napadao njegove zloporabe, Kozma izlae s velikom snagom i proni-
pravu svrhu i monakoga ivota.
2
Nisu poznate funkcije koje je Kozma obavljao u Bugarskoj crkvi. Njegov na-
slov presviter sugerira svjetovnoga neto viega poloaja. seoski
se nazivao pop, npr. sam Bogumil). Vaillant pretpostavlja da je
nakon ukidanja Bugarske patrijarije 972. Kozma zauzimao poloaj kOji odgovara
onom generalnoga vikara. Autoritativni ton kOji on usvaja i prema bugarskim
episkopima svakako nagovijeta da je on zauzimao utjecajan poloaj u Crkvi. Vidi
Puech i Vaillant, op. cit. str. 29, 35.
3
4
5
112
A II\C n 11 KTO Hl1II1eTbI 6'B)!(a WTXO,n;l1T B MaHaCTblpb l1 He MOrbIl1 ,n;'BTMl1 rreII111 CJ!
wT61;raeT'b I1X, TO oy)!(e He m06Be EO)!(bJ! TaMO l1II1eT'b (Kozma, op. cit. str. 47).
J.1 1\,1;'1'11 60 OCl1peHbla l1Mb rna,n;OMb 113Ml1palOII1e ... l1 BO MH03l1 rrna'Il1 KneHYTb 11
fJ!arOJIIOJI1C B'bCKylO po,n;l1 HbI WTel.\b HaIlIb, l1 MaTl1 HaIlIa WCTaBl1 Hb!. (ibid. str. 48).
J.1 rlIarOJICJJJI1 H'BCTb MOII1HO B Ml1py ceMb )KI1BYII1e CrraCTl1 CJ!, rrOHe)!( rreII111 CJ!
CCTb )!(CIIOIO Il'bTbMI1 Cl1nolO. EII1e)!( 11 pa60TbI HaCToJ!Tb Bna,n;bIK'b 3eMbHbIX'b l1 WT
,n;py>I<VIHbI naKoCTb BCJ!Ka 11 HaCl1nbJ! WT cTapBI1IlII1X. (Ibid. str. 43-4).
CnbIIlII1M ... 11 lDT HaIlII1X ,n;06pbIJ! 6na3HJ!II1a CJ! W 3aKOHH'Bl1 )!(eHl1TB'B, 11 He
TBopJ!ll.\e lWCTOI1HbJ cnaceHbJ! )!(I1BYII1I1X'b B'b TBapl1 cel1, peK III 11 B'b MI1PY. (Ibid. str.
42-3). AII1e nl1 cKBepHY MHl! Ml'!p'b cil'! WTXO,n;I'!IlII'!, l'! )!(I'!Tie C'b )!(eHOIO lDxynl!eIlII'!,
HeMoII1HO TBOpl! cnaCfl1 Cl! cl1l.\e )!(I'!BYII1eMY, TO HI1'II'!Mb)!( KpOM'B ecl'! MbICnl'!
Ta vana dodirna hereze i monatva pokazuje da je,
sredinom desetoga ako ne i ranije, prozelitizam bio ak-
tivan i uspjean u monakim krugovima u Bugarskoj. Osuda mate-
rijalnoga svijeta kao prepreke spasenju - te stoga zlo - nije u praksi bila
vrlo od o stvaranju ovoga svijeta
zloga osobito zbog toga to su formalno sve
doktrine Crkve i skrivali svoj dualizam pod krinkom
etike. osuda svijeta u ime lanoga asketstva obilje-
je je mesalijanaca, se izravni utjecaj tu moe vidjeti, osobito
na umu njihovu naklonost prema manastirima.
Stoga moemo da su do sredine desetoga mesali-
janski heretici uspjeli zatrovati pravovjernost mnogih bugarskih mona-
ha. Druge onodobne ozbiljne manjkavosti bugarskoga monatva nedvoj-
beno su olakale njihov prozelitizam.
najvanijima bila je nedostatak temelja. Iako ne po-
sjedujemo detaljne podatke o unutarnjoj organizaciji bugarskih mana-
stira u destom vjerojatno je, prema analogiji sa stanjem u Bizan-
tu, da su sama njihova brojnost, brzina kojom su nicali, te njihova
ovisnost o svjetovnim pokroviteljima i prouzrokovali
da mnogi od njih, osobito oni manje vani, zapadnu poslije smrti svoga
utemeljitelja u zaputenost, nemar i kasnije u propast.! Daljnji element
nestabilnosti pojavio se nakon 934. provalama Madara,
nega, Rusa i Grka, te pustoenjima koja su manastiri pre-
trpjeli. Kozma
2
priznaje da je ratno razaranje manastira broj
epeTI'!'IeCKb!. (Ibid. str. 58).
Vidi J. M. Hussey, Church and Learning in the Byzantine Empire, str. 165-6. U Bi-
zantu je u to doba postojala neodoljiva tenja da se grade novi manastiri, umjesto
nadarivanja i obnavljanja starih, to je dostizalo bolesti', pa i 'ludo-
sti' (Vidi Zachariae von LingenthaI, Jus Graeco-Romanum, Lipsiae, 1857, dio III, str.
292, 295). I. Sokolov, COCTOJ!Hl'!e MOHaIlIeCTBa B BI'!3aHTI'!MCKOM l.\epKBI'!, str. 98-9;
Cuhlev, op. cit. str. 510. Bizantski carevi pokuavali su obuzdati taj proces, koji je
unitavao Dravu je ljudstva za vojsku i oporeZivog stanovnitva. Ukaz
Nikefora Poke, objavljen 964. godine, zabranjivao je gradnju novih i zahtije-
vao popravak starih. Ali nikakve mjere nisu mogle zaustaviti rast novih
manastira. (Vidi G. Schlumberger, Un Empereur Byzantin au Xe siecle, Nicephore
Phocas, Pariz, 1899, str. 387-92; Sokolov, op. cit. str. 97-116).
2 Kozma, op. cit. str. 51: AII1e nl'! TI1 cny'II1T CJ! paCbIIIaTI'! CJ! M'BCTY HaIlIeCTBieMb
paTHbIX l1nl1 l1HOIO Bl1HOIO.
113
monaha i skitnica koji su bili veliki skandal u njegovo doba i
koji su osobito bili podloni herezi.
Postoje dokazi da se zator bizantskoga monatva, tj. prolazna
priroda monaki h zavjeta, proirio i na Bugarsku.
l
Simeon je
zamijenio kukuljicu prijestoljem. Manastiri su rabljeni kao zatvori,
gdje su se carevi opasni neprijatelji mogli prikladno i doivotno
ti: tako je Simeon, kako bi osigurao prijestolje svojem drugom sinu Pe-
tru, prisilio svojega najstarijega sina Mihajla da u manastir. Petar je
postupio sa svojim bratom Ivanom koji se urotio protiv
njega.
2
Potpuno prirodno, ti takozvani monasi bili su ptice selice
i vrebali su prvu prigodu da pobjegnu iz svojih manastira i da se vrate
svojim svjetovnim ambicijama.
Te unutarnje manjkavosti bugarskoga monatva u desetom
objanjavaju tunu sliku kakvu je oslikao Kozma. On veliki dio svoje
Besjede protiv heretika razotkrivanju konkretnih manjkavosti
i poroka monaha koje je promatrao. On napada licemjerne monahe, kao
sliku biblijskih farizeja,3 te ali to mnogi od njih nisu sposobni odba-
citi svoje svjetovne sklonosti. Neki od njih, ali se on, ive nekrjeposno,
'kao predmet ismijavanja Ijudima',4 'sluge su svojim trbusima, a ne Bogu',5
uputaju se u besposleno ogovaranje i, kao gyro vagi u zapadnoj Euro-
pi, lutaju od do o svojim pustolovinama u stranim
zemljama,6 pate od nemira to ih tjera na u Jeruzalem i Rim,
umjesto da ostanu u svojim i pokoravaju se svojim iguman ima/
drugi, nesposobni da izdre brojne molitve i strogi post propisani pra-
vilom, se u svjetovni ivot.
8
Kozma poglavlje stupi-
U Bizantu, mukarci bi ulazili u manastire kada bi se s porazom ili neuspje-
hom u svojem javnom ivotu i bi se vratili svojem svjetovnom stanju ako bi ih
jo jednom posluila. (Vidi Hussey, op. cit. str. 162-3).
2 Vidi V. N. Zlatarski, 11CTOPMH, sv. I, dio 2, str. 516, 536.
3 OKYUOKPMTOMb oynOl-\06MBllIe CH. (Kozma, op. cit. str. 49).
4 UlBM II HMX CBOH )f(eHbI noeMlIlOT, cM1;xy cYIl\e '1elIoB1;KoMb.(Ibid. str. 43).
5 Lfpelly pa6M a He Bory. (Ibid. str. 47).
6 11HM ... MlIpeXOT\HT WT T\OMY B T\OMbI '11O)f(aH He 3aTBOpHIOIl\e WT MHOrOp1;'1bH 0YCT'h
CBOMX M npMlIaralOIl\e CYIl\aH Ha MH1;x 3eMlIHx.(Ibid. str. 43)
7 UlTXOI\HTb Bl, IepycalIMM'h, iHHM)f( B PMMb, M B'h npO'laH rpaT\bI M TaKO nOMHTllIe CH
B'h3BpalqaloT CH II IWMbl CBoH.(Ibid. str. 43).
8 MH031; ... WT XOT\JIIl\MX B MOHaCTblpH, He MoroYIl\MX TepnMTM CYIl\MX Ty MOlIMTB'h
M TPOYT\OB'h npM61;ralOT M B'h3BpaIl\aIOT CH aKbI nCM Ha CBOH 61IeBOTMHbI. (Ibid. str.
114
cama ivota i prekorava one monahe koji,
poslunost svojim ili jer ne mogu ivjeti u miru sa svojom
naputaju manastire i postaju zakon samim sebima; ive svje-
tovnim ivotom, uputaju se u trgovinu i poslove i, nadureni od ponosa,
pokuavaju na sve zadobiti ugled svetih ljudU
Tako su glavna obiljeja bizantskoga utjecaja na kulturni ivot Bu-
garske u desetom u bugarskom monatvu. S jedne
gledita taj je utjecaj bio neprijeporno blagotvoran, jer je bugarskom
narodu dostupnu riznicu pravovjerne tradicije koja se
ma pomno njegovala u Bizantu, kao i civilizacijsku snagu intelektualne,
i drutvene sfere. U tom je smislu Bugarska postala najstarija
Bizanta, njegov cijenjeni nasljednik i prenositelj njegove civilizacije
na druge slavenske narode. Ali s druge gledita, bizantski utjecaj
donio je sa sobom manjkavosti od kojih je Carstvo patilo u to
doba i od kojih su mnoge postale jo naglaenije u Bugarskoj. To je oso-
bito u monatva, koji, u svojoj novoj domovini, nije uvijek
bio sposoban oduprijeti se tenjama. tovie, bizantinizacija
bugarskoga ivota bila je tako silovita i iznenadna da je naila na snaan
otpor s mnogih strana; za Petrove vladavine ta unutarnja borba stvorila
je opasan drutveni i ekonomski rascjep u zemlji, koji je opet ideju
hereze u Bugarskoj.
bizantskih i institucija odvijalo se u izravnoj su-
radnji s carem Petrom, njegovim stricom regentom Sursubulom i s onim
bojarima kOji su dobili naslove i poloaje svojoj servilnosti
ili suradnji s Bizantom. Ali narodom kao cjelinom postojalo je
snano suprotstavljanje stranom utjecaju i odbojnost prema Gr-
cima.
2
tovie, oni bojari koji su ostali lojalni Simeonovoj politici sada
su se suprotstavljali Petrovoj probizantskoj vladavini, koja je, po njiho-
vom miljenju, prijetila uguiti Bugarsku u moru helenizrna. 'Simeonovi
46).
O 3aTBopHMq1;x. (Kozma, op. cit. str. 55 et seq.). Monah lutalica ili klerik (gyrova-
gus ili clericus vagus) bio je poguba monatva u i zapadnoj Europi. Helen
Waddel prikupila je najvanije odlomke iz Crkvenih sabora koji
ju te monahe i klerike koji kre pravilo stabilnosti. (The Wandering Scholars, 7. izd.,
London, 1942, str. 244-70).
2 Vidi M. S. Drinov, IO)f(Hble ClIaBHHe M BM3aHTMH B'h X BeKe, str. 70-1.
115
iz toga su razloga raspirili niz pobuna sa svrhom, prema staroj
tradiciji bugarske politike, da Petra zamijene svojim kandidatom, prvo
njegovim bratom Ivanom (928.), zatim njegovim starijim bra-
tom Mihajlom (930.). Prva je pobuna surovo uguena, druga - ozbiljni-
ja irairenija - zavrila je pravovremenom njezinoga
Izgleda da se je u tom veliki okrug Makedonije otvoreno pobunio
protiv careve vlasti. 2
Na taj se za Petrove vladavine, uspjeno zatom ila svaka vid-
ljiva oporba bizantskom utjecaju. slabljenje slavenskoga ele-
menta u svim nacionalnim institucijama bilo je glavnim uzrocima
sloma bugarske neovisnosti jedanaestoga i uspostave
bizantske vladavine nad zemljom tijekkom 168 godina. Tijekom toga
razdoblja otpor bizanstkom iznutra su nosili i bogu-
mili.
Iz prethodnih i razmatranja, moemo za-

Sredinom desetoga povrinski izgleda da je Pravoslavna cr-
kva Bugarske utemeljena politici centralizacije koju
su po bizantskim provodili Boris, Simeon i Petar. Ali stvarno
je stanje Crkve bilo vrlo Ozbiljno su je vjerski, dru-
tveni i ekonomski nemiri koji su u Bugarskoj vladali kroz cijelo dese-
to Zemlju je jo uvijek raskidala i drutvena dvojnost,
koja je prouzrokovala toliko mnogo nereda u prethodna tri Tri
monarha iz prologa nisu uspjela razbiti tu dvojnost
uslijed nedostatka kontinuiteta u svojoj politici. Borisov rad na mirnoj
izgradnji Drave pod vodstvom Bizanta upropastio je Sime-
on, koji je, u svojim pokuajima da uniti Bizantsko Carstvo, ekonom-
ski upropastio zemlju i gotovo potpuno zanemario rad na unutarnjoj
rekonstrukciji. dokle je on ivio, sama snaga i ugled njegove
osobnosti drali su zemlju zajedno i OSigurali njezinu Ali
nakon Simeonove smrti, njegov sin Petar napustio je politiku svojega oca
Bizantski ljetopisi nazivaju ih OI TOU 2:UflEWV (Vidi Zlatarski, op. cit. sv. I,
dio 2, str. 537)
2 Vidi Zlatarski, ibid., str. 536-9; Runciman, op. cit. str. 187-8.
116
i, nesposoban da se odupre provali bizantskoga utjecaja, izazvao neko-
liko revolucionarnih pokreta kOji su oslabili zemlju i otvorili je, nakon
Petrove smrti, vanjskim napadima i unutarnjoj anarhiji. Te nedosljedno-
sti i kolebanja osna ile su razne centrifugalne sile koje su radile protiv
politike centralizacije monarha i bile su u opoziciji Crkvi i Dravi. Stanje
Bugarske crkve u to doba nije bilo takvo da ima neprijepornu poslunost
i potovanje. Njezini su dostojanstvenici u mnogim postali
bizantinizirani i izgubili su onaj dodir s narodom koji je davao snagu lju-
dima poput sv. Klimenta. Nie monasi i upni nisu
mogli optubama za moralnu i intelektualnu dekadenciju koje je
protiv njih iznio Kozma. Ti nedostaci mnogih dijelova zna-
su osnaili pogantsvo i herezu, dva glavna neprijatelja Crkve. Ovo
prvo u desetom jo uvijek nije bilo posve svladano, te je 'dvoj-
na vjera' nastavila ivjeti narodom. l Hereza, katkada povezana s
poganstvom, razvila se u Bugarskoj kao ishod dvaju s jedne
strane, na temelju doktrina, i mesa-
lijanske, koje su prodrle u Bugarsku kao ishod politike
bizantskih careva, a s druge, prethodne i suvremene prilike u Bugarskoj
iznimno su ile u prilog irenju protucrkvenih tijekom
prvoga dijela desetoga koliko je to prosuditi, bugarska
hereza ostala je poneto i neoblikovana. Granice pa-
vlikanizma i mesalianizma i obje te hereze i poganstva nisu jo
bile jasne. Hereza u Bugarskoj je kOji ujediniti
heretika i najdjelotvornije organizirati borbu protiv Crkve.
Prema Ziti ju sv. Nauma, desetoga neki makedonski Slaveni jo
UVijek su tovali kamenje i Vidi L. Niederle, Zivot starych Slovanu, sv. II, dio
1, str. 28-9. Ivan Egzarh napao je pogantsvo (Vidi supra, str. 103). Kozma se
ali na koju poganska vjerovanja i obredi imaju nad narodom: MH03M 6w WT
qelIoB1>K'b naqe Ha MrpbI TeKYT, He)l(e B'b '-IePKBM, M KOI'-\YHbI M 6lIJ!P;M lIIo6RTb naq[el
KHMr'b ... p;a no MCTI1H1> H1>CTb lI1>no Hapl1'-1aTM xpl1cTiaHbI TBOpRI'-\I1X TaKOBaR ...
aI'-\e co rYClIbMM M nlIecKaHieMb 11 n1>cHbMM 6'1;COBCKbIMM BMHO nilOT M cpRI'-\aM'b
M CHOMb 11 BCRKOMY oyqeHilO COTOHI1HY B1>pYKIOTb. (Popruenko, op. cit. str. 74). U
jedanaestom je sv. Grgur Iberski pokrstiO jedno pogansko slavensko pleme
U Trakiji (Vidi Cuhlev, op. cit. str. 170).
117
IV. POGLAVLjE
BOGUMILSTVO U
PRVOM BUGARSKOM
CARSTVU
I. bogumilstva. Pismo patrijarha Carigrada caru Bugarske. 'Drevna i novo-
pridola hereza'. Spajanje i mesalijanske doktrine. Kozma, 'pop'
Bogumil i ime bogumili. Kako prepoznati bogumila.
II. bogumila: Njihova i njihova etika. Organizacija i disciplina bogumiI-
ske zajednice. Bogumili i suvremeno drutvo; njihov drutveni anarhizam. Dva temelj-
na trenda bogumilstva: dualizam i reformacija Razlozi za njegov uspjeh.
Bogumilstvo i druge sljedbe.
III. Rast bogumilstva u Makedoniji. Bogumilstvo nakon smrti cara Petra. Nova pre-
seljenja heretika u Trakiju i Makedoniju. Razlozi za rast hereze u Makedoniji koncem
desetoga Car Samuilo i bogumilstvo. Makedonija kao kolijevka bogumilstva.
Sredinom desetoga moe se zapaziti dvostruka preobrazba u
bugarskim sljedbama: s jedne strane, i me-
salijanaca, dotad uglavnom nekoordinirana i odvojena jedno od drugo-
ga, tada su se stopila; s druge strane, sektatvo je prestalo biti preteno
strani pokret u Bugarskoj i poprimilo je slavenska obiljeja.
Ishod toga spajanja dviju ranije hereza i te slavenizacije bilo
je bogumilstvo.
Najraniji podaci te preobrazbe sadrani su pismu koje je napisao
Teofilakt, patrijarh Carigrada, Petru, caru Bugarske.
l
Teofilakt je bio
118
Taj dokument prvo je objavio iz fotografije izvornika u Ambrozijanskoj
knjinici u Milanu ruski znanstvenik N. M. Petrovskij, I1I1CbMO rraTpl1apXa
KOHcTaHTI1HorroJIbcKoro <Peo<pI1JIaKTa l\aplO nOJIrapl111 I1eTpy: Izvestiya otdele-
niya russkogo yazyka i slovesnosti Imperatorskoy Akademii Nauk (1913), sv. XVIII,
tom. 3, str. 356-72. (Ruski prijevod pridodan je tekstu.). Bugarski prijevod
tvrti sin cara Romana Lekapena i stric Petrove ene Marije-Irene.
l

nadnevka tog pisma znatno bi pridonijelo rjeenju podrije-
tla bogumilstva. Naalost, to se pismo moe samo priblino datirati. Iz
teksta se vidi da se Petar obratio patrijarhu za smjernice kako se uvhatiti
u kotac s 'novopridolom' herezom u Bugarskoj i da mu je Teofilakt od-
govorio; Petar je, otpisao, jasnije i potpunije objanje-
nje.
2
Teofilaktovo prvo pismo nije doprlo do nas; na dokument je njego-
vo drugo pismo, sastavljeno nakon pomnoga te nove hereze
iz bugarskih izvora, i 'jednostavnim slovima', kao to je car zahtijevao.
3
Stoga, ono nije moglo biti napisano u doba patrijarha Teofilakta, koji je
zauzimao Ekumensku stolicu od 2. 933. do 27. 956.,4 oso-
bito zbog toga to je on postao patrijarh u dobi od esnaest godina i teko
da je muu svoje mogao dati takav savjet dok je jo
bio tinejder. To se pismo moe s velikom datirati
940. i 950.
5
Teofilakt opisuje herezu s kojom se Petar kao 'drevnu'
(naAaLa<;) i istodobno kao 'novopridolu' (vEO<pavoD<;).6 On je definira
kao maniheizam pomijean s pavlikanizmom.
7
te definicije po-
zajedno s kratkim povijesnim pregledom dokumenta moe se u V. N. Zlatarski,
J1CTOPI1J1, sv. I, dio 2, Dod. XI, str. 840-5. Francuski sinopsis pisma dao je Grumel
(Regestes des Actes du Patriarcat de Constantinople, sv. 1, fasc. 2, str. 223-4), a skra-
engleski prijevod V. N. Sharenkoff (A Study of Manichaeism in Bulgaria, New
York, 1927, str. 63-5).
Petrovskij (ioc. cit str. 361, b. 2) pogreno navodi da je Petrova ena sestra Teofilakta.
ona je bila Kristofa Lekapena, brata Teofilakta, te stoga patrijarhova
Vidi Ruciman, The Emperor Romanus Lecapenus, str. 97.
2 'EnEL ot aOI Kal mpi aVTEYpCtcp'l KaTa Ta EpWT'l8eVTa
Kai VUV Tpav6n:p6v TE Kai YPCtcpollEV nCtl\lv, (Ibid.
str. 362).
3 Oo. TEAEWTEPOV UIlWV TOU TO fpCtcpollEV oi: aacpEI
A6Y4J, yu Ilva Ta npawaTa, Ola AITWV ypaIlIlCtTWV, (Ibid.)
Ola AITWV YPaIlIlCtTWV, Grumel (op. cit. str. 223) usvaja
L. Petita ('Le Monastere de N.-D. de Pitie', I.R.A.I.K. sv. VI, Sofija, 1900,
str. 134-6), koji dri da jednostavna slova odvojene slova, npr. uncijalna slova.
Izgleda de je Teofilaktovo prvo pismo bilo Petru teko kOji mora da nije po-
znavao bizantski kurziv.
4 Vidi Grumel, op. cit. str. 222.
5 Vidi Zlatarski, op. cit. sv. I, dio 2, str. 563, b. 1.
6 Loc. cit. str. 362, 365.
7 oo. Ean, nauAlaVlall4J TOUTWV (ioc. cit. str. 363).
119
stat jasno iz patrijarhova izlaganja o doktrinama te nove hereze koja
je Petru uzrokovala toliku zabrinutost. Ali je da ju je on razlikovao
od pavlikanizrna, premda je prepoznao povezanost stare i nove
hereze.
Teofilakt je ukratko izloio heretika u svojemu popisu anate-
ma koje Bugarska crkva treba rabiti protiv njih. Sva osim jednoga mogu
se u knjizi Historia Manichaeorum Petra Sicilskog i stoga su nedvoj-
beno

To su dualizam Boga i zla, stvoritelja
Svjetla i stvoritelja Tame, materije i sveg Vidljivog svijeta;2 odbacivanje
Mojsijevoga zakona i Proroka da proizlaze iz zla;3
ka kristologija, prema kojoj su utjelovljenje, i naega
Gospodina samo KUTa q>UVTau[UV KUL OOKT]lV, a ne KUTa po-
ricanje stvarne u i figurativno upri-
sutnjenja, to jest da se pod Tijelom imaju razumijevati a
pod krvi Kristovoj Djela apostolska;5 poricanje Majke Boje
i tvrdnja da je ona 'vii Jeruzalem'.6
Utjecaj knjige Historia Manichaeorum je u Teofilaktovom pi-
smu. Ne samo to je patrijarhova formulacija doktrina
istovjetna s pisanjem Petra Sicilskog, su utemeljitelji 'drev-
nog i novopridolog krivovjerja' kojima Teofilakt svoje
posljednje anateme pobrojeni po istom redoslijedu kao u Historia Mani-
Cf. supra, str. 48-52.
2 'o Mo Aeywv Kat 1tlOaTeDWV elVUl, Te Kat Kat aUOV
Kat aUOV ... avaSEf.la EaTW.
TOV nov'lPOv imapxelv Kat apXOvm Kat TOU
6pwIlevou TODTOU K6allOU Kai TWV aWllaTwv KevOAoyoUaLV, avaSella.
(Loe. cit. str. 364).
3 TOV Ilwaa'iKov v61lov KaKOAOYOUaL KUl Il'l e'(VUl AtYOUaLV ano
TOU ayaSou, avaSella. (Ibid.)
4 TOV ... Yiov Kai A6yov TOU 0OU ... KaTa <pavTaaiav Kai 06K'laLV, aU' OD KaTa
aA'lSelav avSpwnov yeyovevUl ... TOV amupiv
Kal TOV SavaTOV TOU XplaTOU Kal aVaaTaaLV 06K'laLV <pavTaaLOaKOnOUaLV,
avaSellu. (Ibid. str. 365.)
5 1l'1 KaTa aAlj8ElaV aWlla XplaTou Kai alila 1tlaTeDOUaLV, TO im' AUTOU rv T4>
<pay nE' P'lSev TE Kai r1tlooSev, aUa TO EuayyeAlov Kal
TOV An6aTOAOV TepaTOAoyoUaLV, avaSella. (Ibid.)
6 'Ynepay[av 0OT6KOV I1apSevov Map[av,... aUa avw
... A'lPWOOUaLV, avaSella. (Ibid.)
120
chaeorum.
1
tovie, izgleda da samom caru Petru pavlikanizam nije bio
nepoznat: patrijarhovo brzo nabrajanje drevnih herezijarha jedva bez
komentara govori da je Petar u mjeri znao za te osobe.
Kako je malo vjerojatno da je Teofilaktovo prvo pismo sadravalo bilo
kakvo detaljno na njih, jer znamo da je bilo kratko, moemo
da je vjerojatno bio upoznat s traktatom Petra Sicilskog, koji
mora da je koncem devetoga doao u Bugarsku.
2
jedna doktrina koju spominje Teofilakt nije pa-
podrijetla: heretici, pie on, odbacuju zakoniti brak i dre
da je razmnoavanje ljudske vrste vraji zakon.
3
To pretjerano i iskriv-
ljeno asketstvo, bitno obiljeje bogumilstva, je posljedica metafi-
dualizma, prema kojemu je materija, proizvod zla, izvor
i patnje za boanski stvorenu duu; stoga brak, kao sredstvo
umnoavanja materije, treba osuditi i izbjegavati.
poneto nisu primjenjivali svoje na tu kon-
kretnu sferu: njihov aktivni i ratoborni ivota nedvojbeno
je da se uputaju u bilo kakav krajnji oblik asketstva. Uste-
zanje od spolnoga snoaja bilo je nametnuto 'izabranima' rane mani-
hejske sljedbe,4 a Teofilakt jasno rabi izraz 'maniheizam' da bi opisao
to konkretno
5
Ali nema ozbiljnih dokaza koji bi pokaZivali da
su bilo koji stvarni manihejci postOjali u to doba na Balkanu pa je sto-
ga maniheizam mogao izvriti samo neizravni utjecaj na bogumilstvo.
6
U Bugarskoj su, kao to smo vidjeli, mesalijanci brak, a to se
implicitno iskazivalo i u nekim iskrivljenim oblicima pravoslavnoga mo-
natva. Premda nedostaju dokazi o tome, izgleda vjerojatno da se
to razvilo u desetom iz interakcije mesalijanskoga dualiz-
To su Skitije, njegovi Terebint, Mani, Pavao i Ivan (dva Kali-
nikina sina), Konstantin, Simeon, Pavao, Teodor, Gegnezije, Josip, Zaharija, Baan
i Sergije. (Loc. cit. str. 365-7). Cf. Petrus Siculus, Historia Manichaeorum, P.C. sv.
CIV, stupci 1257-1300.
2 Cf. supra, str. 41.
3 ToT.:; TOU euvollOV yallov Kal TOU oa[llovo,:; elVal vOllo8ea[av
TOU yevou.:; Kal OlaIlOVl]V oua<p'lllouaLV, (Loc. cit. str. 364-5).
4 Vidi supra, str. 18. b. 1.
5 Zanimljivo je zapaziti da, nasuprot skoro svim srednjovjekovnim piscima, Teofilakt
ne pavlikanizam imaniheizam.
6 Vidi Puech i Vaillant, Le traite contre les Bogomi/es de Cosmas le pretre, str. 304-16.
121
ma ineuravnoteenoga asketstva i akomizma nekih monakih krugova,
koje je nalazilo svoje opravdanje u metafizici materije.
Sada postaje jasno Teofilaktove definicije te nove hereze
kao 'maniheizma pomijeanoga s pavlikanizrnom': prvi se izraz odnosi
na mesalijanaca,a osobito na osudu braka, drugi na doktrine pa-
onako kako su opisane u knjizi Historia Manichaeorum. tovie,
ta bugarska hereza bila je 'drevna' jer su njezini sastavni dijelovi, pavli-
kanizam i mesalianizam, bili oba stare hereze i u Bugarskoj su postOjali
vjerojatno vie od jednoga Ipak ona je bila 'novopridola' jer je
u novije doba dolo do spajanja nekoliko obiju tih sljedbi, to
je dovelo do uspona jedne nove hereze. Ta nova hereza, koja je postala
najvaniji bugarski i u stvari balkanski pokret, kasnije je
dobila naziv bogumilstvo.
Mjere koje je patrijarh propisao protiv novih bugarskih heretika
osobito su zanimljive, jer one pokazuju da njegovoj analizi
'drevne i novopridole hereze', Teofilakt nije poznavao njezino stvarno
podrijetlo. On pie: 'njihove i dogmi stranih Crkvi koji od-
bacuju i proklinju vlastito bezvjerje treba ponovno krstiti, prema 19. ka-
nonu [prvoga] Nicejskoga koncila .... Jer njihovo bezvjerje je maniheizam
pomijean s pavlikanizmom.'l No, 19. kanon Nicejskoga sabora ne se
ponovnoga krtenja koji u nisu jo postojali,
'pavlinista' ili sljedbenika Pavla od Samosate.
2
Teoriju da su
potekli od Pavla od Samosate zastupalo je nekoliko bizantskih teologa,
ali, kao to smo pokazali, bez i najmanjega opravdanja.
3
Ta zbrka
i pristalica biskupa iz Antiohije, koja je izgleda vla-
dala u bizantskim krugovima barem jo u devetom objanjava
da je patrijarh, iako je bugarskim hereticima pripisivao
doktrine koje je izveo iz Historia Manichaeorum, istodobno nije njihov
nauk opisao kao kao i naredio da se
Loc. cit. str. 362-3. [Kurziv je moj.]
2 Vidi G. Rhal1ies i M. Potles, LuvTawa niJv 8Elwv ... Kav6vwv (Atena, 1852.), sv. II,
str. 158-9; cf. Theodore Balsamon, In. Can. XIX Cone. Nieaen. I, P.G. sv. CXXXVII,
stupac 308: ITauAlavloTaL.. ElOIvoi ITauAou TOU Katay6flEVOl.
3 Cf. supra, str. 65-67, i G. Bardy (Paul de Samosate, str. 43-4), koji raspravlja o
pitanju 19. kanona Nicejskoga sabora. (Ibid. str. 412-23).
122
s njima postupa prema mjerama koje je propisao Prvi ekumenski sabor
u odnosu na sljedbenike Pavla od Samosate.
1
Stoga moemo pretpostaviti da su mnogi patrijarhovi nalozi bili
nevani caru Petru: on nije traio autoritativno miljenje o
stupnjevima valjanosti krtenja
2
(s obzirom da su taj sa-
krament podjednako odbacivali mesalijanci i bogumilP pa
se stoga nikada nije mogao ni pojaviti problem li se oni ponovno
krstiti ili ne), naputke glede metode postupanja s 'novoprido-
lom' bugarskom herezom. Jedini savjet koji je dao Teofilakt
ticao se primjene svjetovnih zakona na heretike (ol1tOArnKOl
ni>v xplanavwv VO f..Lo l): iako je napomenuo da je pravedna kazna smrt,
osobito kada se hereza iri poput bolesti, patrijarh je ipak pozivao cara
da izbjegava pretjeranu strogost i da stalno nastoji (en KaL En) obratiti
heretike snagom nagovaranja.
4
Ali tomu to Teofilakt nije shvatio pravo podrijetlo nove bu-
garske hereze, njegovo pismo ostaje dokument od velike vanosti. Ne
samo to ono pokazuje da se do sredine desetoga
sljedba proirila po Bugarskoj, je to i najraniji izvor koji ukazuje na
amalgamaciju i mesalijanskog nauka koja je oblikovala te-
melj bogumilstva.
Besjeda protiv heretika Kozme,5 sastavljena u drugoj po-
lovici desetoga vjerojatno ubrzo nakon smrti cara Petra 969.,
Istu zbrku je Theodore Balsamon u svom komentaru 19. kanona (loc. cit.
stupac 301): ITauAlavlotal HyoVTQl oi ITauAIKlavol.
2 Teofilakt je objavio propise: one koji se odreknu svoje hereze i vrate Crkvi
treba razvrstati u tri skupine: (l) treba ponovno krstiti, a redove
njihovoga proglasiti nitavnima; (2) one koji su upali u herezu iz pro-
stodunosti ili neznanja ne treba ponovno krstiti, samo pomazati kori zrnom;
njihove treba primiti nakon (3) one koji nisu prihvatili nika-
kvu lanu doktrinu, su nita ne dovedeni da sluaju hereze,
treba tretirati kako slijedi: laike treba primiti u Crkvu nakon
iz sakramenata, trebaju zadrati svoje redove. to se onih
kOji ustrajavaju u svojoj herezi, Crkva ih preputa osudi. (Loc. cit. str. 362-4).
3 Vidi infra, str. 136-137.
4 Petrovskij, loc. cit. str. 364, 367.
5 ClIOBO CBRTaro K03MbI rrpe3Bl1Tepa Ha epeTI1KbI rrperrp1mie 11 rrooYQeHl1e WT
60)!(eCTBeHHbIX KHl1r. Za izdanja toga djela, vidi supra, str. 111, b. 2. Izgleda da su
problem izvornoga oblika Kozminoga djela, o kojemu se estoko raspravljalo, za-
123
potvrdila je i istodobno obogatila dokaze u svezi bogumiIske
hereze koje je pruilo pismo patrijarha Teofilakta.
l
Iako napisana u pole-
i otrom tonu, njezin opis bogumilstva vrlo je konkretan i
objektivan. Kozmin traktat je ivopisni i detaljni prikaz jednoga
svjedoka i izvorima koji se bogumilstva zauzima jedinstveno
mjesto.
2
Nakon kratke uvodne rasprave o hereze i nabrajanja nekih
drevnih herezijarha, Kozma pie: 'I tako se dogodilo da se je u zemlji Bu-
u danima pravovjernoga cara Petra, pojavio (pop) po
Imenu Bogomil, ali u stvari "nije ga ljubio Bog".3 On je prvi u Bugarskoj
propovijedati herezu, o hirovima o kOjima dolje govoriti.'4
Bugarski dokument iz trinaestoga Sinodikon cara Borila,5
da je Bogumil prvi tu novu herezu u Bu-
garskoj za vladavine Petrove.
Osim podataka iz tih izvora, koji pokazuju da je pop Bogumil bio
suvremenik cara Petra (927.-69.), mi gotovo nita ne znamo o osobi naj-
heretika junih Slavena.
6
Jedan ruski dokument iz esnaestoga
2
rij,eili (CKOlIbKO 6ece.l\ HarurcalI K03Ma IIpecBl1Tep? Sbor-
mk statel v M.S. Drmova, Harkov, 1904) i Popruenko (K03Ma IIpecBl1Tep,
I.R.A.I.K., Sofija, 1911, sv. XV), koji su pokazali: (1) da je Besjeda bila izvorno napi-
sana, a .ne govorena; (2) da je napisana kao cjelina, ali da je kasnije podijeljena na
poglavlja.
U Dodatku I. raspravlja se o problemima kronologije povezanima s Kozmom.
Puech izvrsno opisuje to mjesto (op. cit. str. 129-45).
3 .ovo je s imenom staroslavenskoga prijevoda El!;OqHAO<;, tj.
Bogu mIO. Bory He MHII'h znaCl Bogu ne mio'.
4
5
5iKO)f( ClIy'IHC B'h 60nrapbcTiH 3eMIIH B II'tTa npaBoB'tpHaaro l\apH IIeTpa 6bIC[Tb]
non'h HMeHeMb BorYMHII'h, a no HCTHH't peIl\H Bory He MHlI'h, H)f(e Ha'IH nepBoe
Oy'IHTH epeCb B 3eMIIH 60nrapCT't, roO)f(e 61IH.l\b Ha npe)f(.l\e nOH.l\YIl\e CKa)f(eMb.
(Popruenko, op. str. 2). i oblik heretikovoga imena je
BOrOMHII'h (Bogom!l). Kozma ovdje rabi BorYMHII'h (Bogumil) kako bi uveo
Bory He MHlI'h (Bogu ne mio). Cf. Puech, op. cit. 54, b. 3.
Cf. infra, str. 238.
6 I. (f1on'h EOrOMHII'h H HeroBoTo BpeMe, str. 22-30) bez je po-
kazao da su sumnje o pOVijesnoj istinitosti Bogumila bez temelja. Ali
vlastiti matoviti i vrlo idealizirani portret Bogumila (ibid. str. 32-3) ima vrlo malo
s podacima iz izvora. Osobito, nema ozbiljnoga razloga vjerovati da je Bogumil
prIpadao 'slavenskoj obitelji' (str. 32). stajalite
da je Bogumil ivio u Makedoniji, u obzir nae sadanje znanje o podri-
124
spominje ga kao pisca knjiga u Bugarskoj.l Vjerojatno
je Bogumil prije nego o je Teofilakt sastavio pismo Petru, tj.
kasnim tridesetim ili ranim godinama desetoga

Cinjenica to Teofilakt ne spominje njegovo ime ne moe se uzeti kao
dokaz da je Bogumil iriti svoj nauk tek nakon sastavljanja pa-
trijarhovoga drugoga pisma Petru.
3
U stvari, 'mjeavina pavlikanizma i
mesalianizma' koju nalazimo u Teofilaktovoj analizi nove hereze pravo
je obiljeje Bogumilova nauka,4 a, tovie, oba bugarska izvora, Besjeda
protiv heretika i Sinodikon cara Borila, navode da je tu 'mjeavi-
nu' u Bugarskoj prvi sam Bogumil. Tako je nauk popa Bogu-
mila u Bugarskoj postaviti na vladavine cara Petra.
5
Kozma samo jedanput spominje ime popa Bogumila, na samom po-
Besjede, a njegovi sljedbenici u cijelom djelu ne spominju se ni pod
kojim drugim nazivom osim kao 'heretici'. U tom se izvoru ne
spominju imena ili manihejaca. Izraz bogumili (BoyoIlL\ol,6
jetlu bogumiIske sljedbe, sasvim je prihvatljivo.
l 1. Ivanov, BoroMHlIcKH KHHrH H lIereH.l\H, str. 50.
2 Puechova tvrdnja (op. cit. str. 289) da se bogumilstvo pojavilo u prvoj
desetoga moda jo 915. ne izgleda mi da je temeljena na uvjerljivim doka-
zima. da Ivan Egzarh spominje prije 927. vjerovanje da je Vrag
najstariji sin Boji (cf. supra, str. 104) - to je doktrina koju su usvojili bogumili - jedva
da je dokaz da je ta sljedba postojala u Bugarskoj u to doba. Moda je sigurnije
prihvatiti Kozminu izjavu da je stvarni utenmeljitelj sljedbe bio Bogumil, suvreme-
nik cara Petra.
3 Taj argument iznosi Spinka (A History ofChristianity in the Balkans, str. 63), ali nije
uvjerljiv. Moda patrijarh nije znao za Bogumila iako se upoznao s njegovim nau-
kom. Heretikovo ime bilo je moda manje poznato u doba Teofilakta nego to je bilo
u danima Kozme. tovie, Teofilakt se bavio iznoenjem doktrinarnih
pogreaka heretika i Petra kako ih treba tretirati po zakonu Crkve.
Kozma, s duge strane, je poznavanje hereze bilo izravno i mnogo potpunije i
kOji je pisao za iroku javnost, prirodno je naglaavao podrijetlo te hereze.
4 Cf. infra, str. 201, 208-211
5 Cf. J. A. Die Bogumi/en in ihrer geschichtlichen Entwicklung (Sr. Karlovci, 1923),
str. 18. Rukopis Besjede protiv heretika, koji je objavio Popruenko, sadri u svom
naslovu 'Novopridola hereza Bogumila'. (Ha HOBOHBHBIIlYro CH
epeCb EoroMHlIoy.) HOBOBJlBHBIIlYro CH je ekvivalent izraza veo<jlCtvoi)<; kOji
rabi Teofilakt.
6 Za druge oblike imena, poput BOYOf1UAOl, IIoyof.llAOl, IIoyofHJAol, vidi G. Pic-
ker, Die Phundagiagiten (Leipzig, 1908), kazalo, str. 278.
125
EOrOMJ1lIJ1, Bogomili), pod kojima su sljedbenici popa Bogumila postali
poznati u povijesti, novijega je nadnevka i prvi se put pojavljuje, koliko
se moe utvrditi, u svom obliku u pismu bizantskoga mo-
naha Eutimija, napisanom oko 1050.
1
to je ime postalo pozna-
to bizantskom teologu Eutimiju Zigabenu koji je,
dvanaestoga naslovio jedno od poglavlja svoje knjige
Panopiia Dogmatica, KUTa Boyof1L\wv.
2
Kako Kozma nije poznavao to
ime i kako Zigaben priznaje njegovo bugarsko podrijetlo, moemo za-
da je ime popa Bogumila postalo izraz koji je sluio da
njegove sljedbenike u Bugarskoj bilo krajem desetoga bilo
jedanaestoga.
Zigaben je dao pogrenu etimologiju Boyof1LAol,
je iz slavenskoga 'Bog' i 'mil' koja, tvrdio je on, 'imati mi-
losti'; je da bogumil koji usrdno moli mi-
lost Boju'.3 On je previdio da korijen mil na slavenskom nema
samo 'milost' (kao u IIOMJ1lIyi1 = Aefj<Jov), nego i 'drag,
voljen' (kao u MJ1lI'b). Ovo zadnje ovdje je Pravo
nje Bogomila je stoga 'voljen od Boga', a ime je staroslavenski prijevod
0EO<plAO<;. Ivanov je pokazao da je ime Bogornil (Te-
ofil) prevladavalo u Bugarskoj jo od vremena prije cara Petra.
5
Teko da
se danas moe dvojiti da je izraz bogumil izveden iz imena herezijarha
Bogumila-Teofila.
6
Vidi infra, str. 180.
2 Vidi infra, str. 208-211
3 Panopiia Dogmatica, pogl. XXVII, P.G. sv. CXXX, stupac 1289: B6yov f1fv yap
TWV BouAyapwv YAwaaa KaAEi TOV eEOV, M[AOV oi; TO EAETlaov. E'LTl o' av
Kai' 6 TOU eEOU TOV EAEOV tmarrwf1EVOl.
4 Vidi L. Leger, 'L'Heresie des Bogomiles', Revue des Questions Historiques (1870), sv.
VIII, str. 486.
5 Op. cit. str. 22, b. 3.
6 Staroslavenska od oi TOU eEOU TOV EAEOV tmarrWf1EvoL Emarrwf1EvoL
bila bi Bogomoli, to odgovara EUX[tal, jo. jednom nazivu za mesalijance.
Kako su se mesalijanci, od trinaestoga s bogumili-
ma, razumljiva je etimoloka zbrka 'Bogomili' i 'Bogomoli', iako su izvorno
oba izraza bila
Pogrenu Zigabenovu etimologiju usvojilo je nekoliko neslavenskih
Vidi B. de Montfaucon, Palaeographia Graeca, str. 333; C. Du Cange, Glossarium
ad scriptores et infimae Graecitatis, str. 207. i u skorije doba neka miljenja o
126
Besjeda protiv heretika, osim to baca novo svjetlo na podrijetlo
bogumila, je i najpotpuniji prikaz koji posjedujemo o doktri-
nama i ponaanju bogumilskih heretika. U svojoj elji da spasi svoje
podrijetlu bogumila pod utjecajem su Eutimijeve pogreke. Tako M. Gaster, u svom
o bogumilima (Encyclopaedia Britannica, ll. izd.), jo uvijek tvrdi da je 'ri-
[Bogomill izravni prijevod na staroslavenski mesalijanci, sirijskoga naziva
sljedbe koja odgovara euhitima'. Tu opet vidimo zbrku 'Bogomili'
i 'Bogomoli'.
Prema toj teoriji, pretpostavlja se da su bogumili, kako im ime govori, mo-
lili KUpLE tAETlaOU (Vidi C. Schmidt, Histoire et doctrine de la seete Cathares
ou Albigeois, Pariz, 1849, sv. II, str. 284). u stvari ne postoji ni najmanji
dokaz da su oni rabili tu konkretnu molitvu; jedinu koju su priznavali bila je moli-
tva Gospodnja.
Gieseler i Kopitar ukazali su na Eutimijevu pogrenu etimologiju; ovaj posljed-
nji pisao je da njegovo 'cum slavicae linguae indole conciliari nequit.. ..
Nomen illud ... cum precatione KUpLE tAETlaOu nihil commune habet, quam Slavi
parti m Gospodine pomiluj, partim Hospodine smiluj se vertunt.' (Vidi F.
'Bogomili i Patareni', Rad, VII, str. 94-5). Iz toga i drugih razloga, teko mi je pri-
hvatiti izjavu A. Vaillanta, koju opetuje Puech, da je ime Bogornil pse-
udonim, kojega je 'que Dieu prend en pitie' ili pak 'qUi supplie Dieu' (vidi
Puech, op. cit. str. 27, 282-3).
Druga jedna skupina znanstvenika predloila je rjeenje vie u skladu sa starosla-
venskom etimologijom da izraz bogumili 'voljeni od Boga'. Vidi G.
Arnold, Kirchen- und Ketzer-Historie, dio I, sv. IV, pogl. 8, odI. 66, str. 211: 'Bogomi-
los ... auf der Bulgarisches Sprache - von Gott geliebte.' Cf. J. L. Oeder, Dissertatio
... prodromum historiae Bogomilorum critica e exhibens (Gottingae, 1743), str. 9-10.
ti znanstvenici nisu znali za popa Bogomila.
Ali i u skorija se vremena izravan odnos imena sljedbe i imena
njeZinoga utemeljitelja. Tako je V. drao da naziv bogumili ne dolazi od toga
heretika od ivota njegovih sljedbenika (I1CTOPMR cep6cKo-xopBaTcKoti
nMTepaTypbI: Uchenye zapiski imperatorskoga Kazanskogo Universiteta, 1871, str.
101).
Ali to se miljenje protivi prosudbi dvaju najistaknutijih autoriteta o bogumilstvu,
i Ivanova, kOji izvode naziv sljedbe iz imena popa Bogumila: 'Bogomili i
Patareni', Rad, VII, str. 94; EoroMMncKM KHMrM M nereH/lI1, str. 22.
sasvim je vjerojatno da su u kasnijim vremenima sami heretici rabi-
li naziv bogumili u moralnom smislu i tako predstavljali svoja pretenzije na
ivot i istinsko V. LeVitsky je istaknuo da taj naziv
predstavlja nastojanja bogomila i njihovo svojatanje naziva istinskih KaT'
(EorOMl1nbCTBO--60nrapcKaR epecb: Khristianskoe Chtenie, 1870, dio l, str.
371). Naziv bogumili nedvojbeno ima snanu moralnu kao onaj katara
u ZapadnOj Europi.
127
sunarodnjake od njihovih podmuklih Kozma se slui osobnim
iskustvom kojeg je imao s hereticima kako bi opisao njihovu vanjsku
pojavnost i tako njihovu identifikaciju:
'Heretici su po izgledu krotki poput janjadi, umiljati, skromni i tihi, te bli-
jedi od svojega licemjernoga posta. Ne govore utaman, niti se naglas smiju, niti
pokazuju bilo kakvu znatielju. Dre se podalje od pogleda ljudi, i izvana
sve da ih se ne razlikuje od ispravnih ali iznutra su prodrljivi vukovi...
Ljudi, kada vide njihovu veliku poniznost, misle da su pravovjerni i sposobni
im pokazati put spasenja; oni im prilaze i pitaju ih kako da spase svoje due.
Poput vuka koji eli zgrabiti janje, oni prvo sputaju svoj pogled nadoije, uzdiu
i odgovaraju ponizno. Gdje god sretnu nekoga jednostavnoga ili neobrazova-
noga siju kukolj svoga nauka, tradicije i pravila Svete Crkve.'1
Snaga heretika lei u njihovoj nepopustljivoj privrenosti svojim
pogrekama; prema Kozmi, njih se nije u stanju preobratiti:
'Prije ivotinju privesti razumu nego heretika; jer upravo kao to svi-
nja pored bisera a pokupi prljavtinu, tako i heretici progutaju vlastitu
prljavtinu. I, upravo kao to strijela naciljana prema kamenoj ili mramoru
ne moe ih probiti, i svakoga tko joj se na putu [onoga
koji tako i koji pokua heretika ne samo da neuspje-
ti ga, nego neki slabiji um.'2
Kozma izlae doktrine heretika mnogo detaljnije od Teofilakta. Be-
sjeda stavlja veliki naglasak na njihovo temeljno tj. du-
alizam, prema kojemu je Vrag stvoritelj vidljivoga svijeta: 'Oni kau da
sve pripada Vragu: nebo, sunce, zvijezde, zrak, crkve, krievi; sve
to dolazi od Boga oni pripisuju Vragu; oni dre da sve to je na
zemlji, ivo i neivo dolazi od Vraga.'3 Bogumili su pokuali poduprijeti
to stajalite na Sveto pismo, osobito na parabolu o Izgublje-
nom sinu (Luka xv. 11-32): ':t:Jakon to su to na Gospodin kae u
II paraboli o dva sina, oni tvrde da je Krist stariji sin i misle da
je Vrag sin koji je prevario svoga oca; ovoga drugoga nazivaju Ma-
Op. cit. str. 3.
2 Ibid. str.S.
3 Kozma, loc. cit. str. 26.
128
mon i tvrde da je on stvoritelj i zemaljskih stvari.'l Ivan Egzarh
je desetoga bugarskim hereticima pripisivao vje-
rovanje da je Vrag sin Boji i brat Kristov,
2
s tom razlikom to
se, prema Popruenkovom tekstu o Kozmi, Vrag predstavlja kao
brat,3 dok je prema Ivana Egzarha on stariji brat, kako heretici
vjeruju. Ne znamo jesu li se bogumili u svezi toga razlikovali jedan od
drugoga, s obzirom da je Kozma jedini kOji spominje doktrinu da je Vrag
ClIblIIIall\e 60 B'b eBaHrelIil1 [ocno):la peKIlla npl1TQIO W ):IBOlO CbIHY Xpl1cra oy60
TBOPHTb CTap'Bl1111arO CbIHa, MeHlllaaro lKe elKe eCTb 3a61IY):l111I'b ):IiaBOlla
M'BHHTb, 11 CaMI1 11 MaMoHoy np03Ballla 11 Toro 11 CTpOI1TelIH
3eMHbIl1Mb Bell\eM. (Ibid. str. 26).
2 Cf. supra, str. 103.
3 Besjede protiv heretika koju navodi Popruenko iz rukopisa
iz esnaestoga kae da su heretici vjerovali kako je Krist sin Boga
(TBopHll\e [ocno):la Halllero CbIHa MeHlllaro, ibid. str. 26, b. 10).
Cf. infra, str. 209 et seq. Kao to pokazati, doktrine bizantskih bogumila
u jedanaestom i dvanaestom u usporedbi s onima bugarskih heretika de-
setoga razvijenije su i sloenije, ali se pridravaju izvornoga nauka sljedbe.
Ta istovjetnost u sadraju i evolucija u obliku mogu se osobito jasno vidjeti u bogu-
milskom nauku o Vragu.
Puech daje domiljato objanjenje te nepodudarnosti (op. cit. str. 187-8), kada us-
bogumiIsko parabole o Izgubljenom sinu, koju opisuje Kozma,
s kasnijim prikazima bogumislkoga nauka o Bogu Ocu i Njegova dva Sina, koja daju
Psel i Eutimije Zigaben. Prema Pselu (vidi infra, str. 187-189), bogumili su
da je stariji sin, stvoritelj i vladar vidljivoga svijeta, navukao na sebe neprijateljstvo
brata, princa neba, koji je 'ljubomoran na njega, ... zavidi mu na njegovom
dobrom zemlje, i, od zavisti, alje na zemljU potrese, i kuge'.
Puech vjeruje da u bogumilskom parabole sv. Luke, izgubljeni sin,
od dvoje predstavlja Vraga, 'koji je prevario svoga oca', te da se sljedstveno
tomu Krist je smatran starijim bratom. tovie, on ukazuje na izme-
bijesa koji, u paraboli, stariji sin pokazuje pri povratku brata, i zavisti
koju, u Pselovom prikazu, brat iskazuje prema svome starijemu bratu. U oba
Krist je taj koji pokazuje bijes, samo je starost dva brata obrnuta. Puech
objanjava taj obrat s uputom na Zigabenov prikaz bogumilskoga nauka o pobuni i
padu Vraga, kao ishod njegova starija dob prelazi na njegovoga brata Krista (cg.
infra, str. 209, b. 7). Od toga vremena nadalje Krist je postao stariji, a Vrag brat.
Tako bi to prevladalo prividnu nepodudarnost Kozme i dru-
gih izvora. Ta starija dob Kristova ne bi odgovarala fazi bogumiIske koz-
mologijr (jer svi izvori u svezi s tom fazom izjavljuju da je Vrag u
bio Kristov stariji brat), nego kasnijoj fazi u povijesti svemira, kada je poloaj ta dva
brata preokrenut.
129
sin Boga; vjerovanje bogumilima je da je on stariji; to
su posebice bizantski bogumili u jedanaestom i dvanaestom
Kozma definira poloaj Vraga ubogumilskoj egzegezi na slje-
'Oni nazivaju Vraga stvoriteljem i svih Bojih stvo-
renja; a s obzirom na njhovo veliko neznanje, neki od njih nazivaju ga
posrnulim a drugi ga dre nepravednim upraviteljem.'l Naziv
'nepravedni upravitelj' (olKovoll0<:;, MKOHOM'b) preuzet je iz parabole sv.
Luke xvi. 1-9, koju su bogumili kao da se odnosi na Vraga.
2
To se Vraga znatno razlikuje od dualizma
kako ga opisuju Petar Sicilski i patrijarh Teofilakt. Dok ti pisci nagla-
avaju vjerovanje u dva (apxai), usporedna i neovisna jedno od
drugoga,3 jednoga dobroga, drugoga zloga, dualizam koji bogumilima
pripisuje Kozma nije se temelji na inferiornosti Vraga i
na njegovoj krajnjoj ovisnosti o Bogu. Ta inferiornost jasno je izraena
oznakama 'posrnuli i 'upravitelj', koje bogumili primjenjuju na
Vraga. tovie, sami izrazi 'vrag' P;I-'!aBOIT'b) i 'posrnuli
pokazuju da su postojale dodirne bogumilske kozmolo-
gije i o posrnulom Sotoni. Iz zdruenih dokaza iz
svih izvora moemo tvrditi da bugarski bogumili nisu nikada vjerovali
u postojanje dvaju ili dva Boga. Njihov se dualizam sastojao u od-
bacivanju jedinstva Boga i Njegovoga stvaranja umetanjem po-
srednika obdarenoga demiurkim i koji je bio, po
njihovom vjerovanju, i Gospodar materijalnoga svijeta, opisan
kao 6 apxwv TOU KOOlloV T01JTOV (Ivan xii. 31). Ta dva oblika dualizma,
i bogumilski, katkad se definiraju kao 'potpuni' i 'umjereni'.4
Prema nekim znanstvenicima, izvorno popa Bogumila bilo
je 'potpuni' dualizam, ali koncem desetoga u doba kada je sa-
stavljena Besjeda protiv heretika, taj je dualizam bio 'ublaen'
2\iaBoJla TBOPl1a Hapl1l1aIOlI1e QenoB1lKwM 11 Beel1 TBapl1 60)!(il1 M WT MHOrbIa
rpy6oCTl1 I1X'b, I1HI1)!( arreJla WTrra,l\llla Hapl1QIOTb M, ,l\PY31111)!( 0YKoHoMa
HerrpaBegHaaro TBOPHTb 11. (Op. cit. str. 22)
2 To 'nepravednoga upravitelja' s Vragom je bogumiIsko obi-
ljeje. Cf. infra, str. 228.
3 Cf. supra, str. 49, 120.
4 Vidi op. cit., Rad, X, str. 163-4; Ivanov, op. cit. str. 20-2; cf. infra, str. 166-167.
130
utjecaja.
l
Po njima, oba se oblika dualizma mogu u
Kozminom izlaganju; 'potpuni' dualizam predstavlja se 'Oni
nazivaju Vraga stvoriteljem i svih Bojih stvorenja', a 'umjereni'
dualizam na 'posrnuloga i 'nepravednoga upravi-
telja'. Ali ta se radikalna preobrazba bogumilstva ne moe potkrijepiti
nikakvim povijesnim dokazima.
2
tovie, Kozma u stvari ne ukazuje na
'potpuni' dualizam: vjerovanje da je materijalni svijet djelo Vraga, daleko
od toga da bude obiljeje toga oblika, bilo je, u stvari, raireno
svim balkanskim dualistima, bilo mesalijancima ili
bogumilima, kao to je N. Filipov ispravno ukazao.
3
Stoga moemo tvrditi da je nauk popa Bogumila, od same svoje po-
jave, zadrao kozmologiju ranijih hereza, stva-
ranje materijalnoga svijeta Vragu, kao duhu, drugom po
redu do Boga, ali je odbacio doktrinu
preostaje nam objasniti Teofilakto-
vo pismo caru Petru, koje opisuje bogumilsku herezu, spominje njezin
kozmoloki dualizam izrazima koji su nski i koji se bitno
razlikuju od onih koje je kasnije uporabio Kozma. Izgleda da rjeenje
toga problema lei u motritu s kojega je Teofilakt promatrao bugarsku
herezu i u metodama kojima se sluio. Patrijarhove oba-
vijesti o toj herezi bile su neizravne i vjerojatno su potjecale od hijerarha
Bugarske crkve; iz toga je razloga njima nedostajala prednost osobnoga
zapaanja, koje je tako obiljeje Besjede protiv heretika. Nada-
lje, Teofilakt kao duobrinik i teolog iznad svega je bio zainteresiran
za analiziranje nove hereze i njezinim se sastavnim dijelovima bavio po
zakonu Crkve;4 rezultati njegove analize doveli su ga do da je
ona 'maniheizam pomijean s pavlinizmom'. Najbolji prikaz i pobijanje
B. U;p'bKBa EocaHbCKa M KpbCTHHe, str. 46; loe. cit. str. 164; M. S.
Drinov, J1cTOpMQeCKM rrp1lfJIe,l\'b Ha 6'bJIfapeKaTa l1'bpKBa, str. 50.
2 Runciman vjeruje da je do raskola predstavnika pretjeranoga i umjereno-
ga dualizma u bogumilskoj sljedbi dolo nakon desetoga (op. cit. str. 69).
se ne sloiti s njim i mislim da su ta dva pravca koja su postojala
srednjovjekovnim balkanskim hereticima odgovarala pavlikanizrnu odnosno bo-
gumiIstvu, a ne podjeli unutar bogumiIske sljedbe. Cf. infra, str. 166-167.
3 IIpoM3xo,l\'b M C;t;II1HOCTb Ha 60roMMnCTBoTo, Balgarska Biblioteka (So-
fija, 1929), sv. III, str. 46-8.
4 Nasuprot tomu, takva analiza potpuno nedostaje Kozminom djelu.
131
hereze koji je patrijarh posjedovao bio je nedvojbeno opis
Petra Sicilskog, te je tim vie imao razloga osloniti se na Petrovu knjigu
Historia Manichaeorum, jer je ona bila sastavljena s posebnim obzirom
na misiju u Bugarskoj.! Stoga je i razumljivo to je Teofilakt
optuio bogumile da vjeruju u dva jer Petar Sicilski tu doktrinu
pripisuje iako u stvari nju pop Bogumil nije ni propovije-
dao niti su je zastupali njegovi sljedbenici u desetom

po Kozminom izlaganju o bogumilskim pogledi-
ma na Vraga, izgledalo bi da je pripadnicima te sljedbe postojao
nedostatak doktrinarnoga jedinstva, zbog ih on ismijava:
'Njihove su smijene za onoga koji posjeduje inteligenciju, jer se oni
ne slau, i raspadaju se poput komada istrunuloga sukna.'3
i nedosljednosti u pitanjima doktrine ne u slu-
neke sljedbe koja naglasak nije stavljala na dogmu na
promicanje moralne i ivota. Ta pretenost
stajalita u ranom bogumilstvu moe se vidjeti iz to iznoenje
doktrinarnih pogreaka heretika relativno mali dio Kozmine
Besjede, koja se iznad svega bavi moralnim i drutvenim vidovima he-
reze.
4
Doktrine pripisane bogumilima u Besjedi protiv heretika, s vanom
iznimkom njihovih stajalita o Vragu, mogu se u Teofilaktovom
pismu i u Historia Manichaerum, tako da ih je dovoljno samo spomenuti.
l Cf. supra, str. 41.
2 Ivanovo stajalite da hereza koju je opisao Teofilakt odgovara 'krajnjem krilu' bo-
gumilstva, 'vrlo bliskom pavlinizmu' (op. cit. str. 21), ne izgleda uvjerljivo, jer je do
pojave dviju 'Crkvi', na to on dolo mnogo kasnije, vjerojat-
no u dvanaestom (vidi infra, str. 166-167).
3 Op. cit. str. 23.
4 U t0111 sc smislu Besjeda protiv heretika razlikuje od Teojilaktovoga pisma caru Pe-
iru, koje iznad svega naglaava doktrine heretika i spominje njihove primjene
(kao to jc odbacivanje braka) samo kada one bodu Ta razlika ta dva do-
kumenta nastala je, bez sumnje, zbog razlike u stajalitima po kojima su oni sastav-
ljeni. Teofilakt je uglavnom pisao kao teolog, kako bi pripadnike bugarske
hijerarhije, dok je Kozma, kao htio svakako izloiti bugarskom narodu
one vidove bogumiiske hereze kOji su mu bili dostupniji. U bilo kojem slika
koju je oslikao Kozma ishod je njegovih osobnih zapaanja i trebamo je promatrati,
s njezinim naglaskom na stranu hereze, kao od Teofilaktovoga pisma.
132
kristologija, koju je naglaavao Teofilakt,
samo je spomenuta u Kozminoj anatemi protiv 'onih kOji ne vole naega
Gospodina Isusa Krista'.! Sinodikon cara Borila, kOji izjavljuje
da je pop Bogumil kristologiju, pokazuje da je
Kozmina nejasna u stvari aluzija na doketizam.
2
Kozma aludira
na lane doktrine o Majki Bojoj, koje opisuju Petar Sicilski i Teofilakt,
iako ih ne konkretizira: on samo spominje da heretici 'ne tuju Najslav-
niju i Majku naega Gospodina Isusa Krista, u svezi Nje govo-
re mnoge gluposti, njihove uvredljive ne mogu se napisati u ovoj
knjizi'.3 Stajalite bogumila prema Biblijskom kanonu bilo je vrlo
onome Kozma nam kae da oni odbacuju Mojsijev zakon kao
protivan nauku Apostola i pogrdno se izraavaju o Prorocima iz Staro-
ga zavjeta.
4
Poput oni se oslanjaju na Novi zavjet
i, konkretnije, na i Djela apostolska, koja ne u skladu
s tradicijom Crkve, na 'Premda nose Sveto
u svojim rukama, oni ga lano i tako zavode ljude ... s
namjerom zatiranja svake milosti i vjere ... Sveto u
njihovim je rukama ... "poput zlatnog koluta na rilu svinjskome".'s
S druge strane, Kozma uvelike naglaava etiku bogumila. Kako Be-
sjeda protiv heretika ne sadri samo najraniji, i najpotpuniji prikaz
moralnoga nauka bogumilstva, potrebno je podrobnije ispitati njegove
dokaze.
Temeljni nauk bogumila, poput onoga manihejaca, izvodi se
iz njihovoga kozmolokoga dualizma: ako je vidljivi svijet djelo i kraljev-
stvo Zloga, onda prirodno slijedi da, ako njegovu vlast i
sjediniti se s Bogom, trebamo se kloniti dodira s materijom i tijelom, kOji
su Vragova najbolja sredstva za ovladavanje ljudskim duama. S toga su
bogumili one funkcije koje ga dovode u bliski dodir sa
svijetom putenosti, osobito brak, jedenje mesa i pijenje vina. 'Oni kau
da je on [tj. Vrag] naredio mukarcima da uzmu ene, da jedu meso i piju
vino. Ukratko, sve ono to je nae, oni tvrde da su oni stanovnici
Op. cit. str. 62.
2 Vidi infra, str. 239.
3 Op. cit. str. 17.
4 Ibid. str. 16
5 Ibid. str. 25. Citat je iz Izreke. xi.22.
133
neba i one koji se ene i ive u svijetu nazivaju slugama Mamonovim.'!
Kozma naglaava da heretici izbjegavaju brak, meso i vino ne zbog uzdr-
avanja ili asketstva, nego zbog toga 'to ih dre odvratni-
ma', kao dio prirodnoga zakona koji oni odbacuju, jer dolazi od Vraga.
2
Osuda braka kao prepreke svetosti i pred putenosti bila je uo-
u Bugarskoj sredinom desetoga i razvila se kao ishod
odnosa mesalianizma i nekih pretjeranih i dekadentnih
oblika pravovjernog monatva. Tu su bogumli opet koristili od prije
sklonost prema herezi za uspjeno promicanja vlastitih doktri-
na. Iako se ustezanje od mesa zbog razloga ne spominje u ni-
jednom bugarskom izvoru prije Besjede protiv heretika, ono se vjerojatno
propovijedalo, zajedno s odbacivanjem braka, u inovjernim monakim
krugovima, jer u crkvi monako pravilo zabranjuje jedenje mesa.
to se osude vina, njezino podrijetlo u Bugarskoj nije sigur-
no.4 U kasnijim vremenima, vjerojatno od jedanaestoga ili dvanaestoga
ta je dogma postala u pisanoj tradiciji bogumila
i dovela je do vjerovanja, zabiljeenoga osobito u nekim apokrifnim knji-
gama, koje su bogumili izmijenili i rabili za irenje vlastitih doktrina,5
Ibid. str. 26.
2 CaMM)K Bcero Toro rHYlIlalOOIl.\e CJ! He rrpieMJIIOTb, He B'b3I1ep)KaHia pal1M J!KO)K M
Mb!, H'b CKBpbHaBo TBopJ!Il.\e. (Ibid.)
KO'lma je u skladu s tradicijom Crkve u svezi tog pitanja, kako je to formulirano
u Sl. Apostolskom kanonu: e'( TL<; ... yaf.lOU Kal Kpewv Kal o'(vou ou 01' liaKT]aIV, aAAa
Ola anEXTat, EmAa86f.levo<; OTL navta KaAa Alav Kal OTL lipaev Kal
enolT]aev 6 0eo<; tov Iiv8pwnov, ana oT]f.loupylav,
01Op80ua8w, Ka8atpela8w, Kal 'EKKAT]ala<; uspostavio temelj-
nu razliku ustezanja od braka, mesa i vina radi diSCipline i ustezanja i nji-
hovoga odbacivanja zbog 'odvratnosti'. Theodore Balsamon, In Canonem 51 Sancto-
rum Apostolorum, P.C. sv. CXXXVII, stupac 141. Balsamon u svom komentaru toga
Kanona konkretno na bogumile.
3 Vidi supra, str. 112.
4 Pogodin je iznio pretpostavku da je do bogumilske mrnje prema vinu moglo
od Krumovoga zakona kOji je naredio iskorjenjivanje sve vinove loze u Bugarskoj
(cf. supra, str. 74. b.l) putem 'pravne tradicije' za koju se pretpostavlja da ju je ta mjera
potaknula. (l1CTOPI1R DOJIrapl1l1, str. 13.) Ta se poneto ishitrena teorija ne moe
potkrijepiti nikakvim dokazom: jedva se moe dvojiti da je Krumovoga za-
kona bio sasvim privremen.
5 Baruhova apokalipsa. Vidi I. Ivanov, DOrOMI1JICKM KHl1r1111 JIereHI1I1, str. 196-7,207:
CaTaHal1JIb )Ke oycal1l1 JI030y ... M peqe MI1 aHreJIb: CJIbIlIlM Bapoxb, npbBoE I1p1>BO
134
a djelomice u bogumilskoj legendi,! da je vinovu lozu u Raju posadio
Satanael (Vrag) i da je upravo kuanje plodova sa Stabla znanja o Dobru i
Zlu prouzrokovalo pad. Tako je asketstvo bogumi-
la bilo povijesni ishod postupnoga spajanja mesalianizma i
monatva i, primjene na etike kozmolokoga dualiz-
ma

dvojbeno je da se strogo ustezanje od spolnoga
snoaja jednako nametalo svim pripadnicima bogumilske sljedbe. Teko
je objasniti znatnu brojnost sljedbe tijekom njezine povijesti, a da ne pri-
hvatimo da je barem nekim njezinim bilo doputeno imati
djecu. Premda o tome pitanju nedostaju dokazi, izgleda vjerojatno da su
bogumili u desetom bili podijeljeni u dvije odvojene skupine, na
'vjernike', koji nisu bili vezani stogim asketstvom, u smislu bilo
spolnoga snoaja bilo hrane, i na 'savrene' kOji su to bili. Tu razliku, koja
je obiljeje manihejske sljedbe, bugarskim bogumilima pripisuju
i Ivanov
3
, a postOjala je bizantskim bogumilima u jedanaestom i
dvanaestom

od svoje kozmologije, bogumili su prirodno
poricali stajalite o materiji kao sredstvu za Milost, i samoj
po sebi dovoljnoj za svetost, te su usvojili protusakramentaino stajali-
te Prema Kozminim podacima, oni su odbacivali valjanost
krtenja, a Ivana Krstitelja drali Antikrista.
5
Njihova mrnja
prema Krtenju ih je vodila do krajnosti: po Kozmi, oni su
9CTb JI03a, BbOPOE )Ke I1p1>BO nOXOTb rp1>XOBHa, E)Ke 113JIMR CaTaHaMJIb Ha 90yroy
11 Al1aMa; M cero pal1l1 npOKJIeJIb 61> [ocnol1b JI030y, 3aHe 61> 10 CaTaHaMJIb oycal1M
M TOlO np1>JIbCTI1 npbBo311aHbHaro Al1aMa 11 90yroy. Cf. infra, str. 158. b. 4.
l Tiberijadsko jezero. Vidi Ivanov, op. cit. st. 297, 324.
2 Asketstvo, kao to smo istaknuli, nije bilo praksa bugarskih kOji su se
mogli slobodno eniti, jesti meso i piti vino. U tom su smislu bogumuli,
svoju kozmologiju i svoju etiku, bili dosljedniji.
3 'Bogumili i Patareni', Rad, X, str. 177; DOrOMI1JICKI1 KHMrM 11 JIereHI1M, str. 27.
4 Cf. infra, str. 216. Tu moemo primijetiti vanu razliku etike bogumila i me-
salijanaca: prvi su, kao i manihejci, spolni snoaj, ako je i kada bio doputen, drali
nunim zlom i predaju ljudskoj slabosti, Mesalijanci su, naprotiv, drali da je strogo
asketstvo nuno za 'vjernike', dokje slobodno uputanje u spolni snoaj bila
povlastica onih koji su iz samih sebe uspjeli izbaciti zloduha i kOji su tako bili 'savr-
eni' (Cf. supra, str. 59).
5 l1waHa )Ke rrpel1TeqlO 11 3aplO BeJII1KaarO COJIH1.\a 6e3QbCTBYIOTb, aHTMxpMcToBa
npel1TeQIO HapMQIOIl.\eM. (Op. cit. str. 17).
135
'gajili mrnju prema krtenoj djeci' i, kad god bi sreli neko dijete, 'okre-
nuli bi se i pljunuli'.!
Poput bogumili su odbacivali sakrament pre-
zirali liturgiju, poricali stvarnu prisutnost i
Uprisutnjenja, kao one koje se odnose na i Djela apostolska.
2
su prezirali sve materijalne predmete koje pravovjerni rabe
kao sredstva za Milost i potpore za molitvu, najvie kri, koji su mrzili
kao simbol Kristove patnje: 'O kriu naega Gospodina ... oni kau: kako
se mi moemo klanjati pred njim kad su na njemu idovi raspeli Sina
Bojega? Kri je neprijatelj Boga. Iz toga razloga oni svoje
sljedbenike da ga mrze i da ga ne tuju, kad bi netko ubio Kra-
ljevoga sina komadom drva, je li da taj komad drva bude drag
Kralju? Takav je kri Bogu.'3 Prema Kozmi, heretici su u svojoj mrnji
prema kriu gori od zloduha, 'jer zlodusi se plae Kristovoga kria, ali
heretici reu krieve i iz njih prave svoje alate.'4
Crkve su bogumilima bile materijalna djela, pa stoga bo-
ravite Vraga, oni ih zovu pacrrYTbR (vjerojatno 'dispersio gentium'; Ivan
vii, 35). s Iz istoga su razloga uporabu ikona i tovanje relikvija:
'heretici ne tuju ikone, ih zovu idolima ... heretici se rugaju [reli-
kvijama svetaca] i smiju nam se kada ih mi tujemo i molimo od njih
'Oni sv. Pavla koji kae, o idolima, da se ne smijemo
BI1):V1Te 1I11 6paTbe KOllMI1 eCTh rrOpa311'b l1iaBOll'b l1a CBlIToe Kpell1eHie WTMell1YTb
rHywalOll1e ca KpeCTI1MbIX'b MlIal1eHel\b, all1e 60 CJ! I1M'b ClIyql1Tb BI1I1"BT11 I1"BTI1Il1 b
MlIal1, TO aKbI CMpal1a 311a rHywalOT CJ!, WTBpall1alOll1e CJ! rrllIOIOTb ... CaMI1 CMpal1'b
CYUle arrelloMb 11 QellOB"BKoM. (Op. cit. str. 31). Te po svoj prilici, treba shvatiti
kao da su ne samo onu djecu koja su primila krtenje, i, kao to Puech
pretpostavlja (op. cit. str. 266-7), da su smatrali da sva djeca sudjeluju, barem u
mjeri, u vrajem i obiljeju spolnoga koji ih je stvarao.
2 l.ITO 60 rllarOlllOTb W CBJ!T"BMb KOMKaHil1, lIKO H"BCTb 60Jl(ieMb rrOBell"BHieM'b
TBOPI1MO KOMKaHie ... HO aKbI. .. Bce 11 rrpoCToe 6pawHo. (Ibid. str.8). KTO 60 BbI
0YKa3a ... J!KO H"BCTb TO peQeHO W TOMb CBJ!T"B"BM XlI"B6"B 11 W QaWI1, aKOJI( TO BbI
l1epeTI1l\11 6IIa3Hall1e ClI 6eC"Bl1yeTe J!KO W TeTpOBaHrll"B TO eCTb peQeHO 11 W rrpaKC"B
arrocrOJrt, a He W CBJ!T"BMb KOMKaHil1. (Ibid. str. 10). KaKo 1I11 ... marOlleTe He cOYTh
arrOCTOlI11 IIwrypria rrpel1alll1 HI1 KOMKaHia, HO IwaHb 311aToycTbII1. (Ibid. str. 11)
3 Ibid. str. 6-7.
4 Ibid. str. 5.
5 Ibid. str. 34; op. cit., Rad, X, str. 189.
6 Kozma, op. cit. str. 5.
136
pokoravati zlatu i srebru koje je stvorila ruka. Oni misle, pro-
kleti, da je to za ikone, i, svoje opravdanje u tim
oni ne tuju ikone.'! Oni Vragu pripisuju izvedena putem relikvija:
'Oni kau da nisu nastala voljom Boga, da ih Vrag izvodi kako
bi zaveo Ijude.'2 Odbacili su kult svetaca.
3
Priznali su koja je izveo
Krist, ali su ih u nematerijalnom smislu, se, kao i u
svojem objanjenju uporabi alegorije:
'Oni ne priznaju da je Krist izvodio propovjednike koji ...
su pisali o Naega Gospodina, oni iskrivljuju njihovo na vla-
stitu tetu, Niti je Krist poklonio vid slijepima, niti je epave,
niti je uskrsnuo mrtve, su to samo legende i obmane, koje su neobrazovani
propovjednici pogreno shvatili. Oni ne vjeruju da se mnotvo u pustinji na-
hranilo s pet hljebova kruha, oni kau da to nisu bili hljebovi kruha,
i Djela apostolska.'4
S obzirom na njihovo odbacivanje dijela pravovjerne tradi-
cije, ne nas to su bogumili poput bili neprijateljski
raspoloeni prema institucionaliziranoj Crkvi. Crkvena hijerarhija, kao
glavni oslonac Crkve i provoditelj Crkvenoga zakona, prirodno je posta-
la vidljiv predmet napada. Njihova mrnja prema toj
Ibid. str. 18-19. Nije poznato podrijetlo sklonosti ubogumilstvu.
Popruenko pretpostavlja izravni utjecaj ikonoklazma na bogumilstvo preko pa-
koje je Konstantin Kopronim preselio u Trakiju (CUHOOUK u,apH Eopuca,
I.R.A.I.K. (1900), sv. V, Dod. str. 121-6). G. Ostrogorsky naglaava ulogu
kao iritelja ikonoklazma (Studien zum Geschichte des byzantinischen Bilderstreites,
Breslau, 1929, str. 27, b. 1). E. J. Martin, iako priznaje postojanje nekih
elemenata pavlikanizma i ikonoklazma, da je njima postojala
visnost (A History of the Iconoclastic Controversy, str. 275-8). Cf. supra, str. 52.
Istina je da su bizantski bogumili tovali uspomenu na care-
ve, osobito Konstantina Kapronima (cf. infra, str. 216, b.6). to se moe
dovoljno objasniti u bogumila i ikonoklast a osobito u svezi
tovanja slika i kulta Majke Boje, to je navelo bogumile da Kopronima dre ranim
zagovornikom njihove vjere. bogumila i ikonoklasta se tek
petnaestoga kada je bogumilstvo nestalo. (Cf. infra,
str. 170).
2 Ibid. str. 5.
3 Ibid.
4 Ibid. str. 32.
137
hjerarhiji jo se vie dekadentnim stanjem u dijelovima crkve-
nog i koje je sam Kozma estoko
a koje je hereticima davalo uvjerljiv materijal za njihove napade na Cr-
kvu. Prema Kozmi, heretici su optuivali za lijenost: 'Ali to
heretici kau?- Mi se vie molimo Bogu od vas; mi bdijemo i molimo
i ne ivimo u dangubi poput vas.'2 'Zato grdite ...
pravovjerne slijepim farizejima?,3 'Heretici odgovaraju:
nici su skloni opijanju i Kozma priznaje istinitost tih optubi.
On dri najodgovornijim za irenje hereze: 'odakle su se
pojavili ti vukovi, ti razuzdani psi, ta Zar ne iz lijenosti
i neznanja
Zadnje poglavlje Besjede protiv heretika iskazuje strogu opomenu
biskupima i da paze na svoje stado i s time
kritiku njihovoga nemara i ravnodunosti prema herezi.
6
Tako jedan od
najistaknutijih crkvenjaka toga doba izravan odnos
pojave i irenja hereze i suvremene dekadencije Bugarske crkve i drutva
u desetom
Ali, iako Kozma priznaje istinitost h tvrdnji, on odbija
prihvatiti njihovu valjanost, jer nijedan heretik nema pravo kritizirati
nekoga jer je sama hereza grijeh: 'premda pravovjerni
ive lijenim ivotom kao to vi kaete, ih, oni,
ne hule Boga kao to vi to U svojim optubama protiv
heretici su krivi za farizejsku samokrjeposnost.
8
To se tim manje moe
tolerirati, jer heretici odbacuju sam Red i svetost Apostolsko-
ga nasljedstva: 'Zato vi heretici hulite svete redove koje smo nasljedovali
od Svetih apostola i boanski nadahnutih 'Tko god ne vjeruje da
su crkvene redove ustanovili Na Gospodin i Apostoli, neka je proklet!'lO
l Cf. supra, str. III et seq.
2 Op. cit. str. 4.
3 Ibid. str. 12.
4 Ibid. str. 13.
5 WTKYI1Y 60 I1CXOA!lTb BOJIl\11 CI1I1 3JIil1 rrcl1 epeTI1QeCKa!l oYQeHia, He WT JI1>HOCTI1 JII1
11 rpy60cTI1 n<lCrYll1bCKbI. (Ibid. str. 75).
6 O elII1CKOII'I;x 11 W nOlI'X. (Ibid. str. 74 et seq.)
7 Ibid. str. 12.
8 WJIe 1I0A06H<l!l p't'lb K'b (Ibid. str. 4).
9 Ibid. str. ll.
10 Ibid. str. 63.
138
Odbacivanje reda i apostolske sukceSije u
crkvi bilo je bogumilima i Ovi drugi
primijenili su koncept Crkve! na vlastite zajednice kOjima su upravljali
starjeine, koji, kako izgleda, nisu imali nikakvu posebnu hijerarhijsku
iz Kozminoga prikaza nije sa sigurno-
da su bogumili posjedovali bilo kakvu organizaciju u desetom
Znamo iz njegovih podataka da su bogumili, sa-
krament pokore, ispovijedali svoje grijehe jedni drugima,2 to govori da
nisu Vidjeli nikakve bitne razlike i laika. Ta
zajedno s naglaenim za to ih Kozma optuuje, one-
nam da ranim bogumilskim zajednicama pripisujemo bilo
to osim vrlo demokratske organizacije. Vjerojatno je da su bogumili u
desetom imali svoje ili starjeine koji su imali prvenstvo u
nauku. Bizantski bogumili u jedanaestom i dvanaestom i bugar-
ski u dvanaestom i trinaestom zvali su svoje 'apostolima',3
a je da se isti izraz izvorno odnosio na neposredne popa
Bogumila u Bugarskoj.4 ne postoje temelji za tvrdnju da je sam
Bogumil uspostavio redovitu hijerarhiju svoje sljedbe ili 'Bogumilsku
crkvu'.
5
Povijesni pokazatelji ne postojanje takve hijerarhije
Cf. supra, str. 51-52.
2 EpeTI1l\bI ... CaMI1 B ce6e I1ClIOB1>Ab TBOP!lTb. (Ibid. str. 39).
3 Cf. supra, str. 203, 239.
4 V. Levitskij (EorOMI1JIbCTBOTo--60rrrapcKa!l epecb, Kh. Ch. 1870, sv. I, str. 372-3 i
R. Karolev (3a EOrOMI1JICTBOTO, Spisanije, Braila, 1871, sv. III, str. 105)
skrenuli su pozornost na Kozmino bogumila kao HOBil1 arrOCTOJII1 11
rrpeATeQa aHTI1Xpl1CTOBbI (op. cit. str. 35) i da se naziv 'apostoli' moda
davao starjeinama bogumilskih zajednica u desetom Kako je postojanje
toga izraza u kasnijim razdobljima, takvo Kozminih
nije Ipak ta tvrdnja nije uvjerljiva, s obzirom da izraz 'apostoli Antikri-
sta' moe svakako biti pogrdni izraz koji se odnosi na sve heretike.
5 Tu su tvrdnju iznijeli A. Gilferding (C06paHl1e COQI1HeHI1i1, sv. I: J1cTOPI1!1 cep60B
11 60JIrap, str. 132), (op. cit., Rad, VII, str. 103-4) i Ivanov (op. cit. str. 27-30).
Argumenti kOji se navode kao njezina potpora su: (1) postojanje
hijerarhiji bizantskim bogumilima; (2) analogija s talijanskim i francuskim
katarima kOji su imali visoko razvijenu hijerarhiju i kOji su, k tome, u dvanaestom
drali Bugarsku izvoritern svojih doktrina; (3) podaci iz latinskih izvora
u dvanaestom i trinaestom koji spominju nekoliko rangova u hi-
jerarhiji bugarskih bogumila (cf. infra, str. 243 et seq.) Ali vrlo je nesigurno izvoditi
argumente iz kasnijih i stranih izvora, s obzirom da su bogumili, i u Bugarskoj,
139
do druge polovice dvanaestoga

Zajedno s hijerarhijom, redovima, sakramentima i liturgijom Pra-
voslavne crkve, bogumili su odbacivali njezinu disciplinu, koju su zami-
jenili vlastitom, stroge naravi. Kozma ih optuuje da nedjelju dre da-
nom posta i rada i da ne slave pravoslavne blagdane naega Gospodina
i

Oni su prezirali sve molitve kojima se slui Pravo-
slavna crkva,3 a koje su oni smatrali, kao i liturgiju, 'brbljanjem'
(MHorOrnarOJIaHbH), s jednom iznimkom Molitve Gospodnje; nju su iz-
govarali danju i u redovnim razmacima, s propisanim
se u svoje domove, oni mole puta danju i puta
i otvaraju svih petoro vrata koja, kako je trebaju biti
zatvorena.
4
se oni kau Na koji si na nebesima", ali za
l
2
3
4
proces razvoja. Kao to pokazati, unutarnja disciplina
I sljedbe bila je, nedvojbeno, pod velikim utjecajem njezi-
noga dodIra s bIzantskom civilizacijom koncem jedanaestoga i
Tek je toga razdoblja govoriti o bilo kakvoj hije-
rarhIJI bugarskim bogumilima.
da se ne uzima u obzir taj povijesni razvoj podriva najbolje studije o
kao to su i IvanovIjeva. bogumilstvo po-
om Bugarsku prenose pojmove i institucije na koje nai-
lazImo u stoljecu hereticima u Bosni, Italiji i junoj
Franc,uskoJ' Tako (ibid.) pripisuje samome Bogumilu utemeljenje 'Bugarske
crkve (crkva bugarska) po analogiji s Bosanskom (Patarenskom) crkvom (crkva bo-
sanska).
Vidi infra, str. 244-245.
K TO ... BbI YKa3a B'b J\eHb B'bcKpeceHia rocrrogHJI rrOCTI1TI1 CJl, 11 KlIaHJlTI1 11 pYQHaJl
J\'!;lla TBOPI1TI1 . .na rrrarolIeTe QelIoB'!;l\bI TO cYTb 0YCTaBl1lIl1, a He rrl1IlleT Toro B'b
eBaHrelIil1, 11 BCJl rocrroJ\bcKbIa rrpa3HI1KbI, 11 rraMJlTb CBJlTbIX MY'JeHI1K'b 11
He liTeTe. (Ibid. str. 33).
Praksa postojala je manihejcima (cf. supra, str. 33).
Odl;aClvanJe nedjelje kao dana bilo je vjerojatno povezano s negiranjem
tijela, to je, premda to Kozma ne spominje) prirod-
na staJ.ahsta o tim pitanjima. Jedan izvor iz jedanaestoga
optuuJe bogumIle da poricu mrtvih. (cf. infra, str. 185).
Ibid. str. 34.
Trifon?v objanjava tu poneto nejasnu usporedbu s 'petoro vrata' koja se, po njemu,
odnOSI na pet (Eec'!;gaTa Ha K03Ma I1peCBI1Tepa 11 Hei1HI1J1T'b aBTOp'b (1923),
S.B.A.N. sv. XXIX, str. 29-30). toga odlomka je da heretici kada mole za-
tvaraju vrata svojih ali ostavljaju otvorena vrata svojih tako da, umjesto
da se skoncentriraju na molitvu, oni doputaju da njihova i njihova mata pri-
maju vanjske dojmove.
140
to ih treba jako osuditi, jer jedino na nazivaju stvoritelja Neba
i zemlje Ocem, a u stvarnosti stvoreni svijet pripisuju Vragu. Kada se
klanjaju ne znak Kria.'l Te molitve, kao i da su bogumili
ispovijedali svoje grijehe jedan drugome i davali jedan drugome oprost,
ukazuju na to da su njihove zajednice priznavale neki oblik rituala, ali
moramo priznati da je on u desetom bio tek u zametku.
2
ene su
obavlja te obrede ispovijesti.3
je da je Crkve, kako u njezinim boan-
skim tako i ljudskim vidovima, kao tajanstvenoga Tijela Kristovoga i kao
hijerarhijske institucije na zemlji, bilo duboko strano nauku bogumila.
Izgleda da su oni izbjegavali rabiti i sam izraz Crkva.
4
Pravoslavna je
crkva, materijalni kao i duhovni vid ivota, po njihovom
miljenju, popustila pred Mamonom i nije bila sposobna voditi ljude pre-
ma spasenju. Istinsko prema bogumilima, moe se jedino
u njihovim zajednicama; stoga su sebi zadravali pravo na
naziv

oni su jedini ivjeli 'po Duhu'6 i bili su 'stanovnici neba'?
l
2
3
4
5
6
7
Ibid. str. 32.
(op. cit., Rad, x, str. 189-206), Ivanov (op. cit. str. 29, 113 et seq.) i
(op. cit. str. 59-62) pripisuju bugarskim bogumilima u desetom obrede kOji
su postojali bizantskim hereticima u kasnom jedanaestom (kao to
su i koji odgovaraju dvama stupnjevima
u sljedbu. tu je opet to prenoenje povijesno neopravdano. Bogumilski
ritual razvijao se postupno, a njegovo relativno sloeno obiljeje koje je kasnije po-
primio u Bizantu nedvojbeno je bilo pod utjecajem pravoslavnoga rituala. Obredi
koje su osobito prakticirali bizantski bogumili (cf. infra, str. 217) vjerojatno
su se razvijali pod utjecajem obreda monaha, i biskupa onako
kako se to u crkvi. Vidi B. EOrOMI1T1I1, str. 65 et seq.
EpeTI1l\bI... CaMI1 B ce6e l1CrroB'!;gb TBOPJlTb ... He TOllbJO MY)!(11 ... HO 11 )!(eHbI, e)!(
pyry gocTOI1HO eCTb. (ibid. str. 39). Cf supra, str. 60.
U tome su se bez nedvojbeno razlikovali od koji su primjenjivali izraz
crkva' na vlastite zajednice (cf. supra, str. 51-52).
AIl\e )!(e 11 XOTJlTb T1raTI1 lIO cBoeMY w6bIlIaJO maroTlJOIl\e JlKO xpl1cTiaHI1 eCMb, He
I1M'!;Te I1M'b B'!;pb!. (Op. cit. str. 31) To preuzimanje naziva KaT' sa
strane bogumila jedan je od glavnih razloga to su ih pravovjerni optuivali za pre-
varu i licemjerstvo. Manihejce i jednako su optuivali iz razloga.
Cf. naziv 'dobri koji su bogumili preuzeli trinaestoga
6vofla(oUaLV (Germanos II: In exaltationem veneran-
dae crucis et contra Bogomilos, P.C. sv. CXL, stupac 637).
TO lIO IITlOTI1 )!(I1BYTb JlB'!;, a He lIO gyxy JlKO)!( l1 Mb!. (Ibid. str. 13-14).
He6ecHil1 )!(I1Tellie. (Ibid. str. 26). Cf. infra, str. 182, b. 1.
141
Nauk tako temeljno suprostavljen Pravovjerju (Pravoslavlju) u po-
doktrine, etike i rituala nije mogao a da ne ostavi vane po-
sljedice na svaki dio bugarskoga drutvenoga ivota. Osobito, u doba
kada su interesi Crkve i Drave bili tako usko povezani, odbacivanje
Pravovjerja neizbjeno je i pobunu protiv svjetovnih zakona i
izazov suvremenom drutvu. Stoga ne to su bogu-
mili u desetom privukli ozbiljnu pozornost dravnih vlasti.
Pismo patrijarha Teofilakta o velikoj zabrinutosti kojom je car
Petar promatrao porast hereze u Bugarskoj. Neke Kozmine optube pro-
tiv bogumila ukazuju na drutveno hereze u drugoj polovici
desetoga Heretike se prikaZUju kao bez stalnoga
boravka i kao parazite drutva. Kozma navodi: 'njihove druge ko-
jima zarobljavaju due neobrazovanih ljudi, da je za
raditi i baviti se zemaljskim poslovima. Kao to je Gospodin
rekao: "Ne pomiljajte govoriti to jesti, ili to piti, ili kako
se odijevati, jer sve te stvari pogani trae", oni ne ele nita
svojim rukama, lutaju od do imovinu ljudi
koje obmanjuju.'l Osuda rada, zajedno s dragovoljnim siroma-
tvom to je sve dovelo je do monaha koje je tako estoko napao
Kozma u svojoj Besjedi protiv heretika, obiljeje je mesalijanaca, kOjih je
izravni utjecaj na bogumile tu

Kozma iskazuje jo ozbiljniju optubu protiv bogumila - onu da
propovijedaju neposlunost: 'Oni vlastiti narod
ju da se ne pokorava svojim gospodarima, oni kude bogate, mrze cara,
ismij avaj u starjeine, bojare, prikazuju ogavnima u
Boga one koji slue caru i zabranjuju svakome kmetu da radi za svoje-
ga gospodara.'3 Toj drutvenoj anarhiji Kozma suprotstavlja nauk Crkve,
koja priznaje svetost svjetovne carevi i bojari dani su od Boga. Na-
alost Kozma se na te oskudne detalje, a nijedan drugi izvor
1 Ibid. str. 35.
2 Cf supra, str. 60. Puech (op. cit. str. 276-7) s pravom ukazuje na to da su samo
'savreni' mogli rad.
3 OyqaTb)Ke CBOH CI1 He I10BI1HOBaTI1CH BnaCTeneM CBOI1M, xynHIl\e 60raTbIa, l\apb
HeHaBI1AHTb, pyralOTbcH Crap'BI1111I1HaM, 0YKapHIOT 6onHpbI, Mep3'hKbI Bory MHHTb
pa60TalOIl\aa llaplO II BCHOMY pa6y He BenHTb pa6oTaTI1 roCI10AI1HOY cBoeMY. (Ibid.
str. 35).
142
ne uvjerljivo doktrinu i praksu neposlunosti koje
on pripisuje bogumilima.! Stoga taj odlomak treba pomno
ti. Nema razloga sumnjati u te Kozmine njegovi podaci
vrlo su pouzdani, a njegov ga je poloaj upnoga osposobio da
izravno i stalno promatra bogumile. Pa ipak, ne treba pridavati previe
vanosti drutvenom anarhizmu bogumila ili gledati u njima slavenske
komuniste srednjega vijeka.
2
Izgleda da se njihova doktrina o drutvenoj
ravnopravnosti izvodi iz njihove potrage za duhovnim siromatvom i
moralnom a da je njihov objavljeni rat ovoga svi-
jeta bilo prenoenje na drutvenu ravan borbe Dobra
i Zla. Samo se u tom smislu moe kazati za bogumile da su se suprot-
stavljali rastu bizantskoga feudalizma u Bugarskoj, kOji se previe
temeljio na slabih od strane snanih. Ali bogumilstvo nije bilo
bitno drutveni, a jo manje pokret. Gabriel Millet pravilno je
ukazao da su bogumili ostali iznad svega vjerski propovjednici, ravno-
duni prema svjetovnim stvarima.
3
Te se Kozmine katkad povezuju s odlomkom iz Sinodikona cara Borila, kOji
proklinje 'one kOji pomau lupee, ubojice, razbojnike i druge takve ljude'. Ali nije
sigurno da se u stvari te odnose na bogumile. (Cf. infra, str. 247-248).
Bizantski heretik Konstantin Krizamal bio je dvanaestom optuen za
propovijedanje neposlunosti. Ali nije dokazana Konstantinova poveza-
nost s bogumilima. (Vidi infra, str. 221).
2 Naravno, postojali su pokuaji, koliko pristrani toliko i nepovijesni, da se prenagla-
ava drutvena i uloga koju su bogumili igrali u Bugarskoj. Vidi, osobito,
M. Popowitsch, 'Bogomilen und Patarener. Ein Beitrag zur Geschichte des Sozia-
lismus', Die Neue Zeit, 24. Jahrg., Bd l, Stuttgart, 1905. str. 348-60. Ekstremni pri-
stalica toga stajalita je 1. (ITOII'h BoroMl1n'h II HerOBOTO BpeMe). On ide
toliko daleko, da za Petrove vladavine bogumilsku sljedbu opisuje kao
i najbolje organiziranu stranku u Bugarskoj' (str. 30) - stranku 'koliko vjersku to-
liko i (str. 72). 'Program' koji on pripisuje bogumilima vie na
dvadeseto nego na deseto Svrha bogumila, ako je vjerovati bila
je 'osnivanje neovisnih komuna' (str. 121) i 'ponovna uspostava maloga
poljoprivrednoga posjeda' (str. 126). Kako bi postigli svoju svrhu, ti 'prvi agrar-
ni reformatori Balkanskoga poluotoka' (str. 116) (!) eljeli su 'prigrabiti
vlast' 'konkretnim sredstvima' (str. 120) (?). Ta je teorija osobito alostan
primjer sklonosti da se prolost dananjim pojmovima i Klin-
rova stajalita o ulozi koju su igrali bugarski bogumili ne podupiru ni
ozbiljni dokumenti ni nae znanje o pravom karakteru bogumilskoga pokreta.
3 'La Religion Orthodoxe et les heresies chez les Yougoslaves', Revue de l'histoire des
143
Iz ove analize Besjede protiv heretika moemo izvesti neka temeljna
obiljeja bogumilstva, to nam da jasnije shvatimo odnos
te sljedbe prema Bugarskoj crkvi i Dravi i razloge za njezino uspjeno
irenje u toj zemlji. To bi opet trebalo objasniti mnoge vidove
povijesti bogumilstva u Bugarskoj. Nadalje, barem tri obiljeja bogumil-
stva - doktrina o dva Boja sina, Vragu i Kristu, nauk o due
u Adamovo tijelo, prvoga i uporaba Molitve Gospod-
nje - ne mogu se objasniti nikakvim vanjskim utjecajem i vjerojatno su
izvorna.
2
Bogumilstvo, koje je nastalo iz dvostrukoga utjecaja pavlikanizma
i mesalianizma, nije bila mjeavina tih ranijih hereza. Vje-
rojatno je sam pop Bogumil u desetom preoblikovao i istkao u
jedinstvenu cjelinu mnoge od tih doktrina. Naposljetku, bogumilstvo
je nastalo pod snanim utjecajem s toga stajalita to moe-
mo smatrati pokuajem da se dualizam dovede u sklad s
Krista. Tako analiza bogumilstva otkriva u njemu prisutnost
religions (1917), sv. LXXV, str. 292.
Vidi infra, str. 184,210
2 Vidi Puech, op. cit. str. 336-40.
3 S pOVijesne gledita, za sada moramo drati nerjeivim pitanje koji su sve na-
uci osim pavli kan izma, mesalianizma i utjecali na bogumilstvo. Bilo je
pokuaja da se doktrinarne bogumilstva i ranijih religija
i sljedbi. Tako je Filipov pokuao dokazati utjecaj gnosticizma i marcionizma na
bogumilstvo (I1P0I13XOg'b 11 c;r;Il1HocTb Ha 60rOMI1JICTBOTO, loe. cit. str. 33 et seq. i
str. 55). J. Lavrin vidi u bogumilstvu 'neka i 'neznatne primjese
budizma' ('The Bogomils and Bogomilism', The Slavonic and East European Review
(London, 1929), sv. VIII, str. 270). Postoje vane dodirne bogumilstva
s jedne strane i gnosticizma i marcionizma s druge, osobito to se
kozmologije, kristologije, odbacivanja dijelova Staroga zavjeta i osude
braka. Vidi W. Bousset, Hauptprobleme der Gnosis (Giittingen, 1907), str. 91 et seq.;
E. De Faye, Gnostiques et Gnosticisme (Pariz, 1913), str. 431-45 i passim; G. Bareille,
'Gnosticisme', D.T.e. sv. VI, stupci 1456 et seq.
144
je da su elementi prodrli u bogumilstvo iz Sirije i Male Azije
putem ili mesalijanske sljedbe. Ali utjecaj gnosticizma na te sljedbe nije
dokazan. Dok se takva povijesna veza ne uspostavi, povezanost gnosticiz-
ma i bogumilstva mora ostati uglavnom Cf. Puech, op. cit. str. 337-9.
Postojanje elemenata u bogumilstvu vrio je upitno i ne moe se po-
duprijeti. Osobito, ne postoje dokazi za Lavrinovu tvrdnju da su bogumili vjerovali
u reinkarnaciju (loe. cit. str. 227).
dvaju temeljnih trendova, jednoga doktrinarnoga, drugoga
prvi je kozmologija stranoga podrijetla, uvezena u Bugarsku
s Bliskoga istoka; drugi, uglavnom autohtoni, jest revolucionarni poku-
aj reformiranja crkve, temeljen na nezadovoljstvu s postoje-
stanjem i eljom za na i jednostavnost apostolskoga
doba. Ta su dva trenda zajedno prOizvela bogumilstvo.
l
Ti balkanski re-
formatori, ma da doktrine i ih do-
ista na sva ivota, ipak su postavljali naglasak na etiku,
koja se izvodila iz Novoga zavjeta. To poneto paradoksalno
jedinstvo dualizma i morala bilo je omogu-
i Biblije. Takvo
stajalite prema Svetom pismu, zajedno sa snanom proturitualnom i
tendencijom, objanjava dva vana obiljeja bogu-
milstva koje u kasnijim pokretima reformacije:
laika i pogled na Sveto pismo kao na jedin(stven)i izvor
objavljene vjere.
Jedva treba i naglaavati da je bogumilstvo od svojega i u
svojoj biti bilo u potpunoj suprotnosti s Pravovjernom crkvom. Njegova
kozmologija je poricala dogmu o jedinstvu (jedin-
catosti) Boga i implicitno je odbacivala utjelovljenje Kristovo, svetost
Njegove majke, sve materije sakramenata i,
cijelu pravovjernu tradiciju. U tim okolnostima nisu mogli postojati su-
glasnost ili kompromis Bogumilove sljedbe i Pravovjerne crkve.
Ova prva drala je da je ova druga neopozivo izdala Krista. Crkva je
mogla imati samo jednu politiku prema bogumilstvu - onu trajnoga rata
sa svrhom potpunoga iskorjenjivanja svoga neprijatelja. Bogumilstvo
jedva moemo nazvati herezom u strogom smislu te jer ono nije
predstavljalo skretanje s pravovjerja u konkretnim
doktrine ili etike, nego potpuno poricanje Crkve kao takve. Moemo sa
da je nakon poraza ikonoklazma u devetom
bogumilstvo na Balkanu bilo najopasniji neprijatelj Pravoslav-
Oba su ta trenda, nedvojbeno, postojala u pavlikanizmu; ali su ostali
u biti stranci u Bugarskoj. Pokret reformacije, da bi dobio dovoljnu snagu, morao je
iz prethodnih lokalnih uvjeta u Crkvi i u cijelom drutvu i poprimiti spe-
slavensko obiljeje. To se moglo jedino narodnim pokretom poput
bogumilstva.
145
ne crkve u cijelome razdoblju srednjega vijeka. Ali ta bugarska sljedba
nije prijetila samo Crkvi: cijela drutvena struktura nala se u pogibe-
lji. koje je ivot kao grean prijetilo je
potkopavanjem temelja obitelji, zajednice i Drave. Ti su temelji, kao to
smo pokazali, bili dovoljno uzdrmani u Bugarskoj sredinom dese-
toga Nadalje, u svojemu suprotstavljanju vlasti, svje-
tovnoj i duhovnoj, koja je u njihovim bila odraz zla u
svim stvorenim stvarima, bogumili su propovijedali kriarski rat protiv
velikih i ovoga svijeta, bogataa, starjeina, bojara, samoga cara.
U tome su im nedvojbeno pomogli drutveno ugnjetavanje, ra-
tovi, ekonomsko opadanje i nemir koju je narodom stvorila potpu-
na bizantinizacija bugarskoga ivota u desetom se na
stranu kmetova protiv njihovih gospodara, protiv
bogumili su se izravno masama koji su u njima vidjeli
osloboditelje i su njihova
Stoga je razumljivo da je bugarskoj dravnoj vlasti kao i Pravo-
vjernoj crkvi borba protiv bogumilstva postala hitna i nuna. Naalost,
nae znanje o toj borbi u ranom razdoblju povijesti te sljedbe je
oskudno. l Na jedini dokaz o progonima bogumila u desetum je
Kozmina natuknica: on oplakuje onih mnogih koji 'ne znaju to
je njihova hereza i zamiljaju da pate zbog istine i elje da za svoje lance
i zatvor prime nagradu od Boga; ali kako oni mogu biti ugodni Bogu,
ako i pate u velikom broju, kada Vraga nazivaju stvoriteljem ljudi i
cijeloga Bojega svijeta?'2
Ta aureola koja je okruivala bogumile i koju je pri-
znavao njihov neprijatelj nedvojbeno je stvorena zbog njihovoga
velikoga moralnoga ugleda kao novih duhovnih bugarskoga na-
roda. Nasuprot intelektualnoj i moralnoj dekadenciji kOji su
vrlo vodili svoje stado bez primjerene potpore i putokaza, bogumili
su, svojemu svetome izgledu, dobrom poznavanju
(op. cit. str. 52-4) pokuava obraniti bogumile od optube da su se oni
suprotstavljali braku i ivotu. Njegov pokuaj je krajnje neuvjerljiV. Ne
moe se da je kozmologija navela bogumile da u osude sve
oblike spolnoga snoaja, bilo u braku ili izvan njega, bez obzira koje su ustupke oni
mogli u praksi 'slabosti tijela'.
2 Kozma, op. cit. str. 22.
146
lja, strogom asketstvu, gorljivom prozelitizrnu i hrabrosti u progonima,
morali mnogim Bugarima izgledati kao nositelji istinskoga
Njihovo pametnol oponaanje pravovjerja, koje je znatno olakalo njiho-
vu da izbjegnu otkrivanje, bilo je istodobno oruje pro-
zelitizma i zatita od sustavnoga progona. Tako Kozma govori da
njihovom odbacivanju cijeloga liturgijskoga i sakramentainoga ivota
Crkve, 'oni od straha od ljudi ulaze u crkvu i ljube Raspelo i ikone, kao
to su nas obavijestili oni njima koji su se vratili naoj pravoj vjeri:
oni kau "mi sve to radimo zbog ljudi, a ne prema svome srcu; mi se taj-
no pridravamo vlastite vjere".'2
Dalji razlog za uspjeh bogumilskoga prozelitizma u Bugarskoj lei
u njegovom bitno i slavenskom obiljeju. Od trenutka kada se
pojavilo i tijekom cijele njegove povijesti u Bugarskoj,
bogumilstvo je bilo povezano s vjerskim i drutvenim tenjama velikoga
nezadovoljnoga dijela naroda, to objanjava njegovu popular-
nost, osobito klasom.
3
Iz toga je razloga ono bila
i najivotvornija sljedba u srednjovjekovnoj Bugarskoj.
Naposljetku, je pSiholoki iao u prilog bogu-
milstvu. U doba kada su bijeda i patnja bile toliko rairene u Bugarskoj,
umovi ljudi su, sasvim prirodno, bili zaokupljeni problemom po-
drijetla zla: kako dolazi do ratova, razaranja, epidemija, siroti-
nje sa strane bogatih? Crkva je da je sve, vidljivo i nevidljivo,
stvorio Bog; ali kako moe Bog, kOji je Vrhovno Dobro, biti uzrok patnje
i Zla? Postoje dokazi da je problem unde malum, et quare, izvor tjeskob-
ne spekulacije u svim dobima, zaokupljao mnoge Bugare i u Kozmino
doba: odlomak iz Besjede kae nam da su mnogi pripadnici Pravovjerne
crkve traili odgovor na pitanje 'zato Bog doputa Vragu da radi protiv
Ijudi?'4 Premda ga Kozma odbacuje kao proizvod djetinjastoga i nezdra-
voga uma,
5
mora da mnogi suvremeni pravovjerni koji su, kao
O bogumilskoj praksi pretvaranja, koja je izgleda bila djelomice ishod
obiljeja njihovoga a djelomice pitanje taktike, raspravljao je Puech (op. cit.
str. 145-61)
2 Besjeda, str. 19.
3 Vidi op. cit., Rad, VII, str. 103.
4 MHOrbI... ClIbIlIlMM'b WT HalIlMX 6ec'tAYlOll1a [JO'lTO Eor'b AiaBolIY [Jo[JoYll1aen Ha
'IelIoB'tK'b. (Ibid. str. 24).
5 Ho Ta CJIOBeCa A'tTCKbIMX cyn M HeC'bApaBbIMX'b 0YMOM'b. (Ibid.)
147
to nam je poznato, bili neznalice u pitanjima doktrine, nisu bili
sposobni odgovoriti na to pitanje. Heretici su, s druge
strane, davali uvjerljivo objanjenje za sve nevolje: patnja i Zlo
su svojstveni ovome svijetu, jer je taj svijet stvorio Vrag.
Velika snaga bogumilstva lei, kao to smo vidjeli, u njegovoj unu-
tarnjoj suvislosti i u njegovoj sposobnosti da objedini prethodna pavli-
i mesalijanska Ali izgleda da bogumilstvo nije potroilo
herezu u Bugarskoj u desetom Postoje do-
kazi da su i mesalijanska sljedba, iako su pridonijele obliko-
vanju nove bugarske hereze, zadrale svoje postojanje.
Neizravni podaci iz izvora desetoga govore da je u to doba
postojala odvojenost bogumilske i sljedbe.
Pismo Teofilakta caru Petru, koje se nedvojbeno odnosi na bogumilstvo,
ipak prikazuje neke doktrine u obliku,
tako o postojanju pavlikanizrna u Bugarskoj sredinom desetoga stolje-
Tragove te odvojenosti dviju hereza moemo i u Besjedi
protiv heretika: i nedsoljednosti u na
koje Kozma ukazuje, mogu biti u tom smislu; nadalje,
vanje njegovoga djela otkriva neka neslaganja u ponaanju heretika: na
primjer, Kozma ih optuuje da grde pravovjerne zbog njihovo-
ga ivota, a istodobno sami preziru rad. l Nadalje,
Kozma
2
opisuje heretike kako se s pravovjernima, im se
i otvoreno njihove s druge strane, oponaaju pravovjer-
je iz straha i otvoreno svoju nevinost kad god ih njihovi neprijate-
lji pritisnu.
3
Premda te razlike mogu biti i nastale zbog lokalnih
razloga, kao to je prisutnost ili odsutnost progona, vjerojatnije je da u
svakom Kozma govori o odvojenoj skupini heretika. tovie, te
su razlike vrlo trebamo se prisjetiti da su bili slavni
po svojim aktivnim pa svojstvima,4 dok su neaktivnost
i osuda rada bili obiljeja bogumila koji su, u tom pogledu, bili
pod utjecajem mesalijanaca. su bili otvoreni i hrabri
Cf. supra, str. 138, 142.
2 Cf. supra, str. 137-139
3 Cf. supra, str. 146-48
4 Cf. supra, str. 40, 48-49.
148
proseltizeri, l dok je podmuklo i licemjerno ponaanje bilo povezano s
bogumilima i mesalijancima.
2
Kako ta razlika bogumila i implicitna u Besjedi
protiv heretika, ima potpunu potvrdu u kasnijim izvorima, ovdje je pri-
kladno izloiti njezina najvanija obiljeja.
3
Bitna razlika te dvije sljedbe lei u da je bogumil-
ski ideal bio u biti kontemplativan (u tome je vidljiv utjecaj mesalijan-
stva), dok je ivot bio prvenstveno usmjeren prema akciji. To
objanajva razliku u vanjskim svojstvima tih dviju sljedbi: se
u povijesti uvijek prikazuju kao nemirni i skloni neredu, vojnici
s za borbu, dok bogumile, naprotiv, dOivljavamo
kao krotke, ponizne i asketske. Strogo aksetstvo bogumila nije nikako
odgovaralo ivota stoga brak, jedenje mesa i pijenje
vina, to su bogumili nisu bili zabranjeni
razlika nastala je uslijed podrijetla tih dviju
sljedbi. su bili uglavnom stranci u Bugarskoj, oni su ostali sa-
modovoljne i drutvene jedinice, organizirani u zajednice,
odvojeno od pravovjernih, ih ili ih preobratiti
izvana.
4
Bogumili su, naprotiv, izrasli iz bugarskoga naroda i ostali u
stalnom dodiru s njim. se prozelitizrnom unutar bugarskih za-
jednica, oni su strane ideje uspjeli dovesti u sklad sa ivotom
naroda, kOji je jo uvijek bio polupoganski i s njegovim vjerskim i dru-
tvenim tenjama. U tome lei, u velikoj mjeri, razlog za uspjeno irenje
bogumilstva u Bugarskoj i u drugim balkanskim zemljama.
1 Cf. supra, str. 52.
2 Cf. supra, str. 128.
3 Osobito je vano prepoznati razlike izmeu bogumila i da su obje
sljedbe ostale jasno u Bugarskoj sve do nestanka bogumilstva nakon
estog U poglavljima uloge koju je svaka sljedba igrala u
bugarskkoj pOVijesti bit naglaene. Najbolji autoriteti o bogumilstvu, poput
kog i Ivanova, nisu tu razliku dali dovoljno jasno. Za doktrinaine razlike
bogumila i vidi Puech, op. cit. str. 319-25.
4 To samodovoljno i odvojeno obiljeje srednjovjekovnih zajednica osli-
kava to su one, nasuprot bogumilskoj sljedbi, preivjele tursku najezdu u
ih se preobratila na koncem esna-
estoga i sedamnaestoga ali su zadrale mnoge od svojih
osobitosti. Njihovi potomci koji ive u Plovdivu (Filipopolu) i u nekoliko okolnih
sela naZivaju sebe do dana dananjega. (Cf. infra, str. 265).
149
Tee je utvrditi razliku bogumilstva i mesalianizma u dese-
tom jer izravan utjecaj koji je ova druga sljedba imala na moral i
ponaanje bogumila ne doputa nam, da samo na temelju Besjede protiv
heretika utvrdimo ikakvo razlikovanje te dvje sljedbe.
tim, s doktrinarnoga stajalita, pored svih u tih dViju
sljedbi (nematerijalno naglasak na molitvi s is-
sakramenata, koje su obje sljedbe drale nepotrebnima, mr-
nja prema Crkvi kao instituciji i kult aksetstva), mesalijanci i bogumili
razlikovali su se u nekoliko vanih pogleda. Temeljna razlika lei u tome
to mesalianizmu nedostaje bilo kakva istinska kozmologija:
kod mesalijanaca ne nailazimo na nikakav trag suprotnosti Boga,
vladara nebesa, i Vraga, stvoritelja vidljivoga svijeta i to je te-
meljna doktrina bogumilstva. Najvie to se u tom pogledu moe
za mesalianizam jest da je on, u mjeri u kojoj je naglaavao suprotnost
Duha i zloduha u srcu vodio prema nekoj vrsti 'antropo-
lokoga dualizma'.l Nadalje, povijesno izgleda neprijeporno, da
je mesalijanska sljedba postojala u Bugarskoj a da se nije potpuno stopila
s bogumilstvom, barem ne do dvanaestoga Postoje dokazi kOji
govore da su s.redinom jedanaestoga obje sljedbe postojale u Tra-
kiji odvojeno jedna od druge.
2
Tek nakon dvanaestoga kao to
pokazati, mesalijanskih elemenata u bogumil-
stvu ukazuje na postupno stapanje njima.
3
Besjeda protiv heretika posljednji je izravan dokaz koji posjedujemo
o bogumilskoj herezi u desetom Sinodikon cara Borila spominje
nekog Mihajla, popa Bogumila, i daje popis drugih toga
bugarskoga herezijarha - Teodor, Dobri, Stefan, Bazilije i Petar.4 Tekst
toga dokumenta govori da je Mihajlo bio izravni i suvremenik
Bogumilov, ali nije sigurno u koje su doba drugi ivjeli.
5
ne-
Vidi Puech, op. cit. str. 325-36.
2 Cf. infra, str. 185-191.
3 Cf. infra, str. 251.
4 Tp'bKJI!!TarO 13orOMI1JIa 11 Ml1xal1JIa oy'!eHI1Ka era 11 ct>ewl1opa 11 ,I:(06p1> 11 CTe<jJaHa
11 Bacl1JIia 11 ITeTpa 11 upo'!!!!! erOBbI oy'!eHI1KbI 11 eI1I1HoMYI1P'bHI1KbI... aHa<jJeMa.
(Sindikon, izd. Popruenko; Sofija, 1928, str. 82). Ime Dobri je slavensko.
5 V. Levitskij (13orOMI1JIbCTBO--60nrapCKa!! epecb, loe. cit. str. 128) Ba-
150
izravne obavijesti o bogumilstvu koncem desetoga i jedanae-
stoga moemo dobiti iz nekih suvremenih bizantske i
bugarske povijesti.
Izgleda da u desetom s jedinom iznimkom patrijarha Te-
ofilakta, bizanstke vlasti nisu pridavale nikakvu pozornost rastu hereze
u Bugarskoj. Od 967. do 1018. carevi su se stalno bavili Bugarskom, ali
samo s vojnoga gledita, s obzirom da je cijelo to razdoblje bilo ispunjeno
ratovima na sjevernoj granici Bizanta protiv Rusa i Bugara. Ta
va prevlast vojnih i stratekih razmatranja odraava se u jednom
kOji je neizravno doveo do hereze u Bugarskoj: car
Ivan Cimisk (969.-76.) preselio je nove kolonije ratobornih i okrutnih
iz Armenije i zemlje Chalybes (sjeverozapadno od Armenije
uzdu crnomorske obale) u Trakiju, gdje ih je naselio oko grada Filipo-
pola (Plovdiva). l Njegovi motivi bili su istovjetni s onima koji su prije
potaknuli Konstantina Kopronima i Lea Kazarskoga da presele sirijske
i armenske heretike u istu pokrajinu u osmom

Prema Ani Ko-
mnenoj 'on je to uradio prvo, da ih [tj. istjera iz njihovih jakih
gradova i koje su drali kao despotski vladari, a drugo, da ih
postavi kao vjerne protiv provala Skita kOji su porobljavali
zemlju TrakijU; jer barbari su preli prijevoje Haemusa i zauzeli ravnice
ispod'.3 Zonaras
4
i Cedrenus
5
da je preseljenje obavljeno na
zahtjev Teodora, patrijarha Antiohije, kOji je, nema dvojbe, elio
zilija, Bogumilovog s Bazilijem koji je bio slavni bizantskih bogumila
od oko 1070. do oko 1.110. (cf. infra, str. 240). to nije ba
vjerojatno, s obzirom da je bizantski herezijarh Bazilije predmet odvojenoga od-
lomka u Siodkconu. (Cf. infra, str. 240).
Anna Comnena, Alexiad, knj. XIV, CS.H.B. sv. II, str. 298: aAAa
ano Kal ITavAou Kal 'Iwavvou, TWV
Kal Kal 6 EV
6 noAEf.l41 EK
EKd8EV ano TWV Kal TWV 'Apf.lEVLaKWV T6nwv Elp<:tK'lV
Kal Ta mpl ct>IAl1TnOtmOAlv aVAl3w8at KaT'lvaYKaaEv. Cf. Michael
Glycas, Annales, CS.H.B. str. 623.
2 Cf. supra, str. 70-71.
3 Anna Com nena, The Alexiad (pr. Elizabeth Dawes; London, 1928), str. 385.
4 Epitome Historiarum, CS.H.B. sv. III, str. 521-2.
5 Historiarum Compendium, C.S.H.B. sv. II, str. 382.
151
osloboditi svoju patrijariju od tih neposlunih i iskvarenih elemenata. U
desetom su nedvojbeno bili manja opasnost za Carstvo
u Trakiji, koje je tada bilo, prema Cedrenusu, 'pusta zemlja'. l
Ali oni su udahnuli novi ivot u lokalne zajednice koje su tamo
ivjele vie od dva i tako su neizravno osnaili i
bogumile u Bugarskoj.
Zajedno s Trakijom, Makedonija je bila otvorena prodoru
novoga vala doseljenika koncem desetoga Prema ar-
menskom Azogiku, car Bazilije II. preselio je veliki broj
Armenaca u Makedoniju i naselio ih na granicama Carstva, kao
protiv bugarskih napada; kolonisti, nezadovoljni vladavinom
svojih bizantskih gospodara, pobunili su se i preli Bugarima.
2
Moemo
pretpostaviti da su neki od njih bili i da su se sjedinili sa svojim
istovjernicima, koji su nali put do Makedonije zajedno sarmenskim
trgovcima u devetom

Kao to vidjeti, Makedonija je u
desetom bila sredite opozicije bugarskoj dravi i svima
nezadovoljnicima s bugarskom vladom, i tako osobito plodno tlo za sve
protucrkvene pokrete.
Koncem desetoga i jedanaestoga unutarnje sta-
nje u Bugarskoj i jo vie u Makedoniji bilo je iznimno povoljno za rast
hereze. estoki rat 969.-72. Grka i Rusa za mrtvo tijelo
Bugarske, imao je za ishod potpunu pobjedu vojski Ivana Cimiska, us-
postavu bizantske prevlasti nad cijelom Bugarskom, koja je
postala samo pokrajina Carstva, te ukidanje neovisnosti Bugarske cr-
kve. zapadna je Bugarska izbjegla tu katastrofu,
neovisnom dranju pokrajinskoga guvernera Nikole, kOji je, zajedno sa
svojim sinovima, 'komitopulima', izaao iz jurisdikcije Preslava. Jedan
od tih sinova, Samuilo, postao je vladar 987. i car 997. ili 998,4 i ubrzo
l Ibid.
2 Vidi F. Dulaurier, 'Chronique de Matthieu d'Edesse', Bibliotheque historique ar-
menienne (Pariz, 1858), str. 389; H. Gelzer i A. Burckhardt, Des Stephanos von Ta-
ron armenische Geschichte (Leipzig, 1907), str. 186. Prema Azogiku, bugar-
ski car Samuilo bio je tim armenskim kolonistima.
3 Cf. supra, str. 91.
4 Starije stajalite da je Samuilo doao na prijestolje oko 980. (vidi Runciman, A
History of the First Bulgarian Empire, str. 219) odbacio je N. Adontz, 'Samuel
152
izgradiO novo Bugarsko carstvo u Makedoniji. Iz nekih je razloga Samu-
ilovo carstvo uivalo veliku vanjsku On je ponovno uspostavio bu-
garsku patrijariju, sa sjeditem u Ohridu, nakon nekoliko promjena. On
je proveo cijelu svoju vladavinu u estokim ratovima protiv Bi-
zanta i njegovoga briljantnoga cara Bazilija III., kOji je zadobio sablasan
naziv 'Bulgaroctonus', tj. bugaroubojica. Borba je zavrila Samuilovom
1014., i porazom bugarskih vojski i Bazilijevim sustav-
nim osvajanjem opustoene Makedonije. Bazilije je 1018. uao u Ohrid,
Samuilovu prijestolnicu, a neovisnost Bugarske unitena je za razdoblje
od 168 godina.
l
Kako u tako i u zapadnoj Bugarskoj te vojne katastrofe
imale su za ishod opadanje i obeshrabrenje na svim ljudsko-
ga ivota. Sve se ruilo u Bugarskoj u to doba, Crkva, Drava, manastiri.
Neprestani ratovi trajali su pola i doveli do drutvene nestabil-
nosti i ekonomske bijede, to Besjeda protiv hertika oslikava tako izra-
ajno, te stanje unutarnjeg nemira koje je vladalo za Petrove
vladavine, Samuilo, uza svu svoju vjerojatno
nije imao ni vremena ni da iznutra reformira svoje Carstvo,
2
koje je uslijed unutarnje slabosti propalo jednako brzo kao to se i uz-
diglo. Usmjerenje sve energije Drave u ratove prirodno je
oslabilo njegovu otpora disidentskim snagama unutar Bugarske, od
kOjih je najsnanija bilo bogumilstvo. Nadalje, uspostavljanjem neovisne
Bugarske patrijarije Samuilo se pobuniO protiv Bizantske crkve; tako je
nacionalna Bugarska crkva, odcijepljena i nepriznata od Carigrada, bila
liena dijela snage i vodstva potrebnih za borbu protiv hereze.
3
Premda ne posjedujemo izravne suvremene podatke o razvoju bo-
gumilstva u Samuilovom carstvu, ne moe se dVOjiti da je za vrijeme nje-
gove vladavine dolo do znatnoga rasta te sljedbe u zapadnoj Bugarskoj.4
l'Armenien, roi des Bulgares', Mem. Acad. Be/g. (cl. des lettres) (1938), sv. XXXIX,
str. 5-35.
Vidi Zlatarski, ibid. str. 600-790; Runciman, ibid. str. 205-52.
2 Vidi N. P. Blagoev, I1P0I13XO,n;'b 11 xapaKTep'b Ha l\apb CaMYI1JIOBaTa ,n;'bp)!(ana.G.S.U.
(1925), sv. XX, str. 578.
3 Treba uzeti u obzir da su isti ti kOji su pogodovali porastu hereze postojali
u Bugarskoj i u Simeonovo doba. (Cf. supra, str. 98 et seq.)
4 Vidi M. Drinov, ]l[CTOpl1'leCKI1 np'tme,n;'b Ha 6'bJIrapCKaTa l\'bpKna, str. 52; Levitskij,
153
Za to se samog Samuila dri odgovornim. Nedostatak podataka o
bilo kakvim mjerama poduzetim protiv heretika za njegove vladavine
katkad se dri dokazom njegove snoljivosti prema bogumilima. l Neki
znanstvenici dre da je Samuil02 bio blagonaklon prema bogumil-
DOrOMJIbCTBO--60JIrapCKaJl epeCb, loco cit. str. 39l.
Vidi Schlumberger, L'Epopee Byzantine il la fin du xe siecle (Pariz, 1896), sv. I, str.
615; D. Mishew, The Bulgarians in the Past (Lausanne, 1919), str. 135.
2 Osobito Gilferding (op. cit. sv. I, str. 195, 235), Levitskij (ibid.), Karolev (loe. cit. str.
12I). Oni navode argumente:
(I) Da je Samuilo pokazao bilo kakvu pravovjernu gorljivost u svojemu postupanju
prema bogumilima, Kozma ga ne bi potpuno preutio.
(2) Azogik tvrdi da je Samuilo bio armenskoga podrijetla (cf. supra, str. 152, b.2);
stoga je mogao imati veze s u Filipopolu.
(3) 'itija svetoga Vladimira Dukijanskoga, koji je, prema suvremenim
izvorima, bio oenjen Samuilovom Kosarom, a kasnije su ga ubili po naredbi
Samuilovoga cara Ivana-Vladislava, navodi da su Ivan-Vladislav i njego-
va ena bili bogumili: oi ono'iol, we; alpeTlKOl, Ta"ie;
alptwe; TWV BoyoiliAWV Kal MaooaALaVwv, ono U lKovae; cSi:v va npooKuvOUV,
aHa elKOvoilaXOl Kal EX8pOl TOU omupou. Kako nisam bio u kon-
zultirati taj izvor, citiram odlomak onako kako je tiskan u Gilferding, op. cit. str.
235, b. l; cf. op. cit., Rad, VII, str. 109. Treba primijetiti da je, kao rezultat
pogreke u 'itija svetoga Vladimira koja kae da je Ivan-Vladislav bio
Kosarin brat dok je u stvari on bio njezin je zamijenio Ivana-Vladimi-
ra za Samuilovoga sina Gabrijela-Radomira. To ga je odvelo do pogrenog
ka da su Samuilov sin i snaha pripadali bogumilskoj sljedbi. pogreku
ponovili su (op. cit. str. 73) i Lavrin (op. cit. S.R. 1929, sv. VIII, str. 278).
U svakom taj odlomak iz 'itija svetoga Vladimira ne moe se odnositi na
Gabrijela-Radomira i njegovu enu, jer je svetac bio ubijen po Ivana-Vla-
dislava. (Vidi Zlatarski, op. cit. str. 760-5).
nijedan od tih argumenata nije uvjerljiV:
(I) Ako je Kozma bio Samuilov suvremenik, njegova utnja, svejedno, nije dovoljan
dokaz da je car bio naklonjen bogumilima. Nadalje, vrlo je vjerojatno da je Besjeda
protiv heretika bila sastavljena prije Samuilovoga uspona na vlast, to se dogodilo
oko 997. (Vidi Dodatak I).
(2) Izraz bogumil, koji 'itije svetoga Vladimira pridaje Ivanu-Vladislavu i njegovoj
eni, Zlatarski (ibid. str. 765, b. 4) odbacuje kao izmiljen inepovijesni. Trifonov
je pokazao (EeCB):IaTa Ha K03Ma loc. cit. str. 49-52): (a) da se
'itija svetoga Vladimira temelji na zbrci toga sveca i jednoga dosta
starijega, su mnoge osobine pridane iz Duklje; (b) da je
ca prijevod staroslavenskoga izvornika. Taj izvornik, kOji
brka ta dva sveca, ne spominje ni bogumile ni mesalijance, kae da su toga sveca
(koji u tom nije sv. Vladimir) ubili novacijanci.
154
stvu ili pod njegovim utjecajem. Nije o tom pitanju
s imalo sigurnosti, s obzirom da je unutarnja povijest Samuilove vla-
davine skoro potpuno nepoznata. povijesni dokazi
hipotezi o Samuilovoj naklonosti prema hereticima. Bizant-
ski teko bi propustili zabiljeiti sumnju za herezu protiv toga
opasnoga protivnika Carstva, da je bilo kakva takva sumnja postojala.
Umjesto toga, Cedrenus kae da je 986. godine, nakon svojega
Larise, Samuilo prenio sveto blago toga grada, relikvije sv. Ahila, u svoj
glavni grad Prespu.
l
Jedan bugarski spomenik govori nam da je 993. on
izgradio crkvu u jednom makedonskom selu kao uspomenu na svojega
oca, svoju majku i svojega brata. je natpis, s ugravi-
ranim krievima i pozivanjem na Blaeno Trojstvo.
2
Te same
po sebi pobijaju hipotezu o Samuilovoj tobonjoj 'ravnodunosti prema
pravovjerju',3 jer su bogumili odbacivali relikvije, krieve i crkve i imali
su nepravovjerna stajalita prema Trojstvu. Stoga je Samuilovo
pravovjerje izvan svake dvojbe.
Ali ipak tom neprijepornom dokazu, ostala je sumnja u
Samuilovo krivovjerje. Dok se veliki pravovjerni carevi Boris, Simeon
i Petar, slave u djelima bugarske knjievnosti i postali su predmer
nacionalnoga kulta, dotle je Samuilovo ime skoro potpuno odsutno iz
bugarske pravoslavne knjievnosti i uvijek je okrueno velom uzdra-
nosti.
4
Objanjenje te moda lei u poloaju Bugarske crkve u
Samuilovom Makedonskom Carstvu. priznati ukidanje stare
Bugarske patrijarije, koje je naredio Ivan Cimisk, i vlasti-
(3) Sam odnos Samuila i sv. Vladimira sumnjive je pOVijesne utemeljenosti.
Prema Adontzu (Samuell'Armenien, loco cit. str. 51-63) brak Vladimira i
Samuilove ime, izgleda, nije bilo Kosara Teodora) je licemjerna
izmiljotina, utemeljena na braku koji se doista dogodiO Samuilove najstari-
je Miroslave i armenskoga princa Aota.
Stoga je tvrdnja da su bogumili prodrli u obitelj cara Samuila.
Neki bugarski Samuilovo armensko podrijetlo (vidi Blagoev,
loe. cit. str. 521-9), ali ga podupire Adontz (loe. cit. str. 36-50).
Cedrenus, Historiarum Compendium, sv. II, str. 436.
2 Vidi I. Ivanov, D1>JIrapCKI1 CTapJ.1HJ.1 1131> MaKe):lOHI1J1 (2. izd.; Sofija, 1931), str. 23-5;
Adontz, Samuell'Armenien, loco cit. str. 40-l.
3 Levitskij, ibid.
4 Vidi Gilferding, op. cit. 236.
155
tu patrijariju, Samuilo je raskinuo sve veze s Ekumenskom stolicom. U
Bizantske crkve i drave, on je uvijek ostao pobunjenik. Unutar
vlastitoga carstva Samuilo je bio prisiljen provoditi politiku koja je bila
bitno kako u crkvenom tako i u smislu; da bi
bila uspje.na ta je politika zahtijevala suradnju svih stranki i skupina u
Bugarskoj u potrazi za jednim ciljem, naime unitenjem bizantske i
prevlasti nad balkanskim Slavenima. Ta je suradnja opet pretpostavljala
pa je razumljivo da si Samuilo nije mogao
pnustItI bogumila, kOji su u to doba morali predstavljati zna-
dio njegovih podanika. Ta vjerojatna snoljivost prema hereticima
iz motiva mogla je nadahnuti legendu koja je cara Sa-
muila povezivala s bogumilstvom.
Izvori iz desetoga ne pokazuju kOji se kraj ili krajevi
mogu smatrati izvoritern bogumilske sljedbe. Ipak, iz zdru-
zemh podataka o zemljopisnim iz neizravnih povijesnih
i kasnijih izvora, koje sada moramo ispitati, je doka-
zatI da Je kolijevka i kasnije uporite bogumilstva na Balkanu bila Ma-
kedonija.
Sam zemljopis Makedonije je tu zemlju vrlo pogodnim tlom
za irenje i hereze. Kao divlja zemlja visokih jezera i dolina
u srednjem vijeku brojnim dobro branjenim utvrdama, ona je'
s tri strane okruena visokim planinama. Dalje prema istoku, visoki la-
nac Rodopskih planina, neprolaznih osim kroz nekoliko uskih klanaca l
oblikuje d:ugu Makedonije i sredinje i
ske. Tako Je, u doba pOjave bogumilstva za Petrove vladavine, Makedo-
nija, kao najdalja zapadna pokrajina Bugarskoga carstva, predstavljala
vrlo teak pristup za sredinje crkvene vlasti koje su boravile uPreslavu,
na istoku te zemlje. Stoga je bilo kakvoga velikoga
gusenja h.ereze u Makedoniji u to doba bila daleka, to daje
opravdanje Zlatarskijevoj izjavi da je Makedonija bila 'za mnogo stolje-
glavno sredite i svake hereze na Balkanskom poluotoku',2
Geografska izolacija Makedonije od ostatka Bugarske je taj kraj
Najpo.znatiji od njih bio je prijelaz Kimbalong, na zapadnOj strani Rodopskoga lan-
ca, gdje Je BazdIJe II. uhvatio u klopku i opkolio Samuilovu vojsku 1014. godine.
2 MCTOPJ;[JI, sv. I, dio 2, str. 65.
156
sreditem suprotstavljanja Petrovoj vladi u Preslavu.
1
Nakon
Petrove smrti pokret pod vodstvom komitopulija, koji je
doveo do stvaranja neovisnoga Carstva zapadne Bugarske, je
potekao u Makedoniji.
Nadalje, Rodopske planine odvajale su Makedoniju ne samo od cr-
kvenih vlasti u Preslavll, i od u Trakiji. Da se bogumilstvo
razvilo u neposrednom i stalnom dodiru s pavlinkanizmom, ono bi se
vjerojatno brzo stopilo s ovom drugom herezom, s obzirom na velike
koje su postojale doktrinama obiju sljedbi. Ali ako po-
drijetlo bogumilstva postavimo u Makedoniju, postaje razumljivo za-
to su bogumili, odvojeni od geografskom preprekom koja se
nije mogla tako lako svladati, te iako su nedvojbeno bili pod utjecajem
doktrina ove druge sljedbe, ipak razvili neka svoja i postupke
u a katkada i suprotnim smjerovima. da su se
neki misionari probili iz trakijskih ravnica preko visokih i
vratolomnih planinskih lanaca u daleko sredite Makedonije ne moe
se, naravno, osobito jer su bili poznati po svojem smionom i
poduzetnom prozelitizmu. Ali vjerojatnije je da utjecaj na
bogumilstvo treba zahvaliti ne toliko prozelitizmu trakijskih heretika
koliko II Makedoniji misionara, trgovaca i kolonista koji su
izravno doli iz Armenije, vjerojatno u devetom ako ne jo
i ranije.
2
Geografski uvjeti nedvojbeno su olakali njihov prodor u Ma-
kedoniju; jer ta je pokrajina, iako okruena planinama s tri strane, lako
dostupna s jugoistoka. Iz Soluna, velikoga armenskoga sredita u sred-
njem vijeku, su mogli bilo kojim od dva smjera koja vode
u Makedoniju: drevnim putom iz Soluna koji uz Vardar vodi
dalje do Nia i Beograda, ili poznatom rimskom cestom Via Egnatia koja
povezuje Carigrad s Rimom preko Soluna, makedonskih gradova Vode-
na, Bitole i Ohrida i Dyrrhachiuma (dananjega na Jadranu.
3
Vidi supra, str. 116.
2 Cf. supra, str. 91, 152.
3 Za Via Egnatia, vidi G.L.F. Tafel, De Via Romanorum mi/itari Egnatia, qua Illyri-
cum, Macedonia et 7hracia iungebantur (Tiibingen, 1837); K. Miller, Itineraria Ro-
mana: Ri.imische Reisewege an der Hand der Tabula Peutingeriana (Stuttgat, 1916),
stupci 516-27; M.P. Charlesworth, Trade-Routes and Commerce of the Roman Empi-
re, 2. izd. (Cambridge, 1926), str. 115.
157
Osim tim geografskim rast bogumilstva u Makedo-
niji treba zahvaliti i povijesnim okolnostima. Nakon to su Bizantinci
zauzeli Bugarsku (972.), bugarski nacionalni ivot
se u Samuilovom Makedonskom Carstvu. Vjerski i nezadovolj-
nici, koji su se sklonili u Makedoniju od Petrove vlasti, sada su se nali
u blizini bugarskih sredinjih vlasti. smo pokazali da je Samuilova
politika, koja je zahtijevala koaliciju tih elemenata, bla-
gonaklono gledala na rast bogumilske sljedbe.
l
Odsutnost dravnoga
progona moe objasniti da se bogumilstvo razvilo u snanu
silu u Makedoniji u drugoj polovici desetoga

neka unutarnja obiljeja bogumilstva hipotezu
da je njegova kolijevka u desetom bila Makedonija. Makedonija
je, kao to smo istaknuli, bila sredite apostolske djelatnosti sv. Klimenta.
Premda je u neposrednom smislu ta djelatnost kao ishod imala privre-
meno slabljenje hereze toga ipak su nakon smrti sv.
Klimenta neuspjeh njegove Makedonske kole da postavi temelje trajnije
staroslavenske knjievnosti, kao i porast vjerskoga nacionalizma zbog
zlouporabe njegove batine, posijali sjeme hereze u Bugarskoj.3 Postoji u
nekim pogledima kole sv. Klimenta i bogumil-
stva: oboje su bili slavenski i narodni pokreti koji su svoju snagu crpili
iz istoga izvora, naime iz slavenskoga narodnoga jezika; bogumilstvo je,
tovie, uglavnom uspjelo to to je kola sv. Klimenta mogla po-
unutar okvira pravoslavlja: ono je proizvelo narodnu vjersku knji-
evnost koja je odgovarala interesima i potrebama masa.
4
Ta
Cf. supra, str. 155-6.
2 Trifonovljevo miljenje da je Kozma svoju djelatnost protiv bogumila
obavljao u Makedoniji (EecflJjaTa Ha K03Ma ITpecBIIlTepa,loc. cit. str. 44-7) znatno
je uzdrmano Vaillantovim dokazima o obiljejima Kozminoga
jezika (Puech, op. cit. str. 37 et seq.).
3 Cf. supra, str. 98-101.
4 Najpotpunija studija o bogumilskoj knjievnosti je Ivanijeva (EorOMIIlJICKIIl KHlIlrlll
III JIereHJjIll). Aluzija na bogumilske moe se u Besjedi protiv heretika:
Kozma optuuje heretike da 'brbljaju neke basne' (6alOIl.\e HIIlKaKbI 6acHIIl) (str. 22).
Ivanov je pokazao da su takozvane 'bogumilske knjige' dviju vrsta: (l) one koje su
po svom obiljeju izrazito bogumilske i koje sadre doktrine koje propovijedaju
bogumili - one su oblikovale sljedbin kanon Svetog pisma; (2) neki apokrifni tek-
stovi, podrijetla, ali su ih bogumili ili ili promijenili
158
knjievnost, u kojoj su dua doktrine isprepletene s apokrifnim
iz Staroga i Novoga zavjeta i folklorom, uivala je po-
pularnost u srednjem vijeku. To je osobito za njezine kozmoloke i
eshatoloke elemente, koje su, zabranama sa strane Crkve,
manje obrazovani smatrali ilustracijama pravovjernoga kanona Sveto-
ga pisma. Bogumilski propovjednici, koji su se prvenstveno
u skladu s koje su propovijedali i rabili u svrhe prozelitizma (op. cit. str.
54-9). Nepoznato je vrijeme kada su se pojavile bogumilske knjige, ali, prema
Ivanovu, ih je sastavljena u jedanaestom i dvanaestom ili moda jo
ranije.
Toj prvoj kategoriji pripadaju Tajna knjiga ili Liber Sancti Johannis, koju su ta-
lijanski patareni donijeli iz Bugarske u dvanaestom kao i legenda Tiberi-
jadska jezero; u drugu kategoriju spadaju starobugarske Izajinog
Knjige Henokove, Baruhove apokalipse, Elucidarium, o Adamu i Evi,
sv. Tome, itd. Ali, kao to je Puech istaknuo (op. cit. str. 129-31), tih tekstova
su ili nebogumilskoga podrijetla ili su pomijeani s kozmolokim legenda-
ma i novijeg nadnevka, pa se stoga ne mogu smatrati glavnim izvorima za
bogumilstva. Jedina knjiga koja prua i pouzdan za
neke bogumilske doktrine je Liber Sancti Johannis, o kojoj analiza slijedi dolje (str.
226-8).
u pozadini svih bogumilskih knjiga je njihova
kozmologija: u jednom ili drugom obliku sve one sadre vjerovanje da je vidljivi
svijet ostvarenje zla, da Svemir o borbi Boanskoga i So-
tonskoga, koja je da zavri pobjedom Boga, i da kao mikro-
kozmos koji izraava taj dualizam, mora nastaviti tu borbu unutar samoga sebe.
One pruaju dobru ilustracijU pokuaja popa Bogumila i njegovih sljedbenika da
usklade vjerovanje s O uspjehu bogumiIske knjievnosti
njezina uska povezanost s junoslavenskim folklorom; tragovi te poveza-
nosti ostaju do dana dananjega.
Tijekom ovoga djela na najvanije od tih knjiga koje odraavaju neka
temeljna obiljeja bogumilstva.
Prikaz bogumilske knjievnosti moe se u djelima: F.
'Bogomili i Patareni', Rad, X, str. 230 et seq.; V. J1CToplllJl cep6cKo-
XOPBaTCKOM JIIIlTepaTypbI, str. 95 et seq.; A. N. Pipin i V. D. J1CTOpIllJl
CJIaBJlHCKIilX JIIIlTepaTYP, str. 75-81; M. Caster, Ilehester Lectures on Creeka-Slavo-
nic Literature (London, 1887), str. 17 et seq.; L Broz, Crtice iz hrvatske knjievnosti
(Zagreb, 1888), sv. II, str. 153 et seq.; M. Murko, Geschichte der ii/tern sudslawischen
Litteraturen (Leipzig, 1908), str. 82 et seq.; D. Cuhlev, J1CTopMJI Ha 6'hJIrapCKaTa
l.\'hPKBa, str. 708 et seq.; D. Prohaska, Das kroatisch-serbische Schriften in Bosnien
und der Herzegovina (Zagreb, 1911), str. 37 et seq.; cf. p. Kemp, Healing Ritual, str.
159 et seq.
159
masama, prilagodili su mnoge od tih pisanih i usmenih djela vlastitom
i uvelike su pridonijeli irenju tih 'bugarskih basni' na Balkanu
i izvan njega. da su bogumili tako uspjeno propagirali svo-
ju vjeru narodom uvelike objanjava i da su mnoge od
tih 'legendi'! nale svoj put u bugarske narodne pjesme i legende.
Analogija bogumilstva i Slavenske kole sv. Klimenta potaknula
je hipotezu da je bogumilstvo izraslo iz te kole.
2
Doista nije
da su postojale dodirne njih. Bogumilstvo je svakako mo-
glo zadobiti mnogo SVOjih pristalica sv. Klimenta koji
nisu bili dovoljno upoznati s i koji su se udaljili od pravo-
vjernosti i upijali doktrine.
3
Moda je to je sredite
djelatnosti sv. Klimenta u Makedoniji, okrug Dobrica od
Ohrida, bilo i uporite bogumilstva u desetom

Makedonija je, nadalje, bila veliko sredite manastira u desetom
dodiri bogumilstva i monatva, o kojima govore Koz-
ma
6
i kasniji izvori, nagovijetaju da je ona bila i kolijevka bogumilstva.
Vidi Ivanov, op. cit. str. 327-82. Izraz 'bugarske basne' ruskoga je podrijetla: bal-
kanski bogumili vjerojatno su bili odgovorni za prenoenje bugarskih
kih legendi u Rusiju, gdje su one bile vrlo popularne u srednjem vijeku. Cf. infra,
str. 280-281.
2 B. EoroMVlIUl, str. 54, b. 2.
3 Isti se proces odvijao u razvoju monatva u Bugarskoj desetog (cf.
supra, str. 112).
4 Vidi G. KlIVlMeHT'b eIUlCKOII'b CllOB"tHCKVl vl Cl!y)!(6aTa My lIO CTap'b
CllOB"tHCKVl IIp"tBO}.\'b (Sofija, 1898), str. xxxiv. Ivanov je, tovie, pokazao da je veliki
broj staro bugarskih apokrifa, i Izaijino koju su rabili bogumili,
potekao iz Makedonije, tj. ne daleko od sredita djelatnosti sv. Kli-
menta. (Op. cit. str. 163-4).
Ivanov je otkrio zanimljivi podatak kOji ukazuje na kasniju prisutnost
bogumilstva u Ohridu, sreditu eparhije sv. Klimenta. On opisuje ikonu koju je
vidio u prvostolnoj crkvi sv. Klimenta u Ohridu, na kojoj su prikazana koja
je sv. Naum, koji je naslijedio sv. Klimenta kao episkop Ohrida: sv. Naum,
pie on, 'predstavljen je u planinskom predjelu pred progonom bogumila - OU.!JKeTa!
uno TWV BoyoflfJAOV (sic)' (Ibid. str. 34, b. l). Ta epizoda je i
apokrifna, jer se bogumilska sljedba jo nije bila pojavila u doba sv. Nauma, ali ona
pokazuje da su bogumili kasnije prodrli u ohridski kraj. Naalost, Ivanov ne poku-
ava utvrditi nadnevak nastanka te ikone, osim to je opisuje kao staru.
5 Cf. supra, str. 110.
6 Cf. supra, str. 111-2.
160
Ova geografska i povijesna razmatranja podaci iz
latinskih izvora u dvanaestom i trinaestom Premda su ti izvori
kasnijeg nadnevka, oni jendoduno o prevlasti bogumilstva u
Makedoniji, pa ih stoga moemo rabiti kao neizravan dokaz da je ta po-
krajina bila izvorni dom sljedbe.
Godine 1167. heretika Carigrada, slavni 'episkop'
Niketa, katara u Saint-Felix de Caramanu bli-
zu Toulousea, spomenuo je zajednicama na Balkanu
'Ecclesia Melenguiae'.! se dri da je to ime latinski oblik sta-
roslavenskoga Melnik, to je naziv grada u Makedoniji u dolini
Strume, na zapadnim padinama Rodopskih planina, a da se 'Ecclesia
Melanguiae' odnosi na bogumilsku zajednicu u Melniku. 2
Dominikanski inkvizitor Reinerius Sacchoni, koji je i sam seda-
mnaest godina bio patarenski u Lombardiji, u svojoj
knjizi Summa de Catharis et Leonistis, napisanoj oko 1250,3 daje popis
esnaest 'Crkvi' ili zajednica katara, od kojih se barem pet
nalazilo na Balkanu. Posljednje dvije 'Crkve' na Reineriusovom popisu,
'Ecclesia Bulgariae' i 'Ecclesia Dugunthiae', smatrale su se u njegovo doba
izvoritem svih drugih.
4
Vidi M. Bouquet, Recueil des histoires des Gaules et de la France (Pariz, 1806), sv.
XIV, str. 449. U tom se dokumentu biskup naziva Niquinta; ali N. Vignier
(Recueil de l'histoire de l'Eglise, Leyden, 1601, str. 268) za njega kae da je Nicetas.
Kao to je Schmidt istaknuo (Histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albige-
ois, sv. I, str. 57, b. 3) nema dvojbe da je 'Niquinta' iskrivljeni oblik imena

2 Vidi, J. K. L. Gieseler, 'Uber die Verbreitung christlich-dualistischer Lehrbegriffe
unter den Slaven', 1heologische Studien und Kritiken (1837), str. 365; Schmidt, ibid.
b. 5; op. cit., Rad, VII, str. 118. Dolje raspravljamo o izraza 'Ecclesia',
koji su latinski pisci u dvanaestom i trinaestom primijenjivali na bogumiI-
ske zajednice. (Vidi infra, str. 243-245).
3 I dalje na to djelo Reineriusa Sacchonija, koje prua vrijedne obavi-
jesti o organizaciji bogumilskih zajednica. (Vidi infra, str. 243 et seq.).
4 Za razna izdanja knjige Summa de Catharis et Leonistis, vidi Schmidt, op. cit. sv. II,
str. 310-11. Gornji tekst citiran je iz E. Marthene et U. Durand, 1hesaurus novus
anecdotorum (Pariz, 1717), sv. V, stupac 1767; u biljekama su iz
Maxima Bibliotheca veterum Patrum (izd. M. De la Bigne; Lugduni, 1677, sv. XXV,
str. 269. Cf. novo izdanje u A. Dondaine, Un traite neo-manicheen du XIIIe siecle,
Rim, 1939, str. 67-78.
161
'Quot sunt ecclesiae Catharorum. Sunt aute m XVI omnes ecclesiae Catha-
rorum; nec imputes mihi lector quod eas nominavi ecclesias, sed potius eis, quia
ita se vocant. Ecclesia Albanensium vel de Donnezacho, E. De Concorezzo, E.
Bajolensium, sive de Bajolo, E. Vincentina, sive de Marchia, E. FIorentina, E.
De Valle Spoletana, E. Franciae, E. Tolosana, E. Carcassonensis, E. Albigen-
sis, E. Sclavonicae, E. Latinorum de Constantinopoli, E. Graecorum ibidem,
E. Philadelphiae in Romania,! E. Burgaliae,2 E. Dugunthiae,3 et omnes habu-
erunt originem de duabus ultimis.'
Lokacija posljednjih est od tih zajednica izravno se
problema podrijetla bogumilstva. Sam Reinerius ne daje nikakve na-
znake o tom predmetu i se na izjavu: 'sunt omnis
gen tis.' znanstvenici novijega vremena uspjeno su pokuali
odrediti mjesto tih 'Crkvi'.
Schmidt i osobito uvjerljivo su pokazali da je 'Ecclesia Sclavo-
niae' bila smjetena u Bosni.
4
Crkvu 'Ecclesia Latinorum de Constanti-
nopoli', koja mora da je nastala kao ishod kriarske vojne i uspo-
stave carigradskog Latinskoga Carstva (1204.), nedvojbeno su utemeljili
oni katari koji su u Bizant doli skriarskom vojskom.
5

Carigradska 'Crkva', kojoj je pripadao sam Niketa, vjerojatno je bila, kao
to pokazati,6 bizantska sljedba.
sjedite posljednje tri zajednice koje spominje Reinerius, 'E.
Philadelphiae in Romania', E. Bulgariae
7
i 'E. Dugunthiae' (Dugrani-
cae), to je osobito vano za problem podrijetla bugarskoga bogumilstva,
predstavljali su dugotrajnu zagonetku slavenskim Prvo
objanjenje za naziv 'E. Dugunthiae' (Dugranicae)8 po-
nudio je P. J. afaHk, koji ga je povezao s nazivom za
l 'Philadelphiae Romaniole':
2 'Bulgariae':
3 'Dugranicae':
4 Histoire et doctrine de la sec te des Cathares, sv. I, str. 57: 'Bogomili i Patareni,' Rad,
VII, str. 162-3.
5 loco cit. str. 162.
6 Cf. infra, str. 165-166.
7 'Bulgariae' a ne 'Burgaliae' je oblik. Vidi E. Golubinskij, KpaTKMi1 OqepK
MCTOPMM npaBocllaBHblx l1epKBei1, str. 707.
8 U latinskim se izvorIma taj naziv pojavljuje u raznim oblicima, 'Drogo-
metia' i 'Druguria'. Vidi Schmidt, op. cit. sv. I, str. 15-16, b.
162
zemlju koju je nastanjivalo balkansko slavensko pleme ili Dre-
a to je pleme ivjelo na raznim mjestima: u Makedoniji, sjeveroza-
padno i zapadno od Soluna, i u Trakiji, uzdu rijeke Dragovice, nedaleko
od Filipopola (Plovdiva).l Obje te grane spominju se u bizantskim izvo-
rima.
2
afaHkovo rjeenje danas je a slavenski znan-
stvenici slijedili su njegovo da podrijetlo bogumilske sljedbe treba
traiti u krajevima koje su nastanjivali u Makedoniji i Trakiji. 3
afaHk se nije posebno bavio problemom podrijetla bo-
gumilstva i nije postavljao pitanje je li 'Ecclesia Dugunthiae' bila smje-
tena u Trakiji ili Makedoniji. To su uradili noviji slavenski znanstvenici.
Ovdje moramo ispitati rezultate nekih njihovih istraivanja, jer oni omo-
krajeva koje su zauzimale 'Ecclesia Dugun-
thiae', 'Ecclesia Bulgariae' i 'Ecclesia Philadelphiae in Romania' i tako
potvrditi teoriju da je izvorna kolijevka bogumilstva bila Makedonija.
Slovanske staroitnosti, str. 619, 623; Pamdtky pisemnictvi (Prag, 1853),
str. lx, pi'imenek II: 'Bylit pak dvoji: jedni v Macedonii smestem Velici, sousede
Sakulatuv, Berzituv, Runchinuv ... ; druzi v Thracii na fiece Dragovici nedaleko Ta-
aFilipopole, kde Byzantinci Pavlikiany umetuji.' Cf. L. Niederle,
Slovanske staroitnosti, dio II, sv. I, str. 424-5; G. L. F. Tafel, De 7hessalonica, str.
lxxvii, 59, 252; F. Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome, str. 14.
2 Episkop makedonskih metropolitu Soluna, sudjelovao je
u radu Carigradsog sabora 879. U zabiljekama se njegovo ime spominje kao 6
Vidi M. Le Quien, Oriens Christianus (Pariz, 1740), sv. II, stupci
95-6. Cf. P. J. afafik, Slov. Star. str. 623; Pam. hlah. pisemo ibid.; loco cit. str.
104. Nadalje, metropolit Filipopola imao je u srednjem Vijeku naslov egzarh 0pqKfJ<;
Vdi G. Rhalles i M. Potles, LUVTawa TWV 9dwv Kav6vwv, sv. V, str.
516; Pam. hlah. pisemo Ibid.
3 'Kolebka Katharuv Patarenuv a Bohomiluv tu v v Macedo-
nii a Thracii, nikde jinde pokhidati se musi' (Pam. hlah. pisemo ibid.).
Schmidt, kOji nije poznavao slavenske jezike, izvodi ime Dugunthia, u njezinom
drugom obliku Druguria, iz latinskoga Traguriuma, to je slavenska
za Trogir, naziv grada na dalmatinskoj obali (op. cit. str. 15-16,57-8). se sla-
venskih znanstvenika u tome ne slae sa Schmidtom. Sam afafik, kojega Schmidt
citira kao autoriteta, kritizira njegovo (Pam. hlah. pisemo ibid.). Petrano-
(EoroMMlIM, str 95) to snano napada; po njemu, nije nikada postojala bilo koja
zajednica heretika u Dalmaciji, a hereze bili su i
ratrkani. izgleda da se vara u tome, jer episkop Ni-
keta 1167. spominje 'Ecclesia Dalmatiae' (vidi Bouquet, ibid.). Pa ipak, Schmidtova
etimologija Trogira izgleda neprihvatljiva iz filolokih i pOVijesnih razloga. (Vidi
Gilferding, op. cit. sv. I, str. 133, b. 2).
163
Prema F. izraz 'Romania' rabili su srednjovjekovni pisci
zapadne Europe kako bi pokrajinu Staru Trakiju, koju su Turci
kasnije nazvali 'Rumili'. Stoga je Philadelphia bila grad u Staroj Trakiji.
Ali kako nema dokaza o gradu takvoga imena u Trakiji, je pret-
postavljao da je 'Philadelphia' 'Philippopolis' (Filipopoi) i da je
to ime lokalna zajednica bogumila posudila od
afafikove u svezi derivacije 'Dugunthia', i da je 'Ecc-
lesia Dugunthiae' bila smjetena u Trakiji (s obzirom da je Trakija, po
njemu, bila sjedite 'Ecclesia Philadelphiae in Romania'), je 'Ecc-
lesia Dugunthiae' smjestio u drugi kraj koji su nastanjivali tj.
u Makedoniju. to se 'Ecclesia Bulgariae', nju bismo jedino mogli
smjestiti, prema toj teoriji, u Bugarsku.
'
Na slabu stanu argumenta, koja lei u proizvoljnom poi-
Philadelphije s Philippopolisom, ukazao je N. Filipov, koji je,
istodobno, ponudio uvjerljivo rjeenje toga problema.
2
Iako se
naziv 'Romania' od ranih vremena primjenjivao na Trakiju, a to su oso-
bito Slaven V Filipov je pravilno pokazao da je 1204. i 126l.
on sluio kao oznaka za cijelo carigradsko Latinsko Carstvo. Reinerius
Sacchoni, koji je pisao u razdoblju ta dva nadnevka, nedvojbeno
je rabio izraz 'Romania' u tom irem smislu. Filipov smjeta 'Philadelp-
hiju' u Malu Aziju, gdje su srednjem vijeku postojali gradovi takvoga
imena, a da, nije pokuao odrediti njihov smjetaj.4 On
nadalje pokazuje da se 'Ecclesia Bulgariae' ne moe pravilno smjestiti u
Bugarsku: izraz Bugarska u srednjem se vijeku nije uvijek rabio
u istom smislu kao danas. Mora da se 'Ecclesia Bulgariae' organizirala
najkasnije dvanaestoga (a vjerojatno jo ranije), jer je
latinski izvori spominju sredinom toga Dakle, Bizantinci su u
jedanaestom i dvanaestom primjenjivali naziv Bugarska za kra-
jeve koji su prije 1018. Samuilovo carstvo, a nakon tog nadnevka
Loe. cit. str. 104-5.
2 ITPOYI3XOI-\'b YI C;Y;II.\HOCTb H a60rOMYIIICTBOTO, B.I.B. sv. III (1929.), str. 48-50.
3 Vidi K. Geschichte der Bulgaren, str. 378.
4 Tafel spominje dva grada s imenom Philadelphia u Maloj Aziji, jedan u Izauriji,
drugi u Lidiji (,Symbolarum criticarum, geographiam Byzantinam spectantium,
partes duae', Abh. Bayer. Akad. Wiss. (hist. Kl.) (Munchen, 1849), sv. V, Abt. 2, pars
l, str. 101-2).
164
utemeljili su, prema upravnom sustavu kOji je uveo Bazilije II. Bugar-
sku temu, tj. otprilike dananju Makedoniju, sa Skopjem kao glavnim
gradom.
'
Bugarska tvorila je drugu temu, Paristriju. Ta
je terminologija bila tako uvrijeena da su bizantski kada
se Bugarska pobunila protiv Carstva 1186., nazivali taj kraj ne
Bugarska Mezija ili Vlaka.
2
u trinaestom nakon
uspostave Bugarskoga Carstva s prijestolnicom u Trnovu, naziv Bugar-
ske opet se primjenjivao na pokrajine pa je tako ponovno zadobio
koje je imao u danima Borisa, Simeona i Petra. Ali u zapadnoj
Europi on je jo uvijek ostao povezan sa zapadnim pokrajinama Bugar-
ske, a osobito s Makedonijom. Stoga je vrlo vjerojatno da je Reinerius
Sacchoni, koji je pisao sredinom trinaestoga rabio izraz 'Ecclesia
Bulgariae' da bi bogumilske zajednice u Makedoniji. to se
'Ecclesia Dugunthiae', Filipov, nasuprot smjeta je u Trakiju,
najranije sredite hereze na Balkanu.
Filipovo smjetanje 'Ecclesia Dugunthiae' u Trakiju i 'Ecclesia Bul-
gariae' u Makedoniju, iako ga ne svi slavenski znanstvenici,3
izgleda najbolje Reineriusovoga teksta, kao i najvie u skladu
sa slavenskim i latinskim izvorima. Sam naziv 'Ecclesia Bulgariae', kOji
nagovijeta bugarsko-slavensku zajednicu, ukazuje na bogu-
milsku sljedbu; jer je bugarsko bogumilstvo bilo bitno slavenski pokret,
nasuprot pavlikanizmu, koji je zadrao neke strane elemente.
4
Nadalje,
smjetavanje 'Ecclesia Dugunthiae' u Trakiju je utoliko uvjerljivije to
Reinerius ukazuje na njezinu starinu, a znamo, s druge strane, da je Tra-
kija bila domovina najstarijih balkanskih dualista, Stoga je
opravdano pretpostaviti da se 'Ecclesia Bulgariae' odnosi na bogumilsku
sljedbu u Makedoniji, a 'Ecclesia Dugunthiae' na zajednice
Trakije, a moda i na kasniji, i lokalni, razvoj bogumilstva pod utjecajem
Vidi Zlatarski, op. cit. str. 643, b. 1. S druge strane, Bizantinci su primje-
njivali ime Makedonija na dananju Trakiju. Vidi M.S. Drinov, IO)!(Hble ClIaBJlHe YI
BYI3aHTYIJl, str. 102-3.
2 Vidi V,N. Zlatarski, Geschichte der Buigaren, sv. I, str. 94.
3 Golubinskij, istina je, dri da je 'Ecclesia Dugunthiae' bila zajednica u Fi-
lipopolu (op. cit. str. 707). Ali Gilferding (loe. cit. str. 133, b. 2) smjeta je u Makedo-
niju, dok Ivanov (op. cit. str. 21-1) smjeta 'Ecclesia Bulgariae' 'uglavnom u sjevernu
Bugarsku'.
4 Cf. supra, str. 149.
165
pavlikanizrna. Ova posljednje nije nevjerojatna, s obzirom
na Ane Komnene da su dvanaestoga
bogumili ivjeli u Filipopolu zajedno s
Filipovljevu hipotezu potkrepljuje koja se pojavljuje u
latinskim izvorima, da su u dvanaestom i trinaestom 'Ecclesia
Dugunthiae' i 'Ecclesia Bulgariae' bile podijeljene u temeljnom pitanju
doktrine: za prvu se govorilo da 'apsolutni dualizam', dok je
druga usvojila 'ublaeni dualizam'; tako se pojavio jedan 'Ordo de Du-
grutia' i jedan 'Ordo de Bulgaria'.2 Isti se raskol dogodio
kim hereticima zapadne Europe, talijanskim patarenima i francuskim
katarima: oni njima koji su usvojili doktrine 'ublaenoga dualiz-
ma' gledali su na Bugarsku kao izvor njihovoga dok je 'apsolutne'
dualiste potvrdio u njihovoj vjeri Niketa iz Carigrada.
3
je da
slavenski i bizantski izvori iz desetoga pokazuju istu razliku iz-
bogumila i u Bugarskoj. Ne
nikakvu izmu sljedbi u Bugarskoj desetoga
ti izvori otkrivaju da su oblikovali svoj dualizam u
smislu dva jednoga dobroga, drugoga zloga, dok bogumili nisu
nikada zagovarali kozmoloki dualizam u tom 'apsolutnom' smislu,
su ga 'ublaavali' da je stvoritelj ovoga svijeta, Vrag ili Satanael,
kojega su dralo posrnulim ovisan i u pod-
loan Bogu.
4
Tako doktrinarna distinkcija 'Ordo de Dugrutia' i
'Ordo de Bulgaria' odgovara razlici i bogumila
u Bugarskoj.5
l Cf. infra, str. 192.
2 'J-Iaeretici, qui habent ordinem suum de Dugrutia ... , credunt et praedicant... duo s
[)ominos esse sine principio, et sine fine'; Bonacursus, Contra Catharos, u S. Baluzi-
us, Miscellanea (ed. Mansi), sv. II, str. 581; cf. Vignier, op. cit. str. 268; Schmidt, op.
cit. sv. I, str. 58; loe. cit. str. 120 et seq.
3 Vidi Schmidt, op. cit. sv. I, str. 59, 61-2, 73-4; ibid.
4 Cf. slIpra, str. 130.
5 daju dalji dokaz o istinitosti Filipovljeve teorije: (l) Poznato je da
je 'Ecclesia Dugnuthiae' u dvanaestom prodrlo u Carigrad gdje je
Niketa bio njegov najpoznatiji zastupnik. Vjerojatnije je da je taj utjecaj potekao iz
susjedne Trakije negoli iz udaljenije Makedonije. (2) S druge strane, bogumilstvo je,
u svojem bugarskom obliku, u dvanaestom prodrlo iz Makedonije u Srbiju.
(Vidi Dodatak IV).
166
Pokuaji da se slavensko podrijetlo pripie drugim 'Cr-
kvama' koje spominje Reinerius Sacchoni nisu jo dali uvjerljive rezul-
tate.'
Pored tih latinskih izvora,2 nekoliko slavenskih dokumenata poka-
zuju da je bogumilstvo prevladavalo u Makedoniji u dvanaestom i tri-
Runciman misli da i 'Bugarska' crkva odgovaraju izvornim, potpu-
no a kasnije, manje strogo trendovima unutar bogumiI-
ske sljedbe, i da se 'veliki raskol bogumila' dogodio tijekom razdoblja bizantske vla-
davine u Bugarskoj (op. cit. str. 69). Ali svakako vie zadovoljava objanjenje razlike
'apsolutnih' i 'ublaenih' oblika dualizma na dobro poznate ra-
zlike i bogumilskih doktrina, a ne oslanjanje na bezrazlonu
hipotezu o shizmi unutar bogumisIke zajednice. Nadalje, ne vidim nijedan stvarni
dokaz koji bi podupro Runcimanovu tvrdnju da je 'Bogumil utemeljio
crkvu, dokje kasniju BogumiIsku crkvu utemeljio Jeremija' (op. cit. str. 91). O osob-
nosti i ulozi Jeremije raspravlja se u Dodatku II.
je velike napore da otkrije slavenske korijene u nekima nazivima
na Reineriusovom popisu (cf. supra, str. 162) sa svrhom da druga sredita
bogumilstva na Balkanu (op. cit. str. 79-82). U pokuaju da dokae svoje hipote-
ze on je pribjegao poneto nategnutoj etimologiji. Tako je u 'Concorezenses' vidio
stanovnike sela Gorica, u junoj Tesaliji. 'Bagnaroli' od 'Bajolenses') po
njemu je doslovan prijevod staroslavenskoga 'Polivaki', ime bugarskoga plemena na
sjeverozapadu od Vodena, u Makedoniji. Ime 'Runcarii', umetnuto u
Reineriusov rukopis (vidi Schmidt, op. cit. sv. II, str. 283-4) a koje je pripadalo jed-
noj sljedbi iz trinaestoga odgovara, po njegovom miljenju, sta-
roslavenskom 'Renjdane' 'PEVT1UOl); to je slavensko pleme ostavilo svoje ime
zaljevu Rendina, sjeverno of Gore Atos. Ti su naveli da koli-
jevku bogumilstva smjesti u junu Makedoniju, u kraj opasan Ohridskim jezerom,
Janinom, Tesalijskom ravnicom i Solunom. domiljate hipoteze nisu
samo filoloki nedokazane, su i neprihvatljive s povijesnoga stajalita. Kao to je
Levitskij ukazao, ne postoje podaci koji bi govorili da se bogumilstvo proirilo tako
daleko na jug u ranom razdoblju svojega postojanja (EorOMMJJbCTBO--60JJrapCKa51
epecb, loe. cit. str. 371, b.). Nadalje, i povrno Reineriusovoga po-
pisa pokazuje da on svoje nabrajanje s talijanskim 'Crkvama', nastavlja s
francuskim, a zavrava sa slavenskim i bizantskim. Cf. loc. cit. str. 161-2., b.
2 se mislilo da je anonimni autor djela Gesta Francorum u svojemu prika-
zu Prve kriarske vojne aludirao na makedonske bogumile. On kae da su 1096.
godine Normani Bohemonda iz Taranta, iz Kastorije u junoj Makedo-
niji, naili u Pelagonije (oko Bitole i Prilepa) na gard nastanjen
hereticima (,quoddam hereticorum castrum'). Oni su zauzeli grad na juri i
ga paliti zajedno s njegovim stanovnicima: Anonymi Ghesta Francorum et aliorum
Hierosolymitanorum (ed. B.A. Lees; Oxford, 1924), str. 8. (Vidi biljeke u Histoire
167
2
3
naestom i tako da je kolijevka sljedbe bila
u toj pokrajini.
itije svetoga IZariona od Moglene, od Eutimija, patrijarha Trnova,
pokazuje da je bogumilstvo bilo vrlo raireno u biskupiji Moglena, gradu
u dolini donjega toka Vardara u Makedoniji, sredinom dva-
naestoga l Bugarski Sinodikon cara Borila iz trinaestoga
proklinje Bogumila, 'djeda od Sredeca'j to moemo uzeti kao dokaz da
je u to doba postojala organizirana bogumilska zajednica u Sredecu (da-
nanjoj Sofiji), nedaleko sjevernih granica Makedonije.
2
vane dokaze za postavljanje sredita bogumilstva u Ma-
kedoniju priskrbljuju nam imena mjesta, od kOjih mnoga do dananjih
dana zadravaju korijene izvedene iz nekoliko imena po kojima su bogu-
mili bili poznati u srednjem vijeku. Najpoznatiji od njih je korijen babun,
to je sinonim za bogumil. Slavenski nomokanon iz 1262. sadri dio 'koji
se mesalijanaea, koje sada zovemo bogumili, babuni'.3 Slavni hrvat-
ski znanstvenik izvodi babun iz baba, to 'stara
anonyme de la Premiere Croisade, ed. et trad. par L. Brehier, Pariz, 1924, str. 22-3).
stajalite je da su ti heretici bili bogumili (vidi op. cit. sv. VII,
str. 118; Trifonov, loc. cit, str. 52-3), a kako je Pelagonija bila smjetena u domo-
vini bogumilstva (cf. infra, str. 168-171) to bi izgledalo opravdano. Pa ipak
ponaanje tih heretika, koji su branili svoj grad od vojne agresije, nije obiljeje bo-
gumila, kojima je bila mrska bilo kakva uporaba oruja (cf. infra, str. 185, 193) pavli-
je u Makedoniji vjerojatno bilo u devetom (cf. supra,
str. 154, 157), a samo petanest godina prije Bohemondovih zVjerstava uPelagoniji,
oni su se borili u bizantskoj vojsci blizu Kastorije (cf. infra, str. 193). Stoga bi bilo
uvjerljivije drati pelagonijske heretike
Blagojevljev pokuaj (BeCel(aTa Ha TIpe3BMTep K03Ma; C.S.U. (1923), sv. XVIII, str.
35-6) da pokae kako su postojali bugarski pravoslavci koje su kriari smatrali he-
reticima, potpuno je Za srednjovjekovne pisce zapadne Europe
pripadnici crkve nisu bili heretici, shizmatici.
Dolje dajemo analizu 'itija svetoga !lariona, koji je jedan od glavnih izvora za pro-
bogumilstva. (Vidi infra, str. 224-226).
Vidi infra, str. 242-245, za toga odlomka iz Sindikona i za objanjenje
izraza 'djed'.
W MacalIHllH'llxh H){{e cOYTh HhIHll marOlIeMMH BorMMlIH Ba60YHJl (TIepi
MaaaaA!avwv TWV vOv BOYOf1LAWV): cap. 42, izd, V Starine
(1874), sv. VI, str, 100-1 (Jugoslavenska Akademija Znanosti i Umjetnosti, Zagreb),
Isti se naziv pojavljuje u junoslavenskih nomokanona iz petnaestoga i esna-
estoga vidi R. Karolev, 3a BorYMMlIcTBOTO, loe. cit. str. 65, b. 1.
168
ena'. Po njemu, bogumili su se nazivali babuni jer je u narodnoj svijesti
njihova vjera bila povezana s praznovjerjem pa i magijom, pa se za
njih govorilo da vjeruju u 'starih ena'.l Planina Babuna u sredi-
njoj Makedoniji Prilepa i Velesa, te rijeka Babuna, koja izvire u
toj planini i ulijeva se u Vardar, vjerojatno su dobili svoje ime od babuna
ili bogumila, koji se u srednjemu vijeku spominju u tom kraju.
2
Vrlo je vjerojatno da su gradovi Veles i Prilep, sjeverno i juno od planine
Babune, bili jezgre bogumilstva.
3
Lokalitet Bogumili, na padinama planine Babune, spominje se u


Bio je vjerojatno smjeten u Bogomilskom polju,
maloj dolini na padinama istoimene planine.
5
Dj. hrvatskoga ili srpskoga jezika (Zagreb, 1880.), sv, I, str. 136: 'Ime
im biti od babe, i tako biti nazvani za to to se uzimalo da su im uvjerovanu
bapske gatne.' Karolev (Ioc. cit.), miljenje F. tvrdi da izraz
6a60YHhcKa p't'lh ('babunsko govorenje') herezu u smislu; korijen
babun se moe u nekoliko jeZika sa 'incantatio',
'superstitio', 'idolum' (ibid) (Pje'lHMK H3 KthH){{eBHHX cTapHHa cprrcKMx,
Beograd, 1863" sv, I, str. 21) prevodi babun kao 'carmen magicum', Ime babun je
osobito u srpskim srdnjovjekovnim izvorima ibid)
2 tu etimologiju ne moemo smatrati sigurnom, jer autoritativni znanstve-
nici samo govore o njezinoj vjerojatnosti. V, u HapoOHoj eHu,wUloneOuju
cpncKo-xp6amcKo-clI06eHa1.fKoj (Narodnoj enciklopediji
koj) (izd. S. Zagreb), sv. I, str. 213, pie: 'Mo){{l(a je H HMe 6a6YHH 3a
60rYMMlIe, BplIO '1eCTO y cprrcKHM H3BopMMa, l(OlllJJO ol( reorpa<jJCKe 03HaKe.'
no je i ibid.) nesiguran je li ime planine Babuna izvedeno iz imena
babunskih heretika, ili izravno iz baba: 'postanem od babe (stare ene) kao to je i
sama baba ime planinama, ili moe biti od babuna.' Golubinskij, naprotiv, tvrdi da
su bogumile nazvali babunima po planini i rijeci Babuna (KpaTKMM O'lepK MCTOPHM
rrpaBOCJJaBHhIX l\epKBeM, str. 156); ali njegovo stajalite ne uspijeva uzeti u obzir
etimologiju babuna.
3 Prema Golubinkiju (op, cit. str. 156-7) Veles je bio jedan od glavnih sredita bogu-
milske sljedbe.
4 Taj je lokalitet bio dio zemlje u posjedu manastira Treskavica, Vidi Glasnik Drutva
Srbske Slovesnosti (Beograd, 1859), sv. XI, str, 134; (1861), sv, XIII, str. 371; crach oy
60rOMMJJ'txh, y 60rOMHJJM B 6a6YH't. Cf. sv, I, str. 136,492,
5 Vidi KJJMMeHT'b errMCKOIl'b CJJOB'tHCKM, str. xxxii. Prema (op,
cit. str. xxxiv-xxxv) sredite bogumilstva bilo je u zapadnOj Makedoniji, u predje-
lu Polog, Tetova i ar-planine, On se poziva na pismo Demetrija
Komacijana, arhiepiskopa Ohrida trinaestoga koje govori da
je Polog zauzela 'snaga (OTE of)Aov6n Kai TOO TIoA6you
169
Jedno drugo ime koje su dobili bogumili u Makedoniji bilo je kudu-
geri. Simeon, arhiepiskop Soluna (1410.-29.) naslovio je jedno od poglav-
lja svojega djela Dialogus contra haereses: Kanx T(VV BOYfluAwv,
KotJootJyepwv.l Po njemu su kudugeri ili bogumili, koji su ivjeli u
okolici Soluna, bili dualisti, odbacivali su dogme i prakse Crkve, ali su
sebe nazivali i bili su potomci drevnih ikonoklasta.
2
Genadije
Sholarije, patrijarh Carigrada, u pismu 'monahu Maximusu Sophianu-
su i svim monasima Sinaja', napisanom 1454. i 1456 spominje
kudugere kao da ive u Bosni.
3
Korijen kudugeri ostao je do dananjega
dana u imenima dvaju makedonskih sela, jednome na krajnjem sjeveru
te pokrajine (kutugerci, u okrugu Kjustendil), drugome na jugu (kotu-
geri, u okrugu Voden).4 To pokazuje kako se je bogumilska sljedba naj-
vjerojatnije proirila po cijeloj Makedoniji. Podrijetlo izraza kudugeri je
nepoznato.
5
bogumile su nazivali i torbei, od bugarskoga 'torba'
(Top6a) u 'torba'; taj naziv nastao je od njihovoga noe-
nja torbe na koja je sadravala knjigu i milostinju koju
su dobivali.
6
Torbei je slavenska s
KaTExopEUCH:'V J. B. Pitra, Analeeta scra et classica (Pariz,
1891), sv. VII, stupac 410). Ali Balaevljevo tih makedonskih Drago-
s pripadnicima Ecclesia Dugunthiae poneto je proizvoljno. Da su ovi
prvi bili doista heretici, Demetrije Komacijan ne bi propustio to izjaviti, po-
sebice to je Pologa blio dio njegove biskupije. Dok se ne dokae suprotno,
izrazu moemo pripisati samo etnoloko Me-
nema razloga sumnjati da je Pologa bilo bogumiIsko sredite. Nje-
gov smjetaj u samom srcu Makedonije, okruen s tri strane visokim planinskim
lancima, ga teko i stoga pogodnim tlom za herezu.
l P.C. sv. CLV, stupci 65-74, 89-97; cf. infra, str. 245.
2 oi Boy6f1UAOL, av6pwma oi Kal KOUOOVyEpOL KaAovf1EVOL. (Ibid. stupac
65,)
3 a:!uvres completes de Cennade Scholarios (publiees par L. Petit, X. Siderides, M. Ju-
gie; Pariz, 1935), sv. IV, str. 200.
4 Vidi I. Ivanov, ClmepHa MaKe)WHI1J! (Sofija, 1906), str. 320; idem, DOrOMI111CKI1
KHI1I'I1I1 JlereH)\I1, str. 36; K. Cesty po Bulharsku (Prag, 1888), str. 419.
5 Runcimanovo stajalite da su se kudugeri tako nazivali 'vjerojatno po imenu sela
koje je bilo njihovo sredite' (op. cit. str. 97, 184) izgleda mi malo vjerojatno.
nica da su kudugeri kako u Makedoniji tako i u Bosni govori da to nije
bilo samo 'lokalno ime'.
6 Vidi I. Ivanov, DbJlrapl1T1; B'b MaKel\oHI1!!, str. 55, b. 1.
170
nazivom koji je sluio bogumila u nekim dijelovima Male
Azije.
l
Naziv torbei jo se uvijek i danas primjenjuje u sasvim etnolo-
kom smislu za pomake, ili muslimanske Bugare sredinje Makedonije, u
okruzima Debar, Skopje, i ar-planina.
2
je da se korijeni babun, kudugeri i torbei ne mogu u
sredinjoj, sjevernoj i Bugarskoj. S druge strane, nekoliko imena
mjesta u tim krajevima izvedena su iz korijena 'armenski' i
To je dodatni dokaz da je sredite bogumilstva bila Makedonija, dok su
ivjeli uglavnom u Trakiji i Bugarskoj.
Svi prethodni podaci u svezi kolijevke bogumilstva mogu se saeti
kako slijedi: izvorite bogumilske sljedbe bila je nedvojbeno Makedonija.
povijesni i zemljopisni pokazatelji kao i zdrueni dokazi iz bugar-
skih, bizantskih i latinskih izvora pokazuju njezinu rairenost od dese-
toga do u kraju kojeg na istoku Rodopske
planine, a na zapadu Ohridsko jezero i Crni Drim.
l Cf. infra, str. 180.
2 Vidi K. Das Furstentum Bulgarien (Prag, 1891), str. 102-8; I. Ivanov,
DbJIfapl1T1; Bb MaKel\oHI1!!, ibid.
3 Vidi DOrOMI1JlCKI1 KHl1rl1l111ereHI\I1, str. 12; K. Cesty po Bulharsku, str. 659;
Yu. Trifonov, Dec1;l\aTa Ha K03Ma I1peCBI1Tepa, lac. cit. str. 55-6.
171
V. POGLAVLjE
BIZANTSKO
BOGUMILSTVO
irenje bogumilstva iz Makedonije u Bizant: Bugarska kao bizantska pokrajina u
Uloga i bogumila u bugarskom nacionalnom otporu.
Sirenje bogumilstva na Malu Aziju. Ivan Curila i fundagiagiti. Bogumili imesalijanci
u Trakiji oko 1050.
II. bogumilstvo: Trakijski bogumili u jedanaestom Njihove pobu-
ne protiv Bizanta. Njihove raspre s Aleksijem Komnenom i njihovo na pra-
voslavlje. u Bizant. i pogubljenje Bazilija Bo-
gumila. PrvI sustavili prikaz bogumilstva: Panoplia Dogmatica. Razvoj bogumilstva u
Bizantu na doktrine, etike i rituala.
III. Posljedice bizantskog bogumilstva u Bugarskoj: Novi val bogumilstva sredinom
dvanaestoga Tajna knjiga bugarskih bogumila. irenje bogumilstva po cijelom
Balkanu.
koji je imao dalekosene posljedice na povijest bogumilske
sljedbe bio je njezino prodiranje u Bizantsko Carstvo tijekom jedanae-
stoga Ne moemo shvatiti pravo obiljeje bogumilstva a da ne
uzmemo u obzir njegov postupni razvoj od vremena njegovoga uspona u
desetom do njegovoga nestanka u i pet-
naestom Taj se razvoj odvijao pod utjecajima,
kojim je najvaniji bilo bizantsko Bogumilstvo je u Bizan-
tu, dodirom s pravovjernom teologijom crkvenih dostojanstvenika i s
religijskom filozofijom obrazovanih svjetovnih klasa, usvojilo nekoliko
osobina koje su se kasnije prenijele na bugarske bogumile u dvanaestom
i trinaestom Do prodora te sljedbe u Bizant prvensteno je dolo
zbog toga to je padom Samuilovoga carstva 1018. Makedonija postala
pokrajina Bizantskoga Carstva. Stoga se je bogumilstvo,
172
nacionalnim granicama, moglo slobodno iriti iz svoje prvobitne postoj-
bine preko cijeloga dijela Balkanskoga poluotoka.
Nadalje, jedan od najvanijih problema kOji se postavlja pred prou-
bogumilstva u jedanaestom jest odnos te sljedbe
prema sljedbi Pokuaj da ga se rijei jo je nuniji zbog toga
to su znanstvenici u prolosti bili skloni pobrkati uloge koje su obje te
sljedbe igrale u bugarskoj povijesti. Razlika bogumila i
moe se jedino utvrditi jasnim prikazom povijesti ove druge sljedbe u
jedanaestom To nam, opet, da iznesemo na vidjelo
neka druga vana obiljeja bogumilstva.
Uklapanje Makedonije, Trakije i pokrajina Bugar-
ske u Bizantsko Carstvo potaknulo je proces nasilne bizantinizacije tih
krajeva to se nastavilo do 1186. Tijekom toga razdoblja bugarski nacio-
nalni otpor Grcima bio je uglavnom u rukama pripadnika sljedbi, osobi-
to i barem u mjeri, bogumila.
Bizantinizacija Bugarske u jedanaestom bila je ubrzanje
procesa koji je u desetom Neovisnost bugarske patri-
jarije Ohrid, koju je ustanovio Samuilo, ukinuo je Bazilije II.
vrijedi zabiljeiti da je Bazilije u svoje tri carske povelje (1020.),
dao nominalnu autonomiju Bugarskoj crkvi:
1
car je priznao novousto-
arhiepiskopa Ohrida, pod je vlasti bilo trideset diocezij-
skih episkopa, kao zakonskoga nasljednika bugarskih patrijarha Prvog
carstva. u prakSi, ta autonomija nije mnogo i doivjela
je svoj kraj pod Bazilijevim nasljednicima: nakon 1037. bugarski arhi-
episkopi kao i velika episkopa bili su Grci, a Ekumenska stolica
strogo je nadzirala njihovo imenovanje i njihovu djelatnost. je po-
stao slubeni i liturgijski jezik arhiepiskopije, a struktura Bugarske crkve
sredstvo za estoku helenizaciju.
2
Kao i u danima cara Petra, taj crkveni imperijalizam Bizanta imao
je nepovoljan na vjerski ivot u Bugarskoj. episkopat, koji
je uivao velike povlastice u dranju u posjedu zemlje i posjedovanju pa-
Vidi Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, izd. L. de Tha1l6czy,
K. i E. de Sufflay (Vindobonae, 1913), sv. I, br. 58, 59, str. 15-16.
2 Vidi K. Geschichte der Bulgaren, str. 201 et seq.; Cuhlev, op. cit. str. 841 et
seq.; M. Spinka, A History ofChristianity in the Balkans, str. 91-2.
173
roikoi-a, imao je malo dodira s bugarskim parosima i njihovim stadom.
Jaz koji je dijelio vie od naroda i uzajamna mrnja izme-
Bugara i Grka dobro se mogu prosuditi iz izraza prezirnoga
prema bugarskom stadu kojima se sluio arhiepiskop Teofilakt iz
Eubeje, kOji je stolovao u Ohridu otprilike od 1078. do 1118.
1
Taj je jaz
sam po sebi pogodovao prozelitizmu heretika, koji su napadali
ponaanje pravoslavnoga
Usporedno s crkvenom domenom, svako bugarskoga i-
vota bilo je bizantskim institucijama, osobito u Makedoniji,
gdje je prevlast nakon 1018. bila apsolutna.
2
Bugarska je, prema
modelu Carstva, bila podijeljena na teme; vojna i civilna u svakoj
temi pripadala je Strategosu (strategu) ili Duxu (knezu);3 nakon 104l.
svi dunosnici u zemlji bili su Grci. Razdoblje smrti Bazilija II.
(1025.) i uspona Komnena (1081) bilo je doba ozbiljne krize za Carstvo;
borbe iznutra i, iznad svega, neprestani pritisak na svim gra-
nicama od Normana, i Turaka,4 zajedno s vojnim
obratima, su ugroavali samo njegovo postojanje. Nadalje, propa-
danje seoskih i vojnih imanja uzrokovalo je ozbiljan pad dravnih pri-
hoda i vojnih izvora Carstva. Da bi se u mjeri obnovila vojna
i financijska struktura Drave bilo je nuno i
oporezivanju. Osvojena zemlja poput Bugarske mogla je dati velike kon-
tingente kao i novac za carsku blagajnu. Stoga ne
to se krajnje tegotno oporezivanje kojemu je u jedanaestom bilo
podvrgnuto Cjelokupno stanovnitvo Bizantskoga Carstva (s iznimkom
povlatene manjine koja je uivala pravo primjenjivalo u Bu-
Teofilakt je bio slavni teolog i znanstvenik, te mentor sinu cara Mihajla VII. (vidi
K. Krumbacher, Geschiche der byzantinischen Litteratur, 2. izd., Miinchen, 1897, str.
133-5, 463-5). Njegovo dopisivanje (P.G, sv. CXXVI, stupci 307-558) puno je pri-
tubi na sirovo ponaanje Bugara. On se ali da ga to je povezan s tim
(stupac 308) i govori o Bugarskoj kao 'prljavoj a o njezinim
stanovnicima kao' abama koje iz nje izranjaju' (stupac 309). On ide tako daleko da
kae kako je 'bugarski karakter izvorite svega zla' (stupac 444).
2 Vidi V. N. Zlatarski, Geschichte der Bulgaren, sv. l, str. 90-1.
3 Vidi op. cit. str. 202.
4 Vidi F. Chalandon, Essai sur le rI!gne d'Alexis Comnime, str. 2 et seq.
5 Vidi G. Ostrogorsky, 'Agrarian conditions in the Byzantine Empire in the Middle
Ages', C.E.H., sv. l, str. 2lI et seq.
174
garskoj s osobitom Sustav oporezivanja za vladavine Samuila
sastojao se u u naturi. l Bazilije II. zadrao je i potvrdio tu prak-
su. Ali za vladavine Mihajla IV. Paf1agonca (1034.-41.), bizantski duno-
snici u Bugarskoj, da bi dravne prihode, su nametati
poreze u novcu umjesto u naturi; nezadovoljstvo koje je pobudila ta mje-
ra dovelo je do otvorene pobune Bugara 104l. koja je uspjeno ugue-
na.
2
Seosko stanovnitvo Bugarske ponijelo je glavni teret neobuzdanog
oporezivanja. U svim dijelovima Carstva, pored zemljarine iglavarine,
obveze seljaka su bezbrojne redovne i izvanredne pristojbe,
poput radne usluge, osiguravanja potreba vojske itd. Premda nedostaju
izravni podaci, izgleda vjerojatno da je oporezivanje u Bugarskoj bilo
jo otrije od onoga u drugim pokrajinama Carstva, da je to bio
novoosvojeni teritorij. Bijedu i nezadovoljstvo bugarskoga seoskoga sta-
novnitva nadalje je grabeljivost poreskih dunosnika
su samovoljna bila predmet stalnih pritubi diljem Carstva
u jedanaestom

Teofilakt Ohridski se u svojim pismima
ali na te Njihovo ponaanje prema puku moe se
vidjeti iz da oni nisu tedjeli ni arhiepiskopa, Grka s visokim
vezama na dvoru.
Osim metode oporezivanja, druge bizantske drutvene i eko-
nomske institucije su se ukorijenile u Bugarskoj u jedanaestom
Tako su se znatan razvoj latifundija i ekonomska prevlast ze-
plemstva, to su bila istaknuta obiljeja Bizantskoga
Carstva nakon smrti Bazilija II., proirili na pokrajinu Bugarsku, gdje je
sva upravna vlast bila u rukama lokalnih bizantskih guvernera. U jeda-
naestom se stvorila klasa zemljoposjednika u Bugarskoj,
koja je nadivjela i tursko osvajanje.
5
Sustav pronoia, kojega klice mo-
emo u Bugarskoj desetoga potpuno se utvrdio u drugoj
Runciman, A History of the First Bulgarian Empire, str. 231: [za vladavine Samuila]
'svaki koji je posjedovao par volova bio je prisiljen godinje mjericu
ita, mjericu prosa i vina'.
2 Vidi Spinka, op. cit. str. 93.
3 Vidi C.E.H. ibid.
4 Vidi, osobito, P.G., sv. CXXVI, stupci 405, 416.
5 Vidi A. Pogodi n, J1CTOPI1J1 Eonrapl1l1, str. 63.
6 Cf. supra, str. 108.
175
polovici jedanaestoga jer se posjedovanje zemlje spojilo s du-
nosti obrane sjevernih granica od stalnih napada i Kumana.
Istodobno su seljaci bili privezani za zemlju u sve broju i dobili su
feudalni status paroikoi.!
Ekonomska bijeda uslijed oporezivanja, sustavnoga i iskori-
tavanja slavenskoga elementa sa strane Grka i iskorijenjivanje slavenske
ratarske zadruge bizantskih feudalnih institucija proizvelo je
stanje silnog nezadovoljstva u Bugarskoj. Od 1040. nadalje, izbio je niz
pobuna, koje su sve uguene.
2
Iako su sve one bile previe i
neorganizirane, su o spremnosti Bugara da se okupe oko bilo
kojega sredita opozicije vladavini svojih stranih gospodara.
U tim je okolnostima bilo prirodno da bugarski narod, ne
primjerenu potporu u vlastitoj sekulariziranoj Crkvi i heleniziranoj vla-
sti, zatrai zatitu pripadnicima i bogumilske sljedbe,
koje su se ustrajno suprotstavljale i ekonomskom izrabljiva-
nju sa strane Grka i vlasti Bizantske crkve. su bili tradicionalni
neprijatelji Carstva. Oni koje je u Trakiju naselio Ivan Cimisk bili su vrlo
prolazni saveznici i ubrzo su iskazali svoje otvoreno neprijateljstvo pre-
ma Bizantu.
3
Bogumili, koje su njihove i demokratske tenjama
dovele u bliski dodir s narodom, posebice su se dojmili bugarskih seljaka,
koji su patili od bizantskoga vie od bilo koje druge klase. Stoga
je postalo neizbjeno da se mnogi Bugari, gurnuti na aktivno suprot-
stavljanje Grcima ili jednostavno zatitu od njihovoga beskru-
puloznoga izrabljivanja, okrenu bogumil stvu kao jedinoj sili, istodobno
vjerskoj i slavenskoj, sposobnoj da svlada zla svijeta svojim doktrinama o
bratstvu i jednakosti svih ljudi. Ta uloga branitelja naroda, koju su bogu-
mili tako uspjeno igrali, objanjava porast njihovoga u
Bugarskoj tijekom bizantske prevlasti (1018.-1186}4 Naalost,
je odrediti obiljeje bogumilskoga suprotstavljanja Grcima u to
Vidi Pogodin, op. cit. str. 62-3; V. N. Zlatarski, Geschichte der Bulgaren, str. 91. Bu-
garski provoikoi spominju se u povelji Bazilija II. (Vidi op. cit. str.
202), a spominje ih i Teofilakt Ohridski (loe. cit. passim).
2 Vidi op. cit. str. 203 et seq,; Pogodin, op. cit. str. 67 et seq.; Spinka, op. cit. str.
93 et seq.
3 Cf. infra, str. 191 et seq.
4 Vidi op. cit. str. 2ll-12.
176
doba, uslijed nedostatka bilo kakvih pouzdanih podataka. Ali trebamo
se iznoenja bilo kakve neopravdane pretpostavke da su bogumi-
li ikada stvorili neku organiziranu stranku u Bugarskoj.
Kao to smo istaknuli, bogumili su u biti bili vjerska sljedba, a ako su
i kada sudjelovali u svjetovnim onda je to bilo iz privreme-
nih i razloga.!
Ti vjerski, i drutveni objanjavaju veliki razvoj
bogumilstva u jedanaestom njegovo irenje iz Makedonije po
velikom dijelu Bizantskog Carstva i njegov prodor u Carigrad. Sve nae
obavijesti o toj sljedbi tijekom toga dolaze iz bizantskih izvora,
to najvie moemo zahvaliti da je bogumilstvo, ne vie zatvo-
reno unutar teritorijalnih granica Bugarske, ubrzo privuklo pozornost
crkvenih vlasti i teologa u Carigradu. Ipak, mnogi od tih izvora
da se ta sljedba preteno razvijala u Bugarskoj.
Najraniji bizantski dokument kOji se bogumila u jedanaestom
je pismo Eutimija, monaha u manastiru u Ca-
rigradu njegovim sunarodnjacima 'u biskupiji Akmoniji u po-
krajini Frigiji, u Maloj Aziji. 2 Doba u kojemu je Eutimije ivio i priblian
Znanstvenici naglaavaju i protubizantska obiljeja bogumil-
stva, s posebnim obzirom na jedanaesto Vidi Gilferding, op. cit. str. 226;
V. Levitskij, 13oroMMlIbcTBO--60JIrapCKaR epecb, loe. cit. str. 391; R. Karolev, 3a
13oroMMlIcTBOTO, loe. cit. str. 60; V. N. Zlatarski, Geschichte der Bulgaren, str. 92;
Ivanov, op. cit. str. 31. to stajalite o bogumilstvu, opravdano unutar vla-
stitih granica, ne treba prenaglaavati. Bogumili su se nedvojbeno suprotstavljali
rastu bizantinizma u Bugarskoj, jer je on za sobom prevlast Bizantske cr-
kve i vlast aristokracije i to su oni u Ali nema temelja
da bismo prihvatili Spinkinu izjavu da 'su oni predstavljali najbolje organizirani
protubizantski element u zemlji' (op, cit. str. 94). Jo je manje prihvatiti da
je bogumilstvo u biti bilo nita vie negoli pobuna slavenstva protiv
Bizanta. To stajalite osobito podupire N. Blagoev (13ece,l\aTa Ha ITpe3BMTep K03Ma
rrpoTMB 60roMMlIMTe, G.S.u. 1923, sv. XVIII), koji naglaava bogu-
milstva do te mjere da potpuno njegovo postojanje kao hereze; to ga dovodi
do kOji su izrazito besmisleni. da se bogumili Carigrada, u
jedanaestom i dvanaestom nisu suprotstavljali bizantskoj vlasti pokazuje
da je bogumilstvo iznad svega bilo sustav vjerskih i i da je njegov
protubizantski vid bio drugorazredan i skoro
2 Uredio G. Ficker (Die Phundagiagiten: Ein Beitrag zur Ketzergeschichte des byzan-
tinischen Mittelalters, Leipzig, 1908) pod naslovom: Eu8tJIlLOtJ Ilovxou
O'TaAe'iO'a KwvO'TaVTlVOtJ710AfWC;' 7lpOOC; aUTou 7laTpLOa
177
nadnevak njegovoga pisma moemo izvesti iz autobiografske
epizode: Eutimije nam kae da je on sam sa svojom majkom otiao u
Akmoniju u svrhu sudjelovanja na nekoj parnici za vladavine
Bazilija II. i Konstantina IX. (976.-1025.), kada je car Roman III.
Argir (1028.-34.) bio sudac u temi Opsikion.
l
Tamo je stupio u dodir s
hereticima. Razdoblje kada je Roman Argir bio sudac u Maloj Aziji nije
poznato, tako da epizodu koju opisuje Eufimije moramo smjestiti
negdje 976. i 1025. Njegovo pismo, s druge strane, mora da je
sastavljeno nakon smrti Romana (ll. travnja 1034.), da o njemu
govori kao 6 f.taKapiTI1<; KUPl(} Picker, sljedstveno tomu, dri da je Euti-
mijevo pismo sastavljeno oko 1050. a da je on u Akmoniji boravio
kom jedanaestoga

Tijekom svojega boravka u Akmoniji, Eutimije je procesu
i osudi heretika, Ivana Curile, koji je, ostaloga, bio opuen da
je nezakonito navukao monako ruho, prisilio svoju enu da u ma-
nastir i da je ivio bludno.
4
Prema Eutimiju, on je bio prvi 'novo-
pridole' hereze (npGrro<; vEOAeKTou ... 8pl1aKeL<;) koju je tri
godine propovijedao 'u Trakiji' (tv To'l<; TWV 8p<;tKWV fltPECYLV), u
ju Smirne i na mnogim drugim mjestima, zadobivi mnoge sljedbenike.
Izgleda da je sredite Curilove djelatnosti bilo selo XiAlOl Kanvoi u temi
Opsikion, gdje je od svih stanovnika jedva njih deset ostalo pravovjerno.
5
crT'lAlEuovcra Tac:; aiptcrEl<; nov a8EWTCtWV Kat acrEOlv 1TACtVWV TOlV <!JovvaYlaYlTOlV
BOYOIlLAwv. Vidi detaljan komentar Fickerove knjige kojeg je dao M. Jugie,
'Phoundagiagites et Bogomiles', Echos d'Orient (Pariz, 1909), sv. XII, str. 257-62.
Vidi Ficker, op. cit. str. 66-7. Za smjetaj Akmonije, vidi W. M. Ramsay, The Cities
and Bishoprics of Phrygie (Oxford, 1897), str. 621-30.
2 Ibid. str. 67.
3 F. Cumont (,La date et le lieu de la naissance d'Euthymios Zigabenos', B.Z. 1903, sv.
XII, str. 582-4) Eutimija od Akmonije sEutimijem Zigabenom, koje-
mu jc Aleksije Komnen povjerio da sastavi opovrgavanje svih hereza,
onu bogumila (cf. infra, str. 206-207). Ficker je (op. cit. str. 185-
94) uVjerljivo dokazao da je Cumontova teorija neodriva. Glavni argument protiv
toga je kronoloki: Eutimije Zigaben napisao je svoju Panoplia Do-
gmaticu nakon bogumilima u Carigradu koje se dogodilo oko IllO. (vidi
Dodatak III), dok Eutimije od Akmonije nije mogao biti poslije 1000.
4 Ficker, op. cit. str. 66, 68.
5 Ibid. str. 67-8.
178
Lokacija tih sredita Curilova prozelitizma postavlja nekoliko va-
nih problema. U prvom redu, odnosi li se izraz tv To'l<; TWV 8p\tKWV
fltPWlV na balkansku provinciju Trakiju? Picker misli da se ne odnosi,
i predlae da ispravno nije 8p\tKWV, 8p\tKl1aiwv, tj. trakij-
ska tema, u jugozapadnom uglu Male Azije.
l
Izgleda da to
to je grad Smirna, u Eutimijevom tekstu supostav-
ljen s krajem TWV 8p\tKWV, u stvari, u susjedstvu Trakijske teme; nadalje,
izgleda da se cijeli taj odlomak samo Male Azije. mogu
se i indicijski dokazi koji podupiru suprotno miljenje. Ivanov dri
kako je vrlo vjerojatno da je Ivan Curila bio bugarski bogumil koji je s
Balkana doao u temu Opsikion s ciljem irenja hereze stanov-
nitvom Male Azije.
2
Ta hipoteza izgleda sasvim prihvatljiva, osobito s
obzirom na bliske veze koje su u srednjom vijeku postojale bal-
kanskih Slavena i sjeverozapadnih tema Male Azije, osobito Opsikiona
i Bitinije.
3
Mora da se stanovnitvo tih okruga u Maloj Aziji gdje je Ivan
Op. cit. str. 249, b. 2.
2 U potporu tom miljenju, Ivanov postavlja hipotezu da je naziv T30VpLnac:; bugar-
skoga podrijetla. On to izvodi iz <JoypvlJla , to ili to bi od-
govaralo fiskalnoj jedinici Ka1TvlKov. Po njegovu miljenju, naziv sela XLAlOl Ka1TvoL,
sredita Curilinog prozelitizma, prijevod je starobugarskoga TbICilll\a <J0ypl1lIa, iz
je Ivan Curila izveo svoje ime. (EorOMl1lICKI1 KHl1f11 111IereH!J;I1, str. 38).
3 Slavensko stanovnitvo postojalo je u Bitiniji u sedmom u to doba sla-
venska biskupija Gordoserba, ime na srpsko podrijetlo, postojala je u
Bitiniji, od Niceje i sjeverno od Dorilaja. (Vidi L. Niederle, Slovanske
Staroitnosti, sv. II, dio 2, str. 399; F. Dvornik, Les Slaves, Byzance et Rome, str. 102-3).
Od sedmoga nadalje slavensko stanovnitvo u Bitiniji i Opsikionu bilo
je brojno, preseljenjima koja su vrili bizantski carevi, kao i mirnom
doseljavanju.
Justinijan II. preselio je 688. godine nekih 80.000 Slavena u temu Opsikion (vidi
V. I. Lamanskij, O ClIaBilHax B MalIoM A31111, B A<pPI1Ke 11 B J1crraHI1I1, Uchenye
zapiski Vtorogo Otdel. Imperator. Akad. Nauk, 1859, sv. V, str. 2-3: A.A. Vasiliev,
Byzance et les Arabes, sv. I, str. 24). Konstantin V. je 762. godine deportirao neke
Slavene iz Trakije i Makedonije u Bitiniju. (Vidi Dvornik, op. cit. str. 18). Bitini-
ja i Opsikion postali su sredita slavenske kolonizacije u Maloj Aziji od sedmoga
do devetoga (Vidi Niederle, ibid. str. 458-68; B.A. I1aMilTHI1K
ClIaBilH B BI1<PI1HI1I1 VII BeKa, I.R.A.I.K. 1902, sv. VIII, str. 15-62; cf. L.I. Dorosiev,
EblIfapCKI1T'B KOlIOHl111 Bb MalIa A311i1, S.B.A.N. 1922, sv. XXIV, str. 32-192).
Nadalje, Lamanskij je pokazao (Ioc. cit. str. 6-17), da su ti kolonisti, stal-
nim pokuajima da ih se helenizira, zadrali svoja slavenska obiljeja barem do
179
Curila irio svoju herezu sastojalo od velikoga broja Slavena iz Trakije i
Makedonije, pa stoga nije sasvim nevjerojatno da bi Curila, nakon to je
u Trakiji, preao Bospor i nastavio svoj rad sunarodnja-
cima u Opsikionu. u povijesnom smislu, Ivanovijeva teo-
rija ostaje samo vjerojatna i ne moe se u potpunosti dokazati, ali njezinu
valjanost analiza Ivana Curile, koja nose nepogreivi
njihovoga bugarskoga podrijetla.
Eutimijevo pismo sadri podrobno iznoenje doktrina
koje su Curila i njegovi sljedbenici. On je svoje znanje o njima
stjecao izravno od heretika. Jedan od njih jednom je putovao zajedno s
njim i ga je pokuao obratiti. Nadalje, po povratku s u
Jeruzalem, Eutimije je otkrio da su heretici prodrli u njegov manastir
u Carigradu i da su zatrovali jednoga njegovoga Heretici
- njih bili su i ispitivani, te su otkrili svoje doktrine
Eutimiju.
l
Eutimije da ta hereza ima dva naziva: u temi
Opsikion heretici su znani kao fundagiagiti, dok ih u temi Cibirhaeot,
na 'zapadu' i na drugim mjestima nazivaju bogumilU Tema Cibirhaeot
nalazila se na krajnjem jugu Male Azije, pored zaljeva Antalije; potvr-
prisutnost bogumila u tom kraju na jedanaestoga
zajedno s Eutimijevim spominjanjem Opsikiona i okruga Smirne kao
petanestoga tovie, oni su bili osnaeni valovima slavenskih dose-
ljenika s Balkana, od kOjih se naselila u Bitiniji. Osim prisutnosti njihoVih
sunarodnjaka u tom kraju, koji su pogodovali slavenskom doseljavanju u
Bitiniju i Opsikion bili su plodnost tla, komunikacije, cvjetanje
odnosa Balkana i Male Azije, te da ti okruzi lee na putu hodo-
koji su putovali iz Bugarske u Svetu zemlju. Po Lamanskiju, slavenske ko-
lonije bile su i poticajne svim njihovim nezadovoljnim sunarodnjacima
u Europi'. Svakako je vrlo vjerojatno da su ti 'nezadovoljni' elementi
barem neke bugarske bogumile koji su bili itekako voljni progone u svojoj domovini
zamijeniti za sigurnost i priliku da propovijedaju herezu svojim suna-
rodnjacima preko Bospora.
Ti detalji mogu se u vatikanskom rukopisu Eutimijeve knjige Liber invectivus
contra haeresim exsecrabilium et impiorum haereticorum qUi Phundagiatae dicun-
tur (P.G. sv. CXXXI, stupci 48-57), pogreno pripisane Eutimiju Zigabenu.
2 Oi TOU 'O\jflK[OU Aaot KUAOU(Jt KUKloTfJV TUlJTfJV
01: TOV Kut L'.v(JtV Kut
KUAOU01V (Ficker, op. cit. str. 62).
180
sreditima bogumilstva, pokazuju da se je ta sljedba morala u to doba
iriti po cijelom zapadnom dijelu Male Azije. da je u temi Kibi-
reot ona bila poznata po svojem bugarskom imenu priskrbljuje dodatan
dokaz da je bogumilstvo prodrlo u Malu Aziju iz Bugarske, vjerojatno u
drugoj polovici desetoga te neizravno osnauje Ivanov-
ljevu hipotezu koja se bugarskoga podrijetla Ivana Curile. to se
izraza 'zapad' to je bio tradicionalni naziv kojim su Bizantinci
nazivali balkanske pokrajine Carstva,l koje su u jedanaestom
Trakiju i Makedoniju. Stoga Eutimijevo pismo moemo sma-
trati najranijim bizantskim dokumentom kOji se izravno odnosi na bu-
garske bogumile.
Ime fundagiagitF se izvodi iz <pouv8a, to je oblik
latinskoga 'funda', u torbe ili torbe. Pretpostavlja se
da su heretici dobili to ime uslijed njihovoga siromanoga ivota, kOji ih
je prisiljavao da prose za svoje uzdravanje.
3
Premda povijesni izvor nisu
ba o tom pitanju, ne moe se te etimologije.
4
Vidi G. Schlumberger, Un Empereur Byzantin au Xe siecle, Nicephore Phocas (2.
izd.; Pariz, 1923), str. 263.
2 Za razne oblike toga imena vidi Ficker, op. cit str. 192 i Puech, op. cit. str. 28l. Naj-
su i <DouvoaiTal.
3 Vidi P. Lambecius, Commentaria de augustissima Bibliotheca Caesarea Vindo-
bonensi (2. izd .. ; Vindobonae, 1778), sv. V, stupac 85: 'Illi haeretici adpellabantur
Phundaitae et Saccophori, quod ob austeram paupertatem, quam publicae profite-
bantur, in saccos et crumenas stipem collegerint.' Cf. J. C. Wolf, Historia Bogumi-
lorum (Vitembergae, 1712), str. 7; J. Engelhardt, Kirchengeschichtliche Abhandklun-
gen, str. 205 et seq.; G. Rouillard, 'Une etymologie (?) de Michel Attaliate', Rev. De
philoi., litt. et d'hist. anciennes (Pariz, 1942), 3e serie, vol. XVI, str. 65; Runciman,
op. cit. str. 184. Puech (op. cit. str. 281, b. 3) predlae vezu
fundagiagita i ime heretika kojega je opisao Eutimije kao Manijevog
nika (Ficker, op. cit. str. 42).
4 Ficker, da ne postoje nikakvi dokazi da su fundagiagiti ikada pro-
sili, njihovu vezu s 'funda' i tvrdi da je njihovo ime, po svoj prilici, izvedeno
iz nepoznatoga korijena (op. cit. str. 193-4). Ali njegovu izjavu moemo
odbaciti da ta derivacija postoji u bugarskom kao i u ime torbe-
i, dano u srednjem vijeku bogumilima u nekim dijelovima Makedonije, izvedeno
je iz bugarskog'torba', (Cf. supra, str. 170). Nadalje, Kozma pripisuje bogumilima ivot
u siromatvu (cf. supra, str. 142-3), a praksa vjerojatno je postojala
njima kao ishod mesalijanskoga utjecaja.
181
Doktrine i postupci koje Eutimije pripisuje Ivanu Curili i njegovim
sljedbenicima iskazuju sva glavna obiljeja bogumilstva. Ne samo to su
Eutimijevi podaci u potpunoj suglasnosti u svim bitnim s oni-
ma Kozme, njegov prikaz hereze fundagiagita otkriva ono spajanje
i mesalijanskih to je osobina bogumilstva. Nadalje,
njegove obavijesti osobito su vane, jer pokazuju da je do sredine jedana-
estoga bogumilstvo vjerojatno razvilo neke nove crte, osobito na
doktrine i rituala.
Eutimijeve podatke, u svrhe ove studije, moemo ispitati s trostru-
koga aspekta: (l) neke crte koje on pripisuje fundagiagitima mogu se
u istovjetnom obliku u Besjedi protiv heretika; (2) druge, premda
ih Kozma spominje, Eutimije opisuje podrobnije i tako ilustrira i proi-
ruje nae poznavanje bogumilstva izvedeno iz izvora desetoga
(3) druge, bogumilima su po prvi puta pripisane, i predstav-
ljaju bilo neke posudbe iz pavlikanizma i mesalianizma koje
izvori desetoga bilo pak dalji razvoj bogumilstva u smjeru
sloenosti.
(1) Kozma bogumilima iz desetoga pripisuje mnoge vanjske
crte fundagiagita: prema Eutimiju, oni sebe nazivaju l poko-
ravaju se u svojem izvanjskom ponaanju svim pravilima Crkve,2 izla-
se tako optubi za licemjerstvo,3 a posebno su opasni
uslijed velike da ih se razlikuje od pravovjernih
4
i potpune
onih koji su prihvatili njihove doktrine,
kad bi ih i cijeli svijet stao Bogumili iz desetoga
su bili prigrlili nekoliko doktrina fundagiagita. Tako su fundagiagiti
Vidi Ficker, op. cit. str. 430, 31. Jedan rukopis pisma Eutimija od Akmonije, kojeg je
objavio Migne i pogreno ga pripisao Eutimiju Zigabenu, govori da su heretici sebe
nazivali XpLOtorroA'LtaL (P.G. sv. CXXXI, stupac 48).
2 Ficker, op. cit. str. 25, 26, 28, 31.
3 oi: El rroLouf.lEV rruta, aH' ouv rrlOtEL ov TlOLOUf.lEV, OUtE OUtE
lEpwouvllv, OUtE OUtE aAAo tL twv XpLonavwv aH'
f.laHov Bi: Kal ff.l1TLKnKw<; mXVTa rrOLouf.lEv rrpo<; to Aav8uvELV. (Ibid. str. 25-6).
4 Ibid. str. 35, 210.
5 Ibid. str. 57.
182
odbacivali Stari zavjet,! red,2 kult svetaca/ sve molitve Crkve
s iznimkom Molitve Gospodnje,4 i poricali su djelotvornost kria,s valja-
nost krtenja i

(2) bogumilskim doktrinama koje je Eutimije potpunije izlo-
io negoli Kozma je kozmoloki dualizam. Prema Eutimiju, fundagiagiti
su da postoji osam nebesa. Bog je stvorio njih sedam nad ko-
jima vlada; osmo, koje odgovara naem vidljivom svijetu, je ostvarenje
'princa ovoga svijeta', kaji je Vrag. Njemu pripadaju nebo, zemlja, more
i sve u njima. Vrag je stvorio Ray i Adama, prvoga
vjeka. postoje dvije stvari u ovom vidljivom svijetu koje nisu
Vraje Boje djelo: sunce
8
i dua, koju je Vrag ukrao od
O"(oa ... OTl rraAaLUV OVK UVaLVWOKETE. (Ibid. str. 40). Fic-
ker to ne vjeruje: 'Aber von einer Verwerfung des Alten Testaments ist nicht die
Rede; vielmehr meint der Verfasser nur, wenn sie das Alte Testament rich tig
Hisen, wurden sie ihre Anschauung vod der Sch6pfung aufgeben mussen.' (Ibid.
str. 205). To izgleda Potpuno odbacivanje Staroga zavjeta, to je
obiljeje (cf. supra, str. 49) nigdje se ne pripisuje bogumilima. Kozma ih
samo optuuje to preziru MojSijev zakon i proroke (vidi supra, str. 133). Stajalite
bogumila prema Starome zavjetu bilo je u biti oni su mu pribjegavali
kad god bi odlomak mogli preokrenuti u skladu s vlastitim pogledima.
To je osobito u njihovoga Knjige postanka (vidi infra,
str. 209-211).Sami fundagiagiti temeljili su svoj nauk o podrijetlu na spoju
biblijske i legendi.
2 Drali su ga suvinim: Kal tl i:on touto 1TEpLTT6v fonv (ibid. str. 76).
3 Jer 'Bog je jedini svet'. (Ibid.)
4 OutE tpLOUYLOV, oUtE rratpl Kal viljJ, OUtE to KUpLE fAE1100V, OUtE aHo n
\jIUHELV EUw8aL, El YVf.lVOv Kal f.l6vov tO TlUtEP (Ibid.
str. 33). Sve druge molitve opisuju kao 'brbljarije' ili 'uzaludna ponavljanja'
Ta izvedena iz (cf. Mat. vi 7), rabljena je u istom
smislu bogumilima iz desetoga (Vidi supra, str. 140).
5 Ibid. str. 74.
6 Ibid. str. 28, 74.
7 Ideja da je Vrag stvorio Rajski vrt kako bi dolo do pada je
prisutna u bogumilskoj knjizi Liber Sancti Johannis, koja nam je dostupna samo
preko latinskoga prijevoda (cf. infra, str. 227-229): 'Sententiator malorum ita co-
gitavit cum ingenio suo ut facerat paradisum, et introduxit homines, et praecepit
adducere.' Vidi J. Banoist, Histoire des Albigeois et des Vaudois (Pariz, 1691), sv. I, str.
288; I. Ivanov, EOrOMl1lICKH KHHrH I1lIereH,!\H, str. 78. Cf. bogumilsko vjerovanje da
je Vrag u Raju posadio vinovu lozu, koja se sa Stablom znanja o dobru
i zlu (supra, str. 133-5).
8 Puech (op. cit. str. 184-5) je ukazao na protuslovlje u bogumil skim o
183
Boga kad su ga protjerali iz Njegovoga vidokruga. l te due, koju
je okaljao Vrag, ali koja jo uvijek zadrava oznaku svojega boanskoga
podrijetla, i tijela, kojega je oblikovao Vrag, postoji potpuna
dvojnost koja se oslikava u bogumilskom mitu o stvaranju to
ga opisuje Eutimije. Prema hereticima, Vrag ga je, nakon to je stvorio
Adamovo tijelo, pokuavao oivjeti due, koju je ukrao od Boga.
njegovim opetovanim naporima da sjedini to dvoje,
dua nije ostala u Adamovom tijelu. Tijelo je lealo beivotno tri stotine
godina, naputeno od Vraga. Na kraju toga razdoblja Vrag, nakon to je
okusio meso svih ivotinja, vratio mu se i prisilio duu da osta-
ne u tijelu, svojom rukom anus, kroz koji je dua htjela pobje-
Onda je nad duom izbljuvao svoj obrok. Na taj je dua ostala
u tijelu i Adam je oivio.
2
Taj je mit, uza svu svoju sirovost, zanimljiv
primjer jedne 'bogumilske legende'; on spaja tenju prema odvratnoj
materijalizaciji s pokuajem zadovoljavanja znatielje u
nju biblijskih
Eutimije daje jo primjera koji se ponaanja bogumila prema
Pravovjernoj crkvi. Kozma nam govori kako su, da bi izbjegli otkrivanje,
ili u Crkvu i prividno tovali raspelo i slike.
3
Izgleda da su sljedbeni-
ci Ivana Curile ili jo dalje u svojemu oponaanju pravovjerja: prema
Eutimiju, oni su sudjelovali u crkvenim slubama,4 krstili svoju djecu,
primali sakramente, gradili crkve, slikali ikone i pravili krieve, sve
radi razmetljive obmane.
5
Eutimije daje dojmljivu sliku njihovoga sustavnoga i vatrenoga pro-
zelitizma koji se, po njemu, irio na sve strane Bizantskoga Carstva
i doista po cijelom svijetu.
6
Heretici su, kae on,
suncu, to im pripisuju Eutimije i Kozma (cf. supra, str. 128-9). Ne moemo biti sigur-
ni odgovaraju li ta stajalita dvjema strujama ubogumilstvu,
i jesu li ikoji bogumili doista sunce iz 'Vidljivoga SVijeta' kojim vlada Vrag.
Ficker, op. cit. str. 33-4.
2 Ibid. str. 35-7.
3 Vidi supra, str. 146-7
4 Op. cit. str. 78.
5 Ibid. str. 26-8. Prema Eutimiju, fundagiagati su se pokoravali praVilima
ivota ou rrlaTEL, ali EV urroKp[aEl i TO Aav8uvElV.
6 ITEPLTPEXOUaLV rraaav TWV 'Pwf1a[wv EITLKpUTlaV Kal ei<; oaou<; 6 e<pop(t
XpwTLavou<;. (Ibid. 63).
184
primjer apostola, drijeb sobom za zone djelatnosti koje
su svakome od njih dodjeljivane.
l
Radi irenja svojega nauka oni su svla-
davali svaku ili opasnost.
2
Nedvojbeno je pretjeri-
vanje u Eutimijevom opisu rairenoga prozelitizma bogumila.
njegov uspjeh u Bugarskoj desetoga i irenju te sljedbe u jedana-
estom po cijelom dijelu Balkanskoga poluotoka i
zapadnoj Maloj Aziji pokazuje da je do 1050. godine bogumilstvo bilo
vrlo ozbiljna prijetnja Pravovjernoj crkvi.
(3) doktrine i postupci to ih Eutimije pripisuje bogumili-
ma nisu spomenute u prethodnim izvorima pa stoga proiruju
nae znanje o bogumilstvu.
Prema Eutimiju, heretici su odbacili dogme
mrtvih, drugoga dolaska i posljednjega suda.
3
Bila je to posljedi-
ca bogumilskoga stajalita prema materiji, kao zla i pokvarenosti.
4
I pop Bogumil i Ivan Curila rabili su Novi zavjet za svr-
he. dok nam Kozma kae da su se bogumili iznad svega osla-
njali na i Djela apostolska,5 Eutimije spominje i poslanice sv.
Pavla kao predmet njhovoga osobitoga tovanja. Fundagiagiti su, kako
izgleda, tvrdili da i sv. Pavla 'ponovno diu'
njihovom njih.
6
Njihov kult sv. Pavla govori o
utjecaju.
Eutimijevo pismo je, nadalje, najraniji dokument koji jasno ukazuje
na monako usmjerenje bogumilstva. Ne moe biti dvojbe da su bogu-
mili to vano obiljeje posudili od mesalijanaca.
7
Sam Ivan Curila po-
stao je monah, otpravio svoju enu u manastir i svoje sljed-
l Ibid. 64.
2 urrof1Evovn:<; K6rrou<; Kal Kal 8AlIVl<; Kal an:voxwp[a<;, rroAAaKL<; Kal
KlVUVOU<;. (Ibid. str. 64). Petar Sicilski pripisuje istu revnost za prozeli-
tizam. (Vdi supra, str. 41, 52).
3 Ibid. str. 38.
4 Heretici su poricali tijela: to je iz to su oni odbacivanje
te dogme temeljili na sv. Pavla: 'Tijelo i krv ne mogu batiniti kraljevstvo
Boje; niti raspadljivo batiniti neraspadljivo. (I Kor. xv. 50). Vidi Ficker, op. cit. str.
7,13.
5 Vidi supra, str. 133.
6 Op. cit. str. 40.
7 Cf. supra, str. 113.
185
benike da isto. l Njegovi sljedbenici odijenuli su monako ruho i
bili su zapaeni po svojem 'podmuklom i poniznom dranju.
2
Bilo im je
zabranjeno prolijevati krv.
3
Eutimije nam priskrbljuje vrijedne obavijesti o njihovom
odravanja molitvenih sastanaka. Njegovi podaci otkrivaju da
su bogumili do sredine jedanaestoga imali premda
siromaan ritual. On ovako opisuje te molitvene sastanke: 'predsjeda-
zajednice ustaje i govoriti: "oboavaj mo Oca, Sina
i Duha Svetoga" (npoaKuvoullEV nUTEpU KUL ulov KUL aYlov nVEullu);
vjernici odgovaraju: "to je i pravedno" KUL O[KaLOV); onda
recitiraju Molitvu Gospodnju, (IlETUVO[UC;) na propisa-
ni i glavama gore dolje poput opsjednutih ljudi (WC; oi
OaLIlOVl30IlEvol);4 a kada mole ne gledaju prema istoku, u bilo kojem
smjeru u kojem gledaju:
s
Tako iz podataka Eutimija od Akmonije moemo da se
do sredine jedanaestoga bogumilska sljedba proirila ne samo
po balkanskim pokrajinama Bizantskoga Carstva, i po zapadnom
dijelu Male Azije. U tom drugom kraju njihove pristalice nazivali su
fundagiagiti.
6
Bugarsko podrijetlo nauka Ivana Curile, na koje povijesni
izvori neizravno ukazuju, i njegova analiza koja otkriva dvo-
struki utjecaj pavlikanizma i mesalijanstva.
7
Kao to smo pokazali
stapanje tih dviju hereza u bogumilstvo dogodilo se u BugarskOj.
1 Op. cit. str. 66
2 J.l0vaX1KOV Kai ovoJ.la Kai XplaTlavou Kal VJTOVAOV Kal TaJTflv6v.
(Ibid. str. 30). Kozma ponizno i skromno ponaanje bogumila.
(Vidi supra, str. 128).
3 To [-Ill (Ibid. str. 59).
4 To ponaanje snano na 'sveti delirij' mesalijanaca (cf. supra, str. 59).
5 Ibid. str. 77. ZanimljiVO je usporediti taj bogumilski ritual s onim francuskih katara
u trinaestom Usporedba otkriva nekoliko osobito recitiranje Mo-
litve Gospodnje i formule 'adoremus Patrem et Filium et Spiritu m Sanctum'. Vidi
L. eledat, Lc Nouveau Testament traduit au XIIle siecle en langue provenrale, suivi
d'un lWucl Cathare (Pariz, 1887), str. ix-xxvi.
6 Medutim, Ficker misli da se bogumilstvo prvo pojavilo u Maloj Aziji i odatle proi-
rilo u Bugarsku (op. cit. str. 271-3). Ali, kako nije poznavao slavenske izvore, on nije
bio svjestan da je u doba kada je Ivan Curila u Frigiji bogumil-
stvo bilo poznato u Bugarskoj najmanje pola
7 dokaz utjecaja fundagiagitima je njihov kult sv. Pa-
186
Eutimijeve podatke jo jedan suvremeni bizantski doku-
ment, Dialogus de daemonum operatione od Mihajla Psela.
1
To je djelo
sastavljeno sredinom jedanaestoga pa je tako otprilike suvreme-
no s pismom Eutimija od Akmonije.
2
Njegov sadraj pokazuje da su u to
doba do Carigrada doprle vijesti kako sljedba euhita provodi nezakonite
djelatnosti unutar granica Bizanstkoga Carstva. je da
su se te djelatnosti odvijale u Trakiji.
3
doktrina i postupaka trakijskih euhita u jedanaestom
kako ih opisuje u tom dijalogu osoba nazvana sloen je
problem, osobito zbog toga to izgleda da Psel nije imao izravnoga dodi-
ra s hereticima i vjerojatno je pisao prema ili glasinama. Trakija
je u jedanaestom jo uvijek bila veliko sredite pavlikanizma.
4
Ali i postupci koje Psel pripisuje euhitima nemaju izravne
s te sljedbe. Ona se mogu podijeliti u tri skupine: (l)
ona koja moemo opravdano opisati kao bogumilska; (2) ona koja se ne
mogu odrediti kao takva, jer kako ranijim tako i kasnijim
vIa, dok se mesalijanski utjecaj pojavljuje u njihovom monakom ivota.
Glavni ovoga djela su J. Boissonade (Ni.irnberg, 1838) i Migne (P.G. sv.
CXXII, stupci 820 et seq.). Francuski prijevod iz esnaestoga od Pierrea Mo-
reaua izdao je E. Renauld, 'Une tarduction fran-;:aise du I1fpl OUlfl6vwv de
Michel Psellos', Revue des Etudes Grecques (1920), sv. XXXIII, str. 56-95.
2 Vidi poglavlje koje se Psela u Husseyjevoj knjizi Church and Learning in the
Byzantine Empire, str. 73-88.
3 Premda je Psel krajnje nejasan o kraju nastanjenom hereticima koje opisuje, slje-
razmatranja, izgleda, dokazuju da je to bila Trakija: (l) jedan od sugovornika
u dijalogu UZVikuje, se na eu hite: oflv6v yf ... fi T010UTOV
Ka6' OiKovflEVllv Em:xwpiaafv. (P.G. sv. CXXII, stupac 836). Poznato nam je, s
druge strane, iz Cedrenusa, da su koncem jedanaestoga mesali-
janci ieuhiti bili rasprostranjeni u Trakiji (cf. supra, str. 102). (2) Osoba u dijalogu koja
opisuje eu hite pripovijeda o svojem susretu s jednim od njih u Kersonu:
ot TlVl JTfpl Xfpp6vllaov .. (ibid. stupac 840). Kerson
je bio naziv koji su Grci dali pojasu Trakije kOji se prua uz Helespont. (3) Ta osoba
spominje se u dijalogu pod imenom Iz njegOVih proizlazi
da se on upravo vratio u Byzantium (Carigrad) nakon odsutnosti od vie od dvije
godine (ibid. stupac 821), i da je on pokrajinski vojni zapovjednik. To objanjava
modernizirani naslov 'Monsieur le Capitaine de Thrace' koji mu pridaje Pierre Mo-
reau. (Vidi Renauld, loe. cit. str. 60 et seq.).
4 Cf. infra, str. 192 et seq.
187
podacima o bogumilstvu, ali koja na mesalianizam; (3), ona,
koja izgledaju strana objema sljedbama.
1
(1) Psel izjavljuje da su euhiti svoju temeljnu doktrinu posudili od
manihejskoga dualizma, s vanom razlikom to su dvama to
ih je Mani pridodali
'Ta pogubna doktrina izvodi svoje postavke od Manija. Iz njegovog
su nauka, kao iz smradnoga izvora, euhiti izvukli svojih Dakle,
gore optueni Mani ustvrdio je da postoje dva bivstvovanja, i izravno
suprotsta1ja jednoga Boga drugome - proizvoditelja zla stvoritelju dobra, princa
svega zla koje je na zemlji dobrom princu na nebu. ti bijedni eu hiti
pridodali su i Njihova sastoje se od Oca i Njegova dva Sina,
starijega i oni dodjeljuju Ocu samo nadzemaljske stvari, Sinu
nebeske stvari, a starijem vlast nad ovim sVijetom.' yap Cl1hoic; VLOt Tf
ovo, rrpWplJTfpOC; KClL Vf<1JTfPOC;, ClL apxCli. WV T<fJ !lEv rrClTpL TaimfPK6!lLCl !lOVCl,
T<fJ oE vfwTepq> niJv vLWV Ta 8ClTepq> of T<fJ rrpwpUTepq> niJv eYKO<J!lLWV
TO arrOTfTaXCl<JLV.)
Prema Pselu, svi su se euhiti slagali u pogledu toga temeljnoga na-
Ali to se njegove primjene bili su podijeljeni u tri skupine, od
kOjih je svaka zadrala vlastito miljenje:
'N eki od njih tuju oba Sina: jer kau da premda se sada razlikuju jedan
od drugoga, treba ih jednako tovati, da se oni, od jednoga
Oca, u pomiriti jedan s drugim. Drugi slue Sinu kao vla-
daru boljega i uzvienijega dijela, ali ne preziru starijega istodobno se
od njega, jer je sposoban nanijeti Ali najbezboniji od njih potpuno
se odvajaju od neba i samo zemaljskoga Satanaela (ClUTOV oE !l0VOV
TOV errlYfLOV tV<JTfPVI30VTClL). Oni ga uznose imenima,
ga od Oca i stvoriteljem stabala, ivotinja i drugih sloe-
nih tijela (rrpWTOKOV TOV <XAAOTpLOV tK rrClTpoc; KClAOU<JI, <pVTWV Tf KClL3WWV KClL
T.WV AOLJtWV ovv8eTwv OTlf1LOVpy6v), dok je u stvarnosti on poguban irazoran.
ga jo vie tovati, ... oni kau da je nebeski [vladar] ljubomoran na njega
188
Tim je potrebnije ustanoviti tu razliku njima s obzirom da su neki znanstve-
nici, osobito Levitskij (loe. cit. 41 et seq.), Karolev (loe. cit. str. 61 et seq.) i Pueeh (op.
cit. str. 326), olako pretpostavili da su euhiti koje opisuje Psel jednostavno trakijski
bogumili u jedanaestom
i .... zavidi mu na njegovom dobrom poretku na zemlji i da, od kivnosti,
on alje na zemlju potrese, i kugu. Iz toga ga razloga prok1inju.,J
Vjerovanje u vrhovnoga Boga, Gospodara nadzemaljskih sfera (TU
U1tEpKOOf!la), i u Njegova dva Sina, jednoga princa nebesa (TU oupuvla),
drugoga vladara vidljivoga svijeta, je bogumilsko. Na to alu-
dira Ivan Egzarh desetoga a spominje Koz-
ma
3
i, dvanaestoga Eutimije Zigaben.
4
Nadalje, ime
Satanael koje se odnosi na starijega Bojega Sina i gospo-
dara ovoga svijeta, bogumilsko je po podrijetlu i obiljeju.
5
Njegovu
pretenost bogumilima Zigaben u ranom dvanaestom
kao i nekoliko bogumilskih apokrifnih i knjievnih djela.
6
Ko-
izraz kOji euhiti primjenjuju na Satanaela, bizantski
su bogumili rabili u istom kontekstu dvanaestoga

Razliku koju Psel pravi onih euhita kOji jednako tuju oba
Boja Sina, onih kOji tuju ali iskazuju i starijemu iz
razloga sigurnosti, i onih koji tuju samo Satanaela, ne nije-
dan drugi izvor. Stoga nije kazati je li ta razlika postojala
bogumilima. te prve dVije skupine potpuno su u
skladu s bogumilskom doktrinom: bogumili su, Vraga ili Sata-
naela izvoritern sve patnje i zla, ipak smatrali da je potrebno zadobiti
njegovu naklonost, jer bi ivot na ovoj zemlji bio opasan bez slaganja na
s njim, koji je po nihovom miljenju 'princ ovoga svijeta'. To se
De daemon. oper., P.C. sv. CXXII, stupci 824-5. [Kurziv je moj]
2 Vidi supra, str. 103.
3 Vidi supra, str. 128-9.
4 Vidi infra, str. 208 et seq.
5 Boissonadeovo izdanje (str. 198) daje LUTUUUKt kao Ivanov raspravlja o po-
drijetlu imena Satanael (op. cit. str. 25, b. l). Ono se izvodi iz hebrejskoga 'Satan', u
'protivnik'; Satana-el je doslovce 'protivnik Boga'. Prema Ivanovu, u ne-
kim predbogumilskim i ranim bogumilskim legendama Satanael se
sa Samaelom, imenom koje se nalazi u Talmudu i idovskim apokrifama (Ibid. str.
260-1; cf. Puech, op. cit. str. 189, b. 3).
6 Osobito Knjiga Henokova (Ivanov, op. cit. str. 172, 177), Baruhova apokalipsa (ibid.
str. 196), Elucidarium (ibid. str. 260-1), Tiberijadsko jezero (ibid. str. 290 et seq.) i
legenda nEpi KTtaEw<; K6aflou Kui V6TlflU erri (ibid. str. 313-16).
7 Cf. infra, str. 209
189
vjerovanje jasno pojavljuje u Zigabena da su bizantski bogu-
mili kako zlodusi imaju na ovome svijetu i
kako bi ih prema tome ljudi trebali tovati kako bi se od njegovih
kodljivih radnji.' Bogumilska demonologija, povezana, osobito u
Bugarskoj, s magijom, bila je vjerojatno pod utjecajem mesalia-
nizma kao i poganstva.
2
(2) Osobina euhita koja sigurno nije bogumilska, ali koja podsje-
na mesalijance, su obredi koje im pripisuje Psel. Radi se
o stranim koje se izvode u kOjima se jede pepeo
i pije krv u incestu i u kOjima se prakticira seksualni
promiskuitet. 3 Ako te sablasne sadre i zrno istine, one su potpuno
nespojive s onim to znamo o moralu bogumila, kojima su i ne-
prijatelji priznavali strogost u ponaanju, barem do
One, s druge strane, na optube koje su se u prolosti podiza-
le protiv mesalijanaca.
4
(3) doktrinama koje opisuje Psel, koje su bogumilima, a
vjerojatno i mesalijancima, je tovanje Satanaela, koje se pri-
pisuje skupini euhita. Iako su bogumili tvrdili da laskaju 'princu
ovoga svijeta', oni svakako nisu bili 'sotonisti'. 5 je i krajnje sloe-
na i zamrena demonoloka znanost, kojoj Pselov dijalog svoj
dio, strana nauku kako bogumila tako i mesalijanaca.
6
Naalost, Pselovi podaci nisu dovoljno jasni da bi dopustili
i prakse trakijskih euhita. Najvie to moemo jest
Cf. infra, str. 214-15.
2 Vidi P. Kemp, Healing Ritual, str. 167 et seq.
3 De daemon. oper. (ibid. stupci 828-33).
4 Cf. supra, str. 60.
5 Taj trend euhitima je M. Wellnhofer, Die 1hrakischen Euc-
hiten und ihr Stanskult im Dialoge des Psellos: 7!Epl twv Oatflovwv, B.Z.
81929-30), sv. XXX, str. 477-84.
6 Nasuprot C. Zervosu (Un philosophe neoplatonicien du XI siecle: Michel Psellos, Pa-
riz, 1919, str. 202), koji tvrdi da je takav sustav demonologije bio dio nauka euhita,
J. Bidez je pokazao ('Michel Psellus.' Catalogue des manuscrits alchimiques grecs
(Bruxelles, 1928), sv. VI, str. 100 et seq.) da je Psel temeljio svoje izlaganje o tom
sustavu na svome znanju kaldejskoga nauka, kojeg je stekao neopla-
toniste, uglavnom Porfirija i Prokla. Cf. K. Svoboda, 'La Demonologie de Michel
Psellos', Spisy Fakulty Masarykovy University v Brne, 1927), br. 22.
190
da su neki heretici koje opisuje Psel najvjerojatnije bili bogumili, dok
su drugi, nedvojbeno, pripadali drevnoj sljedbi mesalijanaca, ili euhita,
koja je osmoga i devetoga iz Male Azije prodrla na Bal-
kan.' Vanost knjige Dialogus de daemonum operatione s gledita
ove studije lei, prvo u da ona donosi neke nove podatke o bo-
gumilstvu jedanaestoga a drugo da ona pokazuje da su mesali-
janska i bogumilska sljedbe bile u to doba jo uVijek uvelike razdvojene
jedna od druge.
2
Sada je potrebno razmotriti odnos bogumila i
Taj problem zadobiva osobito u jedanaestom jer povi-
jesni izvori upravo u tom razdoblju najjasnije razlikovanje
tih dviju sljedbi. Nadalje, znanstvenici su najvie zbrke
ba o tom odnosu u jedanaestom Ishod je bio da su izvu-
kli nekoliko pogrenih o odlikama i povijesti bogumilstva.
Kako bismo rasprili neke od tih zbrki, moramo odnos pavli-
sljedbe prema Bizantskoj crkvi i Dravi u jedanaestom
To ne samo jo jasnije oslikati razlike
i bogumila,3 baciti i novo svjetlo na odliku ove druge sljedbe.
Tijekom prve tri jedanaestoga s iznimkom op-
studija Eutimija od Akmonije i Psela, bizantski povijesni izvori
ne spominju ili bogumile. Nije u pitanju, kao to Zlatar-
ski misli,4 bilo kakva snoljivost Pravovjerne crkve prema njihovom nau-
ku, je ta utnja uslijedila nedvojbeno zbog pritiska hitnijih
i vojnih problema. Sva energija carske vlade bila je usmjerena prema za-
titi granica od stranih a dokle god heretici nisu bili aktivno
agresivni protiv Carstva, ostavljali su ih na miru. prema kon-
cu tog trakijski heretici postali su prijetnja bizantskoj
Izravnu vezu trakijskih euhita iz jedanaestoga i drevnih mesali-
janaca iz Male Azije priznaje znanstvenika, Gieselera i
(Vidi supra, str. 102, b. 4). To, Schnitzer (,Die Euchiten im ll. Jahr-
hundert', Studien der evangelischen Geistlichkeit Wiirtembergs (Stuttgart, 1839), sv.
XI, dio l, str. 169-86), ali njegovi argumenti nisu dovoljno uvjerljivi.
2 Cf. supra, str. 150.
3 Cf. supra, str. 148-149.
4 Geschichte der Bulgaren, sv. I, str. 92.
191
vladi. koje je Ivan Cimisk naselio oko Filipopola su
svoje redove uspjenom prozelitizrnu i dolasku novih
skupina heretika. Nadalje, pokazivali su neprijateljske namjere
prema preostalom pravovjernom stanovnitvu toga kraja. Ana Komne-
na nam kae da su se
'Manihejci, po prirodi slobodni i nepokorni, ubrzo ... vratili svojoj izvor-
noj prirodi. Jer, kako su svi stanovnici Filipopola bili manihejci osim nekolicine,
oni su tiranizirali tamonje i njihova dobra, malo ili
nimalo za izaslanike koje je slao car. su se dok svi stanovnici
oko Filipopola nisu postali heretici. Onda im se pridruila druga struja
Armenaca i onda jo jedan iz Jakovljevih izvora. I tako je, meta-
on postao sastajalite svih zala.'!
Ana spominje bogumile hereticima koji su ivjeli u
Filipopolu: 'Jer su ArmencF zaposjeli grad, i takozvani bogumili, pa
i oni najbezboniji izdanak manihejske sljedbe.'3
tim hereticima bili su nedvojbeno
ni, zbog svoje brojnosti i vojne snage. Njihovo vjekovno neprijateljstvo
prema Bizantskom Carstvu dovelo ih je u savez s njegovim neprijatelji-
ma, i Kumanima, nomadskim plemenima turskoga podri-
jetla koji su iz svojih taborita na Dunavu podUZimali povremena pu-
stoenja u Trakiji i MakedoniW To pokaZUje potpuni promaaj carske
politike preseljenja heretika u Trakiju. Carska vlada, koja
je voljela podsticati svoje narode jedne protiv druge, nasto-
jala je zadobiti savezmike u
Trakiji; umjesto toga, ona je samo broj neprijatelja
Bizantskoga Carstva na sjevernoj granici. Nemirni nekoliko su
se puta pobunili protiv Carstva.
'lile Alexiad, C.S.H.B. knj. XIV, pogl.. 8, sv. II, str. 299-300; pr. E. Dawes, str. 385.
[Kurziv je moj.]
2 Ti 'armenski' heretici bili su nedvojbeno monofiziti. Njihova se prisutnost u Trakiji
i Makedoniji u srednjem vijeku.
3 Ibid. str. 384.
4 Vidi Vasilievskij, Bvl3aHTJl 11 rreqeHerl1 (1048-94), Zh. M. N. P. (1872), sv. CLXIV, str.
116-65,243-332; cf. F. Chalandon, Essai sur le Ti!gne d'Alexis ler Commene, str. 2-5,
103 et seq.
192
Neki Lek, iz Filipopola koji je oenio
poticao je 1078. godine stanovnitvo oko Sredeca (dananje Sofije) i Nia
da se pobuni protiv bizantske vladavine. Pridruila mu se jedna druga
skupina pobunjenika, pod vodstvom Dobromira, stnovnika Mesembrije,
te su zajedno osigurali i Kumana. Njihova vojska od
nekih 80.000 vojnika je Ni i Sredec. Sam Lecus ubio je epi-
skopa Sredeea, koji je poticao i sokolio svoje stado da ostane vjerno pra-
vovjerju. Pobunjenike je do nogu potukao bizantski general i car,
Aleksije Komnen. Lek i Dobromir bili su zarobljeni, ali su 1080. puteni
i, iz nekih nepoznatih razloga, dobili bogate darove i visoke poloaje.
l
se dri da je Dobromir bio bogumil, jednostavno, izgle-
dalo bi, temeljem svoga slavenskoga imena. to stajalite nije
opravdano: nijedan od dva bizantska Mihajlo Atalijat i Ivan
Skilices, od kOjih dolazi nae znanje o tom ne spominje Do-
bromirovo bogumilsko podrijetlo.
2
Nadalje, malo je vjerojatno da bi
neki bogumil ikada mogao zapovijedati skupinom snaga.
Ne postoje dokazi kOji bi govorili da su se bogumili ikada uputali u ra-
tovanje, to je bilo omiljeno zanimanje Nema nikakve dvojbe
da su im njihov strogi i asketski ivota i njihov ideal
siromatva zabranjivali prolijevanje ljudske krvi. 3
Filipopola spominju se opet 1081., se u vojsci Alek-
sija Komnena protiv normanskih postrojbi Roberta Guiscarda i njego-
voga sina Bohemonda, koji su provalili na Balkanski poluotok istremili
prema Carigradu. su ubrzo dezertirali, vratili se u
Filipopol i carevim ponovnim poticanjima, tvrdoglavo odbijali
vratiti se u vojsku.
4
Vidi K. Geschichte der Bulgaren, str. 208-9; Vasilievskij, loe. cit. str. 153;
Spinka, op. cit. str. 94.
2 Micahel Attaliates, Historia, C.S.H.B. str. 392; Joannes Scylitzes, Historia, C.S.H.B.
str. 741.
3 Cf. supra, str. 186.
4 Anna Comnena, Alexiad, C.S.H.B. knj. V, pogl. 3, sv. 1, str. 232. sna-
gama zapovijedali su Ksanta i Kuleon (cf. Chalandon, op. cit. str. 76 et seq.). Zani-
mljiVO je zabiljeiti da je raznoliki sastav postrojbi koji je tvorio Aleksijevu vojsku
i nekoliko engleskih vojnika koji su emigrirali u Bizant nakon to je
Vilim osvojio Englesku. (Vidi E. A. Freeman, The History of the Norman
Conquest of England, Oxford, 1871, sv. IV, str. 628). Tako su se Englezi borili neko
193
Tu se opet pogreno tvrdi, bez ikakvih dokaza, da su se bogumili
borili zajedno s u bizantskoj vojsci.!
epizoda oslikava nepokorni i nemirni karakter
iz Filipopola: car Aleksije, nakon svoje pobjede nad Normanima kod
Kastorije (1083.), je kazniti bijeg iz njegove vojske. Me-
njihova snaga u vlastitom gradu bila je takva da se Aleksije plaio
riskirati kaznenu ekspediciju protiv Filipopola. Umjesto toga, pozvao je
izvjestan broj predstavnika u Carigrad, dao ih uhititi i zatvo-
riti, a njihovu imovinu zaplijeniti. Oni njima kOji su pristali po-
krstiti se bili su kasnije puteni na slobodu i dopustili su im da se vrate
drugi su prognani.
2
Aleksijev potez da pozove u Carigrad, a onda da neke od
njih poalje natrag u Filipopoi, nakon pod zakletvom koje je
nedvojbeno bilo potaknuto strahom, pokazao se nepromiljenim: poka-
zao se previe slabim da obuzda u njihovom gradu; nadalje, on
je hereticima iz Filipopola priskrbio koji su zadobili veo
tva zbog patnji koje su pretrpjeli za svoju vjeru. Moemo pretpostaviti da
je taj potez ulio svjeu snagu i novu hrabrost ne samo
i drugim hereticima Filipopola, bogumilima, prisutnost
u tom gradu u drugoj polOVici jedanasetoga Ana Ko-
mnena.
3
Posljedice Aleksijevoga kanjavanja ubrzo su izbile na
Vidjelo. Iste godine (1084.)4 izbila je pobuna protiv cara pod vodstvom
nekoga Traula, kOji je bio osobni sluga Aleksijev i pokrteni
Prema Ani Komnenoj on se pobunio iz bijesa protiv cara kOji je naredio
da se njegove sestre izbace iz svojih zbog njihove
vrijeme rame uz rame strakijskim
Vilim od Apulije daje zanimljiVU obavijest koja se onih kOji su se
borili pod Aleksijevim zastavama: on kae da su se oni krstili jednim prstom ('et
fronti digito signum crucis imprimit uno'): Gesta Roberti Wiscardi: M.G.H.Ss. sv.
IX, str. 248.
Vidi Spin ka, op. cit. str. 95. Tu je pogreku takav autoritet za bogumilstvo
kao to je Ivanov (op. cit. str. 31).
2 Za dalje podrobnosti vidi Anna Comnena, Alexiad, knj. VI, pogl. 2, str. 272 et seq.
3 Cf. supra, str. 192.
4 KronologijU tih je Chalandon (op. cit. str. 105-6).
194
vjere.! Traul je okupio svoje prijanje istovjernike i iz grada
Beljatova
2
vrio prepade u susjedstvo (1085-6.) Lekov primjer,
Traul se povezao s oenivi jednoga od njihovih po-
glavica, te provalio u Trakiju sa snagom od 80.000 i Kumana.
Caru nije uspijevalo dvije godie izbaciti te
koji su uspjeli poraziti bizantsku vojsku koju je car poslao protiv njih.3
je, da je Traul dobio potporu od drugih
kih sljedbi u Trakiji, koje su se nedvojbeno veselile korisnom savezniku
protiv mrske bizantske vlasti. Premda o tome nema podataka, opravda-
no je pretpostaviti da su bogumili iz Filipopola podupirali ba-
rem pasivno, protiv neprijatelja. Ali opet pogreno bi bilo
da su sudjelovali u bilo kojoj oruanoj pobuni.4
dodiri i u jedanaestom
koji su veze, govore o irenja
doktrina i Atalijat sliku arenoga skupa
naroda raznih rasa kOji su u to doba ivjeli na Dunavu i usvojili nomad-
ski ivot
5
Uvjeti u tom kraju bili su nedvojbeno povoljni za
irenje hereze: svi oni koji nisu voljeli Bizant ili koje je poticala ambicija i
elja za pustolovinom potraili bi na Dunavu.
Nadalje, crkvena uprava sa sjeditem u Ohridu, moglo je vriti samo sla-
bi nadzor nad tim udaljenim U tim okolnostima
nije nevjerojatno da su misionari, uvijek udni za bilo ka-
kvom prilikom prozelitiziranja, pronali svoj put do obala Dunava i irili
svoje doktrine 'Skitima', kako su Bizantinci nazivali stanovnike
toga kraja.
6
l Alexiad, knj. VI, pogl. 4, str. 279-80.
2 geografski poloaj Beljatova nije poznat. (op. cit. str. 209) iChalandon
(op. cit. str. 107, b. l) smjetaju tu u balkanske gudure, sjeverno od Filipopola.
3 Vidi Chalandon, op. cit. str. 107 et seq.; Spinka, op. cit. str. 95.
4 neopravdano pripisuje pobunu iz 1084-6. bogumilima: 'gleichzeitig erhoben
sich die Bogomilen und besetzen ... das Bergschloss Beljatovo ... und brandschatzten
von da aus ganz Thrakien'. (Ibid.) Ivanov (op. cit. str. 31) istu pogreku. Ratova-
nje je potpuno nespojivo s naim znanjem o bogumilskoj etici.
5 ITapuKELVTal. .. Tii 6x8n TOD TOU 7loAAal Kal !lEYUAat 7l6AEL<;, EK 7lUO'l<; yAW00'l<;
ouv'lwevov EXOUOat Kal 67lALTLKOV OD !lLKpOV U7l0Tpe<pouOal. (Historia, str.
204).
6 Vasilievskij je (op. cit. str. 150 et seq.) iznio hipotezu da su i pa-
195
dodira bogumila i je
nija, jer nedostaju izravni podaci, ali se ipak ne moe sasvim
Ako bogumili i nisu u to doba prodrli u podunavska naselja,
su svakako mogli susresti svoje tijekom svojih upada u
Makedoniju i Trakiju. S tim u svezi moemo dodati da je, nakon bitke
od 29. travnja 1091., u kojoj su Bizantninci poubijali dio
hordi, Aleksije Komnen naselio njihove preostale pripadnike od
Vardara, u moglenskom kraju, l gdje su bogumili bili osobito brojni u
dvanaestom

Dodiri Aleksija s hereticima Filipopola nisu bili vojne
prirode. Kada se 1114. godine pripremao za kampanju protiv Kumana,
Aleksije je uspostavio svoj stoer u Filipopolu i sustavno preobra-
na pravoslavnu vjeru. Metoda koju je tada primijenio bila
je teoloka rasprava. Aleksije je s velikom uvijek preuzimao
tradicionalnu ulogu bizantskoga bazileja kao vrhovni i zatit-
nik pravovjerja. U svakoj prigodi postavljao se kao promicatelj
prave vjere.
3
Iz toga je razloga njegova Ana traila za njega naslov tri-
naestoga apostola, ili barem ako je prednost trebalo ustu-
piti Konstantinu Velikom.
4
Aleksijeve rasprave s koje se pojavljuju u ivopisnom
Aninom prikazu, vrlo su zanimljive za bogumilstva: nji-
hovo ponaanje tijekom tih teolokih nadmetanja otkriva
Filipopola postojale u vjeri i zbog njihovoga
koga manihejskoga nasljedstva. Po njemu, manihejska su se vjerovanja irila
preko Kumana, koji su u desetom ivjeli u susjedstvu Korasana
i Turkestana, zemljama koje su u to doba zauzeli turski manihejci.
U potporu toj hipotezi, Ivanov (op. cit. str. 19-20) pridodaje dokaze iz jednoga
arapskoga izvora, po kojemu je izvorna religija bila 'zarathutranski dua-
lizam'; kasnije su neki od njih postali muslimani, borili se protiv preosta-
lih plemena i prisilili ih da prihvate islam.
ne moemo smatrati da je ta teorija dokazana, jer dokazi pridodani u
njezinu potporu iz nejasnih i nedovljno pouzdanih izvora. Chalandon opi-
suje Vasilievskijevu hipotezu kao 'plus ingenieuse que vraie' (op. cit. str. 104, b. l).
Vidi op. cit. str. 209; Ch aland on, op.cit. str. 132-4.
2 Cf. infra, str. 223.
3 Vidi Chandalon, op. cit. str. 309 et seq.: L. Oeconomoc, La Vie religiuse dans
l 'Empire Byzantine au temps des Comnenes et des Anges (Pariz, 1918), str. 48-9.
4 Alexiad, C.S.H.B. knj. XIV, pogl. 8, sv. II, str. 300-1.
196
nosti s ponaanjem koje se pripisuje bogumilima, kao i neke ra-
zlike. Obiljeja objema sljedbama bila su duboko poznavanje
Svetoga pisma, vjetina i ustrajna sposobnost da
Sveto pismo u skladu s vlastitim doktrinama. Uz Nike-
fora Brijenija (svoga zeta i mua Ane Komnene), Eustracija, metropo-
lita Niceje i slavnoga teologa, l te episkopa Filipopola, Aleksije je vodio
rasprave s 'od jutra do poslijepodneva ili do
a katkad do drugoga ili sata u on bi slao po njih i
ih pravoslavnoj vjeri, te odbacivao njihove iskrivljene hereze.'2 Car
je uspio nekoliko njih preobratiti na pravovjerje. oni tvrdo-
korniji, a osobito tri Kuleon,3 Kuzin i Fol, tvrdogla-
vo su odolijevali carevim argumentima. Ana da 'su oni bili.. ..
iznimno sposobni i na komade kidati Sveto pismo i
ga Ona ivopisno opisuje njihove otre rasprave s Aleksijem:
'Trojica njih stajala su tamo uzajamne domiljatosti, kao da su to
bile kljove vepra, spremni razderati careve argumente. A ako bi bilo koja
primjedba pobjegla Kuzinu, Kuleon bi je preuzeo; a ako bi Kuleon gubio,
Fol bi se opet suprotstavljati, ili bi oni, jedan za drugim, navalili
na careve premise i pobijanja, upravo kao to vrlo veliki valovi slijede
druge velike valove.' Kuzin i Fol ustrajali su u svojoj vjeri do kraja; Alek-
sije se umorio od svih njih i dao ih zatvoriti u Carigrad, gdje
su im 'dopustili... da umru jedino u drutvu sa svojim grijesima' kao to
to Ana ublaeno kae; carevi su argumenti predobili
Kuleona, a njihova snaga bila je nedvojbeno uvelike uporabom
sile. Zajedno s njim bio je broj 'svako-
ga je dana Bogu vratio moda stotinu, moda i vie od stotine, tako da
je ukupni broj onih koje je jo ranije uhitio i one koje je sada pridobio
iz SVOjih usta dosegnuo a moda i desetke dua.'
su bili zasuti velikim materijalnim koristima: istaknutiji
su primili 'velike darove' i visoke vojne poloaje; za sitnu ribu Aleksije
Prikaz o toj vanoj osobi u pOVijesti Bizantske crkve dvanaestoga sto-
moe se u Th. Uspenskij, EoroClIoBCKoe M cpMIIOcocpCKoe ):IBM:>KeHMe B
BM3aHTMM XI M XII BeKoB, Zh.M.N.P. (rujan 1891.), sv. CCLXXVII, str. 145-7.
2 Alexiad, ibid. str. 301; Dawesov pr. str. 386.
3 Kule on je zapovijedao odredom u Aleksijevoj vojsci 1081. Cf. supra,
str. 193, b. 4.
197
je izgradio novi grad, Aleksiopolis, poznatiji kao Neokastrum, u kOji je
preselio iz Filipopola, darovao im zemlju i poseb-
nim poveljama osigurao im te posjede za sva vremena. l
Carevo postupanje s koje je spajalo teoloku raspru s
povremenim iskazivanjem sile, je za stajalite Bizantske
crkve prema hereticima pod dinastijom Komnena, a oslikava i Aleksije-
vo ponaanje prema bogumilima.
2
Pripadnici te sljedbe ne nalaze se u
Aninom prikazu rasprava njezinoga oca u Filipopolu 1114.; pa ipak ona
sama da su bogumili postojali u Filipopolu u to doba. Moe-
mo samo da su bogumili 1114. izbjegli Aleksijevoj pozornosti;
tu moemo objasniti primjedbom da su oni u gradu vjerojatno
bili daleko malobrojniji od da su im nedostajali pori-
vi ovih drugih i da su, nasuprot otvorenom i neustraivom
prozelitizrnu, oni vie radili i se ubacivali u narod.
Potvrdu za to nalazimo u Aninom miljenju da je bogumilska hereza
'vjerojatno postojala i prije doba moga oca, ali u tajnosti; jer je sljedba
bogumila vrlo pametna u oponaanju vrline'.3
Podaci iz bizantskih izvora kOji se odnose na konac jedanaestoga i
dvanaestoga dakle pokaZUju da
bogumila i koje se tako u tom razdoblju, nije oprav-
dano. Uloge koje su obje sljedbe igrale u bugarskoj i bizantskoj povijesti
bile su u mnogim pogledima vrlo Stoga ne moemo tvrditi da
su bogumili poticali brojne pobune protiv Bizanta ili aktivno sudjelovali
u njima, u kojima su igrali tako aktivnu ulogu. Nadalje, nji-
hove metode prozelitizma bile su potpuno su javno
iskazivali svoj nauk i estoko branili svoje stajalite pred carem i najvi-
im crkvenim i svjetovnim vlastima Carstva. Bogumili, nasuprot njima,
nisu javno raspravljali, tvrdili su da su pravovjerni i otkrivali su
svoj tajni nauk samo iz krajnje potrebe. Razlika u samoj prirodi tih dviju
sljedbi pokazuje da su bogumili nedvojbeno bili opasniji za Crkvu: pa-
su stvorili nemirne vojne kolonije, uglavnom stranoga podrijetla
i bili nedvojbeno neugodni podanici Bizanta, ali bilo ih je lako locirati
Alexiad, CS.H.B. knj. XIV, pogl. 8-9, sv. II, str. 301-6; Dawesov pr., str. 386-9.
2 Vidi infra, str. 205 et seq.
3 Ibid. str. 351.
198
i boriti se protiv njih na njihovom teritoriju. Bogumili su, nasuprot, bili
neraspoznat1jivi od pravovjernih jer su bili, go-
Bugari ili Grci i formalno su se pokoravali svim pravilima Crkve.
To uvelike objanjava da su bogumili, za koje se govo-
rilo da se ne mogu obratiti, odoljeli najsnanijim progonima dok je veli-
ki broj odbacio svoje doktrine naporima AlekSija
Komnena.
Premda irenje bogumilstva u Trakiji i Maloj Aziji u jedanaestom
Pse!, Ana Komnena i Eutimije od Akmonije, nismo u
posjedu nikakvih neoborivih i suvremenih dokaza o prevlasti te sljedbe
u Makedoniji.
l
Ipak, moe biti malo dvojbe da je u jedanaestom
bogumilska sljedba bila ukorijenjena u svojoj izvornoj postojbini.
Uvjeti u Makedoniji u to doba bili su vrlo povoljni za njezin razvoj: ne
samo da je rairena mrnja prema Grcima ugled bogumila kao
branitelja naroda, su zbrka i ekonomsko propadanje uslijed
stalnih provala u Makedoniju Normana, latinskih kriara, i
Kumana proizveli nemir i nezadovoljstvo u narodu koje je imalo
za ishod ponovno bujanje bogumilstva. Ohridski arhiepiskop Teofilakt,
dopisivanje oslikava stalne nemire koji su u Make-
doniji koncem jedanaestoga usporedio je svoju arhiepiskopiju
s Davidovim vinogradom, otvorenom za svima prolaznicima.
2
Ali najdalekoseniji u povijest bogumilstva u jedanaestom
je njegov prodor u Carigrad. toga prodora vano je
za potpuno razumijevanje bugarskoga bogumilstva iz nekoliko razlo-
ga: prvo, rast bogumilstva u Bizantu prua dobar primjer metoda pro-
Dva pisma Teofilakta, arhiepiskopa Ohrida, Adrijanu, bratu Aleksija Komnena i
Nikeforu Brijeniju, carevom zetu, sadre moda aluziju na bogumile (Epistolae a
J. Meursio edita e, P.G. sv. CXXVI, stupci 441-52, 453-60). On se u njima
ali na nekoga Lazara koji je, kako je bio poneto kivan na njega, poticao stanov-
nike Ohrida da se suprotstave svome arhiepiskopu. On je obilazio druge
okruge Makedonije i nastojao je 'velikom (Aiav okupiti sve
one koji su bili na Teofilakta, osobito one koji su bili za herezu ili
zatvoreni za druge prekraje. On je uspio otkriti veliki broj takvih nezadovoljnika
(Vpwv ... Lazar je tada napustio Ohrid i otiao uPelagoniju,
gdje je nastavio svoju buntovnu djelatnost (Ibid. stupci 444-5). Treba se prisjetiti da
je Pelagonija, ili kraj oko Bitole, bio u to doba sredite bogumilstva.
2 Epistolae a f. Lamio editae, ibid. stupac 529. Cf. Ps. lxxx. 12-16.
199
micanja i uspjeha koji je ta sljedba uivala u jedanaestom i dvanaestom
Drugo, obavijesti o bizantskim bogumilima koje priskrbljuju
bizantski pisci iz dvanaestoga produbljuje, proiruje i oslikava
podatke o bugarskim bogumilima koje pruaju izvori iz desetoga i je-
danaestoga Tu metodu istraivanja opravdavaju izravni dodiri
koji su postojali u jedanaestom i dvanaestom bogumi-
la Carigrada i njihovih bugarskih suvjernika. u vidu te
dodire, bizantskoga bogumilstva moe objasniti nekoliko
osobina u razvoju te sljedbe u Bugarskoj tijekom dvanaestoga
i trinaestoga
Nae poznavanje bizantskoga bogumilstva koncem jedanaestoga
proizlazi skoro iz Aleksijade Ane Komnenel i Panoplia
Dogmatica Eutimija Zigabena.
2
Aleksijada, dovrena 1148., daje najpotpuniji prikaz otrkivanja i
progona bogumila u Carigradu. Naalost, taj ostaje nedatiran u
rukopisu, nedvojbeno manjkavosti Anina
tim, moe ga se priblino smjestiti u 1110. godinu.
3
Oko toga nadnevka,
pie Ana,
'Podigao se veoma velik oblak heretika, a priroda njihove hereze bila je
nova i dosad nepoznata Crkvi. Jer dvije su se zle i bezvrijedne doktrine, koje su
bile poznate u prijanjim dobima, sada stopile: bezbonost, kako bi se mogla na-
zvati, manihejaca, koju nazivamo herezom, i besramnost
mesalijanaca. Bila je to doktrina bogumila sastavljena od onih mesalijanaca i
manihejaca.'4
Od te tri osobine bogumilstva koje Ana opisuje - njegova
novina i njegov sastav - ova druga je jer je u stvari ta sljedba
pozornost bugarskih i bizantskih vlasti nekih 150 godina.
5
druge dvije nalaze punu potvrdu u naem znanju o prolosti
Knjiga XV, poglavlja 8-10, str. 350-64.
2 Nas!. 27, P.G. svezo CXXX, stupci 1289-1332. Ficker je objaVio poneto
Zigabenovoga prikaza bogumila (op. cit. str. 89-11 pod naslovom Euthymii
Zigabeni de haeresi Bogomilorum narratio.
3 O nadnevku procesa bogumilima u Bizantu raspravlja se u Dodatku III.
4 Alexiad, knj. XV, pog!. 8, str. 350-1. [Kurziv je moj.]
5 Ana svoju izjavu primjedbom 'vjerojatno je postojala i prije
doba mojega oca, ali u tajnosti'.
200
bogumilske sljedbe: na 'vrlo veliki oblak heretika' jedva da
je pretjerivanje, kada uzmemo u obzir uspjeh koji je bogumil-
stvo bilo zadobilo u Bugarskoj i tada ga je sticalo, po Ani-
nom prikazu, u Bizantu. zanimljivo je zabiljeiti da je Anina
analiza bogumilstva istovjetna s onom patrijarha Teofilakta, kOji ga je,
sredinom desetoga definirao kao 'manihejstvo pomijeano s
pavlikanizmom'.l
ivopisna slika kojom Ana ocrtava vanjski izgled bogumila upadno
je nalik Kozminom opisu bugarskih heretika:
2
'Sljedba bogumila vrlo je pametna u oponaanju vrline. I ne biste nali
nijednoga dugokosoga "zemljanina" koji bi pripadao bogumilima, jer je njihova
podmuklost skrivena pod mantijom i kukuljicom. Bogumil izgleda tmurno i
pokriven je do nosa i hoda pogrbljeno i mrmlja, ali u nutrini on je
vuk. A tu najpogubniju rasu, koja se poput zmije skrivala u rupi, moj je otac
namamio i iznio na svjetlo dana tajanstvene 3
Skoro svi protivnici optuuju bogumile za licemjerstvo i farizejsku
poniznost. To ponaanje vjerojatno nije nastalo iz njihovih pokuaja da
obmane pravovjerne kako su oni dobri koliko iz istinske, iako
pretjerane, zaokupljenosti asketstvom i moralnom temeljeni-
ma na mrnji prema materijalnom svijetu. I Ana i Zigaben izjav-
ljuju da su se bogumili odijevali kao monasi i vodili monaki ivot.
4
Kao to smo pokazali (Vidi supra, str. 121-122), Teofilakt rabi izraz 'manihejski' u
smislu mesalianizma; za Anu, naprotiV, on je sinonim za pavlikanizam.
Ana kae da je bogumilstvo spojilo 'bezbonost' (ouaatfEla) s 'be-
(foEAUpta) mesalijanaca. Njezina uporaba tih izraza je:
ouaatfEla (ili aatfEla) imala je za Bizantince definitivno doktrinarne konotacije,
nauk suprotan onome Crkve (vidi J. M. Hussey, Church and Learning
in the Byzantine Empire, str. 84, 89, 120, 153); dok je fOcAUpta podrazumijevala
iznad svega moralno liavanje. Ta razlika ilustrira da su bogumili
svojih doktrina izvodili od a velik dio svojega nauka i drutve-
noga ponaanja od mesalijanaca; ona opravdava u mjeri izjavu G. Buc-
klera da se za 'bogumile moe kazati da su bili po dogmi i mesalijanci po
moralu' (Anna Comnena, Oxford, 1929, str. 339).
2 Cf. supra, str. 128.
3 Alexiad, ibid. str. 351. Dawesov prijevod str. 412.
4 Zigaben pie: 'oni se odijevaju po modi monaha, nose haljU kao mamac ... i tako
201
Prema Ani, Aleksije je postao svjestan postojanja heretika u prije-
stolnici svojega Carstva iz da se 'do toga doba glas o bogumi-
lima posvuda proirio'. Neki Diblacije, sljedbe, bio je i ispi-
tivan; on je pod otkrio imena bogumila i vrhovnoga
poglavara sljedbe, Bazilija. 'A Satanaelov arhisatrap, Bazilije, izveden je
na svjetlo dana, u monakoj halji, usahla lica, potpuno obrijan i visokoga
rasta.' Ana ga opisuje: 'Bazilije, monah, bio je vrlo lukav u bez-
bonosti bogumila; imao je dvanaest koje je zvao "apostolima",
a vukao je za sobom i neke bijedne ene lakoga morala i potpu-
no pokvarene, te posvuda rasipao svoju bezbonost.'l Eutimije Zigaben
navodi da je on bio (tuTp6<;);2 tu tvrdnju ponavljaju Zonara
3
i
Glika,4 kao i Sinodikon cara Borila iz trinaestoga

Zigaben ta-
izjavljuje da je Bazilije bogumilske doktrine petnaest
godina, a onda ih pedeset i dvije godine.
6
Stoga, ako se proces
Baziliju u Carigradu smjesti oko 1110., moemo da je on po-
stao u bogumilskoj sljedbi ne kasnije od 1070. Nije poznato je li iz-
1070. i 1110. propovijedao u Byzantiumu (Carigradu) ili u drugim
dijelovima Carstva; ali po rairenosti sljedbe u doba njegovoga
izgleda vrlo vjerojatno da je Bazilije u Carigradu
barem nekoliko prethodnih godina.?
izbjegavaju sumnju, a SVOjim sladunjavim sricanjem ubrizgavaju svoj otrov u ui
onih kOji ih (Pan. Dog., P.G. sv. CXXX, pogl. 24, stupac 1320).
1 Alexiad, ibid., str. 351-2.
2 Pan. Dog. Ibid. stupac 1289.
3 Epitome historiarum, 1. XVIII, stupac 23, CS.H.B. sv. III, str. 743.
4 Annales, pars IV, CS.H.B. str. 621.
5 Cf. infra, str. 240, G. ()K1Il3Hb III Y'IeHlIle 60rOMIIlJIOB no ITaHOIIJIlIl1ll
EIHj>IIlMIIl!l 311lra6eHa III ,n;pyrlllM IIlCTO'IHIIlKaM, P.O. srpanj 1875, sv. II, str. 380, br. 2)
misli da je Bazilova titula iUTp6<; izmiljena i moe se objasniti suvremenim
vjerovanjem koje mu je pridavalo
6 Narratio, str. 111; tu brojku Zonaras (loc. cit.). PanopIia Dogmatica daje
brojku od 'vie od godina' (ibid .. stupac 1332).
7 N. Kalogeras A' 6 KOf.lvllv6<;, Eu8uf.l1O<; 6 Kul oi UipeTlKOl
BOYOf.ll\Ol, Athenaion, Atena, 1880., sv. IX, str. 259) pretpostavlja da je Bazi! bio
bugarskoga podrijetla. Cuhlev (J1cTopllla Ha 6'bJIrapCKaTa l\'bpKBa, sv. I, str. 1032-
4) i (op. cit. str. 74) ga s nekim neimenovanim monahom,
spomenutom u pismu Teofilakta iz Ohrida, koji je odbacio svoj zavjet, ivio razuz-
dano i urotio se s arhiepiskopovim neprijateljima (P.G. sv. CXXVI, stupci 513-16).
202
Moda je naziv 'apostoli', koji su dobili neposredni Bazilijevi
ci, postojao bugarskim bogumilima u desetom

Nji-
hov broj dvanaest ne samo na Kristove apostole,
na dvanaest Manijevih Ali teko je povjerovati u Aninu tvrdnju
da je Bazilije bio okruen enama lakoga morala. Nijedan drugi izvor ne
optuuje bogumile za seksualni nemoral, barem ne do sto-
Naprotiv, svi su im njihovi protivnici priznavali strogo asketstvo.
Niti ima temelja za tvrdnju da su do toga doba 'njihova postala
tako uzviena da su nametala takav napor na ljudsku prirodu kOji je malo
ljudi moglo podnijeti'. 2 Ravnopravnost spolovima koja je postojala
ubogumilskoj sljedbP i ena Bazilijevim sljedbenicima
vjerojatno je potaknulo Aninu neopravdanu sumnju.
4
Ta teorija navela je Spinku da za bizantskih bogumila kae: 'on je bio Buga-
rin u Makedoniji, Nakon to je postao monah u nekom manastiru Ohridske
eparhije, tamo je i postao je u osnove iscjeljenja, tako
da su o njemu kasnije govorili kao Kasnije je napustio manastir iz nekih
nepoznatih razloga i vratio se svjetovnom ivotu, ali ubrzo je preao ubogumilsku
zajednicu kao jedan od "savrenih" (!l' (Op. cit. str. 97).
Ta hipoteza, koliko god bila ne na nikakvim pouzdanim poda-
cima. Bazilija s monahom svrzimantijom kojega spominje Teofilakt
potpuno je proizvoljno, jer ne znamo ime toga monaha, a nigdje ga ne optuuju za
herezu. Nadalje, ni Zigaben ni Ana Komnena, niti drugi bizantski kOji
su jedini izvor za nae znanje o Baziliju, ne kau ni u vezi njegova podrijetla.
Cf. supra, str. 139.
2 Buckler, op. cit. str. 344.
3 Cf. supra, str. 141.
4 Anine optube Bazilijevim sljedbenicima za nemoralno ponaanje moda
su nastale zbog zbrke bogumila i mesalijanaca; ove druge su optu-
ivali za najprljavija ponaanja (cf. supra, str. 60,193). Ali obiju sljedbi
se tek kasnije (cf. infra, str. 251 et seq.), a Zigaben ipak prepoznaje razliku
njih.
Buckler (op. cit. str. 339-44) izraava nad 'neobjanjivom mr-
njom' Ane Komnene i drugih suvremenih bizantskih pisaca prema bogumilima i
nad estokim izrazima kOjima se Ana slui kada ih opisuje. Ona misli da je to zbog
toga to je bogumilima prevladavala praksa bezbonih i stranih obreda', ili
zbog to su se 'ti heretici pod zatitom monake halje u pojedine
obitelji sa zlim namjerama'. U stvari, te hipoteze su nebitne i ne podupiru ih nika-
kvi dokazi. Njihova glavna slabost lei u to podcjenjuju ogromnu va-
nost koju su Bizantinci pridavali pravovjerne doktrine. Teoloka
hereza za njih je bila pokudnija od nemoralnosti, iako su u njihovom umu ta dva
203
Vrlo zanimljiva i nova osobina bogumilstva pojavljuje se u Aninoj
primjedbi da je ta hereza imala brojne pristalice u aristokratskim obite-
ljima u Bizantu (Kal etc; oLK[ac; To govori o izrazitom razvoju u
karakteru sljedbe. U Bugarskoj u desetom koliko moemo pro-
suditi iz Kozminih podataka, bogumilstvo je bilo preteito nauk s
temeljima i pokretom koji je osobito se-
mase. Njegovi doktrinarni i spekulativni vidovi ostali su relativno
nerazvijeni, to je Kozmu navelo da se izruguje i nedo-
sljednostima u bogumila.
2
U Byzantiumu je, nasuprot tome,
bogumilstvo dolo u izravan dodir s viim klasama, uvijek spremnima
na teoloke spekulacije, s raznim filozofskim teorijama nepravovjerne
naravi.
3
Pod tim je utjecajima bogumilstvo preoblikovalo svoju teologiju
i kozmologiju u koherentan sustav i poprimilo obiljeje filozofske sljedbe.
Nadalje, izgleda da je uspjeh koji je bogumilstvo doivjelo u obra-
zovanom drutvu Byzantiuma (Carigrada) nastao uslijed njegovoga sve
dodira s nekim crtama mesalijanskoga podrijetla. Ana
nam govori o nekom Blahernitu, kOji 'se druio s entuzija-
stima [tj. mesalijancima], postao zaraen njihovim tetnim doktrinama,
mnoge odvukao u stranu, potkopao velike (porodice) u prijestol-
nici i propovijedao svoje bezbobe doktrine'. Za razliku od pavli-
Blahernit je odolijevao Aleksejevim nukanjima i opomenama, te
je bio na anatemu'.4 da su bogumili i
grijeha bila povezana. Anina mrnja prema bogumilima prvenstveno je usmjerena
na njihov lani nauk, dok je optuba za nemoral od drugorazredne vanosti. Na-
dalje, gnuanje prema bogumilima koje ona pokaZUje u suprotsnoti je s relativnom
kojom govori o to moe objasniti da su ovi prvi
bili opasniji za Crkvu (cf. supra, str. 198-9) i da se mnogo ovih drugih preobratilo
na pravoslavlje do vremena kada je nastala Aleksijada. Ani je zbog toga Bazilije
'Satanaelov arhisatrap', 'odvratan', 'proklet' (Alexiad, knj. XV, pogl. 8, str 352, 364),
a Zigabenu - 'koban i kuan, pun pokvarenosti i sredstvo svega zla' (Pan. Dog., PC.
sv. CXXX, stupac 1289).
Alexiad, knj. XV, pogl. 9, str. 358.
2 Cf. supra, str. 132.
3 Izgleda da su postojali neki dodiri bogumilstva i nauka Ivana Itala,
osobito monaha Nila. Ispitivanje tih veza zahtijevalo bi posebice da se filo-
zofski pokreti u jedanaestom i dvanaestom u Byzantiumu, to lei izvan
dosega ove knjige. Vidi Th. Uspenskij, EOrOCJIOBCKOe 11 CPI1JIOcocpcKoe ,liBI1)!(eHl1e,
loe. cit. passim; Chandalon, op. cit. str. 309 et seq.; Hussy, op. cit. str. 89 et seq.
4 Alexiad, knj. X, pogl. 1, sv. II, str. 4; Dawesov pr. str., str. 236.
204
mesalijanci radili ruku pod ruku viim klasama u Carigradu pri-
rodno je ol.akao dodir njihovih
Ali Ana se ne bavi doktrinama bogumila, ne 'okaljati svoj je-
zik', te znatieljne na Zigabenovu knjigu Panoplia Dogmatica,
gdje se one detaljno izlau. l Ona samo ukratko spominje neke crte koje
propovijeda Bazilije: odbacivanje pravovjerne teologije, kritika crkvene
hijerarhije, prezir prema crkvama kao boravitima zloduha i odbaciva-
nje stvarne prisutnosti u 2 to je sve poznato iz ranijih izvora o
bogumilima.
dio 8, 9. i 10. poglavlja petnaeste knjige Aleksijade opisuje pro-
ces bogumilima u Byzantiumu i pogubljenje Bazilija. bogumila
pozvan je u gdje je njegovo priznanje o vjeri
trikom: car Aleksije i njegov brat Izak Sebastokrator hinjili su zanimanje
za Bazilijev nauk i izrazili elju da postanu njegovi Bazila su
namamili da dade potpuni iskaz o svome nauku, nakon je Aleksije
odbacio zavjesu koja je dijelila sobu od susjedne prostorije
i otkrio prisutnost tajnika kOji je zapisao herezijarhovo priznanje.
3
For-
malno optuen za herezu i uz prijetnje i Bazil je sve-
jedno odbio se svojega nauka i 'ostao isti, nepokolebljiv, neslomljiv
i vrlo hrabar bogumil'. 'pripio se uz zloduha stisnutih zubijU i prigrlio
svojega Satanaela'. Car ga je dao zatvoriti, opetovano ga nagovarao, ali
Bazi1ije je odbio odbaciti svoje doktrine. Aleksej je u na-
redio masovno svih bogumila. Prema Ani, 'pozvao je Bazilijeve
i drugare mistike iz cijeloga svijeta osobito
takozvanih dvanaest sudski ispitao njihovo miljenje i ustano-
vio da su oni otvoreno Bazilijevi sljedbenici'. Kako su se neki iz straha
odrekli svoje vjere, Aleksije je primijenio jo jedno lukavstvo kako bi
odvojio ito od kukolja: naredio je da se svi oni za bogumil-
stvo ivi spale, ali im je dopustio da izaberu s kriem i
1 Alexiad kn. XV, pogl. 9, str. 357.
2 Ibid., knj. XV, pogl. 8, str. 354.
3 Istri je trik uporabio Flavijan, patrijarh Antiohije, krajem da bi
izvukao priznanje iz sirijskih mesalijanaca. Vidi Georgius Cedrenus, Hist.
Compend., CS.H.B. sv. I, str. 514-16.
4 'Cijeli svijet' u tadanjem kontekstu Bizantsko Carstvo i, nedvojbeno,
Bugarsku konkretno.
205
bez kria. Oni kOji su izabrali prvu bili su jer
su tako dokazali svoju pravovjernost; ostali su i opet bili podvr-
gnuti Aleksijevim svakodnevnim nukanjima i opomenama; oni koji su
ustrajali u svojoj herezi bili su doivotno ali, Ana licemjerno
dodaje, 's vie nego dovoljnim hrane i
Jednoglasnom odlukom Svetoga sinoda, patrijarha Nikole i glavnih
monaha, Bazilije je bio na spaljivanje na Anin prikaz nje-
govoga pogubljenja iznimno je
'Car ... nakon to je s njim razgovarao nekoliko puta i shvatio da je taj
i da napustiti svoju herezu ... je dao sagraditi ogro-
mnu na Hipodromu. Iskopan je vrlo iroki rov, a velika drva od
visokih stabala nabacanih jedno na drugo, dala je oblik nalik planini.
Kada je potpaljena, velika se gomila okupila na podiju i stepenicama
okrugloga stadiona u eljnom to se dogoditi. Na suprotnoj stra-
ni podignut je kri i bezboac je dobio pravo izbora, jer ako se uplai vatre i
promijeni svoje miljenje, te prema kriu, onda ga spaliti. Mnogo
heretika promatralo je svoga Bazilija. On se pokazao prezrivim prema
svakoj kazni i prijetnji, a dok je jo uvijek bio podalje od vatre se smijati
i izgovarati da ga zgrabiti usred vatre, te je nastavio
sricati ove Davidove 'Ona blizu tebe; samo svojim ti
gledati.' Ali kada se gomila razmaknula i mu da slobodno pogleda
taj uasan prizor, (jer jevatru mogao osjetiti vatru i na pristoj-
noj razdaljini, i vidio kako se plamenovi visoko uzdiu kad da sijvaju,
a vatrene iskre uzdizale su se do vrha kamenoga obeliska koji stoji u sreditu
Hipodroma), onda je smioni ustuknuo pred vatrom i uznemirio se. Kao
u velikom stalno je pogled i pljeskao rukama i udarao svoje
bedro. Ali, premda ga je sam pogled tako pogodio on je stajao nepokolebljiv.
Jer vatra nije omekala njegovu volju, niti su ga poruke koje je slao car
pokorile. Jer ili ga je obuzela velika ludost pod trenutnim pritiskom nevolje te
izgubio pamet i nije imao o tome to je bolje za njega; ili je,
to izgleda vjerojatnije, vrag opsjednuo duu i potisnuo je u najdublju
tamu. Tako je tamo stajao taj odvratan Bazilije, neosjetljiv na bilo koje prijetnje
ili strah, te zurio sad u vatru sad u I svi su ga smatrali potpuno
ludim, jer nije jurnuo prema vatri niti se odmicao od nje, je stajao
no i nepokretno na mjestu koje je zauzeo u su kruiti mnoge
a o njegovom divnom govoru se na sva usta, tako da su se krvnici
preplaili da bi zlodusi koji su titili Bazilija moda mogli, uz Boje doputenje,
Alexiad, knj. XV, pogl. 8-9, str. 352-60.
206
izvesti neko novo a bijednika vidjeti kako izlazi iz sredine
snane vatre i odlazi na neko sigurno mjesto. U tom drugo stanje bi bilo
gore od prvoga, pa su eksperiment. I, dok je on izgovarao
i hvalio se da ga vidjeti usred vatre, uzeli su mu i rekli,
'Pogledajmo sada li vatra dodirnuti tvoju i bacili je pravo usred
Ali Bazilije je bio tako opsjednut zloduhom da je kazao, 'Gledajte kako
moj leti prema nebu!' Onda su 'prepoznavi tkaninu s ruba' zgrabili ga
i gurnuli ga, s cipelama i svime, usred A plamenovi, kao
da su se strano razljutili na njega, prodrli su bezboca, a da se nikakav vonj
nije osjetio ili ikakav novi dim, samo se mogla vidjeti tanka dimna crta usred
plamenova ... Onda je svjetina koja je promatrala glasno povikala i zahtijevala
da i one ostale koji su pripadali Bazilijevoj pogubnoj sljedbi bace u vatru, ali car
to nije dopustio je naredo da ih na strehe i trijemove
Nakon toga gomila se razila.'!
AlekSijevo postupanje s bogumilima bilo je relativno blago. Bazilije
je jedini kanjen oni njegovi sljedbenici koji su odbili preobratiti
se, bili su, istina je, na doivotni zatvor, ali postupanje s njima
u zatvoru nije bilo strogo. Aleksiju treba svakako priznati da se u svojim
postupcima prema bogumilia sluio orujem nagovaranja prije negoli
ikojim drugim.
Za izlaganje o doktrinama bizantskih bogumila moramo se vrati-
ti knjizi Eutimija Zigabena Panopiia Dogmatica. Ana Komnena opisuje
okolnosti u kojima je napisana:
'Postojao je monah zvan Zigaben, znan mojoj baki po majci, kao i svim
pripadnicima soja, koji se dugo vremena posvetio svojim grama-
studijama, bio vjet u retorici, te bio najbolji autoritet u crkvenoj dogmi;
car je poslao po njega i unajmio ga da izloi sve hereze, jednu po jednu, i da
svakoj pridoda njihovo odbacivanje sa strane Svetih Otaca; a njima i he-
rezu bogumila, onako kako ju je onaj bezbobi Bazilije. Car je
naslovio tu knjigu Dogmatska oprema, a taj je naslov knjiga zadrala do dana
dananjega.'2
Iz ovoga je razvidno da je Zigaben imao iz prve ruke obavijesti o
bogumilskoj sljedbi, to njegovu Panopliju kao cjelinu vrlo pouzda-
Alexiad, knj. XV, pogl. 10, str. 361-4; Dawesov pr. str. 417-18.
2 Ibid. pogl. 9, str. 357; Dawesov pr. str. 415; cf Pan. Dog. P.G. sv. CXXX, stupac 1292.
207
nim dokumentom.' Njegova prvenstvena vanost lei u da je
to daleko najpotpuniji i najsustavniji prikaz bogumilskih doktrina koji
posjedujemo. On iznosi nekoliko novih osobina bogumilstva, te
tako pridonosi naem poznavanju kako prologa tako i kasnijega razvoje
te sljedbe u Bugarskoj.
Zigabenova definicija bogumilstva iako nije tako kao ona
patrijarha Teofilakta ili Ane Komnene, slae se s njima u pogledu dvo-
strukoga podrijetla te sljedbe od mesalianizma i pavlikanizrna. Po njego-
vim 'Bogumilova hereza nije mnogo starija od naega narataja,
ona je dio hereze mesalijanaca (f.1tpo<; ouaa nov MaaaAlavwv) i slae
se s njima u pitanja; ona je njihovoj herezi pridodala ne-
koliko drugih doktrina, a to je zlo.'2 tih drugih doktrina
bila je po podrijetlu, to Zigaben prepoznaje, poglavito to
Prije i objavljivanja slavenskih izvora koji se odnose na bogumile, vjero-
dostojnost Zigabenovih dokaza je u pitanje. G. Arnold gledao je
na njegov prikaz bogumilstva s velikom sumnjom (Kirchen-und Ketzer-Historien,
Schaffhausen, 1740, Th. I, Bd XII, cap. 3 2, sv. I, str. 374). J.L. Oeder je posvetio
traktat dokaZivanju da su predstavnici Crkve zlobno ocrnili bogumile, jer su bili
ljubomorni na njihov utjecaj kod naroda (Dissertatio ... prodromum historiae Bogo-
milorum critica exhibens, Gottingae, 1748). Po njegovom miljenju Bizantska crkva
u to doba bila je u potpunoj dekadenciji pa sama to je Zigaben bio monah
njegove podatke: 'nullam ... paene auctoritatem Graeculi huius agnos-
co, dum monachum cogito, i.e. hominem supersitiosum, orthodoxitam, crudelem,
credulum' (str. 8).
Ali je 1712. J.G. Wolf posvetio podulji eruditski traktat obrani Zigabena (Hi-
storia Bogomilorum). Njegov glavni argument je da su kasniji bizantski
osobito Niketa Konijat i Konstantin Harmenopul, potvrdili Zigabenove podatke.
N ajbolje moderno djelo o tom predmetu je ono C>KM3Hb M yqeHMe
60rOMMJIOB lIO ITaHOIIJIMM EBqmMMJI 3Mra6eHa, P.O. (1875), sv. II, str. 378-407, 533-
72). On (str. 386-8) da je Zigaben, prema Ani Komneni, opisao bogumilsku
herezu onako kako ju je onaj bezboni Bazil' (KaSw<; 6 ...
BaaLAElo<; (Alexiad, knj. XV, pogl. 9, str. 357); to je vjerojatno
da je Zigaben rabio kopiju Bazi1ijeve ispovijedi vjere, koju je zapisao pisar tijeko
razgovora s Aleksijem. je vrlo vjerojatno da je on posje-
dovao barem dio jednoga bogumilskoga pimenoga komentara ( cf. infra,
str. 218, b. 6).
Danas je problem Zigabenove vjerodostojnosti izgubio dio svoje aktualnosti
objavljivanju bugarskih izvora, osobito Besjede protiv heretika i Sinodi-
ka cara Borila, koji u svim glavnim podatke iz knjige Panoplia
Dogmatica.
2 Pan, Dog., P.G. sv. CXXX, stupac 1289.
208
se bogumisIke doktrine o Postanku.' Ipak, on ne niti
mijea te tri hereze, ali posebno poglavlje Panoplije pobijanju
svake od njih.
2
Zigaben pridaje veliku vanost temeljnoj doktrini bogumila - dua-
kozmologiji. Prema njemu, bizantski su bogumili da
je Vrag ili Sotona, sin Boga Oca i stariji brat 'Sina i Logosa'.
Njegovo izvorno ime bilo je Satanael. 3 Poput bugarskih bogumila iz de-
setoga oni su ga drali 'nepravednim upraviteljem' u paraboli
sv. Luke.
4
Drugi nakon Oca po dostojanstvu, Satanael je bio odjeven 'u
isti oblik i kao i On, i sjediO na prijestolju Njemu zdesna. Obuzet
se pobuniti protiv svojega Oca i nagovorio je 'slune
sile' (-rwv AElTOUpYlKWV 8UVUf.1EWV) da zbace svoj jaram i slijede ga.
s

je ove doktrine i nauka o padu Sotone.
6
Me-
razlika lei u bogumilskom vjerovanju da Satanael nije bio
stariji Sin Boji i stvoritelj stvarnoga svijeta.
Bogumilski nauk o Satanaelu opisuje se u Panopliji puno podrobni-
je negoli u drugim izvorima. Satanael je, zajedno s onim 'slunim silama'
koje su ga slijedile u njegovoj pobuni, iz neba.? on je
zadrao svoju snagu, oznaku svojega boanskoga podrijetla,
koje predstavja 'el', zadnji slog u njegovom imenu. Uz svojih po-
srnulih pristalica, Satanael je stvorio vidljivi svijet, s njegovim nebeskim
svodom, njegovom zemljom i njegovim proizvodima. To je, po bogumi-
lima, bilo stvaranje svijeta, opisano u prvom poglavlju Knjige postanka,
Ibid. stupci 1300-1.
2 KaTa ... I1avA'Klavwv, tit. 24, stupci 1189-1244; KaTa MaOaAlctVWV, tit. 26, stupci
1273-89; KaTa BoyoflLAWV, tit. 27, stupci 1289-1332.
3 Za podrijetlo toga imena, vidi supra, str. 189. b. l.
4 El<; TrLOTlV ... A'lpwOLa<; Tav'l<; Trapayovm EV T<fJ KaTa AOVKCtV EvayyeAL41
TOU 0lKov6floV Ct01KLa<;, Ta TWV 6cpE1A6vTWV Xpe'l flEl!.iJoavTo<;.
TouTov yap TOV dvat, Kai Trepi TOV TOV yEypacpSat TOlaVT'lv
(Ibid. stupac 1296) Cf. supra, str. 130.
5 Ibid. stupci 1293-6.
6 Trebalo bi primijetiti da bogumilsko gledite o Satanaelu, kako je opisao Zigaben,
kombinira pojmove o palom i nepravednom nadgledniku, to je bilo kuren-
tno bugarskim bogumilima.
7 Prema Zigabenovoj knjizi Narratio, nakon pada Satanaela njegovo mjesto na nebu
i njegov stariji poloaj (Ta TrPWTOTOKlct preao je na njegovoga brata po
'Sina i Logosa'. (Vidi Ficker, op. cit. str. 95).
209
a koje pogreno pripisuju Samom Bogu. Motiv Satanaeiovoga
stvaranja svijeta bio je oponaati svojega Oca, a svijet koji je on stvorio je
u stvari oponaanje nebeskoga svijeta nad kojim vlada Bog. Satanael je
zatim stvorio Adamovo tijelo od zemlje i vode. Ali kada je uspravio tijelo,
voda je istekla iz palca njegove desne noge i poprimila oblik zmije. Sata-
nael je onda pokuao oivjeti tijelo u njega, ali njegov je dah iziao
istim putem kao i voda i uao u tijelo zmije, koja je tako postala sluga
Vraga. UVidjevi svoj neuspjeh da dade ivot Adamovu tijelu, Satanael
je molio svojega Oca da spusti Svoj Duh na Adama i je da taj
mjeavina dobra i zla pripadati njima obojici. l Bog se sloio s tim,
a Adam je oivio kao mjeavina boanske due i tijela to ga je stvorio
Satanael. Onda je na isti stvorena i oivljena Eva. Satanael je zaveo
Evu koja mu je rodila sina Kaina i Kalomenu. Tek nakon Evinoga
snoaja sa Satanaelom ona je Adamu rodila sina, Abela.
2
Iz ovoga sirovo antropomorfnoga mita moemo izvesti vano bo-
gumilsko stajalite. Bogumili dre Satanaela ili Vraga oponaateljem
Oca, majmunom Boga. Ta predodba, svojstvena jasno se
pojavljuje u bogumilskoj kozmologiji. Satanaelovi motivi u pobuni pro-
tiv svojega Oca istovjetni su s onima koji se pripisuju Luciferu u Knjizi
proroka Izaije (xiv. B, 14): 'Uspet se na nebesa, povrh zvijezda Bo-
jih ... bit jednak Vinjemu.'4 U knjizi Liber Sancti Johannis, Sotona se
naziva 'oponaatelj Patris',5 a istu ideju moemo u nekoliko
bogumilskih knjiga i legendi.
6
Bogumilska o stvaranju svijeta se temelji na Knjizi po-
stanka, ali biblijsku iskrivljuje i pro-
Taj dualizam tijela i due simboliziran SatanaeIovom
da oivi Adamovo tijelo bez svojega Oca, izraava se u vrlo
obliku u mitu o stvaranju koji Eutimije od Amonije pripisuje bogumilima
(Vidi supra, str. 183-184).
2 Pan. Dog., P.G. sv. CXXX, pogl. 7, stupci 1296-7.
3 motritu, Sotona, ili 'suparnik', je onaj koji prave odnose
i kOji se slue Bojim metodama za vlastite zle svrhe. Stoga se on pojavljuje kao
oponaatelj Boga.
4 Ibid. pogl. 6, stupac 1296.
5 Vidi J. Benoist, Histoire des Albigeois et des Vaudois, Pariz, 1691, sv. I, str. 284.
6 Osobito u Tiberijadskom jezeru (vidi Ivanov, op. cit. str. 304); trag toga stajalita
moemo u u Elucidariumu, gdje se govori da je Bog stvorio Vraga iz Svoje sjene,
odraene u vodi. (Ibid. str. 260, 270
210
iruju primjese nepravovjerne mitologije. Ta slobodna uporaba Svetoga
pisma, za bogumile, dalje se oslikava u Zigabenovom prikazu
njihovoga Staroga zavjeta. Prema bogumilima, pali
vidjevi da ih je Satanael izdao, uzeli su za svoje ene i iz
toga se braka rodila rasa divoval koji se boriti za protiv
Satanaela. To je razjarilo Satanaela, koji je u svojem bijesu poslao Potop
na i tako skoro unitio sva iva Jedini se Noa spasio,
iz sasvim razloga: on nije imao i nije znao za borbu
protiv Satanaela, kojemu je ostao vjeran. Satanael mu je za
nagradu dopustio sagraditi Arku da spasi sebe i one koji su bili u njoj.2
Bogumili su smatrali da je dio Staroga zavjeta Satanaelovo otkrive-
nje.
3
Po njima, on je zaveo Mojsija na krivi put, a ovaj je pak obmanuo
idovski narod putem koju mu je dao demijurg. Zakon kOji je Moj-
siju dan na Sinajskoj gori doao je od Satanaela.
4
vlasti koju
je Satanael imao nad ljudskim rodom, samo je vrlo malo Otaca Staroga
zavjeta izbjeglo prokletstvo i uzdiglo se do Oni koji su se spasili
bili su preci Isusa Krista, pobrojani u genealogijama u Mat. i. 1-16 i Luki
iii. 23-38. Na koncu se Otac saalio nad ljudskom duom, u
tijelu i u godini 5500. od stvaranja svijeta, On je iz Svojega srca izrekao
koja je 'Sin i Bog'.
Logos, ili Boji Sin imao je, prema bogumilima, tri imena: (l) On
je bio Mihovil, jer je prorok Izaija rekao o Njemu: KaAEiTat TO
avolla aUToD, McyaATJ<; a.YYEAO<;.5 (2) On je bio' Isus, jer je
Cf. Post. vi. 2,4.
2 Pan. Dog. pogl. 9, stupac 1305.
3 Temeljnu antitezu Boga iz Staroga zavjeta, nedosIjednoga i gnjevnoga, poi-
sa stvoriteljem svijeta, i Boga iz dobrostivoga i milostivoga,
bogumili su posudili od (cf. Pan. Dog. stupac 1305). Ta je antiteza izrazita
osobina dualizma a postojala je u gnosticizmu i osobito uMarcionovom
nauku. Vidi A. Harnack, Lehrbuch der Dogmengeschichte (4. izd.; Tiibingen, 1909),
sv. 1, str. 243-309 i Marcion: das Evangelium vom Fremden Gott (2. izd.; Leipzig.
1924), str. 93 -143.
4 Pan. Dog. pogl. 10, stupci 1305-8. Bogumili su temeljili svoje odbacivanje Mojsije-
voga zakona na antitezi Zakona i Milosti, koju su izdVOjili iz
korpusa teologije sv. Pavla. Zigaben kae da su u potporu svojega stajalita citirali
u Rim. vii 7, 9. Marcion je jednako rabio antitezu sv. Pavla.
5 Cf. Iza. ix. 6 Septuaginte).
211
svaku bolest i svaku zarazu. (3) On je bio Krist jer je On 'pomazan tije-
lom' (Xpla-rov ... , ac; xpla8ev-ra -rfi aapKl).! Krist je siao s neba (UVW8EV),
proao kroz lijevo uho Djevice i poprimio tijelo, ali nematerijalno, 'pri-
vidno' (tv cpa-raa[<;t). Odjeven u Svoje nematerijalno tijelo, Krist je vrio
svoju misiju na zemlji onako kako je opisano u bio je raspet,
umro je i ustao iz mrtvih. Za vrijeme Svojega silaska u pakao, zbacio je
svoju krinku i svojega je neprijatelja Satanaela u tartaru okovao tekim
lancima. Tada je Satanaellien zadnjega sloga u svojemu imenu zajedno
s njegovim boanskim atributima i postao je Satan (Sotona).2 Kada je
obavio svoju misiju, Krist se vratio Svojemu Ocu, da bi na prijestolju sjeo
na mjesto koje je prije zauzimao Satanael, te je bio pretvoren u Oca iz
kojega je potekao.
3
Podaci koje je Zigaben priskrbio o bogumi1skoj kristologiji osobito
su vrijedni, jer drugi izvori daju samo kratke naznake o toj temi. Prvo,
treba primijetiti da su bogumili Kristovo odvojeno postojanje
od Oca na razdoblje koje u godini 5500. nakon stvaranja svije-
ta, a zavrava njegovim na nebo i pretvaranjem
natrag u Oca. Tako su oni potpuno poricali temeljnu dogmu
o Logosu, koji postoji u Blaenom Trojstvu. Usko povezan s tom
doktrinom bio je njiihov doketizam, po kojemu su tvrdili
da je tijelo Kristovo nematerijalne prirode, te su tako odbacili dogmu o
utjelovljenju. kristologija jedna je od doktrina koja se
pripisuje bogumilima
4
i je posljedica njihovoga
pogleda na materiju. Logos njima nije bio Druga Osoba Blaenoga Troj-
stva, utjelovljena samo izgovorena Boja, koja se
Pan. Dog. stupac BOL
2 Tema o Satanelovom gubitku sloga el iz njegovoga imena i o njegovom porazu koji je
doivio od Mihajla je poznata u bogumilskoj knjievnosti. Na-
kon SatanaeIovoga poraza, smatra se da je Mihajlo postao i primio pune
ovlasti koje se pridaju zadnjem slogu el u njgovom imenu. Cf. bugarska bogumil-
ska legenda o Tiberijadskom jezeru: WTHa CJ! WT COTOHal1lIa 11 i-\aCTb [ocrrOi-\b I1lIb
MI1XaMIIY, 11 o TOMb Hapeqe cJ! MI1Xal1lIb apxarrelIb, a COTOHal1lIb COTOHa (Ivanov,
op. cit. str. 291); cf legendu flEpi K6aflou Kai v61lfla
tITi djelomice bogumilskoga (Ibid. str. 316).
3 Pan. Dog. pogl. 8, stupci 1301-4
4 Cf. supra, str. 120, 132-133, te infra, str. 239.
212
iskazuje u usmenom nauku Kristovom.! Stoga su bogumili da
Krist nije u stvari od Blaene Djevice, da je uao kroz njezino
uho, upravo onako kao to izgovorena ulazi u uho onoga kOji je
je.
2
Slijedilo je onda da se Kristovo spasenje nije sastojalo u
Njegovoj smrti na kriu i Njegovom jedino u Njegovom
nauku, koji je imao za svrhu due od njegovoga
tijela.
Krista u bogumilskoj teologiji nadalje se Nje-
govim poloajem unutar Blaenoga Trojstva. Zigabenov prikaz bogu-
milskoga Trojstva je zbrkan i u nekim

Izgleda da su bogumili priznavali dva odvojena Trojstva, ili bolje
dva odvojena vida Trojstva: na jednoj strani Otac, Satanael i Krist, na
drugoj Otac, Sin i Duh Sveti. Prvi je poznati bogumilski pojam i najja-
snije se opisuje u Dialogus de daemonum operatione Mihajla Psela.
4
Dru-
gi vid ne spominje nijedan drugi izvor osim Zigabena. Prema njemu bo-
gumili su da Sin i Sveti Duh nisu dVije hipostaze. nego
imena Oca; oni su emanacije Oca, dvije zrake koje proizlaze iz
dvije polutke Njegovoga mozga. Ta emanacija je u vremenu, koji
se dogodiO 5500. i 5533. godine od stvaranja svijeta; prije i poslije
tih nadnevaka, Sin i Duh Sveti nisu imali odvojeno postojanje izvan Oca.
Zigaben pripisuje tu bogumi1sku doktrinu utjecaju sabelijanizma.
5
Otac,
To su stajalite zauzimali i (vidi supra, str. 50). Zigaben optuuje bogumile
to nisu uspjeli shvatiti razliku 'tvUITOaTCtTOU Kal A6you' i
\Oyou ITpO<pOplKOU' (ibid. pogl. 22, stupac 1317).
2 Vjerovanje da je Logos uao u Blaenu Djevicu kroz njezino uho nije na
bogumile. Pravovjerni su ga rabili od kao metaforu da ilustriraju
volju Boju koju Naoj Gospi izgovara a moemo je kako u
tako i u Zapadnim liturgijskim i tekstovima. Vidi u C.
Schmidt, Histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albigeois, sv. II, str. 41-2.
3 Cf. loc. cit. str. 399-402.
4 Cf. supra, str. 187-8.
5 Sabelijanizam ili monarhijanizam, hereza poznata na Istoku i Zapadu
od kraja drugoga do kraja i povezana s imenom Sabelija,
poricala je razlikovanje Triju Osoba unutar Blaenoga Trojstva. Vidi H. Hagemann,
Die Romische Kirche und ihr Einfluss auf Disciplin und Dogma in dem ersten Jahr-
hunderten (Freiburg, 1864), str. 129 et seq.: A. Harnack, 'Monarchianismus', R.E. sv.
XIII, str. 303-36.
213
prema bogumilima, bio je utjelovljen u biti, ali kadar poprimiti ljudski
oblik (aaWf.lUTOV f.lEV av8pw1t()f.lop<pov Ot).l
Treba spomenuti stajalite bizantskih bogumila prema biblijskom
kanonu, jer se ono poneto razlikuje od onoga koji se pripisuje bugar-
skim hereticima. Ovi drugi su, prema Kozminim podacima, odbacili
Mojsijev zakon i proroke Staroga zavjeta.
2
Bizantski bogumili, s druge
strane, iako su kao i njihovi bugarski istovjernici, prezirali Mojsijeve
knjige, prihvatili su esnaest knjiga Proroka. Njihov se kanon sastojao
od sedam knjiga koje su odgovarale sedmorim stupovima mudro-
sti (Izr. ix. 1): (1) Psaltir, (2) esnaest Knjiga proroka, (3-6),
lja, (7) Djela apostolska, sve Poslanice i Apokalipsa (Otkrivenje apostola
Ivana).3 Izgleda da je u tome postojala stvarna razlika bugarskih
i bizantskih bogumila, vjerojatno uslijed sklonosti ovih drugih pre-
ma alegorijskim i m Svetoga pisma u skladu
s vlastitim doktrinama.
4
Jedna od najzanimljivijih osobina bogumilstva, koje Zigaben opi-
suje podrobnije negoli drugi izvori, jest njegova demonologija. smo
ukazali na to da vaan dio koji demoni ili zlodusi igraju ubogumilskim
doktrinama i vjerovanju treba djelomice zahvaliti mesalijan-
skom utjecaju.
5
Prema Zigabenu, 'bogumili kau da demoni samo od
njih lete poput strijele iz luka; oni nastanjuju sve druge ljude [tj. nebo-
gum ile] i ih u grijehu, dovode ih do a nakon njihove
smrti borave u njihovim mrtvim tijelima, ostaju u njihovim grobovima
i njihovo kako bi bili kanjeni zajedno s njima, a ne da
ih napuste u njihovim mukama. Vjerovanje da u svakome
zloduh oni preuzimaju iz mesalijanske hereze'.6 Satanaeiovi demoni ive
l Pan. Dog. pogl. 2-5, stupci 1291-3-
2 Vidi supra, str. 133.
3 Ibid. pogl. I, stupac 1292.
4 tvrdi da je taj vrlo i alegorijski na koji su bogu-
mili Stari zavjet bio uzrokom optube da ga u potpunosti odbaciju (loe.
cit. str. 390-5). Ali to nije bogumile nisu optUivali da odbaciju
cijeli kanon Staroga zavjeta, samo neke njegove dijelove, osobito MojSijeve knji-
ge. (Cf. supra, str. 183, b. l). eklekticizam bizantskih bogumila u svezi Knjiga
proroka vjerojatno je zbog utjecaja. Cf. Pue ch, op. cit. str. 168-72.
5 Vidi supra, str. 190.
6 Pan. Dog. pogl. 13, stupac 1309.
214
u vodama, vrelima, morima i podzemnim mjestima.
l
Povezanost pred-
stavnika demijurga s vodenim elementom je obiljeje bogumilsko-
ga vjerovanja, a moemo ga moda objasniti da je voda slika
pasivnosti, simbol iz kojega je stvoren svijet,
pa stoga u biti kraljevstvo Satanaela i njegovih slugu.
2
To je vjerojatno bio
jedan od razloga zbog kojega su bogumili odbacili krtenje vodom.
3
Ali
iako su tvrdili da ih se zlodusi klone, bogumili su ih se plaili, 'jer imaju
veliku i nevidljivu da nakode, kojoj se ne mogu oduprijeit ni
Krist ni Duh Sveti, jer ih Otac jo uvijek titi i nije ih liio njihove
im je dao vlast nad cijelim svijetom do njegovog Zigaben
da je Bazilije 'tujte zloduhe ne da biste primili po-
od njih, nego da vam oni ne bi nakodili'.4 To je potovanje prema
zlodusima, kako izgleda, ilo sve do stvarnoga tovanja (8Epum:uElv Ola

Kada su Bazilija pitali zato njegovi sljedbenici tuju relikvije kr-
svetaca koje su odbacili, on je, po svemu odgovoriO da
je to zbog toga to su u njima nastanjeni zlodusi.
6
Stajalite bogumila prema tradiciji i sakramentima Pravo (vj er) slav-
ne crkve, onako kako ga je opisao Zigaben, potpuno podaci iz
prijanjih izvora. Bizantski bogumili, kao i njihovi bugarski istovjernici,
1 Ibid, pogl. 7, stupac 1300.
2 vode kao i pasivnoga u stvaranju svijeta, odvojenog
od Duha i, u nekom smislu, njemu suprotstavljenog, koji je aktivno moe
se u Post. i, 2: 'I Duh Boji lebdio je nad vodama.' Veza Satanaela i
elementa vode je bogumilska tema. Zigaben kae da je, prema bogumslkom
vjerovanju, Satanael, nakon to se pobunio protiv Oca, bio u kraljevstvo vode
(Pan. Dog. stupac 1296). Isto moe se u Liber Sancti Johannis: 'et
transcendens, inven it universam faciem terrae coopertam aquis.' Vidi Benoist, op.
cit. str. 284; Ivanov, op. cit. str. 74. Prema bogumilskoj legendi o Tiberijadskom jeze-
ru, Bog je stvorio SVijet od elemenata koje je Satanael uzeo iz mora; vidi Ivanov, ibid.
str. 290, 304-5.
3 Pan. Dog. pogl. 16, stupac 1312.
4 Pan. Dog. pogl. 20, stupac 1316.
5 Ibid., pogl. 38, stupac 1325. Oni tvrde da svoje temelje na Naega
Gospodara: 'brzo se prijateljski nagodi s protivnikom' (Mat. v. 25).
6 Ibid. pogl. 12, stupac 1309.
215
odbacivali su krtenje,l snu rtvu,z crkve,3 kri, 4 svece,5 slike,6 i pra-
voslavnu crkvenu hijerarhiju.
7
Njihova pravila pokazuju istu osudu materije
koju nalazimo kod bugarskih bogumila iz desetoga a su
bili i stroiji: bizantski su bogumili ne samo odbacivali brak i jedenje
mesa, im je bilo zabranjeno jesti sir, jaja i 'druge proizvode te vrste'.8
Zigaben nam ne govori jesu li ta pravila bila jednako obvezatna za sve
sljedbe ili se, naprotiv, krajnje asketstvo jedino zahtijevalo od
manjine odabranih. ovo posljednje izgleda vjerojatno jer je,
kao to vidjeti, razlika 'savrenih' i 'izabranih' s jedne stra-
ne i 'vjernika' ili s druge, koja je prevladavala kod manihejaca i
katara zapadne Europe, postojala i kod bizantskih bogumila.
Izabrani bogumili smatrali su se nositeljima Duha Svetoga pa su
ih prema tome nazivali 8Wl'OKOl, to je naziv kOji crkva
za Majku Boju. Bogumili, kOji su poricali zbilju utjelovljenja i
zamijenili Logosa Bojom, tomu
naziv 8Wl'OKOl su nadjenuli svima onima koji su svojim
8Wl'OKOl su tvrdili da posjeduju viziju Trojstva.
Otac im se, govorili su, pojavio kao starac s bradom koja se lepra, Sin
kao a Duh Sveti kao golobradi mladac.
9
Pretpostavljalo se da
ti 8Wl'OKOl odbacuju nakon smrti svoja zemaljska tijela, koja su se pre-
Ibid. pogl. 16, stupac 1312.
2 Ibid. pogl. 17, stupac 1313: 'Oni nazivaju Svetu Gospodinovoga Tijela i Krvi
rtvom zloduha koji obitavaju u hramovima'.
3 Oni svoje odbacivanje crkvi temelje na Mat. vi. 6: ibid. pogl. 42, stupac 1328. Crkve
su bile obitavalita zloduha, kOji su za njih zgoditke prema njihovom po-
loaju i Siim Sotona je, prema bogumilima, prvi obitavao u Jeruzalemskom
hramu, a nakon njegovoga razaranja, nastanio se u Sv. Sofiji u Carigradu (Ibid. pogl.
18, stupac 1313).
4 Ibid. pogl. 14-15, stupci 1309-12.
5 Ibid. pogl. ll, stupac 1308. oni su kao svece priznavali pretke Naega Gos-
podina, spomenute u Mat. i, 1-16 i Luki iii. 23-38, esnaest proroka iz Staroga zavje-
ta i ikonokiaste.
6 Njihova mrnja prema slikama navela ih je da 'jedino ikonokiaste nazovu pravo-
vjernima i vjernicima, a osobito Kopronima'. (Ibid.) Cf. supra, str. 137, b. l.
7 Ibid. pogl. 28, stupac 1321; pogl. 49, stupac 1329
8 Ibid. pogl. 37, stupac 1325.
9 Ibid. pogl. 23, stupac 1320.
216
tvarala u prainu da nikada vie ne uskrsnu; na se su navukli besmrtnu
Krista, poprimali isti oblik kao i On i uli u Kraljevstvo Oca. l
Zigaben daje karatak opis obreda u bogumilsku sljedbu,
koji je osobito vrijedan, jer je jedini prikaz koji posjedujemo o inicijacij-
skim obredima kod balkanskih heretika. Oni su taj obred nazivali Kr-
tenjem Krista putem Duha, i pomno su ga razlikovali od pravoslavnoga
krtenja, koje su odbacivali kao ono koje je od sv. Ivana i uz vode.
'Stoga oni ponovno krste one koji im prilaze. Prvo mu odrede [tj. kate-
kumenu] razdoblje za ispovijed (ciC; (ayvciav) i in-
tenzivnu molitvu (auvtovov Onda postave sv. Ivana na
njegovu glavu, zazivaju svojega (rrap' mhoTc;) Duha Svetoga i pjevaju Molitvu
Gospodnju. Nakon tog krtenja opet mu postave vrijeme za stroiju vjebu,
suzdrljiviji ivot, molitvu. Onda trae dokaz da se on drao svih tih
stvari i to gorljivo. Ako i mukarci i ene u njegov prilog, oni ga vode
prema svojemu (ayou(JLv mh6v trri 8PUAAOUW:V'lv
teAciw(JLv). Jadnika prisile da se okrene prema Istoku i opet stave
na njegovu ... glavu. Mukarci i ene iz zajednice stavljaju svoje prljave ruke na
njega i pjevaju svoje bezbone obredne pjesme CtVO(JLOV trr<toou(JL
to je himna zahvalnosti to je bezbonost koju su na nj prenijeli.'2
Iz ovog gornjega prikaza moemo da se puno u
bogumilsku sljedbu sastojalo iz dva odvojena obreda, zvana i
U:.\cLWOl<;, odvojena razdobljem strogoga asketstva i unutarnje pripreme.
iz Zigabenova opisa oni izgledaju skoro istovjetni po naravi i
ne kae nam se u se sastoji razlika njima. priroda te
razlike moe se shvatiti da su francuski i talijanski katari,
koji su svoj ritual razvili vjerojatno pod izravnim utjecajem bogumilstva, 3
Ibid., pogl. 22, stupci 1317-20. Bogumilsko o 8WTOKOl daje dobar primjer
obiljeja bogumilstva, koje oblikuje stalnu, premda ne uvijek ba vid-
ljivu, pozadinu njihovih doktrina. Vidi Puech, op. cit. str. 161-3.
2 Pan. Dog. pogl. 16, stupac 1312.
3 odnosa rituala bogumila i onoga katara izvan je dosega ove
knjige. radova o kata rima pate od nedovoljnoga poznavanja bogumilstva sa
strane njihovih autora. Mnogi njihovi mogli bi se ili promijeniti
u svjetlu podataka koje je pridodao Ivanov, da je bogumilstvo izvrilo
utjecaj na katarstvo, osobito na rituala (vidi osobito op. cit. str.
113 et seq.).
217
posjedovali dvostruko prvo primanje katekumen a u
sljedbu (abstinentia) i uzdizanje 'vjernika' na poloaj 'izabranoga' ili 'sa-
vrenoga' (consolamentum).! Zigaben jasno na ista dva obreda
bizantskim bogumilima; sami njihovi nazivi govore o njihovoj
naravi: poput krtenja, prvenstveno je kojim
novak postaje zajednice sljedbenika, ili 'vjernika'; n:t..eLwat<;, neto
je obred, svojim ideju savren-
stva, i predstavlja uzdizanje 'vjernika' na poloaj 'savrenoga', ili jezikom
bizantskih bogumila, 8WTOKOl.
Oni koji su proli inicijaciju, bilo ili n:t..eLwat<;, bili su ota-
da prave Crkve, izvan koje nema spasenja. Bizantski bogumili
nazivali su svoju zajednicu Betlehem, rodno mjesto Kristo-
vo; Pravoslavna crkva, naprotiv, bila je Herod, koji je pokuao ubiti
njima.
2
Bogumilska je zajednica nametala strogu diScipli-
nu svojim prema Zigabenu, bili su obvezatni moliti sedam
puta dnevno i pet puta u tome je njihovo pravilo bilo stroe od
onoga bugarskih bogumila u desetom koji su molili puta
dnevno i puta

praksu svih ostalih bogumila, bi-
zantski heretici priznavali su samo Molitvu Gospodnju; svaki put kada
su molili recitirali su prigibanjem koljena, neki deset puta, drugi petna-
est, a ostali manje ili vie Postili su drugoga, i estoga
dana svakoga tjedna, do devetoga sata.
5
Ali opet nam Zigaben ne govori
jesu li se ta pravila prmjenjivala samo na 8WTOKOl ili na svakoga
sljedbe.
Zadnji dio knjige Panoplia Dogmatica sadri sustavni prikaz bo-
gumilskoga nekih biblijskih tekstova, preuzetih iz
lja sv. Mateja.
6
Njezin veliki lei u to pokazuje kako je
Vidi J. Guiraud, 'Le Consolamentum Cathare', R.Q.H .. (1904), sv. LXXV, str. 74-112.
2 Pan. Dog. pogl. 28, stupac 1321.
3 Cf. supra, str. 141.
4 Ibid. pogl. 19, stupci 1313-16.
5 Ibid. pogl. 25, stupac 1320.
6 Vrlo je vjerojatno, kao to predlae (lac. cit. str. 386-8), da se Zigaben,
kada je sastavljao taj dio Panapiije, sluio pisanim bogumilskim komentarom o
sv. Mateja. To moemo kako iz brojnih citata koje on navodi iz
toga tako i iz sustavnoga poretka po kojemu su poredani.
218
bila krajnje razvijena praksa bizantskim bogumilima u
bibijskih tekstova u skladu s njihovim doktrinama
alegorije. Ta je praksa bila iroko rasprostranjena bugarskim
bogumilima iz desetoga Ali vrlo je dvojbeno je li uporaba ale-
gorije dostigla takav stupanj i domiljatosti koju su postigli
bogumili u Bizantu. Izgleda da se to razvilo obrazovanim
i teologiji sklonim hereticima u Carigradu. ne moe se dvoji-
ti da su, nakon privremenoga suzbijanja bogumilstva u Bizantu
kom dvanaestoga kada je Bugarska jo jedom postala uporite
te sljedbe na Balkanu, biblijski komentari Bazilijevih postali po-
pularni bugarskim bogumilima, koji su tako iskoristili teoloke i
egzegetske napore svojih bizantskih istovjernika.
Zigaben navodi dvadeset pet primjera alegorijskih ili nepravovjer-
nih biblijskih tekstova.
2
Neke smo od njih spomenuli.
je osobito primjer za bogumiIsku egzegezu.
Tekst je preuzet iz Mat. iii. 4: 'A on, Ivan, imao je odijelo od devine
dlake i o bokovima pas od koe. Hranom mu bijahu skakavci i divlji
med.' Bogumili su ovako taj odlomak. Devine dlake su zapo-
vijedi iz Mojsijeva zakona: poput deve taj je zakon jer doputa
jedenje mesa, brak, psovke,
3
rtve, ubijanje i pas od koe je Sveto
jer je izvorno napisano na koi; skakavci su opet za-
povijedi Mojsijeva zakona, koje nisu sposobne razlikovati dobro od zla;
divlji med je koje izgleda kao med onima kOji ga prime (cf. Iz.
cxix. 103), a divlje onima koji ga ne prime. Tako se prikazuje po-
srednikom Staroga i Novoga zakona i pripada obama.
4
Iz gornje analize moemo da Panoplia Dogmatica, iako
uglavnom podatke o bogumilima koje priskrbljuju izvori
desetoga i jedanaestoga istodobno daje dublji i iri prikaz bo-
gumilstva. To ne moemo objasniti ranijih
izvora: Kozma je osobito bio izvrsno kvalificiran da oslika bogumilstvo
1 Cf. supra, str. 133.
2 Pan. Dog. pogl. 28-52, stupCi 1321-32.
3 Izgleda da je zabrana psovanja bila bitni dio bogumilsk etike.
4 Ibid. pogl. 30, stupac 1324. To stajalite prema sv. Ivanu Krstitelju mnogo je sna lji-
vije nego ono koje bugarskim bogumilima pripisuje Kozma (cf. supra, str. 135). To je
vjerojatno jo jedan primjer razvoja bogumilstva pod utjecajem
219
onako kako je to bilo u njegovo doba. Mnoge crte te sljedbe
koje opisuje Zigaben moemo pravilno shvatiti jedino ako prepoznamo
postupni razvoj bogumilstva od vremena njegove pojave u desetom sto-
do dvanaestoga Taj se razvoj moe smatrati postu-
pnim objedinjenjem doktrinarnih i vidova bogumilstva, prvih
uglavnom po podrijetlu, drugih spojem mesalijanskih i
elemenata. Usporedba Besjede protiv heretika i Pano-
p/ije Dogmatice pokazuje da se nauk bogumia nije mnogo promije-
nio desetoga i dvanaestoga osim
u strogosti i asketstvu, moda uslijed nUnosti da se odoli progonima.
Premda je opasno mnogo iz Kozmine utnje, izgleda da su
bogumili do dvanaestoga razvili sloeniji ritual nego to su ga
dotad posjedovali. razvoj je na doktrine. U
Byzantiumu, pod utjecajem religijskih i filozofskih spekulacija u obrazo-
vanim krugOVima, bogumilstvo je steklo sloenu teologiju i kozmologiju
koje nije moglo imati u Kozmino doba.
Moemo s pravom kazati da je u doba smrti AlekSija Komnena
(1118.), bogumilstvo, iako potisnuto u Bizantu, bilo na svojega
razvoja na Balkanu. Iako je Bazilije bio pogubljen, a njegovi
sljedbenici u zatvoru ili su se preobratili, njihovi napori nisu bili uzalud-
ni za bogumilsku sljedbu. Tijekom dvanaestoga uporite sljedbe
vratilo se natrag u Bugarsku, gdje je bogumilstvo, i
svojom evolUcijom u Byzantiumu, dosegnulo vrhunac u svojemu razvoju.
Napori AlekSija Komnena da iskorijeni bogumisiku sljedbu u Ca-
rigardu bili su samo djelomice uspjeni. Svakako da nakon Bazilijevoga
pogubljenja ne vie za bilo kakav raireni ili organizirani izljev
bogumilstva u Byzantiumu (Carigradu). Ali ta je hereza bila jo uvijek
vrlo rairena u carskim pokrajinama, osobito u Maloj Aziji i, dra-
mjerama poduzetim protiv nje u dvanaestom jo uvijek
sposobna za provale; jedna od tih dovela je do novoga izljeva
bogumilstva 1140. i 1147.
Za vladavine Ivana II. Komnena 1140. i za patrijarhata Lea Stipesa,
sinod u Carigradu osudio je kao neke tekstove Konstantina
Krizomala. Njegove su doktrine bile osobito popularne u monaki m
krugovima, osobito u manastiru sv. Nikole u Carigradu. Zapisi sinoda
220
opisuju ih kao 'besmislenije od nauka entuzijasta [tj. mesalijanacal i bo-
gumila'. Konstantina su optuili da su hereze njegovo da su
krtenje, ispovijedanje grijeha, pjevanje psalama,
crkvenim slubama svi uzaludni sve dok ne primi,
kroz inicijaciju, dar intelektualnog (VOpw<;) Duha Svetoga;
oni kOji su dosegnuli tu fazu nisu vie podloni zakonu, izbjegli su Soto-
ninoj i nisu sposobni za grijeh; u svakome obitavaju dvi-
je due, jedna bezgrena, druga grena: ova posljednja doktrina, prema
zapisima sinoda, je 'u terminima' mesalijancima i
bogumilima. Konstantinovo odbacivanje krtenja, koje je
on zamijenio vlastitim inicijacijskim obredom, sinod je nazvao 'nedvoj-
benim znakom bogumilske hereze'.! treba priznati da je ovaj
zadnji nauk daleko od toga da bude bogumilski, te da nijedan
drugi izvor bogumilima ne pripisuje doktrinu o dvije due: to je, u stva-
ri, mesalijansko obiljeje. je dvojbeno je li postOjala bilo kakva
izravna veza nauka Konstantina Krizomala i onoga bogumila.
Konastantinova hereza mnogo vie na mesalianizam, koje se u
to doba jo UVijek razlikovalo od bogumilstva.
bilo bi zanimljivo potraiti bogumilske utjecaje u Kon-
stantinovom navodnom odbacivanju svake vlasti urru0'l<;) i u
njegovoj izjavi da svi koji iskazuju i tovanje bilo kojem vladaru
apxovTl) tuju Sotona. Moda je taj Konstatinov drutve-
ni anarhizam povezan s praksom neposlunosti koju Kozma
pripisuje bugarskim bogumilima. Ali u odsutnosti bilo kakvih bliskih
doktrinarnih nije uputno previe detaljno.
2
U prvoj godini vladavine Manueal Komnena, 20. kolovoza 1143., za
patrijarhata Mihajla II. Kurkuasa, Carigradski sinod smijenio je i eksko-
municirao dva episkopa iz dio ce ze Tijana u jugozapadnOj Maloj Aziji
- Klementa od Sosandre i Leontija od Balbise, za bogumilstvo.
Vidi L. Allatius, De Ecclesiae occidentalis atque orientalis perpetua consensione (Co-
loniae Agrippinae, 1648), stupci 644-53; G. Rhalles i M.Potles, LUVTUWU TWV 8Eiwv
... Kuv6wv, sv. v, str.77-80; cf. F. Chalandon, Jean II Comnene et Manuel fer Comnene
(Pariz, 1912), str. 23.
2 Puech, iako doputa utjecaj mesalianizma na doktrine Konstantina Krizo-
mala, dri njegov nauk o neposlunosti kao bogumilski po obiljeju (op.
cit. str. 137,275). Ta je hipoteza zanimljiva, ali su dokazi neuvjerljivi.
221
Zapisi sinoda pokazuju da je u to doba bogumilstvo bilo raireno u Ka-
padociji.
l
Neke doktrine koje su propovijedala ta dva 'pseudo-episkopa'
nepogreivo su bogumilske: na primjer, oni su bili uvjereni u da
zlodusi ive u tijelima mrtvih i koja pripisuju
kria, te prezirali kri i slike. druge crte njihovoga nauka spe-
su mesalijanske, poput vjerovanja da se jedino monasi mogu spa-
siti, te da nakon trogodinjega ustezanja od spolnoga snoaja, mesa, mli-
jeka i vina, moe bez grijeha uivati u svemu tome; ovo posljednje
obiljeje je u izravnom s doivotnim asketstvom koje su
prakticirali bogumilski 'izabrani'.
1. listopada 1143. pred sinodom u Carigradu pojavio se monah Ni-
fon, optuen za propovijedanje bogumilstva u Kapadociji. ko-
presudu, smjestili su ga u samicu u manastiru 2
Sino d je 22. 1144. presudio Nifonu. je kao bo-
gumil, ekskomuniciran i, nakon to su mu obrijali bradu, je u ta-
mnicu. Jedina doktrina koju izvori pripisuju Nifonu je njegov
uzvik pred cijelim sinodom: 'prokletstvo na Boga idova'.3
Nifonova osuda imat ozbiljne psoljedice u Carigradu. Kozma II.
koji je naslijedio patrijarijsko prijestolje 1146., milosrdan i od
integriteta, pokazao se vrlo blag prema Nifonu, dopustio mu potpunu
slobodu i se prema njemu ponaao kao prema bliskom prijatelju.
Kozmini neprijatelji zgrabili su tu izliku da osiguraju, 26. 1147.
njegovu osudu i svrgavanje kao bogumila.
4
Motivi i okolnosti Kozmino-
Vidi Allatius, ibid. stupci 671-8; J.D. Mansi, Sacrorum, conciliorum ... col/ectio, sv.
XXI, stupci 583-90; D. Farlatus, Illyricum sacrum (Venecija, 1817.), sv. VII, str. 354;
Acta et diplomata res Albaniae ... illustrantia, sv. I, br. 85, str. 29; Chalandon, op. cit.
str. 635. Za imena sljedbi dvaju biskupa, vidi A. Papadopoulos-Kerame-
us, v.v. (1895), sv. II, str. 720-3.
2 Vidi Alaltius, op. cit. stupci 678-81; A. Banduri, Imperium Orientale (Venecija,
1729), str. 635.
3 Vidi Joannes Cinnamus, Historiae, knj. II, CS.H.B. str. 63-6; Nicetas Choniates,
De Manuele Comneno, knj. II, CS.H.B. str. 107; Nikola od Metone, Oratianes, izd.
A.K. Demetrakopoulos, 'EKKA. (Leipzig, 1866), str 267; Eustatije Solun-
ski, Manuelis Comneni laudatio funebris, pogl. 36, P.C. sv. CXXXV, stupac 1000;
Alaltius, ibid. stupci 681-3.
4 Vidi Cinnamus, op. cit. str. 63-6; Nicetas Choniates, op. cit. str. 107; Allatius, op. cit.
stupci 683-9.
222
ga smjenjivanja nisu jasni. Izgleda vjerojatnije da je patrijarh bio
rtva spletke negoli da je stvarno bio sklon bogumilskoj herezi.
l
Iz tih moemo nekoliko o bogumilstvu
u dvanaestom Na prvom mjestu, sljedba je nastavila vriti svoj
utjecaj u Maloj Aziji, a osobito u Kapadociji. episkopi Klement
i Leontije, kao i Nifon, su u toj pokrajini. To prevladavanje
bogumilstva u Maloj Aziji u dvanaestom nalazi svoju potvrdu u
podacima Eutimija od Akmonije koji se odnose na jedanaesto

Nadalje, u samome Carigradu, nakon senzacionaInoga procesa Baziliju i
njegovim sljedbenicima bogumilstvo je izazivalo ta-
kvu mrskost i strah da je svatko tko je bio imalo sumnjiv za makar i naj-
manju naklonost prema njemu, bio u neposrednoj opasnosti kanjavaja,
ne ni samoga patrijarha. neke doktrine koje su se
u to doba drale bogumilskima raniji ih izvori ne pripisuju bogumilima
i u stvari su za mesalijance. To bogumilskih i
mesalijanskih je kao to vidjeti, razlika
bogumilstva i mesalianizma, koju su teoretski jo uVijek priznavali i Zi-
gaben i Ana Komnena, do sredine dvanaestoga u praksi je po-
stupno u trinaestom i bizantski i bugarski
izvori rabe ta dva naziva kao sinonime.
3
Posljedice vala bogumilstva koji je preplavio Bizantsko Carstvo
1140. i 1147. odmah su se oSjetile u Bugarskoj. U to isto doba
bogumilska sljedba podigla je svoju glavu u Makedoniji. Vezu
pokreta u Carigradu i u Makedoniji oslikava da je
suzbijanje bogumilstva u ovoj drugoj pokrajini potaknuo sam bizantski
car. Djelatnost te sljedbe u Makedoniji, sredinom dvanaesto-
ga bugarska knjiga itije svetoga IZariona Moglenskog
koju je napisao Eutimije, patrijarh Trnova, a ona je vaan izvor za prou-
bogumilstva.
4
Sv. Hilarion bio je suvremenik Manuela Komne-
l Vidi Chalandon, op. cit. str. 635-9.
2 Cf. supra, str. 180-181 et seq. Mala Azija ostala je sredite bogumilstva i u
godinama, Na trinaestoga German IL, patrijarh Niceje (1222.-40.),
napisao je protiv bogumila u Niceji svoje djelo: In exaltationem veneran-
dae crucis et contra Bogomilos. (P.C. sv. CXL, stupci 621-44.
3 Cf. infra, str. 241, 254.
4 )K);1Tie J!l lKJ!l3Hb rrp1mol106HarO WTI.\a Halllero r1lIapiwHa, errJ!lCKOrra MemeHCKaro,
223
na (1143.-80.), a je za episkopa Moglene u
dvanaestoga

Kratko vrijeme nakon to je Hilarion za episkopa, :itije
nam kae, pojavili su se hretici:
'Dok je svetac vatreno propovijedao i otkrio je znatan broj ma-
nihejaca, Armenaca i bogumila, koji su spletkarili protiv njega i po-
kuavali su baciti pravovjerne u tamu, i pravoslavno stado
poput grabeljivih ivotinja. Vidjevi da se njihov broj iz dana u dan,
on se uvelike raalostio i molio je gorljivo Boga da im ...
usta. Svojim je ljudima propovijedao, ih i ih u
njihovoj pravoslavnoj vjeri. te prodike, heretici su bili bijesni u
svojim srcima, krgutali zubima poput divljih zvijeri i uzrujavali su ga. Voljeli
su s njim raspravljati i prepirati se, ali Hilarion, dobar pastir. .. Kristovoga stada,
nakon to se nastanio u Gospodinu, rastrgao je njihove spletke i glasine na ko-
made poput paukove mree, a tome su se vjernici razveselili.'2
Heretici kOji su se suprotstavili sv. Hilarionu pripadali su, kao to
tekst jasno pokazuje, trima odvojenim skupinama: 'manihejsci' su
bili s obzirom da su Bizantinci oba izraza rabili kao sinonime.
3
'Armenska' hereza bila je naziv za monofizitizam.
4
to se bogumil-
stva iako spomenuto kao predmet napada sv. Hilariona na kraju
dokumenta, ono ne zauzima sredinji poloaj kOji mu se pripisuje.
Promaaj da prepoznaju tu trostranu razliku naveo je neke znanstvenike
na pogrean da je :itije svetoga IZariona protubogu-
B'b HeMlKe 11 KaKO IIp1meceHb 6bICTb B'b IIp1;cJIaBHbIM rpal1'b Tp'bHOB'b, C'bIII1CaHO
Evcpli!MieMb IIaTpl1apXOM'b TPbHOBbCKbIl1Mb. Taj je dokument izdao D. u
knjizi Starine (Zagreb, 1869), sv. I, str. 65-85, te E. Kaluniacki, Werke des Patri-
archen von Bulgarien Euthymius: Leben Hilarions, Bischofs von Maglen 1901),
str. 27-58. Kaluniacki spominje nita manje negoli dvanaest rukopisa toga djela
(op. cit. str. c-cxx). Pisac itija svetoga Ilariona zauzimao je patrijarijsko prijestolje
Bugarske od oko 1376. do oko 1402. Njegov ivot i djelovanje je V. V. Ki-
selkov, fIaTpl1apX'b EBTI1MI1M (lKI1BOT'b 11 OOll\eCTBeHa l1eMHOCTb), B.I.B. (1929), sv.
III, str. 142-77.
1 Vidi Spinka, op. cit. str. 99.
2 Kaluniacki, op. cit. str. 33.
3 Cf. supra, str. 42-43, 191.
4 Cf. supra, str. 192.
224
milsko djelo.
l
Drugi, poput zanemaruju na pa-
i 'manihejce' s bogumilima.
2
Premda tvrdi
da su bogumile nazivali manihejcima, ne postoji nijedan primjer
takvoga u bilo kojem bugarskom ili bizant-
skom srednjovjekovnom izvoru. Nadalje, osobina 'manihejaca'
opisanih u :itiju svetoga IZariona je za a ne
bogumile. na primjer, da su mu 'predvodnici prljave manihej-
ske hereze, poput vukova u koi, pristupali krotko i iskuavali ga
kao to su farizeji iskuavali naega Gospodina. eljeli su ga uhvatiti u
njegovim ... Pitali su ga: "Kada mi da je dobar Bog
stvorio nebo, a da je zemlju i sve to je na njoj stvorio jedan drugi, zao
stvoritelj, zato se ti ne pokori, istini?"'3 Ta drska vrsta
prozelitizma vie je u skladu s metodama kojima su se sluili
ni, dok teko da bi bogumili, kOji su bili poznati po svojem opreznom
i lukavom ponaanju,4 rabili takav otvoreni jezik se episko-
pu Pravoslavne crkve. Nadalje, doktrine koje ivotopisac sv. Hilariona
pripisuje 'manihejcima' predstavljene su u obliku.
5
Ali
najuvjerljiviji argument jest to je on izlaganje i odbacivanje
njihovih doktrina posudio, doslovce, iz knjige Eutimija Zigabena
Adversus Paulicianos.
6
Prema ivotopisacu, sveti je episkop uspio preobratiti i
monofizite na pravovjerje.
7
Tek su se tada pojavili bogumili. Doznajemo
Gilferding, osobito, vie ili manje sve tri hereze kao 'armenske',
izvukao je neopravdani da su 'u dvanaestom bogumili ve-
stanovnitva u eparhiji Moglene' (op. cit. sv. I, str. 227).
2 Op. cit. Rad, sv. VII, str. 119.
3 Kaluniacki, op. cit. str. 34.
4 Cf. supra, str. 128.
5 To su kozmoloki dualizam, vjerovanje da je Majka Boja Vii Jeruzalem, odbaciva-
nje Staroga zavjeta i Mojsijeva zakona, kristologija, mrnja prema kriu,
opsena uporaba Svetoga pisma u egzegetske svrhe, tvrdnja da slijede apostolsku
tradiciju. (Ibid. str. 34-42).
6 Pan. Dog., naslov 24, P.C. sv. CXXX, stupci 1200 et seq.
7 To nije postignuto bez osobito u monofizita, kOji su po-
kuali ubiti sv. Hilariona i uspjeli ga kamenovati skoro na smrt (Kaluniacki, op. cit.
str. 42-3). Podulje odbacivanje monofizitskih doktrina (ibid. str. 43-51) je
iz knjige Eutimija Zigaben Adversus Armenios (Pan. Dog. nasI. 23, P.C. sv. CXXX,
stupci 1173-89).
225
da je sv. Hilarion poduzeo korake protiv njih na zapovijed cara
Manuela Komnena:
'Poboni car ... napisao mu je edikt, mu da stado od cijele
bogumilske hereze, da toplo primi one [bogumile] koji se pokore pobonim
dogmama i da ih ubroj i izabrano stado, a da udalji iz pravoslavne pastve
one koji se ne ele pokoriti i koji ustraju u svojom bezbonoj i prljavoj herezi.
Kada su to oni [tj. bogumili] su uli u Univerzalnu crkvu, te
zavrijedili da prime Sveto krtenje, prezrevi svoju herezu do kraja.'!
Manuelova intervencija protiv bogumila iz Moglene nije ne-
vjerojatna, jer je sredinom dvanaestoga bogumilstvo bilo osobito
raireno u Bizantskom Carstvu i vlastima u Carigardu je postalo hereza
par excellence.
2
Moglo bi se sumnjati jesu li sva ta bila iskrena, jer su
bogumili bili poznati po svojem izvanjskom oponaanju pravovjerja kad
god bi se s progonom ili bilo kojom drugom opasnosti. Barem u
spomenutom oni su se vie opirali od drugih heretika:
neki od njih ostali su tvrdokorni do kraja, te su bili .(la izgon ili
zatvor.3
itije svetoga !lariona pokazuje da je sredinom dvanaestoga
bogumilstvo bilo snana sila u Makedoniji, da se u tome
kraju Crkva morala boriti protiv i monofizita, te da
je bogumilska hereza bila vjerojatno najopasnija od sve tri: jer bogumili
su, izgleda, bili jedini heretici koje sv. Hilarion nije uspio u potpunosti
preobratiti,4 i, tovie, privukli su posebnu pozornost bizantskih sredi-
njih vlasti koje se se u to isto doba hrvale s bogumilstvom u Carigradu i
drugim dijelovima Carstva.
Kaluniacki, op. cit. str. 52-3.
2 Cf. supra, str. 220-223.
3 He4aCTI1BbIJ1)Ke 11 CKBP'bHHbIJ1 60rWMI1JICKbIJ1 epecl1 rrOKJIWHHI1KbI, eJII1KbI
6JIar04bcTia rrpl1eMlI1;1; ctMJ1 60)Kit\ apxiepet\ BI1p;1>, B'bCJ1 C'b4eTa K'b rrpaBOCJIaB-
HbII1X CTaT\oy, eJIVlKbI )Ke HerroKopH't HaJIe)K;1;ll.\;1; 0YCMOTpl1, pa3JIl14HbIMl1
113rHaHil1 11 3aT04eHMl1 WT 6JIarO'lbCTI1BarO nOTp't611 CTap;a. (Ibid. str. 54) ..
4 Tradicija je ubrzo povezala sv. Hilariona s borbom protiv bogumilstva.
U jednom bugarskom dokumentu iz trinaestoga ili koji na-
vodi Ivanov (op. cit. str. 35), on se naziva 'ratnikom protiv bogumila' (JiOI1H'b Ha
60r'bMI1JII1). "
226
Razvoj bogumilstva u Bugarskoj u jedanaestom i dvanaestom sto-
neizravno jedan drugi dokument od velike vanosti, koji
nam priskrbljuje dodatne obavijesti o doktrinama koje su u to doba pro-
povijedali bugarski bogumili. To je takozvani Liber Sancti Johannis, ili
Faux Evangile, koji se samo u dva, poneto latinska pri-
jevoda.! Ivanov, koji ih je izdao s komentarom,2 poka-
zao je da su oba prijevodi nepoznatoga staroslavenskoga izvornika, kOji
je sastavio neki bugarski bogumil, vjerojatno na bugarskom jeziku, ne
prije jedanaestoga ili dvanaestoga Sredinom dvanaestoga stolje-
neki Nazarije, koji je zauzimao visoki poloaj u bogumilskoj sljedbi,
donio je Liber Sancti Johannis iz Bugarske patarenima Lombardije.
3
Liber Sancti Johannis - ili kako je Ivanov naziva Tajna knjiga - u
svojoj biti je doktrinarno djelo, a njegovo bugarsko podrijetlo daje mu je-
dinstvenu vanost za nae poznavanje bugarskih bogumila u dva-
naestom Nadalje, nekih bogumilskih doktrina
izloenih u Tajnoj knjizi s onima u knjizi Panoplia Dogmatica ukazuju
na rani utjecaj bizantskoga bogumilstva na bugarske sljedbe.
Tajna knjiga je dijalog Isusa Krista i Njegovoga omiljenoga
Ivana Na Posljednjoj sv. Ivan nasloni se na
prsa svojega Gospodara i pita ga o postanku svijeta, duhovnoga ivota
i o kraju svih stvari. Detaljni odgovori koje Krist daje Svojemu
ku su i bogumilski. Sotona, kae On, bio je jednom
okruen takvom slavom da je vladao nebeskim silama, dok je On, Isus,
sjedio je pored Svojega Oca.
4
kroz svoja koja su se
Ta dva rukopisa su poznata kao 'Carcassone MS' i 'Vienna codex'. Prvi je
izdao J. Benoist (Histoire des Albigeois et des Vaudois, Pariz, 1691, sv. I, str. 283-96),
a drugi L von Dollinger (Beitrdge zur Sektengeschichte des Mittelalters, Munchen,
1890, sv. II, str. 85-92). Najbolje moderno izdanje obaju objavio je R. Reit-
zemstein, Die Vorgeschichte der christlichen Taufe (Leipzig i Berlin, 1929), str. 297-
311, gdje je djelo naslovljeno: Interrogatio Iohannis et apostoli et evangelistae in cena
secreta regni celorum de ordinatione mundi istius et de principe et de Adam.
2 Op. cit. str. 60-87.
3 Cf. infra, str. 243-4.
4 Izraz 'Sotona' (Sathanus), koji se spominje u cijeloj Svetoj knjizi, vrlo je
Izgleda da bugarski bogumili u desetom nisu rabili tu naziv 'vrag',
to ga Kozma spominje, bio je najvjerojatnije uhodan u to doba. S druge
strane, bizantski bogumili rabili su pridjev 'sotonski' u jedanaestom i dvanaestom
Vjerojatno je da se rairena uporaba imena i pojma Sotone (Satane), shva-
227
prostirala od neba sve dolje do bezdana, Sotona, opijen vlastitom slavom,
bio je obuzet Potaknut je 'postaviti svoje sje-
dite iznad oblaka nebesa' i postati 'poput Najviega'.] Dobio je pristalice
svih Bojih im da smanjiti poreze
koje su oni dugovali svojemu Gospodaru, istim onim koje je
uporabio 'nepravedni upravitelj' u paraboli sv. Luke.
2
Bog Otac izbacio je
pobunjene s neba, liio Sotonu njegova upravljanja nebeskim sila-
ma, a njegovo lice koje nije vie sjalo od slave, postalo je poput uarenog
eljeza i dolje u nebeski svod, gdje nije mogao
mir, Sotona je usrdno molio Boga da mu odgodi osudu, a Bog,
iz pristao je dati mu odgodu od sedam dana. U tom razdobljU
predaha Sotona je stvorio vidljivi svijet - sunce, mjesec, zVijezde i zemlju
s njezinim ivotinjama i biljkama. Onda je stvorio na vlastitu
sliku i priliku s tijelom od gline, te zapovijediO iz neba
da u Adamovo tijelo, a iz drugoga neba da u Evino tijelo.
Sotona je zatim stvorio Raj, u kojemu je posadio trsku, koja je bila 'stablo
znanja o dobru i zlu' spomenuto u Knjizi postanka. Sotona se skrio u tu
trstiku, izaao u obliku zmije i zaveo Evu. Onda je svojega
koji je ivio u Adamovom tijelu, da s njom spolni snoaj. Plod toga
snoaja, kao mjeavina smrtnoga tijela to ga je stvorio Sotona i
due izale iz paloga imao je za svrhu nastaviti vladavinu Vraga
u svijetu sve do njegova konca.
starozavjetne u Tajnoj knjizi je uzdu
bogumilskih Da bi svoju nad i
kako bi osigurao da ono samo njega tuje, Sotona je s vremena na vrijeme
slao svoje sluge u svijet: njima su najvaniji bili Henok
3
i Mojsije.
kao Satanaela lienoga zadnjega sloga u njegovom imenu kao ishod njegovo-
ga poraza od Krista, prvo pojavila bogumilima u Bizantu, odakle je prela na
bugarske bogumile, kod kojih je zamijenio stariji naziv 'vrag'.
Cf. supra, str. 209-10.
2 Sotone s 'nepravednim upraViteljem' je bogumiIsko. Cf. su-
pra, str. 130,210-211.
3 Henok, otac Metuzalema (Post. V. 18-24; Heb. xi. 5) je istaknuti lik u bogu-
milskoj mitologiji. Staroslavenska apokrifne Knjige tajni Henokovih (prije-
vod. W. R. Morfill, Oxford, 1896) utjecala je, kao to je Ivanov pokazao (op. cit. str.
72), na sastav Svete knjige.
228
Da bi spasio ugroeno od vlasti Sotone, Bog je
poslati Krista, Svojega Sina, u svijet. Prvo je poslao na zemlju kOji
Ga primiti: to je bila Marija.] Krist je uao i izaao kroz njezino uho.
2
Da bi se suprotstavio Bojim koracima, Sotona je poslao u svijet svog
vlastitoga izaslanika, proroka Iliju, koji je Ivan Krstitelj: Ivanovo krtenje
vodom suprotstavlja se krtenju Duha, koje su Krist i
njegovi istinski koji nisu ivjeli u braku.
Zadnji dio Tajne knjige sadri prikaz bogumilskoga o okon-
svijeta i Sudnjem danu, to dosta na eshatolo-
giju. njegov temelj otkriva se u odvaja-
nju duha od zatvora njegova materijalnog tijela, koje zamje-
njuje dogmu o tijela. Nakon potpunoga razaranja
svemira vatrom, Sotona i njegovi bit vezani nerastopivim
lancima i u vatreno jezero. 'A onda pravedni zasjati poput sun-
ca u Kraljevstvu njihovoga Oca ... A bog obrisati svaku suzu s njihovih
a Sin vladati sa Svojim Svetim Ocem, a Njegovom Kraljevstvu
biti kraja na vijeke vjekova.'3
U drugoj polovici dvanaestoga bogumilstvo je jo jednom
postalo, kao u desetom preteno slavenski pokret. Manuel Ko-
mnen je svojom crkvenom politikom privremeno suzbio tu
sljedbu u Byzantiumu. Ali u slavenskim temama Carstva, sna-
nim lokalnim potezima poput onih sv. Hilariona, njezin utjecaj ostao
je nesmanjeno Teodor Balsamon govorio je o cijelim krajeVima koje od
1170. do 1180. nastanjuju bogumili (xwp[a
tave Vjerojatno je da su se te nalazile
l Cf. 'Nazarius ... dixit, quod B. Virgo fuit Angelus' (infra, str. 243).
2 Cf. supra, str. 213.
3 Reitzenstein, op. cit. str. 308-9. Osim kratkih referenci Eutimija od Akmonije i Sino-
dikona cara Borila na bogumiIsko odbacivanje tijela (cf. supra str. 185-6,
i infra, str. 241) i opisa Eutimija Zigabena o ulasku 8eoToKOl u Kraljevstvo Boje (cf.
supra, str. 217), ovo je jedini poznati prikaz bogumiIske eshatologije. Puech je vje-
rojatno u pravu kada misli da je eshatologija ostala relativno nerazvijena grana bo-
gumilskoga nauka (op. cit. str. 211-13).
4 Theod. Balsamon, Photii Patriarchae Constantinopolitani Nomocanon, nasI. x, pogl.
8, u G. Voellus i H. Justellus, Bibliotheca Juris Canonic Veteris (Lutetiae, 1661), sv. II,
str. 1042. Balsamon je napisao svoj komentar o Nomocanonu u zadnjih trideset go-
dina dvanaestoga ali njegova referenca na bogumile mora se datirati prije
229
uglavnom u Makedoniji, gdje je, kako je pozanato, bogumilstvo cvjetalo
u dvanaestom l
Nadalje, u tom se razdoblju bogumilska sljedba iriti po
drugim junoslavenskim zemljama i, iz svoje postojbine u Makedoniji,
prodrla je na zapad u Srbiju, Bosnu i Hum, gdje je ona ubrzo privukla
pozornost crkvenih i svjetovnih vlasti. 2
1186., kada je bizantska vlast nad Bugarskom.
Cf. supra, str. 160 et seq.
2 Vidi Dodatak IV.
230
VI. POGLAVLjE
BOGUMILSTVO U
DRUGOM BUGARSKOM
CARSTVU
I. Bugarsko bogumilstvo u trinaestom u prvih dvadeset godina bu-
garske neovisnosti. Njihovi savezi s Nijemcima i Bugarima. Prvi protubogumilski sabor
u Bugarskoj (1211.). Sinodikon cara Borila. Doktrine, i organizacija bogumila u
trinaestom Ivan Asen II. i njegova snoljivost prema hereticima.
II. Pad bogumilstva u hezihazam i monaki preporod. Bogumil-
stvo na Gori Atos. Hereza u Bugarskoj. Sv. Teodosije od Trnova i dva protubogumilska
sabora. Jak mesalijanski utjecaj na bogumilstvo. Raslojavanje bogumiIske sljedbe. Tur-
sko osvajanje i nestanak bogumilstva.
Tijekom razdoblja Drugoga bugarskoga carstva (1186-l393.), povijesni
razvoj bogumilstva pojavljuje se u dvije uzastopne faze: trinaesto
bilo je svjedok velikoga bujanja te sljedbe u Bugarskoj,
vidjelo je njezin pad i brzi nestanak. Uzroke toga dvostrukoga razvoja
treba potraiti u temeljnim osobinama i u povijesti bogumilstva.
smo istaknuli da je utjecaj koji su bugarski bogumili imali rta
Bizant u desetom i jedanaestom doivio svoj obrat u dvanaestom
kada su bugarski heretici prenijeli opet mnoga svoja i
prakse svojim primitivnijima bugarskim istovjernicima. Sigurno moe-
mo ustVrditi da su nove osobine koje su bugarski bogumili iskazivali u
trinaestom osobito u doktrine, rituala i organiza-
cije, bile najvie pod utjecajem bizantskih heretika.
Ponovno izbijanje bogumilstva trinaestoga bilo
je uvelike zbog unutarnjeg stanja u Bugarskoj tijekom dvageset godi-
na nakon pobune iz 1186. koja je uzdrmala bizantsku vlast i up ostavila
Drugo bugarso carstvo u Trnovll' Vremena su na jedani'esto ,;
Usred zbrke koja je proizala iz narodne pobune, prevla-
231
u narodu bio je mrnja prema Grcima, u
su podgrijavanju jo jednom igrali aktivnu ulogu. Kao i u je-
danaestom nemir bugarskoga naroda uzrokovala su strahovita
bizantskih poreza.! Uzajamna mrnja Bugara i Grka
jo se vie raspirila za vladavine cara Kalojana (1196.-1207.). Taj
neprijatelj Grka, kao namjerna suprotnost Baziliju II. Bugaroubojici, vo-
lio se nazivati 'Rhomaioctonus' (Romanoubojica), dok su ga Grci zvali
'Skylojoannes' ('Ivan Okot'). nestabilnost Bugarske u tim godi-
nama su provale Kumana koji su se, kao i u jedanaestom
povezali s Bugarima protiv Grka. Oni su 1186. poduprli pobunu
Asen i zauzeli cijelu Trakiju sve do Adrianopola (Jedrena). Kalo-
janu su 1205. pruili vojnu protiv Franaka.
2
Sam Kalojan oenio
je Kumanku, tako tradiciju krvnih veza s podunavskim
nomadima koja je postojala u jedanaestom

Kalojanovi odnosi s Kumanima bili su izvor iritacije latinskih kriara u
Carigradu: oni su 1205. molili papu Inocenta III. da objavi kriarski rat
protiv bugarskoga vladara, zbog toga to se povezao 'cum Turcis et cete-
ris Crucis Christi inimicis'.4 Ti 'drugi neprijatelji Kristovoga Kria' ned-
vojbeno su a i bogumile. nema
dokaza da su ovi drugi igrali ikakvu aktivnu ulogu u pobuni iz 1186. ili
u KalojanOVim ratovima protiv Grka i Latina.
5
Kao i u jedanaestom sto-
oni su se vjerojatno zadovoljili vie ili imanje pasivnim suprotstav-
ljanjem Grcima i podupirali su protiv njihovoga
neprijatelja svim sredstvima osim rata.
iz Filipopola, posljedni put spomenuti 1114-.15,6 pojav-
ljuju se opet u doba kriarske vojne. Niketa Konijat, koji je bio
neposrednim uzrocima bugarske pobune iz 1186. bilo je oporeZivanje koje su
bizanstke vlasti uvele kako bi priskrbile novac za svadbene cara Izaka II.
Angela. Vidi K. Geschichte der Bulgaren, str. 225.
2 Vidi ibid. str. 226, 239.
3 Ibid. str. 230.
4 Vidi A. Theiner, Vetera monumenta Slavorum meridionalium ... (Rim, 1863), sv. I. str.
41.
5 miljenje da su bogumili igrali 'vanu ulogu' u pobuni Asena (op. cit. str.
24-6) ne moe se dokazati i temelji se na istoj zbrci bogumila i
koju pravi u vezi s jedanaestim (cf. supra, str. 195, b. 4).
6 Vidi supra, str. 196-199.
232
guverner teme Filipopola, kae nam da su kriari Friedricha Barbarosse,
po ulasku u Filipopol 1189., otkrili da su svi stanovnici pobjegli osim
nekoliko bijednih prosjaka i 'Armenaca', koji su za-
kao prijatelje.! Ne moe biti dvojbe da su barem neki
od tih Armenaca bili koji su bili uvijek spremni pozdraviti
bilo kojega neprijatelja njihovih omrznutih bizanstkih

Kako
ih je Aleksije Komnen prethodno preselio iz Fi1ipopola u Neokastrum,
moemo pretpostaviti ili da se njih nekolicina kasnije vratila u Filipopoi,
ili da su se isti u tome gradu samo privremeno preobratili na
pravoslavlje i vratili se vjeri SVOjih otaca prvom prigodom.
3
Filopopola odigrali su ulogu 1205. Kao ishod
tvrte kriarske vojne, koja je 1204. dovela do uspostave carigradskog La-
tinskog Carstva, pokrajina Trakija dola je pod vlast franu skoga baruna
Reniera od Trita, novopostavljenoga vojvode od Filipopola.
njegova teko je titila stanovnitvo, koje se obratilo Kaloja-
nu da ih spasi od Latina. Kalojan je brzo zauzeo Trakiju, sami su ga Grci
kaci osloboditelja, a vojske cara Balduina 1. je potpuno porazio
kod Adrianopola (Jedrena) (14. travnja 1205.). Prema Villehardouinu,
Filipopola ('une grant partie des genz, qui estoient popelican')
ponudili su da ga predati Kalojanu. Renier od Trita, koji se tada nala-
zio u Filipopolu, doznao je za tu zavjeru, dao zapaliti
do temelja i povukao se iz grada. su uredno predali grad Kalo-
janu, koji je naredio masovan pokolj ili zatvaranje latinske posade i raza-
ranje grada.
4
Bogumili u Filipopolu ne spominju se u to doba; ali
Nicetas Choniates, Historia, CS.H.B. str. 527.
2 Iz Niketinog prikaza oni su, izgleda, bili monofiziti: to se vidi iz njihovoga naziva
'Armenci' (kojim su Bizantinci nazivali mor.ofizite), njihove uporabe be-
skvasnoga kruha i njihovoga odbacivanja slika. Monofizitske kolonije postojale su u
Trakiji od sredine osmoga (cf. supra, str. 70), a Ana Komnena spominje ih u
Filipopolu. Ali mora da su ti 'Armenci' i neke jer su esnaest
godina kasnije Filipopola opet otvorili vrata svojega grada neprijateljima
Grka.
3 Vidi D. E. Takela, HtKoraIl!HHT'E rranIlI1KJ1l!l1 11 CeralIlHI1T'E KaTOIlI1l\11 Bb
ITIIOB}.1I1BCKO, S.N.U. (1894), sv. XI, str. 107-8.
4 La Conquete de Constantinople, izdac j preveo E. $','. II (1203-7), (Pariz, 1939),
str. 210. Kao ishod dodira kri:i.ara s balkanskim ina zi 'P(JDlicani', 'Po-
pulicani', 'Publicani', itd. su se od ":vanaestoga da l'i se
233
njihovu prisutnost u tom gradu ranije Ana Komnena,
a mi nemamo razloga pretpostavljati da je bogumilska zajednica u Fi-
lipopolu tijekom dvanaestoga Stoga je vjerojatno da su
bogumili kao i podupirali Kalojana protiv Franaka, koji su po-
i ekonomski iskoritvali Trakiju kao i Grci.
l
Villehardouinu je bilo
lako pobrkati te dvije sljedbe zbog velike njihovih doktrina.
Kalojanova popularnost bugarskim hereticima poneto je
nalik na vJerojatne odnose Samuila i bogumila.
2
Oba bugarska
vladara pobunila su se protiv Bizantske crkve i Drave pa su sljedstveno
tomu promicali politiku vjerskoga nacionalizma.
3
Ta je politika mogla
jedino uspjeti ako se razne vjerske i stranke zbiju oko vlade i
cementiraju svoje jedinstvo mrnjom prema Bizantu. Tako
su i Samuilo i Kalojan sigurno traili potporu bugarskih bogumila, koji
su, koliko moemo odgovorili na njihov poziv. Njihov motiv
da podupru vladu bio je u biti jer u drugim vremenima,
kada nisu mogli nikakvu prednost takvom politikom ili kada se
Bugarskom vladalo po bizantskim oni nisu oklijevali
vati neposlunost.
4
Svi ti koji su pogodovali irenju hereze tijekom prvih
dvadeset godina Drugoga bugarskga carstva - nacionalna mrnja prema
Grcima, napetosti proistekle iz stalnih ratova, vjerska snoljivost bugar-
skih vlasti - objanjavaju porast bogumilstva za vladavine Ka-
lojanovoga nasljednika Borila (1207.-18.). Boril je uzurpirao prijestolje i
francuske i engleske katare. Vidi Schmidt, op. cit. sv. II, str. 280-1; S. Run-
ciman, The Medieval Manichee, str. 121-3.
Pogodinova izjava, koju ponavlja (op. cit. str. 125) da su 'Fili-
popol Kalojanu bogumili' (MCTOpHJI EOJIrapHH, str. 82) nije
a ta je pogreka opet nastala zbog nesposobnoti razlikovanja bogumila i

2 Cf. supra, str. 153-155.
3 Kalojanova pobuna protiv Bizantske crkve navela ga je da potrai priznanje za svoju
vlast od Rima. pregovori Kalojana i pape Inocenta III. imali su za
ishod davanje palliuma bugarskom primasu (1203.) i krunjenje bugarskoga vladara
koje je obavio papin legat u Trnovu (1204.). taj privremeni crkveni savez
s Rimom, temeljen na potpuno motivma, nije imao velike posljedice za
Bugarsku. Vidi Spinka, op. cit. str. 102-6.
4 Cf. supra, str. 142.
234
prisilio Kalojanovoga zakonitoga nasljednika, Ivana Asena II. da potrai
u Rusiji. Cijela njegova vladavina odraava taj nezakoniti dola-
zak na prijestolje: njegov poloaj na prijestolju nije nikada bio siguran, a
nezadovoljni i elementi stalno su radili na njegovom svr-
gavanju; jedan od njegovih je Makedoniju iz njegovoga
kraljevstva; na koncu su pristalice Ivana Asena II. zbaciH i oslijepili Bo-
rila.
Bogumili su bili glavnim Borilovim protivnicima. Njihova
ponovna pojava u bugarskoj povijesti trinaestoga po-
dudara se s dobom kada se hereza irila po cijeloj junoj Eu-
ropi, od Crnoga mora do Pireneja.
l
Borilova vladavina je po
najranije poznatom i najvanijem zakonodavstvu koji je usvojila Bugar-
ska crkva protiv bogumilskih heretika. Ti zakoni, izdani 1211. vremen-
ski se podudaraju s mjerama koje je papinstvo poduzimalo da suzbije
albigensku herezu u junoj Francuskoj.2 Izgleda prirodno uspostaviti
vezu ta dva osobito u vidu poznate namjere
Inocenta III. da iskorijeni sve hereze u Europi. Neki znanstvenici misle
da je Boril progoniti bogumile u svojemu carstvu pod izravnim
pritiskom pape.
3
Njihovu hipotezu donekle da je
1206. papa poslao jednoga kardinala u Bugarsku u nepoznatu misiju.
4
kao to vidjeti, Boril je svoje mjere protiv bogumila pro-
vodio prema crkve i po svome su se obiljeju bitno
razlikovale od inkvizicijskih papinskih metoda, to pokazuje da latinsko
nije izravno nadahnulo protubogumilsko zakonodavstvo.
Sabor sazvan u Trnovu ll. 1211. osudio je doktrine bogu-
mila i drugih srodnih sljedbi, anatemizirao njihove i propisao
kazne za njihove pristalice. Zapisi toga sabora su u bugarskom
rukopisu iz Sinodikonu cara Borila.
5
Uvod opisuje
proces bogumilima kako slijedi:
Cf. supra, str. 161.
2 Vidi A. Luchaire, Innocent III et la Croisade des Albigeois (Pariz, 1905), str. 115 et
seq.
3 Vidi M. S. Drinov, MCTOpH'IeCKH rrp1>fIIe):l'b Ha 6'bJlrapCKaTa l\'bpKBa, str. 83; M. G.
Popruenko, CHHO):lHK l\apJl Eopl1ca, I.R.A.I.K. (1900), sv. V, Dodatak, str. 67-8.
4 Vidi Chronicum Alberici monachi, M.G.H., Ss. sv. XXIII, str. 886, ad an. 1206.
5 Rukopis Sinodikona M. G. Popruenko je tri puta: (1) CI1HO):lI1K l\apJl
235
'Nakon nastupanja na prijestolje ... vrlo pobonoga cara Borila, iknula je
poput zloga trnja triput prokleta i omrznuta bogumilska hereza, su
bili najpodliji pop Bogumilom i njegovi ... Kada je doznao za to, vrlo po-
boni car Boril razjario se boanskim arom i poslao ljude da pokupe heretike
iz cijeloga njegovoga carstva poput kukolja u snopovima. Onda je sazvao sabor.
Na njemu su se okupili svi episkopi [u zemlji]' monasi, kao i svi bojari
i mnotvo drugoga pula. Kada je car vidio da su se svi zajedno okupili, on je
izaao, odjeven u svjetlogrimizne halje, i zasjeo na svoje mjesto u jednoj od ve-
likih crkava [u Trnovu]. nad okupljenim sudom, zapovijedio je da
se bezbotva dovedu pred sabor. Nije ih odmah optuio, se posluio
velikim lukavstvom: rekao im je da odbace svaki strah i da smjelo priznaju svoj
bezboni nauk, a oni, se da zavesti cara i one oko njega, podrobno
su izloili svoju ozloglaenu herezu. Svoje su argumente poduprli mnogim ci-
tatima iz Svetoga pisma, ali car i oni uz njega mudro su ih ispitivali dok nisu
razodjenuli njihova ne slavna mudrovanja. Onda je heretike uhvatila panika i
utjeli su poput riba. Poboni car, vidjevi da su se oni potpuno posrami1i ...
ispunio se i naredio da se i one koje su zaveli
Kada su to vidjeli, neki od heretika vratili su se Univerzalnoj crkvi,
oni koji se nisu podvrgnuli Pravoslavnom saboru poslani su u zatvor ili su dru-
kanjeni.'!
Podaci iz Sinodikona odbacuju pretpostavku da je latinsko
sto odigralo bilo kakvu vanu ulogu na Trnovskom saboru. Sinodikon je
prvo sastavljen na a kasnije preveden na bugarski po Borilovoj
naredbi.
2
Osobito je naglaeno pravoslavno obiljeje Sabora. Predgovor
Eopl1ca 111111 Eopl1l1a, f.R.A.I.K. (Odesa, 1896), sv. II, Dodatak, str. 1-82; (2) CI1HOJ\I1K
l\ap51 Eopl1ca (Odesa, 1897); (3) CI1HOAI1K l\ap51 Eopl1l1a (Sofija, 1928) (E'bl1fapCKI1
CTapI1HI1, sv. VIII). Ovo izdanje, temeljeno na ranijim prepisima Palauzova i Drino-
va, je i najpotpunije, a sadri i prikaz povijesti Rukopisa (str. xix-xxvii).
Vidi analizu Popruenkova Sinodikona u I.R.A.I.K. (1900), sv. V, Dodatak, str.
1-175). Glavni nedostaci toga korisnoga djela su to ono nije jasno iznijelo
razliku bogumila i drugih sljedbi koje su anatemizirane u Sinodikonu, te
njegovi neutemeljeni u svezi bogumiIske etike. Neke vane vidove Sinodi-
kona je T. Florinskij (K Borrpocy o 60rOMl1l1aX, S.L., St Petc:rsburg, 1883,
str. 33-40).
Sinodikon, Popruenkovo izdanje, 1928, str. 77-80. Dalja na Sinodikon
preuzeta su iz toga izdanja.
2 IToBel1"B 6I1arO'lbCTI1BbII1 l\apb EOpl1l1b rrp"Brrl1CaTI1 C'b60PHI1Kb WT rp'b'lbCKarO Ha
611'brapCKbII1 CBOI1 513bIKb. (Sinodikon, str. 80).
236
Sinodikonu sadri tri upute na ovaj 'Pravoslavni sabor' (rraBoclIaBHbIM
C'b6op'b) i navodi da je on bio prvi takve vrste koji je sazvan u Bugar-
skoj.l Nadalje, njegovo sazivanje i postupak provodili su se prema tradi-
ciji crkve.
2
Sam ga je car sazvao, provodio ispitivanje heretika i
odredio da Sinodikona trebaju dobiti silu zakona. U svojemu preu-
zimanju trostruke funkcije optuitelja i izvrne vlasti, Boril je
slijedio primjere Aleksija Komnena u njegovom ponaanju prema pavli-
i bogumilima
3
i srpskoga velikoga upana Stefana Nemanje, koji
se koncem dvanaestoga vrlo uspjeno s bogumilima
u svojoj zemlji.
4
kazna tvrdokorni m bogumilima bila
je vrlo od metoda koje je rabila latinska inkviZicija. U Pravoslav-
noj crkvi zatvor je bila najtea kazna za herezu, dok se smrtnu
kaznu primjenjivalo samo u vrlo iznimnim okolnostima.
5
ITp1DKJ\e 60 l\apcTBa ero HI1TO>Ke I1Hb C'bTBOPI1 rrpaBoclJaBHbl11 C'b11 c'b60p'b. (Ibid.
str. 80-2).
2 Cf. F. Dvornik, 'The Authority of the State in the Oecumenical Councils', The Chri-
stian East (London, 1933), sv. XIV, br. 3, str. 95-108.
3 Lukavstvo koje se Borilu pripisuje u Sinodikonu, a koje je dovelo do priznanja bo-
gumila koji, izgleda, nisu nita sumnjali, su bili uporabili Aleksije Komnen i
Flavijean od Antiohije (cf. supra, str. 205, br. 3). je objasniti poneto ne-
vjerojatnu kojom je Boril prevario bogumile kao svjesno na one
slavne pretke sa strane kasnijih Sinodikona.
4 Vidi Dodatak IV.
5 Neki znanstvenici, preuzeli su nimalo laskavo spominjanje
Borila u ivotopisu Stefana Nemanje, kOji je napisao njegov sin Stefan
kako bi o estokom progonu bogumila nakon Trnovskoga sabora: 'njego-
va dua nalazila je slatki uitak u prolijevanju krvi svoje rase; on je umorio bezbrOj-
ne druge ljude, kao da je elio unititi i kopno i more.' (afafik, Pamdtky Dfevniho
Pisemnictvi Jihoslovanuv, Prag, 1873, str. 22). Ali to se stajalite ne moe poduprijeti.
Boril je imao mnogo neprijatelja kOji su ga nastojali unititi, i vjerojatno
je morao guenju. Ali ne postoje dokazi za 'blutige
Bogomilenverfolgung' koje mu pripisuje (op. cit. str. 246, b. 27). Jednako
nedokazana je izjava D. Mieva da je nakon Trnovskoga sabora 'uspostavljena neka
vrsta inkvizicije' ( The Bulgarians in the Past, Lausanne, 1919, str. 82), koju
rev opisuje kao 'krvavu' (op. cit. str. 141-2).
Suprotnu pogreku je Blagoev, koji misli da je bogumilstvo bila izmilje-
na etiketa koju je Boril pripisivao svojim neprijateljima. (EeceAaTa Ha
ITpe3BI1Tep K03Ma rrpOTI1B 60rOMI1l111Te, G.S.u., 1923, sv. XVIII, str. 43-4. Blago-
evljevo stajalite o bogumilstvu jo vie potkopava njegove potpuno
237
Sinodikon je jedini izvor kOji nam daje izravno znanje o bogumil-
stvu u trinaestom On je, nadalje, jedan od najpouzdanijih vo-
za te sljedbe, s obzirom da je, kao slubeni dokument
Pravoslavne crkve, temeljen na pomnom i objektivnom
doktrina i dotadanje povijesti bogumila. Materijal koji sadri opsene
je prirode. Onaj njegov dio koji se bogumilstva moe se razvrstati u
tri dijela:
(1) Osuda, u obliku anateme, konkretnih doktrina koje su sigurno
bogumilske. Nekoliko njih pojavljuju se u istom obliku kao i u Besjedi
protiv heretika; naprotiv, druge su, premda ih podaci iz izvora
desetog i jedanaestoga tomu predstavljene u sloenijem
i razvijenijem obliku, kojemu se vidi utjecaj bizantskoga bogumil-
stva.
(2) Druge doktrine ne izvorno bogumilske, ne'go su pri-
padale sljedbama koje su bile u stalnom dodiru s bogumilima. Bogumil-
stvo je vjerojatno usvojilo neke od njih do trinaestoga zahvalju-
razvitku i prilagodljivosti te sljedbe.
(3) Neke osobine koje pripadaju ritualu, organizaciji i po-
naanju bogumilskih zajednica, od kojih neke opet otkrivaju utjecaj bi-
zantskoga bogumilstva.
Treba primijetiti da je Sinodikon najraniji slavenski dokument koji
spominje heretike kao bogumile (6oroMMlIbi) za razliku od 'sljedbenika
bogumilske hereze'.l
Sinodikon daje najjasniji prikaz koji posjedujemo o podrijetlu bogu-
milske sljedbe u Bugarskoj:
'Zato to je na lukavi neprijatelj proirio manihejsku herezu po cijeloj ze-
mlji Bugarskoj, i pomijeao je s mesalijanskom herezom (MaHVlxeVlcKil;H epe3b
pa3c'l>a CM'l>CVlBb ciil; Cb MacalIiaHCKO;J;) neka (Ha'-!VllIHKbI) te hereze budu
prokleti. Neka pop Bogomil - koji je za vladavine Petra, cara Bugarske, usvojio
naravi hereze uslijed njegove prethodno stvorene elje da trai
motive u pozadini svakoga vjerskoga pokreta u srednjom vijeku na Balkanu.
Sinodikon, str. 44, Kozma ih naziva jednostavno hereticima (cf. supra, str. 125-126)
a ivotopisac sv. Hilariona - 60rWMI1lICKbIJI epecl1 rrOKlIWHHVlKbI. (Cf. supra, str. 226,
b.3).
238
manihejsku herezu (BbcrrpieMIIlaro MaHVlxeCKil; ciil; epecb) i koji im je dodao
[tj. tim herezama] vjerovanje da je Krist Na Gospod prividno (Bb rrpVlBVlil:'lm)
od Svete Majke Boje uvijek Djevice Marije, bio prividno raspet i uzaao
u Svome ... tijelu koje je On ostavio u zraku (Ha Bb3il:OYC'l> oCTaBVl) ... , - i svi
njegovi proli i sadanji koje nazivaju apostolima (y'-!eHVll\Vl vl
arrOCTOlIVl Hape'-!eHiVl), budu prokleti (anatema).'l
Ta podjela bogumilstva na svoja dva glavna sastavna dijela, 'ma-
niheizam' (to pavlikanizam)2 i mesalianizam, istovjetna je
s definicijom patrijarha Teofilakta i Ane Komnene.
3
Sinodikon je jedi-
ni izvor koji nedvosmisleno pokazuje da je ta mjeavina pavlikanizma
i mesalianizma postojala u stvari u Bugrskoj prije dana popa Bogumila,
jer je taj heretik samo 'usvojio' te hereze. kristologija koju taj
izvor pripisuje popu Bogumilu doista je pravo obiljeje nauka njegovih
sljedbenika. Ali izjava u Sinodikonu da je pop Bogumil bio prvi koji ju je
usvojio ne moe biti doketizam, kao nska doktrina, bio je
nedvojbeno poznat u Bugarskoj daleko prije vremena toga herezijarha.
Doktrine, koje se u Sinodikonu pripisuju bogumilima, a koje se u
istovjetnom obliku pojavljuju u Besjedi protiv heretika, su odbacivanje
Mojsijeva zakona, proroka iz Staroga zavjeta, kao i crkvi, tradicionalnih
molitvi (s iznimkom Molitve Gospodnje), svetih redova, liturgije, sakra-
menta kria i ikona.
4
Druge su mnogo zanimljivije, jer pokazu-
ju utjecaj bizantskoga bogumilstva. Jedan Sinodikona proklinje
one kOji Sotonu (cataHY) nazivaju stvoriteljem svega vidljivoga svijeta i
kau da je on upravitelj (MKwHwMa) kie i i svega to dolazi iz ze-
mlje.
s
Iako tu doktrinu moemo u skoro istom obliku u Besjedi pro-
tiv heretika,6 Kozma ga samo spominje kao Vraga, dok su izraz Sotona
rabili bizantski bogumilU Utjecaj bizantskoga bogumilstva jo je
u koji anatemizira 'one kOji kau da je Sotona stvorio Adama i
Ibid. str. 42.
2 Cf. supra, str. 192.
3 Cf. supra, str. 119,219.
4 Sinodikon, str. 44-8.
5 Ibid. str. 44.
6 Cf. supra, str. 130.
7 Cf. supra, str. 212.
239
Evu'.! Tu doktrinu o podrijetlu bogumilima ne pripi-
suje nijedan drugi bugarski izvor, su je zastupali, s druge strane, bi-
zanstki heretici dvanaestoga

tomu, Sinodikon
proklinje 'one kOji se pogrdno izraavaju o Ivanu Krstitelju i kau da je
on zajedno sa svojim krtenjem proizaao iz Sotone; i kOji iz toga razloga
izbjegavaju krtenje vodom i krste bez vode, samo Molitvu
Gospodnju'.3 Suprotnost krtenja vodom i krtenja putem Duha,
kao i takozvanoga ili obreda u sljedbu, koji je uklju-
recitiranje Molitve Gospodnje, bizantskim bogumilima pripisuje
Zigaben.
4
Kozma to ne spominje i govori samo vrlo
o bogumilskom odbacivanju krtenja. Stoga je vjerojatno da su bugar-
ski bogumili, koji su u desetom jednostavno odbacili krtenje
vodom kao posljedicu svoga negiranja da materija moe biti sredstvo
do Milosti, razvili sloenije stajalite o krtenju tijekom dvanaestoga
pod utjecajem svojih bizantskih istovjernika; nadalje, kako su
ovi drugi razvili oblik rituala koji vjerojatno nije bio poznat bugarskim
bogumilima u desetom moemo pretpostaviti da je
'krtenje' spomenuto u Sinodikonu bizantskoga podrijetla.
Sinodikon prepoznaje povijesni kontinuitet bizantskoga
bogumilstva i koja su na Trnovskom saboru: jedan od
njegovih anatemizira bizantskoga heretika, Bazi1ija

Nadalje, Sinodikon spominje po imenu neke bugarskih bo-
gumila: popa Bogumila i njegove nasljednike u desetom i jedanaestom
- Mihajla (njegovoga prvoga Teodora, Dobrija, Stefana,
Bazilija i Petra.
6
Jedan prethodni proklinje 'Aleksandra
Avdina i Fotina, Afrigija i Mojsija bogumila ... Petra od Kapadocije, djeda
od Sredeca, Luku i Mandeleja od Radobola'.7 Od heretika pobrojanih u
Sinodikon, str. 44
2 Cf. supra, str. 210-21 l.
3 Sinodikon, str. 46.
4 Cf. supra, str. 217.
5 BacVllIia Bpaqa VI)Ke B1> KWHcTaHTiH1l rpaA1l B1>c1laBlllaro ci;J; Tp1>OKaaHH;J; JI
6orOMVllICK;J;JI epecb npVl npaBoclIaBH1lMb L\apVl KOMHMH1l, aHa<jJeMa. (Sino-
dikon, str. 48).
6 Cf. supra, str. 150.
7 KOBaqa, ABAMHa)Ke VI <PwTVlHa, A<jJpVlria VI Mwvcea 6oroMVllIa ... ITeTpa
KanaAoKiMcKaro, A1lAL\a cp1lAeqbCKarO, JIoyK;J; )Ke VI MaHAellea pa6ollcKaro,
aHa<jJeMa. (Ibid. str. 68).
240
kasnijem samo Mojsija i Petra od Kapadocije! moemo sa sigur-
opisati kao bogumile. Ali kako se cijeli taj odlomak u Sinodiko-
nu odnosi na bogumile, vjerojatno je da su i drugi pripadali toj
sljedbi.
doktrinama nebogumilskih sljedbi u Sinodikonu,
najvanije su one mesalijanaca. Doktrina 'onih koji kau da ena postaje
trudna u svojoj utrobi putem suradnje sa Sotonom koji ostaje tamo sve
do djeteta i koji se ne moe istjerati svetim krtenjem, jedino
molitvom i postom'2 je za mesalijance;3 ipak Sinodikon
nju smjeta bogumilske doktrine. Nadalje, izravno sudjelovanje
Sotone u razmnoavanja se podrazumijeva u vjerovanju da je
Kain iz snoaja Satanaela i Eve i u demonologiji koju Ziga-
ben pripisuje bizantskim bogumilima.
4
Ne moe biti nikakve dvojbe da
su tu mesalijansku doktrinu u Sinodikonu u stvari propovijeda-
li bugarski bogumili u trinaestom Snaan utjecaj koji je mesa-
lianizam imao na bogumilstvo desetoga i dvanaestoga

doveo je do toga da su u trinaestom pravoslavni poistovjetili obje
sljedbe: patrijarh German II. (1120.-40.) pisao je: MuaauAluvwv TWV
BoyoflLAWV
6
Slavenski nomokanon iz 1262. 'mesalijance koje se
sada naziva bogumilima'.7 Izgleda da su do
sve razlike njima.
8
Jo jedan nauk u Sinodikonu, a kOji se ne pripisuje
bogumilima jest poricanje tijela.
9
U suvremenim
krugovima ta je doktrina prolazila kao idovstvo, koje je bilo
raireno u Makedoniji zbog blizine Soluna, velikoga idovskoga sredita
u srednjem vijeku.
1O
Vjerojatno je da su bogumilstvo i idovstvo imali do-
o Petrovoga naslova djed raspravljamo dolje (str. 242-243).
2 Ibid., str. 44-6.
3 Cf. supra, str. 59-60.
4 Cf. supra, str. 211, 214-215.
5 Cf. supra, str. 121-122, 134, 142-143,223.
6 Epistula ad Contantinopolitanos contra Bogomi/os (Ficker, Die Phundagiagiten, str.
116).
7 Cf. supra, str. 168, b. 3.
8 Cf. infra, str. 254.
9 Sinodikon, str. 70.
10 Vidi B. Melioranskij, K MCTOPVll1 ABM)KeHMti B MaKeAoHVIVI B
XIV BeKe: Sbornik statey v chest' F. F.. Sokolova (St Petersburg, 1895), str.
241
dirne u trinaestom osobito zbog toga to oboje postati
predmet progona u Poricanje tijela u skla-
du je s bogumilskom osudom materije, a Eutimije od Akmonije doista to
pripisuje tim hereticima.!
podaci iz Sinodikona iznose na vidjelo nekoliko zani-
mljivih osobina u ivotu bogumilskih zajednica u trinaestom
koje ne nalazimo u ranijim izvorima. tima je praksa recitiranja
Molitve Gospodnje koja se pripisuje bogumilima 'gdje god se oni
(Ha npJ1KJIIOQJ1BllIJ1M OI M"BCT"B).2 koji moemo iz toga
jest da bi se neki bogumil koji je putovao u doba namijenjeno
molitvi, zaustavio i molio pokraj puta. Kozma i Zigaben da
su bogumili odreditli sate u danu za molitvu.
3
Za one bogumile koji su
ostali kod u tim satima, bila je propisana moli-
tva. Ti su se molitveni sastanci, prema Sinodikonu, odravali i bili
su oblikom rituala: jedna od odredaba koja
se izravno odnosi na bogumile proklinje 'njihove susre-
te, tajnovitosti i kodna Nemamo obavijesti o naravi tih
sastanaka; ali po oskudnim podacima iz bizantskih izvora, oni
su se vjerojatno sastojali od zazivanja Trojstva i recitiranja Molitve Gos-
podnje s propisanim padanjima
5
Nijedan drugi izvor ne optuuje
bogumile za sastajanje u trinaestom kada su vlasti budno
pazile na opasnost od te sljedbe, potajni sastanci bili su nedvojbeno oso-
bito potrebni da bi se izbjeglo otkrivanje, a bogumili su bili uvijek vjeti
u prikrivanja.
Osobito zanimljiv odlomak Sinodikona je kratka anatema na 'djeda
Sredeca'7 Sredec je bio srednjovjekovni naziv za grad Sofiju.
naslova 'djed' najbolje se moe shvatiti iz latinskih izvora dva-
naestoga i trinaestoga
62-72. Cf. supra, str. 92, b. 1.
Cf. supra, str. 185, b. 4.
2 Synodicon, str. 46.
3 Cf. supra, str. 140-141,218.
4 Synodicon, str. 42.
5 Cf. supra, str. 186.
6 Pselova tvrdnja da su se trakijski euhiti u jedanaestom uputali u
orgije ne moe se, kao to smo vidjeli, odnositi na bogumile.
7 Cf. supra, str. 240. Cf. Florinskij, op. cit. str. 33-40.
242
Biljeka u karkasonskom rukopisu knjige Liber Sancti Johannis, jed-
ne od glavnih knjiga o talijanskim i francuskim katarima, kae: 'hos est
secretum haereticorum de Conc6rezio portatum de Bulgaria Nazario
suo Episcopo, plenum erroribus.'! Ivanov je uvjerljivo pokazao da je ta
knjiga bogumilskoga podrijetla i da je prevedena na latinski iz danas
izgubljenoga staroslavenskoga izvornika.
2
Toga Nazarija, vanu
osobu bugarskim bogumilima, spominje i Reinerius Sa-
cchoni, kOji ga je osobno poznavao: 'Nazarius vero quondam eorum epis-
copus et antiquissimus coram me et multis aliis dixit, quod B. Virgo fuit
Angelus et quod Christus non assumsit animam humanam, sed angeli-
cam, sive corpus coeleste. Et dixit quod habuit hunc errorem ab episcopo
et filio majore Ecclesiae Bulgariae jam fere elapsis annis LX.'3 Reinerius
je pisao oko 1250.
4
pa se stoga njegova veza s Nazarijem mora datirati
u prvu polovicu trinaestoga u doba kada je i sam bio pataren-
ski u Lombardiji. Nazarijevo u bugarsku bogumilsku
sljedbu, koje se, prema Reineriusu, dogodilo oko ezdeset godina ranije,
moemo stoga datirati u drugu polovicu dvanaestoga Doktrina
koju je Nazarije je poznati doketizam, jedan od glavnih
ka bogumilske vjere.
Reinerius tako spominje tri naslova koja su, kako on tvrdi, postojala
kod bugarskih bogumila koncem dvanaestoga i u trinaestom
'episcopus', 'antiquissimus' i 'filius major'. Prva dva su vjerojatno sinoni-
mi, jer se primjenjuju na istu osobu i oba najvii rang u danoj
hijerarhiji. Naslov 'episcopus' dobio je i Niketa Carigradski 1167. godine.
5
To dovodi do pitanja: jesu li ti naslovi pripadali u stvari
bugarskih bogumila i, ako jesu, koji bi bili njihovi staroslaven-
ski ekvivalenti? smo pokazali kako nema temelja za tvrdnju da je u
Vidi J. Benoist, Histoire des Albigeois et des Vaudois, sv. I, str. 296.
2 Op. cit. str. 65-72.
3 Summa de Catharis et Leonistis: Martene et Durand, Thesaurus novus anecdotorum,
sv. V, stupci 1773-4. Cf. Moneta of Cremona (Adversus Catharos et Valdenses, izd.
T. A. Ricchianius, Rim, 1743, knj. III, pogl. II, str. 233): 'Sclavi... dicunt, quod Deus
pater justorum tres Angelos misit in mundum: Unus ex eis formam mulieris accepit
in mundo isto; et hic dictus est Maria. Alii vero duo viriles formas sumpserunt,
scilicet Christus et Johannes Evangelista.'
4 Ibid, stupac 1775.
5 Cf. supra, str. 162.
243
desetom i jedanaestom postojala redovna hijerarhija bu-
garskim bogumilima. Izgleda da su sljedbenici i neposredni nasljednici
popa Bogumila organizirali sljedbu na demokratskim Bazilije,
bizanstkih bogumila koncem jedanaestoga i dvanaesto-
ga bio je okruen s dvanaest 'apostola', a taj je isti naslov
kod bugarskih heretika u trinastom u Sinodikonu.
l
Ali latinski
izvori iz dvanaestoga i trinaestoga primjenjuju izraz 'Ecclesia'
na bogumilsku zajednicu u Bugarskoj;2 istodobno se pojavljuje pojam
'Ordo' kao sinonim za 'Ecclesia'.3 Moglo bi izgledati da su ti izrazi, primi-
jenjeni na bogumilske zajednice, izmiljeni, jer su latinski pisci bili samo
neizravno upoznati s bugarskim hereticima i bili su skloni
ih prema svojem poznavanju zapadnih katara i patarena, koji su u imali
dobro organizirane zajednice, po uzoru na Rimsku crkvu.
4
Ipak postojanje organizirane hijerarhije bugarskim bogu-
milima od sredine dvanaestoga je prima facie vjerojatna pret-
postavka. Nije vjerojatno da je bogumilska sljedba mogla tako uspje-
no preivjeti prozelitizma, potiskivanja i progona koje
su protiv nje poduzimali predstavnici Pravoslavne crkve, da je njezina
organizacija bila slaba ili Nadalje, da bi se odoljelo raznim
interesima unutar sljedbe i opasnosti od shizmi, kOji su redovito prisutni
u svim pokretima, bilo je nuno prihvatiti snanu vlast
i hijerarhiju. Moemo pretpostaviti da je bogumilska sljedba, kako bi
se borila protiv Pravoslavne crkve, bila prisiljena usvojiti oruja svojega
neprijatelja: najdjelotvornije od njih je bila centralizirana crkvena orga-
nizacija, koje se model mogao u Bizantu. Stoga je vrlo vjerojatno
da su bugarski bogumili, koji su tijekom dvanaestoga od Bizan-
ta posudili nekoliko novih obiljeja u svojoj doktrini i ritualu, iz istoga
izvora preuzeli stroiju organizaciju svojih zajednica i redovnu
hijerarhiju, isto onako kao to su katari i patareni za vlastitu organizaciju
mnoge od Rimske crkve. Nije nerazumno tvrditi da
su se pojmovi 'Ecclesia Bulgariae' i 'Ordo de Bulgaria' bugarskim
hereticima pojavili kao ishod prodora bogumilstva u Carigrad.
l Cf. supra, str. 201, 238.
2 Cf. supra, str. 161 et seq.
3 Vidi P. Limborch, Liber Sententiarum Inquisitionis 7holosanae (Amstelodami,
1692), str. 126: 'ordinem sive sectam'.
4 Vidi Schmidt, op. cit. sv. II, str. 139-50.
244
To govori da naslovi 'episcopus', 'antiquissimus' i filius major', koje
su latinski pisci davali vanim bogumilima, nisu izmiljeni. Nadalje,
katarima ipatarenima 'episcopus' je bio nositelj vrhovnoga polo-
aja u crkvenoj hijerarhiji.
l
U bosanskoj Patarenskoj crkvi, na koju su u
mnogim pitanjima utjecali bugarski bogumili,2 a koja za sadanju svrhu
moe posluiti kao veza bogumila i katara, postojao je isti na-
slov, a latinskom izrazu 'episcopus' odgovarao je staroslavenski 'djed'.3
Izgleda opravdano da su 'episcopus Ecclesiae Bulgariae', koje-
ga spominje Reinerius, i sam Nazarije, nosili naslov 'djeda' i da je 'djed
Sredeca' spomenut u Sinodikonu bio poglavar bogumilske zajednice u
Sredecu; prema analogiji s bosanskim 'djed', on je mogao
biti vrhovni bugarskih bogumila, iako to ne moemo tvrditi sa si-


'Filius major', s druge strane, zauzimao je drugi poloaj u hijerar-
hiji katara i patarena. U Bosni je bio poznat kao 'goSt'.5 Taj slavenski na-
slov ne spominje nijedan bugarski izvor, ali, po analogiji s onim 'dje-
da', moemo razumno da je naslov koji je kod bogumila bio
ekvivalentan naslovu 'filius major' bio u stvari 'gost'. to se naslo-
va 'antiquissimus', to ga Reinerius pridaje Nazariju, iako bismo ga zbog
njegove etimologije mogli povezati s izrazom 'ancianus' katara i 'starac'
bosanskih patarena,6 on se vjerojatno odnosi na bogumilskoga 'djeda':
teko da bi Reinerius Nazariju istodobno dodijelio dva naslova koja od-
govaraju dvama poloajima u bogumilskoj hijerarhiji; nadalje,
'antiquissimus' i 'djed' oba podrazumijevaju pojam 'starijega', a ovaj prvi
Reinerius je vjerojatno rabio kao nadopunu pojmu 'episcopus', to je bio
zapadni naslov i vjerojatno nepoznat bugarskim bogumilima.
l Schmidt, ibid. str. 142.
2 Vidi Rad, VII, str. 163 et seq.
3 Ibid. str. 184.
4 Sindikon je prvi put objavio N. Palauzov 1855. (Vremennik Imperatorskoga Moskov-
skogo Obshchestva Istorii i Drevnostey Rossiyskikh, sv. XXI, Moskva), ali u nepotu-
nom obliku koji nije sadravao spominjanje 'djeda Sredeca'. kOji je poznavao
Sindikon samo iz toga izdanja, nije bio upoznat s tom vrijednom obaVijesti, koju je
prvi otkrio Florinskij 1883. (Cf. supra, str. 235, b. 5.)
5 Vidi Schmidt, ibid.; ibid.
6 Vidi Schmidt, ibid. str. 144-5; loe. cit. str. 185.
245
odnos bogumilskim zajednicama u Bugar-
skoj nije vrlo jasan. Jedina obavijest o tom predmetu dolazi iz jednoga
latinskoga izvora. Niketa, 'episkop' Carigrada,
1167. godine saborom katara u Saint-Felix de Caramanu blizu Toulou-
sea odgovarao je na pitanja svojih zapadnih istovjernika o organizaciji
crkvi. Odgovorio je ovako: 'Ecclesiae Romanae
et Drogometiae et Melenguiae et Bulgariae et Dalmatiae sunt divisae et
terminatae, et una ad alteram non facit aliquam rem ad suam contra-
dictionem, et ita pacem habent inter se: similter vos facite.'l Ta
decentralizacije i uzajamne suradnje, koja su izgleda postojala u dvanae-
stom raznim zajednicama na Balkanu, govore
o nekim temeljima organizacije. Ali nedostaju po-
daci o tome.
Pitanje o kojem se puno raspravljalo, usko povezano s problemom
bogumilske hijerarhije, je jesu li se katari, patareni i bogumili pokoravali
vrhovnom 'papi'. Schimdt je sakupio sve podatke iz sredno-
vjekovnih latinskih izvora koji izgleda postojanje takvoga do-
stojanstvenika.
2
Uvijek se govorilo da 'papa' ima svoje sjedite
u Europi - u Bugarskoj, prema nekim izvorima - u Cari-
gradu, prema drugima. Ovaj drugi jest onaj Nikete Carigradskog,
koji se u zapisima sabora u Saint-Felix de Caramanu naziva 'papa hae-
reticorum'. Prvo stajalite sadrano je u pismu Konrada od Marburga,
papinoga predstavnika i kasnijega inkvizitora u napisanom
1223.: 'ille homo perditus est, qui extollitur super omne quod coli tur, aut
quod dicitur Deus, jam habet perfidiae suae praembulum haeresiarcha,
quem haeretici Albigenses Papam suum vocant, habitantem in finibus
Burgarorum [sic], Croaciae et Dalmatiae juxta Hungarorum nationem.'3
Postojanje vrhovnoga bogumilskoga 'pape' katkad se u skorim
vremenima.
4
Notitia concilabuli apud S. Felicem de Caraman, sub Papa haereticorum Niquinta
cele brati, u M. Bouquet, Recueil des histoires des Gaules, Pariz, 1806, sv. XIV, str.
448-50.
2 Op. cit. sv. II, str. 146-7.
3 Epistolae Gervasii Praemonstratensis Abbatis, ep. CXXIX: u C. L. Hugo, Sacrae An-
tiquitatis Monumenta, sv. I, str. 116.
4 Osobito F. Legge (,Western Manichaeism and the Turfan Discoveries', IR.A.5. 1913,
246
Ali ugledni znanstvenici odbacili su tu teoriju. Schmidt je, nakon
pomnoga svih vanih izvora, da je 'papa'
potpuno izmiljeni lik.l koji je bio istoga miljenja, istaknuo je da
su prema samome Niketi balkanske zajednice bile organizi-
rane na temelju, koji sam po sebi
vrhovne sredinje vlastU
Vrijedna naznaka koje se hijerarhije bogumila u trinaestom
koju daje Sinodikon cara Borila, jedina je obavijest koju o tom
predmetu moemo dobiti iz bugarskih izvora. vrijednost Sino-
dikona kao povijesnoga dokumenta lei u da se on ne
va, poput drugih izvora o bogumilima, na izlaganje njihovih pogreaka
u pitanjima vjere i morala, prikazuje organizaciju i sljedbe i
drutveno ponaanje njezinih
Jedan drugi Sinodikona koji moemo shvatiti kao opis bo-
gumilskih proklinje one 'koji na Ivana Krstitelja, 24.
lipnja, prakticiraju magiju (BlI'blllBeHia) i skupljaju plodove i te izvo-
de prljave misterije poganskim obredima (CKBp'bHHaa TBOP5ITb
TaMHcTBa M elIlIMHCT13M clIY:>K613 IIop;6Haa)'.3 Aluzija je to na poganski
festival 'J1BaH'b-p;eHb' ('Ivanje'), kOji juni Slaveni jo i danas slave.
4
Mje-
sto koje ta zauzima u Sinodikonu u dijelu koji se bavi bogumil-
skim doktrinama govori, osim ako nije kasnije umetnuta,5 da su Oci iz
Trnova prepoznali vezu toga poganskoga obreda i
sljedbe. To nije jedina naznaka veze poganstva i hereze u Bugar-
skoj.6 Izvori povezuju, osobito bogumile, koji su uvijek imali bliske
dodire s masama, sa svime to se smatralo praznovjerjem ili ma-
gijom i s ostacima poganstva? ne moemo
str. 73), koji navodi da se 'govori kakao je cijela juna Europa podijeljena na mani-
hejske biskupije kojih su se biskupi pokoravali manihejskom papi sa sjeditem u
Bugarskoj'.
Ibid. str. 145-50. Cf. J. Guiraud, Histoire de I'Inquisition au Moyen Age (Pariz, 1935),
sv. I, str. 232-4.
2 O. cit. Rad, sv. X, str. 185-6.
3 Sinodikon, str. 44.
4 Cf. supra, str. 76, b. 2.
5 To je Puechovo miljenje (op. cit. str. 344, b. 1.)
6 Cf. supra, str. 103.
7 Vidi M. G. Popruenko, CI1HO)'V1K L\ap51 DopIKa, f.R.A.I.K (1900), sv. V, Dodatak,
247
biti sigurni jesu li bogumili prilagodili poganske obrede vlastitim dok-
trinama, ili je njihova povezanost s poganstvom bila prirode,
temeljena na potrebi borbe protiv neprijatelja - Pravoslavne
crkve. Ova druga alternativa je moda vjerojatnija.
Sinodikona mogli bi se odnositi na bogumile: 'neka
budu prokleti oni koji putem magije ili trava, vrajega ili
otrova pokuavaju nakoditi caru, kojega je Bog pomazao ... Neka budu
prokleti oni kOji pomau lopovima, ubojicama, razbojnicima i drugim
takvim ljudima.! Popruenko, se na Kozminu izjavu da su
heretici poticali narod na neposlunost, je da su bo-
gumili ti disidentski elementi koji se anatemiziraju u Sinodikonu.
2
Me-
to je krajnje i ne u obzir da
dvije zadnje nisu u dijelu dokumenta koji se bavi
bogumilima, dokazi za Popruenkovu tvrdnju sasvim su nedovoljni.
Premda su se bogumili suprotstavljali sredinjoj vlasti za Borilove vlada-
vine, bilo je mnogo drugih nezadovoljnih i dijelova zajed-
nice koji su nastOjali svrgnuti cara.
3
Zapaena karakteristika Sinodikona cara Borila jest, da je u njego-
vim protiv bogumila odsutno bilo kakvo spominjanje njihovo-
ga Konkretno, bogumile se ne optuuje niti da odbacuju
brak, niti da jedenje mesa. Iz te Popruenko je izveo
neopravdani da su na Trnovskom saboru samo dok-
trine bogumila, dok je Crkva njihovo moralno ponaanje drala nekod-
ljivim i na njega je gledala s

To proizvoljno
odvajanje etike od doktrine pokazuje stajalita Pravoslavne
crkve prema herezi. Crkva je uvijek smatrala bitno ,alnim asketstvo bo-
gumila, kao i svih sljedbi, koje se temelji na mrnji prema
materiji i odricanju njezinoga putem Milosti, bez obzira na
njegovu izvanjsku s asketstvom. Upravo iz toga ra-
zloga Crkva nije nikada prestajala sve hereze. Od-
str. 168-9; M. S. Drinov, IQ)!(Hble ClIaBJlHe M BM3aHTMJI, str. 74-5; P. Kemp, Healing
Ritual, str. 159-78.
Sinodikon, str. 74.
2 Loc. cit. str. 169-70.
3 Cf. supra, str. 235.
4 Loc. cit. str. 164-6.
248
sutnost bilo kakve osude bogumilske etike u Sinodikonu moemo obja-
snitit prirodom toga dokumenta. To nije djelo protiv bogumi-
la poput Besjede protiv heretika, doktrinarni za uporabu
crkvenim vlastima. Po svome obliku - saetim anatemama pogodnim
za u javnim prigodama - ono je u tradiciji bizantske Sino dike koja
je pruala gotove formule za anatemiziranje doktrina prolih i
suvremenih heretika, koje se provodilo u pravoslavnim prvostolnim cr-
kvama na prvu nedjelju u korizmi. Pratip svih takvih je Sino-
dikon za nedjelju pravoslavlja, kOji sadri niz anatema glavnih doktrina
bogumila, ali ne spominje njihov nauk.!
Sinodikon cara Borila sadri jedan od najpotpunijih prikaza koje
posjedujemo o bogumilskoj sljedbi. Svoju potpunost moe zahvaliti
njenici da on spaja ishode izravnoga promatranja sljedbe s onima ranijih
istraivanja bugarskih i bizantskih crkvenih ljudi, osobito, kao to je PO-
pruenko pokazao, Kozme i Eutimija Zigabena. Besjeda protiv heretika,
koje je autor imao bliske dodire sa ivotom i bogumila, mo-
gla je priskrbiti mnogo obaVijesti iz prve ruke. Ona je vrlo rano postala
popularna junim Slavenima, a bugarski crkveni ljudi bili su si-
gurno dobro upoznati s njom trinaestoga

Panopiia
Dogmatica, kao najpotpuniji prikaz bogumilskih doktrina i izvor za sve
kasnije protubogumilske publikacije, nuno je utjecla na Sinodikon. PO-
Sinodikon za nedjelju pravoslavlja (prva nedjelja u korizmi) izdao je F.r. Uspenskij
(Zapiski imperatorskogo novorossiyskogo Universiteta, Odesa, 1892, sv. LIX, str. 407-
502). Ta temelji se na izvornom dokumentu sastavljenom nakon Sedmoga
ekumenskoga sabora i usmjerenoga protiv ikonoklasta, a koji je prOiren tijekom
jedanaestoga protiv bogumila pridodani su po naredbi Aleksija
Komnena. Dodatne pridodane su tom Sinodikonu u dvanaestom i
estom Vidi A. Petrovskijev 'AHa<jJeMa' u Pravoslavnaya Bogoslov-
skaya Entsiklopediya (izd. A. P. Lopuhin; St Petersburg, 1900), sv. I, str. 679-700.
Drugi jedan bizantski dokument oblika Sinodikonu cara Borila je zbirka
formula koje su trebali recitirati oni bogumili koji su bili primljeni u
Crkvu. Taj je dokument, koji vjerojatno datira iz vladavine Ivana Komnena, izdao L.
Tha1I6czy, 'Beitrage zur Kenntniss der BogomilenIehre: Wiss. Bosn. Herz. 1895,
sv. III, str. 360-71) pod naslovom: f1uCJapiic; aipeCJewC; 1WV I10Y0f1[AWV
Tn TOU Geou npOCJepXOf1EVOUC; ano Mavlxa[wv Kai
Kamyof1EVoUC; Kai Xe[pOVOC; TOt>TWV OVTac;, rrpoCJOExw8al oilTwc;.
2 Vidi Popruenko, loco cit. str. 112.
249
p:uenko da je 1211. godine postojao bugarski prijevod Panoplije,
Ih barem nJezllloga poglavlja protiv bogumila. l
, .. edikti koje je proglasio Trnovski sabor nisu uspjeli uni-
stItI bogumIlstvo u Bugarskoj. Postoje dokazi da je ta hereza bila raire-
na za vladavine Borilovoga nasljednika, Ivana Asena II. (1218.-41.). Za
njegove vladavine Bugarska je postala najsnanija sila na Balkanu. Ivan
I.I. je ono to je bila Simeonova zamisao - ujedinje-
nJe sVIh Juzmh Slavena pod bugarskom unutar okvira Pravoslav-
ne Njegov krunski uspjeh bio je osnivanje autokefaine Bugarske
u Trnovu nakon formalnoga pristanka patrijar-
ha: To Je navelo da odustane od privrenosti Rimskoj stolici
kOJU su IskazIvah njegovi prethodnici Kalojan i Boril. Papa Grgur IX.,
razbijenjen tim bjekstvom i da je bugarski car sklopio savez
carem da. bi unitio Latinsko Carstvo Carigrada, poveo je kri-
zarsku vOjnu protIv Bugarske. Zahtijevao je od kralja Madarske, Bele
IV. da bude njezin Kao dodatni motiv za tu kriarsku vojnu, Grgur
se IX., u svojem pismu Beli i caru Balduinu II. od Carigrada (od
1238.) alio da je Bugarska 'puna heretika' kOji su bili pod izravnom
,Asena 3 se vojska okupila u Madarskoj, ali
mkada mje presla gramcu, Jer Je bugarski car uspjeno izmanevrirao da
njegovi saveznici, Kumani, budu stalna prijetnja Madarskoj i Carigradu.
nam posljednju fazu u povijesnom razvoju bo-
gumIlstva, njegov pad i nestanak u Propadanje
bogumilstva, koje je uslijedilo nakon njegovoga velikoga procvata u Bu-
tijekom dvanaestoga i trinaestoga dogodilo se zbog ne-
kohko unutarnjih obiljeja te sljedbe kao i uslijed prilika toga doba.
svojoj koherentnosti i vanjskoj organizaciji koju je po-
sudIlo IZ Byzantmma, bogumilstvo je uvijek ostalo poneto
hi?oteza temelji se na jednoga srpskoga rukopisa Pa-
n op lt} e u Hilandaru na Gori Atos, koji sadri, po njegovom miljenju,
nekolIko buganzama (ibid. str. 113-15).
2 Vidi op. cit. str. 248-62; Pogodin, op. cit. str. 85-93; Spinka, op. cit. str. 109-
13.
3 Vidi A. Theincr, momenta historica Hungariam sacram illustrantia (Rim,
1859-60), sv. I, str. 160: Perfidus oo. Assanus oo. receptat in terra sua hereticos et de-
fensat, quibus tota terra ipsa infecta dicitur et repleta.'
250
hereza, vrlo promjenjiva i prilagodljiva okolnostima. Ta osobitost, koja
je njegovim neprijateljma krajnje oteavala borbu protiv njega, te stoga
opasnost koju je bogumilstvo predstavljalo Crkvi, postala je
kasnije izvor slabosti te sljedbe. Za razliku od bogumili nisu
bili sposobni zadrati svojega nauka i s vremenom su od srodnih
sljedbi i pokreta usvojili nekoliko osobina koje su im u bile stra-
ne. Neke od njih nisu mogle a da nemaju tetan na snagu i stabil-
nost bogumilske sljedbe. To se osobito odnosi na mesalijanske elemente,
koji su, izgleda, zauzimali sve vanije mjesto u bogumilskoj doktrini i
etici. Mesalijanska sljedba, kao to smo vidjeli, prodrla je u Bugarsku
tijekom osmoga i devetoga izvrila snaan utjecaj na bogumil-
stvo tijekom uspona te sljedbe u desetom i nastavila je postojati
usporedno s njom u jedanaestom Vjerojatno je koncem dvana-
estoga dolo do spajanja bogumilstva i mesalianizma, koje se
nastavilo kroz cijelo trinaesto i dovelo do potpunoga poistovje-
dviju sljedbi u

sve do
preostala je vana razlika te dvije sljedbe: dok su mesalijance op-
optuivali zbog prakse spolnoga nemorala radi pseudo-vjerskih
motiva, bogumili su bili uvijek zapaeni po svojoj moralnoj strogosti. Ne
moe biti nikakve dvojbe da je ta crta bila izvor velike snage bogumil-
ske sljedbe, jer ona daje ode opravdanje njezinoj tvrdnji da slijedi
istinski ivot i uvelike objanjava njezinu veliku
masama i njezinu pred progonima. do
pod utjecajem mesalianizma, bogumili su potpuno
izgubili svoj puritanski ugled i su ih povezivati s najekstremnijim
oblicima spolnoga iivljavanja. To je nedvojbeno djelomice bilo i uslijed
moralnoga pada u koji je pogodio sve
klase bugarskoga drutva i oslabio otpor bogumila na utjecaj
Cf., Puecha (op. cit. str. 292-303), koji postupnu za-
mjenu pavlikanizma s mesalianizmom kao temeljnim izvorom bogumilstva obja-
njava djelomice subjektivnim dojmOVima i stereotipnim pojmovima srednjovjekov-
nih hereziologa, djelomice vjerojatnom da oni nisu imali vrlo dobro
znanje o mesalianizmu i su mesalijaneima pripisivali doktrine koje su susre-
tali ubogumilstvu. Puechovi argumenti nisu bez teine, ali, mi se, da stvarno
ne pobijaju kumulativne dokaze izvora, koji vrlo snano ukaZUju na sve utjecaj
nekih mesalijanskih doktrina na bogumilstvo.
251
mesalijanskih postupaka. Istodobno, bogumil-
stvo je postajalo sve vie i postupno izgubilo svoju unutarnju
koherentnost.
Ne posjedujemo nikakve obavijesti o bogumilskoj sljedbi u drugoj
polovici trinaestoga Ali moemo sa pretpostaviti da
je sljedba preivjela zakonodavstvo iz 1211. i nastavila cvjetati u Bugar-
skoj. Stanje u zemlji smrti Ivana Asena II (1241.) i uspona na
prijestolje Ivana Aleksandra (1331.) bilo je povoljno za njezin rast: dru-
tveni kaos kOji je nastao nakon smrti Ivana Asena II., nekoliko dinastij-
skih prevrata, prodori Grka, Tatara i Srba, stalna prijetnja Turaka, l mora
da su ohrabrili bogumilski prozelitizam, koji je uvijek bio uspjean u
nemirnim vremenima. Politikom snane centralizacije Ivan Aleksandar
(1331.-71.) uspio je vratiti Bugarskoj na neko vrijeme stupanj
stabilnosti, napretka i ugleda, ali je uglavnom ovisio o svojem
urjaku, srpskom caru Stefanu Duanu, a u intelektualnoj, drutvenoj i
ekonomskoj sferi bizantski je utjecaj bio bez premca.
2
bilo je razdoblje ozbiljne krize za Bizantsku cr-
kvu. nestabilnost, unutarnje podjele u Crkvi i intelek-
tualno i moralno propadanje dijela proizveli su zbrku i ne-
zadovoljstvo narodom. Vie bilo je nesposobno
osigurati pokornost i potovanje. Njihove pastve, neustaljene u miljenju,
uzalud rjeenja za prene duhovne i materijalne probleme, bile
su sklone, u ispunjenom demonologijom i magijom, uhvatiti se
bilo kojega novoga i nauka i najnepravovjernije vrste. U toj
atmosefri duhovnoga raspada, najbolji elementi Crkve okupili su se oko
onih manastira gdje je bila pravoslavne vjere. Velika
monaka obnova u nala je svoj izraz u
kom pokretu, kOji je odigrao sredinju ulogu u povijesti Bizantske i Bu-
garske crkve u i neizravno je povezan s
bogumilstva.
Hezihazam je izraz koji se odnosi na smjer
noga pravoslavnga monatva, koji ima za cilj slijediti kontemplaciju
i sjedinjenje s Bogom unutarnje molitve. Svojstven pravoslav-
Vidi op. cit. str. 263-96; Spinka, op. cit. str.1l3-16 ..
2 Vidi K. PelII1fl103HOe 11 1II1TepaTypHoe ):IBl1)1(eHl1e B DOlIrapl1M B erroxy
rrepe):l Typel.\KI1M 3aBOeBaHl1eM, Universitetskie Izvestiya (Kijev, 1898), str. 29-46.
252
nom monatvu iz i hezihazam je u
stom obnovio sv. Grigorije Sinajski (u. 1346.) na Gori Atos, a
svoje doktrinarno opravdanje dobio je u teolokim radovima sv. Grigo-
rija Palarnasa (u. 1359).1
Nauk hezihasta pobudio je estoko suprotstavljanje u nekim bizant-
skim crkvenim krugovima, te doveo do prijepora koji je bi-
jesnio nekih dvadeset pet godina i zavrio 1368. opravdanjem
hezihazma i kanonizacijom Grigorija Palama sa na saboru u Carigradu.
2
je uvelike bila filozofske naravi, iako su protivnici hezihazma u
stvari napadali kontemplativnu tradiciju pravoslavnoga monatva.
toga suprotstavljanja, kalabrijski redovnik Barlaam i Nikefor
Gregora, nastojali su ocrniti hezihaste ih za mesalianizam,
kojeg se tada dralo istovjetnim s bogumilstvom.
3
Besmislenost te optube je ako se i najmanje pozna nauk sv.
Grigorija Palamasa. Ne samo da on osobito 'proklete mesalijan-
ce [koji] misle da oni njima kOji su vrijedni opaaju bit Boju',4
njegov nauk na fundamentalno suprotstavljenom bilo
kakvoj koncepciji dualizma, da ljudsko tijelo samo po sebi nije zlo i da ga
Izlaganje hezihasta iz prirodno lei izvan dosega ovoga
djela. Na stranicama pOVijesne veze hezihazma s bogu-
milstvom. Postoji vrlo malo prikaza o hezihazmu, Zapadni piSci,
osobito, ponavljaju pristrana miljenja o tom predmetu. M. Jugiejevi
('Palamas' i 'Palamite (Controverse), u D.T.e. sv. XI) najbolje oslikavaju pOVijesnu
pozadinu hezihazma, ali su ozbiljno oslabljeni predrasudama protiv sv.
Gregorija Palamasa. K. PeJIl1f1103HOe 11 1II1TepaTypHoe ):IBl1)1(eHl1e B
DOlIfapl111 (loe. cit.) daje koristan povijesni uvod u hezihazam, ali je posve nea-
dekvatan s teolokoga stajalita. Najbolje prikaze doktrina dali su o.
B. Krivoein (AcKeTI1QecKoe 11 60fOClIoBcKoe yeHl1e CB. rpl1fOpl1J1 IlalIaMbi, Atos,
1935). Seminarium Kondakovianum, Prag, 1936, sv. VIII; engl. pr. Eastern Churches
Quarterly, 1938, sv. III, br. 1-4) i arhimandrit C. Kern ('Les elements de la theologie
de Gregoire Palamas,' In!nikon, Chevetogne, 1947, sv. XX, dijel. 1-2)
2 Vidi M. Jugie, 'Palamite (Controverse)', D.T.e. sv. XI.
3 Barlaam je naslovio svoje djelo protiv hezihasta, oko 1337., Kan':!
MaaaaAlavwv ( vidi Jugie, loc. cit. stupci 1738, 1779). Gregora pie o sv. Grigoriju
Palamasu i njegOVim sljedbenicima: KaKiav trlL KaKi<f llpOaerrEoa\jlAEuaavTo
KaL 1l0AUflOpqJOV. Tiva TauTllv; TWV EUXITWV KaL
MaaaAlavwv. (Historiae Byzantinae, I. XXXII; e.S.H.B. sv. III, str. 396). Na drugom
mjestu on mesalijance i bogumile (cf. infra, str. 254).
4 Homilia XXXV; In .. Domini transformationem, P.G. sv. CLI, stupac 448.
253
Duh jo u ovome ivotu moe preobraziti.
l
Ali ta je optuba zanimljiva
jer oslikava strah kOji su u bogumili i
mesalijanei. Nadalje, namjerno stvaranje zbrke pravoslavnoga
pokreta i ovih hereza moe se objasniti nekim prividnim
njima. Veliku vanost koju su hezihasti pripisivali
unutarnjoj molitvi, njihovi su neprijatelji mogli lako shvatiti da odgova-
ra mesalijanskom stajalitu o molitvi kao jedinoj kadroj istjerati zloduha
iz ivoga Razliku koju je sv. Grigorije Sinajski
8ewp[a (ili uzviene i krajnje svrhe kontemplativnoga ivota, i
ili pripreme, je vrijednost samo relativna, moe se pogreno
kao odbacivanje discipline Crkve, a osobito sakramenata,
kao i nepotrebnih. Hezihasti su da
je najdjelotvornija metoda duhovnoga napredovanja stalno ponavlja-
nje 'Isusove molitve ('Gospodine Isuse Kriste, Sine Boji, smiluj se meni
greniku.') neka se sveti ime tvoje! .. Oprosti nam grijehe nae .. .');
bogumili su drali da su sve molitve osim Molitve Gospodnje 'brblja-
nje'. Antihezihasti bi bitno kontemplativnu prirodu hezihazma mogli
usporediti s potpunim odbacivanjem rada to su propovijedali
mesalijanci i bogumili. te su sljedbe dijelile monako obiljeje
hezihazma: i mesalijanci i bogumili su mnoge pristalice u ma-
nastirima, kOji su bili sredita hezihazma, a u sto-
kao to vidjeti, bogumilska hereza proirila se na Goru Atos,
uporite hezihazma.
U tim prijeporima protivnici hezihazma, a osobito Nikefor Grego-
ra, mesalianizam i bogumilstvo. To vidjet
nalazi se u svim izvorima iz kOji se bave tim
sljedbama. Izgleda neprijeporno da je dotad nestalo svake razlike
njima.
U prvoj polovici prije izbijanja
prijepora, mesalijanska ili bogumilska hereza prodrla je na Goru Atos,
svetie pravoslavlja. Za to imamo dokaze Nikefora Gregore
2
i autora bu-
garskoga itija svetoga Teodosija Trnovskog,3 od kojih obojica poistovje-
l Vidi Krivoein, op. cit.
2 Hist. Byzantinae, CS.H.B. sv. II, str. 714, 718-20, 876.
3 )KHTie H )f(H3Hh rrperr0):106Haro WTI.\a Harnerw <t>eo):1ociJl, H)f(e Bb TepHoB't
254
bogumilstvo s mesalianizmom. Prema ovom posljednjem izvoru,
ta je hereza dola na Svetu goru iz Soluna. irenje bogumilstva iz njego-
voga uporita u Makedoniji prema Solunu bilo je nedvojbeno olakano
prirodnim putem uz rijeku Vardar, glavnu ilu kucavicu koja je povezi-
vala Makedoniju s Byzantiumom (Carigradom). Solun, s druge strane,
bio je glavna veza manastira na Gori Atos i vanjskoga svijeta;
monasi bi povremeno taj grad da obnove svoje zalihe ili vode
poslove. Vjerojatno se u tim okolnostima, prema itiju sveto-
ga Teodosija, broj monaha s Atosa, tijekom njihova boravka u
Solunu, zatrovao neke opatice, Irene, prividno pobone,
ali mesalijanke u srcu. Nakon to su se vratili u svoje manastire, irili su
herezu po Svetoj gori, gdje je ona uzela maha 'tri godine ili vie'. l Pona-
anje tih atokih monaha bilo je poneto skaradno:
su lokalne manastire svojom pronjom, a kada im je uzmanjkalo kruha,
ili goriva, sjekli su stabla maslina izvan ograda manastira i
mnoge druge neugodne stvari'.2 osim prakticiranja proenja,
to se moe smatrati mesalijanskom crtom, na izvor ne otkriva nikakve
obaVijesti o doktrinama ili heretika na Atosu. Ni Nikefor Gre-
gora ne daje vie obavijesti na tu temu.
3
Izgleda vjerojatno da su se one
mesalijanske doktrine koje su se irile po Gori Atos odnosile na molitvu
i kontemplaciju, to su osobine koje bi mogle ponuditi
dodirne sa stajalitima monaha.
4
rrOCTHHQeCTBOBaBlIlerOCJl, izd. O. Bodijanski, Chteniya v imperatorskom obschche-
stve istorii i drevnostey rossiyskikh pri Moskovskom Universitete (Moskva, 1860), sv. I.
:itije svetoga Teodosija, str. 6.
2 Ibid.
3 Prema Nikeforu Gregori, Kalist, carigradski patrijarh, koji je u to doba ivio na
Gori Atos, a kasnije i sam optuen za mesalianizam, tvrdio je da je otkrio kako
neki monasi na Svetoj gori na smetite bacaju slike Naega Gospodina i svetaca (op.
cit. sv. III, str. 543). Ali Gregorini podaci o cijelom tom pitanju vrlo su sumnjivi,
zbog njegove pristranosti i njegove elje da ocrni Kalista, koji je
bio hezihast. Nadalje, nije vjerojatno da bi takvo ponaanje prema ikonama
nailo na mnogo potpore na Gori Atos.
4 jedino po podacima Nikefora Gregore, mogli bismo u iskuenje pomi-
sliti da su ta bila jednostavno stajalita atokih
monaha, a pripisati njihovo prokaZivanje kao mesalijansko, to Gregora, nje-
govoj pristranosti. Medutim, dokazi iz :itija svetoga Teodosija
takvo jer tu se te doktrine nazivaju mesalijanskim ili
255
Hereza nije dugo cvala na Svetoj gori: otprilike tri godine nakon
njezine pojave monasi su sazvali sabor kOji je bacio anatemu na heretike
i izbacio s Atosa. Neki od njih otili su u Carigrad, Solun i
Beroju, drugi su prodrli u Bugarsku.
l
Ali skandal se jo rasplamsao
u Carigradu, gdje se vrtio oko osobe patrijarha Kalista. Tijekom svoga
drugoga patrijarhata (1355.-63.) Kalist je primio pismo od monaha s
Atosa, monaha Nifona Skorpija za mesalianizam. Taj Nifon,
koji je prije ivio na Svetoj gori i bio blisku prijatelj Kalista, je 1350.
bio optuen za bogumilstvo, ali se uspio opravdati. 2 Sumnje monaha po-
tvrdila je ispovijed Nifonovoga sluge Bardarija, koji je na samrtnoj po-
stelji, dvanaest godina nakon protjerivanja mesalijanaca s Atosa, otkrio
da je njegov gospodar u stvari prihvatio doktrinu.
3
Vidjevi da
patrijarh titi Nifona, stranka u Byzantiumu (Cari-
gradu) zgrabila je prigodu da pokrene estoku kampanju protiv Kalista,
ga za mesalianizam. patrijarh je uspjeno
opovrgnuo te napade, a svoje je protivnike dao osuditi.
4
Iz pristranoga
prikaza Nikefora Gregore nije jasno je li Nifon bio doista mesalijanac ili
je jednostavno bio hezihast poput Kalista. Ali optube podignute protiv
patrijarha su se temeljile na namjerno stvorenoj zbrci he zi-
hazma i mesalianizma: jedini na koji je stranka
mogla ocrniti Kalista bio je da ga optue za mesalijanstvo ili bogumil-
stvo; izravan napad na hezihazam nije vie bio s obzirom da je
sabor u Carigradu 1351. godine priznao doktrinu sv. Grigorija Palamasa
kao pravovjernu. 5
u vidu krajnje bliske odnose Bizantskoga Carstva i
Bugarske ne to je hezihazam prodro u
bogumil skim; njegov autor, koji je bio pristalica hezihazma, ne bi ga nikada
pomijeao s mesalianizmoom.
:itije svetoga Teodosija, str. 6; Nicephorus Gregoras, op. cit. sv. II, str. 718-20; cf. F.
Miklosich i J. Muller, Acta Patriarchatus Constantinopolitani (Vindobona, 1860), sv.
I, str. 296-300. Cf. episkop Porfirije (Uspenskij) MCTOpl1R A<poHa. l.{acTb III: A<POH
MOHarneCKI1M, OTp;. 2 (St Petersburg, 1892), str. 274-82.
2 Miklosich i Muller, ibid.
3 Nicephoras Gregoras, op. cit. sv. III, str. 260-1.
4 Ibid. sv. III, str. 532-46.
5 Vidi M. Jugie, 'Palamite (Controverse)" loe. cit. stupci 1790-2.
6 Vidi loe. cit. str. 169 et seq. Iako je trnovski patrijarh nominalno dobio
256
Bugarsku jo prije njegove pobjede u Bizantu. Glavni pobornik
bugarskoga hezihazma bio je sv. Teodosije Trnovski. Nakon lutanja od
manastira do manastira u potrazi za pravim asketskim ivotom, Teo-
dosija je u kontemplaciju uveo sv. Grigorije Sinajski, koji je tada ivio
u Paraoriji, sjeverno od Adrianopola (Jedrena), na granici Bizantskoga
Carstva i Bugarske. Teodosije je postao omiljeni velikoga metra
hezihazma i, nakon Grigorijeve smrti (1346.), naslijedio ga je na poloaju
skupine njegovih Onda je posjetio velika sredita hezi-
hazma, Atos, Solun i Mesembriju, i se skrasio u Bugarskoj, gdje
je car Ivan Aleksandar dao skupini od pedesetak njegovih dio
zemlje na brdu Kilifar blizu Trnova.
l
Sv. Teodosije zauzima vano mjesto u povijesti Bugarske crkve: bio
je vatreni pristalica ekumenskoga patrijarha Kalista se vlasti-
tom neposredno bugarskom patrijarhu Teodosiju,2 a bio je
i bugarskoga hezihazma i glavni protivnik hereze za vladavine Iva-
na Aleksandra. Ova dva posljednje vida njegove djelatnosti opisana su u
Zitiju sv. Teodosija. To se djelo do nedavna pripisivalo patrijarhu Kalistu,
kOji se pojavljuje kao autor u naslovu rukopisa to ga je objavio Bodyan-
sky. V.S. Kiselkov pokazao je uvjerljivo da dokument
u svom dananjem obliku nije djelo Kalista, kompilacija kasnijeg
nadnevka, vjerojatno iz petnaestoga temeljena na
koju je napisao Kalist, ali koja je danas izgubljena.
3
Iza vanjskoga sjaja bizantiziranoga dvora i vlade Ivana Aleksandra,
Bugarska je bila u jadnom stanju; nikada nije ekonomsko naro-
da bilo tako veliko, a jaz povlatenih klasa i seljaka tako dubok;
nedostatak unutarnjega jedinstva u zemlji, stalni ratovi Bugar-
autokefalnost 1235., on je u praksi ostao pod Ekumenske stolice.
1 :itije svetoga Teodosija, str. 3-5.
2 Bugarski patrijarh pokuavao je potvrditi potpunu neovisnost od patrijarha Kali-
stao Sv. Teodosije, s druge strane, bio je povezan s Kalistom njihovom
uspomenom na njihovoga sv. Grigorija Sinajskoga i njihovim zagovaranjem
hezihazma. Za borbu Kalista i bugarskoga patrijarha, vidi loc.
cit. str. 180-4; V. N. Zlatarski, Geschichte der Bulgaren, str. 171-2; Spinka, op. cit. str.
117-18.
3 )f(I1Tl1eTO Ha CB. TeOp;OCI1M T'bPHOBCKI1 KaTO I1CTOpl1'1eCKI1 rraMeTHI1K'b (Sofija,
1926), str. i-Iii.
257
ske i Carstva, i strana pustoenja otomanskih Turaka,I kOji su bili
uzroci propasti Drugoga bugarskoga carstva pred konac
trnaestoga samo su mogli pogodovati irenju
Oni su se jo lake razvijali, jer je velika dekadencija bugarskim
bila vrlo ne ni monaku elite.
2
Jedino
je hezihazam, kao i u Bizantu, promicao duhovnu obnovu. Narod lien
tako u mnogim moralnoga vodstva, ivio je u velike
duhovne i materijalne nesigurnosti, u kojem su se skepticizam i raciona-
lizam spajali s pretjeranom i da se prihvati
bilo koji neumjereni nauk, i gdje je krajnje aksetstvo supostojalo s kraj-
njom

U tim okolnostima ne to je bogumil-
stvo opet podiglo glavu u
Prvi izravni dokazi o bogumilstvu u Bugarskoj od Trnovskoga sa-
bora 1211. mogu se Sabor odran u
lipnju 1316. pod predsjedavanjem metropolita Herakleje u Trakiji, kOji je
nosio naslov 8pq.KT]<; KaL MaKEOovi<;, sudio je
Garijanu, optuenome da se zarazio herezom iz svojega druenja s bogu-
milima.
4
Patrijarh Filotej nam govori da je sv. Grigorije Palamas
1317. imao raspravu s nekim 'marcionitima ili mesalijan-
cima' (MapKlaVl(rrWV MaaaAlavwv) u manastiru na gori Papikion na
granici Trakije i Makedonije.
5
Ne moe biti nikakve dvojbe da su ti he-
retici bili bogumili.6 Makedonija, domovina bogumilstva, vjerojatno je
jo uvijek bila njegovo uporite u kada je zbrkano
stanje toga nedvojbeno pogodovalo sljedbU
Ostatak naega znanje o bogumilstvu crpimo
iz itija sv. Teodosija, koji hvali toga sveca to je osobno vodio borbu
1 Vidi Pogodin, op. cit. str. 106-13.
2 Cf. priznanje ivotopisaca sv. Teodosija: CKYAHM 60 oy6w 65!xy TorAa BO
CTpaHaX'h 60JIrapCKMX'h, MlKe A06poA'ETelIb rrpOXOA5!Il1iM (op. cit. str. 3).
3 Vidi loe. cit. str. 205-6.
4 Vidi F. Mikolosich i J. Miiller, Acta Patriarchatus Constantinopolitani, sv. I, str. 59:
o ... Ilimam"ie; Eie; TOVe; I1aTEp[VOVe;, Kal i:llwKav miT6v U1TEp1Tvpa
Kal iiAOYOV, Kal eYEvETo EYe; !-lET' miTove;. Garijan je bio op-
tube.
5 Cregorii Palamae Encomium, P.C. sv. CLI, stupac 562.
6 Cf. M. Jugie, 'Palamas', loc. cit. stupac 1736.
7 Vidi loe. cit. str. 173.
258
protiv nekoliko raznih hereza u Bugarskoj. uloga koju je sv.
Teodosije odigrao u borbi protiv hereze, nasuprot potpuno
ulozi ostaloga bugarskoga izgleda pretjerivanje nje-
govoga ivotopisca.
1
'Heretici' protiv kojih se borio sv. Teodosije bili su dviju vrsta: s jed-
ne strane osamljeni lanih doktrina i, s druge, dobro po-
znatih sljedbi, bogumili (ili mesalijanci) i idovi. Disciplinski postupci
ili nagovaranje bili su dovoljni za ove prve; drugi su bili poraeni, izgle-
da, tek nakon njihove osude na dva posebno sazvana sabora.
heretici s kojima se sv. Teodosije sukobljavao bila su
dva monaha, Teodoret i Teodosije. Za prvoga se govori da je doao iz
Carigrada u Trnovo, da je bio obrazovani i da je ne-
suvislu mjeavinu doktrina, poganstva i magije.
2
Izgleda da je bio uspjean u Trnovu, ne samo kod
puka i mnogim ljudima na visokim poloajima (MHO)Kae M Bb
HapOQMTbIXb M clIaBHblxb). Skandal je zavrio pravodobnim upletanjem
sv. Teosozija, koji je Teodoreta posramio i dao ga prognati. 3 Iako sam nije
bio bogumil, Teodoret se vjerojatno bogumilima zbog njegOVih
stajalita o magiji i poganstvu. U svakom njegov spektakularni
uspjeh o vjerskoj zbrci u Bugarskoj u to doba i o spremnosti
ljudi da slijede svakoga novoga
Monah Teodosije ponaao se jo ekstravagantnije: lutao je od mje-
sta do mjesta, razvrgavanje veza, okupio je oko
sebe skupinu mukaraca i ena koje je nagovorio da uokolo hodaju goli
i da se uputaju u nesputani promiskuitet. Po svemu sv. Teodo-
sije je njega i njegove sljedbenike uspio privesti razumu.
4
Ponaanje toga
Teodosija bilo je vrlo nalik onome koje se bogumilima pripisuje u
Dvije glavne studije o :itiju sv. Teodosija, od i Kiselkova, pate od suprot-
nih nedostataka: prva od pokuaja da izgradi domiljatu, ali neopravdanu hipotezu,
druga od pretjerane skepse. Kiselkovljevo stajalite da je cijela borba sv. Teodosija
protiv hereze apokrifna i da se temelji na zbrci sveca i drugoga -
noga - monaha Teodosija ne podupire nikakav uvjerljivi argument.
2 :itije svetoga Teodosija, str. 5. Izgleda da je ljude da 'oboavaju neki hrast i da
od toga bivaju
3 :itije svetoga Teodosija, str. 5-6.
4 Ibid. str. 7-8.
259
naestom je moralna strogost uvelike nestala pod utjecajem
mesalianizma. Spoj asketstva i nemorala, to je bila izvorno mesalijan-
ska osobina, sada se u Zitiju sv. Teodosija pripisuje bogumilima.
Taj dokument zatim opisuje dolazak u Trnovo Lazara i Bosote,
koji su pripadali prognanoj skupini monaha iz Gore Atos zbog njihove
pripadnosti mesalijanskoj herezi. l Nakon kratkoga razdoblja skrivanja,
su otvoreno propovijedati i iskvarili nekoga Stefana,
kOji je postao njihov glavni Hereza koju su oni propoviIedali u
Bugarskoj bila je mesalianizam, za kojega se u dva odlomka u Zitiju sv.
Teodosija govori da je sinonim za bogumilstvo.
2
Njihovo ponaanje iza-
zvalo je veliko zgraanje u Trnovu: Lazar je hodao uokolo gol i govorio
o potrebi kastriranja, Bosota propovijedao je razvrgavanje braka.
3
Prema naem izvoru, skandal je bio tako ozbiljan da je sam bugarski
patrijarh, kao 'jednostavan bio zbunjen i obratio se za sv.
Teodosiju, kOji je traio sazivanje sabora da prosudi hereticima. Njegov
su savjet posluali, i sabor se sastao pod njegovim predsjedanjem, vjero-
jatno oko 1350.
4
Opis kako je sv. Teodosije ispitivao bogumile sasvim je konvencio-
nalan. Kao i u Sinodikonu cara Borila, heretici se opisuju kao osupnuti
Cf. supra, str. 256.
2 bOrOMMJICKYIO, cMp1;4b MacalIiaHcKYIO, epecb. (Ibid. str. 8, ll).
3 Ibid. str. 6.
4 :ivotopisac sv. Teodosija je pristran protiv bugarskoga patrijarha. Kiselkov je
pokazao (op. cit. str. xlix et seq.) da je ovaj drugi bio samo priprost nespo-
soban da poduzme najelementarnije mjere kako bi zatitio svoju pastvu od hereze.
Nedvojbeno uloga sv. Teodosija u borbi protiv hereze nije bila tako kao to
bi nas njegov ivotopis ac elio uvjeriti.
Bugarski patrijarh, u je doba sazvan sabor protiv bogumila, bio je suvremenik
Kalista kOji je dvaput bio carigradski patrijarh, od 1350. do 1354. i od 1355. do 1363.
Mora da se protubogumilski sabor sastao za vrijeme njegovoga prvoga patrijarhata.
(Vidi op. cit. str. 314). Spinka dri da se taj bugarski patrijarh zvao Simeon
(op. cit. str. 117). Simeon je, u stvari, jo uvijek bio trnovski patrijarh 1346., kao to
je Kiselkov pokazao (op. cit. str. xlix). Ali 1348. patrijarhijsko prijestolje Bugarske
zauzimao je Teodosije, to dokazuje biljeka u jednoj bugarskoj knjizi
napisanoj te godine (u zbirci bugarskih rukopisa koja pripada Robertu Curzonu,
15. barunu Zouche). Vidi P.T. Gudev, b'bnrapCKM p;J;KOrrMCM B'b 6M6JIMOTeKaTa Ha
JIOp,1\'b Zouche, S.N.U. (1892), sv. VIII, str. 167. Tako da se protubogumilski sabor iz
1350. godine po svoj prilici odrao za vrijeme Teodosijeva patrijarhata.
260
teolokom vjetinom i tuitelja. Lazar se pokajao za svoje po-
greke, ali Bosota i Stefan ostali su tvrdokorni, bili su igosani po licu i
prognani iz Bugarske.
l
Ali nabrajanje bogumilskih doktrina i postupaka
nije stereotipno i baca svjetlo na stanje ubogumilskoj s!jed-
bi u Neke doktrine koje su Lazar, Ciril
i Stefan bogumili su bili preuzeli u desetom to da
su ostale nepromijenjene godina: dualizam nebeskoga
Boga i zloga stvoritelja ovoga svijeta,2 odbacivanje slika i kria, poricanje
stvarne prisutnosti u 3 Druge otkrivaju mesalijansko
podrijetlo: svoj ideal siromatva i svoje ustrajava-
nje na neprestanoj molitvi, bogumili su rekli sv. Teodosiju: 'mi
mo siromatvo i molimo bez prestanka ... zbog toga smo mi "siromani
duhom" i uivamo blagoslov Naega Gospodina'.4 Oni su od-
Kiselkov je protiv toga sabora pokrenuo svu teinu svojega znatnoga
talenta. On pokuava dokazati (op. cit. str. xxv-xxix) da u stvari nije
postojao nikakav protubogumilski sabor oko 1350., da je pisac Zitija sv Teodosija
bio kriv za kronoloku zbrku i da se njegovi podaci odnose na Trnovski sabor 1211.
Kiselkovljevi najvaniji argumenti su: (1) Hagiografovo lutanje oko nadnevka, mje-
sta i zapisnika sabora; (2) spominjanje bugarskog a patrijarha kao 'jednostavnoga',
dok nae znanje o toj osobi govori suprotno. Ali Kislekovljevi argumenti nisu uvjer-
ljivi i njegovu teoriju teko moemo prihvatiti. Zajedljiva alUZija na bugarskoga pa-
trijarha moe se sasvim dovoljno objasniti nesimpatijama hagiografa prema onome
koji je bio stalan protivnik sv. Teodosija.
2 L(Ba Ha'lalIa cyTb, e,1\MHO oy60 6lIaro, ,1\pyroe >Ke 3JIO (op. cit. str. 7). ova
formulacija kozmolokog dualizma kao dva neovisna je a ne
bogumilska osobina. Podaci iz svih prethodnih izvora pokazuju da stvoritelj ovoga
svijeta bogumilim nije bilo usporedno s Bogom, nie stvorenje,
poznato kao posrnuli (Cf. supra, str. 130-131). Moda je pisac Zitija sv. Teodo-
sija bogumilima pripisao vjerovanje u dva iz jednoga od ova tri razloga: (l)
utjecaja pavlikanizma na bogumilstvo u (2) zbrke
i bogumilskih doktrina; (3) nedovoljno dubokog poznavanja
samoga bogumilstva. Prva alternativa ne izgleda ba vjerojatna, jer ne posjedujemo
nikakve podatke o bilo kakvom posebnom utjecaju koji su imali na bogu-
mile nakon desetoga dodirima, obje su sljedbe ostale jasno
odvojene jedna od druge. Druga ili alternativa je vjerojatno
3 KOTOPbIl1 61;c'b Hay'lM BaC'b rrormpaTM CBHTbIH MKOHbI M >KMBOTBop!lll.\il1 KpeCT'b,
M rrpO'lbIH CB!lll.\eHHbI!I COCy,1\M; ell.\e >Ke M CB!lTbIM'b TaI1HaM'b !lKW rrpoCTy
rrpM'lall.\aTMCH XJI1;6y. (Ibid.)
4 Ibid. str. 6.
261
bacivali rad.! Bosota tvrdio je da su snovi u stvari boanske


Kada bi ih otkrili i zaprijetili kanjavanjem, bogumili su bili
spremni se zakleti na svoju nevinost i 'proklinjati mesali-
jansku herezu', da bi joj se vratili prvom prigodom.
3
:itije sv. Teodosija prvi je izvor koji bogumilima pripisuje prakti-
ciranje spolnoga nemorala. Sv. Teodosije optuuje ih da se podvrgavaju
'prirodnim strastima' pod izgovorom da je 'naa priroda robinja zloduha'.4
Nak0t; osude bogumila Bugarska se crkva s agresivnim po-
naanjem Zidova. Car Ivan Aleksandar oenio je idovku, nakon to je
svoju prvu enu prisiliO da u enski manastir. Nova carica postala je
gorljiva i obilato je darivala manastire i crkve. Pa ipak, izgleda
da su se bugarski idovi nadali zadobiti njezinu potporu, ali 'su se pre-
varili u svojima Prema :itiju sv. Teodosija, idovi su 'hulili
slike Naega Gospodina Isusa Krista i Njegove Majke ... prezirali
Boje crkve i rtve koje se u njima prinose i estoko napadali pravoslavne
i monahe. Opet se upleo sv. Teodosije, i car je na njegov savjet,
u suglasnosti s caricom i patrijarhom, sazvao sabor 1360. godine kojemu
je carev sin i dostojanstvenici Bugarske crkve.
6
Zajedno
sa idovstvom, sabor je osudio bogumilstvo i
Barlaama i Akindina. Bogumili i protuhezihasti bili su anatemizirani i
prognani iz Bugarske; idovi zbog bogohuljenja dobili su smrt-
nu kaznu, ali su carevom pomilovani, jedan od glavnih
javno se odrekao svoje hereze i bio primljen u Crkvu; od dvojice koji su
ostali postojani u svojoj vjeri jednoga je ubila bijesna masa, a drugoga su
kaznili tako da su mu odsjekli jezik, usne i uU
Izgleda da je idovski pokret u Bugarskoj u bio
snaan. Melioranskij povezuje doktrine na Saboru iz
1360. s provalom idovstva u Makedoniji, to je dolo do uiju crkvenih
HIOKe pyqHarW p;Ma p;MaTJIl. (Ibid.).
2 COHHaR >Ke MeqTaHiR 6oroBJIlp;1miR 6bITI1 oyqarne. (Ibid. str. 6).
3 Ibid. str. 7.
4 Ibid. str. 6.
S Ibid. str. 8.
6 Ibid. Taj dokument daje popis njihovih imena i biskupija.
7 Ibid. str. 8-9. Spinka pogreno navodi da su 'tri idovske stranke (op.
cit. str. 121).
262
vlasti u Solunu 1324. i 1336.! Ali idovstvo samo po sebi jedva je
moglo biti uzrok sazivanja posebnoga sabora, s obzirom da bizantskim
nomokanonima nisu nedostajali protiv idova koje se moglo lako
primjenjivati u Bugarskoj. Razlog za tu osudu 1360. vjerojatno
lei u prirodi doktrina koje idovima pripisuje :itije sv.Teodosija. Nijed-
na od njih nije idovska: odbacivanje ikona, crkvi, i
svetih redova osobine su i bogumilstva. je da je Sabor iz 1360.,
iako je isprva sazvan da se pozabavi idovima, anatemizirao njihove
doktrine zajedno s onima bogumila, bez obzira na da su ovi
drugi bili na Trnovskom saboru samo nekoliko godina rani-
je. Dodir bogumilstva i idovstva u nepri-
jeporan je, a dokazi toga mogu se u trinaestom

Vjero-
jatno idovstvo samo po sebi nije 1360. godine predstavljalo opasnost za
Bugarsku crkvu, koliko njegova povezanost s bogumilskom herezom od
koje je Crkva strepila.
:itije sv. Teodosija Trnovskog posljednjih je bugarski izvor kOji sadr-
i podatke o bogumilstvu i oslikava zadnju fazu u razvoju te sljedbe na
kraju njezine povijesti od stotine godina u Bugarskoj. glav-
nim razlozima propadanja sljedbe u bili su, kao to
smo vidjeli, snaan utjecaj mesalianizma i moralni pad toga doba.
Iznimno je za povijest bogornilstva da njega nisu u potkopali ti
utjecaji, nego to im se ono uspjelo tako dugo odupirati. Primjer mnogih
drugih sljedbi srodne prirode pokaZUje da je granica krajnjega
asketstva i nesputanoga nemorala vrlo uska. to su bogumili
bili do moda askete i puritanci srednjoga
vijeka o snazi i neovisnosti te sljedbe.
Druga jedna osobina te sljedbe, prisutna u cijeloj njezinoj povijesti,
ali jasnije izraena u :itiju sv. Teodosija, je njezino sve
obiljeje, njezinoj svestranosti i sposobnosti
prilagodbe okolnostima. Da bi vrili svoj prozelitizam ili izbjegli pro-
gonu bogumili se nisu nikada skanjivali povezati s drugim vjerskim i
K JIlCTOPJllJll p;JIl>KeHI1M Il MaKep;OHJIlI1 B XIV BeKe, str. 72. ido-
ve u Solunu optuili su za magijU, za odnose sa zlim duhovima, za napade na ono
to su oni smatrali pretjeranim kultom tovanja svetaca i relikvija na utrb tovanja
Boga, te za poricanje tijela.
2 Cf. supra, str. 241.
263
svjetovnim pokretima i glumiti suglasnost sa svojim ne-
prijateljem, Pravoslavnom crkvom. Ta je tendencija postajala
naglaenija s vremenom, te se od trinaestoga nadalje bogumil-
stvo sve povezuje s poganstvom, magijom, predrasudama
i drugih sljedbi, kao to su mesalijanci i idovi. U jednom je
smislu ta rastegnutost bogumilstva uvelike olakavala njegovo irenje i
oteavala njegovih progonitelja. Pravoslavni crkvenjaci to su vrlo
dobro shvatili, kao to moemo vidjeti iz njihovih bijesnih napada na
'licemjerstvo' bogumila. Pravoslavni da se mnogi oblici vjerskoga
neslaganja svrstaju pod nazivom bogumilstva stoga je djelomice oprav-
dan. desetoga i bogumilstvo je nedvojbeno
bilo najopasnija hereza s kojom se Pravoslavna crkva.
je da su zadnje sv. Teodosija, toga borca protiv mnogih hereza u
izgovorene na njegovoj samrtnoj postelji njegovim
im i da iznad svega bjee od 'bogu-
milske, to jest mesalijanske hereze'.! Ali s drugoga motrita, sve
obiljeje bogumilstva nije moglo a da ne ubrza njegovo ra-
slojavanje, hereticima svijest o vlastitim tradicijama.
Moemo sa ustvrditi da bi pop Bogumil bio odbacio mnoge
rune osobine koje su se u povezivale s bogumil-
stvom.
Tako sve propadanje bogumilstva u uve-
like objanjava to se, izgleda, ta sljedba sama od sebe raspala
i zauvijek s pozornice bugarske povijesti nakon to je sultan Ba-
jazid zauzeo Trnovo (17. srpnja 1393.), kada je Drugo bugarsko carstvo
palo pod jaram Turaka. Nije poznato ponaanje bugarskih bogu-
mila prema turskim ali se o njemu moe analogi-
jom s ponaanjem bosanskih patarena: ovi su otvoreno podupirali Turke
protiv vlastitih vladara, a nakon osvajanja Bosne (1463.) mno-
gi od njih su prihvatili islam.
2
Vjerojatno je da su bugarski bogumili bili
naklonjeni Turcima, kOji su bili snoljiviji od
E'traTH ... HKO lKe n'trro eCTb 60roMMncKiH, CMp'tqb MacaniMaHcKiH, epecM. (itije sv.
Teodosija, str. ll).
2 Vidi op. cit. Rad, sv. VIII, str. 174-5; D. Prohaska, Das kroatisch-serbische
Schriftum in Bosnien und der Herzegovina (Zagreb, 1911), str. 34 et seq.; J. A.
Die Bogomilen in ihrer geschichtlichen Entwicklung, str. 83-91.
264
u pitanjima vjere i koji su, tovie, u svim slavenskim zemljama koje su
osvojili, pokuali prvo zadobiti simpatije seljaka. se misli da su
neki bugarski bogumili postali muslimanV dok su drugi prihvatili pra-
voslavno

Mora da su se ovi prvi nadali kao nagradu
za izvanjsko islama, stupanj slobode i snoljivosti
koji su im njihovi gospodari; drugi su se vjerojatno
vodili i strahom, jer je bila jedina religija koja
je uivala priznata prava pod turskom vladavinom. Takvo ponaanje bo-
gumila ne s obzirom da izvanjsko podvrgavanje disciplini
Crkve nije bilo nikada nespojivo s njihovim a oni su ga
i prakticirali.
Difuzno i obiljeje bogumilstva u zadnjem razdoblju
njegove povijesti, koje je za ishod imalo brzo raslojavanje sljedbe nakon
turskoga osvajanja, postaje jo jasnije ako ga suprotstavimo pavlikaniz-
rnu. od samoga trenutka njihove pojave na Balkanskom polu-
otoku u osmom ostali su u samoodrivim zajednicama, vjerski
i odvojenima od Bugara, i nikada pomijeani s narodom u ono-
likoj mjeri koliko bogumili. Iako je ta osamljenost ma-
nje opasnima za Crkvu, ona im je da preive tursko
osvajanje. Premda na u sedamnaestom sto-
potomci srednjovjekovnih postoje u Bugarskoj, a osobito
oko Plovdiva (Filipopola), sve do dananjega dana.
3
Vidi op. cit. str. 187. misli da su mnogi bogumili postali muslimani
jo i prije turskoga osvajanja Bugarske. (MCTOpHH Eonrap, Odesa, 1878, str. 461).
Neizravan dokaz o bogumila na islam moda daje ime torbei, bogumil-
skoga podrijetla, koje se danas pridaje bugarskim muslimanima, ili pomacima, u
sredinjoj Makedoniji. (Cf. supra, str. 170).
2 Vidi Ivanov, op. cit. str. 36.
3 Vidi D. E. Takela, HtKoraIIIHHT't rraBnHKHHH H ceraIIIHHT't KaTonMl\M B'b
I1nOB.l1MBCKO, S.N. U. (1894), sv. XI, str. 110 et seq.; 'Les anciens Pauliciens et les mo-
dernes Bulgares catholiques de la Philippopolitaine', Le Museon (Louvain, 1897),
sv. XVI; E. Fermendin, 'Acta Bulgariae ecclesia st ica ab a. 1565 usque ad a. 1799',
Monumenta spectantia historiam Slavorum meridionalium (Zagreb, 1887), sv. XVI-
II; L Il cattolicessimo in Bulgaria nel sec. XVII (Rim, 1937). Cf. L. F. Mar-
sigli, Stato militare dell' Imperio Ottomanno (Haya, 1732), str. 24; Cesty po
Bulharsku, str. 101-3, 278; L. 3aceneHMeTo Ha KaTonMIIIKMT't 6'bnrapM B'b
Ce.l1MMrpa.l1cKo M EaHaT'b, S.N.U. (1897), sv. XIV, str. 284-96. Lady Mary Wortley
Montagu otkrila je 1717. godine potomke u Plovdivu (Filipopolu). Ona
265
Nakon turskoga osvajanja, ne vie za bogumile u Bugar-
skoj, pa moemo pretpostaviti da su se ubrzo utopili u islamskom moru.
u Bizantskom Carstvu, koje je zadralo nesigurnu neovisnost
sve dok Mehmed II. nije zauzeo Carigrad 1453., ta je sljedba jo uvijek
postojala na petnaestoga Simeon, arhiepiskop Soluna
(1410.-29.), spominje bogumile (koje on naziva kudugeri) kao najopasnije
heretike u njegovoj episkopij i i pastvu da bjei od njih zbog njiho-
voga drskoga prozelitizma.! Ali nakon toga, na tu se sljedbu sputa tama
i bogumili zauvijek nestaju iz Bugarske i iz Bizantskoga Carstva. Maglo-
vita tradicija koja je ostavila traga na junoslavenski folklor i
nadahnula mnoge bugarske legende
2
je sve ono to je ostalo danas
od koju je u ljudskim umovima imao najsnaniji pokret
u povijesti Balkana.
o njima pie: 'pronala sam u Filipopolu sljedbu koji se naZivaju
Pokazivali su jednu staru crkvu, u kojoj je, kako kau, propovijedao sv. Pavao; a on
im je omiljeni svetac, isto onako kao to je sv. Petar u Rimu; niti oni zaboravljaju
da mu dadu istu prednost pred ostalim apostolima.' The Letters and Workd of Lady
Mary Wortley Mo n tagu (izd. Lord Wharncliffe; London, 1893), sv. I, str. 290. (Pismo
datirano AdrianopoI, 1. travnja 1717.).
1 Dialogus contra haereses, P.G. sv. CLV, stupvi 65-74, 89-97. Cf. supra, str. 170.
2 Vidi Ivanov, op. cit. str. 327-82 i supra, str. 158.
266
DODATAK I
KOZMINA
KRONOLOGIJA
nadnevka kada je bila sastavljena Besjeda protiv heretika
od velike je vanosti za pitanje podrijetla bogumila. Problem je sloen. Neki
kronoloki podaci mogu se izvesti iz teksta toga dokumenta:
(1) Kozma spominje vladavinu cara Petra kao prolu.!
(2) On svoje da oponaaju 'Ivana novoga prezbitera i eg-
zarha' i navodi da ga mnogi od njih poznaju.
2
se misli da je ta osoba
slavni bugarski crkveni dostojanstvenik i pisac Ivan Egzarh koji je ivio za vla-
davine cara Simeona (893.-927V
(3) Kozma aludira na rairenu bijedu seljacima, uslijed ratova i stra-
nih najezda.
4
Premda on tu moda misli na provale Madara i koji su,
nakon 934. pustoili Bugarsku,5 vjerojatnije je da misli na jo
pustoenja u razdobljU od 969.-72., kada su Svjatoslavovi Rusi i bizantska vojska
Ivana Cimiska vodili niz bitaka na bugarskom tlu.
6
Postoji da se pomire prva dva podatka: Ivan Egzarh
bio je Simeonov suvremenik, koji je umro 927. i premda je nadnevak njegove
smrti nepoznat, se misli da nije mogao nadivjeti cara Petra, koji je
umro 969. rjeenja koja se predlau za problem Kozmine kronologije
ovise o relativnoj vanosti koju su znanstvenici pridavali svakom od tri gore
spomenuta odlomka iz Besjede protiv heretika.
l Popruenko, op. cit. str. 2. Cf. supra, str. 124.
2 ITO,!lpa)!(aMTe J1BaHa rrpo3BMTepa HOBaro, ero)!(e M WT Bac CaM'BX MH03M 3HaIOT'h
6b1llIarO rracTyxa i eKcapxa M)!(e B 3eMJJM 6omapbcTiM. (Ibid. str. 79).
3 Vidi supra, str. 98, b. 1.
4 BM,!IJlIl\e CeJJMKbI 6'B,!IbI paTHbla M BC'BXb HaCTOJlIl\MX BOJJ'h 3eMJJM ceM. (Ibid. str. 46.)
5 Vidi V. N. Zlatarski, J1CToPMJI, sv. I, dio 2, str. 541-4, 567-70.
6 Vidi Zlatarski, ibid. str. 600-3; Puech, op. cit. str. 24.
267
je miljenje da je Kozma ivio u drugoj polovici desetoga
Neki znanstvenici datiraju njegovo djelo smrti Petra i pada Prvoga bu-
garskoga carstva (1018.),2 drugi, jo preciznije, u Samuilovu vladavinu.
3
Dva nedavna rada o Kozmi, od Blagoeva
4
i od Trifonova,5 predlau nova
rjeenja za taj problem. Blagoev misli da je Kozma napisao svoje djelo tijekom
prvih godina Petrove vladavine, tj. ubrzo nakon 927., te tako pokuava prevla-
dati kronoloku Kozmu suvremenikom Ivana Eg-
zarha. Ali Blagoevljevi argumenti nisu uvjerljivi, a Trifonov je lako ukazao na
nevjerojatnost njegove teorije. Trifnov je prvi koji je taj problem doi-
sta on pokaZUje uvjerljivo da je Kozma morao napisati Besjedu
nakon Petrove smrti. Ali povezanu s Ivanom Egzarhom pokuava
objasniti da 'Ivan novi prezbiter' nije slavni Simeonov suradnik, neki
Ivan Prezbiter kOji je ivio u Bugarskoj jedanaestoga pa tako
da je Kozma napisao svoje djelo ubrzo nakon 1026.
6
To je nedvojbe-
no najslabija u Trifonovijevoj tezi i otkriva njegovu elju da
zamjenu za Ivana Egzarha kako bi podupro svoju vlastitu teoriju. Ne postoje
dokazi, osobito, da je taj Ivan Prezbiter ikada imao poloaj egzarha. Novi po-
kuaj da se prevladaju kronoloke u Kozminim pokazateljima
je A. Vaillant, koji nudi rjeenje za problem Kozmine kronologije.? On
kao oba koje nagovijeta izravno Besjede, tj. da
je u doba kada je ona sastavljena car Petar bio mrtav, a Ivan Egzarh jo uvi-
jek iv. On Kozmine aluzije na zla vremena dri da se odnose na bijedu i nered
kOji su nastupili nakon to su Bizantinci osvojili Bugarsku 972. godine. Vaillant
pretpostavlja kako je Ivan Egzarh, kOji mora da je oko 890., jo UVijek bio
Zlatarski, ibid. str. 566; S. Runciman, A History of the First Bukgarian Empire, str.
191; L Ivanov, EOrOMI1JICKI1 KHl1r1111 JIereH,!II1, str. 21.
2 E. Golubinskij, KpaTKI1i1 o'!epK I1CTOPI1I1 rrpaBOCJIaBHhIX l\epKBei1, str. 109; M.
3
4
5
6
7
Genov, ITpeCBI1Tep'h K03Ma 11 HerOBaTa Eece,!la rrpOTI1B'h 60roMI1JICTBOTO, B.l.B.
(1929), sv. III, str. 70.
A. Gilferding, Co6paHI1e cO'!I1HeHI1i1, sv. I, str. 228; N. Osokin, I1CTopl1a
AJIb6I1roi1l\eB (Kazan, 1869), str. 141; op. cit. Rad, sv. VII, str. 108; K. Ji-
Geschichte der Bulgaren, str. 434-5; A. N. Pipin i V. D. I1cToPI1J1
CJIaBJlHCKI1X JII1TepaTYP (2. izd.), sv. I, str. 66; M. S. Drinov, I1CTOpl1'!eCKl1rrp'Eme,!l'h
Ha 6'hJIfapCKaTa l\'hpKBa, str 50, b. 23; M. G. Popruenko, CB, K03MbI ITpeCBI1Tepa
CIIOBO Ha EpeTI1KI1 (1907), str. xiv; J. A. Die Bogomilen in ihrer geschichtlichen
Entwicklung, str. 18.
EecegaTa Ha ITpe3BI1Tep K03Ma rrpOTI1B 60rOMI1III1Te, G.S.u. (1923), sv. XVIII.
EeC'E,!IaTa Ha K03Ma ITpe3BI1Tepa 11 Hei1HI1J1T'h aBTOp'h, S.B.A.N. (1923), sv. XXIX.
Ibid. str. 74. Vidi kritiku Trifonovljeve teorije u Puech, op. cit. str. 21.
Puech, op. cit. str. 19-24.
268
iv 972., te je, kao starac od vie od osamdeset godina, ivio u mirovini u ne-
kom bugarskom manastiru. Ta uvjerljiva teza mu da
do 'Quand Cosmas ecrit, la paix n'est pas encore retablie,
mais la ruine de la Bulgarie est consommee: son traite a paru aussit6t apres 972,
non pas dans les annees, mais dans les mois qui ont suivi l'occupation de la
Bulgarie par les Grecs.'!' To rjeenje izgleda potpuno prihvatljivo.
. Kada Kozma pie, mir jo nije uspostavljen, ali je pustoenje Bugarske dovreno:
mirovni sporazum pojavio se ubrzo nakon 972., ne u godinama, u mjesecima
koji su slijedili osvajanje Bugarske sa strane Grka.' (Prevoditelj).
269
DODATAK II
POP JEREMIJA
Bugarski (pop) Jeremija se u povijesnim izvorima povezuje s
popom Bogumilom. Prvi ga put u desetom spominje Sisinije II., cari-
gradski patrijarh (995.-8.), kao pisca tekstova. I Monah Atanasije od
Jeruzalema kOji je ivio ne kasnije od sredine trinaestoga prokazao je
u pismu nekome Panku 'lane basne' 'Jeremije Prezbitera', osobito onu koja se
Svetoga kria.
2
Najstarija Slavenskoga indeksa zabranjenih knjiga,
takozvani 'Pogodinov nomokanon' koji iz navodi
naslove nekoliko legendi i basni kojih se autorstvo pripisuje 'Jeremiji, bugar-
skom pOpU'.3 Po podaCima da je Jeremija imao stajalita, da je ivio
u desetom (jer ga spominje Sisinije), te da ga jedan dokument iz seda-
mnaestoga potpuno istom oznakom 'nevoljen od Boga' (Eory
He MMII'b) koju je Kozma primijenio na popa Bogumila, mnogi su znanstvenici
mislili da su Bogumil i Jeremija jedna te ista osoba. afatik je pretpostavio da je
Bogumil primio ime Jeremija kada je polOio monaki zavjet ili kada je uao u
Crkvu.
4
je, nasuprot, pretpostavljao da je izvorno ime toga krivovjernika
bilo Jeremija, i da je, primjer starjeina kOji su uzimali
druga imena u svojemu svojstvu sljedbe, on preuzeo vodstvo bugarske
sljedbe pod imenom Teofil, kojega je slavenski ekvivalent Bogumil. 5 Nekoliko
Vidi V. J1CTOPMR cep6cI<O-XOpBaTCI<01111MTepaTypbI, str. 1Ol.
2 A 11)I<e TO lIOqelI'h eCM ClIOBO IepeM'tR lIp03BI1Tepa, e)[(e W ApeB't qeCTH'tM'h ...
WT Hero )[(e HaBbIK'h 3BlI)[(eIIIM, TO 6aCHl1 lI)[(MBbIR qell'h eCM. Vidi M. Sokolov,
MaTCpMallbI M 3aMeTKM lIO CTapMHHOI1 ClIaBlIHCKOI1 1Il1TepaType (Moskva, 1888), sv.
I, str. 108-9); cf. Pipin i op. cit. str. 67.
3 Vidi op. cit. str. 102 et seq.; Sokolov, op. cit. str. 109 et seq.; Pipin i op.
cit. str. 72; Ivanov, op. cit. str. 53.
4 Pamatky hlahalskeha pisemnictvi, str. lx. Prema pravilima Pravoslavne crkve, pro-
mjena imena je obvezatna nakon mantije.
5 Op. cit. Rad, sv. VII, str.94.
270
znanstvenika dralo je vjerojatnim ili izvjesnim da su Bogumil i Jeremija isto-
vjetni.
1
M. Sokolov prvi je ispitao problem analizom izvora. On je
uvjerljivo pokazao da su argumenti pridodani u prilog tom ne
samo krhki, ih na povijesne dokumente pogrenim.
2
Indeks
zabranjenih knjiga koji je objavio ruski metropolit Zosima (1490.-4.), spomije
'Jeremiju, sina i Bogumila'.3 Jedan odlomak iz rukopisa ruskoga mana-
stira Solovki iz sedamnaestoga prokazuje lai popa Jeremija, Bogumi/o-
voga indeks Moskovske sinodaine knjinice iz esnaestog
navodi da su 'autori knjiga u Bugarskoj bili pop Jeremija, pop
Bogumil iSidor Franak'.5 Vie ne moe biti nikakve dvojbe da su Bogumil i
Jeremija bile dvije osobe.
Je li Jeremija bio doista bogumil, kao to kau ruski izvori? Jedine oba-
vijesti koje imamo o njegovim stajalitima je ona iz pisma monaha Atanasija
i, s druge strane, skupine tekstova kOji se pripisuju Jeremiji, osobito Legenda o
kriu i Neistine o groznici i drugim bolestima.
Atanasijevo prokazivanje Jeremijinih 'lanih basni' ne sadri nikakve alu-
zije na bogumilski nauk.
6
Neistine o groznici i drugim bolestima o sv. Si-
siniju i dvanaest Herodovih mjeavina je apokrifnih legendi
i poganskoga magijskoga folklora i, ne pokazuje nita bogu-
milsko.
B
U svakom je dvojbeno je li Jeremija autor toga djela.
9
Legenda o kriu sloena je kompilacija iz raznih materijala. Sastoji se od
nekoliko odvojenih epizoda, povezanih poneto labavo drveta iz ko-
jega je Sveti kri napravljen, od vremena Mojsija (ili u nekim od po-
v. J1cTOP>UI cep6cKo-xopBaTcKoM 1Il1TepaTypbl, loe. cit. str. 101; E. Golubin-
skij, KpaTKI!!M OqepK MCTOPMI1 lIpaBoclIaBHblx ljCPKBCI1, str. 156; K. Ges-
chichte der Bulgaren, str. 175; A. N. Pipin i V. D. J1CTOPMR ClIaBRHCKI1X
lIMTcpaTYp, sv. I, str. 56; A. N. Veselovskij, ClIaBRHCKI1C CI<a3aH1111 o COlIoMoHe
11 KI1TOBpaCe, str. 173; J. A. Die Bogami/en, str. 18; i N. P. Kondakov, O
MaHI1XeMCTBe 1160rYMl1lIaX, Seminarium Kandakavianum (1927), sv. 1, str. 290.
2 Op. cit. str. 113-19, 141-2.
3 Sokolov, ibid., str. 115. Cf. A. N. Pipin, J1CTOPl1l1 PYCCI<OI1 1Il1TepaTypbI, sv. 1, str. 451,
br. 2. Izraz 'sin' treba shvatiti u duhovnom smislu.
4 Sokolov, ibid. str. 116.
5 TBOPU;M 6bIIlla epeTMqeCI<MM'h I<l1raM'h B'h 6011rapbCI<011 3eMlIl1 lIOlI'h EpeM'tm, Aa
lIOlI'h EorYMMlI'h 11 CI1AOPb <t>PR3I1H'h (ibid.); Cf. Ivanov, op. cit. str.50 .
6 Vidi Sokolov, op. cit. str. 119-22.
7 Cf. S. Runciman, The Medieval Manichee, str. 83.
8 Vidi Pipin i op. cit. sv. 1, str. 86-8.
9 Vidi Runciman, ibid.
271
sVijeta) do Neke od tih su apokrifne epizode iz ivota Isu-
sova, npr. Kako je Krist postao Kako je Krist orao plugom; Kako je Krist
nazvao Probija svojim prijateljem. One se nalaze u svim Legende i
sigurno nisu bogumilske; u njima nalazimo takve bitne protubogumilske
crte poput slavljenja kria (to je glavna tema Legende), stav potovanja prema
Starome zavjetu, oboavanje Blaene Djevice, priznavanje svetosti
i slika, pa i neizravno opravdanje rada i poslunosti.
1
tih su stare apokrifne legende, usko povezane s odlom-
cima iz Paleje,
2
i temelj est slavenskih Legende.
3
Kako onda
objasniti da su ruski crkveni dostojanstvenici uspostavili vezu
Jeremije i Bogumila i dojam koji dobivamo iz opetovane osude crkve-
nih vlasti Jeremijinih 'basni' da su one bile vrlo popularne bugarskim
bogumilima? Objanjenje vjerojatno lei u ruskim Legende o kriu,
koje su manje bezazlene od balkanskih, i koje o Drvetu
kria stvaranjem svijeta. U jednoj ruskoj da je stablo, je drvo
kasnije rabljeno za pravljenje kria na kojemu je Isus raspet, zasadio Satanael
u Raju, kada je onda sam postojao s Bogom.
4
A jedna druga
ovim bogumilskim 'Kada je Bog stvorio svijet, samo su On
i Satanael postojali'.s
Ne znamo kako su te bogumilske ideje dospjele u rusku djela tako
nespojivoga s bogumilskim naukom u drugim pogledima, i zato, su one, s
druge strane, odsutne iz junoslavenskih gdje bismo mogli
da ih Vjerojatno je te Legende koje su do nas dole u ruskim
rukopisima izmijenio neki bugarski bogumil prije nego to se prodrle u RUSiju.
Ali vrlo je dvojbeno jesu li bogumilski elementi koje one sadre prOizale iz
Jeremijinoga pera.
Nema dovoljno snanih dokaza da je Jeremija u bilo kojem smislu bio bo-
gumil. On je izgleda iznad svega bio apokrifnih legendi,
a dvojbeno je je li i na tom pokazao bilo kakvu origi-
1 Vidi Sokolov, ibid. str. 123-8.
2 Za Paleju, vidi infra, str. 280-1.
3 Bugarsku Legende o kriu objavio je V. 'Opisi i izvodi iz nekoliko
junoslovinskih rukopisa', Starine, 1873, sv. V, str. 79-95), a srpsku Sokolov (op. cit.
str. 84-107).
4 N. S. Tihonravov, I1aM!lTHI1KI1 OTpeqeHHOH PYCCKOH IlI1TepaTypbI (St Petersburg,
1863), sv. I, str. 305-13; 1. Porfiriev, ArrOKp!1(jll1qeCKl1e CKa3aHI1!1 o HOB03aBTHblX
1l11I.\ax 11 C06bITI1!1X, Sbornik otdel. russk. yazyka i slovesnosti Imper. Akad. Nauk
(1890), sv. LII, br. 4, str. 55-61.
5 M. Gaster, Lectures on Creeka-Slavonic Literature, str. 36.
272
nalno st. Ali Crkva je sastave povezane s njegovim imenom (iznad svega Legen-
du o kriu) proglasila uslijed njihovoga neautoritativnoga i apokrif-
noga podrijetla. Bogumili su se moda njima sluili, jer se, kao to ruske
Legende pokazuju, nisu ustezali iskititi ih svojom kozmologijom.
1
Osim da je Jeremija vjerojatno ivio u drugoj polovici desetoga
o njegovom ivotu nita nije poznato. Izgleda vjerojatno da je on ili
bio Kozmin suvremenik, u kojem utnja ovoga drugoga u svezi njega
moe biti zbog da su Jeremijini tekstovi proglaeni tek
kasnije, ili da je on ivio pred sam konac desetoga kada je Kozma
bio mrtav.
2
Ne mogu se, iz razloga koje sam gore iznio, sloiti s Runcimanovim stajalitem da
je 'Jeremija se bio, zajedno s Bogumilom, bogumila' (op. cit. str. 91). Ono
malo to znamo o Jeremiji ne podupire tu tvrdnju. to se kole',
koju je, prema Runcimanu, osnovao Jeremija (ibid.), sam istaknuo svoje razloge
zato vjerujem da se to mora shvatiti ne da se odnosi na bogumile iz
Trakije (vidi supra, str. 162-166).
2 Vidi D. Cuhlev, I1CTOPI1!1 Ha 6'hllrapCKaTa l1'hpKBa, str. 678.
273
DODATAK III
NADNEVAK
BOGUMILSKOGA
PROCESA U
CARIGRADU
nadnevak procesa i osude Bazilija Bogumila i njegovih sljed-
benika u Carigradu dvanaestoga ne moe se izravno dobiti
iz povijesnih izvora. Ana Komnena, na glavni izvor o tom pitanju, ostavlja
prazno mjesto za taj nadnevak u svojemu rukopisu Aleksijade, nedvojbeno s
namjerom da ga kasnije popuni nakon provjere ([lETU 8i: TaUTa TOU eToc; *
Ot'lnm:uo<JoVTOC; PU<JlAElUC; UUOU);l takve praznine nisu rijetke u AleksijadU
njezino kazivanje jasno pokazuje da su mjere protiv bogumila podu-
zete pred sam kraj vladavine Aleksija Komnena; nadalje, ona spominje te mjere
kao V<JTaTOV epyov KUL a8Aov nov [lUKPWV EKELVWV n6vwv KUL KUTOp8w[lCtTWV
TOU UlJTKpCtTOOC;.3 Neki su znanstvenici iz toga da se je taj zbio
U zadnjoj godini Aleksijeve vladavine, tj. 1184.4
Ali to stajalite Aninoj vlastitoj izjavi da se proces bogumilima
dogodio za patrijarhata Nikole III. koji je bio na poloaju patrijar-
ha od 1084. do 1111.
5
Spinka objanjava tu Anino spomi-
njanje Nikole 'jednoj od njezinih pogreaka u
S druge strane, nekoliko je znanstvenika prihvatilo Anino da
je Nikola sudjelovao u sudskom gonjenju bogumila te sljedstveno
Alexiad, knj. XV, pogl. 8, str. 350.
2 Vidi G. Buckler, Anna Comnena, str. 251.
3 Alcxiad, knj. XV, pogl. 10, str. 364.
4 F. Chalandon, Essai sur le regne d'Alexis fer Comnene, str. 319; M. Spinka, A History
of Christianity in the Balkans, str. 98; .llom, DOrOMHIl'h H HeroBoTo
BpeMe, str. 74.
5 Vidi C. D. Cobham, The Patriarchs of Constantinople (Cambridge, 1911), str. 94.
6 Op. cit. str. 98, b. 7.
274
tome smjeta taj u zadnje godine njegovoga patrijarhata; K. Paparrhe-
gopoulos
1
i M.I. Gedeon,2 spominju godinu 1110., a

i PogodinS
godinu llll.
njihovoga miljenja i pouzdanost Anine izjave povije-
sni indicijski dokazi. Vrlo je nevjerojatno da se Aleksijevo gonjenje bogumila
dogodilo llI8.; posljednja njegova bolest, od koje se nikada nije oporavio, svla-
dala ga je u ili te godine," i je iz prikaza njegove da se
proces hereticima protegnuo na razdoblje od barem nekoliko mjeseci. Nadalje,
razdoblje 1112. i 1118. bilo je skoro potpuno zauzeto ratovima protiv
Turaka i Kumana - s iznimkom dijela 1114., kada se Aleksije bavio
iz Filipopola (Plovdiva) - a tijekom svojih kratkih bo-
ravaka u Carigradu car je bio umoran i bolestan? pa stoga nije vjerojatno da bi
tada iskazivao energiju i upornost u ispitivanju bogumila i u raspravljanju s nji-
ma, koje mu njegova pripisuje. Nadnevak procesa bogumilima najpozdanije
se moe smjestiti 1109. i 1111. Aleksije je tada bio u Carigradu i aktivno
se bavio unutarnjim pitanjima Drave.
H
Stoga nema razloga sumnjati u Aninu izjavu da se proces bogumilima do-
godio za patrijarhata Nikole tj. ne kasnije od 1111. Njezino uvje-
ravanje da je 'to bio carev posljednji i vrhunac njegovih dugotrajnih napora
i uspjeha' nedvojbeno je poneto jer je njegovo
uslijedilo nekoliko godina kasnije, 1114.9 ali tu je lake objasniti nego
njezinu tobonju zbrku dva patrijarha, Nikole i Ivana IX.
(llI1.-34.), jer je ona nedvojbeno obojicu osobno poznavala.
l 'laTopia TOU tA.AllVIKOU e8vouc; (Atena, 1871), sv. IV, str. 546.
2 llaTplaPXlKoll1lvaKEC; (Carigrad, 1891), str. 338-47.
3 Op. cit. str. 212.
4 Op. cit. Rad, sv. VII, str. 116.
5 J1TOPHJI DomapHH, str. Sl.
6 Vidi Chalandon, op. cit. str. 275.
7 Ibid. str. 265-76.
8 Ibid. str. 254-7.
9 Cf. supra, str. 196-198.
275
DODATAK IV
BOGUMILSTVO U
RUSIJI, SRBIJI, BOSNI I
HUMU
1. RUSIJA
Pitanje je li se bogumilstvo ikada proirilo u Rusiji vrlo je malo poznato, jer
izvori o tome uglavnom ute. moemo prikupiti nekoliko
nepovezanih naznaka koje nagovijetaju da su pojedini bogumili propOVijedali
svoju herezu u Rusiji jedanaestoga i petnaestoga
Nikonov ljetopis sastavljen u esnaestom kae da su vlasti Ruske
crkve uhitili 1004. godine heretika po imenu Adrijan zbog 'zakona
Crkve, episkopa, i monaha'. Adrijan je u zatvoru brzo okajao svo-
je grijehe.! Ruski donekle uvjerljivo, smatraju da je bio
bogumil iz Bugarske.
2
ne postoje podaci da je imao imalo brojnije
sljedbenike u Rusiji.
3
Ruski prvotni ljetopis prolih ljeta - Povest' vremennyh letJ4 u re-
dakCiji Lavrentijevskog ljetopisa (Lavrent'evskaja letopis) opisuje pod godinom
I1aTpHapllIaJl HlIH HHKOHOBCKaJl JIeTOITHCb: I1olIHoe co6paHHe PYCCKHX lIeTOITHceti:,
H3A Apxeorpa4>W!eCKOIO KOMMHCCHelO (St Petersburg, 1862), t. ix, str. 68.
2 MetropolitaIT Makarij, MCTOPHJl PyccKOJ1l\epKBH (2. izd., St Petersburg, 1868), sv.
I, str. 227-8); E. Golubinskij, MCTOPHJl PyccKOJ1l\epKBH (Moskva, 1904), sv. I, dio 2,
str 791-3 ..
3 Kratka naznaka u Nikonovom ljetopisu pod godinom 1123. o heretiku Dmitru (Di-
mitriju), kojega je kijevski metropolit (ibid. str. 152), se smatrala
aluzijom na bogumilstvo u Rusiji (Makary, op. cit. sv. II, str. 316-17). Ali dokazi za
to su doista nedovoljni, jer se vie nita dalje ne govori o tom heretiku.
4 Ruski prvotni ljetopiS je napisan 1037. i 1039. godine. Nastavio ga je pisati
kijevski monah Nikon i ta je prozvana verzijom. Nju je oko 1113.
preradio i nastavio drugi kijevski monah Nestor (kOji joj je dodao povijesni i filozof-
ski Od tada se naziva prolih ljeta (Povest , vremennyh let}. Nestorov
ljetopis je proao kroz redakcije 1117. i 1118. godine i to je posta-
la verzija ljetopisa. Kao takav je tijekom i petnaestog
276
107l. pojavljivanje 'dvaju (p;Ba BOJIXBa) u Belojem Ozeru u sjever-
noj Rusiji, koji su bili krivi za ubojstvo nekoliko ena koje su oni optuili da
su prouzrokovale glad u Rostova. Kada su ih doveli pred
vlasti su izvrili zanimljivu ispovijed vjere: na pitanje 'kako je stvo-
ren oni su odgovorili: 'Bog se oprao i oprao u kupelji i nakon to se
preznojio osuio se slamom i bacio je s neba na zemlju. Onda se Sotona posva-
dio s Bogom oko pitanja koji od njih treba stvoriti iz toga. Ali Vrag je
napravio a Bog je u njega postavio duu. Kao ishod toga svega, kad god
umre, njegovo tijelo ide u zemlju, a njegova dua Bogu.' Kad su ih zatim
pitali 'u kojega Boga vi vjerujete?', odgovorili su: 'u Antikrista', koji 'boravi u
bezdanu'.! Prvi dio odgovora odnosi se na legendu koja je
u devetnaestom jo uvijek postojala finskim Mordvinima.
2
Ali
sadraj i terminologija drugoga dijela nedvojbeno su bogumilski.
Kijevski Paterik, kojega je sastavljanje u ranom trinaestom stolje-
moda sadri naznake da neki pravoslavni krugovi u Kijevskoj Rusiji nisu
bili potpuno neosjetljivi na utjecaj dualizma. U o iskuenju sv. Nikite, pu-
stinjaka iz kijevskoga manastira lavra i kasnijeg episkopa Novgoroda
(1096.-1108.), doznajemo kako je Nikita, obuzet ponosom, protivno
savjetu svojega opata zamijeniti ivot u zajednici s onim potpune osame. U
njegovoj ga je opasnoj osamljenosti zaveo Vrag, kOji se pojaVio u obliku i
nagovorio ga da napusti molitvu i pozabavi se i Uz
Vraga, Nikita je stekao glas vrlo mudroga osobito
svojemu velikom poznavanju Staroga zavjeta. 'Poznavao je dobro sve idovske
knjige', ali odbijao je Novi zavjet. Nikitu su na koncu spasile molitve i
egzorcizmi njegovih kolega monaha, a kad vratio razumu estoko je odbacio
bilo kakvo poznavanje Staroga zavjeta.
3
je da se tu radi o odjeku bogu-
milskoga odbacivanja Staroga zavjeta.
4
rabljen kao uvod u druge ruske ljetopise poput Lavrentijevskog ljetopisa i drugih.
Ovdje ga se uzima iz te redakcije. (Napomena urednika.)
JIaBpeHTbeBCKaJl JIeTOITHcb. BblIl. I: I10BeCTb BpeMeHHblx JIeT, H3A. BTopoe
(Lenjingrad, 1926): I1OlIHoe c06paHHe PYCCKHX J1eTOITHCeJ1, H3A. MCTOPHKO-
Apxeorp4>HQecKoti: KOMHccHelO, sv. I, stupci 175-7; engl. pr. S. H. Cross, 'The Ru-
ssian Primary Chronicle', Harvard Studies and Notes in Philology and Literature
(Cambridge, Mass. 1930), sv. XII, str. 240-1. Cf. N. K. Chadwick, The Beginnings of
Russian History (Cambridge, 1946), str. 112-13.
2 Vidi MCTOPHJl PYCCKOJ1 J1HTepaTypbI, u izdanju Akademije znanosti S.S.S.R.-a, sv. I
(izd. A. S. Orlov i drugi; Moskva, 1941), str. 84.
3 KHeBo-I1eQepcbKHJ1 I1aTepHK (izd. D. Kijev, 1931), str. 124-7.
4 MCTOPHJl PYCCKOJ1lIHTepaTypbI, ibid. str. 65.
277
Katkada barem neizravno, s bogumilstvom povezuju here-
ze 'strigolnika' i 'judaizera' koje su cvjetale u sjeverozapadnoj Rusiji u
estom i petnaestom 'Strigolniki' su se pojaVili u Novgorodu i Pskovu
u zadnjoj Privremeni uspjeh kOji je ta sljedba
uivala, a o kojoj znamo samo malo, se objanjava haranjima koja su u
Rusiji prouzrokovali Crna smrt, prodor ideja iz zapadne Euro-
pe i prosvjedi heretika protiv raspojasanosti je, iako za-
sad daleko od sigurnoga, da su u svojem odbacivanju hijerarhije Crkve, koju
su optuivali za simoniju, i za sakramente, i u svojem naglaavanju moralne
strogosti, 'strigolniki' bili pod utjecajem tradicije.
2
Ali ne moemo
govoriti o ikakvom izravnom utjecaju balkanskoga bogumilstva na taj pokret.
'Judaizeri' nas vie zanimaju. priroda toga pokreta jo UVijek je
poneto tajanstvena i On je nedvojbeno bio povezan s herezom
'strigolnika', nastalom u Novgorodu oko 1470. i proirenoj 1479.-80. na Mo-
skvu, gdje je zadobila popularnost u visokim crkvenim i
krugOVima, a koju je 1490. osudio sabor Ruske crkve, da bi je unitili
progoni esnaestoga Izgleda da su ih dvojica najistaknutijih
protivnika 'judaizera', Genadij, arhiepiskop Novgoroda, i sv. Josif od Voloko-
lamska, drali uglavnom sljedbenicima idovske vjere. Za njih se govorilo da
ne vjeruju u Trojstvo i u boanstvo Krista, da vie vole Stari zavjet od Novoga,
da su usvojili neke idovske postupke, odbacili kult svetaca, ikona i relikvija,
klonili se u crkve, pogrdno se izraavali o monasima i cijeloj crkvenoj
hijerarhiji i uzimali za pravo da slobodno Sveto pismo. Barem neke
tih doktrina na idovstvo, a kako je bilo poznato da ih ire neki
Zidovi u Novgorodu, nekoliko ruskih smatralo je taj pokret kao
bitno idovski po obiljeju.
3
drugi su osporavali to stajalite. I. Panov,
u svojoj studiji o 'judaizerima', drao je da je taj pokret u biti kom-
promis jednoga oblika racionalizma i liberalnoga i filozof-
skoga idovstva, i misli da su idovski elementi postupno relegirani
na drugorazrednu ulogu.
4
Kasnije je M. N. Speranskij izrazio miljenje da su
glavni razlozi za nastanak pokreta 'judaizera' bili sve utjecaj zapadnih raci-
Za 'strigolnike', vidi Golubinskij, op. cit. sv. II, dio I, str. 396-407; M. N. Speranskij,
I1CTOpl1i1 J.\peBHeM PYCCKOM JlI1TepaTypbI (3. izd.; Moskva, 1921), sv. II, str. 51-3.
2 Speranskij, op. cit. str. 52. Cf. A. S. Orlov (J..(peBHiIiI PyccKail JlI1TepaTypa, Moskva,
Lenjingrad, 1945, str. 239), kOji naziv 'strigolniki', koji se izvodi iz gla-
gola u 'odrezati' (sukno), s onim tisserands, texerants, koji se pridaje
francuskim katarima.
3 Makarij, op. cit. sv. VI, str. 80 et seq.; Golubinskij, op. cit. sv. II, dio i, str.560-607.
4 Epecb )J(11J.\OBCTBYIOIl\I1X, Zh.M.N.P. sv. CLXXXVIII-CXC.
278
ideja na sjeverozapadu RUSije i suprotstavljanje i naroda
Novgoroda autokraciji Moskve. To je kulminiralo kada je Ivan
III. osvojio Novgorod 1475. i kada je 1480. dokinuta neovisnost toga
ponosnoga grada. Novgorodski idovi, po njegovom miljenju, pokuali su
iskoristiti racionalizam u gradu, a ishod je bio da je nauk te sljedbe po-
stao proet idovskim elementima. Heretici sebe nisu smatrali idovima, nego
Nadalje, nije vjerojatno da bi u Rusiji toga doba bitno
idovski pokret postigao veliki uspjeh.1
Vjerojatno je, da ruska hereza 'judaizera' nije bila jednostavno obnavljanje
idovstva i da su njezino podrijetlo i obiljeje sloeniji. Zapadni racionalizam,
kOji je doao u Rusiju putem bliskih veza Novgoroda sa sjevernom i zapadnom
Europom, i tenje protu moskovske stranke u tom gradu nedvoj-
beno su igrali ulogu u tom pokretu. Ali moemo dalje i zapitati
se jesu li postojali bilo koji drugi utjecaji na novgorodske heretike koncem pet-
naestoga
I Genadije i sv. Josif daju neke naznake. U pismu Ioasafu, ro-
stovskom i jaroslavskom arhiepiskopu, napisanom 25. 1489., Genadij
navodi da su doktrine novgorodske sljedbe 'idovstvo pomijeano s mesalijan-
skom herezom'.2 U istom se pismu 'judaizeri' ili povezuju s me-
salijancima pet puta. Naalost, Genadij ne iznosi svoje razloge za povezivanje
tih dViju sljedbi, osim to kae da se sljedbenici obiju neustraivo krivo priseu
i 'nedostojno slave Boansku liturgiju'. Sv. Josif govori da se novgorodski
heretici 'tajno dre mesalijanske hereze'.3 Ako ta pozivanja na drevnu sljedbu
nisu jednostavno herezioloki kliejV 'mesalijanske' doktrine pripisane ruskim
'judaizerima' mogu svakako biti elementi bogumilstva. 5 Nakon trinaestoga sto-
na Balkanu su bogumilstvo i mesalijanizam smatrani istovjetnima.
6
Me-
ne moemo biti sigurni jesu li 'mesalijanske' crte te ruske hereze uklju-
vie od odbacivanja materijalnih predmeta Kristova kulta i hijerarhije
Speranskij, op. cit. sv. II, str. 53-9. Golubinskij je pokuao odgovoriti na taj zadnji
argument pretpostavivi da su idovi privukli Ruse svojim mudrim prozeIitizmom
i iskoritavanjem narodnoga zanimanja za astrologiju (loc. cit. str. 595-6), ali to ne
izgleda vrlo uvjerljiVO.
2 U Chteniya vimperat. obschch. istorii i drcvl10slcy rossiyskikl! pri Moskov. Universit.
(Moskva, 1847), sv. VIII.
3 I1poCB'BTI1TeJlb, I1JlI1 w6JlwleHie epccl1 )KI1J\OBCTBYIOIl\I1X'b (3. izd.; Kazan, 1896),
str. 44.
4 Izgleda da je barem sv. Josif dobro upoznat s doktrinom mesalijanizma (cf. ibid. str.
456), pa stoga nije vjerojatno da taj izraz olako rabi.
5 To je Panovljevo miljenje (loc. cit. sv. CXC, str. 12-13).
6 Vidi supra, str. 223, 254, 260.
279
Crkve. A neke doktrine koje se pripisuju novgorodskim hereticima (osobito
naklonost prema Starom zavjetu) teko da su spojive s bogumilstva.
Ipak sumnju da ruski 'judaizeri' nisu bili imuni na utjecaj balkanske sljedbe
Genadijeva izjava da su se novgorodski heretici sluili Kozminim
traktatom protiv bugarskih bogumila.!
U odsutnosti daljih dokumentarnih dokaza, moemo samo saeti staja-
lite da je neizravno pozivanje na bogumilstvo koje nalazimo u suvremenim
djelima koja se hereze ruskih 'judaizera', uslijedilo zbog irenja bogumil-
skih doktrina u Rusiju, vjerojatno u kada je ruska kultura
jo jednom potpala pod jaki utjecaj balkanskih slavenskih zemalja. Moda je
napomenuti da je veza koja se moe uspostaviti idovstva i
bogumilstva u Novgorodu krajem petnaestoga postojala u trinaestom i
u Bugarskoj.2
utjecaj bogumilstva moe se u apokrifnoj knjievnosti koja
je u srednjom vijeku nairoko kruila u Rusiji. tih djela bila su bizant-
ska po podrijetlu i dola su u Rusiju u bugarskim prijevodima. U nekima od
njih moe se jasno crta bogumilskoga posredovanja, dok sam
izraz 'bugarske basne' po kojemu su ih znali u Rusiji govori o njihovom balkan-
skom ishoditu.
Paiea, poznata i djelomice apokrifna starozavjetna Biblija koja je u sred-
njovjekovnoj Rusiji uivala veliku popularnost, pokazuje da su je bugarski bo-
gumili preoblikovali na njezinom putu od Bizanta. U njezinom prikazu stvara-
nja svijeta i pada nebeske vojske dobiva ima Satana-
eP Satanaelov poraz pripisuje se Mihovilu, koji boanski
slog el, dok njegov protivnik, lien svojega boanstva, postaje Vrag.
4
Eutimije
Zigaben pripisuje isti nauk bizantskim bogumilima.
5
Istaknuto mjesto u ruskoj apokrifnOj knjievnosti zauzima Legenda o kri-
U, koja se pripisuje bugarskom popu Jeremiji, i koja je bila popular-
na bogumilima.
6
Jedna ruska navodi da je stablo koje se kasnije
iskoristilo za pravljenje kria u Raju zasadio Satanael, koji je tada postojao sam
Chteniya, loc. cit. str. 5. Cf. Popruenko, K03Ma ITpeCBI1Tep, Sofija, 1936 (E'bJIfapCKI1
CTapI1HI1), sv. XII, str. xxvii-xlii.
2 Vidi supra, str. 241, 262-264.
3 Vidi M. Gaster, Lectures on Creeko-Slavonic Literature, str. 153-65; S. Runciman,
The Medieval Manichee, str. 85.
4 1. Porfiriev, ArroKpl1qm'IeCKl1e CKa3aHI1!1 o BeTX03aBeTHblX JII1l\ax 11 C06bITI1!1X,
Sbornik otdel. russk. yazyka i slovesnosti Imper. Akad. Nauk (1877.), sv. XVII, br. I,
str. 86.
5 Vidi supra, str. 212.
6 Cf. supra, str. 270-273.
280
s Bogom.! Jedna druga Legende koje su
bogumiIske: 'Kada je Bog stvorio svijet, samo su On i Satanael postojali.'2
Odlomci kOji pokazuju s dijelovima bogumiIske Tajne
knjige mogu se u staroslavenskoj apokrifne Apokalipse sv. Ivana
3
i
u ruskom srednjovjekovnom rukopiSU u knjinici manastira Solovki.
4
Legenda o Tiberijadskom jezeru, koju se dri da je bogumilskoga podrije-
tla, vjerojatno je bila popularna u srednjovjekovnoj Rusiji, jer je do nas dola u
nekoliko ruskih rukopisa. Ona opisuje suradnju Boga i Satanaela u stvaranju
zemlje.
5
Apokrifno Tomino (poznato u svojim staroslavenskim
ma kao Isusovo djetinjstvo), Izaijino Knjiga Henokova, koje su preuredi-
li i rabili bugarski bogumili, bili su poznati u Rusiji u Kijevskom razdoblju.
6
nepogreivi tragovi bogumilskih doktrina, mitova i terminolo-
gije (pomijeani s apokrifnim mogu se u kasnijem
junoruskom folkloru, osobito u nekoliko ukrajinskih kozmolokih legendi,
koje opisuju dvojnu vladavinu Boga i Vraga (katkad nazvanoga Satanael) nad
svemirom, njihovu suradnju u stvaranju i njihovo rivalstvo u dana-
njem sVijetu.
7
To je potpune odsutnosti bilo kakvih izravnih i
spomena bogumilstvu u ruskim izvorima i relativno-
ga obilja bogumilskih elemenata u ruskoj apokrifnOj knjievnosti. Izgleda da
za to postoje dva razloga. Vjerojatno je da bogumilstvo, kao pokret,
nikada nije pustilo duboke korijene u srednjovjekovnoj Rusiji, a da je tamonji
njegov uspjeh bio na povremeni i isprekidani prozelitizam pojedi-
naca koji su bili ili ruski heretici ili, moda, misionari iz Bugarske. Nadalje,
N. S. Tihonravov, ITaM!lTHI1KI1 OTpe'IeHHOM PYCCKOM lH:lTepaTypbI, sv. l, str. 305-
13; 1. Porfiriev, ArroKpl1q)l1'IeCKl1e CKa3aHI1!1 o HOB03aBeTHblX JII1l\ax 11 C06bITI1!1X,
Sbornik (1890), sv. LlI, br. 4, str. 55-6l.
2 Gaster, op. cit. str. 36.
3 V. 'Opisi i izvodi iz nekoliko junoslovinskih rukopisa', Starine (1873), sv. V,
str. 77.
4 1. Porfiriev, ArroKpl1q)l1'IeCKl1e CKa3aHI1!1 o BeTX03aBeTHblX JII1l\ax 11 C06bITI1!1X,
Sbornik (1877), sv. XVII, br. l, str. 86.
5 1. Ivanov, EOrOMI1JICKI1 KHl1f11, str. 287-311; J1CTOpl1!1 PYCCKOM JII1TepaTypbI, sv. I, str.
84.
6 Vidi Ivanov, op. cit. str. 227-48; J1CTOpl1!1 PYCCKOM JII1TepaTypbI, ibid. str. 85; Spe-
ranskij, op. cit. sv. I, str. 264-6. Cf. supra, str. 158 b. 4.
7 Vidi studiju o nekima od tih ukrajinskih legendi od K. 3TIO,TIbI rro
60rOMI1JIbCTBY, Izvestiya otdel. russk. yazyka i slovesnosti Imperat. Akad. Nauk (St
Petersburg, 1910), sv. XV, dio 4, str. 73-131.
281
kozmoloke legende i apokrifne iz Staroga i Novoga zavjeta koje sadre
bogumilske elemente vjerojatno su zagolicale matu srednjovjekovnoga Rusa
uglavnom zbog njihove narativne zanimljivosti i knjievne vrijednosti, a nji-
hova pozadina ili je prola uvelike nezapaeno ili se nije svjesno
povezivala s bilo kojim formalnim skupom doktrina.
l
2. SRBIJA
Zemljopisni poloaj srednjovjekovne Srbije bio je povoljan za prodor bogumil-
stva u tu zemlju iz susjedne Makedonije. arplaninski lanac, jedina prepreka
Srbije i Makedonije, mogao se bez preko njegova dva
krajnja dijela: na sjeveroistoku, neposredno sjeverno od Skopja, dolina june
Morave povezivala je Makedoniju s Niom i Dunavom.
2
Nadalje, dolina Sitnice
vodila je pored Kosovskoga polja do Rake i doline Ibra. S druge strane, na za-
padnom krajnjem dijelu ar planine, cesta se otvarala od Makedonije uz dolinu
Crnog Drima prema Duklji i Zeti.
3
Stoga ne to nailazimo na veze
Srbije i Makedonije u drugoj polOVici desetoga u doba ve-
likoga razvoja bogumilstva u ovoj drugoj zemlji.
4
U jedanaestom i dvanaestom
veza Makedonije i Srbije osnaila se pod utjecajem Ohridske
arhiepiskopije.
5
Ti su prirodni putovi nedvojbeno olakali prodor bogumilstva iz Make-
donije u Srbiju. Za bogumile se po prvi put u Srbiji za vladavine Stefana
Nemanje, velikog upana Rake 1168.-96.). Njegovo itije, to ga je napisao nje-
gov sin, Stefan kae nam da je Nemanja, kada je postao svjestan
brojnosti heretika u svojemu kraljevstvu, sazvao skuptinu zemlje (sabor),
koji je propisao nemilosrdne kazne za bogumile: njihovom odsjekli su je-
zik, njegove sljedbenike pogubili ili prognali, imovinu im zaplijenili, a njihove
knjige spalili.
6
l Vidi Golubinskij, op. cit. sv. I, dio 2, str. 794; Speranskij, op. cit. sv. I, str. 262-3.
2 Bio je to srednjovjekovni put koji je povezivao Solun s Beogradom. Grad
Ras, sredite srpskoga srenjovjekovnoga kraljevstva Rake, leao je na ruti toga puta,
a sa Sardicom (Sofijom) poveZivala ga je drevna cesta koja je prolazila kroz Ni. Vidi
K. 'Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbia und Bosnien wahrend
des Mittelalters', Abh. Bohm. Ges. Wiss. (Prag, 1879), VI. Folge, 10. Bd, str. 32.
3 Vidi ibid. str. 62-8 ..
4 Primjeri tih povezanosti su Samuilovo osvajanje Duklje 998. i njegovi odnosi s Vla-
dimirom, knezom Duklje. Vidi V. N. Zlatarski, VICTOP].!!!, sv. I, dio 2, str. 706-13; K.
Geschichte der Serben, sv. I, str. 205-6
5 Vidi op. cit. str. 219-22.
6 Zivot Sv. Symeona od Krale tepana: P. J. afatik, Pamatky Dfevniho Pisemnictvi
282
Izgleda da su Nemanjine mjere bile vrlo uspjene: za vrijeme od 150 godi-
na vie ne o bogumilima u Srbiji. zaslugu za to treba pripisati
njegovom sinu, Rastku, kOji je postao prvi arhiepiskop i velik! orga-
nizator autokefaine Srpske crkve, a u povijesti je poznat kao sv. Sava. Cvrsto
ustanovivi Srpsku crkvu na istinskim i nacionalnim (dravnim) teme-
ljima, sv. Sava zadao je udarac bogumilima, liivi heretike jed-
noga od njihovih oruja prozelitizma, naime reakcije na pretjerani
bizantski utjecaj u Crkvi i Dravi. Srednjovjekovna Bugarska crkva to nije ni-
kada uspjela jer se, uslijed povijesnih, zemljopisnih i razloga,
Bugarska, za razliku od Srbije, nije uspjela oduprijeti struji bizantizma. Uvelike
velikom apostolskom djelu sv. Save, utjecaj bogumilstva u Srbiji
zaustavio se koncem dvanaestoga iako je ono u Bugarskoj cvjetalo
tiri Bogumilstvo se zadnji put spominje u Srbiji u poznatom zakoniku
cara Stefana Duana, proglaenom 1349.-54. Zakonik propisuje kazne,
ibanje, igosanje ili izgon, prema drutvenom statusu ili tvrdokornosti
prekritelja, za sljedbenike 'babunske vjere'.l
3. BOSNA I HUM
Problem prodora bogumilstva u Bosnu i Hum (dananja HercegOVina) golem
je i sloen i ovdje ga ne moemo ni ukratko izloiti. U nijednoj drugoj ze-
mlji nije ta hereza (znana u Bosni kao patarenska vjera) imale takve iroke po-
sljedice na unutarnju i vanjsku povijest naroda. razlike u doktrini
bogumila i bosanskih patarena ove druge promatrati
jednostavno kao dio 'bogumilskoga pitanja'. Najsveobuhvatnija studija o po-
vijesti patarenske sljedbe u Bosni i Humu je knjiga 'Bogomili i Pa-
tareni' (Rad, sv. VII, str. 126-29; sv. VIII, str. 121-75). povijesti V.
(Geschichte Bosniens von den iiltesten Zeiten bis zum Verfalle des Konigsreiches,
Jihoslovanuv, str. 6 et seq. H.W.v. Temperley, Nemanjin progon bogumila,
kae da su njihove doktrine 'pravoslavni protivnici uvelike pogreno predstavili.
Njegovo glavno [tj. ono bogumilstva], nije bio dualizam ili jednakost dobra i
zla, kako se tvrdi.' (History of Serbia, London, 1917, str. 43). Ali osim
to izrazi 'dualizam' i 'jednakost dobra i zla' nisu u nikakvom sinonimi
(to se moe vidjeti u takozvanom 'ublaenom dualizmu' bogumila), izjava prof.
Temperleyja, potpuno podacima iz svih bugarskih i bizantskih izvora o
bogumilima, kao i onima pisanih spomenika samih bogumila. Danas je bez ikakve
dvojbe da je bogumilska sljedba bila
Zakonik Stefana Duana, cara Srpskog (izd. S. Beograd, 1898), str.14, 67
(br. ID, 85).
283
Leipzig, 1885) i Spinke (A History of Christianity in the Balkans, str. 157-83)
uglavnom ponavljaju nalaze istraivanja. Glavni izvori koje je
rabio su: (1) Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii,
izd. F. Miklosich 1858). (2) 'Dravni dokumenti
republike', izd. M. (CrroMeHJ!lIJ;J!l CP'b6CKJ!l, Beograd, 1858). (3) RukopiS
iz Vatikanskoga arhiva kOji je objaVio A. Theiner (Vetera monumenta historica
Hungariam sacram illustrantia, 1859-60, iVetera monumenta Slavorum meri-
dionalium, 1863). rad o pateranstvu u Bosni jo je UVijek nezamjenjiv,
iako neka njegova miljenja treba promijeniti u svjetlu kasnijega povijesnoga
istraivanja, osobito onoga Truhelke (,Testamenat gosta Radina', Glasnik Ze-
maljskog Muzeja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, srpanj-rujan, 1911, str. 355-75).
Kratku povijest bosanskih patarena dao je Runciman (The Medieval Mani-
chee, str. 100-15), koji, jedva i spominje njihove doktrine.
Nepotpune studije toga problema moemo i u djelima
(UpbKBa EocaHbcKa J!l KPbCTJlHJ!l), J. Asb6tha (An Official Tour through Bo-
snia and Herzegovina, London, 1890), D. Prohaske (Das kroatisch-serbische
Schrifttum in Bosnien und Herzegowina, Zagreb, 1911, str. 18-55), P. Rovinskija
(MaTepJ!lalI P;lIJI J!lCTOPJ!lJ!l 6orYMJ!llIOB B Cep6CKJ!lX 3eMlIJlX, Zh.M.N.P. sv. CCXX,
OUjak, 1882, str. 32-51.)
Pregled studija pokretu bosanskih patarena moe se u
J. idaka, 'Problem "bosanske crkve" u naoj historiografiji od Pe-
do Gluca (Prilog rjeenju tzv. bogumilskog pitanja)', Rad (1937), sv.
CCLIX, str. 37-182.
284
DODATAK V
BOGUMILI, KATARI I
PATARENI
Problem utjecaja bogumilstva na razvoj hereze u zapadnOj Europi
jo UVijek studiju. Zapadni medijavelisti uglavnom nisu istrai-
vali slavenske bogumilske izvore, dok su slavenski uzi-
mali zdravo za gotovo da podrijetlo katara i patarena dolazi od bogumila, ali
nisu se uputali u detaljno zapadnoga dualizma sa stajalita njego-
ve veze s bogumilstvom.
1
Puno istraivanje toga pitanja ne spada u doseg ove knjige, ali na-
pomene stupanj kojega je moderna znanost dosegla u tom predmetu
i postavljaju neke vidove toga problema za istraivanje.
Prvi moderni znanstvenik koji je podrobnije ispitivao veze
noga i zapadnoga dualizma bio je Schmidt. On je utvrdio snaan utjecaj koji je
bogumilstvo izvrilo na katare, ali je poricao da su ovi drugi izveli svoj nauk
iz prvih. Njegovi glavni argumenti su (l) Stajalite da su bogumili i
katari povezani svojim opovrgava
da doktrine katara ne pokazuju veliki utjecaj gnosticizma. (2) Katarstvo, ba-
rem u dvanaestom i trinaestom bilo je objedinjen i sustav;
's'il y a une doctrine incomplete, c'est bien pluto t celle des Bogomiles'.2
(3) TragOVi katarstva mogu se u Francuskoj koncem desetoga
dok se, po Schmidtovom miljenju, bogumilstvo pojavilo tek u drugoj polovi-
ci jedanaestoga (4) On katarstvo i bogumilstvo smatra usporednim
granama 'dualisrne cathare primitif'3.4 Ali ti Schmidtovi argumenti, kOji dosad
nisu opovrgnuti, nisu uvjerljiVi i temelje se na pogrenim pojmovima o bogu-
milstvu. Kao to smo Vidjeli, ne postoje dokazi o bilo kakvom izravnom dodiru
gnosticizma i bogumilstva; bogumilstvo, nakon njegovoga prodora u
Dobar saetak dostupnih podataka u S. Runciman, The Medieval Mani-
chee, osobito str. 163-70.
2 'ako postoji neka nepotpuna doktrina, onda je to prije ona bogumila' (prevoditelj).
3 'primitvnoga katarskoga dualizma'. (Prevoditelj).
4 Histoire et doctrine de la secte des Cathares ou Albigeois, sv. II, str. 263-6.
285
Bizant koncem jedanaestoga bilo je daleko od toga da bude 'une doc-
trine incomplete'; nadalje, ono je nastalo u Bugarskoj ranije nego to je
Schmidt zamiljao; postojanje 'dualisme cathare primitif' ne mogu
potvrditi nikakvi pouzdani izvori.
S druge strane, istaknuti slavisti poput i Ivanova dre patarene
i katare kao izdanke bugarskih bogumila. Ruski znanstvenik E.


nio je zanimljiv pokuaj da opovrgne njihovo stajalite. Po njegovom miljenju,
katarstvo se nije razvilo kao ishod prodora slavenskoga bogumilstva u Italiju i
Francusku, iz ostataka drevne manihejske tradicije, koja se mnogo
u zapadnoj Europi.
Takvo je stanje problema danas. Stajalite koje imaju slavenski
znanstvenici da se razvoj dualizma u dvanaestom i trinaestom po cije-
loj junoj Europi, od Crnoga mora do Atlantika, jednostavno dogodio zahva-
postupnom irenju bogumilstva iz Bugarske u Srbiju, Bosnu, sjevernu
Italiju i junu Francusku, pretjerano je pojednostavljeno i treba ga ponovno
razmotriti nakon pomnoga podrijetla katarstva. U tom je smislu
da pouzdani dokazi o utjecaju kOji je bogumilstvo izvrilo na patare-
ne i katare postoje tek iz druge poloVice dvanaestoga kada je dualizam
bio iroko rasprostranjen u zapadnOj Europi.
Glavni argumenti kOji podupiru teoriju da je bogumilstvo izvrilo izravan
utjecaj na razvoj katarstva mogu se saeti kako slijedi:
I. UNUTARNjI DOKAZI
(1) Naziv kOji su katarstvu davali njegovi protivnici u Fran-
cuskoj u trinaestom bio je Bulgarorum haeresis; sami katari su se
nazivali Bulgari, Bolgari, Bogri, Bugres.
2
Dobro je poznata da se fran-
cuska 'bougre', koja je otada postala sinonim za 'homoseksualca' i koju su
katolici izvorno nadijevali katarima, izvodi iz 'Bulgarus'.3
(2) Naziv 'katari' (Ka8apo[) je podrijetla.
(3) Imena mjesta i imena obitelji u sjevernoj Italiji, iz jedanaestoga
kao to su Bulgaro, Bulgari, Bulgarello, Bulgarini da su od davnih
vremena postojali odnosi Italije i Bugarske.
4
'Les survivances manicheennes en pays Slaves et en Occident', R.E.S. (1928), sv. VIII,
str. 203-25.
2 Vidi Schmidt, op. cit. sv. II, str. 282.
3 Vidi Ivanov, op. cit. str. 41, b. l.
4 Vidi Schmidt, ibid. str. 286; op. cit. Rad, sv. VII, str. 106.
286
(4) Neki katari, na 1146. u Kolnu, priznali su 'hanc ha-
eresim usque ad haec tempora occultatam a temporibus martyrum et
permansisse in Graecia et quibusdam aliis terris'. Te 'druge zemlje' mogu se
odnositi na Bugarsku.
l
(5) Novoga zavjeta koju su rabili francuski katari i talijanski pata-
reni nije bila Vulgata jedan drugi prijevod s Schmidt misli da je to
bio prijevod na latinski staro slavenske sv. i sv. Metoda:
2

(6) Ritual katara, povezan s pripremnim molitvenim sastanClma bIO Je
nedvojbeno pod utjecajem rituala bogumila.
3
,.
(7) neke doktrine koje su propovijedali katan mogu se naCl u
bogumilstvu: kristologija, suprotstavljanje Crkvi ka.o ustanovi,
bacivanje braka, naglasak na asketstvu, uporaba
i, iznad svega, vjerovanje da je Vrag bio sin Boji, kao i nepravedlll upravItelj l
gospodar ovoga sVijeta.
4
II. POVIJESNE VEZE BOGUMILA I
ZAPADNIH DUALISTA
Podaci latinskih izvora iz dvanaestoga govore da su u to doba dualisti
zapadne Europe smatrali Balkan izvoritem njih,ova ., . , .
Pokazali smo da su katari smatrali Crkve EccleSIa Bulganae. l
Dugunthiae', smjetene u Makedoniji i u Trakiji, kao podrijetlo duahstlc-
kih zajednica u Italiji i Francuskoj.5 Sredinom Marcus,
talijanskih patarena, bio je pripadnik 'EccleSIa NIketa,
carigradskih heretika otputovao je 1.167. u sa s:,rhom da
sa obrati na 'potpuni dualizam' kOji Je propovIjedala EccleSIa U
toj je uspio.
7
Iste je godine Niketa putovao iz LombardIje
gdje je predsjedao saboru katara u Saint-Felix de ;ahvaIJ.u-
svome osobnom autoritetu Niketa je uspio
Dugunthiae' francuskim i talijanskim dualistima. Nlket1ll utJ.ecaJ. l
so tako veliki da su mu njegovi protivnici, s tlm uJed1llJe-
Vidi Schmidt, op. cit. sv. 1, str. 2, b. l; op. cit. Rad, sv. VII, str. 92.
2 Op. cit. sv. II, str. 274. .
3 Vidi Ivanov, op. cit. str. 113 et seq.; Runciman, op. CIt. str. 163-6.
4 Vidi Pue ch, op. cit. str. 340-l.
5 Cf. supra, str. 161 et seq.
6 Schmidt, op. cit. sv. I, str. 6l.
7 Schmidt, ibid. str. 58-9, 61; ibid. str. 121-2.
287
njem svih heretika od Bospora do Pireneja, pripisali naslov 'pape
heretika'.! njegov uspjeh bio je kratkoga vijeka. Ubrzo nakon sabora
iz 1167. neki Petracus je stigao u Lombardiju des parties d'outremer i ocrnivi
Niketu za 'Ecclesia Bulgariae' osigurao sljedbenstvo velikoga broja patarena. 3
se misli da je Petracus doao iz Bugarske i da je bio bogumi1.
4
U drugoj polovici dvanaestoga bogumil ski 'djed' Nazarije donio
je talijanskim patarenima bogumilski Liber Sancti Johannis.
5
Sredinom trina-
estoga Reinerius Sacchoni izjavio je da je podrijetlo katarske hereze na
Balkanu.
6
usku vezu katarske hereze i industrije sukna u zapadnoj
Europi treba djelomice zahvaliti da su mnogi katarski misionari bili
trgovci suknom kOji su, zajedno s istkanim vlaknima Byzantiuma (Carigrada),
donijeli doktrine u junu Francusku.
7
Autor novije studije o katarskim doktrinama, iako priznaje blisku
s naukom Manija, govori o 'hiatus historique'8 njih.
9
Vie ne moe biti
dvojbe da je bogumilstvo, barem u nekim pogledima, upravo ta
karika'.
Vidi M. Bouquet, Recueil des historiens des Gaules, sv. XIV, str. 448-9; pokazalo se
da je taj naslov izmiljen (cf. supra, str. 245).
2 iz prekomorskih zemalja (prevoditelj).
3 Vidi N. Vignier, Recueil de ['histoire de l'Eglise, str. 268.
4 Schmidt, ibid. str. 61; ibid. str. 122.
5 Cf. supra, str. 227-229, 243.
6 Cf. supra, str. 161 et seq.
7 Vidi Runciman, op. cit. str. 169.
8 'povijesnom jazu' (prevoditelj).
9 A. Dondaine, Un traiti! neo-manicheen du XIII' siecle: Le 'Liber de Duobus Principi-
bus', suivi d'un fragment de rituel Cathare, Rim, 1939, str. 52-7.
288
BIBLIOGRAFIJA
Acta et diplomata res Albaniae mediae aetatis illustrantia, sv. I, collegerunt et digesse-
runt L. de Tha1l6czy, K. i E. de Suffiay. Vindobonae, 1913.
Albericus, redovnik Trois-Fontainesa. Chronicon. M.G.H. Ss. sv: XXIII.
Allatius, L. De Ecclesiae occidentalis atque orientalis perpetus! consensione. Coloniae
Agrippinae, 1648. II
Anastasius Bibliothecarius. Historia de Vitis Romanorum Ponti}icum. P.L. CXXVIII.
Anna Comnena. Alexiad, ed. L. Schopenus, C.S.H.B. 1839-78. Preveo E. Dawes, The
Alexiad of the Princess Anna Comnena. London, 1928.
Annales Fuldenses. M.G.H. Ss. sv. I.
Annalista Saxo. Annales. MG.H. Ss. sv. VI.
Anonymi Gesta Francorum et aliorum Hierosplymitanorum, ed. B.A. Lees, Oxford,
1924.; ed. L. Brehier (Historia anonyme de la Premiere Croisade), Pariz, 1924.
Attaliates, Michael. Historia, ed. I. Bekker. C.S.H.B. 1853.
Balsamon, Theodore. In Canones Ss. Apostolorum, Conciliorum ... Commentaria. P.G.
sv. CXXXVII.
___ Photii Patriarche Constantinopolitani Nomocanon, G. Voellus i H. Justellus, Bibliot-
heca Juris Canonici Veteris, sv. II, Lutetiae, 1661.
Bonacursus. Contra Catharos. S. Baluzius, Miscellanea, ed. Mansi, sv. II, Lucae, 1761.
Bouquet, M. Recueil des historiens des Gaules et de la France. Pariz, 1806.
Cedrenus, Georgius. Historiarum Compendium, ed. I. Bekker. C.S.H.B. 1838-9.
Cinnamus, Joannes. Historiae, ed. A. Meineke. C.S.H.B. 1836.
Conybeare, F.c. The Key of Truth. A Manual of the Paulician Church of Armenia.
Oxford, 1898.
Cosmas. ClIOBO Ha EpeTI1Kl1, ed. M.G. Popruenko, Odesa, 1907.; kasnije uredio Popru-
enko, K03Ma IIpeCBI1Tep 6olIrapCKI1H 1II1CaTelIb X BeKe, Sofija, 1936. (EolIfapcKI1
Crapl1HI1, sv. XII.)
Definitio sanctae et oecumenicae synodi Ephesinae contra impios Messalianitas. Mansi,
sv. IV.
289
Demetrius Chomatianus. Epistolae, uPitra, Analeeta, sv. VII.
Enoch. Book of the Secrets of Enoch, prijevod W.R. Morfill, Oxford, 1896.
Ephraim, St. St. Ephraim's Prose Refutations of Mani, Marcion and Bardaison. Ed. CW.
Mitchell, London, 1912-21.
Epiphanius, St. Adversus Haereses. P.G. sv. XLI, XLII.
Eustatije Solunski. Manuelis Comneni laudatio funebris. P.G. sv. CXXXV.
Eutimije od Akmonije. Eu8ufllou flovaxov aTaAE'(aa
KWVaTaVTlVOU1T6AEW<;' 1TPO<; a1hov 1TaTploa aTT]AlTEuouoa Ta<; aipeoEl<;
TWV KaL TWV <t>oUVOytaYlTWV BOYOfliAWV. Vidi
Ficker.
___ Liber invectivus contra haeresim exsecrabilium et impiorum haereticorum qui Phun-
dagiate discuntur. P.G. sv. CXXXI. [U Patrologia Graeca to je djelo pogreno pri-
pisano Eutimiju Zigabenu.)
Eutimije, patrijarh Trnova. Vidi Kaluniacki.
Eutimije Zigaben. Vidi Zigabenos.
Eznik od Kolba. Protiv sljedbi, ed. S. Weber. Ausgewiihlte Schriften der armen ischen
Kirchenviiter, Bd. 1, Miinchen, 1927.
Fermedin, E. 'Acta Bulgariae ecclesiastica ab a. 1565 usque ad a. 1799' Monumenta
spectantia historiam Slavorum meridionalium, sv. XVIII. Zagreb, 1887.
Ficker, G. Die Phundagiagiten: Ein Beitrag zur Ketzergeschichte des byzantinischen Mi-
ttelalters. Leipzig, 1908. [To djelo sadri tekst pisma Eutimija Akmonijskog u sve-
zi bogumila.)
Genesius. Regum libri IV, ed. C Lachmann. CS.H.B. 1834.
Gennadius Scholarius. CEuvres completes de Gennade Scholarios, publiees par L. Petit,
X. Sideride, M. Jugie, t. IV. Pariz, 1935.
Genadij, nadbiskup Novgoroda. 'Pismo Ioasafu, arhiepiskopu Rostova i Jaroslavla.' Ch-
teniya v imperatorskom obshchestve istorii i drevnostey rossiyskikh pri Moskov-
skom Universitete, sv. VIII. Moskva, 1847.
Georgius (Harmatolus) Monachus. Chronicon, ed. de Boor. Leipzig, 1904. ed.
Muralt, St. Petersburg, 1859.
German II. patrijarh Niceje. Epistula ad Constantinopolitanos contra Bogomilos. Ficker,
Die Phundagiagiten.
___ In exaltationem veneradae crucis et contra Bogomilos. P.G. sv. CXI.
Gervase of Chichester. Epistolae. CL. Hugo, Sacrae Antiquitatis Monumenta, sv. I. Sti-
vagii, 1725.
Gesta Roberti Wiscardi. M.G.H. Ss. sv. IX.
Glycas, Michael. Annales, ed. I. Bekker. CS.H.B. 1836.
290
Gregoras, Nicephorus. Historiae Byzantinae, ed. Schopenus i I. Bekker. CS.H.B.
1829-55.
Gregorius Barhebracus. Chronicon ecciesiasticum, ed. J.B. Abeloos i T.J. Lamy, Lovanii,
1872.
Grumel, V. Les Regestes des A etes du Patriarcat de Constantinople, sv.!, fasc. 2. Carigrad,
1932.
Guillelmus Bibliothecarius. Vita Hadriani Il. J.S. Assemanus, Kalendaria Ecclesiae Uni-
versae, sv. II. Rim, 1755.
Helmoldus. Chronica Slavorum. M.G.H.Ss. sv. XXI. Engleski prijevod F.J. Tschan, New
York, 1935.
Hilarion, sv. episkop Moglena. Vidi Zitijt sv.Ilariona.
Hincmar, nadbiskup Rheimsa. Annales Bertiniani. M.G.H.Ss. sv. I.
Histoire anonyme de la Premiere Cro isa de, ed. et trad. par L. Brehier. Pariz, 1924.
Incerti panegyricus Constantio Caesari, ed. G. Baehrens. Leipzig: Teubner, 1911.
Interrogatio Iohannis et apostoli et evangelistae in cena secreta regni celorum de ordinati-
one mundi istius et de principe et de Adam. R. Reitzenstein, Die Vorgeschichte der
christlichen Taufe. Leipzig i Berlin, 1929.
Ivan sv. De haeresibus. P.G. sv. XCIV.
Ivan Egzarh. lllecToJ.\HeB'b, ed. O. Bodyansky i N. Popov, Chteniya v imperatorskom
obshchestve istorii i drevnostey rossiyskikh pri Moskovskom Universitete, sv. III,
Moskva, 1879.
Ivanov, I. I1p03XOJ.\'b Ha I1aBJH!KRHHT'B cIIopeJ.\'b J.\Ba 6'bJIrapCKH P"'KoIIHca S.B.A.N.
(Odjel povijesti filologije.) sv. XXIV, 1922.
___ DOrOMHJICKH KHHrH H JIereHJ.\H. Sofija, 1925.
Izidor Seviljski. Etymologiae. P.L. sv. LXXXII.
V. 'Opisi i izvodi iz nekoliko junoslovinskih rukopisa', Starine, sv. V, 1873. (Jugo-
slavenska Akademija Znanosti i Umjetnosti, Zagreb.)
Josif (Volocki), sv. iguman manastira Volokolamsk. I1poCB'BTHTeJIb, HJIH W6JIH'leHHe
epecH lKHJ.\OBCTBYIOLQHX'b, 3. izd. Kazan, 1896.
Kaluniacki, E. Werke des Patriarchen von Bulgarien Euthymius. 1901.
Key of Truth. Vidi Conybeare.
Kijevski Paterik. KHBo-I1eqepCKH I1aTepHK, ed. D. I1aM'RTKH MOBH Ta
I1HcbMeHcTBa ,[\aBHbol YKpalHH, t. IV, Kijev, 1931.
Kmosko, M. Antiquorum testimonia de historia et doctrina Messalianorum seete. Patrc)-
logia Syriaca, dio I, t. 3. Pariz, 1926.
ed. V. Starine, sv. VI, 1874. (Jugoslavenska
i Umjetnosti, Zagreb.) .
21J1
Langlois, V. Collection des historiens anciens et modernes de l'Armenie. Pariz, 1867.-9.
JIaBpeHTbeBCKB!I JIeTorm:cb. Vidi Ruska Primarna Kronika.
Liber Sancti Johannis. Vidi Interrogatio Iohannis.
Macarius, St. Fifty spiritual homilies, ed. A.J. Mason. London, 1921.
Mani. 'The so-called Injunctions of Mani, prijevod Denkarta s pahlavija', 3, 200, ed.
A.v.W. Jackson, J.R.A.S. 1924.
Manichaean Psalm-Book, A, ed. e.R.e. Allberry. Stuttgart, 1938.
Manichiiische Handschriften der Staatlichen Museen Berlin, herausgegeben in Auftrage
der pr. Akad. der Wissensch., unter Leitung von e. Schmidt, Bd I, Kephalaia.
Stuttgart, 1935.-7.
Manichiiische Homilien (Manichiiische Handschriften der Sammlung A. Chester Beatty,
Bd I), herausgegebn von H.J. Polotsky. Stuttgart, 1934.
Mansi, J.D. Sacrorum conciliorum nova et amplissima collectio. Firenca, Venecija, 1759
-98; novi sveske uredio Petit, Pariz, 1901-.
Mas't1di (AI-). Les Prairies d'Oro Texte et traduction par e. Barbier de Meynard et Pavet
de Courteille, sv. VIII. Pariz, 1874.
___ Le Livre de l'Avertissement et de la Revision. Traduction par B. Carra de Vaux. Pariz,
1896.
Matija iz Edesse. 'Chronique de Matthieu d'Edesse', francuski prijevod P. Dulaurier,
Bibliotheque historique armenienne. Pariz, 1858.
Migne, J.P. Patrologiae Cursus Completus. Series Graeco-Latina. Pariz, 1857.-66.
___ Patrologiae Cursus Completus. Series Latina. Pariz, 1844.55.
Miklosich, P. i Mi.iller, J. Acta Patriarchatus Constantinopolitani, sv. I. Vindobonae,
1860.
Moneta iz Cremone. Adversus Catharos et. Valdenses, ed. T.A. Ricchinius. Rim, 1743.
Monumenta Germaniae Historica, ed. G.H. Pertz i drugi. Hanover, 1826-
Monumenta Serbica spectantia historiam Serbiae, Bosnae, Ragusii, ed. P. Miklosich.
1858.
Monumenta spectantia historiam Slavo rum Meridionalium. Zagreb, Jugoslavenska Aka-
demija Znanosti i Umjetnosti, 1868.-1918.
Moses, Chorensis. Histoire d'Armenie. Francuski prijevod P.E. Le Vaillant de Floriva!.
Venecija, 1841..
Nikefor, patrijarh Carigrada. Opuscula Historica, ed. e. de Boor. Leipzig, 1880.
Niketa Konijat. De Manuele Com neno u Historia, ed. I. Bekker. e.S.H.B. 1835.-
Nikola iz Methone. Orationes, ed. A.K. Demetrakopoulos. 'EKKA Leipzig,
1866.
Nikola L, papa. Epistolae. P.L. sv. CXIX.
292
___ Responsa ad Consuita Bulgarorum. P.L. sv. CXIX.
Nikonov ljetopis. Vidi I1aTpl1aprna!l I1lll1 JIeTOIlI1Cb.
Palamas, sv. Grigorije. Homiliae, P.G. sv. CLI
I1aTpl1aprna!l I1lll1 HI1KoHoBcKa!l JIeTOIlI1Cb: I1ollHoe C06paHl1e PYCCKI1X lleToIlMcei1,
113):1aHHoe Apxeorpaqll1'1eCKOIO KOMMI1CCl1elO, tt. IX-XIII. St. Petersburg.
formula Quo modo haeresim suam scriptis oporteat anathema-
tizare eos qui e Manichaeis accedunt ad sanctam Dei catholicam et apostolicam
Ecclesiam. P.e. sv. 1, stupci 1461-72.
Petar, opat. TIi:Tpou EAax[aTou Ilovaxou 'HyoullEvou m:pi TIauAlKlavwv TWV Kai
Mavlxa[wv, ed. J.K.L. Gieseler. 1849.
Petrus Siculus. Historia Manichaeorum qui et Pauliciani dicuntur. P.G. sv. CIV.
Philotheus (Filotej), patrijarh Carigrada. Gregorii Palamae Encomium. P.G. sv. CLI.
Photius (Focije), patrijarh Carigrada. Bibliotheca. P.G. sv. CIII.
___ Contra Manichaeos. P.G. sv. CII.
___ Epistolae. P.G. sv. CII. LN. Valetta, <!>WT[OU TOU ao<pwnitou Kai UYlWTUTOU
rraTpluPXOU EmaToAa['Ev Aovo[v<jJ, 1864.
Pitra, J.B. Analeeta sacra spicilegio Solesmensi parata. Pariz, 1876.-91.
iloeecmb BpeMeHHblx !Iem. JIaBpeHTbCKa!l JIeTOIlI1Cb. BbIIl. I: I10BecTb BpeMeHHblx
JIeT. M3):1. BTopoe (uredio E.P. Karskij, Lenjingrad, 1926.: I1ollHoe C06paHl1e
PYCCKMX lleTOIlI1Cei1, 113):1. Ii1copI1Ko-Apxeorpa<jJl1'1ecKoi1 KOMI1CCl1elO AKa):leMl111
HaYK CCCP, t. I. Engleski prijevod S.H. Cross, 'The Russian Primary Chronicle',
Harvard Studies and Notes in Philology and Literature, sv. XII. Cambridge, Mass. 1930.
Prokopije iz Cezareje. De Bello Gothico. Leipzig: Teuber, 1905.
Psel Mihajlo. Dialogus de daemon operation. Ed. J. Boissonade, Ni.irnberg, 1838. Tako-
u P.G. sv. CXXII. Francuski prijevod P. Moreaua E. Renauld je 'Une
traduction fraw;:aise du TIEpi OaLllOVWV de Michel Psellos'.
Revue des Etudes Grecques, sv. XXXIII. Pariz, 1920.
Regino iz Pruma. Chronicon. M.G.H.. Ss. sv. I.
Rhalles, G. i Potles, M. IuvTawa TWV eEiwv Kai [EpWV Kavovwv. Atena, 1852.-9.
Sacchoni, Reinerius. Summa de Catharis et Leonistis: Maxima Bibliotheca veterum Pa-
trum, ed. M. de la Bigne, sv. XXV. Lugduni, 1677. u E. Martene et U.
Durand, Thesaurus novus anecdotorum, sv. V. Pariz, 1717. u A. Dondai-
ne, Un traite neo-manicheen du XIII' siecle, suivi d'un fragment de ritual Cathare.
Rim, 1939.
afatik, P.J. Pamatky Drevniho Pisemnictvi Jihoslavanuv. Prag, 1873.
Samuel de Ani. Ausgewiih/te Schriften der armen ischen Kirchenwiiter, sv. I. Mi.inchen,
1927.
293
Scylitzes, Joannes. Historia, ed. I. Bekker. CS.H.B. 1839
Sebeos, biskup. Histoire d'Heraclius. Pariz, 1904.
Sigebertus Gemblacensis. Chronicon. M.G.H. Ss. sv. VI.
CrroMeHI.\11 Cp'h6eKI1, l395-1423, izd. M. Beograd, 1858.
Stefan Duan, car Srbije. Zakonik Stefana Duana, cara Srpskog, izd. S. Be-
ograd, 1898.
Stefan Nemanja (sv. Simeon), veliki upan Srbije. Zivot Sv. Symeona od Krale tepane: u
P.J. afarik, Pamatky Dfevn{ho Pismenictv{ Jihoslovanuv.
Stefan iz Tarona. Des Stephanos von Taron armenische Geschichte, ed. H. Gelzer i A.
Burckhardt, Leipzig, 1907.
Suidas. Lexicon, ed. A. Adler, sv. I, Leipzig, 1928.
Symeon Magister. Annales, ed. I. Bekker. CS.H.B. 1838.
Symeon, arhiepiskop Soluna. Dialogus contra haereses. P.G. sv. CLY. CUHOOUK 8 HeOlbY
npa80C1Ia8uja (Sinodik za nedjelju pravoslavlja (prva nedjelja u korizmi), izd. Th.
Uspenskij. Zapiski imperatorskogo novorossiyskogo Unoversiteta, sv. LIX. Odesa,
1893.
Sinodik carja Borila, izd. M.G. Popruenko, CI1HOP;I1K L\apJl Eopl1J1a (E'hJlfapCKI1
CTapI1HI1, sv. VIII), Sofija, 1928.
Tha1l6czy, L. 'Beitrage zur Kenntnis der Bogomileniehre' (Formule za odricanje
nih bogumila). Wiss. Mitt. Bosn. Herz. sv. III, 1895.
Theiner, A. Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia. Romae, 1859
-60.
___ Vetera monument Slavorum meridionaliu historiamillustrantia. Romae, 1863.
Theodoret. Haereticarun Fabularum Compendium. P.G. sv. LXXXIII.
Teodosije, sv. Trnovski. Vidi Zitije Teodosija Trnovskog
Teofilakt, carigradski patrijarh. I1V1CbMO naTpl1apXa KOHCTaHTI1HOnOJlbCKOrO
<peocj)v!JlaKTa L\aplO EOJlfapl111 I1eTpy, ured. N.M. Petrovskij, Izvestiya otdeleniya
russkogoyazyka i slovesnosti Imperatorskoy Akademii Nauk, sv. XVIII, tom. 3,
19l3.
Theophanes (Teofan). Cronographia, ed.!. Classenus. CS.H.B. 1839-41. (Revidira tekst,
ed. de Boor; Leipzig, 1883.
Theophanes Continuatus. Cronographia, ed. I. Bekker. C.S.H.B. 1838.
Theophylact (Teofilakt), arhiepiskop Ohrida. Epistolae. P.G. sv. CXXVI.
___ Historia Martyrii XV Martyrum.P.G. sv. CXXVI.
___ Vita Sancti Clementis Bulgarorum Archiepiscopi. P.G. sv. CXXVI.
Tihonravov, N.S. I1aMJlTHI1KI1 OTpeQeHHoi1 PYCCKOi1 Jll1epaTypbI. St. Petersburg, 1863.
Timotheus Presbyter. De receptione haereticorum. P.G. sv. LXXXVI (I)
294
Tollius, J. Insignia itinerarii italici: 'Victoria et Triumj')hs de impia et multiplici exsecra-
bilium Massalianorum sec ta , qui et Phundai'tae et Bogomili, nec non Euchitae,
Enthusiastae, Encratitae, et Marcionitae appellantur'. (Formula obra-
bogumila.) Trajecti ad Rhenum, 1696.
Truhelka, 'Testament gosta Radina', Glasnik Zemaljskog Muzeja u Bosni i Hercegovi-
ni, Sarajevo. Srpanj-rujan, 1911.
Villehardouin, Geoffrey de. La Conquete de Constantinople, editee et traduite par E.
Faral. Pariz, 1938-9.
Zigabenus, Euthymius. De haeresi Bogomi/orum narratio. Ficker, Die Phundagiagiten.
___ Panoplia Dogmatica. P.G. sv. CXXX.
Zonaras, Joannes. Annales i Epitome Historiarum, ed. M. Pinder, T. Biittner-Wobst.
C.S.H.B.1841-97.
Zitije i izn moglenskoga episkopa !lariona. )KI1Tl1e 11 )[(113Hb np!mO}.\o6Haro WTL\a
Harnero r1J1apiWHa, enl1CKOna MemeHCKaro, B'h HeM)[(e 11 KaKO np1meceHb
6bICTb B'h np1>CJlaBHbli1 rpap;'h TP'hHOB'h, C'hrrVlCaHO Evcj)v!MieMh naTpVlapXOM'h
TPbHOBbCKbIMb. Vidi Kaluniacki. ured. Dj. Starine, sv. I, 1869.
Zitije sv. Teodosija Trn o vskog. )KI1Tl1e VI )[(Vl3Hb rrpenop;o6Haro WTL\a Harnerw
<Peop;ociJl,I1)[(e B'h Tp'hHOB1> nOCTHI1'IeCBOBaBrnerOCJl, ed. O. Budinsky. Chteniya
v imperatorskom obshchestve istorii i drevnostey rossiyskikh pri Moskovskom Uni-
versitete, sv.!. Moskva, 1860.
II. SUVREMENI RADOVI
Aboba-Pliska. MaTepl1aJlbI P;JlJI 60JlfapCKI1X p;peBHocTei1. I.R.A.I.K. sv X. Sofija, 1905.
ADONTZ, N. 'Samuel l'Armenien, roi des Bulgares.' Mem. Acad. Belg. (cl. des lettres)
(serie in 8
0
), t. XXXIX. Brisel, 1938.
ALFARIC, P. Les Ecritures manicheennes. Pariz, 1918.
___ L' Evolution intellectuelle de Saint Augustin. Pariz, 1918.
AMANN, E. 'Novatien et Novatianisme.' D.T.C. sv. XI.
ANDREADE, A. 'Deux livres recent s sur les finances byzantines.' B.Z. sv. XXVIII, 1928.
E. 5I3bIQeCTBO 11 p;peBHJIJI PYCb. St. Petersburg, 1914.
___ 'Les survivances manicheennes en pays Slaves et en Occident.' R.E.S., sv. VIII. 1928.
ARNOLD, G. Unpartheyische Kirchen- und Ketzer-Historien. Schaffhausen, 1740-2.
ASB6TH, J. An Official Tour through Bosnia and Herzegovina. London, 1890.
G. KJlI1MeHT'h errl1CKOn'h CJlOB1>HCKVlI1 cJly)[(6aTa My no CTap'h CJlOB1>BCKI1
rrp1>BOp;'h. Sofija, 1898.
BANDURI, A. Imperium Orientale, Venetiis, 1729.
295
BARDY, G. 'Montanisme.' D.T.e. sv. X.
Paul de Samosate. Louvain, 1923.
BAREILLE, G. 'Borboriens.' D.T.e. sv. II.
'Encratites.' D.T.e. sv. V.
___ 'Euchites.' D.T.e. sv. V.
'Gnosticisme.' D.T.e. sv. VI.
BENOIST, J. Histoire des Albigeois et des Vaudois. Pariz. 1691.
BENVENISTE, E. The Persian Religion according to the chief Greek Texsts. Pariz, 1929.
BEEVLIEV, V. IhpBo6"blIrapcKI1 Hal1rrl1CI1. G.s.u. (Fakultet filologije i povijesti), sv.
XXXI, dio I. 1934.
BIDEZ, J. 'Michel Psellus.' Catalogue des manuscrits alchimiques grecs, sv. VI., Brisel,
1928.
BLAGOEV, N.P. L1cTOpl1a Ha CTapoTo 6"blIrapCKo l1"bplKaBHO rrpaBo. Sofija, 1906.
___ DeCel1aTa Ha IIpe3Bl1Tep K03Ma rrpOTI1B 60rMl1lIl1Te. G.s.u. Pravni fakultet), sv.
XVIII. 1923.
___ IIpoI13xol1"b 11 xapaKTep"b Ha l\apb CaMYl1lIOBTa l1"bplKaBa. G.S. U. (Pravni fakultet),
sv. XX. 1925.
S.S. PI1MCKO 11 Bl13aHTI1MCKO rrpaBo B CTapoBpeMCKa D"bnrapI1R. G.s.U. (Prav-
ni fakultet), sv. XXI, 1925.
___ CI1MeOHOBa D"bnrapl1R OT"b l1"bplKaBHO-rrpaBHo rJIel1l1ll1e. G.S.u. (Pravni fakultet),
sv. XXII. 1926-7.
BONWETSCH, G.N. 'Paulicianer.' R.E. sv. Xv.
BOUSSET, W. Hauptprobleme der Gnosis. Giittingen, 1907.
BROWNE, E.G. A Literary History of Persia. Cambridge, 1928.
BROZ, I. Crtice iz hrvatske knjievnosti. Zagreb, 1886., 1888.
BUCKLER, G. Anna Comnena. Oxford, 1929.
BURKITT, F.C. The Religion of the Manichees. Cambridge, 1925.
BURY, J.B. A History of the Eastern Roman Empire. London, 1912.
BUTLER, Dom E.e. Monasticism. e. M. H. sv. I.
Cambridge Economic History (The), sv. I, ed. J.H. Clapham i E. Power. Cambridge, 1941.
Cambridge Medieval History (The), sv. I, ed. H.M. Gwatkin i J.P. Whitney; sv. IV, ed. J.R.
Tanner, e.w. Previte-Orton i Z.N. Brooke. Cambridge, 1911., 1927.
CASARTELLI, L.e. La Philosophie religieuse du Mazdeisme sous les Sassanides. Pariz,
1884.
CHADWICK, N.K. The Beginnings of Russian History. Cambridge, 1946.
CH ALAND ON, F. Essai sur le regne d'Alexis Ier Comnene. Pariz, 1900.
296
___ Jean II Comnene et Manuel Ier Comnene. Pariz, 19F.
CHARLESWORTH, M.P. Trade-Routes and Commerce of the Roman Empire. 2. izd.
Cambridge, 1926.
CHAVANNES, E. i PELLIOT, P. 'Un traite manicheen en Chine, traduit et
J.A. 1911, 1913.
CHRISTENSEN, A. 'A-t-il existe une religion zurvanite?' Le Monde Oriental, sv. XXv.
Uppsala, 1931.
___ L'Iran sous les Sassanides. Kopenhagen, 1936.
CLEDAT, L. Le Nouveau Testament traduit au XIIle siecle en langue provenr;:ale, suivi
d'un Rituel Cathare. Pariz, 1887.
COBHAM, e.D. The Patriarchs of Constantinople. Cambridge, 1911.
CUHLEV, D. MCTopl1a Ha 6"blIrapCKaTa l\"bpKBa, sv. I. Sofija, 1910.
CUMONT, F. 'La date et le lieu de la naissance d'Euthymios B.Z. sv. XII.
1903.
___ La Cosmogonie manicheenne d'apres Theodore bar Khani. (Recherches sur le Mani-
cheisme, sv. L) Brisel, 1908.
___ 'La propagation du manicheisme dans l'Empire romain.' Revue d'histoire et de /i-
tterature religieuses, sv. I. Pariz, 1910.
___ Les religions orientales dans le paganisme romain, 4. izd. Pariz, 1929.
V. DOrOMl1lIl1. HapOI1Ha eHl\I1KlIOrrel1l1ja cprrcKo-xpBaTcKo-clIOBeHa'lKa,
ured. S. sv. I. Zagreb, 1925.
Dj. Pje'lHI1K 113 Klbl1lKeBI1X CTapl1Ha CprrCKI1X, sv. L Beograd, 1863.
___ hrvatskoga ili srpskog jezika, sv. I. Zagreb, 1880.
DARMESTETER, J. Ormazd et Ahriman, leurs origines et leur histoire. Pariz, 1877.
DH ALLA, M.N. History ofZoroastrianism. New York, 1938.
Dictionnaire de Theologie Catholique, ed. A. Vacant i E. Mangenot. Pariz, 1909-.
DIEHL, C. Byzance, grandeur et decadence. Pariz, 1919.
DOLLINGER, I. von. Beitriige zur Sektengeschichte des Mittelalters. Miinchen, 1890.
DONDAINE, A. Un traite neo-manicheen du XIII' siecle: Le 'Liber de Duobus Princibus',
suivi d'un fragment de ritu el Cathare. Rim, 1939.
DOROSIEV, LJ. D"bnrapCKI1T't KOlIOHl111 B"b MalIa A3I1R. S.B.A.N. (Odsjek za povijest i
filologiju) sv. XXIV. 1922.
DRINOV, M.S. IOlI(Hble ClIaBRaHe 11 BI13aHTI1!1 B"b X BeKe. Moskva, 1876.
___ MCTOpl1'1eCKI1 rrp'terJIel1"b Ha 6"bnrapCKan l\"bpKBa. Sofija, 1911.
DU CANGE, e. Glossarium ad scriptores media e et in.fimae Graecitatis, sv. I. Lugduni,
1688.
DUCHESNE, L. Histoire ancienne de I'Eglise. Pariz, 1906-10.
297
DUFOURCQ, A. Etude sur les Gesta Martyrum romains. Pariz, 1900.
I. 'Il cattolicesimo in Bulgaria nel sec. XVII' (Orientalia Christiana Analecta,
no. 111). Rim, 1937.
DVORNfK, F. Les Slaves, Byzance et Rome au IXe siecle. Pariz, 1926.
___ 'Deux inscriptions greco-bulgares de Philippes.' Bulletin de Correspondance He-
llenique de l 'Ecole Franr;aise d'AthfeneS. Pariz, 1928.
___ 'Les Legendes de Constantin et Methode vues de Byzance.' Byzantinoslavica, Su-
pplementa I. Prag, 1933.
___ 'The Authority of the State in the CEcumenical Councils.' The Christian East, sv. XIV,
no. 3. London, 1933.
___ National Churches and the Church Universal. London, 1944.
ENGELHARDT, J.G.Y. Kirchengeschichtliche Abhandlungen. Erlangen, 1832.
FARLATUS, D. Illyricun sacrum. Venetiis, 1751-1819.
FAYE, E. DE. Gnostiques et Gnosticisme. Pariz, 1913.
FILIPOV, N. I1POIf3XO,ll'b If C;J;lI.\OCTb Ha 6oroMIflICTBOTO.B.I.B. sv. III, Sofija, 1929.
FLICHE, A. i MARTIN, V. Histoire de l'Eglise, sv. VII. Pariz, 1940.
FLORINSKIJ, T. K Borrpocy o 6oroMHlIax. S.L. St. Petersburg, 1883.
FLOGEL, G. Mani, seine Lehre und seine Schriften. Leipzig, 1862.
FRACASSINI, U. 'I nuovi studi sul manicheismo.' G. Soc. Asiat. Ital. (n.s.) sv. I. Firenca,
1925.
FREEMAN, E.A. The History of the Norman Conquest of England, Oxford, 1867-71.
FRESHFIELD, E.H. Roman Law in the later Roman Empire. Cambridge, 1932.
FRIEDRICH, J. 'Der ursprungliche bei Georgios Monachos nur theileweise erhal-
tene Bericht uuber die Paulikianer.' S.B. bayer. Akad. Wiss. (philos.- phil. hist.
KI.).Munchen, 1896.
GASTER, M. 'Bogomils.' Encyclopaedia Britannica, ll. izd. sv. IV.
___ Ilchesf'er Lectures on Greeko-Slavonic Literature. London, 1887.
GEDEON, MJ. I1utptaXLKOi iatopLKui 1TEpi twv
1Tutptapxwv 36-1884. Carigrad, 1891.
GEN OV, M. I1pecBIfTep'b K03Ma If HerOBaTa DeCe,lla rrpOTIfB'b 6oroMIflIcTBOTo.B.I.B.
sv. III. 1929.
GIBBON, E. The History of the Decline and Fall of the Roman Empire, ed. J.B. Bury.
London, 1909-14.
GIESELER, J.K.L. 'Untersuchungen uber die Geschichte der Paulicianer.' Theologische
Studien und Kritiken. Hamburg, 1829, dio l.
___ Lehrbuh der Kirchengeschichte. Bonn, 1835-49.
298
___ 'Ober die Verbreitung christlich-dualistischer Lehrbegriffe unter den Slaven.' Theo-
logische Studien und Kritiken. Hamburg, 1837; dio 2.
GILFERDING, A. MCTOPHJl cep60B H 6onrap: Co6paHHe COqHHeHIfti, sv. l. St. Peter-
sburg, 1868.
GOLUBINSKIJ, E. MCTopIfa PYCCKoti l\epKBH. Moskva, 1901-11.
___ KpaTKHti OqepK HCOpHH rrpaBoclIaBHblx l\epKBeti 6olIrapcKoti, cep6cKoti If
PYMbIHCKOti. Moskva, 1871.
GREGOIRE, H. 'Autour des Pauliciens.' Byzantion, sv. XI. Pariz, 1936.
___ 'Les sources de l'histoire des Pauliciens: Pierre de Sicile est authentique et "Photius"
un faux.' Bull. Acad. Belg. (classe des lettres), sv. XXII. Brisel, 1936.
___ 'Sur l'histoire des Pauliciens.' Bull. Acad. Belg. (classe des lettres), ibid.
GUDEV, P.T. D'bnrapCKH p;J;KOrrHCH B'b 6H61IIfoTeKaTa Ha JIOp,ll'b Zouche. S.N.U. sv.
VIII. 1892.
GUIRAUD, J. Histoire de l'Inquisition au Moyen Age. Pariz, 1935-8.
HAGEMANN, H. Die Ri:imische Kirche und ihr Einfluss auf Disciplin und Dogma in den
ersten drei Jahrhunderten. Freiburg, 1864.
HARNACK, A. Lehrbuch der Dogmengeschichte, 4. izd. sv. I. Tubingen, 1909.
___ Marcion: das Evangelium vom Fremden Gott, 2. izd. Leipzig, 1924.
'Monarchianismus.' R.E. sv. XIII.
___ Die Mission und Ausbreitung des Christemtums in den ersten drei Jahrhnderten, 4.
izd. Leipzig, 1824.
HAUG, M. Essays on the sacred language, writings and religion of the Parsis, 3. izd. E.W.
West. London, 1884.
HEFELE, C. i LECLERCQ, H. Histoires des Conciles. Pariz, 1907-.
HERGENROTHER, J. Photius, Patriarch von Constantinopel. Regensburg, 1867-9.
HEUSSI, K. Der Ursprung des Mi:inchtums. Tubingen, 1936.
HOLLARD, A. Deux heretiques: Marcion et Montan. Pariz, 1935.
HUSSEY, J.M. Church and Learning in the Byzantine Empire (867-1185). Oxford, 1937.
J.A. Die Bogomi/en in ihrer geschichtlichen Entwicklung. Sr. Karlovci, 1923.
MCTOPIfJl PYCCKOti JIHTepaTypbI. Tiskao Institut za knjievnost Akademije Nauka SSSR-
a; izd. P.1. Lebedev-Poljanskij i drugi; sv. 1.: JIIfTepaTypa XI-HaqalIa XIII BeKa;
uredio A.S. Orlov i drugi. Moskva, 1941
IVANOV, I. CtBepHa MaKe,llOHHJl. Sofija, 1906.
___ D'bJIrapIfT'll B'b MaKe,llOHHJl, 2. izd. Sofija, 1917.
___ CB. MBaH'b PHlICKH If HerOBHJlT'b MOHaCTHp'b. Sofija, 1917.
___ DOrOMHJICKH KHHrH H JIereH,lIIf. Sofija, 1925.
299
___ D'bnrapCKM CTapI1HI1113'b MaKe,llOHI1J1, 2. izd. Sofija, 1931..
JACKSON, A.V.w. Zoroastrian Studies. New York, 1928.
___ Researches in Manichaeism. New York, 1932.
V. J1CTOPI1J1 cep6cKo-xopBaTcKoH nl1TepTypbI. zapiski imperatorskogo
Kazanskogo Universiteta. Kazan, 1871.
JANIN, R. 'Pauliciens.' D.T.e. sv. XII.
K. Geschichte der Bulgaren. Prag, 1876.
___ Die Heerstrasse von Be/grad nach Constantinopel und die Balkanpiisse. Prag, 1877.
___ J1CTOPJl 6onrap. Odesa, 1878.
___ 'Die Handelsstrassen und Bergwerke von Serbien und Bosnien wahrend des Mitte-
lalters.' Abh. bohm. Ges. Wiss. VI. Folge, 10. Band. Prag, 1879.
___ Cesty po Bulharsku. Prag, 1888.
___ Das Piirstetum Bulgarien. Prag, 1891.
___ Geschichte der Serbe, sv. I. Gotha, 1911.
___ 'Staat und Gesellschaft im mittelalterlichen Serbien.' Denkschr. Akad. Wiss. Wien, sv.
LVI, dio 2. 1912.
___ Le Civilisation Serbe au Moyen Age. Pariz, 1920.
JUGIE, M. 'Phoundagiagites et Bogomiles.' Echos d'Orient, t. XII. Pariz, 1909.
___ 'Palamas' i 'Palamite (Controverse)'. D.T.e. sv. XI.
K. J1oaHI1, EKcapx 60nrapCKI1M. Moskva, 1824.
KALOGERAS, N. A' 6 KOf.lvfJv6<;, Ev8vf.lLO<; 6 Kal oi alpETLKOI
BOYOf.lLAL. Athenaion, sv. IX. Atena, 1880.
KARO LEV, R. 3a DoroMncTBoTo. P.S. sv. III. Braila, 1871.
KAZAROW, G. 'Die Gesetzgebung des bulgarischen Fiirsten Krum.' B.Z. sv. XVI. 1907.
KEMP, P. Healing Ritual: Studies in the Technique and Tradition of the Southern Slavs.
London, 1935.
KERN, Archimandrite C. 'Les elements de la theologie de Gregoire Palamas.' Infnikon,
sv. XX, dio 1-2. Chevetogue, 1947.
KESSLER, K. 'Mani'. R.E. sv. XII.
G. )KM3Hb M Y1feHl1e 60rOMI1nOB no ITaHOnnl1M EB<pI1MI1J13I1ra6eHa 11
,lIpyrl1M MCT01fHI1KaM. P.O. sv. II. srpanj 1875.
KISELKOV, V.S. ITaTpl1apX'b EBTI1MI1M ()J(I1BOT'b M 0611\eCTBeHa ,lIeHHOCTb). B. I. B. sv.
III. 1929.
___ )KI1Tl1eTO Ha CB. TeO,llOCI1M T'bPHOBCKI1 KaTo I1CTOI11feCKI1 naMeTHI1K'b. Sofija, 1926.
V. Geschichte Bosniens von den iiltesten Zeiten bis zum Verfalle des Konigreiches.
Leipzig, 1885.
300
I. ITon'b DOrOMl1n'b 11 HerOBOTO BpeMe. Sofija, 1927.
KONDAKOV, N.P. O MaHI1XeHCTBe 11 6orYMl1nax. Seminarium Kondakovianum, sv. I.
Prag, 1927.
KRIVOSHEIN, B. ACKeTI11feCKOe 1160rOCnoBcKoe Y1feHl1e CB. fpl1ropl1J1 ITanaMbi, Atos,
1935. Seminarium Kondakovianum, sv. VIII. Prag, 1936. Engleski prijevod, 'The
Ascetic and Theological Teachings of Gregory Palamas.' The Eastern Churches
Quarterly, sv. III, brojevi 1-4.London, 1938.
KRUMBACHER, K. Geschichte der byzantinischen Litteratur, 2. izd. Miinchen, 1897.
LABRIOLLE, P. DE. La crise montaniste. Pariz, 1913.
LAMANSKIJ, V.I. O CnaBJlHaX B ManOH A31111, B A<ppl1Ke 11 B J1cnaHI1I1. Uchenye zapi-
ski Vtorogo Otdeleniya Imperatorskoy Akademii Nauk, sv. V. St. Petersburg, 1859.
LAMBECIUS, P. Commentaria de augustissima Bibliotheca Caesarea Vindobonensi, 2.
izd. sv. V. Vindobonae, 1778.
LAURENT, J. 'L'Armenie entre Byzance et l'Islam depuis la eonquete arabe jusqu'en
886.' Bibliotheque des Eeoles d'Athenes et de Rome, fase. 117. Pariz, 1919.
LAVRIN, J. 'The Bogomils and Bogomilism.' S.R. sv. VIII. 1929.
LE, COQ, A. von, 'A short account of the origin, journey and results of the first Royal
Prussian expedition to Turfan in Chinese Turkestan.' f.R.A.S. 1909.
LEGER, L. 'L'Heresie des Bogomiles.' R.Q.H. sv. VIII. 1870.
___ La Mythologie Slave. Pariz, 1901.
LEGGE, F. 'Western Manichaeism and the Turfan Discoveries.' f.R.A.S. 1913.
LE QUIEN, M. Oriens Christianus. Pariz, 1740.
LEVITSKI], V. DOrOMl1nbCTBO - 60nrapcKaJl epecb. Kh.Ch. 1870, dio 1.
LIMBORCH, P. Pauliciens, Bulgares et Bons-Hommes en Orient et en Occident. eneva,
1879.
___ Constantin V; empereur des Romains. Pariz, 1902.
LUCHAIRE, A. Innocent III et la Croisade des Albigeois. Pariz, 1905.
MAKARIJ, metropolitan Moskve. J1CTOPI1J1 PYCCKOM l\epKBI1, 2. izd. St. Petersburg,
1866-83.
MANSIKKA, V. Die Religion der Ostslaven, FF Communications, no. 43. Helsinki, 1922.
MARSIGLI, L.p. Stato militare del/' Imperio Ottomanno. Haya, 1732.
MARTIN, E.J. A History of the Iconoclastic Controversy, London, 1930.
MELIORANSKI], B. K I1CTOPI1I1 npOTI1Bl\epKoBHbIX ,ll B l1)J(eH 11M B MaKel10HI111 B XIV
BeKe: L:Tecpavo<;: Sbornik statey v chest' P.P' Sokolova. St. Petersburg, 1895.
MILETICH, L. 3aCeneHI1eTO Ha KaTOnI1UlKI1T't 6'bnrapl1 B'b Cel1Ml1rpal1CKO 11 naHaT'b.
S.N. U. sv. XIV. 1897.
301
MILLER, K. Itineraria Romana: Riimische Reisewege an der Hand der Tabula Peutinge-
riana.Stuttgart, 1916.
MILLET, G. 'La Religion Orthodoxe et les heresies chez les Yougoslaves.' R.H.R. sv.
LXXXV. 1917.
MISHEW, D. The Bulgarians in the Past. Lauss+anne, 1919.
MKRTTSCHIAN. Vidi Ter-Mkrttschian.
MONTAGU, LADY MARY WORTLEY. Letters and Works, ed. Lord Wharncliffe. Lon-
don, 1893.
MONTFAUCON, B. DE. Paleographia Graeca. Parsiis, 1708.
MULLER, F.W.K. 'Handschriften-Reste in Estrangelo-Schrift aus Turfan, Chinesisch-
Turkistan.' (I) S.B. preuss. Akad. Wiss. 1904.; (II) Abh. preuss. Akad. Wiss. 1904.
Berlin.
MURKO, M. Geschichte der iilteren siidslawischen Litteraturen. Leipzig, 1908.
NEANDER, A. Allgemeine Geschichte der christlichen Religion und Kirche. 3. izd. Gotha,
1856.
NERSOYAN, T. 'The Paulicians.' The Eastern Churches Quarterly, sv. V, br. 12. London,
1944.
NIEDERLE, L. Slovanske Staroitnosti: Zivot starych Slovanu. Prag, 1911-25.
___ Manuel de l'Antiquite Slave. Pariz, 1923, 1926.
S. OxpM)J,cKa ApxMel1McKol1Mja y 110'IeTKY XI BeKa. Glas Srpske Kraljev-
ske Akademije, sv. LXXXVI. Beograd, 1908.
NYBERG, H.S. 'Questions de cosmogonie et de cosmologie mazdeennes.' /.A. sv.
CCXIV, 1929.; sv. CCXIX, 1931.
___ 'Forschungen tiber den Manichaismus.' Z. Neutestamentliche Wiss. und. die Kunde
der iilteren Kirche, sv. XXXIV. Giessen, 1935.
___ Die Religionen des alten Iran. Leipzig, 1938.
OBOLENSKY, D. 'The Bogomi/s.' The Eastern Churches Quarterly, sv. VI. br. 4. London,
1945.
OECONOMOS, L. La Vie religieuse dans I'Empire Byzantin au temps des Comnenes et
des Anges. Pariz, 1918.
OEDER, J.L. Dissertatio inauguralis prodromum historiae Bogomi/orum criticae exhi-
bens. Gottingae, 1743.
ORLOV, A.S. ,[(peBHJIJI pyccKaJllIMTepaTypa. Moskva, Lenjingrad, 1945.
OSOKIN, N.A. I1CToPMJI AlIb6MroJi!I.\eB. Kazan, 1869.
OSTROGORSKY, G. Studien zur Geschichte des byzantinischen Bilderstreites. Breslau
(Wroclaw), 1929.
___ 'Agrarian conditions in the Byzantine Empire in the Middle Ages.' C.E.H. sv. I.
302
PALAUZOV, S.N. BeK 601IrapCKoro ,-\apJl CMMeoHa. St. Petersburg, 1852.
B.A. IlaMJlTHMK ClIaBJlH B BMqJMHMM VII BeKa. I.R.A.I.K. sv. VIII. 1902.
PA NOV, I. Epecb )l(M)J,OBCTBYIOIl\MX. Zh. M.N.P. sv. CLXXXVIII, CLXXXIX, CXe. si-
1877.
PAPADOPOULOS-KERAMEUS, A. BoyofllAlKCt. v.v. sv. II. 1895.
PAPARRHEGOPOULOS, K.'IcJTopia TOU EAA'lVlKOU i:8vou<;. Atena, 1860-72.
PETIT, L. 'Le Monastere de N.-D. de I.R.A.I.K. sv. VI. Sofija, 1900.
___ 'Typicon de Gregoire Pacurianos pour le monastere dc en Bul-
garie.' v.v. sv. XI. Supplement no. 1.1904.
'Armenie.' D.T.e. sv. I.
B. DorOMMlIM, U;pbKBa DocaHbCKa M KPbCTJlHM. Zadar, 1867.
PETROVSKIJ, A. AHa<jJeMa. Pravoslavnaya Bogoslovskaya Entsiklopediya, izd. A.P. Lo-
puhin, sv. I. St. Petersburg, 1900.
POGODIN, A. I1CTOPMJI DonrapMM. St. Petersburg, 1910.
POLOTSKY, H.J. 'Manichaismus.' Pauly-Wissowa, Real-Encyclopiidie der classischen
Altertumswissenschaft, Supplementband VI. Stuttgart, 1935.
POPOWITSCH, M. 'Bogomi/en und Paterener. Ein Beitrag zur Geschichte des Soziali-
smus.' Die Neu Zeit, 24. Jahrg. I. Bd. Stuttgart, 1905.
POPRUZENKO, M.G. K03Ma IlpecBMTep. I.R.A.I.K. sv. Xv. Sofija, 1911.
___ CMHO)J,MK ,-\apJl DopMca. I.R.A.I.K. sv. V. Sofija, 1911.
___ K03Ma IlpecBMTep, 60nrapcKMti rmcaTelIb X BeKa. Sofija, 1936. (I3'blIrapcKM
CTapMHM, sv. XII.)
PORFIRIEV, I.Ya., AI10KpM<jJM'IeCKMe CKa3aHMJI o BeTX03aBeTHblX lIMI.\ax M C06bITMJlX
110 PYKOI1MCJlM COlIOBe,-\Koti 6M61IMoTeKM. Sbornik otdeleniya russkogo yazyka i
slovesnosti Imperatorskoy Akademii Nauk, sv. XVII, br. I. St. Petersburg, 1877.
___ AI10KpI1<jJI1'IeCKI1e CKa3aHI1J1 o HOB03aBeTHblX lII1,-\ax M C06bITI1J1X 110 PYKOI1I1CJlM
COlIoBe,-\Koti 6I161II10TeKM. Ibid. sv. LlI, br. 4. St. Petersburg, 1890.
PORFIRIJ (USPENSKIJ), episkop. I1cTopMa A<jJoHa. '-laCT III. A<jJOH MOHallIeCKI1ti. OTA.
2. St. Petersburg, 1892.
IlpaBoclIaBHaJl 60roclIoBcKaJl 3H,-\I1KlI0l1e)J,MJI, uredio A.P. Lopuhin. St. Petersburg,
1900-11.
PROHASKA, D. Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bosnien und der Herzegowina.
Zagreb, 1911.
PUECH, H.-e. i VAILLANT, A. Le traiU contre les Bogomi/es de Cosmas le pretre. Pariz,
1945.
PIPIN, A.N. I1CTOPI1J1 PYCCKOti lII1TepaTypbI, 3. izd. sv. I. St. Petersburg, 1907.
303
PIPIN, A.N. i V.D. MCTOPMJl CnaBJlHCKMX nMTepaTYP, 2. izd. sv. I. St. Pe-
tersburg, 1879.
F. 'Bogomili i Patareni.' Rad Jugoslavenske Akademije Znanosti i Umjetnosti,
svesci VII, VIII, X. Zagreb, 1869-70.
K. PenMfM03HOe M nMTepTypHoe ):IBMlKeHMe B EonrapMM B :moxy nepe):l
Type'-\KMM 3aBoeBaHMeM. Universitetskie Izvestiya. Kijev, 1898.
___ 3TIO):IbJ no 60rOMMJIbCTBY. HapO):lHble KOCMoroHM'IeCKMe nereH):IbI CnaBJlH B MX
OTHOIIIeHMM K 60rOMHnbCTBY. Izvestiya otdel. russk. yazyka i slovesnosti Imperat.
Akad. Nauk, sv. XV, dio 4. St. Petersburg, 1910.
RADLOFF, W. Chuastuanit, das Bussgebet der Manichiier. St. Petersburg, 1909.
RAMBAUD, A. L'Empire Grec au Xme siecle. Pariz, 1870.
RAMSAY, W.M. The Historical Geography of Asia Minor. London, 1890.
___ The Cities and Bishoporics of Phrygia. Oxford, 1897.
ROUILLARD, G. 'Une etymologie (?) de Michel Attaliate.' Rev. de phi/o/. litt. et d'hist.
anciennes, 3
e
serie, sv. XVI. Pariz, 1942.
ROVINSKIJ, P. MaTepMan ):InJI MCTOPMM 60rYMMnoB B cep6CKMX 3eMnax. Zh.M.N.P. sv.
CCXX., oujak, 1882.
RUNCIMAN, S. The Emporer Romanus Lecapenus and his Reign. Cambridge, 1929.
___ A History of the First Bulgarian Empire. London, 1930.
___ The Medieval Manichee. A Study of the Christian Heresy. Cambridge, 1946.
SALEMAN, C. 'Ein Bruchstiick manichaeischen Schrifttums im asiatischen Museum.'
Zapiski imperatorskoy akademii nauk (ist.-fi!. otd.), sv. VI. St. Petersburg.
SATHAS, C. iLEGRAND, E. Les Exploits de Digenis Akritas. Pariz, 1875.
SCHAEDER, H.H. 'Bardesanes von Edessa in der Oberlieferung der griechischen und
der syrischen Kirche.' Zeitschrift fur Kirchengeschichte, sv. LI. Gotha, 1932.
___ 'Der Manichiiismus nach neuen Funden und Forschungen.' Morgenland. Darstellun-
gen aus Geschichte und Kultur des Ostens, Heft XXVIII. Berlin, 1936.
___ 'Urform und Fortbildungen des manichiiischen Systems.' Vortriige der Bibliothek
Warburg. Leipzig, Berlin, 1924-5.
SCHLUMBERGER, G. Un Emporer Byzantin au Xe siecle, Nicephore Phocas, 2. izd. Pa-
riz, 1923.
___ L'Epopee Byzantine cl la.fin du Xe siecle. Pariz, 1896.
SCHMIDT, C. Histoire et doctrine de la secte Cathares ou Albigeois. Pariz, 1849.
SCHMIDT, C. i POLOTSKY, H.J. 'Ein Mani-Fund in Agypten. Originalschriften des
Mani und seiner Schiiler.' S.B. preuss. Akad. Wiss. (philos.-hist K!.). Berlin, 1933.
SCHNITZER. 'Die Euchten im ll. Jahrhundert.' Studien der evangelischen Geistlichkeit
Wurttembergs, sv. XI. dio I, Stuttgart, 1839.
304
SHARENKOFF, Y.N. A study of Manichaeismm in B/!lgaria with special reference to the
Bogomi/s. New York, 1927.
SOKOLOV, I. COCTOilHMe MOHaIIleCTBa B'b BM3aHTMMCKOM ,-\epKBM c nonOBMHbI IX ):lO
Ha'lana XIII BeKa. Kazan, 1894.
SOKOLOV, M. MaTepManbI M 3aMeTKM no crapMHHoM cnaBilHcKoM nMTepaType. sv. I,
Moskva, 1888.
SPERANSKIJ, M.N. J1cTopMa ):IpeBHeM PYCCKOM nMTepaTypbI. 3. izd. Moskva, 1921.
SPIEGEL, F. Eranische Alterthumskunde.Leipzig, 1871-8.
SPINKA, M. A History ofChristianity in the Balkans. Chicago, 1933.
STANIMIROV, S. J1CTopMa Ha 6'bJIrapCKaTa l\'bpKBa. Sofija, 1925.
STOOP, E de. 'Essai sur la diffusion du manicheisme dans I'Empire romain.' Ree. Univ.
Gand, 38e fasc. 1909.
SVOBODA, K. 'La Demonologie de Michel Psellos.' Spisy Filoso.ficke Fakulty Ma-
sarykovy University v Brni!, br. 22. Brno, 1927.
AFARfK, P.J, Slovanske Staroitnosti. Prag, 1837.
___ Pomdtky hlaholskeho pisemnictvi. Prag, 1853.
IDAK, J. 'Problem "bosanske crkve" u naoj historiografiji od do Gluca
(Prilog rjeenju tzv. bogumilskog pitanja)', Rad, sv. CCLIX. 1937.
TAFEL, G.L.F. De Via Romanorum militari Egnatia, qua Illyricum, Macedonia et Thra-
cia iungebantur. Tiibingen, 1837.
___ De Thessalonica ejusque agro. Berlin, 1839.
___ 'Symbolarum criticarum, geographiam Byzantinam spectantium, partes duae.' Abh.
bayer. Akad. Wiss. (hist. K!.), sv. V, Abt. 2, dio I. Miinchen, 1849.
TAKELA, D.E. H'BKOraIIlHMT'B naBnMKilHM M ceraIIlHMT'B KaTonM,-\M B'b I1noB):IMBKO.
S.N.U. sv. XI. 1894.
___ 'Les anciens Pauliciens et les modernes Bulgares catholique de la Philippopolitaine.'
Le Museon, sv. XVI. Louvain, 1897.
TEMPERLEY, H.w.v. History of Serbia. London, 1917.
TER-MKRTTSCHIAN, K. Die Paulikianer im byzantinischen Kaiserreiche und verwan-
dte ketzerische Erscheinungen in Armenien. Leipzig, 1893.
TOURNEBIZER, F. Histoire politique et religieuse de l'Armenie. Pariz, 1900.
TRIFONOV, YU. EeC'B):IaTa Ha K03Ma I1pecBMTepa M HeMHMilT'b aBTop. S.B.A.N. (Odjcl
pov. i filo o!.) sv. XXIX. 1923.
TUNITSKIJ, N.L. CB. KnMMeHT, enMCKon cnoBeHcKMM. Sergiev Posad, 1913.
USPENSKIJ, F.l.. 3Ha'leHMe BM3aHTMMcKOM M IOlKHocnaBilHcKoM npOHI1I1. SL SI. Pt'
tersburg, 1883.
___ K MCTOPMM 3eMneBna):leHMiI B BM3aHTI1I1. Zh.M.N.P. sv. CCXXV. vcl)(I('n IHHl
___ EoroClIoBCKoe M <PMlIOCO<pCKOe gBM)!(eHMe B BM3aHTMM XI M XII BeKOB. Zh.M.N.P.
SV. CCLXXVII. rujan 1891.
VAILLANT, A. iLASCARIS, M. 'Date de la conversion des Bulgares.' R.E.S. sv. XIII,
fasc. 1,2. 1933.
VASILJEV, A.A. BM3aHTMR M Apa6M. Zapiski ist-fil. fakulteta imperatorskogo S.- Peter-
burgskogo Universiteta, sv. LXVI. 1902.
___ 'On the Question of Byzantine Feudalism.' Byzantion, sv. VIII. 1933.
___ Byzance et les Arabes: sv. I, La Dynastie d'Amorium 820-67 (francusko izdanje ure-
dili H. Gregoire i M. Canard); sv. III, Die Ostgrenze des byzantinischen Reiches
von 363 bis 1071 (od E. Honigmanna). Brisel, 1935.
VASILJEVSKIJ, V. BM3aHTMR M rreqeHerM (1048-94). Zh.M.N.P. sV.CLXIV. 1872.
VESELOVSKIJ, A.N. ClIaBRHcKMe CKa3aHMR o COlIOMOHe M KMTOBpace M 3arragHble
lIereHgbI o MopOlIb<pe M MeplIMHe: C06paHMe COqMHeHMH. sv. VIII, dio J. Petro-
grad, 1921.
VIGNIER, N. Recueil de ['histoire de [,Bglise.Leyden, 1601.
VILLECOURT, DOM L. 'La date et l'origine des "Homelies sprirituelles" attribuees it
Macaire.' CR. Acad lnscriptions Belles-Lettres. Pariz, 1920.
VOGT, A. Basile ler, empereur de Byzance (867-86), et la civilisation Byzantine a la fin
du lXe siecle. Pariz.
WADDELL, H. The Wandering Scholars, 7. izdanje. London, 1942.
WALDSCHMIDT, E. i LENTZ, W. 'Die Stellung Jesu im Manichaismus.' Abh. preuss.
kad.
Wissensch. (phil.-hist. Kl.). Berlin, 1926.
WELLNHOFFER, M. Die Thrakischen Euchiten und ihr Satanskult im Dialoge des Pse-
1I0s: TLflo8w<; 7TEpl nov OaLflovwv. B.Z. sv. XXX. 1929-30.
WESENDONK, O.G. VON. 'Bardesanes und Mani.' Acta Orientalia, sv. X. Leyden, 1932.
WOLF, J.e. Historia Bogomilorum. Vitembergae, 1712.
ZACHARIAE VON LINGENTHAL, K.E. Jus Graec-Romanum. Lipsiae, 1856-84.
ZERVOS, C. Un philosophe neoplatonicien du Xle siecle: Michel Psellos. Pariz, 1919.
ZLATARSKI, V.N. KaKBM KaHOHMqeCKM KHMrM M rpa)!(gaHcKM 3aKOHM EOPMC'b e
rrolIyqMlI'b OT'b BM3aHTMR. Letopis na Bulgarskata Akademiya na Naukite, sv. L
Sofija, 1914.
___ Geschichte der Bulgaren. Leipzig, 1918.
___ I1CTopMa Ha 6'blIfapCKaTa gp)!(aBa rrp1i3'b cp1igHMT1i B1iKoe, sv. I, dijelovi l, 2. Sofija,
1918, 1927.
___ CKOlIbKO 6eceg HarrMcalI K03Ma I1ecBMTep? Sbornik statey v chest' M.S. Drinova.
Harkov, 1904.
306
KAZALO
A
Abel, Adamov sin 210
abstinentia 218
Adam 144'183' 184' 210' 228'239 vidi tako-
o Adamu i Evi
adopcionizam 51'63'65
Adrianopol (Jedrene) 71-75' 232-233- 257
Adrijan Komnen 199
Adrijan ruski heretik 276
Afrigije, bugarski heretik 240
Afrika 20
Agapije, manihejac 36' 37 54 vidi tako-
Aristokrit
Ahaja (u 47
'Ahajska', njezina nska crkva 47
Ahil, sv, 155
Ahriman 22' 23- 26
Akindin, Gregorije, bizantski filozof 262
Akmonija ln 178 vidi Eutimije
od Akmonije
Albanija 73
Albigeni, Albigenska kriarska vojna
vidi katari
alegorija, njezina uporaba 37 Sl' 136-137
214'219
Aleksandar bugarski heretik 240
Aleksandrija 33
Aleksije 1., Komnen, car 41' 42' 178' 193-
199' 205-207' 208' 220' 233' 237 249'
274-275
Aleksipol vidi Neokastrum
Ana Komnena 151' 166' 192' 194' 196-208'
223, 234' 239' 274-275
Angelarije, sv" sv, Metoda 96
Anhijal (u Trakiji) 91
Antalija, Antalijski zaljev 180
Antikrist 135, 139' 277
Antiohija 28'60'65-66' 122' 151' 205' 237
Antun, sv. 35
Apokalipsa Baruhova 134' 159' 189
apokrifna djela 159' 160' 189' 271-273-
280-281
Arapi 24'26'40'46'4765'69'92' 196
Ararat, planina 62
Argaj 46'47-48
arijanizam vidi Arije
Arije, arijanizam 33' 36
Aristokrit, manihejac 36, 54 vidi tako-
Agapije
Arkadopol 72
Armenija, Armenci 21, 28' 29' 33- 37 39,
40, 43-4751-53 56' 58 60-62' 63-65'
6769-72'79,89-92' 102, 151-152' 154'
155' 157-171' 192,224'225'233
ArnuIf, kralj 96
Arsenije, iguman 110
Asen, i 232
asketstvo 16' 24' 30, 31-36' 54' 57, 58' 59' 61'
103' 110' 113' 121' 122' 134-135' 147149'
190' 193, 201' 203' 216-218' 220' 222
248' 249' 251' 257, 260' 264' 287
Asparuh, bugarski kan 73-74' 77
Aot, taronski knez 155
\O'J
Atalijat, Mihajlo, bizantski
193'195
Atanazije od Jeruzalema, monah 270-271
Atena 47
Atik, carigradski patrijarh 62
Atlantski ocean l? 20' 38 286
Atos, gora 1670 250' 253-256' 260
Aturpart, magijski veliki 25
Avari 69
Avdin, bugarski heretik 240
Azogik, armenski 152'154
Azovsko more 92
B
121
Babilonija 16'18' 28
Babuna, planina (u Makedoniji) 169
Babuna, rijeka (u Makedoniji) 169
babuni, heretici 168-169' 171
manastir u 111
Bajazid 1., otomanski sultan 264
Balbisa 221
Balduin II., latinski car Istoka 250
Balduin 1., latinski car Istoka 233
Balsamon, Teodor, antiohijski patrijarh
IH 134'229-230
barburiani, armenska i sirijska sljedba 37
Bardaisan od Edese, heretik 27
Bardarije, sluga Nifona Skorpija 256
Bardy, G., o Pavlu od Samosate 66
Barhebraeus, Gregorius, sirijski pisac 37
Barlaam, bizantski teolog 253' 262
Baruh vidi Apokalipsa
Baruhova Apokalipsa 134'159
Bazilid, gnostik 43
Bazilije, bogumil 150-151'240
Bazilije II., Bugaroubojica, car 152-153'
156'165' 173-175' 178' 232
Bazilije 1., Makedonac, car 87099
Bazilije, sv., Veliki, cezarejski arhiepiskop
28'33'111
308
Bazilije, bizantskih bogumila 151'
202-2070 208' 215' 219' 220' 223' 240
244'274
Bela IV., madarski kralj 250
Beloje Ozero 277
Beljatovo 195
Beograd 157- 282
'Betlehem', naziv bogumiIske zajednice
218
Bitinija 179
Bitola 110'1571670 199
Bizant- vidi Carigrad
Bizantska (Pravoslavna) crkva vidi Crkva,
Bizantinska
Bizantsko Carstvo 6' 370 39-40' 470 65 69-
74' 77- 79-82' 86' 88' 89' 91' 98' 99-100'
102' 104-109' ln IH 115 116' 146'
151-153' 155' 158' 164' 168- 231-234'
252' 256-258' 266-269' 280' 283- pa-
ssim V. poglavlje
Blahernit, bizantski heretik 204
bogumili (u Makedoniji) 168-169
Bogumil, pop, herezijarh 112' 124-126'
130-133' 139' 144-145' 150' 185' 236'
239' 240 244' 264' 270-273
bogumilski tekstovi 6' 133-135' 158-159'
209-211' 212' 227-
229' 20280-281' 283
BogumiIsko polje, dolina u Makedoniji
169
Bohemond 1., od Taranta, antiohijski
knez 167-168
borboriti, armenski heretici 62
Boril, bugarski car 234-238' 248' 250 vidi
Sinodikon cara Borila
Boris 1., bugarski kan 80-85' 88' 89' 92-94'
95-96- 99-101' 104' 108' 109' 110' 116
155'165
Bosna, bosanski 20'140' 162'170' 230' 245'
265' 283' 286
Bospor 40'180'287
brak, spolni snoaj 1618' 24 30-31' 33' 36'
54 870 112'121' 132' 133-134' 136 144-
146'149'216' 219'222228' 248' 260287
Bregainica, eparhija, budizam 93
Bugari, povolki 92
Bugarska, Bugari 6 20' 41' 48' 172-177-
179-181' 185' 186' 190 198-203'
205 208' 209' 212' 215' 216' 218-221'
223-225' 2270 230 267-269' 280-283'
285-288 passim III. i IV. poglavlje'
passim VI. poglavlje
bugarska knjievnost 6'155'158
Bugarska (Pravoslavna) crkva- vidi Crkva,
Bugarska
e
Carigrad (Byzantium) 20' 39 41' 45' 51' 62
71-73' n 79 80' sl- 83' 91' 98-100' 110'
157-161'162'166'170'177- 180'187'193-
194'1970 199'200'202'204'205' 216'219'
220-223' 226-2270 232' 243-246' 250
253' 255-256' 259' 266' 270' 274-275'
287-288
Carigrad, sabori- vidi Sabori
Carigradski konci li (869.-70.) 75'86'163
Cedrenus, Georgije, bizantski
102'151'152'155'187
Cezareja (u Kapadociji) 65
Chalybes, zemlja 151
Cibosa 44 45' 46' 79
Cinamon, rob 75
Cizik (u Maloj Aziji) 36
Consolamentum 218
Conybeare, F.c. 41'46'51'63'65
Crkva, Bizantska (Pravoslavna) 6 39 Sl'
72' 74' sl- 85-88' 93' 99-100'104' 1l8-
122'153'156'172-174'176'177- 191'198'
220-223' 226-2270 234' 244' 248-250'
252' 252-257
Crkva, Bugarska (Pravoslavna) 41' 80-88'
92-105' Ill' 112' 116-1l7' 131'138'142'
144 145' 146-1470 152-153' 155' 173-
174 235-250' 252' 257-262' 283
Crkva, Rimska rimokatoli-
rimski katolici, Zapadna cr-
kva 83 85-88' 91' 95 149' 234' 244 250'
265-266' 286-287 vidi pa-
pinstvo
Crkva, Ruska (Pravoslavna) 95 271-272'
276-279
Crkva, Srpska (Pravoslavna) 283
Crkve:
stajalite bogumila prema 128136'147
184' 205' 215' 239
stajalite bugarskih idova prema
262-263
stajalite Konstantina Krizomala pre-
ma 262-263
stajalite ruskih 'judaizera' prema 278
Crni Drim, rijeka l n 282
Crno more 20' 38'92151' 235 286
Curila, Ivan, bogumil 178-181

poganski bog polapskih Slave-
na 78

Bosota, bogumil 260-262
98
sv. (Konstantin), apostol Slavena 88'
97-99'101' 287
D
Dalmacija, dalmatinski 163' 246
Dawkins, prof. R.M. 46
Debar (u Makedoniji) 171
Debrica i Velica, njihove eparhije 97
Demetrije Komacijan, ohridski arhiepi-
skop 169'170
demijurg 15'16'17030'66'130'211'215
demonologija, demoni (zlodusi) 59' 75'
135' 136' 150' 189-190' 205' 214' 222'
241' 252' 253'262 vidi Vrag
309
Denkart (,Zakoni zarathutranske religi-
je') 25
Develt (u Trakiji) 91
Devol (u Makedoniji) 97
Diblacije, bogumil 202
Dioklecijan, rimski car 70
Djevica Marija' vidi Marija, Djevica
Dmitr, ruski heretik 276
Dobri, bogumil 150'240
Dobromir, 193
doketizam 19' 36' 49' 56 65 120' 133- 144'
212' 225' 239' 243
Dorilaj (u Maloj Aziji) 179
(Dyrrhachium, Durazzo) 157
Dragovica, rijeka 163
crkva' vidi 'Ecclesia Du-
gunthiae'
162-164'169-170
vidi
Dristra, njezin arhiepiskop 93
dualizam, dualisti 14-18' 20-26' 28-32'
34-38' 48 50-51' 54 56-58' 61-62'
65' 67' 77 78' 87 103' 113- 117 120-122'
128-131' 133-135' 140' 144-145' 146'
148-151' 159' 160 165-166' 183' 188'
196- 204' 209' 210' 211' 212' 216 225' 227
235' 248' 254' 261' 266 2n 2n 278'
280' 282 283 285-288
Dugunthia, Dugrutia, Drogometia'
vidi 'Ecclesia Dugunthiae'
Duklja 101'154'282
Duks, bugarski monah, pisac 98' 105
Dunav, rijeka 7l' n 99' 192' 195' 196- 232'
282
Duan, Stefan' vidi Stefan Duan
E
'Ecclesia Bulgariae' 161-166' 243-246'
287-288
'Ecclesia Dugunthiae' 161-166' 170' 246'
273'287
'Ecclesia Latinorum de Constantinopoli'
'Ecclesia Melenguiae' 161-246
'Ecclesia Philadelphiae in Romania' 162-
164
'Ecclesia Sclavonicae' 162
Ecloga, zakonik Leona III. i Konstantina
V. 82
Edesa 2728' 60
'Efeka crkva', crkva 47
Efeki koncil ekumenski koncil) 61
Efez 40
Efrem, sv., od Edesse 27' 28
Egejsko more 48
Egipat 18-21' 28 34' 35' 36
Elucidarium 159189' 210
Engleska, engleski 6'193'234
enkratiti, enkratizam 13-31-33'61
Enravotas, bugarski princ 75
entuzijasti' vidi mesalijanci
Epafrodit, pratilac sv. Pavla 47
Epir 73
Ermenrich, biskup Passaua 85
eshatolo gija
bogumilska 168' 216' 229' 242
manihejska 17
zarathutranska 22-23- 26-27
Eufrat, rijeka 43-46'65
euhiti vidi mesalijanci
Eunomije, biskup Cizika 36
Eustatije od Sebaste 33-34
Eustracije, nicejski metropolit 197
Eutimije od Akmonije, monah Periblete
126' 178' 179-182' 199' 210' 223' 229'
242
EUtimije, trnovski patrijarh 168' 223
Eutimije, Zigaben vidi Zigaben
Eva 210 228' 239 vidi o Ada-
mu i Evi
Eznik od Kolba, armenski biskup 26' 29'
56
nauk 44' 54147 217
F
162 feudalizam 105-109'143'176
310
Filipljani 47
Filipopol (PlovdiV) 72' 93' 149' 151' 154'
163-166'192-198' 232-233- 266' 275
Filotej, carigradski patrijarh 258
Finci, finski 277
rad:
stajalite bogumila prema 142-143'
148'254
stajalite Jeremije prema 272
stajalite mesalijanaca prema 60' 254
Flavijan, antiohijski patrijarh 60' 102 205'
237
Focije, sv., carigradski patrijarh 36' 3742'
46' 55 6l'8l'82' 86 8789' 90' 109
folklor 5'159' 281
Fol, 197
Formozije, biskup Porta 85
Fotin, bugarski heretik 240
carstvo, Franci 80' 88' 232' 234'
271
Francuska, francuski 5'19' 20'140'166'167
217234' 235 243' 285-288
Friedrich I. Barbarossa, car 233
Frigija 30 31' 32' 39'46' ln 186
fundagiagiti (fundaiti), heretici 170 186'
187
G
Gabari 25
Gabrijel-Radomir, bugarski car 154
Galija 20
Gangrijski koncil (oko 330.) 33
Garijan, optuen za bogumil-
stvo 258
Gegnezije ('Timotije'), 46' 50-51'
121
Gcnadijc, arhicpiskop Novgoroda 278'
279'280
Gcnadijc Sholarije, carigradski patrijarh
170
Gcorgijc Monah, 42'
52
71
German II., nicejski patrijarh 223' 241
o bogumilima 6
Glikas, Mihajlo, bizantski 202
gnostici, gnosticizam 6 15' 23 24' 27 30-
32' 62144' 211' 285
Gordoserba (u Maloj Aziji) 179
Gorica (u Tesaliji) 167
neposlunost 142'146-147221'
234' 248' 272' 277
73 et passim
Gregoire, prof. H., o 4l- 42'
4752' 53
Gregora, Nikofor, bizantski i
teolog 253-256
Grgur IX., papa 250
Grgur iz Nareka, armenski teolog 61
Grigorije, bugarski monah, pisac 81
Grigorije Pakurijan vidi Pakurijan
Grigorije Palamas, sv. vidi Palamas
Grigorije, sv., Sinajski 253' 254' 257
H
Hadrian II., papa 87
Haemus, njegOVi prijevoji 151
Harmartolus, Georgije 79
Harmenopul, Konstantin, bizantski pisac
208
Harnack, A. 32 55' 56 57
hebrejski jezik 100
Helespont 187
Helmold od Li.ibecka, 78
Henok 228
Henokova knjiga 159'189'228'281
Heraklije, car 70' 74
Hercegovina' vidi Hum
'hereza triju jezika' 100
Herod, judejski kralj 218
hezihazam, hezihasti 252-259' 262
Hilandar, manastir u 250
Hilarion, sv., moglenski biskup 223-226'
229'238
Hinemar, nadbiskup Rheimsa 84
311
Historia Manichaeorum vidi Petar Sicil-
ski, bizantski veleposlanik
Hrabar, bugarski monah, pisac 98' 100
Hrvatska, hrvatski 164' 246
Hum 230'283
Huni 73
I
Ibar 282
Ignacije, sv" carigradski patrijarh 83' 87
ikone, slike:
stajalite bogumila prema 136-137' 147'
155' 184' 216' 222' 239' 262-263
stajalite bugarskih idova prema
262-263
stajalite mesalijanaca prema 255
stajalite prema 51
stajalite ruskih 'judaizera' prema 278
stajalite tonraka prema 62
ikonoklazam, ikonoklasti 145
Ilija, prorok 229
Ilirik 85
Indija 28
Inocent III" papa 232'234'235
Ioasaf, rostovski i jaroslavski arhiepiskop
279
Iran, iranski' vidi Perzija
Irena iz Soluna, bogumilska opatica 255
islam vidi muslimani
ispovijedanje grijeha 139' 141' 221
pravoslavna crkva' vidi Crkva (Bu-
garska, Bizantska, Ruska, Srpska)
Isus Krist: vidi doketizam, Utje-
lovljenje
bogumiIsko 128' 133- 136'
140-141' IM 209' 211-214' 216-217-
227' 229' 239' 243
144
manihejsko 17' 35
marcionitsko 144
49-51' 66' 120
Pavla od Samosate 66
ruskih 'judaizera' 278
312
Isusovo djetinjstvo' vidi sv,
Tome
Italija, Talijani 5' 20, 139, 166' 167' 217- 243-
286-287
Ital, Ivan 204
Ivan Aleksandar, bugarski car 252' 257'
262
Ivan Asen II" bugarski car 235, 250' 252
Ivan, bugarski princ 114, 116
Ivan, bugarski 268
Ivan sv, 61
Ivan Egzarh, bugarski pisac 98' 103' 105'
117-125' 129' 189'267-269
Ivan, epi$kop Otzuna, armenski katolikos
61
Ivan I. Cimisk, car 151' 152, 155' 176' 192'
267
Ivan III., veliki moskovski knez 279
Ivan II. Komnen, car 220, 249
Ivan IX., carigradski patrijarh 275
Ivan Rilski, sv. 110
Ivan, sin Kalinike, mahinejac 43' 53, 63' 64'
66' 121
Ivan, sv., 217-227'243
Ivan, sv., Krstitelj 76' 135, 217' 219' 229' 240'
247
Ivan-Vladimir od Duklje, sv. vidi Vladi-
mir, sv., knez Duklje
Ivan-Vladislav, bugarski car 154
Ivan Zlatousti, sv, 28, 66, 90
Izaija, prorok 210' 2n vidi Izaiji-
no
Izaijino 159' 160
Izak II. Angel, car 232
Izak Komnen, Sebastokrator 205
Izaurija 164
Izidor, biskup Seville 100
J
Jadransko more 157
jakobiti, sirijski monofiziti 71' 192
Janjina 167
Jaroslav 279
Jeremija, pop, bugarski heretik 167' 270-
273'280
Jeruzalem Ill' 114' 180, 216
Josif, bugarski arhiepiskop 96
Josip (,Epafrodit'), 47' 121
'judaizeri', ruska sljedba 278-280
Judeja 20, 180
Justinijan II., car 37' 39'45' 179
Just, 45
K
Kain, sin Adamov 210' 241
Kalinika, iz Samosate, mahinejka 43, 53'
63, 64' 66' 121
Kalist, carigradski patrijarh 255' 256-257-
260
Kalomena, Adamova 210
Kapadocija 28, 30, 43- 60-61' 90' 222-223-
240'241
Karbeas, 40
Kardam, bugarski kan 71
Kastorija (u Makedoniji) 79' 167' 168, 194
katari, albingenzi 5' 20, 127' 139' 161-162'
166' 186' 216-217- 234' 235' 243-246'
278' 285-288
Kazari 92
Kerson, u Trakiji 187
Kibireot, tema 181
(u Makedoniji) 169' 171
Kijev 276' 277- 281
kijevski manastir lavra 277
Kijevski Paterik 277
Kilifar (blizu Trnova) 257
Kimbalong, prijevoj u Bugarskoj 156
Kina 28
Kinokorion (u Pontu) 46'47
Kjustendil 170
Klement od Sosandre, heretik 221-223
Kliment, sv., sv. Metoda 96-102'
117, 158
Istine 5H3
K/lin 286
Kol()ne)a (u Mal()J Armeniji) 44-46,79
Kolonija (Starija) (u Makedoniji) 79
'Koloka', crkva 47'48
'komitopuli' 152' 157
Komnena' vidi Ana
Konrad od Marburga, papinski inkvizitor
u 246
Konstans II., car 43
Konstantin, episkop, bugarski pisac 98
Konstantin IV., Pogonat, car 39
Konstantin IX., Monomah, car 178
Konstantin Krizomal, bizantski heretik
143-220-221
Konstantin ('Silvanus') od Mananalije,
43-45' SJ> 55, 58' 121
Konstantin, sv, vidi sv.
Konstantin Veliki, car 196
Konstantin v., Kopronim, car 70-72' 74'
89' 102' 137' 151' 179'216
kontemplacija 54, 59' 60' 103' 149' 253-255'
256'257
Korasan 196
koreuti' vidi mesalijanci
Korint 47
'Korint', crkva 47
Kormiso, bugarski kan 73
Kosara (Teodora?), bugarska princeza
154' 155
Kosovo Polje 282
Kotugeri 170
Kozma, bugarski 107' 111-115'
117 124-149' 158, 160, 182' 183' 184'
185' 189' 201' 204' 214' 219-221' 228'
238-239' 242' 248-249' 267-269' 273-
280
Kozma II., Atik, carigradski patrijarh 222
Krist- vidi Isus Krist
Kristofor Lekapen, car 119
Krizokir, pavlin 40,41'48
Kri: vidi Legenda o kriu
stajalite bogumila prema 128' 136' 141'
147' 155' 183, 184' 2n 216' 222' 239,
261' 280
stajalite Jeremije prema 270-273
stajalite prema 51' 225
stajalite torna ka prema 62
kriarske vojne, kriari 5' 20'162'167- 168'
199' 232-233' 250
krtenje:
bogumiIsko stajalite o 135-136' 183'
184' 215-218' 229' 240
marcionsko stajalite o 57
mesalijansko stajalite o 59' 241
stajalite o 50
priznato u istine 63
stajalite Konstantina Krizomala o 221
Krum, bugarski kan 71'74'77-81'91'134
Ksanto, 193
kudugeri, heretici 170171
Kuleon, 197
Kumani (Polovci) 176'192-193- 195-196'
199' 232' 250' 275
kutugerci (u Makedoniji) 170-171
L
Lakapen- vidi Roman L, car
Laodiceja (u Frigiji) 46
'Laodicejska', crkva 47
Larisa (u Tesaliji) 155
latifundija 105-106'175
Latinsko carigradsko carstvo 162 164
233-250
Lazar, bogumil 260'261
Legenda o kriu 271-273' 280' 281
Lek, 193'195
Leoncije od Balbise, heretik 221'223
Leon III., Izaurijanac, car 51
Leon IV. Kazar, car 71-151
Leon 'Montanist' 50
Leon Stipes, carigradski patrijarh 220
Liber Sancti Johannis (Liber Secretus,
Tajna knjiga) 159 183 210 215' 227'
228'243- 281' 288
Licija 30 60
Lidija 30 164
Likaonija 30' 39' 60
liturgija:- vidi Euharistija
314
stajalite bogumila prema 136'140'147-
239
stajalite Eustatija od Sebaste 33
stajalite ruskih 'judaizera' 279
Lombardija 161' 227- 243- 287- 288
Ludwig L, Poboni, zapadni car 80
Ludwig, Nijemac, kralj 8083
Luka, bugarski heretik 240
M
Madari 111 113- 267- vidi Mad-
arska
Magnaura, kola u Carigradu 98
Majka Boja vidi Marija, Djevica
Makarije sv. 58
Makedonija 44 72-73-74' 79' 91' 92' 93 97-
1l0' 116' 117-124' 152' 153- 155-173-177-
179' 180' 181- 192' 199' 203' 223-226'
230' 235' 241 255 259' 263' 265' 282' 287
'Makedonska', crkva 44' 46'
79
Mala Azija 15'18'20'28' 30-33- 36' 37- 3941'
46-47- 50' 55' 58 60 79 90-91'102'144'
164-171-177- 179-181-185'186'191'199'
220-221' 223
Malamir, bugarski kan 75
maliunaji, armenski i sirijski heretici 37
Mananali (selo u Armeniji) 43'46
manastiri, monatvo (redovnitvo), mo-
nasi 24 33-35' 52'60-61'103- 109-115'
121' 134-135' 138' 142' 153' 160' 177-
178' 185-186' 187' 201' 222' 252-256'
258'262'278
Mandelej od Radobola, bugarski heretik
240
manihejski tekstovi 28-29' 36'43' 53' 54
Mani, manihejstvo, manihejci 5' 16-38'
47- 51' 53-58' 60-61' 62 66-67- 78' 87-
89-90'103' 119 121-122' 125' 131' 132'
135'140'141'181'188'192'196- 200'203'
216' 224-225' 238' 247- 286' 288
Manuel, andrianopolski arhiepiskop 75
Manuel I. Komnen, car 221' 223' 226' 229
Marcion, marcionizam, marcioniti 27' 30
50' 54-58' 60 63-67- 68'144' 211 258
Marcus, talijanski pataren 287
Marija, Djevica, Majka Boja
bogumiIsko stajalite o 133' 137' 145'
212-213' 216' 229' 239' 243
Jeremijino stajalite o 272
stajalite o 49' 51 62' 120
133'225
stajalite bugarskih Zidova o 262
Marija (Irena) Lekapena, bugarska carica
105'119
materija, doktrina o 15-18' 30-31' 50-51'
56' 121' 133 135' 145 185' 212 216' 240'
242'249
Mehmed II., otomanski sultan 266
Melitena 40' 46 48' 60 70' 102
Melnik (u Makedoniji) 161 vidi tako-
'Ecclesia Melenguiae'
mesalijanci (koreuti, entuzijasti, euhi-
ti, measlijanci), mesalianizam 7'
28 30 32' 58-61' 67- 101-103' 109 113-
117-118' 121-125' 126 131 134-135'
142-144' 148-150' 154 168' 181 182'
185-191' 200' 201' 203- 204' 205 208'
214 220-223' 239' 241' 242 251-256'
258-260' 262 263-264' 279
Mesembrija 193' 257
meso, jedenje 18' 30-31' 33- 36 54' 57- 133-
134'135' 149' 216' 219' 222 248
Metodije, sv. panonski nadbiskup, apostol
Slavena 88'96-99'101'287
Metuzalem 228
Mezija 73'74'75'165
Mezopotamija 28' 37- 60
Mihajlo, bogumil 150' 240
Mihajlo, bugarski princ 114'116
Mihajlo III., Pijanac, car 40' 80
Mihajlo II., Kurkuas, carigradski patri-
jarh 221
Mihajlo L, Rangabe, car 39'47
Mihajlo IV" Pafiagonac, car 175
Mihajlo VII., Duka, car 174
Miho'llil, 211'280
Millet, G., o bogumilima 143
Miroslava, bugarska princeza 155
misticizam 59 204' 216 252-254- vidi tako-
hezihazam, mesalijanci
Moglena 168'196- 224-226
Mojmir, moravski knez 80
Mojsije, prorok 62' 211- 228' 271 vidi tako-
der Mojsijev zakon
Mojsijev zakon 36 57-120'133'183' 211-214'
219 225' 239 vidi Mojsije
molitva, molitve:
stajalite bogumila prema 127-140-141'
146'148'183- 216' 239
stajalite mesalijanaca prema 59 241
254
modalizam vidi Sibelije
monofiziti 70 71' 89' 91-92' 192' 224' 225-
vidi jakobiti
Montan, montanizam, montanisti 31' 32'
50'60'61
Mopsuestija (u Ciliciji) 46
Morava, episkopija 93
Morava, rijeka 73 282
Moravska, Moravljani 80 88 96' 97- 99
Moskva 271-278-279
33'140'216
musilimani, islam 92'93- 171'196-264-265
N
Nadim (An-), arapski pisac 19 29
Naum, sv., sv. Metoda 96' 97- 101'
117-160
Nazarije, bogumil 227-243-245' 288
nedjeljni post 33' 140
Nemanja- vidi Stefan Nemanja
Neocezareja 46' 89
neomaniheizam 20-22' 27-28' 29 36-37-
55- et passim
neoplatonisti, neoplatonski 36' 190
nepravedni upraVitelj, parabola () IJO
131' 209' 228 239' 287
nestorijanci 29
Niceja 40'179'197' 223'250
Niceja, Nicejski konci li vidi koncili
Nicejski sabor
(Prvi ekumenski sabor, 325.) 122-123
(Sedmi ekumenski sabor, 787.) 249
Nifon, bogumil 222-223
Nifon Skorpij, optuen za bogumilstvo
256
Nikefor Brijenije, suprug Ane Komnene
197'199
Nikefor, carigradski patrijarh 70
Nikefor L, car 39
Nikefor L, Foka, car 113
Niketa Konijat, bizantski
208'232
Niketa od Carigrada, 'biskup'
161'162'163'166' 243- 246' 287-288
Nikita, sv., novogorodski episkop 277
Nikola III., carigradski patri-
jarh 206'274-275
Nikola L, papa 84-86' 87- 88' 89' 92' 94
Nikolaj, Mistik, carigradski patrijarh 105
Nikolaj, otac 'kometopula' 152
Nikola, sv., manastir u Carigradu 220
Nikomedija 40
Nikonov ljetopis 276
Nil, monah 204
Nil, rijeka 35
Ni 157' 193 282
Noa 211
Norrnani 174'196' 199
novacijanci, novacijanizam 32'61'154
Novgorod 277-280
Novi zavjet vidi Zavjeti
Novocastrum (Aleksiopol) 198' 233
Nijemci 5' 80 85-86' 96' 100'
167' 233' 246
o
Ohrid 82' 87- 93' 97-98' 110' 153' 157- 160'
167- 169'171- 173-175'176'195'199'202'
282
Omortag, bugarski kan 72' 74' 75' n 80' 96
316
Opsikion 178
Ormazd 22-23' 26
Osrhena 60
p
Pacinaki- vidi
PafJagonija 28' 33
Pakomije, sv. 111
Pakurianije, Gregorije, manastira
111
Palarnas, Grigorije, sv., solunski arhiepi-
skop 253 257- 258
Palea 272' 280
Pamfilija 30'60'102
Pank, dopisnik Atanazija od Jeruzalema
270
Panonija 96
Panoplia Dogmatica' vidi Zigabenus
Pantelejmon, sv., manastir 97' 110
Papikion, gora, manastir 258
papinstvo 83-86' 234' 235' 250 vidi tako-
Crkva, Rimska
Paraklet 31'35' 47- 54 62
Paraorija (blizu Jedrena (Adrianopola
257
Paristrija, tema 165
Parsi 25
Passau 85
patareni 5' 140' 159'162'166' 227- 243-246'
265' 283-288
patrocinium (prostasia) 106
Pavao Armenac, 121
Pavao od Samos ate, antiohijski
biskup 65-66'122-123
Pavao, popuIonijski biskup, papinski legat
85
Pavao, sin Kalinike, manihejac 43' 53
63-64' 66, 121
Pavao, sv., apostol 30' 44-47- 49' 52' 57- 59
62-64' 67-79'136'185' 211' 266
pavlikanizam 7- 28' 32' 35-38'
69-72'75'77-80' 83'88-92' 100' 101-
103 109' 113- 116-125' 130-131' 135-
136' 137- 139'141'144- 151'154'157'166'
168'171'173'176'182'183'185' 191-198'
201' 204'208' 209 211, 213 220 224-
226' 232-234' 237' 239' 251' 261' 265'
270' 273' 275
Ill' 113' 174' 176' 192-193' 195-
196'199' 267
Pelagonija (u Makedoniji) 167- 199
Peloponez 73
I1Epi KTLaEwc; Koafl0tJ Kai v0'lfla OUpo.VLOV
tITi 189' 212
Peribleptos, manastir u Carigradu 177
Perzija, Perzijanci (Iran, Iranci) 15' 16'18'
21 24 26' 28' 37' 104
Petar, bogumil 150' 240
Petar, bugarski car 99, 104-120' 122-125'
131'142'143-148'153'155-157-165' 173'
238' 267-268
Petar, Iguman, pisac 42
Petar od Kapadocije, bogumilski 'djed' od
Sredeca 240'242-245
Petar Sicilski, bizantski veleposlanik 40-
44'46'48-55' 57-58'63- 66' 67- 69 79' 90
119-121'130'132'133'185
Petar, sv., apostol 52' 62' 266
Petracus, bogumil 288
Pireneji 235' 287
Platon 15
Pliska 85'93'96-97- 106'107
poganstvo, pogani 54' 69' 75-82' 83-84'
88'92'94-97- 103'117- 149' 190' 247'248'
259'264-271
Pogodinov Nomokanon 270
polapski Slaveni 78
Polog, kraj u Makedoniji 169'170
Polovci' vidi Kumani
Pomaci (bugarski muslimani) 171- 265
vidi torbei
Pont 44'46
Porfirije 190
poslijednji sud 37- 185 vidi esha-
tologija
Knjiga postanka 183- 209' 210'
228
Pravoslavna crkva' vidi Crkve (Bizantska,
Bugarska, Ruska, Srpska)
Preslav 93' 96- 97- 98' 110'157
Prespa 155
o Adamu i Evi 159
vidi liturgija
bogumiIsko stajalite o 136-137' 205'
216' 239' 261
marcionitsko stajalite o 57
mesalijansko stajalite o 59
stajalite o 50' 120
priznata u istine 63
Prilep 167' 169
progon:
bogumila 123- 146-148' 158' 199' 205-
207- 220' 226' 236-238' 242' 244' 251'
264' 274-275' 282' 283
borborita 62
bugarskih idova 242' 262
mesalijanaca 60
39-40' 52' 194' 197-198
ruskih 'judaizera' 278
Proklo 190
Prokopije 75' 76' 78
Propont 48
Prostasia' vidi Patrocinium
Provadija, episkopija 93
Psel, Mihajlo, bizantski filozof i povjesni -
102'129' 187-191'199'213-242
Pskov 278
psovke, bogumiIsko stajalite prema 219
R
Raj 135'183'228'272'280
Rajna, rijeka 20
Ras 282
Rastislav, moravski knez 80' 88
Rastko vidi Sava
Raka, Raa 282
relikvije:
stajalite bogumila prema 136-137' 155,
215
stajalite bugarskih idova prema 263
stajalite ruskih 'judaizera' prema 278
Rendina 167
Reniera od Trita, vojvoda od Filipopola
233
Renjdani, slavensko pleme 167
Rila, manastir 110
Rila, planine 110
Rim 20' 114' 157266
Rim, Rimska crkva' vidi Crkva, Rimska
Rimska crkva' vidi Crkva, Rim-
ska
Rimsko Carstvo, drevno 18' 19' 28, 29
ritual bogumila 140' 184, 186' 216-217-
220-221' 238-239' 240-243' 244' 287
Robert Guiscard, vojvoda od Apulije 193
Rodopske planine 156-157161' 171
'Romania' 163' 164
Roman III., Argir, car 178
Roman L, Lakapen, car 105' 119
Rostov 2770 279
Rusija, Rusi 73-76' 92' 95 98, 111' lB 124'
151, 152' 160, 235' 267, 271-273' 274-
282
Ruska crkva' vidi Crkva, Ruska
Ruski prvotni ljetopis 276, 277
s
Saba, sv., manastir 111
Sabelije, sabelijanizam
ki modalizam) 213
Sabin, bugarski kan 74
Sacchoni, Reinerius, talijanski pataren,
kasnije dominikanac 161' 164' 165'
167243'288
Sahak, armenski katolikos 62
Saint-Felix de Caraman, sabor
u 161' 246' 287
sakramenti 34' 50' 54' 57'6l'62' 135' 136' 139'
140' 145'147150' 184'215'239'254'278
vidi Krtenje, brak
318
Samosata 43' 63' 66' vidi Pavao od
Samostate
Samuel iz Anija, armenski 29
Samuilo, bugarski (makedonski) car 152,
153-156' 158' 164- 172-173- 175' 234'
268'282
Santabaren, otac Teodora Santabarena 89
Santabaren, Teodor, euhaitski arhiepi-
skop 89'90
Sardika (Sofija, Sredec) 72' 93, 168, 193,
242-245' 282
Sasanidi 26' 37
Satanael 135' 166' 188-190' 202' 204' 205,
209-212' 214, 215' 241, 272' 280 vidi
Vrag
Sava, sv. (Rastko), srpski arhiepiskop 283
Sembat, tonrak 62
Sergije ("Tihik"), 31, 40' 46-48'
50'62' 121
Sidor Franak, bugarski heretik 271
Silvan (Silas), pratilac sv, Pavla 44, 45
Simeon, bugarski car 96-100' 103-105'
107108' 110, 11l' 114-116' 153, 155' 165'
250, 267-268
Simeon, solunski arhiepiskop 170'266
Simeon ('Tit'), pavlin 45-46' 121
Simeon, trnovski patrijarh 261
Sinaj 170'211'253-254
Sinodikon cara Borila 124-125' 133' 143'
150' 168' 202' 208' 229, 235-242' 244-
245' 247-249' 261
Sinodikon za nedjelju pravoslavlja 249
Sirija, Sirijci 18' 19' 20' 27' 28' 37 430 60-70-
72'89' 102, 127144' 151' 205
siromatvo:
bogumiIsko stajalite o 142-143' 181-
182' 193' 262
manihejsko stajalite o 24
mesalijansko stajalite o 60' 255, 262
zarathutransko stajalite o 24
Sisinije II., carigradski patrijarh 270' 271
Sitnice, rijeka 282
Sivas 40
Skilices, Ivan, bizantski ljetopisac 193
Skiti 151
Skitije 121
Skopje 110'165'171,282
slavenska liturgija 96' 100' 101
Slaven, slavenski, Slaveni 69' 73-81- 87' 88,
97102' 103' 117164-179' 249-250' 265
etpassim
slike vidi ikone
slobodna volja 15' 16'2} 24
Smirna 178' 179, 180
Sofija vidi Sardika
Solovki, manastir 271-281
Solun 91'92' 110' 157163' 167170'241' 255-
256, 257 263, 266' 282
Sos andra 221
Sotona' vidi Vrag
spolni nemoral 60' 62 lOJ 190 202' 203'
242' 251' 258' 259' 262' 263
spolni snoaj vidi brak
Srbija, srpski 20, 98' 166' 169' 230 252' 282-
283'286
Sredec vidi Sardika
Starija' vidi Kolonija
Stari zavjet' vidi Zavjeti
Stefan, bogumil 150' 240
Stefan Duan, srpski car 252' 283
Stefan Nemanja (sv. Simeon), veliki upan
Srbije 237' 282' 283
Stefan srpski kralj 237' 282
Stefan, bogumil 260' 261
Stilijan, neocezarejski biskup 89' 90
Stjepan v., papa 89
Stoop, E, de n 37
'strigolniki', ruski heretici 278
Struma, rijeka 161
Studion, manastir, Studitsko pravilo 111
Subotin, misionar 90
Sursubul, Georgije, bugarski regent 115
Svantovit, poganski bog Slavena 78
sveci:
stajalite bogumila prema 136' 183' 216
stajalite bugarskih idova prema 263
stajalite ruskih 'judaizera' prema 272

stajalite bogumila prema 137-138'
145' 148' 183'216'239
stajalite bugarskih idova prema 263
stajalite Jeremije prema 272
stajalite prema 52' 62
stajalite ruskih 'judaizera' prema
278-280
sv. Grgur Iberski 117
Svjatoslav, veliki kijevski knez 267
Sv, Sofija, crkva, II Carigradu 216

ahapivan, sinod u 60
amanizam 77
ar Planina, planinski lanac II Makedoniji
169' 171' 282
panjolska 20
ut il, misionar 90
T
Tajna knjiga vidi Liber Sancti Johannis
Tatari 252
Tefrik 40'48'90
Telec, bugarski kan 71- 73
Telerig, bugarski kan 73
Teodora, bugarska princeza' vidi Kosara
Teodora, carica, Teofilova ena 40'47
Teodor, antiohijski patrijarh 151
Teodor Armenac, 121
Teodor Balsamon' vidi Balsamon
Teodor bar Koni, sirijski pisac 19
Teodor, bogumil 150' 240
Teodoret, bugarski heretik 259
Teodoret, kirski biskup 56
Teodor Santabarenus' vidi Santabarenus
Teodosije, bugarski heretik 259
Teodosije, sv" Trnovski 255-264
Teodosije, trnovski patrijarh 257261
Teodosiopol (Erzerum) 70
Teodozija II" car 62
Teofan, bizantski 70, 89
Teofilakat, carigradski patrijarh 118-125'
130-131' 142, 148' 151' 201, 208' 239
Teofilakt iz Eubeje, ohridski arhiepiskop
82' 87' 174-175' 176' 199' 201
Teofil, car 39' 92
Terebint, heretik 121
Tervel, bugarski kan 73- 81
Tesalija 167
Tetovo (u Makedoniji) 169
8COTOKOl 216-218' 229
Tiberijadsko jezero (Galilejsko more) 135'
159, 189' 210' 212' 215' 281 vidi Tiberij-
sko more
Tiha, rijeka 97
Tihik, sv" sv, Pavla 46, 50
Tihi ocean 17
Tijana 221
Timotej, sv" sv, Pavla 30'47
Tit, sv" sv, Pavla 45
Toma, pobunjenik protiv Mihajla II. 79
Toma, sv" vidi Tomino evan-

Tomino 159' 281
tonraki, armenski heretici 62,63
torbei 170-171' 181' 265 vidi po-
maci
Toulouse 161' 246
Tragurium, Trau vidi Trogir
Trakija 63-73' 79' 89' 91' 102' 117- 137- 150-
152' 157' 163-165' 166' 171' 173-176' 178,
179-181' 187- 190-192' 194' 195-196'
199' 232-234' 242' 258' 259' 273' 287
Trakijska tema 179
Trau!, 194' 195
Treskavica, manastir 169
Trnovo 165' 168' 223' 231' 234' 236' 237- 240'
247-248' 250, 257-259' 261' 263
Trnovski sabor (1211.) 235-236'240'247-
248, 250' 258' 261' 263
Trogir (Tragurium, Trau) 163
Trojstvo 36, 59, 155' 212-213- 216' 242' 278
320
Turci, turski 73- 93' 149' 174-175' 192' 196'
252' 258' 264-266' 275
Turfanska 19' 22
Turkestan 19, 28' 196
u
ubijanje, bogumiIsko stajalite prema
186' 193- 219
Uranija, manihejka 36
tijela 24' 37- 140' 185' 229' 241'
242' 263 vidi eshatologija
Utjelovljenje, doktrina 14' 36' 49 54' 57-65'
120' 145, 212' 216 vidi doketi-
zam, Isus Krist
v
Valentin, gnostik 43
Van, jezero (u Armeniji) 62
Vardar, rijeka 92' 157-168' 169' 196, 255
'Vardarski Turci' 92-93
Veles 169
Venecija 99
Via Egnatia 157
Vilim L, engleski kralj 193
Vilim od Apulije 194
Villehardouin, Geoffroy de,
234
vino, pijenje 18' 30, 36' 54' 133-134' 135' 149'
222
Vladimir, bugarski princ 96
Vladimir (Ivan-Vladimir), sv., dukljanski
knez 101, 154' 155' 282
Vlaka 165
Voden 157-167-170
Vrag (Sotona) 62, 74' 78'103' 125' 128-137-
141' 144' 146' 147-148' 150, 166' 183' 184'
189' 209-210' 221' 227-228' 239-240'
277- 280-281' 287- vidi demo-
nologija, Satanael
Vulgata 287
z
Zaharije, 121
Zapadna crkva' vidi Crkva, Rimska
Zavjeti
Novi zavjet 27-43' 59'68'77- 133-136-137-
145, 159, 185' 209, 211- 214, 216, 217-
219' 221' 277- 278' 282' 287
Stari zavjet 27-36,49'54'57-133-159' 183-
211' 214' 216' 219, 225' 228' 239, 272'
277- 278' 280' 282
Zeta 282
Zigaben, Eutimije, bizantski teolog 42'
126' 129' 178' 180' 182' 189' 190' 200' 201'
202' 207-220' 223, 225' 229' 240-241'
249'280
Joannes, bizantski
84' 151' 202
Zosima, moskovski metropolit 271
Zllrvan, zurvanizam 26' 104

ene:
II bogumilskoj sljedbi 141'202'203
II marcionitskoj, mesalijanskoj i mon-
sljedbi 60
idovi, idovski 14' 52' 57' 92, 99' 136- 189
211' 222' 241' 262-264- 277-280
vidi takoder idovsl vo, 'judaizeri'
idovstvo 14' 25' 54' 66' 210' 241' 262-264'
278-280
Ul
U bibliotekama MISL
moete nabaviti i knjige
l) M. Baigent, R. Leigh & H. Lincoln: MESIJANSKA OSTAVTINA
2) Roland H. Bainton: NA TOME STOJIM: ivot Martina Luthera
3) Edwin Bernbaum: PUT U SHAMBHALU
4) Joseph Campbell: MITA
5) Alexandra David-Neel: TIBET
6) Mircea Eliade: JOGA - besmrtnost i sloboda
7) G.I. Gurdjieff: SUSRETI S IZNIMNIM LjUDIMA
8) Kate Horsley: ISPOVIJESTI DRUIDSKE OPATICE
9) Ernest van den Haag: IDOVSKA TAJANSTVENOST
10) KAZIVANjA KONFUCIJA
ll) Arthur Koestler: KAZARI - 13. idovsko pleme?
12) Arthur Kroker: TEHNOLOGIJA I DRUTVENI UM
13) Philip Longworth: KOZACI
14) Dmitri Obolensky: BOGOMILI
15) Ferhang Mehr: ZARATHUTRANIZAM
16) Petar POVIJEST HRVATA VOJVODINE
17) Duan J. CINCARI
18) M.J. ReissiR. Straughan: POBOLjATI PRIRODU?
- Znanost i etika inenjerstva
19) Jeremy Rifkin: ENTROPIJA
20) Maxime Rodinson: MUHAMED
21) W. Scott Morton: JAPAN - njegova povijest i kultura
22) G. Sorel: PROMILjANjA O NASILjU
23) SUFIZAM
24) Isidor F. Stone: SOKRATOVO
25) Sun Tzu: RATOVANjA
26) Max Weber: PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA
27) B.J. Willcox, D.C. Willcox & M. Suzuki: OKINAWCI
- ljudi na svijetu
28) George Woodcock: DIVOT
29) Jack M. Weatherford: INDIJANSKI DAROVATELjI
30) Ronald Wright: UKRADENI KONTINENTI
Nakladnik: MISl"
tvrtke HLAD I SINOVI d.o.o.
Hebrangova 25I1IV, ZAGREB
Za nakladnika: Dragutin Hlad
Preveo: dr. ivan Filippi
Lektor: Hrvoje V. M. Hlad
Korektor: Dragutin
Likovno rjeenje: Dragutin Hlad
obrada: J.S. Juraj Hlad,
ZAGREB
Tisak: VEDOGRAF d.o.o.
Perjavica 77, 10090 Zagreb
Naklada: 400 komada
ISBN: 978-953-6303-87-9
CIP zapis dostupan u katalogu Nacionalne
i knjinice pod brojem 715894.
MISL je u slubi poklonika znanja,
mudrosti, istine i otkrivanja nepoznatih svjetova.
9 789536 306879