MONTESSORI PEDAGOGIJA

TKO JE BILA MARIJA MONTESSORI? M. Montessori roena je 1870. u Chariavalu (Italija). Od malih nogu pokazivala je veliko zanimanje za tehnikim obrazovanjem. Iako su roditelji eljeli da postane uiteljica, kolujui se stekla je srednje-tehniko obrazovanje, a potom na uenje roditelja upisala je medicinu i diplomiravi 1896. postala je prva ena lijenica u Italiji. Specijalizirala je psihijatriju tijekom koje se susretala se s djecom zaostalom u intelektualnom razvoju. elei im pomoi, poela je prouavati radove lijenika Itarda i uitelja Seguina i upisala studij pedagogije i psihologije. Ubrzo je uoila da je temeljni put spoznaje kod djece s potekoama u razvoju motoriki i perceptivni te da je za njihovu edukaciju i rehabilitaciju prijeko potreban smislen i detaljno razraen pedagoki plan i program. eljela je educirati odgajatelje i uitelje, a budui nije bilo didaktikog pribora, adaptirala je i usavrila pribor spomenutih lijenika i uitelja. Na taj nain postupno je razvila vlastitu koncepciju odgoja i obrazovanja osmislivi tzv. vjebe iz podruja svakodnevnog ivota , senzorike, jezika i govora, matematike, kao i upoznavanja blie i daljnje okoline. 1907. poinje raditi s djecom u heterogenim skupinama u kojima se djeca razlikuju po kronolokoj i mentalnoj dobi. 1909. objavljuje prvu knjigu, u kojoj opisuje svoju metodu rada. 1912. otvara se prva Montessori kola. 1917. osniva se niz Montessori djeijih vrtia, kola, i udruenja u cijelom svijetu s ciljem promicanja Montessori pedagogije. 1952. umrla je u Nizozemskoj. Njezin rad nastavlja sin Mario Montessori.

TEMELJNA PEDAGOKA NAELA MARIJE MONTESSORI Pedagogija M. Montessori temelji se na znanstvenom promatranju spontanog uenja djece, na poticanju vlastitog djelovanja djeteta i njegove samostalnosti i na potivanju djetetove osobnosti. U sreditu pedagogije M. Montessori je dijete. Ona gleda i potuje dijete u njegovoj cjelovitosti. Ona dri dijete tjelesno duhovnim biem koje ima vlastitu individualnost. Temeljno naelo je pomoi djetetu u svim razdobljima od roenja nadalje u tjelesnom, umnom i duevnom odrastanju, da bi se ono moglo razviti u neovisnog, slobodnog i samostalnog ovjeka. Za M. Montessori ovjek koji ivi slobodno i odgovorno predstavlja ljudsko dostojanstvo. Temelj i cilj njezine pedagogije je priznavanje ljudskog dostojanstva ve u djetetu. Ona smatra da se razvoj djeteta odvija preko nekoliko stupnjeva koji se nadograuju jedan na drugi u estogodinjim razdobljima. U pedagogiji M. Montessori vano je priznanje i uvaavanje tzv. osjetljivih stupnjeva kod djeteta. Oni za nju predstavljaju doba osobite spremnosti za uenje i panje. Samo mogunost slobodnog izbora djetetu prua ansu da se odlui ve prema svojoj osjetljivosti i svojim interesima. Odgajatelj ne zna to je za dijete pravilno i dobro, nego dijete samo treba odluiti prema svojim potrebama i u skladu sa svojim razvojem. Sve se to treba odvijati u drutvenim kontaktima, u okolini koja je prilagoena djetetovim potrebama, a odrasli imaju ulogu prenositelja, ali ne smiju povrijediti inicijativu, sposobnost i slobodu djeteta. Temeljne snage ovjeka nisu primarno povezane s pojedinim razvojnim stupnjevima, nego su to one ljudske snage i mogunosti s kojima dijete ivi na svim stupnjevima. M. Montessori dri da se miljenje i razum s godinama razvijaju i dobivaju na znaenju. Dijete ui preuzeti odgovornost na sebe, a ljude oko sebe i za stvari u svojoj okolini. Ono se ne igra s materijalom prema elji i raspoloenju, nego spoznaje unutarnje zakonitosti u materijalu i upotrebljava materijal u skladu s njima. Antropologija M. Montessori nije samo teorijski temelj prema kojem ona formulira svoju pedagogiju, ve je njena pedagogija rezultat dugogodinjeg promatranja i prakse i ne podrazumijeva samo optimalni napredak djeteta, nego i odgovor na mjesto pojedinca u drutvu. 2

PRINCIPI MONTESSORI PEDAGOGIJE: Dijete gledati kao cjelovitu, potpunu osobu Pomoi njegovom razvoju tako da mu damo prostora za slobodne odluke; pomoi Pruiti mu priliku da slijedi svoju potrebu za uenjem, jer djeca ne ele bilo to Pomoi mu da nadvlada potekoe umjesto da bjei od njih.

mu da samostalno razmilja i djeluje uiti, nego u odreeno vrijeme uiti neto odreeno (razdoblja posebne osjetljivosti)

RAZDOBLJA POSEBNE OSJETLJIVOSTI To su razdoblja razvoja u kojima dijete ima sposobnost usvajanja pojedinih vjetina kao nikada vie kasnije u ivotu. Dijete vie puta iznova ponavlja neku aktivnost, ona ga posve zaokuplja.

Osjetljivost za red - ne oznaava potrebu odraslih za urednou, nego potrebu

djeteta za dosljednou i poznatim kako bi se moglo lake orijentirati. Dijete u dobi od prve do tree godine ivota uznemiruju promjene, kao npr. preureenje sobe, preseljenje... Dijete oekuje da e nai odreeni predmet tamo gdje ga je prethodno vidjelo.

Osjetljivost za jezik - dijete, sluajui ljudski govor od roenja do svoje este

godine upija jezik bez ikakve izravne poduke, sa osnovnim reeninim strukturama, gramatikom i naglascima. Vano je razgovarati s djetetom kako bi usvajalo nove rijei i obogaivalo jezik.

Osjetljivost za kretanje - dijete hoda, tri, kree se i tako usavrava svoje

kretanje. Ako idemo njegovim ritmom (hodamo, trimo, stanemo) dijete moe hodati kilometrima, bez da ga odrasli nosi.

Osjetljivost za drutveno ponaanje - s dvije i pol godine dijete pokazuje veliki

interes za drugu djecu, igra se s njima i postaje lan grupe.

Osjetljivost za male predmete - dijete u dobi izmeu prve i druge godine privlae

sitni predmeti. Uzima ih u ruke, promatra (moda stavi u usta) i tako upoznaje svijet.

Osjetljivost za razvoj osjetila - dijete e najbolje razviti osjetila ako istrauje

okolinu ivei s odraslima.

POTIVANJE DJETETOVE OSOBNOSTI M. Montessori je kao znanstvenica, promatrala, spoznala i opisala zakonitosti u razvoju djeteta. Vjerovala je da djecu treba potivati, a najvaniji cilj je bio da se omogui djeci slobodan razvoj. Odgoj se ne smije direktno mIjeati u razvoj djeteta, ve treba pruiti indirektnu pomo za samoodgoj. Stavovi odgajatelja i pripremljena okolina trebaju djetetu omoguiti djelovanje koje je u skladu s njegovim interesima, eljama i sklonostima. Glavni je cilj pridavanje panje onim razvojnim koracima koji predstavljaju potrebe odreenog osjetljivog stupnja. U pedagokoj praksi do izraaja dolaze potivanje razvojnih koraka i uzimanje u obzir osjetljivih stupnjeva kao i pridavanje panje zadovoljavanju individualnih djejih potreba. Dijete se treba razvijati u skladu sa svojim sposobnostima i u to se odrasli ne smiju mijeati, jer dijete samo donosi odluku to e uiti i to je u skladu s njegovim interesima. U Montessori pedagogiji vrlo je vano uzimanje u obzir osobnost pojedinog uenika, njegovih sklonosti i zanimanja, a uvaavanje individualnosti djeteta je kamen temeljac za pedagoga.

ORGANIZACIJSKA MONTESSORI KOLA Maria Montessori ne dijeli kolu na osnovnu, glavnu, realnu i gimnaziju. Montessori kole su slobodne kole iji nositelji mogu biti roditeljske inicijative, udruenja ili crkvene organizacije. kole su priznate na razini drave i rade prema postojeim nastavnim planovima. Montessori pedagogija se u pojedinim elementima upotrebljava i u redovnim kolama, npr. slobodan rad, a uz to postoji jo cijeli niz primjena koji se temelje na Montessori pedagogiji. M. Montessori zalagala se za razrede sa tri godita (od 3-6god; od 6-9god; od 912god.), a u dananjoj praksi postoje 3 razliita modela: razredi s jednim goditem, razredi s dva godita i razredi s 4 godita. M. Montessori takoer se zalagala za otvorena vrata u kolskoj zgradi, tako da se djeci prua mogunost da sama pronau svoje radno mjesto ili svoj kutak za slobodni rad, te da djeca mogu posjeivati i druge razrede. Tako na drutvenom planu nastaje ivost, pomo i pripomo pretvara se u svakodnevno iskustvo i vjebu izmeu mladih i starijih, izmeu zdrave djece i djece s posebnim potrebama. Marija Montessori je utvrdila etiri faze razvoja: 1. prva faza djetinjstva: 0 6 god. 2. druga faza djetinjstva: 6 12 god. 3. epoha mladenatva: 12 18 god. 4. studenti i odrasli: 18 24 god. U razdoblju od 0 - 6 godina posebno naglaava upijajui i svjesni um. U to vrijeme dijete stjee fiziku samostalnost. Kad su jednom Mariju Montessori pitali to treba dozvoliti djetetu da ini samo, ona je rekla da mu treba dozvoliti da ini samostalno sve ono to moe. Mi esto, u najboljoj namjeri, inimo umjesto djeteta i tako sprjeavamo njegov razvoj. Trebamo mu dozvoliti da radi samo i da na taj nain ui o svijetu i izgrauje samopouzdanje.

STRUKTURA NASTAVE Slobodni rad je temelj Montessori pedagogije. Djeca pojedinano i sasvim individualno ulaze u nastavu. Nema znaajnog poetka nastave nego djeca ulaze u razred kad je predvien poetak nastave i poinju s radom prema vlastitom izboru. To moe biti itanje knjige, rjeavanje zadataka ali i zalijevanjem cvijea, hranjenjem ivotinja ili slikanjem slike. Djeca se tom djelatnou, koje su sama izabrala mogu baviti koliko god hoe, odnosno dok pokazuju interes za to. M. Montessori govori o tome kako slobodni rad omoguuje promatranje osjetilnih stupnjeva. Dijete se bavi nekim materijalom, predmetom ili zadatkom samo na temelju unutarnjeg interesa. Dijete samo odluuje to eli uiti i koliko e dugo uiti, a uitelj ili odgajatelj mora stvarati temeljne pretpostavke koje e omoguiti da slobodan rad ima rezultate jer samo u slobodnoj i oputenoj zajednici dijete e moi razvijati svoje vlastite snage i sposobnosti. Kod M. Montessori osposobljavanje osjetila ima elementarno znaenje. Ona je spoznala koliko je za djecu vano opaanje stvari preko osjetila, jer to osjetilo opaanje ne predstavlja samo jednu od kvalitete ivota, nego takvo opaanje ujedno stvara i temelj za snano i jasno odranje duha. M. Montessori dri uenje cjelinom osposobljavanja osjetila i osposobljavanja kretanja. Kao i osposobljavanje osjetila tako je i motorika jedno od temelja Montessoripedagogije jer djeca kretanjem uspostavljaju odnose sa Svijetom. M.Montessori naziva svjesnu koordinaciju pokreta ekonomijom kretanja i smatra da je ona usko povezana s odgojem volje. Razvoj svIjesti i jaanja volje treba kod djece indirektno potpomagati, a kretanje je podloga na kojoj se taj proces odvija. M. Montessori nastavni materijal koji se koristi naziva kljuem koji otvara vrata svijeta. S tim materijalom djeca ue i rade samostalno, koristei se svojim osjetilima, a u obzir se uzima i njihova potreba za kretanjem. Radi se o sustavu didaktikog materijala u kojem se jedan materijal nastavlja na drugi, a materijal postaje sve tei i tei.Iskustvo koje dijete stjee pri rukovanju s tim materijalom dobro i indirektno utjee i kod teeg 6

materijala, a radi se o koracima koji nastaju u slijedu i polako vode k rjeenju. Princip rada s nastavnim materijalom je da djeca ue i usvajaju znanja od konkretnog do apstraktnog. Svi su materijali redno sloeni u prostoriji za aktivnost djece, a od svake vrste materijala samo jedan komplet. Dok se jedno dijete koristi nekim materijalom, drugo, koje poeli isti materijal, treba priekati. Djeca slobodno i spontano biraju materijal na kojem e raditi i sama odluuju koliko e dugo raditi. Ako dijete spontano uzima neki materijal, javlja se intenzivna koncentracija, a uz izvreni zadatak prevladava osjeaj zadovoljstva (Montessori-fenomen). Takva koncentracija, uvjetovana unutarnjom motivacijom, pridonosi odgoju radne discipline uz djeju slobodu.

ULOGA ODGAJATELJA Odgajatelj mora biti sposoban, a s druge se strane mora znati povui i aktivnost prepustiti djetetu. Kad dijete postaje aktivno, uitelj mora postati pasivan. Pripremajui samostalnost djeteta uitelj pokae djetetu kako se radi s nekim materijalom, ako dijete pokae zanimanje uitelj se mora povui. Uitelj i u svom pasivnom dranju ipak mora biti aktivan i budno paziti i opaati. Samo preko povuenog naina ponaanja on moe izai u susret djetetovoj elji Pomozi mi da sam to napravim. Odgajatelji se smatraju pomonicima za razvoj samostalne linosti. Oni su fleksibilni. Sa strpljenjem objanjavaju funkciju i nain upotrebe Montessori-materijala i potiu ih da se njima koriste. Dr. Montessori poduava dijete geometriji, na nain da dijete dodiruje rukama geometrijske oblike. M. Montessori pedagozima pridaje velik znaaj, jer se preko osobnosti odgajatelja stvaraju anse i mogunosti za slobodan rad. U Montessori kolama jedan uitelj vodi razred dvije ili etiri godine i esto mu pomae jedan asistent. esto u jednom rade dva uitelja. Razredni uitelj u svakom sluaju nadgleda slobodan rad dok strunu nastavu obino vode predmetni nastavnici.

LITERATURA 1. Bognar, Ladislav Matijevi, Milan (1993): Didaktika, Zagreb, kolska knjiga

Internet: www.montessori.de www.ffri.hr/rutperkovic/organizacijska.htm www.montessori-nazaret.hr./djmodel.html

Pisala: Edita Vukovi