Anton Ingoli

Gimnazijalka

-1-

SPOZNAJA
Uslijed buke, koja je s ulice i gradilita iza nje dopirala kroz otvorene prozore, uslijed bunog amora i galame u razredu, zvono se uope nije ulo: a uslijed vatrenog prianja o tome gdje je tko i kako proveo praznike, veina nije ni ula ni opazila kada su se vrata otvorila i uao profesor; oni pak koji su sjedili u prvim redovima, te ipak zapazili suhonjavog mladog ovjeka s papirnatim licem, prorijeenom svijetlom kosom i gotovo bezbojnim oima, pretvarali su se kao da ga i ne vide. Doavi do katedre, profesor je nekoliko asaka vie prestraeno negoli mrzovoljno promatrao razred znai, opet je zbilja poelo - a zatim upravo tresne dnevnikom o katedru. Tek tada razred so vidljivo stiao, a nekoliko uenika i uenica ak se diglo. Mladi ovjek, vie nalik na mrtvo izmuenog kormilara na brodu koji tone nego na gimnazijskog profesora, vikne povienim, malko otrim glasom u to umorenje zapjenjenih morskih valova: "Tko je ustao, neka sjedne!" Sedamnaestogodinjakinje i sedamnaestogodinjaci, koji su bili ustali, spustie se vie ili manje nemarno na svoje stolice, te se opet bre-bolje ukljuie u ivahno i vatreno raspravljanje, tri ili etiri uenice ustale su dodue malo postieno, ali su odmah zatim opet sjele, a drugi se na profesorove rijei i ne osvrnue. "Danas je... " progovori profesor suho, poto se bio spustio na stoliu, otvorio dnevnik i izvukao iz depa na prsluku jeftino naliv-pero. "...utorak, etvrti svibnja, tisuu devet stotina ezdeset i pete nae ere", doleti zajedno s kikotom iz posljednje klupe. "Koga nema?" I za prosjaku plau ja treba da krotim tu rulju, drim joj nastavu, ak je odgajam? Dvadeset i pet puta na tjedan, ista pitanja, isti odgovori. Onanija, nita drugo! Profesorov glas izgubi se u opoj buci i galami mladih ljudi u razredu, automobilskih motora s ulice i najrazliitijih strojeva s gradilita iza nje. "Zatvorite prozore!" zapovjedi profesor. Budui da se nitko nije osvrnuo na njegove rijei, digne se i vikne glasnije. "Zatvorite prozore, molim!" kola u najprometnijoj ulici, iza nje ve od ranog proljea gradilite, a ovaj razred u prizemlju, gotovo na ulici! I to bi trebalo da budu uzorni radni uvjeti? Kad su tri mladia ipak ustala i svak poao do svog prozora, on opet sjedne, a desnicu, u kojoj je drao naliv-pero, poloi na otvoreni dnevnik i strpljivo prieka da uenici zatvore prozore. Mladii su polako zatvarali jedno krilo za drugim. Pik, onaj koji je maloprije nadopunio profesora, najprije mahne nekome na sivom betonskom sedam- ili osamkatnom kosturu s one strane ulice, a potom jo i slegne ramenima, toboe, eto vidi, drue, Pustinja Gobi, tamniar suvremene omladine, poeo je ve svoj inkvizitorski posao, i zatvorio vanjsko krilo. "Pintaru, kako si to zatvorio prozor?" vikne profesor visokim, neprirodnim glasom kad su se uenici odmakli od prozora. Ako toga mrkavca, unato svim pedagokim pravilima i uputama, ne raspalim po gubici jo i pred kraj kolske godine, onda sam sasvim obina krpa. Visok i u licu jednako blijed momak, kakav je bio i profesor, te upravo isto tako svijetloplave, gotovo penine, ali guste kose, koja mu je straga sezala gotovo do ramena, a sprijeda raskutrana padala na oi, zakopa gornje dugme na smeem, prilino zamaenom kaputiu, zatim pogladi iznoene kaubojke, koje su ve izgubile svoju modru boju, te se najprije zaueno zagleda u prozor, a potom jo zauenije u profesora, pa upita podrugljivim glasom: "Kako?"

-2-

"Jesu li unutranja krila zatvorena ili otvorena?" "Mislim da su otvorena.,." "Onda ih zatvori!" Uenik zabezeknuto pogleda profesora, koji se, blijed kao krpa, opet digao, te upita posve naivno: "Zato?" Profesor se jedva savlaivao: taj huligan oigledno pravi od mene budalu, za njega nisam nikakav autoritet, drugarica, pardon, gospoa punica takoer pravi od mene budalu, jer na prvoga donosim kui manje nego na susjed, mesar, svi ti balavci i sve te balavice smatraju me obinim smeem jer znaju da su profesori plaeni slabije nego mesari, frizeri, pipniari i trgovaki pomonici. Ali, to je previe, previe je. Pik znaajno namigne razredu, opet se okrene k profesoru i upita jo jednom s malko milostivim osmijehom: "Zato?" "Zato ... zato to si... zato to si ti glupan", podvikne profesor piskutavim glasom, "glupan koji ne spada u trei razred gimnazije, i zato ... zato to sam glupan i ja koji poduavam takvog huligana i bestidnika kao to si ti i jo poneki drugi u tom razredu! Smjesta zatvori prozor, ili u te zapisati u dnevnik!" Usred sveopeg grohota trkljasti Pik vrati se do prozora i obredno m kretnjom zatvori i unutranja krila koja su u donjem dijelu bila zastakljena mlijenim oknima kako uenici no bi zavidljivo buljili u ljude koji su prolazili plonikom mimo prozora, a prolaznici se zlurado osvrtali u razred. Potom otkopa gornje dugme na zamaenom kaputiu i vrati se na svoje mjesto kao da je uinio historijsko djelo. Profesor je tako dugo gledao netremice pred sebe dok se razred konano ipak nije stao smirivati. Ravnatelj bi me dakako upozorio: Drue Pozniu, smirite krv, na je poziv teak, naporan, ali uzvien, da, jo uvijek i uzvien. Htio bih samo znati to je to uzvieno u tom pozivu, to ... "Koga dakle nema, molim?" vie zasike nego upita. Iz razreda doleti nekoliko imena, ali se profesor zaustavi samo na jednome. "Kotar... Tko jo? Mir! Tko je redar?" Iz mora, koje se iznova zatalasalo, digne se blistavi val djevojka svijetle kose, plavih oiju i blijeda lica. Uenica pokae na prazno mjesto pokraj sebe i ree: "Ada Kotar... " Potom se osvrne po razredu. "Nema ni Vodnika, Dolenca i... " "Znai, Kotar, Vodnik i Dolenc", ponovi profesor, zapisujui imena u dnevnik. "Tko jo?" "... i Lotri!" zavri redarica nabrajanje. "Lotri e doi!" dopre iz prvog reda slijeva. Profesor digne glavu i prijee pogledom po razredu. "to je s Lotrievom?" upita suho, slubeno i prstima lijeve ruke zabubnja po katedri. Mome, nagrabusio si, otiao k vragu! Da si se prebacio na turistiku geografiju, sada bi vozikao engleske i nizozemske turiste po Dalmaciji, Crnoj Gori, Kosovu i Makedoniji, a ti si se, glupane, ugurao u profesuru. "Budite ve jednom mirni!" nastavi povienim glasom. "U ova tri praznika dana mogli ste se do mile volje nadivljati, sada imamo opet nastavu!"

-3-

"Lotrieva e doi svakog asa", ree redarica Jelka i ponovno se osvrne po razredu. Budui da je njeno mjesto bilo u treem redu, drugo od prozora, a u razredu su se sa svake strane uskog prolaza nalazila po etiri reda klupa, zapravo stolova sa stolicama, u svakom redu po dva, morala se okrenuti jo i unatrag da bi mogla vidjeti itav razred. "Ni Osojnika nema", ree i sjedne. "Znai, i Osojnik i Lotrieva!" ree profesor i opet se sagne nad dnevnikom. "Samo Osojnik!" doleti s vie strana od katedre. "I Lotrieva", grune od katedre, "Lotrieve nema i sigurno Je nee ni b iti..." Uto se otvorie vrata i na pragu se pojavi djevojka srednje visine, u crnoj i tako tijesnoj pletenoj bluzici da su njezine inae malene grudi izazovno trale, a tamna suknja bila joj je tako saivena da su njezini djevojaki bokovi upravo mamili, dok joj je crna, grivasta, kosa padala na ramena i stapala se sa crnom bluzicom u samu crninu. Od itavog njenog lica vidio se samo komadi bjeline s malim, malko prastim nosom i nabubrelim, kao vatra crveno namazanim usnicama. U bijelim, gotovo prozirnim rukama drala je nekakvu torbu od crne koe, dok je na nogama imala zelene mreaste arape i pioke s visokim petama. Toboe zbunjena, ona pogleda prema katedri, otvori za svoje sitno lie upravo prevelika usta, tako da se pokazae dva reda blistavih bijelih zuba, te se s osmijehom uputi prema svojem mjestu u prvom redu nalijevo. "A tko e se ispriati?" krikne profesor gnjevno kad je djevojka poloila izlizanu crnu torbu na klupu i sjela. Manekenka iz parikog ili rimskog modnog urnala, da ne kaem to stranije, a ne uenica ljubljanske, slovenske, socijalistike gimnazije! Djevojka ustane, popravi kosu, jer joj je ipak suvie padala na oi, ravnoduno se nasmijei i slegne ramenima, a rukama uini nekakvu baletnu kretnju. "Zato smo zakasnili?" zasike profesor koga je djevojina ravnodunost oigledno bacala iz ravnotee. Ne dri li njena majka frizerski salon negdje u iki? Udovica ili ra -stavljenica, u svakom sluaju guska koja nema o odgoju ni toliko pojma koliko moja lijeva cipela. "Semafori su mi triput presjekli put", odvrati djevojka, jo jednom slegne ramenima, toboe, to ja tu mogu i to mi moe ti, profesorska bijedo, pa se vano osmjehne kolegama i kolegicama, zaigra svojim bijelim tankim ruicama po zraku i spusti se na sjedalo. Profesor je ve udahnuo zraka, ve je otvorio usta, ali drue Pozniu, obuzdajte se, odgojitelj mora progutati poneku besramnost, ak i uvredu, i ne zaboravite, prvi dan poslije praznika najtei je umjesto da plane, zamoli uenicu u prvom redu tik pred katedro m da mu pokae knjigu. Svijetlokosa uenica pograbi knjigu, izae iz klupe i poloi knjigu na katedru. "Molim, drue profesore", ree uljudno. udno da u tom razredu postoji jo netko koji zna to se pristoji", ree profesor s trunkom ironije i pone pohlepno prelistavati po kolskoj knjizi. Da, opet se nisam dospio spremiti. Ali, kako da i mislim na kolu? Vidi, Mirko, bijeljenjem smo pritedjeli najmanje deset hiljadarki. I jo onih nekoliko hiljadarki koje bismo potroili da smo nekamo otili. A sve zajedno iznosi... Ali, gdje sam, do vraga, stao prije praznika? "Detela, o emu smo posljednji put govorili?" Svijetlokosa djevojka opet se digne i izgovori naslov posljednje lekcije. "Da, da", ree profesor bezbojno, "doli smo do postanka Zemlje, to jest do raznih teorija o postanku nae Zemlje." Sva srea da nas je na stari itava dva mjeseca gnjavio tim teorijama i

-4-

na prvom nas ispitu veinu oborio, mene ak i drugi put. Drue Pozniu, to je temelj geografije, bez toga ne moete dalje! Taj u temelj valjda znati razloiti treekolcima bez pripreme. "Danas emo, dakle, razmotriti kako je nastala Zemlja", zapoe bezizraajnim, monotonim glasom. Sve na njemu bijae bezizraajno: suhonjavo, blijedo lice, sivo ponoeno ruho, koulja koja nije bila ni bijela ni uta, te arena kravata kojoj je takoer bilo teko odrediti boju. Ponimo, dakle, u ime naroda, posljednji dio ove moje etvrte kolske godine! "Razmotrit emo razne teorije ... " Budui da se buka u razredu jo uvijek nije slegla, on otro zabub nja prstima svoje suhe koate desnice po katedri i nastavi vidljivo glasnije, ali nita manje bezizraajno: "No, budimo ve jednom mirni, dosta smo vremena ve izgubili." Prieka da se razred ipak smiri, ali kako ni njegove rijei, ni njegovi vie molbe ni negoli ljutiti pogledi, ni njegovi prsti nisu postigli eljenog uspjeha, produi isto tako monotono kako je bio i zapoeo. Ako je pravo vama, pravo je i meni. Na sreu, profesorima su ostavili barem imenik. Pa i u dnevnik smije tu i tamo koga zapisati. A kod kue ak ni toga nema. Sam si protiv triju: punica je iz sedmice u sedmicu sve nepodnoljivija, Breda oigledno prelazi na njenu stranu, a sada je poela jo i Bredica. Tatice, ako mi ne donese okolade, neu te vise poljubiti! Zelenba! "Povijest nae Zemlje poinje pretkambrijcm. O njenom postanku, kako sam ve rekao, ima vie hipoteza ... " Govorio je kao da prevakava piljevinu i kao da mu je pred oima samo jedno: ta, ne isplati se, nikoga to ne zanima, a meni su se te stvari ve na fakultetu po pela navrh glave; otkako sam u slubi, to isto gradivo prevakavam ve sedmi put, svake godine po dvaput, a danas u ga u treem c prevakati jo jednom, ve osmi put. I to bi trebalo da bude nekakav intelektualni posao! A kod kue bijeli sobe, isti okna, strui parkete i spremaj podrum za ogrjev, jer drugarica, pardon, gospoa punica ima kilu, jer je ena u sedmom mjesecu, a kerka kae da te nee vie poljubiti, ako mi ne doneses okolade. Ali, sada moram ovim glupanima razloiti da pretkambrij dijelimo na arhaik i algonkij, rei im moram da su prvi sedimenti nastali u algonkiju, a potom pred njima razviti jo nekoliko hipoteza o tome kako je nastao ivot, taj prokleti ivot koji ovi majmuni i ove majmunice grabe velikom licom, a ja sam bio, to se tie njega, prikraen jer sam se od desete svoje godine potucao po raznim domovima kao takozvano partizansko siroe, premda je otac dezertirao iz partizana i izgubio glavu kao bjelogardista, majku, partizansku bolniarku, ubili bjelogardisti, oevi pajdai, a enidbom sam doao pod komandu drugarice Brede, blagajnice u poduzeu koje e svakog asa doi pod prinudnu upravu, i njene majke. "Zanimljivo, vraki zanimljivo!" s dosadom zaguna Pik usred profesorovog piljenja i smirenog talasanja sedamnaestogodinjaka i sedamnaestogodinjakinja. "Otkada se ti, Pik, zanima za nau bakicu Zemlju?" tiho Pika upita njegov susjed. "Od ovog asa pa dalje, dragi moj Raglja1," "A zato, ako smijem pitati?" "Saalilo mi se pokajnike lice naeg vrloga geografa." "Zato pokajnike?" "Mome, zar ne vidi da. je tako zelen samo zato to ini pokoru za grijehe iz svog pretkambrijskog doba." Razgovor izmeu Pika i Ragi je nastavljao se u tom smislu, tiho kad bi profesor malko digao glavu, a glasnije im bi profesor glavu sagnuo. Okolina, do koje su u jednakoj mjeri dopirale Pikove, Ragljeve i profesorove rijei, izvrsno se zabavljala, samo se Jelka, koja je sjedila tik ispred Raglje i morala, dakako, uti svaku njegovu i Pikovu rije, ni jednom nije nasmijeila. Sjedila je nepomino i buljila u profesora koji je bez imalo zanosa obrazlagao kako je Zemlja, vrtei se oko Sunca i svoje osi, isijavala toplotu, prela najprije u tekue, a zatim u kruto stanje,

-5-

pare su se dizale u atmosferu, zgunjavale se, pao je prvi dad i nastala su mor a, a u moru se rodio ivot. Kao to su Pik i Raglja bili u sreditu panje i zabave u posljednja dva reda nadesno, tako je prvi red nalijevo zabavljala Lotrieva Nives. as apatom, as poluglasno, ona je svojoj lijevoj susjetki Francki, svjetlokosoj debeljuki, te svom desnom susjedu Rudi ju, tamnoputoj ljudeskari s niskim elom i spljotenim nosom, sva razigrana priala kako se s majkom za praznike odvezla u Veneciju i to su sve ondje vidjele i doivjele. apui i priajui, ona je rukama sjekla zrak pred sobom, slijegala ramenima i smijuljila se, dareljivo pokazujui svoje bijele, lijepe zube. Ali i drugdje u razredu profesor je stao gubiti sluaoce, jo prije no to ih je stekao. Jernej, orija s gotovo jo djejim licem, u pretposljednjem redu nalijevo, isprva je pozorno pratio tu i tamo ipak zanimljivo tumaenje; no odjednom mu je bilo dosta profesorova monotonog prianja, te poeo sa svojim susjedom Tonetom, crvenoputim, zdravim momkom, poluglasno oivljavati uspomene na njihov izlet: za tri dana oni su pjeke i na skijama obili pola Triglavskog gorja. I nekoliko drugih sedamnaestogodinjaka i sedamnaestogodinjakinja, isprva paljivih, sve vie se odvraalo od hipoteza o postanku Zemlje i ivota na njoj prije toliko i toliko bilijuna godina. Koliko se toga zanimljivijeg dogodilo u posljednja tri dana! Metka je priala Maji o knjizi koju je proitala o praznicima, Rado i Milan prihvatili su se svaki svojih sportskih novina, Rado slovenskih, Milan hrvatskih; Milojka, koju su izvrsno titila Milovana iroka lea, nastavila je itati najnoviji krimi iz serije X-100, Igor i Ivan, koji su s Pikom i Ragljom sjedili u posljednjem redu nadesno, naslaivali su se napola golim ljepoticama u raskono ilustriranoj talijanskoj reviji, a Tine i Mojca, u drugom redu nalijevo, stiskali su jedno drugome od znoja vlane ruke. Magda, desna Jelkina susjetka, koja je prije mjesec dana izgubila majku u automobilskoj nesrei, a otac joj je jo uvijek leao u bolnici, jadala se od asa do asa svojoj desnoj susjetki Darji kako joj je teko bilo samoj o praznicima. Alenka, koja je sjedila ispred Darje, povjerila se usred sata Veri, svojoj lijevoj susjetki, da su se njen otac i njena majka na praznik ipak pomirili i da e povui molbu za razvod braka... Posljednjih etvrt sata profesorsko izlaganje pratilo je jo samo kakvih pet uenica i tri ili etiri uenika. Dakako, ne svi zbog stvarnog zanimanja za predmet. Toma, u posljednjoj klupi nalijevo, zato da bi gradivo ve u koli utuvio u glavu, Pavle, u prvoj klupi nadesno, zato to mu se inilo preglupo da dolazi u kolu zbijati neslane ale i mlatiti praznu slamu i zato to je jo uvijek neto drao do svog ugleda predsjednika razredne zajednice, a Jelka zato to nikako i nikako nije htjela razmiljati o tome to ju je muilo i ega se bojala. Ona je jo uvijek sjedila nepomino, ukrueno, s rukama na klupi, s otvorenom knjigom pred sobom i s oima uprtima u profesora. Ipak, i Jelka je odahnula kad je zazvonio kraj sata. Odahnuo je, dakako, i profesor. Ipak, doao je kraj tog prokletog prvog svibanjskog sata! Na sreu, ovog tjedna u tom najstranijem razredu nemam vie sata. Slijedei put, kad budem mogao uzeti u ruke imenik, bit e lake. "Znatieljan sam kako ete slijedei put odgovarati kad. ste tako paljivo sluali", ree prijetei, naglo se digne, pograbi dnevnik i gotovo pobjegne iz razreda. im je profesor otiao, vie mladia i djevojaka pojurie do prozora, otvorie ih i stadoe znatieljno promatrati ulicu i gradilite iza nje. I Jelka prie jednom prozoru, ali ne zato da vidi to se dogaa na ulici i na visokom eljezno- betonskom kosturu, ve zato da udahne svjeeg zraka, jer se nije osjeala nimalo dobro, i to ve od ranog jutra. Na kraju odmora nitko, dakako, nije uo kolsko zvono, ili se samo pretvarao da ga ne uje; veina njih takoer nije opazila ni krupnog, malko elavog profesora u svijetlosivom odijelu, sve dok nije doao na podijum i poloio dnevnik na katedru. Oni koji su stajali uz prozore, hitro se razbjeae u klupe, a oni koji su sjedili na svojim

-6-

mjestima utihnue, ustadoe na profesorov mig glavom, pa opet sjedoe. Profesor upie svoj sat i odsutne, te poe s izlaganjem. Glas mu bijae, dodue, snaan, ali raspjevan, zato je mlade sluaoce, prije svega sluateljice, vie privlaio melodioznou svojeg govora obojenog dolenjskim narjejem, nego onim o emu je priao. Jelka se it sve snage trudila da izlaganje prati paljivo. U prvoj polovici sata to joj je uspjelo, ak je tu i tamo zapisala poneku reenicu: no kada su u drugoj polovici sata disciplina i panja popustile, u profesorovo izlaganje o odnosima izmeu djece u porodici sve vie se uplitalo ono to su ve prilino dugo iza njenih lea aputali jedan drugome Pik i Raglja, te ono o emu su potiho razgovarale Magda i Darja desno od nje. Isprva je s uspjehom odbijala glasove koji su dopirali iz stranjih redova i zdesna, ali je uskoro postajala sve nemonija pred njima, sve dok im se konano ne prepusti. Psiholoki je najgadnije biti jedinac. Znate li zato? Raglja, jesi li na praznike koju poeljao? Poeljao!? U kojem si to akademskom pravopisu opet ieprkao tu rije? Prvog maja bila sam na majinom grobu, a juer popodne u bolnici kod oca. Dijete jedinac je egoist, uvjereno je da je sredite porodice. Je li bila gimnazijalka? Nisam traio svjedodbu. I kako je bilo? Mome, jo si suvie mljenozub da bih ti priao. Je li ocu bolje? Drugog tjedna doi e kui. Misli li, Pik, da doista nisam jo ni jedne povalio ili poeljao, kako ti to kae? Uvjeren sam da nisi. Takva djeca osjeaju pri socijali zaciji velike potekoe. Tek kad se vrati kui, vidjet e da nema mamice. Pa ipak, vara se, Pik. No, moda si povalio ili eljao u snu, a moda ni u snu. Previe misli na to, Magdo. Nisam je dovoljno voljela. Ako poslije prvog djeteta doe drugo, situacija se mijenja. Dakako, prvo dijete doivljava krizu. Mome, ovog trenutka izgubio si svog najboljeg informatora. A ti svog najboljeg sluaoca. Prvo, starije dijete obino je manje borbeno, to se pokazuje i kasnije. Zato nisam pola s njim? Srea to si ostala kod kue sada bi i ti leala u bolnici. Obino sam sjedila sprijeda uz oca, tamo gdje je sjedila mamica, znai, ja bih bila mrtva, a ona iva, nita joj se ne bi dogodilo, kao to se nije ni Petreku. Prvom djetetu nedostaje povjerenja u sebe, a jav lja se i ljubomora. No, Raglja, zini ve jednom neto, inae u otegnuti papke od dosade, tog Marnovog eljanja ve mi je dosta. Govorit u s tobom ako promijeni miljenje o meni. Sada bi bilo teko njoj. Mamica bi jo imala Petreka, a ja nemam druge mamice. Psiholoki poloaj drugog djeteta je bolji, od prvih je dana naviknuto na drutvo; a budui da se tek mora boriti za svoje pravo, to je i borbenije. U kakvom smislu da promijenim miljenje o tebi? Da me prizna ravnopravnim sebi. Takvo je dijete i samostalnije, posjeduje veu ivotnu energiju, optimistikiji pogled na ivot. Uobraenko! Potrebna si ocu i... obrii suze... djeca iz velike porodice ... jesam li te poeljao, zar ne... hvala Darjo ... imaju manje potekoa... pravi se javio ... doi popo dne ... u materijalnom pogledu stvar je drukija... doi u ... sklopimo primirje ... u redu ... ali o tome drugi put... ti si kuka... a ti kvaka... za slijedei put nauite ... Rijei su se udaljavale i stapale jedna u drugu, glasovi su se tako er stapali u jedan glas koji je tonuo u nekakvu gustu maglu. U toj se magli stale gubiti i klupe s kolegama i kolegicama, u nju je srljala katedra s profesorom, u njoj je tonula crna ploa, nestajalo je sve, ostala je samo nekakva tupa bol, zamrlost misli, uvstva i tijela. Negdje daleko, silno daleko javi se priguena zvonjava, nalik na kolsko zvono ... Jelka se prvo trgne, a zatim ustane, jer su ustali i svi oko nje, pa opet sjedne kad su i drugi sjeli, zatim iznova ustane i opet se spusti na sjedalo. Znala je, dodue, da je poeo novi sat, vidjela je i mladu enu u crvenoj pletenoj bluzici, profesoricu kemije Emu Starman, ula je Pika i Raglju, koji su i dalje priali svoje neslane ale, ak je vidjela i to kako je profesorica ispisivala na ploi nekakve znakove, zacijelo formule, ali joj se sve to priinjalo vie kao privienje nego kao istina. Istina je bila mora koja je leala na njoj i nije joj doputala da razgovijetno vidi stvari oko sebe i jasno misli o tome to se zbiva oko nje i u njoj samoj. Sat je tekao polagano. Napolju

-7-

je sjalo svibanjsko sunce, ali je u razredu bila gusta siva magla i uz put guila svaku rije, svaki glas. Odjednom je presijee negdje u kriima i potom joj se neto udno pomakne u trbuhu. S uasom poloi dlan desne ruke na to mjesto. Znai, vie nema nikakve sumnje! U drugom sam stanju, u drugom stanju! Povue ruku i opet je poloi na klupu, preplaeno se osvrne oko sebe, a potom upre zbunjene oi pred sebe. Kao kroz maglu, tamo iznad glava svojih kolega i kolegica, vidjela je mladu enu s malko suvie bujnim grudima za njen vitki stas, stajala je ispred ploe, neto govorila i crtala ravne i iskrivljene linije, te ispisivala brojke i slova. Znai, istina je? U drugom sam stanju, u drugom stanju! Slutila sam, bojala sam se, ali sam ipak tvrdoglavo odbijala tu mogunost; nisam u drugom stanju, nemogue da bih bila u drugom stanju, samo sam bolesna, nikad s mojim djevojakim stvarima nije bilo u redu, ve vie godina imam potekoa, as me trga u trbuhu, as me boli glava, sve to, to u posljednje vrijeme nije u redu; nije nita novo, nita posebno, jedino je gadnije, a gadnije je zbog moje ivanosti, a ivana sam stoga to nisam znala kako je i to je sa mnom. No sada znam. To nije ni ivanost ni strah, niti je boleljivost, u drugom sam stanju, u drugom stanju! Pomaklo se i progovorilo glasno i razgovijetno: Jelko, u drugom si stanju, u drugom stanju! uje li, Jelko, to je drugo stanje, to je dijete! Ve dugo je u tebi, premda si ga tako tvrdoglavo odbacivala, premda si samu sebe itavo vrijeme tako naivno uvjeravala da nije nita, da ne moe biti nita, da ... Ruka joj opet sklizne s klupe. "Jelko?" Prestraeno se osvrne oko sebe. Nije li je prozvala profesorica? "Obrii plou!" apne Magda Jelki. "Kako u dugo ekati?" "Jelko, izai i obrii plou!" doleti straga jer je jo uvijek sjedila nepomino, kao ukoena. Skoi na noge, jurne kroz prolaz izmeu klupa, pa dalje na podijum. Zgrabi spuvu, stisne je drhtavim prstima u pesnicu i poe brisati. Profesorica, drei kredu u desnoj ruci, stajala je uz katedru i mirno tumaila dalje. "Slabo ti je, Jelko?" upita Magda Jelku kad se vratila u klupu i opet poloila dlan na trbuh. Naglo povue ruku i poloi je na klupu, a potom zgrabi olovku, pogleda na plou i prepie ono to je profesorica napisala. Pokua se sabrati, savladati uas koji ju je bio spopao, pratiti izlaganje. Ali osim glasova koji su dolazili od ploe, ona je ula i glasove zdesna i odostraga, no ujedno i glasove koji su dolazili odnekle duboko iz nje same. ... Najbogatija leita boksita u naoj zemlji. Pitala sam te, Jelko, da li te boli trbuh. Ne, ne, nita me ne boli. Hercegovina, Dalmacija. Pintaru, zar te moram posebno moliti da zapie naa leita boksita? Uope, u posljednje si vrijeme tako blijeda, danas jo vie nego prije praznika. Nita mi nije, Magdo. Crna Gora, Istra. U drugom sam stanju, u drugom stanju. Moda bi bilo bolje da sam ostala kod kue. Jeste li napisali? Jelko, da nije neto drugo? to bi bilo drugo? Je li kod kue to naopako? Najjeftinije se dobiva pomou elektrolize rastaljene glinice. Meni moe rei; otkako nemam mamice, ostarjela sam za nekoliko godina. Magdo, Jelko, to imate toliko da priate? Kako li se samo drugarica - izgovaraj: drugarica seksepilbomba' nakooperila. U drugom sam stanju, u drugom stanju, a mislila sam da nije nita. Glinicu dobivamo iz boksita ovim postupkom. Pintaru, pazi, Kastelicu pii! Danas je naa Ema dosadna, Darja je doznala da njeno dijete lebdi izmeu ivota i smrti. A moje je dijete zdravo ...

-8-

Jelka je vukla olovkom po biljenici ravne i vijugave crte i prepisivala formule s ploe, ne poimajui to znai i predstavlja sve ono to je prepisivala i precrtavala. Pojedine rijei, makar dolazile odanle sprijeda ili odostraga, uskoro vie nije mogla ni znala povezati u smisaonu cjelinu. U njoj je sve jae ivjelo samo jedno: gruda, koja se ve dulje vremena pritajeno sakrivala u njenom trbuhu, malo prije se pomakla i progovorila glasno i razgovijetno: U DRUGOM SI STANJU, U DRU-GOM STA-NJU! Naokolo odjeknu galama. Nije li to zapljusnuo val koji e pokopati pod sobom itav razred, i nju zajedno s grudom? "Jelko, spremi biljenicu! Zvonilo je." "Zar je ve veliki odmor?" "S tobom, Jelko, neto nije u redu." "Stvarno mi nije dobro", ree pocrvenjevi u licu. Spremivi biljenicu, jo doda: "Ta zna, Magdo, da svakog mjeseca imam potekoa." Strelovito se digne; ali tek nakon kratkog oklijevanja ue u prolaz, pomijea se s kolegama i kolegicama, te se prepusti zapjenjenom valu da je ponese prema podijumu, gurne kroz vrata, odnese uskim, mranim hodnikom u tijesnu veu i baci kroz irom otvorena ulazna vrata na plonik ispred kole. Zaustavi se na dva -tri koraka od ulaznih vrata, ali mimo nje jo uvijek buala bujica mladih ljudi. Njihovi, glasovi, njihove rijei, njihovi povici i njihov smijeh, sve se to stapalo s bukom automobila koji su jurili ulicom, s lupnjavom strojeva sa eljeznobetonskog kostura. A s vedrog neba bez oblaka sunce je prosipalo tople svibanjske zrake na plonik, na ulicu i na mlade ljude ispod sebe. Koliko je Jelka eljela da se baci u tu vrevu ivota, ali joj je to branila gruda koja se malo prije pomakla u njoj. Svojom utnjom i svojom nepominou ona je vikala usred vesele buke naokolo, slala je svoje povike u plavetilo majskog neba, u tople zrake ve gotovo ljetnog sunca: u drugom si stanju, Jelko, u drugom stanju! Jo jutros, kad te spopala lagana slabost, odbacivala si tu mogunost, toboe, to je obina jutarnja slabost, tako rei ve priroena, a sada zna, konano ipak zna, da je to posljedica trudnoe, kao i sve one slabosti koje su te obuzimale u posljednje vrijeme, a ti si u svojoj lakoumnosti smatrala da je to posljedica boleljivosti. Nikakve obmane vie nema, nikakve isprazne nade da nije nita i da nita nee biti, jeste, draga Jelko, grudica je u tebi. "Jelko, zato tako sama?" Podigne zbunjeni pogled na Tomaa koji se zaustavio kraj nje, i krv joj udari u obraze. "Poslije kole imat emo sat razredne zajednice", nastavi Toma vedro kao to je i nebo nad njim bilo vedro, te pri tom gotovo prodrljivo mlatio svoju uinu, ne zapaajui zbunjenost u Jelkinim oima, ni crvenilo na njenim obrazima. "Moramo se dogovoriti o nacrtu kolskog statuta. Drugi su razredi ve stavili neke primjedbe, a kod nas se ba nitko ne zanima. Moramo se dogovoriti i o subotnjem plesu. Jelko, nemoj da pobjegne!" Jelka je dobro razumjela samo posljednje rijei. "Kamo bih pobjegla?" upita sa krtim osmijehom. "Kamo?" buno se nasmije, visoki, miiavi tamnokosi momak. "Zna da se obino svi razbjee kad Pavle najavi sat razredne zajednice; ba tada imaju vanije poslove, a zapravo etaju ulicama i vrate se kui tek u dva, pola tri." I asak zatim ve je odjurio do najblie grupe uenika. No slijedeeg trenutka opet je bio pred njom.

-9-

"Hoe li popodne u kino?" upita u jednom dahu. "U Komuni se daje navodno dobar film, a prvog dana poslije praznika tako je odvratno itavo popodne i itavo vee sjediti uz knjigu. Karte u ja nabaviti. Da li ti se vie svia u pet ili sedam?" Zar da s Tomaem poem u kino? "Jelko, u pet ili u sedam?" "Ne mogu, zbilja ne mogu ... " "Toliko sam te puta ve pozvao, imao sam ve i karte, ekao sam te, a tebe nije bilo "Zbilja ne mogu... " Polako se okrene i ode na drugu stranu ulice, a Jelka pobjegne u zgradu. Suvie svjetla i sunca bijae napolju, suvie oiju. ak i u vei bijae suvie svijetlo i suvie ivo. Povue se u hodnik. Tu je vladala polutama, svjetlost je dopirala samo kroz vrata koja su bila irom otvorena. Ode ak do kraja hodnika. Desna vrata vodila su u njihov razred, lijeva u jedan od prvih razreda, odanle se ulo gotovo djeje vritanje, vrata pravo vodila su u muki zahod, odakle je svaki put, kad god su se vrata otvorila, zapuhnuo smrad po mokrai, pomijean s dimom od duhana. Morala je u razred. Kolegice i kolege, oni koji nisu napustili razred, stajali su kraj otvorenih prozora ili sjedili na svojim mjestima, jeli, razgovarali, smijali se ili prepisivali domae zadae. Da prie do prozora ili sjedne na svoje mjesto? Tada ugleda plou punu brojki i slova. Sjeti se da je redar. Brzo zakorai na podijum i zgrabi spuvu. Jo nije sve ni izbrisala kadli zazvoni. Uskoro zatim otvore se vrata i u razred provali bujica smijeha i povika. Odloi spuvu i pohita u prolaz izmeu klupa. Razred se brzo smirivao. Usred prelistavanja biljenica i knjiga, usred pritajena aputanja, ue profesorica slovenskog jezika i razrednica. Bila je, kao i obino, odjevena u staromodno skrojenu tamnu haljinu, ovaj put tamnozelenu, imala je dugoljasto, jo prilino ljepukasto, ali suvie ozbiljno lice. Imala je svijetle, blistave oi, ako je bila zadovoljna svojim uenicima; ako je pak bila nezadovoljna i ljutita, u njima je lealo olovno, mrtvo sivilo. "Morana!" viknuo je u jednoj takvoj prilici Pik, ve u prvom razredu. I otada je za itav razred, za itavu kolu bila samo Morana; nijedno drugo ime ne bi bolje pristajalo toj veoma visokoj i veoma trkljastoj etrdesetogodinjakinji. No ovaj se put sve smijalo na njenom blijedom i prerano ostarjelom licu. "Dobar dan, djeco!" vikne ona lakoom djevojice, to nije nimalo pristajalo ni njenoj pojavi, ni njenoj odjei, ni frizuri iz predratnih vremena. "Kako ste proveli praznike? Dobro, to? Odmorili ste se i sada ete lake raditi." To je moj razred, mojih sedamnaest momaka i petnaest djevojaka, kojima sam ve treu godinu druga majka i drugi otac, a po nekome i jedina majka i jedini otac. Opet jedan sat kad u im moi ispriati poneto to e im razbistri ti i produbiti pogled u nau prolost, u sam ivot. "Dakle, kako je bilo, djeco?" Odasvud dobrovoljni odgovori i osmijesi, samo Pik i Raglja napravie neumjesnu alu na raun razredniinog prijaznog pozdrava. Ta kakva djeca! Polovica njih ve su eljali i li bile poeljane! Polovica!? Pretjerava, Pik! Dabome, ako sudi po sebi. Uto je razrednica ve bila obavila formalnosti, te se digne za svoje godine upravo previe mladenaki, doe do kraja podijuma i pogledom punim odgojiteljskog zanosa i radnog elana tri dana odmora je dovoljno, moja su djeca, kao i ja, zacijelo oma za posao obujmi "svoj razred"", a potom ohrabrujue klikne: "Danas imamo lektiru, zar ne? Prijanji ste mjesec proitali i prostudirali po vlastitoj volji odabran slovenski biografski roman. Nadam se da ste svoj posao obavili poteno. Uostalom, to nije bilo dosadno itanje, stekli ste mnogo koristi, i za kolu i za ivot. No, pokaite biljenice, a potom emo razgovarati o jednom od proitanih djela!" Na klupama tu i tamo ugleda zelene biljenice za kolske zadae. "No, najprije pokupite kolske biljenice! Biljenice na kraj klupe, bre, bre, Francka i Anka pokupite ih!"

-10-

U isti as su Francka iz prve klupe nalijevo i Anka iz prve klupe nadesno poele svaka na svojoj strani sakupljati biljenice, Pik digne svoju dugaku ruku. "to je, Gregoru?" upita razrednica glasom koji je pokazivao razumijevana za tog njenog "najteeg" momka i ujedno volju da pomogne. "Pogledao sam u najnoviji Pravopis to ga je 1962. godine izdala Slovenska akademij a znanosti i umjetnosti", zapone Pik s blagim ironinim smijekom, poto je prije toga nogom munuo svojeg susjeda, "i na strani 870, desni stupac, jedanaesto geslo, naao sam glagol latati." I namignuvi Raglji, koji je ve jedva savladavao smijeh, on uz me debelu knjigu, koju je imao otvorenu pred Sobom, u ruke i nastavi s jo veom primjesom posmijeha u svojem glasu. "Ovdje pie, molim, tano ovo: latati latam, tipati, otipavati, orkati, latajajti! latal, -ala, -o, latanje -a s i latati -am s stal. poud", podigne glavu i zavri s oiglednim podsmijehom, "to znai srednji rod, odnosno sa stalnim naglaskom; znai, imamo upravo dva glagola: latati i latati... " "to hoe time?" U toku Pikova itanja sjaj u razredniinim oima gasio se i u njih se uvlailo mutno sivilo olova. "Rije je sigurno pravilna ako su je slovenski akademici unijeli u Pravopis i nisu joj dodali strelice, niti je oznaili kruiem", ree Pik pobjedniki. "U takvoj vezi, kako si je u kolskoj zadai upotrijebio ti, ona je prostaka, zato sam ti je potcrtala i rekla ti da si je morao staviti meu navodnike ako si je ve upotrijebio", ree razrednica s olovnim pogledom. Na lijepi nain s tim momkom neu postii nita, morat u. dakle, zaista posegnuti za drugim sredstvima, to mi ve prilino dugo spoitavaju kolege. "Ne znam zato bi to bilo prostako", ree Pik, poloi Pravopis na klupu, uzme u ruke kolsku biljenicu i, namignuvi Raglji, koji se upravo previjao od smijeha, pone veoma ozbiljno itati iz biljenice: "U meuvremenu, dok sam ja bubao engleske rijei, momak na klupi pokraj mene cijelo je vrijeme latao svoju curu. Je li to prava sredina za uenje? Je li to..." "Dosta!" ljutito vikne profesorica. "Predaj biljenicu i sjedi! Ne, ustaj!" odmah ispravi samu sebe. "Reci, kada misli poi brijau! Zar ti nisam jo prije praznika naredila da se oia? U svojem razredu neu da vidim egzistencijalistike i huliganske kose!" "Molim, to je moja privatna stvar!" vie se obrecne negoli ree Pik. "I uope , nemam novaca za takve stvari." "Ne, dragi moj, to je kolska stvar!" Razrednica otvori svoju strano izlizanu i knjigama prenatrpanu torbu, uzme iz nje jo izlizaniju novarku i poe kroz prolaz prema posljednjoj klupi. "Tu ti je novac", vikne i poloi na klupu tri stotinjarke, "i gledaj da te slijedeeg sata vidim oianog!" Pik htjedne neto rei, ali ga ona nadjaa. "Ni ovih tvojih svinjskih kaubojki takoer neu da vidim. Ili dolazi u kolu dostojno odjeven, ili ostani kod kue!" I okrene se nalijevo. Ono to je Pik meu mladiima, to je Nives meu djevojkama. I s njom moram obraunati. Krajnji je as. "To vrijedi i za tebe, Nives!" zakrijeti. "Ne mai usnice, ne odijevaj se. kao makara i skrati sprijeda kosu! Nisi valjda u kakvom baru na amerikom D ivljem zapadu! Ustaj, kad govorim s tobom!" Nives uini rukama dvije-tri kretnje, digne se krajnje zaueno, te s najnevinijim smijekom na svojim uistinu suvie jako, ali ipak dosta vjeto namazanim usnicama zagleda u etrdesetogodinjakinju koja je ve odavno izgubila i ono malo enskog ara to ga je neko moda i imala.

-11-

"Sjedi!" vikne razrednica, a zatim ponovi mirnijim glasom: "Sjedi, Nives!" Iva, nee valjda zbog te dvije crne ovce druge otetiti za itav sat! Priberi se, budi odgojiteljica, ovu si d jecu primila u prvom razredu i dovest e ih do mature, u ivot. I asak zatim ve se okrene prema razredu s oprotajnim smijekom na svojim, jo uvijek krutim obrazima i sa slabanom iskrom u jo uvijek olovnim oima. "Tako", ree mimo, "a sada pokaite lektiru!" U prvom su redu zadau "izradili Anka, Pavle i Milka, u drugom samo Vera, odlikaica, koja nije ivjela ni za to drugo ve samo za kolu, u treem Darja, pa Jelka, koja ju je izradila ve prije dva tjedna, u posljednjem pak nitko. "A drugi?" upita glasom koji je otkrivao krajnje razoaranje. Znai, istina je to joj je za vrijeme odmora poslije prvog sata rekao kolega Mirko Pozni, koga dodue ne cijeni kao pedagoga, da je njezin razred nemaran i do krajnosti nediscipliniran. "Tko ima na toj strani lektiru?" upita opet s olovnim pogledom, okrenuvi se k lijevoj polovici razreda. Ustale su tri-etiri djevojke, htio se dignuti jo i Toma, ali su ga siktavi gasovi pritisnuli natrag na sjedalo. Nekoliko se trenutaka vie majinski negoli ljutito osvrtala na lijevu, pa na desnu polovicu razreda, zatim se vrati na podijum, namigne djevojkama koje su ustale da sjednu, te progovori glasom "Slovenke koja je jedina preivjela prvi i ujedno posljednji atomski rat", kako je kasnije ustanovio Pik, da imaju pravo oni profesori koji se, to dalje sve vie, ale na njen razred. "Popustili ste, umjesto da se pred kraj kolske godine prihvatite uenja. No, u redu. Neka bude! Pravednost trai od mene da u svome razredu zahtijevam isto toliko koliko i u svakom drugom razredu. Tko ne bude imao slijedeeg sata lektiru, tko ne bude poznavao vrlo dobro jednog od naih malobrojnih biografskih romana, tko ... ukratko, tko misli da je dovoljno ako dolazi u kolu samo zato da sjedi, dobit e takvu nedovoljnu ocjenu da je se nee rijeiti do mature. Tako, a sada prelazimo na Gregoria! Otvorite knjige!" Bolje je tako. Silom nee postii nita. to dalje, sve manje. Uope, pretjerana strogost u nastavi materinskog jezika ne vodi niemu, omladinu e samo odbiti od njega. I etajui ispred klupa, ona vrati u svoje krute obraze neto pedagoke ivahnosti, te nastavi glasom koji je iz asa u as postajao sve topliji i ljubazniji. "Posljednji smo put proitali i protumaili rane Gregorieve pjesme, a sada dolazim o do onih u kojima goriki slavuj razotkriva razoaranje nad ivotom. Jedna od takvih pjesama jeste ovjeka nipoto! Proitajmo je! Otvorite itanke!" Pravo rei. Pik ivi u looj sredini, to dalje, sve loijoj. Otac se lani drugi put oenio, ljetos i majka; ve prilino dugo ivi nekoliko tjedana tu i nekoliko tjedana tamo, otac ga kvari i majka ga kvari, to e rei: malo je njima stalo do njega, od oca i majke dobiva novac samo zato da im ne bude na smetnji. Morat u ga pozvati poslije kole i nasamo porazgovarati s njim. Jo jednom proeta ispred klupa, od vrata do prozora i opet natrag. Pa i ta Nives! Njena je majka nemogua. Mirie kao reklamni kotao za kolonjsku vodu. Mua je ostavila i zacijelo ivi s nekim kao prilenica. Kakva moe biti, prema tome , djevojka? Lake bi bilo da u razredu nema Pika i Nives, ali oajavati ne smijem. Pravi pedagog ne smije oajavati nikada! "No, jeste li ve nali ovjeka nipoto? Tko u ovom redu nema itanke? Nives? Jasno. Zato je nema, ako smijem pitati? Zaboravila si je? A namanikirati nokte i namazati usnice, to dakako nisi zaboravila. Gdje ti je uope kolska torba? Ovo je tvoja kolska torba?" Iva, ne daj se izazivati! Pozovi djevojku u zbornicu i reci joj u etiri oka sve to je zavrijedila! Pozovi ponovno njenu majku, ukratko, postupaj pedagoki! No u isto vrijeme dok je profesorici tako govorio njezin unutranji glas, njene su oi ispitljivo prelazile preko klupa. Ni polovica njih u razredu nemaju kolske itanke. To je prevrilo svaku mjeru! Kako da itaju i os jete ljepotu Gregorieva stiha ako nemaju svojih knjiga, svoga teksta? Sve to ve sam im nebrojeno puta objasnila, molila ih, ak preklinjala, da nose itanku sa sobom, ali badava. Htjela bih biti ljubazna s njima, o kako bih to htjela, a oni ipak... "I u ovoj klupi samo jedna knjiga, jedna na etiri. Tine, gdje ti je knjiga? A tebi Mojca? Neka dou vai roditelji to prije u kolu! kola nije

-12-

ni kavana ni dansing, kako valjda misli Nives, ni sajam ni cirkus, kako misle Pik i Raglja, a nije ni raj, kako mislite vas dvoje. Najprije samo zaljubljeni pogledi i stisak ruku, a sada se ve i ljubite u koli, kako mi je prije praznika rekao jedan od drugova profesora. Ustanite kad razgovaram s vama!" Tine i Mojca, oboje visoki, vitki, plavokosi, lijepi mladi ljudi, pocrvenjee u licu kao rak, iako ni za koga u razredu nije bila tajna da se vole. Njihova je tajna bila jedino no to su je na praznike doivjeli u Kamnikim planinama. "Neete vie sjediti zajedno!" prosudi razrednica nakon kratkog razmiljanja. "Mojca, ti e sjediti", osvrne se po razredu, traei prikladno mjesto za zaljubljenicu, te dva puta preleti redove; dok je trei put ila pogledom po razredu, oi joj se zaustavie na Jelki, koja, susrevi se s njenim oima, smjesta obori pogled i pocrveni jo jae nego maloprije Mojca, "tamo desno, na Jelkinom mjestu, a ti, Jelko, tu na Mojinom. Jelko, uzmi svoje stvari! U posljednje vrijeme poputa u koli, tu sprijeda bit e blie profesorima." "Neka ostane tu!" zamoli Magda, kad se Jelka nakon nekoliko asaka digla kao u vrtoglavici, a Darji preletio preko lica zadovoljan, upravo zluradi osmijeh. "Rekla sam da e Jelka sjediti tu, a Mojca ondje, tako e biti bolje za obje, za sve troje", tvrdo progovori razrednica. Budui da su se obje djevojke jo nekal e, njeno se lice odulji. (Pik: Staroslavenska boginja smrti produljila se u pedagoku palicu iz vremena kad je uiteljevao Jeprki uitelj!") No, zar da podnesem pismenu molbu? Mojca onamo, Jelka ovdje, a Tine ostaje na svome mjestu! Dakako, na svim satima, ne samo kad je slovenski jezik, i do kraja kolske godine!" Okrene se i ode do podijuma, da se smiri. Kad se okrenula, uhvati Mojin neprijateljski pogled. "I da ste mi slijedei put donijeli itanke! Svi!" vikne. "Tko je ne bude imao, nauit e napamet sve one pjesme koje emo slijedei put proitati i protumaiti! Tako, a sada na posao! Tine, posudi knjigu i proitaj ovjeka nipoto!" Jelka nije ula ni zaletavajue itanje ni profesoriine primjedbe. Osjeala je da su je doslovce odvojili od neega to je bilo vrsto povezano s njenim dosadanjim ivotom; tu, kamo je dola, bit e drukije, kao to e odsada i sve ostalo u vezi s njom biti drukije. Tu je svima pred oima, nalijevo tik pokraj nje nalazi se prolaz izmeu klupa, ne samo s one strane nego i od katedre moi e se vidjeti kako grudica u njoj raste, kako se haljina na njoj napinje, kako... Jelka doe k sebi tek kada tamo, za katedrom, ugleda profesora francuskog jezika, ne lijepog dodue, ali ipak pristalog mukarca srednjih godina i srednjeg, malko pleata stasa. Onako stojei, on upie svoj sat i odsutne, pa zakorai na kraj podijuma i visoko podigne desnicu, drei u njoj bijelu, broiranu knjigu. "Alors, c'est un livre tout nouveau", usklikne oduevljeno kao da dri u rukama otkrie stoljea. "Une antologie de la poesie Slovene parue a Paris." ak i tamo straga desno utihne smijeh. "Alors, enfin un recueil de poesies slovenes en frangais." Jelka oslune. Monsieur Alors, kako su ve prvog dana nazvali profesora francuskog jezika, bio je njezin najdrai profesor, a francuski jezik njen najdrai predmet. U posljednje dvije godine proitala je vie francuskih nego slovenskih knjiga, kod kue je imala nekoliko tuceta francuskih ploa, ne samo kompozitora ve i pjesnika i dramatiara u interpretaciji najboljih, parikih glumaca, a otac joj se ve od jeseni dogovarao s nekim svojim parikim poslovnim znancem, koji je takoer imao kerku, oko zamjene za vrijeme ferija. "Zanimaju li vas, dakle, slovenske pjesme u francuskom prijevodu?" upita profesor na francuskom jeziku. "Zanimaju, zanimaju", doleti odavle i odanle na slovenskom, ali i na francuskom.

-13-

"Kojeg slovenskog pjesnika sada uite?" "Gregoria!!" Malko prelista po knjizi i podigne glavu. "Dakle, tu je Gregori! Pas Vhomme! To znai, Stropnik?" Osvrne se nadesno, ali se Jelka digne sa svog novog mjesta i ree: "ovjeka nipoto!" "Otkad sjedite ondje?" zaudi se profesor. "Od prijanjeg sata." "Zato?" Odgovori glas iz posljednje klupe: "C'est a cause de l'amour!" "A cause de lamour?" Jo zauenije pogleda profesor Jelku kojoj njezini inae blijedi obrazi u taj as upravo planue. "Oui", smijui se ree Francka, "cest a cause de l'amour entre Mojca et Tine!" "Alors, c'est autre chose", ree profesor gotovo s olakanjem i gotovo zahvalno pogleda Jelku. Profesorov pogled zbuni Jelku jo vie, samo tu i tamo uhvatila je poneki na francuski preveden Gregoriev stih. "Na kraju, jo jednu ljubavnu", ree profesor poto je proitao i protumaio Gregorievu pjesmu. Okrene nekoliko stranica. "Alors, ovo! Dans l'ivresse amoureuse d'Aloys Gradnik." Jelka se trudila da prati profesorovo itanje. Ali je uspijevala uhvatiti samo raspjevani ritam pjesme, smisao nije razabrala premda je pojedine rijei razumjela. Tek kada profesor pone prevoditi, uspije da se malo ipak sabere. "Oh, n 'attens de moi aucune parole! U originalu, ako me ne vara sjeanje, pjesnik je zapisao: O, saf ne morem rei ti besede! I dalje! Si je te suis comme la rose, parfum et chair - cueille-moi! e sem ti k a . . . ka duhtea roa vtri! Si je te suis comme une coupe de vin vermeil prends-moi! Oh, serremoi dans tes levres et bois-moi jusqu ' a la derniere goutte. e sem ti kakor aa vina dri, o dri me na ustih in me p i j , da zadnja kaplja v tebi izkopni." Profesor digne glavu i pogledom, u kojem je bilo neeg trpko gorkog, pree po razredu. Da, to je ljubav, to je poezija. Kad sam bio u vaim godinama, nisam je uivao. Buljio sam u knjige, a potom je doao rat, okupacija, doli su zatvori, poela je partizanija, a poslije rata udarniki rad. Tko je onih godina dospio misliti na ljubav? A vrijeme je, meutim, teklo, teklo... Lamour! Ljubav? Pitala se i Jelka dok je profesor iznad razreda gledao u svoj svijet. Prije nisam ula, nisam znala nita o njoj, pa ni sada jo ne znam. Je nen sais rien. Ono se dogodilo bez ljubavi. Sans amour. Nehotice i nesvjesno. Pa ipak... Ta se pjesma ne odnosi na mene. Nisam ga voljela, ni on nije volio mene. Nikad ranije nisam ga vidjela, ni on mene nije do onog asa vidio. Ni poslije toga nisam ga vidjela, zacijelo ga nikad vie neu ni vidjeti, ni on mene takoer nee vie vidjeti. Samo jednom smo se vidjeli, samo jednom smo... Pa ipak... Ne, ne, dalje od mene sve to, dalje... Opet se zagleda u profesora, opet primora samu sebe da slua. "I posljednja strofa! Pare que je sais que, semblable aux reves, qui se brisent et sans cesse reviennent... Ker vem, da kot razbite tvoje sanje... comme le cri de la dou-leur, le remords et le crime... kot boleina, kes in kot zloin ... toujours je reviendrai hanter ton souvenir... bom vedno e hodila ti v spomin. " Uvijek u ti dolaziti u sjeanje... Sigurno je zaboravio na mene ve drugoga dana, jo iste noi, a ja sam sauvala uspomenu na njega. Grudicu. Bez ljubavi, sans amour je poela rasti, sans amour raste i

-14-

sans amour e sazrijeti, a ja sam, luakinja, mislila da nije bilo nita drugo ve samo to to je bilo, da je one noi poelo i svrilo se, da... da ... Vie nije mogla. U grlu je stegne, u grudima zaboli, u glavi joj se smrai. Skoi na noge. "Monsieur le professeur, je me sens tres mal..." "Tu peux sortir..." Zatetura prema vratima. Prije nego to ih je zatvorila, netko joj gurne torbu u ruku. I ree joj neto. Na ulaznim vratima sunce joj udari u oi i ona kao oslijepjela presijee ulicu, te nastavi pokraj izloga. Zaustavi se ispred izloga u kojem je bilo izloeno ensko rublje. Kombinei, grudnjaci, pletene bluzice u najrazliitijim prelivima svijetlomodre boje. Poe dalje. Izlog s boicama najneobinijih oblika op et je zaustavi. Kolonjska voda, kreme, kozmetika pomagala, toaletne potreptine. Nekih dvadeset, trideset koraka dalje njenu panju privue veliki izlog knjiga. Nije li poetkom kolske godine kruila meu djevojkama knjiga koja govori o tim stvarima? Zar mi je Ada nije ak ponudila? Ne zanima me! Laljivica, a zapravo me bilo stid da uzmem knjigu u prisutnosti dviju djevojaka, valjda Francke i Alenke, koje su upravo tada prile. Dvije ili tri sedmice meu djevojkama se nije govorilo ni o emu drugom ve samo o toj knjizi. Uto su i momci nabavili knjigu. U odmorima su stiskali zajedno glave i priali o potankostima, a Pik i Raglja ak su ispisivali pojedine reenice i u toku nastave slali ih na listiima djevojkama.,. Kakav li joj je samo naslov? Grozniavo preleti preko naslova izloenih knjiga. Druba, Svjetlaci, Ni bog ni ivotinja... Tu su sve sami. romani, domai. Pree na drugu stranu ulaznih vrata. Naune i nauno-popularne knjige: tehnika, povijest, medicina. Nigdje malene knjige s djevojkom i mladiem na omotnici. Ali, u knjiari je zacijelo imaju. "to elite, drugarice?"

"eljela bih knjigu... lijeniku knjigu o ..." "... o braku?" usluno priskoi u pomo zbunjenoj djevojci nasmijani mladi. "Da, knjigu o braku..." "Moda razgovore o spolnom ivotu i braku?" pomogne prodava oito veoma srameljivom kupcu. "Da, da, ba tu knjigu", dahne Jelka sva crvena u obrazima. "Knjiga je ve rasprodana", ree momak ozbiljno, ak sa aljenjem, ali prieka trenutak, opazivi u oima kupca razoaranost, te nastavi smijeei se, "ali smo za studentice nekoliko primjeraka sauvali. Studentica ste, zar ne? Trenutak!" Imam li uope dovoljno novaca? zabrine se Jelka kad je momak nestao u susjednoj prostoriji. Brzo otvori torbicu. Imala je hiljadarku to ju je dobila od oca za Prvi maj. Hoe li biti dosta? Uto se prodava vratio s knjigom. Da, da na svijetlomodroj pozadini tamnomodra silueta: djevojka zagrlila oko vrata momka, a ovaj je obim rukama dri oko pasa i njeno privlai k sebi. "Izvrsna knjiga, napisala su je dva amerika lijenika mu i ena. Na vie od stotinu pitanja, koja zanimaju kako momka tako i djevojku, vie od stotinu iskrenih odgovora." "Koliko stoji?" Tvrdo uvezana stajala je zaista vie od hiljadarku, ali broirana za dobrih stotinu manje.

-15-

Jelka gurne knjigu u torbu meu kolske knjige i brzo napusti knjiaru. Na prvom raskru skrene ulijevo i pobrz". prema Tivoliju. Tu sjedne na prvu praznu klupu, izvue knjigu iz torbe, otvori je i pone pohlepno listati po njoj. ... Prije nego to se vjenamo htjeli bismo vas neto pitati... Muki spolni organi... enska karlica... Da li gubi tak nevinosti uvijek prate bolovi i krvarenje? To ovisi prije svega od... Kontracepcija je, po mojem miljenju... Fizioloka c nova neplodnog razdoblja kod ene... Danas je opepriznato miljenje da... Smatra se da od posljedica umjetnog pobaaja umire ... Jelka, kojoj je ve kod prvih reenica sva krv opet iknula u lice, odjed nom zatvori knjigu, ali je odmah zatim opet rasklopi i potrai sadraj; no kako nije tamo odmah nala ono to je htjela najprije znati, iznova stade nestrpljivo listati po njoj. Zaustavljala se asak na ovom ili onom pitanju, poela itati odgovor, ali ga je rijetko kada proitala do kraja, i opet je listala dalje. Tek, kad je dola do poglavlja o trudnoi i poroaju, stade itati mirnije, pozornije. Svega oko nje nestade: sunca i plavetnila neba, tihih koraka etaa, povjerljivih razgovora zaljubljenih parova, ptijeg pjevanja. Tek otar fiuk lokomotive, koja je projurila malko nie mimo razgranatih kestenova, trgne je iz zanesenosti. Podigne glavu. Brzi vlak s mnogo vagona, na prozorima ljudi, mukarci u bijelim kouljama, ene u svijetlim bluzama. Razdra gani su, tko zna to ih eka na kraju njihova puta u Trstu, Veneciji i jo dalje... a ja itam poglavlje o trudnoi i... Sklopi knjigu, s otporom u sebi poloi je na klupu pokraj sebe i digne se. Posljednji vagoni izgubili su se meu drveem, klokotanje kotaa udaljavalo se i konano izgubilo u nerazgovjetnoj buci koja je dopirala iz grada. Moram kui, odjednom se sjeti, mama e se ljutiti ako jelo ne bude pripremljeno ... Zgrabi knjigu, opet je gurne meu kolske knjige i biljenice, pohita u grad, sjedne u trolejbus i odveze se. No tek kada je za sobom zatvarala kuna vrata, ona spozna da je kod kue, sjeti se to sve mora obaviti kad se iz dopodnevnog turnusa vrati iz kole. Baci torbu s knjigama u predsoblju na pod i potri prema kuhinji. No tek to je otvorila vrata, opet ih zatvori i jurne u kupaonicu. Iz ogledala iznad umivaonika u nju je zurilo blijedo, prestraeno lice. Otkako zna za sebe, na njenim obrazima nije bilo zdravog rumenila, ali tako blijeda, upravo papirnato blijeda, nije bila jo nikada. Obrazi bez kaplje krvi, usnice pepeljastosive, oi bez sjaja. Je li to uope njeno lice? Samo kosa, svijetloplava kosa, jo uvijek je isto tako gusta, isto tako bujna kao i nekada. Uzme jedan od majinih rueva, koji su bili poslagani na polici ispod ogledala, namae usnice, a zatim nacrveni jo i obraze. U obraze ue neto ivota, ak i u oima joj se javi sjaj. Zacijelo nije bilo neto u redu sa elucem ili sa crijevima, ta sada se osjeam posve dobro. Juer je na Polevu tata naruio narezak. Mama je rekla da salama nije svjea, ali su je i ona i tata unato tome jeli, smlatili su ak i mamin dio. Stvarno je, znai bila pokvarena. Budalo, to e biti, nita drugo! Odatle i ova prenaglaena bljedoa i nervoza. Posljednjih mjeseci sasvim sam se zapustila. To to radi Nives, to je pretjerano, ali i to to u posljednje vrijeme radim ja, odnosno to ne radim, to je takoer bedasto. Dogodilo se samo jedanput, prvi put, i zar bih odmah zanijela? Ne, ne, to nije mogue! Rekao je da se ne moram bojati, ta... Ode u predsoblje i prie velikom zidnom ogledalu. Pred sobom ugleda ne suvie visoku, malko punaku plavuu crveno zajapurenih obraza i bujne, svijetloplave kose. Bila je odjevena u svijetlomodru haljinu s bijelim, istim ovratnikom. Ruke joj nisu bile predebele, a prsti su bili tanki, dugaki. Grudi joj se nisu isticale, ali su ipak bile lijepo zaobljene i vrste. Dlanovima pokrije crveno zajapureno lice, ali ih ve slijedei asak strgne s lica, poloi na grudi i krene njima polako niz tijelo. Nisam nita punija nego obino, sve je isto kao i prije. Nita nije, nita!

-16-

Okrene se i pogleda se jo i sa strane. Da, ista sam kao i uvijek, malko punana, ali ne debela. Potom jo jednom pree dlanovima preko trbuha. Ni trbuh nije nita napetiji nego obino. "Nita nije, nita nije!" ree sebi poluglasno i smirena pohita u kuhinju. Ta ne moe ni biti, jer je rekao da... Uto u ulaznim vratima kljocne klju. Mama! Skoi u smonicu po posudu s kojom je odlazila po hranu u oblinji samoposluni restoran. "to, jo nisi donijela jelo?" vikne Jelkina majka zlovoljno ugledavi je nasred kuhinje s praznom posudom. "Zar ne zna da tata popodne odlazi u Pariz, a ja imam vonju? Kupi i kruha! Gledaj da donese svjeeg i dobro peenog!" Kad je Jelka bila na vratima, jo narui: "Donesi i paketi mljevene kave i boicu slatkog vrhnja! Ta uzmi bocu! Ni mree nema! to je to s tobom? Zato nisi prije dola kui?" "Imali smo omladinski sastanak, prouavali smo kolski statut i..." "Hajde brzo i vrati se to prije!" presijee je majka i ue u kupaonicu. Jelka skoi u smonicu po mreu i bocu. Vrativi se u. predsoblje, ona opazi na podu svoju kolsku torbu. Zgrabi je i otri s njom u prvi kat; gore u svojoj sobici izvue iz torbe knjigu koju je bila kupila, te je gurne pod kau, a zatim odtropota niza stepenice. U pekarnici se nije dogodilo nita posebno, ni u samoposlunom restoranu, ni u trgovini. Nitko joj nije rekao ni jedne dvosmislene rijei, niti ju je pogledao pogledom koji bi svjedoio da zna to nju mui. Znai, nita nije, nita nije! Samo nervoza, zbunjenost, boleljivost i neupuenost! Jo danas proitat u knjigu, od prve do posljednje stranice, sve moram doznati, a zatim u poi lijeniku! Neu vie da se muim najnemoguijim... hipotezama. Sjeti se Pustinje Gobi i nasmijei se. Tata e ve sutradan govoriti sa svojim parikim znancem i konano se dogovoriti za zamjenu. Mjesec dana praznika u Parizu! Ako ne prije, u Parizu u zaboraviti, sasvim zaboraviti na onu Adinu zabavu. Posljednji je as! Obasjana lica i blistavih oiju vraala se svojom ulicom koju su radnici pripremali za asfaltiranje. as je ila sredinom ulice, a zatim opet uz rub, preskakujui hrpe kamenja i zemlje. Iako je dobro poznavala sve kue, ipak je svaku posebno pogledala. Bile su izgraene po jedinstvenom nacrtu, ali svaka obijeljena drugom bojom. Izmeu ulice i pojedine kue protezao se komad zemlje. Tu je ve rasla tamnozelena, gusta trava, tamo je bio zasaen ak nekakav ukrasni grm, ispred nekih kua jo uvijek su leale hrpe kamenja i pijeska, ispred njihove takoer. im se tata vrati s puta, morat emo urediti taj komadi zemlje ispred kue i onaj iza kue. Ako tata i mama zaista ne budu dospjeli, sama u se prihvatiti posla, tata neka samo narui kamion, da odvezu kamenje i pijesak. Vedra i zadovoljna sa sobom i svijetom oko sebe, ona ue u kuu. Otac je bio ve kod kue, ula je njegove korake u blagovaonici. To je ispuni jo veim zadovoljstvom. "Tako kasno ve, odavna nismo jeli", ree Stropnik, visok, stasit mukarac pedesetih godina, malko mrzovoljan kad su konano ipak sjeli za stol. "Popodnevni odmor otiao je s milim bogom." Pogleda na svoj sat i jo ree. "I ba danas! Auto e uskoro biti tu." "I meni se uri, satove vonje treba plaati", ljutito ree Stropnikova, nekoliko godina mlaa od svoga mua, srednje visoka i punanija ena, plavokosa kao Jelka, dok je, meutim, Stropnik imao tamnu kosu, ali su mu kratko podrezani brkovi na krajevima ve sivjeli. "Mogli smo ve pojesti da je Jelka prije dola iz kole", jo ree i zduno se prihvati juhe. Stropnik podigne pogled iznad tanjura. "Nisi li rekla, Marjeto, da danas i sutra nee imati vonje?"

-17-

"Bolje nekoliko sati vie nego ljosnuti", presijee Stropnikova mua. "Pa ipak, kladio bih se da nee poloiti ispit od prve", ree Stropnik malko podrugljivo. "Previe si nervozna." "Kako da ne budem?" uzruja se Stropnikova. "Od sedam do dva na poslu, gotovo svakog dana nekakav sastanak ili nekakva sjednica, pa posjeti, pa jo ovo i ono, predvieno i nepredvieno. A i s Jelkom je, to dalje, sve slabije, sve moram sama: brinuti se to emo jesti, kada emo dati rublje na pranje, i jo pospremati!" "Da, to je previe za enu koja imao posao i takve funkcije kao ti, i za djevojku gimnazijalku", ree Stropnik. "Jelka ima sve vie uenja, a jo vie e ga biti slijedee godine, u etvrtom." Malko pouti, pa ree: "Sve bi bilo lake kad bi ti otila u penziju, kako si ve zimi govorila. U proljee, kad ispunim uvjete za penziju, i kad se preselimo, ostavit u posao, osloboditi se pola funkcija i ostati kod kue. Preselili smo se, ovog bi mjeseca mogla sve prekinuti, ali ti i dalje odlazi na posao, niti si se, koliko znam, jo ni jedne funkcije odrekla." "Kako bih i mogla?" ljutito dobaci Stropnikova preko stola muu: "Posla stalno sve vie, problemi sve zamreniji, a ljudi, pravih ljudi nema. Uostalom, i sam zna da me to petljanje po kui ne veseli. A osim toga", dometne trenutak zatim, "tako lijepe plae, kakvu imam u posljednje vrijeme, jo nisam imala, pa ni tako traenog i odgovornog posla. Jo dvije ili tri godine neu prestati raditi, zato neka se gospoica kerka", dobaci Jelki, "kod kue malo vie prihvati posla." Stropnik htjede neto rei, ali se savlada i na brzinu posre ostatak juhe. I Jelka je brzo gr abila iz tanjura. Samo da se ve jednom tata odveze, a mama ode! Moram to prije proitati onu knjigu, moram to prije doznati kako je sa mnom! Ako nije nita, a nadam se da nije, tada u pospremiti i brinuti se za kuu, tako da se mama nee morati ni dotaknuti posla, tako da tata nee morati propustiti svoj popodnevni odmor, tako da... o, tada e opet biti lijepo! Poslije prvih zalogaja odreska Stropnikova ljubaznije pogleda mua i ree: "Kad se vrati s puta, morat emo se definitivno dogovoriti o vikendici. Kotarovi su ve rezervirali parcelu kod Umaga. Kako mi je danas rekla Vlasta, mogla bi se dobiti jo jedna parcela tik do mora, veoma blizu njihove." "Rekao sam ve da me vikendica na moru ne zanima", odvrati Stropnik mirno, ali otro. "I gdje je ak Umag! Gotovo tri sata vonje tamo i isto toliko natrag! elim neto takvo da neu gubiti pola dana na vonju. Doe umoran iz kancelarije, popodne i uvee nikakvih sjednica, niti kakvog drugog hitnog posla, sjedne u auto, odveze se do Sore, u Poljansku dolinu, negdje blizu ode, da se nadie svjeeg zraka i naeta po panjacima i umama." "Dosta mi je etnje na posao i po gradu, meni prijaju samo morska voda i morski zrak", osorno odbrusi Stropnikova muu. "to kae ti, Jelko?" okrene se Stropnik Jelki koja mu je sjedila slijeva. Jelka se trgne. "Tata te pita jesi li i ti tako glupa te misli da je bolje imati vikendicu kraj Sore kod kofje Loke, a ne kod Umaga na Jadranskom moru." Jelka upitno pogleda najprije majku, potom jo i oca. to ako se ipak pomaknulo? to ako sam ipak u drugom stanju? "Ne znam o emu govorite", progovori zbunjeno. "Jesi li za vikendicu u Gorenjskoj, kamo bismo se mogli odvesti svake nedjelje, ak kroz tjedan, ili tamo daleko u Istri? Mislim da... "

-18-

"Ba zbog Jelke morali bismo imati vikendicu na moru", upadne Stropnikova muu u rije. "Tekoe to ih ima svakog mjeseca otklonila bi jedino morska voda. Daljina nije zapreka. Mijenjat emo se u vonji, a druge godine sigurno e imati vozaku dozvolu i Jelka. Odgovori ve jednom, to gleda kao da sanja!" ljutito vikne jer je Jelka i dalje, utei buljila u zid ispred sebe. Jelka otrgne pogled od zida, na kojemu se nije moglo to vidjeti, pogleda najprije oca, potom jo i majku, te progovori: "Meni vikendica nije potrebna, tu ima dovoljno sunca, dovoljno zraka ..." "Bilo ga je", ljutito naglasi Stropnikova, "bilo ga je prije no to smo poeli zidati. to sve nisu tada govorili! Ovaj je dio odreen samo za obiteljske kue, i na ovoj i na onoj stran i. A kako je sada? Pred kuama stambeni blokovi; kad jo izgrade i oba nebodera, izgubit emo i popodnevno sunce. Zato i moramo podii vikendicu tamo gdje e biti svuda naokolo dovoljno sunca i zraka. A to je mogue samo na moru. I trebat e po uriti, da netko drugi ne zaposjedne onu jo slobodnu parcelu blizu Kotarovih!" Da, da, za vas je, tata i mama, najvanije to da je vikendica na moru ili vikendica u Gorenjskoj, a ja moram znati jesam li ili nisam...

"Mislim da nije tako hitno", ree Stropnik, odloi no i viljuku, te zapali cigaretu. "Najpovoljnije vrijeme za kuicu na moru ve smo propustili, prije nekoliko godina mogla si dobiti u Piranu, Kopru i drugdje dvokatnicu napola badava.. "Ako i nije najpovoljniji, ali je posljednji trenutak! Svatko koji neto znai ne odlazi vie na odmor u siildikalne domove, ve u svoju vikendicu, ili pak, u najgorem sluaju, u kakav dom republikih ustanova. Nismo vie u etrdeset i petoj ili pedesetoj godini." "To znam i ja isto tako dobro kao i ti, zato i nisam protiv vikendice, ali ne na moru, ve ispod planina, ne samo radi reprezentacije ve i radi rekreacije, ne !" "Pa gdje li je vikendica zdravija i ujedno reprezentativnija ako ne na morskoj obali?" "Moda za tebe, za mene nije!" Budui da su se najeli, Jelka ustane, ode po pladanj i poslae na nj posue, a majka joj naredi da skuha tursku kavu. Jelka natoi u dezvu vrue vode, pristavi je na tednjak i prihvati se pranja posua, to je ve nekoliko godina bio iskljuivo njen posao, a iz blagovaonice j e i dalje dopirala sve nervoznija rasprava. Tata i mama ne znaju gdje bi gradili vikendicu, a ja moram rijeiti mnogo, mnogo tei problem: da li je u meni iva grudica ili nije, jesam li ili nisam u drugom stanju? Otiite ve jednom, kako bih mogla nastaviti itanjem i doznati kako je sa mnom! Moram to prije sasvim pouzdano znati, dosta je te nesigurnosti... "Jelko, Jelko!" nervozno doleti iz sobe. "Molim, mama?"

"to je s kavom?" "Odmah e biti, odmah!""

-19-

Konano voda ipak uzavrije; Jelka zakuha kavu, stavi dezvu na posluavnik, kamo je ve bila stavila dva malena tanjuria sa alicama, te sve to odnese u sobu. "ekaj, Jelko!" zadri otac kerku kad se ova okrenula da se vrati u kuhinju. "O jo jednoj stvari moramo porazgovoriti!" Jelka zastane kao izmeu zemlje i neba. "Molim!" promuca. "Mnogo hitnija nego vikendica", progovori Stropnik naglaujui, "jest druga jedna stvar." "Koja to?" upita Stropnikova naroguena. Jelka se povue do vrata i uhvati drhtavim rukama za njih. "Tako zaista vie ne moemo dalje", nastavi Stropnik mirno, "otkako smo se preselili, dan za danom ista pjesma: jelo nije pripremljeno na vrijeme, sobe nisu pospremljene, rublje nije oprano, koulje nisu uglaane, a pred kuom je sve razbacano i sprijeda i straga... " "Radim koliko mogu!" uzvikne Stropnikova. Jelka ispusti vrata i podigne pogled. "Ne spoitavam ni tebi, Marjeto, ni tebi, Jelko", nastavi Stropnik pomirljivo, ali ipak otro. "Radite koliko vam doputaju posao i kola, pa ipak, reda nema." "Prola su, na sreu, vremena kada je ena bila sluavka muu i djeci, i ja sam se takoer borila za to da se vie ne vrate!" "Ne mislim da bi ti morala postati sluavka, ali e morati dobiti stalnu ensku pomo, takvoj kui kakva je naa potrebna je ena koja bi... " "Lenartu, teta rijei!" upadne Stropnikova muu u rije. "Tue ene ne elim u kui! Dosta dobro znam kako je dan-danas s djevojkama. ak i na one ene koje dolaze iz kunog servisa da iste prozore i laste parkete moram paziti itavo popodne." Digne se, ali odmah sjedne i zapali cigaretu, kao da je stvar za nju svrena. "Ne mislim na tuu enu, mislim na Katru", objasni Stropnik. Stropnikova otpuhne oblak dima na drugu stranu okruglog stola za kojim su sjedili, i ree naglaujui: "Rekla sam ti da tuih ljudi ne elim u kui!" "Katra je moja sestra", naglasi i Stropnik. "Kuhala bi i prala, te industrijske hrane i tog industrijskog pranja, tog industrijskog ivota uope, svega toga ve mi je dosta. Katra bi se uope brinula za kuu i zemlju oko nje. Dali bismo joj gornju sobu, gore je takoer kupaonica sa zahodom, ivjela bi sama, pa ipak s nama. Zna i sama, Marjeto, da je ona dobra kuharica, zna i to da svojom penzijom jedva spaja kraj s krajem. Njoj bi bilo bolje, i nama takoer, konano bismo imali dom kakav bismo ve odavno morali imati." "Rekla sam ti ve da o tome ne elim ni uti! Ni o Katri ni o bilo kojoj drugoj eni. U kui elim biti sama, volim mir, uzrujanosti i ljudi dosta mi je na poslu. Katra?" jetko se nasmije. "Istina, tvoja je sestra, ali je i bogomoljka, a takvih ljudi nisam podnosila nikada, a sada ih podnosim jo manje!" Ustane i poe prema zidu od stakla. I Stropnik ustane.

-20-

"S tobom se zaista ne moe pametno razgovarati. I sama vidi da tako vie ne moemo dalje, pogotovu otkako smo se preselili. Iz dana u dan postaje sve nervoznija i razdraeni ja, s Jelkom takoer nije neto u redu, pogledaj je samo kako je blijeda! to kae ti, Jelko?" "Ja? to kaem ja?" otegnuto upita Jelka i opet se uhvati za vrata. "Jelka nee odluivati o tome!" odbrusi Stropnikova muu. "Zato je blijeda? Zato to previe bulji u knjige i ui kraj svoga gramofona. Fiziki je rad koristan, samo neka ga ne izbjegava." Otvori vrata na terasu, ali ih opet zatvori i nastavi mirnije, "kola traje jo mjesec i pol, zatim dolaze praznici i Jelka vie nee uati po pet ili est sati na dan u koli. A to se tie moje nervoze", jo ree, "to e proi im dobijem vozaku dozvolu i budem imala vikendicu kamo u moi s vremena na vrijeme pobjei... " U predsoblju zazvoni telefon. Jelka se otrgne od vrata i pohita u predsoblje. "Mama, za tebe!" trenutak kasnije zovne majku. Stropnikova odbrza u predsoblje, Stropnik izae na terasu, a Jelka se vrati posudu u kuhinji. Druk ije bi bilo kod nas kad bi dola teta Katra! Koliko bih samo imala vie vremena za uenje, itanje i "svoj gramofon". Tata i mama takoer bi se manje prepirali, a ja ne bih bila tako sama! Ali mama ve odavno ne voli tetu Katru, ne samo zato to ide u crkvu ve se radi i o neemu drugom. A sigurno joj je ao i novaca. Najprije smo tedjeli za fiu, zatim za ovu kuu, onda za "zastavu 1300", a sada je na redu vikendica, vikendica na moru ili vikendica u Gorenjskoj. Tata mora sve vie raditi, mama je sve iv anija, a ja imam sve manje vremena za kolu i za sebe. Pa ipak, sve to nije nita u usporedbi s onim to me jo eka. Ne, ne, to nije istina, to ne moe biti istina! Brzo obrie posue i otri gore u svoju sobicu. Nekoliko je asaka nepomino stajala nasred nje, a zatim skoi do vrata i tiho ih zakljua. Potom klekne pred kau i izvue ispod njega knjigu. Nekoliko je trenutaka prelistavala po njoj, a zatim sjedne na kau i nastavi itati ondje gdje je u Tivoliju prekinula. itala je sve pohlepnije. Ponekad joj rumenilo oblije obraze, a onda joj, opet, sva krv nestane s obraza. Istovremeno je ula sve to se dogaalo u kui. Mamu je opet zvao telefon, netko joj je poruio da ima uvee sjednicu ili neto slino, zatim joj tata spoitne to toliko odlazi na sjednice, a kuu puta u neredu. Mama mu otro odbrusi. Gadno su se porjekali, i tata konano dotropota po stepenicama gore, ode u svoj kabinet i tamo je prilino dugo hodao prije nego to se poeo spremati za put. Uskoro i mama doe gore u spavaonicu i sta de otvarati ormare. Poto se presvukla, opet odjuri dolje, neko je vrijeme stajala u predsoblju pred ogledalom, a zatim otkljua ulazna vrata i napusti kuu. Uskoro potom tata izae iz svog kabineta i usmjeri korake prema Jelkinoj sobici Jelka gurne knjigu pod jastuk i skoi do stola, te pograbi prvu biljenicu koja joj je dola pod ruke. "Jelko, jesi li kod kue?" Prie vratima i otkljua ih. "Doli smo, dakle, tako daleko da se moramo zakljuavati jedan pred drugim", ree Stropnik vie tuno negoli prijekorno. "Nisam se zakljuala pred tobom, tata", ree Jelka ispriavajui se. "Znam", progovori Stropnik nakon nekoliko trenutaka, "alosno je to da si se morala zakljuati da bi mogla na miru uiti." "Mama ima stvarno slabe ivce", ree Jelka.

-21-

"Ne samo slabe ivce nego je upravo poludjela, samo posao i njene funkcije, pa sjednice, sastanci, posjeti, kod kue vie uope ne moe izdrati. Bit e jo gadnije kada naui voziti. A sada jo i ta vikendica na moru! Imamo tako lijep dom, mogli bismo ivjeti u miru i zadovoljstvu, mogli bismo... " Ne zavrivi reenicu, odmahne rukom, prie k Jelki i dotakne se suhim usnicama njenog ela. "Dogovorit u se s gospodinom Gramontom da jo ove godine izvrimo zamjenu. Da li bi ila radije u Pariz u srpnju ili u kolovozu?" Kako? U Pariz? Zar da idem u Pariz, a ne znam kako je sa mnom? "Jelko, zar te Pariz nimalo ne veseli?" zaudi se Stropnik jer Jelka nije ni odgovorila. "Jo prekjuer molila si me da na svaki nain ugovorim zamjenu ve za ovu godinu... " "Svakako, veselim se Parizu, svakako, molim te da se dogovori, svakako, svakako", pouri Jelka. "I ja mislim tako, odmorit e se od kole, od tog naeg kunog rusvaja, te usavriti u francuskom, to e ti druge godine i uope i te kako dobro doi. Dakle, koji mjesec: srpa nj ili kolovoz?" "Srpanj, ne, radije kolovoz, zapravo, svejedno mi je da li srpanj ili kolovoz... " "Dakle, kako e biti Gramontovima najprikladnije!". Poljubi je u oba obraza. "Do vienja, Jelko! Nadam se da u u subotu biti kod kue! Ako ne u subotu uvee, onda u nedjelju dopodne!" "Do vienja, tata!" uzvikne Jelka, pritri ocu, koji je uto ve otvorio vrata, vrsto ga zagrli i ponovi prigueno: "Do vienja, tata!;; "Do vienja!" ree otac toplo i stisne kerku k sebi, a zatim se hitro spusti stepenicama u prizemlje. Jelka je neko vrijeme stajala na pragu svoje sobice. Dolje se ulazna vrata uskoro otvorie i opet zatvorie. A asak zatim ve se otvorie i opet zatvorie i vrata na automobilu koji je maloprije doao pred kuu. Tek tada Jelka ue u sobicu i zatvori vrata za sobom. Znam, tata, nije ti lako, ali kako je teko tek meni! No ne samo zbog mame. Na njene sam se ispade ve navikla; to to se oborilo na mene mnogo je, mnogo gadnije. im se um automobilskog motora izgubio u gradskoj buci, prie kauu, izvue knjigu ispod jastuka i nastavi itati. Nije ni opazila kada se njeni crvenkasti sjaj sunca na zalasku prelio preko uto obojenog bloka na drugoj strani ulice, niti kada je mrak isprepleo njenu sobu tankim nitima. Tek kada joj oi vie nisu mogle dovoljno brzo razabirati pojedine rijei, ona podigne glavu s knjige. Trenutak ili dva zaueno je gledala u gotovo tamni prozor, a onda isprui ruku do prekidaa, zapali svjetlo i nastavi dalje itati. Ali ne duge. Dolje u ulaznim vratima zveknu klju. Mama! I asak zatim ve su se uli majini hitri koraci. "Jelko, Jelko!" Sakrije knjigu pod jastuk i otri dolje. "Jesi li spremila veeru?" "Nita mi nisi rekla ..." "Zna valjda da s vonje dolazim gladna", uskipi u Stropnikovoj. "Jo i sjednicu imam. Ni sam rekla! to stoji i gleda? Upali tednjak i stavi dezvu! Valjda ima u hladnjaku jo neto salame. Narei je i uzmi s police bocu krastavaca! Brzo! brzo!"

-22-

Uskoro vihor opet jednako tako divlje odhuji kao to je i dohujao. Za njim ostade samo neto uprljanog posua koje bi Jelka morala oprati, ali ga ona samo sloi u sudoper i opet se zaputi gore u sobicu. Jo nije ni zatvorila vrata za sobom kadli dolje zazvoni telefon. Sigurno za tatu ili mamu. Ipak otri dolje i podigne slualicu. "Jesi li ti, Jelko?" "Ja sam. Ado!" "Nisam te prepoznala po glasu." "Stvarno?" "Da li je u koli bilo to novo?" "Nita." O, da... Pomaklo se, vjerojatno se pomaklo i ja sam vjerojatno ... "Nita posebno." "Zaista nita?" "Pa, Morana je razdvojila Tineta i Mojcu ..." "Kako je rijeila taj ljubavni problem?" "Mojcu je premjestila na moje mjesto, a mene na njezino." "To je stvarno slino Morani, misli da e time zatrti ljubav. teta, nas dvije smo se razumjele, ti si i bolji ak od Mojce... " "Moi ete razgovarati o ljubavnim stvarima... " "O tim stvarima radije razgovaram s momcima, zapravo ni s njima ne razgovaram, ve ... " Jelka spusti slualicu na viljuku. Zatim prieka jedan trenutak. Zaista, zazvonilo je. Ali slualicu nije digla. Otri do stepenica, ali se polako, veoma polako uspinjala u prvi kat. Da sam one veeri ostala kod kue, sada bih bila ve gotova s uenjem, uzela bih u ruke kakvu lijepu knjigu, a moda bih sjedila pred televizorom ili sluala ploe. A tako se moram baktati s tim runim stvarima. Runim, runim, runim! Otvori vrata svoje sobice, zatvori ih, zakljua i baci se na kau. Runim, runim, runim! Nekoliko je asaka nepomino leala, a zatim opet uzme knjigu u ruke. U bloku s onu stranu ulice gasila su se svjetla jedna za drugima, ljudi su se spremali u krevet, a ponetko, koji je legao kasno, te se, prije no to je ugasio svjetla, osvrnuo kroz prozor, opazio je na ovoj strani, u jednoj od obiteljskih kua, osvijetljeni prozor. Oni u viim katovima vidjeli su kroz otvoreni i nezastrti prozor djevojku sagnutu nad knjigom. Eh, ta kola! Sva srea da je iza mene, eh ti profesori, sva srea da vie nisam u njihovoj vlasti. Konano se tamo preko utrne i posljednje svjetlo. Gorjele su jo samo uline svjetiljke. Jelka proita i odgovore na nekih stotinu pitanja koje su momak i djevojka postavili lijenicima, a onda se odjednom strelovito digne i ne osvrnuvi se na knjigu koja joj je skliznula iz ruku i pala na pod skoi do prozora. emu itati i dalje? Sve je kao na dlanu: dopodne se stvarno pomakl o, u sebi doista nosim grudicu, ta grudica ivi i raste, za nepuna etiri mjeseca ona e dozrijeti i...

-23-

VEE UOI DANA POBJEDE

Uavi u kolski hodnik, gdje je pet ili est momaka nehajno vuklo svak svoju cigaretu, zaustavi joj se korak, to traim tu? Obavit e to i bez mene. Ali, to da radim kod kue? odmah potom opet se upita. Mama je otila ve sredinom popodneva, tata se jo nije vratio, kua je prazna i zaudara na buku i malter. Da poem u Tivoli, na Ronik? Ili, da se skiem ulicama, sve dok mi ne otpadnu noge? "Jelko, ipak si dola?" vikne Mojca koja je upravo u taj as dotrala s Tinetom stepenicama iz prvog kata. "Veeras e biti mnogo posla, samo da cigaretu popuim, odmah u doi!" Da, najbolje je da ostanem. Tu neu biti sama. Zapravo, bit u sama meu svojim kolegama i drugim acima. Koliko ih vie bude, toliko u vie biti sama. Nitko me nee opaziti, nitko se nee osvrnuti na mene. I konano: to je ipak ples naeg razreda. Duna sam da pomognem. Uostalom, obeala sam da u doi. I uope... Potri stepenicama gore. Na vrhu stepenica, gdje je bio stol s blagajnom, stvorila se takva guva da se nije mogla odmah provui. Dva orijaa, vie nalik na mesarske pomonike negoli na studente, buno su uvjeravali Jemeja i Toneta, koji su prodavali ulaznice, da su bivi maturanti i da prema tome imaju pravo ui. "Legitimaciju, legitimaciju!" traio je Jernej. "Kakvu legitimaciju?" protivio se prvi od te dvojice orijaa, dok je drugi gurkao Tone tu petstotinarku, znai vie nego dvostruku ulaznicu , te ponavljao: "A to? To ne znai nita?" "Ajde!" konano se Tone smeka, dakako zbog petstotinarke (isti prihod, naime, ide u ekskurzijski fond njihova razreda), te namigne Jemeju neka popusti. Orijai su, zadovoljno namigujui jedan drugome, odjurili stepenicama u prvi kat, a Jelka je polako ila za njima. Na prostoru za ples dugakom i prilino irokom kolskom hodniku s prozorima zdesna, s razrednim vratima slijeva, a tamo u dnu s niim podijumom za glazbu etalo je vie parova; manja grupa djevoj aka brbljala je pred vratima na kojima je velikim slovima bilo ispisano GARDEROBA, a napadno vea grupa momaka stajala je pred vratima s natpisom BUFFET; meutim, pred treim vratima, na kojima je bilo napisano FIVE PINGUINS i koja su bila otvorena kao i prva i druga, nije bilo nikoga, ali se zato malo dalje vrzmalo nekoliko mladia pred vratima koja su vodila u muki zahod. Uzdu napola otvorenih prozora poredali su se kao vojnici u stroju kolski stolci, a zaposjednut je bio samo jedan: na njemu je sjedil a Morana. No acima se inilo da su zaposjednuti svi. Jelki takoer. "Sva srea da si dola!" s olakanjem pozdravi Darja Jelku kad se ova progurala u razred koji je sluio za garderobu. "Od Mojce ionako nee biti nita. Tek to je dola ve je otila." Na klupama je lealo nekoliko ogrtaa, a na svakom listi s brojkom. "Molim!" usluno dovikne Jelka djevojci koja je s one strane kolske klupe to je prijeila ulaz u razred ekala s ogrtaem u rukama.

-24-

Pa ipak, nije pametno to sam dola. Plesai e se vrtjeti i ovdje, pokraj vrata, te e i po mene takoer dolaziti; ako nitko drugi, doi e svakako Toma. I zar da jo i pleem? S Tomaem? No sada, kad sam ve tu, ne mogu vie otii. Do kraja u morati biti izloena pogledima itave kole, pa sadanjih, a takoer i bivih aka, te njihovih prijateljica. Od svih mogunosti kako da utuem ovo subotnje vee ova je najgora. Dolo je nekoliko nestrpljivih mladia, kojima se urilo u buffet; poslije mladia dolo je pomijeano drutvo, i bilo je toliko posla da Jelka vie nije dospjela da se bavi sama sa sobom. U najveu guvu pred vratima odjednom je odanle, s kraja hodnika, udarila tako buna glazba da je najoduevljenijim plesaima i plesaicama doslovce podigla noge, no Jelki se otro zabola u ui.

"Kakvi bukai!" ree ona. "A meni se ine perfektni!" oduevljeno uzvikne Darja. "Pik ih je pronaao negdje na Viu. I pjevaju, navodno, sjajno. Ve zbog njih sve e biti puno." Na klupama su se mnoili proljetni ogrtai najrazli itijih preliva svijetlih boja, te prozirni rupci pastelnih boja i torbice najrazliitijih oblika. Mukih je ogrtaa bilo manje, a i ti su bili gotovo svi iz tamnomodrog utavog najlona. Zaplesae prvi parovi. Francka sa etvrtokolcem koji joj je ve od poetka kolske godine slao ljubavna pisma; zatim Nives sa visokokolcem, ve nekoliko tjedana dolazio je poslije kole po nju s "volkswagenom" to ga je prije mjesec dana dovezao iz Njemake; zatim Rudi s debeljukom iz paralelke... to dalje, bilo ih je sve vie. Poznatih, ali i nepoznatih. Dakako, Tine je odveo Mojcu ve poslije prvih taktova, premda navala na garderobu nije popustila. Uskoro zatim pojavio se Toma. "Jelko, smijem li moliti?" "Zar ne vidi da ima posla?" mrzovoljno odbrusi Darja Tomau. "Vie nije takva navala ..." Naie gomila mladia i odgurne Tomaa. "Onda kasnije", ree Toma i u znak oekivanja mahne Jelki, to Darju jo vie ozlovolji. Jedan od mladia, koji su na brzinu skidali ogrtae, zamoli Darju za ples. Ne rekavi Jelki ni rijei, ona ode s njim. Plesaa je bivalo to dalje sve vie, plesaica takoer. Veinom su bili domai, ali je bilo prilino i bivih, pa i takvih koji su se pretvarali da su bivi, Jernej i Tone bili su, naime, sve nemarniji i putali su svakoga koji se istakao "novanom" iskaznicom. Na plesalitu bijae ivo i glasno. Glazba je bila sve bunija. Morana je, dodue, ve odavno hodala uzdu prozora, ali su njeni strogi pogledi mogli doprijeti jedva do najbliih parova; tamo pak na sredini, posebno kraj razredni h vrata, mogli su se nesustezljivo preputati ivotu koji je kola itavog tjedna guila: nesputan razgovor, nesputan smijeh, neobuzdani povici, sve snanije struganje nogama, drski poskoci i nagli okretaji, te vatreni pogledi, ali i upravo obredna ushienost. Ovaj ili onaj par

-25-

vakao je gumu za vakanje, a neki plesai, vie ili manje kutravi, ak su usred plesa pripaljivali cigarete. Kako ve neko vrijeme nije bilo nikoga u garderobi. Jelka ode do katedre; nekoliko je asaka kao skamenjena stajala kraj nje, a zatim se spusti na stolac i ostade nepomino sjediti. Goli, prazni zidovi naokolo, pred njom klupe s ogrtaima najrazliitijih boja, nadesno prozori, s one strane njih obrisi stambenih kua na veernjem nebu. Prole sam godine bila u tom razredu. Satovi su brzo prolazili, brzo su prolazili i dani, takoer i tjedni i mjeseci. Rado sam dolazila ovamo. Sjedila sam ondje, u treoj klupi, kao i ove godine dolje u prizemlju, i tu su se takoer nizali gotovo jedan za drugim isti profesori. kolski sat nije bio nimalo krai, zadaa i uenja nita manje. Neke su knjige bile iste kao i ove godine, neke biljenice takoer, a bila sam mlaa jedva godinu dana. Pa ipak, kakva razlika! Kako je lijepo bilo tada, a kako je strano sada. Odanle od vrata zovne je poznati glas. "Jelko, uje li, Jelko!" Kao da ju je Toma zatekao na zabranjenom poslu, ona sva prestraena skoi na noge. "Sama? Ali, slijedei ples je na. Nee plesati samo Mojca i Darja! Ne daj se iskoritavati! uje li?" "ujem, Tomau. Ali veeras neu plesati." Toma raskolai oi. "to se dogodilo?" "to bi se dogodilo?" upita naglo, kao da vreba. "Znai, dolazim po tebe!" odvrati Toma raspoloeno. "Uostalom, i ja imam prilino posla, ta zna: moram da se brinem o ozvuenju, a aparatura je dala svoje", jo je dodao i izgubio se meu plesaima. I Jelka opet ostade kraj katedre, izgubljeno se osvrui po razredu. Pretprole godine sjedila sam u drugoj klupi, tik kraj prozora. I tada su se ovdje nizali jedan za drugim gotovo isti profesori i iste profesorice kao i lani, kao i ljetos, samo s tom razlikom to su za nas bili svi novi, i tui. A veina njih ostala nam je tua do dana dananjega. Za mene su bili tui i kolege i kolegice. Sve mi je bilo tue. Sve, sve. Tjedan dana prije poetka nastave preselili smo se iz Maribora. Kako sam bila nesretna prvih mjeseci! Kao da sam ve tada slutila, to e me snai u Ljubljani. Ali je bilo i lijepo; prole i pretprole godine. Pa to onda ako su kolege, kolegice, pa profesori i profesorice bili novi i tui, knjige su mi bile bliske, uenje ugodno, kolski ivot privlaan. Koliko bezbrinog prianja i nesputanog smijeha, koliko sitnih nevolja koje su se ipak sretno zavrile, koliko zamrenih problema koje sam ipak rijeila. A kakve sam probleme zapravo i imala? Upoznavali smo tue zemlje i tue narode, pronicali u davnu povijest i posezali daleko u budunost, uili o praljudima i praivotinjama; o svim moguim i nemoguim stvarima govorili su nam profesori, samo nita o tome to se ve tada zbivalo u nama, sve smo znali i poznavali, samo sebe nismo upoznali. A najmanje ja. Ve tada dok sam sjedila tamo na kraju klupe, neke su uenice odlazile na sastanke s mladiima i za vrijeme sata itale ljubavna pisma, ak ih i pisale, a prole godine valjda nije bilo djevojke koja nije imala momka. A u meni je sve spavalo. Samo uenje, domae i kolske zadae, tu i tamo kakav film, pa knjiga i ploe klasine glazbe. A sada? Ja sam u drugom stanju, a kolegice su jo uvijek bezbrine kakve su i bile. Nijedna od djevojaka, koje se vrte na hodniku, ne nosi u sebi grudicu koja raste, raste, sve dok ne sazrije. Naredne kolske godine, kad se na razred na Moraninu obavijest opet bude vratio ovamo, ja u imati dijete; umjesto da sjedim tamo u drugoj klupi i sluam zanimljiva i nezanimljiva profesorska predavanja, ja u prati pelene, previjati dijete i bdjeti nad njim; umjesto da itam knjige, sluam svoje ljubimce i...

-26-

S uasom se osvrne oko sebe. O, je li to mogue, je li to uope mogue? Na hodniku glazba utihne, a plesai stadoe divlje pljeskati i zahtijevajui vikati: "Bis, bis!" I doista, glazba se opet javi, najprije bubanj, potom i elektrine gitare. Netko ak i zapjeva. Hrapavo i kretavo, kakva je bila i glazba. Ue razrednica. Jelka je zbunjeno pozdravi i vrati se do vrata. "Strano", ree Morana i, uhvativi se u oaju i uasu za glavu, jo triput to ponovi, "strano, strano, strano! I to bi trebalo da bude aki, kolski ples, to bi trebalo da bude omladinska zabava?" Vie bolnog i muenikog nego ljutitog lica, ona prijee nekoliko puta razdaljinu od prozora do vrata, a zatim zakorai na podijum i sjedne za katedru. "Stropnikova, reci po istini, je li ti se to svia?" Jelka se blijedo osmjehne i odmahne glavom. "Mislim da kulturnom ovjeku, ma koliko bio mlad, to divljanje nije ples, to nabijanje nije glazba, to tuljenje nije pjevanje." Pokae prema vratima, pokraj kojih su promicali plesai kao u transu. "Pogledaj samo, momci skau kao podivljali konji u preriji, a djevojke kao majmunice u praumi! I to u koli! Strahota!" Ali, to biste tek rekli, drugarice razrednico, kad biste znali da je jedna od vaih uenica, ona koja u sve tri godine nije dobila ni jedne nedovoljne ocjene ni najmanjeg ukora, u drugom stanju? Ve vie ste puta rekli da doemo k vama ako nas snae nevolja, rekli ste da ste naa druga majka. Ne znam da li se itko vama ve obratio. Ja bih rado, veoma rado to uinila. Nekome ipak moram rei kako je sa mnom. U onoj svojoj knjizi proitala sam da je za pobaaj prekasno, da mi nema pomoi, moda biste mi vi ipak pomogli, moda... Obim rukama uhvati se za, klupu kraj koje je stajala i sagne glavu u koju joj je navaljivala krv. No uskoro opet digne glavu i pogleda ravno prema katedri. "Drugarice razrednico ..." "to je, Stropnikova?" "Htjela bih vam neto rei... " "Rekla sam vam ve da sam vaa druga majka." "Ali to je neto veoma strano, neto ... " "Ba zato mi reci! Nisam udata, ni djece nemam, ali razumijem mladoga ovjeka, pokuavam ga razumjeti." U Moraninim sivim oima zatreperi topao plamiak. "No, Jelko ... " "Neete se ljutiti?" "Zato bih se ljutila? Zaista, u koli sam stroga, moram biti, no ja u stvari nisam takva. elim vam samo dobro. No?" Jelka se jo vre uhvati za klupu i skupi svu svoju hrabrost. "Dogodilo se ... " "to se dogodilo?"

-27-

"Dogodilo se ... dogodilo se da sam zatrudnjela... " S lica razrednice u trenu nestade prijaznosti, ono se odulji, a oi zalie olovom. "Zatrudnjela?!" "Da zatrudnjela, drugarice razrednico. I sada ne znam to da inim... " Razrednica se digne. Sada je bila jo via i tanja nego obino. Nikakve topline ni samilosti ne bijae u njenim olovnim oima. "Jesi li rekla majci?" "Nisam." "Ocu?" "Nisam." Kratak mrtvaki muk, nato suho: "Najprije reci ocu i majci, a potom se ispii iz kole!" "Zato bih se morala ispisati?" "Valjda ipak ne misli da emo drati trudnicu u koli? Neka doe majka u kolu! Odmah u ponedjeljak! Ako ne doe, iskljuit emo te." "Iskljuiti?" "Nego to misli? Treekolka i u drugom stanju! I to u mojem razredu!" Opet se spusti na stolicu. Na blijedim obrazima javi joj se preziran osmijeh. "Daleko smo doli. Nikakvo udo kad je sve doputeno, kad moramo sve dopustiti. Najprije ples, to ples, divljako skakanje, a zatim sve drugo ... " "Drugarice garderobijerko, dajte mi ve jednom broj! Kamo ste se tako zabuljili?" Jelka se u trenu okrene prema momku u ijim je rukama utao najlonski ogrta, ali je prolo jo nekoliko trenutaka prije no to je posegla u kutiju, dala momku broj, zgrabila ogrta i skoknula s nj im do prve klupe. Vraajui se prema vratima, susrela se s olovno mrtvim oima razrednice koja je jo uvijek nepomino sjedila za katedrom. Da, ona bi upravo tako uinila ako bih joj rekla; najurila bi me iz kole, smjesta. "Tko je odgovoran za ples?" upita razrednica narogueno kad se Jelka spustila na stolicu kraj klupe. "Ada! Kotarova Ada!"

"Moram paziti na garderobu, drugarice razrednico..." ree Jelka, ali ipak ustane. "Ja u pripaziti!" Jelka odgurne klupu i izae u hodnik. Ne, Moram ne mogu rei, Morana je posljednja koja e doznati. Uope nee doznati, ne smije doznati! Premda je ila tik uza zid, svaki se as netko zabuio u nju. Parovi su bili zadihani, momci vie nego djevojke, nekima je doslovce tekao znoj sa ela . Znojni su bili muzikanti, bljedoliki suhonjavci upalih oiju. Trojica su bili crnokosi, dvojica pak plavokosi, a sva petorica imali su kosu straga do ramena, sprijeda do oiju, a pokrivala im je i ui. Pjeva je imao kravatu crvenu kao krv, ostala etvorica jarkozelene, a svi su imali ute kapute i tamno - modre hlae. Bubnjar je iz sve snage nabijao po bubnju, pjeva pjevao koliko mu je to doputao uski grudni ko, a trojica pak lupala po elektrinim gitarama kao poludjeli. Probijajui se kraj podij uma n a drugu stranu do stolica uz prozore, Jelka je morala zatisnuti ui. Nekoliko je djevojaka sjedilo, same ili s momcima. One koje su sjedile drale su svoje ruke u rukama svojih kavalira. Ade nije bilo ni tu..

-28-

"Ne plee, Jelko?" Nije dospjela odgovoriti. Progurala se do stepenita. Za blagajnikim stolom Jernej je prebrojavao stotinjarke i hiljadarke. "Gdje je Ada?" "Ako ne plee, u buffetu!" Zaista je bila u buffetu gdje su Anka i Francka kuhale tursku kavu, Alenka i Vera prodavale koktu i sendvie, a kraj pei i u pei imao svoju posebnu toionicu Pik koji je toga popodneva s Moraninim stotinjarkama, dodue, uao u brijanicu, ali kosu nije dao podrezati, ve nakovrati. "Ado, razrednica te zove!" "to hoe?" vie se obrecne nego upita Ada, koja je srkala sok od narane i, sjedei na katedri, mahala nogama. "Glazba joj ide na ivce, ples. takoer." "Takve izvrsne glazbe jo nije bilo na naoj koli, svi su zadovoljni, istoga e biti petnaest tisua, ako ne i vie." Pik upitno pogleda Raglju koji je straario kraj vrata; kad mu Raglja kimne, on posegne u pe i izvue iz nje trbuastu staklenku. "Jo jednu, Ado, da ti pred Moranom srce ne padne u gaice." Ada najprije odmahne glavom, ali zatim ipak prui praznu aicu. "Morane se ne bojim, ali liker je zaista izvrstan." Naduak iskapi aicu, skoi s katedre i prie k ogledalu koje je visilo iznad vodovodne slavine u kutu. Najprije obim rukama povue preko glave, da njena natapirana kosa ne bi suvie uzrujala razrednicu, a zatim jo obrie mala minke s usnica. "Da je ne pogodi kap!" ree smijui se i jo jednom se pogleda u ogledalo. Imala je lijepo ovalno lice s velikim plavim oima, ulnim usnicama i bujnom svijetloplavom kosom. U stasu je takoer bila lijepo graena, a vrsto priljubljena crna haljina s bijelim ipkama oko vrata, na krajevima kratkih rukava i na rubu veoma kratke suknje, sve to jo vie je isticalo njene djevojake grudi i bokove. Oigledno je bila svjesna toga, jer se pogledala jo i u prozoru. "Zamoli je da produimo pola sata", dovikne Pik. Adi dok je ila pokraj njega. "Danas je ipak praznik! Za pola sata ja i Raglja istoili bismo dvije boce, a to je tisuu dinara istog." "Jo dopodne uzalud sam je molila", ree ona i brzo prie vratima gdje ju je ekala Jelka. S mukom se progurae izmeu neplesaa koji su se natisnuli uza zid i s vie ili manje sretnim opaskama pratili ples svojih kolega i znanaca; ali i neznanaca i neznanki. Kako bi bilo da kaem Adi? presijee Jelku. Onu knjigu ona je prva proitala, uope iskusna je. Moda ipak nije prekasno? "Ado! uje li, Ado!" "to je, Jelko?" "Htjela bih ti neto rei." "Reci samo reci!"

-29-

"Ali, mora mi obeati da nee rei nikome!" "Bez brige! Sto sve ne znam, ali ne priam dalje. Napolje s tajnom! N emam mnogo vremena, sve je na mojim leima." "Zna, one zimske noi... " "Koje zimske noi?" "No, one kad si ti slavila roendan... "

-30-

"Da, da, tada smo se poteno raspitoljili, kako se i pristoji za sedamnaesti roendan! Luda si bila to nisi ostala do ujutro. Ali, reci to ima rei!" "One zimske noi zatrudnjela sam... " Ada se strelovito okrene i uzvikne tako glasno da je nadglasala ak i pjevaa pred mikrofonom. "Zatrudnjela si? I sada si u drugom stanju? Jo uvijek si u drugom stanju?" "Ado, molim te!" "To je tos, to je perfektan tos!" I Ada prasne u takav grohot da se vie nisu uli ni pjeva ni gitara, ak ni bubanj. Hodnik je bio ispunjen Adinim grohotom. Parovi su zastali i takoer poeli grohotati.

"Trud-na! Ha-ha-ha! Trud-na! a-a-a!" Jelki plane lice, plane joj i pod nogama. O, kad bih barem izgorjela sva, sva! I samo hrpica pepela ostala od mene! A zatim neka doleti vjetar i raznese pepeo! Ada uhvati Jelku za ruku. "Je li Morana u razredu ili gore u zbornici?" "U razredu, u garderobi!" odvrati Jelka poto je uspjela odagnati privienja. Ada namrti svoje lijepo lice i prosike runu srpsku psovku; no im je dola do klupe koja je zatvarala ulaz u razred, napravi prijazno, ponizno lice, odgurne klupu, te se nasmijeeno, ali i s puno potovanja, priblii katedri za kojom je razrednica sjedila ukrueno i prijetei. "Pozvali ste me, drugarice razrednico." "Zar mislite razoriti kolu?" "Drugarice razrednico, to su moderni plesovi, rock and roll, a-a-a, twist..." "Kakva je to glazba?" jo bjenja ubaci se Morana u Adin mekan, upravo sladak glas. "Drug direktor je dopustio da montiramo zvunike, i u drugim je kolama tako." "Kako je drugdje, ne zanima me." Budui da je Ada htjela neto rei, Morana se digne i nastavi jo otrije: "Ne zaboravite da smo u koli, u gimnaziji! Ili pristojan ples ili gotovo!" "Ali, drugarice razrednico ... " "Nikakvo ali!" vikne Morana. "Danas sam u inspekciji ja! Utiaj glazbu i reci tim drijepcima da su u koli, a ne u dungli, i tim... tim ... " Traila je izraz za plesaice, ali kako ga nije odmah nala, pokae na vrata i vikne. "Jo nisi otila?" "Idem, idem", ree Ada, ali ne ode, ve se osobito povjerljivo zagleda u strogo Moranino lice, te nastavi jo poniznijim glasom. "Drugarice razrednico, molimo vas da produimo, danas je praznik, veliki praznik, i drugdje e plesati do jedanaest, ak do dvanaest.. . " Morana skoi kao da ju je netko ubo kroz sjedalo. "Zar to .divljanje da produim? Idi i reci muzikantima i plesaima da su u koli, inae u ples zakljuiti prije vremena!"

-31-

Ada se povue od katedre, dodue, ponizna lica, no dok se probijala mimo klupa, ona namigne Jelki, toboe: ne, to nije samo Morana, praslavenska boginja smrti, to je sama smrt, pokolj suvremene omladine! Jelka i ne trepne oima. Ne, ni Adi ne mogu rei, ni Ada ne smije doznati to se one noi dogodilo sa mnom. Smijala bi mi se, rekla bi itavom razredu, svi bi mi se smijali, svi, osim Tomaa... Pa ipak, nekome bih morala rei, ree sama sebi kad je malo zatim opet sjela na stolicu kraj klupe, moda bih se svoje grudice nekako ipak rijeila, a moda postoji i neko drugo rjeenje... Kome da kaem? Mami? Kome drugome ako ne mami? Dodue, za mene nema nikad vremena, mojim dosadanjim sitnim brigama i domu uope nije dospijevala posvetiti ni vremena ni ivaca, ali je ovo s mojom grudicom neto takvo da e morati sluati. Ne pamtim vie kada smo posljednji put razgovarale otvorena srca, moda u Mariboru, moda jo ranije, pa ipak, ona je moja majka i ja sam njezino dijete, a grudica koja raste u meni bit e moje dijete. Pogodit e je, strano e je pogoditi, gadnije nego ikada prije, ali kome u rei ako ne majci, tko e mi pomoi ako ne majka? Jo sutradan, odmah ujutro, progovorit u, neka bude to bude, vie utjeti ne mogu, ne mogu, ne mogu ... Uto glazba i pjevanje umuknue, kao da se preko njih prelio ogroman morski val i uguio ih, a voda zalila i plesae. Zatim se zau Adin glas. Jelka je razumjela samo "drugarica razrednica zabranjuje ... drugarica razrednica zapovijeda ... drugarica razrednica ... " Slijedee rijei utonue u drugom, jo snanijem valu, a to je bio val nezadovoljstva: gunanja, mrmljanja, ak povici i zviduci. Ali, sada bubanj nije vie zabubnjao tako tretavo, a gitare se javie znatno tie. I pjeva je zapjevao manje kretavo, a plesai zaplesali kao da im je netko obj esio o noge drvene klade. Pogotovu su oni koji su plesali kraj garderobe polako i oprezno dizali noge, te ih jo polaganije i opreznije sputali na beton; oni koji su imali u ustima gumu za vakanje prestadoe vakatl pred garderobom, a oni pak koji su bil i u kaubojkama ili imali kosu na oima i puili, nisu se udaljavali od podijuma, Morana je jo neko vrijeme motrila plesae, vie sa saa ljenjem negoli s ogorenjem, a zatim napusti razred. "Bit u u zbornici", ree Jelki na vratima. "To vie ne mogu gledati ni sluati. Ali, ni trunku glasnije! Gore se sve uje! I u deset gotovo! Ni minutu kasnije!" "Bog s njom i njenim duhom!" vikne netko za Moranom kad se zaputila prema stepenicama koje su vodile u drugi kat. Uskoro zatim plavokosi kutravac opet prie sasvim do mikrofona, koji je Ada bila odmaknula na kraj podijuma, te iz punih plua nastavi pjevati ameriku pjesmu na engleskom jeziku u ljubljanskom izgovoru; i ostala etvorica takoer opet udarie u svoje instrumente. Plesai se tek tada sasvim opustie. Noge su se dizale u brzom ritmu i divljem tempu, tijela se strelovito odmicala i opet primicala, ruke su se ukrtale, plivale i posezale pred sebe. Oi su sjale, a napola otvorena usta govorila o onome to je burkalo mladu krv. umilo je, vrilo, kipjelo i kljualo. Kad su doli Mojca i Tine, oboje zadihani, Jelka ode u dno razredu i sjedne u jednu od posljednjih klupa. to jo ekam? Tu nema to da traim. Morana ima pravo, to nije ples, to je divljaka larma. Bolje bi bilo da trim ulicama, da sjedim kod kue kraj gramofona, da gledam televiziju, da... ipak, nije otila. Sjedila je kao skamenjena i netremice buljila pred sebe. U pauzi je doao Toma. "Doi, Jelko!" "Rekla sam ve da mi veeras nije do plesa..."

-32-

"Idi, idi!" hrabrila ju je povicima Mojca. "Ve itav tjedan dri se kao kiseli krastavac!" Otila je, samo zato da Mojca ne bi rekla jo neto. Na vratima susretne Darju. "Tomau, muzikanti te zovu, neto nije u redu s pjevaevim mikrofonom." "Plesat emo bez pjevaa, jo bolje. Molim, Jelko!" vikne Toma i ponudi Jelki ruku. "Lijepo se brine o ozvuenju!" dobaci Darja za Tomaem i oine Jelku ljutitim pogledom. Toma povede Jelku na drugu stranu, do prozora, tamo gdje je bilo vie mjesta, a manje gledalaca, i gdje je kroz otvorene prozore prodirala svibanjska no. Jelka je ila za njim. Dosta razmiljanja i nagaanja! U posljednjih pet dana uope nisam ivjela, iako sam ujutro ustajala kao i prijanjih godina, dolazila u kolu, odgovarala ako su me pitali, brisala plou i kao redarica brinula se za red u razredu, a poslije kole odlazila u samoposluni restoran, u trgovinu i pekarnicu, te pripremala sve to je potrebno za jelo, prala posue i itavo popodne sjedila u svojoj sobici kraj kolskih knjiga i biljenica. Zaista sam samo sjedila, jer uila nisam. Uvee sam lijegala kao obino, ali bih zaspala tek u prve jutarnje sate. Vidjela sam i ula sve to se oko mene zbivalo, ali sam mislila samo na jedno, eljela samo jed no: da ne bude istina. Ali sam sve vie znala da je istina. Sada o tome vie ne nagaam. emu? Vie nema nikakve sumnje. Ali, zato da barem na asak ne zaboravim? Glazba zasvira, bubanj zagrmi, gitare zabrujae, pjeva se zaista jedva uo. "Nije li ljepe tako?" upita Toma. "Ljepe", potvrdi Jelka. "to ti je, Jelko?" opet upita Toma, gledajui sve to vrijeme zabrinuto svoju plesaicu. "to bi mi bilo?" gotovo se preplai Jelka, ali se odmah zatim sakrije iza osmijeha to ga je domamila na svoje malko pocrvenjelo lice. "to, Tomau?" upita gotovo izazovno. "Tako si tiha u ove posljednje dane. Jesi li bolesna? Je li te tko uvrijedio? Ima li neprilika kod kue?" "Sve, sve je u redu!" pobrza Jelka. "Ve itav tjedan mislim na taj ples", opet se javi Toma. "A ti, Jelko?" Ona kimne. Zatim su oboje utjeli. Tomau je plamtjelo u oima, a Jelki je, i protiv njene volje, gorjelo rumenilo na obrazima. im glazba utihne, itav hodnik zatuli: "Bis! Bis!" Vie od stotinu parova ruku zapljeska i vie od stotinu parova nogu zatope. "Bis! Bis!" No uzalud. Jedan od upavaca zaurla usred buke i galame: "Deset minuta odmora!" I pobjedniki, kao toreadori koji su savladali svaki po nekoliko bikova, upavci otkora -ae u razred s natpisom: FIVE PINGUINS. "Jelko, pozivam te na koktu ili tursku kavu!" "Moda e tko doi po ogrta... " "U garderobi su Darja i Mojca! Doi!" I prije no to se uspjela izvui, ve ju je uhvatio za ruku i povukao za sobom. Uostalom, zaboraviti, barem na nekoliko trenutaka zaboraviti! Kod kave i kokte bila je takva guva da se nisu mogli ni primaknuti. "Ne bismo li radije likera?"

-33-

"Moe!" Da, da, zaboraviti, zaboraviti! I tu je bila prilina guva, ali su Pik i Raglja imali svaki svoju bocu, Alenka je ubirala novac, a Rudi straario na vratima. "Gutljaj za tri banke!" "Kravlji ili gimnazijski?" "Profesorski!" "Kakav je taj?" "Nabavite aicu, drue, i odmah ete vidjeti, a moda i okusiti, kad poeljate pet gutljaja!" "Znai, i na vaoj koli eljate?" "Jo kako! Danju i nou!" Toma nekako pronae dvije aice i prui ih Piku. "Za druga ozvuitelia do vrha, zar ne? Za koga je pak ovo?" "Toi!" "Znai, za Jelku! Tomau, manje moljakanja, a vie eljanja!" "Jezik za zube!" Jelka je ekala kraj otvorena prozora. Zaboraviti, zaboravit i, zaboraviti! "Pij, Jelko!" Ona ispi naduak, a Toma samo malko gucne; ali, vidjevi da je Jelkina aica prazna, i on istrusi svoju. "Idem po jo jednu!" "Idi!" Zaboraviti, zaboraviti, zaboraviti! Moda u noas jo moi nekako zaboraviti, posljednji pu t, a zatim, zatim... No, dalje od mene sve to, samo zaboraviti, nita drugo ve samo zaboraviti! Pokraj nje, smijui se, proe Ada. "Kako se zabavlja, Jelko?" "Izvrsno!" "Zaista je sjajno! Takvog plesa ljetos jo nije bilo na naoj koli. Svi to ka u. Glazba je perfektna, buffet takoer. Samo da dobijemo dozvolu za produetak!" I asak zatim ve je bila kod djevojaka koje su toile crnu kavu. "Halo, cure, jednu kavu za Moranu! Izaberite najveu i najljepu alicu! Tko e je odnijeti gore u zbornicu?" "Predsjednik razredne zajednice!"

-34-

"Pavle! Gdje je Pavle? Pavle, Pavle!" No Pavla nigdje i nigdje. "Neka je odnese Toma! I Toma neto znai kod Morane! Tomau, Tomau!" Toma nije htio ni uti o tome. Progurao se s praznim aicama do Pika, a zatim s pun ima opet do Jelke. Jelka opet ispije aicu naduak. "Junakinja!" "I jo kakva!" "To-ma! To-ma!" stade skandirati gomila kraj crne kave; skandiranje se prenijelo i na hodnik, iako ondje nitko nije znao to se zapravo zbiva, ali je bilo prijatno s djevojkom pod ruku ili kraj sebe etati malko zadimljenim hodnikom i vikati: "To-ma" To-ma!" A Ada je, meutim, ve pruila Tomau posluavnik od plastine mase, na kome je bila alica kave. "Na, Tomau!" "Odnesi ti, Ado!" "Ti si njena simpatija broj dva, ako ne ak jedan! Neka samo ostane gore! I moli je za produetak, barem pola sata!" "To je enski posao!" jo uvijek se Toma opirao. "Daj ovamo, Ado! Odnijet emo oboje!" "To je ve drugo!" Jelka uzme posluavnik i oboje se progurae izmeu parova koji su etali, te odoe prema stepenicama koje su vodile u drugi kat. Nekoliko parova zapljee. Zatim se popee stepenicama prema gore. "Kako ti je ruka mirna, a ja bih polovicu prolio", ree To - ma kad su doli na gornji hodnik koji je bio posve prazan. Zaustavie se pred vratima zbornice i Toma pokuca. "Molim!" Za irokim zelenim stolom, koji se pruio od jednog kraja zbornice do drugoga , sjedila je Morana, a pred njom hrpa debelih biljenica za domae zadae, dok su za malenim stoliem kraj jednog od irokih prozora ahirala dva starija profesora. "No ipak nisu svi sasvim poludjeli", prizna Morana kada je Jelka stavila pred nju poslu avnik sa crnom kavom. "Je li dolje sve u redu?" "Sve, drugarice razrednico", odgovori Toma. "Dobro. Na tebe se, Tomau, mogu osloniti. I ti si, Jelko, pametna i potena djevojka. Je li sada pauza?" "Pauza", odgovorie Toma i Jelka istovremeno. "Jesu li redari na stepenitu i pred zahodima?" "Jesu."

-35-

"Puenje je najstroe zabranjeno! Uostalom, doi u za koji asak dolje." Jelka se pokloni da ode, ali je Toma jo uvijek skupljao hrabrosti da zamoli za produetak plesa. Uto se otvorie vrata, koja su iz zbornice vodila u kancelariju, i na njima se pojavi ravnatelj, krupan i jo dobro uuvan ovjek pred penzijom. "to se dogodilo?" upita malko umornim, ali dobroudnim glasom. "Drugarici razrednici donijeli smo alicu kave", ree Toma. "I upravo dvoje ste je nosili?" osmjehne se ravnatelj. Budui da su Toma i Jelka pocrvenjeli, ree pomirljivo. "No, dobro, dobro, idite, idite, i napleite se!" Ali je na vratima Toma ipak skupio toliko hrabrosti da je, poto je najprije pogledao razrednicu, a potom jo i ravnatelja, zamolio da li bi smjeli produiti ples. Prije no to je dospjela progovoriti Morana, progovorio je ravnatelj. "Moete, sutra je ionako praznik, i kakav praznik. Dan. pobjede. Do jedanaest, zar ne, drugarice Kopaeva?" Morana htjedne neto rei, ali su Toma i Jelka ve bili na hodniku. "Dakle, jo sat i pol!" usklikne Toma kad je s Jelkom sletio niza stepenice. "Prvi ples je moj, zar ne?" "Tvoj!" Kako je slatko zaboraviti! Nita nije bilo, nita nije, nita nee ni biti. "Ples je produen za jedan sat!" Pobjedniki objavi Toma dolje u buffetu. Zajedno smo bili u zbornici, nastavi pobjedniki samome sebi, zajedno smo ili hodnikom, i tu smo takoer zajedno, a svakog emo asa i zaplesati! I ne samo jedan ples, dva, tri, sve plesove do kraja! "Pik, Tomau i Jelki po jednu aicu na raun plesnog odbora!" vikne Ada. "Ali, ovu polako!" predloi Toma. "Da, ovu polako", potvrdi Jelka. Pili su u malim gutljajima, preputajui se bezbrinom i razdraganom amoru koji je umorio oko njih, pa prijatnoj toplini koja im se razlijevala po ilama. S hodnika odjekne glazba. "A ovo na eks!" vikne Jelka i isprazni aicu do dna. "Da, na eks!" ree Toma i istrusi. "A sada ples! Doi, Jelko!" Na vratima ih zaustavi Darja; bila je blijeda u licu, njene su o i ljutito gledale. "O, tako se ipak nismo dogovorili! Odmah u garderobu. Jelko!" "Tomau sam obeala ... " "Nita me se ne tie to si obeala! Mojce nema, tebe nema, a ja neka radim sama!" "to sam ti uinila, Darjo?" upita Jelka povrijeeno. "U posljednje si vrijeme tako udna prema meni. Zar nismo prijateljice?" "Prijateljice"? jetko se nasmije Darja. "Ve dosta dugo nismo!" U razgovor se uplete Toma.

-36-

"Darjo, stvarno mi nee dopustiti da pleem sa svojom Jelkom?" Darji planue obrazi. "Ako je tvoja, onda i plei s njom, moe i do jutra!" I ljutito odmjerivi Jelku, sa suzama koje nije mogla zadrati, ona jurne izmeu plesaa prema garderobi. Jelka je asak oklijevala, ne znajui da li bi pola za Tomaem ili Darjom, a zatim ipak krene za plesaem. Da, nita nije, nita nije bilo i nita nee biti! Postoji samo ovo svibanjsko vee, samo ovi upavci sa svojom divljakom glazbom, samo ove moje noge koje se moraju naplesati, pa ruke koje moraju mahati, tijelo koje se mora razgibati, a srce zaboraviti, zaboraviti, zaboraviti! "Sjajno plee. Jelko! A meni ne ide ba dobro." "I ti dobro plee, Tomau." "Znam da sam nespretan, ali rado pleem. Pogotovu s tobom, Jelko. Kad emo zajedno u kino?" "Ostavi kino, Tomau, ostavi sve drugo, sada pleimo! Zapravo su ti pingvini ba izvrsni. Noge ti se same diu ... " "Nije mi toliko do kina, rado bih razgovarao s tobom... " "Tomau, ne elim da razgovaramo... " "Ali, Jelko, ja vie ne mogu utjeti, moram ti rei... " "Ne, ne, nikakvih rijei, samo koraci, pokreti, glazba!" I zaboraviti, zaboraviti, zaboraviti! Netko ugasi svjetlo, i samo svjetlost koja je dopirala iz razreda osvjetljavala je plesalite; kroz prozore je dopiralo i neto svjetla s ulice, a zajedno sa svjetlom naviralo je i omamljivo svibanjsko vee. u pavci su odjednom iz divlje lupnjave preli na mekane, sentimentalne melodije, ak je i pjeva stiao svoj inae kretav glas i uinio ga malko prijatnijim. "Veseo sam to si dola, Jelko, ve itav tjedan, kako sam ti i rekao, mislio sam na veeranji ple s..." ree Toma, ali se u njegov plahi glas odjednom uplete drugi; "Hvala ti to si dola... " Ne, ne! Zaboraviti, zaboraviti! Jelka je, dodue, vidjela kako Toma jo uvijek mie usnicama, ali je sve razgovjetnije slu ala onaj drugi, nasrtljiv sladak glas. "... ve sam mislio da u biti sam. Jelka ti je ime, zar ne? No, ime nije vano, glavno da si djevojka. Dobro plee. Volim dobre plesaice. Lijepe ruke ima, i noge. No, no, nita se ne boj, ta nisi od stakla, neu te zdrobiti, iako bih to najradije uinio. Najprije zdrobio, a potom opet sastavio, komadi po komadi, dabome. Svaki bi komadi posebice uzeo u ruke. Jedne bih drao u rukama dulje, nego druge. Na primjer, tvoje grudi, ekaj, ekaj... " Umakla sam mu. Ali me u predsoblju sustigao. "Stvarno se boji da u te zdrobiti? Kojeta! Takvo dragocjeno bie! Doi, Jelko! Jelka, zar ne?" Ipak sam mu istrgla ogrta iz ruku i poletjela prema ulaznim vratima. Bila su zakljuana, a kljua nigdje.

-37-

"Nikamo ne moe. Nikoga ne smijemo izgubiti, inae u opet ostati bez para. to, stvarno si prvi put na kunoj zabavi? To nije kolski ples, tu nema profesora, ni mamica nema. Doi da popijemo aicu ili dvije, Ada ima sjajno pie, din, viski, sve najbolje, inozemno. No, doi. .. " Zapalie se svjetla i trenutak kasnije utihne glazba. Jelka ugleda pred sobom Tomaeve upitne oi. "No, reci, Jelko!" "to da kaem?" upita zbunjeno. "Zar nisi ula? Rekao sam da u sutra popodne kupiti karte za kino. Hoe li za prvu ili drugu popodnevnu predstavu, ili pak za... " Slijedee Tomaeve rijei izgubie se u divljem pljesku i povicima: "Bis, bis!" A asak zatim gitare su ve zabrujale, bubanj zagrmio, upavac zapjevao, svjetla se opet pogasila. Toma poloi ruke Jelki na ramena. "Ne, ne!" krikne ona i poleti prema stepenicama koje su vodile u prizemlje. "Jelko, ekaj, Jelko!" Jelka ve htjede potrati niza stepenice, ali se uto u buku i galamu zasijee otar Moranin glas. "Zapalite svjetla!" Svjetla se zapalie, no bubanj je i dalje nesmiljeno lupao, gitare zvonile, upavac urlao i bez mikrofona, a noge loptale u divljem ritmu. Jelki zastade korak. Prestraeno se osvrne prema podnoju stepenica koje su vodile u drugi kat. Tamo je stajala Morana, visoka, suha, puna prijetnje. "Sramota, sramota!" vikala je. "Jeste li u baru ili u koli? Tomau, tko je ugasio svjetlo?" Toma promuca neto nerazumljivo. "Ovamo doi i pazi na prekida! Jesi li uo?" Toma prie do prekidaa. "Ugasite svjetlo! Makni svjetlo!" dopre od drugog kraja gdje nisu znali to se dogaa na ovom kraju. "Neemo svjetla, hoemo tamu!" Povici, zviduci, uraganska dernjava, a bubanj je lupao jo strasnije, gitare zvonile jo kretavije i upavac se derao na sav glas, a mlada se tijela uvijala i bacala od sebe noge i ruk e. "Dosta!" krikne Morana tako glasno da nadjaa upavca. "Ples je zavren! Kraj!" Okrene se Tomau. "Gdje je Ada? Zovni Adu! Odmah! I gdje je Pavle? Gdje je predsjednik razredne zajednice?" Toma se baci meu plesae, ali prije toga moleivo jo pogleda Jelku koja je jo uvijek kao prikovana stajala na svom mjestu. "Takvo neto! To prelazi sve granice!" ponavljala je Morana sva izvan sebe. "I jo su mi i kavu donijeli! Pokvarenjaci! Tko", vikne prema Jelki, "tko ti je naredio da mi do-nese kavu?" I Jelka, isto tako kao maloprije i Toma, takoer promuca neto nerazumljivo. Buka i galama polako su jenjavale, vijest o razjarenoj Morani irila se s ove na onu stranu hodnika; kad je dola do podijuma, bubanj takoer ublai udarce, gitare zabrujae manje kriavo i upavac stia svoj glas. Dooe Pavel i Ada.

-38-

"Odmah prekinite ples, smjesta!" zapovjedi "Drugarice razrednico ... " zamoli Pavle. "Jeste li uli? Glazba neka smjesta prestane i ispraznite Augijeve tale!" "Ali, drugarice razrednico, ta ljudi su platili ulaznicu ... " ree Ada. "Kakvi ljudi! Mljenozubi divljaci... Uostalom, ba me briga za to ... " "Drug ravnatelj produio je ples do jedanaest... " javi se jo i Toma. On htjede rei jo neto, ali uto opazi kako je Jelka dola iz garderobe s ogrtaem u rukama i potrala niza stepenice; on pojuri za njom. "Nikamo!" zaustavi Morana Tomaa. "Stoj tamo kraj prekidaa, ti, Ado, reci muzikantima da smjesta prekinu tu svoju lupnjavu i dernjavu, a ti, Pavle, gledaj da se kola za deset minuta isprazni!" Toma nevoljko prie do prekidaa na zidu, Ada bijesno ode prema drugom kraju hodnika, a Pavle, visok, pleat, malko nezgrapan momak, nije znao to da uradi. Upravo u asu kad je glazba utihnula, to je meu plesaima izazvalo ogorene povike i ak zviduke, s drugog kata naie ravnatelj. "to se to dogaa?" upita s isto takvim dobroudnim smijekom kakav je imao na licu i maloprije gore u zbornici. Morana s ogorenjem ispria kako je nala svjetla pogaena, kako to, to se dogaa, uop e nije ples, ve najvea sramota za kolu, zato je naredila da smjesta prekinu s tim divljanjem i isprazne kolu. Plesai u dnu hodnika i dalje su, dodue, povicima i zviducima davali oduka svom ogorenju, no oni koji su bili blizu stepenita prilazili su blie i stali moljakati. "Drugarice razrednico... " "Drue ravnatelju ..." "Molimo..." "Mislim da bi mogli plesati do jedanaest", ree ravnatelj poto je neko vrijeme promatrao plesae i plesaice, "plesati, dakako", naglasi. "Sutra je, naime, dvadesetogodinjica pobjede, neka se veseli i omladina. Pleite, pleite", ree mladim ljudima oko sebe, "pristojno, dakako." Potom se opet okrene prema Morani. "Drugarice Kopaeva, ja u ve pripaziti na red, nita strano nee se dogoditi", ree i kimne joj gotovo oinski. Morana, izduljivi lice, ode u drugi kat, glazba opet zasvira, a Toma poleti prema stepenicama koje su vodile u prizemlje. "Jelko, Jelko!" vikao je preskaui pri tom po tri stepenice. No Jelke vie nije bilo ni u prizemlju, ni ispred kole. Jelka je usporila korake tek kad je dotrala u sredite grada. Zaustavi je guva na ploniku i kolniku. Ispred svake kavane i svakog buffeta bili su namjeteni stolovi sa stolicama, a na svakom je uglu svirala glazba. Tu i tamo su i plesali; doslovce na ulici. I koliko svjetla! Pa barjaka, zelenila i cvijea! Da, da, sutra je praznik, Dan pobjede. Svi slave, svi se vesele. Dvadeset godina slobode, tri godine vie nego to ih imam ja. "Vi ste djeca slobode, roeni u slobodi, odgojeni u slobodi. Na sreu, vi ne znate kako je straan bio proli rat, njegove grozote poznate su vam samo iz pria i knjiga. Sretni mladi ljudi!" Tako ste rekli, drue ravnatelju, na dopodnevnoj proslavi. Sretni mladi ljudi...

-39-

"Djevojko, kamo ti se tako uri? ekaj, sjedi malo i kucni se s nama! Vidi, tu smo sami dvadesetogodinjaci, zaeti dodue jo u ratu, na okupiranom ili ve osloboenom teritoriju, ali roeni ve u slobodi, u onom najljepem od svih svibanja toga stoljea i jo nekoliko stoljea unatrag, kako to kau nai roditelji i nai strievi i nae tete. No, sjedi ve jednom!" vrste momake ruke zgrabie je i posjednue na stolicu. "Jelko, zar me ne poznaje? Zar si ve zaboravila Prule i nau mrku bajtu?" Da, da, to je Marko, viekolac Marko iz prulskog bloka... "Na, Jelko, pij i kucni se s nama!" Gume joj au u ruku; zajedno s njim kucnue se i svi naokolo. "Do dna, Jelko! Ta pijemo u zdravlje dvadeset godina stare nevjeste Slobode! Eks!" "ivio, ivio, ivio!" Ispila je. Stavivi praznu au na stol, pogleda prisutne. est, ne, sedam ih ima. Kao i onda kod Ade. Meu njima je moda i onaj mladi. Lusteri su bili zastrti crvenim papirom, jedva sam prepoznala Rudinku iz c razreda i dvojicu etvrtokolaca, svi drugi bili su mi nepoznati. Drugog dana Ada je, istina, zapoela razgovor o proslavi svoje sedamnaestogodinjice, ali sam je ve poslije nekoliko rijei prekinula. "Ado, molim te, uti, o tome ne elim uti ni rijei!" "Zato ne, pa to je bila dosad moja najperfektnija zabava. Bila si glupa to si..." "uti, uti!" I jo jednom poe ispitujuim pogledom od lica do lica. Onaj tamnokosi momak s dugim, uskim licem, sa snjenobijelom najlonskom kouljom i tamnom kravatom nalik je na momka koji me poveo na prvi ples i nije me pustio sve dok nisam... Da, da, veoma mu je slian, isto lice, isti glas, isti smijeh. Maki mu je bilo ime, rekao je barem da mu je tako ime, Adu moram pitati kako se zove, gdje stanuje, to studira. Ako ikome, njemu u rei, ako itko drugi, on mi je duan pomoi. Ovaj tamnokosi zaista mu je slian, teta to mu je samo slian... odmah bih progovorila .. , "A sada jo jednu. Jelko! Ovu u tvoje zdravlje! Od proljea se nismo vidjeli. Kuda luta da te nikako ne vidim? Jesi li se toliko zadubila u knjige? Nemoj, ivot je ljepi! Za to vrijeme izrasla si u pr avu djevojku." Opet joj je gurkao au. "Do dna! Pijemo u tvoje zdravlje i za sreu u koli! Pa i u ljubavi takoer, dakako! teta to te vie nema kod nas. No, hajdmo, hajdmo! U zdravlje!" "ivio, ivio, ivio!" to bi mi ovaj tamnokosi, ako bi bio Maki, rekao kad bih mu ispriala? "One sam noi zanijela." "Koje noi?" "Pa, one noi kad je Ada, Kotarova Ada, slavila svoj sedamnaesti roendan." "Da, da, one smo se noi zaista raspitoljili, ba poteno." "Zar se ne sjea da sam ja bila s tobom?" "Koja? Prva, druga ili... " "Prva!" "Stvarno? Ne bih te prepoznao. Bila si strano stidljiva, razumljivo, bilo je valjda prvi put."

-40-

"Pa ipak sam zanijela." "Zanijela? I to se dogaa. Nita strano. Sigurno si se ve rijeila." "Ne, u drugom sam stanju." "To je glupo, veoma glupo." "I to da uinim pametno?" "to? Poi k lijeniku, dijete ipak ne moe imati. Ve i zbog toga to ne zna tko mu je otac. Sedmorica nas je bilo; nije ih svaka imala sedam, ali ipak..." "Ja sam imala... mene je imao samo jedan, i taj si bio ti. Reci, to da radim?" "Rekao sam, poi k lijeniku i rijei se toga!" " itala sam da je prekasno ... I uope ... " "Nita nije prekasno, treba samo nai dobrog lijenika!" "Hoe li poi sa mnom?" "Mene u tu stvar ne mijeaj! Bilo nas je sedmorica mladia i sedam djevojaka, samih izabranih pupoljaka s Adom na elu... " "Ja sam bila samo s tobom ..." "Tko e ti to vjerovati? Pijani smo bili i ljubili smo se uzdu i poprijeko ..." "Ne, ja sam poslije onoga s tobom pobjegla..." "Zna li to, djevojko, ovo vee zaista nije prikladno za takve razgovore. Momci, pijmo!" U zveckanju aa uguie se glasovi kojih nije ni bilo. "A sada jo jednu u nae zdravlje!" usklikne tamnokosi s bijelom najlonskom kouljom i tamnom kravatom. "Nismo li sjajni momci? Djevojicu tuna lica posjeli smo meu nas, da se i ona nasmije, da i ona slavi s nama. No, digni au! Pijmo u zdravlje nas sedmorice!" Digne au. I momci digoe svaki svoju. Sve sama nasmijana lica, tamnokosi sa snjenobijelom najlonskom kouljom i tamnom kravatom smijao se najobjesnije i najbunije. Kakva iroka usta, kakvi bijeli, blistavi zubi! Nije li i onaj momak imao iste takve zube? Na kraju nisam vidjela nita drugo ve samo njegove bijele zube i bijelu, snjenobijelu najlonsku koulju s tamnom kravatom ... "Drugarice, malu zdravicu! To se prilii, to smo i zavrijedili! ekamo, drugarice!" "No, Jelko!" Ali Jelka spusti au, na stol tako silovito da se razbila u komadie, a zatim skoi i jurne izmeu ljudi ne obazirui se na povike iza sebe. Bezobzirno se probijala izmeu starijih mukaraca i ena, kojima su lica sjala od tihog zadovoljstva, te izmeu mladia i djevojaka, koji su svojim gromkim smijehom zapljuskivali ulicu, as je trala sredinom ulice, as plonikom tik kraj izloga. Nikakva glasa razgovijetno nije ula, nikakve, spodobe jasno vidjela. Samo to dalje odavle, to dalje, to dalje! Tek kad se pred njom otvorio prazan prostor, stala je sva zadihana. Gdje sam? upita se. Da, da, tu je Tromostovje, asak zatim odgovori, a tamo gore je stari grad. IVIO 9. MAJ! Sveano rasvijetljen, ali tih i samotan. Pretri preko Tromostovja i zatim jednom od uskih uliica uzbrdice, um grada, svjetla i barjaci, sve je to ostajalo

-41-

iza nje. Gore ispod kestenova nije bilo nikoga. Sjedne na klupu, ali se preplai tame, zato ode na drugu stranu staroga grada. Ovamo je dopiralo svjetlo od arulja koje su sastavljale sveani natpis, a po klupama su sjedili parovi. Potrai praznu klupu. Iz grada, koji je ispod nje plamtio od svjetala, dopirala je priguena vreva, dopirala je zamukla glazba u koju se od asa do asa usijecala automobilska truba. Klupi se priblii mukarac, vojnik. Jelka se digne. "Tako sama u to kasno doba? Samo ti ostani, djevojice, ostani, starog partizana zaista se ne mora bojati." Glas bijae topao, lice prijazno, a uniforma ne strogo vojnika. "Moda smetam? eka nekoga?" "Ne, nikoga ne ekam ... " "Onda sjedi, samo sjedi, dovoljno ima mjesta za oboje." Ona se opet spusti na klupu. Sredovjean mukarac, koji je sjeo na drugi kraj, bijae odjeven u malko izguvanu i izlizanu partizansku uniformu. Nekoliko je asaka soptao, kao da je do ao s veoma duga i naporna puta, a onda se ipak umiri. Skine titovku i poloi je kraj sebe na klupu, a iz bluze izvue malenu napravicu i nekoliko puta duboko udahne iz nje. "Naduha", ree gotovo se ispriavajui, "ak me i takva strmina ve slama. Stalno sve vie. Pa ipak, takav je moj program: svake subote na stari grad! Barem svake subote!" Spremivi inhalator, nekoliko je asaka nepomino zurio u rasvijetljeni grad, a onda se opet oglasi, i ne okrenuvi se Jelki. "Lijepo je onima dolje, nekima ak prelijepo." "Da, nekima ak prelijepo", potvrdi Jelka s istom takvom gorinom koja je zatreperila i u glasu biveg partizana. Ponovo ga pogleda. Oevih je godina, ali. nii, zajapurena lica i ve elav. "Postoje ljudi, takoer i bivi partizani i aktivisti, ljudi uope, koji su se tukli za ovaj, noas tako raskono rasvijetljen grad, a broje uz au cvieka posljednje novce svoje svibanjske plae ili penzije", progovori bivi partizan trpko, ali za koji asak nastavi s jo vie trpkosti, "a postoje i ljudi, takoer bivi partizani i aktivisti, koji noas nalijevaju u sebe najskuplja domaa i inozemna pia. Ti", nastavi okrenuvi se Jelki, "ti djevojice, to dakako ne zna, na sreu jo ne zna ... " "Znam, poneto znam", ree Jelka, malko pouti, pa ree: "nisam vie djevojica, idem u trei gimnazije i... " "to je to, sedamnaest, osamnaest godina! ivot se tek otvara pred tobom. Doi e vrijeme, moda ve uskoro, kad e spoznati kako je to u tom naem socijalistikom svijetu za koji sam se borio vie od tri godine i dao svoje zdravlje." Opet pogleda dolje prema gradu i nastavi vie onim svjetlima ispod sebe nego Jelki kraj sebe. "Dvadeset godina poslije pobjede postoje ljudi, moji drugovi, koji trunu u vlanim podrumskim stanovima, a postoje i ljudi, takoer moji drugovi, koji stanuju u peterosobnim i viesobnim raskono namjetenim stanovima; postoje ljudi, moji bivi partizanski drugovi, koji ne ive kao ljudi jer nemaju onoga to bi morao imati ovjek u socijalizmu, a postoje i ljudi, takoer moji bivi partiza nski drugovi, koji takoer nisu ljudi jer imaju ono ega u socijalizmu ne bi smjeli imati sve dok njihovi drugovi jo nemaju ni ono to je nuno potrebno za ivot dostojan ovjeka; postoje ljudi, moji bivi drugovi, koji..," Odjednom zauti, okrene se opet Jelki i odmahne rukom. "Eh to da ti priam, mlada si jo, sve vidi ljepe nego to je u stvarnosti, i jo uvijek vjeruje rijeima koje uje u koli, na

-42-

sastancima, na radiju i televiziji, rijeima onih koji su prije dvadeset i vie godina gladovali za jedno s nama obinim ljudima, a sada se premjetaju iz fotelje u fotelju, vozikaju u najskupljim automobilima, sele se iz jednog komfornog stana u jo komforniji, u inozemstvu kupuju haljine za svoje ene i ljubavnice, onamo alju na kolovanje svoju djecu, grade vikendice u planinama i na moru... Ne vrijedi govoriti!" Mnogo je proivio, mnogo ljudi poznaje. Zacijelo ima enu i djecu. Njemu bih mogla rei, on bi mi pomogao. "Priajte, samo priajte, drue!" zamoli ga. "Isprva je bilo sve u redu", nastavi bivi partizan za koji asak dijelom Jelki, dijelom prema prazniki rasvijetljenom gradu. "Poteno su zasukali rukave. Od ranog jutra do kasno uvee radili su, u kancelariji, u dvorani za sjednice, na terenu, odlazili su ak i na dobrovoljni rad. Zapinjali su vie nego mi koji nismo imali funkcije. Meni je bilo dobro. Moja prva i jedina briga bio je auto kojim sam vozio svog biveg komesara odreda. Bilo je prilino muke s popravcima, jer sam mnogo vozio, a ceste su tada bile jo loe, auto pak nije bio nov. No tek to smo malo uklonili ruevine, sve je poelo: drugovima vie nisu bile dovoljne karte za snabdijevanje, otvorili su za sebe posebne magazine gdje je bilo svega u izobilju. Sve mi je poznato, nisam bio samo ofer, bio sam i ekonom, kurir, ak i kuna pomonica i djeja njegovateljica kod svog biveg komesara koji se penjao sve vie i vie." Uzme titovku u ruke i stade je gladiti kao djetece, ne prestavi da i dalje govori; "Da, djevojice, ja nekadanji partizan Krt tapkao sam na mjestu, a moj bivi komesar s partizanskim imenom Dren penjao se navie. U svakom pogledu. Uto su poeli uvoziti nove automobile i graditi moderne blokove, nebodere i palae, pa ak i vile s jednim stanom. Najprije za drugove na viim, najviim poloajima. A mi smo ih pak nauili ofirati. I porazdijelie izmeu sebe dravne automobile, da, i moj bivi komesar, s kojim sam prije rata radio u istom poduzeu, mene je otpustio, kao to su otpustili i veinu dravnih ofera. I zatim su koraali naprijed svojim putem, sve navie i navie, ali tokom vremena i sve dalje od svojih bivih drugova, od narodnih masa koje su im neko bile stalno na jeziku kao to su im danas radni ovjek i samoupravljanje, a u stvari ive zatvoreni u svoje klubove i domove, ograene zidinama, i daleko su od naroda, daleko i od nas, svojih bivih drugova ... " Osmjehne se i zauti. Nije li to pria o mojem tati, a pogotovu o mojoj mami, naoj porodici? zgrozi se Jelka. U Mariboru smo ivjeli jo skromno, pretposljednje mariborske godine jedva smo kupili fiu, a tu u Ljubljani standard nam se naglo digao: doli smo do svoje kue, na kredit dakako, ali kua je naa, naruili smo bolji auto, takoer na kredit, no auto e biti na, uskoro emo imati i svoju vikendicu, u Gorenjskoj ili na moru, sigurno opet na kredit, ali e vikendica biti naa. Tata je vie u inozemstvu nego kod kue, odanle je dopremio televizor, radio, gramofon, magnetofon i razne kuanske strojeve, da ne govorim o haljinama, cipelama i rublju, a mama vie i ne razgovara o drugome ve samo o tome kamo e se s ocem odvesti u nedjelju, kome e u posjet i koga e pozvati k nama. I to sve treba spremiti za goste! Mama je cestarova ki, i kod kue, navodno, nisu imali mesa ni svake nedjelje. a u partizanima usta joj ni po tri dana nisu znala za komadi kruha, kako ponekad pria, a tata je doao sa sela i takoer nije imao laku mladost, kao student uzdravao se veinom sam, a za vrijeme rata gladovao je tri godine u njemakom logoru. A sada moramo imati sve najljepe, sve najskuplje, i po mogunosti iz inozemstva; kao i Kotarovi, kao i drugi mamini i tatini znanci koji su sigurno bili isti takvi jadnici kakav je bio i jo uvijek jeste taj umirovljeni ofer... Ali se umirovljeni ofer i bivi partizan ve bio okrenuo Jelki.

-43-

"Djevojice, teke su to stvari, ali istinite. Da, da", ree jo, "sada su negdje veoma visoko gore, a mi pak tapkamo duboko ispod njih sa svojim niskim standardom, kako se to kae. Zato se na dvadesetogodinjicu i ne moemo svi jednako radovati pobjedi, iako smo se za nju zajedno borili i bili pripravni za nju dati i svoj ivot, kako oni tako i mi. Je li to uvredu?" Kako nije odmah dobio odgovor, upita jo jednom: "Je li to u redu, djevojko?" "Ne, to nije u redu", odgovori Jelka. Jest, nije u redu! Nismo li ljepe ivjeli u Mariboru i jo prije toga u Celju i Konjicama? Tata i mama ee su bili kod kue, barem su tu i tamo imali vie vremena i za mene, niti su se toliko prepirali kao ovdje u Ljubljani; jo i na Frulama bilo je ljepe nego u toj novoj obiteljskoj kui, tamo dakako jo nisam znala to se dogodilo sa mnom, tek nekoliko dana poslije preseljenja prvi put mi se uinilo da neto sa mnom nije u redu. No tada nam je bila prva briga kako emo opremiti nau novu kuu, kako emo sebi najudobnije urediti ivot u njoj, kako... "Pravo kae, to nije u redu", progovori invalid poto je prije toga inhalatorom oistio plua. "Oprosti to ti to priam uvee uoi velikog povijesnog dana. Ali nekome moram rei koliko je nepraved an postao svijet za koji sam se borio i ja. ovjek ne moe na sve to utjeti, previe ga ljuti, boli." I opet je morao posegnuti za inhalatorom. Kako bi bilo da mu kaem? ivot mu nije bio lagan, ni u partizanima, ni prije toga, a sigurno ni kasnije. Ne mogu vie utjeti, ne mogu, ne mogu! No umjesto da mu povjeri svoju muku, upita ga: "Imate li enu, djecu?" "Imao sam enu, ali je umrla, sirotica, djecu sam imao, ali su se razila", odvrati, spremivi ihalator. "Razila? Kamo?" "Kerka momku koji je konano ipak postao njen mu, a sin za boljim kruhom nego to ga imamo mi kod kue, u Njemaku. Nitko vie nije zadovoljan s malim". I za to su krivi oni koji ive i vladaju tamo gdje je najvie svjetla, ta oni su poeli s visokim standardom, najprije sa svojim, dakako. Prigovarao sam mu, ali nita nije pomoglo. Neu da moram pet ili jo vie godina otkidati od usta radi auta, hou da ga imam za godinu dana. I sada radi za one koji su mu majku vukli po logorima i unitili joj zdravlje, za one protiv kojih se borio njegov otac i morao zbog prostrijeljenih plua i astme prerano u mirovinu. Treeg travnja prola je godina dana kako je otiao, danas je ve osmi svibnja, a jo uvijek ga nema." "Zato ga nema?" "Hoe da doveze no samo auto, koji ve ima, kako pie, neg o i televizor, pa stroj za pranje, pa hladnjak, pa... to ja znam to jo sve. Ba danas sam mu pisao neka doe, to prije neka doe ako hoe da ga jo priznajem za svoga sina. Posao ga eka, eka ga otac, djevojku takoer ima, zimus je rodila... " "Rodila?" "Da, rodila, kerkicu, kao vatru ivu curicu, ive kod njenih roditelja, a kad doe Petar, preselit e se k meni, stan nije velik, ali, bili bismo zajedno, a sada sam sam, isto sam. Drugovi, koji su jo ostali ljudi, razili su se po itavoj zemlji i mue se za kruh svagdanjica oni pak koji su se uzdigli nisu vie drugovi." Opet uzme titovku u ruke, te je, netremice zurei dolje u grad, poe gladiti. No spopadne ga kaalj, te opet odloi titovku i posegne za inhalatorom. Da, rei u mu, porazgovarat u s njim, iskusio je vie zla nego dobra, razumjet e me, pomoi e mi. Bivi partizan pokae Jelki inhalator i progovori britko, gorko: "Postali smo nerazdvojivi drugovi, nikamo ne idem bez njega. Kad mi ponestaje daha, on mi priskae u pomo." Spremi inha lator. "Ipak, nije

-44-

li to alosno da je ovo malo stakla i ovo malo gume ovjeku vei prijatelj i vei dobrotvor nego njegov blinji?" "I ja traim ovjeka, blinjega, koji bi mi pomogao." Bivi partizan okrene se Jelki. "to to tebe mui, djevojice?" "Neto strano, stranije nego to moete i zamisliti.". "Ne znam nisam li vidio i doivio ve i najstranije stvari. Prije rata, a za vrijeme rata, pa i poslije rata. No djevojice, s tajnom na vidjelo!" "U drugom sam stanju." "U drugom stanju? Pa to nije nikakva nesrea. Dodue, nekoliko je mjeseci teko, u poetku i pred kraj, ali zatim ... zatim e dobiti dijete, dobit e ovjeka, stvarnog ovjeka. Dodue, pomoi ti mnogo ne moe, ali ti moe pomoi njemu, bit e ti zahvalan za tvoju pomo, barem u poet ku, a zatim... zatim obino ode svojim putem. Potom e dobiti drugo. A zatim e doi unuci. Dijete zaista nije nesrea." "Ali, kako e biti do poroaja, kako na poroaju? I kako zatim?" "A kako je bilo s mojim bivim drugaricama koje su zanosile u umi i kao partizanke raale? Oni s kojima su zanijele pali su, ili su uope zaboravili da su s njima spavali. Raale su i danas njihovi sinovi i njihove kerke imaju dvadeset godina ili koju godinu vie; ako ih nije spopala jagma za standardom, ive kod svojih majki, ako su se pak pokvarili ugledajui se u obrtnike i funkcionere, zarauju negdje u Njemakoj za auto i... " "I to ie sve to mi moete rei?" "Sto drugo da ti kaem?" Da, da, to drugo da mi kae? Digne se. "Idem", ree glasno. "Ni ja neu jo dugo", progovori bivi partizan Krt. "Nekako je zahladnjelo. Zai u meu ona svjetla, moda ipak naem kakvog druga ili znanca koji je jo ostao ovjek. Htio bih porazgovoriti s njim o onim lijepim vremenima prije dvadeset godina kad smo jo bili Dreni, Peruni, Risovi, Krti... " "Laku no, drue Krt!" dovikne bivem partizanu koji joj takoer zaeli laku no, te potri niz obronak. Kad se nala s one strane Tromostovja, prvo pobrza opovom ulicom navie, ali se kod prvih kua zaustavi, vrati na trg i pohita udesno, u Mikloievu ulicu, gdje gotovo nije bilo ovjeka. Doavi kod eljeznikog podvonjaka na Titovu cestu, pospjei korake. Kui, to prije kui! Sluat u Ravela; kad ve nemam drugoga, njemu u rei to me snalo, njega u pitati to da radim. Tamo imam vie svojih prijatelja. Debussy, Prokofjev, ajkovski. Mama je otila na proslavu, sigurno se dugo nee vratiti kui, ni tata se zacijelo jo nije vratio, bit u sama sa svojim znancima, prijateljima koji su bili ljudi, zato i dopiru svojom glazbom ovjeku do srca, rei e mi to da radim, s njima u razgovarati iskreno, otvoreno... No kod kue je doekae buan razgovor i povici.

-45-

"Jelko, ekaj, Jelko!" Mamin glas zaustavi je na stepenicama. "Dola si kao naruena. Otii po cigareto! Na, tu ti je novaci I pouri se! Kupi i kutiju cigara!" "Je li se tata ve vratio?" upita Jelka prije no to je zatvorila za sobom ulazna vrata. "Jo popodne, ali su ga zadrali u poduzeu na proslavi, telefonirala sam mu neka doe jer imamo goste. No, Hajde ve jednom i odmah se vrati!" Kad se vratila, oev ljetni ogrta ve je visio na vjealici u predsoblju. Stavi paketi na stol u kutu kuhinje i pohita gore prema svojoj sobici. Ali je na stepenicama opet zadri majin glas. "Jelko, Jelko! Doi, doi!
"Mama..."

"Nisi vie dijete, djevojka si i ne smije se kloniti drutva starijih! Uostalom, u gostima imamo nae dobre znance, prijatelje." "Ali, mama... " zamoli Jelka. "Nikakvo ali! Doi!" odluno vikne Stropnikova, od vina ve malo crvena u licu, zgrabi Jelku za ruku i povue je niza stepenice, te ue s njom u blagovaonicu koja je bila sva zadimljena, iako su vrata od terase bila irom otvorena. "Evo jo jednog kasnioca!" Za stolom nasred sobe sjedili su etiri mukarca i tri ene, stvarno sami znanci i same znanice; svima za redom Jelka. je morala stisnuti ruku. Svaki od mukaraca dobaci joj kakvu laskavu rije, a ene joj se prijazno nasmijeie. Samo da ve jednom to proe i da mogu otii u svoju sobicu! Za okruglim stolom u kutu kraj oca su sjedili drug Kotar i njegova ena, velik, gojazan mukarac buna glasa i jo bunijeg smijeha, te krupna ena u haljini koja bi bolje pristajala vitkoj osobi. "No, Jelko, kako je?" upita je Kotar. "Zar je ve zavrila zabava u gimnaziji?" "Da", odvrati Jelka. "Je li Ada otila kui?" upita jo i Kotarova, ali bez pravog interesa. "Mislim da je otila..." "Zato, Jelko, vie uope ne dolazi k nama? Istina, Adi vie ne ide slabo u koli, ali bi ponekad mogla doi, ve i radi drutva. Zna, Marjeto", nastavi Kotarova Stropnikovoj koja je uto sjela do nje, "Adi dolaze jo samo studenti i studentice, veoma veseli i duhoviti ljudi. Sto sve ne izvode ponekad!" "I ja joj govorim neka ne bulji samo u knjige... " "Laku no, laku no!" ree Jelka poklonivi se Kotarovima, te se okrene s namjerom da ode. "Kamo, Jelko? Ostani tu kod nas!" buno uzvikne Kotar. "Sutra je nedjelja, pa i praznik, moi e spavati do podne!" "Ostani, samo ostani, Jelko!" ree Stropnik hrabrei je, te joj ponudi fotelju kraj sebe. "Imam sjajnu novost za tebe. No, sjedi, sjedi!" I Stropnikova joj ree neka ostane, a Kotar joj ak natoi vina. "U zdravlje nae omladine koja je bila poteena od toliko toga stranog!" zagrmi i digne svoju au.

-46-

"U zdravlje nae sretne omladine!" odjekne i kod velikog stola. Jelka digne svoju au, neki se kucnue s njom, a drugi joj nazdravie samo izdaleka. Potom su pili. I Jelka. Kao i drugi, i ona isprazni au do dna. "Bravo, bravo! ivio!" "A sad nam ispriaj kakav tos iz kole!" vikne Kotar razigrano. "U koli se jo uvijek zbiva kojeta zabavno." I netko za velikim stolom takoer je poelio uti kakvu kolsku alu i dogodovtinu; on ih, jo je rekao, sam nije doivio jer nije pohaao srednju kolu, ali ih veoma rado slua. Jelki nije preostalo drugo ve da sjedne i pone opisivati zemljopisne i druge kolske sate na kojima profesori ne znaju kako da ostvare disciplinu, ali su zato utoliko aktivniji Pik, Raglja, Nives i njima slini. No istovremeno dok je priala o nevinim kolskim alama i nepodoptinama, kojima su se kraj oba stola buno smijali, u njenim zbunjenim mislima, komealo se neto sasvim drugo. to bi bilo kad bih ispriala sluaj treokolke, keri kuedomaina, koja je zanijela na proslavi sedamnaestogodinjakinje u kui ba ovog toliko cijenjenog i potovanog druga Metoda Kotara i njegove isto tako potovane supruge Vlaste? Nije li Kotar jedan od onih koji, kako je to rekao bivi partizan na starom gradu, nisu vie ljudi, nisu vie drugovi jer su se popeli visoko iznad svojih drugova? Mama je istom tu u Ljubljani dobila odgovorni posao, no Kotarovi su ve od kraja rata pa nadalje vii funkcioneri, a nekoliko su godina bili na visokom poloaju i u Beogradu, zatim ak u inozemstvu, tek prije godinu i pol vratili su se u Ljubljanu. Kamo sree da se nisu! Od tada u kui nije bilo razgovora o drugome ve samo o tome o emu sve odluuju Kotarovi i to sve imaju, iako drug Kotar ima samo maturu, a drugarica Kotarova, koja je bila neko vrijeme s mamom u istoj partizanskoj eti, ni jednog razreda srednje kole. Da su barem jo dvije godine ostali zajedno s Adom ondje gdje su bili, sada ne bih ja sjedila meu tim "bivim drugovima i bivim ljudima" s grudicom koja raste, neprestano i nezaustavljivo. to onda ako sam prole kolske godine Adi ispravljala domae zadae iz slovenskog jezika, a kolske ak i pisala, to onda ako sam joj u ona lanjska popodneva pomagala i u drugim predmetima, sve bi to bilo zaboravljeno da nije ove grudice koje sam se domogla u peterosobnom, raskono namjetenom stanu njenog oca, ovog ugojenog ovjeka s odurno bunim glasom i smijehom, pa ove njene majke, ove ene u neukusno kriavoj haljini koja nimalo ne pristaje njenoj ugojenoj spodobi. I zar da ih jo i zabavljam, zar da zabavljam sve te bive drugove, bive ljude, a najradije bih vikala i urlala na sav glas od bola, ili pak utjela kao kameni spomenik palim borcima. Ne, ne, ni rijei vie! I ona umukne sred prie i odluno se digne. "Stvarno, dosta kole i kolskih ludorija! Zapleimo radije!" ree Stropnikova i, priavi magnetofonu, ukljui ga. Po sobi se razlijee divlji ameriki dez. Kotar prie k Stropnikovoj, Stropnik zamoli za ples Adinu majku, a Jelki se nakloni visok, suh mukarac, koji je maloprije poelio da uje kolske ale. Jelka se napravi kao da nije vidjela njegova naklona, naglo se okrene i pohita iz sobe. Na vratima je, dodue, ula mamine povike, ali je pojurila stepenicama navie. Prvo je nekoliko asaka stajala kao odrvenjela nasred svoje sobice, a zatim prie k prozoru. S ulice se nije uo ni jedan glas, na nebu su se gasile zvijezde, no odozdo je dopirala plesna glazba i orili se vritavi glasovi. Prie gramofonu, otvori ga i opet zatvori. Potom prie prekidau i zapali svjetlo. Na pisaem stolu, lijevo, leale su kolske, a desno francuske knjige. Jednu po jednu uzimala ih je u ruke i opet stavljala na isto mjesto. Moliere; Misanthrope; Romain Rolland: Nicolas Breugnon; Vercors; Le silence de la mer. Zatim prie kauu i izvue ispod njega svoj brevijar posljednjih dana.

-47-

"Doktore, iz kakvih razloga ljudi obino pribjegavaju umjetnom ili namjernom pobaaju?" "Ponekad treba ukloniti plod da bi... " No trenutak zatim ve je bila kod slijedeeg pitanja. "ula sam da mnoge ene esto uzimaju najrazliitija sredstva da bi prekinule trudnou. Postoji li neko takvo ljekovito sredstvo koje bi zaista bilo djelotvorno?" "Zasad jo ne znam ni za kakvu drogu koja bi... " Koliko li sam ve puta proitala te reenice! "Da li je umjetni pobaaj opasan, odnosno tetan za enu?" "Smatra se da od posljedica umjetnog pobaaja samo u Sjedinjenim Dravama umire tri do etiri tisue ena godinje, a mnogo vie njih ostaju itavog ivota bolesne. Mnoge ene poslij e takvih operacija ne mogu vie raati. Da toliko ena umire ili ne moe vie raati, dijelom je krivica i to to... " Dosta, dosta! Ta ja neu pobaaja, pobaaj nije rjeenje! Kako da ubijem neto to je ivo, to e biti ovjek, stvarni ovjek? Sklopi knjigu i opet je gurne pod kau. U taj as netko pokuca i odmah zatim otvorie se vrata. Na pragu je stajao otac. "Zato si pobjegla? Pa rekao sam ti da imam veliku novost za tebe", ree smjekajui se. "Novost? Kakvu novost ima ti za mene?" upita Jelka kao s drugog svijeta. "Dogovorio sam se s Gramontovima", ree Stropnik uavi u sobu. "Moe doi k njima, u srpnju ili kolovozu ... " "Mogu ii u Pariz?" upita Jelka tako kao da se poslije munog, dugog sna opet vraa s onog svij eta na ovaj svijet. "Zar to nije tvoja najvea elja?" zaueno, gotovo razoarano upita Stropnik. "Imat e lijepu sobicu, vidio sam je, s pogledom na Eiffelov toranj, gospodin Gramont je sjajan ovjek, gospoa Gramont takoer. Zar se nimalo ne veseli?" "Dakako da se veselim, dakako... " ree Jelka sva zbunjena. Zar da unato grudici poem u Pariz? Nije li se zbog grudice sve promijenilo? Nije li sada svemu kraj, kraj? "Gospoi Gramont, koja je profesorica, profesorica engleskoj jezika, kako i sama zna, rekao sam da e druge godine izabrati maturalnu zadau iz francuskog, po svoj prilici Molierea. Obeala je da e ti pomoi. Mnogo e ti koristiti. A moi e ostati u Parizu ak i dulje od mjesec dana... " "ak dulje od mjesec dana?" "Da, kerka im je, kako i sama zna, u Londonu, ve od veljae, ostat e ondje itave ferije, tek druge godine doli bi sve troje k nama ... " "Znai, mogu ii u Pariz?" "Dakako da e ii, moe ii odmah poslije svretka kole i vratiti se tek koji dan prije po etka nastave... " "Tata, tata!" odjednom Jelka usklikne sva izvan sebe i, poletjevi ocu, zagrli ga. "Ta, hvala, tata!" Ii u u Pariz unato svojoj grudici, ne, ii u ba zbog svoje grudice! "Hvala, tata, hvala, dragi tata!"

-48-

"No, ta znao sam da e to biti velika novost za tebe! Tako, a sada na spavanje! I ja bih rado legao, ali imamo goste ... " Ve je stajao na pragu, ali Jelka jo jednom poleti k njemu i vrsto ga zagrli. "Hvala, tata, dragi tata!" promuca. Ali, tati moram rei! Ako ikome, tati moram rei. Unato svojem napornom poslu, unato tolikim putovanjima, on ipak pronae tu i tamo koju minuticu i za mene. Tata e me razumjeti, pomoi e mi. "Tata, uj, tata, neto ti moram rei", poe zadihano, ne diui glave s oevih prsi. "No, no, smiri se, smiri", ree Stropnik smirujui Jelku, gladei je po kosi. "Stvarno ti je potrebna promjena, posljednji mjeseci bili su teki i za tebe. Imat e lijepe ferije, Pariz je udesan grad... " "Ali, tata... " Stropnik uhvati Jelku za ramena i blago je odmakne od sebe. "U redu je, sve je u redu", ree hrabrei je, "drugi put porazgovarat emo o tome kako e putovati i ivjeti u Parizu, a sada moram dolje, Kotarova e se uvrijediti jer sam je napustio usred plesa, a i tebi je zamjerila to se nisi oprostila. Vino ti je malko udarilo u glavu, zar ne? Najbolje da legne. Laku no, Jelko!" Smjekajui se s razumijevanjem i pratanjem, on ode i vrata za njim zatvorie se, a Jelka ostade u sobici, sama, sama sa svojom grudicom i s mukom svoga srca. Nekoliko je asaka jo zurila u zatvorena vrata, a zatim oteturala do kaua i, nemono se spustivi na nj, tiho zajeca.

BIJEG PRED SOBOM

Dobrih mjesec dana kasnije Jelka se odvezla u Pariz, itavim putem do granice, pa i s one strane nje sve do Trsta i ak u samom Trstu, ona se bojala da e netko ui u njen kupe, zgrabiti je za ruku i povui iz vlaka. Tako, dakle, pobjei si htjela, pobjei sa svojom grudicom, koja vie i nije grudica, ve prava pravcata gruda! Dolje, odmah dolje i natrag kui! Tek kada kroz prozor, kraj kojeg je sjedila ve od Ljubljane kao odrvenjela, vie nije vidjela nijedne transke kue, mora koja ju je posljednjih sedmica pritiskala zemlji, stala je poputati, nevidljiva ruka koja joj je u posljednje vrijeme koatim prstima hvatala i stezala srce, nestajala je, a gusta magla, koja je poslije onog svibanjskog, njenog najduljeg kolskog dana lebdjela iznad svih njenih misli i uvstava, gubila se. Ustala je. Oh, ta nisam tako teka i nezgrapna! Podigne ruke i poloi ih na gornji rub sputena prozora. Oh, ta ruke mi nisu obamrle, lagane su i gipke. Pogledom preleti preko krajolika koji je sve hitrije bjeao mimo nje, pa preko neba kojim su plovili veliki bijeli oblaci. Oh, ta ja imam bistre oi i jasne misli, lijepa je ova, neko naa, slovenska zemlja, lijep je ovaj lipanjski dan, prvi dan ferija. Nije izdrala na svom mjestu. Izae u hodnik. Neko je vrijeme gledala kroz prozor, a zatim proe du hodnika. Na kraju hodnika okrene se i vrati prema svom kupeu. Oprostite, nepoznati putnici, moram se kretati! Trala bih, mahala rukama i vikala, da, vikala, vikala! Ne gledajte me tako zaueno, nisam luda, isto tako, ja ne treniram brzo hodanje, nisam atletiarka, samo sam djevojka koja se moe slobodno kretati, koja moe opet duboko disati, k oja opet misli i osjea kako mislite i osjeate vi, koja opet ivi, ivi, ivi, ivi. I opet pohita prema kraju hodnika, te se vrati pred svoj kupe. Zatim prie prozoru i provue glavu kroza nj.

-49-

Vjetre, slobodno mi mrsi kosu, odnesi sav strah, sav uas posljednjih sedmica! Jo, jo! Istom poslije dugo vremena ona se vrati u kupe i sjedne na svoje mjesto. Suelice njoj jedan mukarac u godinama zadubio se u talijanske novine, kraj vrata na njenoj strani sjedili su momak i djevojka, oni su takoer uli u Trstu, a sada su poluglasno razgovarali, do uiju zaljubljeni jedno u drugo. Nitko me ne poznaje, nitko ne mari za mene, nitko mi ne eli nikakvo zlo, kao da sam sama. Tako e biti i u Parizu. Uzme torbicu s police, otvori je i izvue iz nje pismo. Toliko ga je puta ve proitala da ga zna napamet, ali ga ipak rastvori i sagne se nad njim. Poetne reenice, kurtoazne i poslovne, samo je preletjela oima, a zatim stade itati polako i sabrano. Na nedavni dogovor, potovani gospodine Stropnik, dakako vrijedi. Vaa kerka moe doi odmah nakon svretka kole i ostati do poetka naredne kolske godine. Moja je kerka, kao to i znate, ve od mjeseca veljae radi konverzacije u Londonu i ostat e ondje do poetka predavanja na Sorbonni. Uope, zbog odsutnosti kerke, prve njene odsutnosti, kod nas je sve vie pusto i prazno. Neka stoga vaa kerka doe to prije! Zamjena, kako sam vam ve rekao, ljetos ne dolazi u obzir, ve naredne godine. Dotle e, kako ste pisali, Vaa vikendica na moru biti sagraena, pa bismo nas troje mogli provesti dva tjedna u njoj. A sada neka doe vaa kerka, primit emo je kao da je naa. Moete biti bez brige. Javite nam, molim, to prije dan njenog dolaska, a koji dan ranije jo nam brzo javite i to kojim e vlakom doi, kako bismo je ja i ena doekali na stanici... Sino sam odnijela brzojav na potu. Kerka dolazi 17. lipnja u 8.10 na Gare de Lyon. S potovanjem i pozdravima Marjeta i Lenart Stropnik Dakle, sutra u osam i deset bit u u Parizu! Zbog vikendice, koju emo graditi, dakako , na moru, mama je najprije zahtijevala da "moj" Pariz odloimo za drugu godinu, potom je dugo ustrajala na tome da ga odloimo barem za drugu polovicu ferija, ali se tata odluno zauzeo za mene, naime, Gramontovi imaju te ferije sobicu slobodnu i ele da doem ljetos, takva se prilika moda vie nikad nee javiti, ferije su mi potrebne, ta stalno sam sve nervoznija, a kod nas u kui bit e u toku ferija strana galama zbog zidanja, pri emu ne mogu ba nita pomoi, a pola Ljubljane ve zna da idem u Pariz, ve sam i sama pisala da u doi... Zauzeo se ak i za to da otputujem odmah nakon svretka kole, o emu sam stala govoriti ve nekoliko dana poslije njegova povratka iz Pariza, naime, samo na taj u se nain stvarno moi usavriti u francuskom i izraditi maturalnu zadau iz francuske literature, zato u pak naredne kolske godine imati manje uenja, pa e mi ostati vie slobodnog vremena za pomo u kuanstvu, i to sam tako zanosno i ustrajno ponavljala da mi je povjerovala ak i mama. Pa ipak, da nije b ilo tate, sada ne bih sjedila u ovom vlaku. Tata, zaista si se pokazao pravi tata i spretan diplomat, to se tie lokacije vikendice, popustio si, sve zbog dragog mira, kako si rekao, ali si to se tie mene ustrajao, sve dok mama konano ipak nije popustila. Tata, ipak se zna isprsiti! Hvala ti, iskrena hvala! Mama je nekoliko puta jo planula, toboe prije kolovoza neu ii nikamo, a najgadnije je bilo onih dana prije oferskog ispita, ali ga je na sreu poloila. Uostalom; sada se vozim u Pariz i nitko me vie ne moe povui s vlaka, ni mama. Ve sutra ujutro bit u u Parizu! Neko je vrijeme jo gledala kue, stabla i vrtie pred njima, automobile i ljude na cesti, njive i panjake, te breuljke s malim, rijetkim umicama, koji su promicali mimo prozora, a zatim uzme u ruke "Tovari" koji joj je otac kupio prije odlaska na stanici. "Evo ti, da prekrati dosadu!" "Hvala, tata!"

-50-

"To je tvoj prvi put u inozemstvo. Ja sam bio dva puta stariji od tebe kad sam se prvi put vozio preko granice, samo do Trsta, a ti ravno u Pariz. Na stanicama nemoj izlaziti, ak ni na najveim, a o onome to je kod nas naopako, mislim u naoj kui i u naoj zemlji, strancima ne priaj, uope, uvaj se nepoznatih ljudi, posebno mukaraca... " "Bez brige, tata..." ak i u kupe me otpratio, pogledao tri putnice koje su drijemale svaka na svom sjeditu, te podigao koveg i torbu na prtljanik, a zatim upitao jednu od putnica: "Putujete li moda u Francusku?" "U Francusku? Zato?" zaueno upita sredovjena ena. "Samo do Trsta, Tranke smo." "Jelko, kako sam ti ve rekao; pazi na sebe i na svoje stvari! U Parizu pak ekaj pred vagonom, inenjer e imati, kako je pisao, bijeli slamnati eir i crne naoale, a njegova supruga svijetlosivi kostim i plavi suncobran, ti pak dri svoj buketi crvenih karanfila za gospou. Uostalom, prepoznat e te po slici koju si im poslala. Tako, sretan put i dobro se provedi!" Pala sam mu oko vrata. Barem sada mu reci kako je s tobom, sada na rastanku! sve me gonilo u meni, ali sam samo nemono promucala; "Hvala, tata, hvala ..." Pomilovao me po glavi i pomirljivo rekao; "Ako se dogodi da inenjera i njegove ene ne bude, odvezi se k njima kui. Do vienja, Jelko!" Mahnuo mi je desnom rukom i napustio vagon. Toga trenutka kao i ve nekoliko puta ranije steglo me u grudima od straha i uasa pred nepoznatim: Jelko, jesi li izgubila pamet? U Pariz? Kako e nai pomoi u Parizu, ako je nisi nala kod kue? No lokomotiva je ve povukla, kotai zatropotali i tata mi mahnuo u znak pozdrava. "Oprosti, tata, oprosti..." doviknula sam usred ropotanja kotaa i ispruila ruku prema tati koji mi je, smjekajui se, mahao na rastanku. Pa ipak, dobro je da sam tu, dobro je da u ve sutradan ujutro biti u Parizu. Ako igdje, u Parizu e se nai ovjek koji e mi pomoi, ili u se izgubiti u velikom, milijunskom gradu. Poe listati po "Tovariu". Oi joj se zaustavljahu na naslovima, ali se njenih misli i osjeaja on i nisu ni dotakli; pa ni fotografije, iako su bile i te kako velike i nametljive. Jesam li doista poduzela sve da naem rjeenje kod kue? upita se kad je otrgla pogled od tampanog papira i zagledala se kroz prozor. Htjela sam se povjeriti razrednici, Adi, ak nepoznatom mladiu i bivem partizanu, ali sam ve unaprijed znala to bi mi rekli. No one bih se veeri zasigurno ispovjedila tati da mu se nije toliko urilo dolje gostima. I mami sam htjela rei. ak dvaput. Prvi put odmah narednog dana, na Dan pobjede. Tata nije doao na ruak, u toku dopodneva njegov ga je direktor zamolio da se s nekom inozemnom trgovinskom delegacijom odveze na Bled i Bohinj, a mama je ustala istom neto prije dvanaest. "Glava me boli, bilo je previe cigareta i previe pia, bilo je ba pametno da nisi ostala." Bila je pospana i nije se osjeala dobro. "Neu jesti, a ti sebi spremi to hoe, neto je ostalo i od sino." "Ni meni nita ne prija, pojest u samo sendvi i napraviti limunadu." ."To bi i meni prijalo." Tako smo jele zajedno. I tada je ipak primijetila.

-51-

"Jelko, ni tebi nije dobro, zar ne?" upitala me. "Blijeda si i obrazi su ti upali. Ima li opet neprilika sa svojim stvarima?" Obrazi su mi se zacrvenjeli, ali pogled nisam oborila. Jelko, reci, sada reci! "Ve nekoliko mjeseci nije mi dobro", poela sam. "Ako ti se to uskoro ne popravi, opet e morati k lijeniku", rekla je mama. "Nismo li bili kod doktora Merka?" "Ne znam kako se zove, strog i mrk ovjek." Pred oi mi izae izvanredno visok, suh, ve stariji mukarac s naoalama visoke dioptrije za dalekovidne, zbog ega je izgledao jo stroi nego to je bio. to me sve nije ispitivao i gdje me sve nije pipao? Jo itav tjedan dana kasnije dolazio mi je u snu, ili me kroz ogromnu leu promatralo njegovo sivo oko, ili je pak njegova ruka u rukavici posezala prema meni, neko mi vrijeme svojim ledeno hladnim prstima opipavala trbuh, sve dok se nije spustila nie. "Ne onom lijeniku ne idem", rekla sam odbojno. "Ba njemu emo ii, to je najbolji lijenik za enske bolesti, tako kau i nae ene. Je li, nisi li bila u prvom razredu kad smo bili kod njega? Nije li rekao da e biti sve u redu tek kad se uda?" Pogledala me i krto se osmjehnula. "No, to nee biti tako brzo, najprije matura, potom univerza i zatim jo nekoliko godina samostalnog ivota. S udajom i sa svim onim to je s njom u vezi, s time se zaista nemoj uriti. Vidi, ja sam se udala kasno, ali jo uvijek prerano. ovjek se brzo zasiti branog ivota!" I raspriala se o tome kako u dananje vrijeme neudata ena moe uiniti za zajednicu mnogo vie nego udata. Udatoj eni, pogotovu onoj koja ima vie djece, porodica je prva stvar. A spomenula je i ono to sam ve znala: da se, naime, vie veseli javnom radu negoli kuci. Rijei su mi zastale u grlu. Mama, ali ja sam u drugom stanju, imat u dijete, jo prije nego to zavre ferije; onoga, s kojima sam zanijela, ne poznajem, niti ga elim upoznati, znai, ne mogu se udati, dijete e biti nezakonito, a ja... nita ne znam to e biti sa mnom. To zaista nisam mogla priznati nakon svega onoga to je mama ispriala. Naredni dan proao je u nervoznim pripremama za mamin vozaki ispit; doktora Merka, na svu sreu, nije se sjetila, uostalom, mene nije ni vidjela, pa ni tatu. A tri ili etiri dana nakon ispita, koji je poloila vie na preporuku Kotara negoli svojom vonjom, kako je to ustvrdio tata, zametnula je odluan boj za vikendicu na moru. Sada se ipak sjetila mene i mojih mjesenih tekoa; dakako, samo zato da bi tata odustao od gradnje vikendice u Gorenjskoj. "Kada emo lijeniku?" upitala me to vee kad se tata konano predao, moda i zbog mene. "Doktoru Merku?" upitala sam da bih dobila na vremenu. "Kojemu drugome? Ili ti je moda ve dobro?" "Jednako je kao i prije, ali doktoru Merku ne idem..." Jelko, nastavi, reci sve! Jo je vrijeme. Sutra e predati molbu za putnicu u Francusku, mama e poeti graditi vikendicu na moru i tebe vie uope nee vidjeti, a tata e prekosutra otputovati na sedam dana u Zapadnu Njemaku. Progovori ve jednom! "Mama, kako je bilo s tobom kad si bila mlada?" nastavila sam stegnuta grla. "Sve u redu, bila sam zdrava, ak ni u partizanima nisam imala neprilika", odvratila je mama pripalivi novu cigaretu.

-52-

"A zatim, kad si zanijela?" "Ne sjeaj me na ono vrijeme! Prva tri mjeseca bilo mi je svakog dana loe. Ba tada je bilo najvie posla, jo uvijek smo osnivali radne zadruge i gradili zadrune domove; posljednjih mjeseci uope nisam mogla na teren; a ba tada kad sam leala u rodilitu buknuo je informbiro. Zaklela sam se: nijednog, djeteta vie! A kakav sam samo imala porod, zamalo da nisam otila." Otpuhnula je velik oblak dima. "Prije no to se uda, Jelko, morat e k lijeniku, da ustanovi hoe li uope imati dijete. Nikakva nesrea ako ga nee moi imati, ali mora izabrati poziv koji e te veseliti i potpuno zaokupiti. To je prvo. ena moe ivjeti sama, kako sam ti valjda ve rekla, mukarac joj nije potreban ako... Reenicu nije dovrila jer se sjetila neeg vanijeg. Odjurila je u predsoblje i poruila nekoj svojoj poznanici ili prijateljici da je stvar s vikendicom na moru konano ipak ureena. Kad se opet vratila u sobu, nisam mogla nastaviti; uostalom, mama vie uope nije znala o emu smo razgovarale. Poslije tih dvaju naih kratkih razgovora spoznala sam jo vie nego prije koliko, je veoma veoma daleko od mene i od svega to me muilo. Uostalom: to bi mi mogla rei, kako pomoi? Vikala bi na mene, moda me ak zgrabila za kosu, a potom odvela k doktoru Merku, koji bi ustanovio to sam ve i sama znala, da sam, naime, u drugom stanju, pa bi jo ispriao ono to sam ve i sama proitala u svojoj knjizi, da je, naime, za pobaaj prekasno. I mama bi vikala jo strasnije i jo jednom me zgrabila za kosu, a moda bi me ak otjerala od kue. Ne preostaje mi, dakle, nita drugo ve da utim i da uinim sve kako bih prikrila svoju trudnou. I da se ponem spremati za odlazak u Pariz, pa makar se ondje bilo to dogodilo sa mnom. Drugog dana predala sam molbu za putnicu, a mama se odvezla u Umag. Neko nas je vrijeme, dodue, jo gnjavila da moj odlazak odgodimo za drugo ljeto, ali je potom ipak popustila, sva se posvetila poslu i zidanju, mene vie uope nije vidjela. Ni tatu. Nakon povratka iz Zapadne Njemake uzeo je jo i popodnevni honorarni rad, kako bi on i mama mogli podnijeti financijski teret koji su sebi natovarili na lea. Kod kue sam zapravo bila sama. A u koli je, na svu sreu, posljednjih sedmica bilo toliko domaih i kolskih zadaa i toliko uenja da se nitko nije dospio zanimati ni za svoga susjeda. Profesori su se trudili da istisnu iz treeg f, jo uvijek najloijeg razreda u koli, onaj minimum koji je, kako su ponavljali, potreban za upis u etvrti, posljednji gimnazijski razred i za pristup maturi. Oni rijetki, koje nije muila svjedodba, te oni drugi, takoer rijetki, sudbina kojih je bila ve zapeaena, pravili su planove za ferije. Znala sam da nitko ne zna kako je sa mnom, ali mirna nisam bila nikada, ni kod kue ni u koli. Kako me je samo prestraila fiskulturnica posljednjeg svibanjskog sata! Zadihana sam dola iz kole. Ve u samom predsoblju odbacila sam taku i sportsku torbu, te stala pred veliko ogledalo. Bila sam sasvim ista kao i ujutro kad sam odlazila u kolu. Blijedo, malko uznoj eno lice, zabrinute oi, kakve sam u posljednje vrijeme i inae imala, samo je frizura bila neurednija, dabome, zbog odbojke koju smo igrale. U toj utoj bluzi grudi mi ipak ne stre suvie strano, a modra suknjica pada isto tako ravno kao i obino, rekla sam samoj sebi tjeei se. No kad sam poloila najprije desnu, a zatim jo i lijevu ruku na trbuh, uinilo mi se da je on napet. Znai, doista? prestraila sam se. Brzo sam zbacila sa sebe bluzu i suknjicu i obukla se u tamnomodru trenirku. Paljivo sam s e promatrala. Ista sam kao i obino, ustanovila sam. Ali, to je rekla fiskulturnica? "Jelko, stalno si sve nespretnija i sve ukoenija! Hajde, hajde, nisi valjda u drugom stanju!"

-53-

Nekoliko djevojaka prasnue u smijeh. Taj me smijeh zapekao i zbunio vie negoli rijei nae fiskulturnice. Pred ogledalom sam uinila uanj, jo jedan, zatim sam predruila i odruila. Doista sam ukoenija nego to sam bila, ali naroito gipka nikada nisam ni bila. Je li fiskulturnica neto ipak zamijetila, ili je pak bubnula tek tako, kako je to njezin obiaj, ta ona, kad spoitava, ne bira rijei? Nives, ne prenemai se kao da zavodi momka! Francka, ne vjebamo trbuni ples! Mojca, kupi poteni grudnjak, prsa e ti iskoiti! Nije li u tom smislu i njena dananja reenica: Haj de, hajde, nisi valjda u drugom stanju! A to ako je ipak zapazila? Skinula sam trenirku sa sebe, potom jo i kombine i gaice. Prvi put poslije dugo vremena stajala sam gola pred ogledalom. Trbuh je zaista zaliven. Je li bio tako zaliven i prije? Prela s am najprije desnom, a zatim jo i lijevom rukom preko njega. Zatim sam se pogledala sa strane. Trbuh je napet kao poslije preobilna jela. Jesam li takav imala i prije? Zgrabila sam se za trbuh i stisnula ga u aku. Tu je unutra, dakle, ona grudica koja mi ne da slobodno disati i bezbrino ivjeti. Raste, svakim danom sve vea i ivlja. Ali, da li se doista poznaje? Obukla sam se, odnijela taku i sportsku torbu gore u svoju sobicu, opet se vratila u predsoblje i prihvatila se posla. Od toga asa jo vie sam pazila na svaku rije, na svaki pogled; i kod kue i u koli. Iako mi nitko nije rekao bilo to to bi me optuivalo, niti me znaajno pogledalo, vie nisam bila mirna ni na asak. Posebno teku muku muila sam sedmicu dana prije svretka kole na kolskoj ekskurziji u Crikvenici. Sve su djevojke otile na kupanje, ak i one koje se zapravo ne bi smjele kupati, samo ja nisam u kupalite ni ula. "Jelko, doi, barem e se sunati!" pozvala me ak i Morana. "Nije mi dobro, drugarice razrednico ..." Potom sam ula kako je Alenka rekla razrednici: "Jelka je sve udnija." "Kako, udna?" upita je Morana. Vika mladia zaguila je Alenkin odgovor. Umjesto da se kupam je sam etiri sata etala obalom i sjedila na klupama. Kad mi je slijedeeg dana tata dao novac da kupim neto rublja za Pariz i dvije ljetne haljine, kupila sam i pojas. I opet sam se svukla pred ogledalom. Nikakve promjene nisam zapazila, ali sam se opasala. Ve u trgovini s mukom sam zakopala pojas, a sada sam se jo vie muila sa zakopavanjem. Poteno mi je stisnuo trbuh. Zatim sam se obukla. Da, vitkija sam. No dok sam se penjala stepenicama, teko sam pomicala noge i tijelo mi je bilo ukoeno i kruto. Latila sam se uenja, ali sam svakog asa ustajala od pisaeg stola i popravljala pojas jer me suvie stezao. Nekoliko sam puta otrala dolje pred ogledalo. Osjeala sam se veoma neugodno. Uvee, kad su doli mama i tata, i svi sjeli za stol, bilo mi je jo munije i jo vie sam se bojala nee li opaziti da sa mnom neto nije u redu. Kad sam se poslije veere vratila u svoju sobu, smjesta sam otkopala pojas i bacila ga pod kau. Ne mogu da nosim taj eljezni oklop! Drugo jutro nisam se opasala njime. Pametno da sam ga kupila, ree Jelka sama sebi poto je opet preletjela pogledom nekolik o slika u "Tovariu", i gurnula ga neposredno prije odlaska u koveg. Prije Pariza moram se njime opasati, inenjer i njegova ena ionako ne znaju da ga dotle nisam nosila i da sam bila okretnija ... Uostalom, o sutranjem danu neu vie da razmiljam! Radije o jueranjem!

-54-

Prije poetka sata Raglja je velikim slovima napisao na ploi: POSLJEDNJI DAN NIJE ISPITIVANJA DAN! Ali je Pustinja Gobi unato tome ispitivao i Pik je dobio iznova kolac, i to takav da e, kako je osvetoljubivo rekao profesor, biti sretan ako ga se rijei na popravnom ispitu. I Morana je do kraja zapaprila Mojci koju ne moe podnositi, i Nives koja joj takoer ide na ivce. Odsada e nekoliko narednih sedmica kolsko vrijeme malo manje koristiti za nekolske stvari! Naredna dva sata imal i smo vie zabavu nego nastavu. A posljednji sat francuski. Sretna si, Jelko, to ide u Pariz! Gdje su one godine kad sam ja etao Luksemburkim parkom! Kada je to bilo, drue profesore? Odmah poslije diplomskog ispita, godinu dana prije rata. Tri mjeseca istio sam cipele parikim graanima, nosio im mlijeko iz mljekara i povre s trnice, tepri tom uio jezik. Mogu rei da sam ta tri mjeseca nauio vie nego prije u etiri godine. Jelko, posjeti galerije i muzeje, ali ne zaboravi da oslune govor obinog Parilije, i popni se na Eiffelov toranj! Najbolje prvog dana, da vidi koliki je i kakav Pariz. Bude li samo mogla, vrati se posljednjeg dana ferija, a moe i zakasniti koji kolski dan; vrijeme nee biti izgubljeno! I profesor je zatim do kraja sata, do kraja kolske godine, opisivao Pariz i priao kako je proveo ona tri mjeseca. A prije no to je napustio razred doviknuo je s praga: Jelko, pozdravi Pariz u moje ime! Pik ne bi bio Pik da nije dodao: S Eiffelova tornja, molim! I potom stisak ruku i povici: Sretne ferije! Do vienja ujesen! Sreu na popravnom! Vrag neka odnese Pustinju Gobi i sve pustinje i sve gljive, a prije svega atomsku1! I neka Moranu udari kap! Bolje bi bilo kad bi je na ferijama netko poeljao! Traimo dobrovoljce! Adio, kola! "Javi se iz Pariza!" "Hou, hou!" to prije iz razreda, iz kole, na ulicu, kui u sobicu! "ekaj. Jelko! Odista te, znai, nee biti do jeseni?" "Tako je!" "Hoe li mi pisati?" Tomaeve su oi pitale i molile. "Pa uo si, rekla sam da hou." "Ali samo meni?" "Tebi u, ako ba hoe, poslati posebno kakvu razglednicu." Kad bih se barem jo ovaj put rijeila Tomaeva upitnog i tunog pogleda! Tomau, zar doista jo uvijek ne vidi da sam strano daleko od tebe i od svega to bi mi htio rei i to bi htio da i ja kaem tebi? "Samo razglednicu?" "Hoe li album?" Smjekala sam se, dodue, ali mi je u srcu bilo gorko. "Napisat u ti pismo, veoma dugako pismo. Jo uvijek se nismo porazgovorili. Ne znam zato tako tvrdoglavo bjei od mene. Daj mi svoju pariku adresu!" "Ne znam je napamet." "Otpratit u te do kue i dat e mi je." "Imam jo toliko posla, moram i do Kompasa, putujem ve sutradan rano ujutro." Toma rairi oi. "Ni na svjedodbu ni na upis nee priekati?"
Igra rijei u slovenskom jeziku, goba znai gljiva.

-55-

"to e mi svjedodba? Ocjene su nam proitali; a onaj komad papira dobit u ujesen, tada u se i upisati. Oprosti, stvarno moram za poslom." Pruila sam mu ruku jer je u njegovim oima bilo toliko tuge. "Dobro se zabavljaj preko praznika i do vienja ujesen!" "Mislio sam da emo zajedno na kupanje, na Savu i Soru, no sada u se javiti u omladinsku brigadu, idem da radim na auto-putu u Crnoj Gori... " Utrala sam u prvu prodavaonicu, iako su tamo prodavali cipele koje mi nisu bile potrebne. Tomau, Tomau! Kad bi ti znao kako bih se rado s tobom iskreno porazgovorila! Isprva si mi bio samo drug, potom prijatelj, ali sam uskoro sve vie osjeala da za mene znai jo vie. Jedini ti od svih momaka koje poznajem. Ve prvih sedmica osjetila sam da bih ono to nisam nala kod kue nala kod tebe, pa i ono ega nije bilo u koli: toplinu i iskrenost. Otrgne pogled od slika, koje ionako nije vidjela, i od reenica, kojima ionako nije dokuila smisao, iako je tu i tamo proitala poneku od njih, te s tunim osmijehom oko usta baci pogled kroz prozor. Vlak je divljao preko marljivo obraenih polja i mimo kua, usamljenih i onih koje su sainjavale manje ili vee skupine. Znam, Tomau, da si za svih tih posljednjih mjeseci trpio dok sam te izbjegavala. A kako sam tek ja trpjela! Tamo daleko u Crnoj Gori sigurno e ti laknuti, nai e djevojku, bolju, poteniju od Jelke. Od te nerazumne, nesretne Jelke. A potom, kasnije, tko zna kada, kad dozna kako je bilo sa mnom, razumijet e zato sam bila takva, zato nisam mogla biti drukijom. A moda nee doznati nikada; ne, ne, ne smije doznati. Zaboravit e da si jednom elio da nas dvoje budemo vie nego kolske kolege, vie nego prijatelji... Tako i slino razgovarala je u mislima sama sa sobom, a brzi vlak je, meutim, jurio prema Veneciji i dalje prema Milanu, i jo dalje prema Alpama. Ponekad je njenu panju privuklo ono to je vidjela kroz prozor: grad, ljudi, krajolik; no vei dio puta prosjedila je nepomino na svom sjeditu, najprije s "Tovariem" u rukama, potom s Vercorsovom "utnjom mora", koju je ve nekoliko puta zapoela itati, ali je jo uvijek nije proitala; i sada je vie listala po knjizi nego to je itala iz nje. Jedva je i zapaala kako su se putnici u njenom kupcu izmjenjivali: mladi je par zacijelo izaao u Veneciji, mukarac nasuprot njoj ve nekoliko stanica ranije, zatim je prilino vremena bila sama. Nekoliko stanica ispred Milana kupe su ispunili buni mladii, po svoj prilici nogometai, koji su izali u Milanu. T ada je u kupe ula porodica: nizak, suh i strano preplanuo crnokosi otac, isto tako niska, ako ne jo nia, ali debeljukasta majka, te dvije kerkice od osam ili devet godina, crnokose, zacijelo blizankinje. Roditelji su veoma ozbiljno razgovarali o svojim problemima, a djevojice, veoma ljupka stvorenjca, priale su, koliko ih je Jelka sluala i mogla razumjeti, o kolskim "tosovima". Znai, razgovor o koli, profesorima i kolegicama, to je na itavom svijetu za uenike, ake i studente najobljubljenija tema? Raspjevani talijanski govor uskoro ju je stao uspavljivati. Uostalom, prijanju no gotovo nisam sklopila oka, legla sam tek malo prije ponoi, a probudila se ve u dva, i tek to sam zaspala, ve je u tri zazvonila budilica. Najbolje e biti da malo zadrijemam. Sve je u najboljem redu, svakog sam sata za toliko i toliko kilometara blie Parizu. Tamo e me priekati gospodin Gramont i njegova supruga. S njima u razgovarati isto onako kao i onaj mladi i ona djevojka s njujorkim lijenikom i njegovom enom lijenicom. Otvoreno, iskreno, toplo. Nikakvih tekih rijei, a jo manje vike, grdnji, pljuski i suza, sve sama obazriva pitanja i dobrohotni odgovori, savjeti. I potom; rjeenje. Da, rjeenje! Rjeenje e iknuti iz sumnji i kriza kao Eiffelov toranj iznad parikih krovova... Znai, ve sam na njemu? Kako sam visoko iznad parikih krovova! Tamo je Zvijezda, od nje vode iroke Elizejske poljane do Place de Concorde... A tamo je crkva Notre Dame! Esmeraldo, povjeri se Quasimodu, notrdamski zvonar je zaista tvoj prijatelj! O kakav se udesan pogled otvara na sve strane! A preko beskrajne ravnice juri moj brzi vlak. Samo hitaj, hitaj, na stanici me ekaju mama i tata, mama sa suncobranom, a otac sa slamnatim eirom i crnim

-56-

naoalama, prepoznat e me po struku crvenih karanfila. Ne vjerujete, djevojicc? Blizankinje, zar ne? Poite sa mnom, mi imamo prostranu kuu"i jo emo je proiriti, iza kue napravit emo terasu ak do mora... Kako se more talasa! Nee li potonuti na amac? Tata, ve slaj, veslaj, mama, veslaj, veslaj, teto Katro, veslaj, veslaj! O, mame vie nema, tate vie nema, jo samo teta Katra... Pomozi, teto Katro, pomozi... "Gospoice, oprostite, putnicu... " Jelka konano ipak otvori oi i zaueno se osvrne oko sebe. "Gdje sam?" upita na slovenskom; no ugledavi nepoznata lica, jo i na francuskom. "Ou suis-je?" "U vicarskoj ste, gospoice! Pokaite, molim, putnicu!" "Odmah, odmah gospodine!" Automatski posegne prema torbici, izvadi iz nje putnicu i prui je ovjeku pred sobom. Da, da, vozim se u Pariz, u Pariz, u Pariz. Uzme putnicu i spremi je opet u torbu. Potom protare oi. Jo jednom. Nato se sagne k prozoru. Stanica sa svjetlima. Znai, ve je no. Pogleda na runi sat. Dugo, veoma dugo sam spavala, i to sve nisam sanjala! Zatim se, ve budna, osvrne po kupeu. Suelice njoj sjedila su tri mukarca. Sredovjean suhonjav mukarac kraj vrata itao je novine, njegov susjed, krupan i takoer sredovjean mukarac, otirao je znojno lice, a mukarac nasuprot njoj, visok, mrav ovjek srednjih godina s otrim, iljastim licem, puio je cigaretu i otpuhivao oblake dima kroz prozor, utjeli su; ak ni onda. kada se vlak pomakao i uao u tamnu no nisu progovorili, jedino to je onaj kraj vrata odloio novine, njegov susjed spremio rubac, a mravko popuio cigaretu i bacio opuak kroz prozor. Da li se ne poznaju ili su se posvaali? Jelki je bivalo sve neprijatnije. Htjede ustati i izai u hodnik, ali nije imala toliko hrabrosti. Sva trojica zabost e u mene svoje ozbiljne, ispitujue poglede, a zatim e progovoriti, o meni dakako. Bolje da ne idem nikamo. "Ne bismo li ugasili svjetlo?" upita krupan mukarac, zacijelo mesar ili gostioniar, te pogleda najprije svog lijevog, a potom jo i desnog susjeda. Susjedi kimnue, a ljudeskara se digne, prie prekidau, ugasi svjetlo i spusti se na svoje sjedite. Zatim su opet utjeli. Iako su staklena vrata bila zastrta zavjesom, iz hodnika je ipak dopiralo toliko svjetla da su se vidjeli obrisi svih triju mukih spodoba. Nisu spavali, krupan mukarac sjedio je nepomino, mukarac kraj vrata pomicao je od asa do asa ruku koju je drao na novinama, i tada je papir uznemireno ukao, mravko kraj prozora zapalio je cigaretu i svaki put kad je povlaio dim u sebe, cigareta se arila i osvjetljavala njegovo koato lice. Kada je pak vlak projurio kroz manju stanicu ili mimo kua, ispred kojih su gorjela svjetla, kupe se toliko rasvijetlio da je Jelka vidjela kako su sva tri mukarca netremice zurila pred sebe ili ak prema njoj. Tko su ti mukarci? Policajci, profesori, lijenici? vicarci ili moda ak Francuzi? I Francuzi mogu biti nemilosrdni. to su sve radili u Aliru! Lijepo govore, jo ljepe piu, a u stvarnosti znaju biti i okrutni. Inenjer Gramont je, kako je rekao tata, ve oma prijatan i ljubazan ovjek, ali kakav je u stvarnosti? I gospoa Gramont takoer je, kako je rekao tata, veoma prijatna i paljiva. No kakva je u stvarnosti? Primit e me sigurno prijazno, na stanici e me ekati s autom, odvest e me kui, a zatim ostaviti samu, pogotovu kad im kaem kako je sa mnom, ili ako budu prije toga i sami opazili. "A tako, gospodin i gospoa Stropnikovi poslali su nam kerku da bi se rijeili briga oko poroda i sauvali nekoliko hiljadarki!" "Ta rekla sam ti da su Balkanci i da e Balkanci i ostati, htjeli bi lijepo ivjeti samo na tui raun." "Oprostite, gospodine Gramontu, oprostite, gospoo Gramont, moj otac i moja majka ne znaju kako je sa mnom."

-57-

"Kako? Otac i majka ne znaju kako je s njihovom kerkom?" "Kako?! Obmanula si najprije svoje roditelje, a sada bi htjela jo i nas?" "Oprostite, ba zato sam i dola, da vam kaem, da vam... " "Gospoice, naa kua nije dom za posrnule djevojke... " "... niti je rodilite!" "Samo za savjet vas molim, ni za to drugo ve samo za savjet, to da radim?" "Nita drugo, mademoiselle Stropnik, ve samo to da jo danas pokupite svoje stvari i prvim se vlakom odvezete kui." "Znai, stvarno moram na put?" "Odmah u pitati kada odlazi prvi brzi vlak, i rezervirat u mjesto. I na stanicu u vas odvesti, iako sam strano zaposlen." I to da uinim? Napustit u bogato rasvijetljenu sobu za primanje i otii u svoj sobicu. Ne upalivi svjetlo prii u k prozoru i zagledati se kroza nj. Tamo daleko iznad krovova dizat e se u nebo Eiffelov toranj. Tada e mi postati sve jasno: ne kui, ve onamo na onaj toranj! Da, to je rjeenje, najbolje rjeenje! Ve sam u podzemnoj eljeznici, ve na Champ de Mars kraj Seine, ve koraam eljeznim stepenicama sve navie i navie. Koliko ima stepenica od dna do vrha? Tri stotine. Ne tri stotine stepenica, ve tri stotine metara. Hou li moi? Moram, moram! Konano sam na vrhu. Kako su duboko dolje kue, drvee, ljudi. Ne, ljudi nema dolje, ljudi nema nigdje, postoje samo svjetla i drvee, i nekakvi unjii crni, bijeli i drugih boja, miu se amo i tamo. Meu njih u se baciti. Sada, sada... Uasnuta otvori oi. Pred sobom ugleda obrise uskog koatog lica, kraj njega obrise krupnog mukarca, a tamo kraj vrata padala je kroz pukotinu blijeda svjetlost na elavog mukarca. Mukarci su nepomino buljili pred sebe i utjeli. Zaista: to oekujem od nepoznata grada i nepoznatih ljudi? Ako sam ve pobjegla od kue, zar doista nisam mogla nikamo drugamo ve u Pariz? iroko otvorenih oiju zagleda se u tamu. Dugo vremena samo sve crno, a zatim sasvim blizu pruge dva malena rasvijetljena okanca. Zar doista nisam mogla pobjei drugamo, ve u tuinu? Tuim ljudima? Duboko u tami pokae se pregrt svjetla. Selo. Selo ispod crne planine. A teta Katra? Nisam li maloprije sanjala o njoj? Da, teta Katra! Kako li je se nisam prije sjetila? I sve Jelkipp misli, sva uvstva u trenu bijahu kod tete Katre. Malen, veoma malen je tvoj svijet, teto Katro, ali lijep, prisan, dobar. Sobica sa dva prozora, visokom posteljom, starim izlizanim otomanom i dva ormara. I sa zemljanom peci koja je upravo prevelika za takvu malenu sobu. Jo je neto u tvojoj sobici: slike i svete spodobe po zidovima, pa kri i Marijin kipi u kutu pod elektrinom svjetiljkom. Kuhinja je jo manja, samo s jednim prozorom, tednjakom, kredencom, sandukom za ugljen i stolom s dva stolca. I u kuhinji su, takoer na zidovima fotografije i svete slike, a u kutu kri. A smonica je tako malena da se jedva moe okrenuti, ali su uz tri zida police s bocama ukuhana voa, marmelade, meda, kiselih krastavaca, paprike i gljiva. Pa i u drvenoj upi na drugom kraju tvog imanjca takoer ima toliko toga: kokoinjac s kokokama i pijevcem, talica za zeeve

-58-

i svinjac za praia. Uz upu je vrti, u njemu gredice salate, pinata, luka, enjaka, krastavaca, rajica i graha, kraj iane ograde dozrijevaju maline, a na sredini je okrugla gredica s ruama, mauhicama i drugim cvijeem. Ima jo i etiri jabuke, pet ljiva, dvije kruke i trenju. A tamo na mei tvoj svijet uvaju goleme smreke koje su takoer tvoje. Sve ima u malenom: kuicu, gospodarsku zgradu, vrt, vonjak, ak umu. I ti si u malenom sve to je najbolje na svijetu. Malena, sitna, dobra , veoma dobra. Oduvijek mi je kod tebe bilo tako toplo kao da sam dola u kuicu patuljaka. Sprijeda, u velikoj kui kod strica Andreja, nikad nisam dugo izdrala, bre-bolje odmaglila sam k tebi, iako sam se u prvo vrijeme veoma bojala Tigra koji stoji na ulazu u strievo dvorite i uva prolaz do tvoje kuice naslonjene na strievu kuu. Davala sam mu gibanice koju sam dobila kod strica, samo da me propusti kraj sebe. Uvijek sam bila bogato nagraena. Kako si mi se veselila! Ne samo ti, ve i tvoje kokoke, pijevac, zeii, ak i prai. Koliko sam se puta pritajila kad su me tata i mama zvali, ak sam se popela u kokoinjac, samo da me ne otkriju. Kad je mama otila na seminar u Ljubljanu, bila sam itave jeseni kod tebe. To je bila moja najljepa jesen. Uskoro zatim preselili smo se iz Konjica u Celje. Odanle sam rijetko dolazila u Njivice pod Pohorje, a tebe uope nije bilo k nama. Jo rjee sam te vievala kad smo se iz Maribora, odakle sam te tu i tamo ipak posjetila, preselili u Ljubljanu. Posljednji put vidjela sam te prole kolske godine, kad smo s Pustinjom Gobi poli na izlet u Pohorje. Susret je bio lijep, topao, ali kratak, prekratak. "Dobar dan, teto!" "O, Jelko, jesi li odista ti, Jelko!" "Ja, ja, teto Katro!" "Odmah u ti ispei jaje, na oko, kao nekad, dva, zar ne, Jelko?" "Hvala, teto Katro, nisam gladna i morat u se odmah vratiti, da se ne odvezu bez mene!" "Odmah, odmah!" I asak zatim ve je tavica s mau bila na elektrinom kuhalu, a dva najsvjeija i najljepa jaja u tvojim rukama. "teta to vie niste u Mariboru, onda smo ponekad jo viali jedni druge. Sama sam, sve vie sama." A asak zatim ve si stavila pred mene prena jaja i kruh. "Evo, jedi! Odmah u se vratiti!" Jo nisam ni poistila to je bilo na tanjuru, a ve si donijela treanja. "To su prve. Ljetos ih nema toliko, ali su zato deblje i sonije. Evo, jedi!" Sve bi mi dala, sve to si imala. "U vrijeme praznika, doi na mjesec dana!" "Doi u, teto, sigurno u doi!" Ali nisam dola. "to e raditi ondje? Nee valjda opet poeti odlaziti u crkvu, kamo te ta bogomoljka vukla one jeseni dok sam ja bila na seminaru? Nikamo nee ii, najprije emo svi zajedno na more, a zatim e mi pomagati u kui. Tamo u Njivicama nema to da radi i nema se emu nauiti!" Zaista, teta Katra nije bila tako sretna kao tata koga su poslali u kole, morala, je raditi kod kue i uvati svoju mlau brau koja su dolazila na svijet jedno za drugim i umirali. Ostala su samo dvojica: tata, koji je poao u kolu, i Andrej, koji je ostao kod kue. Tek neposredno prije rata udala se. No jo iste godine Nijemci su im uzeli sve i iselili ih u Hrvatsku. Kad se poslije rata odanle vratila sama, baka ju je primila k sebi, i jo prije nego to se stric Andrej vratio iz engleskog zarobljenitva, prepisala na nju komad zemlje iza kue, dozidala joj onaj kuerak i podigla joj drvenu upu; Uskoro zatim bakica je umrla, a stric Andrej, vrativi se u meuvremenu, oenio se. No teta Justa nije mogla i jo uvijek ne moe podnijeti tetu Katru zbog onog komadika zem--lje i kuerka, navodno, kvari izgled njihovoj imunoj kui, a njen komadiak zemlje smeta im kad idu na njive i panjake. Iako e za godinu ili dvije imati ve

-59-

ezdesetu, ona odlazi u Maribor da pere i posprema, a kod kue ije, a k odlazi i seljacima na posao. Sve zna i sve je u stanju uiniti. A vie od svega, puna je tolike iste, nesebine ljubavi. Nije u redu to se nisam odazvala njenom pozivu. Otuili smo se. Bilo bi bolje da sam se danas ujutro, umjesto prema Trstu, odvezla prema Mariboru.. , Sad bi teta leala na krevetu, a ja na divanu. U sobici bi bilo tamno, ali bi kroz otvorene prozore dopiralo umorenje tetinih triju smreka. "Teto, spava li?" "Kako da zaspim kad sam dobila takav posjet! Imat u vremena da spavam kad budem sama." "Mogu li ti neto rei?" "Samo reci, Jelko! Ve si odrasla, a djevojke imaju svojih tajni, ja sam ih takoer imala. Ali gdje su ona vremena!" "To to bih ti htjela rei, to bih ti morala rei, to je neto strano." "Strano? Onda zaista mora rei. Najstranije je to kad ovjek mora svoju nesreu nositi sam." "Onda uj! U drugom sam stanju!" Posteljina je zautala i na pod su se spustile bose noge. enska ruka dotakla se vrueg djevojakog ela. "Jelka, sanja li?" Mekane djevojake ruke zagrlile su tvrde, uljave enske ruke. "Ne, teto, ne sanjam, budna sam. To to sam ti rekla, istina je: ve sedmi mjesec ja sam u drugom stanju." "Reci, drago dijete, kako se to dogodilo!" I djevojka je ispriala. "Dola sam da mi kae to da uradim!" "Marjeta i Lenart ne znaju?" "Nitko ne zna, samo ti i ja, nitko ne smije ni doznati, ni mama ni tata, nitko, nitko, i zbog mene i zbog tate, i zbog kole... "O boe moj, boe moj!" "Teto, pomozi mi, pomozi, draga teto! Hoe li mi pomoi?" "Hou, dakako da hou." "Zbilja, teto?" Djevojka se digla i sjela do stare enice koja se maloprije spustila na divan. "Ostat e kod mene do poroda", progovorila je enica toplim glasom. "Zatim i jo koji tjedan. Ako si ve u sedmom mjesecu, znai da e roditi prije poetka kole. Zatim e se vratiti u Ljubljanu i nastaviti kolu." "A dijete?"

-60-

"Ostat e kod mene. U Ljubljani nee doznati za njega... " "Stric Andrej i teta Justa nee rei?" "Molit u ih, obje emo ih moliti da ute, a njihova su djeca ionako jo premalena da bi naslutila odakle dijete koje e ostaviti kod mene." "Ali, kako e me uzdravati do poroda i kako e potom njegovati dijete?" "To neka te ne brine, kod nas na selu jo uvijek je lake nego u gradu; kad budem odlazila na posao, odnijet u dijete k Justi, zna i sama da je ve nekoliko godina kod nje njena mlaa sestra Treza, uva troje djece, pa e jo i tvoje. etvrto. Nekako emo se ve snai, to neka te zaista ne brine ... " Djevojake ruke zagrlile su izmueno ensko tijelo. "Teto, kako si dobra! Hvala ti, hvala!" "U redu, Jelko sada opet lezi i zaspi,! U posljednje vrijeme sigurno nisi mnogo spavala." 2uljevita enska ruka uinila je znak kria nad djevojakim elom, djevojakim umnicama i djevojakim grudima. "Moli, ako jo zna moliti, ja u takoer moliti, neka ti se dragi bog smiluje." U arkoj svjetlosti, koja je iknula kroz prozor sa stanice, na kojoj se bio zaustavio br zi vlak, Jelkino privienje stalo se gubiti, a do kraja su ga otjerala trojica mukaraca koji su kao stroge sudije jo uvijek utke sjedili nasuprot njoj. Da, tako bi bilo, ree sama sebi kad je brzi vlak opet uao u tamu, tako bi uinila dobra teta Katra. I jednolino klopotanje eljeznikih kotaa opet je ponese u sanje. "Dijete je dar boji, Jelko! Za koga ivi ako ne za svoje dijete? to bih sve dala samo da ga mogu imati!" "Jeste li ga zaista izgubili jo prije nego to se rodilo?" "Bila sam u sedmom mjesecu, kao ti sada. Iako su bila teka vremena, jedva sam ekala da doe na svijet. Ivan takoer. Ali su toga ljetnog dopodneva ustae pokupile sve mukarce i odvezle ih. Poslije tri dana opet smo ih vidjeli, ali mrtve, zaklane. Bilo je suvie strano, pala sam u krevet. Kad sam ustala, bila sam sama." "A ja sam u posljednje vrijeme toliko puta poeljela da izgubim svoju grudicu i da opet budem sama kao i prije." "Jelko, ve sama pomisao na to grijeh je. Bilo zaeto ovako ili onako, dijete ima pravo na ivot. Sve to nikne neka raste ovjeku na veselje i Bogu na ast." "Kako da mi dijete bude na veselje?" "ak i meni e biti, a kako da ne bude tebi koja e ga roditi? Priekaj samo dok doe na svijet, vidjet e kako e mu se veseliti. Kad doe za zimskih praznika, ta doi e, zar ne, bit e ve veliko, bistro e gledati i umiljato e ti se smjekati. Bit e tako lijepo djetece da e ga pod kraj praznika htjeti uzeti sa sobom, ali ti ga neu dati. Neu ti ga moi dati... " "Teto, draga teto, sada malko pretjeruje ..."

-61-

"Nita ne pretjerujem, Jelko, bit e tako kako ti kaem. A za prvomajskih praznika, kad e tvoje djetece ve puzati na sve etiri i pokuati da se uspravi na noge, pokazat e ga svome ocu i svojoj majci koji e takoer doi u Njivice. I tada e, ako ne prije, doi kraj tvojim nevoljama." "Poslije mature, ako ne prije, uzet u ga k sebi. Tata e mu se sigurno veseliti, ve nekoliko je puta rekao da bi rado imao jo koje dijete, pa i mama e se na kraju krajeva ipak sprijateljiti s njim ... " "A ja? Zar da ja opet ostanem sama?" "Ne, sama zaista ne moe ostati, doi e k nama. Da, teto Katro, doi e u Ljubljanu. Tata je ve vie puta rekao da emo te uzeti za gazdaricu. I doi e. Vie neu morati odlaziti u samoposluni restoran, pekarnu, mljekaru i drugdje, niti u vie prati posue, samo u uiti i zbog odmora igrati se sa svojim djetecetom. O, to e biti lijepo!" "Zar ti nisam rekla, Jelko, da je dijete dar boji?" No arko svjetlo opet raspri mekane sanjalake slike, a otri muki glasovi zaguie topao glas sredovjene enice i povjerljivu ispovijest jo nedorasle djevojke; a tri utljive, mrke muke spodobe opomenue Jelku na nepremostiv ponor izmeu njenih paperjastih sanja i tvrde, krute stvarnosti. Istina, ne bi ilo tako glatko, ali bi mi teta Katra ipak pomogla, nala bi rjeenje koje ne bi suvie boljelo. Kako to da se nisam odvezla k njoj? Ne u Parizu s milijunima ljudi, koje ne poznajem, ve u Njivicama, u potpohorskom seocu s nekoliko tuceta seljakih gospodarstava i kuicom tete Katre nala bih ovjeka, pravog ovjeka koji bi mi pomogao! Uostalom, odjednom joj sine, jo nije prekasno. Na prvoj veoj stanici mogu izai i vratiti se. Ravno kroz Ljubljanu odvest u se u Maribor, sjesti na autobus i dovesti se u Njivice. Ta je misao svu obuzme. Ve je vidjela sebe kako se vraa prema Italiji, kroz Ljubljanu, u Maribor i onamo pod Pohorje. Kad se vlak malo zatim zaustavio, ustala je i zgrabila koveg. Ali je odmah zatim ispustila ruku i sjela opet na svoje mjesto. A mukarci nasuprot njoj zagledali su se u nju jo stroe i ispitljivije. Samo sjedite, gospoice! Ako sutra ujutro ne bi izali iz toga vlaka, gospodin 'Gramont smjesta bi brzojavio u Ljubljanu, moda ak telefonirao, da vas nema, I va bi otac obavijestio vau miliciju, a vaa milicija italijansku i vicarsku policiju. Zapoeo bi, pravi lov, i jo prije nego to biste se dovezli do Ljubljane, otkrili bi vas. Dakle, samo vi lijepo sjedite i posrite juhu koju ste sami skuhali! Jelki malo lakne tek u Lausanni na enevskom jezeru, kad su tri mukarca otila, utke i bez pozdrava, a u kupe ule tri ivahne, bune djevojke, Francuskinje. Zaneseno je osluhnula njihov govor. Provele su dopust na enevskom jezeru i u planinama iznad njega. Nisu mogle dovoljno nahvaliti ni vonju po jezeru ni izlete u planine. Razgovarale su i o dogodovtinama s momcima; kao da su same ili kao da je Jelka njihova dobra poznanica, prijateljica. Onda su s one strane vicarsko -francuske granice utihnule i jedna za drugom zaspale. Jelki su se neko vrijeme jo vrzmale zbunjene misli po glavi, a potom zaspi i ona. Probudi je djevojaki smijeh i vrisak. Na polici kraj prozora suputnice su pripremale doruak od ostataka koje su nale u svojim torbicama i sportskim torbama, a brzi je vlak jurio preko poljana i panjaka na kojima je poivala jutarnje sunce. Jelka pogleda na runi sat. Svaki as bit e pola osam. Dakle, jo tri etvrt sata i bit u U Parizu! Dakako, ako vlak ne bude imao zakanjenja. Kad je doruak bio gotov, jedna od suputnica obrati se Jelki. "Izvolite, gospoice!" pozove je na doruak, najprije na francuskom, potom jo i na engleskom, te joj gostoljubivo pokae na policu punu konzervi, kriki sira, salame, kruha i voa.

-62-

"Merci, merci", zahvali se Jelka. "Izvolite, izvolite!" Nije se mogla braniti, uostalom, ionako je bila gladna. Uzevi kriku kruha i sira, osmjeli se i upita: "Hoemo li uskoro biti u Parizu?" "U osam i deset, tako pie u voznom redu. Jeste li vicarka ili Austrijanka?" "Nisam, Jugoslavenka sam, Slovenka." I djevojke obasue Jelku pitanjima o Jadranskom moru i Julijskim Alpama. Jelka je poznavala i jedno i drugo, ta svakih su praznika ljetovali u drugom kraju, a posljednjih godina provezli su se svim slovenskim planinskim cestama, to se tie jezika, on joj nije pravio suvie velikih potekoa; ako joj je ponestao kakav izraz, suputnice, koje su zduno hvalile njen izgovor, ljubazno su joj pritjecale u pomo. "Na ljeto emo doi k vama na odmor; najprije tjedan dana na more, a potom u planine." "Kad se budemo vozile kroz Ljubljanu, javit emo vam se i povest vas sa sobom kao vodia. Vai?" "Bit e mi drago!" "Dajte nam svoju adresu da se prije pismeno dogovorimo!" I suputnice su dale njoj svaka svoju adresu, dvije su bile potanske slubenice, jedna u banci, a sve tri oduevljene planinarke. "Dovezite se koju nedjelju k nama! Samo jedan sat od Pariza, vlakom ili autobusom. Prije nam telefonirajte! ekajte, dopisat u i telefonske brojeve." Uto je vlak zaao meu vee i manje kue, pa tvornike i druge zgrade. "Djevojke, spremimo se, svakog asa bit emo u Parizu!" etvrt sata kasnije vlak se zaustavio usred Pariza. Francuskinje se srdano oprostie s Jelkom, jo jednom je pozvae da doe to prije k njima u Vernon, te odjurie da uhvate prvi vlak. Jelka je sva zbunjena, ali i sretna, zastala na stepenicama svoga vagona. Kakve sjajne djevojke! Prijazne, ljubazne i nimalo ohole. im budem mogla, posjetit u ih. Hvala, hvala za lijepi susret, za tople rijei i prijazan poziv. I hvala za prvi sat prve francuske konverzacije! Monsieur Alors, pravo ste imali, brzo u se naviknuti na francuski. "Na kraju praznika govorit e francuski kao slovenski!" Neto je stegne oko srca? Kraj praznika? Kako e biti na kraju praznika? Ali gdje su tatini poznanici? Sve zbunjenije promatrala je procesiju koja se valjala kraj nje. Rijei i povici, koje i jeste i nije razumjela, strano ozbiljni mukarci, pa buni mladii koji su se namjerice zalijetali u nju i potom se sa smijekom ispriavali, pa ene i djevojke u najkriavijim arenim ljetnim haljinama, pa brbljava djeca, a usred svega zviduci lokomotiva i jednoline najave dolaska i odlaska vlakova. Kakva buka, kakva guva! ovjek bi mogao izgubiti samoga sebe. Kad je Jelkina zbunjenost ve prelazila u malodunost (u toj me guvi, unato slici koju imaju, unato struku karanfila, nee nai), iz gomile se izdvoje dva prijazno nasmijeena lica. "Gospoica iz Ljubljane, zar ne?" upita mukarac sa slamnatim eirom na glavi i crnim naoalama na nosu. "Gospoica eljka, zar ne?" upita ena u sivom kostimu i s modrim suncobranom u rukama. "Da, ja sam, ja!" s olakanjem usklikne Jelka. "Dobar dan, dobar dan! I lijep pozdrav u Parizu!" "Dobar dan, drago dijete!" "Dobar dan, gospoo, dobar dan, gospodine..."

-63-

Jelka izrui gospoi Gramontovoj struak, a gospodin Gramont namigne nosau, koji je stajao iza njega, te pokae u pravcu kamo se stala valjati nova procesija. "Poimo!" Zbog guve su morali paziti da se ne izgube. Konano su se ipak probili na ulicu. Tamo ih je ekao auto. Spremivi Jelkinu prtljagu u prtljanik, Gramont sjedne za volan, a njegova ena i Jelka smjestie se na stranjem sjedalu. Uskoro zatim auto je ve krenuo irokom ulicom, punom automobila. Pomicali su se polako, zato su domaini mogli Jelku upozoriti na svaku zgradu kraj koje su se vozili. I za razgovor je bilo dovoljno prilike. Jelka je morala ispriati to je sve vidjela na putu, kako je zavrila razred, kada u jesen poinje nastava. Za kolu se posebno zanimala gospoa Gramont. I opet je bilo kao i prije u vlaku: ako Jelka nije mogla odmah pronai pravu rije, u pomo bi joj priskoila gospoa. Gramont, profesorica, ili se pak javio gospodin Gramont, inenjer. I njih dvoje takoer su pohvalili njen izgovor, koji je, rekli su, bio gotovo francuski, te nekoliko puta ponovili kako nisu oekivali da e ona posjedovati tako bogato rjeniko blago i da e biti tako snalaljiva u izraavanju. Iz iroke bune ulice Gramont je skrenuo u usku, samotnu ulicu i zaustavio auto pred malenom kavanom. "Gospoo Gramont i gospoice Stropnik, pozivam vas na kavu i prave francuske kolaie!" Iako je dorukovala ve u vlaku, Jelki je prijalo. Kava je bila vrua i ukusna, a smee prepeeni kolaii hrustali su pod zubima. Sjedili su vani na ploniku za stolom s okruglom mramornom ploom, a mimo njih prolazili mukarci u radnim kombinezonima, kuanice s torbama i djeca s vedrim smijehom na obrazima. Kao to su domaini u toku razgovora dobrohotno ocjenjivali gou i usporeivali je sa svojom kerkom, tako je i goa usporeivala domaine sa svojim roditeljima. Gospodin Gramont je slian tati, jednako je visok i tamne kose, a zacijelo nije ni mlai od tate, jedino to su mu kretnje ivahnije, a glas buniji. I gospoa je slina mami po stasu i godinama, ali su inae razline u svemu. Dok razgovara s gostima, mama je pretjerano ljubazna, gotovo laskavo slatka, no dok razgovara sa mnom i tatom, hladna je, zapovjednika i esto jetka; a gospoa je srdana i sa mnom i sa svojim muem, takva je zacijelo i sa Ivette, svojom kerkom. Gramontovi su pak ustanovili da je Jelka dobro odgojena, ljupka djevojka, u usporedbi s njihovom Ivette punija u tijelu, malko ak suvie puna, po godinama mlaa za dvije godine; nije vie dodue djevojica, ali jo ni djevojka. Dakako, tim opim konstatacijama dodali su svak za sebe jo nekoliko sitnih razlika i posebnosti. A razgovor je, meutim, tekao sve nesputanije. "Sada", ree Gramont poto je platio i pogledao na veliki sat s onu stranu ulice, "imam jo malo vremena. Ako gospoica eljka nije umorna, mogu joj pokazati djeli Pariza, a gospou Gramont uz put odvesti u kolu, ili pak da obadvije odvezem kui? Izaberite!" "Neka izabere gospoica eljka!" "Ja bih voljela vidjeti Pariz", ree Jelka. "Tako je. Prvi dojam je najvaniji. Znai, najprije do liceja na bulevaru St. Michel, a zatim jo malo po gradu i konano kui pod okrilje nae brine Franchon. Molim izvolite!" I svijetlomodri "ami" s bijelim krovom krenuo je irokom ulicom, gdje su se gurkala motorna vozila najrazliitijih boja i modela. Ponekad su kakvih stotinu metara jurili veoma brzo, a zatim su se opet pomicali brzinom pjeaka koji su se gurali na irokom ploniku; osim toga svakog asa put su im zatvarala i crvena svjetla. Jelka, koja je morala sjesti do Gramonta, oduevljeno je promatrala sve to se pojavljivalo pred njom i oko nje: promet po ulicama, prolaznike na plonicima, trgovine s raskonim izlozima i starinske palae kraj kojih su se vozili. Inenjer je poznavao svaku palau, svaku kuu, svaki trg, ak svaki ulini ugao, ali ga je i unato tome profesorica jo dopunjavala. Ipak, neke je palae, pa ak

-64-

i ulice i trgove, Jelka prepoznala jo prije nego to se javio inenjer. Crkva Notre Dame, Seina, Latinska etvrt, Luksemburki park, gdje je izala Gramontova, Sorbonna, Panteon, a potom opet Seina, Place de la Concorde, Invalides s Napoleonovim grobom, Elizejske poljane, a tamo daleko Slavoluk pobjede. "Gdje je Eiffelov toranj, molim?" upita ona kad su krenuli oko Zvijezde. "Jest, Eiffelov toranj! S njega ete najljepe vidjeti Pariz, Kako da se nisam odmah sjetio! Uzdie se usred Pariza, a ovjek se i ne sjeti na nj." Ugledala ga je tek kada je izala iz automobila. Zaista, kako je visok i vitak! "Neki kau da kvari sliku nae prijestolnice, najradije bi ga sruili, ali smo se mi Pariani toliko navikli na nj da ga uope i ne vidimo, a stranci ne mogu zamisliti Pariz bez njega. Osim toga, donosi vie novaca nego kakva tvornica." Dok su se penjali stepenicama do prve terase, Gramont jo doda: "Nije to nita strano ako doista kvari estetski uitak nekim urbanistikim gurmanima, no strano je to to svake godine trai sve vie rtava."

"Kakvih rtava?" zaueno upita Jelka. "Najvie takvih kakvi ste vi, mademoiselle eljka. To je i toranj samoubica. Prije deset ili jedanaest dana opet se s najvie terase bacila djevojka razoarana u ivotu. Ako bih ga ja dao sruiti, dao bih ga samo zato da sauvam svake godine nekoliko mladih ivota." U Jelki zatreperi sjeanje, ali je bilo suvie blijedo da bi u njoj moglo pobuditi odreenu predodbu, ve jedino osjeaj da je o tome ve itala ili sluala. No kad je s vrha ugledala duboko pod sobom ustalasalo more sivih krovova, a meu njima ulice sa zelenilom i tik dolje na trgu spodobice, sjeanje konano ipak oivi; da, da, sama sam zamiljala, zapravo sanjalo mi se, kako sam dola ovamo gore pjeke, a zatim se bacila meu one arene unjeve duboko dolje. I u taj as opet svom otrinom spozna to se zapravo zbiva s njom. Vidim, gospodine Gramontu, crkvu Notre Dame, vidim Louvre , vidim Elizejske poljane. Slavoluk pobjede takoer vidim, da, da, a tamo na breuljku ono je crkva Sacre -Coeur, a tamo Opera, neto blie Madelaine, potom Place de la Concorde s Tuilerijama, potom Seina, i tu sasvim blizu Invalides, gdje poiva Napoleon, sve to vidim, sve to znam, hvala, lijepo je, velianstveno. Vidim, vidim. Ali, gospodine Gramontu, vidim i znam jo i neto drugo, to vi ne vidite i ne znate, pa ni vaa gospoa to nije vidjela; nisam dola u Pariz zato da se naviknem na francusku konverz aciju, ni ti zato da gledam parike muzeje, galerije i druge znamenitosti, ve sam dola zato da ... da... Morala se truditi da pogledom prati ruku, a u mislima obrazlaganje gospodina Gramonta; a za svaku rije koju je izgovorila, bilo je potrebno jo vie savlaivanja i snage. "Tako, za danas e biti dosta! Imali smo sreu, rijetko je kada u to vrijeme vidik tako ist. Prije no to odete, dovezite se opet ovamo gore, vidjet ete kako e vam sve to vam je sada gotovo tue i neobino biti prisno." Uskoro Jelka je opet sjedila pred irokim automobilskim staklom i mimo nje hitale su starinske i moderne zgrade, stambeni blokovi i palae, kiosci i pjeaci, pjeaci, pjeaci. Ali nita vie ona nije vidjela jasno, isto. "Malo smo umorni, zar ne?" ree Gramont kada ni na drugo ni na tree upozorenje kuda se voze nije odgovorila ak ni svojim uobiajenim "oui, monsieur". "Nimalo udno, put je bio naporan, a i ova je etnja za prvi put bila suvie dugaka. Od suvie mnogo dojmova ovjek se brzo umori. Uostalom, uskoro emo biti kod kue. Jo tri semafora i skrenut emo u nau ulicu."

-65-

ak su i prebrzo skrenuli udesno i zaustavili se pred veim stambenim blokom. "Tako, kod kue smo!" Jelka zbunjeno pogleda dugu ravnu ulicu u kojoj je, dodue, bilo prilino vozila ali pjeaka veoma malo. Gramont otvori prtljanik i izvadi iz njega koveg i torbu., "Ja u sam, a vi, mademoiselle eljka, uzmite samo ogrta i buket. To je zaista lijepo od vas da ste donijeli buket iz Jugoslavije. Moja je ena zaljubljena u cvijee. Upravo previe. No, hajdmo!" Dizalom su se odvezli u trei kat, tu izali i Gramont pritisne na zvonce kraj najbliih vrata. Koju minutu zatim vrata otvori dosta malena, sitna ena. im je ugledala Jelku, lice joj zasja od prijazna osmijeha. "O, to je naa gospoica! Uite, uite!" Uzme Jelki iz ruku ogrta i buket, te joj prui desnu ruku. "Pozdravljamo vas, lijepo vas pozdravljamo u naoj kui!" "Dobar dan... " promuca Jelka. "To je naa Franchon, ne treba da je se bojite, dobra ena, iako to ne bi h smio rei u njenoj prisutnosti." "Kako ti je ime, dijete?" "Jelka sam, Jelka." "Jelka, Jelka, Jelka! Malo udno, ali u se naviknuti." "Zar niste eljka?" upita Gramont zaueno. "Nisam, Jelka sam, Jelka, j izgovaramo kao vi i ili y pred samoglasnikom, a osim toga, molim, naglasak na prvom slogu. Jelka." "A ja i Rosalie itavo smo vrijeme govorili eljka. Morali ste nas odmah ispraviti. Meu svojima ste, nai ste, ovo je sada i va dom. Da vam ga pokaem!" Gramont i Franchon vodili su Jelku iz prostorije u prostoriju, te pri tome naizmjenino priali emu slui ovo, emu ono. Sobe su bile vee nego kod njih, pokustvo starinsko, ali su po zidovima visile uljene slike i u svakoj je sobi bila barem jedna vaza sa svjeim cvijeem, te nekoliko veih ili manjih teglica sa cvijeem. "Ovo je soba nae Ivette!" ree Gramont kad su uli u manju, jo jednostavnije namjetenu sobu; gdje je na stolu stajala vaza sa cvijeem, a po zidovima visile uljene slike i grafike, i gdje je kraj prozora uska polica s knjigama sezala ak do stropa. "No sada je to vaa soba, sada je to soba nae eljke, oprostite, nae Jelke." "Ne, gospodine Gramontu, nae Jelke!" ispravi Franchon svoga gazdu i upitno pogleda Jelku. "Jesam li tano izgovorila?" "Tano, tano", potvrdi Jelka u neprilici. "Za jezike nemam mnogo talenta", nasmijei se Gramont, "moja su specijalnost strojevi. No, Jelka, to jest Jelka, osjeajte se ovdje kao kod svoje kue u svojoj sobi! Tako, a sada je posljednji as da se vratim u tvornicu! Do vienja popodne!" Ohrabrujue kimne Jelki, potom jo i Franchon, te ode.

-66-

Franchon pokae Jelki gdje e objesiti odjeu, gdje sloiti rublje, gdje spremiti torbu i koveg. "Sada e odmah biti ljepe u naoj kui. Ve od veljae ova je soba prazna, ali je u vazi stalno cvijee. Tako soba ipak nije potpuno prazna. No, objesi haljine i sloi rublje! Ta mogu ti rei ti, kao i Ivette, zar ne?" "Molim, molim!" Bijahu to prve rijei to ih je Jelka izgovorila bez tjeskobe. "Zatim doi k meni u kuhinju! Imam samo osnovnu kolu, ali na jezik znam dobro, neto e moi nauiti i od mene." Pomiluje Jelku po desnoj ruci, ljubazno joj se nasmijei i ode. Druga teta Katra, sine Jelki, samo koju godinu mlaa i uuvanija. Bit emo prijateljice, dobre prijateljice. Zatim prie prozoru. Ne suvie daleko, iznad krovova, dizao se u nebesko plavetilo Eiffelov toranj. Opet oivi nono privienje, jave se Gramontove rijei o tornju samoubica i duboko ispod sebe ugleda trg s raznobojnim unjevima koji su se micali. Uasnuta, odmakne se od prozora i spusti se kraj stola na stolicu. "Nije istina, ne smije biti istina", jaukne drhtavim glasom, skoi i odjuri u kuhinju, kao da je kod Franchon eka spas, spas zbog kojeg se dovezla daleko ovamo u Pariz.

EIFFELOV TORANJ DIE SE U PARIZU

Konano je dola do Seine. Kod prvog se bukinista malo zaustavi, pogleda nekoliko starih grafika i proita tri-etiri naslova izloenih knjiga, a potom jo polaganije, kao to je hodala ve itavo vrijeme, nastavi put obalom. Automobilske buke bilo je mnogo, previe, a ljudskih glasova malo, premalo. Tu i tamo kakav pjeak, sam kao i Jelka, rijetko gdje par, jo rjee grupa. Bukinisti, veinom stariji mukarci u ponoenim tamnim odijelima, sjedili su kraj svojih irom otvorenih sanduka, prenatrpanih knjigama, starim ali i novim. Ova strana Seine zajedno s obalom bila je ve u sjenci, ali druga jo uvijek na suncu, dok su visoke kue bile upravo svatovski obasjane. Kao da je kia, koja je padala od sino uvee do prvih popodnevnih sati toga dana, oprala i nebo: bilo je modro i isto kao u planinama gdje nema ni praine ni ae. I zrak je bio svje, gotovo planinski. Doavi do mosta, ona skrene na nj. Ve je bila na drugoj strani, ali se vrati, zastane nasred mosta, nasloni na kamenitu ogradu i zagleda u nabujalu, prljavu rijeku. teta da znam plivati. Popne se na ogradu, baci u vodu i za nekoliko minuta, moda i sekundi, svemu je kraj. Voda te odnese, a kada tvoje truplo poslije tjedan dana ili jo kasnije izvuku na suho, toliko je promijenjeno da ga nitko ne moe prepoznati. Poloe ga u lijes, pokopaju i gotovo. Gotovo, gotovo, gotovo! Ali ja znam plivati, ak veoma dobro. Jo neko je vrijeme buljila u smee, blatnjave vode nabujale rijeke, a zatim ode na drugu stranu. Nakon nekog vremena ugleda nedaleko ispred sebe crkvu Notre Dame, svu zaarenu od sunca na zalasku. Nije li Franchon rekla da je u crkvi Notre Dame najljepe neposredno prije suneva zalaska? Pospjei korake. S prostranog, gotovo praznog trga ula je u crkvu. Na rijetke posjetioce, vjernike ili samo znatieljnike, koji su stajali pod visokim svodovima, sputao se polumrak, no prozori su se arili u ivim

-67-

bojama i bacali sjaj na iljaste svodove, vitke stupove i sivkaste zidove. Lijepo, zaista lijepo. Ali ne vie. Samo onih nekoliko tjedana, dok me teta Katra tako zduno pripremala za ispovijed i priest, osjeala sam u crkvi neto tjeskobno, tajnovito, pogotovu ispred oltara s ozbiljnim svecima, poslunim sveticama, te brojnim, dobroudno nasmijeenim anelima i aneliima. Kasnije ne vie. I sve ono to mi je teta Katra tada priala s takvim zanosom, uskoro, veoma brzo, izgubilo je svu privlanost. Ostalo je samo sjeanje, sjeanje na izniman, tjeskoban, a ipak usre -ljiv doivljaj. Prvi put u koli, prvi put na plesu, prvi put u planinama, prvi put na priesti. No teti Katri su ispovijesti i priesti jo uvijek neto tajnovito i milosti puno, a crkva, pak sa svim onim to je u njoj, najsvetije mjesto na svijetu. I Franchon voli crk ve, naroito tu crkvu Notre Dame, ali joj, koliko sam vidjela, crkveni obredi i molitve ne znae ni izdaleka toliko koliko teti Katri. Dakako, teta Katra je ve dugo sama, a Franchon ima sina s porodicom. Ubogi Jeannot! Tu je zapalila svijeu za njegovo oz dravljenje i prvi put poslije rata, kako mi se povjerila, gorljivo se molila da joj molba bude usliana. A meni molitva ne bi pomogla. Teta me uila da pomae samo ako vjeruje, ako vjeruje u boga i, dakako, u to da je bog svemogui i da bi ti mogao pomo i. A ja te vjere ne poznajem. Mene se vjera tek malo dotaknula. Ubrzo nakon one tako neobino, pa ipak lijepe, prelijepe "tetine" jeseni, prie o Adamu i Evi, pa o raju, Josipu, Mariji i Isusu bile su za mene jo samo bajke, ostalo je samo lijepo sjeanje na njih. A sjeanje nije vjera. Znai, molitva (uostalom: znam li uope jo kakvu molitvu?) meni ne bi mogla donijeti pomoi. Za mene nema spasa, ni tu dolje u tami tajnovita sumraka, ni tamo gore u duginoj svjetlosti, ni na parikim ulicama i bulevarima, nigdje ga nema, nigdje. Razbijena, kakva je bila ula, takva je i napustila crkvu. Trg je ve prekrila sjena, ali se crkva jo kupala u suncu. Popni se jo i na toranj i proetaj po krovu! Na Eiffelov toranj ne idem, ra ga nagriza i jednog e se dana sruiti, meutim, na crkvu Notre Dame popet u se i dvaput, ak triput na godinu. Nee ti biti ao, Jelko, lijep pogled, a one nakaze toliko su zabavne i smijene, premda beskrajno runo ree na ovjeka. U redu, idem gore, sve to mi je Franchon preporuila bilo je vrijedno obilaska. Stvarno, pogled se iri i iri, a i sunca ima sve vie i vie. No kamenite nakaze, koje su se cerile sa svakog ugla, sa svakog produetka, Jelki se nisu inile nimalo zabavne i smijene, naprotiv, bile su sve stranije. Isprva su joj se samo nijemo cerile i pakosno joj se mrtile, a kad je sunce utonulo iza Latinske etvrti i zaogrnu ih mrak, tada su progovorile. Tako, dakle, chere mademoiselle, doli ste u Pariz da biste se oslobodili one grudice, sada ve grude, koja vam u Ljubljani nije dala da mirno spavate. Uope niste mislili kako ete se otarasiti tereta koji vas je lomio tjelesno i duevno, jednostavno ste doputovali, uvjereni da vas u Parizu eka spas. Ni pitali se niste kakav bi taj spas trebao da bude. Pariz je stvarno dovoljno daleko od oca i majke, od kole i kolega i kolegica, od Ljubljane, pa i dovoljno velik da se u njemu izgubi, evo, ovakva sedamnaestogodinjakinja zajedno sa svojom grudom i sa svim svojim duevnim i tjelesnim mukama. I prvih ste se dana zaista izgubi li u njemu. Potpuno ste se prepustili ljepotama koje vam je Pariz otkrivao u muzejima i galerijama, na velikim bulevarima i prostranim trgovima, pa i u mranim uskim ulicama i na samotnim etalitima. Kao da ste smetnuli s uma zato ste zapravo doli, vi ste zadivljeni stajali pred slikama u Louvreu, zaneseno ste sluali parike svirae, pjevae i muziare, ili ste se pak preputali parikom ulinom ivotu. Kad ste kasno nou lijegali, bili ste tako izmueni od nesvakidanjih doivljaja da ste smjesta zaspa li, a drugog ste se dana budili istom kad je brina Franchon pokucala na vrata vae sobe. Zar ne, ni pomisliti niste mogli da na svijetu ima toliko ljepote, da ivot moe biti tako bogat? A u gospodinu Gramontu nali ste drugog oca, u gospoi Gramont drugu majku, kakve nikad niste imali, a Franchon je pak vaa teta Katra, zar ne? No poslije tih prvih, opojnih dana na vau je svijest i savjest ipak stalo kucati: a to sa mnom? Jesi li na mene, na svoju grudicu, grudu, potpuno zaboravila? Nikako nemoj, ja rastem, a ti se oduevljava Mona Lisom i predaje se muzici francuskog govora u Comedie franchise; svakog dana, svakog sata ja sam sve vea, traim sve vie. I jednog dana, ti si vjerojatno ve izraunala kojeg dana, doi u na svjetlo dana, bilo to tebi pra vo ili ne. Tako su vae muke ponovo poele, zar ne, chere mademoiselle eljka? Obilazili ste muzeje i

-68-

galerije, zurili ste u obasjanu pozornicu s najboljim parikim glumcima i pjevaima, etali ste bulevarima i parkovima, ali ste malo vidjeli, malo ste uli, samo ste nejasno znali kuda hodate, to vidite, to ujete. Opet je u vama zagospodarilo samo jedno pitanje i sve nasrtljivije trailo konaan odgovor: to da radim sa svojom grudom, kako da se oslobodim more koja me sve stranije pritie? Da se povjerim gospoi Gramont ili moda Franchon? Kaite, je li bilo tako ili nije? Jelka se otrgne od kamenitih stvorova koji su sa svih strana nasrtali na nju i potri kamenitim stepenicama navie. No tek to je zakoraila na viu terasu, gdje bijae neto svjetlije, nacerie joj se nove, jo groznije nakaze i rugobe. Recite, chere mademoiselle eljka, je li bilo tako ili nije? Bilo je, upravo tako je bilo. Kako bi drukije i moglo biti? Kod kue nisam imala nikoga kome bih mogla povjeriti svoju tajnu, stoga sam se predala slijepoj vjeri da me spas eka tu u Parizu, koji mi se, zbog svega to sam o njemu itala ili sluala, inilo najljepim gradom s najljepim jezikom i najboljim ljudima na svijetu. Nisam se prevarila; duboko sam uvjerena da ljepega grada nema, fra ncuski je najljepi jezik, a boljih ljudi od gospodina Gramonta i gospoe Gramont zajedno s Franchon jo nisam srela. Najprije sam se zaista posve predala onome to mi je Pariz tako irokogrudno nudio, no poslije se stalo javljati ono to sam donijela sa sobom. Ali kako da o tome progovorim gospoi Gramont koja ima najbolje miljenje o mojem odgoju, o mojoj mami i mojem tati, ukratko, o svemu to sam donijela sa sobom u svojem vladanju, svojem govoru i svojem miljenju? Svojom ispovijesti ja bih uprljala ne samo sebe ve i svog tatu i mamu, svoje odgojitelje i odgojiteljice, cijelu svoju domovinu. Pa ni Franchon, iako je dodue paljiva prema meni, ne mogu to rei. Ona ima svojih briga; jo uvijek ne zna da li e automobilska nesrea, koja je prije tri dana snala njezinog sina, ostaviti loih posljedica po zdravlje njezinog unuka Jeannota. A gospodin Gramont je upravo toliko zaposlen i isto toliko je malo kod kue kao i moj tata. Da poem, dakle, na ulicu i zaustavim prvu enu, te da joj kaem to je sa mnom? Propustili ste, ma cherie, pravi trenutak. Trebalo je progovoriti prvog dana. Onog prvog dana kada su vas gospodin i gospoa Gramontovi poslije veere upitali kako se ivi kod vas u kui, to radi tata, kako se osjea mama, kako vam ide u koli, kakav je ivot u Ljubljani i u Jugoslaviji uope. Ispitivali su vas ak i o tome ima li u Ljubljani huligana. Tada ste morali progovoriti to vam je cijelo vrijeme bilo na jeziku. 0 svemu ste priali, samo o tome to je za vas od ivotne vanosti, o tome niste ni pisnuli. Kad vas je gospoa Gramont obazrivo upitala imate li momka, vi ste kao kakva nevina djevojka pocrvenjeli i odvratili da momka nemate i da ga jo niste ni imali. Grdno ste slagali, ma cherie, imali ste momka? jer odakle onda ona gruda pod vaim srcem? Zar moda ne volite Tomaa i ne voli on vas, iako o tome niste jo razgovarali? Znai, slagali ste dvaput, i to prvog dana im ste uli u kuu koja vas je primila kao roenu kerku. Ni narednih dana niste progovorili, tavie, u Louvreu ste letjeli od slike do slike, od kipa do kipa, u Comedie franchise i u Operi pljeskali ste parikim umjetnicima, kao da za vas ne postoji na svijetu nita drugo ve jedino umjetnost. Svojom utnjom i svojom bojaljivou vi ste svoj nimalo zavidan poloaj samo pogorali. Kako vas je samo pogodilo kad je gospodin Gramont prvi put progovorio o odmoru! "Tako, dragi moji, to se tie odmora, sve je ureeno: prvoga idemo!" Gospoa Gramont je zapljeskala. "Znai, kako je dogovoreno: prvo na more, zatim u planine?" "Da, draga moja Rosalie, najprije deset ili jedanaest dana na moru, a zatim jedanaest ili deset dana u planinama!" Bili su veseli kao djeca to mogu i vas pozvati sa sobom, no vi ste problijedjeli kao krpa.

-69-

"Na more?" promucali ste. "Da, na Azurnu obalu, u Menton, a potom u Alpe, u okolicu Briangona! Tri tjedna iste vode i ista zraka, tri tjedna akumulacije ivotne snage!" "I vama e. Jelko, to dobro doi, Pariz je u srpnju straan, vrue je, sparno i pusto!" "Dabome, idemo autom, provozat emo se itavom obalom od Nice do talijanske granice, a zatim emo pogledati i na planinski svijet." A zatim jo su nabrajali to vas sve, chere mademoiselle eljka, eka u prva tri tjedna mjeseca srpnja. A vi, ma cherie? Blijedjeli ste i zamuckivali nekakvu zahvalu, koja zapravo i nije bila nikakva zahvala. I tako se svemu to vas je sve vie i vie nagrizalo prikljuio jo i novi problemi: kako da poete na more i u planine kad e se ondje jo prije otkriti da vi niste nita drugo ve sinja umska kukavica koja bi htjela sv oje malo ptie podmetnuti u tue gnijezdo. No poele su pripreme jer to treba da bude istom pravi odmor: kupanje od ujutro do uvee i pjeaenje po planinskom kraju, a spavanje u atoru. Bili ste u sve teem kripcu, zar ne? Da li da odmah progovorim ili da poem na more i tamo kaem? Ili moda postoji i neka trea mogunost? Upravo tu treu mogunost vi ste tvrdoglavo traili. to sam mogla? odgovarala je Jelka rugobama koje su slijeva i zdesna nasrtale na nju svojim irom otvorenim gubicama u kojima su se, iako je bio mrak, ljeskali rijetki, igliasti zubi. to sam mogla? ponovi piskutavim glasom najblia i najogavnija rugoba. Ipak ste naposljetku nali onu treu mogunost: izali ste na svjetlo sa svojom maturalnom zadaom koja je bila ve u Ljubljani najlukavija isprika za to hitniji odlazak u Pariz. Uzela sam tri Moliereove komedije, "Tartuffea", "krca" i "Mizantropa"; prvih dana srpnja u Comedie frangaise na rasporedu je "Tartuffe", a sredinom mjeseca "krtac". Za mene bi bilo veoma vano da vidim te dvije predstave, uope rado bih se posve posvetila svojem zadatku. Upisat u se i u veernji teaj francuskog jezika, rado bih malo dublje ula u francusku gramatiku, francusku fonetiku i francusku literaturu, teta je, ini mi se, da izgubim deset dana na moru, koje imamo i kod kue, pa deset dana u planinama, koje takoer imamo kod kue, dok meutim Pariz nemamo, Pariz je samo jedan, jedinstven. Tako ste i slino tome govorili, chere mademoiselle eljka. Svakog dana, svakog sata pronalazili ste nov razlog samo da ostanete u Parizu. Gospodin Gramont i gospoa Gramont nisu mogli vjerovati svojim uima. A kako bi i mogli? Svaka bi djevojka obliznula svih pet prstiju samo da moe vidjeti najljepe ljetovaline predjele na Azurnoj obali i u francuskim Alpama. Odbacivali su vae razloge, mislei isprva da ste stvarno ludo zaneseni kolom i da vas stvarno toliko mnogo brine vaa maturalna zadaa, za koju ete imati dovoljno vremena i u toku kolske godine, jer to nee biti nikakva dizertacija, ve malo obimnija domaa zadaa, a zatim su mislili da se moda bojite da bi, zauzvrat, druge godine va tata i vaa mama morali voditi njihovu kerku Ivette najprije deset dana po Jadranu, a potom jo deset dana po Julijskim Alpama. Dokazivali su vam da, zauzvrat, ne treba nita drugo ve samo to da im tata i mama ustupe na dva tjedna vikendicu koju grae na moru, jer e ostalo vrijeme provesti na putovanju po Jugoslaviji, kamo e se dovesti svojim autom, sa atorom i svime to je potrebno za ljetovanje, a to se pak tie zadae, ak se gospoa ponudila da e vam priskoiti u pomo, tako da ete je ve za tjedan dana poslije povratka moi napisati. Smjesta ste nali novi razlog: oprostite, na moru se uope ne osjeam dobro, zato veoma malo i odlazim na more, naroito ljeti. Rumenilo vas je odavalo da izmiljate, da u svoje izmiljotine ni sami vie ne vjerujete, no ipak niste prestali. Prestali su naposljetku Gramontovi. U redu, ako je tako, ostat ete tu u Parizu. Moda ete doista imati od toga vie koristi nego od plae i planina, a moda je zaista dobro da stan nije prazan, naime, Franchon e s malim Jeannotom, kad ga puste iz bolnice, sigurno morati u Lens, da pazi na njega dok sasma ne ozdravi. I tako ste, chere mademoiselle eljka, ipak obmanuli to dvoje dobrih ljudi, kao to ste prije toga obmanuli svoga

-70-

tatu i svoju mamu. I danas prije podne odvezli su se sami. Franchon, pazite na nau Jelku, neka previe ne bulji u knjige, dobro joj kuhajte i poite s njom ponekad u etnju! I vi malo vie priutite sebi, evo, ovdje je novac za hranu, a tu za kazalite i kino! A ovo ovdje je za maloga Jeannota! elim da to prije ozdravi. Samo se vi odvezite s njim u Lens, kasnije ete oprati i pospremiti stan. O, koliko je jo bilo savjeta, a vi ste jedva ekali kada e se ve jednom smjestiti u auto i odvesti. Prema planu, trebalo je da se odvezu jo juer, ali su zbog oluje odloili odlazak za danas. Kako ste se samo bojali da e vas ipak povesti sa sobom. itavu no niste stisnuli oka, a ujutro ste se itav jedan sat lickali pred ogledalom samo da sakrijete svoje bljedilo i onih nekoliko pjega zbog kojih vas je ve u Ljubljani boljela glava. Ipak je gospoa opazila da s vama neto nije u redu. Slabo vam je, Jelko? Nije, nije, gospoo, upravo dobro se osjeam, samo sam neto loije spavala. Mislim da bi vam more ipak dobro inilo. Ako vam stvarno ne bi inilo dobro, mogli biste se za tri ili etiri dana vlakom vratiti u Pariz. to kae, Charles? To je sjajna ideja, Rosalie! A vi ne i ne, bljedilo nije ni ta naroito, tako je s vama uvijek jednom u. mjesecu. E ako je tako, tada zaista ne moete, jadnica, na put, a ni na more. Dakle, krenimo sami. teta, teta! A vani jo uvijek oluja. Takvog nevremena, tvrdila je Franchon, ve odavna nije bilo nad Parizom. Prestalo je tek pred podne. Tako, a sada moemo ii. I ovdje ete takoer imat prijatne dane jer vam je oluja oistila i oprala nebo. I tako, napokon su sjeli u auto i odvezli se. Kako ste im samo prijetvorno mahali sve dok se nisu izgubili iza ugla, a zatim ste otrali gore u stan i jadnoj Franchon, koja je jo uvijek sva smuena zbog automobilske nesree u kojoj zamalo da nije izgubila sina i unuka, slagali kako ete se toboe odvesti u Latinsku etvrt gdje ete nakupovati knjiga za svoju maturalnu zadau. Na prvoj ste stanici stvarno uli u podzemnu eljeznicu, ali se niste odvezli u Latinsku etvrt, uope niste ni pogledali u kojem smjeru vozi vlak u koji ste bili uli; itav sat i vie vozili ste se ispod Pariza, a zatim izali, ne vodei rauna gdje ste zapravo. Napokon ste, dakle, ipak spoznali da za vas nema spasa. Iz podzemlja ste izali u Bulonjsku umu. itavo popodne tumarali ste ispod kroanja s kojih je neprestano kapkalo, a prije neki sat opet ste se spustili u podzemlje i odvezli do Slavoluka pobjede, a odatle pjeice do Seine, pa dalje obalom, da bi se napokon popeli ovamo gore, kad ni dolje u crkvi niste nali izlaz iz svoje nevolje. Spas oekujete, dakle, od nas koje su stavili ovamo da se smijemo i rugamo ne samo ljudskim grekama i ljudskoj nerazboritosti ve i ljudskoj nemoi i ljudskim patnjama. Smijemo se svemu to je ljudsko, jer je sve prolazno, kako srea tako i nesrea, kako smijeh tako i pla, uitak i patnja, ljubav i mrnja. ivot se raa sa svim svojim velikim, tako se ovjeku i ni, a zapravo veoma veoma sitnim sreama i nesreama, te opet usahne. Doe i ode, die se i pada, raa se i umire. Mnogi ele dugi ivot. Ali, zar sedamdeset godina znai mnogo? Sedamdeset ili sedamnaest, kakva mala razlika! Nije vrijedno da je ovjek uzima u obzir. Da, tako je to, chere mademoiselle eljka! Ali, emu filozofirati? Niste li u posljednje vrijeme ve previe razmiljali? Na kraju krajeva, treba odgovoriti bez mnogo razmiljanja na pitanje koje vas mui od one svibanjske veeri kad vam je postalo jasno to je i kako je s vama. A to pitanje glasi: to sada? Da, to sada? Sada ste, dakle, sami tu u Parizu, ako iskljuimo Franchon, Osim nje nitko ne zna za vas, osim nje nitko vas ne poznaje. Pa ipak, niste sami. S vama, u vama ivi gruda koja e za manje od dva mjeseca doi na svijet kao dijete. Da, sada vie nema u to nikakve sumnje: rodit ete. Gdje ete roditi i kako? Valjda ne kod Gramontovih koji i ne znaju da ste u drugom stanju? Ali ni na ulici. Znai, ii ete u bolnicu, u rodilite? Hoe li vas uope primiti? Vi ste strankinja i imate tek toliko novaca da moete platiti teaj koji bi navodno tako rado posjeivali. Tata vam nije mogao dati novac za rodilite jer nije znao da idete u Pariz da rodite. Ni mama. Da, da, chere mademoiselle eljka, doli ste ovamo u Pariz zato da rodite, iako to niste htjeli samoj sebi priznati ni ondje u Ljubljani, ni prvih dana ovdje u Parizu. A sada, nikakvog vie izmotavanja, chere mademoiselle:

-71-

rodit ete, dobit ete dijete. I to tada? to ete s djetetom? Hoete li ga odnijeti u podzemnu eljeznicu ili ispod jednog od mostova iznad Seine? Dabome, ne mislite valjda da dijete ostavite Gramontovima u znak zahvalnosti to su vas tako lijepo primili? Ili, odvest ete se s njim kui? Jelko, to to dri u naruju? To je dijete, mama... Vidim da je dijete. Jesi li ga pokupila na ulici, da li ga je tko ostavio na naem pragu? Ne, draga mama i dragi tata. Je li to moda dijete Gramontove kerke? No, to je ba udna zamjena, tako se ipak nismo dogovorili. Ne, draga mama, dragi tata, to je moje dijete... Tvoje dijete? Jelko, jesi li jo normalna? Tvoje dijete? Da, draga mama, dragi tata, moje, moje dijete ............ Nakaze i rugobe, koliko ih je god bilo naokolo, udarie u silnu dreku. He-he-he, moje dijete! Ho-hoho, moje dijete! Hu-hu-hu, mooojeee diijeeeteeee... Jelka otrgne pogled od njih, grevito se uhvati za kamenitu ogradu pred kojom je stajala, te se izgubljeno osvrne oko' sebe. Kue, ulice, trgovi i parkovi tonuli su u mraku veeri koja se sputala, ali tamo daleko dizao se iz sivila vitak stup i na njemu se stala paliti svjetla. Eiffelov toranj! Toranj samoubica! Eiffelov toranj! Toranj samoubica! Toranj samoubica! Tamo, tamo je spas! Spas! Spas! Spas! I opet dreka kamenitih rugoba i nakaza: He-he-he, spas! Ho-ho-ho, spas! Hu-hu-hu, spaaaasss Otrgne se od ograde i potri ,niz uske kamenite stepenice, a za njom su se smijale kamenite nakaze i rugobe, cerili se kameniti avli i udovita koja su prije nekoliko stoljea graditelji katedrale Notre Dame posijali po obim tornjevima. Hitala je obalom Seine mimo bukinista koji su jo uvijek bdjeli uz svoje knjige i crtee. Sada je imala cilj pred sobom, dizao se ondje daleko iz mraka u tamno nebo i na njemu se palila i gasila svjetla. ak i onda kad su ga sakrivale kue, ona ga je vidjela. Bio je vitak, visok i svijetao dok su svjetla gorjela; kad su se pak svjetla pogasila, bio je taman, crn, jedva raspoznatljiv. Popet u se na vrh, pjeke ili dizalom, tri stotine metara visoko, a potom jo samo nekoliko minuta, moda samo jedna sekunda, i svemu, svemu e biti kraj. Kraj. Kraj. Kraj. Osjeala je pravu slast dok je ponavljala tu kratku rije: kraj, kraj, kraj. Kraj! Kraj! Kraj! Nikakvih munih pitanja vie, ni velikih ni malih, kako e sakrivati svoju grudu, kako e i dalje varati ljude, kako e biti tada kada gruda doe na svijet... Sve je spaseno; Eiffelov toranj, toranj samoubica die se u Parizu, upravo radi njega ona se i dovezla u Pariz, sada je tu usred Pariza, a Eiffelov toranj die se tamo malo dalje i eka na nju, na nju i na njenu grudu. Dolazim, chere Tour Eiffel, dolazim dolazim! Dolazim, Dolazim! Dolazim!

-72-

Na obali je bilo vie ljudi, na ulicama pak sve vie automobila. I ljudi i automobili sve vi e su zadravali Jelku, a crvena semaforska svjetla takoer su joj prijeila put. Smetala su joj i ulina svjetla koja su se palila, a iz stambenih i trgovakih kua takoer je dopiralo sve vie i vie svjetlosti. Vie nije vidjela Eiffelov toranj, ak, ni u stvarnosti, ali ni u mislima, no znala je put koji vodi do njega. Meu rijei kraj, kraj, kraj, te dolazim, dolazim, dolazim, koje su je svom snagom vukle za sobom, stale su se probijati i druge, a poraale su se u njoj i druge misli. Nije li to bulevar St. Germain? Da, da, bulevar St. Germain. Kako je irok i prav! I kako je plonik irok! Kad bi imala fiskulturne cipele i trenirku, potrala bi po njemu. Bilo bi to neto izvanredno: trati kroz Pariz. Dobro tri, bila bi dobra trkaica na srednjim prugama, upii se u "Olimpiju!" Hou, hou, drugarice! Ali sam se tako dugo nekala da od upisa nije bilo nita. Toliko planova, od kojih nije bilo ponajvie nita, toliko odluka, a nisu se ostvarile! Ali, ovaj put neu skrenuti s puta prema Eiffelovu tornju! Franchon kae da te nagriza ra i da e se prije ili kasnije sruiti, iako te s vremena na vrijeme oboje od vrha do dna; barem malo jo stoj, barem pola sata, etvrt sata! Neka budem ja posljednja koju e spasiti, spasiti. ekaj me, chere Tour Eiffel, samo malo jo priekaj... Priekaj! Dolazim! Kraj! Gle, knjiara! Nove i stare knjige, i kako jeftine! Umjesto to se vozim podzemnom eljeznicom u Comedie franchise, ii u pjeke i imat u Corneilleovu tragediju, Moliereovu komediju ili Lamartinove pjesme. Samo trenutak, da malo predahnem. Moliere: "Les precieuses riducules". Te vesele igre jo nemam. Monsieur Alors priao nam je itav sat o njoj. Sjedite, molim! To je za parike precioze bilo suvie obino, pregrubo. Izvolite udovoljiti udnji ove sjedalice za vama ... za vaom debelom stranjicom ... Pik i Raglja, nemamo sat neslanih ala, ve sat francuskog. Kavaljer nije rekao preciozi: Lijepe su vae oi, ve: udesna su ogledala vae due ... Ba u je kupiti i jo danas proitati... Ali, emu? Zadau neu raditi, noas nee vie biti ni mene, a sa mnom ni mojih osjeaja ni misli, mojih prava ni dunosti, niega, niega. Ostat e samo moje ubogo, zdrobljeno tijelo. Leat e u jednoj od parikih mrtvanica, a moda e biti ve pokopano na jednom od parikih groblja. Na kojem? Na groblju Pere Lachaise zasigurno ne. Lijepo groblje; ve drugog dana u Parizu poloila sam na Chopinov grob dvije rue, a jednu na Bizetov. teta to neu leati u njihovu susjedstvu. Na moj grob nitko nee donositi cvijea, za moj grob nitko nee znati. Zaista nee znati? Zar tako dugo nee doznati sve dok se ne utvrdi ije je to jadno, usmreno tijelo pod Eiffelovim tornjem? Potom e pozvati Gramontove s mora, a zatim e javiti jo i u Ljubljanu. Divlja vonja s Azurne obale, tu pak sasluanje i zatim pogreb, a u meuvremenu tu e ve biti i mama, koju e pozvati s mora, samo s drugog, pa tata, koga e pronai tko zna gdje. Ne, ne, ne elim da imaju sa mnom neprilika ni onda kad mene vie ne bude! Nitko se nije nikada bogzna kako bavio sa mnom, i zar da moje tijelo, moje truplo prouzrokuje toliko znoja i neprilika? Ne, ne! Okrene se da ode. "Mademoiselle, kupit ete knjigu?" Jelka osupnuto pogleda prodavaicu. "Mademoiselle, knjigu ete sigurno kupiti, zar ne?" ree prodavaica prijazno se osmjehnuvi. Tek sada Jelka ugleda u svojoj ruci Moliereove "Les precieuses riducules". "Svakako, svakako!" pohita sva zbunjena i posegne u torbicu po novac, izrui ga prodavaici i pobrza dalje. "ekajte, ekajte, za taj novac moete dobiti deset takvih knjiga!" Automatski uzme sitni, spusti ga u torbicu i odjuri dalje.

-73-

Na raskru, gdje ju je zadralo crveno svjetlo na semaforu, njenu panju privue okrugao razglasni kiosk. Da, da, 4. srpnja u Comedie franchise daje se Moliereov "Tartuffe". Kartu ve imam, mjesto je u parteru. To je zato da biste uli svaku rije i vidjeli svaku kretnju. Dobro pogledajte i kostime i pazite na izgovor! U Comedie franchise moete uti najljepi francuski jezik. Hvala, hvala, gospo o. Moliereova "Tartuffea" vidjela sam ve dvaput, prije nekoliko godina u Mariboru i preklani u Ljubljani. Prvi put sam se udila neobino odjevenim ljudima i smijala se kad su se drugi smijali, iako nisam znala emu se zapravo smiju, a drugi put, preklani, nisam se smijala, nisam se mogla smijati ni tada kad su se drugi smijali, upravo grohotali. Zar da se smijem obmanutom Orgonu ili jo runije obmanutoj gospoi Pernellovoj, njegovoj majci, ili pak pokvarenom Tartuffeu? Prekjue je gospoa leala, jer ju je neizmjerno glava boljela. A Tartufe? Tartufe ? Zdrav kao dren, vrst i io, rumen, dobro nahranjen. Jadnik! itavog dana nita joj nije mirisalo, uvee... Ali, ja prekosutra neu sluati te stihove u originalu, prekosutra e jedno mjesto u parteru Comed ie franchise biti prazno. Zato neu sluati "Tartuffea" u originalu, zato e ono barunasto sjedalo ostati prazno? Prije no to je mogla odgovoriti samoj sebi, na semaforu se pokae zeleno svjetlo, i ona pretri preko raskra. Na onoj strani polako nastavi svoj put. Da, idem prema Eiffelovu tornju, prema tornju samoubica. I to ne zna nitko. ak sam i ja na asak zaboravila. Mama je u ovaj as sigurno u Umagu, ili se barem vozi prema moru; prvoga, juer, poeo joj je odmor, a tata e se odvesti na more te k u nedjelju, ako nije negdje na jugu zemlje ili ak u inozemstvu. Mama e sigurno biti cijelo vrijeme kraj radnika da ne bi zabuavali, a tata e se od ujutro do uvee priti na suncu. Jelko, pokropi tikvu! I debeljukasta djevojica svijetle kose otrala je u more, zahvatila kanticom vode i pokropila tatinu glavu. Tako, sada e opet rasti! to e rasti, tata? Ta misli! A sada nakvasi jo i prijevoj! Djevojica je opet otrala s kanticom po vodu i nakvasila jo i tatina lea. Zatim jo Rti dobre nade, stranjicu, pa obje noge, Scilu i Haribdu. Djevojica je rasla, pa pola u kolu, u toku kolske godine uila je, za igre je bilo sve manje i manje vremena. Za praznike je tu i tamo jo zalijevala tikvu, prijevoj, Rti dobre nade, te Scilu i Haribdu svojeg tate. Kako ste djetinjasti, treba jo samo to da vas tko vidi! Neka, moe nas ak i fotografirati, zar ne, Jelko? Dabome, dabome. A potom se upisala u gimnaziju. Odsada ni tata vie nije imao vremena i volje za igre i ale, ak i na moru je prouavao zakone, odredbe i propise, mama je itala politike broure, a ja... Svejedno to sam radila ja, tata i mama vie me nisu vidjeli, imali su suvie svojih briga. Zato nisu mogli opaziti ni to kada se grudica u meni pomakla, kako je rasla i rasla, sve dok me konano nije otjerala u svijet i sada me goni u smrt. Ni to tata i mama ne znaju, ak i ne slute. Ni Gramontovi ne znaju to je donijela sa sobom ta nerazumna, ta nesretna slovenska djevojka. Modri "ami" s bijelim krovom upravo sada juri prema Marseilleu, moda ve od Marseillea prema Nici. Stvarno je Jelka luda, u te najvruije srpanjske dane kuhat e se u Parizu. Umjesto da se kupa, suna i uope uiva na praznicinia, gledat e i itati Molierea kao da joj se s onom maturalnom zadaom doista toliko uri, a uvee e pohaati teaj kao da ne bi isto toliko, ako ne i vie, nauila i u razgovoru s nama. Ba nimalo dijete ivota. Ne, nije bilo pametno to je nismo poveli sa sobom ... Ali, zato mlatim praznu slamu, Eiffelov toranj, toranj

-74-

samoubica, ipak me eka. Kako je jo daleko do njega? Ne bi li bilo najbolje da se bacim ravno pod kakav auto? Zato da hodam jo deset, dvadeset minuta? Pariki autobusi imaju strano velike kotae. Bacit u se pred njih i gotovo. Ba tu moe biti kraj. Kraj, Kraj! Kraj! Konice e, dodue, zakripati, ali e tada biti ve prekasno. Hitro e se okupiti ljudi, odnekle e se dovesti policija i dojuriti kola za spasavanje. Pokupit e truplo nepoznate djevojke i odvesti ga, a na ulici e ostati lokva krvi... "Ne, ne!" krikne Jelka i s uasom odskoi s ruba plonika kad je dojurio prema njoj prvi autobus. Zelena neman na velikim crnini kotaima s bukom projuri mimo nje, ali je Jelka jo neko vrijeme stajala nasred plonika, tek potom nastavi put. Isprva je koraala brzo, no uskoro joj korak stade zapinjati. Nee li i tamo ispod Eiffelova tornja ostati lokva krvi? Najprije, meu ljudima, arenim unjiima, koji e zbunjeno zastati, moje zdrobljeno tijelo, potom pak samo lokva moje krvi, ali e areni unjii opet brzati za svojim poslovima, kao da se nita nije dogodilo, ak e gaziti po mojoj krvi... Jelku zaustavi gomila ljudi. Nesrea? Ne! Mukarac u modrim kupaim gaicama i crvenim papuama zgrabio je u krugu gomile motku s velikim crnim kuglama na svakom kraju i stao je polako dizati. Miice na rukama, debelima kao greda, napele su se, ali na irokom znojnom licu nije za - igrao ni jedan jedini mii. Motka s kuglama dizala se malko nesigurno sve dok nije zastala nepomino u podignutim rukama. Naokolo zaori pljesak. Jelka poe dalje, ali su njeni koraci bili sve sporiji. Zar doista moram ba veeras na Eiffelov toranj? I sutra, pa i prekosutra toranj e se jo dizati. Jo desetljeima, kak o je rekao gospodin Gramont. Nikamo mi se ne uri. Sama sam u Parizu. Konano sam ipak sama. Franchon se mora brinuti o Jeannotu, nee dospjeti da se zanima za mene. Moi u raditi to god budem htjela, danas, sutradan, tri tjedna, tri duga tjedna ... Zato dakle ba veeras? Opet gomila ljudi. Nesrea? Ne! Akrobat? Takoer ne. Sto je onda? Ulini pjevai. Umijea se meu ljude. Jo se nije pravo ni osvrnula, a crnokosi, strano suh mukarac ve je zgrabio u ruke gitaru, koja je bila prislonjena na stablo, malena, okrugla enskica digla se s tronoca, a kudravi djeak stao je dijeliti okupljenim gledaocima nekakve listie. Izvolite, gospoo, molim, gospodine! Pjevajte s nama, gospoice! Jelka isprui ruku i uzme listi. Uto je mukarac ve poeo svirati na g itari, ena je zapjevala, a djeak je i dalje dijelio tekst i poticao na pjevanje. Izvolite i zapjevajte s nama! Stvarno su zapjevali: dva mlada ovjeka, koji su stajali zagrljeni oko pasa, pa momak u bijeloj koulji i postarija ena. Gospoice, pjevajte s nama, to je najnovija pjesma, danas je pjeva samo naa porodica, sutradan, prekosutra pjevat e je cijeli Pariz. Jelka samo zirne na listi. Budui da su pjevali ve svi oko nje, to zapjeva i ona. Barem bih tati morala javiti zato u uiniti ono to moram uiniti sutra, prekosutra ili za tri tjedna. Napisat u mu dulje pismo, sve u mu obrazloiti, bacit u pismo na potu i tek potom... Da, ipak se moram oprostiti. Tata me voli, veoma voli. I od mame se moram oprostiti, iako... A sada, potovani, jo jednom! Tko ima dobar sluh, ve poznaje melodiju, tko dobro pamenje, zna i tekst. Probajte! U redu, jo jednom! Umjesto pogrebne pjesme. Gospoice, vi imate divan glas, teta to niste moja sestra. I meni je ao. Kad bih imala bracu, ne bih bila tako sama i n e bih sada odlazila na Eiffelov toranj. Mnogota bilo bi drukije. Uope, moglo bi biti drukije. Molim, prilozi za note i za strune, sve drugo je zabadava! Hvala, gospoo, hvala, gospodine, hvala lijepa, gospoice! Priekajte, zapjevat emo jo jednu pjesmu, jo ljepu nego to je bila ova! Tekst je na drugoj strani! Neka, nauit u jo jednu pjesmu, to vie ovjek zna, vie i vrijedi. Teto Katro, ta tvoja pouka za mene vie nema prave vrijednosti. I tebi bih, teto Katro, morala pisati. Bilo bi jo bolje ako bih ti ispriala, zaista bih se mogla odvesti najprije na tajersku. Eh, to sam sve mogla uiniti! Mogla sam onog zimskog dana ostati kod kue, makar me Ada ne znam kako molila, makar me mama ne znam kako nagovarala da ipak odem. Nije li ta pjesma jo ljepa nego prijanja? Ve sutradan pjevat e je pola Francuske. Tko jo nema nota? Molim, izvolite! A sada jo jednom, glasno i hrabro! Divne glasove imate, mogli biste pjevati u crkvi

-75-

Notre Dame. ak u Operi. Zapravo, tu je lijepo, nad tobom ljetna no, vjerojatno sa zvijezdama, oko tebe svjetla, ulicom jure automobili, sve se kree, sve nekamo juri, svima se uri, a ti stoji na ulinom uglu i pjeva. To je mogue samo u Parizu. Kako su duhoviti i vedri Pariani! Gospodin Gramont zbija ale iako se dri ozbiljno, a gospoa uvijek ispria za stolom barem jedan kolski "tos" s kojim se Pikovi i Ragljevi ne mogu ni mjeriti. I zatim je dovoljno vedrine za itavo popodne. A ne moe se rei da gospodin Gramont nema mnogo posla i briga, bavi se izvozom strojeva to ih gradi njegova tvornica, a gospoa Gramont drala je nastavu na veernjoj koli sve do kraja srpnja. Sve dok se onaj Amerikanac ili Englez nije zaletio u "spaek" njenog sina, tako da je ubogi Jeannot baen u prozorski okvir, te su ga u nesvjestici i sa slomljenom nogom morali odvesti u bolnicu, ak je i na licu Franchon itavog dana lebdio smijeak. A sada, molim, prilozi za note i strune, pouka i pratnja bili su besplatni! Hvala, gospodine, hvala! Gospoice, vi ste ve dali, dva puta ne uzimamo, nismo gulikoe, pjevai smo, umjetnici. Djeak izrui skupljeni novac ocu, a nerasprodane listie, note s tekstom, spremi u izlizani koveg i zaputi se za majkom koja je s tronocem u ruci ve skrenula u pobonu ulicu, a za njima otiao i otac s gitarom pre ko ramena. Do vienja, i dobro raspoloeni pjevajte nae pjesme! Ljudi se stadoe razilaziti, utke ili gunajui djeli melodije prve ili druge pjesme, no Jelka je jo uvijek stajala na uglu sa sitnim listiem i Moliereovim "Smijenim preciozama", te smeom torbicom u rukama. teta to su otili. Tek kad su koraci utihnuli, ona pretri preko raskra i otri dalje. Gdje je toranj? Noas e biti moj, a sutradan neka pripadne kakvoj drugoj djevojci. No opet se zaustavi. Nisam li zalutala? Ne, tamo je ipak, nije vie daleko. I asak zatim ve je koraala dalje, polako, umorno. Kako je vitak i koliko svjetla gori na njemu! A drugdje se svjetla ve gase. Franchon sigurno ve spava. Ne, otkako je Jeannot u bolnici, ona lijee istom poslije ponoi, a ustaje ve u zoru. Kako da spavam, a jo uvijek ne znam kako je s Jeannotom? A gospodin i gospoa Gramontovi sigurno su ve legli; blizu Nice ili gdje drugdje uz Azurnu obalu. Spavaju pod atorom koji su podigli na obali. More zapljuskuje o stijenje, moda je u blizini kakvo stablo koje umi, inae se ne uje ni glasa. Kako bi bilo prijatno spavati kraj mora! Spavati, spavati, spavati! Tko je ve izgovorio te rijei? Hamlet? Da, Hamlet, Umrijeti, spavati, spavati: moda sanjati, da, tu je vor; to, kakvi bi nam snovi doli u snu kad bismo se oslobodili ovih zemaljskih spona, to nas zaustavlja; to je ona pomisao koja nam produava bijedne godine siromatva; tko podnosio bi prezir i... i... Ne znam dalje, a znala sam itav monolog u originalu i na slovenskom; n a engleskom sam morala nauiti, za tri dana, u prijevodu sam ga pak nauila dobrovoljno, u jedno jedino vee. Opet zastane. Nisam li odluila da u prije pisati kui? Da, svakako, najprije pismo tati i mami... pa i teti Katri, no, moda, moda samo tati i mami, pa jo Tomau, ne, Tomau ne, dakle, samo tati i mami, a moda samo tati, tati svakako, ali nekoliko rijei i mami; tek potom Eiffelov toranj, nee ga izjesti ra, nee se sruiti, jo i sutradan, jo i prekosutra, jo tri tjedna stajat e i ekati, strpljivo ekati. Drugo mu i ne preostaje, ali ja mogu uiniti to hou, sama sam u Parizu, sama na itavom svijetu... Nekoliko je asaka stajala neodluno, a zatim se okrene i polagano, nesigurnim koracima ode u pravcu odakle je dola. Zar da doista odem kui? Da, napisat u pismo, tati i mami, da, i jednom i drugome, pa gospodinu Gramontu i gospoi Gramont, i jo nekome, profesoru Monsieru Alorsu, da, i ,,
1

-76-

njemu, pa razrednici, ne, Morani neu pisati, ali zato u razredu, ne itavom razredu, ve samo Tomau. Sada, Tomau, zna zato ti nisam dala da progovori... Dakle, najprije pisma, tek potom Eiffelov toranj ... Gotovo s olakanjem osvrne se naokolo. Ta ve sam sasvim blizu nae ulice! Prijee preko bulevara, skrene nadesno i pobrza irokom ulicom bez drvoreda. Jo jedno raskre! To je naa ulica. Kavana, slastiarnica, trgovina cipelama i na blok! Potri uza stepenice. Franchon je bila jo budna. Da, i. svojoj parikoj teti Katri moram na rastanku rei koju lijepu rije, ne, ne bih joj mogla rei, i njoj u napisati pismo, pisamce. Kako li se brinula za mene, kako mi je priala o svakodnevnom parikom ivotu, koliko me rijei nauila! Nesrea s Jeannotom veoma ju je pogodila, zato moram uiniti sve da na nju ne padne ni sjenka sumnje da je neto znala i mogla me sprijeiti u mojoj namjeri. Kako da to uinim? Franchon doe iz kuhinje jo prije nego to je Jelka ula u svoju sobu. "Jelko, gospoice Jelko!" zovne je. "Popodne su mi rekli da za Jeannota vie nema nikakve opasnosti, nikakvih posljedica nee biti, samo dva tjedna mira u bolnici i jo koji tjedan kod kue, i bit e u redu, sasvim u redu. Sutra u ga moi vidjeti. Ve je pitao za mene i za oca, pa za majku i Simonu. Ve sam telefonirala Julesu i Sofiji u Lens da dou u posjet." Malko poiati, a zatim usklikne sva sretna. "Glavno da nee biti posljedica! Opet e trati i skakati, skakati." "I ja se radujem, Franchon, sad ete moi opet spavati, opet ete biti bez briga", ree Jelka. Da, da, moram uiniti sve da tu dobru enicu ne zovu na policiju, da je ne ispituju o meni, da dugo, veoma dugo ne doznaju to se sa mnom dogodilo. Dobro moram razmisliti. "Veoma se radujem da je tako dobro prolo." A sa mnom e biti sasvim drugaije.' "Laku no, Franchon!" Ali je Franchon ve bila kod Jelke. "Hoe li i ti sa mnom u bolnicu? Prijazan i brbljiv djeak, ivih oiju i bistre pameti, kako se samo nestano i zvonko smije! Kad uje njegov smijeh, zaboravlja na sve nevolje. Ruak u dogotoviti malo ranije, da bismo bile tano na minutu tamo, i ostat emo kod njega sve dok nas budu pustili. Poi e sa mnom?" "Poi u, svakako u poi", odvrati Jelka, "budem li samo mogla, poi u s vama, Franchon." "Dabome da e moi, ostavi nekoliko dana muzeje i galerije i knjige, to to radi ta dva tjedna, ve je sasvim pretjerano, ovjek nije stroj i ne moe samo juriti kroz ivot. Ponekad se treba zaustaviti, otpoinuti i osvrnuti se oko sebe. No, laku no, Jelko, a sutradan ostani u krevetu malo dulje; same smo i poslije ruka otii emo k Jeannota." Ve je otvorila vrata od kuhinje, ali ih opet zatvori. "Pismo si dobila, prilino debelo pismo." I sa znaajnim smijekom; "Na miru ga proitaj, no je kao stvorena za takva pisma. Ni ja neu jo lei. ini mi se da bi bila teta spavati ove noi." "Pismo? Debelo pismo?" Kakvo god pismo bilo, Eiffelov toranj die se tamo kraj Seine i eka na mene. Ipak, pismo koje je dolo proitat u, a potom u napisati oprotajna pisma, noas, sutradan ujutro, to prije to bolje. "Laku no, Franchon!" Franchon kimne Jelki nekako zavjereniki i ode u kuhinju, a Jelki zastane desna ruka na asak na kvaki. Je li to opazila? Zna li da sam u drugom stanju? Zna li ak i to to namjeravam? Ne, to nije mogue. Na svaki nain, napisat u i Franchon nekoliko rijei, nekoliko lijepih rijei, a na kraju: pismo koje sam dobila zove me kui. Da, da! Tako u se izgovoriti. I zatim otii sa svim svojim stvarima. Dolje pred kuom priekat u taksi. "Gare de Lyon!" Prtljagu u spremiti u garderobu i odvesti se podzemnom

-77-

do Zvijezde, a odanle pjeke do Eiffelova tornja. To e biti moja posljednja etnja Parizom. Tako u uiniti, ve sutradan, ne smijem odlagati. Pritisne na kvaku, ue u svoju sobu i upali svjetlo. Zaista, pismo! I kako veliko! Sigurno su se skupile sve nae djevojke i potanko opisale sve to su radile prva dva tjedna na ferijama. Ali, to je Tomaev rukopis... Drhtavim prstima pocijepa modru kuvertu i izvue iz nje Snop listova. To li je, dakle, pismo o kojem si mi govorio? Prekasno, Tomau, prekasno ... Zapali svjetiljku na stolu, spusti se na stolac i pone itati. Predraga Jelko! Danas je nedjelja, strojevi miruju, drugovi su otili u grad, a ja sam doao u ovu samotnu umicu da nesmetano razgovaram s tobom. Tjedan dana rada, prilino tekog rada, ve je iza mene, a za tobom isto toliko dana u Parizu, ta dola si u francusku prijestolnicu priblino u isto vrijeme kada i ja u crnogorsku, u Titograd, odakle smo se poslije ekanja od jednog sata odvezli na ovaj odsjek Jadranske magistrale. Kako ti se svia Pariz? Je li takav kakav je na slikama i kako nam ga je opisao Monsieur Alors? A ljudi? Ovdje je udesno! Neiskvarena priroda, ljudi takoer prirodni, neiskvareni, mi zasijecamo prvu ranu u zdravo tijelo i neuprljanu duu te pokrajine i tih ljudi. Nai buldoeri bez milosti i netedimice ruju po toj zemlji koja je tisuljea i tisuljea mirovala, nai motori svojim metalnim rikanjem bezduno razbijaju tiinu toga kraja, a podivljali povici nas graditelja iznova i iznova oskvrnjuju raspjevani govor priprostog, tako srdanog crnogorskog ovjeka. Zaista, gradimo put u civilizaciju, ali gradimo i cestu, magistralu raovjeenom ovjeku, kako mnogi pisci nazivaju dananjeg ovjeka. I tako sam sebi nalikujem na junaka, ali i na zloinca. Ljudi ovdje naokolo ivjet e zaista lake, ali hoe li zbog te ceste, kojom e se voziti turisti itave Evrope, hoe li zbog svega to e cesta sa sobom donijeti, biti i sretniji? I to vie vrijedi: lak ili sretan ivot? Tamo u Parizu ivot je sigurno do krajnosti civiliziran i mehaniziran, no je li i sretan? Promotri ga i s te strane i zadubi se u njega! Kada se vrati, tada emo razgovarati i razgovarati. O tome i jo o poneemu to mi je na srcu. Zapravo mi je na srcu samo jedna stvar. No ti izbjegava razgovor o njoj. Zato? Jelko, zato? Nekoliko sam puta ve zapoeo, zapravo sam se istom spremio da progovorim. Vjerojatno zna da su najtei trenuci prije nego to izgovori prvu rije. Tako sam ve nekoliko puta pretrpio najtee muke, ali kad sam gotovo ve bio s one strane njih, ti si na ovaj ili onaj nain izmakla. I potom sam se morao iznova pripremati. No sada u progovoriti, sada mi ne moe pobjei, ovo moje pismo poela si itati i proitat e ga do kraja, znam da ga nee odloiti prije nego to proita posljednje retke. Dopusti, Jelko, da ponem s naim susretom. Poznajemo se godinu dana, to jest nekoliko tjedana manje. Da li se jo sjea onog lanjskog, vrueg kolovokog dana kad smo se prvi put sreli? Pomagao sam pri useljenju, prema ulaznim vratima nosio sam ogledalo, a ti si ila mimo mene. Zapravo, ne mimo, ve ravno prema meni, ta najprije sam te spazio u ogledalu kako dolazi sve blie i blie. Imala si bijelu haljinu, raspletenu kosu i u rukama sportsku torbu; dolazila, si s kupanja. Kad si bila sasvim blizu, osvrnuo sam se. "Pazi!" kriknula si. Tek tada sam vidio da sam ogledalom gotovo zakaio stup. kraj stepenita. "Hvala, hvala!" rekao sam, a ti si se nasmijeila i otila dalje. Ali ne daleko. Samo do susjedne kue. Potom sam te vidio svaki drugi, trei dan, pozdravljao sam te, ti si odzdravljala, osmjehivala se takoer, ali kad sam htio progovoriti, tebe Vie nije bilo. Ali, kako sam se samo zaudio kad sam te prvog kolskog dana susreo u razredu! "Kolege smo? Nevjerojatno: susjedi i kolege!" "Stvarno, neobino. Gdje si iao u prvi i drugi razred?"

-78-

I ispriao sam ti, dijelom ve tada prije nastave, a dije lom putem kui, kad sam ti se pridruio s one strane ulice. Isprva smo se na putu iz kole i u kolu sretali vie sluajno, a zatim po planu: ujutro sam tako. dugo ekao pred naim ulazom dok nisi dola, ali se dogaalo da si i ti mene ekala, a kui Smo se stalno vraali zajedno. Lijepi su bili oni nai puti, iako smo razgovarali gotovo iskljuivo o koli. Pet godina nisam vidio oca. Od majine smrti ivio sam stalno kod strica i strine koji, kako zna, imaju svoju djecu i svoje brige. U onih pet godina gotovo sam zaboravio da imam oca. I onda je doao sa enom, Austrijankom, koju je naao u Gani i kojoj sam morao rei "muti", te s debeljukom, Inge, koja je trebala da bude moja sestra, moja polusestra. I zbog njih je trebalo da uim njemaki, kao da mi ve francuski i engleski nisu ili dosta teko. Pa jo i nova kola s novim profesorima i kolegama! Uope,, za mene, koji sam doao iz provincije, sve u Ljubljani bilo je ovih prvih mjeseci tako novo i tue da bih se najradije odmah vratio u Jesenice samo da nisam znao da sam i kod strievih suvian. I da nisam sreo tebe. Rekao sam ti ve to, oprosti to ponavljam, ali ti moram rei jo jednom, i sigurno u ti i jo vie puta rei. Jelko, tebi sam duan zahvaliti to sam izdrao, ti si. me povezala s kolegama i kolegicama, sa kolom uope, pomagala si mi da prebrodim poetne nevolje, ti si me upoznala i s naom ulicom i sa svom bliom, ali i irom okolicom, ukratko, ti si mi opet pomogla u ivot. Za polugodinje praznike otac je otputovao natrag u Afriku, na jo pola godine, a "muti" je debeljuku i drekavca, kojega je u meuvremenu rodila, te mene odvela u Tirol, u svoj rodni grad Innsbruck. Lijep grad, lijepa okolica, lijepe planine, ali su ona dva tjedna za mene bila izgubljena. Ne samo zato to sam se cijelo vrijeme morao muiti s njemakim, to mi je tamo bilo sve strano, a najvie "muti", ve prije svega zato to tamo nije bilo tebe. Istom daleko od tebe spoznao sam da za mene znai mnogo vie nego samo kolska drugarica, susjeda i prijateljica. Sve u meni tjeralo me da to prije dozna ono to osjeam prema tebi. Kako su lijepi bili oni dani kad sam se opet vratio u tvoju blizinu! No bili su i muni jer usta nisu mogla, nisu znala progovoriti o onome ime je srce bilo ispunjeno. Odlagao sam iz dana u dan, iz tjedna u tjedan. I to sam vie odlagao, bilo mi je sve munije. Budalo, budalo, govorio sam sebi kod kue u sobi, to su tu potrebne rijei, zagrli je, privuci je k sebi i poljubi. O to sam sve govorio sebi, ali uinio nisam nita, ni rekao nita. No moda bih ipak progovorio da ti nisi postajala sve tia i tia, zatvorena u sebe i daleka. Ispitivao sam te to te mui, ali mi nisi odgovorila. Kao da se odbija od mene. Zato? Jesi li za polugodinjih praznika nekoga srela u koga si se zaljubila? Ili moda ve prije? Umjesto da pitam tebe, muio sam sebe takvim i slinim pitanjima. A zatim ste se preselili. Otada smo se viali zapravo samo u koli. Pozivao sam te u kino, ali si uvijek pronalazila kakvu ispriku. Drugog momka nisi imala, to sam znao, ali nisam mogao dokuiti zato ne eli da ti kaem to mi je na srcu. Kad sam doznao da te nee biti za cijelih praznika, javio sam se u omladinsku brigadu, to da radim sam u Ljubljani? Ali sam odluio da progovorim prije tvoga i moga odlaska. No ti si suvie brzo otila. I tako ti dakle piem ovo pismo. U svojem kratkom, ali mi se kadto ini upravo dugom ivotu doivio sam ve mnogo toga-britkog, majinu bolest i smrt, oev odlazak u Afriku, ponavljanje prvog razreda gimnazije, dolazak "muti" i jo kojeta, ali i poneto lijepo, majinu ljubav, praznike kod bakie u Savinjskoj dolini i susret s tobom, Jelko, udesni su bili nai puti u kolu i iz kole, posebno prvih mjeseci kad si jo nisi zatvorila preda mnom, udesni su bili kolski sati kad sam prije njih proaskao s tobom ili koju minutu prosjedio kraj tebe. Jer, Jelko, volim te! To sam ti morao rei ve prije nekoliko tjedana, prije vie mjeseci. Dodue, nisi mi dala prilike da ti to prije kaem, ali vjerujem, to nije bilo zato to ne bi eljela uti, ve zato to si i ti, unato tome to ima oca i majku, isto tako usamljena kao i ja, isto tako otuena od svijeta kao i ja, i isto tako teko nalazi put do ovjeka kao i ja. No sada sam ti rekao, sada e biti sve lake. Meni i tebi, tebi i meni. Glavno je da je izreeno, da je napisano, da ti zna. Ova je umica sva puna moga priznanja; blagi povjetarac nosi ga kroz granje mladih hrastika, pele ga zujei prenose sa cvijeta, na cvijet i sunce ga prosipa svojim zrakama na livadu oko mene. I tvoja sobica gdje sada sjedi s ovim mojim pismom u rukama, neka bude puna njega, neka ga isijava vrue sunce i apue ti ga

-79-

svjea ljetna no nad Parizom. Jelko, volim te, veoma te volim! Neka moja ljubav jo vie uljepa tvoj boravak u Parizu, kao to e tvoja, kad mi je prizna, blagosloviti moj rad u toj prelijepoj zemljici. Ne mogu zamisliti drugaije nego da i ti osjea prema meni isto ono to osjeam i ja prema tebi, i da u za tjedan dana opet sjediti u toj umici i itati tvoje pismo koje e zavriti tako dugo i tako teko oekivanim priznanjem. Ne, tvoje pismo neka zapone priznanjem. Volim te, Tomau! Ta mi napii najprije, a moe mi napisati i samo to. Samo to, Jelko, moja voljena Jelko! Odmah sada uzmi list u ruke i napii mi odgovor! Nestrpljivo veoma nestrpljivo ekat u tvoju poruku. A dotle u ti neprestano govoriti: Volim te, veoma te volim, Jelko! I... i vrue te ljubim. Tvoj Toma Posljednji list Tomaeva pisma neopazice joj sklizne izmeu prstiju. No njene se ruke nisu pomakle, itavo njezino dranje ostalo je nepromijenjeno: ruke kao da su jo uvijek drale pismo, glava kao da se jo uvijek saginjala nad njim, oi kao da su ga jo uvijek itale. Pa i sve drugo ostalo je u sobi nepomino: stolac i pisai stol sa svjetiljkom i knjigama, kau raspremljen za spavanje i ormar s haljinama i rubljem dviju djevojaka, pa ulja te kolorirane i crno-bijele reprodukcije starijih francuskih majstora po zidovima. Kroz prozor je dopirao svjei ljetni zrak, dolje ulicom od asa do asa proao je auto, a tamo iznad krovova gasila su se i palila reklamna svjetla na vitkom Eiffelovom tornju. Tomau, Tomau, i ja tebe volim. Pojavio si se iznenada, s velikim ogledalom u rukama, zamalo da ga nisi razbio kod naeg prvog susreta. A zatim se sve zbivalo onako kako si napisao, oekivala sam i ujedno se bojala kada e me privui k sebi, zagrliti me i rei mi ono to si mi rekao sada. Sve do one noi, do one strane, gadne noi. Potom je bilo drukije. Ne, nije bilo drukije, jo uvijek sam te voljela, jo uvijek sam ekala, moda jo vie nego prije, ali sam se jo vie nego prije i bojala tvog priznanja, sve dok se nije pomaklo ono u meni. Tog trenutka ugasile su se moje misli, otupjela moja osjeanja, bila sam jo samo tijelo koje vie nije ivjelo svojim ivotom, ve jedino ivotom koji je netko nasilno usadio u mene. No sada, kad svakog asa treba da ubijem taj ivot, mogu ti rei da te volim, Tomau, da sam te itavo to vrijeme voljela. itavo vrijeme, Tomau. No sada je prekasno. "Prekasno", prigueno jaukne, spusti ruke na pisai stol i izgubljeno se zagleda u zid pred sobom. Isprva nije vidjela nita, ali je polako poela raspoznavati crte, pa osvijetljene i zasjencne oblike iz kojih su se uskoro tali oblikovati ljudski likovi. Raspoznavi itavu sliku, Degasovu Primabalerinu, ona skoi i jaukne jo bolnije i glasnije: "Prekasno!" Potri do prozora. Isprva je napolju bila samo tama, a onda se odjednom zapali visok, bljetav toranj. "Prekasno!" krikne glasno, pa ponovi jo nekoliko puta: "Prekasno, prekasno, prekasno!" Nije ula kada su se otvorila vrata. "Zar jo nisi legla, Jelko? Zaboravila sam te upitati to bi htjela za veeru. Sva sam smuena. Oprosti!" Jelka se osupnuto okrene od prozora. Na vratima je stajala Franchon. "Hoe li toplu ili hladnu veeru?" "Hvala, Franchon, nisam gladna." "Hoe li moda kavu, limunadu? I sladoleda imam. Sa lagom, zar ne?" "Hvala, hvala, Franchon, nisam gladna ni edna... "

-80-

"Loe vijesti? A ja sam mislila da e te pismo razveseliti. Istinu da kaem, malo sam se i bojala." "Bojali ste se? Zato?" "Dugako pismo od mladia ne kazuje nita dobro. Posljednje je obino dugako." "To je stvarno njegovo posljednje... " "Dakle, ostavio te, iako .......... " Tek sada Jelka paljivije pogleda Franchon. U njenom dobrohotnom smijeku bilo je saaljenja, samilosti. Znai, ona zna? "Zato, iako?" upita naglo "Iako si u drugom stanju", ree Franchon jednostavno. "Tko vam je rekao da sam u drugom stanju?" "Jelko, imam suvie dobre oi a da ne bih vidjela. Opazila sam ve trei ili etvrti dan. A znam i to da upravo Zbog toga nisi otila s gospodinom i gospoom na more." "Znaju li i gospodin i gospoa?" "Ne znaju, mislim da ne znaju. "I neete im rei?" "Kad se vrate, sami e opaziti Jelki zaklecae koljena, i ona jedva jo uspije da dohvati stolac kraj pisaeg stola. Bez snage se spusti na nj. Tako, sada sam dakle rekla, priznala... "Ostavio te?" javi se opet Franchon zatvorivi vrata za sobom i priavi korak -dva do Jelke:. "Prije si mu bila dobra, zar ne, sada pak, kad bi se morao brinuti za tebe i za dijete, napisao ti je ono dugako pismo.' Da, takvi su mukarci. Poznajem ih, dobro ih poznajem." "To nije posljednje, nije oprotajno pismo", ree Jelke, nepomino zurei u Degasovu plesaicu pred sobom, "to je prvo pismo ... " "Ali, sigurno nije od onoga koji je otac tvojem djetetu", ree Franchon i prie sasvim do pisaeg stola. Jelka je jo asak-dva sjedila nepomino, a zatim skoi i krikne kroz suzdrani pla: "Tko kae da sam u drugom stanju? Nisam u drugom stanju, nisam, nisam!" No kada je tik pred sobom ugledala samilosno nasmijeeno lice postarije enice, plaui se spusti na stolac, poloi glavu na razbacane Tomaeve listove i glasno zarida. Franchon prie k Jelki i poloi joj svoje malene, izmuene ruke na glavu. "Plai, Jelko, samo plai ako jo nisi plakala", progovori malo zatim tihim, umirujuim glasom. "Najprije treba da se isplae. Nama enama ne preostaje nita drugo ve da plaemo, plaemo, a potom da rodimo." "Ja neu da rodim!" krikne Jelka kroz pla koji je sve tee potresao njeno tijelo, "Neu da dobijem dijete ... " "to e uiniti, sirotice?"

-81-

"Popet u se na Eiffelov toranj i skoiti s njega." "Mala moja, zna li to govori?" "Ve sutra, da, ve sutra..." Pla ugui Jelkine krikove. "Mala moja, to nee uraditi", progovori Franchon stisnuvi Jelku k sebi, "ni sutra, ni prekosutra, nikada. Mala moja, rodit e, imat e dijete i ivjet e dalje, a sada plai, isplai svu muku i bol to je u tebi! ivot je tako kratak, tako strano kratak, zar da ga ovjek sam sebi oduzima? Mala moja, samo plai, plai i isplai sve zlo to su ti ga nanijeli, onaj koji te napustio, pa svi drugi takoer, na svijetu ima toliko zla, vie zla nego dobra, ali mi ene imamo pla, imamo suze, plaem ublaujemo bol, suzama peremo gadosti... " Jelka je plakala sve tee i tee, suze su joj se potokom lile na Tomaeve listove, a tijelo joj se treslo kao u groznici. Zatim na asak umukne i iz nje se otkine: "Ali, Franchon, draga Franchon, vi ne znate kako je sa mnom, vi ne znate da sam pobjegla od kue, da se kui ne mogu, ne smijem vratiti, da... " I pla joj opet oduzme rije. "Samo plai, plai mala moja", ree Franchon blago i dalje stiskajui Jelkinu glavu k sebi, "nita ne govori, najprije treba sve isplakati, zatim e ispriati, zatim emo porazgovarati, vidjet e da e ti biti lake, mnogo lake. Nijedne rijei vie, suze jo nisu oprale sve loe i gadno u tebi, a hoe, vidjet e da hoe. Jo malo i moi e govoriti, jo samo malo ... " Jelka je plakala glasno i isprekidano, a Franchon ju je i dalje stiskala k sebi, milovala po glavi i govorila joj tihe i tople rijei. Istom kada je stala jecati i podrhtavati od priguena plaa, uhvati je za ramena i pridigne. "Tako, mala moja, a sada sjednimo ovdje na kau i porazgovorimo!" Jelka je pokorno slijedila dobru enicu i sjela kraj nje. "A sada ispriaj, od poetka! Kako. je kod vas u kui, kakva je tvoja mama, kakav je tvoj otac, i kako se dogodilo ono to se dogodilo. Ne pitam te to iz radoznalosti, pitam te zato da ti pomognem. No, mala moja, obrii suze, plaa je bilo dosta." Obrie Jelkino suzno lice, a zatim ree ohrabrujue: "Govori, mala moja, no, govori!" I Jelka progovori. Govorila je isprekidano, jecajui i isprva bez povezanosti; govorila je o tati koji je dobar i voli je, veoma voli, ali je itavog dana na poslu i mnogo putuje pogotovu otkako ive u Ljubljani, i radi kao pravni savjetnik u veem poduzeu, govorila je o mami kojoj je odavno sve na svijetu posao to ga obavlja, a prije svega funkcije koje ima, pa ugled koji uiva kao biva partizanka i jav na politika i drutvena radnica. Tako je ve odavno ponajvie sama. Tek tu u Parizu spoznala je kako je prazan i pust bio ivot u njihovoj kui; beskonani razgovori o tome to se dogaa izvan kue, ak izvan drave, a veoma malo razgovora o tome to se dogaalo u njihovoj kui, s njima, u njima samima, pa i takvi su razgovori bili napeti i ivani, esto se zavravali prepirkom. Tata je prijanjih godina, dodue, donosio kui bar malo vedrine i topline, prije svega u subotu, ali je posljednjih godina i on dolazio kui zapravo samo zato da jede i spava, to je mama radila ve itavo vrijeme. Dobra Franchon, na dom nije takav kakav je ovaj va, ovaj dom Gramontovih, na je stan ljepi i vei, naa je kua modernije namjetena, ali je kod nas u kui tako malo smijeha i radosti, i nimalo, ba nimalo topline. Kao da nismo porodica, kao da ne ivimo u istoj kui, kao da smo svaki na svojem otoku. I svakih nekoliko godina selili smo se. Mijenjala sam kolu, kolege, zato nikad nisam imala pravih prijateljica i prijatelja, sve do prole jeseni

-82-

kad sam srela Tomaa koji mi je pisao ovo pismo... I jo je govorila, govorila, govorila... Sve je ispriala, morala je ispriati, isplakati, izrikati iz sebe. Napokon je dola i do proslave Adina roendana. Zatim je ispriala koliko je bila neupuena u to to joj se ondje dogodilo, zato dugo, veoma dugo pouzdano uope nije znala da je zanijela, a zatim nije znala to da uini. Tek meu nakazama i rugobama crkve Notre Dame ukazao joj se spas: Eiffelov toranj. I iznova je slomi pla. "Smiri se, mala moja, ne plai!" umirujui i utjeljivo progovori Franchon, koja je itavo vrijeme utke sluala Jelkinu ispovijest. "Dosta si plakala, moramo razmisliti to treba da radi, nai emo bolji put nego to je onaj koji vodi do tog runog eljeznog tornj a. uj, mala moj a..." No Jelka se istrgne iz Franchoninih majinskih ruku i utjeljivih rijei, skoi k prozoru i usred plaa s krikom izbaci iz sebe: "Glupo je to sam uope bilo to ispriala.. , nita mi ne moe pomoi... gruda ivi i raste i doi e na svijet. I to e zatim biti sa mnom? S djetetom ne mogu kui, mama bi me otjerala, otac bi umro od alosti, a drugi bi mi se smijali. Svi bi me odbacili. Ne, ne nema drugog spasa osim onoga tornja... " Franchon prie Jelki. Poloi joj na uzdrhtala ramena svoje izmuene, ali tople ruke. Nekoliko je asaka stajala kraj nje, a zatim je odvede natrag na kau. "Doi, mala "moja, doi. Jelko, da porazgovorimo! Nita nije tako strano da bi morala unititi svoj mladi ivot koji je is tom popeo. No, obrisi suze, smiri se, no, no, tako, tako, i sluaj kako je bilo sa mnom, kakve sam udarce ja dobivala, pa ipak nisam otila na onaj runi eljezni toranj, sluaj, ovjeku, je lake ako vidi da on nije jedini koga ivot tue, ako ima u trpljenju druga... " I Franchon progovori o sebi; dok se nije sabrala i sredila svoje misli, ona je govorila isto takvim isprekidanim i nepovezanim reenicama kao maloprije i Jelka, na zatim je stala priati brzo, kao da se boji da e Jelka iznova briznuti u pla i vie je nee moi sluati. ... Otac je bio rudar, u aavoj rudarskoj kuici ivjelo nas je estoro djece, ja sam. bila najstarija, nije nam bilo strano dok nije dola kriza, a zatim je bilo gadno, otac je svakog tjedna imao sve manje posla, sve dok ga konano nisu sasvim izbacili na ulicu, morala sam od kue, ta kod nas u Salauminnesu nije bilo zarade, otila sam u Lens, to je neto vei grad, tamo nisam dugo ostala, otila sam jo dalje, u Arras, no ni tamo se nije moglo dobiti nita stalno, tako sam konano prispjela ovamo u Pariz, najprije sam radila u praonici, ali je ova otila pod steaj, potom sam dola u jednu porodicu, ali su me otpustili jer je gospodin izgubio posao, na kraju sam se zaposlila u jednom prljavom hotelu kao sobarica, dvije godine ve sam se klatila po svijetu, mnogo sam toga iskusila, mnogo vidjela, ali sve je to bilo malo u usporedbi s onim to sam vidjela u onom hotelu, imala sam, dodue, ve dvadeset i dvije godine, ali sam bila malena i krhka, takva sam i sada, a mukarci su ve otprije navaljivali na mene, ve u Salauminnesu, no tamo sam im se jo mogla oduprijeti, ako ne drukije, pozvala sam u pomo oca, no kad sam ostavila rodnu kuu, vie im se nisam mogla oduprijeti, prvi je bio moj gazda u Lensu, lezi ili odlazi, i ja sam legla, ali me, svinja, unato tome poslije nekoliko tjedana izbacio na ulicu, a zatim su se doslovce nizali jedan za drugim, onaj koji mi je naao mjesto, pa majstor koji mi je dao posao, pa jo jedan gazda, pa tri ili etiri gosta u iju me sobu poslala hotelijerka, stara svodnica, tri sam puta zanijela, triput, pobacila, o ega sve nije bilo, ali, kako sam ve rekla, ena sve zlo isplae, ispere suzama, zato sve ono za mene vie i ne postoji, zapravo je palo u zaborav, ostao je samo onaj dan kad sam srela njega, Alfreda, doao je u hotel da popravi prozore i vrata jer se nisu mogli dobro zatvoriti i zakljuati, zagledala sam se u njega, i on se zagledao u mene, bio je pristao i stasit momak, lijepo nam je bilo, tada su se ve poela otvarati

-83-

radna mjesta, otila sam u bolji hotel, poeli smo razgovarati o enidbi, pa o tome kako e Alfred uzeti u najam manju bravarsku radionicu, a ja u urediti praonicu, tedjela sam, krtarila, iako sam zanijela i morala jesti za dvojicu, nita nisam sebi priutila, nala sam radionicu, nije bila najbolja, ali se za prvu silu moglo, za dva mjeseca bit e prazna, a za tri u roditi, Alfred je bio onih posljednjih tjedana nekako utljiv i gunav, ali u tome nisam vidjela nita strano, takvi su, naime, mukarci, sve mora ii kao po loju i sve bi htjeli imati odjednom, vie me je zabrinjavalo to to je odlagao enidbu, to emo obaviti kad se uselimo u one pljesnive rupe, tjeio me, dobro, neka bude tako, ali emo one, kako kae pljesnive rupe prije useljenja oistiti, obijeliti, obnoviti, od njih emo uiniti prijatan dom, vidjet emo, vidjet emo, i mjesec dana prije selidbe nestao je, nije ga bilo ni ondje gdje je radio, ni u sobi gdje je stanovao, nitko nita nije znao o njemu, zapitkivala sam, trala na policiju, nita, ba nita, kao da ga je progutala zemlja, a ja sam dala svu svoju uteevinu za one prostorije i moje se vrijeme brzo pribliavalo, to da radim bez novaca, bez ovjeka koji bi mi pomogao, da odem kui, na to nisam ni pomiljala, dosta ih je bilo kod kue i majka ve odavno nije bila najboljeg zdravlja, a bilo me je i stid, a Alfreda sam jo uvijek voljela, i jo uvijek sam ga, luda ja, ekala, teko je bilo, teko, ali na smrt nisam pomiljala, ni na asak, za smrt ima jo uvijek dovoljno vremena, od smrti nee pobjei, a ivot nije svakome poklonjen, samo ja sam zabranila trim biima da dou na svijet, no, potom se rodilo dijete, sin, Jules, kroz tjedan sam radila, a u nedjelju ga posjeivala u domu kamo sam ga bila odnijela dva. tjedna poslije poroda, kasnije smo u nedjelje zajedno odlazili u etnju, tada sam doznala i o Alfredu, pobjegao je u Afriku, u Legiju stranaca, plaio se odgovornosti i tekog rada, bio je mlitavac, slabi, bolje da me ostavio s jednim djetetom nego s dvoje, s troje, vie se nisam zanimala za njega, moda jo ivi, moda i ne, svejedno mi je, a Julesu sam se sve vie radovala, kakav djeak, kakav momak, rado bih ga dala u kole, ali ga kola nije veselila, izuio je krojaki zanat, od poetka se rado lijepo odijevao, dobro je odabrao, i enu je naao kako treba, Sofija je krojaica, dobra ena, dobra majka i dobra gazdarica, pomagala sam im da otvore modnu krojaku radionicu za gospodu i dame, u Lensu, tamo gdje sam ja poela raditi, potom se rodio Jeannot, a prije dvije godine jo i Simona, o koliko su mi veselja pruili svi i jo uvijek mi ga pruaju, kako bi prazno i pusto bilo bez njih, svakog sam mjeseca barem jednom u Lensu ili je pak Jules u Parizu, posljednji put je imao nesreu, onaj divljak udario je u njega, ali sada vie nema nikakve opasnosti, nikakvih posljedica nee biti, kako su mi rekli; tako, to je pria o ovoj ludoj Franchon koju je isprva ivot gadno bacao amo i tamo, a sada je ve toliko godina, ve skoro pola ivota, sretna i zadovoljna, sa svime zadovoljna, Gramontovi su dobri ljudi, k njima sam dola malko prije nego to je gospoa rodila, a Ivette sada ima devetnaest godina, ovdje u biti jo koju godinu, tu dobro zaraujem i navikla sam se na njih, kao to su se i oni navikli na mene, a zatim u otii k svojima u Lens, sobicu sam ve dala dozidati, da im ne budem na smetnji, ta kod njih ivi jo i Sofijina majka, gospoa Mornet, moram kupiti jo i namjetaj za sobicu i neto novaca utedjeti, bakica ne smije biti krta, djeca u bakici vide bie iz bajke koje zna i moe vie nego otac i majka zajedno, vidi, mala moja, takav je ivot, teak i gorak, a na kraju ipak lijep, a smrt je jedna i s njom je sve svreno, sve strano, ali i sve lijepo i dobro... Utihne. Jelka, koja ve neko vrijeme nije plakala, ve samo iznemoglo jecala, okrene s k Franchon i moleivo se zagleda u njezine sitne, ive oi. "to, dakle, da uinim, draga teto Franchon?" "to?" upita se Franchon, malo pouti, pa progovori sebi i Jelki. "Razmislit u, razmislit emo obje, same smo, nitko nam nee smetati, ni tvoji ni Gramontovi." Opet pouti i nastavi s nadom u spas. "Jelko, nai emo put, pravi put. Zapravo smo ga ve nale." Osmjehne se, obujmi Jelku oko ramena, privue je sebi i nastavi s olakanjem. "Zar ve ne Idemo putem koji vodi u ivot, a to je glavno, Jelko, to je glavno." Ustane i uhvati Jelku za ruke. "Najbolje da legne. Svuci se, lezi i zaspi! Dosta je bilo tekih, sigurno veoma tekih noi. Najprije se naspavaj! Potreban ti je san. No, ustaj i svuci se!"

-84-

Jelka ustane i s nevjericom pogleda Franchon, ali na njen ohrabrujui pogled i prisni i srdaan osmijeh zaista se pone svlaiti. "Tako, tako, mala moja, lezi i zaspi, sutra emo razgovarati dalje, zapravo jo danas, ta napolju se ve bijeli dan." Prie k prozoru, a Jelka samo letimino pogleda kroza nj. Iznad krovova irio se blijedi sjaj, a crni, eljezni Eiffelov toranj strao je u jutarnje svitanje ukoeno i mrtvo. Naglo otrgne pogled, navue pidamu i uvue se pod pokriva. Vrativi se do kaua, Franchon je nekoliko asaka milovala Jelku po elu, a zatim ree: "Tako, tako, mala moja, a sada zaspi, ni na ta ne misli, najtee je prolo, spavaj do podne, a zatim emo neto pojesti, zapravo, skuhat u obilan i dobar ruak, a potom emo poi u posjet kod Jeannota, vidjet e kako lijep i prijazan djeak. No, laku no, mala moja!" Jelka dohvati sitnu, uljavu ruku i pritisne je na usnice. "Hvala,. Franchon, hvala, tako bih voljela ivjeti..." proaputa. "I ivjet e, jo dugo, veoma dugo, pred tobom je jo itav ivot... ali sada ni na to ne misli, samo stisni oi i zaspi ... " Jelka ne ispusti Franchoninu ruku, ta iz nje su strujale spokojnost i dobrota. Tako je prije nekoliko godina drala na ustima ruku tete Katre i uskoro zatim doao je blagotvoran san. Naokolo je bilo tiho, samo je kroz prozor dopirao um smreke odanle s mee. Ne umi li i sada? Iz daljine, iz velike daljine dopire uspavljujui um. Laku no, teto Katro... ne, ne, to je ruka tete Franchon, laku no, teto Franchon, laku no... bonne nuit... Jelka zaspi i Franchon izvue svoju ruku iz Jelkinih ruku i na prstima ode do vrata, tiho ih otvori i jo tie zatvori za sobom, a u sobu stade ulaziti srpanjsko jutro.

KAO DA NIJE MOJE

Dva mjeseca kasnije Jelka je opet bdjela kasno nou. Sjedila je za stolom u malenoj, tek privremeno namjetenoj sobi i ve dugo se saginjala nad bijelim papirom pisma. Moram, moram, govorila je sebi, te iznova posezala za kemijskom olovkom i iznova je odmicala. Nije napisala ni jednog jedinog slovca, jedino to je napravila kakvu aru, kakav krui ili pak povukla krau ili dulju crtu. Zguva iarani papir, baci ga na pod, ali malo zatim opet posegne za olovkom. Ne mogu, ipak ne smijem vie odlagati, jo juer, jo prekjuer trebalo je da im piem; pismo je ve moglo biti na putu, ak s one strane granice. I opet se sagne nad papir. Dragi tata, draga mama...

-85-

Ne, ne, i jednome i drugome neu pisati, mama bi izgubila ivce, jo bi i neko zlo uinila sebi, a mene zauvijek otjerala od kue, samo u tati poruiti, a on neka kae mami, nee mu biti lako, no to sam sve ja pretrpjela, dakle, samo tati, o, zato nisam pismo ve napisala, o, zar jo uvijek nee doi kraj tim tekim, tekim satima! Lako je bilo rei: Sama u pisati, ni vi, teto Franchon, ni gospodin ni gospoa Gramontovi ne treba da brinete zbog toga, dosta ste briga i muka imali sa mnom, pogotovu vi, draga Franchon, sama u obavijestiti, im budem mogla drati olovku u ruci. Tako i treba. Jelko! Dosta si dugo utjela, sada kada je sve prolo, mora progovoriti, i bolje je da pie sama. Svoji ste i sporazumite se meu sobom. Da, sutradan, najkasnije prekosutra, pisat u. Rijei, rijei! Ni prekjuer, ni juer nisam pisala, a sada je zaista posljednji as. Ali samo tati, tati u poduzee, tamo e imati vremena da razmisli kako e novost saopiti mami. Jadni tata, to zaista nisi zavrijedio. Oprosti, oprosti! Dragi tata! Sigurno se ve ljuti to me nema, pisao si neka se vratim barem do prvoga rujna, da bih pomogla mami urediti prostor ispred vikendice i pripremiti se za kolu, a danas je ve drugi, a ja sam jo uvijek ovdje u Francuskoj. Nisam mogla doi, niti u moi sve dok ne dobijem odgovor na ovo pismo. Tata, dragi tata, veoma, mi je teko to e te ovo pismo, na koje sa strahom mislim ve nekoliko tjedana, veoma, veoma rastuiti. No pismo, koje sam naumila pisati tebi i mami prije dva mjeseca, tebe bi, odnosno vas dvoje, jo vie pogodilo. Sada to znam, sada mnogota znam, sada i drukije gledam na ivot, vie nisam neiskusna sedamnaestogodinja djevojica, sada sam... Oh, tata, kako da ti to kaem, a da ne bude za tebe previe strano? Sigurno jo uvijek vidi u meni dijete, nedoraslu djevojicu, ak jo prije odlaska u Pariz kupio si mi vreicu bombona, kako si mi kupovao i onda kad jo nisam pohaala kolu. Evo, djevojice moja, da ti na putu u daleki Pariz ne bude suvie gorko. A ja vie nisam bila djevojica, ve dugo, bila sa m odrasla, bila sam... tata, dragi tata, oprosti, oprosti, bila sam... bila sam u drugom stanju. Da, bila sam u drugom stanju, a prolog tjedna, upravo prije sedam dana, rodila sam. Da, tata, dragi tata, rodila sam. Dijete imam, sina. Sve je prolo,, to se tie poroda ti i mama ne morate nimalo brinuti, za sve su se pobrinuli moja francuska teta, moja draga Franchon, kuna pomonica kod Gramontovih, te njezin sin gospodin Jules Baudin, kroja, i njezina snaha gospoa Sofija Baudin, krojaica, a pomogli su mi i gospoa i gospodin Gramont... Desna ruka zastane. Teta Franchon, slukinja, kuna pomonica kod Gramontovih, da, samo slukinja, samo kuna pomonica, pa ipak, tako velika i plemenita ena. Nikakvih funkcija nema, niti ih je ikada imala, ni u kakvoj organizaciji i ni u kakvom drutvu nije odbornica, ak ni lanica nije, nije itala ni Marxa ni Lenjina, ni katekizma ni biblije vie dobro ne poznaje, ne odlazi na sastanke ni na seminare, i u crkvu veoma rijetko odlazi, posljednji put na ispovijesti i priesti bila je nekoliko dana poslije svretka rata, pa ipak, kad sam bila u najteoj nevolji, ona mi je prila, meni koju prije nekoliko mjeseci jo nije ni poznavala, i pomogla mi, spasila me. Ne zato to bi bila moja roakinja, ve zato to je ovjek, pra vi ovjek. A i gospodin Jules i gospoa Sofija, pa gospodin i gospoa Gramontovi takoer su ljudi, pravi ljudi, ljudi kakvi kod nas nedostaju drugu Krtu. Da, da, kako su maleni u usporedbi s njima mnogi nai ljudi; tetu Katru moram izuzeti, tetu Katru i nikoga vie. A tata? Sada e se pokazati. Tata, koliko elim da bar asno podnese to iskuenje; bojim se da to mama nee moi, zato i piem tebi, znam, kriva sam, pred tobom i mamom, no pokuaj me razumjeti, ne gledaj na to to se dogodilo sa mnom, kao Lena rt Stropnik, potovan i cijenjen strunjak za zamrena pravna pitanja, dravljanin s takvim i takvim dohocima, s takvim i takvim drutvenim poloajem i s takvim i takvim krugom prijatelja i znanaca, budi samo otac, otac toliko nesretne Jelke... Ali, pii, Jelko, pii!

-86-

Znam, prvo to bi me sada, da stojim pred tobom, pitao, bilo bi: Kako se dogodilo, kako se moglo dogoditi? I jo: Tko je taj s kojim si zanijela? Kakvi su uope vai odnosi? Tata, dragi tata, sve ti mogu rei, sve u ti ispriati, samo to ne mogu. Bilo je prvi put to sam bila s njim, i posljednji put, samo to ti mogu rei, i jo to da ga nisam poznavala i da ga ne poznajem, i konano to da mi je veoma, veoma teko zbog svega to se dogodilo, da se osjeam krivcem iako to nisam htjela, ali je dolo tako nenadano, neoekivano, niti sam znala, niti sam se mogla braniti, osjeam se krivcem, osjeam se ponienom, strano ponienom. Teta Franchon kae da sam suzama isprala svu gadost sa sebe, da sam plaem izridala sve strano to je bilo u meni. Molim te, tata, ne prisiljavaj me da moram bilo kada progovoriti o tome, da se moram jo bilo kada sjeati toga. Bilo je, to se ne moe zatajiti, ali za mene toga ujedno i nema, nema vie. Nema vie! Ni mama neka me o tome vie ne ispituje. Molim te, reci joj to! A bude li ipak nasilu to htjela? Koliko je poznajem, nee mi dati mira sve dok ne budem ispriala. A potom? Teak e biti ivot kod kue, ako budem uope i smjela kui. Ne bi li bilo bolje da piem teti Katri, kako sam ve bila odluila? Ako je budem lijepo molila, uzet e maloga, brinuti se o njemu i utjeti. Najprije u se odvesti u Njivice, a tek potom kui. I nitko nee nita doznati, ni kod kue ni u koli. Sve e dalje tei kao da nita nije ni bilo. Samo dva ili tri tjedna izostanka iz kole. Ta ti i mami pritedjela bih razoaranje, spasila bih ih tolikih i tolikih munih sati. Jo uvijek sam bolesna, ali u doi im bolest popusti. Molim te, tata, javi u kolu da sam bolesna, ali da u uskoro doi. To i samo to napisat u kui, a teti Katri svu istinu! Za nekoliko dana dobit u odgovor iz Njivica. Doi, doi, nesretno dijete! Odmah u se odvesti. Kroz Ljubljanu. A za dva dana opet bih bila u Ljubljani. Nisi se uvala, zar ne? Ta rekla sam da si suvie djetinjasta za takav put. Dva tjedna izostanka, to nije tako strano stvar, mama, ve za tjedan dana sve bih nadoknadila. I bacila bih se svim arom na uenje, a tamo ispod Pohorja teta Katra brinula bi se za maloga... Ali, i to bi bila la, velika la. A u lai vie ne mogu ivjeti. Sada vie ne mog u. Franchon kae da ovjek koji ivi u lai nije pravi ovjek. Ne, tu sam mogunost ve odbacila. Ve na putu u Pariz. Otii u kui, ako me prihvate tata i mama, ako nas oboje prihvate tata i mama i djed i baka. Kako je to udno, gotovo smijeno; Tata je postao djedica, a da ni sam to ne zna, a mama baka, bakica, a o tome jo nema ni pojma. Mnogi bi bio veseo, no tata e biti tuan, a mama bijesna, veoma bijesna. A moda je ovo pismo uzaludno, jo prije nego to proe tjedan dana doi e odgovor: Ostaj gdj e i jesi, ne usuuj se prekoraiti prag nae kue! Ni o tebi ni o tvojem djetetu mi ne elimo ni uti! Pa ipak: ne mogu, ne smijem utjeti. Najprije e doznati tata, zatim jo i mama, a potom e odluiti. Ili: doi! Ili: ne dolazi nam pred oi! Tata e moda, vjerojatno rei: doi, jadnice! Ali, nee li ga mama odvratiti kao i uvijek do sada? Ona ili ja, ono dvoje ili ja! I tata e zbog voljenog mira popustiti. Hoe li doista? Uostalom: najprije pismo, razmiljanja je bilo dosta! Kako sam ti ve napisala, duna sam da se najvie zahvalim teti Franchon, ali i porodici njenog sina Julesa, te gospoi Gramont i gospoinu Gramontu. I malome, tek petogodinjeg Jeannotu. Tko je taj mali, debeljukasti djeak, i kako mi je i on pomogao ? Prije nego to su Gramontovi otputovali na odmor, gospodin Jules Baudin, koji dri sa svojom enom, gospoom Sofijom, ovdje u Lensu modnu krojaku radionicu za mukarce i ene, dovezao se sa Jeannotom poslom i u posjetu svojoj majci u Pariz. V automobilskoj nesrei, koju je prouzrokovao neki inozemni turist, Jeannot je zadobio teak potres mozga i prijelom desne noge. Dan poslije odlaska Gramontovih na more (sada zna zato nisam mogla s njima), i poto sam Franchon ve ispriala kako je sa mnom, zapravo je ona sama ve prije to otkri la, posjetile smo malog bolesnika. Odmah smo se sprijateljili i otada sam ga posjeivala svakog dana, s Franchon ili sama. Priala sam mu prie koje si mi neko ti priao, ili sam ih sama proitala, kod kue ili tek sada. To ga je umirivalo. On je, naime, veoma iv djeak i sestre ga nikako nisu mogle privoljeti da lei mirno, iako mu je noga bila u gipsu. Ja sam u tome uspjela, zato sam smjela doi k njemu u svaki sat i ostati sve dok nije zaspao ili od sluanja sasvim iznemogao. Odmah e doznati, dragi tata, zato ti toliko priam o tom ljupkom, vedrom kudravku. Kad su ga sredinom srpnja pustili iz bolnice, otila sam s njim u Lens, da

-87-

i dalje bdijem nad njim, jer njegova majka radi itav dan u modnom salonu, a osim toga ima jo jedno dijete, dvogodinju Simonu, koja je jednako ivahna i nestana; a gospoa Mornet, majka gospoe Sofije, koja im kuha i posprema stan, ne bi mogla paziti jo i na malog bolesnika. Tako sam, dakle, jo prije povratka Gramontovih napustila Pariz i preselila se u Lens, u rudarske revire sjeverne Francuske. Oprosti to ti i o tome javljam istom sada. Kad su se Gramontovi vratili s odmora, nisu, dakako, mogli vjerovati to im je ispriala Franchon. Ve drugog dana dovezli su se "Jelko, dobila si posjet." Posjet?! Je li doao tata? Je li dola mama? Oboje? No na vratima su se ve pojavili gospodin i gospoa Gramontovi. "Je li to istina?" upitala je gospoa Gramont sva izvan, sebe, a gospodin Gramont me samo gledao kao da me vidi prvi put. "Istina", istisnula sam iz sebe, "oprostite, oprostite ... " Kako sam samo eljela da mogu smjesta propasti u zemlju! "Moram javiti vaem ocu i vaoj majci", rekao je gospodin Gramont, "to nije malena stvar, ja odgovaram za vas." "Samo to ne, molim, samo to ne!" Na sreu, na pragu se pojavila i gospoa Sofija. Svojom rjeitou i obeanjem da preuzima na sebe svu brigu oko mojeg poroda ipak je odvratila gospodina Gramonta od njegove namjere, a gospou Gramont, kojoj je, kako sam razabrala iz njenih rijei, Franchon ispriala sve, ba sve, donekle umirila, iako je ova sve do odlaska svaki as ustajala, etala po sobi i s nevjericom uzvikivala: "Neto takvo! Neto takvo!" No prije no to su otili, gospodin Gramont kriomice je izruio gospodinu Julesu nekoliko stotinjarki za trokove oko poroda, a gospoa Gramont je molila gospou Sofiju da pazi na mene. A zatim me je svakog tjedna telefonom ispitivala kako mi je, a gospodin Gramont je prije poroda opet poslao neto novaca, kako mi je rekla Franchon, ta bila sam u sve veoj brizi kako u podmiriti trokove za porod i kako u kupiti najpotrebnije za dijete. Ali, Jelko, gdje si opet, Jelko? I ona se iznova sagne nad pismo. Ovdje u Lensu osjeam se kao kod kue, Baudinovima nisam na teret, niti sam suvina u kui, ak kau da je upravo moja zasluga to to je Jeannotu noga tako lijepo i brzo zarasla, jo malo i opet e moi trati i skakati kao nekad. No kraj Jeannota i Franchon, te u porodici njenog sina, gospodina Julesa, ozdravila sam i ja. Vrijeme je brzo odmicalo, veoma brzo. Od ujutra do uvee bila sam sa Jeannotom i Simonom, ali sam se dakako pripremala i za ono to me ekalo. Zapravo su me na to pripremate gospoa Sofija i njezina majka, boleljiva ali veoma ljubazna gospoa. Pri svemu tome usavrila sam se i u francuskom koji mi sada vie ne zadaje nikakvih potekoa; ponekad uope i ne primjeujem da ne govorim na materinskom jeziku. No, sve to nije vano za tebe, uope nije vano, vano je, kako kae teta Franchom, kako kau svi, da sam zdrava, da je i mali zdrav. Ove posljednje tjedne opisala sam prilino ukratko, ali zato da tatu muim potankostima. Tako jednostavno, dakako, nije bilo. Ovdje u Lensu doekale su me dvije pune radionice krojaa i krojaica, ljubaznih ali i strano znatieljnih mladih ljudi. Isprva su, na sreu, znali kako je sa mnom samo gospodin Jules i gospoa Sofija, pa njena majka, gospoa Mornet. Ali su zatim doznali i drugi, zapravo su opazili, ali nikakva smijeha nije bilo, ni u enskom ni u mukom salonu. Francuzi potuju enu koja e roditi, pa i tako mladu kakva sam bila ja. ak i Jeannot je

-88-

doznao da u imati dijete. to ima tu unutra? upitao me dva ili tri tjedna prije poroda i pokazao na moj napeti trbuh. Sva sam se zacrvenjela, a gospoa Sofija se nasmijeila i rekla jednostavno. Djetece je tam o unutra, takvo kao Simona, jo manje. To mu se nije inilo nita udno. Ali me drugog dana ipak upita: A zato ne izae? Ali je opet odgovorila gospoa Sofija: Boji se, previe vie i galami. Otada je Jeannot bio mirniji i nestrpljivo je ekao kada e dijete doi na svijet. I konano je ipak dolo. Dva dana prije nego to su izraunali Franchon i Sofija. Kao i obino, poslije doruka htjela sam sa Jeannotom u kratku etnju, zbog njega i zbog sebe, ali me odjednom uhvatilo. Grevi, grevi, grevi. I jo iste noi je dolo. Teko, veoma teko je bilo, a zatim kao da sam se rijeila stranog tereta. I spavala sam, spavala, ak i prekjuer, kad sam prvi put stala na noge, spavala sam, sanjala. Nikakvih gorkih misli, nikakve boli, samo spokojstvo, blagost, toplina. Pa ipak, svemu stranome jo nije doao kraj, jo i ovo pismo moram napisati i priekati odgovor na nj. Sto jo da napiem? I tako je sve ureeno. U zamjenu za onih mjesec dana, koliko sam bita u Parizu, Gramontovi e provesti narednog odmora dva tjedna u naoj vikendici, kako je ve bilo dogovoreno, a boravak ovdje u Lensu odradila sam kao Jeannotova, pa i Simonina njegovateljica, gospoa i gospoin Baudin bili bi veoma uvrijeeni ako bih ih upitala za raun, a novac za porod dao je, kako sam ve napomenula, gospodin Gramont, i ja u to poravnati kad budem mogla. Dakako, ostat u vjeno duna kako Gramontovima tako i Baudinovima, a prije svega teti Franchon. Tako, dragi tata, sada zna sve, i molim te reci jo i mami! Oprostite mi to sam vas itavo vrijeme oboje varala, prvo kod kue, a potom i odavle. No sve do prvomajskih kolskih praznika ja nisam znala da sam doista u drugom stanju. Oprostite mi to sam vas osramotila pred Gramontovima i pred vaim znancima i prijateljima kod nas, oprostite mi i na tome to sam od sredine srpnja zapravo ivjela tu u Lensu, a vama sam pisala kao da sam jo uvijek u Parizu i kao da ondje radim na svojoj maturalnoj zadai. Moja pisma i moje karte uzimala je sa sobom Franchon ili ih je u Pariz odnosio gospoin Jules. Ipak, gradivo za zadau skupila sam jo dok sam bila u Parizu, iako e mi sada zadaa biti vjerojatno nepotrebna, sa treim razredom ja sam zavrila svoje redovno kolovanje, moda kolovanje uope. Jo uvijek vaa kerka Jelka Jo jednom proita pismo, stavi nekoliko zareza, popravi dva ili tri izraza i na kraju jo dopie; Odgovori mi, molim, te, na moju pravu adresu u Lens! I to uskoro, dragi tata, uskoro! Ustane od stola i proeta se po sobi. Za tri ili etiri dana pismo e biti u Ljubljani, znai u pon edjeljak ili najkasnije u utorak, i tada e pasti odluka. Zaustavi se pred koarom u kutu, kamo je ipak dopiralo malo svjetlosti od stolne svjetiljke. Na bijelom jastuiu u polumraku leala je sitna, siuna glavica. Oi bijahu sklopljene, ustaca nepomina, ali se ulo tihano, ravnomjerno disanje. Sitni, siuni prsti na ruicama, koji su poivali kraj glavice, pomicali su se od asa do asa. Je li to doista moje dijete? Ne mogu gotovo vjerovati. I kako to udno zvui; moj sin. Pije moje mlijeko, no, ne mnogo jer ga nemam dovoljno, a za godinu dana zvat e me mama, mamica. Zaista udno, neobino udno. Spava, ponekad zaplae, popije malo mlijeka, pa opet spava, samo spava i spava, ve itav tjedan. Nita strano mi ne ini, hoe samo to da mu utaim glad i zadovoljan je. to osjeam prema njemu? ini mi se tako tu kao da nije moj, kao da se njegov ivot nije zaeo u meni, kao da ova glavica s jo malko krmeljivim oicama, sa sitnim nosiem i ustacima nije izrasla u meni, kao da se ove ruice sa smijeno malenim prstiima nisu napajale mojom krvlju, kao da ovo tjelece nije bilo sve do posljednjeg sata ovisno samo i jedino o meni. Sa mnom je ivjelo, bez mene ne bi moglo ivjeti ni jedan jedini trenutak. A sada je tu, nita ga vie ne vee uza me, svoje sam, dakle, obavila, i mogu ga napustiti kao to ga je napustio onaj koji mu je otac, jo prije nego to se rodilo. Tuinci smo ja i onaj ovjek, ali smo tuinci i nas dvoje. A morali bismo sve troje voljeti jedan drugoga; barem bismo se nas dvoje, mali moj, morali voljeti. Ne mrzim te, nikad te nisam mrzila, nikad te i neu, to ti mogu obeati, samo sam te se bojala, ta zbog tebe sam htjela ak i u

-89-

smrt, sada te se vie ne bojim, ali te i ne volim, i ne znam hou li te ikada voljeti. Ponekad, na trenutke, matala sam o muu koga u voljeti iznad svega koji e "voljeti i mene, pa o djetecu koje e biti sretno kraj mene, te o sebi koja u biti sretna kraj njega. Nisam li ak na putu u Pariz matala o srei koju e mi dijete donijeti? Uit u, a djetece e zadovoljno brbljati u svom krevetiu... Snovi, snovi, snovi. Samo u onih nekoliko trenutaka, kad si dolo na svijet, kad sam se oslobodila tereta koji me sve vie i vie ubijao, bila sam sretna, zajedno s tobom plakala sam, ne samo zbog bolova ve i od olaka nja koje sam osjetila. A sada? Sada znam samo to da sam tvoja majka, da se moram brinuti da li si sit i ist. Brinut u se. Ako te ne budem voljela, bit e najnesretnije bie na svijetu. Mene je mama voljela barem tada dok sam jo bila malena, moda me voli i sada, samo to su druge stvari zatrpale, moda ak uguile njenu ljubav, a zar da ta mrvica ivi bez majine ljubavi uope? To bi bilo veoma, veoma okrutno prema njemu. Pa i prema meni. ovjek mora biti voljen, ali mora i voljeti. Mora davati da bi mogao primati. To su rijei tete Franchon, koja je mnogo davala i jo daje, zato je i vole, zato je i volimo ... Ve se htjela otrgnuti od koare, ali se ustaca otvorie i djetece se nakalja. Hitro se sagne i podigne pocrvenjelu glavicu. "Jadnie! Jadnie!" Obrie mu sline i jo jednom ponovi "jadnie"; zatim popravi pokriva, a djetece pomiluje po gotovo goloj glavici, te ode do stola nasred sobe. Pismo sam dakle ve napisala? razveseli se. Da, da, napisala sam ga, sutra ujutro otii e na potu i tata e ga primiti u ponedjeljak, najkasnije u utorak. Jo istog dana razgovarat e s mamom i odmah zatim odgovoriti mi. Za tjedan dana ve u dobiti odgovor, u etvrtak, danas tjedan dana. O, kad bi i taj tjedan proletio tako hitro kao i posljednji, kad bi i u te dane mogla samo leati i spavati, spavati, spavati... Svukla se kao u snu, ugasila svjetlo i legla. Uskoro je s njene postelje dopiralo isto takvo spokojno disanje kao i iz koare u kutu. Prva tri dana Jelki su doista hitro prola. Dopodne je imala dosta posla sa svojim Frangoisom, te Jeannotom i Simonom, koji su bili svakog dana sve Ijubomorniji na malog nametljivca, naroito Jeannot. Istom poslije ruka mogla je lei. Jeannot i Simona legli su, dodue kraj nje, kao i uvijek dotada, na jednu stranu, do zida, Jeannot, a na drugu stranu Simona, a tamo u koari spavao je mali Frangois. Spavali su dva do tri sata, obino tako dugo dok nije u sobu ula gospoa Sofija. Prije nego to ih je probudila, nekoliko je trenutaka stajala na pragu i sa smijekom ih promatrala. Bila je visoka, vitka ena od trideset godina, skromno ali ukusno odjevena, a imala je svijetloplavu, bujnu kosu. Ponekad bi ak zovnula mua. Zatim su neko vrijeme oboje stajali na pragu. I Jules je bio visok, vitak, priprosto ali ukusno odjeven, crne kose i kratkih crnih bria pod nosom. I njemu bi zaigrao smijeak na obrazima dok je oima prelazio od djeteceta u koari do Jeannota i Simone, koji su se svaki sa svoje strane stiskali uz Jelku, koja je sada, poslije poroda, dobila ipak neto rumenila u obrazima, ali je jo uvijek djelovala poput djevojice kao i prije. "Djeca! Kakva djeca!" ree Sofija. "Stvarno, sama djeca", potvrdi Jules i s osmijehom se opet vrati u radionicu. Sofija je jo neko vrijeme promatrala djecu, sve etvero, a zatim ih poe buditi. "Hej, pospanci, dosta je, dosta! Tko e spavati nou?" Prvi bi se obino probudio Jeannot, a odmah za njim Simona, no ponekad se, jo prije nego to je Jelka otvorila oi, zaulo i iz koare. Jeannot je, dakako, odmah htio izai, i Simona bi rado izala na sunce, ali je. Jelka bila jo suvie slaba da bi smjela iz kue. Morala je izmiljati sve nove i nove prie i

-90-

igre samo da djecu zadri u sobi do mraka kad ih je gospodin Jules odvodio u etnju na koji sat, a ponekad je s njima odlazila i njihova bakica, gospoa Mornet. "Samo je Frangois kriv to ne smijem izai. Odtipnut u mu nos, zaista u mu ga odtipnuti", naljutio se jednog dana Jeannot. I stvarno je otrao do koare. Jelka je jedva uspjela uhvatiti njegovu ruku kojom je ve pipao po licu djeteceta. Na sreu, u subotu dopodne nebo se naoblailo i poslije ruka stala je padati kia. Padala je itave nedjelje i Jeannota i Simonu nije vuklo napolje. Jelka je ve toliko ojaala da ju pranje pelena i previjanje maloga, te igre s djecom vie nisu toliko zamarale. No nedjelja je prola veoma brzo i zato to su ve dopodne zaredali posjeti, znanice i muterije gospoe Sofije, te gospodina Julesa. Gotovo je svaka htjela vidjeti i Jelku i njeno djetece. Ova ili ona ena donijela je ak kakav pokloni ili buketi. itava ulica i jo nekoliko susjednih ulica poznavalo je Jelku, a veinom im je bio poznat i njen sluaj. Dola je i slovenska iseljenica iz Salauminmesa sa svojom snahom, Poljakinjom. "Lijepo djetece, veoma lijepo, upravo bih ga htjela imati" ree Poljakinja koja je bila Sofijinih godina, ali neobino visoka, suha i bez grudi. "Bilo bi ve doista vrijeme da i kod vas neto takvo zakmei"., ree svekrva, ve postarija ali jo uvijek krna, krupna i krepka zdrava ena. Pa nastavi vie sebi i gospoi Sofiji nego svojoj bljedolikoj snahi. "Tamo gdje ne treba, doe, a tamo pak gdje ga ekaju, djeteta nema i nema. Na ovom svijetu zaista nije nita onako kako bi ovjek elio." Dakako, obje, i snaha i svekrva, jedna za drugom, uzele su truicu u ruke i malo je zanjihale. Odlazei, Slovenka pred kuom upita gospou Sofiju da li Jelkini roditelji ve znaju i to kau. Gospoa Sofija ree da je Jelka roditeljima dodue pisala, ali da odgovor oekuje tek sredinom tjedna, no nada se da e je pozvati k sebi; a moda je i nee. To su ugledni ljudi, majka jo vie nego otac, a takvi ljudi obino nemaju srca, zato je Jelka spremna na sve, ree jo, malo promisli i zavri. "I nas dvoje, ja i Jules, pa i Franchon. Neto emo ve uiniti da bude sve dobro i za djevojku i za dijete." "Gospoo Sofijo..." No Slovenka ne ree to joj je bilo na jeziku, ve stegne gospoi Sofiji ruku i ree samo to: "No, zbogom, gospoo Sofijo." Zatim gospoi Sofiji stegne ruku jo i Poljakinja, malo je zadri i ree: "Jadna djevojka, a ja bih bila toliko sretna da imam takvog crvia!" I odoe. Naredni tjedan tekao je polako, veoma polako. Ve od ponedjeljka. Napolju je jo uvijek padala kia, bilo je i hladno, kao da je ve kraj rujna, Jeannot je dosaivao od ranog jutra, toboe, dosta mu je tamnice i htio bi napolje; i Frangois se javljao ee nego prijanjih dana, a Jelka se budila iz nekakvog sanjarskog svijeta i gledala svijet oko sebe kakav je bio u stvarnosti. Danas je na prvi kolski dan! presijee je kad je ujutro, tko zna zato, pogledala na svoj runi sat i vidjela da e svakog asa biti osam. Upravo sada dolaze u kolu. Glasni su i buni. "Zdravo, drugovi sumuenici, zdravo, kolska ploo, sukrive tolikih bivih i buduih nepravednih ocjena, zdravo, katedro, prijestolje muitelja, zdravo, kolske klupe, galije. muenika... "

-91-

"Zdravo, zdravo!" "O kako si pocrnjela, Darjo! Da li si bila za sve vrijeme praznika na moru?" "Kojeta! Ta zna, Magdo, da moj otac za takve stvari nema novaca, pa da ga i ima, ne bi ga dao, moje more bili su Sava i Sora. A ti, Magdo?" "Ja jo nikad nisam bila tako dugo na moru kao ove godine, vie od mjesec dana ... " "Nives, odakle ti taj kaputi?" "Iz Venecije!" "Opet si bila u Veneciji?" "Dabome! Bilo je udesno, gondole, golubovi, kavane, ples i ljubav!" Jedan za drugim dolaze, spaljeni od sunca, odmoreni, vedri, nasmijani. Svaki donosi komadi praznika sa sobom, svoju priu, svoju sreu. Tine i Mojca zacijelo su uli u razred drei se za ruke, a Ada u mislima na onoga koji joj je tokom praznika kratio duge dane. Nisu ni opazili da nekoga nema. Ne, Toma je opazio. Sjedi tamo u posljednjoj klupi i pogledava prema vratima, nestrpljivo oekujui kada e doi ona koja mu je na njegovo dugako i toplo pismo odgovorila tako kratko i hladno. Tomau, prijatelji smo bili i prijatelji emo i dalje ostati, samo to i nita vie. Molim te, nemoj uope misliti da bismo se voljeli kao momak i djevojka. Budimo samo kolege, samo prijatelji, i nai sebi drugu djevojku, na auto-putu ili kasnije u Ljubljani, moda ak meu kolegicama, ta rado te gledaju, pogotovo Darja. Bit u vesela, sretna ako nae sebi djevojku koja e te voljeti, a nas dvoje bit emo i dalje prijatelji. O kako sam lagala, lagala, lagala. Tri dana pismo nisam predala na potu, a zatim sam ipak uvidjela da drugog izlaza nema. Pismo Tomau bacila sam u potanski sandui, a njegovo u Seinu. I kad sam sva u suzama digla pogled s uprljane rijeke, koja je odnosila najljepe pismo koje sam primila i koje u ikad uope primiti, to sam u onaj as dobro znala, a znam i sada, ugledala sam tamo daleko iznad krovora Eiffelov toranj. S mukom sara otrgla pogled od njega i odjurila u bolnicu k Jeannotu. "Jelko, zato mi danas pria sve same tune priice? Ispriaj mi neto veselo, tako bih se rado smijao." Morala sam priati smijene, aljive zgode, iako su mi suze navirale na oi i od plaa mi se stezalo grlo. No to je ve prolo, toga vie nema, sada sam tu u Lensu s onim tamo u koari, a moje kolege i kolegice sjede u kolskim klupama i priaju jedni drugima o doivljajima na praznicima. Toma vjerojatno ne sjedi utke u posljednjoj klupi, vjerojatno ne pogledava prema vratima, ve pria svom desnom susjedu Andreju kako je u brigadi, ili kasnije na Savi ili Sori, kamo je odlazio na kupanje, upoznao djevojku, kako su uvee etali kroz tihe umarke i konano jedno drugome otkrili da se vole. Ta je djevojka sada u tko zna kojoj republici, moda i u Ljubljani, samo u drugoj koli, moda i u naoj koli, moda ak u naem razredu. Uostalom, to bi drugo i uinio poslije onog mojeg pisma? Ali, dalje od mene te misli! Tomau nisam mogla rei istinu. Pa ipak... Ne, ne, sve je svreno, moi u biti sretna ako bude jo htio da mu budem prijateljica... Usred buke i galame javi se kolsko zvonce. Dakako, nitko ga nije uo, ni Rudi koji je sigurno opet zaposjeo svoje "obavjetajno" mjesto tik do vrata. Vrata se otvorie i na njima se pojavi Morana. Trenutak

-92-

ili dva ozbiljno je, prijekorno promatrala razred, a zatim brzo zakorai na podijum. Razred se digne kao jedan i zavlada grobna tiina. "to se tie vike i gluposti, za to su praznici dosta dugo trajali, sada ste opet u koli, a kola je ozbiljna stvar. Pogotovu za vas koje na kraju eka matura! Sjednite!" Sjeli su. Upravo sada su sjeli. Da, minutu poslije osam. Sjede, gurkaju se laktovima i jedni drugima namiguju, a Nives je sigurno ve zapoela sa svojom razrednom potom, Alenki ili kome drugome mora poruiti kako je bilo u Veneciji. I Morana je konano sjela. Otvorila je dnevnik i sada upisuje u nj prvi sat nove kolske godine. "Koga nema?" "Stropnikove!" ree Tine. Razred pogleda na prazno mjesto kraj Tineta. Jelke nema? Je li bolesna? to je s Jelkom? Je li jo uvijek u Parizu? Hoe li tamo uope ostati? Tomau, gdje je Jelka? Morana takoer digne glavu i pogleda razred. "Stropnikove nema? Sto je s njom? Nije li otila odmah poslije kole u Francusku?" "Da, u Pariz!" "I ne zna kada kod nas poinje kola?" "Oboljela je, zato ne moe doi", moda e rei Ada koja je sigurno doznala kod kue da me jo nema. Morana je ve htjela upisati da me nema, ali se u taj as sjeti da ja uope jo nisam ni upisana. "Stropnikova se nije ni upisala, ni svjedodbu nije podigla." Prelista po dnevniku. "Dakako, tu je njena svjedodba, a prijave nema." "Otputovala je ve prvog dana poslije zavretka kole." "Tako, dakle, u bivem treem f nije ilo bez nereda, a nered se nastavlja i u etvrtom f! Do sada sa Stropnikovom nije bilo problema. Ali", Morana podigne glas i otro pogleda razred, "kola nije ala, a pogotovo etvrti, posljednji razred gimnazije. Stropnikova, dakle, nije odsutna, nje uope nema." Neki gledaju na prazno mjesto kraj Tineta, drugi Moranu, trei se osvru na Tomaa kome navaljuje krv u obraze. Onda se netko ipak digne, moda Magda, moda Tine, moda Ada. "Doi e, sigurno e doi... " "Ako doe, upisat e se naknadno", progovori Morana suhim, inovnikim glasom. "Nereda ne podnosim, nigdje, a najmanje u koli." Pravo ste rekli, drugarice razrednico, Jelke uope nema. Niti e je biti u vaem razredu. Poeli ste, na alost, nastavu bez nje, tako ete je, na alost, bez nje i zavriti. to e uope biti s Jelkom Stropnik? Ne znam, ne znam. No im obavi razrednike poslove, Morana e se dignuti i u njenim sivim oima buknut e plamiak. "Tako, a sada ponimo!" rei e, spustivi se s podijuma pred prve klupe. "Najprije u vas upoznati s onim to emo ove godine uiti, a nadam se, i nauiti, kakve ete knjige nabaviti, ukoliko ih ve niste, kakve biljenice morate imati, uope..." Tako e poeti nastava u IV f bez Jelke Stropnik. Dakako, jo uvijek se pitaju zato me nema, jesam li doista bolesna ili sam samo produila praznike. Ovaj ili onaj vjerojatno je zabrinut, a ovaj ili onaj i

-93-

zavidljiv. Istom sada sve mi je jasno, moda je upravo u ovaj as Toma rekao samome sebi, priala je da se ve drugu godinu dopisuje sa kerkom one porodice kod koje je otila, a u stvari se dopisivala s njihovim sinom, zato joj se tako strano urilo, ak ni svjedodbu nije priekala, prijavu je zaboravila ispuniti i moliti Magdu ili bilo koga u razredu da podigne svjedodbu i preda prijavu. U Pariz k momku! Laljivica! A meni je pak pisala: Tomau, prijatelji smo bili i prijatelji ostanimo i dalje! Gadna laljivica! Kad bi doista bila moja prijateljica, rekla bi mi istinu, ve odavno ... Pa ipak, ni to nije istina. Nitko, ni Ada, ni Magda, ni Darja, ni Toma, ni Tine, nitko ne zna to se tih praznika dogodilo s Jelkom. Uope, vi ne moete ni zamisliti, drage moje kolege i drage moje kolegice, pa potovani profesori i potovane profesorice, da Jelke Stropnik nema sada u IV f zato jer je pred kra j praznika rodila, tano 26. kolovoza u jedanaest nou, a sada u nekom sjevernofrancuskom gradiu, u Lensu, o kojem sigurno niste jo nita uli, bdije nad djecom gospoe i gospodina Baudin i nad onom mrvicom tamo u koari, nad svojim djetetom. Nitko, koji me poznaje, ne moe to ni zamisliti. A najmanje tata i mama. Da li ve znaju? Da li je tata ve dobio moje pismo? Ne, jo ga nije mogao dobiti. Koliko znam, potu u njegovo poduzee donose istom sredinom dopodneva. Svakako je i on zabrinut. Nekoliko dana prije poroda pisala sam kui da sam oboljela, nita strano, doi u prvoga. Kad ne bi bili toliko zaposleni, on i mama sigurno bi me pitali to mi je, a ovako su me isprva ekali bez uzbuenja, toboe, nastava i onako poinje istom estoga, malko su bili nervozni tek u subotu, jer me nije bilo, jo vie uvee, a danas je mama sigurno ljutita, a tata i zabrinut. Znai, ipak je neto ozbiljno, to bi bilo ozbiljno? To su njezine mjesene stvari koje jo uvijek nisu u redu, osim toga, djevojka je strano razmaena. Tko zna kako joj ugaaju u Parizu. Ako je danas ne bude, sutra u brzojavom pitati Gramontove to je s njom. Vie od dva i pol mjeseca bila sam sama, a sada jo i to ... Ali, draga mama, to da danas nisam u Ljubljani, da ne sjedim u IV f, to je sitnica u usporedbi s istinom, to je kao da... Prije no to je nala usporedbu, iz koare u kutu oglasi se tanak, sitan pla. "Opet taj drekavac!" mrzovoljno vikne Jeannot koji je, nalaken na stol s dominom pred sobom, ve itavo vrijeme nestrpljivo ekao da Jelka zavri s pospremanjem i sjedne za stol te pone igrati s njim. "Sigurno je opet gladan, prodrljivac!" Jelka pogleda na sat. "Dakako, njegovo vrijeme!" ree i prie koari. Sjednuvi sa truicom u rukama za stol, pomirljivo ree Jeannotu: "Jo je malen i ne moe natrpati trbui kao ti." "Uh, kako je ruan!" vikne Jeannot, baci preziran pogled na uplakanu truicu u Jelkinu naruju, odgurne kocke na stolu, stane na papir po kojem je Simona na podu kraj stola crtala crvenom kredom udne rkarije, te otri ak pod prozor gdje je obino uvao tramvaj. "Ruan, ruan, ruan!" ponovi jo nekoliko puta prije no to se spustio na pod i stao se igrati vie iz prkosa nego od veselja. Jelka je, meutim, raskopala kunu haljinu i pritisnula dijete na prsa. No u mislima i osjeajima nije bila kod njega. Kako bi bilo lijepo sjediti sada u razredu! Makar bila Morana i te kako stroga i makar koliko traila, makar bio Pustinja Gobi i te kako razvuen i dosadan, makar Toma nju smatrao i te kakvom laljivicom, neka... u koli je ipak ljepe. Nigdje tako. Svakog sata, svake minute doznaje neto novo, a koliko samo veselih, vedrih rijei, povika, koliko smijeha! Morana sigurno ve tumai novo gradivo. Prole smo godine doli do moderne. Znai, poela je s Ketteom, Murnom, Cankarom i upaniem. Prvi izmeu te etvorice valjda je Dragotin Kette. Rano je izgubio majku, potom jo i oca, teak mu je bio ivot i umro je mlad u onoj visokoj, neprijatnoj kui kraj Ljubljanice, u staroj eerani. A pjesme su mu lijepe, veoma lijepe.

-94-

Sa sobom me povedi, grobaru mrani, na zelen i sjenovit, na grob njegov, gdje kri je eljezan, a kamenit krov, pod njim... Ove godine neu uiti ni Ketteove, ni Murnove, ni upanieve pjesme, moda nikada vie, pa ni maturalne zadae o trima majstorskim Moliereovim komedijama neu napisati, a lipnja slijedee godine neu polagati maturu, to e biti s mojom kolom? Hou li nastaviti privatno, hou li se moi upisati barem u veernju gimnaziju? to e uope biti sa mnom? Danas ili sutra past e odluka o tome ... Djetece se, meutim, napilo i ve zaspalo. Jelka zakopa haljinu i odnese truicu u koaru. To je, dakle, moje dijete? opet se upita s gorinom, poto je nekoliko asaka nepomino stajala kraj koare i zurila u sitno, maleno zaspalo bie. Zbog toga djeteceta mjesto kraj Tineta je prazno, zbog njega se pitaju u koli i kod kue zato me nema, zbog njega neu sluati to e Morana priati o Ketteu, Murnu, Cankaru i upaniu, zbog njega nee Monsieur Alors vidjeti kako sam se temeljito spremila za maturalnu zadau... O, ega sve nema i to se sve ne zbiva zbog tebe koji o tome nita ne zna i moda nikad nee ni znati; napio si se mlijeka, mojega mlijeka, i sada zadovoljno spava i spavat e sve dok ti se elui opet ne isprazni. Tako si malen, tako neznatan, a kako je sve drukije nego to bi bilo da tebe nema! Ne mrzim te, ta ti nisi krivac mojoj nesrei, ali te i ne volim. Kako da te volim? Doao si suvie neoekivano i nepoeljno, i suvie si surovo, posegnuo u moj ivot. Ne samo u moj. to e uiniti tata kad proita moje pismo, to e uiniti mama kad joj tata kae to sam mu pisala, to e rei Toma kad dozna, to .,. Vrativi se nasred sobe, nekoliko je asaka stajala kraj stola, a zatim zovne Jeannota. koji je ve nekoliko puta ispod ela pogledao prema njoj. "Doi, Jeannot, da zaigramo!" "Hvala!" uvrijeeno doleti ispod prozora. "Hvala lijepa!" Jelka sjedne, ali se opet digne i prie k Jeannotu, pomiluje ga po kosi i privue njegovu glavu k sebi. "Jeannot, ta ja te volim!" ree tiho. "Ne voli, ne voli me vie!" odvrati djeak, ali glavu nije odmaknuo. "Volim te, jo uvijek te volim", apne Jelka. "Ali, ti si, Jeannot, jo suvie malen da bi mogao razumjeti... " Jeannot je jo nekoliko trenutaka tvrdoglavo utio, no kad je opet pogledao ispod ela gore prema Jelki i opazio suze u njenim oima, skoi uvis i vedro usklikne: "Ponimo, ponimo!" Ali, kako li je jo dugo bilo do ruka, kako li dugo do veere i kako li je kasno doao san! A jo dulji bio je sljedei dan, utorak, iako napolju nije padala kia, a sredinom dopodneva ak se razvedrilo i u praonici, gdje je Jelka prala pelene, odjednom zasjalo sunce. Upravo sada dola je pota. Upravo ovog trenutka tata je otvorio pismo i poeo ga itati. ita, ita, ita. I to dalje ita, sve manje vjeruje svojim oima. Je li to pismo zbilja pisala Jelka? Da, tata, dragi tata, u rukama dri pismo svoje kerke, i sve to je u pismu, istina je, neumoljiva istina... "Pogledaj, Jelko, kako sam oprala pidamicu svojoj djevojici!" Jelka se morala otrgnuti od svog pisma u tatinim rukama i pogledati kako je Simona oprala pidamicu, potom je jo morala Jeannotu, koji se na dvoritu igrao s olovnim vojnicima iz Napoleonova doba, napraviti limunadu, tek tada se mogla vratiti svom poslu i svojim mislima.

-95-

Sada zna sve, tata, proitao si pismo, ali jo uvijek bulji u njega. Ponovno si ga poeo itati, preskaui retke, zaustavlja se ondje gdje ti poruujem najtee stvari. Konano si ga odloio. Moda si posegnuo za telefonom, da pozove mamu. Ne, to nisi uinio. Mami e rei istom kad se vrati s posla, istom za tri do etiri sata. Kako e dugi biti ovi sati! Ne samo tebi, ve i meni! Iznova i iznova uzimat e pismo u ruke. Da, upravo si proitao isto to i prvi put, tvoja Jelka je rodila i moli te da joj javi, poto e se prije toga dogovoriti s mamom, da li se smije vratiti kui, ili ne smije. Samo to i nita drugo. Oprosti i javi jesam li i kao majka jo uvijek vaa kerka, i da li je dijete, vanbrano dijete, kojem ste vas dvoje djedica i bakica, lan nae obitelji. Ali, je li to uope mogue? Da nisam zapazio, da ni Marjeta nije nita zapazila? Jadni, jadni tata! Sada si nesposoban za rad. Imam neki posao da obavim u gradu, na sudu, vratit u se za dobar sat vremena, a moda me uope vie nee ni biti. Najprije si skrenuo u buffet i naruio tursku kavu, tamo e moda jo jednom proitati pismo. Istina je, sve je istina to ita, dragi tata, imam dijete i upravo sada perem pelene. Da, pelene! Moje kolegice i moje kolege sjede u koli, upravo sada je trei sat, imaju sat matematike ili fizike, moda francuskog, a ja perem pelene i drem pri pomisli kako e tata i mama odgovoriti na moje pismo. O, zato one veeri nisam ustrajala na svom putu do Eiffelova tornja, popela se na nj i... "Jelko, Jelko!" "Molim, gospoo Mornet!" "Dijete ti plae, doi gore i umiri ga!" Jo polaganije nego taj dan, kad je njeno pismo trebalo da sigurno doe u Ljubljanu, proao je naredni dan, kad je iz Ljubljane vjerojatno putovao odgovor. Kakav je taj odgovor? Doi odmah! Ili: Ostani gdje i jesi! Jo dulji, mnogo dulji bio je etvrtak. Poeo je ve u prvo svitanje, kad se Jelka probudila i vie nije mogla zaspati, a zavrio je istom kasno nou kad ju je do smrti izmuenu ipak srvao san. A u petak popodne Jelku je iz Pariza nazvala Franchon. "No, kako je, mala moja? Kako mali?" 4
v" 1

"Hvala, dobro, teto Franchon. Mali pije i spava, samo ponekad zaplae, a mala pak... " "I mala mora dobro jesti i mnogo spavati, a plakati uope ne smije! Zar moda jo uvijek plae?" Nije li glas Franchon zabrinut? "Je li moda dolo kakvo pismo iz Ljubljane za mene?" "Ba sam te to htjela i ja pitati, mala moja. Jesu li ti od kue ve pisa li?" "Ne, nisu jo, a tati sam pisala jo prolog tjedna... " "Ako nisi pismo dobila danas, dobit e ga sutra... " "Teto Franchon, vi neto znate... Recite, molim, recite!" "U utorak je tvoj tata razgovarao s naom gospodom... " "Kako, razgovarao ?" "Pa preko telefona!" "I to je rekao?"

-96-

"Nita nije rekao, samo je pitao to ti je da te nema." "I to je rekla gospoa?" "Neto se izmotavala, a potom je ipak rekla da si rodila. Nikako i nikako nije mogao vjerovati, iako je, dok je telefonirao, imao tvoje pismo u rukama, kako je rekao. Gospoa ga je molila da se pomiri sa injenicom: moglo je biti i tee, mnogo tee, jo je rekla." "I?" "Bio je sav zbunjen, kako sam razabrala iz gospoinih rijei i kako mi je gospoa kasnije rekla." "Mama ve zna?" "Ne znam, to nije rekao. Kad je sve doznao, odloio je slualicu. Gospoi, dakako, nee rei da si razgovarala sa mnom. Gospoa je rekla da te ne smijemo nepotrebno uznemiravati. Mislila sam da su ti od kue ve pisali, zato sam se javila. Sutra e sigurno ve primiti oevo pismo." "Nadam se, nadam se ... " "Da, jo i to sam ti htjela rei, mala moja. Ako odgovor ne bude takav kakav oekuje, ne oajavaj, najtee je prolo; ono to je pred tobom, bit e lake nego ono to si ve pretrpjela. Odmah mi javi to e ti tata odgovoriti! Tako, a sada zovni Jeannota i Simonu, da i s njima malko probrbljam!" Znai, sutra! ree Jelka u sebi vrativi se gore u svoju sobu i skljokavi se na stolicu kao da se vratila s duga i naporna puta. Ali, sada je ve sve odlueno, ako ne prije, tata je o mojem pismu progovorio mami poslije razgovora s gospoom Gramont. Razgovarali su i odgovorili mi. Vjerojatno ve odmah u utorak uvee. Znai, sutra u sigurno dobiti njihov odgovor. No drugog dana pisma iz Ljubljane nije bilo, a u nedjelju u Lensu nisu raznosili potu. Ali pisma nije bilo ni u ponedjeljak. Znai, odbacili su me. Moda nije bilo pametno to sara pisala samo tati. Mama je strano osjetljiva, mnogo dri do sebe, vjerojatno ve i zbog toga ne eli ni uti da ja i dalje ivim pod domaim krovom. Moda sam ipak morala javiti kako se dogodilo i tko je otac djetetu. Osudili su me. I u koli su me osudili. Sada sigurno ve znaju, ta mama nije mogla utjeti, rekla je Kotarovoj ili kojoj drugoj svojoj prijateljici, tako je doznala i koja od kolegica, i novost se kao poar rairila po razredu. Znate li zato Jelka ne dolazi u kolu? Zato? Zato to je rodila. Kako? Valjda ima ui. Rodila je, ro -di-la! Ne, to nije mogue! Prije bih vjerovala da e prvi ovjek na Mjesecu biti Ljubljananin nego da naa Jelka ima dijete. Vjeruje ili ne, ima ga. S kim? To ne znam. O emu razgovarate, djevojke? Jesi li ula, Ado, da Jelka ima dijete? Aaa? Da, dijete, sina! Kad je rodila? Valjda pod kraj praznika. Prema tome... Ti zna neto vie, Ad o? Nita, nita ne znam, ali je glupo, strano glupo da ima dijete. Halo, momci, jeste li uli? Hej, Tomau, uje li, Tomau? Jelka nije dola iz Pariza zato to ima dijete! Kakoooo? ... I tako je konano doznao Toma. Zato mu nisam rekla ja, zato mu nisam ve davno priznala istinu? Zla sam, veoma, veoma zla. I sada u razredu stiskaju glave, neki me ale, drugi mi se smiju, da, ima i takvih koji mi se i smiju. Konano je doznala i Morana. Sto vam je danas, to to ukate? Nastava je ve tjedan dana, a vi se ponaate kao da ste jo uvijek na praznicima. Govorim vam o drugom zastupniku modeme, o pjesniku naih polja i gajeva, o Josipu Murnu-Aleksandrovu, a vi tu vodite nekakve svoje piljive razgovore. Tako, sada mi je stvarno dosta! Tko je redar? A, vas dvojica, Dolenc i Cvar! Dolencu, reci to je u ovaj as vanije od nastave! Doznali smo; priaju da je... to priaju? Priaju da je Jelka, da je Jelka Stropnik u Parizu rodila dijete i da je... Kako, Stropnikova ima dijete? Tako smo uli, pria se... Tako, dakle? to sve neu jo doivjeti u tom razredu! Za vrijeme odmora doznat e i drugi profesori; i Monsieur Alors, a

-97-

takoer i ravnatelj. itava kola. O, zato sam one veeri posluala Franchon, zato nisam napisala oprotajna pisma i naredno jutro popela se na Eiffelov toranj? A bilo bi jo bolje da sam se ve prijanjeg popodneva, dok sam bila meu onim gadnim nakazama i strahotnim rugobama, strmoglavila na trg ispred crkve Notre Dame. Tako bih se spasila od svega to sam dosad morala i to u jo morati pretrpjeti, kod kue bi ve zaboravili na mene, isto tako i u koli, ivot bi tekao nesmetano dalje, tata bi odlazio na posao, mama pohaala sastanke, simpozije i konferencije, vozila se autom i zidala vikendicu na moru, a Morana bi nesmetano predavala o Murnu koji je takoer umro veoma mlad. Tek kad bi itali njegove pjesme, ponetko bi se sjetio mene, moda Magda. Ah, u tuini ja u pasti, gavran e mi oi iskljuvati, krakat e, no alit nee... Uvee, spremivi Jeannota i Simonu u krevet, ostala je u svojoj sobici za stolom. Neko se vrijeme izgubljeno osvrtala oko sebe, a zatim se vie nije mogla savladati. Suze joj potekoe niz obraze, glasan pla otkine joj se iz grudi. Odbacili su me, svi su me odbacili, svi, svi. O, kako je teko, teko! I u koari se. takoer zau pla. Nije se pomakla. Samo se deri, nametljive, ne marim za tebe, ne, ne! Ni za mene nitko ne mari, upravo zbog tebe ne mari za mene. I plakala je jo tee. I iz koare se takoer uo sve tei i tei pla. Djetece se upravo guilo u plau. Istom poslije dugo vremena Jelka se digne i prie k njemu. Siroe si, siroe, kao to sam i ja jadnica, mene su napustili tata i mama, tebe takoer, tata ve na samom poetku, a sada jo i mama. Oh, kako su ljudi zli, kako smo zli, zli, mi ljudi. Najtee boli nanosimo nevinima. Odmah e dobiti mlijeka, odmah! Vrati se do stola s rasplakanim djetecetom, raskopa halju i pritisne glavicu na svoja prsa. Istom poslije nekoliko asaka jecljivo djetece pronae bradavicu i stade pohlepno vui, a mladoj su majci i dalje tekle suze niz obraze. Tebi je ve dobro, no tko e utjeiti mene? Tko? U sobu ue gospoa Sofija. "Djeco, djeco!" nasmijeeno usklikne kad je dola do stola. "Oboje ste plakali, je li? Takvo zlo ipak nije. Ako pismo nije stiglo danas, doi e sutra, prekosutra." Sjedne za stol nasuprot Jelki. "Moda majka nije kod kue, moda je kamo otputovala, ta rekli ste da i mama esto nekamo odlazi, a moda je i bolesna, a otac eli prije razgovarati s njom, tako i treba da bu de, ni meni ne bi bilo drago da o tako vanoj stvari, koja me, nadam se, nee snai, odluuje sam Jules. Strpite se jo nekoliko dana!" "Da, da, moda je stvarno otputovala, u Beograd ili kamo drugamo, moda je bolesna i tata je ne eli uznemiravati, moda... sve je mogue, pa ipak... " "No, obriite suze i poloite maloga u koaru! Tako, tako. A sada sjednite ovdje, da razgovaramo!" Kada se Jelka vratila za stol, gospoa Sofija progovori o onome o emu su dan ranije razgovarali ona i mu. "Ako doista neete smjeti kui", ree, "ostat ete kod nas. Tako mislimo Jules i ja: nekoliko bi mjeseci jo uvali nae dvoje djece, Jeannot jo uvijek nije sasvim dobar, a Simona je svakog dana sve ivlja, mama pak ne moe na sve dospjeti, zatim bismo djetece dali u kakav dom, a vi biste stupili kod mene u nauk. Kako i sami vidite, kod nas ima mnogo posla, a zahtjevi naih muterija nisu ba mali." Jelka iznenaeno pogleda iznad stola. "Da izuim za krojaicu?"

-98-

"Zato ne? Lijepo i dobro plaen posao, kole ne znae sve , ni kod vas, pa ni kod nas. Mi bismo vam dali hranu i stan, a vi biste, izvan radnog vremena, i dalje uvali nae dvoje djece, te pomagali mami kod spremanja i kuhanja. Nita vam ne bi nedostajalo, a i Frangoisu bi bilo dobro. A osim toga, i Jeannot i Simona toliko vas vole. Ne mogu ni zamisliti kako e nam biti bez vas." "Zar da ostanem tu kod vas?" "Nitko vam nee drati prodike, neete morati obarati pogled pred znancima, bit ete samostalni, sasvim samostalni. Prije ili kasnije, i onako ete morati stati na svoje noge." Gospoa Sofija se digne, ohrabrujue pogleda osupnutu Jelku i jo ree: "Razmislite! Vidjeli ste: tu u Lensu, a naroito u okolici, ivi na tisue i tisue ljudi koji su napustili svoj rodni kraj, svoju domovinu, ima dosta i vaih ljudi i nije im loe." Na pragu jo doda; "Ako ete i dobiti poziv od kue, moete ostati kod nas. No, razmislite i laku no! " Prijazno kimne glavopi i zatvori vrata za sobom, a Jelka je jo dugo, veoma dugo buljila u zatvorena vrata. Drugog dana, kad i opet nije bilo toliko teko oekivanog pisma, muila se u sebi sve od potareva dolaska do kasno u no. to da radim? Preko dana je odluno odbacivala neoekivanu ponudu, ali je u nonim satima postajala meka. Zato da ne ostanem tu? Franchon me spasila od Eiffelova tornja, njoj mogu zahvaliti za svoj ivot, a gospoa Sofija i gospodin Jules primili su me kao svoju. A kako su samo srdani Jeannot i Simona! Kao da sam doista njihova, ve odavno njihova, jo prije nego to su uope znali za mene. Izuit u za krojaicu, dobru krojaicu, kakva je i gospoa Sofija. Stat u na svoje noge, nitko nee morati da brine za mene, pa ni za maloga. Da, da, tu u ostati, pa makar doao ovakav ili onakav odgovor! Neka mama i tata vide da mogu ivjeti i bez njih! Da, ostat u! Izuit u zanat, dotle e i Frangois ve porasti, zatim u ostati jo neko vrijeme ovdje kao pomonica, a zatim.. , zatim emo se opet preseliti u Pariz. Da, da, sutra ujutro odmah u rei gospoi Sofiji da prihvaam ponudu, bez obzira na to hoe li pismo doi ili nee... No, drugog jutra nita nije rekla gospoi Sofiji, a potara je ekala jo nestrpljivije nego prijanjih dana. Svakog asa skakala je do prozora i pogledavala dolje na ulicu. Ne, ne, tu neu, tu ne mogu ostati! Kakav je to grad, bez zelenila, bez drvea! I kakva je to okolica! Pusta ravnica, umjesto zelenih breuljaka samo visoke gomile crne jalovine. Ljudi su veinom tuinci, Poljaci, Italijani, Alirci, dodue, ima i Slovenaca, ali ja ih ne poznajem. Meu njima nema nieg zajednikog, samo borba za kruh, za zaradu. I zar da itavog dana sjedim za ivaim strojem, zar da se odreknem knjiga, zar da nemam druge razonode osim kina i nedjeljne etnje, sama ili s momkom, kako ive i djevojke gospoe Sofije? Ne, ne! No uvee je gospoa Sofija uvela u Jelkinu sobu onu postariju Slovenku iseljenicu i njenu snahu Poljakinju, koje su se prilikom prve posjete tako zanosno divile malome Frangoisu. S njima je doao i malen, zdepasti ovjek srednjih godina. "Ovo su gospoe Lobnikove, starija i mlaa, koje ve poznajete, a to je gospodin Lobnik. Htjeli bi neto razgovarati s vama, Jelko! Jeannot i, Simona, doite da vas operem i spremim na spavanje!" "Mene e oprati i spremiti na spavanje Jelka!" odupre se Jeannot i stisne k Jelki. Trebalo je prilino nagovaranja dok su djeca konano ipak otila. U meuvremenu su ene jedna za drugom uzele maloga Frangoisa u naruje, a i mukarac ga je pozorno promatrao. Kad su ostali sami, ene su se stale zanimati koliko popije mlijeka, majina i kravljeg, kako i koliko spava, upitali su ak i za njegova oca, a onda konano izali na svjetlo sa zaista neobinom i neoekivanom ponudom: uzeli bi, naime, dijete k sebi. Doznali su da Jelka jo uvijek nije dobila odgovora od svojih roditelja, sigurno ga

-99-

nee ni dobiti, jer je dijete vanbrano, znaju i to da joj je gospoa Sofija ponudila da ostane tu u Lensu i izui za krojaicu u njenom salonu; stvarno je teko napustiti domovinu, domae ljude, znance, no ponekad su domai ljudi ovjeku vei tuinci nego oni u tuini; oni ne znaju kako je ona odluila, ali e joj sigurno biti lake bez djeteta, i tu, a jo lake kod kue, ako uope ode kui; u svakom sluaju, taj joj je crvi teret, teak teret, a oni djece ne mogu, hiti e ih, kako je ustanovljeno, imati. U braku bez djece pusto je i dosadno, mu provodi po osam sati dolje u jami, a ena je kod kue sama, jo e na kraju i poludjeti od samoe. Lijepo e se brinuti za dijete, svega e imati, sve e dobiti. Uredili bi, dakako, napismeno, dijete e imati oca i majku, svoj dom, a ona e biti slobodna. Naizmjenino su govorili, poela je dodue Slovenka, ali je najvie govorila Poljakinja, pa i rudar je s vremena na vrijeme izgovorio koju reenicu ili je barem potvrivao enama koje su jedna drugoj upadale u rije ili pak jurile jedna ispred druge; Slovenka je u francuski, koji nije najbolje svladala, uplitala slovenske rijei i itave reenice, a i njezin je sin tu i tamo progovorio na slovenskom. Ne trae odmah odgovor, shvaaju da nije lako odluiti se na tako veliki korak, zato neka razmisli i posavjetuje se s gospoom Sofijom, nju moe pitati tko je Lobnikova mama, koju poznaje itav Salauminnes, tko je Lobnikov Jean-Janez i tko je njegova Marie, kerka poznate rudarske porodice Oleszkiewicz. A moe, dakako, pitati i svoje roditelje. To je vana stvar i treba o njoj razmisliti. A kad se odlui, neka samo kae gospoi Sofiji, doi e da se do kraja sporazumiju, a zatim bi otili u ured i stvar utanaili jo i napismeno. Kad su otili, Jelka ustane kao oamuena i zatetura prema koari, to kae, Frangois? uti, to bi i mogao rei? Ti ne moe odluivati, iako se radi o tebi, prije svega o tebi. Ni savjetovati me ne moe. Stvarno bi mi bilo lake da tebe nema, moda bi mi od kue smjesta odgovorili kad bih im poruila da sam te ostavila ovdje, moda... Ali, zar da uinim s tobom isto ono to sa mnom namjeravaju uiniti moj tata i moja mama? Zar da te se odreknem, zar da te odbacim, ve sada dok si jo tako malen i tako nejaak? Sva zbunjena, otetura do prozora; dugo je buljila kroza nj, a onda se opet vrati u kut do koare i konano se, sva izmuena, onako odjevena, baci preko postelje. Narednog je dana bez prave volje obavljala posao to ga je sa sobom donosio dan. Ta svejedno je, zaista je svejedno gdje ivim. T u u Francuskoj ili tamo daleko u Sloveniji, kod Baudinovih ili pak kod Stropnikovih, ivot doista nije mnogo vrijedan, ivi zato to mora ivjeti, jer je neprirodno da se sa sedamnaest godina i nekoliko mjeseci popne na Eiffelov toranj i sam sebe ubije . Ako tako hoe oni u onoj novoj ljubljanskoj obiteljskoj kui, u redu! Vjerojatno je doista bolje da ostanem ovdje nego da mi se kod kue rugaju i viu na mene od jutra do uvee. Krojaica? Zato ne? Neto ipak treba raditi, nekako treba zaraditi za kruh svagdanji. Ako doista ele posvojiti Frangoisa, evo im ga! Bolje da je u porodici nego u kakvom domu ili kod mene koja ga ne volim, niti u ga moda ikada voljeti. Dakle, ostajem ovdje, a dijete neka odnesu u Salauminnes! Gospoa Sofija, koja je prije spavanja dola da malo proaska, podupre tu njenu oajniku odluku. "Da sam ja na vaem mjestu", ree, "prihvatila bih obje ponude. Prva e vam pomoi da doete do svoje struke, a druga da ono to vam se dogodilo to prije zaboravite. I ne samo vi, ve i drugi. ivot ide svojim tokom i ovjek se na sve privikne. Jo ste mladi, veoma mladi; pred vama je, unato toj nezgodi, jo itav ivot. A ona mrvica tamo u kutu samo bi vam smetala da slobodno ivite, a i drugima bi zatvarala put do vas. Dijete se nije rodilo iz ljubavi, a doi e vrijeme kada ete poeljeti ljubav i dijete iz ljubavi. Da, doi e. Zapazit e vas mlad, poten mukarac i pribliit vam se. Sve je drukije ako ste slobodni, nego ako vuete za sobom takvo breme." Budui da Jelka, koja je sjedila suelice njoj, nije ni kimnula, ali ni zanijekala glavom, gospoa Sofija malo zatim nastavi. "Rekla sam, dodue, da bi dijete moglo biti nekoliko mjeseci i uz vas, ali sam uvjerena da bi bilo bolje ako biste ga odmah sada, dok se jo

-100-

niste navikli na njega, ni on na vas, ustupili ljudima koji bi ga posvojili. Lobnikovi su nae muterije, nita loe nismo uli ni o njoj ni o njemu, niti o staroj gospoi." Ustane. "To sam vam jo htjela rei, da biste se lake odluili. Ne primoravam vas, ali da sam ja na vaem mjestu, uinila bih neto isto tako odluno i smiono kao to je bio i va bijeg od kue u Pariz. Tako, a sada: bonne nuit!" "Bonne nuit, madame Sophie!" Odmah sutradan pisat u kui da mi nije potrebna ni tatina ni mamina pomo, ree Jelka u sebi kad je opet ostala sama za stolom. Priekat u potara, odmah zatim malko popusti, i ako ne bude odgovora ili pak u pismu poziva, ve same teke rijei, sjest u za ovaj stol i napisat kratko, sasvim kratko pismo. Hvala, tata, hvala, mama, hvala za sve to ste dosada uinili za mene. Znam, nije bilo malo, a s dananjim vas danom odrjeujem i daljnje brige o meni. Uskoro u se zaposliti u salonu gospoe Sofije Baudin kao naunica, a prije toga ustupit u Frangoisa slovensko-poljskoj rudarskoj porodici bez djece. Dugo, veoma dugo neemo se vidjeti. Pozdravljam vas! Da, takvo u pismo napisati, odmah sutradan. A potom u pozvati gospou Sofiju. Gospoo Sofijo, poruite u Salauminnes da sam se odluila! Odmah sutradan neka dou po dijete, a ja u se ve narednog tjedna zaposliti u vaem salonu kao naunica! Naglo se digne i pone se razodijevati. Da, da, tako u uiniti, bodrila je samu sebe. No kada je, ve u krevetu, ispruila ruku da utrne svjetiljku na nonom ormariu, zbunjeni pogled zastade joj na knjigama; svjetiljku ne ugasi, ve zgrabi knjige. D'Almeras: "Le Tartuffe de Moliere", Doumic: "Le Misanthrope de Moliere", E. Faguet: "En lisant Moliere", G. Mongredien: "La vie privee de Moliere". to e mi te knjige, to e te knjige buduoj kroja ici? S gorkim osmijehom ispusti knjige, tako da su pale na pod. Zadau o Moliereu i o njegovim trima besmrtnim komedijama neu raditi; umjesto da pokuam obrazloiti kako je Moliere u tim komedijama izvrgnuo poruzi slabosti svoga vremena i svih vremena, sjedit u dolje u salonu gospoe Sofije i najprije mjesece i mjesece priivati dugmad i praviti rupice za dugmad, parati stara odijela i glaati, glaati, a zatim obavljati i traenije poslove, iako za ivanje nisam imala nikakva smisla, nemam ga, niti u ga sigurno ikada imati. Umjesto da ivim meu knjigama i za knjige, koje su bile, jesu i sigurno e ostati moje najvee veselje, ja u ivjeti meu jeftinim i skupim tkaninama za enske haljine; umjesto da sluam zanimljiva predavanja, u uima e mi od ujutra do uvee brujati metalno zujanje ivaih strojeva i bljutave brbljarije jeziavih pomonica i naunica, umjesto da... O, to u sve izgubili budem li zaista morala nalivpero zamijeniti iglom! A na ljeto, umjesto da se upiem na univerzu i sva se posveti m studiju francuskog jezika i francuske knjievnosti, moda u dobiti prvi put zadatak da izradim haljinu za kakvu skromnu rudarsku enu. Zatim jo toliko i toliko mjeseci uenja, a onda pak toliko i toliko godina, trideset, etrdeset, sve do smrti: krojenje, ivanje na stroju i rukom proba i glaanje, te muke i nevolje s muiavim i dosadnim strankama... Mama, tata, draga mama, dragi tata! Znai, zaista ste me odbacili, znai, zaista neu moi studirati, nikad neu ui u razred kao profesorica, i nikad, nikad neu, kao Monsieur Alors objanjavati uenicima, to je moja najvea elja jo od djejih godina, ljepote francuskog jezika i bogatstvo francuske literature? O, kako je okrutan, kako strano okrutan ivot! Ruka do krajnosti oajne djevojke utrne, dodue, svjetiljku, ali su oi i dalje ostale irom otvorene i do ranih jutarnjih sati zurile u strop to su ga reflektori automobila, koji su jurili mimo, s vremena na vrijeme samo zato osvijetlili tako arko da bi potom bio jo crnji. Dakako, narednog dana nije pisala kui, iako ni toga dana meu pismima to ih je donio potar, nije bilo pisma iz Ljubljane. Jo izgubljenija nego prijanjih dana, ona je lunjala djeje spavaonice u prizemlju u svoju sobicu u prvom katu, jo rastresenije odgovarala na nametljiva Jeannotova pitanja i jo odsutnije ispunjavala skromne Simonine molbe.

-101-

No kad je sredinom popodneva upravo se bila spremala s Jeannotom i Simonom u etnju ugledala na drugoj strani ulice ovjeka u potarskoj uniformi, kako je siao s motocikla i stao r azgledavati po oblinjim kunim brojevima, sva je zadrhtala. "Koga traite, molim?" "Stanuje li moda kod vas", pogleda potar na papiri to ga je drao u rukama, "gospoica eljka Stropnik?" ^iN"Da, tu, tu!" I asak zatim ve je bila na drugoj strani ulice. "Jeste li moda vi", opet pogleda potar na papiri, "eljka Stropnik?" "Ja sam, da, ja!" "Tu je brzojav za vas! Iz Jugoslavije. Izvolite! ekajte, odmah ete ga moi otvoriti, prije se potpiite, tu, molim!" Jelka se potpie gdje je pokazao potar, a zatim u hipu pocijepa omotnicu i izvue iz nje brzojav. Za nekoliko dana dolazim po vas! Tata Proita jo jednom. Za nekoliko dana dolazim po vas! Tata I jo jedanput: Za nekoliko dana dolazim po vas! Tata I pritisnuvi brzojav na grudi, utri u kuu. "Odlazim, odlazim, odlazim!" glasno je, nesputano, spasonosno stala uzvikivati kad je ula u enski salon gdje su tropotali ivai strojevi. "Odlazim, odlazim, odlazim!" nadvikivala je tropot ivaih strojeva i djevojako brbljanje. "Kamo odlazite?" upita jedna od pomonica. "Kui, kui, tati i mami! Kui, kui, kui!" I sva sretna, ona otri gore u svoju sobu, dok su Jeannot i Simona tuno gledali za njom.

-102-

OPET KOD KUE

Posljednje nedjelje u rujnu iz karavele, koja je u popodnevnim satima sletjela na Brnik, izala je i Jelka sa svojom truicom u naruju. Bila je meu posljednjim putnicima. Mama, koliko elim da te potedim tog trenutka, ali sada sam tu, primi nas, mama, draga mama. Dolje kraj podnoja stepenica stajalo je nekoliko lijepo odjevenih ljudi, tri mukarca i dvije ene, no nijedna od njih nije bila Jelkina mama. Ispred aerodromske zgrade, kamo su odlazili putnici, stajalo je takoer nekoliko ljudi. Znai, morat u proi jo i taj dio aerodroma koji upravo bljeti od sunca. "Doi, Jelko!" Stropnik se zaustavi nasred stepenica i zabrinuto se osvrne unatrag. "Pazi, pazi da ne padne!" Jelki su koljena sve vie klecala; noga joj jedva pronae stepenicu. "ekaj, ekaj! Daj dijete meni!" Stropnik skoi do Jelke na vrhu stepenica i uzme od nje dijete. Sada je Jelka ila dodue sigurnije, ali su zato koraci njenoga oca postajali sve nesigurniji; ipak su se sretno spustili na betonski plonik. "Hajdemo!" ree Stropnik, iako se Jelka nije zaustavila, ali je njemu samome bio potreban poticaj, ta noge su mu bile ukruene, a truica u naruju neobino teka. Jesam li ikada mogao zamisliti da u iz Pariza dovesti unuka? I jo u takvim okolnostima! Gdje je Marjeta? Sigurno se sakrila meu ljudima. Ali, dijete je nemogue sakriti. "Hajdemo!" ree jo jednom i uputi se zajedno s Jelkom prema aerodromskoj zgradi. "Dobar dan, drue doktore! Odakle to donosite ovu truicu?" Stropnik uzvrati pozdrav znancu, promrmlja neto nerazgovijetno, te zbunjeno pogleda ljude. Marjete doista nema.. Znai, jo uvijek se nije pomirila sa situacijom? "Gdje je mama?" "Sigurno nas eka kod automobila." Jo nekoliko minuta, jo samo nekoliko minuta! No uzalud su se osvrtali na automobile na parkiralitu s druge strane aerodromske zgrade, Stropnik sa sve veom mrzovoljom, a Jelka sa sve veim strahom. Uto dijete otvori oi, malko prestraeno pogleda oko sebe i udari u pla. "Na!" ree Stropnik Jelki i preda joj dijete. "Mama vjerojatno eka u automobilu." Jelka ostane sama s rasplakanom truicom. I sama bi najradije briznula u pla. Mama eka u autu? Znai, stidi se. Stidi se mene i djeteta. Ali, tata je ipak doao po nas s tvojom privolom, mama. Ni meni nije lako, radije bih dola sama, o, ravno pjeke otila bih u Ljubljanu, ali, mama, sada smo ovdje. Doi i pomozi mi do kue. No, no, ne plai, mali moj, ionako je dosta tuno! Jesi li gladan ili se i ti boji? Tebe nee snai nikakvo zlo. No, no! Ali je dijete plakalo sve tee i tee, a mlada je majka sa sve veim strahom pratila svog oca koji je brzo grabio od automobila do automobila, ali ne vie u strahu to e rei mama kad se pokae iz jednog od automobila i prie blie, ve u strahu da mame uope nema. I stvarno je nije bilo. "Brzojavio sam", ree Stropnik smrknuto, vrativi se do Jelke koja je sa suzama u oima smirivala rasplakano dijete, "javio sam dan i sat dolaska. Ili auto nije u redu ili je zakasnila ili... " Jo jednom

-103-

pogleda na automobile, a onda uzvikne koliko je vie mogao ohrabrujue: "Nita, hajdemo taksijem! Odmah u ga pozvati, a ti, meutim, umiri tog drekavca!" Auto je sigurno u redu, ni zakasnila nije, nije dola zato jer nije htjela doi. Zar da se doveze po kerku i unuka za kojeg je doznala istom poslije njegova roenja? Zar sam neto tako uope mogla oekivati? I zar je neto takvo mogao oekivati tata? ekat e kod kue. Sada se ve sprema da nas primi. Ali, to ti je, mali moj? Moje mame, tvoje bakice nema, ali tebi nee uiniti nita, a to e pak rei tvojoj mamici, to ti nee razumjeti. Bolje za tebe. Jo samo malo se strpi! Kod kue u te previti i dobit e mlijeko, no, no! Oboje, mlada majka i dijete, bili su ve na kraju svojih snaga i svoga strpljenja kad se Stropnik dovezao taksijem. Ipak, trebalo je jo prilino vremena dok su utrpali u auto prtljagu (najvie je bilo, dakako, djejih stvari), pa sami sjeli u nj i odvezli se. Istom poslije nekoliko kilometara djeji je pla utihnuo i ulo se samo zujanje automobilskog motora. Pozdravljam vas, Kamnike planine, pozdravljam vas, nae ume, naa polja, nae ceste, nae kue! Pozdravljam te, rodna zemljo! Mame nema, ali si me ti primila prazniki odjevena, nedjeljski nasmijana! Hvala, hvala za topao prijem! U sjevernoj je Francuskoj tako malo zelenila, bregova gotovo nema, a planina nikako. A koliko zelenila i koliko sunca kod nas! Strah od susreta s majkom mutio je Jelki radost i guio njeno unutranje raspoloenje. Smirivao ju je jedino pogled na oca koji je sjedio sprijeda kraj vozaa, iako mu je njegov ohrabrujui smijeak, kojim joj je itavim dugim i ujedno tako kratkim putem od Pariza dovle rastjerivao teke misli, polako kopnio s lica. Hvala ti, tata, hvala! Doao si po mene i po to ubogo stvorenje! U Pariz i jo dalje u Lens! Tata, dragi tata, to to si uinio za mene nikad neu zaboraviti. Kako sam se obradovala tvojem brzojavu, kako sam te zatim nestrpljivo ekala i kako sam sretna, presretna bila kad si konano ipak doao! Ispred kue zaustavio se auto. Sigurno se opet dovezla kakva stranka. Ve tri dana uzalud sam trala k prozoru. Stvarno sam djetinjasta, djetinjastija nego ona mrvica tamo u koari. Moda se uope nee dovesti automobilom. U Pariz e doi vlakom, javit e se Gramontovima, a zatim e opet sjesti u vlak ili autobus, a ovamo e doi sa stanice pjeke, upitavi prije toga nekoliko puta za nau ulicu. Jeannot, ti si na potezu! Ne ja, ti Jelko, ti! Stvarno ja? ekaj da pogledam tko se dovezao! Uh stalno tri prozoru! Zar stvarno jedva eka da ode? Pred kuom se zaustavio taksi. Zar se dovezao taksijem? Otvorila su se vrata i izaao je visoki mukarac u tamnosivom odijelu. Tata, tata! uskliknula sam u mislima, ta usta nisam mogla otvoriti, niti pomaknuti noge. Stajala sam kraj prozora i buljila dolje. Voza je predao tati koveg, uzeo n ovac, prstima desne ruke dotakao se titnika svoje kapice i opet sjeo u auto, a tata se uspravio, okrenuo prema kui i bacio upitan pogled na nju. Ozbiljan, strog je bio taj njegov, pogled, no kad me je ugledao, na lice mu se spustio smijeak zbunjenosti, ali je asak zatim zbunjenosti nestalo i ostao je samo prijazan, topao, oinski smijeak. Istom tada mogla sam otvoriti usta. "Tata, tata!" I asak zatim ve sam bila dolje na ulici. "Tata, tata!" Koliku sam sigurnost osjeala u tvom zagrljaju, kako je bila topla ruka kojom si me milovao po kosi, kako je bila rjeita tiina koja je govorila umjesto mojih i tvojih usta! Zato oni trenuci ne traju jo uvijek? Sve do nae obiteljske kue, sve dotle dok ne otrim stepenicama gor e u svoju sobicu ... "Nisam mogao vjerovati i jo uvijek ne vjerujem... "

-104-

To su bile tvoje prve rijei, a ja nisam mogla izustiti ni rijei, bila sam previe sretna i ujedno nesretna. Istom gore u sobici, kad nas je gospoa Sofija ostavila nasamo, progovorila sam. Nisi navaljivao na mene pitanjima, samo si me sluao, sve dok mi nije ponestalo rijei i dok ti se nisam bacila opet oko vrata. Koliko su oni trenuci bili puni gorine, ali i utjehe! "Jelko, sve e to zavriti dobro, ne misli na to to je bilo, to je prolo, jo si mlada i tvoj pogled neka bude upravljen u budunost, ne u prolost", rekao si ohrabrujue, ali je tvoj glas bio tuan, tvoj pogled nesretan. Potom vie nismo govorili o tome to je bilo. Ali, to e rei mama? to e uiniti mama? Tata, reci kako e me primiti mama! Tata, progovori ve jednom! U avionu si bio toliko razgovorljiv, ak vie nego obino, a sada ve itavo vrijeme uti. Stropnik je jo uvijek utio, ali je njegov pogled, koji je nepomino upirao pred sebe, svjedoio da u njemu nije mirno i tiho. Misli li, Marjeto, da je meni lako? s gorinom je ispitivao svoju enu. Malo sam doivio takvih dana kakav je bio onaj kad sam primio Jelkino pismo. A kakvo li je samo bilo ono vee kad sam ti rekao to je pisala! "uje li, Marjeto, neto ti moram rei..." "Ne bi li moda odloio do sutra ujutro? eka me sjednica na kojoj moram da odrim vaan referat, a jo nemam svih podataka... " "To to ti moram rei vanije je nego ona sjednica s tvojim referatom zajedno." "Misli li da su samo tvoje stvari vane?" "To nije samo moja stvar!" Konano se Stropnikova ipak okrene prema svom muu. "Jesi li dobio pismo iz Pariza?" upita. "Kada e doi?" Stropnjk izvue iz depa Jelkino pismo, ali ga opet gurne u dep, no zato otvori vrat a dnevne sobe. "Uimo u sobu!" "Samo brzo, molim!" "Sjedni i ne uzbuuj se!" "Ako je tko uzbuen, to si ti! Reci to pie!" Stropnik sjedne, zapravo se bespomono spusti na svoj stolac, a zatim prieka da i ena sjedne. "No, govori! to se tie te balavice, spremna sam na sve! Vjerojatno je otila u London k Gramontovoj kerki, a za kolu joj se fuka, da o nama uope i ne govorim." "Neto je drugo, neto stranije", ree Stropnik slomljeno, "Sluaj me, molim! Sluaj!" "Zini ve jednom!" "Jelka nije bolesna, niti se odvezla u London, zapravo je vie nema ni u Parizu, ve neko vrijeme ivi u Lensu... " "U kakvom Lensu?"

-105-

"ekaj, strpi se, ne upadaj mi u rije!" Stropniku izbije znoj na elo, ali on ne posegne za rupcem da ga obrie, ve samo dlanom, koji je takoer bio znojav, povue preko ela. "Dobio sam Jelkino pismo. Tu je!" Izvue pismo iz depa. "Na!" Ali ga odmah povue natrag. "Ne, radije u ti rei, bolje e biti da ti kaem." Istom sada Stropnikova pozorno pogleda mua, njegovo uznojeno lice, njegove drhtave ruke i zbunjene oi. "Sto, je li se zatreskala u kakvog momka? Ta rekla sam da je premlada i previe djetinjasta za Pariz. Kod kue sam je drala strogo, a tamo je pomahnitala! Ali, to neka bude tebi na savjesti. Neka ide, neka ide, Gramontovi su poteni ljudi, koristit e joj i za maturu ako izradi zadau i usavri se u francuskom! Ti misli da je ve odrasla djevojka, a ona je jo dijete, pravo dijete!" "Ne, Marjeto, Jelka nije dijete, vie nije dijete, ona sama ... ona sama ima dijet e ... " Stropniku ruke padoe na stol, a Stropnikova samo irom raskolai oi i zabulji se nekamo iznad stola. Istom nakon nekog vremena ona otvori usta; iz njih izleti krik koji nije bio slian njenom glasu, uope nije bio slian ljudskom glasu. "Da", potvrdi Stropnik onome kriku koji je trebao da znai; to si to rekao, jesam li dobro ula, da nisi enuo pameu, "da", ponovi i trenutak zatim, podigavi obje ruke i povukavi dlanovima preko znojava ela, stade otkidati iz sebe, "pisala je, ali nisam vjerovao, tu je njeno pismo, ispriala je svu istinu, ali nisam mogao vjerovati, zato sam popodne nazvao gospodina Gramonta, njega nema kod kue, ali sam govorio s gospoom Gramont, sve to je u pismu istina je. Jelka je rodila, sina ima, oboje su zdravi i ive kod sina Gramontove kune pomonice; u Lensu, u sjevernoj Francuskoj, strano je, ali je gospoa Gramont rekla da je moglo biti i stranije, neka se pomirimo s tom injenicom, a Jelka moli da joj oprostimo, pita smije li doi kui, smiju li oboje doi kui, evo ti Marjeto, sama proitaj pismo, proitaj ga..." Stropnikova, blijeda kao stijena, posegne za pismom, ali na pola puta povue ruku kao da je iz uske, duguljaste omotnice pisma siknula zmija, te skoi na noge i opet izbaci iz sebe krik koji nije bio n jezin, koji uope nije bio ljudski glas, a zatim se zgrabi za prsa i skljoka na stolac. "Marjeto!" prestraeno krikne Stropnik koji je paljiva pratio svaku kretnju svoje ene, te skoi s druge strane stola. "Marjeto! Marjeto!" U pravi as uhvatio je enu za ramena, inae bi se u nesvjestici strovalila na pod. "Marjeto, Marjeto!" Tek hladnom vodom doveo ju je opet k svijesti, "Je li istina?" upita ona kad joj u obraze opet ue neto rumenila. "Istina, Marjeto, ali je gospoa Grarmont, kako sam ti ve spomenuo, rekla da je moglo biti i stranije", ree Stropnik umirujui je. "to moe biti jo stranije?" upita Stropnikova. "Sto, Lenartu? Poalje djevojku u Pariz da naui francuski, a ona tamo rodi. A o tome prije nije zinula ni rijei. Svoju je trudnou tako spretno, sakrivala da ni roena majka nije nita opazila. Boji se da se ne zatreska u kakva momka, da joj se to ne dogodi, misli da od kue alje dijete, da,.. ne, ne, to je vie nego previe!" Dlanovima pokrije lice, skoi na noge, pohita do kaua i baci se na nj. Zagnjuri glavu u jastuk i kriljivo nastavi. "Kakva sramota, kakva blamaa! To neu preivjeti, to je stranije od okupatora, od ofenzive, od..." Opet neljudski krik, jedan, dva, tri, dernjava, urlanje. A onda odjednom ljudskim glasom: "S kim se spanala?" Stropnik ode po pismo. "Najbolje da proita pismo... zatim emo dalje razgovarati ... "

-106-

"Nemamo o emu razgovarati! Pod mojim krovom nema mjesta ni njoj ni njenom ... " Rije je bila suvie mrska da bi je izgovorila. "Ne, nema mjesta!" "Marjeto, znam, teko je, i meni je teko, ne mogu ti rei koliko, ali... " "Kada si dobio pismo?" "Neto prije dvanaest..," Stropnikova skoi na noge sva crvena u licu. "I ti si mogao tako mirno sjediti za stolom, poslije ruka piti kavu i itati novine?" "Nisam mogao vjerovati, razmiljao sam to da uinim, popodne sam otiao u poduzee i odanle nazvao Pariz, a alim lutao ulicama, no, i sada sam ti rekao. Strano je, veoma strano, ali... " "Nema tu nikakvog ali! Neka ostane gdje i jeste, ili neka ode onome koji joj je napravio dijete ... " "Proitaj prije pismo, majka si joj ... " "Sada sam majka... a kada se spanala, na svoju majku nije ni mislila. A ta majka nije obina istaica, ta je majka... " Opet se baci na jastuk, zagnjuri glavu u njega i stade urlati neljudskim glasom. Kad ju je podigla, iz usta joj opet provali: "Kakva sramota, kakva blamaa! Blamaa, blamaa, bla -ma-a! Moji ki ima dijete, a ja o tome nita nisam znala! Sto e rei moji ljudi? Prvoga sam preuzela novu funkciju, kakva sveanost, koliko estitanja, kako su mi samo uredili kancelariju, novo pokustvo, novi lusteri, cvijee, slike, a sada takav tu! to e rei nai prijatelji i znanci? Vlasta, Kotar, Preernova i ubieva ulica, pa naa ulica? I to moja partijska organizacija? Neposredno prije poroda kerka mije otila u Pariz, a ja uope nisam znala da je u drugom stanju, istom poslije poroda udostojila se poruiti mi da sam postala bakica, da... Ne, ne to neu preivjeti!". I opet s licem u jastuku "Kakva sramota , kakva blamaa... " "Marjeto, ne radi se o sramoti i blamai, radi se o Jelki, o naoj kerki... " "O kakvoj to kerki! To nije moja ki! Nije, nije!" Istom poslije nekog vremena toliko se smirila da je mogla uzeti pismo u ruke. Stropnik je stajao pokraj nje sve dok se nije sagnula nad Jelkinim tekstom, a zatim utke napusti sobu. Narednog jutra odvezla se u Umag i tri dana nije se vratila kui. A koliko je jo nagovaranja i molbi trebalo dok je konano Jelki ipak mogao poruiti da e doi po nju i dijete. .. S gorinom Stropnik je obnavljao u mislima one mune dane i noi. I zar da sada sve to zapone iznova? Neljudski krikovi i provale bijesa, a zatim bijeg od kue! A moji ivci? A Jelka? Nisu li Jelki potrebni mir i njega, te topli dom kakvog do sada nije imala? U mnogim se porodicama ve dogodilo da je djevojka tako nesretno zanijela kao naa Jelka, ali su rijetke porodice iz kojih je takva djevojka morala pobjei, pobjei ak u tuinu, da tamo rodi. To se dogaalo samo u najzatucanijim katolikim kuama. A dogodilo se, eto, i kod nas, iako je Marjeta komunist jo od osloboenja, a i ja sam ve dulje od deset godina, iako Marjeta nije zanemarila ni jednog jedinog sastanka na viem i najviem nivou gdje se govorilo i o odgoju socijalistike omladine, a ja i mam u malom prstu sve nae zakone koji potvruju najiru demokratinost u naoj dravi, znai i u porodici. Mislio sam da se u meuvremenu smirila, da se s tom injenicom konano pomirila i spremila sve potrebno za dijete, za oba djeteta. Pisao sam joj, molio je da Jelku doeka kao majka, a juer sam joj i brzojavio kada emo doi, i nita! Kakva sramota i blamaa! Ali to nije ni sramota ni blamaa, to je nesrea, nesrea za sve nas, a prije svega za Jelku. Samo da to ne vidi, samo da to ne osjeti!

-107-

"Tata", plaho upadne Jelka Stropniku u misli, "tata, je li mama doista pristala na to da... da ode po mene?" "Dabome. Strano ju je pogodilo, jo stranije nego mene, sva je bila izvan sebe, tri dana nije mogla na posao, ali smo se na koncu ipak dogovorili i tada sam ti brzojavio." "Pa ipak nas nije doekala... " "Tko zna ta ju je zadralo, sigurno nas dvoje, nas troje eka kod kue." Malko posuti, a zatim jo ree zabrinuto. "Ako bude ustrajala, reci joj kako se dogodilo... " "Tata, molim te, tata, samo to ne, samo to ne!" zamoli Jelka.
i

"Uvjeren sam da e biti lake ako ispria, vjerojatno e biti i tebi lake ... " "Ne, ne!" jaukne Jelka sva prestraena. "Onoga vie nema, ne elim da ono jo jednom oivi, sada postojimo jo samo ja i ovaj mali; i sam si mi rekao neka ne mislim na ono to je bilo, ve ... " "Ja u preboljeti, nekako u preboljeti, ali mama... " "Ne, ne!" protenje Jelka. "Moli je za oprotenje", nastavi Stropnik gotovo moleivo kad ju u ogledalu spazio kerkino prestraeno lice, "lijepo je moli i sve joj reci to e htjeti da zna, ne bih elio imati pakao u kui. Uostalom, to nije malena stvar." "Sve u uiniti, sve samo me o onome ne ispitujte! Tata, uje li, tata... " "Dobro, dobro", progovori Stropnik pomirljivo, glavom pokae na ofera i opet se nepomino zagleda pred sebe. Cesta je promicala pokraj ume. Izmeu zelenih smreka tu i tamo pokazalo se stablo s poutjelim liem. Auto je preticao sporije automobile i brzo ostavljao iza sebe bijele stupie koji su oznaavali kilometre. Otac i ki utjeli su, djeteceta ve itavo vrijeme nije bilo uti, samo je motor zujao prigueno i uznemireno. Gdje su ona vremena kad sam s tatom odlazila u pohorske ume po gljive, po borovice, ili pak samo na bezbrine etnje! Neko smo vrijeme hodali zajedno, a zatim skrenuli svaki svojim pravcem. Od asa do asa ipak smo zivkali jedno drugo. "Tataaa! Gdje si?" "Ho-ho-ho!" "Nala sam paprenjae! A ti? "Ho-ho-ho!" I odjednom sam ugledala vrganj. Gotovo nisam mogla vjerovati. "Tata! Tataaaa!" "Ho-ho-ho!" "Senzacija, senzacija!" "Medvjed ili lav?" "Vrganj! Doi, doi!" "Zgrabi ga da ne pobjegne!" Sagnula sam se i promatrala ga sasvim izbliza, tek potom sam posegnula za njim i otkinula ga.

-108-

"Tata, tataaa, trofej sjajan trofej!" Konano je ipak doao, ak i on ga je uzeo u ruke. "Zbilja ima bistro oko! To je potrebno u ivotu. Otar vid i tanak sluh za sve to se dogaa oko tebe." Jelka se osmjehne. Otar vid i tanak sluh? A upala sam u onu razbojniku jazbinu tako da nisam znala ni kada ni kako. Ne, to je prolo, o tome neu misliti, sve ono odnijela sam na Eiffelov toranj i bacila trista metara duboko, tako da se razbilo na sitne krhotine. Sve to je runo i strano bacila sam s Eiffelova tornja, u mislima dakako, a to je isto kao da se dogodilo i u zbilji. No Eiffelov toranj die se u Parizu, a ovdje pak tee Sava. Pozdravljam te! Jeia, Ruski car, Sto ice i... i Ljubljana! Lijepo te pozdravljam! Teko mi je bilo za tobom, iako si mi isprva bila tako tua. Ako bude kraj stadiona gorjelo zeleno semaforsko svjetlo, to e biti znak da je kod kue sve u redu! Jo malo, jo malo! Put je slobodan! Vozau, daj gas, jo jo, i tamo na raskru zeleno svjetlo eka na nas. teta! Zato si tako spor? Crveno, krvavo svjetlo. Sada e se sve zapetljati, ba na kraju opet e se zapetljati. Poloi ruku na prsa da smiri srce koje joj je stalo udarati sve bre i burnije. asak zatim crveno se svjetlo ugasi, zapali se zeleno i auto skrene ulijevo, jo dvaput skrene ulijevo i zae u njezinu ulicu. "Vidi li, Jelko, dok tebe nije bilo, ulicu su asfaltirali", ree Stropnik kao da je upravo o tome razmiljao na posljednjem dijelu puta. "Nije li izvrsna?" "Izvrsna, izvrsna", ree Jelka ne znajui pravo na to se zapravo odnose njene dvije rijei. Da, to je naa ulica, ovuda sam od ranog proljea ila svakog dana u kolu i iz kole, pa u samoposluni restoran, ovamo, pa u samoposlunu trgovinu, onamo, ili pak tek tako u grad. Isprva jo lagano, bezbrino, a zatim sve zabrinutije. Tu stanuje direktor neke trgovine u gradu, tu arhitekt, tu lijenik, tu udovica politikog funkcionera, a tu.,. tu... "Tako, kod kue smo!" usklikne Stropnik glasom u kojem je bilo vie tjeskobe nego odahnua, iako je i sam ve jedva ekao da ugleda proelje svoje kue, iako je upravo u skoku izaao iz automobila i irokom kretnjom otvorio stranja vrata na automobilu. "Uzmi maloga i samo naprijed! Prtljagu u ja sam donijeti. Pozvoni dvaput s malim prekidom, ako si ve zaboravila! Neka mama ve unaprijed zna da smo mi." Jelku su noge jedva drale; truica, koju joj je otac poloio u naruje, uini joj se neobino teka. Trenutak-dva prieka, i tek kada pod nogama osjeti vrsto tlo, zakorai prema ulaznim vratima. Upravo kad je podigla desnu ruku, da pritisne na dugme elektrinog zvonca, djetece otvori oi. Ve je zgrilo ustaca na pla, ali se, tko zna zato, savlada i samo nepomino zagleda u lice nad so bom. Zatvori oi, mali moj, bolje je da ne vidi kako je jadna tvoja mamica! Ali se sitne oice nisu sklopile. Konano Jelka ipak pritisne na dugme. Negdje, unutra dvaput zazvoni, otro, prodorno. Ah, ipak! Kako dugaak i teak put, samo da opet mogu biti tu, na domaem pragu! Je li doista od asa kako sam posljednji put prekoraila preko njega, prolo tek neto vie od tri mjeseca? Nije li otada proteklo ve triput toliko godina? Ali, mama, gdje si? Doi i otkljuaj vrata! Shvaam te zato nisi dola na Br nik, ali sada nam ipak otvori! Potrudit u se da zbog mene, zbog nas dvoje, ne bude imala briga ni neugodnosti, da i dalje moe biti vie na poslu i na sjednicama i sastancima nego kod kue, zaposlit u se, neto u ve pronai, a kolu u nastaviti privatno ili u veernjoj gimnaziji. Jesi li gore u spavaonici? Moda u kupaonici? Kaiprst malko drhtave desne ruke opet dodirne dugme i odmah zatim jo jedanput. Cin, cin! dopre iz kue jo otrije i metalnije. I zatim jo jedanput: cin, cin! "Jo nema mame?" Stropnik odloi kovege koje je drao u rukama i posegne u dep po kljueve.

-109-

"I to je mogue", ree vie sebi negoli Jelki, te otkljua vrata. "No, molim!" ree s blijedim smijekom a zatim odjuri na ulicu gdje je leala razbacana druga prtlja ga. Jelka je trenutak oklijevala. Da doista uem? Ta mame nema kod kue ta ona ne mari za mene, zaista ne mari za nas dvoje. Ipak prekorai prag. Kua je bila tiha, prazna. Zaustavi se ispred velikog ogledala. Sedamnaestogodinjakinja s djetecetom u naruju, blijeda u licu, tuno ju je gledala upitnim oima. Zato nisam maloga dala Poljakinji? Bilo bi mu bolje nego to e mu biti u toj kui. Tu ga nitko ne eli. ak, ni ja nisam poeljna. Odmakne se od ogledala i pobrza stepenicama navie. Moja sobica, moja sobica! Poloi truicu na kau u taj as Frangois doista nije bio drugo ve truica, iako su mu oi jo uvijek bile otvorene prie k prozoru i raskrili ruke. Neto toplo, utjeljivO preplavi njeno srce. Moja sobica, moja sobica! Zatim prie k stolu, pogladi stolnu plou, uzme u ruke dvije-tri kolske knjige koje su leale na njoj, ponovo ih poloi na stol, uzme biljenicu, prelista je i ne gledajui to je u njoj napisano i nacrtano, prie k zidu kraj stola, pa opet raskrili ruke i dlanovima pogladi zidove. Moja sobica, moja sobica! Javi se djeji glas. Ne, ne, to je moja sobica, tu su moje knjige, tu su moje biljenice, moje gramofonske ploe, tu ivjeti, itati, pisati zadae i uiti! Drugo mi ne treba, drugo ne elim, za drugo ne marim! Samo mir i spokojstvo te sobice, pa uenje, razmiljanje, ispitivanje, traganje, bdjenje nad zada* cima, te itanje, itanje, itanje do kasno u no! No u Jelkine vrue elje usijee se odanle s kaua sve nametljivije: "Aa... aaa... aaaa!" Ne, ne, sama sam bila tu u sobici, sama u biti i odsada, sama sa svojim knjigama, kolskim i nekolskim, pa s biljenicama i gramofonskim ploama i... "Jelko!" Povue ruku od zida. Na pragu je stajao otac s dva najvea kovega u rukama. "Ne znam kamo da stavim te stvari. Zasad neka budu kod tebe, je li?" Neto hladno, jezovito prostruji Jelki kroz tijelo, misli i osjeaje. Tlapnje, tlapnje! Neu vie biti sama, tu emo biti nas dvoje, ja i onaj drekavac tamo na kauu, zapravo drekavac i ja. Knjige i biljenice uzmaknut e pred pelenama, zvuci gramofonskih ploa pred njegovom drekom, tintarnica pred boicama mlijeka... "Kad doe mama, lako ete nai svakoj stvari njeno mjesto ... " "Mame, znai, nema?" upita Jelka stegnuta grla. "Je li otila u grad ili kamo drugdje?" "U Umag, zbog vikendice", odvrati Stropnik s ljutnjom i gorinom u glasu. "Ostavila je poruku na stolu u blagovaonici. Nee je biti do uvee." Spusti kovege nasred sobe. Zatim prie k Jelki, poloi joj ruke na ramena koja su u taj as poela lako podrhtavati. Ali ve asak zatim povue ih sa kerkinih ramena i pohita prema vratima. "Donijet u i ostalo!"

-110-

Odtropotao je niza stepenice, a Jelka se nije ni pomakla. Da, morala sam toga drekavca ostaviti u Francuskoj. A jo. bolje bi bilo da sam tamo ostavila i samu sebe. emu sam uope dola? Kako su me samo voljeli! Otkako sam dobila brzojav da e tata doi po nas, Jeannot i Simona nisu se makli od mene. Nikamo nee otii, Jelko! Ne dam te! Ni ja te ne putam! Jelko, to se tie maloga tamo u kutu, moe biti bez brige, neu mu odtipnuti nosi, neka mu bude, ta ionako je tako malen! Vidite li koliko vas vole naa djeca! Razmislite, jo je vrijeme! Brzojavite kui da ete ostati ovdje! A ja jedno te jedno: Kui, kui, kui! Pa i kad je ve doao tata, gospoa Sofija je rekla neka barem dijete ostavim u Francuskoj. Lake e vam biti, mnogo lake bez njega. A kako je tek bilo onog dana kada sam konano ipak krenula na put! Svi su plakali, ak djevojke u salonu. A u Parizu me Franchon grlila kao da sam njena ki. Budi sretna i jo doi, doi! ak i gospoa Gramont stisla me k sebi. Jadna, jadna djevojka!. A ja sam bila uvjerena da je dom samo jedan, da je mama samo jedna, da... Na vratima se opet pojavi Stropnik. "I ovo je tvoje." Jelka ne izusti ni rijei, a na kauu je dijete sve nametljivije plakalo i drealo. Stropnik spusti kovege i torbu na pod, a zatim prie k Jelki, zagrli je oko ramena i privue k sebi. "Jelko", ree malko hrapavim glasom, "nee biti lako,, ali si kod kue. Nije bilo ba lijepo to si uinila, to si uinila sebi i meni i mami, ali ako ti kada bude teko, suvie teko doi k meni i reci! Tvoj sam otac i ti si moja ki, jo uvijek si moja, jedina ki I Nita ne skrivaj preda mnom! Rado u ti pomoi..." Jelka se svom snagom priljubi uz oca. "Tata, tata!" jaukne. "Zato, zato sam uope dola kui!" "Dobro je da si dola. Sve e jo biti u redu! Sve!" Ostavi Jelku i prie kau u. Na ozbiljnom licu pojavi mu se jedva vidljiv smijeak. "A ti si gladan, zar ne?" I kao da je doista sve ve u redu, okrene se k Jelki. "Gdje je njegova boica? Nadam se da u kui ima barem neto mlijeka." Kako se Jelka nije odmah pomakla, prie k torbi, zgrabi je i stavi na stol. "Tata, ja u!" ree Jelka, skoi k stolu i otvori torbu. "Hvala, tata, najljepa hvala!" Izvue boicu iz torbe, zahvalno pogleda oca i ode do vrata. "Odmah, odmah, mali moj! Stvarno nije u redu da gladuje zato to je tvoja mamica tako mnogo, mnogo ... " Nije izgovorila, a u oi joj navrijee suze, i kad se stepenicama spustila u prizemlje, zaplae na sav glas. Stropnikova se dovezla tek uvee. Jelka je ve bila previla dijete, poloila ga u koaru koju je bila donijela iz praonice, te zapalila svjetlo, kadli se dolje pred kuom zaustavi, auto. Nije prila k prozoru, ali je napeto oslukivala tko e izai. Vrata automobila otvorie se i opet zatvorie, a zatim doprijee s kamenitog plonika ispred kue hitri enski koraci. Da, mama! Ali to otkrie ne ispuni Jelku strahom, ve probudi u njoj otpor. Kao da je preivjela ve dosta straha, pa i pla, a i suza je bilo dosta, ak previe. Neu da drhtim pred njom, nemilosrdnicom, kojoj su vaniji soboslikarski radovi u njenoj vikendici nego vlastita ki! Ni plakati vie neu! Uzme u ruke jednu od knjiga koje je donijela iz Francuske. Listala je po njoj, proitala tu i tamo koju reenicu, ali je itavo vrijeme napeto oslukivala to se dogaa u kui. Mama je otkljuala ulazna vrata, uinila nekoliko koraka u predsoblju i zastala. Sada je ugledala moj ljetni ogrta. Da, dola sam, doli smo, zapravo, tata nas je doveo. Ne zaboravi, s tvojom privolom! Opet se javie koraci. Sada si odloila rukavice, svukla ogrta i stavila ga na vjealicu. Opet koraci. Ula si u kupaonicu. Pelene, da, u naoj

-111-

kupaonici sue se pelene. Nadam se da se nee onesvijestiti. A sada e dojuriti gore k meni. Izvoli! Spremna sam. itavo sam te se vrijeme bojala, tebe najvie, sada te se vie ne bojim. I ono to eli takoer u ti ispriati. Zato ne? Nee doi gore? Otila si u blagovaonicu. Moda je tata doao na prag i namignuo ti da eli prije porazgovarati s tobom, ili si pak sama rijeila da najprije govori s njim? Jadni tata! Njemu je zbilja teko zbog mene, ali me zbog toga ne voli nita manje nego prije, naprotiv. Ali, o emu tako dugo razgovaraju? Tata sigurno pria o Gramontovima, o Franchon i Baudinovima. Sjajni ljudi, je li? Sklopi knjigu i prie k vratima. Ali se smjesta vrati do stola i uzme u ruke f rancusku povijest knjievnosti, no poloi je na stol jo prije no to ju je otvorila. Sada se ipak ne radi o Moliereu i njegovim komedijama, sada se radi o meni i o onom ovjeuljku. Prie koari. Dijete je spavalo s ruicama kraj glave. Jo nikad dosad nije joj se inilo tako ljubak. Ba dobro to te nisam dala onoj rudarskoj porodici. Moj si, mnogo sam pretrpjela prije no to si doao na svijet, a sigurno u i jo, prije to stane na noge i osamostali se. Kada e to biti? Ali, to toliko razgovaraju? Da li joj tata pria o Eiffelovu tornju? Molila sam ga da to mami ne kae. Nije lijepo od Franchon to mu je to izbrbljala. Znam, eljela mi je dobro, ali bi bilo bolje da je utjela. Nadam se da e tata odrati rije. Ni ti, mali moj, ne smije to doznati. Eiffelov toranj je samo moj i die se u Parizu, a Pariz je daleko, veoma daleko... Odmakne se od koare i vrati za stol. Zatim prie k prozoru. Ulica je bila rasvijetljena, prozori u bloku na drugoj strani takoer veinom rasvijetljeni. Stanuje li i tamo p reko neka ista tako nesretna djevojka kao i ja? Kad sam se spremala u Pariz, djevojke tamo preko smatrale su me sretnicom. Jelko, estitam, estitam! O, kada u ja vidjeti Pariz? Sve bih dala samo da smijem s tobom! A sada? Sada kad ve zasigurno znaju da nisam ila u Pariz da razgledavam muzeje i galerije, ve zato da rodim? Sada me saaljevaju. Sirotica! Jo nije ni prava djevojka, a ve je majka. Makar nikad i ne vidjela taj grad, samo da mi se ne dogodi neto takvo. Ali, zar mama doista nee dojuriti ov amo gore? Zato je tata zadrava? Sada jo imam u sebi toliko snage da joj se mogu suprotstaviti; ako budem morala dugo ekati, snage e mi ponestati. Mama, doi ve jednom, ne mui me vie! Ve itavog dana drem pri pomisli na susret s tobom, zapravo ve svih posljednjih dana, posljednjih sedmica, posljednjih mjeseci... Pohita do vrata i tiho ih odkrine. Odozdo su se uli oev i mamin glas. as je bio majin jai i reskiji, zatim opet oev. Hvala ti, tata, to se zalae za mene, ali u ipak morati sama izvojevati bitku s mamom. Kako da je izvojujem? Ako uskoro ne doe gore, sama u sii i pasti pred njom na koljena. I to e biti potom? Potom se nikad vie neu moi dignuti. Bit u psetance, jo pokornije nego to sam bila dosada. Tiho zatvori vrata. No tek to je ispustila kvaku, odozdo se zauje oev glas. "Jelko! Jelko!" Naglo opet otvori vrata. "Molim, tata!" "Jelko, doi dolje!" Trenutak je stajala kao oinuta, potom izae iz sobe i spusti se niza stepenice. Nikakve misli, nikakvog osjeaja, samo nekakva tupost, sada je svejedno, neka bude to bude. Bila je tako tiha i prazna kao i njezina slika u ogledalu kraj kojeg je ila. Vrata blagovaonice bijahu otvorena, a u sobi su gorjela sva svjetla: oba lustera, koji su svaki sa svojih est sijalica baci li jarku svjetlost prema stropu, a u kutu kraj okruglog stola stojea lampa sa velikim zelenkastim sjenilom. Tamo je stajao otac upala lica, a majka

-112-

je sjedila za stolom nasred sobe; njeno lice bijae zdravo preplanulo i punije nego prije nekoliko mjeseci. Zastane na vratima. "Dobro vee, mama!" progovori bez straha, ali i bez tvrdoglavog otpora koji ju je spopao gore u sobici kad je mama dola. Kao da kae: Tu sam, mama, i sada uini sa mnom to god hoe! Stropnikova okrene glavu prema vratima, hitro digne se i prijekorno joj dobaci: "To si nam, dakle, uinila!" odmjeri Jelku od
1

nogu

do

glave,

1, 1

Jelka je utjela. to da i kae? Tu sam sa svojim djetetom, jer je tata doao po mene; da nije doao, nas ne bi bilo. A da Franchon nije otkrila to se zbiva sa mnom i da me nije odvratila od Eiffelova tornja, mene uope ne bi bilo, niti, dakako, onoga maloga gore u mojoj sobici, nikoga i niega ne bi bilo ... "Govori ve jednom!"- vikne Stropnikova suzdravajui :gnjev. "Govori!" "to da kaem?" upita Jelka jedva Stropnikova se resko nasmije. "Pita to da kae! Otila si u Pariz da se usavri u francuskom, a vratila si se s djetetom, i nema to da kae?" "Pisala sam tati, ispriala sam mu, sve zna ... " "I sve je to u redu, je li?" Majin glas bivao je sve reskiji, pogled sve gnjevniji, izraz na licu sve prezirniji. Je li sve u redu, to?" "Nije u redu", ree Jelka tiho, kako je ve itavo vrijeme i govorila, "priznala sam, molil a sam da mi oprostite... tata je doao po nas, doveo nas je... " "Dabome da vas je doveo, iako to nisi zavrijedila, zavrijedila si da te prvo tako ispremlatim da tri dana ne bi mogla ustati na noge, da te zatvorim dolje u podrum, da... " "Marjeto", dopre moleiv glas odanle od velikog zelenkastog sjenila, "porazgovorite, porazgovorite kao ljudi!" "Da, kao ljudi", vikne Stropnikova sva crvena u licu. "Ali i ja sam ovjek, imam svoj poloaj, svoju ast, svoje pravo i svoje dunosti u naem drutvu. Sve to sada je popljuvano. Stidim se izai na ulicu." U Jelku se pomalo vraala snaga, noge su je opet dobro drale, tlo pod njima bilo je vrsto, oko je razluivalo svaku pojedinost u suvie rasvijetljenoj sobi, misao ocjenjivala svaki trzaj na maji nom pocrvenjelom i oevom blijedom licu, tupost je uzmicala pred osjeajem stalno sve jae samoobrane. "Mogla sam ostati gdje sam bila..." "Misli li da bi tada sramota i blamaa bile manje?" "Marjeto, dosta o tome!" vikne Stropnik opominjui je. "Porazgovoriti moramo to da uinimo da bi sve bilo u redu." "U redu vie uope ne moe biti, nikad vie! Ali prije toga, prije no to budemo razgovarali, elim da znam to jo nisi ispriala. Kako se uope moglo dogoditi? Jesam li ti moda ja pruila uzor? Jesi li neto takvo vidjela kod nas u kui? Ili su te tome uili u koli, na to upuivali u omladinskoj organizaciji? Najprije elim odgovor na pitanje. I jo na jedno: Tko je otac onome bolje da ga nema?" Stropnik prie do stola nasred sobe. "Marjeto, veeras neemo razgovarati o tome, za sve to jo ima vremena..."

-113-

"Ne, ne, to je prvo to elim znati!" vikne Stropnikova svojim visokim, kretavim glasom. "Hou da znam gdje se moja ki pokvarila, gdje se i s kime povlaila, tek tada emo razgovarati dalje." Pljoti mice dlanom udari po stolu i sjedne; "Lenartu, sjedi!" zapovjedi muu. Kad je Stropnik sjeo na svoj stolac, ona se okrene k Jelki. "A sada i vi, gospoice majko! Zar da ti jo i pomaem da uini tih nekoliko koraka i sjedne za isti stol s majkom i ocem, a nisi zavrijedila ni da... " "Marjeto, molim te!" "Nita, molim te, molim te! Ti si dosta dugo razgovarao s njom, gotovo tjedan dana, a sada emo konano razgovarati jo i nas dvije. Sjedi, dok ne izgubim strpljenje!" Jelka zatetura prema stolu i spusti se na stolac. "Tako, a sada odgovori to sam te upitala!" Jelka je prelazila dugim pogledom od majke, koja je palila cigaretu, na oca koji je nepomino sjedio i upirao pogled u prazan zid pred sobom. Znai, ipak moram da iznesem na svjetlo dana sve ono runo to je ve gotovo zaboravljeno? Hoemo li potom zaista lake srediti ivot? Ne, ne! "Govori!" vikne Stropnikova nestrpljivo i prijetei. "Marjeto!" "Hou da znam ije dijete imam pod krovom!" Stropnikova se digne i prie staklenom zidu, povue nekoliko dimova i zavri otro: "Ili pak, neka ga uzme i ode odakle je dola!" Jelka se takoer digne. "Dobro", ree jedva ujno, "dobro", ponovi glasnije, a zatim gotovo s vriskom nastavi, "idem! Nemoj misliti, mama, da nemam kamo otii! Mogu se vratiti u Lens k Baudinovima, tata ih poznaje, sjajni su ljudi, u njihovom u salonu izuiti za krojaicu, a dijete u dati u kakav dom, ili e ga uzeti rudarska porodica u Salauminnesu!" Odrjeito poe prema vratima. Stropnikova baci u pepeonik jo nedogorjelu cigaretu i zabulji se irom otvorenih oiju prema vratima. "Kako?!" vikne. "Znai, ja ne bih smjela rei ni rijei, sve bih morala progutati! Ne, ne, draga moja!" I jurnuvi prema Jelki, udari joj pljusku najprije slijeva, pa zdesna, a zatim je zgrabi za kosu. "Na, na! Da zna da sam jo uvijek tvoja majka, da zna. ." Ali je Stropnik ve skoio prema svojoj eni, zgrabio je za ruke i otrgnuo od Jelke. "Jesi li poludjela? Pusti je, ostavi je! Sjedi ovamo za stol da razgovaramo!" Istom poslije mnogo muke dovede enu do stola i posjedne je na stolac. No i tu je jo mahala rukama oko sebe i vikala da to nije njena ki, da je pokvarenica, izrod ... "I taj izrod vraa se u Francusku!" vikne Jelka kojoj se vratie ne samo snaga i jasnoa misli ve joj se na licu pojavi i podrugljivi osmijeh kao i maloas u sobici. I sva crvena u licu i raskutrane kose, ona poe vratima, viknuvi prije toga prema stolu kratko i resko: "Zdravo!" Ali je Stropnik bio ve kraj nje. "Jelko, barem ti ne gubi ivce! Doi!" Dovede Jelku do stola i pritisne je na stolac. "No, sjedi, sjedi i smiri se! I ti, Marjeto, i ti se smiri", ree i vrati se na svoje mjesto, "smirite se, a zatim emo razgovarati."

-114-

"Najprije elim uti odgovor na moje pitanje!" vikne Stropnikova jo uvijek sva uzrujana. "Jesi li razumjela, jeste li razumjeli? Odgovor na moje pitanje! Ne dam se zastraivati, najmanje od takve balavice! Doivjela sam ve i stranijih stvari! Govori!" "Dobro", vikne Jelka, "onda u rei! Ali, ti si me, mama, na to prisilila! uj i ti, tata! Teko mi je to e te to pogoditi, to e to vas oboje pogoditi, ali ja nisam to htjela." Pouti malo, a zatim provali iz nje kao iz vulkana u kojem se skupljalo i skupljalo, a onda je konano izbilo na svjetlo. "Ada je slavila svoj sedamnaesti roendan... " "to ima Kotarova Ada s tom stvari?" upita Stropnikova osorno. "Ima, i te koliko!" vikne Jelka gotovo s nasladom. "Zna i sama, mama, kako sam morala Adi isprva pomagati u koli, jer ste vas dvije, ti i njena mama, prijateljice? ak sam joj i slovenske kolske zadae morala pisati. Prvih tjedana, kad su Kolarovi doli, kod nas se uope i nije ulo nita drugo ve samo Ada i Ada, sve dok se Ada konano ipak nije snala, u koli, ali i izvan nje. Zna i sama, koliko sam spoitavanja morala uti zato to me vie nije toliko posjeivala, niti ja vie odlazila Kotarovima? Ali me na proslavu svog roendana ipak pozvala. Bilo je uoi dravnog praznika, malo prije osam, kad je pozvonio telefon. Sjea li se, mama? Dugo je zvonilo, ja sam itala, a ti i tata spremali ste se na proslavu "Jo uvijek ne razumijem u kakvoj je vezi Adin roendan s tvojom trudnoom. Ispriaj kratko i bez okolianja!" ree Stropnikova nestrpljivo. "Odmah e doznati kako je bilo!" nastavi Jelka naglo. I lava je navrla iz srca vulkana i sva uarena stala se valjati niza strme padine, nosei sa sobom sve to joj se isprijeilo na putu. Sve to se dogodilo one veeri, one noi. Jelka je doivljavala iznova. "Jelko, pogledaj ve jednom tko zove!" Nerado sam se odvojila od knjige i ula u predsoblje. "A, ti si, Ado?" "Pozivam te na proslavu, ne na dravnu, ve na svoju! Valjda zna da sutra imam roendan, sedamnaesti. Ima nas prilino u drutvu. Trinaest. To je nesretan broj; zna i sama da sam praznovjerna, i drugi su takoer. Bojimo se da se nee dobro zavriti. Doi, da nas bude etrnaest! Uope, normalno je da doe, zajedno sjedimo i..." I jo je brbljala, ali je konano ipak toliko umuknula da sam mogla progovoriti i ja. "Ne mogu, preko praznika dobili smo englesko domae tivo, dobila sam tri stotine stranica debelu knjigu, istom popodne poela sam je itati... " Uto si ti, manja, dola iz sobe. "Tko te zove?" "Ada me poziva na proslavu svog roendana, ali ja... " "Daj mi svo ju mamu na telefon!" oglasilo se iz slualice. Najprije je govorila Ada, a zatim ti, mama.

-115-

"Doi e, dakako da e doi", rekla si Adi, odloila slualicu, a na mene se grubo izderala. "Kako uope moe neto takvo i zamisliti? Ada je tvoja kolegica, njena je majka moja prijateljica, a njen je otac zapravo moj ef. Odmah se obuci i hajde!"

Opirala sam se, ne samo zbog engleske knjige, ve i zato jer mi se inilo neuvjerljivo da me Ada poziva samo zato to ih je bilo trinaest, i jer sam se bojala Adinih kunih zabava o kojima se u razredu ukalo mnogota veoma udno. "Danas je ipak pretprazniko vee, zato se ne bi malo razveselila!" rekla si. "Premalo odlazi u drutvo, previe bulji u knjige i gramofonske ploe. Kad se uselimo u nau kuu, i ti e pone kad pozvati svoje kolegice i kolege. No, hajde, poi i obuci se! Bilo bi veoma nezgodno da Kotarova dozna da te Ada pozvala, a ti nisi otila. No, poi ve jednom!" Morala sam se obui, ak si mi ti sama savjetovala koju haljinu da odjenem, a zatim ste me pokupili autom, pred cvjearnicom si naredila tati da se zaustavi, dala si mi novac da kupim buketi... "I tamo se dogodilo!" krikne Jelka gotovo s nasladom. "Na, evo ti, mama, za one dvije pljuske!" "Kod Kotarovih?" s nevjericom usklikne Stropnikova. "Da, kod Kotarovih!" ponovi Jelka. I zatim opie onu zabavu. Sjetila se potankosti za koje je mislila da ih je ve bila zaboravila. I to su se vie otac i majka udili, ona je sve dublje rovala po sebi i s podsmijehom i bolom izbacivala iz sebe sve to je u njoj bilo runo, gnusno. Najprije su me opili. Pie, koje mi je toio crnokosi s bljetavom najlonskom kouljom i tamnom kravatom, isprva mi se gadilo, uope, bilo mi je strano neprijatno i ogavno biti u drutvu meni gotovo sasvim nepoznatih mladih ljudi koji su se buno smijali, grlili, ljubili i priali ale zbog kojih mi je krv oblijevala obraze. Ali sam pila samo da to prije savladam osjeaj gaenja i nelagodnosti. I doista, uskoro mi glasovi djevojaka vie nisu bili tako kretavi, smijeh momaka vie nije bio tako grub i uvredljiv, sve je postajalo primamljivije i opojnije. Poslije kraeg odmora, poto smo pojeli svak po nekoliko sendvia i ispraznili po nekoliko aa najodabranijeg pia, opet smo zaplesali. Isprva sam se jo nekoliko puta sjetila Tomaa, to bi rekao da me je vidio u takvom drutvu, pa Morane i vas dvoje, tata i mama, no zatim vie nije bilo prijekornih misli, jedino to mi je jo uvijek bilo malko neprijatno. Moj me plesa nagovarao da se opustim, da ne sluam tamniara u sebi koji mi ne doputa da ivim isto onako kako ive i druge sedamnaestogodinjakinje, esnaestogodinjakinje, pa ak i petnaestogodinjakinje. Stalno i stalno odvodio me do buffeta, sve 2ato da u piu utopim mrskog i nametljivog tamniara. "Jo jednu, curo, ova e sasvim sigurno ubiti bezobraznog tamniara u tebi!" Kad sam ispila, iznova mi je natoio. "Jo samo ovu i bit e slobodna!" Zatim smo opet plesali. Svjetlost je ve od samog poetka bila prigueno crvena, pa i glazba je takoer bila nekako prigueno crvena, jednako prigueno crvena bila su i lica, pokreti, ruke, rijei. Nikoga nisam vidjela jasno, razgovijetno, ak ni svog plesaa. "Kako lijep vrat ima. Kao labudica. Sva si kao labudica. Bijela labudica. A kakve samo grudi! No, no, to ipak nije tako strano ako te pomilujem po grudima. To je neto najljepe to djevojke imaju. Takvih grudi jo nisam imao u rukama. Djevianske su, zar ne? No zato su utoliko slae, labudice moja..."

-116-

Odgurnula sam od sebe njegove ruke i poletjela prema vratima. No prije no to sam dola do njih, za mnom su se opet ispruile mladieve crvene ruke. "Priekaj, curo, vrata su zakljuana, ta zna da bez tebe nema sedmog para, ta zna da... Ali to da ti priam, doi da ispijemo jo jednu aicu! Ada ima i viski. Ve vidim, morat u svoju curu potpunoma osloboditi veriga kojima su njenu nevinost okovali dom i kola, morat u je osloboditi malograanskih predrasuda, morat u onesposobiti tamniara. Doi, doi, curo!" Ispila sam aicu. Zatim jo jednu i jo jednu. Na kraju me vie nije hvatao uas od crvenih mladievih ruku, pa ni njegov glas nije mi se vie inio tako neprijatno uaren. "Zna, sve je drukije ako tamniara u sebi prisili da uti. Ja sam to uinio ve odavno. I Ada tako er i svi ti momci i sve te djevojke koje vidi oko sebe. Istom sada, kad smo tvog tamniara udruenim snagama dotukli, moi e ivjeti slobodno, samostalno. Uope, ivot za tebe zapoinje tek ove noi." "Moda odista ..." "Nita moda, sigurno, Jelko. Zove se Jelka, zar ne?" "Da, Jelka sam, a ti si Maki, zar ne?" "Makiju moe vjerovati, nije vie zelemba. Ima sreu da nisi naletjela na zelembaa. I ja imam takoer sreu, i jo kakvu! Tako si vitka u pasu i tako lijepo izvajane noge ima. S tobom je zaista uitak plesati." Plesali smo, plesali, a on je jo govorio, govorio ... "Sva mirie, ne po kremama, parfemima i kolonjskoj vodi, toga ne marim, ve svojom nevinou. To je za momka najplemenitiji miris. No, no, da li se tvoj tamniar jo uvijek mie? Moramo ga zatui kao psa, bez milosti. Sjednimo tamo u fotelju, tamo emo ga lake dotui. Nita zato ako je prazna samo jedna fotelja, sjest e mi na koljena. Tako, tako. Ta rekao sam ti da si tanka u pasu, a noge su ti punane, vrste. Sada u poi dlanom od koljena navie. Ako je tamniar ubijen, bit e ti lijepo. Jo nije, znao sam da jo nije. Morat u poeti od grudi. Malene su, ali vrste. Takvih zaista ve dugo nisam imao u rukama. Moda uope nikada. Da, zaista nikada. Ali, ova je fotelja tako neudobna. Na takav se nain zaista neemo moi rijeiti bezobraznika. U stanu ima jo nekoliko soba, koliko znam, tamo je pokustvo udobnije nego ova fotelja. Poimo, ne, ne treba da se mui, odnijet u te, samo tebe, a tvoj tamniar neka ostane tu, za njega je ova fotelja ba dobra, i predobra. O, kako si lagana, kako slatko mirie... Tamo nije bilo svjetla, samo je iza zastrtog prozora dopiralo neto svjetlosti. Poloio me na neto mekano, uope, tamo je bila sve sama mekoa, sama slatkoa i sama opojnost. Nita vie nisam mogla, ni ruke nisam mogla pomaknuti, osjeala sam slatkost i opojnost, iako me i peklo. Nita drugo nisam eljela ve samo to da slatkoj opojnosti s bolom nikad vie ne doe kraj. Nikad, nikad! No kakvi su to glasovi i odakle dolaze? Je li to tamniar opet oivio? Ne, ne! To su Adini povici! Gdje sam i to se to dogaa sa mnom? "Gdje sam?" "Gdje? Na kauu!" "Smjena, smjena!" vikala je Ada u susjednoj sobi. A njoj sc smjesta prikljuilo jo nekoliko glasova, kretavih i tuih; "Smjena, smjena!" "Sto to znai?"

-117-

"Prva runda je prola. Sada dolazi druga! Druga s drugim, odnosno drugi s drugom "Kakva runda? Kakav drugi?" "Ne budi naivna! Vie nisi dijete, pa ni djevojka, ve ena. Idem k drugoj, a ti tu pri ekaj na drugoga! Ljubav je tek zapoela!" Na vratima zabubnjae udarci. "Rotacija, rotacija!" "Vidi, nasljednik ve eka, predugo smo se bavili tvojim tamniarom... " Vrata su se otvorila i na blijedoj svjetlosti jedna spodoba momka je izala, a druga je ula. "Gdje si, milena?" Tek tada postala sara svjesna svega to se upravo bilo dogodilo. Skoila sam, s uasom nekoliko asaka gledala kako su se vrata polako zatvorila, a zatim brzo popipala oko sebe i stala se odijevati. "to to radi, milena? Ta dogovoreno je da e djevojke ostati, a mi momci ii od leaja do leaja... " asak zatim ve sam bila kod vrata, malo zatim u sobi s foteljama, pa u predsoblju. Ali kako su ulazna vrata bila zakljuana, potraila sam klju, otkljuala vrata i jurnula u hladnu, tamnu no... "Da, pobjegla sam i svemu je bio kraj!" zavri Jelka zadihano, a zatim pokrije rukama lice i sagne se nad stolom da ne vidi ni majke ni oca koji su zaprepateno buljili u nju. "Je li to mogue, je li to uope mogue?" slomljenim glasom upita Stropnik vie sebe i svoju enu negoli Jelku. " ula sam da se dogaaju takve stvari na Zapadu, tu i tamo dodue i kod nas u Ljubljani", ree Stropnikova ogoreno, "ali da se dogaaju i kod Kotarovih i da je u njih upletena i moja ki?" Digne se, prie staklenom zidu, iza kojeg je leala tamna, jesenska no. "I to se dogodilo meni, to se dogodilo nama? Strano, strano!" Vrati se na svoje mjesto, drhtavim prstima pripali cigaretu, povue nekoliko dimova i hladno, prijekorno dobaci Jelki koja je jo uvijek sagnute glave sjedila nepomino na svom mjestu. "Ali, zato mi nisi rekla, zato mi nisi odmah rekla?" "Stidjela sam se same sebe i strano mi je bilo, veoma veoma strano", ree Jelka ne podigavi pogled. "A zatim, kad si opazila da si zanijela? Mogla si mi rei. i ja bih te odvela lijeniku i sve bi bilo obavljeno za nekoliko dana", ree Stropnikova. "Za maloljetnice je pobaaj doputen, a u poetku nije ni opasan. Tata ne bi ni znao to se dogaa u kui, nitko nita ne bi znao. I ti bi sada bila etvrtokolka i sve bi bilo ve zaboravljeno. Zato si utjela?" Jelka ree da dugo nije zasigurno znala da li je u drugom stanju ili nije, pa i onda kad se bojala da je u drugom stanju, jo uvijek se nadala da nije, tek kad se neto pomaklo u njoj, sa sigurnou je znala to je i kako je s njom, ali je tada bilo ve prekasno; u knjizi, koju je bila kupila, proitala je da je pobaaj u to vrijeme ve opasan po ivot, uostalom, na pobaaj nije uope ni mislila... "Ipak si mi morala rei. U ivotu se kojeta dogaa, ali se za pomo treba obratiti pravom ovjeku. Za kerku je taj ovjek majka. Zato se nisi mogla povjeriti svojoj majci?" "Htjela sam rei tebi, mama, i tebi takoer, tata, rijei su mi ve bile na jeziku, ali se uvijek neto uplelo..." "Nisi li htjela rei one veeri kad sam se vratio iz Pariza i kad sam ti gore u sobici rekao da e moi ostati u Parizu preko itavih ferija?" sjeti se Stropnik.

-118-

Jelka utke kimne. "A drugog si dana neto zapoela sa mnom", dosjeti se jo i Stropnikova. "Da, tada i jo nekoliko puta prije no to sam se odvezla", prizna Jelka. "A meni si na odlasku doviknula; Do vienja, tata, i... oprosti, oprosti", sine Stropniku jo jedno sjeanje. "Nisam znao to treba da ti oprostim, niti sam htio gubiti vremena da o tome temeljito razmislim." Stropnik pouti, okrene se k eni i nastavi. "Ni nas dvoje, Marjeto, nismo bez krivice, nismo pomogli Jelki da nam se povjeri, vie je voljela trpjeti, odvezla se, a u Parizu ak pomiljala... " "Tata, ostavi to, onoga vie nema!" krikne Jelka. "uti o tome, tata, uti!" "Ne, Jelko", presijee otac kerku, "neka mama zna i to, o tome ne mogu, ne smijem utjeti!" I ispriao je to mu je bila povjerila Franchon. Stropnikova ga je sluala i ne trepnuvi okom, ali su joj se prsti, meu kojima je drala cigaretu, sve vie tresli. "Jesam li doista tako malo majka da bi prije otila i u smrt nego da mi kae?" ree razoarano kad je Stropnik zautio i u sobi zavladao muan muk. Jelka podigne pogled. Da, to je moja mama, to je opet moja mama, a suelice njoj sjedi tata, koji nikad nije prestao biti moj tata. Toliko smo bili bliski kad sam bila jo malena, veoma, veoma malena. "No, reci, Jelko!" "Za mene nikad nisi imala dovoljno vremena, pogotovu otkako smo se preselili u Maribor, a jo manje kad smo doli ovamo u Ljubljanu", ree naglo, malo pouti, a zatim nastavi bez urbe. "O emu smo razgovarali, odnosno, o emu ste vas dvoje, ti i tata, razgovarali, kad smo b ili zajedno? Isprva samo o tvom radu, tvojim sjednicama, sastancima, konferencijama, o odnosima u tatinom poduzeu, pa o tome to se dogaa tamo u dalekoj Africi i Americi, pa o Kini i Sovjetskom Savezu, o naem i njihovom socijalizmu. A posljednje mariborske godine jo i o selidbi u Ljubljanu, pa o fii kojeg srao tada kupili; a kad smo se konano preselili, razgovarali ste o statutima, samoupravljanju, raspodjeli dohotka, crnakom pitanju, neokolonijalizmu, vijetnamskom ratu, o politici uope, naoj i svjetskoj, i o toj kui koju smo poeli zidati. A kad smo uselili, uope niste razgovarali o drugome ve samo o tome kako da to ljepe, to modernije uredimo ovu kuu. Potom je doao novi auto, zatim mamin vozaki ispit i na kraju vikendica, ak i tata je imao sve manje vremena za mene, sve rjee je bio kod kue, a kada je i bio kod kue, bio je umoran i nije mu bilo do razgovora. Ako sam ispriala neto novo, zgodu iz kole, zgodu iz tiva, misao koja se rodila u meni, niste imali vremena da me sluate, pogo tovu ti, mama. Za tebe su moje stvari bile djetinjarije zbog kojih je bila teta gubiti vrijeme." Ne umuknuvi, Jelka opet pogleda oca i majku. Da, tu kraj nje sjedi mama, suelice njoj tata, sluaju me, prvi put poslije dugo vremena ipak me sluaju. Ali, to se sve moralo dogoditi, pa da tako sjedimo za stolom i razgovaramo o sebi! Samo o sebi! Kakva li je strahotna cijena za taj na razgovor! I tko ju je platio? "Tako sam stalno bila sve usamljenija, stalno sam se sve vie oslanjala samo na sebe, ta ni u koli nisam imala pravih prijateljica i prijatelja. Knjige su bile moje prijateljice, pa gramofonske ploe, uz njih sam se osjeala prisnije, a meu ljudima sve otuenije. Zbog toga, mama, zbog toga, tata, nisam mogla rei vama, suvie smo tui bili jedno drugome, suvie daleko jedan od drugoga.,." i kako li je ono rekao bivi partizan Krt uoi Dana pobjede?... "i suvie smo malo bili ljudi, istinski, pravi ljudi... " Umukne. Tako, sada sam rekla sve. Takva sam, ako me jo ne poznajete. Tako stoje stvari meu nama, takvi jesmo, ako jo ne znate. A sada poduzmite neto kako bi i na dom bio topao kao to je i dom

-119-

Gramontovih u Parizu ili Baudinovih u Lensu, kako bismo i mi bili bliski jedan drugom, kako bismo i mi bili ljudi, istinski, pravi ljudi... "Da, da, suvie smo daleko jedan od drugoga", ponovi Stropnik zamiljeno. "Tamo u Njivicama ivjeli smo drukije; esto smo se svaali, znali smo se i potui, i jo kako, ali smo i unato tome bili jedna porodica. A taj na ivot od osloboenja dalje nije drugo ve jedna jurnjava, najprije uklanjaj ruevine, potom dii temelje industrije i na kraju bori se za standard." Pouti malo, pa nastavi okrenuvi se k eni. "Imamo ovu obiteljsku kuu, ak dva automobila, na moru vikendicu, dosegli smo srazmjerno visok standard, a u toj sveopoj jurnjavi zamalo nismo izgubili jedino dijete." "A zato?" ree Stropnikova. "Zato? Zato to ovo dijete ne zna i nikad nije znalo to je to zlo na svijetu?" "Ja da nisam znala to je to zlo na svijetu?" Jelka nije mogla da se ne nasmijei. Mama, zar doista misli da je teko moda, samo onom ovjeku koji je gladan i edan i nema gdje lei? "Da, ne zna! O tekom ivotu ti ne moe ni sanjati!" ree Stropnikova, povue nekoliko dimova i zadihano nastavi. "A kako je bilo sa mnom kad sam bila tvojih godina i jo mlaa? Kad mi je bilo trinaest godina, ostala sam sama s majkom. Vozila sam se u graansku kolu u Celje i uz to radila na zemlji, svojoj, koje nije bilo mnogo, i na susjedovoj, koja gotovo nije imala granica; prva sam ustajala i posljednja lijegala. Za vrijeme rata prenosila sam potu iz grada u grad, kasnije, u partizanima, pomagala bolesnicima i rame uz rame s borcima juriala na njemake poloaje. Jelko", nastavi malko mirnije, "ti ne moe ni zamisliti kakva je bila moja mladost. Najprije strah da me ne uhvate zajedno s potom, a zatim rane, i kakve rane, pa bitke i ofenzive, na sebe nisam dospjela ni misliti." "U tome je bio tvoj spas", ree Jelka kad je Stropnikova na asak umuknula, "toliko si vrsto bila povezana s ljudima oko sebe da na sebe nisi mogla ni misliti, a ja sam ve odavno toliko sama da previe razmiljam o sebi... " "A kako je bilo poslije osloboenja?" nastavi Stropnikova kao da ne uje Jelkinih rijei. "Uvjeravala sam ljude da je svanulo novo, ljepe doba, odlazila sam na teren i pomagala u formiranju narodnih odbora, pomagala sam i kod otkupa seoskih proizvoda i u formiranju zadruga, odlazila sam ak i na dobrovoljni rad. I opet nije bilo vremena da mislim na sebe. Od jutra do kasno u no bila sam u akciji, u nedjelju takoer. udo jedno kako smo ja i tvoj tata, koji je tada takoer radio na kotaru, mogli nai i toliko slobodnog vremena da odemo u matini ured. Stalno sve odgovornije zadatke postavljali su pred mene, zato smo se i selili iz manjeg u vee mjesto, sve dok konano nismo doli ovamo u Ljubljanu. Sve dotada ivjeli smo od danas do sutra, jedva smo uspjeli kupiti i fiu. Istom tu u Ljubljani, kad sam vidjela kako ive i to imaju drugovi oka mene, i kad sam vidjela i to da moja funkcija i tatin poloaj tiae vii standard, tek tada sam stala misliti i na to da uredimo sebi bolji ivot. Poslije toliko i toliko godina rintanja ja sam to i zasluila, isto tako i tata, dakako i ti. Jelko. Dakako, nisam ni slutila to se dogaa s tobom. Smatrala sam te jo uvijek nedoraslom djevojicom koja, kako sam bila uvjerena, ivi samo za kolu i za svoje knjige i ploe. A bilo je drukije." Digne se, prie staklenom zidu, nekoliko je asaka zurila u no, a onda se naglo okrene prema svjetlu i zavri s blagim osmijehom. "Ipak, u usporedbi s mojim, Jelko, tvoj je ivot bio lagan, veoma lagan, uope, ivot vas mladih toliko je lagan i bezbrian, zato i pravite takve strane stvari." "Kako bi bilo da ostavimo naelne rasprave", ree Stropnik, "razgovarajmo radije o nama samima, razgovarajmo o tome kako emo urediti ivot sada kad vie nismo samo troje, ve etvoro. Jelka mora na svaki nain nastaviti kolu, odmah sutra otii u u gimnaziju do ravnatelja, zato moramo pronai neku enu da uva dijete; uope, im smo se uselili u ovu kuu, odmah ju je trebalo pronai... "

-120-

"Opet si poeo?" Stropnikova ljutito presijee mua. "Rekla sam ti da ne elim tueg ovjeka u kui. Jo od djejih godina stiskala sam se u nemoguim rupama, htjela bih ve jednom ivjeti neskueno i bez nepotrebnih svjedoka. Jelka neka ui privatno, tako e imati dovoljno vremena da se brine i o djetetu. Rekla sam ve to sam. sve ja radila u njenim godinama." Zapali cigaretu i vrati se k stolu. "Ja sam protiv svakog maenja, neka i Jelka snosi svoj dio tereta", ree strogo. "Ali, Marjeto, sada nije ni etrdeset i prva, niti etrdeset i peta, niti je etrdeset i osma godina, ve ezdeset i peta", ree Stropnik. "Toliko zaraujemo da moemo uzeti enu koja e voditi brigu oko kuanstva i oko djeteta, i tebi e na taj nain biti lake, a i Jelka e se moi posvetiti uenju, zaostala je ve gotovo mjesec dana, osim toga, etvrti je razred ipak najtei, a tu je jo i matura. Pa i ja bih elio imati dom, ne samo lijepu, prostranu i suvremeno namjetenu kuu, kakvu imamo, ve i topao i ureen dom, kakvog nemamo otkako smo se vjenali, a Jelka ga uope i ne poznaje. Znam, Marjeto, svoj posao i svoje funkcije ti ne eli ostaviti i ostati kod kue, iako... " "Takvo neto neka ti uope ne pada na pamet!" jetko se nasmije Stropnikova. "Ne raunam na to, iako... " Stropnik ne dovri reenicu, pogleda Jelku i nastavi pomirljivo. "Jelko, idi sada u sobu, ti si svoje rekla, i mama je takoer rekla svoje, a neto i ja, razgovarat u nasamo s mamom kako da uredimo ivot u ovoj kui da bi bilo dobro za sve nas." Jelka se digne. Odista, najbolje je da razgovaraju sami. Sve znate, a ti, tata, nee popustiti, znam, ovaj put nee. U Lensu i na putu iz Pariza opet si rekao da e od nae kue konano uiniti i dom. Kako e to uiniti, nisi rekao. Moda e s mamom doista lake razgovarati oi u oi. "Ne znam zato ne bismo razgovarali u njenoj prisutnosti", ree Stropnikova nabusito, "to o emu treba jo da razgovaramo nije nikakva tajna, uope, ve sam rekla kako emo uiniti... " "Dobro, neka ostane", popusti Stropnik i nastavi odlunije. "Znam da ne eli tue ene u kui, i ja takoer mislim da bismo teko nali takvu koja bi bila pouzdana i pazila na dom i dijete, zato emo pozvati Katru, tetu Katru." "Da, da, teta Katra neka doe!" usklikne Jelka sva izvan sebe i pohita do oca, ali je zadri majino otro protivljenje, "Ne, tu enu ne elim u kui, to sam ti ve rekla!" ljutite krikne Stropnikova. "To je bogomoljka, to je... " "To je moja sestra, dobra kuharica, brina gazdarica i sjajna ena. Samo ako e htjeti da doe!" "Katra u kuu, ja iz kue!" krikne Stropnikova i opet prie staklenom zidu, ljutito odbijajui oblake dima pred sebe. Stropnik je nekoliko asaka stajao neodluno nasred sobe, a zatim pogleda Jelku koja ga je molei i preklinjui gledala, prie k eni i asak zatim progovori. "Marjeto, zar jo uvijek misli da je samo Katra bila ona koja mi nije dala da odem s tobom na matini ured?" upita prigueno, trenutak posuti i nastavi kako je i poeo. "I drugi u kui, koji su poznavali Lenku, takoer su... " Budui da je Jelka pola k vratima, Stropnik joj dovikne. "Ostani, Jelko, mama eli da ostane, zato razgovarajmo do kraja! Stvarno smo dosada premalo razgovarali o sebi." I opet prema eni koja je stajala kraj staklena zida i jo uvijek odbijala u nj oblake dima. "Lenka je jo uvijek ekala mene, itavo vrijeme rata, a nas dvoje upoznali smo se tek dvije godine poslije rata. Kad si mi rekla da si zanijela, pozvao sam te sa sobom u matini ured. To zna, ali ne zna da je ba Katra bila ta koja mi je

-121-

rekla da to uinim to prije. Ako je tako, rekla je, ne moe biti loa dje vojka; uzmi je, Lenki e biti teko, veoma teko, ali e preboljeti, a Marjeta e imati dijete, to vrijedi vie, to vrijedi najvie. Nedugo poslije naeg vjenanja Lenka je otila nekamo na jug. Vie se nismo vidjeli, ni Katra nije govorila o njoj, a tebe je prihvatila u nau porodicu, iako si se drala tako hladno prema njoj, zapravo prema svima. Tako, sada zna i Jelka, neka zna, vie nije dijete. Nije mi ao, ni zbog ega mi nije ao, ali te jurnjave ve mi je dosta, pa i Jelka mora konano doi do svog doma. Samo ako Katra bude htjela doi. Jelka e opet moi nastaviti kolu, opet e moi biti ak... " Stropnik umukne, ali je i Stropnikova jo uvijek utjela. Jelka je irom raskolaenih oiju ila pogledom od oca do majke; to je, znai, meu vama, znala sam, osjeala sam da je meu vama jo netko, no nisam znala tko. Tuinci ste bili jedno drugome od poetka, zato u naem domu i nije bilo topline, zato i nismo razgovarali o sebi. Ve o tome to se dogaalo izvan nas, izvan nas i naeg doma. "Dobro", konano odgovori Stropnikova suho, resko, okrenuvi se od zida, "neka doe, ja nisam imala, niti imam smisla za sitne, domae stvari, niti imam ivaca za to, sada jo manje no prije." Prie k stolu, otpuhne velik oblak dima pred sebe i jo doda. "Dakako, i ja elim da imam neto za sebe." "to? Slobodno reci to!" ree Stropnik kome je uto prila Jelka, uhvatila ga obim rukama za desnu ruku i toplo je stisnula. "Fiu neemo prodati, dat e ga meni da se odvezem u Umag kad mi bude navrh glave djeje dreke i prljavih pelena." "Zar ne zna da ve imam kupca i da nam je novac potreban?" "Tata, molim te, tata!" zamoli Jelka. "Uzmi ga", ree Stropnik nakon trenutka utnje, "sama da bude mir u kui, i da bismo ivjeli kao ljudi." "Kao da dosada nismo bili ljudi!" jetko se nasmije Stropnikova, ugasi cigaretu i prie k vratima. Tu se na asak zaustavi i dobaci natrag u sobu. "I jo neto! Neka mi se Katra ne bavi onim svojim bogomoljstvom i neka Jelku opet ne odvlai u crkvu! Neka samo pokua neto takvo, smjesta e otii!" Stropnik ostade sam s Jelkom koja je jo uvijek drala njegovu desnu ru ku u svojim rukama. "Tata, zbog mene si, dakle... " ree ona. "Jelko, ivot je zamrena stvar", ree Stropnik, "i nije uvijek lijep. Uostalom, to da ti govorim, sama si veoma, veoma brzo upoznala njegovu surovu, runu stranu." Nasmijei se, prvo nekako us iljeno, a zatim, poto je nekoliko asaka gledao Jelki u oi, od srca. "Ali kad doe teta Katra i donese neto Njivica u ovaj na dom, bit e ljepe, vidjet e. Jelko, da e biti ljepe, a i Frangois e u ovu nau upravo preveliku i odvie hladnu kuu unijeti neto pravog ivota." Jelka jo jednom, jo toplije stisne oevu ruku i ree drhtavim glasom: "Hvala, tata, hvala za sve, za sve!" I otri iz sobice, te pojuri uza stepenice prema svojoj sobici. No tamo sva osupnuta ugleda mamu; stajala je kraj koare i radoznalo promatrala svog unuica. "Ba zgodan momi", ree kad je Jelka sva zbunjena prila k njoj. "Hvala, mama, hvala... " ree Jelka, obim rukama zgrabi majinu desnu ruku, stisne je kao maloprije i oevu, pa jo jednom ree, od srca: "Hvala, mama, hvala... "

-122-

PELENE, KOLSKE KNJIGE I BILJENICE

Drugog jutra Jelku je probudio tek pla iz koare kraj kaua. "O, ba sam pospanac!" ree prijekorno sama sebi, vidjevi da je sedam ve prolo. "Gladan si, mali moj, dabome da si gladan. Odmah, odmah!" Brzo previje dijete i spremi mu mlijeko; poto se smirilo, pokupi uprljane pelene i odnese ih dolje u kupaonicu, te ih pone prati. Oca i majke vie nije bilo kod kue. Nikakve more, nikakve potitenosti, sva vedra i s olakanjem, trala je stepenicama u prizemlje i opet natrag na prvi kat, po itavoj kui. Poslije toliko i toliko gorkih i tekih dana, sedmica i mjeseci opet kod kue! Ipak je lijepo kod kue! Sve su mi prostorije dostupne, svi ormari otvoreni, sve to me okruuje to je i moje. Koliko irine i koliko svjetlosti! A napolju lijepi rujanski dan s vedrim nebom, kakvog ve tako dugo nisam vidjela. O, i pogled na Kamnike! Ljetos nisam bila na planinama i prekasno je da se popnem na koji od vrhova, ali u slijedee godine opet planinariti. Tjedan dana, dva tjedna proivjet u u brdima. A mali? Ponijet u ga sa sobom. Uostalom, doi e teta Katra, nadam se, uvjerena sam da e doi i donijeti, kako je rekao tata, neto Njivica u na dom. U ovoj velikoj, moderno namjetenoj blagovaonici, u ovom upravo prijatnom kutku za ruavanje, pa u toj laboratorijskoj kuhinji, svugdje manjka prisnosti i topline iz Njivica, ali e i tu biti prisno i toplo. Tek kada je, obavivi posao, opet dola gore u svoju sobicu i ugledala na pisaem stolu kolske knjige i biljenice, a na stolici kraj stola hrpu nesloenih, opranih pelena, njeno vedro raspoloenje stalo je kopnjeti, a njenu okretnost stali izjedati kruta ukoenost i obamrlost. A to e biti s mojom kol om? S posljednjim razredom gimnazije? I s maturom? I sa studijima? Sve sama pitanja na koja nije znala odgovoriti. Sjedne za pisai stol i poe uzimati u ruke kolske knjige i biljenice. Prelistavajui knjige, proitala bi tu i tamo poneku reenicu, potom se zaustavljala na sastavcima, prije svega na rkarijama to ih je pravila posljednjih tjedana u biljenicama i knjigama. Kako sam uope i mogla zapisivati predavanja, a u meni nije postojalo nita drugo ve samo jedno pitanje: to e biti s mojom grudic om, grudom, to e biti sa mnom? Pisala sam kemiju, to jest ove dugake formule, izraunavala ove zamrene zadatke, a kad su me profesori pitali, odgovarala sam, kao da je kola jo uvijek moja prva i jedina briga, kakva je bila ve godinama i godinama. Samo ove rkarije koje nije vidio nitko drugi osim Tineta, pa ni on sve, svjedoe kako mi je bilo teko. Nisu li nalik na notrdamske nakaze i rugobe? O, kako su mi se cerile one veeri! Pa ipak me nisu upropastile, niti me Eiffelov toranj domamio na svoj vr h. Oduprla sam mu se uz pomo Franchon. Moja parika teta Katra! Moram joj pisati da sam sretno dola kui, da je kod kue sve u redu, no, jo nije sve u redu, nikad nee biti sve u redu, ali je ljepe i bolje nego to sam mislila da e biti. I Gramontovima i Baudinovima moram pisati i jo jednom im zahvaliti za sve to su uinili za mene. Tata je dodue podmirio sve trokove, ali ja sam i sada i uvijek u biti njihov dunik. No prije no to e se latiti pisanja dolje zazvoni telefon,. "Jelko?"

-123-

"Da, ja, tata!" "Upravo sam razgovarao s drugom ravnateljem ..." "I?" upita Jelka suzdravajui dah. "Savjetovao mi je da predam molbu za naknadni upis." "Zato da bih mogla redovito polaziti kolu?" "Molbu sam napisao odmah u njegovoj kancelariji, u etvrtak ili petak imat e sjednicu. Ravnatelj se nada da nee biti smetnji." "Znai, opet bih mogla biti redovan ak?" "Nadam se da e biti. A za koji sat odvest u se u tajersku." "Reci teti Katri da je i ja molim, lijepo molim, da doe! Najbolje bi bilo da je doveze odmah sa sobom... " "Da, to bi bilo najbolje ... " Jedno vrijeme poto je odloila slualicu Jelka je opet s olakanjem trala iz sobe u sobu, Iz prizemlja na kat i opet dolje, izlazila na terasu i tu, sa sretnim smijekom na svojim jo uvijek blijedim obrazima, promatrala komadi Kamnikih planina to ga je mogla vidjeti izmeu dva dopola sagraena solitera iza njihove kue, te sva izvan sebe ponavljala: Doi, doi, teto Katro! Ne samo zbog maloga ve i zbog mene, pa i zbog mame i zbog tate! I donesi mnogo, mnogo Njivica sa sobom! Svima nama bit e ljepe i lake; doi, moja slovenska teto Franchon! Istom poslije nekog vremena opet sjedne za pisai stol, ali pisati nije mogla. Oprostite, draga teto Franchon, oprostite, pisat u vam popodne ili uvee, da, uvee, kad bude sve tiho i mirno naokolo i u meni, tada u ve znati i to kada e doi teta Katra, vidjet u kako emo zapravo ivjeti u ovom naem domu kad nas ne bude samo troje, ve petoro, dakle, uvee, a sutra ujutro pismo e ve biti na poti. Odjuri u prizemlje, dohvati krpu i stade brisati prainu s pokustva u blagovaonici. No posao nije ni dovrila, a ve je skoila u kupaonicu i tamo se prihvatila ienja. Zatim se baci na stepenice. Ni na jednom poslu nije izdrala, ali zbog toga nije bila nezadovoljna. Neto prije jedan sat telefon opet zazvoni. "Jelko, jesi li ti na telefonu?" "Da, ja sam! Tamo je Magda, zar ne?" "Zdravo, Jelko!" "Zdravo, Magdo, zdravo!" "Znai, zbilja si ve kod kue? Nae su djevojke vidjele tvog oca u koli. Kada e doi?" "Ne znam, nita jo ne znam..." "Doi to prije! Dosadno nam je bez tebe. Jesi li popodne kod kue?" "Kamo bih ila?" "Naravno, naravno!" "Dovienja!" "Doi, Magdo, doi! Dovienja!"

-124-

Znai, zaista u opet moi redovito pohaati kolu? Znai, opet u svakog jutra odlaziti s knjigama i biljenicama u kolu i o podne se vraati, kod kue pisati zadatke, uiti za naredni dan i kasno u no itati obavezno i neobavezno tivo. Znai, opet e biti kako je bilo i prije nekoliko mjeseci? Je li to mogue? Odjuri gore u svoju sobicu. Na stolu su jo uvijek bile naslagane kolske, pa francuske knjige koje je bila donijela iz Francuske, te prologodinje biljenice, neke ak rasklop ljene, a na polici kraj stola poslagano kakvih dvjesta beletristikih knjiga, slovenskih, hrvatskih, srpskih, francuskih i engleskih. Veinu njih kupila je sama, a neke je dobila u raznim zgodama, prije svega za roendan i od Djeda Mraza. Prije nastave i za vrijeme odmora opet u brbljati s kolegicama i kolegama, smijati se kolskim "tosovima", sjediti u drugoj klupi kraj prolaza, ako je ono mjesto jo prazno, sluati profesorovo predavanje i praviti zabiljeke, ustajati i odgovarati na profesorova pitanja , veseliti se ako budem znala, ljutiti se ako mi ne bude ilo od ruke, odlaziti pred plou i na njoj raunati, uiti pjesme napamet i deklamirati ih, pisati kolske zadae i nestrpljivo ekati kada e zazvoniti kraj sata, a zatim... No vatra u Jelkinim oima pone se gasiti im joj oi zastadoe na neizglaanim pelenama. Naglo se okrene. Tamo kraj kaua, na stoliu, stajala je koara s djetetom koje je lealo u njoj nepomino, s rukama kraj glave. Hoe li mi dopustiti, mali moj, da budem opet ak? Ti si ve dopustio, ta ti ne trai nita drugo ve samo to da bude suh, u toplom i mekanom, da ne bude gladan i edan. Ali, hoe li me profesori primiti? O mojoj molbi raspravljat e na sjednici itavo nastavniko vijee, gotovo pedeset profesora, starijih i mlaih, strogih i dobronamjernih. Sto e rei Morana? Pa Monsieur Alors? Monsieur Alors zacijelo bi primio svoju "najbolju Francuskinju", ali e me Morana vjerojatno odbiti. Djevojci majci, nezakonitoj majci, njoj nema mjesta u koli! A to e rei drugi? Ne, ne, suvie je lijepo da bi se moglo obistiniti. Bit u sretna ako mi dopuste da polaem privatne ispite. Vratit u se dodue knjigama i uenju, ali ne i u kolu, ne u razred, ne u drutvo kolega i kolegica, gdje sam proivjela toliko lijepih sati. Na taj u nain biti poteena od neprilika to bi mi ih donio prvi susret sa kolom, razredom i profesorima, ali u ujedno biti i liena tolikih lijepih trenutaka! Kako u se teko morati probijati kroz novo gradivo! Tata, bolje bi bilo da nisi napisao onu molbu. Bit e mi jo tee kad doznam da su me odbili. Uostalom: nije li glavno da nekako zavrim gimnaziju i da mogu druge godine zapoeti studije? I da je mama pristala da doe teta Katra! Teto Katro, doi, doi! Neko si me toliko voljela. Stvarno nije lijepo to smo u posljednje tri godine, otkako ivimo u Ljubljani, zaboravili na tebe. Oprosti, draga teto Katro! Sjeti se naih veeri, naih tihih veernjih razgovora! Opet emo razgovarati, barem emo nas dvije razgovarati, ja u ti priati o Parizu, o tom preudesnom gradu, o njegovim palaama i ljudima, pa o teti Franchon i o rudarskim naseljima sjeverne Francuske, a ti meni o tome to se u posljednje vrijeme dogaalo sa stanovnicima tvoje upe, u vrtu, pa kod strica Andreja i u Njivicama uope, pa na Poh orju i ... O, znam, ni meni ni tebi ne bi ponestalo rijei. Teto Katro, nita nemoj da razmilja, doi, doi, odmah doi! Neto prije dva sata uzela je posude i mreu, te se zaputila u samoposluni restoran, u mljekarnicu i pekarnicu. Dan je bio jo uvijek lijep, nebo vedro, plavo, a sunce prijatno toplo. O, kako je lijepo hodati svojom ulicom, gledati poznate kue, sretati poznata lica! Nitko mi se od tih ljudi, iako vjerojatno zna za moj sluaj, ne podruguje, njihova su lica ista takva kakva su bila i prije; ovo je zabrinuto, ono nasmijano, ovo kruto i bezizraajno, ono puno ivota. "Kako je bilo u Parizu?" upita je blagajnica u samoposlunom restoranu. "Lijepo, veoma lijepo!" "Ispriat ete mi malo vie kad ne bude toliko ljudi, zar ne?" "Hou, hou."

-125-

Dakako da hou, ta u djevojinom pitanju nema nikakve skrivene misli. "A kako mali?" upita ve postarija prodavaica u mljekarnici. "Hvala, hvala... " "Je li zdrav?" upita jo ena. "Hvala, zdrav je", odvrati Jelka zbunjeno. "Samo da je zdrav i da ste vi zdravi", doda ena i prijazno se nasmijei kao rua pocrvenjeloj Jelki. Na ulici Jelka izgrdi samu sebe: to se crveni, ludo jedna, prodavaica je pitala za maloga iz pristojnosti, nieg prezirnog nije bilo u njenom pitanju. Nikakvo udo ako naa ulica zna da sam se vratila s djetetom. U ovom bloku stanuju dvije uenice iz nae kole, doznale su u koli i potom je novost zakolala od stana do stana. Neka znaju, samo neka mi se ne smiju. Moda me osuuju, ali to i nije tako strano, ta ne znaju kako se dogodilo. To nee ni doznati. Nikome vie neu ispriati. Franchon je bila prva, tata i mama drugi i posljednji. A teta Katra? Teti Katri moram rei, jo samo njoj i potom nikome vie. Nikome! A Tomau? Zar ak ni onda ako doista budemo opet kolege u razredu ? Jelkine misli, dotle jasne, zamutie se. Ne, ne, jo nije kraj svim tekoama, jo me ekaju teki trenuci... Stropnikova je dola neto kasnije nego obino, dovezla se fiom. Nije bila najbolje volje. Zar je mami ao to je pristala da se otac odveze po tetu Katru? upita se Jelka zabrinuto kad je na njezin pozdrav utke kimnula. Na sreu, mali je spavao, a jelo je bilo ukusno i lijepo pripravljeno, pa ipak, osim dvije ili tri najsvakodnevnije reenice, Stropnikova nije rekla nita drugo. Znai, juer smo prvi i posljednji put razgovarali o sebi? Znai, na e dom i nadalje biti hladan kao i dosada? teta, teta! Konano je Stropnikova ipak iznijela to je donijela na namrgoenom licu. "Razgovarala sam s drugaricom Kotarovom ..." "Mama, ti si..." prestrai se Jelka. "Zar si mislila da u utjeti? Kotarova, dakako, nema ni pojma to se dogaa u njihovu stanu kad je Ada sama kod kue. Danas e pozvati Adu na red. Takva pokvarenost!" "Mama, rekla sam samo tebi i tati... " "I moja je dunost da kaem svojoj prijateljici, a moda u rei i jo kome!" "O tome e priati i drugima? Mama, molim te!" "To ti samo prepusti meni! Po huliganstvu treba udariti temeljito! I", doda za koji asak, "neka znaju da se nisi spanala tek tako s prvim koji je doao. To je bilo organizirano zavodnitvo! Ali to, da mi nisi rekla, da mi se nisi povjerila, to ti neu oprostiti. To nije nita manje strano nego ono prvo. Ni Vlasta nije mogla to razumjeti. Ima majku i nisi joj rekla, a rekla si nekakvoj nepoznatoj parikoj sluavki... " "Mama", usklikne Jelka pogoena, "to nije nekakva nepoznata parika sluavka, ve Franchon, koja je sama opazila, kako sam ti ve rekla... " "Osramotila si svoju majku i svoga oca, i svoju domovinu takoer", ree Stropnikova tvrdo. "Kao da ovdje kod nas nema nikoga koji bi ti mogao pomoi, kao da i kod nas ne bi mogla roditi, ako je uope i trebalo roditi, kao da... " "Mama, zar nismo sino razgovarali..." "Misli li da je sa sinonjim razgovorom ve sve obavljeno?" jetko se Stropnikova nasmije, proguta nekoliko zalogaja i opet nastavi prijekorno i uvredljivo. "Stvar nije tako jednostavna kako misli ti, kako misli i tata. Drugarica Kotarova se udila da sam tako mirna, ona bi Adu, ako bi joj uinila neto takvo,

-126-

zatukla u zemlju, a ja sam ak privoljela da tata ode po tetu Katru, a prije toga da se odveze po tebe i tvoje dijete. To ne bi uinila svaka majka." Da, zaista ne bi, no ako si ve uinila, zato sada predbacuje i spoitava, zato sada pljuje na onu sinonju dobru mamu? Stvarno si me ispljuskala i iupala mi pramen kose, ali si privoljela da doe teta Katra, no, zato pak ima fiu, a poslije svega to je bilo tu dolje otila si gore u moju s obicu i pogledala maloga. To, mama, neu zaboraviti. A sada ti je opet vie stalo do tvog ugleda nego do mene i mojeg maloga, nego do tate i do zajednikog ivota u naoj porodici. Da bi tvoj ugled bio to manje okrnjen, ti e, znai, moj sluaj razglasiti na sva zvona? Kae da je Adina mama tvoja prijateljica? Mama, mama, o kad bi barem i ti mogla otii na mjesec dana u Pariz kod Gramon -tovih, pa na mjesec i pol u Lens kod Baudinovih, da vidi to je dom, to je pravi dom! "to uti, kao da ne govorim s tobom!" ljutito dobaci Stropnikova preko stola, budui da Jelka nije rekla nita na njene rijei. "Nemoj misliti da je za mene, za mene i tatu, to to si nama uinila malena stvar, o tome ne priaju samo nai prijatelji i znanci, o tome e brujati itava Ljubljana." "Znam da to nije malena stvar, osjeam da nije", tiho e Jelka. "Ako bismo nas dvoje i preli mimo preko toga", nastavi Stropnikova asak zatim, "drugi ljudi ne bi preli, nee prijei. Da si samo vidjela kako je pogodilo Kotarovu, i kako me gledaju oni i one koji me iz ovog ili onog razloga ne podnose; a oni i one pak, koji su na mojoj strani, ti me saaljevaju, tjee, bodre. Tek u nesrei spozna tko ti je prijatelj a tko neprijatelj. To je nesrea za svu nau porodicu ... " Da, da, u nesrei spozna tko ti je prijatelj a tko neprijatelj, tko majka i tata, a tko... Stropnikova, koja je u meuvremenu pojela, zapalila je cigaretu, i dalje bi govorila o nesrei koja je, eto, snala prije svega nju samu i njen poloaj u drutvu, ali je u predsoblju zazvonio telefon. Nazvala ju je Kotarova. Dugo su razgovarale, isprva veoma nervozno, a zatim se ipak smirie. Jelka je, meutim, sloila prljavo posue u sudoper i skuhala tursku kavu. "Donesi mi kavu u sobu!" zapovjedi Stropnikova kad je konano odloila slualicu. Jelka stavi alicu kave na okrugli stol. "Molim, mama!" To su bile rijei utivosti, u stvari pak Jelka bi najradije svojoj majci rekla kako je, unato sinonjoj ispovijesti i sinonjem tako iskrenom razgovoru kakav jo nije ula kod kue, ne shvaa i vjerojatno je nikada nee shvatiti, zato njihov dom, iako e doi teta Katra, nikad nee biti slian domu Gramontovih u Parizu ili Baudinovih u Lensu. Mama, ti e sama biti kriva ako mi tata i dalje bude bio blii, ako se budem vezala uz tetu Katru kao to sam se vezala uz tetu Franchon. "ekaj, ekaj!" uzvikne Stropnikova kad je Jelka bila na vratima. "Ada je ve dobila svoje", nastavi s nekakvim zadovoljstvom. "Time je stvar zavrena, i zaista je, ini se, ne treba razglasiti na sva zvona. Ljudi ne smiju doznati da su se kod njih u kui pravile takve orgije, to zaista ne ide. Zato o onoj stvari nikome ni rijei!" "Mama, ti zna da ja nisam htjela priati, da... " "Meni i tati bila si duna rei, ja sam takoer bila duna da upozorim svoju prijateljicu, a drugih se ta stvar ne tie, kako je ispravno rekla Vlasta. Ta bi stvar bila nezgodna ne samo za Kotarove nego i za druge ugledne i utjecajne ljude ija se djeca skupljaju kod Ade." Otpuhne dim i jo doda. "Kako si zanijela i to je s ocem tvojeg djeteta, time neka nitko sebi ne razbija glavu, to je stvar nae porodice. Za dijete emo se mi brinuti. Neka ljudi vide da nisam uskogrudna, da sam socijalist, komunist, ne samo na rijeima ve i na djelu." Ispije kavu i digne se. "Kako je s malim?" upita izvjetaeno ljubaznim glasom.

-127-

"Hvala, spavao je gotovo cijelo dopodne." "Ne treba ga maziti. S tobom, kad si bila mala, nije bilo nikakvih tekoa, ali zato ih ima sada. No, ostavimo to! Pokai dijete, da ga poteno pogledam!" Jelka odjuri iz sobe, ali je nasred stepenica zaustavi majin glas. "Ne mora ga nositi dolje, doi u gore." Dugo ga je gledala, ne izustivi ni rijei, a Jelka je takoer utjela. "Franek mu je ime?" konano se javi Strapnikova. "Ne Franek, ve Frangois!" "Zvat e ga francuskim imenom?" "Da, francuskim!" "Morala si mu dati nae, i nekakvo drugo ime. Franc, Franek... to je za seljaku djecu." "Franchon me spasila od Eiffelova tornja, kao to zna, u znak zahvale i sjeanja na nju neka se taj mali zove Francois." "Nikad nije bilo s tobom kako treba, no dijete je, ini se, zdravo." Ve se udaljila od koare, ali se opet vrati k njoj, popravi djetetu uzglavlje i jo doda. "Doista je ba zgodan momi." "Hvala!" "Ali je barem pet ili est godina prerano doao na svijet i..." Uto mali otvori oi, trenutak zatim i ustaca, te zadrei. "Daj mu mlijeka, da ne plae! Djeju dreku ne podnosim. Daje li mu jo prsa?" "Samo jednom na dan..." "I meni je ubrzo ponestalo mlijeka, ve poslije dva tjedna", ree Stropnikova, jo malo ostade kraj koare, pa ode. Uskoro zatim dolje se otvorie i opet zatvorie ulazna vrata. Jelka prie k prozoru. Da, mama je sjela u auto i od vezla se. Budui da se mali smirio, opet ga poloi u koaru. Moda emo udruenim snagama ipak slomiti oklop od kamena oko mamina srca, tata, ja, ti, mali moj, i teta Katra. Moramo, moramo, zato da bi i ovaj na dom bio prijazan i topao! Sie u kuhinju i opere neisto posue, a zatim se vrati u sobicu k svojim kolskim knjigama i biljenicama. Uzimala ih je u ruke, prelistavala ih, ovo i ono proitala i opet odlagala. Zatim je za redom navinula nekoliko gramofonskih ploa to ih je kupila u one svoje prve parike dane. Ravel, Debussy, ajkovski. O, kad bih smjela opet u kolu! Magda je bila jednako ljuba zna kao i prije. Ali, kako e me pogledati druge kolegice kad se prvi put sretnem s njima? Darja, koja je u posljednje vrijeme bila tako neprijazna, iako smo ranije bile prijateljice? Pa Ada? Ne, na to da bi mama mogla sve ispriati tvojoj majci, na to nisam ni pomislila. Mojca, Nives, Anka i druge? Pa kolege? Pik i Raglja sigurno izvode bijesne gliste na moj raun. A Toma? I tako je konano dola i do njega na koga je mislila itavo vrijeme, to je rekao kad je doznao? O, zato mu nisam pisala istog dana kada i tati, zato mu nisam ve prije rekla svu istinu! Poslije toga odbacio bi me ili mi opet pisao. A ovako, uo je od drugih, to je uo, kako je uo? to je mogao drugo nego da me odbaci! Kako e me pogledati kad se sretnemo? Odmah danas pisat u mu, sve u mu rei i moliti ga za oprotenje. Neka mi bude i dalje barem prijatelj! Barem kolega i prijatelj! Zazvoni telefon.

-128-

asak zatim ve je bila u prizemlju. "Jesi li ti, Jelko?" "Da, ja!" Da odloim slualicu? Ali je jo vre stegne i ree: "Jelka!" "Da si jo uvijek utokljunac, to sam znala", dopre s druge strane ice, "ali da si takav nespretnjakovi, to nisam znala. Zar mi nisi mogla rei da si zanijela? Znam za lijek koji pouzdano pomae, a mogla sam ti preporuiti i lijenika koji... " "Nema potrebe, Ado, da razgovaramo o tome... " Dosta, dosta! Pa ipak je i dalje pritiskala slualicu na uho. "Dogodilo se i... " "Ali to je glupo, bedasto! Studenta s. kojim si zanijela ja nisam pozvala, uope ga ne poznajem, uz put se prilijepio uz trojicu koje sam pozvala, jednog od njih je poznavao. Ve su bili malo pod gasom, zato su ga i dovukli k meni, a ja mu nisam mogla zatvoriti vrata pred nosom. Zato i nismo bili u parovima. One je veeri jo jednoj curi napravio dijete. No ona mi je rekla i... " "Ne elim govoriti o tome, ne elim vie ni uti o tome ... " "ekaj, ekaj, jo samo to da ti kaem: onaj student, Maki mu je navodno ime, namjerice nije pazio, a djevojkama je govorio neka budu bez brige. Huligan! Ako hoe, doznat u njegovu adresu, radi u nekoj tvornici u Njemakoj, da bi zaradio za 'Volkswagen'...", "Rekla sam ti da vie ne elim govoriti o tome!" "ekaj, da porazgovorimo do kraja! Zato si rekla svojoj majci?" "Prisilila me; ti ne zna kako je bilo sino kod nas..." "A ti ne zna kako je bilo kod nas danas poslije ruka. Mama zamalo da nije puknula, a tata umalo da me nije zatukao u zemlju. Kune su zabave, dakako, zabranili, mjeseni dodatak smanjili mi za polovicu, policijski sat uveli do devet i, to je jo najgore, tri mjeseca neu smjeti da sjednem za volan naeg novog mercedesa, iako sam za vrijeme praznika poloila vozaki ispit i oevim posredstvom prijevremeno dobila vozaku dozvolu. Ali, nekako u ipak pomoi sebi; ti si vea jadnica. Samo, molim te, nemoj da neto izbrblja Morani ili kome drugome u koli! Nikome vie ni jedne rijei... " Jelka odmakne slualicu od uha i s treskom je spusti na viljuku. Kad je poslije nekoliko asaka opet zazvonilo, nije ju podigla. Zato mi je Ada spomenula onoga studenta? Takav li je, dakle, otac onoga maloga bia tamo gore u koari? Namjerice nije pazio, a meni je govorio... o, to sve nije govorio... I to je bio moj prvi momak, to je Frangoisov otac, to... Neko je vrijeme teturala kao izgubljena po predsoblju, a zatim ode gore u sobicu, sjedne na kau; dugo, veoma dugo buljila je irom otvorenih oiju preda se. O, kako je svijet ruan, kako je ivot strano ruan! Pravo ima tata, ivot je uvijek lijep i ja sam ga rano, prerano upoznala s njegove rune strane. Zato, zato se nisam one veeri ipak popela na Eiffelov toranj! to li me jo nee snai? Iako e doi teta Katra, u ovoj kui nee biti prijatno, mama nee zaboraviti, nee moi zaboraviti, da imam dijete koje nema oca; ako e me moda i primiti u kolu, ondje vie nee biti onako kako je bilo prije. Prijetei i otri pogledi profesora i profesorica, pa podsmijeh kolega i kolegica, dakako i saaljenje koje e me jednako teko pogaati. Kod kue vie nisam ono to sam bila: dijete, kerka; ni u koli neu vie biti ono to sam bila prije; gimnazijalka, samo gimnazijalka! I tu i tamo ja sam u isto vrijeme i majka, nezakonita majka s djetetom-boljedaganema, koje je, kako je rekla mama, dolo na svijet pet ili est godina prerano. Kraj kolskih knjiga i biljenica leat e pelene moje uenje naglas bit e zagueno djejim plaem ... Konano se ipak digne. Prie k stolu i stade rukom gurati od sebe knjige, to e mi knjige kad je ionako sve tako runo, tako gnusno! Knjige su jedna za drugom padale na pod, zatim i biljenice. kola,

-129-

uenje, domae zadae, deklamiranje pjesama... Ne marim, ni za to ne marim! Napolje u izai, na zrak, na sunce! Trat u, vikati, vikati, vikati! Dolje zazvoni. Pred ulaznim vratima stajale su Magda i Darja, svaka s buketom. Jelki se u trenu razvedri lice i zasjae joj dotle mutne oi. Naglo otvori vrata. "Zdravo, Jelko!" "Zdravo, Jelko!" "Ui, Magdo, ui, Darjo! Pozdrav, lijep pozdrav!" Isprva zbunjenost, a zatim u blagovaonici nesustezljivo brbljanje o koli, kolegicama i kolegama, te o profesorima. Razred je opet u prvom katu, kako je Morana najavila ve lani, svi koji su imali popravak poloili su ga, redoslijed sjedenja ostao je neizmijenjen, Jelkino mjesto kraj, Tineta prazno je, imaju sve iste profesore, osim za povijest, neki ih ve poteno gnjave, pogotovu Morana, uzimaju novo gradivo, sada su kod Cankara, i ponavljaju staro, do ponedjeljka moraju ponoviti protestante, a historiar je dosada zacijelo radio u muzeju, govori strano ueno, ali trai malo. Pik i Raglja su, dakako, neunitivi, Nives ima opet novu frizuru, a Tomaa su prijanje sedmice izabrali za predsjednika razredne zajednice, iako se opirao, tajnica je Anka, izmeu Mojce i Tineta sve je puklo, tko bi to mislio, Mojca se ovih praznika upoznala s nekim studentom, a Tine je jo uvijek nije zaboravio, sav je izgubljen, Pik je jo5 vei bijednik nego to je bio, vie ne ivi ni kod oca, odnosno kod maehe, ni kod majke, odnosno kod ouha, vozi se vlakom u Menge gdje ima nekog daljnjeg roaka, radnika na pruzi, ovaj se smilovao i uzeo ga k sebi, Starmanovoj je za vrijeme praznika umrlo dijete, a Pustinja Gobi dobio je za vrijeme praznika, valjda koncem srpnja, drugo dijete, opet djevojicu. Monsieur Alors je isprva svakog sata pitao za Jelku, a kad se doznalo da je rodila, Morana im je odrala dugaku propovijed. Pik je zbog svoje upadice dobio ukor, nikako nisu mogli vjerovati, jo ni sada ne mogu, je li se doista dogodilo na nekom domaem plesu, a potom da ju je onaj podlac napustio. Pik i Raglja zakleli su se da e ga u ime itavog razreda premlatiti, samo da doznaju za njega... i jo i jo. "Svi smo ogoreni, ali ti se divimo kako si uspjela kod kue i u koli prikriti svoju trudnou i odvesti se u Francusku da ondje rodi." "A sada nam pokai djetece!" "Da, pokai ga!" Djevojke otrae gore u sobu i okruie koaru. Sve su tri jednako zaueno zurile u malog, siunog ovjeuljka koji je spokojno spavao. Je li to zaista moje dijete? upita se Jelka. Je li to zaista njeno dijete? upitae se Magda i Darja. No,asak zatim na licu djevojaka pojavi se smijeak, najprije Magdi i Darji, a zatim i Jelki. "Kakvo slatko djetece!" usklikne Magda. "Jao, kako je siuno!" ree Darja. "Gotovo stalno spava", objasni Jelka. Zatim se Magda i Darja, jedna za drugom, dotaknue njegovih obrazia i pomilovae ga po glavici. A kad dijete otvori oi, jedna za drugom uzee ga i u ruke. "Jao, kako je lagan!" ree Darja poto ga je malko ponijela na rukama.

-130-

"Nimalo tei od one moje djevojice kojom sam se igrala u osnovnoj koli", ustanovi Magda poto se sa truicom u naruju nekoliko puta proetala pp sobi. "Radije bih da ga dobijem prerano", ree Darja, uzevi dijete jo jednom u ruke, "nego da djece uope nemam." Magda pak zagrli Jelku i doda: "Prije sam mislila da je to to te snalo strana stvar, a sada, kad vidim to stvorenjce, ini mi se da ipak nije tako uasno. Kada e doi u kolu?" "Ne znam hou li uope doi", tuno odvrati Jelka koja je poslije nekoliko trenutaka sree opet spoznala kako je zapravo s njom i njenim djetecetom. "Zato ne bi dola?" zaudie se kolegice. "Ravnatelj je rekao tati da e se o tome odluiti na sjednici." "Ako odbiju upis, protestirat emo!" ree Magda odluno. "Da! Razred je uvjeren da e uskoro doi!" ree Darja. "Ne znam zato ne bi mogla redovito pohaati kolu? Na maloga e valjda netko paziti, zar ne?" "Doi e teta iz tajerske, sasvim sigurno e doi..." "Eto!" "Ako te odbiju, Toma i Alenka otii e k ravnatelju i traiti da te prime. Odmah sutra razgovarat u s Tomaem", ree Magda. "Ne, ne", zamoli Jelka, "priekaj do sjednice!" Zar Toma da ode k ravnatelju i moli za nju? Ne, ne! Ipak joj je bilo prijatno to je iz Magdinih i Darjinih rijei osjetila da je jo uvijek smatraju svojom, ak je i Darja na njenoj strani. Stvarno su pravi drugovi, prave drugarice. Poto su razgledale i knjige i ploe koje je Jelka donijela iz Francuske, opet se spustie u blagovaonicu, da ne smetaju djetetu koje je iznova zaspalo. "Otkako si postala majka, malko si porasla", ree Darja. "I ljepa si", ree Magda, zadivljeno je pogleda i jo ree: "Takve ljupkosti prije nije bilo na tvom licu. Kako su ti samo oi tople, a i grudi su ti narasle. Stvarno si lijepa, lijepa mlada mamica!" "Nemoj, nemoj, Magdo!" pocrvenjela lica presijee Jelka prijateljicu, iako su joj godile njene rijei. "Pogledaj se u ogledalu, samo se pogledaj!" Magda zgrabi Jelku za ruku i povue je prema ogledalu. Iz ogledala su se smijeila dva vedra djevojaka lica; one blijede, prestraene Jelke posljednjih tjedana prole kolske godine vie doista nije bilo. "Darjo, pogledaj, nije li Jelka prava ljepotica!" No Darja, koja je ve bila na vratima blagovaonice, samo neto promrmlja i ue u sobu. Magda i Jelka stajale su jo neko vrijeme pred ogledalom i divile se jedna drugoj, ali i svaka samoj sebi. Zatim Jelka kolegicama skuha tursku kavu i poslui ih kolaiima i voem, priajui im istovremeno o Parizu. Dakako, kolegice su htjele znati i to kako je bilo u sjevernoj Francuskoj i kako je rodila. Dok je priala, Jelku ovo i ono jo zaboli, ali je mnogota bilo i ve tako daleko kao da to uope nije ni doivjela.

-131-

"Kako ste vas dvije provele praznike?" upita Jelka kad je Darja stala ispitivati i ono to Jelka nij e mogla rei. Magda jo uvijek nije preboljela majinu smrt, no njezin se otac smirio, pribliio se jednoj od svojih drugarica, prije nekoliko dana bila je prvi put kod njih u posjeti, veoma je ljubazna, ali Magda ne moe ni zamisliti da bi ona uskoro zauzela majino mjesto. "A ti, Darjo?" "Ja? Ja sam imala udesne praznike, najljepe od svih dosada!" usklikne Darja buno, upravo prebuno, a zatim malko zbunjeno pogleda Magdu. Magda se digne. "O, kakvu terasu imate, o, koliko sunca!" usklikne glasom koji je izraavao jo veu zbunjenost nego Darjin pogled, te ode na terasu, a vrata za sobom zatvori. "Moram ti neto rei, Jelko. Magda dodue zna, ali mi je ipak nezgodno u njenoj prisutnosti." Najprije ispria kako joj je srpanj, prvi mjesec praznika, bio strano dug i pust, ali joj je zato drugi, kolovoz, bio veoma kratak, no bogat, iako je cijelo vrijeme bila u Ljubljani. Zato? U kolovozu je na kupanje dolazio i Toma. Isprva je bio strano potiten, ni s kim nije razgovarao, ni s njom, ali se s vremenom taj led u njemu ipak otopio. Negdje sredinom mjeseca rekao joj je to mu je pisala Jelka iz Pariza. Otada su se svakog dana sastajali na Savi ili Sori. I jedne mu je veeri rekla da ga voli, ve od poetka kolske godine. Protiv tebe. Jelko, nisam rekla ni rijei, uostalom, ti si mu pisala da ga ne voli i da ga nisi voljela, jedino eli da i dalje budete prijatelji. Proitala sam tvoje pismo. Tjedan dana prije poetka kole prvi put me poljubio i rekao mi da i on mene voli. To je bio moj najljepi dan u ivo tu. Istina, pogodilo ga je, kao i mene, ono to smo zatim doznali; no sada je ve doao k sebi. Veoma mnogo ga volim, i Toma voli mene. Sretna sam, on takoer. Prekjuer je bio prvi put kod nas. Mami se veoma svia, ni otac nema nita protiv njega, a mala se Zorica smjesta oduevila za njega. Ako se ne bude mogao spremati za maturu kod kue, zajedno emo uiti, kod nas, dakako... I jo i jo je govorila, Jelki, staklenom zidu i zastoru na prozoru kroz koji je sjalo popodnevno sunce, pa sebi, prije svega sebi. "To sam ti htjela rei prije no to doe u kolu", zavri zadihano. Malko pouti, a zatim jo ree. "Nadam se da shvaa i da... " malo tee silazilo joj je s jezika, "... i da nee pokuati da razbije nau sreu", ipak ree. Jelka, koja je itavo vrijeme nepomino sjedila s druge strane okrugla stola, progovori polako, gotovo na slogove: "Ne boj se, Darjo, vau sreu neu razbiti, niti je mogu razbiti. Volite se... volite se!" Zatim vie nije mogla izdrati. Skoi, ree neto nerazumljivo Magdi koja je u taj as otvorila vrata sobe to su vodila na terasu, te otri, ali negdje nasred stepenica vikne: "Hvala, hvala za posjet i za cvijee... hvala za sve, za sve, za sve..." krikne, te jo bre potri uza stepenice. "Jadna Jelka!" ree Magda. "Rekla sam ti da e je pogoditi." "to sam drugo mogla uiniti?" presijee Darja svoju i Jelkinu prijateljicu gotovo grubo, ali sva crvena u licu. "Volim ga i on voli mene." "Hajdmo!" I ne pogledavi Darje, Magda izae iz sobe. U predsoblju na asak zastane i vikne gore prema Jelkinoj sobici na kojoj su se upravo u taj as zatvorila vrata: "Jelko, do vienja u koli!" Pa zatim Darji jo jednom, hladno, upravo neprijateljski: "Hajdmo!" Darja ne izusti ni rijei, Jelkin dom napusti kao kradljivac.

-132-

Uskoro zatim kuu je napustila i Jelka. Nije mogla izdrati u svojoj maloj i tijesnoj sobici, Najprije je neko vrijeme lutala oblinjim ulicama, a zatim zala meu njive i travnjake izvan grada. Samo to dalje od kue, to dalje od ljudi, od tih zlih, zlih ljudi! Zaustavila se tek na obali Save. Rijeka je bila niska, ali prljava i na sredini virovita. Spusti se sve do vode. Ovamo su, dakle; dolazili na kupanje. Najprije su se sunali na ovim ploama, a zatim su uli u hladnu vodu. Struja ih je nosila daleko niz vodu. A zatim su se rashlaeni vraali, smijali se, klicali i ljubili se, dakako, poto mu je Darja prije toga otkrila svoju ljubav. A ja sam se bojala njegove ispovijesti, morao mi ju je uputiti ak u Pariz. I odgovorila sam mu da... Ali, sada je prekasno, vole se i ja ne smijem razbiti njihovu ljubav. Uostalom, zato se uope boji, Darjo? U Tomaevu srcu mene sigurno vie nema, iupao me kao bezvrijedan korov s korijenjem i korjeniima zajedno. Drugo nisam ni zasluila. to to znai ako ga ja volim, veoma volim, to o nda ako budem morala kriti svoju ljubav pred njim, pred Darjom, pred itavim razredom, to onda ako je Toma bio moda prvi i posljednji momak koji me volio, to onda ako... Nita, nita! Sve je uzalud, svemu je kraj, kraj, kraj. Sve do mraka tumarala je kao izgubljena savskim sprudom, a zatim izala na cestu i, izmuena kao da se vratila s duge ture, sjela u trolejbus. U Beigradu nije izala, odvezla se u grad, do pote. Kad je izala, na ulicama su se palila, svjetla. Ode do Tromostovja i preko trga prema Frulama. Ovuda smo do proljea ili u kolu i iz kole kui. Kako su kratki i lijepi bili ti puti! Nismo rekli jedno drugome da se volimo, pa ipak smo se voljeli. Kad mi je otkrio svoju ljubav, odbila sam ga. A on? Povjerovao je u la i naao drugu djevojku, ne, pustio je da ga druga djevojka nae. Dugo ga je traila, slutila sam da je izmeu nas Toma, a sada znam zasigurno zato je posljednjih mjeseci bila takva prema meni. Traila ga je i nala u trenutku kad je bio najusamljeniji, najnaputeniji i naj nesretniji. A ja sam dugo pisala ono pismo i tri dana nosila ga na potu, bolje bi bilo da sam ga bacila u Seinu... I danas je dola da mi kae. ak i buket mi je donijela. Onaj buket bacit u na smetlite. I Magda je dola s njom. Kako je samo mogla? Vjer ojatno je Darja tako dugo navaljivala na nju, a Magda je njena i moja najbolja prijateljica. Molila me da ne razbijem njenu ljubav, znai, nije sasvim sigurna u Tomaevu ljubav, znai, boji se da... Ne, ne! Obeala sam i svoje u obeanje odrati. Uostalom: imam li, uope poslije svega to se dogodilo, bilo kakvo pravo na Tomaevu ljubav? Zaustavi se. Starinska, pocrnjela ulazna vrata zjapila su u nju slijeva, rasvijetljen moderan izlog nametljivo je vikao zdesna, a mimo nje prolazili su ljudi koje je vie nazirala negoli vidjela. Okrene se i zaputi natrag prema Mestnom trgu i jo dalje do Tromostovja. Zastane pred Preernovim spomenikom, kao da ne zna kamo bi pola. Pogled joj zaplovi prema osvijetljenom starom gradu. Sjeti se susreta s bivim partizanom Krtom. Je li se vratio njegov sin i oenio djevojkom koja je takoer tako teko ekala na njega, te se smjestio, kod oca? Ili ga Krt jo uvijek eka, a sin je sasvim zaboravio na oca, na svoju djevojku i njeno dijete, koje je i njegovo? I Krt jo uvijek u subotu odlazi gore na stari grad i razmilja o tome kako na svijetu ima sve manje i manje pravih ljudi, teta to danas nije subota, otila bih gore i. razgovarala s njim. Da, sada bih mu sve rekla, sve, sve... Jo neko je vrijeme stajala sva izgubljena pred crnim spomenikom, a zatim pohita Mikloievom i iz nje Titovom ulicom. Ila je sve bre i bre. Zaustavi je tek crveno svjetlo.. Znai, mukama jo nije doao kraj? Tete Katre moda nee biti, a niti e mi dozvoliti da se upiem. A ja sam, ludica, mislila da je sve u redu, da se mama smirila, da mi kola otvara vrata, da e teta Katra sjesti u tatin auto, da Toma. eka da doem u kolu i kaem mu da... Upali se zeleno svjetlo i Jelka pohita preko raskra. "Jesi li to ti. Jelko? Dakako! Zdravo!" Prema Jelki prui se dugaka momaka ruka.

-133-

"Zdravo, Pik!" Pik vrsto stegne Jelki ruku. "Kada e doi u kolu?" "Ne znam, ba nita ne znam,.. " "Do i to prije!" Zatim iroki osmijeh i jo jedan prijateljski stisak. "Moram ti zaista estitati. Prva od naih djevojaka poloila si maturu, pravu, ivotnu maturu. Kako se osjea tvoj, to jest na razredni mrkavac?" "Dobro, dobro... " S plonika se razlijee otar zviduk. Pik opet pokae svoje zdrave zube. "Evo, ve odlazim, drue milek! Doi to prije! Ako ti Morana to rekne, neka ti kroz jedno uho ue, kroz drugo izae! Zdravo, djevojko i pol!" A toliko sam se bojala susreta s Pikom, najvie susreta s Tomaem, a zatim s Pikom. S Tomaem sam se zapravo ve vidjela preko Darje, a sada jo i s Pikom. Nije mi se smijao. Znai, ni drugi mi se nee. Kako li je ono rekao? Kako se osjea tvoj, to jest na razredni mrkavac? A ja sam sasvim zaboravila na njega. I ona jo hitrije pobrza prema kui. Ve dolje pred kuom zaula je djeju dreku, a u predsoblju je doekala i prijekorni glas mame. "Tako, dakle? Dijete ostavlja i odlazi u skitnju." " itavog sam dana bila kod kue, morala sam na zrak... " "Ali ne uvee! S tim prekrii, draga moja! Nemoj misliti da u se ja brinuti za dijete. Sigurno je mokar i gladan. Daj, pokreni se ve jednom!" Jelka, koja je bila zastala dolje kraj stepenica samo zato da bi se ispriala, otri gore u svoju sobicu. Mali se derao iz sve snage, lice mu je bilo crveno i unakaeno, a ruicama je mahao oko sebe. Ne deri se, ruan si, strano ruan! Nimalo se ne zna strpjeti. Da sam ja takva kakav si ti, urlala bih, ve nekoliko mjeseci urlala bih dan i no, a pogotovu danas, veeras, svu no. im je ispod njega uklonila mokre pelene, dijete se stalo zadovoljno protezati. Zapravo, jadnik si, kao i tvoja mamica, jo vei. Sam si bez svake snage. Srea to ne trai toliko kao tvoja mamica. Htjela bi da joj momak, kojemu nikada nije rekla da ga voli, ostane vjeran unato svemu. Odbacila je njegovu ljubav, poto ju je prije toga pogazila i pljunula na nju, a sada joj je teko jer se odbio od nje i naao drugu, to jest, pustio je da ga nae djevojka koja ga je ve dugo traila. Osim to ima tatu koji je stvarno dobar, tvoja bi mamica htjela imati jo i dobru mamu, dobroga momka, upravo dvije sjajne tete, francusku i slovensku, htjela bi da je svi u kui vole, da je vole u koli, da svi oni koji je poznaju, prijeu sa smijekom preko svega to se dogodilo, da joj pomognu da i ona sve to lake podnese i zaboravi, htjela bi opet biti ono to je bila: gimnazijalka sa kolskim knjigama pod rukom, etvrtokolka koja nema nikakvih drugih obaveza ve samo to da pie domae zadae i da na brzinu, uz put, ui kolske lekcije. Tvoja je mamica zaista dijete, vee od tebe, i sto je najstranije: pokvareno dijete, a ti si bez svake zle misli, tvoja je prolost lijepa, ista. No, gimnasticiraj jo malo, dok donesem suhe pelene! I ona otri dolje u kupaonicu. No prije nego to ih je odnijela, ugrije ih. Dok se vraala s toplim pelenama, vidjela je mamu kako sjedi sa zapaljenom cigaretom pred televizijskim aparatom. Znam, itavog si dana radila, dopisi, telefonski razgovori, nalozi, uputstva, sjednice, pa ak ni poslije podne nije te bilo kod kue,

-134-

umorna si, mora se odmoriti, ali je i gospoa Sofija radila itavog dana, pa ipak mi je u prvo vrijeme, ako nije bilo primalje, okupala i previla maloga, uope, nauila me kako treba da ga kupam, kako da ga previjem, kako da ga hranim, nauila me vie nego primalja, ak i gospoa Mornet, iako boleljiva i prilino dosadna ena, pomagala mi je tu i tamo oko djeteta, a ti ne moe, nema toliko ivaca, nema smisla za svakodnevne sitnice... a u stvari nema srca. Da, nema ga! Kad ga je pov ila u tople pelene, dijete stade jo zadovoljnije pruati ruice i ritati se noicama, a s lica mu zasja zadovoljstvo. Ba si zgodan, mali moj, svakog dana sve zgodniji, ak i mama je morala priznati da si zgodan momi, a kako su te zaneseno gledale tek Magda i Darja. Tako, sada imam samo tebe, i tatu dakako. Vas ste dvoje sasvim na mojoj strani. Sinko i tatice, moji ste i ja sam vaa. A bilo bi prirodno i u redu da imam jo i momka, a kasnije i mua. Hou li ga ikada imati? Zatrudnjela sam i rodila, a lju bav nisam ni upoznala. Zar je neu uope nikada? Zar u ostati sama sa sobom i onda kad vie ne bude ni tate? Jesam li uz tebe srela pravi ivot i ujedno se ve oprostila od njega? To bi bilo suvie surovo. Ali, obeala sam Darji. Hou li obeanje i odrati, ako Toma moda... Ludice, opet sanjari! Tako, mali moj, sada moe na spavanje. Jo nisi spreman? Dabome, gladan si. ekaj, odmah, odmah! Opet sjuri u prizemlje, u kuhinju, da ugrije mlijeko za maloga. Dok je trala mimo blagovaonice, Stropnikova, koja je upravo tada izala na prag, dovikne joj vie podrugljivo nego ljutito: "Je li ti to trebalo?" Jelki navre krv u obraze. Ne, ne, mali tamo gore stvarno nije gadan, ti si, mama, gadna, i jo kako gadna! I nemilosrdna, strano nemilosrdna. Kad bi imala srca, rekla bih ti kakva me je jo nesrea zadesila, i ti bi nala rije utjehe, moda bi me utjeilo samo to ako bih se kraj tebe mogla isplakati, kako sam se kraj tete Franchon. A ti mi se smije. Gadna si, gadna, gadna! Gospoo Sofijo, pravo ste imali kad ste rekli da mi kod kue nee biti lako ako imam majku kojoj nisam mogla povjeriti to je sa mnom. A kakva li je tek gospoa Gramont! Kako samo voli Ivette; nije joj samo majka, ve i sestra i prijateljica. Ona tri dana, kad ih je koncem srpnja posjetila, bila su obiteljski praznici. Koliko li su toga majka i ki imale jedna drugoj rei! Koliko sitnih, svakodnevnih zgoda i zgodica iz one londonske porodice i kue gdje je Ivette ivjela, pa s univerziteta koji je pohaala, pa s veernjeg teaja gdje se usavravala u jeziku! Takve su stvari za moju mamu triarije i kolske ludosti na koje je teta gubiti vrijeme. Raspravljale su i o engleskom jeziku i engleskoj literaturi, koju Ivette studira, a njena majka predaje na liceju blizu Luksemburkog parka i jo na nekoj veernjoj koli; u mnogoemu su se slagale, no u poneemu i razilazile, posebno u ocjeni novije engleske literature, kojom je Ivette strano oduevljena, a njena majka odluno odbacuje; ponekad su se upravo porjekale, ali su unato tome ostale prijateljice, i dakako, majka i ki. Od ujutro do uvee bile su zajedno i priale, priale, priale. Kad god je dospio, njihovu razgovoru prikljuio se i gospodin Gramont, a esto i Franchon. One tri noi Ivette nije htjela da ja spavam na starinskom otomanu u blagovaonici, a ona u svom krevetu, ne, ona i Franchon odnijele su otoman u branu spavaonicu, te je spavala kraj irokog kreveta svog oca i majke, kao i onda kad je bila jo malena i nije pohaala kolu. "Mjesec dana nismo se vidjeli i dan je upravo prekratak da bismo porazgovarali o svemu to se u to vrijeme dogodilo ovdje kod nas i tamo preko La Manchea." Tako je rekla gospoa Gramont. Kao da rjeavaju zamrene i gorue probleme domae i svjetske politike, a razgovarali" su samo o sebi. A gospodin i gospoa Gramont, meutim, imaju u svojoj bogatoj knjinici takoer i djela Marxa, Engelsa, ak Lenjina! Koliko smijeha, koliko ale, koliko ozbiljnih razgovora, ali i zagrljaja i poljubaca! A treeg dana Ivette, nimalo vee i nita manje djetinjasto stvorenje od mene, iako je dvije godine starija od mene, povjerila je majci zato je zapravo dola tako nenadano kui, ta. o svom dolasku obavijestila nas je tek dan ranije: na univerzitetu je srela momka, dodue siromanog ali veoma simpatinog, potena karaktera i irokih vidika; zaljubila se u njega i on se zaljubio u nju, no to su jedno drugome rekli istom prije

-135-

nekoliko dana. Veoma se vole. Vie nije mogla izdrati, svoju sreu morala je povjeriti majci i ocu, istom tada njena e srea biti potpuna. Gospoa Gramont i gospodin Gramont nisu se suprotstavljali toj ljubavi, iako bi, kako mi je rekla Franchon, vie voljeli da se to jo nije dogodilo i da je momak Francuz, a ne Englez. itavog dana to su krili preda mnom, ali je uvee Ivette ipak ispriala i meni. "I ti, Jelko, ve ima momka? Sigurno ga ima, zar ne? Pokai njegovu sliku, reci kakav je, koliko te voli! Govori, priaj mi o njemu!" "Nemam momka... imala sam ga, ali ga sada vie nemam ... " "Je li te ostavio, ili si ti ostavila njega?" I jo koliko i koliko pitanja! One veeri konano sam se trgnula iz snova u kojima sam dotle ivjela, te zakoraila tvrdim parikim tlom. Potom se nizalo: automobilska nesrea gospodina Julesa, odlazak Gramontovih na odmor, Eiffelov toranj, Tomaevo pismo ... Da sam prole godine mogla mami rei da sam zaljubljena u Tomaa, moda me ne bi toliko tjerala na Adinu proslavu i ne bi mi se dogodilo ono to mi se dogodilo. Sve bi bilo drukije da je mama drukija, da mama ima vie srca, za mene i za tatu, da je dom prvo, a tek potom sve drugo, a ovako pak... Mlijeko se ugrijalo: nalije ga u boicu, te potri stepenicama, i ne osvrnuvi se kroz otvorena vrata u blagovaonicu. No kad je ula u svoju sobicu i vidjela kako se dijete jo uvijek zadovoljno protee i gimnasticira, i kad je malo kasnije vidjela kako jo zadovoljnije pije mlijeko, malko joj lakne. Pij, samo pij, da to bre poraste i da mogu barem s tobom razgovarati, dakako o svakodnevnim, veoma veoma sitnim stvarima, da ve jednom zaboravim na velike, sudbonosne stvari. Moda e jo veeras doi teta Katra. S njom u razgovarati, kao Ivette sa svojom majkom, o sitnim, ali i o veoma vanim stvarima i pitanjima. Vidjet e, mali, moj, kako je to dobra ena. Brinut e se o tebi, kao da si njeno dijete, i o meni, kao da sam njena ki. Doi, teto Katro, samo doi, doi! Je li ti dosta, mali prodrljive? San te savlauje, zar ne? Jo malo, jo samo malo, da bi bolje spavao. A sada zaista vie ne ide u elui, zar ne? U redu, u redu. Dobar si ti, gospoa Sofija je rekla da su Jeannot i Simona vie traili, ak nou ih je morala povijati i hraniti, a ti spava do jutra. Samo spavaj, barem, ti imaj razumijevanja za svoju mamicu. Digne zaspalo dijete i pritisne njegov obraz na svoj. Obuzme je toplo uvstvo, kakvo dotle nije poznavala. Ta ti si moj! I jo jednom ga stisne k sebi. Nisi ruan, nisi, oprosti, mali moj. Ako te jo ne volim, prije ili kasnije zavoljet u te, da, sada znam da u te voljeti. I ti e voljeti svoju mamicu, zar ne da hoe? ovjek zaista ne moe ivjeti bez ljubavi. Poloi dijete u koaru i briljivo ga pokrije, a zatim prie k pisaem stolu. Posljednji je as da porazgovorim s tetom Franchon, da se zahvalim gospoi Sofiji i da piem Gramontovima. Sjedne i lati se pisanja. Dok je pisala drugo pismo, prizori iz njenog ivota u Lensu toliko su oivjeli da joj se na asak uinilo upravo udno kad je ugledala sebe u svojoj sobici s papirom pred sobom. No tek to se prihvatila treeg pisma, dolje pred kuom zaustavio se auto. Skoi k prozoru. Da, dolje se zaustavio tatin auto. asak zatim ve je bila u prizemlju. No iz auta je izaao samo Stropnik. "A teta Katra?" upita razoarano.

-136-

"Doi e, doi e!" odvrati Stropnik doavi do ulaznih vrata gdje ga je ekala Jelka. "Ne moe samo tako ostaviti svoje kokice, zeie i praie, a vrt mora pospremiti. Dakako, nije mogla vjerovati. Tko uope i moe vjerovati? Da nije bilo kako je bilo, ne bi dola, navikla je na svoj siromaan i usamljeniki ivot." Kad je uao u predsoblje i na vratima blagovaonice se pojavila Stropnikova, jo je rekao: "U nedjelju u se odvesti po nju. Ostat e samo do kraja kolske godine, tako je rekla. Ali, moda emo je ipak privoljeti da ostane i dalje. Bit e bolje i za nas i za nju, ona njezina kuica vie je nalik na brlog nego na ljudsko prebivalite." "Samo da doe, samo da doe, samo da doe!" usklikne Jelka sva sretna i otri gore u svoju sobicu.

ADA
Koncem tjedna, u petak poslije etvrtog popodnevnog sata, ravnatelj je sazvao sjednicu. Najprije su prihvatili ve peti ili esti put ispravljen i dopunjen kolski statut, zatim pretresli nekoliko problema koje je donio Sa sobom prvi mjesec nastave, te konano poslije gotovo trosatnog vie ili manje uzbudljivog raspravljanja doli do posljednje take: Kazne i razno. Poslije krae diskusije kaznili su ukorom itavog nastavnikog vijeaj nekog treekolca zbog bestidna ponaanja: usred sata iz zemljopisa ustao je i napustio razred; kad se malo prije zavretka sata vratio, te ga profesor Mirko Pozni, Pustinja Gobi, pitao kuda je lutao, rekao je da vie nije mogao izdrati u razredu. U dvoboju rijeima, koji je uslijedio, jo je rekao i to da nije mogao izdrati stoga jer ga takav zemljopis, kakav predaje profesor Mirko Pozni, ni najmanje ne zanima. Predsjednica razredne zajednice tog istog razreda, sitno plavokoso stvorenje, koje su pozvali na taj dio sjednice, rekla je dodue da je profesor veoma otro pobijao kolegu koji ivi u nesreenim prilikama, otac je nedavno napustio majku i otiao s nekom enom u Austriju ili Italiju, odakle se zacijelo vie nee vratiti; no njen slabani prigovor, zapravo molbu, nitko nije uzimao u obzir, toboe, s tim je akom bilo potekoa ve i ranije, ni jedno polugodite dosada nije prolo bez kazne, a profesori imaju to dalje sve manji autoritet, jer suvie poputaju, emu treba ve jednom zauvijek da doe kraj. Potom su poveli raspravu o kolskom plesu. Poslije uvodnih rijei, kojima je ravnatelj objasnio da aci i ove godine ele u subotu kolski ples, povela se burna diskusija. Neki su kako profesori tako i profesorice bili za ples, drugi su bili protiv njega. Protivnici plesa nabrajali su to se sve dogaalo prole kolske godine na tim plesovima. Iak o se ples odravao u kolskim prostorijama i samo za domae ake, pa za one koji su bili pozvani, uvijek se ubacilo vie ili manje tuih plesaa koje nitko nije pozivao, a unato najstrooj zabrani potajno su toili alkohol, da bi vie zaradili, puili su kao Turci, ak i dok su plesali, iako je u koli puenje najstroe zabranjeno, vakali gume za vakanje, ak i dok su plesali, plesali najdivljije amerike plesove, a odjeveni su bili tako kao da su u kakvom koloradskom baru. A kako su tek postupali sa ko lskim inventarom! Svake subote otiao je k vragu barem jedan stolac. A tek moral! Nema profesora koji nije za vrijeme inspekcije zatekao par u zagrljaju u kakvom tamnom kutu, ili ak u prostoru ispred enskog ili mukog zahoda. Ukratko: takav ples kakav se dosada odravao u koli, mladom ovjeku ne prua nita lijepo ni plemenito, ve ga moralno kvari, to nije aki ples, ve divljaka galama i ista jagma za novcem koji bi poslije mature etvrtokolcima trebao da omogui ekskurziju u Grku ili Italiju. No zagovornici plesa dokazivali su da je ples potreban, i te kako potreban: ako aci imaju ples u koli, nee

-137-

odlaziti u prljave krmetine; ali je potreban stroi nadzor, pri emu treba da sudjeluju i aci, rukovodioci omladinske organizacije koja je takoer odgovorna za ples, te lanovi plesnog odbora; treba, nadalje, postii to da na ples doista ne dolaze nepozvani, a pogotovu pripiti omladinci. Za vrijeme plesa kolska vrata neka budu zakljuana, a sve prostorije namijenjene za ples osvijetljene, tko ne bude dolino odjeven, taj nee imati pristupa na ples, a tko se pak bude nepristojno vladao, morat e ga smjesta napustiti. Nadalje treba postii da prireivai pojedini trei i etvrti razredi ne jure toliko za to veim dobitkom, za maturalnu ekskurziju neka poinju skupljati novac ve u prvom razredu i neka organiziraju kulturne i sportske priredbe. Ulaznica, koju e skupljati na plesu, neka ostane plesnom odboru, da bi mogao osigurati solidnu glazbu i organizirati kulturan ples. Poto je svaka stranka rekla svoje, progovorio je jo i ravnatelj koji se odluno zaloio za ples, toboe, ni kola nije bez svake krivice, u plesnom odboru morao bi sudjelovati jedan od profesora fiskulture, a profesor-inspektor ne bi smio biti samo policajac, ve i savjetovalac, a na svaki bi nain trebalo to prije unajmiti uitelja plesa koji bi rukovodio plesom i organizirao plesni teaj za prvo - i drugokolce. "Uostalom", jo doda, "u tom sam se smislu ve dogovorio s ovogodinjim plesnim odborom. Vani ekaju tri predstavnika, pozvat u ih da pred itavim vijeem obrazloe svoj plan i obeaju da e ljetos ples biti na dostojnoj visini." Jo prije nego to je ravnatelj ustao, jedan od mlaih profesora prie vratima, otvori J ih i vikne u hodnik: "Predstavnici plesnog odbora!" Uoe dvojica dugonja i Ada Kotar. Momcima bijae malko nelagodno, no Ada glasno i bez imalo zbunjenosti pozdravi nastavniko vijee, te sjedne kad im ravnatelj zapovjedi da sjednu na prazne stolice kraj vrata. Rije je dobio predsjednik plesnog odbora, tamnokosi dugonja, ali ve poslije nekoliko reenica vodstvo "plesne delegacije" preuzme Ada i obrazloi kako su bili zamislili ovogodinju organizaciju plesa. Uzeli su u obzir sve prijedloge druga ravnatelja, dali tiskati posebne legitimacije i ve se dogovorili s jednim od drugova profesora fiskulture da ue u plesni odbor. Ljetos bi isti dobitak jo iao u ekskurzijski fond pojedinih etvrtih razreda, ali bi uzeli uitelja za plesni teaj i taj bi teaj bio namijenjen prvo- i drugokolcima, uope, uinili bi sve da druge kolske godine isti dobitak ostane plesnom odboru. Dok je to govorila, Adi su ive, zelenkaste oi sve smjelije i slobodnije prelazile po prilino velikoj, ali za toliko mnotvo profesora i profesorica premalenoj zbornici. Premalenoj i suvie jadnoj. Kakvi li su samo ormari! Svaki je drukijeg oblika i boje, a onaj glomazan tamo uza stranji zid sigurno je jo iz doba stare Austro-Ugarske. Je li naa kola zaista tako jadna ili pak profesori nemaju nikakva ukusa? udo jedno da su barem stolovi novi. No ega sve nema na njima: knjige, biljenice, novine, asopisi, enske torbice, aktovke, crtai pribor, instrumenti iz fizikalnog kabineta, a tamo dolje ak i mrea s voem i salatom. I kakav dim, prava suionica za meso, a ovi velepuai i velepuaice tako smrtno progone puenje u koli! I kako se samo dre! Drugarice Morano, ne gledajte me tako kritiki i svisoka, govorim u ime plesnog odbora, koji je doao do ovih zakljuaka na dva sastanka od kojih je prvi trajao samo etvrt sata, jer smo se porjekali i razili, ali je drugi trajao vie od pet sati jer smo htjeli jedan drugoga uvjeriti svaki u svoje stanovite. Vama, drue Pustinjo Gobi, vama je dakako svejedno imamo li ples ili ga nemamo, vama uope ne govorim, ali govorim drugarici Emi, drugu Monsieru Alorsu, ravnatelju, i jo ponekome koji shvaa nas mlade, ili se barem trudi da nas shvati. "Tako smo odluili", konano zavri malko zadihano, "i po razredima smo ve odrali sastanke, nai su prijedlozi prihvaeni, ljudi ele plesati i obeali su da e biti disciplinirani, krajnje disciplinirani", jo doda i sjedne.

-138-

Ipak su neki profesori, prije svega Morana, ustrajali na svome, navodno, ples ne spada u kolu, a prije svega ne na hodnik, spadao bi u najboljem sluaju u fiskulturnu dvoranu. Morana jo doda da je plesni odbor i poetkom prole kolske godine bio obeao da e sve biti u redu. A kako je bilo? Kad se samo sjeti onog svibanjskog plesa to ga je organizirao njen razred! Sramota i strahota! Sada se javie jo neki protivnici plesa, aljui djevojke, koje ele plesati, u plesnu kolu, jer ples, navodno, nije stvar gimnazije; no jave se i oni koji su tvrdili da ples spada u kolu. Konano su se ipak sloili: ples je doputen samo privremeno, za dva mjeseca, do dravnog praznika; ako bu de pristojan i kulturan, doputenje e biti produljeno; u sluaju bilo kakvih izgreda bit e smjesta ukinut. "No, a sada imamo jo samo jednu, posljednju stvar", ree ravnatelj s olakanjem i pogleda na zidni sat koji je pokazivao ve pola deset, "jo samo nekoliko minuta strpljenja, molim." Kako su se uto aci digli da odu, namigne im neka ostanu. Iz mape, koju je imao pred sobom, uzme ispisanu polovicu arka. "Samo ostajte, to se tie i vas, ne samo nas!" Rekao je da Stropnik Jelka, uenica prologodinjeg III f, moli za naknadni upis. Rekao je jo i to da je koncem ferija rodila, u Francuskoj, odakle se prije nekoliko dana vratila s djetetom. Po Statutu bi, dodue, imao pravo da sam odobri naknadni upis, no kako su razlozi zbog kojih se ak nije mogao na vrijeme upisati ipak prilino nesvakidanji, stvar predaje na rjeavanje itavom nastavnikom vijeu; no najprije moli drugaricu profesoricu Ivu Kopa, koja je bila trogodinja razrednica moliteljice, da iznese svoje miljenje. Profesorica Kopaeva pogleda prema vratima, gdje su sjedili aci, zatim ravnatelja, pa upita ozbiljna i stroga lica: "Nije li stvar previe delikatna da bismo o njoj raspravljali pred acima?" "Mislim da je ak potrebno da o njoj raspravljamo pred njima", ree ravnatelj, malo pouti i jo ree. "Kao to je nekima poznato, u jednom od treih razreda opet imamo trudnicu koja e, koliko sam upuen, uskoro roditi. Stvar treba dakle rijeiti naelno, i u prisutnosti aka. Petar Sitar je lan kolskog odbora", jo ree pogledavi visokog tamnokosog momka koji je u isti as ustao i odmah zatim opet sjeo, "a Ada Kotar kolegica Jelke Stropnik, zar ne?" Ada se digne. "Da, drue ravnatelju" ree, s blagim crvenilom na licu i opet sjedne. Najprije malko gunanja, oigledno se nastavniko vijee ope t podijelilo, jedni su odobravali prisutnost aka, drugi su bili protiv toga, a onda se Kopaeva iznova javi. "Ako je tako, moram drugu ravnatelju", progovori strano ozbiljnim glasom, "postaviti nekoliko pitanja, jer sam u tu stvar sasvim neupuena, nitko me nije nita pitao, nitko mi nita nije rekao, ni sama uenica ni njeni roditelji, niti bilo tko od njenih kolega i kolegica, znam samo to da je za vrijeme ferija bila u Francuskoj i da se odanle vratila s djetetom, kako je ve rekao drug ravnatelj. Treb alo bi ipak znati to je s ocem njenog djeteta, zato se nije udala za njega ili pak ostaje barem mogunost da e se udati." Budui da je od irokog, smee olienog ormara, koji je u Adi izazvao takav otpor, doletio kratak, kikotav smijeh, ona prijekornim, upravo ve ljutitim pogledom oine dva mlaa profesora i mlau profesoricu, koji su sjedili ondje, te ree naglaavajui: "Uenica se iz Francuske vratila s vanbranim djetetom, i nije svejedno hoe li se barem naknadno vjenati s ocem svoga djeteta ili nee." "Kako je rekao njen otac, ta je mogunost iskljuena", ree ravnatelj, "uostalom, to vie pogaa roditelje nego nas, prije svega nju samu", jo doda. Tamo od prozora, gdje je sjedilo nekoliko mladih profesorica, koje su za vrijeme diskusije o kolsko m statutu i kolskom plesu vodile neke svoje razgovore, no koje su sada ipak osluhnule to se govori, digne se desna ruka.

-139-

"Molim, drugarice Gomba!"

f---J

Mlada profesorica, visoka, stasita djevojka u crvenom, tijesnom kaputi u, s jako natapiranom svijetloplavom kosom i cinoberski namazanim usnicama, ree da je uenica, kako je ula, zanijela na kunoj zabavi, navodno kod viih funkcionera, i da ni kod kue nisu znali da je u drugom stanju i da je otila u Francusku da rodi. "Moda zna neto vie Ada Kotar", ree profesor Mirko Pozni koji je ve itavo vrijeme naoko posve odsutno sjedio na svojem mjestu ispod velikog, takoer veoma starinskog zidnog sata. Eh, ta djeca! Za vrijeme praznika dobio sam jo jedno i sada sam jo vei rob drugarice, pardon, gospoe punice, pa drugarice supruge, pa svoje djece i kolskih huligana i huliganki koji takoer ve imaju djecu. avo neka nosi svu tu djecu, pa kolu i dom! Ada opet malko pocrveni, digne se i progovori jo prilino vrsto: "Ni meni ni bilo kome drugome u razredu nita nije poznato. To da je Jelka dobila dijete doznali smo tek drugog ili treeg dana kole. Nikome nije rekla, ni prije, mislim prije, kad je bila u drugom stanju." I opet sjedne. Uh, kakvi li su to profesori! to ih sve ne zanima, u to sve ne zabadaju prste. Pustinja Gobi neka se radije temeljitije pripremi kod kue za nastavu i neka zanimljivije predaje, a ona motka za hmelj neka nae sebi bolji damski salon i neka pronae svom licu primjereniju minku. to ih se ti u kune zabave! Ravnatelj htjede neto rei, ali je Kopaeva ve preuzela rije. "Utoliko gadnije za uenicu", ree. "U razredu se ponaala kao da ne zna brojati do pet, kod kue je dakle takoer hinila nevinost i nedozrelost, ta, koliko poznajem prilike, njeni kod kue veoma su strogi, iako je otac samo ponekad dolazio na roditeljske sastanke, a majke, koliko se sjeam, uope nije bilo. Ako bismo Stropnikovu primili kao redovnog aka, to bi bio poticaj za nju i njoj sline na koli. Kako je rekao drug ravnatelj, u jednom od treih razreda opet imamo trudnicu, slijedee godine imat emo ih ve u drugom... " "I za dvije godine upisivat emo ve u prvi razred trudnice!" usklikne postariji profesor koji je u toku diskusije o kolskom statutu obavljao razrednike poslove, a u toku diskusije o kolskom plesu stao ispravljati kolske zadae, ali je u raspravu, unato tome, s vremena na vrijeme ubacivao kakvu jetku primjedbu koja je izazivala smijeh njegovih susjeda i susjetki. I sada se tu i tamo neki nasmijae. Ravnatelj pokuca olovkom po stolu. "Molim!" "Ja sam protiv upisa", nastavi Kopaeva kad je zavladala tiina. "Stropnikova nije slab uenik, zato moe gimnaziju nastaviti privatno, roditelji su dosta dobro situirani i moi e biti bez djejeg doplatka i platiti taksu za ispit i maturu. To e biti dobra lekcija i njoj i svima drugima, a djevojci neemo onemoguiti kolovanje." Jelka nee smjeti u kolu? Ada je sve neprijateljskije promatrala svoju razrednicu. Kad Kopaeva umukne, ona poe uarenim pogledom od profesora do profesora. Jeste li poludjeli? Ta Jelka nee dolaziti u kolu s djetetom, niti e joj dijete pisati kod kue domae zadae! ivite li jo uvijek u doba stare Jugoslavije kada su, kako je otac napomenuo ve vie puta, u kolama vodili glavnu rije vjerouitelji? Zar nema nikoga da odbrusi toj staroj, zaraloj djevici? Jo jednom preleti pogledom preko zbornice. Svi ti jo mladi i stariji mukarci, sve te starije i jo mlade ene, svi oni isti su kao i drugi ljudi, a u razredu se prave tako vani i znaajni. U diskusiju se upliu vie ili manje nervozno, ili se uope ne

-140-

upliu, prate tok stvari ili se bave nekim drugim stvarima, kolskim ili pak nekolskim, prate razgovor ili ga ne prate, ona dvojica kraj prvog prozora ve itavo vrijeme ahiraju kao da su na ahovskom turniru, a profesor sociologije neprestano ape neto u uho svojoj mladoj susjetki, profesorici Zlati, u koju je zaljubljeno pola etvrtokolaca. Ali gle, netko je s ovog kraja stola poslao na onaj kraj listi, neki pue kao za okladu, motka za hmelj i njena susjetka vau gumu za vakanje, as ovaj as onaj s dosadom pogledava na sat, na zidni, pa onda na svoj, kao da kolskom ne vjeruje, a stara, sjedokosa Roza, koja je dodue ve umirovljena a na nesreu svih svojih uenika jo uvijek honorarno predaje za vrijeme razgovora o plesu zadrijemala je, inae bi sigurno podigla svoj neprirodno visok glas. No, konano se ipak stala buditi. A profesor Bela tinta, to jest Bele Tine, ispravlja kolske zadae kao da kod kue nema vremena za taj posao. Na dlaku su slini naem razredu, samo to su deset, dvadeset i vie godina stariji od nas, no po nainu miljenja neki i za pola stoljea, ako ne i za itavo stoljee. Zar Jelka da ne smije i ne moe nastaviti gimnaziju kao redovan ak? Zar doista nema nikoga da pobije Moranine zastarjele nazore? Drugarice Emo, drue Monsieru Alors, drugarice fiskulturnico, vae ime ne mogu zapamtiti, drue ravnatelju, trgnite se ve jednom! Ne samo Ada ve i oba njena pratioca, tamnokosi Petar i plavokosi Milan, najbolji plesa na koli, takoer su se sve pozornije, ali i manje zbunjeno, osvrtali po zbornici i zaustavljali upitne poglede as na ovom as na onom profesoru ili profesorici. "Tko se jo javlja za rije?" upita ravnatelj poslije krae stanke, za vrijeme koje je bilo tako tiho da su se kroz otvorene prozore s dvorita uli koraci jednog od kolskih podvornika, a s ulice s druge strane kole buka kamiona koji je upravo 11 taj as protutnjao mimo. "Mislim", progovori profesor Andrej Petek, Monsieur Alors, ustavi i pogledavi prisutne, "mislim da bi to bilo nepedagoki. Uenicu poznajem od prvog razreda, savjesna je i marljiva, za francuskiposebno nadarena, i, koliko znam, poslije mature upisat e se na romanistiku. Redovno kolovanje ipak prua mnogo bolji, mnogo vri temelj za univerzitetski studij, nego privatno; pa i lake je. A nemojmo zaboraviti da uenicu eka na kraju godine matura s redovnim acima, znai, mora savladati itavo gradivo isto tako temeljito kao i nai redovni maturanti. Znam da e roditelji moi biti bez djejeg doplatka i da e moi platiti taksu za ispite, financijska strana u tom sluaju uope nije vana, vana je pedagoka, moralna. Nije li prilino okrutno ve sve ono to se djevojci dogodilo?" Opet prele ti pogledom po zbornici,.jer jo uvijek je bilo nekoliko njih koji su se drali kao da se stvar njih ne tie, a zatim nastavi. "Djevojka-uenica, kojoj jo nema ni sedamnaest godina, zanijela je, mjesecima i mjesecima krije trudnou, kod. kue, u koli i na ulici, a zatim bjei u Francusku da ondje rodi. Koliko sam uo, roditelji su istom deset ili petnaest dana poslije poroda doznali da su dobili unuka. Drug ravnatelj je rekao da enidba uope ne dolazi u obzir. Znai, momak ju je ostavio, sigurno jo prij e poroda. Nisu mi poznate prilike u njenoj kui, na alost, ne poznaje ih ni njena razrednica, inae bi nam rekla neto vie o njima, ali ve sama injenica da majka nije dolazila na roditeljske sastanke, a prije svega injenica da je uenica tako ustrajno sakrivala svoju trudnou i otila da rodi u Francuskoj, svedoi da prilike u njenoj kui nisu takve kakve bi morale biti. Ni kod kue ni tu u koli ona nije imala nikoga kome bi se mogla povjeriti, pobjegla je u tuinu, da ondje rodi. I vratila se s djetetom. Kod kue joj sigurno nije Iako. I zar da joj mi zatvorimo jo i kolu? Mnogo je izgubila, opljakana je za svoje najljepe doba, pa zar da joj njezin ve ionako dovoljno teak ivot mi jo vie zagorimo?" Zauti i opet pogleda drugove i drugarice; neki su ga pozorno sluali, ovaj ili onaj s oiglednim povlaivanjem, drugi s isto takvim oiglednim odbijanjem, no neki su jo uvijek prelistavali ilustrirane revije, domae i inozemne, svravali razrednike i druge poslove i sve nestrpljivije pogledavali n a sat, zidni i svoj, a ahisti jo uvijek zaneseno buljili u ahovsko polje pred sobom i svakih pet minuta povlaili potez. "Ja sam za to", nastavi Monsieur Alors glasnije, da bi ga uli i oni koji dosad nisu sluali, "ja sam 7a to da Jelku Stropnik primim kao redovnog aka i na taj joj nain olakamo uenje, pa i ivot!"

-141-

"A ja sam kao razrednica protiv!" vikne Kopaeva odluno jo prije no to je Monsieur Alors sjeo. "Drug Petek vidi samo Stropnikovu, a ne vidi druge djevojke i druge mladie, ne vidi itav razred. Ako je primimo, time emo dati na znanje da odobravamo ono to se dogodilo, i razred, koji je i onako na prilino loem glasu, bit e jo gori, uope nemogu. A onim pak djevojkama i mladiima koji su jo kako treba, bit e neprijatno da sjede s kolegicom koja... koja... " pogleda prema vratima odakle su aci nepomino, veoma zaueno buljili u nastavniko vijee, dok se, meutim, na Adinom punakom, ali ipak lijepo i brino njegovanom licu javljalo ogorenje, "mislim da znate to elim rei", nastavi poto se opet okrenula prema drugovima i drugaricama. "Ve i to je nezgodno to znaju da je majka, to znaju da ima dijete i da e u mislima biti vie kod djeteta nego na nastavi, da..." Upadica Starmanove, koju nije razumjela, zbuni je, te izgubi nit, zato nastavi tek za koji asak. "Mislim, mislim da se majka, pa i tako mlada majka kakva je naa uenica, mora sva posvetiti djetetu. A redovno kolovanje u gimnaziji iskljuuje mogunost da e mu se posvetiti potpuno; a to, da u kolu dolazi samo tu i ta mo, to nema smisla, stoga je bolje da ui privatno, uit e kad bude mogla, a na kraju kolske godine poloit e ispit iz svih predmeta. Zapravo, ako je ne primimo kao redovnog aka, uinit emo uslugu i njoj, pa i njenom djetetu kome je pogotovu prve godine potrebna najbrinija njega." "Brigu oko djeteta preuzeo je dom", progovori ravnatelj kad je Kopaeva konano sjela, "njen mi je otac dao rije da dijete nee ometati njegovu kerku u uenju, kolu e moi redovito pohaati, uope, ispunjavati sve dunosti to ih nalae kola." "0, o emu mi raspravljamo!" usklikne sjedokosa profesorica kao utopljenica. "Nekad o takvim stvarima ne bismo debatirali, ni uenici ni njenim roditeljima ne bi ni palo na pamet da je u takvom sluaju redovno kolovanje uope mogue... " "Eh, Rozo", smijui se presijee svoju susjetku posve elavi profesor kome je, meutim, do mirovine nedostajalo jo prilino godina, "eh, Rozo, gdje su ona naa vremena! Zar ne vidi da je sada sve drukije?" "Dakako, bolje!" dovikne s ironinim prizvukom profesor Bela tinta, koji je nesmetano ispravljao kolske zadae. "Bolje za omladinu!" nadopuni ga njegova susjetka, koja je jo u toku diskusije o akom plesu uzela u ruke pletivo, te s njega samo ponekad podigla glavu, pogotovu tada kada je govorio ravnatelj kome je tu i tamo ak kimnula, iako je oigledno bila daleko od onoga o emu se vodio razgovor. Jo nekoliko upadica odavle i odanle, pa i smijeha. Netko je ak ustao i zgrabio aktovku, mislei da je sjednica ve zavrena, ali ga susjetka dohvati za kaput i povue natrag na stolac. Ravnatelj, kome je s lica nestalo dobrohotnog smijeka, mrzovoljno pogleda prisutne i jo glasnije nego prije pokuca olovkom po stolu. "Stvar je ozbiljna, molim! Radi se o naem ueniku!" Zar ti ljudi zaista nemaju nikakva pedagokog, to pedagokog, ljudskog osjeaja? Polovica ih jo uvijek ne sudjeluje, a polovica onih koji sudjeluju ne vide nesretnu djevojku ve samo ime u dnevniku, ime koje je upravo lako precrtati. A nama nisu izruena na odgoj imena, ve mladi ljudi sa svim svojim veoma, veoma zamrenim problemima. Zar bi moja Metka ve godinu dana prakticirala na sudu da joj nisam pomagao kad je u toku studija na fakultetu klonula kao student i kao ovjek? I ja i Minka pomagali smo joj da prebrodi krizu i sada radi posao s kojim je zadovoljna, ima mua s kojim se razumije, i dijete koje je ljetos poelo pohaati kolu. A Niko? Ni gimnazije ne bi zavrio da nismo ja i Minka imali toliko strpljenja s njim, a sada se priprema za diplomski ispit. Istina, Minka se mora brinuti za njegovog Miklaveka, pa ak i za Lidiju koja tek polako otaljava ispit za ispitom, no za godinu dana

-142-

Niko i Lidija ipak e stati na vlastite noge. Ovi ljudi stvarno ne znaju da danas vrijeme juri bre nego neko, a nae su kole, a posebno gimnazije, jo uvijek tamo negdje u doba Marije Terezije! "Radi se, molim", vikne opominjui ih, "radi se o mladom ovjeku!" "Ali se radi i o ugledu nae kole!" doleti odanle od pei. "Da", prihvati ravnatelj, "i o ugledu nae kole! Ali bi ugled nae kole trpio ako ne bismo s omladinom, koja nam je povjerena da je odgajamo, postupali pedagoki, humano", zavri naglaeno, a zatim se okrene prema vratima. "No, recite da li bi se vama i vaim kolegama i kolegicama inilo ud no ako bi s vama sjedila mlada mamica!" aci se zaudno pogledae, kao da pitanje nisu shvatili, a zatim tamnokosi ipak ustane i ree: "Zato bi nam se inilo udno? I drugarice profesorice su mamice, pa nam se ne ini nita udno." Smijeh tamo kraj irokog ormara iz austrougarskih vremena, a ovdje sprijeda na dugakom i irokom zelenom stolu nestrpljivo kucanje olovkom. "to kae ti, Kotarova, koja si njena kolegica? to bi rekli kao razred ako bi Stropnikova opet dola u kolu?" jo upita ravnatelj. Ada, koja nije uope znala za strah pred profesorima, a ono malo tovanja to ga je osjeala naglo joj iskopnilo, digne se i mirno, bez zbunjenosti odgovori; "Nitko kod nas u tome ne bi vidio nita udno, nitko uope i ne misli, ne moe ni zamisliti da Jelka ne bi mogla doi u kolu; neke su je djevojke ve posjetile, i cvijee joj odnijele, a danas popodne posjetilo ju je nekoliko momaka s razrednim predsjednikom Tomaem... " "Bravo, bravo!" usklikne Ema Starman koja je, sva u crnini, sa sve veom panjom i za nimanjem pratila diskusiju. "Tako mislite vi! A ja mislim onako kako sam rekla!" ljutito Kopaeva presijee Adi rije. "U moj razred nee ui!" To je ipak previe. Disciplina je ionako ve otila k vragu, omladina ionako nema moralne kime, radi to joj se svia i to joj pada na pamet, a tu toliko diskusije o stvari koja je sasvim jednostavna: uenica koja ima dijete, brano ili vanbrano, ne spada u kolu, u gimnaziju! Kolegi Peteku se ne udim, nema djece, pa je popustljiv, pogotovu kad se radi o djevojkama, a Emi je dijete umrlo; no da se ravnatelj, koji ima tako gorka iskustva sa svojom djecom, zalae za takvu uenicu, to je vie nego udno. Neemo joj onemoguiti kolovanje, neka ui kod kue i doe na ispite! Sto se tie mene, ne marim za honorar, ni za razredni ispit ni za maturu. Nije li to dovoljno? U kakvim sam okolnostima ja uila? Ne samo etvrti, ve i sva etiri via razreda gimnazije, zavrila sam privatno, a u meuvremenu odlazila na posao da bismo lake ivjeli. I jo k tome bolest u kui, p osljednjih pet godina otac nije ni stao na noge, ja i mama itave smo ga dane i noi premjetali s leaja na leaj. Pa ni poslije njegove smrti nisam mogla ni pomisliti da ostavim posao. Ipak sam zavrila studij. A sada ve dvije godine posluujem mamu kao da je dojene, ali nikome ne govorim o svojim tekoama. Zato i nee biti nita od mladih jer ih previe mazimo, jer uope ne znaju to je ivot, jer imaju svega dovoljno i previe jer... jer... "Ne, u svoj razred ja je ne primam!" ponovi otro i odluno. "A o tome tko e biti u mojem razredu, odluivat u ja, a ne aci!" jo ree i sjedne. Malko mune tiine, a asak zatim opet se digne Monsieur Alors. "Stanovite drugarice Kopaeve ne odobravam i ne razumijem ga", ree. "Uostalom, imamo jo etiri etvrta razreda, ako Kopaeva doista ne eli imati u svom razredu uenicu -mamicu, moe je primiti razrednik kojeg drugog etvrtog razreda, na primjer drugarica Jenko." "Ja je ne primam, ionako ve imam najvei razred", presije e Monsieura Alorsa profesorica s pletivom, a zatim jo ree, "drug Petek lako tako govori kad nije razrednik etvrtog razreda."

-143-

"Da i jesam, rekao bih isto to sam rekao, i primio bih je. Uostalom", nastavi vatreno, "spreman sam ostaviti svoje drugokolce i preuzeti bilo koji etvrti razred, pa i etvrti f zajedno sa Stropnikovom." "Ni jedno ni drugo ne dolazi u obzir", ree ravnatelj kad je Monsieur Alors sjeo, "ili e uenica biti upisana u svoj razred, ili e pak kolovanje nastaviti privatno, ukoliko da kako ne podnese molbu za upis u koju drugu ljubljansku gimnaziju... " "...to bi bilo najbolje rjeenje!" dovri ravnateljeva misao umirovljena profesorica Roza. "Ali ni to ne dolazi u obzir", presijee staru profesorica ravnatelj, "to bi za nau kolu bila najvea sramota", nastavi s ogorenjem koje je jo jedva krio. "U obzir dolazi samo kolovanje na naoj koli, redovno ili privatno. Molim, ima li tko rei jo neto vano o toj stvari?" Za redom se javie tri profesorice. Ve postarija ena s dugim ispijenim licem rekla je da moraju u prvom redu potovati miljenje i elju razrednice koja dovoljno poznaje svoj razred i koja najbolje zna da bi prisutnost uenice koja ima kod kue dijete utjecalo na razred s kojim je ve dosada bilo vie nego previe tekoa i koji je uope najtei razred na koli. Profesorica Roza rekla je svojim visokim, piskutavim glasom da bi, odbijajui upis te uenice, osudili i kune zabave koje su se, kako se uje, kao kuga rairile po gradu; osudili bi huliganstvo koje se sve vie iri, uope, pokazali da im nije svejedno to omladina radi kada nije u koli. Mlaa ena, suha kao trlica, koja se tek nedavno udala za prilino starijeg ovjeka, rekla je pak da e vjerojatno samoj djevojci biti veoma neprijatno sjediti s kolegama i kolegicama koji o spolnim odnosima sigurno jo nemaju ni pojma, a kako bi tek... "To nema veze!" ubaci se profesorici u rije profesor Bela tinta. "Zar ne znate to je Pik rekao na kraju moralne prodike svoje razrednice?" "to? to?" javie se odavle i odanle. "Rekao je: Prekasno, Morano, prekasno, sve su ve poeljane! I za tu svoju tvrdnju, vjerojatno istinitu, dobio je ukor." Smijeh, kikot i pozivi ravnatelja na disciplinu i ozbiljnost, no Bela tinta ree jo i to da Stropnikova sigurno nije jedina uenica njihove kole koja je zanijela, ali je, zajedno s onom treekolkom o kojoj su bili govorili, toliko neupuena u te stvari da nije znala kako da sebi pomogne, kao to su sebi pomogle, i jo uvijek pomau, neke druge. I opet smijeh i kikot, te jo nestrpljivije ravnateljeve kucanje olovkom po stolu. Za Jelku se iznova zauzela Ema Starman; uz ostalo je rekla da je nae drutvo jo uvijek takvo da na nezakonitu majku gleda s rezervom. I zar da tu djevojku-majku jo i oni, pedagozi, igou time to e joj sprijeiti povratak u kolu, u normalno kolovanje, u normalan ivot? Zar da je iskljue iz kolske zajednice? Naprotiv, to prije moraju te primiti u onu zajednicu u kojoj je ivjela posljednjih godina, i uiniti sve da opet pone ivjeti ivotom prave gimnazijalke. Profesorica, majka troje predkolske djece, rekla je pak da biti majka ipak nije sramota, a imati dijete nikakav grijeh. Ako se to dogodilo nekoliko godina ranije nego to je prirodno, ako se dogodilo u nesvakidanjim i neprirodnim okolnostima, zbog toga mlada majka ipak nije grenica. Pravo su uinile one njene kolegice koje su je posjetile i odnijele joj cvijee. "Prvi kolski dani sigurno joj nee biti laki, treba joj, dakle, pomoi da to prije prebrodi prve tekoe. Razred je to shvatio, a mi odgojitelji?" zavri pogoena.

-144-

Sada se javi i predava predvojnike obuke i sekretar kolske partijske organizacije koja je brojala sedam lanova, dva aka etvrtokolca i pet profesora, meu njima Starmanovu, Kopaevu i ravnatelja. Mijeajui siovenski i hrvatskosrpski jezik, on je rekao da su na nekoj koli doista odbili upis u slinom sluaju, ali su zbog toga na dva ili tri zbora biraa tu kolu otro kritizirali, ak su je, koliko se sjea, napali u novinama, zato smatram da bi uenicu trebalo primiti. Kako oni koji su bili za, tako i oni koji su bili protiv, svi su to dalje sve odlunije, otrije i vatrenije obrazlagali i potkrepljivali svoja stanovita. No veina profesora, ipak je jo uvijek utjela, ovaj je potvrivao prvima, onaj drugima, a bilo je i takvih koji su potvrivali i jednima i drugima, tavie, unato burnoj diskusiji bilo je jo uvijek i nekoliko takvih koji su i dalje radili svoj posao i sve nestrpljivije pogledavali na sat. Poslije izlaganja predavaa predvojnike obuke, ravnatelj koji je sjednicu dotle vodio sjedei, digne se, snano pokuca po ploi stola i, kad se zbornica konano ipak utiala, progovori: "Mislim da smo uli sve razloge koji govore u prilog tome da Stropnikovoj treba omoguiti redovno kolovanje, kao i razlo ge da bi njenu molbu, odnosno molbu njenih roditelja, trebalo odbaciti. Budui da su miljenja razliita, glasat emo o oba prijedloga, o prijedlogu druga Peteka, koji je i moj prijedlog da uenicu treba primiti... " No prije nego to je mogao nastaviti, odanle od vrata javi se Ada koja je to dalje sa sve veom ogorenou pratila profesorsku diskusiju. To ipak nije poteno da Jelka ne smije u kolu, ve da se itave godine mora pripremati za ispite, za itavih dvanaest ispita i povrh toga za maturu, da kr ivicom onog nasrtljivca, zapravo mojom, da, mojom krivicom, ostane sama s djetetom, koje joj nee dati mira ni jednog sata, pa s majkom koja je tako nemogua da bih ja, kad bih bila na Jelkinom mjestu, ve odavno pobjegla od kue. To bi bila nepravda, strana nepravda! Morana je partijka i zbog svoje pravednosti, prividne pravednosti dakako, ima u vijeu glavnu rije, moda ak veu od ravnatelja, koji je dobriina. Nazadnjaci sa starom Rozom na elu, te oni koji ne trae u koli nita drugo ve samo discip linu, pa Pustinja Gobi, koji ne moe na razred ni ivog vidjeti, pa jo ovaj ili onaj, svi e oni stati uz Moranu, i Jelka e ostati kod kue sa cmizdravim djetetom i ivanom majkom. Ne, to se ne smije dogoditi! "Molim, drue ravnatelju!" uzvikne, dignuvi prije toga desnu ruku. "eli?" upita je ravnatelj. "Molim za rije!". "Reci, samo reci to ti je na srcu", progovori ravnatelj dobrohotno. "Jelku volimo kao i prije", vikne glasno, dignuvi se i uinivi korak prema stolu. "Jelka je jo uvijek naa kolegica i itav razred eli da se ona to prije opet vrati meu nas." Pogledom pree preko profesora i profesorica, pa zavri jo glasnije. "Razred trai da se Jelka vrati u kolu!" "Kako? Trai!?" zapiti stara Roza. "To ti je nae samoupravljanje!" zarei Bela tinta iznad kolske biljenice koju je upravo ispravljao. "Jeste li uli?" crvena u licu krikne Kopaeva. "Takav je moj razred, a neki jo ele... " Digne se takva graja da Kopaevu vie nije bilo uti. Konano se probudie i oni koji su dotle bili daleko od zadimljene zbornice, ili im je bilo posve svejedno kako e na koli biti sreene stvari koje ih se izravno ne tiu.
,, ^Q r-

-145-

"Ba si ga uprskala!" apne tamnokosi Adi kojoj udari krv u lice istom kad je sjela. "Bez uzbuenja, molim!" vikne ravnatelj pomirljivo. "Ne vaite rijei jedne sedamnaestogodinjakinje! Mir, molim! Glasajmo! Tko je za pozitivno rjeenje, neka digne ruku!" Monsieur Alors, Starmanova, onaj mladi fiskulturnik koji je bio izabran u plesni odbor, majka troje djece i jo dvije profesorice smjesta digoe ruku; zatim se diglo jo nekoliko ruku, mukih, meu njima je bila desna ruka predavaa predvojnike obuke, ali i enskih, meu njima brino njegovana ruka pristale blondinke s natapiranom kosom. "... osam, devet, jedanaest... dvanaest... petnaest... " brojao je ravnatelj. "Tko jo? Nitko vie? Znai, petnaest: za." Malko drhtavom rukom zapie brojku na podnesak koji je imao pred sobom, te se, poto se prije toga osvrnuo po zadimljenoj zbornici, opet javi. "Tko je protiv? Tko je za prijedlog drugarice Kopaeve? Dignite ruke, molim!" Prva je digla ruku Kopaeva, odmah za njom stara Roza i jo tri njene susjede, potom dvije ili tri mlade profesorice, koje su tek prije koju godinu stupile na posao, pa profesor Pustinja Gobi i jo neki, isto tako i obojica ahista te ona trojica kraj starinskog ormara koji su se itavo vrijeme izvrsno zabavljali, pa profesorica s pletivom i... Ravnatelj je najprije brojao tiho, zatim glasno. " - sedam, osam... i dva su deset, dvanaest, trinaest, etrnaest, esnaest, sedamnaest,.. " Prieka malo. "Tko jo?" gotovo vikne. I istovremeno se digoe jo tri ruke onih koji su se uvijek priklanjali veini; potom se digoe jo dvije ruke i konano jo jedna. "Znai, ukupno dvadeset i tri! Tako!" ree ravnatelj nekako umorno, poto je zapisao brojku. "Jelki Stropnik je, dakle, odbijena molba za naknadni upis." Ve je sjeo, ali se digne i otro upita. "Tko se sustezao od glasanja?" Nitko nije digao ruku. "Neki su se sustegli od glasanja", ree razdraeno, "petnaest i dvadeset i tri jesu trideset i osam, a tu nas ima..." Od cjelokupnog broja svog nastavnikog vijea poeo je oduzimati one koji su se ispriali ili u toku sjednice otili, ali su mu se brojke pomijeale. "Neka dignu ruku oni koji su se sustegli od glasanja!" ree suho, slubeno, kako nije imao obiaj govoriti. Dignue se dvije ruke, jedna enska i jedna muka, prva jo mlada s manikiranim noktima, druga ve s koatim prstima, a asak zatim jo dvije enske, jedna s vjena nim prstenom, druga bez njega. T \ ~-' "Znai, etvoro nisu ni za ni protiv, a to je neshvatljivo i neodgovorno, odgoj je ipak povjeren svima nama, svi smo odgovorni za nj", ree ravnatelj ogoreno i spusti se na svoj stolac. "Dakle", ree kao da ne vjeruje svojim rijeima, "nastavniko je vijee veinom glasova odluilo da Jelka Stropnik ne moe biti redovni ak jer je majka. Time zakljuujem... " No reenicu nije mogao zavriti jer se digla Ada, zakoraila prema stolu i viknula drhtavim glasom: "A to sa mnom, drue ravnatelju?" Okrene se prema vijeu profesora i profesorica, te vikne jo glasnije. "A to ja, drugovi profesori i drugarice profesorice?" One koji su ve ustali, njene su rijei prisilile da opet sjednu, a ravnatelj zaueno pogleda Adu ko ja je, sva crvena u licu i sa udnom vatrom u oima, uinila jo jedan korak prema stolu. "Kako, to s tobom?" osupnuto upita. "Kako ete kazniti mene, drugovi profesori i drugarice profesorice?" nastavi Ada sa sjenkom podsmijeha na svojem punakom, krvlju oblivenom, ali unato tome lijepom licu.

-146-

"Zato bismo te kaznili?" zaueno upita Kopaeva. Ta to ima s tom stvari ki tako visokog funkcionera? "Zato?" jetko se nasmije Ada, "Zato, drugarice razrednico, jer se ono zbog ega je Jelka toliko trpjela i zbog ega joj ne doputate da se vrati u na razred dogodilo kod mene koja sam takoer va ak!" "Kako? U vaoj je kui bio onaj ples, ona kuna zabava?" osupnuto vikne Kopaeva. "Stvar postaje zabavna", zakikoe se profesor Bela tinta, koji nije gla sao ni za ni protiv, ali nije dignuo ruku ni tada kada je ravnatelj pitao tko se sustegao od glasanja. "Da", opet se javi Ada, "ona je zabava bila kod mene, uoi dravnog praznika, kada su se roditelji odvezli na tri dana u Italiju. I ako elite znati potankosti, evo ih", nastavi jo podrugljivije, neka otvaraju usta, krapovi, neka jo vie bulje u mene, sove, neka uju, deve, kako ivi dananja omladina, neka... "slavili smo moj sedamnaesti roendan, pa sam pozvala i Jelku, jedan od momaka nije imao para, onaj koji je doao nepozvan. Jelka ima kod kue telefon i pozvala sam je. Vjerojatno ne bi dola, ali sam govorila i s njenom majkom, a moja i njezina mama su prijateljice, jo iz partizana. Zabavljali smo se onako kako se zabavljamo mi mladi. I ljubili smo se." Da, samo me gledajte, drugarice razrednico! "Plesali smo, pili, a radili takoer i ono, no, 1 sami znate to", vikne Ada prkosno, gotovo ve osvetniki. No, sada ste uli, potovana Morano, visokotovana Rozo i sve druge nazadnjakinje i neivotne profesorice i profesori. koji mislite da imate pred sobom same nevine djevojke i nevine momke! Sluajte samo, sluajte! "Jelka je ve poslije prvog, no, poslije onog prvog pobjegla je, ali smo mi drugi ostali do jutra." Zadihano umukne, uzmakne za korak; ali se opet javi. "I ja sam kriva ako ve traite krivce meu nama acima!" Uzmakne za jo jedan korak, do svoje stolice, ali ne sjedne, ve se sva crvena u licu netremice zagleda u ravnatelja. Jo ni jednog ravnatelja, inspektora ili predsjednika mature profesori i profesorice nisu sluali tako paljivo i tako osupnuto kao Adu. ak i onda kad je ve umukla, oni su jo uvijek zurili onamo prema vratima, kao da ondje stoji netko koga vide prvi put. "I tvoj otac, drug Metod Kotar, to zna?" javi se u grobnoj tiini Kopaeva. "One noi nije bilo kod kue ni oca ni majke, kako sam ve rekla", odvrati Ada svojim prirodnim glasom, "no sada znaju, mami je rekla Jelkina mama, a njoj Jelka, jer joj je morala rei." "Takva je, dakle, naa omladina?" duboko potresena i oaloena usklikne Kopaeva vie sebi nego drugima i obim rukama pokrije svoje patniko lice. "Dobro smo uinili to Stropnikovu nismo primili!" ree Roza ogoreno. Ada opet prie k stolu. "To nije bila jedina takva zabava", progovori opet prkosno i podignutim ali malko drhtavim glasom. "I drugdje prireuju sline kune zabave. Dobro ih poznajem. No ne samo ja." Podrugljivim pogledom ila je preko profesora i profesorica uzdu stola. Tek kad je prela preko svih, nastavi. "I kerka jednog od drugova profesora, gimnazijalka, pa sin jedne od drugarica profesorica, uenik uiteljske kole, takoer su ve bili na takovoj zabavi gdje smo radili iste stvari. Povucite, dakle, i svoju djecu iz kola, kaznite sve nas, a ne samo Jelku koja je najmanje kriva, koja ... " "I to mi je kola, to su mi aci, uenici i uenice, gimnazijalci, gimnazijalke!" upadne profesorica Roza svojim visokim, piskutavim glasom. "Jo ove godine predajem, i nikad vie!"

-147-

"I to su uinili tvoj otac, to je uinila tvoja majka, kad su doznali?" javi se i ravnatelj prije nego to je Ada mogla nastaviti. "Kaznili su me", odvrati Ada kratko, odsjeeno, "i kad jo doznaju da sam to to bi moralo biti sakriveno, izbrbljalaj opet e mi uskratiti kakvu stvar. Neka! Ali, morala sam rei, zato da biste znali kako mi nismo vie djeca, kako nismo samo uenici i ne ivimo samo s knjigama, kako od ivota uzimamo to nam nudi, i kako nam je ponekad, unato tome, strano dosadno, kako... kako.. ," "Dosta smo uli, dosta", prekine ravnatelj Adu i dade joj i rukom znak da umukne; zatim se okrene nastavnikom vijeu i nastavi uzbueno. "Drugovi i drugarice, to nisu tako beznaajne stvari kako se moda kome od vas jo uvijek ini, no sada je vrijeme suvie kasno da bismo o njima raspravljali. Uskoro u sazvati posebnu sjednicu, ali u na nju pozvati ne samo roditelje naih etvrtokolaca nego i etvrtokolce i etvrtokolke, te jo ponekog drugog; moramo porazgovarati oi u oi." Umukne na asak, poe prodornim pogledom od ovjeka do ovjeka i upita otro> zahtijevajui: "Jo jednom vas pitam tko je od drugova i drugarica protiv toga da se Jelka Stropnik upie kao redovan ak u IV f? Tko?" Nijedna se ruka nije podigla.

KRAJ
www.crowarez.org www.bosnaunited.net

-148-

BILJEKA O PISCU
Suvremeni slovenski pripovjeda Anton Ingoli roen je 1907. u Spodnjoj Polskavi kod Pragerskog u stolarskoj porodici. Maturirao je u Mariboru, studirao godinu dana u Francuskoj i diplomirao slavistiku u Ljubljani. Radio je kao gimnazijski profesor u Ptuju sve do okupacije kada je sa itavom obitelji interniran u Srbiju. Nakon osloboenja vraa se u Sloveniju. Radi opet kao profesor u Ptuju, Mariboru i Ljubljani, ureuje asopis "Nova obzorja", dva puta biran je za narodnog poslanika, a sada ivi u Ljubljani kao umirovljenik i bavi se iskljuivo literarnim radom. Od 1981. je redovan l an Slovenske akademije znanosti i umetnosti. U svom knjievnom radu, koji traje oko 50 godina, Anton Ingoli napisao je gotovo itavu malu biblioteku raznovrsnih djela od kratkih pria do opsenih proznih tekstova, od djejih i omladinskih pripovijesti i romana do kazalinih komada, od zapisa i osvrta do opirnih putopisa. Od prvog svog romana "Lukarji" (1936) pa do nedavno objavljenog romana "Poslavljanje" (1989) Ingoli je uvijek iznova potvrivao da je jedan od onih pisaca koji iz djela u djelo pokazuj e izuzetnu radoznalost za sve nova i nova podruja naeg ivota, nove slojeve drutva. Otuda u njegovim djelima nalazimo veliku galeriju svakovrsnih likova. Karakteristika je ovog pisca da uvijek smiono i s dunom panjom, s nervom umjetnika i vrsnog pripovjedaa ponire u najaktualnije probleme naeg suvremenog ivota u toku poslednjih pedesetak godina. On ne eka na takozvanu vremensku distancu, ve posee za goruim pitanjima svoje sredine i pokuava umjetnikom rijei probuditi savjest svojih suvremenika, pomoi u otklanjanju mnogih nedaa i zala koja nas prate. Mnoge odlike ovog pisca posjeduje i roman "Gimnazijalka". Zanimljiva i bogato razgranata radnja, vrlo aktualna problematika, teni i slikoviti opisi, znalako poniranje u psihologiju likova gimnazijalke Jelke, njenih roditelja, gimnazijskih profesora, bivih partizana i drugih sve to odlikuje ovo djelo koje je u Sloveniji doivjelo nekoliko izdanja, u Hrvatskoj pet izdanja, tampa se i irilicom, a prevedeno je na eki, slovaki, poljski, maarski i njemaki jezik. Znaajnija su mu djela: Sadioci luka, Na splavima, Vinski vrh, Gdje ste, Lamutovi?, Lastavica preko oceana, Nebo nad domovinom, Pradjedovi, Gorjele su lomae, Obraun, Obiteljski festival, Opratanje; putopisi Kod naih u Americi, Sibirski susreti; romansirana autobiografska trilogija Zgode mojega jutra, Nemir mladia, Godine sazrijevanja; omladinski romani Djeak sa dva imena, Tajno drutvo PGC, Djevojica iz Chicaga, Put po nasipu, Potopljena galija, Mladost na stubitu i udesni put. I. B.

-149-

NANA

SADRAJ

Spoznaja ................................................................... 2 Vee uoi Dana pobjede ..................................... 30 Bijeg pred sobom ..................................................59 Eiffelov toranj die se u Parizu............................ 81 Kao da nije moje .............................................. 104 Opet kod kue ....................................................126 Pelene, kolske knjige i biljenice....................... 151 Ada ...................................................................... 169 Biljeka o piscu ................................................... 183

-150-