Ruke razgovaraju i iznose svoje stavove i miljenja. Rijei su rukama izvor svih nesporazuma.

Naravno, ruke predstavljaju ljude i njihove ivotne poglede odnosno nadzore. Marinkovid se kroz dijalog ruku na poetku novele volterski ruga ljudskim besmislenim svaama kao da su mala djeca. Jedna drugoj prebacuju da ne zna pisati, da ne zna itati, slikati. Svaaju se i zaotravaju sukob. Lijeva ruka prebacuje desnoj da je preuzela in stvaranja. Da je sve ostalo na mislima i rijeima nita se ne bi dogodilo. Ranko Marinkovid se u noveli pita to je to ast i treba li se pod svaku cijenu fiziki obraunati branedi tu ast. . Noem ili vatrenim orujem ovjek produbljuje sukob dovodedi ga do fizikog unitenja drugoga. Ruke ne predstavljaju samo pojedinca. U njima moemo prepoznati narode i drave. Pisac je svjestan pojavnosti francuske revolucije, Napoleona, Oktobarske revolucije, Hitlera itd. Uvijek je jedna politika opcija okrivljivala drugu prvo rijeima, a onda djelima, tj. oruanim sukobom. Na kraju novele ruke doivljavaju udan sukob. U susret im dolazi djeak i djevojica. Djevojica je prola pored desne skrueno, tiho, kao da je neto skrivila. Namede se misao nije li ta djevojica iz novele predstavnica svih djevojica ( ena ) koje su odgajane u poslunosti i potencijalnoj krivnji. Desna ruka ( konzervativna, patrijarhalna, tradicionalna koja se dri obiaja Crkve i obitelji ) je pogladila djevojicu dajudi nam do znanja da cijeni njezinu poslunost, skromnost i ednost. Sukob nastaje na lijevoj strani, utz lijevu opciju. Djeak je prkosan kao to su bili i svi lijevo orijentirani mladidi u razliitim revolucionarnim vremenima. Lijeva se alila, kvrcnula je djeaka po nosu i aljivo zamahnula iznad njegove glave. Pisac je vjeto pokazao da lijevi mogu mladidima oitati bezazlene lekcije, da su strpljivi s njima i da shvadaju njihovu mladost. to u tom trenutku ini desna? Pljusnula je djeaka po licu. Kako objasniti postupak postupak desne? Zato je pljusnula djeaka? Znai li to da desna opcija kanjava neposlunost, da ne trpi drskost i da nema razumijevanja za mlade. Ako je ovog mladida samo pljusnula, moemo zamisliti kako bi kaznila neposlune starije starije osobe koje sustavno smiljaju i snuju osvajanje vlasti na bilo koji nain. Marinkovid je svojim novelistikom opusom izvrio veliki utjecaj na hrvatske umjetnike svoga vremena. Njegov karakteristian stil prepun ironije, humora i duboke skrivene metaforike oduevljavala je brojne itatelje i gledatelje koji su mu odobravali, kao i Miljenku Smoji, da hrabro karikira negativne pojavnosti u drutvu, od Albatrosa 1939. do Never mora 1993. ovjek bi se trebao, poruuje nam Viki Voltaire Marinkovid zagledati u svoje ruke, u svoje djelo i upitati se jesmo li u stvaralakoj euforiji nanijeli zlo drugom ovjeku. Ima li svaki cilj opravdanje? Pa i Raskoljnikov je u ruke uzeo sjekiru i ubio Boje stvorenje Koja je ruka ( dredi sjekiru ) vedi krivac nebitno je na kraju izvrenog ina. Ruke nisu krive, poruuje nam Marinkovid. Kriv je mozak, odnosno ljudska svijest koja esto umjesto najvelianstvenijeg osjedaja ljubavi, bira najnii strah. A iz straha inimo sve kako bi sami sebi stvorili pakao. Vano je da cijela zbirka novela nosi naziv Ruke, a u okviru zbirke se nalazi i istoimena novela. Iz te zbirke su jo osim novele Ruke zadane i novele Aneo, Zagrljaj i Prah i svaka od njih moe biti na maturi. Ruke su pisane u obliku prividnog dijaloga izmeu lijeve i desne ruke koje predstavljaju dvije suprotne strane ljudske linosti. Time se ukazije na necjelovitost ljudske linosti. Novela zapoinje maenjem ruku i djeju igru uz pjesmu. No ubrzo se one poinju nadmudrivati i svaati. Desna se namede zakonom jaega, ona je uvijek glavna i dominantna. Ona je stvarateljica djela u svim podrujima, spominje se rije Demiurg koja oznaava prema filozofu Platonu naziv za

boanskoga tvorca prirode, graditelja svijeta i ivota na Zemlji. ona na taj nain unaprjeuje ljudski ivot. Ona je jaa, snanija, pametnija i spretnija. Lijeva joj predbacuje da je nemilosrdna jer nosi oruje i ubija u ratovima, ali i hladno potpisuje perom smrtnu presudu. Dakle, ona je i stvaratelj i unitavatelj koji bi jednoga dana mogao i unititi svijet. Ponekad u svojem lukavstvu zna biti i njena, kada Mu ( ovjeku) miluje kosu i mazi ga. Lijeva predbacuje Desnoj njenu surovost kada ju podsjeda kako Mu je pomogla u asu krize razrezati ile na ruci, tj. da izvri samoubojstvo, no to na sredu nije uspjelo. Lijeva ruka je druga strana ljudske linosti, ona je njenija, osjedajnija, iskrenija i spontanija, ali ima podreenu ulogu. Ona uvijek ima ulogu pomodnice, hvataljke, pseudopodija koja mora potovati zakon jaega. No, u sluaju opasnosti i Njegove ugroenosti one surauju i sposobne su zajediko nedjelo. U sceni tue s djeakovim ocem one se udruuju ne bi li obranile Njega, ime je naglaena slika ovjeka kao nedjeljivog stvorenja. Zadnja scena je groteskan prikaz pljuvanja obraza ne bi li oprao ruke od blata i krvi. Ruke su On, tj. ovjek i dva razliita pola ovjekove linosti koja se sukobljavaju, ali kada On doe u nevolju, one predetavljau zajednitvo njegove linosti i djeluju zajedno, kao u tui na kraju kada staju u Njegovu obranu. Tu nema nikakvih politikih konotacija, ni ljevice ni desnice kao politikog opredjeljenja, ved se radi o ljudskom karakteru, ije su dvije strane prikazane kroz razliitost ruku. Ruke su metonimija ovjeka - razbijanjem glavnog lika ukazuje se na otuenu, necjelovitu linost(o Njemu saznajemo da se pokuao ubiti nakon neprospavane nodi i spoznaje da tako vie ne moe). Lijeva i Desna se svaaju, meusobno si predbacuju da bi sve zavrilo fizikimobraunom s Djeakovim ocem. Nakon sukoba one zavravaju u praini ostavljajudi krvave otiske na ploniku. Obraz na kraju plj uje u njih perudi ih od blta i krvi. Groteskno pljuvanje obraza znai prabnje prljavtine iz ljudskog ivota opdenito. Lijeva- osjedaji, Desna -razum- tu dolazi do njihova meusobna sukoba; iznenadnim obratom u razvoju dogaaja Lijeva i desna ruka jednakosu njene i grube, okrutne i samilosne, spremne na sve. Suprotnosti: razum i osjedaj, dob ro i zlo, blagost i grubost,, najbolje supredstavljenim slikom ruku. Lijeva ruka stavlja se uz bok Desnoj i nakratko iskazuje karakteristike one kojoj je cijelo vrijeme bilasuprostavljena . Ruke zavravaju tako to odjednom nestaje suosjedajnosti i milosra Lijeve ruke. Ona se od blage i tolerantne pretvara unasilniku, dok Desna postaje puna razumijevanja i tolerancije. Novela zavrava slogom meu rukama i to je ta snaga koja upuduje narazliitost i svevremenu mogudnost stiska, na zajednitvo. Ideja: novela govori o stalnoj suprotnosti nagonskog, primitivnog i civiliziranog, intelektualnog, o borbi izmeu tih suprotnosti u ovjeku idrutvu, o nemodi da se bilo to promijeni jer je ta podvojenost stalna Pripovjedaki postupci : naracija, opis, dijalog; ruke su dotovo u cijelosti napisane u dijalogu; u uvodu Lijeva i Desna ruka iznijete su saetimopisivanjem; tijekom novele pisac gradacijom pojaava razliku izmeu L. I D. ruke Sveznajudi pripovjeda(u uvodu i na kraju ) Simbolika : preko motiva ruku pisa c ukazuje na podvojenost ljudske prirde: Lijeva simbolizira nagonsko u ovjeku, primitivno, praiskonsko;a Desna intelekt, znanje, uenost, civilizaciju Stil i jezik : prisutna je ironija ( na samom poetku - ruke i njihovo mjesto iznad stranjice kao mjesto gdje i pripadaju), groteska (zavrnopljuvanje obraza zapravo ukazuje da se pljuakom ne moe isprati sva prljavtina sukoba, boli i nesrede meu ljudima i u ljudskom drutvu), intertekstualnost( uspostavlja se odnos s drugim djelima_Moliere), simbolika ( Lij eva i Desna ruka postaju krajnosti izmeu kojih jepodvojen ovjek