FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE SVEUILITE U ZAGREBU

Smjer: Inenjerstvo materijala

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA

Izbor materijala

Izbor materijala svrdla za duboko buenje podmorja

1. Uvod

Istraivanje nalazita nafte i plina predstavlja specifinu multidisciplinarnu rudarsko-geoloku vjetinu od naroitog znaaja za svako rudarsko poduzee i dravu u cjelini. Eksploataciji prethodi istraivanje koje je prisutno svo vrijeme u manjem ili veem obujmu . Istraivanjem se dobivaju podaci o veliini, obliku i prostornom poloaju nalazita, o kvaliteti ugljikovodika i o okolini u kojima se nalazi nalazite. Okolina (uvjeti) u kojima je nalazite nafte i plina znaajno utjeu na cijenu i isplativost iskapanja. Na osnovu podataka o veliini, odnosno o rezervama i podataka o postotku ugljikovodika koji se moe dobiti na povrini odreuje se vrijednost nalazita. Da bi se investiralo u proizvodnju na istraivanom nalazitu, trokovi istraivanja i eksploatacije moraju biti nii od cijene koju nafta ili plin doseu na tritu. Obzirom da su trokovi izrade i odravanja off-shore platformi[1] iznimno visoki, a cijena nafte i plina sve vei, tei se smanjenju svih trokova vezanih za izradu i odravanje naftnih platformi. U tom sluaju kao i u svakom drugom koji ukljuuje izradu tehnikog proizvoda, od iznimne je vanosti da svi materijali, koji ulaze u proces izrade, zadovoljavaju sve sigurnosne i tehnoloke uvjete nametnute na cjelokupni proizvod. Drugim rijeima, iznimno je vano izabrati odgovarajui materijal konstrukcije koji zadovoljava sve nametnute tehnoloke uvjete, a da je pritom jeftin. Do procijene trokova planirane rudarske eksploatacije moe se doi primjenom sloene procedure projektiranja tehnolokog procesa sa kljunom ulogom metode i tehnologije buenja. Ova procedura se provodi u svim fazama inenjerskog odluivanja: u daljnjem istraivanju nalazita, u eksploataciji na istraenom nalazitu, u promjeni metode i tehnologije proizvodnje u naputanju buotine.

Istrano buenje je danas sasvim sigurno najzastupljeniji oblik istraivanja te najbri i najsigurniji nain pribavljanja relevantnih informacija o nalazitu nafte i plina. Razvijani su postupci odreivanja svih potrebnih parametara na jezgru[2] izvaenu iz buotina. Naravno da je i tehnika istraivakog buenja napredovala. Razvoj ide u pravcu podizanja uinaka i pojeftinjenju buenja, u pravcu humanizacije rada i u pravcu dobivanja to reprezentativnijeg uzorka. Istrano buenje je najzastupljeniji nain istraivanja nalazita mineralnih sirovina i procjenjuje se da e tako biti i u budunosti.

2. Povijesni pregled eksploatacije nafte i plina

Mjesto i vrijeme izrade prve buotine nije zapisano u povijesti, ali poznato je da su Kinezi u treem stoljeu prije Krista dobivali naftu iz bunara. Meu prvima koristili su buotine izgraene mehanikim metodama u industrijske svrhe. Do 1700 -te godine Kinezi su iskopali preko 10 000 buotina dubine vee od 500 metara za pridobivanje slane vode. Zapisi iz Sjedinjenih Amerikih Drava poinju 1806. godine kad je izraena prva buotina blizu Charlestona, za pridobivanje slane vode. Prva buotina za pridobivanje ugljikovodika izgraena je 1859. godine u SAD u blizini mjesta Titusvillea, drava Pensylvania. Buotinu je izradio Edwin Laurentine Drake[3] roen 1819. godine u Greenvilleu, drava New York. Bio je eljezniki slubenik, bez ikakve kole, no stjecajem okolnosti na ribarenju upoznaje jednog od akcionara petrolejske kompanije Pennsyilvania Rock Oil Company[4]. Kako i sam postaje jednim od akcionara, dobiva zadatak otii u grad Titusville, gdje se predstavlja kao pukovnik da bi izazvao vee potovanje, pa je tako je i u povijest uao kao Pukovnik Drake. U Titusvilleu se upoznaje s doktorom Brewerom koji ga potie na razmiljanje o mogunosti pridobivanja veih koliina nafte kopanjem dubljih bunara pomou eljeznih cijevi. Na sjednici akcionarskog drutva dolazi do svae, jer ostali akcionari ne prihvaaju njegov nain vaenja nafte, no ipak dobiva u zakup zemljite u Titusvilleu. Za uzvrat on e kompaniji ustupiti osminu izvuene nafte po odreenoj cijeni. Drakeova materijalna situacija se znatno popravlja, poveava broj akcija i konano postaje generalni direktor drutva koje je nazvao Seucce Oil Co.. Kupuje buae postrojenje koje se inae rabilo za dobivanje soli, te zapoinje prvo kopanje bunara na malenom otoiu Oil Creek,,Slika 1. milju udaljenom od Titusvillea. Njegovi radnici nad buotinom postavljaju drveno postolje, s kojeg, uz pomo ueta namotanog na kolotur, bue zemlju ukopavajui gore-dolje cijev od lijevanog eljeza. Konstrukcija je visoka dvanaest i iroka etiri metra. Zemlju probija tek jedan metar na dan. Radovi su tekli polagano, a voda sve vie prodire u buotinu. Drake ipak nastavlja s radovima i kad glavni financijer odustane od daljih ulaganja. Ujutro, 27. kolovoza 1859. godine Drake je uo povike Gospodine Drake sve je puno nafte. Taj dan smatra se poetkom moderne proizvodnje nafte, jer na dubini oko 23 metra Drake je zamijetio svjetlucanje tamne tekuine u buotini.

Slika 1. Prva buotina za pridobivanje ugljikovodika u SAD-u, Titusville, Pennsylvania[5]

Uzeo je uzorak i analizom je potvreno da je to nafta. Tako je prvi put nafta na industrijski nain pridobivena na povrinu i istodobno, prvi put pronaeni su podzemni slojevi nafte. Tako je Drake bez ikakva tehnikog znanja i naobrazbe, slaba zdravlja voen samo intuicijom, prvi u svijetu uveo eljezne cijevi u zemlju, kroz koje e n afta izlaziti na povrinu i time postao pretei proizvoa nafte. Drake se naglo obogatio, ali je ubrzo i bankrotirao, naputa naftu i ubrzo u neuspjeloj financijskoj transakciji gubi veliki dio novca. Ipak, pri kraju ivota primao je malu penziju od drave Pensylvynije. Umro je 1880. godine teko bolestan i siromaan, pa je pokopan u ne obiljeenom grobu. Ipak, kasnije mu je podignut nadgrobni spomenik blizu Titusvilla u Pennsylvaniji. U Titusvilleu stoji veliki granitni spomenik na kome je urezana pos veta Zahvalnost Drakeu od Nacije, dok je u tamonjem muzeju izloena eljezna cijev s urezanim datumom 27. kolovoza. 1859. godine. Nova era u razvoju naftne industrije vezana je uz dogaaj koji je zauvijek izmijenio nain na koji su ljudi tragali za naftom, a dogodio se 10. sijenja 1901. godine na polju Spindletop u blizini mjesta Beaumonta u dravi Texas, gdje je hrvat Antony F. Lukas[6] otkrio najpoznatiji izvor nafte u povijesti amerike naftne industrije. Ta buotina izraena je rotacionim nainom, primjenom hidraulike rotirajue builice s neprekidnim ispiranjem, a nafta je pronaena na dubini od 1139 stopa (oko 340 metara). Buotina je proizvodila za to doba zapanjujuu koliinu nafte oko 90 000 barela na dan odnosno 12 000 tona.

Antun Lui (captain Lukas), roen je u Splitu 1855. godine, kao sin brodograditelja i brodovlasnika. Osnovnu kolu zavrava u Trstu, zatim u Grazu nastavlja kolovanje na Politehnikom institutu i 1878. godine zavrava Vojnopomorsku akademiju u Rijeci, gdje je stekao in porunika korvete austrougarske mornarice. 1879. godine odlazi u Sjedinjene AmerikeDrrave i dobivi ameriko dravljanstvo 1885.godine, mijenja ime u Anthony, Francis Lukas. Izmeu 1893. 1899. godine prihvaa mjesto u rudniku soli na podruju Luisiane i Teksasa, gdje traei kamenu sol na istranim buotinama nailazi na izvore sumpora i nafte.Tijekom 1899. godine javlja se na oglas geologa amatera Pattilla Higinsa u svezi s buenjem u Beaumontu. Na podruju Big Hilla, blizu Beaumonta u Texasu 1900. godine poinje istraivanja. Do tada buai su se sluili tehnologijom udarnog buenja[7] i postrojenjima s uadima, dok Lukas uvodi buaa postrojenja s rotacijskim stolom[8] to je novi tip buae opreme koji revolucionira proces istraivanja nafte. Ta postrojenja bila su pogodnija za buenje mekih formacija poput solnih naslaga, solnih doma[9] i okova[9]. Za ispiranje krhotina iz kanala buotine primijenio je glinenu isplaku. Temeljem svojih dotadanjih geolokih saznanja i zapaanja postavlja teoriju o mogunosti akumulacija nafte nad solnim domama, te svladavanjem tekoa izazvanih ivim pijeskom (otkrio je nain kako ga zaustaviti), pronaao je naftu na dubini od 1139 stopa (oko 380 m). 10. sijenja 1901. godine. Lukasovi napori urodili su spektakularnim plodom, nafta je suknula iz buotine, razorila Lukasov toranj i nije se mogla zaustaviti deset dana. Procijenjeno je, da je iz sloja izbaeno vie nafte od tadanje sveukupne proizvodnje nafte u svijetu. Nakon tog spektakularnog otkria u Spindletopu slijedi jo itav niz otkria diljem Texasa i Meksika. Time je i zapoela nova era pronalaenja nafte rotacijskim sustavima. Kako je bio vrlo cijenjen strunjak u amerikim poslovnim kr ugovima, karijeru nastavlja kao savjetnik u Rusiji, Rumunjskoj i SAD. Lukas je prvi sustavn o pratio buenje i ostavio opis buenih stijena, prvi je uporabio opremu za svladavanje erupcija na uu buotine, dao ocjenu uzroka brzog iscrpljivanja leita i zalagao se za njihovo ekonomino iskoritavanje. Bio je jedan od osnivaa i prvi predsjednik amerike udruge naftnorudarskih inenjera, pod imenom The Society of Petroleum Engineers[10], a takoer bio je i lan American Institute of Mining and Metallurgical Engineers[11]. Umro je u svome domu u Washindtonu D.C. 2. rujna 1921. godine i pokopan je na groblju Rock Creek. Od 1936. godine Ameriki institut za rudarstvo i metalurgiju dodjeljuje The Anthony F. Lukas Gold Medal- medalju s Lukasovim likom za izuzetna znanstvena dostignua u naftnom rudarstvu.U Beaumontu postavljena je ploa na kojoj pie: U deset sati i trideset minuta ujutro, 10.sijenja 1901. godine, u Spindeltopu iknuo je mlaz Anthony Lukasa, prvi veliki izvor nafte na svijetu.....

Prvi zapis o pojavama nafte u naim krajevima potjee iz 16. stoljea. U podruju Meimurja, kod mjesta Selnica, poznati su tragovi nafte ve 1798. Godine. Poeci naftnog rudarstva u Hrvatskoj seu u sredinu 19 stoljea, kada je nafta runo vaena iz okana i bunara u Meimurju i Moslavini. Prva buenja izvoena su od 1884. do 1885. godine na podruju Peklenice u Meimurju, izraene su tri buotine, gdje je iz pliih buotina dobivan bitumen uporabljen kao mazivo, a iz najdublje od 350 metara i nafta. Radove je izvodio najpoznatiji istraiva u naim krajevima poduzetnik Wilhelm Singer iz Bea. U nedalekoj Selnici takoer su izraene etiri buotine dubine od 52, 231, 274 i 280 metara.U razdoblju od 1901. do 1905. izraena je 31 buotina, dubine do 500 metara od kojih je samo est bilo negativno. Tako je na tzv. Singerovu polju[12] na podruju Selnice proizvedeno 4000 tona nafte, to je bila prva industrijske proizvodnja nafte na naem tlu. Prve podmorske buotine izvedene su tridesetih godina dvadesetog stoljea, sa stalnih, nepokretnih platformi. Prva istraivanja podmorskih leita provedena su u Kaspijskom moru, Meksikom zaljevu i uz obale Meksika, na jezeru Maracaibo u Venecueli. 1958. godine je donesena enevska konvencija o priobalnom podmorju. Danas se nafta i plin pridobivaju iz podmorskih leita s podruja Arktika, Sjevernog mora, iz epikontinentalnog pojasa June Amerike, Pacifika i Mediterana.

3. Buotina i njeni elementi

Buotina je specifina podzemna prostorija krunog poprenog pres jeka, malog u odnosu na duinu proizvoljnog prostornog poloaja. U zavisnosti od namjene buotine se mogu podijeliti na eksploatacijske, tehnike i istrane. Kod eksploatacije vrstih mineralnih sirovina eksploatacijske su minske buotine, namijenjene za smjetanje eksploziva u cilju odvajanja dijela stijene. U sluaju eksploatacije vode, tekuih i plinovitih energenata, kao i kod specijalnih postupaka eksploatacije mineralnih sirovina, eksploatacijske su one buotine kroz koje se ta eksploatacija vri. Tehnike buotine su veoma zastupljene u suvremenom rudarstvu, uglavnom kod podzemnog otkopavanja. Ove buotine mogu sluiti za odvodnjavanje, provjetravanje, transport, kontrolu procesa itd. Istrane buotine se izrauju sa ciljem istraivanja nalazita mineralnih sirovina. Istrana buotina je najee slijepa podzemna prostorija sa ulazom buotine na povrini ili u nekoj drugoj podzemnoj prostoriji iz koje se bui, i dnom buotine u stijeni. Ova specifina podzemna prostorija je osim dna ograniena i cilindrinim zidom. Buotina je prostorno potpuno definirana koordinatama sredita ulaza, dna i presjekom (slika 2). Na osnovu koordinata poetka i kraja buotine lako se mogu izraunati svi ostali elementi kao to su azimut ravnine buenja, upadni kut i duina buotine (slika 3).

Slika 2. Presjek buotine

Kut pada ( )- predstavlja kut izmeu osi buotine i horizontalne ravnine, Zenitni kut ( )- kut izmeu vertikalne ravnine i osi buenja Azimutni kut ( )- horizontalni kut izmeu projektiranog pravca buenja i pravca sjevera

Slika 3. Orijentacija buotine u prosotru

Istrane buotine koje se bue sa povrine najee se projektiraju kao vertikalne te se ne moe govoriti o azimutu ravnine buenja, a upadni kut buenja je 90. Iz podzemnih prostorija buotine se bue u svim pravcima. Upadni kut buenja uzima vrijednosti od 0-90 i ima pozitivan predznak kada se bui na dole i negativan kada se bui na gore. Horizontalne buotine imaju upadni kut buenja 0. Pravac buenja je vertikalna ravnina kojoj pripada projektirana trasa buotine. Azimut ravnine buenja je kut koji zaklapa pravac buenja, gledano od ulaza prema dnu buotine, sa pravcem sjevera u smjeru kazaljke na satu. Os buotine je zamiljena linija koja spaja sredita svih poprenih presjeka. Tokom buenja uvijek dolazi do izvjesnog odstupanja od projektirane trase buenja pa je stvarna os prostorna polu-linija sastavljena od pravih i krivih segmenata[13]. Duine istranih buotina se kreu od nekoliko metara do nekoliko tisua metara. Izuzetno za potrebe fundamentalnih geolokih istraivanja zemljine kore bue se veoma duboke buotine i preko 13000 metara. Prema duini istrane buotine se svrstavaju u tri kategorije: kratke (plitke) do 500 metara, srednje duine (dubine) do 1000 metara i duge (duboke) preko 1000 metara. Presjek buenja zavisi od metode i planirane dubine i kree se od nekoliko desetina milimetara do nekoliko stotina milimetara. Posljednjih godina projektiraju se i izvode usmjerene buotine iji pravac nije prava linija kao i sloene viekanalne buotine. U ovom sluaju kompletna buotina se dijeli na jednostavne segmente, prave dionice i krivine. Potrebno je odrediti koordinate poetka i kraja svakog segmenta. Kod kru nih dionica neophodno je odrediti i radijus krivine kao i obuhvatni kut[13].

3.1. Konstrukcija buotine ( kopno )

U tijeku procesa izrade buotine uvijek dolazi do situacije kada poin je prijetiti mogunost ruenja stijenki kanala buotine. Opasnost od ruenja poveava se usporedno s poveanjem duljine kanala, poveanjem kuta nagiba buotine, smanjenjem konsolidiranosti stijena koje tvore stijenke kanala i vremenom njihove raskrivenosti. Postoje i drugi initelji koji mogu poveati rizik ruenja stijenki buotine, kao to su, primjerice: prisutnost podzemne vode u slojevima sklonim ruenju, veliki nagib probuenih slojeva koji su skloni klizanju (puzanju), prodor isplanog filtrata u spomenute zone, mehaniko ruenje stijenki pri primjeni neadekvatnih tehniko-tehnolokih parametara i sl. Poto je u gornjim (pliim) slojevima Zemljine kore svojstvena nekonsolidiranost, odnosno slaba povezanost stijena, opasnost od ruenja je u pravilu najvea u poetku buenja, odnosno u gornjoj dionici kanala buotine. Posljedice ruenja stijenki kanala buotine mogu biti vrlo ozbiljne naravi. Pri ruenju stijenki odronjena stjenska masa popunjava prstenasti prostor izmeu buaih alatki i stijenki buotine. To uzrokuje poveanje momenta otpora pri rotaciji alatki i optereenja cijelog pogonskog i transmisijskog sustava buaeg postrojenja. U takvoj situaciji mogue je da doe do pojave napuknua, pucanja, pa ak i loma alatki. Pravilnim postupanjem, adekvatnim ispiranjem i opreznim manipuliranjem alatkama, takav se problem moe relativno lako rijeiti. U teem sluaju, kada razruena stjenska masa toliko zapuni prstenasti prostor da onemogui rotaciju alatki, pa ak i njihovo vertikalno pomicanje , izvlaenje ili sputanje , dolazi do tzv. prihvata buaih alatki. Prihvat alatki, kao jedna od havarija koje mogu nastati u buotini, moe se rjeavati na razliite naine. Meutim, u sluaju kada se nijednom od metoda rjeavanja prihvata alatki ne uspije osloboditi alatke, dolazi do najtee situacije. U takvom sluaju neophodno je odrediti dubinu prihvata alatki, a zatim buae alatke neposredno iznad mjesta prihvata odvrnuti, odrezati ili "otpucati" odnosno "torpedirati" uz pomo eksploziva. To omoguava izvlaenje slobodnog dijela kolone buaih alatki. Preostale, tzv. izgubljene alatke treba ili pokuati izvaditi nakon tzv. obuivanja ili zaobii izradom skrenute dionice i izradom paralelnog kanala buotine. U pojedinim sluajevima, kada su tehniki zahvati za rjeavanje prihvata vrlo sloeni i skupi, takvu se buotinu naputa, tj. likvidira. Postoje, meutim, tehniko-tehnoloke metode kojima se moe na vrijeme sprijeiti ruenje stjenki buotine te na taj nain sprijeiti i sve posljedice koje iz toga mogu proizai. Osnovni nain zatite stijenki je ugradnja u buotinu niz tankostijenih elinih cijevi velikog promjera koji se zove kolona zatitnih cijevi , Slika 4. ili niz zatitnih cijevi ili zatitna kolona. Prihvaen je i naziv oblone cijevi, a prema engleskom, danas se sve ee prihvaa i naziv casing. Zatitne cijevi se tijekom operacije ugradnje tj. tijekom samog sputanja u buotinu menusobno povezuju navrtanjem i/ili zavarivanjem. Zatitne cijevi odrenene debljine stijenki sputaju se do odrenene dubine u izbuenu dionicu, pri emu je njihov vanjski promjer izraunat (odabran) na takav nain da postoji zazor izmeu kolone i stijenki buotine. Za nesmetano i pouzdano sputanje zatitne kolone u buotinu te njenu pravilnu cementaciju, u niz zatitnih cijevi ugrauje se dodatna oprema.

Slika 4. Kolona zatitnih cijevi[14]

Opremanje zatitne kolone ovisi o odabranoj metodi cementacije. Nakon sputanja zatitne kolone u buotinu ona se cementira. Zadatak cementacije je da se prstenasti prostor iza zatitnih cijevi ispuni cementnom kaom, koja se nakon izvjesnog vremena stvrdnjavanja pretvara u cementni kamen. Ugradnjom zatitne kolone sprjeava se ruenje stjenki, ali njihov je zadatak i da u potpunosti hermetiziraju buotinu. To znai da im je svrha i da sprijee hidrauliku komunikaciju izmeu buotine i pri-buotinske zone, komunikaciju izmeu ve probuenih slojeva i komunikaciju probuenih slojeva s povrinom. Cementacija zatitne kolone moe se provesti na nekoliko naina. Osnovno je da prije operacije cementacije bude provjerena hermetinost cijele kolone te da kolona na uu bude ovjeena, tj. da ne dopire do dna. Utiskivanje cementne kae u prstenasti prostor obavlja se u naelu na dva naina: ili utiskivanjem kroz samu zatitnu kolonu ili utiskivanjem uz pomo niza buaih alatki. Ovisno o potrebi, cementna se kaa moe utisnuti u kanal od dna do povrine ili samo do neke visine iznad dna. Shematski je to prikazano na Slici 5.

Slika 4. Osnovne sheme ugraivanja zatitnih kolona

- I + II shematski prikaz kolona ugraenih od dna do ua i cementiranih do ua. - III shematski prikaz kolona ugraenih od dna do ua i cementiranih samo djelomice unutariprethodne kolone. - IV + V shematski prikaz buotine s ugraenim jednim ili dva linera Kada se tu kolonu zatitnih cijevi spusti u buotinu i nju treba cementirati. Cementacija te kolone moe se obaviti utiskujui cementnu kau u prostor iza kolone sve do ua. U takvoj situaciji, nakon zavretka ugradnje druge kolone, gornja dionica je sve do povrine odvojena od stijenki buotine s dva niza zatitnih cijevi i dva sloja cementnog kamena. Ovisno o projektnom zadatku, esto je predvineno da se sljedea kolona cementira samo do neke visine unutar ve prethodno ugranene kolone. Ugradnja te kolone provodi se na isti nain kao i ugradnja prethodne kolone. Taj niz zatitnih cijevi se takoer vjea u vjealici (hangeru) na uu buotine, kako bi kolona prije cementacije bila u stanju rastezanja (optereena na vlak) te se zatim na jedan od spomenutih naina cementira u buotini. Svaka od ugraenih zatitnih kolona na gornjoj cijevi, koja viri iz ua, ima navarenu prirubnicu (flanu). Te prirubnice slue da se na njih, odnosno na ue buotine mogu pripajati protuerupcijski ureaji, cijevni dovodi i odvodi opremljeni ventilima, izljevna cijev ili neki drugi cijevni elementi potrebni za daljnje izvonenje radova pri nastavku buenja. Svi nabrojani sklopovi i elementi, montirani su uz pomo vijaka n a gornju prirubnicu zatitne kolone. Cjelokupna montirana oprema, zove se buotinska glava.

Ukoliko, nakon ugradnje spomenutog niza zatitnih cijevi, jo uvijek nije dosegnuta konana projektirana dubina buotine, buenje se nastavlja. Naravno, za izradu sljedee dionice morat e se koristiti dlijeto iji je promjer manji od unutarnjeg promjera prethodne, upravo ugraene kolone. Buenje te dionice obavlja se na isti nain kako je to opisano i za prethodnu dionicu. Isto vrijedi i za ugradnju svih sljedeih zatitnih kolona. Niz zatitnih cijevi koji se prvi ugrauje pri samoj povrini, dakle ini dio ua buotine zove se USMJERIVAKA KOLONA[15], USMJERIVA [15] ili KONDUKTOR[15]. Ta kolona slui da se konsolidiraju gornji slojevi tla koji su rastresiti i nestabilni te da se izbjegne pritjecanje podpovrinskih voda u tek zapoetu buotinu. Za tu je kolonu od izuzetne vanosti da bude ugraena strogo vertikalno. Iz tog zahtjeva, ustvari i proizlazi njen naziv. Dubina ugradnje usmjerivaa, ovisno o uvjetima iznosi oko 20-ak metara. Sljedea kolona koja se ugrauje do dubine reda veliine nekoliko stotina metara zove se UVODNA KOLONA[15]. Svaka zatitna kolona koja se ugrauje nakon uvodne zovu se TEHNIKA KOLONA[15] ili MEUKULONA[15]. Ovisno o projektiranoj konanoj dubini buotine u buotinu se moe ugraditi jedna ili nekoliko tehnikih kolona. Posljednja kolona koja se ugranuje i koja uvijek dosee do projektirane toke (engl. target area) na zadanoj dubini, koja je dakle nabuila ili pribuila do sloj do kojeg se eljelo doprijeti, zove se PROIZVODNA KOLONA[15] ili EKSPLOATACIJSKA KOLONA[15]. U mnogim sluajevima, naroito ukoliko je buotina negativna, proizvodnu se kolonu ne ugrauje. U takvim se sluajevima buotinu naputa i pristupa njenoj likvidaciji. Sve zatitne kolone mogu se ugraditi u buotinu tako da seu sve do ua. Proizvodna i najnia tehnika kolona mogu se ugraditi tako da seu samo do odreene visine unutar prethodne kolone. Kolona koja je ugraena od dna do prethodne kolone zove se IZGUBLJENA KOLONA[15] ili LINER[15]. Takva konstrukcija zahtijeva da se liner spusti u buotinu uz pomo drugih alatki, na primjer niza buaih ipki. Treba istaknuti da se praktiki nijedan od nizova kolona, ugranenih u buotinu ne sa stoji od zatitnih cijevi jednakih debljini stijenki i izranenih od elika jednake kvalitete.

Iz tog razloga vrlo se esto koristi termin KOMBINIRANA ZATITNA KOLONA[15]. Za odabir kombiniranog sastava cijevi koje tvore kolonu postoji niz razloga, prije svega optereenja koja na nju djeluju privremeno ili trajno te ekonomsko-tehniki parametri. Projekt buotine, ustvari, predstavlja projekt konstrukcije buotine. KONSTRUKCIJA BUOTINE[15], moe se definirati na dva naina. Prvenstveno, u uem smislu, konstrukcija buotine je skup geometrijskih i tehnikih parametara koji su zadani projektom buotine. Dakle, konstrukciju buotine definiraju promjeri i duljine pojedinih dionica, kutovi nagiba i radijusi zakrivljenosti pojedinih dionica, promjeri i duljine pojedinih ugranenih zatitnih kolona, cijevni kombinirani sastav svake pojedine kolone, visine do koje e se pojedine kolone cementirati, konana duljina i dubina buotine, promjer ciljne povrine (engl. target area) itd.

Slika 5. Kopneno buae postrojenje

Pojam konstrukcije buotine moe se definirati i u irem smislu. Naime, pod pojmom konstrukcija buotine, osim nabrojanih parametara, podrazumijevaju se i tehniki i tehnoloki parametri koje projekt predvia za izradu svake pojedine dionice u razliitim fazama. U tu skupinu ubrajaju se: geometrijski parametri (sastav) niza buaih alatki; sastav, gustoa, viskoznost, dobava, tlak itd. isplanih fluida; broj okretaja i osno optereenje na dlijeto te ostali parametri buenja za svaku dionicu ili dijelove dionica. Mogunost to preciznijeg definiranja svakog od navedenih elemenata konstrukc ije buotine ovisi u velikoj mjeri o poznavanju svojstava stijena koje buotina treba probuiti.

3.2. Buenje
Buenje je postupak izrade buotine. Od samog poetka pa sve do danas buenje je isto mehaniki postupak. U novije vrijeme istrauju se drugi postupci razaranja stijene pri buenju, na primjer primjenom ultrazvuka, plazme, topline itd. Meutim ovi postupci do danas nemaju industrijsku primjenu i njihov znaaj je isto znanstveni. Mehaniki postupak buenja podrazumijeva fiziko razaranje stijene na dnu buotine. Na stijenu se djeluje alatom koji se sastoji od ipke, dl jeta (krune) za buenje. Krunom za buenje se na stijenu na dnu buotine nanosi optereenje vee od vrstoe stijene. Ovim se vri dezintegracija komadia stijene iz prirodnog okruenja i formiranje prostorije cilindri nog oblika. Presjek ove cilindrine prostorije je isti kao, odnosno neto vei od presjeka buae krune. U zavisnosti od toga kako se na stijenu na dnu buotine nanosi optereenje razlikuju se slijedei postupci buenja: Udarno, Rotaciono, Rotaciono-udarno, Udarno-rotaciono

Kod udarnog buenja, kruna za buenje (dljeto) nanosi veliki broj udara na dno buotine. Posljedica ovog je razaranje stijene na mjestu udara. U povratnom hodu dljeto se zaokree za odreeni kuti sljedei put udara na drugo mjesto, gdje takoer vri razaranje stijene. Buenje, odnosno formiranje cilindrine prostorije postie se staln om izmjenom ovih dviju operacija. Kod rotacionog buenja buaa kruna je konstantno u kontak tu sa stijenom koja se raspada. Krunom se na stijenu nanosi konstantna sila pritiska odreena reimom buenja. Kruna rotira i rezanjem razara stijenu sa kojom je u kontaktu. Kod rotaciono-udarnog buenja, za razliku od rotacionog, na krunu se u jednakim in tervalima nanose i udari ime se postie bolje prodiranje zuba krune za buenje u st ijenu. Kod udarno-rotacionog buenja kruna za buenje je u stalnom kontaktu sa st ijenom, dominantno je razaranje stijene izazvano udarima, uz stalnu rotaciju alata za buenje. Udarno buenje se jo primjenjuje kod pneumatskih runih buaih ekia koji se koriste u eksploatacijskom buenju pri podzemnom otkopavanju. Kod istranog buenja, udarno buenje se primjenjuje kod buenja sa uetom (pensilvanijska metoda). Ovaj nain buenja je zastario i danas se praktino ne koristi. Zamijenjen je udarno-rotacionim buenjem i odgovarajuim strojevima i opremom. Kada je istrano buenje u pitanju danas se skoro iskljuivo koristi rotaciono buenje sa jezgrovanjem, zbog brojnih prednosti i obilja informacija o leitima mineralnih sirovina i stjenskom masivu uope koje se njim mogu pribaviti. Prilikom buenja odnosno dezintegracije st ijene na dnu buotine pojavljuje se problem iznoenja nabuenih estica stijene iz buotine.

Za to se koriste ispirni fluidi: zrak, voda i vodeni rastvori gline poznati kao isplake. Pored toga esto se pojavljuje problem ouvanja stabilnosti zida buotine koji se r jeava ugradnjom kolone zatitnih cijevi. Ne ulazei pri tom u specifinosti istranog buenja u razliitim sredinama ve na osnovu nabrojanog jasno je da je rije o tehnologiji istranog buenja.

3.3. Mehanike metode izrade buotine

Buotina se izrauje na takav nain da se razruava stijena koja se nalazi na dnu otvora. Nakon to se razrui odreeni volumen stijene, produbljivanje buotine se ne bi moglo nastaviti, jer bi alatka koja razruava stijenu mogla samo usitnjavati komadie koji su ve odcijepljeni od stijenske mase na dnu. Kako bi se buotina mogla produbljivati, tj. kako bi buenje moglo napredovati neophodno je odstranjivati iz buotine komadie odcijepljene stijene tj. krhotine stijene. Postoji cijeli niz metoda razruavanja stijene na dnu te, prema tome i cijeli niz meto da izrade buotine. Veina tih metoda je opisana u mnogim udbenicima, prirunicima, skriptama i knjigama. Takoer, dokazano je da je veina tih metoda s praktikog stajalita, na razini dananjeg stupnja razvoja tehnike i tehnologije, praktiki neprimjenjiva za izradu buotina, osobito to se tie tehnikih i ekonomskih pokazatelja. U posljednje vrijeme ine se ozbiljni pokuaji da se pronae mogunost ire primjene metode buenja hidraulikim razruavanjem stijene (tzv. jet drilling) Ta metoda je jo uvijek u eksperimentalnoj fazi, poto nije tehnikotehnolokoekonomski isplativa. Takoer, postoje metode za izradu relativno plitkih, manje-vie horizontalnih buotina, vibracijskim (perkusijskim) djelovanjem mehanike alatke za razruavanje stijene, ali su one, realno gledajui, neprimjenjive u naftnom rudarstvu.

Slika 6. Shematski prikaz mehanikih metoda buenja

U dananje se vrijeme za izradu buotina koriste mehanike metode. Mehanika metoda buenja sastoji se od dvije temeljne faze: faza razruavanja stijene i faza ienja buotine . Razruavanje stijene obavlja se uz pomo mehanike alatke dlijeta koja je u neposrednom kontaktu s razruavanom stijenom (stalno ili periodiki) i koja u stijeni izaziva naprezanja koja su vea od njene otpornosti (tvrdoe). To uzrokuje volumensko razruavanje stijene i odcjepljivanje djelia stijene krhotina - odreenog obujma od cjeline stijenske mase na dnu buotine. Da bi se to postiglo, sila koja djeluje na dodirnu povrinu radnog elementa alatke za razruavanje sa stijenom (tzv. kontaktni tlak) mora biti vea od lokalne vrstoe stijene (tvrdoe). Faza ienja buotine sastoji se od odstranjivanja krhotina s dna (prvenstveno !) i njihovog iznoenja iz buotine. ienje buotine moe se obavljati periodiki ili kontinuirano. Kontinuirano ienje buotine je proces koji se odvija istovremeno s procesom razruavanja stijene. Pri koritenju periodikog ienja buotine proces buenja se mora prekinuti kako bi se krhotine odstranile s dna i iz buotine. Pri kontinuiranom ienju buotine odstranjivanje krhotina s dna i iz buotine obavlja se ispiranjem (kapljevinom) ili ispuhavanjem (zrakom) buotine. U tu svrhu ponekad se koriste i razliite vrste pjena. U sluaju koritenja kontinuiranog ienja dna i kanala buotine buae alatke moraju biti cijevnog oblika, kako bi se ostvario optok (cirkulacija) ispirnog fluida isplake s povrine do dna i natrag. U dananje se vrijeme koriste dvije skupine mehanikih metoda buenja. To su udarne (perkusione) metode te rotacijske metode. Ponekad se koriste i perkusiono-rotacijske metode, ali vrlo rijetko u naftnom rudarstvu.

3.4. Razruavanje stijena

Razruavanje stijene je proces savladavanja sila kohezije i, u mnogo manjoj mjeri, unutarnjeg trenja stijene. Pokazatelji efikasnosti neke metode razruavanja stijena su: a. obujam (razmjer) razruenja b. koliina energije utroene za proces razruenja tog obujma. Razmjer, odnosno intenzitet razruenja ocjenjuje se volumenom razruene stijene (ili volumenom otiska,, kratera - kod lokalnog razruenja pri jednokratnom djelovanju alatke na stijenu). Koliina energije definira se kao utroak energije potreban za proces dezintegracije odreenog volumena stijene. 1. Naini razruavanja stijena Kod mehanikih naina razruavanja stijena osnovni dio energije troi se na: utiskivanje (udubljivanje, penetriranje) radnog elementa alatke za razruavanje u stijenu, pri emu se savladava trenje, deformaciju stijene podvrgnute kontaktnom tlaku radnog elementa alatke, deformaciju radnog elementa alatke (elastinu i plastinu), savladavanje samog otpora stijene, tj. savladavanje lokalne vrstoe (razruavanje kao takvo). Pri utiskivanju radnog elementa alatke (otrice) u stijenu na dodirnu povrinu stijene djeluje dodirni tlak pd . Dodirni tlak predstavlja odnos okomite sile PN kojom radni element djeluje na stijenu i dodirne povrine Ad radnog elementa i stijene. Okomita (normalna) sila je dio osnog optereenja na dlijeto Pdl koji pripada na jedan radni element.

Slika 7. Faze razruavanja stijene-nastajanje kratera

Djelovanje dodirnog tlaka izaziva unutar stijene lokalno tlano naprezanje tl i odgovarajua tangencijalna naprezanja . Plohe jednakih naprezanja u stijeni prikazane su na Slici 7. Ovisno o vrijednosti kontaktnog (dodirnog) tlaka (tj. izazvanom naprezanju u stijeni) i tvrdoi stijene, razruavanje se moe odvijati na tri osnovna naina: 1.a. Volumensko razruavanje odvija se u uvjetima kada je sila koja djeluje na radni element toliko velika da je dodirni tlak vei od lokalne vrstoe (tvrdoe) stijene: pd > tl odnosno:

Gdje je: Pn sila koja djeluje na radni element [N] Ad dodirna povrina na koju djeluje radni element [ tlana vrstoa stijene [Pa] U ovakvom sluaju proces razruavanja zahvaa znatno podruje stijene te u njoj nastaje krater odrenenog volumena. Kao posljedica prodora radnog elementa, stijena se razruava do izvjesne dubine h. Ta e dubina imati konstantnu vrijednost pri svakom djelovanju radnog elementa na stijenu, pod uvjetom da je dodirni tlak konstantan i da se tvrdoa stijene ne mijenja. Ovaj je nain razruavanja stijene najuinkovitiji. 1.b. Razruavanje zamorom materijala odvija se u sluaju kada dodirni tlak izaziva u stijeni neto manje unutarnje naprezanje od tvrdoe stijene: pd tl . U takvom sluaju ne moe doi do volumenskog razruavanja stijene nakon jednokratnog djelovanja otrice na nju. Menutim, kod njenog viekratnog djelovanja na dodirnu povrinu doi e do volumenskog razruavanja odrenenog intenziteta. Sutina tog naina razruavanja je u tome to pod djelovanjem dodirnog tlaka, koji je manji od tvrdoe stijene, dolazi pri svakom uzastopnom djelovanju do promjena u strukturi kristalne reetke stijene dolazi do stvaranja mikropukotina. Jedan dio tih pukotina ostaje raskriven i nakon prestanka djelovanja optereenja. Time se, postepeno, uzastopnim djelovanjem optereenja, smanjuje tvrdoa stijene. Kada se tvrdoa stijene smanji ispod kritine vrijednosti (koja odgovara vrijednosti dodirnog tlaka) dolazi do pojave volumenskog razruavanja, jer u tom trenutku je zadovoljen uvjet da je dodirni tlak vei od lokalne tlane vrstoe. Iz tog razloga ovaj nain razruavanja moe se nazvati i volumensko razruavanje zamorom. Granica zamaranja stijene mnogo je manja od njene tvrdoe i pri tlanom djelovanju radnog elementa ima vrijednost oko 4-5% tvrdoe. Valja napomenuti da je broj ciklusa optereenja potreban da se razrui odreneni volumen stijene manji kod elastino-krhkih, nego kod elastino-plastinih ili plastinih stijena. Efikasnost razruavanja stijena zamorom mnogo je manja nego u sluaju volumenskog naina razruavanja.

1.c. Povrinsko razruavanje stijena odvija se u situaciji kada je dodirni tlak na stijenu izuzetno malen u usporedbi s tvrdoom stijene: pd << tl . U takvim uvjetima niti nakon viekratnog uzastopnog djelovanja otrice ne dolazi do volumenskog razruavanja. Takav nain razruavanja e nakon izuzetno velikog broja ciklusa povrinski "istroiti" (ispolirati), dakle dezintegrirati odreneni obujam stijene, ali je to, gledajui odnos intenziteta razruenja, vremena trajanja i utroka energije, nain razruavanja koji se u potpunosti moe zanemariti.

3.5. Mehanizmi razruavanja stijena

Kod mehanikih metoda buenja razruavanje stijena moe se obavljati uz pomo razliitih alatki s razliitom kinematikom te se efekt toga oituje u razliitim mehanizmima razruavanja. Postoje etiri osnovna mehanizma razruavanja stijena: Rezanje: rezanje je proces kontinuiranog odcjepljivanja (odjeljivanja) krhotine stijene koja ima izrazita plastina svojstva otricom dlijeta koje je u neprekidnom kontaktu s povrinom stijene (dna buotine). Pri tom procesu nastaju manje-vie kontinuirane krhotine odcjepljuje se jedan kontinuirani sloj stijene s dna. Odlamanje: odlamanje stijene predstavlja proces periodikog (neritmikog) odjeljivanja krhotina elastino-plastine ili krhke stijene od stijenske mase pri okretanju otrice po dnu buotine. Temeljna razlika izmenu pojave mehanizma odlamanja i rezanja je u elastinim i plastinim svojstvima stijena, a u manjem dijelu u konstrukciji alatke. Openito, to su izraenija krhka svojstva, to e biti izraenije odlamanje. Pri izraenim plastinim svojstvima stijene, osnovni mehanizam biti e rezanje. Drobljenje: drobljenje stijene predstavlja proces periodikog odjeljivanja komadia krhkih (elastino-krhkih) stijena od cjeline, uzastopnim (najee ritmikim) udarcima, okomitim na povrinu stijene. Istiranje: istiranje je proces kontinuiranog mikrorezanja-mikroodlamanja malih krhotina uz pomo sitnih otrica. To je volumensko razruavanje koje se moe definirati i kao struganje ili grebanje. U procesu buenja razruavanje stijene moe se ostvarivati pri ispoljavanju samo jednog mehanizma ili dva tri istovremeno. Koji mehanizam razruavanja e prevladavati, ovisi o konstrukciji i kinematici dlijeta te elastinoplastinim svojstvima stijene.

4. Buae postrojenje (kopno)

Buae postrojenje sastoji se od nekoliko zasebnih, ali meusobno zavisnih mehanikih, elektrikih, hidraulikih, pneumatskih, elektronskih i kombiniranih sklopova, mehanizama, ureaja, agregata i sustava. Proces buenja predstavlja niz zasebnih ili ponavljajuih operacija, postupaka ili zahvata koji se obavljaju u odreenom redoslijedu. Ne ulazei u razmatranje detalja mnogobrojnih specijalnih operacija i zahvata koji se iz razliitih razloga obavljaju tijekom procesa buenja, cilj koritenja buaeg postrojenja je izrada buotine u skladu s projektom, dakle prvenstveno buenje i ugradnja zatitne kolone. Osnovna shema buaeg postrojenja, Slika 8. moe se, u naelu, prikazati na dva naina. Jedan od naina je razmatranje buaeg postrojenja s obzirom na nadzemne i podzemne sklopove, tj. s obzirom na strukturu opreme.

Slika 8. Osnovno shematski prikaz buaeg postrojenja

Drugi prikaz temelji se na funkcionalnoj shemi i povezanosti pojedinih sklopova. Obadvije Sheme daju osnovni pregled sklopova i njihove povezanosti. Ciklus izrade buotine sastoji se od vie radova:

1. izbor koordinata ua buotine, tj. odabir mjesta postavljanja buaeg postrojenja, na temelju geolokih pokazatelja, 2. graevinski radovi za pripremu mjesta postavljanja buaeg postrojenja, 3. transport opreme i montaa cjelokupnog postrojenja na pripremljenom mjestu, 4. buenje (izrada kanala buotine) razruavanjem stijene i iznoenjem krhotina iz buotine na povrinu uz pomo ispiranja ili ispuhavanja, 5. priprema, kemijska obrada i proiavanje isplake, ovisno o njenom agregatnom stanju (kapljevina, pjena, plin), 6. sputanje i produljivanje niza buaih alatki pri produbljivanju buotine te izvlaenje alatki u svrhu zamjene dlijeta (ili dodavanja ili zamjene neke druge alatke), 7. obavljanje geofizikih mjerenja, 8. ugradnja, tj. sputanje i cementiranje zatitne kolone, 9. obavljanje specijalnih radova, ukoliko se to zahtijeva u projektu ili u sluaju havarija, 10. iskuavanje proizvodnih slojeva i osvajanje buotine, 11. demontaa i odvoz buaeg postrojenja.

Slika 9. Funkcionalna shema i povezanost pojedinih sklopova buaeg postrojenja

Drugi prikaz temelji se na funkcionalnoj shemi i povezanosti pojedinih sklopova. Ciklus izrade buotine sastoji se od vie radova: 12. izbor koordinata ua buotine, tj. odabir mjesta postavljanja buaeg postrojenja, na temelju geolokih pokazatelja, 13. granevinski radovi za pripremu mjesta postavljanja buaeg postrojenja, 14. transport opreme i montaa cjelokupnog postrojenja na pripremljenom mjestu, 15. buenje (izrada kanala buotine) razruavanjem stijene i iznoenjem krhotina iz buotine na povrinu uz pomo ispiranja ili ispuhavanja, 16. priprema, kemijska obrada i proiavanje isplake, ovisno o njenom agregatnom stanju (kapljevina, pjena, plin), 17. sputanje i produljivanje niza buaih alatki pri produbljivanju buotine te izvlaenje alatki u svrhu zamjene dlijeta (ili dodavanja ili zamjene neke druge alatke), 18. obavljanje geofizikih mjerenja, 19. ugradnja, tj. sputanje i cementiranje zatitne kolone, 20. obavljanje specijalnih radova, ukoliko se to zahtijeva u projektu ili u sluaju havarija, 21. iskuavanje proizvodnih slojeva i osvajanje buotine, 22. demontaa i odvoz buaeg postrojenja.

Slika 10. Detaljan shematski prikaz kopnenog buaeg postrojenja

1 toranj , 1.a kruna tornja, 1.b podite tornjaa, 1.c podite tornja, 1.d podnoje pogonskog sklopa, 1.e podnoje isplane pumpe, 2 i 3 podnoje tornja, 4 vrtai stol, 5.a protuerupcijski ventil, radna ipka, kupola, 5.b niz buaih ipki, 5.c niz tekih ipki, 6 buae ue, 7 sidro buaeg ueta, 8 spremnici za isplaku, 9 visokotlani isplani cjevovod, 10 gibljiva cijev, 11 izljev isplake, 12 ureaji za proiavanje isplake, 13 sustav prijenosa snage, 14 sklop za runo zatvaranje preventera

5. Postrojenja za istraivanje i eksploataciju podvodnih leita ugljikovodika

Prve podmorske buotine izvedene su tridesetih godina dvadesetog stoljea, sa stalnih, nepokretnih platformi. Prva istraivanja podmorskih leita provedena su u Kaspijskom moru, Meksikom zaljevu i uz obale Meksika, na jezeru Maracaibo u Venecueli. 1958. godine je donesena enevska konvencija o priobalnom podmorju. Danas se nafta i plin pridobivaju iz podmorskih leita s podru ja Arktika, Sjevernog mora, iz epikontinentalnog pojasa June Amerike, Pacifika i Mediterana . Za istraivanje i eksploataciju podvodnih leita ugljikovodika, a prema dubinama mora rabe se razliite platforme i brodovi. Prema nainu uvrenja platformi na lokaciji za buenje razlikuju se etiri osnovna tipa: plutajua platforma (eng. floating oil platform),slika 6. poduprta platforma (eng. jack-up platform),slika 7. poluuronjena splav (eng. semisubmersible platfom), slika 8. i postrojenje za buenje montirano na brodove (eng. drillship), slika 9.

Slika 6. Shematski prikaz plutajue platforme

Slika 7. Poduprta platforma, sjeverno more

Slika 8. Polu uronjena platforma

Slika 9. Brod za duboko buenje

Za plia mora najpogodnije su uronjive splavi, koje se pojavljuju kao prvi tipovi postrojenja koja su se mogla rabiti za izradu buotina ispod razine mora i prevoziti s jedne lokacije buotine na drugu. Poduprte platforme su elino reetkaste konstrukcije, ponekad su to konstrukcije od armiranog betona s elinim potpalubljem. Njima se izvodi buenje pod vodama dubokim do 200 metara. a sastoje se od tri glavna dijela i to: trupa platforme, sustava za podizanje i sputanje i postrojenja i opreme za buenje. To su tegljenice, obino s tri noge koje se mogu podizati i sputati, i na kojima se moe ponton platforme podizati na poziciju buenja. Pri tegljenju su noge uzdignute, a na lokaciji se sputaju i zarivaju u dno mora.. Zatim se ponton platforme na nogama podie u radni poloaj, u kojemu razmak izmenu njegovog dna i povrine mora treba biti neto vei od najvee oekivane visine valova. Sve platforme opskrbljene su svim potrebnim postrojenjima te prostorima za rad i odmor posade. Za buenja pod dubljim vodama do 600 metara rabe se poluuronjene plutajue platforme, montirane na balastnim spremnicima koji uz to imaju i vanu funkciju stabilizacije tih objekata na valovima i vjetru. Te se platforme odravaju iznad buotina sidrima i dinamikim pozicioniranjem pomou ureaja satelitske navigacije. Za buenja pod jo dubljim vodama do 3000 metara rabe se brodovi platforme. Brodovi s buaim postrojenjima javljaju se prvi puta 1955. godine.

Buee postrojenje montirano je na sredini broda, iznad specijalnog otvora izraenog u tu svrhu. Suvremene konstrukcije predviaju uporabu snage broda u svrhu pozicioniranja i vlastitog pokretanja, pa je tako opremljen objekt siguran i mobilan. Openito s dubinom mora poveavaju se tehnike potekoe i trokovi eksploatacije ugljikovodika. Najvaniji kriteriji za projektiranje platformi su: dubina mora, te uvjeti okolia (vjetar, valovi, klima, morske struje, geomehanika svojstva morskog dna), zatim pokretnost, gibanje za plutajue platforme i brodove za buenje, zahtjevi sigurnosti (vrstoa, stabilnost, protupoarna i protueksplozijska zatita, te zatita okolia), konstrukcijski kriteriji odreeni nacionalnim i internacionalnim propisima, te teret koji nosi platforma, broj posade, poloaj buotinske glave i sklopa preventera (iznad povrine mora ili na dnu mora). Najkrupniji tehniki problem je zatita platformi od korozije, jer ona smanjuje vrstou i vijek njenog trajanja. Na svakoj platformi postoji pet korozijskih zona: zona izloena atmosferskim utjecajima, prskanju morske pjene i valova, zona plavljena plimom i zona dna.

Za zatitu stalno uronjene zone i zone dna primjenjuje se aktivna katodna zatita s istosmjernom strujom ili pasivna katodna zatita s ugraenim elektrodama. za ostale zone se primjenjuje konvencionalna brodska antikorozijska zatita premazivanjem. Nepotopivost platforme osigurava se na isti nain kao i nepotopivost trgovakih brodova, tj. podjelom trupa platforme na nepropusne odjeljke. Osobito je vaan raspored nepropusnih pregrada u okomitim stupovima poluuronjenih platformi. Stabilizacijski stupovi izloeni su mehanikim oteenjima, pa zato moraju imati okomite i vodoravne nepropusne pregrade. Usto se odreneni broj odjeljaka ispunjava lakim sintetskim poroznim matrijalima male naplavljivosti, pa odjeljci djeluju kao uzgonski spremnici.

6. Alatke za buenje tla

Niz buaih alatki, Slika 11. slui za izradu kanala buotine i njegovo ispiranje. Ovisno o odabranoj tehnologiji buenja, osnovni elementi mogu biti niz buaih ipki, niz tekih buaih ipki i niz tekih ipki, prijelazni komadi i dlijeto. Buae alatke (prvenstveno buae ipke) mogu se izraivati od razliitih materijala. Primjerice, buae ipke izrauju se u veini sluajeva od elika, ali se sve ee koriste i buae ipke izraene od aluminijskih legura, titanovih legura i , u najnovije vrijeme, od kompozitnih materijala. Pored osnovnih, u sastavu niza buaih alatki mogu biti i uronjeni motori, mjerne alatke i razliite druge cijevne alatke. Buaa dlijeta su najvaniji element niza buaih alatki, jer o njihovoj efikasnosti (mehanikoj brzini koju mogu ostvariti) i trajnosti ovise svi tehnoloko-ekonomski parametri buenja. To se prvenstveno odnosi na broj operacija sputanja i izvlaenja alatki, to neposredno utjee na vrijeme potrebno za zamjenu dlijeta i skrauje vrijeme istog buenja. U dananje vrijeme koriste se dlijeta razliitih konstrukcija s obzirom na mehanizam razruavanja stijene, hidrauliki sustav dlijeta i tvrdou stijena koju dlijeto mora razruiti. Dlijeta se mogu svrstati u sljedee skupine[16]:

Slika 11. Niz buaih alatki

6.1. Buae dlijeto

Dlijeta se mogu svrstati u sljedee skupine[16]: a) lopatasta dlijeta, Slika 12.[17]. b) rvanjska dlijeta, Slika 13.[18] c) dijamantna dlijeta, Slika 14.[18] i d) polikristalinska dlijeta (tzv. PDC dlijeta), Slika 15.[19].

Slika 12. Lopatasta dlijeta

Lopatasta dlijeta, slika 12. (eng. Dragbit) je najraniji tip dlijete koja se upotrebljava kod rotacionog buenja i sve manje se upotrebljavaju. Lopatasta dlijeta sastoji se od krutih elinih lopatica koje su postavljene u obliku ribljeg repa Fish tail drill bits i sastavni su dio cijele buake motke. Ovaj jednostavni alat koristi se od 90-tih za buenje mekih formacija stjena, a uinkovitost buenja tim alatom vrlo je malena. Meutim, razliitim konstrukcijskim rjeenjima kao npr. izvedba kanala za podmazivanje na glavi dlijete te poveanje tvrdoe rezne povrine, uinkovitost se poveava. Prestanak upotrebe ovog tipa dlijete uzrokovan je: predstavljanjem rvanjske dlijete koja je efikasnija za buenje mekih formacija ukoliko se povea masa buae motke WOB (eng. Weihgt of bit), poveava se zakretni moment te moe doi do kvara na motki za buenje pa ak i do naputanja buotine, upotrebom lopataste dlijete esto dolazi do devijacije od projektirane trase buenja pa je stoga potrebna dodatna oprema za ispravljanje te devijacije, sama upotreba lopataste dlijete ograniena je na buenje ravnomjernih, mekih i ujednaenih formacija bez prisutnih tvrih abrazivnih slojeva

rvanjska dlijeta (eng.Roller cone bit) jo uvjek je najee upotrebljavana dlijeta i upotrebljava se diljem svijeta. Ruenje stijena ostvaruje se rotirajuim stoastim diskovima na kojima se nalaze fiksni elini zubi, slika 13., a postoji i izvedba kod koje su zubi wolfram karbida umetnuti u diskove, slika 14. Rotirajui diskovi na dnu buotine uzrokuju ruenje stijene i to preteno grebanjem i otkidanjem

Slika 13. rvanjska dlijeta sa fiksnim elinim zubima [18]

Slika 14. rvanjska dlijeta sa umetnutim zubima wolfram karbida[18]

Howard R. Hughes 1909. g. je prvi koji je konstruirao ovaj tip dlijete i time ostvario veliki napredak u rotacionom buenju to je proirilo podruje uporabe i na tvre formacije stjena. Prva izvedba sastojala se od dva rotirajua stoasta diska koja su se esto znala zaglavit obzirom da zubi nisu bili mreasto postavljeni. Ovaj problem rijeen je tek 1930. kada je predstavljena buea dlijeta sa tri rotirajua diska sa mreasto postavljenim zubima, a takav dizajn prisutan je i danas. Stoasti diskovi postavljeni su na osovini koja viri iz glave dlijete, a leajevi omoguavaju da se svaki disk rotira oko svoje osi dok se buea motka rotira. Upotreba dlijete sa tri diska omoguava ravnomjernu raspodjelu mase, ujednaenu veliinu odvojenih estica stjena te omoguava buenje rupa tonih dimenzija za razliku od dlijeta sa dva diska. Glavne prednosti upotrebe ove vrste dlijete su: bolje ienje odlomljene stijene upotrebom mlaznica na glavi svrdla, buenje tvrih formacija stijena zahvaljujui umetnutim zubima wolfram karbida, vea trajnost alata obzirom da se zubi mogu izmjenjivati, nii trokovi odravanja

Dijamantna dlijeta, slika 15. Upotreba dijamanta kao materijala za rezanje poznata je niz godina, a razlikuju se tip dijamanta i nain na koji je dijamant ugraen u reznu glavu (dlijetu). Dijamant koji je umetnut u reznu glavu moe biti prirodan ili sintetiki te se po tome i svrdla razlikuju. Obzirom da je tvrdoa i vrstoa dijamanta visoka, logino je da se upotrebljava kao rezni materijal. Meutim, potrebno je naglasiti da dijamant nije najvra tvar u prirodi. Ta injenica opovrgnuta je 2009. g. kad su pronaene ak tri vrste vrih tvari. Jedna od njih je smjesa minerala wurtzita i boron-nitrida (BN), a druga je lonsdaleit, znan kao esterokutni dijamant. Primat u ovoj kategoriji preuzeo je na kraju kristalni kubini boron-nitrid, no sve tri supstance su vrlo rijetke u prirodi. Dijamantna dlijeta je u biti vrsta lopataste dlijete obzirom da nema pokretnih dijelova, a glava dlijete je fiksno vezana za ostatak motke te funkcioniraju kao cjelina.

Slika 15. Dijamantna dlijeta[18]

Glavni mehanizam ruenja stjijene vri se struganjem (grabanjem). Dijamant je umetnut u matricu koja je fiksirana za elino tijelo svrdla . Unato visokoj otpornosti na troenje, dijamantna dlijeta osjetljiva je na vibracije i na udarna optereenja te se preporua paljivo rukovanje. Glavni nedostatak ovog tipa dlijete je njegova cijena koja je ponekad i 10 puta vea od dlijete jednakih dimenzija. Isto tako ne postoji nikakva garancija da e se uporabom ovog tipa dlijete poveati brzina prodiranja ROP (eng. Rate of pennetration). Meutim, ovaj tip dlijete itekako su isplativa i efikasna u trenucima kad se zahtijeva da jedna dlijeta izdri 200-300 radnih sati prije izmjene ili reparacije, a obzirom da ovaj tip dlijete nema pokretnih dijelova, vijek trajanja je dui za razliku od rvanjskih dlijeta. PDC dlijeta, slika 16. ( eng. polycrystalline diamond compact ) je nova vrsta dlijete za buenje stijena, a prednosti i nedostaci jednaki su kao i kod dlijeta sa umetnutim prirodnim dijamantima. Mali diskovi izraeni od sintetikog dijamanta postavljaju se na reznu glavu svrdla ime se spreava grebanje rezne povrine. Ti mali diskovi mogu se proizvesti u bilo kojoj veliini i obliku i nisu toliko osjetljivi na vibracije i udarna optereenja kao prirodni dijamant.

PDC dlijete uspjeno se primjenjuju u svim dijelovima svijeta i posebnu su efikasna kada se zahtijeva dugotrajan rad te kada se trai vea brzina prodiranja ROP (eng.Rate of pennetration). Osim PDC dlijeta postoje jo i TSP dlijete (eng. Thermally stable polycristallyne ), ovaj tip umjetnog dijamanta proizvodi se na slian nain kao PDC ali su mu tolerancije na visoke temperature znatno vee

Slika 16. Rezna glava sa umetnutim PDC diskovima[18]

6.2. Buae ipke

Niz buaih alatki sainjavaju obino buae ipke i teke ipke. Teke ipke su cijevi vrlo velike debljine stijenki. Duljina pojedine cijevi ovisi o klasi prema API odredbama, ali su najee duljine 9,14 m (30ft). Na svakoj strani cijevi izraen je navojni spoj. Strana cijevi na kojoj je navoj izraen iznutra zove se enskim dijelom spojnice, a strana cijevi na kojoj je izraen vanjski navoj zove se muki dio spojnice. Pri meusobnom spajanju cijevi muki navojni spoj postavlja se unutar enskog i navre klijetima, potrebnim momentom dotezanja. Dijelovi cijevi s izra enim navojnim spojevima zovu se spojnice, a obino se izrauju odvojeno od tijela cijevi i nakon toga na njega zavaruju. Teke ipke su takoer eline cijevi, ali s puno debljim stijenkama. Primjenjuju se u donjem dijelu niza za ostvarivanje optereenja na dlijeto. I one su najee duljine 9,14 m (30 ft), a navojni spojevi izrauju se kod njih na tijelu same cijevi, slika 17.

Slika 17. Buae ipke Zatitne kolone izrauju se od elika razliite otpornosti s granicom teenja od 320 do 950 MPa. Vanjski promjeri su od 114 do 508 mm. Zatitna kolona podvrgnuta je djelovanju vanjskog i unutarnjeg tlaka i vlanim naprezanjima razliitog intenziteta. Iz tog razloga u jednom nizu koriste se cijevi razliitih debljina stijenki i razliitih kvaliteta elika. Cijevi se meusobno najee spajaju uz pomo navojnih spojnica, a ponekad i elektrozavarivanjem. Najvea teina zatitne kolone ili buaih alatki odreuje nosivost buaeg postrojenja.

Nadzemna buaa oprema montira se na elina podnoja koja olakavaju transport i montau te osiguravaju stabilan poloaj pri radu. Najee se koriste postrojenja koja se sastoje od pojedinih blokova masivnih elinih podnoja na kojima su montirane skupine agregata, koji imaju zajedniku tehnoloku funkciju. Blokovi se transportiraju na odreeno, ranije pripremljeno mjesto i meusobno se kinematiki i povezuju u jednu tehniko-tehnoloku cjelinu. Zatim se pripajaju i povezuju u jednu hidrauliku, pneumatsku i elektrinu mreu. Nadzemna oprema je namijenjena za operacije sputanja i izvlaenja alatki, rotiranje alatki i osiguravanje ispiranja buotine. Taj dio postrojenja moe se podijeliti u dvije skupine: osnovnu i pomonu. Osnovni dijelovi buaeg postrojenja su toranj, isplane pumpe, vrtai stol (ili vrni pogon), isplana glava i koloturni sustav. Pomona oprema dopunjuje osnovnu opremu i osigurava njen rad. Tu spadaju: kompresori, pomone pumpe, elementi i ureaji cirkulacijskog sustava, oprema ua buotine, alatke za sputanje i izvlaenje niza, mjerni i regulacijski ureaji.

6.3. Lomovi alata

Lomovi alata i drugog pribora za buenje mogu nastati uslijed zamora materijala ili nedovoljne kontrole oteenja, prekomjernog optereenja i mnotva drugih razloga. Najee se alat i pribor lome uslijed oteenja koja nastaju gomilanja krhotina koje istaloi povratna struja isplake. Tada ispod oteenja nastupa prihvat a zatim i lom alata. Te se pojave teko uklanjaju, pa se nerijetko mjesta lomova zaobilaze zakrivljenim buenjem.

7. Izbor materijala alata za duboko buenje podmorja pri eksploataciji ugljikovodika

Niz buaih alatki, slui za izradu kanala buotine i njegovo ispiranje. Ovisno o odabranoj tehnologiji buenja, osnovni elementi mogu biti niz buaih ipki, niz tekih buaih ipki i niz tekih ipki, prijelazni komadi i dlijeto. Buae alatke (prvenstveno buae ipke) mogu se izraivati od razliitih materijala. Primjerice, buae ipke izrauju se u veini sluajeva od elika, ali se sve ee koriste i buae ipke izraene od aluminijskih legura, titanovih legura i , u najnovije vrijeme, od kompozitnih materijala. Iz navedenih materijala dade se zakljuiti da su uvjeti rada u kojima se nalazi alat za buenje tla ekstremni. Drugim rijeima od alata se zahtjeva da izdri to vei broj radnih sati kako bi cijeli postupak buenja u potrazi za naftom i plinom bio isplativ. Glave alata za buenja tla moraju imati veu tvrdou od tvrdoe stijene, dok sama ipka ne. Osim zahtjeva za visokom tvrdoom trae se i sljedei zahtjevi: Otpornost na koroziju, tj. trajnost, Nosivost i sigurnost (Re, Rm- vlana vrstoa, KU/KV), Povoljan omjer Re/Rm , Sigurnost od krhkog loma, velika povrina ispod krivulje u F-l dijagramu, Deformabilnost - oblikovljivost (duboko vuenje,valjanje, oo), Sigurnost (uskoro jedan od najvanijih faktora), tonije utjecaj na sigurnost, tj. ilavost (istezljivost), Spojivost i zavarljivost, cijena izrade i odravanja (to manja), Iz navedenih zahtjeva jasno se vidi da jedna vrsta materijala ne moe zadovoljiti sve uvjete, stoga se materijali za izradu glave svrdla i buee ipke razlikuju. Za izradu glave svrdla preteno se koriste elici (alatni, ugljini), u sluaju da se radi o jednostavnim i jeftinijim izvedbama alata. Rezna glava moe se i sastojati od vie razliitih materijala te se takvi alati danas preteno i upotrebljavaju. Rije je o reznim glavama izraenim od elika sa umetnutim reznim otricama materijala, tvreg i otpornijeg na troenje nego to je to sami elik. Materijal reznih otrica najee su izraeni od WIDI-je, prirodnog dijamanta, te sintetikog dijamanta. elini materijal za izradu bueih ipki je srednjeugljini elik legiran molibdenom, kromom i niklom sa svrhom poveanja prokaljivosti.

AISI 4340 ( 34CrNiMo6, 40 NiCrMo6 ) je vrsta elika koji spada u skupinu elika visok e

vrstoe, a njegova kemijski sastav prikazan je u TABLICI 1. TABLICA 1. Kemijski sastav elika AISI 4340 C Si Mn P S 0,40 0,25 0,70 0,12 0,01

Cr 0,80

Ni 1,80

Mo 0,43

V 0,08

TABLICA 2. Preporuena mehanika svojstva elika za izradu buae ipke Rm [MPa/ksi] Rp0,2 [MPa/ksi] Produljenje [%] Tvrdoa min 1030/150 960/140 15 320/370 BHN

Literatura
[1] http://en.wikipedia.org/wiki/Petronius_%28oil_platform%29 [2] http://en.wikipedia.org/wiki/Core_sample [3] http://en.wikipedia.org/wiki/Edwin_Drake [4] http://en.wikipedia.org/wiki/Pennsylvania_oil_rush [5] http://historyofoil.typepad.com/podcast/2010/06/episode-2-oil-creek.html [6] http://en.wikipedia.org/wiki/Anthony_Francis_Lucas [7] http://www.youtube.com/watch?v=M22pgJ_ztEY

[8] http://en.wikipedia.org/wiki/Rotary_table_%28drilling_rig%29 [9] http://rgn.hr/~smihalic/nids_snjezanamihalic/SEM1_Topic_TOPIVE%20STIJENE.pdf [10] http://en.wikipedia.org/wiki/Society_of_Petroleum_Engineers [11]http://en.wikipedia.org/wiki/American_Institute_of_Mining,_Metallurgical,_and_Petroleum_Engine

ers

[12] http://www.selnica.hr/povijest_opcine_povijest_nafte.php [13] http://rgn.hr/~ijutt/skripta/Busenje.pdf [14] http://www.offshore-mag.com/index.html [15] http://rgn.hr/~mcvetkov/nids_mcvetkov/GEOLOGIJA/Nastavni%20materijali/busotina.pdf [16] http://encyclopedia2.thefreedictionary.com/Drill+Bit [17] http://encyclopedia2.thefreedictionary.com/Drill+Bit [18] http://petroleumsupport.com/drilling-bit-type/ [19] http://foundrymag.com/materials/esco-expands-specialty-tooling-producer