B.V.

-Ban

COMBRAY Ciklus romana U potrazi za izgubljenim vremenom . Combray = 1. dio ciklusa uvertira i prolog - tematska i kompozicijska anticipacija Kad ovjek spava, on preko stvari oko sebe odrava vezu sa satima, s redom godina i poretkom svjetova()Ali se njihov raspored moe izmijeati, poremetiti. KAKO SHVATITI POETAK ROMANA? ZA IM TRAGA ANONIMNI SPAVA? POKUAJTE POMOU UVODA OSMISLITI TEMU I SIMBOLIKU NASLOVA CJELOKUPNOG CIKLUSA. Radnja je konstruirana od 2 plana, 2 su razine sjeanja. OBJASNITE 1. RAZINU (UVOD) KOJA DONOSI ISPREPLITANJE SJEANJA I OPAANJA IZ STVARNOSTI I 2. RAZINU. KADA SE ONA JAVLJA? KOJOM SE TEHNIKOM POSLUIO PROUST DA IZAZOVE CIJELU GOLEMU ZGRADU USPOMENA? Sjeanje se iri koncentrinim krugovima. KOJI JE PROSTOR U FOKUSU ZBIVANJA? KOJI LIKOVI AKTERI? KAKO SU ODREENI LIKOVI? TKO JE JA? POKUAJTE GA RAZDVOJITI. - ja junakovo sklonost kontemplativnosti, solipsizam, introvertiranosti - ja pripovjedaevo objektivnije To je novost u tehnici romana DVOSTRUKA TEHNIKA PRIPOVIJEDANJA. Roman donosi izmjenu romansijerskih i esejistikih ulomaka, sintezu konkretnog i apstraktnog. ARGUMENTIRAJTE! TO OMOGUUJE OBLIK MEMOARA? SIMBOLIKU ROMANA? a)motivi b)prostor c)vrijeme 2 KOLOSJEKA TRAGANJA (RAVANJE PUTOVA) RAZAPETOST IZMEU INTELEKTUAL. I SENZIBIL. ALEGORIJSKI KARAKTER LIKOVA VRIJEDNOST IMPRESIJA I REMINISCENCIJA (Neka vam pomognu sljedea zapaanja): Pandan temi o relativnosti vremena ini tema o relativnosti prostora Kao to se sadanjost moe shvatiti tek s visine proteklog vremena, tako se i odnosi u prostoru otkrivaju samo s vrha combrayskog zvonika. Impresije dijalog umjetnika i stvarnosti; reminiscencije dijalog umjetnika i prolosti, trenuci sjeanja. Predstavljaju mogunost komunikacije, prerastanja osobne izdvojenosti, prevladavanja samoe. VRIJEME centrifugalna sila koja ovjeka okree prema van SJEANJE centripetalna sila, orijentirana prema sreditu STALNOST MEMORIJE osigurava KONTINUITET svijesti. Centralna tema (metamorfoza) metaforina:

B.V.-Ban ROMAN JE POVIJEST EGZISTENCIJE KOJA KREE U TRAGANJE ZA SVOJOM ESENCIJOM. Osnovna misao: ovjek moe pobijediti prolaznost jedino ponovnim oivljavanjem prolosti, pronalaenjem vremena koje je izgubio. UTJECAJ H.Bergsona (bergsonizam): REALNOST SE SPOZNAJE INTUICIJOM, INSTINKTOM. Svjesno, voljno sjeanje ne moe obnoviti ljepotu prolih trenutaka (mora biti intuitivno). Proustova filozofija: konana spoznaja svijesti i bitka nije mogua. itav ivot nije nita drugo do stalno ovjekovo odupiranje trijumfu oaja. Zakljuak: umjetniko djelo jedina je mogunost prerastanja samog sebe, opravdavanja vlastitog postojanja. Umjetnost je jedina mogunost autentine komunikacije s drugim. EGZISTENCIJA ESENCIJA relativnost svijeta apsolutnost svijeta nepostojanost bia stalnost memorije neautentinost bia autentinost umjetnosti nekomunikativnost prevladavanje samoe, otuenosti Utjecaj impresionizma proustovska reenica! =hipotaktike konstrukcije zasnovane na osjetima; brojnim asocijacijama koje oni izazivaju. Zahtijevaju veliku koncentraciju i dobru memoriju itaoca.

MARCEL PROUST: COMBRAY

Radnja 2 plana dvije razine sjeanja. I. plan tj. 1. razina sjeanja On je sada u sobi svoje prijateljice, Swannove kerke, a sjeanja mu lutaju i 30 godina unatrag. U Combray dolaze u proljee za uskrnje blagdane. Swann, sin bankara, ovjek koji voli umjetnost oenio se bivom kurtizanom Odettom. Junaka pribliuje Swannu, kojega u poetku mrzi, njihova zajednika ljubav prema knjievniku Bergotu. Junak je inae vrlo razmaen i osjeajan - jer je bolestan. Na kraju prvog dijela knjige kolai Petit Madelaine umoen u lipov aj; dodue on je te kolae svoje tete i kasnije viao u slastiarnicama no bez posljedica; prenosi ga u djetinjstvo, iz okusa i mirisa kolaa tete Leonie izvire Combray. 1.razina sjeanja javlja se kao posljedica buenja te se on u polusnu linearno sjea soba u kojima je spavao. II. razina izazvana okusom i mirisom javlja se u vidu koncentrinih krugova: teta Leonie soba kua crkva Combray; ova razina je dublja. Tetina soba dobiva znaaj itavog Combraya jer teta koja uvijek sjedi kraj prozora sve zna i uje, vidi cijelu Combraysku kroniku. Eulalia, teta Leonie i Franciose tetina slukinja koja je prije prijateljica i gospodarica i koja zbog prevelike odanosti svih pomalo tiranizira, ona je jedina osjetila smrt tete Leonie, upnik. Mikroplan teta Leonie. Bloch junak ga smatra svojim prijateljem (obojica su idovi) zbog literature, a njegovi ga nisu voljeli zbog otvorenosti.

B.V.-Ban Stric Adolph. ETNJE 2 PUTA Na putu k Swannu opisuje bijeli i ruiasti glog. Drugi put je mnogo dui. Razlika na 1. putu ima erotska matanja (lezbijska scena); 2. put je je put razoaranja, neostvarivosti, ali predstavlja duhovni kraj. CRKVA (Saint Hilaire) ima 4 dimenzije 4. je vrijeme. (Zadnje reenice: Sve je izilo iz alice aja.) Crkva je centar tih koncentrinih krugova (sjeanja) oko nje Combray. 3 zvonika - simbol relativnosti prostora i vremena. Ciklus U potrazi za izgubljenim vremenom ima vie romana u kojima se opisuju djetinjstvo i mladost te ivot do 1. svj. rata (umire 1922.). Ciklus Proust poinje pisati 1908., izlaze od 1913. do 1928. : Put k Swannu Combray Jedna Swannova ljubav (radnja prije Junakova roenja) Zaviajna imena Ime U sjeni procvalih djevojaka Oko gospoe Swann Zaviajna imena Zaviaj Vojvotkinja de Guermant Sodoma i Gomora Zatoenica Bjegunica Pronaeno vrijeme Combray ima veliko znaenje on je uvertira i prolog cijelom ciklusu. Ima kljuno znaenje jer su tu Proustove teme u poetku i likovi u svojoj etimologiji. Za Prousta Combray je izvorite i ue itavog djela; polazite i cilj dugog traganja kroz vrijeme i prostor; jedina realnost u nizu prividnosti, vrsta toka. Ovo 1. djelo je tematska i kompozicijska anticipacij a itavog ciklusa koji postavlja metafiziku zagonetku o svrsi ivota. Tema kompletnog djela je metamorfoza bolesnog i razmaenog djeaka u umjetnika. Preosjetljiv, povuen djeak trai smisao ivota izvan samog sebe, spoznaje nestabilnost osjeaja, prevaren je i u ljubavi i u prijateljstvu, spoznaje nitavnost drutvene hijerarhije i osobnog drutvenog uspjeha. Pred kraj ivota shvaa da mora napisati knjigu o izgubljenom vremenu kako bi mu dao smisao. Roman je povijest egzistencije koja kree u potragu za svojom esencijom. A misao koja proizlazi iz toga: ovjek moe pobijediti prolaznost jedino ponovnim oivljavanjem prolosti, pronalaenjem vremena koje se izgubilo. Izvorita cjelokupne moderne knjievnosti: Kafka kod njega u ivotu postoji neto to ljudima neda da spoznaju poetak i kraj Joyce poinje romanom toka svijesti (direktni unutranji monolog) Proust ne postoji samo tok svijesti inzistira na sjeanju LIKOVI - Centralni lik Junak (tako ga zovu kritiari) pripovjeda Mi ne znamo kako on izgleda, nigdje se ne daje njegov fiziki izgled. Rola junaka je senzibilnija, emotivnija. On je bolestan, bogat djeak koji voli knjievnost. Tek na kraju, ostario, daje smisao svom ivotu piui povijest izgubljenog vremena.

B.V.-Ban Postavlja se pitanje tko je ja i pronalaze mnogi odgovori. On junak nikada ne govori. Pripovjeda je objektivniji, kroniar. Junak je uvijek svjedok, ali ne razumije potpuno dogaaje. Pripovjeda krui oko njih i obrazlae ih. Pred kraj ciklusa junak se poistovjeuje s pripovjedaem. Nova tehnika tehnika dvostrukog pripovijedanja tj. sjeanje junaka i pripovjedaevo objanjavanje dogaaja. Svi ostali likovi odreeni su udaljenou i ulogom prema Junaku. - Mati i baka one su Junakova jedina uzvraena ljubav, jedina sigurnost. Nakon bakine smrti majka u sebi nosi i svoj i njen lik. - Swann podrijetlom idov, pripada visokom graanskom drutvu. - Swannova ena Odetta biva kurtizana. - Francoise - Vojvoda de Guermant - Gilberte Swannova ki markiza di Saint Lou - Glazbenik Vantea, njegova ki i njena prijateljica - Albertina se spominje tek kasnije i postaje Junakova ena; sumnjivog morala.

IMPRESIJE i REMINISCENCIJE Impresije dijalozi sa stvarnou (dojmovi). Reminiscencije dijalozi sa prolou (sjeanja). Impresije - doivljavanje prirode na etnjama bijeli glog simbol svibanjskih pobonosti; ruiasti glog obeanje neke nepoznate sveanosti; teta Leonie ga eli vidjeti, a zna da je to nemogue - doivljaj lezbijske scene tj. pljuvanje na sliku. Junak nita ne shvaa te pripovjeda spaava situaciju povezujui tu sliku s notama njenoga oca. Sama sebe mui tom slikom. - doivljaj zvonika koji je u centru njegovih impresija. Ta crkva ima i 4. dimenziju tj. vrijeme jer ve stoljeima traje. - doivljaj soba - doivljaj odlazaka na spavanje to ve pomalo spada i u reminiscenciju. Reminiscencije - imaju znaenje u dogaaju u prolosti koji se obnavlja u sadanjosti - kljuna reminiscencija kolai umoen u lipov aj Impresije i reminiscencije = mogunost komunikacije sa sadanjou i prolou; prevladavanje samoe i vremena. KOMPOZICIJA je asocijativna. Iz asocijacija nastaju krugovi. Prva asocijacija koja izvire iz mirisa je soba tete RELATIVNOST PROSTORA I VREMENA Prostor i vrijeme nisu fiksirani. Prostor se mijenja pomicanjem promatraa. Prostor se najsavrenije moe otkriti s vrha zvonika. Sadanjost se moe shvatiti jedino s aspekta proteklog vremena. U romanu se mijeaju prolost i sadanjost i esto se identificiraju. Vrijeme usporeuje sa centrifugalnom silom koja ovjeka okree prema van, a sjeanje sa centripetalnom silom koja ga usmjeruje prema sreditu. OBLIK ROMANA

B.V.-Ban = oblik memoara. Sjeanje Junaka na njegovo djetinjstvo. Ponekad ne postoji razlika izmeu sadanjosti i prolosti. Vrijeme je relativno. Upotrebljava ba taj oblik jer moe govoriti u prvom licu koje mu znai Ja kao Junak ili Ja kao Pripovjeda. (Memoari se piu krajem ivota ili karijere.)

NOVOSTI U TEHNICI ROMANA (romana XX. st.) Proust uvodi novu tehniku pripovijedanja dogaaje pria Junak, odnosno Pripovjeda dvojstvena tehnika; teite pripovijedanja prebacuje na objektivno nevane detalje (opis glogova cvijeta bitna je impresija; zvonik; sve to na kraju postaje vano). Utjecaj impresionizma i bergsonizma na objektivno nevane detalje: impresionizam soba, likovi, pejza, boje glogovog cvijeta; bergsonizam Bergson je pretea egzistencijalizma, osniva intuicionizma (instinkti), sjeanja se javljaju sluajno, instinktivno, izazvana nekim sluajnim opaajem, osjetom. Osim toga: trajanje, tijek vremena. Naa svijest se sastoji od objektivno nevanih detalja. Intuicijom se spoznaje realnost koja je neprekidni tijek, odnosno trajanje. Svjesno, voljno sjeanje ne moe obnoviti ljepotu prolih trenutaka, sjeanje mora biti sluajno, intuitivno, instinktivno. PROUSTOVA FILOZOFIJA - konana spoznaja svijeta i bitka nije mogua. itav ivot je samo stalno ovjekovo odupiranje trenutku oaja. Konani je Proustov zakljuak umjetniko djelo jedina je mogunost prerastanja sama sebe, njime se umjetnik potvruje i opravdava svoje postojanje. Umjetnost za Prousta postaje jedina mogunost komunikacije s drugim. itav roman = povijest egzistencije koja kree u traganje za svojom esencijom. EGZISTENCIJA / ESENCIJA U egzistenciji doivljavamo relativnost svijeta (i vremena i prostora). Iz relativnosti svijeta idemo u nepostojanost bia do neautentinosti bia i do nekomunikativnosti. U esenciji imamo prvo apsolutnost svijeta do koje dolazimo kroz memoriju koja je stalna, autentinosti umjetnosti i konano do prevladavanja samoe i otuenosti tj. do pronalaska vremena, esencije, svrhe. KARAKTERISTIKE STILA: reenica je kompleksna, precizno oblikovana s mnogo metaforike, simbolike

B.V.-Ban Mjesto Marcela Prousta u svjetskoj knjievnosti Marcel Proust (l871-1922) je, kako se sada ve pri kraju stoljea moe prosuditi, najznaajniji francuski pisac ovog vijeka. On je autor iz razdoblja postsimbolizma i secesije u Francuskoj. Uz Kafku i Joycea smatra se zaetnikom modernizma u europskoj knjievnosti. Njegovo je glavno i ivotno djelo ciklus romana U traganju za izgubljenim vremenom (l9131927). Ono je u cjelini objavljeno na hrvatskom jeziku tek l965. godine (izdava Zora, Zagreb, prevodiociMiroslav Brandt,Tin Ujevi, Vinko Tecilazi). Pojedini naslovi ciklusa su Put k Swannu, U sjeni procvalih djevojaka, Vojvotkinja de Guermantes, Sodoma i Gomora, Zatoenica, Bjegunica i Pronaeno vrijeme. Ostala su mu djela eseji (Protiv Sainte- Beuvea), prijevodi (Johna Ruskina), kritike i nedovreni roman iz mladosti Jean Santeuil. Svojim knjievnim opusom koji spaja 19. i 20. stoljee, izvrio je presudan utjecaj na razvoj moderne europske knjievnosti. On je napisao prvi veliki roman o zaboravljenom i ponovno pronaenom sjeanju, o pamenju tijela koje je trajnije od onog svjesnog. Pod utjecajem filozofije Henrija Bergsona (1859-1941) i usporedo s Einsteinovom teorijom relativnosti napisao je jedinstven pjesniki roman u prvom licu o "unutranjem", to jest psihikom vremenu ovjeka koje je razliito od onog vanjskog i mjerljivog. Svojom temeljnom idejom da u romanu pokae upravo prijelaz ivota u umjetnost, on najavljuje temeljnu knjievnu preokupaciju 20. stoljea : to je odnos nesvjesnog i jezika u knjievnosti, odnos ovjeka, zbilje i vremena u stvaralatvu. Nemogue je ukratko ispriati sadraj ovog djela u kojem ima malo vanjske radnje. Teite pripovijedanja je prebaeno na psihika zbivanja i na prividno nevane dogadjaje. Prvi dijelovi romana govore o ljubavi Pripovjedaa prema obitelji, a posebno majci, o idilinim praznicima na ladanju u Combrayu. Kasniji dijelovi romana opisuju odrastanje i ivot Pripovjedaa u Parizu, njegove drutvene odnose s aristokratskim i graanskim krugovima, prijateljstva i (nesretne) ljubavi. Drutveni ivot, ljubav prema umjetnosti i ljepota prirode isprepliu se s povijesnim zbivanjima (rat, Dreyfusova afera). Na kraju romana, nakon cijelog niza razoaranja , on, ve bolestan i slutei smrt, odluuje napisati roman o svom uzaludno potroenom ivotu i tako mu, naknadno dati smisao. Karakteristika Proustova stila je poetinost, ljepota slika, neobinost usporedbi i profinjenost jezika. To je vrlo osoban stil, ilirski i ulan i racionalan istodobno. Tekou predstavlja njegova duga reenica koju moramo i po nekoliko puta proitati da bismo je razumjeli jer je razbijena umetnutim dijelovima, asocijacijama i usporedbama, iako je, ako je dobro shvatimo, zapravo logina . Ona je istovremeno kontrolirana, i spontana, pa se u njoj ogleda dvojna priroda cijeloga romana i Proustova doivljaja svijeta. Proustov stil je tako 6

B.V.-Ban osebujan da njega nitko kasnije nije pokuao oponaati iako je njegovo djelo bitno utjecalo na razvoj moderne knjievnosti u svijetu. O Proustovoj aktualnosti svjedoi i ekranizacija Jedne Swannove ljubavi . Meutim u film je bilo teko pretoiti unutranji monolog i dugo protjecanja vremena koje je u temelju strukture romana. Kad sam poeo itati Put k Swannu prvo mi je upala u oi usporenost pripovijedanja i odsustvo klasine radnje. Iako to ba nije ona vrsta knjievnosti koja me inae privlai, dopala mi se poetinost teksta. Meutim, kasniji su dijelovi ciklusa sve sumorniji, odnosi meu likovima sve okrutniji i sve je manje ljepote i arma u stilu. Na kraju prevladava Proustov skepticizam koji je , ini se, odgovor na idealizam njegove (i Pripovjedaeve) mladosti. Cjelina odraava melankoliju i patinu onog biveg kraja stoljea koji su zvali "belle epoque", iako je vodio ravno u Prvi svjetski rat i opi mete. Proustovu se djelu moe pristupiti na razne naine - socioloki, psiholoki, filozofski, estetski, o emu svjedoi bogata literatura o njegovu stvaralatvu. Problematika koja me osobno privukla i koju u pokuati osvijetliti, je tijesna isprepletenost osobnog ivota autora i njegovog romana, ali jo vie nain na koji Proust tretira samu ivotnu zbilju kao umjetnost, dok umjetnost doivljava kao najplemenitiji oblik ivota.

B.V.-Ban Odnos ivota i djela: fiktivni memoari Simbolini naslov romana U traganju za izgubljenim vremenom dobro odgovara ovom djelu po njegovoj prirodi osobnih memoara i drutvene kronike s kraja prolog stoljea. No to nisu pravi, nego vie izmiljeni (fiktivni) memoari. Sam naslov treba na neki nain navesti itaoca "na krivi trag": on treba stei dojam da se ne radi o fikciji nego o sjeanjima glavnog lika koji je zapravo sam autor, odnosno Marcel Proust glavom. Meutim radi se ipak o psiholokom i filozofskom romanu koji ima oblik memoara. Glavni lik se moe djelomino poistovjetiti sa romanopiscem Marcelom Proustom. On je "krhak, njean i senzibilan, jo zarana bolestan , provodi djetinjstvo okruen ljubavlju i brigom svoje obitelji. Kao mladi ivi intenzivnim drutvenim i mondenim ivotom; posjeuje salone najvie aristokracije, kree se u drutvu kraljevskih prineva, ulazi u bogate graanske kue, upoznaje najslavnije umjetnike svoga vremena. Briljira duhom i ukusom, promatra i prouava. Posljednje razdoblje ivota provodi bolestan, zatvoren u osami, i u nadljudskoj trci s vremenom i smru stvara svoje ivotno djelo" (Leksikon Strani pisci,str. 585). Slinosti meu njima su dakle oigledne: oboje su bogati, boleljivi, obrazovani i besposleni ; oboje vole umjetnost i knjievnost, pohaaju aristokratske salone, zanimaju se za odnose meu ljudima koje tamo sreu, za uspone i padove drutvenih karijera pa i svojih vlastitih. Glupost, traevi, neiskrenost, lai, karijerizam, bezdunost koje sreu u drutvu podjednako su podijeljeni i meu izdancima starih koljenovia i novih graanskih skorojevia. Te spletke dolaze na vidjelo zbog drutvenih promjena na prijelomu stoljea u kojima plemenitai imaju sve vie simboliku a ne vie stvarnu mo, ali i zbog dokonosti toga drutva : "Drutvo romana U traganju za izgubljenim vremenom kree se u zatvorenom krugu (...) lanovi tog drutva lieni su svake aktivne volje i zato nesposobni da vre bilo koju radnju koja bi ih vodila do nekog cilja izvan njih samih. Ta lica nita nee i zato nita ne rade, njihova budunost ne ovisi o njihovu htijenju, ve o stjecaju okolnosti" (Od povjerenja do sumnje, str. 216) . No sline pojave moemo vidjeti i danas u utom tisku, u filmskim i medijskim krugovima ije su zvijezde zamijenile nekadanju drutvenu kremu. iroka publika koja ih esto bez razloga oboava, slina je proustovskim snobovima. Moda se tu radi ak o slinoj duhovnoj praznini. Proust naime pokazuje izmeu ostalog potrebu za idolima s kojima se ljudi ele identificirati kad nemaju svoje ja ili kad su njime nezadovoljni. Ta je potreba openita, iako se idoli se mijenjaju.

B.V.-Ban

Razlike izmeu Pripovjedaa koji je ujedno i glavni lik romana i Marcela Prousta su takoer znaajne. Na primjer, Proust je imao u ivotu brata, slavnog i uspjenog lijenika Roberta na kojeg je oito bio ljubomoran pa mu u romanu nema traga ni glasa. Proustov junak mora za potrebe romana biti jedinac ime se objanjava njegova vezanost na majku, tankoutnost, razmaenost itd. Zatim, Pripovjeda do zrele dobi, gotovo do starosti, ne pie i ne objavljuje, nego eka na temu svog budueg romana koju ne nalazi. On se za to vrijeme sav predaje ivotu, drutvenom i sentimentalnom. Sam Proust naprotiv i pie i ivi usporedno, i bavi se od rane mladosti intenzivno knjievnou. Ili, jo jedan primjer raz like izmeu ivota i djela: Proust je homoseksualac koji to skriva od roditelja i javnosti. Naprotiv, u romanu su veina glavnih likova homoseksualci, i muki i enski, a samo je Pripovjeda "isti" heteroseksualac. Takvih primjera za raskorak izmeu pieve biografije i romana ima mnogo. Radi se o mjeavini slinosti sa ivotom i razlike. Vana je umjetnika istina, i njeno znaenje, a ne predodba stvarnosti kao u klasinim memoarima ili u realizmu. Moemo rei da se radi se o preinaenom iskustvu, o izmiljenim memoarima, ali i o njihovoj ukorijenjenosti u zbilji. Pisac u svemu o emu pie unosi sebe, analizira sebe, na nain romantiara. Ali on eli postii i neko univerzalnije znaenje. Iz osobnog primjera izvodi psiholoke konstante i kae: "ovjek je bie koje ne moe izii iz sama sebe, koje druge spoznaje samo u samome sebi, i ako govori protivno, lae" (Bjegunica,str. 69)

B.V.-Ban Tematsko jedinstvo : roman-esej "Genij nije nita drugo nego po volji ponovno proivljavanje djetinjstva" rekao je ve Baudelaire (Od povjerenja do sumnje, str. 219). Ponovno proivljena prolost, isprepletenost prolosti, sadanjosti i budunosti u naoj svijesti (i u pisanju), relativnost ljudskog iskustva koje se mijenja u svjetlu novih doivljaja, sam odnos ivota i spoznaje ujedno su i glavne teme ovog dugog i na prvi pogled rasplinutog djela. Ono se ini poput meandara neke velike rjene delte u polavi, prije nego uoimo njegove glave tokove i rukavce koje vode svi jednoj cjelini, nekom zajednikom cilju a to bi bio smisao ivota i smisao umjetnosti. Traganje za smislom ivota i pisanja je tajni cilj romana. Njega se ne uoava odmah od obilja esto protuslovnih i naizgled suvinih detalja i nerazumljivih likova, od mase prividno samo besmislenih i ak sitniavih dogadjaja. Umjetnost to promilja "izgubljeno vrijeme" i naknadnomu daje smisao u stvaralatvu, jedna je od konstanti romantike i moderne knjievnosti. tovie, ponekad se, kao u simbolizmu, umjetnost postavlja iznad od ivota. "ivot ima smisla samo ako zavri u lijepoj knjizi", govorio je Mallarme. Ipak, Proust nikada nije bio pristaa iste "umjetnosti radi umjetnosti". Smatrao je da je uloga knjievnosti da povee ljude i da uspostavi komunikaciju, makar i na razdaljinu. Njegova ljubav prema umjetnosti ipak je u osnovi humanistika: on se zanima za ljude kao i svi veliki klasici, i kad govori o sebi govori o drugima i za druge ljude. Osobno i univerzalno nalaze se u tijesnoj vezi: polazei od sebe moemo shvatiti druge. Spoznavanjem psiholokih ili filozofskih "pravila" razumijemo sebe. "...moji itaoci nee biti moji itaoci, nego itaoci sebe samih,i moja e knjiga biti neka vrst poveala poput onih koje je nudio kupcima optiar u Combrayu; svojom knjigom u im pribaviti sredstvo spomou kojega e itati u sebi samima." (Pronaeno vrijeme, str. l36). Proust je inae smatrao, i to mu je bilo vano, da pisac i privatna osoba nisu sasvim jedno te isto. Pisac je blii svome nesvjesnom jer on ne stvara samo iz razuma, nego iz osjeaja i tjelesnosti, iz "pamenja tijela" te iz doivljaja trajanja u vremenu. Zato je Proust nijekao stavove knjievnog kritiara Sainte-Beuvea koji je mislio da prouavanje biografije nekog pisca moe dovesti do potpunog razumijevanja njegovog djela . Upravo zato njegov glavni lik u romanu, Pripovjeda, profinjen i obrazovan ovjek, ne moe pisati sve tako dugo dok aktivno sudjeluje u ivotu. On e poeti pisati tek star, bolestan i kad se gotovo posve povue iz ivota. Proust eli rei da pisac prvi dio ivota skuplja iskustva i grau iz ivota. U drugom dijelu ivota, u osamljenosti i bijegu od svijeta, on tu grau pretvara u umjetnost zahvaljujui vremenskom razmaku i osobnom stilu. On pretvara nekom vrstom alkemije

10

B.V.-Ban proivljeno iskustvo u pjesnitvo. On gradi slojevitu alegoriju ivota, ali nikada njegovo oponaanje. (usp. Walter Biemel: Filozofijske analize moderne umjetnosti.) Svi razlozi koji su ga spreavali da pie u mladosti upravo su mu na kraju to i omoguili. "Promaen" ivot postao je tema jednog pomalo sjetnog, pomalo sporog (bar za dananjeg itaoca) ali lijepog pjesnikog teksta o odrastanju, o sazrijevanju i starenju, o iluzijama i gubitku iluzija, o samoi i prevladavanju samoe i to upravo zahvaljujui umjetnosti. injenica je da zato jo i danas, osamdeset godina nakon Combraya, mladi ljudi jo i sami blizu djetinjstva, mogu prepoznati Proustove asocijacije, te mirise, boje i zvukove njegovog davnog djetinjstva kao svoje. Odnos ivota i umjetnost, pretvaranje banalnosti u ljepotu, uspomena u jezik, u najirem je smislu Proustova glavna i zapravo jedina tema. To je ve bio ideal na primjer i Flaubertu u Gospodji Bovary. I njegov je glavni problem bio kako pretvoriti runo u lijepo. On govori o nekoj vrsti alkemije stila. O alkemiji govori zato to misli da je stil onaj kamen mudraca koji pretvara runu ili "bezveznu" zbilju u neto posebno, izuzetno i zanimljivo i lijepo. Proust, kao i svaki istinski stvaralac, trai viestruka, univerzalna, a ne samo neposredna znaenja. Njih nalazi u stvarnosti, i predoava u pisanju.

11

B.V.-Ban Bogatstvo znaenja i kompozicija Upravo zato svaki prizor ili lik u romanu imaju jo i neko drugo, preneseno znaenje, a ne samo ono vidljivo na prvi pogled. Meutim ukupni smisao svih tih pojedinih znaenja, pojedinih epizoda, sitnih detalja, bezbrojnih likova i impresionistikih "mrlja na platnu" moe se sagledati tek na kraju svih trinaest knjiga, a jo vie ako se djelo ponovno ita (skoro 3 000 stranica!). To jedinstvo i cjelinu romana nisu vidjeli ni prvi kritiari u Proustovo doba . Nisu "od drvea vidjeli umu" mogli bismo rei. Govorili su da je Proust gnjavator koji na mnogo stranica opisuje ovjeka koji se vrti u krevetu jer ne moe spavati. To je sam poetak romana i oito je da se radi o stanju izmeu sna i jave, gdje su vremenska razdoblja i prostori izmijeani kao u naoj psihi, i kad se gubi osjeaj stvarnosti i identiteta svoga ja: "...i kad bih se usred noi probudio, pa vie nisam znao gdje sam, nisam u prvi as znao ni tko sam: ostajao bi u meni samo praosnovni osjeaj postojanja, kakav moda drhturi u dnu bia neke ivotinje: bijah goliji nego peinski ovjek: ali tada bi sjeanje (...) dolazilo k meni kao neka pomo odozgor, da me izvue iz nitavile iz koga ne bih mogao izii sam (...)pa bi ono malo po malo nanovo slagalo prava obiljeja moga ja" (Combray, str. 9). Ovaj uvodni dio najavljuje cjelokupnu Proustovu namjeru, a to je postepeno snalaenje, zahvaljujui razumu i analizi, u kaotinim i polusvjesnim zbivanjima iz stvarnosti, u varljivim ili nejasnim dojmovima, u onome to zove "fatamorganom" ivota. Osim toga taj uvod najavljuje ve temu odlaska na spavanje koji je kljuna epizoda oko koje se vrti cijela pria o djetinjstvu u Combrayu. Jo je bogatija znaenjima ona najpoznatija zgoda iz romana u kojoj Pripovjeda opisuje kako pije onaj ve famozni aj s keksima. To je primjer za "pamenje tijela", za trajnost potonulog sjeanja koje moe, ali ne mora, izroniti iz zaborava ako ga, uz malo sree, neki dogaaj iz stvarnosti prizove. Ni tu vanost sjeanja putem osjetila, okusa, opipa, sluha, taj temelj Proustove estetike, nisu kritiari mogli odmah prepoznati. Zato? To se sve nalazi u prvoj objavljenoj knjizi, u prvom dijelu romana Put k Swannu (1913). Kako jo cjelina nije bila napisana, oni nisu ni mogli prepoznati simboliku uloga tih prizora . Ona se moe prepoznati samo iz konteksta itava djela, jer se sline epizode istoga znaenja uporno pojavljuju sve do kraja ovog dugog romana. One pokazuju njegovo jedinstvo unato "razbaruenosti". Sve te epizode, poput onih o slikarstvu, glazbi, umjetnosti uope, sve neizravno pokazuje da se radi o buduem piscu koji jo nije svjestan svoga poziva.. ovjek koji ne spava "vrti" u svojoj glavi film svog prolog ivota, pokuava se u njemu snai i dati mu neki smisao i red i sredite; okus aja e se pokazati kao asocijacija iz djetinjstva koja e pokrenuti "itavu golemu zgradu sjeanja". Iz toga vidimo da je porijeklo

12

B.V.-Ban pisanja, za Prousta, u dohvaenim i razmotanim i osvijetenim sjeanjima. Tu je posebno vano djetinjstvo. Drugi izvor pjesnitva je uranjanje u ljepotu trenutka, u doivljaj vjene prirode. Ona daje protuteu neizbjenoj promjenjivosti i prolaznosti ovjeka. Trei izvor stvaralatva je smisao za uivanje u umjetnosti. Proust prema tome smatra da je pisanje poseban oblik prisjeanja. To je poseban govor koji se nalazi negdje na pola puta izmeu nesvjesnog i spontanog u nama, te svjesnog, istraivakog, napornog umjetnikog rada. Izmeu osjeaja i misli koji nisu uope odvojene kategorije: "Hoe li ikada stii na povrinu moje jasne misli ta uspomena, taj davni trenutak koji je privlana sila jednog istovjetnog trenutka pomakla u takvoj nedoglednoj daljini, pokrenula i digla s najveih dubina cijeloga mog bia? Ne znam. Sad vie nita ne osjeam; zaustavila se, a moda i opet pala u dubinu; tko zna hoe li se ikad opet uzdii iz svoga mraka? Deset puta moram iznova otpoinjati i sagibati se nad nju. A svaki me put kukaviluk, koji nas odvraa od svakog tekog nastojanja, od svakog vanog djela, nagovara da se svega okanim, da popijem aj i da mislim naprosto na svoje dananje brige, na svoje sutranje elje, koje se lako daju prevakavati" (Combray, str. 51) Toliko o glavnoj temi koja je, kao jako esto u 20 stoljeu upravo samo - pisanje. Netko je rekao da se fabula romana moe izraziti jednom jedinom reenicom: "to je preobrazba osjeajnog i osjetljivog djeaka u pisca". Drugim rijeima roman od dvije i po tisue stranica bila bi pria o vlastitom nastanku. Pitamo se zato je "roman o romanu " jedna od tako estih tema dvadesetog vijeka? Moda zato to je umjetnost veza sa tradicijom i kulturom s jedne strane, dakle s ljudskim duhom, ali i s onim erotskim i tjelesnim u ovjeku. Ona ima ulogu neeg trajnog iako govori o ljudskoj prolaznosti . Ona je paradoks jer spaja zaborav i pamenje, prolost u sadanjost, radost i tugu: "Dok bih se uspinjao na spavanje, tjeilo me samo to to e mama, kad ve budem u krevetu,doi da me poljubi. No taj je pozdrav trajao tako kratko, ona je opet silazila tako brzo, da je onaj trenutak kad bih je zauo kako se uspinje stepenicama, i kako zatim hodnikom iza dvostrukih vrata prolazi lagani utanj vrtne haljine od plavog muslina, (...) bio za mene prepun bola. On je naime ve nagovijetao onaj idui trenutak kad e me ostaviti, kad e opet sii" (Combray, str 17). U samoi ljudi umjetnost igra veliku ulogu za komunikaciju meu njima, i to kroz prostor i vrijeme. "Pravi ivot, ivot naposljetku otkriven i rasvijetljen, stoga jedini ivot zbiljski proivljen, jest knjievnost: onaj ivot koji u svakom trenutku prebiva u svim ljudima kao i u umjetniku

13

B.V.-Ban (...) Samo s pomou umjetnosti moemo izii iz sebe, znati to netko drugi vidi od tog svemira koji nije isti kao na, iji bi nam pejzai mogli ostati nepoznati kao pejzai na mjesecu" (Pronaeno vrijeme, str 13) Proust je vrlo rano, kako on to sam tvrdi, imao u glavi cijelo djelo, davno prije nego to ga je napisao. "Prve i zadnje stranice napisao sam istovremeno", kae. On takoer veli da je njegov roman komponiran poput katedrale, da on ima vrsti plan kojeg se ne vidi, ali postoji, da to nije nepovezano redjanje epizoda i beznaajnih detalja zbrda-zdola. Kompozicija je zato kruna, (Proustov roman zavrava u asu kada se Pripovjeda laa pisanja). ivot ga je odveo daleko od Combraya i djetinjstva, pisanje ga je tamo - vratilo. Kompozicija je istodobno razbijena i kruna, ali manje kaotina nego kod Joycea. Proust se u cijelosti ipak doima kao pisac izmeu tradicije 19. stoljea i modernizma 20.stoljea koji najavljuje. Zato se i mogao u ono doba initi revolucionaran, a danas opet pomalo staromodan. On nije ni jedno ni drugo, nego zapravo oboje skupa, istovremeno.

14

B.V.-Ban Varljivost stvarnosti i likova Pored glavne teme raanja i porijekla samoga romana koje je u sreditu pievog zanimanja (to pisati, o emu, kako i za koga, pisati spontano, a opet svjesno, sa ciljem), druge su konstantne teme ljubav, ljubomora, razoarenje, utjeha u novoj ljubavi , opet razoarenje i tako stalno. Osjeaji su nestalni, umiru kao ljudi, samo bre. Ponavljaju se isti ciklusi, lai, pretvaranja, zavoenja, patnje , samoe. Likovi nisu nikada ono to izgleda da jesu . Gilberta nije neduna curica nego mala zavodnica iji izazov Pripovjeda/djeak ne razumije. Vojvotkinja nije velikoduna i profinjena dama, nego bezduna i sebina osoba. Barun Charlus nije enskar nego nesretno zaljubljeni homoseksualac. Odette nije pristojna "gospodja u ruiastom", nego biva prostitutka za bogate, itd. itd... Sve je u ivotu varka ili kriva predodba, stvari e tek tijekom vremena doi na svoje mjesto, ali se do kraja zapravo pitamo, zajedno s Pripovjedaem, gdje je istina o ljudima i stvarima, kad se sve neprestano mijenja, zajedno s okom koje ih promatra? Pozitivni dojmovi iz mladosti i djetinjstva redovno se rue pred spoznajama, uglavnom pesimistinim, iz kasnijeg ivota. Ali i ovo drugo moe biti privid. Viedimenzionalna stvarnost govori o subjektivnosti svakog vienja i dinamikoj slici svijeta. Ovaj sveopi relativizam se povezuje s Einsteinovom teorijom relativnosti i uope s modernom filozofijom i estetikom. Mogu navesti samo jedan primjer od mnogih o tome kako nas ak i doivljaj ula moe krivo obavijestiti o stvarnosti koja ovisi o nama samima koliko i o objektivnim injenicama. To je prvi susret Pripovjedaa sa Gilberteom Swann. Nakon opisa zanosa koji je osjetio pri susretu s njom on zakljuuje: " I tako , da ona moda nije imala onako intenzivno crne oi - to je bilo tako udno kad bi je neko po prvi put ugledao- ja ne bih bio onako posebno zaljubljen u njezine plave oi, kako sam uistinu bio" (Combray, str 149) Mislim da ovakvim postupkom Proust eli opovrgnuti estetiku naturalizma i vjeru 19. stoljea u razum, u objektivnu spoznaju injenica iz zbilje. Ope srozavanje ljubavi, prijateljstva, iskrenosti i ljepote dolazi do vrhunca pri kraju romana: to je opis Prvog svjetskog rata u Parizu i Dreyfusove afere. Slom svih vrijednosti, opa neizvjesnost i rasulo prijete osjeajem apsurda i bespomonosti Ja - pripovjedaa. U openitoj ak i cininoj relativnosti drutvenog morala i saznanju da je ivot ipak sluajan i neizvjestan, pojavljuje se kao sigurna vrijednost sjeanje na idilu iz djetinjstva, na ljubav roditelja; zatim utjeha u kulturi i umjetnosti (knjige,slike, glazba), i ljepota prirode koja je trajna i vjena (Combray i njegove etnje , more, glog u cvatu, ljetni vrt...) Tek kad uspije

15

B.V.-Ban spojiti uivanje u prirodi i tajnu umjetnosti u sebi, Pripovjeda e nai snagu i motiv i temu za pisanje. Unato slomu skoro svih ideala ili iluzija, poruka nije tragina: on e nai utjehu u pisanju i stvaralatvu uope. Ali takvom pisanju koje polazi od ivota i vraa nas ivotu. Pisac odlazi u sjeanje, ali i u budunost: njegovo e djelo trajati dulje od ljudskog vijeka i imati milijune italaca. Tako je u najjednostavnijem obliku opa shema i dinamika romana slijedea: prvo postoji doivljaj stvarnosti koji je iluzija; zatim dolazi do razoaranja ; nakon toga do nove iluzije i novog razoaranja. Relativnost svega, zbilje, misli i osjeaja vodi u osjeaj besmisla. Na kraju se tek javlja svijest da je umjetnost ansa za "popravljeni" ivot, to jest ivot sa smislom . Proustovo je djelo i gusto i neitko i zagonetno i nerazumljivo kao sama zbilja. On preko ula nastoji doi do spoznaje svrhe ivota u nekoj vrsti "spiritualnog hedonizma". On mu je osoban ali i tipian za njegovo razdoblje. Zato ga kritiari povezuju s filozofijom Henrija Bergsona koji se u to vrijeme bavio sadrajem svijesti i taloenjem vremena u ovjeku i s Nietzscheom koji je teio sintezi tjelesnosti i duhovnost. To je takodjer doba poetaka psihoanalize (Freud) i prepoznavanja uloge nesvjesnog u svjesnim slojevima linosti, prisustva prolosti u sadanjosti.

16

B.V.-Ban Tradicija i novost u djelu Marcela Prousta Ve je istaknuto da Proust nije tako revolucionaran pisac kao Joyce. Drugaije je moderan i od Kafke. On se jo temelji na tradiciji 19 stoljea. Podsjea i na Balzaca (opisi salona, spletke, karijerizam), na psiholoki roman, na impresionistiko slikarstvo (igra svjetla i sjene, odnos boja i fragmenata daju tek iz daleka gledano doivljaj cjeline). Tu je ipak velika razlika prema realizmu i naturalizmu koju je ve zapoeo simbolizam na prijelomu stoljea. Za naturaliste je stvarnost bila svetinja. Od zbilje su traili dokument, od opisa znanstvenu tonost, od likova logino ponaanje, od romanopisca psiholoku analizu i uvjerljivost. Pripovijedanje je bilo racionalno i vie -manje doslovno. Proust prekida s tom tradicijom. Zbivanja djeluju sluajna, nemotivirana, beznaajna. Likovi nerazumljivi. Ni jedna injenica nije jednoznana ili sigurna. Sve se moe razliito interpretirati. Nijedan podatak nije jednostavan ili neupitan. Postupci likova djeluju iracionalno i kada to zapravo nisu, ali razlog se ne vidi jer nije pokazan, a nije pokazan jer ga ni Pripovjeda ne vidi. On opisuje svijet kako ga vidi ali ne razumije, ili ga razumije krivo . S Proustom poinje roman iste subjektivnosti u doivljaju svijeta. S njim poinje takoer ugraivanje estetike u roman, to jest esejistikih odlomaka koji govore o samom pisanju i o umjetnosti openito. To se deava posve prirodno jer se radi o autobiografiji jednog budueg pisca kojemu su i ivot i umjetnost jednako vani, a pogotovo veza izmeu njih. Koliko god Proust bio nov u svoje vrijeme, on ipak jo zadrava i fabulu i likove i kronologiju pripovijedanja. Ali sve je ipak drugaije nego u tradicionalnom romanu. Vrijeme je usporeno i isprepleteno, radnja samo unutranja, vanjske radnje skoro i nema. Likovi su vie simboliki nego stvarni : Swann predstavlja vezu izmeu Pariza i Combraya, graanstva i aristokracije ali i neostvarenog umjetnika. Albertine i Gilberte utjelovljuje Proustov ljubavni pesimizam : nikada ne razumijemo one koje volimo i ne moemo ih zadrati. Prostor je takodjer simbolian. To se najbolje vidi iz dva puta za etnju u Combrayu koji su posve razliiti, a ipak se negdje spajaju u jedno. Tako se spajaju prolost i sadanjost , svijest i ono nesvjesno, priroda i umjetnost u cjelinu romana. Moe se rei da Proustov roman znai kraj jednog kulturnog i povijesnog razdoblja. Kasniji dijelovi, objavljeni iza rata, pokazuju ve jedan posve izmijenjeni svijet , i najavljuju doba Moderne. Rat je znaio rez izmeu dvije epohe. Nakon njega nita vie nee biti kao ranije. Zadaa knjievnosti biti e u sve veoj odgovornosti pisaca i sve veoj ulozi knjievnog eksperimenta kao pobune protiv tradicije , u traenju novih oblika za novu sliku svijeta.

17