ILIJE LADINA RITMOVI I SNOVI

Od neba naovamo put je mnogo kraci! Od neba naovamo pticama nisu potrebna krila Niti cvijecu su ikada bili Mirisi (Zimski solsticij) To zemlja se uzdie sama uvis Pjevajuci To zemlja se uzdie u zavojima Cvrkutavim! (eva) Silno neobican pjesnik taj Ilija Ladin! Ne samo zato to je njegova pjesma na dvostrukom putu uvis, ali i od neba naovamo ne samo zbog neobicno smjelih i izazovnih ukrtaja i prepIeta nebesko-zemnih gradivnih cestica i simbola ujeziku ove poezije, niti samo zbog toga jezika to tako predano veze svoje lirske carolije, teka pitanja i zagonetke, sav u igri i ritualu onog, magijskom cinu srodnog, izricanja tajne. Jedan od onih pjesnika savremenog trenutka i savremenog nam naeg jezika koje, uobraavam, dobro poznajem, no koji mi jednako i izmicu: prava poezija ne doputa, izgleda, nikakvo samozadovoljstvo citanja, jo manje lagodnu sigurnost interpretacije. Kako god da okrene, onaj koji predstavlja jednog pjesnika' i njegovo djelo, to uvijek neponovljivo i tajnovito, pa dakle i kriticki nerazloivo, oglaavanje poezije same, prinuden je da svoje utiske nekako organizuje, usmjeri u odredenom pravcu i ka odredenom smislu koji bi obuhvatao i onu nepreglednu rijeku smisla to struji samim djelom ukoliko je o necemu takvom uopte uputno govoriti. (Vjerujem, naime, da se pjesme ne piu da bi se kazalo tek neto smisleno, neto znacenjski transparentno: traiti vazda

znacenja i smislove u poeziji znaci, blago receno, prevoditi pjesnicki govor na drugacije, dakako siromanije i sivlje, ravni ljudskog iskustva i jezickog ispoljavanja.) Prikazivac Ladin.ova poetskog opusa postupio bi moda najjednostavnije i najmudrije slijedeci izvjesne, relativno jasno ocrtane, tematske krugove u njegovom pjesnitvu, koji se, djelimicno, podudaraju sa, tematskim podrucjima koja omeduju pjesniko!(t;pojedine zbirke. Uprvoj zbirci (prije tebe nicega, {968) najavljeno je, izmedu ostalog; autorovo interesovanje za mitoloke teme i motive (Odisej i Penelopa; kasnije ce se oko tih likova isplesti citav vijenac pjesama); knjigom Pjesme o kolibi (1975)projektuje sejedna pjesnicka robinzonada (jasno, kao neka vrsta matovite utopijske negacije civilizacijskih okvira i uslova naeg ivota); Pjesmama o pticama (1979) upravo tematski strogo opjeva mnogovrsni krilati rod bojih stvoren/flo Opsena knjiga Od neba naovamo (1973) riajmanje je tematska. Ipak, i u njoj prepoznajemo . neke od osnovnih pjesnikovih opsesija i predinetnih uporita: , u. upamcenim likovima i slikama zavicaja, u po!arizovanoj simbolici neba i zemlje,'u pjesmi kao estetski uoblicenoj reakciji na."izvjesne drutvene izazove. A u svim zbirkama, kao konstanta, podrhtava..glas elegicnog ili himnickog pjevanja ljubavi: ii Ladinova opusa dala bi se sastaviti posebna zbirka tzv. Ijubavne 'poezije. Najzad, tu je i pregrt pjesama ciji je glavni junak pjesnik, pjesama dakle o samoj umjetnosti pjesnitva (ne'u usko poetickomsmislu). U svim tim tematski prepoznatljivim prstenovima ovoga pjevanja, u svim tim krugovima i sazvijedima odrava se, naravno, puno j~dinstv.ojedne pjesnicke avanture i jednog poetskog svijeta. Taj svijet je bogat i potpun, cjelovit i koherentan, obiljeen snovima i ritmovima, slikama i idejama koje nadolaze iz istog izvora, iz tvorackog sredita pjesnicke subjektivnosti cije znakove sigurno prepoznajemo. Ta sigurnost potice od suverenosti kojom se pjesnicki subjekt oglaava, od jasnoce i odredenosti njegova pjeva, stalnih, konstitutivnih mjesta (ili kljucnih slika i simbola) koja to pjevanje posebno markiraju, osobene intonacije i, to je za Ladina narocito vano, karakteristicnog ritma cije kretanje nosi pjesmu od pocetnog verbalnog udara do ritmicko-melodijskog i zvukovnog smirenja na kraju (ili do, cestog, zavrnog usklicnika!). Kada se, ranih pedesetih godina, javio u poeziji, Ladin
kao, uostalom, ni mnogi drugi mladi pjesnik

tora cijaje poetika dovoljno odredena i jasnije profilirana. Cinjenica da je od njegova knjievnog debija, na stranicama omllldinskih listova, pa do objavljivanja prve zbirke prolo 6

- nije

odavao au-

petnaestak godina, govori o mogucoj nesigurnosti Ilije Kozica I u tom smislu,kao pjesnika u formiranju.Tanesigurnosti neodlucnost, (ukoliko je uopte o njima rijec), bivaju nam moda i shvatljivije ako znamo da ovi poceci naeg pjesnika padaju u jedno, takode pocetno, doba doba oslobadanja poslijeratne knjievnosti od dogmatskih i socrealistickih klieja i modela. Za samo zakanjenje Ladinova prvenca (pjesnik je vec cetrdesetogodinjak!) vie su pak, po svemu sudeci, krive neke ivotne okolnosti, koje ovom siromanom sinu (N. op) krajike zemlje kao da ni poslije nisu ile naruku. Na

koricama prve knjige citamo

ispovijest neuobicajena

i rijet-

ka - da je pjesnik, ubrzo nakon objavljivanja prvih stihova, sasvim zaboravio na svoju poetsku vokaciju, da bi poceo da pie tek znatno kasnije, sjetivi se svog imena iz djetinjstva (Ilija Ladin)! U bezazlenoj neobicnosti tog drugog pocetka kao da se skriva neto od sutinskog pjesnickog lika Ladinova, neto od njegova gledanja na svijet i poeziju samu. Tu se dodiruju neki vrhovni nehaj i neka krajnja briga njegova. Elem, ispalo je kao da su sjecanje i ime iz djetinjstva krivi to je covjek lIija Kozic postao pjesnik Ilija Ladin, napravivi neku vrstu kvalitativnog egzistencijaInog skoka! Skoka u ponovo otkrivenu nevinost postojanja i prvotnu, djetinje izvornu moc imenovanja, konacno: u nepomuceni sopstveni lik i jedino pravo licno ime. Kasnije je o ovom pitanju imena progovorila i pjesma Ime, iz koje navodimo nekoliko evokativnih akorda:, O il'ja-a-a: cini mati koja me zove da idem kuci Sine moj: cini otac koji me alje da idem od kuce Ov'da je pro6 il'ja ladin: sjaju zvijezde nocu... I ja se budim Moje ime ima Moj san! Nikad moje ime ne spava Dok ja spavam! A to i jeste cin postajanja pjesnikom, to iznenadno otkrice vlastitosti. U njemu je sadrana i unutarnja odluka da se ivotna i umjetnicka egzistencija zasnuju u jednome, te da se u tome pode od najunutarnjijeg i najkonkretnijeg: Dosta mi je to imam krvotok! Ne treba mi batina!
(Moji predi)
I

Porodicno ime; Ladin dolazi od oceva imena Lade. 7

No, nije se Ladin toliko dugo usredsredivaol na umjetnost pjesnitva kao na bitni ljudski izbor da bi se tek tako odrekao veza sa prethodnicima, sa svim onim to pripada prolosti njegove zemlje i naroda, riznicama maternjeg jezika, nasljedu ljudske misli. Naprotiv! Ovome ovako otro izdvojenome ja (krvotok) nije potrebna batina koja stee i sputava, ili ona babova rdava batina, kako ju je nazvao pjesnik njegove generacije Duko Trifunovic. Oslobadajucim odricanjem od takve batine pjesnik tek racicava teren za novu otvorenost i prijemcivost - za sve one buduce tajne veze i korespondencije sa svjetskom kulturnom batinom, posebno sa mitolokim nasljedem i svijetom antike. Naslovni slogan prije tebe nicega u tome smislu dakle iznevjerava: gotovo nita od obecane drskosti, nita od ocekivane barbarogenijske opsjednutosti pjesnickoga subjekta samim sobom. U pitanju je provokativna igra, samoironicna koliko i samoafjrmativna: pjesnicki subjekt jednostavno promo vie slobodu do koje mu je najvie stalo slobodu sopstvenih vizija i sopstvenog poetskog idioma. lako krajnje licno obojen, izgraden po nalozima ove oslobodene pjesnicke subjektivnosti i iz samog osjecanja slobode u poetsko-jezickom kreiranju, taj idiom nije dakle idiom razbatinjenosti i anihiliranja tradicije i, sljedstveno, moguceg programa radikalno novoga u poeziji. No, ako nije elio da ispovijeda neku >>novu poeziju na tragovima radikalne avangarde pjesnitva XX vijeka, Ladin je zato u na savremeni poetski diskurs unio izvjesne istinski nove ritmove i sazvucja (po B. Alemanu, ritam je sama sutina poezije). Dinamicnim ritmickim pokretima jezicke materije Ladin je, mogli bismo reci, probudio izvjesne oblike naeg stiha i tokove poetske naracije, ucinivi ih otvorenijim za nagle i brze promjene u ritmickom i zvucnom razvijanju, podesnijim za iznenadenja, a time i oblikovanje poetskih fantazama ili culnih utisaka neposredne ivotne stvarnosti. Taj zaoijani ritmicki brzac kadarje, zapravo, da zahvati i ponese pojam ili sliku svake vrste, poticali ovi iz svakodnevice ili iz homerske mitologije, iz pjesnikove torbe ili sa Odisejeve lade. Sa svojim ponavljanjima, kojima se takoreci insistira na onome to je za pjesmu bitno, to je njen sutinski zvuk i znak, taj ritam priziva i realizuje poetsko kao vjecno vracanje istog. Jer, pjesma je vec U srcu Zemlje napisana, pjesma vec postoji: pjesnik je posrednik (iako i sam posredovan) poetskih potencija i energija koje kao da trae da izadu na svjetlo dana. Utoliko se pjesma ne

, Jedan ciklus u knjizi Od neba naovamo zove se Usredsredenost;.

moe izmisliti, niti pretpostaviti kao neto apsolutno novo: nju Ladin cita sa prastare karte zemlje i neba, karte po kojoj, dodue, slobodno i tuno luta izgubivi sigurnu stazu smisla, ali zato naav puteljke poetskoga, najdragocjeniji dar. Zlatno zrnevlje poezije. (U pjesmi Prosijac zlata ja data je izvanredna parabola o poslu i sudbini pjesnika (bukvalno: prosijaca zlata) koji iz ivotnog materijala i smeca s mukom prosijava ono to je jedini sadraj njegovih snova sjajno zlato, tj. poeziju. >>1 sasvim malo dolje zapravo: nita!) Bilo daje rijec o lirskim evokacijama autobiografskih motiva i sjecanju na zavicaj, o urbanom pejzau, o onom, kako se jedan kriticar izrazio, slatkotuju za enstvomJ, o sudbini ptica (Ladin razvija citavu jednu poetsku nauku o njima), o pjesmama s mitskom podlogom (ciklus o Odiseju), ili o tunim pjesnickim poslovima Ladin se uvijek svojim poetskim postupkom usredsreduje na jednu, osnovnu ideju, razvijajuci je do tacke usijanja, do nekog paradoksalnog obrta ili poente koja iznova osvjetljava svu tu napetu dijalektiku poetskog govora. Evo, na primjer, kako izgleda to usredsredivanje na srce stvari, srce u koje se zabada vreteno jedne, za Ladina u mnogome tipicne, ritmicke vrtnje:

Nebo i zemlja i ja Njihovo dijete Izgubljeno Srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno U srcu srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno U srcu srca srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno U srcu srca srca srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno Pa zatim nadeno! (Povucite se kad vam kaem, Il) Minimum rijeci, maksimum koncentracije. Pjesma (kao i obicno u Ladina) polazi od jedne jednostavne, unutarnjim ritmickim impulsom napete, konstatacije /otkrica, odjednog neocekivanog i uznemirujuceg saznanja. Njen dalji tok - koji ima neceg od ritualne procesije ujeziku - postepeno pojacava os, Tomislav Ladan, Preostali bohem, (I. L.: Od neba naovamo), Oko br. 43, 13. II 1974. 9

novnu ideju, produbljuje doivljaj do onog eksplozivnog

trenutka kada pjesma mora da se razrijei (kada apsolutno izgubljeno dijete iznenadenje na kraju! najednom biva >>nadeno).Ovakvim postupkom/ritualom samokonstituisanja poetske forme, za koji su karakteristicna prisjecanja i ponavljanja', opcinjenost muzikom i zvukom stiha, Ladin je htio on to ili ne u izvjesnoj prisnoj blizini poezije primitivnih naroda. (Poezija i umjetnost primitivnih naroda bila je, znamo, za neke znacajne moderne stvaraoce, prvenstveno pjesnike i likovne umjetnike, otkrice to osvjeava i preporoduje. Paradoks je to duha da se podmladuje na izvorimakoje je ostavio u svojoj praistoriji, paradoks supercivilizovanog kulturnog covjecanstva da uci od africkog plemena. Ili je i to samo dokaz vie, za one koji ga trae, aistoricne biti poezije, vjecne mladosti njenog sutinskog jezika.) Ovi trenuci' ritmickih i zvucnih caranja i madijanja, ovi praznicni rituali govora i magijske seanse otkrivanja i izricanja tajni u potpunoj su, reklo bi se i prirodnoj, saglasnosti sa samim predmetom pjevanja. Pogotovo kada je rijec o Pjesmama o kolibi, u kojima se poetski zasniva i brani izvjesna rusoovska, naivno-regresivna ali zato estoko protestna, utopija povratka ka prirodi. Medu modernim robinzonadama i poetskim utopijama, ova Ilije Ladina odlikuje se ne toliko preuzetnim radom mate i naporom da se uspostavi i opie nekakav raj, obecana zemlja ili ta sve ne, koliko patosom pobune i kriticke vizije necega drugoga, prirodnijeg i pravednijeg, izvornijeg i humanijeg u odnosu na pervertirane ivotne forme i duhovna stanja u modernoj civilizaciji. U ovom pohodu u divljinu, u ovoj pustolovini poetske mate, u ovim na novo tlo postavljenim mitsko-magijskim razmjenama izmedu due i svijeta, Ja i

. U pjesmi Ponavljanja u pjesmama (raniji naslov: Jo cuda nema iliti autointerview jednog iz neolita, v. Pjesme, Sarajevo 1982,str. 213-216) Ladin obrazlae i brani, poetski vrlo uvjerljivo, ponavljanja u pjesmama kao neto to je u dubokoj saglasnosti sa samim prirodnim procesima i, takode, sa izvjesnim vanim ljudskim postupcima. Pjesma djeluje kao svojevrsna replika na izvjesna, moda i prenaglaena, zapaanja o ucestalim ponavljanjima u njegovoj poeziji, koja (zapaanja), to se tice ovog teksta, ne impliciraju nikakav vrednosni sud o L'adinovoj poetici i konkretnoj pjesnickoj praksi. (Ukoliko takva zapaanja u mom eseju Ilija Ladin, od prije deset godina, nisu procitana prvenstveno tako: kao vrednosno neutralna rasprava o metodi, vec moda kao neobrazloeni prigovor, onda posvetu ove pjesme moram shvatiti donekle i ironicno, kao izazov za mogucu novu diskusiju problema.) Navedimo veci fragment iz ove pjesnikove samoodbrane: Moe biti / Ali to su onda ponavljanja potrebna na moru / Jer ja sam moreplovac / Neka sam mjesta vidio ali mogu i zaboraviti / Pagubiti vrijeme u videnom a na putu do nevidenog / I drugi su mo10

Ne-Ja, radaju se neki, pateticno receno, svadbeni trenuci Ladinove lirike, vrhuni njegov amanski jezik magijski povlacenog i zato srecnog izricanja novih zbivanja i dogadaja u kolibi i oko nje. Srecu tog jezika koji imenuje, otkriva, zapaa, utvrduje ili porice, tuguje ili klikce, pjesnik bi da zadri, beskonacno produi, ponavljajuci iscrpi: priroda i egzistencija ovoga pustolovnog Ja neprestano bi se podmladivali u vjecnom prezentu poezije. Na ovom mjestu jo bolje shvatamo sva ona ponavljanja u Ladinovim pjesmama: ponavljanje je postupak onoga koji je osvojio status pjesnika-maga, i time to on uopte govori misterij tog govorenja dostojan je posebne panje, isticanja i naglaavanja. To je unutarnja tenzija govora samog, neka vrsta energetskog nacela poezije kao jezicke magije. Ono vjecno vracanje istog kao vracanje jednom vec osvojenog, prizvanog, dosegnutog misterija poetskog jezika i samog duha poezije (ili: Poezije). Taj zadihani ritam direktnih obracanja, zazivanja, lapidarnih karakterizacija i, dabome, ponavljanja, postie, na primjer, u pjesmi Disanje pod gradom jednu vanredno prefinjenu imitaciju ili mimeticku igru disajnih procesa u jednom univerzum u ivih bica svih svima jednako potrebnih. Pjesma na upecatljiv nacin prenosi uzbudenje o kojem upravo svjedoce oko i uho, uzbudljivo disanje ribe i alge i ptice i covjeka ujednoj i smrtonosnoj i spasonosnoj sinhroniji slike i zvuka. Ako u tim ladinovskim ritmovima i, kako bi rekao Balar, zvucnim sanjarijama, ima i izvjesne monotonije, znakova manirizma i sl., onda je to razumljivi danak postupku, metodu, poetici: sami po sebi oni nita ne garantuju. No, za te trenutke kada dremne, Ladin se uvijek bogato iskupljuje pred cireplovci ponavljali imena otoka i gradova / I oni su ponavljali da se ne bi ponavljali / Jer teko je ploviti / I znati napamet / Dokle si dogurao / Jer teko je ploviti / I znati napamet / Otoke i gradove / Moe biti / Ali to su onda ponavljanja potrebna i moru / Da da I moru i moru / (;ujte kako more umi i ima plimu i oseku / O ono ne moe bez ponavljanja / Ono se gubi u njima ali se i nalazi / Pogledajte svjetlo / I posluajte zvuk: kako pulsira sve to / Ide - stane ide - stane: uvijek / I probija barijeru / Zvucnu zvuk / I stie tamu / Nocnu dan / Uvijek na vrijeme/ / I bez zakanjenja/ (Itd.) Pitajuci: POnavljanja?Gospodomoja a zar nisu potrebnaona i duhu?,pjesma se zavrava pravom pohvalom duhu: AI molim vas/ / Pravo cudo ovaj put je i toliko / Kad duh / Nije klonuo/ Duh / Lako je za drugo/ Slaemo se! , Veselko Koroman (u nenaslovljenom osvrtu na Pjesme o pticama, Letopis Matice srpske, dee. 1979): ... Ladin pjeva iz cijela bica, pogoden ludilom trenutka... (podvukao S.T.).

Il

taocem, spremivi vec neko iznenadenje. Dodue, u ritmickoj i zvukovnoj strukturi pjesme koja se cesto vraca na svoje uvodne slike, glasove, rijeci i stihove, iznenadivanje je olakano - svaka nova situacija znacenjski proiruje i obogacuje ono jedno te isto samoga pocetka. Kako drugacije - tako bi nam mogao da kae pjesnik i ukazati na cudesnost i neponovljivost postojanja ako ne ovakvim usredsredivanjem na jednom vec otkrivene smislove i tajne! Ako ne ponavljanjem istine! (Kami na jednom mjestu, u svojim dnevnickim biljekama, konstatuje da su najveca djela svjetske knjievnosti, kao i svete knjige, pune ponavljanja.) Ali, ta je istina? Evo jedne, izvanredne, Ladinove demistifikacije tradicionalnog naucno-filozofskog pojma istine (kao tacnosti) a povodom slavnog Njutnova otkrica:

Newton vidi jabuku Kako jabuka pada s grane Vidi i racuna Prilicno se poklapa rece on gazdarici Ne nije rekao: Bravo ispalo je tacno Nema tacno! Newton vidi Mjesec Kao kamen bacen oko svijeta Vidi i racuna Prilicno se poklapa rece on gazdarici Ne nije rekao: Bravo ispalo je tacno Nema tacno! U prirodi nita nije tacno Osim ako ne uzima sve Moja ljubavi! Sve! (Tacno)

Pjesnicke istine ne sastoje se ni od kakvih velikih apstrakcija, ma bile ove i zakoni svemira; istini pripada sva konkretna pojavnost ivota - to za Ladina ovdje znaci da se ne moe mimoici cak ni Njutnova gazdarica! Ova, nazovimo je tako, briga za gazdaricu u pjesmi, ovo utrpavanje gazdaricino tamo gdje joj nikako mjesto nije (ta trai suknja u zvjezdanim poslovima I), uz svu uzgrednost i slucajnost, takode odaje poneto od pjesnicke metode: bez po muke mijeaju se planovi svemirski i kuhinjski, planovi ovoga i onoga svijeta! Takve asocijacije pracene su diskretnom ironijsko-humornom atmosferom: ironija i humor Ladinu su stalno na raspolaganju. Jronicni jezik njegove poezije cesto se ublaava nekim Moja 12

Ijubavi iskazom, koji odrava ravnoteu tona izmedu estine i blagosti, izmedu kritike i prihvatanja. Ironija ne ponitava izvornu naivnost i otvorenost pjesnikovu prema svijetu: naivnostje hljeb koji ce dua dovijeka kusati! Ladinova poetska naivnost odaje njegovo djetinje povjerenje u svijet (unatoc svemu!), svijet koji bi svakoga jutra trebalo vidjeti kao biblijskogajutra prvog, ili moda nikako! Ironije dakle u tome moe biti taman onoliko koliko vie nismo jutarnji i koliko smo, usred svih mrakova i zasljepljenja, sve culne otupljenosti, izgubili moc cistog, iscjeliteljskog videnja. Pjesma Ne moe to tako oblikuje upravo motiv pjesnicki nevine upotrebe cula i protest protiv svijeta koji nema smisla za tu dirljivu otvorenost: Ja svako jutro oci svoje O prozore kuca susjednih razbijem I gledam Kako zavjese stoje Ali kuce stoje I prozori stoje I brda susjedna Ne pomicu se s mjesta! Ja svaku vecer koljke une O umore mora susjednih razbijem I sluam Kako tu stvari stoje Ali mora stoje I vjetrovi stoje I devet milja naokolo Mir je svecan! i tako dalje, do revoltiranog Ne moe to tako: pomislim! do elje-zahtjeva Da krenu moje stvari napokon! I Da se posreci jednom! I Da sve bude: kako ja hocu! U pjesmi Pred sam smak svijeta taj Ladin se pita: Tko se to nije nasmijeio I Drugom covjeku?, poto vec Svi su atomi pohitali I I sve cestice jedne drugima I Vec idu. Pitanje ostaje poetski nevino, u punom saglasju sa Ladinovom poetskom utopijom ljudske zajednice, sa njegovom poetikom svjetlosti i radosti: Moj je dom gdje unosim svjetlost a iznosim radost
(Raznosac)

Svjetlost, radost, ljubav, nada te rijeci u pjesnitvu Ilije Ladina nisu nikakve humanisticke rijeci-zvecke i rijeci-znacke, nikakve licemjerne legitimacije pred Bogom, nikakvi pojmovi-nagodbe u racunima sa Vjecnocu, vec, gotovo bih rekao, - ucenje. Pjesnicki nauk o ivotnom smislu.

Smisao?

13

S Ladinovom pjesmom - u kojoj zaista ima one vedre slobode s kojom je moguce govoriti o svemu6 dolazio je, medutim, i apsurd do rijeci. U nekim pjesmama o Odiseju ovaj mitoloki junak je i apsurdni junak, kako bi to rekao Kami. Kanjen, po povratku na /taku, voljom bogova na progonstvo, na pjeacenje grckim kopnom sa veslom na ramenu, on postaje brat Sizifov, jer kazna ce mu prestati tek pod uslovom da ga neki Grk upita kakvu to cudnu lopatu nosi! to je iskljuceno, jer nema covjeka u Grckoj koji ne bi znao ta je veslo. Tako je sudbina, ciji su konci u rukama bogova, doskocila slavnom dovitljivcu, koji vie apsurdnom kaznom izbacen iz toka mitskog Vremena ne shvata ta je poslije, prije niti sada (v. pjesmu Pismo Penelopi: Sta sad je). Njegovo prokletstvo je njegova nada, bez koje ne bi koracao, kao to se ni Sizif ne bi uspinjao na vrh brijega. Veslo i kamen ponekad su podjednako teki kao sudbina sama. Ne mogu odloiti / Jer nadam se / Ne mogu odbaciti / Jer nadam se / To je prokletstvo moje: / Nadam se!, (Odisej nece odloiti veslo na ramenu koje nosi.)

Sizifovski

Odisejev instrument

dinovim pjesmama kao tragicki simbol sudbine prognanika. Tako je i tema (navodnog) progonstva Odisejeva pomalo zasjenila temu povratka, a u pismima Penelopi govor o veslu rijeci o domu i ljubavi. Tragika i apsurd u Ladinovoj poeziji ne idu, dakako, samo uz ovo mitsko veslo - veslo koje je moreplovac osuden da nosi kopnom! Apsurd se Iijepi i za krila ptica, i ne pripada tek samo covjeku. A medu pticjim vrstama, pjesnik je u tome smislu moda najsnanije oznacio i izdvojio onu koja se zove

- veslo - pojavilo

se u la-

- rajskom.

Svlak rajske ptice postaje traen artikl Da raj vide kakav je Tebi kou oderae Gdje ce sa krikovima ?

Dragoljub Jeknic: Ilija La4in: Od neba naovamo Polja junijuli 1974. , Pjesma Istom doavi na Itaku Odisej se morao u neravnu bitku upustiti krv je pala i bogovi su kaznili Odiseja podstaknuta je posthomerskom legendom o navodnom Odisejevom progonstvu od strane bogova, poto se vec bio vratio na Itaku. (Vidi: V. Zamarovsky u svojoj knjizi Junaci Antickih mitova K, Zagreb .1973,str. 220-221,na to mi je, u posebnom pismu, skrenuo panju sam pjesnik.)

14

Sve ti dobro skrila si Osim perja i ljepote Gdje ce sa krikovima ? Noge pande kljun: sve to Ispod nivoa je rajskog Gdje ce sa krikovima? I krikove si skrila ? Tebi kou oderae Ba kao rajskoj ptici!

Pjesma Ptice New Zealanda oblikuje pak jedan po smislu drugaciji ali moda jo apsurdniji trenutak u povijesti ptica, kada su naime, da parafraziramo, prvi put, oslobodene gonilaca i istrebljivaca, mogle da odlucuju o svojoj sudbini. Sloboda u kojoj su se zatekle obrnula ih je u sasvim drugacija nova bica, buduci da nisu vie morale da lete! / 1 pocele su brstiti kao irafe / I pasti kao ovce / I jazbine kopat u zemlji / Kao mrmoti !/. Kao da je pjesnik mislio na ovu antinomiju ropstva i slobode, puzanja i letenja, kada je, kao moto za jednu pjesmu, istakao svoju paradoksalnu krilaticu: Tako dugo dok budem na nogama ja ici cu na krilima! Kako bi uopte Ladin mogao da pjeva kada bi ostao tek na nogama! Ostati samo na nogama znacilo bi to i ostati bez nade:jedino s nekom nadom, rekli smo, covjek moe da kora"Ca prema obecanim mjestima, prema ltakama ljubavi i smisla. A pjesnik to koracanje pretvara u letenje: zar sama pjesma nije let, unutarnja ekstaza poetskog ritma? San jezika koji magijskiB razgoni

prev. R. Tatic) citamo, izmedu ostalog, o poeziji i magiji, o poetskom ritmu: Vera u reci je reminiscencija naih davnanjih verovanja : priroda je ispunjena duhovima: svaki predmet ima sopstveni ivot; reci, koje su duplikat objektivnog sveta, takode imaju duu. Jezik, kao univerzum, svet je poziva i odziva: plima i oseka, spajanje i razdvajanje, udisanje i izdisanje. Jedne se reci privlace, druge se odbijaju, ali sve su odgovarajuce. Jezik je skup ivih bica koja pokrecu ritmovi slicni onima koji upravljaju zvezdama i biljkama. (str. 58) Kada se iscrpe konvokativna i evokativna moc tradicionalnih rime i metra, pesnik krece uz maticu u potrazi za prvobitnim jezikom, onim koji je prethodio gramatici. I nailazi na prvobitno jezgro: ritam. str. 79) 15

sile zatorne,

sile unitenja,

a vaskrsava

- ne-

U izuzetnoj knjizi Oktavija Paza LUK I LIRA (Beograd, 1979,

rijetko s pravim romantickim patosom mit svjetlosti i slobode, mit ljubavi i duevne ljepote. U pjesmi Ljubav u koJibi geslo ljubavi istice se U ime ljudske vrste. Prvo ljubav / A onda objed! To je ona Ijubav, kazuje pjesnik, Koju cu jednoga dana / Kada tome dode vrijeme / Pomaknut za cijeli krug oko Zemlje / Samo da je spasim / Na ovome mjestu! Na ovome mjestu, nego ta! I doista, Ladin je mnogo mjesto svoje poezije pretvorio u ovo mjesto ljubavne ispovijesti, u radosno-tuni jezik ljubavnog osjecanja. O sirenskom zovu ljubavi i Odisej poneto javlja Penelopi, a neprestani san ljubavi pripada onome koji pjeva vjecitu tualjku srca. Ujednoj od najljepih Ladinovih pjesama (Prekosutra nije vrijeme), u kojoj odjekuju baladicni tonovi narodne pjesme, pjesnik ostvaruje potpunu harmoniju emotivnih naboja ijezickih sredstava. Vanredne lirske kristalizacije ljubavnog osjecanja nalazimo i u pjesmama Zar ni na Jiri od sedam ica, O da kako da ne rece Marija, Kameni svatovi, Moja ljubav jedno brdo obraslo jagorcevinom, te u nizu pjesama o Odiseju i Penelopi. Ali i drugdje: ovdje je na djelu zaista neumorni propovjednik ljubavi, jedan od njenih pateticnih jevandelista. Jer dua je njegova puna puncata i za nju mu dobra ramena trebaju! (v. pjesmu Torba moja): u toj punini, u tome teretu due, ljubavi i nostalgiji za mladim danima pripada nezamjenjivo mjesto. Ljubav i nada (a Ladin kao da, na svoj nacin, prakticno-poetski realizuje onu blohovsku princip-nadu!) proimaju gotovo sve to ovaj pjesnik govori o svijetu, ili o svom snu jednog svijeta. Slike stvarnosti i rad imaginacije tu su nerazlucni, kao to se teko razdvaja i ironicna refleksija o ivotu od naivno-romanticke sanjarije o njemu. Opcinjen jezikom pjesme i njegovim uzbudljivim ritmovima, Ilija Ladin je budni snivac na svome putu u utopijsku zemlju ljubavi i nade, u pjesnicku zemlju magije (A. Mio). Tamo se putuje samotnicki, u samozaboravu i punoj opsjednutosti nebesko-zemaljskim tajnama. Hocemo li se, o pjesnice, ikada sresti sa

- drugima?

Stevan Tontic

16

ILIJA LADIN

NE IZABRA
PJESME

Knjiga XXXIX

PRIJETEBE NICEGA

Da se vratim penelopo? Da se vratim? Ali kako? I kud? Kad ni otiao Od tebe nisam nisam Nikud! 19

TACNO Newton vidi jabuku Kako jabuka pada s grane Vidi i racuna - Prilicno se poklapa rece on gazdarici Ne nije rekao: Bravo ispalo je tacno! Nema tacno: Newton vidi mjesec Kao kamen bacen oko svijeta Vidi i racuna - Prilicno se poklapa rece on gazdarici Ne nije rekao: Bravo ispalo je tacno! Nema tacno! U prirodi nita nije tacno Osim ako ne uzima sve Moja ljubavi! Sve!

20

NE MOE TO TAKO Ja svako jutro oci svoje O prozore kuca susjednih razbijem I gledam Kako zavjese stoje Ali kuce stoje I prozori stoje I brda susjedna Ne pomicu se s mjesta! Ja svaku vecer koljke une O umore mora susjednih razbijem I sluam Kako tu stvari stoje Ali mora stoje I vjetrovi stoje I devet milja naokolo Mir je svecan! Ne moe to tako: pomislim! I dam se ponovo na posao Zapnem iz sve snage dam sve od sebe: Da krenu moje stvari napokon! Da se posreci jednom! Da sve bude: kako ja hocu!

21

I CVIJET RUNO LIST Novinska vijest: Pao alpinist... Htio ubrati cvijet na litici:

I cvijet runolist? ma ta kaete! Samo bi rukama vjetra Pomilovat se dao njeno Gore na vrsima planinskim Munja bi ustuknula zacas Pred njegovim spokojem A sunce je znalo Za njegovu vjernost Jedino je covjek zbunjen ostajao Ovom hajducijom Cvijeta On koji ga je godinama obecavao Svojim djevojkama Neto je htio: Eno jo jedan Eno ga dolje! Sada je u ambisu A cvijet? Na svom visu!

22

ISTOM DOAVI NA ITAKU ODISEJ SE MORAO U NERAVNU BITKU UPUSTITI KRV JE PALA I BOGOVI SU KAZNILI ODISEJA
Bogovi su rekli: Jo jedan put od kuce! AI pjeice i sa vesIom na ramenu!

Da uzmem vladavinu U svom domu i kraljevstvu Cekala si A sad? Sad sve je Jedno i drugo Draga moja Po starom: Ni doma ni kraljevstva svoga! Sa veslom na ramenu Sad moram ici pjeice! Sve dok ne sretnem covjeka Koji nece znati Koji ce Upitati: A kakvu to lopatu nosi? A cudu mome divnom Tko ce se i zacuditi? Jer u grckoj Cijeloj okruenoj morem Gdje ce naci covjeka toga Koji ne zna ta je Veslo?

23

PISMO PENELOPI: IZ KRAJEVA PUNIH BARA I MOCVARA Ruke su mi slobodne draga AI komarci slijecu na moje lice: Nemam lule mornarske Ah lule: Ljeti tjera ona komarce s lica

Zimigrijenos

Vrijeme ratno i vrijeme poratno: Meni ni jedno naklonjeno nije: Jeste penelopo: mnogo sam ih pobio I to bogovima nije milo bilo AI vie je ono moga gospo to sam branio i to uzeli bi mi bili Posljednji sam u rat krenuo Posljednji iz njega stigao A eto: prerano opet kuci doao! Pa ako je deset godina trebalo Da stignem kuci kuci okrenut Ne znam to moemo ocekivat bolje Ako idem: od kuce okrenut gospo! Ni prije nego mlad mjesec izide Ni prije nego ova godina side Nita ti ne mogu obecati: Kad cu kuci doci!

24

PISMO PENELOPI: SVETO STADO HELIJEVO Draga moja! Oko ednog gleda u svaki oblacak Usta ednog ne mogu s nebom da se nose Kad okrivi posejdon me opet kae: da to nisu oblaci Vec sveta stada helijeva! I vec vidim: Kako oblaci mucu na ranju oko mene! I koe govede kao ive puu po zemlji! I stvari se ponavljaju: I nema onog koji se cudi! Nema nema nema Pred nama niceg - a ni u nama bogznato I trag nam za nama uzmice: kako ga ostavljamo! Jo nismo poniteni: dok vidimo sunce.i dok vidimo mjesec! AI to to znaci: vidjeti sunce i vidjeti mjesec
U p u s t i nj i? Sunce

- mjesec...sunce - mjesec...

A izmed sunca i mjeseca Ko izmed scylle i charybde Svaka noc te moe pojesti Svaki dan te ubiti!

25

PISMO PENELOPI: IZ KRAJEVA PUNIH UUDI I GRADOVA I citave pustinje prijedem Od covjeka do covjeka A onda ustanovim : Da pustinja Pocinje AI da joj se kraj ne vidi: Ovako je to ilo dosad Koji me ne poznaju vele: U-u-u! I gledaju svakako da se okrenu za mnom Koji me poznaju vele: O-o-o! I gledaju svakako da se ne okrenu A mene spasava: jedna recenica! Ne samoglasnik! Pitanje jedno (Koje od neznanja dolazi koliko i od znanja stvari !) AI ostavimo ljude De da vidimo s bogovima racune! Tako mi mojih dvanaest prstenova Koje pogodih strijelom odjedanput Tako mi dvanaest kopci na tvom peplosu Bogovi nam zavide penelopo Bogovi nam zavide cini se Kao ono kceri boga vjetrova - zna li? I sinu jutaI:nje zvijezde: Kada ih u ptice pretvorie od zavisti!

26

SA VESLOM NA RAMENU ODISEJ IDE PREKO RIJEKE Bijah ratar Pa pomete me rat koji zapoce Bijah ratnik Pa pomete me rat koji prestade I lutah morem I upoznah vodu AI ovo to vidim nije more moje! Voda jaca od vatre! Vatru moe ugasiti ovu vodu ne moe zaustaviti Ima samo most preko rijeke! Kad god prijedem preko rijeke Voda most obori I bogovi se naljute! Cesto se posluim i vesIom Kao privremenim mostom Ljudi nacas povjeruju I ja taman pomislim: Evo sam slobodan bogovi! Kad ono ljudi opet vide: Veslo Veslo preko vode! Nije nego! I vrate se razocarani Ja takoder!

27

SA VESLOM NA RAMENU ODISEJ IDE PJEICE I drumskom razbojniku htio sam pokazati to umijem AI ovaj uze sve to mu treba rece: Nije veslo batina! Veslo je vesIo I zna se cemu slui! A jednoj sam htio dohvatiti mjesec Toliko sam se zaboravio! No ona odmahnu i rece: To je veslo! Ne moemo ni otploviti tamo A meni se plovi Meni se plovi mornaru! Gdje ti je lada? Onda sam htio darovati ljude Sa sedam blagodeti Vremena Ali ne htjedoe vele: Varalica! Nije to nikakav carobni tapic u njega! Obicno veslo! Daleko od mora! Ni piljiva boba ne vrijedi!

28

ODISEJ I NJEGOVO VESLO NA RAMENU KOJE NOSI Ni luk Ni tit Ni koplje nije! Da je luk pucao bih u zvijezde Da je tit titio bih put do kuce Da je koplje probo bih sudbinu dosad Nego biljeg je Biljeg moj Znam ja! Da je luk bilo bi i lukonosa Da je tit bilo bi ititonosa Da je koplje bilo bi i kopijonosa Znam vas ahejci Cekate samo:
. Na zov bojovni!

29

PISMO PENELOPI: TA SAD JE Poslije nije jo I prije nije vie. A ta sad je? Vjetar u mojoj kosi! Koracam draga KoRacam... I sve to bre Nismo blie Nego: Dalje!

30

ODISEJ SE UMORIO NA PUTU Ako ici treba Onda tu je cunak I tu je strijela Strijela ima snagu strijelea Cunak snagu tka Ije Aja Ijeak Ciju ja snagu imam? Moja snaga je uvijek bila u glavi Ahilu je bila u nogama! Obojici su nam Doskocili Izgleda!

31

ODISEJ SE OBRACA VRHOVNOM

BOGU ZEUSU

Ja sam ispunio sve obaveze Ratne cast zemlje obranio i cast doma obranio A put do doma Sve je dalji boe! Boe ti si stvorio konja I ja sam stvorio konja Moj se zove Trojanski A tvoj boe? Ne cuje? Ne da mi konja? Ne da kome si naredio Da mora ici pjeice! Ja sam bolji stvoritelj! Ja sam svog ustupio! Mojim su odjahali! Odjahali boe!
I necu ih stici!

32

ODISEJ I AHEJCI Gdje ste ahejci? Pomozite ratnom drugu! Imajte malo Zaborava stvari! I pamcenja ljudi! Gdje ste ahejci? Pomozite u miru! Nita! Ne samo da ne vide to nosim Nego ni mene ne vide na putu: Zaokupljeni brigom o napretku samo I oko tehnickih novina Ja Opet Zauzvrat Vidim teacke prizore samo I od njih oci ne odvajam I tako se mimoilazimo: Oni sa ocima svojim Ja sa ocima svojim Oni bi i oblake iskrcili Ja ni ume ne bih iskrcio: Hrastove ili lipove Kakvih malo jo ima Gdje se pcele roje u kronjama I visi zlacano sace odozgo! Oni sa ocima svojim Ja sa ocima svojim Svaki svoje vidi I svaki svoje cuje I ne moe drukcije biti! Kvocka mora ustati sa gnijezda
3

- Knjiga

XXXIX

33

Ona ne moe jedno po jedno Ona je sve grijala sve Ali nije jednako I pilici se dozivaju Puna su jaja glasova Da svi krenu odjednom Da svi izadu na svijet! Da poure malo! Sve sam cuo! Oni mi ne vjeruju! Zec je naglo stao ispred mene On je iao 80 000 koraka Na sat On je morao stati Na jedan pedalj svega: Nije smio prekoraciti! Moro je smanjiti brzinu Kol' ko da se okrene Da promijeni pravac Sve sam vidio! Jer sam gledao! Oni mi ne vjeruju! Mi smo dva svijeta!

34

ODISEJ NECE ODLOITI VESLO NA RAMENU KOJE NOSI

Dragici Mataija

Ne mogu odloiti Jer nadam se Ne mogu odbaciti Jer nadam se To je prokletstvo moje: Nadam se!

35

PATNJA JE POCELA Samo san: o tom san I obilje mene to vec jede mene

Nije pocelo nije jo nita ili gotovo nita Ali jest moja patnja pocela ona je pocela: davno Pod vjedama moj san: jo nicega ovdje Pod nogama moj put: jo nicega tamo Na izmaku snaga samo san: o tom san Nije pocelo nije jo nita ili gotovo nita Ali jest moja patnja pocela ona je pocela: davno Vec godinama san: sve prazni listovi Na svim kazaljkama: vrijeme je odavno Nije pocelo nije jo nita ili gotovo nita Ali jest moja patnja pocela ona je pocela: davno Pod zvijezdama san: jo nicega dolje Pod obla:cima san: jo nicega gore Na izmaku snaga samo san: o tom san Nije pocelo nije jo nita ili gotovo nita Ali jest moja patnja pocela ona je pocela: davno Veoma davno!

Pod datumimasan: nita upisano

36

PISMO PENELOPI: UUBAVI USPUTNE Draga moja! Kako sam opet ostao bez tebe I kako sam se upoznavao sa drugim enama Dovoljno je bilo i samo rukovanje Pa da dode do opcinjenja i veze Dovoljno je bilo i glas cuti omamljujuci Pa da na kucu jo jednom zaboravim! I ja se sjetih svega to je kirka govorila meni Za put do tamo O sirenama ! Sam sam sebe svezao za sjenu! I sam sebi zapuio ui: Iao !... Ako i oci zaveem sebi Vidim li i kud idem tad?...

37

MORAM EURIDIKO Prije tebe nicega Ni ptice na krovu ni lice na stolu Ni dana na nebu ni noci na zemlji Na kolima ognjenim tronocu gdje sjedim Tu euridiko: sedmog dana gospodnjeg estog dana radnog Necu izdrati moram se okrenuti Vidjeti: ide li?

38

PISMO PENELOPI: NEPOSLATO PISMO

Doao! ? Kuci doao? Tako sam sanjao!

A draga moja U haljini izala presjajnoj Haljini to sva treptila u ivosti boja na suncu Boja vatre kako se nadaleko o tome pripovijedalo Sa preslicom u ruci cija je preda zbunjivala leptire planinare I koji svi su ubrzo postali crvenopurpurni kao krv zatirr I okretahu se na velikom radijusu oko vretena Cetiri drave su pokuale podmicivanjem da se dokopaju tajne Tajne boja prede koju prede moja draga Sve redom najbolje momke svijeta iznajmie za to I poslae dragoj mojoj da je nagovore Samo da je nagovore da izda tajnu Ali draga moja ne bi bila moja Iona je znala to znala vrlo dobro i cuvala tajnu Kao zjenicu oka svog I kao boje u njima: nije ih htjela u lice pogledati! Dosta je receno Rijeci o kojima treba razmiljati Razmiljati i djelati potom Napolje vikala je iza svega glasa! Onda su cetiri drave rat objavile Cetiri drave jednoj: mojoj i drage moje I prele granicnu crtu tolerancije! Ali draga moja ne bi bila moja Iona je znala to znala vrlo dobro

VJETAR GRADSKI

Kad god izlazim iz ovoga grada Ja uvijek hocu: nakraj grada brdo Navrh brda kamen Na kamen jedan oblak I na oblak Prostrt curak... Ali eto vjetra za mnom Eto odmah Vjetra Gradskog... On rasturi oblak On odnese curak I obori kamen to ga iznesoh gore I podigoh: Kao kucu! I ugrijah: Ko ognjite!

42

IME I dok ja Gradim svoj san Oni: cekaju svoj cas Pa da ga Posljednjim dijelom moje jave Mojim imenom Objave O il'ja-a-a: cini mati koja me zove da idem kuci Sine moj: cini otac koji me alje da idem od kuce Ov'da je proo il'ja ladin: sjaju zvijezde nocu... I ja se budim Ja se uvijek budim Moje ime ima Moj san! Nikad moje ime ne spava Dok ja spavam!

43

OD NEBA NAOVAMO

Djevojcici iz zavicaja Nekoj kojoj se ne vratih A odoh Evo lijep sam rekoh Pa ta jo? Vec sam star? Ako ja sam star Narod moj je mlad Cure: Poklonite mi svoje trbuhe rodne!

45

o DA KAKO DA NE RECE MARIJA - Drvca dva mi smo ti:

Jedna vatra jedan plamen i jedan Pepeo svica dva u noci: Jedno sunce jedan plamen i jedan Pepeo dana dva u ponoc: Jedna ljubav jedan plamen i jedan Pepeo kako moe rece Rece otresito I ne dade se marija! Dobro rekoh Pristajem! I ja cu Graditi kucu od pepela I ja cu Saditi rue od pepela I ja cu Gajiti nadu od pepela Mog i tvog Pepela Draga: Je li i ti pristaje?

- O da kako da ne: rece

Iti ce Cuvati kucu od pepela I ti ce Gajiti rue od pepela I ti ce Grijati nadu od pepela 47

Mog i tvog Pepela Draga: Je li pristaje? Je li i ti pristaje?

- O da kako da ne: rece Rece marija I prepusti

se Ne brini rece Ne brini dragi! Sve to eli! I nema problema!...

48

LJUBAV U POMPEJIMA

Na alpama cu se izvaliti na leda i uivati u suncu dralovi ce doletjeti k meni I ptice koje visoko lete zacudit ce se: Tko je taj ta je taj te odavde suncu gleda u lice? Na alpama cu se izvaliti na leda i uivati u suncu Oblaci ce doletjeti k meni I sa oblacima oluje neke zacudit ce se: Tko je taj to je taj te odavde suncu gleda u lice? Na alpama cu se izvaliti na leda i uivati u suncu I sunce ce dojahati na konju I svih devet planeta oko sunca zacudit ce se: Tko je taj ta je taj te odavde suncu gleda u lice? A ti ce biti sa mnom Meni okrenuta I uivati takoder! I vratit ce se sunce otkud je i dolo I svih devet planeta oko sunca Vratit ce se oblaci otkud su i doli I sa oblacima oluje neke
4

Knjiga XXXIX

49

Vratit ce se dral ovi otkud su i doli I ptice koje visoko lete: Zaigrat ce i same Igru ljubavnu!

50

SPAVAJTE TKO S KIM HOCE I bio sam vodic ja u Parizu ljeta toga 19... svega jedan dan A ovo je balada za Monique

Spavajte tko s kim hoce Idite tko s kim hoce Idite u umu tko s kim hoce Idite u crkvu tko s kim hoce Idite u park tko s kim hoce Ja znam da poli ste tamo kud ljubav vas vodi Dobar vodic ljubav I ja sam siguran za vas Spavajte tko s kim hoce Ustajte tko s kim hoce Dolazite kuci: tko s kim hoce I odlazite isto tako: Tko s kim hoce I u koje god doba! Spavajte tko s kim hoce Idite tko s kim hoce Nemojte se samo s Nebom spajati za to vrijeme Nemojte se samo od Zemlje luciti za to vrijeme I necu se brinuti ja Ja znam da poli ste tamo kud ljubav vas vodi Dobar vodic ljubav I ja sam siguran za vas Spavajte tko s kim hoce Idite tko s kim hoce Idite i namnoite se kaem: tko s kim hoce! I neka vas bude oblak nebeski ako treba I neka vas bude pijesak zemaljski ako treba: 4. 51

Ja se necu brinuti Ja znam da poli ste tamo kud ljubav vas vodi Dobar vodic ljubav I ja sam siguran za vas I neka vas bude u svim bojama takoder I neka vas bude u svim legendama takoder Odmah ujutro: ja se necu brinuti Ja znam da poli ste tamo kud ljubav vas vodi Dobar vodic ljubav I ja sam siguran za vas I neka vas bude koji znate govoriti I vas koji necete znati ni jedan drugi jezik osim ljubavnog Vec ujutro: ja se necu brinuti Ja znam da poli ste tamo kud ljubav vas vodi - i mene vodi! Neka znate: i mene vodi! I mene vodi! I mene vodi!

52

RAZNOSAC
Moj je dom gdje unosim svjetlost a iznosim radost

Ja raznosim jutrom radosti svoje svijetu kao novine: Da ih dijeli on sa mnom kao to cu ja Malo potom njegovu tugu cijelu Podijeliti s njim! Ja raznosim jutrom radosti svoje svijetu kao mlijeko Kao mlijeko i kao pecivo: Da ih dijeli on sa mnom kao to cu ja Malo potom njegovu tugu cijelu Podijeliti s njim! I mi biti cemo kvit: za jedan jedini dan I ni o jednom u mjesecu on nece morati platiti za to! Ja unosim sveceri u svoj dom svjetlost kao atlas i pogrbljen: Samo da je dijeli on sa mnom kao to cu ja Malo potom njegovu tamu cijelu Podijeliti s njim! Ja unosim s veceri u svoj dom svjetlost kao deva Kao deva i kao zvijezda Izdaleka: samo da je dijeli on sa mnom kao to cu ja Malo potom njegovu tamu cijelu Podijeliti s njim! I mi biti cemo kvit Za jednu jedinu noc za jednu jedinu noc Odmora umornom!

53

DJEVOJCICA I LEPTIR Nebo gleda U djevojcicu: munju svoju smiruje Djevojcica gleda U leptira: srce svoje smiruje Leptir gleda U cvijet: krila svoja smiruje Samo cvijet gleda: u svoju smrt u svoju smrt Samo svijet gleda u svoju smrt Odozdo On koji je ugledao mir neba jednom On koji je ugledao mir djevojcice jednom On koji je ugledao mir leptira jednom: mogao je umrijeti Nosilo je nebo njegovu boju jo neko vrijeme U munji: pamtilo ga nebo Nosila je djevojcica njegovu boju jo neko vrijeme U srcu: pamtila ga djevojcica Nosio je leptir njegovu boju jo neko vrijeme Na krilima: pamti o ga leptir A onda je i to prolo prolo Leptir je postao obican gmaz u bunu Djevojcica je bila tuna i sama A nebo je stremilo Visoko visoko...

54

EVA
To zemlja se uzdie sama uvis Pjevajuci To zemlja se uzdie u zavojima Cvrkutavim! A putnik oci sklapa! On ne vidi on ne cuje on ne zna: Kad vec mrtva umorna Ona se Na njega Stuti!

55

ABE I cekic im jedan Glas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i tunu I bubanj im jedan Glas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i tunu I gajde im jedne Glas ukrale i na nj otpjevale svoju pjesmu poznatu i tunu Samo su one ostale: vazda vesele sa svojom pjesmom starom I cvrcak im jedan Glas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i tunu I macka im jedna Glas ukrala i na nj otpjevala svoju pjesmu poznatu i tunu I pseto im jedno Glas ukralo i na nj otpjevalo svoju pjesmu poznatu i tunu Samo su one ostale: vazda vesele sa svojom pjesmom starom I vrana im jedna Glas ukrala i na nj otpjevala svoju pjesmu poznatu i tunu

Glas ukrala i na nj otpjevalasvojupjesmu poznatu 1v tuznu

56

I krava im jedna

I bunar im jedan Glas ukrao i na nj otpjevao svoju pjesmu poznatu i tunu Eno je jedna upala: vazda vesela sa svojom pjesmom starom!

57

NEPENTHES INFILATORIA
Urodenici za ovu biljku mesoder koja tamani kukce misle da joj posjeduju cvjetovi u gradu materije i napitak kojim ispivi ga sve jade svoje izlijeciti mogu zaboravom Nikoli Mi/'nom

Svi su sili U grace biljno I vec su tam o I dobro su I porucuju: Ovdje su macevi svi u krinove procvjetali Ovdje su topovi svi u muk omrknuli Ovdje su glave sve na svoja trupla nasadene I misle dobro misle sjajno Jer misle jo jedanput O stvarima koje dobro znaju!

58

KUD IZLAZI PJESMO MOJA? Kud izlazi pjesmo moja? Evo sam zatvorio sve prozore Sva vrata i ocne kapke Kud izlazi? Kud izlazi pjesmo moja? Evo sam se utegao Zakopcao zavezao i Podvezao Kud izlazi? Kud izlazi pjesmo moja? Evo sam zakopan Zagrnut pomiren i Pomazan Kud izlazi? Ali da! Ti zna: da su oblaci jo Iza prozora ostali! Ti zna: da je muzika sva Iza kopcanja ostala! Ti zna: da je um um Cempresa ostao!

59

ZIMSKI SOLSTICIJ
Proljecima svim proljecima koja upoznah sezonoma mirovanja u koje se ne primirih

Od neba naovamo put je mnogt?kraci Od neba naovamo pticama nisu potrebna krila Niti cvijecu su ikada bili Mirisi luku strijele il stablima kronje Zrnu izdanak il korijen mu u tlu U ovom boravitu Besmrtnosti sve je nada put je nove nade I dobre vijesti idu U svim pravcima!

60

POVUCITE SE KAD VAM KAEM, II

Nebo i zemlja i ja Njihovo dijete Izgubljeno Srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno U srcu srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno U srcu srca srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno U srcu srca srca srce zemlje i nebo i ja Njihovo dijete Izgubljeno Pa zatim nadeno !

61

NA MARGINAMA LEKTIRE IZ MARCELA PROUSTA Mogu li ja tako poceti Put u svoj ivot: od bijelog trna? Od bijelog trna kojeg vidim i pocnem da sjecam se?

- Ne moe ti poceti
Put u svoj ivot od bijelog trna Od bijelog trna kojeg vidi i pocne da sjeca se Bijeli trn isuvie podsjeca na prolost tvoga naroda I vrtove gospodara kojima je on robovao I sjeca se Mogu li ja tako poceti Put u svoj ivot: od male madelaine? Od prve male madelaine koju griznem u ustima i pocnem da sjecam se?

madelaine koju grizne u ustima i pocne da sjeca se Zato to je tvoj narod isuvie doskora grizao kore to su mu ih gospodari bacali uvijek iza svojih pasa I sjeca se Put u tvoj ivot nije put u prolost Sine naroda! Nego je to put u buducnost Treba prvo odivjeti potrebnu buducnost Da bi se imala zatim i poeljna prolost Sine naroda! Da, da Vidim Sada vidim Mi smo umor bijelog trnja A ne njegova pjesma! Narode moj! Kad god se osvrnemo! 62

- Ne moe ti poceti Put u svoj ivot - od male madelaine Od prve male

Mi smo krv I krvarenje proljeca A ne njegova pjesma! Narode moj! Kad god se osvrnemo! Mi smo glad glad Pred svim madelainama svijeta A ne njihova pjesma! Narode moj! Uvijek pravo ima!

63

KRUHA I IGARA
Smiljanu Pavlovicu

Na tebe se kladim prime! Pokai im to vrijedi Pamfile ! Ali pada pamfiI ! Moli milost na pijesku! Nitko ne vidi njega! Svak svoje broji: Koliko je dobio na oklad! I palci su na poslu!
. Pobjedniku ivot pobijedenom smrt: kakva je to Utakmica! Ave caesar morituri te salutant! Ave caesar...

Julije koji gladijatore U oklop od cistog srebra obuce Nerone koji svoje sve u jantar Domicijane koji sve sve nadrnai Svoje u suho zlato odjenuv... Ima li nade za one koji pobijedeni budu? Nema? Osudujem vas caesari... - Circus je htio! AviCircus! Osudujem vas caesari...

- Populusin circodominus! Prljavanagodba!Osudujemvas caesari:

64

Kao smrtna i trona bica! I da vas pamte jo: I kao nemilosrdna I krvolocna! Per omnia secula seculorum!

s - Knjiga

XXXIX

65