Ranosrednjovjekovne Crkve Izvan Palače U Splitu

1
PRVE RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAĐEVINE U SPLITU
Pojava grada u ranom srednjem vijeku donosi teritoriju splitskog poluotoka

bitne promjene: početak transformacije palače u ranosrednjovjekovni grad,
stvaranje jezgre novog naselja neposredno zapadno od Palače, stvaranje jezgri
najstarijih pučkih predgrađa i izgradnju većeg broja crkvenih građevina na
raznim područjima poluotoka.1
RANOSREDNJOVJEKOVNI LOKALITETI
U DIOKLECIJANOVOJ PALAČI
Preobražaj Dioklecijanove palače u napučeni grad dokazuju povijesna vrela i

sačuvane predromaničke građevine. Opisujući kako su se po nagovoru Severa
Velikog, Solinjani sklonili u Palaču, Toma Arhiđakon navodi kako su bogatiji
građani gradili kuće, a siromašni stanovali pod podzemnim svodovima i
kriptama.2 Zidovi i kule Palače, branili su ranosrednjovjekovni grad, kojemu je
glavni pristup bio na zapadnoj strani. Ulice antičke palače u reduciranoj širini
postale su ulice srednjovjekovnog grada. Peristil je tada postao gradskim trgom,
koji se naziva popločanim trgom ili trgom Sv. Dujma.3
1. ZAPADNA VRATA Dioklecijanove palače

 Glavni ulaz srednjovjekovnoga grada
 Obilježje predromaničkog doba daje reljef križa isklesan po sredini
nadvratnika, a na mjestu prvobitnog antičkog reljefa krilate božice
Viktorije.
 Datacija u VII. st.4
2. SEVEROVA PALAČA I NADBISKUPSKA KULA

 Antički prostori na južnom pročelju Dioklecijanove palače
 Preuređeni u VII. st. za potreba Severa Velikog, potom ustupljeni
splitskom nadbiskupu
 Predromanička faza nije ostavila materijalne tragove5
1
T. Marasović – F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta »Splitski poluotok«, Godišnjak zaštite
spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 2/1976 – 371977, 75 – 108, 80.
2
T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 11.
3
4
T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 253.
5
2
3. CRKVA SV. MARTINA

 Nad sjevernim (Zlatnim) vratima palače
 Preuređena na mjestu prvobitnog stražarskog hodnika najkasnije u XI. st.
 Zadržan antički prostor hodnika sa zidovima i lezenama, veliki prozori
zazidani, ostavljeni mali otvori zatvoreni kamenim tranzenama. Izgrađen
polukružni bačvasti svod.6
 Od ranosrednjovjekovne građevine ostali su: bačvasti svod, tranzene,
nadvratnik s natpisom presbitera Dominika, oltarna pregrada, tragovi
zvonika.7
 Oltarna pregrada nije primjer uobičajene pregrade, jer je u adaptiranom
antičkom prostoru, ali neki elementi pružaju mogućnost interpretacije s
kojom bi se ukazalo na jednu tipološku inačicu pregrade koja nije poznata
na drugim primjerima na našoj obali – oltarne pregrade bez pluteja. Taj
tip potvrđen je na tri sakralna objekta u Splitu i Trogiru – Splitskim
crkvama Sv. Martina i Sv. Benedikta. Reduciranje pluteja nagoviješta
romaniku. Kako je ista radionica izradila namještaj u crkvi Sv. Benedikta i
Sv. Martina, pitanje je odnosa tih dviju crkava. Benediktinke pri osnutku
samostana uz Sv. Mariju »de Taurello« dobivaju crkvu Sv. Benedikta i
kapelu Sv. Martina, koje su već u funkciji, samo ih one opremaju s novim
crkvenim namještajem. Taj posao izvršila je 60. – ih ili 70. – ih g. 11. st.
ranoromanička radionica iz Splita, koja je ostala zabilježena po tome što
je radila pregrade bez pluteja.8
 Ova oltarna pregrada jedina je sačuvana in situ na našoj obali. Natpis na
oltarnoj ogradi spominje posvetu Bogorodici, Sv. Grguru, papi i blaženom
Martinu.9
4. CRKVA GOSPE OD ZVONIKA

 Izvorno posvećena sv. Teodoru, prvi put se spominje 1304, u funkciji do
II. svjetskog rata, obnovljena 1988.10
 Sagrađena nad unutrašnjim zapadnim ulazom palače adaptacijom
rimskog stražarskog prostora u XI. st. Orijentacija sjever – jug.
Vjerojatno je crkvica smještena tu već u kasnoj antici, a temeljito
preuređena u 11. st, dok najizrazitije promjene doživljava u 14. st.11
 Pred glavnim pročeljem crkve nalazila se terasa kojoj se s istočne i
sjeverne strne pristupalo širokim križno svođenim mostovima. Da je
prostor pred crkvom bio otvoren vidi se po »točku«, rustičnoj lavljoj
6
T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju
starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 23.
7
8
T. Burić, Jedna ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. stoljeća, Prijateljev zbornik I, Split, 1993, 207 –
219, 207 – 219.
9
T. Marasović, Split u starohrvatsko doba, Split, 1996, 16, 17.
10
J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 6.
11
J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 8 – 17.
3
glavi razjapljene gubice kroz koju je istjecala voda koja bi pala na most.
Ta ranoromanička glava je vjerojatno najstariji primjer takve
funkcionalne skulpture u nas.12
 Od izvorne predromaničke faze sačuvali su se: križno – kupolna
svodovna polja, zvonik nad srednjim svodovnim poljem (sačuvan u
cjelini), dijelovi oltarne pregrade sa natpisom splitskog gradonačelnika
Firmina (1089.), ulomak pleterne skulpture na pristupnim stubama.13
 Dijelovi oltarne pregrade nađeni uzidani nose natpis + IN NOMINE –
KPI (Christi) D (O)MNO FURMINUS UNA CUM KPI CONIUNGE (!)
MEA DOMNA MAGI ET CUM ALIA CONIGUE MEA DOMNA BITA
(…), i iznad imena Furminus, malim slovima upisano PRIOR DE
SPALATO. Natpis datira pregradu u 1088/89. ova oltarna pregrada
vjerojatno je stajala pred oltarom na sličan način kao i pregrada Sv.
Martina. Zanimljiva je pojava križa sa rozetama na zabatu, gotovo
istovjetna onima s arhitrava Željeznih vrata.14
 Zvonik ima čvrste uglove između kojih su se u uvučenom polju na sve
četiri strane nanizali jedan nad drugim uski lučni otvori, rastvarajući se
biforama na četvrtom katu. Nad time je reljefno istaknut niz konzolica od
opeka i završni pojas pod strmim četverostrešnim kamenim krovom koji
na vrhu nosi akroterij. Nema znakova međukatne konstrukcije.
Dekorativni vijenac pod krovom predstavlja tek embrionalnu fazu
ranoromaničkih arkadica. Po pojavi dekorativnog friza pod krovom
približava se ranoj romanici, a najstariji je posve očuvani zvonik na našoj
obali.15
 Od pokretnog inventara crkve najvažnija je ikona Gospe iz 13. st.
5. CRKVA SV. APOLINARA

 Nad istočnim vratima palače
 Nije sačuvana, spominju je povijesna vrela »nad zidinama Splita«
odnosno »na istočnoj strani«. Podatak da je »hram sv. Apolinara sada
nazvan od Dobre smrti« točno određuje taj položaj u obrambenom
dvorištu Srebrenih vrata, gdje se crkva nalazila do 1944.
 U prilogu ranosrednjovjekovnom postanku govori ime titulara koje se
javlja do XI. st.
 Na prostoru Istočnih vrata spominje se i Crkva Sv. Leonarda.16
12
13
14
15
J. Belamarić, Gospe do Zvonika u Splitu, Zagreb, 1991, 29 – 31; T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji
ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987,
94.
16
4
6. ULOMAK OLTARNE PREGRADE

 IX – XI. st., u kripti Cibelina hrama unutar zapadnog temenosa palače
 Pripadao je vjerojatno kršćanskoj crkvici adaptiranoj u prostoru hrama17
7. KUĆA U ULICI ILIRSKE AKADEMIJE

 Porušena 1932.
 Poznata po Dyggveovu crtežu kao uska jednoćelijska trokatnica
 Sačuvana je bifora s pleternim ornementom iz IX. st.18
 Bifora ovdje stavljena u kontekst arhiđakonove ulice. ???
8.KUĆA U ARHIĐAKONOVOJ ULICI

 Zaprema sjeverozapadni kut većeg sklopa kuća zapadno od Vestibula
 Predromanička kuća je uska, jednoćelijska trokatnica, prvobitno s
vanjskim stubištem, sa stambenim prostorima u prvom i drugom katu i
kuhinjom u potkrovlju.19
 Sagrađena između IX. i XI. st.20
 Sačuvana je četvrtasta bifora čiji su okvir i razdijeljeni stupić ukrašeni
pleternim i vegetabilnim motivima: obrubljena lica doprozornika
ispunjena su stiliziranim motivima troprute lozice sa trolisnim
završecima. Razdijeljeni stupić oivičen je cik – cak motivom i ukrašen
troprutom pletenicom. Isti obrub krasi i kapitel, koji je oštećen. Nazire se
ostatak obrubljenoga križa s S – volutama pod vodoravnom hastom, a pod
križem tropruti učvoreni motiv. Nadprozornik je sasvim otučen i dijelom
odlomljen. Nazire se tek rubni cik – cak ukras. I ukrasno polje praga –
klupčice je otučeno. Sačuvan je neukrašeni obrub u donjem dijelu i
završeci niza troprutih pereca.21
9.TURNJAČICA
 U podrumskoj prostoriji postavljena u ranom srednjem vijeku (IX. – XI.
st.) u jednoj od dvorana zapadnog dijela substrukcija Dioklecijanova
stana22 Dva vanjska stubišta kojima se iz dvorišta u istočnim podrumima
17
T. Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi
istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 23; T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba
u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 245, 255.
18
19
istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 11.
20
T. Marasović, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, Split, 1994, 34, 256.
21
T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st. Prijateljav zbornik I, Split 1993, 207
– 219, 208.
22
5
prilazilo gornjim katovima dokazuju upotrebu tog prostora u dvama

različitim razdobljima ranoga srednjeg vijeka.23
 Sačuvani: lukovi koji pojačavaju antički bačvasti svod, dijelovi turnja24
10. KUĆA U ULICI DOSUD

 IX. – XI. st. unutar dvorane s eksedrom Dioklecijanova stana
 Porušena 1938., izvorni izgled pročelja zgrade dokumentira fotografija.
 Sačuvana je bifora ugrađena u obnovljeni zid.25
11. TEMELJI STAMBENIH KUĆA

 Kraj Sv. Duje, otkriveni 1968, iskopavanjem prostora južno od temenosa
palače, na prostoru istočnih termi
 U blizini zgrade pravokutnog tlocrta istočno od temenosa Mauzoleja
otkriveni su i ranosrednjovjekovni grobovi, datirani oko 918. g.26
12. KAMENI LUK

 Iz prvih st. ranog srednjeg vijeka u prizemlju zgrade u Ulici kraj Sv. Ivana
 S polukružnim ukrasnim poljem.27
13. KUĆA U DIOKLECIJANOVOJ ULICI

 Ostaci nadvratnika i luka28
14. KUĆA NA CARRARINOJ POLJANI

 Iako bez stilskih oznaka datira se na osnovi načina gradnje u IX. – XI. st.
 Tip uske jednoćelijske dvokatnice s vanjskim stubištem.
 Za predromaniku je znakovit polukružni rasteretni luk na unutrašnjem licu
pročelja, te zasječeni nadvratnik.29
15. KUĆA U ULICI KRAJ ZLATNIH VRATA

 Ranosrednjovjekovna tehnika zidanja.30
16. KUĆA U ANDRIĆEVOJ ULICI
23
24
25
26
27
28
29
30
6
 Tragovi uskih prozora karakterističnih ta rani srednji vijek.31
17. KUĆA U ULICI MAJSTORA JURJA

 Sa zapadne strane obrambenog dvorišta sjevernih vrata Dioklecijanove
palače
 Karakteristična tehnika gradnje.32
18. KUĆA U DOMINISOVOJ ULICI

 Karakterističan način gradnje.33
19. KUĆA U RODRIGOVOJ ULICI

 Sagrađena nad jednom od antičkih pravokutnih dvorana uz zapadni zid
palače
 Tip uske jednoćelijske višekatnice, karakteristična gradnja.34
20. CRKVA SV. PETRA

 Na sjeverozapadnoj kuli palače
 Nije sačuvana, o postojanju u XI. st. se zaključuje na osnovi isprave iz
1069. g. u kojoj se u kontekstu o samostanu benediktinki spominje i sv.
Petar »de turre«.
 Kasniji dokumenti spominju crkvu na katu, pretpostavka da je zauzimala
prvi kat kule.35
RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAĐEVINE IZVAN PALAČE U SPLITU
Izgradnja zapadnog predgrađa Splita počela je u ranom srednjem vijeku

neposredno uz zapadni zid Palače.36 Naselje istočno od Palače nosi naziv Lučac,
po grebenu kao topografskoj značajci. Najstarija jezgra naselja nalazila se oko
crkve Sv. Petra. Na zapadnom obronku Marjana je naselje Stagnja, danas u
okviru predgrađa Veli Varoš. Najstarije kuće nalaze se oko Sv. Mikule.37
31
32
33
34
35
36
37
7
21. CRKVA SV. EUFEMIJE

 1878. je crkva izgorila, zabilježena na crtežima, 1946. g. provedeno
istraživanje samostanskog sklopa Sv. Arnira – Eufemije (izvorno Sv.
Benedikta).
 U sklopu samostana benediktinki blizu sjevernog zida Dioklecijanove
palače.
 Od predromaničke crkve koja se spominje u dokumentu o osnivanju
samostana iz 1069. sačuvali su se najdonji slojevi zida trobrodne
troapsidne bazilike sa upisanim transeptom.38 Jedino dva para lezena na
bočnim zidovima, koji odgovaraju prvim dvama parovima stupova,
pokazuju i u tlocrtu stvarni oblik upisanog križa. Naglašena je uloga
transepta u elevaciji. Uzdužni srednji brod i transept bili su presvođeni
bačvastim svodovima, što se odrazilo i u obliku krovišta. Bočni brodovi
bili su neuobičajeno presvođeni na vanjskoj polovini bačvastim, a na
unutarnjoj križnim svodom. Kupola koja se dizala na križanju uzdužnog
broda i transepta imala je oblik izdužene kalote uokvirene kružnim
tamburom i pokrivene čunjastim krovom. U uglovima četvrtaste osnove
kupolne konstrukcije nalazili su se prijelazni elementi, koji su jedna vrsta
specifičnih uglovnih ispuna.39
 Dijelovi arhitekture:
1. dio prozorskog okvira, vjerojatno doprozornika. Obrubljeno
ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom lozicom unutar
koje su umetnute trolisne virovite rozete. Listovi su užlijebljeni kao
i tropruta vrpca.40
2. ulomak arhitektonskog okvira naknadno iskorišten kao spolia, zbog
čega je priklesan, pa mu je izvorna debljina bila veća od 32,5 cm.
38
39
40
T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split; 1993.
210.
8
Obrubljeno ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom

lozicom s trolisnim završecima perforiranih listića.41
3. ulomak nedefinirane funkcije, sastavljen iz dva ulomka. Ukrasno
polje je dosta oštećeno i izlizano, otučenih rubova. Krajevi su

trapezasto prošireni i konkavno zaobljeni. Obrubljeno ukrasno polje
ispunjeno je troprutom, stiliziranom lozicom s trolisnim
završecima.42
4. trapezasti ulomak konkavno oblikovana kraja, ukrasno polje
oblikovano isto kao i br. 4.43

5. dva ulomka44
 namještaj:
oltarna pregrada (cancellum) Gotovo cijeli pilastar sekundarno
upotrijebljen za prozorski okvir. Sastavljen je iz tri ulomka. Ukrasno polje
obrubljeno je cik – cak vrpcom i ispunjeno troprutom stiliziranom lozicom.
Iz jednoga izbojka izvija se shematski obrađena glava zmije razjapljenih
čeljusti. Donji, neukrašeni dio ukazuje na položaj pilastra u izvornoj
funkciji.45
 Svi ovi ulomci nalik su onima iz crkve Sv. Martina iznad Porta aurea i
pripadaju istoj radionici. Proizvodi te radionice mogu se funkcionalno –
tipološki razvrstati u dva dijela: arhitektonsku plastiku i crkveni
namještaj. Dominantan ukrasni motiv je tropruta stilizirana lozica i
donekle cik – cak obrubi na pilastrima i prozorskim okvirima.
41
210.
42
211.
43
211.
44
211.
45
211.
9
Karakteristične su zmijske glave kao potpis jednoga od majstora

radionice. Ova radionica djelovala je od Splita do Šibenika.46
 Crkva je u XV. st. proširena gotičkom Arnirovom kapelom autora Jurja
Dalmatinca47
 Pri iskopavanju su nađeni i tragovi samostana i samostanskog groblja, te
dvorišta ograđenog stupovima.
22. CRKVA SV. MIHOVILA »NA OBALI«

 Sagrađena u VII – VIII st. (prema podatku A. Cutheisa koji je vezuje uz
djelovanje Ivana Ravenjanina) s vanjske strane zapadnog zida
Dioklecijanove palače između jugozapadne i pravokutne kule.48
 Najstariji spomen u ispravi iz 1085, kada nadbiskup Lovre ustupa tu
crkvu samostanu Sv. Stjepana u Splitu. Samostan se obavezuje izgraditi
gostinjac uz crkvu. Zadnji spomen kultne uporabe je iz 1837, srušena je
1906.49
 U prvoj fazi (VII. do VIII. st.) je mala jednobrodna crkvica dužine 6.30 m
i širine 4 m, sa polukružnom apsidom, koja zahvaća čitavu širinu
crkvenoga broda, udaljena oko 3 m od zida Dioklecijanove palače, od
koje je sačuvan sjeverni zid i sjeverna polovica apside. Pripadaju joj
ulomci oltarne menze i tranzene. Pretpostavka je da su se u toj fazi oko
crkve nalazili sarkofazi pronađeni u zidovima iz kasnije faze. Na datiranje
upućuju tipološke osobitosti i široka apsida.50
 U drugoj fazi (X – XI. st.) crkva učetverostručuje površinu, produživši se
do zida Palače u kojem udubljuje apsidu.51 Od prvobitne gradnje razlikuje
46
T. Burić, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće četvrtine 11. st., Prijateljev zbornik I, Split, 1993,
212, 213.
47
C. Fisković, Iskopine srednjovjekovne crkve sv. Eufemije u Splitu, Historijski zbornik I, Zagreb, 1948, 201.
48
T. Marasović – M. Zekan, Istraživanje ranosrednjovjekovne crkve Sv. Mihovila »na obali« u Splitu,
Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 121, 122.
49
Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125, 112.
50
Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125.
51
10
se i debljinom zida. Istraživanjem su utvrđeni tragovi zidova, ali ne i poda

druge faze. U drugoj fazi crkva je jednobrodna građevina pravokutnog
tlocrta dužine 12,20 m i širine 7,40 m s apsidom udubljenom u zid Palače,
od koje znamo samo gotičku fazu. Visina crkve iznosila je do zabata
krova 9,51 m, a na bočnim zidovima 7,41 m. Na datiranje u drugu fazu
upućuje način gradnje i kameni namještaj svojstven razdoblju 10. – 11.
st.52
 Od predromaničkog namještaja sačuvali su se: oltarna menza i dijelovi
oltarne pregrade: dva pluteja, pilastar i ulomak grede.
Ulomak sarkofaga s natpisom – u okruglom medaljonu očuvan je
nepotpun tekst vezan uz upravitelja dobara salonitanske crkve. Ulomak je

središnji epitafni dio sarkofaga.53
Menza – na obrubnoj pravokutnoj i glatkoj gornjoj površini vidljiv je
ostatak latinskog križa. Pravokutno udubljenje, koje se nalazi u sredini

donje grubo obrađene površine potvrđuje da se radi o oltarnoj menzi
izrađenoj u starokršćanskoj tradiciji. S tim udubljenjem menza je
nalijegala na vrh okomitog nosača učvršćenog u podu crkve.54
Plutej s arkadama – ranosrednjovjekovni plutej, raspuknut na dva dijela,
ukrašen sa četiri arkade pod kojima se nalazi po jedan križ i dvije palmete.
Stupovi kao i lukovi arkada su ukrašeni dvoprutastim dvopletom. Prazni
prostor između arkada je popunjen krinovima. Osobitost ovoga pluteja je
u njegovoj izuzetnoj dužini, odnosno kompoziciji sa četiri arkade.55
Plutej s motivom košarasta dna – drugi ranosrednjovjekovni plutej nađen
je razlomljen u dva dijela. Plutej je poput onoga sa arkadama

neuobičajeno velik, a po ornamentu se razlikuje. Na njemu su dva motiva
52
Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125.
53
54
55
Starohrvatska prosvjeta, III/12, Split, 1982, 111 – 125,118.
11
ukrašavanja. Lijeva strana ukrašena je motivom odvojenih kazeta među

kojima su postavljene dvije granične troprutaste vrpce. Desna strana je
ukrašena ornamentom koncentričnih kružnica povezanih sa četiri
nasuprotno postavljene troprutaste pletenice, koje rastvaranjem tvore
kružnice. Unutar središnje kružnice smješten je osmerolatični cvijet. U
prostor između kružnica smješten je kvadrat koji na uglovima ima po
jedan list. Izvan kvadrata umetnuta su po dva nasuprotno položena lista
koja se izdvajaju iz pletenice. Taj složeni motiv koji podsjeća na pleteno
dno košare ima u uglovima vanjske strane raščlanjen cvjetni motiv.56
Pilastar – prednja strana ukrašena trporutastim pleterom jače je oštećena.
Pleterni ukras bio je obrubljen motivom niza malih krugova tzv.

Dijamantni motiv.57
Ulomak grede – nosi vrlo rijetko sačuvani način ukrašavanja. Lice grede
podijeljeno je u dva pojasa. Donji dio je neukrašen, dok je gornji ukrašen

nizom plitkoreljefnih kuka sa tragovima crvene, žute i modre boje, gdje je
žuta bila dominantna. Na gornjoj površini nalaze se četiri rupe za ulaganje
svijećnjaka ili križa.58
Ulomci tranzene – dva manja ulomka prozorske rešetke, ukrašena
kanalićima, koji na vanjskom spoju imaju pupoljak, tvoreći tako motiv

krina.59
 Keramika: keramička posuda kojoj se nad konusnom nogom izdiže vitko
trbušasto tijelo. Posuda se datira u gotiku.60
56
57
58
59
60
12
 Kuglice za glasovanje od crvene i žute gline, pronađene u grobovima
bratovštine, služile za glasovanje.61

 Produženje crkve do zidova Palače upućuje na gradnju zapadnog
predgrađa Splita.62
 Početkom 15. st. izrađuje se za crkvu Sv. Mihovila poznati misal splitskog
kneza Hrvoja Vukčića, što je potvrda ugleda i značenja građevine u

kasnom srednjem vijeku. Sredinom 15. st. dolazi do znatnih pregradnji
crkve.
23. CRKVA SV. JULIJANE

 Sagrađena uz sami zapadni zid Dioklecijanove plače, tek nešto sjevernije
od nekadašnje pravokutne kule.
 Ostaci jednobrodne predromaničke crkve, koju se datira u XI. st. na
osnovi sačuvanog nadvratnika đakona Dobre i posvete trojnim titularima
(Sv. Julijani, Sv. Luki i Sv. Vitalu). Nalazi se unutar postojeće zgrade u
Marulićevoj ulici, gdje se još u punoj visini raspoznaje apsida presvođena
polukalotnim svodom.
 U Cosmijevoj visitaciji iz XVII st. opisuje se kao dvoetažna crkva: Svih
Svetih u prizemlju i Sv. Julijana na katu.63
24. CRKVA SV. LOVRE NA TRGU

 Sagrađena oko X – XI st. na mjestu ili u blizini današnje stare gradske
Vijećnice na Narodnom trgu gdje su iskopavanjem poda lože pronađeni
ulomci kamenog namještaja.64Najstariji gradski trg van Palače ispočetka
je nazvan imenom ove crkve.65
61
62
63
64
65
13
 1950. g. Izvršeno je istraživanje u podu stare gradske Vijećnice gdje je

nađen novovjekovni grob, u čijoj obzidi su nađena dva ulomka
dekorirana pleternom plastikom. Ulomci se odnose na ostatke dvaju
pluteja starohrvatske crkve. Prvi i veći ima neobično široku letvu s
troprutastim pletenicama izrađenim na sistem čvorova. Na ostatku polja
ispod letve vide se dijelovi pleternih koluta. Od drugog pluteja našao se
dio letve s troprutastim pleterom. Istom prigodom pretražio se čitav atrij,
gdje se našlo nekoliko fragmenata različite profilacije, od kojih su neki
očito novovjekovni. Sva je vjerojatnost da su navedeni ostaci pluteja
pripadali srednjovjekovnoj crkvi Sv. Lovre, koja se nalazila u blizini, a po
kojoj se trg nazvao »Platea sancti Laurentii«.66
25. KUĆA U BOSANSKOJ ULICI

 neposredno zapadno od pravokutne kule na zapadnom zidu palače.
 Karakteristično ranosrednjovjekovni križ na nadvratniku.67
26. PREDROMANIČKA CRKVA

 Nalazila se na mjestu današnje crkve Sv. Duha iz kasnog srednjeg vijeka.
 Predromaničko porijeklo pokazuje način gradnje zapadnog zida, te
naročito znakoviti zasječeni nadvratnik zazidanog ulaza. Može se
pretpostaviti da je crkva izvorno bila jednobrodna jednoapsidna
građevina. Prema istoimenoj bratovštini datira se u XI. st.68
27. CRKVA SV. MARIJE «DE TAURELLO»

 Nalazila se na mjestu današnjeg nedovršenog pravoslavnog hrama sv.
Save.
66
S. Gunjača, Muzej hrvatskih starina od oslobođenja do danas, Starohrvatska prosvjeta III, sv. 2, 1951, 230.
67
68
14
 Spominje se u povijesnoj ispravi iz 1068. g. Samostan benediktinki

ukinut je početkom XIX. st., a crkva je srušena 1938. g. Na istočnu stranu
nekadašnjeg samostana vraćen je kameni portal iz XVI. st.69
 Od predromaničke faze sačuvala su se dva ulomka s natpisima, ukrašena
karakterističnom pleternom ornamentikom.70
28. CRKVA SV. FELIKSA

 Nalazila se na mjestu današnje franjevačke Crkve sv. Frane, u okviru koje
još postoji kapela sv. Felicija.
 Povijesno vrelo (Toma Arhiđakon) navodi da je crkvu dao sagraditi
splitski nadbiskup Ivan sredinom XI st. (možda na mjestu ranije
starokršćanske crkve od koje postoje skulpturalni dijelovi). Sačuvani
kapiteli možda bi se mogli vezati uz predromaničku crkvu.71
PREDROMANIČKE GRAĐEVINE IZVAN POVIJESNE JEZGRE

29. CRKVA SV. MIKULE NA STAGNI
 U Velom varošu
 Ako se ova crkva koja se u dokumentima spominje pod nazivom »de
Pedemontis« poistovjeti s crkvom kojoj je u ispravi iz 1068. zabilježeno
da ju je sagradila Nemira, kći Mesagaline, onda je ta godina terminus
ante quem za datiranje crkve.72
 Crkva pripada tipu građevina pravokutnog tlocrta s upisanim transeptom i
kupolom nad križištem, s pravokutnom apsidom. Četiri stupa po sredini
crkve čine središte svodnog sistema, koji se sastoji od uzdužnog kraka
bačvastog svoda, vidljivog i u rješenju krova. Uzdužni bačvasti svodovi
naslanjaju se, osim na stupove, i na bočne svodove, koji sliče
69
D. Šarac, Vraća se portal sv. Marije skinut 1938, Slobodna Dalmacija, 24. 1. 2003.
70
71
72
15
deformiranim polukalotama. Nad središnjom četvrtastom osnovom diže

se konstrukcija, obnovljena 1949., koja po vanjskom izgledu sliči kupoli,
no po načinu gradnje je niski zvonik. Iste je konstrukcije, iako viši zvonik
Gospe od Zvonika u Splitu. Lukovi izvedeni u obnovi kao niše, u stvari
su pravi otvori. Ostaje pitanje je li zvonik izvoran sa gradnjom crkve ili je
kasnija adaptacija. Analiza građevine pokazala je predromaničku i
romaničku fazu gradnje, gdje bi zvonik mogao biti romanički, a izvorno
je moguće postojala niža kupola. Obnovom je rekonstruirana i apsida
kojoj polukalotni svod izravno prelazi iz pravokutnog u polukružni
oblik.73
 Predromanička obilježja pokazuje konstrukcija sa 4 stupa, ukras kapitela
i način gradnje.74
 Obnovljeni portal na zapadnom pročelju pripada romaničkoj fazi crkve.
30. CRKVA SV. PETRA »DE SOLURAT«

 Nalazila se na kamenoj hridini na zapadnoj obali splitske luke, na mjestu
gdje je kasnije sagrađena Crkva sv. Ante (porušena 1945.) .
 U nekim srednjovjekovnim vrelima spominju se za crkvu zajednički
titulari sv. Petar i sv. Nikola. Ranosrednjovjekovno porijeklo može se
samo pretpostaviti.75
 U XV i XVI. st. bratovština ribara, i stanovnici područja oko crkvice
bavili su se najviše ribarstvom.76
73
istraživanju starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 87, 88.
74
75
76
J. Jelaska, Splitsko polje za turskih vremena, Split, 1985, 53, 123, 129.
16
31. CRKVA SV. FILIP – JAKOVA

 U ranom srednjem vijeku, vjerojatno s imenom drugog titulara (Sv.
Andrije ili Sv. Pavla), sagrađena također na jednoj od hridi koje se od
Marjana spuštaju prema zapadnoj obali splitske luke.
 Ruševine današnje crkvice su iz XVII. st., ali su na mjestu ostali
predromanički ulomci (oko X. st.) ukrašeni pleternom ornamentikom:77
ulomak grede ukrašen troprutastom pletenicom, ulomak pluteja i ulomak
pilastra.
32. CRKVA I BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SV. STJEPANA

 »de pinis« na poluotoku Sustipanu samo je djelomično sačuvana u
donjim slojevima zida. Istraživanja su provedena 1958 – 1959, 1961 i
1994.78
 Sustipansko područje prvi put se spominje u darovnici splitskog đakona
Petra 1020. g. kada je samostan sv. Stjepana proglašen slobodnim
samostanom. Posjedima ga obdaruju kraljevi Petar Krešimir IV., Dmitar
Zvonimir i Stjepan II. Njegov opat uživa u gradu najveći ugled poslije
nadbiskupa i kneza.79 U srednjem vijeku ima velik ugled i ekonomsku
moć, za mletačke uprave ugled mu opada, u XIX. st. crkvica i gradsko
groblje. 80
 Crkva je pripadala tipu trobrodne jednoapsidne bazilike s narteksom
(perforiranog stupovima ili pilonima na pročelju) i s polukružnom
apsidom na istočnoj strani. Dva reda od pet stupova zajedno sa
odgovarajućim pilonima uz zapadni i istočni zid dijelili su crkveni prostor
na tri broda. Na zapadnoj strani, na početku bočnih brodova, nalazi se po
77
78
M. Petrinec – T. Šeparović, Arheološka istraživanja na Sustipanu u Splitu 1994. godine, Starohrvatska
prosvjeta III/27 (2000), 243.
79
prosvjeta III/27 (2000), 243.
80
Marasović, Prilog morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, Prilozi istraživanju
17
jedna odijeljena pravokutna prostorija. S obzirom na velike dimenzije i

relativno tanke zidove, očito je da je crkva bila pokrivena drvenom
krovnom konstrukcijom, a pripadala je uobičajenom bazilikalnom tipu s
povišenim srednjim brodom. Zvonik uz sjeverozapadni ugao dograđen je
u XIII. st.81 Antički stupovi u maloj crkvici na Sustipanu iz početka XIX.
st., doneseni iz Dioklecijanove palače vjerojatno su bili upotrijebljeni u
ranosrednjovjekovnoj bazilici.
 Južno od crkve pronađeni su ostaci samostana s klaustrom oko crkve, od
kojeg je ostao središnji bunar.82Klaustar je okružen sa zapadne i južne
strane samostanskim prostorima, dok su ostali prostori vjerojatno bili na
istočnoj strani.83
 Iz rano srednjovjekovnog razdoblja pronađen je ulomak grede oltarne
pregrade (oko X. st.) i zabat (kraj XI. st.). Unutar bazilike otkriven je dio
podloge stupova između srednjeg i južnog broda bazilike, te in situ baza
jednog stupa. Uz podlogu stupova u srednjem brodu nalaze se tri zidane
grobnice iz kasnijeg vremena, gdje je među pokrovnim pločama
pronađen veći ulomak pluteja oltarne pregrade, ukrašen pleternom
ornamentikom.84
33. CRKVA SV. BAZILIJA NA MARJANU

 Vjerojatno na položaju zapadno od vile Dalmacija na Mejama, gdje je
među ostacima zidova i crjepova uklesan i križ karakterističnoga
starokršćanskoga oblika. Crkva se spominje u srednjovjekovnim
vrelima.85
81
starohrvatske arhitekture, Split – Zagreb, 1987, 63, 64.
82
83
84
prosvjeta III/27 (2000), 244 – 248.
85
18
34. CRKVA SV. MIHOVILA »IN COLLIBUS«

 Na Bambinoj glavici, vjerojatno na pretpovijesnom lokalitetu Kašjuni
 Na Calergijevoj karti iz 1675. g. Točno je ucrtan položaj crkvice po
sredini glavice, na kojem su arheološkim istraživanjem pronađeni
arhitektonski dijelovi (nadvratnik i prag sa tri urezana križa, baza stupa i
ulomak ploče ukrašene ranosrednjovjekovnom ornamentikom). Crkva se
datira oko VIII. st.86
35. CRKVA SV. JURJA

 Sagrađena na samom rtu Marjana do antičkog Dijanina hrama.
 Prvi put se spominje 1275, istraživanja 1954 – 1955, restauracija i
istraživanje 1972, 1996.87
 Datacija u početak IX. st.88
 Pripada tipu jednobrodnih građevina sa polukružnom apsidom. Vanjska
dužina crkve je 8 m, širina 5 m. Zidne plohe su gole, neraščlanjene, osim
vrata bez otvora. Jedini arhitektonski naglasak u unutrašnjosti je davao
vijenac jednostavna profila na početku svoda apside. Izvorno presvođena
bačvastim ili polukalotastim svodom.89 Zatečen je šiljasti gotički krov,
koji nije izvoran. Ovaj tip građevine je najjednostavnija varijanta
jednobrodnog tipa bez kupole. Proporcije crkve podudaraju se sa
proporcijama crkve sv. Izidora u Splitu.90
 U zidu crkve pronađen je ostatak pluteja oltarne pregrade, ukrašen
karakterističnim motivom križa i palmeta pod arkadom, na osnovi kojeg
se crkva datira u IX. st.91 Gornje polje pluteja ukrašeno je dvostruko
ispletenom troprutastom pletenicom. Ovaj tip oltarne pregrade pripada
86
87
J. Marasović – T. Marasović – M. Marasović, Crkva Sv. Jurja u Splitu, Split, 1996, 5 – 35.
88
89
90
91
19
niskom tipu oltarnih ograda bez trabeacije – što se vidi po nedostatku

udubina greda i nagnutosti pluteja. Isti tip pluteja prisutan je i u sv.
Lovre u Pazdigradu. Ukras – križ među palmama, uokviren
četveroprutim arkadama može se naći na mnogim plutejima iz crkvica
ovoga razdoblja – u Splitu npr. u Sv. Lovri u Pazdigradu i Sv. Mihovilu
»na obali«, sarkofagu nadbiskupa Ivana.92
 Južno od crkve, 2 m udaljeno od južnog zida nalaze se ostaci druge
građevine - antičkoga Dijanina hrama - dužine oko 7.5 m i širine oko
3.8 m, debljine zida 60 cm. Dijanin hram nalazi se zabilježen i na
Peutingerovoj karti, pa se pretpostavlja da je imao važno orijentacijsko
značenje ulaska u salonitansku luku. Nakon gradnje sv. Jurja došlo je do
preuređenja ostataka hrama u crkvu Sv. Mihovila. O izgledu crkve nema
puno podataka, slijedila je obrise hrama i imala dvostrešni krov.
Najkasnije početkom XVII. st. postaje ruševina, dok crkva Sv. Jurja
nastavlja kultnu ulogu.93
36. CRKVA SV. BENEDIKTA
 istraživanje 2002.
 Nalazila se na sjevernoj obali marjanskog poluotoka u uvali Bene.
 1362. crkva se prvi puta spominje pod imenom Sv. Benedikt de Monte,
zemljište oko crkve spominje se 1434, a crkveni beneficij spominje se
1571. g. Oko 1600. spominje se kao ruševina. Na tome mjestu pronađen
je stup oltarne menze s udubinom za moćnik koji pokazuje
ranosrednjovjekovno porijeklo (IX – XI. st.).94
 jednobrodna građevine, pravilno orijentirana s ulazom na zapadnoj i
apsidom na istočnoj strani. Dužina joj je između 6 i 7, vanjska širina
92
93
94
20
4.30 m. Imala je lezene, odnosno niše i pretpostavlja se da potječe iz 11.

st.95
 otkriven suhozid uz crkvu, dva segmenta bočnih zidova, debljine 55 cm.
Niše na vanjskom dijelu zida dubine su 10 cm, dvije niše širine su 80
cm, a lezene među njima širine 50 cm. Unutrašnji prostor crkve čini
prirodna litica poravnata debelim slojem žbuke.96
 Od pokretnih nalaza otkriveni su komadi sedre, komadi žbuke i obrađeni
ulomci, ulomci keramike i nekoliko kostiju.97
37. CRKVA SV. ANDRIJE

 Sagrađena je oko IV – V. st. Kao starokršćanski memorijalni kompleks
na raskrižju salonitanske ceste što je vodila u Dioklecijanovu palaču i
njenog odvojka zapadno od Palače.
 Istočna od dvije starokršćanske građevine, trobrodna bazilika s apsidom i
mozaicima, imala je i svoj srednjovjekovni kontinuitet i određenu
važnost u crkvenom životu Splita. U tom kontinuitetu crkva je imala i
svoju ranosrednjovjekovnu fazu, kad je bila reducirana na dio prvobitnog
prostora. Nalazi ranosrednjovjekovnih ulomaka u grobovima potvrđuju
postojanje crkve u doba predromanike.98
38. CRKVA SV. KASIJANA

 Nalazila se u predjelu Sukošan koji je po crkvi i dobio ime. Na tom bi
lokalitetu trebalo tražiti ranosrednjovjekovnu građevinu koju spominju
povijesne isprave iz XI. st. Njene ruševine stršile su na tom položaju do
XVII. st.99
95
T. Marasović – H. Gjurašin, Arheološka istraživanja crkve sv. Benedikta, uvala Bene, sjeverna obala Marjana
– Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 133.
96
– Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 134.
97
– Split, Obavijesti, br.1, god. XXXV/2003., 134 - 136.
98
99
21
39. CRKVA SV. MARIJE

 Na Poljudu nalazila se na mjestu današnje franjevačke crkve, odnosno
samostana.100
 Predromanička crkva prvi put se spominje 1020. u oporuci splitskog
nadbiskupa Pavla, kojom je on ostavlja svom ocu, splitskom prioru
Prestanciju. Prestancije poklanja crkvu sinu Zirnu, Zirno je poklanja
sinu Dabri, a Dabro samostanu. Od 1078. do polovice XV. st. crkva je u
posjedu benediktinaca. Oni uz crkvu uređuju kuću za stanovanje,
hospicij ili gostinjac. U 15. st. postojala je bratovština Sv. Marije na
Poljudu. Oko 1450. počinje gradnja franjevačke crkve, kada je Sv.
Marija vjerojatno porušena. Arheološka istraživanja nisu provedena,
crkva nije zabilježena na crtežima, pa su pleterni ulomci jedini
materijalni ostatak.101
 predromaničko porijeklo dokazuje i ulomak oltarne pregrade sa
pleternim ukrasom.102
 Ulomci:
 Ulomak pluteja sa tzv. Korbboden motivom – U troprutu kružnicu
upisan je četveropruti kvadrat. Manja tropruta kružnica u čijem je
središtu isklesan osmerolatični cvijet nalazi se u središtu. Iz nje
dijagonalno izlaze četiri stilizirana srcolika lista bršljana i četiri
troprute pletenice, koje prolaze ispod i iznad kvadrata i spajaju se sa
kružnicom. Prostor između kvadrata i veće kružnice sa svake strane
ispunjen je sa dva stilizirana lista bršljana, paralelna sa stranicom
kvadrata. Između velike kružnice i okvira nalazi se cvijet ljiljana.
Karakteristična je stilizacija listova.103
100
101
D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića,
Split, 2002, 270.
102
103
D. Matetić, Pleterni ulomci predromaničke crkve Sv. Marije na Poljudu, Zbornik Tomislava Marasovića, Split,
2002, 271.
22
 Ulomak oltarne ograde sa motivom križa pod arkadom – na

sačuvanom dijelu nalaze se dvije palmete i okomiti krak križa. Tijelo
stupa sa arkadom bilo je ukrašeno dvoprutom pletenicom. Križ je imao
samo obrub.104
 Luk oltarne ograde – trakom polukružnog presjeka podijeljen u dva
pojasa. U gornjem pojasu, na sredini luka nalazi se latinski križ, od
kojeg se u suprotnim pravcima nižu spiralne kuke. Ispod toga se nalazi
natpis pisan kapitalom: (mic)HAELI ARCHANGELI OC
HORATORUM D(e)O ADVIVANTE CONSTRV(xi).105
 Ulomak arhitrava sa natpisom – podijeljen u dva pojasa, na gornjem
teče niz kuka spiralnih voluta, a na donjem natpis: (Paul)VS
INDIGNVS DIC(tus) SERVVS SERVOR(rum) ET BEATI. Ulomak
čini cjelinu sa lukom, pa natpis glasi: (Ego Pavl)VS INDIGNUS
DIC(tus) SERVVS SERVVOR(um) D(e)L ET BEATI (Mic)HAELI
ARCHANGELI OC HORATORIUM D(e)O ADVIVVANTE
CONSTRV(xi). U prijevodu: Ja nedostojni Pavao (rečeni) sluga slugu
Božjih i blaženog Mihovila arhanđela božjom pomoću ovaj oratorij
sagradih… Vjerojatno se desno od luka nalazio tekst koji govori o
posveti crkve Sv. Marije.106
 Ulomak arhitrava – podijeljen trakom u dva dijela. U gornjem teče niz
kuka sa spiralnim završetkom, u donjem se nalazi stilizirana dvopruta
pletenica.107
 Stup s kapitelom – izveden od monolitna komada, tri prstena dijele
tijelo kapitela od stupa. Kapitel je pravokutna presjeka, i u donjem
dijelu se rastvara u osam listova. Na tijelu stupa vidljivo je nekoliko
104
2002, 272.
105
2002, 273.
106
2002, 274, 281.
107
2002, 275.
23
slojeva boje. Najstariji sloj je jarko crvena, iznad nje su ostaci zelene
boje, zatim svjetlo – sivo – plave, te tamnozelene. Na kapitelu je
vidljiva samo svijetlo – sivoplava, te tamnozelena.108
 Ulomak tranzene – sačuvan je gornji dio, sa dva reda perforacija
ukrašenih troprutom trakom. Na mjestu gdje se spajaju isklesan je
romb.109
 Svi ulomci osim tranzene izrađeni su od iste vrste kamena – carrarskog
mramora.
 Plutej se može datirati u prvu četvrtinu 11. st. i pokazuje izrazitu stilsku
sličnost s još dva pluteja iz Splita: u crkvi Sv. Mihovila »na obali« i
samostanu na Sustipanu. Ta tri pluteja djelo su iste splitske radionice
koja je djelovala u prvoj četvrtini 11. st. datacija radionice je zasnovana
na dokumentu u kojem se po prvi put spominje crkva Sv. Marije na
Poljudu. Pluteji sa ovim motivom, isklesani u splitskoj radionici
razlikuju se od ostalih iz splitsko – trogirskog kruga po materijalu
(mramor), načinu obrade krakova križa (obrubljen, a ne ukrašen
pletenicom), te širokim donjim dijelom palmeta.110
40. CRKVA SV. TROJICE

 U predjelu Sutrojice, najbolje je sačuvana građevina osebujnog
šesterokohnog tipa u predromaničkom graditeljstvu Dalmacije. Crkva
je kružnog tlocrta sa šest radijalno postavljenih konhi nejednake
veličine i nepravilnog polukružnog tlocrta, presvođene
polukakotama.111 Tri istočne konhe pripadaju prezbiteriju, pa ih
liturgički možemo smatrati apsidama. U svakoj od njih nalazi se po
108
2002, 276.
109
2002, 277.
110
2002, 277 – 282.
111
24
jedan prozor. Na zapadnoj i jugozapadnoj konhi nalaze se po jedna

vrata. Konhe su sa vanjske strane raščlanjene sa po tri plitke niše, osim
jugozapadne koja ima samo jednu nišu i zapadne, koja je bez niša. U
unutrašnjosti je početak svodova označen vijencem.112 Crkva je
nadsvođena kupolom (obnovljenom 1972.) i natkrivena čunjastim
krovom.
 U crkvi su pronađeni dijelovi kamenog namještaja ukrašeni pleternim
ukrasom, po kojima se – isto kao i na osnovi tipskih osobina – crkva
datira u VIII. i IX. st.113
 prije gradnje crkve na tom mjestu se nalazila antička građevina sa
apsidom, nepoznate namjene.114
41. CRKVA SV. PAVLA

 Nalazila se nedaleko od uvale Supaval koja je po crkvi dobila ime,
danas na prostoru splitskog Brodogradilišta.
 Njen spomen početkom XII. st. Kao postojeće građevine upućuje
najvjerojatnije na ranosrednjovjekovno porijeklo. Ruševine su postojale
još u XVII. st.115
42.CRKVA SV. TOME

 Nalazila se na području stare Brodarice blizu uvale Stinice.
 Ruševine su stršile još u VXII. st. Kako se spominje u povijesnim
ispravama početkom XII. st., zaključuje se da je ranosrednjovjekovnog
porijekla.116
112
113
114
T. Marasović – F. Oreb, Obrada graditeljskog nasljeđa u okviru projekta »Splitski poluotok«, Godišnjak
zaštite spomenika kulture Hrvatske, Zagreb, 2/1976 - 3/1977, 75 – 108. 105.
115
116
25
43. CRKVA SV. PETRA NA LUČCU

 Nalazila se na križanju današnje Radovanove i Puta sv. Petra starog.
 Porušena je sredinom prošlog stoljeća
 Prema sačuvanom zabatu oltarne pregrade sagrađena je oko IX. st.117
44. CRKVA GOSPE OD POJIŠANA

 U Gupčevoj ulici, sagrađena je u XVII. st. na mjestu srednjovjekovne
crkve s. Maria »de Pansano« , koja je možda i iz predromaničkog
doba s obzirom na povijesnu ispravu iz 1030. g. U kojoj se spominje
lokalitet »Pansiano«.
 Predromaničko porijeklo dokazuje i pleterni ulomak s natpisom po
kojem bi se moglo zaključiti da su u crkvi bile i neke slike.118
45. CRKVA SV. MANDE NA ŠKRAPAMA

 Sagrađena je u XVII. st. na mjestu ranije predromaničke crkve koju su
porušili Turci 1657. Nije poznat oblik ranosrednjovjekovne građevine
koja se na temelju pronađenih ulomaka ukrašenih pleternom
ornamentikom, može datirati oko X. st.119
46. CRKVA SV. IZIDORA NA SUĆIDRU

 Bila je sačuvana kao ruševina još početkom XX. st. kad je F. Bulić
skicirao njene ostatke. God. 1950. temeljito je istražena i obrađena, ali
je zatim nestala u suvremenoj izgradnji Sućidra.120
117
118
119
120
26
 Pripadala je tipu jednobrodnih crkvica s polukružnom apsidom,

raščlanjena iznutra plitkim nišama i jednom pojasnicom koja je pratila
bačvasti svod. Pronađen je ulomak pleterne
ornamentike.pretpostavljeno vrijeme izgradnje je IX. st.121
47. CRKVA SV. KUZME I DAMJANA U TRSTENIKU

 Starokršćanska građevina, danas sačuvana samo u ruševinama, po
svoj prilici s ranosrednjovjekovnim kontinuitetom.122
48. CRKVA GOSPE OD ŽNJANA

 Sagrađena je krajem prošlog stoljeća na mjestu (ili u blizini)
srednjovjekovne crkve koja je možda i predromaničkog porijekla s
obzirom na okolnost da se položaj Žnjan (Zuzano) spominje već u XI.
st.123
49. CRKVA SV. LOVRE U PAZDIGRADU

 Sagrađena na mjestu (ili u blizini) ranosrednjovjekovne crkve od koje
je sačuvan plutej s motivima karakterističnim za pleternu skulpturu
oko IX. st.124
50. CRKVA SV. LOVRE U STOBREČU

 Starokršćanska građevina, danas u ruševinama.
 U prvobitnoj trobrodnoj bazilici iskorištena je samo apsida da bi
poslužila za adaptiranu predromaničku crkvicu s pravokutnom
apsidom, udubljenom u izvorni starokršćanski zid. Zapadno od
121
122
123
124
27
crkvice nalazio se benediktinski samostan, sagrađen na mjestu

narteksa ranije bazilike koji se također datira u rani srednji vijek.
 Pretpostavljeno vrijeme adaptacije predromaničke crkvice i gradnje
benediktinskog samostana je X – XI. st.125
125

Ranosrednjovjekovne Crkve Izvan Palače U Splitu

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Ranosrednjovjekovne Crkve Izvan Palače U Splitu

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

1

PRVE RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAĐEVINE U SPLITU

Pojava grada u ranom srednjem vijeku donosi teritoriju splitskog poluotoka

Preobražaj Dioklecijanove palače u napučeni grad dokazuju povijesna vrela i

1. ZAPADNA VRATA Dioklecijanove palače

2. SEVEROVA PALAČA I NADBISKUPSKA KULA

3. CRKVA SV. MARTINA

4. CRKVA GOSPE OD ZVONIKA

5. CRKVA SV. APOLINARA

6. ULOMAK OLTARNE PREGRADE

7. KUĆA U ULICI ILIRSKE AKADEMIJE

8.KUĆA U ARHIĐAKONOVOJ ULICI

prilazilo gornjim katovima dokazuju upotrebu tog prostora u dvama

10. KUĆA U ULICI DOSUD

11. TEMELJI STAMBENIH KUĆA

12. KAMENI LUK

13. KUĆA U DIOKLECIJANOVOJ ULICI

14. KUĆA NA CARRARINOJ POLJANI

15. KUĆA U ULICI KRAJ ZLATNIH VRATA

16. KUĆA U ANDRIĆEVOJ ULICI

 Tragovi uskih prozora karakterističnih ta rani srednji vijek.31

17. KUĆA U ULICI MAJSTORA JURJA

18. KUĆA U DOMINISOVOJ ULICI

19. KUĆA U RODRIGOVOJ ULICI

20. CRKVA SV. PETRA

RANOSREDNJOVJEKOVNE GRAĐEVINE IZVAN PALAČE U SPLITU

Izgradnja zapadnog predgrađa Splita počela je u ranom srednjem vijeku

21. CRKVA SV. EUFEMIJE

čega je priklesan, pa mu je izvorna debljina bila veća od 32,5 cm.

Obrubljeno ukrasno polje ispunjeno je troprutom stiliziranom

polje je dosta oštećeno i izlizano, otučenih rubova. Krajevi su

oblikovano isto kao i br. 4.43

Karakteristične su zmijske glave kao potpis jednoga od majstora

22. CRKVA SV. MIHOVILA »NA OBALI«

se i debljinom zida. Istraživanjem su utvrđeni tragovi zidova, ali ne i poda

nepotpun tekst vezan uz upravitelja dobara salonitanske crkve. Ulomak je

ostatak latinskog križa. Pravokutno udubljenje, koje se nalazi u sredini

je razlomljen u dva dijela. Plutej je poput onoga sa arkadama

ukrašavanja. Lijeva strana ukrašena je motivom odvojenih kazeta među

Pleterni ukras bio je obrubljen motivom niza malih krugova tzv.

podijeljeno je u dva pojasa. Donji dio je neukrašen, dok je gornji ukrašen

kanalićima, koji na vanjskom spoju imaju pupoljak, tvoreći tako motiv

trbušasto tijelo. Posuda se datira u gotiku.60

 Kuglice za glasovanje od crvene i žute gline, pronađene u grobovima

bratovštine, služile za glasovanje.61

kneza Hrvoja Vukčića, što je potvrda ugleda i značenja građevine u

23. CRKVA SV. JULIJANE

24. CRKVA SV. LOVRE NA TRGU

 1950. g. Izvršeno je istraživanje u podu stare gradske Vijećnice gdje je

25. KUĆA U BOSANSKOJ ULICI

26. PREDROMANIČKA CRKVA

27. CRKVA SV. MARIJE «DE TAURELLO»

 Spominje se u povijesnoj ispravi iz 1068. g. Samostan benediktinki

28. CRKVA SV. FELIKSA

PREDROMANIČKE GRAĐEVINE IZVAN POVIJESNE JEZGRE

deformiranim polukalotama. Nad središnjom četvrtastom osnovom diže

30. CRKVA SV. PETRA »DE SOLURAT«

31. CRKVA SV. FILIP – JAKOVA

32. CRKVA I BENEDIKTINSKI SAMOSTAN SV. STJEPANA

jedna odijeljena pravokutna prostorija. S obzirom na velike dimenzije i

33. CRKVA SV. BAZILIJA NA MARJANU

34. CRKVA SV. MIHOVILA »IN COLLIBUS«

35. CRKVA SV. JURJA