Vous êtes sur la page 1sur 282

Nakladnik

ANDROMEDA d.o.o.
Za nakladnika

Ante Juric

Sarija Mahmi
Urednik

Husein Mahmi
Recenzenti

Prof. dr. sc. Marin Zaninovi Dr. sc. Ante Skegro


Izbor ilustracija

GRKA
OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Ante Juric, prof.


Grafiki urednik

Miroslav Vukmani
Lektura

Tihomir Hadi-Bokov, prof.


Korektura

Juraj Vlai
Fotografije

Ante Afri, prof. Arhiva "Andromede


Likovni prilozi

Andrija Girardi, dipl. ing. arh i akad. slikar i grafiar


Grafika priprema

GENESIS, Zagreb
Naklada

2000
Tisak i uvez
VA RTEK S d .d RJ. Tiskara Varteks

ISBN-953-6294-34-6
ANDROMEDA Rijeka, 2001.

Izvori ilustracija navedeni su u literaturi i legendama

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE


Grka se u antiko doba znatnije razlikovala po veliini svojega pod ruja u odnosu na granice dananje Grke. Prostirala se na junom dijelu Balkanskog poluotoka i dijelila od najstarijih vremena na Sjever nu, Srednju i Junu Grku ili Peloponez. Uz navedeno, antikoj Grkoj treba pribrojiti i podruje na zapadnoj obali Male Azije, kolonije u junoj Italiji i Siciliji, na sjevernoj obali Egejskog mora, Propontidi, Pontu, Egiptu i obalama Sredozemnog mora. Klasini grki pisci nazivali su svoj narod Helenima (Hellenes), a zemlju Heladom. Taj se naziv rabio poev od 8. st. prije Krista. Ime Helada (Hellas) obuhvaalo je u poetku samo jednu pokrajinu u Epiru. To se ime poslije proirilo i na druge krajeve Grke, mnogobrojne otoke i osnovane grke kolonije. Po imenu jednog epirskog plemena Graikoi izveden je latinski naziv Graeci za narod i Graecia za zemlju. Ti su nazivi prodrli izvan Grke i postupno se ukorijenili, uza stare nazive, u usmenoj i pisanoj uporabi. Hellas je ostao konvencionalni naziv za dananju Grku dravu. 1. Sjeverna je Grka u klasino doba obuhvaala podruje ija je granica tekla od Olimpa na sjeveroistoku, Akrokeraunijskog gorja do, priblino, rijeke Aoos na sjeverozapadu, dok je na jugu dopirala do Ambrakijskog i Malijskog zaljeva. Podijeljena je na pokrajine Tesaliju i Epir. Prirodnu granicu izmeu tih dviju pokrajina, od sjevera prema jugu, ini planinski lanac Pind. Tesalija je najvea grka pokrajina, okruena preteito gorama. Sa sjeverne strane zatvara je planinski masiv Olimp (2918 m), prema grkom mitu boravite najviih bogova, i Akrokeraunijsko goije, sa zapadne strane planina Pind, a s jugoistone Egejsko more. To je ravniarsko podruje kojim tee rijeka Penej, a koja se izmeu Olimpa i Osse, dolinom Tempe, probija k moru. U prostoru jugoistono od nje nalazi se planina Pelij. Prema predaji, iz toga je dijela pleme Lapiti protjeralo mitske Kentaure. Tesalija je bila pogodna za poljodjelstvo. Kod starih je Grka ta plodna ravnica bila posveena Demetri, boici plodnosti i zemljoradnje. Dijelila se na etiri pokrajine: Photiotidu, Hestiaeotidu, Thessaliotidu i Pelasgiotidu. Od tesalskih gradova povijesno su najvaniji Larissa (Larisa), Pharsal (Farsal), Iolk (Volos), Pherai (Feraj) i Triceale (Trikale).

Slika na 9. stranici: Svira harfe na klupi, mramorni kipi podrijetlom s otoka Kerosa, 2300.2100. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

12

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

13

Planina Olimp, mitsko boravite najviih bogova

Epir je pokrajina u sjeverozapadnom dijelu Grke. To je preteito brdovit kraj. Planina Pind na istonoj je strani dijeli od Tesalije, a na zapadnoj je okruena Jonskim morem. Na sjeveru dopire priblino do rijeke Aoos, a juna joj je granica kod Ambrakijskog zaljeva. Vanija rijeka je Arta (Arachton), koja zavrava u razvedenom zaljevu stva rajui nizinu oko grada Arte. Za najstarije stanovnike Epira spominju Pelazge. Heleni su epirska plemena, od kojih su bila poznatija Chaonci, Thesproani i Molosi, pa i neka iz Tesalije, smatrali barbarima ili polubarbarima, koji im nisu bili ravni. Meutim, postojale su povijesne veze Helena s tom pokrajinom preko svetita Dodone, koje se nalazilo u zemlji Thesproana u hrasto voj umi. Tu je bilo poznato Zeusovo proroite, veoma staro helensko kultno sredite. 2. Srednja Grka je, prema nekim miljenjima, smatrana za pravu Heladu, ili Heladu u uem smislu. Obuhvaala je prostor izmeu Epira i Tesalije na sjeveru, i Patraskog, Korintskog i Saronskog zaljeva na jugu. To je podruje najveim dijelom gorovito. Tymphrest je nastavak planinskog lanca Pind.

Dolina Tempe, Tesalija

14

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

15

Podijeljena je na pokrajine Akarnaniju, Etoliju, Doridu, Zapadnu i Istonu Lokridu, Fokidu, Beotiju, Atiku i Megaridu. Mnoge od njih su imale veliko znaenje u antikoj povijesti. Akarnanija je zauzimala podraje na krajnjem zapadu Srednje Grke, od Ambrakijskog zaljeva na sjeveru do Patroskog na jugu. S istone je strane graniila rijekom Aheloj s Etolijom, a sa zapadne se strane otvarala na Jonsko more. Uz neto plodne ravnice,prevladava uglavnom brdovito podruje, na kojemu su se razvila naselja Alyzia, Astakos, Palairos, Anaktorion i druga. Etolija (Aetolia) pokrajina je koja je na zapadu graniila s Akarnanijom, a na istoku sa Zapadnom Lokridom i Doridom. U ranim stoljei ma helenske povijesti imala je neznatno znaenje. Jezik njezinih stanov nika bijae Helenima esto nerazumljiv, pa su ih, kao i Epirce, nazivali barbarima. Vanija naselja su Kalidon (Kalydon), Pleuron i Thermum. Dorida je vrlo mala gorovita pokrajina smjetena izmeu dviju Lokria, Etolije i Fokide. Bila je napuena Doranima, koji su krenuli u osvajanje Peloponeza. Lokride (Lokris) Istonu i Zapadnu razdvajala je pokrajina Fokida. Istona Lokrida (ili Opnatijska) formirala se uz Eubejski zaljev s poznatim gradovima Opusom (Opunt) i Thorniumom. Zapadna Lokrida (ili Ozolijska) brdovit je kraj i prua se uz Korintski zaljev. Od vanijih gradova spominju se Amfisa (Amfis) i Naupakt. Lo kride su imale povijesno znaenje u ivotu starih Grka. Fokida (Phokis), uz Atiku, povijesno je najvanija pokrajina Sred nje Grke. Po mitskoj predaji ime je dobila po Foku, Eakovom sinu (unuku Zeusa i nimfe Egine). Prostirala se izmeu Lokrida i Beotije s izlazima na Eubejski i veim dijelom Korintski zaljev. To je blago brdovito i planinsko podruje sa znamenitim Parnasom (2459 m), gdje je bilo mitsko boravite muza. Na njegovim obroncima nastalo je naj poznatije proroite i kultno sredite svih Helena Delfi. Tu su bili i poznati gradovi Elateja i luka Delfljana Kirrha. Beotija granii s Atikom na jugoistonoj strani i prua se od Eubejskog do Korintskog zaljeva. Beotija je nazvana po Beotu, sinu Itona1 i nimfe Melanipe. U njezinom sredinjem dijelu nalazilo se jezero Kopais (danas uglavnom isueno). Beotija je preteito ravniarska zemlja, pose bice njezin sjeverni dio, dok je u junom i istonom dijelu gorovita. U tom je kraju planina Helikon (1748 m), jedno od povremenih boravita muza. U toj su pokrajini rijeka Kefis i Asop. Najvaniji su gradovi Orho1 Iton se navodi kao sin Amfiktiona, jednog od atenskih kraljeva. Smatra se da je Amfiktion osniva Amfiktionija (saveza od nekoliko susjednih dravica, koje su titile zajedniko svetite i stvarale mogunost odravanja zajednikih vjerskih sveanosti). Pauzanija, 1989., 467, bilj. 1.

Umjetnik iz B eotije: etveropreg s ratnicim a, terakota, visina 20 cm, 7. st. p r. Kr., N acionaln i arheoloki m uzej u A teni

men, stari, legendarni grad Minijaca, Teba, najuglednije mjesto i politiko sredite klasinih Helena, te Plateja, Leuktra, Heroneja, Tanagra, Tespija (Thespia) i luka Aulida. Atika se u poetku zvala Aktika (od akte na starojonskom naziv za poluotok). Atika je poluotok i pokrajina u krajnjem jugoistonom dijelu Srednje Grke. Veim je dijelom okruena morem s razvedenom obalom. Dok je sjeverni dio gorovit i brdovit, u junom prevladava rav nica. Istiu se planine Kiteron (Kitheron, 1410 m), Parnes (1412 m), Pentelikon (1108 m), poznat po bogatstvu mramorom, i Himet (Hvmettos, 1027 m). Poznata je po svojim povijesnim breuljcima koji se nalaze u gradu Ateni sreditu cijele Atike u klasino doba. Poznate doline su Atenska, Eleuzinska, Maratonska i Mesogejska s rijekama Kephis i Iliss. Atika je bila podijeljena na podruja Pediadu (dolina), Diakriju zagorje i Paraliju primorje. Osim Atene, spominju se i naselja Maraton, Dekeleja, Ramnunt, Oropos, Brauron i Eleuzina na Eleuzinskoj ravnici, gdje su odravane eleuzinske misterije u ast boice Demetre. Spomenimo i atike luke Pirej, Munihiju, Faleron i Zeju.

16

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Megarida je podruje s gradom Megarom, koje dijeli srednji dio Grke od Peloponeza prevlakom Istam (Istmos) i Korintskim kanalom. Juna Grka ili Peloponez je veoma gorovit poluotok, koji je u moderno doba prokopom Korintskog kanala postao otok. Ime je dobio po Pelopsu, Tantalovu sinu.2 Sa sjeverne je strane okruen Patroskim i Korintskim zaljevom, sa zapadne Jonskim morem, s istone Saronskim i Argolidskim i s june strane Mesenijskim i Lakonijskim zaljevom. Obuhvaao je pokrajine Ahaju, Arkadiju, Elidu, Argolidu, Meseniju i Lakoniju. Ahaja (Achaia) zauzima sjeverni dio Peloponeza, prua se du Patroskog i Korintskog zaljeva izmeu Elejske i Sikionske zemlje. Nazva na je po njezinim stanovnicima Ahajcima (Ahejcima), iako ima i drugih tumaenja. U staro je vrijeme Ahaja nazivana i Egijal, po Egijalu koji je vladao u Sikionu. Uz morsku obalu te pokrajine su plodne ravnice, a unutranjost je dosta brdovita, uz nekoliko manjih rijeka. Ahaja se spominje kao or ganizator politikog ujedinjenja gradova na Peloponezu (Ahajski savez). Jedan od najvanijih gradova bio je Patrai (danas Patras). Od drugih gradova poznatiji su Dima (Dyme), Olen (Olenus), Egije (Aegae) i Helika. U rimsko je doba Ahaja naziv za itavu Grku kao rimsku provinciju. Arkadija (gr. arktos = medvjed) pokrajina je u sredinjem dijelu Peloponeza. To je preteito brdovito i planinsko podruje s planinama Erimantom (Erymanthos, 2224 m), Kilenom (Cyllene, 2376 m) i Likejom (Lykaion, 1430 m). Rijeka Alfej iz tih brda tee prema Olimpiji na zapad u Elidu. Legende spominju Pelazga kao prvog stanovnika te zemlje, a za nje gova je vladanja zemlja nazvana Pelazgija. Arkaani su se smatrali autohtonim stanovnicima te pokrajine i najstarijim meu antikim Gr cima. Od starih gradova poznatiji su Tegeja, Orhomen, Likosura (Lycosura) i Mantineja. Neto mlai su gradovi Megalopolis, Aleja, Hereja i Figalija (Phigalia). Elida (Elis) zemlja je na zapadnoj strani poluotoka, koju veim dije lom oplakuje Jonsko more. Na kopnenoj strani granii s Ahajom, Arkadijom i Mesenijom. Na istoku je brdovita, a na zapadu i jugu ravna i
3.
ILIRIJA MAKEDONIJA

T R A K IJ A Filipio

jS olu n
.. lo n i k i

Ilalkidika

OLIMP

Dodona

TESALIJA

AHAJA PHT. Jonsko more


IA N IJ j

,EUBEJA;

v\cha!kis
Teba0 KOTI.) A *>PatrasP AHAJA ATIKA

ELIDA

JSlirapija ARKADIJA

O ^ IA K O N IJ A i

--- , \

1 o S p a rta

Milo

2 Pelops je bio sin lidijskog kralja Tantala. Ubio ga je u mladosti otac Tantal, rasjekao i ispekao njegovo meso i pripremio ga bogovima na gozbi. Bogovi su razot krili istinu i kaznili Tantala velikim mukama, a Pelopsu su vratili ivot. Prihvatio se kao Tantalov nasljednik vladanja u rodnom gradu. Prognan od trojanskog vla dara, doplovio je na daleki grki poluotok, koji e poslije dobiti njegovo ime. Postaje kralj u Elidi i oenio se s keri elidskog kralja Enomaja, Hipodamiiom. Vidi opir nije na str. 100 102.

Kretsko more

Pokrajine antike Grke

18

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

19

plodna. Dvije vee rijeke, Alfej (Alpheios) i Penej (Peneios), sa svojim pritocima pokrivaju znatniji dio te ravniarske pokrajine. Dijelila se na tri podruja: Elidu, Trifiliju i Pizatidu (po gradu Pizi). ini se daje Eleja (po Elejanima) prihvatljiviji naziv za tu pokrajinu, jer ujedinjuje sva ta tri podruja. Politiko je sredite bio grad Elida (Elis), a Olimpija (01ympia) najpoznatije grko svetite i najznaajnije okupljalite svih Helena, poznato je po slavnim olimpijskim igrama. Od starih gradova treba spo menuti Pizu, mitsko sijelo Pelopovaca. Argolida (Argolis), prema legendi, dobila je ime po Argu, sinu Zeu sa i Niobe, Foronejeve keri, ili po stookom divu Argosu.3 Smjetena istono od Arkadije, na sjeveroistonom dijelu Peloponeza, okruena je trima zaljevima: Korintskim, Saronskim i Argolidskim. Sredinji dio je brdovit, a ostali, nizinski, istiu se dolinom kroz koju tee rijeka Argo. Dijelila se na pokrajine Korintiju (Korinthiu) na sjeve ru, s velikim trgovakim gradom Korintom, te Sikioniju (Sikyoniu) na sjeverozapadu, s glavnim gradom Sikionom. Na jugu je bila Philasija s gradom Phlinutom. U Argolidi su podignuti najstariji grki gradovi, kao Mikena, Tirint, zatim (uz Sikion i Korint) Argos, Nemeja, Kleone, Epidaur, Troazen i drugi. Mesenija (Messenie) brdovita je pokrajina s gorom Ithome i plodnim nizinama. Prostire se na jugozapadnom dijelu Peloponeza. Granii s Arkaijom, Lakonijom i Elidom. Svojim jugozapadnim podrujem otvara se na Jonsko more. Mitska predaja spominje Mesenu, enu Lelegovog sina Polikaona, po kojoj je pokrajina dobila ime.4 Od starih gradova poznati su Mesena (Messene) i luka Pilos (Pylos). Lakonija je bila najvanija pokrajina na Peloponezu, smjetena na njegovoj jugoistonoj strani. Legenda nam i ovdje govori da su se po Lakedemonu (ija se majka zvala Tajgeta, a otac najvjerojatnije Zeus), im je preuzeo vladanje zemljom, nazvali stanovnici i ta pokrajina. Lakedemonjani su spominjali Lelega kao prvog vladara te zemlje, a sta novnike Lelezima. Lakonija (Lakedemonija) preteito je brdovita zemlja s manjim nizinskim podrujima, osobito u lakonskoj ravnici, kojom pro lazi rijeka Eurota (Eurotas). Planinski lanci Tajget (Taygetos) i Parnon pruaju se od sjevera i arkadijskih granica na jug do mora. Od gradova je poznat veoma stari grad Amikle (Amiklae), kulturno sredite, i uz povijesnu klasinu Spartu najvanije mjesto i sredite Lakedemonske
3 Vidi napomenu u biljeci 59 u vezi s Argosom na str. 312. 4 Mesena, Polikaonova ena, bila je iz Argosa i smatrala je da njezin mu ne zasluuje (s obzirom na podrijetlo) biti obian graanin. S vojskom skupljenom u Argosu i Lakedemonu doli su u tu zemlju koja je po Meseni dobila ime. Pauzanija, 1989., 191.

LEVKA

Gradovi i arheoloki lokaliteti minojske kulture na Kreti

drave. Po tom e se imenu poslije nazvati i pokrajina i narod. Poznati su jo bili morski gradovi Helas, Gitij (Gythium) i Azop (Asopus). Grkoj e se poslije pripojiti pokrajine sjeverno i sjeveroistono od Epira i Tesalije Makedonija (Macedonia) i Trakija (Thrace). 4. Grki otoci obuhvaaju znatan dio podruja grke drave. Dijele se na skupine otoka u Egejskom, Jonskom i Sredozemnom moru. Rau na se da Grka ima oko 1425 otoka. Kreta je najvei grki otok. Povrina joj je 8381 km2, smjetena je u istonom dijelu Sredozemnog mora i ubraja se meu vee europske

Antiki ostaci grada Kamirosa na otoku Rodosu

20

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

otoke. Uz manja nizinska podruja i polja, proima je nekoliko planin skih nizova visokih i vie od 2000 m, kao Levka, Ida (Idhi, 2456 m) i Dikti. Na Kreti je potkraj treeg i tijekom drugog tisuljea cvjetala minojska kultura u gradovima Knososu, Festosu, Tilisosu, Gurniji, Palaikastru, Maliju i drugima. Eubeja je drugi otok po veliini (4108 km2 ), protee se usporedo uz atiki poluotok u zapadnom dijelu Egejskog mora. Odijeljena je od kop na Eubejskim kanalom. Znameniti antiki gradovi su Halkida (Chalkis) i Eretrija. U povijesno doba otok su naselili Jonjani. Otoci Egejskog mora dijele se na nekoliko skupina, a najpoznatiji su Sporadi u istonom i Cikladi u jugozapadnom dijelu. Cikladi ta skupina ima oko 220 otoka, koji se u eliptinom raspo redu nastavljaju u produenju otoka Eubeje i atikog poluotoka. Naj poznatiji su Andros, Mykonos (Mikonos), Delos, Naksos, Amorgos, Durfi, Thira (Thera ili Santorin), los, Sifnos, Paros, Serifos, Kea i drugi. Na tim se otocima u rano doba (tree tisuljee) razvila posebna, cikladska kultura. Nastanjivali su ih Jonjani. Sporadi (Sporades) nalaze se istono od Ciklada, blizu obale Male Azije. To su juni Sporadi. Ima ih oko dvadesetak, od kojih je 12 veih, stoga su i nazvani Dodekanez (dodeka = dvanaest, nisi = otok): Samos, Patmos, Leros, Kalimnos, Kos, Tilisos, Rodos, Karpahtos, Astipalaia, Nisiros... Najvei meu njima je otok Rodos (1404 km2 ), vano sredite grke kulture u helenistiko doba, sa starim gradovima Lindosom, Jalisosom (Ialysos), Kamirosom i Rodosom. Ti su otoci veinom pripadali dorskim Helenima. Sjeveroistono od otoka Eubeje manja je skupina otoka Skyros i ne kih drugih, a prozvani su sjevernim Sporadima. Skupina veih otoka sjeverno od junih Sporada, veoma blizu malo azijske obale, su Lezbos, Hios (Chios), Lemnos, Imbros. To su bili otoci eolskih Helena. Jo su sjevernije, blie trakoj obali, Samotraka (Samothraki) i Tasos (Thasos). Uz atiku obalu nalaze se Salamina i u Saronskom zaljevu Egina, otoci koji su imali znaajno mjesto u klasino grko doba. Juno od peloponeske obale je otok Kitera (Kythera). Otoci Jonskog mora su skupina otoka smjetenih uz zapadnu oba lu Grke. Najvei su Krf (Kerkyra), Leukas (Leukada), Kefalonija, Itaka (Ithaki) i Zakintos (Zahinthos). Najvaniji meu njima je Krf, s povijes nim gradom Kerkvrom. Ve u 8. st. prije Krista kolonizirali su ga Korinani.

II. KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI DOGAAJI

PREGLED KULTURA Neolitike kulture


Najranija povijest Grke moe se pratiti od kraja 7. tisuljea prije Krista, o emu svjedoe otkriveni tragovi ovjekova prebivanja kod sela Nea Nikomedia nedaleko od Soluna i s drugih lokaliteta na Kreti (gline ne figure i keramika), u Atici, Peloponezu i osobito u Tesaliji. Neolitik je najbolje istraen u predjelu Tesalije. Pojedina neolitika razdoblja na podruju Grke nisu niti poinjala niti zavravala istodobno. Teko je govoriti o jedinstvenoj periodizaciji. Spominju se razdoblja Predsesklo ili Protosesklo kao rani neolitik, Sesklo ili srednji neolitik, i Dimini ili kasni neolitik. 1. Kultura Sesklo razvijala se tijekom etvrtog i poetkom treeg tisuljea, a otkrivena je u Tesaliji blizu luke Volos (Iolkos) i na drugim mjestima u Grkoj. Nositelji te kulture bili su poljodjelci, ponegdje i stoari. Karakteriziraju je kamene i glinene statuete enski i muki idoli. Nastambe su graene od drva i blata.

Slika na 21. stranici: Pogrebna amfora iz Dipilona, visina 155 cm, 8. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Arheoloki lokalitet Sesklo

24

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI..

25

Majka s djetetom, terakota, visina 16 cm, podrijetlom iz Seskla, oko 4000. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Cikladski mramorni idol, 3. tisuljee pr. Kr., Pariz, privatna zbirka

2. Kultura Dimini kao i druge srodne joj kulture, razvijala se u kasnom neolitiku u treem tisuljeu prije Krista. Pronaena je uglav nom u Tesaliji u neposrednoj blizini Seskla. Proizvodi te kulture otkri veni su i u Srednjoj Grkoj, a poneki i na Peloponezu. Njezini nositelji bili su poljodjelci. Kod sela Dimini otkrivena je akropola obzidana s nekoliko koncentrinih zidina i ostacima zgrada tipa megaron. Od ostalih spomenika naeni su idoli, sada ve shematizirani. Karakteris tina je figura boice majke ili uope majke s djetetom. Bilo je i drugih proizvoda. Te su kulture irile svoj utjecaj na cijeli Balkanski poluotok.

Egejske kulture
Tijekom treeg i drugog tisuljea razvijali su se razliiti ogranci te kulture na obali Male Azije, otocima Egejskog mora, Kreti i grkom kopnu.

1. Cikladska kultura cvjetala je na otocima Egejskog mora: Amorgosu, Milou (Filakopi), Parosu, Naksosu, Sirosu, Delosu, Lezbosu, Theri i drugima. Po veini tih otoka, koji pripadaju skupini Ciklada, nazva na je cikladska kultura bronanog doba. Isticala se ostacima gradskih zidina, grobnicama, predmetima zanatskog i umjetnikog obrta (orue, oruje, razni nakit, keramika), meu kojima se posebno istiu poznati cikladski idoli. 2. Trojanska kultura Na sjeverozapadnoj obali Male Azije, ne daleko Dardanela, Heinrich Schliemann (od 1870. do 1879.) otkopao je devet kulturnih slojeva (prema nekima i dvanaest), koji su pripadali gradu Troji (Ilionu). Na tom lokalitetu, uz otoke Egejskog mora, vrlo rano su rabljeni bakar i bronca pod utjecajem kultura koje su dopirale s istoka. Slojevi Troje I. i II. pripadaju vremenu oko 2600.2300. prije Krista. U Troji II. pronaem su ostaci zidina, kua tipa megaron i mnogo proizvoda od bakra, bronce, zlata i srebra. Oba naselja unitio je

26

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

27

poar. Troja HL, IV. i V. nastale su na prethodnim ruevinama; nisu imale osobito znaenje. Vee zanimanje pobudila je Troja VI. jer je bila vee naselje od svih navedenih, a Schliemann i Dorpfeld smatrali su da je ona Homerova Troja. Sauvani su ostaci zidina kua megaronskog tipa. Pronaeni su raznovrsni proizvodi umjetnikog obrta, orue i oruje. Naeni su i importirani materijali s Krete, Mikene, Egejskih otoka i Egipta. Razorena je potresom. Ameriki arheolog C. Blegen istraivao je u Troji od 1932. do 1938. godine, a smatra da se razaranje dogodilo nakon 1300. prije Krista. Po Blegenu, naselje nastalo na prethodnom, a nazvano Troja VIIa , legendarna je Homerova Troja, to je u novije doba u znanosti i prihvaeno. To je naselje razoreno i uniteno u poaru

Minojska keramika, Kreta, Arheoloki muzej u Heraklionu

Zidine i ulaz u naselje Troje VI.

poetkom 12. st. prije Krista, vjerojatno uslijed neprijateljskih napada. Antika tradicija to razaranje pripisuje grkim Ahejcima. Ostali kultur ni slojevi nastali su poslije. Troja IX. je iz helenistikog i rimskog doba. 3. Minojska kultura Na otoku Kreti od sredine treeg i tijekom drugog tisuljea razvijala se i cvjetala kultura koju je engleski arheolog Arthur Evans nazvao minojskom kulturom, po mitskom kralju Krete Minosu. Pripadala je halkolitikom i bronanom dobu. Podijeljena je na ranominojsko doba (oko 2500.1950. prije Krista), srednjominojsko (oko 1950.1550. prije Krista) i kasnominojsko doba (oko 1550.1025. prije Krista). Ima i drugih kronologija. Neke su dane prema gradnji kretskih palaa. O toj kulturi vidi opirnije pod opisom Krete i njezinih spomenika. 4. Heladska kultura Jo jedan ogranak egejske kulture koji se razvijao po junom dijelu Balkanskog poluotoka nazvan je heladskom. Ta je kultura podijeljena na tri razdoblja: staroheladsku (oko 2500. 2000. g. prije Krista), srenjoheladsku (oko 1950.1600. prije Krista) i kasnoheladsku (oko 1600.1100. prije Krista). To se razdoblje pokla pa s mikenskom kulturom. Ostaci staroheladske kulture otkriveni su u Argolii, Beotiji, Atici i, neto rjee, u sjevernijim pokrajinama. Pronaene su grobnice, oruje,

28

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI..

29

nakit, posue, keramika i statuete od terakote. Znaajni su i ostaci krune zgrade, otkriveni ispod grada Tirinta. Na osnovi importiranog materijala uoavaju se veze s Cikladima, lokalitetima Male Azije, Egip ta i drugim. Nositelji te halkolitike i bronanodobne kulture su Pelazgi (poljodjelci, stoari i pomorci), prethodnici Grka na balkanskim prosto rima. Srednjoheladska je kultura bronanodobna, a razvijaju je prvi grki doseljenici indoeuropskog podrijetla, nazvani Ahejci, i preostali stanovnici starije kulture s kojima su se asimilirali. Ostaci te kulture pronaeni su na mnogim mjestima u Grkoj, osobito u srednjem dijelu i na Peloponezu, gdje e poslije izrasti naselja kao Atena, Eleuzina, Orhomen, Mikena, Tirint i druga. Otkriveno je mnogo proizvoda od gline, opsidijana, zlata, srebra i osobito bronce. Istie se siva minijska keramika, nazvana po Minijcima iz beotskog grada Orhomena. Tu epo hu karakterizira pronalazak lonarskog kola. Kasnoheladska kultura nastala je potkraj sedamnaestog i poet kom esnaestog stoljea, a zbog izrazitog razvoja svojega najvaijeg sredi-

Bronani bodei ukraeni zlatnom i srebrnom inkrustacijom, otkriveni u krugu grobova A u Mikeni

ta naziva se i mikenskom kulturom. To je bronanodobna kultura Ahejaca opjevanih u Homerovim pjesmama. Spomenici te kulture otkriveni su, osim u Mikeni i Tirintu, i u drugim dijelovima Grke: Pilosu, Argosu, Vafiju kod Sparte, u okolici Korinta, Mideji, Ateni, Tebi, Orhomenu u Beotiji i drugdje. Pronaeni su ostaci kiklopskih zidina, palaa, jamskih i kupolastih grobova, zlatnih vaza, raznog nakita, keramike i glinenih ploica pisanih linearnim pismom A i veinom linearnim pismom B. Mikenska je kultura propala prodorom plemena Dorana na Peloponez oko 1100. godine prije Krista. Prema Tukididu, to se dogodilo 80 godina poslije pada Troje. O toj kulturi vidi vie pod obradom lokaliteta Mikena, Tirint i Pilos.

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

31

UMJETNIKA RAZDOBLJA Geometrijsko razdoblje (1100.700.)


Propau mikenske kulture i civilizacije, uzrokovane seobom helen skih plemena Dorana, na tlu Grke razvijala se potpuno nova umjet nost. Karakteriziraju je ponajprije ornamentalni geometrijski motivi na ranom vanom slikarstvu i jednostavni (shematizirani) geometrizirani oblici malih ljudskih statueta, te osobito ivotinjskih figura konja, bikova i ptica. Vrijeme u kojem je stvarana ta umjetnost, prema ukrasima i navedenim oblicima, nazvano je geometrijskim razdobljem. Najvanije umjetniko sredite bila je Atena. Najranijoj fazi toga razdoblja pripadao je protogeometrijski stil (11. i 10. st. pr. Kr.), koji se u izvjesnom smislu nadovezuje na mikensku keramiku. O ukraavanju vaza toga stila vidi na str. 302304, Nacionalni

Amfora, protogeometrijski stil, prva polovica 9. st. pr. Kr., Muzej Keramik u Ateni

32

GRKA. OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

33

arheoloki muzej, dvorana (49), i Muzej Oberlander (Kerameikos) u Ateni, dvorana II. Oko 900.700. g. prije Krista razvijale su se faze ranog, zrelog i kasnog geometrijskog stila. One su prepoznatljive po preteito boga tijim ukrasima i oblicima (posebno u zreloj fazi). To je doba cvjetanja dipilonskih vaza. Uz nove geometrijske motive meandar, svastiku, trokut i druge, poinju se javljati figuralni shematizirani slikarski motivi (frizovi ivotinja, prizori iz kulta pokojnika), koji dobivaju sve vee znaenje. U razvoju arhitekture to razdoblje obiljeava poetak gradnje prvih, jednostavnih oblika grkih hramova. U svetitu Artemide Ortije u Spar ti nalazio se mali hram ve u 9. st. prije Krista kao dvobrodna cela s kamenom bazom i zidovima od opeke. Meu najranije navode se otkopa ni hramovi na Kreti: hram A u Priniasu i predarhajski hram Apolona Pitijskog u Gortini.

Arhajsko razdoblje (700. 480.)


Arhitektura toga doba najprije je kroz dorski, a poslije i jonski stil, formirala razvijeni oblik grkog hrama, koji se zasnivao na jednostav

Krilata Nike (Pobjeda) s Delosa, mramor, visina 90 cm, oko 540. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Kuros iz Ptoiona, oko 520. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Kora Peplos, oko 530. pr. Kr., Akropolski muzej u Ateni

nom konstruktivnom sustavu stupa i vodoravne grede. U osnovi se na lazila pravokutna prostorija zvana naos ili cela (lat. cella), koja je u poetku dobivala stupove samo na proelju, potom zaelju, a poslije i na duim stranama. Bilo je cela i krunog oblika sa stupovima naokolo. Na to su nadograivani ostali dijelovi hrama, arhitrav, friz (razliiti kod dorskog i jonskog hrama), vijenac, zabati i skulpturalni ukrasi. U znaajne hramove arhajskog stila ubrajamo Heraion u Argosu (stari hram iz sredine 7. stoljea prije Krista), Herin hram u Olimpiji, Apolonov u Korintu, Herin hram na Samosu, te stariji hram Atene Pronaje u Delfima i Apolonov hram u Delfima (prvi potkraj 7. st. prije Krista i drugi Alkmeonia iz 548. g. prije Krista, uniten u poaru 373. prije Krista).

34

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

35

rfk A

a - hram s suitama b - hram antama ,. na proelju i zaelju c - prostilos d - amfiproslilos

- peripteros - peripteros koji uz naos ima i riznicu l - dipteros i - monopteros (tholos)

Tlocrti grkih hramova

hram na Istmu, dvije riznice Sikionjana od kojih je jedna bila kruna (tholos), riznica Sifnijaca i druge. Materijal od kojega su graeni hramovi bili su drvo i opeka, koji su postupno zamjenjivani kamenom. Usporedno s razvojem arhitekture razvijala se i grka reljefna-ukrasna i monumentalna skulptura. Arhajski reljefi odlikuju se snanom ekspresivnou, posebno lica figura prikazanih en face (frontalno), dok su tijela u pokretu dana u profilu. Na nekim reljefima vidljiva je statinost i stiliziranost. Ekspresivnost je pojaavana polikromijom (modrom, u tom, crnom i crvenom). Tom razdoblju pripadaju ostaci mramorne skulp ture arhajskog Apolonovog hrama Alkmeonida u Delfima, skulptura s hramova Atene Polias i Hekatompedona s atenske Akropole, skulptura friza s riznice Sifnijaca u Delfima i zapadnog zabata Afajinog hrama na Egini. Uz ljudske figure, na nekim hramovima (Hekatompedon, Artemidin hram na Krfu) javljaju se i fantastine ivotinje, vjerojatno pod orijentalnim utjecajem. Od monumentalnih i drugih reljefa navodimo Aristionovu stelu (djelo kipara Aristokla) i Kipselov koveg iz Olimpije. Razvojem arhitekture i reljefnih ukrasa razvija se i monumentalna skulptura u ijem je sreditu ovjek. Materijali koji su koriteni su ponajprije bronca i mramor. Arhajska je umjetnost razvila dva osnovna tipa slobodne ljudske figure: golog mladia kurosa i ljupke odjevene djevojke kore (vidi Akropolski i Arheoloki muzej u Ateni, str. 247248 i 289291). Tipu kurosa pripadaju Kleobis i Biton (Muzej u Delfima, dvorana 4). Drugi vaniji primjerci arhajske skulpture su.Hera sa Samosa (Mu zej Louvre) prikazana u obliku stupa, s gustim naborima na odjei i desnom ispruenom rukom uz tijelo, dok je lijeva ve poloena na grudi (to je znak odvajanja pokrenutosti). Zatim, kip Moskofora (nosa teleta), jahaa Rampin (Akropolski muzej u Ateni, dvorane 2 i 4), mramorni kip Artemide (iz Artemidinog svetita u Delosu), to je bio dar Nikandre s Naksosa boici, statua krilate Nike s Delosa, pripisane kiparu Arhermu (vidi Nacionalni arheoloki muzej u Ateni, dvorana 7), te golema mramorna sfinga (Muzej u Delfima dvorana 3), dar Naksijaca Apolonu. U tom razdoblju djelovalo je i vie sredita za proizvodnju slikanih vaza (Kreta, Rodos, Korint, Melos). U 6. st. prije Krista osobitu vanost u keramikoj proizvodnji cmofiguralnog stila dobiva Atena (vidi Nacio nalni arheoloki muzej, str. 307. i 308).

Vie je hramova sagraeno izvan grkog kopna na maloazijskoj obali i u junoj Italiji (Magna Graecia, Pestum) i Siciliji. Od ostalih graevina spomenut emo hram Atene Polias, Hekatompedon i Pred-partenon (aten ska Akropola), hram Apolona Patrosa (Oinskog), s atenske Agore, raniji

Pretklasino razdoblje ili strogi stil (480. 450.)


U tom se razdoblju naputa arhajski izraz s dominacijom frontalnosti, simetrinosti i ponavljanjem prototipova i arhajskim smijekom. Te-

36

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

37

Diadumeja, sa zapadnog zabata Zeusova hrama u Olimpiji, oko 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

nja je usmjerena ka klasinom savrenstvu, koje svoj vrhunac dostie u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu. Najvanija djela u arhitekturi ostvarena su na Posejdonovu hramu u Pestumu i Siciliji (Selinunt, Heraion hram E, Agrigent Zeusov hram), Zeusovu hramu u Olimpiji i Afajinom hramu u Egini. Tom stilu moe se pribrojiti i riznica Atenjana u Delfima sa svojim ukrasima metopskog friza i Trijem Atenjana u Delfima. Skulpturu strogoga stila (uz sredita u Argosu, Sikionu i Egini) najizrazitije predstavljaju figure s istonog zabata Afajinog hrama na Egi ni, te zabatne figure i metopski reljefi Zeusova hrama u Olimpiji. Od poznatijih kipara istiu se Glaukija, Hagelad, Onata i Anaksagora. Monumentalnu skulpturu, osim na zabatima, predstavljaju i voza (koija) iz Delfa (vidi Muzej u Delfima, dvorana 12), bronana kompo zicija Tiranoubojica Harmodija i Aristogitona, rad Kritije i Nesiota (vidi str. 266).

Diskobol (Baca diska), rimska mramorna kopija prema Mironovom bronanom originalu, oko 450. pr. Kr., Museo delle Terme u Rimu

38

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI...

39

Klasino razdoblje (450.330.)


Nakon znaajnih pobjeda Atenjana nad Perzijancima i dolaskom Perikla na vlast (443.429.), stvorene su pretpostavke za slobodan demo kratski razvoj, u kojem su kultura i umjetnost postigle svoj vrhunac. Umjetnost koja pripada tom dobu razvijala se u drugoj polovici 5. i veim dijelom tijekom 4. st. prije Krista. Vie nego ikada do tada, u tim stoljeima dolazi do veze izmeu umjetnosti i promatrane stvarnosti, te je postignut ideal klasine ljepote, koju karakterizira uravnoteenost, sklad, red, proporcija i idealiziranost. Za peto stoljee moe se rei da se odvija u duhu kipara Fidije. Periklo je uz pomo Fidije i njegovih suradnika Iktina, Kalikrata, Mnezikla, Filokla i drugih obnovio i sagradio nove spomenike na atenskoj Akropoli (vidi str. 223243), koji e kulminirati hramom Partenonom u graditeljskom i skulpturalnom umijeu. Upravo ukrasnoj skulpturi i kipovima boanstava Fidija e dati onu klasinu uzvienost i olimpsku mirnou. Od njegovih uenika i suradnika isticali su se Alkamen, Kolotes i Agorakrit. U to su doba u Ateni sagraeni i drugi spomenici: Hefesteion, Odeion (krunog tlocrta) i Metroon. U drugim dijelovima Grke sagraeni su hram Nemeze u Ramnuntu, Posejdonov hram na rtu Sunion, Telesterion u Eleuzini, Apolonov hram u Basama u Arkaiji (hram

Pelopsova kvadriga s istonog zabata Zeusova hrama u Olimpiji

Od brojnih kipara toga doba u Ateni navodimo Kalamisa (djela Alkmena i Hermiona, koja jo odiu arhajskim izrazom) i istaknutijeg i poznatijeg Mirona, koji svoje likove daje u pokretu (Diskobol, trka Ladas i kompozicija Atena i Marsija). Tom razdoblju pripada i roenje Venere s Prijestolja Lodovisi (Rim, Museo delle Terme). Mnogi su grki originali uglavnom izgubljeni i veim dijelom su sa uvani u rimskim kopijama. To je i doba razvoja crvenog stila na crnoj podlozi u ukraavanju vaza. Atena je i poznato sredite monumentalnog slikarstva. Najistaknutiji slikari su Polignot s otoka Tasosa (Thasos), Mikon i Panen (trijem Poikile u Ateni i svratiste Kniana u Delfima).

Partenon na atenskoj Akropoli, dananji izgled

40

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

41

dorski red a - krepidoma b - stilobat b r baza stupa c - .stup d - kapitel dj- kapitel s volutama 2 - kapitel s akant. liem e - ehinus f - abakus g - arhitrav (epistil) h - friz i - triglifi i - metope k - ploice s gutama 1 - mutule s gulama m - gejzon (vjenac) n - sima o - zabat (timpanon) p - akroterija

Redovi (stilovi) u antikoj grkoj arhitekturi

u kojem se javlja prva pojava korintskog stila). O svim tim spomenicima vidi vie pod obradom navedenih lokaliteta. Spomenimo i dorski hram u Segesti na Siciliji, te spomenik Nerejida u Ksantosu (Likija). Urbanizam je obiljeio Hipodam iz Mileta, sustavom pravokutne mre e gradskih ulica (Prijene, Milet). Poliklet je, uz Fidiju, drugi najznaajniji kipar koji pripada klasi nom razdoblju. Stvorio je kanon (idealnu proporciju ljudskog tijela), koji je primijenio u svojim djelima Dorifor (Kopljonoa) i Dijadumen. Dok je Fidija stvarao idealne figure bogova, Poliklet je stvarao ljude atlete savrenog oblika. Od kipara treba jo istaknuti Kalimaha (minu cioznost, pokreti, draest forme), Krezila (Amazonka i portret Perikla,

Dorifor (Kopljonoa), rimska mramorna kopija prema Polikletovom bronanom orignalu, oko 440. pr. Kr., Museo Nazionale u Napulju

42

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

43

poznati spomenici toga stoljea su hram Atene Aleje u Tegeji (rad Skopasa), Asklepijev hram i Tholos u Epidauru, Tersilion u Megalopolisu, te neke od graevina u Olimpiji, Meseni, Delosu i drugim lokalitetima. Tome pridodajemo i uvena kazalita u Ateni, Delfima i Epidauru. U Maloj Aziji podiu se novi Artemizion u Efezu i monumentalni grobni spomenik posveen kralju Mauzolu u Halikarnasu. U to doba u kiparstvu primat ima Sikion na Peloponezu. Poznati su bili kipari Antifan, Kleon i Poliklet Mlai. Ukrase na Asklepijevu hramu u Epidauru radi Timotej. Meutim, najistaknutija imena 4. stoljea pri je Krista su Praksitel, Skopas i Lizip. Praksitel prikazuje u oputenoj prirodnoj pozi izgledom lijepe, sjetne i graciozne figure (Brauronska Artemida, Eros, Apolon Saurokton, Afrodita Knidska, Hermes s Dionizom). Skopas izvodi djela s izrazom patnje i uznemirenosti (Af rodita, Menada, ukrasi na hramu u Tegeji i druga). Za Lizipa se moe rei da je veliki kipar koji zavrava klasino razdoblje. Kanon s novim proporcijama najbolje je dao u figuri Apoksiomena (spomenimo i kip Augija iz Delfa, portret Aleksandra Makedonskog i druge). Od ostalih kipara isticali su se Leohar (Apolon Belvederski) i Brijaksid. U to vrijeme stvorena su i neka djela nadgrobnih stela i reljefa. Monumentalna skulptura utjecala je na izradu malih terakotnih genre-figura otkopanih u Tanagri. Meu slikarima najvaniji je Apel iz Kolofona. Slikarstvo na vazama u Atici u potpunom je propadanju, ali je procvat doivjelo u Magni Graeciji (Velika Grka).

Helenistiko razdoblje (330. 146.)


Prodorom Aleksandra Makedonskog daleko na istok sve do Indije, dolo je u novoosvojenim zemljama do snanog irenja grke kulture i umjetnosti. Tako je dolazilo do spajanja i mijeanja grkih umjetnikih elemenata s mjesnim umjetnikim izrazom i tradicijom. Atena je gubila primat dotadanjeg sredita kulturne moi, a nova arita helenistike umjetnosti postaju Aleksandrija, Pergamon i Rodos. Potkraj 4. st. prije Krista, u prijelaznom razdoblju, u Ateni je skulp tura pod izvjesnim utjecajima Praksitela, Skopasa i Lizipa. Kipari toga doba su Kefisod Mlai i Timarh (Praksitelovi sinovi), Papil i Polideukt, koji je prema Plutarhu izradio poznatu Demostenovu statuu. Plinije spominje Lizipove sinove i uenike s puno pohvala: Dijapa, Boeda, Eutikrata, Fanida i Eutihida. Posebno se po svojem idealiziranom izrazu i tematici (genre-motivi) isticao kipar Boet (kraj 3. st. prije Krista) iz Bitinije, poznat po izradi figure djeteta (Djeak koji davi gusku). Po genre-motivima, koji su obogatili helenistiku skulpturu, bio je poznat i Miron iz Tebe u 2. st.

Mauzol, kralj Karije, mramor, 395. pr. Kr., iz Mauzoleja u Halikarnasu, British Museum u Londonu

Apoksiomen, rimska kopija grkog originala prema Lizipu, oko 330. pr. Kr., Muzej Pio Clementino u Vatikanu

gdje je prikazan idealan klasini izraz lika), i Peonija iz Mende kip Nike u Olimpiji (vidi Muzej u Olimpiji, dvorana 6). U to doba znaajno se razvija slikarstvo u Maloj Aziji. Istiu se slikari Zeuksis i Parazije (kod prvoga savrena tehnika, a kod drugoga karakterizacija likova). Atiko vano slikarstvo u kompoziciji je slobod nije i velika je primjena perspektivnog skraivanja. Klasino razdoblje etvrtog stoljea Atenu je obiljeilo novim grae vinama od kojih navodimo reprezentativni Lizikratov spomenik. Ostali

44

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

45

Zemljovid golemog carstva Aleksandra Makedonskog nakon makedonskih osvajanja

Portret Aleksandra Makedonskog (Velikog), mramor, oko 340. 330. pr. Kr., Akropolski muzej u Ateni

prije Krista (Pijana starica). On je zastupnik realistikog izraza. Do dajmo tom izrazu i druga djela Djevojica s golubicom, Stari ribar, Faun i Erinija. Od ostalih poznatih kipova helenistikog razdoblja spomenimo sljedee: Afrodita (Venera koja ui), Venera Kapitolinska, Eros i Psiha, Usnuli satir, Tihe iz Antiohije, Djeak izvlai trn iz stopala, te remek-djela Nike sa Samotrake (Nike na pramcu lae, oko 200. prije Krista) i Afrodita s Miloa (Venera Miloska). U Tanagri (Beotija) otkriveno je u grobnim nalazima mnogo gracioz nih enskih figurica izraenih od terakote, a pripadale su ranom helenizmu. Slinih figurica djevojica-ena, glumaca, djece sa ivotinjama, otkopano je u Mirini (Mala Azija) iz doba kasnog helenizma. U novom sreditu helenistike kulture i umjetnosti, Aleksanriji, sagraenoj na naelima Hipodamova urbanistikog plana, podignut je vei broj arhitektonskih spomenika. Na skulpturu aleksandrijske kole utjecala je tradicija grkog kiparstva 4. st. prije Krista. U Ptolemejevo

46

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

47

Djeak koji davi gusku, mramorna kopija prema Boetovu bronanom originalu, kraj 3. st. pr. Kr., Gliptoteka u Munchenu

doba javlja se veza s Malom Azijom i Antiohijom u Siriji. Neka djela karakterizira izraziti realizam figura i izrade portreta. Uz realizam, javljaju se i genre-teme (Dijete Heraklo davi zmiju). Uz grku, njeguje se i egipatska tradicija u skulpturi. Aleksandrijskoj umjetnosti pripada i skulptura Nil sa svojom djecom, kompozicija dana u alegorijskoj sim bolici, sauvana u kopiji u Vatikanskom muzeju. Istaknutu ulogu u razvoju helenistike umjetnosti u Maloj Aziji odig rao je Pergamon. Pergamski kralj Atal I. (241.197.) je 201. godine prije Krista darovao Ateni za atensku Akropolu skupinu od etiri kom pozicije bronanih statua. Na njima je prikazana gigantomahija, borba Atenjana s Amazonkama, borba s Perzijancima i pobjeda Pergamona nad Galima. Neke su statue sauvane: Mrtvi gigant, Mrtva Amazon ka, Mladi Gal i Ranjeni Perzijanac. Pergamskoj kiparskoj koli

Gal ubija enu i sebe, mramorna kopija prema bronanom Epigonovu (?) origi nalu u Pergamonu, 235.230. pr. Kr., Museo Nazionale u Rimu

48

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

49

.o

h ^

\4v

Umirui Gal, mramor, rimska kopija grkog originala iz oko 200. pr. Kr., Kapitolinski muzeji u Rimu

Sauvana baza Zeusova rtvenika u Pergamonu

pripadaju i druge poznate statue sauvane u kopijama: Menelaj iznosi iz borbe mrtvog Patrokla, Sjedei aka, zatim Vatikanska Arijadna, Gladijator Borghese i Torzo Belvedere (pod aleksandrijskim utjeca jem). Za peribol Atenina hrama u Pergamonu skupina kipara izradila je nekoliko statua galskih ratnika kojima se veliala pobjeda nad Galima. Najistaknutiji su meu njima Gal ubija enu i sebe (realizirano s puno dramatike i patosa) i Umirui Gal. Najvaniji spomenik Pergamona iz doba kralja Eumena II. (197. 159.) istaknuto je djelo helenistike arhitekture i skulpture Zeusov rtvenik (oltar). Sagraen je oko 180. g. prije Krista kao spomenik na

50

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

51

nida i Epiharma. Istaknuta djela rodoske kole su kompozicije Farnekog bika (2. st. prije Krista), koju su izradili Apolonije i Taurisko, i Laokoont sa sinovima (1. st. prije Krista), rad Hagesandra, Polidora i Athanodora na kojem su izraene duevna patnja i tjelesna bol. To djelo pripada najveem umjetnikom izrazu kasnog helenizma nastalog za rimske prevlasti. Za slikarstvo helenizma karakteristine su povijesne, genre, a pone kad i mitoloke teme. To je razdoblje mozaika (Pergamon, Delos, Kos, Pela, Pompeji). U helenistikoj arhitekturi prevladavao je uglavnom jonski stil, a slabije je rabljen korintski, dok je orski bio uglavnom izvan uporabe. Na nekim graevinama dolazi i do kombinacije stilova. Od poznatijih spomenika iz toga razdoblja navodimo Artemidin hram u Epidauru, Hram misterija i Arsenoeion (kruna graevina, oko 280. g. prije Krista) na Samotraci, gradnju nedovrenog Olimpieiona u Ateni (nastavljena gradnja oko 174. g. prije Krista), Atalov trijem i trijem Eumena II. u Ateni, te mnoge raskone trijemove, gimnazije, palestre, knjinice, ka zalita, vijenice i hipostilne dvorane. Znaajna je bila stambena arhi tektura (Delos, Prijene, Pompeji) i gradnja vladarskih palaa.

Laokoont sa sinovima, mramor, oko 50. pr. Kr., Muzej Pio Clementino u Vatikanu

riti??*#*

borbu i pobjedu nad Galima. Reljefno ukraavanje rtvenika s temom gigantomahije izvelo je vie kipara. Poznata su imena Mnesikrata, Melanipa, Oresta i Teoreta. Sve je dano u ekspresiji uzbuenja i patetike. rtvenik je rekonstruiran u Pergamskom muzeju u Berlinu. U helenistiko doba Rodos je svojim bogatstvom postao privlaan za mnoge grke umjetnike. Bio je snano vezan uz grku umjetniku tradi ciju, osobito sa Sikionom na Peloponezu. U doba Aleksandra djeluje kipar Har (Hares), koji je izradio potkraj stoljea golemi kip Helija (sun ca) visok 32 metra, poznat kao Rodoski kolos, smatran jednim od sedam svjetskih uda. Sauvana su imena umjetnika Tihomara, Filesa, Aristo-

Ostaci hrama Olimpeiona u Ateni

52

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

53

Oktavijin hram u Korintu

Kip rimskog cara Hadrijana (117.138.), Muzej u Olimpiji

Rimsko razdoblje (146. prije Krista395. poslije Krista)


Rimljani su 146. g. prije Krista u potpunosti pokorili Grku i zadr ali je u svojoj vlasti sve do 395. g. poslije Krista. Dolaskom Rimljana nije ugaena helenistika umjetnost, iji su elementi kroz razvoj rimske umjetnosti potrajali jo dugo. U tom razdoblju rimske dominacije od nekoliko stoljea, sagraeno je iznimno mnogo arhitektonskih spome nika po cijeloj Grkoj. Najistaknutiji su: Toranj vjetrova, Olimpieion, Hadrijanova vrata, Filopapov nadgrobni spomenik i Odeion Heroda Atika (svi u Ateni). U Korintu je podignuto nekoliko manjih hramova i drugih graevina, od kojih se istiu Oktavijin hram, Odeion i Stadion.

Bilo je gradnji i dogradnji u Eleuzini, Epidauru, Olimpiji, Heraionu kod Argosa, Sikionu, Sparti i Filipima. Graevina iz rimskog doba ot kriveno je i na otocima, posebno Delosu (agora Theophrastos, agora Italika, zidine Triariusa), Kosu (agora u gradu Kosu), hram i kupelji na lokalitetu Asclepieonu, Samosu (manji hramovi), Tasosu, Kreti (Gortina s vie spomenika) i drugima. Na razvoj kiparstva utjeu ranija grka i helenistika djela. U Rim su odvueni originalni grki kipovi na osnovi kojih su izraene mnoge kopije, a prema kojima priblino saznajemo kako su izgledala istaknuta grka djela u originalu. No, u tom se razdoblju izrauju mnoge statue i portreti rimskih careva i lanova njihovih obitelji, vojskovoa, govor nika i drugih uglednika (vidi Muzej u Heraklionu, dvorana XX, Muzej u Epidauru, Muzej u Olimpiji, dvorana IX). Portreti su dani s izrazitim realistikim crtama. Neke su statue prikazane idealizirano (kip Antinoja, Muzej u Delfima, dvorana XIII). Reljefi odiu takoer realistikim obiljejima. U ukraavanju dvorana, kupalita i vila esto je koritena tehnika mozaika.

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

55

VANIJI POVIJESNI DOGAAJI Formiranje grkih gradova i kolonizacija


Antiki su Grci osjeali pripadnost jednoj cjelini, iako nisu imali os novanu zajedniku dravu. Oni su formirali bezbroj malih i jedan broj veih polisa: gradova-drava. Najvei i najpoznatiji polisi bili su Sparta, Atena, Argos, Korint, Teba, Delos, Egina, Milet, Sirakuza itd. Od 8. do 6. st. prije Krista Grci su se iseljavali iz svoje matine zemlje, osnivajui brojne kolonije uz obale Sredozemnog, Mramornog i Crnog mora, uz sjevernu obalu Egejskog mora, u junoj Italiji i Siciliji, otocima Korzici i Sardiniji pa sve do Jadranskog mora.5 Spominje se da

je samo Milet osnovao oko 90 kolonija. ak su i kolonije, kada su postale gospodarski vaniji gradovi, osnivale vlastite kolonije. Jedan od vanih uzroka toga iseljavanja, prema antikim izvorima, svakako je prenase ljenost matinog kopna u Grkoj, a svemu tomu pogodovale su i politi ke prilike u Sredozemlju, prednjoj Aziji i ire. Grki su doseljenici tako neposredno prenosili svoj nain ivljenja i kulturu u nove sredine i bitno utjecali na njihov budui razvoj.

Grko-perzijski ratovi
Poetkom 5. st. prije Krista osjeala se velika opasnost koja je prije tila Grkoj od snane Perzije, koja je dotada osvojila sve zemlje Staroga istoka (i doprla do rijeke Inda) i zemlje od Egipta na jugu do Kavkaza na sjeveru. Mnogi su grki gradovi tako dospjeli pod perzijsku vlast. Godine 499. prije Krista maloazijski su se Grci (najvie Jonjani) podigli na ustanak da se oslobode perzijske podjarmljenosti. U tim su gradovima sruene tiranije i protjerani tirani koji su bili uz perzijske kraljeve. Ustanak je trajao pet godina, a potom je uguen. Svi jonski gradovi su pali, kao i otok Cipar, a Milet je spaljen. Perzijska se vojska pribliavala Grkoj. Godine 492. prije Krista jedni su odredi preko Helesponta preli Trakiju, a drugi su se brodovljem uputili prema Halkidici. U velikom nevremenu u blizini poluotoka Atosa, morska je bura unitila brodovlje i brojno ljudstvo. U ljeto 490. prije Krista car Darije uputio je snanu vojsku pod vodstvom Datisa i Artaferna u Egejsko more da osvoji Eretriju na Eubeji i Atenu, jer su ta dva grada pruila pomo maloazijskim Grcima u ustanku Jonjana. Perzijanci su najprije osvojili i zapalili Eretriju, potom su se prebacili na Atiku i utaborili na ravnici Maratonskog polja, koja je od atenske Agore bila udaljena 42 kilometra. Perzijancima je pomogao i Hipija, Pizistratov sin. Atenjani su uputili na Maraton 9000 dobro naoruanih hoplita i deset stratega s Miltijadom. U grkoj su vojsci bili i odredi robova, a pomo su pruali

Hram F u Agrigentu na Siciliji, oko 425. pr. Kr. 5 Antiki pisci (Pseudo-Skimno, Strabon, Plinije) spominju najraniju grku ko loniju na naim prostorima na otoku Koruli iz arhajskog razdoblja, koju su uteme ljili Kniani iz Male Azije. Jo uvijek nisu otkriveni ostaci te naseobine.

Poetkom 4. st. prije Krista Dionizije Stariji Sirakuki (404.367.) osnovao je koloniju Issu (na mjestu dananjeg grada Visa), a Parani (s otoka Para u Egej skom moru) 385./84. godine osnovali su koloniju Pharos (Stari Grad na otoku Hvaru). Na mjesto dananjega grada Hvara stavlja se i grko naselje Herakleja, iako se navode i druge lokacije ove naseobine: Solin, Rogoznica, Korula, te na kopnenom dijelu nasuprot Korkyre (Krf). Smatra se da su Isejci u posljednjoj etvrtini 3. st. prije Krista osnovali svoja naselja na obali Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobre), a u prvoj polovici 3. st. prije Krista u Lumbardi na Koruli. Grka naseobina postojala je i na podruju Solina. M. Zaninovi, 1996., 956 i 93 115; B. Kirigin, 1996., 1520 i 3766; A. kegro, 1999., 213218, 228238, 275285, 305312.

56

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

57

Tumulus (grobni humak) na Maratonu, visine 9 m, opsega 182 m, u kojem su pokopana 192 Atenjana poginula na Maratonskom polju, 490. pr. Kr.

Spomenik Leonidi i poginulim Spartancima u Termopilu, podignut 1955. godine, lijevo od autoceste prema Ateni

480. prije Krista, perzijska je vojska krenula prema Grkoj. Do bitke je dolo u Termopilskom klancu, mjestu na granici izmeu pokrajine Tesalije i Srednje Grke. Grci su se junaki borili sve dok Perzijanci

samo Platejci. Pod vodstvom Miltijada Atenjani su porazili snaniju perzijsku vojsku. U Atenu je poslan glasnik Filipid da javi o velikoj pobjedi. Perzijanci su se povukli u smjeru maloazijske obale. Nisu se mirili s porazom, ve su se temeljito pripremali za nove pohode na Grku. Darije je umro 486. godine prije Krista, a naslijedio ga je sin Kserks, koji je nastavio pripreme perzijske vojske. Mnogi su grki gradovi, uz Atenu, kojima je prijetila opasnost od Perzijanaca, sklopili godine 481. prije Krista na Istmu kod Korinta sa vez protiv Perzijanaca. Posebno se pripremala Atena. Temistoklo, jedan od stratega kod Maratona, zalagao se za gradnju novog brodovlja, u emu je dobio potporu Atenjana. Pod komandom Kserksa, u proljee
Kcfalonija

Spomen-ploa Leonidi i tri stotini Spartanaca, podignuta (na mjestu starijeg spomenika) u novije doba na breuljku u Termopilskom klancu, desno od autoceste prema Ateni

r P E L O P O N E Z :.
W "iS iN iJ A

K ,lln os$
S iln o g

* 6#t,lcV s= K A B li& :
\ S ,"

Drave u ratu s Perzijom


I I 1 N e u tr a ln e d r a v e

.. 9

t i !

%
K l1e r a

& V f^.

\ o

Zemlje koje su Perztjanci prethodno osvojili Prvi Perzijski rat ------- Pohod Datisov i Artafcmov 490. pr. Kr. Drugi Perzijski rat Put perzijske vojske 480. pr.Kr. -----Kretanje petzijske mornarice 480. pr. Kr. A Grke pobjede Perzijske pobjede

Zemljovid perzijskih ratova

58

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI..

59

nisu, zahvaljujui izdaji, nali prolaz preko planine i s lea napali grke branitelje. Junaki je izginulo 300 Spartanaca, na elu s kraljem Leoniom. Prije toga su ostale grke snage, po naredbi Leonide, bile povu ene. Poslije je na tom mjestu podignut spomenik (spomen-ploa) na taj herojski pothvat spartanskih boraca, a u novije doba jo jedan monu mentalni spomenik s lijeve strane ceste. Bitka kod Salamine. Iste su se godine vodile i pomorske bitke s Perzijancima. Perzijska je mornarica doekana kod Artemiziona, sjever noga rta Eubeje, gdje je u borbama uniten dio grkog brodovlja. Istodobno je kopnena perzijska vojska, slobodno prolazei kroz Beotiju prema Ate ni, pljakala i palila sve pred sobom. Stanovnitvo Atene sklanjalo se na otoke Salaminu, Eginu i u Troazen. Perzijanci su uli u pusti grad i razorili i spalili Atenu i cijelu Atiku. Njihova se mornarica usidrila u luci Faleron. Do velike pomorske bitke dolo je kod otoka Salamine, a grka je flota samo zahvaljujui velikom strategu Temistoklu nadmu drila Perzijance i postigla jednu od najvanijih pobjeda i tako obranila nezavisnost Grke od velikih osvajaa. Bitka kod Plateje i Mikale. Godine 479. prije Krista Perzijanci su ponovno pokuali s preostalim snagama iz Tesalije osvojiti Atenu i Peloponez. Udruenim snagama Grci pobijedie perzijsku vojsku kod Pla teje u Beotiji, a istodobno su Perzijanci pretrpjeli poraz na maloazijskoj obali kod rta Mikale. Te su pobjede Grka bile odluujue za zavretak Grko-perzijskih ratova. Bilo je jo borbi s Perzijancima. Grci su ih porazili kod ciparske Salamine 450. godine prije Krista. Ubrzo je sklopljen mir u Suzi 449. godine prije Krista, nazvan Kalijinim m irom (po aten skom opunomoeniku Kaliji).

>Amfipol
MAKEDONIJAi

Bizant'

i i __
Sumotnika($D Hersonez:

o! idejni

. Scsl U Im to ro s-rf. 8 Abios

L e n m o s '

FRICIJA

M IZIJA

Leukaac H io s

Kefalorija
fA n r o s Zakintos rArg.os S a m os,

f.v. SpartaV:

IPBLOPONEZ:

* * ? > D e lo s N a k s y s

KARIJA

i l i

Vazali i saveznici Atene Vazali i saveznici Sparte

Zemljovid Grke prije poetka Peloponeskog rata

Peloponeski rat Osnivanje pomorskog saveza


Tijekom godine 477. prije Krista dolo je do osnivanja pomorskog vojnog saveza izmeu Atene i mnogih grkih gradova na maloazijskoj i trakoj obali i Egejskim otocima. Sjedite saveza bilo je na otoku Delosu u Apolonovu hramu, po emu je i nazvan Delsko-atikim, Osnivanje saveza imalo je svrhu zajednike obrane Grka od Perzijanaca i osvetu nad njima za sva dotad uinjena nasilja i ruenja. S vremenom su Atenjani zagospodarili savezom. Godine 454. prije Krista blagajna saveza prenijeta je u Atenu, koja je u to doba postala najjaom pomorskom silom u istonom Sredozemlju. Demokracija je u Ateni bila u punom razvoju, a svoj najvei procvat postigla je za vrijeme Perikla (443. 429.). To je zlatno doba Atene, koja e postati i najvee kulturno sredi te svih Helena. U doba intenzivnih gradnji u Ateni dolo je do velikog rata izmeu Atene, koja je bila na elu Delsko-atikog saveza, i Sparte, vodee dr ave Peloponeskog saveza, u kojem je bila udruena veina drava Peloponeza. I Spartu je podravalo dosta gradova u Srednjoj Grkoj (osobito Beotiji). Rat je nazvan Peloponeskim ratom i trajao je od 431. do 404. godine prije Krista. Brojni su bili uzroci koji su doveli do Peloponeskog rata. Izmeu glavnih zaraenih sudionika (na jednoj strani Atene i na drugoj Sparte) vodio se primat za pojedine zemlje i trita. Po Tukididu, Spartanci su strahovali od velikog i snanog uzdizanja Atene i zaosta janja u prednosti Peloponeskog saveza sa Spartom na elu. Javljali su se i stari antagonizmi izmeu Dorana i Jonjana. Bilo je i drugih uzroka poetku rata. Neposredni povod Peloponeskom ratu povezan je s postup cima Atenjana prema Megaranima i Korinanima, koji su izazvali doga aje oko Korkire i Potideje.

60

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

61

Prvo razdoblje, nakon deset godina ratovanja, zavrilo je 421, g. kompromisnim mirom poznatim kao Nikijin mir. Nikija, voa oligar hijskih zemljoposjednika, zakljuio je mir u ime Atenjana. Obje su stra ne priznale stanje kakvo je bilo na poetku rata. U drugom je razdoblju, od 415. do 414. godine, atenska mornarica na elu s Alkibijaom krenula u sicilsku ekspediciju kako bi zauzela Sirakuzu i osigurala trgovake pozicije na Siciliji. Meutim, Sirakuani su dobili pomo Sparte, Korinta i drugih saveznika i teko porazili Atenjane. U treem razdoblju, od 413. do 404. g. prije Krista, bilo je naizmje ninih pobjeda i poraza. Posljednja pobjeda Atenjana bila se 406. g. prije Krista kod Arginuskih otoka (uz elidsku obalu), gdje je poraena spartanska mornarica. Meutim, novom mornaricom Spartanei su 405. g. prije Krista na Helespontu definitivno porazili Atenjane. Unitili su

enska glava od terakote s Akropole u Sparti, < S . st. pr. Kr., Muzej u Sparti

i | *

atensko brodovlje, zaplijenili 160 trijera, te zarobili i pobili oko 3000 atenskih mornara. Bio je sprijeen dovoz ita i drugih namirnica u pirejsku luku, to je prisililo Atenjane na kapitulaciju 404. g. prije Krista. Atenjani su morali ispuniti teke, diktirane uvjete mira.

Spartanska hegemonija
Tim je ratom bila opustoena cijela Grka. Sparta je postala najmo nija helenska sila, uspostavila je svoju hegemoniju, nameui volju ostalim grkim polisima. Kraj Peloponeskog rata utjecao je i na raspad Delsko-atikog saveza. Godine 396./39S. Spartanei su zaratili protiv Per zijanaca, koji su napali maloazijske Grke. Ostali Grci Atenjani, Tebanci, Korinani i drugi potaknuti Perzijancima, sklopie savez pro tiv spartanske hegemonije. Od 395. do 387. trajao je Korintski rat izme u lanova toga saveza i Sparte, a u koji su se umijeali i Perzijanci. Rat je zavrio Antalkidinim mirom (nazvanom po spartanskom izaslaniku Antalkidu) u Suzi. Prema tom mirovnom ugovoru, Perzijanci su dobili

Spartanski ratnici, crno figuralno slikarstvo na vazi, sredina 6. st. pr. Kr., Muzej u Berlinu

62

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

63

vlast nad grkim gradovima u Maloj Aziji, dok su ostali grki gradovi dobili autonomnost i slobodu. Atenjani su 378. g. prije Krista osnovali Drugi pomorski savez, iji je cilj bio obrana od spartanske hegemonije.

Tebanska hegemonija
U bitci kod Leuktre 371. g. prije Krista u Beotiji, Tebanci i drugi Beoani teko su porazili snaniju spartansku vojsku. Tim je porazom sruena hegemonija Sparte a sruen je i Peloponeski savez. Javlja se pak hegemonija Tebe nad ostalim Grcima. Tebanci su, pod vodstvom Epaminonde, sa svojim saveznicima doli na Peloponez, gdje su kod Mantineje 362. godine pobijedili Spartance i druge peloponeske gradove, kojima su pomogli i Atenjani. U velikoj je bitci poginuo i Epaminonda. Ubrzo je sklopljen mir izmeu zaraenih strana, uz priznavanje zatee nog stanja. Tebanci su napustili Peloponez i time je zavrila njihova kratkotrajna hegemonija.

Makedonska osvajanja Grke


Sve dotadanje borbe iscrpile su grke gradove, to je bilo presudno prilikom prodora Makedonaca. U prvoj polovici 4. st. prije Krista naglo jaa Makedonija, posebno u vrijeme kralja Filipa II. (359.336.), koja je osnovala svoju dravu sjeverno od Tesalije oko 7. st. prije Krista. U Svetom ratu izmeu Beoana i Fokejaca za zemlju delfijskog hrama, Filip je pomogao Beoanima i svladao Fokejce. Atenjani su mu pruili otpor, osjeajui veliku ugroenost od Filipa II. Demosten je traio da se oformi jaki savez junih grkih gradova-drava protiv Filipa, ali neki snani polisi s Peloponeza ostali su postrani i u tome nije uspio.6 U odlunoj bitci kod Heroneje 338. godine prije Krista u Beotiji, Filip je pobijedio svoje protivnike. Poslanicima tih grkih gradova, sazvanim na Istamskoj prevlaci kod Korinta, obrazloio je da mu nije cilj porob ljavanje Grka, nego da im bude voa protiv njihovog velikog neprijate lja, Perzijanaca, a to su oni s odobravanjem prihvatili. Filipovom smru 336. prije Krista njegovim je nasljednikom postao sin Aleksandar. I njega su Grci u Korintu prihvatili za svojega vou
Demostenov kip, kopija prema originalu Polideukta iz 280. pr. Kr., Ny Carlsberg Glyptothek u Kopenhagenu

6 Demosten (Demosthenes, 384.322. prije Krista), Atenjanin, bio je najvei grki govornik. Osjeao je veliku opasnost koja je prijetila Ateni i Grkoj od Filipa II. Makedonskog. Poznata su njegova tri govora protiv Filipa (Kata Philipu) nazva na Filipike i tri Olintska govora. Sauvano je ukupno 60 njegovih govora. Povijest svjetske knjievnosti II., 1977., 148 150.

64

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

65

kFilipopol

laronei Perint )Iint 3-48 am ot

V
fltk "r

Lem iT os 1

PEH 7.IJSK 0

Korkira

H alon esosjp,

iT e rm o p ilfc L-euka<

=910UuaIQ]i| ssAm fisa .s

lorint!
Zakintos
:pht.o p o n h 7.:

.Andros

N ak sos

Makedonija u vrijeme Si stupanja na prijestolje Filipa U irenje ud 359. do 336. pr. Kr.

Zemljovid irenja Makedonije pod Filipom II.

protiv Perzijanaca. Osvojivi najprije Malu Aziju, potom Siriju, Fenikiju i Palestinu, bez borbe je uao u Egipat, i 331. prije Krista osnovao grad Aleksandriju. U bitci kod Gaugamela 331. g. Aleksandar je porazio Dorocija, ovladao Mezopotamijom i tako potpuno slomio perzijsku dravu. Godine 326. osvojio je dio Indije. Umro je iznenada, na vrhuncu slave, 323. prije Krista u Babilonu. Nakon smrti Aleksandra Velikog, Atenjani su s drugim grkim poli sima pokrenuli ustanak za osloboenje od Makedonaca. Bio je to Lamijski rat koji je trajao od 323. do 322. godine, pr. Krista u kojem su pobijedili Makedonci. Makedonski dinast Demetrije iz Falerona vladao je Atenom deset godina, od 317. do 307. godine, pr. Krista. Nakon Demetrija Faleronskog, smjenjivali su se Demetrije Poliorket, Antigon Gonat, Antigon Dozon i drugi. Protiv makedonske hegemonije osnivani su regionalni vojno-politiki savezi, kao to su Etolski, u zapadnim pred jelima sredinje Grke, i Ahejski savez, u gradovima na sjeverozapadnom dijelu Peloponeza.

Rimljani u Grkoj
Unato tenjama grkih drava i dravica da se oslobode od Make donije, to im nije uspjelo. Oslobodili su se tek 196. godine prije Krista uz pomo Rimljana. Godine 197. prije Krista rimski je konzul Flaminin u odlunoj bici kod breuljka Kinoskefala u Tesaliji porazio makedonsku vojsku s Filipom V. (222.179.). Flaminin je na Istmijskim igrama 196. prije Krista objavio svim Grcima da su osloboeni makedonske vlasti, te je slavljen kao spasitelj Grke. Kad su Rimljani osvojili Makedoniju, podijelili su je na etiri autonomne pokrajine i 148. prije Krista osnovali provinciju Makedoniju. Osvojivi Makedoniju, Rimljani su zavladali ci jelom Grkom. Unato slobodi, koja je vie bila formalna, lanovi Ahejskog saveza su 146. g. prije Krista pokrenuli borbu za osloboenje od rimskog patronata. Rimski konzul Lucije Mumije navedene je godine u

66

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Kip naoruanog vojnika iz rimskog razdoblja, 2. st. poslije Kr., Muzej u Korintu

bici kod Leukopetre u blizini Korinta porazio ahejsku vojsku. Grka je bila potpuno osvojena i ukljuena u provinciju Makedoniju. Poslije, u carsko doba, 27. g. prije Krista, Rimljani su Grku proglasili posebnom provincijom Ahajom.

III. RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

RELIGIJA
Najbogatiji izvor za prouavanje grke religije svakako su knjievni tekstovi. Tu ponajprije mislimo na Homera i Hezioa. Prema Herodotu, oni su izradili teogoniju (rodoslovlje bogova) i dali bogovima njihove nazi ve, ulogu i lik. U Theogoniji, epu iz 8. st. prije Krista i najstarijem grkom literarnom izvoru, Heziod navodi legende o postanku svijeta, po stanku bogova i smjeni vladara na boanskom tronu. Mnotvo je i drugih tekstova i spisa o grkoj religiji: povijesnih, filozofskih, retorikih. Osim knjievnih (i ostalih navedenih) tekstova, drugi vani izvori za upoznavanje grke religije su epigrafiki spomenici. Natpisi koji govore o vjerskim svetkovinama, zavjetnim darovima, proroanstvima, udo tvornim iscjeljenjima, svetim zakonima, kalendarima i slinom, urezani u kamenu, glini ili kovini, znaajan su materijal za otkrivanje raznih elemenata grke religije. Treu skupinu izvora ine arheoloki spomenici. Od ostataka hramo va, raznih rtvenika, graevina namijenjenih za izvoenje tajnih obreda misterija, zavjetnih statua, nadgrobnih reljefa, reljefnih ukrasa na

Slika na 67. stranici: Glava boice Atene, terakota, oko 490. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

Jedan od Homerovih portreta iz helenistikog ili rimskog razdoblja, prema grkom originalu, Muzej u Napulju

70

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

71

hramovima (friz, metope, zabat), do slikarstva na vazama s prikazom obrednih prizora. Religijska shvaanja starih Grka odraavala su se na razvoj grke knjievnosti, likovne umjetnosti i druge kulturne djelat nosti, te na njihov drutveni ivot uope. U najranijem razdoblju svoje povijesti (prije dolaska u konanu postojbinu) Grci su se, poput mnogih indoeuropskih naroda, klanjali raznim boanstvima: ivotinjama, bilj kama, morima, umama, kozmikim pojavama: suncu, mjesecu, vjetro vima, kii i drugom, osjeajui da je na neki nain cijela priroda pro eta boanskim duhom. To vjerovanje da sve u prirodi ima duu, zvano animizam (lat. anima = dua) i demonizam (gr. daimon = boanstvo), zamiljanje prirodnih sila i drugih pojava u vidu demona, natprirodnih bia, Grci su primili iz drugih primitivnih religija. Sirene, satiri, sileni, pan, muze, harpije, kentauri, fantastina su bia mnogo opisivana u grkoj poeziji i literaturi, te oblikovana u grkoj skulpturi i slikar stvu. U staroj grkoj religiji nalazimo i ostatke totemizma (kada je svaki rod tovao svoj totem neku ivotinju ili predmet). Ima primjera u Homera da se boici Heri pridaju epiteti kravooka, a boici Ateni sovooka. Tek poslije, u antropomorfizmu (gr. anthropos = ovjek, morphe = lik), kada Grci bogovima daju ljudski oblik, prijanji fetii i totemi postaju pratitelji bogova. Boici Ateni je posveena i pridodana sova, Heri krava, Posejdonu konj, Afroditi dupin, Artemidi kouta itd. Razne biljke, neko svete, i boanstva postali su atributi mnogih bogova. Primjer su Zeusov hrast u Dodoni, Apolonov lovor u Delfima i Atenina maslina u Ateni. Ima i drugih primjera. U religiji antikih Grka bilo je i drugih ostataka iz prijanjih primitivnih religija, vezanih uz izvoenje odreenih obreda: pri zazivanju kie, lijeenju, maskiranju, kultnom plesu, raznim ienjima, prinoenju rtava i drugom. S vremenom su mnoga boanstva zaboravljena i na njihovo su mjesto dola nova. Najvei broj tih boanstava imao je samo mjesno znaenje. Ne samo svaki kraj, nego je i svaki grad imao svoje osobnosti i svoja boanstva. To razdoblje u razvoju grke religije trajalo je vie od tisuu godina. Nakon toga dolazi razdoblje kada se pojedini bogovi poistovje uju i stapaju u isto boanstvo. Tome su najvie u poetku pridonijeli politiko-vjerski savezi u Grkoj i Maloj Aziji, zatim Homerovi epovi i velika svetita, koja su okupljala Grke iz svih pokrajina na zajednikim svetkovinama i igrama. Ti su ljudi nastojali da se bogovi ujedine (sve su ih manje privlaili bogovi kojima nedostaje ljudski lik) te da se stvori odreeni broj velikih bogova s ljudskim likom, koji e biti zajedniki svim Grcima. Takvih bogova, koje su priznavali svi Grci, bilo je malo. Imena nekih bogova naslijeena su iz kretske, a posebno mikenske kul ture, gdje su ve bili poznati Zeus, Hera, Atena, Posejdon, Hermes, Dioniz i drugi.

Zeus i Hera, metopa s hrama E , Selinunt na Siciliji, oko 460. pr. Kr., Museo archeologico nazionale u Palermu

Jo je bilo mnogo drugih boanstava, ali su se ona tovala samo u odreenim mjestima. Takvi su bili heroji i polubogovi, koji su bili smrt ni, za razliku od velikih bogova koji su imali najvii stupanj na drutve noj ljestvici i bili besmrtni. U slubenim kultovima nekog grada bilo je obuhvaeno i vie od desetak velikih boanstava koja su pripadala poli su, dok su privatni kultovi (obitelj, bratstva) bili usmjereni na manja boanstva u rangu heroja. Prema navedenoj Heziodovoj Theogoniji, Homerovim pjesmama i raznim drugim izvorima, navest emo podjelu grkih bogova. Obino se svrstavaju u tri vane skupine: bogove neba, bogove mora i voda i bo gove zemlje i podzemnog svijeta.

72

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

73

Atena, mramorna kopija prema bronanom originalu, vjerojatno Fidijinoj Ateni Lemniji, oko 455. pr. Kr., Dresden, Staatlisches Skulpturensammlung

2. Boanstva sudbine: Mojre (lat. Parcae): Klota, Aheza i Atropa, ima ih vie. Nemeza (odmazda), Tihe (sretni trenutak), Agato Daimon (lat. Bonus Eventus). 3. Boanstva zdravlja i poroaja: Asklepije (lijenitvo, zdravlje), Ilitija (poroaj), i Higijeja ili Higija (po nekima svrstana u boice utje lovljenje zdravlja). II. Bogovi mora i voda: Posejdon, Okean (gr. Okeanos, lat. Oceanus) (izvanjsko more, pristup samo bogovima) i Okeanide (Oceanide) (boice izvanjskoga mora), Pont (dubine unutranjega mora, pristup nog ljudima) i sinovi mu Nerej s kerima Nereidama (morske nimfe), Taumant (prirodne pojave na moru), Forkys (uvar mora i zatitnik morskih udovita) i Ketos (morsko udovite), Amfitrita (Posejdonova ena i suvladarica mora), Triton (ima ih vie), Protej i Glaukos (Posejdonovi sinovi morski bogovi), Aheloj, Penej i Inah (rijeni bogovi), Ina Leukoteja, Melikert, Sirene. III. Bogovi zemlje i podzemnoga svijeta: Geja (Zemlja), Reja Ka bela ili Velika Majka, Demetra, Dioniz, Nimfe (vodene, umske i gorske boice), Satiri (gorski i umski demoni), Silen (odgajatelj i pratitelj boga Dioniza), Pan (bog uma, lovaca i pastira), Prijap (bog plodnosti), Perzefona (Kora) (Hadova suvladarica podzemnog svijeta), Had, Tartar (bez dan i ponor, vjena tama), Erinije (boice osvete i prokletstva), Hekata (boica podzemnog svijeta), Tanatos (smrt), Hipnos (san, snovi).

I. Bogovi neba a) Olimpski ili vrhovni bogovi: Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Apo lon, Artemida, Ares, Afrodita, Hermes, Atena Palada, Hefest i Hestija. Ukupno ih je dvanaest. U 5. st. prije Krista Dioniz postaje umjesto Hestije jedan od dvanaestorice olimpskih bogova. Had, bog podzemnog svijeta, nije ivio na Olimpu. Ti su bogovi bili najmoniji (pogotovo Zeus) i najvie su slavljeni u grkoj mitologiji i povijesti. b) Boanstva drugog reda: Helios (Sunce), Selena (Mjesec), Eoja (Heos zora), Hemera (dnevna svjetlost), Astra (zvijezde) i Vjetrovi (Euro istoni, Noto juni, Zefir zapadni i Boreja sjeverni). 1. Pratitelji i sluitelji bogova neba: Harite (boice draesti i ljepote), Temida (boica zakonitog poretka), Hore (boice godinjih doba i reda u ivotu i prirodi), Nike (Pobjeda), Iris (duga), Heba (vjena mladost, uz rast), Ganimed (vinotoa bogova), Eros (ljubav) i Muze (kojih je bilo devet): Klio (povijest), Euterpa (glazba), Talija (drama), Melpomena (tra gedija), Terpsihora (ples), Erato (ljubavna poezija), Polihimnija (lirika), Uranija (astronomija) i Kaliopa (ep).

Skifos, Dioniz sa satirima i menadama, crno figuralno slikarstvo, slikar grupe Krokotos, Cabinet Medailles u Parizu

74

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

MITOLOGIJA
Mitovi (od gr. rijei mythos = rije, govor, povijest) slikovite su narodne prie koje govore o podrijetlu svijeta, prirodnim pojavama, bogovima i njihovom djelovanju te legendarnim herojima i kraljevima. Mitovi su zapravo pripovijesti ili predaje koje poput svetinje uvaju istinu o svijetu i ivotu (u sredini u kojoj mit nastaje), iako povijesno nisu vjerodostojne. Kad govorimo o grkoj mitologiji, treba naglasiti da bismo bez mitova i mitologije teko mogli razumjeti grku religiju, knjievnost, umjetnost ili kulturu, kao i razvoj antikoga grkog drutva uope. Grka mitologija (skup mitova) meu poznatim mitologijama svijeta pripada svakako u najbogatije. Stari su Grci voljeli mit i obavlja nje kultova. Grki bogovi i heroji prikazivani su sa svim ljudskim mana ma i vrlinama. Oni komuniciraju i ope s ljudima. Vole, mrze i ljute se kao i obini ljudi, smrtnici. Mnogo mitskih pria nalazimo u grkoj literaturi, posebno u Home rovim pjesmama, kod Hezioda i grih dramatiara. Oivotvorenje raznih mitskih scena moemo vidjeti na mnogim sauvanim antikim i kasni jim spomenicima skulpture i slikarstva. Od bezbroj grkih mitova svrstanih u razliite skupine, spomenut emo samo najvanije: kosmogonija ili mitovi o postanku svijeta; teogonija ili mitovi o postanku bogova; antropogonija ili mitovi o postanku ljudi; titanomahija (borba Titana protiv bogova); mitovi o herojima (o Prometeju i drugima); mitovi o demonima (borba bogova ili heroja sa zlim demonima); mitovi o Trojanskom ratu, i drugi. Nisu svi mitovi izvorno grki, mnogo ih je preuzeto od drugih naro da, posebno onih s Orijenta, koje su Grci na svoj nain dalje razvijali dajui im umjetniku formu. Bilo je mnogo i regionalnih mitova koji su izraavali mjesnu tradiciju s jasnim povijesnim dogaajima. ee se za njih rabi i naziv legende. Od starijih grkih legendi spomenut emo samo one koje se ubrajaju u najpoznatije: kretske legende (o Minosu, Dedalu, Pasifaji, Minotauru, Arijadni); atike (o prvim kraljevima: Kekropsu, Erehteju, Egeju, Tezeju); korintske (o prvim kraljevima: Sizifu, Glauku, Belerofontu);

Silen s Dionizom, kopija prema vjerojatno Lizipovu originalu iz oko 330. pr. Kr., Muzej Louvre u Parizu

Uz glavna i nia boanstva u grkim mitovima javljaju se i heroji (gr. heros = junak), koji su po ocu ili majci boanskog podrijetla. Na vodimo najvanije: Ahilej (sin ftijskog kralja Peleja i morske boice Tetide), Perzej (sin najvieg boga Zeusa i Danaje, keri argejskog kraljai Akrizija), Heraklo (sin Zeusa i Alkmene, ene mikenskog kralja Amfitriona), Tezej (sin atenskog kralja Egeja, ili po nekima boga Posejdona i troazenske kraljevne Etre), Polideuk (sin Zeusa i Lede, ene spartan skog kralja Tindareja) i drugi.

76

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

77

argivske (o kralju Danaju i njegovim kerima, o Herinoj sveenici Iji (Io), o velikom junaku Perzeju); lakonske i mesenske (govore o najveim orskim junacima Dioskurima, o Heleni, najljepoj od svih smrtnih ena); tesalske (o Kentaurima, ljudima-konjima, i plemenu Lapiti); tebanski ciklus (o Kadmu, utemeljitelju Tebe, o Antiopi, Edipu, Antigoni); legende o Heraklu, najveemu grkom junaku; legende o Argonautima i legende trojanskog ciklusa, i mnoge dru ge; beotske (o Beotu praocu Beoana, Atalanti i Hipomenu); arkadske i etolijske (o Atalanti, Meleagaru i lovu na kalidonskog vepra).7

A) Mitovi o pojedinim olimpskim i drugim bogovima koji simboliziraju neke od opisanih gradova i arheolokih lokaliteta
ZEUS prema mitu vrhovni bog starih Grka. Sin titana Krona i majke Reje. Roen je u pilji planine Dikte na otoku Kreti.8 Majka Reja rodila ga je u tajnosti kako bi ga spasila od oca Krona, koji je ostalu svoju djecu progutao u strahu da e mu oduzeti vlast. Reja je prevarila Krona i dala mu da umjesto djeteta proguta kamen umotan u pelene. Zeus je tako umaknuo sudbini koju su doivjele njegove sestre Hestija, Hera, Demetra i braa Had i Posejon. Kako mu se nije mogla posvetiti, Reja ga je ostavila na Kreti, nimfama Adrasteji i Idaji, koje su ga dojile mlijekom boanske koze Amalteje i hranile pelinjim medom. Kad je Zeus odrastao na gorama Dikte i Ide, odluio je svrgnuti Krona s prijes tolja. U tome su mu pomogle titanka Metida i majka Reja. Najprije je Krona prisilio da oslobodi brau i sestre, koji su kao besmrtna boanska bia ivjela u njegovoj utrobi. Potom je, uz pomo stoglavih i storukih divova, nakon strane desetogodinje borbe konano pobijedio Krona i druge titane, bacivi ih u vjeitu tamu Tartar, te se proglasio vladarom svemira. S braom je kockom podijelio vlast: Posejdon je dobio more, Had podzemni svijet, a Zeus nebo i zemlju. Kao najmoniji i najuzvieniji vladar zvan je ocem bogova i ljudi. Zeus je bio bog koji je sve vidio, sve
7 P. Lisiar, 1964., 136. 8 Ima i drugih miljenja: neki smatraju da je Zeus roen na planini Likaj u Arkadiji. Kada ga je majka Reja okupala u rijeci Nedi, predala ga je boici Zemlje Geji koja ga je odnijela na Kretu i tamo ga skrila u pilju planine Dikte. Na ulazu u pilju uvali su ga Kureti. Da bi priguili njegov pla, udarali bi kopljima (maevima) o titove kako ga Kron ne bi uo. R. Grevs, 1990., 39 40.

Glava bronanog Zeusa (ili Posejdona) s rta Artemiziona, oko 455. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

uo i sve znao, kao svevladajui i sveznajui, bog svjetla, ljuti gromov nik, vladar oluja, gospodar munja i zatitnik prirode. Njegovi atributi su orao, grom i munja, te hrast. Grci su u njegovu ast podizali hramove (u Olimpiji, Istmu, Nemeji, Ateni, Siciliji...) i rtvenike (uven je onaj u Pergamonu, 180.160. prije Krista) te klesali kipove od kojih je najvaniji bio kip Zeusa u Olimpiji, koji je izradio slavni Fidija (vidi Zeusov hram u Olimpiji na str. 428432). Njegovo sjedite bilo je na visokom Olimpu u Tesaliji, u velianstve noj palai koju je bog Hefest sagradio od zlata. Sjedio je na zlatnom prijestolju, vinotoa bogova Ganimed toio mu je nektar, a mlada ki Heba posluivala ambroziju kao glavno jelo. Zeusova ena bila je Hera, ujedno i njegova sestra, s kojom je imao djecu: Aresa, boga rata, Hefesta, boga vatre i kovaa (oruara bogova),

78

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

79

boicu vjene mladosti Hebu i Ilitiju (ili Ejlitiju), zatitnicu prirode. Grki mitovi govore i o mnogim Zeusovim potomcima koje je imao s boicama, nimfama i smrtnim enama. Navodimo najvanije: Koru ili Perzefonu (enu boga podzemnog svijeta Hada) s Demetrom, boicom plodnosti zemlje i poljodjelstva, Atenu (boicu mudrosti i pobjedonosnog voenja rata, zatitnicu gradova i pravnog poretka, pravednosti i umjetnosti) s Metidom, boi com razboritosti i razuma (iako se najee spominje da je roena iz Zeusove glave nakon to je Zeus pojeo Metidu),

Hore (boice godinjih doba): Eunomiju (boicu zakonitosti), Dike (boicu pravednosti), Ejrene (boicu mira) i Mojre (boice sudbine) s Temidom, boicom zakonitog poretka, Harite (boice draesti i ljepote) s Eurinomom, Gkeanovom (gr. Okeanos) keri. Muze (boice umjetnosti) s Mnemozinom, boicom pam enja, Apolona (boga svjetla i sunca) i Artemiu (boicu lova, ivotinja, plodnosti prirode i Mjeseca) s Letom, keri Titana Koeja i ene mu Febe, Hermesa (glasnika bogova i boga trgovaca, hodoasnika i putnika, atleta i varalica) s Majom Plejadom iz Prometejevog roda, Argosa (stooki pastir i utemeljitelj grada Argosa) s Nibom, smrtni com, Lakedemona (osnivaa grada Sparte i lakedemonskog kraljevstva) s Plejadom Tajgetom iz Prometejevog roda, Dioniza (boga vina i vinogradarstva) sa Semelom, keri tebanskog kralja Kadma i ene mu Harmonije, Herakla (najveeg junaka grkih mitova) s Alkmenom, enom mikenskog kralja Amfitriona (u Amfitrionovoj odsutnosti Zeus joj se poja vio u njegovom liku i tako uao u njezinu lonicu), Perzeja (mitskog junaka) s Danajom, keri argoskog kralja Akrizija i ene mu Euridike (Zeus joj se pojavio u vidu zlatne kie u podzemnoj prostoriji gdje ju je otac skrio od pogleda mukaraca), Polideuka (slavnog junaka iz grkih i poslije rimskih mitova) i Helenu (najljepu od svih smrtnih ena) s Ledom, enom spartanskog kralja Tindareja (Zeus ju je zaveo pretvorivi se u labuda), Minosa (kretskog kralja), Sarpedona (likijskog kralja) i Radamanta (mudrog i pravednog, koji se nakon smrti Amfitriona oenio Alkmenom) s Europom, keri sidonskog kralja Agenora i ene mu Telefase, Jaziona (boga zatitnika unutranjosti zemlje) s Elektrom, Atlantovom keri, Epafa (prema grkim mitovima spominje se kao prvi egipatski kralj) s Ijom, keri rijenog boga Inaha, Herinom sveenicom, Tantala (kralja u lidijskom gradu Sipilu) s Plutom, keri Krona i Reje; bio je ljubimac Zeusa sve dok nije ubio sina Pelopsa, rasjekao ga i ponudio bogovima za jelo; Zeus ga je kaznio tekim mukama. HERA u grkoj mitologiji vrhovno ensko boanstvo i kraljica neba. Ki Krona i Reje, sestra i ena najvieg boga Zeusa. Sa Zeusom je imala etvero djece (vidi Zeus, str. 7679). Roena je na otoku Samosu, a po nekima Argosu. Odmah nakon roenja otac Kron ju je progutao, kao i ostalu njezinu brau i sestre, u strahu da e mu netko od njih oduzeti vlast. Iz Kronove utrobe oslobaa je Zeus, koji je tu sudbinu izbjegao. Dok je Zeus vodio borbu s Kronom, Hera je odrastala u Arka-

Perzej ubija Meduzu, metopa hrama C u Selinuntu na Siciliji, oko 520. pr. Kr., Museo archeologico nazionale u Palermu

80

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

81

zinom vrtu na planini Atlant. U jednom od zadataka koje mu je zadao mikenski kralj Euristej, trait e ih Heraklo. Tako je Hera postala najvia boica. tovana je kao zatitnica braka, ena i poroda. Bila je Zeusova suvladarica s kojom se esto savjetovao, a njezine molbe i zahtjeve redovito je odobravao. Bila je jako ljubomor na, ponekad i pakosna, posebno kad bi doznala za Zeuseove ljubavne pustolovine. Tada bi mu napravila scene da bi se tresao Olimp. Za svojega boravka na Olimpu, na olimpskim gozbama, sjedila je na zlat nom prijestolju do Zeusa. S Olimpa je silazila u srebrnim kolima sa zlatnim kotaima, koje su vukli besmrtni konji. Magle, oluje i gromovi bili su njezino oruje. Od ivotinja bile su joj posveeni krava i paun (spominju se jo kukavica i dral), a od biljaka mogranj, simbol plodnosti. Bila je tovana po itavoj Grkoj, a posebno u Argosu, Olimpiji, Sparti, Korintu i Samosu. U njezinu ast podizani su velebni hramovi. Spomenimo velianstveni hram u Pestumu, hramo ve u junoj Italiji, Heraion na Samosu, Herin hram u Olimpiji i Heraion kod Argosa za koji je Poliklet u 5. st. prije Krista izradio kultni kip tehnikom slonove kosti i zlata. POSEJDON po grkom mitu bog mora. Sin Krona i Reje, a brat Zeusa, Hada, Here, Demetre i Hestije. Kad je roen, otac Kron ga je progutao, kao i ostalu svoju djecu, osim Zeusa, u strahu da e ga netko od njih svrgnuti s vlasti. Zeus ga je oslobodio iz Kronove utrobe, a on je pomogao Zeusu, s bratom Hadom i drugim saveznicima, kako bi Krona svrgnuo s prijestolja. Nakon Zeusove pobjede i podjele vlasti meu braom, Posejdonu je pripalo more. Bio je jedan od najmonijih grkih bogova, vladar velikog morskog carstva i drugih voda. Sva ostala boanstva mora bila su pod njegovom vlau. Svojim trozupcem stvarao je strane oluje i izazivao velike potrese. Najvie su ga se plaili, i ujedno tovali, pomorci. Stano vao je u prekrasnoj palai na dnu mora. Odatle je preko valova mor skim zlatnim kolima koje su vukli brzonogi, zlatnogrivi konji odlazio na Olimp ili u druge dijelove svojega carstva. U pratnji su mu uvijek bili ostali morski bogovi. Prije svih stari morski vidovnjak Nerej sa svojih pedeset mladih keri Nereida morskih nimfa te Protej, Glauk, Triton i mnogi drugi. Bio je osvetoljubiv. Svojim je trozupcem ruio zidine Troje, osveuju i se tako kralju Laomedontu za neisplaenu nagradu koja mu je obe ana pri njihovom zidanju. Punih deset godina progonio je itakog kralja Odiseja, koji se, lutajui po moru, nije mogao vratiti kui. Odisej je naime oslijepio Posejdonova sina Polifema jednookog Kiklopa. Bio je pohlepan i na dio zemaljskog carstva pa je zbog toga dolazio i u sukobe s bogovima: s Helijem zbog Korinta, s Herom zbog Argosa,

Hera iz Herina hrama u Olimpiji, oko 580. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

diji i, prema jednoj verziji, odgajao ju je Pelazgov sin Temen. Prema drugoj, majka je Heru odvela Titanu Okeanu (gr. Okeanos), bogu beskonanih i dubokih voda, i boici Tetidi da se brinu o njoj. U borbi s Kronom, Okean je pomagao Zeusu. Nakon pobjede, Zeus je pronaao Heru9, a kako mu se svidjela, poveo ju je na Olimp i s njom se oenio. Zeusu, da ue u taj brak, nije zasmetalo to mu je Hera sestra. Naime brakovi meu krvnim srodnicima bogova bili su uobiajeni. Dobili su darove od svih bogova, a boica Geja je za svadbeni dar predala Heri stablo sa zlatnim jabukama, koje e poslije uvati Hesperide1 0 u nje
9 Navodi se da je Zeus pronaao Heru u Knososu na Kreti, a ima miljenja da je to bilo na planini Tomak (planina Kukavica) u Argolidi. Da bi joj se pribliio, preruio se u pokislu kukavicu prema kojoj se Hera saalila, uzela je i grijala na svojim grudima. R. Grevs, 1990., 4950. 1 0 Hesperide (gr. i lat. Hesperides) bile su keri Titana Atlanta i boice noi Nikte. Postojale su tri, a zvale su se Egla, Erihteja i Hesperetuza. V. Zamarovsky, 1973.b, 131.

82

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

83

Posejdon s Miloa iz 2. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Atena Parthenos, mramorna kopija prema Fidijinoj Ateni iz Partenona, 438. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

s Dionizom zbog Naksosa, s Apolonom zbog Delfa, te sa Zeusom zbog Egine. Najpoznatiji sukob je onaj s Atenom zbog vlasti nad Atikom (vidi Atena, str. 83. i 84.). S Atenom se sporio i zbog grada Troazena. Po Zeusovoj naredbi njih su dvoje vlast u gradu morali podijeliti. Oenio se Amfitritom, keri morskog boga Nereja, ija ga je ljepota oarala. S njom je imao troje djece: Tritona, Rodu (koja je postala ena Heliju i prema kojoj e se nazvati otok Rod/os/) i Bentesikimu. Amfitrita je bila jako ljubomorna na Posejdona1 1 zbog njegovih ljubavnih avantu ra s boicama, nimfama i drugim smrtnim enama, a s kojima je imao jo potomaka: Polifema (jednookog kiklopa) s nimfom Toatom, Agenora (sidonskog kralja) s nimfom Libijom, Proteja (morskog boga) s nimfom
1 1 Naroito je to dolo do izraaja kad se Posejdon zaljubio u Skilu, ker mor skoga boga Forkija i ene mu Kreteje. U vodu u kojoj se Skila kupala ubacila je arobne trave, koje su je pretvorile u udovite s vie glava i nogu. Po nekima, to je uinila proslavljena arobnica Kirka, jer se Skila usudila okupati u njezinom jezercu u kojemu je uzgajala arobne biljke. Zamarovsky, 1973.b, 280; R. Grevs, 1990., 56.

Naidom, Anteja (diva neodoljive snage) s boicom zemlje Gejom, i druge. Stari Grci su mu iskazivali veliko tovanje, podizali velebne hramove i prireivali Istmijske igre. Atributi su mu trozubac, konj, dupin i bor. Poznati su bili hramovi na Istmu, rtu Sunionu, otoku Parosu i Prijeni. ATENA boica mudrosti i rata, zatitnica pravnog poretka, pra vednosti i zanatstva. Ki vrhovnog boga Zeusa. Roena je, prema Heziodu, iz Zeusove glave nakon to je Zeus progutao boicu razuma Metidu i tako je sprijeio u raanju keri koja bi ga nadmaila u mudro sti, ili, prema proroanstvu, sina koji bi ga nadjaao i svrgnuo s prijesto lja. Iskoila je iz Zeusove glave naoruana u punoj ratnoj opremi kao Atena Palada (Pallas znai djevojka).1 2 Tako je postala mitski simbol
1 2 Spominjala se pria da je Atena roena u Libiji kraj jezera Triton. Tamo su je pronale nimfe i othranile. Dok je bila djevojica, sluajno je u igri ubila svoju vrnjakinju po imenu Palaa. To je ime u znak alosti prikljuila svojemu. Poslije

84

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

85

utjelovljenja Zeusove snage i mudrosti. Zeus joj je bio vrlo naklonjen, vie nego drugim kerima. Nije se udavala, otuda i naziv Atena Parthenos (Djevianska). Bila je jedna od monijih boica, zatitnica Grka, posebno Atenjana. titila je i druge gradove koji su u hramovima uvali njoj posveene kipove zvane paladije. Kao boica rata, koje je mudro i promiljeno vodila, uvijek je pobjeivala. Kao boica umjetnosti i zanatstva ljude je uila mnogim vjetinama. Spominje se njezin sukob s bogom mora Posejdonom za vlast nad Atikom i gradom Atenom. Na vijeu bogova Zeus je odluio da vlast nad gradom dobije onaj od to dvoje bogova koji podari vijedniji dar gradu. Atenski kralj Kekrops trebao je o tome presuditi. Sve se dogaalo na Akropoli. Posejdon je svoj trozubac zabio u zemlju (stijenu) i iz otvora je iknula slana voda (to mjesto se i danas obiljeava u sjevernom tri jemu Erehthejona blizu ukrasnih vrata). Na mjestu gdje je boica Atena zabila koplje izrasla je maslina (u prostoru posveenom Pandrozi, sa zapadne strane Erehthejona). Svi bogovi su, uglavnom, bili na Posejdonovoj, a boice na Ateninoj strani. Njoj se priklonio i Zeus. Maslina je bila korisnija od slane vode, koje u moru ima i previe, te je Kekrops spor presudio u korist Atene. Atena je postala boica i zatitnica istoimenog grada-drave, simbol gospodarskog i kulturnog napretka. U njezinu ast podizani su hramovi po cijeloj antikoj Grkoj: u Delfima, Tegeji, Sunionu, Sparti, Troji, Prijeni i najljepi od svih hramova podignutih u Grkoj Partenon u Ateni s njezinim monumentalnim kipom, djelo slavnog Fidije. U nje zinu ast odravane su u Ateni i poznate Panatenejske svetkovine. Atri buti su joj sova i maslina. APOLON bog svjetlosti i sunca, zatitnik pjesnitva i glazbe. Sin vrhovnog boga Zeusa i Lete, keri Titana Koeja i ene mu Febe. Bjeei pred zmajem Pitonom, kojeg je poslala ljubomorna Zeusova ena Hera, Leta se zaustavila na otoku Delosu, koji je do tada bio plovei otok. im je na njega stala nogom, Zeus je otok zaustavio i uvrstio, a dvije su se stijene pojavile iz mora i zaustavile Pitona. Na gori Kintu rodila je blizance: ker Artemidu i sina Apolona.131 od tada na Delosu nitko nije
je preko Krete dospjela u Grku. Prema drugoj prii, Atenin je otac bio krilati div s jareim likom, a zvao se Palant. To je navodno ime dodala svojemu i nazvala se Palada. I tree, u Troji je postojao kip boice Atene Palade, koji je, prema mitskoj predaji, pao s neba, a nazvali su ga Paladijum. R. Grevs, 1990., 43 44: N. A. Kun, 1971., 38, bilj. 27. 1 3 Prema drugoj verziji, Leta je Artemidu rodila na Ortigiji, blizu otoka Delosa, a tek devet dana poslije, u velikim mukama, Apolona na gori Kintu na Delosu. Ortigija se spominje blizu Efeza, u ijoj su blizini Grci podigli hram boici Artemidi, jedno od sedam svjetskih uda staroga vijeka. R. Grevs, 1990., 53.

Apolon, sredinja figura sa zapadnog zabata Zeusova hrama u Olimpiji, oko 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

smio biti roen niti je na njemu mogao umrijeti. Da bi to sprijeili, jako bolesne ljude i trudne ene prevozili su do otoka Ortigije (vidi o Delosu, str. 491. i 492.). Kad se Apolon rodio, boice su ga odmah hranile nekta rom i ambrozijom, pa je brzo ojaao. etvrtog se dana ve upustio u potragu za Pitonom da mu se osveti za proganjanje svoje majke Lete. Pronaao ga je u podnoju planine Parnas u Fokidi i ubio ga svojim nepromaivim zlatnim strijelama. Na mjestu gdje je zakopao Pitona, utemeljio je svetite i proroite te podigao hram u kojem je, uz pomo proroice Pitije, objavljivao ljudima volju najvieg boga, Zeusa. Njegove stalne pratilje bile su prelijepe muze, s kojima je u proljee i ljeti bora vio na umovitom Helikonu ili na visokom Pamasu uz ist Kastalijski izvor. Zimi je odlazio u zemlju Hiperborejaca,1 4 gdje je vladalo vjeno proljee. I kad bi s muzama dolazio na Olimp, uvijek je donosio meu
1 4 Za Hiperborejce se kae da su narod s one strane Sjevernoga vjetra. Razli ita su miljenja antikih pisaca o njima. Diodor sa Sicilije ih poistovjeuje s Bri tancima, a Pindar s Libijcima. R. Grevs, 1990., 74.

86

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

87

bogove radost i raspoloenje. Nenadmaan je bio u sviranju na liri, u tome mu nije bilo ravnog meu bogovima. Unato tome, pastir Marsija izazvao ga je na natjecanje u sviranju frule (vidi Atena, str. 294, bilje ku 50). Pobijedio je, kao to se i oekivalo, Apolon. On je pobijedio i u jednom drugom natjecanju u sviranju frule, i to s bogom uma i pastira Panom. S pravom je pobjeda pripala Apolonu, a dosudio ju je bog gore Tmal. Natjecanju je bio nazoan i frigijski kralj Mida, koji je nakon objave pobjednika poeo vikati da je Panova pjesma ljepa. Apolon je za to kaznio Midu tako to mu je izvukao oba uha do veliine magareih. Poznata je njegova okrutna osveta tebanskoj kraljici Niobi,1 5 kojoj je, zato to je uvrijedila njegovu majku, pobio sve sinove, a Artemida sve keri. Apolon je ustrijelio i sinove Giganta Aloja, Ota i Efijalta, koji su zaprijetili da e se popeti na nebo te oteti boice Heru i Artemiu. Imao je puno ljubavnica, no unato ljepoti, nije mu uvijek uspjeh bio zajamen. Dafne, jedna od najljepih nimfa, nije mu uzvratila ljubav, za to je bio kriv mladi bog ljubavi Eros, kojeg je jednom Apolon uvrijedio. Jednom strijelom ranio je Apolonovo srce i izazvao u njemu ljubav, drugom, onom koja je ubijala ljubav, ranio je Dafnino srce. Kad je Dafne ugledala Apolona, poela je bjeati i prije nego e je ovaj stii, zamolila je oca Peneja da joj promijeni lik. Penej je to i uinio, i ona se pretvorila u lovorovo drvo. Apolon je od tada ukraavao svoju glavu lovorovim vijencem. Spomenimo da je imao sina Orfeja (koji se proslavio kao traki pje va) s muzom Kaliopom, sina Amfisa s Driopom, keri ehalskog kralja Eurita, a Asklepija, boga lijenitva, s Koronidom, keri tesalskog kralja Flegija. Kao bog sunca i svjetlosti, bez kojega nema ivota, bio je jako tovan meu ljudima i Zeusov miljenik. Jedan je od najstarijih grkih bogova. Vjerojatno je njegov kult doao iz Male Azije u Grku. U njegovu ast prireivane su Pitijske igre u Delfima. Slino je bilo i na Delosu. U Apolonovo ime podignuto je i mnogo hramova: u Delfima, Korintu, na otoku Delosu, Argosu, Basama u Arkadiji, Selinuntu na Siciliji itd. Nje govi su atributi, osim luka i strijele, tronoac, lovor, vuk i drugi. Opje vali su ga mnogi pjesnici. uvena je Homerova himna Apolonu i Pindarove Pitijske ode. DEMETRA boica zemlje, poljodjelstva i plodnosti. Ki Krona i Reje. I Demetra je, kao i ostale njezine sestre i brau, progutao otac
1 5 Nioba, ohola zbog svojega podrijetla i moi, odbila je da kao i ostale tebanske ene prinese rtvu boici Leti, navodno zato to se Leta mogla pohvaliti samo sa dvoje djece, a ona, Nioba, imala je sedam sinova i sedam keri. Leta je traila od Apolona i Artemie da se Niobi osvete, to su i uinili. V. Zamarovsky, 1973.b, 213.

Kip boice Demetre, vjerojatno djelo kipara Leohara, 4. st. pr. Kr., British Museum u Londonu

88

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

89

Kron, u strahu da e mu oni oduzeti vlast. Tome je izbjegao jedino Zeus, i kad je svrgnuo Krona, postao je najviim bogom. Tada je Demetru doveo na Olimp i zaduio je da vodi brigu o plodnosti zemlje. Nauila je ljude obraivati zemlju i ivjeti u stalnim naseljima, u zamjenu za tadanji nomadski. Prvi ovjek kojeg je nauila kako treba uzgajati itarice bio je Triptolem, sin eleuzinskog kralja Keleja. Drugom Kelejevu sinu, Demofontu, eljela je dati besmrtnost, i dok ga je kalila iznad vatre, njegova majka, iznenaena time, jako je kriknula, to je Demetru uplailo pa je Demofonta ispustila u vatru u kojoj je izgorio. Poslije se Demofont u mitovima stapa s bratom Triptolemom. S Jaizonom (Zeusovim sinom), bogom i zatitnikom plodne unutra njosti zemlje, imala je sina Pluta (boga bogatstva), kojeg je Zeus ubio munjom zato to on nije mogao zadobiti Demetrinu ljubav. Iako joj je Zeus time nanio veliku patnju i bol, Demetra je nakon toga ipak popus tila najviem bogu i rodila mu ker Koru Perzefonu. Demetra je sa Zeusom imala i sina Jakha (iji se kult stapao s kultom boga Bakha Dioniza), tovanog osobito u vrijeme odravanja eleuzinskih misterija. Drugi je put veliku bol Demetra doivjela kad joj je nestala ki Perzefona. Kad se jednom zabavljala na livadi, Perzefoni se iznenada otvorila zemlja iz koje se pojavio bog Had, ugrabio je i odvukao u pod zemni svijet. Je li ta livada bila u Atici, Beotiji, uz Feneje u Arkadiji ili moda na Kreti, ne zna se. Demetrini sveenici su govorili da je to bilo u Eleuzini. Shrvana od tuge, majka Demetra ju je traila devet dana i devet noi. Sve je bilo uzalud dok nije od boga Helija saznala istinu. Tada je zatraila Zeusovu pomo, zaprijetivi mu slanjem nerodice na svijet ako joj ne pomogne, to bi bilo katastrofalno. No Zeus vie nije mogao pomoi, jer se Had odmah oenio Perzefonom. Dao joj je pojesti zrno mogranja (simbol braka), a to je znailo da vie ne moe izii iz podzemnog svijeta. Nakon dugih razgovora, Zeus je s Hadom ipak naao kompromisno rjeenje, s kojim se i Demetra sloila. Perzefona je morala ostati Hadova ena i s njim provesti u podzemnom svijetu treinu go dine, a dvije treine godine ivjeti u gornjem svijetu s Demetrom. Tako je Perzefona na jesen odlazila u carstvo mrtvih, a izlazila u rano proljee, kada je Demetra zbog njezinog povratka oivljavala cijelu prirodu ras linjem i cvijeem. Demetra se mnogo tovala u Grkoj. U njezinu i Perzefoninu ast bile su organizirane eleuzinske svetkovine nazvane misterijima (vidi str. 106108). Atributi su joj klasje, mak, baklja i drugi. Od poznatijih Demetrinih hramova spomenimo Telesterion u svetitu u Eleuzini, za tim hramove u gradovima Male Azije: Knidosu, Prijeni i Pergamonu. ASKLEPIJE (gr. Asclepios, lat. Aesculapius) bog lijenitva, sin boga Apolona i njegove ljubavnice Koronide, keri tesalskog kralja Fle-

90

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

91

gija. U vrijeme Koronidine trudnoe Apolon je, zbog svojih estih pu tovanja u Delfe i drugamo, ostavljao bijelu vranu da uva Koronidu do njegova povratka. Meutim, kako je ona gajila ljubav prema mladiu Ishiju, sinu Elata, kralja tesalskog plemena Lapita, s kim je, u Apolonovoj odsutnosti, odlazila u postelju, vrana se uputila u Delfe kako bi to priopila Apolonu. Kad je Apolon za to saznao (iako je nasluivao njezi nu nevjernost), prokleo je vranu to nije napala Ishija i iskopala mu oi kad se pribliavao Koronidi. Vrana je bila tako kanjena i od tog pro kletstva postala je crna, kao to su otad i svi njezini potomci uvijek crni. Kako je Koronida nanijela veliku uvredu Apolonu, njegova sestra Artemida ustrijelila ju je i tako joj se osvetila. Kad je Apolon ugledao Koroniu mrtvu, saalio se, ali vie nije mogao nita uiniti. Hitno je pozvao Hermesa, koji mu je pomogao iz njezine utrobe izvui ivo muko dijete. Apolon gaje nazvao Asklepije (to znai neprestano plemenit) i predao ga kentauru Hironu na gori Pelionu. Kako je Hiron znao lijeiti sve bolesti, pa ak i oivljavati mrtve, to je svoje znanje prenosio na mladog Asklepija. Prialo se da je neke vjetine u lijeenju nauio i od Apolona. Tako je Asklepije postao izvrstan lijenik i potivali su ga kao osnivaa medicine. Spominje se da mu je boica Atena dala dvije boice Meduzine krvi. Krvlju iz jedne boice mogao je uskrsnuti mrtve, a navodno je druga boica ostala kod Atene i ta krv je izazivala ratove i donosila smrt. Od onih koje je Asklepije oivio iz mrtvih spominju se Likurg (bilo ih je vie osim poznatog zakonodavca), Kapanej (jedan od voa sedmo rice protiv Tebe), Tindarej (spartanski kralj), Glauko (sin kralja Minosa), Hipolit (Tezejev sin) i drugi. Time je uvrijedio boga smrti Tanatosa, i boga podzemnog svijeta Hada za naruavanje poretka koji je Zeus uspostavio na Zemlji. Oni su se alili najviem bogu Zeusu i on je As klepija ubio gromom, a to je izgleda uinio i s Ishijem. No, ima i mi ljenja da je Ishija ubio Apolon. S vremenom se Asklepije postupno pretvarao u boga. Grci su ga kao boga poeli tovati od 7. ili 6. st. prije Krista i to najprije u Tesaliji i Epiauru, da bi mu potom kult bio prenijet u Atenu 429. prije Krista za pojave kuge, a u Rim 293. godine prije Krista. Nakon toga kult mu se proirio po cijelom grkom i rimskom svijetu. Svojatale su ga mnoge pokrajine i gradovi: Tesalci, Mesenjani, Epidaurci...1 6
1 6 Prema Pauzaniji, Epidaurci su priali da je tesalski kralj Flegija, jedan od najveih ratnika svojega vremena, doao na Peloponez vidjeti zemlju, saznati broj stanovnika te kako su obueni. S njim je dola i ki Koronida, krijui od oca da je trudna i da nosi Apolonovo dijete. Nakon izvjesnog vremena, rodila je djeaka u epidaurskoj zemlji i izloila ga na gori Titionu (Bradavici). Djeaka je hranila koza iz stada pastira Arestana, a uvao ga njegov pas. Kad ga je pastir pronaao, iz njega je izlazio bljesak; pastir je pomislio da je to znak boanskoga, to je zapravo i bio. Pauzanija, 1989., 123.

Asklepija su u lijenikom umijeu naslijedili sinovi Mahon i Podalerij. Od djece jo je imao sina Telefora i ker Higiju (utjelovljenje zdrav lja). U Asklepijevu ast bilo je podignuto mnogo svetita i hramova. Najslavnije je bilo svetite u Epiauru (vidi str. 372387), gdje su se na slavljenju njegova kulta svake etvrte godine odravala atletska i dram ska natjecanja zvana Asklepijade. Poznato je bilo i svetite na otoku Kosu, bilo ih je jo u Ateni, Pergamonu i drugim mjestima. rtvovali su mu pijetla i kozu. Stalni su mu atributi plitica i vorasti tap obavijen zmijom.

B) Mitovi o pojedinim legendarnim herojima i kraljevima


HERAKLO (gr. Herakles, lat. Hercules) najvei je junak grkih mitova. Sin najvieg boga Zeusa i Alkmene, ene mikenskog kralja Amfitriona. Bio je ovjek divovske snage, ali je imao i ljudske slabosti i vrline. Zbog svojih junakih djela, Zeus ga je uinio besmrtnim. Roen je u Tebi. Na dan njegova roenja Zeus je prorekao da e na svijet doi najvei junak. Alkmena je rodila i Heraklovog brata blizanca Ifikla, iji je otac bio Amfitrion. Heraklo je najprije dobio ime Alkid (Alkaj) ili Palaimon. Imenom Heraklo bit e nazvan tek poslije, imenom koje znai Slava Herina. Alkmena je odmah nakon roenja, plaei se ljubomorne Here, ostavila Herakla izvan zidina hrama (prema nekima na planini). U etnji s Atenom pronala ga je Hera, koja ga je po nagovoru Atene i podojila, ne znajui ije je dijete. Zato su ga Tebanci smatrali Herinim sinom. Nakon toga ga je Atena vratila Alkmeni. Kada je Hera doznala koga je podojila, poslala je dvije velike zmije u Amfitrionov dom da ga usmrte.1 7 Meutim, mali Heraklo ih je zadavio boanskom snagom. Am fitrion je bio zauen onim to je Heraklo uinio, pa je upitao proroka Tiresiju za njegovu sudbinu. Starac mu je odgovorio da e Heraklo uiniti velika djela i postati besmrtan. Kad je to saznao Amfitrion, odluio mu je dati dostojno obrazovanje i odgoj. Uitelj u maevanju i uporabi oru ja bio mu je Kastor, u upravljanju kolima Amfitrion, a Eurit u gaanju strijelom. Radamant ga je uio mudrosti, Hiron ljekarstvu, Eumolp pjevanju i sviranju na liri, a Orfejev brat Lin lijepoj knjievnosti. U odsutnosti Eumolpa, kojega je zamjenjivao Lin, nije se prilagodio radu novog uitelja, te je bio kanjen. Heraklo se toliko naljutio da je Lina udario lirom tako jako da ga je na mjestu ubio. Na suenju je bio oslo boen krivnje.
1 7 Neki su smatrali da je Amfitrion stavio zmije u kolijevku jer su bile bezopa sne, a elio je doznati koji je od blizanaca njegov pravi sin, u emu je i uspio. R. Grevs, 1990., 390.

92

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

93

Heraklo se odmara, mramorna kopija prema Lizipovom bronanom originalu, oko 330. pr. Kr., Museo Nazionale u Napulju

Ipak ga je Amfitrion, da ne bi uradio neto slino, odvojio od ljudi i poslao uvati stada na planinu Kiteron kod Tebe. Heraklo je izrastao u vrlo snanog i vjetog mladia. Tamo je ubio kiteronskog lava, koji je unitavao Amfitrionova i druga stada. Heraklo mu je oderao kou od koje je napravio ogrta, koji je prebacio preko ramena, a koa s lavlje glave i eljusti sluila mu je kao kaciga. Od tvrdog jasenovog drveta (prema nekima maslinovog) napravio je drvenu toljagu i krenuo prema gradu Tebi. Imao je ve navrenih 18 godina. Od orhomenskog kralja Ergina obranio je Tebu, ubio Ergina i nametnuo im dvostruko vei da

nak od onoga koji su njima plaali Tebanci. Za sve to to je uinio za Tebu, tebanski kralj Kreont dao mu je za enu svoju ker Megaru. S njom je imao tri sina. Boica Hera se nakon toga ponovno umijeala u njegov ivot pomu tivi mu razum. Heraklo je u nastupu ludila ubio svoje troje djece i dvoje djece brata Ifikla, mislei da ubija zvijeri. Kad se osvijestio, a nakon to mu je Hera vratila razum, nije mu preostalo drugo nego uputiti se u delfijsko proroite po savjet kako da se oisti od poinjenog zloina. Odgovoreno mu je da e to postii ako 12 godina slui kod mikenskog kralja Euristeja. Heraklo se nastanio u Tirintu jer se kralj plaio da tako snaan heroj doe u Mikenu. Naredbe mu je izdavao preko svojega glasnika Kopreja. Kralj Euristej mu je dao za zadau 12 iznimno tekih poslova. Prije no to e ih krenuti obaviti, bogovi su Herakla dobro naoruali. Hermes mu je dao ma, Apolon luk i strijele, Atena zlatni tit, Hefest bronani oklop s kacigom, Posejdon konje, a Zeus dug, neprobojni tit. Heraklo nije volio oruje i sluio se njime samo u iznim nim prigodama, uglavnom je koristio svoju snagu i drvenu toljagu. Nareeni poslovi koje je Heraklo morao izvriti bili su: 1. Ubojstvo nemejskog lava. Taj je lav ivio u gorama kod grada Nemeje na Peloponezu. Bio je puno vei od drugih, a koa mu je bila neprobojna. Unitavao je itavu okolicu i unosio velik strah meu ljude. Heraklo ga nije mogao svladati strijelama, nego ga je utjerao u peinu i tamo zadavio. Kad je lava donio u Mikenu, Euristej se prestraio te pobjegao u bavu. Heraklu je pak naredio da ubudue svoja djela poka zuje izvan gradskih zidina. 2. Ubojstvo lemejske Hidre. To je bila neman s tijelom zmije i devet zmajskih glava. Jedna od njih je bila besmrtna. ivjela je u mo varama u okolici grada Leme u Argolidi. Pustoila je plodnu okolicu i itava stada. Heraklo je u Lernu doao s pomonikom Jolajem, Ifiklovim sinom. Kad bi Hidri odsjekao jednu glavu, na tom bi mjestu izrasle dvije do tri nove. Hidri je pomagao golemi rak, koji je ugrizao Herakla za nogu. No, Heraklu je priskoio u pomo Jolaj i ubio raka. Onda su se Heraklo i Jolaj dosjetili te zapaljenim stablima unitavah Hidrine glave, tako i onu besmrtnu, i konano je ubili. 3. Rastjerivanje stimfalskih ptica. One su ivjele pokraj velikih Stimfalskih jezera u Arkadiji. Pustoile su okolicu i napadale ivotinje i ljude. Imale su mjedene kljunove, pande i perje. Da bi ih rastjerao, Heraklo se popeo na stablo, plaio egrtaljkom i onda gaao strijelama. Neke je pobio, a ostale, rastjerane, odletjele su daleko preko mora. 4. Hvatanje kerinejske koute. Imala je zlatne rogove i mjedene noge, a ivjela je u Kerineji (na granici pokrajine Ahaje i Arkadije). Kouta je pripadala boici Artemidi, pa je time zadaa bila jo tea.

94

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

95

Vaza pelike s prizorima Herakla u Egiptu, oko 470. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Nakon godine dana Heraklu je uspjelo raniti koutu i ivu je donijeti u Mikenu. Za to se djelo ispriao boici Artemidi, koja mu je oprostila. 5. Hvatanje erimantskog vepra. Vepar je ivio na planini Erimantu na Peloponezu i pustoio njezinu okolicu. Heraklo ga je proganjajui stjerao u snijeg, svezao mu noge i iva donio u Mikenu. Ponovno je pre

straio kralja Euristeja. Na tom putu svratio je do prijatelja, kentaura Fola. Tamo se sukobio s ostalim kentaurima i nehotice ranio najmudri jeg od njih, Hirona, koji se nije izvukao od strijele zatrovane Hidrinom krvi. 6. ienje Augijevih tala. Augije je bio elidski kralj, koji je imao brojno stado bogovima zatieno od svake bolesti. tale nisu iene godinama. Heraklo se pogodio s kraljem da e tale oistiti za jedan dan ako mu dade desetinu stada. Augije je na to pristao. Heraklo je pak mudro postupio. Skrenuo je vodu rijeka Alfeja i Peneja, i voda je odnijela svu neistou. Budui da je Heraklo bio u Euristejevoj slubi, Augije mu odbi dogovorenu nagradu. Poslije mu se Heraklo osvetio; ubio je Augija i njegove sinove. 7. Hvatanje kretskog bika. Po Euristejevoj zapovijedi, Heraklo je trebao dovesti divljeg bika s otoka Krete. To je bio onaj bik koji je kralju Minosu darovao bog mora Posejdon. Minos ga je trebao prinijeti kao rtvu bogu, no on to nije uinio jer mu se bik svidio. Za rtvu je pak prinio drugoga. Posejdon se jako naljutio i na bika poslao bjesnilo, te je bik suludo jurio po otoku i unitavao sve pred sobom. Heraklo je uspio uhvatiti bika i na leima ga donijeti u Mikenu. Na Euristejev zahtjev pustio je bika na slobodu. Bijesni bik je tada s Peloponeza dojurio do Maratonskog polja, gdje ga je ubio Tezej i rtvovao boici Ateni. 8. Hvatanje divljih konja trakog kralja Diomeda. Kralj je imao lijepe i snane konje, koji su se hranili ljudskim mesom. Heraklo je uz pomo svoje druine oteo konje Diomedu i odveo ih na lau. Diomed ga je s vojskom pokuao sprijeiti, ali u tome nije uspio, ve je poginuo u borbi s Heraklom. I Heraklo je izgubio najboljeg prijatelja Abdera, ko jega su rastrgali Diomedovi konji. No, uspjeno je doveo konje u Mikenu, a Euristej ih je pustio na slobodu. 9. Otimanje Gerionovog stada iz Eriteje. Gerion je bio troglavi div sa estero ruku i trima trupovima. Otok Eriteja leao je daleko na zapadu, a na mjestu koje je zavravalo uskom prevlakom probio je mor ski tjesnac. Sa svake strane postavio je stupove (nazvani Heraklovi stupovi danas Gibraltar). Heraklo je ubio Geriona, oteo mu stado gove da i tekom mukom ga doveo u Mikenu. Euristej ih je rtvovao boici Heri. 10. Donoenje pojasa amazonske kraljice Hipolite. Iz zemlje toga enskog ratnikog plemena trebao je donijeti Euristejevoj keri Admeti (sveenici boice Here) pojas njihove kraljice. Pojas je bio dar boga Aresa, njezinog oca. Heraklo je putovao sa skupinom junaka i doao u Miziju, gdje gaje lijepo primio kralj Lik. Tu je Heraklo pobijedio divlje pleme Bebrike, koje je napalo grad. To se proulo i u zemlji Ama zonki. Hipolita mu je trebala predati pojas kao ljubavni dar, ali je Hera izazvala borbu u kojoj su Amazonke napale Herakla i njegovu skupinu. Amazonke su bile poraene i Heraklo je pojas donio Euristeju.

96

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

97

11. Donoenje zlatnih jabuka Hesperida, keri Titana Atlanta. Zbog pobune protiv bogova, Atlant je bio kanjen da na ramenima nosi nebeski svod. Spomenute je jabuke Hera dobila kao svadbeni dar od boice zemlje Geje. Teko je bilo otkriti gdje se nalazi vrt Hesperida. Znalo se da ga uva zmaj Ladon i Atlant. Heraklo je bio upuen morskom bogu Nereju, kojega je primorao da mu pokae put. Saznao je da su vrtovi Hesperida negdje na dalekom zapadu. Na tom je putu morao uiniti jo nekoliko junakih djela. U Libiji je svladao diva Anteja: shva tivi da div crpi snagu iz zemlje (kao sin boice Geje), podigao ga je u vis i zadavio. Pobijedio je i okrutnog egipatskog kralja Busirisa, koji je uhvaene strance rtvovao bogovima. Napokon je doao do Atlanta i objasnio mu to eli. Atlant je predloio da e mu donijeti jabuke, a dotle Heraklo neka pridri nebeske stupove. Heraklo je pristao na dogovor i Atlant je donio zlatne jabuke, koje je elio osobno odnijeti u Mikenu. Lukaviji Heraklo je na to pristao, ali je zamolio Atlanta neka samo za trenutak prihvati nebeski svod dok on postavi meku podlogu na svoja ramena. Atlant to prihvati, a mudri Heraklo odnese jabuke u Mikenu Euristeju. Iznenaen, Euristej mu ih vrati, a Heraklo ih daruje boici Ateni. Boica jabuke preda Hesperidama. 12. Dovoenje troglavog psa Kerbera iz podzemnog svijeta. To je, prema nekima, bila najtea zadaa. Bog Hermes je Heraklu poka zao tajni ulaz u podzemlje. Gospodar carstva mrtvih ga je lijepo primio i rekao mu da smije uhvatiti i odvesti Kerbera, ali bez uporabe oruja. U borbi, Heraklo je svladao i umirio Kerbera i doveo ga posluno u Mikenu. Prestraeni Euristej i ovaj se put skrio u bavu i molio Herakla neka Kerbera vrati u Hadovo carstvo, to je Heraklo i uinio. Tako je Heraklo ispunio sve zadae koje mu je postavio kralj Euris tej. Kad je postao slobodan, vratio se u Tebu i svoju enu Megaru pre pustio mladom Jolaju. Zatim je otiao u Tesaliju i pobijedio ehalskog kralja Eurita u gaanju lukom kako bi dobio njegovu ker Jolu za enu. Jolu nije oenio, jer ga je uvrijedio kralj Eurit. U borbi je pobijedio rijenoga boga Ahelaja, i to za krasnu Dejaniru, ker kralja Eneja iz Kalidona. Na putu za Tirint Dejaniru je pokuao oteti kentaur Neso, kojega je Heraklo ubio smrtonosnom strijelom. U Tirintu je sretno ivio s Dejanirom i djecom sve dok se ponovno u njegov ivot nije uplela boica Hera. Kralj Eurit okrivio gaje za krau svojega blaga, na to mu je u Tirint doao kraljev sin Ifit. Rasreni je Heraklo ubio nedunog Ifita bacivi ga s tirintskih zidina. Kako bi okajao grijeh, ponovno je po savjetu delfijskog proroita tri godine sluio, ovaj put kao rob lidijske kraljice Omfale. Okrutna kraljica strano ga je poniavala, ali mu je povremeno davala i slobodu, koju je iskoristio i prikljuio se Argonautima, koji su ili po zlatno runo u Kolhidu. Nakon tri godine sluenja, vratio se kui. Okupio je prijatelje i

Heraklo donosi troglavog psa Kerbera Euristeju, crno figuralno slikarstvo na vazi, Muzej Louvre u Parizu

poao naplatiti stare uvrede. Najprije je stradao kralj Augij, zatim tro janski kralj Laomedont, koji prema njemu nije ispunio svoje obeanje. Oslobodio je Titana Prometeja, kojega je Zeus dao prikovati na stijene Kavkaza. Alkestidu, enu kralja Admeta iz Fera u Tesaliji, ponovno je vratio meu ive izborivi od boga smrti Tanatosa njezinu duu. Ona je bila odluila dobrovoljno umrijeti umjesto svojega mua. Pomagao je Zeusu u borbi olimpskih bogova s Gigantima. Otiao je u Ehaliju i za

98

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

99

prijanje uvrede ubio kralja Eurita i ponovno se zaljubio u njegovu ker Jolu. Kad je to saznala Dejanira, sjetila se Nesove krvi i natopila HeraHov ogrta mislei da e tako povratiti Heraklovu ljubav. Iz strijele koja je ubila Nesa dospio je Hidrin otrov u krv kojom je bio natopljen ogrta. Otrov je prodro u Heraklovo tijelo i on je umirao u tekim mukama. Kad je Dejanira saznala to je uinila, izvrila je samoubojstvo. Shvativi da mu je doao kraj, Heraklo je zamolio da mu podignu pogrebnu lomau na planini Eti na kojoj e biti spaljen. Nitko se nije odvaio zapaliti lomau; na kraju je to uinio mladi junak Filoktet. Za to ga je Heraklo nagradio lukom i strijelama. Onog trenutka kad je lomau zahvatio plamen, sijevnula je Zeusova munja i Heraklo je prenesen na nebo. Bio je pozdravljen od svih olimpskih bogova i proglaen besmrtnim. I Hera je zaboravila staru mrnju, prihvatila ga je kao sina i dala mu za enu svoju ker Hebu. Stari Grci i Rimljani potivali su ga kao najveeg heroja. Njemu u ast bili su podizani mnogi gradovi, hramovi i rtvenici. Prizori iz nje gova ivota bili su est motiv na slikanim vazama. Od kiparskih radova najvie je sauvano Polikletovih kopija Herakla iz 5. st. prije Krista. Najbolja je Lizipova kopija Heraklo Farnese u Museo Nazionale u Napulju. Od hramova koji su mu posveeni, najstariji i najpoznatiji je Heraklov hram na Siciliji u Agrigentu iz druge polovice 6. st. prije Krista. MINOS kretski kralj, sin najvieg boga Zeusa i njegove ljubav nice Europe, keri sidonskog kralja Agenora i ene mu Telefase. Zeus se pribliio lijepoj Europi preruen u zlatnog bika, ugrabio je i plivajui morem donio na otok Kretu. Tu mu je Europa rodila tri sina: Minosa, Radamanta i Sarpedona. Poslije se udala za kretskog kralja Asteriona. Iz tog braka nije bilo djece pa je Asterion usvojio Europine i Zeusove sinove. Na prijestolju ga je naslijedio Minos. Minos se oenio Pasifajom, keri Helija i nimfe Perzeide. S njom je imao estero djece: Akakalida (Deukaliona), Arijadnu, Androgeja, Katreja, Glauka i Fedru. U trenutku kada je trebao prinijeti rtvu bogu Posejdonu,1 8 umjesto lijepoga bijelog bika, koji se pojavio iz mora i koji mu se toliko svidio da ga je ostavio u svojem stadu, rtvovao je drugog, to je uvrijedilo Posejdona. Bog mu se za to osvetio i uinio da se Pasifaja zaljubi u bijeloga svetog bika. Iz te veze Pasifaja je rodila Minotaura udovite s ljudskim tijelom i glavom bika. Kad je Minos vidio to mu je Pasifaja uinila, od proroita je zatraio savjet kako skriti navedenu
i8 Navodi se da je Minos prinosio rtve Zeusu, a ne Posejdonu, i da Pasifaja tijekom nekoliko godina nije nita rtvovala Afroditi, pa je od nje kanjena stra stvenom pohotom za svetim bikom. R. Grevs, 1990., 255.

Ostaci kraljevske p a la e u Knososu

sramotu. Odgovoreno mu je neka zapovjedi Dedalu1 9 da mu sagradi labirint u koji e ih sakriti. Minos je po savjetu i postupio. Po drugoj prii Pasifaju je ostavio biku da je rastrga i tako je kaznio za nevjeru, a samo je Minotaura skrio u podzemni labirint. Dedala je pak dobro nagradio za uspjeno obavljenu zadau. Kako je Minos raspolagao jakim brodovljem, u potpunosti je kon trolirao Sredozemno more te ga oistio od gusara. Na Kreti je pod nje govom vlau bilo devedeset gradova. S mnogim grkim gradovima odr
1 9 Dedal je bio, prema mitu, najvei grki umjetnik. Nakon to je usmrtio ne aka Tala, jer je bio nadareniji od njega, uz pomo bogova dospio je na Kretu sa sinom Ikarom. Kad je sagradio uveni labirint, Minos mu je ponudio da zauvijek ostane na Kreti. No on je to odbio. Tada mu je Minos zabranio da ode kako ne bi odao tajnu labirinta. Dedal se dosjetio i napravio krila od ptijeg peija za sebe i Ikara, jer je jedino tako mogao pobjei natrag u Atenu. U bijegu je nastradao Ikar, a Dedal je doao do Sicilije, gdje ga je primio u slubu kralj Kokal. Minos je traei Dedala doao do Sicilije jer mu je javljeno da se on tamo nalazi. Primio ga je kralj Kokal u svojem dvoru. Nastradao je u kupaonici od vrele vode, a to je prouzroio tajni sustav cijevi koje je napravio Dedal u preutnom dogovora s Kokalom. Tako je zavrio slavni Minos. Kad su to saznali Atenjani, oprostili su Dedalu prijanje grijehe i on se sretno vratio u Atenu. V. Zamarovsky, 1973b, 5455; R. Grevs, 1990., 271273.

100

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

101

avao je dobre i prijateljske veze, osobito s Atenom. Budui da mu je sin Androgej nakon pobjede na jednom natjecanju u Ateni bezrazlono ubi jen, odluio je osvetiti se Atenjanima. Najprije je doao do Korintske prevlake i grada Nise (kasnije nazvan Megara). Gradom je vladao kralj Nis, koji je imao ker Skilu. Minos je dugo opsjedao grad i nije ga mogao osvojiti. To je uinio tek uz pomo Skile, koja je ocu uzela kljueve i otvorila vrata gradskih zidina. Skila se naime zaljubila u Minosa i zato mu je dopustila ulazak u grad. Dok je Skila bila s Minosom, njegovi ratnici su pljakali po gradu. eljela je s njim otii na Kretu, ali Minos je nije htio povesti. Skila se s time nije mirila pa je plivala za Minosovim brodom sve dok on nije naredio da je udave. Prije svojeg povratka na Kretu, Minos je elio pokoriti Atenu. Kad je uvidio da to vojniki ne moe izvesti, molio je Zeusa da osveti Androgejevu smrt. Nakon toga cijelu je Grku zahvatio potres. Kraljevi mnogih gradova u Delfima potraili su savjet i poduzeli to im je savjetovano. Potres je prestao svuda osim u Atici. Proroite u Delfima Atenjanima je savjetovalo da ispune zahtjeve koje e od njih Minos traiti. Minos je traio da mu Atenjani, u poetku izgleda svake godine, a poslije svake devete, alju na Kretu sedam mladia i sedam djevojaka, koje je on ostavljao udovi tu Minotauru. Atenjani su to morali prihvatiti, i tako su inili sve do onoga dana kada ih je Tezej uz pomo Minosove keri Arijadne oslobodio toga stranog nameta. Godine 1900. britanski arheolog Arthur Evans otkrio je u Knososu (oko 5 km juno od grada Herakliona (Irakliona) ruevine Velike palae, koja se pripisuje legendarnom kralju Minosu (vidi Kreta, str. 144 152). Je li Minos bio samo mitski ili moda stvarni povijesni kralj Krete? PELOPS sin lidijskog kralja Tantala, osvaja Peloponeza i kralj u Elidi.2 0 Tantal je uivao veliku naklonost najvieg boga Zeusa, koji mu je doputao, na poziv bogova, i dolazak na Olimp, to nije mogao ni jedan drugi smrtnik. esto nagraivan od bogova, uz to vrlo bogat i sretan, uzoholio se, poeo odavati Zeusove tajne i uzimati boansku hranu, koju bi dijelio sa svojim prijateljima. U vie navrata uvrijedio je besmrtne bogove, ali najvie onda kada ih je pozvao na veeru na kojoj im je ponudio za jelo pripremljeno meso svojega sina Pelopsa, kojega je ubio za tu prigodu. Tim je inom htio provjeriti vide li i znaju bogovi sve. Naravno, bogovi se nisu dali prevariti i Tantala su kaznili najteim mukama. Bogovi su Pelopsa, najvie arolijama boga Hermesa, ponovno vratili u ivot. Kao Tantalov nasljednik, postao je vladar u Sipilu. Ubrzo
2 0 Bilo je i drugih miljenja: neki smatraju da je Pelops izvanbrani Tantalov sin ili pak da je sin Atlanta i nimfe Line. R. Grevs, 1990., 335.

Pelops s istonog zabata Zeusova hrama u Olimpiji, oko 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

nakon toga napao ga je trojanski kralj II i protjerao iz Male Azije. Natovario je blago na lau i krenuo prema obalama Grke. Doao je na njezin juni dio, poluotok koji se od tada po njemu zove Peloponez. Zaustavio se u Elidi. Elidski kralj Enomaj (Oinomaos), inae veliki lju bitelj konja, imao je krasnu ker Hipodamiju, koja je Pelopsa oarala ljepotom. Odluio se njome oeniti. Zamolio je Enomaja za njezinu ruku, a na taj nain vjerojatno se htio domoi i kraljevskog prijestolja. Meutim, Enomaj je doznao iz nekog proroita da e onaj koji oeni Hipodamiju prouzroiti njegovu smrt i odluio je ker ne udavati. Teko je bilo odbijati mnoge prosce; svakoga je prijateljski primio i izazivao u natjecanju vonje kolima, uz upozorenje to ga eka ako ne pobijedi. Hipodamiju je mogao oeniti samo onaj koji bi ga u toj utrci pobijedio. Pobjednik je, naime, poraenog mogao ubiti. Prije Pelopsa, Enomaj je tako pobijedio trinaest prosaca svoje keri i njihovim glavama ukrasio vrata svoje palae. Unato tome, Pelops je prihvatio izazov utrkivanja s Enomajem, koji je imao najbolje konje u Grkoj, dobivene na dar od oca Aresa. Smatralo se da su bri od Sjevernoga vjetra. Staza je bila dosta duga i protezala se od grada Pize u Elidi do Posejdonovog svetita (olta ra) na Istmu. No i Pelops je imao brzu zapregu s krilatim konjima koje je dobio od Posejdona, prinosei mu rtvu na obali. Pelops je tijekom priprema uinio sve da u toj utrci pobijedi. Podmitio je bogatom nagra dom (polovicom kraljevstva) Enomajeva vozaa Mirtila te mu dao zada u da iz osovine kraljevih kola izvadi klinove. Kako se Hipodamija za

102

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

103

ljubila u Pelopsa, i ona je Mirtilu obeala bogatu nagradu. Enomaj je Pelopsu, kao i ostalim prijanjim proscima, dao odreenu prednost, oinuo konje i strelovito pojurio za njim. Stigao je Pelopsa na ravnici pred Istmom, i kad je zamahnuo kopljem da ga probode, skliznuo mu je kota s kola, Enomaj se prevrnuo i poginuo. Pelops se u Pizu vratio kao pobjednik. Organizirao je pokop Enomaja uz najvee poasti i ubrzo se nakon toga oenio Hipoamijom i postao kraljem u Pizi. Nakon toga je pokorio cijelu pokrajinu koja se zvala Pelazgiotija i nazvao je novim imenom Peloponez. Pojavio se i Mirtil da bi mu bila predana obeana nagrada. Lukavi Pelops ga je namamio na obalu mora i s visoke stijene strmoglavio. Tako se rijeio neeljenog svjedoka i ucjenjivaa. Prije nego e izdahnuti u valovima mora, Mirtil je prokleo stranom kletvom Pelopsa i sve njegovo potomstvo. Kletvu e poslije izvriti bog Hermes, otac Mirtilov. Pelops je s Hipodamijom imao sinove Atreja, Tijesta i Piteja, te keri Nikipu i Lisidiku. S nimfom Aksiohom imao je sina Hrizipa, kojega su u ranoj mladosti ubili, po nagovoru majke, Atrej i Tijest zbog oeve nevjere. Tim je poelo izvrenje prokletstva. Pelops je umro u Pizi i pokopan u sveti tu u Olimpiji, gdje se vidi grobni humak pod kojim je navodno njegov grob. Prizor tog mita, osim slika na vazama, bio je prikazan na istonom zabatu Zeusova hrama u Olimpiji (vidi Muzej u Olimpiji, str. 448450). ATREJ u grkom mitu mikenski kralj, sin kralja Pelopsa i ene mu Hipodamije. Pobjegao je s bratom Tijestom iz Elide u Mikenu, i to nakon ubojstva svojega polubrata Hrizipa, sina Pelopsa i nimfe Aksiohe. Hrizipa su ubili po nagovoru majke da bi osvetili oevo nevjerstvo. Prema drugoj verziji, Hrizipa je ubila Hipodamija. Braa su se u Mikeni smjestila kod kralja Stenela, koji je bio oenjen njihovom sestrom Nikipom. Tada je Stenelov sin Euristej, njegov na sljednik, odlazio u vojne pohode. Ubrzo je stigla vijest o njegovoj pogi biji. Kako Euristeja nije imao tko naslijediti (a Stenel je ve bio umro), Atrej je postao vladar Mikene. Doepao se ovna sa zlatnim runom, koje ga je sa cijelim stadom njemu i Tijestu ostavio Pelops. Naime, prema proroanstvu, onaj tko je bio vlasnik zlatnog ovna trebao je postati mikenski kralj. Tijestu nije bilo svejedno i elio se na bilo koji nain doepati vlasti. Uz pomo Atrejeve ene Aerope, koja mu je bila sklona, doao je do zlatnog runa. No, umijeali su se boica Artemia, jer je proklela zlatnog ovna, i pogotovo bog Hermes, koji je elio osvetiti Mirtilovu smrt. Za kratko je u Mikeni vladao Tijest, ali su Atreju bili skloniji m ikenski narod i bogovi sa Zeusom. Tijest je morao zbog prevare ab dicirati i pobjei iz Mikene, a na prijestolje se ponovo vratio Atrej. Da bi se osvetio bratu, poveo je tajno sa sobom Atrejevog sina Plistena i

odgajao ga u najveoj mrnji prema ocu. Kad je mladi odrastao, Tijest ga je poslao u Mikenu i naredio mu neka ubije oca. Meutim, i ne znajui tko je, Atrej je Plistena ubio u samoobrani. Saznavi da je ubio vlastitog sina, vrsto je odluio okrutno se osvetiti Tijestu. Uz pomo glasnika pozvao je Tijesta da se vrati u Mikenu, a u znak izmirenja ponudio je dio kraljevstva. im je Tijest pristao, priredio mu je sveanu gozbu. Ubio je Tijestove sinove Polistena i Tantala (po nekima i Aglaja, Orhomena i Kalileonta), ispekao njihovo meso i priredio mu ih za jelo. Na taj zloin, za koji se zna da je jedan od najokrutnijih iz antikih mitova, razljutio se i Zeus. Kad je Tijest doznao to je jeo, uasnut i izbezumljen od bola, prokleo je Atreja i njegov rod. Napustio je Mikenu i nestao. Bogovi su pak na Mikenu poslali nerodicu. Zavladala je sua i glad. Ljudi su masovno umirali. Atrej je potraio savjete proroanstva u Delfima, gdje mu je odgovoreno da e nevolje prestati ako se Tijest vrati u Mikenu. Atrej ga je traio po cijeloj Grkoj, ali ga nije pronaao. Naao je samo njegovog sina Egista (kojemu je majka, prema jednoj traginoj verziji, bila njegova ki Pelopija), i doveo ga u Mikenu. Egista je odgajao kao svoje sinove Agamemnona i Menelaja, i pripremao ga za osvetu. Nakon dugog traenja, Agamemnon i Menelaj pronali su Tijesta u Epiru (govorilo se u Sikionu) i silom ga doveli u Mikenu. Atrej ga je bacio u tamnicu i naredio mladom Egistu, koji je imao sedam godina, da ga ubije na spavanju. Kad je Egist doao u zatvor, Tijest ga je odmah prepoznao, osobito svoj ma u djeakovim rukama. Ma je ostao kod Pelopije u Sikionu (kada je navodno silovana). Tijest je Egistu otkrio da mu je on otac i odmah su se dogovorili kako e ubiti Atreja. Egist se vratio u kraljevske odaje i obavijestio Atreja da je obavio zadatak. Atre ja je razveselilo to mu je uspjelo ubojstvo brata. Dok je na obali prino sio rtvu bogovima, Egist ga je slea pogodio maem. Nakon Atrejeve smrti, Tijest se proglasio kraljem Mikene. Agamemnon i Menelaj pobje gli su u Spartu i nali boravite kod spartanskog kralja Tindareja. Bra a su oenila Tinarejeve keri. Agamemnon je uzeo za enu KLitemnestru,2 1 a mlai brat Menelaj lijepu Helenu, Klitemnestrinu sestru po majci (ki Zeusa i ljubavnice Lede). Nedugo nakon toga Agamemnon se vratio u Mikenu, ubio Tijesta (osvetio oca) i proglasio se kraljem. Mene laj je nakon Tinarejeve smrti postao kraljem u Sparti.
2 1 Klitemnestra, prije nego ju je oenio Agamemnon, bila je udana za Tantala, kralja Pize, kojega je u borbi ubio i nasilno je oteo. U Aulidi je rtvovao ker Ifigeniju boici Artemidi da bi stekao boansku naklonost krenuvi u rat protiv Troje. Rat je dugo trajao i nije se znalo kada e zavriti. Sve su to razlozi koji su mogli natjerati Klitemnestru da s Egistom pripremi njegovo ubojstvo nakon povratka iz Troje. Poslije e ga osvetiti sin Orest, koji e ubiti majku Klitemnestru i ljubav nika joj Egista. R. Grevs, 1990., 357358.

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

105

KULT I SVETKOVINE
Rije kult potjee od lat. rijei cultus, to znai gajenje, tovanje boanstava. To je nain izraavanja vjerskog osjeaja, javno i organizi rano, raznim kultnim radnjama. Antiki Grci su to najee inili mo litvom, igrom, plesom, zavjetnim darivanjima i prinoenjem rtava. Kult je obino bio vezan uz odreeno mjesto (svetite, hram, kazalite i dru go) i dane svetkovina, za to su posebno bili zadueni vritelji kulta sveenici. Sveenik je bio bez posebnih privilegija, biran meu obinim graanima na jednu ili vie godina (ponekad i doivotno). Bilo je i sve enica u nekim hramovima. Sveeniki je stale u Grkoj bio slabo raz vijen. Najei vid kultnih obreda bila su darivanja bogova i hramova za vjetnim darovima i prinoenje rtava. Njima se eljelo bogove razveseliti, utiati njihovu srdbu i stei njihovu milost i naklonost. Darivani su razni skupocjeni predmeti: statue, vaze, oruje, nakit, odjea i drugo. Darove su prilagali pojedinci, gradovi i savezi gradova-drava. Pobjed nik u natjecanju rado je bogu darovao svoju nagradu tronoac i vije nac. Pauzanija navodi bezbroj zavjetnih darova u Olimpiji i Delfima. Puno toga se uvalo u riznicama koje su za tu svrhu podizane u zname nitim svetitima. Prinoenje rtve bogovima smatralo se posebnim oblikom zavjetnog dara. To su uglavnom bile razne vrste hrane i pia (beskrvne rtve): poljski plodovi, razno voe, med, kolai, mlijeko i vino. Drugi oblik zavjet nog dara bile su ivotinje (krvne rtve): goveda, ovce, koze, svinje, pijet lovi, divlja i drugo. Vodilo se rauna koju ivotinju treba rtvovati kojem bogu. Tako se npr. Demetri obino rtvovala svinja, Artemidi i Dionizu koza, Ateni krava, a Posej donu bik. Sve se radilo u skladu s obiajima kako se ne bi poinilo svetogre. ivotinja je prije rtvovanja kiena raznim trakama i vijencima, posipana itom i solju i ubijana sjekirom. Krv se putala po rtveniku. Bolje meso se peklo i jelo, a masnije se, kao i kosti, palilo. rtvenika je bilo razliitih oblika i veli ina, od onih najprimitivnijih i skromnih do monumentalnih i velian stvenih graevina. Spominjemo samo one koji su nastali nagomilavanjem pepela od rtava. Takav je bio Zeusov rtvenik u Olimpiji s osno vicom od 37 m i visinom oko 9,5 m, Apolonov u Didimi kraj Mileta i Apolonov na otoku Delosu, zvan rtvenikom rogova (podignut od kozjih rogova).

Ostaci Apolonovog hrama u Delfima

Proricanja Stari Grci su vjerovali da bog svoju volju objavljuje ljudima razliitim znakovima na za to odabranim mjestima. Savjeti bo gova u obliku prorokih odgovora (mantike) dobivani su u proroitima. Najpoznatija su bila Zeusovo u Dodoni ispod Epirske gore i Apolonovo u Delfima. U Dodoni je Zeus budunost proricao utanjem lia svetoga hrasta i uborenjem svetoga potoka, koje bi sveenici tumaili hodo asnicima. Traile su se upute za najvanije dravne poslove, a dolazilo

106

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

107

se i zbog vlastitih briga. S obzirom da je Dodona dugo ostala (iako nepristupana po poloaju) poznato i vrlo cijenjeno proroite, vjerojatno su Zeusovi odgovori zadovoljavali veinu pojedinaca i izaslanika grkih gradova. Ipak, od svih proroita najpoznatije je bilo delfsko. Proricanje se obavljalo u prostoru koji se nalazio u dijelu Apolonova hrama, neto nie od njegove razine, i u njega se najvjerojatnije ulazilo stubama. Najsve tiji dio zvao se aditon i u njega je smjela ui samo proroica Pitija. Redovito je to bila djevojka iz Delfa. U poetku su to obavljale djevojke u cvijetu mladosti, poslije su sluile i starije neudane ene. Birane su iz estitih obitelji i dunost bi obavljale do smrti. Proroica je savjete da vala sjedei na tronocu, obuena u dugu haljinu i sa zlatom ukraenom kosom. Uz tronoac se nalazio sveti kamen zvan pupak (omfalos), za koji se mislilo da predstavlja sredite Zemlje.2 2 Ispod tronoca s Pitijom, iz jedne pukotine u stijeni, isparavali su se plinovi koji su poticali proro ki zanos. Pitija bi omamljena parom mrmljala nerazgovijetne rijei. Sveenik profet bi izgovoreno uobliavao i svemu davao odreeni smi sao. Odgovori su obino bili dvosmisleni, pa je Apolon imao nadimak Loksija (Dvolini). Savjeti su se davali u rijetkim, povoljnim danima, a prije toga prinoena je rtva, i to uglavnom koza. Dolazili su ljudi iz svih krajeva Grke pitati Apolona za savjet: pojedinci o privatnim stvarima, poslanici gradova o osnivanju kolonija, o ratu i miru i drugim vanim pitanjima za dravu.2 3 U Epidauru, Pergamonu, Korintu i Kosu vladao je kult Asklepija, pa su se u hramovima tih gradova davali savjeti bolesnima za lijeanje u vidu mantike. Bolesnicima se preporuivao boravak u istoj i zdravoj okolini, razne vjebe, hladne kupke, biljni recepti i dijeta, i to uz snove koje bi bolesnik izazivao sugestijom. Vjerovalo se da bog Asklepije u snu posjeuje molitelja. Misterije tajni obredi zvani misterije (gr. Mysteria, mustes = uvoditi) vezane su uz kult nekog boanstva. Najpoznatije su bile eleuzinske misterije, za koje se smatra da ih je uvela boica Demetra u mjestu Eleuzini, smjetenom oko 20 km zapadno od Atene. Tajni kult iz

2 2 Prema mitu Zeus je uputio dva orla, jednog s istoka, a drugoga sa zapada, da slete u Delfe i tako pokau da je to mjesto sredite Zemlje. Pauzanija, 1989., 557., bilj. 73. 2 3 Zanimljivo je daje u drugom stoljeu prije Krista poslanstvo iz grke kolonije Pharos (Stari Grad na otoku Hvaru) posjetilo Delfe. To nam potvruje ulomak nepotpunog grkog natpisa pronaen 1837. g. u Starome Gradu. Farani su u to vrijeme imali odreenih potekoa, pa su najprije uputili poslanstvo u matini polis Paros (u Egejskom moru), a Parani su ih potom uputili zbog savjetovanja u proro ite u Delfima. M. Zaninovi, 1996., 104.

Eleuzine datira jo iz 1000. g. prije Krista. Misterije su se vie razvijale to je s istoka vie prijetila opasnost rata s Perzijancima. Rado su slu ane rijei koje su posveenima obeavale besmrtnost i ljepi ivot na drugom svijetu. Uvoenje u misterije bilo je doputeno svakom Grku koji nije bio obredno neist, uz uplatu odreene lanarine. Spominje se i pristup stranaca tijekom stoljea. Posveta nije obavljana odjedanput. Postojale su dvije svetkovine: male i velike misterije (Eleuzinije). Naj prije se trebalo posvetiti u malim misterijama koje su se izvodile u atenskom predgrau Agri na potoku Ilisu (tijekom veljae i oujka), da bi se tek u jesen (potkraj rujna) moglo uvesti u tajne velikih Eleuzinija, ali opet ne u sve. Tek bi posveeni idue godine na velike Eleuzinije dospio do krajnjeg stupnja posveenosti. Odravane u Eleuzini, trajale bi po nekoliko dana. Svetkovinom je upravljao glavni sveenik (arhont bazilej), a pomagali su mu pomonici: nositelji baklji, glasnik i dvoritelj svetita. Najprije su se sveti predmeti (kipovi) u sklopu priprema odno sili iz Eleuzine u Atenu, gdje su se posveeni okupljali. Sljedeeg su se dana posveeni kupali i istili u moru (Luka Faleron). Zatim je doao dan prinoenja rtava (obino svinje). Tek je petog dana povorka kretala svetim putom iz Atene prema Eleuzini. Put dug etiri sata hoda pre valjivao se cijeli dan, uz stajanja na mostu, gdje su im okupljeni proma trai upuivali obredne poruge gefirizme ili ale na mostu zbog protjerivanja zlih utjecaja. Uz none proslave oko svetita Demetre i Perzefone konano bi dolo do pravog posveivanja u hramu Telesterionu. Odavanje misterija bilo je strogo zabranjeno, smatrano je uvre dom i kanjavano smru. Tajna se uspjeno uvala, pa se i ne zna to

108

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

109

se sve dogaalo. Bilo je vjerojatno dramskih prikazivanja vezanih uz mit Demetre i Perzefone. Vrhunac je bio pokazivanje zlatnoga itnog klasa, dodirivanje svetih predmeta. Deveti dan se povorka vraala u Atenu. Poslije su se velike Eleuzinije slavile svake etvrte godine uz sportska i glazbena natjecanja. Sve je to trajalo tijekom helenistikog i rimskog razdoblja. Misterije na otoku Samotraka Taj je kult privlaio tovatelje iz cijeloga grkog svijeta. Poeci misterija datiraju oko 700. prije Krista, a trajale su oko tisuu godina. Bile su posveene tovanju bogova, koje Herodot u 5. st. prije Krista izjednauje s Kabirima (boanskim biima), i izvodile su se u njihovom svetitu. Meutim, kultni naziv im je Asieros ili Casmilos. Bile su anatolskog podrijetla. Pristup u svetite bio je dostupan svima bez obzira na nacionalnu ili staleku pripadnost, dobnu granicu, spol ili slino. Inicijacije su se, izgleda, obavljale u bilo koje vrijeme. Postojala su dva stupnja posveenja. Nakon obrednog oienja, posveenici bi bili primljeni u vii stupanj. Tada bi postali epoptes i mogli su vidjeti tajnu predstavu s prikazom, moda roenja boanskog djeteta. Meu posveenicima tih misterija spominju se Filip II. Make donski i Olimpija (koja e poslije postati njegovom enom i majkom Aleksandra Velikog). Vjerojatno je posveen bio i povjesnik Herodot. Orfike misterije bile su poznate u klasino doba. Najvjerojatnije su potekle od trakog pjevaa Orfeja, najveeg od svih pjevaa i sviraa u antikim mitovima. Ne zna se pouzdano u emu su se sastojale. Atenske svetkovine Prema atenskom vjerskom kalendaru, svet kovine su u Ateni odravane tijekom cijele godine. Najpoznatije su bile Panateneje. Panateneje su svetkovine koje su se svake godine tijekom ljeta (srpanjkolovoz) proslavljale u gradu Ateni. Za vrijeme atenskog tiranina Pizistrata te su se svetkovine poele raskonije slaviti svake etvrte godine, pa su prozvane Velike Panateneje. U sadraj svetkovina ulazila su atletska i konjika natjecanja. Bilo je tu i ogledanja u recitiranju, kitaraa i frulaa u sviranju, a pjevaa u pjevanju uz pratnju kitare ili frule. Sve bi trajalo od etiri do est dana. Svirai i pjevai su za nagradu dobivali novac i zlatni vijenac, dok je nagrada za najbolje u atletskim natjecanjima bilo ulje od svetih maslina, dijeljeno u amfora ma. Stariji su dobivali vie amfora nego djeaci. Odravalo se i nono slavlje: utrka s bakljama (lampadedromija) organizirana na tafetni nain, prilikom ega je baklja ila od ruke do ruke. Tralo se oko kilometar od Akademije, gdje su se na Erosovu rtveniku palile baklje, do grada. Baklje se nisu smjele gasiti. Najljepi dio svetkovine bio je obredni ophod kretanje povorke tijekom izlaenja sunca iz predgraa Keramika. Kipar Fidija je sa svo jim pomonicima na genijalan nain prikazao taj dio svetkovine u kojoj sudjeluje cijeli grad na jonskom frizu Partenona (vidi Partenon). Prika-

Detalj mramornog panatenejskog friza sa zidova naosa Partenona, oko 440. pr. Kr., Muzej Louvre u Parizu

zani su pjevai, frulai, pjeaci, konjanici, rtvene ivotinje, zapovjed nici, inovnici, odabrani starci s maslinovom granicom i mlade djevojke koje nose svete koare. Boici Ateni prinosila se haljina peplos, koju su atenske ene i djevojke (ergastine) tkale devet mjeseci, s prikazom scena iz gigantomahije (borba bogova s gigantima). Povorka se kretala naj ljepim atenskim ulicama i prolazila preko Agore u smjeru Akropole do istone strane hrama Partenona. Pred hramom se na rtveniku prino sila i palila rtva, a zavjetni darovi, u ast zahvalnosti boici, predavani su sveeniku i polagani u svetinju. Potom se nastavljalo s pjesmom i goenjem naroda. Druge po znaenju su, svakako, svetkovine zvane Dionizije. Kult Dioniza (kao boga zanosa, plodnosti i vina u grkoj mitologiji) uveden je u Grku iz Trakije ili s Istoka. U poetku je bio povezan s berbom groa i pravljenjem vina, a slavio se kao seoska svetkovina (Dionizije). Za grad Atenu Dionizije su odravane etiri puta godinje. U prosincu i sijenju slavile su se Male ili Seoske Dionizije (po mjestima izvan grada), u sijenju i veljai Leneje, u veljai i oujku Antesterije (po mjesecu antesterionu), a u oujku i travnju Velike ili Gradske Dionizije, uz umjetnike i dramske predstave i sportska natjecanja. Najljepe su bile Velike ili Gradske Dionizije, a pretpostavlja se da ih je uveo Pizistrat. Povorke su poinjale ophodom tijekom kojeg je noen Dionizov kip (po nekima falos), uz korske pjesme najljepih ditiramba, s prinoe njem rtava. Onda bi zapoinjala natjecanja. Najprije su se natjecali lirski korovi pojedinih fila (djeaci, pa odrasli). Koreg s pobjednikim korom dobio bi za nagradu tronoac.

110

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Nakon lirskog natjecanja, pristupilo se dramskom. Obino su izvo ena djela istog autora, po tri tragedije i jedna satirska igra. etvrti, zadnji dan odravana su komika natjecanja. Pobjednik je za nagradu dobivao zlatni brljanov vijenac. S tim kultom koji je prenijet u Grku primljene su i barbarske dionizijske cerem onije i orgije, a koje su zanesene ene ili Bakhantinje (Bakho je drugo ime za Dioniza njegove pratilje) slavile svake druge godine. Nazivale su se i menade Nosile su na glavi vijenac od lovorova lia, odijevale se u ivotinjsku (kozju) kou, a u ruci su drale dugaki tap omotan vinovom lozom ili brljanom. U najveem zanosu uhvatile bi neku ivotinju, rastrgale je i jele njezino sirovo meso. Na taj su se nain s njom ekstatino sjedinjavale. Uz Panatenejske svetkovine i Dionizije, navest emo jo nekoliko poznatijih. U srpnju (hekatombeonu) slavile su se Kronije u ast Zeuso va oca Krona i njegove ene Reje. U listopadu (pianopsionu) svetkovale su se Tezm oforije u ast bo ice Demetre Tezmoforos, zatitnice sjetve i enske plodnosti. U svetko vinama, koje su trajale tri dana, sudjelovale su samo udane Atenjanke. Mukarci nisu imali pristup. Sastojale su se od raznih poljodjelskih vrabina i obreda vezanih uz poveanje enske plodnosti. Mjesec prosinac (posejdon) bio je obiljeen svetkovinama zvanim Haloje (od halos = gumno ili ito). Bile su posveene zatiti sjemena koje klija pod zemljom. rtve su se prinosile Demetri, Kori i Posejdonu. Obred se izvodio oko mukog spolnog uda falosa. Pribivale su mu samo ene. Za travnja (munihiona) slavile su se Munihije u ast boice Artemide. Bilo je mnogo drugih svetkovina. Ostali helenski polisi imali su svoja mjesna vjerska slavlja. Tako su Spartanei proslavljali K arneje, svetkovine posveene Apolonu Kamejskom. Ovom poglavlju pripadaju i igre, koje su obraene posebno.

IGRE ANTIKIH GRKA


Razna natjecanja bila su veoma rasprostranjena u ivotu antikih Grka. Obino su natjecanja bila prireivana u sklopu religijskih svetko vina u blizini svetih mjesta. Najprije su se javila atletska natjecanja, dok su se dramska i glazbena prireivala kasnije. Na prve igre nailazi mo ve kod Homera, a koje prireuje Ahilej u ast pokopa svojega prija telja Patrokla. Osim utrke dvopregom, junaci se pod Trojom natjeu u akanju, hrvanju, tranju, bacanju koplja i drugom. Ahilej pobjednike dariva. Zabiljeen je primjer i u Odiseji: feaki kralj Alkinoj u ast gosta koji ga posjeuje prireuje atletske igre kako bi ga razonodio. Igre su u staroj Heladi organizirane svuda. Meutim, opisat emo samo one ije su se znaenje i slava proirili na cijeli helenski svijet.

Antiki stadion u Olimpiji

112

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

113

Olimpijske igre bile su najuvenije. Po vanosti i znaenju zatim dolaze Pitijske u Delfima, Istmijske na Istmu i Nemejske u Nemeji. Razne legende govore o postanku i podrijetlu Olimpijskih igara. Jed na od njih kae da je Heraklo s Ide prvi odrao igre i nazvao ih Olim pijske.2 4 Svojoj brai, koji su se zvali Peonej, Epimed, Jazij i Ida, predlo io je igre koje su se sastojale od utrkivanja na cesti, a pobjednika je nagradio i ovjenao granicom divlje masline. Budui da ih je bilo peto rica brae, odredio je da se igre odravaju svake pete godine. Odravale su se svake etvrte, a Grci su brojili i onu godinu kada poinje nova Olimpijada. Po drugoj legendi, u Olimpiji su se borili za prevlast Zeus i otac mu Kron. Pobijedio je Zeus i u ast svoje pobjede odredio je odravanje igara. Bilo je i drugih legendi. Olimpijske su igre bile posveene Zeusu Olimpskom. Odravale su se u svetitu koje lei u dolini rijeke Alfeja u pokrajini Elidi na Peloponezu, glavnom sreditu Zeusova kulta. Prve Olimpijske igre i povijes2 4 Ovdje nije rije o tebanskom Heraklu, sinu Zeusa i Amfitrionove ene Alkmene, ve o Heraklu s Krete kojega spominje Pauzanija kao jednog od Daktila to su uvali malog Zeusa. Heraklo je donio maslinu iz zemlje Hiperborejaca i zasadio je u Olimpiji. Hiperborejci su ivjeli dalje od Trakije, mjesta sjevernog vjetra Boreja. U Pauza nija, 1989., 251.

no potvrene su one iz 776. prije Krista. Slavljene su i organizirane svake etvrte godine u ljetnim mjesecima (srpanjkolovoz). Grci su ra unali vrijeme prema Olimpijadama, koje je uveo povjesniar Timej iz Taormine na Siciliji. U poetku su to bile igre i svetkovine samo najbliih susjeda s ko jima je upravljao grad Piza, da bi se postupno proirile na ostale gra dove Peloponeza i cijele Helade do najudaljenijih grkih kolonija na Pontu, junoj Italiji i Siciliji. Pravo natjecanja imali su samo slobodni Grci koji nisu osuivani, a niti su po roenju bili robovi. Pravo sudje lovanja na igrama poslije su dobili Makedonci, a potom i Rimljani. e nama je bilo zabranjeno sudjelovanje u igrama, ak i njihovo pro matranje.2 5 Od ena igre je promatrala samo sveenica Demetre Hamine, koja je sjedila na rtveniku od bijelog mramora, nasuprot sucima. Uz mukarce, igre su mogle gledati i djevojke. Obino ih je dolazilo malo, i to su bile Doranke. Brigu oko igara od 572. prije Krista preuzeli su Eliani, koji su zagospodarili tim podrujem. Oni su odreivali odbor sudaca zvanih Helanodika, koji su pripremali igre. Uoi otvaranja igara slali bi ugledne ljude, glasnike (spondofore) u sve grke gradove da proglase sveto primirje, i na taj nain obustavljao se svaki meusobni rat za trajanja Olimpijskih igara. Naruavanje mira kanjavalo se glo bom i neko vrijeme zabranom dolaska u Olimpiju. Natjecatelji, poslanici pojedinih gradova s kienim kolima i krasnim atorima, trgovci s raz nom robom, mnogobrojna druga pratnja i radoznalci, kretali bi iz svih grkih krajeva k Olimpiji. Izvan svetoga gaja Altisa, na junoj strani oko rijeke Alfeja, dizao se ator do atora. Tako je u Olimpiji sve vrvjelo od mnotva ljudi pred otvaranje igara. Svi su natjecatelji morah oko mjesec dana (po nekima i dva mjeseca), prije poetka igara, vjebati u Olimpiji u gimnaziju i palestri, i tako podvrgnuti odreenim kriteriji ma. Igre su trajale pet dana. Prvoga dana igara prinosile su se rtve i polagala prisega. Taj sveani ritual izvodio se u Buleuterionu (Vijenici, sjeditu gradskog savjeta) izvan Altisa, u blizini njegova junog zida pred rtvenikom i kipom Zeusa Horkija (Zeus Prisege). Zeus je izraen
2 5 Elejci su ene koje bi dole na Olimpijske igre okrutno kanjavali tako to su ih bacali s visoke stijene nazvane Tipej, koja se nalazila blizu rijeke Alfej. Pauzanije spominje jednu enu koja je bila uhvaena, imenom Kalipatira. Ka ko joj je prije toga umro mu, ona se potpuno preobukla u uitelja tjelovjebe i povela je u Olimpiju sina da se natjee. Kako je sin Pizidor bio nadomak pobjede, Kalipatra je skoivi preko ograde, iza koje su bili odijeljeni uitelji tjelovjebe, ostala bez odjee. Kad se otkrilo da je ena, udaljili su je bez kazne iz obzira prema njezinom ocu, brai i sinu koji su svi bili pobjednici na Olimpiji. Ubudue, svaki put, uitelji tjelovjebe morali su se svui prije nego bi uli na stadion. Pauzanija, 1989., 250.

114

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

115

ma. On se, naime, uplaio svojega suparnika, pa je dan prije nego e se odrati natjecanje pobjegao. Tek drugog dana poinjala su natjecanja i odvijala su se treega i etvrtoga dana. Od sportskih disciplina najprije je uvedeno tranje, a duina staze iznosila je u poetku jedan stadij (197,27 m). Na 14. olimpijskim igrama uvedeno je dvostruko tranje na stadionu (dva stadija diaulos). Pobjednik je bio Hipen iz Pize. Natjecatelji su trali goli i bosi po stazama posutim pijeskom. Petoboj i hrvanje uvode se na 18. olimpijskim igrama, a na 23. ponovno je uvrteno akanje u igre, a zatim i pankration (kombinacija akanja i hrvanja). Na sljedeim Olim pijskim igrama uvodi se natjecanje na dvokolicama (s dva ili etiri konja), a izvodilo se na hipodromu. Slijedi akanje za djeake (prije toga tranje), pa petoboj za djeake na 38. olimpijadi, tranje u potpunoj ratnoj opremi i drugo. Tek u 5. st. prije Krista uvedena su natjecanja u pjesnitvu, glazbi i govornitvu. Na igre su dolazili filozofi, povjesniari, pjesnici i govornici. Mnogi od njih natjecali su se u svojoj disciplini, pobjeivali i tako stekli olimpijsku slavu. Posljednji, peti dan igara bio je predvien za dodjeljivanje nagrada. Pobjednicima su odavane najvee poasti. U Zeusovu hramu na rasko nom stolu za prinoenje rtava, napravljenom od zlata i bjelokosti, po redani su bili vijenci ispleteni od granica i lia divlje masline. Olimpij ski pobjednici ulazili su u hram pred suce, gdje im je vijenac stavljan

Auriga, bronca, 7. stoljee pr. Kr., Muzej u Olimpiji

tako da je svakoj ruci dri munju kako bi utjerao strah zlim ljudima. Prisegu su pred kipom polagali natjecatelji, njihovi oevi i braa, a isto tako uitelji atletike i suci; jedni da e se poteno boriti i pokoravati pravilima natjecanja, a drugi da e pravedno suditi. Tko bi prekrio prisegu, morao je platiti visoku novanu kaznu i zauvijek bi ga iskljuili iz igara. To se moglo proitati na bronanoj ploi u podnoju kipa Zeusa Horkija. Novcem od naplaenih kazni podizane su bronane statue Ze usa, u narodu zvane zanes (to na dorskom dijalektu znai Zeusi). Bile su postavljene u svetitu kod ulaza u stadion. Bilo je sluajeva da je natjecatelj kanjen zato to nije doao u odreeno vrijeme, ili je kanjen zbog plaljivosti kao Serapion iz Aleksandrije na 201. olimpijskim igra

Bronana figura konja iz Olimpije, 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

116

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE

117

oko glave. Glasnik je oglaavao njihovo ime, ime oca i grada iz kojega je pobjednik doao. Pobjednici su nakon toga prinosili rtvu Zeusu Olimpijskom.2 6 Pjevale su se pjesme u ast bogovima i pobjednicima. Elidani su znali prirediti i gozbu za pobjednike. No, ni ostali ljudi nisu loe prolazili, jer su bogati graani, ako su bili pobjednici na igrama, prireivali velike gozbe. Spominje se Alkibijad, pobjednik na etveropregu, koji je sav narod koji se tada u Olimpiji naao pogostio. Za Grke nije bilo vee asti od pobjede na igrama. Poznata je aneg dota o Dijagori, hrvau s Rodosa, koji je jednom pobijedio u Olimpiji. U starosti je doivio i takvu radost da su istoga dana pobijedila njegova dva sina. Dijagori se tada pribliio jedan Lakonac i estitajui mu rekao: Umri sada, Dijagora, jer slinu nebesku radost nee nikad vie do ekati!2 7 Smatralo se da su tri olimpijske pobjede iznimna ast za jednu obitelj i da je dalje nepotrebno izlagati se sudbini ivota. Pobjednici su slavljeni nakon povratka kui u svojem gradu. Posebno je bilo divljenje ako je isti natjecatelj pobijedio u ciklusu etiri uzastopne sveanosti (nazvan periodonik ili pobjednik ciklusa). Primjer je Teagen s Tasosa, koji je ukupno pobjeivao u hrvanju i akanju 24 puta. Uz darove i najee pohvalne Pindarove pjesme (ode), slavlju nije bilo kraja.2 8 Bo gati pobjednici ili njihovi gradovi za uspomenu na pobjedu u Olimpiji podizah su spomenike, najee u obliku statue. Pobjednik je mogao podii spomenik sa svojim likom u Olimpiji samo onda ako je najmanje triput pobijedio. Bilo je zavjetnih darova bogu u vidu podizanja spome nika po narudbi pobjednika. Olimpijske igre su po svojem nainu organiziranja, ozraju i oduev ljenju ljudi koji su dolazili iz svih krajeva Grke pridonosile zbliavanju i osjeanju meusobne duboke solidarnosti unato suparnitvu i mno gim razliitostima i interesima. Posljednje Olimpijske igre odrane su u antici 393. poslije Krista, a ukinuo ih je rimski car Teodozije I. Nakon 15 stoljea, francuski peda gog barun Pierre de Coubertin obnovio je Olimpijske igre, koje su opet odrane 1896. u Ateni i u kontinuitetu se svake etiri godine i dalje odravaju.

Kip Agiasa (pankratista), oko 330. pr. Kr., Muzej u Delfima

2 6 U antikih Grka vladalo je uvjerenje da pobjeda na igrama, uz posebne iznimne tjelesne osobine i vjetinu, ovisi i o naklonosti bogova. 2 7 F. Chamoux, 1967., 234. 2 8 Pindar (Pindaros, 518. ili 522.442.) roen u Kinoskefali pokraj Tebe u Beotiji. Pisao je sve vrste korske lirike (himne, peane, ditirambe, ode i druge). Najvie je poznat po svojim odama epinikijama koje slave pobjednike na opegrkim igrama. Sauvano ih je 44 i nazvane su prema mjestu odravanja igara: olimpijske, pitijske, istamske i nemejske. Smatran je jo u antiko doba najveim helenskim liriarem. Povijest svjetske knjievnosti II, 1977., 7678.

Pitijske igre poslije Olimpijskih igara, u grkom svijetu bile su najvie na glasu. Slavile su se u ast boga Apolona u Delfima. Za poe tak igara uzima se 582. godina prije Krista. Vjerojatno je bilo takvih natjecanja i prije, no nisu bila atletska. Igre su se odravale svake etvrte godine sredinom kolovoza ili poetkom rujna. Padale su u treu godinu svake Olimpijade. Postupno su uvoena sva atletska natjecanja koja su se javljala i u Olimpiji. Veliko znaenje priavano je glazbenim

118

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

natjecanjima, osobito pjevanju uz kitaru i pjevanju uz pratnju frule. Sve je trajalo vie dana. Prije poetka igara Delfljani su slali glasnike (teore) u razne krajeve i gradove da objave dan skorog otvaranja Pitijskih natjecanja. Pobjednici na igrama dobivali su, kao i u Olimpiji, vijenac, ali ne od masline, ve od lia i granica lovora. Lovor je bio omiljeno Apolonovo drvo. Prema religijskim obiajima i zahtjevima, samo je dijete ivih roditelja moglo ii u Tesaliju u Tempejsku dolinu donijeti lovorove grane. Ugled i slava Apolonovog svetita u Delfima dovodili su mnotvo ljudi, koji su irili popularnost tih igara. Istmijske igre odravale su se na Istmu u blizini grada Korinta u ast boga Posejdona, u njegovu svetitu. Prireivali su ih Korinani u proljee (travanjsvibanj) svake druge godine, tj. druge i etvrte godine svake Olimpijade. Posebno povlateno mjesto na igrama dobivali su Atenjani. Za vrijeme igara proglaavano je sveto primirje, koje je potivano i u vrijeme Peloponeskog rata. Pobjednici su u poetku dobi vali vijenac od borovine, a poslije od celerovog lia. Prema legendi, igre je osnovao Sizif u ast Melikerta, sina orhomenskog kralja Atamanta. Nemejske igre slavile su se u Nemejskoj dolini kod grada Nemeje u pokrajini Argolidi, i to u Zeusovu ast. Prireivali su ih stanovnici malog oblinjeg grada Kleoneje (Cleonaie) nakon svake druge godine Olimpijade. Natjecanja su podsjeala na ona u Olimpiji, a suci se se, kao i u Olimpiji, nazivali helanodici. Vjerojatno je za odravanja tih igara vladao sveti mir, jer su ih Grci priznali za panegyris (vjerske skupove). Igrama su poslije upravljali Argivljani. Pobjednici su dobivali vijenac od celerovog lia.

IV. KNJIEVNO KLASINOG RAZDOBLJA

RAZVOJ GRKE DRAME


Kada su Perzijanci u drugoj polovici 6. st. prije Krista pokorili Joniju, jedno od naprednijih podruja ranijega razdoblja grke povijesti, ona od tada potpuno gubi kulturni primat. Umjetnikim i kulturnim sreditem, osobito u 5. i 4. st. prije Krista, postaje Atena. Najvei pro cvat atenska drava doivjet e u politikom, demokratskom, kulturno-umjetnikom i znanstvenom napretku u doba Perikla. U razvoju grke knjievnosti toga stoljea posebno mjesto pripada drami. Starogrka drama (gr. drama radnja, drao radim) javlja se ve u 6. st., a najbolja su djela nastala u 5. st. prije Krista. Nastala je u vezi s Dionizovim kultom, iz kojega su proizile satirska drama, tragedija i kome dija.

Tragedija
Najstariji sauvani podaci o postanku tragedije nalaze se u Aristo telovoj Poetici. Aristotel govori da je tragedija u poetku imala satirski karakter i da je do konane izgraene forme prola mnoge promje ne. U ast boga Dioniza pjevala se i plesala od davnina, uz pratnju frule, zanosna korska pjesma zvana ditiramb (gr. dithyrambos). Smatra se da je Arion iz Korinta (oko 600. prije Krista) prvi obuio kor pjevanju i igranju ditirampske pjesme oko Dionizova rtvenika u krug. Koreuti su se oblaili u jarevu kou i predstavljali su se kao satiri Dionizovi pratitelji. Nazivali su ih tragoi, a njihovu pjesmu tragedijom (gr. tragos, tragodia jarac; oide pjesma), to doslovno znai jarja pjesma. Radnja se odvijala tako daje voa kora (koryphaios = korifej) zapoinjao recitirati pjesmu, a kor ga je pratio igrom i dopunjavao refrenom. Tako se razvio dijalog izmeu njih. Osim u Korintu, satirski korovi se spominju u Sikionu i Flijuntu. Taj oblik ditiramba (satirske pjesme) prenesen je s Peloponeza u Atenu. U vrijeme Pizistrata, atiki pjesnik Tespis (Thespis) 534. prije Krista uvodi prvog glumca koji je pristupio koru satira, te je ditiramb pretvarao u satirsku dramu koja je na primjeru sudbine mitolokih heroja postavljala pitanja ljudskog ponaanja. Tek nakon toga razvit e se tragedija kao nova vrsta. U klasinom obliku, proire njem radnje, poveavat e se i broj glumaca. Satirske drame, tragedije i komedije izvoene su u Ateni na pri godnim svetkovinama u ast boga Dioniza na Velikim ili Gradskim

Slika na 119. stranici: Klitemnestra ubija Kasandru, prema Eshilovoj drami Agamemnon, prizor naslikan na unutranjoj strani vaze iz 5. st. pr. Kr., Museo archeologico u Ferrari

122

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

123

Dionizijama (oujaktravanj), Lenejama (sijeanjveljaa) i dijelom po atikim selima na Seoskim ili Malim Dionizijama (prosinacsijeanj). U 5. st. prije Krista u Ateni su se davale nagrade za najbolju tetralogiju (etiri drame, od toga tri tragedije i jedna satirska drama) istoga autora. Posebnu je nagradu dobivao najbolji koreg i najbolji protagonist prvi glumac. Na prvom tragikom natjecanju odranom 534. g. prije Krista za pobjednika se spominje Tespis. Meu prvim tragiarima na vode se Heril (Chairilos), pisac satirskih drama, i Pratina (Pratinias) iz Flijunta. Prema tradiciji, smatra se izumiteljem satirske drame. Nje mu se pripisuju 32 satirske drame i 18 tragedija. Od toga su sauvani samo pojedini fragmenti. Vano mjesto prije velikih tragiara zauzima Frinih Atenjanin. Navodi se devet njegovih tragedija. Tragedija Za uzee Mileta iz 494. prije Krista govori o porazu Mileana u sukobu s Perzijancima. U djelu Fenianke (Phoinissai), prikazanom 476. prije Krista, proslavio je grku pobjedu kod Salamine (480. god.). Slavni voa iz bitke, Temistoklo, bio je koreg. U Ateni su tijekom 5. st. prije Krista djelovala tri slavna dramska pjesnika: Eshil, Sofoklo i Euripi, koji su svojim tragedijama zadivili svijet. ESHIL (Aiskhylos) je roen u Eleuzini nedaleko Atene oko 525. prije Krista kao sin aristokrata Euforiona. Nazvan je ocem tragedije jer ga se smatra utemeljiteljem antike tragedije. Uveo je na scenu drugog glumca (poslije prihvatio i treega, kojega je uveo Sofoklo). Proirio je dijalog, koji je dobio na znaenju u odnosu na korsku pjesmu i tako tragediji dao klasini oblik. Sudjelovao je u bitkama s Perzijancima na Maratonu, kod Salamine i Plateje. Po svojem politikom uvjerenju pripa dao je demokratima konzervativnog krila i moe se smatrati pjesnikom atenske demokracije. Mitovi s priama o bogovima i herojima slue mu kao graa za njegove tragedije, ali i povijesni dogaaji onoga vremena (tragedija Perzijanci). Radnja njegovih tragedija je vrlo jednostavna, a jezik svean i bogat. Odreene misli vodilje proimaju veinu Eshilovih djela: od moi sudbine nad ljudima, zavisti bogova, do grijeha i proklet stva koje donosi nasljeivanje od oca na sina. Eshil je umro u tuini, u Geli na Siciliji 456. prije Krista, gdje je i pokopan. U antikoj tradiciji od Eshilova knjievnog opusa spominje se 90 drama (tragedija i satirskih drama). Neki navode 79 naslova. Od navedenog broja u potpunosti je sauvano samo sedam tragedija i vie fragmenata, pogotovu iz satirskih drama Ribari i Prometej. Najstarijim Eshilovim djelom smatra se drama Perzijanci (Persai), prikazana 472. g. prije Krista. Tada je pobijedio tetralogijom kojoj su pripadale drame: Finej, Perzijanci, Glauko i satirska drama PromeEshilovo poprsje iz rimskog razdoblja, prema originalnom portretu, neto prije 456. pr. Kr., Museo Capitolino u Rimu

tej. Sauvana je samo tragedija Perzijanci. U toj tragediji govori o Kserksovom napadu na Grku i porazu Perzijanaca kod Salamine. Istu je temu 476. prije Krista obradio Frinih u svojem djelu Fenianke. Tema je kod Eshila obraena dublje i zrelije. Tragedija Sedmorica protiv Tebe (Hepta epi Thebas), prikazana 476. g. prije Krista, inila je trei dio tragedije od koje su prva dva, Laj i Edip, izgubljena. U Sedmorici protiv Tebe tematiziran je rat PoliniVa i njegovih suboraca protiv grada Tebe, te prikazana smrt brae Eteokla i Polinika, koji se u dvoboju ubijaju. Obraen je motiv proklet stva (kralj Laj nije posluao proroite u Delfima da zbog spasa grada ne smije imati djece; osveta se protee na tri pokoljenja). Pribjegarke (gr. Hiketides) izvedene su 463. prije Krista. Ta je tragedija prvi sauvani dio povezane trilogije o Danaidama (druge dvi je su izgubljene Egipani i Danaide). Obraen je mit o 50 keri Danajevih, koje bjee s ocem iz Egipta u Argos kako bi izbjegle prisilnu udaju za roake sinove kralja Egipta.

124

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

125

Problem tragine sudbine mikenskih kraljeva obraen je u sauvanoj organikoj trilogiji Orestija (Oresteia) prikazanoj 458. prije Krista. Eshil je nagraen prvom nagradom. Trilogiju su sainjavali: Agamemnon, rtva na grobu (Khozphoroi) i Eumenide (Eumenides). U Agamemnonu je prikazan zloin Klitemnestre, koja uz pomo svojega lju bavnika Egista ubija mua Agamemnona pri povratku iz Troje. U dru gom djelu rtva na grobu govori se o osveti Oresta, koji ubojstvom majke i Egista osveuje oca, dok je u Eumenidama rije o progonu Oresta od boica osvete Erinija. Posljednja Eshilova sauvana tragedija je Okovani Prometej (Prometheus desmotes vrijeme nastanka i prikazivanja nije datirano). Pripadala je drugom dijelu trilogije. Prvi je vjerojatno bio Prometej Vatronoa, a trei dio Osloboeni Prometej. Sadraj se odnosi na mit koji je obradio Heziod. Nakon pobjede nad Titanima (Prometej, je dan od Titana, na njegovoj je strani), Zeus je odluio unititi ljudski rod, koji bi zamijenio novim pokoljenjem svojim djelom. Toj Zeusovoj na mjeri suprotstavio se Prometej, koji spaava ljudski rod donosei im nebesku vatru kao izvor novog naina ivljenja. SOFOKLO (Sophokles) drugi je od velike trojice antikih drama tiara. Roen je 496. g. prije Krista u Ateni (u antikom predgrau Kolonu). Bio je podrijetlom iz bogate obitelji, koja mu je omoguila da stekne zavidno gimnastiko i glazbeno obrazovanje. U mladosti je bio blizak Kimonu, poslije Periklu, s kojim je 441. g. bio i atenski strateg. Unato konzervativnim pogledima, bio je na strani demokracije. Poti vao je religiju i vjerovao u snagu razumna ovjeka i njegovu moralnost. Umro je 406. g. prije Krista i tada su mu Atenjani odali poast kao heroju. Pripisuje mu se 18 prvih nagrada u dramskim natjecanjima (prema Leksikonu Suda ak 24). Napisao je 130 drama, ali se autentinim sma traju samo njih 123. Od svega toga sauvano je samo sedam tragedija, brojni fragmenti i velik dio satirske drame na papirusu Sljednici, ot krivene 1912. g. Sofoklu se pripisuje da je uveo i tri novine vezane uz tehniku stranu tragedije. Poveao je kor s 12 na 15 koreuta, uveo je treeg glumca i sastavljao trilogiju, u kojoj je svaka bila sadrajno za sebna cjelina. Po arhainosti jezika, strukturi i drugom, najstarijom od sauvanih Sofoklovih tragedija smatra se Ajant (Aias). U njoj je obraena tragina sudbina junaka Trojanskog rata Ajanta, koji nije mogao preboljeti to su Ahejci nakon Ahilejeve smrti njegovo oruje dodijelili Odiseju, a ne nje mu. U pomraenju uma poinio je samoubojstvo. Druga tragedija Antigona (Antigone) prikazana je 442. g. prije Kri sta. Ona crpi radnju iz tebanskih mitova i nastavlja se na Eshilovu

Sofoklov kip, rimska kopija prema grkom originalu, 340.330. pr. Kr., Museo Laterano u Rimu

tragediju Sedmorica protiv Tebe. Tebanski kralj Kreont nareuje sve ani pokop Eteokla, a zabranjuje da se pokopa tijelo Polinika, koji se borio protiv Tebe, prijetei prekritelju smrtnom kaznom. Antigona, Edi pova ki i sestra poginule brae, prekri zabranu i pokopa Polinika. Kreont osuuje Antigonu i ivu je zatvara u grob. No Antigona je bila uvjerena da je postupila pravedno i moralno.

126

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

127

Tragedija Filoklet (Philoktetes) izvedena je 409. g. prije Krista, kad i Elektra. Tema je iz trojanskog ciklusa. Rije je o junaku Filokletu, kojega su Grci zbog smrada iz njegove rane (ujed zmije) iskrcali na otoku Lemnosu. Kod njega su ostali Heraklov luk i strijele, bez ega je bilo teko zauzeti Troju. Zato dolaze lukavi Odisej i Ahilejev sin Neptolem te ga odvode u Troju. U tragediji dolazi do sukoba triju karakte ra. Edip na Kolonu (Oidipus epi Kolonoi) prikazan je 401. g. prije Krista i nastavlja se na tragediju Kralj Edip. Drama govori o posljed njim trenucima Edipova ivota i njegovoj smrti u atenskom Kolonu, u koji dolazi kao slijepi prognanik u pratnji keri Antigone. EURIPID (Euripides) je roen na otoku Salamini 485. ili 480. prije Krista, neto prije ili u vrijeme Salaminske bitke, u kojoj je sudjelovao Eshil. Umro je u Peli na dvoru makedonskog kralja Arhelaja 406. prije Krista. O njegovom ivotu izneseno je dosta izmiljenih podataka. Navodilo se da mu je otac Mnesarh bio pjeva, a za majku da je bila piljarica. Vjerojatno su to bila zlobna izmiljanja. Meutim, sigurniji su oni podaci koji govore o pjesniku kao ozbiljnom i usamljenom misliocu okruenu knjigama. Pripisuju mu se iznimna obrazovanost i kultura. Kao njegovi uitelji spominju se sofist Protagora i filozof Anaksagora. Bio je demokratskih uvjerenja, ali senzibilno kritian za sva politika i drutvena pitanja. Prema Aristotelu, bio je najtraginiji od pjesnika. Nije bio ljubimac publike. Za ivota je odnio samo etiri prve nagrade (Eshil 13, a Sofoklo 24). Prema antikoj tradiciji, Euripid je napisao 92 drame. Jo u rimsko doba samo 65 ih je smatrano autentinima. Sauvalo se 18 Euripiovih tragedija (s tragedijom Rez). U dramama je prikazivao ljude onakvima kakvi u stvarnosti jesu. Tragedija Alkestida (Alkestis) govori o eni tesalskog kralja Admeta, koja iz plemenite ljubavi prema svojem muu eli umjesto njega umri jeti. Heraklo je spaava od smrti i vraa muu ivu. Za tragediju Medeja iz 431. prije Krista temu preuzima iz mita o Argonautima. U njoj je prikazana strastvena ljubav Medeje, Jazonove ene, koja je prevarena te na kraju tragedije dolazi do njezine osvete. Njezina se ljubav pretvorila u mrnju. Osveuje se Jazonu time to ubija njegovu enu Glauku, njezinog oca korintskog kralja Kreonta i svoju i Jazonovu djecu. U tragediji Hipolit (Hippolytos napisane dvije verzije), postavlje noj na scenu 428. prije Krista, Euripid govori o patolokoj ljubavnoj strasti Tezejeve druge ene Fedre prema njegovom sinu Hipolitu. Hi polit joj ne uzvraa ljubav, a Fedra, prije nego to e izvriti samouboj stvo, ocrnjuje kod mua svojega pastorka.

Edip i Sfinga, crveno figuralno slikarstvo na vazi, poetak 5. st. pr. Kr.

Tragedija Trahinjanke (Trakhiniai) posveena je Heraklovoj eni Dejaniri i Heraklu. U velikoj elji da sauva ljubav svojega mua, Dejanira mu alje neobinu koulju (natopljenu ljubavnim inima) iz koje je zapravo izaao otrov i ubio Herakla. Heraklo je umro u mukama, a Dejanira izvrila samoubojstvo. Kralj Edip (Oidipus tyrannos) jedna je od najpoznatijih grkih tra gedija i zajedno s Antigonom ubraja se u Sofoklova remek-djela. Tema je uzeta iz mita o Edipu. Za razliku od Eshila, koji motiv radnje zasniva na prokletstvu roda, Sofoklovo je zanimanje usmjereno na osobnu Edipovu sudbinu. U tragediji Edip spoznaje stranu istinu: prije mnogo godina upravo je on bio taj koji je ubio oca Laja, tebanskog kralja, i oenio se majkom Jokastom. Elektra (Elektra) je prikazana 409. prije Krista. Tematika je ista kao kod Eshilovih Hoefora (rtva na grobu), u kojima se Orest osveuje uz pomo Elektre ubojicama oca Agamemnona. Sofoklo je zastupnik oevog prava i Orestove pravednosti. Elektra je kod njega sredinji lik, svjesna je svojega ina, dok je kod Eshila prikazana kao sporedno lice.

128

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

129

Hekaba (Hekabe) tragedija o eni trojanskog kralja Prijama; Pribjegarke (Hiketides) majke mole Atenjane da ishode kod Tebanaca tijela svojih sinova poginulih pod gradom Tebom; Trojanke (Troiades) iz 415. prije Krista prikaz sudbine ena osvojene Troje; Elektra iz 413. prije Krista, tragedija obraivana ve kod Eshila i Sofokla; Orest (Orestes) iz 408. prije Krista, sadrajni nastavak Elektre; Helena (Helene) iz 412. prije Krista, prikazuje drugu varijantu mita o Heleni, eni spartanskog kralja Menelaja; Fenianke (Phoinissai) prikaz legende o potpunoj propasti Edipove obitelji; Bakhe (Bakhai) iz 406. prije Krista, sa sadrajem iz ciklusa mita o bogu Dionizu; Rez (Rhesos) tragedija koja je ostala sporna. Meu sauvanim djelima je i satirska drama Kiklop (Kyklops), pria vezana uz Odiseju i kiklopa Polifema.
Euripidovo poprsje iz rimskog razdoblja, prema grkom originalu iz 4. st. pr. Kr., Carlsberg Glypthotek u Kopenhagenu

U tragedijama Ifigenija u Aulidi iz 407./406. g. prije Krista i u nastavku Ifigenija u Tauridi prikazuje grau iz mikenskih mitova. U prvoj Agamemnon rtvuje ker Ifigeniju boici Artemidi, a u drugoj tragediji Artemida spaava djevojku od rtvovanja i prenosi je u Tauridu (podruje dananjeg Krima) i postavlja za svoju sveenicu. Ostale sauvane Euripidove tragedije: Heraklova djeca (Herakleidai) u kojoj kralj Euristej progoni Heraklovu obitelj; Mahniti Heraklo (Heracles mainomenos) za Heraklove odsut nosti iz Tebe tiranin Lik odluio je ubiti njegovu obitelj, koju Heraklo u posljednji trenutak spaava; Andromaha (Andromakhe) prikazana je tuna sudbina Hektorove ene; Ijon (Ion) govori o Kreuzi, keri kralja Erehteja, i njezinom sinu Ijonu, kojega je rodila iz veze s bogom Apolonom;

Krater, Medeja i Pelij, crno figuralno slikarstvo, 530.510. pr. Kr., British Museum u Londonu

130

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

131

Komedija
Poeci komedije, kao druge grane grke drame, uglavnom su ostali nepoznati antikim istraivaima. Osnovni izvor koji je u tome posluio je kao i kod tragedije Aristotelova Poetika. Naziv komedija proizlazi iz grke rijei komodia (komos veseli ophod, i ode pjesma), to bi znailo vesela ophodna pjesma. Obino je skupina veseljaka (lakrdijaa), nakon odranih gozbi u dionizijskoj opijenosti i razuzanosti, obila zila grad pjevajui podrugljive pjesme i priajui ale podrugljiva sadr aja. Aristotel poetke komedije vidi u zapoinjanju pjevanja falikih pjesama. One su izvoene u ophodima u kojima su sudionici nosili falos (muki spolni organ izraen od drveta i presvuen crvenom koom) kao simbol plodnosti osobito u ast boga Dioniza. U takvim ophodima, uz falike pjesme, igrali su se i kratki mitniki prizori, zbijale su se i ale i govorile pogrdne rijei uperene protiv pojedinih osoba ili skupine lju di.2 9 Sudionici su se nazivali komoidoi, a najee su bili odjeveni u ivotinjske kostime (koze, ptice, ose, abe i druge). Po kostimiranoj odjei pojedine su stare komedije dobivale imena.

Sicilska komedija
Aristotel ukazuje, a na to upuuju i drugi sauvani fragmenti, da je ve potkraj 6. i poetkom 5. st. prije Krista postojala u osnovnom obliku dorska komedija, koja se razvijala nezavisno od faloforskih (faloskih) ophoda. Rana megarska komedija (iz Megare na Istmu) svoju umjetni ku obradu dobila je tek u dorskoj sredini u junoj Italiji i Siciliji kod sirakukog pisca Epiharma. Sicilska komedija razvijala se samostalno, a utjecala je, prema Aristotelu, na atiku. Aristotel navodi da su prvi pisci Form o (Formid) i Epiharm o sa Sicilije rascjepkane dijelove komedije sastavili u cjeloviti komiki komad, s jasno zaokruenom rad njom. Od Forma nije sauvano niti jedno djelo. Epiharmo (Epikharmos, 528. 438. ili 431. prije Krista) djelovao je u Sirakuzi potkraj 6. st. i veim dijelom 5. st. prije Krista. Neko je vrijeme boravio na dvoru tirana Gelona i Hijerona. Pisao je djela na domaem, orskom naijeju. Kako njegovi komadi nisu sadravali ele mente koma, antiki filozofi su ih ee nazivali dramama nego kome dijama. Sauvano je oko 200 kraih fragmenata. Djela su mu bila ins pirirana Heraklom i Odisejom, a neka su bila vezana uz mitove o Dionizu, Tezeju, Edipu (trojanski ciklus) i druge mitoloke likove. Pisao je i pri zore iz svakidanjeg ivota (u komedijama Seljanin, Grabei i Megaranka).
2 9 Povijest svjetske knjievnosti II., 1977., 118. Ukrasna skulptura Dionizova kazalita u Ateni

Sicilska komedija, za razliku od atike, nije imala kora. Osim Epi harma, u Sirakuzi je djelovao i Sofron (Sophron, roen oko 480. prije Krista), o kojemu se malo zna. Sauvano je oko stotinjak fragmenata njegovih mima (mimos komikih pukih prizora).

Stara atika komedija


Atiku komediju povjesnici obino dijele na tri razvojna razdoblja: staru, srednju i novu komediju. Staru atiku komediju nije zanimala mitoloka prolost, ve je njezin predmet bio suvremeni ivot u kojem su politikim stilom ismijavani pojednici, ustanove, mnoge drutvene po jave, pa i narod u cjelini. Sve te poruge su proizlazile iz potpune slobode. Meu najstarije atike komediografe ubrajaju se Hionid i Magnet (Magnes). Poznatiji je bio Kratin (Kratinos, 519.423./422. prije Krista iz Atene), za kojega se navodi da je napisao 21 komediju. Sauvani su samo pojedini fragmenti. Eupolid (Eupolis, 446.411. g. prije Krista), Atenjanin, Aristofanov suvremenik, napisao je 17 komedija, od ega je sauvano 20 naslova i priblino 500 fragmenata.

132

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

133

ju je pjesnik smatrao za svoje do tada najozbiljnije djelo. U komediji su podvrgnuti ismijavanju sofisti i posebno Sokratov lik. Ose (Sphekes) igrane su prvi put na Lenejama 422., osvojena druga nagrada. To je komedija u kojoj se progovara o korumpiranosti sudaca, za koje se navodi da su igraka u rukama demagoga. Komedija Mir (Eirene, Dionizije 421., druga nagrada) slavi i pro pagira mir koji je nakon deset godina ratovanja sa Spartom u Peloponeskom ratu potpisan 421. g. prije Krista (Nikijin mir). Ptice (Oranthes) postavljene su na scenu 414. g. prije Krista, a predstavljaju fantastinu komediju s izokrenutom slikom svijeta: iz osnovnog, ptijeg carstva, ljudima i bogovima vladaju ptice.

Aristofanovo poprsje, Kunsthistorisch.es Museum u Beu

ARISTOFAN (Aristophanes), najvaniji predstavnik stare atike komedije i najvei grki komediograf, roen je u Ateni 446. prije Krista. Navodi se da je od oca Filipa naslijedio imanje na otoku Egini. Imao je tri sina, od kojih su dvojica, Ararot i Filip, bili pisci komedija. O Aristofanovom ivotu se inae vrlo malo zna, ali se vie zna o njegovim djelima. Bio je nepomirljivi neprijatelj atenskog dravnika Kleona i veliki sim patizer publike. Umro je 385. prije Krista. Pripisuju mu se 44 komedije, od kojih su etirima upitna autorstva. Neka je djela prikazao pod tuim imenom. Sauvano je 11 komedija i na stotine fragmenata. Godine 427. prije Krista pojavila se komedija Gosti, a 426. prije Krista Babilonci, u kojima je otro kritizirao atensku politiku prema njezinim saveznici ma. Oba navedena djela su izgubljena. Od njegovih sauvanih komedija najstarija je Ahamjani (Akharnes, iz 425., prva nagrada na Lenejama). Proeta je eljom za mirom i otro je uperena protiv ratne stranke i Kleona, koji su zastupali rat. Tu je komediju Aristofan, kao i Ptice i Lizistratu, prikazao pod Kalistratovim imenom. Vitezi (Hippes) prikazani su na Lenejama 424. prije Krista, i tom je komedijom osvojio prvu nagradu. To je i prva komedija koju je Aristofan prikazao pod svojim imenom. U otroj politikoj satiri napao je vou radikalne stranke, Kleona, osobito nakon njegovih velikih uspjeha nad Spartancima. Komedijom Oblaci (Nephelai), prikazanoj na Dionizijama 423. prije Krista, osvojio je treu nagradu. Nije bila prihvaena kod publike iako

Hidrija s prizorom Dioniza sa satirima i menadama, slikar Euphiletos, 6. st. pr. Kr., British Museum u Londonu

134

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA

135

Ostale komedije: enska skuptina u Tezmoforiju parodija tragikih pjesnika, posebice Euripida; Lizistrata (Lysistrate) ponovno zalaganje za mir; abe (Batrakhoi, Leneje, prva nagrada) napisana poslije Euripidove smrti, prikazuje nadmetanje Eshila i Euripida; ene u narodnoj skuptini (392. g. prije Krista) na karikirani nain govori o Platonovoj Dravi prikazavi mukarca i enu kroz njihov zajedniki imetak; Pluto (Plutos, 388. prije Krista) prikazuje sukob Bogatstva i Siromatva.

Srednja komedija
Razdoblje koje pripada srednjoj komediji obino se smjeta od 385. do 330. g. prije Krista. Tradicija navodi 57 komikih pisaca toga doba, koji su napisali vie od 800 komedija. Od svega toga sauvano je samo mnogo naslova i kratkih fragmenata. Pa ipak, i iz te fragmentarne grae moe se zakljuiti da je srednja komedija obraivala najee mitoloko-parodike teme. Osim parodija mita, bilo je parodija i poneke tragedije s mitolokim sadrajem. Najee su to bile vrlo popularne Euripidove tragedije Alkestida, Medeja i Bakhe. Drugi naslovi poje dinih komedija svjedoe da je njihova tematika uzimana iz svakodnevnog ivota: Slikar, Frulaica, Vojnik i druge. Iz srednje komedije nestajao je politiki element i ona je postajala vie apolitina. Karakteristino je da se i uloga kora smanjivala. Najpoznatiji predstavnici srednje komedije bili su Antifan (Antiphanes), koji je obraivao mitoloke parodije i posebice parodije trage dija, i Aleksis (Aleksos), koji tematiku svojih komedija uzima iz sva kodnevnog ivota. Jo se spominju Anaksandrid, Eubul i Epikrat.

Nova komedija
Vremenski se nastavlja na srednju atiku komediju i obuhvaa razdoblje 330. godine do prvih desetljea treeg stoljea prije Krista, i kao takva vie pripada helenistikom razdoblju. Ve u antici je nazvana novom atikom komedijom kako bi se razlikovala od stare komedije, koja je nastala u doba najveeg procvata atenske demokracije. O novoj komediji zna se neto vie nego o srednjoj, i to na temelju neto bolje sauvanih fragmenata, jedne cjelovite Menandrove komedije i djela rim skih pisaca Plauta i Terencija, koji su imitirali Menandrova djela. Mi tovi koji su obraivani u novoj komediji uzimani su iz svakodnevnog ivota, osobito onoga vezanog uz obiteljske odnose i ljubav. Govorilo se

i o ljudskim slabostima, kao to su mrnja, hvalisavost, krtost i drugo. Nije vie obraivana mitoloka parodija, a nestala je i osobna i politika satira. Ta je komedija bila namijenjena preteito irokom puku. U novoj komediji kor vie ne sudjeluje u radnji ve se javlja pjesmom i plesom samo izmeu inova. Meu najvanije predstavnike nove komedije ubraja se Filemon (oko 361.263. prije Krista) i Difil (roen je oko 350. prije Krista). Od njihovih djela sauvano je tek nekoliko kraih fragmenata. Svakako najvaniji predstavnik je MENANDAR (Menandros, oko 343. do oko 291. prije Krista) iz Atene. Otac mu je bio atenski politiar i vojskovoa Diopit, a stric Aleksis jedan od najpoznatijih predstavnika srednje komedije. Bio je uenik Aristotelova nasljednika Teofrasta, prijatelj Epikura i sljedbenik njegove filozofije. Prijateljevao je i s Demetrijem Faleraninom, koji je upravljao Atenom od 317. do 307. g. prije Krista. Bijegom Demetrija i uspostavljanjem ponovne demokracije 307. g. prije Krista naao se u potekoama, ali nije napustio Atenu. Odbio je pozive za odlazak u Aleksandriju i Pelu. ivio je ivotom bogata i raskona ovjeka. Napisao je 105 komedija. Sauvani su znatniji fragmenti sljedeih komedija: Samljanka (Samia), Djevojka s podrezanom kosom (Peri-

136

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

-keiromene) i Pamiari (Epitrepontes). Menandrova komedija ovjekomrzac (Dyskolos) otkrivena je 1956. g. na papirusu i objavljena 1958. g. u enevi. Bila je prikazana 317. i 316. g. prije Krista. U komediji se govori o iskrenoj ljubavi sina bogatog posjednika, koji se na prvi pogled zaljubljuje u ker staroga Knemona, koji mrzi sve ljude. Sve je smje teno u atiko selo Fliji. Po snazi izraza, ta komedija zaostaje za nekim drugim njegovim djelima (makar fragmentarno poznatim), posebice za Pamiarima. Sauvane su mnoge Menandrove izreke, od kojih izdva jamo dvije: Nitko se poten brzo obogatio nije i Kako je mio ovjek, kada je doista ovjek. U ovom poglavlju izostavljeni su prozna knjievnost historiogra fija, filozofija i govomitvo.

K R E TA
Na Kreti, grkom otoku koji se nalazi u jugoistonom dijelu Sredo zemnog mora, razvila se potkraj treeg i tijekom drugog tisuljea prije Krista posebna kultura, ija su obiljeja iznimno obogatila povijest eu ropske kulture i civilizacije. Kreta i njezina tradicija zabiljeene su u najstarijim literarnim izvo rima pisanim hijeroglifskim i klinastim pismom. Najraniji grki podaci 0 Kreti opjevani su u Homerovim epovima, poto su Grci prethodno postupnim doseljavanjem potpuno ovladali otokom (potkraj prvog tisu ljea prije Krista). Homer u Ilijadi navodi stotinu gradova Krete, a u Odiseji pjeva o njezinih devedeset gradova. Deset ih je uniteno dok se kretski kralj Idomenej borio u Trojanskom ratu. I drugi grki pisci, posebice povjesnici Herodot i Tukidid, pisali su o kretskoj tradiciji, nje zinim mitovima i legendama. Najstariji grki mitovi proizili su upravo s Krete. Najvii bog Zeus roen je i odrastao na Kreti. Mitovi o Minosu 1 njegovoj eni Pasifaji, Dedalu i knososkom labirintu, Minotauru, Tezeju i Arijani svakako su vani i zanimljivi da bi se bolje razumjela prolost Krete.

Evansova iskopavanja i podjela minojske kulture


Pravi uvid u kretsku kulturu i civilizaciju zapoinje iskopavanjima starih kretskih gradova. Godine 1899. engleski arheolog Arthur Evans poeo je iskopavati stari grad Knosos, u kojem je tijekom nekoliko go dina rada otkrio Veliku kraljevsku palau, Malu palau, jednu kraljev sku vilu i pojedine dijelove grada. Ubrzo nakon toga talijanski i njema ki arheolozi poinju iskopavati u Festosu i Hagia Trijadi, ameriki u Gurniji, francuski u Maliji. Istraivano je i iskopavano i na mnogim drugim mjestima: Tilisosu, Gortini, Kato Zakrou, Palaikastru, Mesari itd. Istrauje se sve do novijeg doba. Otkriveno je mnotvo arheolokih spomenika iz razliitih razdoblja. Najstariji su iz kasnog neolitika s poetka estog tisuljea. Neolitik je trajao na Kreti do sredine treeg tisuljea, kada su uslijedila razdoblja bakra i bronce. Upravo spomeni ke iz tih kasnijih razdoblja nazvao je Evans minojskom kulturom (po mitskom kralju Minosu), te je podijelio na tri glavna razdoblja: ranominojsku, srednjominojsku i kasnominojsku kulturu. Svako od tih razdo blja ima svoja podrazdoblja I., II., III. O kronologiji minojskih razdob-

Slika na 137. stranici: Fragment freske iz Palae u Knososu nazvan Mala Parianka, 1500. pr. Kr., Arheoloki muzej u Heraklionu

140

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

141

u kojima je bilo pokopano i po nekoliko stotina mrtvih. Paralelno s pokapanjem, mrtvaci su i spaljivani. Grobovi su bili iznimno bogati raznim nalazima. Posebice istiemo bodee od bakra, peate od razlii tih materijala, zlatne ukrase, kamene i mramorne idole, to sve potvruje da je Kreta trgovala s drugim otocima Sredozemnog mora. Veze su postojale i s Egiptom i Sirijom, o emu svjedoe pronaeni predmeti. Otkopani su i kultni starominojski simboli: statuete, zavjetni rogovi, likovi golubica i drugog. Iz toga doba potjeu i dvojne sjekire (labrys) izraene od bakra, koje su imale takoer kultno znaenje. Sredinu treeg tisuljea karakterizira i pojava keramike. Prevladavaju siva, smea i crvena boja. Poslije se, uz sivu, pojavljuje i naranasta keramika. Pro naene su i kamene posude. Vjerojatno su se na Kreti potkraj ranominojskog doba (III.) ili poetkom srednjominojskog doba (I.) pojavili i prvi gradovi. Uvelike se ve proizvodila bronca, a umjetniki obrt bio je na zavidnoj visini. Tada je stvoreno hijeroglifsko kretsko pismo.

Srednjominojsko razdoblje (I., II., III.)


To razdoblje predstavlja najvei razvoj kulture na Kreti. Izmeu 1950.1900. prije Krista utemeljene su prve palae na Kreti u Knososu, Festosu, Maliji i drugim gradovima. To doba svjedoi o nazonosti kra ljeva. Nosioci kulture srednjominojskog doba su Indoeuropljani, za koje se smatra da su bili bliski najstarijem helenskom stanovnitvu. Iznad gradova Knososa i Palaikastra podiu se svetita. I dalje se koriste grobovi ranominojskog doba, a na nekim se mjestima uvodi pokapanje u velikim glinenim vrevima (pitosima). Iz srednjominojskog razdoblja (II.) otkriveni su brojni primjerci vie bojne keramike tzv. kamares stila (nazvane tako po pilji na Kreti). Raena je na lonarskom kolu od dobro proiene gline, i imala je tanke stijenke. Pronaene su i kamene posude s ornamentima, bodei i metalni maevi, nakit s ukrasnim motivima i filigranom, te peati. Na glinenim ploicama i peatima otkriveno je hijeroglifsko domae pismo. Pronaen je i uvezen materijal, to govori o vanim kontaktima Kreana toga doba s Egiptom, zemljama Bliskog istoka i Ciklaskim oto cima. Ta su podruja pak uvozila kretsku keramiku. Oko 1700. prije Krista Kretu je zahvatila velika katastrofa, najvjerojatnije izazvana po tresom, uslijed ega je dolo do razaranja prvih palaa. Palae su rekon struirane u srednjominojskom razdoblju III., za koje se moe rei da je u graditeljskom, umjetnikom i gospodarskom razvoju najsvjetliji tre nutak kretske povijesti. Ono e trajati do 1450./1400. prije Krista. Upra vo su iz toga razdoblja sauvani ostaci mnogih palaa i vila. Zidovi palaa bili su ukraeni freskama koje karakterizira ivotna radost, ve drina i ljubav za prirodu. Zadivljuje visoka razina sustava vodovoda i

Prizemlje stubita uz kraljevske odaje Velike palae u Knososu na Kreti

lja vidi na stranici 27. Prouavanja razdoblja minojske kulture uglav nom su se temeljila na arheolokim nalazima, od kojih posebice istiemo epigrafiki materijal. Na Kreti je otkriveno nekoliko tisua natpisa ispisanih razliitim pismima, meu kojima su poznata tri domaa pisma. U najstarije se ubraja hijeroglifsko pismo, potom linearno pismo A i linearno pismo B.

Ranominojsko razdoblje (I., II., III.)


Sredinom treeg tisuljea na Kretu dolazi novi val stanovnitva iz Male Azije (Anatolije). Seobe razliitih naroda osjetile su se i na Kreti, pa je u ranominojsko doba otok etniki vrlo aren. Iz tog razdoblja otkriveni su temelji kua od kamena, ija je nado gradnja bila od gline ili erpia. Pronaeno je mnogo grobova, razliitih oblika: male proirene prostorije ukopane u peini, grobovi s komorama i kruni u dolini Mesare. Te krune grobnice bile su pokrivene nekom vrstom kupole i do njih su vodili hodnici. Bile su to zajednike grobnice

142

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

143

kanalizacije ugraenih u palae i druge graevine. U tom dobu potpuno su razvijeni gradovi poput Gurnije, Palaikastra i Kato Zakroa. Veze s inozemstvom postale su jo vanije. Za izradu raznih vaza i peata ko risti se alabaster, spartanski bazalt, vulkansko staklo (opsidijan), koji u to doba dostiu u izradi svoj vrhunac. U uporabi je uglavnom linearno pismo A.

Kasnominojsko razdoblje (I., II., III.)


Sredinom esnaestog stoljea prije Krista zapoinje to razdoblje. Kretsko drutvo i dalje cvjeta, to se osobito odnosi na kasnominojsko doba I. i II. To posebice vrijedi za umjetniku proizvodnju: fresko slikarstvo, obojene reljefe i slikanu keramiku s naturalistikim motivima. Istiu se i drugi umjetniki predmeti kao to su statuete od slonove kosti, maevi, te statuete, vaze i drugi proizvodi od bronce. Tada se na Kreti pisalo linearnim pismom B, o emu svjedoi mnotvo otkrivenih glinenih ploica u Knososu. Kretski proizvodi pronaeni su u Egiptu, Mezopotamiji i mnogim mjestima uza Sredozemno more, osobito u srednjoj Grkoj i na Peloponezu. Oko 1450./1400. prije Krista dolazi do iznenadne katastrofe na Kre ti, za koju se pretpostavlja da je izazvana vulkanskom erupcijom na otoku Teri (Santorin). To je dovelo do novog razaranja svih glavnih mjesta na otoku. Manje je vjerojatno da su posljedica prodora Ahejaca s Peloponeza. Ahejci su iskoristili to stanje i poeli pristizati na Kretu. Potkraj drugog tisuljea to e uiniti i Dorani pa e se znaajno pro mijeniti etniki sastav otonog stanovnitva. U kasnominojsko doba III., nakon katastrofe dolazi do obnove pa laa. Ponovno se nastanjuju Knosos, Gurnia, Malia, Palaikastro, Zakro i Tilisos. Niu i nove graevine, kao npr. u Hagia Trijadi. U svetitima su pronaene glinene figure s uzdignutim rukama, cijevi s ukraenim zmijama i predmeti od bronce (dvostruke sjekire). Uvodi se nov nain pokapanja, i to u etvrtastim glinenim kovezima. U ruevinama palae u Knososu otkrivene su vaze koje pripadaju stilu palaa. Otkriveni su i ostaci keramike koja ima slinosti s keramikom raenom na grkom kopnu, osobito u Mikeni. U kasnominojskom razdoblju III. javljaju se kupolne grobnice. Peati su u tom dobu uobiajen i potreban predmet, izraen od razliitog materijala (kamen, peena zemlja, zlato). To je razdoblje trajalo do sredine 11. st. prije Krista, ak i neto kasnije.

Ploica s linearnim pismom B , oko 1550. pr. Kr., Arheoloki muzej u Heraklionu

Od geometrijskog do rimskog razdoblja


U 9. i 8. st. prije Krista na Kreti je prevladavalo dorsko stanovnitvo doseljeno s grkog kopna. Homer u Odiseji spominje mijeano stanov-

nitvo: uz domae i ono pridolo izvana. Neto autohtonih stanovnika preivjelo je u Eteokreanima. Od umjetnikih proizvoda toga razdoblja istiu se predmeti od bronce kao to su ukrasni titovi, kovane statue, zatim geometrijska lonarija s polikromiranim amforama i arhajski pitosi. Izrauje se i nakit u obliku reljefnih glinenih ploica. Spaljivanje pokojnika postaje univerzalno. Od klasinog razdoblja (5. st. prije Krista) do rimskog osvajanja oto ka 67. g. prije Krista, Kreta je podijeljena na vei broj malih gradova. Gradovi esto meusobno ratuju. Mnogi od njih kuju i svoj novac. U gradovima dominiraju dorske institucije vlasti sline onima u Sparti. Na kulturnom i umjetnikom planu gradovi se ne istiu neim poseb nim.

144

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

145

Nakon rimskog osvajanja 67. prije Krista, Gortina postaje glavni grad nove provincije Krete i u njoj je mjesto boravka guvernera.

Knosos
Poznat je kao stari kretski grad koji se nalazio na sjevernoj strani otoka, udaljen oko 5 km od dananjeg glavnoga grada Herakliona (Irakliona) i obale gdje je bila sagraena knososka morska luka. Grad se prostirao po obroncima blagog breuljka Kefala, na povrini od oko

Sjeverni ulaz Velike kraljevske palae u Knososu

190 ha. Nije bio utvren zidinama. Izgleda da su se grad i cijela Kreta branili snagom svoje mornarice i razvijenim brodovljem. Prve zidine grada iz rimskog razdoblja spominje Strabon: obuhvaali su gradsku zonu na udaljenosti od 30 stadija (vie od 5 km). Knosos se u grkoj tradiciji spominje kao prijestolnica legendarnog kralja Minosa (vidi o Minosu na str. 98100). Povijesno, minoska dina stija se javlja oko 1600. prije Krista. Sustavna iskopavanja grada Knososa zapoeli su 1900. Arthur Evans i njegov pomonik dr. Duncan Mackenzie. Od 1951. do 1961. iskopava nja obavlja M. S. F. Hood, a nakon 1967. godine drugi lanovi Britanske kole u Ateni. Iskopavanjem su otkriveni razliiti arheoloki slojevi od neolitika, minojskih slojeva, preko grkih i rimskih do srednjovjekovnih. Ustanovljeno je da je Knosos bio naseljen ve oko 6000. godine prije Krista. Najvanija su svakako minojska razdoblja iz kojih su proizali Velika kraljevska palaa, Mala palaa, mnogobrojne raskone vile i groblja s bogatim nalazima, osobito keramike. Iz ranominojskog razdoblja I. otkriven je u sjeveroistonom dijelu palae bunar dubok vie od devet metara. Na raznim mjestima palae: na njezinom junom rubu, pod zapadnim dvoritem i du kraljevske ceste sjeveroistono od palae ot krivene su kue koje su pripadale ranominojskom razdoblju II. Iz rano minojskog razdoblja III. su iskopani i ostaci lonarije. Otkrivene su i velike zalihe keramike, koje pripadaju srednjominojskom razdoblju (I.A), pod prvim katom prve palae. Iz doba koje prethodi gradnji prve palae pronaeni su fragmenti kamenih posuda uvezenih iz Egipta. Po obron cima breuljka otkriveno je bezbroj grobova iz srednjominojskog razdob lja II.III.A. Knosos je jedino mjesto na Kreti na kojem su otkrivene ploice s linearnim pismom B, kojih se u veim koliinama otkrilo na kopnu u Pilosu i Mikeni. Na cijelom podruju Knososa otkopani su brojni antiki ostaci iz grkog i rimskog doba, osim na prostoru palae, koje se sma tralo svetim pa ih uglavnom nije bilo. Nakon razaranja druge palae oko 1400. g. prije Krista ivot se u gradu nije u potpunosti prekinuo. Knosos je definitivno razoren 1180. prije Krista najezdom Dorana. Prema nalazima iz jednog groblja, za kljuuje se da je ivot u gradu dobro funkcionirao i u geometrijskoj epohi. Knosos je vjerojatno dijelio s Gortinom i Kidonom (Cane) ulogu vodeeg grada na otoku. Na nedalekom breuljku Gypsahes otkriveni su ostaci hrama iz 4. st. prije Krista i veliko nalazite terakota. U 3. st. prije Krista grad je bio u sastavu federacije gradova, koji su meusobno bili slabo povezani. Oko 220. prije Krista Knosos gubi vodeu ulogu grada na Kreti, koju preuzima Gortina. U 2. st. prije Krista Knosos je u sukobu s Gortinom, Kidonom i drugim gradovima. Godine 67. prije

146

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE...

147

Krista pada pod vlast Rima, da bi 36. prije Krista Augustovi veterani grad pretvorili u rimsku koloniju nazvanu Colonia Julia Nobilis. U to doba Knosos zauzima veliki prostor. Nakon toga poeo je postupno pro padati, ali otkrivena bazilika iz 6. st. poslije Krista i starokransko groblje govore da se odrao do poetka bizantskog razdoblja.

Palaa u Knososu
Sredinje mjesto u gradu zauzimala je Velika kraljevska palaa. Smatra se da je prva palaa sagraena potkraj srednjominojskog raz doblja I.A izmeu 1950.1900. prije Krista. U to doba nastale su palae u Festosu i Maliji. Razorena je potresom oko 1700. prije Krista, kao i druge palae na Kreti. Palaa je ponovno podignuta u srednjominojskom razdoblju III. Napravljene su rekonstrukcije starije, uz bezbroj novih modifikacija. Upravo je palaa iz toga doba ostavila tragove do naih dana. Rije je o velianstvenoj graevini koja zadivljuje veliinom (oko 150 x 150 m), uz bezbroj raznovrsnih i umjetniki bogato ureenih

prostorija disponiranih u nekoliko razliitih razina, s glavnom fasadom okrenutom na zapadnu stranu. Svojim mnogobrojnim hodnicima i spremitima u prizemlju ostavljala je dojam zamrenog labirinta. inilo ju je vie od 1300 raznih prostorija. Gradnja i rekonstrukcija nove, dru ge palae izvoene su tijekom duljeg razdoblja. Neki su dijelovi dogra ivani i tijekom kasnominojskog razdoblja I.,.posebice ukraavanje pa lae brojnim freskama. Meu zadnjima je sagraen kompleks dvorane prijestolja. Palaa je oko 1400. prije Krista iznenada unitena katastro falnim poarom ili novom kataklizmom izazvanom vulkanskom erupci jom na otoku Teri. Nakon prodora Ahejaca s kopna palaa je dokrajena, a time i kretska civilizacija, jer su unitene i ostale palae na otoku. Evans i drugi istraivai poslije njega na pojedinim su ostacima palae izradili rekonstrukciju kako bi turistima sve bilo dojmljivije. Podignuti su mnogi betonski stupovi (umjesto nekadanjih drvenih) s karakteris tinim kretskim suenjem prema dolje, obojeni istaknutom crvenom i crnom bojom.

Opis palae
U obilazak palae polazimo iz zapadnog dvorita (vidi plan) na kojem se mogu zapaziti izboeni poploani putovi i podnoja rtvenika. Prola zimo kroz nekadanje zapadno predvorje (1) u kojem se vide ostaci podnoja stupa i unutranje prostorije koja je vjerojatno bila namijenje na straarima. Iz predvorja se dolazi u hodnik procesije (2), nazvan tako po freskama na svojim zidovima na kojima su prikazani ljudi sa rtvenim darovima u procesiji. Tim hodnikom skreemo ulijevo do ju nog predvorja s propilejama (3), koje nas vode do stubita kojim se penjemo na gornji trijem (4). Rekonstrukciju tog kata s materijalom iz prizemlja napravio je Evans. Ulazi se u sveanu dvoranu s tri stupa (5) i malim trezorom (6) u kojem su pronaeni kameni ritoni i razne druge ritualne posude. Po tome bi se moglo zakljuiti da je velika dvo rana sluila kao svetite. Lijevo od dvorane s tri stupa prua se na sjever drugi gornji hodnik (7), s ije su se zapadne strane nalazila spremita (8) i jedna vea sveana dvorana s dva stupa (9). S desne strane drugog hodnika (iza dvorane s tri stupa u produetku) bilo je rasporeeno nekoliko prostorija (iznad kompleksa dvorana prijestolja), od kojih jedna (10) uva izvjesne modeme primjerke fresaka. Monumentalnim stubitem (11) moglo se s prvog kata sii u sredi nje dvorite. Uoavaju se i tragovi manjeg stubita koje je vodilo na drugi kat palae. S prvog kata moglo se takoer malim stubitem (12) spustiti u kompleks dvorana prijestolja (13 i 14), gdje se vidi sadreni odljev prijestolja s grifonima (original je u Muzeju u Heraklionu). Du zidova pruaju se klupe koje su sluile sudionicima ritualnih obreda.

Trijem sa stupovima u Velikoj kraljevskoj palai u Knososu

148

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

149

Zapadna sirana

Plan palae u Knososu kat

Plan palae u Knososu prizemlje

Suelice se nalazilo manje stubite kojim se sputalo do bazena za oi enje. Iza dvorane prijestolja otkriveno je malo svetite (15), gdje su pronaeni kultni predmeti. Izlazimo u sredinje dvorite (26 x 53 m), skreemo nadesno i dolazi mo do skupine prostorija: ostataka svetita (16), predsoblja kamenog stolca (17), dvorane visokog pitosa (18) i prostorije (19) u kojoj su pronaeni boica sa zmijama od majolike, letee ribe od majolike i drugi kultni predmeti. Iza predsoblja kamenog stolca dolazi se do dvije kripte sa centralnim stupom (20 i 21). Na stupu se uoavaju simboli dvo struke sjekire. Od kripte se dolazi u dugi hodnik (22), iza kojega se lijevo nalaze spremita (23) s pronaenim znatnim brojem velikih gli nenih pitosa. Spremini kapaciteti palae bili su veliki. Znaci poara vidljivi su na zidovima tih spremita. Na kraju dugog hodnika desno nalazilo se malo spremite (24) u kojem su otkrivene ploice s hijero-

glifskim pismom i glinenim peatima. Desno od tog spremita je sklop prostorija (25) gdje je otkrivena freska Bera afrana i druge minija turne freske. Ispod se nalaze vrste kanala koji su, po Evansu, bili spre mita za ito ili ak neka vrsta samica (zatvora). Neto dalje na sjever nalazio se trijem i bazen za oienje (26) (restaurirani). Na sjeverozapadu se uoava prostor nazvan kazalina zona (27), u kojem su se odravale igre i sveanosti. Tu je i kraljevska loa (28). Dalje, prema zapadu, vodila je kraljevska cesta (29) u smjeru Male palae. Na sjevernoj strani palae nalazila se izduena hipostilna dvorana (30), iji su strop nosili stupovi. Iza dvorane se penjemo u prolaz sje vernog ulaza (31), gdje je otkriveno spremite s ploicama pisanih linearnim pismom B. Vidi se veliki reljef u tukaturi s prikazom bika (kopija). Ponovno dolazimo u sredinje dvorite i odlazimo do velikog stubita (32), kojim se sputamo do dvorane kolonada (33). Nastav ljamo obilazak hodnikom istokzapad (34). Skreemo nalijevo u smjeru istonog trijema (35). Do njega je malo spremite (36). Tu su uvani blokovi bazalta uvezeni iz Sparte, a sluili su za izradu kamenih vaza i nakita. Neto dalje, sjevernije, dolazi se vjerojatno do ateljea lonara (37), manjeg dvorita (38), a istonije do spremita s gole

150

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE...

151

mim pitosima (39). Sjeverno od tih spremita otkrivena su skladita kraljevske lonarije iz srednjominojskog razdoblja II. Zatim se uim stubitem sputamo do istone kule (40). Ponovno stubitem dolazimo u ahovski hodnik (41), nazvan po otkrivenom ahu s inkrustacijama (nalazi se u Arheolokom muzeju u Heraklionu). Lijevo i sjevernije su gospodarski i pomoni prostori palae. Tu se mogu vidjeti glinene cijevi vodovodnog sustava. Juno od ahov skog hodnika je spremite pitosa s medaljonima (42). Isti tip pitosa otkriven je u Klitemnestrinoj grobnici u Mikeni. Hodnikom (43) stiemo do velikog stubita. Prije nego se spustimo, proemo hodnikom istok zapad, pokraj freske titnika, i doi emo u gornju dvoranu s dvostru kim sjekirama (restauriranu). Vidljivi su fragmenti freske iz kasnomi-

Freske s motivima dupina i rozeta iz kraljiinog megarona Velike palae u Knososu

Spremite pitosa Velike palae u Knososu

nojskog razdoblja II. Nakon toga se sputamo do donjeg hodnika i dolazimo u dvoranu s dvostrukim sjekirama (44). To je velika pro storija za prijame, koja se dijelila na manja odjeljenja. Na istoku i na jugu imala je trijemove sa stupovima. Junije od te dvorane nalazio se kraljiin megaron (45) oslikan freskama s motivima dupina i rozeta iz vremena kasnominojskog razdoblja II. Uz megaron se nalazila kupa onica s opremljenom glinenom kadom. Jednim hodnikom dolazimo i u druge kraljiine toaletne prostorije (46) s iznimno ureenim insta lacijama, koje izgledaju neobino moderno. Do nje je dvorite (47) iz kojega je dolazilo osvjetljenje. U jugoistonom dijelu palae otkriveni su kupaonica (48) i malo svetite s dvostrukim sjekirama (49), gdje su pronaeni posvetni rogovi

152

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

153

i mali idoli na postoljima u obliku bubnja i brojne glinene vaze. Hodnik (50) uz svetite nazvan je hodnikom ploica (i maeva), jer su u njemu pronaene ploice s linearnim pismom B. Uz taj dio palae nalaze se ostaci kue svete govornice (51) i jugoistona kua (52), obje iz srednjominojskog razdoblja III. Sjeveroistonije od tih kua otkriven je monolitni stup (53) iz srednjominojskog (I.A) i minojska pe (54) iz kasnominojskog razdoblja (I.II.). U junom dijelu palae, u hodniku (55) u koji se dolazi iz sredinjeg dvorita, otkrivena je poznata freska Princ s pernatom krunom (Knez meu ljiljanima). Ona je restaurirana i izloena u Arheolokom muzeju u Heraklionu. Produenim junim hodnikom dolazimo do kraja junog dijela palae otkuda se vide ruevine kue rtvovanih bikova (56) i kue otpalih blokova (57), nazvana po otpalim blokovima. Uz jugozapadni dio palae otkrivena je jo jedna vea graevina iz srednjominojskog doba III., nazvana junom kuom ili kuom glav nog sveenika (58). To je bila kua na kat s kriptom na svodu podupr tom stupovima, koji su dobro ouvani. Iz tog dijela odlazimo ponovno do zapadnog dvorita, gdje se u sjeverozapadnom dijelu vide ruevine jednog trezora (59). Trezor je dobio ime po bronanim posudama koje su tamo otkrivene.

Ostali spomenici u Knososu i njegovoj okolici


Sjeverozapadno od palae, s lijeve strane kraljevske ceste, otkopane su minojske kue, meu kojima je bila najpoznatija kua fresaka iz kasnominojskog doba I. Na suprotnoj strani ceste nalazio se arsenal ili spremite oruja. Iskopavanja od 1957. do 1961. otkrila su pokraj arse nala odlagalita keramike iz razliitih minojskih razdoblja i niz pred meta od bjelokosti iz 1500.1450. godine. Sjeveroistono od palae otkriveni su ostaci kraljevske vile, koja se datira u srednjominojsko doba III. Pronaena je keramika stila palaa iz kasnominojskog doba II. Neto prije ulaska u sredinju zonu Knososa, uz glavnu cestu (sto tinjak metara nadesno) koja vodi od Herakliona, nalaze se ruevine Male palae. To je najvea graevina poslije Velike kraljevske palae otkrivena u Knososu. Na njezinoj istonoj strani nalazio se niz znaajni jih prostorija s halom ili moda dvoritem okruenim peristilom. Na istonoj fasadi otkriveni su i tragovi trijema sa stupovima. U zapadnom dijelu palae nalazila se skupina manjih prostorija s ostacima stubita. Prostorije koje su se nalazile u sjevernom dijelu prenamijenjene su u kasnominojskom dobu III. u svetite s obzidanom balustradom sa stu povima. Ostaci odvodnog kanala u tom prostornom sklopu govore da su se tu nalazile toaletne prostorije. Juni dio palae sastojao se od niza

Plan graevina u Knososu i okolici

kripti sa stupovima. U tim prostorima otkriven je glasoviti riton posuda u obliku glave bika, postolje za dvostruku sjekiru i razni drugi predmeti koji su sluili u religijske svrhe. Mala palaa podignuta je u srednjominojskom razdoblju III. U njoj su jo otkrivene amfora stila palaa i ploice s linearnim B pismom. Godine 1967. iza Male palae otkrivena je graevina s velianstve nim zidovima i hipostilnom dvoranom. Tu je pronaena skupina vaza iz kasnominojskog doba II. Ta je graevina nazvana, po Evansu, neistra enom nastambom. Juno od glavne palae, s druge strane rjeice

154

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE...

155

Vlychia preko koje su vodili ostaci minojskog vijadukta, dolazi se do zgrade Karavanseraja. Tu su se zaustavljali putnici i trgovci koji su pristizali s juga da bi se osvjeili i oprali prije ulaska u grad. Neto junije, uz modernu cestu, od vanijih graevina otkrivena je kraljevska grobnica hram. Sagraena je u srenjominojskom razdoblju III. Iz poploanog dvorita ulazilo se u unutranje predvorje i kriptu sa stu povima. Iza kripte se nalazila pogrebna komora. Iz predvorja malo je stubite vodilo na kat koji se sastojao od jedne prostorije s dvama stu povima. Pojedini zidovi, posebice donjih prostorija, dobro su ouvani.

Tilisos
Tilisos se nalazi jugozapadno od Herakliona, od kojega je udaljen 13,5 km. To je danas pitoreskno selo s vie od 1200 stanovnika u kojem su otkrivene tri vile iz kasnominojskog doba I. Iskopavanja su pokazala
Ostaci jedne od triju antikih vila kua u Tilisosu

Cisterna

da je Tilisos (Tylissos) bio nastanjen ve u starominojskom razdoblju. Uz istraene vile, na vie mjesta su otkrivene razne konstrukcije koje su pripadale srenjominojskom dobu. Na tom podruju, u vie nalazita, otkopani su razliiti arheoloki predmeti, od kojih istiemo velike vreve (upove) za uskladitenje ita, fragmente minijaturnih fresaka, od kojih je na jednom prikazan lik boksaa, te bronanu statuicu trbuastog mukarca. Pronaena je vea koliina lonarije koja je pripadala prvim graevinama starominojskog i srednjominojskog doba I. U helenskom razdoblju, kada mjestom vladaju Grci, Tilisos je kovao vlastiti novac.

Plan Tilisosa

Arheoloko nalazite u Tilisosu

156

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

157

Pri pogledu na plan Tilisosa, moe se vidjeti prikaz triju vila kua oznaenih A, B i C. Kua A nalazi se u sreditu (vidi plan) u odnosu na ostale dvije. Ulaz je bio na istonoj strani (1). Na sjevernoj strani kue otkrivena su dva vea spremita (2) s brojnim upovima. U tim prostorijama otkopani su ostaci pravokutnih stubova, koji su nosili gornji kat na koji je vodilo stubite (3) smjeteno nasuprot ulazu. U junom dijelu kue nalazila su se jo dva spremita (4, 5) do kojih je vodio poploani hodnik. Tu su pronaeni bronani kotlovi (Muzej u Heraklionu) i ploice s linearnim A pismom. Uz ta spremita nalazila se manja prostorija s trima stu povima, koja je sluila kao izvor svjetlosti (6). U junom dijelu su bile i prostorije za stanovanje. Otkriveno je jo jedno stubite u jugozapad nom kutu koje je vodilo na drugi kat. Ispred vile, s istone i sjeverne strane, otkopani su tragovi graevina, uglavnom iz kasnominojskog do ba III. i neke iz srednjominojskog vremena. Kua B nalazila se sa zapadne strane kue A. Ona je znatno manja i slabije ouvana. Djelomino je bila sagraena na mjestu neke starije graevine. Sastojala se od razliitih prostorija i hodnika. Ulaz je bio na istonoj strani. U sjeveroistonom kutu otkriveno je stubite za gornji kat. Sjevernije od te kue otkopani su ostaci (temelja) graevina iz starijih razdoblja. Kua C zauzimala je poloaj sa sjeveroistone strane kue A. Zgrada je imala bogat i razveden raspored prostorija. Ulaz je, kao i kod prethod nih dviju kua, bio na istonoj strani. U junom dijelu nalazilo se stubite (1) do kojega se dolazilo hodnikom preko poploanog predvorja. Na za padnoj strani bila su spremita (2). Hodnik (3) vodio je u sjeverni dio kue s dijelom rekonstruiranog poploenja. Uz hodnik s lijeve strane je drugo stubite, od kojega je donji dio pripadao vili kasnominojskog doba I., a gornji jednoj kasnijoj graevini iz helenskog razdoblja. Desno od hodnika nalazila se dobro uuvana prostorija (4) i do nje, istonije, druga prostorija (5). Na sjevernoj strani kue otkrivena je vea dvorana i u njoj dva stupa (6), uz koju je otvoreno dvorite na zapadnoj strani. Uz sjeveroistoni kut kue otkopana je kruna cisterna iz kasnomi nojskog razdoblja III. Do nje se dolazilo stubitem (treim) na sjevero istonoj strani kue. Sa zapadne strane kamenim je kanalom voda dotjecala u cisternu. Sjeverozapadno od kue otkriveni su tragovi konstruk cija starominojskog i srednjominojskog doba I. U tom je dijelu otkopan i rtvenik iz grkog doba.

Plan antike Gortine

Gortina
Smjetena je 45 km juno od Herakliona, na glavnoj cesti koja vodi za Festos. U helenskom razdoblju bila je najvei grad otoka. Na akropoli

grada pronaeni su tragovi nastanjenosti iz kasnog neolitika i kraja bronanog doba. Otkriveni su i ostaci vrlo ranog hrama iz geometrijsko-arhajskog razdoblja. Homer ga spominje kao grad koji je okruen zidinama, iako od njih nita nije sauvano. Grad se pruao dolje u ravnici s jedne i druge strane ceste. Najvei procvat doivio je oko 500. prije Krista jer je to najvjerojatnije doba kada su napisani Zakoni Gortine na dorskom dijalektu. Obuhvaali su razliita pitanja, od vlasnitva nad zemljom i nasljedstva, do preljuba, rastave braka i drugih krivinih delikata. Gortina je u helenskom dobu s drugim gradovima bila povezana u Kretsku ligu. Godine 220. prije Krista pridruila se Knososu u borbi protiv Litosa (Lyttosa). Koristila je, na junoj obali, luke Metalu i Lebenu. Rimljani su je osvojili 67. g. prije Krista, i tada Gortina postaje glavni grad rimske provincije Krete i Cirenaike. Tu je otkriveno puno spomenika iz rimskog doba, posebice onih iz 2. st. poslije Krista pa nadalje. Prva iskopavanja u Gortini izvodila je od 1880. talijanska arheolo ka misija s F. Halbherom na elu i poslije, a od 1954. do 1961. g. talijanska arheoloka kola.

158

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

159

Spomenici Gortine
Pri pogledu na plan Gortine, moe se zamijetiti da je cesta prolazila kroz sredite grada i da je ispod akropole tekla rijeka Mitropolitanos (antiki Lthaios) u smjeru sjeverjug (jugozapad). Ve je spomenuto da je na akropoli otkriven stari hram pravokut nog oblika iz 8./7. st. prije Krista. Hram je bio podignut na mjestu graevine iz kasnominojskog doba III. U hramu je pronaena i kultna statua, koja je izloena u Muzeju u Heraklionu. Na istonim obroncima breuljka otkopani su ostaci rtvenika duine 12,6 m. Pokraj njega otkopano je zavjetno spremite s figuricama od terakote, glinenim plo ama u boji i bronanim predmetima iz raznih razdoblja, od kasnomi nojskog do rimskog. Juno od rtvenika, na krajnjim obroncima breulj ka, otkopani su ostaci akvedukta, kao i njegovi produeni ostaci na drugoj strani rijeke, na suprotnom breuljku. Podno akropole, uz rijeku, otkriveno je kazalite. Nasuprot njemu, preko rijeke, u zoni antike agore, otkopan je rimski odeon, koji je ponovno podigao Trajan oko 100. g. posl. Kr. na mjestu starije graevine. Obnove su provedene u 3. i 4. st. posl. Kr. U njegovom zadnjem dijelu uvali su se pisani Zakoni Gortine. S lijeve strane ceste, u junom dijelu grada, nalaze se tragovi i ostaci skupine graevina. Tu je u prvom redu rimski hram Izide i Serapisa. Na njegovom arhitravu zapisano je da je hram podigao Flavia Philira sa svoja dva sina. Malo dalje je otkriven hram Apolona Pitijskog, glavno svetite grada Gortine. Hram je bio sagraen u arhajsko doba na mjestu starije graevine iz minojske epohe. Stari arhajski hram sastojao se uglavnom od cele i prostora u sjeveroistonom kutu, koji je sluio kao trezor. U klasinom dobu dograen je pronaos na est stupova. U 2. st. dodani su korintski stupovi u celi. Ispred hrama podignut je rtvenik, a sjevernije od njega Heroon u rimskoj epohi. Jugozapadno od hrama vide se dijelovi rim skog kazalita. Neto junije otkrivena je bizant ska bazilika. Istonije od Apolonova hrama nalazio se Pretorij, koji je bio sjedite guvernera rimske provincije. Sagraen je u vrijeme Trajana, a proiren u 4. st. U blizini Pretorija bio je sagraen Nimfeion u 2. st. poslije Krista. U bizantsko doba preureen je u fontanu. Ostaci amfi teatra iz 2. st. otkriveni su malo dalje na jugoistoku. Juno od amfi teatra (oko 200 m) otkopan je stadion. Zapadno od amfiteatra otkopa na su velika vrata graena rimskom opekom. Zapadnije o njih vide se tragovi termi. U mjestu je mali mjesni muzej u kojem su uglavnom izloeni nalazi skulptura i natpisa s podruja grada.

Festos
Ubrajamo ga u vanije starokretske gradove. Udaljen je 61 km od Herakliona, a nalazio se na junom dijelu otoka. Iskopavanja talijanske arheoloke kole iz Atene od 1900. godine, nastavljena poslije 1952., otkrila su da je mjesto bilo nastanjeno ve u neolitiku i ranominojskom dobu. To su potvrdila nalazita lonarije iskopana pod podovima prve palae. Otkriveni su temelji s brojnim prostorijama prve palae graene u starominojskom razdoblju I. Ustanovljene su tri razliite faze gradnje toga prvog monumentalnog objekta. Ta je palaa razruena oko 1700. prije Krista, kao i one u Knososu i Maliji. Materijalom slinom cementu zasute su ruevine prve palae i na tim temeljima sagraena je nova palaa, iji su ostaci sauvani do dananjih dana. Razruena je oko 1400. g. prije Krista, kao i druge palae na otoku. Nakon djelomine obnove, ponovno je bila nastanjena u kasnominojskom III. i geometrij skom razdoblju (8. st. prije Krista). Iz arhajskog razdoblja otkriveni su temelji hrama koji je pripadao Reji. Grad spominje i Homer. U klasino doba Festos je kovao i svoj novac, to govori o njegovoj vanosti prije nego ga je osvojila Gortina.

Plan palae u Festosu

160

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

161

Pogled na ostatke palae u Festosu

Opis palae
Po svojoj prostornoj koncepciji ta je palaa srodna onima u Knososu i Maliji, jer su je gradili isti vladari. Njezine prostorije razvrstane su oko velikog dvorita veliine 46,5 x 22 m, te zapadnog i jednog manjeg dvorita u sjeveroistonom dijelu palae. Pojedine zone palae imale su posebnu namjenu. Tako su se prostorije za javne sveanosti nalazile na zapadu, a u sjevernom dijelu sveane kraljevske odaje. Jugozapadno krilo je bilo namijenjeno kultnim potrebama. Sjevernije od njih nalazila su se spremita, dok je sjeveroistoni dio sluio za pojedine radionice. I ovdje, kao i u Knososu, obilazak palae zapoinjemo iz zapadnog dvorita od kazaline zone (1). Taj je prostor dobio ime po tome to su tu izvoene ceremonijalne predstave. Desetak kamenih stuba omogu avalo je sjedenje. Prostorije otkopane podno velikog stubita sluile su kao svetite (2) prve palae. Tu su otkriveni kamene vaze, glineni stol za rtvene darove i drugi kultni predmeti (Muzej u Heraklionu). Junije od njih, iskopane su jo neke prostorije, kojima se ne zna namjena, a pripadale su prvoj palai (3). Po njima se vidi gdje se nalazila fasada

prijanje graevine. Fasada druge palae bila je pomaknuta prema isto ku. Otkriveni prostori jugozapadnog sklopa takoer su pripadali prvoj palai: zapadni hodnik (4), spremita (5), stubite (6), koje je vodilo u prostoriju za ekanje, i jedna rampa (7). Vraamo se u sjeveroistoni dio zapadnog dvorita iz kojega dolazi mo do velikog monumentalnog stubita i penjemo se do glavnog ulaza propileja (8). Desno su otkopana spremita prve palae (9) u kojima su uvani veliki glineni ukraeni pitosi. Manjim stubitem sputamo se do sredinjeg poploanog dvorita iz kojega ulazimo u, vjerojatno sveanu, dvoranu sa stupovima (10). Ispod toga prostora otkriven je arhiv raznih peata. Iza te dvorane nalazila su se spremita (11) odijeljena hodnikom, gdje se po noseim stupovima zakljuuje da su postojali gor nji katovi. Juno od spremita i sveane dvorane prostirao se dugi hodnik (12), koji je inio monumentalni ulaz u palau sa zapadne strane. Pro storije u junom sklopu imale su kultni karakter. Istiemo kriptu sa stupovima (13) i bazen za oienje (14). Na krajnjem jugozapadnom dijelu palae otkriveni su temelji arhajskog hrama iz 7. st. prije Krista, postavljenog ukoso. Vraamo se ponovno u sredinje dvorite iz kojega ulazimo u hod nik (15) ukraen freskama, koji pak vodi u sjeverni sklop prostorija palae i manjega unutranjeg dvorita (16). Iz sjeverozapadnog kuta toga dvorita stubitem se penjemo do velike hipostilne dvorane (17). Zatim se, drugim stubitem, sputamo do prostorija za stanovanje na sjeveru. Tu se nalazio kraljev stan (18) i do njega, s june strane, kra ljiina odaja (19). Uz te prostorije nalazio se bazen za oienje (20). U novije doba on je renoviran ploama iz Hagia Trijade. Jedna skupina prostorija iz doba prve i druge palae nalazila se na sjeveroistonoj strani breuljka i do njih se dolazilo visokim stubitem (21). uveni disk iz Festosa (Muzej u Heraklionu) otkriven je u jednoj od tih prostorija (22). Vraamo se palai i vidimo s njezine istone strane skupinu prosto rija koje su sluile kao radionice (23) u kojima se radilo s kovinama, a to se zakljuuje po otkrivenim tragovima pei (24). Juno od radio nica, a s istone strane sredinjeg dvorita, nalazili su se i prostori za stanovanje, tamo se vide temelji trijema sa stupovima (25) i uz njega dvorana podijeljena vratima (26). Tu su otkriveni vaze iz kasnominoj skog razdoblja I., stol za rtvene darove i nekoliko dvojnih sjekira. Ako se vratimo na poetak naeg obilaska, u sjeverni dio zapadnog dvorita, primijetit emo s druge strane kazaline zone ruevine gra evina iz helenskog doba, meu kojima je otkrivena eksedra (27). Istraeni su pojedini dijelovi breuljka izvan prostora palae. Zapad no od kazaline zone otkopane su kue iz doba prve palae. U tome je

162

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

163

dijelu otkopana vea koliina kamares vaza izloenih u Muzeju u Heraklionu. Na junim obroncima breuljka otkriveni su tragovi kua iz srednjominojskog i kasnominojskog doba, pa sve do helenskog.

Hagia Trijada
Nalazi se 3 km zapadno od Festosa. Taj lokalitet pripada minojskoj kulturi. Iskopavanja poetkom 20. st. otkrila su nalaze koji su pripadali neolitiku i ranominojskom dobu. Najznaajnije arheoloko otkrie sva kako je prostrana vila ili mala palaa, koja je uz otkopani vei broj kua pripadala kasnominojskom razdoblju I. Do veeg nastanjivanja mjesta dolo je u kasnominojskom razdoblju III., nakon razaranja pala a u mnogim mjestima Krete. Iz geometrijskog doba otkrivene su gline ne i bronane figurice, koje su pripadale kultnom mjestu u palai. Pro naeni predmeti svjedoe o nastanjenosti i tijekom helenskog i rimskog doba. U oblinjoj okolici otkriveni su grobovi iz ranominojskog do kasno minojskog doba. Posebno se istiu dva tholos groba s prilozima glinenih i kamenih vaza. Iz jednog groblja (kasnominojsko doba) potjee poznati obojeni sarkofag (Muzej u Heraklionu). U drugom grobu pronaen je uvozni materijal iz Egipta (peati, sfinge i drugo). Palaa je vjerojatno sluila kao ljetnikovac vladarima u Festosu.

m Sv. Y eory ios

K asnom inojsko raz. I K asnom inojsko raz. BI

Plan palae u Hagia Trijadi

Mala palaa
Na prikazanom planu uoit emo da su pojedini tamnije iscrtani dijelovi palae nastali u kasnominojskom dobu I., dok su svjetlije ozna eni prostori pripadali kasnominojskom dobu III. S jugoistone strane nalazilo se otvoreno dvorite s uim poploa nim dijelom. S njegove istone strane otkopam su ostaci pravokutnog svetita (1) iz srednjominojskog III. kasnominojskog razdoblja I. Mo-

164

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

165

zaini pod bio je ukraen morskim motivima. Svetite je koriteno i kasnije. U njemu su pronaene glinene cijevi s rukama oblika zmije. Sline su pronaene u Gurniji. Uz svetite je otkrivena ruevina vee kue (2), u kojoj je pronaena bronana dvojna sjekira s ukrasima. Kua je pripadala kasnominojskom dobu I. Iz dvorita se dolazilo do rezidencijalnih ili prijamnih prostorija (3). Zapadno od njih otkriveno je spremite (4) s velikim glinenim pitosima. Do spremita se nalazila velika pravokutna prostorija (5) i, neto istonije, druga slinog ob lika (6) i jedna dogradnja (loa) iz kasnijeg vremena (7). Zapadno od spremita uoava se mala prostorija (8) u kojoj je otkriven lijeb za hvatanje vode. Glavne rezidencijalne prostorije (9) nalazile su se na krajnjem zapadnom dijelu palae. S istone strane tih dvorana otkrive na je manja soba (10) s klupama uokolo zidova. Tu je otkrivena i prostorija koja je sluila kao arhiv (11), u kojoj su pronaeni brojni glineni peati. U susjednoj dvorani (12) otkriveni su zidovi prekriveni divnim freskama (Dama u vrtu, Maka u zasjedi na fazana) prenese nim u Muzej u Heraklionu. Sjevernije od te dvorane nalazio se trijem, koji je u sredini imao bazen za kinicu (13). U prostoriji na krajnjem jugozapadu palae (14) pronaen je glasoviti pehar od serpentina. Na njemu je u reljefu prikazana eta vojnika s kapetanom. Poploana ulica (15) sagraena je u smjeru sjeverjug i prostirala se uz zapadnu fasadu. Iz otvorenoga dvorita dolazi se do uske prosto rije, koja je sluila za trezor (16). U dvoritu, ispred malog stubita, otkriveni su fragmenti uvenog ritona (17) s prikazom boksaa u reljefu. Iz istonog dijela dvorita sputamo se veim stubitem do due staze, koja je vodila sjevernom stranom palae (vile) i potom skretala na istok u smjeru mora. Sjevernije od staze vide se tragovi otkopanih kua (18) iz srednjominojskog doba. Sjeverozapadno je pak otkriveno manje stubite (19), koje je pripadalo kasnominojskom dobu III. U sjeveroistonoj zoni palae otkrivena je velika kua iz kasnomi nojskog doba I., rekonstruirana poslije. Manjim stubitem dolazi se do prostorija iz kasnominojskog doba III. Pojedine kue graene su na teme ljima iz kasnominojskog doba I. Desnu stranu toga sklopa, nasuprot ostacima kua, ine otkopane pravokutne prostorije, koje su sluile za spremita ili male trgovine (20) okrenute prema trijemu sa stupovi ma. Pripadale su kasnominojskom razdoblju III. i inile su novinu u minojskoj arhitekturi.

Malia
U sjevernom dijelu Krete, u priobalnoj dolini, nalazi se mjesto Malia. Tu je od 1922. godine francuska arheoloka kola provodila sustavna

iskopavanja koja su rezultirala otkrivanjem minojske palae, nekoliko stambenih zona i vie groblja. Na ostatke palae ve je prije ukazao grki arheolog J. Hatzidhakis. Palaa se nalazila u sreditu grada, koji je od Herakliona udaljen 37 km. Grad nije bio opasan zidinama kao ni drugi minojski gradovi. Prva palaa u Maliji sagraena je izmeu 1950. i 1900. godine prije Krista, kad i palae u Knososu i Festosu. Veliko razaranje otoka oko 1700. g. prije Krista nije mimoilo ni tu palau. Podignuta druga palaa, ije su ruevine ouvane, unitena je novim snanim razaranjem na Kreti oko 1400. g. prije Krista.

166

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

167

Starok. . bazilika '\ , I

Zon a M

Zon ar _ Agora

Zon a a

i- 1

I
% K ua E

Palaa ZonaZ
Sv. N ikolaps

G ranica gradskog podru ja

Poloaj graevina u Maliji s okolicom

Plan palae u Maliji

Po prostornoj koncepciji ta je palaa slina ostalim velikim kretskim palaama. Prostorije su uobiajeno rasporeene oko sredinjeg dvorita. Pristup palai je iz zapadnog dvorita. Poploanom stazom moe se krenuti prema sjevernom ulazu ili onom koji vodi do jugozapadnog kuta palae, gdje se vidi osam krunih struktura (1) promjera 5,2 m. One pripadaju dobu prve palae, a sluile su kao cisterne za op skrbljivanje palae vodom, ili moda kao spremita za ito. Glavni ulaz (2) u palau nalazio se na junoj strani. Poploanim ulazom prolazilo se kroz predvorje (3) da bi se dolo do velikog dvorita. S lijeve strane bila je poploana terasa (4) ispred koje se vidi okrugli kameni stol. Iza terase se uzdizalo monumentalno stubite (5). Sredinje ili veliko dvorite (47,3 x 22 m) nalazilo se u istonom dijelu palae. To je bilo sredite zabavnog ivota namijenjeno sveano stima. U sredini se nalazio plitki kanal Bothros. Prostorije u zapadnom krilu sluile su razliitim namjenama, od reprezentativnih i kultnih do

arhiva i spremita. Jedna takva je prostorija za ceremonije (6) uz koju se nalazilo veliko stubite (7), koje je vjerojatno vodilo u reprezen tativne dvorane na katu. Prostorije juno od stubita, gdje je otkrivena kripta sa stupovima, sluile su u kultne svrhe (9). Zapadno od njih bila su spremita (8) s jedne i druge strane dugog hodnika. U nekima su pronaeni veliki pitosi. U prostoriji (10) otkrivena je glava sjekire s likom leoparda i jedan ma (Muzej u Heraklionu). Idui neto dalje prema sjeverozapadnom sklopu dolazi se do kraljevskog megarona (14), ispred kojega je dvorite. Nedaleko od megarona bio je bazen (15), a juno od njega bili su prostori za arhiv (16) palae, u kojima su pronaene glinene ploice s hijeroglifskim linearnim pismom A. U sjevernom sklopu palae nalazilo se manje dvorite (13). Na njegovoj istonoj strani otkopana je jedna ukoso postavljena graevina (12) iz znatno kasnijeg doba. U tome dijelu, sjeverno od sredinjega dvorita, ostaci su vee pravokutne dvorane (11) sa est pilona, koji su podu pirali niz prostorija na katu. Potpuno na sjeveru nalazi se jo jedan ulaz u palau (17). U sklopu palae, istono od sredinjega dvorita, nalazio se trijem kojega su naizmjenino nosili stupovi i stupci. Do njega se dolazilo hodnikom (18) s istone strane, gdje je bio ulaz. Hodnik je vodio i do spremita (19) u kojem se uvalo vino i ulje. Izvan prostora koji su pripadali palai vide se na sjeverozapadu i istoku otkopani dijelovi zgrada nepoznate namjene. Primjeuje se da su blokovi tih zgrada takoer svrstani oko jednog dvorita. Nedaleko pala

168

GRKA. OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

169

e, u graninim okvirima gradskog podruja okolice Malije, otkopane su na vie mjesta (zona) vee kue, koje potjeu uglavnom iz doba druge palae, osim zone A, koja je iz razdoblja prve palae. Dalje na sjever, u smjeru mora, otkrivena su groblja datirana iz doba prve palae. Jedan pogrebni prostor vjerojatno je pripadao pokopu kraljeva (Chrysolakkos), a nalazio se oko 500 m sjeverno od palae iz istoga doba. U njemu su pronaeni zlatni privjesak (Muzej u Heraklionu) i glineni idoli. U blizini palae otkrivena je agora iz kasnijih epoha. Izvan gradske zone na sjeverozapadu nalaze se ruevine starokranske bazilike iz 6./7. stoljea.

Gurnia
Grad u sjeveroistonom dijelu Krete, utemeljen u ranominojskom dobu. Otkriven je od 1901. do 1904. godine. Iskopavao ga je ameriki arheolog Harriet Boyd Hawes. Gurnia je bio vaan luki grad s razvije-

nim obrtom i industrijom. Jedan je od najbolje ouvanih minojskih gra dova. Vee podruje otkopanog grada pripada kasnominojskom dobu III. Ostaci grada ukazuju na otkopanu kuu u sjeveroistonom dijelu (1) iz srednjominojskog razdoblja I., palau-rezidenciju (2) mjesnog upra vitelja (guvernera). Palaa se nalazila u sreditu urbanoga tkiva. U njoj su otkrivena spremita (3). Do njih i drugih prostora palae dolazilo se stubitem (4) koje se nalazilo na sjevernoj strani otvorenog dvorita veliine 17 x 42 m. Taj vei pravokutni prostor pred palaom vjerojatno je sluio i kao neka vrsta trga. Na sjeverozapadnom i jugozapadnom urbanom dijelu grada otkopane su kue (5) kasnominojskog razdoblja III. Na zapadnoj strani nalaze se ostaci malog svetita (6) u kojem su otkriveni: glinene cijevi reljefno ukraene zmijama, stol za rtvene darove i glinena figura boice s uzdignutim rukama. Sjevernije o palae ot kopana je kua tesara (7) te pronaen alat. Otkrivene su i kue drugih obrtnika: lonara, kovaa, koje su bolje ouvane. Neke se minojske kue otkrivene na obali danas nalaze pod vodom. U jugoistonom dijelu grada vidljiv je geometrijski raspored stambenih objekata. U jugozapadnom dijelu nalazio se sklop spremita i raznih radionica.

Palaikastro
Jedan je od najstarijih minojskih gradova Krete. Nalazio se na krajnjem istonom dijelu otoka, udaljen 22 km od Sitije. Ostaci grad skog naselja otkriveni su nedaleko podnoja vrha Plaka, okrueni ma slinama, udaljeni oko 20 minuta hoda od dananjeg sela. Mjesto je bilo nastanjeno ve u ranominojskom dobu II., a otkriveni i sauvani dio naselja pripada kasnominojskom razdoblju I. Vidljivi su temelji pojedi nih stambenih blokova s gustom strukturom. Uoljiv je razvoj stambe nih jedinica od jednostavnih do sloenih i bogatih oblika kretske kue. Jednu takvu tipinu kretsku kuu otkopala je od 1962. do 1963. g. britanska arheoloka kola. Na tom podruju su otkriveni ostaci minoj ske palae kakve smo upoznali u drugim minojskim gradovima. Otko pani hram u istonom dijelu, iz kasnijeg doba, pripadao je Zeusu Diktejskom.

Kato Zakro
U istonom dijelu Krete, oko 20 km juno od lokaliteta Palaikastro, u malom zaljevu, nalazi se zaselak Kato Zakro. Uz tom zaselku otkopa ne su ruevine minojskog grada terasasto sagraenog, s uskim ulicama, pojedinim vilama i palaom iz kasnominojskog razdoblja I. Iskopavali su ga D. G. Hogarth i N. Platon. Palaa je bila sagraena na ruevinama neke starije graevine. Prostorni raspored palae slian je drugim kret-

Plan grada Gumije

170

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

171

skini palaama, samo znatno manjim. Palaa je razruena oko 1400. g. prije Krista. Na ruevinama palae poslije nije bilo gradnji. Iskopava njima je otkrivena vrijedna zbirka razliitih nalaza. Do ostataka palae dolazimo cestom od luke i poinjemo obilazak na njezinoj sjeveroistonoj strani, od glavnog ulaza (1). Prolazimo dijelom slobodnog prostora, moda manjeg dvorita veliine 30 x 12 m, iz kojega je omoguena komunikacija u bilo koje krilo palae. Prostorije u zapad nom krilu bile su posveene kultu, a na zidovima su otkrivene ugravi rane dvojne sjekire. Na tim prostorima pronaen je uvezeni materijal sa Cipra i iz Sirije. Uz malo sredinje svetite nalazio se trezor (2). U njemu je otkrivena bogata zbirka posuda od porfira, alabastera i bazalta (Muzej u Heraklionu). Do svetita se nalazio bazen za oienje (3). U tom je sklopu otkriven arhiv s 13 sauvanih glinenih ploica ispisanih linearnim A pismom. I spremita (5) su zauzimala nekoliko prosto rija. Desno od trezora bila je dvorana za ceremonije (6), povezana s dvoranom za bankete iji su zidovi ukraeni frizovima tukature. U njoj je pronaeno mnogo posuda za pie. Sjeveroistono od tih dvorana nalaze se ouvani ostaci kraljevskog megarona. Iza njega su bile kuhinjske prostorije. Vraamo se ponovno u istono krilo palae, koje je oteeno poplava ma i radovima, a sadravalo je prostore za stanovanje s kupaonicom (7).

Plan minojske palae u zaselku Kato Zakro

U velikom kvadratnom prostoru otkrivena je kruna cisterna, koja se punila vodom s izvora. Palaa je zapravo dobivala vodu iz bunara (fon tane) (8) otkrivenog u otvorenom dvoritu u blizini cisterne. Nedaleko je pronaen jo jedan bunar (4). Neke prostorije palae sluile su kao radionice.

Praisos
Otkriven je u istonom dijelu Krete, 15 km juno od grada Sitije. Vaan je po tome to je bio glavni grad Eteokreana, za koje se misli da su bili nasljednici starih Minojaca. Ostatke grada otkopala je britanska kola iz Atene, a oni potjeu iz kasnominojskog razdoblja III. do

Ruevine grada i palae Kato Zakro

172

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

173

helenskog. Posebice istiemo tholos grobnice (iz kasnominojskog i geometrijskog doba) i otkrivene kue izdubljene u stijeni. Takva velika kua iz helenskog doba otkopana je na glavnoj akropoli. Na tom su lokalitetu otkriveni arhajska terakota, bronani oklopi i natpisi na eteokretskom jeziku (od 6. do 3. st. prije Krista) i grkom pismu.

Arheoloki muzej u Heraklionu


Heraklion je glavni grad Krete. Nalazi se uz obalu sjevernog dijela otoka. U pretpovijesnom razdoblju, istono od dananjega modernog gra da, u predgrau Porosa, otkriveni su tragovi luke i groblja starih Minojaca. Luka Knososa postao je tek u rimsko doba. Najvaniji spomenici

Plan Arheolokog muzeja u Heraklionu

Plan grada Herakliona

grada su iz kasnijeg vremena (14.17. st.), posebice zidine s vratima, kule i utvrde. U doba Mleana grad je nazvan Kandija (Candia), kao i otok Kreta. Podrijetlo tog imena potjee iz prve polovice 9. st. kada su Saraceni osvojili grad i nazvali ga Kandak (Khandak) zbog navodno velikog jarka koji je bio iskopan uokolo grada. U prolom stoljeu dobio je ime Heraklion, koje je nosio i antiki grad na tom istom mjestu. Arheoloki muzej smjeten je u funkcionalnoj graevini u istonom dijelu Herakliona, unutar zidina, nedaleko Trga Eleftherias. Izloeni eksponati pripadaju svim razdobljima kretske povijesti, od neolitika pa sve do rimskog razdoblja. Rasporeeni su u dvadeset dvorana pri zemlja i kata. S obzirom na opsenost izloenih umjetnina i arheolokih predmeta, usredotoit emo se u opisu i nabrajanju samo na najzanim ljivije. Dvorana I. izloeni su najstariji nalazi iz neolitika i pretpalanog doba. Predmeti su rasporeeni po numeriranim vitrinama: o neolitike keramike, razliitih oblika idola, orua od kosti i kamena, bronanih i drugih bodea i figurica, do raznih vaza, peata s valjcima iz ranominojskog i srednjominojskog razdoblja I. Tu su jo figurice od bijelog mramora, zlatni lanci i drugi nakit. Dvorana II. pripada nalazima srednjominojskog doba I., II., preteito iz Knososa i Malia, ali i drugih mjesta. U nekim vitrinama zapazit emo viebojne vaze, paljenu keramiku, razne oblike lonarije,

174

GRKA. OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

175

bronane posude i pogrebne glinene urne. Zanimljive su i ploice od viebojne majolike na kojima se vide modeli fasada kretskih kua, gline ne ploice s hijeroglifskim pismom i kalupi s dvostrukim sjekirama. Zatim, tu su i razne figurice, peati i bode sa zlatnom rukom. Dvorana III. sadri uglavnom predmete iz istog razdoblja kao i prethodna dvorana. Iz pilje Kamares (s junih obronaka planine Ide) izloene su kamares vaze, poznate po finoj obradi i stijenkama tankim kao jajetova ljuska, zbirka vaza i drugih nalaza iz razdoblja prve palae u Festosu s uvenim diskom s hijeroglifskim znakovima nama nepo znatog pisma. Ispisani tekst itao se od izvanjskog ruba diska prema njegovoj sredini. Osim navedenog, izloene su razne druge vaze i pred meti. Dvorana IV. izloeni predmeti pripadaju srednjominojskom III. i kasnominojskom razdoblju I.; glineni koniki pehari iz Knososa s nat pisom linearnog pisma A i vaze iz Knososa sa spiralnim ukrasima i bijelim ljiljanima. Tu se nalaze i razni predmeti koriteni za kultne svrhe, kao i glinene i kamene svjetiljke, bronani alat i ukraeni vrevi. Istiemo poznati riton s bikovskom glavom iz Male palae u Knososu (vitrina 51) i b oicu sa zmijama s njezinim poklonicima (vitrina 50).

Mogu se vidjeti i ceremonijalni maevi i razno drugo oruje, velike vaze, akrobat od bjelokosti, stol za igru (kraljevski ah) i razni drugi nalazi. Dvorana V. posveena je nalazima iz Knososa koji pripadaju kasnominojskom razdoblju II.III. A. Uoit emo amfore tzv. stila pala a s naslikanim hobotnicama i jednu s naturalistikim motivima iz 1450 g. prije Krista, velike kamene vaze i svjetiljke od ruiastog mramora, te skupinu vanih peata. Posebno su vani veliko alabastreno gipsano postolje iz dvorane prijestolja i glineni riton s bikovskom glavom (vitri na 66). Izloeni su i uvezeni predmeti iz Egipta. Dvorana VI. U njoj su izloeni nalazi iz srednjominojskog III. do kasnominojskog razdoblja III. Alabastrene vaze ukraene pticama iz 1400. g. prije Krista, alabastrene vaze uvezene iz Egipta (18. dinastija),

176

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

177

glinena svetita s boanstvima i vjernicima, glinene i kamene vaze s razliitih lokaliteta. Posebno je zanimljiva kutijica za nakit od bjeloko sti. Ukraena je prizorima hvatanja bika, koji nas podsjeaju na one sa zlatnih alica iz Vafia kod Sparte (vitrina 79A). Navodimo jo bronane posude i orua, sarkofag rtvovanog bika, razne kacige, svjetiljke, stak lene boce iz groblja kod Festosa, oruje mikenskih ratnika iz grobova u Knososu i vrijedan nakit. Dvorana VII. namijenjena je nalazima iz raznih kretskih nase lja, posebice onih s juga otoka i njegova sredita, uglavnom iz kasnominoj skog razdoblja I. Tu su i velike dvostruke bronane sjekire (s podruja istono od Herakliona) i drugi kultni predmeti, bronane muke figurice, razne vaze i svjetiljke od kamena, riton od vulkanskog stakla, vaze marina stila, bronane figurice te mali zavjetni darovi s prikazom i votinja iz pilje Dikte i drugih pilja (vitrina 92). U vitrinama (94, 95, 96) izloene su poznate vaze iz Hagia Trijade izraene od serpentina i oznaene kao vr princa (95), vaza boksaa (96) i vaza etelaca (94) s reljefnim prizorima iz svakodnevnog ivota. Osim navedenog, istiemo i bronano oruje, rozete od bjelokosti, skupinu dvostrukih sjekira, bakreni novac, bronani pribor i nakit iz Hagia Trijade, lonarska kola, zlatni i srebrni nakit s raznih mjesta, te vie peata. Uz jednu stranu zida dvorane izloena su tri vea bronana kotlia iz Tilisosa, posude veih dimenzija i golem kameni bazen iz Hagia Trijade. U vitrini (102) su zavjetni darovi s prikazom ljudi i ivotinja iz Hagia Trijade, kamene vaze i hetitska sfinga. Dvorana VIII. Izloeni nalazi potjeu iz palae Zakro, kasnomi nojsko razdoblje I. Glinene vaze, lonci i zdjele za voe sa spiralnim ukrasima, vaze marina stila, razni ritoni s ukrasima, libacijski stolovi od bijelog vapnenca. Tu su i iznimne kamene posude iz trezora svetita, meu kojima su ritoni od egipatskog alabastera i viebojnog vapnenca, kao i dvije vaze iz starog egipatskog carstva, bronani predmeti i ipke te jedna velika dvostruka sjekira. Izloeni su i veliki pitosi, od kojih je jedan s linearnim pismom A. Dvorana IX. Nalazi potjeu s raznih lokaliteta. Datirani su u kasnominojsko razdoblje I. Tu su kamene vaze i svjetiljke, riton u obliku bikovske glave, bronane figurice (neke iz Praisosa), maje glinene gla ve, sve iz Palaikastra, te niz vaza iz Gurnije. U vitrini (123) su glineni ex-voto darovi s prikazom ljudi i ivotinja, kao i skarabeji (iz svetita kraj Sitije). Tu se mogu vidjeti razni otisci glinenih peata iz Knososa, Hagia Trijade, Zakroa i drugih mjesta, sitni predmeti od bjelokosti, razni peati s vie lokaliteta, kamene svjetiljke s ukrasima, bronane posude iz Mohlosa, te bronano oruje uglavnom iz Gurnije. Izvan vitrina izloene su velike vaze i pogrebni pitosi.

Vaza s polipom, Kreta, Arheoloki muzej u Heraklionu

Dvorana X. Izloeni predmeti su iz razdoblja poslije palaa. Kas nominojsko razdoblje III., oko 1350.1100. g. prije Krista. Tu se nalaze lonarski proizvodi iz raznih lokaliteta Krete, glineni idoli uzdignutih ruku otkriveni zapadno od Herakliona (vitrina 133), skupina figura koje su prikazane kako pleu oko glazbenika iz Palaikastra, kamene i druge vaze s ukrasima hobotnice. U vitrini (135) izloene su zavjetne figurice otkrivene pokraj Gortine, a predmeti iz svetita Gurnije, Priniasa i dru gih mjesta u vitrini (142), dok su u vitrini (143) glineni idoli s ljudskim i ivotinjskim likovima iz svetita u Hagia Trijadi i Hermesove pilje u Patsosu. Izloene su i velike vaze, posebice krateri za vino iz Festosa, razni alati i bronano oruje, figurice konja i jahaa, te biserne ogrlice. Dvorana XI. izloci iz postminojskog i geometrijskog razdoblja od 1100. do 650. g. prije Krista: protogeometrijske i geometrijske vaze, figurice od bronce, glinene vaze i razni ritualni predmeti, veliki glineni

178

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

179

idoli, od kojih je jedna boica, reducirani modeli brodova, dvostruke sjekire i zlatni titnici. U vitrini (158) izloeni su nalazi iz jedne pilje: figurica od bjelokosti koja predstavlja boicu-zmiju, boice od majolike, skarabeji, ogrlice, nakit i zavjetni darovi. Dvorana XII. Veina izloenih predmeta pripada geometrijskom i arhajskom razdoblju 8.7. st. prije Krista. Izloene su viebojne vaze iz Knososa, pogrebne ume, vaze geometrijskog i orijentalnog stila s prizorima mitskih i ljudskih figura. Tu su i vaze s Rodosa i Korinta. U vitrini (170) izloena je kolekcija izvanrednog nakita. Ukraeni bronani pojas, bronani tobolac i razni drugi nalazi izloeni su u drugim vitri nama. U toj dvorani zamijetit emo i velike pitose s raznih lokaliteta, iz razdoblja od postminojskog do arhajskog. Dvorana XIII. nazvana je dvoranom sarkofaga. Izloeni su sarko fazi preteito glineni, rabili su ih minojski itelji, a pripadaju kasnomi nojskom III. i postminojskom razdoblju. Prvi su bili u obliku kovega s etiri noge i poklopcem, ukraeni izoblienim likovima hobotnica. Pose bice istiemo sarkofag (larnaks) od peene gline iz Gurnije sa ivotinjom i njezinim mladunetom i larnaks iz Palaikastra s religijskim simbo lima. Drugi su u obliku kade ukraeni apstraktnim motivima, a prona eni su na raznim mjestima Krete. Pokapanje se obavljalo i u sarkofa zima eliptinog oblika (kadama) ukraenim morskim motivima s unu tranje strane. U toj je dvorani izloen umanjeni drveni model palae u Knososu. Dvorana XIV. nalazi se na katu i u njoj je izloen dio minojskih fresaka koje na sauvanim, fragmentima ivo govore o nainu ivota starih Kreana. Uoava se iznimno zanimanje za prirodu: biljke, cvijee i ivotinje. Ima ih iz Knososa, Hagia Trijade, Amnisosa, Pseire, Tilisosa i drugih mjesta. Potjeu uglavnom iz kasnominojskog I. i kasnominoj skog doba II.III. Fragmenti fresaka iz Palae u Knososu: papak bika iz gornje dvorane dvostrukih sjekira, procesija i nosa vaza iz hodnika procesija, zatim freska grifona iz dvorane prijestolja. Najpoznatija meu izloenim freskama je Princ s pernatom krunom, koja prikazuje mladia u profilu s okom en face, visine oko 2,20 m. Na glavi mu je kruna ukraena cvjetovima ljiljana i perjem. Iz kraljiinih prostorija palae izloena je freska Gospoe u plavom, koja prikazuje kompozi ciju ena u trenucima zabave. Fragmenti iz Hagia Trijade: kleea en ska figura koja bere cvijee, boica u sjedeem poloaju, maka koja lovi fazane u parku, freska s vjerskom procesijom i glazbenikom na elu, religijska kompozicija s procesijom vjernika i rtvenim darovima, zatim ena i jeleni. Tu je i freska s poda svetita iz Hagia Trijade s prizorima dupina, hobotnica i ribica te jedna podna freska s apstraktnim motivima iz prve palae u Festosu 18. st. prije Krista.

Princ s pernatom krunom, oslikani reljef 16. st. pr. Kr., Arheoloki muzej u Heraklionu

U sredini dvorane izloen je uveni sarkofag iz Hagia Trijade (1450-1400. g. prije Krista) izraen od obojenog vapnenca. Sarkofag ima oblik kovega, dug je 1,37 m, a visok 0,92 m. Na njegovim duim stranama naslikane su u fresko tehnici religijske scene s procesijama. Likovi friza visoki su 0,15 m. Sve je uokvireno linearnim i geometrijskim ukrasima, rozetama i spiralama. Na jednoj strani vidi se est figura, od kojih tri (dvije ene i jedan mukarac) na lijevoj strani obavljaju in libacije, a na desnoj tri mukarca prinose rtve pokojniku (tele, psa i barku). Na suprotnoj strani prikazani su likovi ena koje prinose na rtvenik vola poloenog na kameni stol. Sve se dogaa uz zvuk frule mladia. Uz rtvenik je mlada sveenica koja obavlja in rtvovanja. Na

180

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE...

181

uim stranama sarkofaga naslikane su po dvije mlade ene na kolima koja vuku konji ili grifoni. Dvorana XV. U njoj su izloene uglavnom neke od najvanijih fresaka otkrivenih u Knososu i pojedini fragmenti minijaturnih fresaka i reljefa od mjedi. Pozornost gledatelja privui e fragment freske s prikazom enskog lika u profilu, nazvane Mala Parianka (prema aso cijaciji na modernu enu) iz 1500. g. prije Krista. Ona vjerojatno pred stavlja samo detalj kompozicije s vie mladia i djevojaka. Pokraj tog iznimnog fragmenta uoit emo drugi (restaurirani) na kojemu su pri kazani sveenici i sveenice s kaleima i aama sjedei na tabureu. Osim fresaka, izloeni su i fragmenti reljefa od mjedi, te dva grifona koji su pripadali frizu hodnika u istonom dijelu palae. Dvorana XVI. nalazi se suelice spomenutoj i ini treu dvoranu u kojoj su izloene freske. Izloen je fragment freske iz Palanquina s likom akrobata u skoku iznad bika. Dalje emo zapaziti dijelove minijaturnih fresaka svetita i pojedine dijelove odjevnih predmeta. Is tie se restaurirana freska Bera afrana njezino je ime jo iz vreme na kada se mislilo da je prikazan mladi u polusagnutom poloaju koji bere prekrasne afrane. Kasnije restauracije utvrdile su da je glavni lik na fresci plavi majmun. Ima i izloenih fresaka (fragmenti) otkrivenih u zoni kue fresaka iz kasnominojskog razdoblja I. Iz kue fresaka na jednom zidu dvorane vidi se freska Plava ptica i majmun. Tu su, osim fresaka, izloene ene ili boice u tunikama, izraene reljefno u tukaturi. Potjeu s otoka Pseira. Dvorana XVII. sadri predmete zbirke Giamalakis, koja nosi ime po kirurgu iz Herakliona koji je tijekom etrdeset godina skupljao zanimljive umjetnike eksponate. Svi predmeti nisu pronaeni na otoku Kreti. Izloeni su lonarski predmeti iz ranominojskog i srednjominoj skog razdoblja i pe s ugraviranim ukrasima, te brojne kamene vaze, od kojih su neke i mramorne. Tu su i stariji minojski peati, razni noviji peati, peati od ahata (ne minojski), meu kojima se vide valjci-peati, bronana figura s ovnom na ramenu, kacige iz Axosa, predmeti iz Zakroa i terakote arhajskog i klasinog razdoblja. Izloen je i kasniji vene cijanski nakit. Dvorana XVIII. U njoj su izloeni nalazi iz arhajskog, klasinog do rimskog razdoblja. Najvie je nalaza od terakote i bronce, te novac od najstarijeg doba do rimskog, s razliitih kretskih lokaliteta. Slijede gli nene figurice od 7. st. prije Krista do klasinog doba, vie figura s frizu rom u obliku vlasulje, od kojih jedna predstavlja Atenu s kopljem, ploe s likovima Belerofonta u borbi s Himerom, Klitemnestre i Egista kako ubijaju Agamemnona. Ima i drugih, koje prikazuju boice u arhajskoj formi. Tu su i bronani i drugi oklopi iz Praisosa i Gortine, glinene figurice ljudi i ivotinja arhajskog doba s raznih mjesta, grke vaze sa

Preskok preko bika, freska, Arheoloki muzej u Heraklionu

crnim i crvenim likovima, terakote i svjetiljke klasinog doba i hele nistike kutije za nakit. U vitrini (207) izloen je razni nakit, od klasi nog do rimskog, a vitrina (205) sadri bronani i srebrni novac s pojedi nim primjercima zlatnog iz klasinog i helenistikog razdoblja. Ima pri mjeraka iz Atene, Egine, Argosa, Sikiona i Makedonije. Izloena je i bronana statua djeaka u togi i sandalama iz 1. st. prije Krista. Dvorana XIX. nalazi se u prizemlju. U njoj su izloene arhajske skulpture i razni bronani predmeti od 700. do 500. godine prije Krista. Iznad ulaza u dvoranu zamijetit emo Gorgonu iz 7. st. prije Krista, pronaenu u Drerosu. Lijevo u kutu je lavlja glava. Na zidu lijevo pri kaz je friza konjanika iz 7. st. prije Krista, s hrama u Priniasu. Ispod friza su dvije skupine skulptura iz arhajskog doba s likovima boansta va. Tu su i dvije nadgrobne stele iz Gortine. Iznad ulaza u dvoranu (XX) postavljene su figure boica koje su ukraavale ulaz u celu jednog od hramova u Priniasu. Na drugoj strani dvorane u nekoliko vitrina izlo ene su statuete iz 7. st. prije Krista, bronani titnici, oklopi i drugo. Leei lav u sredini je iz Praisosa, oko 600. g. prije Krista. Izloeni su i arhitektonski fragmenti sa Zeusova hrama iz Palaikastra i arhajski pitosi s reljefnim ukrasima. Desno su i nadgrobne stele iz Drerosa. Dvorana XX. Izloene su skulpture klasinog, helenistikog i rimskog razdoblja. Na zapadnoj lijevoj strani nalaze se statue iz Knososa,

182

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

mladi Rimljanin, glava Homera, Dioniz s brljanovom krunom, Bakus s mijehom (alabaster), velika statua cara Hadrijana, torzo Afrodite (ko pija Praksitelova djela) i sarkofag s prizorima govornika i eleuzinskih misterija. Sjeverna strana dvorane: statue iz Gortine, preteito kopije ranijih rimskih djela. Istiemo kopije poznatih grkih djela: torzo Dorifora, sta tua Pothosa s krilima, torzo Afrodite, Afrodita na kupanju, Atena Partenos i druge. Slijede biste Augustove obitelji iz 1. st. poslije Krista: Livije, Tiberija, Augusta i Germanika, kao i dva egipatska boanstva s Perzefonom i Plutom iz Izidinog hrama u Serapisu. Tu je i nekoliko glava i statua, od kojih su neke kopije. Navodimo: Dionizova glava, Herina glava (kopija klasinog originala), kultna statua Apolona, Pan s frulom, glava cara Antonina, bista Septimija Severa (193.211.), statua Germanika, Artemide (kopija), Higije sa svetim zmijama, Afrodite (ko pija klasinog originala). Istona strana desno statue iz raznih kretskih gradova, Hestija (kopija originala), figura rimske carice (vjerojatno predstavlja Juliju Domnu, enu Septimija Severa), sarkofag iz 3. st. poslije Krista, dvije figure koje prikazuju smrt Niobine djece, glava cara Trajana (rimska kopija), torzo Apolona ili Hermesa, poprsje cara Marka Aurelija i dio podnog mozaika iz 2. st. poslije Krista (Knosos) s likom Posejdona i njegovim morskim kolima, u pratnji vodenjaka i dupina. Juna strana izloeni su klasini, helenistiki i rimski reljefi i fragmenti grko-rimskih sarkofaga. Do njih je nadgrobna stela iz 4. st. poslije Krista s prikazom lovca.

M I K E N A Jedan je od najstarijih i najpoznatijih grkih gradova. Bila je nase ljena jo u neolitikom dobu. Svoj vrhunac doivjela je sredinom drugog tisuljea prije Krista. Po tom gradu (kao njezinom najvanijem centru) prozvana je jedna posebna kultura mikenskom, a koja je cvjetala od kraja sedamnaestog do poetka dvanaestog (ili neto kasnije) st. prije Krista. Nositelji te kulture bili su Ahejci, i njihova uloga bila je odluu jua u razvitku ove civilizacije.

Poloaj grada
Mikena je udaljena neto vie od etrdeset kilometara od Korinta i oko osamnaest kilometara od Argolidskog zaljeva. Sagraena je na breuljku (visine 278 m) kojega okruuju druga znatno via brda: sa sjeverne strane Sveti Ilija (Elijas, 809 m) i s jugoistone strane Zara

A. Girardi, Mikenska akropola, crte

184

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

185

Glava sfinge, fragment kamenog reljefa s mikenske akropole, oko 630. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

(604 m). Tako je grad bio smjeten na krajnjem sjeveru argolidske ravnice, s izvanredno povoljnim stratekim poloajem, te je mogao nadzirati sve putove koji su povezivali junu Argolidu s njezinim sjevernim dijelo vima Istmom i Korintom. Homer u svojim epovima spominje Mikenu kao grad bogat zlatom. Njezini mitovi inspirirali su najvee grke tra giare Eshila, Sofokla i Euripida.

Mitska povijest i stvarni dogaaji


Mitskim osnivaem grada Mikene smatra se junak Perzej, sin Zeusa i Danaje, keri kralja Akrizija iz Argosa. Ime Mikene potjee od davni na. Pauzanija spominje da je tamo gdje je Perzeju pao drak maa (mykes) mjesto gdje treba osnovati grad. Zabiljeeno je i to da je Perzej edan iupao gljivu (mykes) iz zemlje, i kad je potekla voda, s uitkom se napio i tom mjestu dao ime Mikena.3 0 Navodi i junakinju Mikenu, ker rijenoga boga Inaha, po kojoj je grad dobio ime. Lingvisti tumae da je ime grada predhelensko i povezuju ga s imenom mjesta Mykale, Mykalesos.
3 0 Pauzanija, 1989., 110.

Prema mitskoj predaji, poslije Perzejeve smrti njegov sin i nasljed nik Stenel postaje kralj u Mikeni, a nakon njega navodi se kraljem stariji mu sin Euristej, koji je poveao posjede i proirio granice na Argos i Tirint. Vie je poznat po tome to je Heraklu zadao dvanaest poslova koje je ovaj po njegovoj zapovjedi i obavio. Ne samo da je poniavao Herakla, nego je i njegove potomke protjerao iz Argolide i progo nio ih po cijeloj Heladi. Euristeja je ubila Heraklova majka Alkmena.3 1 Kraljevsko prijestolje u Mikeni preuzeo je Atrej, sin Pelopsa, elidskog kralja, i njegove ene Hipodamije. O borbi za prijestolje s bratom Tije stom i zloinima koje je uinio vidi opirnije na stranicama 102. i 103. Nakon Atrejeve smrti (ubio ga je Tijestov sin Egist) neko vrijeme Mikenom vlada Tijest. Osvetivi oevu smrt, Agamemnon ubija Tijesta i proglaava se mikenskim kraljem. Agamemnon je ubrzo postao jedan od najmonijih i najbogatijih ahejskih kraljeva. Kad Homer pjeva o Mi keni bogatoj zlatom misli upravo na razdoblje Agamemnonove vlada vine. On postaje vrhovnim zapovjednikom Ahejaca u ratnom pohodu protiv Troje. Nakon desetogodinjeg rata vratio se u Mikenu, gdje su ga okrutno ubili njegova ena Klitemnestra s ljubavnikom Egistom. Agamemnonov sin Orest kaznio je poslije ubojice svojega oca. Za vladavine Orestova sina Tisamena, Mikenu su razorili Dorani. To je po Tukididu bilo osamdesete godine nakon pada Troje,3 2 kada su Dorani s povratkom Heraklida zauzeli Peloponez. Sigurno je da se tradicija i mitovi temelje na istinitim povijesnim dogaajima. Teko je razluiti u toj ispreplete nosti mitove od stvarnih dogaaja, pogotovo ondje gdje prestaju jedni, a javljaju se drugi. Oko 1120.1100. godine prije Krista mikenska je akropola bila opustoena poarima. Unato tome, prebivanje i ivot na njoj nisu prestali tijekom cijelog prvog tisuljea prije Krista. U grko-perzijskim ratovima javljaju se i Mikenjani, koji u bitci kod Termopila (480. g. prije Krista) sudjeluju s 80 ratnika, dok u bitci kod Plateje (479. g. prije Krista) zajedno s Tirintom sudjeluje oko 400 boraca. O tome govore i podaci ugravirani s njihovim imenima na stupu u Delfima. Zbog te povlastice i asti dodijeljene Mikenjanima, ljubomorni Argivljani (zbog nesudjelovanja u ratovima) okupirali su i potpuno unitili Mikenu 468. godine prije Krista, a njezine stanovnike prodali u ropstvo. Grad su naselili novim iteljima, a to potvruju iskopavanja koja su otkrila os tatke helenistikih kua iz 3.1. st. prije Krista, ostatke novoga hrama, kazalita i drugih helenistikih graevina. U 2. stoljeu poslije Krista, kada je Mikenu posjetio Pauzanija, ona je bila opustoeni, mrtvi grad.

3 1 V. Zamarovsky, 1973.b, 88. 3 2 Tukidid, 1991., 19.

186

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

187

podzemnih izvora (fontana) i znatan broj grobova izvan zidina. Od arheologa koji na krae iskopavaju u Mikeni spominju se 1909. godine D. Evangelides, 1911. g. A. Keramopoullos i G. Rodenwald. Britanski arheolog Alan Wace je od 1920. do 1923. godine nastavio novo razdoblje sustavnih istraivanja i iskopavanja u Mikeni. Istraivao je i od 1950. pa do smrti 1957. godine. Otkrio je mnoge poznate grobnice. Poslije 1955. godine iskopavanja vodi lord Taylour. Godine 1950. arheoloko drutvo i arheoloki servis poeli su obnavljati neke spomenike u Mike ni. Prigodom restauracije Klitemnestrine grobnice otkriven je dio gro bova iz kruga B, koji e 1952.1954. godine biti potpuno istraeni. Uz neka izostavljena imena istraivaa, treba spomenuti prof. Mylonasa i njegovo prouavanje spomenika na akropoli i izvan zidina. Dananje naselje ispod Mikene zvalo se Harvati Hrvati do 1926. godine, kada mu je promijenjeno ime.

Krater ratnika, 13, st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

Iskopavanja u Mikeni
Lord Elgin i Veli paa Naupliona spominju se kao prvi koji su isko pavali u Mikeni, iako je vjerojatno njihov cilj bio bez sustavnih iskopa vanja na lak nain doi do vanih spomenika. Godine 1841. arheoloko drutvo iz Atene trebalo je poeti iskopavanja kod Lavljih vrata. Slava i poast u otkrivanju Mikene pripala je njemakom arheologu Heinrichu Schliemannu, koji je nekoliko godina prije otpoeo iskopavanja Troje na breuljku Hisarliku u Maloj Aziji. Pokusna istraivanja (sondiranje terena) u Mikeni je zapoeo 1874., a sustavna iskopavanja 1876. godine. Nakon to je otkopao Lavlja vrata, otkrio je uz njih s desne strane pet kraljevskih grobova u krugu grobova A s bogatim sadrajem. Godine 1877./78. grki arheolog Stamatakis nastavio je iskopavanja i otkrio esti kraljevski grob u krugu A i dao razjanjenja o Atrejevoj riznici. Od 1886. do 1902. godine istaknuti arheolog Christos Tsountas nastav lja iskopavanja u Mikeni bez spektakularnih rezultata, ali njegovo znae nje je vie u tome to je dao priblinu sliku mikenske civilizacije. Pripi suje mu se otkrivanje palae na vrhu akropole, temelja razliitih kua,

Pogled iz zraka na mikensku akropolu

188

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

189

Spomenici Mikene na akropoli


1. Kiklopski zidovi s Lavljim vratima Iskopavanjima arheolo ga otkriven je na mikensltoj akropoli grad, koji je tlocrtno imao oblik nepravilna trokuta. Najstarije naselje potjee s kraja treeg ili poetka drugog tisuljea. Ne zna se pouzdano je li to prvo naselje bilo utvreno obrambenim zidinama. Dananje kiklopske zidine (nazvane tako po Ki klopima, koje je po legendi tamo doveo junak Proit iz Male Azije) u svojem najstarijem sjeveroistonom dijelu su iz sredine 14. st. prije Krista.

Lavlja vrata u Mikeni, iz sredine 13. st. pr. Kr.

Tlocrt mikenske akropole


1. Kiklopski zidovi s Lavljim vratima 2. Zgrada itnice 3. Krug grobova A 4. Kua uz pristupnu rampu 5. Kua velike vaze 6. Juna kua 7. Kua idola 8. Tsuntas kua 9. Sjeverni ulaz (propileje) 10. Unutranji zapadni pristup 11. Juni ulaz sa stubitem 12. Malo predvorje 13. Gostinjska soba 14. Veliko dvorite 15. Megaron 16. Arhajski hram 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. Atelje i radionice Kua sa stupovima Kua Delta Kua Gama Zgrada Alfa Jugoistoni ulaz (vrata) Zgrada (kua) Beta Cisterna iz helen. doba Sjeveroistoni izlaz Tajni prolaz prema cisterni Spremita Sjeverna vrata Prolaz za spremita Zgrada M Zgrada strae ili zgrada N*

Naime, pojedini kameni kvadri megaliti teki su i do deset tona, a zidovi su debeli od est do devet metara, pa se smatralo da ih je mogla graditi samo nadljudska snaga mitskih Kiklopa. Jugozapadni dio zidina neto je mlai i pripada drugoj fazi gradnje, iz 1250. g. prije Krista, dok je manji dio na sjeveroistoku iz 1200. godine. Duina zidova, koja je obuhvaala povrinu grada od oko 3,5 hektara, bila je oko 800 m. U grad se ulazilo kroz glavni ulaz na sjeverozapadnoj strani, poznat kao Lavlja vrata. Postojala su jo jedna slina vrata, ali neto manja i bez ukrasa na sjevernoj strani, kao tajni ulaz, i jedan manji izlaz na istonoj strani koji je sluio stanovnicima za naputanje grada u sluaju vee opasnosti. Lavljim vratima vodio je put u obliku dromosa, koji je s desne strane u duini desetak metara i s lijeve strane u duini oko trideset metara bio zatien golemim obrambenim zidom. Vrata su sagraena od etiri obraena kamena megalita: praga, dva ovratnika i nadvratnika, ija je teina iznosila oko 18 tona. Vrata su visoka 3,10 m, a iroka u visini

190

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

191

praga 2,95 m. Iznad nadvratnika nalazio se trokutasti otvor u koji je umetnuta ploa od tvrdog vapnenca debela 70 cm, s prikazom dva lava u reljefa, a po kojima su vrata i dobila ime. Trokutasti dio s reljefnom ploom imao je za cilj rasteretiti nadvratnik od optereenja. Lavovi su uspravljeni na zadnje noge, dok se prednjima upiru na bazu stupa koji svojim kapitelom i oblikom ukazuje na slinost sa stupovima koritenim u kretskoj arhitekturi. Njihove su glave unitene, a bile su frontalno okrenute prema gledatelju. Pretpostavlja se da stup izmeu lavova predstavlja anikonino boanstvo.'Moda je to boanstvo Velika Majka, koja je esto predstavljana izmeu lavova i u mnogim sluajevima pois tovjeivana s Rejom i Kibelom.3 3 Bilo je i drugih miljenja. Arheolog Wace je smatrao da je lav simbol Mikene, pa je uz navedeno religijsko mogao imati i heraldiko znaenje. Neki znanstvenici pak smatraju da su lavovi uvari akropole i vladarske palae.
3 3 B. Gavela, 1969., 66; Reja (gr. Rheie, lat. Rhea ili Ops) ena je Titana Krona i majka boica i bogova: Hestije, Demetre, Here, Hada, Posejdona i Zeusa. Kibela (gr. Kybela, Kybele, lat. Cybele), maloazijska boica koju su Grci i Rimljani tovali kao Veliku Majku bogova. Poistovjeivana je s majkom najvieg boga Zeusa Rejom. V. Zamarovsky, 1973.b , 165. i 267.

Visina reljefa je 3,30 m, irina u bazi 3,90 m, i najstariji je primjer monumentalne skulpture u Europi. Vrata su se zatvarala dvama drve nim krilima pokrivenim broncom. Prema najnovijim istraivanjima, Lavlja vrata potjeu iz sredine 13. st. prije Krista. 2. Zgrada itnice Kad se prou Lavlja vrata, odmah s desne strane nalazila se graevina uz fortifikacijske zidine. Po vrstim teme ljima moglo bi se zakljuiti da je najvjerojatnije bila podignuta na kat. Njezina funkcija nije poznata, no s obzirom na poloaj u blizini glavnog ulaza, moda je sluila uvarima grada i palae. Prilikom iskopavanja u njezinim prostorima pronaeni su pitosi s karboniziranim itaricama, po emu je nazvana itnica. Zgrada je, kao i mnoge druge, nestala u poaru potkraj 12. st. prije Krista. Izmeu itnice i unutranjeg zida Lavljih vrata pronaeni su ostaci stuba koje su vodile na vrh utvrenja. 3. Krug grobova A Juno od zgrade itnice, na istoj strani, 1876. g. H. Schliemann je otkrio krug kraljevskih grobova nazvanih grobovi kruga A. Jo u srednjoheladskom razdoblju na tom je prostoru bilo groblje koje se prostiralo izvan dananjih zidina, do dijela u kojem su kasnija istraivanja otkrila slian, ali neto stariji, krug grobova B. U krugu A, koji je bio promjera 28 m, otkriveno je est grobova. Pet ih je otkrio Schliemann, a esti grob grki arheolog Stamatakis. Prostor je bio okruen (ograen) dvama redovima okomito postavlje nih ploa, koje su natkrivale vodoravne ploe, pa je izgledalo kao da je to puni zid, ija je visina bila izmeu 0,90 i 1,50 m. Ulaz se nalazio na njegovoj sjevernoj strani. Grobovi obiljeeni od I. do V. imali su oblik pravokutne rake, ije su strane bile obzidane lomljenim i neobraenim kamenom. Bili su razliite veline, pa im dimenzije variraju od 3,05 x 2,15 do 6,55 x 4,10 m, a iskopani su i na razliitim razinama od 0,75 do 1,50 m dubine. Svaki je grob bio natkriven kamenim ploama. Iznad ploa bila je nasuta zemlja koja je formirala humak, na koji se onda postavljala stela. Stele su bile ukraene plitkim reljefom s prizorima lova, ratnicima, utrkama konjskih zaprega i drugim motivima u stilizi ranim oblicima. Bilo je i neukraenih stela. U tim je grobovima naena itava riznica najraznovrsnijih zlatnih i drugih predmeta, koji su sadrajem obogatili mikensku dvoranu u Arheolokom muzeju u Ateni. Spomenut emo samo neke od njih: zlatne dijademe, pojasi, rozete, medaljoni, posude od zlata i srebra, bodei sa zlatnom inkrustacijom i osobito zlatne maske, kojih je pronaeno pet i koje su pokrivale lica pokojnika. Stilizirane, nisu imale odliku realnog portreta, a najvjerojatnije su bile u vezi s vjerovanjem u zagrobni ivot; teina svih predmeta u zlatu iznosila je 14 kg. Kad je otkrio zlatne maske, Schliemann je mislio da je pronaao grobnice Agamemnona i drugih kraljeva iz Atrejeve dinastije. Meutim, maske i grobovi su znatno stariji i potjeu iz 16. st. prije Krista. Grobovi

192

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

193

pavanja oko te zgrade 1950. g. otkrila su 16 grobova iz srednjoheladskog razdoblja. 6. Juna kua Juna se kua nalazila juno od Kue velike vaze pa je nazvana Juna kua. Utvreno je da je sagraena poetkom 13. st. prije Krista. Ispod njezinog sjeveroistonog dijela otkriveno je 1954. godine vee spremite 10 pitosa. 7. Kua idola Kua idola nekad se zvala Kua citadele ili Waceova kua. Ime je dobila po pronaenim idolima od terakote. Pojedi ni dijelovi kue imali su kultnu namjenu, to se dalo zakljuiti po pro naenim rtvenim darovima (osim idola, otkriveni su predmeti u obliku zmije, raznog nakita i drugo).

Krug grobova A u Mikeni

i njihov sadraj pripadali su za sada neidentificiranoj kraljevskoj obite lji iz toga doba. Velika rampa (bez broja na planu) U produetku Lavljih vrata, tik uz krug grobova A, ostaci su potpornog zida velike rampe koja je vodila prema palai na vrh akropole. Ta glavna cesta dopirala je do ulaza u veliko stubite kroz koje se prolazilo kako bi se dolo do palae. Izgleda da je to bila jedina cesta kojom se moglo konjskom zapregom doi do stubita kraljevske palae. 4. Kua uz pristupnu rampu Juno od kruga grobova A, na prostoru blie kiklopskim zidinama, otkrivena je skupina nekoliko graevina-kua, meu kojima je pet danas poznato pod odreenim imenom. Jedna od njih je nazvana Kuom kraj rampe, jer su njezini ostaci otkri veni pokraj velike rampe. Imala je megaronski raspored prostora i ispod njezinog poda pronaeni su razliiti fragmenti vaza i ostaci fresaka. U tome dijelu pronaeni su takoer i ostaci srednjoheladskih grobova. 5. Kua velike vaze Kua velike vaze nazvana je tako po frag mentima velike vaze koju je otkrio Schliemann, a prikazivala je likove ratnika. Vaza se uva u Arheolokom muzeju u Ateni. Naknadna isko

Zlatna pogrebna maska, 16. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

194

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

195

Peat na zlatnom prstenu s prikazom lova dvojice ratnika na kolima, 16. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

8. Tsountasova kua bila je sagraena jugoistono od Kue ido la. Godine 1880. tu je kuu otkrio Ch. Tsountas. Kasnija istraivanja (1950., 1959. i 1960.) ukazuju da su to moda dvije zgrade. U istonom dijelu ustanovljena je obredna prostorija u kojoj su pronaeni ostaci fresaka. 9.16. Kraljevska palaa Glavne graevine koje ine kompleks kraljevske palae zauzimale su sredinji dio mikenske akropole. Palaa je sagraena na terasastom terenu. Slubeni ulaz u palau bio je na junoj strani (11), iako je postojao jo jedan na sjeverozapadnom dijelu, koji je vodio kroz neku vrstu propileja (9) u unutranji zapadni pri stup (10). Kroz veliko stubite nepravilnog tlocrta dolazilo se u malo predvode (12), a potom u gostinjsku (ili moda u prijestolnu) sobu. Desno i istono od predvorja nalazilo se veliko dvorite (14), u kojem se na istonoj strani smjestio najvaniji dio palae zvan megaron (15). Mikenski megaron bio je dugaak 23 m, a irok 11,5 m. Sastojao se od predvorja s dva drvena stupa, od kojih su sauvane njihove kamene baze vidljive in situ, vestibula i glavne dvorane (megarona). U sredini glavne dvorane nalazilo se kruno ognjite promjera 3,40 m, okrueno etirima stupovima koji su nosili krov. Ognjite je bilo namijenjeno obrednim sveanostima i prinoenju rtava. Prijestolje je bilo smjeteno uz juni zid na sredini. Pod megarona bio je pokriven gipsanim ploica ma. Taj je megaron bio istovjetan s onim u Tirintu. Iz oblika megarona koji se ovdje prvi put javlja razvit e se poslije grki hram. Treba naglasiti da su za mikensku palau zidanu tesanim kamenom u konstrukciji rabljeni stupovi koji su izgledom podsjeali na kretske. Unutranji zidovi palae bili su ukraavani freskama, o emu svjedoe otkriveni tragovi. Slikali su u al fresco tehnici, istim tonovima bez posebnog nijansiranja. Palaa je iz druge polovice 14. st. prije Krista. Sa

Ouvani ostaci kraljevske palae u Mikeni, pogled sa zapadne strane

sjeverne strane megarona nalazile su se spavae sobe kraljevske obitelji u koje se dolazilo kroz prolaz na sjevernoj strani predvorja. Ti dijelovi palae skoro su potpuno uniteni pa su vidljivi ostaci samo u manjem dijelu. Sjeverni dio palae pokriven je kasnijom gradnjom arhajskog hrama (16) iz 7. ili 6. st. prije Krista. Hram je orijentiran u smjeru sjeverjug i bio je posveen Ateninom kultu. 17.20. Graevine na jugoistonom dijelu Akropole Iz tog kompleksa graevina najpoznatija je Velika kua sa stupovima (18). Ulaz je bio na sjevernoj strani. Dugi hodnik vodio je u unutranje pravokutno dvorite, koje je bilo okrueno stupovima. Kua se sastojala od razliitih prostorija. Osim prostora za boravak, postojao je sklop po monih prostorija i skladini prostor (u jednom je otkriven vr za pie na kojem je bio urezan natpis linearnim pismom B). To je izvrstan primjer mikenske kue koja je imala dobro rijeeno pitanje kanalizacijskog sustava. Zapadno od te kue sa stupovima, godine 1965. otkriveni su temelji drugih kua (koje su se nadovezivale na spomenutu), a za koje se pret postavlja da su bili ateljei umjetnika i radionice zanatlija (17), osobito kovaa. U sjeveroistonom dijelu od kue sa stupovima otkri vene su 1966. g. jo dvije zgrade nazvane Gama (20) i Delta (19), ija se funkcija ne zna, a koje su postojale i nakon poara potkraj 12. st. prije Krista do definitivnog naputanja akropole. Smatra se da su sve te

196

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..

197

niz od 60 stuba u sjeveroistonom smjeru, koje nas dovode do cisterne. Njezina dubina bila je pet metara. Taj rezervoar-cisterna bio je tako tehniki realiziran da je bio udo mikenske epohe. Prema arheologu Wacu, Argivljani su saznali za tu cisternu i tajni hodnik, to im je pomoglo da lake svladaju Mikenjane i prisile ih na predaju 468. godine prije Krista. Desno od ulaza u tajni prolaz za cisternu nalazio se jo jedan otvor prolaz u zidinama (25) za sluaj protunapada ako bi Sjeverna vrata bila blokirana. Istu ulogu imao je i izlaz (22) u jugoistonom dijelu zidina. Ima miljenja da je ta podzemna cisterna bila fontana (izvor) Perzeja, ali nije sigurno da je to ista ona o kojoj govori Pauzanija. Pojedini istraivai lociraju je na prostor izmeu Lavljih vrata i kruga grobova B.

Mikenska ena, dio freske, 13. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

graevine s kuom sa stupovima pripadale istonom krilu kraljevske palae. Sjeverno od tih graevina otkrivene su prostorije koje su najvjero jatnije sluile kao skladita (27). U blizini se nalaze Sjeverna vrata (28), o kojima je ve neto reeno u sklopu opisa kiklopskih zidina s Lavljim vratima. 21.26. Graevine na sjeveroistonom dijelu Akropole Taj produetak akropole dograen je oko 1200. g. prije Krista da bi se grad opskrbio vodom iz podzemnog rezervoara sagraenog u to doba. Tri bunara i cisterna za kinicu, koji su prije sagraeni, na akropoli nisu mogli osigurati dostatnu koliinu vode, osobito kod opsada grada. Taj rezervoar-cistema (26) nalazi se 40 m izvan zidina i na 18 m ispod povrine. Punio se vodom s izvora, koji je bio udaljen oko 360 m istono od zidina grada, pomou podzemnog akvedukta. Do cisterne je vodio tajni hodnik sa 98 stuba, od kojih je prvi niz od 18 stuba vodio u sjeverozapadnom smjeru unutar zidina, zatim krai dio ide izvan zidina izravno na sjever, gdje poinje drugi niz od 20 sputajuih stuba u zapadnom smjeru. Nakon nekoliko stuba, na desnoj okuci poinje trei

Glava ene iz Mikene, 15. st. pr. Kr., visina 16,8 cm, Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

198

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

199

U sjeveroistonom prostoru akropole, u blizini sjevernog izlaza, otkriven je kruni otvor cisterne iz helenistikog doba (24). Juno od otvora su ostaci dviju zgrada nazvanih Alfa (21) i Beta (23).

Spomenici izvan akropole


Na padinama i zaravnjenom prostoru zapadno i jugozapadno od akropole novijim iskopavanjima otkrivene su neobino vane graevine (kue), jamski i drugi grobovi, osobito kupolne (tholos) grobnice, koje su imale izuzetno znaenje u razvoju mikenske kulture i civilizacije. 1.9. Kupolne ili Tholos grobnice Meu najpoznatije spome nike svakako pripadaju kupolne grobnice, kojih je u Mikeni otkriveno devet. Pronaene su i na drugim mjestima u Grkoj: u Argosu, Tirintu, Vafiju kod Sparte, Pilosu, Atici (blizu Atene), Orhomenosu u Beotiji i Tesaliji. Podrijetlo vuku vjerojatno s Krete. Alan Wace, prouavajui grobnice u Mikeni, svrstao ih je u tri sku pine na temelju odreenih specifinosti. U skupinu A od 1500. do 1460. godine pr. Kr. ubraja: Kiklopsku grobnicu (1), Epano Phurnos (2) i Egistovu grobnicu (3); u skupinu B od 1460. do 1400.: Pnaghia grob nicu (4), Kato Phurnos (5) i Lavlju grobnicu (6); u skupinu C od 1400. do 1300.: Genia grobnicu (7), Atrejevu riznicu (8) i Klitemnestrinu grobnicu (9).

Topografija plana Mikene sa spomenicima izvan gradskih zidina


Kupolne grobnice 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. Kiklopska grobnica Epano Phurnos Egistova grobnica Panaghia grobnica Kato Phurnos Lavlja grobnica Grobnica Genia Atrejeva riznica Klitemnestrina grobnica Ostale graevine 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 19. 20. 21. 26. Kua olova Kua titova Kua trgovaca uljem Kua sfinga Zapadna kua Grobovi kruga B Kua trgovaca vinom Petsos kua Helenistiki zidovi donjega Helenistiko kazalite Perzejeva fontana Pretpovijesno groblje

200

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

201

A. Girardi, Atrejeva riznica, pogled iznutra, crte

Atrejeva riznica u Mikeni, 13. st. pr. Kr.

Od svih navedenih posebno se izdvaja Atrejeva grobnica nazvana Riznicom po bogatstvu zlatnih i drugih predmeta za koje se pretpo stavlja da su bili sadraj grobnice prije nego je opljakana jo u starom vijeku. I u arhitektonskom pogledu bila je najsavrenija. Veliku slinost ima s kupolnom grobnicom u Orhomenosu pa se pretpostavlja da su djelo istoga arhitekta. Grobnica je usjeena u padinu brijega. Do nje zinog ulaza vodio je hodnik dromos dug 36 m i irok est metara, koji je takoer usjeen u brijeg i obloen na stranama obraenim kvadra tima. Vrata grobnice, visoka pet, a iroka 2,6 m, bila su sa strane ukraena s po jednim reljefno obraenim polustupom (iji uzori vuku podrijetlo od stupova kretskih palaa). Vrata su se zatvarala drvenim krilima pokrivenim broncom. Iznad nadvratnika je trokutasti otvor koji je, osim za rastereenje, sluio da se u njega postavi ploa s dekoriranim

202

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

203

Vaza s tri ruke sa stiliziranim palmama, rad mikenskog umjetnika, 15. 14. st. pr. Kr., podrijetlom iz Deirasa kod Argosa, Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

reljefnim motivima. Desno i lijevo od ploe nalazio se po jedan manji polustup u njezinoj visini. Unutranjost riznice sastoji se iz dva dijela, od kojih je vei krunog oblika i sluio je kultu, a drugi je manja pra vokutna prostorija usjeena u stijenu, a koja je bila namijenjena pokoj niku. Iz vee u manju prostoriju na desnoj strani vodio je mali hodnik s vratima. Vea kruna prostorija promjera je 14,50 m, a visoka 13,20 m. Njezin svodni oblik sastojao se od 33 koncentrina sloja od pravilno

obraenog (s unutranje strane zaobljenog) kamena, poloenog jedan preko drugoga, te se postupno slojevi suzuju prema vrhu i tako tvore kupolu u obliku konice. Svod je bio ukraen bronanim rozetama. Sagraena je poetkom 13. st. prije Krista, dok arheolog Mylonas sma tra da je nastala oko 1250. g kad i Lavlja vrata. 15. Grobovi kruga B Zapadno od Lavljih vrata na udaljenosti oko 130 m, godine 1951. prilikom restauriranja Klitemnestrine grobnice naeni su grobovi koji e poslije biti nazvani grobovima kruga B. Temeljita iskopavanja izmeu 1952. i 1956. g. (Papademetrion i Mylonas) otkrila su mjestimino sauvani parapetni zid od kamena istoga promjera (28 m) kao i kod grobova kruga A. Unutar tog kruga isko pane su 24 grobne komore sagraene izmeu 1650. i 1550. g. prije Kri sta. Veina grobova je iz istog doba kao i oni kruga A, osim nekoliko njih za koje je utvreno da su neto stariji. Jedanaest grobova je bilo obloeno neobraenim kamenom, ostalih trinaest graeno je neto drukije od klesanog kamena. Bili su natkriveni kamenim ploama, oslo njenim na drvene grede, preko kojih je nasuta zemlja u obliku humka, a na koju se postavljala stela kao i kod grobova kruga A. U nekim grobovima su pronaena i po etiri kostura, a bilo je i onih s po jednim. Oprema grobova bila je bogata. Pronaene su keramike vaze, bron ano oruje, bodei, iljci kopalja i strijela, razliiti predmeti i ukrasi od zlata i srebra, jedna posmrtna maska od slitine zlata i srebra, te mno gobrojni sitni predmeti od raznog materijala. Grobovi su bili i razliite veliine. Najvei, Gama grob bio je dimenzija 3,80 x 2,80 i dubine 3,50 m, dok je najmanji grob veliine 2,75 x 1,80, dubine 2 m. 10. 14. i 16.17. Ostale graevine Na nekoliko mjesta, osim grobova u krugu B, znaajnih kupolnih grobnica, otkriveni su i ostaci graevina za koje je ustanovljeno da su bile privatne kue. Jednu takvu skupinu zgrada istraili su arheolozi britanske kole. Otkopane su u blizini Atrejeve riznice i na istonoj padini breuljka Panagitsa (od G. Mylonasa). Otkrivene kue nazvali su Kua I. (sruena u potresu oko 1250. g. prije Krista), Kua olova (10) nazvana po olovnoj posudi koja je u kui pronaena, i Lizina kua (naziv dobila po Waceovoj keri). Posebno je vana druga skupina od etiri kue, koje su pripadale bogatim Mikenjanima, iskopane oko 70 m juno od grobova kruga B. Jedna od tih kua dobila je ime Kua titova (11) po titovima koji su u njoj otkriveni, a kua s njezine june strane nazvana Kuom trgovaca uljem (12) jer su u njezinim prostorijama pronaene posude u kojima se dralo ulje. Najjunija u toj skupini je Kua sfinga (13), nazvana po pronaenim bjelokosnim medaljonima s likom sfmge. Paralelno s Kuom trgovaca uljem, ali s njezine zapadne strane, otkriveni su temelji druge graevine koja je oznaena kao Zapadna kua (14). Posebna vanost

204

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

T I R I N T Grad u pokrajini Argolidi, uz Mikenu najistaknutiji je lokalitet mikenskog razdoblja. Njegove kiklopske ruevine nalaze se u blizini puta ArgosNauplion, udaljene od Naupliona oko pet km. Kao snani gradtvrava branio je Mikenu s mora, od kojega je 2 km dalje bio sagraen na dugakom, niskom breuljku u jugoistonom dijelu argivske ravnice. Zidine grada (oko 725 m duine) bile su podignute od golemih i grubih kamenih blokova (dugih i vie od tri metra), nazvane su kiklopskim (kao i one u Mikeni), ija je debljina iznosila od 4,5 do 17,5 m. Homer je u Ilijadi pjevao: Tirint je okruen zidinama. Pindar se divio njegovim

Ploica s linearnim pismom

Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

tih otkria je u tome to su u svim kuama pronaene ploice ispisane linearnim B pismom3 4 , iji je sadraj bio vezan uz gospodarski ivot. Sve etiri kue toga podruja izgorjele su u poaru potkraj 13. st. prije Krista. Te je kue otkopao Wace. U nekoliko iduih stoljea protogeometrijskog i geometrijskog raz doblja na tom e mjestu nastati groblje, da bi se ponovno u doba helenizma gradile kue. Trea skupina kua pronaena je zapadno od Lavljih vrata. Godine 1950. otkriveno je na tom mjestu spremite s oko 600 vaza razliitih oblika i veliina, raznim peharima i velikim brojem figurina. Jugoza padno od toga dijela otkriven je jo jedan niz kua, od kojih je za sada poznata Kua trgovaca vinom (16). U njezinom spremitu pronaeno je pedesetak vreva, koji su najvjerojatnije sluili za vino.
3 4 Na Kreti su bile poznate dvije vrste pisma. Starije, nazvano linearno pismo A , i mlae, linearno pismo B. Osim u Knososu na Kreti, glinene ploice ispisane linearnim pismom B pronaene su i na drugim mjestima u Grkoj, oso bito u Pilosu i Mikeni. Tek 1953. godine engleski znanstvenici Michael Ventris i John Chad-vvick uspjeli su deifrirati to pismo B i utvrditi daje ono pisano staro grkim jezikom. To je jezik kojim su govorili Ahejci. V. Zamarovsky, 1973.% 30. i 8990. F. Chamoux, 1967., 2426.

Tlocrt grada-palae u Tirintu


1. Pristupna rampa 2. Ulaz 3. Glavni ulaz 4. Dvorite 5. Galerije (mala odjeljenja) 6. Vee propileje 7. Veliko dvorite 8. Galerije 9. Propileje 10. Dvorite palae 11. Megaron 12. Kupaonica i druge prostorije 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. Mali megaron Srednji plato akropole Stubite Vrata stubita Bunar Toranj Donji plato Prolazi za cisternu Straarnice i spremita Ulazi na plato Mala straarnica

206

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

207

kiklopskim vratima. Impresioniran izgledom zidina, Pauzanija ih je usporedio s egipatskim piramidama.3 5 Kao osniva Tirinta, prema mitu, spominje se Proit.3 6 Prema legendi, grad je dobio ime po heroju Tirintu, sinu Argovu (osnivau Argosa) i unuku Zeusovu. U njemu je ivio Heraklo, najvei junak grkog mita. Tirint je bio naseljen ve u treem tisuljeu prije Krista, a najvei procvat doivljava izmeu 14. i 12. st. prije Krista. Na kraju mikenskog doba (druga polovica 12. st. prije Krista) akropola je bila poruena i spaljena. Nastavlja se ivot u geometrijskoj epohi 9. i 8. st. Tijekom kasnijih stoljea Tirint se spominje osobito 479. g. prije Krista, kada je zajedno s Mikenjanima poslao kontingent od 400 vojnika u bitku kod Plateje. Poruen od Argosa 468. g. prije Krista ostaje u cijelosti pust. Iako su oba utvrena grada, Mikena i Tirint, bili blizu jedan dru gome, moe se zakljuiti da je cijelo podruje u tom dijelu Argolie bilo pod vlau mikenskih kraljeva i da je Tirint bio ovisan o njima. ini se da je Tirint u odnosu na Argos i Mikenu uvijek imao sporednu vanost. Prva iskopavanja Tirinta zapoeo je H. Schliemann 1876., a nastavio ih je od 1884. do 1885. g. zajedno s Dorpfelom. Iskopavao je i njemaki arheoloki institut.

Opis grada-palae
Grad-palaa bio je razdijeljen na tri platoa razliite razine na kojima su nastajali pojedini dijelovi palae u tri vremenski razliite faze. Na najviem platou nalazio se glavni dio palae, koji odgovara i prvoj fazi gradnje (oko 1375.1300. g. pr. Kr.). Srednji, nii plato sa svim grad njama pripada drugoj fazi (od 1300. do 1250. g.). U posljednju fazu moemo uvrstiti cjelokupno dovrenje palae, od propileja i pojedinih cjelina gornjeg dijela dvora do glavnog ulaza i zapadnih stuba (od 1250. do 1200. g.). Palaa je bila utvrena nakon 1400. godine prije Krista, postupno tijekom navedenih faza. Ulaz na akropolu bio je na istonoj strani, a do njega je vodila pristupna rampa (1). Ulaz (2) u poetku je bio irok 4,70 m, a poslije je suen na 2,5 m, vjerojatno iz sigurnosnih razloga. Sa strane ulaza bile su podignute dvije kontrolne kule (tornje-

3 5 S tvrave iz mletakog razdoblja na brdu Palamidi kod Naupliona mogle su se nekada vidjeti zidine Tirnita, a danas se zamjeuju ruevine toga grada. 3 6 Proit (gr. Proitos, lat. Proetus) osniva Tirinta, sinje argivskog kralja Abanta i ene mu Aglaje. Kad je poslije oeve smrti brat mu Akrizij postao kralj (s kojim je bio u svai), Proit je napustio Argos i naselio se u oblinjem Tirintu. Pozvao je divove Kiklope, koji su mu pomogli podii tvravu-grad. Ne zna se kako je zavrio ivot. Prema jednom izvoru, ubio ga je Perzej, Akrizijev unuk, izvukavi glavu meduze pred kojom se, pogledavi je, odmah skamenio. V. Zamarovsky, 1973.b, 259.

vi), pa neprijatelj nije imao mogunost nasilnog ulaza bez sprjeavanja. Iza ulaza skrene se nalijevo prema glavnim vratima, koja vode u palau. Ako se krene nadesno, dolazi se na donji plato akropole. Glavni ulaz (3) slian je Lavljim vratima u Mikeni. Priblino je istih dimenzija i s reljefnom ploom (s lavovima i stupom izmeu njih) u trokutastom dijelu iznad nadvratnika. Sauvan je samo jedan megalitski dovratnik. Kad se prou ta vrata, dolazi se u dugako predvorje koje se u svojem junom dijelu proiruje u dvorite (4). S njegove istone strane nalazio se dugaki trijem. Iz trijema se moglo doi na donju razinu u ureena mala odjeljenja (5) galerije sagraene u debljini visokih zidova i spajane zajednikim uskim nadsvoenim hodnikom. To su bile poznate galerije Tirinta zvane kazamate. Po svojoj konstrukciji pripadaju najsavrenijim djelima arhitekture mikenskog doba. Galerije su sluile kao skladita i, u sluaju opsade, za sklanjanje stanovnika grada. Iz dvorita (4) prolazilo se kroz velike propileje (6) koje su se sastojale od predvorja, na jednoj i drugoj strani, s po dva stupa, po-

208

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

209

Portret ene, freska podrijetlom iz Tirinta, 15.14. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

dijeljene u sredini zidom u kojem su se nalazila vrata. Te e propileje utjecati mnogo stoljea poslije na gradnju monumentalnih propileja koje su vodile na atensku akropolu. Dolaskom u veliko dvorite (7) moralo se proi kroz jo jedne, neto manje, propileje (9) da bi se dolo u sredinje dvorite palae (10). Na jugu utvrenja nalazilo se pet kvadratnih prostorija (8) povezanih dugim hodnikom i potpuno istovjetnih s onima na jugoistoku koje su predstavljale galerije. Sredinje dvorite imalo je s tri strane neku vrstu trijema s drvenim stupovima (i rtvenikom u junom dijelu), dok je na etvrtoj, sjevernoj strani bio ulaz u kraljevske odaje veli anstveni megaron (11 a, b, c). Megaron se sastojao od tri prostorije: predvorja (a), koje je bilo otvoreno prema dvoritu i imalo dva drvena stupa, veeg predvorja vestibula (b) i jedinstvenog megarona (c). Vee predvorje vestibul s predvorjem su povezivala troja vrata,

a u prostor pravog megarona vodila su jedna koja su bila u sredini zida. To je predvorje imalo na zapadnoj strani jo jedna vrata koja su sluila za pristup u druge prostorije palae. Najraskonija prostorija bila je jedinstveni megaron (c), po kojoj je megaron i dobio ime. U sredini je imala kruno ognjite (koje se nigdje ne javlja u kretskim palaama), oko kojega su se nalazila etiri stupa koja su nosila dio krovne kon strukcije s otvorom za svjetlost. Stupovi su u svojem gornjem dijelu bili proireni kao i oni kretskih palaa. Veliina te prostorije iznosila je 11,80 x 9,80 m, a cijelog megarona sa sve tri prostorije (s debljinom zida) 25 x 12,5 m. Njegovi zidovi bili su ukraeni freskama. Prijestolje se nalazilo s desne strane ulaza. Svojim pravilnim rasporedom i sredi njim poloajem koji je zauzimao u kraljevskoj palai imat e velik utje caj i poslije, kao i mikenski megaron, te e se iz njega razviti osnovni oblik grkoga hrama. U arhajsko doba na dijelu megarona sagraen je hram posveen boici Heri. Zapadno od megarona nalazile su se kupaonica i druge prostorije (12) namijenjene kraljevskoj obitelji. Te su prostorije imale proveden sustav za dovod i odvod vode. S istone strane megarona ulazilo se u malo dvorite iza kojega je u produetku bio drugi, manji megaron (13), koji je pripadao kraljici. Sjeverno od palae i njezinih glavnih odaja prostirao se srednji pla to akropole (14) s puno malih radionica. Uz zidine na zapadnoj strani sagraeno je stubite (15) s vratima (ulazom) (16) ugraenim u debele zidine, a koje je najvjerojatnije povezivalo palau s oblinjim morem. Neprijatelj se nije mogao, kroz vrata, lako probiti u palau. Prilikom uspinjanja na vie od 80 stuba izlagao bi se opasnosti da bude pogoen i ubijen. Oni, pak, koji bi se probili dalje, upali bi u duboki i iroki bunar (17), ili bi, ako bi doli do vrha stubita, zavrili u tornju (18) s malom ili nikakvom mogunou da preive. Sauvani su tragovi stubita. Donji plato (19) bio je odijeljen zidinama od srednjeg dijela akro pole i palae. Na njegovoj sjeverozapadnoj strani nalazila su se dva tajna podzemna prolaza k cisternama za vodu (20), koje su bile izvan okvira utvrenja akropole. U sluaju dulje opsade ni jedan dvorac nije mogao izdrati bez dostatne koliine hrane i vode. To je bio veliki pro blem kod gradnje dvorova (palaa) u mikenskom razdoblju, osobito za opskrbu vodom. Ti su prolazi napravljeni u obliku hodnika s nekom vrstom iljastog svoda. Po tehnici gradnje mogli su se usporediti s tajnim hodnikom koji je vodio cisterni (izvan zidina) u Mikeni. U zidinama donjeg platoa bilo je ugraeno devet nia, est na isto noj i tri na zapadnoj strani. One su sluile kao straarnice (21) i po potrebi kao spremita. Jedna manja straamica bila je blizu glavnog ulaza na akropolu (23). Plan pokazuje da su jo troja vrata (manji ulazi) (22) vodila na taj dio platoa.

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

211

P I L O S
U zapadnom dijelu Peloponeza, u pokrajini Meseniji, u 2. tisuljeu prije Krista, postojao je jedan od najistaknutijih gradova mikenske epo he drevni Pilos. Po predaji koju je zapisao Pauzanija, grad je osnovao Pil(os), Klezonov sin, nakon to je iz Megare doveo Lelege. Pilosa su protjerali iz grada Nelej i Pelazgi, koji su doli iz Jolka u Tesaliji. Mit spominje i Neleja kao osnivaa grada Pilosa. Nelej je postao kraljem, a njegovo je kraljevstvo bilo veliko i glasovito, to nam potvruju Home rovi epovi u kojima se navodi Nelejev Pilos.3 7

Gdje se tono nalazio grad Pilos?


Treba spomenuti da je nekoliko gradova u Grkoj bilo poznato po imenu Piloj. Osim spomenutoga u Meseniji, drugi se nalazit, u Elidi, 12 km istono od grada Elisa, a trei u elidskom podruju Trifiliji, junije od Olimpije. Uz navedene gradove, u Meseniji se, na ulazu u Navaronski zaljev, nalazi noviji grad Pilos, koji nije istovjetan s antikim Pilosom. Po Homerovim i poslije Strabonovim opisima, moe se zakljuiti da se Nelejev i Nestorov Pilos nalazio u Trifiliji. To su donekle potvrdila i istraivanja njemake arheoloke akspedicije 1907. g. u Pilosu u Trifiliji, kada je otkrivena jedna utvrena graevina i tri poruene tholos grob nice iz mikenskog doba. Jedna druga predaja, osim Homerove, ukazuje da se antiki Pilos nalazio u Meseniji. Godine 1919. i 1925. otkrivena su dva tholosa u Meseniji s nalazitima keramike iz mikenskog razdoblja. Dvojbe o tome gdje se nalazio pravi Pilos trajale su sve do 1939. godine, kada je Carl Blegen otkrio u podruju Navarinskog zaljeva ostatke zidova graevine koja je po svojem planu i prostornom rasporedu prostorija podsjeala na

Plan Nestorove palae u Pilosu


A. Glavna zgrada 1. Ulaz 2., 3. Prostorije za arhivu 4. Spremite 5. ekaonica 6. Dvorite 7. Vestibul 8. Megaron 9. Vee stubite 10., 11., 12. Spremita 13., 14., 15., 16. Komore za posude s uljem 17., 18., 19. Spremita 20. Manje stubite 21., 22., 23. Predsoblje i ekaonice 24. Kupaonica 25. Trijem 26. Kraljiine dvorane 27. Prostorija uvara (strae) B. Jugozapadna zgrada 28., 29. Prostorije kojima se ne zna namjena 30. Spremite 31. Predvorje 32. Manji megaron 33. Kupaonica 34. Spremita s posudama za vino 35. Prilazno dvorite C. Sjeveroistona zgrada 36. Svetite 37. Radionica s okolnim prostorijama 38. Spremita posuda za vino

3 7 Nelej (gr. Neleus) bio je sin boga Posejdona i Tire, ene jolskog kralja Kreteja. Prognan od brata Pelija, kralja Jolka u Tesaliji, doselio se u Meseniju i tamo na zapadnoj obali osnovao grad Pilos. Sa enom Hloridom imao je ker Herminu i dvanaest sinova. Hermina se udala za elidskog kralja Augija. Nelej, kao saveznik toga kralja, poginuo je s jo jedanaest sinova u borbi s Heraklom. iv je ostao samo najmlai Nestor, koji je naslijedio kraljevstvo u Pilosu. Proslavio se u Trojanskom ratu kao jedan od najstarijih ahejskih voa. V. Zamarovsky, 1973.b, 207; R. Grevs, 1990., 194.

212

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

213

dvorce i palae u Mikeni i Tirintu. Taj arheoloki lokalitet nalazi se na poluotoku Koryphasionu, na breuljku Epano Englianos, 15 km sjevero zapadno od dananjeg grada Pilosa. Tu je nekada postojao stari Navarion, kojega su Spartanci u vrijeme Peloponeskog rata zvali Korfazion, a Atenjani Pilos. Utvreno je, na temelju otkrivenih nalaza, da je to mjesto uniteno u poaru poetkom 12. st. prije Krista. Stanovnici su se sklonili i utemeljili novi grad na mjestu gdje se prije ruenja palae i grada nalazilo pristanite.

Palaa u Pilosu
Ostaci te palae nazvani su po Nelejevom sinu Nestoru i Nestorovom palaom. Sastojala se od kompleksa graevina podignutih na kat i rasporeenih u tri bloka: glavne zgrade, jugozapadne zgrade i sjeverois tone zgrade. Izvanjski zidovi palae bili su graeni blokovima kvadara od krenjaka, a unutranji su zidani od mekanog kamena, obloeni drvom i pokriveni bukom. Zidovi katnih prostorija bili su od opeke ugraene izmeu drvenih greda.

Kada od peene zemlje iz Nestorove palae

A. Glavna zgrada
Glavni ulaz (1) u palau nalazio se na jugoistonoj strani, a s izvanj ske i unutranje strane vrata imao je po jedan pokriveni trijem sa sre dinjim stupom. Sauvane su kamene baze stupova, a stupovi su bili drveni s kanelirama. S lijeve strane ulaza nalazile su se dvije male prostorije za uvanje arhiva (2, 3), nazvane tako jer su u njima pronae ne ploice s linearnim B pismom, koje su bile uvane u drvenim san ducima. Tekstovi ploica pripadaju u 13. st. prije Krista. To su moda bile i prostorije u kojima su radili inovnici koji su prikupljali porez. Iza ulaza dolazi se u veliko unutranje dvorite (6) iza kojega je bio omoguen pristup raznim odajama i dvoranama palae. U spremite (4), najvjerojatnije za vino, ulazilo se kroz prostoriju (5) za koju se pretpo stavlja da je sluila kao ekaonica. U njoj je otkrivena klupa s naslo nom. Funkcija susjedne, vee kvadratne dvorane nije ustanovljena. Ravno iz dvorita, na crti ulaza, kretanje je bilo usmjereno prema megaronu najvanijoj odaji palae. Megaron po svojoj veliini odgo vara onom u Mikeni (22 x 11,20 m). Sastojao se od predvorja, vestibula i dvorane prijestolja. Predvorje (11,27 x 4,34 m) na poetku je imalo dva

Rekonstrukcija unutranjeg dijela megarona s prijestoljem Nestorove palae

214

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.

215

stupa, od kojih su ostale sauvane samo njihove baze. Zidovi su bili obloeni drvenom stijenom. Kroz iroka vrata (2 m) ulazilo se u vestibul (7) veliine 11,62 x 4,54 m. Zidovi su bili ukraeni freskama, a pod pokriven ukrasnim kvadratnim ploama. Vestibul je vratima lijevo i desno bio vezan i s drugim prostorijama palae. Prijestolna dvorana ili pravi megaron (8) veliine 12,90 x 11,20 m u sredini se nalazilo veliko ognjite promjera 4 m, a sluilo je za zagrijavanje i slavljenje dvorskih sveanosti. Uokolo su se dizala etiri drvena stupa koja su nosila krov, vjerojatno s lanternom na vrhu (za osvjetljenje i provjetra vanje). Pod megarona bio je pokriven kvadratnim ploama s linearnim ukrasima crvene, plave, crne i bijele boje. Samo u jednom kvadratu (od njih 100) bila je prikazana realistina scena s motivima sipe. Oko sre dine zida, na desnoj strani, bilo je kraljevsko prijestolje, vjerojatno od drveta, ukraeno slonovom kosti i zlatom. Zidove megarona kao i vestibula ukraavale su freske s prikazima ratnika i povorki, a zid iza pri jestolja ukraavali su grifoni. Na nekim mjestima bilo je i florealnih motiva. Iza vestibula, kroz vrata nalijevo, prilazilo se veem stubitu (9), koje je sluilo za komunikaciju s odajama na katu. Prostorije (10,11, 12) imale su gospodarske namjene i sluile su kao spremite hrane. U njima je pronaeno nekoliko tisua posuda. Prostorije u sjevernom dijelu pa lae (13, 14, 15, 16) sluile su kao ostave za pitose s uljem. Prema broju pronaenih pitosa, ovdje je moglo biti sredinje spremite za tu vrstu namirnice. Za neku vrstu spremita sluile su i dvorane (17, 18, 19) u sjeveroistonom dijelu palae. Manje stubite (20) od dvadesetak stuba nalazilo se i na toj strani. U produetku su ustanovljena predsoblja i ekaonice (21, 22, 23). Iz sredinjeg dvorita ulazilo se kroz trijem (25), koji su nosila dva stupa, u prostore koji su vodili prema kraljiinim odajama: kupaonici (24), u kojoj je dobro sauvana in situ kada od peene zemlje ija je unutranjost uz gornji rub ukraena koncentrinim krunicama, i po tom kraljiinoj dvorani (26) koja bi se mogla, na osnovi sauvanih ostata ka, poistovjetiti s kraljiinim megaronom. Prostorija s desne strane glavnog ulaza (27) sluila je uvarima pa lae (strai).

njenoj blizini, kao odvojeni dio graevine, spremite (34) s posudama za vino. Prostor izmeu sredinje zgrade i skupine prostorija na sjeveroza padu inilo je prilazno dvorite (35).

C. Sjeveroistona zgrada
Sastojala se od manjeg broja prostorija. Juni dio skupine prostorija te zgrade zapremali su svetite (36) i neke vrste radionica (37) (ateljea), a u sjevernom je dijelu u pravokutnoj dvorani (38) otkriveno spremite za vino. Naeni su i natpisi (ploice) s linearnim pismom B i u tome dijelu palae.

Tholos grobnice
Nedaleko od palae, u njezinom okruenju na sjeveroistoku, nalazi se manji breuljak (90 m) na kojem je lord William Taylour 1953. godine otkrio tholos grobnicu, koju je pak 1957. restaurirala grka arheoloka

B. Jugozapadna zgrada
Pretpostavlja se da je taj dio palae najstariji. Nije poznata namjena izduenih prostorija (28, 29). Iza njih je jo jedno dvorite (30) nepravil nog oblika. I u tome dijelu palae otkriven je megaron (32), u koji se dolazilo kroz veliko predvorje (31) s dva stupa na ulazu i jednim u sredini. U sjeverozapadnom dijelu otkrivena je mala kupaonica (33) i u

Kupolna grobnica iz okolnog podruja Nestorove palae, 15. st. pr. Kr.

216

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

sluba. Njezina je konstrukcija i gradnja, usporeujui je s mikenskim tholos grobnicama, jednostavnija i nezgrapnija, bez osobitih ukrasa. Otkrivene su jo tri tholos grobnice juno od palae, i to od 1912. do 1926. i 1939. g. Grobnice su uglavnom opljakane u prolosti, no i dio pronaenog blaga govori o bogatstvu grada Pilosa, koji nije puno zaosta jao za Mikenom. Zlatni ukrasi, raznovrsni privjesci, ogrlice, prstenje, peatni prsteni, predmeti od jantara i drugo preteito se nalaze u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni. Neke nalaze iz Palae Ne stor uva Muzej grada Khora, 4 km sjeveroistono od palae.

ATENA
Najstarija povijest i mitski kraljevi
Podruje Atike bilo je nastanjeno ve u doba neolitika, o emu svje doe arheoloki nalazi. Tijekom treeg tisuljea prije Krista u Atici su ivjeli nositelji staroheladske kulture nepoznata podrijetla. Iz miken skog razdoblja nalazimo vane tragove istraenih zidina i palae na atenskoj Akropoli. Najbrojniji Heleni toga doba u Atici su Jonjani. Oni su postupno asimilirali sva druga plemena te e Atika s Atenom u klasino doba postati potpuno jonska. Utjecaja je na Atenu bilo i s Krete sredinom drugog tisuljea, a sauvani su u atikim mitovima. Izmeu 10. i 8. st. prije Krista dolo je do ujedinjenja (sinoikizma, gr. synoikismos) svih atikih naselja i gradia u jedinstvenu zajedniku dravu atenski polis. Od njih e se tijekom stoljea razviti najvanije poli tiko, gospodarsko i kulturno sredite antike Grke Atena (Athenai). Prema legendi, to je ujedinjenje izveo mitoloki atenski kralj Tezej. Tako su svi stanovnici Atike postali Atenjani. Svake godine u Ateni su se, u povodu ujedinjenja, odravale svetkovine zvane sinoikie. Do 8. st. prije Krista Atena je bila monarhija. Tradicija spominje, neka imena atenskih kraljeva-basileusa, meu kojima je bilo i mitskih. Spomenimo Kekropsa, utemeljitelja i prvog atenskog kralja, Erihtonija (Erichthonios) i sina mu Erehteja (Erehteus), Egeja, Tezeja (Theseus)... Posljednji atenski kralj bio je Kodros.

Vladavina aristokrata
Aristokrati (aristoi), predstavnici najvanijih rodova, koji su sruili kraljevsku vlast, u poetku su je prenosili na polemarha (vojskovou), arhonta (gr. archon = upravnik), administrativnog upravnika, i jednog funkcionara sa sudskim kompetencijama basileusa. Birani su svake godine i sva trojica su se poela nazivati arhontima. Od sredine 7. st. prije Krista biralo se svake godine i est tesmoteta zakonodavaca (koji su trebali pisati zakone). I oni su se s vremenom poeli zvati arhontima, i tako ih je ukupno bilo devet. Oni su bili najvia dravna vlast. Uz arhonte, postojalo je Vijee bule (Vijee najboljih). Ono je nadziralo provedbu ustava i kontroliralo arhonte i druge obnaatelje najvie vlasti. Vijee je i sudilo onima koji bi se ogrijeili o ustav. Iz rodova

Slika na 217. stranici: Pogled na panatenejski friz i stupove Partenona na atenskoj Akropoli

220

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA ATTICA i


AliverA A ma ry n th bs-

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

221

.V a s silik o

*# #7& a ;
-Eretrija
Eiijir

CHalkutsiOd ^a. Apostoli

R a m h u n t KavoJi

i Parcleleimonos

\Nea Makri

ilA giosA '^Jreas sfcoK K T rtstrrra 'v l


Vj.Ra fina

Poprsje zakonodavca Solona (640.558. pr. Kr.)

SJh e n );':
Paleo Raliro^l

Barasl)

ASABA!? 0% ?a2s>?5,A >:'.''

suron

.i A !y m o s

Aigyi;o!J.pori

? K * v

S u n ion

Zemljovid Atene s okolicom

najbogatijih birani su arhonti i uglavnom Vijee bul. Nasuprot aristo krata, oligarha, na drugoj strani su ostajali nezadovoljni siromani slojevi naroda, to je dovodilo do socijalnih sukoba.

Atenski zakoni i reforme


Za povijest Atene vani su prvi pisani zakoni koje su Atenjani povjerili 621. g. prije Krista zakonodavcu Drakonu. Do tada su odluke donoene

po obiajnom pravu. Atenski narod je elio da se pisanim zakonima zatiti od samovolje aristokrata. Donoenje Drakonovih zakona bio je veliki politiki napredak u razvoju atenske drave. Kada su Atenjani 594. godine prije Krista povjerili Solonu izradu novog dravnog ustava, to je on vrlo uspjeno obavio, Atena je dobila nov i napredniji zakon. On je oslobodio graane dunikog tereta skidanjem kamena s duni kih njiva te donio odredbu o vraanju graanske asti (koju su uglav nom izgubili iz politikih, ali i drugih razloga). Graani su se do Solonovih zakona neslubeno dijelili prema imetku i prihodima, to e i Solon njihovom podjelom na etiri razreda zakonski sankcionirati. Oni koji su pripadali prvom razredu bili su pentakosiomeimni (pentakosio = pet stotina, medimnos je mjera za ito), iji je prihod godinje iznosio najmanje petstotina medimna ita. Drugom razredu pripadali su hipeji (konjanici vitezovi), iji je godinji prihod bio iznad tristo medimna ita, ulja ili vina. Oni koji su bili razvrstani u trei razred zvali su se zeugiti (zeugitai). Njihov godinji prihod nije smio biti manji od dvijestotine medimna, a mogli su imati jaram (zeugos) volova. Svi ostali graani s godinjim prihodom manjim od dvijestotine medimna, ili ako uope nisu imali prihoda, pripadali su etvrtom razre du i zvali su se teti (thetes) ili nadniari. Pravo na vlast imali su po Solonovim zakonima svi, pa i najsiromaniji, ali su raspodjela i sudje lovanje uinjeni prema imetku. Teti su mogli sudjelovati samo u narod noj skuptini ili pak u sudovima. Prijanje Vijee bule Solon dijeli na dvije institucije: Areopag i Bule. U Areopag (ili Bule areopagita) ulazili su bogati graani, bivi arhonti,

222

GRKA. OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

223

i ono je imalo zadau brinuti se za zakonitost i poslove vezane uz krvno srodstvo. Bule, kao novo vijee, sastojalo se od etiri stotine graana, po stotinu iz svake etiri file. Oni su imali jednogodinji mandat. To je vijee pripremalo zakonske prijedloge za narodnu skuptinu i Vijee areopagita. Solon je proveo i reformu novca i mjera. Osnovao je narodni sud Helieju (Heliaia, od gr. helios = sunce), koji je svoja zasjedanja odra vao pod vedrim nebom. lanom toga suda mogao je postati svaki gra anin Atene. U drugoj polovici 6. st. prije Krista obiljeila je Atenu vladavina tirana Pizistrata (Peisistrates) i njegovih sinova Hipija i Hiparha. Tada je u Ateni dolo do znaajnog gospodarskog i kulturnog procvata. Obaranjem atenske tiranije 510. godine prije Krista i Klistenovim reforma ma novog ustava iz 508. godine prije Krista, Atena se pribliila vanom stupnju demokracije. Klisten je, od prijanjih etiri, atensku dravu teritorijalno podijelio na deset fila. Zatim je Atiku podijelio na sto dema malih administrativnih jedinica pa je svaki graanin pripadao jednoj demi. Osnovao je i novo Vijee od pet stotina lanova, pa se iz svake od deset fila biralo po pedeset lanova. Donio je i naredbu o ostrakizmu (ostrakismos) da bi grad zatitio od nove tiranije. Jedan broj institucija iz Solonovog doba i dalje je djelovao.

Procvat atenske demokracije


Najvaniji dogaaji za grad Atenu odigrali su se tijekom 5. st. prije Krista, a to su herojske i sjajne pobjede nad Perzijancima (kod Marato na 490., Salamine 480. i Plateje 479. godine prije Krista, vidi na str. 5558), zatim izbor voe atenskih demokrata Perikla za stratega Atene, ime je atenska demokracija doivjela vrhunac. To je razdoblje visokog stupnja gospodarskog, osobito kulturnog razvoja: arhitekture, kiparstva, slikarstva, knjievnosti (posebno dramske), filozofije, historiografije i drugih djelatnosti. To je bilo zlatno doba Atene. Ulaskom Atene u Peloponeski rat sa Spartom i dravama Peloponeskog saveza 431.404. godine, u kojem je Atena s Delsko-atikim savezom poraena, grad poinje gubiti i svoj dotadanji politiki primat.

Periklovo poprsje, rimska kopija prema Krezilovu originalu, oko 430. 420. pr. Kr., Vatikanski muzeji u Rimu

zauzeo i opljakao Sula 86. godine prije Krista. Tijekom sljedeih stolje a pod vladavinom je Rimljana. Njezino je znaenje kulturnog sredita opadalo i postupno je prerastala u jedan od obinih gradova Bizantskog carstva.

Spomenici
Ni jedan grad u antikoj Grkoj nije se mogao mjeriti po bogatstvu svojih spomenika s Atenom. Naalost, kao i u mnogim drugim gradovima i arheolokim lokalitetima, pojedini spomenici sauvani su samo dje lomino, a neki su potpuno uniteni.

Od helenistikog doba do rimskog osvajanja


U doba helenizma Atena se borila za ouvanje svoje samostalnosti i znaenje polisa, u emu je uspijevala vie od drugih gradova. I u tom razdoblju, unato sveopem slabljenju, imala je istaknutu ulogu u razvo ju i irenju kulture i umjetnosti. Pod rimsku vlast potpala je 146. godine prije Krista, kad i ostala podruja i gradovi Grke. Definitivno ju je

Akropola
U dalekoj prolosti bila je sredite grada, njegov najstariji dio, nase ljen u treem tisuljeu prije Krista. Akropola, gornji grad (gr. akros

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

225

Rekonstrukcija antikih spomenika na Akropoli

s Fidijom, realizirali su Periklovu ideju. Osnovno je u cijelom planu bilo slobodno rjeavanje prostora izbjegavanjem simetrinog rasporeda gra evina. Prostor ispred Propileja Godine 1852. francuski arhitekt i ar heolog Ernest Beule otkrio je produene zidove s vratima prije Propileja za koje se pretpostavlja da su iz kasnog rimskog razdoblja, 3. st. poslije Krista. Otkrivena vrata su po tom istraivau nazvana Beule vrata (1). U tom se prostoru nalazilo iroko monumentalno stubite, koje je bilo zavretak poploanog puta koji je vodio do Propileja. Agripin spomenik (3) S lijeve strane na terasi, prije Propileja, nalazi se kvadratni stub (visok 9 m) na kojem je stajala bronana kvadriga (etveropreg /s konjima) posveena 27. godine prije Krista Marcu Vipsaniji Agripi (63.12. g. prije Krista), rimskom vojskovoi i Augustovom zetu. Oenio se njegovom keri Julijom. Iza tog stuba sauvano je usko podzemno stubite koje je vodilo do Klepsirinog izvora (29). Nikin hram (2) Na suprotnoj strani od Agripinog spomenika, nad sauvanim bastionom iz mikenskog razdoblja, sagraen je hram Nike Apteros (Beskrilne Nike). U vrijeme Pizistrata bio je posveen kultu Atene Nike (Atene Pobjednice) sa svetitem i rtvenikom. Sruili su ih Perzijanci 480. godine prije Krista, kad i druge spomenike Akro pole. Projekt novog hrama bio je povjeren Kalikratu nakon 449. godine

= gornji, polis = grad), jedan je od nekoliko atenskih breuljaka koji po svojem povijesnom znaenju i spomenicima znatno nadmauje ostale. To je stjenovit breuljak nadmorske visine 164 m, ija je zaravnjenost veliine 318 x 127 m. Na Akropoli su otkriveni spomenici iz mikenskog razdoblja: megalitske zidine, tragovi kraljevske palae i grobova. Utvr ene zidine iz 13. st. prije Krista bile su pelazgike. Nazvane su tako po vrlo starim stanovnicima, Pelazgima, koji su ih najvjerojatnije gradili. Na njoj je bilo sjedite atenskih mitskih kraljeva (Kekropsa, Erehteja, Tezeja i drugih) i kultno sjedite vie boanstava, meu kojima je pri mat odnijela Atena. U arhajsko doba, posebice u vrijeme tiranije Pizistrata (560.527.) i njegovih sinova, grade se hramovi na temeljima prijanjih, Atene Polias i Hekatompedona, i neto poslije na mjestu Hekatompedona novi hram nazvan Pred-Partenon. Perzijanci 480. godine prije Krista provaljuju u Atenu, rue i spalju ju zidine, zateene hramove i svetita na Akropoli. Nakon razaranja, pristupilo se obnovi. Najprije je Temistoklo, koristei materijal porue nih graevina, ponovno podigao sjeverni zid, a potom Kimon juni i istoni zid i zaravnio akropolski plato. Temistoklo je zapoeo gradnju Dugih zidova, koji su povezivali Atenu s Pirejom. Tako su napravljene sve pripreme za veliku gradnju, koju e poduzeti Periklo. On je okupio skupinu izvrsnih arhitekata i kipara, kojima je povjerio umjetniku gradnju Akropole. Arhitekti Iktin, Kalikrat, Mneziklo i Filokles, na elu

Propileje i Nikin hram u Ateni

226

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

227

Oko hrama je 410. godine prije Krista podignuta mramorna balustrada ukraena figurama Atene Nike (Pobjede) izraene u niskom reljefu. Neki primjerci reljefa izloeni su u Akropolskom muzeju. Propileje (gr. propylaia) (4) su monumentalna ulazna vrata koja su vodila na Akropolu. Sagradio ih je arhitekt Mneziklo 437.432. godi ne prije Krista u pentelikom imfamoru. Iskoristio je neravnost strmog i stjenovitog terena i rijeio vrlo sloen arhitektonski problem tako to je Propileje sagradio u obliku ulaznog trijema. Kompozicijom su podsje ali na oblik dorskoga grkog hrama. Prostor Propileja sastojao se od zapadnog i istonog trijema. Imali su iri ulaz (5,22 m) kroz koji je prolazila panatenejska povorka i po dva neto ua sa svake strane. Zapadni trijem sa zabatom nosilo je est orskih stupova. Iznad arhitra va su se izmjenjivali triglifi i metope, ali bez ukrasne skulpture, kao to je nije bilo ni na zabatu. Unutranjost tog trijema, duine 14,5 m, bila je podijeljena na tri dijela (broda) s po tri jonska stupa. Impresivan je bio kasetirani strop izraen od bijelog mramora. Iza se nalazio istoni trijem, est metara dug, povien za nekoliko stuba, ija je fasada prema Partenonu takoer zavravala sa est dorskih stupova. Propileje su svoj izgled zadrale do 13. st., kada poinje naruavanje toga spomenika. Kriarski vojvoda Nerio Acciaioli pregrauje ih u palau. Tada je podig nut i franaki toranj. Turci su ih pretvorili u skladite baruta, koje je prije Krista, poslije slavnog mira s Perzijancima. Njegova gradnja poet e znatno poslije, od 427. do 424., i bit e dovren oko 420. godine prije Krista. To je mala graevina veliine 5,44 x 8,27 m, amfiprostilnog tipa s po etiri stupa na proelju i zaelju (istonoj i zapadnoj strani). Hram je sagraen u mramoru i die se na podnoju od tri stube. Cela je bila otvorena na istonoj strani dvama stubovima in antis. U njoj se nalazio mramorni kultni kip boice Atene izraen prema prija njem drvenom ksoani. Boica je u desnoj ruci drala plod, a u lijevoj kacigu. Oko cijeloga hrama, iznad arhitrava, tekao je friz u visokom reljefu, irok 46 cm, koji je prikazivao borbu Grka s Perzijancima i borbu Atenjana s Beoanima. Na istonoj strani friza predstavljena je skupina olimpskih bogova, gdje je poasno mjesto pripalo Ateni sa titom. Hram su 1686. godine razruili Turci i materijal uporabili za gradnju utvrenja. Ponovno je sagraen, uz sadanji izgled, 1836.1837. godine, kada je danski arhitekt Christian Hansen s njemakim arheolozima Rossom i Schaubertom napravio njegovu potpunu rekonstrukciju. Ori ginalni reljefi nalaze se na istonoj i junoj strani hrama, a na ostalim su stranama napravljeni odljevi reljefa s onih koje je Elgin odnio u London. Hram Atene Nike po svojoj umjetnikoj i stilskoj vrijednosti zauzima visoko mjesto u grkoj arhitekturi. Najljepi je primjer jonskog stila.

A. Girardi, Propileje s hramom Atene Nike, crte

228

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

229

P rop ileje p rije rekon stru kcije

udarom munje 1640. godine eksplodiralo i Propileje pretvorilo u rue vine. Godine 1836. K. Pittakis i 1875. Schliemann dali su poruiti posljed nje ostatke prijanjih dogradnji, posebice onih iz turskog vremena. Na Propilejama su raene rekonstrukcije sredinjeg dijela od 1909. do 1917. g., a nekih dijelova nakon 1945. godine. Sa sjeverne strane Propileja Mneziklo je dogradio zgradu Pinakote ke (5) u kojoj su uvane slike, zavjetni darovi boici Ateni. U tu pro storiju ulazilo se kroz trijem (vestibul), koji su nosila tri dorska stupa. S june strane nalazio se istovjetan trijem simetrino sjevernom krilu neto manjih dimenzija radi svetita Harita. Svetite Artemide Brauronije (8) nalazilo se s desne strane Propileja, unutar akropolske terase, uz sam juni zid. Kult te boice prenesen je u Atenu iz Braurona u Atici (vidi o Brauronu str. 321323). Svetite je bilo okrueno trijemovima s dvama krilima koje su nosili dorski stupovi. U svetitu je stajao kultni kip Artemide Brauronije, rad kipara Praksitela iz 4. st. prije Krista. Ouvani su samo ostaci svetita. Na mjestu je pronaeno ex-voto predmeta, meu kojima i jedan mali medvjed. Svetite Atene Ergane (Radine) i Halkoteka zauzimali su prostor izmeu Artemidina svetita na jednoj i Temenosa Partenona na drugoj strani. Iza svetita, uz juni akroploski zid, bila je sagraena Halkote ka (9), u kojoj su uvani sveti i zavjetni bronani darovi prinoeni boici. Ispred zgrade, po cijeloj njezinoj duini, prostirao se ui trijem koji je nosilo dvadeset dorskih stupova. Kip Atene Promahos (10) bio je postavljen u sredini prostora izme u Propileja, Partenona i Erehtejona. Tako postavljen na svojem posto lju, kip je morao impresionirati posjetitelje im bi proli sveani ulaz i

zakoraili na akropolsku zaravan. Ukazao/bi im se u punom sjaju i veliini. To je bio monumentalni kip, visok devet metara s bazom tri metra, izraen u bronci i posveen Ateni Promahos (Predvodnici). To je djelo Fidija izradio 458. godine prije Krista od plijena zarobljenog Perzijancima kod Maratona. Atena je prikazana s kacigom na glavi, poloenim titom u lijevoj i kopljem u desnoj ruci, a licem okrenutim prema gradu, kao njegov pravi uvar. Pauzanija spominje i ukrase na titu: borbu Lapita i Kentaura. U blizini toga kipa, kod Propileja i na drugim mjestima Akropole, bili su podignuti i drugi kipovi. Hram Atene Polias (14) u potpunosti je uniten. Sauvani su samo tragovi temelja po kojima znamo da se nalazio s june strane Erehte jona. Dao ga je sagraditi Pizistrat da bi nadmaio raskoni Apolonov hram u Delfima, koji su gradili Alkmeonidi. Sagraen je na mjestu sruenoga starijeg hrama iz geometrijskog razdoblja. Pizistratov arhajski hram Atene Polias (Gradske) bio je dorski, okruen redom od 6 x 12 stupova. Njegova je unutranjost bila podijeljena zidom na dva dijela. U istonom dijelu otkriven je sekos svetite podijeljeno stupovima na tri broda. Srednji brod bio je iri i u njemu je stajao kultni kip Atene Polias. Na zapadnoj strani nalazio se opistodom (opisthodomos), veliko prostorno predvorje s dvije manje prostorije straga. U njima su uvani zavjetni darovi bogovima. Malo je podataka o reljefnim ukrasima hra ma. Na istonom zabatu bila je prikazana gigantomahija, a na zapad-

A rhajska kora, p en telik i mramor, oko 520. pr. Kr., A kropolski m uzej u A teni

230

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

231

S istone strane hramom dominira est elegantnih jonskih stupova, koji su dio trijema (1) kroz koji se ulazilo u etverokutni naos Atene Polias (2). U tome prostoru stajao je na poetku drveni kip posveen boici, a poslije mramorni, koji je zamijenio arhajski u drvu. Uz njega je, prema Puzaniji, stajala Kalimahova zlatna svjetiljka, koja je goijela danju i nou. Za Panatenejskih sveanosti, osobito svake etvrte godine, boici su Atenjanke prinosile peplos, izvezeni dar. Da bi se dolo u druge prostorije hrama, moralo se izii iz Ateninog svetita i spustiti se stu bitem na niu razinu, na kojoj se nalazio i sjeverni trijem (6). I taj se trijem sastojao od est visokih jonskih stupova, etiri frontalno i po dva sa strane. Iz trijema su dvoja vrata vodila u druga svetita. Vea vrata, sa svojim ukrasima iznimne umjetnike kvalitete, kao i sjeverni trijem u cjelini, omoguavala su pristup u tri svetita Posejdona Erehteja

Hram Erehtejon, p og led s ju g oiston e strane

nom boica Atena i tri giganta. U sredini zabata stajala je figura Atene (visoka 1,80 m) obuena u dugi hiton i himation s figurom Zeusa. U desnoj ruci drala je list aa, koji je gurala jednom gigantu, a u lijevoj je imala arenu vrpcu ukraenu likom zmije i glavom Meduze, to joj je sluilo kao tit od napada njezinih protivnika. Ostali giganti nalazili su se u kutovima zabata. U unutranjosti hrama i u vanjskom dvoritu bilo je postavljeno mnogo arhajskih enskih statua (Kora) posveenih Ateni. Mnoge kore bile su otkrivene blizu Erehtejona i sjevernog zida, a izlo ene su u Akropolskom muzeju. Erehtejon (13) Oko sredine akropolske zaravni, uz temelje hra ma Atene Polias koje manjim dijelom i prekriva, blizu sjevernog zida nalazi se hram Erehtejon (Erehtheion). Hram je posveen kultu vie boanstava, heroja i mitskih kraljeva. Sagraen je u pentelikom mra moru od 421. do 406. godine prije Krista u vrijeme voenja Peloponeskog rata. Gradnja je zapoeta u vrijeme Nikijinog mira (421.415.), ali se veim dijelom gradio u ratno vrijeme. Za razliku od drugih grkih hramova koji su imali pravilan geometrijski oblik, taj je hram uz pra vokutnu osnovu imao i dva izbaena trijema na sjevernoj i junoj strani, i na taj je nain obogatio svoju razvedenost volumena. Ta sloena kom pozicija savreno je prilagoena kosom nagibu terena. Graditelj hrama bio je Filokles.

Erehtejon, rekonstruk cija, p ogled s istone i zapadne strane

232

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

233

m 4j g j #

I5;
l 1 :
Trijem karijatida E rehtejona T locrt hrama E rehtejona

1 1 -

(5), antikog heroja Buta (3) i Hefesta (4).3 8 Ta su svetita punim zidom bila odijeljena od svetita Atene Polias i tri su metra nia. Njihov za padni zid (gornji dio je u razini istonoga trijema) zavravao je etirima jonskim polustupovima. Oko cijelog hrama i sjevernog trijema tekao je reljefno ukraen jonski friz. Sadraj je uzet iz antikih mitova. Sau vano je 112 vrlo oteenih fragmenata, izloenih u Akropolskom mu zeju. Manjim uskim stubitem, penjui se iz razine niih svetita, do lazimo u juni trijem (7), esto nazivan i Trijem karijatida.3 9 Umjesto stupova, est figura djevojaka obuenih u duge jonske hitone i sputenih ruku uz tijelo, mirno, neusiljeno i otmjeno, postavljene na ogradni zid 1,8 m visine, pridravaju arhitrav. Pripisuju se kiparu Alkamenu. Jed nu je karijatidu lord Elgin otpremio u London, pa je ona, kao i ostalih pet, zamijenjena kopijama. Iz sjevernoga trijema kroz druga ua vrata dolazilo se u zapadni prostor izvan hrama, posveen Pandrozi (12), jednoj od Kekropsovih keri. U njemu je rasla Atenina sveta maslina koju je u borbi s Posejdonom darovala gradu. Do Pandrozina prostora,
3 8 Erehtej je bio jedan od prvih atenskih kraljeva, sin i nasljednik kralja Erihtonija. Po njemu je hram dobio ime. Ubio ga je Posejdon svojim trozupcem, ime je osvetio Imarada, sina trakijskog kralja Eumolpa, koji je pomogao susjednoj Eleuzini u borbi s Atenom i Erehtejom. Posejdon je to uinio na zamolbu Eumolpa. V. Zamarovsky, 1973b, 80. 3 9 Ime potjee od ena iz sela Karije (Lakonija) koje je zarobila atenska vojska. Dinsmoor pretpostavlja da figure na trijemu predstavljaju Arefore koje su nosile teret (dar) boici Ateni na svojoj glavi. B. Gavela, 1962., 121, bilj. 17, S. Rossiter, 1980., 106.

s june strane, nalazio se tzv. Kekropion posveeni prostor prvom atenskom kralju gdje se navodno nalazio i njegov grob. U taj ograeni prostor moglo se ui i s izvanjske strane sputajui se stubitem od petnaestak stuba. Od 6. st. poslije Krista zgrada hrama je bila prenamijenjena u crkvu i tada je vei dio unutranjosti poruen. U 15. stoljeu Turci su ga pretvorili u harem. Godine 1838. Pittakis je obnovio jedan dio sruenog zida, a od 1842. do 1844. godine Paccard je restaurirao juni trijem s karijatidama. Izmeu 1903. i 1909. godine M. Balanos je hram oistio od kasnijih dogradnji i dijelom rekonstruirao njegovu unutranjost. Hram je veim dijelom ouvan i uz hram Atene Nike jedan je od najljepih hramova jonskog stila.

Ostali spomenici na Akropoli


Kua arefora (11) s dvoritem nalazila se tik uz sjeverni zid izme u Erehtejona i Propileja. Pauzanija spominje dvije djevice koje su Ate njani nazivali arefore (daronoe) i koje su stanovale nedaleko od hrama Atene Polias. Njihova aktivnost bila je vezana uz panatenejske povorke, ali se ne zna kakva. Prenosile su na glavama ono to im je odredila Atenina sveenica, i to podzemnim putom, do ograenog pro stora Afrodite u Vrtovima (32). Tu su ostavljale to su nosile (a ni same nisu znale to nose) i uzimale neto drugo i nosile natrag. Ispred istone strane hrama Atene Polias nalazio se Atenin rtve nik (15), iji je poloaj utvren po uklesanim temeljima. Neto dalje, sjeveroistonije, otkopani su temelji svetita Zeusa Polieusa (Zeusa Gradskog) (18) s malim hramom i rtvenikom.

234

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

235

S istone strane Partenona, u rimsko doba, podignut je izmeu 27. godine prije Krista i 14. godine poslije Krista, mali hram krunog oblika (monopteros) posveen Romi i Augustu (17). Arhitrav je nosilo devet jonskih stupova. Ouvani su tragovi temelja. Poruen je 1780. godine. Istono od njega nalazilo se starije svetite Pandiona (19) (vidi bilje ku 41 na str. 243) preko kojega je dijelom u novije doba sagraen AJkropolski muzej. Partenon (16) Na suprotnoj strani od Erehtejona, u junom di jelu akropolske terase, nalazi se Partenon (Parthenon prebivalite djevice), najvelianstvenija graevina Akropole. Sagraen je izmeu 447. i 438. (sa svim zavrecima 432. godine prije Krista) kao glavna zamisao Periklova plana. Pod Fidijinim nadzorom gradili su ga arhitekti Iktin i Kalikrat, a ukraavali reljefnom i punom skulpturom Fidija i njegovi pomonici i uenici Agorakrit, Alkamen i drugi. Na istom poloaju, prije Partenona, bila su sagraena najmanje tri starija hrama. Prvi arhaini hram, prema otkopanim cijepovima, spo minje se potkraj 7. st. prije Krista. Drugi po redu navodi se Hekatom pedon. Na osnovi sauvanih fragmenata zakljueno je da potjee iz sredine 6. st. prije Krista, duine oko 32 m i tipa peripteros. Dio rekon strukcije s arhitravom, frizom i krovnim vijencem moe se vidjeti iza Akropolskog muzeja, sa sjeverne strane. Kapiteli, dijelovi stupova i drugi arhitektonski elementi izraeni u mramoru (a pripadali su Hekatompedonu) vidljivi su izmeu muzeja i junog akropolskog zida. Nakon ruenja tiranije u Ateni, osobito poslije Maratonske bitke (490. godine prije Krista), sazrela je ideja pod Aristidima da se Heka tompedon porui i zamijeni novim, monumentalnijim hramom, to je i uinjeno 488. godine prije Krista. Ostaci hrama su iskoriteni za grad nju vee terase sa stereobatom (temeljima) veliine 81 x 33 m. Na toj

P ogled na P artenon kroz P ropileje

i!*

. #. 1 ------ * *** * hi

T locrt P red-Partenona

osnovi i mramornom stilobatu bio je sagraen trei hram sa 6 x 16 stupova nazvan Pred-Partenon Tu nedovrenu gradnju poruili su 480. godine prije Krista Perzijanci. Prema Dinsmooru, taj je hram po svojim karakteristikama, materijalima i dimenzijama bio ve blizak buduem Partenonu, Gradnja Partenona Sredinom 5. st. prije Krista Periklo je pre ma svojoj zamisli ureenja Akropole predloio podizanje novog hrama u mramoru na neto drukijoj osnovi i s drugim rasporedom stupova. Ra dovi na Partenonu zapoeli su 447. godine, a zavreni 438., sa skulpturalnim ukrasima oko 432. godine prije Krista. Sagraen je kao dorski peripteros na bazi od tri stube s 8 x 17 stupova. Njegova duina bila je 69,5 m, a irina 31 m (usporedbe radi, Zeusov hram u Olimpiji bio je

236

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

237

koja su vodila u naos. Naosom (ili elom) nazvan je i Hekatompedon naos, vjerojatno po imenu jednoga od prijanjih hramova. Veliine neto manje od 100 atikih stopa (30 m?). Prostor je bio uzduno podijeljen dvama redovima stupova (po 10 u prizemlju i katu) spajajui se s jo tri stupa ispred pregradnog zida (vidi sliku na str. 39). Kultni kip Atene U dubini sredinjeg dijela naosa, na pravo kutnoj bazi, stajao je monumentalni kip boice Atene Partenos (Djevi ce). Djelo je to slavnoga Fidije, izraeno u zlatu i slonovoj kosti. Kako je kip izgledao, znamo po ouvanim manjim kopijama (jedna od njih je Atena Partenos iz Varvakeiona, izloena u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni, dvorana 20). Visina kipa s postoljem bsila je 12,50 m. Atena je prikazana u stojeem stavu odjevena u hiton, koji se sputao do stopala. Na glavi je imala kacigu u sredini ukraenu sfingom i grifonima sa strane. Samo su lice, ruke, noge i glava Meduze, koju je nosila

A. Girardi, Partenon, crte

veliine 64 x 27,5 m). Hram se sastojao od pronaosa trijema na istonoj strani sa est dorskih stupova, naosa i manje prostorije Partenona i opistodoma. Pronaos je sa zapadne strane bio zatvoren zidom u kojem su se nalazila drvena vrata s dva krila od 4,5 m irine i 10 m visine, a

f!

Tlocrt P artenona

238

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

239

na prsima, bili izraeni od slonove kosti, sve je drugo bilo od zlata. U desnoj ruci drala je Nike (Pobjedu), duine oko etiri lakta, u lijevoj je bilo koplje i do njega zmija, za koju se misli da predstavlja Erihtonija. Do nogu se nalazio tit na kojem je reljefno prikazana borba Atenjana s Amazonkama. Tu je Fidija izradio Periklov i svoj lik. Njezine sandale ukraavali su reljefi borbe Lapita i Kentaura, dok je na bazi kipa predstavljeno roenje Pandore.4 0 Smatra se da je utroeno 2027 kg zlata. Zlatni dijelovi u obliku ploica mogli su se po potrebi i skinuti a da se ne uniti kip, to je, kau, Fidija jednom i uinio. Tada je bio optuen za krau zlata, no navedenim se obranio od optubi. Kip je bio zamiljen tako da se vidi u blagom sjaju iz polutame naosa, u koji je svjetlo prodiralo samo kroz vrata. Kip je nestao u 5. st. poslije Krista. Sa zapadne strane naosa nalazila se manja prostorija duga 14 m i iste irine kao i naos. Sluila je za uvanje zavjetnih darova i blaga

M etopa s ju n e strane Partenona s prikazom kentaurom ahije, visina 1,34 m, B ritish Museum u Londonu

D io P artenona s prikazom triglifa i m etope s reljefom kentaurom ahije 4 0 Pandora je bila ena Titana Epimeteja. Bogovi su je obdarili svim darovima zatvorenim u vrstoj krinji. Pandora znai obdarena svime. Kad je otvorila krinju, iz nje su izletjela sva zla, patnje i nevolje, te se razletjeli po cijelome svijetu. Ubrzo je krinju zatvorila i na dnu je ostala samo nada. V. Zamarovsky, 1973b, 230231; N. A. Kun, 1971., 98100.

hrama. Ta prostorija s etirima jonskim stupovima, u koju se ulazilo iz opistodoma, zvala se Partenon. Zapadni trijem ili opistodom odgovarao je pronaosu na istonoj strani, napravljen je takoer sa est dorskih stupova. Stupovi dorskog peristila (ukupno 46) nosili su arhitrav, koji je u helenistiko doba bio ukraen pozlaenim bronanim titovima, dar Alek sandra Makedonskog. Bilo ih je 14 na istonom proelju i osam na zapadnom, s upisanim bronanim slovima kome su bili posveeni. Iznad arhitrava bio je ugraen dorski friz (sastavljen od triglifa i ukraenih metopa). Hram je zavravao zabatima, krovnim vijencem i drvenim kro vom pokrivenim mramornim crijepom. Ukrasna skulptura Na Partenonu je naroito dolo do izraaja umjetniko bogatstvo skulpturalnih ukrasa, koji su se sastojali od me-

240

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

241

topskih reljefa, zabatnih kompozicija i unutranjeg friza na zidovima naosa. Metopski reljefi ukraavali su hram izvana (u isprekidanom ritmu metopa triglif) po cijeloj njegovoj duini i irini. Na 92 metope, od toga po 32 na duim i po 14 na kraim stranama, prikazani su sadraji mitoloke simbolike. Duina reljefa bila je 116 m. U dananjem hramu, nakon eksplozije baruta 1687. godine, ostala je 41 metopa, i mnoge od njih su u dosta oteenom stanju. Od ostalih, njih 15 se nalazi u British Museumu, jedna u Louvreu i 35 u Akropolskom i Vatikanskom muzeju. Te su skoro potpuno unitene. Metope na istonom proelju hrama prikazivale su, u visokom reljefu kao i ostale, gigantomahiju (borbu bogova s gigantima) i uglavnom se nalaze na svojem mjestu. Metope zapadnog proelja ukraavane su scenama amazonomahije (borbe Grka s plemenom ena Amazonki). Na sjevernoj, duoj strani, koja je najvie bila oteena, prikazani su motivi iz rata o razaranju Troje, a tema onih na junoj strani bila je borba Kentaura i Lapita (plemena iz Tesalije) i legenda o atenskom kralju Erehteju i njegovim kerima. Scene ukrasa na zabatnim kompozicijama pripadale su takoer mit skom sadraju i odnose se na boicu Atenu, iji je ivot bio vezan uz sudbinu grada koji nosi njezino ime. Na oba zabata bilo je predstavljeno oko 40 monumentalnih figura raenih u punom volumenu, a sauvano je samo neto fragmenata, od kojih je veina u British Museumu. Istoni zabat (timpanon), prema Pauzanijinom opisu, prikazivao je Atenino roenje iz Zeusove glave. Tome sveanom trenutku roenja pribivali su mnogi bogovi s Olimpa. U sredinjem dijelu zabata bile su figure Atene i Zeusa (o ostalim figurama zabata vidi Akropolski muzej, dvorana VII). Nakon eksplozije u 17. st., pljakanja i kasnijih pregradnji, danas se na zabatu vide kopije fragmenata nekih figura iz British Museuma: Helija, dviju glava Helijevih konja, dvije su glave originalne, kopija Dioniza, kopija konjske glave iza Silene kao originala. Tu su jo ostaci dviju glava. Nekoliko sauvanih fragmenata nalazi se u Akropol skom muzeju. Zapadni zabat (timpanon) prikazivao je svau boice Atene i boga mora Posejdona za vlast nad Atikom. U sredini zabata, uz svoja kola, stajali su Atena i Posejdon sa svojim pratiteljima (vidi Akropolski mu zej, dvorana VII., str. 250). Figure koje su ostale do dananjih dana na zabatu su originalne. Sauvan je kralj Kekrops, koji sjedi, s keri Pandrozom, koja klei. Izduena figura ene vidi se u junom kutu, te jo poneki fragmenti. Umanjene rekonstrukcije zabata s prikazom figura mogu se vidjeti u Akropolskom muzeju. Razliita su miljenja strunja ka u svezi s rasporedom i nazivom pojedinih figura. Panatenejski friz Oko izvanjskih zidova naosa i druge prosto rije Partenona u njihovom gornjem dijelu, Fidija je sa suradnicima izra

dio jonski friz u niskom reljefu, koji je prikazivao panatenejsku povorku od trenutka formiranja do zavrnog slavlja. Friz je duine 167,5 m. Na zapadnoj strani prikazano je skupljanje povorke i njezino kretanje od Pompeiona (Keramik) prema Akropoli. Sve se zbivalo u velikom uzbu enju, ali i suzdranosti, to je odgovaralo sveanom vjerskom inu. Kretanje povorke prikazano je u dva smjera: sjevernom i junom stranom. Zavretak sveanog ceremonijala dogaao se na istonoj stremi iznad ulaza u naos Partenona. Tu je predstavljen trenutak predaje dara aten skog naroda boici. Tom sveanom trenutku pribivaju glavni bogovi s Olimpa i sve promatraju iz neposredne blizine. Od 167,5 m friza i danas je na mjestu ili u Akropolskom muzeju oko 56 m, 75 se metara friza nalazi u British Museumu u Londonu, manji fragment duine tri metra je u Louvreu, a ostalo nije sauvano. Po svojim umjetnikim kvaliteta ma taj se friz moe ubrojiti u najvijednije to je ostvarila antika reljef na skulptura. Pregrauje, razaranja i obnova hrama Partenon je danas, iako u ruevnom stanju i bez veeg dijela unutranjih zidova, sauvao svoju izvanjsku peristilnu strukturu s arhitravom, dijelom metopskog

G rafiki p rik a z Partenona kojega su Turci p retvorili u damiju i barutanu, a M leani ga gra n atira li i razorili 1687.

242

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

243

P lan A kropolskog m uzeja

Unutranje ruevine P artenona p r ije obnove

Akropolski muzej
Utemeljen 1878. godine zauzeo je prostor u jugoistonom kutu Akropole. Sagraen je dijelom preko antikog Pandionovog svetita.4 1 Izlobene dvorane nalaze se ispod razine zemlje. U njemu su iznimna umjetnika djela, posebice vei broj onih koja su pripadala arhajskom razdoblju grke umjetnosti. Raspored eksponata uglavnom je kronoloki izloen u devet dvora na. Predvorje Izloene su velika sova (oko 490. g. prije Krista) te dvije vaze, od kojih je na jednoj prikazan ples ratnika, a na drugoj u niskom reljefu natjecanje kolima. Dvorana I. Nalazi se prva s lijeve strane. U njoj se moe vidjeti uglavnom sauvana skulptura (cjelovita ih u fragmentima) s najstarijih hramova Atene Hekatompedona i staroga Atenina hrama. Fragmenti leoparda izraeni u himetskom mramoru najvjerojatnije su pripadali nekoj od metopa s Hekatompedona. Vidljivi su ostaci boje. Tu je i zabat s jedne male graevine, na kojem je prikazana u niskom reljefu borba Herakla s hidrom. U sreditu je Heraklo, lijevo su kola i voditelj konja Jolaj, desno je devetoglava neman hidra. Potpuno lijevo, u kutu, iz mora izlazi rak koji je po nagovoru Here ugrizao Herakla i tako pomogao hidri. Reljef potjee iz 560.550. g. prije Krista. Vidljivi su tragovi boje. Sredinji dio jednog drugog zabata (570.560. g. prije Krista) s lavicom koja je svladala bika. Dio je pripadao zabatu Hekatompedona ili, po nekima, Ateninu hramu; glava lava od himetskog mramora; glava
41Pandionje bio atenski kralj, sin kralja Erihtonija, kojeg je naslijedio. Imao je dvije keri Proknu i Filomelu. Proknu je udao za trakog kralja Tereja, s kojim je imala sina. Kad se Terej zaljubio u njezinu sestru Filomelu, dolo je do tragedije. Zbog onoga to je Terej uinio, Prokna je ubila njihovoga sina kako bi mu se osvetila. Nakon toga ubio se i Pandion. Sve troje Kaznio je Zeus pretvorivi ih u ptice. N. A. Kun, 1971., 195198; V. Zamarovsky, 1973, 230. i 289.

friza i zabatima. Prvim pregradnjama i pretvaranjem hrama u kran sku crkvu ve u 6. st. poslije Krista, najprije Sv. Sofije, zatim Djevice Marije, poela su ozbiljna propadanja hrama. Kada su ga Turci u 15. st. pretvorili u spremite baruta, a Mleani granatirali s breuljka Muza (Filopapov breuljak) 26. rujna 1687. godine, dolo je do velikog raza ranja. Osim toga, Turci su ga bili pretvorili i u damiju, pa je zvonik prijanje crkve na jugozapadu hrama bio pregraen u minaret. To sta nje iskoristit e poetkom 19. st. britanski ambasador u Istanbulu Thomas Bruce, poznatiji kao lord Elgin. On je izmeu 1801. i 1803. godine, na osnovi fermana koji je dobio od sultana, skinuo s hrama i skupio iz ruevina vie od dvije stotine sanduka skulptura, koje je potom odvezao u London. Prisiljen od Parlamenta, godine 1816. prodao je sve to umjet niko blago dravi i ono je danas u British Museumu, o emu smo govorili. Restauracija i obnova hrama zapoela je 1834. i trajala do 1844. godine. Nakon potresa hram je opet bio oteen i Balanos je ponovno postavio pojedine dijelove arhitrava i neke od kapitela na zapadnom proelju. Od 1921. do 1930. godine, unato protivljenju, nanovo je sa graen sjeverni peristil, a njegovi stupovi raeni su od pirejskog kame na. Obnovljen je i dio krova zapadnoga trijema (opistodoma) kako bi titio ostatke unutranjega friza. Za Partenon moemo rei daje proporcijama, simetrijom, savrenou izvedbe (vjeto koristei optike varke i iluzije), harmonijom i mra mornim ukrasima u cjelini bio najljepi hram sagraen u antikoj Gr koj.

244

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

245

Gorgone4 2 (oko 570. g. prije Krista) od obojenog mramora, a sluila je kao akroterija iznad istonog zabata Hekatompedona. Dvorana II. Na lijevoj strani nalazi se desna polovica zabata, koja predstavlja skupinu likova nazvanu Heraklo na Olimpu. To je zapravo primanje heroja meu olimpske bogove. Zeus okrenut nadesno sjedi na tronu, do njega su Hera (sauvana djelomice), Atena (samo naznake gdje je bio lik), Heraklo i Hermes. Pretpostavlja se da potjee sa staroga Atenina hrama. Datira se od 550. do 540. g. prije Krista. U sredini poprenog zida vide se fragmenti skulpture Heraklo u borbi s Tritonom4 3 , oko 560.550. g. prije Krista. To su dijelovi zaba ta s jednog za sada neidentificiranog hrama. Ima miljenja da taj zabat i onaj iz prve dvorane (Heraklo u borbi s hidrom) pripadaju istom hra mu. Nasuprot toga izloeni su fragmenti drugog zabata od obojenog pjeanika: lijevo je prikazan Heraklo u borbi s Tritonom, desno Tifon (Typhon), demon s tri ljudske glave i tijelom koje zavrava repom zmije, 550.540. g. prije Krista. Prema jednoj rekonstrukciji (Imro Beyer), ti su dijelovi pripadali, zajedno s fragmentom iz prve dvorane na kojem je lavica svladala bika, istom zabatu Hekatompedona ili Atenina hra ma. U sredini dvorane je jedna od najljepih skulptura arhajskog raz doblja Moskofor (Moschophoros), nosa teleta oko 570. g. prije Krista. Ta statua od himetskog mramora prikazuje mladia stoara koji na ramenima nosi tele. Zavjetni natpis na bazi spominje (Rh) omba. To je rtva koju prinosi boici Ateni. Prikazan je frontalno, to kompozi ciji daje simetrinost, koju dijelom naruava glava teleta. Sprijeda je statua suzdrano ralanjenog volumena, straga vie zatvorenog. Poje dini detalji su (osobito kosa) potpuno stilizirani. Sve je rijeeno u iznim nom skladu mladia i teleta. Statua je bila obojena, a oi su bile ispu njene obojenim kameniima. Iza se nalazi najstarija kora otkrivena na Akropoli, oko 580. g. prije Krista. Tu su i fragmenti komie i triglifa s nekoga od starijih hramova Akropole. U staklenoj vitrini su statuete od terakote otkrivene na ju nom dijelu Akropole 1955.1959. godine. Lijevo od izlaza je zabat od porosa s jedne znaajne graevine, oko 570. g. prije Krista, s prikazom legende (grm lovora, model hrama i nosaica vode). Desno su fragmenti male kvadrige od himetskog mra mora, oko 570. g. prije Krista.
4 2 Gorgona je ki morskog boga Forkija i ene mu Kete. Bilo ih je tri: Stena, Eurijala i Meduza. One su bile nemani kojima su umjesto kose rasle zmije otrovnice. I pri pogledu na njih ovjek bi se skamenio. V. Zamarovsky, 1973b, 105. 4 3 Triton je bio sin boga mora Posejdona i ene mu Amfitrite. Demon mora, pola ovjek, pola riba. V. Zamarovsky, 1973b, 300.

M oskofor (N osa teleta), oko 570. pr. Kr., A kropolski m uzej u A teni

246

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

247

Dvorana III. Lijevo je predstavljena skupina dijelova (bikovi i lavice) sa staroga hrama, oko 570.560. g. prije Krista. Vidljivi su tra govi boje. Desno su dvije rane kore izraene u mramoru s Naksosa i Samosa, oko 580.560. g. prije Krista. Kori s Naksosa sauvano je samo poprsje s lijevom rukom na grudima u kojoj dri jabuku. Kora sa Samosa je u dugom peplosu s ispruenom desnom rukom uz tijelo, a nedostaju dio lijeve ruke i glava. Dvorana IV. U toj i sljedeoj dvorani, uz ostale izloene pred mete, posebno treba obratiti pozornost na statue djevojaka nazvane ko re, koje uglavnom pripadaju kasnom razdoblju arhajske umjetnosti. To je moda glavna riznica muzeja i moe se slobodno rei da ini unikatnu skupinu izloaka. Za razliku od kurosa, nagih mladia punih atletske snage s priljubljenim rukama uz tijelo i naprijed pomaknutom nogom, kore su obuene u kienu odjeu s naborima, koja se sastojala prvobitno od peplosa, a poslije tunike hitona s himationom. Sve je bilo prekri veno bojom. Obino su jednom rukom pridravale odjeu, a u drugoj drale dar. Bile su karakteristine i po zagonetnom arhajskom osmi jehu. Smatra se da su bile zavjetni darovi boici Ateni, osobito u vrijeme Pizistrata (560.527.). Na Akropoli ih je otkriveno vie od sedamdese tak. Nakon perzijskog pljakanja i ruenja 480. godine prije Krista bile su zakopane i ponovno otkopane u vrijeme istraivanja od 1822. do 1886. sjeverozapadno od Erehtejona i istono od Partenona. Otkrivene su i u drugom svetitima Samosu, Delosu i dr. U prvom dijelu dvorane izloeno je vie radova koje je najvjerojatnije izradio atenski kipar Faidimosa (Phaidimosa): desno je jaha, oko 560. g. prije Krista. Glava toga konjanika zvanog Rampin je kopija originala koji se nalazi u Louvreu, za koju je Humphry Payne 1936. godine prvi put upozorio da pripada toj konjanikoj figuri. Lice s bradom i kosa pot puno su stilizirani. Ima miljenja da ta i jedna druga statua ine spo menik Pizistratovih sinova Hipije i Hiparha osobitih ljubitelja umjet nosti. Tu je i jedna kora nazvana Peplos, izraena u jednostavnom dorskom peplosu, bez nabora, iz 530. g. prije Krista. U sredini je skulp tura lovakog psa, bez repa i stranjih nogu, kvalitetno djelo nepoznatog umjetnika, oko 520. g. prije Krista. Nekada je ta figura s drugim psom bila postavljena ispred svetita Artemide Brauronije na Akropoli. Na pregradnom zidu je glava lava otvorenih eljusti i ekspresivne grive, sa staroga Atenina hrama, oko 525. g. prije Krista. U blizini je mali lijepi reljef Hermes i tri gracije, oko 510. g. prije Krista, frag menti Hermesa iz 520. g. prije Krista i jedne kore, iji je gornji dio odljeven prema originalu iz Muzeja u Lyonu (oko 540. g. prije Krista), s pticom u desnoj ruci. U drugom dijelu dvorane, nalijevo, izloen je torzo Tezeja, 510.500. g. prije Krista; zatim jedna kora (jonska izrada, oko 500. g. prije Krista);

248

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

249

konjanika statua s konjanikom sauvanim samo do bokova; jedan oteeni kuros naglaenih miia oblikovanih velikom tonou; Nike iz 480. g. prije Krista; nekoliko kora, od kojih je jedna s karakteristikama umjetnosti Hiosa i mnogo ouvane boje; mramorna svjetiljka ukraena etirima ljudskim i etirima ivotinjskim glavama. U treem dijelu je izbor kora iz zadnje etvrtine 6. st. prije Krista, preteito atiki rad, poneka s jonskim i orijentalnim utjecajem. Jedna je nazvana kikladskom, oko 500. g. prije Krista. Sve ono to karakteri zira te tipove kipova djevojaka moe se vidjeti na ovim primjercima. Tu emo vidjeti i reljef sa staroga Atenina hrama (oko 510. g. prije Krista) i statuu Atene bez glave, otkopanu na sjevernom podnoju Akropole, rad kipara Endoja. Na grudima joj je egida s likom Gorgone. Spominje je i Pauzanija pri opisu Akropole. Dvorana V. U sredini je predstavljena mramorna skupina figura s prikazom gigantomahije sa staroga Atenina hrama, oko 525. g. prije Krista. Atena s kacigom na glavi bori se s gigantima naoruana kopljem (nije sauvano) i titom ukraenim zmijama. Tu su i dva giganta baena na koljena, koji su zauzimali kutne poloaje zabata.

Kip m ladia, oko 480. pr. Kr., A kropolski m uzej u A teni

Lijevo do ulaza izloena je Nike, oko 520. g. prije Krista, a desno poznata Antenorova kora, oko 525. g. prije Krista, najvia od kora (v = 2,15), s naglaenom vertikalom i bogatim naborima odjee. Oteenog lica i grudi, bez desne ruke do lakta. Atiki rad u otokom mramoru. Stoji na podnoju s posvetnim natpisom: darovatelj Nearhos, kipar Antenor. Tu je i jedna kora oteena u poaru, no ona je zadrala ljepotu i eleganciju. Na ulazu u nadovezujuu manju prostoriju uoit emo za nimljivu, ali teku i nezgrapnu peloponesku koru (v = 80,5 cm, oko 510. g. prije Krista) i mladog ovjeka na hipolektionu (pola konj, pola ovjek), kraj 6. st. prije Krista. U toj prostoriji je i sedam vitrina u kojima su izloene vaze, lonarija i terakote iskopane od 1955. do 1959. godine u svetitu nimfa, i razni mramorni fragmenti otkopani na Akropoli. Dvorana VI. posveena je djelima koja su pripadala strogom stilu razdoblju grke umjetnosti na prijelazu iz arhajskog ka klasi nom izrazu, u kojem dolazi do oslobaanja arhajske ukoenosti, dijelom stiliziranosti i ljupkog osmijeha. Jedno od najkarakteristinijih djela toga stila je statua mladia, rad Kritije iz 480. g. prije Krista. Tijelo poiva na lijevoj nozi, a desna je bila lagano izbaena naprijed (nedostaje od koljena nanie) s pravil nim proporcijama i anatomskim detaljima. Ukazujemo i na Zamiljenu Atenu. Na zavjetnom niskom reljefu prikazana je Atena u jednostav nom peplosu s korintskom kacigom na glavi, oslonjena na koplje koje pridrava lijevom rukom, desnom je podboena o bok, a glavom i pogle dom okrenutim prema dolje, gdje je stup ili stela. Pronaena je 455. g. prije Krista i lijep je primjer strogoga stila. Lijevo je postavljena stela na kojoj je zabiljeen popis hramskog blaga, oko 460. g. prije Krista; glava mladia nazvana Plava glava ili Plavokosi mladi, s jo uvijek stiliziranom kosom, oko 480. g. prije Krista; prednji dio konja, oko 480. g. prije Krista; torzo kurosa, 490. g. prije Krista. Na desnoj strani je mala glava ovjeka, djelo Fidijine kole, 450. 440. g. prije Krista; torzo Atene u peplosu s podignutom desnom rukom, oko 480. g. prije Krista; Kora Euthidikos nazvana tako po darovatelju Eutidikosu. Sauvan je samo gornji dio tijela, oko 490. g. prije Krista; mramorni kip Nike (Pobjede), dosta oteen. Nedostaju glava, ruke, vjerojatno i krila. Stajala je na jednom stupu i najvjerojatnije bila pri kazana u letu. Dar je Kalimaha, zapovjednika na Maratonu. Izraena 490.480. g. prije Krista. Dvorana VII. namijenjena je otkopanim fragmentima skulpture s oba zabata Partenona, koji su bili pod zemljom kada je lord Elgin skidao i odvlaio ostatke skulpture s toga hrama u London. Tako je ovaj grki muzej sauvao jedan broj djela (makar i fragmentarno) klasine grke skulpture s Partenona, Erehtejona i hrama Nike Apteros.

250

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

251

Desno je golemi torzo Posejdona sa sredine zapadnog zabata, Fidijino djelo. Originalan je samo donji dio, dok je ostalo rekonstrukcija izraena prema originalu iz British Museuma; lijevo su glave konja sa sredinjeg dijela zapadnog zabata. Pripadale su Posejdonovim i Ateninim konjima s kolima; torzo i ruka figure koja simbolizira rijeku; glava Kentaura, fragment metope s june fasade Partenona; fragmenti s ogrtaem boice Nike s istonog zabata; torzo ene nagnute naprijed koja je vodila konje, istoni kut istonog zabata. Je li to Selena, Niks (Nyx) ili druga figura razliita su miljenja strunjaka. Prikazane su i rekonstrukcije istonog i zapadnog zabata Partenona (vidi o Partenonu na str. 235242) na temelju spoznaje onoga vremena od 1896. do 1904. godine s kojima se ne slau pojedini strunjaci, osobito u svezi s imenom nekih figura. Istoni zabat: Roenje Atene iz Zeusove glave. Prema rekonstrukciji, na tom su se zabatu nalazile sljedee figure: u sredini su Zeus na tronu i stojea figura naoruane Atene. Izmeu njih je krilata Nike. Desno od Atene je Hefest (u drugom planu), Posejdon s trozupcem na prijestolju, iza kojih su redom prema kutu poredani Apolon, Artemida, Hermes, te boice sudbine Kloto, Lahezis i Atropos, zatim Selena u kolima s konjima ije glave ispunjavaju kut zabata. Na lijevoj strani zabata iza Zeusa su (jedna figura neidentificirana) kipovi Here, Afrodite, Erosa, Aresa, Ejlitije, Perzefone (Kore), Demetre, Dioni za i u kutu Helios u kolima s vidljivim konjskim glavama. Zapadni zabat: Borba boice Atene i boga mora Posejdona za pre vlast nad gradom i Atikom. U sredini su Atena i Posejdon sa svojim kolima. Atena s kopljem i titom, a Posejdon s trozupcem. U toj borbi pobijedila je Atena (vidi o Ateni na str. 83. i 84). Uz Atenu su njezini pratitelji Hermes i Nike, zatim Herza, Erichthonios, druge dvije Kekropsove keri Aglaura, Pandroza, Kekrops i prema kutu personifikacija atenskih rjeica Eridan i Kefis u liku mladia. Uz Posejdona su na desnoj strani morske nimfe Iris, Posejdonova ena Amfitrita, Oritija (ena boga Boreja), Apolonov sin Jon, Kreuza (ki atenskog kralja Erehteja) i njezina sestra Prokrida (Prokris), personifikacija rjeice Ilis u liku mladia i Kaliroja (jedna od keri morskih i rijenih bogova) u leeem liku u kutu zabata. Dvorana VIII. U toj, kao i prethodnoj dvorani izloeni su sauva ni primjerci klasine grke skulpture. To su fragmenti partenonskog friza vei broj ploa (dijelova) koje su se nakon eksplozije baruta u Partenonu u 17. st. odvojile od hrama i ostale pod zemljom do otkopavanja. Sauvanih ploa ima sa sjeverne, june i istone strane friza, s prikazima detalja u niskom reljefu iz panatenejske procesije (vidi o Par tenonu na str. 240. i 241). Sva ljepota klasinog izraza moe se vidjeti i doivjeti u kompoziciji, proporciji i anatomiji bilo ljudskih figura s

N ike koja vee sandalu, s balustrade hrama N ike Apteros, mramor, visina 106 cm, oko 410. pr. Kr., Akropolski m uzej u Ateni

naboranom odjeom, bilo u suzdranoj mirnoi ili u ivoj pokretljivosti konja i konjanika i rtvenih ivotinja, bikova i ovnova. Unato oteenosti pojedinih reljefa, oni zrae otmjenou, mirnoom i dostojanstvom. Od sauvanih i izloenih dijelova friza spomenut emo samo dio ploa s istone strane, na kojima su prikazani likovi olimpskih bogova: Zeusa (Posejdona) i Apolona, koji u prirodnoj oputenosti razgovaraju, i boice Artemide pogleda usmjerena prema panatenejskoj povorci koja se pribliava toj strani hrama. Sve je u iekivanju zavrnog ina preda je peplosa boici Ateni. Ovdje su izloeni i ostaci sauvanog friza s hrama Erehtejona, postavljeni na poprenom, kraem zidu dvorane. Friz je raen u pentelikom i eleuzinskom mramoru. Njegov sadraj je, izgleda, proiziao iz antikih mitova. Zbog slabe ouvanosti, teko ga je bilo tematski odre

252

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

253

diti. Rad se pripisuje Fidijinoj koli, najvjerojatnije njegovim uenicima s kraja 5. st. prije Krista. Tu dvoranu krase i reljefi koji su se nalazili na ogradnom zidu terase hrama Nike Apteros. Zid je podignut oko 410. godine prije Krista. Izloeno je 30 ploa na kojima je u niskom reljefu, u razliitim varijantama, prikazana boica Nike (Pobjeda), rad vie umjetnika. Posebice se istie Nike koja vee sandalu, a do izraaja dolazi mekoa oblikovanja sagnutog tijela, s prirodnim naborima odjee pripijene uz tijelo ispod kojeg se nazire punoa mladenakog volumena. Svaka je ploa zanimljiva na svoj nain. Na jednoj je prikazana Pobjeda (dijelom oteena) u uspravnom poloaju kako vodi bika (jako oteen), s uskovitlanim naborima odjee koja se uz puhanje vjetra priljubljuje uz izbaeno bedro lijeve noge. Slobodno moemo rei da se ti reljefi umjet nikom kvalitetom mogu mjeriti s onima s panatenejskog friza i vjero jatno su djela kipara Kalimaha, Fidijinog uenika. Dvorana IX. otvorena je znatno poslije. U njoj se nalaze kore otkri vene u Erehtejonu. Tu su i dva portreta Aleksandra Velikog, od kojih se onaj iz mlaih dana pripisuje kiparu Leoharu ili Eufranoru; jedan oteeni reljef s Demetrom i Korom (Perzefonom). Pretpostavlja se da je na oteenom dijelu bio Triptolem. Reljef je s kraja 5. st. prije Krista. Slijedi vie zavjetnih i drugih oteenih reljefa; pan i nimfa otkriveni u peini na sjeverozapadnom dijelu Akropole. Istiemo reljef na kojem su predstavljene Atena i Hera, boice zatitnice, s napisanim ugovorom izmeu Atenjana i Samljana (Samoana), iz 405. g. prije Kri sta. Tu je i djelo kipara Alkamena koje spominje Pauzanija, statua ene s djetetom. Vjerojatno je to prikaz Prokne, ene trakog kralja Tereja, sa sinom Itisom, kojeg e ubiti da se osveti muu (vidi bilj. 41. na str. 243). Ovdje je privremeno smjeteno pet od est karijatida s junog trije ma Erehtejona, a jednu je davno lord Elgin odvezao u London.

godine. Prema Dorpfeldu, tu je, najvjerojatnije 534. godine prije Krista, u prirodnom ambijentu tragiki pjesnik Tespis organizirao prvo izvo enje grke tragedije. Gledatelji su sjedili na okolnom kamenju i zemlji. Nakon toga kazalite e dobiti arhitektonski oblik s krunom orkestrom i polukrunim drvenim gledalitem. Nasuprot gledalitu (ili theatron), s druge strane orkestre, bila je podignuta drvena skena kao pozadina radnji koju su glumci (ili korovi) izvodili na orkestri. Kamena su sjedala postupno, ve od kraja 5. st. prije Krista, zamjenjivala postojea drvena. 0,vdje su izvoena djela Eshila, Sofokla, Euripida i Aristofana. Pouzdano se zna daje oko 330. g. prije Krista novo kameno kazalite dao sagraditi atenski govornik i dravnik Likurg. Njegovo gledalite sa 64 reda kamenih sjedala bilo je podijeljeno dvama vodoravnim prola zima dijazomama na tri dijela. Ti su, pak, dijelovi bili podijeljeni okomitim prolazima na zrakaste isjeke (kerkide). Donji na manji, a gornji na vei broj. Naknadno je u brijegu dodano jo 14 novih redova kamenih sjedala. Izmeu toga dodatka i najvieg prijanjeg reda sjedala prolazio je put od sjeveroistone strane Akropole prema Asklepionu i Odeonu Heroda Atika. Prvi red je sadravao 67 sjedala s naslonima izraenim u pentelikom mramoru, odreenih za istaknute dostojan stvenike. Posebice se meu njima, u sredini, izdvajalo sjedalo namijenje-

Graevine i svetita na junim obroncima Akropole


S june strane Akropole bilo je u antiko doba sagraeno nekoliko vanih spomenika. Meu njima su se posebno isticale tri monumen talne graevine koje su u znatnijem dijelu ouvane do danas. To su Dionizovo kazalite, Odeon Heroda Atika i donekle Trijem Eumena II. Sve ostalo to je bilo sagraeno na tome dijelu uniteno je i nama nepre poznatljivo. Dionizovo kazalite (23) bilo je najvanija graevina s june stra ne Akropole, usjeeno u njezinim obroncima. Tu je bilo posveeno zem ljite Dioniza Eleuterija. Istraivanje kazalita zapoeo je J. H. Strack 1862. godine, a nastavio W. Dorpfeld od 1886. s prekidima do 1895.

D ionizovo kazalite na obroncim a atenske Akropole, oko 330. pr. Kr.

254

GRKA. OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

255

no sveeniku Dioniza Eleuterija, reljefno ukraeno, s nogama u obliku lavljih apa. Sjedala su bila obiljeena natpisima. Sredinji dio kazalita inila je orkestra s promjerom 19,61 m, koja je u rimsko doba bila poploana mramornim ploama, kada je i odsjeen dio orkestre. U njezinoj sredini se nalazio rtvenik (gr. thymele). U rimskom razdoblju sagraena je i kamena ograda, kada se kazalite koristilo za gladijatorske igre, a zbog zatite gledatelja. Uz junu stranu orkestre Likurg je dao sagraditi kamenu skenu dugu 46,50 m, duboku 6,40 m, s izbaenim krilima paraskenijama. Prednja strana skene, proskenij, bila je ukraena reljefima i kipovima. S obje strane orkestre nalazili su se prolazi (parodoi), koji su vodili u gledalite. Kazalite je moglo primiti oko 17.000 gledatelja. Ostale graevine Dionizova svetita S june strane zgrade skene podignut je u istoj duini trijem, koji je najvjerojatnije sluio gledateljima da se sklone u sluajevima nevremena. Sauvani su samo stepeniasta baza i fragmenti stupova. U ograenom temenosu svetita otkriveni su tragovi malih Propileja, rtvenika i temelji dva hrama (22). Stariji, manji dorski hram razorili su Perzijanci 479. g. prije Krista. Dragi, vei, n oviji hram bio je takoer u dorskom stilu, prostilos s etirima stupovima proelja na istonoj strani. Kultnu statuu Dioniza Eleuterija izradio je kipar Alkamen. Iznad gledalita kazalita, pred Dionizovom peinom, podignut je spom enik k oregu Trazilu 320. g. prije Krista (24). Sastojao se od dva dorska stupa s atikom na kojoj su bili postavljeni pobjedniki tronoci. Neto vie, pod akropolskim zidom, otkrivene su baze druga dva korintska stupa, koji su nosili tronoce to su ih postavili korezi. Periklov odeon (21) nalazio se s istone strane Dionizovog kazalita. Njegovu gradnju zapoeo je Temistoklo u prvoj polovici 5. st., a nakon razaranja zavrio Periklo u drugoj polovici 5. st. prije Krista. Ta je gra evina imala kvadratni oblik, to su potvrdila i istraivanja grkoga arheolokog drutva raena od 1914. do 1931. godine. To je zapravo bila velika dvorana sa po 6 x 6 redova kvadratnih stupova, pokrivena vieslivnim drvenim krovom. Podsjeala je na Telesterion u Eleuzini. U toj su se graevini pripremali glazbenici za natjecanja, a glumci uvjebava li dramske uloge. U ratu izmeu Sule i Mitridata, 86. godine prije Krista, Mitridatov general Aristion spalio je odeon. Ponovno ga je obnovio Ariobarzan II.; kralj Kapaokije (62.52. g. prije Krista) svojim sredstvima. Asklepijevo svetite (27) utemeljeno je u drugoj polovici 5. st. prije Krista sa zapadne strane gledalita Dionizova kazalita. Kult Asklepija (boga zdravlja) prenijet je u Atenu iz Epiaura nakon pojave kuge 429. g. prije Krista. Svetite je obuhvaalo propileje, sveti izvor, mali hram, rtvenik, abaton i dva trijema (manji i vei).

Plan A tene sa spom enicim a

Najvanija graevina svetita bio je abaton, vrsta dvokatnog trije ma, koji je nosilo 17 dorskih stupova s dvije unutranje galerije, takoer odijeljene stupovima. Tu su spavali bolesnici kojima se u snu ukazivao bog Asklepije. Prostorija koja je bila pristupana samo za sveenike zvala se Enkoimeterion. Ouvani su dijelovi zida i temelji. Spominje se da je kod tog svetog izvora Ares ubio Posejdonova sina Halirotija, zbog toga to mu je obeastio ker Alkipu. Svetite je bilo ograeno zidom. Ostaci drugih spomenika. Zapadno od tog svetita otkriveno je nekoliko (tragova temelja) manjih graevina koje su imale oblik hrama. Pretpostavlja se da bi to mogli biti ostaci hrama Afrodite Panemos

256

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

257

(Puke) i Demetre. Neto dalje ispod zida i terase na kojoj se nalazi hram Nike Apteros, Pauzanija spominje spomenik (grob) atenskog kralja Egeja. Navodno se ovdje, po jednoj verziji, bacio s akropolskih zidina kad je ugledao crna jedra Tezejeve lae, vjerujui da je Tezej poginuo na Kreti u borbi s Minotaurom. Trijem Eumena II. (26) nosi ime pergamskog kralja (197.159. prije Krista), koji ga je dao podii. Bio je sagraen sa zapadne strane Dionizova kazalita i juno od Asklepijeva svetita. To je bila graevina s prizemljem i katom sa 64 dorska stupa, duga 71 m, a iroka oko 9 m. S prednje june strane postojalo je usko dvorite po cijeloj njegovoj du ini ograeno niskim zidom. Na istonoj strani dvorita dizao se spome nik korega Nikea (25) u obliku manjeg dorskog hrama sa est stupova na strani okrenutoj dvoritu. Oko sredine dvorita, uza sam zid, dizao se stub koji je vjerojatno nosio statuu darovatelja. Onima koji su dolazili u kazalite koristio je za etnje i zaklon. Sauvana je dijelom struktura zidova trijema. Odeon Heroda Atika (28) sagraen je uz zapadni dio Trijema Eu mena II. Herod Atik, bogati Atenjanin iz Maratona i poznati mecena u vie grkih gradova, podigao je odeon 161. godine poslije Krista u ast svoje umrle ene Regile, i to za glazbene i dramske predstave. Golemo je bogatstvo naslijedio od oca Julija. Odeon je u svojoj strukturi odavao oblik i karakteristike rimskog kazalita. Moe se rei da je to jedna od posljednjih poznatih javnih graevina podignutih u Ateni. Mogao je pri miti 50006000 gledatelja. Uz sva oteenja koja je kroz stoljea pre trpio, ouvana je arhitektonska osnova. Gledalite je bilo podijeljeno dijazomom na kamena sjedala u gornjem i donjem dijelu (ukupno 35 redova). Iznad gornjeg reda sjedala nalazio se niz korintskih stupova, koji su pridravali ui dio polukrunog drvenog krova. Orkestra je imala oblik polukruga i kamenom ogradom bila je odijeljena od gledalita. Ispred orkestre nalazila se pozornica. Sve je bilo zatieno visokim (i iznad dijela krova) potpornim zidom, a na junoj se pak strani uzdizala dvokatna masivna fasada. S izvanjske strane nalazio se trijem koji je potpuno uniten. Fasada je na unutarnjoj strani bila ralanjena polukrunim otvorima i niama ispunjenim car skim i drugim statuama (muzama). Od 1951. do 1961. godine bila su obnovljena kamena sjedala Odeona i nanovo poploana orkestra plavobijelim ploama. Opet slui za izvoenje raznih priredbi i sveanosti u ljetnim mjesecima, osobito u funkciji Atenskog festivala.

P ogled n a A kropolu i Odeon H eroda A tika

Svetita na sjevernoj strani Akropole


Pod Akropolom sa sjeverne strane nalazio se ograeni prostor Aglaure. Prema mitu, boica Atena dala je na uvanje koveg s malim

Erihtonijem (bog zatitnik Akropole, u obliku zmije) Kekropsovim ke rima Aglauri, Herzi i Pandrozi. Zabranila im je otvaranje kovega, ega se pridravala samo Pandroza, a jako znatieljne Herza i Aglaura otvo rile su koveg. Kad su ugledale Erihtonija, poludjele su i strmoglavile se s vrha Akropole. Na tom je mjestu podignuto svetite. U tom su prosto ru poslije mladii pripremani za vojnu slubu polagali prisegu. Blizu se nalazilo svetite Dioskura ureeno slikama Polignota i Mikona. Polignot je naslikao njihovo vjenanje s Leukipovim kerima, a Mikon je prikazao Jazona s Argonautima i njihov put u Kolhidu po zlatno runo.

258

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

259

Ostali atenski breuljci sa spomenicima


Za Atenu se zna rei da je grad koji je nastao na sedam breuljaka, kao i antiki Rim. Rasporeeni su oko Akropole: Filopapov breuljak, Pniks, Breuljak nimfa, Areopag, Likabet4 4 i Ardet4 5 . Njima se moe pribrojiti i znatno nii breuljak Kolon Agoraj (Kolons Agoraos) na kojem je sagraen Hefesteion. Svi su oni imali vee ili manje znaenje u povije sti Atene.

Filopapov spom enik n a istoimenom breuljku u Ateni, sagraen izmeu 114. i 116. g. p oslije Kr.

4 4 Likabet je najvii breuljak u Ateni (277 m). Nalazi se sjeveroistono od Akropole. Nema neko povijesno znaenje. Prema legendi, nastao je kad ga je boica Atena nosei goru (brdo) s poluotoka Palena kako bi pojaala obranu Akropole u jednom trenutku ispustila. Na tom je mjestu nastalo brdo Likabet. To je uinila u srdbi kada ju je presrela vrana i obavijestila da su Kekropsove keri prekrile njezinu zabranu i otvorile koveg (koaru) u kojoj je bilo dijete Erichtonios (Erihtonije, poslije atenski kralj), a ostavljenu na Akropoli. Ime Likabet nastalo je po vukovima koji su tu nekada ivjeli (od novogrkog liki vuk/ovi). V. Zamarovsky, 1973\ 81; N. A. Kun, 1971., 191. 4 5 Ardet je bio poznat po tome to su na njemu suci heliasti polagali prisegu.

Filopapov breuljak smjestio se jugozapadno od akropolskog, vi sine 145 m. Prua impresivan pogled na spomenike Akropole. Zahvalju jui poloaju, imao je tijekom povijesti vanu ulogu u obrani Atene. Ve je u antiko doba 294. g. prije Krista Demetrije Poliorket dao sagraditi strateku utvrdu s koje je nadzirana Pirejska cesta. S toga brda je 1687. godine Francesco Morosini bombardirao Partenon i druge spomenike. Taj se breuljak kod starih Grka nazivao Brdo Muza, a naziv se i do danas ouvao u literaturi. Ime je mogao dobiti po Orfejevu ueniku Muzeionu (Museiosu), jer se navodno tu nalazio njegov grob. Vjerojat nije se ini da je to bio breuljak muza, koje su na njemu imale svoje svetite. Filopapov breuljak, kako se danas uobiajeno zove, dobio je ime po spomeniku koji je na njemu podignut. Filopap je bio rimski konzul i ljubitelj grke kulture, potomak kraljevske obitelji iz sirijskog grada Komagene. Atenjani su mu, u znak zahvalnosti za sve to je za njih uinio, sagradili nadgrobni spomenik izmeu 114. i 116. godine poslije Krista. Spomenik je bio visok 12 m, uz konkavnu mramornu fasadu i tri nie u gornjem dijelu okruene etirima korintskim stupovima. U veoj, srednjoj polukrunoj nii nalazio se kip Filopapa, a u pravokutnim lijevo i desno njegovog djeda Antioha IV. i Seleuka Nikatora; prvog kao kralja Komagene, a drugog kao osnivaa dinastije. Izmeu nia uoavaju se kvadratni polustupci koji su podupirali visoki profilirani vijenac. Sredinji dio spomenika bio je odijeljen od gornjeg dijela manjim istaknutim vijencem, i na njemu je u reljefnom prikazu predstavljen Filopapov do lazak kolima na inauguraciju za rimskog konzula 100. godine poslije Krista Pniks se uzdie zapadno od Akropole i sjeverozapadno o Areopaga u visinu 107 m. S Agore je na taj breuljak preneseno od 500. godine prije Krista odravanje skuptine (ekklesia) atenskih graana. U naj slavnijem razdoblju Atene tu se okupljalo 50006000 graana oko e trdeset puta godinje kako bi donosili znaajne politike odluke za svoj grad. Istraivanja izmeu 1930. i 1936. godine otkrila su vidljive trago ve polukrune zaravni okrenute prema sjeveroistoku. Ta polukruna terasa promjera 120 m bila je poduprta jakim potpornim zidom. U ivoj stijeni isklesana je bema (govornica), koju posjetitelji mogu vidjeti dije lom sauvanu u njezinom prvobitnom obliku. Na podnoju triju stuba uzdizala se kamena kocka s dvama bonim stubitima od pet stuba. Uokolo su bile klupe i sjedita za pisare. Straga su otkrivene i loe za pritane i predsjedavajueg. S te govornice obraali su se graanima Temistoklo, Periklo, Demosten i drugi. Sauvani ostaci su najvjerojat nije iz 4. st. prije Krista. Iznad beme nalazila se vea terasa na kojoj su otkriveni temelji za koje se pretpostavlja da su pripadali velikom rt veniku. Na njemu su prinoene rtve bogu Agoraju prije odravanja

260

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

261

svake skuptine. Neto povie otkopani su urezi za temelje dva velika trijema. Zapadni je bio 147 m dug, 18 m irok, te imao 54 stupa. Istoni trijem je bio manjih dimenzija, 66 m dug, 16 m irok. Smatra se da su te graevine bile dio plana koji je zamislio Likurg od 330. do 326. godine prije Krista. Sluili su lanovima skuptine za oputanje i odmor. Areopag je zauzimao prostor izmeu Pniksa, Akropole i Agore. Ime je dobio po bogu Aresu, jer se njemu prvome sudilo na tom breuljku poto je iz osvete ubio Posejdonova sina Halirotija. Naime, ovdje je dje lovao prvi atenski sud, nazvan Areopag po tom breuljku. To je bilo vijee bivih arhonata, koje je u poetku imalo veliki politiki utjecaj, a poslije, nakon 462. godine prije Krista, dio je ovlasti prenijet na Savjet pet stotina i sud Helieju. Prema pisanju Pauzanije, na tom je mjestu sueno i Agamemnonovom sinu Orestu za ubojstvo svoje majke Klitemnestre (vidi o Atreju i Agamemnonu na str. 102. i 103, biljeka 21). Orest je bio osloboen optube, u emu mu je pomogla boica Atena. U znak zahvalnosti, podigao je tu rtvenik Ateni Areji. Pauzanija spominje i dva neobraena ka mena Kamen prijekora i Kamen besramnosti. Na prvom su sjedili tuitelji, a na drugom tueni. Na tom sudu naao se i uveni atenski govornik i politiar Demosten (384.322.). Bio je osuen da je primio novac od Harpala, Aleksandrova rizniara, koji je s blagajnom 324. godine prije Krista pobjegao iz Azije u Grku kako bi potplatio i okupio one koji su bili Aleksandrovi protiv nici. Demosten je nakon toga otiao u progonstvo, jer je za njega nov ana globa koju je trebao platiti bila previsoka. Pred tim sudom se nala i poznata ljepotica Frina iz 4. st. prije Krista, koja se spominje i kao ljubavnica Praksitela, jednog od najveih grkih kipara. Optuena je zbog svoje drskosti i uvrede bogova jer je za vrijeme Posejdonovih sveanosti izila iz mora potpuno naga, naoigled mnogih graana. Bila je izgleda osloboena optube nakon to je njezin branitelj Hiperid izgovorio rijei: Kako bogovi mogu biti ljuti na ovo tijelo!? Breuljak je poznat i po tome to je na njemu 51. godine poslije Krista sv. Pavao drao propovijedi o nepoznatom bogu i tako pridobio prvog preobraenika Dionizija Areopagita, koji e postati i prvi biskup Atene. Breuljak nimfa smjeten je zapadno o Areopaga. Prema posveti urezanoj na stijenama u opservatorijskom vrtu, otkriveno je da je na tom prostoru u antiko doba bilo svetite nimfa. Spominje se da je bilo povezano s raanjem djeteta (djece). Tu su se trudne ene s lakoom sputale niz stijenu (blizu dananje crkve), vjerujui i nadajui se da e tako lako raati. Na mjestu nekadanjeg svetita sagraen je 1842. godine Opservatorij.

Agora
Uz Akropolu, koja je svojim iznimnim spomenicima bila glavni sa kralni centar antikog grada, Agora je bila ponajprije javni trg, okup ljalite i sastajalite atenskih graana te je inila manje vjersko, a vie trgovako i politiko sredite grada. Mjesto je to gdje su se sastajale najstarije skuptine Atene. Nalazila se sjevernije od Areopaga. U poet ku nije imala odreenu geometrijsku pravilnost koju e poslije, tijekom stoljea, dobiti podizanjem brojnih graevina, osobito trijemova s june i istone strane. Prostor se poeo koristiti u javne namjene jo od geo metrijskog razdoblja, da bi u 6. st. prije Krista, posebice u vrijeme Pizistrata kada se grade vodovod i kanalizacija, postao glavno mjesto grada. Mnoge graevine i spomenike, uz brojne rekonstrukcije poslije Klistenovih reformi, razorili su 480. g. prije Krista Perzijanci. Puno toga je bilo obnovljeno i prije Periklovog doba. Spominje se da je Agoru Kimon dao uljepati zasaenim platanama. Njezin razvoj moe se pratiti u nekoliko faza, od najstarije arhajske i klasine, koja traje do kraja 4. st. prije Krista, do helenistike i rimske, u kojoj je sauvala svoj identitet, sve do provale Herula 267. godine poslije Krista, kada je potpuno ra zorena. U vrijeme Cezara i Augusta, te poslije cara Hadrijana, nastaje novi prostor Rimske agore s monumentalnim graevinama. Do 10. stoljea

262

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

263

prostor je bio naputen, da bi nakon toga bio prekriven bizantskim i turskim nastambama. Iskopavanja amerikih arheologa od 1931. go dine, a koja traju do novijeg doba, otkrila su bogatstvo graevina i spomenika antike Agore. Tholos (1) nalazio se na jugozapadnoj strani Agore. Otkriven je 1934. godine. To je bila kruna graevina podignuta 465. godine prije Krista, u kojoj su se okupljali pritani, njih pedeset jedne od deset atikih fila obavljajui dunost predsjednika Vijea (Bule) deseti dio godine, to je iznosilo 35 ili 36 dana. Kockom se biralo tko e od pritana od jednog izlaska sunca do drugog (24 sata) biti dravni poglavar s ovlas tima, te uvar dravnih peata i kljueva hramskih riznica. Propisi su nalagali da se dunost predsjednika mogla obavljati samo jedanput. U Tholosu su prinosili rtve prije donoenja odluka. U njemu su ugoivali strane poslanike i svaki dan veerali na dravni troak. Jugozapadno od Tholosa nalazio se Strategion ured stratega atenskih zapovjednika. Buleuterion (Vijenica) (2) otkopana je na obroncima breuljka Kolon Agoraja. U toj se graevini sastajalo Bule (Vijee), koje je u doba Klistena imalo 500 vijenika (po pedeset iz svake file), te pripremalo zakone za skuptinu. Najstarija vijenica bila je iz Solonovog doba, dru ga kvadratnog oblika zamijenila je stariju, a podignuta je za Klistenovo vijee. Potkraj 5. st. prije Krista sagraena je nova vijenica, a starija je posluila kao arhiv. U njoj je bio postavljen kip Zeusa Bulaiosa (Zeusa Savjetnika). Metroon (svetite Majke bogova) (15) nalazio se uz Buleuterion. Otkrivene su etiri pravokutne prostorije, koje su se ouvale do zadnje gradnje u 2. st. prije Krista, povezane zajnikim trijemom na istonoj strani. Svetite se tijekom stoljea mijenjalo i nadograivalo. Pretpo stavlja se da je druga prostorija s june strane pripadala hramu Majke bogova, u treoj su pak pronaene ploe od mozaika kao posljedica rekonstrukcije u 5. st. poslije Krista. Prvi dio svetita sluio je kao atenski dravni arhiv. Hefesteion (3). Na malom breuljku Kolon Agoraj, koji se uzdie sa zapadne strane Agore, nalazi se hram Hefesta i Atene ili Hefesteion. U blizini hrama otkriveni su tragovi kovakih i obrtnikih radionica, iji je zatitnik bio upravo bog Hefest. Taj je hram dugo nazivan Tezejon (Theseion), najvjerojatnije zbog metopskih reljefa na kojima su bili pri kazani Tezejevi junaki pothvati. Hram nastaje u razdoblju velike obno ve u Ateni, a poinje se graditi 449. godine prije Krista, neto prije utemeljenja uvenog Partenona. Gradnja je trajala do 440. prije Krista. Slini tom hramu bili su Posejdonov na rtu Sunionu, Aresov na atenskoj Agori i Nemezin hram u Ramnuntu. Njegova veliina jest 32,5 x 14,51 m. Sastojao se od pronaosa, naosa i opistodoma. Graen je kao dorski

peripteros 6 x 13 stupova u pentelikom mramoru. Stupovi su imali mali entazis. Naos (cela) bio je podijeljen stupovima na prizemlje i kat na tri strane, kao i kod Partenona. U unutranjosti naosa, na izduenoj bazi, bile su postavljene kultne statue boga Hefesta i boice Atene, koje se pripisuju Alkamenu, Fidijinom ueniku. Smatra se da su ti kult ni kipovi postavljeni u hram izmeu 421. i 416. godine prije Krista. Alkamenu se pripisuje i dio ukrasnih reljefa. On je vjerojatno nadzirao cjelokupnu gradnju i ukraavanje hrama. Izvanjski metopski dorski friz od parskog mramora ustanovljen je samo na istonoj, uoj strani, a 10 je metopa (devet sauvano) prikazivalo Heraklova junaka djela, i po etiri na duim stranama Tezejeve pothvate. I zabati hrama bili su ukraeni, ali je sauvano malo ostataka. Prema rekonstrukciji H. Thompsona, na istonom zabatu su sredinji najvii bog Zeus, koji sjedi na prijestolju, desno od njega je boica Atena, a lijevo Heraklo,

Hram H efesteion u Ateni, 449. 440. pr. Kr.

264

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

265

oboje ispred svojih konjskih zaprega s vozaem. Iza je po jedna muka figura u leeem poloaju. Sadraj zapadnog zabata bila je kentauromahija. Sredinji dio hrama ukraavala je akroterija s dvjema Hesperidama tako da jedna drugu nosi na leima. Iznad ulaza u pronaos i opistodom ugraen je bio jonski friz, koji je inspiriran partenonskim frizom sa zidova cele. Na istonoj strani (iznad pronaosa) predstavljena je gigantomahija (borba bogova i giganata), a na zapadnoj strani (iznad opistodoma) kentauromahija. I taj je hram u srednjem vijeku pretvoren u crkvu, no unato tome i dalje je najbolje ouvani grki hram. Sa sjeverne strane Hefesteiona otkrivena je pravokutna graevina s uzdunim redovima stupova iz helenistikog razdoblja (arsenal). Sje verozapadno od Trijema Zeusa Eleutherosa nalazio se hram Afrodite Uranije (Nebeske) (20). Hram Apolona Patroosa (Oinskog) (4). Nazvan je tako jer je Apolon smatran ocem svih Helena. Otkriven je neto sjevernije od Metroona. Hram je bi manji, jednostavne strukture, a sastojao se od naosa i prona osa s etiri stupa na proelju. U ostacima hrama je 1907. godine otko pana statua Apolona, djelo Eufranora. Moe se vidjeti u Muzeju Agora. Na tome su mjestu otkriveni temelji starijeg hrama iz 6. st. prije Krista, a koji su razruili Perzijanci. Trijem Zeusa Eleutherosa (Osloboditelja) (5) sa svoja dva izba ena krila sagraen je 430. godine prije Krista. Podignut je u ast Zeusu Osloboditelju spasitelju Atenjana od perzijskih osvajanja. Izvanjski red stupova graen je u dorskom stilu i ukraen mramornim podloga ma, dok je unutranjost bila podijeljena jonskim stupovima i ukraena slikama Eufranora. Pod njegovim kolonadama esto je Sokrat sa svojim prijateljima raspravljao o filozofskim problemima. S njegove june stra ne otkriven je natpis na rtveniku koji ukazuje da je tu stajao hram Zeusa Phratriosa i Atene Phratrije, boanstava bratstva ili predaka. Trijem bazileja (Kraljevski trijem) (6) u kojem je arhont (bazilej kralj) imao sjedite. Podignut je oko 500. godine prije Krista sa sjeverne strane Zeusova trijema. Pod trijemom se nalazio kameni rtvenik na kojem su arhonti polagali prisegu prije nego bi poeli slubu. Njegovi ostaci otkriveni su 1970. godine. Hermesov trijem (9) nalazio se sjevernije od Trijema bazileja s druge strane Panatenejske ceste, koja je dijagonalno prolazila preko Agore i vodila prema Akropoli. U blizini je stajao kip Hermesa, prema opisu Pauzanije. Otkopani su brojni fragmenti Hermesova kipa. Ostaci Trijema su iz 5. st. prije Krista. areni trijem (Stoa Poikile) (8) nalazio se na sjevernoj strani Agore. Nazvan je po slikama koje su ga ukraavale, a iji su autori bili Polignot, Mikon i Panen (brat Fidijin). Sagraen je za vrijeme Kimona,

oko 460. godine prije Krista. Jedna od slika koja se pripisuje Polignotu predstavljala je grko razaranje Troje. Borbu Tezeja i Atenjana s Ama zonkama naslikao je Mikon, a bitku kod Maratona Panen, sam ili zajed no s Mikonom. Pauzanija navodi jo jednu sliku koja je prikazivala bitku kod Enoje, a u kojoj su Atenjani pobijedili Spartance u doba Korintskog rata (394.387. prije Krista). Ona je morala nastati poslije. Otkriveni su tragovi toga trijema. Juni trijem (11) zatvarao je Agoru s june strane. Sagraen je oko 500. prije Krista i s neto poslije sagraenim trijemovima na sjevernoj i graevinama na zapadnoj strani dao Agori odreeniju geometrijsku pravilnost. Na zapadnom kraju trijema tih godina podignuta je vea kvadratna graevina zvana Helieja (Heliaia) (10), gdje se okupljao i sudio porotni sud. Ima miljenja da je na tom mjestu bilo Tezejevo svetite s fontanom (izvorom) i vodenim satom. U helenistiko doba, u 2. st. prije Krista, djelomino je preko temelja starijeg trijema bio podignut novi, Juni trijem (18), i s njim paralelno Srednji trijem (19), dug 150 m. Podigao ih je egipatski faraon Ptolemej VI. Ta dva trijema bila su povezana manjim na istonoj strani. Atalov trijem (17) zatvarao je Agoru s istone strane. Dao ga je sagraditi pergamski kralj Atal II. (159.138.) oko 150. godine prije Kri sta. Trijem je bio dug 115, a irok 20 m. U prizemlju se nalazilo 45 orskih stupova, dok su na katu bili jonski. Unutranjost su po duini dijelila 22 stupa. Straga je bila 21 prostorija namijenjana trgovinama u prizemlju i na katu. Od 1953. do 1956. godine ameriki su arheolozi napravili rekonstrukciju trijema, i od tada se u njemu nalazi Muzej Agora.

266

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

267

rtvenik dvanaestero bogova (7) otkopan je u sjevernom dijelu Agore, uz rub Panatenejske ceste. Mjesto je identificirano na osnovi jednog pronaenog natpisa na tom prostoru. rtvenik (oltar) podigao je Pizistrat mlai (vjerojatno Hiparh) oko 521. godine prije Krista. To kult no mjesto dvanaestero bogova nije pripadalo bogovima s Olimpa, ve je predstavljalo lokalnu atensku skupinu. Aresov hram (21), kojemu su otkriveni tragovi temelja, nalazio se neto junije od rtvenika dvanaestero bogova. Kameni blokovi temelja pokazuju da su izraeni u rimskom razdoblju. U svojem tlocrtnom raspo redu potpuno podsjea na Hefesteion vjerojatno zato to se pripisuje istom arhitektu. Naime, taj hram je prvobitno bio izgraen u 5. st. prije Krista u Ahami, i u Augustovo doba prenesen i rekonstruiran na Agori. Istono od hrama otkopani su tragovi velikog rtvenika posveenog Aresu. Spomenik heroja eponima (16) Otkriveni ostaci ukazuju daje nastao u 4. st. prije Krista. Predstavljao je deset Klistenovih plemena (fila), koje su inili: Hipotoont (sin Posejdona i Alope), Antioh (jedan od Heraklovih sinova), Ajant (sin Telamonov), Leos (Atenjanin koji je po uputama prorotva rtvovao keri za opi spas), Erehtej (atenski kralj, ubio Imarada i pobijedio Eleuzinjane), Egej (atenski kralj), Enej (neza koniti sin Pandiona), Ahamant (jedan od Tezejevih sinova), Kekrops (utemeljitelj i kralj Atene) i Pandion (atenski kralj). Nakon 307. g. prije Krista poveavale su se i dodavale file. Poslije se spominju i kipovi Atala, Ptolemeja Egipatskog, cara Hadrijana. Postolje je nosilo i dva tronoca. Strane su sluile kao oglasni panoi za zakone i slubena izvjea. Sjeveroistonije od tog spomenika otkopani su temelji Zeusova rtve nika (Zeusa Agoraiosa) iz 4. st. prije Krista. Spomenik Tiranoubojica bio je podignut nedaleko od Spomenika eponima. Poslije smrti atenskog tiranina Pizistrata, izmeu sebe su vlast podijelili njegovi sinovi Hipija i Hiparh, i mirno vladali sve do 514. godine prije Krista. Tada je Harmodije (iz osobnih razloga) uz pomo Aristogitona ubio Hiparha. To je dovelo do jo vee tiranije, koju je provodio Hipija, pa su ga Atenjani protjerali 510. godine prije Krista. Nakon pada tiranije, kipar Antenor je izradio kipove Harmodija i Aris togitona u bronci, koji su bili postavljeni na Agori. Perzijanci su ih nakon razaranja Atene 480. godine prije Krista odnijeli kao plijen. Aten ski kipari Kritija i Nesiot su 477./476. izradili nove kipove Tiranoubojica (Harmodija i Aristogitona) i postavili na isto mjesto gdje su stajali i prijanji Antenorovi. Ti su kipovi poznati danas po svojim kopijama. Odeon s halom giganata (23) bila je monumentalna rimska gra evina, koja se sastojala od dviju struktura: Agripinog odeona (Agrippeiona), ili koncertne dvorane, i znatno poslije sagraenog Gimnazija. Zauzimala je velik dio prostora Agore sjeverno od Sredinjeg trijema.

Gigant Triton s Odeona u A teni

Odeon je s tri strane bio okruen trijemovina u prizemlju i na katu. Pristup je bio kroz juni trijem. Djelomino su sauvani zidovi i nekoliko kamenih sjedala polukrunog gledalita, koje je moglo primiti oko 1000 sluatelja. Primjeuju se tragovi arenog poda orkestre i dio ostataka zida skene. Sjeverno proelje duine 40 m bilo je ukraeno figurama giganata. Koriteni su poslije i na proelju Gimnazija u 5. st. poslije Krista, kada ih je bilo est, i podupirali su arhitrav. Dva od njih su predstavljali Tritone. itav taj juni kompleks graevina proirio se u kasnorimskom razdoblju preko Srednjeg i Junog trijema u zgradu Aten skoga sveuilita. Zapadno od Odeona otkopan je manji rimski hram (22). Otkriveni su tu i drugi manje zanimljivi spomenici razliite namje ne. U sjeveroistonom dijelu Agore nalazila se od poetka 3. st. prije Krista kvadratna graevina s otvorenim prostorom i trijemovima iznu tra. Sluila je u trgovake svrhe.

268

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

269

Rimska Agora i Hadrijanov forum


Pod Sulinim vodstvom Rimljani su 86. godine prije Krista opljakali i razorili Atenu. Obnova i gradnja zapoinje u vrijeme Cezara, a na stavljena je za vladavine cara Augusta. Istono od stare Agore i Atalovog trijema iskoriten je prostor za gradnju nove Rimske agore (Augustove) i Hadrijanova foruma, na kojima su podignute monumentalne grae vine, koje se kvadraturom i pravilnou nisu uklopile u dotadanji slo bodniji urbanistiki rast grada. Uzori rimskih foruma nisu bili najsret nije rjeenje za sline gradnje u Ateni. Pravokutna graevina na Rimskoj Agori bila je veliine 110 x 95 m, otvarajui se u sredini u dvorini prostor koji je u poetku imao dorsku kolonadu samo na junoj strani. U doba cara Hadrijana dodan je unutranji dvorini peristil u jonskom stilu, sa stupovima bez uljebljenja, sagraenim u himetskom i pentelikom mramoru. Iza stupova su se nalazile trgovine i spremita. Sauvani su ostaci s dijelovima stupova. Na Hadrijanovom forumu istraeni su ostaci po veliini priblino sline graevine (120 x 81 m), ali namijenjene u druge svrhe: za bib lioteku i arhiv. Graevina se otvarala u unutranje dvorite sa stoti-

nu stupova, velianstvenog izgleda. Djelomino je sauvan istoni zid sa sedam korintskih stupova. Zapadno od Rimske Agore i juno od Atalova trijema otkopani su temelji jo jedne rimske graevine, koji su pripadali Trajanovoj bib lioteci. Toranj vjetrova nalazi se na istonoj izvanjskoj strani Rimske Ago re. Sagradio ga je sirijski astronom Anronikos Kyrrhos oko 100. godine prije Krista. Sauvan je do danas u svojem osmerokutnom obliku sa stoastim krovom i unutranjim promjerom 7 m. Na sjeveroistonoj i sjeverozapadnoj strani nalazili su se pravokutni trijemovi koje su nosili po dva kanelirana korintska stupa. Na junoj strani nadozidana je kru na dogradnja horologeion mjesto za vodeni i sunani sat. Na svakoj od osam strana tornja, ispod zavrnog vijenca, reljefno je prikazana odgovarajua figura vjetra. Na sjevernoj strani moe se vidje ti Boreja, na junoj Noto, na zapadnoj Zefir, na jugoistoku Euro itd. Prema Vitruviju, na krovu tornja bio je postavljen bronani Triton sa ibom u ruci, koji se okretao u smjeru vjetra i pokazivao na fasadi trenutanu vrstu vjetra. Pritanej je otkriven juno od Tornja vjetrova prema Akropoli. To je zapravo bio stari Pritanej, ured arhonta. Tu se nalazilo sveto ognjite grada i uvao jedan dio Solonovih zakona. U njegovoj blizini nalazilo se Tezejevo svetite, podignuto nakon Maratonske bitke. Zidovi su mu bili ukraeni Mikonovim slikama. Pri kazivale su Tezejevu borbu s Amazonkama i borbu Lapita s Kentaurima. Spominje se da su tu pokopane Tezejeve kosti koje je Kimon (Miltijadov sin) prenio s otoka Skira.

Muzej Agora
Zavretkom rekonstrukcije Atalova trijema 1956. godine u njemu je otvoren Muzej Agora. Izloci su rasporeeni u prizemlju i dijelom na katu. Karakterizira ih velika raznolikost. Otkopani su na antikoj Agori i neto irem prostoru grada. Ima primjeraka neolitike keramike, bron anih predmeta iz mikenskog razdoblja, te keramike iz geometrijskog i kasnijeg doba s vazama oslikanim crnim i crvenim likovima. Dijelom je zastupljena i mramorna skulptura, zatim artefakti koji ukljuuju pravila iz knjinica 2. st. poslije Krista, ploice za glasovanje i svakodnevni predmeti izraeni u terakoti. Spomenut emo neke od vanijih i zanim ljivijih izloaka. Prizemlje Torzo Apolona Patrosa (ili Apolona Kitarodosa), 350. 325. godine prije Krista, pripisuje se Eufranoru; sokl koji je nosio statue Demetre i Kore s natpisom Praksitela; izgled restaurirane fasade skene Odeona; kip Afrodite (oko 420. godine prije Krista); fragmenti akroterije

Rim ska A g ora s Tornjem, vjetrova u A teni

270

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

271

s Hefesteiona (oko 415. godine prije Krista); akroterije a la Nereide (oko 400. godine prije Krista); dva poprsja boice Atene iz 5. st. prije Krista; vie reljefa od kojih navodimo dio friza s Aresova hrama (oko 420. prije Krista). Dalje, na kraju sjevernog dijela, izloena je statua portret jednog suca s kraja 5. st. prije Krista; Nike u vidu akroterije s jugoistonog ugla Trijema Zeusa Eleutherosa (Osloboditelja) lelujave draperije (400. godina prije Krista). Uz dugu unutranju kolonadu nalazi se baza statue Karneada, utemeljitelja nove Akademije u Ateni, i druge; portret Herodota kopija iz rimskog razdoblja; nimfa s vrem za vodu, izraena kao kopija jednog kipa Afrodite iz 5. st. prije Krista; glava boice, koja je bliska glavi statue Peonijeve Nike; glava jedne druge boice izvanrednih umjetni kih kvaliteta (oko 430. godine prije Krista); izloena je i stela na kojoj je ugraviran zakon protiv tiranije iz 336. prije Krista. Reljef na steli predstavlja personifikaciju demokracije u atenskoj demi. Izlobeni prostor na katu zauzima duinu od deset butika (trgovi na), u kojem su predmeti izloeni u vitrinama i rasporeeni kronolokim redom. U vitrinama (123) predstavljene su neolitike vaze otkrivene na obroncima Akropole, koje su dokaz ivljenja iz toga doba na tom prostoru; predmeti iz kraljevskih grobnica iz 14. st. prije Krista otko pani na sjevernoj strani Areopaga; izloci iz mikenskog razdoblja, kao to je bronani ma; razni predmeti otkriveni na pojedinim grobljima: ume, pitosi, geometrijska keramika i drugo. Istiemo toaletnu kutijicu s gravurom grifona kako obara jelena; sadraj otkopanih izloaka iz grobnice jedne bogate Atenjanke (850. prije Krista) (vit. 23). Iz ostalih vitrina navodimo sljedee: zanimljivi kalup za izlijevanje u bronci statue Apolona (6. st. prije Krista); glava Hermesa; tri natpisa koji ureuju pravila knjinice Pantemos iz 2. st. poslije Krista; opomena dugova Ate ni iz 421. godine od gradova podinjenih na Helespontu; liste arhonata eponima iz 6. st. prije Krista, koje navode imena Hipije, Klistena, Miltijada i drugih tijekom vie uzastopnih godina (525.523. prije Krista); fragment baze koja je nosila kipove Tiranoubojica kipara Kritije i Nesiota; neobina posuda za ulje izraena u terakoti, oblikovana kao dje ak koji klei (540.530. prije Krista); tu su i obrasci utega i mjera; predmeti iz graevine namijenjene pravdi i pravosuu; bronani glasa ki listii; klepsidra (horolog) ili hidraulini sat od terakote, 5. st. prije Krista. Vitrine (3032) sadre kvalitetne vaze s crnim i crvenofiguralnim motivima, atribuirane pojedinim slikarima na vazama: dvije kupe s potpisom Epikteta; etiri kupe od Kairasa (oko 500. prije Krista); kyliks atribuiran Gorgosu (oko 510. prije Krista); kyliks od Epikteta; krater koji se pripisuje Egzekiji (oko 530. godine prije Krista) i drugi.

Od Lizikratova spomenika do Olimpeiona i stadiona


Lizikratov spomenik. Od istonog dijela Agore vodila je u antiko doba ulica koja je u blagom luku zaobilazila, sa sjeverne strane, Akropolu i zavravala neto dalje, na njezinoj jugoistonoj strani kod Dionizovog kazalita. Nazvana je Ulicom tronoaca, jer su u njoj pobjedniki korovi, za nagradu na zborskim (korskim) i dramskim natjecanjima, podizali spomenike s tronocima, raznih oblika, osnova i veliina. Jedini takav koji je skoro u cijelosti sauvan do danas je Lizikratov spome nik. Nalazi se na jednom malom trgu koji nosi njegovo ime, istono od Akropole, u smjeru Harijanovih vrata. Dao ga je podii bogati atenski graanin Lizikrat 334. godine prije Krista u ast pobjede njegova kora. Na etverokutnom postolju visine 4 m uzdie se mali kruni hram sa

Lizikratov spom enik u Ateni, 334. p r. Kr.

272

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

273

pobjedniki bronani tronoac. Ukupna je visina spomenika, bez ukras nog dijela s tronocem, oko 10 m. Lord Elgin pokuao ga je, uz druge atenske spomenike, prenijeti u Englesku, ali u tome nije uspio. Godine 1810., sjedei u njemu, engleski romantiarski pjesnik lord Byron dobio je inspiraciju za jednu pjesmu. Hadrijanova vrata nalaze se istono od Lizikratovog spomenika. Dao ih je sagraditi car Hadrijan 132. godine poslije Krista u pentelikom mramoru na graninom rubu izmeu stare i nove Atene, Tezejevog i Hadrijanovog grada. O tome svjedoe sauvani grki natpisi na njego vim fasadama. Na sjeverozapadnoj strani je zapisano: Ovo je Tezejeva Atena, stariji grad, a na jugoistonoj: Ovo je Hadrijanov, a ne Tezejev grad. Vrata su visoka 18 m, iroka 13 m, debljine zida 3,5 m. Zid u donjem dijelu imao je u sredini polukruni prolaz irine 6 m. S lijeve i desne strane prolaza, s obje strane vrata, zid je bio ukraen korintskim stupovima, kojima su sauvane baze i u gornjem dijelu konzole. Fasade su zavravale korintskim polustupovima. Iznad se nalazila profilirana atika, koja je nosila gornji dio vrata s trima pravokutnim otvorima ukraenim etirima nosivim korintskim stupovima. Stupovi su zavra vali arhitravom koji je nad sredinjim otvorom obogaen zabatom.

H adrijanova vrata u A teni iz 132. g.

est korintskih polustupova. Izmeu kapitela i gornjeg dijela stabla stu pova reljefno su prikazani tronoci. Polustupovi nose trodijelni kruni arhitrav. Na njemu je natpis: Lizikrat iz Kikine sin Liziteida bio je koreg; Akamantovo pleme (fila) pobijedio je zborom djeaka; Teon je svirao flautu; Lisijad, Atenjanin, pripremio je zbor; Evainetos je bio arhont.4 6 Iznad se nalazi kontinuirani friz na kojem je u niskom reljefu predstavljen Dioniz sa satirima koji tjeraju tirenske gusare. Bog ih za kaznu pretvara u dupine, a jarbol njihova broda u morsku zmiju. Stoa sti krov hrama zavrava elegantnim akantovim listovima koji su nosili
4 6 R. Flaceliere, 1979., 113.

Ostaci Olim peiona u Ateni, dovrenog 132. g.

274

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

275

Olimpeion je bio podignut u svetitu Zeusa Olimpskog, koje se prostiralo jugoistono i nedaleko od Hadrijanovih vrata. Prema legendi, prvi Zeusov hram na tom prostoru sagradio je Deukalion. Meutim, pouzdano se zna da su hram prvi poeli graditi Pizistratidi oko 515. godine prije Krista. Ruenjem tiranije u Ateni, i osobito protjerivanjem Pizistratovog sina Hipije, radovi su bili prekinuti. Tek u 2. st. prije Krista, ili tonije oko 174. godine, gradnju hrama je nastavio sirijski kralj Antioh Epifan, uz neke izmjene plana. Ni tada nije bio dovren. Nekoliko je stupova 86. godine prije Krista rimski konzul Sula odvezao u Rim. Hram je dovrio car Hadrijan 132. godine poslije Krista. Graen je na umjetnoj zaravni, osnove duine 107 m i 41 m irine. Sastojao se od izduenog naosa, podijeljenog stupovima na sve etiri strane, i opistodoma. Naos je bio okruen dvama redovima korintskih stupova (oblik dipterosa). Ukupno 104 korintska stupa od pentelikog mramora, visine oko 17 m, krasila su taj hram, koji je bio meu najvei ma u Grkoj. Rimski povjesniar Tit Livije smatrao ga je jedinim hramom u raz mjerima dostojnim boga. Od cijele te veliine sauvalo se u skupini 13 stupova povezanih arhitravom i dva usamljena, od kojih je jedan sruen olujom u prolom stoljeu. U naosu se nalazio kultni kip Zeusa izraen u slonovoj kosti i zlatu, za koji se misli da je kopija Fidijinog kipa iz Olimpije. Uz Zeusa je stajao i kip cara Hadrijana, koji je svojom veli inom nadmaivao sve kipove osim, kako kae Pauzanija, kolosa na Rodosu. I dalje navodi da je prostor oko hrama bio pun spomenika u kojem je svaki grad postavio kip caru Hadrijanu, u emu su prednjaili Atenjani. Hram. Apolona (Delfskog) U blizini Olimpeiona, s njegove jugo istone strane, otkopani su ostaci raznih drugih graevina. Prepoznaju se tragovi dorskog hrama iz 2. st. poslije Krista i posebice starijeg i prostranijeg dorskog hrama 13 x 6 stupova iz 5. st. prije Krista, za koji se pretpostavlja da je pripadao Apolonu Delfskom. Stadion s okolicom zauzima prostor u prirodnoj dolini u podnoju breuljka Ardeta, s druge strane rijeke Ilisa. To se podruje nalazi isto no od Olimpeiona, i nije bilo obuhvaeno ni novim Hadrijanovim zidom. Prvi stadion na tom mjestu dao je sagraditi Likurg u jednostavnijem obliku 330. prije Krista, i to za natjecanja na Panatenejskim svetkovi nama. U doba Rimljana bio je pretvoren u arenu. Za igre 144. poslije Krista atenski mecena Herod Atik dao ga je obnoviti; posebice su sje dala gledalita obloena ploama od pentelikog mramora. Antiki sta dion bio je dug oko 185 m, a irok 30 m. Stadion, u svojem dananjem izgledu, obnovljen je za moderne Olimpijske igre odrane u Ateni 1896. godine. Njegova pista je neto dua 203 m, i ira (za 30 m) u odnosu na staru. Moe primiti do 70.000 gledatelja.

Nedaleko, na breuljku Ardetu ili Helikonu, otkriveni su tragovi temelja hrama Fortune (Sree), koji se pripisuju gradnji Heroda Ati ka. Na breuljku, s druge strane stadiona, otkopani su ostaci antikih graevina meu kojima je, pretpostavlja se, i grobnica Heroda Atika (iako je umro u Maratonu). Istono od stadiona nalazio se hram Artemide Agrotere (zatitnice lova). Podruje u kojem se nalazio hram zvao se Agrai (Lovina, Lovite). Prema mitu, boica Artemida tu je prvi put lovila kad je dola s otoka Delosa.

Dugi zidovi i luka Pirej


Od najranijih vremena prva atenska luka bio je Faleron, jer je na tom mjestu Atenjanima bio najblii pristup moru. Spominje se da je odatle kralj Menestej poveo atenske ratnike u Trojanski rat. Prije njega iz Falerona je Tezej otplovio Minosu na Kretu. Faleronski zaljev nije bio pogodan za luku, osobito u tekim ratnim vremenima, jer se nije mogao u potpunosti zatititi zidinama. Ostao je kao luka u uporabi sve dok Temistoklo nije u 5. st. prije Krista dao da se na susjednom poluotoku Akteju (Pirej) sagrade dvije manje i jedna vea luka. Manje luke, Zea i Munihija, koritene su iskljuivo za ratne brodove, a vea luka, Kantaros, za trgovake. Pirej je do tada bio seoska opina i brzo se urbanizi rao. Oko 450. godine prije Krista u Pirej dolazi grki urbanist Hipodam

Dugi zidovi koji su povezivali Atenu i luku P irej

276

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

277

(Hippodamos), koji je planirao pravokutni raster ulica s trgovima, hramovima i dugim trijemovima. Temistoklo je poduzimao i druge velike graevinske radove: utvri vao je zidinama cijeli poluotok te sagradio Duge zidove i time povezao Pirej s gradom Atenom. Sjeverni zid (dug 7,2 km) i drugi Faleronski zid (dug oko 6,4 km) bili su sagraeni 456. godine prije Krista. Neto nakon toga podignut je i trei, Juni ili Srednji zid, koji je iao para lelno sa Sjevernim i bio iste duine. Izmeu Sjevernog i Junog (Sred njeg) zida prolazila je iroka vojna cesta koja je sluila za opskrbu grada i u najteim ratnim sukobima. Uz Sjeverni zid prolazila je prema Ateni druga civilna cesta. Poslije poraza u Peloponeskom ratu Atenjani su morali, prema zakljuenom miru, poruiti Duge zidove. Obnovio ih je vojskovoa Konon, nakon to je u slubi Perzijanaca pobijedio spartan sku flotu kod Knida 394. godine prije Krista. Zidove je ponovno u rimsko doba razorio Sula (86. godine prije Krista). Tijekom srednjega vijeka Pirej se nije obnavljao niti razvijao. Njegov rast e se osjetiti tek kada Atena 1834. godine postane glavni grad Grke. Teko je govoriti o spomenicima Pireja, jer ono to je sagraeno od Temistoklovog i Periklovog vremena, pa do rimskog, uglavnom nije sa uvano, osim neznatnih ostataka. Posebice su svetita i hramovi Atene i Zeusa, Artemide Munihijske, Demetrin hram, hram Atene Skiraske i drugi koje spominje Pauzanija, potpuno nestali. Ostalo je neto trago va Aphrodisiona (Afroditina hrama iz poetka 4. st. prije Krista), ot krivenih na jednom malom breuljku. Ustanovljeni su manji ostaci Du gog trijema s trgom (Agorom), kazalita Zea iz helenistikog razdob lja (2. st. prije Krista) (dobro je ouvana orkestra) i jo jednog kazalita u sjeveroistonom dijelu poluotoka. Istraivanja iz 1931. godine otkrila su jedan broj skulptura i drugih spomenika. Posebno su vrijedne velike bronane statue pronaene 1959. godine: boice Artemide s tobolcem za strijele, Atene s kacigom i sovama, i Kurosa (Apolona), koje se nalaze u Nacionalnom i arheolokom muzeju u Ateni. Dio otkrivenih nalaza bio je izloen u Arheolokom muzeju u Pireju.

Keramik (Kerameikos)
U 6. st. prije Krista, za vrijeme tiranina Pizistrata i njegovih sinova, Atena se ograuje prvim zidinama koje obuhvaaju ue gradsko podru je s Agorom, Areopagom i Akropolom. Nakon to su Atenu opljakali i razorili Perzijanci 480. godine prije Krista, znatnije ih proiruje Te mistoklo (vidi plan na str. 278) sa 15 vrata ugraenih u njima.4 7 Spome4 7 Na istonoj strani grada zidine e biti proirene u Hadrijanovo doba (vidi o Hadrijanovim vratima na str. 273).

A tensko groblje Keramik

278

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

279

Akademija

yt
.- 'V ^ . \5 #, -r . \y#* s*J ' -. Izvanjski Kermnik^

> > f\ ^

_________ s

V t^

-Klaslno raz.H

5,'V

A ten a sa zidinam a u antiko doba

nut emo samo neka: Aharnanska na sjeveru, Itonska na jugoistoku, Melitska i Pirejska na zapadu. Imena su dobila prema gradskom demu ili mjestu u koja su vodila. Posebice su se isticala dvoja vrata svojim povijesnim znaenjem i veliinom na sjeverozapadnoj strani zidina: Sveta vrata i D ipilon (Dvostruka vrata), o kojima e jo biti rijei. Gradska etvrt oko tih vrata zvala se Keramik (Kerameikos). Naziv Keramik, kako kae Pauzanija, nastao je prema imenu heroja Keramosa, navodnog sina boga Dioniza i Arijadne, keri kretskoga kralja Mino-

sa. U tom predjelu vrlo se rano spominje groblje, ve od 12. st. prije Krista. U kasnijim stoljeima tu e se razviti zanatska proizvodnja, osobito lonarstvo (keramika), po emu je zapravo nazvana ta etvrt. Keramik je zidom, Svetim i Dipilonskim vratima, bio podijeljen na unutranji i izvanjski Keramik. Sveta vrata bila su polazna toka od kojih je kretala povorka sve tim putom za Eleuzinu u vrijeme eleuzinskih misterija. Cesta se dalje nastavljala prema Megari i Peloponezu. Neto sjeveroistonije nalazila su se Dipilonska vrata, koja su bila glavna vrata grada. Bila su ira od drugih, a i promet je kroz njih bio najintenzivniji. iroki prolaz dromos, uz koji su bili sagraeni gimnaziji i trijemovi, vodio je do Agore, gdje se nastavljao Panatenejskom cestom sve do Partenona na Akropoli. S izvanjske strane, od Dipilona, vodila je cesta prema Akademiji. Dipi lon je sagraen potkraj 4. st. prije Krista prema Temistoklovim vratima iz 479. prije Krista, koja su se zvala Trijina vrata jer se kroz njih izlazilo prema Triji, atikom gradiu blizu Eleuzine, Poznata su i pod imenom Vrata Keramika. Postojala su zapravo izvanjska (osam metara uvuena od izvanjskog zida) i unutranja vrata, koja su se nalazila na kraju jednog dvorita dugog 40 m i irokog 20 m. Dvorite je bilo ograeno debelim zidinama pojaanim kvadratnim tornjevima na krajevima. Iz vanjska (iz 1. st. prije Krista) i unutranja vrata (iz 4. st. prije Krista) bila su podijeljena zidom irokim tri metra, od kojega su se lijevo i desno nalazili otvori za prolaz irine 3,40 m. Pompeion. Izmeu Svetih vrata i Dipilona podignuta je graevina u 4. st. prije Krista zvana Pompeion (gr. pompe = sveana povorka). Imala je pravokutni oblik, s dvoritem u sredini okruenim na sve etiri strane trijemovima. Bilo je to mjesto gdje su se pripremale povorke za panatenejska i eleuzinska slavlja. Sluilo je i kao skladite za razne sprave, vozila i druge predmete i opremu koritenu u navedenim svet kovinama. Na istonoj strani Pompeiona nalazile su se Male propileje kroz koje se pristupalo ako se dolazilo iz grada. Ouvani su mu tragovi. Pompeion je uniten za Suline opsade grada. U doba Hadrijana sagra ena je u tom prostoru bazilika, koju su poruili Heruli (barbari) 267. godine poslije Krista. Unutranji Keramik je bio prostor u kojem su djelovali lonari i ostali zanatlije. Na toj strani pronaeno je malo grobova jer je bilo uobiajeno, osobito od 7. st. prije Krista, da se mrtvi zakapaju izvan grada, uz glavne prometnice. U izvanjskom Keramiku, koji se protezao izvan Svetih vrata i Dipilona, nalazilo se atensko antiko groblje. Cesta koja je vodila u smjeru Akademije4 8 sagraena je ve u 6. st. prije Kri4 8 Akademija je bila prostor udaljen 1,6 km sjeverozapadno od Dipilona, a pripadala je podruju dema Kolon. Ovdje je bio roen tragiki pjesnik Sofoklo. Ime

F.lftiizinn

280

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

281

Stela Deksilos iz 349. pr. Kr., mramor, M uzej Oberlander (Keramik) u Ateni

sta. Bila je rezervirana za grobove dravnika i za skupine ratnih heroja. Spomenuli smo da se tu groblje nalazilo i znatno ranije. Tu su otkrivene velike pogrebne posude protogeometrijskog i geometrijskog razdoblja, nazvane dipilonskim vazama. Od znamenitih ljudi iji su se grobovi ovdje nalazili, Pauzanija spominje Perikla, Trazibula, Konona, Klistena, Harmodija i Aristogitona. Ovdje je Periklo odrao svoj uveni govor u slavu poginulima u prvoj godini Peloponeskog rata. Mnogi su grobni spomenici iznimne umjetnike i povijesne vrijednosti, koje je otkrilo grko arheoloko drutvo u razdoblju od 1863. do 1913. godine, prene seni u Nacionalni arheoloki muzej u Ateni. Ustanovljeno je da je jedan dio zemljita bio namijenjen svim drutvenim klasama, ukljuujui i robove. Drugi dio groblja otkriven je juno od svete ceste, nedaleko Svetih vrata. Ta je cesta vodila prema jugozapadu i zvala se Grobina aleja. Otkopane su manje grobine parcele ograene malim zidiima unutar kojih su bili grobovi lanova odreene obitelji. Nadgrobni su spomenici imali oblik jednostavnije mramorne ploe ili raznih oblika stele, ukrae nih bareljefima iz ivota pokojnika. U tom dijelu groblja otkriveni su nadgrobni spomenici koji pripadaju vrhunskim umjetnikim ostvarenjimaa, meu kojima istiemo Stelu Hegezo i Stelu Deksilos. Na tom mjestu su danas kopije, a originali prve su u Nacionalnom arheolokom muzeju, druge pak u Muzeju Oberlander (Muzej Keramik). Otkriveni su grobovi na kojima su pronaene izduene vaze s jednom ili dvije ruke, lekiti i lutrofore, to je ukazivalo da su u takve grobove pokapani ne oenjeni pokojnici. Zanimljivo je da su robovi svoje grobove obiljeavali okruglim stupiem na kojem je pisalo njihovo ime. Pronaeni su i podignuti spomenici nekih ivotinja: bikova, lavova, pasa, sfinga i drugih, koji su obino stajali na povienijem postolju ili kutu grobne parcele.

Muzej Oberlander (Muzej Keramik)


je dobila po heroju Akademu. U poetku je to bio sveti gaj posveen boici Ateni, koji je dao obzidati Pizistratov sin Hiparh. Spominje se da su tu rasle masline koje su niknule iz sadnice s Akropole iz Erehtejona. Ulje tih maslina dobivali su za nagradu pobjednici panatenejskih natjecanja. Kimon je u Akademiji podigao gim nazij, jedan od najveih, i doveo u taj prostor vodu. Otkriveni su i ostaci palestre. Platon je od godine 387. prije Krista poeo u njoj odravati predavanja, pa je njegova kola po tom mjestu nazvana Akademija. Platon je tu stanovao i bio pokopan. Obuka e se u 1. st. prije Krista prenijeti u sredite Atene i trajat e do 529. godine poslije Krista, kada je po naredbi cara Justinijana bila zatvorena. U istonom dijelu Atene, uz Eridanove izvore, djelovao je Licej (gr. Lykaion), Aristotelova kola, a na jugu Kinosarg, u blizini Ilisa, s filozofom cinikom Antistenom. R. Flacelire, 1979., 2831.

Taj mali muzej je otvoren 1961. godine. Nalazi se na podruju Kera mik, juno od Grobine aleje. Dobio je ime po Gustavu Oberlanderu, njemako-amerikom industrijalcu, ijom su donacijom financirana isko pavanja 30-ih godina 20. stoljea na tom podruju. Otkriveni predmeti i umjetniki spomenici rasporeeni su u etiri manje dvorane. Dvorana I. Izloene su skulpture, nadgrobne stele i razni frag menti otkopani blizu Dipilona i Svetih vrata. Ovdje se nalazi jedan od najljepih nadgrobnih spomenika, remek-djelo grke umjetnosti iz sre dine 4. st. prije Krista, Stela Deksilos, otkopano uz Grobinu aleju. Spomenik je izraen u mramoru, ija je visina s postoljem 1,75 m. Poje dini detalji uzde, stremen, koplje i vijenac na Deksilovoj glavi i ma

282

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

283

palog protivnika bili su izraeni o bronce. Sastojao se od postolja s natpisom, vee sredinje plohe s reljefom i zabatnog zavretka ukrae nog palmetama. U niskom reljefu s mekom modelacijom prikazan je 20-godinji Deksilos na konju kako preskae nagog i nemonog protiv nika. Radnja je vezana uz Korintsku bitku 394. prije Krista, koja se vodila izmeu Atene i Sparte, a u kojoj je Deksilos, sin Lisaniasa iz Torika, poginuo. Umjetniku toga spomenika uzor je bio Fidijin rad iz 5. st. prije Krista. Tu emo jo vidjeti i prekrasnu arhajsku mramornu sfingu iz 550. prije Krista koja je krunila neku od nadgrobnih stela; slijede Stela Ampharet (prikaz ene koja nosi maloga sina) iz 5. st. prije Krista; baze nadgrobnih spomenika, od kojih se jedna istie etirima prikazanim konjanicima u reljefu (oko 590. prije Krista), otkrivena je u junoj kuli Dipilonskih vrata; konjanik na konju (520. prije Krista); ovjek u sjedeem stavu; nadgrobna stela iz 530. prije Krista; stela akaa 550. prije Krista, Stela Eupheros i nadgrobni reljef koji predstavlja mladog ovje ka sa strugalom. Dvorana II. sadri uglavnom selekciju raznih vaza iz razliitih razdoblja: submikenskog, protogeometrijskog, geometrijskog i protoatikog od 11. do 7. st. prije Krista. Karakteristine su amfore protogeo metrijskog i geometrijskog doba i pogrebne vaze zvane lekiti (lekitosi). Izloen je i dio terakotnih figura, a poneke od njih pronaene su u djejim grobovima. To su obino igrake konja i lutke. Dvorana III. Predstavljena je skupina pogrebnih nalaza iz arhajskog, klasinog i helenistikog razdoblja, meu kojima je posebna keramika s crnofiguralnim i crvenofiguralnim motivima. To su uglavnom djela poznatih slikara vaza, kao to su Amasis, Kleofrades i drugi. Osim keramike, tu se mogu vidjeti (kao i u prethodnoj dvorani) figurice od terakote. Izloene su i ploice koritene za glasovanje (ostrake), otkrivene u rijeci Eridan, njih 70009000 komada. Na njima su zabiljeeni Temistoklo, kao i druge slavne osobe koje su bile prognane iz Atene.4 9
4 9 Ostracizam je uveo atenski zakonodavac Klisten potkraj 6. st. prije Krista. To je bila posebna atenska kaznena mjera, a sluila je kao vano sredstvo u obrani od tiranije. Prvi put se primjenjuje 487. prije Krista. Prema odluci skuptine, o os tracizmu se moglo glasovati samo jednom godinje. Ostrakoforijska skuptina obino je odravana zimi, u mjesecima posejdonu i antesterionu, kada su atiki seljaci bili slobodniji i lake su mogli doi u grad. Takve su skuptine odravane na Agori (a ne na Pniksu ili u kazalitu). Glasovalo se tajno na komadiima crijepa (ostraka). Nepismeni bi zamolili nekoga da im ispie ime koje su eljeli prognati iz Atene (ili Atike). Poznata je pria koju navodi Plutarh o Atenjaninu koji je kod glasovanja 482. prije Krista zamolio Aristida (politiara i stratega kod Maratona) da ispie svoje ime na njegovu ploicu crijepa. Sam to nije mogao jer je bio nepismen.

Dvorana IV. posveena je uglavnom fragmentima amfora otko panih na poloaju Pompeiona, gdje su bile smjetene prije nego su uruene kao nagrade na Panatenejskim svetkovinama na Akropoli.

Nacionalni arheoloki muzej


Sagraen je prema projektu Luwiga Langa 1885. godine u neoklasinom stilu. Proirenje i dogradnja istonog krila zavreni su 1939.

Plan N acionalnog arheolokog muzeja u Ateni

Moralo je glasovati najmanje 6000 glasaa da bi suenje bilo pravovaljano. Onaj ije je ime, od veine glasaa najee bilo upisano u crijep, bio je javno prognan iz grada i to na deset godina. Mogao je slobodno raspolagati svojom imo vinom. Takva sudbina zadesila je, uz Temistokla i Aristida, Kimona, Megakla, Alkibijada Starijeg, Tukidida (ne povjesniara, neprijatelja Perikla) i druge. Skuptina je posebnom odlukom mogla i skratiti navedeni rok te prognanoga pozvati da se vrati u svoj grad. Zadnji ostracizam provden je potkraj Peloponeskog rata. R. Flaceliere, 1979., 242243; F. Chamoux, 1967., 306307.

284

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

285

M ikenska dvorana u N acionalnom arheolokom m uzeju

M ikenski bode sa zlatnom i srebrnom inkrustacijom , N acionaln i a rh eoloki m uzej u A ten i

godine. U njemu je skupljena najbogatija i najcjelovitija zbirka pretpo vijesne i antike grke umjetnosti. U vie od pedeset izlobenih dvorana, u prizemlju i na katu, izloeni su eksponati iz doba neolitikuma, cikladske i mikenske umjetnosti, te djela geometrijskog, arhajskog, klasinog do helenistikog i rimskog razdoblja. Unato opirnosti materijala i veli kom broju izloaka, nastojat emo u opisu obuhvatati sve najhitnije i najzanimljivije. Dvorana IV. poznata je kao Mikenska dvorana. Nakon ulaza na sjevernoj strani, prolazimo kroz atrij (3) i dolazimo ravno u tu dvoranu. U njoj su izloeni arheoloki predmeti otkriveni iskopavanjima u Mike ni, koja je od 1874. godine provodio Schliemann, te izloci s drugih lokaliteta na Peloponezu i Atici. U toj riznici mikenske umjetnosti (od 1600. do 1100. prije Krista) posebice je izuzetan sadraj iz kraljevskih grobova kruga A i onaj iz Vafija (Vaphio) kod Sparte. Predmeti su uglavnom izloeni u numeriranim vitrinama. Vitrina 1. smjetena je lijevo od ulaza. Uz druge grobne predmete, tu su mali zlatni bik, metalni listii, zlatni peatnjak i straari (uvari) s maem. Vitrina 26. je desno od ulaza. Sadri neke od izloaka iz kraljevskih grobova: glavu od slonove kosti, glavu ratnika s kacigom, kamenu vazu, metalni al s pripadajuom zlatnom mukom glavom i zlatni nakit. Vitrina 2. izloci koje je iskopao arheolog A. Wace od 1921. do 1923. godine: kameni peati, dijelovi kaciga koje su sluile za zatitu od divljeg vepra, zlatni peatnjak i drugo. Vitrina 25. predmeti iz kraljevskih grobova kruga A, koji su se nalazili unutar zidina, desno od Lavljih vrata. Sadraj je iz prvog (1550. 1500.) i drugog groba (1580.1550.): zlatna dijadema, pehar, bronani maevi sa zlatnim rukama, razno oruje i lijepe vaze, od kojih su neke ukraene morskim motivima. Tu su i dijelom etiri gravirane stele s kraljevskih grobova, s prizorima lova; u sredini je zlatna maska za koju je Schliemann vjerovao da predstavlja mikenskog kralja Agamemnona. Meutim, ta i druge otkrivene maske pripadaju znatno ranijem razdob lju (iz 16. st. prije Krista) nego to je Agamemnonovo. Ta maska pred stavlja lik bradatog mukarca, uz naglaenu simetrinost i stilizaciju; jedan veliki pehar iz petoga kraljevskog groba. U jednoj vitrini (bez broja) vani su nalazi: metalni listii i bronani bode, ija je povrina ukraena umetnutim listiima zlata, srebra i crnog emajla s prikazom scena lova. Vitrina 27. predmeti i tri zlatne pogrebne maske iz etvrtoga groba (1580.1550.) te zlatni listovi; jednostavni obini oklopi; zlatni pehari razliitog oblika i ukrasa. Jedan je pehar Nestorov, kako ga je nazvao Schliemann, uspomena na Homera, s dva goluba na ruki. Srebrni riton s rubom i ruicama ukraenim zlatom; prekrasna srebrna glava

286

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

287

M ikenski zlatni p e a t na prsten u s prika zom borbe, N acionalni a rh eoloki m uzej u A teni

bika s rogovima i ruom od zlata; peatno prstenje i zlatni peatnjak s prizorima lova. Vitrina 24. sadri zlatne dijademe i pehare iz etvrtoga groba: obini srebrni riton u obliku jelena; zlatni riton oblika lavlje glave; razni ukrasi od zlata igle, hobotnice, modeli hrama, golubice, kope i gumbi. Vitrina 23. sadri predmete iz treega kraljevskog groba: zlatne dijademe, zlatni lavovi, zlatni listii, tri zlatna peata, zlatna kola, zlat na igla s prikazom boice minojskog tipa (struk od srebra). Vitrine 3. i 4. nalaze se na lijevoj strani dvorane. U njima su izloci iz petoga kraljevskoga groba: zlatna maska, maevi straara cizelirani zlatom, oklop ukraen spiralama, veliki zlatni pehar i drugi pehari s lavovima. Vidjet emo i drvenu kutiju s ukraenim zlatnim dijelom, alabastrene vaze koje se istiu elegancijom i otmjenou, zatim bodee i maeve ukraene srebrnim i zlatnim nitima (zavojnicama), alabastreno nojevo jaje s dupinima. Vitrina 28. sadri predmete iz treega kraljevskog groba. Tu su tkanine (sukno) koje su pokrivale tijela kraljevske djece; mali upovi; male kutijice ukraene ornamentima; bronani veliki pehari. Vitrina 29. manje vani predmeti iz etvrtoga i estoga kraljev skog groba: alabastrene vaze s trima ruicama; keramike vaze sa za nimljivim ukrasima; ukraeno nojevo jaje; minijaturni metalni tit mi nojskog tipa.

Vitrina 22. nalazi iz etvrtoga kraljevskog groba; osobito se uoa va riton u obliku nojevog jajeta. Vitrina 21. izloeni su predmeti s mikenske akropole: statuete od zemlje; obojene ploice; fragmenti fresaka; grobna stela s ratnim scena ma iz 16. st. prije Krista. Vitrine 5. i 6. izbor predmeta je iz kraljevskih grobova kruga B, izvan gradskih zidina (iz 1650.1550.): vaze od kristala; maske izra ene s grubom fakturom; glava ene od vapnenca (ih vjerojatnije sfinge iz 13. st. prije Krista); stela s ugraviranim urezima; kameni peatnjak; izloeni predmeti iz kasnoheladskog razdoblja. Vitrina 7. sadri: bronano ogledalo, male ploice od slonove kosti ukraene gravurama, s drkom. Tu su i bronane igle. Nalazi su iz tzv. Klitemnestrine grobnice. Vitrina 30. sadri: etiri zlatne vaze s glavama psa na rukama, velike peate, zlatni pehar, malog zlatnog lava, dvije ene s djetetom od slonove kosti, razne vaze i jabuke od alabastera. Vitrina 20. sadri nalaze otkrivene na groblju u Porto Rafti s kraja 13. st. prije Krista. Izmeu vitrina (20. i 15) izloena je Vaza ratnika, jedna od najpoznatijih iz toga razdoblja. Na irokom pojasu naslikani su ratnici u ritmikom hodu. Vaza je oblika kratera, 13. st. prije Krista. Vitrina 31. smjetena je u sredinjem dijelu dvorane. Izloene su glinene tablice iz Kue titova u Mikeni i vaze neuobiajenih oblika. Vitrina 8. s predmetima otkrivenim u Pilosu: dva bodea s inkrustacijama od zlata; bronano zrcalo s ruicom od slonove kosti; eljevi i peati izraeni od slonove kosti. Vitrina 9. sadri glinene ploice s natpisom kretskog linearnog pi sma B. Freske (oslikani zidni fragmenti) iz palae u Tirintu iz 14. i 13. st. prije Krista izloene su na pregradnom zidu (izmeu 9. i 10. vitrine). Vitrine 10. i 11. predmeti s podruja Prosimne. Uglavnom manja i sitnija lonarija iz grobova srednjega heladskog razdoblja. Tu su i usporedni minojski nalazi iz Herakliona. Vitrina 13. keramika otkrivena u podruju grobova B u Mikeni. Vitrina 16. istie se bode s drkom od zlatnog lima; glinene vaze. Vitrina 32. izloena su dva remek-djela poznate zlatne alice (pehari) iz 15. st. prije Krista otkopane 1889. godine u tholos grobnici u Vafiju (Vaphi) kod Sparte. Na jednom je prikazano hvatanje bikova nastalo tehnikom iskucavanja. U borbi s ovjekom ivotinje se u divljoj silovitosti otimaju svladavanju i zaplitanju u baene mree. Na drugom se peharu vide ukroeni i pripitomljeni bikovi na panjaku. Jedan od bikova pribliava se enki, a kod drugoga se javlja ljubomora. Sve je prikazano mekim izrazom i prirodno. Tu su i drugi predmeti otkriveni na tom lokalitetu.

288

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

289

Z latn a a lica s p rizorom hvatanja bikova, 15. st. p r. Kr., iz V afija kod Sparte, N a cion a ln i arh eoloki m uzej u A teni

Vitrina 19. sadri razliite predmete s pojedinih mikenskih loka liteta iz Atike (Atene, Braurona, otoka Salamine i drugih). Vide se za nimljive vaze oblika izme. Izmeu vitrina (16. i 19) izloena je miken ska vaza stila palaa. Vitrina 18. predmeti otkriveni u tholos grobnici u Menii: glaz beni instrumenti od slonove kosti; cilindrina kutija (tobolac) s ugravi ranim ukrasima; ukrasne ae; gravirani skupocjeni kameni; vaze s us kim grlom. Vitrina 33. smjetena je na kraju dvorane. U njoj se vide zlatni pehari i srebrni maevi s lokaliteta Mideja u Argolii. Spominjemo da su i u ostalih nekoliko vitrina koje nisu navedene izloeni predmeti s mikenskog podruja i da pripadaju toj kulturi. Na poprenom zidu lijevo, na kraju dvorane, postavljeni su fragmenti mikenskih fresaka iz 13. st. prije Krista. Desno je rekonstrukcija Atrejeve tholos grobnice, 13. st. prije Krista. Pokraj nje je amfora iz Argosa, 15. st. prije Krista. Dvorana V. je vrlo duga i uska. Nalazi se s lijeve strane mikenske dvorane. Sadri pretpovijesne predmete iz neolitika i heladske kulture. Neki nalazi seu na kraj sedmog i u esto tisuljee prije Krista, a koje je Cristos Tsountas otkopao u Tesaliji; ima ih koji pripadaju kulturama

Sesklo i Dimini, a i onih s Lemnosa i drugih podruja u Grkoj, posebice keramikih proizvoda. Dvorana VI. iste je veliine kao i prethodna, a nalazi se s desne strane mikenske dvorane. U njoj su izloeni pretpovijesni spomenici otkriveni na Cikladskim otocima. Naroito su vani predmeti s otoka Miloa iz mjesta Filakopi. Istiemo fragmente freske s ribama, na kojoj se matovito ponavlja isti motiv ribe s dupinom (iz kraljiinog megarona Velike palae u Knososu). Vani su nalazi i s Amorgosa, Parosa, Nak sosa, Kerosa, Sifnosa i drugih otoka. Uz cikladske mramorne idole, kao male enske i muke figurice kipie raene u plono oblikovnoj formi i potpuno shematiziranih pojedinosti otkrivena je na tim otocima i keramika s bogatim urezanim ukrasima. Posebice ukazujemo na mali, kompozicijski vrlo zanimljiv, mramorni kipi Svira harfe na klupi s otoka Kerosa, iz 2300.2100. godine prije Krista. Dvorana VII. Vraamo se ponovno u atrij (3) kako bismo doli do te dvorane. U sredini se nalazi pogrebna amfora iz Dipilona, geometrij skog stila u njegovoj zreloj dobi iz 760. prije Krista. Po kvaliteti pripada najljepim primjercima atike keramike s te nekropole. Meu vrpcama geometrijskih motiva (meandar, rombovi, trokuti), ili vrpce s ponavlja njem malih likova ivotinja, istie se sredinji prikaz scene oplakiva nja umrlog. Amfora je bila postavljena na grobu kao spomenik. U vitri nama su primjerci geometrijske lonarije i etiri statuete nagih boica od slonove kosti, grki rad iz 750.725. prije Krista prema istonim uzorima. Tu je jo jedna statueta boice otkopana blizu Tripolisa iz 630. prije Krista. Vano je djelo mramorna statua Artemide (ili Kore) iz Artemiinog svetita s Delosa, dar Nikandre s Naksosa boici, o emu govori natpis. Datirana je 650. -630. prije Krista. Podsjea na drvene kipove ksoane. Obuena u dugu haljinu s lagano naznaenim strukom, s ispruenim rukama uz tijelo, a stopala samo malo vire ispod haljine. Od ostalih izloaka: fragmenti reljefa od krea, vjerojatno dio metope hrama iz Mikene (oko 650.630. prije Krista); nadgrobni spomenik iz Tanagre (Amphalkes) s figurama, djelo kipara iz Beotije pol. 6. st. prije Krista; bronani svira, arhajski rad sa Samosa. Dvorana VIII. vrlo je zanimljiva po izloenim eksponatima. Izlo eni su kipovi nagih mladia kurosa ili pojedini fragmenti tih kipova. Kurosi (gr. kuros = mladi) tipski su izraene statue (pandan enskom obuenom liku djevojke kore), pripadali su arhajskoj grkoj umjetnosti. Imali su uglavnom zavjetno-pogrebnu namjenu. Otkriveni su uz hramove (Sunion) goleme veliine, vie od tri metra, i kao grobni spomenici. To su nagi likovi, s lijevom nogom u iskoraku, rukama uz tijelo i naglaenom muskulaturom. Kosa je redovito bila stilizirana, a na licu se javljao blagi arhajski osmijeh. Navodimo veliki kuros sa staroga Posejdonovog hrama u Sounionu, oko 600. godine prije Krista. Nalazio

290

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

291

se ispred hrama pa je bio vidljiv s mora, i pripada najstarijima; torzo jednog drugog kurosa; torzo mladog Atenjanina (590.580. prije Krista) iz Keramika; glava kurosa iz Dipilona, koja je pripadala kurosu nad grobnog spomenika iz 610. prije Krista. Izgleda da fragment ruke u vitrini pripada istom djelu; glava kurosa iz Ptoiona otkrivena u sve titu hrama Apolona Ptoiona u Orhomenosu (Beotija), oko 580. prije Krista; amfora iz Pireja, nadgrobna vaza (630.620. prije Krista). Izlo ene su i druge skulpture iz 6. st. prije Krista Dvorana IX. sadri uz tipove kurosa i pojedine kore. Kuros s otoka Miloa, oko sred. 6. st. prije Krista (prema nekim miljenjima po. 6. st. prije Krista), po svojim proporcijama podsjea na Kurosa (Apolona) iz Teneje (u Munchenu); kuros iz svetita Apolona Ptoiona; nekoliko kora izdvajamo torzo kore iz Egine, oko 570. prije Krista; kora iz Myrhinonte, oko 590. prije Krista, gdje je otkriven i jedan kuros; Krilata Nike (Pobjeda) s Delosa, vjerojatno akroterija s Apolonova hrama. Prikazana je tako da izgleda kao da lebdei tri, to je neobina novost u stavu figure. Obuena u hiton, koji otkriva desnu nogu s podignutom desnom rukom uz oteena krila. Prema signiranom natpisu, pripisuje se kiparu Arhermosu, oko 540. prije Krista. Dvorana X. Izloene su razne skulpture i fragmenti: sfinga iz Sparte, oko 570. prije Krista; sfinga iz Pireja, oko 540. prije Krista; fragmenti nadgrobne stele iz Keramika s prikazom bacaa diska od parskog mramora, vrlo kvalitetan rad arhajskog stila iz sredine 6. st. prije Krista; kuros iz Myrhinonte; dvije stele velika sa sfingom iz Keramika i druga tipinog stila iz 6. st. prije Krista. Dvorana XA. Ukazujemo na Kurosa iz Volomandra, visine 179 cm. To je ljupko atiko djelo iz 550. prije Krista s izduenom eleganci jom i mekoom modelacije oblika; kuros s Naksosa koji ostavlja dojam nedovrenosti; lijepa sfinga; bronana posuda s posebno obraenim ru icama. Dvoranu XI. ispunjavaju, uz ostala djela, preteito nadgrobne stele: kuros iz Keosa, mjesno djelo iz 530. prije Krista; kuros s Tere, djelo cikladskog kipara iz 6. st. prije Krista; figura Hermesa sa Sifnosa, u cjelini dobro ouvana, oko 520. prije Krista; glava ene s naunicama iz Eleuzine; dio zabata iz svetita Apolona Pitiena (drugi se dio nalazi u Metropoliten muzeju); nadgrobna Stela Lysea, podignuta za njegova oca, oko 550. prije Krista otkrivena u Velanidezu 1838. godine. Tu su i zavjetni darovi Kora iz Eleuzine. Istiemo nadgrobnu Aristionovu stelu, koja nosi natpis arhajskog kipara Aristokla, oko 520. prije Krista Otkrivena u Velanidezu. Predstavlja Aristiona, tipinog grkog ratnika iz doba ratovanja s Perzijancima, prikazanog u pravokutnom polju (visine 249 cm). Raena plono u bareljefu, s mjestimino malim ispupenjima i urezima odjee. Vidljivi su ostaci oslikavanja. Materijal je penteliki

K uros iz Volomandre, 6. st. pr. Kr., N acionalni arheoloki muzej u A teni

mramor. Nedostaje joj vijenac u obliku palmete. Tu su i nadgrobna stela hoplita iz Stamata, oko 525. prije Krista; kuros otkriven u Megari oko 540. prije Krista, i drugo. Dvorana XII. Izloeni su fragmenti skulpture, otkrivene od 1933. do 1938. godine, sa zapadnog zabata Afajinog hrama u Egini. Uoljiva je glava ratnika, oko 500. prije Krista. Najvanije skulpture i rekonstrukcija zabata nalaze se u Gliptoteci u Munchenu. Na jednom bareljefu prikazan je hoplit (trka s kacigom na glavi) pronaen blizu Hefesteiona, s kraja 6. st. prije Krista. Tu su i poprsje nimfe Dafne; kuros (Ilisos) iz poetka 5. st. prije Krista; palmeta sa stele iz 500. prije Krista i druge figure.

292

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

293

Dvorana XIII. Izloeno je nekoliko kurosa, dragih statua i nad grobnih stela. Navodimo Kurosa iz Anavisa (Anavysosa). Natpis na postolju spominje Kroiza (Kroisosa) koji je poginuo u bitci kod Pallene (541.539. prije Krista), prikazanog u liku i postavljenog nad grobom poginulog (Zaustavi se, hodoasnice putnie i plai nad grobom mrtvog Kroisosa ... ubijenog dok se borio meu prvima). Lik Kurosa je ideali ziran, stabilnog stava i snane atletske grae. Raen u mramoru u drugoj polovici 6. st. prije Krista; dva kurosa iz Beotije svetite Apolona Ptoiona. Kipovi su dosta grube izrade s kraja 6. st. prije Krista. Tu je i bronana statua Apolona otkopana u Sparti, kraj 6. st. prije Krista. Od nadgrobnih statua jedna je predstavljala mladog Aristodika, atiko djelo iz 500. prije Krista. Izloena je i nadgrobna stela na kojoj je prikazano dvoje mladih, Aghaton i Aristocrates. Stela je iz Tespije, izraena oko 500. prije Krista. Uoit emo i dvije baze s krasnim reljefima na tri strane: na jednoj est efeba u ivoj igri s loptom i svinutim tapom, na ostalim stranama prizori s ratnicima i kolima, borba u palestri, ples i drugo. Reljef je otkriven u Temistoklovom zidu. Izraen je oko 490. prije Krista. Vide se i jedna akroterija iz 440. prije Krista i drugi fragmenti. Dvorana XIV. Izloeni su nadgrobne stele i nadgrobni spomenici otkopani na raznim grkim podrujima. Neki primjeri: Stela Ehedamos iz Larise, mjesni rad, oko 440. prije Krista; stela s Naksosa otkrivena u Beotiji, s potpisom Aksenora; Stela Amphoto pronaena u Pyri neda leko Tebe, djelo beotskog kipara, oko 440. prije Krista; Stela Poliksena; stela iz Vonitsa izraena oko 460. prije Krista i drugi fragmenti. U sredini se nalaze zavjetni mramorni reljef s Miloa koji moda prikazuje Afroditu, nakon 460. prije Krista; oteeni bronani ratnik; zavjetni re ljef djeaka s pobjednikim vijencem sa rta Suniona, oko 470. prije Krista. Dvorana XV. Istie se s nekoliko poznatih djela, meu kojima posebno ukazujemo na remek-djelo bronanog boanstva predstavljenog u liku Posejdona, ili moda (po novijim tumaenjima) Zeusa smjete nog u sredini. Otkriven je u moru kod rta Artemiziona 1928. godine, na sjeveru Eubeje. To je originalni rad iz sredine 5. st. prije Krista, a pripisuje se kiparu Kalamisu. Kip je velikih dimenzija (209 cm) s vodo ravno ispruenim rukama (desna kao da baca trozubac ili munju) i rairenih nogu, ostavlja dojam pokrenutosti i istodobno sigurne uravno teenosti. Drugo iznimno djelo koje krasi tu dvoranu je veliki zavjetni eleuzinski mramorni reljef, oko 440. prije Krista. Prikazuje boicu Demetra i Perzefonu s Triptolemom.5 0 Reljef je otkriven u Telesterionu
5 0 Triptolem je sin eleuzinskog kralja Keleja i ene mu Metanejre. Boica Demetra je za zahvalnost njegovim roditeljima, zbog ljubaznog primitka u njihovoj palai, darovala Triptolemu penino zrno i kao prvog ovjeka nauila ga uzgajanju itarica. Tako je postao uitelj ratarstva. V. Zamarovsky, 1973b, 300; N. A. Run, 1971., 6465.

B ronani kip Zeusa (ili Posejdona), 460. p r. Kr., N acionaln i arheoloki m uzej u A teni

u Eleuzini. Po nainu komponiranja, stupnjevanju planova, blagim i mekim ispupenjima, valovitoj kosi i drugim stilskim osobinama, djelo je blisko Fidijinom radu. Reljef je bio obojen. Klasje u ruci Triptolema i vijenac na glavi vjerojatno su bili zlatni. Od ostalih djela izloeni su: nadgrobni reljef mladia iz Tespije (Beotija); sredinja akroterija s Aresova hrama, otkriveni na Agori blizu hrama; razne glave, stele i reljefi. Istiemo glavu Hermesa otkopanu u Pireju, pretpostavlja se da je ona rad Eufrona iz 440. prije Krista. Tu je i prekrasna mramorna kopija (iz rimskog razdoblja 2. st. poslije Kri

294

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

295

sta) Apolona s omfalosom (prema bronanom originalu iz 5. st. prije Krista). Pronaena je u Dionizovu kazalitu u Ateni, u blizini omfalosa (pupka), zbog ega je tako nazvan. Pripisuje se Kalamisu, skulptura je slina figuri Posejdona ili Zeusa o kojoj je bilo rijei. Rad umjetnika fidijske senzibilnosti. Tu su i druge rimske kopije. Navodimo i mramorni krater ukraen reljefima Atene i Marsija5 1 , inspiriran Mironovim bron anim djelom. Dvorana XVI. Izloeni su nadgrobni spomenici klasinog razdob lja, preteito primjeri antikih djela s kraja 5. st. prije Krista. Karakteri zira ih nekoliko razliitih tipova. Navodimo stelu iz Keramika s reljefi ma (lav i lavica) s obje strane, to nije bilo uobiajeno; nadgrobni kamen od pentelikog mramora, oko 430. prije Krista, pripisuje se Agorakritu. Prikazanje oprotaj mladia i njegovog rastuenog malog roba, koji nosi maku i krletku s pticama. Ukraen je i frizom palmeta i ljiljana. Tu su i nekoliko primjera stela iz Pireja s kraja 5. i poetka 4. st. prije Krista i drugi reljefi; mramorni lekiti, od kojih je jedan otkriven 1960. godine na Trgu Sintagma. Na njemu je predstavljen reljef Hermes Psyhopompos (pratilac dua u podzemnom svijetu) kako vodi Mirinu, mladu enu, do rijeke Aheronta, gdje e je preuzeti Haron. Tu je i vaza pelike s crvenofiguralnim likom, rad slikara Poliona, 420.410. prije Krista. Dvorana XVII. Predstavljen je izbor klasine zavjetne skulpture. U sredini dvorane je dvostruki reljef otkriven ispred postaje Novi Faleron. Na jednoj strani je prikazan mjesni heroj Ehelos koji otima svoju za runicu Basilu bojnim kolima, uz Hermesa u ulozi nimfovoditelja. Na drugoj je strani prikazana Artemida s bogovima i nimfama. Datira se oko 400. godine prije Krista. Tu su i zavjetni reljef iz Pireja s Dionizom i glumcima s maskama, oko 400. prije Krista; atika mramorna statua mladog atleta iz Eleuzine, 4. st. prije Krista; statua mlade djevojke iz Pireja; fragmenti baze za kip Nemeze (boice odmazde, keri boice noi Nikte) iz Ramnunta u Atici, gdje joj je bio posveen hram. Djelo je Agorakrita s Parosa, Fidijinog uenika, 430.420. prije Krista. Izloeni su i statua mladog ovjeka otkrivena u Ramnuntu te arhitektonska skulptura iz Heraiona kod Argosa: fragmenti metopa, krovni vijenac s olucima, ukraen glavama lavova, i drugi dijelovi; glinena glava Here, rad kipara Polikletove kole; stela Apolonove sveenice otkrivena kod Mantineje, oko 410. prije Krista; razni reljefi, od kojih je jedan iz Amphiareiona.
5 1 Marsija je bio satir iz Frigije. Pronaao je frulu koju je, prema mitu, odbacila boica Atena jer se uvjerila da sviranje na njoj unakazuje lice. To nije smetalo Marsiju, pa je na fruli nauio izvrsno svirati, te bio jako hvaljen. No toliko se uzoholio te se drznuo na natjecanje izazvati boga Apolona, nenadmanog u sviranju tog instrumenta. Apolon je prihvatio izazov, uz uvjet da onaj koji pobijedi porae nom odere kou. Naravno, pobijedio je Apolon. Marsiju je objesio o stablo i sa ivog mu tijela oderao kou. V. Zamarovsky, 19731 , 189; N. A. Kun, 1971., 3234.

Stela Hegezo, a tiki nadgrobni m ram orni reljef, ok o 400. pr. Kr., N acionalni arheoloki m uzej u Ateni

Dvorana XVIII. Meu brojnim spomenicima istie se Stela He gezo (Hegeso), remek-djelo umjetnosti oko 400. prije Krista, otkrivena na groblju Keramik. Taj nadgrobni kamen (visine 149 cm) ima oblik hrama sa zabatom i ukrasnim akroterijama. U plitkoj nii izmeu polustupova prikazana su dva lika: ena koja sjedi u prozirnoj priljubljenoj odjei uz tijelo u trenutku dok iz kutije vadi ukrasni predmet koji joj prua stojea figura obuena u dugu haljinu u ulozi sluavke. Natpis na zabatu nas upozorava da se pokojnica (ena koja sjedi) zove Hegezo, ki ili ena Proksema. Mekoa modeliranih tijela, prirodnost nabora, smire nost i otmjenost govore o duhu fidijske umjetnosti. Vidljivi su ostaci polikromije. Zanimljiv je i reljef s palim ratnikom. Pripadao je sporne-

296

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

297

niku koji su Atenjani podigli u Polyandronu u ast poginulih boraca u bitkama kod Korinta i Koroneje 394. prije Krista. Na ouvanom dijelu, pronaenom kod Dipilona, vidi se ratnik na konju koji u snanom zamahu gaa kopljem neprijatelja, koji pada pogoen drugim kopljem s lea. Djelo je to umjetnika nadahnutog partenonskim frizom. Navodimo jo nekoliko stela: Stela Aminokleja iz Pireja (360.350. prije Krista) izvanredno djelo kompozicijskog ostvarenja, Stela Demokledova, Stela Praksikleja, Stela Poliksenova i druge. Tu je i vitrina s atikim lekitima. Dvorana XX. sadri razne reljefe, statue, statuete i pojedine ko pije nastale prema djelima Fidijinim i njegove kole. Navodimo: mali reljef s prikazom Dioniza; Pan s nimfama otkriven na junoj strani Akro pole; Perzefona i Demetra; Efeb iz 430.420. prije Krista nastao pod utjecajem partenonskog friza; mali torzo boga Apolona, rimska kopija Fidijinog izgubljenog originala. Svakako je vano ukazati na kopiju Atene Parthenos (vidi sliku na str. 83) otkrivenu 1880. godine blizu kole u Varvakeionu u Ateni, po emu je nazvana Atena iz Varvakeiona. To je mramorna kopija (visine 105 cm) iz 2. st. prije Krista. Iako manjih di menzija u odnosu na original, taj nas mali kip, unato tome to zane maruje pojedine detalje prema Pauzanijinom opisu, vie nego i jedna druga kopija pribliava velianstvenom originalu Fidijinog djela (vidi o Ateni Partenos str. 237. i 238). Dalje vidimo fragment glave goleme Atene iz radionice Agorakrita; glava boice kopija statue raene u slonovoj kosti i zlatu, 5. st. prije Krista. Tu su i kopija Fidijine Atene Lenorman, manji format iz rimskog razdoblja; kopija Atene otkrivene na Pniksu iz 2. st. prije Krista; kopija Afrodite iz 1. st. prije Krista, raena vjerojatno prema Kalimahovu bronanom originalu; rimska kopija Nemeze (Nemesis), kultne statue iz hrama u Ramnuntu, otkrivena u Ateni. Dvorana XXI. je sredinja i iz nje se moe ui u vie drugih dvorana. U sredini se nalazi skulptura izvanrednih umjetnikih kvalite ta Djeak na konju, helenistiki rad iz 3. ili 2. st. prije Krista. Otkrivenje kod rta Artemiziona s kipom Zeusa ili Posejdona. Skulptura je rekonstruirana iz vie fragmenata. Konj je prikazan u prirodnoj veliini, u galopu, s ispruenim prednjim nogama, oslonjen samo na zadnje; nosi djeaka koji je prilagoen trku, okrenute glave, a u rukama je drao uzde. Ima miljenja da je konj iz neto starijeg razdoblja. Dolazi do izraaja napeta muskulatura konja. Namee se ipak dojam jedinstvene kompozicije. Uz nekoliko grobnih reljefa i stela iz 4. st. prije Krista, tu su i kopija jednoga grkog djela iz Herkulaneuma, bliska umjetnosti kipara Lizipa; kip Hermesa otkriven na otoku Androsu, mramorna ko pija prema Praksitelovu originalu iz 4. st. prije Krista; mramorna kopija atleta Dijadumena (Diadoumenosa), oko 100. prije Krista, vrlo bliska bronanom Polikletovom originalu iz 430. prije Krista. Otkrivena je na otoku Delosu. To je atlet koji vee vrpcu oko glave u znak pobjede na

nekom vanom natjecanju; iskorak nogu usklaen je pritom s polupodignutim rukama. Smatrao se potpuno zrelim Polikletovim djelom. Dvorana XXII. namijenjena je ponajprije skulpturi iz Epidaura. Svi vaniji mramorni kipovi otkriveni za vrijeme iskopavanja zapoetih 1880. godine i nastavljenih od 1948. do 1991. godine potjeu s Asklepijeva hrama. Jedan izniman primjer jest kip Amazonke na konju sa zapadnog zabata Asklepijeva hrama na kojem je bila prikazana amazonomahija. Ta Amazonka, koja je bila sredinja figura zabata, obino je poistovjeena s Pentesilejom5 2 kraljicom plemena Amazonki. Sna no pokrenuti lik prikazan je na konju u trenutku silovite borbe. Meka odjea prianja uz tijelo. Nedostaju glava konja i gornji dijelovi tijela Amazonke. Zbog snanijeg naina modeliranja figura i vee dramatino sti kompozicije, djelo ne pripada Timoteju (Timotheosu) nego njegovom suradniku kiparu Hektoriu. Datirana je oko 380.370. prije Krista. Drugi izniman primjer je Nereida na konju (iz skupine Povjetarci), koja predstavlja akroteriju Asklepijeva hrama. Pripisuje se kiparu Timoteju, 380.370. prije Krista, glavnom ukraavatelju toga hrama. Od tog sjajnog i uglednog kipara vidjet emo i prekrasni reljef plou s prikazom boga Asklepija u poluprofilu. Prirodnost i mekoa modelira nja nabora i drugih detalja svjedoi o umjetnosti bliskoj Fidijinoj tradi ciji. Tu je i mramorna statua atleta izraena prema Polikletovom origi nalu, otkrivena u Eleuzini. Dvorane XXIII. i XXIV. prikazuju uglavnom nadgrobne stele iz 4. st. prije Krista. Navodimo Stelu Ilisos (dvorana 23). Bila je podignuta u spomen mladom lovcu. Na desnoj strani prikazanje lik oca, a uz noge svojega gospodara mali rob koji sjedi. Datirana je oko 340. prije Krista. Pretpostavlja se da je taj nadgrobni spomenik izradio Skopas. Tu su i nadgrobni reljef na kojem su predstavljene dvije ene, sredina 4. st. prije Krista, atiko djelo (dvorana 24); skitski strijelci reljef s nekog spomenika otkopanog u Keramiku; potom jedan zanimljiv spomenik s natpisom na grkom i fenikom i neobinom temom; tu je i spomenik Aleksosa otkopan u Sunionu, oko 320. prije Krista i drugi. Dvorane XXV.XXVII. Te tri dvorane sadre razne pisane dekre te i odluke, te zavjetne reljefe koji su povijesno vani jer nam pojanja vaju ivot i religijske obiaje onoga vremena. Neki primjeri: nadgrobna stela s prizorom satira i pana iz Parnesove pilje, 4. st. prije Krista; zavjetni reljef s prizorima rtvenih ivotinja iz Egine; Asklepije iz pirej52Pentesileja je, prema grkom mitu, ki boga rata Aresa i kraljica Amazonki, ratobornih ena na sjevernoj obali Male Azije. Dovela je vojsku svojih ena u pomo Trojancima u borbi s Ahejcima. Nastradala je od Ahileja. Mrtvo tijelo te iznimno hrabre i neobino lijepe ene predao je Ahilej Amazonkama. V. Zamarovsky, 1973.b, 240.

298

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

299

ske luke Munihija. Izloeno je i vie zavjetnih reljefa otkopanih u sve titu Asklepija na obroncima Akropole (sve u dvorani XXV.). U dvorani XXVI. je reljef posveen Amfijaraju (vidi Oropos, str. 454 456), poetak 4. st. prije Krista. Prikazan je ovjek kojega je ugrizla zmija na spava nju, a Amfijaraj mu daje savjet u snu na koji e nain ozdraviti. U dvorani XXVII. su preteito baze i ostaci reljefa na kojima su prikazana pogrebna slavlja. Dvorana XXVIII. Izloene su skulpture iz kasnog antikog raz doblja. I tu su neki od atikih nadgrobnih spomenika. Navodimo Aristonautesov nadgrobni spomenik, koji je, za razliku od mnogih ranijih, ostvaren u skoro punom volumenu i u dubljem prostoru. Figura Aristonautesa u ratnoj odjei, naoruana, u silovitoj estini s iskoraenom

m g ?

Kip boice p ra vd e Temide iz N em ezina hram a u Ram nuntu u A tici, visina 220 cm, 3. st. pr. Kr., N acionaln i arheoloki m uzej u A teni

lijevom nogom, izlazi iz uokvirene zatamnjene nie. Karakterizira ga realistinost izraza. Datiran je oko 320.310. godine prije Krista. Velianstveni reljef s prikazom malog crnca (Etiopljanin s konjem) koji pokuava ukrotiti snanog i nemirnog konja sastavljen je iz dviju ploa i dio je nadgrobnog spomenika s poetka 3. st. prije Krista. U sredini dvorane je Atlet (Efeb), oko 340. prije Krista, otkriven u moru blizu otoka Antikitere 1900. godine (s drugim djelima vjerojatno su to ostaci nekog brodoloma). To je nagi bronani kip (visine 194 cm) prikazan ... u trenutku nestalne trenutane dijagonalne ravnotee: ne pomine i ispruene lijeva ruka i noga, podignute, u pokretu desna ruka i noga pod kutom, ali u suprotnom smjeru vartikalnom i horizontalnom, prema naprijed i prema straga5 3 . Pretpostavlja se da predstavlja Parisa (sina trojanskog kralja Prijama) kojega je izradio kipar Eufranor (?) (Euphranor). Tu se mogu vidjeti i glave ratnika i drugi dijelovi skulpture s hrama Atene Aleje iz Tegeje sa zapadnog zabata (?), koji je ukrasio slavni Skopas; zatim glave Arijadne, Asklepija i Higijeje iz Tegeje, koja je bliska Praksitelovu izrazu, a pripisuje se ee Skopasu (?). Dvorana XXIX. jedna je od prvih prostorija u kojima su izloene skulpture helenistikog razdoblja. Navodimo nekoliko skulptura: Galate, borac s otoka Delosa, oko 200. prije Krista; golema statua (visine 220 cm) Temide (Themis), boice pravde, iz Nemezina hrama u Ram nuntu u Atici. Pripisuje se provincijalnom kiparu Herestratu (Chairestratosu) iz 3. st. prije Krista. Po stavu, igri gustih i bogatih nabora hitona i himationa, taj kip ima izvjesne analogije s kipom Nemeze (Nemesis), koju je za isti hram izradio Fidijin uenik Agorakrit. Izloeni su i reljefi iz Mantineje koji su moda pripadali bazi skupine Lete s djecom, a pripisuju se Praksitelu; mladi Satir iz Lamije, 3. st. prije Krista; Dioniz u zagrljaju sa Satirom, kraj 4. st. prije Krista; Demostenova glava otkri vena u kraljevskom parku 1849. godine i druge. Dvorana XXX. predstavljeno je, uz druga djela, nakoliko znaaj nih primjeraka portreta iz helenistikog razdoblja. Navodimo: portret filozofa (starca) pronaen kod otoia Antikitere (Antykithere) meu drugim, ve spomenutim, djelima. Karakteriziraju ga otre crte fiziono mije pa ga se ak poistovjeivalo sa stvarnom osobom Bionom iz Borysthenesa. Potjee iz 3. st. prije Krista (?). Tu je i portret boksaa iz Olimpije, potpuno naturalistikog izraza, oko 330. prije Krista, rad atenskog kipara Silaniona. Moda je to glava koja je pripadala kipu atleta Satyrosa iz Elide; portret koji je pripadao kipu s Atalovog trijema u Ateni, oko 150. prije Krista; glava s realistikim crtama otkrivena na Delosu oko 100. prije Krista; kip Posejdona, izraen u parskom mramo-

5 3Atena Arheoloki muzej, 1980., 136.

300

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

301

B ronani p o rtret filozofa (starca), 3. st. (?) pr. Kr., visina 29 cm, N acionalni arheoloki m uzej u Ateni

ru, iz 140. prije Krista, s otoka Miloa; kip malog djeteta koje dri psa, donesen iz Male Azije, oko 140. prije Krista; skupina Afrodita, Eros i Pan s Delosa, izraena u parskom mramoru, oko 100. prije Krista. Afrodita se sandalom brani od Pana. Tu je i njezin sin Eros, koji hvata Pana za rog i gura ga od Afrodite; djelu se ne pripisuje vea umjetnika vrijednost. Tu su i sveenica iz Ramnunta i druga djela. Dvorana XXXI. esto se koristi za privremene izlobe muzeja. Navodimo statutu Afrodite iz 4. st. prije Krista. Dvorana XXXII. Izloena je zbirka Helene Stathatos, koja ju je oporuno ostavila grkoj dravi. Zbirka sadri predmete iz raznih razdoblja (od bronanog do bizantskog i postbizantskog) koji potjeu iz Tesalije, Halkidike i Makedonije. Sadri i vrijedne nalaze antikog na kita. Navodimo neke: antike bronane statuete; razliite vrste zlatnog nakita (naunice, narukvice, medaljoni); zlatne maske s bronanim kaci gama iz 5. st. prije Krista; Hermes prikazan kao pastir, iz 530. prije Krista. Dosta nakita je bizantskog i kasnijeg razdoblja. Dvorana XXXIII. nastavak izlobe nakita iz navedene zbirke Stathatos. Dvorana XXXIV. Izloeni su zavjetni reljefi razliite kvalitete i podrijetla, preteito iz 4. i 3. st. prije Krista. Izdvajamo atiki reljef posveen nimfama, 4. st. prije Krista, pronaen u pilji planine Pente-

likona; atiki reljef posveen Zeusu Melhiosu, 3. st. prije Krista, otkopan blizu Ilisa; reljef s prikazima Amora s kadionicom iz svetita Afrodite i Erosa sa sjevernih obronaka Akropole, 4. st. prije Krista. Od drugih spomenika tu su oltar (rtvenik) posveen Savjetu (Bule), otkopan blizu Agore, te Afroditi i njezinoj blagonaklonosti; poprsje Afrodite kopija iz 1. st. prije Krista prema originalu iz Arlesa (sada se nalazi u Louvreu); boica Hekata (gr. Hekate), boica podzemnog svijeta s tri tijela i tri glave, kraj rimskog razdoblja; figura Pana iz Sparte. Dvorana XXXVI sadri predmete zbirke Karapanos. Nastala je iskopavanjem Konstantina Karapanosa od 1875. do 1877. godine u Dodoni u Epiru i drugim mjestima, te kasnijim istraivanjima na istim podrujima. Zbirka se osobito istie otmjenim malim bronanim nalazima. Predmeti su izloeni u vitrinama. Navodimo: konjanik, oko 550. prije Krista; mladi koji tri, 530. prije Krista; satir; Zeus baca munju, oko 450. prije Krista; kaciga, vjerojatno korintski rad, 4. st. prije Krista; bronana statua djevojke s golubom, oko 460. prije Krista; figure ivotinja; bronane vrpce s ispisanim odlukama; zanimljive su i olovne vrpce s postavljenim pitanjima bogovima; razne zavjetne figure posveene bogu koji daje proroanske odgovore; ukazujemo i na arhaine figure Artemi de raene u terakoti, otkrivene na otoku Krfu. Dvorana XXXVII. Predstavljeni su mali bronani izloci geomet rijskog i arhajskog razdoblja, otkopani u Beotiji, Peloponezu i izloci prvih iskopavanja s atenske Akropole. Navodimo: statuete ratnika; kacige korintskog tipa; korintska zrcala; bronana glava Zeusa iz Olimpije; reljef iz Tegeje. Neki su bronani nalazi iz Tesalije i Makedonije. U drugom dijelu dvorane su bronani predmeti otkopani na Akropoli: atlet, oko 500. prije Krista, prikazan u trenutku odmora; glava mladia iz 480. prije Krista; akroterije u obliku Gorgone, 5. st. prije Krista; dvije Atene Promahos s poetka 5. st. prije Krista, od kojih je jedna iz Antikyra na jugu Peloponeza; zatim glava vojskovoe, oko 490. prije Krista. U zad njoj vitrini su dijelovi strijela, eljezna koplja i drugi predmeti i frag menti otkriveni u Termopilu, gdje se odigrala uvena bitka Grka s Perzi jancima. Dvorana XL. zanimljiva je po tome to se u njoj moe vidjeti nekoliko vrijednih djela. Navodimo: bronana Atena s ukraenom kaci gom. Lijevom rukom drala je tit i koplje, a u desnoj Niku (Pobjedu). Na grudima je bila istaknuta egida. Smatra se da je stajala u hramu Zeusa Spasitelja i Atene Spasiteljice u Pireju. Datirana je u 4. st. prije Krista. Izloen je i pastir koji nosi ovcu; jedna rimska bronana statueta. Tu je i znaajnije djelo Efeba ili Hermesa, atenski rad iz druge polovice 4. st. prije Krista otkriven u Maratonskom zaljevu. To je statua nagog lika s laganim osloncem tijela na lijevoj nozi, desna je pak izba ena unatrag. Desna ruka je uzdignuta (ruke obnovljene u rimskom

302

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

303

razdoblju), lijeva savijena u laktu, a na ispruenom dlanu dri plosnati predmet u koji je uperen pogled. Po nainu komponiranja, gracioznom pokretu i modelaciji, osobito kose, odaje slinost s Praksitelovom umjet nou. Pretpostavlja se da je to rad jednoga od njegovih sinova, Kefisodota ili Timokosa. U vitrini su izloena zrcala razliitog podrijetla. Istiemo jo dvije iznimne figure: Artemidu s tobolcem i osobito Kurosa iz Pireja, koji se smatra najstarijim odljevom u bronci. Pretpostavlja se da predstavlja Apolona. Prikazan je u trenutku statine ravnotee, s malo izbaenom desnom nogom naprijed. Ruke su mu savijene u laktu do vodoravnog poloaja, pa je u desnoj ruci drao pehar, a u lijevoj luk. Otkriven je 1959. godine u Pireju, ali se smatra da potjee s Peloponeza iz radionice Kanachosa iz Sikiona, oko 530.520. prije Krista. Ima i miljenja da je iz neto kasnijeg doba, 500.480. prije Krista. Dvorane XLIXLIII. Predstavljene su skulpture (statue i relje fi) iz helenistikog i rimskog razdoblja. Dvorane I. kata U dvoranama na katu uglavnom je izloena grka keramika. Izloen je znatan broj primjeraka svih oblika vaza s naslikanim ukrasima iz raznih razdoblja i raznih stilova. Izloeni su i predmeti sitne skulpture i dijelom zidnog slikarstva s otoka Tere (There). Predvorje Pitos iz Knososa s Krete otkriven prije sustavnih isko pavanja na otoku; tu je i nekoliko velikih vreva za skupljanje; kalup zavjetnog reljefa otkriven na Akropoli, s prikazom lonara kako prua dva pehara Ateni Ergane (Radinoj). Dvorana XLVIII. je u produetku predvorja. U njoj su izloene freske s otoka There (Santorin) otkrivene nakon iskopavanja Spirosa Marinatosa 1967. godine. Otok je nastradao u prirodnoj kataklizmi oko 1450. prije Krista. Freske su plod strpljive rekonstrukcije vie fragme nata, nastale oko 1500. prije Krista, u razdoblju velikog utjecaja s Kre te. Kao i minojsko zidno slikarstvo, i ovo odie ljubavlju za prirodom. Unato velikoj starosti, one i danas zrae svjeinom svojih boja. Navodimo neke freske: zid s pomorskom bitkom s prikazom brodova, gradom i obalnim pejzaom. To je dio, est metara, sauvanog friza od prvobitnog dugog 12 m. Tu su i zid s rijekom i ivotinjama; zid s ribarom i ulovljenim ribama; zid s antilopama te poznata Proljetna freska s ljiljanima i lastavicama u letu; ena s voem; mlada sveenica; plavi majmun koji se provlai kroz klisure; djeaci koji boksaju, uz najstariji prikaz ruka vica. Sve su one ubrojene u remek-djela toga muzeja. Dvorana XLIX. predstavlja keramiku bronanog doba treega i drugoga tisuljea i primjerke keramike protogeometrijskog i geometrij skog razdoblja. Protogeometrijski se stil javlja u zadnjoj etvrtini 11. st. prije Krista i traje do kraja 10. st. prije Krista, a znak je novoga stvarala kog duha. Atena se prvi put javlja kao grki umjetniki centar. Ukraava

B ronani Kuros (Apolon) iz Pireja, oko 500. p r. Kr., N acionalni arheoloki muzej u A teni

304

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

305

R ibar s ulovljenim ribam a, freska iz There (Santorin), oko 1500. pr. Kr., N acionaln i a rh eoloki m uzej u A teni

se samo sredinja zona vaze. Koriteni su jednostavni i geometrijski motivi: krugovi (obino u koncentrinim kompozicijama), polukrugovi, kvadrati, trokuti, lukovi i ahovska polja. Vaze tog razdoblja nisu ukra avane likovima ljudi i ivotinja i manjih su dimenzija od geometrijskih. U geometrijskom stilu, koji nastaje od kraja 10. (ili po. 9. st.) i traje do 7. st. prije Krista, znatno su bogatiji ukrasni motivi: uz razliite oblike crte, javljaju se meandar, romb, trokut i krug, a i nadalje je nazono ahovsko polje. Zabiljeena je i pojava figurativnih oblika ljudi i ivoti nja. Prekrivena je (ukraena) vea povrina vaze. U 8. st. prije Krista ljudski lik uglavnom prevladava na velikim pogrebnim amforama i kraterima. To su obino prizori izloenog mrtvaca, pogrebne povorke, pogrebnih igara utrkom kola a prikazivani su u srednjoj zoni vaze. Likovi se svojim geometriziranim oblicima uklapaju u okvire geomet rijskog ukrasa. Vaze toga razdoblja pripisuju se slikaru Dipilona s Keramika. Izloene su vaze s Areopaga; Isisove grobnice u Eleuzini; krateri i amfore s Keramika; vaza s planine Himeta (Hymetta). U vitri nama su bronani predmeti i kipii od peene gline. Dvorana L. posveena je vazama koje su pripadale orijentalisti kom stilu 8. i 7. st. prije Krista. Taj stil je nazvan po orijentalnim

P ogrebni k ra ter s prizorim a p ovork e kola, 8. st. p r. Kr., N acionalni arheoloki m uzej u A teni

elementima koji su dopirali iz istonjakih kultura u Grku, a koriteni su kao motivi na vazama toga razdoblja. Linearni motivi zamjenjuju se ukrasima lotosovog cvijeta, palmete (palminog lista), pticama i drugim ivotinjama, osobito fantastinim i mitolokim biima (himera, sfinga, gorgona). Meutim, u tom je razdoblju sve vie vaza s mitolokim te mama vezanih u poetku uz Kentaure i udovita, a poslije uz junake mitove. Izloene su vaze s poetkom orijentalnog utjecaja iz 7. st. prije Krista; hidrija iz Analatosa s kombinacijom ukrasa geometrijskog i orijentalnog; amfora s likovima Hektora i Anromahe; velika amfora iz Tebe s prikazom ptice grabeljivice i boice Artemide kao gospodarice zvijeri; vitrina s korintskim aribalima (vaza za tekue mirise); stamnos beotijski; protoatiki krater iz Falerona, poetak 7. st. prije Krista; posude iz Beotije i Eubeje (osobito vrijedne zemljane dvokolice) i drugo. Dvorana LI. sadri primjerke kretske keramike iz 7. st. prije Krista te keramika s Naksosa, Tere, Rodosa i drugih otoka Egejskog mora. Istiu se etiri amfore s Miloa, s bogatim mitolokim ukrasima; vaze iz Tanagre (Beotija); keramika zrelog protoatikog stila u sredini

306

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

307

A m fora s prikazom H erakla u borbi s K entaurom (Nesom) i ubojstva Gorgone, k ra j 7. st. pr. Kr., N acionalni arheoloki m uzej u A teni

su tri kratera iz groba u Anagyrosu blizu Vari (Atika), oko 620. prije Krista. Na jednom je predstavljen Prometej u lancima te Heraklo kako povlai orla. Tu je jo nekoliko amfora: amfora sa sirenom, oko 630. prije Krista, s crnim likovima na ukastoj podlozi; amfora s likovima Himere i Belerofonta; Neso amfora, kojoj je na vratu naslikan Heraklo u borbi s Kentaurom (Nesom). Na trbuhu amfore prikazane su tri Gorgone. Potjee s Keramika oko 600. prije Krista. Dvorana LII. sadri vaze i druge sitnije pronalaske iz raznih razdoblja i s raznih podruja. Na poetku dvorane, u trima vitrinama, izloeni su predmeti i posue iz Heraiona kod Argosa. Vidi se i velika amfora iz 570. prije Krista otkrivena na groblju blizu Platonove aka demije. U jednoj skupini vitrina izloeni su primjerci vaza s crnim liko vima. Na mnogima je potpis atenskog slikara vaza Sofila (Sophilos), 590.580. prije Krista, kojemu se pripisuje visok umjetniki domet. Navodimo: lebes (fragmentaran) s prikazom pogrebnih igara Patrok-

la5 4 , otkriven nedaleko Farsale (Pharsale); drugi lebes istog autora s prizorima svadbe Peleja i Tetide5 5 ; krater s naslikanim likovima Hera kla i Nereja5 6 . Tu su i drugi radovi koji mu se pripisuju. Neki primjeri s Akropole pripisuju se slikaru Gorgone. Crnofiguralni stil najprije se javlja u protokorintskoj keramici. Crte pokriven tamnom bojom fimisa nastaje na crvenkastoj glinenoj podlozi vaze. Ta kvi crtei i slike bili su naznake perspektive ili prostora. Oko figure (lika) slikano je en face iako je lice prikazano u profilu. Ponekad su koritene i druge boje, bijela i tamnocrvenkasta. Motivi su iz grke mitologije i genre-prizori (iz stvarnog ivota). Ostali izloci u dvorani: vaze i kipii (statuete) od peene gline iz grobnica u Beotiji, poetak 6. st. prije Krista; keramika iz Heraiona u Perahori (Perachori) na prevlaci nedaleko Korinta, rad korintskih majstora, 7. i 6. st. prije Krista; pred meti od slonove kosti i olovni kipii iz hrama Artemide Ortije u Sparti, kraj 8. st. prije Krista, uvezeni iz Sirije ih Fenikije. Na zidu su izloene metope od peene gline s arhajskog Apolonova hrama u Teramonu (Theramonnu) u Etoliji. Datirane su oko 630. prije Krista. Tu su i vitrine s protokorintskim posuem i vaze s prizorima dionizijskih svetkovina; minijaturni modeli hramova od peene zemlje iz Heraiona kod Argosa, 8. st., geometrijsko razdoblje. U jednoj skupini vitrina su bronani pred meti iz svetita Atene Halkioikos u Sparti. Dvorana U H . Tu je predstavljena keramika iz 6. st. prije Krista, preteito iz Atike, s grkih otoka i Male Azije. U tom stoljeu dominiraju vaze s crnim likovima posebice one iz Atike. Prema antikim piscima, najbolja zemlja za izradu vaza bila je ona s rta Kolias u Atici, nedaleko Atene. U grkom vanom slikarstvu impresionira raznolikost umjetni kih oblika, savren sklad i estetska kvaliteta. Isto tako i njihova razno vrsna primjena u praktinom ivotu (za svakodnevicu i u posebnim sveanim prigodama). Potranja za vazama bivala je sve vea, kako za izvoz tako i u kunoj uporabi u aristokratskim obiteljima. Sve je to zahtijevalo rafiniraniju izradu i stvaranje novih oblika. Mitoloki prizori se slikaju sve vie na ljudski nain, s tenjom k naturalistikom izra zu. Prizori iz svakodnevnog ivota sve ee nalaze mjesta na vazama
6 4 Patroklo (gr. Patroklos) bio je sin junaka Menetija iz Opunta, najdrai Ahilejev prijatelj. Ubio ga je Hektor (sin trojanskog kralja Prijama) u Trojanskom ratu. V. Zamarovsky, 1973b, 234; J. Pinsent, 1990., 126127. 6 5 Pelej (gr. Peleus) prema mitu sin kralja Eaka i ene mu Endeide. Ftijski kralj, oenio se Tetidom (gr. Thetis), keri morskog boga Nereja. Sin Peleja i Tetide bio je slavni junak Trojanskog rata Ahilej. V. Zamarovsky, 1973b, 236; J. Pinsent, 1990., 116 118. 6 6 Nerej (gr. Nereus) morski bog. Imao je mnogo keri sa enom Doridom. Bio je obdaren proricanjem, ali je to nerado inio. Na to ga je jedino mogao nagovoriti Heraklo. V. Zamarovsky, 1973b, 209; N. A. Kun, 1971., 18; J. Pinsent, 1990., 36.

308

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

309

toga doba. Od poznatijih umjetnika tada se javljaju Klitijas (Kleithias), 570.560., Nearhos, Lyos, Egzekias, 540.530., Eumares, Amasis i drugi. Tono se znalo koji je oblik vaze bio emu namijenjen.5 7 U dvo rani lijevo vie je vaza oslikanih prizorima iz mita o Heraklu; jedan lekit iz Tanagre, rad slikara Amasisa, 530. prije Krista, prikazuje otmi cu Helene; na drugom lekitu je naslikan satir i mlada djevojka; atiki lebes s prizorima borbe Grka i Trojanaca, 560. prije Krista. Keramika iz Korinta 6. st. prije Krista zastupljena je u jednoj vitrini. U nekoliko su vitrina izloene atenske vaze oslikane zanimljivim i razliitim tema ma. Tu je i jedna vaza s crnim likovima otkrivena u tumulu na Mara tonu. Spomenimo i dva jonska sarkofaga i posude iz Klazomene, kraj 6. st. prije Krista, blizu Smirne. Tu su i neki primjerci etruanskih vaza od peene gline otkrivenih na jednom otoku i nadgrobna stela s Lemnosa. U bareljefu prikazanje ovjek s kopljem, uz natpis na nepoznatom jeziku. Dvorana LTV. Najprije se susreemo s lekitima iz beotijskih keramikih radionica. Najednom je prikazana smrt Akteona.5 8Na nekoli ko drugih naslikane su poznate mitoloke teme: Tezej i minotaur, Pelej i Tetida i druge. U jednoj su vitrini izloeni istaknuti primjeri vaza s crnim mitolokim likovima Dioniza, Apolona, Hermesa, Tezeja kako usmruje maratonskog bika i Peleja s mladim Ahilejem. Zapazit emo jednu ojnohe (oenochoe) od Ksenoklesa (Xenokles), koju je oslikao Klizofos (Kleisophos) scenama bakanalija, pronaenu u Dionizovom kazalitu u Ateni. Na desnoj strani dvorane, u vitrinama, vide se i druge vaze s crnofiguralnim likovima. Na jednom lekitu sa ukastom podlogom na slikani su satiri koji mue Lamiju5 9 , na drugom su naslikana kola Amfijaraja (vidi Oropos, str. 454456), koja je progutala zemlja. Jedna

Alabaster

Riton

Askos

Piksida

Lekit

Kiliks

Kantaros

o
Aribal Pelike

Krater

Ojnohoe

Kalpis

5 7Krater je sluio za mijeanje vina i vode, amfora s dvije ruke za uvanje namirnica: vina, ulja, meda i itarica. Dinos, stamnos i hidrija sluili su za vino ili vodu, kantaros, kupa, kiliks (kylix), skifos i neke druge bile su namijenjene za pie, psikter za hlaenje vina, piksida, lekane, askos za dranje ili uvanje malih enskih predmeta, lekiti, aribali, alabastri i lutrofori sluili su za miri sna ulja ili svetu vodicu na vjenanjima ili pogrebima. Ojnohoe (oenochoe) i olpe sluile su za uzimanje vina iz kratera. 5 8 Akteon (gr. Aktaion), sin Autonoje, keri tebanskog kralja Kadmosa i ene mu Aristeje. Bio je strastveni lovac. Sluajno je u umi zalutao u pilju u kojoj se naga kupala boica lova Artemida. Nimfe (njezina posluga), ugledavi ga, poele su vritati. Boica ga je za kaznu pretvorila u jelena. Ne znajui da im je to gospodar, progonili su ga njegovi psi i tako ga raskomadali. V. Zamarovsky, 1973b, 14; N. A. Kun, 1971., 3638. 5 9 Lamija (gr. Lamia) bila je ki poznatog libijskog kralja. Legendarna kraljica Libije. Zbog izvanredne ljepote, postala je ljubavnica vrhovnog boga Zeusa. Lju bomorna Hera pretvorila ju je u udovite podzemnoga svijeta. V. Zamarovsky, 1973.b, 177.

Lebes

Stamnos

Zvonoliki krater

Lutrofor

Psikter

Oblici grkih vaza

310

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

311

L ice i n a lije atenskog novca dekadrahm e s prikazom boice Atene i likom sove s dva m aslinova lista i tri p oetn a slova imena atenskog naroda, oko 490. 486. pr. Kr.

B ijeli lekit iz Eretrije, oko 450. p r. Kr., N acionalni arheoloki m uzej u A teni

vitrina posveena je amforama s Panatenejskim svetkovinama, a koje su prigodom njihovog odravanja dijeljene za nagradu. Vaze oslikane crnim likovima doseu svoj vrhunac oko 500. prije Krista. U zadnjoj etvrtini 6. st. prije Krista javljaju se prve crvenofiguralne vaze. Podloga vaze oslikana je crno, dok su likovi prikazani crvenom bojom. Taj je stil omoguavao da se crveno naslikani likovi obogate ucrtavanjem crnih linija i tako bolje doaraju (uz nagovjetaj perspektive i prostora) i vo lumen prikazanih oblika. Vrhunac i perfekciju stil dostie u klasinom razdoblju, u vrijeme Perikla. Navodimo od izloenoga: krater s nasli kanim Tezejem i minotaurom, djelo Syriskosa, oko 480. prije Krista; u sredini dvorane su vaze s crvenim likovima alabaster od Pasiadesa, kiliks, koji je potpisao Pamphaios; u jednoj veoj vitrini su dvije vaze koje je potpisao jedan od najveih slikara toga stila Duri (Douris); u zadnjoj vitrini su vaze otkrivene na Akropoli, a posveene Ateni.

Dvorana LV. Izloene su vaze koje pripadaju zrelom stilu crve nih figura. Istiemo pelike na kojem je naslikan Heraklo kako ubija pratnju egipatskog kralja Busirisa. To se djelo pripisuje slikaru Pana, oko 470. prije Krista. Tu emo vidjeti i vazu koju je oslikao Polignot. Prikazana je pjesnikinja Sapfa (Sappho) i njezini uenici. Dvorana LVI. sadri jedinstvenu kolekciju bijelih lekita (pogreb nih vaza) otkopanih u Ateni i Eretriji, na otoku Eubeji. Te su vaze sadravale ulje za koje se vjerovalo da ga pokojnici odnose na drugi svijet. Srednji, vei dio vaze bio je premazan bijelom bojom, a ostali dijelovi fimisom (tamnom bojom). Na bijelu podlogu nanoenje raznobojni crte. Neke od tema su vezane uz pogrebne obrede, najee podzemni svijet Had. Pojedine vaze djelo su slikara Ahila, koji je bio suvre menik velikog kipara Fidije. Te su vaze postavljane na grobove ili stele do poetka 4. st. prije Krista, kada se taj obiaj gubi. Dvorana LVII. Predstavljene su izabrane vaze crvenofiguralnog stila. Razliitog su podrijetla, iz 5.3. st. prije Krista. Kod izbora vie se pazilo na znaenje naslikane teme, nego na kvalitetu vaze. Vidi se i skupina kratera s crvenim likovima, ponegdje u kombinaciji s bijelim. U junom krilu muzeja nalazi se jedinstvena numizmatika zbir ka s vie od 400.000 primjeraka, od mikenskog do rimskog razdoblja. Muzej posjeduje i epigrafiku zbirku, koja predstvlja antiku ka menu knjinicu. Tu se nalaze dekreti, zakonici, tekstovi vezani uz grad nje, inventar, ugovore i drugo. Navodimo samo kamenu stelu iz Troazene s Temistoklovim dekretom iz 480. prije Krista, a odnosi se na evakua ciju graana iz Atene i na pripreme za pomorsku bitku kod Salamine.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

313

A R G O S

Mitsko osnivanje grada


Uz Mikenu, Tirint i Sikion, Argos pripada najstarijim gradovima Argolide. Prije nego su se Korint, Egina i Halkida (Chalcis) na Eubeji gospodarski i kulturno izdigli, cvjetao je Argos. Uz taj grad vezani su mnogi mitovi i legende. Nakon prepirke Posejdona i Here, ta je zemlja dosuena Heri. Suci su bili Inah (rijeno boanstvo) i druge rijeke Kefiz i Asterion. Nakon presude, Posejdon je rijekama oduzeo vodu, pa su je imali samo u sluaju kie. Foronej, sin rijenoga boga Inaha, bio je prvi ovjek koji je roen u toj zemlji. On se spominje i kao prvi koji je okupio ljude u zajednicu, smjestio u naselja, a mjesto gdje su se prvi put skupili nazvao je Foronik (grad Foroneja). Njegov unuk po keri, Arg (sin Zeusa i Niobe Foronejeve keri), zavladao je nakon Foroneja i dao novo ime cijelom kraju i mjestu.6 0 Kao osniva grada spominje se i Danaj'5 1 , praotac grkog plemena Danajaca.

vao vlast argivskih kraljeva. U 7. st. prije Krista moni kralj Argosa Fidon ne samo da ujedinjuje gradove Argolide, nego je prvi u Grkoj dao kovati srebrni novac te uveo sustav teina i mjera. Meu grkim gradovima Argos se osobito istie i glede vojske. Od 6. st. prije Krista stalno vodi borbe s vojniki jakom Spartom za prevlast na Peloponezu. Na umjetnikom podruju oglaava se prije svega izradom keramike, to se naroito odnosi na geometrijsko doba. Poslije su poznati proizvodi Argosa u bronci. Bio je vano umjetniko sredite (kiparska kola) potkraj 6. i tijekom 5. st. prije Krista, iz kojega su proizili Hagelad i Poliklet, istaknuti kipari toga doba. Od 229. g. prije Krista pristupio je Ahejskom savezu, u kojem su bili i drugi gradovi Argolide, a zbog poduzimanja zajednikih vojnih akcija. Godine 146. prije Krista, kada je Ahejski sa vez doivio teak poraz od Rimljana, uz ruenje Korinta i mnogih drugih gradova i naselja, osvojen je bio i Argos. Tijekom iduih stoljea Argos

Kratka povijest
Naselje potjee iz 2. tisuljea prije Krista, a vidljive ruevine anti kog grada su iz arhajskog, klasinog i rimskog doba. Kad su Dorani prodrli na Peloponez, uz ostala naselja u Argolii osvajaju i naseljavaju Argos. Opadanjem snage Mikene i Tirinta on dobiva sve vee znaenje u tom dijelu Peloponeza. Korint je do sredine 8. st. prije Krista prizna

6 0 Pauzanija, 1989., 109110. Neki mitovi navode da je po stookom divu Argosu, kojem je boica Hera povjerila da uva njezinu sveenicu Iju (ljubavnicu Zeusovu), prozvan kraj i grad na sjeveroistoku Peloponeza. V. Zamarovsky, 1973b , 34. 6 1 Danaj je sin egipatskog kralja Bela i ene mu Anhinoje, kralj Argosa. Prije toga bio je kralj u Libiji. Otac 50 keri, koje su zaprosili sinovi (50) njegova brata Egipta. Danaj na to nije pristao i Egipt mu je objavio rat te ga porazio. Nakon toga je pobjegao na Peloponez u Argolidu, odakle je bila njegova pramajka Ija. I ovdje ga je naao Egipt; porazivi vojsku kralja Pelazga, prisilio je Danaja da svoje keri uda za njegove sinove. Kad je to ve morao uiniti, kerima je naredio da u prvoj branoj noi ubiju svoje mueve. Sve su to uinile osim najmlae Hipermnestre, koja je bila udana za Linkeja. Tako se Danaj uspio osloboditi Egipta. Kralj Pelazg je pobjegao, a narod Argolide izabrao je za kralja Danaja. Na tom mjestu je osnovao grad Argos. V. Zamarovsky, 1973,b , 53; J. Pinsent, 1990., 4546.

P lan A rgosa
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. Akropola (breuljak) Aspis Svetite Apolona i Atene Mikenska nekropola Kazalite Kriterion Rimske terme Odeon 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. Afroditino svetite Agora Akropola (breuljak) Larisa Kua s mozaicima Cisterna Hram Here Akraje Akvedukt Muzej

314

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

315

je pod vlau Bizanta i od 15. st. Turaka. Dananji modemi grad s oko 2025 tisua stanovnika zauzeo je velik dio poloaja antikog grada, iji su ostaci bili otkriveni iskopavanjem francuske arheoloke kole od 1952. g. Argos obino ignorira veina turista, iako njegove starine zaslu uju da ih razgleda i obian posjetitelj.

Spomenici Argosa
Antiki grad bio je okruen zidinama koje su povezivale dva utvre na breuljka Aspis i Larisu. Imao je krukolik oblik, unutar kojega se nalazilo bezbroj spomenika, od kojih je Pauzanija svojedobno naveo meu ostalima oko dvadesetak hramova. Vjerojatno su oni razoreni provalom Gota 395. godine. Iskopavanjima su otkriveni temelji samo malog broja, dok su se ostalima, naalost, izgubili tragovi. Na jugozapadnom dijelu grada nalazila se agora (9) s lijeve strane ceste koja vodi za Tripolis. Na agori su otkopani ostaci jednog trijema iz 4. st. poslije Krista i dvorana sa stupovima s kraja 5. st. prije Krista, koja je moda bila Buleuterion (vijenica). Tu se nalaze i temelji drugih graevina iz grke i rimske epohe. Na sjeveroistonom uglu agore nala zile su se rimske terme (6) iz 2. st. poslije Krista, obnovljene nakon upada Gota. Samo neto dalje prema sjeveru otkrivena je velika kua (11), iji je pod bio ukraen mozaicima, koji su izloeni u Muzeju u Argosu. Najvaniji vidljivi spomenik Argosa je kazalite (4), sagraeno pot kraj 4. st. prije Krista ili poetkom 3. st. na prostoru zapadno od agore. Obnovljeno je u rimsko doba, a iz jednog natpisa vidljivo je da je to uinjeno za cara Hadrijana. Mnogo stepeniastih sjedala (89) bilo je usjeeno u nagib terena. Gledalite je moglo primiti oko 20.000 gle datelja i smatra se da je to bilo najvee kazalite u Grkoj. Njegova orkestra imala je promjer 25,5 m i bila je poploana plavim i bijelim mramorom u 4. st. Juno od kazalita smjestio se rimski odeon (7) iz 1. st. poslije Krista. Sluio je prije svega za javne skupove, za glazbene priredbe Argivljana. Pokriven je tragovima drugog kazalita. Jugozapadno od odeona, svega nekoliko metara dalje, otkriveno je sve tite Afrodite (8). Sauvani su temelji hrama iz 5. st. prije Krista (430.420.). Hram se sastojao od cele i pronaosa i nije imao opistodom. Sjevernije od kazalita nalazio se kriterion (sudite) (5), mjesto gdje je Danaj sudio svojoj najmlaoj keri Hipermnestri, jer nije pristala ubiti svojega mua, kao to su to uinile ostale njezine sestre. Argivci su je oslobodili krivnje. Neto dalje prema sjeveru, na obroncima Larise, sauvani su ostaci akvedukta (14) iz Hadrijanova vremena. U blizini se nalazio nimfej.

K azalite u Argosu, sagraeno p otk ra j 4. ili poetkom 3. st. p r. Kr.

U podnoju breuljka Aspis nizozemski je arheolog Wilhem Vollgraf otkrio mikensku nekropolu (3) s vie od 30 grobova. Istraivao je od 1955. do 1958. godine. Neto vie od stotinu metara sjevernije od nekro pole bilo je svetite Apolona i Atene (2), pravokutnog oblika i podi jeljeno na etiri terase. Na zapadnoj strani nalazilo se veliko dvorite sa rtvenikom od kamena i bazama za statue. Stubama se dolazilo na sredinju terasu na kojoj je sagraen hram Apolona Pitijskog ili Apo lona Diradiotskog (Apolon na hrbatu) i mantenion ili proroite, pra vokutna graevina zidana od sirove opeke na kamenim temeljima. Vid ljivi su i temelji velike bizantske crkve. Na istonoj strani, na jednoj unutarnjoj terasi, pronaeni su tragovi krunog hrama ili tholosa. I na posljednjoj gornjoj terasi bio je hram Atene Otrovide, vjerojatno zavjetni dar Diomedov. Njemu je, jednom dok se borio pod Trojom, bo ica otjerala mrak s oiju. Ostaci velike cisterne (12) nalazili su se nedaleko od kriteriona. Na sjeveroistoku grada dominirao je breuljak Aspis (tit), visok 100 m (1). To je bila mala akropola sagraena na ostacima pretpovijesnih utvrenja. Idui od obronaka breuljka Larise

316

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

317

dolazimo do grebena (hrbata Deirasu) koji povezuje Larisu i Aspis, gdje se nalazio hram Here Akraje (Here na vrhu) (13). Uz zapadni zid grada izdizao se drugi breuljak (akropola) Argosa (10), zvan Larisa6 2 (visok 276 m). Antika citadela bila je formirana od dva koncentrina zida iz 6. i 5. st., koji su titili arhajsku akropolu. Srednjovjekovna je tvrava u velikom dijelu bila podignuta na antikim temeljima od vre mena vladavine Bizanta do Venecije i Turaka. Postala je glavna tvrava Argosa. U prostoru tvrave pronaena su dva hrama: jedan bijae posveen Zeusu Larisanskom i drugi Ateni Polias. Na sjeveru, izvan zidina, nalazio se stadion. Na njemu su se odravale igre posveene Zeusu Nemejskom i boici Heri.

Muzej
Arheoloki muzej u Argosu smjeten je u novijoj zgradi, koja je dar francuske arheoloke kole. Nalazi se u jugoistonom dijelu grada u ulici Olgas. Umjetniki predmeti, pronaeni iskopavanjima, izloeni su uobiajeno, po kronolokom redu. Ima nalaza iz vrlo ranih epoha. Zem ljano posue, vaze i predmeti od bronce otkriveni u grobovima, pripa daju srenjoheladskom, mikenskom i protogeometrijskom dobu. Primje ri bronane kacige i oklopa hoplita pokazuju da pripadaju kraju geo metrijskog razdoblja. Od izloenih vaza treba spomenuti iznimnu tzv. veliku vazu ukraenu linearnim i geometrijskim motivima s pojedinim ivotinjskim figurama, osobito pticama i konjima, iz 8. st. prije Krista. Uz te, mogu se vidjeti vaze arhajskog razdoblja, meu kojima su i re prezentativni fragmenti kratera iz 7. st. prije Krista na kojima je uz linearni ukras prikazan i prizor osljepljivanja kiklopa Polifema. U posebnoj dvorani izloeni su rimski nalazi, a to su uglavnom sta tue, poprsja, reljefi i drugo. Predmeti naeni iskopavanjima na lokali tetu Lerna (juno od Argosa), koja je vodio John Caskey od 1952. godine, takoer su izloeni kao zasebna cjelina. Nalazi potjeu iz kasnog neoli tika (figurice), ranoheladskog do kasnoheladskog i mikenskog doba. U dvoritu muzeja izloeni su mozaici pronaeni u velikoj rimskoj kui nedaleko od kazalita, s prizorima mjeseca boga Dioniza i njegove prat nje.

Velika vaza iz geom etrijskog razdoblja, 8. st. pr. Kr., M uzej u Argosu

6 2 Prema mitu, akropola Larisa dobila je ime po keri kralja Argosa Pelazga. Po njoj su nazvana i dva grada u Tesaliji. Pauzanija, 1989., 120.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

319

B A S A U jugozapadnom dijelu pokrajine Arkadije, u antiko doba, nalazio se poznati grad Figalija (Phigalia) od kojega do danas nije nita sau vano.6 3 Grad je bio okruen brdima, s jedne strane Kotilijem (Cotilius), a s druge Elejem (Elaeus). Na nedalekom brdu Kotiliju (sada Paliavlakitsa) mjesto je po imenu Basa (Bassae), gdje je na kamenitoj terasi podignut uveni hram A polo na Epikouriosa (Pomagaa). Hram je podignut bogu Apolonu u znak zahvalnosti to je spasio stanovnike te pokrajine od haranja kuge, kako je to zabiljeio Pauzanija (iako epikourios znai ponajprije saveznik u ratu).
R ekonstrukcija unutranjosti A polonova hram a u Basi

A polonov hram u Basi, 5. st. p r. Kr. 6 3 Na trgu u Figaliji bio je postavljen kip pankratistu (starogrko hrvanje i akanje) Arahionu, koji je dvaput pobijedio na Olimpijskim igrama. Dok se borio, njegov ga je protivnik prvi zahvatio opasavi ga nogama i pritiskujui mu vrat rukama. Arahion je svojem protivniku jako ozlijedio prst na nozi. Dok ga je protiv nik guio, zbog boli u prstu istodobno je predao borbu Arahionu, ne znajui daje ovaj ve izdahnuo. Suci su proglasili mrtvog Arahiona pobjednikom i njegovo tijelo ovjen ali maslinovim vijencem. Bilo je jo takvih primjera. Pauzanija, 1989., 417.

Lokalitet u Basi otkrio je u drugoj polovici 18. st. francuski arhitekt Joachim Brochera, venecijanski slubenik. Godine 1811./12. skupina bri tanskih i njemakih amatera, ljubitelja starina, istraivala je ruevine hrama i odnijela pronaene skulpture koje su ukraavale hram. Britan ski guverner kupio je 23 ploe reljefa s friza cele za British Mu seum u Londonu. Grko arheoloko drutvo je od 1902. do 1906. godine restauriralo celu i pojedine dijelove hrama. Na mjesto je vraeno neko liko fragmenata sruenih stupova. Tek su 1961. godine pronaeni neki dijelovi reljefa friza cele. Otkriveni su i temelji prijanje graevine koja je pripadala svetitu arhajskog doba. Na starijim temeljima sagraen je Apolonov hram kao dorski peripter 6 x 15 stupova. Kao arhitekt toga hrama navodi se Iktin, jedan od poznatih graditelja Partenona. Hram je podignut na stilobatu od tri stube, od 450. do 447., i smatra se da nije dovren prije 425. god. prije Krista. Ima i miljenja da je sagraen u zadnjoj etvrtini 5. st. prije Krista. Graen je od sivog vapnenca, a kapiteli stupova i krov izraeni su od mramora. Pretpostavlja se da je to bio hipetralni hram sa iroko otvorenim krovom. Veliinom 38,4 x 14,6 m bio je neto dui od Hefesteiona u Ateni. Orijentiran je neuobiajeno, u smjeru sjeverjug. Na sjevernoj strani nalazio se pronaos, a na junoj opistodom s po dva stupa in antis. Zidovi pronaosa i opistodoma uz celu bili su ukraeni

320

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

B R A U R O N O poloaju, legendi, iskopavanjima


Na istonoj strani poluotoka Atike, 1,5 km udaljene od mora, otkri vene su ruevine antikog Braurona, jedne od 12 antikih zajednica udruenih u atenski polis. To arheoloko nalazite smjeteno je blizu dananjeg naselja Brauron. Iskopavanja je od 1946. do 1952. i od 1956. do 1963. godine izvodilo arheoloko grko udruenje pod vodstvom J. Papadimitriua s dosta potekoa, jer je to podruje s dolinom bilo poplavljeno vodom. Otkriveno je nekoliko vanih graevina, mramornih kipova, reljefa, ostataka rtvenika i drugih nalaza koji su pripadali

D io jo n sk o g friza s A polonovog hram a u Basi, oko 400. p r. Kr.

metopama koje su sauvane samo u fragmentima. Iz pronaosa se, kroz iroka vrata, ulazilo u izduenu celu (16,8 m dugu i sedam metara iroku). Cela se sastojala od dva dijela. Sjeverni dio, 12,2 m dug, bio je sa svake strane ukraen s po pet jonskih polustupova, a u dnu, u sredini uz zid, jednim korintskim polustupom. Smatra se da je to najranija pojava korintskog stila na grkom tlu. Iznad arhitrava koji su nosili ti polustupovi protezao se jonski friz. Na zapadnoj i sjevernoj strani cele friz je u visokom reljefu prikazivao borbe Lapita i Kentaura, a na istonoj i junoj scene iz borbi Herakla s Amazonkama. Duina friza je 31 m, a visina 64 cm. Izveli su ga mjesni umjetnici; po svojoj kvaliteti zaostaje za pravim klasinim stilom. U tom dijelu cele nalazila se bronana statua boga Apolona, za koju Pauzanija kae da je prenesena na agoru u Megalopolis 369. prije Krista, a zamijenjena je drugom statuom koja je ostala u hramu. Preostali dio cele u junom dijelu, 4,6 m duine, nije uobiajen kod grkih hramova; s vratima na istonom zidu, predstavljao je kultni pro stor (aditon) u kojem se nalazila i kultna statua. Svi stupovi hrama do danas su ouvani i nalaze se na svojem mjestu. Povezani su arhitravom koji nose u svojem veem dijelu. Nisu ouvani zabati ni krov hrama. Hram i takvim izgledom doarava dio svojega nekadanjeg sjaja. Za njega je Pauzanija napisao daje po svojoj ljepoti i skladnosti oblika prvi hram na Peloponezu poslije onog Atene Aleje u Tegeji.

P arten on d jevojaka m edvjedica u Brauronu, 5. st. p r. Kr.

322

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

323

svetitu Artemide Brauronije. Nalazi ukazuju da je to bilo sredite tovanja boice Artemide, boice raanja (poroaja) i zatitnice ivo tinja. Prema legendi, svetite su osnovali Ifigenija i Orest, ki i sin Agamemnona, mikenskog kralja i vrhovnog zapovjednika ahejske vojske u Trojanskom ratu, za koje se smatra da su uveli kult Artemide u Grku. Oni su iz daleke Tauride (dananji Krim) odnijeli drveni kip boice Artemide i donijeli ga u Brauron.6 4 To je podruje bilo nastanjeno vrlo rano, o emu svjedoe nalazi iz neolitikog i mikenskog doba, otkriveni na vrhu malog breuljka iznad svetita. U 6. st. prije Krista atenski tiranin Pizistrat, podrijetlom iz Braurona, donosi slavu tome mjestu, kada proglaava tovanje Artemide u Ateni. U Brauronu su se svake etvrte godine u proljee odravale svet kovine zvane Brauronije. Iako danas malo znamo o tim misterijskim obiajima, zabiljeeno je da su odravani radi okajanja ubojstva svetog medvjeda, jednog od Artemidinih ljubimaca. Aristofan spominje u svojoj drami Lysistrata male djevojice iz Atike izmeu 5 i 10 godina preruene u medvjedice i ukraene odjeom boje afrana, kako izvode ples u ast te svete ivotinje. Kakva je bila veza medvjeda, poroda i Artemide, teko je rei, ali to podsjea na mit o Kallisto.6 5 Ve potkraj 4. st. prije Krista poloaj svetita su ugroavale poplave, a u doba cara Klaudija ono je opustoeno.

Spomenici
Sredinju toku svetita ine otkopani temelji dorskog hrama boice Artemide iz 5. st. prije Krista. To je bio manji hram, veliine 18,3 x 10 m, koji se sastojao od pronaosa, cele i opistodoma. Kod hrama su otkriveni zavjetni reljefi, zrcala od bronce i zavjetni nakit. Uz hram, s njegove june strane, nalazi se kasnobizantska kapela Sv. Georgiosa (Juija). Dalje, prema jugoistoku, stazom se moe doi do najstarijeg kultnog dijela svetita, koje se obiljeava kao Ifigenijin grob. To je mjesto bilo jako tovano ve u arhajsko doba. U neposrednoj blizini

6 4 Vidi biljeku 119. na str. 476. 6 5 Kalista je bila ki Iikosurskog kralja Likaona, djevojka koja se esto druila s boicom lova Artemidom. Svojom ljepotom privukla je vrhovnog boga Zeusa. On se preruio u lik Artemide i tako joj se pribliio. Otkrivi ih zajedno na kupanju u umskom jezeru, Artemida je protjerala Kalistu iz svoje okoline. Hodajui po gora ma, naputena, rodila je Zeusu sina Arkada. Kad je za to saznala Zeusova ena Hera, osvetila joj se pretvorivi je u medvjedicu. V. Zamarovsky, 1973.\ 157.

groba visoke Artemidine sveenice otkriveni su temelji Svete kue, koja je sluila kao dom sveenicama Artemiinog kulta. Svakako najvaniji ostaci otkopani su sjeveroistono od Artemiinog hrama. To se posebno odnosi na Partenon djevojaka medvjedica. To je zapravo bilo dvorite okrueno dorskim trijemom s tri strane, iz 5. st. prije Krista, u kojem su mlade djevojke (djevojice) izvodile medvjei ples. Jedan broj stupova s arhitravom vraen je na prvobitno mjesto 1962. godine i tako donekle doarava nekadanji izgled toga dijela Artemiinog svetita. Iza trijema nalazile su se spavaonice i blago vaonice, sauvane samo u temeljima, s dijelovima kamenih poivaljki koritenih za spavanje. Zapadno od trijema i sjeverno od hrama mogu se vidjeti fragmenti kamenog mosta, takoer iz 5. st. prije Krista Muzej. U tom muzeju izloeni su nalazi otkriveni na nalazitu. Ras poreeni su u etiri prostorije. Prostorija I. uglavnom su izloene minijaturne vaze i razni nakit. Prostorija II. izloeni su stojei kipovi malih djevojica i djeaka. Prostorija III. namijenjena je precizno izraenim reljefima bogo va: Zeusa, Lete, Apolona, Artemide i drugih. Izloeni su i ostaci rtve nika. Prostorija IV. iskoritena je za razliite nalaze iz pretpovijesnog i mikenskog razdoblja, te za ukraene geometrijske vaze.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

325

D E L F I
Mitsko osnivanje grada i proroita
U pokrajini Fokidi, u srednjoj Grkoj, na junim obroncima planine Parnas, nastalo je najpoznatije starogrko svetite i proroite nazvano Delfi. Prema mitskim priama koje je zabiljeio Pauzanija (bilo ih je vie), prvi grad koji se spominje na tome mjestu osnovao je heroj Parnas (sin nimfe Kleodore i boga Posejdona, a kao otac spominje se i Kleopomp). Po tome heroju i planina Parnas dobila je ime. Grad je bio poplavljen kiama u vrijeme Deukaliona6 6 . Naime, Zeus je poslao potop da uniti ljudski rod, a stanovnici koji su se spasili bjeei na vrh Parnasa (po zavijanju vukova) nazvali su ga Likareja. Svakako je najpoznatiji mit po kojem je strani zmaj Piton ivio u dubokoj uvali pod Parnasom, pokraj dananjih Delfa. Na tom gaje mje stu Apolon pronaao i strijelama usmrtio, i tako mu se osvetio za pro ganjanje svoje majke Lete. Kako bi izbrisao svaki spomen na mjesto Pito u kojem je zmaj ivio, Apolon ga je nazvao Delfi po svojem i svee nice Tije6 7 (navode se i druga imena majke) sinu Delfu. Prema drugom mitu, mjesto je nazvano po dupinu u kojega se Apolon preruio kad je s Parnasa ugledao kretsku lau na moru i doveo je u luku Krisu. Vrativi ponovo svoj boanski lik, s mornarima je doao u grad nazvan Delfi, gdje je osnovao svoje svetite i proroite, a mornari su mu postali prvi sveenici. Prema jednoj legendi, prvo primitivno proroite na tim prostorima pripadalo je boici zemlje Geji, a utemeljno je na mjestu na kojem je iz manje pukotine u zemlji izlazila omamljujua para kojom su se nadahnjivali prolaznici, najee pastiri, i tako postajali dalekovidni i dobivali su svojevrsnu mo proricanja. Pauzanija spominje i proroicu Herofilu, zvanu Sibila, koja je stajala na stijeni u Delfima i pjevala

A polonovo svetite i p roroite u Delfim a

prorotva. S vremenom su i druga boanstva, Posejdon i Temida, bila ukljuena u taj kult. Ubojstvom uvara proroitva, zmaja Pitona, i nakon oienja kod kralja Admeta u Tesaliji, Apolon je kao novi gospodar s novim duhom postao bog proricanja.

Povijest Delfa
Delfi se kao naselje javljaju ve u rano bronano doba, usporedno s naseljima kao to su Tirint, Mikena, Orhomenos (Beotija) i druga. Delfi su vrlo rano postali mjesto kulta. Bilo je to u kasnomikenskom razdob lju, koje je pripadalo boanstvima Geji i Posejdonu. Grci su Delfe sma trali ne samo sreditem Helade nego i svijeta. Klao svetite i sredite Apolonovog kulta u antici, prihvaa se od 8. st. prije Krista. To je pro roite pronijelo slavu Delfa po itavom antikom avijetu. S njim se nije moglo mjeriti ni jedno drugo proroite, pa ni ono Zeusovo u Dodoni u Epiru, niti ono u Didimi u Maloj Aziji. Delfi su tako postali najznaaj nije i najpoznatije religijsko sredite antike Grke, imajui veliku ulo gu u njezinom vjerskom i politikom ivotu. Poetkom 6. st. prije Krista u Delfima su se odravala natjecanja u sportskim i umjetnikim disciplinama, nazvana Delfijske ili Pitijske igre.

6 6 Deukalion, po gr. mitu sin titana Prometeja, jedan od osnivaa ljudskog roda i kralj Tesalije. Jedini se, sa enom Pirhom, spasio od opeg Zeusovog potopa. V. Zamarovsky, 1973b, 5859; J. Pinsent, 1990., 41; N. A. Kun, 1971., 8788. 6 7 Po Tiji su se poslije nazvale ene iz Atike Tijadama. One su sa enama iz Delfa svake druge godine odlazile na Parnas i slavile orgije u ast Dioniza. Pauza nija, 1989., 488.

326

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

327

U Delfe je iz Antele kod Termopila bilo preneseno sjedite Amfiktionijskog saveza, koji je inilo dvanaest susjednih grkih plemena i polisa, zbog odravanja svetoga mira u vrijeme Pitijskih igara i zatite i staranja o Apolonovu svetitu. Protiv svih onih koji su ugroavali svetita i hramove, Amfiktionija je organizirala Svete ratove. Tako je dolo do Prvoga svetog rata (600.586.), koji je voen zbog Apolonovog hrama u Delfima. Fokejci, kojima je hram pripadao, naplaivali su prolaz hodoasnicima preko delfijske luke Krise. Na to su reagirali lanovi Amfiktionije, Tesalci, Atenjani, Sikionjani i drugi, pa je dolo do Svetog rata u kojem je grad Krisa potpuno razruen, stanovnici su poubijani, a svetite je oduzeto Fokejcima. Delfi su Amfiktionijom osigurali politiku nezavisnost i zatitu Apolonova svetita tijekom duljeg razdoblja. Zbog vanosti, navodimo i Trei sveti rat (356.346.), koji je Teba (Beotija) objavila Fokidi zbog svetogra oranja zemlje koja je pripadala Apolonovom svetitu i pljake imovine iz Apolonova hrama u Delfima. Tada je Filip II. (makedonski kralj od 359. do 336.) ratovao i osvajao u sjevernim podrujima Grke. Pritisnuti od Fokejaca (Fokiana), Tebanci pozvae Filipa u pomo, koji se na poziv odazvao i pokorio Fokiu. Izdiktirao je uvjete svetog mira, to mu je omoguilo da postane lanom Amfiktionije. Uz razne pljake i razaranja, Delfe je 548. prije Krista zahvatio poar, a 373. prije Krista bio je veliki potres, koji je unitio mnoge spomenike, pa su neki iz temelja obnavljani. Unato svemu, Delfi su do dolaska novih osvajaa Rimljana ostali i dalje simbolom jedinstva svih Helena i njihovim duhovnim aritem. Za rimskog cara Hadrijana (vladao od 117. do 138. god.; za nj se govorilo daje bio helenofil, ovjek koji je volio i dobro poznavao grku kulturu) Delfi e doivjeti jo jedan procvat i duhovnu obnovu. Pojavom i jaanjem kranstva tijekom 4. st. Apolonovo svetite u Delfima gubi na svojem znaenju, a naredbom rimskog cara Teoozija proroite je ukinuto oko 390. godine.

Spomenici Delfa
Spomenike toga lokaliteta podijelit emo u nekoliko cjelina: Apolono vo svetite, svetite Atene Pronaje, gimnazij, stadion i Muzej.

Apolonovo svetite (1)


Govorei do sada o Delfima uglavnom smo spominjali to svetite s proroitem, jer ono i jest bilo sredinje mjesto po kojem su bili slavljeni Delfi. Svetite (temenos) posveeno bogu Apolonu imalo je etverokutni oblik (moda vie oblik trapeza), veliine 195 x 135 m, ograeno zidom s po nekoliko ulaza s istone i zapadne strane. Budui da se to podruje nalazi na nadmorskoj visini 500700 m, i Apolonovo svetite izgraeno je na velikom nagibu visinske razlike i o 70 m, pojaano potpornim zidovima koji su nosili ureene terase. Svetite je smjeteno iznad naselja Delfi (donedavno zvano Kastri) ispod klisura Ferijae (Svijetlee stijene). Na jugoistonoj strani nalazi se glavni ulaz do kojega se dolazi preko rimske agore (sa sjeverne strane bio je podignut trijem s jonskim stu povima). Od toga ulaza vodio je poploani Sveti put (Via sacra) u obliku serpentina do sredinjeg mjesta svetita Apolonovog hrama. S lijeve i desne strane strmih padina puta nailazimo na ostatke slobodno komponiranih graevina (riznica) i drugih skulpturalnih i posvetnih

Otkrivanje Delfa
Tijekom dugog niza stoljea Delfi su potpuno zaboravljeni, kao i mnogi antiki gradovi. U 19. st. javlja se veliko zanimanje francuskih arheologa za Delfe. Prva iskopavanja zapoeo je Laurent 1838. god. Vea istraivanja i iskopavanja poinju 1892. i s prekidima e trajati sve do 1939. god. Spomenut emo samo neka imena francuske arheoloke koje u Ateni: T. Homolle, J. Bousquet, P. Amandiy i drugi. Delfi su danas u ruevinama, daleko od svojega antikog izgleda i slave. Svejedno, posjetitelji e biti impresionirani ambijentom u kojem su nastali Delfi. Penjui se strmom stazom, nailazei uz put na ostatke pojedinih graevina ili natpise baza posveenih spomenika, osjea se uzbuenje ispunjeno posebnim zadovoljstvom.

328

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.


Bronani kip Filopomena (10) Zavjetni ar Tarentinaca (15) Riznica Sikionjana (16) Riznica Sifnijaca (19) Riznica Atenjana (30) Riznica Sirakuana (25) Riznica Kniana (27) Riznica Klazomenjana (26) Buleuterion (33) Sibilina stijena (36) Trijem Atenjana () Statua Prusija (63) Kip Apolona Sitalka (64) Izvor Kasotida (66) Tronoci sirakukih tirana (65) Zavjetni dar Daoha II. (70) SvratiSte (Lesha) Kniana (77) Apolonov hram (79) Spomenik Kratero (88) Veliki trijem Etoljana (89) Kazalite (92)

329

P lan A polon ovog svetita


Korkirski bik (1) Zavjetni dar Arkaana (2) Spartanski spomenik (3) Bronani konj (4) Zavjetni dar Atenjana (5) Spomenik sedmorice protiv Tebe (6) Epigoni (7) Argoski heroji i kraljevi (8) Spomenik iz helenistikog doba (9) Riznica Korinana (43) rtvenik Hiosa (60) Platejski tronoac (49) Spomenik Emilija Paula (53) Zavjetni dar Roana (50) Spomenik Tarentinaca (48) Spomenik Eumena II. (58) Atalov trijem (54) Bronana palma (61)

spomenika. Na prostoru iznad hrama, na gornjoj terasi koja je najvie stradala od klizanja terena i obruavanja kamenja 373. prije Krista, ustanovljene su baze brojnih zavjetnih darova (spomenika), ostaci Leshe Kniana, trijema Atala I. i na sjeverozapadnoj strani kazalita. Zavjetnih darova, prema Pauzanijinom opisu, bilo je znatno vie, no tragovi i baze im nisu otkriveni. U svetitu je bilo postavljeno mnogo kipova, u njemu je, prema Pliniju Starijem, nakon Neronove i drugih pljaki ostalo jo oko tri tisue kipova. Teko je stoga i zamisliti kako je izgledao prostor svetita u punom sjaju. Kad proemo glavni ulaz, ugledat emo najprije s desne strane Sve tog puta etverokutnu bazu na kojoj su u antiko doba stajali: Korkirski bronani bik (1), djelo Treopopa iz Egine, koji su daro vali stanovnici Korkire (Krfa) oko 480. prije Krista. To su uinili stoga to je jedan bik na obali njihova otoka na udan nain svojim rikanjem privukao mnotvo tuna. Nakon savjeta u Delfima, rtvovali su bika Posejdonu, poslije ega je ulov ribe bio velik. Prije toga teko su dolazili do ulova tuna. Zavjetni dar Korkirana u Delfima iznosio je desetinu njihove lovine. Zavjetni dar Arkaana (2) nalazio se neto dalje na istoj strani, na izduenom postolju koje je nosilo devet bronanih kipova, podignut je u povodu njihovog upada s Epaminondom 370./369. godine prije Krista u zemlju Lakedemonjana. Kipovi su prikazivali Apolona, Niku, Arkada (po kojem je pokrajina dobila ime) sa sinovima i druge. Na izradi kipova radilo je vie umjetnika. Spartanski spomenik (3) stajao je s lijeve strane ulaza. Sauvala se dugaka baza tog spomenika koji se sastojao od 37 bronanih kipova, koje je izradilo devet peloponeskih umjetnika. Spomenik je bio zavjetni dar Lakedemonjana nastao od osvojenog plijena nakon pobjede nad Atenjanima u bitci kod Egospotama 404. godine prije Krista. Meu pri kazanim kipovima nalazili su se bogovi i heroji: Zeus, Apolon, Artemida, Posejdon i Dioskuri. Uz njih je bio i zapovjednik Lisandar, najzasluniji za tu pomorsku pobjedu, kojemu je bog mora Posejdon stavljao vijenac na glavu. Neki kipovi predstavljali su druge spartanske vojskovoe,

330

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

331

Lisandrove pomonike. Spominju se vra i kormilar. Prije se smatralo da se taj spomenik nalazio desno od ulaza, to je bilo pogreno. Bronani konj (4) bio je postavljen pokraj spartanskog spomenika, lijevo prema ogradnom zidu. Izraen je po uzoru na drvenog trojanskog konja. Dar je Argivaca bogu Apolonu, od plijena dobivenog prigodom njihovog upada 414. godine prije Krista na podruje Tireje. Rad je kipara Antifana iz Argosa. Zavjetni dar Atenjana (5). U produetku spartanskog spomenika otkriveno je postolje s natpisom koji navodi da su Atenjani podigli spo menik 16 kipova od desetine dobivenog plijena poslije Maratonske bitke. Kipovi su prikazivali Atenu, Apolona i glavnog zapovjednika bitke Miltijaa. Osim njih, bili su postavljeni kraljevi i heroji koji su dali (po nareenju proroitva) imena atenskim filama: Erehtej, Kekrops, Pandion, Egej, Akamant i drugi. Poslije su bili postavljeni kipovi Antigona, Demetrija (njegova sina) i Ptolemeja. Izrada toga zavjetnog dara pripi suje se slavnom Fidiji. Atenjani su ga postavili u Delfima vjerojatno u doba Kimona, kada je Miltijaova ast bila rehabilitirana. Ta spome nika skupina bila je ponos svih Grka, posebice Atenjana, zbog pobjede nad azijskim osvajaima. Spomenik sedmorice protiv Tebe (6). Neto zapadnije od bronanog konja Argivaca stajao je drugi njihov dar, koji se sastojao od skupi

ne kipova sedmorice mitskih junaka, argivskih voa, koji su ili s voj skom u pohod na Tebu. To su Adrast, Polinik, Tidej, Kapanej, Eteoklo i Hipomedont. Bila su prikazana i Amfijarajeva kola s vozaem Partenopejom. Spomenik je djelo vie autora. Nastalo je kao dio plijena iz bitke kod Enoje, koju su vodili Argivci s Lakedemonjanima na argivsko-lakonskoj granici 460. prije Krista. Epigoni (7) su bili trei spomenik Argivaca, koji je bio podignut na polukrunoj bazi s lijeve strane puta. Prikazivao je epigone, odnosno sinove sedmorice poginulih na Tebi. Pohod epigona na Tebu trebao je osvetiti smrt njihovih oeva. On je uspjeno zavrio i Teba je bila osvo jena i razorena. Stradao je samo jedan voa Egijalej sin Adrastov, dok je u prvom pohodu jedino preivio voa Arast. I taj je dar nastao od plijena iz bitke kod Enoje. Argoski heroji i kraljevi (8). U drugoj polukrunoj bazi (nii) na suprotnoj strani nalazilo se 10 bronanih kipova argivskih kraljeva i heroja s najmonijim kraljem Argosa Danajem njegovom najmla om keri Hipermnestrom i njezinim muem Linkejom, uz druge likove iz te argivske obitelji, sve do Herakla i Perzeja. To je bio dar Argivaca koji su s Tebancima i vojskovoom Epaminonom sudjelovali 369. prije Krista u osnivanju grada Mesene. Podignutim kipovima Argivci su htje li istaknuti snanu vezu gradova Argosa i Tebe. To je djelo kipara Anti fana. Spomenik iz helenistikog doba (9). Ako se od te polukrune baze vratimo malo unatrag, vidjet emo ostatke velike pravokutne nie za koju se pretpostavljalo da je sluila kao temelj za zavjetne kipove Spartanaca. Meutim, prema Pauzaniji i najnovijim istraivanjima, Spartanci su podigli svoje kipove s lijeve strane puta, opisane pod brojem 3. Izgleda da je spomenik na tome mjestu bio iz helenistikog doba. Ne zna se tko ga je podigao i to je predstavljao. Bronani kip Filopomena (10). Ispred nie otkriveni su ostaci postolja koje je nosilo bronani kip vojskovoe (generala) Ahejskog sa veza Filopomena. Savez mu je posvetio ratni natpis u znak priznanja i zahvalnosti. Na toj strani otkopane su i druge baze i nie za koje ne znamo kojim su kipovima bile namijenjene. Zavjetni dar Tarentinaca (15). Iza polukrune nie s lijeve strane puta nalazi se izduena kamena osnova koja je nosila bronane konje Ta rentinaca i uhienih ena Mesapijaca, njihovih barbarskih susjeda. U znak pobjede nad svojim susjedima, Tarentinci su postavili taj zavjetni dar. Riznice. U produetku Svetoga puta, uglavnom s obje strane nailazi se na temelje mnogih riznica (tezaura), koje su podizali grki gradovi kao zavjetne darove bogu Apolonu, iskazujui tako svoju mo, bogatstvo i slavu. Sluile su, kao i one u Olimpiji, za uvanje dragocjenosti i drugih zavjetnih darova. Graene su od 6. do 4. st. prije Krista najee

332

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

333

u obliku malog hrama in antis s po dva stupa na proelju izmeu zidova anta. Ima ih neidentificiranih. Neke, poput Tebe, Potideje i Korinta, graene su bez stupova na proelju. Neto vie rei emo o riznici Sikionjana, Sifnijaca i Atenjana. Riznica Sikionjana (16) graena je u dorskom stilu s dva stupa in antis na jugoistonom proelju. Njezina gradnja datirana je oko 500. prije Krista kada je oligarhijska stranka sruila tirane u Sikionu. Kod otkopavanja te riznice otkriveni su ostaci dviju starijih graevina koje su takoer podigli stanovnici Sikiona. Za jednu je utvreno da je bila krunog oblika, promjera 6,32 m, s 13 dorskih stupova uokolo. Podsje ala je na Tholos u svetitu Atene Pronaje. Podignuta je oko 580. prije Krista. Druga je graevina imala pravokutni oblik, oko 4,20 x 5,50 m, bez cele, s krovom koji su nosili dorski stupovi. Iznad arhitrava tekao je metopski friz, od kojega je pronaeno svega pet oteenih metopa izloenih u Muzeju u Delfima. Prema jednoj hipotezi, ona je uvala koiju Klistena, tiranina Sikiona, koji je pobijedio u natjecanju koija na Prvim pitijskim igrama, odranim 582. god. prije Krista. Riznica Sifnijaca (19) bila je arhitektonski dragulj Delfa. Sagra dili su je oko 525. prije Krista stanovnici otoka Sifnosa u egejskom moru, bogatog rudnicima zlata i srebra. Riznica se nalazila uz lijevu stranu puta, uz riznicu Sikionjana, okrenuta proeljem na zapad. To je bila mala graevina tipa templum in antis, i umjesto stupova, dvije karijatide proelja nosile su arhitrav. Skulpturom zabata i reljefnim ukrasima friza, koji su dosta dobro ouvani i mogu se vidjeti u posebnoj dvorani muzeja, pridonijela je da cjelokupni dojam posjetitelja bude to snaniji. Po navedenim odlikama, graevina je nagovjetavala jonski stil, koji e svoje najljepe primjerke izraziti stoljee poslije u hramo vima Erehtejonu i Nike Apteros na atenskoj Akropoli.

Sveti p u t i R iznica A tenjana u Delfim a

Na istonom zabatu riznice prikazane su svae izmeu Herakla i Apolona za delfijski tronoac oblikovane u visokom reljefu. Ukrasne skulpture sa zapadnog zabata nisu sauvane. Reljef friza tekao je u kontinuitetu oko cijele fasade graevine, u duini 29,63 m i bio je ob rubljen vrpcama (kimationa) ornamenta. Na istonoj strani prikazane su borbe iz Trojanskog rata, a zapadnu stranu ukraavali su prizori iz legende o Parisu. Sjeverni dio friza predstavlja gigantomahiju, dok juni dio prikazuje trenutke kako Dioskuri6 8 otimaju Leukipove keri. Stilska karakteristika tih reljefa je arhajska naivnost s mnogo polikromije. Riznica Atenjana (30) ubraja se, uz riznicu Sifnijaca, u najvanije zavjetne darove u Delfima. Podignuta je potkraj 6. st. prije Krista, iz meu 505. i 500. god. Ima i miljenja da je sagraena poslije bitke kod Maratona 490. prije Krista, to je prihvatljivije. Jedina je riznica koja se moe vidjeti na svojem mjestu, ponovno podignuta sredstvima atenske opine, od 1903. do 1906. godine. Graena je u dorskom stilu od parskog mramora, u obliku hrama s antama s dvama stupovima na proelju. Veliine je 9,68 x 6,21 m. Iznad arhitrava izmjenjuju se triglifi i metope. Friz se razvijao na ukupno 30 metopa. Na fasadnoj strani proelja est je metopa ukraeno prizorima amazonomahije. Herojska Tezejeva djela prikazana su na devet metopa na junoj strani. Heraklova djela na devet metopa krasila su sjevernu stranu i est metopa zapadnu stranu riznice. U muzeju su izloene 24 metope, a na obnovljenom spomeniku postavljene su gipsane kopije. Figure Tezeja i Piritoja kralja Lapita
6 8 Dioskuri polubraa Kastor i Polideuk najslavniji su dorski junaci poslije Herakla. Radi osvete svojim bratiima (zbog prevare prilikom diobe zajedniki ukradene stoke) Idasu i Linkeju, ugrabili su njihove vjerenice Hilajru i Erifilu, keri Leukipa, sina elidskog kralja Prijereja. V. Zamarovsky, 1973b, 64; N. A. Kun, 1971., 232234; J. Pinsent, 1990., 114 116.

D io istonog friza s rizn ice S ifnijaca s prikazom olim pskih bogova, zadnja etvrtin a 6. st. p r. Kr., M uzej u Delfim a

334

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

335

nalazile su se na istonom zabatu, a prikaz scena rata sa sredinjom figurom Herakla na zapadnom. R iznica Sirakuana (25) nalazila se u blizini atenske, ali s druge strane puta. Sagraena je nakon atenskog poraza u pohodu na Siciliju 413. god. prije Krista, u dorskom stilu. Friz je ukraavao riznicu samo na proelju. Izabrano mjesto preko puta atenske riznice trebalo je ukazivati na vanu pobjedu izborenu nad Atenjanima. R izn ica K niana (27) otkrivena u temeljima sjeveroistono od riznice Sirakuana. Podignuta je kao mah templum in antis u jonskom stilu u drugoj polovici 6. st. prije Krista. Pronaeni su neki ulomci arhitektonskih skulpturalnih ukrasa. Sjeveroistonije o te riznice su temelji R iznice Klazom enjana (26) istog tlocrta. B uleuterion (33). Do riznice Atenjana nalaze se temelji izduene pravokutne graevine koja je sluila kao vijenica u Delfima. Sjeveroistonije od Buleuteriona vidljiva je stijena (36) (otpala dav no s Fedrijade) za koju se tvrdilo da je nekada na njoj stajala i izgova rala svoja proroanstva prva ena proroica Herofila zvana Sibila. Sma tra se da nije roena u Delfima. Trijem A tenjana (bez broja na planu). Terasa koju su podupirala dva zida, od kojih je donji po nainu gradnje najvjerojatnije iz druge polovice 6. st. prije Krista, na ijoj je jugoistonoj strani sagraen trijem dug 30 m, a irok 4 m, sa sedam jonskih mramornih stupova. Atenjani su ga podigli nakon 478. prije Krista, kada su kod esta na Helespontu

Trijem A tenjana, nakon 478. pr. Kr., i A polonov hram Alkm eonida, oko 510. p r. Kr. u Delfim a, rekonstrukcija

zaplijenili konope i kljunove laa Kserksovog mosta, te ih u trijemu izloili. Poslije su u njemu izlagali i ratni plijen s poetka Peloponeskog rata. Ispred trijema je Sveti put proiren u kruni prostor koji su Grci zvali Halos (Gumno). Na tom su mjestu izvoene obredne drame u vrijeme Pitijskih sveanosti. Oko toga prostora uoava se mnogo basa, o ijoj namjeni govore njihovi natpisi. Riznica Korinana (43). S druge strane (preko puta trijema) bila je podignuta ta riznica, koju je sagradio tiranin Kipsel (657.628.). Smatra se daje to bila najstarija riznica u Delfima. Imala je jednostavni izdueni tlocrt, s ulazom na junoj strani. Nakon razaranja Apolonovog hrama 548. prije Krista, svi vrijedni spaeni zavjetni darovi bili su pohranjeni u toj riznici. Spomenimo samo prijestolje kralja Mide i est zlatnih kratera. rtvenik Hiosa (60). Sveti put zavrava pred Apolonovim hramom. Na prostoru s istone strane bio je postavljen rtvenik (oltar), zavjetni dar stanovnika otoka Hiosa. To je bio veliki rtvenik, 8,60 x 5,10 m, posveen Apolonu Delfijskom, iz 5. st. prije Krista. Platejski tronoac (49). Nasuprot rtveniku, ali na neto nioj razini, otkopani su ostaci okrugle baze na kojoj je stajao Platejski tronoac, jedan od vanijih spomenika u Delfima. Nastao je kao dar Grka nakon njihove pobjede kod Plateje nad Perzijancima 479. prije Krista. Stup se sastojao od tri isprepletene bronane zmije, na ijem je vrhu stajao zlatni kotao. Na zmijama su bili ispisani gradovi (31 grad) koji su se u navedenoj bitci borili protiv Perzijanaca. Stup sa zmijama prenio je car Konstantin u Konstantinopol. Sauvan je i moe se vidjeti na Trgu Meydani (bivi hipodrom) u dananjem Istanbulu. Zavjetni dar Roana (50). Uz bazu toga spomenika, s istone stra ne, otkrivena je velika osnova na kojoj su stajala zlatna kola sunca koja su darovali Roani. Spomenik Emilija Paula (53). Drugi visoki stub nalazio se na nioj terasi, ispred jugoistonog dijela hrama, a nosio je kip rimskog generala Emilija Paula, pobjednika nad makedonskim kraljem Perzejom u bitci kod Pidne 168. prije Krista. Reljefi stuba izloeni su u Mu zeju u Delfima. Spomenik Tarentinaca (48). Sa zapadne strane spomenika platejske bitke stajao je spomenik, dar Tarentinaca, nastao kao dio plijena uzetog barbarskim narodima Peuktejcima i Japigima, nastanjenima u blizini Tarenta u junoj Italiji. Spomenik Eumena II. (58). Sjeveroistonije od hrama, blizu isto nog zida, Etoljani su podigli veliki stub na kojem je bio postavljen kip Eumena II., kralja Pergamona (197.159.). Do njega se nalazio kip Atala I., starijega pergamskog kralja. Vladao od 241. do 197. prije Krista.

336

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

337

Poznat i po tome to je u Pergamonu osnovao uvenu helenistiku bib lioteku. Atalov trijem (54). Svojim poloajem istokzapad presijecao je zid svetita na istonoj strani. Ime je dobio po pergamskom kralju Atalu. Bio je sagraen na dvije etae. Njegov krov nosilo je 11 dorskih stupova. Bronana palma (61). Nekoliko baza znaajnih spomenika otkri veno je u blizini sjeveroistonog kuta Apolonovog hrama. Atenjani su postavili bronanu palmu i pozlaeni Atenin kip na palmi nakon pobjede nad Perzijancima 468. prije Krista kod rijeke Eurimedonta. Statua Prusija (63). Sauvan je visoki stub uz bazu bronane pal me, koji je nosio statuu Prusija II., kralja Bitinije, dar Etolskog saveza. Kip Apolona Sitalka (64). Do stuba s istone strane nalazi se ve liko kvadratno postolje na kojem je stajao monumentalni kip Apolona Sitalka (uvar ita), visok oko 15,5 m. Bio je to dar Amfiktionjana sa graen od novanih kazni koje su naplaene Fokejcima za obraenu svetu zemlju Apolonovu. Izvor Kasotida (66). Sa sjeverozapadne strane stuba bio je izvor Kasotida. Pauzanija je zabiljeio da je voda iz tog izvora tekla pod zem ljom do aditona u Apolonovu hramu i nadahnjivala proroice. Tronoei sirakukih tirana (65). Meu otkrivenim bazama je i ona na koju su bili postavljeni zlatni tronoei sirakukih tirana (iz Gele i Sirakuze) Gelona, Hijerona, Polizala i Trazibula. Podignuti su u ast pobjede nad Kartagom kod Himere 480. prije Krista. Ti su tronoei posluili Fokejcima tijekom Treega svetog rata za kovanje novca. Zavjetni dar Daoha II. (70). Neto sjevernije vide se ostaci zavjet nog dara toga vladara iz Tesalije, koji je bio osobni prijatelj Filipa II. Makedonskog. Sauvane skulpture toga spomenika izloene su u 11. dvorani Muzeja u Delfima. S istone strane spomenika Daoha II. nalazio se ograeni prostor Temenos Neoptolema. Tu je bio grob Ahilova sina Neoptolema, kojega je ubio sveenik kod Apolonovog rtvenika u Delfima. Prema drugim priama, ubio ga je Agamemnonov sin Orest. Svratiste (leshe) Kniana (77). To je bila velika pravokutna dvo rana veliine 18,70 x 9,53 m, a sluila je kao konaite i za gozbe. Sagraena je na umjetnoj terasi uza sjeverni zid svetita. Njezin je krov nosilo osam stupova rasporeenih u dva reda. Ulaz se nalazio na junoj strani. Otkriveni su samo slabije ouvani temelji. Njezina je pak unutra njost bila ukraena freskama slavnoga Polignota s otoka Tasosa iz 5. st. prije Krista. Polignot je naslikao dvije kompozicije: Iliupersis zauzee Troje i Nekyia Odisejev silazak u Had, podzemno carstvo mrtvih. Slike su raene prema epovima Ilijadi i Odiseji. Polignotove radove karak terizirao je vjet crte i jednostavan kolorit, bez posebnog naglaavanja

Tem elji A polonova hrama u Delfim a s dijelom stupova

plastinosti. Likove je rasporeivao u skupinama, komponirajui ih na razliitoj visini, nastojei tako postii iluziju prostora i dubine. Na lici ma je znao izraziti i njihove unutaranje osjeaje.6 9 Apolonov hram (79). Pronaeni ostaci prvog hrama od kamena govore da je bio sagraen potkraj 7. st. prije Krista. Spominju se i legendarni arhitekti Agamed i Trofonije, koji su ga sagradili. U poaru 548. prije Krista taj je hram izgorio. Pristupilo se gradnji novog hrama uz pomo priloga iz cijeloga grkog svijeta. Obnove se prihvatila (pro gnana od Pizistrata) mona plemika atenska obitelj Alkmeonida i hram je dovren oko 510. god. prije Krista. Sagraen od parskog mramora, bio je ljepi i velianstveniji od prijanjega, obogaen skulpturalnim ukra sima zabata. Fragmenti te skulpture izloeni su u Muzeju Delfa. I taj arhajski hram Alkmeonida uniten je u potresu (klizanje terena) 373. prije Krista. Hram je ponovno sagraen solidarnou i sredstvima svih Grka, po istom planu hrama Alkmeonida i gotovo istih dimenzija, 6 x 15 stupova,
6 3 Pauzanija, 1989., 531540. Osim Pauzanije, koji je iznimno cijenio njegovo djelo, i drugi antiki filozofi i pisci, Aristotel, Plutarh i Plinije, smatrali su ga jednim od najslavnijih antikih slikara Grke. Uz Delfe, radio je na ukraavanju Stoa Poikile (arenog trijema), Hefesteiona u Ateni i na nekim drugim spomeni cima.

338

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

339

na pravokutnoj osnovi veliine 21,65 x 58 m. Kao dorski peripter imao je trobrodnu celu, pronaos i opistodom. U hram se ulazilo preko blago nagnutog prilaza. Stupovi su raeni od porosa, a skulpture od parskog mramora. Gradio ga je Spintar iz Korinta, a poslije njegove smrti nasta vili su gradnju njegovi zemljaci Ksenodor i Agaton. Graenje je preki dano i odlagano Treim i etvrtim svetim ratom. Dovren je oko 330. god. prije Krista. Skulptura se javlja na zabatima hrama, a djelo je Praksije i Androstena, atenskih kipara iz sredine i druge polovice 4. st. prije Krista. Na istonom zabatu prikazan je Apolonov odlazak u Delfe, uz prat nju drugih boanstava (kao i na hramu Alkmeonia). Zapadni zabat predstavljao je boga Dioniza s Tijadama (Menadama). Metope nisu bile reljefno ukraene. Jedino Pauzanija, koji je vidio hram u 2. st. poslije Krista, navodi zlatno oruje postavljeno na arhitravu, mislei na titove Perzijanaca, koje su Atenjani osvojili u bici kod Maratona 490. prije Krista i darovali hramu, te na dar Etolaca, galsko oruje osvojeno u pobjedi nad Galima 279. prije Krista. U pronaosu hrama bile su zapisa ne mudre izreke helenskih mudraca, kao to su npr. upute za ivot: Upoznaj sebe i Nita previe.7 0 U hramu su se nalazili rtvenik Posejdona, kipovi Zeusa, Apolona i dviju Suenica. U blizini rtvenika spominje se eljezni stolac pjesnika Pindara, s kojega je pjevao himne u ast Apolonu. Hram je imao i dvije podzemne prostorije, od kojih se jedna zvala aditon i u kojoj je sjedila proroica Pitija, a u drugoj se ekalo na odgovor. Zdanje hrama postojalo je sve do kraja staroga vijeka. U dananjem obliku vidljivi su temelji sa stilobatom i est nepotpunih stupova koje su podigli francuski arheolozi. Spomenik Kratero (88). Na prostoru izmeu sjeverozapadnog di jela hrama i kazalita, u jednoj nii koja je imala oblik trijema sa est orskih stupova, bio je postavljen spomenik Kratero. Predstavljao je scene iz ratnog pohoda Aleksandra u Aziju. Trenutak borbe Aleksandra s lavom kada mu u pomo s psima stie zapovjednik Kratero po kojem je dobio ime. Postavljen je nakon 320. god. prije Krista. Spomenik je djelo Lizipa i Leohara, poznatih kipara. Veliki trijem Etoljana (89). Sa zapadne strane peribola svetita pruao se dalje prema zapadu veliki trijem podignut na dvije etae, sagraen novcem od plijena koji su Etoljani zarobili u bitci nad Galima 279. prije Krista. Trijem su nosila dva reda stupova, jedan na fasadi, a drugi u unutranjosti, koji je i dijelio prostor na dva dijela.
7 0 Navodimo sedmoricu antikih mudraca: Tales iz Mileta, Bijant iz Prijene, Pitak iz Mitilene, Kleobul iz Linda, Solon iz Atene, Hilon iz Sparte i Mizon iz Hene (mjesto na gori Eti). esto je meu njih sedmoricu ubrajan i Perijandar iz Korinta. Pauzanija, 1989., 530.

Kazalite u Delfima, sagraeno oko 400. pr. Kr.

Kazalite (92) nalazi se na sjeverozapadnoj strani svetita, usjeeno u padine Parnasa. Sagraeno je oko 400. godine prije Krista. Nadivjelo je mnoga stoljea i do dananjih je dana ostalo u relativno dobro ouva nom stanju. Graeno je od parskog kamena na mjestu starijeg kazalita koje je bilo drveno. Polukruno gledalite sastoji se od 35 redova stepeniastih sjedala, podijeljeno prolazom u viu i niu zonu. Zone sjedala imaju po nekoliko segmenata (nia sedam i via est) da bi komunika cija gledatelja bila to laka i jednostavnija. Izmeu ostataka paraskenija i skene s jedne i gledalita s druge strane, sauvana je poploana kruna (nepotpuno) orkestra promjera 18,50 m. Oko orkestre je bio ureen kanal za odvoenje kinih voda. Kazalite je bilo proireno u 2. st. prije Krista. Otkriveni natpis nam govori da je kralj Pergamona Eumen II. 159. g. prije Krista poslao novac i robove za rad na kazalitu. U 1. st. prije Krista paraskenij (paraskenion) bio je ukraen mramornim frizom s motivima Heraklovih junakih djela (izloen u Muzeju u Delfima). Kazalite je primalo oko 5000 gle datelja. Izvoene su dramske i lirske predstave, posebice za vrijeme velikih sveanosti. I u dananje doba, ljeti, izvode se poznata djela kla sine grke knjievnosti. Spominje se po dobroj akustinosti.

Svetite Atene Pronaje (4)


Drugo, manje poznato, svetite Delfa, Atene Pronaje (Atene pred hramom, odnosi se na Apolonov), nalazilo se istonije od Apolonovog, na

340

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

341

P lan svetita A ten e P ronaje


Arhajski trezori (1 i 2) Arhajski hram Atene Pronaje (3) Dorski trezor (4) Jonski trezor (5) Tholos (6) Novi hram Atene Pronaje (7) Kua sveenika (8)

i spremljeni u muzeju. S istone strane hrama otkriven je vei rtvenik iz 6. st. prije Krista. Trezori (4 i 5). Zapadno od hrama, paralelno s njim, bila su sagra ena dva trezora (riznice) koji oblikom podsjeaju na one otkrivene is tono od hrama. Ti su trezori arhitektonski u osnovi bogatiji, a graeni su od parskog mramora. Prvi, blii hramu, veliine je 7,30 x 10,40 m. Dorskog je stila, s dva stupa in antis. Podignut je izmeu 490.460. prije Krista. Drugi je neto manjih dimenzija, 6,37 x 8,36 m, jonskog je stila, s dva stupa in antis. To je bila otmjena graevina, ija se ljepota usporeivala s Riznicom Sifnijaca iz Apolonovog svetita. Pronaen je mali ulomak friza, koji je ukraavao izvanjski zid trezora. Pripisuje se grkoj koloniji Masalia (Marseille), oko 530. prije Krista.

lokalitetu koji se zove Marmaria (gr. marmaros = mramor) (vidi to pografiju plana Delfa). To je nizbrdica, ispod dananje asfaltne promet nice, ureena terasasto. Raspored graevina pratimo od sjeveroistoka prema zapadu. Nailazimo najprije na temelje dva manja objekta (1 i 2) u obliku hrama (raspored megarona) s vestibulom i elom. Manja graevina je bila veliine 4,85 x 3,95 m, a vea 8 x 6,10 m. Imale su ulaze s june strane, koji su bili gotovo zatvoreni zidom jedne uzdignute terase na kojoj su rasporeeni i drugi monumentalni spomenici. Ti mali objekti su vjerojatno bili trezori-riznice iz arhajskog razdoblja. Iskopavanjima na tome mjestu od 1922. do 1925. godine otkriveni su tragovi kulta iz mikenskog razdoblja. U tim ranim stoljeima kult je vjerojatno pripadao boici Geji, a poslije se poela slaviti boica Atena, o emu svjedoi i pronaeno postolje Atene. Arhajski hram Atene Pronaje (3). Pronaeni su pojedini kameni ulomci vrlo starog hrama iz sredine 7. st. prije Krista. To bijae dorski peripter graen od porosa. Dvanaest kapitela i razni dijelovi stupova toga hrama pronaeni su u temeljima drugoga arhajskog hrama sa graenog na istome mjestu oko 500. god. prije Krista. I taj je hram bio dorski, s proporcijama 27,45 x 13,25 m. Njegova je veliina bila diktira na morfologijom terena, s po est stupova na uim i 12 na duim stra nama. Imao je izduenu celu s pronaosom i dva stupa in antis, bez opistodoma. Bio je djelomino oteen ratovima, a gotovo uniten, kao i mnogi spomenici Delfa, klizanjem terena i obruavanjem kamenja 373. godine prije Krista. Do 1905. godine na svom mjestu je stajalo jo 10 stupova hrama, koje je tada sruilo ponovno klizanje stijena. Artefakti skulpture sa zabata i friza, pronaeni na mjestu hrama, konzervirani su

Tholos u svetitu A tene P ronaje u Delfima, 390. 380. pr. Kr.

342

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

343

Tholos (6), kruni hram, svakako je bio najljepa graevina toga svetita. Sa svoja tri podignuta stupa, koji nose dio arhitrava i friza, uoava se znatno prije nego doemo u njegovu blizinu. Sauvana mu je kruna baza od tri stube na kojoj se vide, osim tri itava, jo nekoliko poredanih fragmenata dorskih stupova, od dvadeset koliko ih je bilo ugraeno. U unutranjosti, uz zidove krune cele promjera 8,60 m, na lazilo se 10 korintskih stupova od tamnog eleuzinskog vapnenca. Tholos je bio sagraen od parskog mramora izmeu 390. i 380. god. prije Krista. Rimski arhitekt Vitruvije pripisao je graenje Tholosa Teodoru Fokejskom (Fokidskom). Hram je bio ukraen dvama reljefnim frizovima. Metope veeg izvanjskog friza prikazivale su prizore amazonomahije i kentauromahije, a manjeg, koji je tekao po izvanjskom zidu cele, junaka djela Herakla i Tezeja. Ulaz u celu bio je na junoj strani, gdje su jo vidljivi ostaci praga. Krov je bio atorasti (dvostupni) za izvanjski prsten i celu. Cijepovi (ploe) kojima je bio pokriven i akrote rije koje su ukraavale krov Tholosa bili su mramorni. Friz i svi ukrasni elementi izloeni su u muzeju. Nije poznata kultna namjena te grae vine. Novi hram Atene Pronaje (7). Zapadno od Tholosa otkriveni su temelji novoga Ateninog hrama, koji je zamijenio arhajski hram poruen 373. g. prije Krista. Graen je vapnencem iz oblinjeg kamenoloma. Dimenzije hrama su 22,60 x 11,55 m. Oblik graevina je jednostavan, tip prostilosa, sa est dorskih stupova na proelnoj junoj strani podig nutih na stilobatu od tri stube. Na toj strani fasade javlja se iri vesti bul s dva stupa na ulazu u celu. Hram je imao neku vrstu friza, ali bez ukrasa na metopama. Kua sveenika (8). Uz zapadnu stranu hrama vidljivi su ostaci graevine s tri prostorije. Pretpostavlja se da je starija od hrama. Ne zna se tona namjena te graevine, koja se uobiajeno zvala Kua sve enika. Desetak metara zapadno nailazi se na zid svetita Atene Pronaje, otkuda nas pogled upuuje prema oblinjem gimnaziju.

dvoritem i peristilom stranica 13,85 x 13,85 m, uz osam stupova na sve etiri strane koji su nosili krov. Sa sjeverozapadne i june strane bilo je vie prostorija i dvorana razliite namjene. U ruevinama palestre mogu se vidjeti ostaci crkve s apsidom iz novijeg doba (2). Sjeverno od palestre otkrivena je i dobro ouvana kru na cisterna (3), iji su ostaci konzervirani. Uz njezin sjeverni zid nala zila se velika fontana s 11 manjih bazena, koji su opskrbljivani vodom s izvora Kastalije. Tu su se mladi atletiari mogli osvjeiti i umivati u hladnoj vodi. Neto zapadnije nalazile su se terme (4) s toplom vodom, nastale znatno kasnije (oko 120. poslije Krista), u doba rimske domina cije, a koja bijae neto zahtjevnija. Na gornjoj terasi gimnazija sagraeno je zimsko vjebalite u obli ku trijema (galerija sa stupovima) (5), postavljen u smjeru sjeveroza padjugoistok, unutranjih dimenzija 184,43 x 7,5 m. Originalni dorski stupovi, koji su podravali krov, bili su od porosa, a zamijenjeni su u rimsko doba jonskim mramornim stupovima postavljenim na visoke kvadratne baze. Tu su mladii vjebali za hladnih i kinih dana ili ljetnih vruina. U normalnim danima vjebalo se na otvorenoj i nezati enoj stazi (pararomis) (6), koja je bila ureena ispred trijema i s njime tekla paralelno.

Gimnazij (3)
Nastao je na istom podruju Marmarije, samo u njegovom sjeveroza padnom dijelu. I u legendarna vremena spominje se vjebalite u Del fima. Pravi antiki gimnazij, kao gimnastiko i atletsko vjebalite, sagra en je u 4. st. prije Krista, a rekonstruiran je i dograivan u rimskoj epohi. Razvio se na dvije terase s palestrom na donjoj, i zimskim vje balitem na gornjoj terasi. Palestra (gr. palestra hrvalite, kola za hrvanje) (1) bila je kvadratnog oblika i lijepih proporcija s unutranjim

Izvor Kastalija (5)


Penjui se od gimnazija prema vrhu procjepa, gdje je veliki zavoj, prelazimo cestu. Neto povie u stijeni pronai emo ostatke glasovitog izvora Kastalije. Nalazi se na priblino 538 m nadmorske visine. Arhajski izvor Kastalija otkriven je sluajno prilikom proirenja radova na cesti 1959. godine. Oni koji su dolazili po savjete u proroite morali su se oprati u toj vodi. I Pitija bi se umivala u svetoj vodi toga izvora prije nego bi ula

344

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

345

u najsvetiji dio hrama. Sagraen je za vrijeme Prvoga svetog rata (600. 586. godine prije Krista). Sadanji izgled sauvan je iz helenistiko-rimskog vremena. Voda toga izvora otjecala je i ulijevala se dalje u rijeku Plist.

,Zapadni i juni friz Skulptura bika

Karijatide

Skulpture : C s trezora ! s Sifnijaca

i"

3 .

! "i 1

Apolon?

:O

Sfinga s Naksosa

Stadion (2)
Kako bi posjetitelj u potpunosti doivio Delfe, mora se potruditi doi do najvie toke delfijskih graevina, a to je stadion. Smjeten je zapad no od Apolonova svetita, ali na vioj nadmorskoj visini, udaljen od kazalita nekoliko minuta breg hoda po dosta strmoj stazi. U poetku je stadion sluio samo za atletska, a poslije i za glazbena natjecanja. Prvi stadion, iz 5. st. prije Krista, nije imao kamena sjedala, nego nasu tu zemlju sa strane, koja je sluila kao vrsta tribine. Sjedala od kamena dao je sagraditi Herod Atik (bogati mecena) u Hadrijanovo doba. Sta dion je bio dug 178 m, a irok 25,50 m; na jugozapadnoj je strani zavr avao polukruno. Stepeniasta sjedala na sjevernoj strani izvrsno su sauvana, dok su na junoj mjestimino potpuno poruena. Oko sredine sjevernog gledalita, uz zadnji red, bila su mjesta za suce i druge slube ne osobe. Na istonoj ulaznoj strani stadiona, na poetku piste, vide se visoke osnove etiriju stubova nosaa slavoluka koji podigli Rimljani. Od njega je poinjao mimohod povorke natjecatelja i sudaca na dan otvaranja Pitijskih igara.

Ff.

Ist. friz

l:
Omfalos

Kleobis i Biton
M etopc .. s trezora Atenjana A polonove himne Istoni zabat s arhajskog A pol. hrama

' ; Zapadni zabat s arhajskog A pol. hrama

Na _ stela Arhitektonski

.9

fragmenti
sT holosa

j
Zavjetni dar DaohaH

rtvenik Dioniz

i m Plutarh Plesaice : Antinoj

0 in
i Auriga

! K !

Filozof

r li i Q......jr
P lan Muzeja u Delfim a

Stadion je mogao primiti oko 7 000 gledatelja. Prije gradnje stadiona natjecanja su se odravala na hipodromu, za koji se pak pretpostavlja da se nalazio u dolini naselja.

Muzej (6)
Nakon potpunog razgledavanja arheolokog podruja Delfa, posje titelju jo preostaje odlazak u Muzej, gdje ga eka kolekcija originalnih

346

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIK A

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

347

remek-jela antike grke umjetnosti. Poslije njegova upoznavanja znatno e lake spoznati cjelovitost arhitektonskih i drugih spomenika. Novija muzejska zgrada poela se graditi 1936. da bi se muzej poveao za novu postavu eksponata. Reorganizaciju muzeja prekinuo je rat Italije i Grke u listopadu 1940. godine. Umjetniko blago je sklonjeno na sigurno. Nakon zavretka rata pristupilo se ponovnom postavljanju izloaka. Pred meti su izloeni po strogom kronolokom redu, u 14 dvorana. Pri navo enju i opisivanju pojedinih umjetnikih predmeta zadrat emo se i kod onih manje poznatih, a koji zasluuju da ih se spomene. Dvorana 1 izloen je Omfalos sveti kamen (nazvan pupak, kao da je oznaavao sredite svijeta), simbol Delfa. To je -vjerna kopija originala nastala u helenistikoj ili rimskoj epohi. Izloeni primjerak pronaen je istono od hrama. Originalni Omfalos nalazio se nekada u aditonu Apolonova hrama, a izraen je bio od bijelog mramora. Povrina mu je reljefno prekrivena ispupenim jajolikim oblicima, koji podsjeaju na ispletenu mreu vunenih niti. Originalni kamen nosio je dva zlatna orla, koji su simbolizirali Delfe kao sredite Zemlje. Idui dalje prema dvorani (Ia ), primijetit emo na zidu niske reljefe s prikazom Heraklovih djela:

Dio istonog friza s riznice S ifnijaca s prikazom borbe Grka i Trojanaca, zadnja etvrtina 6. st. p r. Kr., M uzej u Delfim a

Omphalos, sveti kam en (pupak), k opija grk og originala iz h elenistikog ili rim skog razdoblja, M uzej u D elfim a

Heraklo u vrtu Hesperida, Heraklo u borbi s Kerberom i Nemejskim lavom, Heraklo u borbi s kentaurima, Heraklo ubija lernejsku Hidru, Heraklo u borbi s Antejom, Heraklo u borbi s Amazonkama, Troglava neman Gerion, Heraklo kroti Diomedove konje, Heraklo u borbi protiv Diomeda, kralja Bistonaca iz Trakije, Ptice Stimfalskog jezera. Ti osrednji reljefi dio su mramornog friza koji je ukraavao proskenion kazalita; potjeu iz 1. st. prije Krista. Dvorana l.a u nekoliko vitrina su vaze iz razliitih razdoblja: protokorintske iz Delfa, kraj 8. i sredina 7. st. prije Krista, geometrijske vaze iz Delfa, 900.700. godine prije Krista i druge. U jednoj vitrini su geometrijski bronani idoli, 900.700. godine prije Krista, antropomorfni i zoomorfni (naroito ptice), naeni u Apolonovu svetitu. Tu emo jo vidjeti statue: bronanu Apolonovu iz 5.st. prije Krista, Dioniza ili Apolona, 300.250. godine prije Krista, mlaeg ovjeka, 430.420. god. prije Krista, i mnogo druge sitne plastike s prikazom grifona, sirena s krilima iz razliitih epoha, od arhajske do helenistike. Dvorana 2. U njoj su izloeni razni oblici titova iz 10.7. st. prije Krista, predmeti sitne plastike (skulpture), kurosi, grifoni, mala figura Apolona i drugo. Dvorana riznice Sifnijaca 3. U sredinjem dijelu nalazi se golema mramorna sfinga. To je zavjetni dar stanovnika otoka Naksosa bogu Apolonu, oko 560. god. prije Krista. Bila je postavljena na jonski stup visok 12,10 m, a visina sfinge bila je 2,32 m. Sfinga ima glavu slinu korama, s arhajskim osmijehom, dok su joj kosa, grudi i krila

348

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

349

Mramorna sfinga iz Naksosa, oko 560. pr. Kr., Muzej u Delfima

potpuno stilizirani. Pojedini dijelovi bili su naglaeni bojom. Tijelo sa apama bilo je lavljeg oblika. To fantastino djelo kao da prikazuje neka daleka ozraja orijentalnog izraza. S obje strane sfinge izloeni su pronaeni ostaci dviju karijatida, koje su bile ugraene umjesto stupova na elnoj fasadi Riznice Sifnijaca. Lijeva je kompletnija i sauvan je vei dio trupa. Obuena je u tuniku i kratki himation s bogatim naborima. Ljupkog lica i tek naznaenim osmijehom, sa sputenom dugom stiliziranom kosom, na glavi je imala pokrivalo (kapu) valjkastog oblika. Od karijatide koja je izloena desno sauvana je samo glava istih karakteristika kao i ona lijevo, ali s bolje ouvanom valjkastom kapom, na kojoj su vidljive reljefne scene Apolona s lirom i etiri nimfe. Ta je glava prije bila pripisivana nekoj drugoj riznici jonskog stila. Glavni dio dvorane zauzela je skulptura koja je ukraavala tu riz nicu (vidi o Riznici Sifnijaca, str. 332 i 333). Na istonoj strani friza (kraoj) predstavljeni su prizori iz Trojanskog rata: borba Grka i Trojanaca. Borbi, kao pratitelji, asistiraju olimpski bogovi, od kojih su jedni skloni Grcima, a drugi Trojancima. Poredani lijevo, u nizu, u sjedeem stavu, vide se Ares s ispruenom lijevom rukom i titom, do njega Afro dita i Artemida u razgovoru s Apolonom, ispred njih Zeus, kojemu nedo staje glava na velianstvenom ukraenom tronu, te druge figure. S desne strane su Atena, Hera i Demetra (ispred njih nedostaje Posejdon). Dalje, desno, vide se prikazi borbe. Tu je trojanska kvadriga kojom upravlja Glauko, a iza njega se Eneja i Hektor bore protiv Menelaja i Ajaksa. Izmeu njihovih nogu nalo se tijelo poginulog ratnika. Grku kvarigu vodio je Automedon uz prisutnost Nestora, koji je ratnikim savjetima bodrio grke borce. Sjeverni friz (dua strana) prikazuje gigantomahiju borbu olimpskih bogova i giganata. Lijevo je Hefest pred kovanicom, ispred njega se dva boanstva bore protiv dva giganta. Zatim se vidi figura ene na bojnim kolima, koja vuku lavovi i koji u toj dramatinoj borbi prodiru jednog giganta. Iza nje (moda Kibele), u drugom planu, Heraklo je u borbi s gigantom. Dalje, desno, prikazani su Apolon i Artemida kako napadaju gigante. U borbi se mogu jo prepoznati Hera, Posejdon i Amfitrita. Zapadni friz je ukraavao fasadu Riznice. Prikazan je dio mita o Parisu vezan uz svadbu kralja Peleja i boice Tetide. Kako na svadbu nije bila pozvana, Eria (Eris), boica svae, sama je uvrijeena dola osvetiti se. Tom je prigodom bacila zlatnu jabuku, na kojoj je pisalo najljepoj, meu boice Heru, Atenu i Afroditu. Svaka je boica sma trala da njoj pripada jabuka i meu njima je izbila svaa. Zeus, kao najvii bog, nije htio biti sudac, ali odredi da presudu donese Pari (sin trojanskog kralja i ene mu Hekube). Pari je predao jabuku Afroditi,

350

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

351

koja mu je obeala najljepu enu na svijetu. Iz mita dalje znamo da je to bio jedan od uzroka voenja rata u Troji. Scena friza podijeljena je na tri dijela. Lijevo je Atena na kolima s upregnutim konjima uz vozaa Hermesa. Iza njih je u pratnji Hefest ili Posejdon. U sreditu je boica Afrodita, pobjednica, najljepa figura cije log friza. Taj dio reljefa je dosta oteen, dok desni dio kompozicije s boicom Herom nije sauvan. Juni friz Fragmenti koji su sauvani ne doputaju tonu inter pretaciju. Prikaz ene i heroja koji su se popeli na kvadrigu teko je identificirati. Je li to Pelopsovo osvajanje Hipodamije ili su, to je vjero jatnije, to Leukipove keri koje otimaju Dioskuri najslavniji dorski junaci. Na jednom fragmentu vidi se oteena kvadriga s prekrasnim figurama konja, ispred kojih je rtvenik. Skulpture s istonog zabata Ukrasna skulptura toga zabata relativno je dobro sauvana, dok s drugoga, zapadnog dijela nije nita pronaeno. Sadraj zabata je svaa Herakla i Apolona o prisvajanju delfijskog tronoca. To su poznati prizori koje su prikazivali mnogobroj ni slikari vaza. Sredinji dio zabata zauzele su figure boanstava, i to

K leobis i Biton, kraj 7. st. p r. Kr., M uzej u Delfim a

desno Herakla, lijevo Apolona. Izmeu njih, u sreditu, najvii su boan ski likovi Zeusa i Atene ili, prema novijem tumaenju, Hermesa koji pokuava razdvojiti dvojicu posvaanih ratnika. Iza Apolona je figura Artemide (ili majke Lete), koja ga povlai rukama natrag. Vie lijevo, okrenuta na suprotnu stranu, dva su enska lika koji stoje ispred konja i kvadrige, dok se voza, baen na koljena, nalazi gotovo u lijevom kutu zabata. Slian raspored se vidi i na desnoj strani iza Herakla. U cjelini gledano, ta skulptura s Riznice Sifnijaca, s friza i zabata, izraena u niskom reljefu ili djelomino u punoj skulpturi, odie arhajskom jonskom Ijupkou s elementima statinosti, frontalnosti i stiliziranosti. Dvorana 4. U toj dvorani susrest emo se s djelima monumen talne arhajske skulpture koju predstavljaju dva kurosa (mladia) Kleo bis i Biton. Obje statue su mramorne, visine 2,18 i 2,16 m, postavljene jedna pokraj druge. To su nagi muki likovi (to je karakteristino kako za arhajsko tako i za kasnija razdoblja grke umjetnosti) u frontalnom stojeem stavu s iskorakom lijeve noge prema naprijed, ispruenih ruku uz tijelo, sa stisnutim akama. Naglaenost miia i zbijenost snage izbija iz oba lika. Nema vitke elegancije koja karakterizira atike kurose, izraz je blii dorskom idealu predstavljanja. Prema urezanom natpisu na bazi, autor skulptura je Polimed iz Argosa, oko 600. prije Krista. Otkriveni su iza Riznice Atenjana poet kom otkopavanja 1893. godine. Prema legendi, Kleobis i Biton su oko osam kilometara vukli kola (umjesto njihovih razboljelih konja) svoje majke Kidipe, sveenice, da bi stigli na svetkovinu do Herina svetita (Heraiona) kod Argosa. Boica ih je za uinjeni pothvat nagradila blagom smru u snu. Oni su presretni zaspali i vie se nikada nisu probudili. U desnom dijelu dvorane u vitrini je izloen mali kuros koji moda prikazuje Apolona 550.540. prije Krista. Na suprotnoj, lijevoj strani dvorane izloene su na zidu metope sa starije krune Riznice Sikionjana, datirane oko 580. prije Krista. One su pravokutnog oblika, 88 x 58 cm. Sauvano ih je pet od ukupno etrnaest, u dosta oteenom stanju. Na prvoj metopi lijevo sadraj je vezan uz putovanje Argonauta. Na drugoj je prikazana Zeusova otmica Europe; Zeus je preobraen u bika. Trea metopa je neto bolje ouvana i prika zuje Kastora i Polideuka uz njihove roake Linkeja i Idasa s ukradenim stadom bikova u Arkadiji. Vidljiva su tri lika koji u rukama nose duga koplja. Obueni su u hlamide, s dugom kosom u obliku pletenica. Zapaa se umnoavanje bikova (stada) u dubinu. etvrta metopa ilustrira epizodu lova na divljeg kalidonskog vepra koji je pustoio Etoliju. Na petoj metopi, jako oteenoj, prikazana je epizoda o zlatnom runu. Dvorana 5. U nekoliko vitrina izloena je uglavnom sitna plas tika od bronce, slonove kosti i terakote. Te statuete, muke i enske,

352

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

353

sfinge, pantere i razni drugi fragmenti, datiraju od 7.5. st. prije Krista. U velikoj vitrini izloena je skulptura bika u prirodnoj veliini, raena od ploica srebra iz 6. st. prije Krista. Djelomino je sauvana. Dvorana 6. nazvana i dvorani Riznice Atenjana, u kojoj su izlo ene metope i skulptura zabata te Riznice. Ukupno je bilo 30 metopa, po devet na duim stranama i po est na kraim. Sauvane su i izloene 24 metope. Na metopama proelja Riznice prikazane su scene amazonomahije, a na sjevernoj i zapadnoj strani sadraj metopa su Heraklova junaka djela. Kako se juna strana friza (metopski reljefi) mogla vidjeti sa Svetog puta, te su metope bile rezervirane za junake pothvate Tezeja, iznimnog atenskog heroja i legendarnog osnivaa grada Atene. I ukrasi zabatne skulpture s te Riznice posveeni su dvojici najveih grkih heroja, Heraklu i Tezeju. Na istonom zabatu, u miroljubivom

dranju, prikazan je Tezej i kralj Lapita Piritoj, uz prisutnost jedne boice. Na zapadnom zabatu su prizori rata, sa sredinjom figurom He rakla, uz kojega asistira Telamon u borbi protiv Laomedonta,7 1 kralja Troje i Prijamova oca. Ta skulptura Riznice s kraja 6. ih poetka 5. st. prije Krista, s jo uvijek mnogo arhajskih elemenata od kojih se postupno oslobaa, utira la je put klasinoj skulpturi u kojoj e biti ostvaren ideal grke umjet nosti. U toj su dvorani izloeni i fragmenti himne o Apolonu, koji su bili urezani 128. godine prije Krista na junom zidu Riznice. Dvorana 7. sadri dijelove skulpture zapadnog zabata s arhaj skog Apolonovog hrama Alkmeonia. Izraen je od porosa, a prikazana je gigantomahija. Jedan fragment prikazuje boicu Atenu koja se su protstavila nekom divu gigantu, baenom na koljena pred konjima. Te skulpture izradio je Atenjanin Antenor.7 2 Izloeni fragmenti dostojni su njegove reputacije. Tu se jo mogu vidjeti mali mramorni kuros, oko 500. god. prije Krista, i figura ene obuene u peplos, koja je identificirana kao Irida (glasnica bogova) ili Nike, 480.470. god. prije Krista. Pretpostavlja se da je to akroterija s dorskog trezora iz svetita Atene Pronaje. Dvorana 8. Ulazei u tu dvoranu, ugledat emo na suprotnoj strani zida ostatke mramorne skulpture velianstvenog istonog zabata arhajskog Apolonovog hrama Alkmeonia s temom epifanije Apolona Delfijskog. Bog Apolon u pratnji, ini se, majke Lete i sestre Artemide, pokazujui se s kvadrigom okrenuti licem, zauzeli su sredinji dio za bata, okrueni simetrino i drugim figurama. Desno je mnogo figura, uz heroja Delfosa su jo dva nepoznata lika, a lijevo su tri enske figure, predstavljene kao keri Kekropsa: Pandroza, Herza i Aglaura (Atenine sveenice). U kutovima zabata prikazan je po jedan lav. Onaj desni prodire jelena, a lijevi svladava bika. Skulptura je bila obojena. Desno od zabata izloena je mramorna akroterija sa sredinjeg dijela krova arhajskog Apolonova hrama, u liku Nike u pokretu. Lijevo od zabata vidi se sfinga, koja je vjerojatno bila sporedna akroterija Apolonova hrama iz 4. st. prije Krista.
7 1 Heraklo je uinio uslugu Laomedontu jer je oslobodio Troju od morske ne mani i tako spasio njegovu ker Hezionu od rtvovanja. Kralj Laomedont mu je stoga obeao dati za nagradu konje koje je njegov djed Tros dobio od Zeusa zato to mu je sina Ganimeda odnio na Olimp. Kako Laomedont nije ispunio obeanje, Hraklo je doao pod Troju, zauzeo je i ubio Laomedonta. V. Zamarovsky, 1973.b, 179; N. A. Kun, 1971., 164. 7 2 Antenor je atiki kipar s kraja 6. st. prije Krista. Izradio je u bronci statue Harmodija i Aristogitona, koje su Atenjani postavili na Agori poslije pada Pizistrata. F. Chamoux, 1967., 391392; Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. I., 106.

N ike, akroterija s arhajskog Apolonova hram a u Delfim a

354

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

355

Dvorana 9. U prvom dijelu dvorane nalaze se nadgrobni spome nici, urne, maske i drugo. Istiemo nadgrobnu stelu koja se razlikuje od ostalih kvalitetom i posebnou. Pronaena je na nekropoli u istonom dijelu Delfa, a rekonstruirana je od etiri ulomka. U niskom reljefu, s anatomskim tonim detaljima i mekoom prijelaza, prikazan je mladi atlet, kojemu, naalost, nedostaje glava i donji dio nogu sa stopalima, kako strae s tijela prainu i znoj, vjerojatno poslije hrvanja. Ispred njega je lik roba manjih dimenzija. Stela je datirana u sredinu 5. st. prije Krista. U drugom dijelu dvorane izloen je mramorni rtvenik, neto vii od metra, pronaen u svetitu Atene Pronaje. rtvenik ukraava niski reljefni friz od 12 mladih djevojaka, u skupini po dvije, koje pridravaju vijenac (girlandu). Posebno je naglaena baza rtvenika. To djelo je iz 2. st. prije Krista, a bilo je odreeno za unutranjost Tholosa. Dvorana 10. Izloeni su fragmenti arhitekture i skulpturalni ukrasi Tholosa. Glavni dio ukrasa ine dva dorska friza izvedena u parskom mramoru. Vei, izvanjski friz, razvio se iznad kolonade stupo va i arhitrava. Metope friza veliine 65 x 62,5 cm i 7 cm debljine predstavljale su prizore amazonomahije (borbe Grka s Amazonkama). Uz fragmente metopa veeg friza izloene su i metope manjeg, unu tranjeg, koji je krasio izvanjsku stranu zida cele s prikazima kentauromahije. Manje metope su veliine 42 x 40,5 cm i debljine 4 cm. Na podnoju s obje strane metopa vide se dijelovi akroterija Tholosa. Ti ukrasni reljefi s Tholosa potjeu iz 380. prije Krista. Odlikuju se velikom slobodom pokreta, jainom i dramatikom geste, ali i otmjenou u izrazu forme. Francuski arheolog J. Marcae prouavao je slinost izmeu skulptura Tholosa i onih s hrama Asklepiona u Epidauru te ustanovio da je Teodor Fokejski, arhitekt Tholosa iz Delfa, vjerojatno onaj umjetnik koji je gradio hram boga Asklepija u Epidauru.7 3 Dvorana 11. Izloene su skulpture zavjetnog dara Daoha II. Farsala, tetrarha iz Tesalije od 337. do 332. god. prije Krista i lana Delfijske amfiktionije. Skulpture su bile postavljene u Apolonovu sveti tu (vidi plan br. 70), gdje su vidljivi ostaci baza s urezanim natpisima koji uglavnom hvale politiki, atletski i ratniki uspjeh lanova te tesalske dinastije. Bilo je postavljeno devet mramornih statua od kojih est prikazuju Daohove pretke (Aknoniosa, Agiasa, Telemaha, Agelaosa, Daoha i Sizifa), a tri druge jednake statue Daoha II., njegova sina Sizifa II. i boga Apolona. Ta statua boanstva nije sauvana. Tri figure lanova te obitelji koji su bili atleti (Agias, Telemah i Agelaos) prika7 3 Asklepijev hram u Epidauru izgradio je Teodot, a skulpturalne ukrase radio je kipar Timotej iz prve pol. 4. st. prije Krista, rodom iz Mileta. Vidi o Epidauru Asklepijevom hramu, str. 380382.

Kip Sizifa I ., oca D aoha II., M uzej u Delfim a

zane su nage, to je bilo i uobiajeno. Za statuu Agiasa (Agije) smatra se da je nastala prema originalnom Lizipovom djelu izraenom u bronci.7 4 Rad je to jednoga od Lizipovih uenika-suradnika, pod njegovom pri smotrom. Figura ima sve karakteristinosti portreta. Slobodnog je i neusiljenog pokreta, djeluje istodobno mimo i blago pokrenuto. U toj dvorani izloen je i dio visokog stupa koji je bio baza za brona ni tronoac, iji je gornji dio ukraen akantusovim liem iz kojega kao
7 4 Agias je bio Daohov pradjed i pobijedio je pet puta na Nemejskim, triput na Pitijskim i pet puta na Istmijskim igrama. Stuart Rossiter, 1980., 465.

356

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

357

da izlaze tri plesaice. One su obuene u kratku prozirnu tuniku stegnutu ispod grudi, to plesaicama daje vitkiji stas. Visina plesaica je oko 2 m, a cjelokupna visina spomenika bila je oko 13 m. To je, ini se, bio dar Atenjana podignut izmeu 332.322. prije Krista u Apolonovu svetitu. U lijevom dijelu dvorane izloene su dvije statue, jedna starca (mo da filozofa) iz prve polovice 3. st. prije Krista, druga Dioniza, koja je dio kompozicije zapadnog zabata Apolonova hrama iz 4. st. prije Krista. Dvorana 12. Poznata je po tome to se u njoj moe razgledati najpoznatija skulptura Muzeja u Delfima velianstveni Auriga. Sta tua je bila dio bronane skupine koja je predstavljala pobjedniku kvadrigu Polizalosa, brata sirakukog tiranina Gelona iz Gele, na Pi

tijskim igrama 478. ili 474. god. prije Krista. Podignuta je u Apolonovu svetitu u ast te pobjede. Djelo je kipara Sotadesa iz Beotije oko 470 pr. Krista. Figura predstavlja mladog ovjeka vozaa, Heniosa, koji stoji mirno i vrsto na nogama poslije zavrene utrke, drei jo vidljive uzde u rukama. Obuen je u dugu ceremonijalnu tuniku, visoko podvezanu ispod ruku da bi to manje leprala na vjetru. Na glavi mu je privezana pobjednika vrpca. Figura pripada strogom stilu, to se osjea u njezinoj arhainoj strogosti, posebno u donjem dijelu, gdje nabori tunike asoci raju na kanelure grkoga stupa. U veem dijelu opaa se stilizacija kose i jaka naglaenost obrva. Tijelo i glava malo su zakrenuti, a izraz lica ostavlja dojam unutranjeg proivljavanja teke pobjede. Iskopana je u Apolonovu svetitu 1896. godine, na podruju izmeu hrama i kazalita, iza potpornog zida gornje terase. Dvorana 13. U posljednjoj dvorani izloeni predmeti pripadaju razliitim razdobljima grke umjetnosti. Ukazujemo na keramike vaze iz 1400.1100. godine prije Krista, koje su pronaene u nekropoli Del fa. Zatim na portret (glavu) ovjeka, moda rimskog konzula Tita Kvincija Flaminina, pobjednika nad Filipom V. Makedonskim u odlunoj bitci kod Kinoskefale u Tesaliji 197. godine prije Krista.7 5 To je vrijedno umjetniko djelo s poetka 2. st. prije Krista. Tu je izloeno i poprsje Plutarha (46.120.) biografa, filozofa i Apolonovog sveenika dulji niz godina (105.120.). Natpis na poprsju pokazuje da je to zajedniki dar sugraana Heroneje i Delfa. Ukazujemo i na manju mramornu statuu ljupke djevojice obuene u pomalo teku i nezgrapnu tuniku, s poetka 3. st. prije Krista. Posebno je vrijedno vidjeti u tom prostoru mramornu skulpturu Antinoja7 6 , mladia podrijetlom iz Bitinije u Maloj Aziji. U Delfima je predstavljen kao boanstvo. Njegovo je tijelo prikazano u stojeem stavu s iskorakom desne noge. Nedostaju dijelovi ruku do lakta. Napeta i uglaana ploha obavija volumen torza, to je u suprotnosti s uzburka nim pramenovima povrine kose, koju obavija privezana vrpca ili moda zlatni vijenac. Vidljive su rupe za uvrenje. Od veeg broja kultnih statua Antinoja, ta u Delfima je najljepa. To kvalitetno umjetniko djelo datirano je u razdoblje izmeu 130. i 140. god. poslije Krista.

7 5 Filip je zakljuio s Rimljanima mir. Morao je platiti golemu novanu odtetu, predati svoju flotu i napustiti sve posjede u Maloj Aziji, to je povealo vojne posade mnogih grkih gradova. Tit Flaminin je 196. god. prije Krista na Istmijskim igrama objavio tisuama graana da je Helada potpuno slobodna od makedonske vlasti. P. Lisiar, 1964, 129 130. 7 6 Antinoj je bio izvanredno lijep i ljubimac cara Hadrijana. Utopio se pod nerazjanjenim okolnostima 130. godine u rijeci Nilu. Photios Petsas, 1981., 92.

358

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

D O D O NA
Zbog svoje udaljenosti od drugih vanijih antikih lokaliteta, Dodona je manje pristupana turistikim znatieljnicima, iako je po svojem znaenju u starini i krajoliku u kojem se nalazi vrlo zanimljiva. Malo je sauvano njezinih nekadanjih spomenika, no unato svemu bilo bi je poeljno posjetiti i oivjeti duh vremena u kojem su tamo hodoastili predstavnici gradova, drava i pojedinci traei savjete Zeusovih svee nika. Dodona je udaljena 22 km od grada Janjine (Ioanina). Ako se ide cestom u smjeru Arte, na osmom kilometru skrene se desno prolazei kroz jedan klanac u zavojima i dolazi se u zatvorenu i mirnu, zelenu dolinu u podnoju planine Tomaros.

Kratka povijest Mitsko i povijesno utemeljenje


Tu se nalazilo Zeusovo proroite i smatrano je najstarijim u Grkoj. Po svojem statusu bilo je drugo, jer je primat nosilo Apolonovo u Delfi ma. Spominje se ve u Ilijadi i Odiseji. Prema Strabonu, proroite je bilo preneseno iz Tesalije u Epir da bi se potivao zakon boga Apolona. Herodot navodi legendu koju su mu ispriale tri proroice o egipatskom podrijetlu proroita. Prema toj legendi, jedna je golubica doletjela iz egipatske Tebe i nastanila se u kronji hrasta u Dodoni. I od tada je poelo tovanje. Bez obzira na prie i legende, to je proroite ipak bilo usredotoeno na sveto stablo golemog hrasta. Prorotvo se oitovalo u utanju hrastova lia, uborenju izvora ili zvukovima mjedenih cimbala (gr. kymbalon) koji su visjeli na hrastovim granama i svojim do dirom ih proizvodili. Molitelji su svoja pitanja upisivali na jednoj strani olovne ploice, dok je druga strana sluila za odgovor, koji su u ime boga Zeusa upisivali njegovi sveenici. Pronaeon je vie takvih ploica, a mogu se vidjeti izloene u Arheolokom muzeju u Janjini. Kakva je bila reputacija toga proroita, saznajemo iz legende koja spominje da je Jazon7 7 , slavni voa pohoda Argonauta po zlatno runo u
7 7 Jazon je bio sin jolskog kralja Ezona i ene mu Eteoklimene. Voa Argonauta u Kolhidu (na crnomorskoj obali Kavkaza), koji se uz pomo kraljeve keri Medeje

K ip Antinoja, 130. 140. poslije Kr., M uzej u D elfim a

360

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

361

Kolhidu, doao u Dodonu po granicu svetoga hrasta da bi je mogao postaviti na svoj brod Argo prije odlaska na dalek put. Godine 219. prije Krista etolski vojskovoa Dorimah u ratu Etoljana s Makedoncima poruio je hram i druge spomenike. Rimljani su u II. makedonskom ratu takoer poharali svetite, pa u prvoj polovici 1. st. vie nije ni postojalo. U 2. st., prema Pauzaniji, proroite je obnovljeno i djelovalo je u svojoj prvobitnoj funkciji. I tada se mogao vidjeti sveti hrast na svojem mjestu. Hrast je bio iupan iz korijena 393. godine po naredbi cara Teodozija (379.395.). To je bilo u skladu s njegovom politikom iskoijenjivanja svega to je pogansko.

Spomenici
Konstantin Karapanos prvi je iskopavao u Dodoni, i to 1875. godine. Otkrio je nekoliko bronanih predmeta koji se nalaze u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni. Tek je 1952. godine prava znanstvena

Antiko kazalite u Dodoni, 3. st. pr. Kr. domogao zlatnog runa. V. Zamarovsky, 1973b, 149; J. Pinsent, 1990., 57 i 7277; N. A. Kun, 1971., 243279.

istraivanja i iskopavanja provela grka arheoloka sluba. Otkrila je veliko kazalite, akropolu sa zidinama i svetite sa skromnim ostacima hramova i drugih spomenika. Kazalite je najvaniji i najouvaniji spomenik proroita. Sagra eno je u prvoj polovici 3. st. prije Krista, ili tonije 297. do 272. godine. Sastojalo se od polukrune orkestre i gledalita usjeena u breuljak. Gledalite je bilo podijeljeno dvjema dijazomama (vodoravni prolazi) na tri zone s ukupno 45 redova kamenih sjedala. Donja i srednja zona bile su podijeljene na devet, a gornja na 18 okomitih segmenata (zrakastih isjeaka). Ispred orkestre nalazila se zgrada skene, iji su temelji sa uvani. Kazalite su 219. sruili Etoljani, a obnovio gaje poslije Filip V. Rimljani su ga pretvorili u arenu, pa su najdonja sjedala zamijenjena potpornim zidom zbog zatite od ivotinja. Moglo je primiti oko 17 000 gledatelja. Cijela struktura kazalita restaurirana je 60-ih godina pro loga stoljea, pa se danas tijekom ljeta koristi za dramske i druge kazaline izvedbe. Stadion na kojem su se izvodile mjesne igre otkriven je jugozapad no od kazalita. Prema ouvanim tragovima, izgleda a su se sjedala nalazila sa sjeverne, due strane, usjeena u uzdignutu kosinu. Svetite, glavni dio proroita s veom skupinom spomenika, nala zilo se istono od kazalita. Malo je ouvanih ostataka. Tragovi te naj

362

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

blie graevine kazalitu pokazuju a je rije o jednoj hipostilnoj dvo rani koja je sluila kao Buleuterion (Vijenica). Istono od Buleuteriona otkriveni su temelji (ili manji tragovi) malog Afroitinog hrama, manjih hramova D ione i neto veeg hrama Zeusa Naiosa s temenosom. Taj se hram sastojao samo od naosa i pronaosa, a poslije je povean jednim jonskim trijemom i aditonom. Neto dalje otkopani su ostaci Heraklova svetita, preko kojega je djelomino sagraena starokranska bazilika. Cijelo svetite bilo je ograeno zidom u ijem se sreditu nalazio sveti hrast. Poslije je zid zamijenjen jonskim trijemom prema unutra na tri njegove strane, a samo je na istonoj strani ostao puni zid. Rekon strukcije su raene poslije 219. godine prije Krista. Akropola se nalazila sjevernije od kazalita i svetita. Bila je opa sana zidom pojaanim etverokutnim kulama, s ulazom na jugozapad noj strani, i danas dobro ouvanim. Zid je bio irok 3 4,5 m, a sauvan u visini do 3 m, uglavnom je iz helenistikog razdoblja. Pronaeni su tragovi cisterne i kua uvara (zatitara).

ELEUZIN A
Grad iz antikog doba Grke, udaljen 22 km sjeverozapadno od Ate ne. Podignut je na obali zaljeva, koji s june strane zatvara otok Salamina. Poznat je po starom Demetrinom svetitu i Eleuzinskim misterijama. U njemu je roen Eshil (525.456.), jedan od najveih antikih pisaca tragedija. Sveta cesta spajala je Eleuzinu s Atenom. Predaja spominje da je bio pripojen Ateni sinoikizmom koji je proveo legendarni Tezej. No do toga je pripojenja dolo poslije, potkraj 8. ili poetkom 7. st. prije Krista.

to kae legenda
Prema legendi, grad je osnovao Eleuzin, sin Hermesa (po nekima Ogiga iz Tebe) i Oceanove keri Daijre. Iz herojskog vremena Pauzanija navodi rat koji se vodio izmeu Eleuzinaca i Atenjana. Atenski kralj Erehtej ubio je Imarada, sina trakijskog kralja Eumolpa. Na zamolbu Eumolpovu, Posejdon je osvetio njegova sina i ubio Erehteja i njegove potomke (osim keri Kreuze). Poslije te bitke Eleuzinci su postali potpu no podloni gradu Ateni, ali u svojoj organizaciji zadrali su odravanje poznatih misterija. Imarad je smatran prvim slavljenikom Eleuzinskih misterija.

Kratka povijest Demetrinog svetita


Demetrin kult javlja se ve u mikensko doba i neprekidno je trajao do kasnih rimskih vremena. Apolodor njegovo osnivanje pripisuje Pandionu, sinu atenskog kralja Erihtonija (gr. Erichthonios), druga polo vica 15. st. prije Krista. Homerova himna Demetri (kraj 7. st. prije Krista) spominje da je misterije uvela sama Demetra. Kult se stoljeima irio, a svetite razvijalo, da bi u 6. i 5. st. prije Krista postiglo panhelenski znaaj. Za vrijeme Pizistrata svetite je bilo obnovljeno i proi reno, okrueno zidom, koji nije sprijeio perzijsko razaranje. Obnavlja ga Kimon (atenski politiar i vojskovoa), a rekonstruirao ga je Periklo po planu arhitekta Koroiba. Eleuzina je dosta trpjela u doba vladavine tridesetorice tirana; oni su tu imali svoju vojnu bazu za borbu protiv Trazibula, u drugoj polovici 5. st. prije Krista.

364

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

365

Ostaci svetita D em etre i K ore u Eleuzini

Svetite je dograeno i proireno u 4. st. prije Krista. Za rimska vladavine svetite je uljepano novim ulazom propilej ama. Pod carom Hadrijanom grad Eleuzina i Demetrino svetite doivljavaju preobraaj. Oko 170. godine poslije Krista svetite su opljakali Sarmati, ali je brzo obnovljeno za cara Marka Aurelija. Godine 395. dekretima Teodozija ukidaju se misterije, a Alarikovim pljakama i ruenjima ubrzano je propadanje toga drevnog i slavnog svetita. Ozbiljnija pozornost strunjaka za taj lokalitet javlja se poetkom 19. st. E. D. Clarke odnosi jedan kip u Englesku (Cambridge) 1801. god. Neto poslije, 1812., otkrivene su propileje svetita. Sustavna istrai vanja zapoelo je udruenje grkih arheologa 1882. godine, a nastavio ih je Konstantinos Kounouriotes 1917.1945. Poslije rata iskopavanja su nastavili G. E. Mylonas, Orlandos i Traulos.

Spomenici
Otkrivene iskopine nalaze se u podnoju akropole, s njezine istone strane. Demetrino i Korino (Perzefonino) svetite bilo je zatieno grad skim zidinama i tako izolirano od grada. Sveti put (i) (poploana antika cesta) zavravao je u velikom dvo ritu na sjeveroistonoj strani, pred gradskim zidinama. Taj kvadratni prostor bio je okruen, lijevo i desno, trijemovima i trijumfalnim lukovi ma. Nastao je kao dio novoga monumentalnog ulaza, sagraen u vrije me vladavine rimskog cara Antonina Pija (138.161.). Jedan od trijum-

P lan svetita u Eleuzini


Zidine Luk Male propileje Artemiin hram Velike propileje Pravokutna graevina Telesterion Terene, hoteli i mjesta razonode Sabinin hram (?) Mitroon (a) (k) (b) (1) (c) (m) (d) (np) (e) (s) Svetite Plutona Hiera Oikia (kua heroja) Graevina iz rimskog doba (skladite) Stadion Kua Kerykes Kue iz srednjoheladskog doba Sveti put Akropola Kalihoron zdenac Antiki grad (f) (t) (g) (u) (h) (v) (i) (w> (j) (x)

366

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

367

falnih lukova vodio je na glavna gradska vrata, a dragi u etvrt termi, hotela i mjesta razonode namijenjena posjetiteljima. Hram Artem ide Propileje i Posejdona (1) nalazio se u sredinjem prostoru dvorita, gdje su otkrivene slabo ouvane ruevine. Hram je bio sagraen od mramora u obliku amfiprostila, s po etiri stupa na proelju i zaelju. Uz sjeveroistoni dio hrama nalazila se graevina (eschara) pravokutnog oblika, graena rimskim kupama na ruevinama iz 6. st. prije Krista. Nepoznate je namjene. Velike prop ileje (c), ili sveani ulaz u svetite, sagraene su u pentelikom mramoru u 2. st. posl. Krista, razdoblje Antonina. Po svojoj stilskoj koncepciji, rasporedu stupova i dimenzijama vjerna su replika propileja atenske akropole. Na podnoju est mramornih stuba dizalo se est dorskih stupova proelja sa zabatom, iji je sredinji dio bio ukra en bistom rimskog cara. Iza stupova prostor je bio podijeljen na tri dijela, s po tri stupa jonskog stila. Zadnji dio propileja inio je neku vrstu pronaosa, koji je na strani okrenutoj svetitu formirao istovjetnu fasadu, kao i na proelju, sa est dorskih stupova. Sauvana su podnoja jonskih stupova i uljebljenja prolaza kotaa u poploenju. Sveti zdenac (Kalihoron), ili Zdenac lijepih plesova (j), otkriven je uz utvrde, s lijeve strane propileja. Tu su ene Eleuzine osnovale kor i izvodile plesove i pjesme u ast boice. Prema legendi, na tom se mjestu (tuan kamen) odmarala Demetra. S desne i lijeve strane propileja ostaci su ruevina sklopa zgrada iz rimskog doba, meu kojima se izdvaja k u a K erykes (h), koja je pripadala obitelji sveenika nasljednika. Male prop ileje (b) Put od Velikih propileja vodio je do Malih, koje su omoguavale pristup unutranjem dvoritu. Sagraene su kao zavjet koji je dao Apije Klaudije Pulher boicama za vrijeme svojega konzulata 54. godine prije Krista. Poslije njegove smrti dovrili su ih njegovi neaci. Propileje se sastoje od dva paralelna zida 15 m duine, 10 m irine, unutar kojih su se nalazila dva jonska stupa tvorei trodijelni prolaz. Iza stupova su bili podignuti kratki zidovi prema svetitu. Pretpo stavlja se da su na ulazu postojala dva stupa, ije su baze ouvane. Unutranju fasadu ukraavale su karijatide umjesto stupova. Na bonim stranama zida nalazio se friz s triglifima i metopama, koji su obiljeavali kult boice. Na pojedinim dijelovima arhitrava bili su ugravirani natpisi. O d M alih propileja do Telesteriona U dvoritu se vide ostaci starih zidina (iz doba Pizistrata) koje su ile od Malih propileja i prolazile jednim dijelom ispod Telesteriona. U prostoru izmeu dva zida nalazile su se graevine koje pripadaju Kimonovu vremenu. Sjeverozapadno od Malih propileja otkriveno je sve-

Svetite Plutona u Eleuzini

tite Plutona (f) iz Pizistratovog vremena, uz koje se nalazila Plutonova peina. Na putu procesije, s desne strane, dizala se terasa usjeena u stijenu, odakle se vjerojatno nadgledao polazak procesije. Na tu je terasu bila naslonjena niska graevina, koja je, izgleda, sluila kao tre zor. Zapadnije od trezora, blizu Telesteriona, otkopani su ostaci pravo kutne graevine za koju se pretpostavlja da je bila hram posveen Sabini, Hadrijanovoj eni kojoj su Grci dodijelili naziv nove Demetre (e). U tome dijelu svetita vide se tragovi i drugih objekata, koje je teko identificirati. Telesterion ili Demetrin hram (d) Iskopavanjima su otkriveni ostaci nekoliko struktura na kojima e nastati ta graevina. Hram je bio podignut na velikoj kvadratnoj terasi i djelomino ukopan u stijenu akropole. Na mjestu starije graevine Pizistrat je dao sagraditi novu, koju su sruili Perzijanci 480. prije Krista. Gradnju novog Telesteriona, koji e biti funkcionalniji, Periklo je povjerio arhitektu Iktinu. Sagraen je bio u obliku skoro kvadratne dvorane 52 x 51 m. U dvorani je na sve etiri strane bilo sagraeno osam redova stepeniastih sjedala, prekinu tih na tri strane s po dvoja vrata (ukupno est vrata) koja su vodila u svetite (dvoranu). Svetite je moglo primiti vie od tri tisue posjetite lja, sudionika misterija. est redova s po sedam stupova (6 x 7) nosilo je krov dvorane. Stupovi su bili na kat (jedan red iznad drugog), odvo jeni arhitravom na kojem se moda nalazio i friz. Veliki broj baza je sauvan. Osvjetljenje je u dvoranu dolazilo kroz manji otvor (lanternu) na krovu. Iktinov plan je u poetku obuhvaao samo 20 stupova (4 x 5) u dvorani, ali iz tehnikih razloga morao se napustiti. Izmijenjen je Koroibovim, kojega su poslije njegove smrti dovrila dvojica drugih arhitekata, Metagenes i Ksenokles. U dvorani se, uz sjeveroistonu stra nu, nalazio manji kvadratni prostor (ograen) nazvan Anaktoron, u ko jem su se uvali sveti predmeti. Jedva da se primjeuju njegovi tragovi.

368

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

369

B oica Dem etra, vjerojatno d jelo kipara Leohara, 4. st. pr. Kr., British Museum u Londonu

Uz istonu stranu Telesteriona, u drugoj polovici 4. st. prije Krista, arhitekt Filon dogradio je trijem s 12 dorskih stupova na duoj strani i po dva na bonim stranama. Stupovi su ostali bez uljebljenja. U rimsko doba sa svake strane Telesteriona napravljene su stube oko est metara iznad tla svetita, koje su bile prilaz irokoj terasi. Ostaci ostalih graevina U 5. st. prije Krista juni dio dvorita svetita bio je proiren Periklovim zidom, a tijekom 4. st. prije Krista Likurgovim. U tome dijelu svetita identificirani su temelji nekih gra evina iz helenistikog i kasnorimskog razdoblja. Ovdje se ponajprije misli na Buleuterion (vijenicu). Uz juna Likurgova vrata izvan zidina otkriveni su temelji Hiera Oikia, kue heroja iz geometrijskog doba (t). Juno od toga objekta naeni su tragovi temelja Mitroona (s), uz koji se s njegove june strane prostirao gimnazij iz helenistikog razdoblja. Sjeverozapadno od Hiera Oikia otkopani su ostaci stadiona (u). Na podruju iza muzeja pronaeno je dosta lonarije iz srednjoheladskog razdoblja (18.17. st. prije Krista) (v). Otkopani ostaci grae vina iz kasnoheladskog doba otkriveni su i na akropoli. S akropole se prua izuzetan pogled na otok Salaminu. Na istonoj strani akropole nalazi se kapela Panayia, koja je zauzimala dio platoa na kojem se u rimsko doba uzdizao hram za koji se misli da je bio posveen Faustini, eni Antonina Pija. U gradu Eleuzini, u blizini crkve Ayios Yeoryios, 1959. godine djelo mino su otkrivene rimske terme iz Hadrijanova doba.

Muzej
Istonije od stadiona, unutar Pizistratovih zidina, nalazi se muzej. U est dvorana izloeni su malobrojni pronalasci otkriveni na tom podru ju. Blizu ulaza u zgradu postavljeni su mramorni rimski sarkofag iz 190. god. poslije Krista, s prikazom scena lova na kalidonskog vepra (poklopac mu ne pripada), dvije baklje od bijelog mramora, 2,5 m visoke, kapitel koji je pripadao Malim propilejama, ijedna lijepa konjska glava. Dvorana desno Izloeni su zavjetni darovi crvenih figura kopije (originali su u Arheolokom muzeju u Ateni) koje predstavljaju osobe vezane za ritual misterija. Korni (rekonstrukcija) s jednog kuta Pizistratovog Telesteriona; arhajski kuros, oko 540. prije Krista; djevoj ka s jednog zabata iz 485. prije Krista. U sredini dvorane je protoatika amfora iz 7. st. prije Krista s oslikanim prizorima Odiseja kako osljepljuje Polifema, i Perzeja kako ubija meduzu. Tu su i drugi zavjetni reljefi; mramorna stela; kip Demetre (sjedei) vjerojatno s Hekatom7 8 iz
7 8 Hekata (gr. Hekate), boica podzemnog svijeta, s tri glave i tri tijela. Prema Heziodu, ki Titana Perza i ene mu Asterije. V. Zamarovsky, 1973.b, 113114.

Kip boice D em etre iz Eleuzine, oko 420. p r. Kr., visina 1,80 m, M uzej u E leuzini

370

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

371

575. prije Krista; stela s kraja 5. st. prije Krista, s reljefnim prikazima borbe atenske konjice i spartanskih hoplita. Dvorana II., ulazno predvorje Ovdje se nalazi odljev poznatog eleuzinskog reljefa Demetra, Triptolem i Perzefona (original u Arheo lokom muzeju u Ateni); kip Demetre bez glave i ruku, oko 420. prije Krista, vjerojatno rad Agorakrita s Parosa, Fidijinog uenika; dijelovi reljefa iz 1. st. prije Krista, koji prikazuju Triptolema u kolima; kip Perzefone; reljef s prikazom Demetre koja sjedi na tunom kamenu s oboavateljima. Dvorana III. Meu vie izloenih glava i kipova izdvajamo As klepija Epikrates, 320. prije Krista, koji nije pronaen u svetitu, nego na jednom polju.

'

'''SS#

IP
y -a

mm7IM&

m ?

* g& fm i

... \ ll

I? v '- : i

i i p r w
D em etra i P erzefona s Triptolemom, reljef, sredina 5. st. p r. Kr., N acionalni arheoloki m uzej u Ateni

: 'S %

I # f I&J , f

O sljepljivanje kiklopa Polifem a, am fora iz Eleuzine, slik ar P olifem druga etvrtina 7. st. p r. Kr., M uzej u Eleuzini

Dvorana IV. Izloena je maketa grada iz dvaju razdoblja njegova razvoja. Od rimskih kipova navodimo kip Antinoja, koji je prikazan kao Dioniz u mladenakoj snazi kako stoji uz delfski omfalos; kip Tiberija predstavljen kao pontifex maximus, te Herakla prikazanog malenog i slabog. Dvorana V. Izloena je jedna karijatida koja je ukraavala unu tranju stranu Malih propileja. Njezin pandan nalazi se u Muzeju Fitzwilliam u Cambridgeu; odjevna tkanina iz klasinog doba; oslikana amfora iz 610. prije Krista, i drugi reljefi. Dvorana VI. U njoj su vaze razliitih razdoblja, od 1900. godine prije Krista do 450. poslije Krista. Istiemo mikensku vazu s natpisom linearnim B pismom, i svete posude koje su sluile kultu.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

373

E P I D AU R
Mitsko tumaenje
Grad iz antikog doba. Nalazi se u pokrajini Argolidi, na obali Saronskog zaljeva. Prema mitskoj predaji, to je podruje dobilo ime po Epidauru, sinu Pelopsa, kako su to govorili Elidani. Miljenje je Argivaca da je Epidaurov otac Zeusov sin Arg. Epidaurci su smatrali da je Epidaur sin boga Apolona. Sve je to zabiljeio Pauzanija u svojem Vo diu..., koji dalje navodi: Ova zemlja je prvenstveno posveena Asklepiju.7 9 0 njegovom roenju, odgoju, lijeenju i preobrazbi od mjesnog heroja u boga vidi opirnije na str. 8891.

Asklepijevo svetite, kult i povijest


Oko 9 km jugozapadno od grada, u irokoj prostranoj dolini izmeu antikih brda Titiuma (Titthiuma Bradavica) i Kinortiuma, bilo je sagraeno Asklepijevo svetite, sredite kulta toga boanstva.

Zavjetni r e lje f s likom boga Asklepija, oko 380. pr. Kr., N acionalni arheoloki m uzej u A teni

A rheoloki ostaci A sklepijeva svetita u Epidauru 7 9 Pauzanija, 1989., 123.

Kada se putuje od Argosa ili Naupliona, ide se ravno do dananjeg sela Ligourio, zatim skree udesno i otprilike nakon 5 km nailazi na ostatke Asklepijevog svetita, boga lijenitva. Antiki Grci su se u ne volji i bolestima okretali bogu. Nada u ozdravljenje crpila je snagu iz religijskog vjerovanja. Prie o udesnim iscjeljivanjima boga Asklepija privlaile su mnoge hodoasnike. Prema izvorima, Heziodu i Pindaru, moe se zakljuiti da je Asklepije bio originalni mjesni heroj u pokrajini Tesaliji. Pronaeni ostaci iskopina kod mjesta Trikale upuuju na to da su otkrivena svetita Asklepija. Moda je prvotno tovanje Asklepija imalo svoj izvor u Trikalu (Tesalija) i postupno se irilo prema jugu.

374

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

375

A . Girardi, A sklepije,

crte p rem a rim skoj kopiji u M uzeju u Epidauru

Tijekom 5. i 4. st. prije Krista, njegov kult prevladava u Epidauru, iako je dosta dugo postojao istodobno s Apolonovim. Ugled mu je brzo rastao zahvaljujui posebnoj moi lijeenja. Novi kult iz Epidaura se veoma brzo irio u druge grke gradove, Atenu i Pirej, kada ih je pogo dila kuga, ija je rtva bio i Periklo. Uspjeh toga kulta najbolje pokazuje primjer pjesnika Sofokla, koji je tada bio sveenik kulta malo poznatog heroja Alkona (ili Amniosa), lijenika. Pojavom Asklepijeva kulta u Ateni, postao je njegov revni potovatelj. Kult se, nadalje, javlja u Delfima, Pergamonu, Smimi, Kireni, Sikionu, Korintu i na otoku Kosu, gdje se razvila posebna i poznata kola lijeenja. Kada je 293. godine prije Krista Rim pogodila strana epidemija, u prorokim knjigama bilo je zapisano da e ona prestati ako se u Rim iz Epidaura donese bog Asklepije. O tome izvjeuje Ovidije u svojim Meta

morfozama (knjiga XV.), jedno je poslanstvo otilo u Epidaur i kriom u Rim donijelo boga u krinci zmije. Dvije godine poslije u Rimu je posve en novosagraeni hram Asklepiju i njegovoj keri Higiji. Slavno sve tite u Epidauru dostiglo je vrhunac u 4. st. prije Krista. Tada su sagra eni Asklepijev hram, tholos i druge vane graevine. Prosperitet sve tita traje sve do 86. godine prije Krista, kada ga je opljakao rimski konzul Sula. Ponovno e vratiti prvobitni izgled u 2. st. poslije Krista. Po naredbi cara Teodozija, 392. g. poslije Krista to je svetite zatvoreno kao pogansko, a to se dogilo i s drugim svetitima u Grkoj. Idua stoljea uinila su svoje: razaranja, pustoenja i zaborav. Sa uvano je samo kazalite, dok su ostaci drugih graevina teko prepoz natljivi. Iskopavanja na tom podruju zapoeo je grki arheolog P. Kawadias 1881. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata otkopavanja su nastavili francuski arheolozi i Papadimitriu (od 1948. do 1951. g.). Kod iskopa vanja pronaene su etiri stele s natpisima koji govore o nainu ijnetoama lijeenja koritenih u vie stotina sluajeva. U njima se navodi da nije postojalo posebno organizirano medicinsko osoblje za lijeenje u Epidauru, kao to je bilo injeno u svetitu na Kosu. Tretman lijeenja propisivali su sveenici ili njihovi pomonici. Bolesni su za uinjene usluge plaali odreene pristojbe. Bogati su darovi (ex-voto) prinoeni bogu, uz plaanje velike pristojbe. Bilo je hodoasnika koji su u ast boga Asklepija pisali pjesme, himne i molitve. Na izljeenje su dolazili razliiti bolesnici: slijepi, elavi, epavi i iskrenutih nogu, svrabljivci, ene nerotkinje, nijemi, oboljeli od artritisa, vodene bolesti, eluanog ira i drugog. Oieni vodom svetog izvora i pripravljeni, oni bi prespa vali no u abatonii svetita, oekujui boju pomo. Bog Asklepije se obino pojavljivao u obliku zmije, svakome u snu, i davao mu savjet o nainu lijeenja. Za neke sluajeve bila je potrebna kirurka interven cija, o emu svjedoe pronaeni medicinski instrumenti. Mnogi od izli jeenih Asklepijevom boanskom moi prikazani su na brojnim reljefi ma, danas izloenim u Arheolokom muzeju u Ateni. Spominje se i 66 Asklepijevih uda, koja su do pojedinosti opisana. U Epidauru su svake etvrte godine, deveti dan poslije Istinijskih igara, slavljene svetkovine atletskim i dramskim sadrajem, zvane Askiepijeje. Atenjani su te sveanosti nazivali Epidaurije i kau da od dana kada su se poele odravati Asklepija nazivaju bogom.

Spomenici
Sveti prostor u kojem su se nalazile brojne graevine i spomenici bio je sa svih strana obiljeen meanim znacima. Ulaz u svetite je u antiko vrijeme bio na sjeveru, o emu svjedoe ostaci propileja (22).

376

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

377

Dananji posjetitelj pristupa svetitu s june strane, pa emo i opis spomenika poeti od juga prema sjeveru. 1. Kazalite pripada najpoznatijim antikim spomenicima Grke. Po proporcijama i skladu svakako je najljepe i najbolje ouvano staro grko kazalite. Sagraeno je na padinama breuljka Kynortion sredi nom 4. st. prije Krista. Vrlo je uspjeno i estetski uklopljeno u krajolik. Arhitekt te iznimne graevine ie Poliklet. Mlai (vjerojatno unuk po znatoga kipara Polikleta iz 5. st. pr. Kr.). Kamena sjedala usjeena su u stijenu i okrenuta prema sjeveru, pa su gledatelji mogli promatrati ostale spomenike svetita i prekrasan krajolik unaokolo. Gledalite iroko 115 m tvori polukrug s blagim us ponom, podijeljenim u dvije zone, niu i viu, s vodoravnim prolazom zvanim diazoma. Nia zona ima 34 reda kamenih sjedala, via zona, ija su sjedala manja, 21 red. Postoji i okomita podjela sjedala na zrakaste isjeke (kerkide), to je uinjeno za laku komunikaciju gledatelja. Tako je donja zona podijeljena na 12, a gornja na 22 kerkide. Prvi i posljednji red donje (nie) zone i prvi red gornje.(vie) zone inili su poasna mjesta. Ta su sjedala bila napravljena od ruiastog vapnenca, a obina sjedala od bijeloga. Gledatelji su mogli doi na gornja sjedala pobonim prilazima. ............... ...... ...................... . ...................

P lan A sklepijevo svetita u Epidauru


1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. Kazalite Katagogeion (hotel) Kupelji Gimnazij Odeon Palestra i trijem Kotis Artemidin hram Temiin hram Hram Apolona i Asklepija Egip. Kua sveenika Asklepijev hram Graevine (nepoznate namjene) Tholos 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. Abaton ili Enkoimeterion Fontana Kupelji i knjinica Trijem (stoa) Rimske kupelji Afroitin hram Cisterna Graevina (rimska kua) Propileje Starokranska bazilika Muzej Stadion Palestra i garderoba atleta

A n tik o kazalite u Epidauru

378

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

379

U sredini se nalazila kruna orkestra (jedina tog oblika u Grkoj) , promjera 20,5 m, iji je krug utvren ploama od vapnenca. Tlo bijae od nabijene zemlje. U njezinom sreditu nalazila se kruna baza Dionizov rtvenik. .Izmeu orkestre i kamenih sjedala napravljeno je ulegnue u obliku poploanog polukruga i iroko dva metra. Sluilo je za sakupljanje i odvoenje kinice. Uz orkestru, sa suprotne strane sjedala, nalazila se graevina pozornice (skena). ija je duina bila 26, a irina est metara. Bila je dvokatna, 3,5 m visine. Ispred skene postojala je neka vrsta trijema s jonskim polustupovima na fasadi. Sa strane, na krilima, bile su prostorije u kojima u se glumci presvlaili. Pristup orkestri ine dva prolaza (paradoa), po jedan sa svake strane, a nalazili su se izmeu skene, i gledalita. Sauvani su vidljivi temelji skene. Dva monumentalna ulaza s pilastrima i neto izraenijom profil acijom nadvratnika pruala su prilaz u kazalite. U novije doba su rekonstruirani. Akustika kazalita je savrena. I tie utanje ili guvanje papira u orkestri uje se razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala kazalita. Restauriranje kazalita je kompletirano, i od 1954. godine u njemu se svakog ljeta, od lipnja o kolovoza, odrava Festival Epiaura na kojem se izvode antike drame i ostale predstave koje privlae gledateljstvo. Iznad kazalita, na brdu Kinortion (oko 15 minuta hoda), mogu se vidjeti ostaci svetita Apolona Maleatskog Istraivanja na tome dije lu provodio je Papaimitriu 1948. g. Svetite potjee iz sredine 7. st. prije Krista. Iz tog je vremena jedan rtvenik, dok je hram iz 4. st. prije Krista. Neki ostaci gradnje su iz rimske epohe. 2. K atagogeion (hotel) Sjeverozapadno od kazalita vide se tragovi temelja najvee graevine u svetitu nazvane Katagogeion, koja je sluila za ugoivanje brojnih hodoasnika (hotel u dananjem smi slu). Po funkciji i slinosti moe se usporediti s Leoniaionom u Olimpiji. Graevina potjee iz 4. st. prije Krista. Imala je kvadratni oblik (najvjerojatnije dvokatnica) stranica dugih 76 m. Bila je podijeljena u etiri bloka s dvoritima u kojima je bilo rasporeeno 160 soba. 3. Kupelji Zapadno o Katagogeiona vide se ruevine pravokutne graevine iz helenistikog doba, za koju je utvreno da je sluila kao kupelj. 4. i 5. Gim nazij i Odeon Graevina je smjetena sjevernije, temelji su joj mjestimino dobro ouvani, a predstavlja ostatke antikog gimnazija. Golema povrinom, ija je duina bila 75,57 m, a irina 69,53 m, s unutranjim dvoritem okruenim kolonadom, uz mnoge prostorije, eksedre i predvorja, koritena je za razliite namjene (predavanja, raz govore i drugo). Trijemovi i dvorite sluili u mladim atletima za vje banje. Ulaz (propileje) bio je na sjevernoj strani gimnazija, a sagraen je u dorskom stilu. U rimskoj epohi ta je graevina pretrpjela promjene i dogradnje. Propileje su pretvorene u mali hram posveen Higiji (As-

Am azonka n a konju (Pentesileja), sredinja figura zapadnog zabata A sklepijeva hrama u Epiauru, N acionalni arheoloki m uzej u A teni

klepijevoj keri), a u dvoritu gimnazija sagraen je Odeon s polukrunom orkestrom. 6. Palestra s trijemom Kotis Iz iste rimske epohe je i palestra s trijemom, koja se svojim sadrajem nadovezivala na sjevernoj strani na gimnazij. To je bila zgrada s propilejama i hipostilnom dvoranom u sredini. Trijem se nalazio na sjeveru. Pauzanija spominje senatora Antonina8 0 koji ga je obnovio kad mu se sruio krov o nepeene opeke. Odjeljenja (sobe) su bila rasporeena na tri druge strane. 7. Artemidin hram Taj hram je, uz Asklepijev, bio jedan od najljepih u svetitu. Sagraen je potkraj 4. st. prije Krista u dorskom stilu. Dug 13,30 m, a irok 9,40 m, prostil, to znai daje samo na jednoj
8 0 Ne zna se pouzdano je li Antonin iz Nize u Maloj Aziji ili rimski car Antonin Pija (138. 160.).

378

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

379

U sredini se nalazila kruna orkestra (jedina tog oblika u Grkoj) * promjera 20,5 m, iji je krug utvren ploama od vapnenca. Tlo bijae od nabijene zemlje. U njezinom sreditu.nalazila se kruna baz a Dionizov rtvenik..Izmeu orkestre i kamenih sjedala napravljeno je ulegnue u obliku poploanog polukruga i iroko dva metra. Sluilo je za sakupljanje i odvoenje kinice. Uz orkestru, sa suprotne strane sjedala, nalazila se graevina pozornice (skena), ija je duina bila 26, a irina est metara. Bila je dvokatna, 3,5 m visine. Ispred skene postojala je neka vrsta trijema s jonskim polustupovima na fasadi. a strane, na krilima, bile su prostorije u kojima su se glumci presvlaili. Pristup orkestri ine dva prolaza (paradoa), po jedan sa svake strane, a nalazili su se izmeu skene i gledalita. Sauvani su vidljivi temelji skene. Dva monumentalna ulaza s pilastrima i neto izraenijom profilacij om navratnika pruala su prilaz u kazalite. U novije doba su rekonstruirani. Akustika kazalita je savrena. I tie utanje ili guvanje papira u orkestri uje se razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala kazalita. Restauriranje kazalita je kompletirano, i od 1954. godine u t njemu se svakog ljeta, od lipnja do kolovoza, odrava Festival Epidaura na kojem se izvode antike drame i ostale predstave koje privlae gledateljstvo. Iznad kazalita, na brdu Kinortion (oko 15 minuta hoda), mogu se vidjeti ostaci svetita Apolona Maleatskog. Istraivanja na tome dije lu provodio je Papadimitriu 1948. g. Svetite potjee iz sredine 7. st. prije Krista. Iz tog je vremena jedan rtvenik, dok je hram iz 4. st. prije Krista. Neki ostaci gradnje su iz rimske epohe. 2. K a ta g o g eion (h otel) Sjeverozapadno od kazalita vide se tragovi temelja najvee graevine u svetitu nazvane Katagogeion, koja je sluila za ugoivanje brojnih hodoasnika (hotel u dananjem smi slu). Po funkciji i slinosti moe se usporediti s Leonidaiononi u 01ir:ipiji. Graevina potjee iz 4. st. prije Krista. Imala je kvadratni oblik (najvjerojatnije dvokatnica) stranica dugih 76 m. Bila je podijeljena u etiri bloka s dvoritima u kojima je bilo rasporeeno .160 soba. 3. Kupelji Zapadno od Katagogeiona vide se ruevine pravokutne graevine iz helenistikog doba, za koju je utvreno da je sluila kao kupelj. 4. i 5. Gimnazij i Odeon Graevina je smjetena sjevernije, temelji su joj mjestimino dobro ouvani, a predstavlja ostatke antikog gimnazija. Golema povrinom, ija je duina bila 75,57 m, a irina 6S>,53 m, s unutranjim dvoritem okruenim kolonadom, uz mnoge prostorije, eksedre i predvorja, koritena je za razliite namjene (predavanja, raz govore i drugo). Trijemovi i dvorite sluili su mladim atletima za vje banje. Ulaz (propileje) bio je ha sjevernoj strani gimnazija, a sagraen je u dorskom stilu. U rimskoj epohi ta je graevina pretrpjela promjene i dogradnje. Propileje su pretvorene u mali hram posveen Higiji (As-

Am azonka na konju (Pentesileja), sredinja figura zapadnog zabata Asklepijeva hram a u Epidauru, N acionalni arheoloki m uzej u A teni

klepijevoj keri), a u dvoritu gimnazija sagraen je Odeon s polukru nom orkestrom. 6. Palestra s trijemom Kotis Iz iste rimske epohe je i palestra s trijemom, koja se svojim sadrajem nadovezivala na sjevernoj strani na gimnazij. To je bila zgrada s propilejama i hipostilnom dvoranom u sredini. Trijem se nalazio na sjeveru. Pauzanija spominje senatora Antonina8 0 koji ga je obnovio kad mu se sruio krov od nepeene opeke. Odjeljenja (sobe) su bila rasporeena na tri druge strane. 7. Artemidin hram Taj hram je, uz Asklepijev, bio jedan od najljepih u svetitu. Sagraen je potkraj 4. st. prije Krista u dorskom stilu. Dug 13,30 m, a irok 9,40 m, prostil, to znai da je samo na jednoj
8 0 Ne zna se pouzdano je li Antonin iz Nize u Maloj Aziji ili rimski car Antonin Pija (138.160.).

380

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

381

(istonoj) fasadi imao est dorskih stupova. Hram se sastojao od cele i pronaosa. U celi je bilo 10 korintskih stupova s kultnom statuom boice. Ta je boica bila tovana i kao Hekate, to je bilo povezano s Asklepijevim kultom. Hram se nalazio sjeverozapadno od palestre. Sauvani su akroterije hrama i neki fragmenti skulpture (Pobjede). 8. Temidin hram sa sjeverne strane, uz trijem Kotis, nalazio se vrlo mali Temidin hram8 1 , suvremenik Artemidina hrama. Sauvani su zidovi temelja. 9. Hram Apolona i Asklepija egipatskog Na sjeveroistoku od Temidinog hrama naii emo na tragove skupine graevina iz rimskog doba (2. st. poslije Krista) za koje se pretpostavlja da su bili hramovi Apolona i Asklepija nadimka Egipatski. Novija istraivanja pokazuju da je moda rije i o svetitu Dioskura.8 2 11. Asklepijev hram Najvanija graevina svetita je Asklepijev hram, koji se nalazio sjevernije od kue sveenika (10) iz rimskog doba. Hram je sagraen poetkom 4. st. prije Krista (prema jednom natpisu 380. g.) u dorskom stilu, heksastilni peripter 6 x 11 stupova. Sastojao se od cele i pronaosa, s dva stupa izmeu anta. Bio je srednje veliine, 24,5 x 13 m. Arhitekt hrama bio je Teodot, koji je zajedno sa Skopasom radio na uvenom Mauzoleju u Halikarnasu (jednom od se dam svjetskih uda antikog svijeta). Ulaz u hram bio je na istonoj strani s prilaznom rampom, jer se graevina nalazila na temeljnom zidu s tri stube. Cela je bila bez stupova, ali je uvala kultnu statuu Askle pija, koju je u krizelefantinskoj tehnici izradio Trazimed (Thrashimedes) s Parosa. Bog Asklepije prikazan je na prijestolju u sjedeem stavu, upola manji (po Pauzanijinim zapisima) od Fidijine statue Zeusa Olim pijskog. U jednoj ruci bog je drao tap s ovijenom zmijom, dok mu je druga ruka bila iznad glave zmije. Uz stopala leao mu je pas. Prijesto lje je bilo reljefno ukraeno likovima korintskih i argivskih heroja: Belerofontovo ubijanje himere te prikaz Perzeja s glavom Meduze. Ukrasima su se isticala velika vrata na celi bila su obloena drvom i slonovom kosti sa zlatnim klinovima. Pod hrama bio je poploan
8 1 Temida (gr. Themis, lat. Themis ili Iustitia) ki je boga neba Urana i boice zemlje Geje, boica zakonitog poretka. Sa Zeusom je imala sedam keri: tri Moire, boice sudbine, tri Hore, boice godinjih doba, i Dike, boicu pravde. V. Zamarovsky, 1973., 288. 8 2 Dioskuri (gr. Dioskuroi, lat. Dioscuri ili Gemini) braa su Kastor i Polideuk. Smatrani su najslavnijim dorskim junacima nakon Herakla. Roeni su kao bli zanci, a bili su polubraa. Otac Kastoru bio je spartanski kralj Tindarej, Polideuku najvii bog Zeus; a majka im je bila Tindarejeva ena Leda. Imali su dvije sestre: Helenu, koja je bila Zeusova, i Klitemnestru, Tindarijeva ki (poslije ena mikenskog kralja Agamemnona). V. Zamarovsky, 1973.b, 64; N. A. Kun, 1971., 232234; J. Pinsent, 1990., 114 116.

N ike (Pobjeda), sredinja akroterija A sklepijeva hram a u Epiauru

382

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

383

crnim i bijelim ukrasnim ploama. Drvena krovna konstrukcija bila je pokrivena crijepom. Skulptura je ukraavala zabate lirama; djelomino je sauvana, a djelo je kipara Timoteja i suradnika Hektoriasa. Na zapadnom zabatu prikazana je amazonomahija, a na istonom osvojenje Troje. Timotejevo su djelo i akroterije na krovu hrama, koje su pred stavljale N ereide na konju8 3 i Nike (Pobjeda), a danas su izloene u Arheolokom muzeju u Ateni. S jedne stele pronaene 1885. g. saznaje mo da je gradnja hrama trajala etiri godine i osam mjeseci, zatim o troku graenja i drugim pojedinostima. Kod iskopavanja pronaeni su samo neki tragovi hrama. Juno od hrama nalazio se veliki rtvenik Asklepija. Malo dalje prema jugu vide se temelji graevine nepoznate namjene (12), preko koje je poslije sagraen bizantski zid. 13. Tholos Zapadno od Asklepijeva hrama nalazila se najljepa graevina svetita. Tholos je sagraen izmeu 370. i 330. prije Krista, a njegov arhitekt je bio Poliklet Mlai, koji je gradio i kazalite u Epi dauru. Sline graevine (tholosi) graene prije toga bile su: tholos u Delfima iz 6. st. prije Krista (pronaeni ostaci kod iskopavanja Sikionske riznice), tholos u Ateni na podruju Keramika iz 530. g. i na Agori Pritaneion iz 465. g., te konano tholos u Delfima, u svetitu Atene Pronaje, oko 380. g. prije Krista. Tholos je krunog oblika. Sastojao se od cele i izvanjskog reda 26 dorskih stupova, koji su nosili arhitrav i metope ukraene florealnim motivima. Cijela je graevina odisala bogatstvom arhitektonske dekora cije. Do izvanjske kolonade vodila je poploana rampa na istonoj strani. Cela, u koju su vodila bogato ukraena vrata, bila je zatvorena punim zidom. Lijevo i desno od vrata nalazio se po jedan otvor u obliku pro zora. U unutranjosti cele bilo je podignuto 14 korintskih stupova, koji su nosili drvenu krovnu konstrukciju. Ljepota nekih ouvanih kapitela tih stupova moe se vidjeti u Muzeju u Epidauru. Pod cele bio je pokri ven cmo-bijelim ploicama, poredanim oko sredinjeg otvora, koji je vo dio u podzemni, misteriozni labirint. I danas se vide ostaci triju koncen trinih zidova u dobro ouvanom stanju. Zidovi cele bili su ukraeni mnogim polikromiranim ornamentima i slikama Pauzije. Pauzanija na vodi dvije njegove slike: Erosa koji umjesto luka i strijele dri liru i Methe (Pijanstvo lik ene) kako pije iz staklene ae. Strop tholosa
8 3 Nereide (gr. Nereides, lat. Nereides) keri su morskog boga Nereja i ene mu Doride. Morske su nimfe. Spominje se da ih je bilo pedeset, pa ak i stotinu. ivjele su u piljama na morskom dnu i bavile se ponajvie glazbom i plesom. Osobito su poznate dvije: Amfitrita, ena boga mora Posejdona, i Tetida, majka Ahileja, najve eg ahejskog junaka Trojanskog rata. V. Zamarovsky, 1973.b , 208209; N. A. Kun, 1971., 18; J. Pinsent, 1990., 36.

Dananji izgled Tholosa u Epidauru

bio je sagraen od mramornih kasetiranih ploa, iju je sredinu ukraa vao reljefni cvijet. Svrha tholosa nije do danas razjanjena u potpunosti. Ima miljenja da je sluio za religijske ili ritualne ceremonije, za slubene bankete sveenika i arhonta, a moda je sluio i za trezor. Navodi se i hipoteza da bi labirint tholosa mogao biti grobnica Asklepija, heroja simboliziranog likom zmije. Stoga su slavlja bila tajna, dok je Asklepijeva boanska priroda tovana javno u hramu koji mu je posven. 14. Abaton Sjeverno od tholosa i Asklepijeva hrama pruao se trijem dug 70 m, a irok 9,5 m, zvan Abaton ili enkoimeterion (dormitorij), U njemu su bolesni hodoasnici spavali, oekujui u snu pojavu boga i nadu u udesno ozdravljenje. Graen je u dva dijela. Istoni, jednokatni dio datiran je u 4. st. prije Krista. Na izvanjskoj junoj strani imao je 16 jonskih stupova te sedam u unutranjosti, po sredini trijema, koji su nosili krov. Zapadni, noviji dio sagraen je u 3. st. prije Krista na dvije etae, takoer s dvostrukom kolonadom jonskih stupova. Sauvani su temelji. U njegovim ruevinama pronaene su ploe s nat pisima koji biljee udotvorna ozdravljenja izloena u muzeju. 1520. Ostale graevine Sveti izvor ili fontana (15), ija je voda imala terapijska svojstva, nalazio se zapadnije od abatona. Zdenac

384

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

385

je iz 6. st. prije Krista, s pripojenim gradnjama iz 4. st. prije Krista. Idui prema sjeveroistoku, nailazimo na skupinu zgrada iz 2. st. poslije Krista, u ijim su ostacima prepoznate kupelji (sjevernije) i knjinica (junije) (16). Na sjeveroistoku se prostirala graevina s trijemovima (17), a neto istonije uz njih velika zgrada rimskih kupelji (18). Zapadno od trijema (17) nalazio se Afroditin hram (19) s kraja 3. st. prije Krista, a dalje prema zapadu postojala je velika cisterna (20). 22. Propileje U sjevernom dijelu svetita bile su sagraene mo numentalne propileje (sveani ulaz) u 4. st. prije Krista, nakon Asklepi jeva hrama i tholosa. Njihova irina bila je oko 20 m, oblikovane su od dva trijema, sa est jonskih stupova na izvanjskoj sjevernoj strani i est korintskih na junoj, unutranjoj strani. Na arhitravu propileja bili su uklesani natpisi: ist mora biti onaj koji ulazi u ovaj ugodni hram i istoa znai ne misliti nita osim svetih misli. Vidljivi su tragovi temelja gdje su stajale propileje. Rekonstrukcija se moe vidjeti u Muzeju u Epiauru. Istono od propileja postoje temelji starokranske bazilike (23), a juno od njih ostaci rimske graevine (21). 25. Stadion Na podruju jugozapadno od tholosa u 5. st. prije Krista bio je sagraen stadion. Bio je dugaak 196,45 m, a irok 23,30 m. Od tada organizirano su se izvodila natjecanja u atletskim disci plinama (tranje, skok, hrvanje, bacanje diska i akanje), usporedo s njima i glazbena i dramska natjecanja, do gradnje kazalita sredinom 4. st. prije Krista. Gledatelji su uglavnom sjedili na tlu uz due strane stadiona jer je bilo neto uzdignutije od staze. Postojala su i kamena

Dio rekon strukcije Tholosa u Muzeju u Epiauru

A. Girardi, K orintski kapitel p rem a originalu iz M uzeja u Epiauru, crte

sjedala za suce, slubenike i privatne osobe, koji su kao donatori na njima ispisali svoja imena. Prema sjeveru bio je sagraen suterenski hodnik (galerija), koji je povezivao stadion s graevinama svetita, a koje su vjerojatno bile vrsta palestre (26). Slubenici i atleti koristili su tu galeriju za prolaz kreui se od Asklepijeva hrama kod dolaska na stadion za slubenih otvaranja igara. Vidljivi su ostaci stadiona s neto sauvanih kamenih sjedala. Oko 3 km dalje prema jugozapadu otkri vene su staze hipodroma.

386

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

387

24. Muzej Mnogo nalaza koji se odnose na razne natpise, skulp turu i skulpturalne ukrase, pojedini arhitektonski dijelovi i fragmenti pronaeni u svetitu prigodom iskopavanja i istraivanja izloeni su u Muzeju u Epidauru i djelomino u Arheolokom muzeju u Ateni. Postav izloaka rasporeen je u tri dvorane. Navodimo samo najdojmljivije. Dvorana I. sadri natpise u obliku stela i druge koji govore o medicinskim receptima, tretmanu i udotvornom lijeenju bolesnika. Na nekima su zabiljeeni financijski trokovi i cijene gradnje pojedinih ob jekata. Izloeni su medicinski i kirurki instrumenti, razni oblici svje tiljki i neke skulpture s kraja helenistikog i poetka rimskog doba, a koje prikazuju rimske graane. Slijede pojedini fragmenti oluka od obojene terakote i drugi dekorirani dijelovi krovne konstrukcije s pozna tih graevina i Asklepijeva hrama. Dvorana II. U toj su dvorani izloeni sadreni odljevi skulptura, iji se mramorni originali nalaze u Arheolokom muzeju u Ateni. Mnoge od kultnih i ex-voto figurica, uglavnom od terakote, mogu se razgledati u tom prostoru, kao i krovni ljebovi (sime) s vodnim odvodima u obliku lavljih glava s Asklepijeva hrama iz 4. st. prije Krista. Lijevo od ulaza u dvoranu nalazi se oteena glava cara Harijana. Ne desnoj strani je lijep primjerak glave ovjeka s bradom iz kasnog carskog vremena. U prednjem dijelu dvorane izloene su dvije figure bez glave: boica Atena sa titom na prsima s prikazom Gorgone i kip boice Higije sa zmijom. Jedna figura prikazuje rimskog vojskovou u togi. Tu je i jedan odljev koji je nastao prema rimskoj kopiji, a predstavlja Asklepija u stojeem stavu. Dok desnom rukom podie naborani himation s veim dijelom otkrivenih grudi, lijevu je prebacio preko tapa oko kojega je omotana zmija. U izrazu se odraava istodobno ozbiljnost i ljubav prema ovjeku. Kip je pronaen u istonom dijelu luke Munihije u Pireju. Ostali odljevi su Avrai (Povjetarci), Nike (Pobjeda) i Higija (Zdravlje). Povjetarci su bili postavljeni na krajevima krova kao ukrasne akroterije Asklepijeva hrama. Prikazani u liku Nereida na konju s pri pijenom odjeom uz tijelo, uslijed utjecaja vjetra, pokazuju svu svoju puninu ljepote i enstvenosti. Jedna je figura djelomino oteena. Neusiljena lakoa obrade i umjetniko dostignue tih figura, ukazuju da se mogu pripisati Timoteju, vrsnom kiparu iz 4. st. prije Krista (po nekima Hektoriasu), koji je radio i druge skulptume ukrase na spo menicima u Epidauru. Slinu kvalitetu moemo vidjeti i na kipu Nike. Drei jarebicu u desnoj ruci kao simbol zdravlja, bila je sredinja akroterija Asklepijeva hrama. I kip Higije blizak je Timotejevoj izraajnoj tehnici. Figura boice u specifinom je poloaju, s nagnutim gornjim dijelom tijela prema naprijed. Posebno je dobro tretiran meuodnos ti jela i odjee. Sva etiri navedena dijela datirana su oko 380. godine prije Krista.

N ereida na konju (Lahor), akroterija s A sklepijeva hrama u Epidauru, N acionalni arheoloki muzej u A teni

Iza tih skulptura izloeni su arhitektonski dijelovi pojedinih spome nika iz svetita u djelominoj rekonstrukciji; propileje, trijem i drugi. Dvorana III. Do ulaza u tu dvoranu vidi se rekonstrukcija tri jema gimnazija lijevo i desno od vrata. Na zidu iznad prikazan je friz s triglifima i metopama, vjerojatno s hrama boice Artemide. Atena s Asklepijem predstavljena je na jednoj metopi. Odmah nadesno u toj se prostoriji vidi, takoer djelomina, rekonstrukcija Asklepijeva hrama. Tu su i drugi manje vani arhitektonski elementi hrama komie te rekonstrukcija duine metopa s toga hrama, a koje su bile ispunjene prekrasnim rozetama. Najzanimljiviji i najljepi izloci dvorane su zadivljujue izraeni dijelovi tholosa (dio krunog zida) na kojima vidimo iznimnu umjetni ku obradu korintskog kapitela i bogatstvo ukrasnog antikog ornamen ta.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

389

F I L I P I
U istonom dijelu pokrajine Makedonije (nekadanje trakijsko pod ruje) otkriveni su ostaci poznatog antikog grada Filipi (gr. Filippoi). Grad je bio podignut u dolini koja se prostirala izmeu okolnih breu ljaka i movare, preko koje je poslije sagraena rimska Vojna cesta (Via Egnatia). Istom trasom prolazi dananja moderna prometnica koja spa ja gradove Kavalu i Dramu. Priblino na pola puta izmeu tih gradova nalazi se arheoloko nalazite Filipi, na kojem su otkopane graevine iz grkog, rimskog i starokranskog razdoblja. Krajolikom dominira akropola s vrlo istaknutom srenjo-vjekovnom tvravom podignutom na gr kim temeljima.
P ogled n a an tike ostatke grada F ilipa s forumom, u prvom planu

Povijest
Na poloaju Filipa najprije je bio utemeljen grad Krenida, koji je ve u 6. st. prije Krista kolonizirao vladar otoka Tasosa. Poslije je pripadao mjesnim tribusima, da bi ga ponovno osnovali 361. g. prije Krista Tasoani i atenski govornik Kalistrat (koji je bio prognan iz Atene). Grad je napadao moni odriski kralj Kersoplepta (oriska su plemena ivjela na jugoistoku Trakije i pokorila mnoga podruja) i stanovnici su se za pomo obratili Filipu II. Makedonskom. Filip se odazvao pomoi jer je zakljuio da grad Krenida ima veliko strateko znaenje. Njegova akropola, koja se dizala iznad ravnice, bila je uporina tvrava koja je titila ne samo zlatne rudnike planine Pengej, ve je i osiguravala prevlast nad okolnim podrujima Trakije. U prvoj polovici 356. g. prije Krista Filip je zauzeo grad i naselio ga makedonskim kolonistima, te vrstim zidinama zatitio akropolu. Spominje se da su u 4. stoljeu prije Krista zamijenjene i ostale zidine grada novima, koje su u bizantsko doba dijelom nado graivane. Prema Filipovom imenu, grad je preimenovan u Filipe. Va nost grada porasla je gradnjom Vojne ceste (Via Egnatia). U bitci koja se vodila kod Filipa 42. g. prije Krista Oktavijan i Antonije pobijedili su republikance Kasija i Bruta. Nakon te odlune bitke grad je postao rimska kolonija (Colonia Augusta Philippensis) i naseljen je rimskim veteranima. Na svojem putu iz Troade za luku Neapolis (Kavalla) 49. g. poslije Krista apostol Pavao svratio je u Filipe. Tu je propovijedao evan elje i osnovao prvu kransku opinu na europskom tlu. Neko je vrije me ovdje bio i utamnien, te je napisao (ili moda ve prije u efekom zatvoru) svoju Poslanicu Filipljanima, prema kojima je, ini se, imao posebnu naklonost. Prema otkrivenim kranskim bazilikama, Filipi su se u 5. i 6. st. razvili u vano kransko sredite. Grad su zauzeli i dijelom razorili Goti 473. godine. Iskopavanja na tom podruju izvodila je francuska arheoloka kola 1920.1924. te od 1927. godine.

Spomenici
Prilazei nalazitu iz smjera Kavale koja se produuje prema gradu Drami, cesta dijagonalno sijee arheoloku zonu na kojoj je otkopano nekoliko vanih graevina. S lijeve strane ceste otkriven je monumen talni poploani forum 98 x 50 metara, omeen s triju strana trijemovima kojima se prilazilo stubama. Trijemove simbolizira desetak na knadno postavljenih stupova. Na sjevernoj strani foruma nalazile su se tribina (govornica), vea fontana i kamene baze koje su nosile spome nike istaknutih graana i vladara. Na sjeveroistonoj i sjeverozapadnoj strani otkriveni su temelji dvaju malih hram ova in antis, sagraenih u korintskom stilu, a na istonoj ostaci knjinice iz 2. st. posl. Krista. Juno od foruma otkopane su kua iz Augustovog doba i ruevine (stubovi, zidovi, svodovi) kranske bazilike B iz 6. st. Nedaleko foru ma otkrivene su i druge graevine: palestra i rimske kupke sagrae ne 205. godine. Zapaljene su u poaru nakon izvjesnog vremena, a nje-

390

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

391

Kranska bazilika B u Filipima iz 6. st. Plan grada Filipi

zini mozaici su ouvani sve do 50-ih godina ovoga stoljea, kada su potpuno uniteni. Iskopavanjima poduzetim od 1960. god. istono od foruma otkriveni su ostaci osmerokutne crkve iz bizantskog doba (slina crkvi San Vitale u Raveni) sagraene na temeljima ranije starokranske crkve iz 4. st. S druge, sjeverne strane prometnice na ureenoj terasi, bila je pot kraj 5. st. podignuta velika bazilika A na prostoru antikog gimnazija. Razorena je u potresu. Do znatne visine ouvani su sjeverni zidovi. Na terasi, do koje je vodilo veliko stubite, otkopani su temelji helenistikog hrama. Uz puteljak desno nalazi se kripta iz rimskog razdoblja, koju su poslije, u 5. st., smatrali za tamnicu apostola Pavla. Ukraena je fres kama s prizorima iz ivota sveca. Nad njom podignuta kapela. Istonije od ruevina bazilike A, na obroncima breuljka, vidljivi su ostaci gr kog kazalita iz 4. st. prije Krista. Kazalite je u 2. st., u rimskom razdoblju, bilo preureeno. Orkestra je bila poploana, a boni prolazi (paradoi) nadsvoeni. U 3. st. kazalite je bilo pretvoreno u arenu. Iz tog doba su pronaeni reljefi Nemeze, Nike i Marsa.8 4 U blizini, u podnoju stijena, nalazi se vie peinskih svetita. Latinski natpisi iz 2. i 3. st. s

popisima dobroinitelja vjerskog zbora posveeni su bogu Silvanu.8 5Vide se i brojni reljefi u stijeni. Neto sjevernije otkriveno je svetite egipat skih boanstava posveeno Izii i Serapisu.8 6 Put se dalje blago penje do Akropole (311 metara) s istaknutim srednjovjekovnim tomjevima podignutim na antikim makedonskim zidovima. M uzej Na arheolokom nalazitu otvoren je mali muzej. U vestibulu se mogu vidjeti predmeti iz neolitikog razdoblja otkopani na tom podru ju. Dvije dvorane posveene su arhitektonskim elementima iz staro kranskog doba (krasni oblici kapitela). U rimskoj dvorani izloene su skulpture boica od kojih istiemo tri Nike i jednu Atenu, otkopane na forumu. U dvije male prostorije predstavljeni su predmeti iz najranijih razdoblja i neki fragmenti natpisa.

8 4 Mars (lat. Mars, gr. Ares) rimski bog rata. Smatran je jednim od najva nijih rimskih bogova. Mitovi ga spominju kao oca Romula i Rema, a Rimljani su se smatrali njegovim izravnim potomcima. Ne moe se potpuno poistovjetiti s grkim Aresom. V. Zamarovsky, 1973.b, 34. i 188 189.

8 5Silvan (lat. Silvanus) rimski bog uma i stada. U ranije doba navodio se kao bog granica i mea. Poistovjeivan je pokatkad s Panom (gr. Pan), grkim bogom uma, lovaca i pastira, sinom nimfe Driope i boga Hermesa (ili, po nekima, vrhovnog boga Zeusa). V. Zamarovsky, 1973.b, 229230. i 277. 8 6 Izida (gr. i lat. Isis) kod Egipana je bila ena boga carstva duhova Ozirisa. Kod starih Grka i Rimljana poistovjeivana je s boicom Hekatom ili Kibelom (velikom majkom bogova). Serapis (gr. Serapis) grko-egipatski bog. Sjedinio je osobine egipatskih bogova Usora (Ozirisa) i Hapija i grkih Zeusa, Asklepija i Dioniza u jednoj osobi. Nastao je za vladavine Ptolemeja I. u Egiptu oko 305. prije Krista. V. Zamarovsky, 1973.b, 147. i 275.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

393

H E R A I O N

ARGOLIDA

Heraion je jedno od vanijih svetita Grke, posveeno boici Heri, zatitnici Argolide. Uvaavano je kao sredite kulta Here, koju Homer s razlogom naziva boica argivska. Sporedna cesta od Mikene lijevo vodi do svetita udaljenog oko 3 km. Od Argosa je udaljeno 8 km sjeve roistono. Prema legendi, rijeka Asterion (tee u blizini Heraiona) rodila je tri keri: Eubeju, Prosimnu i Akreju. Bile su odgojiteljice Here. Pre djeli oko svetita nazvani su po njihovim imenima. Tako je po Eubeji dobilo ime brdo na kojem je Heraion. Brdo nasuprot Heraionu nazvano je Akreja, a ravnica koja se prostire pod Heraionom zove se Prosimna. Legenda kae da je Agamemnon u Heraionu izabran za poglavara ahejske vojske za put u Troju. Tu su umrli braa Kleobis i Biton vukui kola svoje majke u Herino svetite (str. 351, dvorana 4. Muzeja u Delfima). Poloaj toga mjesta otkrio je 1831. Thomas Gordon, koji je poeo iskopavanje 1836. godine. Od 1892. do 1895. g. istraivake radove na stavlja amerika arheoloka kola (Waldstein Charles), zatim Carl Blegen od 1925. do 1928. i napokon Caskey-Amandry od 1947. do 1949. Oni su ustanovili poloaj Heraiona na breuljku, na rubu ravnice, gdje je bio sagraen hram. Svetite je bilo podignuto na tri terase. U cjelini gledano, osjea se tenja pravilnoj organizaciji objekata u prostoru. 1. Stari hram Na gornjoj terasi otkriveni su tragovi stilobata staroga hrama. Graen je u prvoj polovici 7. st. prije Krista, vjerojatno

Ostaci Heraiona

Plan Herinog svetita


1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. S ta ri hram N o v i h ram rtv e n ik (oltar) H ip o stiln a d vo ra n a T rije m (stoa ) M o n u m e n ta ln o stu b i te P eristiln a d vo ra n a T e rm e G im n a zij

od drveta i sirove opeke. Bio je jedan od najstarijih hramova na Peloponezu. Dorski peripter sa 6 x 14 stupova, jednostavnijeg unutranjeg prostora, sastojao se samo od izduene cele s ulazom na zapadnoj strani. Hram je uniten poarom 423. g. pr. Krista uzrokovanim nesmotrenou Herine sveenice Hrizeide koja je zaspala, a plamen njezine svjetiljke zahvatio je hram. 2. Novi hram U sredini sredinje terase podignut je taj hram izmeu 420. i 410. godine. Euplemon iz Argosa se spominje kao arhitekt hrama. Graen je takoer kao dorski peripter (6 x 12). Za razliku od starog hrama, imao je osim cele, podijeljene stupovima na tri broda, pronaos i opistodom. U celi se nalazila kultna statua Here izraena od zlata i slonove kosti, prikazana u sjedeem poloaju na prijestolju. Djelo je kipara Polikleta. Za statuu se vjeruje da se po umjetnikoj kvaliteti mogla mjeriti s Fidijinim Zeusom u Olimpiji. Ne zna se pouzdano kakvi su bili skulpturalni ukrasi hrama, pa emo spomenuti samo ono to navodi Pauzanija: roenje Zeusa, gigantomahija i Trojanski rat. 3. i 4. rtvenik i hipostilna dvorana Osim hrama, na toj su terasi otkriveni temelji nekoliko drugih graevina. Jedna je od njih malih dimenzija, a predstavlja rtvenik (oltar) (3), koji se vidi i na gornjoj terasi u neto veem obliku. Druga je pravokutna graevina na istonoj strani, s trijemom na zapadnom dijelu, od porosa, iz sredine je

394

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

5. st. prije Krista. Njezina je unutranjost podijeljena trostrukim redom stupova, po emu je nazvana hipostilnom dvoranom (4). 5. Trijem (stoa) Uz zid sa sjeverne strane, koji nosi gornju te rasu, nalazio se sjeverni trijem iz 4. st. prije Krista. U njegovom pro duetku, prema sjeverozapadu, pronaeni su ostaci sline, ali neto kra e graevine, za koju se smatra da je znatno starija, s kraja 7. st. prije Krista. Poslije je modificirana. Na donjoj terasi vidljivi su tragovi junog trijema iz sredine 5. st. prije Krista. 6. Monumentalno stubite Do junog trijema nalazilo se pre krasno stubite irine 81 m, koje je vodilo na sredinju terasu. 7. Peristilna dvorana graevina je kvadratnog oblika koja je otkrivena zapadno od novog hrama prvi je poznati primjer graevine s dvoritem i peristilom s kraja 6. st. prije Krista. Tri odjeljenja sa sjever ne strane vjerojatno su bile dvorane za odravanje banketa. 8. i 9. Terme i Gimnazij Na krajnjem zapadnom dijelu svetita pronaeni su ostaci rimskih termi i gimnazija s vjebalitem.

I S T AM
Prema legendi (koja je spomenuta na str. 397. i 398), Istam s oko licom pripao je Posejdonu u borbi s Helijem. Istam (Isthmos) na grkom jeziku znai prevlaka. Nalazi se etiri do pet kilometara sjeverno od korintske luke Kenhreja. U njemu je bilo poznato svetite Posejdona, jedno od etiriju panhelenskih svetita, uveno po svojim Istmijskim igrama (str. 118). Svetite je bilo podignuto na prirodnoj terasi izmeu sela i istmijskog zida. Glavna graevina svetita bio je hram boga Posejdona. Podignut je u 5. st. prije Krista u dorskom stilu sa 6 x 13 stupova, vjerojatno na temeljima hrama iz 6. st. Hram je oteen u poaru poetkom 4. st. prije Krista, potom obnovljen, a za rimskog osva janja i razaranja Korinta 146. g. prije Krista ponovno razoren. Tijekom obnove Korinta oko 44. prije Krista istodobno su rekonstruirani hram i druge graevine svetita. Golema statua otkopana 1952. g. ini dio kult ne skupine Posejdona i Amfitrite. U 2. st. poslije Krista temenos je bio proiren u zoni hrama okrue nog trijemovima. Unutar ograenog zida, s june strane hrama, nalazio

Tragovi Posejdonova svetita u Istmu

396

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

K O R I N T

Mitska prolost i zemljopisni poloaj


Antiki grad kojega je, prema mitu, osnovao Sizif.8 8 Bio je smjeten na Korintskoj prevlaci na sjeveroistonom dijelu Peloponeza, 5,5 km jugozapadno od dananjeg novog Korinta. Prema legendi koju je zabiljeio Pauzanija, Posejdon (bog mora) prepirao se s Helijem (bogom sunca) zbog prevlasti nad tim podrujem. Kako bi lake doli do dogovora, odluili su da sudac u sporu bude Brijarej,8 9 koji je pak presudio tako da

se drugi hram, nazvan Palemonion.8 7 Sauvani su kvadratni temelji. Imao je aditon, podzemni prostor, gdje je, kako kae Pauzanija, bio skriven Palemon. U hramu su bile statue Posejdona, Leukoteje i Palemona. Hram je sagraen u rimsko doba. S njegove jugoistone strane nalazio se stari stadion, koji je vjerojatno naputen 390. g. prije Krista. Sa sjeveroistone strane Posejdonova hrama bilo je sagraeno kaza lite. Gradnja je smjetena na poetak 4. st. prije Krista. Vie je puta preureivano. Meu siromanim ruevinama svetita teko je pronai ostatke kazalita. Na jugoistonoj strani svetita nalazio se novi stadi on, koji je na junoj strani imao polukruni zavretak. Koriten je od 390. g. prije Krista (kada je bio naputen stari stadion) do 146. prije Krista, kada je razruen Korint. Meutim, po Pauzaniji, Istmijske igre nisu bile zanemarene ni poslije te godine, ve je njihova organizacija bila povjerena Sikionjanima do ponovnog naseljenja grada Korinta, to nam ukazuje da je stadion i dalje bio u svojoj prvobitnoj funkciji. Stadi on je otkriven 1960. godine. U blizini novoga stadiona, istonije, otkri veni su ostaci kiklopskih zidina iz mikenskog razdoblja. Sjeverno od stadiona, ograena Justinijanovim zidom, nalazi se i bizantska tvrava iz doba cara Justinijana. Nalazi iskopani u Istmu i Kenhreji izloeni su u mjesnom muzeju u Istmu.
8 7 Palemon je novo ime za Melikerta, sina orhomenskog kralja Atamanta i ene mu Ine. U ludilu koje je na njega poslala boica Hera, Atamant je htio ubiti Meli kerta. Majka Ina, da bi ga zatitila, bacila se s Melikertom u more. Nisu poginuli, spasile su ih morske nimfe, a vrhovni bog Zeus uznio ih je meu boanstva. Ina je promijenila ime u Leukoteja, a Melikert u Palemona. tovali su ga osobito Rimljani. Bio je zatitnik pomoraca. V. Zamarovsky, 1973.b, 194; J. Pinsent, 1990., 5657.

8 8 Sizif je, prema gr. mitu, sin praoca Eoljana, Eola, osniva i prvi kralj Korin ta. Najmudriji i najlukaviji od svih ljudi. Navodi se da je pokopan u Istmu. V. Zamarovsky, 1973b, 179; Pauzanija, 1989., 91. i 93; J. Pinsent, 1990., 5760. 8 9 Brijarej jedan od tri Hekatonhejeva pedesetoglava storuka diva, koje je boica zemlje Geja rodila Uranu. V. Zamarovsky, 1973.b, 48. i 114.

398

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

399

je Istam (Istmos) s okolicom pripao Posejdonu, dok je Akrokorint (akro pola nad gradom) dodijeljen Heliju. Korint je imao izvanredan zemljopisni poloaj, to je odreivalo njegovu daljnju sudbinu, gospodarski i kulturni razvoj. Leao je na ras kriju putova s kopna i mora, i tako dobivao posebnu strateku vanost. Imao je po jednu luku sa svake strane prevlake (istmos): Leheju, 2 km udaljenu na zapadnoj strani u Korintskom zaljevu, i Kenhreju, 10 km dalje na istonoj strani u Saronskom zaljevu. Budui da nije uspjelo prokopavanje kanala u antiko doba, Korinani su sagradili poploanu stazu u 6. st. prije Krista kojom su prebacivali brodove iz jednog zaljeva u drugi. Staza je bila iroka 3,55 m, a u rjoj su bila ukopana dva usporedna lijeba udaljena 1,5 m. Brodovi su bili natovareni na neku vrstu vozila s kotaima koje je vueno konopcima. Kod iskopavanja otkri veni su ostaci staze (diolkosa) duge nekoliko stotina metara. Korintski kanal9 0 sagraen je tek u moderno doba (1882.1893. godine).

Povijest Korinta
Istraivanja prigodom iskopavanja antikog Korinta i drugih nala zita u njegovoj blizini pokazuju da je to podruje bilo nastanjeno jo od neolitika, o emu svjedoe otkriveni nalazi pretpovijesnih naselja. Oru e, oruje, razne vaze, figurice od gline i drugo izloeni su u Muzeju u Korintu. Nalazi ukazuju na povezanost kulture Zapada s kulturom Isto ka. Iz mikenskog doba pronaeni su ostaci kiklopskih zidina, graenih vjerojatno da se grad zatiti od novih upada Dorana na Peloponez. Od 10. st. prije Krista nastanjen je Doranima, a do 8. st. prije Krista pri znavao je vlast kraljeva iz tada monog Argosa i Mikene. Nezavisnost je izborena 747. god. prije Krista, kad su vlast preuzeli lanovi aristo kratskog roda Bakhida. Pravedno su dijelili vlast, pa su uveli godinje imenovanje pritana za vladanje gradom. To je trajalo nekoliko deset ljea. Korint tada postaje jedan od najvanijih grkih gradova, kao to je Milet u to doba bio jedan od najvanijih i najrazvijenijih gradova maloazijske Grke. Meu prvim grkim gradovima Korint je poeo osniKorintska vaza ojnohoe, oko 600. pr. Kr., Muzej u Korintu

9 0 Ideja o prokopavanju Korintskog kanala javila se vrlo rano, ve u 6. st. prije Krista. Inicijator je bio korintski tiranin Perijandar (629.585.). Kad mu prokopa vanje nije polo za rukom, dao je sagraditi poploanu prevlaku (diolkos). Kanal su nadalje pokuavali prokopavati Demetrije Poliorket (oko 300. pr. Krista), te rimski vojskovoe i carevi Cezar, Kaligula i Neron. Neron je zapoeo kopanje kanala ko ristei oko 6 000 zatvorenika. Radovi su zaustavljeni pobunom. Poslije prokopani kanal napravljen je po zacrtanoj Neronovoj liniji. Dug je 6,3 km, irok prosjeno 22 m i dubok 8 m. Pauzanija, 1989., 141, bilj. 7.

vati svoje kolonije. Godine 734. osnovao je Korkiru na istoimenom otoku (koja e poslije postati jedan od najbogatijih gradova-kolonija na tome otoku), a potkraj 8. st. prije Krista osniva Potideju na Halkidici. Spo menuli smo samo najvanije kolonije. Korint se ve u ranim stoljeima svojega postojanja ubrajao u one gradove koji su imali dobro razvijenu trgovinu, pomorstvo i zanatstvo. Osobito se isticao izraivanjem kera mike (od meke korintske gline), i to od geometrijskog doba, razvoja poznatog protokorintskog (zadnja etvrtina 7. st.) i korintskog stila, do kraja 6. st. prije Krista. Korintske vaze bile su rairene i cijenjene po cijelom helenskom svijetu. Drugi zanatski proizvodi koje su izvozili bili su razno oruje, kacige, oklopi i drugi predmeti od bronce, male vaze (boice) s mirisima, ogledala i drugo. Korinani su prvi pomorci koji su sagradili brod s tri reda vesala trijem. Oko 657. godine prije Krista graani Korinta su pod vodstvom Kipsela9 1 zbacili s vlasti Bakhide. Tako je Kipsel postao tiranin Korinta
9 1 Kipsel je po majci pripadao lozi Bakhida, koje se je majka odrekla zbog svoje tjelesne mane. Udali su je za ovjeka iz puka i zaprijetili joj ubojstvom mukog djeteta, bude li ga imala, kako s njim ne bi morali dijeliti vlast. Kada se Kipsel rodio, majka ga je sakrila u krinju (gr. kypsele otkuda potjee i njegovo ime)

400

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

401

uz potporu i volju naroda. Za vrijeme njegova vladanja grad doivljava veliki prosperitet, a naroito tijekom vladavine njegova sina i nasljed nika Perijandra.9 2 Korintski brodovi plove tada irom poznata svijeta, dok su korintska keramika, proizvodi od bronce, tekstil i mirisi bili na tritu iznimno traeni. Osnovane su nove kolonije, primjerice Apolonia, Epidamnos, Ambracia i druge. Korint je meu prvim grkim gradovima poeo kovati svoj, srebrni novac.9 3 Kipselidi, koji su Korintom vladali skoro stotinu godina, uspostavili su prijateljske veze s mnogim grado vima Male Azije, Orijenta i Egipta. Sve je to pridonijelo da Korint po stane jedan od najbogatijih gradova svijeta, bogati Homerov Korint. U njega su esto navraali bogati trgovci i bezbrojni mornari da bi potroili svoj novac na hetere i druge zabave koje su ih mamile u grad. Postojala je poslovica: Nema ovjeka putnika koji ne posjeti Korint. Tijekom 6. st. gospodarski je sve vie jaala Atena, u 5. je st. prije Krista potisnula Korint s vodeeg mjesta. Nakon Peloponeskog rata (431.404.) i Korintskog rata (395.387.)9 4 , Korint je i dalje slabio, a broj njegovog stanovnitva opadao. Nakon bitke kod Heroneje 338. god. prije Krista, u kojoj je poraena helenska vojska, Filip II. sazvao je na Istmu kod Korinta (337. prije Krista) poslanike svih grkih gradova na zajedniku skuptinu i obzna nio im da su formalno slobodni i suvereni, te da se trebaju ujedinjeni organizirati i krenuti u rat protiv Perzijanaca. Poslanici su to prihvatili s oduevljenjem i proglasili ga voom. Godine 336. Filip je uputio vojsku u Malu Aziju i zapoeo rat protiv Perzijanaca. Iste su ga godine protiv nici ubili u Makedoniji. Drugi saziv poslanika grkih polisa u Korintu bio je onaj Aleksandra Velikog, Filipovog sina i nasljednika, s namjerom obnavljanja panhelenskog saveza protiv Perzijanaca. Heleni su ga pri hvatili za vou.

Od rimskog osvajanja do Bizanta


Izmeu 350. i 250. god. prije Krista Korint ponovno postaje najgue naseljen te i dalje vaan grad kopnene Grke. Vodea uloga Korinta u Ahejskom savezu dovela ga je u neizbjean sukob s Rimom. Rimski konzul Lucije Mumije je 146. god. prije Krista u bitci kod Leukopetre porazio Ahejce, prigodom ega je najgore proao Korint. Opljakan je, razruen i spaljen, a njegovi stanovnici, koji nisu pobijeni, prodani su u roblje. itavo jedno stoljee grad je leao razruen i nenaseljen. Na starim ruevinama podigao je novi grad rimski konzul Julije Cezar 44. godine prije Krista te osnovao koloniju Laus Julia Corinthus. Naselio ga je rimskim veteranima. Korint je uskoro postao sjedite rimskog pro konzula za podruje Ahaje. U doba rimske vladavine sagraene su mnoge graevine koje su u urbanistikom i arhitektonskom smislu dale obi ljeje te epohe. To se osobito odnosi na razdoblje cara Hadrijana, velikog oboavatelja Grke, koji je, uz ostalo, u Korint doveo vodu akveuktom s jezera Stimfalia. Potom je, za vrijeme Heroda Atika, ponovno grad

i tako ga spasila. Kao mladiu dopustili su mu odlazak u vojsku, gdje je stekao poloaj i ast vojskovoe. U javnim nastupima stekao je i naklonost naroda. Kao vladar ispunio je njihova oekivanja. Vladao je oko 30 godina. Umro je prirodnom smru. Naslijedio ga je njegov sin Perijandar. V. Zamarovsky, 1973.a, 150. i 152. 9 2 Heleni su ga ubrajah meu sedam grkih mudraca. Vladao je vie od 40 godina. Bio je pravi tiranin. Svrgnut s vlasti. V. Zamarovsky, 1973.a , 152. 9 3 Novac je bio prepoznatljiv po tome to je na licu bio prikazan uveni konj Pegaz, dok je na eginskom novcu prikazana morska kornjaa, a na atenskom sova. F. Chamoux, 1967., 76. i 80. 9 4 Rat izmeu spartanske oligarhije i hegemonije i udruenja grkih demokrat skih drava. V. V. Strave i D. P. Kalistov, 1969., 412428; P. Lisiar, 1964., 9294.

402

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

403

zadobio svoj lijep izgled i privlanost. U 4. st. Korint je odigrao veliku ulogu u irenju kranstva u Grkoj, o emu svjedoi otkopana bazilika kod Leheje. To ne iznenauje ako znamo daje 51.52. godine sv. Pavao apostol u Korintu propovijedao kransku vjeru. U doba seobe naroda, najezdom barbara bio je razruen i spaljen. Za cara Justinijana, zbog zatite Peloponeza od novih invazija, podignut je veliki Justinijanov zid na istom mjestu gdje je prije postojao mikenski zid koji je trebao zaustaviti Dorane. Iskopavanja su pokazala da se unato velikim raza ranjima grad obnavljao i nastavljao ivot pod Bizantom. Tijekom dugih stoljea Korint je pod vlau Mleana i Turaka, a poetkom 19. st. pripao je Kraljevini Grkoj. Veliki potres koji se dogodio 1858. godine razorio je Korint, a to se ponovilo jo 1928. i 1930. god. S vremenom su se njegovi stanovnici pribliili obali i tamo sagradili novi Korint.

Spomenici
Iskopavanja su u Korintu zapoeta 1886. god. pod vodstvom njema kog arheolokog instituta, a 1892. ih je nastavilo grko arheoloko dru tvo, no bez znatnijih rezultata. Meutim, temeljita istraivanja toga

Apolonov hram u Korintu, 6. st. pr. Kr., pogled iznutra na agoru i Akrokorint

Plan sredinjeg dijela Korinta

predjela zapoela je 1896. godine amerika kola klasinih studija. Ot kopane ruevine Korinta daju dananjem posjetiocu predodbu neka danjeg antikog sredita grada. Istina, nakon mnogih razaranja, po gotovo rimskih 146. god. prije Krista, malo je sauvanih spomenika iz grkog razdoblja. Izniman je hram Apolona. Neto lake bilo je rekon struirati ruevine rimskih spomenika.

404

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

405

Korintska agora s Apolonovim hramom

sjever. Desno od toga puta, na velikoj terasi, bio je sagraen najstariji 1 najvaniji spomenik Korinta, Apolonov hram (9). Dominirao je agorom. Graen je u 6. st. prije Krista na temeljima prije sagraenog hra ma. Taj dorski peripter 6 x 15 stupova, sastojao se od cele iz dva ne jednaka dijela podijeljene dvama redovima stupova koji su nosili krov, te pronaosa i opistodoma s po dva stupa in antis. Od hrama je sauvana baza s etiri stube, na kojoj se vidi sedam uspravnih monolitnih stupova povezanih arhitravom. Po stilskim karakteristikama vidljiv je primjer ranoga dorskog stila. Stupovi su visoki 7,3 m, s promjerom baze gotovo 2 m. Imali su po 20 uljebljenja. Izvodei zakljuak prema niskom posto lju pronaenom u celi pred zidom, vjerojatno je hram krasila kultna statua boanstva. Na sjevernoj strani lijevo visoke terase, u 5. st. prije Krista podignut je veliki trijem (6), a desno su bile kupelji (7). Trijem je sluio uglav nom u trgovake svrhe. Na istoj strani nalazila se sjeverna agora (8). Graena je u 1. st. poslije Krista djelomino na temeljima sjevernog trijema i grkih kupelji. Imala je u sredini pravokutno dvorite i una okolo trgovine. Naeni su podni mozaici. Obnovljena je i koritena u bizantskoj epohi. Juno od Apolonova hrama prostirao se sjeverozapadni trijem (11) s dvostrukom kolonadom, otvoren prema trgu. Podignut je paralelno s

Rimski hram E, na planu oznaen brojem 1, bio je posveen carskoj obitelji. Cesto je zvan Oktavijin hram. Nalazio se jugozapadno od dananjeg korintskog Muzeja. Hram je bio sagraen poetkom 1. st. poslije Krista, na visokom soklu. Sastojao se od izduene cele i pronaosa s dvama stupovima in antis i 6 x 12 stupova u korintskom stilu. Od ostataka hrama vide se tri podignuta stupa koji nose dijelove arhitrava. Pretpostavlja se daje prostor oko hrama bio ograen trijemovima, osim na istonoj strani, gdje su bile sagraene male trgovine s kolonadom ispred njih i irokim sredinjim prolazom propilejama (2). Sjeverno od muzeja otkrivena graevina je mali hram C (3), posveen, vjerojatno, Heri Akraji. S tri strane hram je bio ograen trije movima. Uz zapadni trijem Herina hrama nalazila se Glaukina fon tana9 5 (4) usjeena u stijenu. Cesta za grad Sikion (5) vodila je na
9 5 Glauka je bila ki korintskog kralja Kreonta. Jazonu, glavnom voi Argonau ta, i njegovoj eni Medeji pruio je utoite kralj Kreont. U Jazona se zaljubila Glauka, to je njemu dalo povod da je nagovori na udaju za njega. Saznavi za Jazonovo nevjerstvo, u sve se uplela Medeja. Iz mrnje je Glauki poslala odjeu natopljenu otrovom, koji je prodro u njezino tijelo, a prekrasna dijadema stegla joj je glavu. Otrovom je ubila i Kreonta kad je pokuao s umirue Glauke strgnuti odjeu. V. Zamarovsky, 1973.b , 104; N. A. Kun, 1971., 275279.

Korintski novac s uvenim Pegazom i grkim slovom kopa, poetnim slovom imena Korinana

406

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

407

junim trijemom, zatvarajui tako prostorni trg (agoru) veliine 160 x 95 m, jedan od najimpresivnijih u antikoj Grkoj. Ispred trijema bile su rasporeene trgovine. Do trga se dolazilo stubitem (10). Odmah iza stubita, skreui zapadno, nailazi se na prostor malog apsidalnog svetita (12). Stubite i svetite su iz doba Apolonovog hrama. U blizini apsidalnog svetita, s kojim je bio povezan, u 5. st. prije Krista sagraen je sveti izvor (13). Njegova funkcija imala je vjerojatno kultno znae nje, iji detalji nisu poznati. Ispred sjeverozapadnog trijema otkrivene su male trgovine (14). Trg je na zapadu zatvaralo est malih prostilnih rimskih hramova (16) podignutih na visokom podiju. Sastojali su se samo od cele i pronaosa s dva, etiri ili est stupova. Hramovi oznaeni s D, F i K datirani du u 1. i 2. st. poslije Krista. Hram F bio je vjerojatno posveen boici Afroditi Tihe, hram H Herkulu, a hram J Posejdonu. Dva posljednja dao je podii car Komod. Do Posejdonovog hrama nalazio se elegantni spomenik s osam korintskih stupova u obliku krunog hrama (15), podignut Rimljaninu Baebiusu Pilinu. Sauvani su tragovi temelja. S june strane trg je bio omeen velikim junim trijemom (18). Graen potkraj 4. st. prije Krista bio je najvei u Grkoj. Imao je dva reda stupova. Sprijeda 71 dorski i 34 jonska stupa u sredini. Trijem je bio na povienijoj razini u odnosu na sagraene manje pravokutne pro storije, koje su sluile najvjerojatnije kao trgovine. Mogle su biti nami jenjene i kao sobe za razne zabave. Sagraen je bio i drugi kat s prosto rijama koje su moda sluile kao spavaonice. Prije rimskog ruenja 146. prije Krista bio je rekonstruiran. Izmeu trgovina bila je naknadno umetnuta manja zgrada u 1. st., u kojoj se nalazila sluba za voenje Istmijskih igara (22). Uz zapadni dio trijema prolazila je antika cesta prema Akrokorintu (19). U 1. st. poslije Krista cesta je bila poploa na. Oko 35. godine poslije Krista sagraena je cesta (20) za luku Kenhreju. S njezine lijeve strane, na temeljima trijema, vidljivi su apsidalni ostaci buleuteriona ili prostorije za vijeanje (21). Desno od ceste, uz trgovine, bila je sagraena juna bazilika (23) u 1. st. poslije Krista. Sluila je kao sudnica ili vrsta mijenjanice (burza). Ispred junoga trijema, paralelno s njim po cijeloj duini trga, u carskoj epohi sagraene su trgovine izmeu kojih je u sredini stajala govornica, bema (17), s koje se obino rimski prokonzul obraao pu ku.9 6 Istonu stranu trga zatvarale su dvije zgrade, od kojih je jedna slu ila za arhive (24), dok je druga oznaena kao Julijeva bazilika (27).
9 6 Tu se 52. godine poslije Krista apostol naroda sv. Pavao branio pred rim skim prokonzulom Ahaje, Lucijem Julijem Galionom od napada Zidova. Sonia di Neuhoff, bez god. izd., 15.

Svoje ime duguje statuama Julija Cezara i njegove obitelji otkrivenim na tome dijelu agore, a danas izloene u muzeju. Ispred Julijeve bazilike na prostoru trga pronaeni su tragovi stadiona (26), tj. obiljeene staze za utrke. Sagraen je bio u helenistiko doba, prije nego je formiran trg. Utvreno je i mjesto za suce (25). Monumentalni ulaz na trg propileje (30) bio je na sjevernoj strani. U poetku je to bila dua graevina s trima svodnim otvorima (irim u sredini). U 1. st. poslije Krista zamijenjena je tipinim rimskim slavolukom u mramoru. Njegovu atiku ukraavala su dvoja bronana kola (etveroprezi). Na jednima je bio prikazan Helij (Sunce), na dru gima njegov sin Faeton (Phaeton). Od propileja prema sjeveru vodila je cesta za luku Leheju (34). S obje je strane imala trgovine. Mjestimi no su je zbog razliite razine terena presijecale iroke stube, pa nije u dijelu agore bila koritena za vonju kolima. Sjeverozapadno'od propileja, paralelno uz cestu, prostirala se sje verna bazilika (29) sagraena na prostoru helenistike agore u 1. st. prije Krista. S june strane baziliku je od trga dijelila dvokatna grae vina ukraena stupovima i otvorima s etirima statuama barbarskih zarobljenika, nazvana Fasada zarobljenika (28). Sjeverno, u produetku bazilike, ostaci su graevine koja je sluila u trgovake svrhe (36). Imala je specifian oblik. Unutar pravokutnog dijela trijema formirao se polukruni dio.

408

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

409

? Dugi zapadni
Gradski zid ,

Fontana Pirena u Korintu

Desno od propileja djelomino su ouvani ostaci impozantne fonta ne Pirena9 7 (31). Njezino originalno ureenje datirano je potkraj 7. ili po. 6. st. prije Krista. Rije je o donjoj fontani Pirena, dok se gornja nalazila na Akrokorintu. Voda se skupljala u etiri kvadratna bazena. Oni su bili prikriveni oblikom graevine s fasadom od est polukrunih otvora u prizemlju, koji su ostali sauvani. Od njih je voda tekla u etverokutni bazen, koji se nalazio u sredini otvorenog dvorita pred fontanom. Bazen je veliine 9 x 6 m. Nii je od razine dvorita. U 3. st. prije Krista podignuti su jonski stupovi uz rub bazena. Za vrijeme Heroda Atika fontana je dograivana. Fasada je dobila drugi kat, a neke nie su ukraavali kipovi. Obloena je kvalitetnijom vrstom kamena. Posljednji je put renovirana u bizantsko doba. Sjevernije od fontane nalazio se Apolonov peribol (32), pravokutno zdanje s trijemovima na sve etiri strane i otvorenim dvoritem u sre3 7 Pirena je bila ki rijenoga boga Aheloja. S Posejdonom je imala dvoje djece, Lehu i Kenhriju, po kojima su korintske luke dobile ime. Pauzanija je zabiljeio priu da je od suza Pirene za izgubljenim sinom Kenhrijem, kojega je nehotice usmrtila boica Artemida, nastalo to vrelo (fontana). Pauzanija, 1989., 9394.

A -A es\ Topografski plan antikog Korinta


100 m 1

dini. Unutra, u jednoj nii, bio je postavljen kip boga Apolona. Peribol je sluio za okupljanje u vjerske i kultne svrhe. Izmeu peribola i ceste za Leheju pronaeni su ostaci hrama nazvanog A, a gdje je bilo Apolonovo svetite (33). Svetite potjee iz 5. st. prije Krista. Iza Apolonova peribola, neto sjevernije, otkriveni su tragovi kupelji Eurikle (35), Spartanca dobroinitelja Korinta. Na opem topografskom antikom planu Korinta vidi se sjeveroza padno od Apolonova hrama poloaj na kojem su ruinirani ostaci velikog kazalita (37). Utemeljeno je u 5. st. prije Krista, a ponovno preuree no u rimsko doba. Juno od kazalita bio je sagraen odeon (38). To je bila rimska graevina iz 1. st., usjeena u stijenu. Mogao je primiti oko

410

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

411

3000 gledatelja. U usporedbi s kazalitem, bio je tri do etiri puta manji. Obnovljen je u doba Heroda Atika i poslije 225. godine, kada je bio uniten od poara. Potpuno je stradao od potresa i naleta Alarikove vojske 375. godine. Otprilike 500 m sjeverno od kazalita, uz zidine koje su opasavale grad, otkriveni su tragovi Asklepijeva hrama (39). To je bio mali hram, dorski prostilos, sagraen u 4. st. prije Krista, u sredini dvorita okru en kolonadama. Lijevo do njega bila je fontana Lema (40), a neto dalje Zeusov hram (41). Spomenuli smo da je Korint bio zatien zidinama, ija je duina iznosila i do 20 km. Na toj zatvorenoj povrini, pokraj javnih zgrada i hramova agore, podizane su kue, lijepe vile, trgovi i drugi objekti. Dugi zidovi spajali su Korint s njegovom lukom Lehejom u Korintskom za ljevu. Prema Pauzaniji, ovdje se nalazio hram i svetite Posejdona. Plutarh je spominjao u Leheji i svetite Afrodite. Iskopavanja, poev od 1957. god., otkrila su temelje velike starokranske bazilike duine 86 m. Sagraena je u drugoj polovici 5. st., a razruena je potresom 551. godine. U drugoj luci Kenhreji otkrivene su luke instalacije i temelji Izidina hrama. Pauzanija je spominjao i hramove Asklepija i Afrodite, iji tragovi nisu otkriveni.

Akrokorint
To je akropola Korinta (visoki Korint), visine 575 m. Danas je to srednjovjekovna utvrda. Nalazi se juno od agore. Njezine impozantne fortifikacije govore o bogatoj i dugoj povijesti Korinta. Bizantinci, Fran ci, Turci i Venecijanci gradili su ih na antikim temeljima. Duge su oko 2400 m. Unutar tvrave otkriveni su ostaci graevina iz razliitih razdoblja. Uz sjeverozapadni rub zidova otkopani su tragovi malog hra ma, koji je pripadao Afroditi s tisuu njezinih sveenica. Ta se boica spominje kao zatitnica mjesta, a posebno hetera, koje su bile posveene njezinom kultu. Na junoj strani otkrivena je cisterna, vjerojatno je na tom mjestu trebala biti gornja fontana (vrelo) Pirena. Ovdje je, prema mjesnoj legendi, Belerofont9 8 uhvatio krilatog konja Pegaza, kojega mu je poslala boica Atena. Stanovnici antikog Korinta vjerovali su da iz toga vrela voda tee prema donjoj fontani Pirene.

Plan Muzeja u Korintu

Muzej
Nalazi se na antikom podruju izmeu hrama Oktavije (1) i hrama Here Akraje (3). Utemeljila ga je 1931. god. amerika kola klasinih studija. Izloeni su nalazi otkriveni iskopavanjima u Korintu i cijelom podruju Korintije. Izloci su kronoloki rasporeeni u etiri dvorane; pretpovijesnu, antiko-grku, rimsko-bizantsku i dvoranu Asklepiona. Nakon ulaza slijedi predvorje (2) u kojem se takoer vide izloeni nalazi: restaurirani mozaici, dva grifona iz oko 400. godine prije Krista, glava Heroda Atika i drugo. Lijeva vrata vode u manju dvoranu (3) s pretpovijesnim izlocima iz neolitika, osobito heladske kulture i doba bronce. Pronaeni su u Nemeji, Istmu, Korintu i drugim podrujima. Izloena je i skupina mikenskih fragmenata otkrivenih u Korintu, za padno od Julijeve bazilike. Idui iz predvoija desno ulazi se u dvoranu nazvanu antiko-grka (4), u kojoj se mogu razgledati najrazliitiji oblici korintske keramike, pratei njezinu evoluciju oslikavanja od protogeometrijskih, geometrijskih i protokorintskih vaza (725.625.) poznatih u itavom Mediteranu. Tu su i primjeri korintske keramike od 624. do 550. godine, nalazi vaza uvezeni od etrurskih lonara, te izloci vaza u vitrinama,

9 8 Belerofont je bio sin korintskog kralja Glauka, unuk slavnog Sizifa. Kralj u Likiji. Uz pomo krilatog konja Pegaza ubio je neman Himeru. V. Zamarovsky, 1973.b, 47; N. A. Kun, 1971., 118 123; J. Pinsent, 1990., 6162.

412

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

413

oslikanih crnim figurama (550. 450.), koje imitiraju atiki stil, i vaza oslikanih crnim figurama od 500. do 350. godine prije Krista. Nalazi su uglavnom iz Korinta, gdje su se proizvodile vaze, i antikih korintskih groblja. Malo je ostalo nakon razaranja grada, pljake Rimljana i drugih barbara. Mali je broj mramornih izloaka. Mogu se vidjeti lijepa glava malog Kairosa, sfinga od peene zemlje iz 6. st. prije Krista, mali rtve nici, dorski kapiteli, glave Amazonki i sarkofag iz 5. st. prije Krista. Izloeni su i razni nalazi od bronce, stakla, slonove kosti, kacige i drugo. U dvorani rimsko-bizantijskih izloaka (5) moe se vidjeti vie mramornih reljefa i skulptura: statue lanova roda Julija iz Julijeve bazilike, 1. st. poslije Krista; goleme figure barbara s fasade zarob ljenika; glava Antonina Pija i Karakale; glava Dioniza (prema Praksitelu); mramorna statua Afrodite; kopija Artemide, 5. st.; glava boice

Korintska vaza ojnohoe, oko 600. pr. Kr., Muzej u Korintu

Tihe, 1. st. poslije Krista; fragmenti velikoga reljefa Menada koje pleu, 1. st. poslije Krista; kopija figure atleta (prema Mironu ili Kalamisu); statua mladog ovjeka, 2. st. poslije Krista; kopija Dorifora (prema Polikletu); mramorne statue careva i guvernera, 6. st. poslije Krista; tri mozaika, 2. st. poslije Krista; fragmenti sarkofaga iz Hadrijanova vre mena s reprezentativnim reljefima koji predstavljaju odlazak sedmorice protiv Tebe. Osim navedenoga, tu je i kolekcija novca, tanjura i vaza bizantskog razdoblja, te ostaci fresaka iz ranokranskog doba. U posebnoj dvorani (6) izloeni su nalazi Asklepiona iz Korinta. U atriju muzeja nalaze se reljefi friza (metope) iz kazalita, koji pred stavljaju Heraklova djela i gigantomahiju.
Korintska amfora, oko 600. pr. Kr., Muzej u Korintu Statua barbara s fasade rimske bazilike u Korintu, 2. st. poslije Kr.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

415

M E G A L O P O L IS
Poloaj, osnivanje i kratka povijest grada
Nalazi se 34 km jugozapadno od Tripolisa u pokrajini Arkadiji. Ubraja se meu najmlae antike gradove na Peloponezu. Sagraen je u 4. st. prije Krista, u maloj ravnici okruenoj brdima. Kao utemeljitelj grada spominje se Epaminonda, tebanski vojskovoa, koji je grad osnovao na kon vane pobjede nad Spartancima kod Leuktre 371. godine prije Kri sta. Prema njegovim savjetima, Arkaani su pristupili gradnji nove pri jestolnice nazvane Megalopolis (Veliki grad). Pauzanija navodi 39 gra dova koji su se dogovorili da njihovi stanovnici napuste svoj zaviaj i nastane se u novosagraenom sreditu, koje je trebalo postati uporina toka cijele Arkadije u obrani od novih napada Spartanaca. Dogovor su prekrili samo Likozura i Trapezunt. Grad se prostirao na oko 370 hektara povrine. Bio je utvren zidi nama dugim 9 km, unutar kojih su nastale vane graevine. Ulaskom Megalopolisa u Tebanski savez, strah od Sparte bio je manji. Spartanei su ipak iskoristili za njih povoljne prilike i pokorili grad u dva navrata. To se prvi put dogodilo 353. prije Krista, kada su Tebanci bili uvueni u Sveti rat s Fokejcima. Drugi put se to dogodilo 331. prije Krista, kada je Megalopolis stao na stranu Makedonije. Meutim, godine 234. prije Krista, kada je grad postao lan Ahajskog saveza, izdrao je silovite napade Spartanaca. Ipak, Kleomen III. zauzeo je Megalopolis 223. prije Krista. Dvije treine stanovnika grada, pod vodstvom Filopemena, pobjeglo je u Meseniju. Mesenija im je bila ne samo sklona, nego i ratni saveznik. Jedan broj stanovnika Kleomen je zarobio i pobio, dok je grad u potpunosti razorio i zapalio. Megalopolis je bio ponovno sagraen, ali nije vie nikada dostigao prosperitet kakav je imao prije. Stanovnici su se vratili nakon dvije godine izbjeglitva. U drugom stoljeu poslije Kri sta Pauzanija je Megalopolis zatekao u ruevinama.

Kazalite u Megalopolisu iz 4. st. pr. Kr.

Spomenici
Britanska arheoloka kola iskopavala je u Megalopolisu od 1890. do 1893. godine. Ruevine antikog grada otkrivene su kilometar sjevero zapadno od dananjeg novog grada Megalopolisa. Grad je rijeka Helison dijelila na dva dijela. U sjevernom dijelu, desno nad rijekom, nalazilo se

gradsko sredite. Prije svega mislimo na agoru pravokutni trg. Na jugoistonom dijelu agore otkriveni su tragovi svetita Zeusa Sotera. Pauzanija spominje da se u blizini svetita nalazio hram Majke bogova. Nisu sauvani ostaci. Na agori se nalazilo vie trijemova, od kojih su nam ostala samo imena: Filipion (nazvan iz naklonosti prema Filipu, makedonskom kralju) otkopani trgovi Myropolis (gdje su se pro davale pomasti), i Aristandrov (po graaninu Aristandru). U svezi sa zapadnom stranom toga trijema spominje se sveti ograeni prostor Ve likih boica (Demetre i Kore) unutar kojega su se nalazili hram Zeusa Prijateljskog, svetite Afrodite i svetite Kore. Nita od navedenog nije sauvano. Uz agoru s njezine zapadne strane nalazio se gimnazij (vid ljivi ostaci). U tome dijelu grada, unutar zidina, Pauzanija je zabiljeio ruevine dvaju svetita: Atene Polijade i Here Teleje (Odrasle). Nisu otkriveni tragovi. U junom dijelu grada, na drugoj strani rijeke Helison, otkopani su ostaci dvaju najznaajnijih graevina Megalopolisa. Jedna od njih je kazalite, koje se ubraja meu najvee u antikoj Grkoj. Potjee iz 4. st. prije Krista. Sauvan je dio gledalita s 1012 polukrunih stubastih sjedala od njih 59, orkestra i temelji zgrade skene i proskeniona. Promjer orkestre je tridesetak metara. Kazalite je moglo primiti oko 21.000 gledatelja, koji su dolazili, vjerojatno, iz itave Arkadije. Druga istaknuta graevina, koja je bila sagraena nasuprot kaza lita, zvala se Tersilion (ime je dobila po svojem darovatelju). To je bila

416

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

M E SE NA
Poloaj grada i njegova povijest
U jugozapadnom dijelu Peloponeza, u pokrajini Meseniji, 29 km sjevernije od dananjeg grada Kalamata, blizu sela Mavrommati, otkri veni su ostaci antikog grada Mesene (Messene). Spominje se da je u Homerovo doba Mesenija pripadala Neleidima, vladarima Pilosa, meu kojima je najistaknutije ime bio Nestor. Od druge polovice 8. st. prije Krista, pa sve do polovice 5. st. prije Krista, Mesenjani su vodili estoke stoljetne borbe sa Spartancima, poznate pod imenima I., II. i III. mesenijskog rata. Svi navedeni ratovi zavravali su nesretno za Mesenjane. Tijekom ratova morali su u vie navrata naputati svoju zemlju i iseljavati u druge krajeve. Jedan broj Mesenjana odselio je u junu Italiju (Reggio di Calabria) i na Siciliju u grad Zankle, koji e se poslije po njima nazvati Messena (danas Messina). Nakon Treega mesenijskog rata (464.455.) Atenjani su pomogli Mesenjanima da se nasele kod Naupakta (Lepanta). Ti e Mesenjani zauzvrat pomoi Atenjanima pri opsadi otoka Sphakterije 425. godine prije Krista. Tebanski kralj Epaminonda u bici kod Leuktre 371. god. prije Krista oslobodio je Mesenjane spartanske vlasti, okupio ih i ohrabrio u njihovoj zemlji, te dao podii grad Mesenu u podnoju obronaka brda Itome (Ithome). Pauzanija navodi da je Epaminonda dao sagraditi grad na najpogodnijem poloaju, koje su istraili vraevi, a bio je po volji bogo va. To je bila uvala izmeu tri brda: Eve na jugoistoku, Itome na sjeveru i Psoriarija na zapadu. Grad je podignut od 370. do 369. prije Krista, i trebao je zajedno s gradovima Megalopolisom, Mantinejom i Argosom posluiti kao strategijska obrana protiv spartanskih najezda. Diodor Sicilski (1. st. prije Krista) pisao je da je Mesena bila sagraena za 85 dana. Demetrije Farski, makedonski vojskovoa, zaposjeo je grad 214. god. prije Krista, ali je ispod njegovih utvrenja iste godine ubijen. Godine 202. prije Krista Mesenu je pokuao osvojiti spartanski tiranin Nabis, ali se morao povui pred Filopemenom, koji je s izbjeglim sta novnicima Megalopolisa stigao u Mesenu kada su Spartanci zauzeli taj arkadski grad. Mesena je uglavnom bila nezavisna sve do 146. prije Krista, kada su je osvojili Rimljani. Grad je razruen invazijom Gota 394. godine.

0 ___________15 m

Tlocrt Tersiliona, velike hipostilne dvorane u Megalopolisu

velika hipostilna dvorana veliine 66,6 x 52,5 m. Imala je pet redova koncentrinih stupova, koji su se redali paralelno s izvanjskim zido vima. Stupovi su nosili krov na etiri vode. Pauzanija navodi da je ta zgrada (koja je sluila kao vijenica) mogla primiti oko 10.000 Arkaana. Na fasadi se nalazio dorski trijem s 14 stupova i jedinstvenim zabatom, koji je sluio kao pozornica. Tersilion je poruen 222. prije Krista i nikada nije obnovljen. I u tom, junom gradskom prostoru spo minje se vie svetita, iji tragovi nisu otkriveni. U blizini kazalita otkopani su ostaci antikog stadiona.

418

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

419

ila se helenistika agora, etverokutnog oblika, stranica veliine oko 68 m. Stranice su zavravale trijemovima otvorenima prema unutra, koje su nosili stupovi s jonskom bazom i korintskim kapitelima. U sredini istone strane otkopane su propileje, iji su krov nosila etiri stupa. Na sjeveroistonoj strani nalazilo se malo kazalite (restaurirano), s vie od desetak redova sauvanih stubastih sjedala, a na jugoistonoj su strani ustanovljeni tragovi Sinedriona mjesta u kojem su odravani skupovi Savjeta. Na sjeveroistoku su otkriveni temelji dvorane nepozna te namjene. U sjevernom dijelu agore otkopane su dvije poravnane te rase. Prema pronaenom natpisu, tu je bio Sebasteion prostor nami jenjen za obrede rimskih careva. Sa zapadne strane nalazio se hram Artemide Ortije, ija je cela bila ira nego dua. Pauzanije spominje i svetita Posejdona i Afrodite, koja u dosadanjim iskopavanjima nisu otkrivena. Tragovi etverokutne zgrade s dvoritem otkopani su na junoj strani; pretpostavlja se da bi to mogao biti Pritaneion mjesto odrava nja skuptine ih moda hram Heroon. U sredini agore otkopani su temelji hrama sa 6 x 12 stupova, po sveenog Zeusu, a poslije Asklepiju i Higiji. Prema Pauzaniji, u tome su

400 m

Arkadijska vrata i ostaci antikih utvrenja u Meseni

Temelji grobnice Z > '

Brdo Itoma.

\ )

v,

' l

_ 'Oj
j 'fr.

'v
*C'

Spomenici
Iskopavanja u Meseni zapoela je znanstvena ekspedicija More, a nastavilo ih je grko arheoloko drutvo od 1895. do 1925. godine. Is kopavano je i od 1957. god. Najzanimljivija su na tom lokalitetu antika utvrenja. Grad je bio opasan zidinama duine devet km, pojaanim na odreenim mjestima etverokutnim i krunim kulama. Zidovi slijede konfiguraciju terena sputajui se sa sjeverne i istone strane brda Itome u dolinu, prema zapadu i jugu. Graeni su kamenim blokovima bez buke, irine 22,5 m i visine 4,6 m, sa zavrnim krunitem. U grad se ulazilo kroz etvero vrata: Arkadijska na sjevernoj strani, Lakonijska na jugoistonoj, Mesenijska na junoj i vrata na zapadnoj strani utvr enja. Zidine su djelomino sauvane. Posebice su dobro ouvane na sjeverozapadnom dijelu s Arkadijskim vratima i nekoliko kula. Kada je u 2. st. poslije Krista Pauzanija posjetio Mesenu, bio je impresioniran utvrenjima toga grada. Unutar zidina, uz njihov juni dio, otkriveni su vani spomenici grada, iji su ostaci slabo ouvani. Zapadno od Mesenijskih vrata nala-

Stari manastir

% -^ -V

t i'f j / K Muzeji ^ Vrata


* J

;'*s = -= = 5 :,
.^^Mjavrommati H ram *'

Kazalite I"'

< iStadionAgora.

y
'

u ? * / **

*
', / /

Mesenijska vrata ^
'

- gV *\ m js k a n
'

....

*... ** tW .
i

Vourkano- .

Brdo Eva."

I
Plan grada Mesene

\ ii
Kalamata

420

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH,.

421

Zeus roen i odgojen kod njih, a ne na Kreti. Kao njegove dadilje spo minju se nimfe Neda i Itoma. Tako je po nimfi Nedi rijeka dobila* ime, a po nimfi Itomi prozvano je brdo. Na ruevinama Zeusova svetita u bizantsko doba podignut je manastir Vourkano, koji je djelovao do 16. st., a tada je sagraen novi manastir Vourkano na obroncima breuljka Eve. Otkrivene s\i i dvije velike cisterne. Ouvan je i zaravnjeni poploani dio koji je vjerojatno sluio za izvoenje glazbenih natjecanja na godi njim sveanostima zvanim Itomeje. U selu Mavrommati, koje je poslije nastalo na obroncima Itome, ne daleko od antikih ruevina grada Mesene, otvoren je 1972. godine mah muzej. U njemu su izloeni nalazi otkopani na podruju antikog grada Mesene. U tri male dvorane posjetitelj e vidjeti pronaene statue, po jedine ulomke skulptura i razne fragmente arhitekture s pojedinih spo menika. Posebice istiemo glavu Apolona, rad domaeg umjetnika Damofonta.

se hramu nalazile najvijednije statue: Asklepija, Apolona, Herakla, Arte mide Tisfore (Svjetlonoe), muza i Epaminonde. U blizini je ustanovljen prostor koji Mesenjani nazivaju Hijerotezion, u kojem su se nalazili kipovi svih helenskih bogova, a meu njima i bronani kip Epaminonde. Po Pauzanijinom zapisu, sve kipove, osim Epaminonde, izradio je mesenski kipar Damofont u kamenu. Jugozapadno od agore otkriveni su ostaci i tragovi stadiona. Sje vernije od stadiona i agore otkopani su temelji kazalita. Iz antike Mesene staza vodi na vrh brda Itome (802 m), koje je Mesenjanima u antiko doba sluilo kao akropola. Na putu prema vrhu, iznad sela Mavrommati, mogu se zapaziti ostaci malog jonskog lirama posveenog Artemidi Limnatis ili Lafriji. Hram je otkriven 1844. godine. Usput je na mjestima vidljiva i terasa vodovoda kojom je tekla voda iz izvora Klepsidre do zdenca koji se nekada nalazio na agori. Vrh Itome je hrbat nepravilnog oblika, koji se pruao sa sjeveroza pada na jugoistok, a ograen je zidovima. U doba mesenijskih ratova bio je utoite izbjeglom stanovnitvu. Na njemu se u antiko doba nalazio hram Zeusa Itomskog. Mesenjani su priali (Pauzanijin zapis) da je

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH

423

N E M E JA
Prema legendi, to je podruje nazvano po imenu Azopove keri Nemeje. Udaljeno je oko 30 km jugozapadno od antikoga Korinta. U mje stu je osnovano panhelensko svetite posveeno Zeusu Nemejskom, po znato i po Nemejskim igrama (str. 118). Najpoznatija graevina svetita bio je Zeusov hram, sagraen izmeu 340. i 320. g. prije Krista o domaeg kamena iz oblinjeg kamenoloma. To je dorski peripter sa 6 x 13 stupova, veliine 22 x 42,55 m. Ima i miljenja da je hram na duim stranama imao 12 umjesto 13 dorskih stupova. Hram se sastojao od cele, pronaosa, a umjesto opistodoma imao je kriptu ili aditon. Cela je bila podijeljena stupovima (njih ukupno 14). Na temeljima hrama diu se danas tri potpuno ouvana stupa, od kojih dva nose dio arhitrava. U blizini stupova nalaze se brojni razbacani tamburi. Juno od hrama otkriveni su tragovi palestre sa svojim kupeljima. Vidljivi su i ostaci pravokutne graevine za koju se pretpostavlja daje bila Ksenon (hotel)

sagraen za smjetaj gostiju za vrijeme odravanja igara. Pronaena je i velika bazilika, graena velikim kamenim blokovima uzetim s ostata ka hrama iz 6.8. st. Jugoistono od svetita, otprilike 500 m, nalazio se stadion Nemeje oko kojega su bili zemljani nasipi, koji su sluili kao tribine gledatelji ma.

Stupovi i pojedini dijelovi (tamburi) sa Zeusova hrama u Nemeji

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

425

O L I M P I JA
Poloaj, povijest i iskopavanja svetita
Najvee je antiko svetite Grka, smjeteno na sjeverozapadnom di jelu Peloponeza, udaljeno 20 km od grada Pirgosa. Prema legendi, mje sto je utemeljio Heraklo u pitomoj i plodnoj ravnici izmeu rijeke Alfeja i pritoka Kladeja, u pokrajini Elidi, i nazvao ga Olimpija. Tu je osnovao Olimpijske igre i posvetio ih Zeusu Olimpskom. To je podruje bilo na stanjeno jo u 3. tisuljeu prije Krista, i na temelju arheolokih nalaza pretpostavlja se da je Olimpija bila sredite kulta i prije dolaska Ahejaca na te prostore. Kult boga Zeusa (i boice Here) proiziao je iz sta rijih kultova Geje" i jo ranije tovane, nama nepoznate, boice. Zeusu je u Olimpiji posveen sveti gaj Altis (alsos), koji se tako zove od davnine, a breuljak iznad njega, Kronos, dobio je ime po Zeusovu ocu Kronu. Tijekom mnogih stoljea, od pouzdane godine odravanja prvih Olimpijskih igara 776. prije Krista pa do njihove zabrane 393. god. poslije Krista, svetite u Olimpiji imalo je veliko znaenje kao najvee okupljalite svih Grka; dolazila je do izraaja njihova kako opa solidar nost tako i jedinstvo u nacionalnom i religijskom smislu. Poslije toga svetite brzo propada. Godine 396. rue ga Goti, a zatim kranski fana tici unitavaju sve to je pogansko. Uz velike pljake Rimljana i Gota, dokrajili su ga potresi i vladavina Turaka, koji su s preostalih grae vina odnosili kamenje za gradnju svojih utvrenja i spomenika. Zemlja i pijesak koji su se taloili nanosima rijeka prekrili su ostatke ruevina i Olimpija je pala u potpun zaborav. Olimpija je danas mali gradi s neto vie od tisuu stanovnika, koji se razvio u vaan turistiki centar. Asfaltna cesta vodi u nedaleko arheo loko nalazite (antiko Zeusovo svetite), gdje se vide ostaci hramova i drugih graevina u sjeni lovorika, empresa i maslina. U prvoj polovici 18. st. zapoela su prva istraivanja Olimpije. Meu prvima koji su nastojali iskopavati spominju se Francuz Bernard Montfaueon, 1723. godine, i Nijemac Winckelmann, 1767. godine. Tek su
9 9 Geja (gr. Gaia, lat. Tellus ili Terra), u grkom mitu Zemlja i boica Zemlje, koja je nastala iz prvobitnog Kaosa. Majka Urana, Ponta, Kiklopa, Titana, Giganta, Erinija... Zaetnica svega ivoga u prirodi. V. Zamarovsky, 1973.b, 100 101; N. A. Kun, 1971., 78; J. Pinsent, 1990., 10. i 15.

godine 1829. francuski arheolozi Dubois i Blonet poeli otkopavanja i otkrivanja dijelova Zeusova hrama. Meutim, prva sustavna iskopa vanja provodili su Ernst Curtius i njemaki arheoloki institut od 1875. do 1881. god. Njima dugujemo otkria spomenika Olimpije. Arheoloka istraivanja su nastavljena i od 1936. do 1941., te od 1952. i poslije. Pod naslagama pijeska i mulja debljine pet do sedam metara, uz arhitek tonske spomenike i stadion, otkopano je oko 130 statua, od kojih su najpoznatije Praksitelov Hermes s Dionizom, Peonijeva Nike (Pobjeda), skulpturalni ukrasi sa Zeusova hrama, te nekoliko stotina razliitih natpisa i oko 6 000 komada raznog novca, uz puno drugih sitnijih nala za od terakote i bronce.

Spomenici
Po tijeku nastajanja, spomenici Olimpije mogu se svrstati u nekoliko faza: arhajsku, klasinu, helenistiku i rimsku. Najraniji spomenik sve tita sagraen je potkraj 7. st. prije Krista, a posljednje gradnje su iz 2. st. poslije Krista. Najstariji i najvaniji spomenici nalaze se u sredinjem dijelu sveti ta Altisu a ostali su uglavnom nastajali u stoljeima kasnijih

"Kronov breuljak

Gimnazij

Pritanej

^Eksedra1

.Stadion Zan

Palestra h

Herin hram zeusov __ rtvenik >n

Metroon

I I ip o d 3 m io n
7.cuspv hram.

'Thebkoleon i

a Baza

iFidijina radionica

Zid iz tohtijskog nrz.

Paonijev
N ike

Ncronov Z slavoluk -

Buleuterion

! r*

Leonidaion'^, \

V- .

Plan svetita u Olimpiji

426

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

427

epoha, i sagraeni su izvan perimetra svetita. Altis je posveeni pro stor ograen zidom s ulazima na zapadnoj i junoj strani. Imao je oblik nepravilnog etverokuta i bio proiren u junom dijelu u rimsko doba. Pritanej Na sjeverozapadnom dijelu svetita, uz ulaz s lijeve strane, uoavamo ruevine Pritaneja,1 0 0 iji ostaci dokazuju daje graen potkraj 6. st. prije Krista. Bio je vie puta preureivan, osobito u rim skoj epohi, o emu govore i pojedini zidovi graeni opekom. Poslije je mnogo izgubio od prvobitnog izgleda. U etverokutnom prostoru uz ju ni zid graevine nalazio se rtvenik Hestije (boice ognjita), gdje je neprestano goijela vatra. S tog rtvenika (ognjita) noen je pepeo na rtvenik Zeusa Olimpijskog. U sjevernom dijelu Pritaneja bilo je veliko dvorite s peristilom, u zapadnom dvorana za gozbe s kuhinjom. Tu su prireivana slavlja za olimpijske pobjednike i druge uglednike. Pred ulaznim vratima Pritaneja stajao je rtvenik Artemide Poljske. Herin hram Istono od Pritaneja smjeten je hram boice Here ili Heraion. Pripada najstarijim hramovima u Grkoj. Pauzanija je pisao da su stanovnici Skilunta (gradia koji se nalazi junije od Olimpije) sagradili taj hram. Hram je graen u dorskom stilu potkraj 7. st. Tili 600. prije Krista), predstavlja peripter heksastil sa est stupova na fasadama i s po 16 sa svake strane. Stupovi su u poetku bili drveni, no postupno su zamjenjivani kamenim. Stupovi se razlikuju meusobno kapitelima, kanelurama i nainom obrade. Pauzanija je oko 160. godine poslije Krista, kad je posjetio Olimpiju, vidio u opistoomu hrama jo jedan stup od hrastovine. Arheolozi su pod njegovim temeljima otkrili ostatke zidova dvaju prijanjih hramova. Hram je bio dug 50 m, irok 18,75 i visok 7,80 m. Sastojao se od dugake cele pronaosa i opistooma. Dva reda stupova dijelila su celu na tri broda. Duboko u celi, na podnoju, bila je podignuta arhajska skupina kultnih statua Zeusa i Here.Boica je bila prikazana u sjeeem stavu, a uz nju je uspravno stajala statua Zeusa, ratniki predstav ljena s kacigom na glavi. Sauvala se samo Herina glava.1 0 1 U dijelu cele pronaen je prilikom otkopavanja hrama Praksitelov mramorni Hermes s djetetom D ion izom j Opistodom je sa zapadne strane bio odvojen od cele zidom, kao i pronaos; sadravao je dva stupa in antis. U opistoomu su se uvali

Herin hram u Olimpiji, graen potkraj 7. st. ili 600. pr. Kr.

skupocjeni zavjetni darovi, od kojih spominjemo stol od slonove kosti i zlata na koji su odlagani vijenci za pobjednike. Stol je djelo kipara Kolotea iz Herakleje (sredina 5. st. prije Krista), uenika slavnog Fidije. Vrijedno je istaknuti i Kipselov koveg od cedrovine ukraen broj nim mitolokim scenama.? Istono od hrama vidi se rtvenik Here, gdje se danas pali olimpij ska vatra. Od ostataka hrama ostali su vidljivi zidovi cele, s nekoliko podignutih ulomaka stupova i etiri itava stupa s kapitelima. Filipeion Zapadno od Herina hrama nalazila se kruna grae vina promjera 15,24 m, peripter s 18 jonskih stupova izvana podignutih na stilobatu od tri stube i vjerojatno devet korintskih stupova iznutra, uz zid cele. Hramove te vrste, s krunim tlocrtom i rasporedom stupova oko cele, nazivamo i monopter. Njegov krov stoastog oblika bio je po kriven mramornim ploamaJU polukrunom interijeru bile su postavlje ne statue Filipa i njegove ene Olimpijade, a s njima i statue Filipovih roditelja Aminte i Euridike te sina Aleksandra. To su djela kipara
1 0 2 Kipsel je bio korintski tiranin u 7. st. prije Krista. Kad je roen, majka ga je skrila u koveg kako bi ga spasila od Bakhida (obitelji koja se s Kipselom u Korintu borila za vlast). Iz zahvalnosti to je spaen, njegovi nasljednici darovali su Olimpiji navedeni koveg. Pauzanija, 1989., 266; vidi bilj. 90. na str. 399.

1 0 0 Pritanej (gr. pritaneion) sjedite je pritana vijenika; u njemu su se hranili pritani i ugoivali ugledni gosti, 1 0 1 esnaest djevojaka je tijekom pet godina tkalo peplos za boicu Heru. U njezinu ast bila su organizirana i natjecanja djevojaka koja su se zvala Hereja (Herina natjecanja). Pobjednice su dobivale vijenac od masline. Pauzanija, 1989 264265.

428

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

429

Leohara (sredina i druga pol. 4. st. prije Krista), raena od slonove kosti i zlataj Gradnju je zapoeo Filip II. Makedonski nakon bitke kod Heroneje 338. prije Krista, kada su Makedonci stekli pravo sudjelovanja na Olim pijskim igrama. Tim su inom i formalno priznati kao lanovi iste za jednice s ostalim Grcima. Nakon Filipove smrti 336. prije Krista grad nju je dovrio Aleksandar uz duboko potovanje prema svojem ocu. Da nas se od Filipeiona vide ostaci temelja cele i ulomci stupova toga otmje nog i dostojanstvenog spomenika. Pelopion malo svetite unutar Altisa, smjeteno junije od Herina hrama. Bilo je posveeno mitskom kralju i mjesnom heroju Pelopsu (str. 100102), koji je, prema legendi, jo u mikensko doba organizirao Olimpijske igre i otvorio ih u ast boga Zeusa. Smatra se daje Pelopion bio podignut oko 1100. prije Krista. Imao je u prvobitnom obliku krunu osnovu, koja je u 6. st. prije Krista bila zamijenjena i opasana pentagonalnim (ogradnim) zidom. Propileje sveani ulaz (dorski ostaci iz 5. st. prije Krista) nalazile su se na jugozapadnoj strani. Prema legendi, Pelop su je Heraklo (njegov etvrti potomak) udijelio svetite i prinio rtvu. Svake godine su mu i upravljai svetita prinosili crnog ovna kao rtvu. Istono od Pelopiona, blie trijemu Eho (Jeke), nalazio se slian spo menik zvan Hipodamion,1 0 3 podignut u poast Pelopsove supruge Hipodamije. Prostor je bio ograen zidom. Teko je bilo utvrditi njegov poloaj jer prilikom otkopavanja Altisa nisu pronaeni njegovi ostaci. Iz Mideje u Argolidi kosti Hipodamije prenesene su u Olimpiju.1 0 4 ene su joj jednom u godini prinosile rtve. Zeusov hram bio je najvelianstvenija graevina svetita u Olim piji. Zauzimao je mjesto u junom dijelu Altisa. Hram je graen sred stvima i plijenom dobivenim nakon pobjede Elide u ratu s Pizom, 472. prije Krista. Djelo je domaeg graditelja Libona iz Elide. Graenje hra ma poelo je nakon 470. god. i trajalo je do 456. prije Krista. Za gradnju je koriten domai vapnenac. Crijepovi, odvodi za vodu i skulpturalni ukrasi bih su od parskog mramora. Temeljni zid hrama sa stilobatom visine tri metra imao je s istone strane prilaznu kosinu (rampu). Hram je sagraen kao dorski peripter 6 x 13 stupova. Dug je 64,12 m, irok 27,66, a visok oko 20,25 metara. Njegovi su stupovi bili visoki 10,45 m, promjera baze 2,20 m. Iznad arhitrava izmjenjivali su se triglifi i metope, koje su bile bez ukrasa. Poslije 146. god. prije Krista 21
1 0 3 E. KarpoiniDimitriadi, 1985., 176, na planu br. 36; Stuart Rossiter, 1980., 386387. 1 0 4 Hipodamija je naredila svojim sinovima da ubiju Pelopsova izvanbranoga sina Hrizipa. Zbog toga je Pelops sinove otjerao u progonstvo, a Hipodamija je morala pobjei u Mideju. Pauzanija, 1989., 315.

metopa friza (10 s istone fasade i 11 s june strane) bile su ukraene zlatnim titovima, koje je darovao rimski zapovjednik Mumije nakon pobjede nad Ahejcima i zauzea Korinta. Zabate je krasila mramorna skulptura. Na istonoj strani prikazana je priprema za utrku dvokolica Pelopsa i Enomaja, rad nepoznatih kipara. Na suprotnoj, zapadnoj, strani zabata ispriana je mitska pria o borbi Lapita i. Kentaura, prema Pauzaniji djelo Atenjanina Alkamena, to je teko prihvatiti jer je Alkamen ivio u drugoj polovici 5. st. prije Krista. Prema novijim istraivanjima ukrasi se pripisuju ak petorici autora. Budui da je skulptura dosta dobro sauvana, o njoj e biti vie govora u opisu sadraja Muzeja u Olimpiji. Slino Herinu hramu, i taj se sastojao od izduene cele, pronaosa na istonoj i opistodoma na zapadnoj strani. Pronaos i opistodom imali su po dva stupa in antis. Kod toga dorskoga hrama postoji i specifinost (slinih odstupanja bilo je i na Partenonu, Hefeteionu i nekim drugim hramovima), a to je friz iznad ulaza pronaosa i opistodoma s metopskim reljefima koji prikazuju junaka Heraklova djela. Metope su sauvane i izloene u Muzeju u Olimpiji i Louvreu.

Ostaci Zeusova hrama u Olimpiji

430

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

431

CD,

n i
i4

<x

T
3
4 - Junaka Heraklova djela 5 - Kip Zeusa Olimpijskog 6 - Utrka Pelopsa iEnomaja

1 - Akroterija (tronoac) 2 - Akroterija (Nike) 3 - Borba Lapita i kentaura Tlocrt Zeusova hrama

Erosa. Uz druge detalje, zlatom je bila ukraena baza koja je nosila prijestolje. Pri ukraavanju Fidiji su pomagali kipar Kolot i slikar Panen te njegovi uenici. Statua je u celi bila ograena reetkama, a pod ispred nje pokriven eleuzmskim mramorom. Fidija je izradio Zeusa ne kao boga snage i bijesa koji je uvijek spreman baciti munju, nego kao boga puna ljubavi i saaljenja za ovjeka, s plemenitou i dobrotom, uz iz raeno spokojstvo i olimpski mir. Zbog svojega velikog ugleda, djelo je ubrajano u sedam svjetskih uda. Naalost, statua nije sauvana. U hramu je bila do 395. poslije Krista, a onda je prenesena u Konstantinopol. Unitena je u poaru 475. godine. O njezinom izgledu znamo, uz opise koje su nam ostavili antiki pisci, po kopijama lika na novcu Elide iz rimskoga doba. \

Iz pronaosa se ulazi u celu kroz prolaz irine 4,80 m. S tri druge strane cela je zatvorena zidom. Bila je podijeljena dvama redovima (po sedam) dorskih stupova na sjevernoj i junoj strani u tri broda. Iznad donjih redova stupova dizao se jo jedan kat. Duboko u celi nalazilo se Fidijino remek-djelo,1 statua Zeusa Olimpijskog, izraena u krizelefantinskoj tehnici. Razliita su miljenja o vremenu nastanka te skulp ture. Neki povjesniari i arheolozi spominju razdoblje izmeu 456. i 447. god. prije Krista. Drugi misle da je izraena poslije 438. god., kada su Elejani (nakon zavrene statue Atene Partenos) pozvali Fidiju u Olimpiju da preuzme izradu toga monumentalnog djela. Ako se uzme u obzir sloenost problema koje je trebalo svladati (Zeus je prikazan u sjedeem stavu, to je vjerojatno bilo tee izraditi), moglo bi se prihvatiti da je statuu Zeusa Fidija izradio poslije figure Atene. Pretpostavlja se da je djelo zavreno nakon 432. god. prije Krista. Budui da je za izradu te statue sagradio atelje, vjerojatno je Fidija ostao u Elidi do kraja ivota. Statua je bila visoka 12,40 m i izraena, kao to smo naveli, u sjedeem poloaju. U desnoj ruci Zeus je drao boicu Nike, raenu takoer u krizelefantinskoj tehnici, a u lijevoj vladarski spektar s orlom na vrhu, simbolom moi vrhovnog boga. Na drvenu podlogu Fidija je savreno rasporedio ploice od zlata i slonove kosti. Figuru boga je obu kao u himation od zlata, ukraen znakovima Zodijaka i ljiljana. Od zlata su kosa, brada i sandale. Na glavi je nosio vijenac od masline i srebra. Prijestolje je uinjeno od bronce i drveta, a ukraeno zlatom i bjelokou. Na njemu su reljefno prikazane Hore i Harite,1 0 5 te razne ljudske i ivotinjske figure. Puno je figura koje su predstavljale pojedina boanstva: Helija, Zeusa, Heru, Hefesta, zatim Hermesa, Hestiju, te Afroditu i

Presjek Zeusova hrama u Olimpiji s kipom Zeusa Olimpijskog, rekonstrukcija 1 0 5 Hore (gr. Horai, lat. Horae) boice godinjeg doba i reda u prirodi i drutvu. Keri su Zeusa i boice Temide. Harite (gr. Charites, lat. Gratiae) boice draesti i ljepote. Keri Zeusa i Oceanide Eurinome. V. Zamarovskv, 1973.b, 110111, 113.

432

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

433

Lik Fidijinog Zeusa prikazan na novcu iz Elide, Muzej u Olimpiji

Zeusov hram stradao je 426. god. poslije Krista u poaru. Zatim je 551. i 552. god. bio poruen, kao i drugi spomenici svetita, prilikom potresa. Sauvani su samo visoki temelji hrama po ijim se poploanim povrinama mogu vidjeti sloeni i razbacani tamburi (dijelovi), ostaci stupova hrama. Trijem. Eho Ispred zida koji zatvara prostor Altisa, s njegove istone strane, vide se ruevine stoe trijema Eho ili trijema Jeke. Tako su ga zvali zbog zvunosti. U njemu se odbijao i vraao glas i do sedam puta. Trijem se zvao i Poikile (areni), kao i poznati trijem na atenskoj agori, jer je bio ukraen razliitim crteima i slikama slavnih umjetnika. Sagraen je tijekom vlasti Filipa II. Makedonskog, oko 350. prije Krista. Trijem je bio dug 97,81 m, irok 9,81, a nosila su ga 44 dorska stupa, koji su ukraavali njegovu fasadnu stranu okrenutu pre ma Altisu. Unutranji, rjei red stupova u jonskom stilu dijelilo je tri jem uzduno na dva dijela. Meu brojnim bazama za statue ispred tri jema nalazila se i osnova na kojoj su bila podignuta dva jonska stupa visoka oko 10 m, koji su nosili pozlaene statue (vladara?). Nekoliko tambura tih stupova je sauvano. Tu se mogao vidjeti i spomenik Ptolemeja II. Filadelfa (284.246. prije Krista) i njegove ene Arsinoje. Eksedra se nalazi na sjevernoj strani svetog prostora izmeu Herina hrama i riznica. To je zapravo Nimfej monumentalna fontana polukrunog oblika koja se opskrbljivala vodom s izvora iz okolnog podruja svetita. Voda se skupljala u gornji bazen, iz kojega je otjecala

kroz odvode lavljih glava u nii bazen. Sluila je za osvjeenje brojnim hodoasnicima i posjetiteljima, osobito u vrijeme natjecanja za vruih dana. Sagradio ju je Herod Atik1 0 6 izmeu 156. i 160. god. poslije Krista. Na vrhu polukrunog zida bile su poredane statue obitelji Heroda Atika. Na ravnom rubu gornjeg bazena, u sredini, nalazila se statua bika koja se moe vidjeti u muzeju. Riznice Istono od Eksedre, uza sjeverni zid Altisa, na zidanoj terasi bile su sagraene riznice kao zavjetni manji hramovi, koje su polisi podizali Zeusu, slino kao to su riznice podizane Apolonu u Del fima. Sluile su za uvanje bogatih zavjetnih darova. Sagraene su tije kom 6. i 5. st. prije Krista. Bilo ih je trinaest. Vei je broj riznica dar gradova grkih kolonija, meu kojima su: Gela, Metapont, Selinunt, Sirakuza, Kirena, Sibaris, Bizant, Epidamnos, zatim Megara i Sikion. Za neke riznice nije utvreno kojem su gradu pripadale. Riz nica Sikionjana bila je jedna od najuglednijih. Dar je sikionskog tira nina Mirona, a podignuta je poslije njegove pobjede u utrci kolima na 33. olimpijskim igrama. Megarani su svoju riznicu sagradili od plijena koji su uzeli nakon pobjede nad Korintom. Ona koja je bila najblia stadionu pripadala je Geli sa Sicilije. Sve su one danas ruevine. Do riznica je vodilo visoko stubite. Metroon Ispod terase na kojoj su smjetene riznice prostirao se u smjeru istokzapad hram Majke bogova (Reja ili Kibela). Graen je u dorskom stilu izmeu 400. i 360. prije Krista. Imao je est stupova na proelju i zaelju, i po 11 sa svake strane. Hram je bio dug 20,67 m, irok 10,62 i visok 7,50 metara. U rimskoj epohi u hramu su bile smje tene statue rimskih careva, od kojih se isticala golema statua cara Augusta, koja se moe vidjeti u Muzeju Olimpije. Zahe'i Od Metroona, uza zid terase s riznicama, prema ulazu za stadion nalaze se poredane baze na koj.vma su nekada stajale bronane statue Zeusa. Bilo ih je esnaest. Narod je statue nazivao Zanes (Zeusi). Podizane su novcem kazni koje su plaali natjecatelji ako bi prekrili pravila igara (npr. podmiivanje novcem ili darovima svojeg sportskog suparnika). Statue su postavljane pred ulazom u stadion kao upozorenje svima koji sudjeluju na igrama, kako je to bilo i zabiljeeno elegijskim stihom na jednoj statui: Olimpijska se pobjeda ne postie novcem ve brzinom nogu i snagom tijela. Tek na 98. olimpijskim igrama podignuto je prvih est statua. Kao prvi natjecatelj koji se posluio podmiivanjem spominje se Eupol iz
1 0 6 Herod Atik (oko 101. 177.), podrijetlom iz Maratona, bio je jedan od najbo gatijih ljudi toga vremena. Sagradio je stadion i odeon u Ateni i bio mecena pri izradi mnogih drugih spomenika. P. Grimal, 1968., 462.

434

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

435

Tesalije. Kanjen je i on i oni koji su primili mito. Nakon Eupola, drugi kanjeni natjecatelj bio je Atenjanin Kalip, koji se natjecao u petoboju na 112. olimpijskim igrama. Tada je podignuto novih est statua sa zapisanim elegijskim stihovima, koji nisu bili nimalo blai od onih koji su govorili o kazni Eupola. Gimnazij Prvi grki gimnaziji nisu imali oblik poput kasnijih. To su bili neomeeni prostori meu drveem, uz sagraenu atletsku stazu i druge povrine koje su sluile za izvoenje raznih vjebi i pripremu atletiara za natjecanja. Tek kasnije gimnaziji su se poeli ograivati zidom i trijemovima. Nastajale su nove prostorije za vjebe, kupaonice i prostori za odmor, predavanja i drugo. Izdvojeni su bili prostori za vjebe hrvanja (palestre) od onih za podizanje ope fizike pripremlje nosti i atletsko vjebanje (gimnaziji). Takav gimnazij bio je sagraen u Olimpiji u 2. st. prije Krista. Nala zio se zapadno od Pritaneja i ulaza u posveen prostor Altis. Zapad nom stranom bio je blizu obala Kladeja, koje je rijeka stoljeima poplav ljivala i razarala. Gimnazij je oblikovao otvoreni pravokutni prostor s trijemovima na sve etiri strane, sagraenim u dorskom stilu. Danas su vidljivi ostaci podignutih tambura stupova na bazama s istone i june strane. U otvorenom prostoru atletiari su vjebali tranje i pentatlon (pe toboj). U razdobljima kinog vremena, vruina i jako hladnih dana vje banje se izvodilo u prostoru ispod istonog trijema, ija je duina bila oko 210 m. Na kraju junoga i istonoga trijema gimnazija oko 200. prije Krista bio je sagraen sveani ulaz propileje. Imao je dvostruku unutranju kolonadu stupova u korintskom stilu. Palestra kola za hrvanje i hrvalite u staroj Grkoj. Palestra u Olimpiji u osnovi se nije razlikovala od slinih graevina u drugim gradovima, Epidauru, Prijeni i Pergamonu (koje su zapravo bile spoj gimnazija i palestre). S june strane nadovezivala se na gimnazij. Sa graena u 3. st. prije Krista imala je kvadratni oblik stranica duine 66 metara. Glavni ulaz nalazio se na sjeverozapadnoj strani, a druga su dva ulaza bila s june strane. Palestra je sadravala unutranje kvadratno dvorite, koje je sluilo ponajprije za vjebanje hrvaima, ali i pankratistima, atletiarima i drugim mladim portaima. Dvorite je zatvarao peristil, koji je imao po 19 dorskih stupova na svakoj od etiri strane. Palestra je s tri strane iza stupova peristila imala vie prostorija, ije su ulaze krasili jonski stupovi. Navodimo: efebej prostoriju, koja je sluila za vjebalite mladia, eleotezij dvoranu za mazanje tijela uljem, konisterij dvoranu, u kojoj su se poslije mazanja uljem posipali prahom. Tu su jo prostorije za zagrijavanja, kupaonice s toplom i hladnom vodom, prostorije za svlaenje i druge. Za kinih dana ili vruina vjebalo se

Stupovi Palestre u Olimpiji iz 3. st. pr. iKr.

pod trijemovima. Godine 1955./56. njemaki arheoloki institut djelomino je obnovio palestru. Danas se moe vidjeti vei broj podignutih stupova, pa je posjetitelju lake doarati njezin prvobitni izgled. Thekoleon Juno od palestre u ostacima ruevina vie graevina, blie zidu Altisa, nalazio se Thekoleon ili Kua za sveenike. Bila je namijenjena za stanovanje visokih sveenika (theokoloa) svetita u Olim piji i njegove pomonike. Glavni njihov zadatak bio je voditi brigu oko obrednih rtava. Bili su posebno birani za svake Olimpijske igre meu najutjecajnijim sveenikim obiteljima u Elidi. Istraivanja su pokazala da svi dijelovi graevine nisu graeni istodobno. Zapadni dio, koji je sadravao dvorite okrueno odjeljenjima, ini se da je stariji i pripada vremenu prije 350. godine prije Krista. Istoni dio obuhvaao je dvorite s vrtom i peristilom, isto okruen odjeljenjima, i pripadao je kasnijoj, rimskoj epohi.

436

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

437

Heroon Ta se graevina nalazila tik uz Thekoleon, s njegove zapadne strane. Iz rekonstrukcija je vidljivo da je imala kvadratni oblik. U sjeveroistonom dijelu nalazila se kruna prostorija u kojoj je bio posveeni rtvenik nepoznatog heroja. Pauzanija navodi da je to rtve nik Pana1 0 7 , to vjerojatno ne bi odgovaralo nazivu graevine. Ne zna se kad je tono sagraen Heroon. Spominje se vrijeme prije Midskih ratova1 0 8 , to znai kraj 6. ili po. 5. st. prije Krista. Posljednja istraivanja dokazuju da su to bile toplice preureene poslije u He roon. Fidijina radionica S june strane Thekoleona i Heroona, sagra ena u smjeru istok zapad, nalazila se radionica slavnog kipara Fidije. Podignuta je poslije Fidijinog dolaska iz Atene u Olimpiju, nakon 438. god. U njoj je izradio velianstveno djelo Zeusa Olimpijskog. Atelje je bio istih dimenzija i veliine kao to je bila i cela Zeusova hrama u Olimpiji, da bi kipar to bolje povezao statuu s prostorom u kojem je trebala biti postavljena. Na tome dijelu, kod iskopavanja, pronaeni su sitni predmeti i ma trice koje su koritene kod izrade i ukraavanja statue. Na temeljima radionice danas emo vidjeti ruevine starokranske trobrodne bazilike s apsidom i narteksom iz sredine 5. st. Terme Zapadno od Heroona i Fiijine radionice, prema rijeci Klaeju, vidi se kompleks ruevina koje pripadaju termama. Najvei dio je uglavnom iz razdoblja rimske gradnje, dok su neki elementi iz klasi nog doba, 5. i 4. st. prije Krista. Skupina ruevina termi iz rimske epohe nalazi se zapadno od Buleuteriona i sjeverno od Pritaneja. U sklopu toga dijela su i ostaci dvaju hotela iz 1. i 2. st. poslije Krista, ije su mnoge sobe bile ukraene podnim mozaicima. Leonidaion Podignut je juno od Fidijine radionice. S gimnazijem, palestrom, Thekoleonom s jedne strane i zapadnim zidom Altisa s druge strane formirao je Ulicu povorke. Zove se tako jer su njom redovito uoi otvaranja Olimpijskih igara prolazile povorke sveenika Helanodika, atleta i ostalih natjecatelja, uglednika i drugih i kretale se prema Buleuterionu. Leonidaion bijae hotel u dananjem smislu rijei. Sagradio ga je bogati Leonia, sin Leotosa s otoka Naksosa (po Pauzaniji, Leonia je domai ovjek), kao zavjetni dar posveen Zeusu u sredini 4. st. prije Krista. Bio je prostrana kvadratna graevina s dvije etae veliine 80 x
1 0 7 Pan (gr. Pan, lat. Pan) prema gr. mitu bog guma, lovaca i pastira. Sin nimfe Driope i boga Hermesa ili najvieg boga Zeusa. V. Zamarovsky, 1973.b , 229 230. 1 0 8 Tako Tukiid naziva Perzijske ratove. Taj je naziv i inae bio uobiajen. Tukidid, 1991., 20.

73,51 m. Imao je izvanjski trijem na sve etiri strane, sa 138 jonskih stupova. U njegovom sreditu nalazilo se dvorite omeeno trijemom sa svih strana i s 44 dorska stupa. Sobe za smjetaj posjetitelja za vrijeme trajanja igara bile su rasporeene izmeu izvanjskih i unutranjih trijemova. U 2. st. poslije Krista u njemu su bili smjeteni upravitelji Helade. Sauvani su samo temelji. Buleuterion vijenica koja se nalazila na prostoru juno od Zeu sova hrama, izvan zida Altisa. U njemu je bilo sjedite Olimpijskog savjeta (vijea). Sastojao se od dva usporedna krila koja su imala izdu eni oblik s apsidalnim zavrecima na zapadnoj strani. Juno krilo sa graeno je u 6. st. prije Krista, a sjeverno neto kasnije, izmeu 490. i 450. godine prije Krista. Tijekom helenistike epohe (3. i 2. st.) dograen je na istonoj strani jonski trijem sa 27 stupova te je povezao juni i sjeverni dio graevine u cjelinu, u obliku slova U. Izmeu ta dva korpusa graevine bio je ograen etverokutni otvoreni prostor u kojem su se nalazili rtvenik i statua Zeusa Horkija (Zeusa Prisege), koji je u rukama drao munju. Tu su natjecatelji, njihovi oevi i braa, suci i uitelji atletike polagali prisegu jedni da nee prekriti pravila natjecanja, a drugi da e donositi pravedne odluke. Sauvani su temelji osnovnog zida s fragmentima (tamburi i kapiteli) stupova. Juni trijem Buleuterion je s june strane bio zatvoren tim tri jemom. Gradnja trijema datirana je u 4. st. prije Krista. On se svojim izvanjskim redom dorskih stupova otvara na rijeku Alfej. Unutranji red stupova sagraen je u korintskom stilu. Juni trijem je, moda, bio i dio agore, gdje se nalazio glavni ulaz u Altis. Istono od Buleuteriona i sjeverno od junoga trijema 60. god. poslije Krista bio je sagraen Neronov slavoluk (s trima prolazima). U rimsko doba kroz njega je prolazila sveana povorka u prostor Altisa. Ostala je sauvana samo baza. Zgrada jug istok (Neronova vila) nalazila se na uglu jugois tonog dijela Altisa, u liniji produetaka trijema jeke. Sagraena je oko 400. prije Krista. To je bilo svetite Hestije. Na njezinim temeljima u istonom dijelu sagraena je u rimsko doba druga graevina od opeke, za koju se pretpostavlja da je bila Neronova vila. Stadion se nalazio na sjeveroistonoj strani, izvan prostora Al tisa. Slubeni ulaz u stadion bio je na kraju reda baza za statue Zanes i trijema Eho. U 1. st. prije Krista ulaz je sagraen u obliku svoda (luka), formirajui zidom od tesanika s jedne i druge strane neto dui prolaz koji je vodio u stadion. Kroz taj ulaz mogli su ui suci, natjecatelji i slubene osobe, dok su posjetitelji na stadion ulazili s druge strane. Stadion je, kao i dragi spomenici Olirnpije, bio prekriven debelim naslaga ma zemlje, pa je s njega prilikom otkopavanja skinuto oko 40 000 m3 raznog materijala.

438

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

439

kao i kod stadiona. Vode rijeke Alfeja unitile su hipodrom u potpunosti te nema tragova njegovih ostataka.

Muzej
U blizini svetita, na predjelu sjeverne strane brda Kronion, sagra en je novi muzej u Olimpiji. Otvoren je za posjetitelje 1972. godine. U toj zgradi prostranih dvorana izloene su kolekcije umjetnikih pred meta i skluptura starijeg muzeja, i najznaajniji nalazi novijih iskopa vanja. Od 1886. god. djelovao je stari muzej u Olimpiji. Izloke u novom muzeju opisat emo po redu dvorana, kako su i rasporeeni. Kod opisi vanja i nabrajanja zadrat emo se kod najzanimljivijih te onih eksponata koji svojom umjetnikom kvalitetom zasluuju da se o njima neto vie kae. Svakako, najveu pozornost pobudit e dvorana V. sa skulpturom Zeus i Ganimed, dvorana VI. sa statuom Nike (Pobjede), zatim VIII. s Hermesom i Dionizom i sredinja dvorana XI. u kojoj se mogu vidjeti bogatstvo i ljepota skulptura s oba zabata Zeusova hrama. Dvorana I. Odmah iza ulaza u muzej nalazi se ta dvorana. U njoj su izloene baze sa zapisima, koje su pripadale statuama iz 5. st. prije Krista. Posebno je zanimljiva maketa svetita u Olimpiji, koju su izra dili strunjaci njemakog arheolokog instituta. Osim te, postoji i druga, starija maketa iz 1931. godine, raena po planu Wilhelma Dorpfelda. Ona je bila izloena u starom muzeju. Maketa puno pomae kod predo avanja nekadanjeg izgleda svetita. Dvorana II. Idui lijevo iz prve dvorane dolazimo u drugu. Ovdje se susreemo s brojnim i zanimljivim izlocima iz pretpovijesne epohe, koji svjedoe o ivotu ljudi na tom podruju jo u neolitikom vremenu. Navodimo ulomke glinenih vaza iz kasnog neolitika 4000.3000. god. prije Krista, protoheladskog 2800.1900. i mezoheladskog razdoblja 1900.1600. godine prije Krista. Pronaeni su uglavnom na podruju svetita i novog muzeja. Najstarijim izlocima pripadaju i tri mramorna idola s Ciklada iz treeg tisuljea prije Krista, pronaeni na podruju Elide. U vitrinama se vide glinene vaze, koje su koritene za uvanje nakita, i drugi predmeti mikenske epohe 1600.1100. god. prije Krista. U toj su dvorani izloeni ex-voto predmeti posveeni Zeusu, iz geo metrijskog razdoblja 900.700. prije Krista. Osobito su se isticali tronoei od bronce, i to elegancijom i bogatstvom dekoracije. U malim vitrinama zapazit emo likove malih kurosa iz 7. st. prije Krista. U jednoj skupini vitrina su raznovrsni predmeti od terakote i bronce iz 9. i 8. st. prije Krista. To su male figure ljudi i ivotinja, dvokolica, minijaturni tronoci i drugo. I na kraju, u sredini dvorane su izloena unikatna djela konji od bronce, a datirani su u posljednje godine geometrijskog raz doblja, 760.700. godine prije Krista.

Ulaz u antiki stadion u Olimpiji

Stadion je dug 212,50 m, a atletska staza na kojoj su se odravala natjecanja bila je duga 192,25 m i 30 m iroka. Sa strane stadiona bio je nasip s blagom padinom, uvren busenjem trave, koji je sluio gledateljima umjesto zidanih tribina, kakve se mogu vidjeti na stadionu u Delfima. Stadion je mogao primiti 30 00035 000 gledalaca. Ulaz u stadion bio je besplatan. Neki su posjetitelji zauzimali mjesto naveer, dan prije natjecanja. Atletske staze bile su tako ureene da je istodobno moglo startati 20 trkaa. Na padini junog nasipa (u istonom dijelu) stadiona nalazila se eksedra (klupa), gdje su sjedili Helanodici i uglednici. Na suprotnoj, sjevernoj strani nalazio se mramorni rtvenik na kojem je sjedila sve enica Demetre Hamine, jedina ena koja je bila ovlatena pratiti olim pijska natjecanja. Spominje se da se prvi arhajski stadion (sredina 6. st.) nalazio izmeu Zeusova rtvenika i poetka dananjeg stadiona. U 5. st. prije Krista stadion je premjeten na istok, a dobiveni je prostor posluio za nove gradnje. Stadion koji je do danas sauvan potjee iz 4. st. prije Krista, uz neke dogradnje iz rimske epohe. Hipodrom S june strane stadiona nalazio se hipodrom. Sluio je za konjske utrke i natjecanje dvokolica. Duina mu je bila est olimpij skih stadija ili 1153 m. Sa zapadne strane zatvarao ga je trijem Agnapta (graditelja). Gledatelji su promatrali utrke s padina nasipa, slino

440

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

441

Dvorana III. Izloeni predmeti u toj dvorani otkriveni su na prostoru svetita Olimpije i po obiljejima pripadaju kraju geometrij skog (8. st.) i osobito arhajskog (7. i 6. st. prije Krista) razdoblja. Pojedi ni izloci nastavak su geometrijske umjetnosti iz prethodne dvorane, kao to su figurice ljudi i ivotinja od peene gline i bronce, razliiti mali predmeti, prizori iz lova, darovi ex-voto, brojno oruje i slino. U jednoj vitrini su likovi lavova, grifona i sirena s poetka 6. st. prije Krista. Oni govore o jo uvijek snanom orijentalnom utjecaju na razvoj grke skulpture. Tu emo vidjeti brojne ploice od bronce ukraene mitolokim scenama iz arhajskog doba 7. i 6. st. prije Krista. Na prosto ru svetita istraivanja su otkrila vei broj titova i oklopa, od kojih su dva lijepa bronana oklopa zauzela mjesto u vitrini u sredini dvorane, a potjeu iz 7. st. prije Krista. Izloena je itava zbirka ratnog oruja (kacige, trake, titovi) iz arhajske epohe. Posebno se uoavaju kacige korintskog i ilirskog tipa iz 8.5. st. prije Krista. Lijevo i desno u dvorani s orujem izloen je vei broj bronanih figura boanstava, pobjednika, trkaa, vozaa kola, grifona i drugih iz 7. i 6. st. prije Krista. Ima zanimljivih izloaka od terakote. Posebno uka zujemo na arhajsku glavu od vapnenca goleme kultne statue Here koja se nalazila u njezinom hramu, s poetka 6. st. prije Krista. U dnu dvora ne izdvojena je monumentalna akroterija od peene zemlje s Herina hra ma, datirana potkraj 7. st. prije Krista. Na zidu se vidi rekonstrukcija. Dvorana IV. Iz prostora tree dvorane izravno se ulazi u tu malu dvoranu u kojoj emo vidjeti izloke uglavnom iz arhajskog razdoblja

Bronana statueta konja, 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji

Plan Muzeja u Olimpiji

grke umjetnosti. Uz brojne male vaze s bogatim ukrasima, ije su bli stave boje sauvane do dananjih dana, izloeni su i razni drugi pred meti kao to su minijaturne kue, figurice od terakote itd. U zadnjoj vitrini te dvorane izloene su statua i odlino izraena glava od peene gline. Ona je najvjerojatnije ukraavala akroteriju riznice Sibarisa oko 520. god. prije Krista. U drugim vitrinima desno i lijevo vidi se mnogo bronanih predmeta, statueta, ukraenih veih i manjih vaza. Desno je u dvorani postavljena mramorna statua ene obuene u peplos, koja se oslanja na figuru lava, iji su ostaci djelomice sauvani. Na suprotnoj strani od ulaza u dvoranu izloeni su dijelovi skulpture sa zabata riznice Megarana. Oni prikazuju borbu bogova i giganata, kraj 6. st. prije Krista. Sa strane je re konstrukcija te skupine. Izloeni su i elementi krova (sime) pronaeni na arhajskim grae vinama Altisa i dio ukrasa od peene gline sa zabata riznice Gele, 6. st. prije Krista. Na izlazu iz dvorane ugledat emo postavljenu figuru ovna i bronani stolac iz sredine 5. st. prije Krista.

442

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

443

Dvorana V. U dvorani IV. upoznali smo se izlocima arhajskog razdoblja, a u dvorani V. vidjet emo predmete iz pretklasinog (480. 450. god.) i klasinog doba (5. i 4. st.). Lijevo od ulaza nau e pozornost privui najpoznatije djelo te dvo rane. Izraeno je u terakoti, a predstavlja Zeusovu otmicu Ganimeda1 0 9 . Skulptura je pronaena na stadionu, i s obzirom na krhkost ma terijala, izvrsno je sauvana. Sastavljena je od desetak fragmenata, od kojih je prvi pronaen 1878. god. Figura Zeusa je u snanom iskoraku lijeve noge, s vrsto stisnutim likom Ganimeda desnom rukom. Nestaje ona poznata arhajska ukoenost, iako arhajskih elemenata ima jo u obradi kose i nabora odjee. Skulpturu je izradio kipar Aristoklo oko 470. god. prije Krista, a dar je Tesalca Gnatisa. Dalje emo vidjeti lava

u sjedeem stavu i dupina, koji su raeni u terakoti sredinom 5. st. prije Krista. Slijedi akroterija s nepoznate graevine iz 400. god. prije Krista. U prvoj vitrini s desne strane nalazi se prekrasna glava od terakote, koja je pripadala statui Atene. Glava potjee iz 490. god. prije Krista. Sadri u sebi svu ljepotu arhajskog izraza. Tu je i skupina Kora i Satira koja je pripadala akroteriji jedne od riznica, oko 500. prije Krista. U nekim vitrinama desno vidjet emo razliite izloke od bronce, i to figure boanstava, ptica i drugih ivotinja. Zanimljiva je figura malog konja, takoer od bronce, koji je pripadao skupini jedne kvadrige oko 470. prije Krista. U jednoj vitrini izloeni su predmeti pronaeni u Fidijinom ateljeu. To su matrice od gline, koje je Fidija koristio za namjetanje zlatnih ploica pri izradi statue Zeusa, alati za obradu kosti, dijelovi bjelokosti i drugi materijal. Najznaajnija je mala ojnohoe na kojoj je pisalo (urezano na podnoju) da pripada Fidiji. U vitrinama s lijeve strane vidjet emo bronane kacige, povijesno vrlo zanimljive, meu njima osobito one koje su vjerojatno pripadale Miltijadu, velikom aten skom vojskovoi i zapovjedniku Atenjana u bici kod Maratona 490. god. prije Krista. Njemu su posveene poslije pobjede. Na kraju dvorane vide se mramorne statue, koje e pobuditi nae zanimanje. One predstavljaju likove boanstava, meu kojima je i Zeus. Tu su i helenistike bronane kopije renomiranih umjetnikih djela iz 5. st. prije Krista, koa to je Polikletov Dorifor. Dvorana VI. Iz dvorane V. lijevo ulazimo u malu dvoranu, u kojoj emo vidjeti jedno od najljepih umjetnikih djela klasinog doba grke umjetnosti. To je Nike (Pobjeda)1 1 0 , rad kipara Peonija iz Mende na Halkidici. Nazvana je po autoru i Peonijeva Nike. Datirana je izmeu 425. i 421. prije Krista. Peonije je izradio i akroteriju na istonom dijelu Zeusova hrama. Izraena je novcem dobivenim od plijena, kao dar otoka Sfakterije1 1 1 . Skulptura Nike bila je postavljena na uglu jugoistonog dijela Zeusova hrama. Visoka oko tri metra, nalazila se na stupu trokutastog podnoja, devet metara visine. Nike je prikazana rairenih krila i nagnutog tijela prema naprijed, pa dobivamo dojam da se sputa s neba na zemlju. Uz rairena krila, podignutom lijevom rukom pridr ava plat koji je zategnula struja vjetra, dok u sputenoj desnoj ruci nosi maslinovu granicu za ovjenavanje pobjednika. S prednje strane hiton je potpuno priljubljen uz tijelo, otkrivajui u potpunosti lijevi dio grudi i bedro lijeve noge. Desnom nogom dotie krila orla, koji simboli-

1 0 9 Ganimed je, prema legendi, sin dardanskog kralja Trosa. Vinotoa bogova na Olimpu. Svojom ljepotom zanio je najvieg boga Zeusa, po ijoj ga je zapovijedi donio orao na Olimp. V. Zamarovsky, 1973b, 100; J. Pinsent, 1990., 118. i 121.

1 1 0 Nika (gr. Nike, lat. Victoria) boica Pobjede. Pomogla je Zeusu da pobi jedi kad se borio protiv oca Krona. Poslije toga postala je Zeusova nerazdvojna pratilja na Olimpu. V. Zamarovsky, 1973.b, 210. 1 1 1 Sfakterija je otok uza zapadnu obalu Peloponeza, juno od grada Pilosa.

444

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

445

ira visinu s koje se boica sputa. Iako je zamisao djela bila vrlo sloe na, Peonije ga je rijeio uspjeno, na orginalan nain. Uspio je postii ravnoteu nagiba tijela u jednom, i zategnutost plata u drugom smjeru. Svojim stilom izraza veoma podsjea na Nike s balustrade (jonskog hra ma Atene Nike na atenskoj Akropoli), od kojih se neke nalaze u Akropolskom muzeju. Otkrivena je u dosta oteenom stanju: bez krila, lijeve ruke, lica i s djelominom desnom rukom i plastom. U potpunosti je rekonstruirana i obnovljena. Dvorana VII. Ta se dvorana nalazi desno od dvorane V. Pred meti izloeni u njoj pripadaju kraju 4. st. prije Krista i veinom su iz helenistike epohe 3. i 2. st. prije Krista, Ima ih i iz kasnijeg razdoblja. Pronaeni su na podruju svetita Olimpije i antikih gradova Elide, Pirgosa i drugih mjesta. Izloeni su uglavnom sitniji izloci. Male glinene vaze, niz enskih figura, osobito od bronce. Mogu se takoer vidjeti glave enskih statua od mramora i razni drugi predmeti. Meu izloenim eksponatima je i glava statue Aleksandra Makedonskog, kopija Lizipinog djela prona enog kod jednog sela u Elidi. Iz helenistikog razdoblja su glava statue atleta i sauvana baza atleta od bronce. Vidjet emo i mramornu statuu, vjerojatno Dioniza, s poetka 4. st. prije Krista, i itav niz lavljih glava od terakote iz unutranjeg dvorita Leonidaiona. Dvorana VIII. Jedno od najpoznatijih i malobrojnih sauvanih remek-djela grke skulpture 4. st. prije Krista, Praksitelov Hermes s Dionizom1 1 2 , izloeno je u toj dvorani. Pronaeno je prilikom iskopavanja 1877. g. u Altisu, u celi Herina hrama. Na tom mjestu ga je vidio Pau zanija u 2. st. poslije Krista. Skulptura je izraena u mramoru 343. god. prije Krista, a visoka je 2,15 m. Prikazanje Hermes u cvatu mladenake ljepote, u leernom stavu dok nosi malog Dioniza nimfama. U trenutku odmora od zamornog puta, Hermes se lijevom rukom, u kojoj dri Dio niza, oslonio na deblo drveta preko kojega je prebacio svoj bogato nabo rani ogrta. Na taj nain igra se s Dionizom, koji posee za groem u Hermesovoj ispruenoj desnoj ruci. U stisnutoj aci lijeve ruke drao je izgubljeni tap isprepleten dvjema zmijama, to je bio atribut glasonoe i simbol mira. Teina Hermesova tijela poiva na desnoj nozi, a lijeva je malo izbaena u stranu. Umjetnik primjenjuje Polikletov kanon iz 5. st., no daje jai oslonac svojim figurama na lakat. Tako je postizao osobitu

1 1 2 Hermes (gr. Hermes, lat. Mercurius) glasnik bogova i provodnik mrtvih u podzemni svijet. Bog je i trgovaca, hodoasnika i putnika. Sin je boga Zeusa i Plejade Maje. Dioniz (gr. Dionysos i Bakchos, lat. Bacchus) bog vina i vinogradarstva. Sin Zeusa i ljubavnice mu Semele. V. Zamarovsky, 1973.b , 61. i 128; N. A. Kun, 1971., 4246; J. Pinsent, 1990., 3133, 48. i 5052.

446

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

447

Hermes s Dionizom, Muzej u Olimpiji

elastinost i gracioznost, oslobaajui ih stroge Polikletove arhitektonike. To se vidi i kod drugih Praksitelovih djela (Apolon Saurokton i Satir koji se odmara), koja komponira u obliku slova S. Hermes je lik mladog mukarca, a ne atleta, sa sanjarskim pogledom i smijekom koji se vidi na njegovu licu. Povrina mramora obraena je majstorski s mnogo senzibiliteta, blago i meko, koristei se igrom svjetla, pa se dobiva dojam ivotnosti figure. Unato nekim miljenjima strunjaka da bi to mogla biti rimska kopija Praksitelova djela, prevladava stav da je rije o originalnoj Praksitelovoj skulpturi iz 4. st. prije Krista. Dvorana IX. Statue i drugi nalazi koji se mogu razgledati u toj dvorani pripadaju rimskoj epohi od 1. st. prije Krista do 4. st. poslije Krista. Veina izloenih statua pronaena je u eksedri Heroda Atika i hramu Metroonu, a predstavljaju lanove obitelji Heroda Atika i rimske careve i carice. Navodimo neke: statua Klaudija (41.54. god.) s orlom na bazi podsjea na Zeusa; statua Tita (79.81.), vjerojatno Domicijana (81.96.), Agripine (pretpostavlja se), ene cara Klaudija i Neronove majke. Tu je i statua cara Hadrijana (117.138.), oduevljenog oboa vatelja Grke, i njegovog ljubimca Antinoja, iju emo krasnu statuu vidjeti i u Muzeju u Delfima. Malo dalje vidimo statue s eksedre: vjerojatno Heroda Atika (101. 177.) u togi i njegove supruge Regile. Lijevo su, jedan za drugim, izlo eni portret mladog Lucija Vera (161.169.), cara Antonina Pija (138. 161.) i fragment statue njegove supruge Faustine Starije. Tu je i statua Faustine Mlae, supruge cara Marka Aurelija (161.180.), i vrlo dobro ouvana statua Pope, Neronove supruge. U vitrinama lijevo i desno izloeni su sitni predmeti od bronce, mramorna figura Asklepija, glinene vaze i figurice od peene gline. Na kraju dvorane je monumentalna statua cara Augusta (27. prije Krista do 14. poslije Krista), koja se nalazila u Metroonu. Dvorana X. Izloeni predmeti su nalazi otkriveni u svetitu Olimpije. Pripadaju razliitim epohama, od geometrijske do rimske. Najprije emo uoiti dvije mramorne statue Nemezis-Tihe iz 2. st. poslije Krista. U vitrinama su rasporeeni razliiti mali predmeti od bronce i peene gline iz geometrijskog razdoblja 9. i 8. st. prije Krista, a odnose se na Olimpijske igre. Meu mnogim bazama statua olimpijskih natjecatelja, posveenih pojedincima, nalazi se baza statue Polidama (Lizipovo djelo) iz Tesalije, hrvaa i akaa s nekoliko reljefa, koji predstavljaju njegove pothvate, oko 360. god. prije Krista. Od zanimljivijih izloaka spomenut emo, naposljetku, nadgrobnu mramornu stelu atleta u akanju Kamila iz Aleksandrije, pobjednika u Nemeji, 3. st. prije Krista. Ona nosi dirljiv natpis, prema kojem je Kamilo poslije natjecanja umro, molei prije toga boga Zeusa da mu da nagradu ili smrt. Taj primjer pokazuje koliko je za mlade natjecatelje znaila olimpijska pobjeda.

448

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

449

Dvorana XI. Kad se pogleda plan muzeja, vidi se da posjetitelji iz dvorane X. moraju ponovo proi kroz dvoranu I., u kojoj su bili na poetku razgledavanja, i iz nje ui u najveu, sredinju dvoranu XI. Tamo e nai sauvanu najbogatiju cjelinu grke skulpture s kraja prve polovice 5. st. prije Krista, to stilski pripada strogom stilu (480.450. god.). To je skulptura zabata i metopa sa Zeusova hrama u Olimpiji. Pauzanija je naveo u svojem putopisu da je Peonije iz Mende autor skulpture istonog zabata, a Alkamen zapadnog. Novija istraivanja po kazuju da se tehnika rada te dvojice autora razlikuje od navedene zabatne skulpture, te da su ti umjetnici djelovali u drugoj polovici 5. st. prije Krista. To znai da su ukrasi djelo drugih nepoznatih autora. Sauvane skulpture istonog zabata postavljene su na lijevoj stra ni zida dvorane. Prema mjesnoj legendi, prikazan je trenutak pred utr ku na kvadrigama Pelopsa, sina lidijskog kralja Tantala, i Enomaja, kralja Pize u Elidi. Za pobjedu u toj utrci, Pelops je kao nagradu dobio Enomajevu lijepu ker Hipodamiju (vidi o Pelopsu na str. 100102). Scena je sloena od dvadeset figura.

6 5

3 2

M a

b o

f g

Istoni zabat Zeusova hrama u Olimpiji

Hipodamija s istonog zabata Zeusova hrama, Muzej u Olimpiji


4 . Konji Enomaja (etiri). Djelomino su sauvani samo gornji dijelovi tijela, kola su unitena. 5. Mirtil1 1 3 je vjerojatno voza Enomajovih kola. 6. Iza Mirtila je muka figura u sjedeem stavu, najvjerojatnije predstavlja vraa. 7. U kutu zabata, u leeem poloaju, predstavljen je snani mla di mukarac, personifikacija rijeke Alfej. Nedostaje glava i desna ruka.

M. Sredinja i najvea figura te kompozicije je bog Zeus. Prikazan je kao nevidljivi sudac izmeu dvojice hrabrih suparnika. U lijevoj ruci dri munju, a desnom, priljubljenom uz tijelo, lako zadrava svoj hiton. Glava figure nije sauvana. 1. Lijevo od Zeusa je Enomaj s kacigom na glavi. Desna ruka mu je oslonjena na bok, a u lijevoj dri koplje (nije sauvana kao ni dio lijeve noge). 2. Do Enomaja je Steropa, njegova supruga (jedna od keri Atlantovih) i majka Hipodamije, obuena u dorski peplos, koji joj daje dostojanstveno dranje. Kao i mu, puna je strepnji glede ishoda utrke i sudbine koja ih eka. Dok je tijelo dobro ouvano, glava je u potpunosti unitena. 3. Ispred Enomajovih konja klei sluga koji pridrava i smiruje konje.

1 1 3 Mirtil (gr. Myrtilos, lat. Myrtilus) sin boga Hermesa i voza kola elidskog kralja Enomaja. Pomogao je Pelopsu da pobijedi u utrci s Enomajem. Prema jednoj verziji, podmitio ga je Pelops, a prema drugoj Hipodamija. Ubio ga je Pelops sru ivi ga s visoke stijene. V. Zamarovsky, 1973.b, 202; J. Pinsent, 1990., 114; N. A. Kun, 1971., 127128.

450

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

451

a) Na drugoj strani zabata, desno od Zeusa je Pelops, snane atlet ske figure, koji u desnoj ruci dri koplje, a u lijevoj tit. Figura je dosta oteena. Nedostaju osobito dijelovi ruku i nogu. b) Do Pelopsa je njegova izabranica Hipodamija, koja u svojoj ne moi iekivanja utrke podie rukama svoj dorski peplos. U strahu, ali i elji i nadi da e u utrci pobijediti Pelops. c) Uz Hipodamijine noge, ispred figura konja, klei sluga kao pan dan lijevoj strani kompozicije. d) Kvadrige Pelopsa. Neto bolje sauvane glave konja nego kod Enomajove skupine. e) Iza kvadrige je figura starijeg mukarca koji sjedi i u lijevoj ruci dri tap (ili prut), a desnom rukom dotie bradu. Ne zna se je li to voza kola ili vra koji se plai i kao da nasluuje veliku nesreu. f) U daljem slijedu figura prema kutu zabata je sjedei lik mladog ovjeka, ije je dranje teko objasniti. Prije odaje ravnodunost, nego zabrinutost za zavretak utrke. g) Leea figura, kao i na lijevoj strani lijepoga mladog mukarca, personificira Kladej, drugu rijeku Olimpije. Izvrsno je sauvana, nedos taju samo ruke. Na desnoj strani zida dvorane izloeni su ostaci skulpture sa za padnog zabata. Kompoziciju ini skladno sastavljena 21 figura, a pred stavljala je panhelensku legendu: borbu Lapita1 1 4 i Kentaura. U pri kazanim scenama doli su do punog izraaja estina i nasilje kojom su pijani Kentauri pokuavali Lapitima oteti ene. Vjerojatno je prikazom te borbe autor aludirao na borbe Grka s azijskim barbarima koji su im eljeli oteti sve ne samo zemlju, nego i slobodu.

Apolon i kentaur, sa zapadnog zabata Zeusova hram a u Olimpiji, oko 460. pr. Kr., M uzej u Olimpiji

2 i-. 1

_&

Zapadni za ba t Zeusova hram a u Olimpiji

1. Kentaur Eurition otima Diadumeju, Piritojevu nevjestu. To je najljepa skupina te cjeline. Lijepu Diadumeju obuhvatio je desnom ru kom oko struka, a prednje noge je isprepleo s njezinim tijelom. Ona se brani rukama, dok jedan Lapit pokuava udariti Kentaura u glavu. To je Piritoj1 1 5 , koji je straga iznenadio svojim maem divljeg protivnika. Na glavi Kentaura vide se rupice koje su, ini se, nosile vijenac od zlata i tako ga razlikovale od drugih Kentaura. To je omoguilo laku iden tifikaciju. Diadumeja je dobro sauvana, a Kentauru pak glava i dio konjskog trupa.
1 1 5 Piritoj je sin kralja Iksiona i njegove ene Dije. Kralj Lapita, plemena u Tesaliji. Kentauri su divlja mitoloka bia, koja su bila u susjedstvu Lapita, pola ljudi pola konji. Piritoj ih je pozvao na svoju svadbu s Diadumejom, sa svim grkim junacima. Kad su se Kentauri napili, napali su mladu i ostale lapitske ene. Nakon estoke borbe, skoro svi su poubijani. V. Zamarovsky, 1973.b, 247248; N. A. Kun, 1971., 216218.

M. U sreditu kompozicije je figura boga Apolona, koji je naroito bio tovan u Tesaliji, gdje se borba odravala. Svojom prisutnou, olimpskim mirom boanstva, ljepotom i snagom, pokuavao je zaustaviti suoenje, borbu, kazniti nepravdu i vratiti mir.
1 1 4 Lapiti su bili pleme u Tesaliji, mitski narod.

452

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

453

2. Ta je skupina vrlo oteena, a prikazuje Kentaura kako je ugrabio mladu enu nekog Lapita. 3. Kentaur je obuhvatio Lapitkinju za kosu i ona inu se hrabro suprotstavlja. S lijeve strane dolazi u pomo jedan Lapit, iznenauje i napada Kentaura. Figure su djelomino sauvane. 4. Mlada ena lei oslonjena na laktove ruku i zaplaena proma tra borbu. Figuri je oteen dio glave, lijeva ruka, a potpuno joj nedo staju desna ruka i stopalo. 5. U kutu zabata vidi se u leeem stavu lik ene, koja ima slino dranje kao i figura ispred nje. a) Na desnoj strani zabata, odmah iza Apolona, osobito je zanimljiva skupina koja prikazuje mladu Lapitkinju kako svojim rukama estoko odbija od sebe divljeg Kentaura, koji je obuhvatio njezino tijelo svojim prednjim nogama. U blizini se naao Tezej, vjerni prijatelj Piritoja, i snanim zamahom svojih ruku pokuava straga udariti Kentaura. Pred nji dio figura je dosta oteen. b) Ovdje se vidi kako je Lapit snano desnom rukom stegnuo Ken taura za vrat. Ovaj mu se suprotstavlja, ali u borbi sa snanim i hrab rim Lapitom posre. Po sredini je skupina dosta oteena. c) Kentaur pokuava podii Lapitkinju. Ona ga u tome sprjeava. S lea, u kleeem poloaju, jedan Lapit napao je Kentaura noem, probivi mu grudi. Dobro je sauvana figura mlade ene. d) Lapit lei i prati sa zebnjom borbu. Figura je jako oteena. e) U kutu je figura ene u leeem stavu, koja zatvara kompoziciju. Na suprotnoj strani od ulaza u dvoranu izloene su metope pronaosa i opistodoma Zeusova hrama. Na njima je u visokom reljefu prikazano 12 Heraklovih junakih djela. Najprije emo opisati metope pronaosa: 1. metopa: Heraklo nakon borbe s nemejskim lavom. Heroj je zavrio svoje prvo junako djelo. Umoran, poloio je desnu nogu na lava i oslo nio se na svoj tap (toljagu). Tu je i boica Atena, njegova zatitnica. Sve je izraeno kao psiholoka drama. Sauvani su fragmenti odljeva. Poje dini originali nalaze se u Louvreu, a odneseni su prilikom francuskih istraivanja 1829. godine. 2. metopa: Heraklo s lernejskom hidrom. Nekoliko je fragmenata sauvano. 3. metopa: Heraklo predaje Ateni stimfalske ptice. Atena sjedi na stijeni i desnom rukom prima dar. Figura Herakla je oteena. 4. metopa: Heraklo je ukrotio kretskog bika. Sauvan gornji dio re ljefa metope. 5 . metopa: Heraklo i kerinejska kouta iz Arkadije. 6. metopa: Heraklo i Hipolita, kraljica Amazonki, iji je pojas traio. Postoje kao rijetki fragmenti te dvije zadnje metope.

Atena, Heraklo i Atlant, mramor, oko 460. pr. Kr., metopski reljef sa Zeusova hrama u Olimpiji, Muzej u Olimpiji

Metope opistodom a jesu: 1. metopa: Heraklo s divljim veprom planine Erimanta u Arkadiji na Peloponezu. Dri ga na ramenima i izaziva strah kralja Mikene Euristeja. 2. metopa: Heraklo je ukrotio Diomedove (kralja u Trakiji) lijepe i snane konje. 3. metopa: Heraklo izmuen s divom Gerionom, ije je krave trebao dotjerati u Mikenu. Sauvano je samo nekoliko fragmenata. 4. metopa: Heraklo i jabuke Hesperida. Jedna od najljepih metopa. Vidi se kako Heraklo pridrava nebeski svod, dok mu titan Atlant do nosi tri zlatne jabuke od svojih keri. Boica Atena iza lea Herakla pomae pri pridravanju nebeskog svoda. Figure Herakla i Atlanta nisu u donjem dijelu sauvane. 5. metopa: Heraklo i uasni pas iz Hadovog podzemnog carstva. Vidi se oteena figura Herakla u borbi s psom. 6. metopa: Heraklo isti staje elidskog kralja Augija. Uz Herakla je Atena, dok on obavlja postavljeni zadatak. Lik Herakla dosta je oteen. Stilska znaajka plastine dekoracije Zeusova hrama moe se svesti na realistiki izraz s jednostavnim, strogim linijama i formama, uz po neki ostatak stilizacije. Sloenost likova i sloboda pokreta, oslobaanje figura krutosti i ukoenosti pribliava tu skulpturu klasinom stilu.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

455

OROPOS
Na atikom poluotoku, u njegovom sjevernom dijelu, arheolozi su otkrili jedno od zanimljivih manjih nalazita antiki Oropos. Iskopa vanja je provodila arheoloka grka sluba pod vodstvom Leonardosa, i to od 1927. do 1930. godine (bila su prekinuta smru tog istraivaa). Nastavljena su od 1960. godine. Otkriveni ostaci arhitektonskih i dru gih spomenika ukazali su da je rije o svetitu Amphiareionu, posvee nom heroju Amfijaraju, za kojega se vjerovalo da je bio obdaren iscjeliteljskom moi. Svetite je osnovano u njegovu ast i proulo se po svojim proroanstvima i ljekovitosti. Smjeteno je bilo u zaklonjenom poum ljenom predjelu na lijevoj obali rjeice Keimaros.

Tko je Amfijaraj?
Prema grkom mitu, bio je sin kralja Ekla, kralj Argosa i junak u ratu sedmorice protiv Tebe. Po nagovoru zeta Polinika, sina tebanskog kralja Edipa, unato svojem protivljenju jer bogovi nisu bili tome skloni, otiao je u ratni pohod na Tebu. Slavna sedmorica voa ne samo da su doivjeli poraz, nego su svi osim Adrasta izginuli. Amfijaraj je pokuao pobjei tebanskoj vojsci, ali ga je u njegovim ratnikim kolima dostigao snani sin boga Posejdona, Periklimen. Pokuao ga je probosti kopljem, u emu ga je sprijeio najvii bog Zeus izbacivi munju pred Amfijaraja, uslijed ega se u zemlji napravila pukotina u kojoj je nestao sa svojim ratnikim kolima nedaleko grada Tebe. Njegov kult primili su stanov nici oblinjeg Oroposa i poeli se okupljati oko svetog izvora kroz koji se, kako se mislilo, udom ponovno pojavio. Izvor je bio poznat po svojim ljekovitim svojstvima. Svetite je postalo poznato kao ljeilite ve u 4. st. prije Krista. Dolazili su ljudi iz cijele Grke, da bi se izlijeili, ah i po savjete boga, prinosei mu za rtvu neku ivotinju, najee ovna ili kozu. Pacijenti su za dobivanje odgovora podvrgavani surovom tretma nu, te su provodili no u svetitu.

Ostaci E nkoim eteriona (dugog trijem a) iz 4. st. pr. Kr. iz svetita A m phiareiona kod Oroposa

Spomenici
Od otkopanih graevina svetita najpoznatiji su ostaci manjeg dor skog hrama Amfiarosa (Amfijaraja) podignutog u 4. st. prije Krista,

amfiprostilnog tipa sa est stupova na proelju. Hram se sastojao od trodijelnog naosa i pronaosa. Temelji su mu djelomino sauvani i res taurirani. Osnova kultnog kipa jo uvijek se moe vidjeti in situ. Nekoliko metara ispred proelja hrama otkriven je rtvenik iz istog vremena kao to je i hram. Zapadno od hrama nalazio se sveti izvor u koji su pacijenti i drugi posjetitelji bacali novie, s nadom u brzo oz dravljenje i dobro zdravlje. Posjetitelji su pili i izvorsku vodu iz koljki koje su u veem broju pronaene kod iskopavanja. Iznad oltara (rtvenika) i eksedre otkrivena je terasa s tridesetak baza s natpisom, koje su nosile kipove iz rimskog doba. Najzanimljivija graevina svetita bio je Enkoimeterion, dugi tri jem otkopan sjeveroistono od hrama. Bio je sagraen 387. prije Krista (vidljivi ostaci), a fasadu su mu krasili dorski stupovi, dok je njegova unutranjost bila podijeljena po duini sa sedamnaest jonskih stupova. Na krajevima se nalazila po jedna manja dvorana, za koje se pretpostavlja da su sluile enskim pacijentima. Uz dui zid otkriveni su dijelovi mramornih klupa s nogama u obliku grifona, a na kojima su bolesnici, potujui grub ritual svetita, navlaili krvavu kozju kou i tako provo dili cijelu no. Na temelju pacijentove interpretacije sna, sveenici su

456

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

P E LA
Sjeverni i dijelom sjeveroistoni dio Grke zauzima pokrajina Makedonija. Oko 7. st. prije Krista na tom su prostoru Makedonci ute meljili svoju dravu. Jedan od njezinih najstarijih gradova, uz Edesu i Aigai, bio je Pela (Pella). Njegovi dananji istraeni ostaci nalaze se oko 40 km zapadno od Soluna, u blizini ceste za Edesu.
Tragovi malog kazalita, iz 322. pr. Kr., iz Amphiareiona kod Oroposa

Kratka povijest
Tijekom vladanja kralja Arhelaja I. (gr. Archelasos, oko 413. do 399.) Pela je proglaena prijestolnicom makedonske drave. Do tada je prijestolnica bila u gradu Ege1 1 6 (gr. Aigai). Potkraj 5. st. prije Krista na makedonskom dvoru boravili su poznati umjetnici, od kojih se spo-

propisivali lijekove za ozdravljenje. Takvo lijeenje donekle podsjea na ono u Asklepijevu svetitu u Epiauru. Iznad trijema otkopani su tragovi malog kazalita s polukrunom orkestrom, koje je moglo primiti svega 300 gledatelja. Sauvano je pet mramornih ukraenih prijestolja (tronova) namijenjenih sveenicima i poasnim gostima. Restauriran je dio proskeniona s osam dorskih stupova. Istono od trijema otkrivene su kupelji. S druge strane (desne) rje ice otkopana je klepsidra, ili hidraulini sat, iz 4. st. prije Krista. Ostale iskopine ukazuju da su u tome dijelu graevine sluile vjerojatno za smjetaj bolesnika, kao sanatorij, graene kao hoteli i slino. Nastale su u rimskom razdoblju kada je svetite postajalo sve popularnije. Na tom se podruju nalazi Muzej u kojem se mogu razgledati uglavnom nalazi iz toga svetita. Osim brojnih natpisa, tu su i razni kipovi (biste), arhitektonski dijelovi i artefakti hrama i Enkoimeteriona i drugi pronaeni predmeti.

1 1 6 Na svadbi svoje keri, u ljeto 336. god. prije Krista, u gradu Egi ubijen je Filip II. Makedonski. Ubio ga je pripadnik njegove tjelesne garde poznat pod imenom Pauzanija. Ve od 337. godine Filip je bio oenjen Kleopatrom (podrijetlom iz plemike makedonske obitelji), dok je njegova prva ena Olimpijada otila ivjeti svojemu bratu u Epir. V. V. Struve i D. P. Kalistov, 1969., 492493.

458

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.,

459

minju slikar Zeuksis, glazbenik Timotej, te pjesnici Agaton (Agathon), Herel i meu njima najslavniji tragiki pjesnik Euripid (Euripides, oko 485. ili 480. prije Krista do 406. prije Krista). Ovdje je ogoren pjesnik, napustivi Atenu, 408. g. prije Krista, is pjevao tri svoja djela: Ifigeniju u Aulidi, Bakhe i Arhelaj tragediju posveenu osnivau nove prijestolnice. Pela je rodno mjesto Filipa II. Makedonskog (382.336.) i njegovog sina Aleksandra Velikog (336.323.) Grad je osobito napredovao u vri jeme kralja Antigona Gonata (Antigonos Gonatas, 277.239.), koji je mnogo ratovao i makedonsku hegemoniju nametao nekim grkim gra dovima. Rimski zapovjednik Emilije Paul (Emilius Paulus, 228.139.) razruio je Pelu u ratu koji je vodio protiv makedonskog kralja Perzeja. U bitci kod Pidne 168. prije Krista Perzej je bio poraen.

Spomenici
Godine 1957. otkriveni su ostaci toga antikog grada, ija arheoloka zona zauzima oko 3,8 etvornih kilometara. Najvaniji dio iskopavanja (u drugoj fazi) proveli su prof. Makaronas i Ph. Petsas. Oni su otkrili raskone mozaike iz 300. godine prije Krista. Inae, to arheoloko nalazite presijeca prometnica SolunEdesa. Sjeverno od prometnice

Lov na lava, mozaik, oko 300. pr. Kr., Muzej u Peli

otkriveni su temelji nekoliko veih pravokutnih kua (blokova). Meu njima se istie Kua lova na lava. Ime je dobila po otkrivenom ukras nom mozaiku, koji je vjerojatno prikazivao Aleksandra u borbi s lavom (u ratnom pohodu po Aziji) kada mu je u pomo stigao zapovjednik Kratero (vidi plan C mjesto mozaika). Na istu temu podignut je spomenik u Apolonovu svetitu u Delfima. U navedenoj kui otkriven je jo jedan iznimni mozaik, koji predstavlja Dioniza na leima leoparda (plan B). I u dvije susjedne zgrade (bloka), otkopane zapadnije, pronaeni su vrijedni mozaici. Navodimo Lov na jelena (plan E) i Amazonomahiju

Plan grada Pele

Mozaik na antikom lokalitetu u Peli

460

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

(plan F). Jedan dio mozaika restauriran je i izloen u muzeju (na arhe olokom nalazitu), ili je ostavljen i konzerviran in situ. Karakteristino je za te mozaike da su figure raene u prirodnoj veliini. Otkriveni su i drugi predmeti, a meu njima i bronane statue Posejdona i jedna helenistika figura. Navodimo i zanimljivu figuru psa izraenu u mra moru (460.450. godine prije Krista). Na akropoli, koja se nalazi na breuljku iza nalazita, otkopana je eksedra i velika helenistika graevina s debelim zidovima i orskim stupovima. Pretpostavlja se da je to bilo neko od svetita, a manje je vjerojatno da su to ostaci palae kralja Arhelaja. Iskopavanjima nisu otkriveni tragovi antikog kazalita u kojem se 408. prije Krista prvi put izvodila Euripidova tragedija Bakhe. Neto dalje od antike Pele izbjeglice su podigle novu Pelu. U blizini su otkrivene Aleksandrove kupke i helenistika fontana renovirana u rimsko doba.

RAM N U N T
U sjeveroistonom dijelu atikog poluotoka, na obali Eubejskog za ljeva, nalazio se antiki grad Ramnunt. Bio je udaljen 55 km od Atene i 14 km od Maratona. To je prekrasno podruje koje zasluuje razgleda nje ne samo zbog svoje romantinosti i ljepote nego i zbog povijesne i arheoloke zanimljivosti. U 4. st. prije Krista spominje se granina tvr ava u Ramnuntu. Tu je bilo rodno mjesto govornika Antiphona (480. god. prije Krista). Njegovu kolu govornitva posjeivao je i Tukidid. To je podruje bilo poznato ve u 6. st. prije Krista kao tovalite kulta boice Nemeze. Neto dalje od grada, prema unutranjosti, nasta lo je Nemezino svetite, otkriveno iskopavanjima Staisa 1890.1894. god. i Orlandosa 1922.1923. godine. Prema grkom mitu, Nemeza (gr. Nemesis), boica odmazde, bila je ki boice noi Nikte. Ljude je prema odreenim zaslugama obarivala sreom ili nesreom. Posebno je progonila bahate, one koje je trenutana srea toliko zaslijepila da su poeli initi nedjela. Takve je proganjala i kanjavala nesreom. Atributi te boice bili su uzda, mjera, ma i bi.1 1 7

Ostaci Nem ezina hram a u Ramnuntu, 5. st. pr. Kr. 1 1 7 ini se da se bijes te boice suprotstavio barbarima koji su se na Maratonu iskrcali. Ne bojei se da e im bilo to smetati pri zauzimanju Atene, oni su jedan parski kamen dovezli da bi izradili znak pobjede, kao da su ve pobijedili. Pauzanija, 1989., 61.

462

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

463

U Ramnuntu je tovana zajedno s Temidom1 1 8 kao boica reda i prave mjere.

Spomenici
Svetite se nalazilo u manjoj dolini na umjetno zaravnjenoj povrini, irokoj 46 m, sagraenoj velikim blokovima od mjesnog mramora. Bilo je ograeno zidom. Ulaz se nalazio na jugoistoku. U sreditu svetog prostora otkopani su ostaci dvaju hramova koji su bili uniteni, kao i itavo svetite, dekretom rimskog cara Arkadija 399. poslije Krista. Hra movi su bili sagraeni jedan pokraj drugoga. Hram boice Temide bio je manji i stariji, veliine samo 10,75 x 6,5 m. Sastojao se od naosa i malog trijema s dvama orskim stupovima in antis. Zidovi, dijelom sa uvani, bili su konstruirani od poligonalnih blokova bijelog mramora. Hram je datiran u 6. st. prije Krista. Godine 1890. otkrivena su dva sjedita posveena Temidi i Nemezi i tri statue u naosu s ugraviranim podnojima, a koji su preneseni u Nacionalni arheoloki muzej u Ateni.

Tragovi svetita u Ramnuntu

1 1 8 Temida (gr. Themis) prema mitu, ki boga neba Urana i boice zemlje Geje. Spominje se kao boica zakonitog poretka. Sa Zeusom je imala sedam keri: tri Moire, boice sudbine, tri Hore, boice godinjih doba i Dike, koja je postala boica pravde. Temida je uvijek zajedno s Dike sjedila pokraj Zeusa kad je bio vrhovni sudac. Navodi se da je Temida imala i dva sina s jednim Titanom. V. Zamarovsky, 1973.b, 288.

Kip boice Nemeze, kopija prema Agorakritovu originalu, Ny Carlsberg Glyptothek u Kopenhagenu

464

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Drugi hram, vei i neto mlai, bio je posveen boici Nemezi. Datiran je u 5. st. prije Krista. Bio je to dorski peripter sa 6 x 12 stupova. Vidljive su njegove ruevine. Po stilskim osobnostima, taj je hram slian Posejdonovom u Sunionu i Hefesteionovom u Ateni, pa se smatra da je djelo istog arhitekta. No on odstupa u veliini. Umjesto 13 stupova na duim stranama, taj ih je hram imao 12. Gradnja je zapoeta prije izbijanja Peloponeskog rata. Prema Dinsmooru, vjerojatno je to bilo na dan poetka svetkovina odravanih u ast boice Nemeze (5. boedromiona, ili 30. rujna 436. prije Krista). To se zakljuuje na osnovi jednog sauvanog natpisa. Raspored hrama bio je uobiajen podjelom na naos, pronaos i opistodom. Naos nije bio dijeljen na brodove. Sauvani tamburi na est stupova, na junoj strani, ukazuju da uljebljenja stu pova nisu bila dovrena. Ima miljenja da hram nikada nije u potpunosti dovren. Ukrasi hrama nisu ouvani. U naosu hrama nalazila se kultna statua boice Nemeze. Otkopavanjem su otkriveni fragmenti kipa i njegovo postolje. Kip je djelomino rekonstruiran, ali mu nedostaje glava, koja je zavrila u prostorima British Museuma. To je djelo izradio u parskom mramoru kipar Agorakrit, a oko 420. godine prije Krista bilo je postavljeno u naos hrama. Taj kipar potjee s otoka Parosa i smatran je jednim od najcjenjenijih Fidijinih uenika. Pauzanija je ostavio opis kipa, prema kojemu je boica u lijevoj ruci drala jabukovu granicu, a u desnoj ruci pehar. Na glavi je imala vijenac (krunu) ukraenu jelenima i boicama pobjede. Pauzanija je djelo pripisivao Fidiji. Postolje toga kultnog kipa, prema rekonstrukciji L. Palata, ukraavao je reljef s prikazima nekoliko likova vezanih za Nemezu i u ovom sluaju njezinu ker, lijepu Helenu. Lijevo se nalazi kralj Tindarej, do njega braa Dioskuri, Kastor i Polideuk, u sredini su Nemeza, Leda (Tindarejeva ena) i Helena, desno su likovi Agamemnona, Menelaja i Pira. Ti pojedini detalji govore kako je izgledao kip u svojoj cjelovitosti s postoljem. Otkrivene su jo neke nedovrene figure, koje se s drugim fragmen tima nalaze ispred ruevina hrama. Desetak minuta hoda prema moru nalazi se manji osamljeni breu ljak koji je bio okruen zidom s tornjevima, u opsegu oko 800 m, a gdje se nalazio antiki grad. U tom dijelu otkopani su ostaci malog hrama, gimnazija i citadele.

S I K I O N
Poloaj i legendarno osnivanje grada
Na cesti koja vodi od Korinta prema Patrasu, na udaljenosti oko 20 km, nalazi se naselje Kiato, od kojega se lijevo odvaja put do ostataka antikog grada Sikiona (Sikyona). Ubrajao se meu najstarije grke gra dove. Bio je glavni grad podruja Sikionije. Prema priama Sikionaca, koje je zabiljeio Pauzanija, prvi stanov nik njihove zemlje zvao se Egijalej, za kojega se misli da je osnovao u ravnici grad Egijaleju. Poslije, kada je kraljem Egijaleje postao Lamedont, pozvao je za ratnog prijatelja Sikiona iz Atike, kojemu je i svoju ker Zeuksipu dao za enu. Kada je Sikion poslije postao kraljem, po njemu je grad nazvan Sikion, umjesto dotadanjeg imena Egijaleja, a zemlja Sikionija.

Povijest Sikiona
Tradicionalan popis uz svoje herojske kraljeve spominje i Adrasta iz Argosa, koji je u mladosti pobjegao u Sikion, gdje je poslije postao kra ljem i voom sedmorice protiv Tebe. Prema homerovskom katalogu, bio je voa ete iz Sikiona za Troju. Poslije invazije Dorana na Peloponez grad e pasti pod vlast Argosa. Oko 660. g. prije Krista Ortagoras, prvi tiranin Sikiona, osnovao je dinastiju. Gospodarsko znaenje grada nikada nije bilo tako veliko da bi se dalo usporediti s ulogom Korinta. Najvei uspon u gospodarskom i kultur nom pogledu doivio je od sredine 7. do sredine 6. st. prije Krista pod vlau tiranije Ortagorida, osobito pod tiraninom Klistenom od 600. do 570. g. Sikion je pozant kao umjetniko sredite grke proizvodnje keramikog posua i naroito po koli skulpture iz bronce. Spomenut emo neka imena kipara i ljevaa bronce: Aristoklo, Kanah, Kleon, Patroklo, Olimp, Alip, Damokrit, Kantar, uveni Lizip i drugi, te slikari Pauzija, Pamfilos i Apel. Napredak grada je rastao sve do helenistikog doba. Njegov novac bio je u veoj uporabi od 5. do 3. st. prije Krista. U Peloponeskom ratu Sikion je bio lojalni saveznik Sparte. Godine 368. prije Krista grad je osvojio Epaminonda iz Tebe, ah nakon izvjes nog vremena graanin Sikiona, Eufron, prisvojio je upravu grada. Pot kraj 4. st. (303. prije Krista) Demetrije Poliorket (337.283.), sin An-

466

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

467

Sikion, osta ci a n tikog grad a s kazalitem

ti skulpture iz arhajskog, a osobito helenistikog i rimskog doba, vaze iz razliitih razdoblja, figurice i friz o terakote, predmeti o bronce (ogle dala) i brojni primjeri mozaika iz 4. st. prije Krista, s biljnim motivima, prikazom grifona i drugim. Na jugu se mogu vidjeti ruevine helenistike agore. Iskopavanja su otkrila temelje arhajskog hrama, koji je bio obnovljen u helenistiko doba. Taj hram je vjerojatno pripadao bogu Apolonu. Obnovio ga je Pitoklo, a spominje ga i Pauzanija. Na krajnjem jugu agoru su zatvarali helenistiki trijem i Buleuterion s hipostilnom dvoranom gotovo kva dratnog oblika, iji je strop nosilo 16 jonskih stupova. U blizini su pro naeni i ostaci gimnazija. Sagraen je na dvije razine povezane stuba ma. Na sjeverozapadu od gimnazija bilo je sagraeno kazalite, jedno od najveih u kopnenoj Grkoj. Bilo je usjeeno u prirodni nagib platoa, izmeu gornje i donje terase. Otkriveno je iskopavanjima amerike ar heoloke kole 1889.1891. godine. Kazalite je sagraeno poetkom 3. st. prije Krista. Vidljivi su ostaci polukrune orkestre, iji je promjer 20 m. Bila je graena od nabijene (utrte) zemlje. Gledalite s vie od 50 redova kamenih sjedala bilo je promjera 120 m. U prvim redovima pro naeno je sjedalo s naslonom. Nekoliko se redova sjedala s orkestrom dobro uoava na tom nalazitu. Na suprotnoj strani gledalita otkriveni su temelji skene, ispred koje se nalazio trijem s 13 dorskih stupova in antis. Dalje sjeverozapadno od kazalita, vide se ostaci stadiona.

tigona Jednookog,1 1 9razorio je antiki grad u ravnici i dao sagraditi novi uz nekadanju akropolu. Gradu je promijenio ime i nazvao ga Demetrijada u svoju ast. Od godine 251. prije Krista Arat (271.213.), zna ajni dravnik i vojskovoa, uveo je grad u Ahejski savez. Nakon toga ubrzo je od Ahejaca izabran za vou saveza. Kada je 146. g. prije Krista Korint bio razruen, Sikion je preuzeo nadzor i organizaciju Istmijskih igara do obnove i gradnje Korinta. Grad Sikion, koji je dao sagraditi Demetirje Poliorket 303. g. prije Krista, nalazio se 3 km od mora, na velikom platou izmeu rijeka Azapa i Helisona. Plato je bio razdijeljen na krevite nagibe i niu terasu, akropolu staroga grada i gornje terase, formirajui trokutasti poloaj. Rubom platoa prostirale su se zidine gra da. Na najnioj razini platoa smjestilo se dananje selo. Iskopavanja grkog arheolokog drutva i profesora Orlandosa ot krila su mah dio grada. Jedna od najzanimljivijih graevina bile su velike rimske kupelji graene opekom u 2. i 3. st. poslije Krista One su obnovljene i danas slue mjesnome muzeju u kojem su izloeni fragmen-

1 1 9 Antigon (382.301.) zvani Kiklop bio je jednook, jedan od dijadoha ili Aleksandrovih nasljednika, dobio je pri podjeli drave, poslije kraljeve smrti, Frigiju, Lidiju i Pamfiliju. Pao kod Ipsa. Plutarh, 1988., knjiga III., 377., bilj. 9.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...

469

S P A R T A

Poloaj i mitski poeci grada


Pripada najslavnijim gradovima-dravama u povijesti antikih Gr ka. Nastala je u Lakoniji, jugoistonom dijelu Peloponeza. Prema mit skoj prii, Spartu je osnovao kralj Lakedemon, sin Zeusa i Plejade Tajgete. Ime je dobila po njegovoj eni Sparti, keri rijenog boga Eurota. Sparta je nazivana i Lakedemon, a stanovnici Lakedemonjani. Tako se nazivao u mikensko doba i ahejski grad koji se u homerskim pjesmama spominje kao Menelajeva prijestolnica. Grad Sparta nastao je izmeu 11. i 9. st. prije Krista iz pet ranijih dorskih naselja ujedinjenih u cjelinu. Dorani su ire podruje Lakonije osvojili do kraja drugog tisuljea. Na njemu su do tada ivjeli Ahejci. Prema predaji, Dorane je na teriotrij Sparte doveo kralj Aristodem, potomak Heraklov. Imao je dva sina blizanca, Euristena i Prokla. Poslije Aristodemove smrti, obojica su naslijedila oca i istodobno vladali Spar tom. Euristen je imao sina Agisa, po kojemu se poslije kraljevski rod nazvao Agidi, dok je drugi rod po Proklovu potomku Euripontu dobio ime Euripontidi. Tako govori legenda o dualizmu vladavine kraljeva u Sparti. Povijesna su tumaenja neto drukija; prvo, do navedenog je dolo nagodbom dva dorska plemena koja su osvojila podruje Lakonije i Sparte, i drugo, to je sporazumno rijeeno izmeu Dorana osvajaa i starosjeditelja Ahejaca. Sigurno je pak da su rana stoljea spartanske povijesti nakon dorskih osvajanja ostala nedostatno rasvijetljena.

su na planini Tajget, a odgoj se posveivao samo zdravima i snanima. Sve je bilo podreeno vojnikoj slubi, ija je svrha bila mladog Spartijata uiniti vrstim i otpornim vojnikom. Duhovnoj se naobrazbi prida valo malo znaenje. Perijeci (ili Okoliani) stanovali su oko Sparte i bili su pokoreni dio stanovnitva koji je bio slobodan. Bili su obrtnici i trgovci u Sparti i smatrani su strancima. Na svojem mjestu izvan Sparte, Perioiki su imali autonomna naselja gdje su se bavili i zemljoradnjom. Sluili su vojsku kao hopliti (pjeaci). I Heloti su bili potomci starosjeditelja. inili su brojne stanovnike Lakonije i Mesenije, koje su Dorci, i poslije Spartijati, pretvorili u dr avne robove. Ime su navodno dobili po gradu Helosu u Lakonskom zaljevu, gdje im je oduzeta zemlja, nakon ega su se digli na ustanak. Obraivali su zemlju Spartijata i bili su, kao i zemlja, vlsnitvo drave.

Likurg i utemeljenje spartanske drave


Prema tradiciji, dravni i politiki poredak i ustrojstvo vlasti u Spar ti ustanovio je legendarni zakonodavac Likurg. Postoje razliita milje nja o vremenu u kojem je ivio, ako je postojao kao povijesna osoba. Pretpostavlja se da je to druga polovica 9. st. i poetak 8. st. prije Krista. Utemeljena drava bila je vojnika i oligarhijska. Stanovnitvo Sparte dijelilo se od, poznatih nam, najstarijih vremena na tri klasne skupine: Spartijate, Perijece (Perioikoe) i Helote (Heliotes, Heilotai). Spartijati, potomci i nasljednici Dorana, bili su zemljoradnici i rat nici, jedini koji su imali vlast u lakedemonskoj dravi. Posveivali su naroitu pozornost odgoju svoje mladei. Slabu i bolesnu djecu ostavljali

L akonski reljef, oko 540. pr. Kr., M uzej u Sparti

470

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

471

Sluili su u spartanskoj vojsci u pomonim odredima pjeadije. Vlast nad Helotima Spartijati su drali terorom. Uz dva kralja, najveu vlast u spartanskoj dravi imala je Gerusija, vijee od 28 geronata (gerontes = starci). To su bili Spartijati s navre nih 60 godina ivota. Slubovali su doivotno. Smatrani su najmudri jima od mudrih. Od vanijih nadlenosti Gerusije bilo je voenje vanj ske politike, rjeavanje pravno-politikih problema i suenje svima (pa i kraljevima) koji su se ogrijeili o dravne spartanske interese. Vaan organ bila je Narodna skuptina (apella), koju su sainjavali Spartijati s navrenih 30 godina ivota. Skuptina je birala geronte, efore i druge manje vane dunosnike. U spartanskom dravnom ustroju vlasti posebnu je ulogu imalo pet efora (ephores = nadglednik). Oni su birani na godinu dana. Rukovodili su skuptinom i nadzirali svu vlast u dravi. Objavljivali su rat i sklapali mir. Bili su veoma moni, osobito u 5. st. prije Krista, i smatrani su najutjecajnijim ljudima u Sparti. Takvo politiko ureenje Sparte odgo varalo je njezinim tradicijama. Spartanske tradicije i obiaji nisu bili ni najmanje prilagoeni urbanom napretku i zadrali su se u svom obliku do klasinoga doba, to je bio jedinstven primjer meu grkim polisima.

Vanija dogaanja iz povijesti Sparte


I u takvim uvjetima, od geometrijskog razdoblja pa do 6. st. prije Krista, dolazi do procvata umjetnosti u Sparti. To se odnosi i na arhi tektura i kiparstvo u bronci, i posebice na keramiku. Spartanska kera mika svojom se kvalitetom i ljepotom mogla mjeriti s korintskom. Izvo zila se na Samos, u Kirenu, Tarent i Etruriju. U 7. st. prije Krista cvjeta i poezija pjesnika Tirteja, u ijim su pjesmama sauvane uspomene na teke i dugotrajne borbe voene s Mesenjanima. Na spartanske svet kovine tada dolaze poznati pjesnici iz drugih gradova, npr. Alkman iz Sarda i Terpandar s Lezbosa. Svemu tome pridonijelo je osvajanje su sjedne Mesenije, to je Spartu uinilo najvanijom dravom na Peloponezu. Tijekom prvog rata protiv Mesenjana (743.724.), u kojem se vodila ogorena borba, Spartanei su pod vodstvom kralja Teopompa po korili Meseniju, a stanovnitvo pretvorili u Helote. Bogata ravniarska zemlja Mesenija na kojoj su radili potlaeni Heloti postala je osnovni izvor bogaenja Spartijata. U 7. st. Mesenjani su zapoeli II. mesenski rat (685.668.) protiv Sparte, ali i ovaj put, nakon dugogodinjih borbi, i uz pomo Elide kao saveznika, Spartanei definitivno osvojie Meseniju, a tako i bogatu zemlju klarose za sebe i svoje potomke. Spartanei su ratovali i na drugim podrujima Peloponeza u Argolidi i Arkadiji. Opasni neprijatelj Sparte bio je Argos, sredite Argolide, i to kada je

M ramorno p op rsje spartanskog ratn ika (kralja Leonide?), 5. st. pr. Kr., M uzej u Sparti

njome u prvoj pol. 7. st. prije Krista vladao moni kralj Fidon (Pheidon). Sparta je pobijedila i toga protivnika. Poznati su teki i dugotrajni ra tovi Sparte s Tegejom. Sparta je tako postigla prevlast na itavom Peloponezu. Svjesna opasnosti koje su joj prijetile, pogotovo od Mesenjana, sve je podredila vojnikoj izgradnji ustroja drave. U interesu Sparte i drugih peloponeskih gradova, sredinom 6. st. prije Krista osniva se Peloponeski savez. Gradovi koji su pripadali savezu ostali su autonomni, ali su imali obvezu, u sluaju rata, suprotstaviti se zajednikom neprijate lju, i to pod vrhovnom, spartanskom komandom. U prvim perzijskim prodorima prema Heladi Sparta nije pruila nikakav otpor. Nije se odazvala na traenje pomoi maloazijskih Jonjana, koji su se digli na ustanak za osloboenje od perzijske vlasti 499. prije Krista. Meutim, kada je Darije uputio poslanike po Heladi da itu zemlje i vode kako bi pokazali svoju pokornost, tome se mnoge manje drave pokorie. No, Atena i Sparta su to odbile i pobile kraljeve poslanike. Prvi su ih bacili u provaliju, a drugi u bunar. Velik otpor Perzijancima pruili su Spartanei s kraljem Leonidom 480. prije Kri

472

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

473

sta, i to u Termopilskom tjesnacu, kada su junaki izginuli. Spartanska vojska se istaknula uz druge Grke, posebice Atenjane i Platejce, pod vodstvom Spartanca Pauzanije 479. god. u bitci kod Plateje u Beotiji, kada su poraeni nadmoni Perzijanci. Godine 464. prije Krista Peloponez je pogodio potres, to su iskoristili Heloti iz Mesenije i digli III. mesenski rat protiv Sparte. Uz izvanjsku pomo, ustanak je uguen. Unato tome, Sparta je tada bila najjaa kopnena sila u Grkoj, dok je prevlast na Egejskom moru pripala Ateni. Rat s lanicama Peloponeskog saveza, Beoanima i drugima, doveo je Atenjane do toga da su 449. prije Krista sklopili tridesetogodinji mir sa Spartancima. Peloponeski rat (431.404.) izmeu Atene i lanica Peloponeskog saveza zavren je po razom Atene. Sparta postaje najmonija drava Helade na kopnu i Egej skom moru, na kojem je vodila neuspjene ratove s Perzijom. Hegemo niju nad Heladom preuzima Sparta. Ostali grki polisi ubrzo su uvidjeli da je spartanska vladavina gora od atenske. Protiv nje ustaje koalicija gradova kao to su Teba, Atena, Korint, Argos i drugi. Najvei neprija telj Sparti postaje Teba. Pobjedom nad Spartancima 371. prije Krista kod Leuktre, s kraljem Epaminondom na elu, sruili su spartansku, a uspostavili svoju hegemoniju Grke. Tebanska se prevlast nije mogla dugo odrati jer su njezine snage bile iscrpljene, pogotovo poslije pobje de kod Mantineje 362. godine prije Krista. Spartu, u kojoj je zavladala oligarhija, zahvatile su klasne borbe. Slojevi koji su ostali bez zemlje zahtijevali su oivljavanje reformi starih Likurgovih zakona. Na elu pokreta za reforme stajao je kralj Agis IV., kojega su 241. prije Krista oligarsi dali ubiti. Borbu protiv bogataa nastavio je i kralj Kleomen III., koji je ukinuo efore i Gerusiju i vladao kao tiranin. Dodijelio je zemlju onima koji je nisu posjedovali te dodijelo graanska prava mnogim Perijecima. Nije uspio uspostaviti hegemoniju Sparte a bio je poraen 221. prije Krista. U Sparti je ponovno na vlast dola oligarhija koja ju je dovela u zavisnost od Makedonije i Ahejskog saveza. Sparta je nakon toga opet zadobila neovisnost pod tiraninom Nabisom, koji je oslobaao Helote i izjednaavao ih sa slobodnim graanima. Svojom vladavinom ugroavao je dravni poredak i bio izdajniki usmren 192. prije Krista. Sparta je bila prisiljena prikljuiti se Ahejskom savezu. Rimljani su 146. prije Krista osvojili Grku, no Sparta je, uz Atenu, dobro prola. Graani tih dviju drava bili su privilegirani u odnosu na graane dru gih gradova-polisa u Heladi. Postupno je Sparta gubila nekadanje znaenje te je postala neznat ni grad u rimskoj provinciji Ahaji. Goti su unitili Spartu 396. poslije Krista, a najezdom Slavena u 8. st. stanovnitvo je emigriralo u grad Magne. Grad je ponovno osnovala Bizantija, i to pod nazivom Lakeemonija. Godine 1248. gubi svaku vanost na raun nedaleke Mystre. Pot

puno zaboravljena nestaje iz povijesti, sve dok 1834. nije osnovana nova Sparta, junije od antikog grada.

Spomenici
Antiki grad Sparta nalazio se na sjeveru i sjeveroistoku od dana njeg modernoga grada. Bio je smjeten u dolini rijeke Eurote, okruen sa zapadne strane planinom Tajget, a s istone planinom Parnon. Arheo loka iskopavanja izvodili su u vie navrata, od 1906. do novijeg doba, engleska arheoloka kola i grko arheoloko drutvo. Istraivalo se u iroj regiji Sparte, a ne samo na podruju antikog grada.

-Likurgov rtvenik WHeroon

/ Akvedukt

Svetite Atene Halkioikos

* Crkva
;an s

Kazalite
Bizantski zid

Akropola
Rotonda Breuljak Trijem

Juna vrata

P lan grad a Sparte

474

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

475

Otkriveni arhitektonski spomenici vrlo su oskudni, iako Pauzanija u opisu Sparte spominje vie od trideset hramova uz mnoge druge vane spomenike. Meutim, bogati su bili nalazi raznih drugih arheolokih predmeta, kao to su zavjetni darovi (boici Artemii Ortiji), kipii i ploice s reljefima od slonove kosti, bronce i olova. Osobito su vani otkrivene maske od terakote, keramiki nalazi i razni drugi sitni pred meti. Antiki grad zauzimao je ire podruje trokutastog oblika na de snoj obali Eurote, prostirui se na est malih breuljaka: Kolona, Akro pola, breuljak Here i Argosa, Issarion, Dyktynaion i Afroditin breu ljak. U klasino doba, kada je Sparta bila na vrhuncu svoje moi, grad nije bio zatien zidinama. Prirodni poloaj i vojnika mo bili su dostat ni za zatitu. Kad je dolo do gospodarskog i vojnikog slabljenja Sparte, poele su gradnje prvih utvrenja grada. Iskopavanjima su pronaeni tragovi zidina u veem dijelu podruja duine 9,6 km. Najstariji zidovi nastali su izmeu 307. i 295. prije Krista, a dovreni su kad je epirski kralj Pir 273. godine prijetio gradu. Godine 218. prije Krista postojali su itavi zidovi s vratima. Razruili su ih Ahejci 188. g., a ponovno su podignuti 184. prije Krista. Ako u obilasku krenemo od stadiona, vidjet emo da se nedaleko, s njegove zapadne strane, nalazi grobnica zvana Leonida. Graena je u obliku helenistikog hrama, a sastoji se od dviju prostorija. Ako je vjerovati tradiciji, Pauzanija (zapovjednik u bitci kod Plateje) etrdeset je godina poslije Leonidine smrti prenio na to mjesto njegove kosti iz Termopila. Tu je bio podignut spomenik Leonidi i u njegovoj blizini nadgrobni spomenik Pauzaniji. Svake su se godine na tom mjestu u njihovu ast drali govori i organizirala natjecanja na kojima su mogli sudjelovati samo Spartanei. Idui sjevernije od stadiona, s desne strane ulice vidi se prostor rimske agore (ostaci stoe trijema). Ta ulica vodi do junih vrata Akropole. Akropola je bila samo neto via od ostalih breuljaka. Bila je opasa na zidinama, koje su graene izmeu 267. prije Krista i 386. poslije Krista Na njezinoj istonoj strani bile su zavrene nakon invazije Sla vena u 8. st. Iza vrata uoit emo tragove rimskog trijema, graenog opekom u 1. st. poslije Krista U sredini Akropole su graevine koje su pripadale bizantskoj Lakedemoniji. Idui zapadno, prolazi se pokraj ru evina dviju crkava iz 11. st. i dolazi se do kazalita sagraenog na obronku breuljka, 2. ih 1. st. prije Krista. To kazalite, uz ono u Me galopolisu i Argosu, ubrajano je meu najvea u Grkoj. Na zidu isto nog prolaza (paradosa) u kamene blokove je urezan popis (imenik) magi strata iz 2. st. prije Krista. Na sjeverozapadnoj strani Akropole od 1907. mogu se vidjeti ostaci hrama Atene Halkioikos (Bronane Kue). Hram je bio ukraen bron-

B ronan i kipi A tene, ok o 450. pr. Kr., iz hram a A ten e H alkioikos, M uzej u Sparti

anim ploama. Prema tradiciji, poeo gaje graditi kralj Tindarej, grad nju su nastavili njegovi sinovi, a poslije njih, mnogo godina poslije, hram su zavrili Lakedemonjani. Spominje se da je za hram izraen Atenin kip od bronce. Izradio ga je domai umjetnik Gitijada (arhitekt i ljeva u bronci iz 6. st. prije Krista). Povijesno, u 6. st. prije Krista datirani su i ostaci hrama: Istono od hrama vide se impozantne rue vine crkve iz 10. st. U blizini je otkriveno i drugo manje svetite Atene Ergane (?) (Radine). Pauzanija je na Akropoli vidio jo nekoliko sagraenih hramova, iji temelji kod iskopavanja nisu otkriveni. Navodi hram Zeusa Kozmeta (Onaj koji sreuje), Afrodite Areje (Ratnike) i svetite Muza.

476

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

477

Sjeveroistono od Akropole, na desnoj obali rijeke Eurote, otkriveno je svetite Artemide Ortije (Uspravne), koje je poznato jo od 10. st. prije Krista. Prostor je bio ograen zidovima unutar kojih su se nalazila dva rtvenika (9. st. prije Krista) na junoj strani i mali hram na zapadu vel. 17 x 6,60 m iz 6. st. prije Krista. Od tog arhajskog hrama ouvalo se malo, jer je rekonstruiran sve do 3. st. poslije Krista.1 2 0 Is pred hrama otkriveni su temelji malog kazalita (amfiteatra?) iz rim ske epohe 2. st. prije Krista. Neto dalje na sjeveru, uz rijeku, mogu se vidjeti tragovi Heroona i velikog kamenog rtvenika (koji se pripisuje Likurgu).

Muzej u Sparti
Muzej se nalazi u sreditu novog dijela grada. To je neoklasicistika graevina podignuta 1875.-76. prema nacrtima arhitekta Hansena. U njoj su izloene iskopine iz ireg podruja regije rasporeene u pet dvora-

na i vestibul (predvorje). Od raznih stela i reljefa s prikazima heroja ima primjeraka arhajske i klasine skulpture. U vitrinama su predstav ljeni keramika geometrijskog i arhajskog doba te zavjetni predmeti od terakote, olova i bronce, otkriveni najvie u svetitu Artemide Ortije, te u drugima: Atene Halkioikos, Menelaionu i svetitu Apolona iz Amikle. Pozornost e privui i zavjetne maske od terakote i mozaici pronaeni u rimskim vilama u Sparti. Navodimo vanije izloke po redoslijedu dvorana. Vestibul nadgrobne stele s natpisima koji su nekada imali umet nute zavjetne eljezne srpove posveene boici Artemidi Ortiji. Dvorana I. reljefi iz arhajskog razdoblja; stela s prikazom Hele ne i Menelaja, po. 6. st. prije Krista; statua boice u sjedeem poloaju; nadgrobni reljef iz 6. st. prije Krista. Dvorana II. zavjetni reljefi posveeni Dioskurima Kastoru i Polieuku; nekoliko kapitela dorskog i jonskog stila otkrivenih u Amikli; mramorno prijestolje s reljefnim scenama iz rimskog kazalita. Dvorana III. kip boice Artemide iz rimske epohe; gornji mra morni dio kipa spartanskog ratnika (kralja Leonide?), 5. st. prije Krista, otkriven na akropoli Sparte. Pretpostavlja se da je to dio spomenika podignutog za Leonia nad grobnicom u Sparti; stela Anaksiksiosa, oko 550. prije Krista; Damanonova stela, pobjednika u utrkama konja s kolima, uz posveeni dugaki natpis (5. st. prije Krista); mali nadgrobni reljef s podruja Yraki. U vitrinama je izloena keramika iz Menelaiona i drugih mjesta, i zavjetne svjetiljke i ploice. Dvorana IV. zavjetne maske od terakote i zavjetne figurice (sta tuete) od bronce iz svetita Artemide Ortije; krateri i amfore (neke s reljefnim prizorima spartanskih ratnika). Dvorana V. arhajske skulpture iz kasnog razdoblja; fragmenti reljefa s jonskog sarkofaga; dvije metope i dijelovi triglifa s Akropole; mozaici iz rimskih vila u gradu: s prikazom Orfeja, Otmica Europe, po. 4. st. poslije Krista, Sapfa, kraj 3. i po. 4. st. posl. Krista, glava Medu ze, 5. st., Predstavljanje sunca, po. 4. st. poslije Krista, i mozaik s prikazom Alkibijada (nije datiran).

Okolica Sparte
Otmica Europe, rimski mozaik s poetka 4. st. poslije Kr., Muzej u Sparti p re(jaj a tumai da je u tom svetitu uvan posveeni drveni Artemidin kip, koji je Ifigenija (ki mikenskog kralja Agamemnona i ene mu Klitemnestre) s bratom Orestom donijela iz daleke zemlje Tauride (dananji Krim). Umjesto u Brauron na atikoj obali, kip je, po njima, donesen u Spartu jer je tu neko vrijeme vladao Orest. O tome kipu ima razliitih tradicijskih pria. Pauzanija, 1989., 169.
120

Menelaion
Jugoistono od Sparte (neto vie od 4 km), na poloaju pretpovijes ne Terapne (Therapne), nalaze se ruevine Menelaiona, svetita Me nelaja i Helene. Prema tradiciji, to je mjesto dobilo ime po Lelegovoj (navodi se kao prvi vladar u toj pokrajini) keri Terapni. Spominje se da su ovdje pokopani spartanski kralj Menelaj i njegova ena Hele-

478

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..,

479

kih pravila. Uz lice, ruke i noge, ostali dio vie je podsjeao na bronani stup. Na glavi boga bila je kaciga, dok je u rukama drao koplje i luk. Autor prijestolja bio je Batiklo iz Magnezije (druga pol. 6. st. prije Kri sta). Ono se po bogatstvu mitolokih scena i prikazanim figurama moglo usporeivati s najistaknutijim djelima te vrste u antikom svijetu. Pri jestolje je bilo napravljeno od vie dijelova, a u njegovoj je sredini stajala statua boga. Baza statue imala je oblik rtvenika, u koji je bio pokopan Hijacint.1 2 2

Vafio
Ruevine M enelaiona, svetita M enelaja i H elene, u okolici Sparte

na.1 2 1 Svetite se nalazilo na piramidalnom breuljku. Otkriveni su temeljni zidovi iz 5. st. prije Krista. Pronaeni su i neki predmeti (plo ice i alati) iz arhajskog doba, s natpisima Helene i Menelaja.

Nedaleko od Amikle (oko 2 km) nalazi se lokalitet Vafio (Vaphio) na kojem je otkrivena neopljakana kupolna grobnica iz mikenskog raz doblja (15. st. prije Krista). U grobnici je otkriveno mnogo predmeta koji su inili pogrebni inventar. Bilo je tu ukraenog oruja, ukrasa, posuda za vino, nakita (narukvica, prstenja) i drugog. Meu predmetima se posebno istiu dvije zlatne alice (pehari) iz oko 1500. prije Krista. Reljefno obraeni prikazuju prizore lova na bikove. Izloeni su u Arheo lokom muzeju u Ateni. Po nalazima se zakljuuje da je to bila grobnica uglednog mikenskog ratnika.

Amikle
Na cesti koja vodi na jug prema Gitijumu (oko 8 km od Sparte) dolazi se do antikog nalazita Amikle (Amyclae). Grad je dobio ime po Amiklu, sinu kralja Lakedemona i ene mu Sparte. Ovdje su se rodili Kastor i Polideuk, slavni dorski junaci sa sestrama Klitemnestrom i Helenom. U mikensko doba tu je bilo kultno sredite. Godine 1925. njemaka arheoloka kola tu je vodila iskopavanja. Na malom breulj ku Hagia Kvriaki nalazilo se svetite Apolona, okrueno visokim peribolom. Jo se vide tragovi na jugoistoku. Nema podataka o izgledu i veliini hrama, ali se zato navodi golema statua boga Apolona s iz nimnim, umjetniki izraenim prijestoljem. Ne zna se tko je izradio statuu boanstva, a za koju Pauzanija kae da je raena bez umjetni
1 2 1 U tome se s Lakeemonjanima ne slau stanovnici Rodosa. Oni su, kako predaja kae, navodili da su Helenu poslije Menelajeve smrti otjerala njezina polubraa iz Sparte. Dospjela je na Rodos, gdje ju je primila njezina prijateljica Poliksa. Poliksa je bila udana za Tlepolena iz Tirinta, koji je zbog nehotinog uboj stva otiao u izgnanstvo na Rodos. S njim je pola i Poliksa. Kad je Tlepolen umro, Poliksa je zavladala otokom. Smatrala je Helenu krivom za Tlepolenovu smrt (po ginuo u Trojanskom ratu) i eljela joj se osvetiti. Dok se Helena kupala, poslala je k njoj preodjevene dvorkinje, koje su je pograbile i objesile o drvo. Na Rodosu je bio hram Helene Dendritide (Objeene o Drvo). Pauzanija, 1989., 174.

Zlatna alica iz V afija kod Sparte, oko 1500. p r. Kr., N acionalni arheoloki muzej u Ateni 1 2 2 Hijacint (gr. Hyakinthos) bio je lijep sin spartanskog kralja Amikla i ene mu Diomede. Ljubimac boga Apolona, koji je s njim esto odlazio u umu u lov ili se zabavljao s njim u spretnosti i snazi. Bog zapadnog vjetra bio je ljubomoran na Hijacinta jer taj nije prihvaao njegovo prijateljstvo. Na jednom natjecanju usmje rio je Zefir Apolonov disk u Hijacintovu glavu i usmrtio ga. U sjeanje na njega, Apolon je uinio da iz njegove krvi izraste cvijee hijacint (zumbul). V. Zamarovsky, 1973.b , 132 133.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

481

S U N I O N
Najjuniji dio atikog poluotoka zauzima strmi kameniti rt Suni on.1 2 3 Na njegovom vrhu, 60 m iznad mora, uzdiu se i u dananje doba pojedini stupovi Posejdonova hrama, po kojima je dobio i drago ime Rt stupova. Ve Homer spominje kult posveen tom boanstvu na rtu Sunionu. Udaljen je od Atene oko 70 km jugozapadno. U antiko doba postojao je na tome mjestu, uz Sunionski zaljev, antiki grad Sunion, poznat po svojem bogatstvu u klasino doba. U gradu je bila pristanina luka za trgovake brodove koji su prevozili teret iz Eubeje za luku Pirej. U luci Sunion nalazio se i brod koji je prevozio tajne poslanike na otok Delos. Ve za vrijeme Kimona i Perikla Sunion se utvrivao. Atenjani to posebice ine u vrijeme Peloponeskog rata (oko 412. prije Krista) da bi osigurali nesmetan prolaz brodovima s hranom. Sunion je bio i mjesto gdje su se esto sklanjali odbjegli robovi, pa je za Terencija (Afer Publije 195.159.) bio gusarski simbol. Pretpostavlja se da je jedan od njih sruio neke stupove Posejdonovog hrama. Arheoloki prostor nalazi se na zapadnom dijelu breuljka. Iskopa vanja na tom lokalitetu vodili su Dorpfeld 1884. godine i grko arheolo ko drutvo od 1899. do 1915. Od god. 1958. postavljeno je na prvobitno mjesto nekoliko sauvanih stupova Posejdonova hrama. Dvostruki fortifikacijski zid, duine 500 m, okruivao je akropolu. Na pojedinim mje stima zidovi su dobro ouvani. I Posejdonov temenos bio je ograen posebnim zidom, u koji se moglo ui kroz propileje na sjevernoj strani sagraene u dorskom stilu u 6. st. prije Krista. Propileje su u 5. st. prije Krista restaurirane u mramoru. Otkriveni su tragovi propileja i trijema. Kvadratnu dvoranu zapadno od ulaza razdvajao je trijem (portik), uz koji se pruao dugi zid peribola.

Posejdonov hram na rtu Sunionu, sagraen 444. pr.

K r.

Posejdonov hram
Podignut je u blizini ruba strme obale, pa je kao istaknuta toka bio osobito vidljiv putnicima koji su dolazili morem. Hram je bio graen iz bijelo-sivog mramora koji je vaen u nedalekom (5 km sjeverno) mjestu Agrilezu. Natpis otkriven 1898. god. potvruje da je hram posveen bogu Posejdonu. Plan hrama po svojoj prostornoj i stilskoj izvedbi i dimenzijama podsjea na Hefestion (Theseion) u Ateni. Hram je bio veliine 31,12 x 13,47 m s po 6 stupova na uim i 13 na duim stranama. Sagraen je 444. prije Krista u dorskom stilu, i to na ostacima starijeg arhajskog hrama koji su sruili Perzijanci 480. prije Krista. Za arhitekta hrama spominje se Koroib iz Atene, koji je vjerojat no gradio i Hefesteion (Tezejon) u Ateni i hram boice Nemeze u Ramnuntu kod Maratona. Sastojao se od standardnog unutranjeg rasporeda: cele, pronaosa i opistodoma, koji su zavravali antama s po dva stupa izmeu njih. Stupovi su izraeni sa 16 ljebova (kanelira) umjesto uobiajenih 20, karakteristinih za dorski stil, kako bi lake odolijevali vjetru, vlazi i soli. Specifinost hrama je u tome to se na zidovima cele pojavljuje jon ski friz, a metope su glavnoga friza reljefno prikazivale kentauromahiju,

1 2 3 Uz rt Sunion vezanje mit o legendarnom atenskom kralju Egeju. Na povrat ku s Krete, nakon to je ubio Minotaura, njegov sin Tezej zaboravio je, a to je bilo dogovoreno, na svojoj lai zamijeniti crna jedra bijelima. Takva su trebala najaviti njegov sretan povratak u Atenu. Kad je ugledao pribliavanje Tezejeve lae s crnim jedrima, Egej je zakljuio da je Tezej poginuo na Kreti. Nesretan i sav u oajanju strmoglavio se s visoke stijene u duboko more, koje se od tada zove njegovim imenom Egejsko more. Grci su ga prije toga nazivali Helenskim morem. V. Zamarovsky, 1973.b, 71; J. Pinsent, 1990., 110.

482

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

483

su etiri vraena na prvobitno mjesto 1958.1959. godine) povezanih arhitravom. Osim toga, na istonoj strani hrama sauvan je stup meu antama (vide se krajevi ante u obliku stuba rekonstruirane 1908. godi ne). Ovdje su uz fragmente figuralnog friza pronaena i dva kurosa.

Hram Atene Sunias


Iza turistikog paviljona, na omanjem breuljku, otkriveni su ostaci jo jednog svetita s malim hramom posveenim Ateni Sunias. Hram je po svojoj prostornoj koncepciji i izgledu vie podsjeao na mikenski me garon nego na hram klasinog razdoblja. Sagraen je u jonskom stilu. Oko 450. prije Krista hramu je dodan red jonskih stupova po cijeloj duini na istonoj i junoj strani. Cela veliine 5 x 3,3 m imala je etiri stupa, u ijoj sredini se nalazio kultni kip boice.

gigantomahiju i junake Tezejeve pothvate. Nije sauvana zabatna skulptura, osim lika neidentificirane ene u sjedeem poloaju. Sau vano je devet stupova na junoj i est na sjevernoj strani hrama (od toga

0
O

b i
i o

!o -ero- *
* * *

o o
9 * *

T locrt Posejdonovog hrama u Sunionu

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..

485

T E G E JA
Tegeja je bila jedan od najstarijih i najvanijih gradova Arkadije. Nalazi se devet km jugoistono od Tripolisa. Prema Pauzanijinom opisu, podruje je dobilo ime po Tegeatu, sinu arkadskog kralja Likaona. Stanovnici su ivjeli podijeljeni u osam seoskih opina. Za vrijeme vla danja kralja Afidanta prikljuena im je deveta opina AfLdanti. Od navedenih opina u 6. st. prije Krista nastat e grad pod imenom Tege ja. Kao njegov osniva spominje se Afidantov sin Alej. Utvreno je da je naselje postojalo ve u mikensko doba. Tegeja je vodila dugotrajne ratove sa Spartom, nakon ega e Sparta izii kao pobjednik oko 560. prije Krista. Poraena, dolazi u podinjeni poloaj i kao takva priznaje hegemoniju Sparte. Kao pomo u borbi s Perzijanci ma, Tegeja je poslala oko 500 ratnika u Termopile, a 1500 njezinih boraca sudjeluje u bitci kod Plateje (479. prije Krista). Nakon perzijskih ratova pokuavala se, uz pomo Argivaca, osloboditi spartanske prevla sti. Porazom Spartanaca kod Leuktre 371. prije Krista od Tebanaca, sruena je spartanska hegemonija. Arkaani osnivaju svoj savez, u koji je ula 370. i Tegeja. U savezu s Tebom i drugim gradovima, Tegeja sudjeluje u jo jednom porazu Sparte, 362. prije Krista kod Mantineje. lanom Ahejskog saveza postaje 222. prije Krista. U procvatu je u 2. i 1. st. prije Krista. Grad je uniten u 5. st. poslije Krista od zapadnogotskog kralja Alarika. Naseljen novim stanovnicima, Bizantincima, nastavlja se ra zvijati u srednjem vijeku pod imenom Nikli.

Kapitel s Atenina hrama u Tegeji

i zatraila zatitu boice Atene Aleje. Ne znamo tono kada su Tegejani boici podigli prvi hram, ali se spominje kao veliki hram, vrijedan da se vidi. Legenda navodi da je to bilo u 9. st. prije Krista. Uniten je u poaru 395. godine prije Krista. Obnova hrama povjerena je Skopasu s otoka Parosa oko 350./340. godine. Novi hram posveen istoj boici, Ate ni Aleji, sagraen je u mramoru kao dorski peripter sa 6 x 14 stupova. Na tome hramu nala su mjesto i druga dva stila. Izvanjski red stupova je dorski, stupovi u pronaosu i opistodomu su korintski, dok su oni u celi jonskog stila. Prema Pauzanijinom opisu, taj hram veliinom i ukrasom nadvisuje sve hramove na Peloponezu. Pauzanija je u opisu veliine N

Spomenici
Arheoloka iskopavanja antikog grada provodila je francuska kola 1888.1890. i u navratima 1902. i 1910. godine. Od 1965. g. nastavila je iskopavanja i grka arheoloka sluba. Hram Atene Aleje najpoznatija je graevina u Tegeji, otkrivena 1889. i dijelom 1902. g. Staro svetite Atene Aleje bilo je jedno od naj uglednijih u antikoj Grkoj. Prema Pauzaniji, osnovao ga je Alej, ute meljitelj Tegeje. Dvojica spartanskih kraljeva, Pauzanija i Leotihid, kao dobrovoljni izgnanici nali su svoje utoite u tome svetitu. U Tegeju je pobjegla i Hrizeida, sveenica Herina hrama (Heraiona) kod Argosa,

Tlocrt hrama Atene Aleje u Tegeji

486

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.

487

Temelji hrama Atene Aleje u Tegeji

Glava Telefa sa zapadnog zabata hrama Atene Aleje, 340. pr. Kr., Muzej u Tegeji

hramu, a djelo je atikog kipara Endoja iz 6. st. prije Krista. Rimski car August odvezao ga je u Rim. Spominje kip Atene i u novom hramu, u kojemu je s jedne strane stajao kip Asklepija, a s druge Higije. Izraeni su u pentelikom mramoru, a pripisuju se Skopasu. Ostaci hrama sa uvani su u temeljima uz brojne poruene stupove.

vjerojatno pretjerao, jer je novi hram bio dug 47, a irok 22 m, i bio znatno manji od Zeusova hrama u Olimpiji. Ukrasna skulptura oba zabata pripisuje se Skopasu, slavnom kiparu iz 4. st. i arhitektu hrama. Na istonom zabatu prikazanje lov na kalidonskog vepra. Figura vepra predstavljena je u sredini, dok su se ostali likovi Atalante, Meleagara, Tezeja, Telamona i drugih redali s jedne strane, a s druge Epar ha, Ankeja, Kastora... Na zapadnom zabatu hrama prikazana je borba Telefa (Heraklovog sina), kralja Mizije i zeta trojanskog kralja Prijama, s Ahilom, najveim grkim junakom u Trojanskom ratu. Borba se vodila na obala ma rijeke Kaika u Miziji. Figure s tih mitolokih kompozicija sauvane su u cjelini ili u fragmentima, a izloene su u mjesnom muzeju u Tegeji i u Nacionalnom muzeju u Ateni. Mramor za skulpture hrama dovoen je iz susjednog Daliona, udaljenog 10 km sjeveroistono. Pauzanija spo minje i stari kip Atene Aleje od slonove kosti, koji je stajao u starijem

Glava Atalante ili Higije naena u unutranjosti istonog dijela hrama Atene Aleje u Tegeji, Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

488

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Ostale graevine
Iskopavanjima su otkriveni ostaci gradskih zidina, helenistiko kaza lite i drugi arhitektonski spomenici. Grad je bio iznimno bogat spome nicima. Mnogi koje opisuje Pauzanija nisu sauvani niti su im otkriveni tragovi. U blizini hrama nalazio se stadion, gdje su se odravale igre zvane Aleje (po boici Ateni Aleji), a druge su zvali Halotije (Zarob ljenike igre) prema zarobljenim Lakedemonjanima u borbi s Tegejcima. U Tegeji su postojala jo dva svetita. Svetite Atene Polijatide (zatitnice grada) ime je dobilo po tome to je Atena obeala Alejevu sinu Kefeju da e Tegeja zauvijek biti neosvojiv grad. Tree svetite pripadalo je boici Artemidi.

Muzej
U dananjem selu, nedaleko ostataka antikog grada, nalazi se mali muzej, koji je rekonstruiran 1967. godine. U njemu su izloeni razni pronalasci vezani za Tegeju. U sredinjoj dvorani izloeno je mramorno prijestolje iz kazalita. Istiu se jo helenistike statue ena. Dvorana lijevo skulpture hrama Atene Aleje, koje su raene u Skopasovoj radionici. Navodimo: glava Telefa ili Herakla, glava s kaci gom neidentificiranog ratnika, dva izloena poprsja Nike Apteros, odljev (kopija) Higije (original se nalazi u Nacionalnom muzeju u Ateni), razna poprsja heroja i arhitektonski ukrasi hrama. Dvorana desno skupina est kipova, glava Herakla, reljefi s jednog sarkofaga uz druge reljefe s prikazom lava, lavice i pogrebnog banketa. U vitrinama su izloene vaze iz pretpovijesnog i klasinog razdoblja i statuete od terakote i bronce. Unutranja dvorana U vitrinama se mogu vidjeti bronane fi gurice iz geometrijskog doba, zavjetni darovi od terakote i metalne ploice, reljefni i drugi ukrasi u bronci iz arhajskog doba, te zemljano posue iz staroheladskog razdoblja.

VII. ANTIKI GRADOVI IARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM OTOCIMA

D E L O S Mali otok Delos (Mikra Dhilos) pripada skupini Ciklada u Egejskom moru, ija povrina iznosi 4 km2 . Razlikuje se od Velikog Delosa (Megale Dhilos), kojega zovu i Reneia, smjetenog zapadnije. Odijeljeni su kana lom irokim oko 900 m, u ijoj sredini se nalaze dva mala otoia (Rhevmatari), od kojih se vei u antici zvao Hekatin otok. Mali Delos je preteito stjenovit i breuljkasti otok, s najviim brdom Kynthosom (113 m). Osobito je pristupaan sa svoje zapadne strane. Na razvedenoj obali i uz zaljeve ve su u antiko doba bile sagraene Sveta i Trgovaka luka.

Povijest Delosa
Delos je u povijesti antike Grke imao veliko znaenje. Bio je reli gijsko i politiko sredite u Egejskom moru. Prema mitu, rodno je mje sto boga Apolona i boice Artemide. Otkriveni tragovi pretpovijesnog naselja na breuljku Kynthos svjedoe da je bio naseljen ve potkraj 3. tisuljea prije Krista. Vrlo rano postaje religijsko sredite. Prvo sveti te na Delosu, prema legendi, osnovao je Tezej na svojem povratku s otoka Krete. Povijesno, jonski Grci ve potkraj 10. i poetkom 9. st. prije Krista, kada su poeli kolonizirati Ciklade, uvode i tuju na Delosu kult Lete. Od tada su se na otoku poele odravati religijske sveanosti nazivane Delia u ast Apolona, Artemide i njihove majke Lete. U 7. st. prije Krista Delos je sveti otok. Najprije je pod pokrovitelj stvom Naksosa, a potom Atene. U vrijeme Pizistratove vladavine 543. prije Krista oieno je svetite na Delosu. Tada su uklonjene sve grob nice koje su se nalazile u okolini Apolonovog hrama. U drugoj polovici 6. st. prije Krista neko je vrijeme pripadao Polikratu, tiraninu sa Samosa. Stanovnici Delosa napustili su otok 490. prije Krista zbog straha pred Perzijancima, te pobjegli na Tinos. Politiko znaenje Delos je do bio kada je 478. prije Krista dolo do osnivanja Delsko-atikog saveza. To je bio savez gradova i otoka Egejskog mora koji je predvodila Atena zbog zajednike obrane od Perzijanaca. U poetku mu je sjedite na Delosu, a zajednika blagajna nalazila se u Apolonovom hramu. Tako je bilo sve do 454. prije Krista, kada je blagajna prenesena u Atenu. Godine 426. prije Krista Atenjani su drugi put oistili otok Delos. Svi lijesovi iz grobnica prenijeti su na Veliki Delos. Od tada, nakon dekreta,

Slika na 489. stranici: Dioniz na panteri, mozaik iz dvorita Dionizove kue na Delosu

492

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

493

nitko se nije smio roditi niti pokopati na svetom otoku. Ukinute Deloske sveanosti ponovno se od 425. prije Krista poinju slaviti. U sveanosti Delia Atenjani od te godine ukljuuju i Deloske igre sportska i glaz bena natjecanja. Atenjani su 422. prije Krista protjerali stanovnike s otoka Delosa, smatrajui da su nedostojni ivjeti na svetom otoku. Iselili su ih u Malu Aziju, u grad Adranatij. Upozoreni iz proroita u Delfima, Atenjani su pristali da se stanovnici ponovno vrate na otok 420. prije Krista. Poslije poraza Atene u Peloponeskom ratu, Delos je doao pod vlast Sparte. To je bilo kratkotrajno i Delosom su ponovno zavladali Atenjani te preuzeli upravljanje nad svetitem. Potkraj 4. st. prije Krista Delos se sporazumno oslobaa prevlasti Atene i postaje nezavisan, to mu je omoguilo ui u najnaprednije razdoblje njegove povijesti. Bogati darovi pritjecali su u svetite sa svih strana. Svetite se od 3. st. prije Krista razvija u bogati trgovako-luki grad. Dolazi do novih gradnji, pregradnji i rekonstrukcija.

Delos postaje grad trgovaca


Godine 288. prije Krista uao je Delos u savez pod zatitom egipat skih Ptolemejevia, koji su tada imali prevlast u Egejskom moru. Sre dinom 3. st. prije Krista Delos (raspadom saveza) postaje slobodan, i tako e ostati itavo stoljee. Oko 250. prije Krista na Delos doseljavaju prvi rimski trgovci. Tada je sve manje bio vjersko sredite, a sve vie sredite trgovine. Postao je sastajalite trgovaca iz cijeloga istonog Sre dozemlja. Kad su Rimljani osvojili Makedoniju 168. prije Krista, delsko svetite predali su Atenjanima. Delos je postao slobodna luka, njegovo je stanovnitvo prognano, a otok naseljen Atenjanima. Razaranjem Kartage i Korinta 146. godine prije Krista, mnogi trgovci iz tih gradova naselie Delos, koji je postao jo vee i jae trgovako sredite. Strabon navodi da je Delos postao najvea trnica robova u Grkoj. Prodavalo se dnevno i do 10.000 robova. Unato svemu, u svetite i dalje dolaze poklonici koji svojim prihodima pune blagajnu otoka. Grad se uljepava novim graevinama i razliitim spomenicima. Propadanje grada poinje nakon 90. g. prije Krista. Nastradao je 88. prije Krista od Mitridatove vojske.1 2 4 Njegov general Menofon, iskrcavi se na otok, pobio je mukarce, a ene i djecu odveo u ropstvo. Opljakao je dragocjenosti iz svetita, robu iz trgovina, a grad sravnio sa zemljom. Sljedee godine ga je pod rimsku vlast vratio Sula. Ponovno se gradi i obnavlja uz pomo Rima. Godine 69. prije Krista opljakali su ga gusari.

Ruevine antikog Delosa

Da bi ga zatitio od novih napada, rimski poslanik Triarus dao je podii zid oko grada. I uz to, grad se vie nije nikada oporavio. U 2. st. poslije Krista posjetio ga je putopisac Pauzanija i vidio da je otok nenastanjen jer su ga i uvari morali napustiti. U sljedeim stoljeima otok Delos je koriten kao rudnik mramora, a kao sveti otok postao je beznaajan.

Iskopavanja na Delosu
Prva iskopavanja na otoku zapoeli su arheolozi francuske kole 1873. godine. Na brdu Kintu (Kjmthosu) otkriveno je najstarije svetite (8.7. st. prije Krista), gdje se tovao kult Apolona i Artemide. U is traivanjima od 1877. do 1894. otkriveno je vie kvartova antikog po morskog i trgovakog grada s lukom, dokovima i skladitima, zatim

1 2 4 Mitridat VI. Eupator (132.63. prije Krista) bio je kralj Ponta.

494

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

495

veliko panhelensko svetite s Apolonovim hramom i drugim manjim svetitima Lete, Artemide i Afrodite, Sveto jezero s okolnim graevina ma i osobito grad iz 3. st. prije Krista. Ulice toga helenistikog grada mogu se usporediti s onima otkrivenim u Pompejima. Iskopavanja su nastavljena i poslije, 1902.1914. godine. Otkriveno je neto spomenika iz ranijih razdoblja. Posebice je zanimljiva otkopana kamena terasa s mramornim figurama lavova, datiranih u 7. st. prije Krista. Kod iskopavanja Apolonovog hrama otkrivene su znaajne skulp ture, osobito boice Artemide (iz 7. i 6. st. prije Krista), te poznate skulpture Arhermove Nike iz 6. st. prije Krista, skulptura sa zabata Apolonovog hrama i vei broj natpisa delskog hrama (od 4. do 2. st.), od

kojih se njih najvie odnosi na popis imovine i raunske dokumente. Naeni su i razni drugi nalazi. Na prostoru Artemidinog svetita 1928. godine otkriveni su nalazi iz bronanog i geometrijskog razdoblja. Godine 1946. ponovno se iskopa valo. Ispod arhajskog Artemidinog hrama otkriveni su rtveni darovi od zlata, slonove kosti, bronani predmeti i drugi ukrasi. Pronaeni su i ostaci stare keramike iz domikenskog doba pa sve do geometrijskog doba. Istono od Artemiziona 1947. godine otkopani su ostaci graevina iz mikenskog razdoblja.

Spomenici otoka Delosa


Za lake snalaenje i praenje u otkopanim ruevinama, spomenike emo podijeliti u nekoliko zona grada: Sveta luka, Apolonovo svetite, podruje Svetog jezera, podruje breuljka Kint i pomorska (luka) e tvrt.

I. Luka
Istraivanjima je otkriveno veliko podruje koje je obuhvaala Sveta luka (vidi plan), iji se vei dio nalazi pod vodom i pokriven je pijeskom. Sa sjeverne strane bila je zatiena granitnim nasipom dugim 150 m. Ta je luka koritena i u trgovake svrhe, iako je Trgovaka luka, od 2. st. prije Krista, bila sagraena oko 800 m junije. Agora Compitales (2) dijelila je pomorski i stambeni kvart na jugu grada od graevina svetita na sjeveru. Ime je dobila po predstavnicima udruenja osloboenika i robova, koji su jednom godinje slavili praznik lara (zatitnika ognjita) rimske sveanosti zvane Compitalia. U sre dinjem dijelu otkriveni su ostaci krunog svetita i vea kvadratna baza, posveeni Hermesu i njegovoj majci Maji, sagraeni oko 150. prije Krista. Sveti put vodi nalijevo u poploanu ulicu irine 12,8 m, koja je bila ukraena eksedrama i postoljima kipova, od kojih se isticalo ono Atala I. (241.197.), kralja Pergamona. Filipov trijem, (3), koji je dao podii Filip V. Makedonski, posveen je bogu Apolonu. Bio je dug 71,3 m, a irok 11 m. Njegov je krov nosilo 16 dorskih stupova (s uljebljenjima samo u gornjem dijelu), od kojih se samo jedan nalazi u uspravnom poloaju. Dvadesetak godina poslije sa zapadne strane trijema dograen je drugi trijem nadovezujui se na Filipov po cijeloj duini. Krov toga trijema nosilo je 25 stupova. Juni ili mali trijem (4) nalazio se s desne strane Svetog puta. Sagraen je u 3. st. prije Krista. Bio je neto krai i ui od Filipovog trijema.

Nikandrova Kora s Delosa, oko 650. 625. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

497

Deloska ili juna agora (84) okruena sa sjeverne i istone strane trijemom s jonskim stupovima iz 2. st., a s june strane trijemom iz 3. st. poslije Krista. Tu je sauvan mozaik rimskih termi iz carskog doba. S istone i june strane agore otkrivene su ruevine kua, od kojih je jedna, prema sauvanoj nadgrobnoj steli, zvana Kerdonovom kuom. Neto dalje od jugoistonog kuta agore nalaze se ostaci ranobizantske bazilike iz 5. st.

II. Apolonovo svetite


June propileje (5) Podigli su ih Atenjani u 2. st. prije Krista. etiri dorska stupa dijelila su ih na tri prolaza do kojih su vodile tri mramorne stube. Sagraene su na mjestu prijanjeg ulaza, ispred ko jega je 341. prije Krista stajala statua Hermesa. Kroz propileje se ulazi u Apolonovo sveto zemljite trapezoidnog oblika veliine 150 x 180 m, gdje su otkopani brojni ostaci hramova, drugih graevina i zavjetnih darova, koji ine dio tragova tisuljetnog kulta. Dvorana Naksosa (6) nalazila se u svetitu s desne strane od ulaza. Podignuta je u 7.6. st. prije Krista, kada je sveti otok bio pod zatitom Naksosa, na mjestu prijanje graevine iz geometrijskog raz doblja. Imala je sredinju kolonadu. Uza sjeverni zid dvorane pronaeno je podnoje golemog Apolonovog kipa (- ), isklesanog iz naksoskog mramora, visine 9 m. Izradili su ga kipar Tektaj i Angelion. Sauvani natpis na kipu iz 7. st. prije Krista navodi: Napravljen sam iz istog mramora, kip i postolje, i posveta iz 4. st. prije Krista: Naksijci Apolonu. Apolon je bio prikazan kao kuros, nag, u uspravnom stavu, s rukama uz tijelo, na bedrima. Plutarh je zabiljeio da je Nikia 417. godine prije Krista, na elu svete skupine Atenjena koja je posjetila otok, nosio sa sobom meu zavjetnim darovima i palmu od bronce. Bila je postavljena u blizini Apolonovog kipa, no udarom vjetra je prevrnuta. Povukla je za sobom kip, koji se otetio, no vjerojatno je ponovno podignut na isto mjesto. Neki fragmenti kipa uvaju se u muzeju. Od palme je sauvano samo podnoje. Nekoliko metara istonije od dvorane otkopani su ostaci najstarijeg hrama (7), moda iz kasnomikenskog doba, ije ime nije poznato. Apolonov hram (13) bio je podignut desno od ulaza i s ostala dva hrama i riznicama zauzima sredinji dio svetita. Gradnja je zapoeta u vrijeme osnutka Delskog saveza, potom je usporena, na kraju preki nuta prenoenjem blagajne saveza u Atenu 454. god. prije Krista. Na stavak gradnje uslijedio je tek u 3. st. prije Krista. Hram je podignut na visokom podnoju od golemih blokova. Do njega su vodile stube izraene od domaeg mramora. Hram je bio veliine 29,6 x 13,5 m, dorski peripter sa 6 x 13 stupova. Stupovi su bili ulijebljeni u podnoju i vratu

Plan Delosa
Agora Compitales Filipov trijem Juni ili mali trijem Deloska ili juna agora June propileje Dvorana Naksosa Najstariji hram Apolonov hram Hram Atenjana Hram Porinos Neos Riznice Naksijski trijem Hram Keraton Artemidino svetite Dvorana bikova ili laa Hieron Antigonov trijem Abaton Thesmophorion (2) (3) (4) (84) (5) (6) (7) (13) (12) (11) (1620) (36) (42) (46) (24) (26) (29) (32) (48) Agora Theophrastos Velika dvorana sa stupovima Dokatheon Letin hram Agora Italika Zgrada Posejdona Berytos Kua na breuljku Kua Diadumenos Jezerska kua Palestra Zidine Triariusa Zgrada za posjetitelje Philadelpheion Serapeion Svetite sirijskih bogova Rezervoar (bazen) Samothrakeion Serapeion A Inoposova kua (49) (50) (51) (53) (52) (57) (60) (61) (64) (66) (69) (113) (103) (100) (98) (97) (93) (91) (95)

S p om en ici koji n isu ob iljeen i b rojem n a p la n u , n isu n aved en i.

498

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

499

Plan Apolonovog svetita u Delosu

kapitela. Sastojao se od cele, pronaosa i opistodoma. Zabati hrama bili su ukraeni skulpturom, koja je samo fragmentarno sauvana. Arhitrav su ukraavali listovi palme, a oblici lavlje maske (kao oblik oluka) plohu ispod triglifa. Hram Atenjana (12) nalazio se izmeu Apolonovog i sjevernog hrama Porinos Neos. Sagraen je bio u dorskom stilu, od 425.417. prije Krista, kao amfiprostilos sa est stupova na prednjoj strani. Na stranjoj strani imao je prodomos s etiri stupa in antis. U celi je bilo vie kipova izraenih u hrizelefantinskoj tehnici, po emu se hram zvao i drugim imenom Kua sedmorice ili Hram sedam kipova. Kipovi

su bili postavljeni na polukrunom postolju od eleuzinskog mramora. Hram je bio dug 17,85, a irok 11,45 m. O ukrasne skulpture sa uvani su fragmenti krajnjih akroterija, koji se uvaju u muzeju. Hram Porinos Neos (11) trei je hram iz te skupine. Podignut je, prema zapisima, u 6. st. prije Krista, sjevernije od hrama Atenjana. Bio je dug 15,7 m, a irok 10 m. To je bio manji hram, s antama na zapadnoj strani. U toj se graevini prvobitno nalazila blagajna Delskog saveza. Ispred hrama otkriveno je izdueno postolje na kojem je zapis iz 3. st. prije Krista, a odnosi se na prvoga pergamskog kralja Filetera (282. 263.). Riznice (1620) otkrivene su sjeveroistono od opisanih hramova, poredane luno, a sluile su, kao i one u Delfima i Olimpiji, za uvanje bogatih zavjetnih darova svetita. Imale su uglavnom oblik manjeg hra ma in antis, obino s po dva stupa na proelju. Naksijski trijem (36) oblika slova L zatvarao je svetite sa za padne strane. U njegovom kutu otkriveni su granitni temelji s krunim otvorom u sredini, koji su pridravali bronanu palmu koju je posvetio Atenjanin Nikija. U blizini su temelji stupa na kojem je bila podignuta statua Antioha Velikog (223.187.). Sjeverozapadno od ostataka stupa i trijema Naksijaca otkriveni su temelji dviju kua. Hram Keraton (42) otkopan je istonije od navedenih kua, pokraj trijema kojem su tri stupa vraena na mjesto. Tu graevinu su podigli Atenjani. Dijelovi friza s toga hrama nalaze se na nedalekom zidu. Artemidino svetite (46) bilo je sagraeno u sjeverozapadnom dije lu Apolonovog posveenog zemljita. Svetite je sa sjeveroistone strane okrueno jonskim trijemovima. U svetitu je na visokom granitnom po stolju bio podignut manji jonski hram. Taj hram je obnovljen na mjestu arhajskog hrama. ini se da je ovdje prije postojalo mikensko svetite. U svetitu je otkriveno vie statua boice Artemide, koje se danas na laze u muzeju, i dva fragmenta kurosa. Pritaneion (moda Buleuterion) Njegovi ostaci otkopani su jugoistono od Apolonovog hrama. Potjee iz 5. st. prije Krista. Imao je otvoreni prostor s kolonadom u sredini. Dvorana bikova ili laa (24) bila je podignuta istonije. Naziv je dobila najvjerojatnije prema motivima koji su je ukraavah. To je bila izduena graevina duga 67 m i devet iroka. Datirana je u 4. st. prije Krista. Sauvani su samo temelji od granita. U galeriji te dvorane sa uvana je laa troveslarka, koju je nakon jedne bitke vjerojatno posvetio Demetrije Poliorket. Hieron posveeno zemljite ili Sveti gaj (26) zauzimao je pro stor istonog dijela svetita, koji je s te strane bio omeen gradskim zidom. Na sjeveroistoku su se nalazila vrata (27) u ijoj blizini je s unutranje strane otkriveno malo Dionizovo svetite. Zanimljivo je po

500

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

501

tome to je tu pronaeno nekoliko spomenika izraenih u obliku gole mih falosa s reljefima na postolju iz ivota Dioniza. Jedan je iz oko 300. g. prije Krista. Antigonov trijem (29) sa sjevernim propilejama zatvarao je sve tite i Hieron sa sjeverne strane. Pretpostavlja se, prema jednoj nepot punoj posveti, da ga je posvetio makedonski kralj Antigon Gonat (sin Demetrija Poliorketa). Trijem je bio dug 123 m, podijeljen sredinom po duini s 19 stupova, a na junoj je fasadnoj strani bilo 47 stupova s izboenim krilima na krajevima. Friz mu je bio ukraen glavama biko va. Ispred trijema otkrivena su dva reda postolja na kojima su stajale statue, koje su predstavljale mitske ili stvarne pretke Antigona Gonata. Vjerojatno je uzor tome spomeniku bio onaj podignut herojima Eponimima na atenskoj agori. Abaton (32) polukruni je prostor otkriven nedaleko trijema, u kojem su otkopani grobovi iz mikenskog ili neto kasnijeg razdoblja. Demetrino svetite nalazilo se uz zapadno izboeno krilo Antigonovog trijema. Ustanovljeno je da je iz 5. st. prije Krista. Thesmophorion (48) Njegovi ostaci otkopani su nedaleko Arte midinog svetita. Sastojao se od dvije dvorane sa stupovima odijeljene dvoritem koje je sa svih etiriju strana imalo trijem. Uz njega se nala zio jo jedan prolaz (47), koji je vodio u svetite.

Letin hram (53) Njegovi su ostaci otkopani dalje prema istoku. Hram je datiran u 6. st. prije Krista. U blizini su temelji zgrade s dvostrukim dvoritem. Agora Italika (52) do koje su vodile dorske propileje je veliko dvo rite okrueno dorskim trijemovima. Stupovi su bili izraeni od bijeloga mramora, a iznad njih se nalazila galerija s jonskim stupovima. Agora je bila duga 100, a iroka 68 m. Podigli su je rimski (talijanski) stanov nici, a trijemove skupina trgovaca. Gradnja je zapoeta 110. prije Kri sta, a rekonstrukcija je izvedena poslije 88. godine prije Krista, nakon to je graevinu sruila Mitridatova vojska. U unutranjosti su u loama postavljeni zavjetni spomenici (uglavnom kipovi, ali i mozaici). S izvanjske strane agore (istone, june i zapadne) nalazile su se male trgovine otvorene na ulicu. Terasa lavova nazvana je tako po skulpturama svetih lavova koji su je ukraavali. Bilo ih je prvobitno devet, od kojih se pet do danas ouvalo in situ. Jedna ili vie skulptura odnesene su u 17. st. u Veneciju. Lavovi su prikazani u sjedeem poloaju s izbaenim prednjim nogama i glavom okrenuti prema Svetom jezeru. Izraeni su od naksijskog mra mora, a podigli su ih Naksijci potkraj 7. st. prije Krista, dok su vladali otokom Delosom. Zgrada Posejdona Berytosa (57) Podiglo ju je u 2. st. prije Krista udruenje sirijskih brodara i trgovaca iz Bejruta. Oni su tovali

III. Podruje Svetog jezera


Sveto jezero Prema grkom mitu to je posjed koji je pripadao boici Leti. U sreditu jezera nalazila se sveta palma na kojoj se nala Leta kada je raala Apolona. Jezero je 1926. god. isueno. Danas je to samo udubljena povrina, okruena zidom, koja podsjea na nekadanje Sveto jezero iz antikog vremena. Agora Theophrastos (49) nastala je na nasipu i datirana je u rimsko razdoblje vlasti na Delosu, u godinu 166. prije Krista. Ime je dobila po Epimeleti Theophrastosu. Na tom je prostoru pronaeno postolje koje je nosilo njegovu statuu. Drugo postolje bilo je posveeno Comeliusu Suli. Malo sjevernije nalazilo se malo svetite Posejdona Nokloriosa, to su potvrdili zapisi sa rtvenika iz 4. st. prije Krista. Velika dvorana sa stupovima (50) uveliko podsjea na Telesterion u Eleuzini. Nazivana je i Posejdonov trijem. Sagraena je oko 208. prije Krista i sluila je kao burza. Krov su nosila 44 dorska i jonska stupa. Na junoj, otvorenoj strani nalazili su se dorski stupovi. Na ori ginalnom natpisu zapisano je da je to bio dar Deloana Apolonu; godi ne 166. prije Krista on je prepravljen u Atenjani Apolonu. Dodekatheon (51) otkriven je istonije od velike dvorane: to je mah dorski heksastil iz 4. st. prije Krista posveen dvanaestorici bogova.

Antiki Delos s terasom lavova u prvom planu

502

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

503

boga Baala i poistovjetili ga s grkim Posejdonom. Do ostataka te gra evine dolazi se cestom u usponu, koja prolazi iza terase lavova. Ovaj se kompleks u svojoj unutranjosti sastojao od dva dvorita od kojih je ono vee, istonije, bilo omeeno trijemovima s cisternom u sredini. Manje, zapadno, bilo je prekriveno mozaikom. Na junoj se strani nala zila dvorana za primanja, a u suterenu je bio sagraen niz butika (ma njih trgovina). Kua na breuljku (60) otkrivena je zapadno na breuljku od zgrade Posejdona. Njezini se ostaci dobro uoavaju. Kua Diadumenos (61) nalazila se sjeveroistono od kue na bre uljku. Ovaj naziv je dobila po kopiji Polikletove statue Dijadumenosa (5. st. prije Krista). U blizini su otkopani tragovi i drugih kua, kao to je Jezerska kua (64). Palestra (66) izgraena je u prvoj polovici 2. st. prije Krista od granitnih blokova. Nalazila se neto sjevernije od Svetog jezera. Ovaj je prostor, namijenjen preteito za hrvalite, imao na sve etiri strane dorski trijem, dok je u sredini bila cisterna. Nedaleko je otkopano jezersko hrvalite, srueno kada su graene ogradne zidine. Zidine Triariusa (69) nose ime po rimskom poslaniku Triariusu. Podignute su oko 66. prije Krista kao zatita grada i svetita od upada gusara. Zid je tekao od sjevera prema jugu s istone strane palestre, Svetog jezera, agore Italika sve do kazalita. Dio zida bio je uniten 1925./26. godine. Arkegezion Njegovi tragovi otkriveni su istonije od palestre. Bio je posveen kultu Apolona. Dijelovi graevine su iz 6. st. prije Krista. Gimnazij je bio sagraen neto dalje na sjeveroistoku. To je bio etverokutni prostor okruen jonskim trijemom, a sluio je atletima za vjebanje. Do njega se nalazio stadion. Obje su graevine podignute prije 200. prije Krista, kada je sagraen Xystos, natkriveni hodnik iz meu ova dva objekta.

Kazalite u Delosu, poetak 3. st. pr. Kr.

IV. Podruje kazalita i breuljka Kint


Vraamo se ponovno na agoru Compitales i kreemo juno od sveti ta na razgledavanje ostalog dijela antikog grada s njegovim najva nijim spomenicima. Prolazi se krivudavim ulicama kroz stambenu e tvrt, gdje se vide ostaci temelja deloskih kua iz helenistikog i rimskog razdoblja. Ovaj dio otkopanog grada moe se usporediti s onim u Pompejima. Prostorije deloske kue smjetene su oko sredinjeg dvorita, a bogatije su imale i peristil oko dvorita s mramornim stupovima. Dvo rite je obino bilo pokriveno mozaicima. Idui putom koji se penje prema kazalitu, prolazi se pokraj Kleopatrine kue, kojoj je restaurirana mramorna kolonada. U dvoritu se

vide statue Kleopatre i Dioskura iz 2. st. prije Krista. S druge strane ulice nalaze se ruevine Dionizove kue, od koje je sauvan dio stubi ta koje je vodilo na kat. U dvoritu je otkriven mozaik koji prikazuje lik Dioniza kako jae na panteri, s brljanom oko glave i tapom u ruci. Malo dalje nalazila se jedna od najveih kua na otoku nazvana Kua trozupca, ukraena peristilom i jednostavnim motivom mozaika (sidro s dupinom i trozubac). Stigli smo do ruevina kazalita. Kazalite je sagraeno iz mjesnog mramora po 3. st. prije Kri sta, i to za oko 5 500 gledatelja. Uglavnom su sauvana unutranja sjedita s orkestrom, koja je obnovljena. Kazalite je imalo skenu i paraskenij. S najvieg reda svetita (17 m visine) pruao se lijep pogled na obalu i iskopine svetita i antikog grada. Velika cisterna (Dexamena) nalazila se na zapadnoj strani- U nju se skupljala voda iz kazalita. Opskrbljivala je vodom dio grada. U blizini se nalaze temelji Dionizovog rtvenika i ostaci malog Apolonovog hrama u antama, koji potjee s kraja 2. st. prije Krista. Vidljivi su i tragovi dva temenosa (posveena prostora oko hrama, ograena zidom) od kojih je zapadni posveen Artemii Hekati, a istoni Dionizu, Hermesu i Panu. Zgrada za posjetitelje (113) bila je podignuta s jugoistone strane kazalita. Imala je unutranje dvorite i visinu na tri etae.

504

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

505

Kua maski () otkrivena je istonije. Poznata je po svojim podnim mozaicima koji su bili inspirirani kultom Dioniza. Na jednom mozaiku vide se motivi maski, po kojem je vjerojatno kua i dobila ime. Kua dupina () nalazila se sjeveroistonije. Ime je dobila po mo zaiku na kojem su bili prikazani dupini s erotima. Put nas vodi na breuljak Kint (113 m) na kojem su tovani Apolon i Artemida u 7. st. prije Krista. Svetite Zeusa i Atene Kintije otkrive no je na vrhu breuljka. Pronaena su postolja za statue i posvetni mozaik. Nedaleko od toga svetita otkopano je manje, posveeno Zeusu Hypsitosu i drugim bogovima. Na ravnom dijelu, istono, istraivanjima je otkriveno svetite Ar temide Loheje. Ouvani su temelji hrama s ulazom. Sputajui se svetim putom niz breuljak, dolazimo do Philadelpheiona (103) posveenog kultu Arsinoje, sestri i eni Ptolemeja II. Filadelfa. Nakon smrti, 270. prije Krista, uvrtena je meu bogove i proglaena boicom. Heraion () nalazio se junije od Philadelpheiona. To je hram posveen boici Heri, to su potvrdile posvete na vazama i figuricama od terakote. Hram je podignut u mramoru poetkom 5. st. prije Krista na

temeljima starijeg hrama iz 7. st. prije Krista. Sastojao se od cele i pronaosa s dvama stupovima in antis. Svetite dvaju stranaca ( ) zauzimalo je prostor na dugakoj terasi, sjevernije od Heraiona. Juni dio svetita pripadao je egipatskim, sjeverni sirijskim boanstvima. Istoni trijem () sagraen je uz potporni zid terase Heraiona, iji je sredinji prolaz bio omeen malim sfingama i masivnim rtve nicima. Serapeion (100) smatran je najvanijim o tri postojea egipat ska svetita na otoku. Glavni ulaz u svetite bio je na junoj strani. Dvorite je bilo poploano uz jonski trijem na jugozapadu. Hram Serapisa1 2 5 iz prve pol. 2. st. prije Krista, graen od porosa i presvuen tukaturom, otkriven je u sjevernom dijelu svetita. U istonom su pro naeni ostaci Izidinog hrama, na povienoj razini, iz 180. godine prije Krista. U dubini cele bila je postavljena kultna statua boice. Ispred hrama nalazio se rtvenik mirisa. Svetite sirijskih bogova (98) nadovezuje se na sjevernu stranu Serapeiona. Njihovo tovanje poelo je u drugoj polovici 2. st. prije Kri sta. tovani su Odada i Atargatis, to e poslije biti poistovjeeno s Afroditom i orgijskim obredima kulta plodnosti. Unatar svetita nalazilo se malo kazalite za 400500 posjetitelja, gdje su i voeni navedeni obredi. Rezervoar (bazen) (97) otkrivenje zapadno od malog kazalita. Graen je od bijelog mramora, s ustavama i kanalima za odvod vode, koju je primao iz gorskog potoka Inopasa, koji je izvirao na Kintu. Samothrakeion (93) svetite je posveeno Kabirima, ije se rue vine nalaze jugozapadno od rezervoara. Sastajao se od dvije terase. Na gornjoj je otkriven hram iz 4. st. prije Krista i dorski trijem. Na donjoj terasi je bilo kruno svetite iz 2. st. prije Krista, gdje su prinoene rtve, i spomenik Mitriata (vladao 120.63.) s dvama jonskim stupo vima i frizom koji je prikazivao njegove generale i saveznike. Serapeion B () Idui prema sjeveru dolazi se do tog svetita, ije je dvorite bilo okrueno natkrivenim trijemom. U sjeverozapadnom kutu dvorita nalaze se ostaci malog hrama. Serapeion A (91) nalazi se lijevo, kao i svetite Pirkakidijskih nimfa mala kruna graevina. Serapeion je bio najstarije svetite Serapisa na Delosu. Na stepeniastim temeljima bio je podignut hram. Ispod cele imao je kriptu do koje su vodile stube.
1 2 5 Serapis je egipatsko boanstvo helenistikog razdoblja. Vladar podzemnog svijeta. U vrijeme Ptolemeja poistovjeivan je s Ozirisom Apisom. Grci su mu pridavali znaenje koji su imali Had, Asklepije ili pak Zeus. Kult toga boanstva proirio se po itavom Rimskom carstvu. V. Zamarovsky, 1973.\ 275.

Podni mozaik iz Kue dupina na Delosu

506

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

507

nim uliicama. U toj etvrti, osim nekih izuzetaka, nije bilo istaknutih antikih spomenika. Asklepijevo svetite () nalazilo se oko 800 m juno uz zaljev Phurni. Ruevine svetita otkrile su manji dorski hram veliine 15 x 6 m, s poploanim mramornim predvoijem i veliku granitnu dvoranu.

VI. Muzej
Sagraen je istono od Apolonovog svetita (vidi plan) i sastoji se od nekoliko dvorana u kojima se uvaju nalazi otkriveni na otoku. Oni najvijeniji i najljepi nalaze se u Arheolokom muzeju u Ateni.

Proelje restau riranog Izidinog hrama na Delosu

Desno su ostaci Inopsove kue (95). Hermesova kua () Sputajui se niz breuljak antikim pu tom dolazi se do ostataka te kue. Imala je prizemlje i jo dva kata. Restaurirani su stupovi prizemlja i prvog kata. Ovdje je pronaeno ne koliko kipova Hermesa. Afroditin hram () otkopan je dalje od Hermesove kue. Gra en je u mramoru u 4. st. prije Krista. Sputamo se dalje i dolazimo na Agoru Competalis i tako zatvaramo krug obilaska spomenika toga podruja.

V. Pomorska (luka) etvrt


Zauzimala! je uzduni dio obale juno od kazaline etvrti. Tu su uglavnom bila smjetena skladita razne robe koja je dopremana kroz Trgovaku luku. Trgovina je na Delosu bila uglavnom tranzitna. Osim skladita tu su se nalazile i skupine kua koje su bile odvojene paralel-

508

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Sredinja dvorana Izloeni su kipovi kurosa i kora arhajskog razdoblja iz 6. st. prije Krista. U sredini se istie trokutasto postolje od bijelog mramora, ija su dva kuta ukraena mitskom gorgonom, a jedan glavom ovna. Sluilo je kao postolje za kip Apolona, koji je izradio naksijski kipar Eutihartida potkraj 7. st. prije Krista. Tu su i arhajska sfinga s Naksosa, postavljena na kapitel stupa, te arhajski niski reljef (mramorni), koji predstavlja procesiju etiriju boanstava. Nalijevo, po kraj zida, izloene su dvije mramorne nadgrobne stele iz hrama Dobre sree. Na svakoj je bio privren bronani reljef. Onaj koji je ouvan predstavlja Artemidu s bakljom u svakoj ruci, koja pali vatru na rtve niku, dok satiri sa svake strane ukazuju na vezu s kultom boga Dioniza. Prva dvorana lijevo U sredini su izloeni fragmenti zidnih slika koje su ukraavale zidove kua i kune oltare (rtvenike), otkriveni blizu stadiona. Desno, na jednoj klupi, izloene su dvije glave Galata i statua boga Dioniza u sjedeem poloaju; dalje se vide dvije statue glu maca odjevenih u Silene; slijedi nekoliko rimskih statua portreta, te statue muza i boice Artemide s koutom. Na toj strani vidimo i nad grobni reljef s prikazom ene u sjedeem poloaju, koja dri lepezu u ruci. Lijevo su izloeni dijelovi krajnjih akroterija s likom Pobjede i likovi s vrha hrama Atenjana, a potom golema glava i brojni likovi Hermesa (Herma). Neto dalje naprijed su nadgrobne stele; dva satira u kleeem poloaju s Dionizovog rtvenika; reljef s prikazom zmije oko bradate glave; omfalos okruen zmijom. Druga dvorana lijevo zanimljiva je uglavnom po nalazima otko panim u Apolonovom svetitu izloenim u staklenim vitrinama. To su veinom terakotne figurice (vjerojatno zavjetni darovi) i razliiti oblici vaza iz raznih razdoblja grke umjetnosti: cikladskog, geometrijskog, orijentalnog, korintskog, atikog i helenistikog. Neki od navedenih na laza pronaeni su na drugim mjestima na otoku. Dvorane desno sadre fragmente skulpture i razne natpise.

E G I NA
Otok u Saronskom zaljevu, jugozapadno od Pireja, prema istonoj obali Argolide. Pristup na otok otean je zbog brojnih hridina koje ga okruuju. Pristupaan je jedino na sjeverozapadnoj strani. U starini se otok zvao Enona ili Enopij. Prema mitskoj prii, poslije e dobiti ime po Egini, keri rijenoga boga Azopa, u koju se zaljubio Zeus, koji e je iz Beotije odnijeti na otok. Egina je sa Zeusom imala sina Eaka. Kad je Eak odrastao i postao kraljem, oenio se Eneidom, keri kentaura Hirona, koja mu je rodila sinove Peleja i Telamona.1 2 6

Povijest otoka
Povijesno ime otoka vjerojatno je nastalo po jednom boanstvu (helenizirano kao Aigos), koje je prenijeto iz Anatolije. Otok je bio nasta njen ve potkraj etvrtog tisuljea prije Krista, o emu svjedoe pro naeni ostaci keramike. Pronaene su i keramika s Ciklada i kamares vaze uvezene s Krete. S vazama je dospjela i glinena ploica pisana kretskim linearnim pismom A. Po tim i drugim nalazima moe se pretpostaviti da je Kreta znatno utjecala na Eginu. Istraivanja poka zuju da je oko 2000. prije Krista stanovnitvo bilo potiskivano s otoka prodorom jednog plemena vjerojatno indoeuropskog podrijetla, koje je govorilo eolskim ili arkadskim dijalektom. Od boanstava slavili su Posejdona. Kultura tih stanovnika propala je oko 1400. prije Krista invazijom Ahejaca. Na to se, neto poslije, nadovezuje i mitska predaja o kralju-heroju Eaku, koji pripada toj civilizaciji, o emu smo ve govo rili. Prema Herodotu, otok je bio naputen oko dva stoljea prije 950. g. prije Krista i ponovno naseljen peloponeskim naseljenicima iz Epidaura. Neko vrijeme je bio podinjen kraljevima Argosa, od kojih se oslobaa potkraj 8. st. Eginjani su se vrlo rano poeli baviti pomorstvom, na to su utjecali neplodnost tla i siromatvo otoka. Ve od 7. st. prije Krista
1 2 6 Telamon je postao kralj otoka Salamine. Bio je prijatelj jednoga od najveih grkih mitskih junaka Herakla. Ratovao je pod Trojom i bio u pohodu s Jazonom i Argonautima. Otac junaka Ajanta i Teukra. Pelej je postao ftijskim kraljem. Oenio se Tetidom, keri morskoga boga Ne reja, s kojom je imao sina, najveeg ahejskog junaka u Trojanskom ratu Ahila (Ahileja). V. Zamarovsky, 1973.\ 67, 286. i 290; J. Pinsent, 1990., 116118.

510

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

511

imali su jednu od najrazvijenijih ratnih mornarica u helenskom svijetu. Uz pomorstvo, razvili su trgovinu, pa je Egina postala jako gospodarsko i kulturno sredite Helena. Posebice je bila na glasu po svojim lonarskim proizvodima i kvaliteti topljenja bronce. Spominju se mnogi eginski umjetnici, kipari i ljevai bronce s kraja 6. i iz 5. st. prije Krista: Onata, Serambo, Teopomp, Filotim, Kolon, Ptolih i drugi. Oko 650. prije Krista Egina je imala uspostavljen najstariji novani sustav mjera, koji se najvie primjenjivao na Peloponezu. Sudjelovala je u osnivanju trgo vake kolonije Naukratis na Nilu. Zbog svoje razvijenosti i gospodarske moi navukla je na sebe neprijateljstvo demokratske Atene. Zabranom izvoza ita iz Atike, Solon je izbacio iz Atene eginski sustav kako bi je prisilio da prihvati drugi, eubejski sustav, koji je bio usvojen u Korintu. Od tada je Egina bila, bez obzira na saveze, uvijek antiatenski usmje rena. Godine 488. prije Krista Egina je pobijedila atensku flotu. Istaknula se u vrijeme perzijskih ratova u bitci kod Salamine, ali i onima kod Plateje i Mikala. Kao lanica Peloponeskog saveza, neko je vrijeme bila zatiena od mnogih napadaja. Atenjani su je porazili poslije opsade grada 457. god. prije Krista. Poruene su utvrde na Egini, s otoka je protjerano stanovnitvo i naseljeni su klerosi. Atena joj je nametnula danak i pristupanje Delskom savezu. Od toga tekog udarca Egina se nije vie mogla oporaviti i podii na razinu stare slave. U kasnijim

stoljeima izmjenjivali su se njezini gospodari: Makedonci, opet Atenja ni, Atal, Rimljani, da bi konano pala pod bizantsku vlast.

Arheoloka iskopavanja na otoku Egini


Englez Cockerell i Nijemac Haller von Hallerstein 1811. god. poeli su iskopavati ruevine antikih spomenika na otoku. Otkrili su mnogo skulptura od parskog mramora s arhajskog hrama iz po. 5. st. prije Krista. Nisu znali kojem je boanstvu hram posveen. Tek 1901. godine, po nalogu bavarskog princa Luitpolda, nova iskopavanja zapoinje Adolf Furtwangler. On je pronaao nove ulomke skulpture s istoga hrama i stari natpis koji je otkrio da je hram pripadao boici Afaji. Sve je to objavio 1906. god. Nadalje, 1904. i 1905. godine iskopavanja je vodio E. Curtius oko hrama Zeusa Helanijskoga. Istraivanja na Egini nastavlja njemaki arheologijski zavod u Ateni, a iskopavanja vodi Paul Wolters i poslije Gabriel Welter. Iskopavalo se na vie podruja, a posebice na prostoru koji je zauzimao antiki grad. U novije doba, 1969. godine, nastavljena su iskopavanja u irem okruju Apolonovog hrama.

Spomenici
Na temeljima antikog grada, koji se nalazi na sjeverozapadnom dijelu otoka, nastao je dananji novi grad Egina. Otkriveni su djelomice ostaci staroga grada. Grad se prostirao od junog doka (dananje trgovake luke) do sjevernog doka okruenog zidinama. Na tome mjestu se, ispod povrine mora, moe vidjeti nekadanja obala podzidana pod pravim kutom, a koja je pripadala antikoj vojnoj luci. Pauzanija je u 2. st. poslije Krista posjetio Eginu. On spominje nekoliko hramova koje je osobno vidio u antikom gradu. To su ponajprije Apolonov, Artemidin i Dionizov, smjeteni jedan blizu drugoga, zatim Hekatin i Eakov hram na glavnom trgu, i na drugom dijelu grada Asklepijev hram. U blizini luke nalazilo se kazalite (po Pauzaniji, veliinom i gradnjom slino onom u Epiauru) i pokraj njega stadion za atletska natjecanja. Od navedenih hramova arheolozi su otkrili samo Eakov i Apolonov hram (koji se nekada pripisivao boici Afroditi), od kojega je sauvan samo jedan stup bez kapitela, iz opistodoma. Hram je bio dorski sa 6 x 12 stupova, sagra en izmeu 520. i 500. godine prije Krista. U hramu je nekada stajala drvena Apolonova gola statua. U kasno rimsko doba na mjestu hrama sagraena je tvrava. Taj je prostor raskopan za vrijeme rekonstrukcije antike luke. Iskopavanjima G. Weltera 1924. godine ispod hrama su otkrivene konstrukcije iz kasnomikenskog razdoblja. Na jugoistoku su pronaeni pravokutni ostaci Eakeiona, hrama iz arhajskog doba, dok je na sjeverozapadu Eakeiona otkrivena kruna

512

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

513

Tko je bila Afaja? Legenda govori da je Eubulova ki Karme rodila Britomartidu, Zeusovu ker. Eubul je bio sin Kormarona, koji je Apo lona oistio od grijeha nakon to je ubio zmaja Pitona. Britomartida je voljela gore, lov i utrke, pa je boici Artemidi bila veoma draga. U nju je bio zaljubljen Minos, kretski kralj. Bjeei pred njim, napustila je Kretu i preko mora dospjela do otoka Egine, gdje je upala u razapetu ribarsku mreu. Ribar je barkom oveze u grad, ne dajui joj mira. Ona mu pobjegne i nestane u umi. Tu joj bi sagraen hram. Artemia ju je uinila boicom. tovali su je ne samo Kreani, nego i Eginjani kojima se prikazivala. Eginjani su je zvali Afaja, a Kreani Diktina (od diktyon mrea, ili po gori Dikti na Kreti). Afajin hram sagraen je na visokoj stjenovitoj terasi, oko 500. godine prije Krista ili na poetku 5. st., na nekadanjem mjestu dvaju starijih hramova. Prema sauvanim ostacima, hram se dizao na stilobatu od etiri stube graene od mjesnog vapnenca. Sastojao se od pronaosa, cele i opistodoma. Cela je dvama redovima od po pet stupova na kat podije ljena na tri broda. Na tlu je oznaeno mjesto na kojemu je stajala kultna

Afajin hram na Egini, pogled izbliza

struktura koja bi, po Pauzanijinom opisu, odgovarala Fokovu grobu. Prema predaji, Foka je ubio Pelej (njegov polubrat po ocu), i to kame nom prigodom petoboja koji je organizirao s Telamonom.1 2 7 U dananjem gradu moe se posjetiti muzej u kojem je izloen dio eksponata iz antikog doba. Najvaniji su fragmenti skulpture s Afajinog hrama, rekonstrukcija obaju proelja toga hrama, Heraklova statua iz Apolonova hrama i atika stela. U muzeju je i znatan izbor mjesne keramike od neolitika do arhajskog doba, kronoloki rasporeen. Afajin hram podignut je u sjeveroistonom dijelu otoka, a uda ljen je od grada Egine 12 km. Cesta prema hramu prolazi pokraj plan taa pistacija, vinograda i maslinika. Uz put se mogu vidjeti i ruevine vie od dvadesetak crkava i neki sauvani manastiri iz 13. st. ili neto kasnijeg vremena. Nakon 10-ak km cesta skree desno i vodi k breulj ku prekrivenom borovima, na kojem se vide sauvani ostaci hrama.
1 2 7 Pelej i brat mu Telamon naveli su Foka da se s njima natjee u petoboju. Umjesto diska, bacali su kamen. Kad je na red doao Pelej, bacio je kamen i namjerno pogodio Foka. Tako je ugodio svojoj majci koja nije voljela Foka, jer ga je rodila Tetidina sestra s ljubavnikom Eakom. Pauzanija, 1989., 129.

Tlocrt Afajinog hrama na Egini

514

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

515

Heraklo, s istonog zabata Afajinog hrama na Egini

statua boice. Hram je sa est stupova na proeljima i s po 12 na duim stranama inio oblik periptera. Kod stupova se zamjeuje mali entazis, a ulijebljeni su s po 20 ljebova, uz dosta visok kapitel. Promjer stupa bio je 0,98 m, a visina 5,23 m. Metope kao dio friza nisu sauvane, vjerojatno su bile drvene i oslikane. Veliine 28,80 x 13,80 m, pripadao je meu nekoliko najljepe zavrenih dorskih hramova. Veliinom pod sjea na Hefesteion u Ateni, a po razvedenosti cele na Zeusov hram u Olimpiji i Posejdonov u Pestumu. Tanki slojevi tuka kojim su presvu eni stupovi i drugi dijelovi hrama davali su mu poseban sjaj. Raskonosti i ljepoti pridonosile su plava i crvena boja. Stupovi i arhitrav obino su ostavljeni u boji kamena. O skulpturnim ukrasima hrama s istonog i zapadnog zabata znamo na osnovi otkrivenih kipova prigodom istraivanja 1811. i ponovnim iskopavanjima od 1901. do 1903. godine, kada je i potvreno da hram pripada boici Afaji. Hram je prije toga pripisivan Zeusu Helanijskom, a zatim Ateni. Dvije skupine mramornih kipova, s oba zabata, prikazivale su scene iz Trojanskog rata, borbu i pobjedu Grka nad Trojancima. Veinu kipo va (njih sedamnaest), pronaenih 1811., restaurirao je u Rimu poznati kipar B. Thorvaldsen, pri emu je uinjeno dosta pogrenih intervencija. Otkupio ih je Ludvig II. za gliptoteku u Mtinchenu.

Kada je (1901.1903.) A. Furtwangler pronaao nove dijelove skulp ture, ponovno je rekonstruirao zabate te izgledaju puno slinije izvornoj postavi. Sredinju figuru kompozicije jednog i drugog zabata predstavlja naoruana boica Atena. Ostale je figure teko identificirati, osim lika Herakla prikazanog u obliku strijelca na istonom zabatu. Pretpostav lja se da su ostale figure prikazivale vanije grke junake pod Trojom. Neke su ostale sasvim nepozante. Skulpture sa zapadnog zabata su neto starije. Raene su u arhajskom stilu s karakteristinim arhajskim osmijehom, izraenim vie kao konvencionalni ukrasni znak. Zadrana je arhajska ukoenost i strogi frontalni stav. Figure s istonog zabata su mlae. Osjea se oslobaanje od arhaj ske ukoenosti s tendencijama prijelaza prema strogom stilu. Te skupi ne mramornih kipova (s oba zabata) nazivaju se Egineti, a djelo su eginske kiparske kole. Pojedini dijelovi poruenog hrama ponovno su podignuti (stupovi s arhitravom) izmeu 1956. i 1960. godine. Neka oteenja u sjeveroza padnom dijelu nastala su 1969. g. udarom munje. Od 32 prvobitna stu pa ouvana su do danas 24 stupa. Terasa hrama bila je opasana zidom koji je obuhvaao iroki pra vokutni prostor s nekim dodacima na jugoistonoj strani. To su vjerojatno ruevine sveenikih odaja i tri otkrivene kupke koje su koritene za ritual pranja. Istono od hrama su temelji rtvenika.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

517

tikog grada utemeljen je, stoljeima poslije (1824. god.), novi grad pod imenom Nea Psara. Grad su utemeljili izbjegli stanovnici s otoka Psara.

E R E T R I J A

NA

EUBEJI

Spomenici Eretrije
Sustavna arheoloka istraivanja i iskopavanja u Eretriji vodila je vicarska arheoloka misija od 1964. godine. Po otkrivenim spomenici ma Eretrija je svakako najvanije arheoloko podruje na Eubeji. Naj-

Otok Eubeja nalazi se u Egejskom moru i prua se usporedno s grkim kopnom (lokridskom, beotijskom i atikom obalom). Odvojen je od kopna Eubejskim zaljevom. Njegovo drugo ime bilo je Makris, najvje rojatnije zbog njegove duine (oko 160 km). U antiko doba Eubeju nastanjuju doseljenici iz Tesalije. Njima se poslije pridruuju atiki Jonjani, dijelom Eoljani i Dorani s Peloponeza. Podruje otoka bilo je podi jeljeno na sedam gradova-polisa, meu kojima su se posebno isticala dva bogata i mona graa: Halkida (Chalcis) i Eretrija. Razvoj zanatstva i umjetnikog obrta (poznati po proizvodima od bakra) u oba grada utjecao je na brz procvat trgovine. Tako ti gradovi osnivaju mnoge kolonije u Trakiji, junoj Italiji i Siciliji.

Povijest Eretrije
Na njezinoj akropoli otkriveni su tragovi iz mikenskog doba. Antiki grad utemeljen je u 8. st. prije Krista. Eretrija je 500. godine prije Krista pomogla s pet trijera maloazijskim Jonjanima i gradu Miletu, zajedno s Atenom koja je poslala dvadeset trijera, u pobuni protiv Per zijanaca. Taj je in toliko razljutio Perzijance a su 490. god. prije Kri sta flotom krenuli na Eubeju, i ne samo da su zauzeli grad Eretriju, nego su ga do temelja razorili, a stanovnitvo odveli u Perziju. Time su Perzijanci sebi stvorili bazu za lake iskrcavanje u Atici i dalja osvaja nja grkih gradova. Unato ratnim stradanjima, Eretrija se donekle oporavila i desetak godina poslije poslala je pomo grkim snagama u bitci kod Salamine 480. prije Krista i u bici kod Plateje 479. godine prije Krista. Eretrija, iako obnovljena, nikada vie nije dostigla onu mo koju je imala prije perzijskog razaranja. Nakon perzijskih ratova, Eretrija i cijela Eubeja bile su podreene Ateni. Jedno vrijeme, poslije bitke kod Leuktre, Eubeja je bila u vlasti Tebe. Godine 377. prije Krista Eretrija je ula u II. atenski savez. Rimljani su je zauzeli 198. godine prije Krista. Ponovno je poruena 87. godine prije Krista, za vrijeme Mitridatovih ratova. U antikom razdoblju nije vie obnavljana. Za Eretriju je vano spomenuti da je bila poznata i po svojim kera mikim proizvodima obojenim vazama od kojih su najljepi primjerci izloeni u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni. Na ostacima an

Eretrija, ostaci antikog grada

518

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

519

Kazalite
Z a p a d n o j,

GimnaZij

S vetite . \ Artemide Olimpije

["P a la a * / %
Muzej

'T J. * '* * y't -'"0. 6, <*


| A polonov s hram I

v \ V .
?
63

!V
l \

Vn V v & a S * .\
.
*-\ "

fA gora

Tholos-\
\

j
""iPalestral .
' I s a io n

( Kupelji.-,,.'

/ r' . /

^ I ' Pr-

hv
,c >

Plan grada i antikog lokaliteta u Eretriji

bolje je istraen dio na sjeverozapadu, koji nije bio zahvaen novim gradnjama. Nekoliko antikih spomenika otkriveno je u novoj urbanoj strukturi grada. Antiki grad bio je utvren zidinama. Utvrenja su djelomino ouvana samo na istonoj i sjevernoj strani. Zapadna utvre nja nisu sauvana, ali po mjestimino vidljivim tragovima moe se pra titi njihov slijed. Upravo sa zapadne strane (gdje su se nalazila zapadna vrata) treba krenuti u obilazak otkopanih spomenika. Najprije se dolazi do ostataka palae iz 6. st. prije Krista, s dograd njama iz helenistikog doba. Nastala je na temeljima Heroona, koji je ve bio naputen potkraj 7. i po. 6. st. prije Krista. Neto dalje prema sjeveroistoku otkrveni su temelji Dionizova hrama. U blizini hrama je amerika kola 1890.1895. otkopala ostatke kazalita od kojega je

djelomino sauvano sedam redova stubastih sjedala. Obraeno kame nje iz kazalinog gledalita posluilo je stanovnicima dananjeg mjesta pri gradnji kua. Izmeu orkestre i donjeg reda gledalita nalazio se kanal irok 1,8 m. Kanal je bio pokriven ravnim ploama i sluio je za odvod vode. Ispred orkestre su tragovi skene i proskeniona s otkrivenim prolazima. Idui dalje prema akropoli grada, ugledat emo tragove gimnazija otkopanog 1895. godine. Na njegovoj zapadnoj strani pronaen je nadgrobni spomenik koji je vjerojatno predstavljao nekog poznatog atle ta. Pokraj toga pronaeno je i postolje za statuu s natpisom na unutra njem krunom dijelu. Natpis govori o osobi koja je poticala i hrabrila djeake u atletskim natjecanjima. Na istonoj strani ostataka gimnazija otkriveni su kanali kojima se dovodila voda u kupaonice vjebalita. Sjevernije od gimnazija nalaze se ruevine Tezmoforona grae vine kojoj ne znamo pravu namjenu. Istonije, blizu dijela ouvanih istonih zidina grada, vide se tragovi svetita Artemide Olimpije. Vrh akropole bio je okruen zidinama i kulama. S njega se prua izvanredan pogled prema jugozapadu, na slikovito podruje Atike. Obilazei iskopine u novom dijelu grada, doi emo u sredinjoj zoni do otvorenog prostora gdje se uoavaju mjestimini temelji koji su pri padali dorskom hramu Apolona Dafneforosa. Otkriveni su 1900. go dine, a poslije ih je temeljitije istraila vicarska arheoloka misija 1964. godine. Otkopan je stilobat s bazama 6 x 14 stupova. Vrijedno je bilo otkrie jonskog peripteralnog hrama sa 6 x 19 drvenih stupova. Hram je iz arhajskog razdoblja 670.650. godine prije Krista. U blizini je otkopana lonarska radionica. Junije od hrama vide se tragovi agore s ostacima tholosa. Izmeu prostora agore i mora otkopani su dijelovi mozaika koji su pripadali antikoj kupelji. Istono, uz gradske zidine, uoit emo ostatke palestre i ruevine isaiona nepoznate namjene. Nakon razgledavanja, moe se posjetiti manji muzej, koji je smje ten uz arheoloku zonu na zapadnoj strani grada. U njemu su izloeni, izmeu ostalog, razni bronani predmeti, lonarija pronaena u Apolo novu hramu (dok se skulpture hrama nalaze u Muzeju u Halkidi), vie nadgrobnih spomenika, jonski kapiteli uglavnom primitivne izrade, nat pisi itd.

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

521

Povijest
Antiki pisci nazivali su ga razliitim imenima. Tukidid i Strabon navode ga kao Meropis, Plinije kao Nymphaia, a Stefan Bizantski kao Karis. U srednjem vijeku poznat je pod imenom Longo (vjerojatno to ime potjee od njegove duine), da bi ga poslije zvali Stanchio, vjero jatno iskrivljeno od stin ko, odakle proizlazi turski Istankoy. Otkriveni nalazi na otoku pokazuju da je Kos bio nastanjen jo u neolitiku. Najprije su ga kolonizirali Karijci, a potom Dorani iz Epidau ra u homersko doba. U zajednikoj obrani protiv Perzijanaca Kos je, kao i mnogi drugi gradovi i otoci, pripadao Atenskom pomorskom savezu sklopljenom 478. prije Krista. Potkraj 5. i poetkom 4. st. prije Krista Kos je bio pod dominacijom Sparte. Atenski strateg Konon oslobodio ga je, uz veinu otoka Egejskog mora, spartanske hegemonije. Mauzol, kralj Karije, u prvoj pol. 4. st. prije Krista teio je proiriti svoj utjecaj i na susjedne otoke Rodos i Kos, sklopivi s njima savez, te vodei rauna da tim otocima upravljaju ljudi koji su njemu odani. Njegovom smru 353. god. prije Krista Kos je u vlasti njegove ene Artemizije, kraljice Ka rije. Naselje Astypalaia, stari grad, koje se nalazilo na jugozapadnom dijelu otoka, unitili su Lakedemonjani tijekom Peloponeskog rata. Novi grad Kos utemeljen je 366. prije Krista. Brzo se razvijao i postao jedan od vanijih sredita Egejskog mora. Asklepijevo svetite i kola medici ne uinili su otok Kos poznatim u itavom antikom svijetu.1 2 8 Proizvodi od svile uivali su velik ugled. Kos je 336. prije Krista doao pod vlast Aleksandra Makedonskog. Poslije njegove smrti preuzimaju ga Ptolemejevii, od kojih je Ptolemej II. Filadelf roen na otoku 309. prije Krista. Ima miljenja daje Kleopatra na otoku uvala dio svojega blaga. Poslije je Kos uao u savez s Rimom i potom postao dijelom provincije azijskog prokonzula.

K O S Pripada skupini otoka Dodekaneza, duine je 45 km, a irine od 11 do 1,5 km. Nalazi se na ulazu u zaljev Kos (antiki Keramik) duboko usjeenom u maloazijske kopno. Od poluotoka Bodrum (Halicarnassos) na sjeveru udaljen je samo 5 km, a od poluotoka Knidosa na jugu 16 km. Dug gorski lanac prua se sredinjim i dijelom junim podrujem otoka, a najvii mu je vrh Oromedon ili Dikaios (848 m). Otok je bogat izvori ma tople i mlake mineralne vode, poznate ve i prije Hipokratovog vre mena.

Spomenici otoka Kosa


Arheoloka istraivanja na otoku zapoeo je Nijemac Rudolf Hercog 1900. god., najprije u gradu Kosu, a dvije godine poslije i na podruju svetita Asklepieiona. Nastavio ih je 1928. Luciano Lorenzi iz talijanske arheoloke kole. Znaajnija iskopavanja provoena su od 1935. do 1943. godine.

j * 3 ' *jH

Asklepijevo svetite na otoku Kosu, u prvom planu stupovi Asklepijeva dorskog hrama

1 2 8 Na Kosu su roeni Hipokrat, najvei lijenik antike (oko 460. prije Krista), pjesnik Philetas, suvremenik Ptolemeja Filadelfa (vladao od 285. do 247. prije Kri sta), a spominje se da je na otoku roen i slikar Apeles (iako se kao mjesto njegova roenja navode Kolophon i Ephes).

522

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

523

Grad Kos smjestio se u ravniarskom dijelu na sjeveroistoku otoka. Na podruju dananjeg grada nalazi se mnogo antikih ostataka. Jugozapadno od gradske jezgre otkriveni su grobovi m inojskog tipa, a meu antikim zidinama grobovi protogeometrijskog i geometrijskog doba. Antiki grad bio je opsega oko 4 km, a osnovan je 366. prije Krista. Tijekom stoljea unitavan je potresima, osobito 5. g. prije Krista, te 142. poslije Krista, zatim 469. i 554. godine. Kamena graa s antikih ruevina koritena je za nove gradnje, a posebice za srednjovjekovne obrambene sustave.

Juno od Dvorca vitezova iz 15. st., najvanijeg spomenika grada Kosa, otkrivena je razina rimske agore i luke etvrti. U sjevernom sektoru iskopina zamjeuju se ostaci helenistikog svetita i trijema iz 4.3. st., na kojem je sauvano osam stupova s korintskim kapitelima. Stupovi su otkriveni na temeljima ranokran ske luke bazilike iz 5. st. Vie u smjeru zapada tragovi su ostataka svetita luke etvrti, najvjerojatnije Aphrodisiona. Na sjeverozapadu je zgrada muzeja, u kojoj su izloene skulpture helenistikog i rimskog razdoblja. Istie se Afrodita s Erosom, Dijana Efeka i kip Ilipokrata. Neto junije otkrivena je helenistika agora s nekoliko podignutih stupova. Ulica Vassileos Pavlon vodi do druge arheoloke zone, gdje je otkrivena velika rimska kua s mozaicima (koju su rekonstruirali talijanski strunjaci zbog zatite brojnih mozai ka) i sredinje kupelji. Idui prema zapadu, dolazimo do odeona. Do njega vodi aleja em presa. Sauvano je 14 redova sjedala, od ega je sedam originalnih. U blizini odeona, u podnoju akropole (manjeg uzvienja), nalaze se za padne iskopine. Na sjevernoj strani tog dijela vidi se dio rimske ulice decumanus s tragovima kua u kojima su sauvani m ozaici iz 3. st. poslije Krista. Kua s mozaicima nazvana Velika europska najbolje je sauvana. U njoj su pronaeni i brojni kipovi. Druga glavna ulica koja vodi prema sjeveru, earo, potpuno je po ploana (podsjea na ulice u Pompejima). S lijeve strane uoit emo rimsku kupelj s dobro ouvanim calidariumom, dok je frigidarium po-

524

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

525

slije posluio za osnovu kranske bazilike. Dalje prema zapadu nalaze se ostaci helenistikog gimnazija iz 2. st. prije Krista. U tome su dijelu otkrivene i druge antike manje vane graevina. Sjeverno od akropole vidljivi su tragovi stadiona. Asclepieion uveno Asklepijevo svetite, a nalazi se 4 km junije od graa Kosa. Alejom empresa prilazi se svetitu. Ono je zauzimalo prostor svete ume posveene Apolonu Kyparesiosu. Sagraeno je po slije Hipokratove smrti (357. prije Krista), oca znanstvene medicine. Svetite su vodili potomci Asklepija, koji su inili zatvoreni red nasljed nih sveenika. Sauvani natpisi pokazuju da se tehnika lijeenja razli kovala od one u Epiauru i drugim svetitima (gdje se uglavnom prak ticirala sugestija). Na Kosu su pacijenti bili podvrgnuti terapijama lije nika, slijedei uenje slavnog Hipokrata. Svetite je dostiglo vrhunac u vrijeme Ptolemejevia i poslije pod rimskim carom Neronom, kad se na Kos vraa lijenik Ksenofon i svetitu daruje brojne skulpture skupljene u Rimu. Potkraj carskog doba jo su graene velike kupelji. Svetite je u potpunosti uniteno 554. g. poslije Krista potresom te pljakom anatolskih hordi.
Stupovi u dijelu Asklepijeva svetita

Plan Asklepijeva svetita na otoku Kosu

Iskopavanja tog lokaliteta zapoeta su sustavno 1902. god. Spome nici svetita prostirali su se na tri terase razliite razine. Prema planu Asclepieiona, vide se na zapadnoj strani, uz trijem donje terase, ostaci rimske kupelji iz 1. st. poslije Krista (bazen i hypocaust, dobro ouvani). Donja terasa omeena je s triju strana trijemovima helenistikog doba, a na etvrtoj strani se nalazio potporni zid. Formirani prostor koriten je za lijenike i bolesnike. Oko sredine zida sauvana je fontana. Tu je bilo i nekoliko bazena u kojima je koritena izvorna termalna voda za terapiju invalida. Na prostoru izmeu bazena i stubita stajao je mali hram s postoljem na kojem je bio kip Nerona kao Asklepija (prema natpisu, dar lijenika Ksenofona). Pretpostavlja se, prema natpisu, da su na toj terasi odravane sveanosti u ast boga Asklepija sa sportskim i drugim sadrajima. S te je terase stubite vodilo na srednju (viu) terasu, gdje su najsta riji spomenici svetita nepravilno razmjeteni u prostoru. S desne stra ne nalazio se jonski hram in antis s kraja 4. ili po. 3. st. prije Krista. Na podu cele izraeno je udubljenje od mramornih ploa, koje je sluilo kao spremite zavjetnih darova. Hram je bio ukraen Apelovim slikama, meu kojima se osobito spominje Afrodita Anadiomene. Iza hrama, uz stubite, uzdizala se rimska kua na starijim, grkim temeljima u kojoj su stanovali sveenici. U sredini terase, pred stubitem, nalazio se veliki rtvenik. Usporeivanje s uvenim pergamskim. Izmeu stupo va trijema bili su postavljeni kipovi Asklepija, njegove keri Higije i

526

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

drugih lanova njihove obitelji. Smatra se da su djelo Praksitelovih sinova. Lijevo od rtvenika vide se temelji rimskog peripternog jonskog hrama. Iza hrama i rtvenika nalazila se eksedra s niama za kipove. Sauvano monumentalno stubite vodilo je s te na gornju terasu, na kojoj se uzdizao veliki dorski Asklepijev hram, iz 2. stoljea prije Krista, iz ijih se ostataka vidi da je bio dorski peripter sa 6 x 11 stupova. Bio je sagraen na bazi od tri stube. Sastojao se od pronaosa in antis (dobro ouvan) i izduene cele. Tri strane i te terase (kao i donje) omeene su trijemovima u helenistiko doba. S te terase veli anstven je pogled na grad Kos s lukom, poluotok Knidos i rt Borum, te oblinje otoke.

L I N D O S
U antici je Lindos bio najvei grad otoka Rodosa. Osim njega, po znati rooski gradovi toga doba bili su jo Kamiros i Jalisos. Sva tri grada ulazila su u sastav dorske Heksapole. Lindos je bio nastanjen ve u treem tisuljeu. Pogodni poloaj izmeu dviju luka omoguio mu je razvitak u najvanije antiko naselje na otoku. Cvjetao je u arhajsko doba, uz Kamiros i Jalisos. Njegovi stanovnici (koloni) osnovali su ko lonije: Parthenope (u 5. st. nazvan Neapolis, kasnije Napulj) i Gelu na Siciliji tijekom 7. st. prije Krista. U 6. st. prije Krista Lindosom, kao i mnogim grkim gradovima, vladaju tirani. Najslavniji meu njima bio je Kleobul (580. g.), jedan od sedmorice mudraca staroga vijeka. Njemu je pripisivana izreka: Nita nije tako vrijedno kao umjerenost. U 5. st. otok Rodos bio je u sastavu Atenskog saveza, to znai i grad Lindos. Osnivanjem grada Rodosa 408. prije Krista, Lindos e ostati vjersko

Lindos, plan naselja s akropolom

528

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

529

dijelu grada. Vidljivi dio zida pripadao je peribolu hrama iz 2. i 1. st. prije Krista. Neto istonije otkriveni su ostaci kazalita, koje se nala zilo uz drugi zid oslonjen na breuljak. Sauvano je gledalite s dijelom stuba. Atenino svetite nalazi se na akropoli, koja zauzima poloaj sje veroistono od naselja (visina 117 m). To je vrh trokutaste stijene. Prilaz joj je omoguen samo sa sjeverne strane. Uz strmu padinu vodi puteljak do veeg stubita (1) i ulaza u svetite. Zatim se kroz nadsvoen prostor srednjovjekovne utvrde (2) dolazi na donji plato, gdje su ouvani tragovi starog svetita, vie puta pregraivanog (3). Sredinji i juni dio platoa pripadao je arhitekton skim spomenicima svetita Atene. S te razine stubite vodi na viu terasu na kojoj je oko 200. prije Krista sagraen monumentalni tri jem (dug 88 m) s dvama kraim krilima. Trijem su ukraavala 42 dorska stupa. Na najviu terasu dolazi se monumentalnim stubitem, irine 21 m, na kojoj su bile propileje (4), sagraene poslije 407. godine prije Krista. Dalje, u produetku s lijeve strane od ulaza, uz rub stijene junog dijela akropole, uzdizao se manji dorski Atenin hram (23 x 7,6 m), tetrastilni amfiprostilos (5), sagraen u 3. stoljeu prije Krista. Ou vani su dijelovi zapadnog zida cele koji potjeu iz rekonstrukcije starijeg hrama nakon poara 348. prije Krista. est uzdignutih stupova s arhitravom i danas dominiraju akropolom.

Hram. Atene Lindije, 3. st. pr. Kr.

sredite, a Rodos e ubrzo postati sredite otoka, poslije i razvoja hele nizma. Spominje se da je sv. Pavao na putu za Rim svratio u Lindos. Vani su njegovi spomenici koji su uglavnom nastajali tijekom stoljea antikog razdoblja, i to na istaknutoj akropoli. Kad je Lindosom zavla dao Bizant, akropola je pretvorena u tvravu Sv. Ivana. Danas je Lindos naselje s oko 1000 stanovnika.

Spomenici Lindosa
Arheoloka iskopavanja vodila je u Lindosu i akropoli jedna danska misija od 1902. do 1914. god., a koja su nastavljena 1952. god. Restauri ranje akropole proveli su talijanski strunjaci 1938. godine. U naselju je malo ostataka antikih spomenika. Spomenut emo sa mo temelje antikog zida od dobro izraenih blokova u jugoistonom

Plan svetita Atene Lindije u Lindosu

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

531

S AM O S
Jedan od veih grkih otoka u Egejskom moru, nalazi se vrlo blizu obale Male Azije, s kojom je u pretpovijesno doba bio spojeni Danas ga od maloazijskog rta Mikale odvaja tjesnac irok oko 3 km. Obala je na sjevernoj strani otoka strma i dosta kamenita, dok je na junoj strani pristupanija produujui se u manje ravnice i uvale. Otok presijeca planinski lanac, koji se protee od istoka prema zapadu s njajviim vr hom Kerkisom (1446 m). Samos je od davnina bio poznat po svojoj plod nosti, o emu je svoja zapaanja ostavio atenski komediograf Menandar (340.292.), navodei da se na njemu moglo nai i ptijeg mlijeka.

Povijest Samosa
Ime otoka potjee, izgleda, od fenike rijei koja znai visok. Bio je nastanjen ve u treem tisuljeu prije Krista. Prvi poznati stanovnici otoka bili su Pelazgi, a potom Karijci. Vrlo rano Samos su kolonizirali Jonjani. U 11. st. prije Krista spominje se Jonjanin Prokles, iji su potomci vladali otokom sve do 680. god. prije Krista. Samoani su se ve u ranim stoljeima bavili pomorstvom, o emu svjedoi primjer Kalaiosa, koji je oko 650. prije Krista plovio izmeu Heraklovih stupova i s puta se vratio sa znaajnim bogatstvom. U prvoj polovici 6. st. sruena je tiranija Demotelesa i Samosom je jedno vrijeme upravljala zemljoposjednika aristokracija (Geomoroi). Oko 540. godine pr. Krista uz pomo Ligdamisa, tiranina s Naksosa, Polikrat i njegova braa Pantognatos i Syloson sruili su aristokraciju i postali novi tirani Samosa. Nedugo nakon toga Polikrat je otjerao brau i za vladao sam. U to vrijeme Samos doivljava najvei procvat. Polikrat je sagradio jaku flotu oko 150 laa prisvojivi mnoge bliske otoke i neto dalji Lezbos, a zavladao je i nekim podrujima na obali. Sklopio je savez s Kirenom, a prijateljevao je s egipatskim faraonom Amasisom i s perzijskim kraljevima Kirom i Kambizom. Poznata je legenda o tom tiraninu koju je zabiljeio Herodot.1 2 9 Na svoj dvor dovodio je poznate
1 2 9 Polikrat je bio tiranin na otoku Samosu od 538. do 522. g. pr. Kr. Proulo se daje tako sretan da mu je sve polazilo za rukom. Kamo god bi krenuo s vojskom, sve bi po njega uvijek uspjeno zavravalo. Egipatski faraon Amasis (Ahmose II., oko 570.526.), s kojim je prijateljevao, savjetovao ga je da zbog svoje velike sree Glava kurosa iz Heraiona sa Samosa, oko 550. 540. pr. Kr., Muzej u Istambulu

umjetnike i slavne pjesnike, meu kojima i Anakreonta iz Teosa u Joniji. Njemu se duguje velika umjetnika i graevinska djelatnost na Samosu. U estom stoljeu Samos je osnovao brojne kolonije na Propontidi i Zankle na Siciliji. Nakon Polikratovog ubojstva 522. prije Krista, njegov brat Syloson uz perzijsku potporu postade tiranin Samosa. Napokua sam sebi nanijeti kakvu tetu i patnju, kako mu ne bi pozavidjeli bogovi. Polikrat je shvatio da ga Amasis dobro savjetuje te je odluio baciti u more najdrai mu predmet, prsten s peatom od smaragda optoen zlatom, djelo umjetnika Teo dora sa Samosa. To je uinio daleko od otoka, s broda i pred mnogim svjedocima. Kad se vratio kui stao je aliti za prstenom. Nekoliko dana iza toga ribar uhvati krasnu ribu, koju nije zadrao za sebe nego ju je odluio predati Polikratu. Sluge koje su poele pripremati ribu, nale su u njoj Polikratov prsten. Radosne sluge odnijele su prsten Polikratu, a on shvati daje to djelo bogova i da e ga srea i dalje pratiti. O svemu to se dogodilo pisao je Amasisu. Plaei se velike nesree, Amasis mu porui da prekida sve veze s njim. Polikrat je na kraju nesretno zavrio. Perzijanac Oret, namjesnik u Sardu, namamio ga je na prevaru da doe u Magneziju te ga dao ubiti nabivi ga na kolac. Herodot, 1953., 6566, 7981.

532

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.-

533

kon to su otok osvojili Perzijanci, Samoani su sudjelovali u jonskom ustanku protiv njihove vladavine. U bitkama kod Lade 494. god. i Sa lamine 480., Samos je bio na strani Perzijanaca, no ponovno su im okrenuli lea u bitci kod Mikale 479. g. prije Krista. Samos je od 478. do 440. bio lan Delsko-atikog saveza. Godine 440. 439. izbila je na otoku pobuna protiv Atene, koju je poslije devetomjesene opsade uguio Periklo, nakon ega je uspostavljena demokratska vlast. Tijekom Peloponeskog rata Samos je ostao vjeran Ateni, sve do uspostave privreme ne vlasti triesetorice. Spartanac Lisandar osvojio ga je 404. prije Krista. Atenski admiral Konon vratio je otok 394. prije Krista, da bi ga nakon nekoliko godina ponovno pokorili Perzijanci. Samos je 365. prije Krista u vlasti Atenjana, koji su zamijenili domorodako stanovnitvo dovedenim klerusima. Samoani su se vratili na otok 321. god. odlukom (ediktom) koju je donio Aleksandar Veliki, a proveo poslije njegove smrti regent mu Perdikas. Nakon 306. prije Krista Samos je bio pod vladavi nom Lizimaha od Trakije, i to do njegova usmrenja 281. godine, a tada prelazi pod dominaciju Ptolemeja. Oni otokom vladaju do 197. prije Krista, uz krae prekide od 259. do 246. kada je bio u vlasti Antioha II. Nakratko je otok okupirao Filip V. Makedonski, a nakon toga je pao pod utjecaj pergamskih dinasta i od 129. pr. Kr. uao u azijsku rimsku provinciju. Mnoge umjetnike spomenike iz grada i svetita opljakao je Vera (Veras) oko 82. godine prije Krista, a to je ponovio i Antonije kada je s Kleopatrom posjetio otok 39. prije Krista. August otoku vraa autono miju 19. godine prije Krista, koja je odrana sve do 79. godine poslije Krista, kada ju je Vespazijan okonao. Poslije rimske, Samos je doao pod bizantsku vlast.

Spomenici otoka Samosa


Na otoku je njemaki arheoloki institut iskopavao od 1910. do 1914., te od 1925. do 1929. godine. Na lokalitetima Pithagorion i Heraion ot kriveni su ostaci antikog kazalita, Eupalinovog tunela, temelji anti kog gata, kupolna grobnica, Veliki hram, rtvenik, kupalite, manji hramovi iz rimskog razdoblja i druge graevine. Na prostoru Herinog svetita pronaeno je mnogo ex-voto predmeta. To su bile primitivne figurice iz 8. i 7. st., poznata skulptura Here (u Louvreu), razni reljefi, pojedini ulomci skulptura i drugi nalazi. Pithagorion Udaljen je 14 km od glavnog grada Samosa. To je danas moderan gradi do kojega vodi cesta (na juni dio otoka) prelazei preko kote s koje se prua izvanredan pogled na tjesnac Mikale i skupi nu otoja Dodekanez. Tu je bio drevni Samos prijestolnica tiranina Polikrata nekada zvan Tigani. Sadanje je ime gradi dobio 1955. godine u ast filozofa Pitagore, roenog na Samosu.

Hera sa Samosa, poetak 6. st. pr. Kr., Muzej Louvre u Parizu

534

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.. Plan Herinog svetita na Samosu


1. Herin hram 2. rtvenik 3. Temelji jedne zgrade 4. Manje kupalite 5. Peripterni hram 6. Manji rimski hram 7. Starokranska bazilika 8. Baza za kipove 9. Veliki rtvenik 10. Mali hram 11. Mali hram in antis 12. Manji hram 13. Kruna graevina (tholos?) 14. Arhajski trijem 15. Trijem iz helen. doba

535

Na jugoistoku luke, na uzvisini, pronaena je neolitika lonarija. U luci su otkriveni temelji antikog gata iz Polikratovog vremena, na kojem je sagraen novi. Herodot ga je spominjao kao jedno od impo zantnih djela antikog graditeljstva. Nedaleko naselja, idui glavnom cestom prema Samosu (Vathy), je dan se puteljak odvaja s lijeve strane i vodi prema ostacima antikog kazalita. Tu se puteljak razdvaja, desni krak e posjetitelja dovesti do malog manastira Panayia Spilani, a lijevim krakom se nastavlja do Eupalineiona ili Eupalinovog tunela. Nazvan je tako po arhitektu i graditelju iz druge polovice 6. st. prije Krista, rodom iz Megare. Radovi su na tunelu zapoeli za vrijeme Polikratovog oca Eaka, a zavreni petnaestak godina poslije tijekom Polikratove vladavine, 524. prije Kri sta. Gradnju je nadzirao Eupalinos. Tunel je povezivao sjeverni dio oba le (izvan zidina) s jednom tokom unutar utvrenja. Dug je priblino 1 km. U sluaju opsade graa sluio je opskrbljivanju vodom, ali i kao tajni izlaz.

U Pithagorionu se nalazi mali muzej u kojem su izloene skulpture iz arhajskog, helenistikog i rimskog doba. Spomenut emo arhajski kip Eaka (Aiakesa), arhajske nadgrobne spomenike (stele), helenistike pogrebne reljefe i ostatke skulpture iz rimskog doba. U planu je bila gradnja novog muzeja koji bi bio proiren novim eksponatima i zbirkom iz dvorca Logothtesa. Mnogi arhitektonski nalazi s otoka i Heraiona izloeni su u muzeju u grau Samosu. Heraion naziv za Herino svetite. Poznato je da je boica Hera roena na Samosu, po kojoj je svetite dobilo ime. Udaljeno je od Pithagoriona 8 km jugozapadno, smjeteno na obali blizu potoka Imbrasa, na mjestu zvanom Kolona prema jedinom preostalom stupu od nekada njeg Velikog hrama. Malo je svetita u Grkoj koja imaju tako dugovje nu i bogatu povijest. Ona poinje jo u bronano doba. Otkrivena je jedna kruno nadsvoena grobnica mikenskog podrijetla. Iskopava nja su potvrdila postojanje dvaju starijih hramova, vjerojatno iz geo metrijskog i ranog arhajskog doba. Naeni su i ostaci drugih manjih graevina. U 6. st. prije Krista svetite je znatno proireno. Radovi se nastavljaju za vladavine tiranina Polikrata, kada je graditeljska djelat nost u punom jeku. Iz tog razdoblja su ostaci velikog Herinog hram a (1), kojega su sagradili Roik i Teodor potkraj prve polovice 6. st. prije Krista. Hram je bio dug oko 100 m, a irok oko 50 m, graen u jonskom stilu. To je dipter s osam stupova na istonoj i 10 na zapadnoj strani, a due su strane imale po 21 stup. Imao je dubok pronaos (s dvama redovima po sedam stupova) i celu s dvama redovima po 10 stupova. Hram je uniten u poaru oko 525. god. prije Krista. Obnovio ga je Polikrat, kao i druge graevine svetita. Novi hram je pomaknut prema zapadu, pa je samo istonom polovicom pokrivao temelje starijeg hrama.

536

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

I taj obnovljeni hram imao je nepravilnosti kao i prethodni. Na istonoj strani imao je osam, a na zapadnoj devet stupova i po 24 stupa na duim stranama. Kod graenja koriteni su fragmenti sa starijeg hra ma. Njegova je gradnja prekinuta Polikratovom smru i nastavljena poetkom 5. st. te poslije, u 3. st. poslije Krista. Izgleda da nikada nije bio u potpunosti dovren, o emu svjedoi njegov jedini sauvani, ali nedovreni stup. Istono od hrama otkriveni su ostaci skupine graevina koje moemo pratiti na prikazanom planu. rtvenik (2), temelji neidentificirane zgra de s potpornim zidom (3), manje kupalite (4), periptemi hram (5) iz rimskog razdoblja, manji rimski hram (6) iz 2. st. prije Krista, starokranska bazilika (7). Na jugoistoku su vidljivi ostaci baze na kojoj su stajali kipovi govornika Cicerona i njegova brata Kvinta (8). Istono od peripternog hrama nalazio se Veliki rtvenik (9), za koji se vjeruje da ga je podigao Roik. Podignut je na mjestu starijeg kulta iz drugog tisuljea prije Krista, a preko ostataka rtvenika obnovljenog u geometrijskom razdoblju. Dalje sjeverno i sjeveroistono od velikog hra ma vide se ruevine druge skupine graevina iz razliitih epoha. Tu su dva mala hrama in antis (10 i 11), od kojih je drugi bio sagraen na temeljima veeg peripternog Hermesovog hrama. U produetku su ot kopani temelji hrama Hermesa i Afrodite. Uz te ostatke otkriven je jo jedan manji hram (12). Zapadno od te skupine hramova uoavaju se ostaci krune graevine (13), moda tholosa, a dalje na zapadu nalaze se tragovi arhajskog trijema (14), ispod i uz koji su pronaeni razliiti arhitektonski elementi Roikovog hrama s kojim je u poaru uniten i trijem. Izmeu trijema i velikog hrama nalazio se drugi trijem (15) iz helenistikog razdoblja. Na sjeveroistoku su otkriveni tragovi brojnih objekata razliitih namjena: riznice, hramovi, administrativni uredi. Na etiri mjesta pronaene su skupine vaza geometrijskog stila i iz kasni jeg vremena. U toj se zoni nalazi i zid s kraja mikenskog doba i ostaci vie mikenskih konstrukcija.

SAMO TRAKA
Samotraka (Samothraki) se nalazi u sjeveroistonom dijelu Egejskog mora, udaljena od Aleksanropolisa oko 32 km. Uz sjevernu obalu pro stire se uska ravnica, na jugozapadu je podruje raznolikih visoravni, dok je ostali dio otoka prekriven granitnim planinama, uz najvii vrh Fengari (1601 m). U Ilijadi se spominje da je bog mora Posejdon s najvieg vrha umovite Samotrake nadgledao bitke koje su voene u trojanskoj ravnici.

Povijest Samotrake
U bronano doba plemena trakog podrijetla naselila su otok. Traki jezik i religija odrali su se sve do dolaska grkih doseljenika oko 700. prije Krista. Ima miljenja da su otok Samoani kolonizirali i neto ranije, ali arheoloka istraivanja to ne potvruju, kao niti to da su novi stanovnici doli sa Samosa. Strabon nas upozorava da su priu izmislili Samoani zbog slavnije tradicije. Prema dijalektu s natpisa zakljuuje mo da su koloni pristigli s Lezbosa ili iz Troade na maloazijskoj obali. Ve u 6. st. prije Krista Samotraka je kovala svoj srebrni novac. Grad je tada na vrhuncu i osniva kolonije. U bitci kod Salamine sudjeluje sa svojom flotom. U 5. st. prije Krista gospodarska mo otoka opada, ali irenjem obreda postaje sredite religijskog ivota u sjevernom Egeju. Samotraka je uveno svetite velikih bogova Kabira. Makedonski dinasti titili su i uzdravali svetite sve do odranja njihove vlasti. Otok je sluio kao pomorska baza Atenskom savezu, trakom kralju Lizimaku, Ptolemejeviima, Seleukidima i Makedoncima. Na Samotraci su posljednjeg makedonskog kralja Perzeja (koji je na otoku zatraio azil) zarobili Rimljani. Samotraka je pod Rimljanima uivala autonomi ju. Prema legendi, s otoka je podrijetlom Dardanos, mitski osniva gra da Troje. Spominje se da su Samotraku posjetili apostol Pavao i rimski car Hadrijan. Pogodio ju je potres 200. godine poslije Krista, nakon ega dolazi do propadanja otoka. Meutim, antika religija preivjet e na njemu sve do 4. st. poslije Krista. Nakon Rimljana, Samotraka je pripadala Bizantu do 1204., a zatim Veneciji, Genovi i Turskoj.

538

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

539

Spomenici otoka
Kada je francuski konzul Champoiseau 1863. godine otkrio uvenu Nike (Pobjedu), jednu od najljepih skulptura helenistikog razdoblja (danas u Louvreu), zapoela su iskopavanja na Samotraci. Francuska misija istrauje 1866. godine, a od 1873. i 1875. istraivanja nastavljaju austrijski istraivai pod vodstvom A. Conzea. Na otoku istrauje i ved ska ekipa od 1923. do 1925. godine, te 1938., a sustavnija iskopavanja provodili su arheolozi njemakog sveuilita od 1948. god. Sva navedena istraivanja i iskopavanja voena su na podruju antikog grada, koji se nalazio neto dalje na sjevernoj strani polazei od Kamariotissa (pristanita), nedaleko naselja Khora ili Samothraki i svetita. Grad se prostirao na uzvisini (akropoli), bio je utvren zidom iz arhajskog i helenistikog doba. Stari je grad danas pokriven hrpama kamenja za raslog divljim maslinama. Izmeu rukavaca rijeke koja se sputa k moru iz podruja zapadne uzvisine nalazilo se svetite velikih bogova Kabira.1 3 0 Udaljeno je od staroga grada oko 500 m. tovani su bili u posebnim misterijama (vidi o samotrakim misterijama na str. 108). Anaktoron (A) nalazio se u sjevernom dijelu svetita, izmeu rukavaca rijeke. Imao je oblik pravokutne dvorane, a sluio je za inicija cije u misterije. Sagraen je potkraj 6. st. ili oko 500. prije Krista. Ima i miljenja da je iz znatno kasnijeg doba, s poetka carske epohe. Nje govi sauvani zidovi debeli su i vie od 3,5 m. Veliina unutranjeg prostora iznosi 27 x 11,5 m, a u nj se moglo ui kroz troja vrata sa zapadne terase. Podijeljen je bio pregradom na glavnu dvoranu i unu tranji sanktum (manju prostoriju na sjeveru). Ostaci krunog posta menta vidljivi su u veoj dvorani. Kvadratna prostorija sakristija (B) otkrivena je uz juni dio Anaktorona. Potjee s kraja 3. st. prije Krista. Vjerojatno je podig nuta na mjestu starijeg zdanja. Restaurirana je bila u 3. i 4. st. poslije Krista. Dolaskom u svetite ovdje su se, ini se, novaci oblaili i nakon zavretka inicijacija svraali po uvjerenje da su je obavili. Rotonda (C) smatrana je za najveu krunu graevinu u grkoj arhitekturi (vie od 20 m u promjeru). Kraljica Arsinoja posvetila ju je velikim bogovima izmeu 289. i 281. god. prije Krista. Otuda je i njezin naziv Arsinoeion. Prema ostacima arhitektonskih dijelova na te meljima izvanjskoga mramornog zida uoavaju se postolja dorskih stu1 3 0 Kabiri (gr. Kabeiroi) u starogrkoj mitologiji prastara pelazgika boan stva. Kasnije su smatrani za boanske potomke Hefesta, esto voeni na natpisima kao veliki bogovi. Vjerojatno su orijentalnog podrijetla. Osim uz kult Hefesta, bili su vezani i uz kult frigijske boice Kibele. Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv. III, 1964., 130.

Plan svetita Kabira na otoku Samotraci


A B C D E F Anaktoron Kvadratna prostorija Rotonda (Arsinoeion) Temenos Hieron Dvorana ex-voto G Dvorite sa rtvenikom H Kazalite I Nikina fontana J Trijem K Ptolemeion L Srednjovjekovna utvrda

540

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

541

pova. Unutranja galerija imala je polustupove korintskog stila i ostatke dvostrukih zidova iz 4. st. prije Krista. Kameni rtvenik (nema oznake na planu) i dijelovi terase na kojoj je bio podignut najstariji su ostaci spomenika u svetitu. Nalazio se zapadno od Arsinoeiona. Neto dalje na jugoistoku, uz puteljak, nalazila se sveta stijena gdje su provoene libacije. Temenos (D) je bio pravokutna graevina slina Anaktoronu, ali neto manja. Ouvani su temelji iz 4. st. prije Krista. Na sjeveroistonoj strani nalazile su se propileje jonskog stila sagraene iz tasokog mramora. Sauvani su brojni fragmenti. U Temenosu se vjerojatno nala zio kip Afrodite i Pothosa, Skopasovo djelo. Nemamo podataka o njego voj uoj funkciji u sklopu svetita. Hieron (E) otkriven je juno od Temenosa. Sagraen je u posljednjoj etvrtini 4. st. prije Krista u smjeru sjeverjug. Temelji su sauvani u cijelosti. Na sjevernoj strani nalazilo se dvostruko predvorje, koje je nosilo 14 dorskih stupova kroz koje se ulazilo u izdueni prostor. Pet stupova s dijelom arhitrava ponovno je podignuto na prvotno mjesto 1956. godine, dok su stube (stilobat) sagraene od suvremenog materi-

jHieron iz svetita velikih bogova Kabira na Samotraci

jala. Zabatna skulptura s proelja uva se u muzeju u Beu. Hieron je obnovljen u 3. st. poslije Krista. Ima znakova da je bio sagraen na temeljima starijeg zdanja. Po klupa sa svake strane u njegovoj unutra njosti potjeu iz doba rimske restauracije. Sluio je za ceremonije ini cijacije najvieg stupnja. Dvorana ex-voto (F) jedna je od graevina koje su se nalazile sa zapadne strane Hierona. Nazvana je tako po pronaenim ex-voto figura ma na tom prostoru. Sagraena je oko 540. prije Krista, pravokutnog je oblika, a zapadni joj je dio krasio trijem od est dorskih stupova. Dvorite sa rtvenikom (G) otkriveno je juno od dvorane ex-voto. Na prednjoj (zapadnoj) strani, prema ostacima baze, nalazilo se nekoliko nejednako rasporeenih stupova. Natpis pronaen na nosivoj gredi proelja govori o posveti Aridheosu (?), polubratu Aleksandra Ve likog. Kazalite (H) bilo je sagraeno jugozapadno od rtvenika. Sau vane su samo dvije stube iz 200. prije Krista. Rukavac rijeke, koji je prolazio ispod orkestre, bio je usmjeren betonskim kanalom iz kasnijeg, rimskog razdoblja. Nikina fontana (I) nalazila se junije od kazalita. Imala je gornji, plii, i donji, dublji bazen. Na mjestima se opaaju ulomci gline nih vodovodnih cijevi. Sredinji dio fontane ukraavala je skulptura Krilata Pobjeda (Nike), izraena od parskog mramora, koja je 1863. godine prenijeta u Pariz. Izloena u Louvreu. Trijem (J) otkrila je austrijska ekipa strunjaka 1963./64. sjevero zapadno od kazalita. Njegovi temelji bili su dugi 91 m. Na tom prostoru nalazi se bezbroj kamenih blokova, od kojih je veina pripadala izvanj skim dorskim i unutranjim jonskim stupovima. Datirani su na poetku 3. st. prije Krista. Srednjovjekovno utvrenje (L) Puteljkom koji je vjerojatno slije dio nekadanji antiki put prolazi se izmeu kazalita i trijema i penje se, krivudajui, do zapadne uzvisine, na kojoj je nastala srednjovjekovna utvrda, sagraena od materijala antikih graevina svetita. Ptolemeion (K) Neto dalje, istono preko rijeke, uzdizao se Ptolemeion, monumentalni i sveani ulaz u svetite. Dao ga je podii Ptolemej II. Filadelf i posvetiti ga velikim bogovima. U temeljima se uoava dvostruki jonski trijem. Junije se nalazila nekropola (6. st. prije Krista do 2. st. poslije Krista) s brojnim grobnicama, prekopana 1957. godine. Nasuprot Ptolemeionu vidljivi su tragovi krune zone s graevinom dorskog karaktera iz kasnijeg doba, posveena za Filipa i Aleksandra Velikog. Muzej je otvoren 1955. godine. U njegove etiri dvorane izloene su rekonstrukcije pojedinih spomenika, pronaene skulpture, reljefi, zavjetni predmeti i keramiki proizvodi.

542

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

543

Nike na pramcu ratnog broda, srebrna tetradrahma Demetrija Poliorketa, oko 295. pr. Kr.

Krilata Pobjeda (Nike) sa Samotrake, 2. st. pr. Kr., Muzej Louvre u Parizu

Dvorana (A) Izloeni su rekonstruirani karakteristini dijelovi spomenika (na osnovi elemenata s kojima se raspolagalo). Osim nave denog, izloene su i dvije stele koje su upozoravale neposveene da im je zabranjen ulaz u svetite. Dvorana (B) namijenjena je skulpturama. Tu su prije svega fragmenti s propileja iz Temenosa (340. prije Krista); zatim monolitni mramorni stup s Tasosa; ukraen vrh jednog stupa i dijelovi friza s prikazom plesaica i glazbenika. Friz je najvjerojatnije predstavljao vjenanje Kadma (utemeljitelja Tebe) i Harmonije,.keri Aresove i Afroditine. Pripada arhajskom stilu. Slijede dvije figure (460.450.) prona ene u svetitu, koje su inile dio skupine s nekog proelja; jedan torzo slijepoga proroka (oi dodane u 19. st.) i figura Perzefone (?) bez glave. Mali kipii, reljefi i drugi sitniji nalazi izloeni su u vitrinama. Vitrina (1) sadri religijske i zavjetne predmete, osobito eljezno prstenje. Vitrina (2) izloeni su novac i krovni urezani crjepovi. Vitrina (3) ispunjena je arhitektonskim detaljima. Vitrina (4) U njoj su izloeni bronani kipii Herakla, kraljice Arsinoje III., dio reljefa s prikazom kentaura (iz 4. st. prije Krista do 1. st. poslije Krista). Dvorana (C) Izloena je Pobjeda (s akroterije, 130. prije Krista) iz Hierona. Rekonstruirana je od fragmenata otkrivenih nakon potresa koji se dogodio oko 200. g. poslije Krista. U nekoliko vitrina izloeni su razliiti nalazi iz grobova u okolici grada. Vitrina (2) prikazani su zavjetni darovi, eljezni pancirni oklopi iz 3. st. prije Krista i bronani ukras s propileja Temenosa.

544

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Vitrina (3) Izloeno je mjesno posue koje je bilo u uporabi u 7. st. prije Krista. Vitrina (10) Ovdje su kipii od terakote malog krilatog boanstva (3. st. prije Krista) iz june nekropole, predmeti od puhanog stakla, nalazi iz rimske grobnice iz 135. prije Krista, statueta od terakote s prikazom djevojice, 1. st. prije Krista. Vitrina (11) Izloena je stela iz 400. prije Krista, s natpisom najvjerojatnije na trakom jeziku (nedeifrirana), ali na grkom pismu. Razni natpisi o posvetama i popisu posveenih u svetitu izloeni su u dvoritu muzeja. Dvorana (D) posluila je uglavnom prikazu lonarstva i drugih grobnih nalaza.

T AS O S
Taj se otok nalazi najsjevernije od svih grkih otoka, u Trakom moru, udaljen svega 10 km od trake obale. Otok je vulkanskog podri jetla, brdovit, s najviim vrhom planine Hypsarionom (1143 m). Tasos je po svojim rudnicima zlata bio poznat jo u antiko doba. Na cijeni je od davnina i tasoski mramor.

Povijest
Poetkom 7. st. prije Krista naseljenici s otoka Parosa osnovali su naselje na Tasosu (Thasosu) i tako ga kolonizirali. Paroske doseljenike predvodio je Telesiklo, otac lirskog pjesnika Arhiloha. Meu njima je bio i Arhiloh, koji je sudjelovao u estokim borbama s trakim plemenima. Rudnici zlata trebali su osigurati prosperitet naselja-grada. Potkraj 6. st. prije Krista bio je to najrazvijeniji grad na sjeveru, a tada doivljava i svoj vrhunac. Poetkom 5. st. prije Krista miletski tiranin Histaios pokuao ga je zauzeti silom, to mu je i polo za rukom unato poznatim zidinama grada. Godine 491. prije Krista osvojio ga je perzijski car Darije. Spominje se da je grad pristupio i Delskom savezu, ali zbog zategnutih odnosa s Atenom i pobune u svezi s rudnicima zlata na kopnu Tasos je istupio iz saveza 465./464. godine prije Krista. Atenjanin Kimon (Miltijadov sin) nakon dvogodinje opsade uguio je pobunu u gradu. ini se da je Tasos vratio 446. godine prije Krista izgubljene rudnike. Nakon toga opet se uspostavljaju dobri odnosi s Atenom po etkom 4. st. prije Krista i Tasos postaje stalni lan Atenskog saveza. Osim zlatnih rudnika i mramora, otok je bio bogat i uljem, vinom i imao je dobro razvijenu trgovinu trakim robljem, to je sve privlailo strane osvajae. Makedonski vojskovoa Filip II. zauzima ga 340. prije Krista i otok ostaje u makedonskoj vlasti sve do osvajanja Rimljana 196. prije Krista. Tasos je bio poznat i po slavnom slikaru Polignotu iz 5. st. prije Krista, koji je svoja najbolja djela stvorio u Ateni i Delfima, te po veli kom atletu Teogenu.

Spomenici
Antiki grad zauzimao je prostor uza sjevernu obalu otoka. Bio je okruen zidinama s pojaanim tornjevima i s nekoliko ugraenih vrata

546

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA


Akropola' Hram

Toranj 9

Parmenonova vrata

A rtegiiino , .jsvclistc

,,v ' 7 3 : JI J,= . .. --i


Dionizovo svetite / \ Posejdonovo ' : vAgora% Semelina vrala kola f

:iV i

I le r a lc le io n H J

.^Muzcj * *
a
BazUlka Hotel Amli|>olii Hotel Angelka

SvetiSte

Tasos, dio antikog grada

/'/i::
-

na zapadnoj i sjevernoj strani. Iznad grada nalazila se utvrena akro pola. Prva utvrenja s kraja arhajskog razdoblja unitio je Darije kada je 491. godine prije Krista osvojio grad. Nakon toga zidine su vjerojatno bile popravljene i ponovno razruene 464.-463., kada je Kimon napa dao grad da bi uguio pobunu. Zidine su nanovo sagraene na starim temeljima i ostacima 412./411. godine prije Krista. Tada rekonstrirane ouvane su do dananjih dana. Ako opis ponemo s obale prema unu tranjosti grada, onda se na sjeveroistonoj strani, ispod razine vode, vide ostaci zida dva mola koji su pripadali antikoj ratnoj luci. Neto dalje od luke, kreui se po crti antikog zida, dolazimo do dvojih antikih vrata koja su otvarala prilaz iz grada obali i luci. Prva su se zvala Vrata kola, a druga Vrata Semele Tione (Thyone).1 3 1I jedna i druga bila su ukraena arhajskim niskim reljefom iz poetka 5. st. prije Krista. Reljef na prvim vratima predstavljao je boicu Artemidu
1 3 1 Semela (gr. Semele) bila je ki tebanskog kralja Kadma i ene mu Harmo nije, Zeusova ljubavnica. Rodila mu je sina Dioniza. Poginula je kad je Kadmovu palau pogodila Zeusova munja te je zavrila u podzemnom svijetu. Sve je to pripremila Zeusova ljubomorna ena Hera. Kad je Dioniz odrastao i postao moni bog, oslobodio je majku iz podzemlja i doveo je k sebi na Olimp. Od tada je ivjela pod imenom Tiona (Thyone). V. Zamarovsky, 1973.b, 274; N. A. Kun, 1971., 135.

*.
B anka

... V in u

Tasos, plan grada s antikim, spomenicima

na kolima, dok njezine konje na uzdama dri bog Hermes. Na drugim vratima reljef je dosta oteen, a predstavljao je Hermesa s gracijama. S druge strane vrata, prema unutranjosti, nalazila se antika zona. Ako pratimo put du zidova od sjevera prema jugu (istonom stra nom), doi emo do ostataka grkog kazalita. Ruine gledalita i or kestre su iz 4. st. prije Krista. U rimskom razdoblju raene su neke preinake za borbe divljih zvijeri. Djelomino sauvani, ostaci su rekon struirani 1957. godine da bi se dobio cjelovitiji izgled i da se iskoristi za odravanje dramskih i drugih kulturnih predstava.

548

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..

549

Uspinjui se, dolazi se do krajnje toke na jugoistoku, gdje se nala zila akropola, utvrena sa svih strana. Prema otkrivenim natpisima, tu se nalazilo svetite Apolona Pitijskog (boga koji je Paranima dao potvrdu da koloniziraju Tasos). Ostataka je vrlo malo, osim pojedinih dijelova koji su pripadali srednjovjekovnoj genovskoj tvravi iz rekon strukcije 1310. godine ili neto kasnijeg doba. Vidljivi su neki antiki reljefi iz 5. ili 4. st. prije Krista, naknadno ugraeni. Dalje zid tee prema jugozapadu i dolazi do dobro sagraene visoke terase, na kojoj su otkriveni temelji hrama boice Atene Polioukos (zatitnice grada) identificiranog otkopavanjima 1958. godine, uz pronalazak drugih arheo lokih nalaza. Zidine se dalje sputaju do dijela gdje se nalazi peinsko Panovo svetite1 3 2 s oteenim helenistikim reljefom na kojem je prikazan Pan kako ispred svojega stada koza svira frulu. Nastavljajui obilazak k jugozapadu, na jednom dijelu prolazimo tajnim stubitem urezanim u stijenu u 6. st. prije Krista. Dolazimo zatim do toke gdje zidine zaokreu prema zapadu i stiemo do Parmenonovih vrata. Jo uvijek se na prvobitnom mjestu moe vidjeti njihov nadvratnik. Na ka menom bloku blizu vrata urezano je ime majstora: Paramenon me izra dio, po kojem su vrata i nazvana. Idui dalje, uza zid koji zaobilazi 3 3od kojih jedna ulica vodi u unutra grad, dolazimo do Silenovih vrata,1 njost grada prema Herakleionu. Vrata su bila ukraena velikim bare ljefom s prikazom Silena koji dri kantaros. Ispred se primjeuje jedna nia koja je sluila za zavjetne rtve. Reljef je stilski pripadao jonskoj izradi. Sljedea vrata do kojih se stie su Heraklova i Dionizova vrata. Sauvani arhajski natpis nas upozorava da su navedena boanstva bila zatitnici Tasosa. Reljef koji je ukraavao ta vrata je nestao. Dio koji je prikazivao Herakla strijelca zavrio je u Istanbulu, drugi je dio, s Dio nizom, izgubljen. Obilazei dalje tasoske zidine, dolazimo do jo jednih vrata, posveenih Zeusu i Heri. Opet se susreemo s niskim reljefom iz 5. st. prije Krista, arhajskih karakteristika, na kojem se prepoznaju likovi: ispred Here, koja sjedi, stoji boica Iris (Irida) glasnica bogova, a ispred Zeusa je Hermes. Nakon razgledavanja tih vrata, sputamo se, pratei liniju zidina, do obale.
1 3 2 Pan je bio sin nimfe Driope i boga Hermesa (po nekima i najvieg boga Zeusa). Postao je bog uma, lova i pastira. Imao je udan izgled nakon roenja, rogove na glavi, bradu i kozje noge. Kad ga je majka ugledala, prestraila se i od njega pobjegla. Hermes ga je odnio na Olimp, gdje su ga bogovi ismijavali. Pobjegao je s Olimpa i ivio u arkadskim umama u kojima je uglavnom napasao stoku i svirao frulu. V. Zamarovsky, 1973.b, 229230; N. A. Kun, 1971., 8284. 1 3 3 Silen je bio pratitelj boga Dioniza i zatitnik izvora. Ne zna mu se podrijetlo roditelja niti se ita zna o njegovoj mladosti. Volio je drutvo Pana, satira i nimfa. Najbolje se osjeao uz boga vina Dioniza. V. Zamarovsky, 1973.b, 276277.

Donji grad je zauzimao prostor iza zidina, koje su ga titile s obal ne strane. To je danas arheoloka zona u kojoj su otkriveni nekoliko svetita, agora i drugi spomenici. Nedaleko Vrata kola i Vrata Semele Tione nalazi se dosta arheolokih iskopina meu kojima se istie Posejdonovo svetite. To je velika etvrtasta terasa na kojoj su pre poznatljivi ostaci dvaju rtvenika: jedan je krunog, a drugi kvadratnog oblika. Ispred ulaza u svetite su dva postolja s natpisima (kraj 4. st. pr. Kr.) i monumentalni rtvenik posveen Heri Epilimeni (zatitnici lu ka), s natpisom koji je sauvan i nalazi se u mjesnome muzeju. Natpis govori o zakonu koji se bavi zabranom rtvovanja koza. Nedaleko prema jugu otkriveno je Dionizovo svetite trokutastog oblika. Ponovno je istraivano od 1937. do 1958. godine. Pronaeni su ostaci spomenika podignutog nekom koregu iz 3. st. prije Krista. Na polukrunom postolju toga spomenika bila su urezana imena pobjedni ka u natjecanju korova i dramskim natjecanjima. Spomenik je inila skupina statua, od kojih se neke nalaze u Muzeju, sa sredinjom figu rom boga Dioniza. Agora se nalazila zapadno od Posejdonovog svetita. Bila je omee na trijemovima. Agori se pristupalo idui od luke kroz propileje, koje su bile sagraene na sjeverozapadnoj strani. Jugoistoni trijem se sasto jao od 33 dorska stupa, a jugozapadni (iz 1. st. poslije Krisa) od 31 dorskog stupa, od kojih su tri nacjelovitija podignuta poslije. Na suprotnoj strani od toga trijema nalazila se duga hipostilna galerija u koju su vodila etvera vrata. Sauvan je zid s dijelom vrata do 1,8 m visine, koji

Srebrni stater iz Tasosa, oko 465. 450. pr. Kr., s prizorom silena i nimfe

550

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.

551

je obnovljen 1959. godine. U junom kutu trga bio je podignut monumentalni rtvenik. U istonom dijelu otkopano je postolje Glaukovog spomenika1 3 4 iz 7. st. prije Krista. U sredinjem prostoru agore otkriven je Heroon Lucija Cezara i drugi podignut u ast slav nom Teogenu. Sjeverni kut zauzimalo je svetite Zeusa Agoraja (Ago1 3 4 Glauko (gr. Glaukos) bio je sin boga Posejdona, morski bog, zatitnik mora, ribara i ronilaca. Posjedovao je dar vraanja.

raiosa). Bilo je okrueno balustradom, koja je poslije presjeena grad njom tholosa u 3. ili 2. st. prije Krista. Na sjeverozapadnoj strani, pokraj propileja, otkrivena je graevina koja oblikom podsjea na trijem Zeusa Eleuterija na atenskoj Agori, iz 330. prije Krista. Stajala je na tom mjestu do 5. st. poslije Krista, kada je pak tamo sagraena kranska bazilika. Neto dalje, juno od agore, otkopani su tragovi Artemiziona graevine posveene boici Artemidi iz 7. st. prije Krista. Dio svetita je iz helenistikog razdoblja i ima etvrtast oblik temenosa. Zapadnije se nalazio odeon iz rimskog raz doblja, 2. st. poslije Krista. Idui dalje prema zapadnim zidinama, zaus tavljamo se kod ostataka Karakalinog slavoluka.1 3 5 Junije od njega otkopan je Herakleion ili Heraklovo svetite. U svetite se ulazilo kroz monumentalne propileje sa stubitem koje je vodilo u dvorite. Na sje vernoj strani nalazio se hram jonskog stila, peripter sa 6 x 8 stupova, s poetka 5. st. prije Krista. Nasuprot hramu otkriven je ruinirani r tvenik. Na jugozapadu uz cestu koja vodi Silenovim vratima, nedaleko Herakleiona, otkopani su temelji graevine, podijeljeni na vie ostataka, meu kojima se nalazio i hram iz 6. st. prije Krista (?) poligonalnog oblika. Otkriveni su i ostaci krunog spomenika te junije spomenik Tersilohosu, otkopan 1913. godine. Muzej se nalazi sjeverozapadno od Agore i nedaleko luke. Izloci su rasporeeni u pet dvorana. Dvorana L, sredinja Izloene su skulpture iz razliitih razdob lja. Zamijetit emo golemu statuu Kriophorosa, otkrivenu u zidu akro pole; nedovrenu, po. 6. st. prije Krista; glava konja Pegaza i glava Silena iz Herakleiona; torzo kurosa otkrivenog u moru blizu rta Pachys; terakotne ploe i glave koje su pripadale frizu s konjanicima iz Hera kleiona 525. prije Krista; nadgrobna stela s kraja 6. st. prije Krista; tu je jo jedan kuros, kola kipara Pitagore (iz 5. st. prije Krista sa Samo sa), uz druge radove. Dvorana II. nalazi se iza sredinje. Sadri nalaze iz Artemiinog hrama. Navodimo bronanu statuu boice i lavlju glavu od slonove kosti iz 6. st. prije Krista; natpis nadgrobnog apomenika vezan uz Glauka s Parosa; tu su i pojedini primjerci novca i izloci lonarstva iz arhajskog razdoblja. Dvorana III. pripada zapravo dijelu sredinje dvorane. Istie se lijep primjer atike vaze (kylix), dobro sauvane.
U 7. st. prije Krista spominje se i Glauko iz Hija, poznat po tome to je prona ao lijevano eljezo (iako se ono ve prije koristilo u nekim kulturama). Najvjero jatnije se spomenik odnosi na mjesnoga heroja, sina Leptine s Parosa i prijatelja pjesnika Arhiloha. V. Zamarovsky, 1973.b, 104 105. 1 3 6 Karakala je bio rimski car od 211. do 217. godine. Poznat je i po tome to je dao sagraditi uvene terme u Rimu.

552

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Dvorana IV. Izloeni su arhitektonski fragmenti s pojedinih graevina; reljefno ukraene metope; statue Dioniza i Komedije, koje su pripadale spomeniku korega iz Dionizovog svetita; primjerci raznih natpisa. Dvorana V. sadri uglavnom portrete razliitih razdoblja. Dvije glave iz te dvorane pripadale su Skopasovoj koli (Skopas je jedan od najpoznatijih kipara 4. st. prije Krista, rodom s Parosa); tu je i glava mladog Dioniza iz 3. st. prije Krista; reljefi rtvenika posveenog boici Kibeli (ili Majci Bogova), iji je kult iz Azije uveden u Grku potkraj arhajskog doba; skulptura s prikazom Afrodite koja jae na dupinu s Erosom koji se uhvatio za rep; vie raznih reljefa; glave carskih i drugih osoba iz rimskog razdoblja: Klaudija, Julija Cezara, Lucija Cezara i jedna crnaka glava.

SADRAJ

PREDGOVOR............................................................................................. 7

I. ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE G RKE.....................................9 1. 2. 3. 4. Sjeverna Grka............................................................................. 11 Srednja Grka............................................................................... 13 Juna Grka ili Peleponez................................................. ...... 16 Grki otoci........................... ........................ ................................ 19

II. KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI DOGAAJI...................................................................... 21 Pregled kultura...................................................... ................................. 23 Neolitike kulture............................................................................. 23 1. Kultura Sesklo.............................. ....................................... 23 2. Kultura Dimini..................................................................... 24 Egejske kulture.................................................................................24 1. Cikladska kultura...............................................................25 2. Trojanska kultura........... ....................................................25 3. Minojska kultura................................................................ 27 4. Heladska kultura................................................................ 27 Umjetnika razdoblja............................................................ .................. 30 Geometrijsko razdoblje..................................................................... 30 Arhajsko razdoblje............................................................................ 32

592

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

SADRAJ

593

Pretklasino razdoblje ili strogi stil............................................... 35 Klasino razdoblje.............................................................................39 Helenistiko razdoblje......................................................................43 Rimsko razdoblje..............................................................................52 Vaniji povijesni dogaaji.......................................................................54 Formiranje grkih gradovai kolonizacija....................................... 54 Grko-perzijski ratovi....................................................................... 55 Osnivanje pomorskogsaveza.................................................... 58 Peloponeski rat........................ ..................................................59 Spartanska hegemonija............................................................ 61 Tebanska hegemonija...............................................................62 Makedonska osvajanja Grke.......................................................... 62 Rimljani u Grkoj............................................................................. 65

B) Mitovi o pojedinim legendarnim herojima i kraljevima........ 91 Heraklo...................................................................................... 91 M inos......................................................................................... 98 Pelops......................................................................................100 Atrej........................................................................................ 102 Kult i svetkovine................................................................................. 104 Proricanja...................................................................................... 105 Misterije......................................................................................... 106 Atenske svetkovine....................................................................... 108 Igre antikih Grka............................................................................... 111 Olimpijske igre................................................................................ 112 Pitijske igre................................................................................... 117 Istmijske igre................................................................................ 118 Nemejske ig re............................................................................... 118

m. RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IG RE......................................................................................................67 Religija......................................................................................................69 1. Bogovi n eb a .................................................................................. 72 2. Bogovi mora i voda...................................................................... 73 3. Bogovi zemlje i podzemnoga svijeta.......................................... 73 Mitologija..................................................................................................75 A) Mitovi o pojedinim olimpskim i dragim bogovima koji simboliziraju neke od opisanih gradova i arheolokih lokaliteta.................................................................... 76 Zeus ............................................................................................ 76 Hera............................................................................................79 Posejdon......................................................................................81 Atena...........................................................................................83 Apolon.........................................................................................84 Demetra......................................................................................86 Asklepije.....................................................................................88

IV. KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA................................ 119 Razvoj grke drame............................................................................... 121 Tragedija..........................................................................................121 Eshil..........................................................................................122 Sofoklo......................................................................................124 Euripid......................................................................................127 Komedija......................................................................................... 130 Sicilska komedija.....................................................................130 Stara atika komedija............................................................. 131 Aristofan...................................................................................132 Srednja komedija.....................................................................134 Nova komedija.........................................................................134

594

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

SADRAJ

595

V. GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE KULTURE....................................................................137 Kreta.........................................................................................................139 Evansova iskopavanja i podjela minojske kulture.................... 139 Ranominojsko razdoblje................................................................140 Srednjominojsko razdoblje............................................................141 Kasnominojsko razdoblje..............................................................142 Od geometrijskog do rimskog razdoblja...................................... 142 Knosos..... .............................................................................................. 144 Palaa u Knososu..........................................................................146 Opis palae............................................................................... 147 Ostali spomenici u Knososu i njegovoj okolici........................... 152 Tilisos.....................................................................................................154 Gortina...................................................................................................156 Spomenici Gortine.........................................................................158 Festos.......................................................................................................159 Opis palae.....................................................................................160 Hagia Trijada........................................................................................162 Mala palaa....................................................................................163 M alia......................................................................................................164 Gurnia....................................................................................................168 Palaikastro.............................................................................................169 Kato Zakro.............................................................................................169 Praisos....................................................................................................171 Arheoloki muzej u Heraklionu..........................................................172 Mikena...................................................................................................183 Poloaj grada..................................................................................183 Mitska povijest i stvarni dogaaji............................................... 184 Iskopavanja u Mikeni...................................................................186 Spomenici Mikene na akropoli....................................................188 Spomenici izvan akropole.............................................................198 Tirint......................................................................................................205

Opis grada-palae........................................................................... 206 Pilos......................................................................................................... 210 Gdje se tono nalazio grad Pilos?..................................................210 Palaa u Pilosu.............i.................................................................212 Glavna zgrada.......................................................................... 213 Jugozapadna zgrada................................................................. 214 Sjeveroistona zgrada............................................................. 215 Tholos grobnice................................................................................215

VI. ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH POKRAJINA........................................................................217 Atena....................................................................................................... 219 Najstarija povijest i mitski kraljevi.............................................. 219 Vladavina aristokrata.....................................................................219 Atenski zakoni i reforme................................................................220 Procvat atenske demokracije..........................................................222 Od helenistikog doba do rimskog osvajanja ................................222 Spomenici......................................................................................... 223 Akropola................................................................................... 223 Nikin hram .............................................................................. 225 Propileje.................................................................................... 227 Hram Atene Polias.................................................................. 229 Erehtejon.................................................................................. 230 Ostali spomenici na Akropoli.........................................................233 Partenon.......................................................................................... 234 Akropolski muzej............................................................................ 243 Graevine i svetita na junim obroncima Akropole..................252 Svetita na sjevernoj strani Akropole...........................................256 Ostali atenski breuljici sa spomenicima.....................................258 Agora................................................................................................261 Rimska agora i Hadrijanov forum ............................................... 268

596

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

SADRAJ

597

Muzej Agora.....................................................................................269 Od Lizikratova spomenika do Olimpeiona i stadiona................. 271 Dugi zidovi i luka Pirej.................................................................. 275 Keramik............................................................................................276 Muzej Oberlander............................................................................281 Nacionalni arheoloki muzej.......................................................... 283 Argos.........................................................................................................312 Mitsko osnivanje grada................................................................... 312 Kratka povijest................................................................................312 Spomenici Argosa............................................................................314 Muzej.................................................................................................317 Basa..........................................................................................................318 Brauron....................................................................................................321 O poloaju, legendi, iskopavanjima............................................... 321 Spomenici..........................................................................................322 Delfi..........................................................................................................324 Mitsko osnivanje grada i proroita.............................................. 324 Povijest Delfa...................................................................................325 Otkrivanje Delfa..............................................................................326 Spomenici Delfa...............................................................................327 Apolonovo svetite.................................................................... 327 Svetite Atene Pronaje..........................................................339 Gimnazij....................................................................................342 Izvor Kastalija..........................................................................343 Stadion.......................................................................................344 M uzej.........................................................................................345 Dodona.....................................................................................................359 Kratka povijest................................................................................359 Spomenici....................................................................................... 360 Eleuzina...................................................................................................363 Sto kae legenda.............................................................................. 363 Kratka povijest Demetrinog svetita..................... .................... 363 Spomenici....................................................................................... 364 Od malih Propileja do Telesteriona............................................ 366

Muzej............................................................................................... 368 Epidaur.................................................................................................. 372 Mitsko tumaenje...........................................................................372 Asklepijevo svetite, kult ipovijest............................................... 372 Spomenici........................................................................................ 375 Muzej............................................................................................... 386 Filipi....................................................................................................... 388 Povijest............................................................................................ 388 Spomenici........................................................................................ 389 Muzej............................................................................................... 391 Heraion Argolida...............................................................................392 Istam...................................................................................................... 395 Korint..................................................................................................... 397 Mitska prolost i zemljopisnipoloaj.............................................397 Povijest Korinta..............................................................................398 Od rimskog osvajanja doBizanta...................................................401 Spomenici........................................................................................ 402 Akrokorint...................................................................................... 410 Muzej............................................................................................... 411 Megalopolis............................................................................................ 414 Poloaj, osnivanje i kratkapovijest grada................................... 414 Spomenici........................................................................................ 414 Mesena................................................................................................... 417 Poloaj grada i njegovapovijest.................................................... 417 Spomenici........................................................................................ 418 Nemeja................................................................................................... 422 Olimpija..................................................................................................424 Poloaj, povijest i iskopavanjasvetita........................................ 424 Spomenici........................................................................................ 425 Muzej............................................................................................... 439 Oropos....................................................................................................454 Tko je Amfijaraj?........................................................................... 454 Spomenici........................................................................................ 454 Pela.........................................................................................................457

598

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

SADRAJ

599

Kratka povijest............................................................................... 457 Spomenici......................................................................................... 458 Ramnunt.............. ....................................... ........................................... 461 Spomenici..........................................................................................462 Sikion.......................... ............................................................................ 465 Poloaj i legendarno osnivanje grada...........................................465 Povijest Sikiona...............................................................................465 Sparta...................... ............ ................................................. ..... ......... 468 Poloaj i mitski poeci grada................................................ ...... 468 Likurg i utemeljenje spartanske drave....................................... 468 Vanija dogaanja iz povijesti Sparte..........................................470 Spomenici......................................................................................... 473 Muzej u Sparti..................................... ................................. ....... 476 Okolica Sparte ................................................. ............................... 477 Menelaion................................................................................. 477

Amikle....................................................................................... 478 i Vafio.......................... ;.......................................... .................. 479 Sunion................................................................. ................................... 480 Posejdonov hram............................................ .................................481 Hram Atene Sunias................................. ............................................. .......... 483 * Tegeja....................... ................. ............................................................. 484 Spomenici..........................................................................................484 l Ostale graevine..............................................................................488 Muzej .......................................................................................... 488 ,

Spomenici otoka Delosa.................................................................. 495 Luka.......................................................................................... 495 Apolonovo svetite................. .................................................497 Podruje Svetog jezera............................................................. 500 Podruje kazalita i breuljka Kint....................................... 502 Pomorska (luka) etvrt..........................................................506 Muzej....................................................... -.................. -......... 507 Egina....................................................................................................... 509 Povijest otoka.................................................................................. 509 Arheoloka iskopavanja na otoku Egini....................................... 511 Spomenici........................................................................................ 511 Eretrija na Eubeji................................................................................ 516 Povijest Eretrije ............................................................. .................516 Spomenici Eretrije................. ........................ .................... .......... 517 Kos...........................................................................................................520 Povijest............................................................................................. 521 Spomenici otoka Kosa...................................................................... 521 Lindos......................................................................................................527 Spomenici Lindosa....... ................................................................ 528 Samos........................................................................:............................ 530 Povijest Samosa...............................................................................530 Spomenici otoka Samosa............................................................... 532 Samotraka...............................................................................................537 Povijest Samotrake.............................................. .............. ......... 537 Spomenici otoka................................................................................ 538 Tasos....................................................................................................... 545 Povijest............................................................................................. 545 Spomenici.......................................... ................. .............................. 545 LITERATURA................. ......................................................................553 ILUSTRACIJE........................................................................................ 557 KAZALO IMENA........................................................................................ .... 569

VII. ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM OTOCIMA............................. ...................... ...................... ... 489 Delos.............................................................................................. ........ 491 Povijest Delosa............. ....................................................................491 Delos postaje grad trgovaca................... ....... ................................492 Iskopavanja na Delosu.................................................................... 493