KRETA I HELADA

G.Hafner
7. st. BC.

- umjetnici su počeli bolje upoznavati umjetnička djela s Istoka u novoosnovanim

kolonijama, ali i u grčkim hramovima ( preko zavjetnih darova orijentalnih vladara )
- sve što je novo djeluje grčki i posjeduje grčka obilježja, ali iz malih kipića
geometrijskog razdoblja bez poticaja s Istoka nikad se ne bi razvili monumentalni
kipovi
- nastaju grčki hramovi u klasičnom obliku i dugi niz živahnijih prikaza iz grčke
mitologije uz koje se često nalaze i natpisi koji ih pobliže objašnjavaju

6. st. BC.

- do početka perzijskih ratova arhajska umjetnost razvija se mirnoi bujno, pogotovo u

središtima nastalim oko dvorova tirana
- reljef i slikarstvo prihvaćaju lik u profilu
- tehničko savršenstvo mramorne plastike oživljava se bojanjem
- urezane linije na vazama bojane su crvenom i bijelom bojom, što slikarstvu daje
vedrinu
- kipovi – mladići su prikazani u atletskom, discipliranom stavu, a djevojke su odjevene
po strogoj etiketi = to je najčistiji izraz arhajske umjetnosti
- suparništvo lokalnih skupina dovodi do prvih signatura lončara i slikara na vazama

5. st. BC.

- velika prekretnica – nakon perzijskih ratova Grčka se oslobađa od umjetnosti i kulture Istoka
- kad su Perzijanci razorili Akropolu, arhajski likovi dospjeli su u ruševine, a nad njima su se ubrzo
uzdigla velebna zdanja Partenona, Erehtheiona i Propileja
- pronalazak lijevanja bronce omogućuje prikazivanje likova u pokretu ( npr. kip Ladasa, kipara
Mirona )
- u djelima Kimona i Polignota nastaje i monumentalno slikarstvo ( što saznajemo iz kasnijih opisa i
podataka )
- klasično razdoblje sredine 5. st. – središte je Atena, a simbol partenon s Fidijinim kipom Atene od
zlata i bjelokosti
- to je bilo sretno razdoblje mira pod vodstvom Perikla, a sklad je razbijen Periklovom smrću i
porazom Atene u peloponeskom ratu
- Sokrat i Euripid bude zanimanje za samoodgovornost i psihičke probleme čovjeka, a slike
Zeuksisa ili Parazije, kao i reljefi na stelama, pozivaju na razmišljanje o vrhuncu i sreći.
4. st. BC.

- u području duha u središtu je Platonova filozofija

- u likovnoj umjetnosti nestaju oštri obrisi
- u mramoru i kistom prikazuje se prividan svijet odbljeska božanskog svijeta ideja
- ovo doba otkriva žensko biće
- Praksitelova Knidijska Afrodita – smatrali su je jednim od najslavnijih umjetničkih
djela i tad je božica prvi put prikazana naga.
- muškarci se sad manje prikazuju kao atlete, a više se predaju sanjarenju i ugođaju
- ovom stoljeću najviše odgovara slikarstvo
- slikar Nikija je obilježio ovo razdoblje. U slikama zgode iz mitologije pretvara u
tragedije pojedinca. Bio je toliko slavan da su mu suvremenici ukazali čast pogrebom
o državni trošak. Oslikao je mnoge Praksitelove mramorne kipove, a Praksitel je
upravo te kipove smatrao uspješnima.

Vrijeme Aleksandra Velikog i Dijadoha1

- političkom promjenom Aleksandra Velikog počinje prevladavati surova zbilja. Lizip

tvrdi kako treba pokazati vanjsku, zbiljsku stranu čovjeka ( Apoksiomen kao da
pokazuje kako je napokon probijena skučenost starih razmjera )
- uz Lizipa, za Aleksandra je radio i Leohar, veliki kipar božanstava ( Apolon )
- Apel2 je naslikao Aleksandra s munjom u ruci
- skupljaju se stara umjetnička djela i pohranjuu u muzejima, isto kao i djela pisaca i
pjesnika u bibliotekama
- Atena više nije jedino središte, već je uz Pellu, Pergam, Antiohiju i Aleksandriju
- pergamski vladari poistovjećuju se sa starijim grčkim duhom. Kralj Eumen II. dao je
podignuti žrtvenik s frizom na kojem se u prizorima borbe giganata slavi pobjeda
Pergamaca nad Keltima
- Rimljani su od Etrušćana, pa preko grčkih kolonija u Donjoj Italiji, povezani sa
grčkom kulturom i ubrzo postaju pravi gospodari
- grčka umjetnost je završila s umjetničkim pokoljenjem nakon Lizipa i opet je nakon
stanke oživjela oko sredine 2. st. BC., a novi je život započeo pod rimskim
auspicijima.

Predaja grčke umjetnosti

- zbog promjene religije, ratnih nevolja i prirodnih katastrofa, grčka umjetnost je

uništena – sve ono od plemenitih metala je rastaljeno, mramorni kipovi su spaljivani u
vapnencima, dio dijela je potonuo zajedno sa lađama
- dokaze o umjetničkim djelima donosi nam Plinije u djelu Naturalis Historia
( 23. – 79. n.e. ), a upotpunjuje ga Pauzanije ( 2. st. n.e. ) sa svojim putopisom o

1
(grč. – nasljednici ) ; generali Aleksandra Velikog koji su nakon njegove smrti međusobnim ratovima podijelili carstvo
2
njegova djela nisu sačuvana i poznat je samo iz rimskih kopija
 Grčkoj. Važni su nam njegovi opširni opisi glavnih djela Polignota i ostalih slikara jer
su upravo za to područje najvažniji izvori pisaca
- zanimanje Rimljanja za grčku umjetnost mnoge je potaklo na kopiranje. Grčka remek-
djela kopirali su u bronci ili mramoru
- starija, arhajska grčka umjetnost nije odgovarala rimskom ukusu, pa je poznajemo
samo iz originala koji su iskopani nakon oslobođenja Grčke od turske vladavine
( 1829. g )
- stele 5. i 4. st. , likovi sa zabata, frizova i metopa sa hramova, Rimljanima se očito
nisu činili vrijednima i nije im se isplatilo prevoziti ih, pa su ostali sačuvani na
hramovima ili pod njihovim ruševinama
- umjetnost geometrijskog doba i 2. tisućljeća kasniji vijek nije pozavao

Rano doba ( ranoheladsko 2500.-1900.BC. ; srednjeheladsko

1900.-1580.BC. )

- kad su se Grci doselili, naišli su na neukrašeno posuđe kulture koja je vladala na

grčkom kopnu i na obalama Male Azije. Ta im je kultura bila tuđa te nije mogla
utjecati na njih
- Kikladska kultura je cvala na otocima i sa svojom bogatom ornamentikom činila se
srodnijom Grcima, pa su odatle dolazili mnogi poticaji
- najstariji mramorni kipići – Kikladski „otočni idoli“ – nalik su na lutke. Ne mogu
stajati uspravno, već su kao grobni prilozi ležali uz pokojnike. Osobine su im plošno
oblikovanje, shematski prikaz pojedinosti, nagost i ruke skrštene na prsima. Većini te
plastike značenje se ne zna, drže ih nimfama, heroiziranim pokojnicima i božanstvima

Kretsko – mikenska umjetnost ( 2800.-1100. BC. )

- umjetnost Krete, koja se rađa negdje u početku 3. tisućljeća BC., vrhunac je dosegla u
prvoj polovici 2. tisućljeća BC., odlikujući se slikovitim prikazima ljudi, životinja,
bilja i arhitekture. Nasuprot tome, Grci su posjedovali geometrijsku umjetnost. Sraz
između tih dvaju krajnosti, popraćen širenjem grčke moći na Kreti, završava pobjedom
grčke umjetnosti
- rana minojska plastika puka je kopija života. Prikazuje samo vanjštinu i ne prodire u
unutrašnju strukturu
- minojska kultura najvidljivije razvija svoju kreativnu maštu u ukrasu posuđa. U
šarenim bojama oslikava podloge spiralnim, kružnim ili mjehurastim uzorkom
- palača u Festosu – nedostatak obrambenih zidova može se opravdati time da je mir
osigurala prevlast kretskih lađa na morima
- o vezama s Istokom svjedoče radovi od egipatskog fajansa, šareno oslikani reljefi s
prizorima životinja i obojani kipići
- posuđe u obliku životinja često je u minojskoj i mikenskoj kulturi. Kao kultno posuđe
služilo je za izlijevanje žrtve ljevanice. Bik stoji u središtu religijskog kulta minojskog
svijeta i često se javlja na slikama i u simbolima
- kretsko – mikenske geme upotpunjuju sliku tog kulturnog razdoblja na gotovo svim
područjima. Kod tih djela gotovo je nemoguće odrediti kretsko ili mikensko područje,
ukoliko ga ne odaje tematika.
Geometrijska umjetnost (1100.-700. BC.)

- dorska seoba znači kraj mikenskog svijeta

- palače i utvrđeni dvorovi padaju pod najezdom grčkih plemena sa sjevera ; taj drugi
val grčke seobe donio je novi društveni poredak
- mikenski Ahejci vjerojatno su se dijelom iselili iz zemlje, no u mnogim predjelima su
se prilagodili suživotu sa novim vladarima
- prema predaji Atena je ostala pošteđena od tih prevrata, i upravo tu je geometrijska
umjetnost dostigla poseban i rani cvat. Nisu je donijeli doseljenici, već su samo dali
poticaj da se razvije grčka ornamentalna umjetnost koja se uspjela rasprostraniti pri
kraju mikenske kulture
- iskopavanja na nekropoli u Keramikosu i kraj Dipilonskih vrata dokazala su
postojanost obrtničke tradicije u keramičkim radionicama i prije dorske seobe
- geometrijska figuralna umjetnost razvija golemo bogatstvo prizora, samo što njeni
junaci većinom ostaju bezimeni
- među geometrijskim statuama životinja, najviše se ističu konji, ali ima i bikova i ptica.
Očito su bili modeli zavjetnih darova u svetištima. Na kipićima konja može se vidjeti
sve jača težnja prema stilizaciji, pri čemu su jači dijelovi životinje bili vrlo naglašeni,
a dijelovi koji ih spajaju i zglobovi vrlo tanki.
- mnogobrojni konji od terakote skromniji su od brončanih statua. I oni su bili zavjetni
darovi, ali se pojavljuju i kao grobni prilozi. S obzirom na materijal oblikovani su
jednostavnije, ali ih obogaćuju ornamentalni ukrasi

7. st. BC.

- osnivanje kolonija na gotovo svim obalama Sredozemlja ( početkom 8.st.BC. i

nastavlja se u 7.st.BC. ) proširuje vidokrug Grka. Svoju geometrijsku umjetnost
uspoređuju s istočnom, te je počinju smatrati krutom i zaostalom. U tom vremenu
položen je temelj idućeg razdoblja grčke umjetnosti.
- isključivo iz ovog vremena potječu monumentalne, reljefom ukrašene amfore, čije je
središte proizvodnje bilo na Kikladima
- slikarstvo prelazi granice keramičke tehnike i upravo se rađa monumentalno slikarstvo
kao posebna umjetnička vrsta
- nakon kasnogeometrijskog doba sve se više prikazuje lav. Treba ga shvaćati kao
fantastično biće, poput sfinge ili grifona, pošto u Grčkoj nije bilo lavova.
- tvorevine korintskih slikara na vazama naišle su na veliki odaziv, a trgovinom su
rasprostranjene sve do rubova grčkog svijeta
- uz korintsko, melosko i atičko slikarstvo značajno je i ono rodsko. Rodske vaze su
ukrašene ponajviše nizovima životinja i posjeduju veliku dekorativnost. Rjeđe
prikazuju slike iz priča.
- u arhajskoj plastici prevladava nagi muški lik, a taj položaj uglavnom zadržava i u
kasnijoj grčkoj umjetnosti ( za Grke samo neodjeveno ljudko tijelo pokazuje svoju
smislenu konstituciju, usklađenost pojedinih dijelova tijela i njihovih kretnji )
- nakon geometrijskog razdoblja, ljudski likovi u sitnoj plastici sada djeluju pokretno
 - kurosi predstavljaju određeni osnovni oblik statua koji je obavezan sve do otprilike
500. g. BC. , uz bogate razlike s obzirom na razdoblje i pojedine umjetnike. Stalno je
prisutna težnja za sve boljim oblikovanjem tjelesnih pojedinosti
- simbol mogranja može označavati ili Perzefonu ili Afroditu
- arhajski tip kore nastaje kasnije od kurosa. U starije vrijeme tijelo i odjeća tvorili su
zatvorenu cjelinu u obliku stupa
- krajem 7. st. BC. korintsko slikarstvo postaje sve manje zanimljivo i ubrzo sasvim
nestaje, dok ga zamjenjuje atička umjetnost na vazama

6. st. BC.

- u ovom stoljeću arhajska umjetnost dobiva svoja čvrsta obilježja, usavršava se u

smislu većeg naturalizma u prikazivanju pojedinosti i sve veće profinjenosti
- filozofija istražuje zakone prirode, a etiku određuju životna pravila mudraca
- atičko slikarstvo na vazama spaja kikladsku monumentalnost i korintsku finoću što
svakoj slici daje živahnost
- grčki hram u svom klasičnom obliku nastaje u ranoarhajsko doba i stoljećima gotovo
ne mijenja svoja osnovna obilježja. Dorski red je najstariji, ubrzo nakon njega slijedi
jonski, a korintski nastaje oko 400.g. BC. Vrijeme svog nastanka hramovi odavaju
uglavnom razmjerima svojih stupova ( koji postaju vitkiji ), oblikovanjem tlocrta u
pojedinostima i stilom plastičnog ukrasa
- keramika iz Halkidike ( Eubeja ) doživljava kratko vrijeme procvata nakon sredine
6.st.BC., a kao i korintska i atička bila je osobito omiljena u Etruriji. Takve vaze ističu
se veoma dobrom tehnikom, finim rasporedom prostora i odmjerenom ornamentikom.
- grupa vaza s Rodosa razlikuju se u tehničkom smislu od ostalih grčkih vaza po tome
što crteži unutar obrisa likova nisu urezani iglom, već su ostavljeni u prirodnoj boji
podloge.
- Egzekija – jedan od atenskih najistaknutijih slikara; prvi je unio figuralne prizore iz
mitologije u zatvoren likovni oblik ( plitica „ Dionizova plovidba morem „ – Vulcij,
Etrurija, oko 540.BC )
- kipar Arhermo iz Hiosa – prvi je prikazao Niku, krilatu božicu pobjede ( Delos, oko
540.BC )
- motiv majke i djeteta prvi put se javlja na fragmentu nadgrobnog reljefa iz Anavisa
( Atika ) iz oko 530. BC. Inače, taj motiv susrećemo tek mnogo kasnije
- kore – prije svega u velikom broju su se našle na atenskoj nekropoli kao zavjetni
darovi Ateni iz vremena tiranina Pizistrata ( 560.-527.BC ) i njegovih sinova. Izgled
im je utvrđen kao tip : lijeva ruka pridržava odjeću, dok je desna ispružena; odjeća se
sastoji od hitona i koso prebačenog haljetka koji je složen u fine nabore; prijatan izraz
lica.
 5. st . BC.

- pad tirana ( Pizistrata i sinova ) u ateni 510. BC, uvođenje demokracije, i perzijski
ratovi obilježili su razdoblje koje arhajsku umjetnost razdvaja od 5. st. BC.
- pobjeda nad Perzijancima ( Salamina 480.BC i Plateja 479. BC ) stvorila je pozadinu
za veličanstven razvoj grčkog duha, a sama perzijska razaranja potaknula su novu
izgradnju
- čovjek se prvi put prikazuje u kontrapostu, tj. kako jednom nogom iskoračuje, a na
drugoj počiva težina tijela. To novo držanje otežava izradu mramornih kipova, pa
umjetnici prednost daju bronci
- u monumentalnoj plastici se najbolje može izraziti kretanje koje je dugo bilo sputano
arhajskim pravilima. Na tom području Miron i Pitagora su bili vodeći umjetnici.
- Miron – slavan je njegov trkač Ladas, ali i bacač diska koji je sačuvan u više kopija.
- Poliklet iz Arga – majstor u prikazivanju ljudskog lika, ali u prikazima božanstava
zaostajao je za Fidijom. Prvi put dio težine prenosi se na predmet kraj lika
( Amazonka naslonjena na stup ) = polikletski motiv! = izaziva potpuno oslobođenje
ljudskog lika. Prebacivanje težine tijela na jednu nogu uvjetuje kosi položaj bokova,
koji onda uvjetuje liniju spuštenih ramena. Taj pokret oživljava sve dijelove tijela
- slikarstvo svoj vrhunac nalazi u Timantu, Zeuksisu i Paraziji
- Midija – jedan od najznačajnijih slikara na vazama ovog vremena

4. st. BC.

- politička katastrofa te ratovi između Atene, Sparte i Tebe, dovode do odvraćanja od

političkog života i jačeg usredotočenja na čovjeka kao pojedinca
- duhovne snage Grčke ovog stoljeća usmjeravaju se na umjetnost i filozofiju
- umjetnost ovog stoljeća vrhunac postiže u Praksitelovim djelima. Njegovi kipovi su
obavijeni spokojnom zamišljenošću. Praksitelova umjetnost je snažno utjecala na
nadgrobne reljefe, u čemu mu je blizak bio slikar Nikija kojeg je on vrlo visoko
cijenio.
- prizori u kojima se ništa ne događa tipični su za atičke vaze koje su izvozili u južnu
Rusiju ( „kerčske vaze“ ) i u sjevernu Afriku. S vazama te vrste završava atičko
slikarstvo na vazama, keramika se vraća ornamentalnoj dekoraciji. Umjesto njih
vodeću ulogu preuzimaju posude od bronce i plemenitog metala. ( sve veća potreba za
raskoši! )
- Skopas iz Parosa uz Praksitela je bio najistaknutiji kipar ovog stoljeća, a djelovao je i
kao arhitekt ( hram Atene Alee u Tegeji ) . Ljudske je strasti uzvisio do patosa,
prikazujući u svojim djelima tragičnu nesavršenost čovjeka, pa čak i heroja.
- umjetnost ovog stoljeća osobitu sklonost gaji prema predmetima za žensku toaletu.
Sklopiva zrcala izvana su ukrašena reljefima, a iznutra uglavnom gravirama. Teme su
obično ljubavne.
Kasnogrčka umjetnost u Aleksandrovom carstvu ( 335.-150. BC )

- najsjajnije doba joj je doba vladavine A. Velikog ( 336.-323. BC. ) i njegovih dijadoha
( 323.-280. BC. ), dok joj kraj obilježava porobljavanje Grčke i Makedonije od strane
Rimljana 146. BC.
- Aristotel – Aleksandrov učitelj
- jabuka – simbol otoka Melosa
- u 3. st. BC. osobito se štovao Homer, što je urodilo intenzivnom znanstveno –
filozofskom obradom Ilijade i Odiseje. Središte Homerovog kulta bio je Homereion u
Aleksandriji. Iz izvještaja o mozaicima s nizovima slika iz Homerovih spjevova i iz
„homerskih pehara“ ( glinenih plitica ) saznajemo da su Ilijada i Odiseja bile
ilustrirane
- pod utjecajem prirodnoznanstvenih interesa i krajolik postaje samostalan predmet
slike. Nakon kretske umjetnosti priroda se još nikad nije javljala toliko kao u 3. st. BC.
No to je priroda u kojoj se odražava ruka čovjeka koji je preobražava.
- „ spinario „ – motiv dječaćića koji vadi trn iz stopala; u Rimu se može unatrag pratiti
sve do 12. st.
- kipići od terakote već u 4. st. BC. izgubili su značenje zavjetnih darova i grobnih
priloga, a u kasnogrčko doba služe kao dekorativni predmeti.
- umjetnička djela iz poludragog kamenja stječu veću važnost nego ikad do tad. Čitave
posude, a prije svega kameje s portretima vladara, izrezivali su se iz poludragog
kamenja koje se do tad uglavnom koristilo za pečate. Malo ih je sačuvano, i to ukoliko
su dospjeli u ruke rimskih careva i potom crkve.
- u pergamskoj biblioteci stajao je kip Atene kao zaštitnice znanosti.