M A T I e A H R V A T S K A

Biblioteka
THEORIA / 8HOPIA
Recenzenti
AUGUST
MATE KRIMAN
OLGA
DUBRAVKO KILJAN
Urednica
JELEN4HEKMAN
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i kDjinica, Zagreb
UDK807.1-5
Ranko
Kratka poredbenopovijesna gramatika latinskoga
jezika / Ranko - zagreb : Matica hrvatska,
1997. - 290 str. ; 24 cm. - (Biblioteka THEORIA)
Bibliografija: str. 259-268. - Kazala.
ISBN 953150-105-X
970722008
Odlukom Senata u Zagrebu br. 02-516/1-1997 odobmva se koritenje naziva
udbenik CManualia universitatis studiorum zagrabiensis)
Knjiga je tiskana potporom Ministarstva kulture i Ministarstva znanosti i tehnologije
Republike Hrvatske
Ranko a t a s o v i
KRATKA
POREDBENOPOVIJESNA
GRAMATIKA LATINSKOGA
JEZIKA
Matica hrvatska
Zagreb 1997
Opusculum lwc, quamdiu vixero,
doctioribus emendandum offero.
(Junius,Observationes ... )
Ljuboslavu (1928-1997)
PREDGOVOR
Razloga za pisanje ove gramatike bilo je mnogo. Jezik kojije u Hrvatskoj
do prije i po bio slubenim jezikom zacijelo zasluuje dajedan od
temeljnih za njegovo ugleda svjetlo dana na
hrvatskome. Da su prilike bile povoljnije, to bi se jo davno bilo dogodilo;
historijsku gramatiku latinskoga jezika je pisati Anton Mayer,
veliki zaboravljeni hrvatski lingvist i ef Katedre za indoeuropeistiku na
u Zagrebu neposredno prije Drugog svjetskog rata. prvi
svezak te planirane gramatike objavljen je kao skripta 1938. godine;
premda zastario i ne osobito originalan, taj tekst odaje veliku erudiciju i
solidnost pristupa svojega autora. Neostvareni Mayerov projekt bio mi
je jedan od glavnih poticaja kada sam se prihvatiti pisanja ove
gramatike, koja se II stanovitu smislu nadovezuje na Mayerovu. S druge
strane, postoje i razlozi zbog kojih ova gramatika, nadam se,
biti dobrodola u nastavi; kako je latinski jedini jezik
koristan u poredbene indoeuropske gramatike koji se u
gimnazijama, mi se da bi poredbena gramatika latinskoga bila
izvrstan medij za studenata lingvistike u
struku. Osim studentima latinskogajezika i zainteresiranim laicima, ova
je gramatika. namijenjena upravo njima.
ove gramatike nije potrebno nikakvo predznanje, osim elemen-
tarnoga poznavanja latinskoga jezika. Svi su primjeri u knjizi prevedeni,
osim onih je posve jasno iz konteksta ili se citira u
prethodnom odjeljku. Najvieje, naravno, latinskih primjera, no nastojao
sam u gramatiku i usporednu iz drugih indoeuropskih
jezika, a osobito staroindijskoga i staroslavenskogaj zbog va-
nosti za indoeuropsku lingvistiku ponegdje se navode i primjeri iz
gotskoga, staroirskoga, litavskoga i hetitskoga,' dok je
iz drugih ie. jezika sasvim izuzetno.
ovu knjigu drao sam se da je bolje biti u pravu negoli hiti
originalan. Stoga sam ostajao pri miljenjima uvijek
kada su ona utemeljena na argumentima, a ne na autoritetu devetnae-
stostoljetnih autora. Znatnu panju nastojao sam posvetiti upravo
7
PREDGOVOR
nerijeenim problemima, oko kojih u znanstvenoj zajednici ne postoji
communis opinio. U takvim sam nastojao obrazloiti zbog
neko Ijeenje radije nego neko drugo, odnosno zbog
predlaem vlastitu hipotezu. Osim toga, za sva sporna pitanja u gramatici
nastojao sam navesti popis novije relevantne literature, one u
kojoj su izraena miljenja od mojih. Stariju literaturu
lako u standardnim latinske historijske grama-
tike koji se navode u prvom poglavlju.
Premda je latinski jedan od najbolje istraenih indoeuropskih jezika,
latinskaje lingvistika konzervativna u svojem.pristupu novim
spoznajama poredbene indoeuropske gramatike. Vjerojatno se to najbolje
vidi u odnosu standardnih i udbenika prema laringa1noj
teoriji. Dok su laringali jo prije nekoliko pronali svoj put u
temeljne germanske, keltske, pa i historijske gramatike
(npr. Rix 1976), pisacje najopsenije latinske povijesne gramatike Manu
Leu mann jo u izdanju iz 1977. mogao napisati: FUr eine Darstellung der
lateinischen Grammatik sind diese Theorien um das vokalische und die
konsonantischen Schwa (die Laryngale) an sich entbehrlich (str. 40) Po
sebi su te teorije o vokalskom i konsonantskim 'va' -glasovima (laringa-
lima) nepotrebne u prikazu latinske gramatike. Nadam se da ova
gramatika pokazati u kojoj je mjeri to miljenje
U drugom dijelu knjige pokuao sam primijeniti suvremenu autosegmen-
taInu fonologiju na poredbenopovijesnu fonologiju latinskoga;
se vjerojatno zapitati kakvoga to smisla ima, na to mogu odgovoriti samo
to da mi se jo besmislenijim pisati o razvoju latinskoga fonolokog
sustava i pretvarati se kao dase u fonolokoj teoriji nije u proteklih
tridesetak godina nita promijenilo. Premda sam nastojao objasniti
osnovne pojmove i formalizam autosegmentalne fonologije u uvodu
drugoga dijela knjige, neki formule kojima se biljee glasovne
promjene u autosegmentaInoj fonologiji ipak smatrati preapstraktnima
ili nerazumljivima. za njih utjeno vjerojatno biti to sam sva glasovna
pravila, osim autosegmentalnim formalizmom, formuIirao i
jezikom.
za svakoga tko se eli bavitiporedbenom i povijesnom lingvistikom
osobitO je vano da dobro razumije i metodoloke postupke na
kojima se ta disciplina zasniva; njih, medutim, nije lako formulirati na
jasan i saet u to se uvjeriti svaki elementarnih
Pa ipak, ja sam pokuao ukratko izloiti
.osnove poredbenopovijesne metode, da se u temelj-
nih uvijek isplati uloiti vie truda negoli u bavljenju detaljima,
quia parvus error in principio magnus est in fine (Toma Akvinski, De
ente et essentia, 1).
8
PREDGOVOR
U prikazu poredbene morfologije latinskoga drao sam se je
bolje poteno prikazati i neslaganja koja postoje oko pojedinih
problema negoli ih preutjeti. Osobito se to odnosi na prikaz glagolskoga
sustava indoeuropskoga prajezika, o kojem postoji gotovo jednako mnogo
teorija koliko je i lingvista koji su o njem pisali. S druge strane, u
klasifIkaciji deklinacijskih tipova prihvatio sant temeljnu podjelu na
i promjenu, s potpodjelama koje iz toga slijede. za
aljenje je to taj novi nazor na indoeuropsku deklinaciju, premda
otkriven upravo u knjizi latinskome,
1
do danas nije
u temeljnim latinske historijske gramatike.
Standardni latinske historijske gramatike polaze od
latinskih morfolokih paradigmi, koje onda se na
starija stanja i pretpostavljen morfoloki sustav indoeuropskoga
prajezika, kao da je taj sustav poznat. Takav prikaz
problematike poredbene morfologije oduvijek me je na postu-
pak koji bi pisati rimsku povijest od Augustova doba,
a potom objanjavao to je sve bilo prije toga; osim to je nezgrapan, takav
je pristup i pogrean, utoliko to zanemaruje one kategorije
i oblike koje je latinski jezik izgubio, a koji su u jednakoj nijeri dio njegove
povijesti kao i kategorije i oblici koje je Stoga sam u ovoj
gramatici pokuao latinskoj morfologiji pristupiti na obrnut, ali samoj
stvari primjereniji polazi se od rekonstrukcije indoeuropskoga, a
potom se opisuju promjene koje su dovele do stanja
noga u gramatici latinskog jezika.
Kao to i naslov kae, ovo je kratka gramatika latinskoga jezika; ona je
kratka i zbog toga to u njoj nisu prikazane sve glasovne promjene koje
su se zbile izmedu indoeuropskoga i latinskoga, i zbog toga to
u njoj nije iscrpno opisana povijest svih latinskih morfolokih paradigmi,
a nadasve zbog toga to u nju nije problematika razvoja
latinskoga u vulgarnolatinskome. da ova knjiga ni ne
pokuava biti iscrpnom, postavlja se pitanje kriterija odabira
pojava koje su u njoj opisane. Premda je takav kriterij uvijek barem
donekle subjektivan, smatrao sam najvanijim opisati one pro-
mjene koje suu smislu sustavne, zatim one koje prema mojem
sudu u mjeri zadiru u strukturu jezika, te one koje su u skladu
s tendencijama razvoja te su stoga i tipoloki zanimljive.
to se vulgarnolatinskoga, smatrao sam opravdanim njegovo izostav-
ljanje ponajvie stoga to je o njemu na hrvatskom dostupna izvrsna
knjiga Pavla Uvod u vulgarni latinitet (Zagreb 1970). Ta je
knjiga na neki komplementarna mojoj.
1 Holger Pedersen, La cinquieme declinai.son latine, Copenhagen 1926.
9
PREDGOVOR
U prikazu razdoblja latinskoga jezika oslanjao sam se na
. podatke prikupljene u izvornim tekstovima vie negoli na sekundarnu
literaturu. Poredbena i povijesna gramatika najbolje se osobnim
iskustvom s tekstovima, nadgradnjom temeljitoga fIlolo-
kog pisanih izvora. Stoga su navedena mjesta u tekstovima
u kojiID.a su posvjedoMni latinski oblici, pri sam
se oslanjao W\ivie na Emoutovu zbirku starolatinskih tekstova (1947).
Kako bi i sam mogao provjeriti teze koje iznosim u analizi
konkretne gramatici sam pridodao nekoliko ulomaka
starolatinskih tekstova s komentarom. u ovoj su knjizi poseb-
nim, manjim, slovima otisnuti oni komentari koji se odnose na
indoeuropeistiku.
za pisanje ove gramatike najvie dugujem onima koji su u meni poticali
ljubav prema latinskom jeziku: rimskim pjesnicima i
piscima ranijih gramatika, ali i vrsnim latinistima od kojih sam i
nastavljam ono to znam o latinskom jeziku i njegovoj povijesti, a
nadasve mojoj supruzi Tajani
Posebno se zahvaljujem profesorima Ladi Olji Heineru
Eichneru, Radoslavu Augustu Mati Krimanu i
Dubravku kiljanu, kojima mnogo dugujem, napose u ovoj prilici
na dragocjenim savjetima i korisnim primjedbama.
Iskrenu zahvalnost elio bih izraziti i kolegi Marku ne samo na
izvrsnoj pripremi ovoga rukopisa za tisak, nego prije svega na svesrdnom
poticanju da ova gramatika bude i objavljena.
Nadalje, zahvaljujem i Zakladi Otvoreno drutvo - Hrvatska koja je
osigurala potrebnu opremu za rad na ovom rukopisu, kao i mojim
studentima Igoru Kusinu i Jurici Budji na paljivu ovoga teksta.
Naposljetku, zahvaljujem nakladniku i urednici Jeleni Hek-
man koji su tiskanje ove gramatike.
R.M.
U Zagrebu, oujka 1997.
10
KRATICE I SIMBOLI
alb. = albanski
arm. = armenski
at. =
av. =
bret. = bretonski
dor. = dorski
eng. = engleski
eol. = eolski
falisk. =
fr. = francuski
gal. = galski
got. = gotski
gr. =
het. = hetitski
homo = homerski
hrv. = hrvatski
ie. = indoeuropski
jon. = jonski .
kelt. = keltski
lat. = latinski
latv. = latvijski
lit. = litavski
luv. = luvijski
mesap. = mesapski
miko = mik.enski
njem. =
osk. =
skr. = sanskrt
st.- = staro-
stiro = staroirski
stisI. = staroislandski
stnord. = staronordijski
stprus. = staropruski
stvnj. =
tal. = taJijanski
toh. A = toharski A
toh. B = toharski B
umb. = umbrijski
vel. = velki
ven. = venetski
CIL = Corpus Inscriptionum Latina-
rum
Leges XII tab. = Leges XIItabularum
RV = RgVeda
SC de Bacch. = Senatus Consultum de
Bacchanalibus
> = odrazilo se kao
> > = je kao
< = postalo je od
* rekonstruirani oblik
** oblik
V = bilo koji vokal
S = bilo koji sonant
C = bilo koji konsonant
C' = palatalizirani konsonant
N = jezgra sloga (nukleus)
cr = slog
$ = granica sloga
# = granica
- = fonoloka ili morfoloka transfor-
macija
[ ... ] = rekonstruirani dio teksta nekog
natpisa
11
I.
UVOD
PREGLED LITERATURE
O POREDBENOPOVIJESNOJ GRAMATICI
LATINSKOGA
1 Najbolji uvod u poredbeni i povijesni studij latinskoga predstavlja
knjiga Leonarda Palmera (Palmer 1966). U njoj se iznosi pregled povijesti
latinskoga, a raspravlja se i o temeljnim pitanjima poredbene i povijesne
gramatike na lako razumljiv Mjestu latinskoga u sklopu indoeu-
ropske porodice knjiga Georga Renatusa Solte (SoIta
1974); taje knjiga korisna i kao pregled suvremenih spoznaja o ostalim
jezicima drevne Italije. Posve je elementaran uvod u povijesni i poredbeni
studij latinskoga knjiica Alfreda Bammesbergera (1984).
Od povijesti latinskoga jezika valja spomenuti kratke i pregledne knjige
Jeana Collarta (Collart 1967) i Friedricha Stolza, Alberta Debrunnera i
Wolfganga P. Schmida (1963). Originalne, ali ne uvijek
poglede iznose povijesti Antoinea Meilleta (1966) i Giacoma Devota;
Devotovaje knjiga o povijesti latinskoga jezika danas dostupna u izdanju
Alda Luigija Prosdocimia (Devoto 1983), s predgovorom koji
donosi rezultate obrade novijih epigrafskih nalaza. Samo i
latinskoga bavi se knjiga Franza Altheima (1954).
Temeljna povijesna gramatika latinskogajezika djelo je Manu Leumanna
(Leumann 1977); ovo golemo djelo vrlo je bogato bibliografskim podaci-
ma, a sadrava pregled svih pitanja povijesne gramatike latinskoga
jezika, uz opsene komentare teorija. S
kog stanovita Leumannova gramatika vrlo je konzervativna, ali iscrpna
i pouzdana. i preglednija, ali podjednako konzervativna je grama-
tika Friedricha Sommera (Sommer 1948), prvi dio (fonologija) sada
dostupan u obradi Raimunda Pfistera (Sommer & Pfister 1977). Ovaje
knjiga vrlo vrijedna zbog dobre filoloke dokumentacije izvora u kojima
su pojedini oblici. Gramatike Maxa Niedermanna
(1959), Ernesta Kieckersa (1931) su korisne, osobito Kieckerso-
va zbog vrijednih osvrta na razvoj latinskih glasova i
kategorija u romanskim jezicima. Povijesnoj morfologiji latinskoga po-
15
UVOD
. je pouzdan pregled Alfreda Emouta (1926), a novija gledita
francuske izloena su u gramatici Pierrea Mon-
teila (1970). Razvitkom latinskoga u svjetlu spoznaja suvremene tipolo-
gije bavi se monografija Helene Kurzove (1993). Za povijesnu latinsku
gramatiku vani su i zbornici radova koje su uredili Klaus Strunk (1973)
te Oswald Panagl i Thomas Krisch t1992).
Poredbenoj gramatici i latinskoga su knjige Antoinea
Meilleta i Josepha Vendryesa (1963) i Andrewa Sihlera (1995). Premda
izdvajanjetih dvaju jezika ima samo didak opravdanje, obje spome-
nute knjige izuzetno su vrijedne kao poredbene i povijesne
gramatike latinskoga jezika. Francuski su lingvisti u svoju gramatiku
uvrstili i saet i originalan prikaz razvitka sintakse i latinskoga,
dokje Sihlerova gramatika, premda u nekim detaljima, jedini
latinskoga jezika u kojem su izraz nale suvremene spoznaje
indoeuropske poredbene gramatike. Naalost, Sihlerova knjiga ne daje
nikakve bibliografske podatke o radovima u kojima su izloene novije
teorije koje autor razmatra. Ona je nastala kao revizija zastarjele
poredbene gramatike i latinskoga Carla Darlinga Bucka (1933).
Za i filoloki uvod u arhajski latinski najbolje posluiti
knjiga Gerharda Radkea (1981); monograf"Jja Brenta Vinea (1993) bavi
se ponajvie epigrafskim problemima starolatinskih natpisa.
za italske jezike temeljna su literatura Carla D. Bucka (1905)
i Emila Vettera (1953). Tekstove okupljene u Vetterovu
upotpunio je novijim nalazima Paolo Poccetti (1979). Koristanje i prikaz
dijalekata objavljen u svesku Pisanijeva
povijesti latinskoga jezika (1966), kao i pregled novije litera-
ture o italskimjezicima u radu Jiirgena Untermanna (1979). Umbrijsko-
me je monografija Gerharda Meisera (1986), a
knjiga Gabrielle Giacomelli (1963).
Od djela na ruskom jeziku, jo uvijek je korisna knjiga Igora M.
Tronskoga (Tronskij 1953); osim povijesti latinskoga do doDa
i pregleda njegovih najstarijih spomenika, ta knjiga sadrava i kratku
historijsku gramatiku te prikaz ostalih jezika drevne Italije. Na poljskom
se povijest latinskoga jezika (Safarewicz 1986) i historijska grama-
tika (Safarewicz 1953) Jana Safarewicza.
Postoje dva mjerodavna etimoloka latinskoga jezika.
Emouta i Meilleta vrlo je oprezan u traenju etimolokih usporednica
latinskih u njemuje i na izuzetno paljiv razmotrena tvorba
etimoloki srodnih Etimoloki Waldea i Hoffmanna malo
je opsegomi moda poneto manje pouzdan od prethodno spomenu-
toga, ali zato u pojedinostima inventivni ji. Oba su latinska etimoloka
16
PREGLED LITERATURE O POREDBENOPOVIJESNOJ GRAMATICI ...
sa stanovita suvremenih spoznaja o indoeuropskom prajeziku '
zastarjeli. Etimologiji u italskim jezicima
je Frederika Mullera. Najbolji je deskriptivni latinskoga
velikog formata prema naem sudu latinsko--engleski Charltona
T. Lewisa i C. Shorta, a valja spomenuti i monumentalni Oxford Latin
Dictionary (1968-1982).
Za uvod u indoeuropsku poredbenu gramatiku latinistima moemo
knjige Roberta Beekesa (1995), Winfreda Lehmanna (1993)'
i Oswalda Szemerenyia (1989). Temeljni poredbeni indoeurop-
skih jezika napisao je Julius Pokorny, a poredbeni sinonima Carl
Buck (v. literaturu).
17
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU
INDOEUROPSKIH JEZIKA
OSNOVE GENETSKE KLASIFIKACIJE JEZIKA
.2 Skupina jezika za koje se moe dokazati da su potekli od istoga
prajezika naziva se za jezike koji pripadaju istoj
porodici kae se da su genetski srodni. Indoeuropski jezici
predstavljaju porodicu poteklu od indoeuropskoga prajezika. le.
prajezik govorio se rugkasnije do polovice 3. pr. Kr. u
koje jo nije posve sigurno najvjerojatnije je teritorij na kojem
su ivjeli govornici indoeuropskoga prajezika - Indoeuropljani -
velike dijelove junih ukrajinskih i prikavkaskih stepa (v. Mallory
1989).
Nae nam svakodnevno iskustvo govori da se jezici govore u prostoru, na
zemljopisnim na kojima ive njihovi govornici.
Svakodnevno nam iskustvo, ne daje naslutiti da se prostorni
odnosi jezicima mijenjaju tijekom vremena, kako zbog migracija
njihovih stanovnika, tako i zbog promjena koje mijenjaju same
jezike.
8 Jezike u nekoj porodici povezuje velik broj izaglosa,
svojstava koja ti jezici dijele. Izoglosa koja povezuje latinski s i
baltoslavenskim je nastavak * -oy, preuzet iz promjene, u
nominativu mnoine tematskih imenica (lat. II. deklinacija), usp. lat.
lupi, gr. A.UKOl, stsl. vlbci, lit. vilkai vukovi (drugi ie. jezici inuiju
nastavak *-Os, usp. got. wulfos, skr. vrkiis). Izoglosa koja povezuje
latinski, keltski i staroindijski je kralj, ie. *reg's, koja se u
latinskom odrazila kao rex, u staroirskom kao rl, a u vedskom kao
da se jezici postupno mijenjaju u vremenu, izoglose nastaju kao
2 za uvod u pojmovlje i terminologiju genetske lingvistike v. Holzer 1995 i moj prikaz
te knjige 1996).
19
UVOD
rezultati promjena (tj. jezici svojstva
promjenama). promjene se pak ire u prostoru, ponekad se
na granicama u okviru kojega se govori neki jezik,
a ponekad te granice. Naprimjer, prijelaz dvoglasa ae u e
dogodio se u latinskom nove ere i proirio u svim
u kojima se taj jezik govorio. S druge strane, zamjena velarnoga glasa r
uvularnim zbila se u francuskome u 17. i proirila najo nekoliko
europskih jezika, dakle preko granica u kojima se francuski govorio. Ta
promjena dovelaje do izoglose koja povezuje francuski s nizozem-
skim i danskim, naprimjer, i koja je rezultat kontakta ili
utjecaja. U hrvatskim kajkavskim dijalektima, okluziva
na kraju (npr. u izgovoru bok, grat bog, grad) rezultat je
uijecaja, a ujedno i izoglosa koja povezuje te dijalekte s
izoglose koje nastaju kao rezultat
promjena koje dopiru do uvijek istih granica unutar u kojem se
govori neki jezik predstavljaju snopove izoglosa, skupove svojsta-
va za jezik. Ukoliko se na nekom na
kojem se bio govorio jedan jezik, pojave dva snopa
izoglosa koji se samo minimalno sijeku, kaemo da se jezik
pod;jelio na dva jezika potomka od kojihje svaki svojim skupom
izoglosa. Jezik koji se u ranijem razdoblju govorio na
nazivamo jezikom pretkom ili prajezikom tih jezika. Dijeljenje prajezika
na jezike potomke moe se prikazati genealokim stablom, u je
korijenu jezik predak neke skupine jezika; grana na tom stablu
prikazuju redoslijed kojim su se na zasebne jezike dijelili jezici potomci
toga jezika-pretka:
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
Na ovom prikazu vidimo zamiljeni primjer genealokoga stabla: jezik A
podijelio se nizom promjena koje su dovele do nastanka snopa
izoglasa x na dva jezika - B i e; jezik e potom se podijelio novim
promjenama najezike D i E, koji se razlikuju na osnovi snopa izoglosa y.
Jezik B nije se dijelio, jer su sve promjene koje su ga zahvatile
dovele do snopa izoglosa koje doseu granice na kojemu se on
govori. U vrijeme u kojem jezik e vie ne postoji, jezik B nastavlja
postojati kao B'. Jezik A jezik je predak svih ostalih jezika u prikazu, a
jezik e je jezik predak jezika D i E. Moemo zatim zamisliti da se neke
promjene kontaktom proire s jezika D na jezik B' (izoglosa z),
noone utjecati na izgled genealokoga stabla. irenje takvih izoglosa
preko granica moe dovesti do nastanka
saveza, skupa povezanih jezika medu kojima postoje
ni utjecaji. Jedan je savez postojao i na tlu drevne Italije prije
rimskih osvajanja (7, 4).
14 je poredbenopovijesne lingvistike rekonstruirati prajezik
odredene porodice i utvrditi to je izgled njezina
genealokog stabla, odnosno opisati dijalekatsku jezika
unutar te porodice. Za skup jezika neke porodice koji imaju
jezik predak, koji istovremeno nije i jezik predak svih ostalih
jezika te porodice, da predstavljaju potporodicu ili granu
, porodice. Naprimjer, na gornjem jezici D i E
predstavljaju granu prikazane porodice, jer imaju
prajezik (e) koji nije istovremeno i prajezik svih ostalihjezika te porodice.
Neki lingvisti terminoloki potporodicu, granu i odvjetak neke
porodice, ih hijerarhijski stupnjevima genetske srodnosti.
Takvo je razlikovanje i i opravdano, no zbog jednostavnosti ga
primijenjivati u preostalom dijelu knjige.
INDOEUROPSKI JEZICI
15 U posljednjem razdoblju svojega postojanja indoeuropski je prajezik
sigurno bio jako dijalekatski ali se najstarija dijalekatska
podjela indoeuropskih jezika ne moe sa utvrditi. U povije-
snom razdoblju skupine jezika i dijalekata:
1. Anatolijskijezici; najstariji tragovi anatolijskihjezika seu u 19. st. pr.
Kr. ('Kapadokijske a najstariji spomenici s kraja 18. st.
(natpis kralja Anittaa na hetitskome). Hetitski su tekstovi, zajedno s
tekstovima drugih staroanatolijskih jezika (luvijskoga i palajskoga)
II prijestolnici Hetitskoga carstva u Hattuau (dananJi
Boghaz Kay od Ankare). pisani su klinopisom, a deifrirao
21
UVOD
ih je 1916. B. Hrozny. Hetitski su tekstovi sadrajem vrlo raznoliki, a
opsegje blaga golem; tekstovi poput Autobiografije
cara Hattuilia III. iIi Mita o Illuyanki i Bogu Oluje vani su i za povijest
svjetske knjievnosti. Neki su tekstovi staroanatolijskih jezika pisani
luvijskim ideografskim pismom, koje jo nije u potpunosti deifrirano.
Novoanatolijskijezici -likijski (s varijantama A i B), lidijski,karijski i
pisidijski pripadnost anatolijskim jezicima nije definitivno
na) su na natpisima iz 1. pr. Kr. Dijalekatska
podjela anatolijskihjezikajo uvijek je sporna; luvijski i pa1ajski nedvoj-
beno dijele neke izoglose koje ih odvajaju od hetitskoga; novoana-
tolijskim jezicima likijski A i B su vjerojatno potekli iz p.ekogajezika iIi
dijalekta vrlo bliskog luvijskomu.
2; Indoiranskijezici; ova grana ie. jezika dijeli se na tri odvjetka: indijski,
iranski i kafirski. Indijski jezici su jo sredinom II.
pr. Kr. na Bliskom Istoku. Neke i osobna imena, zabiljeena u
hetitskim tekstovima i ugovorima s dravom Mitanni nedvojbeno potvr-
prisutnost govornika nekog staroindijskog jezika (ili praindijsko-
ga) u sjevernoj Mezopotamiji u 14. st. pr. Kr. Otprilike II isto vrijeme
moe se datirati i najstariji knjievni spomenik staroindijskoga, Rg-veda.
Kasniji su vedski tekstovi Sama-veda, Atharva-veda, te
komentari svetih tekstova okupljeni ubrahmane, aranyake i upaniade.
da su paljivo prenoeni usmenom predajom, vedski su tekstovi
izuzetno vaan izvor pouzdanih podataka za poredbenu grama-
tiku. Jezik tih tekstova naziva se vedskim, za razliku od kasnijega jezika,
sanskrta, koji je postao jezikom Indije. Vedski i sanskrt nastali
su na temelju raznih, ali blisko srodnih dijalekata jezika koji se naziva
staroindijskim, za razliku od srednjoindijskih jezika ili prakrta, koji su
od druge polovice 1. pr. Kr. Najvaniji prakrt je
pali, jezik svetih tekstova; premda je na staroindijskom
golem korpus indijske knjievnosti, prvi su natpisi
u Indiji koji se sa mogu datirati sastavljeni na
srednjeindijskim jezicima: to su natpisi vladara .ASoke iz 3.
st. pr. Kr. pisani pismom brahmi, iz kojega su se razvila sva pisma
suvremene Indije i devanagari, kojim se pie sanskrt. Iranski
; jezici dijele se na (skitski, hotansko-sakski, vjerojatno
itd.) i zapadne (staroperzijski, pehlevi, partski itd.). Staroiranski jezici
su medijski, staroperzijski, te samo iz onomastike poznat
skitski. je jezik Aveste, svetih spisa (zoroastri-
janske) religije. Najstariji dio Aveste, Gatke, nastale su 1.
pr. Kr. Njihov je autor vjerojatno sam prorok Zaratustra
<Zarathutra). djelovi Aveste (npr. Yat, Videudiid, itd.)
su tijekom 1. pr. Kr., a obJikje korpusu fiksiran za
sasanidskih vladara 1. n. e. Postoji i prijevod
22
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKlHJEZlKA
dijela tekstova na srednjoiranski jezik pehlevi; taj prijevod .
naziva se imenom Zeml. Medijski je poznat samo iz onomastike, te po
brojnim u staroperzijskom, jeziku natpisa ahemenidskih
vladara (7-4. st. pr. Kr.). Staroperzijski su natpisi pisani adaptiranom
verzijom klinopisa; najvaniji je natpis kralja Darija uklesan u stijenu
kod Behistuna. Srednjoiranski jezici su spomenuti pehlevi, zatim
partski, hotansk0-8akski, sogdijski, itd. Kafirski ili dardski jezici posvje-
su tek u 19. st., a njihova zasebnost unutar indoiranskje grane
utvrdena je razmjerno nedavno. Najvaniji suvremeni kafirski jezik je
kamirski.
3. jezik; najstariji tekstovi pisani su tekstovi mikenskoga
dijalekta pisani linearom B (15-13. st. pr. Kr.); te su tekstove -
uglavnom kratke gospodarstvene zapise - deifrirali Michael Ventris i
John Chadwick pedesetih godina ovog Najstariji knjievni
spomenici jezika spjevovi su Homera i Hesioda,. vjerojatno
nastali u 8. st. pr. Kr. U isto razdoblje seu i najstariji epig:i-afski nalazi
na ( Nestorov natpis). je jezik dijalekatski jako
njen; osnovna je podjela na sjeverne i june dijalekte. U sjevernu
skupinu svrstavaju se dorski, eolski i sjeverozapadni govori. U
junu skupinu spadaju mikenski, i arkadijsko-ciparski,
dok je dijalekatski poloaj izoliranoga pamfilijskog dijalekta (na junoj
obali Male Azije) sporan. Na temelju dijalekata, najbolje
na stotinama natpisa po svijetu, razvila su se
knjievna koja su od od bilo kojega
lokalnog govora, i u kojima se prepoznaju utjecaji dijalekata.
Najonskome knjievnom sastavljeni su epovi Homera i Hesioda,
te najstarija proza - Herodotova povijest. Fragmenti djela najsta-
rijih filozofa (miletska kola, Parmenid i Heraklit, atomisti)
takoder su najonskome. Na je obilje atenske knjiev-
nosti, dramu (Eshil, Sofoklo, Euripid i Aristofan), filozofiju
(Platon i Aristotel) i povijest (Tukidid). Eolsko je knjievno
najblie lokalnom govoru otoka uz obalu Male Azije,
odakle dolaze knjievni predstavnici toga pjesnici Sapfa
i A1kej. Naposljetku, na dorskome je knjievnom korpus
korske lirike Pindara i Bakhilida. Na temelju (ali bez
lokalnih atenskih obiljeja) se u 3. st. pr. Kr. koine,
knjievni jezik. Iz toga su idioma potekli svi suvremeni
dijalekti osim cakonskoga.
4. Italski jezici; kao to vidjeti poslije (7), postoje ozbiljne dvojbe
o tome predstavljajU li italski jezici jednu granu indoeuropskih jezika, ili
su njihove nastale uslijed kontakata na tlu drevne
Italije. Tradicionalno se italski jezici dijele na i
23
{NOD
granU. jezici govorili su se U
velikom dijelu Italije juno od ]ijeke po. U mbrijskije IU\ibolje
od !\iih, dobro velikom spomeniku
1444. u mjestu Gubbio u Umbriji, od Rima. Tabulae
19uvinae, kako se taj tekst naziva, predstavljaju opis jednoga
magijsko-vjerskoga rituala i od neprocjenjive su vanosti za poredbenu
gramatiku italskih jezika. Umbrijskome je vrlo blizak jezik
Volska. je jezik koji su nastanjivali Samnij,
Kampaniju, Lukaniju i Apuliju. Samjezik nazvanje prema plemenu Oska
koje je ivjelo u Kampaniji, sredinjoj pokrajini. Najvaniji
. su spomenici Cippus AbeUoous i Tabula Bantina.
su bliski pelignijski, vestinski, marucinski i ekvijski, dok marsijski
predstavlja prijelazni dijalekt i umbrijskih jezika.
(ili je jezik koji se govorio u
Samniju prije ekspanzije Na tom jeziku postoji nekoliko
natpisa iz 6. st. pr. Kr., i oni pokazuju da se radi ojednom dosta
italskom jeziku. Sve italske jezike potisnuo je latinski, osobito nakon
ratova u 1. pr. Kr.; po natpisima
u Pompejima, bio jo iv u drugoj polovici 1. st. po. Kr.
Premda su izbrisani s Jairte Italije, utjecaj je italskih jezika
na latinski, pa i na romanske jezike, bio znatan (v. Solta 1974: 51).
prikaz odnosa od naega (osobito
s obzirom na i vestinskoga) donosi Roberta Cole-
mana (1986).
5. Keltski jezici; prema tradicionalnoj podjeli, keltski jezici dijele se na
P-keltsku i Q-keltsku skupinu prema odrazu ie. suglasnika '*kw. U
P-keltsku skupinu svrstavaju se lepontijski (jezik koji se govorio u
talijanskim alpama u 1. tis. pr. Kr.), galski i britski jezici (velki,
bretonski i U Q-keltskoj su skupini keltiberski (keltski jezik
koji se govorio u sredinjoj panjolskoj prije rimskih osvajanja) i goidelski
jezici (irski, kotski i manski). Novija podjela dijeli keltske jezike na
keltiberski, koji se IU\iranije odvojio od ostalih, te na kontinentalne i
keltske jezike. Kontinentalni su keltski jezici (galski, lepontijski)
znatno ranije od (britski i goidelski), ali su na njima
samo kratki i natpisi. Najvaniji su spomenici
keltiberskoga iz Botorrite, a galskoga Kalendar iz
Colignya i Natpis iz Larzaca. keltski jezici su od 4.
to su natpisi pisani ogamskim pismom iz Irske koji sadravaju
uglavnom osobna imena. Knjievne tekstove na irskom imamo u 6.
(Amra Coluimb ehiile), a moda i ranije (genea-
loke pjesme). Na velkom knjievna predaja u 6.
(poema Gododdin barda Aneurina).
24
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
6. Germanski jezici su jo u 3. ili 2. st. pr. Kr. zagonetnim
natpisom na Kacigi iz Negaua (u Austriji), a od prvih poslije
Krista runskim natpisima. Jedan je od najstarijih runskih natpisa Rog
iz Gallehusa (mjesto u Danskoj) iz 4-5. st. n. e. Najvjerojatnija je
genealoka podjela germanskih jezika na dvije skupine. U prvoj su
sjeverni i germanski jezici, a u drugoj zapadnogermanski jezici.
germanski jezici predstavljeni su gotskim, jezikom na koji je
u 4. preveden Novi zavjet. Taj tekst, djelo gotskoga biskupa
WulfIle, dijelom u rukopisu Codex argenteus koji se
u Vatikanu. U usporedbi s time ostali su tekstovi gotskoga i drugih
jezika (burgundski, vandalski, itd.) zanemarivo ma-
lenog opsega. U u kojima se govorio (panjolska, sjeverna
Italija, Balkan), gotski je jezik izumro jo u ranom srednjem vijeku, no
na Krimu je, kao krimskogotski, preivio do u 16. Sjevernoger-
manski ili nordijski jezici su runskim natpisima koje
pronalazimo po Skandinaviji u ranom Srednjem vijeku. Runski
natpisi i najstarije skaldsko pjesnitvo (iz 8. sastavljeni su na
pranordijskome, u kojem jo nije razaznati dijalekatske osobine.
Iz pranordijskoga se razvio staroislandski, na kojem su najvaniji
spomenici Edda (zbirka mitoloke poezije i mitografske proze) i island-
ske sage. U granu nordijskoga svrstavaju se vedski i danski, a u
zapadnu islandski, norveki (nynorsk) i ferski. Zapadnogermanski jezici
u srednjem vijeku su staroengleski, s koja see
u 7. (ep Beowulf), starofrizijski od 13. st.), starosa-
ski, (iz kojega se razvio suvremeni nizozemski), te
s najstarijim knjievnim tekstom iz 8. st. (Pjesma
o Hildebrandu). Suvremeni je jezik nastao iz starovisokonje-
iz kojega se u srednjem vijeku razvio i jidi, jezik
ropskih idova. .
7. Armenski' jezik; najstariji spomenici armenskoga jezika seu u 5.
kadaje armenski biskup Mesrop Matoc preveo Sveto Pismo na
staroarmenski i izmislio armensko pismo koje je ostalo u upotrebi do
danas. Na staroarmenskom (naziva se jo i grobar)
su prijevodi hagiografskih djela s bizantskog i sirskoga (Povijest
Fausta Bizantinca, Himne sv. Efrema), te neto izvorne knjievnosti
(npr. armenska povijest Mojsija Korenskoga, ili djela Eznika Kohbacija).
Armenski je pretrpio golem utjecaj iranskih jezika, te su ga dugo i
smatrali iranskim jezikom. Da se radi o samostalnoj grani ie. jezika
dokazao je lingvist Hiibschmann sedamdesetih godina prologa

8. Toharskijezici otkriveni su na spomenicima u Kineskom
TurkestaDu 20. Njihovu su pripadnost indoeuropskoj
25
UVOD
porodici (i samostalan polol\i unutar nje) dokazali Sieg i
Siegeling 1911. Postoje dva toharska jezika, koji se konvencionalno
nazivaju toharskim A i toharskim B (koji se jo naziva i po
oazi u kojoj su mu spomenici). Na toharskimjezicima
su prijevodi spisa (sa sanskrta), gospodarstveni zapisi (tohar-
ski jezici govorili su se u kojim je prolazio Svileni put), a na
toharskom A ima i neto izvornoga pjesnitva. spomenici
iz 1. n. e.; oba su toharskajezika izumrla prije godine
1000.
9. Baltoslavenski jezici; baltoslavenski se jezici dijele na baltijsku i
slavensku granu.
3
Slavenski su jezici od 9: kada su
Konstantin i Metod i njihovi zasnovali slavensku pismenost
prevevi svete spise, te izmislivi dva slavenska pisma: glagoljicu i
Jezik prvih prijevoda svetih spisa na slavenski naziva se staro-
slavenskim;4 u dijalekatskom smislu staroslavenski je blizak dijalektima
iz kojih su se razvili makedonski i bugarski jezik. Staroslavenski su
tekstovi pisani glagoljicom (Marijinsko Zogro,fsko
Assemanijev izbornik, Sinajski psalterij, Kijevski i
(Savina knjiga, Ostromirovo Suprasalj$ki zbornik). U osnovi
oni odraavaju jezik 9. premda su u kasnijim rukopi-
sima koji odaju tragove utjecaja drugih slavenskih jezika. Slavenski se
jezici dijele na junoslavenske (slovenski, bugarski, makedonski, staro-
slavenski, te kompleks hrvatskoga, srpskoga, i crnogorsko-
ga), (ruski, ukrl\iinski i bjeloruski), te zapadnoslaven-
. ske: poljski, kaupski, slovinski, polapski, i
te rusinski, kao osobit dijalekta koji je
naknadno pretrpio jak utjecaj ukrl\iinskoga.
Baltijski jezici dijele se na zapadnobaltijske (staropruski i nedavno
otkrivenijatvinki) i (litavski i latvijski). Staropruskije
od 14. (Elbinki alije krf\jem 17.
izumro. Ukupno je pet spomenika pruskoga jezika:
Etbinki Simona Grunaua 16. st.), Prvi i drugi .
katekizam (oba iz 1545), te Lutherov Enchiridion u prijevodu Abela Willa
(1661). Litavski i latvijski su tek od 16. (Dzukijske
molitve i Mavydasova djela na litavskome), ali su zbog izuzetne
nosti vrlo vani za poredbenu gramatiku. Suvremenije litavski podijeljen
S Alternativna je podjela na zapadnobaltijski i slavenski, kao samo
jednu od grana baltoslavenskihjezika ravnopravnu ostalim dvjema, v. 1994a.
4 U francuskoj tradiciji je i naziv (le slave commun), a u
bugarskoj i starobugarski.
26
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
na dvije skupine dijalekata, emaitske i auktaitske; na temelju potonjih
se razvio knjievni litavski jezik.
10. Albanski se jezik po svoj prilici razvio iz ilirskoga, koji je naalost
samo glosama i podacima. Albansko je ime
zabiljeeno u Antici, kad se odnosilo na razmjerno maIo pleme u
dananjoj Albaniji, a potom tek u 11. Prve albanske glose
zabiljeene su u 14. a kratki tekstovi tijekom 15. st. (formula za
krtenje iz 1462., A von Harffa iz 1496.), no prvi tekstovi
su tek u 16. (Meshari Misal Ujona Buzukua iz
1555., Dottrina cristiana L. Matrange iz 1592.). Premda u
doticaju s jezicima europske civilizacije (brojne su iz latinsko-
ga, ali i jezika) , albanski je posljednjim europskim jezicima
stekao vlastitu pismenost. Danas postoje dva dijalekta:
gegijski na sjeveru Albanije i na Kosovu, i toskijski na jugu, na osnovi
kojega je i standardni jezik.
11. Fragmentarno indoeuropski jezici; velik broj ie. jezika
je samo malobrojnim natpisima, u drugim
jezicima ili Za neke pripadnost ie. porodici nije
posve sigurna, a o dijalekatskim odnosima prema drugim ie. jezicima .
moe se samo Sa zapada prema istoku u fragmentarno
jezike ubrajamo luzitanski, jezik koji se govorio u dana-
njem Portugalu prije romanizacije; neki lingvisti predrimskim indoeu-
ropskimjezikom smatraju i tzv. asturijski u panjolskoj, jezik
uglavnom U Spanjolskoj govorio
prije rimskih osvajanja neindoeuropski iber ski , a u jugozapadnoj
Spanjolskoj vjerojatno neindoeuropski tartesanski. Neindoeuropski je
zacijelo bio i piktski, jezik koji se govorio u kotskoj i Irskoj u ranom
srednjem vijekU. Tu je zatim jezik koji je u literaturi poznat kao tzv.
sjeverozapadni blok, u dananjim zemljama Beneluxa gdje se
govorio ie. jezik od germanskoga i keltskoga, u
toponim.iji. .
U naim krajevima posebno je zanimljivo pitanje ilirskoga jezika ili
jezika. da na od Istre do june Albanije nisu
tekstovi na jezicima koji su se ondje govorili prije i latinskoga, o
situaciji u tom moemo samo na osnovi
onomastike. Novija istraivanja antroponimije Ilirika pokazala su da
nema jedinstvenoga imenskoga to bi moglo
vati na da su se Istre i Epira u sjevernoj govorili
jezici: histarski, liburnski, delmato-panonski i ilirski u pravom
smislu (na povijesne drave Ilira).
U dananje Rumunjske i sjeverne Bugarske govorilo se
a juno od njega srodnim, ali jezikom, od kojega je
ostalo i nekoliko natpisa. U dolini Vardara uglavnom su
27
UVOD
macedonski i peonski. Macedonski neki lingvisti smatraju
dijalektom, no vjerojatnije je daje to bio samostalan indoeuropski
jezik. U Maloj Aziji razmjerno je velikim brojem natpisa
frigijski, spomenici se proteU od sredine 1. pr. Kr. do prvih
nove ere. Sidetski i pisidijski u Maloj Aziji vjerojatno su bili
anatolijski jezici ili dijalekti. Indoeuropskim jezikom neki
smatraju i jezik prastanovnika poznat iz u
i iz toponimije.
O fragmentarno ie. jezicima drevne Italije (venetski,
sjevernopicenski, ligurski, mesapski, itd.) bit poslije (8).
ITALSKO-KELTSKA HIPOTEZA
, 6 Teza o osobitoj dijalekatskoj bliskosti italskih i keltskih jezika - i, u
skladu s time, o postojanju italsko-keltskoga prajezika - do ezdesetih
godina ovoga bilaje, moglo bi se gotovo Ona
se oslanjala na niz izoglosa za koje se pretpostavljalo da su
samo italskim i keltskim jezicima:
a) asimilacija *p ... kw > *kw ... kw, usp. lat. quinque pet, stiro c6ic <
ie. *penkwe;
b) mediopasivni nastavci na *-r, usp. lat. sequitur slijedi, stiro
sechithir;
c) konjunktiv s formantom *-a-, usp. lat. canat pjeva (konj.), stiro
:cana;
d) futurtvoren sufIksom-b-, usp. lat. amaha stiro :leiciub
pustit
e) superlativ tvoren formantom *-SlplIlo-, usp. lat. -issimus, stiro
-sam;
O genitiv jednine o-osnova na -i, lat. uiri stiro fir < *wiri;
g) podudarnosti, npr. lat. niitrix: stiro n6thir vOOena zmija,
lat. salix: stiro sail (gen. sailech) vrba, lat. de: stiro di 00, iz,
itd.
Paljivo istraivanje
5
u prilog italsko-keltskoj hipotezi
pokazalo je, da gotovo nema izoglosa
na italske i keltske jezike.
5 korak u pobijanju italsko-keltske hipoteze je Calvert Watkins u
svojoj studiji Watkins 1966. Od starijih rasprava o tom problemu v. Porzig 1954: 98 i
dalje; od novijih radova najbolji prikaz problematike je Wolframa Eulera
(1994); kao suvremen pokuAaj rehabilitacije .. italsko-keltske hipoteze treba spomenuti
Frederika Kortlandta (Kortlandt 1981).
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
ad a) Staroirski deac deset (u sloenim brojevima od 11 do 19) dolazi
od ie. *dwey-penkwe 2x5 s pravilnim keltskim nestankom *p, umjesto
prelaska *p > *kw > stiro c; to pokazuje da se u keltskom
asimilacija nije dogodila beziznimno kao u italskome; pored toga, radi se
o tako jednostavnom fonetskom procesu da je vrlo vjerojatno da su se
keltska i italska asimilacija dogodile neovisno, usp. obrnutu asimilaciju
u germanskom, ie. *penkwe 5 > got. /imf.
ad b) Mediopasivni su nastavci s formantom *-r indoeuropskoga posta-
nja, a ne italsko-keltska inovacija; mediopasiv s tim forman-
tom imaju i anatolijski i toharski jezici, te frigijski.
ad c) Staroirski a-konjunktiv najuvjerljivije se izvodi iz sigmatskoga
konjunktiva (deziderativa) glagolskih osnova na a: prakeltski *maraseti
> *maraeti > *marati > stiro moraid. U latinskom
6
takvo
nije jer *s samoglasnika ne bi ispalo kao u
keltskom, bi rotacizmom prelo u r. Vjerojatnije usporednice latinski
a-konjunktiv pronalazi u toharskimjezicima, gdje *a funkcioni-
ra kao modalni sufIks (toh. A kalkam iao bih).
ad d) Glasovno povezivanje lat. b i stiro bif vrlo je neuvjerljivo; u
staroirskom fu sredini dolazi od ie. *w, a u latinskom od ie. *b
h

tovie, b-futur jer nije u
skom. Staroirski se futur pak moe uvjerlijvo izvesti i iz deziderativnoga
formanta *-sw- (Watkins 1966a).
ade) Formant za tvorbu superlativa u italskom i keltskom valja
rekonstruirati kao *-isIp-Ho (139) toje sloeni sufIks nastao aglutina-
cijom nekoliko elemenata. sloeni sufiks za komparativ dijele i
gre'1ci. i germanski (l39), pa ipak nitko ne govori o
prajeziku.
ad f) Genitiv,jednine o-osnova na * --i nije ni (nema ga u
i a kamoli italsko-keltski. tovie, i u
latinskom se taj nastavak proirio razmjerno kasno, o
nastavak za g. jd. na arhajskom natpisu Lapis Satricanus.
keltskim jezicima, nastavak --i nije u keltiberskome, ali je
zato i izvan keltskoga, npr. u venetskom, toharskom i
mesapskom.
ad g) to se izoglosa prema Walteru Porzigu (1954) vieje
italskim i germanskim nego italskim i keltskimjezicima;
njima su i neke posve koje se rijetko npr.
lat. caput glava = steng. heafod, lat. collus, collum vrat = got. hals,
6 O lat. a-koJ\junktivu v. Oettinger 1984.
29
UVOD
lat. tacire .utjeti = got. ]Jahan, lat. uermis erv = got. wurm. Neke
leksi&e izOglose povezuju italski, germanski i keltski, to prema mojem
miiljeDjU samo da su ti jezici pripadali grupi zapadnoindoeu-
ropskih dijalekata u koju se po svoj prilici svrstavao i venetski, usp. lat.
uastus.pust, prazan = stiro fas, stvnj. wuosti, lat. uen1 raanj = stiro
bir = got. qairu ko1ac, lat. uates pjesnik, prorok = stiro faith = steng.
w6jHJora, itd.
izaglose postoje i italskih i baltoslavenskih jezika (v. npr.
Safarewicz 1976). Radi se u mjeri o koje se svrstavaju u
poljodjelsku terminologiju, te ih vjerojatno treba kao rezultat
dodira u pretpovijesnom razdoblju, usp. lat. securis sjekira =
stsl. sekyra, lat. alnus joha = lit. alksnis, lat. m1l.scus mah = atsl. m'brb.
Iz svega toga da italsko-keltskoga prajezika nikada nije bilo,
te da su italski i keltski samostalne grane ie. porodice.
7
Quod erat
demonstrandum.
PROBLEM ITALSKOGA JEDINSTVA
7 Premda sam do sada govorio o italskim jezicima, njihova
genetskajedinstvenost nije nipoto samorazumljiva. Dok neki
vjeruju da su italski jezJci samo jedna grana ie. porodice, poput
indoiranskih ili baltoslavenskih jezika, drugi - osobito talijanska kola
Devotom
8
- izraava miljenje da su medu italskim
jezicima nastale uslijed intenzivnih dodira na tlu Italije. Iz
prethodne genetske klasifikacije ie. jezika vidljivo je daja prvu
hipotezu. Ona se po mojem miljenju temelji na argumentima:
1) nastale kontaktima se ponajprije u
kako nas balkanskog saveza. Medu italskim
jezicima nedvojbeno postoji velik broj koje o
njihovim intenzivnim kontaktima. tezu o genetskom zajedni-
tvu italskih jezika ne oslanjamo na na izoglose.
tovie, na vrlo su izrazite razlike italskim
jezicima. Tako, naprimjer, umbrijski indoeuropski heterokliton
7-Uncler these circumstance8 of both formal and functional disparity, we are led to
the unavoidable conclusion that Italo-Celtic unity is a myth .. Pod tim okolnostima
formalne i funkcionalne dovedeni smo do da je italsko-keltsko
jedinstvo mit (Watkins 1966: 43).
8 Usp. Devoto 1983; u genetsku jedinstvenost italskihjezika prvi je ozbiljno posum-
1\iao Alois Walde u svom rektorskom govoru na innsbruckikom 1917. za
diskusiju o genetskom statusu italskihjezika v. Beeler 1966 i Campanile 1968.
30
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
utur voda (USp. het. ivatar), koji je u latinskom zamijenjen imenicom
aqua; na latinski i umbrijski su ie. za
vatru: u latinskom to je ignis (usp. skr. agni-), a u umbrijskom pir
(usp. gr. 1tUp).
2) fonolokih izoglosa koje predstavljaju inovacije
italskim jezicima nema mnogo, ali medu njima je djelomice
uspostaviti kronoloki redoslijed. tovie, te fonoloke izoglose snop,
odnosno svojstvene su svim italskim jezicima i samo njima: u svim
italskim jezicima ie. aspirirani okluzivi prelaze u frikative na
a potom praitalsko *p prelazi u f-, usp. ie. *dheh
1
-
> lat. facio, osk. fakiiad, umb. fat;ia. Indoeuropski slogotv.orni *r i *1 u
obje su grane italskoga dali or, Dl (usp. umb. pepurkurent = lat.
poposcerint zamolie < ie. *peprk' -sk' -), to se moralo dogoditi prije
ispadanja laringala, koji sa slogovnim sonantima daju a, usp. lat. griitus
zahvalan: osk. brateis < *gwrHto-. U obje je grane italskoga prevladao
jak inicijalni naglasak, to se zacijelo dogodilo prije sinkope, ispadanja
samoglasnika u nenaglaenim slogovima u sredini
3) kontaktima se iz jezika u jezik katkad izolirani
morfemi (afiksi i nastavci), ali nikada paradigme.
italskim jezicima najizrazitije su podudarnosti upravo u
paradigmama konjugacije i deklinacije. U obje su se grane italskoga
stopili u istu paradigmu ie. perfekt i aorist, a deklinacije su se rasporedile
u pet klasa, pri je dolo do mijeaI\ja konsonantskih
i U deklinaciji, je za sve italske jezike proirenje
nastavka za abI. jd. (*-ed) na sve osnove;
gerundiv tvoren formantom * -nd- (lat. operandam = osk. upsannam) i
imperfekt tvoren sufiksom * -ia- su i samo italski.
Nastanak toga praitalskog imperfekta morao je prethoditi nastanku
konjunktiva imperfekta tvorenoga . formantom * -se- (lat. osk.
fusid foret); koji je samo italski.
4) Postojanje razlika medu italskim jezicima ne moe se poricati, no ono
po sebi nita ne dokazuje. Te su razlike takve da su mogle nastati
razmjerno kasno, dugo nakon raspada praitalskogajezika. odraz
ie. labiovelara su u a prelaze u labijale u
fonoloki je posve trivijalna razlika, jer se, primje-
rice, i dijalekti razlikuju prema tome odrazu. U morfologiji,
nastanak b-futura u latinskom i (futuri 1. i 2. konjugacije
tipa moneba) dogodio se kasno, tek poto su iz jezika
nestajati s-futur i konjunktiv u arhajskom latinskom (fax6,
faxim). U s druge strane, s-futur je te u
jeziku nije nastala potreba za inovacijom. Perfekatske tvorbe na --l- i-nS-
u umbrijskom dodue nisu u latinskom, ali im
31
UVOD
nema usporednice niti u gdje nalazimo perfekte s formantom
-tt-; to pokazuje da te inovacije nisu da su
nastale u i umbrijskom neovisno. Naposljetku
7
genitiv na -i
(lupus, lupi) koji postoji u latinskom nije u
skom, ali nema ga ni u odatle slijedi da je latinski u tom
pogledu inovirao razmjerno kasno, to samo starola-
tinskoga natpisa Lapis Satricanus na kojemu je nastavak za
genitiv jednine o-osnova -osio, koji je (skr. -asya, gr.
homo -OtO).
5) Neke italskim jezicima nedvojbeno su rezultat
sobnih utjecaja; to se prije svega odnosi na konvergenciju fonolokih
sustava prema tipu, koji dijele i neki neindoeuropski jezici
Italije (npr. te na neke pojave u sintaksi italskih jezika.
Neke su glasovne promjene nesumnjivo nastale neovisno u obje grane
italskih jezika, naprimjer rotacizam, prelazak s u z, odnosno r,
samoglasnika, to se u latinskom dogodilo u povijesno, a u
brij skom u pretpovijesno doba. Stoga osim o italskim jezicima kao
genetskoj zajednici ima smisla govoriti i o staroitalskome
savezu, koji osim italskihjezika i druge jezike drevne Italije.
6) Narav izoglosa italskimjezicima na da
se praitalski jezik govorio vrlo rano, zacijelo ne dugo nakon raspada ie.
zajednice.
9
U tom je smislu praitalski
od prakeltskoga ili pragermanskoga, jer se radi o puno
starijem prajeziku. Italski sujezici potomcijezikajednoga od prvih valova
Indoeuropijana, koji je kao takav ostao jedino na Apeninskom
Poluotoku, da su ga kasniji valovi Kelta i Germana mimoili.
Naposljetku, za problem genetske supklasifikacije italskihjezika najva-
nijije odgovor na pitanje: postoji li indoeuropskimjezicima
takva skupina jezika za koju bi se moglo pokazati da je genetski blia
ili nego to su te dvije skupine
jezika bliske? Sve dok je odgovor na to pitanje negativan,
mislim daje vjerovanje u italsku granu ie. porodice opravdano.
9 The hypothetical Proto-ltalic of 1500 B.C. can, in very many respects, have been
little differentiated from Proto-lndo-European. ,.Hipotetski 'praitalski' iz 1500 pr. Kr.
mogao se, s obzirom na mnogo toga, vrlo malo razlikovati od indoeuropskoga prsjezika
(Beeler 1966: 56).
32
MJEsTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
INDOEUROPSKI I NEINDOEUROPSKI JEZICI
DREVNE ITALIJE
8 Nije poznato kada su prvi govornici indoeuropskih jezika stigli na
Apeninski poluotok, niti koje su jezike ondje zatekli. Zna se da je glavni
pravac kojim su pristizali indoeuropski bio preko sjeveroistoka
Italije i nizine rijeke Po prema jugu, no pomorski putovi preko Jadrana
su bili otvoreni migracijama kao i trgovini. Gotovo je
sigurno da su govornici indoeuropskih jezika u Italiju stizali u nekoliko
valova, koji se ponekad mogu i arheoloki identificirati.
Suvremena arheoloka literatura odaje glede pitanja
indoeuropeizacije Italije (v. Mallory 1989: 86-95). Kultura Rinaldone (od
otprilike 2700 pr. Kr.), koja ima neka obiljeja koja se pripisuju IndoeuropIjani-
ma, pojavljuje se upravo u gdje se poslije govorio neindoeuropski
Kultura Villanova (od otprilike 1000. pr. Kr.), 8 druge strane,
Italiju i pokazuje kulturnu homogenost poluotoka u doba kada
je on sigurno bio posve nehomogen.
U 3. st. pr. Kr., neposredno prije ekspanzije Rima, u Italiji pronalazimo
jezike. 10 N a sjeveroistoku, u dananjoj pokrajini Veneto, govorio
se venetski jezik. Na venetskom je sasvim dovoljno kratkih
natpisa da potakne zbrku oko genetske klasifikacije toga ali
premalo da bi se taj problem mogao definitivno rijeiti. Neki lingvisti
smatraju venetski italskim jezikom zbog toga to se u njemu aspirirani
okluzivi odraavaju kaO frikativi na a kao okluzivi
u sredini kao u latinskome (usp. ven. vhraterei bratu, lat. frijtri,
ven.louderobos djeci, lat.liberis); s druge strane, postoje i izoglose koje
venetski povezuju s germanskim jezicima (usp. ak. sg. osobne zainjenice
1. l. jda mex,o: got. mik). Na krajnjem sjeveru Italije, u Alpama, govorio
se retski, koji smatra neindoeuropskimjezikom, moda
srodnim (v. dolje). Na susjednom su i
spomenici lepontijskoga,jezika za koji je sedamqesetih godina definitivno
dokazano da pripada keltskoj grani ie. jezika. Najstariji spomenici
lepontijskoga seu u 6. st. pr. Kr., te stoga predstavljaju najstarije
tekstove na nekom keltskom jeziku. Junije, u dolini rijeke Po, govorio
se galski; Gali su u Italiju stigli 4. st. pr. Kr., kada su zauzeli
i Rim, no u sjevernoj Italiji uvijek su ostali tanak sloj vojne aristokracije
prije negoli stanovnitvo. Na galskom je u Italiji
nekoliko natpisa, od kojih su neki (npr. Bilingva iz Vercellija).
10 svi su se jezici drevne Italije pisali blisko srodnim pismima, postalima od gr&oga
alfabeta ili od pisma istoga podrijetla kao i alfabet.
33
UVOD
Iz galskoga su U latinski neki izrazi vojne i kolarske termino-
logije (npr. carrus, petorritum kola, moda i gladius
U ligurskom se zaljevu (oko dananje Genove) govorio ligurski. Taj nam
jezik nije ostavio natpisa, pa se o njemu moe samo na osnovi
onomastike. Horonimi kao (mons) Porcobera, (mons) Berigiema dozvo-
ljavaju da se i ligurski smatra indoeuropskim jezikom. II Juno od
ligurskoga veliko je jezika drevne kulture kojije
na latinski izvrio utjecaj usporediv jedino s utjecajem Sredite
dananja je talijanska pokrajina Toscana, koja
je po tom narodu dobila ime;12 kasnijom etru-
se proirio i na jug, osobito na plodne Campanije. O
podrijetlu i njihova jezika jo u razdoblju postojale
su teorije. Dok su ih jedni smatrali doljacima iz Male Azije, 13
drugi su isticali autohtonost naroda u ltaliji.14 Obje su
teorije prisutne i usuvremenomjezikoslovlju. Na ispravnost maloazijske
teorije o podrijetlu kao da ukazuje jezik Stele s Lemna,
spomenika na otoku Lemnu blizu maloazijske obale,
koji izgleda kao arhajski oblik dostaje
dobro poznat s razmjerno velikoga broja natpisa i tekstova, od kojih se
najdulji u Zagrebu (tzv. Liber linteus Zagrabiensis). Premda neki
lingvisti anatolijske elemente u jeziku, vjerojatno je
jo uvijek najsigurnije tvrditi da je to neindoeuropski jezik bez poznatih
genetskih srodnika.
Za duge vladavine Rimom, u latinski su iz
dospjele mnogobrojne sigurno su podrijetla
lat. seruus rob, histrio glumac, spurius kopile, lanista zapovjed-
nik gladijatora, a i neke su u latinski dospjele kroz
posredovanje, npr. persona maska < < gr.
1tp6crro1toV lice. precizan popis
je utvrditi zbog toga to jo uvijek preslabo
poznat.
15
.
11 O preditalskom indoeuropskom supstratu u Italiji v. Schmid 1985, gdje
se takav supstratni jezik (ili jezici) pretpostavlja na osnovi hidronimije.
12 Rimljani su nazivali Tusci.
13 Usp. Herodot, I 94.
14 V. Dionizije Halikarnaanin, I 30.
15 Usp. Stolz, Debrunner & Schmid 1966: 59, Wir wissen zu wenig von der etruski-
schen Sprache, um etwa ein Verzeichnis der etruskischen Lehnworter im Lateinischen
aufstellen zu konnen . .. Znamo premalo o da bismo, naprimjer, mogli
sastaviti popis u latinskome. Takav popis
u latinskome predstavlja knjiga Gertraud Breyer (1993).
34
MJESTO LATINSKOGA U KRUGU INDOEUROPSKIH JEZIKA
U Apuliji, nasuprot albanskoj i crnogorskoj jadranskoj obali, govorio se
mesapski, koji su ml:togi smatrali ilirskim dijalektom. Premda
je posve da su gOvornici mesapskoga u Italiju stigli morem iz
Ilirika, usporedba mesapskoga i ilirskoga usporedba je jezika o kojem se
zna vrlo malo s jezikom o kojem se ne zna (gotovo) nita. Na mesapskom
je tristotinjak kratkih natpisa, koji su u velikom broju
slabo te nekoliko glosa. U toj moe se da mesapski
neki elementi povezuju s italskim i ke1tskimjezicima (npr. gentivjednine
na -i, dativ mnoine s nastavkom -bas), a neki svoje usporednice
pronalaze u albanskome (npr. prelazak ie. *0 u a koji nije
za druge jezike drevne Italije).
Na junopicenskom jeziku, koji se govorio u Picenumu na jadranskoj
obali, je nekoliko natpisa koji se svrstavaju u najstarije
spomenike pismenosti u Italiji iz 7. st. pr. Kr.). Jezik je tih
natpisa indoeuropski, ali zacijelo neitalski (premda ima i miljenja da se
radi o formi umbrijskoga); na sjeuernopicenskome je
nekoliko natpisa, od kojih je najvanija Stela iz Nouilare; tajje
jezik najvjerojatnije neindoeuropski. sjevernoga Picenuma i
arheoloki znatno odudara od ostatka drevne Italije, prije svega
zbog dugotrajnog zadravanja neolitske kulture.
N a Siciliji su se, uz i govorila dva jezika su nam
kratki spomenici na istoku je bilo sikulskoga, indoeu-
ropskogajezika koji neki smatraju vrlo bliskim italskimjezicima (osobito
latinskomu),16 dok se na zapadu otoka govorio elimijski, po svoj prilici
neindoeuropski jezik. Linija tih dvaju jezika i
danas se kao granica dvaju talijanskih dijalekata koji se govore
na Siciliji (usp. Solta 1974: 43). Na Sardinijije iz onomastike jedva poznat
protosardski, o kojem se moe jedino to da je vjerojatno bio
neindoeuropski.
Kontakti latinskoga i jezika bili su vrlo intenzivni i dugotrajni.
Grci su svoje kolonije osnivali u junoj Italiji i na Siciliji (tzv.
Magna Graecia). iz pronalazimo na najstarijim
latinskim spomenicima, npr. triumpe (vokativ) < < gr. SpiuJlf3o<;
na povorka u Carmen Aruale. je najstarijih u latinslri
dospjela iz dorskih dijalekata, koji su prevladavali najugu Italije,
npr. machina stroj od dor. Jlilxuva (at. te su najstarije
pretrpjele brojne glasovne promjene za latin-
ski, te stoga pruaju vrijedne podatke za njihovU dataciju.
16 Usp. Devoto 1983.
35
UVOD
za razliku od ostalih spomenutihjezik.a, latinski nikada nije U potpunosti
istisnuo iz Italije. Nakon osvajanja sredinom 2. st. pr. Kr., u
RUnje pristiglo mnotvo robova, zarobljenika i tajaca, od kojih su
neki mnogo za latinsku knjievnost i rimsku kulturu (npr. Livije
Andronik, Polibije, Sekato Empirik, itd.). od togaje razdoblja
obrazovanih slojeva u Rimu, i uivajed.nak presti kao i latinski, tako da
je ijedan car (Marko Aurelije) svoja djela sastavljao na njemu. U isto
vrijeme, su govorili i nii slojevi Rima i rimske drave, zbog-
brojnih trgovaca, robova i doseljenika iz To je vidljivo iz brojnih
natpisa na u Rimu i u zapadnom dijelu Carstva, ali i iz
koje su iz dospjele u romanske jezike, a nema ih u latinskome,
npr. tal. zio stric < gr. 9-&ioC;, fr. pierre kamen < < gr. 1t&tpa, sufIks
-e8Ba u imenica enskog roda u talijanskome i -esse u francuskome (gr.
-tooa) itd.
Nasuprot tomu, kontakti latinskoga i (punskoga) bili su
minimalni, usprkos nekoliko povijesti. Poput
na istoku Sicilije, je u pr. Kr. zacijelo bio lingua
franca na zapadu otoka. Premda su odnosi Rimljana i bili i
a ne samo vojni, iz ima u latinskome zanemarivo
malo pozdrav aue jedna je od njih.
36
IZVORI ZA POVIJESTI
LATINSKOGA
9 Poredbeni lingvist mora historijsku gramatiku latinsko-
ga osobitu panju posvetiti vjerodostojnosti izvora. Najpouzdaniji izvori
su oni koji odraavaju govorni jezik razdoblja u kojem su
nastali, a to su spomenici uklesani u kamenu ili kakvom metalu.
pri njihovoj prosudbi valja se osloniti na sud za
i arheologa za dataciju. Manje su pouzdani tekstovi prenoeni rukopisi-
ma, osobito stoga to je vrlo malo latinskih rukopisa koji iz
razdoblja; latinskih rukopisa na ovaj ili onaj
iz skriptorija koje je osnovao Karlo Veliki u 9.
Prepisivanjem su znatno izmijenjeni i iskvareni starolatinski tekstovi
koje nisu dobro razumjeli. Lingvist se u svojim prosudbama
takvih izvora mora osloniti na mjerodavno miljenje paleografa i filologa.
Manje su vaan izvor za povijesti latinskoga odrazi latinskih
u romanskim jezicima; odrazi u romanskim jezicima
ponekad sujedini izvor iz kojegaje za neku latinsku utvrditi
je li sadravala dug ili kratak samoglasnik; naprimjer, lat. dictus i
scriptus u pjesnitvu se jednako skandiraju, te jedino razlika tal.
detto i scritto pokazuje da je prva imala kratko, a druga dugo i. S
druge strane, valja imati na umu i da je latinski utjecao na
knjievne romanske jezike tijekom njihove povijesti; stoga, primje-
rice, u talijanskom pronalazimo i iz latinskoga ditto,
koja ne odraava pravilan glasovni razvoj. podatke o latinskim
mogu pruiti i latinske u drugim jezicima; napri-
mjer, Cezarovo ime je u germanski u doba kad se Caesar jo
izgovaralo s layl u prvom slogu, o i dananja
Kaiser car.
Naposljetku, u istraivanju povijesti latinskoga valja uzeti u obzir i ono
to su rimski filolozi napisali o svojem jeziku. U djelima
Cicerona, Festa, Kvintilijana, Servija i drugih su komentari o
izgovoru, oblicima, i rijetko upotrebljavanim i mnogi
37
UVOD
drugi podaci vani za povijesnu lingvistiku; i njih, valja uzeti
cum grano salis, jer miljenja autora o jeziku vie
odraavaju pedanteriju profesionalnih pravila negoli
uostalom, i 8 miljeJ\jima suvremenih lingvista stvari
stoje.
38
NAJSTARIJI SPOMENICI LATINSKOGA JEZIKA
IlO za razliku od koji je od svoje povijesti
velikim brojem natpisa na dijalektima i lokalnim govorima,
latinski su arhajski natpisi malobrojni i vrlo nam malo govore o
dijalektalnim obiljejima jezika. Za razliku od knjievnosti, kojaje
na samom predstavljena golemim remek-djelima Homera i
Hesioda, su latinske knjievnosti skromni i fragmentarno
da ih je kasnija dominacija nezani-
mJjivima obrazovanim Rimljanima.
Medutim" oskudnih ostataka jezika odaje
veliku razliku najstarijih tekstova, nastalih do
pr. Kr., i svih tekstova nastalih poslije toga. Razlikaje
tako velika, da je latinskoga jezika Giacomo Devoto
utvrdio: il latino si e svolto piu rapidamente, ed emutato piu pro fonda-
mente, fra il 500 e il 350 a. C. che dal 350 a. C. al 1950. d. C. latinski se
bre razvio i dublje promijenio izmedu 500. pr. Kr. i 350. pr. Kr. nego
350. pr. Kr. i 1950. po. Kr. (Devoto 1964: 18).
Iako moda pretjeran, ovaj sud na vanu povijesti
latinskoga, koja mora svoj odraz i u periodizaciji: starolatinskim
nazivati jezik razdoblja, dakle od latinske
pismenosti do, otprilike, 1. st. pr. Kr., aarhajskim latinskim zvat
samo jezik spomenika nastalih do otprilike 350. godine pr. KrP
17 Velike razlike u njihovu jeziku spram arhajskog razdoblja bili su svjesni i
ljudi 2. st. pr. Kr; o tome Polibije (3. 22. 3): T&A.IKUUtll yap 'Ii yiyoV& tiil;;
. KUlnupa ProJ.lUiOII;; tiil;; vUV npol;; ti-)v apxuiuv rocrt& tOUC; auV&trota.tOUC; EVIU
J.lOA.IC; i; &ntCJta.CJ&roc; ,.U Rimljana je nastala takva razlika izmedu staroga i
sacianjegjezika da i najmudriji neke stvari jedva razumiju nakon promiljanja ..
89
UVOD
A) ARHAJSKI SPOMENICI
Najstarijim spomenikom latinskoga jezika dugo je smatrana Fibula
Praenestina, navodno iz 7. st. pr. Kr. Na natpisu, koji glasi Manios med
fhefhaked Numasioi (Manije meje napravio za Numerija) lingvisti su
prepoznavali arbajske oblike latinskoga jezika: n. sg. o-osnova na -os
umjesto -us, izostanak rotacizma i stariji nastavak za d. sg. u
Numasioi, reduplicirana tvorba perfekta glagola racio u {het-
haked, koju su neki pripisivali novija
istraivanja pokazala su da je prenestinska fibula gotovo sigurno krivo-
tvorina iz kasnoga 19. a ne izvorni spomenik arhajskoga
latinskoga. IS Naslov najstarijega latinskog natpisa stoga vjerojatno pri-
pada Duenosovu natpisu. je o spomeniku urezanom na
posudi za iz 6. ili 7. st. pr. Kr.19 Tekst se sastoji od oko 125 slova
pisanih bez razmaka medu a da se radi o magijskom
tekstu, smisao mu je nejasan; toga teksta glasi Iouesat
deiuos qoi med Zaklinje bogove onaj tko me prodaje. Natpis s
Foruma (zvan i Lapis Niger) iz sredine 6. st. prije Krista i samo
djelimice je Oblici kao quoi sakros esed kalatorem o
toga teksta, no on je za povijesno-poredbenu gramatiku
latinskoga od male koristi. Lapis Satricanus, sedamdesetih godina
u Satricumu nedaleko od Rima, je iz 6. st. pr. Kr. Taj
je spomenik. vaan zbog genitiva jednine o-osnova
s nastavkom -{)Bio (Ualesiosio, usp. klas. lat. Ualeri), do tada
noga u latinskome, ali dobro u sanskrtu (-asya) i
(bom. -0\0).21 Od ostalih arbajskih latinskih natpisa valja spomenuti
Natpis iz Lavinija, vaan zbog potvrde starolatinskih nastavaka za dativ
jednine i mnoine (Castorei Podlouqueique qurois Kastoru i Poluksu, .
Dioskurima), te teko Natpis iz Tivolija. .
18 Usp. Pfister 1983, Kriman 1988; dok arheolozi smatraju gotovo dokazanim da
fibula nije krivotvorena koncem 19. st., lingvisti ne vjeruju daje navodni
krivotvoritelj, Helbig, mogao tako dobro rekonstruirati oblike i grafiju
arluVskoga latinskoga jezika od kojib neki u doba objavljivanja fibule (1887) joA nisu bili
posvjedOC!eni na drugim spomenicima. Stoga je otvorena i daje fibula krivo-
tvorena, ali da je u nju urezan tekst s ali izgubljenoga ili ukradenoga
arluVskog latinskog spomenika.
19 Neki predlaiu znatno kasniju dataciju toga spomenika, usp. Solta 1974: 69.
20 Gl8gola nema u jeziku; u te slijedim Pisanija
(1950).
21 O tom vanom starolatinskom spomeniku v. de Simone 1980, Prosdocimi 1984,
I.sjeurie 1989. Valja da ima i miljenja da ug tekst nije latinski; Robert Coleman
(1986) pripisuje ga
40
NAJSTARIJI SPOMENICI LATINSKOGA JEZIKA
Neki su vrlo latinski tekstovi u kasnijim prijepisima,
to znatno oteava njihovu dataciju i interpretaciju. To se prije svega
odnosi Jla Carmen Arvale i Carmina Saliaria, kultne pjesme dv$
redova. Izostanak rotacizma u Carmen Arvale (Enos Las.es
iuuate poinozite nam, Lari) pokazuje da je izvorni tekst morao biti
sastavljen vrlo rano, prije 4. st. pr. Kr. Izvorni tekst Za'korui dvanaest
(Leges XIltabularum ) je sastavljen u 4. st. pr. Kr. (prema
nekima u 5. st. pr. Kr.), alije u kasnijem prenoenju modernizi-
ran.
B) OSTALI STAROLATINSKI TEKSTOVI
Mladi od svih do sada navedenih natpisa, ali ipak vrlo vani za najraniju
povijest jezika, jesu natpisi na grobnicama Scipiona, vane rimske obitelji
kojaje na vrhuncu bila u 3. st. pr. Kr. (v. Dodatak 1, B).
Zbog precizne datacije i dobre vrlo je vaan izvor za
vanje jezika i Senatus Consultum de Bacchanalibus, u
uklesana odluka Senata iz 186. pr. Kr. (v. Dodatak 1, D).
Rukopisnim su posredovanjem do nas doli fragmenti najstarijih latin-
skih pjesnika: Grka Livija Andronika, prevodioca Odiseje na latinski,
Gneja Nevija, autora Punskoga. rata (Bellum Poenicum),
latinskoga epa, i Kvinta Enija, su Anali prvi pokuaj prilagodbe
heksametra latinskomu jeziku. Djela rimskih komediografa Plauta i
Terencija znatno su opsega; osobito su Plautove komedije vane
kao izvor podataka o Rima 3. st. pr. Za razliku
od epskih i pjesnika poput Enija, Akcija i Pakuvija, je jezik
katkada umjetno arhaiziran kako bi djelovao uzvienije, morfoloki su
arhaizmi poput konjunktiva-optativa faxim ili s-fu.tura faxa kod Plauta
gotovo (v. Dodatak 1, E). S druge strane, dok kod
starolatinsk.ih i ima vrlo malo iz
Plautov je jezik u tom pogledu manje
u Plauta nisu samo poput philosophia ili
mathematica, za koje nije bilo latinskoga ekvivalenta, i govomogjezika
poput sycophanta klevetnik, thensaurus blago, machaera itd.
Plaut katkada upotrebljava u odlomcima s to
pokazuje u kojoj je mjeri rimska publika u njegovo doba bila proeta
helenizmom, usp. Mercator 290-1: Quid tibi ego aetatis uideor? -Acherunticus
senex, uetus, decrepitus Koje ti se da sam dobi? - Aherontski starac, star
i izmoden. Publika je sigurno razumjela psovke (edepol) i uzvike poput
euge, ali i usp. Miles Gloriosus, 438: (iOtKO<; es tu, non OtKat<l,
et meo era facis iniuriam lOti si Nepravedna, a ne Pravedna, i nepravdu
mojemu gospodaru. Zbog izrazita utjecaja govomogajezika u Plauta su katkad
41
UVOD
koje su rijetke u kasnijem knjievnom latinskome, ali su svoj
odraz nale u romanskim jezicima, npr. uetulus star (odakle fr. vieux i tal.
vecchio), pored klas. lat. uetus, ili auricula uho (fr. oreule), pored klas. lat.
auris. Osobito su kod Plauta deminutivi (umanjenice) i ekspresivni glagoli,
usp. Paucula etiam seiscitare prius uolo bih se prvo htio raspitati
(Mercator, 386). Dok se kod Enijajo pojavljuje horior bodrim, Plaut
ima samo oblik izveden ekspresivno-intenzivnim sufiksom -1- hortor, koji je
preuzet i u latinskome. Sve to pokazuje kako u povijesnoj lingvistici
osim pitanja datacije i vjerodostojnosti oblika moramo uzimati u obzir
i poput funkcionalnog stila i 8ociolekta (jezika odredene drutvene
skupine ili stalea) u kojem su ti oblici
Jezikje ostalih autora koji se ubrajaju u razdoblje-
osobito Katona i Lucilija - samo mjnjma]no od
latinskoga, barem u pogledu fonologije i morfologije kojima se
bavi ova gramatika. Ukoliko kasniji pisci, poput Vergilija, upotrebljavaju
oblike, radi se o namjernom arhaiziranju, svjesnom
pokuaju da se vlastitom izrazu prida patina starine.
42
II.
POREDBENA
FONOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
11 Fonologija plan izraza jedinica, odnosno organi-
zaciju glasovne strane jezika. Zadatak je fonologije utvrditi u kojoj se
mjeri ta organizacija razlikuje u ljudskim jezicima, _ a u kojoj je ll\ieri
podudarna. U tom je smislu svaka fonologija poredbena, jer se do
generalizacija o glasovnoj organizaciji ljudskih jezika moe samo
njihovom (tipolokom) usporedbom. Poredbenopovijesna fonologija,s
druge strane, bavi se glasovne organizacije genetski
srodnih jezika i objanjava zbog medu njima postoje podudarnosti.
Glasovna strana jezika organizirana je fonolokih reprezentacija
i fonolokih pravila.
22
Fonoloke reprezentacije predstavljaju mentalne
strukture pohranjene u memoriji govornika nekoga jezika, dok su
fonoloka pravila mentalne operacije koje se odvijajU u svijesti govornika
prilikom oblikovanja izraza neke izreke. Temeljna fonoloka
reprezentacija je reprezentacija. Ona sadrava jedinice
(morfeme ijedinice vie razine, zajedno s onim podacima o njihovu
izgovoru koji se ne mogu predvidjeti na osnovi nikakvih pravila. U
strogom se smislu izraza samo ti podaci mogu smatrati fonoloki
relevantnima, dok su na osnovi pravila predvidivi podaci zalihosni
(redundantni).
Podaci o izgovoru jedinica organizirani su u fonolokim repre-
zentacijama na vie razina. da se ljudski govor odvija u vremenu,
osnovna je vremenska razina prikaza (eng. timing tier). Na toj se razini
prikaza govorni lanac rastavlja na niz vremenskih jedinica,
simbolom x, od kojih svaka odgovara periodu u kojem je
ostvariti potpunu artikulaciju nekoga glasa. Jedinice vremenske
razine prikaza crtama se povezuju s artikulacijama koje se u njima
ostvaruju. Artikulacije, organizirane u snopove distinktivnih
prikazuju se na zasebnoj melodijskoj razini prikaza (eng. melodie tier).
22 za uvod u suvremenu fonologiju vidi, primjerice, 1991, Carr 1998.
45
POREDBENA FONOLOGIJA
da neke artikulacije mogu . trajati dulje od minimalnoga perioda,
podudaranje jedinica na vremenskoj razini prikaza i jedinica
vremenska razina prikaza: x x x x x x x x x x
V /
melodijska razina prikaza: f e r o f e r e
melodijske razine prikaza ne mora biti jedno to je npr.
s dugim samoglasnicima ({era nosim) i udvojenim suglasnicima ({erre
nositi) :
Jedinica vremenske razine prikaza povezana sa svim artikulacijama koje
se u njoj ostvaruju naziva se segmentom; artikulacije organizirane u
snopove distinktivnih obiljeja nazivaju se autosegmentima. Distinktiv-
na obiljeja intuitivno odgovaraju elementima od kojih se sastoje glasovi;
svako je obiljeje definirano artikulacijski tako da jednu klasu
glasova, odnosno segmenata nekoga jezika. Obiljeja u stvari predstav-
ljaju obavijesti koje mozak alje artikulatorima prilikom proizvodnje
nekog glasa.
l2 Premda sva obiljeja ne moraju biti iskoritena u svakom jeziku,
popis distinktivnih obiljeja mora biti tako sastavljen daje njega
odrediti sve segmente u svim jezicima svijeta. distin-
ktivnim obiljejima je definirati sve segmente u latinskome (a s
vrlo malim dopunama i u indoeuropskome):
-konsonantski: suglasnicip, t, k, kW, b, d, g, f, s, h, sonanti m, n, l, r
-sonorantni:
23
sonanti m, n, l, r, poluvokali y, w
-prekidni: okluzivip, t, k, kw, b, d, g, sonanti r, m, n24
- nazalni:25 n, m.


okluzivi b, d, g, svi sonanti, samoglasnici i poluvokali
23 Sonorantni glasovi tvore se tako da govorni organi ne ometaju spontano vibriranje
glasnih ica i ne stvlm\iu AlIm (kao kod pravih suglasnika).
24 Tijekom artikulacije segmenata koji sadravaju obiJje7Je [ + prekidni] nastaje pot-
pun prekid struje kroz usnu upljinu.
25 NazaJni segmenti tvore se podizanjem mekog nepca, tako da struja prolazi
kroz nosnu Allpljinu; u ovom pregledu moemo postrani ostaviti problem je li latinski
velarni nazal (ng) bio fonoloki relevantan ili nije.
26 Tijekom tvorbe segmenata glasnice vibriraju.
46
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
-anteriomi:
27
okluzivi p, b, t, d, frikativi f, s, sonanti m, n, l, r,
samoglasnici e, i, poluvokaliy i w.
- koronalni:28 okluzivi t, d, frikativ s, sonanti n, l, r
-stridentni: frikativi s, rs
-lateralni: sonant l30
-zaobljeni: samoglasnici o, u, poluvokal w, konsonant kw
-visoki:
31
samoglasnici i, u, poluvokaliy, w, konsonanti k, kw, g, h
13 Neka su obiljeja binarna, a nekaprivativna. Binarna obiljeja imaju .
dvije vrijednosti, znakovima + i -, a privativna samo jednu
vrijednost. Neki segmenti mogu biti nespecificirani s obzirom na binarna
obiljeja - naprimjer, samoglasnici i sonanti nisu specificirani s obzirom
na obiljeje Privativna obiljeja imaju samo jednu vrijednost,
te dijele skup segmenata na dvije klase - one koji sadravaju
privativno obiljeje, i one koji ga ne sadravaju. Skup latinskih
segmenata moe se distinktivnih obiljeja prikazati na

aeoi uywmn r p t kW k b d g f s h
konsonant. - - - - - - - + + + . + + + + + + + + + + +
+ +
+ + + + + +
+ +
+ +
+ + + + + + + + -
----+++-
+ + + + + + + +
+
+ +
+
+ +
+ +
+
sonorantan
prekidan
nazalan

stridentan
anterioran
koronalan
visok
Iateralan
zaob en
+ + +
- - - + + + + - - - - + + - - + - - +
+ -
+ + + +
14 Fonoloka pravila imaju dva osnovna oblika; mogu biti
protiv nedoputenih struktura u fonolokim reprezentacijama ili opera-
cije koje se primjenjuju na polaznim (dubinskim) fonolokim reprezen-
27 Segmenti koji sadravaju obiljeje [anterioran] tvore se u prednjem dijelu usne
upljine.
28 Koronalni segmenti tvore se vrkom jezika kao aktivnim artikulatorom.
29 Stridentnisegmenti obiljeeni su umom visoke frekvencije, koji se postie steza-
njem artikulatora tako da strujanju zraka ostane samo uzak prolaz.
30 Lateralni segmenti tvore se tako da zrak &trt\ji uz rubove jezika.
31 Segment sadrava obilje.fje [visok] ukoliko setvori 8 tijelom jezika u poviAenom
poloaju.
47
POREDBENAFONOLOGIJA
tacijama, a kao rezultate daju izvedene (povrinske) fonoloMte reprezen-
tacije.
A) pravilo kao u latinskom nisu kombinacije dvaju
pravih suglasnika koji se razlikuju po To se moe
izraziti na
**x x
I
[a [-a
U ovom primjeru a stoji za bilo koju od dvije vrijednosti obiljeja
a -a za suprotnu vrijednost. Dvjema zvjezdicama (**)
jemo da je skicirana struktura u jeziku, tj. da nisu
poput **nigs, **scribtus, **regs itd.
B) pravilo kao operacija; u latinskom, kao i u velikom broju
. se okluziv ispred- suglasnika. U takvim
jezicima treba formulirati pravilo:

-h/1
x x
[-prekidni]
OVim se pravilom fonoloka reprezentacija *scribtus pisan
(usp. 1. 1. prez. scrioo) pretvoriti u pravilni oblik scriptus, a
*regs kralj u rex.
32
Obratite panju na konvenciju kojom se operacija u fonolokom pravilu (tj.
promjena koju pravilo izaziva) tankom crtom, dok se veza
jedinica vremenske i melodijske razine prikazivanja, koja se pravilom dokida,
prekriuje.
32 Bilabijalni okluziv (b) u lat. pravopisu se biljei i ispred s, usp. uros, urbis
.. gra<J. .
48
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
GLASOVNE PODUDARNOSTI
15 Pojam glasovne podudarnosti temeljni je pojam poredbenopovijesne
fonologije. Postojanje sustava glasovnih podudarnosti smatra se jednim
od dva temeljna dokaza genetske srodnosti jezika. Izmedu dva jezika, A
i B, postoje glasovne podudarnosti ukoliko se u ista ili
u istim glasovnim okolinama pojavljuju isti segmenti. Vano je
da segmenti koji se podudaraju ne moraju biti u fonetsk.om
smislu, predvidivo podudarni. Naprimjer, latinskom segmentu
s na u odgovara otri hak 0.
33
Ta se pravilnost
u primjerima istoga lat. sequor slije-
dim: gr. 1t0I.l<l1., lat. somnus san: gr. U1tVOC;, lat. sal 801: gr. aN;.
Vano je da primjera u kojima se takve glasovne podudarnosti pqjavljuju
ima to vie, tj. da su podudarnosti rekurentne. Rekurentnost glasovnih
podudarnosti hipoteze o njima opovrgljivima, aopovrgljivost je
osnovni uvjet koji se postavlja pred znanstvene hipoteze. Opovrgljivost
u praksi ovo: postavivi znanstvenu hipotezu, moramo imati
metodu kojom ukoliko smo u krivu, utvrditi njezinu pogrenost.
Tako, naprimjer, upravo pretpostavku prema kojoj latinskome
s u odgovara otri hak moemo testirati na broju primjera;
znamo li da se u latinskom sunce kae sol, iz nae pretpostavke
slijediti da u za sunce otrim bakom. Provjera
hipoteze pokazuje da je uistinu tako, jer se u za sunce kae
ilA-loC;o
Pokuamo li obrnuti polaznu pretpostavku, i tvrditi da otrom
haku u latinskome uvijek odgovara s provjera ce lako tu hipotezu:
otrom haku koji imamo u gr. jetra odgovara i, a ne s, u lat. ieclir.
Poredbenopovijesna metoda zasnovana je na ovakvom argumentiranju,
koje se mora. drati strogih pravila glasovnih podudarnosti kako ne bi
postalo proizvoljno. Posao se poredbenoga lingvista u mjeri
sastoji u tome da pokuava opovrgnuti prethodno pretpostavljene glasov-
ne podudarnosti. Glasovne podudarnosti za koje nema poznatih opovr-
protuprimjera nazivat glasovnim zakonima.
M
16 da medu genetski srodnim jezicima postoje glasovne
podudarnosti poredbenopovijesna lingvistika objanjava postuliranjem
33 Premda je pojam glasovnih podudarnosti otkriven tek u 19. intuitivno su
ga bili svjesni i filolozi; Festo pisao je o Grcima dicunt et nos
sillJas, item Bl; et nos sex, et ento. septem: .. Govore UMC; ( .. ume), a mi silvas, nadalje Bl;
("est), a mi sex, i &nto. (,.sedam) septem (Festus, ed. Lindsay, 392).
34 Iz te definicije slijedi da su svi glasovni zakoni beziznimni, tj. da nemaju iznimaka.
49
POREDBENA FONOLOG1JA
prajezika iz kojeg su se ti jezici razvili. za svake dvije
a i b u jezicima A i B kojih postoje glasovne podudarnosti, u
prajeziku e postojala je e iz koje su a i b nastale
predvidivom zamjenom segmenata kojima postoje glasovne podu-
darnosti. Naprimjer, u podudarnosti lat. sal:" gr. sol
pretpostavljamo da je u prajeziku postojala *sal-, iz koje su
predvidivim promjenama segmenata (*s- > lat. s-, gr .. , *a > lat. a, gr.
" a, itd.) nastale obje S druge strane, u
podudarnosti gr. jetra i lat. iecur, pretpostavljamo
postojanje ie. *yekWr iz koje su latinska i nastale
nizom glasovnih promjena. Postupak usPostave pretpo-
stavljenoga prajezika naziva se rekonstrukcija.
REKONSTRUKCIJA
17 Proces rekonstrukcije prajezika neke porodice
je promatrati na tri razine. Na prvoj, formalnoj razini, rekon-
strukcije kao apstraktne simbole koji nam da
saeto zapiemo podudarnosti jezicima. Postupak
rekonstrukcije na toj je razini posve a dobiveni rezultati su
sigurni, premda nam o prajeziku govore samo to da je morao biti takav
daje iz izvediv na rekonstrukt.
35
Tako, naprimjer, u
rekonstrukt uvodimo dva simbola, *y i *s, iz kojih izvodimo latinske i i
s, odnosno na u srodna
da u rekonstruktu ne moemo pretpostaviti samo jedan simbol (npr.
samo *s), jer tada ne bismo mogli iz njega izvesti podudarnosti koje
postoje na i iecur. da nema nikakva
razloga zato u rekonstruktu pretpostaviti vie od dva simbola, sve dok
se ne sa skupom podudarnosti: lat. iiis juha: gr.
,UJ..l.Tt, lat. iugum jaram: gr.suyov, u kojima latinskomu i odgovara
s. Na takve primjere moemo odgovoriti na dva pretpostaviti
simbol u prajeziku, recimo *j, iz kojega izvodimo i i l; na
ili formulirati pravilo, koje bi moglo ovako glasiti: iz *y se izvodi
lat. i i gr. s na ispred u (gr. u). Oba su postupka ispravna,
sve dok njih moemo izvoditi opaene glasovne
podudarnosti. 36
35 Usp. Holzer 1995.
36 Zanimljivo je da suvremena indoeuropeistika ne primijenjuje niti jedan od
ta dva postupka, radije prizwge daje problem odraza ie. *y u nerijeen (v.
Rix1976).
50
OSNOVNI POJMOVI POREDBENE FONOLOGIJE
Drugu razinu rekonstrukcije.moemo nazvati materijalnom. Materijalna
rekonstrukcija fonoloki i fonetski interpretira simbole pretpostavljene
u rekonstruktu; pri tome rekonstruirane simbole interpretiramo kao
segmente pra jezika, a pravila kao glasovne promjene kojima su
iz segmenata prajezika nastali segmenti jezika. Pravilo
prema kojemu indoeuropsko *s daje u otri hak na
interpretiramo kao glasovnu promjenu koja se dogodila nestanka
ie. prajezika i prvih tekstova, a simbol *s
kao koronalni stridentni frikativ, dakle segment u fonolokom
sustavu ie. prajezika.
U fonolokoj i fonetskoj interpretaciji rekonstruiranih segmenata i
fonolokoga sustava rekonstruiranog prajezika sluimo se tipolokim
filtrima kako bismo izbjegli pogreke. Sinkronijska tipologija
. nas koje su usporedive s pojavama u
broju jezika svijeta; dijakronijska tipologija nas koje su
promjene dobro u jezicima nam je povijest
poznata. U naim se rekonstrukcijama rukovodimo, dakle,
od dviju interpretacija neke pojave bolja je
ona koja je dobro u broju jezika svijeta. Naprimjer, I
kada indoeuropski segment *s interpretiramo kao Ist, tj. kao koronalni
stridentni frikativ, u tome ulogu igra spoznaja sinkronijske
tipologije da je jezicima svijeta koji imaju samo jedan frikativ to
upravo /s/ (a ne, recimo, // ili /'w!), kao i spozIU\ia dijakronijske
tipologije da se promjena/sl > /hl, kakvu pretpostavljamo u
u jezicima su nam povijesti poznate. Da to ne znamo, mog1i
bismo ie. *s posve legitimno interpretirati kao /rw/ Oabijalizirani
velarni frikativ), ili lt' / (glotalizirani cerebralni okluziv).
razina rekonstrukcije najspekulativnija je s obzirom na svoje
rezultate, a s obzirom na pitanja kojima se bavi. Na toj
razini, koju moemo zvati prostorno-vremenskom, pokuavamo rekon-
struirani prajezik interpretirati u prostoru i vremenu, odnosno utvrditi
kada se i gdje govorio, te kako se tijekom svoje povijesti razvijao.
daje jezik kulturna i drutvena pojava koja postoji u prostoru i vremenu,
na razini rekonstrukcija nuno zadire i u probleme rekonstrukcije
kulture govornika rekonstruiranoga prajezika;37 da je
ova knjiga samo manjim dijelom rekonstrukciji indoeuropsko-
ga prajezika, s tim se pitanjima rijetko susretati na stranicama koje
slijede.
37 VIe o metodologiji rekonstrukcije, osobito o rekonstrukciji kulture, vidi u mojoj
kI\jizi 1996d.
51
POREDBENA FONOLOGJJA
ANALOGIJA I
f18 Glasovni zakoni interpretirani kao promjene djeluju, kao to
smo vidjeli, bez iznimaka (po definiciji). Oni, medutim, nisujedini
promjena. Druga su dva vana analogija i
(eng. leveling, njem. Ausgleich). Analogija je proces kojim jedan
element biva zamijenjen drugim na osnovi neke proporcije odnosa, koja
se algebarski moe izraziti kao a:b = C:X, pri x biva zamijenjen
novim oblikom. Naprimjer, u latinskome s prelazi po
glasovnom zakonu u r samoglasnika (tzv. rotacizam, v. 134);
zbog te promjene imenica. arb6s stablo ima kose padee arb6ris,
arb6rem, itd. analogijom prema imenicama poput genitor,
genitOris, genirorem u latinskom je i arb6s dobila novi nominativ jednine
arbor, koji prividno glasovnom zakonu. Algebarski se propor-
cija te analogije moe izraziti ovako: genitOrem:genitor = arb6rem:x iz
izlazi x = arbor.
je proces kojim jedan element biva zamijenjen
drugim. kako bi se postigla neke morfoloke paradigme
(194). Naprimjer, prema jednom giasovnom zakonu qu u latinskom
prelazi ue ispred o i u (25), te bi stogaparadigmaglagolasequi slijediti
trebala glasiti *secor, sequeris, sequitur, sequimur, sequimini, *secuntur.
Medutim, djelovanjem ta je paradigma preoblikovana u
s posljedicom da 1. l. ag. i 3. l. pl. imaju oblike koji prividno
glasovnomu zakonu (sequor, sequuntur).
Neki autori, npr. Beekes 1995: 72, smatraju osobitom
vrstom neproporcionaln.e analogije.
SINKRONIJSKA PRAVILA
IDIJAKRONIJSKEPRONUENE
f19 U opisu glasovnih promjena sluimo se istim formalizmom kao i u
prikazivaI\iu fonolokih pravila koja djeluju u nekom jeziku II neko
odredeno doba. jedno te isto pravilo moe imati dvije interpretacije:
sa stanovita opisa interpretirat ga kao sinkronijs/w
fonoloko pravilo, a sa stanovita povijesti kao dijakronijsku
glasovnu promjenu. Naprimjer, rotacizam, prelazak latinskoga s II r
samoglasnika, je kao fonoloko pravilo koje
je djelovalo u latinskome, i koje je odgovomo za brojne
nepravilnosti u morfologiji (prijelaz s u r II kosim padeima imenica
genus, generis rod, temporis vrijeme, itd.). to
pravilo ima i dijakronijsku interpretaciju, stoga to se radi o glasovnoj
52
OSNOVNI PQ.ThJOVI POREDBENE FONOLOGIJE
promjeni koja se dogodila u 4. pr. Kr. (na arhajskim latinskim
natpisima rotacizmajo nema, npr. oblik Numasioi na Fibuli Praenesti-
ni, klas. lat. Numerii). -
S druge strane, ponekad sinkronijska pravila nemaju nita s
dijakronijskim promjenama; naprimjer, u latinskom djeluje
fonoloko pravilo prema kojemu h prelazi u e ispred suglasnika, usp. ueM
vozim: pf. uexi: part. pf. pas. uectus, traM pf. triixi:tract6
poteem. To pravilo je autosegmentalno formulirati na

[ +prekidanJ
I
x x
[+visok +kons. [+kons.J
Kao to vidjeti poslije, ovo pravilo prikazuje upravo suprotan proces
od glasovne promjene koja se dogodila u navedenim u indoeu-
ropskom prajeziku na mjestu latinskoga h stajao je aspirirani okluziv *ff,
dakle prekidan glas koji je u latinskom preao u frikativ u svim
poloajima osim ispred konsonanata.
53
KONSONANTIZAM
20 Indoeuropski sustav suglasnika bio je znatno sloeniji od latinskoga.
Postojale su tri serije i pet redova okluziva,38 to je znatno vie od latinske
dvije serije i reda. le. prajezik imao je i frikativa (tri laringala
i *s) dok latinski ima tri (s f h). Kao ni latinski, ni ie. prajezik nije imao
afrikata.
Indoeuropski okluzivi
aspirirani
labijali p (b)
bh
dentali t d
dh
velari k g gh
palatalizirani k' g'
g'h
labiovelari
kW gW gwh
Velare, palatalizirane i labiovelare zajedno nazivamo guturalima. 39
Ima vrlo malo primjera odraza ie. bilabijalnoga okluziva (*b).
Neki autori stoga smatraju da taj segment nije postojao u ie.
prajeziku. Vjerojatnijom se, pretpostavka
40
daje *b u
kasnoindoeuropskom bio vrlo rijedak segment, koji je u jezik uao s
iz neindoeuropskibjezika (npr. *kanabis konoplja > gr.
38 Serije okluzivarazlikujemo s obzirom na tvorbe, a redove s obzirom namjesto
njihove tvorbe u govornom traktu.
39 Neki lingvisti smatraju daje indoeuropski prajezik imao samo dva reda guturala,
a ne tri kao to se u ovoj knjizi tvrdi. To je sasvim za neku raniju fazu ie. prajezika,
no u razdoblju neposredno prije raspada ie. zajednice postojanje tri reda guturala
moe se utvrditi cijelim nizom argumenata (usp. Mayrhofer 1987, Tischler 1990); u
albanskom, tovie, tri reda ie. guturala dali su odraze ispred prednjih samogla-
snika (tzv ... Pedersenov zakon), usp. ie. *keso- > alb. koke vrijeme (stsI. ie.
*penkwe > alb. pese pet (lat. quinque), ie. *k'ens- > alb. thom ,.kaem (lat. cense6),
v. Huld 1984.
40 O tome v. moj 1994.
55
POREDBENAFONOLOGYA
steng. hrenep) te nekim glasovnim promjenama (ie. *piphaey
pije > *pibey > skr. pibati, lat. bibit). U ranom indoeuropskome *b nije
postojalo u fonolokom sustavu.
Taje osobito vana za fonetsku interpretaciju (rano)indoeuropskoga
sustava okluziva. Naime, jezicima svijeta nema jezika koji bi imao
bilabijal Ipl, a da istovremeno nema /bl. S druge strane, obratni
sasvimje u arapskom, naprimjer, postoji /bl ali ne i Ip/.
Tipoloka istraivanja pokazuju da su jezicima koji imaju glotalizirane
okluzive
41
osobito oni u kojima nema glotaliziranoga bilabijalnog okluziva.
Ta je spoznaja, zajedno s nekim u strukturi. indoeuropskoga
korijena (87), dovela do glotalne teorije, koju su sedamdesetih godina
neovisno formulirali P. Hopper i T. Gamkrelidze i V. Ivanov.42 Prema toj teoriji,
ie. okluzive treba fonetski interpretirati kao glotalizirane; ta nova
interpretacija ie. sustava okluziva ima i neke posljedice za historijsku gramatiku
latinskoga, osobito za tzv. Lacbmannov zakon (74). U svjetlu onoga to je prije
se vjerojatnije da je za kasni indoeuropski prajezik (krajem 4.
pr. Kr.) tradicionalna rekonstrukcija u pravu, tj. ie. *b, *d, *g, itd. bili
su fonetski okluzivi. U ranijem razdoblju razvoja ie. prajezika,
drim posve i vjerojatnim, daje interpretacija koju prua glotalna
teorija ispravna.
Fonetska interpretacija serije okluziva koju smo nazvali aspirirani
takoder je sporna; tradicionalna indoeuropeistika smatra okluzive te
serije aspiriranima, to je tipoloki neuvjerljivo,jer nema jezika
na svijetu koji bi imao aspirirane okluzive a da istovremeno nema
i aspirirane. Razlika i aspiriranih,
koja postoji II staroindijskom i u mnogim novoindijskimjezicima, gotovo
sigurno nije iz indoeuropskog pra jezika: staroindijski
ni aspirirani nastali su na a osobito iz
okluziva i laringala (34). Zbog toga se najvjerojatnijim da su ie.
okluzivi koje tradicionalna indoeuropeistika smatra aspirirani-
ma (i koje, tradiciju, i mi tako biljeimo) bili distinktivno
aspirirani, a fonetski ili zavisno od poloaja unutar
Naalost nije vie utvrditi u kojim su poloajima II okluzivi .
te serije bili a u kojima Moda njihovi odrazi II
latinskome i italskim jezicima (25) na da su na
bili a u sredini
41 Glotalizirani okluzivi tvore se tako da potpunom prekidu struje na artiku-
latoru u usnoj upljini slijedi joi jedan prekid u glotidi (glasnice se potpuno zatvore i
potom naglo otvore). Glotalizirani okluzivi su u indijanskim jezicima i
u kavkaskim jezicima (npr. u gruzijskom).
42 O glotalnoj teoriji v. Gamkrelidze & Ivanov 1984, Salmons 1994.
56
KONSONANTIZAM
U latinskome je, kao i u germanskom i armenskome,
fonoloka razlika izmedu triju serija indoeuropskih okluziva, no promi-
jenila se njihova fonetska interpretacija. Aspirirani okluzivi stopili su se
sa u sredini a preli su u frikative na
(24); kao i u keltskom, germanskom i anatolijskome,
je razlika izmedu labiovelara ivelara (25), dok su se pala tali-
zirani guturali stopili s velarnima. Indoeuropsko *s je no
izmedu samoglasnika prelo je u r (rotacizam), dok su laringali nestali
gotovo bez traga, kao u ie. jezika (36). U skladu sa
promjenama slogovne strukture (91) u latinskome je dolo do pojedno-
stavljenja mnogih skupina (48 i dalje).
ODRAZI lE. OKLUZN A U LATINSKOME
121 Indoeuropski okluzivi u latinskom su bez promje-
ne, samo to se izgubila razlika izmedu velara i palataliziranih (kao i u
germanskom, keltskom, toharskom ianatolijskom). Palatalizi-
rani su se oIduzivi u tim jezicima depalatalizirali tj. izgubili su dodatno
artikulacijsko obiljeje palataliziranosti (1):
(1) [+prekidan]
I
x
[ +palataliziran]
122 Odrazi se ie. okluziva u latinskom mogu prikazati
tablicom:
lat. gr. skr. stal.
*p
P
lt
P P
*t t 't t t
*k e IC k,e
*k' e IC 8 s
*kW
qu lt, 't, IC k,e k, e
*p:
ie. *ph
2
ter otac > lat. pater, gr. skr. pita, got. {adar, stiro athir.
ie. *prek'- moliti > lat.precor, stsl.prositi, lit.prayti, got. fraihnan.
ie. *peysk-I*pisk- riba > lat. piscis, stiro ase, got. fisks.
57
POREDBENAFONOLOGUA
*t:
ie. *treyes tri > lat. tres, gr. 'tp&iC;, skr. trayas, stsl. trbje, lit. trys.
ie. *wertoh
2
> lat. uert6, skr. stsl. Vrbteti
ad:fert preokrere, got. wairjxLn postati.
ie. *tep- topao > lat. tepe6 topao sam, skr. stsl. topl'b.
*k:
ie. *krewh
2
s sirovo meso, krv > lat. cruor, gr. KpEac;, skr. kravi, stsl.
krbVb, lit. kraujas, srir. crU.
ie. *k}nis brijeg > lat. collis, steng. hyll, lit. kalnas.
ie. *kerp- brati, kositi > lat. carp6, gr. Kap7tOC; plod, steng. haerfest
etva, lit. kerpu
*k':
ie. *dek'Ip deset > lat. decem, gr. BEKa, skr. elaSa, stsl. dest#b, lit.
deimt, got. taihun.
*ie. *k'Iewos slava > lat. cluor, gr. KA.EOC;, skr. sravas, stsl. slovo
glava > lat. cerebrum mozak *kerh
2
srom), skr. siros,
gr. Kapa, stvnj. himi mozak.
*kw:
ie. *kwi-/kwo- tko, to > lat. quis, quid, gr. 'tic;, 'ti, skr. kas, kim, stsl.
k'bto, lit. kas, stiro cla.
ie. sekw- sIijediti > lat. sequitur, gr. f:7t&'tat, skt. sacate, lit. sekti, stiro
sechid.
ie. *k
w
eloh
2
(se) > lat. colO tujem, hom. 7tEA.oJ.1at, skr.

23 Indoeuropski okluzivi su u latinskome.
Jedino je, kao i kod dolo do stapanja palataliziranih ivelara
(pravilo (1)). .
lat. gr. sla. stal.
(*b)
b
II
b b
*d d d d
*g g 'y
g,j g,,z
*g' g
'y j z
*gW
U-,Ih-gu-
g,j g, , z
*b
ie. *bel- snaga > lat. de-bilis slab, sakat, gr. J3EA.'t&POC; bolji,
skr. balam snaga, stsl. bolji
58
KONSONANTIZAM
ie. *terHh- nastam.ba > lat. trabs greda, balkon, gr. 'tEpUJ.lVU, vel ..
tref, steng. dorp, lit. troba.
?ie. *bak- tap > lat. baculum, gr.l3aK'tpov.
*d
ie. *deha- dati > lat. dO, dare, gr. oi&OJ.lt, skr. dadami, stsl. dati, lit.
duoti;
ie. *h
1
ed- jesti > lat. edO, gr. E00J.lUt, skr. admi, stsl. esti, steng. itan.
ie. *dak'ru suza > lat. dacrima (Livije Andronik), lacrima, gr. oaKpu,
stiro der, got. tagr.
*g
ie. *yugom jaram > lat. iugum, gr. skr. yugam, stsl. igo, got.
juk, het. iukan;
ie. *ger- skupljati > lat. grex stado, gr. uyeipro skupljam, stsl.
gr-bStb pregrt, lit. gurgulys zadebljanje, stiro graig krdo konja.
ie. *geh2U- piti radostan > gr. YfJ8iOJ, lat. gaude6, lit. diaugiuos <
*gaudiuos.
*g'
ie. *g'neh:r znati, doznati > lat. (co-)gniisco, gr. ytyvroO'KOJ, skr.jfiiinam
znanje, stsl. znati, lit. inoti, got. kunnan.
ie. - voditi > lat. ago, gr. a.yro, skr. ajami, stiro agid.
*h2melg'- musti > lat. mulgeo, gr. UJ.lEA.yro, stsl. ml'bzq, lit. melti.
*gw
ie. *gwerhs- piti, derati > lat. zlom, gr.l3tl3pcOcrKOJ, ved.girati, stsI. brq,
lit. gerti;
ie. *gwem- > lat. uenio, gr.l3uivOJ, skr.gacchati, got. qiman

*nogw- nag > stsl. nag'b, steng. nacod, gr. YUJ.lv6C; < *nogwmos (lat.
nudus < *nogwo-dho-).
U nekim latinskim vjerojatno pod utjecajem ili dijalek-
talnog izgovora, umjesto d stoji l, usp. lat. lingua <
jezik (got. tuggo, stiro tengae), leuir < *deh
2
iwer djever
(gr. lit. dieveris), oleo miriem uz odar miris (gr. miri-
em < *h
s
edyoh2)'
Zavrno -d otpalo je iza dugog samoglasnika u 2. st. pr. Kr., usp. stlat.
Gnaiuod (CIL 12 7) > Gnaeo (abI. jd.); iza kratkoga je samoglasnika d
usp. quod to < ie. *kwod, usp. steng. hwaet.
59
POREDBENA FONOLOGlJA
124 Indoeuropski aspirirani okluzivi pretrpjeli su dalekosene promjene
u prait;alskome i pralatinskome. Kao l kod ostalih serija okluziva,
palatalizirani su se stopili svelarima.
aspirirani lat. gr. akr. stsl.
*b
h
f-,-b- <p bh b
*d
h
f-, -d-,-b- tl dh d
*r}l h
X
gh,jh g, ,z
*g'h
h
X
(jh), h .
z
*gwh
f-J -V-
J
--go-J -b-
CJ)JtlJX
ghJjh
gJJz
*b
h
ie. *bheroh2 nosim > lat. fero, gr. <pipro, skr. bhariimi, stsI. berq, got.
baira,stir. bend.
ie. *nebhos oblak > lat. nebula, gr. VEq><>C;, skr. nabhas, stsI. nebo, het.
nepi.
ie. *bher-/bhor- raniti > lat. feno, stsI. borjq boriti se, lit. baru, stvnj.
berjan udariti.
*d
h
ie. *d
h
ehl- > lat. {ec;; sam, gr. tiSrUll, skr. dadhiimi, stsl.
deti, steng. dOn.
ie. *bhed
h
- bosti > lat. (odio kopati, stsI. bosti, lit. bedu bodem.
ie. *dhegwh-/dhogwh- goIjeti > lat. foueo grijem, akr. dahati, gr. tE<ppa.
pepeo.
*lf-
ie. *lf-ostis gost > lat. hostis neprijatelj, stsI. gostb, got. gasts.
ie. *h3nolf-- nokat > lat. unguis, gr. OVU;, OVUXOC;, stsI. nog'btb, lit.
hagutis, stvnj. nagal.
ie.lf-or- straiti se > lat. horreo, skr. ghfu arm. garim
bojim se.
*g'h
ie. *weg'hoh2 vozim > lat. ueoo, skr. vahiimi, stsI. vezq, lit. veu;
ie. *hsmeyg'h.... mokriti > lat. min go, gr. OJ.l&tXro, skr. mehati, lit.
ie. uzak > lat. angustus, stsI. qzbk'b, got. aggwus.
*gwh
ie. *gwhen- ubiti > lat. de-fendO braniti, gr. SEivro, skr. hanti, stsI.
goniti, lit. ganyti pasti (stoku), stiro gonid, het. kuenzi.
ie. *sneygwh.... snijeg > lat. nix, niu-em, gr. vi<pa. (ak. sg.), stsI. sneg'b,
got. snaiws.
ie. *gwhiHslo- nit, ila > lat. /iZum nit, stsI. ila, lit. gysla.
60
KONSONANTIZAM
U je odraz ie. 1abiovelara dosta sloen; u i mikenskom bili
su kao labiovelari, glasovi za koje u linearu B postOje posebni znakovi,
usp. miko Qa-6i-re-u k:ralj = at. < *g
W
ati1eus. U labiovelari
se odraavaju kao bi1abijali (n, cp) osim ispred prednjih samoglasnika (e, 1),
kadadajudentale: ie. *kwetwores (skr. eatvaras) > gr. Ispred
u labiovelari se odraavaju kao velari, usp. ie. *gWeneh2 ena (stsl. ena, stiro
ben) > gr. ')'Uvr1. U eolskom labiovelari daju bilabijale u svim poloajima, usp.
eol.
U staroindijskome, ie. velari i labiovelari palatalizirali su se ispred ie. *ei *i: ie.
*kwetwores > skr. eatvaras (umjesto *katviiras), ie.
je (perfekt) > akr. cakara. Ta se promjena naziva arijskom palatalizacijom.
U staroslavenskome, kao i u drugim slavenskim jezicima, djelovale su tri
slavenSke palatalizacije. Prvom palatalizacijom ie. *k (i *kW) je prelo u a *g
(i *gW) u ispred ie. *e, *e i *i (ie. *gweneh
2
> stal. ena); drugom palatalizacijom
ie. *kje prelo u e, a *g u ispred ie. *oy, *h#y (*ay), usp. ie. *k
w
oyneh2 cijena,
kaZDa > stal. eena (gr. n01vr1 > > lat. poena). palatalizacija imalaje iste
rezultate kao i druga, ali se iza prednjih samoglasnika (*atikos > stal.
otbcb otac). Ta glasovna promjena nije do kraja dosljedno provedena u
slavenskim jezicima.
U germanskim jezicima, odraz ie. okluziva je dvama glasovnim
zakonima - Grimmovim i Vernerovim. Prema Grimmovu zakonu, ie.
okluzivi u germanskom postaju frikativi, ie. okluzivi postaju
a ie. aspirirani okluzivi postaju frikativi ili okluzivi: ie.
*b
h
reh
2
ter> got. brojJar (lat. (riiter), ie. *h
1
ed- jesti > got. itan (lat. edO).
Vernerovim zakonom ie. okluzivi postaju frikativi u sredini
ukoliko neposredno ispred njih u indoeuropskom nije stajao ton. Mjesto
indoeuropskoga tona se prema vedskom, a ponekad i usp. ie.
*sept'lJl > got. sibun, gr. 7mx., ved. sapt6, ie. *ph
2
t'er > got. (adar, gr. nUn}p,
ved.pitlt.
LABlOVELARI
25 U latinskom ie. *kw prelazi u e ispred zaobljenoga vokala (0, u) i
konsonanta (2 a, b). le. *sekw- > lat. sequitur slijedi,ali secundus
je analogijom i odraz qu prevladao iu
oblicima gdje se e, npr. sequor, eoqu6 kuham, spram pravilnoga
coquit, coctus. Na analokim paradigme
katkada je e prevladalo i u poloajima gdje se qu, npr. lat. UQX,
43 To pravilo ne vrijedi za ie. *gW, koje i ispred l daje 13, usp. ie. *gWiHwos iv > lat.
uiUU8 gr. ivot.
61
POREDBENAFONOLOGYA
u6cis u svim padeima ima e, iako dolazi od ie. *wekw-/*wok
w
-
(usp. gr. &1tOC;, skr. vacas
(2a) [ + zaobljen] [ + zaobljen] (2b) [+zaobljen]
t I t
x x x x
[+kons.] [-kons.] [+kons.] [+kons.]
le. *gw dalo je u praitalskom *gw, koje je u latinskom ostalo samo
iza nazala: ie. *:tlgwen > lat. inguen slabine, gr. UOtlV lijezda. U
*gw je u svim poloajima dalo b: osk. brateis gratus
(g. sg.). U pralatinskom, pak, isprva je *gw- prelo u *w- ispred
samoglasnika: ie. *gwihwos iv > lat. uiuus. daje u ie. od svih
konsonanata na *w moglo prethoditi jedino konsonantima
*r i *1, bismo da *gwr- i gwl- u latinskom dati *vr- i *vl-;
ie. *wr- i *wl- preli su u lat. u r- i l- (v. (8), te su i *vl-
u latinskom postali pristupi sloga (v. 91). Stoga je dolo do
promjene *gwr_ > gr-, *gwl_ > gl-: ie. *gwrHu- teak (gr.
f3apUC;, skr. guru-, got. kaurus) > lat. grauis, ie. *gwlh
2
n- ir (gr.
f3aAaVOC;, stsl. elqflb) > lat. glans.
(3) [ + zaobljen] [-kons.3
I I
# x x

[ + prekidan]
le. *gwh dalo je u lat. f- na ie. *gwhermos-/*gwhormos-
topao > lat. formus topao, usp. gr. SepJlOC;, skr. gharmas
steng. wearm. U sredini *gwh u latinskom prelazi u -u-; prividanje
izuzetak poloaj iza n, kada *gwh > -gu-, jer -ngu- se izgovaralo kao I')w,
s velarnim nazalom 1'). le. *snigwh1p snijeg (ak. sg.) > niuem, *sningwh-
snijeiti > ninguit. Ispred s na kraju odraz je u latinskome *g >
e, kao to pokazuje n. sg. nu. U sredini ispred r odraz je b, usp.ie.
*dhegwhris > febris groznica (od korijena *dhegwh_ paliti > skr.
dahati, lit. degti).
62
KONSONANTIZAM
ASIMILACIJA LABlOVELARA
26 Ako se u jednoj latinskoj bilabijalni i labiovelarni okluziv,
bilabijal prelazi u labiovelar (4):
ie. *pek
w
oh2 > *kwekw(j > lat. coquo (gr. 1tecrcrro, skr. pacami).
ie. *penkwe pet > lat. quinque (gr. 1tev't8, skr. paiiea).
ie. *perkwus hrast > lat. quercus, usp. steng. {urh ir, lit. Perkunas
ime poganskog boanstva.
(4) [ +anterioran] [+zaob1jen]

x x
[ +prekidan] [ +prekidan]
Ista se glasovna promjena dogodila i u keltskim jezicima, ali vjerojatno
neovisno, usp. stiro c6ie pet.
27 le. *g'hw i *f!!tw odrazili su se potpuno isto kao i *f!!tw; ie. *g'hwer
zvijer > lat. ferus divlji, gr. S1lP zvijer, stsl. zve,.,,; ie. *g'hwHkw_ >
lat. fax baklja, lit. vake baklja. S druge strane, odraz ie. *kw (i *k'w)
nije sigurno U sredini izgleda daje pravilan odraz qu, usp.
equus konj < ie. *h
1
ek'wos (skr. avas), no na imamo e
u eiiseus sir < *kweh
2
s- (usp. stsl. kva8'b) i eanis pas < *k'won-, usp.
stind. sva. S druge strane, i na pronalazimo odraz qu u
queror jadikujem < ie. *k'wes-, usp. skr. svasati uzdie, jeca.
je daje ispred *e pravilan odraz qu, a ispred *a i *a e, no primjera
je premalo da bi se to definitivno utvrdilo.
ASPIRIRANI OKLUZM
28 U praitalskome, ie. aspirirani okluzivi preli su u frikative
na a u frikative u sredini (5). Takvo je stanje
u gotovo bez izmjene; da
razlika i frikativa nije fonoloki relevantna, jer se
pojavljuju samo na a samo u sredini,
i umbrijski alfabeti redovito koriste iste znakove za i
frikative, usp. ie. *leub
h
- voljeti > lat.lubet, libet, osk.loufir
ili (sa pomakom kao u lat. uel ili, doslovno ako
usp. uelle htjeti). Praitalski su odrazi, dakle:
63
POREDBENAFONOLOGUA
ie. *b
h
> *f-, *-f3-
*d
h
> *1>-, *-5-
*ff. *g'h > *h-, * -y-
*gwh> *hw_, *_yW_
(5) [ + prekidni]
t
x
t
[ +aspirirani]
U svim italskim jezicima vrlo su rano eliminirani interdentalni frikativi
*}l i *5; u oni su se stopili s *f i *(3. U latinskom je
razvoj bio neto sloeniji. frikativi postali su homorganim oklu-
zivima, tj. *(3 > b, *0 > d, dokje *h u svim poloajima osim ispred
*1 i *r: ie. *ffladh(ros) gladak > lat. glaber, stSl. glad'bk'b, stvnj. glat.
Prethodni primjer pokazuje jo jednu promjenu koja se
dogodila u latinskom: italsko *5 prelo je u b u dodiru s r i l (6a), i iza u
(6b): ie. *htrudhros crven, crvenokos > lat. ruber, usp. gr. spuSpo<;, skr.
rudhiras, stsl. r'bdr'b (lat. rUfUS iz istog ie. korijena ima odraz
za dijalekte, to pokazuje da se radi
o posudenici); ie. *peh:zdhlom > lat. pOhulum krma. Praita1sko *h < ie.
*ff (i *g'h) prelo je u f- na ispred u, usp. ie. *g'hew-
lijevati (gr. lEro) > lat. fu-n-dO; u ostalim poloajima *gh (i *g'h) dali
su *h neovisno o kontekstu u da pra1at. *y nije poput ostalih
frikativa prelo u okluziv g u sredini (usp. ueoo
vozim < *weg'hoh:J. Praitalsko *yW, koje je dolazilo samo u sredini
u latinskom je prelo u -U-, a iza *r prelo je u b (v. 25).
(6) a)
[+koron.] [+koron.] b)
[ +visoki]
[+koron.]
t I
[ +zaobJjen]
t I
x x x x
[ +sonorant]
29 Neke su u latinskom sa i bez h na hanser
< ie. *g'hans- guska (lit. C{$is, stiro geiss, skr. Juuru;as) ianser; harena
i arena pijesak. bez h u pravilu odraavaju izgovor, u
64
KONSONANTIZAM
kojem je taj glas rano nestao, kao i u romanskim jezicima, gdje latinsko
h nije ostavilo traga.
Neke koje sadravaju etimoloko f- su s h,
i obratno, npr. haba ifaba bob < ie. *bhobho- (stsl. bom), hircus ifircus
jarac, fedus i haedus jare; se i Heracles
,pojavljuje kao Fercles (CIL 12 564). se da takvi primjeri odraavaju
osobitosti i latinskomu susjednih italskih dijalekata, usp.
falisk. foied = lat. hodie danas.

30 Ovaj glasovni zakon zove se po vicarskom lingvistu Rudolfu
Thurneysenu. Prema tom zakonu pralatinski velarni okluziv
se ispred nazala, tj. *kn > gn, *km > gm: dignus dostojan <
*deknos (usp. decet dolikuje), segmentum segment < *secmentom
(usp. seco Thurneysenov zakon djelovao je prije anaptikse, to
se vidi po imenicama sa sufIksom -go / -ginis < * -kon /*-knes, usp.
uorago, uoraginis drijelo, ponor: uorax, uoracis prodrljiv.
DISIMILACIJA DENTALA
31 le. *-tl- > *-kl- > -cl- (s anaptiksom) > -culu-: ie. *pehstlom
> lat.p6clum (Plaut),pOculum (usp. gr.1tr.Ov(O piti).44
Ista se disimi1acija dogodila u ali i u balti jskom,
usp. umb. sakaraklum hram < *sakro-tlom (lat. sacer svet), lit.
arklas ralo < (usp. gr. apo'tpov, lat. Autose-
gmentalno se disimi1acija dentala moe prikazati na
(7) [ + korona1an] [ +korona1an]
+
I
x x
I I
[ +prekidan] [ + latera1an]
Disimilacija se nije dogodila sie. *dhl > *61> bl (v. 24). niti sie. *dl >
ll: ie. > lat. piibulum krma (usp. lat. pasti), ie.
*sedleh2 sjedalo > lat. sella, usp. sedeo sjedim.
44 je daje ie. tl u latinskom dalo U iza nenaglaena sloga (u praJatjnsmme),
usp. capit-los > capillus .. kosa, dlaka (Nyman 1982).
65
POREDBENA FONOLOGIJA
OKLUZIV A NA KRAJU
32 Na kraju su u pralatinskome svi okluzivi postali
(8); ie. *h#po od > lat. ah (s apokopom zavrnoga samoglasni-
ka), usp. gr. ano, ie. *_t (sekundarni nastavak 2. jd. aorista) > stlat. -d
(stlat. (eced je na Duenosovu natpisu, klas. lat. jecit); poslije je
zavrno -d u 3. l. sg. prologa vremena sa zavrnim -t
*-ti) prezenta, tj. se. Iza dugih samoglasnika zavrno -d je
otpadalo (stlat. abI. sg.lupod vuka > klas.lupO).
(8) [ + prekidan]
t
x /I

Ova je promjena moda praitalska, usp. osk. deded = lat. dedit <
*dedh
3
et. Zavrni okluzivi u latinskom uvijek su nastali kao
rezultat nestanka zavrnog samoglasnika (apokope), usp. nastavak 3. sg.
perf. -t < *-ti, veznik ut da < *uti (utei, SC de Bacch.).
FRlKATIVI
33 Indoeuropski prajezik imao je frikativa: *s i laringale *h
b
' *h2
i *h3' U tipolokom smislu, je postojanje samo jednoga striden-
tnog frikativa - *s, da jezici razlikuju barem dva takva
segmenta, npr. Is! i l/.
Odraze ie. *s prikazuje tablica:
lat. gr. W. stsl.
*s s, VrV 'V-, aC,--s s, ii S,x
*s
ie. *sekw- slijediti > lat. sequor, gr. EnOJ.1at, skr. sacate, stsl.
traiti, lit. sekti. stiro sechithir.
ie. *sed- sjediti > lat. sedeo, gr. stsl. sedeti, eng. sit.
ie. *serpoh2 puzim > lat. serp6, gr. Epnoo, skr. sarpa- zmija.
U *s prelo u *h osim ispred konsonanata i na kraju (ie. *sth
2
tos
postavljen > gr. lat. status). U mikenskomje to *h u svim
poloajima, no u i ostalim dijalektima se izgubilo samoglasnika,
66
KONSONANTIZAM
usp. ie. *nebhesos oblaka, g. &g. > homo V6cpee>;, at. V6q>OOC;, skr. nabhasas, stsl.
nebese. Na ispred samoglasnika h se pie kao oAtri hak (spiritus
asper).
U indoiranskom, staroslavenskom i litavskom *s prelazi u iza *r, *u, *k i *i;45
po tim glasovima to se pravilo naziva RUKI-prauilom: ie. *muhs (*miis) mi
> skr. mU-, stsl. myb, usp. lat. mii.s; u slavenskom to je * prelo u *x u doba
prve palatalizacije, a u litavskom RUKI-pravilo nije posve dosljedno provedeno:
beziznimno je djelovalo jedino iza *r, usp. ie. *wrs- stsl. 1J1'bX'b, lit. virus vrh,
lat. uerrii.ca bradavica < *wers-, ali lit. ausis uho spram lat. auris, stsl. uxo
(ie. *h#wsos).
34 U latinskom *s prelazi u r samoglasnika (9). Ta promjena
naziva se rotacizmom: ie. *g'enh
1
esos roda, g. sg. > lat. generis, hom.
y&v&OC;, skr.janasas. Katkad s kosim padeima *8 prelazi
u r i na kraju usp. arbor, arboris stablo umjesto starijega arbos,
arboris (jo kod Vergilija). Promjene rotacizmu dogodile su se u
svim italskim jezicima, ali neovisno, tj. znatno poslije
praitalskoga razdoblja. U *s prelo uz,
a u umbrijskom u r, usp. osk. nastavak za g.pl. -azum = lat. -arum. U
umbrijskomje s prelo u r i na kraju usp. umb. plener = lat. plenis
punima. U latinskom se rotacizam dogodio vjerojatno sredinom 4. st.
pr. Kr; Ciceron (Epist. IX, 21. 2) tvrdi daje L. Papirije Kras, konzul u
338. pr. Kr., prvi pisati Papirius umjesto starijega Papisius. S
druge strane, rotacizam se morao dogoditi prije intenzivnih dodira
Rimljana s Keltima u 4. st. pr. Kr., da je aurum zlato u
keltske jezike dospjela nakon prijelaza * -&- > r, usp. stiro or, lit. auksas
< *h
2
ewsom. -
[-son.]
[+stridentan] [-kons.]
t I
(9) [-son.]
[jns.]
x x x
I +son.]
[ +koronalan]
su i arhajski latinski spomenici iz vremena prije rotacizma, kao
i mologa o oblicima iz vremena prije
djelovanja toga pravila, usp. npr. Lases Lares u Carmen Aroale, asa
oltar > klas. ara (Varon, fr. 128).
45 iza dugih *ii, *i i f, koji su postali od *uh, *ih i *rh; to da je
RUKI-pravilo u baltoslavenskom (ljelovalo nakon gubitka laringala u tim polOl\iima.
67
POREDBENAFONOLOGIJA
Iscrpan popis koje iz razdoblja prije djelovanja rotacizma navodi
Radke (1981: 46-48).
Prividne iznimke rotacizmu su (npr. rosa rua, usp. gr.
pOOov) ili u kojima je s postalo od *ss, npr. nasum, nasus nos,
causa uzrok (starolatinski caussa, Leges XII tab.).
185 U sredini *-sr- prelo je isprva u pralat. *-ar-, a potom se
razvilo kao i * -ar- postalo od * -dhr-, tj. prelo je u -br-, usp. fii,nus
sprovod prema fii,nebris sprovodni < *fiinesris, crabr6 strljan <
*k'rHsron, lit. iruo.
Na *sr- je prelo u fr-, usp. frigus < *sriHgos (gr. piro\;
mraz, studen). Promjenaje moda praitalska (Buck 1905: 51).
U UU .. odraenoje ie. *wesr (usp. gr. &ap, stislo var, stsl. vesna,
av. var)har-); *-sr se vjerojatno odrazilo kao *-r uz kompenzatomo du1jenje
prethodnoga samoglasnika prije pravilnoga prijelaza * -sr- u -br-o
*-nr je prelo u -rr-, usp. ie. *wenr .. mujak > lat. uerres "nerast,
vepar, skr. ufan- mujak, gr. a.POllv.
*swe- je prelo u lat. u *80-, usp. ie. *swek'uros > socer (gr. 1ruP0\;, skr.
suaSuras, lit. euras).
Na spomenicima 3. st. pr. Kr. zavrno s se ne biljei iza kratkih
samoglasnikft, usp. Cornelio (CIL 12 8) = Cornelius. Na natpisima
Scipiona, na kojima se zavrno -m ne biljei, zavrno -s se redovito pie.
Po svoj prilici radi se o sinkronijskom pravilu prema kojemu je zavrno
-s ispadalo nakon samoglasnika, pravilu koje je u svjesno
ortoepiji i pravopisu Ciceronova doba naputeno.
LARINGALI
188 Laringa1i su glasovi o se odrazima u ie. jezicima, pa i u
latinskom, jo uvijek lingvistima vode sporovi. Te glasove pretpo-
stavio je iz teorijskih razloga vicarski lingvist Ferdinand de Saussure
1879, ali njihovo postojanje u ie. prajeziku je tek 1927, kada
je Jerzy Kurylowicz otkrio njihove nedvojbene odraze u hetitskome.
Premda jo uvijek ima i miljenja, 46 je pretpo-
stavka prema kojoj su u indoeuropskome postojala tri laringala.
da nema ni najmanje sloge lingvistima o njihovoj fonetskoj
46 za uvod u problematiku ie.laringala v. Lindeman 1987; o odrazima laringala u
latinskome temeJjnaje literatura Schrijver 1991 i Mayrhofer 1986.
68
KONSONANTIZAM
interpretaciji, najprikladnije je ta tri segmenta algebarski,
kao *hb *h2 i *h3'
Premda to nije mOOjenje lingvista Ger takvoga miljenja, kao to sam
rekao, nema) sklon sam pretpostavci daje *hl bio palatalizirani velarni frikativ
(x'), *h2 velarni frikativ (x), a *ha labijalizirani velam.i frikativ (XW). Sustav
1aringala bio bi u tom posve usporedan sustavu guturala (stranjonep-
okluziva). da nije bilo distinktivno obiljefJe za frikative
u ie. prajeziku laringali su u nekim poloajima unutar mogli biti i (fonetski,
ne fonoloki)
37 Laringali su kao posebni glaSovi samo u anatolijskim
jezicima i, moda, u armenskome i (v. Kuiper 1978,
Beekes 1989). Medutim, o prisutnosti laringala u nekoj rekonstruiranoj
ie. se na osnovi niza medusobno ne6visnih
. kriterija:
A) Potvrda II anatolijskim jezicima; u hetitskom, *h2 je kao h:
ie. ispred > het. hanti, lat. ante, gr. <lV-tl, lit. ant, het. pahzi
< *pehr, usp. lat. piisc6 pasti, skr. pii,ti U svim
anatolijskim jezicima *hl se gubi, dok je *h3 vjerojatno u
luvijskome, usp. luv. hawi- ovca < ie. *h30wis (> lat. ouis, akr. avi,
stsl. OVbca, lit. avis, usp. arm. hoviw pastir).
B) Dug vokal u indoeuropskimjezicima u morfolokim kategorijama koje
prema rekonstruiranim morfonolokim pravilima redovito imaju kratak
vokal (prijevojnu puninu, v. 92), npr. jednina indikativa aktivnoga, ie.
*dideh3mi dajem > gr. <ii<iooJ.lt, skr. dadami. le. *seh2ID'0h2 traim.>
lat. sagi6, got. sokjan, stiro saigid, gr. liyioJ,lat predvodim, mislim.
Takvi dugi samoglasnici se smjenjuju s kratkim
samoglasnikom u morfolokim oblicima koji su u prajeziku imali prije-
vojnu prazninu. Bez laringala takve alternacije
ostaju neobjanjene.
C) Duljenje samoglasnika u prvom elementu morfoloki sloenih izraza
ispred laringala u vedskom: ie. *J;,l- negativni prefiks u staroindijskom
se odraava kao a-, npr. u imenici ahiTfUlii- (sveti pojam
religije); medutim, ispred morfema *hlsJ;,lt- (particip prezenta
glagola biti), koji larlngalom, prefIks se odraava kao ii-, pa
sloenica nebitak glasi iisat-.
D) protetski samoglasnici: u *hl > e-, *h2 > <l-, *h3 > o-
na ispred sonanata: ie. *h2melg'oh2 muzem,
> gr. <lJ,l&A:YOO, ved. mar.,ti njem. melken, lat. mulgeO; ie.
*hllewdheros slobodan > gr. lat. liber, stsl.ljud.bje ljudi,
lit. liaudis narod; ie. *h3ligo- lagan, mali > gr. OA.iyoc;, stal. u,gr,k:b.
69
POREDBENAFONOLOGUA
Bez laringala nije predvidjeti kada se u pojaviti
protetski samoglasnici i koji se samoglasnik pojaviti.
E) e, u i o koji odgovaraju glasu i u staroindijskome i a u drugim
ie. jezicima. Laringalna teorija objanjava prividno nejasnu distribuciju
odraza samoglasnika e, u i o u daje to jedini ie. jezik koji
je u potpunosti razliku sva tri laringala; u dodiru sie. epentetskim
samoglasnikom (40) laringali *hb *h2 i *ha odrazili su se u kao
e, u i o: ie. *dhh
1
tos napravljen, sastavljen > gr. Se'toc;, skr. hitas, lat.
fa-c-tus; ie. *dhatos dan > gr. oo'toc;, skr. ditas, lat. datus, ie. *sth
2
tos
postavljen > lat. status, gr. O"'tu'tOC;, skr. sthitas.
F) U baltoslavenskom, laringali u zatvorenu slogu proizvode akutsku
intonaciju na tom slogu:47 ie. *sehc sijati > lit. seti (s akutom), stsl.
= hrv. sjeme (skratkosilaznim naglaskom), lat. semen sjeme, stiro
sil sjeme, ie. *deha.:- dati > lit. dooti, hrv. dati (lat. dOnum dar),
het. 00- uzeti.
G) suglasnika u germanskome (Verschiir{ung). U german-
skim jezicima laringali izazivaju prijelaz susjednih *y i *w u ddj, ggw
(got.),ggj,ggW (stnord..): ie. *woyh- > stnord.. veggr zid, got. waddjus,
usp. lat. uiere vezati, plesti, ie. *priHo- drag, mio > stnord. Frigg
poganska boica, skr. priya draga,prfQ.citi zadovoljanje.
H) aspirirani olduzivi u staroindijskome: olduzivi
postaju aspirirani ispred laringala u staroindijskome. le.
*Plth
2
u- irok > skr. prthu-, gr. 1tMl'tUC;, ie. *pontehJp:tlth
2
o- put >
skr.panthiis, gr. 1tOV-toC; more, lat.pOns most, stsl.pqtb. Laringali su
u indoiranskome aspirirali i prethodne olduzive, usp. skr. mahi-
velik spram gr. J.U3yaC; < ie. *meg'h
r
(i lat. magnus < *mag'nos), ie.
ja > akr. aham (lat. ego < *eg'oh2)'
I) Dugi slogovni sonanti : u nekim koje sadravaju morfem koji
zavrava sonantom u prijevojnoj praznini (v. 93) umjesto
odraza slogovnoga sonanta u ie. jezicima imamo odraze koji sadravaju
dug samoglasnik. Ti se odrazi najlake objanjavaju pretpostavkom daje
u prajeziku iza slogovnog sonantastajao suglasnik -laringal- koji je
prije izazvao duljenje prethodnoga segmenta, usp. skr. sanoti
< *senhrewti postie spram satas < *S\ili2toS postignut (umjesto
**satas, to bismo da u korijenu nema laringala, usp. i het.
anhzi trai, nastoji). '
47 Akutska intonacija biljei se akutom n u litavskome, i intona-
ciju (slijed visokoga i niskog tona). U praslavenskom, akutska intonacija bi1aje uzlazna
(slijed niskog i visokog tona), a odrazila se kao kratkosi1azni u hrvatskome.
70
KONSONANTIZAM
Za razliku od rane faze razvoja laringalne teorije, kada su mnogi .lingvisti
laringala pokuavali objasniti gotovo sve nerijeene probleme poredbe-
ne fonologije, danas je takvih ad Iwc objanjenja sve manje.
objanjenja osobito su uvjerljiva kada na postojanje laringala u nekoj rekonstru-
iranoj ili korijenu neovisno nekoliko kriterija. Pogledaj-
mo nekoliko primjera: (1) Pretpostavku da je ie. korijen *h2ner- snaga
laringalom protetski vokal u a.Y1lP mu, muka-
rac (kriterij D), ali i duljenje elementa su- dobar u ved. sUnara- lijep <
*h
1
suh
2
nero- (kriterij Cl; u drugim ie. jezicima laringal u toj nije ostavio
traga, usp. stiro nert snaga, lat. Nero (ime). (2) Laringal u ie. za zvijezdu,
*h
2
ster, rekonstruiramo na osnovi het. haterza (kriterij A); prema
laringalne teorije (kriterij D), ta u ima protetski vokal a. u gr.
Ponovo laringalu nema traga u drugim ie. jezicima, usp. lat. stella, bret. sterenn,
njem. Stern itd. (3) U ie. za *dhugh2ter,laringal rekonstruiramo
na temelju aspiracije uskr. duhitii (kriterij H) i podudarnosti gr. a (Suycit11P)
spram sanskrtskoga i (kriterij E). (4) U lat. {elO sisam, gr. (hom.) Silo-Sal
imamo dug samoglasnik (kriterij B); postojanje laringala u ie.
korijenu *dhehli- u got. daddjan, starovedski deggia
sisati (kriterij G). (5) Naposljetku, het. palhi irok neposredno
postojanje laringala u korijenu *pelhz- (kriterij A), prijevoju prazninu
pronalazimo u lat. pliinus ravan < *plh
2
nos. Postojanje laringala
akutska intonacija u lit. plOnas tanak, pl6ti izravnavati < *plehz- (kriterij
F). Takve rekonstrukcije zasnovane na neovisnim argumentima
pridonose kumulativnom u prilog laringalne teorije.
testiranja rekonstrukcija neovisnim testovima dokazujeopovrgljivost
hipoteza laringalne teorije koja je stoga neizostavan element svake suvremene
poredbene gramatike indoeuropskih jezika, pa tako i latinskoga.
38 U latinskom su se laringali izgubili gotovo bez traga (10).48
-ispred samoglasnika: ie. *h
2
ostH kost > lat. os, skr. asthi, bet.
hatai;
-ispred suglasnika: ie. *hlrudhros crven > lat. ruber, skr. rudhiras,
gr. f:puSp0c;.
(10) [ + laringalan]49
t
x
48 Sporan je, i po mojem miljenju malo vjerojatan, odraz ie. *-Hs kao lat. -x, koji
zastupaju neki lingvisti, npr. Calvert Watkins (1965) i Pierre Montell (1970). Jedini
primjer koji donekle uvjerljivo na takav odraz laringalaje alternacija u lat. senex
star (1 < *seneh
2
s), g. sg. senis (1 < u usporedbi s imenicom senatus senat
(1 < usp. stiro sen star, akr. Sana8.
49 da ne znamo kako su se laringali izgovarali, obiljeje [+ laringiUan] treba
shvatiti kao konvenciju.
71
POREDBENAFONOLOGUA
Osobite odraze laringali u latinskom daju samo u dodiru sa slogovnim
sonantima; naprimjer, ie. slogovno *1 II latinskome daje al (*k1nis
breuljak > lat. collis, steng. hyll); ukoliko iza *1 slijedi
laringal, odraz je la, usp. ie. *wlh2neh2 vuna > lat. lana, het. hulana.
O tim odrazima laringala biti poslije (54).
72
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
3&Indoeuropski je prajezik. imao samo dva fonoloki relevantna samo-
glasnika: *e i *0. U latinskom su oba samo u prvom slogu
U morfoloki uvjetima, prema pravilima ie. prijevoja (v. 92),
oba su vokala mogla biti duga, tj. zauzeti dva mjesta na vremenskoj razini
prikaza.
Fonetska interpretacija indoeuropskih samoglasnika nerije!en je problem po-
redbene lingvistike. Sustav s dva samoglasnika suprotstavljena po obiljeju
[+/-anterioranl tipoloki nije uvjerljiv; sjeverozapadnokavkaski jezici (npr.
a,bhaski), kojijedini imaju dvovokalske sustave"redovito suprotstavljaju visoki
samoglasnik la/) niskome Ia/. Vjerojatno je tako bilo i u indoeuropskome
prajeziku.
50
U z latinski je jezik koji je najbolje indoeuropski samogla-
sustav. Ta se teza u prvom redu odnosi na odraze indoeuropskih
samoglasnika u prvom slogu U srednjim i zavrnim slogovima
pralatinski su sustav zahvatile korjenite promjene (60).
Dvoglasi (diftonzi), koji su u starolatinskom jo su se
monoftongizirali u i razdoblju. Tenja monof-
tongiziranju dvoglasa zacijelo je u vezi s spomenutom tenjom
latinskoga otklanjanju sloenih skupina.
Odrazi ie. samoglasnika (u prvom slogu
lat. gr. &kr. stsl.
*e e E a e
*0 o o a o
*e e
11
a
*0 o
cl)
a a
*e:
ie. *bheroh2 nosim > lat. fera, gr; <pipO), skr. bharomi, stsl. berq, got.
baira, stiro berid;
50 V. moj 1996a.
73
POREDBENA FONOLOGYA
ie. *weg'hoh
2
vozim > lat. ueM, skr. vahiimi, stsl. vezq, lit. veu, got.
ga-wigan.
*0:
ie. > lat. domus, gr. OOJ.lo<;, skr. damas, stsl. dom'b;
ie. *bhod
h
- kopati > lat. {odio, stsl. bodq, bosti, toh. Apat- orati.
*e:
ie. *Hreg's kra1j > lat. rex, ved. rot, stiro rl.
je. *ph
2
ter otac > lat. pater, gr. skr. pita, got. {adar, stiro athir.
*0:
ie. *nepOts > lat. nepos, skr. napiit, steng. nera
ie. > lat. aurora, hom. r,ro<;, skr. uiis
le. *0 daje u sh. a u otvorenu slogu. To pravilo naziva se Brugmannovim
zakonom po lingvistu Karlu Brugmannu: ie. *g'onu koljeno > gr.
rOvu, skr.janu; ie. *doru drvo > gr. oopu, koplje, skr. daru. U litavskom i
germanskom *0 se odrazilo kao a, usp. ie. > lit. namas (s asimilacijom
*d > n).
'U baltoslavenskome ie. samoglasnici su se produljili ispred ie. okluziva
u zatvorenu slogu, usp. ie. *h1edtey jesti > lit. esti, stsl.jasti (usp. lat. edO),
ie. janje > stsl. agru: (lat. agnus); to se pravilo naziva Winterovim
zakonom.
51
U *0 prelazi u u izmedu labijala i sonanta: ie. *bholyom list > gr.
c:pUA.A.oV, lat. folium; *mol- mljeti > gr. ,.UJA.11 mlin, lat. molina, ie. *morm-
,.mrav > gr. lat. formica (s disimilacijom *m ... m > (: .. m), ie. *nokwts
> gr. lat. nox, noctis. To pravilo poznato je pod imenom Cowgillov
zakon.
U jednoslonim ie. *0 prelazilo je u latinskom u ii ispred sonanta
(11), usp. *bhQr kradljivac (gr. cprop) > lat. /Ur, /Uris, sum jesam <
*som < *h
1
soh
2
m.
(11) # N [ +sonorant.) #
I
x x x

[ +zaobljen] [ +visok]
(N jezgru sloga, a # granicu
51 V. moj 1966b.
74
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Sredinom 2. st. pr. Kr. ua- je prelo u ue- ispred korona1nih
segmenata (r, s, t): lat. uespa < *uospa < ie. *wobhseh
2
osa (stsl. osa,
lit. vapsa, stvnj. wa{sa). Plaut jo ima oblike uostrum vas, uorio
spram uestrUm, uert6.
EPENTETSKI SAMOGLASNIK
40 Osim navedena dva fonoloki distinktivna samoglasnika, u indoeu-
ropskom je postojao i epentetski samoglasnik, je pojavljivanje bilo
. predvidivo na osnovi slogovne strukture prajezika. Zbog toga ga ne
smatramo posebnim segmentom u fonolokom sustavu ie. prajezika.
Epentetski samoglasnik biljeit znakom *a; taj samoglasnik pojav-
ljivao se konsonanata koji bi skupi-
ne, kao va lal u suvremenom francuskom ili U
indoeuropskih jezika taj samoglasnik odrazio se kao a, no u sts1.
njegov je odraz o. Osobito *a je dolazilo laringala i nekog
drugog suglasnika, da su skupine s laringalima bile
teke za izgovor, odnosno nedoputene s obzirom na slogovnu strukturu
prajezika .. Lm;ngali u dodiru s *a su se u svim ie. jezicima odrazili isto
kao *a, no u staroindijskom odraz je i; u baltoslavenskome, a i
u germanskom i keltskom, samoglasnik nastao od ie. *Ha I aH ispao je,
osim u prvom slogu:
ie. *ph2ater otac > lat. pater, gr. 1ta'tT)p, skr. pita, got. {adar, stiro athir;
ie. > skr. duhita, gr. SUyU'tllP, stsl. dbti, got. dauhtar.
ie. *h2enHt- patka > lat. anas, gr. viiaaa, skr. ati- *h2tUIti-), hrv.
utva, lit. antis, stvnj. anut.
ie. *h
1
erh1tmos, *h
1
erh
1
tlom veslo > gr. epe'tJlov, skr. aritram, lit.
irklas (lat. remus < *h
1
reh
1
tmos).
U odraz *a u dodiru s laringalom zavisi od toga o kojem se
laringalu radi. *h
1
a > e, *h
2
a > a, *h3a > o: ie. *h
2
enh
1
mos dah,
povjetarac > gr. aV6JlOC;, lat. animus < *anamos, ali ie. *dh
3
tos dan
> gr. oo'tOC;, lat. datus.
Ispred dentala, ukoliko nije u dodiru s laringalom, *a u daje t,
usp. eo1. 1tiaupec;; 4 < *kwatwores (lat. quattuor), 1tl'tV1lJlt irim <
*patneh2mi (lat. pandO < *patnyoh
2
).
41 U tradicionalnoj indoeuropeistici samoglasnik *a u dodiru s laringa-
lom naziva se va i pie *a. Zastupnici laringa1ne teorije uglavnom taj
samoglasnik ne biljee; da je njegovo pojavljivanje iza
laringala u okolini * -CHC- posve predvidljivo, biljeenje toga samogla-
75
POREDBENA FONOLOGIJA
snika uistinu je zalihosno, te ga stoga u preostalom dijelu ove
nikako u toj okolini.
U drugim okolinama, npr. izmedu dvaju okluziva, pojavljivaJije samoglasnika *a
je predvidljivo, no zavisi od poznavanja dosta sloenih pravila silabifi-
kacije u indoeuropskome; *a se umetalo kako bi se razbile slogovne
strukture. Zbog toga nastaviti biljeiti samoglasnik. *a kada on nije u
dodiru s laringalima. Naprimjer, ie. *bhreg'- razbiti daje pravilno brikan
lomiti u gotskome (steng. brecan) , te (s prijevojnom duljinom) {reg- u
latinskom perfektu (regi; u prezentu, pak, korijen je bio u prijevojnoj praznini,
a pridodan muje nazalni inf Ika -n- koji je u ie. prajeziku bio uvijek neslogotv0-
ran; dobivena struktura *b
h
rngoh2 - nije se mogla silabificirati kao *bhrn-goh2
jer je to slogovnoj strukturi prajezika. Stoga je *r i *n
umetnut epentetski samoglasnik *a, te smo posve pravilno dobili lat. 1. 1. sg.
franga. U lat. quattuor < *kwtwores a je umetnuto da se izbjegne
pristup sloga **kwtw-.
U terminima suvremene fonologije, *a je u indoeuropskome bio
samoglasnik, eng. default vowel, samoglasnik bez distinktivnih obiljeja, odno-
sno segment jedino s jezgrom sloga. To i
da *a ne igra nikakvu ulogu u morfologiji i tvorbi - nema
nastavaka i sufi.ksa s tim samoglasnikom, koji se pojavljuje u prvom
slogu konsonanata koji ne mogu pristup sloga prema
pravilima indoeuropske silabifikacije.
Pretpostavci o identitetu ie. *a i epentetskog samoglasnika koji se pojavljivao u
dodiru s laringalima konsonanata bi jedino primjeri. u
kojima staroindijskom a odgovara a u gr., lat. i drugim europskim jezicima.
Medutim, takvih je primjera malo, uglavnom su etimoloki nepouzdani ili
objaIijivi kontekstom (a se pojavljuje u dodiru 8 ie. velarom i vjerojatno je
sekundarnO).52
LARINGALI U DODIRU SA SAMOGLASNICIMA
142 U gotovo svim. indoeuropskim jezicima (osim u anatolijskima)
laringali su produljivali prethodni samoglasnik *e i mijenjali mu boju.
Odrazi *e i laringala u ne--anatolijskim ie. jezicima podudaraju se s
odrazima dugih samoglasnika:
*eh
1
odraava se kao *e
*ehs odraava se kao *0
*eh2 u skoro svim ie. jezicima daje a, ulitavskom 0, a u gotskome o.
52 za diskusiju o problemu ie. *a v. Lubotsky 1989, Schmitt-Brandt 1973: 92-114.
76
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
lat. 'gr. skr. stal.
*ehl e
TJ
ii
*eh2 ii lI, TJ
ii a
*ehs o
CI)
ii a
*ehl
ie. *dheh
1
> lat. (eci napravio sam, gr. 't{91lJ.n, skr. dadhiimi,
stsl. deti.
ie. *weh
1
ros istinit > lat. uerus, stiro fir, stvnj. war, stsl. vera.
*eh2
ie. *meh
2
ter mati > lat. mater, gr. J.l11-rllP, dor. J.la'tllP, skr. miiia, stsl.
mati, got. m6jJar, stiro m6thir;
ie. *peh
r
(osobito stoku) > lat. piisco, skr. pati, stsl. pasti.
*eh
3
ie. *deh3nom/*dehsrom dar > lat. dOnum, gr. &ropov, skr. diinam, stsI.
daT"b, stiro dan;
ie. *g'neh:r znati > lat. gnOsco, gr. 'YlrvroO'1cro, skr. jfiiinam znanje,
stsl. znati.
U ie. *eh2 dalo je IT, koje je osim u U
to IT prelo je u TJ, koje je u ponovno prelo u IT iza
glasova t, t, p: usp. at. !Ca.pOta.: jon. !Ca.pOtTJ srce < ie. *krdyeh2'
43 Ukoliko je laringal prethodio samoglasniku *e, nije ga duljio, ali je
na nj djelovao:
*h
1
e odrazilo se u ie. jezicima isto kao *e
odrazilo se isto kao *a, epentetski vokal
*h3e odrazilo se isto kao *0;
lat. gr. skr. stal.
*h
1
e e e a e
a a a o
*hae o o a o
*h
1
e
ie. *h
1
esti jest > lat. est, gr. e(f'ti(v), skr. asti, stsl.jestb, got. ist, stiro is
ie. *h
1
ek'wos konj > lat. equus, skr. aSvas, lit. ava kobila, steng.
eoh, stiro echo

ie. tjeram, vodim > lat. ago, gr. arm, skr. ajami, stiro agid
ie. drugi > lat. alius, gr. aA-Aa;, stiro aile.
77
POREDBENA FONOLOGIJA
*hse
ie. *hser- ptica, orao > gr. OpV1.<;, het. kara, stsl. orbl'b.
ie. *hserbhos - > lat. orbus, gr. got. arbi, arm. orb.
44 Premda se o tome jo uvijek vodi iva diskusija, 5S se da laringa1i
nisu mijenjali boju samoglasnika *0:
ie. *bhoh:aneh2 glas > gr. q>IDVtl; usp. ie. *bhehz- govoriti > lat. fari.
ie. brazda > gr. usp. ie. tjerati (osobito
stoku) > gr. arm, lat. ago.
ie. *h2owyom jaje > lat. ouum, gr. onov, vel. wy, hrv.j-aje, od istog
korijena kao ie. ptica. (lat. auis).
Posebno je pitanje kako su laringa1i djelovali na susjedno dugo *e. Prema
Heineru Eichneru (1988) - nikako, tj. ie. *eh2 odrazilo se kao *e, *ehs
takoder kao *e, itd, usp. het. mehur vrijeme < *meh2Wf (lat. metior
mjerim, skr. miiti mjeri). Neki to pravilo odraza dugih samoglasnika
u dodiru slaringa1ima nazivaju Eichnerovim zakonom. da ne
mogu ulaziti u diskusiju vrlo sloenog pitanja valjanosti toga zakona, u
ovoj gramatici ga ostavljam otvorenim (v. i Mayrhofer 1987, Polome
1987).
SONANTI
45 Indoeuropski prajezik imao je sonante: *m, *n, *1, *r, *y i
*w. U tipolokom smislu to je razmjemo oskudan popis sonanata,
na segmente koji rijetko nedostaju u jezicima svijeta. U
indoeuropskom prajeziku sonanti su bili osobita skupina glasova; za
razliku od samoglasnika, koji su uvijek slogotvorni, i konsonanata, koji
su uvijek neslogotvomi, sonanti su u indoeuropskom mogli biti i
slogotvorni i neslogotvomi.
neslogotvorni slogotvorni
*m *Ip
*n
*\1-
*1
*1
*r
*r
*y
*.
l
*w *u
53 V. Beekes 1972,1988, Polome 1987, Eichner 1988.
78
VOKALlZAM l SUSTAV SONANATA
46 Pojavljivanje slogotvome, odnosno neslogotvome varijante sonanta
u indoeuropskom je prajeziku zavisilo od slogovne strukture prajezika.
Pojednostavljeno za sada moemo da se slogotvorna varijanta
pojavljivala izmedu dvaju suglasnika (-CSC-), na ispred
suglasnika (#SC-), na kraju iza suglasnika (-CS#). Morfolokim
je pravilima, medutim, moglo biti da neki sonanti u nekim
kategorijama nikad nisu slogotvorni (npr. nazalni infiks
-n- kod glagola uvijek je neslogotvoran, v. 159c).
Sonanti su u indoeuropskim jezicima davali odraze u slogotvor-
nom i neslogotvomom poloaju. Jednostavniji i pravilniji su njihovi
odrazi u neslogotvomom poloaju.
47 Odrazi sonanata u neslogotvomom poloaju:
lat. gr. skr. stsl.
*m m J.1,-v m m
*n n v n n
*1 A r
*r r p r r
*y
" y j
*w II F,O v v
*m
ie. *meh
2
wr mati > lat. mater, gr. ,.l1ltllP, skr. mata, stsl. mati, got.
mojxLr
ie. *wemh
1
-/*womh
1
- > lat. uomo, gr. SIlEOO, skr. vamiti, lit.
vemti.
ie. *mus- muha > lat. musea, gr. Iluia, stsl. muxa.
*n
ie. *newos nov > lat. nouus, gr. VEOC;, skr. navas, stsl. noUb, lit. naujas,
stiro nOO.
ie. *k'ens- cijeniti, hvaliti > lat. censeo, skr. saTflSati hvali, stsI.

ie. *nisdos gnijezdo, sjedite > lat. nidus, skr. nii;las sjedite, stvnj.
nesto
*1
ie. *leykW- ostavljati > lat. linqu6, gr. M:l1tOO, skr. riTJakti, stsl. at-Uh
ostatak, stiro leicid.
ie. *mel-/mol- mljeti > lat. molO, gr. IlU"-l1 mlin, skr. m[7Jiiti, stsl.
meljq, stiro melid.
ie. *leysehzlloyseh
2
brazda > lat. lira, stsl.lixa, stprus. lyso.
79
POREDBENA FONOLOGUA
*r
ie. *b
h
reh
2
ter brat > lat. friit;er, gr. fratrije, skr. bhrotli,
sts1. bratrb, lit. brolis, got. brojJar, stiro br6thir.
ie. *Hreg's kralj > lat. rex, ved. rot, stiro rio
ie. kola > lat. rota, skr. ratha- kola, lit. ratai kola,
stiro roth
*y
ie. *yekWf jetra > lat. iecur, gr. f)1tap, skr. yak[1, lit.jeknos;
ie. *yugom jaram > lat. iugum, gr. l;uyOv, skr. yugam, sts1. igo, got.
juk.
*w
ie. *widheweh
2
udova > lat. uidua, gr. i)i380<;, skr. vidhavli, stsl.
vbdova, got. widuwi5, stiro fedb.
ie. *werdhom > lat. uerbum, got. waurd, lit. vardas ime.
Kao to se iz primjera vidi, sonanti su u neslogotvomom poloaju gotovo
u svim ie. jezicima. u sanskrtu *1 prelazi u *r, i taj proces potpuno je dovren u
vedskom (kao i u iranskim jezicima), no ima iznimaka u sanskrtu. U
odraz le. *y do danas je nerijeen problem poredbene lingvistike. U
nekim *y prelazi a u nekima u spiritus asper, no glasovni zakon
koji bi utvrdio uvjete odraza jo nije otkriven. Neki lingvisti vjeruju daje
*y davalo samo iza laringala, no ta pretpostavka za sadaje nedokazana. le. *w
je u mikenskom (mik. wa-na-ko = at. gospodar) i u drugim gr.
dijalektima, no u se rano gubi. Na arhajskim natpisima glas koji je
postao od ie. *w biljeio se posebnim slovom F koje se naziva digama. U do
nedavno ivom cakonskom dijalektu digama je do dananjih
dana. Na kraju *-m u prelazi u -v, usp. ie. *yugom jaram > gr.
l;uyOv.
KONTEKSTOM UVJETOVANE PROMJENE lE. SONANATA
U LATINSKOME
48 U latinskom ie. *y nestaje samoglasnika: ie. *treyes tri >
lat. tres, usp. skr. trayas, stsl. trbje.
le. *w- nestaje ispred l i r: ie. *wrh2d- korijen > lat. radix, gr. pil;u,
stiro {ren, got. waurts; ie. *wlh
2
neh
2
vuna > lat. llina, got. wulla, lit.
vilna.
*wr metatezom prelazi u -ru- u sredini usp. lat. neruus tetiva,
ila, gr. V8UPOV < ie. *newro-, lat. paruus .. ma1en spram gr. 1tUUpo<; <
ie. *ph2wroS (usp. i lat. paucus ma1en, malobrojan. taurus bik,
u kojoj se nije dogodila metateza, je iz nekoga neindoeurop-
80
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
skog jezika koja se proirila Europom (usp. arap. twr): gr. 'taupo<;, stiro
taro, lit. tauros, stsl. tuT"b divlji bik (usp. hrv. toponim Turopolje).
Na starolatmskim spomenicima 3. i 2. st. pr. Kr., -m se na kraju ne
biljei, usp. natpis iz grobnice Scipiona (CIL J2 7), Taurosia Cisauna
Samnio cepit > klas. lat. Taurasiam Cisaunam (in) SamniO cepit.
Vjerojatno je u latinskom djelovalo fonetsko pravilo kojim je m na kraju
prelazilo u nazalizaciju prethodnog samoglasnika, ili u nazalizirani
bilabijalni frikativ; ponovno zavrnoga -m u pismu u
razdoblju valja pripisati svjesnom arhaiziranju rimske politike.
le. *dhw prelazi u pretpovijesnom razdoblju u lat. f- na a
u sredini u *a (> -4-), usp. lat. fores vrata, gr. Supa, lit. durys,
steng. duru, stiro doros < *ie. dhwor-, lat. arduus strm, skr. urdhvas
uspravan, stiro ard visok < *h
2
r(H)d
h
wo-, usp. gr. opSo<; uspravan
< *h2ordhwos. Posljednji primjer pokazuje da je * -aw- jo bilo
u vrijeme promjene *a > b iza r (28); *-row- nije dakle prelazilo u
**-rbw-.
le. *dw- tijekom arhajskoga latinskog razdoblja prelazi u b- (12), usp.
*dwis dva puta > bis (gr. 01<;), duenos (Duenosov natpis) > bonus. U
sredini *-dw-prelazi u u, usp. ie. sladak (gr.1\ou<;) >
pralat. *swadwis > lat. suauis.
(12) [ + koronalan] [ +sonorantan]
+ + x x
I
+

[ +zaobljen]
[ +prekidan]
[ +anterioran]
Usporedilo s odrazom ie. *dw-, ie. *tw- vjerojatno u latinskome daje p-, usp.
paries zid, lit. tveriu stsl. tvoriti < *twer-/*twor-.
le. *dy- prelazi u i-, usp. ie. *dyew- nebo, bog neba > lat. Iu-ppiter,
gr. ll:u<;; u sredini *y se udvaja iza suglasnika: *magyos
> *mayyos > lat. miiior (fonoloki /mayyorf), *pedyOs gori >
lat. peior /peyyor/ (13); ie. *ny u latinskom prelazi u nd: ie. *tenyoh
2
nateem > tentl6 (gr. n:1vro), ie. *gwhenyoh2 ubijam > de-{end6
branim (gr. S&1Vro). Iza svih drugih suglasnika *y u latinskom prelazi
u (slogotvorno) i (14): ie. dolazim > lat. ueniO, gr.
l3a1v(O, got. qiman, ie. *h#lyos ini, drugi > lat. alius, gr. a.A.A<><;, ie.
81
POREDBENA FONOWGIJA
*medhyos srednji > lat. medius, skr. madhyas; osk. me/iatsadrava
konsonantsko /yI (usp. Buck 1905: 43). U *y je
katkada udvajalo prethodni suglasnik, usp. osk. (dijalekt iz Bantije) allo
= lat. alia.
(13) x x

[+80norant., +visok, -zaobljen]
(14) [ +80norantan]
I
x x x
I
[ + konsonantski] [ +vi80k, -zaobljen]
149 *mr- u latinskom prelazi u br-: usp. breuis kratak < *mregwhis
(usp. ay. marazu-)j u sredini odraz je --mbr- (s anaptiksom b), usp.
september < *septem-ris.
54
*ml pravilno daje mpl (anaptiksa), usp. templum hram < *temlom (gr.
't8J.lEVOC;), exemplum primjer < *ex-emlom (usp. ernO uzimam).
*ln prelazi u ll, usp: *Iqnis breuljak. > *kolnis > collis (steng. hyll).
s konsonantskom skupinom ln, kao uulnus rana, pretrpjele su
sinkopu samoglasnika (praoblik je *welanos < *welh
r
, usp. het. walhmi
udaram).
*nl prelazi u ll, usp. cor6lla < *koronla (usp. corona vijenac,
k.runa).
*nm se disimiliraurm, usp. carmen pjesma < *kanmen,germen klica,
pupoljak < *genmen (skr.janma); u sloenim s prefiksom in-
-nm- se asimilira u mm: imm6tus nepokretan < *in-motus.
*rl prelazi u II usp. stella zvijezda < *h2ster-Ieb
2
(gr. bet.
haterza)" ageUus njivica < *agerlos.
*nr prelazi u rT, usp. navodnjavati < *in-rigire, correctio
ispravljanje < *con-rectio.
54 misli Leumann (1977): september izvodi iz *septem-mens-ris sedmi
mjesec, Ato mi izgleda nategnuto, a kao odraz *-mr- daje -rr-, ,.ruim
se < *com-ruo.
82
VOKAL!ZAM I SUSTAV SONANATA
Odraz kombinacija sonanata u latinskom moemo prikazati tablicom:
1. sonant
*m *n *1 *r
2. sonant
*m ?mm rm lm rm
*n mn ?nn II m
*1 mpl II ?1I II
*r -mbr- br- rr rr ?rr
50 *p prelazi u m ispred nazala (15). usp. *supmos najvii > summus
(usp. superus gomji), *swepnos san > somnus (gr. U1tVOC;, skra
svapnas). Ista promjena se vjerojatno neovisno dogodila u umbrijskom,
usp. umbra samo = lat. summum.
(15) x x

[ + anterioran]
gn- prelazi u n- tijekom 2. st. pr. Kr., usp. stlat. gnoscier (SC de Bacch.),
klas. lat. nOsci. U pismu se gn- zadralo dulje nego u izgovoru (v.
Stephens 1980).
*bn prelazi u mn, usp. amnis rijeka < *abnis, stiro abainn (ie.
*h#Ph30n).
*tn prelazi u nn, usp. ie. *h
2
etnos godina > lat. annus, got. apn, umbra
acnu annos. Neki lingvisti misle da *-tn- daje lat. -00-, te izvode lat.
pandO razapinjem iz ie. *patnoh
2
, usp. gr. 1tt-tVT)l.l\ irim;
lat. pandO se moe izvesti i iz ie. *patn-yo-h2' jer * -ny- pravilno daje
-00- (48).
le. * -dn- dalo je lat. * -nd-, usp. unda val < *udn- (osnova kosih padea
imenica *wodr voda, usp. het. watar, g. sg. wetena).
*sn- prelazi u n-, usp. ie. *sneh
2
mi plivam, lat. nO, nare, skra snami
kupam se, stiro sn6i.d pliva; u sredini *8 nestaje ispred *n uz
duljenje prethodnog samoglasnika, usp. canus sijed < *kasnos, peli-
gnijski kasnar starac, stvnj. hasan sjajan, lijep.
*-sm- prelazi u m uz duljenje prethodnog samoglasnika, usp. dismota
(SC de Bacch.) > dim6ta rastjerana.
*stl- i *tl- prelaze u l-t usp. locus mjesto < *stlocos, latus noen <
*tleh
2
tos (dor. 'tMl't6c;). .
83
POREDBENA FONOLOGIJA
*gl-, *gwl- i *ghl preli su u lat. ugl-, usp. ie. *glewb
lL
urezivati, dupsti
> lat. glii.bO guliti, gr. 'YA.u<p<O, stvnj. klioban ljutiti, lat. glaber
gladak < *ghladhro-, usp. stvnj. glat; ie. *glh2k- mlijeko dalo je
disimilacijom velara lat. lac (usp. gr. yUA.a).
* -dr-je prelo u tr: taeter truo < *taedros (usp. taedet me gadi mi se).
151 Sonanti *m, *n, *1, *r koji su u ie. prajeziku bili u slogovnom poloaju
izgubili su slogotvornost u svim ie. jezicima; jedino je u staroindijskom
slogotvorno r < ie. *r, *1. Sonanti *i i *u u svim ie. jezicima
fonetski su a fonoloki su dobili ulogu visokih samoglasnika. U
latinskome naza
1
ni slogotvorni sonanti dobivaju vokalsku protezu e
(16&), a nenazalni o (l6b).
(16a) N
/'1-
x x
[+anterior.) [ +sonorant.]
[.:.visok] [+nazalan]
(16b) N
/'1-
x x
[+zaobljen] [+sonorant.]
[-visok]
lU odrazi sonanata u slogotvornom poloaju:
lat. gr. akr.
*Jp em. a a
*tl
en a a
-, OI aA,l.a
r
*r
or lP,pa
r
-. 1 i i
*ll u
"
U
*Jp
stsl.


Ih, lb
lb,rb
b
b
ie. *dek'Ip.(t) deset > lat. decem, gr. atKa, akr. da8a, stsl.
ie. *k'Ip.tom sto > lat. centum, gr. 8-Ka'tOV, akr. 8atam.
ie. *pocbp ili *PedIP stopalo (ak. ag.) > lat. pedem, gr. 1t000.
*0
ie. *motis misao, um > lat. mens, mentis, gr. aU'toJ,.la'tO<; koji se sam
(od svoje volje), akr. mati, stsl. pa--nu:tb, lit. mintis, got. ga-
mu.r&j16.
ie. *to-wis tanak > lat. ten.uis, usp. stal. tbntJkb.
ie. *to-tos napet > lat. (in-)tentu8, gr. akr. tatas.
a.
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
*1
ie. *mldu- ,.mek > lat. mollis < *moldwis, gr. f3A.a&iC; aouva:rot, .skr.
mrdu-;
ie. *wlkwos ,.vuk > skr. vrkas, stsl. vlbk:b, got. wulf8. Latinski lupus i gr.
A.U1COC; imaju nepravilne odraze ie. *1.
ie. *tlneh
r
ponijeti > lat. tollo ,.uzimam, stiro tlenaid got.
Pulan podnijeti.
*r
ie. *k'rd- srce > lat. cor, cordis, gr. lepa.oia., skr. hrd-, stal. srbdbce, lit.
irdis, stiro eride.
ie. *prk'-sk'oh2 pitati, moliti > lat.p08CO *porksko), skr.Prcchati.
ie. *prtu- gaz > lat. portus luka, stvnj. furt, avest. ptlratu-, galski
Ritu-.
*i
ie. *widheweh
2
udovica > lat. uidua, gr. ,;iSeoc;, skr. vidhava, stsl.
vbdova, got. widuwo.
ie. *wik'- selo, naseJje > skr. vis-, stsl. Vb8b (lat. ulcus < *woyk'os).
*u
ie. *yugom jaram > lat. iugum, gr. skr.yugam, stsl. igo < *j'bgo,
got.juk.
ie. *hlrudhros crven > lat. ruber, gr. epuSp6c;, skr. rudhiras.
Odrazi ie. slogovnih sonanata u baltoslavenskome su posve podu-
darni; ulitavskome, ie. slogovni sonanti daju im, in, il, ir, i, u, to ruVbo1je
odraava baltoslavensko stanje.
55
U praslavenskom su odrazi bili *hm, *bn, *bl,
*br, *b i *'b, zbog zakona otvorenih slogova *bm i *bn preli su u a *bl i *bI' u
slogovne IV i Iri, koji se u pismu biljee lb, lb, odnosno rb, rb, U staroslavenskome.
Gotski su odrazi um, un, ul, ur, u, i.
153 BIogotvorni sonanti na u latinskom katkad se odraa-
vaju kao ma, na, ra, la, usp. ie. *lep- kamen > gr. A&1t<U;, *lP- > lat.
lapis; ie. *meg'h2 veJik > gr. f.1syaC;, ie. *IJ1g'(hJ-no- > lat. magnus,
moda i ie. *Imboh
r
liem > lat. lambO (*lob- > steng. lapian, arm.
lapcem); lat. lacu8 jezero, gr. Ml1C1COC; bunar < ie. *11m- (*loku- >
stsl. loky, stiro Zoch). Ispred slogovnog sonanta na moe
stajati *hl ili *s, usp. ie. *h
1
nek'- nositi > gr. 8V8YJCf:iv, stal. nesti, ie.
*hl\lk' - > lat. nanciscor dobiti; ie. *h1rep- ugrabiti > gr.
55 su, alijoi odrazi um, un, ur, ul, usp. lit. turgu8 ,.trg, praal.
*tbrgL < ie. *trgus.
85
POREDBENAFONOLOGYA
epE1ttOIJ.a.t, alb. rjep, ie. *h1rP- > lat. rapio; ie. smek'- brada > stiro
smech, skra smaSru-, *sIpk'sleh2 > lat. miila.
56
Moda.ti primjeri daju
povoda za formulaciju pravila prema kojemu ie. *r, *1, *Ip, *1}. u latinskom
daju ra, la, ma, na iza # (granice *hl i *s. imajo dosta
povezanih s odrazima slogovnih sonanata u latinskome. Neki
primjeri kao da na odraze ar i al od ie. *r, *1, usp. lat. salix vrba
< ?*sl- (usp. i stiro sail, gen. sailech spram gr. EA.iK1'}), lat. pario
< ie. *PrYoh2 (lit.periu < *per-), lat. caro meso < ?*kr- (usp. gr. K&ipro
reem).
lE. SLOGOTVORNI SONANTI ISPRED LARINGALA
f54 U praitalskom laringa1i su nestali iza slogovnih sonanata, ali su
ostavili trag u vidu dugoga *8. koje se razvilo procesom kompenzatornoga
duljenja (to pravilo ne odnosi se na ie sonante *i i *u koji u latinskom
postaju samoglasnici) :57
(17) N
x x
t
[+80norant.] [+laringalan]
[+kons.]
(N jezgru sloga, nukleus)
*IpH
x
ie. *dIph2to- particip od *demhz- krotiti: gr. skra
diirrUas za odraz *IpH u latinskome nema sigurnih primjera
(Sihler 1995: 105), no s velikom moe se pretpostaviti da
bi pravilan odraz bio ma na osnovi potpunog paralelizma odraza drugih
sonana.ta.
56 U nekim *a je moda kao epentetski samoglasnik umetano jo u ie.
prsjeziku, v. Kurylnwicz 1968: 246.
57 Schrijver (1991: 161-172) nastoji pokazati daje u poloaju *#SHC (kadaje slogovni
80nant sUQao na pravilan odraz laringala u lat. #SaO-, s kratkim a, usp.
lat. macer .. mrav < *mhl k'ro- (gr. J.!i\1CO<; duljina), lat. ratus (*Hrh1to-) spram reri
misliti < *Hrehl' Rix(l996: 157) to pravilo na ukojimaje C pravi
konsonant (tj. nije 8Onant, usp. rarus .. rijedak < *Hrh1ro- spram stsl. rl'bk'b).
86
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
*JH
ie. *wlh
2
neh
2
vuna > lat. lana, gr. A.l1v6C;, skr. ii,17Jij, prasl. *Vblna, lit.
vUna, got. wulla.
*rH
ie. *g'rHnom zrno > lat. griinum, skr. jirr:ta-, stsl. ZrbOO, lit. nmis,
got. kaum.
Odraze kombinacija slogovnih sonanata i laringala prikazat tabli-
com na
lat. gr . skr. stal.
qUi
ma J.L11,JUI),J.L am

.\lB na VTJ, vro, viI a

IH Iii A11,A.ro,Ait ir, ur lb,l'b
r
H rii P11, pro, pit ir, ur rh,rD
iH
o r i
UH
ii U ii
y
*iH
ie. *gwiHwos iv > lat. uiuus, gr. Pioc; ivot, skr.jivas, stsl. nv'b, lit.
gyvas;
*uH
ie. *muHs mi > lat. mils, gr. flUC;, skr. mii-, stsl. myb, steng. mils.
U laringali sa slogovnim sonantima daju odraze. Ako
sa S bilo koji slogovni sonant, *Sh
1
> S11, *Sh
2
> Sa, *Sh
s
> Soo, usp.
gr. MUlOC; zakonita roda < *g'\lh1ti- (usp. stind. jiiJi- 'Y"cOOtC;
spoznaja < *g\ilisti- (lat. gniirus vjet, poznat), *1J.-hsnomos bezimen >
vooYUJ,lOC;, usp. ovoJ,la < *hsnoID1J. ime (lat. nOmen), ie. *strhstos prostrt >
gr. C1'tponoc; (lat. stratus), *gWi-gwrh:;-sk'-oh2 > J3tJ3POOC1K<O derem (usp. lit.
gem piti, lat. uoriire prodirati). U jo ne posve razjanjenim uvjetima,
medutim, odrazi mogu biti i eve, ava, ovo, &P&, apa, opo, &J,l&, aJ,la, OflO,
&1..&, aAn, OAo, usp. y&v&O"tC; rodenje, nastajanje < *g'\lhlti, SVl1tOc; smrtruk i
Sa.vatOC; smrt, oboje od ie. *dh1J.h2to-. Te se razlike objanjavaju
poloajem naglaska u Pitanje odraza ie. *y i *w ispred
laringala u presloeno je da bi bilo ovdje razmatrano.
58
U italskom, keltskom i germanskom, u ne sasvim razjanjenim uvjetima
ie. *iH, *uH odraavaju se kao kratki i i u, usp. ie. *wiHros mu,
mukarac > lat. uir, ved. viros, lit. vyras, stiro fer. Neki lingvisti vjeruju
da je do dolo neposredno ispred ie. naglaska.
59
58 O tom problemu V. Beekes 1969, Peters 1980.
59 Ta je teza pomalo preuranjeno nazvana Dybovim zakonom prema ruskom
lingvistu koji ju je prvi predloiio; usp. Kortlandt 1981.
87
POREDBENA FONOLOGIJA
155 Odrazi ie. slogovnib sonanata iza laringala na nisu sa
za latinski. Najvjerojatnijom mi se teza prema
kojoj je u latinskom u toj okolini razlika medu laringalima:60 ie.
*h2lpb
h
i oko > lat. ambi- (gr. <lJ.upt-, stiro imb-), ali ie. *hSmr'h- nokat
> lat. unguis < *onguis (usp. gr. stsl. nog'btb < *hsnogwh-),
*h3lpbhOn > umb6 pupak (na titu), usp. gr. oJJ<PaAoc;;, stiro imliu),
*h2J1;i- > lat. ars, artis vjetina, ved. rti- kretanje. S druge strane,
tomu pravilu izgleda da primjeri poput lat. ursus < *h2rk'tos
(ved. rkas, het. hartagga-) i lat. ensis ukoliko je ta u vezi s
palajskim haira- bode < *h2\lSi- (usp. i ved. asi Ako je trag
laringala *h2 u latinskom ispred sonanta kao samoglasnik a, nije
jasno zato te ne glase **arsus, odnosno *iinsis. Primjera je, u
svakom premalo za sud o tom problemu (v. i 53).
DVOGLASI (DIFTONZI)
158 U indoeuropskom su prajeziku sonanti s prethodnim samoglasnikom
dvoglase ili diftonge. Oni predstavljaju sloenu jezgru sloga s dva
elementa od kojih bi svaki i za sebe mogao predstavljati jezgru sloga.
Indoeuropski su dvoglasi:
*ey *oy
*ew *ow
*em *om
*en *on
*el *01
*er *or
Zbog osobitosti odraza u pojedinim indoeuropskim jezicima, tom popisu
treba pridodati i niz, koji u strogom smislu sadrava troglase
(tri{tonge):
*h
2
ey
*h
2
ew
*h#m
*h#n
*h#l
*h
2
er
60 za diskusiju v. Greppin 1973, Hamp 1976, Mayrhofer 1986, Schrijver 1991, Sihler
1995.
88
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
Ukoliko je u morfolokim uvjetima izazvanim prijevojem prvi
element diftonga ispadao, drugi je preuzimao na sebe ulogu jezgre sloga
(v. 93).
57 Odrazi dvoglasa u ie. jezicima mogu se u broju
predvidjeti na osnovi poznavanja odraza njihovih sastavnih elemenata;
naprimjer, odraz diftonga *01 u latinskom predvidiv je iz pravila *0 > o,
*1 > l (usp. ie. *bholyom list > lat. folium, gr. cpUA.A.oV, stiro bile).
Medutim, za dvoglase koji sadravaju *y i *w potrebno je navesti posebna
pravila odraza:
lat. gr. skr. stsl.
*ey ei > i EL e i
*oy
oe>u al e
*ay ai> ae (ll e
*ew ou>u EU o (j)u
*ow
ou>u ou o u
*aw au au o u
*ey
ie. deyk'oh2 pokazujem > lat. dico kaem, gr. OeiKVUJ.1t, ved. dide-
sami, got. ga-teihan najaviti.
ie. *leyboh
2
lijem (rtvu) >" lat. libo, gr. A.&if3ro.
*oy
ie. *k
W
oyneyoh2 kanjavam > lat. punio (usp. gr. 1totvr1 odteta,
kazna,av.kaina) ..
ie. *oynos (ili *hseynos) jedan > lat. unus, stsl.jed-in'b, lit. vienas, got.
ains.
*h2ey
ie. *h2eyd
h
- paliti > lat. aestus gr. arSro ved. etlhas drva (za
ogrijev), stiro ded vatra.
*kh
2
eykos slijep > lat. caecus, got. haihs, stiro caech.
*ew
*dewkoh
2
> lat. dUc6, got. tiuhan.
*hlewsoh2 gorim, palim > lat. uro, gr. euro, skr. oati.
*ow
*lowkos svjetlost, mjesto > lat. liicus gaj, skr. loka-
prostor, svijet, lit.laukas polje (izvorno proplanak).
*k'lounis bok, guz > lat. clunis, lit. launis, skr. sroT}i,
89
POREDBENA FONOLOGYA
> *aw
rasti, > lat. auge6, gr. a.o;avro, skr. ojas snaga,
lit. augti, got. aukan.
uho > lat. auns, stsl. uxo, lit. ausis, stiro au.
Kao to se vidi iz tablice i primjera, diftonzi su najvjernije u
dok su se u ostalim ie. jezicima dogodile monoftongizacije. U staroin-
dijskom je monoftongizacija diftonga razmjerno kasna pojava su u
indijska tradicija glasove e (od ie. diftonga s elementom
*y) i o (od diftonga s elementom *w) smatra dvoglasima U staroslavenskome,
praslavensko *ay (od ie. *oy i *haey) pravilno daje e (usp. ie. *k
W
oyneh
2
cijena
> stsl. cena, gr. 7totvi); u nekim morfolokim btegorijama (n. pl.
o-osnova, imperativ 2. l. sg.) odraz je i (usp. stsl. beri < ie. *bileroys, Vlbci
wkovi < *wlkWoy); neki lingvisti taj odraz pripisuju utJecaju praslavenske
cirkumfleksne intonacije.
*ew je u praitalskom ispred samoglasnika prelo u *ow > lat. ou, kao i u
keltskom i baltoslavenskom: *newos > nouus (gr. VEOt;, skr. navas, stsl.
noUb, stiro nu.a). u poloaju ispred samoglasnika *ew nije bio
diftong u smislu gornje definicije, da nije jezgru sloga.
Tijekom arhajskoga razdoblja eu prelazi u ou i ispred suglasnika (18); eu
je u obliku Leucesie u Carmen Saliare.
(18) [-kons.] [ +sonorantan]
I I
x x

[+anterioran] [+zaobljen]
58 U starolatinskom mnogi su diftonzi jo usp. SC De Bacch.
deicant (> dicant 3. pl. konj. prez. od dic6 kaem), coirauerunt (>
curoverunt), stlat. loidos (CIL 12 364) > lUdus; eu i ou stopili su se u
arhajskom latinskom u ou, koje je na spomenicima: laucom
(CIL 12 366) > lrlcum, doucit > drlcit.
U vulgarnolatinskome se monoftongiziraju i dvoglasi ae, au. U Vespazi-
janovo doba (kraj 1. st.) je izgovor dvoglasa au bio
o, o nas anegdota kod Svetonija;6Oa taj
60a Navodno je Flor ispravljao cara kako ne valja izgovarati clostra
claustra. ("brava),plostrum plaustrum ("teretna kola). Na to je car, koji nije
razumio zakone historijske gramatike, Florovo ime stao izgovarati Flaurus umjesto
FlOrus.
90
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
je izgovor zacijelo bio dijalektalan, da je au u nekim
romanskimjezicima (sardski, rumunjski,junotalijanski dijalekti), dakle
prijelaz au > o nije Nadalje, ae se moda jo
izgovaralo Iai! u Cezarovo doba, da je njegovo ime u germanski
kao *kaysar > njem. Kaiser car. Na starolatinskim natpisi-
ma umjesto ae pie se ai, usp. praidad (CIL 12 49) > praeda od plijena,
praitor (CIL 12 40) > praetor.
Neki lingvisti vjeruju daje ai u otvoreno leI jo u 2. st. pr. Kr. (Bliimel
1972, Sihler 1995). Na to moda pisanje ae umjesto e u
poput scaena < < gr. pozornica. S druge strane, se
Varon (De lingua Latina 5. 97, sredinom 1. st. pr. Kr.) smatra izgovor oo
kao e dijalektizmom.
Iza *w- ie. *oy u latinskome daje i, usp. *woyk'os > lat. uicus
selo (gr. OtKOC;), *woyno- vino > uinum (gr. oIvoc;), znam
> ui'di (skr. veda, gr. otlin, stsl. vedi).
U nekim u latinskome je oe ostalo do u
razdoblje (usp. moenia zidine: miini6 obzidati,poena kazna:puni6
kazniti). Ti primjeri se objanjavaju kao arhaizmi
jezika.
ZAKON THURNEYSENA I HAVETA
59 Ovaj glasovni zakon otkrili su neovisno jedan o dnIgome vicarac
Thurneysen i Francuz Havet krajem 19. prema tom zakonu
ie. *0 prelazi u latinskom u a ispred w i samoglasnika;S2 pravilo jednako
djeluje i na dugo *0 koje prelazi u li: ie. *lowoh
2
perem > lat.lau6 (usp.
gr. A.ouro), ie. *koweyoh2 > lat. caue6 pazim (gr. K08ro opaam), ie.
*(H)ok'teh
3
wos osmi > *oktOwos > (usp. gr. oyOOOC;). Pravilo
ne vrijedi na apsolutnom usp. *haewis ovca > ouis
umjesto **auis; pravilo ne vrijedi za ou koje je postalo od ie. *ew,
usp. nouus nov < *newos (gr. V80C;).
U brojnim je latinskim perfektima s formantom -u- potrebno pretposta-
viti samoglasnika 6 umjesto *8. prema prezentu, npr. perf.
(g)n6ui doznao sam (umjesto *(g)nauI) prema prezentu (co-)gn6sc6,
moda if6ui zagrijao sam. (umjesto *fiui) prema prezentu foue6, spram
61 za diskusiju zakona v. Collinge 1985: 193 i dalje.
62 Scbrijver (1991) smatra da ie. *0 prelazi u lat. a i iza labijala, usp. mare ,.more <
*mori, canem "psa < *k'womp,pariis ,.zid < *twor- (lit. tveriu margo
rub < *morg- (got. marka granica, stiro mruig To pravilo zahtijevalo
bi da pretpostavimo daje u velikom broju o analoki.
91
POREDBENA FONOLOGIJA
fauilla pepeo (ie. *dhegwlL/dhogwh-). Na ou je ostalo
i u kauzativnih glagola, gdje je samoglasnik o u korijenu stajao
prema morfolokom pravilu, usp. mOUeD lit. mauju navla
< ie. *mew(H)-/*mow(H}-.
SAMOGLASNICI U SREDNJIM SLOGOVIMA
160 U latinskom je, uslijed jakog naglaska na prvom slogu u praitalskom
(76), u srednjim slogovima dolazilo do zatvaranja artikulacije
samoglasnika, ili do njihova ispadanja (sinkope). Tipoloki su takve
promjene u vokalizmu dobro primjerice u ruskom i irskom.
EXONOV ZAKON; SINKOPA ,
61 Exonovim zakonom odredeni su uvjeti u kojima se u pralatinskome
(moda i u praitalskome) pravilno ispadanje samoglasnika (sin-
kopa). Taj zakon djeluje na od sloga, u kojima su srednja dva
sloga kratki, tj. na strukture oblika x--x. U takvim prema
Exonovu zakonu ispada drugi vokal, usp. *kwinkwedekem petnaest >
quindecim, *dek'siteros desni > *dexteros > defter (gr.
Katkad je nakon djelovanja Exonova zakona slijedila anaptiksa, umeta-
. nje samoglasnika da bi se izbjegle nedoputene konsonantske skupine:
*sepelitos pokopan > *seplitos > *sepltos > (s anaptiksom) sepultus
(usp. ved. saparya- tovati < ie. *sepel-).
Kao to se vidi iz prethodnoga primjera, samoglasnici su u latinskome
mogli ispadati i u drugim okolinama.
63
Osobito je sinkopa samogla-
snika iza *r, usp. lat. pergo nastaviti istim smjerom < *per-reg6 (perf.
perrexi), surga uspraviti < *sub-reg6 (perf. surrexi). Pravilno je
ispadanje samoglasnika *0 *r i *s u posljednjem slogu iza
konsonanta; *rs se potom asimiliralo u *rr, to je zatim prelo u *ar, a
potom pravilno u -er: *hlrudhros crven (gr. > *rubros >
*rubrs > ruber, *dhHbhros > *fabros > *fabrs > faber (usp. ie.
*dhHbh- > stsl. po-dobiti prikladnim, lit. daha narav, arm.
darbin Taje promjena nastupila vjerojatno u 5. st. pr. Kr., jer
na Natpisu s Foruma sakros > lat. sacer svet.
63 Sinkopa u latinskome po svoj prilici nije posve pravilna i predvidiva glasovna
promjena, iako ima i miljenja (npr. RiJ: 1966).
92

U i umbrijskom djelovanje sinkope bilo je jo izrazitije nego u
latinskome: usp. osk. embratur = lat. imperiitor, osk. akkatus = lat.
aduocati.
KRATKI SAMOGLASNICI
62 Exonov zakon djelovao je na Njegovo djelovanje
eliminiralo je broj iz jezika; ako je nakon toga
u troslonoj ili ostao jo jedan kratak samoglasnik u
srednjem slogu, gotovo uvijek se nalazio neposredno iza
naglaska. U tom je dolazilo do slabljenja (odnosno suavanja)
toga samoglasnika.64 Promjene su se odvijale najvjerojatnije ovim redo-
slijedom:
A) pralat. *e, *a, *0, *i, *u preli BU u otvorenu slogu u samoglasnik koji
se vjerojatno izgovarao kao va,65 *a; to va poslije se redovito u
latinskom razvilo u i, osim u koje posebno navesti:
,
*ad-teneyo zadravam > *attaneyo > attine6, usp. teneo dr-
im;
*ad-kapyo > *akkapyo > accipio, usp. capio hva-
tam;
*memonay se > *memanay > memini, usp. mone{) upo-
zoravam;
*ad-itus prilaz > *adatos > aditus, usp. itum, supin od ire
*kornu-ges- koji nosi rogove > *komages-comiger, usp. comu
rog.
Na spomenicima 3. st. pr. Kr. *a se biljei kao e, usp. tempestatebus
(CIL rl 9) dobima (klas. tempestatibus). U otvorenim slogovima u
sredini dakle, kratki samoglasnici se u jednom razdoblju razvitka
latinskoga jezika nisu razlikovali. Tipoloki je takvo stanje posve
podudarno stanju u suvremenom irskom jeziku, gdje razlike
kratkim samoglasnicima postoje samo u prvom, naglaenom slogu.
64 Slabljenje samoglasnjka dogodilo se samo u latinskome, ne i u (Gia-
comelli 1962: 127), usp. falisk. cuncaptum = lat. conceptum (supin od con-cipi6 ..
S druge strane, ta se promjena morala dogoditi vrlo rano, jo u arhajskom razdoblju, jer
suje pretrpjele i najstarije usp. gr. dor. J.lUxava > lat. miichina.
65 "va je naziv preuzet iz gramatike hebrejskoga jezika, gdje .. va..
samoglasnik neutralan s obzirom na opozicije prednjih/stranjih, visokih/niskih i zaobJje-
niblnezaobljenih samoglasnjka ... va .. je samoglasnik koji se u izgovoru engleskoga
the.
93
POREDBENA FONOLOGlJA
B) U zatvorenu slogu (tj. ispred dva suglasnika) pralat. *e i *a
stopili su se u *a, *u i*o u u. za razliku od otvorenih slogova, *a je u
zatvorenu slogu poslije dalo e.
*ad-kaptos > *adkaptos > acceptus;
*in-faktos > *infaktos > infeetus;
*ferontor bivaju noeni > feruntur;
*onostos natovaren > onustus;
*ad-duktos doveden > adductus;
*anti-stats predstojnik > antistes.
U zatvorenim slogovima u to doba postojao je kontrast *a, u i i.
Tako stvoren sustav (jedan kratak samoglasnik u otvorenim, tri u
zatvorenim postakcenatskim slogovima) ubrzo je naruen novim promje-
nama:
66
C) Ispred r, *a, *u, i *i preli su u e (19):
*peparay rodio sam > *peparay > peperi (usp. falisk.peparai);
*kinises gen. sg. pepela > *kinires (rotacizmom) > *kineres >
einem (usp. gr. k6v1.C; prah).
*sish
1
oh
2
sijem > *sisO > sero. ovi primjeri pokazuju da se
promjena C) dogodila nakon rotacizma. 67
*swek'uros ))svekar > *sokaros > *sokeros > socer (usp. gr.
E1CUp6c;, lit. euras, skr. 8vaSuras).
*wetusinos starost > wetarinos > uetemus (sinkopom), usp.
uetus, uetens star.
Lat. fore (inflnitiv futura glagola esse) dolazi od *fuse, to moda pokazuje
daje u prvom slogu *u pravilno prelazilo u o ispred *r.
(19) [-kona.] [+koron., +sonor.J
I I
x x

[ ... J [+anter.J
66 za diskusiju promjena kratkih samoglasnika u latinskome i njihove kronologije v.
Gode11973.
67 V. Parker 1988.
94
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
D) *aje prelo u i u otvorenom, u e u zatvorenom slogu (v. gore Ai B).
E) *a i o preli su u u ispred l-pinguis:
68
ie. *ob-k}tos > skriven (usp.
stiro celid skrivati, steng. helan) > *okkoltos > occultus. Ista se
promjena dogodila i na *olena > oIna (sinkopom) > ulna
Iakat (gr. roA&VT). Na starolatinskim natpisima je i stanje
prije te promjene, npr. consoluerunt posavjetovali su se (SC de Bacch.).
63 Ostale promjene koje su zahvatile latinske samoglasnike u svim
slogovima:
Pralat. *e prelo je ispred ng i ne (tj. ispred velarnog nazala) u i, a *0 u
u (20): *ad-tangij > attengij (62) > attingo; *onguis nokat
. > unguis, *onkos > uneus kuka (gr. O)'KOC; < ie. Ta je
promjena zahvatila i velarni nazal I') koji se pie gn, usp. dignus
dostojan ldil')nusl < *deknos, po Thurneysenovu zakonu (usp. decet
dolikuje) .
(20) [ +visok]

x x
[-konsonantski] [+na:udan]
[ +anterioran]
Iza *Cw- (i *kw) *e je prelo u o, usp. *dwenos > stlat. duenos > bonus
dobar, *k
w
eloh2 > *kWelo > colO
Ispred labijala, *a, *i i *u prelazili su u lU!, koje se u razdobljima
pisalo kao i i kao u; ispred labijala u srednjim slogovima nije dakle
postojao kontrast i i u, usp. optimus i optumus najbolji,
pessimus i pessumus najgori; to i Kvintilijan (1. 4. 8:
medius ... quidam u et i litterae sonus neki glas u i i).
Starolatinsko *a prelo je u e iza i, usp. parietis zida (g. sg.), abietis
jele < *pariates, *abiates (usp. nominative pariis, abies), pietas
pobonost < *piatas < *piotats.
68 U latinskoj tradiciji l-pinguis l ispred stranjih samoglasni-
ka ikonsonanata (osim jo jednog l).
95
POREDBENAFONOLOGUA
DVOGLASI U SREDNJIM SLOGOVIMA
84 Dvoglasi se uglavnom odraavaju upravo kao i njihovi sastavni
dijelovi razmatrani u prethodnom odjeljku:
*ei > i, kao i u prvom slogu. usp. indico oglaavam (dicO < *deikfi
kaem).
*oi > U, kao i u prvom slogu. usp. communis (stlat. ak.
jd. comoinem, SC de Bacch.).
*ai >' *ai > i, usp. ke-kayd-ay posjekoh > cecidi; u arhajskom
latinskom *ai je vjerojatno a pie se kao ei: inceideretis (SC de
Bacch.) 2. pl. konj. impf. od incidO upasti.
*eu > ou > u (kao i u prvom slogu. usp. educo izvodim (duco <
*deuko vodim).
*ou > U kao i u prvom slogu.
*au > *au > u: *en-klawdo > inclUd6; *ad-causso >
accilso optuujem.
SAMO GLASNICI U ZADNJEM SLOGU
65 Zadnji slog u praitalskom je vjerojatno nosio sekundarni naglasak,
te stoga samoglasnici u njemu nisu pretrpjeli tako korjenite promjene
kao samoglasnici u srednjim slogovima.
Valja razlikovati dva
-a) samoglasnici u zadnjem otvorenom slogu.
-b) samoglasnici u zadnjem zatvorenom slogu..
a) u otvorenu slogu.
Samoglasnici *a, *e, *i > *a > *lege > lege (gr. ')J:yf. reci), ie.
*mori more > lat. mare ( stiro muir), ie. ispred > lat. ante,
gr. a.vti; za samoglasnike *0 i *u malo je relevantnih primjera koji bi
pokazali njihove odraze. Vjerojatno i *-0 > *a usp. 2. sg. pas. ipv.
legere, gr. homo M)'f.O < *legeso (usp. i stind. sekundarni medijalni
nastavak 2. sg. -sa). Iz primjera proizlazi da su odrazi kratkih samogla-
snika u otvorenu slogu. na kraju posve isti kao i odrazi u srednjim
96
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
slogovima, samo to je u srednjim slogovima prijelazno *a dalo i, a ne e
kao u zadnjem slogu.69
b) u zatvorenu slogu *-oC > -uC:
-os (arhajski n. sg. o-osnova) > -us (stlat. Nouios Plautios = klas.
lat. Nouius Plautius, CIL J2 561);
-om (arhajski g. pl. konsonantskih i ak. sg. o-osnova) > -um;
-tor (3. sg. pasivnog prezenta) > -tur.
Na spomenicima 3. i 2. st. pr. Kr. -o- se jo pie iza u, usp. iniqoom (CIL
12 584, 117. pr. Kr.); Plaut ima miloom sokola, coquom kuhara,
aequos jednak., ravnopravan.
'*u ostaje kao to pokazuje n. sg. u-osnova, -us (npr. domus
dom).
*-eC(C) i *-aC(C) vjerojatno su se stopili u *-aC(C), a *aje poslije, kao i
u srednjim slogovima, prelo u e, usp. *haru-speks prorok >
haruspex, *tibi(a)-ean na fruli > tibicen, *aui--caps >
auceps. Zavrno *-iC(C) ostaje o sufiks -ic- II
imenicama salix vrba, larix 'ari, {ornix svod. Imenica *iowsdiks
sudac > iUdex (usp. osk. meddix sudac) pokazuje daje i *i povremeno
prelazilo u *a > e u zatvorenu zavrnom slogu. Promjena * -im > *-em,
koju neki lingvisti posebno navode,70 moda je samo osobit te
promjene, usp. quem koga < *kwim (n. sg. quis), autem pak <
*h
2
ewtim (osk. auti). U je latinskom, pod utjecajem padea u
kojima je -i- po pravilu ak. jd. nekih i-osnova umjesto *-em
postao -im lfebrim groznicu, sitim
Nakon navedenih promjena zavrno * -e- prelo je u -i ispred dentala t i
s:pralat. *legesi, *legeti > *leges, *leget (apokopom) > legis legit

66 Promjene kratkih samoglasnika u latinskome mogu se, na osnovi
prikazati ovako:
69 Neki lingvisti misle da pralat. *a < ie. *H u zadnjem otvorenom
slogu (v. Sihler 1995, Schrijver 1991); to se miljenje; medutim, zasniva samo najednom
donekle uvjerljivom lat. ita ,.tako, to se sa akr. iti ,.tako" i izvodi
iz ie. *ith
2
; medutim, u sanskrtu bi ie. *ith2 dalo **ithi (usp. *haesth2 ,.kost > akr. astm),
a u latinskom je ita izvodivo i iz *ita, jer dugo *ii bi se pokratilo po zakonu o jampskom
(70), usp. av. iSa ,.tako. Pravi je odraz ie. *H u zadnjem otvorenom slogu
moda u imperativima glagola poput lat. aclde doruv <
70 V. Meillet & Vendryes 1963: 214 i dalje, Sihler 1995.
POREDBENAFONOLOGYA
U otvorenom slogu U zatvorenom slogu
*a *e *0 *u *i
*a *e *0 *u
*.
l
v V
/\
*9 *U
*.
l
*i *e
*e *u
*.
l
(u sredini (na kraju
Izraeno u formalizmu autosegmentalne fonologije (21), u otvorenu
slogu samoglasnik je izgubio sva distinktivna obiljeja, a u zatvorenu
slogu promjene su zahvatile samo samoglasnike koji su sadravali
obiljeje [-visoki]:
(21)
N L.J N [ ... J [ ... J
\t \J
xJa x x]a
+
[-visoki]
(N jezgru sloga, nukleus)
Neki slabljenja samoglasnika u srednjim i zadnjim slogovima
izbrisani su naknadnim asimilacijama suglasnika, npr. calamitas nesre-
(umjesto **calimitas), anas, anatis patka (umj. **anis, **anitis),
alacer ivahan umj. **alicer. Iz navedenih se primjera vidi da se ta
asimilacija osobito kada je kra:tkih samoglasnika
stajao 8Onant. .
DVOGLASI U ZADNJEM SLOGU
67 *-ey > -i: d. sg. kon80nantskih imenica ie. *-ey> lat. -i (lat. patri
OCU = stind; pitre < *ph
2
trey; u starolatinskomje dvoglas usp.
lunonei Junoni, CIL 12 364, sibei (SC de Bacch.).
98
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
*-oy> *-ay> .,..f; pisanje -ei za *-ay vidi se u SC de Baceh. foederatei
saveznici > foederati.
*-ay > -*ay > -i: 1. sg. perfekta -i < -ai < ie. (falisk. peparai
rodio Bam = lat. peperi) .
Za dvoglase s u kao drugim elementom teko je uvjerljive primjere
(usp. Bihler 1995: 71).
APOKOPA
68 U ne odredivim uvjetima,71 U pralatinskom i ranom
latinskom kratki samoglasnici ispadaju na ie. *h#po od >
gr. ano, lat. *ap > ah, ie. *-nti, nastavak 3. l. pl. prezenta> lat. (u)nt,
usp. stlat. tremonti (Carmen Saliare) > klas. lat. tremunt ie.
*bhere nosi (imperativ) > lat. fer (gr. <pepe), ie. *welsi > *welli
> lat. uel ili. Pravilna je apokopa zavrnoga *-i u svim glagolskim
nastavcima, a osobito je i u imenskim oblicima iza *r i *1, usp.
animal ivotinja < *anamali, calcar ostruga < *katkari.
DUGI SAMOGLASNICI
89 I dugi samoglasnici pretrpjeli su promjene tijekom prala-
tinskog i latinskog razdoblja. Te promjene, medutim, nisu bile
tako dalekosene kao promjene kratkih samoglasnika; dugi samoglasni-
ci, naime, nisu ispadali, niti su mijenjali Njihove promjene
mogu se svesti na pokrate, koje su se dogodile u okolinama u
razdobljima.
JAMPSKO
70 U djelima Plauta i Terencija zabiljeena je glasovna promjena koja
se nazivajampskim Ta promjena jampske
strukture, tj. koje sadravaju dijelove u kojima je prvi slog kratak,
a drugi dug. U takvim drugi se slog stoga u Plauta
homo umjesto homO, fern nosim umjesto fero, itd. Ta
glasovna promjena nije zahvatila sve varijetete latinskoga jezika,
odnosno sve drutvene slojeve; u latinskome njezini su
rezultati uglavnom poniteni, to svjesnim arhaiziranjem
71 V. Rix 1996; autor vjeruje da se apokopa pravilno dogodila samo u onim oblicima
koji u ie. nikada nisu bili naglaeni u paradigmi.
99
POREDBENA FONOLOGIJA
to analokim paradigmi; jedino se u nekim morfoloki
izoliranim mogu prepoznati tragovi njezina djelovanja, usp. caue
pazi!, im}? od glagola cauere, duo dva < *duo (skr. d(u)va).
Nakon Plautova vremena svi su se dugi samoglasnici pokratili ispred
suglasnika u zadnjem slogu U Plauta jo ux6r supruga,
Bacehaniil Bakanalije arat ore, seit zna i sl, spram uxor,
Bacehanal, arat, seit, s kratkim samoglasnicima. Tase promjena dogodila
nakon otpadanja zavrnoga -d, jer je samoglasnik ostao dug u abI. sg.
o-osnova, usp. stlat. lup6d vuka > klas. lupO. Jedinu iznimku tomu
pravilu predstavlja suglasnik s, artikulacija na kraju bila vrlo
slaba (u pjesnitvu s ne eliziju samoglasnika), usp. amiis (2.
sg. prezenta) spram amat, amant.
71 se dogodilo u svim slogovima ispred nazala i
okluziva, usp. amantem, monentem (ak. sg. participa prezenta) spram
amiire voljeti, mOMre upozoravati; pravilo je vjerojatno djelovalo
vrlo rano: lat. uentus vjetar < *wentos < ie. *weh
1
- (usp. lit. vejas,
stind. viitas) ni u najstarijih pjesnika nema dugo *e.
Dugo *....a pokratilo se prije otpadanja zavrnoga *d iza dugih samogla-
snika (23), usp. abI. jd. stella zvijezde < *steJ.lad, ali nakon prijelaska
*e i *a u *a u zadnjem slogu (jer nominativ jednine imenica
1. deklinacije ne bi zavravao na -a, na **-e < *-a). To se
dogodilo vjerojatno pod utjecajemjampskih npr. *ui8. put, *togii
toga, gdje je ono pravilno.
UOCALIS ANTE UOCALEM CORRIPITUR
72 ovim pravilom objanjava se samoglasnika u 1. sg. prez. /leo
spram infmitivajlere, mOneD spram monere. U starolatinskom
pravilo nije beziznimno; samoglasnici r i ii, ostaju dugi, usp. pius
poboan, fUit bio je (u Plauta), itd. I u tom vjerojatno se radi
o djelovanju glasovnih zakona u jeziku
slojeva.
DULJENJE SAMOGLASNIKA
73 U latinskom je dolazilo do duljenja samoglasnika ispred:
-nazala i frikativa (s ilif): *consol > cOnsul, *infra > infra; vjerojatno
je nazal isprva postao nazalnim frikativom ili nazalizacijom na
samoglasniku, jer se na spomenicima 3. st. pr. Kr. ne biljei,
100
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
usp. cosol, cesor (CIL J2 8) umjesto consul, censor. Poslije je nazal
ponovno uveden u ortoepiju.
-*s koje je nestalo ispred okluziva i *n (kompenzatorno duljenje):
*pesdoh2 prdim > ped6 (hrv. kajkavskipezditi), canus < *kasnos
sijed (pelignijski kasnar starac).
Na kraju *-onsje u praitalskom prelo u *oss, a potom u lat. u -Os,
usp. ak. pl. lup6s vukove, stsl. vlbky, gr. < ie. *wlkwons. U
umbrijskomje *-ss prelo u -f, usp. vitluf telad. '
LACHMANNOV ZAKON
74 Ovo jo uvijek sporno glasovno pravil0
72
formulirao je
fIlolog Karl Lachmann sredinom prologa Prema njemu se
samoglasnici u latinskom dulje ispred ie. okluziva iza kojih slijedi
jojedan okluziv, usp. ie. > actus (usp. gr.
a:yoo), > (usp. gr. 1t1l'YWJlt skr.
pajras *tegtos pokriven > tectus (usp. gr. 'tErro); premda se
ostvanije u participima pasivnoga perfekta, duljenje se
i u izvedenim glagolima tipa obavljati, o Gelije
(Noctes Atticae 9. 6). Tako formulirano, pravilo ima dosta iznimaka, usp.
*sedtos posjednut > sessus (umjesto **sessus), pessimus najgori <
*pedt:qunos (umjesto * *pessimus) , strictus < *strigtos (particip od
string6 stezati, umjesto **strigtos).
Najvjerojatnije Lachmannov zakon valja formulirati na
ispred ie. i okluziva u pralatinskom su se produljili
svi samoglasnici osim *i i moda *u (22); duljina u uisus rezultat je
analogije prema perfektu uidi i participima u kojimaje duljina
(npr. scriptus); na duljina u fii,sus (od fund6 liti) moe biti
analoka prema {Udi, a duljina u esus (od ed6 jesti) prema edi.
Djelovanje je analogije svakako olakano postojanjem participa s morfo-
loki duljinom; u sessus analogija nije djelovala jer glagol
u pralatinskome nije imao perfekt s duljenjem, reduplicirani perfekt
*sesd- > sed- (190). Pravilo je djelovalo kronoloki nakon promjene *dt
> *ss (84), stoga nema duljenja u pessimus, sessus itd.
72 za noviju diskusiju o Lacbmannovu zakonu v. Strnnk 1976, pisani 1981. Colli.nge
1985, Drinka 1991, Baldi 1991, Sihler 1995.
101
POREDBENA FONOLOGIJA
(22)
N
/\
x x x x

[-visok]
[ + prekidan] [+prekidan]
Usinkronijskom poretku pravila (22) mora djelovati prije
okluziva ispred (npr. **scnotus -+ scriptus).
Lacbmannov zakon primjer je glasovnoga zakona koji djeluje na dubinsku
fonoloku strukturu, a ne na povrinski rezultat fonolokih pravila. se
okluuv jo u ie. prajeziku izgovarao ispred okluziva, jer
je i u prajeziku zacijelo djelovala asimilacija po (*h#g'tos - *h2ek'tos
ijeran). Lachmannov zakon, nije djelovao na rezultat te asimilacije,
na dubinsku strukturu *h#g'tos > *agtos > iictus. Spomost Lachmannova
zakona posljedica je toga mehanizma od strane velikog broja
lin 'ta.
gVIS .
DUGI DIFTONZI
175 Jo u ie. prajeziku dugi su se diftonzi mogli pojaviti samo na kraju
kao rezultat stapanja nastavaka na diftong i samogla-
snika osnove. su ovi
ie. *--0-- (tematski samo glasnik) + *--ey (nastavak za d. sg.) = *-Oy > lat.
(d sg. tematskih imenica), usp. gr. -<!l, skr. -ay-a; zavrno -oi moda
je na Fibuli Praenestini (Numasioi = klas. lat. Numerio) i
Duenosovu natpisu (Duenoi = klas. lat. bonO).
ie. *--0-- + *-eys ili *-oys (nastavak za inst. sg.) = *-6ys > lat. -eis >
(d. i abI. pl. tematskih imenica),73 usp. stind. -ai.
ie. *-ehz- > *--a- + -ey (nastavak za d. sg.) > *--ay >
Dugi dvog1asi pojavljivali su se u ie. prajeziku i u nekoliko jednoslonih
imenica poput *dyews nebo > gr . .Z&u<;, skr. dyau, lat. Iu-ppiter, ie.
*gwo:ws govedo > gr. /300<;, latv. govs (lat. oos iz nekoga
dijalekta).
73 Na Natpisu iz Lavinija je -(Jia (quroia), no to bi mogao biti i
oblik u latinskome tekstu.
102
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
NAGLASAK
76 Indoeuropski je prajezik imao tonski naglasak, to da je jedan
slog u bio osobito istaknut povienim tonom. Indoeuropski je
naglasak bio slobodan, to da je bilo koji slog u mogao nositi
ton, usp. ie. *yugo'm jaram > ved.yugam, gr. t:;uyOv, ie. *ne'wos nov
> ved. n6uas, gr. v8oC;. Slobodni tonski naglasak u vedskom, a
sa izmjenama i u i baltoslavenskome; u je
sloboda poloaja naglaska utoliko to ton u mora stajati na
jednom od posljednja tri sloga u 74 U baltoslavenskome napuAten
ie. princip prema kojemu jedna mora imati samo jedan naglasak
(ton); takvo stanje, u kojem moe sadravati nekoliko intoniranih
slogova, moe se pripisati baltoslavenskom prajeziku, a u latvijskom i u
nekim emaitskim litavskim dijalektima je do danas. Ostali su
ie. jezici razvili naglasak, tj. u njima je jedan slog u
osobito istaknut silinom izgovora. U zapadnoindoeuropskim jezicima
(italski, keltski i germanski) naglasak se povukao na prvi slog 75 Ta
se glasovna promjena smatra uzrokom sinkope, ispadanja samoglasnika,
to je pojava u svim zapadnoindoeuropskim jezicima, a osobito II
italskima (v. 61).
Francuska kola (npr. Meillet 1966) smatra da je latinski
naglasak bio tonski kao U a da se naglasak razvio tek u
vulgarnolatinsk.ome. To se miljenje zasniva ponajvie na termino-
logiji kojom su se u opisu latinskog naglaska sluili fllolozi (npr. Varon
i Nigidije Figul), te na tradicionalnim pravilima skandiranja latinskih
stihova u kojima poloaj naglaska ne igra ulogu.
U tijeku pretpovijesti latinskoga dogodilo se jo jedno pomicanje naglaska
s prvoga sloga u na predzadnji ili pretpredzadnji, u skladu sa
pravilom: naglasak stoji na predzadnjem slogu u ukoliko
je taj dug, a ukoliko je kratak, naglasak stoji na slogu prije predzadnjega,
usp. le'gitis prema lege'tis Taj proces nije u
potpunosti zavren u povijesno doba; filolozi nas da se
74 je formulacija pravila o poloaja naglaska,
prema Romanu Jakobsonu, ova: razmak izmedu posljednje i naglaene more (polovice
trajanja dugog samoglasnika) ne smije biti od jednog sloga; kod glagola, koji imaju
recesivnu akcentuaciju, naglasak u mora stajati to je blie
a da upravo pravilo ne bude prekreno.
75 U germanskome je zbog djelovanja Vernerova zakona (24) JDA trag indoe-
uropskoga slobodnog naglaska. U britskoj grani keltskoga, za razliku od goideiske grane,
nagJasak u povijesno doba nije na prvom slogu, no za prakeltski se ipak rekon-
struira stanje podudarno staroirskomu, koji ima obavezno naglaen prvi slog u
103
POREDBENAFONOLOGUA
facilius, capitibus, reficerent u Plauta i Terencija
izgovaraju s naglaskom na prvom slogu.
Iznimke tome pravilu su malobrojne i prividne; naprimjer,
enklitike u latinskom fonetsku zajedno s naglaenom iza
koje stoje, te u naglaeno j naglasak dolazi na zadnji slog, neposred-
no ispred klitike, u skladu s gore pravilom: a'rrna
oruje i
177 Pomicanje se naglaska u pralatinskom i starolatinskom vjerojatno
odvijalo u dvije faze. Prvo je u troslonim naglasak preao s
prvoga sloga. na drugi, ukoliko je taj bio dug: *le' getes > *lege'tes >
*lege'tis. Potomje analoki naglasak u slonim kojibje
u jeziku bilo znatno manje, pomaknut za dva sloga unaprijed, ukoliko je
ciljni predzadnji slog bio dug, a za jedan, ukoliko je predzadnji slog bio
kratak; to se moralo dogoditi nakon djelovanja Exonova zakona (6l),
koji je eliminirao drugi slog u (*kwi'nkwede-
kem> *qui'ndekem > qui'ndecim petnaest).
POKUAJ KRONOLOGIJE GLASOVNIH PROMJENA
78 Za odreden broj do sada navedenih glasovnih promjena je
utvrditi relativnu kronologiju, odnosno pokazati kojim su se redoslije-
dom dogodile; arhajski spomenici latinskoga nam da za neke
promjene utvrdimo i apsolutnu kronologiju, tj. kada su se dogodile.
u velikom broju takve datacije mogu biti samo
priblino
1) Praitalske promjene raspada ie. prajezika i razdvajanja pra-
italskoga na i
a) ie. *ew > *ow ispred samoglasnika, 57
b) asimilacija labiovelara (4)
e) prijelaz ie. aspiriranih okluziva u frikative, 24
d) praital. *lr > *f- na 24
e) zamjena ie. tonskog naglaska i njegova retrakcija na
prvi slog 76
fl ie. okluziva na kraju 32
g) razvitak slogovnih sonanata ispredlaringala, 54
h) gubitak laringala (10)
i) razvitak slogovnih sonanata (16)
j) Exonov zakon 6l
k) ie. *tl > *kl, 3l
104
VOKALIZAM I SUSTAV SONANATA
2) Pralatinske promjene (dovreneprije najstarijih spomenika):
a) Thurneysenov zakon, 30
b) ?Lachmannov zakon, 74
e) razvitak praitalskih frikativa u okluzive u sredini 24
d) promjene ie. *y iza suglasnika (13,14)
3) Promjene arhajskog razdoblja (od oko 650. do otprilike 350. pr. Kr.):
a) slabljenja samoglasnika u nenaglaenim slogovima, 62
b) *e > i ispred velarnog nazala (20)
e) apokopa (usp. tremonti u Carmen Saliare > treinunt), 68
d) eu > ou (usp. Leucesie u Carmen Saliare), 64
e) -ois > is (usp. Qurois na Natpisu iz Lavinija), 64
O Cue > Cuo, 63
g) pomicanje naglaska na dugi drugi slog troslonih 76
h) du- > b- (oko 400.) (12)
i) -ros > -r (usp. sakros na Natpisu s Foruma), 61.
4) Ostale starolatinske promjene:
a) rotacizam (oko 350. pr. Kr.), 34
b) analoko mjesta naglaska, 76
e) prijelaz kratkih samoglasnika u e ispred r (19)
d) jampsko 70
e) oi > ii, 64
O -oC > -uC (3. st. pr. Kr.)65b
g) ou > ii 2. st.), 64
h) ei > i (sredinom 2. st.), 64
i) o > u ispred l-pinguis, 62E
j) uo- > ue- ispred koronalnih suglasnika, 39
k) gn- > n- (oko 150.), 23
1) ae > e (krajem 1. st. pr. Kr.)
Kao to se iz ovdje predloene kronologije vidi, najmanje je
odredivih glasovnih promjena koje su se dogodile u pralatinskom razdo-
blju. Iz toga je izvesti jedan od ova dva a) izmedu
raspada praitalskoga i prvih latinskih spomenika proteklo je razmjerno
malo vremena, ili b) od raspada praitalskoga do svoje pismene
predaje latinski se malo mijenjao.
105
FONO TAKTIKA
79 Fonotaktika nekoga jezika sastoji se od niza pravila raspodjele
segmenata unutar jedinica - slogova, morfema i
je poredbenopovijesne fonotaktike da odredi pravila
koja su vrijedila u prajeziku, te da utvrdi promjene pravila
koje su se dogodile u jezicima-potomcima.
FONOLOKA PRAVILA U lE. PRAJEZlKU
BARTHOLOMAEOVZAKON
80 Bartholomaeov zakon najbolje je u indoiranskim jezicima,
gdje djeluje kao sinkronijsko pravilo. To pravilo moe se formulirati na
ako se aspirirani okluziv nade ispred neaspiriranoga,
aspiracija se premjeta na drugi okluziv u nizu; akr. pasivni particip
glagola budh- buditi tvori se dodavanjem suf Iksa -ta (usp. bh[ta-
noen od glagola bhr-nositi); zbog djelovanja Bartholomaeova
zakona, taj oblik glasi buddha- probuden (umjesto **budhta-). Na
od glagola lahh- uzeti pasivni particip glasi labdha-, a od
vah- voziti vDf!,ha- < *vagdha-. Tragovi djelovanja Bartholomaeova
zakona su i u i germanskom, usp. gr. tcUcr3o<; vulva =
got. huzd skrovite ie. < *kudhto- (*kuddho-, usp. gr. KBU3ro sakri-
vam).
U latinskome je Bartholomaeov zakon ostavio malo traga. Djelovanjem
toga zakona u ie. pft\ieziku - moda i u nekom od razdoblja pralatinsko-
ga - nastale su dvije varijante suf Iksa istoga -culo- < * -tlc>-
i -bula- < *-dhla-. Varijanta *-dhlom stajala je isprva iza korijena
neaspirirani okluziv (fibula < *dhig'hdhlo--, usp. (ingO oblikovati), a
varijanta * -tlo-- iza svih ostalih glasova (usp. *peh:rt1o-- > pOculum.
Prestankom djelovanja Bartholomaeova zakona varijanta *-dhlo-- proi.
rila se i u drugim okolinama, usp. > lat. krma.
107
POREDBENA FONOLOGIJA
Modaje objanjenje i za varijante sufIksa *-dhli- > -bili-
(npr. nObilis plemenit) i *-tli- > -tili- (npr. aquiitilis koji pripada
vodi).
SIEVERSOV I LINDEMANOV ZAKON
81 Sieversov zakon
76
na vedskoj a
potvrde toga zakona otkrivene su u gotskome. U Rg-vedi, primjerice,
dativ mnoine -bhyas u velikom broju mora se iza dugog
samoglasnika (V:) ili kratkoga samoglasnika i suglasnika (VC) kao
da je vedska metrika zasnovana na izosilabizmu (jedna-
kom broju slogova u svakom stihu) takvi lako se prepoznaju, i
nam da formuliramo pravilo prema kojemu se cy ostvaruje
kao Ciy iza (u indoeuropskome) zatvorena sloga. Da je to fonoloko
pravilo iz indoeuropskoga, pokazuje gotski. U tom jeziku se
prezentski sufIks * -ye- ostvaruje kao ei iza dugoga vokala i dva konso-
nanta, a kao ji iza kratkoga vokala i jednoga konsonanta, usp. sokeijJ
traite spram lagjijJ leite. Na se i *w ostvarivalo kao
*uw iza zatvorena sloga.
Neki lingvisti vidjeli su tragove djelovanja Sieversova zakona u latinsko-
me u raspodjeli glagola tvorenih suf:tksom * -ye-/-yo- u i
capis hvata (infInitiv capere) bi se pravilno izvodilo iz
*kapyeti, asentis (infInitiv senti re) iz *sentiyeti na osnovi
Sieversova zakona. iznjmakaje previe da bi takvo objanjenje.
bilo prihvatljivo (usp. uenis dolazi < *gwIpyeti).77
S druge strane, pravilni latinski dvosloni odraz ie. glasovnih nizova
*CyV (usp. medius srednji < *medhyos, skr. madhyas) izgleda kao
jedne od dviju varijanti Sieversovim zakonom.
Norveki lingvist Frederik Otto Lindeman utvrdio je daje u ie. prajeziku
alternacija *y i *iy, odnosno *w i *uw na postojala
samo u jednoslonim usp. *k'won pas > skr. sva, *k'uwon >
gr. KOrov, *dyew- nebo, bog neba > lat. Iu-ppiter, *diyew- > lat. dia
76 Neki lingvisti govore o Sievers-Edgertonovu zakonu, da je alternacija
analogna smjeni *y i *iy i *w i *uw (Sieversov zakon) postojala i izmedu drugih
sonanata ( .. Edgertonov zakon); prema toj pretpostavci, u ie. prajeziku iza otvorenoga
sloga pojavljivali su se oblici *C\l, *q, *Cr, *Clp, a iza zatvorenoga *Cv.n, *Cp, *Crr i
Clpm. Medutim, to je jer su analize vedskoga teksta za koje se mislilo da
ukazuju na takve alternacije povrne ili pogrene (v. Sihler 1969); drugim
Edgertonova zakona nema, jer nema ni pravilnosti koju bi on trebao opisivati.
77 V. Collinge 1985: 283.
108
FONOTAKTIKA
danju. To se Sieversova zakona katkad naziva Lindema-
novim zakonom.
DISIMILACIJA LATERALA
82 U latinskome se dva laterala disimiliraju ukoliko na melodijskoj
razini prikaza jedan stoji neposredno ispred drugoga. Pridjevski sufIks
-lUis pojavljuje se kao ukoliko korijen sadrava l (koje nije od
suf Iksa odvojeno glasom r na melodijskoj razini prikaza):
nauis brod: naualis pomorski
sepulchrum grob: sepulchriilis grobni
causa uzrok: causiilis
sol sunce: s6liiris
miles vojnik: militliris vojni
regula pravilo: reguliiris pravilan
Ovo se fonoloko pravilo u latinskome moe autosegmentalno prikazati
na
. L L ..
[+son., +anterioran, + koronalanl
Ukoliko se u istoj pojavljuju dva laterala, ali ne neposredno jedan
do drugoga na melodijskoj razini prikaza (kao na gornjoj shemi), pravilo
ne djeluje, o izostanak disimilacije u sepulchriilis i /loriilis
(od /Zi5s, /loris cvijet). Disimilacija se ne samo u sufiksu
o lat. sepulchrum grobnica < *sepelitlom, je posve
pravilan fonoloki proces.
Ovo latinsko pravilo moglo bi biti indoeuropskoga postanja. Premda u
drugim ie. jezicima ne djeluje,78 njegovim djelovanjem u prajeziku mogle
bi se objasniti suflksalne dublete * -tlo-l-tro- za i * -ter-l-tel- za
vrioca radnje: varijante *-tlo- (lat. -culo-, lit. -klas) i *-tel (stsl. -leu"
78 Usp. gr. ciUqAov, stiro alaile jedan drugoga, uzajamno, s dva latera1a.
109
POREDBE!t\.FONQLOGIJA
het.-taUa) pojavljivale su se u ie. prajeziku u korijen
nije sadrbtvao *1; ukoliko je u korijenu stajalo *1, sufiksalno se *1
disimiliralo u *r, te su se upotrebljavale varijante *-tro- (gr. -'tpov, skr.
-:tram) i *-ter (gr. -'tllP, skr. -ta). Poslije se zacijelo u pojedinim jezicima
upotreba jedne od navedenih dviju sufIksalnih varijanti.
STANGOV ZAKON
83 Norvekom lingvistu Christianu Stangu pripisuje se jednoga
fonolokog pravila koje je djelovalo na kraju u ie. prajeziku:
laringali, *y i *w ispadali su ispred nazala, uz kompenzatomo duljenje
prethodnoga samoglasnika; ie. *wlh2neh2m vunu (ak. jd.) >
*wlh
2
nah
2
m > *WIh2n8.m > lat. lanam, ie. *dyewm nebo (ak. jd.) >
d.yem > lat. diem dan, ie. *gwowm govedo > *gwom > skr. gam (lat.
bouem' je analogijom dobiven oblik).
OSTALA FONOLOKA PRAVILA U lE. PRAJEZlKU
14 Ukoliko su se na granici morfema u dodiru nala dva dentalna
okluziva, u prajeziku je njih umetnuto *s, usp. ie. *wid-to-s
- *witstos > lat. uisus, gr. iO''toC;, skr. vittas, stsl. vestb, got.
-wiss, stiro fess; kao to se iz primjera vidi, u latinskom se dentalni
okluzivi asimiliraju umetnutomu frikativu, kao i u drugim zapadnoindo-
europsJtimjezicima (keltski, germanski). Indoeuropski prajezik nije imao
udvojenih suglasnika (geminata), a u latinskom su oni nastali pojedno-
stavljivanjem skupina i iz neindoeuropskih
jezika. .
185 Ukoliko se u ie. prajeziku na sloga guturalni okluziv naao
ispred dentalnoga, dentalni okluziv prelazio je u interdentalni frikativ
(}'pl, lal, eventualno i 16hf); da su uvjeti pojavljivanja tih segmenata
u pr8je'ziku predvidivi na osnovi upravo formuliranoga pravila, oni u
indoeuropskome nisu bili fonoloki relevantni.
110
le. *gwhdhi - - *gwhfjhi trule, propadanje > lat. situs
6a, gr. cpaimC;, skr. kiti-;
le. medvjed - *h
2
rk.pos > lat. ursus, het. hartagga, gr.
apK'toC;,skrrkas.
le. *g'hdhi)m zemlja - *g'hfjhi)m > lat. humus (gr. x.amv, skr.
kiim).
le. *tek't- tesati - *tek}r > lat. tex6, gr. 'teK'taivOl, skr. taki-.
FONOTAKTIKA.
Ako se iz prethodnih primjera eli izvesti pravilo O odrazu ie. interden-
talnih frikativa u latinskome, najjednostavnijom se pretpostavka da
se oni odraavaju kaos, uz dodatne promjene: *ks- > s-(*ksitos > situs),
*-rks- > -rs- (*orksos > ursus), *hs- > h- (*hsomos > humus).
86 Ukoliko je u ie. prajezilru laringal stajao ispred konsonanta, u
poloaju koji nije bio doputen slogovnom strukturom (v. 91), konso-
nant i laringal zamjenjivali su mjesta (to je tzv. laringalna metateza):
ie. *ph2wr- (osnova kosih padea imenice *peh2Wf vatra) -+ *puh
2
r- >
gr. 1tUP, umbr. pir, toh. B puwar; *ie. *sh
2
wl- (osnova kosih padea
imenice *seh
2
wol sunce) -+ *suh21- > skr. suryas; ie. *dhehti- sisati
(usp. skr. dhayati, lat. (eliire), particip *dhhti-to- -+ *dhihtto- > skr.
dhitas (usp. i lat. filius sin < *dhiht-l-); ie. *pehs -i- piti > stprus.
poieiti pije, gr. (eol.) 1tolvo>, u prijevojnoj praznini *phsi- -+ *pihr (usp.
gr. 1tivo>, stsl.piti).
U STRUKTURI MORFEMA
8.7 Morfemi se u ie. prajezilru mogu podijeliti na:
-korijene, koji nose osnovno (ie. *bRer-
nositi > lat. fer-;
-sufikse, 79 koji se u dodaju korijenima i imaju samo jednu
funkciju; sufiksa u moe biti nekoliko (ie. *-e-,
sufiks za konjunktiv > lat. --e-, sufiks za futur glagola 3. i 4.
konjugacije).
- nastavke, koji se u nalaze iza sufiksa i mogu imati vie
funkcija; nastavak u moe biti samo jedan (ie. *-s
nominativ jednine ivoga roda > lat. -8).
koje predstavljaju samostalne s
funkcijom, npr. prijedlozi (*eni U > lat. in) i veznici (*-kwe i >
lat. -que, gr. -'t8, skr. -ea).
88 Indoeuropski morfemi gotovo su beziznimno bili jednosloni. Kori-
jeni su obavezno i zavravali suglasnikom, no to nije
vrijedilo za ostale vrste morfema. strukture korijena u indoeu-
ropskomsu:
79 U ie. prajeziku postojao je i jedan inflks, -n-, koji je sluio za tvorbu prezentske
osnove glagola.
111
POREDBENA FONOLOGIJA
eve (*bher- nositi, lat. fero)
eeve (*bhreg' - lomiti, lat. perf. {re/PJ
evec (*k'ens- cijeniti, lat. cense6)
eevce (*h
1
Iewd
h
- slobodan, lat. liber)
Svim tim strukturama je dodati *s- koje je pod nekim
ne odredivim uvjetima moglo i nestati (tzv. s-mobile). Tako je
korijen *teg- pokrivati sa i bez *s-, usp. lat.
toga, gr. 't&Yo<; i O''t&YO<; krov, skr. sthagayati pokriva. .
189 U latinskome je zbog vokalizacije slogovnih sonanata, fonologizacije
epentetskoga samoglasnika *a i drugih promjena broj
struktura korijena, premda je latinskih korijena jedno-
slona.
V indoeuropskom prajeziku korijen nije mogao sonantom *r;80 o
tome hetitski i armenski, u kojima to vrijedi
i u povijesno doba. U sve koje u drugim indoeuropskim
jezicima s r imaju protetski samoglasnik koji od ie.
laringala (v. 37).
190 Unutar korijena u indoeuropskom prajeziku nisu bile doputene sve
kombinacije okluziva su kombinacije:
+ (*tep- toplo, lat. tepea);
+ (*ped- stopalo, lat.pes,pedis);
+ (*deyk' - pokazati, lat. dica);
aspirirani + (*bhewg- bjeati, lat. fugia);
+ aspirirani (*c41g'hu- jezik, lat. lingua);
aspirirani + aspirirani (*bheyd
h
- vjerovati > lat. (idO).
su, dakle, bile kombinacije aspiriranih i okluziva,
te kombinacija dvaju okluziva. su bile kom-
binacije dvaju homorganih okluziva (okluziva tvorenih na istom mjestu
u usnoj upljini), tj. nema korijena tipa *kek-, *pep-, *prep-, *perp- itd.
Za ostale konSonante i sonante to pravilo ne vrijedi, usp. ie. *ses-
spavati, ved. sasti = het. ezi spava.
Kompleksnim promjenama aspiriranih okluziva u latinskome su uklo-
njena indoeuropska u strukturi korijena; korijeni
s dva okluziva (npr. gaud- odgaucle6 radovati se) jo uvijek su
80 O tom v. 1992.
112
rijetki u jeziku, dok korijeni s homorganim okluzivima (caec- od caecus
slijep) uglavnom iz govora. za korijeni
indoeuropskim moe se pokazati da su
nice, npr. cibus hrana ili focus ognjite.
U i indoiranskom je neovisno uvedeno pravilo prema kojemu su
nedoputeni korijeni s dvama aspiriranim okluzivima; u takvim se sluCajevi:ma
prvi aspirirani okluziv deaspirira, usp. gr. apt; vlat, gen. < *dhrigbos.
gr. n:8CPU1ca, akr. babhuva < *bhebhuh#, perfekt od glagola *bbuh
r
biti (gr.
cpuro, akr. bhaviimi), gr. 1t6iaro uvjeravam. *bheydhoh
2
, usp. lat. /idi8
vjera). To se pravilo naziva Grassmannovim zakonom.
za razliku od imenskih i glagolskih korijena, korijeni mogli
su imati i jednostavniju strukturu, npr. *CV osnova *to- u
lat, is-te), ili *V (osnova *e-/*i- u lat. is, ea, id, skr. ayam, iyam,
idam). za razliku od imenskih i glagolskih korijena, korijeni
nisu morali ni zavravati suglasnikom.
SLOG
91 Slog (cr) se sastoji od dva osnovna elementa: pristupa (eng. onset, O)
i rime (eng. rime R); rima se pak sastoji odjezgre (eng. nucleus, N) i
(eng. coda, Cd.). Svakom od tih elemenata moe u nekom jeziku biti
pridruen jedan ili vie segmenata. Slogovi bez kode nazivaju se otvore-
nim slogovima. Shematski se odnos elemenata sloga moe pril.tuati
stablom:
o
x x x x x x x
U indoeuropskom prajeziku slo govna je struktura bila vrlo sloena;81
slogovi su mogli imati jedan ili dva suglasnika u pristupu, jedan ili dva
samoglasnika u jezgri, i najvie jedan suglasnik u kodi. U jezgri su se
osim samoglasnika mogli pojavljivati i sonanti *r, *l,*m, *n, *y i *w, koji
81 O slogovnoj strukturi ie. PnQeZika v. 199&.
113
POREDBENAFONOLOGUA
su u tom bili u slogotvornom poloaju. U pristupu nisu bile
doputene sve kombinacije suglasnika: su bili pristupi s dva
okluziva, te pristupi s dva sonanta (osim *wr-, *wl- i eventualno *mr- i
*ml-). Osim tih pravila, *s se u indoeuropskom moglo pojavljivati kao
osobit izuanslogovni element; naime, *s se mogao pojavljivati na bilo
kojem mjestu u pravilnoj strukturi sloga, osim u jezgri.
Latinski je dobro indoeuropska u strukturi
sloga, i pridodao im neka nova:
l) u latinskom nisu doputeni pristupi s dva sonanta (nema pristupatipa
**mr, **ml, **mn, **mw, **wl, **wr, **wm, **wn, itd.)
2) u latinskom nema pristupa s dva okluziva (**kt, **pt, **tt, **tp, **kp,
**kk itd.).
3) jedini dvokonsonantski pristupi u latinskom imaju okluzive ifkao prvi
segment (u primjerima pristupi su potcrtani), a sonante (osim
m) kao drugi: usp. fran-go lomim, flumen rijeka, Illis p'uh, claud6
zatvaram ,JJluit kii,]JI.emO cc, exemJJl.um primjer, IlJ1ljsco
doznajem, ti:.es tri, uentJjs trbuha (g. sg.). Nakon promjene gn- >
n- (23) jedini doputeni sonanti u dvokonsonaritskom pristupu ostali
su likvide l i r.
St&rolatinsko pjesnitvo da u konsonantskim skupinama koje se
sastoje od okluziva i r ili l (muta cum liquida) oba segmenta stoje u pristupu
sloga. Oblik. kaopatris (g. sg. od pater otac) kod Plauta se uvijek silabificira
kao pa-tris, nikada kao pat-ris, to je u kasnijem pjesnitvu doputeno (pod
utjecajem metrike). S druge strane, ispred muta cum liquida, te ispred s
i olduziva, samoglasnici u sredini slabe kao u zatvorenu slogu, usp. integre
neiskvareno < * :Q.-tag-, incestus prema castus (da su slogovi
otvoreni, oblici bi glasili *intigre, *incistus, usp. 62. To pokazuje da je u doba
slabljenja samoglasnika u srednjim slogovima vrijedilo pravilo silabifi-
kacije, prema kojem je u sredini izbjegavan dvokonsonantski pristup.
4) Kao i u indoeuropskom, i u latinskom s moe iznimno biti izvanslo-
govno; u latinskom s se moe pridodati kao prvi element bilo kojem
pristupu koji okluzivom, usp. 8lJjngo steem,
ek-6l1:.a (extra) izvan, piem, prezreo sam, m1ende6
sjajim, itd.
5) u latinskom sonanti ne mogu stajati u jezgri sloga (nema slogovnih
sonanata).
6) u latinskom su samo monokonsonantske kode (kode koje
sadravaju jedan suglasnik); jedina iznimka je suglasnik s, koji moe biti
drugim segmentom kode (npr. u6x.glas).
Doputene strukture sloga u latinskome mogu se prikazati slogovnim
templatom na
114
FONOTAKTIKA
(J
s
f
a a x s
p
r e e
t
i i
k
o o
b
II II
d
g
u odnosu prema strukturi sloga pretpostavljenoj za indoeuropski praje-
zik, struktura je sloga u latinskom bitno pojednostavljena. To pojedno-
stavljenje slogovne strukture u latinskom rezultat je ponajprije glasovnih
promjena koje su iz jezika eliminirale velik broj konsonantskih skupina.
se tih promjena dogodila u arhajskom latinskom razdoblju; ostali
italski jezici imaju sloeniju slogovnu strukturu.
PRIJEVOJ
92 Morfoloki uvjetovane smjene (alternacije) samoglasnika unutar
indoeuropskih morfema nazivamo prijevojem. Prijevojem se mogu smje-
njivati svi indoeuropski samoglasnici, tj. *e, *0, *e i *0; odsutnost
samoglasnika u morfemu (tzv. prijevojna praznina) je jedna
od prijevojnih alternacija. Prijevojne smjene samoglasnika morfoloki su
uvjetovane, to da za odredivanje samoglasnika koji se pojaviti
u morfemu nije dovoljno poznavati fonoloku okolinu i
fonoloka pravila ie. prajezika, potrebna i iIiformacija o morfolokoj
funkciji morfema. Naprimjer, ie. morfem *bher- nositi
pojavit se sa samoglasnikom *e u indikativu prezenta (*bher-o-h
2
nosim), sa samoglasnikom *0 u kauzativu (*bhor-ey--oh
2
da tko
ili to nosi), a bez samoglasnika u apstraktnoj imenici koja
radnju, nomen actionis (*lJhrtis noenje). U svakoj od morfo-
lokih kategorija je predvidjeti koji se samoglasnik pojaviti u
korijenskom morfemu, ali ne na osnovi fonolokih pravila, formu-
liranih na temelju glasovnih okolina samoglasnika, na
osnovi pravila koja morfoloke informacije. U temeljnim
kategorijama samoglasnikje *e, dok se u izvedenim
115
POREDBENA FONOLOGIJA
,
kategorijama pojavljuju *0, dugi samoglasnici i odsutnost samoglasni-
ka. 82 Prijevojna pravila in:UUU dakle ovakav oblik:
* * I * ti e - x _ Xmruen - -nomen actionis
tj. *e prelazi u u korijenu ispred sufiksa *-ti- za tvorbu imenice koja
radnju.
193 Premda su prijevojne promjene uvjetovane morfoloki, one su u ie.
imale fonoloke posljedice, daje duljenje samogla-
snika ili njegovo ispadanje dovodilo do izmjene slogovne strukture
Te promjene na primjerima prijevojnib alternacija,
od kojih je svoj odraz nala i u latinskome.
A) prijevoj u morfemima s dva okluziva (CVe)
punina *e:
*tegoh2 pokrivam > lat. tego (gr. 't&yro).
*pedIp stopalo (ak. sg.) > lat. pedem (stind. padam)
punina *0:
*togeh2 pokrivalo > lat. toga
*podes stopala (g. sg.) > gr. 1tOOOC;, (lat. pedis).
praznina:
*epi-pdeh2i pred nogama > gr. &1ti/300.t
duljina *0:
*POdS stopalo > dor. 1tOOC;.
Morfemi s dva okluziva rijetko imaju prazninu u ie. prajeziku, osobito u
.. prvom slogu to je zbog toga to u ie. nisu bili doputeni pristupi s
dvama okluzivima (91). Umjesto praznine ti morfemi imaju
epentetski samoglasnik *a, usp. gr.1thvI'U.I.t proirujem < *patnehz-
mi (lat. pcmdO).
B) prijevoj u morfemima s okluzivom i sonantom (CVS)
punina *e:
*bheroh
2
nosim > lat. fern
* -h
2
ter- suflks u imenica koje srodstvo u vok. jd. > gr. 1ta.'tep

82 Prijevo,;em uvjetovano pojavljivanje samoglasnika *e i *0 naziva se prijevojna
punina, odsutnost samoglasnika naziva se prijevojna praznina, a pojavljivanje dugih *e
i 0 naziva se prijevojna dulJina.
116
FONOTAKTIKA
punina *0:
*bhoros > gr. <pOpo; danak
*-h
2
tor- u gr. a-1t<l'top<l onoga koji nema oca (ak. jd.)
praznina:
*bhrti- > skr. bhrti noenje, moda lat. {ors sudbina
* -h2tr- > ie. *ph
2
tr6s > 1t<l'tpOC;.
duljina *e:
* -h
2
ter- > gr. 1t<l'tTtP, skr. pita, lat. pater (s pokratom zavrnoga e)
duljina *0:
*bhOr kradljivac > lat. fur, gt. <propo
*v.-ph
2
tor koji nema oca > gr. aml'trop
Kao to je vidljivo iz primjera, u prijevojnoj praznini sonant dolazi U
slogotvorni poloaj, tj. postaje nosiocem jezgre sloga.
C) prijevoj u morfemima s dvama sonantima (SVS)
punina *e:
*melohr meljem > stiro melid, stsl. meljq
*yewgn.umi upreem > gr.l;EUyvUJ..lt
punina *0:
*molineh
2
mlin > lat. molina (gr. J..1UA:'l)
praznina:
*mlneh2ti melje > skr. mf1)iiti.
*yugom jaram. > lat. iugum, gr.l;uy6v.
Kao to se iz primjera vidi, kada se u morfemu koji je u prijevojnoj
praznini dva sonanta n u ispred suglasnika, prvi se od tih sonanata
vokalizira (postaje nosiocem jezgre sloga). To je posljedica slogovne
strukture ie. prajezika koja ne dozvoljava pristupe sloga s dva suglasnika.
D) prijevoj u morfemima s laringalom i sonantom (HVS)
punina *e:
*h 1 esti jest > lat. est, skr. asti
praznina:
*h
1
smes jesmo > skr. smas (lat. sumus)
117
POREDBENAFONOLOGYA
puninu *0 U korijenu s laringalom imamo u > gr.
O'YJ.lo<; brazda (usp. gr. o:yoo); u lat. 08, ossis kost <
(*h2 se moe rekonstruirati na osnovi het. hatai kost).
E) prijevoj u morfemima sa sonantom i laringalom
punina *e:
*neh2s nos > lit. nosis, lat. niiris nosnica;
grad > skr.
praznina:
*nh
2
sos (tj. *nah
2
sos) nosa (g. sg.) > stsl. noS'b;
*wh
2
stwos (tj. *wah
2
stwos) grada (g. sg.) > gr. a.a'tuo<;.
Kao to se iz primjera vidi, kada se u morfemu koji je uprijevojnoj
praznini sonant i laringal ispred suglasnika, sonant ne dolazi u
jezgru sloga (ne postaje slogotvoran), se sonanta i laringala
epentetski samoglasnik *a. Ukoliko se pak sonant ispred
laringala na granici morfema, sonant postaje slogotvoran, usp. gr. homo
IlcOVUXe<; (t1t1t01.) (konji) s cijelim kopitima < *SIp.-h3nogh- (gr.
nokat, kopito), VcOVUIlO<; bezimen < *\l-h3nOmos (gr. ovolla ime).
Na granici morfema, dakle, vrijedi pravilo S+ HC - Snl+ HC, pri nl
kraj jezgre sloga.
F) prijevoj u morfemima sa sonantom i okluzivom (SVC)
punina *e:
*wekwos ono > gr. if1toC;, ved. vacas
punina *0:
*wokwtlom usta, ono se govori > skr. vaktram, stiro foccul
(arm. zazivam, lat. uoc6).
duljina *0:
*wokws glas > lat. u6x
praznina:
*uktos > skr. uktas.
Iz primjera je vidljivo da sonant dobiva slogotvornu ulogu ispred
okluziva.
118
III.
MORFOLOGIJA
OSNOVNI POJMOVI
POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
194 Morfologija promjenljive vrste u odredenomjeziku. 83
Promjenljive imaju oblike zavisno od svoje
funkcije.
84
da-se morfologija, prema naem bavi samo
promjenljivim sa stanovita te discipline je dio govornoga
lanca unutar kojega djeluju morfoloka pravila. - se sastoje od
morfema, najmanjih jedinica kojima je pridruiti 0dre-
ili funkciju. Morfeme koji imaju
nazivamo korijenima, a morfeme koji vre funkciju
nazivamo gramatemima.
85
Naprimjer, regina kraljica, sastoji se
od tri morfema: a) korijena reg-, kojemu moemo pridruiti osnovno
vladanje, upravljanje, koje je svim u
kojima se taj korijen pojavljuje (rega upravljati, rex kralj, tj. uprav-
83 za uvod u suvremenu morfologiju v. Katamba 1993.
84 To vrijedi samo u onim jezicima koji imajupromjenJjive vrste neki
jezici nemaju takvih (ill ih imaju zanemarivo malo), pa samim time nemaju ni
morfologije; takvi su mnogi jezici Azije, osobito vijetnamski.
85 Gramatemi su u jezicima afiksi: prefiksi, koji u stoje ispred korijena,
8ufiksi, koji stoje iza korijena, ili infiksi, koji se u korijen. Afiksi vre samo
jednu funkciju, tj. sluie kao izraz samo jedne kategorije; napri-
mjer, a u lat. legat neka regiimur neka budemo upravljani, ueniiimus ,.dodimo,
itd. slui samo za izraz kategorije konjunktiva. MorfoloMri postupak dodavanja
afiksa sa samo jednom funkcijom korijenu naziva se aglutinczcVa. Jezici u
kojima je aglutinacija osobito ili morfoloMri postupak izraavanja

S druge strane, u indoeuropskim jezicima afiksi iml\iu vie od jedne
funkcije. Naprimjer, afiks -isti u lat. rexisti upravljao si slui istovremeno kao izraz
drugog lica (kategorija lica), jednine (kategorija broja), aktiva (kategorija stanja) i
perfekta (kategorija vremena i vida). MorfoloMri postupak dodavanja afiksa s viAe
funkcija korijenu naziva se fuzijom, a da je fuzija osobito u
latinskom i drugim indoeuropskim jezicima, oni se (neformalno) naziv$ fuzi.jskima. U
indoeuropskim jezicima morfemi koji se fuzijom dodaju korijenu nazivaju se nastavcima,
zbog morfoloAkoga pravila da redovito dolaze na kraju
121
MORFOLOGIJA
vladar, regnum kraljevstvo, tj. kojim upravlja kralj,
itd.); b) sufiksa -in- koji slui za imenica i pridjeva (diuinus
boanski, doctrina itd.); e) nastavka -a za nominativ jednine
imenica jedne klase (kao u imenica stella zvijezda, terra
zemlja, itd.).
Morfoloka pravila kako kombinacije morfema u
nekom jeziku izraavaju kategorije (npr. rod, broj, pade ili
status imenica, vrijeme, vid, lice ili stanje glagola, itd.). Morfoloka
pravila imaju osnovni oblik:
Korijenu iz klase A oblika a pridrui afikse Xl ... Xn oblika Pl ... Pn redosli-
jedom B; dobivena e izraava kategorije Yl ... Ynjezika L.
Morfoloka pravila, dakle, slue za pridruivanje glasovnoga izraza
sustavu kategorija nekoga jezika. Morfolokije sus,tav posve
neovisan i o fonolokome sustavu i o sustavu kategorija.
Pridruivanje kategorija nizu morfema dobive-
nom morfolokim pravilima moe biti vrlo sloeno. Vano je da se
morfoloke kategorije ne pridruuju pojedinim morfemima, gotovim
rezultatima morfolokih pravila; naprimjer, lat. 3. lice jednine aktivnoga
perfekta glagola rego upravljati glasi ,-existi; ta sastoji se od
morfema: korijena reg-, koji se posebnim morfolokim pravilom
dovodi u prijevojnu duljinu u perfektu (uz fonoloko
zavrnoga g); morfema -8- koji izraava prolo vrijeme i svreni vid
ukoliko se sufigira korijenu koji pripada klasi (drugi korijeni
tvore perfekt bez sufiksa); morfem -isti izraava kategorije lica
(2. lice) i broja (jednina), te istovremeno kategorije svrenosti i prologa
vremena da se u sadanjem i vremenu, te u prolom
nesvrenom vremenu, imperfektu, upotrebljav,gu drugi nastavci). She-
matski se odnos kategorija i morfema u toj latinskoj
moe prikazati na
svren vid 2. lice

reg- -s- -isti

prolo vrijeme jednina
122
OSNOVNI POJMOVI POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
Paradigme su nizovi koji katego-
riju (ili kombinaciju odredenih kategorija), a izvedene su iz istoga
korijena
86
morfolokih pravila.
MORFOLOKE PROMJENE
95 Morfoloke promjene imaju dva osnovna uzroka; a) one nasU\ju kao
rezultat glasovnih promjena, i b) do njih dolazi uslijed promjena II
sustavu kategorija. Nestanak latinske deklinacije u roman
skim jezicima povezan je s otpadanjem glasova u zadnjem slogu
tijekom vulgarnolatinskoga razdoblja; s druge strane, nestanak indoeu
ropskih nastavaka za dvojinu u latinskome (100) nije povezan s nekim
glasovnim promjenama, je uzrokovan nestankom dvojine
u kategorijalnom sustavu latinskoga (i ostalih italskih) jezika. Vano je
da kategorije mogu ostati i ako se potpuno
promijene morfoloka pravila kojima one izraene. Naprimjer,
kategorija vremena ostala je kroz vrijeme od
latinskoga do suvremenoga francuskog jezika, premda se njezin morfa.
loki izraz u potpunosti promijenio; morfemi u latinskome
amaha voljet nemaju, naime, nikakve etimoloke veze s odgovara
morfemima u fr. aimerai. Osobit je morfoloke promjene
kada dvije kategorije, morfoloki u ranijoj fazijezika, dobijuisti
morfoloki izraz; to se dogodilo, naprimjer, s genitivom idativomjednine
latinskih imenica prve deklinacije; ti su se padei isprva razlikovali
(genitiv -as, dativ --ai), a u latinskom dobili su isti izraz (-ae).
U literaturi takva se promjena naziva sinkretizmom. Povj&
jezika mora voditi o takvim sloenim u
dinamici glasovnih, morfolokih i kategorijalnih promjena u jezicima
koje
PREDMET POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
96 U poredbenoj morfologiji ne se izoliranimorfemi, njihova
i izrazi, paradigme. To, u stvari, da
jemo etimoloki srodne morfeme
87
s morfolokim pravilima koja
86 Osobit predstavljaju supletivne paradigme, u kojima dolazi do izmjene
korijena. Supletivna je, naprimjer, paradigma latinskoga glagola esse biti, koji u
perfektu oblike tvori od osnove fu- (pC. fui).
87 'IJ., one morfeme srodnoga kojima se izrazi podudaraju po glasovnim
zakonima.
128
MORFOLOGIJA
na njih djeluju u gramatikama genetski srodnihjezika. Ukoliko se u vie
genetski srodnih jezika ne podudaraju samo segmenti morfema koji se
pojavljuju u paradigmama, i morfoloAka pravila o povezivanju tih
morfema, to nam rekonstrukciju morfolokih pravila zajed-
prajezika, odnosno paradigmi.
U drugom dijelu knjige (15), o glasovnim zakonima, istakli smo da se
postojaIije. neopovrgnutih glasovnih podudarnosti smatra dokazom genetske
srodnOsti jezicima ukoliko postoje i funkcionalne podudar-
nosti. Podudarnosti paradigmi upravo su funkcionalne podudarnosti na kakvi-
maje Franz Bopp i otkrio genetsku srodnost indoeuropskihjezika 1816. godine.
Funkcionalne podudarnosti vane su kao dokaz genetske srodnosti da
ne nasU\ju izmedu jezika, dok glasovne podudarnosti mogu
nastati i tim putem. Nekijezik moe iz nekoga drugog u tolikoj mjeri
da u njemu bude vie nego te da su i
glasovno podudarne dvama skupovima jezika; kada
bismo se oslanjali samo na glasovne podudarnosti, takav bismo jezik genetski
pogremo 8Vl"Stali. tovie, ne bi pomoglo niti da se oslanjamo samo na glasovnu
usporedbu gramatema, jer se i morfemi ponekad S druge
strane, morfoloke paradigme nikada se ne poSlldliju (to nije jasno a priori,
je empirijski utvrdena Naprimjer, na engleskom je sastaviti
u kojima 90 posto morfema biti latinskoga, a ne gennsuslroga
podrijetla, npr. Procrastination occasionally requires creativity
katkada zahtijeva kreativnost; engleske morfoloke paradigme
funkcionalno su podudarne morfolokim paradigmama u drugim
germanskim jezicima, nikada latinskim paradigmama. Tek nam poredbena
morfologija, dakle, moe dati pravilan odgovor o genetsko j pripadnosti englesko-
ga gernumskimjezicima.
191 PogledJ:Vmo primjer usporedbe morfolokih paradigmi prezenta
glagola biti u latinskom i sanskrtu:
lat. sum skr. asmi
es asi
est asti
sumus smas
estis stha
sunt santi
Iz usporedbe ovih oblika moemo izvesti dva niza
a) u sanskrtu i latinskome etimoloki se podudaraju korijeni glagola
koji biti i morfemi koji izraaVfiju lice i broj u
indikativu prezenta aktivnoga; .
b) u sanskrtu i latinskome poduda.n\ju se morfoloka pravila prema
kojima
OSNOVNI POJMOVI POREDBENOPOVIJESNE MORFOLOGIJE
morfemi slijede iza korijena;
-korijen se u indikativu prezenta aktivnoga povezuje s est
morfema, i to s upravo onim morfemima koji su
etimoloki podudarni u oba jezika;
-korijen u nekim licima dolazi u prijevojnoj punini (lat. es-: skr. as-)
dok se u drugima pojavljuje u praznini (lat. s-: skr. s-l.
Navedeni te usporedba s paradigmama drugih
ie. jezika nam rekonstrukciju indoeuropske paradigme gla-
gola biti:
*h
1
esmi
*h;es(s)i
*h
1
esti
*h
1
smes
*h
1
ste
*h
1
sonti
125
IMENA I ZAMJENICE
IMENSKA PROMJENA (DEKLINACIJA)
98 U indoeuropskom prajeziku promjenljive vrste bile su imenice,
pridjevi, zamjenice i glagoli. Imenice, pridjevi i zamjenice dijele isti skup
kategorija, a imenice i pridjevi i istu morfoloku strukturu
i padene nastavke, te ih stoga moemo zajedno nazivati imenima.
Morfoloka struktura imena u ie. prajeziku bila je jednostavna; osim
korijenskih imena, sastavljenih samo od korijena i nastavaka, imena su
mogla biti izvedena sufiksima PrefIksa i inflk.sa kod
imenica i pridjeva nije bilo, a vrlo mali broj imenica tvorio se reduplika-
cijom, npr. *kWekwlo- kolo, (gr. KUKAO;, skr. cakram, steng.
hweol, toh. B kokale kola), *bhebhro- dabar (lat. {iber, (eber, lit.
bebras, steng. beo{or, skr. babhru). Te su imenice uglavnom ili
ekspresivnoga te sa stanovita ie. morfologije predstavljaju prije
iznimku negoli pravilo. U skladu s kanonski morfoloki oblik
indoeuropskih imena moe se zapisati kao K (+ Suf.
1
.. Suf.
n
) + N.
U latinskom je monoloka struktura indoeuropskih imenica i pridjeva
dobro Inovaciju predstavljajedinouvodenje pre{iksadje kao morfolo-
koga procesa u tvorbi imena. Imenski prefIksi podrijetlom su redovito prijedlozi
koji su se stopili s korijenom, usp. prijedloge ad,prae, ex u imenicama aduocatus
odvjetnik,praesul predvodnik exul izgnanik.
su kategorije imena rod, broj i pade.
ROD
99 Indoeuropski je prajezik imao tri roda: muki, enski i srednji. Ova
je kategorija bila morfoloki obiljeena samo na pridjevima i na nekim.
klasama imenica, a se u slaganju imenica s pridje-
Vima u rodu:
88
*newos h
1
ek'wos (m. r.) > lat. nouus equus novi konj,
ali *neweh
2
hlek'weh2 (. r.) > lat. noua equa nova kobila.
88 U indoeuropskom prsjeziku i u velikoj indoeuropskih jezika ne postoji
slaganje imena i glagola u rodu, kao u semitskim jezicima.
127
MORFOLOGIJA
Sustav triju rodova vjerojatno se razvio u posljednjoj fazi postojanja ie.
PnQeZika. Prije toga postojao je sustav dvl\iu rodova, ivoga (iz kojega su
se razvili muAki i enski rod) i neivoga (iz kojega se razvio srednji rod).
To se vidi iz da muAki i enski rod imaju iste padene nastavke
(u opreci spram srednjeg roda), te iz da u i latinskom
mnogi pridjevi ne razlikuju muki i enski rod, jedinstven oblik za ta
dva roda suprotstavljl\iu posebnom obliku za srednji rod, usp. lat. suauis
sladak, slatka, suaue slatk.o.
Jedini formant za tvorbu enskoga sufiks *-hr, koji
se pojavljUje u imenicama i pridjevima enskog roda (ie. imenice na *-eh2'
* -ih2' * -uh
2
sve su enskog roda). da ie. imenica koja ena,
ie. 89 zavrava na isti tI\i segment, se pretpostavka daje
na osnovi te imenice *h2 interpretirano kao morfem, i da je zbog toga
posluilo kao ishodina u procesu nastanka kategorije enskoga
roda.
Anatolijski jezici nemaju enskoga roda, i nejasno je jesu li ga ikada imali;
ptemdaje da su se oni odvojili od ostalih ie. jezika prije no to se enski
. razvio u samostalnu kategoriju, u ovoj gramatici polazimo od pretpostavke
daje enski rod. a da su ga anatolijski jezici izgubili.
BROJ
1108 U indoeuropskom su se prajeziku razlikovala tri broja: jednina,
mnoina i dvojina. za razliku od roda, kategorija broja bila je obiljeena
llf1. imenici i na glagolu, stoga imenice razlikuju padene nastavke
jednine, dvojine i mnoine, a glagoli po tri lica za sva tri broja.
je kategorija broja izraena slaganjem imenica i glagola.
Kategorija dvojine razvila se u ie. prl\iezikuvrlo kasno, i se da se
nikad nije posve ustalila; u dvojini se, naime, ne razlikuju svi ie. padei,
a u velikoj ie. jezika dvojina se rano izgubila: u latinskome jo prije
nsjstarijih spomenika, u tijekom 5. st. pr. Kr., u baltoslavenskim
jezicima tijekom povijesnog razdoblja (iako slovenski jo ima dvojinu).
Odgermanskib jezika dvojinu jo ima gotski (kod glagola), II
keltskim jezicima dvojinu je (u dek1inaciji) staroirski.
89 U ie. PnVeZikU ta je imenica bila srednjeg roda, Ato se na o8JlOVi stiro bi
n. ,.ena .. i ved.jani ,.isto ... U ostalim je ie. jezicima ie. *gWenh
2
analoiki preoblikovano
kao*gWeneht, imenica ienak.oga roda i-dek:IinaCije (usp.stsl. iena, got. qinO). Latinski
je izgubio tu imenicu i ZamijeDiO je (emina.
128
U anatolijskim jezicinul nemani llI.\imanjeg tragadvojini; po svojprilie:itmieu
se odvojili od ostalih ie. jezika prije ramtkadvojU)e kao
broja.
INDOEUROPSKI PADENI NASTAVCI
1101 Indoeuropski su padeni nastavci isti za muiki i Ienski rod,ll
srednjem rodu postoje posebni nastavci za n. ak. i v. jednine i nmoine.
Ti padei u srednjem rodu uvijek isti nastavak. U nekim padeima
postoje male razlike u nastavcima za pojedine deklinacijske klase.
jednina dvojma mnoina
nominativ *-8, *--0, *-m (sr. rod) *-hlo *-ih1 *-es, *-h2' *--0 (sr. rod)
vokativ *--0, = n. =n. =n.
akuzativ *-m =n. *-(o)ns, = (sr. rod)
genitiv *--es, *-8, *-syo *-us (?) *.:..om
(o-osnove)
ablativ = g., -od (o-osnove) =d =d.
dativ
* -bhyohl (m) (1) *-t>hos
instrumental *-hh *-eh1 =d. *-bhis, *-oys
lokativ *-i. *--0 1=g. *-su, *-isu (o-osnove)
1102 U mnoini se uvijek podudarf\ju dativ i ablativ, a u jednini ablativ
i genitiv, osim u o-osnova. za neke padee rekonstrukcija indoeuropskih
nastavaka nije sigurna; to je prije svega genitiv jednine o-osnova, o kojem
biti poslije; genitiv jednine atematskih imenica pokazuje varijan-
te III-oS, *-es i *-8, no njihova distribucija (osobito varijanti *-es i *:-Os)
nije osim toga,spomo je je li ie. lokativ jednine imao i
varijantu *-ey (usp. homo 5t&t-1t&ftlC; koja na nebu,
(pridjev rijeka), ved. dive-dive svaki dan < ie. lok. jd. *diw-ey od
imenice *dyews nebo), a litavski dijalekti prema nekim ligvistima
o postojanju dativnoga nastavka *-i, usp. uni pSU od osnove
un- (Stang 1966:208, Maiulis 1970:335); u svakom nastavci za
l. jd. i d. jd. izgledaju kao prijevojne jednoga nastavka.
Nadalje, mnogi padei u mnoini inuVu nastavke u pojedinimie.
jezicima. U instrumentalu mnoine atematskih imenica staroindijski
ima -bhi, to odgovara staroirskom dativu mnoine -{a)ib i nrikenskom
nastavku -pi (> hom. -<pt). Armenski u instrumenta1ujednine
129
MORFOLOGIJA
ima nastavak. -bt-u koji se, od ie. * -bhi, 90 usp. arm. mardov
s izgleda daje -bhi isprva bila neka postponirana koja
.je. u pojedinim jezicima, s dodatkom morfema za mnoinu *-8, postala
nastavkom za i. mn. Drugaje *-mi (lit. -mi, stsl. -mb), odnosno
u mnoini * -miHs (lit. -mis, stsl. -mi), odraena kao nastavak za
instrumental u baltoslavenskome. 91 Na u dativu mnoine
baltoslavenski i germanski jezici na nastavak s elementom
*-m-, usp. stsl. -mb, lit. -ms (stlit. -mus), got. -am. Ti rlastavci vjerojatno
o dijalekatskom zajednitvu baltoslavenskoga i germanskoga,
da u ostalim ie. jezicima nalazimo nastavke s formantom * -b
h
_,
usp. lat. d. mn. -bus, gal. -:130, venet. -bos, mesap. -bas < ie. *-bhos, skr.
-bhyas, av. -byo <: -*bhyos. U ovoj gramatici zastupa se teza daje izvorni
nastavak za dativ i ablativ mnoine bio * -bhos, u italskom,
keltskom, mesapskom i venetskom.92 Indoiranski nastavak *-bhyos lake
je kao dijalekatsku inovaciju, nastalu moda pod utjecajem
dvojine, gdje udativu, ablativu i instrumentalu rekonstruiram
*-b
h
yoh
1
m. Kao i nastavak. za i. mn. atematskih imenica, i nastavak
tematskih, * -eys ili * -oys isprva je vjerojatno bio postpozicija sq.
njem s; je pomiljati na slavenski veznik i koji je postao od ie.
*ey, je mogao biti pridodan nastavak za mnoinu, * -s.
U anatolijskimjezicima instrumental, dativ i ablativ mnoine nisu ostavili
traga, te se stoga vjerojatnim da se ta grana ie. jezika odvojila od ostalih prije
razvitka deklinacije u mnoini.
Nominativ, akuzativ i vokativ mnoine imenica srednjeg roda ima dvije
s nastavkom * -h2 i bez nastavka, ali s prijevojnom duljinom
prethodnoga suflksa (usp. ved. n. ak. pl. yuga < *yug-e-h
2
od yugam
jaram, ali vacarp,si < *wekwos od vacas Neki lingvisti
smatraju da oblik na dug prijevojni samoglasnik nije bio mnoina,
osobit oblik kolektiva, kategorije zbirnoga kao zbirne
imenice u slavenskome, npr. itd.).
Ta je pretpostavka jednako nedokaziva kao i koju sada iznosim, jer
vjerujem daje to zasluila: u ranijoj fazi ie. prajezika zavrno *h2 izgubilo se iza
90 Godel1975: 103.
91 je daje kao preitak taj nastavak i u staroirskome (v.
1996e).
92 Nastavak *-bhos mogao bi biti i dijalektalan, a *-bhyos
tim, prvi je od njih u nekoliko teritorijalno povezanih, ali
dijalekatski vjerojatno dosta udaljenih indoeuropskih grana, dokje *-bhyos samo
u jednoj grani ie. jezika, a osim toga moe se kao nastao pod utjecajem
dvojinskoga nastavka. .
93 Nazalizacija (7p.) i zavretak -i dodani su naknadno.
130
IMENA I ZAMJENICE
*s i sonanata, uz prethodno kompenzatomo duljenje prethodnog samoglasnika:
ie. *wekwosh
2
dalo je pravilno *wekwoss, potom *wekwas, ie. *h3Q.Dlenh2 >
*h3Q.Dlen (imena). U tematskoj deldinaciji *h2 je te je *yugeh2
pravilan i oblik. Kasnije je jo u ie. prajeziku analogijom i
njem *h2 ponovno dodano osnovama imenica srednjega roda u prijevojnoj punini,
te su nastali oblici *wekwosh
2
, *h
3
Q.Dlenh
2
. Nastavci s prijevojnom duljinom,
u hetitskome, indoiranskome i, izolirano, u drugim jezicima samo
su preitci pravilnoga zavretka plurala imenica srednjeg roda koji nisu bili
analogijom. Ovo objanjenje u skladu je s da se zavretci
na dug samoglasnik pojavljuju upravo u onih osnova koje kOd imenica mukog
i enskog roda imaju dug samoglasnik u n. sg., nastao
fonolokim procesom (v. 131). N. pl. na dug samoglasnik ne pojavljuje se u
tematskih imenica srednjega roda, tj. u ie. prajezik.u nema oblika kao *yugo, to
nije razumljivo ukoliko je kolektiv u prajeziku pravilno tvoren prijevojnim
duljenjem. '
Genitiv mnoine u nekim jezicima ukazuje na ie. nastavak *-om (latinski
-um, stsl. -'b, stiro -O), a u drugima na *-Om (skr. -am, -gr. -<ov, steng.
-a). Najvjerojatnijim objanjenjem te mi se pretpostavka
da je nastavak * -Om nastao kontrakcijom izvornoga *-om i tematskog
samoglasnika (v. 104), dok je u atematskih osnova isprva stajalo *-om.
Pojedini su jezici kasnije jedan od ta dva nastavka u svim
osnovama, a vjerojatno je taj proces jo u ie. prajeziku.
Akuzativ mnoine *-(o)ns neki lingvisti smatraju postalim od starijega
*-(o)ms, pri bi *-m bio nastavak zaakuzativ (jednine) a *-s
aglutinirani pokazatelj mnoine (kao u n. pl.). Premda se ta pretpostavka
ne nevjerojatnom, kao i sve spekulacije o ranijim razdobljima
indoeuropskoga prajezika i onaje posve nesigurna.
U latinskom je sustav indoeuropske deklinacije bolje negoli u
no slabije nego u sanskrtu ili litavskom. Lokativ i instrumental nestali su kao
posebni padei, a njihovi oblici stopili su se s oblicima drugih padea: lokativ
jednine s genitivom 1. i 2. deklinacije i ablativom 3. deklinacije, instrumental
mnoine s dativomlablativom mnoine o-osnova. S druge strane, osobit oblik za
ablativ razvio se u gotovo svim deklinacijskim klasama, to nije bio u
drugim ie. jezicima.
DEKLINACIJSKE KLASE
l03 Deklinacijske klase u ie. prajeziku mogu se podijeliti na tematske i
atematske, zavisno od pristutnosti ili odsutnosti osobitoga 'sufJksa,
tematskog samoglasnika, za tvorbu tematske osnove. Druga je podjela
deklinacijskih klasa prema postojanju ili nepostojanju kvantitativnih
prijevojnih alternacija u osnovi (tj. smjenjivanja prijevojne duljine,
punine i praznine). Po tom kriteriju imenice i pridjevi dijele se na
131
MORFOLOGIJA
promjenljive i nepromjenljive. Odnos spomenutih dviju podjela i I\iihova
preobrazba u latinskome moe se prikazati ovako:
nepromjenljive promjenljive
temttWte atematske
ih2:- i- osnove na osnove na osnovana
'osnove
osnove osnove osnove osnove konsonant sonant rlni
dvOglase
J, J, J, J, J, J, J, J,
,1at.2. lat. 1. (lat. 5. Iat.4.
dekliuacija deklinacija
deklinacija) deklinacija lat. 3. deklinacija
podrijcft;lo latinskih pet deklinacija razmatrat na stranicama koje slijede;
na gorl\jem je prikazu problem I\iihova ie. podrijetla znatno pojednostavljen.
Osim toga, podjela promjenljivih i nepromjenJjivih imenica i pridjeva
rekonstruirana na gornjem prikazu po svoj je prilici nastala tek u kasnom
iDdoeuropskome. U ranoindoeuropskom sve su imenice bile prouUenljive (Bee-
*1995).
TEMATSKA LATINSKA 2. DEKLINACIJA
1104 Tematska deklinacija bilaje u indoeuropsk.om obiljeena sufiksom
*-O-/-e- koji se dodavao korijenu, odnosno osnovi. Taj sufiks naziva se
tematskimsamoglasnikom. Funkcija je toga sufiksa nejasna; je
daje tematski samoglasnik u stvari bio usp. *nu
sada (lat. nun-c, gr. vUv, akr. nu): *new-o- sadaI\ii, novi (gr. vio<;,
akr. novasl.
Imenice tema. deklinacije su u indoeuropsk.ome prajeziku bile
gotovo mukoga i sredIUeg roda; postojale su 'malobrojne
len.skog roda, npr. *snusos snaha > gr. vOOt;, lat. n.urus (8
prelaskom u u-osnove), akr. 8nua, stsl. 8nbXa (8 prelaskom u a-osnove),
arm. nu. U latinskome su o-osnove enskoga roda samo neke imenice
koje (npr. fagus bUkva < ie. gr.
iz i toponime (atomus, Corinthus) i jo
nekoliko imenica (humus zemlja, alUU8 trbuh itd.).
132
IMENA l ZAKJENlCE
stal.
N *h
1
ek'wos equus uvas
grach.
V *h
1
ek'we eque a8va lmu: grade
A *h
1
ek'wom equum a8vam " grach l.7t7tOV
G *h
1
ek'wosyo equi a8vasya l7t7to\O (horn.) grada
ABL *h
1
ek'woo st1at. eqUOd aSVid
D *h
1
ek'woy equo aSvaya " gradu l1tmp
L stlat. equei aSVe grade
I a8vena uu.
..
ie. lat. akr. gr. stal.
N *yugom iugum yugam igo
V *yugom iugum yugam igo
A *yugom iugum yugam igo
G *yugosyo iugi yugasya l;u-yoio (hom) ip
ABL *YUgOd stlat. iug6d yugid
D *yug6y iugO yugiya l;uyql igu
L *yugoy yuge

I na uu.
1106 U nominativujednine nastavak je U ie. *-8 za muki rod, *-m za
srednji rod i akuzativ jednine. Ti nastavci s tematskim samoglasnikom
*-0- daju zavretke * -os, * -om, to je u starolatinskom kao-oB
(Duenos), -<Im (Louciom). U staroslavenskom je, analogijom prema
atematskim imenicama, u Br. rodu preuzet nastavak n. ak. jd. *-0 i u
tematskih imenica, te je zavretak.jednak. tematskom samoglasniku *-0
> stsl.-<I.
Vokativ jednine ima nastavak *-0, ispred kojega stoji tematski
anik *-e-; u latinskih imeDica na -ius nastavakje u vokativu -i, (Ualeri
Valerije!).
Genitiv jednine predstavlja osobit problem; da se nastavak *..;.syo
pojavljuje u jezicima koji nisu osobito dijalekatski bliski (latinsko-
indoiranski, armenski), sklon sam pretpostaviti daje to
bio nastavak genitiva jednine tematskih imenica; taQ
138
MORFOLOGIJA
je nastavak po svoj prilici nastao kasno u indoeuropskome, a izgleda kao
nominativ jednine s dodanom *yo koja slui za tvorbu relativnih
(usp. sanskrtsku relativnu zamjenicuyas, gr. 0<;).
razvoj mogao biti: *wlkwos yo h
1
don vuk., kojega zub > *wpk.wosyo
h
1
don vuka zub, zub > skr. vrkasya dan.
Nastavak -{Jsio potekao od ie. * -o-syo u (Kaisiosio,
g. jd. imena Kaisios) i u arhajskom latinskom, na natpisu Lapis
Satricanus, gdje stoji Popliosio Ualesiosio (klas. lat. Publii Ualerii). U
je latinskom taj nastavak vjerojatno u g.
sg. -:-ius (ii,nius jednoga, illius onoga, alterius drugoga), v. 152:
zavretku -{Jsio dodano je jo jedno * -s analogijom spram genitivnih
zavretaka drugih deklinacija, a prvo je -8- sinkopom (ili disimilacijom)
izostavljeno. Tako nastalo *-{Jios pravilno se odrazilo kao -ius.
U anatolijskom nema nastavka * -syo, niti ikakvog posebnog nastavka za
g. jd. tematskih imenica, je genitiv jd. jednak nominativu jd. (usp. antuha
oovjek n. jd. i g. jd.); je daje razlikovanje nominativa od genitivajd. u
tematskih imenica nastalo tek nakon odvajanja anatolijske grane ie. jezika. U
baltoslavenskom i germanskom pronalazimo i nastavak * -so u g. sg. tematskih
imenica nepoznata podrijetla (hrv. got. wulfis < pragerm.
*wulfeso, stprus. deiwas boga < *deywo-so). nastavak -a i
litavski -() (stsI. grada = lit. gardo) u stvari je ie. nastavak za ablativ jd. *-od
(pri je zavrno *-d otpalo).
Latinski nastavak -i podudaran je galskomu nastavku -i (Segomari, g.
sg. osobnoga imena). Taj je nastavak i u drugim keltskim
jezicima (usp. ogamski irski maqi sina > stiro maicc), ali ne i u
keltiberskome, gdje je nastavak g. sg. tematskih imenica -{J. U mesap-
skome je genitivni nastavak -ihi po svoj prilici povezan s ovim
nastavcima, kao ivenetski g. jd. na -i i toharski g. sg. imenica koje
srodstva (npr. toh. Apiicri oca, Krause & Thomas 1960: 105).
Svi ti nastavci mogli bi se izvesti iz ie. * -iH, pri je utvrditi
o kojem se laringalu radi. To pretpostavljeno * -iH nije bilo padeni
nastavak, jer se nije dodavalo na osnovu (tvorenu tematskim sufiksom
*-0-) neposredno na korijen. U starolatinskome, u doba dok lokativ
jd. jo zavrava na dvoglas -ei < * -o-y, g. jd. beziznimno zavrava na
-i (usp. natpis na grobnici Kornelija Scipiona, CIL J2 9: Filios Barbati).
Moda je u prajeziku * -iH bilo neka vrst pridjevskoga sufiksa koji se
dodavao neposredno korijenu imenica i pridjeva koji su se deklinirali
tematski,94 a zamiljivo je i daje u prajeziku * --eyH pravilno prelazilo
u "'-iH.
940 lat. nastavku -i V. Bloch 1960, Prosdocimi 1984, Klingenschmitt 1992.
134
IMENA I ZAMJENICE
Razvoj latinskoga g. 81. na -i mogli bismo sasvim uvjetno prikazati ovako: u
pralatinskom su postojale tri tvorbe: a) posvojni pridjev na * -i < *-iH
(*Barbiiti Barbatov}j b) genitiv jd. o--osnova na *-osio (*Barbiitosio Barba-
ta), i e) imenica tvorena sufIksom *-ios < *-yoS' koji je sluio za tvorbu
patronjmjka (*Barbiitoios Ista je tvorba patronim.ika
u mikenskom, homerskom i eolskom usp. homo Alac; TEA.a.J.lcOVlO<;
(Ajant Glasovnim promjenama nastavak -osio se po
obliku s patronimikom na -iDs, te je primio njegovu funkciju, tj.
zavretak -ius se interpretirati kao formant patronimika:
ekvivalencija izraza poput * Barbatius = Barbat;; filius je
potom da pridjev na -i preuzme funkciju genitivajd. o-osnova. Prema paljivom
istraivanju Michela Lejeunea (1989), nastavka -i u svimfunkeijama
genitiva o-osnova moralo se dogoditi oko 350. pr. Kr.
Ablativ je u jednini od genitiva samo kod o-osnova; u italskim
jezicima nastavak. * -od proirio se i na druge vokalske osnove. Starola-
tinsko -oo (npr. Gnaiu6d, klas. Gnaeo) izgubilo je zavrno -d oko 200.
pr. Kr. U trag ablativa u izrazu FolKOl od (Delti).
U staroslavenskom i litavskom je, kao to smo vidjeli, ablativ jednine
postao genitivom.
Zavretak d. jd. * --Oy dobiven je kontrak.cijom tematskoga samoglasnika
*-0- i nastavka * -ey. U starolatinskom je u dativu jednine -Oi
na najstarijim spomenicima (Numasioi na Fibuli Praenestini), a o tom
dativnom zavretku imamo i Marija Viktori-
na (Ars Grammatica 4, 68); jo tijekom arhajskoga razdoblja zavrno,.-Oi
prelo je u latinskom u -O. U staroindijskomje nastavak. -iiya dobiven od
ie. zavretka *--Oy i neke postponirane (*-0 ili *-e). Slavenski-u
vjerojatno je glasovno pravilan odraz ie. *--Oy u zadnjem slogu, kao i
litavsko -ui (d. jd. gardui gradu).
Neki lingvisti, npr. Solta (1974) i Klingenschmitt (1992), smatraju -6 i (starola-
tinsko) -6i nastavcima ili iz ie. prajezika varijantama
istoga dativnog nastavka.
Lokativ jednine je u latinskom u prilokim izrazima
domi kod Deli na (otoku) Delu. U kolskoj gramatici takvi se
izrazi nazivaju lokativnim genitivom, da se formalno podudaraju
s genitivom jednine. Ti izrazi u stvari nastavljaju ie. lokativni zavretak.
* -o-y, koji se u arhajskim tekstovima jo razlikuje od g. jd. -i (Delei na
Delu); u Terencija i Plauta lokativ imenica na -ius glasi -ii, dok je
genitiv kontrahiran u -i. ima u lokativu nastavak. -ei. U
je lokativ jednine u prilokim izrazima kao npr. orKOt kod
,(od imenice OrKOC;, usp. n. mn. OrKat).
135
MORFOLOGIJA
Instrumental jednine nije odraen u latinskome, osim. moda u prilozima
poput certe < cerU (*kerteh
b
usp. certus siguran); u vedskom je
izVorni Dastavak-d (vrkii S vukom) koji je poslije zamijenjen
kiDl zavretkom -oo. Litavski je rekonstruirani indoe-
uropski nastavak (vilku vukom), dok je slavenski preuzeo nastavak
> -mb najvjerojatnije iz u...osnova.
1108 U mnoini paradigme izgledaju ovako:
nmotina ie. lat. akr. gr. sts!.
N *h
1
ek'wos equi a8vas imtOl gradi
V *hlek'wos equi a8v8s i1t1tat gradi
A *h1ek'wons equos &SviD i1t1touC; grady
G *h1ek'wOm equorum a8v8nii.m imu.ov grad'b
ADL *h
1
ek'wobhos equOd aavebhyas
D
. *h
1
ek'wobhos
equis &Svebhyas i1t1tatC; gradom'b
L *h
1
ek'woysu equis &Sveu gradhb
l &Svai grady
DUlOiDa ie. lat. akr. stsl.
N
*yugeh2
iuga yugini t;u,.a iga
V *yugeh2 iuga yug8ni t;u,.a iga
A *yugeh2 iuga
yugini t;u,.a iga
G *yug6m iug6rum yugiiDam ig'b
ABL *yugobhos iugis yugebhyaa
D *yugobhos iugis yugebhyas t;uyoiC; igom'b
L *yugoysu yugeu idzm
I
.
igy
Nominativmno!ine m. r. zavravao je na *-6s = *-0- + *-es. Taj je
nastavak u staroindijskome gotskome (dag6s dani) i
(osk. NUulands stanovnici Nole).95 U ostalim je
96 U su nastavak *-Os preuzele i zamjenice, usp. oak. pUs = lat.
qui ,.koji .. (n. mn.).
136
IMENA I ZAMJENICE
jezicima, pa i u latinskome, preuzet nastavak za n. pl. *-i (usp.
skr.n. mn. te ,.ti < *roy), koji s tematskim samoglasnikom dvoglas
*-oy. U starolatinskomeje u n. mn. dvoglas usp. poploe (Carmen
Saliare) > klas. lat. populi
U atarolatinskom je i nastavak -eis o-osnova mukog roda, usp.
magistreis magistri, (CIL 12 364); dio tih oblika zabiljeenje na natpisima
s ili te se vjerojatno radi o dijalektizmima:
zavretak -s dodan je latinskome zavretku * -oy > analogijom prema 3.
deklinaciji, moda i pod utjecajem zavretka --Os.
Vokativ mnoine u svim je ie. jezicima podudaran nominativu, osim u
staroirskom, gdje n. mn. {ir ,.ljudi sadrava analoki nasta-
vak *-oy, a vokativ mn. {iru stari n. mn. *--Os.
N., ak. i v. mn. srednjeg roda imao je nastavak *-h
2
, to je s prethodnim
samoglasnikom *-e- davalo' a u jezika. U latinskom se *-8
pokratilo (71), a u sanskrtu je nastavku dodan zavretak -ni
analogijom prema n-osnovama; stari je nastavak. jo u
vedskome (yuga jarmi).
Akuzativ mnoine zavravao je na *-o-ons ili *-e-ons, to je stapanjem
davalo * --Ons; u latinskom je to pravilno odraeno kao -Os, uskr. kao-an,
stsl. -y i lit. -us. U je dugi samoglasnik pravilno ispred
sonanta i suglasnika (tzv. Osthoffov zakon), to je pravilno dalo zavretak
--ove;;, u kretskom dijalektu. U *-ons dalo
zavretak. -ooe;;.
Genitiv mnoine imao je nastavak * -om, koji se s tematskim samogla-
anik om stapao u zavretak. * --Om; taj je zavretak. u --<ov
i u vedskom (devam od imenice devas bog), dok je u sanskrtu preuzet
zavretak. iz n-osnova. U latinskom je nastavak -Orum preuzet
analogijom prema a-osnovama, koje imaju Neke imenice jo
imaju -um, npr. deum ,.bogova, to je izvodivo iz ie. *-om (usp. i stlat.
socium, CIL P 581). Zavretak. *-om, s kratkim *-0-, iz kojega i
stsl. -'b, analogijom je preuzet iz konsonantskih imenica.
hrijski ima odraz ie. zavretka *--Om, usp. osk. Nuvlanum
Nolanorum, stanovnika Nole.
Dativ i ablativ mnoine u indoeuropskom su zavravali na * :-'bhos; u
i latinskom je neovisno umjesto toga nastavka preuzet zavretak
instrumentala mnoine, *--Ois, koji se po Osthofl'ovu zakonu pokratio u
gr. --o1.e;;, dok je u latinskom na najstarijim spomenicima kao -ois '
> klas. -is (qurois (Dios)kurima, Natpis iz Tivolija).
Izvorni zavretak instrumentala mnoine postao je od tematskog
samoglasnika i nastavka * -oys ili -eys; je u staroindijskom
137
MORFOLOG1JA
(devai sbogovima) i baltoslavenskom (stsl. grady, lit. gardais). U
i latinskom uij je zavretak postao zavretkom dativa mnoine
(u latinskom i ablativa).
Lokativ mnoine *-o-i-su uspostavlja se na temelju stsl. -ext, iskr.
-eU;96 to je u stvari ag1.utinacijom dobiven nastavak koji se sastoji od
tematskog samoglasnika *-0-, nastavka za lokativ jednine * -i i nastavka
za Iokativ mnoine *-su (koji se pojavljuje u drugim deklinacijskim
klasama). .
U bomerskom postoji nastavak -oun za d. mn. kojije dobiven iz lokativa
mnoiine * -oysu analogijom prema lokativu jednine * -i. Litavski lokativ mnoi-
ne ..:oose (vilkuose vukovima) zamijenio je stariji ..:008U, koji je dobiven iz
sufiksa ..:ua- (balti jski) ilativ i nastavka -su.
1107 Dvojinska paradigma je u indoeuropskom bila slabo razvijena, a u
italskom nije U n. ak. iv. dvo m. r. nastavak *-hl s tematskim
samoglasnikom *-0- odrazio se u skr. kao --a (ved. aSva, takoder aSvau),
u gr. kao--<o (l1t1tro), stsl. -a (grada), a u lat. je u ambO oba.
Genitiv i lokativ dvojine u gr. imaju nastavak -ow (hom. -onv), u stsl.
-u (gradu), a uskr. -ayos (avayos). U sanskrtu postoji i dativ-ablativ-
instrumental dvojine -bhyam (aviihhyam) kojemu odgovara starosla-
vensko -ma (gradoma) istir. -aibn < *-o-bhim. Iz tih je podudarnosti
teko rekonstruirati indoeuropske praoblike.
sasvim uvjetno moemo predloiti rekonstrukciju dvaju padenih nastavaka za
kose padee u dvojini ie. o-osnova: u genitivu i lokativu (stsl. -a, skr. -os,
-ayos prema deklinaciji) i *bhyohlm > akr. -bhyam; u bismo
mogli pretpostaviti analoku promjenu *-bhyOm > -bhyim (prema instrumen-
talu -bhis> gr. -(j)l), uz dodatno glasovno pravilo *-bhyi- (1 u zadnjem slogu) >
*-yyi-, odakle homo -o-uv. Problem je u tome to *bhy u daje 1t't,
usp. 9a.1t'tco ukapam < *dhabhyo, usp. 'ta.cpo; grob.97
Imenice srednjega roda imaju u n. ak. i V. dvojine nastavak *-ih2' usp.
stsl. idd = skr. yuge, = gr.l;uyffi (ie. yugoyh
l
).
EHrOSNOVE; LATINSKA 1. DEKLINACIJA
108 Imenice enskoga roda tvore se od tematskih imenica dodavanjem
suliksa *-h2' usp.*hlek'wos konj (lat. equus) *h
l
ek'weh
2
kobila (lat.
equa,lit. alva); na isti se tvore i pridjevi enskoga roda koji
96 Slavensko x i sanskrtsko su od ie. *8 prema RUKI-pravilu.
97 za objaAnjetVe gr. nastavka -onv v. Rix 1976: 141.
138
IMENA I ZAMJENICE
odgovaraju tematskim pridjevima mukoga i srednjeg roda, usp. *newos
nov, *newom novo, *neweh
2
. nova (lat. nouus, nouum, noua, gr.
via, viov). Tematski je samoglasnik u takvih imenica i pridjeva
enskog roda uvijek * -e-, nikada *-0-.
U i baltoslavenskom postoji klasa imenica a-dek1inacije mukoga
roda, usp. gr. stsl. vojevoda, lit. elgeta siromah. U
latinskome su mukog roda uglavnom iz npr. poeta,
nauta, ali i neke'izvorno latinske (koje uglavnom zanimanja
ili vrioce radnje), npr. agncola seljak. Neke od njih pripadaju
mujeziku, npr. scurra lakrdija za stolom, uerna rob (roden u
i sl. Imenice mukog roda na * -e-h2 vjerojatno su preitci iz razdoblja
prije nastanka enskoga roda u indoeuropskome.

jednina
ie. lat. skr. gr. sts1.
N
*wlh2
neh
2
Iana
iin}8
,
oona 1totv'1
V *wlh
2
ne(h
2
) Iana iirI)e oono
A *wlh
2
neh
2
m l8nam iin}8m OOW\
G *wlh
2
neh
2
s lanae iin}8yas 7tOtvijc; oony
ABL
*wlh2neh2s tana
iin}8yas
D
lanae
iirI)iiyai
7totvTI
L
*wlh2
neh
2
i iirI)iiyam
I Ul'J}.8 ii OOnoe.
U nominativu jednine zavretak je bio -eb
2
, to je u potpunosti
u sanskrtu, i staroslavenskom; u latinskom se *-8. pokratilo,
moda pod utjecajem vokativa, u kojemje i izvorno bilo kratko, a moda
pod utjecajem imenica u kojima je zbog jampskoga
(71). U arhajskom latinskom zabiljeen je i n. jd. s nastavkom
-s (parricidas oceubojica, Leges XII tab.); daje zabiljeeno samo
u imenica mukog roda, najvjerojatnije je to -s preuzeto analogijom
prema o-osnovama.
Vokativ jednine predstavlja osobit problem; stsl. zavretak -o i kratko
-a. koje se pojavljuje u nekih imenica (vUJ.1<pa.
nimfo) na da je u prajeziku vokativ zavravao na
* -h2 ispred kojega se *e izgubilo; drugo je objanjenje da je *e bilo
ali da se zavrni laringal gubio u pauzi da vokativ
dolazi prije stanke u govornom lancu). Latinski ne razlikuje nominativ i
vokativ, ali u umbrijskom se kao da razlika postoji (n. -o < *-8., v.
139
MORFQLOQLJA
-a < .-a, usp. vokativ Tursa). Sanskrtsko -e analoki je preuzet
zavretak vokativa jednine i-osnova.
tl akuzativu jednine prema Stangovu zakonu -eh2m je dalo *--am, to
je u ie. jezika (i u usp. paam = lat. quam

Genitiv( -ablativ) jednine zavravao je na * -ehrs, to je pravilno odrae-
no u lat. familias u izrazu pater familias otac obitelji. Nastavak -lis
je i kod najstarijih pjesnika, npr. Enija (g. jd. uias puta),
no kasnije ga je istisnuo nastavak -iii (Plaut) > klas. --<ze pod utjecajem
o-osnova; vjerojatno je ta promjena u vezi s nestankom genitivnog
nastavka -osio koji je u o-osnova zamijenio nastavak -i (l05). U
sanskrtu je nastavak -a-yas preuzet iz i-osnova, koje su i jako
utjecale na deklinaciju a-osnova u staroindijskome. Staroslavenski
nastavak -lj' nejasnogje podrijetla, dok u litavskome nalazimo
-os (u.sp.lit.liepos = stsl.lipy, g. jd. imenice lipa).
U italskim je jezicima razlikovanje genitiva i ablativa jd. protegnuto na
sve osnove; odatle u starolatinskome ablativ na -ad
(sententiiid miJjenja CIL 12 365). Nakon gubitka zavrnoga -d (23)
nastao je lat. oblik ablativa jd. -a.
Dativ je u ie. prajeziku zavravao na * -ehz-ey; nakon gubitka laringala,
to je u jezika davalo -ay, to je u latinskom pravilno odraeno kao
-ae.
98
Sanskrt ponovno ima nastavak preuzet iz -i osnova.
Lokativ jednine zavravao je na * -ehri, to je u jezika nakon
gubitka laringala davalo isti rezultat kao i nastavak dativa jednine. Da
bi se izbjegla oblika, u sanskrtu je preuzet
nastavak -yam, dok u stsl. d. i l. jd. iIrugu isti zavretak. U latinskome
oblik Romae U Rimu podrijetlom je lokativ, ali se oblikom ne razlikuje
od dativa i genitiva.
U latinskom instrumental nije ostavio traga. Ovaj padeje u ie. zavravao
na -ehz-eh
b
toje odraeno kao lit. -a (liepa lipom) i gr. -ll (u Prilogu
KpU<pij ,.kriom). U stsl. preuzet je nastavak (usp. tojq tom,
i. jd. od zamjenice ta). Sanskrt ima zavretak -ya oblikovan prema
i-osnovama; upadljiva je podudarnost kratkoga o u stsl. i kratkoga a u
sanskrtu na zavretku osnove u ovom padeu.
98 Zavrno kratko *-ay daje u latinskome -i (v. 67); dativni zavretak -a (npr.
FOrtuna, CIL J2 1445) pojavJj1.ije- se na starolatinskim natpisima iz Lacija i
odrabtv8 dijalekatski odraz zavrnoga je i sa zavretkom -e (npr. Vu:torie,
ClL na natpisima koji uglavnom s marsijskog
v. Bliimel1972: 45.
140
IMENA I ZAMJENICE
IllO Indoeuropsku paradigmu u mnoini rekonstruiramo na

mno!ina
ie. lat. skr. gr. stsl.
N
*Wlh2
neh
2f!S
lanae

1tolVai ceny
V
*wlh2
neh
2f!S
lanae iirt;las
,
oony 1tOlVal
A
*wlh2
neh
2
ns lnas

ceny
G
*wlh
2
neh
2'lJD. lan8rum

1tOlVroV OOll'b'
ABL
*wlh2neh2bhos lnis iir:Q8bhyas
D
*wlhaneh
2
bhos lnis iin}8bhyas oonam'b
L
*Wlh2
neh
asu iirI.tfUm
00narb
I oonami
Nominativ mnoine *-eha-es nakon nestanka laringala kontrakcijom je
dao *-iis u jezika. U latinskome je -as' u natpisima
(reliquias ostaci), a u je jeziku izvorni nastavak istisnuo
zavretak -ae nastao analogijom prema o-osnovama.
99
Ista se promjena
dogodila u U stsl. nastavak -y u stvari je ak.uzativni nastavak;
litavski jo izvorno -os < *-iis (liepos lipe), kao i gotski (gib6s
darovi).
Akuzativ mnoine zavravao je na *-eh2ns (? < * -eh
2
vs po Stangovu
zakonu). Nakon nestanka laringala nastalo je *-iins, to se pravilno
odrazilo kao lat. -as, gr. -ac;, skr. -as, stsl. -y, lit. -as.
Genitiv mnoine glasioje u p;rE.\ieziku *-eha-om; stapanjem samoglasnika
nakon gubitka laringala nastf.\jalo je u ie. jezicima * -3m; u
sanskrtu je taj zavretak zamijenjen zavretkom -linOm preuzetim iz
n.:...osnova, a u i latinskom zavretkom * -a-som /-a-som preuze-
tim iz deklinacije (usp. stind. tiisam g. mn. zamjenice
sa ta) ili iz s-osnova (usp. stind. zora, g. mn. imenice uas-
zora). U latinskom je, rotacizmom, nastao zavretak-iirum (usp. i osk.
-azum, umb. -aru), a u se *-8- izgubilo izmedu samoglasnika,
te je nastao homerski zavretak --<OV; kontrakcijom samoglasnika
dobiveno je -<ov.
Dativ (-ablativ) mnoine zavravao je na *-ehrbhos; kao i kod o-osnova,
u staroindijskome tomu odgovaranastavak-bhyas, a u staroslavenskome
-mb. U italskome i preuzet je nastavak instrumentala mnoine
99 Vjerojatnoje arlu\jsko -ilB zamijenjeno nastavkom -ae da bi se izbjegla homonimija
sa zavretkom akuzativa mnoine, nakon promjene *-ins > -ilB.
141
MORFOLOGIJA
*-oys koji se kontrahirao s prethodnim -d-, (usp. osk. --ais, gr. -atC;, lat.
-is) vjerojatno se to dogodilo pod utjecajem o-osnova u kojima je taj
nastavak prevladao u dativu mnoine. U latinskom je
nastavak -bus ponovno uveden da bi se izbjegli homonimi u izrazima
poput dis deiibusque bogovima i boicam.a (umjesto **dis disque).
Lokativ mnoine *ehrsu u staroindijskome (-<isu) i starosla-
venskome (a-X'b
1OO
). Mikenski pokazuje zavretak -a-i < *-a-si s
nastavkom *-si preoblikovanim od ie. *-su prema lokativujednine (*-i).
Instrumental *-ehrbhis > *-abhis je u staroindijskome,
mikenskom (-a-pi) i staroirskom (d. -aib). U ba1toslaven-
skome imamo dija1ekatsku varijantu *-a-miHs (lit.liepomis, stsl.lipa-
mi) ..
U dvojinije u ie. zavretak glasio *-ehrih
1
; je u skr. kao -e (usp.
aSve dvije kobile), u stsI. kao -e (lipe1 a u lit. kao -i < *-ie (senieji liepi
dvije stare lipelOl). Mikenski ima, vjerojatno analogijom prema o-osno-
vama, zavretak -o: dva stola. U latinskome nema tragova
dvojine a-osnova.
1
.0
2
PROMJENLJIVE OSNOVE
111 Promjenljive deklinacijske klase u indoeuropskom prajeziku izdva-
jaju se prema tome to je u njima djelovao kvantitativni prijevoj u
korijenu, suflksu i nastavcima. U jezika promjenljive su imenske
osnove zamijenjene nepromjenljivima, to se dogodilo i u latinskome.
Jasna razlika promjenljivih i nepromjenljivih osnova je jedino u
staroindijskome. da u deklinaciji promjenljivih osnova veliku
ulogu igra poloaj tona u igra izuzetnu ulogu
u rekonstrukciji indoeuropskih deklinacijskih tipova, jer vedski u najve-
broju mjesto ie. naglaska.
Da bismo za pojedinu ie. imenicu znali kojoj (promjenljivoj) klasi pripada,
moramo znati reprezentaciju (osnovni oblik) njezina korijena i
suf Iksa koji se u njoj ponavljaju. Stoga klasifikacija promjenljivih tipova
proizlazi iz klasifikacije osnovnih oblika korijena i sufiksa. Osim toga,
da su neki padeni nastavci u ie. prajeziku postojali u
100 S x umjesto 8 analogijom prema o-osnovama, gdje x postaje po RUKI-pravilu.
101 U litavskom je stari dvoglas ie u pridjevu senieji). je
to je dvojina imenica enskog roda na -eb
2
imala, po svemu u n. a. v. nastavak
*-ihl za imenice srednjeg roda.
102 ali nedokazivo, da lat. duae dvije ie. zavretak za n. dvo *-eb
2
ihh
ba kao to duo zavretak n. dvo o-osnova (*-o-b
l
).
142
IMENA I ZAMJENICE
dvije varijante - sa i bez samoglasnika (g. sg. i *-s, i. sg.
i * -hl) - pripadnost neke imenice deklinacijskom tipu ovisi
i o strukturi pridruenih nastavaka.
Korijeni koje nazivatijakima imali su u osnovnom obliku inheren-
tan samoglasnik, to da su mogli stajati u prijevojnoj punini i
praznini. Slabi korijeni, nasuprot tomu; u osnovnom obliku nisu imali
inherentnoga samoglasnika, te su u deklinacijistajali samo u praznini.
Struktura je jakih korijena u deklinaciji *CVC (ili *CCVC, *CVCC,
*CCVCC), a struktura slabih *CC (eventualno i CCC).
SufIksi koje nazivati slabima u osnovnom obliku nisu sadravali
samoglasnika; to da se u deklinaciji nisu mogli pojavljivati u
prijevojnoj punini, su uvijek bili u praznini. Takvi suflk.si imali su
oblik *C ili *CC. Jaki suflksi, nasuprot tomu, imali su oblik *CV, *VC ili
*CVC, tj. sadrav8ll su samoglasnik koji se mogao ostvariti uprijevojnoj
punini.
Naposljetku, nastavke strukture *VC nazivat (npr. gen. sg.
a nastavke strukture *C slabima (npr. gen. sg. *-8).
Nije posve razjanjenjo pitanje koji su se padeni nastavci pojavljivali u
jakoj i slaboj varijanti. Osim genitiva jednine u obzir dolaze jo instru-
mentaljd. (*-ehl/*-hl)' te dativ i lokativ jd. v. i 102.
112 Izloena klasifIkacija morfema koji se pojavljuju u indoeuropskoj
deklinaciji postojanje osam (= 2
3
) kombinacija, od kojih su samo
neke i promjenljivi deklinacijski tipovi:
deklinacijski tipovi II ie. korijen sufiks nastavak primjer
1. JAKI JAKI JAKI *seh2wol sunce
2. JAKI JAKI SLABI *meh
2
ter mati
3. JAKI SLABI JAKI *potis gospodar
4. JAKI SLABI SLABI
5. SLABI JAKI JAKI *ph2ter otac
6. SLABI JAKI SLABI *Dl\ltis lt misao
7. SLABI SLABI JAKI
8. SLABI SLABI SLABI
Iz tablice je vidljivo da sve kombinacije morfema nisu bile doputene u
ie. pra jeziku. Nepostojanje tipova brojevima 4,7 i 8 objanja-
vamo temeljnim morfolokim pravilom ie. prajezika, prema kojemu nisu
bile doputene kombinacije dvaju uzastopnih slabih morfema unutar iste
(promjenljive)
143
MORFOLOGIJA
To pravilo potovano je i u kada imenica nema sufiksa (tj. kod
korijenskih imenica); one, u ie. prajeziku nisu mogle biti tvorene
korijena i nastavaka uvijek u praznini.
a) imenice imale su obrazac deklinacije: n. sg.
IllCeC-(C)VC(-s) (*seh
2
w61 > lat. sOl) I g. sg. *CC-(C)Cos (*sh
2
ulos >
*suhzlos (v. 86) > skr. suryas, n. sg.).
b) Obrazac imenica: n. sg. *CeC-(C)VC-(s) (*meh
2
ter > gr.
g. sg. *CeC-(C)C-s (*nieh2trs > ved. miitur) ..
c) tip imao je ovaj obrazac: n. sg. *CVC-C-(s) (*potis >
ved.pati) I g. sg. *CVC-C-os (*potyos > ved.patyas).
d) tip: n. sg. *CC-(C)VC-(s) > ved. pita) I g.
ag. *CC-(C)C-os (gr. 1t<l'tpoe;).
e) tip: n. sg. *CC-(C)C-(s) (*rov.tis > ved. mali) I g.
sg. CC-(C)VC-s (ved. male).
Deklinacijski tipovi dobili su imena prema ulozi naglaskR u paradigmi.
Tako se pretpostavlja da je naglasak kod tipa stajao na istom
mjestu, npr. u j deklinaciji nekih korijenskih imenica (v.l25),
usp. ie. *dom dom:
n. sg. *dOm (arm. tun)
g. sg. *dems (gr. Oscmo'tlle; < *dems potis gospodar
S druge strane, osnove imale su naglasak koji je u
praJeziku stajao na prvom slogu u nominativu jednine, a na drugome u
kosim padeima: su, naprimjer, neke i-osnove, npr. ie.
*haewis ovca: .
n. sg. *h
3
ewis (gr. ote;)
g. sg. *h3ewy6s (gr. oioe;)
imenice u prajeziku su imale naglasak na drugom
slogu i u nominativu jednine i u kosim padeima, ali, zbog prijevoja, na
morfolokim elementima, npr. u imenice *ph
2
ter otac:
n. sg. (gr. 1t<l-n1p)
g. sg. *ph2trOS (gr. 1t<l'tpoe;).
Medutim, glede rekonstrukcije indoeuropskoga naglaska i naglasnih
paradigmi mnogo toga je jo uvijek nejasno. Stoga sam se u klasifikaciji
promjenljivih deklinacijskih tipova i oslonio na temeljnu strukturu
morfema radije nego na akcenatske alternacije.
Moja se klasifikacija promjenljivih deklinacijskih tipova razlikuje od
6ene (npr. Rix 1976) samo 8 obzirom na tip. Dok ja nazivam i
imenicu poput *meh
2
ter, g. *meh
2
trs mati kojoj je korijen u svim. padeima u
144
IMENA I ZAMJENICE
punini, i *hsnom\l, g. *haOmens ime, kojoj se korijen pojavljuje i upuninii u
praznini, mnogi bi lingvisti ovu potonju nazvali zbog
pretpostavljenog (ali nedokazanog) pomicanja naglaska S korijena na sufiks u
dekliilaciji.
113 U skladu s izilesenom klasifikacijom promjenljivih osnova, indoe-
uropske osnove svrstavaju se u paradigmu: sufiks
* -ih2 / -yeh2 pojavljivao se u praznini u n. sg., alije u drugih padela
imao puninu. Korijen je bio uvijek u punini, a genitivno * -s u praznini.
ie. '" 2 ca, lat. facies lice, stal. aldi
jednina
ie. lat. skr. gr. &tsl.
N "'potnih
2
facies patni 1tOtVla aldi
V "'potni(h
2
) facies
patni
,
aldi 1tOtvta
A "'potnih2m faciem patni 1tOtvtav aldbja.
G "'potn(i)yehas faciei patnys
,-
aldbjQ
ABL "'potn(i)yeh
2
s facie patny8s
D "'potn(i)yehaeY faciei patnyai aldbji
L "'potnih
2
(i) patnyam aldbji
I
"'POtnihahl tna
aldb ft
114 Mnoinu od latinskih imenica 5. deklinacije imaju samo res stvar
i dies dan. U starijim tekstovima pronalazimo i oblike kao spebU8
nadama, aciebus bitkama.
mnoina
ie. lat. skr. gr. &tsl.
N ?"'potnihaes (dies) patniA,
,

1tOtVlal
patnyas
V =N =N patnyas 1tOtvial =N
A
?"'potnih
2
\l8 =N patni 1tOtvlac; =N
G ?"'potnihaQm (dierum) patninam
,
aldbJb 1tOtVlCOV
ABL ?"'potnihabhos (diebus) patmohyas
D "'potnih
2
bhos (diebus) patnibhyas 1tOtVtalC; aldbjam'b
L "'potnih
2
su patniu aldbj8X'b
I "'potnih
2
bhu! hii aldbjmni
145
MORFOLOGIJA
U latinskom su se imenice ove deklinacijske klase u pravilu odrazile kao
imenice koje zavravaju na -ia (gloria slava, uict6ria pobjeda, itd.}.l03
One se u deklinaciji ne razlikuju od imenica na -a (prva deklinacija).
latinske imenice pete deklinacije mnogo duguju indoeurop-
skim imenicama tvorenim sufIksa -ih2 /yeh2' te se s obzirom na
ulogu u cjelokupnom deklinacijskom sustavu nastavljaju na njih; kao i u
ie. prajeziku, i u latinskom su imenice 5. deklinacije sve enskoga roda
(osim dies dan i sloenica izvedenih iz te imenice);l04 *h2 je u tih
imenica sufIks za tvorbu enskoga roda. *ih2 /yeh
2
osnove sluile su u ie.
prajeziku za tvorbu participa, imenica i pridjeva enskoga roda izvedenih
atematskih sufiksa; participi prezenta, m. r. bheron(t) koji
nosi: . r. *bherontih
2
koja nosi (gr. q>sprov, q>spoucra, stsl. bery, berqti);
m. r. *h
1
nek'wos (*widwos) koji je nosio (vidio): . r. *hlnek'usih2
(widusih
2
) kojajenosila (vidjela) (stsl. nes'b, neSbi, skr. vidvii, vidu;;);
m. r. *-ter vrilac radnje: . r. *-trih2 (skr. -tii, -tri),
sladak (gr. i1ou<;, skr. svadu), slatka (gr. i1o&ia, skr.
sviidv;;) .
. Nominativ jednine imenica ove klase nije imao nastavka; u latinskom je
vjerojatno, u Enijevu stihu Quos homines quondam Laurentis
terra recepit ljudi koje je primila laurentijska zemlja (Ernout
1947: 148); oblik Laurentis umjesto Laurens pravilanje ishod
ie. zavretka * -ih2 kojemu je, analogijom s imenicama 3. deklinacije,
pridodano nominativno * -s.
Akuzativ jednine *-ih2m pravilno je odraen ulat. zavretku -iem, gr.
-lav, skr. -im. Genitiv jednine imao je nastavak * -s, kao i kod ehz-Osnova,
s kojima se podudara i ostalih padenih nastavaka. U mnoini je
rekonstrukcija prijevojnih stupnjeva osnove i nastavaka oteana oskud-
grade, no padeni su nastavci bili isti kao i kod *ehz-Osnova.
U staroslavenskome nastavak g. sg. nije dovoljno razjanjenoga postanja
(izgleda kao ie. zavretak * -en-s, preuzet iz n-osnova, usp. Brauer 1969, II: 127).
i zapadni slavenski jezici na praslavenski nastavak *....e.
je i s nastavkom za nom. pl. no on se moe kao nastavak za
akuzativ mnoine (uz uvjet da ie. *-yeh
2
\U! pravilno u slavenskom daje
U sanskrtu je nastavak za l.jd. preuzet iz promjene; u instrumentalu
jednine bismo kod imenica nastavak *-i < ie. *-ih2hl;
vjerojatno se radi o analogijskom utjecaju imenica sa slabim suflksom *-ih2;
u nominativu mnoine je zavretak stariji od zavretka -i koji se pojavlj$
u vedskom.
103 Ranija povezanost imenica 5. deklinacije i imeniCa na --ia vidi se po stlat. oblicima
n. sg. grada, g. sg. miiteriae.
104 U praslavenskome je postojao odreden broj imenica ove klase mukoga roda, usp.
sts!. sqdi sudac.
146
IMENA I ZAMJENICE
U gotskome je imenica na * -ih2 dobro a slui za
tvorbu imenica enskoga roda, usp. {rijonds prijatelj: frijondi prijateljica. U
litavskome indoeuropskim imenicama na * -ih2/-yeh
2
odgovaraju neke i-osnove
enskoga roda, npr. marti <ljevojka (gen. je i morfoloki
princip prema kojemu ie. atematskim pridjevima mukoga roda odgovaraju
pridjevi enskoga roda ove klase, usp. graus lijep: grai lijepa.
OSNOVE NA -IH2
115 Imenice ove klase su u potpunosti jedino u vedskom (npr.
nadi rijeka, vrki u drugim jezicima ostavile su malo traga
(usp. npr. stisl. ylgr a u latinskom su posve nestale; one su
tvorene slaboga sufiksa *-ihr koji nije imao prijevoja, te su
stoga imale promjenu (ved. n. sg. nadi, g. sg. nadyas, ak.
sg. nadyam, i. sg. nadya). Sve imenice ove klase bile su enskog roda.
LATINSKE IMENICE 5. DEKLINACIJE
116 Premda kao klasa od ie. *-ihJ-yeh
2
osnova, sastavom su
imenice latinske 5. deklinacije podrijetla; medu njimaje npr.
spes nada < *speh1s (usp. stsl. speti uriti), korijenska imenica s *hl
kao zavrnim suglasnikom korijena; zatim, tu je res stvar, imovina <
*(H)reh1is, stara i-osnova tvorena od korijena na laringal (usp. ved. riis
imutak, blago, ak. jd. rayim = lat. rem, ie. *(H)reh
1
im); naposljetku,
dies dan je indoeuropska (korijenska) imenica na dvoglas, *dyews >
ved. dyau nebo. Osnova te imenice nastalaje apstrahiranjem osnove
akuzativa jednine *dye-m (v. 137). Imenice poput species vrsta,
matenes grada, itd. izvedene su sufIksom *-yeh
1
ili *-yeh2 koji je u
latinskome posluio za tvorbu apstraktnih imenica enskog roda.
je padenih nastavaka latinske pete deklinacije nastala analogi-
jom prema a-osnovama, to samo potvrduje njihovu iskonsku bliskost (u
sanskrtu su, naprotiv, i-osnove analogijom utjecale na a-osnove). Geni-
tivni zavretci -et (sg.) i -erum neposredno su oblikovani prema zavriet-
cima a-osnova -ai i -arom, a je i u drugim padeima.
Nema dokaza da su imenice 5. deklinacije kao klasa postojale i u ostalim italsk.im
jezicima (v. Pisani 1966, Sihler 1995). Nema, dokaza niti da nisu.
OSNOVE NA *u i *uH
2
; LATINSKA 4. DEKLINACIJA
117 U ie. prajeziku brojne su imenice i pridjevi imale osnovu koja je
zavravala na *u; imenice kojima je osnova zavravala na * -u
147
MORFOLOGIJA
su U latinskome kao deklinacija. Pridjevi na * -ll PreMi SU,
dodavanjem sufiksa *-i-, u i-osnove, USp. ie. *gwrHu- ,.telak (gr. J3a.puc;)
> lat. grauis, ie. *hl1gwhu':"/ *hllegwhu- lagan (ved. raghu, gr. &A.a.XUC;)
> lat. leuis.
Postojala su dva osnovna tipa izvedene iz
korijena sufiksom * -Vw-, i izvedene iz korijena sufiksom
* -W-j U latinskome je razlika izmedu i
kili izbrisana. promjena u je jezika posve
zamijenjena U vedskom, jo ima imenica
koje se dekl.i.niniju posve npr. madhu medovina, g. sg.
madhvas (ie. *medhu, *medhwos, usp. gr. JA,iSo, J,liSooC; vino).
Medu sufiksima kojih su tvorene se sufiks *-tu-
kojim su tvorene apstraktne imenice koje izraavaju glagolsku radnju.
Taj sufIks usporedanje sufiksu * -ti- kod no za razliku od njega
ne radnju kao objektivnu kao dispoziciju (sklo-
nost) subjekta; dok se imenice na *-ti-tvore uglavnom od slabih korijena,
imenice na * -tu- tvore se od jakoga korijena u prijevojnoj punini, usp.
lat.gUstus okus, uisus vid, sensus osjet, got. daupus smrt, lustus
radost.
118 ie. *g'onu koljeno; *suHnu- sin; lat. frUCtUS plod, gr. 1t1;XUC;
lakat.
jednina
ie. lat. skr. gr. sts1.
N *g'onu genu janu yOvu syn'h
*suHnus
friictus sUn1U nfix.m;
V *g'onu genu janu yOvu synu
*suHnew
friictus sUno niix.m;
A *g'onu genu janu yOvu syn'h
*suHnUDl
friictum sUnUDl
1ri1x.
uv
G *g':o.wos geniis janUD8S

synu
*suHnows friictUs sUno (hom.)
ABL =G genu =G
friictU
D *g':o.wey genu janune
,
synovi ')Q\)Vl
*suHnowey friictuI, friictii siinave
,
2tt'\x,t:t
L *g':o.wi, *gnew januni synu
*suHnew siinau
I *g'onuh
1
januna synolIlb
*suHnuhl sUnuna
148
IMENA I ZAMJENICE
119ProDijena u-osnova U mnoiini:
mnoina
ie. lat. skr. gr. stsl.
N *g'onub2 genua janum youva (hom.) synove
*suHnewes
friictus siinavas n:i\X&lt;
V =N =N =N =N =N
A *g'onub
2
genua jinUni youva syn'h
*suHnus
friietum siiniin
G *g'\lwom genuum jiniinim synu
*suHn(e)wom friictuum siiniinim (hom)
ABL *g'onubhos, genibus, genubus =G
*suHnubhos
friictibus
D =ABL =ABL jiinubhyas -yOV&<n synovi
siinubhyas
,
1tTJlOO
l
L *g'onusu januu synu
*suHnusu
siinuAu
I janubhi &yn01Ilb

siinubhi
U latinskome su imenice 4. deklinacije mukoga i srednjega roda; prve
nominativ na -us, a potonje na -u, -zi; u ie. prajeziku bilo je i dosta
imenica enskoga roda, o i preitci u latinskome manus
ru.ka, domus dom,penus hrana.l05
Nastavak -ii. u n. sg. imenica srednjeg roda nije posve rarJanjen; Leumann
(1977: 441) kae da toga nastavka nije bilo u govomomjeziku. vjerojatno stoga
to glavno o !\iem od Priscijana (2. 362) te od pjesnib
Vergilije, Eneida 1. 320); medutim, LeumaDDOva skepsa izgleda mi pretjeranom.
je da su duijine u poput genu koljeno, comU rog postale od
*-U-hl pri je *-hl nastavak za nominativ dvojine (imenice koje
koljeno ili rog se upotrebljavaju u paru, v. Ham.p 1970).
U genitivu jednine promjene gotski nastavak -aus
(SUMUS sina) daje prijevojni samoglasnik u sufiksu bio *-0-,
a ne *-e-. Latinski nastavak -us pravilan je odraz indoeuropskoga
zavretka *-ows. Na starolatinskim natpisima po-
jei nastavak -uos (senatuos, SC de Bacch.) koji je
kao indoeuropski zavretak *-w-os (kao u
105 U staroirskome (a vjerojatno iu
mukoga i srednjeg roda (Thurneysen 19(6); u praslavenskome BIl pak iskJjuiSvo 1IUJ8-
culina (Briuer 1969); vjerojatno se radi o dijalekatskoj osobitosti. nekih zapadnoinc1oeu.
ropskih jezika.
149
MORFOWGIJA
ved. madhvas, g. sg. odmadhu medovina). Neke imenice katkada tvore
genitiv jednine na dugo -i, analogijom prema o--osnovama, npr. g. sg.
senati, kod Cicerona i Livija. Deklinacija o- i u- osnova posve se
pomijeala kod imenice domus dom (dat. domui i domo, abI. domo, g.
pl. domuum idomarum).
Latinski je ablativ na -u nastao u praitalsko doba proirenjem nastavka
*-Vd na sve vokalske osnove (usp. magistratiid, SC de Bacch.).
U dativu jednine zavretak -ui u latinskome razvio se iz -uei, nastavka
na ranim natpisima (senatuei, CIL 12 568). U
latinskom imenice srednjeg roda imaju nastavak -ii, a imenice mukoga
i enskog roda -ui; u pjesnitvu, medutim, i imenice mukog i enskog
roda imaju -ii. Izvorni nastavak u svakom je -ut < ie.
* dok je -ii po svoj prilici nastalo analogijom prema dativu -i
imenica deklinacije.
Lokativ jednine imenica nije imao nastavka, no sufIks
je stajao u prijevojnoj duljini (ie. *suHnew). je da je trag toga
lokativa u lat. izrazu noctu to je izvodivo iz *nokwtew,
lok. sg. u-osnove *nokwtu-. Lokativ jednine amfIdi-
imenica najvjerojatnije je imao lokativni nastavak
*-i, usp. ved madhavi U medovini.
Instrumental jednine ostavio je traga u malom broju jezika; vedski oblici
poput paSva stokom (usp. lat. pecu) na nastavak
vohu dobrim na nastavak *-hl.
120 Latinski nominativ mnoine na -iis nije pravilan odraz ie. zavretka
* vjerojatno je -us preuzeto iz akuzativa, gdje je taj zavretak
pravilno nastao od ie. * -uns; pri tome je igrala ulogu i analogija s
imenicama 3. deklinacije,kod kojih se n. i ak. mnoine poduda-
raju. N., ak. i v. pl. imenica srednjeg roda je nastao analogijom
(najvjerojatnije prema o--osnovama), jer bi ie. * -U-h2 u latinskome dalo
**-ii.
Genitiv mnoine -uum (arhajski -uom) u pjesnitvu se u
-um (npr. kod Vergilija). U dativu mnoine latinske imenice acus igla,
arcus luk, quercus hrast itribus pleme su stari zavretak
-u-bus, pri je -u- dio osnove na koji je pravilno dodan nastavak
-bus; ostale imenice preuzele su, analogijom prema 3. deklinaciji,
zavretak -ibus, no neke imenice imaju jo oba zavretka (npr. genu,
artus ud, lacus jezero, uerii raanj, itd.).
U staroindijskome su u-osnove pretrpjele velik uijecaj n--oSnoV8; osobito se to
vidi u deklinaciji u--osnova srednjeg roda, u kojima ispred padenoga nastavka
150
IMENA I ZAMJENICE
stoji neetimoloko n; u vedskome su jo oblici bez n, usp. madhu
n. medovina, g. madhvas umjesto madhunas. U pras1avenskom su
se u potpunosti izgubile u-osnove srednjega roda; su nestale pridjevske
osnove na *u. U instrumentalu jednine zavretak -o7nb prenesen je analogijom
iz tematskih osnova; staroruskijo ima izvorni nastavak -'bmb kojije
iz praslavenskoga.
Podavanjem sufiksa za enski rod * -h2 u--osnovama nastajale su u
indoeuropskom prajeziku osnove na * -uh
2
enskoga roda. Takve su,
naprimjer, imenice *swek'ruh
2
svekrva, skr. 8VaSrU, lat. socrus
(spram imenice mukoga roda *swek'uros svekar, skr. 8VaSuras, lat.
socer). Te su se imenice u prajezik.u deklinirale (n. sg.
*swek'r-uhra, g. sg. *swek'r-uhr6s. U latinskome se te imenice u
deklinaciji ne razlikuju od ostalih imenica 4. deklinacije; zavrno * -us
pokratilo se najvjerojatnije pod utjecajem zakona o jampskom
Jedine latinske imenice na *-iis su sUs svinja i grUB dral. prva je
indoeuropska korijenska imenica *suHs (usp. gr. 0<;), a druga indoeuropska
osnova na *-uh
2
(usp. lit. gerve, strus. eravb, s drugim sufiksom gr. rtpavo<;);
obje su uvrtene u 3. deklinaciju, ali grUs, gruis jo trag promjene
indoeuropske osnove na -uh
2
, (*geruh2s I
LATINSKA 3. DEKLINACIJA
121 Po svojemje postanju latinska deklinacija najraznolikija (s
izuzetkom, moda, pete deklinacije). Jo su rimski u
deklinaciju svrstali sve imenice kojima genitiv jednine zavrava na -is.
Premda u latinskom imenice i pridjevi 3. deklinacijeimaju vrlo
nastavke, samo upoznavanje njihova indoeuropskoga podrijetla
moe nam razjasniti preostale razlike; medu imenicama 3. deklinacije
razlikovat a) i-osnove; b) osnove na konsonant; e) osnove na
sonant; d) nepravilne imenice (heteroklita, osnove na dvoglas).
I-OSNOVE
1122 U indoeuropskom su prajeziku i-osnove mogle biti
ke, i promjena bila znatno
i u mnogim je oblicima utjecala na promjenu jo
tijekom razvoja ie. prajezik.a. Obje su deklinacije i-osnova u
mjeri usporedne i promjeni u-osnova.
Kao i u indoeuropskome, i u latinskome i-osnove mogu biti bilo kojeg
roda. Imenice srednjega roda prepoznaju se po zavretcima -e, -al, -ar,
dok za razlikovanje imenica mukoga roda (npr. ignis oganj) i enskoga
(mons brijeg) nema jasnoga pravila.
151
MORFOLOGIJA
123 *haewis OVC8., *IIqltis misao, um; *mori more > lat mare,
*polis > gr. grad
jednina
ie. lat. W. gr. stal.
N *haewis mens aviA
oIS
*Dl\ltis mare matiA 7tOAU;
V ?*haewi mens ave 7tOAl
*Dl\ltey mare mate
A *haewim mentem avim 7tOAtv
*Dl\ltim
mare matim
G *h3ewyoS mentis avyas oioC;
*Dl\lteys
maris mateA 7tOAll0C; (horn.)
ABL =G mente =G
mari
D *haewyey menti avye 7tOM:l
*Dl\lteyey mari
mataye
L ?*ha8W)'i avyau
7tOAlll
*Dl\ltey
mata(u)
I *haewyehl avya
*lD.\ltihl ved .. mati
U latinskome pronalazimo odraze promjene:
ouis se sklanja isto kao i mens. U nominativujednine u latinskome je -i-
otpalo sinkopom iza nekih skupina, dok je iza drugih
(collis, collis brijeg < ie. *klnis, usp. steng. hyll); ova se druga
skupina u tradiciji naziva pari.syllaba, jer u genitivu i
nominativu jednine imaju isti broj slogova. Imenice srednjega. roda ove
deklinacijske klase pogodila je apokopa, otpadanje zavrnoga * -i ukoliko
su imale vie od dva sloga. (*anamali ivotinja > animal, *kalkalj >
calcar ostruga, s pravilnom disimilacijom likvida, v. 82). U dvoslonim
imenicama *-i je pravilno prelo u -e (mare, takoder u pridjeva 3.
dek
1i
nacije,suaue slatko). Indoeuropski nastavak za sr. rod bio je *-0,
tj. imenice su zavravale na osnovu (*-i, usp. skr. vari n. voda).
U akuzativu jednine i i deklinacija
imale su zavretak *-im; taj je zavretak u latinskome pravilno preao u
-em (ment-em), alije -im naknadno ponovno uvedeno kod nekih imenica
(febris groznica, sitis rauis promuklost, itd.) analogijom
prema zavretcima ostalih vokalskih deklinacija (-am, -om, -um, -em).
U nekih imenica akuzativ na -im moda je pravilan odraz ie. zavretka * -ih2m:
lat. neptim i akr. naptim bili bi izVodivi iz ie. *neptiham (usp.
Meillet & Vendryes 1948: 478).
152
IMENAI ZAMJENICE
Indoeuropski zavretak genitivajd. deklinacije *-ey-s
u latinskome je trebao dati *-ls; pod utjecajem konsonantskih osnoV8.t
kod kojih je zavretak -is postao od * -es, latinske su i-osnove preuzele
genitivni zavretak s kratkim -is. 106 Ablativ jednine-e je preuzet
iz konsonantskih osnova (v. 125),ali su neke imenice i svi pridjevi 3,
deklinacije zadrale stari italski ablativ na *-id > lat. -ij u\j zavretak
imaju a) imenice srednjeg roda (mari) b) imena rijeka (Tiberi); e) imenice
koje imaju ak. jd. na -im (tum kule).
Udativujednine ie. zavretak *ey-ay pravilno se odrazio kao lat. -i; treba
da bi i taj nastavak mogao biti prenesen iz konsonantskih imenica,
jer bi i *-ay II latinskome dalo-i.
Lobtiv i instrumental jednine nisu u latinskome ostavili traga; u pnVeziku je
lok. jd. zavravao na *-ey deklinacija), to se u vedskom
odrazilo kao -ii (usp. agna u ognju, lok. od agni oganj); u sanskrtu je
analogijom prema u-osnovama dodano zavrno -u, te lokativ glasi agnau.
124 Deklinacija i-osnova II mnoini:
mnoina
ie. lat. skr. gr. stal.
N *haewYes mentes
avyas 7tOl..&tC; pa-mQtbje
*lD.\lteyes maria matayas
V =N =N =N =N =N
A *hsewins mentes, mentis avyas 7tOl..&lC;
*lD.\ltins maria mati
G *haewyom mentium 7tOA.tlIDV (hom.)
*lD.\ltyom marium matin8m
ABL *haewibhos mentibus
*lD.\ltibhos
maribus matibhyas
n" =ABL mentibus 7tOA.rol
maribus matibhyas
L ?*haewisu pa-mQtbx'b
*lD.\ltisu matiu
I *haewibhis pa-mQtbmi
tibbu! matibhi
U nom. pl. lat. -es predstavlja pravilan odraz ie. zavretka *-ey-es
deklinacija; II nekih se imenica pojavljuje i nastavak
106 U je staro *-eis i, tovie, preneseno na konsonant-
ake imenice i o-osnove, usp. osk. med!keis mediksa (meddi% je neki magistrat u
gradovima).
153
MORFOLOGIJA
--is (kod Plauta aedis zgrade, auris ui). Taj se nastavak
analogijom prema konsonantskim imenicama kod kojih se tako-
podudaraju n. i ak. pl. koji oba zavravaju na -eS.
I07
N., ak. i v. pl.
imenica srednjega roda morao bi zavravati na **-1 da dolazi od ie.
zavretka * -i-h2; latinski zavretak -ia nastao je analogijom prema
o-osnovama (kao i kod u-osnova, usp. 119).
Akuzativ mnoine imenica m. i . roda zavravao je na *-i-ns; najvjero-
jatnije su i i imenice imale isti
zavretak. U latinskom je *-i-ns pravilno odraeno kao --is (mentis), no
taj nastavak od Augustova doba zamjenjuje se nastavkom -es, preuzetim
iz konsonantske deklinacije.
Genitiv mnoine ima u latinskome zavretak -ium, to je pravilan odraz
ie. zavretka * -i-om. neke imenice, koje ostale padee tvore
po i-osilovama, imaju g. pl. na -um, kao konsonantske osnove, npr.
senum, uolucrum, iuuenum, canum staraca, ptica, pasa.
takvih imenica u prajeziku nisu bile i-osnove, te je zavretak-um
u g. pl. arhaizam, a ne analoka inovacija.
Dativ i ablativ mnoine imaju u latinskome nastavak -i-1Jus, koji je
pravilno nastao iz ie. zavretka * -i-bhos.
Osim navedenih tipova i-osnova, u indoeuropskomeje postojao jo jedan,
tip koji moemo svrstati u deklinaciju. Radi se o
imenicama tvorenim sa sufiksom *-HVy- koji je un. sg. stajao u duljini
0, npr. ie. *sekWHoy > skr. sakhii pratilac, prijatelj,g. sakhiyu) ie.
*wehzghHoy > gr. g. < *wehzghHyos. Prema miljenju
ta klasa imenica nije ostavila traga u latinskome.
nekQ latinske i-osnove u nominativu jednine imaju nerazjanjen zavre-
tak -es (sedes sjedite, uulpes lisica, uates prorok, pjesnik koji bi
se mogao izvesti iz * -(H)eys, prijevojne varijante upravo spomenutoga
indoeuropskoga tipa. lOS
107 V. Leumann 1977: 440. Vrijedno je spomena, medutim, i drugo objanjenje, prema
kojemu je -is pravilan odraz ie. zavretka *-y-es (usp. ved. aryas
prijatelji, n. sg. ari-). je da ie. *-yes daje u lat. -is i u prezentu glagola 4.
konjugacije, ukoliko uenis < ie. injunktiva *gWemyes.
108 U latinskom je dugo prijevojno *e analogijom uvedeno i kod nekih korijenskih
imenica, usp. pes stopalo umjesto ie. *pOd.s (dor. Nita ne stoji na putu pretpo-
stavci da se to dogodilo i kod imenica tvorenih sufiksom *-HVy-.
154
IMENA I ZAMJENICE
OSNOVE NA KONSONANT
125 Razmjerno heterogenu klasu indoeuropskih osnova na konsonant
moemo podijeliti na a) osnove na okluziv; b) osnove na *-s-;c) osnove
na laringal:
osnove na okluziv osnove na *-s- osnove na laringal
ie. *pOd-s ,.stopalo *g'enhlos ,.rod *ponteH -s ,.put
lat. pes, pedis genus, generis (pOns, pontis ,.most)
U indoeuropskom su prajeziku osnove na okluziv u broju
bile korijenske imenice (imenice tvorene bez suflksa); neke od
njih sklanjale su se npr. *dom / gen. *dems dom, no
imala jake nastavke te se sklanjala npr. *pOds / gen.
*pedos stopalo (umjesto **pdos, oblika zbog slogovne
strukture jezika). U latinskom su korijenske imenice vrlo brojne, toje
jedna od crta toga jezika (u su ie. jezika korijenske
imenice nestale kao klasa; u slavenskome ih nema). Imenice na
konsonant izvedene sufiksa u latinskom su znatno nego u
indoeuropskome. Jedna je od rijetkih takvih imenica nepOs
(ie. *nepfits, usp. skr. napOl potomak, stiro na, steng. nefa).l09
U latinskome je broj osnova na okluziv znatno zbog brojnih
sloenih suf Iksa, od kojih samo neki imaju usporednice u drugim ie.
jezicima, npr. sufiks *-tu(H)t- za tvorbu apstraktnih imenica . r.,
i u keltskom (lat. iuuentus mladost = stiro ottiu), ili sufIks
*-teh2t-, i u (lat. nouitas novost = gr. veo'tllC;)'
Naposljetku, u osnove na okluziv valja ubrojati i participe prezenta
tvorene sufiksom *-Vnt- (lat. ferens, ferentis, skr. bharon, bharatas, gr.
q>eprov, q>epov'toc; < *bheron, *bherontos). U tijeku razvoja
latinskoga ti su participi poprimili zavretke (usp. g. pl.
ferentium, no Plaut jo ima amantum ljubavnika, precantum moli-
telja).
126 Indoeuropske bile su srednjega roda i, mukoga ili
enskog roda. Imenice srednjeg roda dobro su u gotovo svim
ie.jezicima, usp. ie. *g'enhlos/ g. *g'enhlesos rod > lat. genus, generis,
homo yEVOC;, yEveoc;, skr.janas,janasas. je za te imenice
109 Taje imenicallna1a promjenu (n. *nepOs, g. *nept6s), usp. prazninu
sufiksa uskr. g. sg. naptur i stiro nieth.
155
MORFOLOGIJA
da nemaju kvantitativnog prijevoja, osim. eventualne prijevojne duljine
u n. ak.. v. pl. (*g'enhlos > skr. jana(",)s(i.110 U latinskom, zbog
rotacizma, osnova u kosim padeima zavrava na r. Lat. aes, aeris
bronca pravilno dolazi od ie. *h#yos, *h#yesos kovina s gubitkom
*y samoglasnika (usp. akr. ayas kovina, got. aiz novac, ruda).
S-osnove mukoga i enskog roda imale su promjenu,
npr. ie. *h
2
ewsOs / g. *h
2
usesos / ak. *h
2
usosIp zora (osnova
je u homo posredno i u lat. aurora i lit. aura; osnova
"'h
2
uses- uskr. uas-). U latinskome su te imenice prele u
druge deklinacijske klase (npr .. aurora), a su (npr.
arbOs stablo).
1127 Osnove na laringal (osim onih s formantom '" -h2 za tvorbu enskog
roda, v. 108) bile su u indoeuropskome rijetke. njima nalazimo
korijenske imenice, npr. "'dhoh
1
-s u sloenicama (ved -dhas,
lat. -dOs u sacer-dOs < *sakro-dhohb s prijelazom u osnove na t). Od
izvedenih imenica. na laringal moemo spomenuti *ponteH-s put (skr.
panthiis, stsl. pqtb). Ta se imenica. sklanjala (genitiv
*P:tltHos> skr.pathas, ista osnova je u gr. 1t(X:to<; put). U latinskome
je ta imenica prela u i-osnove (pOns, pontis most).
1128 "'pOds stopa1o
jednina je. lat. akr. gr. stsl.
N
POdS
pes pat
V (=N) =N =N =N
A .POdIP. pedem padam nooo
G pedos ili "'podes pedis padas
ABL =G pede =G
D
.pedey ili podey
padi pade noai
L
.podi ili .pedi
padi
I pedeh
l
ili pada
*podeh
1
Uranom indoeuropskome promjena je vjerojatno bila*g'enh
1
s/ *g'enhle&-8, dakle
v. Schindler 1975a.
156
IMENA I ZAMJENICE
Kod imenice *pads, kao i kod mnogih drugih korijenskih imenica, teAko
je utvrditi raspodjelu prijevojnihstupnjeva u korijenu za pojedine padee.
N. sg. je vjerojatno imao *0, dok je e u lat. uvedeno analogijom prema
onim padeima u kojimaje stajalo *e; kod korijenske imeniceu6x glas,
izvorno *0 je usp. m. vak). I
Ak.uzativ jednine imao je nastavak * -lp, fonoloki uvjetovanu varijantu
nastavka * -m; u latinskome je pravilan odraz -em (46), -a. takoder
je pravilno, dok je u skr. -am m dodano analoki prema o-osnovama.
U genitivu jednine nastavak je bio *-os ili *-es. U nekim se jezicima
pojavljuje *-os germanski, keltski), a u drugima *-es (slavenski,
latinski), dok je u nekima boja samoglasnika neodrediva (armenski,
indoiranski); latinski je jedini ie. jezik u kojem su obje
varijante, premda se nastavak -os pronalazi samo u najstarijim teksto-
vima (npr. salutus, g. sg. od salus zdravlje, CIL J2 62, nominus g. sg.
od nOmen ime, SC de Bacch.).11l U latinskom upotrebljava
se samo nastavak -is < -es (usp. stlat. salutes porolom vre zdravlja,
. CIL J2 451). i umbrijski imaju nastavak i-osnova, -eis (osk.
med!ke!s suca, od osnove medik-).
Najvjerojatnije je objanjenje postojanja te dvije varijante genitivnoga nastavka
teza da je jedna od njih isprva stajala pod naglaskom, a druga unenaglaenom
poloaju. Mogli bismo pretpostaviti da je varijanta * -es stajala pod naglaskom,
a varijanta *-08;112 vjerojatno je do u toj distribuciji dolo joj
tijekom razvoja ie. prajezika.
Ablativ jednine -e u latinskome pravilno dolazi od indoeuropskoga
lokativnog nastavka *-i. U dativu jednine lat. -i (stlat. -ei) pravilan je
odraz ie. nastavka *-ey (usp. i osk. medike! sucu).
U sanskrtu, nastavak -{lm u akuzativu sastoji se od pravilnoga ishoda ie. * -lp. i
analoki dodanoga -Tn (prema G-Osnovama). U je nastavak -t udativu
u stvari indoeuropski lokativni nastavak. Mikenski jo indoeuropski
dativni nastavak koji se linearom B pie kao-e.
1129 Promjena osnova na okluziv u'mnoini:
111 za popis s genitivnim nastavkom -us < -os v. Bliime11972: 63.
112 U ie. samoglasnik *e je sUijao pod naglaskom, dok je *0 ponekad
bio samoglasnik koji se pojavljivao umjesto prijevojne praznine kako bi se izbjegle
slogovne strukture (v. 1996a, 1996c).
157
MORFOLOGIJA
mnoina
ie. lat. skr. gr. stsl.
N *podes pedes padas lto&:c;
V (=N) =N =N =N
A *po<4ts pedes padas ltooac;
G *pedom ili *podom pedum padam
ABL *podbilos ili *pedbilos pedibus padbhyas
D *podbilos ili *pedbilos pedibus padbhyas ltOOal
L *podsu ili *pedsu patsu
I *pedbhjg ili padbhi
Indoeuropski nastavak. za n. pl. u latinskome je trebao dati * -es > * -is;
nastavak. -es u stvarije pravilan odraz nastavka za ak.uzativ mnoine, ie.
> *-ens > -es.
U3
U je izvorni nastavak. npr.
humuns (= lat. homines ljudi), sa sinkopom samoglasnika *e.
Dativ i ablativ mnoine analogijom prema i-{)snovama dobili su zavre-
tak. -ibus umjesto * -bus.
U sanskrtu dugo li u n. pl. je od ie *0 zbog djelovanja Brugmannova zakona;
kratko a u ak. pl. kao da na daje prijevojni samoglasnik u tom
padeu bio *e. U je dativ mnoine postao od ie. lokativa mnoine, kao
to je dativ jednine u stvari ie. lokativ. Nastavak -al umjesto *-ou se
analokim utjecajem lokativa (dativa) jednine na -l. U mikenskom
instrumental je jo osobit pade s nastavkom -phi koji se podudara sa sanskrt-
skim -bhi; u homerskome taj nastavak (hom. -<pl) ima funkcije i
upotrebljava se i u jednini i u mnoini.
OSNOVE NA SONANT
130 indoeuropskim osnovama na sonant1l4 se osnove na *r
i *n; ima svega osnova na *m: npr. *g'heyom / *g'himos zima,
lat. hiems, hiemis, av. zima), *sOm / *sems jedinstvO (stsl. samb,
gr. *dheg'hOm / *dhg'hmos zemlja (het. tekan, gr. XB-rov). Na
izuzetno su rijetke i osnove na *1: *seh2wol/ *suh
2
nos sunce (lat.
s6l, skr. siiryas, lit. saule), *seh21s / *sh210s sol (lat. siil, salis, gr. aA.c;,
113 Drugo je, moda ne manje vjerojatno daje lat. -es nastavak za nom. pl.
preuzet iz i-osnova, ie. *-ey-es (Leumann 1977: 436).
114 Na ovom mjestu o sonantima govorimo u fonetskom, ne u fonoloikom smislu. U
fonoloAkom smislu ie. sonanti su i *y i *w.
158
IMENA I ZAMJENICE
stsl. SOlb). Osnove na *m i *1 su u prajeziku bile preitci iz ranijega
razdoblja; u nastavku bavit se samo osnovama na *r i "'n.
131 U indoeuropskom prajeziku osnove na sonant mogle su biti sva tri
roda i pripadati gotovo svim deklinacijskim tipovima: holodi-
i imenice
izvedene istim sufIksom pripadaju dvama deklinacijskim
tipovima; naprimjer, ie. imenica *meh2ter mati imala je
promjenu (g. sg. *meh2trs > ved. matur), a ie. *ph
2
ter otac histeradi-
(g. sg. *ph2tros > gr. Pripadnost jedne a
druge tipu je zacijelo akcenatskim promje-
nama koje su se zbile u ranom indoeuropskom i koje je vjerojatno
rekonstruirati.
A) Imenice mukog i enskog roda
Imenice mukog i enskog roda s osnovom na -n izvedene su
sufIksom "'-Vn- ili *-CVn- i imaju promjenu (*k'won
pas, gen. "'k 'unos, gr. KUroV, ili promjenu
kamen, gen. *h
2
ek'(m)nos). U latinskom se taj sufIks
razdvojio na dva:
a) sufIks -6 / -6n-is kojim su izvedene imenice mukoga roda, s
prijevojnom duljinom o koja je u ie. obiljeavala samo n. sg.,
usp. pulmo, pitlm6nis (gr. 1tA.eUJ.1rov), ime Nero, Neronis, itd.
Aglutinacijom sa sufIksom * -ti- za tvorbu apstraktnih imenica (kao u
mens, mentis, v. 122) taj sufIks posluio je za tvorbu imenica enskoga
roda na -tio / -tionis, 115 usp. npr. natio, niitionis narod, nacija;
b) sufIks -6 / -inis, kojega se tvore imenice enskoga i,
mukog roda, s vokalizmom u kosim padeima iz ie.
promjene (npr. ord6, ordinis f. red, poredak); i ovaj je
sufIks posluio za tvorbu nekoliko sloenih sufIksa, za tvorbu
imenica enskoga roda i apstraktnog -edO / -edinis (dulce dO
usp. dulcis sladak), -igo / -iginis (npr. orIgo podrijetlo,
usp. orin se), itd.
Osim navedena dva tipa n-osnova u latinskome postoje i izolirane tvorbe
poput pecten (ie. "'pekt\ls/(p)kten-, usp. gr.
ili sanguis krv (prema Meilletu i Vendryesu bez
etimologije; od Vergilija sanguis).
115 Posve podudaran sloeni sufiks postoji i u keltskom, usp. stiro -tiu (npr. toimtiu,
g. toimten misao), v. Watkins 1966.
159
MORFOLOGIJA
latinskih i ie. imenica na *r bilaje izvedena sufiksom *-tVr; takve
imenice su vritelja radnje, ups. lat. genitor roditelj <
*genh
1
tor (gr. ,},&V8'trop, skr. janita). Ostale osnove na *r mukog i
enskog roda su srodstva. Neke od imenica te klase izvedene
su sufIksom *-h
2
ter (v. gore otac i mati), ali neke nisu (npr. *swesor
sestra > lat. roror, skr. svasti, lit. sesuo, stiro siur). tih imenica
pripada (*meh
2
ter, *swesOr) ili tipu
(*ph2rer).
B) Imenice srednjeg roda
U indoeuropskome nije bilo imenica srednjeg roda s osnovom na *r. Sve
imenice srednjega roda kojima je n. sg. zavravao na *rtvorile su kose
padee s osnovom na *n, te su prema tome bile heteroklitske (v. 136).
U latinskom su srednjega roda samo neke izolirane imenice etimoloki
nejasna podrijetla poput cicer slanutak, mak. Zacijelo se
radi o iz neindoeuropskih jezika.
suflk.s za tvorbu imenica srednjega roda s osnovom na *n u ie.
prajeziku bio je jaki sufIks * -men. On je ostao izuzetno produktivan i u
latinskom, npr. lat. semen < ie. *seh
1
men sjeme (stsl. germen
pupo1jak, porod < *g'enmen (skr.janma U prajeziku su se
imenice tvorene tim sufIksom deklinirale ili
premda je u jezika prevladala promjena s genitivnim nastavkom
*-os/-es, i promjenu.
Imenica *h
3
nolll\l ime je u gotovo svim ie. jezicima, ali nije
sigurno je li u ie. prajeziku pripadala ovoj klasi (moglo bi se raditi i o imenici sa
sufiksom *-en); njezina je promjena n. sg. odraen je pravilno u lat.
nOmen, samo to je o preuzeto analogijom prema izvedenim iz korijena
gn6- znati (usp. cogn6men nadjmak, 8 neetimolokim g). U je
0- u OVO/J.Cl protetski samoglasnik postao od laringala. Osnova kosih
padea (g. sg. *h3\UDens) odraenaje u staroirskom ainm (g. anmae < *h
3
\lDlens)
i u stsl. inu: < *jbmeN < *\lmen-. Neki autori (npr. Mayrhofer 1986: 126) zbog
dorskog oblika 'EVU/J.Cl- u imenu (g. sg.) u indoeuropskom
rekonstruiraju *hlnom:tt ili *hlnehsm:tt s laringalom *h
l
. Najvjerojat-
nije treba pretpostaviti daje ie. *hsnom:tt u pravilno dalo OVO/J.Cl, a daje
u dolo do disimilacije *0 ... 0 > *e ... o, te da je *enoma- (fjelovanjem
Cowgillova zakona potom dalo lik 'EVU/J.Cl-.
IIS2je. *h
3
noJll\1 ime (n,), *h#k'mon kamen; lat. homa < dhg'hemon
(u vezi sa humus zemlja)
li)()
IMENA I ZAMJENICE
jednina
ie. lat. skr. gr. stsI.
N
*hsnoIll\l
nomen nama OVO!l(l
homo aam8 a1C!lCJ)v kamy
V
*hanoIll\l nomen niima OVO!l(l

homo aaman a1C!lCJ)v kamy
A
*haDOIll\l nomen niima
hominem aam8nam
a1C!lov(l kameDb
G
*ha\lDlens nominis namnas bvoJ1(ltoC; imene
hominis aa(m)nas a1C!lovOC; kamene
ABL =G nomine =G
homine
D
*ha\lDlney nominI nfunne bVOJ1(lt1 imeni
hominI aa(m)ne a1CJ10Vl kameni
L ?*hanomen niimani imene
*h
2
ek'moni aaman(i) kamene
I *h
a
\lDlD(e)h
1
namni imeDblDb
aa(m)na kameDblDb
N sg. imenica na sonant m. i . roda tvorio se asigmatski, tj. nije imao
nastavka *-8; sufiksje, u tom padeu obavezno biouprijevojnoj
duljini.u6 Zavrno * -nje u latinskom otpalo iza dugoga *0, stogaje homo
oblik; ista se promjena dogodila i u. sanskrtu (usp. a8ma),
litavskome (akmuo) i staroslavenskome (kamy) , dok je u -v

Vokativ nije imao nastavka, a sufiks je bio u prijevojnoj punini (usp. skr.
a8man); u latinskome je zavretak nominativa . .Akuzativ je
imao puninu i nastavak * -lP koji se pravilno u latinskom, odrazio
kao-em. N. ak. iv. sg. imenica srednjeg roda imali su nastavak
*-0 osnovu).
Genitiv jednine imao je nastavak * -s i
promjena), odnosno * -os / -es promjena). Zavretak *-es
116 Vjerojatno su i imenice na sonant uranoindoeuropskom zavrAavale na *-8 u n. Bg.,
ali se to *s asimiliralo s prethodnim sonantom i potom, metatezom kvantitete, produljilo
prethodni samoglasnik; razvoj je dakle bio: > > (usp.
Szemerenyi 1989).
117 Stang (1966) smatra da je lit. -8 u genitivu (akmens) nastalo sinkopom samogla-
snika u starolitavskome i u dijalektima.
161
MORFOWGIJA
u slavenskome (*sje otpalo po zakonu otvorenih slogova),
ilitavskomeuns psa (oduo pas < *k'won117). Nastavak *-osimamo
u dok *_s pronalazimo u staroirskome (g. sg. anmae imena
< *hsJ}lD.ens). Latinski ima -is < *-es. Sufiks je u latinskom ili
duljinu nominativa (tip -6/-6nis) ili prazninu
kosih padea promjene (tip -6/-inis).
Samoglasnik i u sufIksu -in(-is) nastao je anaptiksom; to pokazuje Thurneyse-
nov zakon (*kn > gn), koji je djelovao prije anaptikse u sufiksima tipa -igo /
-iginis (robigo itd.). Anaptiksaje izostala u imenici caro, camis meso
(usp. umbr. karu komad).
Latinskije ablativ, kao i kod osnova na okluziv, nastao od ie.lokativa na
*_i, dok dativni nastavak -i dolazi od * -ay. Oblik Karthagini U Kartagi
nastao je analogijom prema o-osnovama, gdje -i dolazi od * -o-y, tj. od ie.
lokativa. Lokativ osnova na sonant mogao je imati nastavak
*_i, ali mogao je biti i bez nastavka (ved. heman zimi < *g'heymen); taj
je lokativ i u stsl. gdje je -e postponirana a
nastavakje *-0. Lokativu staroindijskom redovito ima prijevojnu puninu
u sufiksu, a vjerojatno je tako bilo i u indoeuropskome.
U staroindijskome, a vjerojatno i u indoeuropskome, u sredini nije
doputena skupina * -Cmn-, te stoga *m ispada u oblicima kao to je g. sg. ved.
aAna8 (umjesto *aSm
DSS
). U je, vjerojatno iz istoga razloga,
prijevojna punina o II sufiksu kroz paradigmu. U slavenskom, s druge
strane, oblik karny zahtijeva opirnije objanjenje. Taj je oblik potekao od osnove
. kosih padea to je u slavenskom trebalo dati *okmon-; medutim,
dogodila se metateza laringala i okluziva, te je praoblik *keh
2
mon pravilno dao
stal. kamy. Nastavak -i7 u ak. jd. pravilan je odraz ie. *-lJl na kraju a
nastavak -i71nb u instrumentalu oblikovan je prema i-osnovama (umjesto
*-Dlh). U indoeuropske osnove srednjeg roda na sufiks
*-men- dobivaju zavrno -'t- nejasna podrijetla; OVOJ.lu:tOC; pravilno dolazi od
*hsnomv.tos. je dativ, kao i kod osnova na okluziv, indoeuropski lokativ 8
nastavkom *-i.
f133 U mnoini promjena n-osnova izgleda ovako:
162
IMENA I ZAMJENICE
mnoina ie.
lat.
N
V
A
G
ABL
D
L
I
*hsnomon nomina
homines
=N =N
*hsnomon nomina
homines
*ha\UDllom nominum
hominum
*ha\lDl\lbhos nominibus
hominibus
*ha\lDl\lbhos nominibus
hominibus
?*hanotn:Q.SU



akr. gr.
n8m8ni, nama 6vOJ.lutu
a5manas &JqlOY&S
=N =N
namiini, nama 6vOJ.lut<l
aS(m)nas ih:/Jovac;
n8mniitn
aS(m)niim
niimabhyas
aSmabhyas
niimabhyas
aSmabhyas
n8masu
aSmasu
niimabhi
aSmabhi
ovo/Ja:to>v
atqt6vo>v
stal.
imena
kmnene
=N
imena
kameni
imen'b
kamen'h
imellhDl'b
kamellhDl'b
imeIlbX'b
kameJlhX'b
imellbmi
kamellhmi
le. n. a. v. pl. imenica srednjeg roda *hanomon prema nekim je
njima stari kolektiv (v. 82). Pravilan odraz u vedskom (nama),
dok je u sanskrtu analogijom prema o-osnovama dodan nastavak -i <
* -h2' U latinskom je nastavak -<l. od ie. -eh
2
, to je nastavak preuzet od
o-osnova.
Nominativ mnoine m. i . roda imao je nastavak *-es; za latinsko --is
objanjenje je isto kao i kod osnova na konsonant (v. 129). Akuzativ
mnoine imao je nastavak * -\lS > lat. --is; nastavak -ibus preuzet je, kao
i kod imenica na konsonant, iz i-osnOva umjesto * -bus.
U staroslavenskome su oblici za dativ, lokativ i instrumental mnoine uveli -b-
analogijom prema i-osnovama. N. pl. -e i ak. pl. -i pravilan su odraz ie. nastavaka
*-es, -*-\18, dokje nastavak-a u n. a. v. pl. sr. roda kao i u latinskom oblikovan.
prema 0-08novama (ie. *-eh2).
163
MORFOLOGIJA
jednina
ie. lat. akr. gr. stal.
N
*meh2ter mater mata

mati
*ph
2
ter
pater pita
,
7ta.'t'1P
V *meh
2
ter mater matar J.1ij't&P
mati
*ph2ter pater pitar 7t(J..&p
A *meh
2
tenp matreIn mataram J.1'1't&pa.
maten,
*ph2tenp
patrem pitaram 7ta.'t&Pa.
G *meh
2
trs matris matur J.1'1'tpOC;
matere
*ph
2
tros patris pitur 7ta.'tpOC;
ABL =G matre =G
patre
D *meh
2
trey matri matre J.1'1'tpi materi
*ph2trey patri pitre 7ta.'tpi
L ?*meh
2
teri matari matere
*ph
2
teri pitari
I *meh
2
tr(e)h
1
matra materLjl\
*ph
2
trehl pitra
Kao to je iz tablice vidljivo, promjena r-osnova paralelna je promjeni
n-osnova. Latinska je promjena kombinacija deklinacija i
tipa; u kosim je padeima prijevojna
praznina, pri lat. patrern, miitrern ne dolazi neposredno od ie.
**Ph2tpp, **meh
2
tpp, od osnove patr-, miitr-.
U sanskrtu je u g. sg. prijevoj tipa; miitur pravilno dolazi od
ie. *meh
2
trs, a pitur je analoki oblikovano prema miitur. U staroslavenskome
je nastavaka podudarno nastavcima n-osnova. Zavretak instrumentala
-bjq preuzet je iz i-osnova i podrijetla.
1136 Mnoinske oblike rekonstruiramo na
lM
IMENA l ZAMJENICE
mnmina
ie. lat. skr. gr. stsl.
N *meh
2
teres mitres mitaras matere
*ph
2
teres
patres pitaras
V =N =N =N =N =N
A *meh
2
trns matre8 matp materi
*ph2trns patres pitfn
G *meh
2
trom matrum
matroam
llT)tpiilv matan.
*ph2trom patrum
pitroam
1tatpiilv
ABL =D matribus matfbhyas
patribus pitfbhyas
D *meh
2
trbhos matribus matfbhyas
I
materLm'b
1l11t pam
ph2trbhos patribus pitfbhyas 1tatpam
L ?*meh
2
trsu matfm
m.aterbx'b
*ph2trsu pitfu
I *meh
2
trbhjs
matfbhiA
materbmi
*ph
2
trbhjs pitfbhi
U sanskrtu je ak. mn. pit'('n oblikovano ana10ki prema i- i u- osnovama (Thumb
& Hauschild 1959: 80); odatle i dugo r. Gen. pl. oblikovan je
prema n-osnovama, no u vedskom je i izvorni oblik, npr. svasmm
sestara. U staroslavenskome se kao i kod n-osnova utjecaj i-osnova.
HETEROCLITA
138 Imenice koje su u indoeuropskom prl\ieziku imale osnove
u nominativu (i akuzativu i vokativu) i kosim padeima nazivamo
heteroklitama. Sve su te imenice bile srednjeg roda; kao klasa, nl\ibolje
su u hetitskom, a razmjerno su mnogobrojne i u staroindijsk0-
me. U latinSkome ih je svega jo nekoliko. Postojalo je nekoliko tipova
heteroklita, koje se mogu razvrstati u klase prema zavretku osnove: a)
*H unominativu, *n u kosim padeima, usp. ie. I =
stind. asthi / asthnas kost Oat. os, ossis); b) *1 unominativu, *n u kosim
padeima, usp. ie. *seh
2
woll *sub
2
nos sunce = lat. sol, solis, got. sunu;
e) *r unominativu, *n u kosim padeima, usp. ie. *yekWr / *yekwt18 jetra
= gr. t;mxp I lat. iecur / iecirwns. Medu svim tim tipovima
osnova
118
su bile one u kojima se smjenjivalo *r i *n; one sujedine
ostavile tragova u latinskome.
118 Jedan do sada tip heteroklizije imala je za pupak: nom.
(akr. niibhi, steng. nafu, stpr. nabis, latv. naba) / gen. (lat. umb6, umbilicuB,
165
MORFOLOGIJA
U indoeuropskome su se *r/n osnove deklinirale ili
je bila, naprimjer, imenica *wodr voda (het.
watar, stsI. voda, usp. gr. uorop1l9), genitiv je glasio *udnos (het.
wetena, gr. uoa:roe; usp. skr. n. udakam). U latinskome imamo iz osnove
kosih padea imenicu uMa (s metatezom *dn > oo). Na ie.
imenica *h10wHdhr vime (gr. ooSap, skr. oooor) imala je genitiv
*htuHdhnos; (skr. genitiv udhnas); u latinskome imenica vie nije
heterokliton (Uber, uberis). S druge strane, su se deklinirali npr.
ie. / *h2rhawens ito (stir. arbor / arbae), *peh2Wf / *ph2wens
vatra (het. pahhur / pahhwena), itd.
Ostaci su indoeuropskih heteroklita u latinskome imenice:
femur, feminis bedro,t20 iecur, iecinoris, iocineris jetra,121 iter,
itineris f. put (het. itar ).122 Tijekom razvoja latinskoga sve su te imenice
analoki razvile oblike kosih padea pravilnije sa stanovita latinkoga
sistema deklinacije; tako u latinskih pisaca pronalazimo i oblike iecoris,
femoris, te novi nominativ itiner, je genitiv itineris pravilan.
OSNOVE NA DVOGLASE
137 Te su bile malobrojne jo u ie. prajeziku i, osobito zbog
djelovanja Stangova zakona, bile su nepravilne. Dvije suindoeuropske
osnove na dvoglas *gwows govedo (skr. gau, gr. j3roe;, latv. govs, stiro
b6, lat. bOS je i *dyews nebo, bog neba (skr. dyau, gr . .aue;,
lat. Iu-ppiter).
Imenica *dyews je u ie. prajeziku imala promjenu;
genitiv jd. *diwos odraen je u gr. Aloe; i skr. divas, a ak. sg. *dyem (od
stiro imliu. gr. of.upaJ..Oc;). Obratite panju na podudarnost prijevojnog stupnja *0 u
korijenu u toj i za ,.ime, *hanom\l (131); medutim, dok se *hanoDl\l
dekliniralo *hanobhi I *ha\lbhlos je pripadalo tipu.
119 ID dolazi od ie. *0 koje je bilo uobiagen prijevojni stupanj n. ak. v. mnoine
ili kolektiva (*wedor) imenica sredxUega roda (v. 82). Hetitski g. sg. wetena ukazuje da
je u (starijem) indoeuropskome postojao i osobit tip heteroklitskih imenica, tJ.
daje genitiv od *wodr bio *wOOv.s, usp. Schindler 1975.
120 za razliku od Ernouta i Meilleta (s. v.) vjerujem daje lat. femur etimoloki
povezati sa slavenskim bedro; valja od praoblika to je u latinskom dalo
*febor, ft zatim s disimilacijom *femor > femur (obratnu disjmiJaciju imamo u hibemus
,.zimski <*g'heymernos). U staroslavenskom, gdje heteroklita kao klasa ne postoje,
imenica bedro prelaje u o-osnove Br. roda.
121 V. Rix 1965.
122 Eventualno i aser ,.krv koja se pojavljuje samo kod usp. het.
ehar,elna.
166
IMENA I ZAMJENICE
**dyewm, poStangovu zakonu) u homo gr. Zftv iskr. dyiim. Isti je oblik.
za akuzativ dao u latinskome osnovu *dye- iz koje je nastao akuzativ
diem, a potom, analogijom, deklinacija imenice dies dan. Od ie.
lokativa jd. *dyewi (skr. dyavi) postao je lat. ablativ loue. odakle je
apstrahirana osnova "'Iou- koja je posluila za ostatak paradigme (gen.
louis, ak. louem, itd.).I23 Nominativ luppiter u stvari je indoeuropska
fraza sakralnoga *dyew ph
2
ter Nebo, gr. Zst> na:rEP, pri
je lat. lu- stari vokativ. Nominativ "'dyews u latinskom je moda
u izrazu nu-diiis tertius (doslovno sada je
dan).
Imenica *gwows govedo, krava imala je promjenu;l24 g. sg.
glasio je *gwews (skr go), a ak. jd. *gwom (skr. gam, dor. U
latinskom je imenicu bOs teko s poredbenopovijesne
gledita, da se radi o iz nekog italskoga jezika.
Umbrijski u akuzativu ima bum to je pravilno od *gwom, u ak. pl. buf <
*gwons.
Od imenica na dvoglase valja razlikovati imenice *neh2us brod (lat. niiuis, gr.
vauc; i skr. nau) i *(H)rehlis bogatstvo, imutak. (ved. rayi, lat. res). Te su se
imenice u prejeziku deklinirale kao imenice na konso-
nant, tj. g. sg. glasio *(H)rehIYos, *neh
2
wos (ved. royas, niivas, homo V11oC;), usp.
Szemerenyi 1956.
DVOJINA PROMJENLJMH IMENICA
138 Dvojina imenica na konsonant je samo fragmentarno u
indoeuropskim jezicima, a u latinskome nije ostavila traga. N. ak. V.
imenica mukog i enskog roda imao je nastavak. "'-hl (mik. po-de dvije
noge = noSE), a n. ak. V. imenica sr. roda na *-ihl (gr. OO"O"E ::= stsl.
< ie. "'hgekWih
l
). U sanskrtu je analogijom uveden oblik za dvojinu
o-osnova kod m. i . roda (pada, padau), dok srednji rod ima pravilno ..-i
< *-ihl (aki dva oka). Oblici kosih padea ne mogu se rekonstruirati
s dovoljno vjerodostojnosti. .
123 se daje to praitaIska promjena, usp. osk. g. sg.luve!s (s genitivnim nastavkom
i-osnova), d. sg. luveO.
124 V. Scbindler 1973.
167
MORFOWGIJA
KOMPARACIJA PRIDJEVA
139 Indoeuropski prajezik nije imao komparacije pridjeva u istom
smislu u kojem ona postoji u latinskom, i drugim starim ie.
jezicima. Umjesto suf Iksa koji morfoloki izraavaju jednu kategoriju,
stupanj, u prajeziku je postojao niz sufiksa koji su na
modificirali osnovno korijena. Sufiks * -tero- izraavao je
kontrastivnost, tj. svojstvo koje se kao suprotstavljeno nekom
drugomu. Taj sufIks dao je komparative u (O"O<pID'tsPOC;, komp. od
O"o<po<; mudarl25) i sanskrtu (tavastaras, komp. od tavas jak). Izvorni
kontrastivni smisao taj sufIks jo pokazuje u lat. dexter (od *dek'si-teros)
desni, sinister (od *sen-is-teros), alter (od *h2el-teros) drugi. .
SufIks *-yVs davao je pridjevu augmentativni smisao, tj. je
svojstvo izraeno u velikoj mjeri; dodavao se neposredno korijenu, a ne
sufiksu kojimje pridjev eventualno izveden, usp. *sweh
2
dus sladak (gr.
,;ou<;, skr. svii.du): *sweh
2
dyos vrlo sladak (gr. ,;oirov, skr.
stiro lethan irok < *plth
2
nos, letha < *plth2Yos, *mag'nos
velik(lat. magnus): *mag'yos vrlo velik > lat. Korijen u
pravilu ima puninu *e, i kad je osnovni oblik pridjeva tvoren
prijevojnom prazninom, usp. gr. Kpa'tuc; snaan < *Iq-tu-, KpEo"o"roV
snaniji < *kretyos.
SufIks *-yVs- mogao se aglutinirati sa sufiksom *-to- to je pridjevu
davalo superlativni smisao; tako je nastao sloeni sufIks * -isto-, koji je
odraen u skr. superlativu navithas najnoviji, gr. f3EA.nO"'toc;, got.
batists najbolji.
Sufiks *-yVs- mogao se kombinirati i sa sufIksom *-on- kao sloeni
sufIks *-is-on-, to je .odraeno II komparativim.a u i german-
skom, usp. gr. f3SA.'tirov,l26 got. batiza bolji.
Sufiks *-yVs vjerojatno je osnovi relativne zamjenice u ie. prajeziku
*yos (skr. yas, gr. dok je sufiks *-to- vjerojatno osnovi pokazne
zamjenice *to- to (akr. ta-d, gr. 'to). Na sufiks *-on- moemo
dovesti u vezu s osnovom pokazne zamjenice *on- onaj{( (skr. ana-, stsl. on'b).
Stogaje, naprimjer, *swehadyOs isprva kojije sladak, a tek potom vrlo
sladak i a *swehadistos taj koji je sladak, a tek potom
Naposljetku, sloeni sufIks * -(t)Ip-Ho- tvorio je u ie. prajeziku pridjeve
apsolutivna tj. izraavao je da pridjev neko svojstvo
125 Dugo cl) nastalo je iz eufonijskih razloga kako bi se izbjegao slijed kratka
samoglasnika.
126 sufiks za komparativ -tOW nastao ukrtanjem izvornoga *-yi)s i sekundar-
noga *-is-on- (v. Sihler 1995: 361).
168
IMENA I ZAMJENICE
na krajnjem rubu ljestvice. Tim su sufiksom tvoreni sanskrtski
pridjevi poput uttamas najvii, posljednji (usp. ud gore), lat. optimus
najbolji (od osnove op-), gal. etnonim najvii ratnici.
U je, stapanjem sa sufIksom * -to- nastao sloeni sufiks -'ta:ro- <
*-txpto- u superlativa poput O"oq>orw:roc; najmudriji.
U latinskom i u keltskom je tvorbe pridjeva superlativnog
ili elativnog sloenoga suf Iksa *-is-:rp-Ho- koji je
vjerojatno nastao ukrtanjem sufiksa *-is- i *(t):rp-Ho-, usp. gal. topo-
nim najvia.(dananji otok Ouessant), stiro nessam najblii
= lat. proximus < *propisemos (usp. prope blizu).
140 U indoeuropskom su prajeziku pridjevi tvoreni sufIksom *-yVs-
imali promjenu: u n. sg. (*sweh
2
dyos) sufIks je imao
duljinu (ved. svadiyas), puninu u srednjem rodu u g. sg.
prazninu *SWedisOS1
27
ili puninu *swedyesos. Korijen je uvijek bio u
punini *e. U latinskome je komparativ poprimio deklinaciju &-Osnova;
tragovi prijevoja u sufIksu su se izgubili. Za ilustraciju do sada
pogledajmo primjer jedninske paradigme komparativa u lat. iskr.:
ie. *gWrHus teak > lat. grauis, m. guru
jednina
ie. lat. skr.
N *gWerHyos m.f. grauior,grauius gariytp.s, gariyas
*gWerHyos n.
A *gWerHyoSlJl m.f. grauiorem m. gariyiiJpsam m.
n.=N n.=N n.=N
G *gWerHyesos
grauioris garIyasas
*gWerHisos
ABL =G grauiore =G
D *gWerHyesey
grauiori garIyase
*gWerHisey
L *gWerHyesi
garIyasi
l *gWerHyeseh
1
garIyasa
127 Premda sanskrt ne ukazuje na prazninu sufiksa u kosim padeima, staroslavenski
u komparativu uvijek ima sufiks -IJ- < *-is- to je objasniti samo ukoliko je u
ie. praznina bila obiljejem bar nekih padea (usp. dl'bbi .. dulji, komp. od dl'bg'b). le.
sufiks *-yVs- u praznini i u staropruskom (Stang 1966: 268), usp. talis dalji
(lit. tolus dalek).
169
MORFOLOGIJA
U latinskom je praznina korijena i u komparativu, dok skr.
razliku pozitiva (praznina) i komparativa (punina). U
sredini u lat. -r- je postalo od *s rotacizmom, dok je zavrno -r
nastalo paradigme. U obliku srednjeg roda to je ujedna-
izostalo. U n. sg. m. roda *0 se pokratilo'ispred zavrnoga -r (v.
70). se paradigma podudara s paradigmom s-osnova.
Superlativi se u latinskome (i indoeuropskome) dekliniraju poput o-
osnova za m. i sr. rod, a poput *ehz-<>snova za enski rod. U latinskome
je sufIks *-isemo- < * -istpHo- gubio * -i- zbog sinkope
Exonova zakona), usp. *magisemos > miiximus. Suglasnik *s
asimilirao se s *1 i *r, odatle *akrisemos > *akrsemos > *akrremos >
(anaptiksom) > acerrimus najotriji, *fakllsemos > *faklsemos >
*fakllemos > (anaptiksom) > facillimus najlaki. Analogijom prema
udvojenim suglasinicma -rr- i -ll- u takvim pridjevima, sufIks * -isemo-
pl'eOblikovan je u *-issemo- > -issimu- (npr. longissimus najdui,
pii.rissimus
Nastanak suf Iksa *-issemo- morao se zbiti prije rotacizma, dakle prije sredine
4. st. pr. Kr. da se udvojeni suglasnici ne biljee u najstarijim latinskim
natpisima, to nije i epigrafski potvrditi.
1141 Jo u ie. prajeziku neki su se pridjevi komparirali nepravilno, tj.
stupnjevi tvorili su se od osnova, kao u lat. bonus,
melior, optimus dobar, bolji, najbolji, malus,peior,pessimus lo, gori,
najgori, paruus, minor, minimus malen, manji, najmanji, i sl. Zani-
mljivo je da je heteroklizija u komparaciji u ie. jezicima upravo
kod posve pridjeva, usp. got. gojJs dobar, batiza, batists = gr.
aJ.l81vrov, = stiro maith, ferr, dech; to vjerojatno samo
da u prajeziku stupnjevi pridjeva nisu bili zasebnom
kom kategorijom.
BROJEVI
1142 U ie. prajeziku brojevi 'od 1 do 4 su i morfoloki bili
imena, tj. sklanjali su se po padeima poput imenica i pridjeva. Brojevi
-od 5 do 10 nisu imali deklinaciju, kao ni ostali glavni brojevi osim 100 (ie.
*k'Iptom> lat. centum, skr. satam, gr. f:-K<ltOV, lit. imtas, got. hund,
itd.).
170
IMENA I ZAMJENICE
Glavni brojevi 1-10
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
ie.
* (H)oyno-
*sOm
lat.
unus
*dwoh
1
duo
*treyes tres
*kWetwores quattuor
*penkwe quinque
*swek's sex
*septtp septem
*haek'tohl OCtO
*(h1)newv. nouem
*dek'Ip(t) decem
skr.
ebs
d(u)vii
trayas
catvaras
paftca
a
sapta
&ta-u
nava
gr. stsl.
jedin'b
500 (hom.) d'bva
'tpeie; trbje
't&t'tapee;
neyts
. ,
OK'tO> OSDlh
ewea devQtb
OOKa
za broj 1 postojale su u ie. prajeziku dvije *som (g. *semsl i
*(H)oynos; *s5mje zbog atematske promjene vjerojat-
no starija ona je 1 kao jedinstvo, jedinstvenost, a
odrazila se u gr. kao (f. J!ia < *sm-ih
2
, n. V < *sem), stsl. sam'b <
*som-, lat. sem-el jednom. S druge strane, *(H)oyno- je imalo temat-
sku promjenu i je 1 kao tj. 1 u opreci prema
mnotvu. Odrazilo se u lat. unus, gr. oiv1\ jedinica (na kocki), stsl.
(jed-)in'b i lit. vienas. su i varijante *(H)oywo- (av. aeva-)
i *(H)oyko- (skr. ekas), je odnos prema *(H)oy-
no- nejasan. le. *(H)oynos sklanjalo se kao tematski pridjev (. r.
*(H)oyneh
2
, sr. r. *(H)oynom), dok je lat. unus (stlat. oinos) poprimilo
neka obiljeja promjene, te se sklanja kao pridjev
(v. 152).
le. *dwoh
1
2 (prema Lindemanovu pravilu s varijantom *duwoh
1
) u
stvari je dvojinski oblik s nastavkom za n. a. v. du. *-hl' Vjerojatno je u
prajeziku taj broj imao dvojinsku promjenu. U latinskome je *duwo
jampskim dalo duo, a duO- je interpretirano kao osnova na
koju su dodavani mnoinski nastavci o-osnova, i to u doba prije no to je
instrumental mnoine preuzeo ulogu dativa u tematskih imenica ( 105);
stoga oblici za muki rod glase duo, duas, duarum, duObus). enski je rod
tvoren analoki prema imenicama 1. deklinacije, te su na osnovu dua-
dodani isti nastavci (duae, duiis, duarum, duiibus).
le. *treyes po oblikuje n. pl. i-osnova. U ie. pra jeziku postojao je poseban
oblik za . r. *tisreh
2
(skr. tisras stiro teoir) dobiven disimilacijomod
171
MORFOLOGIJA
**trisreh
2

128
U latinskom je apstrahirana osnova tri- kojoj se dodaju
mnoinski nastavci i-osnova (n. tres, tria, g. trium, ak. tres, tris, tria, d.
abI. tribus).
le. *kwetwores 4 deklinira se u sanskrtu (m. catviiras, f. catasras, n.
catviiri) i staroirskom (cethir, cetheoir),l29 to daje tako bilo i
u ie. pra jeziku. U latinskom je quattuor izgubilo deklinaciju.
le. *penkwe 5 u latinskom ima dugo i u quinque, koje
vjerojatno treba pripisati analogiji s rednim brojem quintus < *penkwtos,
gdje je dugo i nastalo kompenzatornim duljenjem uslijed gubitka *kw
(usp. Eichner 1992: 71). Broj 6 odraen je u ie. jezicima u vie varijanti.
Dok i keltski (stir. se, vel. chwech) na *swek's, latinski i
staroindijski oblik lake su' izvodivi iz *sek's. U staropruskom uschts
je i varijanta bez konsonanta (? *wek's), koju neki
smatraju izvornom. Broj 8 vjerojatno je dvojina neke
imenice (zbog nastavka *-hl)' dok broj 9 neki dovode u vezu s
pridjevom *newos nov. U latinskom je zavretak u nouem umjesto
*-en vjerojatno dobiven analogijom prema decem, 'septern.
Na oblik brojeva od 5 do 10 u slavenskim jezicima utjecali su redni brojevi, npr.
je od ie. *penkwti-, apstraktne imenice obrazovane prema rednom broju
*penkwtos (v. Szemerenyi 1960: 107).
143 Brojevi od 11 do .20 vjerojatno su se u ie. prajeziku tvorili
jednostavnim dodavanjem broju 10: usp. stind. ekadaSa, gr. V&:Ka, lat.
undecim 11, skr. dviidaSa, gr. oroosKa, lat. duodecim 12, itd; latinski
undeuiginti 19 duodeuiginfl 18 ne uklapaju se u taj niz (premda su
zabiljeeni i nouvendecim 19, oct6decim 18); neki misle da je ta
nepravilnost u latinskom brojanja rezultat
U germanskom i baltijskom je tvorba brojeva od 11 do 20 sa
sufiksom *-likw(}-, usp. got. ainlif, twalifll, 12 = lit.vienuolika, dvilika.
Broj 20 *wik.'l}ltiH (lat. uiginfl, skr. viT{1-8ati-, stiro {iche} ne uklapa se
posve u niz desetica u ie., koje su tvorene dodavanjem sufiksa
*-(d)k'omt(h
2
), broja 10 u kojem je prvi slog u praznini. Gubitak
* -d- izazivao je redovito duljenje prethodnog samoglasnika i
neke druge ne sasvim pravilne promjene: 30 je *tri(d)k'omt(h
2
} >
128 Taj oblik neki izvode iz *tri- 3 i izvedenice od ie. *sor (ili *esor) ena,
kao u lat. uxor supruga, soror sestra < *swesOr (npr. Walda-Hoffmann); drugi to
osporavaju (Thumb & Hauschild 1959: 158).
129 U litavskom se dekliniraju sve brojke od 1 do 10, no to predstavlja inovaciju.
172
IMENA I ZAMJENICE
trigintii (gr. tPUlx:OV'ta.), 40 je *kwetwr(d)k'omth2 > quadrogintii (gr.
tetta.pa.x:ovta), itd. Duljina latinskoga zavrnog --ii je noobjanjena.
Latinski kao i ostalih ie. jezika ima dekadski sustav brojanja, to
da se vii brojevi dobivaju zbrajanjem desetica. U keltskim je jezicima posvjedo-
vigezimalni sustav brojki od 10 do 100, a tragovi se toga sustava pojavljl\iu
i u francuskome, usp. stiro ceithre fichit = fr. 80 = 4x20.
Vigezimalni sustav brojanja ima i baskijski.
Osobit je problem je li ie. imao za Ved. sahasras 1000 <
*SIp-g'heslo- podudarno je s (001.) XeA.A.tOl < *g'heslyoy, no
usporednice u drugim jezicima su dvojbene.
1so
Mnogi latinski mille 1000 izvode iz *smih
2
g'hesli (ili nekog praoblika),
no taje pretpostavka sporna (v. Sihler 1995: 425).
144 Redni brojevi bili su u indoeuropskom tematski pridjevi izvedeni iz
glavnih brojeva. Prvi je na ie. glasilo *prhswo- ili *prhsmo- (ved.
purvas, sts1. PT"bV'b, steng. forma). Lat. primus dolazi od *prismos (usp.
pelignijski prismu prva) u vezi je sie. *preh2i (lat. proe pred), sts1.
pri < *prih2 (s pravilnom laringalnom metatezom), itd. Drugi se u ie.
jezicima izvodi iz i pridjevskih korijena: lat. alter
je iz istog korijena kao i alius (ie. *h2el-), got. anpar = sts1. V'btOT"b <
*h
2
entero-, itd. je u ie. glasilo **triyo-, kasnije *trtYo- ili *trityo-
(skr. t[1iya-, lat. tertius < *trityos), *kwatWfYos (av. tuirya-) ili
*kwatwrtos (lat. quartus) , sedmi *septIpDlOS > srk. saptamas, lat.
septimus, itd.
Ostali brojevi u latinskome imaju samo podudarnosti u
ostalim ie. jezicima; priloni brojevi poput lat. bis i ter pravilno dolaze od
ie. *dwis (skr. dvi, gr. Ote;) i *tris (gr. tptC;;); quinquis, sexies tvoreni su
sufiksom *-yent-/ *-Y\lt- koji se pojavljuje i u quotie(n)s koliko puta
(ved. kiyant- koliko). Dijelni brojevi (singuli, bini, temi, itd, pojedan,
dva, tri ... ) po obliku su nominativi mnoine kolektivnih imenica izvede-
nih iz prilonih brojeva sufJ.ksom *-no-: bini dolazi od *dwisnoy, temi od
*trisnoy, itd. Kolektivna upotreba se u upotrebi dijelnih brojeva
uz pluralia tantum, imenice koje imaju samo mnoinske oblike (npr. bina
castra dva logora, a ne po dva logora).
le. *h
2
e(m)bhoh
1
oba odrazilo se u lat. kao izolirana ambo; ie. su
podudarnosti gr. a.J,l<!>OJ, sts1. oba i lit. abu, te skr. ubhii s nerazjanjenim
u-o
130 Baltoslavenski i germanski dijele dijalektalnu za usp. lit. tiikstantis,
got. pusundi, stal. .
173
MORFOLOGYA-
ZAMJENICE
MORFOLOKA STRUKTURA ZAMJENICA
145 U indoeuropskom prajeziku zamjenice su se morfolokom struktu-
rom razlikovale od imenica i pridjeva. Mogle su i zavravati
samoglasnikom (npr. pokazna zamjenica *e-/*i-, lat. is, ea, id), tj. mogle
su imati kanonski oblik *CV, *VC ili *V.131 Zamjenice su bile
jednoslone, ali mogle su biti i dvoslone (npr. pokazna zamjenica *oncr-,
stsl. on'b, skr. ana-). Za razliku od imenica i pridjeva, zamjenice u pravilu
nisu imale 8ufJ.ksa, ali su im se u deklinaciji dodavale koje
su se mogle i ispustiti (usp. npr. lat. ja, mene).
Zamjenice su se od imena razlikovale i u fleksiji; premda su razlikovale
iste padee kao i imenice i pridjevi, imale su osobite pademe nastavke.
Takoder, vrlo je vjerojatno da zamjenice nisu razlikovale muki i enski
rod, su imale isti oblik za oba roda (npr. *kwis m. f. tko > lat. quis,
*kwid n. to > lat. quid). Nastanak zamjenica koje razlikuju sva tri
roda, poput skr. sas, sa, tad, lat. iste, ista, istud, mogao bi u ie. jezicima
predstavljati usporednu inovaciju, a ne iz prajezika.
OSOBNE ZAMJENICE
148 Osobne su zamjenice u ie: prajeziku imale oblike u
naglaenom inenaglaenom poloaju. tovie, oblici za
brojeve (jedninu, dvojinu i mnoinu) tvore se od osnova
(supletizam). Osim kategorije broja i padea, indoeuropski je sustav
zamjenica vjerojatno poznavao i kategoriju ekskluzivnosti/inkluzivnosti
(v. 148).
da je kategorija lica u ie. pra jeziku bila izraena na glagolu,
osnovna funkcija ie. osobnih zamjenica nije bila pragma-
One su sluile za izraavanje naglaska (emfaze) na pojedinom
elementu u prajeziku su, dakle, poput *
gwom h
2
eg'oh
2
(lat. bouem ago tjeram govedo) i *eg'oh2 gwom h#g'oh2
(lat. ego bouem ago) bile samo to je u drugoj naglasak
(emfaza) na subjektu koji je u 1. licu jd.
147 Rekonstrukcija ie. zamjenice 1. i 2.licajd:
131 Valja da je u rekonstruiranih zamjenica oblika *VC i *V
laringal.
174
IMENA I ZAMJENICE
ja
ie. lat. akr. gr. stsI.
N *eg'h2'lm ego aham.
&YID
8Z'b
A *me, *me me(d) m.iim, ma
G *mene mei mama
. mene
ABL ?*med me(d) mad
D *meg'hey
mihi
mahyam, me
mi
L mayi IIlhne
I mayii IIlhnojfl
.. ti
ie. lat. akr. gr. stsl.
N *tuH tu
t(u)vani aU, dor. 'tU ty
A *twe, *twe reed) tviim, tvii
,

<JE, <JE
G ?*tewe tui tava, te <Jou,<Jou tebe
ABL ?*ted reed) tvad
D *tebhey tibi tubhyam, te <Joi, <JOl tebe, ti
L tvayi tebe
I tva ii tehofl
Lat. ego posve odgovara 'BYID; oba oblika valja izvoditi iz ie.
*eg'oh2. varijante oblika zavrno....jj pokratilo se po zakonu
o jampskom (kod Plauta ova zamjenica jo glasi egO).
Staroindijski, slavenski, gotski (ik) i armenski (es) izvode se vie-manje pravilno
iz ie. *eg'h2om; litavski a ima neobjanjen suglasnik () i o-stupanj u
korijenu (ali starolitavski ima e); zajedno s het. uk (s u prema 2. licu
jednine *tuH) litavski oblik na ie. *eg'h2.
Lat. tu posve je podudarno oblicima u drugim ie. jezicima. Radikalno
odstupajedino hetitski, u kojem oblik zamjenice 2. lica zik na ie.
varijantu *ti(H), kojoj objanjenje moda valja traiti u pragmatici (v.
bilj. 133). U starolatinskome je i oblik tute (Plaut, Enije), sa
132 Odnos izmedu *eg'h2'lm i *eg'oh2 nije jasan; s obzirom da varijante postoje
i kod zamjenice 2. lica, je da se radi o uvjetovanim oblicima;
naprimjer, je da se jedna varijanta upotrebljavala u ili ljubaznom
diskursu, a druga u kolokvijalnom razgovoru. su pojave u sustavima
tipoloki dobro u jezicima svijeta (npr. u japanskome).
175
MORFOLOGIJA
sufigi.ranom -te koja je izvodiva iz ie. nenaglaenoga *tu ili *ti
(osnova hetitske zamjenice zik).
Lat. ak. med slae se sa skr. ma, samo to je zavretak -d,
na vrlo ranim natpisima, nerazjanjen. Vjerojatno se radi o nekoj
sufigiranoj Ak.uzativ zamjenice 2. l. sg. te(d) moda
sadrava sufigi.rano -d podudarno -te u nominativu tute (v.
prethodni odjeljak) s apokopom zavrnoga samoglasnika (68).
Genitivi mei, tui vjerojatno su preuzeti genitivi posvojnih zamjenica
(meus, tuus). U indoeuropskomeje oblik za l. lice bio *mene, odraen u
stsl., sanskrtu (s asimilacijom *mana > mama), gotskom (meina) i
litavskom Za 2. lice genitiv je glasio *tewe (skr. tavp, lit.
U starolatinskom su oblici genitiva mis, tis (Plaut). Premda
postoje razne spekulacije, nema uvjerljiva objanjenja tih oblika.
Dativi mihi, tibi imaju samo podudaran nastavak. se da
je dugo -i od diftonga, usp. stlat. sibei sebi (CIL 12 581). -h-i -b- u lat.
mihi, tibi nalaze upadljivu podudarnost u skr. oblicima mahyam, tub-
hyam (i stsl. tebe, stprus. tebbei).
Ablativi med, ted vjerojatno su analoki tvoreni prema ablativima
vokalskih osnova; niti usporedba sa skr. mad, tvad ne dokazuje
postojanje ablativa osobnih zamjenica u ie. prajeziku, jer je u sanskrtskim
oblicima samoglasnik kratak.
1148 Rekonstrukcija mnoinskih oblika zamjenica vrlo je sloena;
ovdje se na usporedbu oblika:
mi
lat. skr. gr. stal. bet.
N nos
vayam
eo!.
(my)
we
A nos asm8n eol.
D8S'b anza,-na
G nostrum asmakam eol.
ny anzel
ABL nobis asmat anzedaz
D nobis asmabbyam eol.
nam'b
anza
L asmasu Da8'b
I asmabhl nami
za 1. lice dvojine staroindijski ima avam, avam *\lhl-WV-), veb,
stsl. ve, a gotski wit (s kosim padeima izvedenim iz osnove ugk- <
*\l(H)g-).
176
IMENA I ZAMJENICE
)tvi
lat. sla. gr. sts1. het.
N uos yiiyam vy iumei
A uos yuman, vas
VIlS'b um.ai, ma
G uestrum yum8kam vy iumel
ABL uobi8 yumat iumedaz
D uobis yumabhyam
vam'b iuma
L yumasu vas'b
I yumiibhi vami
Za 2.1. dvojine staroindijski imayuvam,yuvam, O'cpID, stsl. va (gotski
ima analoke, mlade oblikejut, igqaro, itd).
Tablice pokazuju da razni ie. jezici za 1. l. mnoine upotrebljavaju osnove
*we- (skr., het., got. weis), *(s)me- (slav., gr.,133 lit. mes) i *no- (lat., gr.,
skr., slav., het.), a za 2. l. mnoine *we- (lat., gr., sts1.), *yu- (skr., got.
jUs, lit.jus) i *(s)me- (het., av. xma-). U dvojini se pojavljuju iste osnove
kao u mnoini (1.1. *we-, *no-, 2.1. *we-, *yu_).184
Postoje objanjenja toj raznolikosti; 135 najvjerojatnijim mi se
teza prema kojoj je ie. *we- bila osnova inkluzivne zamjenice 1. lica, a
*no- osnova ekskluzivne zamjenice. Inkluzivna zamjenica odnosila se na
govornika, sluaoca, i eventualno osobe, a ekskluzivna na govornika
i neke druge osobe, ali ne i na sluaoca. Ekskluzivna je zamjenica dakle
mi, kao ja i oni, a inkluzivna mi kao ja i ti (i
oni). Inkluzivnaje zamjenica lako mogla postati oblikom za 1.1. dvojine
(stsl. ve, lit. ve-du, got. wit). S druge strane, da i
sugovornika, inkluzivni se oblik mogao protegIi.uti i na drugo lice, kao u
slavenskom, latinskom i
133 Gr. eol. izvedeno je iz *os-mes, ijo dobiveno je aglutinacijom dviju osnova;
dobilo je hak analogijom prema 2. l. mnoine.
134 <J<pW mogli bismo analizirati kao osnovu pokazne zamjenice *::r-, i dvojinski
element *-biloh
1
koji imamo i u ie. *h2E!mbilohloba (ambO)
135 Najobuhvatniji prikaz problematike rekonstrukcije ie. osobnih zamjenicaje loQiga
Gemota Schmidta (1978); medutim, njegova se rekonstrukcija toga sustava razlikuje od
moje u velikoj mjeri; umjesto razlikovanja inkluziva i ekslduziva zamjenica 1. 1.
mnoine, Schmidt smatra daje osnova *we- isprva stl\jala u dvojini, dokje osnova *me-
sluila u mnoini, su kosi padei tvoreni od osnove *no-fq.-.
177
MORFOLOGIJA
Sustavi osobnih zamjenica s kategorijama inkluziva i ekslduziva dobro su
tipoloki jezicima svijeta. Premda su u jezicima
Pacifika, pojavljuju se i u kavkaskimjezicima (npr. itd.
Osnova *(s)me- po svoj je prilici izvedena iz kosih padea imenice
(pridjeva) *som jedinstvo, jedini (112); ta se osnova pojavljuje i u
kosim padeima mnogih pokaznih zamjenica (v. 150). da je
dvojina kao kategorija razmjerno mlada u indoeuropskome, se
uvjerljivim pretpostaviti da osobne zamjenice nisu imale dvojinu.
Lat. nominativ 1. l. nOs odgovara ie. ekskluzivnoj zamjenici 1. l. 'mnoine.
Duljina zavretka --Os vjerojatno nije iskonska, je analoka prema
zavretku n. mn. tematskih imenica. Prema onomu to je gore,
lat. u6s dolazi od ie. inkluzivne zamjenice Ll. mnoine. Genitivi nostrum,
uestrum (starije uostrum jo kod Plauta) imaju ie. nastavak * -om za
genitiv mnoine, a tvoreni su od osnova *nos- *wos- sufiksa
*-ter- kontrastivnoga (v. 139). Plaut i Terencije imaju i
analoke oblike nostrorum, uostr6rum. Indoeuropski su genitivi glasili
vjerojatno *nosom, *wosom, *mosom, to je u baltoslavenskome,
a posredno i u staroindijskome. Dugo r u dativu-ablativu nobis, uobis je
od diftonga (uobeis C1L 12 581). Formant *-b
h
- dolazi i u
deklinaciji. ali je tvorba nastavka nejasna.
U vedskom su zabiljeeni oblici asme.yume (*\l-sm-ey, *yu-sm-ey) koji
. imaju vie funkcija (d . lok., instr.) i izgledaju kao arhaizam; oblici
aJ.lJ.nv. uJ.liv podudarni su vedskima, samo to je zavretak -tv nastao
analogijom prema zavretku d. pl. imenskih osnova (-<n (v . Akuzativno
-& bi pak moglo biti odraz ie. nastavka za akuzativ osobnih zamjenica.
usp. av. ahma < *\l-sm-e. te nastavak * -e u ak. zamjenice 1. l. jd. *m-e.
U stsl. su oblici my, uY. ny stari akuzativi (*mons, *wons. *nons);
padenih nastavaka u slavenskome je imenskogpodrijetla. a sinkretizam
genitiva i lokativa nastao je moda pod utjecajem dvojine. gdje se ti padei
nisu ni razlikovali.
Osobne zamjenice u u velikoj su mjeri podudarne
latinskima, premda nisu paradigme, usp. umbr. tiom =
lat. te, umbr. mehe = lat. mihi, umbr. tefe = lat. tibi. Uu ja
odgovara lat. ego, premda to na prvi pogled nije jasnO.
l36
149 Lat. posvojne zamjenice meus, mea, meum, tvorene su poput stsl.
mojb (moja, moje) i stprus. mais iz osnove zamjenice *mo- isufiksa
*yo- koji je ujedno i osnova odnosne zamjenice (152). Tuus, too, tuum
136 V. Schmidt (1978: 22-23).
178
IMENA I ZAMJENICE
izvodi se iz ie. genitiva zamjenice *tewe- (usp. i osk. tuvai = lat.
tuae, umbr. tuua = lat. tua).
kao osobne zamjenice deklinirala se u pra jeziku i povratna
zamjenica, tvorena od osnove *se-, *swe). Ta zamjenica' nije imala
nominativa niti posebnih oblika za mnoinu, kao to ni u latinskom nije
latinski oblici su g. sui, d. sibi, ak. se, ab. se (usp. skr. svayam, gr.
e, ot, stsl. si, itd.). Usporedno s meus i tuus obrazovana je i
povratno-posvojna zamjenica suus, sua, suum.
Povratna zamjenica upotrebljavala se ukoliko je u nekoj subjekt ponovno
dolazio u nekom kosom padeu; upotreba u baltoslavenskim i toharskim
jezicima pokazl.ije daje subjekt mogao biti u bilo kojem licu, a ne samo u 3. licu
kao u latinskome, usp. razliku lat. Jpse se quisque diligit quod sibi
quisque est svatko voli sebe jer je svatko sebi drag (Ciceron, Lael. 21.
80) i hrv. Ja volim samo sebe (Davor Gobac), to bi na latinskom moralo glasiti
(Ego) amo tantum me ipsum (nikako *se ipsum).
POKAZNE ZAMJENICE
150 N broj jezika svijeta ima sustav s dvije pokazne zamjenice, od
kojih se jedna upotrebljava za ukazivanje na predmete u blizini govornika
(1. lica), a druga u svim ostalim (usp. eng. this i that).
Latinski, kao i suvremenih europskibjezika, ima sustav,
posve paralelan kategoriji lica: hic, haec, hoc (ovaj, ova, ovo) upotre-
bljavaju se za predmete u blizini 1. lica, iste, ista, istud (taj, ta, to) za
predmete u blizini 2. lica, a ille, illa, illud (onaj, ona, ono) za predmete
u blizini lica. Tomu valja pridodati zamjenicu is, ea, id, koja nije
pokazna zamjenica u pravom smislu, univerzalna zamje-
nica koja se upotrebljava za ukazivanje na predmet (ili osobu) kojaje
spomenuta ranije u diskurzu.
Indoeuropska pokazna zamjenica koju je najlake rekonstruirati je *80,
*seh
2
, *tod, no ona je ostavila malo traga u latinskome. Pojavljuje se
naime samo kao preitak u Enijevim Analima, u akuzativu (st. 131 som
njega, 219 sam nju, 151 sos njih). Zbog toga s odrazima te
zamjenice u drugim ie. jezicima usporediti deklinaciju lat. iste, ista, istud.
179
MORFOLOGIJA
jednina
lat. skr. gr. stal.
'N iste, ista, istud sas, sa, tad o,";"tO
t'b, ta, to
A istum, istam, istud tam, tam, tad tOV, nlV, tO t'b, tEl, to .
G istius tasya,tasyiis tOU, tije; togo, tojQ
ABL istO, ista tasmid, tasyiis
D isti tasmai, tasyai
tQi, tTi
tomu, toji
L tasmin, tasyiim toIDb, toji
I tena, ta - teIDb, to'l\
mnoina
lat. skr. gr. staI.
N isto, istae, ista te, tas, tani oi, ai, m ti, ty, ta
A istos,istiis,ista tan, tis, tani toue;, tae;, ta ty, tEl, ty
G istorum, istarum te8m, tiisiim tOlV, homo tarov teX'h
ABL istis tebbyas, tiihhyas
D istis tebhyas, tiihhyas toie;,taie; tem'b
L teu, tasu teX'h
I
teb .
tabhi temi
(Navedeni su oblici m. . i Br. roda, tim redoslijedom. Oblici sr. roda slau se s
oblicima m. roda osim gdje su posebno navedeni)
Lat. iste podrijetlom je sloenica od osnove *i-, od koje je i zamjenica is,
ea, id, i druge osnove u stprus.
Stas.
13
'1 N sg. m. roda u ie. nije imao nastavka, usp. gr. o; u je jezika
nastavak ... -s uveden analogijom prema imenicama, ali ne i u latinskome,
gdje - pravilno dolazi od zavrnoga *-0 (v. 65). Oblik za . r. razvio se
analogijom prema imenicama jo u prajeziku, a najvjerojatnije ga isprva
nije bilo. Zavretak *-i koji se pojavljuje u hae-(c) ova i quae koja
nejasna je podrijetla; neki u njem vide stari nastavak za nominativ svih
rodova i brojeva (usp. stlat. qoi koji, n. sg. m. r.), no zamiljivo je i da
taj zavretak dolazi od ie. * -ih2' sloenog su6ksa za tvorbu
oblika . r. lfem,ininsku mociju) u imenica. Srednji je rod imao nastavak
* -d u latinskome (usp. akr. ta-d).
137 Osnova *sto- nastala je ukrtanjem ostnova *so- i *to- pokazne zamjenice *sos,
*tod, v. Kuiper 1938. za objainjenje v. Sibler 1995: 394.
180
IMENA I ZAMJENICE
Akuzativ jednine m. i . roda imao je iste nastavke kao neprouUenJjive
imenice, a u ie. prajeziku i genitiv je imao isti nastavak kao i kod
nepromjenljivih imenica (*to81o > skr. tasya, > gr. U
latinskome je, izgleda, taj nastavak uz naknadne izmjene:
*isto81o se odrazilo kao *istoyyo, je, analogijom prema imenicama
na suglasnik, pridodano jo jedno * -8j istius je pravilan odraz toga
pretpostavljenoga *istoyyos, koje je kao oblik. za g. sg. sva tri
roda. U drugih zamjenica istije ie. nastavak dao rezultat, samo Ato
je kod jednoslonih zamjenica nastalo kratko i umjesto dugoga (*esyo-s
> *eyyos> eius, g. sg. od is, ea, id).
Dativ jednine -i u stvari je isti nastavak kao i kod atematskih imenica,
ie. * -ey; da lat. -i dolazi od diftonga, usp. osk. altrei
drugome. Mnogi ie. jezici u d. jda element * -BID-, kao to smo
vidjeli, imenskog podrijetla (v. l48) , usp. skra tasmai, got. jJamma,
stprus. stesmu, umbra esmei). Ablativjednine -6 podudaranje ablativnom
nastavku imenskih o--osnova.
Mnoinski padei dekliningu se u latinskom isto kao inepromjenljive
imenice (1. i 2. deklinacije). Valja da su unominativu
m. roda (* -i) i genitivu . roda (* -som) oblici iskonski, odakle
su analoki preneseni na imenice.
151 Pokazna zamjenica hic, haec, hoc je u stvari sloenica.
Sastoji se od neke *tte, *ff-o, *ghi (usp. skra gha, ved. hi ba,
doista, stsl. e) i osnove*k'e-, *k'i-, koja se odrazila i u
litavskom (i-tas ovf\i) i (i-KSi-voC; onf\j). Taje zamjenica u
latinskom izgubila deklinaciju, i svela se samo na koja u
starolatinskom.ima oblik. -ce.
138
U latinskom ta se u
nekim padeima dodf\ie osnovi ho-/hi- (m.), ha(e)- (f.), ho- (n.), koja se
sklanja kao iste, ista, istud (usp. ak. jda hunc, stlat. konc < *gbom-k'e).
Ille, illa, illud izvode se iz usp. stlat. olleis
illis (elL 12 587, Lex Cornelia). U drugim ie. jezicima usporedno je stsl.
lani prole godine (dosl. u tome). Istije korijen uprijevojnom stuptVU
*e u lat. alius < drugi. i- umjesto o- nastalo je
vjerojatno analogijom prema zamjenicama iste, is, ipse.
Latinska zauUenica is, ea, id u deklinaciji ima svoje osobitosti;l39 tvori se
od dviju osnova, eo- i ea-, koje su zamijenile starije e-, i-j kao to
skra pokazna zamjenica ayam, iyam, idam, supletizam osnova iz
138 Ta se pojavJ.it\je i u izrazima tunc ,.tada, nunc .. sada .. , hine Odavdec, illinc
.. odande, itd.
139 V. OtrQbski 1966.
181
MORFOLOGIJA
prajezika. U starolatinsk.ome ta zamjenica ima akuzativ jd. im ili em, a
eum oblikovano je prema tematskim imenicama izamjenicama
iste, ille. Na stlat. d.-abl. mnoine ibus zamijenjen je
oblikom eis, a oblici poput g. mn. e6rurh su nastali analogijom
prema tematskim imenicama.
Iz zamjenice is, ea, id izvedena je idem, eadem, idem isti, ista, isto
pogrenim apstrahiranjem sufIksa ,],em koji je u srednjem rodu idem
sloen od nastavka -d i (usp. stind. idam to). je i
podrijetlo zamjenice ipse, ipsa, ipsum, koja je dobivena aglutinacijom
neke -pse na osnovu zamjenice is, ea, id.
Osnove pokaznih zamjenica jedna su od izaglasa koje dijele italski jezici: usp.
ask. (d(k = lat. id- (s *k'e), umbr. estu = istum (ak.jd.), ask. essuf
= ipse, umbr. ulu = lat. illiic onamo, ask. eisunk = lat. eiirum, itd.
OSTALE ZAMJENICE
1152 Osnova upitne zamjenice u ie. pra jeziku bila je *kwi-. Iz te osnove
imamo lat. quis (m. f.), quid (n.), te u prijevojnoj punini qoi (Duenosov
natpis) > qui, quae, quod (ie. *kwoy, *k
w
eh
2
i, *kwod), oblike koji se
upotrebljavaju pridjevski (qui homo koji ali quis tko), te kao
odnosne zamjenice, umjesto indoeuropskih *yos, *yeh
2
, *yod (skr. yas,
yii,yad). Ista se promjena (upitne zamjenice umjesto odnosnih) neovisno
dogodila i u anatolijskom i u baltoslavenskome.
U starolatinskome je n. pl. ques < *kWeyes zamjenice qui (SC de
Bacch.). Taj oblik, n. pokazuje daje -i dio osnove, a ne, kako neki
misle, poseban nastavak. Ostali italski jezici posve se podudaraju s
latinskim u upotrebi osnove *kwi- kao upitne i zamjenice (osk. pis
tko), a osnove *kwo(y), *k
w
eh
2
(y) kao odnosne zamjenice (ask. pa( koja).
Podudaranje u takvoj pojedinosti teko je objasniti ikako asim iz
italskoga prajezika.
Pojedini oblici deklinacije pojavljuju se i kod nekih pridjeva,
koji se nazivaju pridjevima: ullus ijedan, nullus
nijedan, alius drugi, alter drugi (od dvojice), neuter nijedan (od
dvojice), alteruter jedan ili drugi, uterque ijedan i drugi.
pridjevi imaju nastavak genitiva jd. -ius, imaju d. sg. -i, a alius
za srednji rod ima nastavak -d (aliud). Od tih oblika
zavretak -ius u genitivu vjerojatnije je preitak izvornoga ie. nastavka
*-syo negoli rezultat analogije prema deklinaciji zamjenica (v, l05).
182
GLAGOL
MORFOLOKI USTROJ INDOEUROPSKOGA GLAGOLA
153 Struktura glagola bilaje u ie. prajeziku neto sloenija od strukture
imenica, pridjeva i zamjenica. Glagol je mogao imati broj konseku-
tivno dodanih suflksa, od kojih je svaki sluio kao izraz osobite grama-
kategorije. Neke su se glagolske kategorije izraavale reduplikaci-
jom (Red.) suglasnika u korijenu, a postojao je i nazalni inf Iks
(Inf.) za tvorbu jednoga tipa prezentske osnove. Naposljetku, za razliku
od imenica, glagolskim nastavcima su mogle u konjugaciji biti pridodane
ili pokazatelji, koji su izraavali odredene katego-
rije. Kombinacije nastavaka s (pokazateljima) nazivat
zavretcima. Maksimalnu morfoloku strukturu indoeuropskoga glagola
moemo prikazati na
*(Red.) + K(lnf.) + (Suf.
1
Suf.
n
) + N (+
Reduplikacija je u morfolokom smislu samo osobit vid prefiksaciie; ona se
sastoji u dodavanju prefiksa segmenti nisu u potpunosti specificirani,
kopiraju segmentalnu korijena (usp. Katamba 1993: 180); morfoloki
proces kojim se tvori lat. reduplicirani perfekt tutud;; udario sam moe se
prikazati kao dodavanje korijenu tud- prefIksa CV-, uz naknadno preslikava-
nje segmentalne iz korijena na preflks:
cv- tud- i

xxx x
Reduplicirani slog na opisani primit upravo segmentni oblik tu- kojim
korijen.
Prijevoj, morfoloki uvjetovane alternacije samoglasnika, djelovale su i
u konjugaciji. Primjerice, kod atematskib glagola (159) glagoli su u
183
MORFOLOGIJA
jednini imali prijevojnu puninu u korijenu (*h
1
esm.i jesam), a u mnoini
- prazninu (*h
1
smes jesmo); II aktivu su atematski glagoli imali
osnovu u punini (*yunegti upree), a u mediopasivu u praznini
(*yungtor). za potpunu morfoloku specifikaciju neke glagolske katego-
rije potrebno je, dakle, navesti i prijevojne stupnjeve svakoga morfema.
U latinskom je, kao i u imenskom sustavu, do znatne tipoloke razlike u odnosu
spram prajezika dolo nastankom prefIksacije kod glagola. Kao i kod imenica,
glagolski su prefIksi podrijetlom prijedlozi, usp. prae-hendO uzeti, zgrabiti (gr.
xavoavro hvatati), ex-igo istjerati (spram ago tjerati), itd. Uloga prijevoja
je u latinskome znatno glagoli redovito imaju isti prijevojni stupanj
u korijenu u jednini kao u mnoini, u aktivu kao u pasivu. S druge strane, zbog
nastanka perfekta sduljenjem (19OC) uloga je prijevojne duljine znatno
(usp. prijevojne smjene u glagolima lego pf. legi, frango
lomim: pf. (rigi, itd).
PARADIGMATSKE KATEGORIJE lE. GLAGOLA
1154 Premda je poredbena morfologija indoeuropskih jezika
usporedbom sustava konjugacije u indoeuropskim jezicima,l40 danas o
ustroju indoeuropskoga glagolskog sustava postoji indoeuropeisti-
ma manje sloge nego o ustroju indoeuropske deklinacije. U ovoj gramatici
od sustava indoeuropskih glagolskih kategorija,
koji nastojati opravdati rekonstrukcijom u preostalom dijelu knjige;
radi usporedbe navodimo i latinski sustav:
katego . e indoeuropski latinski
broj jednina, mnoina, dvojina jednina, mnoina
lice prvo, drugo, prvo, drogo,

indikativ, imperativ, konjunktiv, indikativ, imperativ 1. i 2.,
optativ konjunktiv
stanje aktiv, mediopasiv ak.tiv,pasiv
vid nesvreni, svreni, nesvreni
vrijeme sadanje, proMo, pretproIo,

Kao to je iz tablice vidljivo, premda je osnovni popis
kategorija isti u latinskome 'kao i u prajeziku, sustav je ipak doivio bitne
izmjene, osobito s obzirom na kategorije broja, i vremena.
14:0 U djelu Franza Boppa, .. 'Ober das Conjugationssystem der Sanskritsprache in
Vergleichung mit jenen der griechischen. lateinischfm, persischen und gel"Dl8llischen
Sprache, objavljenom 1816.
184
GLAGOL
I latinski i indoeuropski glagol mijenjaju se /leksijom, morfolokim
promjenama koje izraav$ odjednom vie kategorija.
Zbog morfolokih pravila jezika neke kategorije imale su
paradigme; naprimjer, u latinskom je kategorija vida ujedinjena s
kategorijom vremena, to da vid glagola nije izraziti
neovisno o vremenu glagolske radnje. tovie, latinski glagol izraava
opoziciju svrenosti i nesvrenosti samo u prolom vremenu. II
indoeuropskomje, kao i u latinskome, kategorija stanja bila morfolokim
pravilima povezana s kategorijom vremena, tako da su aktiv i mediopasiv
mogli biti izraeni samo kao aktivni ili mediopasivni prezent ili aorist; s
druge strane, za razliku od latinskoga, u indoeuropskom je sustav
glagolskih bio neovisan od kategorije vremena, tako da se sutiksi
za tvorbu konjunktiva i optativa nisu dodavali obavezno na osnovu koja
je obiljejem nekog glagolskog vremena, neposredno na korijen.
INDOEUROPSKI GLAGOLSKI NASTAVCI I
155 Nastavci navedeni u tablici koja slijedi ne mogu se nikako rastaviti
na jednostavnije morfoloke elemente.
osnovni perfekt im rativ
1. sg. *-m, *-h2
2. sg. *-s, *-hl ili *-thle *-0,
3. sg. *-t, *-0 *-e-
i.pl. *-me *-me
2. pl. *-te ?*-e
3. l. *-nt *-r
Glagolske (pokazatelji) mogu se razvrstati na
1) Pokazatelj sadanjeg vremena * -i; dodavanjem pokazatelja *-i osnov-
nim nastavcima (u nekim licima) tvorili su se zavretci indikativa
prezenta aktivnoga, te neki vjeruju da je toga
pokazatelja hic et nunc, ovdje i sada.
U svjetlu tipoloke univerzalije da se nastavci kategorije vremena kod glagola
nikad ne razvijf\ju iz priloga vremena (Comrie 1985) ta je pretpostavka o
podrijetlu pokazatelja *-i dVOJbena. Ipak u nastavku ponekad taj morfo-
loki element nazivati hic et nunc.
2) Pokazatelji mediopasiva *-0, *-r, (*-oy); dodavanjem tih pokazatelja
tvorili su se mediopasivni prezent i aorist; ta su se dva pokazatelja mogli
i kombinirati u istoj paradigmi. Pokazatelj * -oy je hibrid mediopa-
185
MORFOLOGIJA
sivnoga pokazatelja *-0 i pokazatelja sadanjeg vremena * -i; premda
u i sanskrtu, je da taj pokazatelj nije
indoeuropskoga postanja.
3) Pokazatelj imperativa * -u; ovim Pokazateljem mogli su se tvoriti
osobiti oblici imperativa u licima za koja nije postojao posebni imperativ-
ni nastavak. Tragovi toga pokazatelja izgubili su se u jezika, ali su
u staroindijskom i hetitskom, a moda i u staroslavenskom
(zavretak 3. sg. prezenta ---tb) i galskom (oblici poput kami-tu podigao
je spomenik).
4) Ostali pokazatelji nisu se sustavno protezali kroz paradigmu, su
se dodavali samo nekim nastavcima; njihova funkcija ne moe se jasno
rekonstruirati:
-pokazatelji *-d
h
h2 i *-dhwe uzavretcima 1. i 2. l. pl. medija (gr.
-f..u:;Sa., -aSE, skr. -mahi, ']'hve, het. -wata-, -tuma-, stiro 2. pl.
deponent. -id).
-pokazatelj *-n koji se pojavljuje u 1. i 2. l. pl. aktiva (gr. --}lEV, het.
-we-n, -te-n), katkada i uLI. sg. (gr. 1. sg. medija prolog --}ll1-V).
-pokazatelj * -s koji se katkada dodaje nastavcima u mnoini (ved. 1.
pl. -masi, dor. --}lE<;, lat. 1. pl. -mus, 2. pl. -tis).
Funkcija je tih pokazatelja u mjeri nejasna. U ie. prajeziku oni
su moda igrali i ulogu nego to to njihovi odrazi u
jezicima daju naslutiti; stoga je rekonstrukcija ie. glagolskih paradigmi
i kategorija znatno dvojbenija od rekonstrukcije morfolokih elemenata
koji su se u tim paradigmama pojavljivali.
KATEGORYAVREMENA
t56 U ie. prajeziku glagoije razlikovao tri vremena: prolo
i sadanje. Poput hetitskoga i gotskoga ie. prajezik nije imao
vremena (futura), je radnju koja se dogoditi u
najvjerojatnije izraavao vremenom i nekim vremenskim
prilogom. Za razliku od latinskoga koji, kao to vidjeti, ima
relativna i apsolutna glagolska vremena, u ie. pra jeziku vremena su bila
najvjerojatnije apsolutna,141 tj. prolo je vrijeme (aorist) izra-
141 Apsolutna glagolska vremena izraavaju radnju koja je u nekom vremenskom
odnosu spram apsolutne sadanjosti, tj. trenutka izgovaranja izreke, dok relativna
vremena izraavaju radnju kojaje u nekom vremenskom odnosu spram nekoga trenutka
od apsolutne sadanjosti spram neke druge glagolske radnje), V. Comrie
1985.
186
GLAGOL
avalo radnju koja je prethodila trenutku izgovaranja izreke, a sadanje
vrijeme (prezent) radnju istovremenu s trenutkom izgovaranja izreke.
vrijeme u ie. prajeziku neki lingvisti nazivaju injunktivom,
prema kategoriji u koju su se vremenski glagolske tvorbe
odrazile u vedskome. U stvari, je vrijeme u ie. prajeziku bilo
morfoloki neobiljeeno: tvorilo se od prezentske osnove bez pokazatelja
hic et nunc * -i. U vedskomje injunktiv formalno podudaran imperfektu
ili aoristu bez koja izraava prolo vrijeme (v. 171):
nauprot imperfektu abharat nosio je stoji injunktiv bharat, koji slui
za izraavanje modalnih naprimjer u apsolutnim
zabranama s negacijom ma; injunktiv se moe upotrijebiti i za
izraavanje vanvremenskih, tvrdnji, osobito ako je u istoj
jedan glagol u prezentu, npr. RV 10. SO. 1: dadati ... carat (Agni)
daje ... obilazi (prvi je glagol u prezentu, a drugi u injunktivu). Ta je
upotreba injunktiva zacijelo indoeuropskoga postanja.
l42
Tragovi razli-
kovanja injunktiva od prezenta jasno su i u staroirskom, gdje
tzv. apsolutni nastavci u prezentu odgovaraju ie. prezentskim, a tzv.
konjunktni nastavci ie. injunktivnim zavretcima:
143
stiro aps. 3. pl. prez.
berait < ie. 3. pl. prez. *bheronti, konj. 3. pl. prez. berat < ie. 3. pl.
injunktiv *bheront. se smatra da u latinskome ie. injunktiv nije
ostavio traga; je, da neki latinski prezentski nastavci,
za koje se misli da su pretrpjeli apokopu zavrnoga * -i, u stvari
predstavljaju nastavke ie. injunktiva u kojima *-i nije ni stajalo (usp. lat.
es, est, sunt, to se izvodi iz *h
1
es-si, *h
1
es-ti, *hls-onti, dok je
podjednako i iz *h
1
es-S, *h
1
es-t, *h
1
s-ont).
Prezent je izraavao radnju istovremenu s trenutkom izgovaranja, a
aorist radnju koja se zbila prije trenutka izgovaranja.
U latinskom je prezent ((er6) vrijeme koje izraava a) univerzalne,
vanvremenske tvrdnje, b) radnju istovremenu s trenutkom izgovaranja,
i c) prolu radnju, u pripovijedanju (historijski prezent).
Latinski je futur ({eram, feres) apsolutno vrijeme koje izraava radnju u
a futur drugi (tuler6) je relativno vrijeme koje izraava
radnju anteriornu u odnosu na neki u U prolosti
latinski glagol razlikuje dva apsolutna vremena, perfekt (tuli) i imperfekt
({erebam), koji su suprotstavljeni vidom (aspektom, V. lS3),
i jedno relativno - pluskvamperfekt (tuleram), koji izraava radnju
anteriornu u odnosu na neki u prolosti.
142 Usp. Szemerenyi 1989: 283, Hoffmann 1967.
143 Usp. Meid 1963; za miljenje v. Cowgill1975, McCone 1994.
187
MORFOLOGIJA
SUSTAV PREZENTA
1157 Indoeuropske prezentske osnove mogu se podijeliti na dvije velike
klase: tematske i atematske. Kao i kod imenica, tematske osnove nisu
imale kvantitativnog prijevoja, dok su atematske pokazivale prijevojne
opreke. Tematske su osnove bile tvorene suf Iksa *e/o, koji
nazivamo tematskim samoglasnikom. Kao i kod imenica, je
funkcija tematskoga samoglasnika nejasna. Takoder, kao i kod imenica,
postojale su neke razlike u nastavcima tematskih i atemat-
skih glagola, ali se te razlike nisu protezale u paradigmi.
Ukoliko je pretpostavka daje tematski samoglasnik kod imenica bio neka
vrsta sufigiranoga iz strukturalnih razloga mogli bismo
pretpostaviti daje kod glagola taj sufiks da glagol ima odredeni objekt.
Takva bi pretpostavka da je ie. imao objektnu sprezidbu poput,
naprimjer, gdje se glagolskim nastavkom razlikuju trok
egy levelet piem (jedno) pismo i trom a levelet piem pismo.
Predvidiva posljedica pretpostavke o objektnoj naravi ie. tematske konjugacije
bilo bi nepostojanje neprelaznih tematskih glagola dokazivo ie. postanja. I
uistinu, koliko je meni poznato, nema niti jednoga tematskoga prezenta ili
aolista bi ie. postanje bilo nedvojbeno, a neprelazno.
1158 U indoeuropskom je prajeziku postojalo nekoliko tvorbe
tematske prezentske osnove:
a) korijenski prezenti (tvoreni dodavanjem nastavaka neposredno kori-
jenu proirenom tematskim samoglasnikom): ie. *bheroh2 nosim > lat.
fero, gr. <pepco, akr. bharami, stsl. berq. Kod korijenskih tematskih
prezenta korijen je uprijevojnoj punini.
l

b) prezenti tvoreni sufIksom *-y-: ie. *gwIp-yoh
2
idem, > lat.
gr. pai vco. Glagoli tvoreni ovim sufIksom u prezentu su
imali korijen u praznini. .
e) Istije sufIks, pridodan osnovi neke imenice ili pridjeva, sluio za tvorbu
denominativnih glagola, usp. stind. namas potova.nje: namasyati
potuje, lat. cUra briga *koysa): curat *koysayeti) brine se.
d) prezenti tvoreni sufiksom *-sk'-: ie. *prk'-sk'-oh2 prosim, pitam >
lat. ( < *porksko), skr.Prcchami. suf Iksa * -sk' - nejasno:
u latinskom slui za tvorbu inkohativnih glagola,145 no u hetit-
144 U staroindijskom postoji klasa glagola koji odstupaju od toga pravila (san-
skrtska 4. prezentska klasa), usp. akr. tudami udaram, s korijenom u praznini (lat.
tundO). Nije, jasno je li ta prezentska tvorba indoeuropskoga postanja.
145 Tj. glagola koji Vriel\ia neke radnje, usp. lat. rubescere zacr-
veqjeti se, stati se crvenjeti.
188
GLAGOL
skom redovito ima iterativno (tj. izraava radnju koja se
ponavlja). Korijenje kod ovih glagola bio u prijevojnoj praznini.
e) prezent i tvoreni suflksom * -ehI (y)- kojije sluio za izraavanje stanja,
usp. lat. iaci6 bacam: iace6 leim, lit. gulti guleti leati. U
staroindijskome ovomu tipu odgovaraju glagoli tzv. 4. prezentske klase
poput hfYati usp. lat. horret strai se < *ghrsehlY(e)ti.
Korijenje kod glagola ove klase redovito bio u praznini (v. Schmid 1963).
Oprezenti tvoreni sufIksom * -ey- kauzativnoga ie. *moneyoh
2
opominjem, > lat. moneo, stiro do-moiniur mislim,
jem. Korijen je u ovakvim kauzativnim prezentima obavezno bio u
prijevojnom stupnju *0.
tvorbe ie. kauzativa imaju u korijenu duljinu *0 i sufIks
u praznini (*-y-), usp. ie. *swopyoh
2
uspavljujem > lat. sopio, stis!.
soefa ubiti (Klingenschmitt 1978).
g) prezenti tvoreni suf:tksom * -(e)s- nepoznate funkcije: lat. gero nositi
< ago tjeram <
h) neki reduplicirani prezenti tvorili su se tematski (premda je
redupliciranih tvorbi atematska), usp. ie. *piphaoh2 pijem > lat. bibO,
skr. pibiimi.
159 Atematskih prezentskih tvorbi neto je manje nego tematskih; u
ie. jezika atematske su tvorbe zamjenjivane tematskima.
a) korijenski prezenti (tvoreni dodavanjem nastavaka neposredno na
korijen): ie. *h1esti jest > lat. est, gr. a'ti(v), skr. asti, stsl.j-estb.
b) prezenti tvoreni reduplikacijom: ie. *sti-steh2mi postavljam > lat.
sisto, skr. titlw,mi, gr. tanuu.
c) prezenti tvoreni inf'lksom *-ne-/-n-: ie. *yu-ne-g-mi upreem >
skr. yunajmi, lat. iungo (s prelaskom u tematsku konjugaciju), ie.
*kwri-ne-h2mi kupujem > skr. kriTJiimi, stiro crenaim.
d) prezenti tvoreni suflksom *-new-/-nu-: ie. *harnewmi podiem,
ustajem > gr. opvuJu, skr. [7.UJmi (usp. lat. orior <
Kod atematski tvorenih prezenta osnova je ujednini aktiva stajala
u prijevojnoj punini, a u mnoini u praznini, usp. skr. asmi (1. sg.) / smas
(1. p!.), gr. ranIJu / ra'tUJ,.lEV, skr. yunajmi / yufijmas, [7Jomi / [7Jumas.
Vjerojatno je u prajeziku isti glagol mogao tvoriti prezent na nekoliko
takvo je stanje jo u vedskom, gdje, naprimjer,
od korijena kr- imamo atematske prezente karomi < *kwer-ew-
mi i k[7.UJmi < *k"f-new-mi, a od korijena sru- tematski prezent
sroiimi *k'lew-s-oh
2
) i atematski s[7.UJmi *k'I-n-ew-mi).
189
MORFOLOGIJA
U indoeuropskom je prajeziku postojao jo jedan osobit tip atematskih prezent-
skih osnova koji se po svojem prijevojnom obrascu razlikovao od svih ostalih
atematskih tipova; taj tip prezentskih osnova se naziva ili
Narten-tipompremaJohanni Nartenkojagaje otkrila (v. Narten 1968). Glagoli
tipa imali su u aktivnome prezentu duljinu u jednini, a moda i u
paradigmi (v. Insler 1972, Szemerenyi 1989); takvi su u vedskome glagoli
tati tee < *tek's-ti (usp. lat. texij tkam) istauti hvaIi < *stewti (usp. gr.
o"teihat). Glagoli tipa najvjerojatnije nisu u latinskome ostavili
nikakvoga traga, premda ima i miljenja (v. Isebaert 1992).
KONJUGACIJA PREZENTA
160 Tematska je konjugacija bolje u ie. jezika. U
tematskome prezentu glagol je imao osnovne nastavke proirene, u
nekim licima, dodatnim to je s prethodnim tematskim
samoglasnikom davalo zavretke:
1. sg. * -oh2 1. pl. * -ome(s)
2. sg. *-e(h
1
)i 2. pl. *-ete
3. sg. *-e 3. pl. *-onti
le. *weg'hoh2 vozim, *b
h
eroh2 nosim > gr. tpepro
ie. lat. gr. skr. stsl.
1. sg. *weg'hoh
2
uebO <pepeo vah8mi veza.
2. sg. *weg'ile(h
1
)i uehis <pep&ts vahasi vezei
3. sg. *weg'he uebit <pEP&l vahati vezetD
1. pl. *weg,home(s)
uehimus
<P&pOJ.1&V vahamas vezem"h
2. pl. *weg'ilete uehitis <pep&'t& vahatha vezete
3. pl. *weg'honti uehunt <pepoucn vahanti veza.t"h
Prvo je lice zavravalo na osnovni (i perfekatski) nastavak * -h2' to je s
tematskim samoglasnikom davalo zavretak * -oh
2
. Prisutnost laringala
je hetitskim zavretkom -(h)hi i akutom u litavskom zavret-
ku -ll, -uo-si (veu vozim, veoosi vozim se). U latinskome je dugo
-O dobro u razdoblju, no kod Plauta su
oblici s kratkim -o u jampskim (70). U Augustovo doba
kratko -o proirilo se i na glagole koji nemaju jampsku strukturu (npr.
u Ovidija tollo uzimam), dok je u razdoblju dugo -O
samo u jednoslonim
U staroindijskom je zavretak -iimi sloen od -ii ie. * --o--h
2
) i atematskoga
zavretka * -mi; indoiranski zavretak * -a je u U starosla-
190
GLAGOL
venskomje nastavak -<l nastao od ie. * -oh2 kojemuje analogijom dodan osnovni
nastavak * -m ili pokazatelj * -n.
S drUgim je licem jednine situacija sloenija. jezika, i
latinski, ukazuje na ie. zavretak * -si, no to je bio zavretak 2. sg. kod
atematskih glagola. Izvorni je zavretak u litavskome (vei
vozi), s akutom koji na ie. laringal. U latinskome je
sa utvrditi dolazi li zavretak. -s od ie. *-s ili *-si, uz apokopu
zavrnoga * -i. daje u drugim prezentskim nastavcima
dolo do apokope, drugo se objanjenje vjerojatnijim.
U je * -ei dodano -<; analogijom prema atematskim
imenicama, a u staroslavenskomje-i ne sasvim jasnoga, ali svakako analok.oga
podrijetla. Pomilja se na mediopasivni zavretak *-so-y, pri bi --
pravilno nastalo samo u glagolskih osnova na -i- (vidii vidi) po RUKI-pra-
vilu. U ostalih osnova -- bi bilo rezultat analogije.
je lice.u ie. pra jeziku zavravalo na osnovu, tj. nastavak je bio
*-0. To je stanje jo u litavskome (vea on vozi), dok je u
i hetitskome osnovi pridodan pokazatelj prezenta *-i (gr. <pepel,
het. dai uzima). ostalih ie. jezika preuzela zavretak atemat-
ske promjene * -ti. Tako je i u latinskom -t postalo od ie. * -ti uz apokopu
zavrnoga * -i. U starolatinskim se tekstovima jo razlikuju primarni
zavretak. -t < *-ti i sekundarni -d < *-t (usp. npr. mitat spram sied na
Duenosovu natpisu ).
Staroslavenski se zavretak -f:b moe kao osnovni nastavak *-t
proiren pokazateljem * -u, koji se pojavljuje u imperativu, ili kao
tematska osnova kojoj je aglutinirana osobna zamjenica th taj,< (usp. Watkins
1969).
U 1. l. pl. su varijante *-mes (dor. ;.tBC;), *-men (gr. ;.tBV,
moda i het. -weni, E!'-w- analogijom prema dualu), *-mos (lat. -mus,
stiro -Tn) i *-me (lit. -me). Ponovno se da litavski ie. nastavak,
dok ostali jezici odraavaju taj nastavak proiren nekim pokazateljem.
U slavenskim jezicima su tri zavretka: -me < * -me(s) u
-mo < * -mos u hrvatskome i -mb u staroslavenskome, to bi moglo
dolaziti od * -mo-n. U sanskrtu nije utvrdivo koji je ie. samog1asnik odraen u
nastavku -ma8. Vedski uz -mas ima i nastavak -masi proiren prezentskim
pokazateljem *-i, a na ie. *-mosi i stiro apsolutni nastavak -maio
U 2. l. pl. jezika na nastavak * -te. U latinskom je taj
nastavak proiren * -s, vjerojatno pod utjecajem 1. pl. * -mos.
Sanskrtski nastavak -tha (vedski i -tkana) ima neobjanjenu aspiraciju. Neki
stoga pretpostavljaju ie. nastavak *-thle, to je ali nedokazivo (v.
Beekes 1995).
191
MORFOLOGIJA
3.1. pl. gotovo u svim jezicima na zavretak *-nti (s tematskim
sam.oglasnikom *-o-nti). U latinskom je -o-nti u (poneto
dvojbenom) obliku tremonti u Carmen Saliare. Nakon apokope
taj se zavretak pravilno odrazio kao klas. lat. -unt.
Na starolatinskim se natpisima pronalazi i nastavak -nunt (npr. danunt daju,
CIL 121537) koji nije posve razjanjen (v. Sommer 1948: (90). U je -oVtt
u kretskom dijalektu) pravilno dalo -oUO"l; za objanjenje staroslaven-
skoga nastavka v. 3. ag ..
161 Atematskaje konjugacija u latinskome samo u tragovima.
U indoeuropskome su glagoli u atematskom prezentu imali osnovne
nastavke proirene, u lica, * -i. Tako dobiveni zavretci u
literaturi se nazivaju primamima:
1. sg. *-mi 1. pl. *-me(s)
2. sg. *-si 2. pl. *-te
3. sg. * -ti 3. pl. * -onti / * -enti
le. *hlesmi jesam
1. sg.
2. sg.
3. sg.
1. pl.
2. pl.
3. pl.
ie.
*hlesmi
*hlessi
*hlesti
*hlsme(s)
*hlste
*hlsonti
lat. gr. skr.
sum
es Et asi
est seni asti
sumus SO/l&V (horn.) smas
estis sote stha
sunt &iai santi
stsI.
jesmb
jesi
jest'b
jesmo
jeste
Prvo je lice dobiveno od osnovnoga nastavka * -m i prezenta *-i.
Latinsko -m u sum moda od toga *-mi (uz apokopu), no
je da se radi o osnovnom nastavku * -m pridodanom osnovi
*so- ili *80- < *h
l
soh
2
Ukoliko je potonje rekonstrukcija, *som bi
pravilno dalo *sUm, a samoglasnik se potom mogao pokratiti ispred
zavrnoga *-m (v. 70).
Na natpisu iz Nocere (oko 55(). pr. Kr.) imamo oblikesum jesam
koji daje praitalski oblik 1. sg. glagola biti bioesum. Ukolikoje tako,
objanjenje lat. oblika sum izloeno u prethodnom odlomku biti
U 2. 1. jd. indoeuropski je zavretak bio * -s-i; u latinskom je apokopom
dao -8, na kao to u 3. l. * -ti prelazi u -t. U doba
zavrnoga ie. *-t (32) zavrno je *-ijo bilo prisutno u tom latinskom
nastavku.
192
GLAGOL
Nastavci za sva tri lica mnoine po svemu su bili isti za tematsku i
atematsku promjenu. Neki misle da je nastavak 3. l. mnoine u atematskoj
konjugaciji glasio *-enti (kao u osk. sent, gr. dor. &Vr:l oni su) za razliku od
tematskQg8 * -o-nti. je, ali nedokazivo, da su se nastavcima u tematskoj
i atematskoj konjugaciji pridodavale (pokazatelji).
DVOJINA
162 Nastavke za dvojinu glagola u ie. pra jeziku nije lako rekonstruirati.
Na zavretak s elementom *-w- u 1.1. dvojine skr. -vas, avest.
-vahi, stsl. -ve i lit. -va, dok je 2. lice dvojine vjerojatno sadravalo
element *-tH-, usp. skr. -thas, gr. -'tov, got. -ts, stsl. -ta i lit. -ta. U 3.
licu na *-t- skr. -tas, gr. -'tov i stsl. -te, -ta.
Latinski je, kao i staroirski, armenski i toharski, izgubio svaki trag
dvojme kod glagola.
LATINSKE KONJUGACIJE
163 Latinski glagoli podijeljeni su u konjugacije prema tvorbi
prezentske osnove; pogledajmo u kakvu su odnosu latinske konjugacije
prema indoeuropskim tvorbe prezenta.
1. konjugacija
infinitiv prezenta na
-are (amo, amare):
- ie. korijenski
prezenti (dare)
- ie. tematski prezenti
sa sloenim
sufIksom * -eh2-Y-
(laudiire)
- intenzivi tvoreni
snfiksima *-to-,
*-ito- (actO, agito)
2. konjugacija
infinitiv prezenta na
-ere (manea, manere):
- ie. korijenski
tematski prezenti
(com-plere)
3. konjugacija
infmitiv prezenta na
-ere (legO, legere):
- ie. korijenski
tematski prezenti
(agO)
- ie. kauzativi (monea) - ie. tematski glagoli
sa sufiksom *-y-
(capio)
- ie. tematski prezenti - ie. reduplicirani
sa sufiksom *-ehl- tematski glagoli
(silere) (bibO)
4. konjugacija
infinitiv prezenta na
-ire (audio, aUQJre):
- ie. korijenski
tematski prezenti
(scio)
- ie. tematski glagoli
sa sufiksom * -y-
(uenio)
- denominativi
izvorno tvoreni od
osnova na *i (iJnio)
- ie. tematski glagoli - denominativi
tvoreni sufIksom izvorno tvoreni od
*-sk'- (co-gnosca) osnova na
konsonant (custodia)
- ie. prezenti tvoreni
suf1ksom -n- (lino)
- ie. prezenti tvoreni
inf1ksom * -n- <ling6)
193
MORFOLOGIJA
1164 je latinskih glagola prve konjugacije denominativnoga
podrijetla; isprva su tvoreni suflksom * -y-o- od imenica prve deklinacije,
npr. cor6niire odcor6na vijenac, kruna, no poslije se sloeni
sufIks -ii-yo- stao dodavati i osnovama ostalih imenica, npr. laudiire
hvaliti, slaviti od laus, laudis pohvala (stir. laid). Mnogobrojni su i
glagoli tvoreni intenzivnim suflksom -(i)to- (cantare: canere pjevati).
Korijenski su glagoli 1. konjugacije vrlo rijetki, npr. nO, nare plivati <
*sneh
2
oh
2
, usp. stiro sn6id pliva, dO, dare < *dhasi (gr. OtOIDJ,1t, skr.
dadami, stsl. dati).
Korijenski glagoli 1. konjugacije sprezali su se u pralatinskom atematski u svim
licima osim u prvome, koje je jo u praita1skom imalo tematski nastavak *-0 <
*-oh
2
, usp. umbr.stahu stojim < *Sthz-Oh2 = lat. st6. da se tematski
nastavak * -oh2 jo u kasnom indoeuropskom proirio kod nekih atematskih
glagola (Watkins 1969: 158).
Svi su latinski glagoli,prve konjugacije pretrpjeli stapanje samoglasnika;
u 1. l. sg. rezultat je kontrakcije bilo O, a u ostalim licima ii, koje se
pokratilo ispred svih zavrnih suglasnika osim s (70). Tako moemo
objasniti paradigmu latinskoga glagola amare voljeti:
amo < *amAo < *amayo
amiis < *amAes < *amAyesi
amat < *amaet < *amayeti
amiimus < *amaomos < *amayomos
amiitis < *amaetes <
amant < *amaont <
1165 Glagoli druge konjugacije iIruiju infinitiv na -ere i velikim dijelom
od ie. kauzativa, koji su se tvorili sufIksom * -ey- pri je
korijen bio u punini *0: usp. lat. torreo suim, skr. tarayiimi
da tko ili to < *torseyoh
2
(usp. skr. tryiimi < *trsyoh2),
doceo < *dokeyoh2 (izvorno predajem, usp. gr.
08KOJ.lat primam). Od kauzativnoga sufi.ksa *-ey- valja razlikovati
denominativni sufIks *-y- kojega su tvoreni glagoli 2.
konjugacije, usp. miiceo sluziti < *mewke-y-oh2 (usp. milcus sluz,
lit. mukti kliziti). .
Neki su glagoli 2. konjugacije tvoreni ie. sufiksom *-ehl(y)- koji je sluio
za tvorbu glagola koji su izraavali stanje, usp. uidere vidjeti, stsl. videti
< ie. *weideh
1
-, lat. pendO vjeam spram pendeo visim; glagoli
. tvoreni tim suflksom bili su u prijevojnoj praznini, npr. lat. patm
biti otvoren < usp. gr. 1tlmiVVUJ.ll proirujem < *pethz-
nu-o Korijenski su prezenti glagolima 2. konjugacije rijetki; -prere,
194
GLAGOL
samo u sloenicama poput eomplere ispuniti, jedan je od
njih, o gr. aorist 1tA:ft'tO (od 1tlJ.11tA:ru.n punim). Lat. (lere
plakati moemo izvesti i iz ie. korijenskoga prezenta *b
h
leh
1
-(mi) i iz
tematskoga prezenta tvorenoga sufiksom * -y- (usp. stsl. blejim).
Kao i kod glagola 1. konjugacije, dugi se samoglasnik pokratio ispred svih
zavrnih suglasnika osim -S; odatle promjena:
uideo
uides
uidet
uidemus
uidetis
uident
168 Glagoli su konjugacije najraznolikiji po podrijetlu.
njima pronalazimo ie. prezente s infigiranim *-n- (linqu6 ostavljam,
usp. skr. rinakmi < ie. *li-ne-kw-mi), prezente sa suflksom *-sk' - (cresc6
izrasti, roditi se < *k'reh
1
-sk'-oh
2
, usp. arm. serem lit.
Mrti hraniti), reduplicirane prezente (sista postavljam < *sti-
usp. sto, stare stajati), itd. Neki su glagoli 3. konjugacije
tematski korijenski prezenti (ago tjeram = skr. ajami < *h2eg'oh2)' a
neki su tematski praZenti izvedeni suflksom *-y- (capio hvatam = got.
hatja < *kaP-YOh2)'
U latinskom se svi glagoli konjugacije mijenjaju tematski, i kada
drugi jezici na atematsku promjenu u pra jeziku, usp. lat. sterni'i
prostirem spram atematskoga skr. stf1]iimi:
sterni'i < *ster-n(-hz-)oh
2
stemis < *ster-n-(-hr)-e-si
stemit < *ster-n-(-hr)-e-ti
stemimus < *ster-n-(h2)-o-mos
stemitis < *ster-n-(h
2
)-e-tes
sternunt < *ster-n-(h
2
)-o-nti
stroami < ie. *str-ne-hz-mi
stf1]iisi < ie. *str-ne-hrsi
stf1]iiti < ie. *str-ne-hrti
stroJmas < *str-:tl-hrmos
stw
ftha
< *str-:tl-hrt(H)e
stro-inti < *str-:tl-hrnti
167 U latinskoj 4. konjugaciji pomijeali su se denominativni glagoli
tvoreni od imenica 3. deklinacije (eustOdio prema eustos, finio
spram finis) s malobrojnim korijenskim glagolima (seiD
znam, usp. het. akki zna < *sak-i) i glagolima izvedenim primarnim
sufiksom *-y- (uenio dolazim = gr. j3uiv(O < *gwrp.yoh
2
).
Postoji i nekoliko sufiksa za 4. konjugaeiju, npr. sufiks
glagola deziderativnoga *-turi-/-suri-, usp. esurire gladovati
sprani edere jesti.
Osobit problem predstavlja razmatrano pitanje - zbog se neki
latinski glagoli na -io svrstavaju u (eapio, capere), a neki u
konjugaciju (uenio, uenire). Objanjenje Sieversova zakona
195
MORFOLOGIJA
sam odbacio (8l), a najvjerojatnijim mi se objanjenje
zakona o jampskom

(70). To se objanjenje moe izloiti
ovako: svi su razmatrani glagoli podrijetlom tematski prezenti izvedeni
sufIksom * -y-o- dodanim osnovi na konsonant ili sonant; praoblici
glagola capere, finire i uenire (stlat. ueneire, CIL 12 588) jesu:
3. sg. *kapye(t)i, *dheyg'iLsn-ye-(t)i, *gw1p-ye-(t)i,
infinitivi *kapyesi, *dheyg'h-sn-ye-si, *gw1p-ye-si.
le. *y odrazilo se u latinskom iza suglasnika kao slogovno i, to je dovelo
do pralatinskih oblika *kapiyeti, *feyniye-ti, *weniye-ti, odnosno *kapi-
yesi, *feyniyesi, *weniyesi. Na tom stupnju pretpostavljamo djelovanje
Exonova zakona i sinkope (6l), te nastaju oblici *kapiyti, *feyniyti,
*weniyti, odnosno *kapiysi, *feyniysi, *weniysi. Apokopom zavrnoga *-i
u 3. sg., prelaskom *-i > *-e u infinitivu (65), te pretpostavljenim
odrazom *iy > i u dobivamo oblike:
*kaplt, *f"unIt,
*kapIse, *f"mise, *wenlse > (rotacizmom) *kapIre, *fmIre, *wenIre
U glagolima jampske strukture *I se zatim pravilno pokratilo, te je
nastalo capit, dok je finit ostalo nepromijenjeno (sve do pokrate zavrnog
i ispred svih suglasnika osim s, 70). U infmitivimaje analogijom prema
prezentu *kapIre postalo *kapire > capere (64C), dok su !inire i uenire
ostali nepromijenjeni. da jampsko nije bilo beziznimno,
lako je pretpostaviti da se u *uenIt nije dogodilo. Na koncu, i se pokratilo
ispred zavrnih suglasnika osim s, te stoga imamo finit (3. sg) ali finis
(2. sg.), uenit, ali uenis, no istovremeno capit, capis.
Premda detalji ostaju nejasni, za se latinskih glagola 3. i 4.
konjugacije tvorenih ie. sufIksom * -yer moe na ocrtati
fonoloki razvoj:
punio kanjavam < *poynIO < *poyniyo < *k
w
oyniyoh2
punis < *poynis < *poyniys < *kwoynyesi
punit < < *poyniyt < *kwoynyeti
punimus < *poynImos < *poyniymos < *kwoynyemos
punitis < < *poyniytes < *kwoynyetes
puniunt < < *poyniyont < *kwoynyonti
146 U osnovi to je objainjel\ie Sommera (1948) i Sihlera (1995).
196
GLAGOL
NEPRAVILNI GLAGOLI
168 Glagoli koji se ne mogu svrstati niti u jednu od latinskih
konjugacija se nazivaju nepravilnima (verba anomala). To su
uglavnom preitci indoeuropskih atematskih glagolskih tvorbi:
a) sum, esse, biti atematski je korijenski prezent koji je u latinskome
jo prijevoj, premda ne posve podudaran izvornomu obrascu
prijevoja:
sum < *hlsoh2m147 umj. ie. *h
1
esmi (skr. asmi, het. emi)
es < ie. *h
1
es-si (skr. asi, het. ei)
est < ie. *h
1
esti (skr. asti, het. ezi)
sumus < *h
1
somos umj. ie. *h
1
sme(s) (skr. smas, het. eweni)
estis < *h
1
estes umj. ie. *h
1
ste(s) (skr. stoo, het. eteni)
sunt < ie. *h
1
sonti (skr. santi, het. aanzi).
Sloenice se glagola esse konjugiraju atematski, usp. possum,
posse < *potis sum (*potisje u prajeziku gospodar, usp.
ved.pati). .
b) edO, edere tvori neke oblike atematski: 2. sg. es < *h
1
ed-si, 3. sg. est
< *h
1
ed-ti, 2 pl. estis < *ed-te(s), usp. skr. 1. sg. admi, 3. pl. adanti.
Ostali oblici tvoreni su tematski (npr. edO <
e) fiD, fien postati; atematski su oblici ovoga glagola tvoreni
osnove fi- koja je ne sasvim jasna podrijetla. se dovodi u vezu s
ie. korijenom *1Jhuhz- biti , od kojega su i oblici perfekta glagola esse. S
druge strane, da je perfekt glagola fi6 factus sum, tvoren od
korijena *dheh
1
-, je da fi6 treba izvoditi iz ie. *dhehl-i-/d
h
hli-
(gr. 311-, skr. dhii-); atematski prezent tvoren od takve osnove
pravilno bi se odrazio u lat. oblicima (is, fit.
I
d) eo, ire izvodi se iz ie. *hley-Ihli- (usp. skr. 1. sg. emi, 1. pl. imas).
U latinskom je prijevojna punina, ali je atematska
tvorba oblika poput is < *h
1
eysi, it < *h
1
eyti, imus < *h
1
eymo(s);
tematski su oblici eO < *hley-oh2 i eunt < *hley-onti.
e) fer6, ferre nositi u stvari je tematski glagol (usp. gr. <pepO), skr.
bhariimi) kod kojega je sinkopom ispao tematski samoglasnik ispred
zavrnoga -s i -t. Stoga se oblici 2. sg. fen, 3. sg. feri, 2. pl. fertia pravilno
izvode iz pralatinskih tematskih oblika *bheresi, *bhereti, *bherete(s).l48
147 Ukoliko je ova rekonstrukcija ispravna, u latinskom je osnovi pridodan PrYO
tematski zavretak * a potom osnovni nastavak 1. 1. jd. *-m.
148 za mi1jeJVe v. Watkins 1969: 159 (fers, {eri, itd. iz ie . ..dereduplieiranog
atematskog glagola *(bhi-)bher-ti, usp. &kr. bibharti).
19'1
MORFOLOGIJA
f) oo16, uelle htjeti; glagol se u latinskom spree u nekim licima
tematski (uolo, oolunt), a u nekima atematski (uult < *welti, uultis <
*weltes). U 2. l. sg. uis dolazi od druge osnove, ie. *weyh
1
- (ved. vemi
idem). Izvorno je 2. lice sg. glagola uelle uvezniku uel ili <
*welsi, to je doslovno ako Sloenice su glagola uelle
glagoli malo vie volim < *mag(is) uolo, i nolo
g) glagol inquam < *en-skwam kaem u stvari je konjunktiv prezenta
u izvornom rekao bih; od prezentske je osnove 3. l. sg. inquit
< *en-skw-e-t(i).
Glagoli s nepotpunom konjugacijom (verba defectiva) predstavljaju indo-
europske perfekte (183) koji su u latinskom poprimili prezentsko
to su memini, meminisse se ( < *me-mon-hri), coepi,
coepisse sam *k'om hlep-hri), Odi, odisse mrzim
*hge-hsod-hrD. glagoli koji su po podrijetlu perfekti, a po
i funkciji prezenti, postoje i u drugim ie. jezicima (npr. tzv. praeteritopra-
esentia u germanskim jezicima, usp. got. wait znam).
INDOEUROPSKI AORIST
169 U indoeuropskom su prajeziku postojala tri tvorbe aorista:
a) korijenski aorist, b) sigmatski aorist i c) tematski aorist.
U i indoiranskom postoji i vrsta, tzv. reduplicirani aorist, koji se
od tematskoga razlikuje reduplikacijom prvoga sloga, usp. akr. avocam rekoh
= gr. (hom.) e(F)st1tov < *e-we-ukW-o--m (s disimilacijom *w-w > *w-y u
Kao i mnogo toga u glagolskim sustavima i indoiranskoga,
i reduplicirani aoristi predstavljaju dijalekatsku inovaciju tih dviju
grana ie. porodice prije negoli iz prajezika.
170 Nastavci su aorista u mjeri podudarni zavretcima atemat-
skoga prezenta bez * -ii utoliko su podudarni zavretcima injun-
da se razlika i prolog vremena u
ie. prajeziku ostvarivala ustrojem osnove, a ne nastavcima.
Nastavci aorista (sekundarni aktivni nastavci):
1. sg. *-m (skr. -am, gr. -a, -v, stsl. -b < *-o-m);
2. sg.*-s (skr. -8, gr. stsl. < *-e-s);
3. sg. *-t (skr. -t, gr. -O, stsl. < *-e-t)i
1. pl. *-me (skr. -ma, gr. stsl. -mb);
2. pl. *-te (skr. -ta, gr. -'te, stsl. -te);
3. pl. *-nt (skr. -n, gr. -v, stsl. < *-e-nt).
198
GLAGOL
171 Korijenski je aorist dobro samo u indoiranskom i
te .donekle u hetitskom (gdje se naziva preteritom). Ta je ie.
glagolska tvorba tvorena tako da se neposredno korijenu dodaju aorisni
zavretci (sekundarni nastavci):
Korijenski aorist = KaJo + Zaor
U ie. dijalektu iz kojega su se razvili indoiranski i armenski, aotist je, kao
i sva prola vremena, dobio jo jedno morfoloko obiljeje, tzv. augment
*e-, koji je sU\jao ispred korijena, usp. skr. aor. a-ricam ostavih
= gr. e-A.t7tov = arm. e-lik
c
(od ie. korijena *leykW- ostavljati). U vedskom se
jo vidi daje augment po postanju samostalna vjerojatno vremenski prilog.
Korijenski aorist imali su u ie. pra jeziku malobrojni glagoli koji su tvorili
atematski prezent reduplikacijom (*steh
r
stajati, *deh:r dati,
*dheh
1
- ili, jo Ijede, nekim prezentskim suflksom (npr. *gwem-
Aorist se u tih glagola vjerojatno razlikovao od injunktiva samo po
tome to nije imao prezentskih sutiksa ni reduplikacije. Pogledajmo
korijensku aorisnu promjenu odraza ie. glagola *deha- u i
sanskrtu:
skr.
1. sg. adam
2.sg.adiis
3.sg.adiit
1. pl. adama
2. pl. adiita
3. pl. oour
gr.
EOOOKa.
EOOOKa.;
EOOOKS(V)
EOOJ,lSV
EOOTS
EOOcra.V
U staroindijskomje kod korijenskoga aorista prijevojna punina
i u jednini i u mnoini. Odraz indoeuropske prijevojne opozicije
sg. i pl. je u U sanskrtu je nastavak za 3. pl. preuzet iz
perfekta i optativa, no kod glagolabhu- biti izvorni nastavak
-an < * -nt; stoga njegov oblik. za 3. pl. aorista glasi abhuvan. U
je zavretak 3.1. pl. preuzet iz sigmatskoga aorista (172), a nastavak-<1;
zamijenio je stariji analogijom prema 1. sg.; podrijetlo je elementa -K-,
koji se pojavljuje u jednini, do danas nerazjanjeno.
U latinskom element *-k- u prolom vremenu imaju {e-c-i sam ie.
korijenski aorist *dheh
n
usp. gr. i ieci bacio sam ie. korijenski
aorist *yeh
1
-, usp. gr. homo 61lKa). Neki autori (npr. Rix 1976: 214) misle da to
dokazuje ie. postanje takvih aorisnih tvorbi.
172 Sigmatski se aorist tvorio korijena u prijevojnoj duljini i
sufiksa *-8-, kojemu su dodavani aorisni zavretci (sekundarni nastavci):
199
MORFOLOGIJA
Ke + *-s-- + Zaor.
Dvojbeno je je li u ie. prajeziku osim prijevojne duljine *e u korijenu moglo
stajati i dugo *0. U staroirskome, gdje su sigmatski aoristi dobro posvje-
korijen nije u prijevojnoj duljini stoji u istom prijevojnom
stupnju u kojem je i prezent, dok je u prijevojna duljina zamije-
njena puninom *e po Osthoffovu zakonu ili analoki. Konjugaciju sigmat-
skoga aorista pogledat na primjeru ie. glagola *yewg- upregnuti
(prezent lat. iung6, gr.l;&u'}'VU,.lt, skr.yunajmi); radi usporedbe navodimo
i sigmatske aoriste u stsl. (od glagola reti ) i stiro (od glagolagaibid
hvatati, drati = lat. habere):
ie. lat. gr. skr. sts1. stiro
1. ag. yewgsIp. iiinxi &l;&u!;a ayaukam
r6rb
:gabus
2. ag. *yewgs(s) iiinxisti ayauki :gabais
3. sg. yewgst iiinxit &s&u!;&(V) ayaukit :gab
1. pl. yewgsme iiinximus f:s&u!;af,1&v ayaukma rexom'b :gabsam
2. pl. *yewgste iUnxistis f:l;&u!;a t& ayaukt;a reste :gabsaid
3. pl. *yewgB\lt iiinxerunt &s&U!;av ayaukur

:gabsat
U latinskom je prezentska osnova s nazalnim infJ.ksom proirena i u
perfektu; drugi glagoli prijevojnu duljinu, npr. uexi (od ueh6
vozim) spram skr. aViikam, stsl. veS'b. U sanskrtu su zavretci -i, -it
u 2. i 3. sg. analoki; vedski jo ima pravilne odraze ie. nastavaka, npr.
anai vodio si, vodio je < *e-ney-s--s, *e-ney-s--t. U je, kao i
kod korijenskog aorista, -0.- u 2. sg., 1. i 2. pl. analokog postanja. U
staroslavenskom su osnovi sigmatskogaaorista dodani tematski zavret-
ci.: veSb < *weg'h-s--om umjesto ie. *weg'h-s--1p, itd. Oblici za 2. i 3. l. sg.
u staroslavenskom su preuzeti iz tematskoga (asigmatskog) aorista.
osim aorista tvorenoga sufiksom -s-, staroindijski ima i aoriste tvorene
sufiksima -i- (abodhiam probudio sam), -si- (ayiisiam iao sam) i-sa-
(adikam pokazao sam = gr. = lat. dixi rekao sam). Dok su -i- i
-si- aoristi nastali zavretka korijena na laringale (-i- < *H),
sa-aorist predstavlja tematizaciju osnove sigmatskoga aorista kakva se dogodila
i u slavenskome.
Nastavci latinskih oblika bit razmotreni poslije (188).
173 Tematski se aorist tvorio od korijena u praznini, tematskog
samoglasnika (*e/o) i aorisnih zavretaka (sekundarnih nastavaka):
Ko + *-e-/-o- + Zaor.
200
GLAGOL
Tematskije aorist dobro u indoiranskome, armen-
skom i slavenskome (ie. *wid-e-t > gr. dSe, skr. avidat, arm. egit) a
tragove mu pronalazimo i u staroirskom (ie. *h1ludhet > stiro luid,149
homo TlAUSe); u latinskom su odrazi ie. tematskoga aorista uglavnom
zamijenjeni perfektima s duljenjem (legi sam) ili v-perfektima
(straui prostro sam). Kod nekih glagola tematski je aorist no
analokije poprimio prijevojnu puninu u korijenu (lat. fii,gi pobjegoh:
gr. e<puyov).
Paradigmu glagola *weyd- vidjeti u tematskom aoristu moemo ovako
rekonstruirati (u stsl. paradigma glagola reti
ie. lat. gr. akr. stal.
1. sg. *widom
uidi &tBov avidam reb
2. sg. *wides
uldistI &tBe<; avidas
3. sg. *widet
uidit &tBe avidat
1. pl. *widome uldimus elBojl&v avidama rekom'b
2. pl. *widete uldistis &lBet& avidata
3. pl. *widont uiderunt &tBov avidan
relat
Kao to se vidi iz tablice, u slavenskom je u tematskom aoristu
prijevojni stupanj prezenta, no i sanskrt imaju prijevojnu prazninu,
kako je bilo i uprajeziku.
U indoeuropskom prajeziku postojala su morfoloka pravila koja su
koje klase glagola na koji tvoriti aorist; naprimjer, glagoli tvoreni s
nazalnim sufiksom ili infIksom u prezentU isprva su imali korijenski aorist
(Strunk 1967), usp. ved. Rf1Jliti puni, aor. medijalni apurla, roati
aor. med. arta. Ta pravila uglavnom nisu viAe zbog toga to su se u ie.
jezicima neke tvorbe (osobito sigmatski aorist) proirile na tetu drugih.
U latinskom se indoeuropski aorist stopio s perfektom u jedinstvenu
paradigmu, kao i u ostalim italskim jezicima. Od aorisnih je nastavaka
samo nastavak za 3. sg. (stlat. -ed < ie. * -e-t), a od tipova aorisnih
tvorbi najbolje je sigmatski aorist (npr. lat. scripsi napisao sam,
dixi rekao sam, itd). Element -is- preuzet iz sigmatskoga aorista
proirio se i u nekim zavretcima (2. sg. -isti, 2. pl. -istis, stlat. 3.
pl. -erunt < -is-ont) itd. (v. lBB).
149 Staroirski lum mogao bi biti i odraz ie. perfekta s prijevojnom prazni-
nom, kao to misli Watkins (1969: 65).
201
MORFOWGIJA
II i indoiranskom razvilo se uz aoristjojedno prolo vrijeme, imperfekt,
koje se tvori prezentsk.e osnove i aorisnih nastavaka. Ispred osnove stoji
augment; usp. akr. abharam = gr. E(j>&POV (1. sg. imperfekta glagola bhr-i(j>spco
nositi). Posve neovisne vremensko-vidske tvorbe koje se nazivaju imperfekt
postoje i tt litavskom, slavenskom, armenskom, staroirskom i, kao Ato smo
vitljeli, latinskome, no one nemaju nita niti s
niti Premda neki lingvisti i imperfekt pripistVu prajeziku, ta mi
se pretpostavka malo vjerojatnom; kao i augment,
imperfekt predstavlja dijalekatsku inovaciju samo jedne skupine ie. jezika.
Pluskvamperfekt, koji postoji u i sanskrtu (ali ne i u vedskom!) nema
nikakve veze s latinskim pluskvamperfektom.
LATINSKI FUTUR 1. I 2. KONJUGACIJE
1174 Indoeuropski prajezik nije imao futura kao zasebnoga
glagolskog vremena. U indoiranskom, baltijskom i praslaven-
skom postojao je futur tvoren sufIksom *-s-- odnosno *-sy-
(indoiranski i baltoslavenski), usp. skr. vakyiimi nosit gr. A.ei",ro
ostavit = lit.liksiu; u staroslavenskom je postojanje praslavenskog
futura SaIDO izoliranim participom futura glagola byti,
je < *bhuhrsye-Iit-. Medutim, ti oblici nisu posta-
nja, odraavaju ie. deziderativne prezente tvorene sufIksom.*-s--; u
indoiranskom i baltoslavenskomje sloeni sufIks * -sy- vjerojatno nastao
aglutinacijom deziderativnoga suf Iksa *-s-- i optativnoga *-y- (v. 1202).
175 Latinski futur nema nita s upravo razmotrenim
oblicima. Futur se u latinskom tvori dodavanjem osobitih suf Iksa na
prezentsku osnovu. U latinskome postoje dva tvorbe futura: a)
sufiksa -i- za glagole 3. i 4. konjugacije leges uenies
oo. Po postanju su to indoeuropski tematski konjunktivi (1200);
b) sufJ.ksa + za glagole 1. i 2. konjugacije. Ta futurska tvorba
ima usporednicu samo u (Pipafo pit carefo oskudijevat
= lat. careb6), dok ostali italskijezici tvore futur sufJ.ksom *-s--,
kao u (usp. osk. fust, umbr. fust bit 00<('-< *lJhu(H)-s--et).
Starolatinski oblicifax6 caps6 uhvatit (Plaut)
da je ta tvorba postojala i u drugoj grani italskoga.
Latinskije b-futur nastao aglutinacijom glagola
*bhu(H)- biti na prezentsku osnovu.l
50
Nastavci su vjerojatno bili
aorisno-injunktivni (sekundarni), osim u 1. sg., gdje je preuzet prezent-
ski tematski zavretak...{j < *-o-h2:
150 Watkins 1969: 148 vjeruje daje trV glagol podudaran vedskomu iJVunktivu
glagola bhU- (bhuvam, bhuvas, bhuvat, itd.).
202
GLAGOL
pralat. zavrietci amire voljeti monere opomenuti
1. sg. *-bhw-O amaoo moneoo
2. sg. *-bhw-e-s amabis monebis
3. sg. *-bhw-e-t amabit monebit
1. pl. amabimus monebilnus
2. pl. * -bhw-e-tes am8bitis monebitis
3. pl. *-bhw--ont amabunt monebunt
Staroii'ski f-futur. koji se spominje u vezi s latinskim b-futurom, najvje-
rojatnijeje posve tvorba (v. 6).
KATEGORIJA STANJA
176 U indoeuropskom su prajeziku postojala dva glagolska stanja: aktiv
i mediopasiv (koji se tradicionalno naziva medijem). U indoeuropskim
jezicima oblici potekli iz ie. mediopasiva imaju

a) refleksivnosti: A.ouo/Ja.1. perem se, lat. ulor pokrivam se;
b) radnje koja se vri u korist subjekta: ved. yajate rtvtije za sebe
(akt. yajati rtvuje), gr. A<>uO/Ja.1. 'tac; xsipa.c; perem si ruke;
c) uzajamnosti gr. /Ja.xo/JsSa. borimo se, lat. copu-
lantur dexteras si ruke (Plaut);
d) pasiva: skr. stavate biva slavljen (usp. stariti hvali);
e) lat. itur ide se, stiro ttagair ide se;
f) kod nekih glagola se medija ne razlikuje od
aktiva, usp. gr. scpa.'to = 8<1>11 Neki glagoli imaju samo
medio(pasivne) oblike i aktivno npr. gr. &1ts'ta.1. = w.
sacate = lat. sequitur slijedi. Takvi se glagoli tradicionalno
nazivaju deponentnima.
Sve se navedene funkcije ie. mediopasiva mogu izvesti iz
pasivne
152
funkcije. koja se moe opisati na je
funkcija mediopasiva da patiens (objekt na kojem se vri radnja) predme-
tom magister laudat puerum je o (magister je njezin
predmet
l53
). a puer a magistro laudatur je o (lj. njezin predmet
151 O i oblicima ie. mediopasiva v. Rix 1988.
152 za teorijsku raspravu o ulozi pasiva u jezicima svijeta i u strukturi gramatike v.
Keenan 1985.
153 U anglosaksonskoj terminologiji tenriin za predmet je topic, v.
Keenan 1985.
203
MORFOLOGIJA
je puer). je funkcija mediopasiva da agens (vrioca radnje)
udalji iz jezgre (tj. u mediopasivu vritelj radnje nije subjekt niti
objekt). Te su dvije funkcije nepovezane: i u u kojima ne
postoji patiens je agens izbaciti iz jezgre, kao npr. u lat.
curritur dosI. se, itur ,.ide se, njem. es wird getanzt ,.plee se,
bez subjekta. Osnovna je funkcija ie. mediopasiva bila isprva posve
tj. upravo izraavanje radnje se agens ne eli ili ne moe Mediopasiv
su u ie. imali dakle i prijelazni i neprelazni glagoli, a ne (kao u hrvatskom) samo
prijelazni. Ukoliko je imao subjekt, taj je subjekt ie. mediopasivnoga glagola
mogao biti po ulozi samo patiens, s kojim se glagol slagao u licu;
agens je bio neizraen ujezgri, ali mogao je biti nekim prilonim izrazom
(kao u lat. imenicom u ablativu sa ili bez prijedloga a(b. Temeljne su funkcije
ie. mediopasiva bile izraavanje pasivizacije (e) i <O. Vjerojatnojejo
tijekom razvoja ie. prajezika tako ocrtan mediopasivni sustav
promjena uslijed koje se i agens mogao pojaviti kao subjekt glagola
s mediopasivnom morfologijom. To se vjerojatno zbog toga to
je funkciju mediopasiva stala nadopunjavati funkcija
(v. gore). Deponentni su glagoli (g) nastali kao posljedica kolebanja u
kom slaganju glagola u kasnom ie. prajeziku: ukoliko se mediopasivni glagol
slagao s agensom u licu, se nije razlikovalo od glagola aktivne
morfologije, ali je agens bio istaknut kao predmet Refleksivna se
funkcija mediopasiva (a) razvila iz u kojima je agens bio podudaran
patiensu: udaram se je u kojoj su agens i patiens istovjetni (1. lice).
da ie. prajezik nije razlikovao bliega i daljeg objekta
(mor{oloka se razlika sastojala u tome to je blii objekt stajao u akuzativu, a
dalji u dativu), u kojima je agens bio istovjetan daljem objektu glagola
doveli su do upotrebe medija za izraavanje radnje koja se vri u korist subjekta
(b): udaram si nogu je u kojoj je dalji objekt (1. lice) ujedno i subjekt
glagola. Naposljetku, je u upotrebi mediopasiva (e) nastala iz
u kojima je agens glagola bio istovremeno i patiens istoga glagola:
udaramo se je ekvivalentno mi udaramo X i X udaraGu) nas.
MEDIOPASIVNI ZAVRETCI U lE. PRAJEZIKU
177 Indoeuropski jezici su previe glagolskih zavre-
taka u mediopasivnim paradigmama da bi se svi oni mogli svesti na skup
prezentskih i aorisnih zavretaka u prajeziku. da su se u aktivu
razlikovali zavretci tematske i atematske promjene, iz strukturalnih
razloga iznijet pretpostavku da je razlika postojala i
medu medijalnim zavretcima; tu je pretpostavku dokazati,
vjerojatno i stoga to je jo u prajeziku dolo do mijeanja dvaju skupova
nastavaka (uostalom, kao i u aktivnim paradigmama). U svakom
rekonstrukcija koja se ovdje nudi sasvim je uvjetna, no po mojem sudu
ne manje vjerojatna od alternativnih.
Neki lingvisti objanjavaju postojanje dvaju nizova mediopasivnih zavretaka
pretpostavkom o postojanju glagolskog stanja, stativa, u ie. prajeziku (v.
204
GLAGOL
Oettinger 1976, 1993, Rix 1977, 1988). Prema tom indoeuropski je
glagol u stativu izraavao stanje subjekta, a opozicija stativa i medio(pasiva) bila
bi jo vidljiva II vedskome, u razlici stativa bruve biva nazvan (RV 5.
61. 8) i upa brUte zaziva sebi (RV 1. 40. 2). Postojanje indoeuropskoga stativa
smatram posve alternativom ovdje izneseno j pretpostavci o razliko-
vanju tematskih i atematskih mediopasivnih zavretaka u ie. prajeziku.
U prezentu moemo rekonstruirati dva niza mediopasivnih zavretaka:
1. sg. * ?* -h2e
2.sg. *-so *-th1e-r
3. sg. *-to-r *-o-r
Na ie. 1. sg. *-h2e skr. < gr. -!lat (s II prema
aktivnome -!lt), toh. het. -harri). Zavretak je 1. sg. mediopasivnoga
prezenta podudaran 1. sg. perfekta (v. 187). U nekim je jezicima (gr.,
skr.) taj zavretak proiren hic et nunc *-i, dok u drugima
nalazimo *-r (lat. stiro -:ur < Obje se
neobavezno, mogu dodati zavretku u hetitskome, tako da se oblik -ha
javlja usporedno s -hari (i -hahari). Nije utvrdivo da li se u prajeziku
razlikovao zavretak tematskih i atematskih glagola; takvo bismo razli-
kovanje da u aktivu postoji (tematski * -o-h
2
, atematski
* .)
-ml .
U 2. 1. sg. su zavretci *-so (lat. -re, gr. kret. -(JOt, stind.
-se) i *-th1e-r (stir. --ther < *-teh1r, het. --ta(ti), toh. B --tar, usp. iskr.
nastavak medijalnoga aorista i imperfekta --thiis ). U gr. i skr. je zavretak
*-80 proiren *-i kao i u 1. sg., dok latinski vjerojatno
starije stanje. Element *-h1- na tematski zavretak 2. sg.
aktivnoga prezenta, to bi govorilo u prilog pretpostavci da je *-thler
isprva bio tematski, a * -so atematski zavretak. Mijeanje tih zavretaka
vjerojatno je jo u prajeziku, a kasnije su razni ie. jezici
samo jedan od njih.
I u 3. sg. pronalazimo dva zavretka: *-to-r (lat. --tur, het. --ta(-ri), gr.
(kret.) -'tOt, skr. --te) i *-o-r (stir. pasivni zavretak -r za razliku od
deponentnoga --thir < *-tr-o-y, ved. < *-o-y, het. -a(ri), osk. -r II
sakrafir neka bude da u aktivu tematska promjena
ima u 3. sg. osnovu, bismo da je zavretak * -o-r bio
obiljejem tematskoga medija. Medutim, u vedskom je zavretak
zabiljeen samo kod atematskih glagola (duhe biva dojen, saye lei),
to nau rekonstrukciju sasvim
Gotski medijalni nastavci 2. sg. 3. sg. -da moda su, poput staroindijskih i
izvodivi iz *-say, * -toy, no taje pretpostavka sporna, jer odraz zavrnoga
dvoglasa * -oy II germanskom nije sa (v. Krahe & Meid 1969).
Armenski mediopasivni zavretak 3. sg. -er (npr. berer biva noen)
izvesti iz *-e-tor (GOdel1975: 119), usp. ifrigijski 3. sg. -'top. Sve to pokazuje
205
MORFOLOGIJA
da mediopasivni zavretci s elementom *r u prezentu nisu dijalektalni, kako
vjeruju neki lingvisti (npr. Gamkrelidze & Ivanov 1984).
l '18 Mnoinski oblici mediopasivnih zavretaka:
1. pl. * -med
h
h2
2. pl. *-dhwe
3. pl. * -ntor
Prvo je lice mnoine * -med
h
h2 (s varijantom * -mesd
h
h2)
staroindijskim nastavkom -make (sa sekundarnim -e umjesto -i koje
imamo u nastavku imperfekta i aorista -mahi). Tomu sanskrtskom
Jl$Stavku odgovara gr. -j.1eSa., homo -j.1eoSa., dok hetitski -wata(-ri)
sadrava opcionalni pokazatelj -ri pridodan osnovi postaloj od *-
-wesdhhr s *-we- umjesto *-me- kao u 1. l.. pl. aktiva. Gotski nastavak
1. pl. -nda moda se moe sinkopom izvesti iz *-medhhri > * -medai >
*mdai. bi objanjenje moglo vrijediti i za toh. B -mtar, dok lat.
-mur i stiro -mar predstavljaju inovacije nastale dodavanjem elementa
*r aktivnom nastavku.
U 2. pl. staroirski nastavak deponentnih glagola -id, gr. -oSe istind.
na ie. zavretak * -dhwe. Het. -tuma(ri) mogao bi biti isti
nastavak s kolebanjem m i w iza u za hetitski. Za
objanjenje lat. -min;; v. 180.
Za 3. pl. ponovno su dva zavretka; ie. *-nto(r) odrazilo se
kao het. -nla(ri), stind. -nte < *nto-y, gr. (kret.) -vtot (s *-i
preuzetom iz aktiva), lat. -ntur i stiro -tar. Zavretak *-ro odraen je
jedino u najstarijem indoiranskom kod nekih glagola, npr. ved. sere lee
*k'oy-ro-y, usp. gr. Keivtm). Taj nastavak izgleda kao arhaizam, no
ipak je sporno treba li ga pripisivati ie. prajeziku.
U je u dijalekata u prezentu *-say, *-toy, *-ntoy prelo u -(Jat,
-tat, -vral pod 1. sg. -J..lat. Kretski je dijalekt zadrao izvorne
zavretke -0'0\, -tOl, -VtOt. Zavretci s elementom -er umjesto -()r u
umbrijskom (osk. sakarater = sacratur biva sakahtter = sanciatur
neka bude ne pojavljuju se niti u jednoj drugoj grani ie. jezika i u
povijesnom i poredbenom smislu predstaVljaju zagonetku. je ruqjedno-
stavnije r,jeenje pretpostavka fonetskoga pravila prema kojemu *or prelazi
u *er u zadnjem slogu u nekim italskim dijalektima.
Zavretke dvojine u ie. mediopasivu nije rekonstruirati.
fl '19 Uvjetno moemo sada predloiti rekonstrukciju prezentske para-
digme mediopasiva u ie. prajeziku:
206
GLAGOL
ie. *sekw_ slijediti, *hlehllt- .. sjediti .. > het. eA- (ved. 8&-)
ie. lat. gr. skr. het.
1. sg. sequor
&7tOJ.lat sace eAha(ha)ri
2.sg. *sek
w
e-thle-r sequeris, sequere &7tOO1, &7tTJl sacase etati
3. sg. *sekwe-to-r sequitur &7t&tal sacate etarl
1. pl. *sek
w
omed
h
h2 sequimur E7t0J.l&(cr )9a sacm.ahe
eAwaAta(ti)
2. pl. *sekwedhwe sequimini &7t&cr9& sacadhve ?etuma
3. pl. *sekwonto-r sequuntur &7tOvtat sacante eAantari
Kao i U aktivu, tematski glagoli U mediopasivu nisu imali kvantitativnoga
prijevoja. Atematski glagoli imali su u mediju redovito korijen u praznini,
usp. ved. aktiv 1. sg. yunajmi upreem < *yuneg-: med. yuiije <
*yung-, akt. dohmi dojim < *dhewg'h-: med. duhe < *dhug'h_, akt.
juhomi zazivam < * g'hu-g'hew-: med.juhve < *g'hU-g'hW_.
Usporedno s aktivom, vedski pokazuje da su glagoli Narten-tipa postojali i u
mediopasivti; oni su u mediju imali prijevojnu puninu, usp. ved. saye = gr. 1C8iJ.ul\
leim < *k'ey- (umjesto *k'i-, usp. het. kittari lei).
LATINSKI PASIV PREZENTA
180 latinskih pasivnih nastavaka od ie. osnovnih nasta-
vaka proirenih mediopasivnim pokazateljima *-0- i *-r-.
ie. lat.
1. sg. legor
2. sg. *lege-so legere, legeris
3. sg. *legeto-r legitur
1. pl. *legomo-r legimur
2. pl. *lege-dhwe(-no-y)
legimini
3. pl. *lego-nto-r leguntur
U 1. licu jd. stariji zavretak -Or zamijenio je -or isprva u
jampskoga oblika (u Plautaferor, ali i feror) , no b\j zavretak u 2. st.
pr. Kr. prevladava u svih glagola. Moemo pretpostaviti daje u latinsko-
me s ostalim licima mediopasivnog prezenta pokazatelj
*r pridodan i zavretku 1. sg. gdje ga u ie., po svoj prilici, nije bilo.
207
MORFOLOGIJA
u!. sg. potrebno pretpostaviti i za keltski, usp. stiro zavretak
-ur kod deponentnih glagola, npr. do-moiniur mis1im.
Oblik za 2. sg. posve je podudaran gr. (imperativu-injunktivu) AerOD
(hom. Aeyeo < *legeso); nije posve jasno zato formant *r nije dodan i
ovom licu jednine; kako bi se 2. sg. prezenta razlikovalo od pasivnoga
imperativa, koji glasi legere, analogijom prema aktivu zavretku
je dodano jo jedno -s, je dobiven lik legeris. U starolatinsko-
me je zabiljeena i varijanta zavretka -rus (npr. utarus upotrijebi =
klas. lat. utaris, CIL 1
2
1207) koja pokazuje daje analogija djelovala i u
ranijim fazama latinskoga: *ut-a-so-s je pravilno dalo utarus, no taj se
oblik nije" u jeziku; poslije je varijanti *utaso (> utiire) ponovno
pridodano -s (nakon prijelaza *-0 > te je posve pravilno nastao
oblik utiiris.
lice jd.legitur predstavlja ie. mediopasivni oblik *legeto (gr. Aeye'to)
proiren pokazateljem *r, kao i stiro -thar *-tro), het. -tari. Na
je lat.legimur dobiveno od osnovnoga prezentskog *legomo kojemu
je dodan pokazatelj *r, kao u stiro -mar.
Nastavak za 2. l. pl. -mini predstavlja jedan od najdiskutiranijih
problema latinske povijesne gramatike. Neki ga izvode iz participskog
oblika *-mhlnoy (gr. n. pl. medijalnoga participa A.srOJ.lEVot), neki iz
infinitiva podudarnih gr. -Vat, skr. -ne, no po mojem je miljenju
najvjerojatnije da se radi o praliku *-dhwe (sadranom uskr. -dhve, gr.
-0(313) kojemu je pridodana *-no- (kao u ved. 2. pl. prez. akt.
-tha-na) i hic et nunc formant *_i;154 pralat. *-dhwenoy pravilno se
odrazilo kao *-bwenoy, to je sinkopom moglo dati *-bnoy, a potom
asimilacijom (*-mnoy) i anaptiksom pravilno -mini.
je lice mnoine ie. mediopasivni oblik *legonto kojemu je (kao i 3.
sg. i 1. pl.) pridodan pokazatelj *r, na kao u stiro -tar i toh.
B-ntdr.
lE. MEDIOPASIVNI AORIST
1181 Kao ni u aktivu, ni u mediopasivu nije bilo razlike u nastavcima za
tematsku i atematsku promjenu aorista. Zavretci su medijalnoga aorista
podudarni zavretcima medijalnoga prezenta, samo to se u njima ne
pojavljuje pokazatelj *r, o svi jezici koji su ie.
mediopasivne zavretke s elementom *r (latinski, toharski, anatolijski,
armenski, staroindijski) :
154 U osnovi isto objanjenje nude Szemerenyi 1989 i Sihler 1995.
208
GLAGOL
1.sg.*-ht
2. sg. *-thle ili *-so
3. sg. *-to
Prvo lice jednine *-h2 je staroindijskim nastavkom -i i
-1J.T)V < *-1]1hrn (s *m dodanim prema aktivnom nastavku *-m ili
postalim od *-n). U 2. sg. -(JO i -sa (-f')ha)
na ie. *-80, no staroindijski -thlts,het. -tat i toharski (B) -mi vjerojatno
od ie. zavretka *-thle kojemu su pridodane dodatne Na
3. sg. *-to nastavak -'tO, staroindijski -ta,
hetitski -tat i toharski (B) -t. U vedskom je i zavretak 3. sg.
-a (aduha bila je pomuzena) koji na prezentski zavretak
*-o-r bez *-r.
1. pl. * -med
h
h2
2. pl. *-dhwe
3. pl. *-nto
Jedinaje razlika mnoinskih zavretaka aorista u odnosu na prezentske
u 3. pl., gdje pronalazimo nastavke koji na ie. *-nto, tj.
prezentski nastavak bez elementa *-r, usp. het. -anta, skr. -anta,-ata,
gr.-v'tO.
,
Razlike koje postoje u sanskrtu izmedu 1. pl. prez. -make, impf./aor. -maki, 2.
pl. prez. -dhue, impf./aor. -dhvam vjerojatno su nastale u indoiranskome
dodavanjem zavretcima koji se u ie. nisu razlikovali.
182 U latinskom, kao i u ostalim italskimjezicima, ie. aorist se izgubio.
Praitalski je oblike mediopasivnoga aorista zamijenio
pasivnim preteritom tvorenim glagola biti i pasivnoga partici-
pa tvorenog surIksom *-to-, usp. osk. teremnatust zavrena je = lat.
terminata est, umbr. screhto est napisano je = lat. scriptum est.
U latinskom je, radi simetrije sustava, nastao i pasivni iinperfekt koji se
tvori aglutinacijom nastavaka pasivnoga prezenta na osnovu imperfekta,
usp. oblike glagola agere tjerati:
sg. ageba-r pl.
ageoo-ris
ageba-tur
agebii-mur

ageba-ntur
Na je nastao i pasivni futur, usp. oblike glagola amare:
amabi-mur


209
MORFOLOGIJA
KATEGORIJA VIDA (ASPEKTA)
183 jezicima svijeta kategorija vida jo je rairenija od kategorije
vremena.
155
Jezici razlikuju svreni i nesvreni vid, s obzirom na to
da li se radnja promatra kao dovrena ili u trajanju; kategorija vida
osobito je izraena u slavenskim jezicima, gdje je svaki glagol inherentno
svren ili nesvren (usp. hrvatske parove glagola poput - skakati,
gledati - ugledati, dolaziti - itd.). U je kategorija
vida razvijenija i u mjeri gramatikalizirana, jer gotovo svi glagoli
mogu tvoriti tri osnove vidskog konfektum (aorisna
osnova), koji izraava svrenu radnju (a.1to3a.v&iv umrijeti), infektum
(osnova prezenta i imperfekta) koji izraava radnju u trajanju (a.-
1t03VtlCfKStv "umirati) iperfektum (osnova perfekta i pluskvamperfek-
ta), koji izraava stanje koje je rezultat neke radnje ('ts3V11K6Va.t biti
mrtav).
U indoeuropskomje prajeziku postojala vidska opreka izmedu prezenta,
injunktiva i aorista, s jedne strane, i perfekta, s druge strane. Za razliku
od i slavenskoga sustava, u kojem nema vidski neobiljeenih
kategorija (tj. svaki glagol ili glagolski oblik izraava neko vidsko
moemo pretpostaviti da je u ie. prajeziku jedino perfekt bio
vidski obiljeen, dok su prezent, aorist i injunktiv bili neobiljeeni, tj.
mogli su izraavati i svrenu i nesvrenu radnju ..
184 i funkciju ie. perfekta nije utvrditi. Izvedeni
(obiljeeni) karakter te glagolske kategorije se u morfolokim
sredstvima kojima se tvorila (npr. reduplikacija) te u inkompatibilnosti
perfekta s modalnim kategorijama i opozicijom glagolskih stanja. Naime,
u ie. prajeziku perfekt nije mogao tvoriti konjunktiv, optativ, a moda ni
imperativ; uz to nije poznavao ni distinkciju aktiva i mediopasiva.
je perfekta vjerojatno u prajeziku bilo blisko perfektu,
samo to nema dovoljno razloga za vjerovanje daje rezultativno
koje opaamo u (perfekt kao stanje nastalo kao
rezultat prethodne radnje). U interpretaciji ie. perfekta valja od

- u jezika iz perfekta se razvilo prolo vrijeme glagola (jedino
je u hetitskom da je iz ie. perfekta ]lastao prezent tzv.
hi-konjugacije);
155 O tipolokim obiljejima kategorije vida (aspekta) v. Comrie 1978.
210
GLAGOL
-mnogi jezici poznaju oblike koji su po podrijetlu i obliku perfekti, a
po prezenti (usp. lat. nOui, nOuisse znati, memini,
meminisse se, itd.).
U svjetlu tih najvjerojatnije je daje perfekt izraavao nesvrenu
radnju koja je u prolosti, a mogla se protezati i na sadanjost
kao tzv. perfekt u engleskome).
185 Neki su glagoli u pra jeziku imali u prezentu samo mediopasivne
oblike, s kojima je u opreci stajao perfekt, npr. med. 3. sg. *derk'etor /
perf. 3. sg. *dedork'e gledati (gr. OSPKE'tat / OSOOPKE, skr. dr ste /
dadarsa), *wertetor / *we-worte okretati (skr. vartate / vavarta, lat.
re-uertitur / re-uertit), *Ill\lyetor / *memone misliti, se (stir.
do-moinethar, gr. / lat. meminit, gr. *IIlfYetor /
*memore umrijeti (skr. mriyate I mamiira). Tu je paradigmatsku
povezanost perfekta i mediopasiva objasniti pretpostavkom o
njihovu podrijetlu u ranom indoeuropskom (216), ali i
tipoloki pojavom da mediopasivni glago1ski oblici imaju
(sekundarno) svreno (usp. hrv. eng. he is seen, fr. it
est vu). Na latinska je templum clausum est
ona moe hram je zatvoren (trenutno) i hram je
zatvoren (netko gaje zatvorio). Mogli bismo pretpostaviti da su parovi
perfekatskih i medijalnih oblika u glagola izraavali opreku nesvrenosti
i svrenosti: *wertetor je okrenut je, a *weworte okretao se (i
sad se
Latinski glagolski sustav blizak je indoeuropskomu po tome to je opreka
vidskih a ne protee se na sve glagolske
oblike. U latinskomeje opreka svrene i nesvrene (trajne) radnje
izraena samo u prolom vremenu kao opreka imperfekta i
perfekta;156 ta se opreka dobro izraava razlikom hrvatskih svrenih i
nesvrenih glagola, npr. (Uerres) in forum uenit; iirdebant oculi; toto ex
ore crudelitiis eminebat (Ver) je doao na forum; su mu se arile, iz
cijeloga lika isijavalaje okrutnost (Ciceron, Verr. v. 62., 161).
INDOEUROPSKI PERFEKT
186 U ie. prajeziku perfekt se uvijek tvorio atematski (za razliku od
aorista, nije mu se mogao pridodati tematski samoglasnik); perfekatski
156 Ovidskim oprekama u latinskom glagolskom sustavu v. Kravar 1968 i 1979: 85
,.Jedino u sferi prolosti dolazi vidski odnos do pravoga izraaja u suprotnosti imperfekta
i perfekta, dakle kao parcijalna vidska pojava na osamljenu mjestu sistema.
211
MORFOLOGIJA
zavretci dodavali su se neposredno na korijen, to da nije bilo
nikakvih posebnih perfekatskih suf Iksa. Korijen je u jednini perfekta
redovito imao prijevojni stupanj *0, a u mnoini prijevojnu prazninu (gr.
otro znam / t0J.l8V znamo = got. wait / witum < / *widme); .
perfekt je imao i reduplik.aciju (gr. U-M>t1t8 = skr. ri-reca
ostavio je < Morfoloka formula ie. perfekta je, dakle:
.
(Red.) + Kato + Zperf.
je, ali nedokazano, postojanje perfekta s prijevojnom dulji-
nom u korijenu, usporednih Narten-prezentima (159). Germanski, italski i
keltski perfekti s dugim samoglasnikom, te nepravilni perfekti poput
yf.yrove oglasio se < *g'e-g'on-e, eimSe navikao se < *swe-swOdhe mogli bi
biti odrazom takve ie. perfekatske tvorbe (v. Beekes 1973).
18'1 se perfekatskih zavretaka podudara sa zavretcima aktiv-
noga i osobito mediopasivnoga injunktiva. Ipak lingvista pretpo-
stavlja poseban skup perfekatskih nastavaka:
1. sg. *-h2e 1. pl. ?*-me
2. sg. *-th2e ili *-thle 2. pl. ?*--e
3. sg. *--e 3. pl. *-r
Ti se nastavci mogu izvesti iz usporedbe i indoiranskoga, jedinih
grana u kojima je perfekt kao osobita kategorija od
prezenta i aorista:
ie. *weyd- .. vidjeti, znati > gr. oTeSa znam, skr. veda .. znam
ie. gr. skr.
1. ag. ot&x. veda
2. ag. *woydth
1
e otoSu vettha
3. ag. *woyde otB& veda
1. pl. ?*widme vidma
2. pl. ?*wide io"[& vida
S.pl.
*widr
lOUa! vidur
U prvom l. jd. i sanskrt zajedno na nastavak *
prisutnost 1aringala je nedjelovanjem Brugmannova zakona .
u staroindijskome u 1. sg., usp. cakara sam < *k
w
ek
w
or-h2e
(zbog laringala je 2. slog bio zatvoren) spram njegova djelovanja u 3. sg.
cakara je <: *kwekwor--e (2. slog je otvoren).
Gotski wait je izvodivo iz *woydh#; stsl. vede moe dolaziti od
*woyd-h#-y, s *-y dodanim prema prezentskim zavrietcima, a se moe
212
GLAGOL
objasniti i baltijski atematski prezentski zavretak * -rnai (stprus. -mai, lit.
-mie(s, v. Stang 1966: 315. Hetitski prezent tzv. hi-konjugacije koji se povezuje
s ie. perfektom u 1. 1. sg. ima nastavak -ha, a na stranji samoglasnik
u nastavku i nepalatalizirani suglasnik u stiro 3. sg. preteritagad molio
sam <
U 2. sg. na ie. skr. -tha (s aspiracijom od ie.laringala).
Gr. -8-a, koje je kod glagola zamijenjeno analogijskim nastavkom
(npr. ostavio si) nije lako povezati s tim ie. nastavkom,
da aspirata u ne bi trebala nastati djelovanjem laringala.
Stoga je i pretpostavka da je u -8-a zapravo
moda podudama -8-a u medijalnom nastavku -f.lE(cr )aa. Tada bi
se za ie. prajezik mogao pretpostaviti i zavretak *-thle, s *hl posvjedo--
i u prezentskom aktivnom i mediopasivnom nastavku 2. sg (177).
Staroirski nepalatalizirani 2. sg. preterita gad molio si govori vie u
prilog rekonstrukciji nastavka negoli *-thlej gotski waist ZD8
na *-t iza kojega je u pragennanskom suyao samoglasnik, ali ne znamo koji.
Het. 2. ag. hi-konjugacije -ti daje nastavak sadravao laringal
bi *ti prelo u zi), prema mojem miljenju vjerojatnije *hl negoli *h
2

U 3. sg. na nastavak *-e -8, skr. -a i palataliziran
u stiro gciid molio si < *gwhOOhe. Gotski u 3. sg. ima isti oblik kao u 1.
sg. (wait),jer je zavrno *-e pravilno otpalo.
Prvo lice mnoine u svim jezicima na nastavak koji se ne
razlikuje od nastavka za aktivni prezent, ie. * -me. za 2. pl. neobjanjeni
bi staroindijski nastavak -a mogao biti odrazom ie. nastavka, jer drugi
jezici imaju odraze prezentskoga *-te. Naposljetku, u 3. pl. je
zavretak -acrl sigurno nastao analogijom prema aktivnomu prezentu,
te je najvjerojatniji kandidat za indoeuropski nastavak *-r > skr.-ur
(avest. -ara).157 Na taj i latinski nastavak, o kojem
biti u poglavlju.
LATINSKI PERFEKT
188 U latinskoj su se perfekatskoj paradigmi stopili indoeuropski
perfekt i aorist. nastavaka latinskoga perfekta od zavre-
taka indoeuropskoga perfekta, no osnova povezana je na ovlij ili
onaj sie. aoristom. Razmotrit prvo latinske perfekatske
nastavke:
157 --areA (usp. cikOit--arH opaziAe = akr. cikitur) postalo je analogij-
skim Airenjem elementa *-s kao u lat. -tis umjesto starijega-te.
213
MORFOLOGIJA
lat. pralat.
1. sg. . amRu-i < *-ai <
2. sg. ama1i-isti < ili *is-th
1
e-y
3. sg. amRu-it < -it, -ed < *-e-y, *-e-t
1. pl. amau-imus
< *-o-mo(s)
2. pl. amau-istis < * -is-te(s)
3. pl. amau.:.erunt, -erunt, -ere < * -is--ont, *-e-.ri
U prvom licu jednine dugo je -;; nedvojbeno postalo od dvoglasa (usp.
stlat. fecei sam); nastavak -ai je u falisk. peparai
rodio sam. To je ie. perfekatski zavretak *-h2e kojemu je pridodana
* -y iz prezenta. U 2. licu jednine lat. -ist;; sadrava element -is-
nerazjanjena podrijetla (v. 189) i zavretak -fi koji dolazi od ie. * -th2e-y
ili *-thle-y; *-y je u svakom prezentska a latinski nam
vokalizam ne da prethodni nastavak odredimo kao * -th# ili
*-thle. To je u zacijelo isti perfekatski nastavak za 2. sg. kao i skra -tha
i got. -(s)t, odnosno het. nastavak hi-prezenta -ti. U su licu sg. u
starolatinskome dva nastavka, (fhefhaked na Fibuli
Praenestini) i -;;t kod Plauta i Terencija (na natpisima Nastavak
je zavretak ie. tematskoga aorista (tem. samoglasnik * -e-i nastavak
3. sg. *-t, usp. Skra aorist avidat vidje), a -;;t < je nastalo od
perfekatskoga * -e (skr. veda zna), kojemuje dodana prezentska
*-y (kao u 1. i 2. sg.) i sekundarni nastavak *-t. Oba su se starolatinska
nastavka za 3. sg. pravilno u latinskome odrazila kao -it.
U 1.1. pl. preuzet je prezentski nastavak, koji se i u prajeziku minimalno
razlikovao od aorisnoga i perfekatskoga. U 2. 1. pl. element -is- je isti
onaj koji imamo i II 2. sg., a -tis je prezentski nastavak.
nastavak za 3. pl. ima kompliciranu povijest, ajoje kompliciranije
se u svim objanjenjima koja su za njega U starolatinskom
imamo zavretke -ere i te na natpisu Lapis Satricanus
(steterai postavili su). Nastavak -ere je u vezi s het. nastav-
kom 3. pl. preterita -ir (e-ir bili sU), skra -ur (vidur znaju).
Pralatinski oblik toga nastavka bio je vjerojatno * --er-i, gdje je * -i ista
kao * -y u 1. i 2. sg. Odnos samoglasnika u lat. -er-, het. -ir i
praznine u skra -ur ostaje nerazjenjen.
15S
Gore spomenuti zavretak
vjerojatno ima dvoglas -ai pod utjecajem zavretaka 1. i 2. sg.
158 Dugo -e- moglo bi biti od ie. *--ehl- to je jedan od' sufiksa za tvorbu nesvrenih
prezentskih osnova (glagola koji izraavaju stanje), v. 158.
214
GLAGOL
Zavretak -erunttradicionalno se izvodi iz *-is-ont, pri *-is- isti
element koji imamo u 2. sg. i 2. pl., a -ont je zavretak tematskoga aorista
(skr. -an). latinski zavretak -erunt najlake je objasniti ukrta-
njem starolatinskoga -ere i -erunt.159
Osobito je pitanje u kojoj je mjeri zavretak -erunt, osobito u
daktilskom pjesnitvu, bio u upotrebi u govornom jeziku; romanski jezici
su samo odraze zavretka -erunt: starofrancuski distrent, provansalski
(okcitanski) diron i tal. dissero mogu se izvesti iz lat. dixerunt, a
nikako iz dixerunt. Ciceron i Cezar izbjegavali su zavretak -ere, ali nije
utvrditi odnos upotrebe zavretaka-erunt i -erunt u njihovim i u drugim
proznim djelima.
189 Element -is- koji se pojavljuje u 2. 1. sg., 2. i 3. licu pl. se na
dva Neki misle da je to ie. sufiks *-(i)s- koji je u nekim ie.
dijalektima isprva stajao samo u 3. sg. aorista,l60 kao u het. preteritu
da-i postavio je, akk-i umro je, ha-i vjerovao je (usp. lat. omen.
< *osmen); odatle se sufIks * -is- mogao ana10ki proiriti i na druge
zavretke. Izvorna funkcija toga ie. suf Iksa ostaje nejasna, no on je
vjerojatnije imao tvorbenu nego morfoloku funkciju. Drugo je objanje-
nje da je -is- sufIks sigmatskoga aorista koji je isprva dolazio samo kod
dvoslonih glagola (osnova na laringal), kao tzv. i-aorist u sanskrtu
( 172). le. *H-s- dalo bi u pralatinskom * -as-, to bi se pravilno odrazilo
kao -is- > samo u otvorenu slogu (66). Stoga bi valjalo pretpostaviti da
se *-is- prvo proirilo 3. licu pl., gdje *-is-ont, pravilno daje -erunt.
Poslije djelovanja redukcije samoglasnika -is- se moglo analoki proiriti
i u zatvorenu slogu, te dati sloene nastavke -isti, -istis, infInitiv -isse
itd. To objanjenje pati od s kronologijom glasovnih
promjena: -is- se moralo proiriti prije djelovanja rotacizma, no nakon
redukcije samoglasnika u srednjim slogovima, to je gotovo
Osim u spomenutim licima indikativa perfekta, element -is- pronalazi-
mo i u oblicima tvorenim od perfekatske osnove:
futur 2. *-is-e/f>- > -eri) (amauerii)
pluskvamperfekt
*. -
-ls-a- > -eriun (amaueram)
konjunktiv perfekta *-iB-f>- > --erim (amauerim)
konjunktiv pluskvamperfekta *-is-se- > -issem (amauissem)
infinitiv perfekta *-is-si > -isse (amauisse)
159 NeAto objanjeI\ie lat. 3. pl. perfekta moe se kod F. Bader (1967)
i C. Watkinsa (1969: 155). Usp i Prosdocimi & Marinetti 1988.
160 Usp. Watkins 1969: 55, Ivanov 1963:162, Sturtevant 1951:144.
215
MORFOLOGIJA
Jo je to u italskimjezicima nema podudarnosti elementu -is- kojije
odigrao tako veliku ulogu u tvorbi oblika od latinske perfekatske osnove.
Podrijetlo toga morfema je u svakom jedan od najvanijih nerijeenih
problema lat. historijske gramatike (v. Narten 1973, Sihler 1995: 587); u
nastavku teksta element -is- nazivat perfekatskim proirite1jem.
190 U latinskom moemo razlikovati tvorbe perfekat-
skih osnova:
a) reduplicirani perfekti: lat. dedi dadoh, tutudi udarih, momordi
ugrizoh, te-tigi dodirnuh, itd. ova je klasa latinskih perfekata
postala od indoeuropskih (redupliciranih) perfekata. Samoglasnik u
redupliciranom slogu isprvaje bio *-e, kao to pokazuju (A.i-A.ot1ta.
ostavio sam < staroirski (cechan pjevao sam < *ke--
te djelovanje arijske palatalizacije u sanskrtu (cakara
sam < U latinskom je kod nekih glagola to -e- zadrano
(cecini pjevao sam, pepuli udario sam, itd.), dok je kod drugih
samoglasnik redupliciranog sloga sa samoglasnikom korijena
(momordi, tutudi, bibipopih).
U prajeziku je, kao to smo vidjeli, korijen u jednini imao prijevojni
stupanj *0, a u moini prijevojnu prazninu. U latinskom su glagoli steti
< *ste-sth
r
stadoh i dedi < *de-dh:r dadoh prijevojnu
prazninu mnoinskih oblika (usp. ved. dadima dadosmo), a velika je
glagola preuzela prijevojni stupanj prezentske osnove (tutudi,
pepeTi .. ). Glagol memini se vjerojatno je pravilan odraz ie.
da prezentske osnove (u latinskom) taj glagol
nije ni imao.
U glagola s prefIksom reduplicirani slogje izostavljen sinkopom: respondi
< *re-spo-pondi odgovorib (usp. spopondi repperi < *re-
pe-peri otkrih (usp. peperi rodih, faliak. peparai). U starolatinskim
tekstovima ponekad se i oblici s prefIksom i reduplikacijom,
dakle bez sinkope, usp. admemordit zagrizao je kod Plauta.
Vrlo je vjerojatno pod utjecajem glagola s prefiksom dolo do gubitka
reduplikacije i kod nekih nesloenih glagola, npr. seidi razderao sam
(od scindO) moemo izvesti iz scicidi kod Nevija) pod
utjecajem sloenih glagola poput rescindO razruiti, je perfekt
rescidi pravilan; na tuli donio sam (nepravilni perfekt of
fero) predstavlja dereduplicirani oblik od tetuli, to imamo kod Plauta. U
nekih je glagola gubitak reduplikacije rezultat glasovnih promjena, npr.
uiei pobijedih (od uinco) moemo pravilno izvesti iz *uiuicI s nestan-
)tom u samoglasnika (usp. latrina zahod < *lau8.trina,
aetiis dob < *aiuitas, u vezi s aeuum vijek).
216
GLAGOL
da u staroindijskom kauzativni glagoli izvedeni sufiksom *-ey-
imaju reduplicirani tematski aorist (169) neki lingvisti
161
smatraju da su
latinski perfekti poput spopondi sam (od spondeO) podrijetlom
reduplicirani aoristi. kao Ato sam istakao, malo je vjerojatno da su
reduplicirani aoristi glagolska tvorba.
b) sigmatski perfekti: ova klasa latinskih perfekatskih tvorbi od
ie. sigmatskih aorista, usp. dixi rekoh spram skr. adikam pokazao
sam = gr. eBEt;a., uexi vozio sam spram skr. avakam, stsl. veS'b,
Kao i u indoeU!OPSkome, i latinski odrazi sigmatskoga aorista imaju u
korijenu prijevojnu duljinu (rego: rexi upravljao sam, tego: axi pokrio
sam, vjerojatno iduco: dUxi vodio sam). Kod nekih je glagola
vokalizam korijena s prezentskim, kao kod redupliciranih
perfekta, usp. coqu6: coxi kuhao sam, torqueo: torsi savili. Kod
glagola maneo: mansi ostah, senti6:sensi osjetih je utvrditi
je li dug samoglasnik ili je nastao po latinskom glasovnom
zakonu (73).
m i formanta s epentezom se p, stoga imamo pravilno sumpsl (od
sumO uzeti), (con-)tempsi (od con-temnii prezirati).
e) perfekti s duljenjem samoglasnika podrijetlom su raznorodni; iz
prajezika su sigurno oblici postali od ie. perfekata bez
reduplikacije (liqui ostavih < *(le)-loykWh2e = gr. AiA.ot1ta., uidi
vidjeh < *woydh# = gr. oIBa). Oblici s dugim *--e- i *-0- u korijenu
(ago tjeram: egi, uenio dolazim: ueni, lego legi, frango
lomim: {regi,fodio kopam: (Odi, Odi mrzim) nemaju
no Mogli bismo ih povezati sie. perfektom s
prijevojnom duljinom u korijenu (gr. tip y&yroVE oglasio se, v. 186), ali
postojanje toga perfekatskog tipa u prajeziku nije
Tvorbe glagolskih prolih vremena s prijevojnom duljinom *e ili *0 u
korijenu dobro su u zapadnoindoeuropskimjezicima
(latinski, keltski i germanski); u gotskom imamo opreku spram punine
*0 u jednini i duljine *e u mnoini, usp. qam doao sam: 1. pl. qemum
< *gwem(o)me (lat. uenimus), hle{um ukradosmo (lat. clepimus). S
druge strane, u gotskom imamo i perfekte s potpuno provedenom
duljinom *0, kao i u staroirskom, usp. got. for lutao sam < *parh#
(pret. od (aran, usp. gr. 1tEparo prodirem), stiro t6ich pobjegao je <
*tokwe (pret. od techid bjeati), {dig satkao je < *woge (pret. od
figid)162
161 V. npr. Sommer 1948: 546.
162 Neki noviji (npr. Sihler 1995) bilo kakvu vezu latinskih perfekata
s dugim sam.oglasnikom i germanskih preterita tipa fOr, qemum.
217
MORFOLOGIJA
Nerijeeno je pitanje jesu li u keltskom preteriti s dugim *e u
korijenu. Stiro :tr obdario je (pret. od ernaid) je izvesti iz reduplicira-
noga perfekta (gr. m:paro prodajem), a {ich borio se (pret. od
fichid) izvodi se, kao i etimoloki srodno lat. urei, iz ie. redupliciranoga
*we-w(o)ik'e. Imali bismo, dakle, izoglosu
(perfekti na dugo *0), i latinsko-germansku izoglosu (perfekti na dugo *e). Samo
prva tvorba odraavala bi, po mojem miljenju, indoeuropski perfekt.
Sa stanovita kolske gramatike u perfekte s duljenjem svrstavaju se i
k-perfekti, koji su postanjem sasvim u ovu malu skupinu ulaze
{eei itieei bacih. Kao to pokazuju oblici aorista istih ie.
glagola (*dheh
r
i *yeh
l
-) STJKa. i (hom.) ETJKa. radi se o ie. korijenskim
aoristima. Dokje u K formant za tvorbu aorista i perfekta (nema
ga uprezentima 6i6001-11. i tTJJ.l1.), u latinskom je e postalo dijelom korijena,
te se proirilo i na prezent (facio, iacio).l63
Kod nekih je glagola dug samoglasnik u perfektu nastao kontrakcijom
od starijih ui-perfekta, npr. eiLui < *kawaway (od eaueo paziti), laui
< *lawaway (od lauo prati); *w se pravilno izgubilo jednakih
samoglasnika (v. 190a). U nekih je glagola perfekt na dugo e ana1oki,
npr. pegi (gr. < ie. prema
{regi, legi, itd. Stariji je reduplicirani perfekt pepigi jo kod
Ovidija i Tacita, a postoji i sigmatski perfekt panxi koji ima Enije.
Perfekt glagola ago tjerati, egi, mogao bi biti primjer djelovanja Eichnerova
zakona, ukoliko ga valja izvoditi iz ie. -, tj. perfekta ili aorista sprijevojnom
duljinom *e u dodiru s laringalom. U perfekta emi kupih (prez. emo)
nije utvrdivo radi li se o redupliciranom perfektu (ie. *hle-hlm- sprijevojnom
prazninom mnoinskih oblika) ili o perfektu s duljenjem.
d) ui-perfekti: ova klasa latinskih perfekta nema niti u
jednoj drugoj grani ie. jezika, pa niti u ostalim ita1skim jezicima. lM
U latinskom taj perfekt ima glagola 1. i 2. konjugacije (amaui
volio sam, monui opomenuo sam), ali i mnogi drugi, osobito ukoliko
je korijen sadravao laringal (straui prostrijeh < *streh
r
od stemO,
eriui razabrah < *k'reh
l
- od cerna, seui sijao sam < *seh
l
- od sero,
itd.). Vokalizam. korijena (punina) pokazuje daje najvjerojatnije povezi-
163 Isti se element *k pojavljuje i u oblicima glagola .. (usp.
oslt. kotU. fakiiad), te u venetskom (?mediopasivnom) preteritu vhagsto napravio je.
164 Izolirani sanskrtski perfekt dadau od glagola *deha- dati vjerojatno sadrava
sufiks *-w- kao i lit. preterit daviau, stlat. optativ duim .. dao bih < *doh
3
w-ih
l
-. To je
po svoj prilici sufiks koji je obiljeavao neke osnove tvorene od glagola dati, a ne odraz
laringala *h3 ispred samoglasnika, kako misle neki lingvisti. Analogijom prema glagolu
dati ttV se perfekt proirio i na druge staroindijske glagole, npr. jna- znati, dha-
itd.
218
GLAGOL
vanje ovih latinskih perfekata s indoeuropskim korijenskim aoristima,
premda pojedinosti njihove pretpovijesti ostaju nejasne.
Najmanje nevjerojatnim objanjenjem latinskih ui-perfekta izgleda mi teza
prema kojoj su oni nastali analogijom prema neredupliciranom perfektu glagola
*bhuhz- biti. Taj je perfekt u pralatinskom morao glasiti *fiiwai, *fiiwistai,
*fiiweit, itd. pri se * -w- moglo razviti radi uklanjanja bijata medu
samoglasnicima; potom su zavretci * -wai, * -wistai, * -weit ... mogli biti prene-
seni na druge glagole kojima je osnova u perfektu zavravala na samoglasnik,
odakle *amawai (umjesto starijega korijenskog aorista *amlll), itd. Uzrok bi
analokom irenju elementa * -w- bila zamjena ie. aorisnih nastavaka perfekat-
skima, koji su samoglasnicima, te je dolazilo do bijata medu samogla-
snicima (usp. Sommer 1948: 558). da su dijalekti
zadrali aorisne nastavke u preteritu, u njima nije dolazilo do bijata
osnove i nastavaka, te nije nastala niti potreba za irenjem nekoga elementa
poput latinskoga -l/,- u prolom vremenu.
Varijanta su perfekata na -ui perfekti na -ii koje imaju mnogi glagoli 4.
konjugacije i 3. konjugacije sa sufiksom *-yo- (ii i&o sam, audii
sam,petii traio sam). Gubitak -u- pravilan je istih samogla-
snika, ali je taj formant analoki ponovno uveden kod mnogih glagola,
tako da imamo i oblike petrui, {iniui zavrio sam, itd. U drugim
oblicima perfekatske osnove (npr. futur II ier6, pluskva.m.perfekt ieram
itd.) element -u- izgubio se radi s osnovom indikativa
perfekta.
Kod Plauta eO ima perfekt ii, no scio znati i cieo zaljuljati imaju sciui, ciui.
Posve je da eo nikada nije imao ui-perfekt, da se neposredno
nadovezuje na ie. perfekt *hley-hl0Y- (skr. iyaya). Korijen *hley- nije u ie.
prajeziku tvorio aorist, imao je samo prezent i perfekt.
191 da su u samo neke od
mnogobrojnih latinskih perfekatskih tvorbi ne govori protiv teze o
italskom dijalekatskom zajednitvu, da se i u pogledu
perfekatskih tvorbi razilazi sumbrijskim. Reduplicirani perfekt zajed-
tvorba svim italskimjezicima (osk. deded, umbr. dede = lat. dedit
dao je), a ima i perfekt tvoren duljenjem korijensko-
ga samoglasnika (osk. upsed napravio je < *ops-et spram prezentske
osnove ups- < *ops-). Samo ima tzv. f-perfekt (osk.
aikdafed je) koji na latinski imperfekt. Samo u
umbrijskom su perfektne osnove tvorene formantom l, usp.
fut. 2 entelust bude postavio; ta je tvorba nedvojbeno isprva bila
(sastavljena od participa i glagola biti; formant
l vjerojatno je u vezi sa slavenskim participima na -l- (stsl. neslb nosio).
Samo u (pelignijskom i marucinskom) imamo perfekte s
formantom -#- (osk. pn1fatted odobrio je = lat. probauit), a samo u
219
MORFOLOGIJA
umbrijskom perfekte S formantom -8- (umbr. fut. 2. combi/ianSiust
bude javio). U italskim su se jezicima dakle neovisno razvile
perfekatsk.e tvorbe nakon raspada praitalskoga, pa i
skoga prajezika.
Znatno je tee objasniti zato latinskoga i
nema podudarnosti perfekatskim nastavcima. Dok su latinski
perfekatski nastavci (osim stlat. 3. sg.1!d) nastali od ie. perfekatsk.ih
nastavaka, u perfektu su ie. aorisni
nastavci, usp. osk. 3. pl. perf. pnJ.fatens odobrili su, saorisnim
nastavkom *-ent, spram lat. proooUere, s perfekatskim nastavkom
*-(e)r. Jedinije koji se iz toga moe izvesti da su u praitalskom
indoeuropske paradigme perfekta i aorista jo bile
LATINSKI IMPERFEKT
1192 Latinski imperfekt prolo je vrijeme koje za razliku od perfekta
izraava trajnu, nesvrenu radnju. Imperfekt se tvori od prezentske
osnove dodavanjem sufiksa -l1ii- (1. i 2. konjugacija) odnosno (3. i
4. konjugacija). Dugo ii u sufIksu pravilno se pokratilo u 1. i 3. l. sg. i 3.
l. pl. (v. 70); nastavci su prezentski, s izuzetkom 1. sg. gdje imamo
nastavak -m, to je vjerojatno ie. aorisni (sekundarni) nastavak *-m.
U Plauta a u drugih pisaca glagOli konjugacije imaju
imperfekt bez -e-, usp. (Plaut) scibal znao je.
amare voljeti legere
1. sg. anUibam legebam
2. sg. anUibiis legebiis
8. ag. amabat legebat
1. pl. anUibamus legebamus
2. pl. anUibiitis legebiitis
3. pl. anUibant legebant
Element -e- koji prethodi sufIksu -lJii-- kod glagola 3. i 4. konjugacije
moda dolazi od ie. *-eh
1
-, formanta za tvorbu durativnih glagola koji
izraavaju stanje ( 158); se sufIks pojavljuje u prolom nesvrenom
vremenu (imperfektu) i u slavenskom usp. stsl. gre/Jearb grebao
sam.
Drugo je da je -e- postalo pravilnim glasovnim promjenama od
zavretka prezentskoga participa (Baldi 1976); prema toj teoriji, amiibam bi se
220
GLAGOL
izvodilo pravilno iz *amiints bhwam, a legebam *legents b
h
w8mj u prilog toj
teoriji govori da se prezentski participi u italskim jezicima
konstruiraju s oblicima glagola ,.biti; pravilan glasovni odraz prala-
tinskoga * - Vnts # bhw- teko je odrediv.
1193 Sufiks -00- postanjem je sigurno neki oblik glagola
biti izveden iz osnove *bbwehr, ali nije posve jasno koji. se
pretpostavlja da je to a-konjunktiv koji je u pralatinskom morao dati
*-f(u)a-. povezivanje a-konjunktiva i latinskoga
imperfekta nije posve uvjerljivo; se tvrdi da je isprva
imperfekta bilo iterativno, a poslije se razvilo prole nesvrene
radnje. 165
I u hrvatskom se kondicional, dakle glagolski moe upotrijebiti za
izraavanje prole iterativne radnje, npr. Subotom bih odlazio u kino.
dugo -ii-, zacijelo podudarno imperfekatskomu, pojavljuje se i u pluskvamper-
fektu, za koji nemamo razloga pretpostaviti da je ikada imao modalno ili
iteraiivno Element --bii- najvjerojatnije je korijenski aorist *bhwehz-
glagola *bhuhz- biti, postajati. Postojanje korijenskog aorista toga glagola
akr. abhilt i gr. &<pu, samo to je u dijalektu iz kojeg su se razvili
indoiranski i osnova *bhuhz- u svim neprezentskim oblicima
(usp. perfekte babhllua i 7t&<pU1ca s prijevojnom prazninom u korijenu umjesto
punine *0 u stiro boO. Analogijom 'prema korijenskom aoristu
*bhweh
2
t latinskije oblikovao i korijenski aorlst glagola *h
1
eB-, s kojim je jo u
praitalskome glagol *bhuhz- tvorio supletivne oblike; tako dobiveno *h1esehz-
dalo je pravilno osnovu imperfekta glagola esse, (erom, eras, erat, itd.) kojemu
je moda podudaran i srednjeve1ki oblik imperfekta glagola biti, oed (usp.
Lewis & Pedersen 1989: 318). Latinsko -a- u imperfektu ne mora dakle imati
nita s formantom -o- u lit. preteritima poput buu-o bio je, inoj-o
znao je i stal. aoristima poput bbra-k ,.brao je (usp. Meillet & Vendryes 1948:
292); i teje ba1toslavenske oblike kao korijenSke
aoriste s prijevojnom prazninom u korijenu koja je bila pravilna u
mnoinskim oblicima; formant *-8.- (koji je u litavskom dao -0-, a u praslaven-
skom -a-) mogao se analoki proiriti iz korijenskog aorista glagola kojima je
korijen zavravao na *h2' poput
Imperfekatski oblici tvoreni italskim sufiksom * -ia- su i u
usp. osk. {ufans bili su (lat. eront).
LATINSKI PLUSKVAMPERFEKT
1194 Latinski je pluskvamperfekt relativno vrijeme koje izraava radnju
ili stanje anteriorno u odnosu na neki II prolosti neku
165 za diskusiju oko lat. imperfekta v. Mayer 1956, Baldi 1976, Pohl1992.
221
MORFOLOGIJA
drugu radnju); ukoliko stoji samostalno, iz konteksta valja ,u
odnosu na koji je anteriorna radnja izraena pluskvamperfek-
tom, usp. Cezar, B.C.1.34.4: Massilienses Caesari portiis clauserant
8tanovnici Massilije zatvorili su vrata Cezaru (to se dogodilo prije
. njegova dolaska).
Pluskvamperfekt se tvori od perfekatske osnove, kojoj se dodaje perfe-
katski proiritelj *-is- > -er-, element -a-, koji dolazi i u imperfektu, te
prezentski nastavci (osim u 1. sg., kao i u imperfektu). Tvorba se toga
sloenog glagolskog vremena moe izraziti formulom:
Perf. osnova + -er- + -a- + Nprez, tj. dix-er-a-8 bio si govorio
Kao i u imperfektu, -a- se pravilno pokratilo ispred svih zavrnih
suglasnika osim -8. Na taj dobivamo paradigmu:
dixeram
dixeros
dixeromus
dixeriitis
dixerat dixerant
U ostalim italskim jezicima pluskvamperfekt nije to je
moda rezultat
KATEGORIJA
195 Kategorija izraava odnos govornika prema predikatskoj
radnji ili stanju; da su predikati izraeni glagolima, u
flektivnim se jezicima i kategorija izraava morfolokim
promjenama glagola. U indoeuropskom su prajeziku glagolski
tvoreni dodavanjem osobitih sutiksa (konjunktiv, optativ) ili nastavaka
(imperativ) na korijen glagola.
U ie. jezika sufiksi za glagolske su se dodavati
obrazovanim osnovama za glagolska vremena ili vidove (aspekte). To je
dovelo do sloenih sustava glagolskih kakvi postoje u sanskrtu,
i latinskom, gdje se razlikuju npr. optativi prezenta, aorista i
perfekta odnosno konjunktivi prezenta, imperfekta i perfekta
(latinski). oblici vedskoga, staroirskoga i starolatinskoga
pokazuju da u ie. prajeziku nije bilo tako, da su osnove glagolskih
bile neovisne o svim drugim glagolskim osnovama. U starolatin-
skom, naprimjer, konjunktiv tagam dodirnuo bih tvorenje neposredno
od korijena tag-, a ne od prezentske osnove kao klas. lat. konjunktiv
prezenta tangam. U vedskom se konjunktiv od glagola kr- tvori
od korijena (karati), a ne od prezentske osnove (3. sg. prez. kroon), dok
u staroirskom glagoli u konjunktivu odbacuju prezentski sufiks,
usp. 3. sg. prez. erenaid udara < *kwr-neh2ti, konj. :eria.
222
GLAGOL
1196 Odnos indoeuropskih glagolskih prema latinskima moe se
ovako prikazati:
ie. lat.
imperativ
--------. imperativ
konjunktiv futur 3. i 4. konjugacije
futur 2.
optativ
Iro ......... gIBgOla """. UnIO. OdO
konjunktiv perfekta
? konjunktiv 1. konjugacije
IMPERATIV
197 Imperativ je zapovijedni koji izraava govornikovu naredbu
(zapovijed) sugovorniku ili nekom licu. U ie. prajeziku imperativ
se tvorio dodavanjem osobitih zavretaka korijenu. Korijen je, koliko se
moe prosuditi, stajao u prijevojnoj punini. UlJ. sg. i pl. osobiti oblici za
imperativ nisu postojali da je zapovijed neuskladiva s
prvim licem.
U 2. licu jednine pronalazimo nastavak *-0, tj. oblik za imperativ bio je
jednak osnovi (usp. gr. cpeps, skr. bhara, stiro beir). Taj je oblik
u latinskome, usp. ama ljubi, mone opomeni, lege
audi nepravilni oblici fac due vodi, die reci, fer nosi
rezultat su apokope zavrnoga. samoglasnika.
Neki jezici indoiranski, moda i anatolijski) na postojanje
imperativnoga zavretka *-dhi koji se dodavao na korijen u praznini, usp. gr.
icr3t budi < *h
1
s-d
h
i, ved. srudhi < *k'lu-dhi. Taj je zavretak po svoj
prilici neka eksklamatorna
U licu jednine sanskrt i anatolijski na ie. zavretak *-tu,
sastavljen od osnovnog nastavka *-t- i *-u (v. 155), usp. ved.
astu neka bude (i avest. astu) = het. etu.
. .
U drugom licu mnoine umjesto posebnoga oblika za imperativ upotre-
bljavao se injunktiv, o staroirski
l66
i latinski: legite
stariji injunktivni zavretak * -te kojije u opreci spram prezentskoga. -tis
< *-tes.
166 Staroirski ipv. 2. pl. berid nosite podudaran je konjunktnom prezentu 2. pl., a
staroirski konjunktni oblici prezenta u stvari su ie. injunktivi.
223
MORFOLOGIJA
U licu mnoine imamo zavretak * -ntu usporedan zavretku 3.
sg. *-tu,usp.skr.santlu,het.aandu.
U mediopasivu izgleda da su imperativni oblici bili podudarni injunktiv-
nima, o zavretak 2. sg. *-so u gr. (hom.) &7teo, lat. sequere
< *sekweso (usp. iskr. sacasva s -v- pod utjecajem nastavaka s
elementom "'-u). Starolatinski medijalni nastavak imperativa 2. i 3. sg.
-minO (antestaminO neka bude doveden kao svjedok, Leges XII tab.)
moemo izvesti iz * -dhweno, to na medijalni prezentski
zavretak 2. pl. -mini < *-dhwenoy (IBO).
1198 U latinskom osim imperativa postoji i imperativ futura
(imperativ drugi) koji izraava radnju se izvrenje u
Nastavak 2. i 3. sg. imperativa drugog -to (stlat. -tOd) ima
podudarnosti u (-tud), umbrijskom (-tu), vedskom (-tat) i
(-'tro). Vjerojatno se radi o ie. *-tot koja se mogla dodati
2. licu imperativa, a izraavala je odgodu zapovijedi u

Nastavak -to posluio je kao polazina za tvorbu ostalih nastavaka
imperativa drugog (2. pl. -tote, 3. pl. -nto).
Oblik mementO sjeti 8e se s gr. (hom.) J.u:lla:rro i kao
imperativ perfekta, no vrlo je dvojbeno moe li se ta kategorija pripisati ie.
pl't\ieziku.
lE. KONJUNKTIV; LATINSKI FUTUR 3. I 4. KONJUGACIJE
1199 Indoeuropski se konjunktiv tvorio dodavanjem suf Iksa *-e- (u
prijevoju s *-0--) korijenu u punini: K + *-e-/-o-- + Nprez. Kodatematskih
glagola sufiks *-e-/-o-- izgleda kao atematskoj osnovi dodan tematski
samoglasnik, usp. promjenu glagola *hleB- biti:
ie. lat. (futur) gr. (hom.) ved.
1. sg. *h
l
esoh
2
era eOl as8ni.
2.sg. *hleses(i) eris " asas(i)
ene;
S. sg. *hleset(i) erit " asat(i)
en
1. pl. *h
l
e80me(s) erimus eOlJ.leV asma
2. pl. *h
1
esete eritis
eTJte asatha
S.pl. *h
1
esont(i) erunt eOlen asan
167 Neki lingvistismat;nVu da je *-tot u stvari ablativ sg. pokazne zamjenice
*t.o- (v. 151).
224
GLAGOL
u sanskrtu oblik za 1.1. ag. sadrava -m, kao u avest. barani,.nosio bilice.
Vedski jo ima iskoriski zavretak -ii u brava ,.govorio bili < *mlewHoh2J od
atematskog glagola brii- (prez. braviti). U 2. i 3. ag. pojavljuju se i "primarni i
sekundarni nastavci. im,a kontrahirane oblike konjunktiva prezenta
(1
,.,.,.,. ,. ,. )
. sg. oo, n<;, n, OOIl&V, llt&, oomv.
Kod tematskih je glagola samog1asnik za tvorbu konjunktiva dodavan
tematskoj osnovi, te su se .tematski samoglasnik i sufIks za konjunktiv
stapali u dugo *-e- i usp. promjenu glagola *bher- nositi:
ie. lat. (futur) gr. (hom.) ved.
1. sg. *bheroh
2
feram !pepco bhariini.
2. sg. *bheres(i), *bhere(h
1
)i feres !pepTI<;
bhariis(i)
3. sg. *bheret(i), *bhere feret !pepTI bhariit(i)
1. pl. *bheromes feremus !pepcoJ.l&v bharima
2. pl. *bherete feriitis !pepll"C& bhariitha
3. pl. *bheronti ferent q>EpCOOl bhar8n
U latinskom je, kao i kod atematskoga glagola biti, konjunktiv kod
glagola 3. i 4. konjugacije preao u futur. U svim licima kontrahirani
samoglasnik glasi to se pravilno pokratilo u zadnjem slogu osim
ispred -6. U 1. licu jednine preuzet je konjunktivni zavretak -am
analogijom prema a-konjunktivu, no u starolatinskome jo imamo i
futurske oblike sa zavretkom -em u 1. 13g, usp. u Plauta sinem dopustit

se pretpostavlja da su formant za tvorbu konjunktiva i tematski
samoglasnik iskonski isti morfem. Premda je ta moda tako, usporedba se
zasniva samo na tih formanata; taje kao kad bi netko na osnovi
nastavka za akuzativ jednine i zavretka 1.1. sg. injunktiva (*-m) da
su u prajeziku ta bili isti morfemi.
LATINSKI a-KONJUNKTIV
200 A-konjunktiv u latinskom tvore glagoli 2., 3. i 4. konjugacije;
podrijetlo je ove latinske tvorbe jo uvijek sporno,l69 kao i njezin odnos
168 Moda je do staparUa dolazilo tek u postindoeuropskom razdoblju: u staroavesti<!-
kom oblici konjunktiva PIVzenta imaju dvoslone zavrietke, npr. neka slijede
= /ha(!aantai/.
169 za diskusiju razli(!itih teorija o podrijetlu a-konjunktiva v.Oettinger 1985.
225
MORFOLOGIJA
prema tvorbama u kelts1rome i toharskome (v. 6).
Kao to sam jednom istaknuo, staroirski konjunktiv smatram
nepovezanim s latinskim konjunktivom, dok za povijesti
toharskih oblikajednostavno premalo znam. pitanje podrijetla
lat. a-konjunktiva ne moamo ostaviti nerijeenim: u povijesnoj morfo-
logiji, kao i u drugim znanostima, vrijedi ex nihilo nihil fit;170
morfem -6- koji je u latinskom dobio funkciju konjunktiva morao je
nastati iz nekoga elementa, bilo da se radi o nekom morfemu
ili o nekom segmentu koji je tek u postindoeuropskom razdoblju dobio
morfoloku funkciju. Stoga mislim da latinske oblike a-1ronjunktiva valja
koja se na ovaj ili onaj moe
rekonstruirati za ie. prajezik.
Kod nekih je glagola latinski a-konjunktiv ie. injunktivu;
je o glagolima kojimaje osnova u injunktivu zavravala na *h2' npr. tollat
neka uzme < ie. inj. *tlnehrt, *bheweh
2
t > stlat. fuat neka bude.
da je injunktiv u prajeziku bio glagoisko vrijeme,
modalno moglo se lako razviti kao to se, uostalom, dogodilo i
u vedskom. da se element * -eh
r
pogrenom analizom analoki
proirio kao formant i na glagole u kojima etimoloki nije
opravdan; irenje konjunktivnoga sufiksa * -eh
r
> -6- bilo je olakano
postojanjem analoke proporcije: prezent tollit: konjunktiv tollat =
prezent agit: konjunktiv X, pri je X = agat (neka nosi). Posve je
jasno da ta analogija nije mogla djelovati u glagola 1. konjugacije,
gdje je prezent ionako glasio amato Stogaje, kao to vidjeti u
poglavlju, u1.konjugaciji zadran ie. optativ.
1201 irenjem formanta -6- u konjunktivu prezenta i njegovom pravil-
nom pokratom ispred zavrnih suglasnika (osim -8, V. 70) nastale su
paradigme:
2. konjugacija 3. konjugacija 4. konjugacija
(monere opomenuti) (tollere uzeti) (aUQtre
moneam tollam audiam
moneB tollas audliis
moneat tollat audiat
mone8mUS toIIamus audiamus
moneatis tollatis audiatis
moneant tollant audiant
170 S druge strane, obrat toga ne vrijedi: morfolo&. ')blici ponekad gube ne
ostavivi nikakva traga.
226
GLAGOL
OPTATIV; LATINSKI KONJUNKTIV 1. KONJUGACIJE
202 Optativ se u ie. prajeziku tvorio sufiksa * -yehl- (u prijevoju
s *-ihl-) koji se dodavao neposredno korijenu u praznini.
ie. lat. gr. (hom.) ved.
1. sg. *hlsyehlm sim (stlat. siem)
&\11V syam
2. ag. *h
1
syeh
1
s sis (stlat. sies) &\11<; syiis
3. ag. *h
1
syeh
1
t sit (stlat. siet)
&r11 syat
1. pl. *h
1
sih
1
me(s)
simus
T
syama &tl.l&V
2. pl. *h
1
sihlte sitis
T
syata Ette
3. pl. *h
1
sihl nt sint (stlat. sient)
T
syur &tEV
Kao to se iz tablice vidi, nastavci SU u optativu bili aorisni (sekundarni).
U pralatinskomje, se, puninski oblik sufiksa *-yehl- koji je
u prajeziku dolazio samo u jednini (usp .. konjugaciju glagola).
Starolatinski odrazi poput sies, siet, pravilno su se u latinskom
odrazili kao sis, sit, procesom kao to je iz *kapyesi, *kapyeti
postalo capis, capit (v. 167).
Na kao sum u latinskom konjunktiv prezenta tvore edO
jedem i uolO usp. edim, uelim, itd. I konjunktiv prezenta
sloenica tih glagola od ie. optativa (usp. possim mogao bih,
nalim ne bih htio).
U starolatinskom je i konjunktiv duim, duis, itd. od glagola dare
(npr. kod Plauta); te je oblike I18JboJje izvoditi iz osnove *deh
a
w-ih
1
-, tj. iz ie.
optativa (v. Godel 1979). Sigmatski konjunktivi poput {axim, {axis bih
(Plaut), axim (Pakuvije) najvjerojatnije su postali od optativa sigmatskoga
aorista (pralatinskog sigmatskog perfekta), ili od optativa prezenta sa sigmat-
skim desiderativnim sufIksom *-s-. U je latinskom od te tvorbe
preostao samo izraz haud ausim ne bih se usudio.
je daje u ie. postojao i malen broj glagola kod kojih je korijen bio
u punini, a sufiks u praznini *-ihc,171 npr. avest. varzimii radili bismo
< *werg'ih
1
me, lat. uelimus, got. wileima htjeli bismo < *welihlmos;
taj bi tvorbe optativa odgovarao prezentu i perfektu
(v. 158).
171 V. Hoffmann 1968.
227
MOKFOLOGLJA
1203 Kod tematskih se prezenta i aorista u kasnoindoeuropskome
proirio optativ tvoren suflksom *-y- (ili *-ihl-) koji se dodavao na
tematsku osnovu. se da ta optativna tvorba nije
jer joj nema nikakva traga u anatolij skom, toharskom, italskom, kelt-
skom, a vjerojatno ni u armenskom i albanskom.
Tematski su optativi prezenta:
gr. ",&polIll sJa. bhareyam got. bairau
",&pOte; bhares bakais
",&POl
bharet bairai
qI&polJ.U>V bharema bairaima
",&pom: bhareta bairai}l
qlipOl&V bbareyur bairaina
Kao to se vidi, nastavci su i u tematskome optativu aorisni (sekundarni),
a tematski je samoglasnik uvijek u prijevojnom stupnju *0.
sanskrt u 3. L pl. ima perfekatski nastavak -ur, kao i u izvornom atematskom
optativu. U praslavenskom je tematski optativ postao imperativom, usp. stal.
beri = gr. <pepOl;, stal. berete = gr. <pepom;, itd.
1204 Latinski konjunktiv prezenta glagola 1. konjugacije nema razja-
njenu povijest.
172
Oblike poput amem, ames, amet, ametnu.s, ametis,
ament neki lingvisti izvode iz ie. konjunktiva (*am8ye-e-si > ames), a
neki iz ie. optativa (*amaye-yeh
1
-si > ames). Druga mi se teza
uvjerljivijom, u svjetlu davno tenje ie. optativa da u latinskom
preuzme ulogu konjunktiva, dok je ie. konjunktiv uglavnom postao
futurom. Razvoj *amaye--yeh
1
-si > ames fonoloki je da
*y nestaje samoglasnika, a samoglasnici *a + *8 *eeh
1
) mogli
su se stopiti u e. je pri tome samo to daje sufiks * -yeh
c
morao
biti dodan tematskoj osnovi prezenta, a ne izravno korijenu, kao u
PnQeziku.
U latinskom je formant za tvorbu optativa *-yehl- / *-ihl- upotrijebljen
i u tvorbi osnove konjunktiva perfekta (v. poglavlje), a moda i
konjunktiva imperfekta i pluskvamperfekta.
LATINSKI KONJUNKTIV PERFEKTA I FUTUR 2.
1206 U latinskom konjunktiv perfekta i futur 2. imaju vrlo
proD\ienu; obje se kategorije tvore od perfekatske osnove kojoj se
172 V. Sihler 1995: 598.
GLAGOL
dodaje perfekatski proiritelj ("'-is- > -er-J, i prezentski zavrietci (osim
u 1. sg., gdje konjunktiv perfekta ima imperfekatsko -m od ie. aorisnog
nastavka). Medutim, to su po postanju posve kategorije: konjun-
ktiv perfektaje, kao i svi latinski konjunktivi, podrijetlom optativ, a futur
drugi je kao i futur prvi po podrijetlu konjunktiv.
173
U starolatinskome
razlika je jo posve vidljiva, npr. na oblicima glagolapello udarati:
konj. perfekta futur 2.
1. sg. pepulerim < *-is-ihl-m pepulerO < *-is-o-oh
2
2.sg.
pepuleris < *-is-ihl-s pepuleris < * -is-e-s
3.sg. pepulerit < * -is-ih l-t pepulerit < *-is-e-t
1. pl. pepulerimus < *-is-ihl-mo(s) pepulerimus < *-ilH)-mo(s)
2. pl. pepuleritis < *-is-ihl-te(S) pepuleritis < * -is-e-tes
3. pl. pepulerint < *-is-ihl-nt pepulerunt < *-ilH)-nt
Duljina formanta -i- u konjunktivu perfekta jo je dobro u
Plautovim djelima, dok se u razdoblju -is, -it, -imus, -itis
stapaju sa zavretcima -is, -it, -imus, -itis futura 2.
LATINSKI KONJUNKTIV IMPERFEKTA
IPLUSKVAMPERFEKTA
208 Konjunktiv imperfekta i pluskvamperfekta tvore se u latinskome
usporedno: konjunktiv imperfekta tvori se od prezentske osnove, kojoj
se dodaje formant-se- i prezentski nastavci (osim ul. sg. gdjejenastavak
-m); -s- rotacizmom prelazi u -r- izmedu samoglasnika, a samoglasnik
-e- se pokratio ispred svih zavrnih samog1asn
ik
a osim -s. Stoga imamo
pravilne tvorbe u 2. I. sg. tange-re-s (od tango dodirnuti), es-se-s (od
esse biti), uelles (od uelle, htjeti, s asimi1acijom *Is > ll).
U konjunktivu pIuskvamperfekta formant -se- dodaje se perfekatskoj
osnovi s dosljedno provedenim perfekatskim proiriteljem -is-;
da se nije nalazilo izmedu samoglasnika, s je stoga imamo
tetig-is-se-s kao i {uisses, uoluisses. Morfoloke su formule za tvorbu
konjunktiva imperfekta i pluskvamperfekta, dakle,
Konj. imperf. = Prez. osnova + -se- + Nprez.
Konj. pIpf. = Perf. osnova + -se- + Nprez.
173 V. Jasanoff1987.
MORFOLOGIJA
paradigma glagola tangere izgleda ovako:
tangerem tetigissem
tangeres tetigisses
tangeret tetigisset
tangeremus tetigissemus
tangeretis tetigissetis
tangerent tetigissent
207 Podrijetlo je formanta -se- koji se pojavljuje u ovim tvorbama posve
nejasno.
174
S obzirom da su latinski konjunktivi u pravilu indoeuropski
optativi, bismo da je i e koje se pojavljuje u tom sufiksu u vezi
sie. optativnim *-yeh
p
Moda se optativni formant * -yeh
1
- > praitalski
*-ye- ukrstio s elementom *-8- koji se pojavljuje u konjunktivu perfekta
(premda ondje nije sufiks, dio osnove). Tako nastali praitalski sufIks
* -se- mogao se iz konjunktiva imperfekta naknadno proiriti i u
konjunktivu pluskvamperfekta. razvoj konjunktiva imperfekta i
pluskvamperfekta bio bi, dakle: a) *tag-ye-s, optativni sufiks dodan
korijenu, kao u ie. pra jeziku; b) optativni sufiks dodan
prezentskoj osnovi; e) nakon nestanka * -y- samo-
glasnika, ukrtanje sufiksa *-ye- s elementom *-8- iz osnove konjunkti-
va perfekta (*tetagis-); ukrtanje je bilo olakano potrebom da se
konjunktiv pluskvamperfekta razlikuje od futura tanges < *tang-e-e--s;
d) tangeres (rotacizmom), esses (prenoenjem novoga suf Iksa -se- na
atematske osnove), tetigeres (irenjem sufiksa -se- na perfekatsku
osnovu).
Konjunktiv imperfekta postoji i u drugim italskim jezicima, usp. osk.
patens{ns = lat. panderent, 3. pl. od glagola pandO pruiti. Potpuna
podudarnost u tvorbi toga glagolskog oblika vaan je argument u prilog
tezi o italskom dijalekatskom zajednitvu (7).175
174 V. Sihler 1995; kompliciranu, ali ne i neuvjerljivu teoriju o postanku konjunktiva
imperfekta i pluskvamperfekta iznosi Jasanoff (1991). U istom se razma-
traju i raniji pokuaji objanjenja tih kategorija
175 da do danas u nisu oblici
konjunktiva pluskvamperfekta moe biti i rezultat
230
GLAGOL
INFINITNI GLAGOLSK1 OBLICI
208 Infmitni glagolski oblici su oni na koje nije primjenljiva kategorija
lica; u indoeuropskom prajeziku to su bili participi, a u latinsko-
me to su participi, infinitivi, gerund, gerundiv i supin.
PARTICIPI
209 Indoeuropski je prajezik imao niz participa, od kojih su samo
neki odraeni u latinskome. Od prezentske i aorisne osnove participi su
se tvorili sufiksima *-ont- i * -mh1no-, a od perfekatske osnove sufiksom
* -wos-/* -us-.
Particip izveden sufiksom * -ont- u je jezika razvio funkciju
participa aktivnoga prezenta, no u hetitskome mu je pasivno,
usp. het. kunanza /gwnants/ ubijen (od glagolakuenzi ubija).
daje participa na * -mh1no- beziznimno mediopasivno, hetitsko
stanje zacijelo predstavlja inovaciju.
U n. sg. particip je imao prijevojnu duljinu *0, to je u gr. <pBprov
< ie. *bheron(ts). Kosi padei imali su puninu (gr. ak.jd. <j)EPOV'tU
< *bheront1p) ili prazninu (lat. g. sg. ferentis < *bheIVt-eS). U sanskrtu
n. i ak. sg. imaju puninu *0 (bharan, bharantam), a kosi padei prazninu
(g. sg. bharatas, d sg. bharate, itd.). U staroslavenskome je punina *0
proirena u svim padeima (be!)" g. berqta < *bheront(s), *bheronty-o--
od
176
). U latinskom je prezentska praznina (ferens, ferentis, itd.
< *bherQ.t-), ali sons, sontis krivac < *h
1
son(ts) (gr. Mw) trag
nekadanje prijevojne alternacije. Latinski participi prezenta poprimili
su deklinaciju i-osnova (g. pl. ferentium), no u starolatinskom se jo
pronalaze oblici :po konsonantskoj deklinaciji (Plaut ima g. pl. amantum ).
enski rod participa na * -nt- tvorio se dodavanjem sufiksa '" -ibr/-yehr;
tako imamo ved. bharanti odgovara gr. <j)EPOUcrU i stsl.
berqti < ie. *bherontih
2
Deklinacija se tih participa ne razlikuje od
deklinacije osnova na "'-ihr/*-yehr (113). U latinskom je trag takve
tvorbe participa . r. u obliku Laurentis (terra) koji se pojavljuje
kod Enija.
U drugim je italskim jezicima particip na * -nt- dobro usp.
osk. praesentid (lat. praesente U prisutnosti), umbr. zeref (=
lat. sedens, s pravilnim prijelazom *-ns > -(u umbrijskom).
176 Kao i u litavskome, u staroslavenskom SU ntr-participi primili deklinaciju yo-os-
nova.
231
MORFOLOGIJA
2l0 Mediopasivni particip na *-mh
1
no- pravilno se odrazio u gr.
<pepOJ.l&vo<; noen < ie. *bhero-mh1nos; u sanskrtu ovaj particip kod
atema.tskih glagola ima oblik -lina-, to je odraz ie. * -Iphlno-,
usp. d["8imas < *drk'-IJ1hl-no-, a kod tematskih -mana- (bha-
ramiinas), to je nastalo analogijom prema atematskim glagolima umje.,.
sto **bharaminas. Istije particip i u toharskom
(toh. A i, moda, u frigijskom (tetikmenos ?pro-
klet).
U latinskom ovl\i participnije osim u izoliranim kao
alumnus hranjenik u vezi s alo .hraniti, sa
sink.opom po Exonovu zakonu) i {emina ena *dheh1(i)mh1neh
2
dosl.
ona koja (biva) sisana, usp. skr. dhayati sisa, stsl. dojiti).
211 U je ie. jezika odraz ie. participa perfekta
tvotenoga sui:aksom *-wOs-- (u n. sg.) I *-us- (u kosim padeima). Tl\i se
sufiks dodavao korijenu u punini *e, usp. gr. sioro<; .koji zna = skr.
(ie. *weyd-wos, particip perfekta znam). Kosi padei
tvoreni su sa sufiksom u praznini, usp. skr. d. sg. vidue < *wid-us-ey,
a sufiks je u praznini dolazio i u oblicima enskog roda (gr. su>uia, skr.
vidui < *weyd-us-ih
2
). U staroslavenskome je prijevojna praznina
sufiksa proirena u (ved'b kojije vodio, g. sg. ved'ba,
. r. vea'bi).
Particip mukoga roda imao je deklinaciju
(112), a particip perfekta enskog roda sklanjao se kao osnova na
*-ih:rl-yeh:r (Ua); deklinacijaje dakle bila U latinskome tl\i
particip nije ostavio traga.
2l2 U ie. prl\ieziku suiIksom *-to- koji se dodavao neposredno korijenu
u praznini tvorio seglagolski pridjev pasivnoga koji
se ulatinskome odrazio kao particip pasivnog perfekta, usp. lat. inclutus
gr. KAu't'o<;, skr. srutas < *k'lutos, lat. captus = got.
ha/f;s, stiro cacht zarobljenik < *kaptos. U latinskom particip pasivnoga
perfekta tvori glagoisku osnovu (uz prezentsku i perfekatsku).
Nf\jstariji sloj tih oblika tvorenje, kao i u indoeuropskome, sprijevojnom
prazninom u korijenu i bez prezentskih suiIksa, usp. litus od linO
mazati,dictusoddic6

od (rango razbiti, itd. U nekih
su se glagola prezentski elementi proirili i u participskoj osnovi, usp.
iunctus prema iungo upregnuti. Glagoli je u ie. prl\ieziku
zavravao laringalom imf\ju ispred sufiksa -to- samoglasnik -i- < *a ( <
177 Dugo ci je zbog <ijelOV8l\ia Lachmannova zakona.
GLAGOL
*H), USp. uomitum < *wemh
1
tom od uomere (gr. eJJiro, m,.
vamiti). Glagoli 1. konjugacije uglavnom imaju osnovu istukao u
prezentu (amiitus od amare voljeti). Kauzativni glagoli 2. konjugacije
imaju u participskoj osnovi -i- nerazjanjenog podrijetla,178 usp. monitus
od manire opomenuti. Glagolmorior umirem ima nepravilni particip
mortuus koji se posve podudara sa staroslavenskim mrbWb < ie. *mrt-
wos.
Latinski particip aktivnoga futura sa sufIksom -tUrus (lectUrus koji
nejasnaje podrijetla (v. Sihler 1995: 621). U mnogim ie. jezicima
pronalazimo i druge participe: a) participe izvedene sufIksom * -no-, koji
stoje u komplementarnoj distribuciji s participima sa sufiksom
*-to-, usp.stsI. znan'b preterita od znati (ie. *g'nehano-
umjesto *g'nehato- > lat. ootus), skr. gi77J.a8 progutan < *lr'rhano-; b)
participe izvedene sufIksom *-10- (stsl. grebl'b 2. akt. particip preterita
od greti grepsti). Podudarna tvorba postoji u toharskim jezicima;c)
participe izvedene sa sufiksom * -mo- u baltoslavenskome, usp. stsl.
nesom'b, lit. neamas (pasivni participi prezenta od nesti, lit. neti);
da u baltoslavenskome nema drugih tragova ie. mediopasivnoga
participa *-mhlno-, postoji daje ova tvorba u stvari odraz
toga le. participa. le. *-mhlno- bi u baltoslavenskome pravilno dalo
* -mno- (laringali nesuyu u sredini a * -mno- se moda pravilno
odrazilo kao *-mo- (usp. i Vaillant 1977: III, 114).
INFINITM
213 Indoeuropski prajezik nije imao infinitiva; funkciju infinitiva u
prajeziku su vrile razne apstraktne imenice izvedene iz glagolskih
korijena; za razliku od lat. infinitiva, te su glagolske imenice mogle stajati
u padeima, to je jo uvijek u vedskom. Ondje ufunkciji
infinitiva pronalazimo glagolske imenice udativu (drse, od glagola dr-
vidjeti), lokativu (dhartari, dharman, od dhr- drati) i akuzativu
(kartum, od kr- to je jedina tvorba infinitiva u
sanskrtu.
179
I u drugim jezicima infinitivi su po postQ:Dju
glagolske imenice u nekom okamenjenom padeu.
infinitivi na -Stv (<pepetv nositi) dolaze od lokativa jd. ie. imenica
izvedenih sloenim sufIksom *-sen-; vedski infInitivi na -sani (npr.
178 Moda se radi o kauzativnom sufiksu * -ey- u prijevojnoj praznini (Sommer 1948:
601).
179 NaJblie je indoeuropskome stanje koje imamo u staroirskom, koji nema
infinitiva, voo samo glagolske imenice tvorene na i s potpunom
padenom paradigmom.
233
MORFOLOGIJA
neani od ni- nositi) pokazuju daje ta tvorba bila proirena barem u
nekim ie. dijalektima. infinitivi poput (hom.) oo,.u:v(al) dati
takoder imaju podudarnost u oblicima poput ved. dii-man-e. Neki ie.
jezici imaju infinitive tvorene od apstraktnih imenica izvedenih sufJ.ksom
*-tey-l*-ti-, npr. ved. dataye dati spram stsl. dati i lit. duoti. U
su to podudarnosti u tvorbi, a ne indoeuropsko

Svi su latinski aktivni infInitivi po postanju lokativi jednine glagolskih
imenica izvedenih sufJ.ksom * -S-; infInitivi prezenta dare, legere pravilno
se izvode iz ie. *dhs-s-i, *lege-s-i, a infInitivi perfekta dedisse, legisse
nastali su dodavanjem istoga sufJ.ksa na korijen proiren perfekatskim
proirkom -is-, dakle iz *de-dh
3
-is-si, *leg-is-si. Zanimljivo je da
i umbrijski tvore infInitive sasvim sufJ.ksom, koji predstavlja
stari akuzativ jd. tematskih osnova, usp. osk. fattum edum jesti,
umbr. aferum obilaziti. Praitalski, dakle, po svoj prilici jo nije imao
infInitiva, kao ni indoeuropski.
214 Pasivni i deponentni latinski infinitivi zavravaju na -i (mori
umrijeti, 3. konjugacija), -ri (amiiri biti voljen, ostale konjugacije) i,
u starolatinskom, na -ier (jigier biti SC de Bacch.).
Infinitivi na -i odgovaraju vedskim infinitivima izvedenim iz korijenskih
imenica, npr. aje tjerati = lat. agi biti tjeran (ie. *h2eg' -ey). Nije,
posve jasno kako se u latinskome razvilo pasivno
infinitivi na -ri nastali su pod utjecajem aktivnih infinitiva u kojima je
-r- dobiveno od *-s- rotacizmom. Starolatinski su infInitivi na -ier
nerazjanjenl; je da se radi o zavretku -i kojemu je -er dodano
kao formant pasiva pod utjecajem pasivnih nastavaka na -r. U
umbrijskom postoji element -er u mediopasivnim nastavcima (usp. osk.
sakaroter biva lat. sacriitur).
Ukoliko je oblik pakari na Duenosovu natpisu pasivni infInitiv,
objanjenje koje smo skicirali u prethodnu odlomku ne moe biti
daje taj natpis stariji od rotacizma (34).
LATINSKI GERUND, GERUNDIV I SUPIN
215 Latinski je gerund glagolska imenica, a gerundiv pridjev koji
izraava radnju koju treba vriti (liber legendus knjiga koju treba'
se slae daje od ta dva oblika gerund stariji,
dok se gerundiv razvio iz pridjevsko-priloke upotrebe gerunda.
l80
180 V. Stempel 1995; za suprotno miljenje v. npr. Riach 1984.
234
GLAGOL
Gerund i gerundiv dobro su i u ostalim italskim jezicima,
ali ne i izvan italske grane indoeuropskihjezika, usp. osk. sakrannas (lat.
sacrandae) koje treba posvetiti, upsannam deded (lat. operandam,
(aciendam dedit) dade da se napravi. Suflks -00- (osk-umbr. > -nn-)
je glasovno objasniti na vie iz ie. *-nd-, *-nd
h
-, *-md-
i *-md
h
-, prema nekima i ie. *-tn- (50) i ie. *-ny-; premda je rjeenje
sa utvrditi, gerund i gerundiv svakako su u vezi s
pridjevima na -undus poput sec-undus drugi (dosl. u vezi
sasequor slijedim), mori-b-undus (usp. morior umirem).
Osobito se uvjerljivim povezivanje tih latinskih tvorbi s
brijskim infmitivima na -om (213) i suflksom za tvorbu pridjeva
*-(i)do- (usp. timidus bojaljiv spram timeo bojim se); praitalski
dalo bi u latinskome posve pravilno secundus.
Latinski je supin na -tum akuzativ jednine imenice izvedene sufiksom
*-tu- (lectum, od lego podudarna tvorba postoji u staroslaven-
skom (usp. stsl. bostb, supin od bosti = lat. (odio kopam). Supin na-ii
podrijetlomje ablativ ili dativ (117) imenica na *-u, usp. horribile dictu
strano za
I supin je najvjerojatnije tvorba, usp. umbr. anzeriatu = lat.
obseruiitum paziti, motriti.
HIPOTEZE O PRETPOVIJESTI
lE. SUSTAVA
216 Najstarija razdoblja povijesti latinskoga i drugih indoeuropskih
jezika ne moemo rekonstruirati poredbenom metodom kojom smo se
sluili na prethodnim stranicama. Poredbena metoda nam
rekonstrukciju sustava indoeuropskoga pra-
jezika u posljednjoj fazi njegova postojanja, neposredno prije raspada na
zasebne grane ie. jezika. Da bismo poredbenom metodom rekonstruirali
jo starija stanja, bilo bi potrebno prvo dokazati genetsku
srodnost indoeuropskoga prajezika i jezika neke druge porodice,
a to je na sadanjem stupnju razvitka znanosti

Zbog toga
se u istraivanju starijih stanja moramo osloniti na metode
181 Takozvana teorija, prema kojoj su indoeuropski jezici genetski srodni
afrazijskim (semitski, hamitski, i neki drugi jezici), dravidskim (jezici june
Indije), kartvelskim (gruzijski itd.), altajskim, uralskim i nekim drugim jezicima, jo
uvijek je nedokazana, premda se oslanja na ozbiljne argumente. i kada bismo
bezrezervno prihvatili nostrati& teoriju, o rekonstrukciji sustava nostra-
prajezika ne bi moglo biti govora.
235
MORFOLOGIJA
unutarnje rekonstrukcije i dijakronijske tipologije. Unutarnja rekon-
strukcija, napriJl\jer, na osnovi postojanja latinske alternacije -6
i -r- u oblicima kao genus, generis rod ili uulnus, uulneris rana
pretpostavlja starije stanje u kojem alternacija nije postojala,
su oblici glasili *genur I *generis, *uulnur I *uulneris ili *genus I *genesis,
*uulnus I *uulnesis. Dijakronijska nam tipologija moe zatim da je
druga varijanta vjerojatnija, da je promjena ls! u IrI izme<tu
samoglasnika dobro u povijesti' raznih jezika, dok eventu-
alna druga promjena (prelazak IrI u Isl na kraju ima malo
usporednica. Premda pojednostavljen, ovaj primjer u vjerno
prikazuje metode kojima se sluimo u rekonstrukciji ranijih faza ie.
prajezika; medutim, dok u naem primjeru iz povijesti latinskoga imamo
i gradu iz drugih indoeuropskih jezika koji nam ispravnost
(usp. deklinaciju skr.janas,janasas rod), takve potvrde
nemamo kada postavljamo hipoteze o povijesti ie. prajezika; stoga
unutarnjoj rekonstrukciji valja pristupati oprezno, ne
Newtonoy metodoloki credo - hypotheses non fingo.
121'1 U sustavu ie. prajezikakoji smo rekonstruirali postoje
neke koje je objasniti pretpostavkama o ranijem
ustroju toga sustava. Evo na koje mislim:
A) ima dosta razloga za vjerovanje da u ranijem indoeuropskome nije bilo
enskoga roda (99), da su postojale samo dvije klase imenica-
ivoga i neivog roda, kao u anatolijskim jezicima.
B) Imenice srednjega roda uvijek imaju isti ak.uzativ i nominativ u sva
tri broja Gd., dvo i mn.). Kod imenica ivoga roda (tj. m. i . roda)
akuzativ i nominativ se razlikuju.
C) Neke pokazne zaJl\jenice imaju jednu osnovu za nominativ ivoga
roda, a drugu za akuzativ i ostale kose padee, te za nominativ
neivoga roda; takva je npr. zamjenica *80- (skr. sas, sa), oblici za
srednji rod i kose padee se izvode iz osnove *to- (skr. tad, V. 150).
D) U glagolskom sustavu razlika aorista, injunktiva i prezenta
nastala je zacijelo vrlo kasno, i nije do kraja dosljedno provedena. Aorist
se, s iznimkom sigmatskoga aorista, tvori istih formalnih
sredstava kao i prezent i injutJ.ktiv, te nije predvidivo kako se
prezentska osnova razlikovati od aorisne i, eventualno, injunktivne.
Naprimjer, korijen *yewg- upregnuti tvorio je prezent atematski, s
nazalnim infIksom (*yunegmi > skr. yunajmi), aorist tematski (*yugom,
usp. ved. ayuji) ili sigmatski (*yewgs1p, usp. ved. ayaukit), a injunktiv
vjerojatno tematski (*yewgom > ved. yojam). S druge strane, glagol
*bher- nositi tvorio je prezent tematski > ved. bhariimi) ili
reduplikacijom (*bhi-bher-mi > ved. bibharmi), injunktiv od iste osnove
286
GLAGOL
ali s aorisnim nastavkom (bherom > ved. bhamm), dok je aorist tvorio
od supletivne osnove (usp. lat. tuli donio sam). Taje runolikost tvorbi
vjerojatno nastala iz ranijega jedinstvenog prezentsko-aorisnog sustava
u kojem se kategorija vremena nije izraavala.
E) Opozicija prezenta-aorista, s jedne strane, i perfekta, s druge.
sigurno je stara, a rulika perfekatske i prezentsko-aorisne
osnove ne moe se dokinuti niti kod jednog glagola. Velika runolikost
glagolskih nastavaka moe se svesti na dva osnovna niza, od kojih se
jedan moe pripisati prezentu/aoristu, a drugi perfektu (155). Mediopa-
sivni su zavretci, s druge strane, nastali dodavanjem
nastavcima aktivnoga prezenta/aorista ili perfekta.
Sve su navedene pojave, premda prividno nepovezane, objanjive jednom
sloenom pretpostavkom o tipolokom ustroju ranoindoeuropskoga pra-
jezika. Prije nego formuliramo tu hipotezu, moramo izloiti osnovne crte
jedne t!poloke klasifIkacije jezika. 182
218 Indoeuropski jezici, a medu njima i latinski, jezici su nominativno-
akuzativnoga tipa, to da se u njima agens (vrilac radnje)
prijelaznoga glagola podudara u padeu s jedinim argumentom, subjek-
tom neprelaznoga glagola. Taj se pade naziva nominativom, za razliku
od akuzativa, padea u kojem stoji patiens (predmet na kojem se vri
radnja) prijelaznoga glagola. Struktura jezika nominativno-akuzativ-
noga tipa razlikuje dakle konstrukcije poput Equus currit Konj od
konstrukcija poput equus currum uehit konj kola, no u obje je
imenica equu8 subjekt i stoji u nominativu.
Tzv. ergativni jezici istim padeom izraavaju subjekt neprelaznoga
glagola i patiens prijelaznoga; taj se pade naziva apsolutivom, za razliku
od ergativa, padea u kojem stoji agens prijelaznoga glagola. Ergativni
sujezici u Aziji, Australiji i Americi, a od europskih jezika to jejedino
baskijski. U tom jeziku razlikliju se ove konstrukcije:
ni-k
ja-ERG
gizona ikusi
vidjeti
gizona etorri

182 V. npr. Palmer 1994.
d-a
3.sg.-ABS
d-u-t vidio sam
3. sg. ABS.-1sg. ERG
.. je doao
237
MORFOLOGIJA
Premda je u prvoj s naeg stanovita objekt, a u drugoj
subjekt, imenica gizona u obje je u apsolutivu, dok
je u ergativujedino subjekt prijelaznoga glagola, ja u prvoj

Tzv. jezici aktivnoga tipa jo su utoliko to se u njima
subjekt nekih neprelaznih glagola podudara u padeu s objektom prije-
laznih (kao u jezicima ergativnoga tipa), a kod drugih glagola sa
subjektom prijelaznih glagola (kao u jezicima nominativno-akuzativno-
ga tipa). U tim je jezicima temeljna podjela na dvije klase neprelaznih
glagola, koje moemo zvati );aktivnima i stativnima; aktivni glagoli
trae ergativnu konstrukciju, astativni nominativno-:-akuzativnu. Moe-
mo vidjeti kako to izgleda na primjeru iz jezika lakhota
indijanski jezik):

lsg.+PAT.-2sg.+AGT.-ubiti
wa-kte
PAT.-1sg.+AGT.-ubiti
wa--h
lsg. + AGT
ma-khUe
lsg.+PAT-biti bolestan
ya-P
u
2sg. +
ni-lulske
2.sg.+PAT.-biti visok
ubio si me
ubio sam ga
stigao sam
,.bolestan sam
,.stigao si
visok si
U jeziku lakhota postoje dva pokazatelja za prvo lice, wa za pade koji
zovemo agentiv i ma za patientiv; za drugo lice imamo pokazatelje ya za
agentiv i ni za patientiv. Iz primjera vidimo daje glagol hi aktivan,
to da se njegov subjekt u padeu (agentivu) podudara sa subjektom
prijelaznoga glagola (kM ubiti); glagoli khue biti bolestan, bolovati
i hdske biti visok su stativni, te njihovi subjekti stoje u istom padeu
(patientivu) s objektom prijelaznoga glagola. .
183 pretpostavke o pretpovijesti ie. ustroja iznijeli su T. Gamkre-
lidze i V. Ivanov (1984) i W. P. Lehmann (1993).
238
GLAGOL
219 Nae spoznaje o ranoindoeuropskomjeziku najlake se obja1\iavaju
pretpostavkom da je to bio jezik aktivnoga tipa.
183
Pojave A-E koje smo
nabrojali na ovoga poglavlja mogle su se razviti upravo iz
obiljeja za jezike toga tipa.
Prema naoj pretpostavci, konjugacija sustava prezenta/aorista razvila
se iz klase aktivnih glagola, s kojima su se imenice slagale po nominativ-
no-akuzativnom tipu, a konjugacija perfekta razvila se iz stativnih
glagola, koji su imali ergativnu rekeiju. Time je objasniti zbog
perfekt ima stanja ili neprelaznosti. Neki su glagoli
izraavali proces ili radnju kao stanje, te su pripadali stativnom sustavu,
a neki kao djelovanje, te su imali aktivne oblike i rekciju. Na taj
objanjavamo postojanje glagolskih korijena istoga - neprela-
znoga - u kasnom ie. prajeziku, npr. *hles- (lat. esse) i *bhuhz--
(lat. fui) biti, *hlehls- (ved. aste) i *sed- (lat. sedeo) sjediti, *k'ey-
(ved. sete) i *leg'h- (lat. lectum) itd.
Imenice su se u ranom ie. pra jeziku dijelile u klasu ivih (npr. *ek'wos
konj, *wiHros ineivih (*wodr voda, *peh2wr vatra).
Postojanje takve binarne klasifIkacije imenica tipoloki je dobro posvje-
pojava u jezicima aktivnoga tipa; u takvim jezicima postoje
imenice koje istu pojavu s dva aspekta - kao ivu i kao neivu;
to je u indoeuropskom, gdje osim imenica za vodu i
vatru kao neive pojave postoje i imenice oganj (lat. ignis,
ved. agni) i *h2eps voda (ved. ap-), obje ivoga roda:
Imenice ivoga roda mogle su u ranom ie. pra jeziku stajati uz aktivne i
stativne glagole, te su stoga razlikovale agentiv na *-s (iz kojega se
poslije razvio nominativ) i patientiv na *-m (iz kojega se kasnije razvio
akuzativ). Imenice neiva roda mogle su stajati uz stativne
glagole, te su stoga uvijek bile u patientivu na *-m (ili -*0). Na
osnova pokazne zamjenice *so- predstavlja osnovu agentiva, dok
je *to- osnova patientiva. U skladu s tim pretpostavkama, osnovne se
strukture u ranoindoeuropskom mogu ovako rekonstruirati:
*so h2eps hlest to je voda - *to(d) pehwr bhuHwe to je vatra -
*wiHros h
1
ek'wom gwhent ubija konja - *wiHrom *k'eye
lei - *wiHros hleyt ide.
U to doba ie. prajezik vjerojatno nije imao niti opoziciju aktiv / mediopasiv
kao u kasnijem razdoblju, padena paradigma bila mu je slabo razvije-
na,l84 vjerojatno nije bilo niti glagolskih za koje znamo iz
184 Uz agentiv na *-s i patientiv na *-m / *-0 u toj najstarijoj fazi razvoja ie.
prajezika moemo pretpostaviti samo jo postojanje dativa/lokativa na *-(e)y. Svi ostali
padei, a osobito oni u mnoini, razvili su se iz postpozicija (poslijeloga).
239
MORFOLOGIJA
kasnoindoeuropskoga. To medutim ne daje sustav
kategorija u ranoindoeuropskom nuno bio siromaniji, no
kategorije koje su postojale u to doba su bez traga. O
. njima moemo samo a povijest latinskoga jezika, indoeurop-
skoga prajezika, kao i svake druge pojave u ljudskom svijetu nuno
postaje mutnom kada pokua posegnuti tako duboko u prolost: on ne
peut pas reconstruir ad infinitum ne moe se rekonstruirati ad
tum (Jerzy Kuryrowicz).
DODACI
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
Na kraju navodimo nekoliko primjera starolatinskih tekstova na kojima
moe provjeriti svoje razumijevanje povijesnoga razvoja latinsko-
gajezika i korisnost ove gramatike. Tekstovi su namjerno odabrani tako
da odslikaju etape razvoja starolatinskoga - od sporne Fibule
Praenestine (? 7. st. pr. Kr.) do odlomka iz Plautove Aulularije; izbor
ujedno odraava epigrafske i knjievne izvore, te
stilove: od Plautova jezika do namjerno pravnoga
idioma odluke Senata o Bakanalijama i poetske epitafa Korne-
lija Scipiona. Sve su morfoloke i fonoloke odlike navedenih tekstova
razmatrane na mjestima u knjizi, a komentari samo
na ta mjesta. Nadam se da ti komentari, prijevodi na
latinski, te kazalo latinskih na kraju ove knjige biti dovoljni za
razumijevanje odabranih tekstova.
A) FIBULA PRAENESTINA, CIL 12 2
Manios: med: /he: fhaked: Numasioi
Premda postoje. ozbiljne indicije da je zlatna na kojoj je 1871.
ovaj natpis krivotvorena, tekst natpisa izgleda (v.
lOA). Natpis je u mjestu Praeneste (dananja Palestrina)
tridesetak kilometara od Rima. ga je datirati krajem 7.
ili 6. st. pr. Kr. Ukoliko je izvoran, jezik natpisa posve sigurno
nije latinskom koje se govorilo u Rimu. To se vidi po
obliku perfekta glagola facio, koji u latinskom tvori perfekt s
duljenjem reci, a u dijalektu natpisa ima reduplicirani perfekt {hefhaked,
kao osk. futur 2. fefakust. Pisanje Ih umjesto f je i u
venetskom. Nastavak -ed u 3. sg. indoeuropski je aorisni (sekundarni)
nastavak. za 3. sg. *-(e)-t, koji se u latinskom stopio s
perfekatskim zavretkom *-e(it) > -it (188). Oblik zamjenice 1. 1. sg.
243
DODACI
med je i na drugim arhajskim spomenicima (npr. na
Duenosovu natpisu); dativ jednine na -oi (Numasioi) mogao bi biti
stariji oblik latinskog dativa tematskih osnova (104) na-O,
premda neki u to sumnjaju.
l85
Oblik Numasioi stariji je od djelovanja
rotacizma, tj. -8- nije jo prelo u -r- izmedu samoglasnika, a a 'nije prelo
u e ispred r (63C). Na -os u Manios predstavlja starolatin-
ski zavretak n. sg. imenica 2. deklinacije.
Tipoloki Fibula Praenestina predstavlja natpis kakav pronalazimo
na pismenosti kultura: uporabni predmet na kojem je
ispisano ime njegova ili vlasnika u 1. l. sg.; na
i Nestorov natpis,jedan od prvih natpisa, a i
fOl"lllula na Rogu iz Ga1lehusa, jednom od lU\istarijih germanskih
spomenika pisanih runskim pismom.
Prijevod na latinski:
Manius me fecit Numerio.
Prijevod na hrvatski:
Manije me napravio za Numerija.
B) EULOGIJA ZA L. KORNELIJA SCIPIONA, CIL 1
2
7.
Cornelius Lucius Scipio Barbatus .
Gnaiuod patre prognatus, fortis uir sapiensque,
Quoius forma uirtutei parisuma fuit,
Consol censor aidilis quei fuit apud uos,
Taurasia Cisauna Sammo cepit
Subigit omne Loucanam opsidesque abdoucit
Ovaj je tekst na grobnici Scipiona pored Vie Appie. je
Luciju Korneliju Scipionu, koji je bio konzul 298. pr. Kr., acenzor 290.
pr. Kr. Natpis je nedvojbeno sastavljen dosta vremena nakon njegove
smrti, vjerojatno krajem 3. st. pr. Kr. ili 2. tovie,
oVlij nam natpis moe dati dobru pouku kako pojavljivanje nekih
arhaimih oblika ne mora da je i sam tekst jednako
Naprimjer, oblici n. sg. 2. deklinacije na -us umjesto na -os sigurno ne
s 3. st., no oblik ablativa jednine Gnaiuod (umjesto
Gnae6) vjerojatno predstavlja svjesno arhaiziranje autora
natpisa. je inebiljeenje geminata u obliku parisuma umjesto
186 Npr. Solta 1974: 73.
244
KOMENTIRAN! STAROLATINSKI TEKSTOVI
parissima; grafija -isuma umjesto -isima odraava izgovor
visokih samoglasnika kao Iiii ispred labijala (63). Oblik quoius <
*kwo-syo-s u latinskom glasi cuius (152). Oblik dativa jd.
uirtutei, odraava starije stanje prije monoftongizacije u odnosu
na uirtuti (128). Taurasia i Cisauna su gradovi u Samniju koje
je Scipion zauzeo (v. Livije, Aburbe condita, X, 11), anebiljeenje
zavrnoga -Tn U akuzativu jednine odlika je mnogih staro latinskih
natpisa (48); na ovom se natpisu zavrno -Tn biljei ispred koje
samoglasnikom, v. Loucanam ... opsidesque. Pisanje dvoglasa
aidilis, abdoucit, Loucanam umjesto aedilis, abdiicit
je obiljeje starolatinskih tekstova (58).
Pored toga to predstavlja mjeavinu i inoviranih
oblika, natpis je i u formalnom smislu kombinacija
i arhajskih rimskih knjievnih konvencija. Eulogija je sastavljena u
arhajskom latinskom saturnijskom stihu koji je u rimskoj knjievnosti u
upotrebi bio prije adaptacije heksametra i drugih
obrazaca. Stih Taurasia Cisauna Samnio cepit sadrava anagram imena
Scipio, a anagramiranje osobnih imena obiljeje je rimskog
pjesnitva koje se u razdoblju gubi.
l86
upotreba
prezenta abdoucit, subigit uklapa se u dojam koji ostavlja ova
eulogija, koja na pjesme nabrajanja djela
(njem. Aufreihlieder) kakve postoje u keltskoj, germanskoj i staroindij-
skoj predaji. S druge strane, izraz fortis sapiensque predstavlja kalk
K<lA.oK<lya.SOC;, a i spominjanje ljepote, pristalosti pokojnika
(forma), uz bok njegovoj vrlini (muevnosti, uirtus), rezultat je
utjecaja.
Prijevod na latinski:
Cornelius Lucius Scipio Barbatus
Gnaeo patre prognatus, fortis uir sapiensque,
Cuius forma uirtuti parissima fuit;
Consul, censor, aedilis qui fuit apud UDS.
Taurasiam, Cisaunam (in) 8amnio cepit.
Subigit omnem Lucaniam obsidesque abducit.
Prijevod na hrvatski:
Lucije Kornelije Scipion 'Dugobradi',
od Oneja oca mu snaan i mudar,
kojega je ljepota bila podjednaka muevnosti (vrlini);
186 O anagramiraJ\iU kao postupku u arJuUakom rimskom PjeSniAtVU i
pjesniAtvima drugih indoeuropskih naroda v. 1996d.
DODACI
bio je konzul, edil, cenzor vama.
Zauzeo je Taurasiu, Cisaunu u Samniju.
je cijelu Lukaniju i doveo (odatle) taoce.
C) NATPIS IZ SPOLETA, CIL 12 366
Honce loucom ne qu[i]s uiolatod neque exuehito neque exferto quod louci
siet neque cedito nesei quadie res OOna anua /ieto eod die quod rei dinai
causa Ifliat, sine dblo cedre [l]icetod. seiquis uiolasit, Ioue bouid piaclum
datod. seiquis scies uiolasit, dola malo Iouei bouid piaclum datod et a.
eee moltai suntod; eius piacli moltaique dicator[ei] exactio est[od].
za razliku od prethodnoga. teksta, koji odraava govor Rima, ovaj je
natpis uSpoletu 1876, na umbrijskom i sadrava
neke dija1ektizme. Radi se o cippusu od kamena na kojem je uklesan
propis o zatiti svetoga. luga. (Ulcus). Vjerojatno je uklesan neposredno
nakon 241. pr. Kr., kada je Spoletium postao rimskom kolonijom.
Glasovne su odlike ovoga. teksta: dvoglasi (lourom, seiquis, Iouei,
moltai, dicatorei), odsutnost anaptikse u konsonantskoj skupini -cl-
(piaclum spram klas. lat. piiiculum rtva pomirnica); zavrno -d je
(licetod, datod), a o nije jo prelo u u ispred ve.arnoga. n (honce
umj. hunc); n se ne pie ispred s, stoga. imamo scies umj. sciens (kao u
cosoleretur u tekstu). Udvojeni suglasnici (geminate) piu
se neudvojeno (anua umjesto annua).
Dijalektizmi su vjerojatno ispadanje -u:'" u deina umjesto
diuina, sinkopa u cedre (umjesto caedere), prijelaz ai > e u cedre i ablativ
na -id (bouid). Ovamo spada i koja nekoga. lokalnog
magistrata. Morfoloki su arhaizmi konjunktiv/optativ siet, {iet, umjesto
sit, /iat, te konjunktiv/optativ uiolasit koji odgovara oblicima
faxim bih, capsim uhvatio bih kod Plauta (7, 202).
Prijevod na latinski:
Hunc lucum nequis uiolato, neque exuehito neque exferto quod luci sit,
neque caedito nisi eo die quo res diuina annua /iet. Eo die, quod rei
diuinae causa fiat, sine dola caedere liceto. Si quis uiolauerit, Ioui boue
piaculum dato. Si quis sciens ul,olauerit, Ioui boue piaculum dato et
a(sses) eee multae sunto; eius piaculi multaeque dicatori exactio esto.
Prijevod na hrvatski:
Neka ovaj lug nitko ne oskvrne. Neka nitko ne izveze niti iznese nita
to pripada lugu, neka nitko ne (stabla) osim na dan kada se
odrava godinja boanska svetkovina. Na taj dan, neka bude doputeno
bez krivnje (prijevare) da je potrebno za boju slubu.
246
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
Ukoliko tko oskvrne (ovaj lug), neka da vola kao rtvu pokajnicu
Jupiteru. Ako netko svjesno (i s namjerom) oskvrne (ovaj lug), neka
Jupiteru da vola kao pokajnicu i neka plati 300 asa (kao kaznu).
Utjerivanje kazne i pokajnice neka bude (dunost) dicatora.
D) SENATUS CONSULTUM DE BACCHANALmUs,
CIL 12 581
[Q.] Marcius L. f., S. Postumius L. f. cos. senatum consoluerunt n. Octob.
apud aedem Duelonai. sc. ar{. M. Glaudi M. f., L. Ualeri P. f. Q. Minuci
Gf
De Bacaruilibus quei foiderotei esent, ita exdeicendum censuere:
Neiquis eorum Bacanal habuise uelet. sei ques esent, quei sibei deicerent
necesus ese Bacanal habere, eeis utei ad pr. urbanum Romam uenirent,
deque eeis rebus, ubei eorum uer[b]a audita esent, utei senatus noster
decerneret, dum minus senator[i]bus Gadesent [quom ela res cosoloretur.
Bacas uir nequis adiese uelet ceiuis Romanus neue nominus Latini neue
soci um quisquam, nisei pr. urbanum adiesent, isque [d]e senatuos
sententiad, dum ne minus senatoribus Gadesent quom ea res cosoleretur,
iousiset. ce[n]suere.
Sacerdos ne quis uir eset. magister neque uir neque mulier quisquam eset,
neue pecuniam quisquam eorum comoine[m h]abuise ue[l]et, neue magi-
stratum, neue pro magistratu[d] neque uirum [neque mul]ierem quisqu-
am fecise uelet, neue post hac inter sed conioura[se neu]e comuouise neue
conspondise, neue conpromesise uelet, neue quisquam {idem inter sed
dedise uelet. sacra in oquoltod ne quisquam fecise uelet, neue in poplicod
neue in preiuatod neue exstrad umem sacra quisquam fecise uelet, nisei
pr. urbanum adieset, isque de senatuos sententiad, dum ne minus
senatoribus Gadesent quom ea res cosoleretur, iousiset. censuere.
Homines plous Voinouorsei uirei atque mulieres sacra ne quisquam fecise
uelet, neue inter ibei uirei plous duobus, mulieribus plous tribus arfuise
uelent, nisei de pr. urbani senatuosque sententiad, utei suprad scriptum
est.
Haice utei in couentionid exdeicatis ne minus trinum noundinum,
senatuosque sententiam utei scientes esetis, eorum sententia ita fuit: sei
ques esent, quei aruorsum ead fecisent quam suprad scriptam est, eeis
rem caputalem faciendam censuere; atque utei hoce in tabolam ahenam
inceideretis, ita senatus aiquom censuit, uteique eam figier ioubeatis, ubei
facilumed gnoscier potisit; atque utei ea Bacanalia, sei qua sunt, exstrad
247
DODACI
quam sei quid ibei sacri est, ita utei suprad scriptum est, in diebus X
uobeis tabelai datai erunt. faciatis utei dismota sient. In agro TeuTaoo.
Ovaj tekst ispisanje na 1640. u Abruzzu. Radi
se o pismu o odluci Senata donesenoj povodom irenja kulta boga
Bakha; neobuzdanost toga kulta i svetkovina koje su mu bile
nije bila po volji sloja u Rimu, te su ga stoga zabranili, o
pie i Livije (Ab urbe condita 39: 8-18). Ovaj tekst je jedan od najvanijih
izvora za starolatinskoga, ostaloga i zato to ga je
sa datirati godinom 186. pr. Kr. i u ovom
natpisu valja sa svjesnim arhaiziranjem nekih oblika
koji ne odgovaraju izgovoru toga razdoblja, naprimjer Du- umjesto B- u
Duelonai (kl. lat; BellOnae), ili pisanje zavrnoga -d u ablativima
mag;;stratud, sententiad (kI. lat. magistriitu, sententia); da se radi
o slubenoj odluci Senata, u je dijelu teksta koriten uzvieni,
stil, no u zaglavlju teksta imamo i oblike agro Teurarw, bez
zavrnoga -d,koji odraavaju suvremeni izgovor. Udvojeni suglasnici se
ne biljee (esetis, fecisent umjesto essetis, fecissent), a pisanje h u obliku
ahenam postojanje hijata a i e. Dvoglasi su dobro
(sei, ibei, foideratei, ceiuis, aiquom, comoinem, umjesto kI. lat.
si, ibi, foed,eriiJi, ciuis, aequum, communem); diftong u utei (klas.
lat. ut < *uti) stoji umjesto izvornoga *i, to je zacijelo dijalektizam. Dugo
-i u genitivu sg. o-osnova razlikuje se od dvoglasa -ei (usp. urbani).
Konsonantska skupina -ns ..... biljei se nedosljedno (censuit, censuere, ali
cosoleretur). Zavrno -nl. pie se u svim poloajima, a -o-je u posljednjem
slogu preAlo u -u-ispred -nl. i -8 osim iza -u- (8enatuo8, aiquom).
gn- je (gnoscier = nOsci), a o jo nije prelo u u ispred l-pinguis
(63E), usp. oquoltod.
Morfoloki arhaizmi obiluju u ovom tekstu: pojavljuju se u
latinskom oblici kao infmitiv pasiva na -ier u /igier
(214), n. pl. zamjenice quis glasi ques < *kWeyes (kI.lat. qui,
152), a g. sg. konsonantskih imenica ima nastavak -us < *.-...os (nominus,
kI. lat. nominis), to bi mogao biti i dijalektizam (128); konjunktiv
glagola esse jo jasno pokazuje ie. optativni sufIks (* -yeh
1
-) u sient. Oblik
prijedloga ar- umjesto ad- (arfuise, aruorsum) svakako je
dijalektalan, da ga pronalazimo i u umbrijskom (arfertur <
*adfertOr a dijalekta18n izgovor (e umjesto i) odraava i
pisanje conpromesise umjesto compromisisse. U ovom se tekstu pojavlju-
ju obje varijante nastavka 3. pl. perfekta, -ere (censuere) i -erom
(consoluerunt), v. l88.
KOMENTIRANI STAROLATlNSKI TEKSTOVI
Prijevod na l s i n i latinski:
Q. Marcius L. ((ilius), S(purius) Postumius L. ((ilius) cons(ules) senatum
consuluerunt N(onis) Octob(ribusJ apud aedem BeUonae. Sc(ribendo)
adf(uerunt) M. Claudi(us) M. ((ilius). L. Ualeri(us) P. ((iUus), Q. Minu-
cirus) C. ((ilius). De Bacchanalibus qui foederati essent ita edicendum
censuere:
Nequis eorum Bacchanal habuisse uellet. Siqui essent qui sibi dicerent
necesse esse Bacchanal habere, ei ut ad pr( aetorem) urbanum Romam
uenirent, deque eis rebus, ubi eorum uerba audita essent, ut senatus noster
decerneret, dum ne minus senatoribus C adessentcum ea res consuleretur.
Bacchas uir nequis adiisse uellet ciuis Roinanus, neue nominis Latini,
neue sociorum quisquam, nisi pr( aetorem) urbanum adiissent, isque de
senatus sententia, dum ne minus senatoribus C adessent cum ea res
consuleretur, iussisset. Censuere.
Sacerdos nequis uir esset. Magister neque uir neque mulier quaequam
esset neue pecuniam quisquam eorum communem habuisse uellet neue
magistratum, neue pro magistratuneque uirum neque mulierem quisqu-
am fecisse uellet, neue posthac inter se coniurasse neue conuouisse neue
conspondisse neue compromisisse uellet, neue quisquam fidem inter se
dedisse uellet. Sacro in occulto ne quisquam fecisse uellet, neue in publiC()
neue in priuato, neue extra urbem sacro quisquam fecisse uellet, nisi
pr(aetorem) urbanum adiisset, isque de senatus sententia, dum ne minus
senatoribus C adessent cum ea res consuleretur, iussisset. Censuere.
Homines plus V uniuersi, uiri atque mulieres, sacro ne quisquam fecisse
uellet, neue interibi uiri plus duobus, mulieres plus tribus adfuisse
uellent, nisi depr(aetoris) urbani senatus sententia, ut supro scriptum
est. .
Haec ut in contione edicatis ne minus trinum nundinum, senatusque
sententiam ut scientes essetis, eorum sententia ita fuit: siqui essent qui
aduersum ea fecissent, quam supro scriptum est, eis rem capitalem
faciendam censuere. Atque ut hoc in tabulam ahenam incideretis" ita
senatus aequum censuit, utque eam figi iubeatis, ubi facillime nosci
possit; atque ut ea Bacchanalia, siqua sunt, extra quam siquid ibi sacri
est, in diebus X quibus uobis tabellae datae erunt faciatis uti dimota sinto
In agro Teurano.
Prijevod na hrvatski:
Konzuli Kvint Marcije sin Lucija i Spurije Postumije sin Lucija pitali su
Senat za miJje!ije sedmoga dana listopada u hramu Bellone. Prisutni su
kao svjedoci zapisu bili Marko Klaudije sin Marka, Lucije Valerije sin
Publija i Kvint Minucije sin Gaja.
249
DODACI
Glede Bakanalija su da se proglas izda onima koji su
saveznici (Rimljana):
Neka nitko od njih ne htjedne odrati Bakanalije. Ako bi bilo nekih koji
bi rekli da moraju odrati Bakanalije, neka dodu rimskomu pretoru i
neka na Senat, kada njihove o tome, ukoliko bude
prisutno ne manje od 100 senatora kada ta stvar bude raspravljana. Neka
nitko, ni rimski niti latinskoga imena ili (imena)
saveznika, ne poeli pridruiti se bakanticama, osim ako su prije doli
gradskomu pretoru i on im je, prema odluci Senata, dopustio, uz uvjet
da nije manje od 100 senatora bilo prisutno kada se o toj stvari
raspravljalo. su (tako).
Neka nitko ne bude Neka niti jedan mukarac niti ena ne bude
magister (organizator Bakanalija); neka nitko od njih ne htjedne priku-
piti novac (za Bakanalije). Neka nitko ne htjedne od
mukarca ili ene magistera ili zamjenika magistera, i neka odsad nitko
ne htjedne kleti se, zavjetovati ili ili na bilo koji stupiti
u povjerenje. Neka nitko ne htjedne odravati obrede tajno,
i neka nitko ne htjedne odravati obrede najavnom ili privatnom mjestu,
niti izvan grada, osim ako je prvo doao gradskomu pretoru i taj je to
odobrio na osnovi odluke Senata, a da je ne manje od 100 senatora bilo
prisutno kada se o toj stvari raspravljalo. su (tako).
Neka niti jedna osoba sama, niti u drutvu od vie od 5 ljudi, ne htjedne
odrati obred, i neka ondje ne htjedne biti prisutno vie od dva mukarca
ili tri ene, osim ako su tako gradski pretor i Senat, kako je gore
napisano. .
Ove (odluke) objaviti na skuptini tijekom ne manje od sedamnaest
dana. Kako biste znali miljenje Senata, evo kakvo je ono bilo: su
da 'ukoliko bude osoba koje bi protiv odluka koje su gore napisane,
neka budu kanjeni najteom kaznom.' Senat je i daje pravedno
da ureete ovu odluku u i da zapovijedite da se ona
ondje gdje se najlake moe da se u roku od
deset dana nakon to budete primili ove pobrinete da budu razorene
koje se koriste za Bakanalije koje jo budu postojale, kao to
je gore napisano, osim ako bude u pitanju neto sveto. U teuranskom
ageru.
E) PLAUT: AULULARIA, II, 2, 226-235.
Uenit /wc mihi, Megadore, in mentem, ted esse hominem diuitem,
factiosum, me item esse hominem pauperumpauperrumum;
nunc si filiam locassim meam tibi, in mentem uenit
250
KOMENTIRANI STAROLATINSKI TEKSTOVI
te bouem esse et me esse asellum: ubi tecum coniunctus siem,
ubi onus nequeam {eTre pariter, iaceam ego asinus in luto,
tu me bos magis hau respicias gnatus quasi numquam siem.
Et te utar iniquiore et meu' me ordo inrideat,
neutrubi habeam stabile stabulum, si quid diuorti foot:
asini me mordicibus scindant, boues incursent cornibus.
hoc magnum est periclum, ab asinis ad boues transcendere.
Ovo je odlomak iz jedne od najslavnijih Plautovih komedija, djela koje je
bilo uzorom za Moliereova krca. U sceni iz koje je navedeni odlomak.
stari krtac Euklion, koji je u sakrio pun zlata, a pretvara se da
je siromaan, odgovara Megadoru, koji je doao zaprositi ruku njegove
ukoliko bude zajedno s njim upregnut (ubi tecum coniunctus siem)
bit poput magarca (asinus, asellus) upregnutog s volom (bos). Prezret
ga i njegov stale (meus me ordo inrideat) i bogatai (boues). Tekst
zavrava sentencijom - velikaje opasnost od magaraca volovi-
ma.
Plautov je tekst, za razliku od prethodno citiranoga slubenoga edikta,
pisan jezikom bliskim govoru puka.
187
U njemu nema svjesnoga arhaizi-
ranja oblika, to je bilo jedno od glavnih obiljeja prethodnoga
teksta. Stogaje on, premda neto ranije sastavljen od SC de Bacch., blii
latinskome, te ga nema smisla prevoditi na njega. Umjesto
toga razmotrit samo neke oblike: konsonantska skupina
gn-jejo (gnatus) , -nr- nije asimilirano u -rr- (inrideat umjesto
irrideat), a -UD- nije prelo u -ue- (diuorti umj. diuerti, 39);
oblik periclum umjesto periculum nema samoglasnika
(61). Pisanje pauperrumum umjesto pauperrimum odraava kolebanje
u izgovoru segmenata i i u ispred labijala (63). Ted predstavlja
starolatinski oblik ak. jd. zamjenice 2. sg .. ( 148); siem je starolatin-
ski oblik konjunktiva prezenta 1. sg. glagola esse (202), po podrijetlu ie.
optativ. Fuat je starolatinski konjunktiv glagola biti izveden iz perfe-
katske osnove {u-; po funkciji je to konjunktiv prezenta;
locassim je oblik optativa/konjunktiva glagola loco, koji se pojavljuje
samo u starolatinskome, a izveden je ie. desiderativnoga sufJ.ksa
*s (7, 202).
187 .. .. se stil i u upotrebi etimologijskih figura, usp.
pauperum pauperrumum, stabile stabulum i sl. U se pjesniMvu takve figure
javljaju znatno
251
DODACI
Prijevod na hrvatski:
Palo mi je eto na um, Megadore, da si ti bogat utjecajan, aja sam
siromaan, bijedan. Kad bih ti sad dao svoju za enu, pada mi na um
da si ti kao neki vol, a da sam kao magarac: kada bih s tobom bio
upregnut, i kadja ne bihjednako mogao teret,ja bih, magarac, leao
u blatu, a ti se, vole, na mene ne bi obazirao kao da nikad nisam roden.
I ti bi se prema meni nepravedno ponaao i moj bi me stale ismijavao,
nigdje ne bih imao postojanu staju, kad bi nas neto rastavilo. Magarci
bi me zubima rastrgli, volovi izboli rogovima. Velikaje to opasnost
od magaraca volovima.
252
o TRANSLITERACIJI I IZGOVORU
Latinski, litavski i staroirski primjeti citirani su originalnim
pismima. latinske primjere slijedio sam pravopis u
kojem nema razlike i ij, u i v, ali i praksu modernih da
duljinu samoglasnika ravnom crtom iznad njega.l88 Litavsko e
predstavlja dugo zatvoreno e, y je dugo i, a q je dugo a (ostala slova s
izvrnutim zarezom na desnom donjem rubu predstavljaju duge
samoglasnike). U staroirskom akut na samoglasniku duljinu
(npr. i je dugo i), a samoglasnik i ispred suglasnika da se taj
suglasnik umekano (palatalizirano); ph, th i ch su frikativi f, P i x
(v. dolje).
O transliteraciji primjera na ostalim jezicima valja
1) Sanskrtsko je meko (kao glas koji se tako pie u poljskom), a tj,
t, Q. su cerebrali, glasovi koji se tvore pritiskanjem vrha jezika uz tvrdo
nepce. bh, dh, gh, ph, th, kh su aspirirani okluzivi, a e ij palatalni okluzivi
ih kao odnosno di); r je vokalsko r kao u hrvatskoj
Anusvara, T(t, naza1izaciju na prethodnom samoglasniku, a
visarga, /:t, je hak (hrvatsko h).
2) staroslavenski samoglasnik b (jer) izgovarao se vjerojatno kao vrlo
kratko i, a 'b (jor) kao vrlo kratko u. Samoglasnik y (jeri) bio je,
otprilike, stranje i (kao rusko bl), a e jat je bio dvoglas (vjerojatno ie)
ili dugo zatvoreno e litavskomu e; i q bili su nazalni samoglasnici
(kao u francuskom). Suglasnik x bio je velarni frikativ ch).
188 Rimljani duge samoglasnike nisu biljeili, ali katkad su ih
akutskim akcentom (tzv. apex,pdstores ,.pastiri), udvaj8l\iem (paastores, CIL 12 638) ili,
u samoglasnika i, posebnim slovom, (tzv. i longa).
253
DODACI
3). gotski i drugi .germanski jezici: p interdentalni
frikativ (kao na eng. thing stvar), a o je njegov parnjak.
(kao na eng. the). at i au se kao e i o.
4) U hetitskome se b, d i g isto kao p, t, k, dakle (izvorni
je izgovor tih hetitskih glasova sporan); se kao s, a z kao c.
Labiovelarni okluziv kw pie se kao ku.
254
POPIS GLASOVNIH ZAKONA
Bartholomaeov zakon: 80
Brugmannov zakon: 39
Cowgillov zakon: 39
Eichnerov zakon: 44
Exonov zakon: 61
Grassmannov zakon: 90
Grimmov zakon: 24
jampsko r a e n j e 70
Lachmannov zakon: 74
Lindemanov zakon: 81
metateza laringala: 84
Osthoffov zakon: 106
palatalizacija, arijska: 24
palatalizacije, slavenske: 24
Pedersenov zakon: bilj. 39
rotacizam: 34
RUKI-pravilo:33
Sieversov zakon: 81
Stangov zakon: 83
Thurneysenovzakon:30
Zakon Thurneysena i Haveta: 59
Vernerov zakon: 24
Winterov zakon: 39
255
GLOSAR NAJVANIJIH TERMINA
u ovaj glosar su sasvim osnovni pojmovi je
poznavanje potrebno za razumijevanje ove knjige. Priloene su definicije
neformalne, samo kao Neki su od
navedenih pojmova preciznije defInirani u knjizi.
afiks: vezani morfem. tj. morfem koji se ne pojavljuje samostalno i ima
funkciju.
anaptiksa: umetanje samoglasnika u radi lakeg izgovora
grupa.
aspirata, aspirironi okluziv: okluziv tvoren tako da nakon prekida (okluzija)
zrak slobodno struji kroz glasnice.
apokopa: otpadanje zavrnoga glasa ili skupine glasova iz
asimilacija: glasova (segmenata) po mjestu ili izgovora.
deklinacija: imenska promjena.
dijakronijski: koji se vremenskih razdoblja; izraz suprotna
od sinkronijski.
disimilacija: proces obratan od asimilacije.
distinktivan: razlikovan; distinktivno je obiljeje ono obiljeje koje moe
posluiti za razlikovanje segmenata.
epenteza: glasovna promjena kojom se neki segment u
fonoloki relevantan: nepredvidiv na osnovi fonolokih pravila.
fri,kativ: suglasnik koji se tvori tako da struja u usnoj upljini ne nailazi
na potpuni prekid.
homorgani glasovi: glasovi izgovoreni istim govornim organima
ma).
infiks: afiks koji se u korijen.
iterativ: glagolska kategorija koja izraava radnju koja se ponavlja.
kauzativ: glagolska kategorija koja izraava radnju koja uzrokuje drugu radnju.
kompenzatorno duljenje: du1jenje samoglasnika koje se ispred suglasnika
koji se izgubio.
kontrakcija: stezanje dvaju kratkih samoglasnika u jedan dugi.
konjugacija: glagolska promjena.
257
DODACI
korijen: morfem koji nosi osnovno
metateza: zamjena mjesta dvaju glasova (segmenata) u
morfem: najmanja jedinica koja ima plan sadraja ili
funkciju).
okluziv: suglasnik koji se tvori tako da struja u usnoj upljini nailazi na
potpuni prekid.
ortoepija: pravila ili konvencije o pravilnom izgovoru.
osnova: korijen s afiksima bez nastavaka.
prefiks: afiks koji u stoji ispred korijena.
prijevoj: morfoloki uvjetovano pravilno smjenjivanje samoglasnika.
segment: najmanja jedinica koja se vremenski ne moe podijeliti na
jedinice. .
sinkopa: ispadanje nekog samoglasnika ili sloga iz
sinkronijski: koji se jednoga vremenskog razdoblja (koji ne uzima u obzir
promjene tijekom vremena).
sociolekt: jezik odredene drutvene skupine ili klase.
sufiks: afiks koji u stoji iza korijena.
supstrat: jezik koji se na nekom govorio prije jezika koji
258
LITERATURA
Allen 1978 = W. Sidney Allen, Vox Latina, Cambridge University Press,
Cambridge 21978.
Altheim 1954 = Altheim, Geschichte der lateinischen Sprache von den
Anfijngen bis zum Beginn der Literatur, Frankfurt aIM 1954.
Bader 1967 = Bader, Desinences de 3 plur. du parfait latin,_Bulletin
de la Societe de Linguistique de Paris, 62/1967: 87-105.
Bader 1968a = Bader, Relation de structure entre les desinences
d'infectum et de perfectum en latin, Word 24/1968: 14-47.
Bader 1968b = Bader, Vocalisme et redoublement au parfait radical
du latin, Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris 63/1968: 160-169.
Baldi 1976 = Philip Baldi, Latin imperfect in 00, Language 52: 1976: 839-850.
Baldi 1991 = Philip Baldi, Lachmann's Law in the Light of the Glottalic Theory
of PIE Consonantism in: New Studies in Latin Linguistics, Selected Papers
from the 4th International Conference on Latin Linguistics, Benjamins,
Amsterdam & Philadelphia 1991.
Baldi & Johnston-Staver 1989 = Philip Baldi & Ruth Johnston-Staver,
Historical Italic Phonology in Typological Perspective in: Vennemann
1989: 85-103.
Bammesberger 1988 = Alfred Bammesberger, ed: Die Laryngaltheorie, Winter,
Heidelberg 1988.
Bammesberger 1984 = Alfred Bammesberger, Lateinische Sprachwissenscha{t,
Friedrich Pustet, Regensburg 1984.
Beekes 1969 = Robert S. P. Beekes, The Development of the Proto-Inda-Euro-
pean Laryngeals in Greek, Mouton, The Hague & Paris 1969.
Beekes 1972 = Robert S. P. Beekes, H
2
0, Die Sprache 18/1972: 11-31.
Beekes 1973 = Robert S. P. Beekes, The proterodynamic perfect, Zeitschrift
fUr vergleichende Sprachforschung 87/1973: 86-98.
Beekes 1985 = Robert S. P. Beekes, The Origin of the Indo-European Nominal
Inflexion, Innsbrucher Beitriige zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1985.
Beekes 1988 = Robert S. P. Beekes, Laryngeal Developments: a Survey, in:
Bammesberger 1988: 59-105.
Beekes 1989 = Robert S. P. Beekes, A Grammar of Gatha-Avestan, E. J. Brill,
Leiden 1989.
259
DODACI
Beekes 1995 = Robert S. P. Beekes, Comparative Inda-European Linguistics,
Bel\iamins, Amsterdam 1995.
Beeler 1966 = Madison S. Beeler, ,.The Interrelationships Within Italic, in:
AncientIndo-European Dialects, ed. by. H. Birnbaum & J. Puhvel, University
of California Press, Berkeley & Los Angeles 1966.
Bloch 1960 = Alfred Bloch, ,.Ka.nn der lateinisch-keltische Genetiv auf -i der
o-Stamme gleichen Ursprungs sein wie die altindische Priiverbialforma auf
-t!, Zeitschrift fUr vergleichende Sprachforschung, 76/1960:182-242 ..
Bliimel 1972 = Wolfgang Blumel, Un!ersuchungen zu Lautsystem und
Morp1wlogie des vorklassiscken Lateins, (Mftnchener Studien zur Sprachwis-
senscha.ft Beiheft 8) Munchen 1972.
Briuer 1969 = Herbert Briiuer, Slavische Sprachwissenscha{t, I-III, de
Gruyter, Berlin & New York 1969.
Breyer 1993 = Gertraud Breyer, Etruskisches Sprachgut im Lateinischen unter
Ausschlup des spezifisch onomastischen Bereiches, Orientalia Lovanensia
Ana1ecta 53, Peeters, Leuven 1993.
Brosman 1987 = Paul W. Brosman, ,.The Latin fifth-declension nouns with
Nom. Sg. -ies, The Journal of Inda-European Studies 15/1987:327-340. I
Buck 1905 = Carl D. Buck, Elementarbuch der oskisch-umbrischen Dialekte,
Winter, Heidelberg 1905.
Buck 1933 = Carl D. Buck, Comparative Grammar of Greek and Latin, Chicago
University Press, Chicago 1933.
Campanile 1968 = Enrico Campanile, Studi BUlla posizione dialettale del latino,
Studi e saggi linguistici, VIII, 1968.
, carr 1993 = Philip Carr, P1wnology, Macmillan, London 1993.
Coleman 1986 = Robert Coleman, ,.The Central Italic Languages in the Period
of Roman Expansion, Transactions of the Philological Society 1986:
100-131.
Collart 1967 = Jean CoUart, Histoire de la langue latine, Presses Universitaires
de France, Paris 1967.
Collinge 1985 = Norbert E. Collinge, The Laws of Inda-European, Benjamins,
Amsterdam 1985.
Comrie 1978 = Bernard Comrie, Aspect, Cambridge Universtiy Press,
Cambridge 1978.
Comrie 1985 = Bernard Comrie, Tense, Cambridge University Press, Cambridge
1985.
Cowgill1975 = Warren Cowgill, ,. The Origins of the Insular Celtic Conjunct and
Absolute Verbal Endings, in: Flexion undWortbildung, Helmut Rix (Hg.),
Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden 1975: 40-71.
De Simone 1980 = Carlo de Simone, L' aspetto linguistico, in: Lapis
Satricanus, ed. by C. M. Stibbe, G. Colonna, C. de Simone and H. G. Veranel,
Mouton, The Hague 1980: 71-94.
Devoto 1964 = Giacomo Devoto, La erisi del latino nel V secolo a. C., StudU
Clasice 6/1964: 17-23.
260
LITERATURA
Devoto 1983 = Giacomo Devoto, Storia deUa lingua di Roma, I & II, CappeUi,
Bologna 31983.
Drinka 1991 = Bridget Drinka, Lachmann's Law: a Phonological Solution,
Indogermanische Forschungen 96/1991: 52-74.
Eichner 1988 = Heiner Eichner, Anatolisch und Trilaryngalismus, in:
Bammesberger 1988: 123-151.
Eiclmer 1992 = Heiner Eichner, Indogermanisches Phonemsystem und
lateinische Lautgeschichte, in: Panagl & Krisch 1992: 55-79.
Emout 1926 = Alfred Emout, Morphologie historique du latin, Paris 21926.
Emout 1947 = Alfred Emout, Recueil de textes latins archaiques, Paris 1947.
Euler 1994 = Wolfram Euler, Die Frage der italisch-keltischen Spraehver-
wandschaft im Lichte neurerer Forschungen, iri: Friih-, Mittel-, Spiitindo-
germanisch, Hg. von G. E. Dunltel, Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden
1994.
Gamkrelidze & Ivanov 1984 = Tamaz Gamkrelidze & j a e s l a v V. Ivanov,
Indoe(Jropejskij jazyk i indoeuropejcy, Izdatel'stvo tbilisskogo universiteta,
Tbilissi 1984.
Giacomelli 1963 = Gabriella Giacomelli, La lingua Falisca, Firenze1963.
Godel 1973 = Robert Godel, ,.Sur l' evolution des voyelles bmes latines en
syllabe interieure, in: Strunk 1973: 72-87.
Godel1975 = Robert Godel, An Introduction to the Study of Classical Armenian,
Dr. Ludwig Reichert Verlag, Wiesbaden 1975.
Godell979 = Robert Godel, ,.Le subjonctiflatin duim (duam), Giotta 57/1979:
230-236.
Greppin 1973 = John A C. Greppin, ,.The Sequence HRC- in Latin, Glotta
51/1973: 112-116.
Hamp 1970 = EricP. Hamp, ,.On the paradigm of'knee' , Glotta 48/1970: 72-75.
Hamp 1976 = Eric P. Hamp, ,.On *HRC- in Latin, Giotta 5411976: 261-268.
Haudry 1980 = Jean Haudry, ,.La 'syntaxe des desinenees' en indo-europeen,
Bulletin de la Societ6 de linguistique de Paris 75/1980:131-166.
Hoffmann 1967 = Karl Hoffmann, Der Injunkti(J im Veda, Winter, Heidelberg
1967.
Hoffmann 1968 = Karl Hoffmann, ,.Zum Optativ des indogermanischen
Wurzelaorists, in: Pmtidii.nam, a Festschrift fro F. B. J. Kuiper, Mouton,
The Hague 1968: 3-8.
Holzer 1995 = Georg Holzer, Das Erschliepen unbelegter Sprachen, Peter Lang
Verlag, Frankfurt a. Main 1995.
Huld 1984 = Martin E. Huld, Basic Albanian Etymologies, Slavica, Columbus
1984.
Insler 1972 = Stanley Insler, .On Proterodynamic Root Present Inflection,
Munchener Studien zur Sprachwissenschaft 30/1972: 55-64.
Isebaert 1992 = Lambert Isebaert, ,.Spuren akrostatischer PriBensflexion im
Lateinischen, in: Panagl & Krisch 1992: 193-200.
Ivanov 1963 = j a e s l a v V. Ivanov, Hettskij jazyk, Nauka, Moskva 1963.
261
DODACI
Jasanoff1987 = Jay H. Jasanoff, The tenses orthe Latin perfect system, in:
Festschri{t for Henry Hoenigswald, ed. by G. Cardona and N. H. Zide,
Tiibingen, G1inter Narr Verlag 1987: 177-184.
Jasanoff1991 = Jay H. Jasanoff, The origin orthe Italic imperfect subjunctive,
Historische Sprachforschung 104/1991: 84-106.
Katamba 1993 = Francis Katamba, Morphology, Macmillan, London 1993.
Keenan 1985 = Edward L. Keenan, Passive in the world'slanguages, in: T.
Shopen (ed.): Language Typology and Syntactic Structure, Vol. 1: Clause
Structure, Cambridge University Press, Cambridge 1985: 243-281.
Kieckers 1931 = Eduard Kieckers, Historische lateinische Grammatik, I.
Lautlehre, II. Formenlehre, Max Hueber, M1inchen 1931.
K1ingenschmitt 1978 = Gert Klingenschmitt, Zum Ablaut des indogermanis-
chen Kausativs, Zeitschri{t fUr vergleichende Sprachforschung 92/1978:
1-14.
Klingenschmitt 1992 = Gert Klingenschmitt, Die lateinische NomjnaJflexion,
in: Panagl & Krisch 1992: 89-135 .
. Kortlandt 1981 = Frederik Kortlandt, More Evidence for Italo-Celtic, Eriu
32/1981: 1-23.
Krahe & Meid 1969 = Hans Krahe & W. Meid, Germanische Sprachwissens-
cha{t, I-III, De Gruyter, Berlin & New York 1969.
Krause & Thomas 1960 = Wolfgang Krause & Werner Thomas: Tocharisches
Elementarbuch, Bd. I, Winter, Heidelberg 1960.
Kn!var 1968 = Miroslav Kravar, Zur Frage deslateinischen Verbalaspekts,
Ziva antika 18/1968: 49-66.
Kravar 1979 = Miroslav Kravar, Uloga vida u latinskom glagolskom sistemu,
iva antika 29/1979: 75-90.
Kriman 1988 = Mate Kriman, Sto godina znanstvenoga spora oko zlatne
iz Prenesta: dananje stanje i daljnji izgledi, u: Relationes Polenses,
ur. V. D. i Z. eelj, Latina et Graeca, Zagreb 1988.
Kuiper 1938 = Franciscus B. J. Kuiper, Zur Herkunft von lat. iste,
Mededeelingen der Koninklijke Nederlandsche Akademie van Wetenschap-
pen, Afd. Letterkunde, Nieuwe reeks, deell, No. 9: 485-513.
Kuiper 1978 = Franciscus B. J. Kuiper, On Zarathustra's Language,
Mededelingen der Koninklijke Nederlandse Akademie van Wetenschappen,
AId. Letterkunde, Nieuwe Reeks, DeeI41/1978, No. 4: 73-104.
Kurylowicz 1968 = Jerzy Kurylowicz, Indogermanische Grammatik, Bd. II:
Akzent, Ablaut, Winter, Heidelberg 1968.
Kurzova 1993 = Helena Kurzova, From Indo-European to Latin. The Evolution
of a Morphosyntactic Type, Benjamins, Amsterdam 1993.
Lehmann 1993 = Winfred P. Lehmann, Theoretical Bases of Indo-European
Linguistics, Routledge, London 1993.
Lejeune 1989 = Michel Lejeune, Notes de linguistique italique: Genitifs en
-asio et gemtifs en -i*, Revue des Etudes Latines 67/1989: 63-78.
Leumann 1977 = Manu Leumann, Lateinische Laut- und Formenlehre, Beck,
M1inchen 1977.
262
LITERATURA
Lewis & Pedersen 1989 = Henry Lewis & Holger Pedersen, A Concise
Comparative Celtic Grammar, Vandenhoeck & Ruprecht, Goettingen 1989.
Lindeman 1987 = Frederik O. Lindeman, Introduction to the Laryngeal Theory,
Scandinavian University Press, Oslo 1987
Lubotsky 1989 = Alexander Lubotsky, Against a Proto-Indo-European
Phoneme *a, in: Vennemann 1989: 53-67.
Mallory 1989 = John P. Mallory, ln Search of the Inda-Europeans, Thames and
Hudson, London: 1989.
Maniet 1957 = Andre Maniet, L' evolution phonetique et les sons du latin ancien,
Editions Nauwelaerts, Louvain 1957.
1992 = Ranko Distribucija indoevropskog fonema *r:
kavkasko-indoevropska tipoloka podudarnost?, Suvremena lingvistika
3411992:201-207.
1994 = Ranko Proto-Indo-European *b and the
Glottalic Theory, The Journal of Inda-European Studies: 22/1994: 133-149.
1994a = Ranko Wmterov zakon i baltoslavensko
zajednitvo, Suvremena lingvistika, 38/1994: 5-23.
1996 = Ranko prikaz knjige Holzer 1995, Suvremena
lingvistika 40/1996: 111-117.
1996a= Ranko The Proto-Indo-European Vowel
System: a Typologica1 Account, referat odran na kongresu SLE u Leidenu,
1995; bit objavljen u Folia Linguistica Historica.
1996b = Ranko A &>-examination of Winter' s Law in
Baltic and Slavic, Lingua Posnaniensis 37/1996: 55-68.
1996c = Ranko The Syllabic Structure of Proto-Indo-
European, referat odran na konferenciji Historical Phonology Revisited
u SIesinu, svibanj 1996.
1996d = Ranko A Theory of Textual Reconstruction in
Inda-European Linguistics, Peter Lang Verlag, Frankfurt am Main 1996.
1996e = Ranko Old Irish Dative Singular of Neuter
n-Stems, Studia Celtica Japonica 8/1996: 59-65.
Mayer 1956 = Anton Mayer, Das lateinische Imperfekt, Glotta 35/1956:
114-134.
Mayrhofer 1986 = Manfred Mayrhofer, Die Vertretung der indogermanischen
Larynga1e im Lateinischen, Zeitschrift fUr vergleichende Sprachforschung
100/1987: 86-109.
Mayrhofer 1987 = Manfred Mayrhofer, Indogermanische Grammatik, Bd. 1,2.
Halbband: Segmentale Phonologie des Indogermanischen, Carl Winter,
Heidelberg 1987.
Maiulis 1970 = Vytautas Maiulis, Balb4. ir kib4. kalbl{ santykiai,
Mintis, Vilnius 1970.
McCone 1994 = Kim McCone, An tSean Ghaeilge agus a Reamhstair, u: Stair
na Gaeilge, in 6m6s do Padraig 6 Fiannachta, Roinn na Sean-GhaeiJge,
CoIaiste Ph8draig, Maigh Nuad 1994: 61-221.
263
DODACI
Meid 1963 = Wolfgang Meid, Die indogermanischen Grundl4gen der altirischen
Verbalflexion. Otto Harrasowitz, Wiesbaden 1963.
Meier-Briigger 1977 = Michael Meier-Briigger, ,.Lateinisch humi und domi,
Zeitschrift fUr vergleichen.de Sprachforschung 9111977: 159-166.
Meillet 1966 = Antoine Meillet, Esquisse d'une histoire de la langue latine,
Hachette, Paris 71966.
Meillet & Vendryes 1963 = Antoine Meillet & Joseph Vendryes, Traite de
grammaire compade deslan.gues classiques, Champion, Paris 31963.
Meiser = Gerhard Meiser, Lautgeschichte der umbrisc1um Sprache,
Innsbrucker Beitriige zur Sprachwissenschaft, Innsbruck 1986.
1991 = Milan GenerativTUL i fooologija, kolska
knjiga, Zagreb 1991.
Montell 1970 = Pierre Monteil, Elements de phortetique et de morphologie du
latin, Nathan, Paris 1970.
Narten 1968 = Johanna Narten, Zum 'proterodynamischen' Wurzelpriisens,
in: Pratidiinam, Festschrift for J. Kuiper, Mouton, The Hague 1968: 9-19.
Narten 1973 = Johanna Narten, Zur Flexion des lateinischen Perfekta,
Manchener Studien zur Sprachwissenschafi 3111973: 133-151.
Niedermann 1959 = Max Niedermann, Precis de phortetique historique du latin,
K1inskieck, Paris 41959.
Nyman 1982 = Martti Nyman, Positing a Lautgesetz: Latin Capillus, Pullus
and Kindred Issues, Folia Linguistica Historica 111111982: 87-108.
Oettinger 1976 = Norbert Oettinger, Der indogermanische Stativ, Munchener
Studien zur Sprachwissenschafi 34/1976: 109-150.
Oettinger 1984 = Norbert Oettinger, ,.Zur Diskussion um den lateinischen
i-Kol\iunktiv, Giotta 62/1984: 187-202.
Oettinger 1993 = Norbert Oettinger, Zur Funktion des indogermanischen
Stativs, in: Festschrift fUr Helmut Riz, Hg. von Gerhard Meiser, Innsbrucker
Beitriige zurSprachwissenschaft, Innsbruck 1993: 347-361.
1966 = Jan Die lateinischen Demonstrativpronomina, Die
Sprache 1211966: 16-25.
Palmer 1966 = Leonard R. Palmer, The Latin Language, Faber & Faber,
London 1966.
Palmer 1994 = Frank R. Palmer, Grammatical Rolesand Relations, Cambridge
University Press, Cambridge 1994.
& Krisch 1992 = Oswald Panagl & Thomas Krisch (Hg.) Latein und
Jndogerman.isch, Innsbrucker Beitr8ge zur Sprachwissenschaft, Innsbruck
1992. .
Parker 1988= Holt N. Parker, Latin *sisO > sero and Related Rules, Giotta
6611988:221-242
Peters 1980 = Martin Peters, Untersuchungen zur Vertretung der indogerma-
nischen Laryngale im Griechisc1um, Verlag der Osterreichischen Akademie
der WJSSenSChaften, Wien 1980.
pfister 1983 = Raimund Pfi.ster, Zur gefiilschten Manios Inschrift, Glotta 61:
1983: 105-119.
264
LITERATURA
Pisani 1950 = Vittore Pisani, Testi latini arcaici e volgari, Rosenberg & SeDier.
Torino 1950. .
pisani 1966 = Vittore Pisani, Manuale storico della. lingua latina, I-N,
Rosenberg & Sellier, Torino 1966.
Pisani 1981 = Vittore Pisani, A proposito della legge di Lachmann,
Indogermanische Forschungen 86/1981: 207-208.
Poccetti 1979 = Paolo Poccetti, Nuovi documenti italici a complemento del
Manuale di E. Vetter, Giardini, Pisa 1979.
Pohl1992 = Heinz Dieter Pohl, Zur Herkunft deslateinischen Imperfekts und
b-Futurums, in: Panagl & Krisch 1992: 207-220.
Polome 1987 = Edgar C. Polome, Recent Developments in the Laryngeal
Theory, The Journal of Inda-European Studies 15/1987: 159-168.
Porzig 1954 = Walter Porzig, Die Gliederung des indogermanischen Sprachge-
biet8, Winter, Heidelberg 1954.
Prosdocimi 1984 = Aldo Luigi Prosdocimi, Sull' iscrizione di Satricum,
Giornale Italiano di Filologia 15/1984: 183-230.
Prosdocimi & Marinetti 1988 = Aldo Luigi Prosdocimi & Anna Marinetti, Sulla
terza plurale del perfetto latino e indiano antico Archivio Glottologico
Italiano, 73/1988: 93-125.
Radke 1981 = Gerhard Radke, Archaisches Latein. Historische und sprachges-
chichtliche Untersuchungen, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt
1981.
Risch 1984 = Ernst rusch, Gerundium und Gerundivum, De Gruyter, Berlin &
New York 1984.
Rix 1965 = Helmut Rix, Lat. iecur, iocineris, Munchener Studien zur
Sprachwissenschaft 18/1965: 79-92.
Rix 1966 = Helmut Rix, Die lateinische Synkope als historisches und
phonologisches Problem, Kratylos 11/1966: 156-166.
Rix 1976 = Helmut Rix, Historische Grammatik des Griechischen, Wissenschaf-
tliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1976.
Rix 1977 = Helmut Rix, Das Keltische Verbalsystem auf dem Hintergrund des
indo-iranisch-griechischen Rekonstruktionsmodells, in: Indogermani.sch
und Keltisch, Hg. von Karl Horst Schmidt, Harrasowitz, Wiesbaden 1977:
132-158.
Rix 1988 = Helmut Rix, The PIE Middle: Content, forms and Origin,
Munchener Studien zur Sprachwissenschaft 49/1988: 101-119.
Rix 1996 = Helmut Rix, prikaz knjige Schrijver 1991, Kratylos 41/1996:
153-157.
Safarewicz 1953 = Jan Safarewicz, Zarys gramatyki historiczrud jt:ZYka
lacinskiego, Warszawa 1953.
Safarewicz 1976 = Jan Safarewicz, Le latin et les langues balto-slavea, in:
&ritti in onore di G. Bonfante, Brescia 1976: 923-929.
Safarewicz 1986 = Jan Safarewicz, Zarys historiijt:ZYka lacinskiego, Warszawa
1986.
265
DODACI
Salmons 1994 = Joe Salmons, The Glottolic Theory: Suroey and Synthesis, JIES
Monographs, Washington D.C. 1994.
Schindler 1972 = Jochem Schindler, ,.L'apophonie des noms-racines indo-eu-
ropeens, Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris 67/1972: 31-38.
Schindler 1973 = Jochem Schindler, ,.Bemerkungen zur Herk.unft der
indogermanischen Diphthongstiimme und zu den Eigentiimlichkeiten ihrer
Kasusformen, Die Sprache 19/1973: 148--157.
Schindler 1975 = Jochem Schindler, ,.L'apophinie des themes indo-europeens
en -r/n, Bulletin de la Societe de Linguistique de Paris 70/1975: 1-10.
Schindler 1975a = Jochem Schindler, ,.Zum Ablaut der neutralen s-Stamme
des Indogermanischen, in: Flexion und Wortbildung, Hg. von H. Rix, Otto
Harrasowitz Wiesbaden 1975: 259-267.
Schrijver 1991 = Peter Schrijver, The Re/lexes of the Proto-Inda-European
Laryngeals in Latin, Rodopi, Amsterdam & Atlanta 1991.
Schmid 1963 = Wolfgang P. Schmid, Studien zum baltischen und indogerma-
nischen Verbum, Harrasowitz, Wiesbaden 1963.
Schmid 1985 = Wolfgang P. Schmid, .. Das Lateinische und die Alteuropa-Theo-
rie, Indogermanische Forschungen 90/1985: 129-146.
Schmidt 1978 = Gernot Schmidt Stammbildung und Flexion der indogerma- .
nischen Personaipronomina, Harrasowitz, Wiesbaden 1978.
Schuiidt 1985 = Gernot Schmidt, ,.Lateinisch amavi, amasti und ihre
indogermanischen GIotta 63/1985: 52-93.
Schmitt-Brandt 1973 = Robert Schnlltt-Brandt, Die Entwicklung des
indogermanischen Vokalsystems, Julius Groos Verlag, Heidelberg 1973.
Sihler 1969 = Andrew Sihler, .. Sievers-Edgerton phenomena and Rigvedic
meter, Language 45/1969: 248--273.
Sihler 1995 = Andrew Sihler, New Comparative Grammar of Greek and Latin,
Blackwell, Oxford 1995.
Solta 1974 = Georg R. Solta, Zur Stellung der lateinischen Sprache, Verlag der
Osterreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien 1974.
Sommer 1948 = Ferdinand Sommer, Handbuch der lateinischen Laut- und
Formenlehre, Winter, Heidelberg 1948.
Sommer & Pfister 1977 = Ferdinand Sommer & Raimund Pfister, Handbuch
der lateinischen Laut- und Formenlehre, Band l.: Lautlehre, Winter,
Heidelberg 1977.
Stang 1966 = Christian Stang, Vergleichende Grammatik der baltischen
Sprachen, Universitetsforlaget, Oslo 1966.
Stempel 1995 = Reinhard Stempel, ,.Das lateinische Gerundium und
Gerundivum in historischer und typologischer Perspektive, Giotta 72/1995:
235-252. .
Stephens 1980 = Laurence D. Stephens, ,.Latin gn-: Further Considerations,
Indogermanische Forschungen 85/1980: 165-176.
StoIz, Debrunner & Schmid 1966 = Friedrich StoIz, Albert Debrunner,
Wolfgang P. Schmid, Geschichte der lateinischen Sprache, de Gruyter, Berlin
1966.
266
LITERATURA
Stnmk 1967 = Klaus Strunk, Nasalpriisentien und Aoriste, Winter, Heidelberg
1967.
Strunk 1973 = Klaus Strunk (Hg.) , Probleme der lateinisehen Grammatik, Wege
der Forschung 93, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1973.
Strunk 1976 = Klaus Strunk, Lachmann 's Regel {Urs Lateinische, eine Revision,
Vandenhoeck & Ruprecht, GOttingen 1976.
Sturtevant 1951 = Edgar Sturtevant, A Comparative Grammar of the Hittite
Language, Yale University Press, New Haven 1951.
Szemerenyi 1956 = Oswald Szemerenyi, Lat. res and the lE long-diphthong
stem nouns, Zeitschri{t {Ur vergleichende Sprachforschung 73/1956: 185ft'.
Szemerenyi 1960 = Oswald Szemerenyi, Studies in the Inda-European System
of Numerals, Wmter, Heidelberg 1960.
Szemerenyi 1989 = Oswald Szemerenyi, EinfUhrung in die vergleichende
Sprachwissenscha{t, Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1989.
Szemerenyi 1989a = Oswald Szemerenyi, An den Quellen des lateinischen
Wortschatzes, Innsbrucker Beitriige zur Sprachwissenschaft, Innsbruck.
1989.
Thumb & Hauschild 1959 = Albert Thumb & Richard Hauschild, Handbuch
des Sanskrit, (I-III), Winter, Heidelberg 1959.
Tischler 1990 = Johann Tischler, Hundert Jahre kentum-{Jatem Theorie,
Indogermanische Forschungen 95/1990: 63-98. .
Thurneysen 1946 = Rudolf Thurneysen, A Grammar of Old Irish, DIAS, Dublin
1946. .
Tronskij 1953 = Igor M. Tronskij, e r k i iz istorii latinskogo jazyka, AN SSSR,
Moskva 1953. -
Untermann 1973 = Jiirgen Untermann, Zwei Bemerkungen zur lateinischen
Perfektflexion, in: Strunk 1973: 266-277.
Untermann 1979 = Jiirgen Untermann, Literaturbericht ita1ische Sprachen,
Glotta 57/1979: 293-324.
Untermann 1992 = Jiirgen Untermann, Wurzelnomina im Lateinischen, in:
Panagl & Krisch 1992: 137-153.
Vaillant 1977 = Andre Vaillant, Grammaire comparee des langues slaves, I-V,
Paris & Lyon 1950-1977.
Vennemann 1989 = Theo Vennemann (ed.) The New Sound of Proto-Inda-Eu-
ropean, De Gruyter, Berlin 1989.
Vetter 1953 = Emil Vetter, Handbuch der italischen Dialekte, Winter,
Heidelberg 1953.
Vine 1993 = Brent Vine, Studies in Archaic Latin Inscriptions, Innsbrucker
Beitriige zur Sprachwissenschaft, Innsbruck. 1993.
Watkins 1965 = Calvert Watkins, Evidence in Italic, in: Evidence for
Laryngeals, ed. by W. Winter, Mouton, The Hague 1965: 181-190.
Watkins 1966 = Calvert Watkins, Italo-Celtic Revisited, in: Ancient
Inda-European Dialects, ed. by Henrik Birnbaum & Jaan Puhvel, University
of California Press, Berkeley & Los Angeles 1966.
267
DODACI
Watkins 1966a = Calvert Watkins, The origin of the f-Future, Eriu 20/1966:
67-81.
Watkins 1969 = Calvert Watkins, Indogermanische Grammatik. Die Geschichte
eler indogermanischen Verbalflexion, Winter, Heidelberg 1969.

Buck = C. D. Buck, A Dictionary of Selected Synonims in the Principal
Jndo-European Languages, Chicago 1949.
= M. Latinsko-hrvatski Zagreb 1900.
Emout-Meillet = A Emout & AMeillet, Dictionnaire etymologique de la
langue latine, Paris 1967.
Lewis-Short = C. T. Lewis & C. Short, A Latin Dictionary, Oxford University
Press, Oxford 1980.
Muller = F. Muller, Altitalisches Worterbuch, GOttingen 1926.
Pokomy = J. Pokomy, Jndogermanisches etymologisches Worlerbuch, Francke,
Bem1959.
Thesaurus = Thesaurus linguae latinae, Leipzig 1900-
Walde-Hofmann = A Walde & J. B. Hofmann, Lateinisches etymologisches
Worlerbuch, Heidelberg 1956.
268
KAZALO LATINSKIH R I J I
abies 95 amo 28, 218, 226
accipio93
amabo 123
acceptus 94
amantum 155
accuso96
amatus233
acies 145
futur 202
aciebus 145
imperfekt 220
acris 170
konj. prez. 228
actito 101
perfekt 213
acus 150
prezent 194
adductus94
anas 75, 98
aditus93
angustus60
admemordit 216
animal 99, 152
aedes
animus 75
aedis 154
annus 83
aes 156
anser
aestus 89
hanser64
aetas 216
ante 69, 96
agellus 82
antestamino 224
agnus 74
antistes 94
ago 59, 77, 78, 189,195,209
axim227
aqua 31
egi217
aquatilis 108
agricola 139
aratrum65
alacer98
arbos 52, 156
alius 77,181,182
arboris 67
alnus 30
arcus 150
alter 168, 173, 182
arduus81
alterius 134
arena
alteruter 182
harena64
alumnus232
ara 100
aluus 132 ars 88
ambo 138, 173 artus 150
amnis83 atouus97
269
cor 85
corniger 93
comu 93, 149
corolla 82
corona 82, 194
corono 194
crabro 68
cresco 195
cruor58
curo 188
coirauerunt 90
custodio 195
dea
deabus 142
debilis 58
decem58,84
decet65,95
defendo 60, 81
deus
deum 137
dener 92, 168
dico 89,112
deicant90
die 223
dictus232
dixi 201, 217
pluskvamperfekt 222
dies 145, 146, 147, 167
diem 110
dignus 65, 95
dimoueo83
diu 108
diuinus 122
do 59, 194, 234
datus 70, 75
dedi 216, 219
dedit 66
duim 218, 227
doceo 194
doctrina 122
o m ~ s 74, 97, 149
deklinacija 150
domi 135
270
DODACI
donum 70,77
duco89
doucit 90
due 223
duxi 217
dulcedo 159
duo 100, 171
duodecim 172
edo 59,74,197
esus 101
konj. prez. 227
educo96
ego 70
deklinacija 175
egomet 174
emo82,218
ensis 88
eo 197, 219
itum 93
itur 203
equa 138
equus63,77
deklinacija 133
esurio 195
exemplum 82
exigo 184
extra 114
faba
haba 65
faber 92
facies
deklinacija 145
facilis 170
facilius 104
facio 31
fae223
factus 70
faxim 31, 227
faxo202
feced66
fecei 214
feci 60, 77, 199, 218
KAZALO LATINSKIH I J I
fagus 132
familia
familias 140
fax 63
febris 62, 152
febrim 97
felo 71,111
femina232
femur 166
feoderatus
foederatei 99
ferio 60
fero 46,60,73,99,116,187,188,
197,207
fer 99, 223
ferens 155,231
feruntur94
futur 225
ferus 63
fiber 127
fibula 107
fides 113
fido 112
fIlum60
fmgo 107
finio 195, 196, 219
fio 197
fleo 100, 195
floralis 109
flos 109
fodio 60,74
fodi 217
folium 74, 89
for
fari 78
fores 81
formica 74
formus62
fomix 97
fors 117
foueo 60
foui 91
frango 114, 184
fractus 232
fregi 76, 217
frater 33, 80
frigus 68
fructus
. deklinacija 148
fuat226
fugio 112
fugi 201
fundo64
fusus 101
funebris 68
funus68
fur 74,117
gaudeo 112
genitor 52, 160
genu 149, 150
genus 52, 155, 236
generis 67
germen 82, 160
gero 189
glaber 59, 64, 84
gladius 34
g1ans62
gloria 146
glubo84
gnarus87
gnosco 77
gnoscier83
noui91
granum87
gratus 31
grauis 62,148
komparacija 169
grex59
grus 151
gustus 148
habeo200
haruspex97
hic 179,181
hiems 158
bircus
fll'CUS 65
271
histrio 34
hodie 65
hodio 60
homo 99
deklinacija 161
honeo60
humus 110, 132
iacea 189
iacio 189
ieci 199, 218
idem 182
ieeur 49, 50, 80, 165
ignis 31,151,239
ille 179, 181
illius 134
oneis 181
immotus82
imperator 93
incido
inceideretis 96
includo 96
indico96
inficio
infectus 94
inguen62
iniquus
iniquom97
inquam 198
integre 114
intentus 84
ipse 182
imgare 82
is 113, 174, 179, 180, 181
ibus 182
iste 113, 179, 180, 181
istius 181
iter 166
iudex 97
iugum 50, 59, 80, 85, 117
deklinacija 133
iungo 189, 200
iunctus 232
ius50
272
DODACI
iuuenis
iuuenum 154
iuuentus 155
lacrima59
lacus 85, 150
lana 72, 80, 87
deklinacija 139
lanam 110
lanista34
lapis 85
larix 97
latrina 216
latus 83
laudo 194
lauo 91, 218
laus 194
lectum239
lego 184,202, 217, 234, 235
imperfekt 220
lecturus 233
lege 96
legi 201
legite 223
pasiv 207
leuir 59
leuis 148
liber 33, 69
libet 63
libo 89
lingua 59, 112
lino
litus 232
linquo 79, 195
liqui 217
lira 79
locus 83
longus170
lucus89
loucom 90
ludus
loidos 90
lupus19,85
lupod 66, 100
KAZALO LATINSKIH I J I
machina 35 momordi216
magistratus moribundus 235
magistratud 150 morior
magnus70,85,168 mortuus233
maior81
moueo92
mala 86
muceo 194
malo 198
mulgeo 59, 69
. malus 170
munio91
maneo
mus67,87
mansi217
musca79
manus 149
nlare 91, 96
muscus30
deklinacija 152
nanciscor 85
margo 91
naris 118
mater 77, 79
nasus nasum 68
deklinacija 164
natio 159
materies 147
natrix28
mathematica 41
naualis 109
maximus 170
nauis 109, 167
medius 82, 108
nauta 139
memini 93, 198, 211, 216
nebula60
memento 224
mensB4
nepos 74, 155
deklinacija 152
neptis 152
mentis 154
neruus80
metior 78
neuter 182
meus 178
nidus 79
miles 109
ninguit 62
militaris 109
nix60
mille 173
no 83,194
miluus
nobilis 108
miluom 97
noctu 150
mingo60
nolo 198
mito
nomen 87, 160
mitat 191
nominus 157
moenia91
nos
molina 74,117
deklinacija 176
mollis 85
nouem 172
molo 79
nouendecim 172
moneo 93, 100, 189, 218
noui 211
konj. prez. 226
nouitas 155
monitus233 nouus 79, 90, 91, 139
mons 151 nudus59
mordeo nullus 182
2'13
nunc 132
nurus132
occultus 95
octauus 91
odi 198, 217
odor59
oleo 59
omen 215
onustus94
optimus 169
optumus95
orbus 78
ordo 159
origo 159
orior 189
os 71, 118, 165
ouis 69, 91, 152
ouum 78
pabulum 65, 107
pactus 101
pakari234
pando 75, 83, 116, 230
pango
pegi 218
papauer 160
paries 81, 91, 95
pari086
peperi 94
parricidas 139
paruus 80, 170
pasco 65, 69, 77
pateo 194
pater 57,74,75,117
deklinacija 164
patri 98
pecten 159
pecu 150
pedo 101
peior81
peHo 229
pepuli 216
pendeo 194
274
DODACI
pendo 194
penus149
pergo92
persona 34
pes 84, 112
pedem 116
pessimus 101
pessumus95
peto 219
petorritwn 34
philosophia 41
pietas 95
piscis 57
pius 100
planus 71
poculum 107
poclum65
poena 91
poeta 139
pons 70,156
populus
poploe 137
portus 85
posco 31, 85, 188
prae 173
praeda 91
praehendo 184
praesens 231
praetor
praitor 91
precor57
precantum 155
primus 173
prope 169
proximus 169
pulmo 159
punio 89, 91, 196
purus 170
qoi 180
quadraginta 173
quartus 173
quattuor 76, 172
quercus 63, 150
queror63
qui
qoi 182
ques182
quindecim 92, 104
quinque 28, 63
quinquies 173
quis 58, 174, 182
quem 97
quod 59
qurois 137
radix 80
rapio 86
rauis 152
reficio
reficerent 104
regina 121
regnum 122
rego 121
rexi 217
regula 109.
regularis 109
reliquia
reliquias 141
remus75
res 145, 167
respondeo 216
reuertor 211
rex 19,48,74,80
robigo 162
rosa 68
rota 80
ruber64,71,85,92
rufus 64
sacer 65
sakros 92, 105
sacerdos 156
sagio 69
sal 49, 158
salix 28, 86, 97
salus
salutus 157
KAZALO LATINSKIH R I J I
sanguis 159
sclndo
scicidi 216
scidi 216
scio 100, 195, 219
scribo 114
scripsi 201
scurra 139
se 179
seco 65
secundus 61, 235
securis30
sedeo 65, 66, 239
sedens 231
sessus 101
sedes 154
segmentum 65
sena 65
semell71
semen 70, 160
senatus
senati 150
senatuei 150
senatuos 149
senex
senum 154
sensus 148
sentio 108
sensi 217
september 82
septimus 173
sepulchralis 109
sepulchrum 109
sepultus 92
sequor28,49,52,58,61, 66,203
prezent 207
sequere 224
aero 94,218
seruus 34
sexies 173
singuli 173
sinister 168
sino
sinem225
275
sisto 189, 195
sitis
sitim 97
situs110
socer 68, 94 .
socius
socium 137
801109,144,158,165
solaris 109
som 179
somnus 49, 83
sons 231
sopio 189
soror 160, 172
species 147
sperno
spreui 114
spes 147
spebus 145
splendeo 114
spondeo
spopondi 217
spurius34
stella 71, 82, 100, 122
stemo218
prezent 195
stratus 87
straui 201
steterai 215
sto 194
status 66
steti 216
stringo 114
strictus 101
suaue 152
suauis 81, 128
sum 74, 124, 187, 189,229,239
est 77,117
fore 94
imperfekt 221
prezent 192, 197
sied 191
siet 227
summus83
276
DODACI
sumo 217
surgo92
sus 151
sycophanta 41
taceo 30
taeterB4
tango 229
tagam222
tetigi 216
taurus80
tego 116
tectus 101
texi 217
tempestas
tempestatebus 93
templum 82
tempus 52
tendo 81
teneo 93
tenuis 84
tepeo 58, 112
ter 173
temi 173
terra 122
tertius 173
tetuli 216
texo 110, 190
thensaurus 41
tibicen 97
toga 112, 116
tollo 85, 190
tollat 226
torqueo
torsi 217
torreo 194
trabs 58
traho 53
tremo
tremonti 192
tremunt
tremonti 99
tres 58, 80, 172
tribus150
KAZALO LATINSKIH R I J I
triginta 173 uiere70
triumpus35 uiginti 172
tu uinco
deklinacija 175 uici 216, 218
tuli 216 uinum91
tundo uir87
tutudi 183, 216 uiuus62,87
turris ullus182
turri 153 ulna95
tuus 178 umbo88
uncus95
uastus30 unda 166
uates 30, 154 undecim 172
uber 166 undeuiginti 172
ueho 53,60, 64, 74 unguis 60,88,95
prezent 190 unus 89
uexi 200, 217 oinosl71
uel63,99 unius 134
uelo 203 uoco 118
uenio 59, 81. 108, 188, 195, 202 uolo 198, 227, 229
uentus 100 konj. prez. 227
uer68 uelle63
uerbum80 uo1ucris
uermis30 uolucrum 154
uerna 139 uomo79
uerres68 uomitum233
uerruca67 uorago65
uerto58 uorax65
uorto 75 uoro59,87
ueru30,150 uos
uerus77 deklinacija 177
uespa 75 uobeis 178
uestrum uox 61, 118, 157
uostrum 75 urbs 48
ueternus94 uro 89
uia ursus 88, 110
uias 140 ut
uietona 146 utei66
uicus85,91 uterque 182
uideo 194 utor
prezent 195 utarus 208
uidi 91 uu1nus 82, 236
uisus 101 uulpes 154
uidua80.85 uxor 100, 172
KAZALO AUTORA
Akcije (Lucius Accius): 10B
Cezar (Gaius Julius Caesar): 9, 10B, 58, 184, 188
Ciceron (Marcus Tullius Cicero): 9, 34, 35, 119, 149, 185, 188
Dionizije Halikarnaanin (Dionysius Halicarnassius): bilj. 13
Enije (Quintus Ennius): lOB, 90, l09, 114, l47,150, 209
Festo (Sextus Pompeius Festus): 9, bilj. 33
Gelije (Aulus Gellius): 74
Herodot bilj. 13
Katon (Marcus Porcius Cato Censorius) 10B
Kvintilijan (Marcus Fabius Quintilianus): 9, 65
Livije (Titus Livius): 119, Dodatak lB, Dodatak lD
Livije Andronik (Livius Andronicus): 8, lOB, 23
Lucilije (Gaius Lucilius) 10B
Marije Viktorin (Marius Victorinus): 105
Marko Aurelije (Marcus Aurelius): 8
Nevije (Gnaeus Naevius): 10B, 190
Nigidije Figul (Nigidius Figulus): 76
Ovidije (Publius Ovidius Naso): 90, 160
Pakuvije (Marcus Pacuvius): lOB, 202
Plaut (Titus Maccius Plautus): 10B, 31, 39, 65, 70, 72, 76, 91, 105,
109,124,125,147,148,160,175,176,180,188,190,192,199,
202, 205, 209, Dodatak lC, Dodatak lE
Polibije (Polybius): 8, bilj. 17
Priscijan (Priscianus): 119
Seksto Empirik (Sextus Empiricus): 8
Servije (Servius): 9
Svetonije (Gaius Suetonius Tranquilus): 58
279
DODACI
Tacit (Cornelius Tacitus): 90
Terencije (Publius Terentius Afer): 10B, 70, 76, l05, 148, 188
~ n (Marcus Terentius Varro): 9, 34, 58, 76
Vergilije (Publius Vergilius Maro): 10B, 34, 119, 120, 131.1
KAZALO SUVREMENIH AUTORA
Altheim, Franz 15
Bader, 215
Baldi, Philip 101, 220, 221
Bam.mesberger, Alfred 15
Bartholomae, Christian 107
Beek.es, Robert S. P. 17, 52, 69, 78, 87,
132,191,212
Beeler, Madison S. 30, 32
Blach, Alfred 134
Bliimel, Wolfgang 91, 140, 157
Bopp,Franz124,184
Briiuer, Herbert 146, 149
Breyer, Gertraud 34

Buck, Carl D. 16, 17,68,82
Campanile, Enrico 30
Carr, Philip 45
Coleman, Robert 24, 40
Collart, Jean 15
Collinge, Norbert E. 91, 101, 108
CoDUie, Bernard 185, 186,210
Cowgill, Warren 74, 187
De Saussure, Ferdinand 68
De Simone, Carlo 40
Debrunner, Albert 15, 34
Devoto, Giacomo 15, 30, 35, 39
Drinka, Bridget 101

Eichner, Heiner 10, 78, 172, 218
Ernout, Alfred 16, 146, 166
Euler, Wolfram 28
Gamkrelidze, Tamaz 56, 206, 238
Giacomelli, Gabrie11a 16, 93
Godel, Robert 94, 130, 205, 227
Grassmann, Hermann 113
Greppin, John A C. 88
Grimm, Jakob 61
Hamp, Eric P. 88,149
Hauschild, Richard 165,172

Holzer, Georg 19, 50
Hopper, Paul 56
Huld, Martin 55
Insler, Stanley 190
Isebaen, Lambert 190
Ivanov, V. 56, 206,215, 238
Jakobson, Roman 103
Jasanoff, Jay 229, 230
Katamba, Francis 121, 183
Keenan, Edward 203
Kieckers, Ernst 15
Klingenschm.itt, Gert 134, 135, 189
Kortlandt, Frederik 28, 87
Krahe, Hans 205
Krause, Wolfgang 134
Kravar, Miroslav 211
Krisch, Thomas 16
Kriman, Mate 40
Kuiper, Franciscus B. J. 69, 180
Kurylowicz. Jerzy 68, 240
281
DODACI
Kurzova, Helena 16
101,102,232
Lehtnann, Winfred P. 17, 238
Lejeune, MiChel 40, 135
Lewnann, Manu 8, 15, 82, 149, 154,
158
Lewis, Charlton 17
Lewis, Henry 221
LindeDlan, Frederik Otto 68, 108
Lubotsky, Alexander 76
Mallory, John P. 19,33
Marinetti, Anna 215
Ranko 19,26,51,55,73,74,
112,113,130,157,245
Mayer, Anton 7, 221
Mayrhofer, Manfred 55,68, 78, 88, 160
Maiulis, Vytautas 129
McCone, KiDl 187
Meid, Wolfgang 187,205
Meillet, Antoine 15, 16,97, 103, 152,
159,166,221
Meiser, Gerhard 16
Milan 45
Montell, Pierre 16, 71
Muller, Frederik 17
Narten, Johanna 190, 207,212,216
Niedertnann, Max 15
Nytnan, Martti 65
Oettinger, Norbert 29, 205, 225
Osthoff, Hertnann 137, 200
Jan 181
PalDler, Frank 237
Paltner, Leonard 15
Panagl, Oswald 16
Parker, Holt N. 94
Pedersen, Holger 55, 221
Peters, Martin 87
Pfister, RaiDlund 15, 40
Pisani, Vittore 16, 40,101,147
Poccetti, Paolo 16
282
Pohl, Hans-Dieter 221
PoloDla, Edgar 78
Porzig, Walter 28, 29
Prosdocilni, Aldo Luigi 15,40, 134, 215
Radk.e, Gerhard 16
RisCh, Ernst 234
Rix, HelDlut 8,50,86,92,99, 138, 144,
166,199,203,205
Safarewicz, Jan 16, 30
SalDlons, Joe 56
Schindler, JoCheDl 156, 166, 167
SChDlid, Wolfgang P. 15,34
SChDlidt, Gernot 177, 178
SChDlitt-Brandt, Robert 76
Schrijver, Pe ter68,86,88,91,97
Short, C. 17
Sievers, Eduard 108
Sihler, Andrew 16, 86, 88, 91, 97, 99,
101, 108, 147, 168, 173, 180, 196,
208,216,217,228,230,233
Solta, Georg Renatus 15, 24, 35, 40,
135,244
SODlDler, FriedriCh 15, 192, 196, 217,
219,233
Stang, Christian 129, 141, 161, 167,
169,213
SteDlpel, Reinhard 234
Stephens, Laurence D. 83
Stoiz, FriedriCh 15, 34
Strunk, Klaus 16, 101, 201
Sturtevant, Edgar 215
SzeDlerenyi, Oswald 17, 161, 167, 172,
187,190,208
Pavao 9
ThotnaS, Werner 134
ThuDlb, Albert 165, 172
Thurneysen, Rudolf 65, 91,149,162
TisChler, Johann 55
Tronskij, Igor M. 16
Untertnann, Jiirgen 16
Vaillant, Andre 233
KAZALO SUVREMENIH AUTORA
Vendryes, Joseph 16, 97, 152, 159,221
Verner, Karl 61,103
Vetter, Emi116
Vine, Brent 16
Walde, Alois 16,172
Watkins, Calvert 28, 29, 30, 71, 159,
172,194,197,201,202,215
Winter, Werner 74
283
KAZALO
PREDGOVOR ................................. 7
KRATICE I SIMBOLI . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
I. UVOD
Pregled literature o poredbenopovijesnoj gramatici latinskoga . . 15
Mjesto latinskoga u krugu indoeuropskih jezika . . . . . . . . . . . . . . . 19
Osnove genetske klasifikacije jezika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
Indoeuropski jezici. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
Italsko--keltska hipoteza. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . 28
Problem italskoga jedinstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
Indoeuropski i neindoeuropskijezici drevne Italije ............ 33
Izvori za povijesti latinskoga. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
spomenici latinskoga jezika ..................... 39
Arhl\iski spomenici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
Ostali staroslavenski tekstovi ......................... 41
II. POREDBENA FONOLOGIJA
Osnovni pojmovi poredbene fonologije .................... 45
........................... 49
Rekonstrukcija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
Analogija i . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
Sinkronijska pravila i dijakronijske promjene . . . . . . . . . . . . . . . 52
Konsonantizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
Odrazi ie. okluziva u latinskome . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
Labiovelari .................................. 61
Asimilacija labiovelara. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 63
Aspiriraniokluzivi ..............................
Thumeysenov zakon ............................ 65
Disimi1acija dentala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
okluziva na kr$ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
Frikativi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
KAZALO
Laringali ........... .
Vokalizam i sustav sonanata .
Epentetski samoglasnik . . . .
Laringali u dodiru sa samoglasnicima
Sonanti ................ .
Kontekstom uvjetovane promjene ie. sonanata u latinskome . . . .
le. slogotvorni sonanti ispred laringala. .
I>voglasi (dDfboIlZi) . . . . . . . . . .
Zakon Thumeysena i Haveta . . . .
Samoglasnici u srednjim slogovima .
Exonov zakon; sinkopa . . . .
Kratki samoglasnici . . . . . .
I>voglasi u srednjim slogovima
Samoglasnici u zadnjem slogu
Dvoglasi u zadnjem slogu
Apokopa ......
Dugi samoglasnici . . . .
Jampsko . . . .
Uocalis ante uocalem corripitur .
Duljenje samoglasnika .
Lacbmannov zakon
Dugi
..l!A_
UllLUnZl
Naglasak. ....... .
Pokulij kronologije glasovnih promjena
Fonotaktika . . . . . . . . . . . . .
Fonoloka pravila u ie. prajeziku
Bartholomaeov zakon . . . . .
Sieversov i Lindemanov zakon
Disimi1acija latera1a . . . . . .
Stangov zakon . . . . . . . . .
Ostala fonoloka pravila u ie. prajeziku
u strukturi morfema ...
Slog .. .
Prijevoj ................. .
m. MORFOLOGIJA
Osnovni pojmovi poredbenopovijesne morfologije
Morfoloke promjene .......... .
Predmet poredbenopovijesne morfologije
Imena i zamjenice ........ .
Imenska promjena (deklinacija)
286
.68
.73
.75
.76
.77
.78
.86
.88
. 91
.92
.92
.93
.96
.96
.98
.99
.99
.99
100
100
101
102
103
104
107
107
107
108
109
110
110
111
113
115
119
121
123
123
127
KAZALO
Rod ............... .
Broj ............... .
Indoeuropski padeni nastavci .
Deklinacijske klase ............. .
Tematska deklinacija; latinska 2. deklinacija
EH2-0snove; latinska 1. deklinacija
Promjenjive osnove
IH2/YEH2 osnove ....... .
Osnove na * -ih2 . . . . . . . . .
Latinske imenice 5. deklinacije .
Osnove na *u i *uh2; latinska 4. deklinacija . . . .
Latinska 3. deklinacija . . . . . . . . .
l-osnove ...... .
Osnove na konsonant
Osnove na sonant . .
Heteroclita . . . . . .
Osnove na dvoglase .
Dvojina promjenljivih imenica
Komparacija pridjeva
Brojevi ............ .
Zamjenice ........... .
Morfoloka struktura zamjenica
Osobne zamjenice .
Pokazne zamjenice .
Ostale zamjenice . .
Glagol .........
Morfoloki ustroj indoeuropskoga glagola
Paradigmatske kategorije ie. glagola . . .
Indoeuropski glagolski nastavci i e s t i e .
Kategorija vremena. ..... . . . . .
Sustav prezenta . . .
Konjugacija prezenta
Dvojina ........
Latinske e t i r i konjugacije
Nepravilni glagoli . . . . . .
Indoeuropski aorist . . . . .
Latinski futur 1. i 2. konjugacije
Kategorija stanja. . . . . . . . .
Mediopasivni zavretci u ie. prajeziku .
Latinski pasiv prezenta
le. mediopasivni aorist ........ .
127
128
129
131
132
138
14Z
145
146
147
147
151
151
155
158
165
166
167
168
170
174
174
174
179
182
183
183
184
185
186
187
188
189
190
197
198
202
203
204
207
208
287
Kategorija vida (aspekta) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 210
Indoeuropski perfekt ........................... 211
Latinski perfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 213
Latinski imperfekt. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 220
Latinski pluskvamperfekt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 221
Kategorija .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 222
Imperativ. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 223
le. konjunktiv; lat. futur 3. i 4. konjugacije ............... 224
Latinski a-konjunktiv . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 225
Optativ; lat. konjunktiv 1. konjugacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 227
Latinski konjunktiv perfekta i futur 2. . . . . . . . .. . . . . . . . . . 228
Latinski konjunktiv imperfekta i pluskvamperfekta .......... 229
Infinitni glagolski oblici ....... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
Participi ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 231
Infinitivi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 233
Latinski gerund, gerundiv i supin .................... 234
Hipoteze o pretpovijesti ie. sustava . . . . . . . . . . . . 235
DODACI
Komentirani starolatinski tekstovi
A) Fibula Praenestina ......................... .
B) Eulogija za L. Kornelija Scipiona . . . . . . . . . . . . . . . . . .
C) Natpis iz Spoleta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
D) Senatus Consultum de Bacchanalibus . . . . . . . . . . . . . ; .
E) Plaut: Aulularia, II, 2, 226-235 . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
O transllteraciji i izgovoru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Popis glasovnih zakona. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..
Glosar najvanijih termina. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
243
243
244
246
247
250
253
255
257
259
Kazalo latinskih . '. . . . . . . . . . . . .'. . . . . . . . . . . . . . 269
Kazalo autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 279
Kazalo suvremenih autora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
288
MATICA HRVATSKA
BffiLIOTEKA THEORW91illPIA
Ranko
Kratka poredbenopoviJesna gramatika
latinskoga jezika
za nakladnjka Josip
Likovno oblikovanje Luka
Priprema Kolumna d.o.o., zagreb
Tiskanje dovrieno 30. srpnja 1997.
u tiskari Targa, zagreb
ISBN 953-150-105-X
(h:lj rukopis i II s\'ijctll atinllinmog imlot.:uropista l.:1sllli.uj
811.124
MAT

1111:loga. "If) jc pn-i cjclO\'ili za po\'ijcSJ111 fOllolo!,(iju i morfologiju :l IllS \oga JCZI '3 pisan
na hr\,alskolll. t.lj nije kompilacija smJnih Jjl.'1a 1l:1 Jrugimjcl.icilll:l I1l-g0
(Ill, ll:] z:!lJan" tCI11atsk(, Ilnst/lji \llsl:l\1I11 i dllsl,iedllll Plillli.icniti \"!n"tilll I1ICh)lif,lllgijll
analize koja iz h:mcljita 1I\ ida II smn':I1H.:nu It..'nrctsku ling\'isliku (pnschice II
pit:lnjajcl.il"llog r:lIxf)ja) i indclt.:uropcistiku. fl iza skrom11o /<mllllliranog naslonI nllJi nam sc fLlIl-
damentalni koji SlIshl\'1l011l nll.Jl1ilj:1nju na )lomilo {Klahranom kor-
pusu. Onako kako.ic zmlliljl:n i iz\"ctll:n. taj podjl.'1.lnako dragocjcn hiti Intinistimfl.
inJoclIropl:islimu i romanistimu (studentima. ali i nastfl\'nil'imfl),
I I imlocuropsku poredhenu gr:1ll1atiku o\'aj lInKIi na temclju latinskoga, jl'tlinoga rde-
\'alltnogjczika za takm" studij kojim nni stlllh:nti II polazitu koliko toliko dmlnju.l 'kupnfl kon-
cl:pcija knjigc P"1l1111) jl' domiljena pa za r:1zul11ijc\"unje i us\"ajnnjc o\'ogn tekstn nijc
potrehno nita dnlgo osim clell1entamog poznn\':mja latinskog. LJ
(ka.ic knjiga rKlnlllO promiljeiln kao cjelina i dormlena u s\"im pojL'tiinostima. a auto!' je II ohl'm.l-
hi gnulc dno krupnn osohni znanst\'cni pl;log.
, '1I.!:llsl ",,(j";.'lfll'f (i: J"('f('l1:::ijl' )
\ Ie .ic nlzlll!.!a zlmg kojih m"aj zauzeti istaknuto mjesto u likrahn;
lleopluK.llloj studentima btinskogn jezika i kbsii:'llc fi)(llogije. PI;je s\ ega. temeljna i cjelln"ita djela
iz 11islflJ;jC gnlnl:ltike blinskf)ga jezika stlldentilllf1 df)slllpna Sll sanu) na strnnini jezicinm.
Za studente latinskoga jczika o\'aj rad hiti pn"i takm" udbenik 11;1 hr\'ntskomjeziku.
lako "kralka". m":1 je gl':ll1l:ltika iSCIl)n:l i zaoknri:en:l cjelina. \iezin:1 je \"elika \"I;jeLinost i II
1l1etfKlologiji opisn koji sc kmdji Tla sll\Tt:Jl1eJ1oj km;ji. (oo,)
\':1 kntjll. )1o'\t:hno treha autom\" osobni pl;nos tl dcm"anjl1nd.:ih Josml nerijcenih Ililan-
ja pm"ijcsne gramatike btinskog jezika.
/' .... lio IW(,lIoi;d
o\"og lllkopisa i oprem:! odaju autOl'Onl namjeru da
nnoj liIologiji ponudi slalllial1.lan i potpuno oSll\Tcl1lenjen pregkoJ unut:lmjc Jlmijesti latinskoga
jezika. i to pog!a\"ito s gk-dita njegm"ih km;jena i njcgm"ih genetskih (xJnosa s dl1lgil11
inuoeul'Opskim jezicima. I ' sklatlu s 131...\(1111 S\ojo11l zaJlIi,li. djdo ima src odlikc pouzdana
za \\ ;Ikoga naeg kOlllu u njL-gmll rmlu zatreha pouzdana i najs\jeija
imloeul'Opistil:-ka oha\"ijest. osohito o kak\"oj latilhkoj slm;ni. kao to hiti kcu;stan
udhl:nik za stulknte inJoeul'Opistikc i f11ologijc. tc k:lo dopullski udhcnik za studente
nJ11I:lIlsl\c. sim elhke i gel1l1:lllske jilolf)gije ( ... ) l\.fl1lai:'l1o. O\"f) je tijelo tl nas pn"i dfl kraja osh"aren
lldhL'nik na S\"OllIe i tn iz pera i nn hnalsko1lJc jezik II L,,)
:\0, kilko prirlli:'nik m"c \"I'Ste lie llIo/.c tle hiti porl'llhcn. ollllzl:ilinski 11Iora istodobno gC)\"(II;ti i o
dnlgil1l imlcletlnJpskiJlljczicima. a to s uega proil1ljc zapra-
\"() nn S\:J njemu sllsjct.illajezil'lla dakako. pl;je wl:gn Iln i 1'fI1lJani.
slii:'kf). I pak iz\ f)llli i ej1islellll 11(lski pnn()s. kClji.ie tak(Kler ugrmlcn u onlj I1IkclJ1is.
l11ogao hi ga /.animlji\"im i za istrai\"ill1ja. nc salllo unas nego i II innzemsl\ll.
liii/l' mm1 fl'fl'I1:;Ul'1
ISBN 953-150-1 05-X

ADDENDA ET CORRIGENDA
Str. 25. 2. redak, umjesto "(u Austriji)" !itaj (Negova u Sloveniji)
Str. 25. "0. redak umjesto "u Vatikanu" !itaj u Uppsali
Str. 6", "5. redak umjesto "a *g u ispred" !itaj a *g u z ispred
Str. 86, na kraju ". odlomka dodaj: , lat. sarpi! "obrezujem" <*srp- (rus. srp "srp",
latv. sirpis, gr. hrp"
Str. 87, tablica, 2. stupac, 5. redak, umjesto "o" !itaj #
Str. 89, tablica, 2. stupac, ". redak, umjesto "ei > i" !itaj ei > #
Str. "07, 4. red odozdo, umjesto "neaspirirani" !itaj na aspirirani
Str. ""0 redak "6, umjesto "4" !itaj 84
Str. ""7 5. redak odozdo, umjesto "i sonantom (HVS)" !itaj i *s (HVs)
Str. "22 "8. redak umjesto "lat. 3. lice jednine" !itaj lat. 2. lice jednine
Str. "33, ". tablica, 2. stupac, 4. redak, umjesto "equi" !itaj equ#
Str. "33, 2. tablica, 3. stupac, 2. redak, umjesto "yugam" !itaj yuga
Str. "33, 2. tablica 2. stupac, 2. redak, umjesto "iugi" !itaj iug#
Str. "33, 2. tablica, 4. stupac, 6. redak, umjesto "zyg#'i" !itaj zygi
Str. "34. 29. redak umjesto "toh Ap$cri" !itaj toh. A p$cri
Str. "36. ". tablica, 2. stupac, umjesto "equ#d" !itaj equ#s (a u 5. retku izbrii equ#s)
Str. "36, 2. tablica, 4. stupac, 6. redak, umjesto "zygos" !itaj zygos
Str. "38, "9. redak, umjesto "a%v$bhyam" !itaj a%v$bhy$m
Str. "38, 20. redak, umjesto "stir. -aibn" !itaj stir. aib
n
.
Str. "38, 29. redak, umjesto "nastavak *ih
2
" !itaj nastavak *-ih
"
.
Str. "39, tablica, 4. stupac, 6. redak, umjesto "poin&'i" !itaj poini
Str. "4", tablica, 4. stupac, 6. redak, umjesto "poinas" !itaj poinas
Str. "49, tablica, 4. stupac, umjesto "p&kh#s" !itaj p"kh!n
Str. "49, tablica, 2. stupac, umjesto "fr'ctum" !itaj fruct&s
Str. "49, tablica, 5. stupac, umjesto Apl. "syn(" !itaj syny, umjesto Gpl. "synu" !itaj
synov', umjesto Dpl. "synovi" !itaj syn'm', umjesto Lpl. "synu" !itaj syn'x',
umjesto Ipl. "synom)" !itaj syn'mi
Str. "5", 7. red odozdo, umjesto "na histerodinami!ku" !itaj na amfidinami(ku
Str. "52, 8. red odozdo, umjesto "i histerodinami!ka" !itaj i amfidinami(ka
Str. "6", tablica, 5. stupac, umjesto "imen)m)" !itaj imeni
Str. "65, tablica, 4. stupac, 4. i 5. redak, umjesto "m&tr#n, patr#n !itaj m"tr!n,
patr!n
Str. "75, redak " odozdo, umjesto "bilj "33" !itaj bilj. "32.
Str. "79, 7. redak, umjesto "o" !itaj ho
Str. "80, 2. tablica, ". stupac, umjesto "ist#" !itaj ist#
Str. "89, 23. redak, umjesto "stsl. j-est)" !itaj j-est'
Str. 209, 5. redak, umjesto "s *m dodanim" !itaj s n dodanim
Str. 2"3, 4. redak, umjesto "stir. 3.sg." !itaj stir. *. sg.
Str. 230, 2". redak, umjesto "konjunktiv pluskvamperfekta" !itaj konjunktiv
imperfekta
Str. 259, 5. redak odozdo, umjesto "Innsbrucher" !itaj Innsbrucker
Str. 26", "2. redak umjesto "neurerer" !itaj neuerer
Str. 262, "0. redak, umjesto "Eduard Kieckers" !itaj Ernst Kieckers
Str. 266, 8. redak, umjesto "apophinie" !itaj apophonie.