Honore de Balzac Otac Goriot

Sadraj
Pansion
Gospoa Vauquer, roena de Conflans, stara je ena koja dri u Parizu graanski
pansion, poznat po imenu "Dom Vauquer". Kua je na tri kata, iza kue je dvorite gdje
slono ive svinje, kokoi i kunii, a u dnu dvorita je drvarnica. Izmeu drvarnice i
kuhinjskog prozora visi ormari za jelo. Ispod njega otjeu splaine iz kuhinje. Tu su mala
vrataca, kroz koja kuharica izbacuje smee i koje isplahnjuje velikom koliinom vode. S
prednje strane je vrt s nekoliko voaka i povra, a u hladu pod lipama je okrugli stol sa
stolicama, gdje pansionisti sjede za vrijeme velikih vruina i piju kavu, ako im to imovinsko
stanje doputa. U prizemlju je salon koji je povezan s blagovaonicom. Taj salon izgleda vrlo
tuno-u njemu se nalaze stolice, stol i naslonjai pokriveni tkaninom s crnim i svijetlim
crtama. Ta glavna soba zaudara na plijesan, ueglost, hladna je i vlana, uvlai se u odijelo,
bazdi na kuhinju, poslugu i sirotinjski dom. Blagovaonica, prema kojoj salon izgleda kao
kakav budoar, je prostorija s drvom obloenim zidovima ija boja se ne raspoznaje od
naslaga prljavtine. Tu je takoer dugaak stol sa stoljnjakom toliko masnim da bi se po
njemu moglo risati prstom, i ormar na kojem stoje okrhnute i razbijene ae i posue. Ujutro
oko 7 sati prvo ulazi maak koji odmah poinje njukati po zdjelama, a onda ulazi udovica
Vauquer. Njezino bucmasto lice, s nosom slinim papagajevom kljunu, s debelim tijelom,
sukladno je odaji iji topli,smrdljivi zrak ga. Vauquer udie bez gaenja. Kada je ona tu,
slika je potpuna. Ima oko 50 godina (kasnije saznajemo da ima 48 godina, ali da priznaje
samo 39) i lii na sve ene koje je pogodila nesrea. Sada u pansionu stanuje sedam osoba.
Na prvom katu su dva najbolja stana. U loijem stanuje gazdarica, a u drugom ga. Couture,
udovica slubenika.Zajedno s njom je ivjela mlada djevojka Victorine Taillefer. Na drugom
katu ivi starac zvani Poiret, a u drugome mukarac oko 40. god. , koji nosi crnu vlasulju i
boji brkove, lani trgovac gospodin Vautrin. Trei kat inile su 4 sobe od koje su dvije
izdane, jedna nekoj staroj djevojci - gici. Michonneau, a druga bivem proizvoau tijesta
kojega su zvali otac Goriot. Ostale sobe su se izdavale siromanima koji nisu mogli platiti
vie od 45 franaka mjeseno. Sada je u jednoj od te dvije sobe stanovao mladi ija je
obitelj ivjela u najveoj neimatini kako bi on mogao studirati pravo u Parizu. Zvao se
Eugene de Rastignac. Bio je od onih mladia koje je nevolja navikla na rad i ve u ranoj
mladosti shvaaju da njihovi roditelji oekuju mnogo od njih. Iznad treeg kata bio je tavan
za suenje rublja i dvije mansarde u kojima su stanovali pokuar (sluga) Christophe i
kuharica Sylvie. Osim tih stalnih, imala je gospoa na ruku i 8 studenata medicine i 2-3
stanovnika iz okolice. Svi ti pansionisti bili su siromani, vezali jedva kraj s krajem, a to se
ogledalo u njihovim odijelima i pohabanom rublju. U njihovim uvelim i oronulim ustima
bljeskali su se gladniki zubi, u njima su se ocrtavale ive nijeme, ledene, svagdanje drame
koje potresaju srce. Stara gospoica Michonneau je svojim umornim oima budila jezu u
svima koji ih pogledaju. Gospodin Poiret bio je kao neki stroj, izgledao je kao neka utvara.
Gospoica Victorine Taillefer imala je bolesno bijelu put, uvijek snudena i slabana
izgleda, a sliila je na biljku poutjelog lia koja je netom presaena. U usporedbi s
drugima, ona je bila lijepa.Unato loem i slabom izgledu, pokreti su joj bili ivahni a glas
veseo. Samo dvije stvari nedostajale su joj da zabljesne-haljine i ljubavna pisma. Otac ju
nije htio priznati za ker, a ga. Couture, roakinja njezine majke, brinula se o djevojci kao
da je njezino dijete. Eugene de Rastignac bio je pravi junjaki tip, imao je bijelu kou, crnu
kosu i plave oi.Bio je iz plemike obitelji. Vautrin 40 godina imao je iroka plea, snana
prsa, lice puno bora, grub ali nije neugodan. Bio je usluan i aljiv. On je o svemu znao i
odmah pritekao u pomo, ali je ulijevao strah svojim pronicljivim i odrjeitim pogledom.
Najstariji pansionist bio je otac Goriot, koji je imao 69 godina. Dok je bio dobro stojei, bio
je u stanu u kojem je sada ga. Coutre. Imao je lijepu odjeu, koju je mijenjao svakoga
dana, a ormari su bili puni srebrnog posua. Kada je domaica Vauquer vidjela jo i dravne
obveznice, ona se je odmah zagledala u njegov novac: "kao jarebica u slanini topila se na
vatri elje koja ju je obuzimala da se oslobodi mrtvakog pokrova muevog i da uskrsne u
Goriotu". No on nije mario za nju i to je nju razljutilo, jer su propali njeni snovi. Na svoju
nesreu Goriot je morao prijei na drugi kat i da ubudue plaa stan i hranu 900 franaka
godinje. Svi su bili iznenaeni, a gospoa ga je odmah poela zvati Otac Goriot. I poele su
prie po pansionu: "on sigurno izdrava enu, pa je prisiljen tedjeti". Krajem tree godine
otac Goriot smanji svoje izdatke. Odseli se na trei kat plaajui 45 franaka godinje.
Odrekne se duhana, otkae brijaa i prestane se pudrati. Njegovo lice zbog patnje, iji uzrok
nitko nije znao, bivalo je sve tunije i oajnije. Nakon etvrte godine u pansionu on nije vie
liio na samoga sebe. Keri mu vie nisu dolazile. Eugene de Rastignac kao i sva mlada
francuska omladina, naao se pred mnogim zaprekama, a trebalo je mnogo muke da ih se
otklone marljivim radom i osobnom vrijednou. elio je uspjeti u drutvu, a kako je bio
plemi, poeo se raspitivati o svojim rodbinskim vezama. Uskoro dobije poziv na bal od
svoje daljnje roakinje vojvotkinje Beauseant. elio je zaviriti u sve salone Pariza i nai
zatitnicu kako bi uspio u ivotu. Na balu upozna groficu Anastasie de Restaud, visoku i
vitku s najljepim stasom u Parizu. To je bila ena o kojoj je snivao, a bila je jedna od dvije
keri oca Goriota, to Eugene nije znao.
Sutradan Rastignac ode u posjetu gi. de Restaud. Kada je ulazio u salon zauje glas
oca Goriota i odjek poljupca: to to Goriot ima s groficom Restaud?. U to ue grofica u
divnoj kunoj haljini. Bila je prelijepa. Njezina ljepota bila je profinjena. Pozdravljala se s
grofom Maximom i silna mrnja obuzme Rastignaca prema tom mladiu. Maxime je imao
lijepe i iste izme, dok su njegove unato panji bile blatnjave, kaput mu je pristajao kao
saliven, dok je on poslije podne imao frak. Motrei tog kicoa vitka i visoka osjeti to znai
biti bogat. Eugene osjeti to grof znai de Restaud i pomisli: Evo moga takmaca, moram ga
pobijediti!. Nije znao da grof Maximede de Trailles doputa da ga vrijeaju, ali prvi puca i
ubija. Nakon posjeta kod grofice, odveze se u palau Vikonta de Beauseant da posjeti svoju
roakinju, kako bi zadobio njezinu naklonost. Ona je ve tri godine bila u prisnim odnosima
s jednim od najbogatijih portugalskih plemia markizom de Ajudo Pinto. Mu je htio, ne
htio morao potivati tu morganatsku (nezakonitu) vezu pred svijetom. Svi su znali osim nje
da se markiz eni, zbog toga je i doao u posjetu, ali nije se usudio joj priopiti takovu
vijest. Njezina prijateljica vojvotkinja de Langeais bez ikakvog obzira otkrije joj da e se
sutra objaviti zaruke gosp. de Ajuda Pinto i gice. Rochefide. Eugene u razgovoru sazna
da je grofica Anastasia de Restaud kerka oca Goriota, a druga Delphine je udana za baruna
de Nucingena. Dvije keri, koje su se odrekle dobrog oca. Dobile su bogati miraz, a sebi je
ostavio sitni vjerujui da e njegove keri omoguiti mu uzdravanje. Poslije su ga zetovi
otjerali iz svojih domova kao posljednjeg bijednika. Vikontkinja ga savjetuje: elite li
uspjeti, ja u vam pomoi. to hladnije budete raunali, bolje ete uspjeti. Zapamtite da ete
ostati nitko i nita, ako ne budete imali enu koja e se zauzimati za vas. Ona treba biti
mlada, bogata i uglaena. Ako nekoga zavolite, dobro uvajte tu tajnu. I nastavi dalje:
Postoji suparnitvo izmeu dviju sestara. Restaud je plemi, njegova ena je primljena u
drutvo i predstavljena dvoru, ali druga sestra udana za bogatog bankara, lijepa ga.
Delphine svisnut e od alosti i zavisti jer je daleko od svoje sestre, pa se odriu jedna
druge, kao to se odriu i oca. Bio je neraspoloen za veerom u pansionu: grofica mu je
zatvorila vrata, zato to sam joj rekao da njezin otac jede za naim stolom !. Otac Goriot
sakrije oi i okrenu glavu da bi ih obrisao. Dakle gospodin Goriot je otac jedne grofice
ree ga. Vauquer tiho i jedne barunice odgovori joj Rastignac. Jo iste veeri napie
pismo majci i zatrai 1200. - franaka i ako ih ne dobije pasti e u oaj, moda se ak i ubiti:
Kadar sam hraniti se suhim kruhom, piti samo vodu, ako treba i gladovati, ali ne mogu bez
onoga to je ovdje neophodno za uspjeh. Ili u postii cilj ili u ostati u blatu. Poznajem
nae prilike i znati u cijeniti vau rtvu. Zatim je poslao pismo i sestrama te zatraio
njihovu uteevinu. Ti plemeniti osjeaji i te strahovite rtve trebaju mu posluiti kao ljestve
da se dospije do Delphine de Nucingen. Nisu ga vie primali u palai Restaud. Nije iao vie
ni u kolu, samo na prozivke. Odlagao je uenje do ispita. Odluio je platiti upisninu za 2. i
3. godinu, pa onda u posljednjem trenutku sve nauiti naizust. Na taj nain je dobio 15
mjeseci slobodnog vremena u Parizu, da iskoritava ene ili da lovi bogatstvo.
Ulazak u otmjeno drutvo
Rastignac je dobio pismo od majke i sestre, te novac od prodanog nakita. Majka ga savjetuje
da pametno uloi novac, a sestre mu poruuju: Ako hoe mogli bismo se odrei rupia i
saiti ti koulje!. Kada je Eugene proitao pisma, sav je bio uplakan. Sjetio se oca Goriota
kako nou u sobi svija svoje srebro, kako bi platio mjenicu svoje keri. To isto je uinila i
tvoja majka sa svojim nakitom. Jesam li ja pokrao svoje sestre? pomisli i osjeti kajanje.
Poslije etnje u Tuileriesu prijavi se kod ge. Beauseant i ona ga pozove na objed. Kakova
je to bila rasko na stolu, a tu rasko predstavljalo je posue i jelo. Trenutak poslije sjedoe
u laku koiju i zaas stigoe u kazalite. Svi pogledi bili su upereni prema njima. On pomisli
da sanja. I keri oca Goriota bile su u kazalitu. Drutvo je bilo vrlo otmjeno. Te veeri
upozna Eugene gu. de Nucingen i ree joj, da je on susjed njezinom ocu. im sam vas
vidio osjetio sam, kao da me neka struja nosi prema vama. Nisam ni sanjao da ste tako
lijepi i on ostane pored nje do kraja predstave. Kada se vratio u pansion, svrati do oca
Goriota i ispria mu da je upoznao njegovu ker Delphine. Prvi puta je bio u sobi oca
Goriota i nije mogao sakriti svoje zaprepatenje kada je vidio tu rupu u kojoj je ivio otac i
sjeti se raskone haljine njegove keri. Na prozoru nije bilo zastora, nije bilo tapeta, pa se
nazirao aav zid. Dobri je ovjek leao na looj postelji, a imao je samo tanak pokriva.
Pod je bio vlaan i pun praine, a u kaminu nije bilo ni traga od vatre. Moje keri su dobre,
samo da su im muevi dobri, bio bih presretan. Da sam barem mogao ivjeti kod njih, meni
bi bilo dosta samo da sluam njihov glas i srce bi mi igralo od radosti. Ali gospodine kako
moete ivjeti u ovakvoj rupi, pored toliko bogato udomljenih keri ree Eugene. Ma to
e meni bolje? Moj ivot je u mojim kerima! ree Goriot. Starac i student postali su veliki
prijatelji. Rastignac je bio pozvan kod ge. Delphine. Ona je bila oajna i nije to krila, no on
je elio znati razlog toj zlovolji: Htio bih da budete samo moja!. Delphine mu ponudi
torbicu: Idite u kockarnicu, stavite 100 franaka ili izgubite sve ili donesite 6000. - franaka.
U kockarnici stavi 100. - franaka na broj 21 (koliko je imao godina) i na sreu ne znajui
dobio je 3600. - franaka i opet nasumce stavi cijelu svotu na crvenu boju. Promatrai su ga
zavidno gledali. Kota se okrenuo i dobio je opet 3600. - franaka. Sada imate 7200. -
franaka. Posluajte me i idite apnu mu bankar. Vi ste me spasili ! zagrli ga presretna
Delphine. Govorila mu je kako joj je loe u braku, donijela je sav miraz, a sada nema nita.
On mi daje samo za moje osobne izdatke odreenu svotu. Da se obratim ocu, ali sestra i ja
smo ga upropastile. Zahvaljujui vama ja sam postala slobodna i radosna. Uzela je 6000. -
franaka, a njemu ostavila ostatak. Vi ete objedovati samnom svakoga dana, a pratiti ete
me i u Italiens (kazalite). Opet je ocu morao ispriati kako je bilo kod njegove keri
Delphine, a dade mu i 1000 franaka od dobitka u kockarnici. Moda samo oni koji vjeruju
u Boga, potajno ine dobro a Eugene je vjerovao u Boga.
Lana smrt
Rastignac se neko vrijeme sasvim prepustio uicima. Bio je u drutvu ge. Delphine, a i
kockao se na veliko: Katkad je mnogo dobijao, a katkad mnogo gubio!. elio je iseliti iz
pansiona. Ostao je bez ijednog novia i imao je dugova pa je potpisao mjenicu Vautrinu i
dobio iznos od 3500 franaka. Dobivi na kocki, Eugene mu vraa dug u roku od svega
nekoliko dana. Vautrin je bio odbjegli robija zvan Jacques Collin, poznat pod imenom
"Lana Smrt". Policija ga je htjela uhititi uz pomo gice. Michonneau i gosp. Poireta.
Vautrin je bio zelena, primao je novac od robijaa, uvao ga i stavljao na raspolaganje
bjeguncima ili njihovim obiteljima, ako je bilo naznaeno u oporuci. Gica Michonneau
dogovori se s agentom Gondureauom, koji se preruio u rentijera, za 3000 franaka da u
vino nasipa napitak koji e izazvati njegovu prividnu smrt. Prenesite ga na krevet, svucite
ga, pljesnite ga rukom po ramenu i pazite hoe li se na koi pojaviti neka slova. Posao je
obavljen Vautrine! ree Eugene. Sutra ujutro gica. Victorina naslijediti e oevu ljubav
i imanje. Moj e mu momak zadati smrtonosni udarac u elo. Rastignac je bio zaprepaten.
Ovaj dvoboj bio je u suprotnosti s njegovim nadama, pa je odluio obavijestiti gospodu
Taillefer oca i sina. U meuvremenu Goriot prizna Rastignacu da odobrava njegovu vezu s
Delphine i otkrio mu tajnu: Sve je sreeno za njegovo preseljenje u novi stan. Obavili smo
mnogo posla za jedan mjesec bez vaega znanja. Ona e primati 36000. - franaka rente
godinje, a od svoga miraza od 800000. - franaka uloiti e u dobre nekretnine. Slijedeeg
dana stigla je obavijest da je mladi gosp. Frederic de Taillefer teko ranjen u dvoboju.
Victorine je bila pozvana da doe u kuu svoga oca. Eto, juer je bila bez novaca, a danas
ima milijune ree Vutrine i u tom asu pade kao svijea. To je bio znak da je napitak poeo
djelovati. Kada su mu skinuli koulju, ugledali su dva kobna slova. To je bila potvrda da je
on odbjegli robija: Lako ste zaradili 3000. - franaka ree Poiret. No Vautrine se brzo
oporavio nakon lijeka kojega je dobio. Na vratima blagovaonice pojavila se policija. U ime
zakona i kralja ree policajac ostalo se izgubi u galami. Priznajem da sam Jacques
Collin (ak Kolin) zvani Bjei-Smrt osuen na 20 godina robije u okovima. Tko me
izdao? zapita Collin. Ti si me izdala stara gaduro, ti si mi priredila onu navalu krvi,
znatieljnice!. Ja bih ti dao 6000. - franaka da izbjegnemo ovaj neugodni put. Oni mene
gledaju sa strahom, a tebe s gaenjem. Van uhodo - i izbacie cinkaroicu iz pansiona.
Gospoda Goriot i Eugene sele se iz pansiona u divan samaki stan koji mu je priredila
Delphine: Ah, ja u vas uvijek mnogo voljeti.
Eugene saznaje da je mu njegove ljubljene Delphine uloio sav novac i svoj i njezin
u poduzea, zbog kojih je morao poslati velike svote u inozemstvo. Ako ga natjeram da mi
vrati miraz, morati e obustaviti plaanje, no ako priekam godinu dana, on e udvostruiti
moj miraz kupovanjem nekretnina jadala se ocu. Novac je ivot ! Novac je sve!
govorio je otac. U tom trenutku ue grofica, druga kerka Goriota i ree: Ja sam nesretna,
propala sam moj jadni oe! Da bih spasila Maximov ivot, svoju sreu, odnijela sam
zelenau Gobsecku obiteljske dijamante do kojih je mome muu veoma stalo. Maxime je
bio spaen! ali ja sam mrtva. Sam nakit je prodan za niu svotu i treba jo 12000 franaka
da bi podmirila dug, a on je obeao da e se opametiti i da vie nee kockati. Nemam
novaca ree otac I vie nita od 1200 franaka doivotne rente. Potroili smo novac za
ureenje stana. U ovoj nevolji nadao sam se pomoi od tebe, a sada vidim da me nikada nisi
voljela. I sestre se naljute jedna na drugu. Vi mi kidate srce! Umrijet u zbog vas! Obje ste
pogrijeile. Nita vie nemam! zajeca otac. Eugene uplaen, uzme mjenicu koju je
potpisao Vautrinu i napravi propisanu mjenicu na 12000. - franaka na Goriotovo ime: Evo
vam cijela svota gospoo. Spavao sam, va razgovor me je probudio i tako saznao koliko
dugujem gospodinu Goriotu. Nakon to Anastasie optui i oklevee Rastignaca,otac Goriot
legne u krevet teko pogoen tim silnim svaama. Otac je bio jako uzrujan, pa je legao da se
odmori, ali mu je bilo sve loije. Drugi dan mu je bilo jo loije. Samo ga udo moe
spasiti! ree student medicine Bianchon. Obje kerke spremale su se na bal kod ge de
Beauseant. Rastignac je razmiljao mnogo o ocu Goriotu i elio prikupiti mnogo razloga da
bi opravdao postupke Delphine, jer je oboavao tu enu. Hajdemo odjuriti na as da ga
posjetimo! ree Eugene. Hou, ali poslije bala. odgovori Delphine. Na balu, vikontkinja
de Beauseant zamoli Rastignaca da ode do markiza d'Ajude i da joj vrati sva njezina pisma.
Kada se vratio vikontkinja ree: Mislit u esto na vas, vi ste mi se uinili dobar i plemenit,
naivan i iskren usred toga svijeta, gdje su te osobine rijetke. Kada su sili meu goste,
Eugene ugleda obje kerke gospodina Goriota i to rastui Rastignaca. Dijamanti obiju keri
podsjetie ga na bijednu postelju na kojoj lei otac Goriot.
Oeva smrt
Eugene se uplai kada je vidio koliko se promijenilo njegovo zgreno blijedo i sasvim
iscrpljeno lice. Goriot je elio vidjeti svoje kerke: Otii jo jednom do njih. Reci im da se
ne osjeam dobro. Kada bi one bile tu, ne bih se alio. Sluga Christophe se vrati jer nije
mogao niti s jednom od keri razgovarati, ga. Restaud je morala obaviti vaan posao, a
Delphine spava, jer se kasno vratila s bala. Ni jedna! odgovori starac i uspravi se u
postelji. Imaju posla, spavaju, nee doi! Tek na samrti spoznajemo to su djeca. Vi njima
dajete ivot, a ona vas tjeraju u grob. Kada bih imao blaga da im ostavim, one bi me
previjale i njegovale. Obje imaju kameno srce. Sve je bilo radi novca, sve je bilo samo
pretvaranje. Nisam znao ni o emu razgovarati. Strpljivo sam podnosio sve uvrede, a one su
mi prodavale neko sitno zadovoljstvo. I tako su me keri izbacile iz svojih domova. Ja sam
za sve kriv, ja sam ih nauio da me vrijeaju. Hou vidjeti moje keri! Ja sam ih stvorio!
One su moje! Ako ne dou? ponovi starac jecajui Ja u umrijeti, umrijeti u od bijesa!
Ja izdiem, mene strano boli! Osveta! Moji zetovi ne daju im doi ! Smrt Restaudu, smrt
Alzaaninu. Oni su moji ubojice! Padne na zaglavlje kao da ga je malj udario. Blagoslov
im dajem ree napreui se blagoslov. Odjednom se srui. Rastignac ode do gospoe
Restaud da je obavijesti da joj otac umire: Gospodine grofe, recite gospoi da gosp. Goriot
umire u jednoj bijednoj rupi, bez novca i eli vidjeti svoje keri. Grof odgovara: Ja mnogo
ne drim do njega, on je iskvario svoje keri, unesreio mene i naruio mir moga doma.
Doi e ga posjetiti im budu ispunile svoje obveze prema meni i mome djetetu. Nakon
toga ode do ge. Nucingen i zatekne je u postelji: Prehladila sam se kada sam se vraala s
bala i oekujem lijenika ree Delphine. Da ste na samrti, trebalo bi da otpuzite k svome
ocu. On vas zove ree Eugene. Moj otac jamano nije toliko bolestan kako vi kaete. On
bi svisnuo od tuge kada bi moja bolest postala pogibeljnom zbog toga izlaska. Doi u
poslije lijenikog pregleda. Zato ne nosite svoj sat? Student joj apne na uho: Va otac
nema ime kupiti pokrov u koji e ga veeras poviti. Zaloio sam sat, jer nita drugo nema.
Idem, idem ja u prije vas stii ree Delphine. On je sretan to moe javiti samrtniku da
e mu bar jedna ker doi. U sobi je doktor operirao oca Goriota. Pekli su mu lea srebrnim
nitratom. To je bio posljednji lijek za koji znanost zna, ali lijek bez pomoi. Nema mu vie
pomoi, ne moemo ga spasiti. Treba mu odjenuti bijelu koulju i promijeniti posteljinu
ree lijenik. Gospoa Vauquer ree: Otac Goriot nema vie ni santima. Ako bih dala
plahte za ovjeka koji samo to nije izdahnuo, a i jedna se mora dati za pokrov. Tko e meni
nadoknaditi trokove? udovica kao da nije u stanju izgubiti. Uzmi prevrnute plahte iz
sobe br. 7, one su dobre za mrtvaca apne slukinji. Nasie! Fifine! ree otac. Ah moji
aneli! i odleti njegova dua. Delphine nije dola jer se je posvaala s muem oko novca,
koji je traila od oca. Ga. Restaud ipak je dola i kad ugleda oca briznu u pla: Oprostite
moj oe! Svi me mrze, samo me vi volite. Ja sam bestidnica, nisam ga cijenila. Otac je
umro! vrisnu grofica i onesvjesti se. Potraite sveenika i poloite starca na odar izmeu
dvije svijee u praznoj sobi. Rastignac napie pismo barunu i grofici da poalje ljude koji
e podmiriti sve trokove oko pogreba. Sutradan Rastignac i student medicine prijavili su
starevu smrt. Kako zetovi nisu poslali novac, niti je itko doao, Eugene je platio sveenika,
a student je u svojoj bolnici kupio bijedni mrtvaki sanduk, da ga mogu pokopati. Ako
zetovi i keri ne budu htjeli vratiti novac koji si dao, zapovijedi da se uree na grobu
natpis: OVDJE POIVA G. GORIOT OTAC GROFICE de RESTAUD i BARUNICE de
NUCINGEN SAHRANJEN O TROKU DVOJICE STUDENATA
Uzalud je Rastignac dolazio kerima, nisu ga htjele primiti: Njima je umro otac, pa su u
velikoj alosti. Kada se vratio u pansion Eugene je zaplakao kada je na ulazu spazio
mrtvaki sanduk jedva pokriven crnom ojom, stavljen na dvije stolice u toj pustoj ulici.
Jedno runo kropilo bilo je umoeno u pokositrenu posudu punu svete vodice. To je bila
siromaka smrt, bez sjaja, bez pratnje, bez prijatelja i roaka. U crkvi dva sveenika, pjeva
i crkvenjak obavie pogreb za 70 franaka, jer crkva nije bila bogata da bi molila besplatno.
Kada su smjestili sanduk u pogrebnu koiju, dooe dvoja kola s grbovima grofa de
Restauda i baruna de Nucingena, ali prazna i otpratie mrtvaki sanduk do groblja Pere
Lachaise. Spustie tijelo oca Goriota u raku oko koje su bile sluge njihovih keri, koji se
pokupie sa sveenikom, kada je zamolio kratku molitvu koju je platio student. Grobarima,
da bi pokrili sanduk zemljom Rastignac je morao dati napojnicu. No on nije imao novca, pa
je posudio od sluge Christophera 20 santima. Tuno se zagledaju u grob i u njemu pokopa
svoju posljednju suzu koja odleti u nebo im je pala na zemlju.