1

MARX
Marx kae da su ljudi dosad neprestano stvarali krive predodbe o samima sebi te su svoje odnose
ureivali prema svojim predodbama o bogu, o normalnom ovjeku itd. te je potrebno osloboditi ih
utvara, ideja, dogma, imaginarnih bia i sl. pod ijim jarmom oni krljave.
Ono o emu Marx govori je proces truljenja apsolutnog duha. Filozofski industrijalci, kao ih
Marx naziva, ivjeli su od eksploatacije apsolutnog duha, a svaki od njih se bavio prodajom onog
dijela koji mu je pripao, no kada je njemako trite postalo zasieno, a roba i pored svog truda
nije nala odaziv na svjetskom tritu, cijeli je posao pokvaren tvornikom kart proizvodnjom.
Ne anticipirajui novi svijet dogmatski, nego pomou kritike staroga, Marx jo na poetku svojeg
istraivanja dolazi do zakljuka da predmeti koji ine glavni interes jesu; pravo, religija, a zatim
politika.
RELIGIJA - sadraj ovjekovih teorijskih borbi
POLITIKA - sadraj njegovih praktinih borbi
Kritika Hegelove filozofije dravnog prava ima pokazati da drava nije i ne moe biti
sfera zbiljske slobode, nego je ona, upravo obratno, njezina apstrakcija.
Spoznajui bit, poziciju i znaenje graanskog drutva, Marx ujedno sagledava dualizam
graanskog totaliteta u smislu politika zajednica - graansko drutvo. Rascjep samog graanskog
drutva (linost - klasa) proizvodi razliku izmeu privatnog i socijalnog, zbiljskog i iluzornog,
individualnog i opeg itd.
Drava je zbog toga iluzorna zajednica gdje je otuenje ouvano jer je to drutvo drutveno
otuenog rada, otuenog ovjeka i otuene zajednice.
o Politika revolucija jest revolucilja graanskog drutva jer je ona oslobaanje
graanskog drutva od svih politikih zapreka, a drava je politika organizacija
drutva koja osigurava univerzalnu vladavinu privatnog vlasnitva, s jedne strane, i
sluajnu egzistenciju otuenog ovjeka, s druge strane.
POLITIKA DEMOKRACIJA jest, konstitucija i osiguranje apsolutizma privatnog vlasnitva, a
politika emancipacija si postavlja ovjeka kao privatnog vlasnika svoga rada, i bie koje je jedino
utemeljeno u svom radu.
Unato tom trite se konstituira kao mo kojom ovjek ne moe vladati. Iz toga, za Marxa,
proizlazi povezanost openitosti apstraktnog rada i openitosti drave, i utemeljenost drave
na principima strukturiranja odnosa u sferi materijalne proizvodnje.
Prevladavanje rascjepa u totalitetu ovjekova opstanka, podvojenosti graanskog drutva i
politike drave, za Marxa je prva pretpostavka ljudske emancipacije. Ali, ljudska emancipacija
mogua je tek kad ovjek u svom zbiljskom ivotu bude postavljen kao generiko bie.
Uspostavljanje ovjeka kao generikog bia u njegovu zbiljskom ivotu, u individualnom radu,
u sferi graanskog drutva, znai prije svega ukidanje podvojenosti tih sfera, ali i ukidanje
politike drave i graanskog drutva kao posebnih sfera.
o Uvjet toga jest ukidanje prava, privatnog vlasnitva kao i svih naela
strukturiranja odnosa u graanskom drutvu. Kako politiku dravu tako i
filozofiju, kao izraze apstraktne svijesti o ovjeku kao biu zajednice, treba negirati
zalaui se za njihovo ozbiljenje.

2

Budui da je, za Marxa, politika emancipacija posljednji oblik emancipacije ovjeka unutar
dosadanjeg svjetskog poretka, praktina je promjena mogua jedino novom revolucijom.
Subjekt te totalne revolucije Marx vidi u formiranju klase graanskog drutva koja nije klasa
graanskog drutva, stalea koji je raspad svih stalea, sfere koja posjeduje univerzalni karakter
svojim univerzalnim patnjama i koja ne trai nikakvo posebno pravo, jer joj nije uinjena nikakva
posebna nepravda, jedna sfera koja se ne moe emancipirati, a da se ne emancipira od svih ostalih
sfera drutva i da time ne emancipira sve ostale sfere drutva.
Ovo raspadanje drutva u obliku posebnog stalea jest proletarijat.

PRILOG JEVREJSKOM PITANJU

Njemaki Jevreji ele emancipaciju. Gradjansku, politiku emancipaciju. Kranska drava moe se
prema Jevreju odnositi samo na nain kranske drave, tj. na privilegirajui nain, dozvoljavajui
izdvajanje Jevreja od ostalih podanika, ali i omoguavajui mu da osjeti pritisak drugih, izdvojenih
sfera, da ga osjeti utoliko snanije ukoliko se nalazi u religijskoj suprotnosti prema vladajuoj religiji.

Po Baueru, medjutim, jevrejsko pitanje ima ope znaenje, nezavisno od specifinih njemakih
odnosa. Ono je pitanje o odnosu religije prema dravi, o protivrjenosti religijske
ogranienosti i politike emancipacije.
Bauerovu greku nalazimo u tome to on kritizira samo "kransku dravu" a ne "dravu uope",
to ne istrauje odnos politike emancipacije prema ljudskoj emancipaciji i to stoga postavlja
uvjete koji su objanjivi samo iz nekritikog zamjenjivanja politike emancipacije s opom
ljudskom emancipacijom.

Drava je posrednik izmedju ovjeka i ovjekove slobode. Kao to je Krist posrednik kome je ovjek
natovario svu svoju boanstvenost, svoju cjelokupnu religioznu ogranienost, tako je drava posrednik na
kojega on prenosi svoju cjelokupnu neboanstvenost, svoju cjelokupnu ljudsku neogranienost.
Politiko uzdizanje ovjeka iznad religije ima sve nedostatke i prednosti politikog
uzdizanja uope. Cenzus je posljednji politiki oblik priznavanja privatnog vlasnitva.
Gdje je politika drava dostigla svoju pravu izgradjenost, tamo ovjek vodi dvostruki ivot
- nebeski i zemaljski ivot u politikoj zajednici, u kojoj se on javlja kao drutveno bie, i
ivot u graanskom drutvu u kojemu djeluje kao privatan ovjek.

U svojoj neposrednoj zbiljnosti, u gradjanskom drutvu, ovjek je profano bie. Ovdje, gdje on
drugima i sebi vai kao zbiljski individuum, on je neistinita pojava. Naprotiv, u dravi, u kojoj ovjek
vai kao rodno bie, on je imaginaran lan jednog zamiljenog suvereniteta, lien svog zbiljskog
individualnog ivota i ispunjen nezbiljskom openitou.
Konflikt u kojemu se ovjek kao sljedbenik posebne religije nalazi sa sobom kao gradjaninom
drave i s drugim ljudima kao lanovima zajednice, svodi se na svjetovni rascjep izmedju
politike drave i gradjanskog drutva.

Politika je emancipacija svakako veliki napredak, ona nije dodue posljednji oblik ovjekove
emancipacije uope, ali je posljednji oblik ovjekove emancipacije u dosadanjem svjetskom poretku.
ovjek se politiki emancipira od religije tako to je iz javnog prava protjeruje u privatno
pravo. Ona nije vie duh drave, postala je duh gradjanskog drutva, sfere egoizma.
Razdvajanje ovjeka na javna i privatna ovjeka, premjetanje religije iz drave u gradjansko
drutvo, to nije stupanj, nego dovrenje politike emancipacije, koja zbiljsku religioznost ovjeka
isto tako ne ukida kao to i ne tei da je ukine.

3

Takozvana kranska drava je kransko poricanje drave, a nikako dravno ostvarenje kranstva.
Drava koja jo priznaje kranstvo u obliku religije, ne priznaje ga jo u obliku drave, jer se prema
religiji jo odnosi religiozno.
Takozvana kranska drava je nesavrena drava, a kranska religija je njena dopuna i
posveenje njene nesavrenosti. Stoga joj religija nuno postaje sredstvom, a ona je drava
licemjerja.

Odvajanje "duha evandjelja" od "slova evandjelja" je ireligiozan akt. Drava koja doputa da
evandjelje govori slovima politike, drugim slovima nego to su slova svetoga duha, ini svetogrdje, ako
ne u ovjekovim oima, a ono u svojim vlastitim religioznim oima.
Religiozni duh moe biti ostvaren samo utoliko ukoliko se stupanj razvitka ovjekova duha,
iji je on religiozni izraz, javlja i konstituira u svome svjetovnom obliku. To se dogadja u
demokratskoj dravi.

lanovi politike drave religiozni su uslijed dualizma izmedju individualnog i rodnog ivota,
izmedju ivota gradjanskog drutva i politikog ivota, oni su religiozni zato to se ovjek odnosi prema
ivotu drave, koji je onostran njegovoj zbiljskoj individualnosti, kao prema svome istinskom ivotu,
religiozni su ukoliko je religija ovdje duh gradjanskog drutva, izraz odvajanja i udaljavanja ovjeka od
ovjeka.
Politika demokracija je kranska utoliko ukoliko u njoj ovjek, ali ne samo jedan ovjek,
nego svaki ovjek, vai kao suveren, kao najvie bie.
Dovrenje kranske drave jeste drava koja se priznaje dravom i koja apstrahira od religije
svojih lanova. Emancipacija drave od religije nije emancipacija zbiljskog ovjeka od religije.

Misao o ovjekovim pravima otkrivena je kranskom svijetu tek u prolom stoljeu. Ona ovjeku
nije urodjena, naprotiv, ona je samo osvojena u borbi protiv historijskih tradicija u kojima je
ovjek do sada odgajan.
Tako ljudska prava nisu poklon prirode, nisu miraz dosadanje historije, nego cijena borbe
protiv sluaja rodjenja i protiv privilegija koje je historija dosad od generacije u generaciju
ostavljala u nasljedstvo. Ta prava su rezultat obrazovanja i samo ih onaj moe posjedovati ko ih
je zaradio i zasluio.
Ljudska prava su djelomino politika prava, prava koja se ostvaruju samo u zajednici sa
drugima. U nizu tih prava nalazi se sloboda svijesti, prava vrenja bilo kojeg kulta.
o Nespojivost religije s pravima ovjeka tako je malo sadrana u pojmu ovjekovih
prava, da se pravo: biti religiozan, na bilo koji nain biti religiozan, vriti kult svoje
posebne religije, mora izriito ubrajati medju ovjekova prava. Privilegij vjerovanja je
ope ovjekovo pravo.

Sloboda je pravo da se ini sve ono to drugome ne kodi. Granica u kojoj se svatko moe kretati bez
tete po drugoga odredjena je zakonom, kao to je granica dvaju polja odredjena medjaem. Radi se o
slobodi ovjeka kao izolirane, u sebe povuene monade.
Ali ovjekovo pravo na slobodu ne bazira se na vezi ovjeka s ovjekom, nego naprotiv na
odvajanju ovjeka od ovjeka. To je pravo toga odvajanja, pravo ograniena, na sebe
ograniena individuuma.
Praktina primjena prava ovjeka na slobodu jeste ovjekovo pravo na privatno vlasnitvo,
koje je pravo da se po svojoj volji (a son gre), bez obzira na druge ljude, nezavisno od drutva,
uiva sopstvena imovina i da se njome raspolae, to je pravo sebinosti..



4

Ostala prava ovjeka su :
Egalit u svom nepolitikom znaenju nije nita drugo ve jednakost gore opisane liberte, naime.
Surete kao sigurnost je najvii socijalni pojam gradjanskog drutva, pojam policije, da itavo
drutvo postoji samo zato da svakom svom lanu garantira odranje njegove linosti, njegovih
prava i njegova vlasnitva.

ovjekovo pravo na slobodu prestaje biti pravo im dodje u sukob s politikim ivotom, dok je,
prema teoriji, politiki ivot samo garancija ovjekovih prava, prava individualna ovjeka, te stoga
mora biti naputen im protivrjei svome cilju, ovim ovjekovim pravima.

Politika emancipacija je istovremeno raspad staroga drutva na kojemu se zasniva narodu
otudjena drava i vladarska mo. Politika revolucija je revolucija gradjanskog drutva. Politika
revolucija rastvara gradjanski ivot na njegove sastavne dijelove, ne revolucionirajui same te sastavne
dijelove i ne podvrgavajui ih kritici.
ovjek kao lan gradjanskog drutva vai kao pravi ovjek, kao homme za razliku od citoyen-a,
jer je on ovjek u svojoj neposrednoj osjetilnoj individualnoj egzistenciji, dok je politiki ovjek
samo apstrahiran, umjetan ovjek, ovjek kao alegorijska, moralna osoba.
Politika emancipacija je, s jedne strane, redukcija ovjeka na lana gradjanskog drutva,
na egoistinog nezavisnog individuuma, a s druge na gradjanina, na moralnu osobu.

Friedrich Engels
POLOAJ ENGLESKE
Aristoracija koja danas ukljuuje i srednju klasu se iscrpila jer je sve ono to je mogla utroiti od
svog misaonog sadraja preradila do posljednjih konzekvencija i praktiki je bilo ostvareno .
Njeno dijelo je konstitucija, a njena neposrednja posljedica je okruenje svih tvoraca mreom
institucija u kojima je onemogueno svako slobodno duhovno kretanje.
Vladavina slobodne predrasude je posljedica slobodnih politikih institucija tee j ta vladavina
najjaa u Engleskoj
o Javna predrasuda je ipak u obrazovnim krugovima ili torijevka ili vigovska , a u
krajnjem sluaju radikalna
to se tie torijevaca i vigovaca, ukoliko gledamo na socijalni poloaj
Vigovac je suvie sam partija da bi mogao imati nekakav sud, a industrija kao centar
engleskog drutva je u rukama vigovaca jer je on smatra besprijekornom, a njeno proirenje
jedinom svrhom cjelokupnog zakonodavstva
Torijevci s druge strane su strana ija je mo i vlast slomljena indrustrijom te oni u njoj
vide nuno zlo.
o Filantropski torijevci poput Ashleya, Ferranda, Waltera, Oastlera su sebi u dunost
stavili zastupanje tvornikih radnika protiv tvorniara.
Thomas Carlyle je bio blie torijevcima nego vigovcima te je posta poznat u Njemakoj svojim
nastojanjima da Englezima uini pristupanom njemaku literaturu, te je bio jedini meu
obrzaovanima u Engleskoj koji se bavio socijalnim poloajem.
Njegovo dijelo Chartism artizam je bio prirodni nastavak starog radikalizma te je za
nekoliko godina bio uguen zakonskim prijedlogom o reformi, ali se kasnije pojavio u zbijenijim
masama no ikada prije
5

Thomas je u tom nesupjelom pokuaju guenja artizma od strane vigovaca pronaao priliku da
pokae kako se artizam ne moe uniti prije nego se unite njegovi stvarni uzroci
Past and Present je njegovo djelo koje je bivalo paralelom izmeu Engleske 12.i 19.st a sastoji se
od etiri odjeljka:Uvod govori o bogatakoj i siromanoj strani Engleske, o prirodi kao sfingi,
boginji koja je jo uvijek neosloboena u potpunosti, jo uvijek je jednim dijelom u ivotinjstvu i
neduhovnosti
Tom prirodom-sfingom Englezi nazivaju njemaki misticizam, u kojemu ima pitanja za
svakoga i u svako vrijeme, a onaj tko ne odgovori na pitanje ili pak odgovori pogreno pripada
svijetu ivotinjsko-divljeg dijela sfinge
o Tako je i s nacijama gdje su svi nesretni narodi odgovorili pogreno na pitanje te su pri
tome dobili privid istine i napustili vjene unutranje injenice univerzuma za vanjske
prolazne pojave
o To je uinila i Engleska koja se prepustila ateizmu , a njen sadanji poloaj je upravo
posljedica toga
Nadalje govori o socijalnim nevoljama koje se ne mogu lijeiti narodnim poveljama nego njih
treba upoznati i prouiti
Govori o radnicima novoga vremena kao ljudima koji su odbacili religioznost srednjega
vijeka, zaboravili boga te tako zatvorili oi pred pravom sutinom stvari, a prihvatili sve ono to
je prividno
o Boiji zakoni su postal princip najvie mogue sree, a putem toga je ovjek poeo
gubiti svoju duu te zamjeivati njene nedostatke
Govori se i o evanelju dilentizma koje je stvorilo vladu koja nita ne radi, tenju za sreom kao
jelom i piem, koje je uzdiglo na prijestolje grubu materiju i unitilo svaki duhovni sadraj,
Govori se o mamonskom evanjelju kojim je Engleska zasljepljena, a taj mamonizam oznaava
udnju za novcem i vlau
Nadalje govori o aristrokaciji kao onoj koja u besmjernim vremena ukoliko se pokae
nesposobnom treba biti zamjenjena demokracijom za koju kae kako je ona nita drugo
doli nedostatak gospodara koji bi narodom mogao upravljati , a predodba slobode u sklopu
demokracije je sloboda koja znai izolaciju meu ljudima koji nemaju nita zajednikoga osim
novca
Carlyle takoer smatra kako svaka socijalna filozofija e biti nesavrena dok god postavlja
nekoliko stavova kao svoj konaan rezultat, dok daje takozvane Morissonove pilule
Rezultati trebaju i vremenski poprimiti neki odreeni oblik, oblikovati se u jasne misli i izbjei
oblik Morissonovih pilula
Sve je nekorisno i besplodno dokle god se ovjeanstvo zadrava u ateizmu i dok sebi ne
pribavi svoju novu duu, pri tome se na radi o tome da se treba uspostaviti stari katolicizam ili
odrati sadanja religija, nego o tome da se ponovno treba uspostaviti religija uope
o Ono to on naziva ateizmom nije nevjerovanje u linog boga koliko je nevjerovanje
u razum i unutranju sutinu, sumnja u duh i istinu
o On nije usmjeren na borbu protiv nevjerovanja u biblijsko objavljenje, nego na borbu
protiv nevjerovanja u bibliju svjestke historije
Govori i o pjesniku Goetheu kao proroku budunosti i njenom kultu, to jest radu kao neemu u
emu lei vjeno plemstvo i svetost, te kad god je rad mamoniziran i unien on ostaje vezan s
prirodom, a pokretaka elja za plodovima rada e sve vie dovoditi do istine, odreenja i zakona
prirode.
6

ovjek se kroz rad usavrava, rad je za njega ivot i izvor znanja koje se stjee kroz taj rad
Poziva se i na izreku monaha laborare est orare- rad je molitva
No rad koji biva uvuen u nered i kaos stvara pitanje o budunosti samoga rada, svi ljudski
interesi i drutevni pothvati su se morali ogranizirati na stanovitom stupnju razvitka, dok sadanju
organizaciju zahtjeva rad kao najvei od svih ljudskih interesa
Carlyle smatra da kako bi se umjesto lanog postavilo stvarno rukovodstvo potrebno je postojanje
istinske aristrokracije te to predstavlja drugi veliki problem, problem povezivanja neizbjene
demokracije sa nunim suverenitetom.Njegovo je shvaanje panteistiko.
S jedne strane se oslanjao na Goethea, na ovjena shvaanja i i ostatke torijevske romantike, a s
druge strane su njegova shvaanja engleska, odnosno skeptino-empirijska
On kao i svi panteisti nije prevladao proturjenost i dualizam. Osnovu nereligioznosti i
bezdunosti o kojoj je govorio pronalazimo u samoj religiji kao onoj koja je po svojoj sutini
ispranjenje ovjeka i prirode od svakog sadraja te prenoenje sadraja na fantom onostranog
boga
o Snana vjera srednjeg vijeka dala je znaajnu energiju toj epohi , a ta energija je ve
leala u ljudskoj prirodi, iako nesvjesna i jo uvijek nerazvijena. Vjera je postepeno
slabila , a ovjek jo nije shvatio da je oboavao i obogotvorio svoje vlastito bie kao
tue bie.
o U takvom stanju ovjek nema nikakva sadraja te sumnja u istinu, razum i prirodu, a ta
sumnja u vjene injenice univerzuma traje dok ovjeanstvo ne uvidi da je bie koje su
oni potivali kao boga bilo njihovo vlastito
Tako i licemjerstvo o kojemu on govori sadrava svoju osnovu u religiji, gdje je prva rije la,
jer religija poinje time da nam neto to je ljudsko prikazuje kao neto nadljudsko i natprirodno
Panteizam je samo jo od svojih premisa neodvojiva konzekvencija kranstva
Engels govori da oni takoer kao i Carlyle ele prevladati ateizam, vraajui ovjeku sadraj koji
je izgubio preko religije i to ne kao boanski nego ljudski sadraj. ele odstraniti s puta sve ono
natprirodno i nadljudsko te time udaljiti neistinitost. Pri tome njihova uloga nije sumnjati u objavljene
historije, jer je historija njima sve te ju oni cijene vie no bilo koji prethodni filozofski pravac.
Prezir prema historiji je sadran s one strane krana koji su postavljajui historiju carstva
boijeg zanemarili i odrekli se svake unutranej sutine stvarne historije, te su ju pripisali samo
svojoj onostranoj apstraktnoj i izmiljenoj historiji dajui time ljudskom rodu zavretak u Kristu,
te postavljajui u historiju neki imaginarni cilj
Treba pak traiti sadraj historije, ne objavljenje boga nego ovjeka, a za to nije potrebno
da neto istinski ljudsko utisnemo u neto boansko
Samo ljudsko porijeklo sadraja religija i svijest o tome da ak i najlue praznovjerje u
osnovi sadrava ljudska odreenja spaava historiju religije, srednjeg vijeka, od totalnog
odbacivanja i vjenog zaborava
O pitanju to je bog? njemaka filozofija je dala odgovor da je ovjek bog. On treba upoznati
sam sebe, da sve odnose mjeri prema sebi samome, sudi prema svojoj sutini te svijet uredi prema
zahtjevima svoje prirode.
Kada Carlyle govori kako je ovjek izgubio svoju duu, to bi zapravo znailo da je izgubio duu u
religiji, otuio se od svoje ovjenosti, te poeo primjeivati njen manjak.
ovjek moe to prevladati samo temeljitim prevladavanjem svih religioznih predodbi te
istinskim povratkom ka samome sebi, a ne bogu.
7

Historija koju on prikazuje kao pravo objavljenje, sadri zapravo samo ono ljudsko, a njen sadraj
se moe oduzeti i prenijeti samo na boiji raun samo pomou sile, te se tako i rad o kojemu on govori
moe dovesti u vezu s bogom samo nasilnim putem jer je to isto ljudska djelatnost.
Takoer i demokracija o kojoj Carlyle govori, je pak samo polazna toka za stvarnu ljudsku
slobodu, a ne za neku novu i poboljanu aristrokraciju. Isto tako e i nereligioznost svijeta dovesti do
emancipacije od svega religioznog i nadprirodnog, a ne do njihova ponovnog uspostavljanja.
Engleska filozofija je skeptika, oni sumnjaju i u teoriju i u praksi se dre materijalizma, na kojemu je
baziran cjelokupni njihov socijalni sustav. Tako su i oni i Carlyle prevladali proturjenost samo
unutar proturjenosti, on unutar teorije, a oni unutar prakse, ali oni su se (socijalisti) izbavili iz
toga pomou miljenja.
KARL MARX
KRITIKE PRIMJEDBE UZ LANAK PRUSKI KRALJ I SOCIJALNA REFORMA OD
JEDNOG PRUSA
Prus se poziva na miljenje tadanjeg lista La reforme o naredbi vlade, u kojemu se istie kako je strah i
religozni osjeaj kralja izvor vladine naredbe. Taj religiozni osjeaj stvarni cilj njihove naredbe, jer
zanesen tim osjeajem vidi sebe ovjek kao jedino dobro, a zlo pripisuje svojoj odustnosti, jer ako
je on jedino dobro tada on moe jedini i proizvoditi to dobro. Ali Prus dokazuje kako taj cilj nije
stvarni cilj te naredbe.
Prus tu istu vladinu naredbu prikazuje kao posljedicu religioznog osjeaja. No on
zanemaruje odreene kategorije drutva poput vlade, buroazije, radnika i tampe te ih sve spaja
u jedno i osuuje.
On takoer smatra kako njemakom drutvu nedostaje predosjeaj o vlastioj reformi, a taj instinkt
im nedostaje jer je u takvoj dravi nemogue prikazati djelominu nevolju kao opu stvar i zlo
cijelog civiliziranog svijeta.
Pauperizam (osiromaenje proletarijata) kao egzistencijalni uvjet kapitalistike prozvodnje i
razvoja bogatstva engleska buroazija priznaje kao krivicu politike, te u tome smislu torijevac
vigovca i obrnuto smatraju jedan drugoga uzrokom pauperizma.
Najjasniji izraz pauperizma prema englezima jest engleska nacionalna ekonomija kao nauno
odraavanje engleskih nacionalno-ekonomskih prilika
Bacon govori da ovjek koji s istinskom i neumornom mudrou odlae svoj sud stupnjevito ide
naprijed, te e s vremenom dosei vrhunac nauke.
Zbog nedostatka obrazovanja radnik ne shvaa prirodne zakone trgovine, zakone koji ga nuno
dovode do pauperizma te se on buni protiv njega, a to sve moe uzdrmati i umanjiti stabilnost
politikih i socijalnih institucija.
Prus prigovara nepolitikoj Njemakoj to to pruski kralj nalazi razloge pauperizma u
nedostacima upravljanja i pomankanju dobroinstava, te u tome i u upravnim mjerama trai
sredstvo protiv pauperizma.
to se tie pauperizma oenito, Malthouse daje teoriju vjenog zakona prirode prema kojemu
drava ne moe uiniti nita osim prepustiti bijedu svojoj sudbini, a najvie to moe uiniti je
olakanje smrti bjednika.
Eng.parlamet pak to povezuje sa shvaanjem da je pauperizam bijeda radnika za koju su sami
krivi te ga stoga ne treba smatrati nesreom nego ga treba suzbijati i kanjavati kao zloin.
8

Na poetku su ga pokuavali suzbijati dobroinstvom, a na kraju kanjavanjem
Pauperizam Engleske se pored upravnih mjera formirao nacionalnu ustanovu te postao
predmetom razgranate i razvijene admisnistracije koja vie nam zadatak uguiti ga nego ga
ovjekovjeiti i disciplinirati.
Prus govori i o suzbijanju prosjaenja te o pitanju odgoja zaputene djece. To ishranjivanje i odgoj
zaputene djece bi bilo unitenje proletarijata i pauperizma.
Konvent kao neto to je oznaavalo maksimum politike energije, politike moi i razuma je
nareivao ukidanje pauperizma ali ne odmah, kao to je trebalo prema miljenju Prusa. Uvijek se
ostajalo kod upravnih i karitativnih mjera od kojih se s vremenom odustajalo.
Prus tako smatra i kako drava nikada nee pronai uzrok socijalnih nevolja u dravi i ureenju
drutva. Drava i ureenje sa politikog stanovita nisu dvije razliite stvari.
Drava je je ureenje drutva te ukoliko ona priznaje socijalne bolesti i trai ih ili u
prirodnim zakonima kojima ne moe zapovijedati nikakva ljudska sila ili u privatnom
ivotu ili u nesvrsishodnosti admisnistracije koja od nje zavisi.
Nadalje Engleska smatra kako je bjeda zasnovana u prirodnim zakonima prema kojima drutvo
stalno mora prevazilaziti sredstva za izdravanje. S druge strane pauperizam objanjava
nekranskim osjeanjem bogatih, a Konvent sumnjivom kontrarevolucionarnom nastrojenou
vlasnika.
o Tako Engleska kanjava siromane, pruski kralj opominje bogate, a Konvent odrubljuje
glavu vlasnicima
Sve drave trae uzroke u sluajnim ili namjernim nedostacima administracije pa zato u mjerama
administracije trae pomo protiv svojih nedostataka zato jer je administracija organizirana
djelatnost drave.
Proturjenost odreenja dobre volje administracije i njenih sredstava i mogunosti drava
ne moe ukinuti, a da ne ukine i samu sebe, jer se ona zasniva na toj proturjenosti izmeu
javnog i privatnog ivota , izmeu opih interesa i posebnih interesa
Administracija se stoga mora ograniiti na formalnu i negativnu djelatnost jer gdje poinje
graanski ivot i njihov rad tu je preostala i njena mo.
Nasuprot tome stoji nemo kao prirodni zakon administracije, jer to ropstvo graanskog
drutva predstavlja prirodni fundament na kojemu se zasniva moderna drava, kao to je
graansko drutvo ropstva bilo prirodni fundament antike drave.
o Egzistencija ropstva i drave su nerazdvojni.
Kada bi pak moderna drava htjela ukinuti nemo svoje administracije morala bi ukinuti
sadanji privatni ivot, a tada bi morala i samu sebe jer ona ivi samo u suprotnosti prema
njemu.
o Drava ne moe vjerovati u nemo svoje administracije ve moe samo uoiti nedostatke
i pokuati ih otkloniti.
Ukoliko je monija drava, politika zemlja, utoliko je manje prikladno traiti razlog socijalnim
nedostacima i shvatiti njihov opi princip u principu drave, dakle u sadanjem ureenju drutva.
Politiki razum ba je politiki razum, jer misli unutar okvira politike. Ukoliko je otroumniji, ukoliko je
ivlji, utoliko je nesposobniji za shvaanje socijalnih nedostataka.
Klasini period politikog razuma je francuska revolucija.
9

Princip politike je volja.Ukoliko je jednostraniji i savreniji politiki razum, utoliko vie
vjeruje u svemo volje, ukoliko je vie slijep za prirodna i duhovna ogranienja volje,
utoliko je dakle nesposobniji da otkrije izvor socijalnih nedostataka.

Da bi mogao uporediti prilike njemakih radnika s prilikama francuskih i engleskih radnika, Prus
je morao uporediti prvi oblik, poetak engleskog i francuskog pokreta, s njemakim pokretom koji
upravo poinje.
Njemaki proletarijat je teoretiar europskog proletarijata, kao to je engleski proletarijat
njegov nacionalni ekonom, a francuski proletarijat njegov politiar. Njemaka posjeduje
isto tako klasinu sklonost za socijalnu revoluciju, kao to je nesposobna za politiku.
Kao to je nemo njemake buroazije politika nemo Njemake, tako je sposobnost njemakog
proletarijata socijalna sposobnost Njemake.
Tek u socijalizmu moe jedan filozofski narod nai svoju odgovarajuu praksu, dakle, tek u
proletarijatu moe nai djelatni element svog osloboenja .

Pokuaj Prusa da svoja razmiljanja o leskim radnikim nemirima izvede u obliku antiteze, zaveo
njega na najveu antitezu protiv istine.
Jedini zadatak misaona i istinoljubiva ovjeka prilikom prvog izbijanja leskog radnikog
ustanka, se sastojao u tome da studira njegov svojevrsni karakter.
Za to je svakako potrebno izvjesno nauno shvaanje i izvjesna ljubav prema ljudima, dok je za
drugu operaciju sasvim dovoljna gotova frazeologija, natopljena upljim samoljubljem

Misao da drutvena nevolja proizvodi politiki razum je pogrena. Tu se postavlja pitanje, ako Prus
oekuje da e nevolja stvoriti razum, zato stavlja jedno uz drugo uguenje u krvi i uguenje u
nerazumnosti?
Ako je nevolja uope sredstvo, onda je krvava nevolja ak vrlo akutno sredstvo za stvaranje
razuma.
Prus prorie uguenje ustanaka koji izbijaju u beznadnoj izoliranosti ljudi od zajednice i u
odvajanju njihovih misli od socijalnih principa, no to povlai pitanje, ne izbijaju li svi ustanci bez
izuzetka u beznadnoj izoliranosti ljudi od zajednice?
o Meutim, zajednica od koje je radnik izoliran, to je zajednica sasvim drugaije
realnosti i drugaijeg opsega nego to je politika zajednica. Ljudsko bie je prava
zajednica ljudi .

Prus zavrava svoj sastav dostojanstveno slijedeom frazom: ,Socijalna revolucija bez politike
due je nemogua.
Politika dua revolucije sastoji se naprotiv u tendenciji politiki neutjecajne klase da ukine
svoju izolaciju od drave i vladavine.
Njeno stanovite je stanovite drave, apstraktne cjeline, koja postoji samo odvajanjem od
stvarnog ivota, koji je nezamisliv bez organizirane suprotnosti izmeu ope ideje i individualne
egzistencije ovjeka. Svaka revolucija rastvara staro drutvo; utoliko je ona socijalna. Svaka
revolucija rui staru vlast; utoliko je ona politika.





10

NADNICA
Najnii i jedino neophodan iznos za nadnicu je izdravanje radnika za vrijeme rada, toliko da moe
prehraniti svoju porodicu i da ne izumre radnika rasa. Tako je prema Smithu nadnica ona koja
odgovara ivotinjskoj egzistenciji.
Radnik je roba koja eka kupca (o emu ovisi i njegov ivot), a to ovisi od raspoloenja bogataa
i kapitalista. Radnik ne mora nuno zaraditi sa zarodom kapitalista,ali nuno s njim gubi, radnik
ne zarauje kad kapitalist tvornikom ili trgovakom tajnom, monopolom i povoljnim poloajem
svoje zemlje dri tripnu cijenu iznad prirodne cijene.
3 GLAVNA STANJA U KOJIMA SE DRUTVO MOE NALAZITI
1. Ako je bogatstvo drutva u propadanju onda najvie trpi radnik
2. Drutvo u kojemu bogatstvo raste. To je stanje radniku jedino povoljno. Tu nastaje
konkurencija meu kapitalistima, pa potranja za radnicima nadmauje njihovu ponudu, ali
poveanje nadnice dovodi radnike do iscrpljenosti. Drutvo se nalazi u stalnom bogatstvu
porastom kapitala i prihoda jedne zemlje, a to je mogue:
a) Da se nagomila mnogo rada jer je kapital nagomilani rad. Da se radniku njegov vlastiti
rad sve vie suprotstavlja kao tue vlasnitvo i da se sredstva njegove egzistencije i
djelatnosti sve vie koncentriraju u rukama kapitalista
b) Gomilanje kapitala poveava podjelu rada, podjela rada poveava broj radnika i
obrnuto. S podjelom rada i gomilanjem kapitala, radnik postaje sve vie zavisan samo od
rada i to mainskog rada. Radnik se duevno i tjelesno snizuje do stroja i postaje sve zavisniji
od svih kolebanja trine cijene i ulaganja kapitala.
c) U drutvu koje se nalazi u rastuem blagostanju, samo najbogatiji mogu ivjeti od
kamate od novca. Svi ostali moraju svojim kapitalom voditi posao ili ga baciti u trgovinu.
Dolazi do veekonkurencije meu kapitalima. Broj kapitalista se smanjuje, pa konkurencija
izmeu kapitalista i radnika ne postoji. Jedan dio radnikog stalea dospijeva u u nuno
prosjatvo kao to jedan dio srednjih kapitalista prelazi u radniki stale.
3. U zemlji koja bi dostigla krajnje mogui stupanj svog bogatstva, i nadnica i kamata od
kapitala bili bi vrlo niski. Da bi zadrali zaposlenje, konkurencija bi meu radnicima bila tako
velika da bi plae bile reducirane na ono to dostaje za odravanje istog broja radnika i budui da
bi zemlja bila dovoljno naseljena taj se broj ne bi mogao poveati. Viak bi morao umrijeti.
NACIONALNI EKONOMIST I ZAHTJEVI RADNIKA:
Nacionalni ekonomist kae da prvobitno i teoretski sav proizvod pripada radniku. Ali isto tako kae da
radniku pripada najmanji i najneophodniji dio proizvoda, koliko mu je potrebno da egzistira, ne kao
ovjek nego kao radnik i time razmnoava robovsku klasu radnika.
Nacionalni ekonomist kae da se s radom sve kupuje i da je kapital samo nagomilani rad, ali
istovremeno kae da radnik da bi mogao kupiti mora predati sebe i svoju ovjenost.
Da bi se narod duhovno slobodnije obrazovao, a ne samo bio rob svojeg tijela , trebamu ostati
vremena da bi mogao duhvno raditi i uzivati.
Bez obzira na utedu vremena uslijed usavravanja strojevam radno vrijeme robovskog rada u
tvornicama samo se povealo za mnogobrojno stanovnitvo



11

PROFIT OD KAPITALA
Kapital je upravljaka vlast nad radom i njegovim proizvodima, a kapitalist posjeduje tu vlast ne
zbog svojih ljudskih svojstava ve ukoliko je vlasnik kapitala te je utkoliko njegova mo kupovna
mo.
DOBITAK OD KAPITALA:
Profit ili dobitak od kapitala razlikuje se od nadnice. Najnia stopa obinog dobitka od kapitala mora
uvijek biti neto via nego to je nuno da bi kompenzirala sluajne gubitke kojima je izloeno svako
ulaganje kapitala.
Najvia stopa je ona koja u veini roba u cjelini oduzima zemljinu rentu i svodi nadnicu na
najniu cijenu, samo na uzdravanje radnika za vrijeme rada
Kapitalist moe na astan nain drati trinu cijenu iznad prirodne:
pomou trgovake tajne
pomou tvornike tajne
AKUMULACIJA KAPITALA I KONKURANCIJA MEU KAPITALISTIMA
Umnoavanje kapitala koje povisuje nadnicu tei tome da smanji dobitakkapitalista konkurencijom meu
kapitalistima. KoNkurencija je jedina pomo protiv kapitalista koja djeluje na povienje nadnice i
napojeftinjenje proba u korist potroake publike.
Sitni kapitalist ima na izboru:
1. da svoj kapital pojede jer vie ne moe ivjeti od kamate, da prestane biti kapitalist
2. da se sam prihvati posla
Opticajni kapital je kapital koji se primjenjuje za proizvodnju sredstava za ivot, u manufakturi ili
trgovini. On ne daje svom valsniku prihod ili profit sve dotle dok ostaje u njegovu posjedu ilidok ostaje u
istom obliku. Opticajni kapital pokree proizvodnju, daje nadnice i materijale, a svaka uteda u fixe koja
ne umanjuje proizvodnu radnu snagu rada, uveava kapital.
Tri ekonomska momenta koja ine jedan moment:
pravo uotrebe i zloupotrebe,
sloboda razmjene,
neograniena konkurencija
Hiperprodukcija-kapitalist svojim kapitalom eli proizvesti to vie proizvoda i tei da meu svojim
radnicima uvede najprikladniju podjelu rada, da im osigura najbolje strojeve. A da bi u tome uspio
njegova sredstva moraju biti razmjerna proirenju njegova kapitala i broju ljudi koje taj kapital moe
zaposliti.
KAKO VLASNIK EKSPLOATIRA SVE KORISTI DRUTVA:
1.zemljina renta uveava se sa stanovnitvom
2.zemljina renta se penje s uvoenjem eljeznica, poboljanjem prometnih sredstava
12

3.svako poboljanje drutvenog stanja tei direktno ili indirektno poveati zemljinu rentu,
poveati realno bogatstvo vlasnika, negovu mo da kupi tui rad ili njegov proizvod
4.vrste poboljanja uproizvodnoj snazi rada koje su direktno usmjerene na to da snize realnu
cijenu manufakturnih proizvoda tee idnirektno na tome da povise realnu zemljinu rentu
STAVOVI NACIONALNE EKONOMIJE:
1.zemljovlasnik je zainteresiran za blagostanje drutva (ba i nije tako jer je porast bogatstva
izjednaen s porastom siromatva, ropstva i bijede, npr rastui odnos najmanine s bijedom jer s
najamninom ratse zemlj renta , kamata zemlkista na kojem stoji neka kua)
2.interes zemljovlasnika je neprijateljska suprotnost interesu zakupaca
3.zemljovlasnik moe od zakupca traiti utolio vie rente ukoliko zakupac plaa manju nadnicu
4.realno snienje cijene manufakturnih proizvoda povisuje zemljinu rentu, to je
zemljoposjednik zainteresiran za direktno sniavanje nadnice manufakturnih radnika
5.ako interes zemljovlasnika nije identian s interesom drutva i zakupca, nije identian ni
odnos jednog zemljovlasnika prema drugom zeljovlasniku i to zbog konkurencije
POTREBA, PROIZVODNJA I PODJELA RADA (288-336)
Svaki ovjek spekulira s tim da drugome stvori novu potrebu, da bi ga prisilio na novu rtvu, da bi
ga stavio u novu zavisnost, te da bi ga azveo na novi nain uivanja a time na ekonomsku propast.
ovjek postaje utoliko siromaniji kao ovjek, on treba utoliko vie novca da bi se domogao
neprijateljskog bia a mo njegova novca pada upravo u obrnutom razmjeru od same proizvodnje
tj . poveava se potreba kako raste mo novca.
Pojednostavljenje stroja i rada iskoritava se za to da ovjeka koji tek nastaje sasvim
neoformljena ovjeka dijete- uini radnikom kao to je radnik postao najzanemarenije dijete.
Stroj se prilagoava ovjekovoj slabosti da bi od slaba ovjeka nainio stroj:
1. Time to radnikovu potrebu svodi na najnunije i najjadnije izdravanje fizikog ivota
a njegovu djelatnost na najapstraktnije mehaniko kretanje
2. Time to najoskudniji ivot rauna kao mjerilo i to kao ope mjerilo
Otuenje ovjekova ivota ostaje otuenje i to utoliko vee ukoliko smo vie svjesni njega kao
takvog a onda se ukidanje tog otuenja moe izvriti samo pomou ostvarenog komunizma.
Drutvo-kako se ono ini nacionalnom ekonomistu- jest graansko drutvo, u kojemu je
svaki individuum cjelina potreba i postoji samo za drugoga kao to i drugi postoji samo za njega,
utoliko meusobno sebi postaju sredstvom
Podjela rada je nacionalno-ekonomski izraz drutvenosti rada unutar otuenja, ili budui da je
rad samo izraz ovjekove djelatnosti unutaar ospoljenja, ispoljavanja ivota kao ospoljenja ivota,
to je i podjela rada samo otueno, ospoljeno postavljanje ovjekove djelatnosti kao realne rodne
djelatnosti
o Podjela rada daje radu beskonanu proizvoodnu sposobnost. Ona je osnovana
na sklonosti prema razmjeni i trgovini, specifino ljudskoj sklonosti koja
vjerojatno nije uvjetovana sluajno, nego upotrebom razuma i jezika.
o Da se podjela rada i razmjena zasnivaju na privatnom vlasnitvu, nije nita drugo do
tvrdnja da je rad sutina privatnog vlasnitva

13

Novac time to posjeduje svojstvo da sve kupuje, time to posjeduje svojstvo da prisvaja sve
predmete, novac je predmet u eminentnom smislu. Univerzalnost njegova svojstva je svemo
njegova bia, stoga on vai kao svemono bie.
Shakespeare istie dva svojstva novca:
1. On je vidljivo boanstvo, pretvaranje svih ljudskih i prirodnih svojstava u njihovu suprotnost,
opa zamjena i obrtanje stvari, on bratimi nemogunosti
2. On je opa prostitutka, opi svodnik ljudi i naroda

KRITIKA HEGELOVE DIJALEKTIKE I FILOZOFIJE UOPE
Feuerbach je jedini koji se ozbiljno, kritiki odnosi prema Hegelovoj dijalektici i koji je uinio
istinska otkria na to podruju. Veliko Feuerbachoov djelo jest :
1. Dokaz da filozofija nije nita drugo do religija stavljena u misli i misaono izvedena
2. Zasnivanje istinskog materijalizma i realne nauke na taj nain to Feuerbach drutveni odnos
ovjeka prema ovjeku ini isto tako osnovnim principom teorije
3. U tome to negaciji negacije koja tvrdi da je apsolutno pozitivno, suprostavlja pozitivno koje
se osniva na samom sebi i koje je pozitivno osnovano na samom sebi
Feuerbach objanjava Hegelovu dijalektiku na sljedei nain: Hegel polazi od otuenja supstancije,
on polazi od religije i teologije, zatim on ukida beskrajno, postavlja zbiljsko, osjetilno, realno, konano
posebno, te na samom kraju on ponovo ukida pozitivno, uspostavlja opet apstrakciju, beskrajno. Ponovno
uspostavljanje religije i teologije.
FENOMENOLOGIJA:
A) SAMOSVIJEST
Svijest
o a) osjetilna izvjesnost ili Ovo i mnijenje.
o b) opaanje ili stvar sa svojim svojstvima i obmanama.
o c) sila i razum, pojava i nadosjetilni svijet.
Samosvijest
o a) samostalnost i nesamostalnost samosvjesti, vladanje i ropstvo.
o b) sloboda samosvjesti.
Um.
o a) Um koji promatra; promatranje prirode i samosvjesti.
o b) ozbiljenje umne samosvjesti pomou sebe same
o c) individualnost koja je sebi realna po sebi i za sebe
B) DUH.
Istinski duh: udorednost .
Sebi otueni duh, obrazovnost.
Duh koji je siguran u sebi, moral.
C) RELIGIJA
Prirodna,
religija umjetnosti,
objavljena religija.
14


D) APSOLUTNO ZNANJE
Cjelokupna historija ospoljenja i cjelokupno vraanje ospoljenja nije nita drugo do historija
proizvodnje apstraktnog tj. apsolutnog miljenja, logikog spekulativnog miljenja. Otuenje koJe je
stoga pravi interes tog ospoljenja i ukidanja tog ospoljenja jest suprotnost izmeu po sebi i za sebe,
izmeu svijesti i smaosvjesti, izmeu objekta i subjekta, tj suprotnost apstraktnog miljenja i osjetilne
zbiljnosti.
Kao to je bie, predmet kao misaono bie, tako je subjekt uvijek svijest ili samosvjest ili tovie predmet
se pojavljuje samo kao apstraktna svijest, a ovjek samo kao samosvijest. Samoosvijest je kvalitet
ovjekove prirode , ovjekova priroda nije kvalitet samosvjesti.
Negacija negacije nije kod Hegela potvrivanje istinskog bia ba pomou negacije prividnog
bia nego potvrivanje prividnog bia ili bia otuenog u svom poricanju
Bie koje svoju prirodu nema izvan sebe, nije prirodno bie , ne sudjeluje u biu prirode.
Bie koje nema bikakav predmet izvan sebe nije predmetno bie. Bie koje samo nije predmet za
neko tree bie nema bie za svoj predmet tj. ne odnosi se na predmete, njegov bitak nije
predmetan.
Nain na koji svijest postoji i kako neto za nju postoji jest znanje. Znanje je njezin jedini akt.
Stoga neto za nju postaje ukoliko ona za to neto znade. Znanje je jedino njeno predmetno
odnoenje.
KARL MARX TEZE O FEUERBACHU
Glavni je nedostatak svega dosadanjeg materijalizma (ukljuujui i Feuerbachov), to predmet,
zbiljnost, osjetilnost, shvaa samo u obliku objekta ili opaanja, a ne kao osjetilnu ljudsku
djelatnost, praksu, nesubjektivno. Stoga je djelatnu stranu, nasuprot materijalizmu, apstraktno razvio
idealizam; ljudsku djelatnost on ne shvaa kao predmetnu djelatnost.
Materijalistiko uenje o mijenjanju okolnosti i odgoju zaboravlja da ljudi mijenjaju
okolnosti i da sam odgajatelj mora biti odgajan. Stoga ono mora dijeliti drutvo na dva dijela
od kojih je jedan iznad drutva.

Njegov rad sastoji se u tome da religijski svijet svede na njegovu svjetovnu osnovu. Samo
podvojenosti te svjetovne osnove koja sama sebi proturjei. Dakle, treba je razumjeti u njoj samoj i njenoj
proturjenosti, te praktiki revolucionirati.
Feuerbach svodi religijsku sutinu na ljudsku sutinu. Ali ljudska sutina nije apstraktum koji
je svojstven pojedinanoj individui. U svojoj zbiljnosti ona je sveukupnost drutvenih odnosa.

Feuerbach, koji se ne uputa u kritiku te zbiljske sutine, primoran je stoga:
1. apstrahirati od historijskog toka i fiksirati religiozne osjeaje za sebe i pretpostaviti apstraktnu I
izoliranu ljudsku individuu.
2. sutina se stoga moe shvatiti samo kao rod, kao unutranja, nijema openitost koja mnoge
individue prirodno povezuje.







15

MARX O SVOM ODNOSU PREMA HEGELU I FEUERBACHU:
Hegelova konstrukcija fenomenologije:
1. Samosvijest umjesto ovjeka koja podrazumijeva odnos subjekt-objekt.
2. Razlike meu stvarima nevane, jer se supstanciju shvaa kao samorazlikovanje ili jer se
samorazlikovanje, razlikovanje, djelatnost razuma shvaa kao bitno.
3. Ukidanje otuenja identificira s ukidanjem predmetnosti
4. Tvoje ukidanje predoenog predmeta, predmeta kao predmeta svijesti, identificira sa zbiljskim
predmetnim ukidanjem, osjetilnom akcijom, praksom i realnom djelatnou, to se razlikuje od
miljenja.

FRIEDRICH ENGELS : FEUERBACH

a) Cijela Feuerbachova filozofija svodi se na:
na filozofiju prirode, to jest na pasivno oboavanje, ushieno kleanje pred divotom i svemoi
prirode.
na antropologiju, i to
a) na fiziologiju, u kojoj se ne kae nita novo osim to, to su materijalisti rekli o
jedinstvu tijela i due, samo ne tako mehaniki, ali zato neto pretjerano.
) na psihologiju, svodi se na ushiene ditirambe, na ljubav, analogno kultu prirode,
inae nita novo.
na moral, zahtjev da se bude u skladu s pojmom ovjeka,

b) Da na sadanjem stupnju razvitka ljudi mogu zadovoljiti svoje potrebe samo unutar drutva, da
su uope ve od samog poetka, od kako egzistiraju, ljudi trebali jedan drugoga i samo na taj nain
mogli razvijati svoje potrebe i sposobnosti, pojedini ovjek za sebe nema u sebi sutinu ovjeka, da je
sutina ovjeka samo u zajednici, u jedinstvu ovjeka s ovjekom

c) Poetak Filozofije budunosti pokazuje odmah razliku izmeu nas i njega:
Zadatak novijeg vremena sastojao se u ostvarenju i oovjeenju boga, pretvaranju i rastvaranju
teologije u antropologiju.

d) Razlika koju Feuerbach ini izmeu katolicizma i protestantizma, katolicizam:

teologija brine se o tome to je bog sam po sebi, ima spekulativnu i kontemplativnu
tendenciju, protestantizam je samo kristologija, preputa boga samome sebi, spekulacija i
kontemplacija filozofije

e) Bitak nije opi pojam odvojiv od stvari. On je jedno s onim to jest
Bitak je pozicija sutine. to je moja sutina to je moj bitak. Bitak od sutine odvaja se samo u
ovjekovu ivotu, ali samo u abnormalnim, nesretnim sluajevima

f) Sredstvo da se suprotstavljena i proturjena odreenja ujedine bez proturjenosti u jednom te
istom biu, jest samo vrijeme. Tako je barem u ivom biu. Tako sada npr. dolazi u ovjeku na vidjelo
proturjenost, da sada to odreenje, ta namjera da me sada ovlada i ispunjava sasvim drugo, upravo
suprotno odreenje





16

KARL MARX , FRIEDRICH ENGELS : NJEMAKA IDEOLOGIJA
Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodbe o samima sebi, o tome to su, ili to bi trebalo
da budu. Svoje odnose ureivali su prema svojim predodbama o bogu, o normalnom ovjeku itd.
Kod Feuerbacha se radi u svakom sluaju o jednom interesantnom dogaaju: o procesu
truljenja apsolutnog duha.

IDEOLOGIJA UOPE, OSOBITO NJEMAKA:
Njemaka kritika nije sve do svojih najnovijih napora napustila tlo filozofije. Njihova polemika
protiv Hegela i meusobno ograniava se na to, da svaki izdvaja jednu stranu Hegelova sistema i
ovu onda upravlja kako protiv cijelog sistema, tako i protiv onih strana koje su drugi izdvojili.
Napredak se sastojao u tome, to su to tobonje vladajue metafizike, politike, pravne, moralne
i druge predodbe takoer subsumirane pod sferu religioznih ili teolokih predodbi.
Starohegelovci su sve shvatili im je to bilo svedeno na jednu Hegelovu logiku kategoriju.
Mladohegelovci su se slagali sa starohegelovcima u vjeri, da u postojeem svijetu vladaju
religija, pojmovi, ope. Samo se jedni bore protiv te vladavine kao protiv uzurpacije, dok je drugi
slave kao zakonitu. Mladohegelovci smatraju predodbe, misli, pojmove i uope proizvode
svijesti, oni treba da se bore jedino protiv ovih iluzija svijesti.

Ljude moemo razlikovati od ivotinja po svijesti, religiji ili po emu god hoemo. Oni sami se
poinju razlikovati od ivotinja onda, kad ponu proizvoditi sredstva za ivot to je korak koji je
uvjetovan njihovom tjelesnom organizacijom. Time to proizvode svoja sredstva za ivot, ljudi
proizvode indirektno i sam materijalni ivot.
Nain na koji ljudi proizvode sredstva za ivot, zavisi prije svega od stanja samih sredstava za
ivot, onih koja su zateena i onih koja treba da budu reproducirana.
Ovaj nain proizvodnje nije reprodukcija fizike egzistencije individua, nego je jedan
odreeni nain djelovanja ovih individua, odreeni nain ivota. Sto su individue, to zavisi
dakle od materijalnih uvjeta njihove proizvodnje.

Meusobni odnosi razliitih nacija zavise od toga, koliko je svaka od njih razvila svoje proizvodne
snage, podjelu rada i unutranji saobraaj. Ne samo odnos jedne nacije prema drugoj, nego i
cjelokupna unutranja ralanjenost te nacije zavisi od stupnja razvitka njene proizvodnje i njenog
unutranjeg i vanjskog saobraaja.
Podjela rada unutar jedne nacije dovodi najprije do odvajanja industrijskog i trgovakog rada
od zemljoradnikog, a samim tim i do razdvajanja grada i sela i do suprotnosti njihovih interes.
Daljnji njegov razvitak dovodi do razdvajanja trgovakog i industrijskog rada. Meusobni odnos
ovih pojedinih grupa uvjetovan je nainom organizacije zemljoradnikog, industrijskog i
trgovakog rada.
o Prvi je oblik vlasnitva plemensko vlasnitvo. Ono odgovara nerazvijenom stupnju
proizvodnje, na kojem narod ivi od lova, ribolova, stoarstva ili u najboljem sluaju od
zemljoradnje - pretpostavlja veliku masu neobraenog zemljita. Drutveno ureenje
ograniava se stoga na proirenje porodice.
o Drugi oblik vlasnitva je antiko opinsko i dravno vlasnitvo, koje nastaje osobito
ujedinjenjem vie plemena u jedan grad putem ugovora ili osvajanja, pri emu ropstvo
ostaje i dalje. Usporedno s opinskim vlasnitvom razvija se ve pokretno, a kasnije i
nepokretno privatno vlasnitvo, ali kao odstupanje od norme, kao oblik koji je podreen
opinskom vlasnitvu. Graani drave posjeduju mo samo u svojoj zajednici nad svojim
robovima koji rade i ve su zbog toga vezani na oblik opinskog vlasnitva.
o Trei oblik je feudalno ili staleko vlasnitvo. Srednji je vijek proizaao iz sela.
Nasuprot Grkoj i Rimu, feudalni razvitak poinje na mnogo prostranijem terenu koji je
bio pripremljen rimskim osvajanjima i proirenjem agrikulture.
17

Vlasnitvo se ovdje sastojalo uglavnom u radu svakog pojedinca. Glavni oblik
vlasnitva za vrijeme feudalne epohe sastojao se, dakle, s jedne strane iz
zemljinog posjeda i uza nj prikovana kmetovskog rada, i s druge strane, iz
vlastitog rada s malim kapitalom, koji je vladao radom pomonika majstora. U
vrijeme cvjetanja feudalizma podjela rada bila je beznaajna.

Drutveno ureenje i drava stalno proizlaze iz ivotnog procesa odreenih individua; ali ovih
individua, ne takvih, kakvi bi mogli izgledati u svojim ili tuim predodbama, nego kakvi su u
stvarnosti. Proizvodnja ideja, predodbi, svijesti prije svega se neposredno preplie s materijalnom
djelatnou i materijalnim odnosom ljudi jezikom stvarnog ivota. duhovnu proizvodnju, kako se ona
ispoljava u jeziku politike, zakona, morala, religije, metafizike itd.
Ne polazimo od onoga to ljudi kau, uobraavaju, predouju, niti od reenih, miljenih,
uobraenih i predoenih ljudi, da bismo odatle stigli do tjelesnih ljudi; mi polazimo od stvarno
djelatnih ljudi, a iz stvarnog procesa njihova ivota.
Ne odreuje svijest ivot, nego ivot odreuje svijest. U prvom nainu promatranja polazi se
od svijesti kao od ive individue, a u drugom, koji odgovara stvarnom ivotu, polazi se od
stvarnih, ivih individua, a svijest se promatra samo kao njihova svijest.

HISTORIJA
Imajui posla s Nijemcima, koji nemaju nikakvih pretpostavki svake ljudske egzistencije, moramo
poeti s konstatacijom prve i cijele historije, naime s pretpostavkom, da ljudi moraju imati
mogunost da ive, da bi mogli stvarati historiju.
1. Prvo historijsko djelo jest, dakle, proizvodnja sredstava za zadovoljenje ovih potreba,
proizvodnja samog materijal.
2. Sama prva zadovoljena potreba, aktivnost zadovoljavanja i ve steeno orue zadovoljavanja
vodi novim potrebama i ovo proizvoenje novih potreba prvo je historijsko djelo.
3. Trei odnos, koji se ovdje odmah od samog poetka ukljuuje u historijski razvitak, sastoji se
u tome, da ljudi koji svakodnevno ponovo stvaraju svoj vlastiti ivot, poinju stvarati
druge ljude, razmnoavati se odnos izmeu mukarca i ene, roditelja i djece, porodica.

Uostalom ove tri strane drutvene djelatnosti ne treba shvatiti kao tri razliita stupnja, nego ba
kao tri strane koji su istovremeno postojali od samog poetka historije i prvih ljudi i koji se u
historiji jo uvijek pokazuju.
ovjek ima i svijest. Ali i nju nema od samog poetka kao istu svijest. Duh ima od
poetka na sebi to prokletstvo da je proet materijom koja se ovdje pojavljuje u obliku
jezika.
o Jezik je star koliko i svijest jezik i jest praktika, stvarna svijest koja postoji i za
druge ljude, i ostaje to dokle god ljudi uope budu postojali.
o Svijest je, naravno, najprije samo svijest o najblioj osjetilnoj okolini i svijest o
ogranienoj povezanosti s drugim osobama i stvarima izvan individue koja postaje
svjesna sebe.
o Sasvim je svejedno to svijest sama poinje, iz itavog ovog smea mi dobivamo samo
jedan rezultat, da ova tri momenta, proizvodna snaga, drutveno stanje i svijest mogu i
moraju stupiti meusobno u proturjenosti.

Podjelom rada istovremeno je data i proturjenost izmeu interesa pojedinane individue ili
pojedinane porodice i zajednikog interesa svih individua koje meusobno saobraaju. im se rad
poinje dijeliti, svatko ima jedan odreeni, iskljuivi krug djelatnosti koji mu se namee, iz kojeg ne
moe da izae; dok u komunistikom drutvu, u kojemu nije svatko ogranien na jedan iskljuivi krug
djelovanja, nego se moe obrazovati u svakoj, bilo kojoj grani.
18

Sve borbe unutar drave, borba izmeu demokracije, aristokracije i monarhije, borba za izborno
pravo itd., nisu nita drugo do iluzorni oblici u kojima se vode stvarne meusobne borbe razliitih
klasa.

Da bi postalo nepodnoljiva sila, tj. sila protiv koje se die revolucija, potrebno je da stvori masu
ovjeanstva koje je potpuno bez vlasnitva i u isti mah u proturjenosti prema postojeem
svijetu bogatstva i obrazovanosti.
Komunizam za nas nije stanje koje treba da bude uspostavljeno, ideal, prema kome
stvarnost treba da se upravlja. Mi nazivamo komunizam stvarni pokret koji ukida sadanje
stanje masa obinih radnika i ve samim tim ne samo vremenski gubitak toga samog rada kao
osiguranog izvora ivota, pretpostavlja svjetsko trite.

Oblik saobraanja uvjetovan postojeim proizvodnim snagama na svim dosadanjim historijskim
stupnjevima, a koji opet njih uvjetuje, jest graansko drutvo, koje, kako to slijedi iz prethodnoga, ima
svoju pretpostavku i osnovu u jednostavnoj i sloenoj porodici, u tzv. plemenskoj zajednici, ija su blia
odreenja sadrana u prethodnome.
Graansko drutvo obuhvaa cjelokupno materijalno saobraanje individua unutar
odreenog stupnja razvitka proizvodnih snaga. Ono obuhvaa sav trgovaki i industrijski
ivot.
OTUENI RAD
Poveanjem vrijednosti svijetastvari raste obezvreivanje ovjekova svijeta. Rad proizvodi sebe
sama i radnika kao robu, i to u razmjeru u kojem proizvodi robu. Proizvod rada jest rad koji se
fiksirao u jednom predmetu, koji je postao stvar, to je opredmeenje rada(istovremeno i njegovo
ostvarenje).
Ozbiljenje rada toliko se pojavljuje kao obestvarenje,da se radnik obestvaruje do smrti od gladi.
Sam rad postaje predmet kojeg se radnik moe domoi samonajveim naporom i sasvim neredovitim
prekidima.
o Radnik stavlja svoj ivotu predmet; ali sad ivot ne pripada vie njemu, nego
predmetu. Ukoliko je, dakle, vea ta djelatnost, utolikoje bespredmetniji.

Radnik ne moe nita stvarati bez prirode, bezosjetilnog vanjskog svijeta. Priroda, s jedne strane,
prua radu ivotna sredstvau smislu da rad ne moe ivjeti bez predmeta na kojima se vri, ali ona,
s druge strane, prua i ivotna sredstva za fiziko izdravanje samog radnika.
Ukoliko radnik pomou svoga rada vie prisvaja vanjski svijet, osjetilnu prirodu, utoliko
vie oduzima sebi ivotna sredstva sa dvije strane:
o Tako to osjetilni svijet sve vie prestaje biti predmetkoji pripada njegovu radu, ivotno
sredstvo njegova rada
o Vanjski svijet sve vie prestaje biti ivotno sredstvo u neposrednom smislu, sredstvo za
fiziko izdravanje radnika
Na taj dvostruki nain radnik postaje rob svoga predmeta
o to dobiva predmet rada, tj. to dobiva rad(da bi mogao egzistirati kao radnik)
o to dobiva sredstva za izdravanje (da bi mogao egzistirati kao fiziki subjekt)

Otuenje rada se ne pokazujesamo u rezultatu, nego i u aktu proizvodnje, unutarsame proizvodne
djelatnosti. Rad je radniku izvanjski rad, ne pripada njegovoj sutini, on se u svom radu ne potvruje,
nego porie, da se ne osjea sretnim, mrcvari svoju prirodu i upropatava svoj duh. Stoga se radnik osjea
kod sebe tek izvan rada,a u radu se osjea izvan sebe. Otueni rad ovjeku:
Otuuje prirodu,
19

Samog sebe, njegovu vlastitu djelatnu funkciju, njegovu ivotnu djelatnost, on ovjeku otuuje
rod; on mu rodni ivot ini sredstvom individualnog ivota
On otuuje ovjeku njegovo vlastito tijelo kao i prirodu izvan njega,kao i njegovu duhovnu
sutinu, njegovu ljudsku sutinu.
Otuenje ovjeka od ovjeka.

U odnosu prema radniku koji radom sebi prisvaja prirodu, prisvajanje se pojavljujekao otuenje,
samodjelatnost kao djelatnost za drugoga, ivotnost kao rtvovanje ivota, proizvodnja predmeta
kao gubitak predmeta kojiprelazi u tuu vlast, tuem ovjeku.
1. treba primijetiti da sve to se kod radnika pojavljuje kao djelatnost ospoljenja, otuenja, kod
neradnika se pojavljuje kao stanje ospoljenja, otuenja
2. zbiljsko, praktiko odnoenje radnikau proizvodnji i prema proizvodu pojavljuje se kod neradnika
koji mu je suprotstavljen, kao teoretsko odnoenje
3. neradnik ini sve protiv radnika, to radnik ini sam protiv sebe, ali neradnik ne ini protiv sebe
ono, to ini protiv radnika

ODNOS PRIVATNOG VLASNITVA

Vrijednost radnika kao kapitala penje se premapotranji i ponudi, a njegovo postojanje, njegov
ivot bili su i jesu i fiziki svjesni da su ponuda robe. Radnik proizvodi kapital, kapitalproizvodi
radnika, on dakle proizvodi samoga sebe, a proizvod cjelokupnog kretanja jest ovjek kao radnik,kao
roba.
ovjek nije nita drugo do radnik, a u njemukao radniku njegove ljudske osobine postoje
samoutoliko, ukoliko postoje za kapital, koji mu je tu. Nuan razvitak rada jest
osloboena, kao takva za sebe konstituirana industrija i osloboeni kapital.

Pretvaranjem roba u slobodna radnika (najamnika) vlastelin se pretvorio u industrijalca,
kapitalista, i to je pretvaranje koje se prije svegadogaa pomou srednjeg lana, zakupca
Kapitalist vidi zemljovlasnika kao dojueranjeg neradnika i okrutnog egoistinog gospodara, on
zna da ga kao kapitalist oteuje, ali svoje cjelokupno drutvenoznaenje, svoj imetak i svoj
uitak zahvaljuje industriji,on u njemu vidi suprotnost slobodne industrije islobodnog kapitala,
nezavisnog od svakog prirodnog odreenja
Pokretno vlasnitvo pokazuje na uda industrije i kretanja, ono je dijetemodernog doba, njegov
jedinoroeni sin; ono alisvog protivnika kao glupana koji ne shvaa svoju sutinu(a to je
potpuno ispravno), koji na mjesto moralnogkapitala i slobodnog rada eli uspostaviti grubu
nemoralnu silu i kmetstvo

Odnos privatnog vlasnitva jest rad, kapital i njihov odnos. Kretanje koje moraju prijei ti lanovi,
jest:
Neposredno i posredovano jedinstvo obih
o U poetku kapital i rad jo ujedinjeni, zatim odvojeni i otueni, ali uzajamno se podiui
i unapreujui kao pozitivni uvjeti
Suprotnost
Suprotnost svakog protiv sama sebe






20

PRIVATNO VLASNITVO I RAD

Subjektivna sutina privatnog vlasnitva jest rad. Nacionalnu ekonomiju treba razmatrati kakokao
proizvod zbiljske energije i kretanja privatnog vlasnitva, tako i kao proizvod moderne industrije,
kao to je ona s druge strane ubrzala i proslavila energiju i razvitak te industrije i uinila je snagom
svijesti

FIZIOKRATIZAM je uenje francuske politiko-ekonomske kole (18. st.) da zemlja i poljodjelstvo
predstavljaju jedini izvor blagostanja i napretka, opreka merkantilizmu
Fiziokratija je neposredno nacionalno-ekonomski raspad feudalnog vlasnitva, ali isto tako i
neposredno nacionalno-ekonomsko pretvaranje, uspostavljanje toga istog feudalnog
vlasnitva, samo to njegov jezik nije sad vie feudalni, nego ekonomski.
o Rad, dakle, jo nije shvaen u svojoj openitostii apstrakciji, on je jo vezan na poseban
prirodni element kao na svoju materiju, on je, stoga, priznatsamo jo u posebnom,
prirodno-odreenom nainu postojanja
Fiziokratija porie posebno izvanjsko, samo predmetno bogatstvo na taj nain, to rad
proglaava njegovom sutinom. Ali rad je za nju, prije svega, samosubjektivna sutina
zemljoposjeda te ona ukida njegov feudalni karakter na taj nain, to industriju (agrikulturu)
proglaava njegovomsutinom

PRIVATNO VLASNITVO I KOMUNIZAM

Komunizam je napokon pozitivan izraz ukinutog privatnog vlasnitva, prije svega ope privatno
vlasnitvo, a oblici komunizma su:
Time to odnos privatnogvlasnitva shvaa u njegovoj openitosti, komunizam je u svom
prvom obliku samo uopenje i dovrenje toga vlasnitva
o Vladavina vlasnitva stvari nad njim tako je velika, da on eli unititi sve to ne mogu svi
posjedovati kao privatno vlasnitvo
Komunizam
a) jo politike prirode, demokratski ili despotski
b) s ukidanjem drave, ali istovremeno jonedovren koji se jo uvijek nalazi pod utjecajem
privatnogvlasnitva, tj. ovjekova otuenja
o Komunizam se ve pokazuje kao reintegracija ili povratak ovjeka u sebe, kao
ukidanje ovjekova samootuenja,ali kako jo nije shvatio pozitivnu sutinu
privatnogvlasnitva, i kako je isto tako malo shvatioljudsku prirodu potrebe, on je
njime jo proet i podnjegovim utjecajem
Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva kao ovjekova samootuenja
o Istinsko rjeenje sukoba izmeu ovjeka i prirode, izmeu ovjeka i ovjeka, istinsko
rjeenje borbe izmeu egzistencije i sutine, izmeu opredmeivanja i samopotvrivanja,
izmeu slobode i nunosti, izmeu individuuma i roda.
o Pozitivno ukidanje privatnog vlasnitva se oituje kao prisvajanje ovjekovaivota
pozitivno ukidanje svakog otuenja,povratak ovjeka iz religije, porodice, drave
itd.u svoje ljudsko, tj. drutveno postojanje

Religiozno otuenje dogaa se samo u podruju svijesti ovjekove unutranjosti, ali ekonomsko
otuenje je otuenje zbiljskog ivota, pa njegovo ukidanje obuhvaa obje strane



21

Drutveni karakter je opi karakter cjelokupnog kretanja, kako samo drutvo proizvodi ovjeka
kao ovjeka, tako on proizvodi drutvo. Djelatnost i uitak su drutveni kako po svom sadraju,
tako i po nainu postojanja; oni su drutvena djelatnost i drutveni uitak.
Drutvena djelatnost i drutveni uitak nikako ne egzistiraju samo u obliku neposredno
zajednike djelatnosti i neposredno zajednikog uitka, iako se dogaaju svagdje,gdje je
onaj neposredni izraz drutvenosti osnovanu sutini sadraja djelatnosti i primjeren njegovoj
prirodi
Ma koliko da je ovjek poseban individuum on je isto toliko totalitet, idealan totalitet,
subjektivno postojanjemiljenog i doivljenog drutva za sebe, kao to u zbiljnosti postoji isto
tako kao percepcija i zbiljskiuitak drutvenog postojanja, kao i totalitet ovjekova
ispoljavanja ivota

Miljenje i bitak su razliiti, ali su istovremeno meusobno u jedinstvu. Smrt izgleda kao okrutna
pobjeda roda nad odreenim individuumom i kao da proturjei njihovu jedinstvu, ali odreeni individuum
samo je odreeno rodno bie i kao takvo smrtno.
Ukidanje privatnog vlasnitva potpuna je emancipacija svih ljudskih osjetila i svojstava; ali ona je
ta emancipacija upravo zato, to su ta osjetila i svojstva postala ljudska kako subjektivno, tako i
objektivno.

Oko je postalo ljudskim okom, kao to jenjegov predmet postao drutvenim, ljudskim
predmetomkoji potjee od ovjeka za ovjeka
ovjek se u predmetnom svijetu potvrujene samo u miljenju, nego sa svim osjetilima, osjetila
drutvenog ovjeka drugaija su nego osjetila nedrutvenog ovjeka.
ovjek je neposredan predmet prirodne nauke, jer neposredna osjetilna priroda za ovjeka je
neposredno ovjekova osjetilnost (identian izraz), neposredno kao drugi ovjek koji za njega
osjetilno postoji; jer njegova vlastita osjetilnost postoji za njega kao ljudsk aosjetilnost tek
pomou drugog ovjeka

Jedno bie je za sebe samostalno tek onda kada stoji na vlastitim nogama, a na vlastitim nogama
stoji tek onda, kad svoje postojanje zahvaljuje samom sebi.

Za ovjeka socijalista cjelokupna takozvana svjetska historija nije nita drugo do proizvodnja
ovjeka pomou ovjekova rada, nita drugo do nastajanje prirode za ovjeka te on zato ima
oigledan neoboriv dokaz o svom roenju pomou samoga sebe, o svom procesu nastajanja
Socijalizam je pozitivna ovjekovasamosvijest koja nije vie posredovana ukidanjem
religije, kao to je zbiljski ivot pozitivna ovjekova zbiljnost, koja nije vie posredovana
ukidanjem privatnog vlasnitva, komunizmom
Komunizam je pozicija kao negacija negacije, stoga zbiljski, za slijedei historijski
razvitak nuan moment ovjekove emancipacije i povratka samom sebi