PLATON: PARMENID

Djelo u kome je Platon najkarakteristinije izloio antiku dijalektiku vjetinu. U

Parmenidusu stvarno suoene Platonove misli sa Parmenidovim. elio da pokae koliko
vrijede elementi koje je on iz Parmenidove filozofije unio u vlastitu. U Parmenidu,dakle,
imamo zrelog Platona ne ranog to se utvrdilo klasifikacijom njegovih tekstova prema
stilu. Smatra se da se u ovom dijalogu Platon daje samokritiku svojoj filozofiji ideja.
Putajui Sokrata da u raspravi sa Parmenidom i !enonom razotkrije najvee tekoe s
kojima se ono suoava, da "i pokazao kako te tekoe u samoj sutini proizlaze iz samog
miljenja, ili "olje reeno iz neiscrpne gipkosti, pokretljivosti pojmova. #ekoe se
javljaju im se uini prvi napor da se na$e toan odgovor na pitanje da li postoje
odgovarajue ideje za svaku pojedinu stvar. % upravo to pitanje, kao to se zna jo od
&ristotela, ima oso"iti znaaj za Platonovo uenje ' idejama. (ajprije Sokrat izlae
gledite da postoje apsolutne ideje za pravino, lijepo i do"ro, kao i ,,za sve to je ove
vrste), ali on ne zna da odgovori da li postoji tako$er *jedna ideja ovjeka
izvan nas i izvan svih ljudi koji su ono to i mi), dok mogunost postojanja ideja ,,o
predmetima koji mogu izgledati smijeni, kao to su dlaka, "lato, neistoa ili '
svakom drugom predmetu "ez ikakvog znaaja i "ez ikakve vrijednosti) od"acuje sasvim
odluno, istiui da "i "ilo *odve udno vjerovati da postoji neka njihova ideja).
Sokrat "jei ak i od same pomisli ' takvim. *smijenim) idejama da ne "i potonuo u
*"ezdano "r"ljanje) a svoje +to jest Platonovo, gledite o"janjava rijeima da *postoje
izvjesne ideje) i da *druge stvari do"ivaju imena time to uestvuju u tim idejama, tako
da one to uestvuju u slinosti postaju sline, one to uestvuju u veliini postaju
velike, a one to uestvuju u do"roti i pravinosti - do"re i pravine.) Sada Parmenid
pokazuje kakve tekoe nastupaju ako "i se usvojilo takvo gledite. Prije svega, ako ideje
realno postoje, kako u njima uestvuju pojedine stvari - u cijeloj ideji, ili samo u
jednom njenom djelu. &ko jedna stvar uestvuje u cijeloj ideji, onda /e ona istovremeno
prisutna na mnogim mjestima, a ne samo jednom to je nemogue, a ako pak uestvuje u
dijelovima ideje, to "i znailo da je ideja djeljiva, te "i tako stvar koja uestvuje u
malenom "ila manja nego to je apsolutno maleno, a to je tako$er nemogue i
"esmisleno, &li
time se tekoe ne iscrpljuju. &ko pojedine stvari uestvuju u jednoj ideji, na primjer u
ideji veliine, onda izgleda kao da u svima njima postoji neka specifina forma *koja je
jedna i identina) i koja je *jedinstvo 0elikog). #ako se ustvari pored veliine kao takve
+to jest ideje veliine, i pored pojedinih predmeta koji u njoj uestvuju, javlja jo jedna
ideja veliine, koja o"uhvata i pojedine dijelove i prvo"itnu ideju. !atim dolazi jo jedna
ideja koja povezuje dijelove i dvije ideje, pa. jo jedna, i tako "ez kraja. Dakle, osnovna
ideja, umjesto da ostaje jedna, postaje niz ideja. 1ad Sokrat zatim predlae da "i svaka od
tih ideja mogla "iti samo misao koja ,,ne "i mogla da se stvori ni na kojem drugom
mjestu nego u duama), pa "i tako sauvala jedinstvo i ne "i "ilo spomenutih tekoa,
Parmenid se odluno protivi navodei da misao uvijek mora "iti misao neega. 2ledite
da jedan predmet moe "iti slian nekoj ideji, ili ideja nekom predmetu, od"acuje se
tako$er odluno, jer "i se *uvijek pored ove ideje pojavljivala i druga ideja, ako je ona
druga opet slina nekom predmetu, pojavljivala "i se jo jedna i nikad ne "i prestalo to
pojavljivanje nove ideje...) najvei pro"lem je poto nae saznanje nije apsolutno, njemu
ostaju nedostupne ideje ako se zastupa miljenje da one realno postoje3 a ako se misli da
"og raspolae savrenstvom saznanja javlja se prigovor da *nikad gospodstvo onih gore
nee vladati nama, niti e njihovom saznanju "iti moguno da upozna "ilo nas, "ilo to
od nas. Parmenid je zakljuio da onaj ko nee da postavi za svaku realnost odre$enu ideju
- *nee imati kuda da upravi svoju misao), a ,,na taj nain "ila "i potpuno unitena
dijalektika sposobnost (koja je bitna za Platonovu filozofiju). tri hipoteze nisu se
nametale samo Parmenidu, ve cijeloj staroj filozofiji, ukljuujui i indijsku filozofiju.
4edna je hipoteza "ila da "ie postoji, a da ne"ia nema, i da se ' njemu nita ne moe
znati. Druga je hipoteza "ila suprotna ovoj5 "ia nema, a sve je ne"ie. #rea je hipoteza
"ila da i "ie i ne"ie postoje i da su me$uso"no zavisne. Parmenid i 6lejci su smatrali da
je samo prva hipoteza tona. 7udui da je Parmenid od"acio ideju ne "ia 7ilo je
neophodno nai logiki izraz za gledita koja svako kretanje smatra o"inim prividom i
po kojima "ie mora da je jedno, vjeito i nepromjenljivo. Pamenidova i !enonova
vjetina, dijalektika, zasnivala se na gleditu da je miljenje potpuno suprotno ulima i da
se prava istina moe otkriti samo pojmovima, "ez oslanjanja na iskustvo. Dio dijaloga je
posveen vje"anju dijalektike. #o rade tako da postave hipotezu i njenu negaciju i
razlazu o"a sluaja da otkre koji je istinit +"ie8ne "ie, kretanje8mirovanje,
postajanje8nestajanje,. Poto je ovako postavio program *vje"anja), Platon
odmah postavlja jednu za drugom hipoteze i ostavlja Parmenida da sa najmla$im
uesnikom diskusije, &ristotelom, raspravlja ' svakoj od hipoteza, izvodei
najraznovrsnije zakljuke. Prvi pro"lem razmatranja je jedno, vjeito i
nepromjenljivo "ie5 postoji li ono ili ne postoji. jedno postoji, ali ako tre"a da "ude
jedno, ne moe ni da "ude cijelina, ni da ima dijelove3 nije ni pravo ni okruglo, ve je "ez
o"lika3 nije ni u samom se"i, ni u drugom - nije u prostoru uope3 nije ni u miru ni u
kretanju3 nije ni identino, ni razliito3 nije ni slino, ni neslino3 nije ni jednako, ni
nejednako3 nije ni u vremenu3 izmie "iu i saznanju, ne pripada mu nikakvo ime, ni
definicija, nikakvo saznanje, ni opaanje ni miljenje3 ukratko, - zakljuak je jedne vrste
da *nema nijednog "ia koje "i ga ulima opaalo). Dakle, "ie ne postoji. (o ne
usvajaju ga ka istinitog. Prmenid odgovara &ristotelu da ' "iu moe imati ,,i saznanje i
miljenje, i opaanje, jer i mi sad sve te aktivnosti uzimamo u o"zir u odnosu na njih.
Dakle im smo nekako definirali "ie ono jest. 9sta stvar vrijed i za ne "ie. !akljuak je
da "ie i ne"ie o"oje jesu. metoda s kojom se Platon sluio u Parmenidu prikazivala se
uglavnom kao humoristika parodija elejske dijalektike i to kroz usta samog njenog
tvorca Parmenida. (ije se uzimala u o"zir ak ni injenica da je Platon toliko cenio
Parmenida.najvie je :egel pohvalio ovaj dijalog i rekao da se u njemu nalazi polovina
njegove logike. Po :egelovim shvaanjima dijalektika koju je Platon izloio u ovom
dijalogu "ori se uglavnom protiv dvaju stvari protiv *ope dijalektike) u o"inom smislu,
koja se jo naziva i - lanom dijalektikom, i protiv Parmenidovog elejskog uenja '
"iu, to jest, protiv Parmenidovog osnovnog filozofskog stava da "ie apsolutno postoji i
da ne"ia nema i da se ne moe zamisliti, iz koga su sofisti esto izvodili zakljuak da
onda +ako se ne"ie uopte ne moe ni zamisliti, nisu uope mogue ni lane predstave,
to jest da nema uope neistine. :egel, me$utim, nije za"oravio da istakne i sla"e
strane Platonove koje je video naroito u tome to Platon .,nije dovoljno jasno o"radio
razliku izme$u lane dijalektike i istog dijalektikog saznanja kod po"ijanja sofista.
Dijalektika kod Platona nema strogo logiki karakter. Platon je &ristotelu pripremio put
da ostvari svoju logiku. Poto nije mogao nai logika o"janjenja pri"jegao njihovom
ontolokom reenju, ontologizaciji opih pojmova, ideja - pripisavi idejama svojstva
koja je Parmenid pripisao svom jednom, apsolutnom, vjenom i nepromjenljivom "iu. %
to je upravo njegovom uenju ' idejama i cijeloj njegovoj filozofiji, pa i njegovoj
dijalektici, dalo o"iljeja jednostranosti i ogranienosti to je ve &ristotel u
svojoj Metafizici tako principijelno i otroumno razotkrio i kritizirao da njegovoj kritici, u
osnovi, ni danas nema to dodati. Platonovo uenje o idejama je proturjeno S jedne
strane, pokazuje se da je u samoj prirodi ljudskog miljenja da su ideje pokretljive i
gipke. da u istinitom uvijek ima neistinitog, a u neistinitom - istinitog, 1ako izmiriti
o"jektivni. ontoloki idealizam i dijalektiku. 9z tog proturjeja Platon nije mogao da na$e
izlaz. ;vim dijalogom je pokazao da je svjestan tekoa ,ali je smatrao da su neiz"jene.
smatrao da "avljenje dijalektikom ne tre"a uope dozvoliti prije navrene tridesete godine
ivota. 1od njega se, ustvari, filozofsko o"razovanje izjednailo s politikim, a filozofska
zrelost sa sposo"nou upravljanja dravom. 9 u tom smislu je *vje"anje u dijalektici)
kod njega ne samo vrhunac ve i krajnji cilj o"razovanja.
P&<=6(9D 9>9 D94&>;2 ? 9D64&=&
>ica u dijalogu5 Kefal, Adeimant, Antifon, laukon, Pitidor, !okrat, "enon, Parmenid,
Aristotel
Kefal. ;dmah posle naeg dolaska u &tinu, - a doli smo iz 1lazomene - mi na
&gori+trg, sretosmo &deimanta i 2laukona. esto sam sluao od Pitodora o razgovorima
koje su nekad vodili Sokrat, !enon i Parmenid. Antifon priadijalog izmeuSokrata,
Parmenida i Zenona.
@ !enon +u o"rani Parmenida, tvrdi5 ako postoji mnot!o +mnogo stvari,, te stvari moraju
u isto vrijeme "iti i sline i nesline. & to je nemogue. Dakle, ne postoji mno#tvo. #o je
isto, tvrdi Sokrat, kao i tvrdnja da iskljuivo postoji jedno. Po"toji jedno i ne po"toji
mnot!o, tvrde zajedno Parmenid i !enon prema Sokratu . Sokrat optuuje zenona da je
izokrenuo Parmenidovu tezu sve je jedno i napisao je kao da je nova. !enon se "ran da je
mlad napisao tekst radi elje z raspravljanjem ,a ne da ukrade neije ideje.
@ !enon odgovara da nije isto to su on i Parmenid rekli, jer ova njegova tvrdnja je o"rana
Parmenida od onih koji napadaju njegovo AA4ednoAA5 ako protivnici $ednog pokazuju
proturjeja koja iz Jednog slijede, "enon pokazuje jo# ve%a proturjeja koja slijede iz
mnotva. Dalje sokrat kae da ako postoji slino onda netko uestvuje u slinom isto
vrijedi i za ne slino,a postoje on koji uestvuju u o"jema pa su i slini i neslini. 1ae da
nije nita udno da netko za njega kae da je jedno ,a opet uestvuje u mnoini jer kae
da ima svoju lijevu i desnu stranu tijela i ako netko kae da je Sokrat jedno rei e da je
jedan ovjek od sedmorice. time hoe pokazati distinkciju izme$u mnogo i jedno i
dokazati time da nisu isto.
@ Sokrat kae5 kao #to je nemogu%e da stvar bude u istom pogledu i slina i neslina +tu
se, nota "ene, korijeni to"oe &ristotelovo naelo neproturjeja,, ali nije nemogu%e da
ona ima istovremeno slinost u jednom i razliitost u drugom pogledu, isto tako nije
nemogu%e da sve stvari budu jedno po tome #to imaju udjela u jednom i da istovremeno
budu mnoge, iako bi bilo nemogu%e da u istom pogledu neka stvar bude i jedno i mnogo
+AAda samo mnogo "ude jednoAA B to je nemogue,. Neto mo#e $iti i jedno i mnogo, ali
nikad ne mo#e !rijediti %%jedno & mnogo%%
@ no, same ideje se ne mogu ni mijeati ni razdvajati +u jedno i mnogo,, kae Sokrat.
;ito eli rei da su ideje 'ideje "lino"ti i razliito"ti, mnogoga i jednoga...( mnoge i
da "e ne mogu %%izmijeati% u jedno. 1ako e taj pro"lem rijeiti !enon. Sokrat kae da
"i volio uti iste dokaze ,ali za ideje spomenutih pojmova. Dakle eli da s vidljivih
predmeta razgovor pre$e na razumske pojmove.
@ Sokrat odvaja ideju slinosti, jednoga, mnogoga +..., od pojedine slinosti, jedne stvari
ili mnotva. (a isti nain odvaja i ideju lijepog, do"rog i pravednog od pojedinanih
lijepih, do"rih i pravednih postupaka. Parmenid ga je upitao da li ti sam vri izdvajanje '
kome govori, pa stavlja odvojeno Cono to naziva/ ideje kao takve, a odvojeno opet
predmete koji uestvuju u tim idejama.
=e$utim, kad ga Parmenid pita za ovjeka, vatru i vodu, Sokrat smatra da vjerojatno
postoji li ideja tih stvari. U ideju "eznaajnih stvari +"lato, praina..., ne eli je pak
osporiti jer smatra da razgovor o "eznaajnom je samo "r"ljanje ,a to ne eli radit.
Parmenid u kae da je to zato jer je mlad i "rine ga tu$e miljenje i jo nije uao
filozofiju kako tre"a. Sokrat se sloio s Parmenidovom metaforom o jednom kao platnu
koji pokriva mnotvo jedara , on je i dalje cijel i sam za se"e ,a mnotvo uestvuje u
njemu. dakle, Sokrat vjeruje u ideje, a stvari do"ivaju imena po tome to imaju udjela u
idejama +ako neto ima udjela u ideji do"ra, zovemo to do"rim, npr., Stvar moe imati
udjela ili u cijeloj ideji, ili u dijelu ideje, kae Parmenid. Sada pita je li platno cijelo preko
jednog ili samo njegov dio preko jednog. Dijela ideja ne moe "iti u predmetu, jer ima
mnogo predmeta i ideja "i izgu"ila svoju cijelost.
&li, odgovara Sokrat, nije tako5 cijela ideja moe biti prisutna na vie mjesta u vie
predmeta!, kao #to i dan mo&e biti prisutan na vi#e mjesta, a ipak dan ostaje jedan
jedinstven. Parmenid kae da ideje kao takve imaju dijelove a predmeti koji uestvuju u
idejama uestvuju samo u jednom njihovom djelu3 tako se ideja ne "i vie nalazila cijela
u svakom predmetu, nego "i samo jedan njen dio "io u svakom predmetuE
(o Parmenid pronalazi novu metaforu +platno koje se mora provui preko mnogo jedara
B ono ne moe ostati jedno, i utvr$uje da ideje imaju dijelove, i predmeti sudjeluju samo
u dijelu ideje te nije cijela ideja u predmetu" nego samo dio ideje. Dakle, ne postoji ideja
koja "i ouvala svoje jedinstvo, nego se nuno dijeli. & ako se dijeli ideja velikog, onda
su njeni predmeti manji +isto vrijedi i za ideju jednakosti, dijelovi su nejednaki,. Prema
tome, "t!ari ne mogu "udjelo!ati ni u dijelu ideje, ni u cijeloj ideji +netono. =ogu u
cijeloj , a mogu i djelomino, ako uzmemo u o"zir apstrakciju . &li apstrakciju Platon
zanemaruje s o"zirom da ne priznaje da su ideje u naem duhu, doim ono prvo, da "i
cijela ideja mogla "iti u stvari, od"acuje na temelju metafore +a Sokratova je "ila "oljaE,,
@ Parmenid po$ija i ideju kao jedin"t!o5 jer, ako je ideja jedinstvo svih predmeta, npr.
ideja velikog jedinstvo svih velikih predmeta, tad tre"a postojati jedna nova ideja koja e
o"uhvaati ovo veliko od ideje i ono od predmeta3 a ako je tako, tre"a postojati jo jedna
nova ideja velikog koja e o"uhvaati ovo prethodno, i tako idemo u "eskonanost5 tako
dolazimo do mnogo ideja umjesto jedinstva ideje.
@ no Sokrat inzistira5 ako je ideja mi"ao, tad ideja postoji samo u du#i, ni na kojem
drugom mjestu, i tako bi ideja #ao misao sa$uvala jedinstvo% (o, odvraa Parmenid, to
mora "iti misao neega #to postoji, i ona vrijedi za jedan niz stvari. 1ako te stvari
sudjeluju u ideju5 jesu li stvari sastavljene od misli. (e, odgovara Sokrat, i kae da mu se
najsmislenijim ini da su ideje pra"like 'paradigme( %%u !jeno"ti prirode%%, a "t!ari "u
kopije 'reproduk)ije( ideja. Na taj nain stvari sudjeluju u idejama" a ne odu&imaju
nita od nji'. (o, odgovara Parmenid, ako je stvar slina ideji, onda oni skupa moraju
sudjelovati u slinom. & ideja je ono po emu su stvar i ideja slini. Prema tome, morala
"i "iti neka ideja izme$u stvari i ideje po kojima "i oni "ili slini, i tako unedogled.
Prema tome, predmeti ne sudjeluju u idejama na temelju slinosti, nego moramo tra&iti
drugi nain, zakljuuje Parmenid. Dakle, !eliki "u pro$lemi " pretpo"takom apsolutne
realnosti ideja* Parmenid kae da je pro$lem kad "e +o,e po"ta!iti " jedne "trane
jedna realnost, a " druge "trane njoj odgo!araju,a ideja - ako pretpo"ta!imo
transcendentnost ideja, to je !elik pro$lem. Prema Parmenidu, ako su ideje
transcendentne, tad su nedostupne ljudskoj spo&naji' jer, ako su transcendentne, tad nisu
u nama. Ako "u ideje tran")endentne, onda one "toje "amo u odno"u jedne "
drugima, a ne " predmetima. i"to tako, ako "u predmeti o!o"trani, onda "toje u
odno"u "amo jedni " drugima, a ne " idejama. (deje se odre)uju u kontekstu ideja,
predmeti u kontekstu predmeta * a ne odre)uju se predmeti prema transcendentnim
idejama. Parmenidov primjer5 ako je netko gospodar, tad je on gospodar konkretnog ro"a,
a ne ropstva kao ideje3 tako$er, ideja gospodarstva nema nikakvog konkretnog ro"a.
@ iz istog razloga ne mo#emo imati "poznaju ideja "t!ari, jer ideje nisu u nama, nego su
transcendentne. =oemo spoznati samo pojedine predmete, ali ne lijepo, dobro,
pravedno itd. kao takvo. 9sto tako kao to mi ne moemo spoznati ideje, ni "og koji "i "io
s onu stranu +transcendentan,, koji "i imao samo ideje, ne bi mogao spoznati ovostrane
predmete +jer ima samo ideje,. !"og toga to postoji ta neprelaznost izme$u ideja i
predmeta, ljudi "i mogli doi do zakljuka da ideje ne po"toje, ili $arem ljudima ni"u
nikako "poznatlji!e. Fudno je misliti da postoji jedna bitnost po kojoj su sve stvari
jedne vrste. &li, onaj koji za neku realnost ne $i imao ideju uop,e ne $i mogao
go!oriti ni mi"liti +AAgu"i dijalektiku sposo"nostAA, kae Parmenid,. Gto sad, i to sad s
filozofijom.
@ da bi se moglo odrediti #to je ideja (lijepog, dobrog...) treba vje&be u dijalektici.
Parmenid je ipak sretan to se Sokrat ne ograniava samo na empirijske predmete, nego i
na one koji se dohvaaju razumom, tj. ideje. 1ako uvje"ati dijalektiku. #ako da se
pretpostavi i da predmeta ima +te to iz toga proizlazi, i da ga nema +te to iz toga
proizlazi, B jo neto iz ega je &ristotel mogao izvui princip neproturjenosti5 npr. prvo
pretpostavimo da postoji slinost, pa vidimo to iz toga slijedi i za slinost i za neslinost
i za sve drugo3 zatim pretpostavimo da postoji neslinost, pa vidimo to iz toga slijedi.
Kad se ispitaju ba# svi putevi, pronalazi se istina. Parmenida su zamolili da takvu
dijalektiku na primjeru. Sad e Parmenid postaviti neku hipotezu i njenu suprotnost, pa
vidjeti to iz toga slijedi. Polazi od vlastite tvrdnje +sugovornik mu je &ristotel, ali ne
onaj iz Stagire, ve Sokratov mla$i suvremenik,Parmenid ga je iza"rao jer je najmla$i i
smatra da e davati najiskrenije odgovore i tako$er ga malo podcjenjuje+po meni, ,kae
da e se moi odmoriti kada &ristotel govori.
@ &ristotel polazi od prve svoje pretpostavke5 /edno po"toji. &ko postoji, $edno ne moe
"iti mnogo. Stoga nije ni dio ni cjelina( dijelove nema, jer je dio dio neke cjeline, a nije
cijelo, jer cijelo ima dijelove pa bi tad $edno bilo mnogo. U o"a sluaja, i kad ima
dijelove i kad je cijelo, jedno bi bilo mnogo. Dakle, /edno nije ni dio ni )jelina.
@ ako 4edno nema dijelove, tad nema ni poetak ni sredinu ni kraj, jer to su dijelovi.
Dakle, $edno je bezgranino. ;no nema ni o"lik, jer svaki o"lik +okruglo ili ravno, je
takav da pokazuje odnos ru"a prema sredini B ali kako jedno nema dijelove, jer nema ni
ru" ni sredinu, $edno nema ni oblik, nije ni ravno ni okruglo. #o tako$er povlai i da se
/edno ne nalazi nigdje, jer nije ni u drugom, ni u sebi B kad "i "ilo u drugom, "ilo "i
AAkrunoAA obu+va%eno time +ne nunoE =oglo "i "iti i pravokutno o"uhvaeno,, pa "i se
dodirivalo na periferiji. &li kako nema periferne dijelove, ne moe se ni dodirivati. 4edno
nije ni u se"i, jer "i tad "ilo o"uhvaeno samim so"om3 a kako je jedno ono to
o"uhvaa, a drugo ono to je o"uhvaeno, to su ve dvije stvari, a 4edno ne moe "iti dva
+sofisterija,
@ moe li se 4edno kretati. 4edina dva kretanja su premje#tanje i mijenjanje. &ko se 4edno
mijenja, onda vie nije to jedno. & ne moe se ni premje#tati, jer ako se premjeta, tad je
dijelom ve na iduem mjestu, a dijelom jo na polaznom mjestu B a kako 4edno nema
dijelove, to je nemogue. Dakle, 4edno je nepokretno. &li isto tako, $edno ne mo&e biti na
mjestu, jer ne mo&e biti u ne$emu (da bi bilo na mjestu, mora biti u neemu) * dakle,
$edno se nu&no stalno kre%e. !nai, /edno "e niti kre,e, niti miruje. Dalje, 4edno ne
moe "iti ni identino +ni se"i ni drugom, ni razliito +ni se"i ni drugom, ponovo, B zato
ne moe "iti identino drugom ni razliito od se"e, to je jasno3 ali ne moe ni "iti razliito
od drugog, jer 4ednom ne pripada karakteristika da "ude razliito3 a ni identino samom
se"i, jer ono to je identino sa so"om ne ini jedno sa so"om. (a slian sofistiki nain
zakljuuje se da 4edno nije ni slino ni razliito, ni jednako ni nejednako +ukratko, Platon
hoe Parmenida prikazati kao istog sofista,. 4edno ne moe "iti ni starije ni mla$e ni
jednako staro, jer to znai sudjelovati u slinosti i razliitosti u vremenu, a jedno uop%e
nema slinost ni razliitost. & ne moe ni biti u vremenu, jer to znai postajati stariji od
se"e5 dakle, $edno uop%e ne mo&e biti u vremenu. (o, ako /edno nije u vremenu, onda
ono niti jest, niti je bilo, niti )e biti - /edno ne "udjeluje ni u po"tojanju* /edno nije*
Prema tome, /edno "e ne mo#e ni "poznati, " o$zirom da nije.
0 1. pretpo"ta!ka 0 no, Parmenid e sad krenuti ponovo od stare hipoteze5 pretpostavit %e
da $edno postoji i vidjeti to iz toga proizlazi. Dakle, ako $edno postoji, moe se rei i da
$edno sudjeluje u bi%u. (o, to ne znai AA4edno je 4ednoAA, jer nije isto 4edno i postojanje.
9z toga da $edno postoji slijedi da Jedno ima dijelove, jer $edno i postojanje su njegovi
dijelovi. !nai, /edno koje po"toji je cjelina koja ima "!oje dijelove. & kako nije
mogue da AA4edno postojiAA "ude "ez AA4ednoAA i "ez AApostojiAA, onda tu dio AA4ednoAA uvijek
ima dio AApostojiAA i o"rnuto, a to su ve H dijela. (o i kod njih su dijelovi nerazdvojni, pa
je to ve I dijelova, i tako unedogled +JK, LM, KH...,. & kako su ta dva dijela nerazdvojena
u 4ednom, $edno je uvijek dva, i nije /edno, a i s o"zirom da se to "eskonano umnaa,
dakle Jedno je bes#ona$no mnotvo.
@ moemo pretpostaviti $edno naprosto kao jedno, ak i ako postoji, ali u mi#ljenju
vidimo da je to $edno samo jedno, bez postojanja +uzimamo jedno kao jedno, a ne kao
dva zato to je ono ujedno i postojanje, iako jedno postoji B to je razumno,. (o, ve dalje
je sve za"rljao5 gleda da imamo jedno, postojanje i razliito, i onda kae da imamo par
+postojanje i razliito,, i da je to jedno, a kad se tome pridoda jedno, onda to ini tri. 9 sad
dalje poinje "rojalica5 M puta M, L puta L, M puta L... ukratko, Platon8Parmenid nas sve
+koji ovo oz"iljno shvaamo, ini majmunima. Dakle, iz jednog nu&no slijedi broj, a iz
broja slijedi mno#tvo. 9z jednog slijedi "roj, a "roj sudjeluje u postojanju. #o e rei da je
/edno "!ugdje u po"tojanju, koje je mnogo"truko, i pri"utno je u "!emu. (o, ako je
jedno u svakom dijelu, i istovremeno je cjelina jedna. #ako je to $edno kao cjelina
ustvari mnogo, AAbes#ona$na mnoinaAA. 4ednoga je nebrojeno mnogo, a svaki dio od tog
,,mnogo,, je jedan. !nai, jedno ne moe cijelo "iti na mnogo mjesta istovremeno, nego
mora biti podijeljeno.
@ jedno kao cjelina i dijelovi je ogranieno, a granica ima krajeve. Dakle jedno ima i
poetak, kraj i sredinu, te e stoga jedno imati i oblik. & jedno je i samo u sebi i u
drugom, jer dijelovi su nuno u cjelini, a cjelina je z"roj svojih dijelova +pa je jedno u
samome se"i, jer jedno kao dijelovi je sadrano u jednom kao cjelini,. & ta cjelina ne
moe "iti u svojim dijelovima +nego o"rnuto, dijelovi su u cjelini,, pa je cjelina jednog ili
u niemu ili u neem drugom B u niem ne moe "iti, pa je u neem. /edno je dakle i u
sebi i u ne$em drugom. (adalje, $edno i miruje i kre%e se5 miruje, nuno, zato to je
samo u se"i +pa je uvijek na istom mjestu,3 a kree se nuno zato to je i u neem
drugom, to e rei da nije stalno na istom mjestu
@ /edne je identino i razliito, i "e$i "amome i drugome5 sebi je identino jer je 4edno
isto to i 4edno3 sebi je razliito jer je istovremeno i u se"i i u neemu drugome3 razliito
je od drugi+ stvari zato to je 4edno jedno, a ostalo nije3 identino je drugim stvarima
zato to je sve identino sa samim so"om B a kako se u identinom ne moe nalaziti
razliito, onda je sve identino sa svim drugim, pa tako i 4edno +zakljuak5 sve je
identino, ni#ta nije razliito,
@ /edno je "lino i ne"lino drugim "t!arima5 slino je po tome #to se Jedno ra&li#uje
od drugoga #oli#o i drugo od Jednoga" ni vie ni manje * &ato je sli$no +kruno
dokazivanje. vrlo zanimljiv dokaz, tre"alo je to smiljati. L i H su slini, jer se L razlikuje
od H koliko i H od L. (a taj nain, sve je slino , jer se uvijek moe izokrenuti,. Upravo
time to je 4edno razliito od drugoga i drugo je, na isti nain, razliito od 4ednog B
upravo time su slini. & time to je slino suprotno neslinom, a na temelju razlike se
zakljuilo na slinost izme$u 4ednog i ostalog, tako e se i na temelju identiteta zakljuiti
na neslinost izme$u 4ednog i ostalog +jer identino je suprotno razliitom, pa ako
razliito daje slinost, identino mora davati neslinost,. /edno je "lino i ne"lino
drugim "t!arima, zato to je identino i razliito od nji+ B jasno je da je sve ovo
sofistika, s ciljem da se dokae da iz Parmenida moe slijediti bilo #to . ;ito, Platon eli
cijelim ovim dijalogom nipodatnuti Parmenida.
@ na temelju slinih izvoda Parmenid dokazuje sluateljstvu da 4edno i dodiruje i ne
dodiruje i se"e i sve drugo. (adalje, 4edno je i jednako i nejednako drugim stvarima, jer
je i vee i manje od njih, i nije ni vee ni manje. 1ako 4edno postoji, ono postoji u
vremenu. 1ako ono tee skupa s vremenom, 4edno postaje starije od sebe3 ono +dokazuje
Platon nekim putem +ali ne da mi se navoditi kojim,, postaje i mla)e od sebe. (o kako
4edno postoji jednako dugo koliko postoji, ono nije ni starije ni mla$e.
@ $edno je razliito od svega ostalog, koje je mnogo. & kako manji "rojevi nastaju ranije
nego vei, 4edno je nastalo prje nego mnogo +Platon, jasno je, namjerno "rka brojeve koji
su na#a apstrakcija sa samim stvarima,. Dakle, 4edno je starije nego druge stvari. S druge
strane, 4edno je jedno tek kao cijelo, a za to tre"a da se spoje dijelovi koji su mnogi, i tek
potom moe nastati 4edno. Dakle, 4edno je mla$e nego druge stvari. (o, kako je i prvi
dio jedno, tako 4edno nastaje kad nastaje prvi dio koji je 4edno B 4edno je jednako staro
kao i ono samo.
@ nadalje, 4edno nikad ne postaje +ne AApostojiAAE, starije ni mla$e od drugih stvari, jer je
uvijek jednaka razlika u starosti. =e$utim, ako je 4edno nastalo prije drugih stvari, onda
e, kad pro$e odre$eno vrijeme, druge stvari postajati sve starije u odnosu na 4edno
+razlika5 ono gore je apsolutna starost, ovo ovdje je relativna starost3 kao da kae da e
JI@godinjak za H godine postati mla$i u odnosu na JH@godinjaka, a JH@godinjak stariji
u odnosu na JI@godinjaka, jer sad je omjer starosti JI5JH, a onda e "iti MM5JI, dakle JH@
godinjak se po starosti relativno pri"liio JH@godinjaku. 0rlo jeftin trik. -pet argument
temeljen na konvencijama, a ne na samim stvarima, B tako e ono mla$e uvijek postajati
starije nego starije, a starije e uvijek postajati mla$e nego mla$e, ali nikad nee doi do
toga da se izjednae po starosti. Mo&e se postajati starijim i mla)im, ali nikada i postati.
(a koncu dolazi do zakljuka da 4edno niti postaje niti jest starije ili mla$e od drugoga, i
postaje i jest i starije i mla$e od drugoga.
@ 4edno, oito, postoji u vremenu. 4edno stoga i jest, i bilo je, i bit %e, i postaje i postat %e.
;no tako$er, oito, neto ima, imalo je i imat %e. Dakle, z"og svega toga to moemo
zakljuiti o 4ednom, mo#emo imati spo&naju" miljenje i opaanje o /ednom.
@ L. pretpostavka5 ako 4edno jest jedno, onda sudjeluje u bi%u, a ako 4edno nije jedno,
onda ne sudjeluje u bi%u +krivo5 ono #to jest nuno sudjeluje u "iu8postojanju. Druga
stvar je to, ako nije jedno, ne sudjeluje u bi%u #ao jedno,. Dok sudjeluje u "iu, ne moe
ne sudjelovati, i o"rnuto B dakle, AAdrugo je vrijeme u kojem $edno sudjeluje u bi%u, a
drugo u kojem ne sudjelujeAA, i AAna taj nain moe sudjelovati i ne sudjelovati u istoj
"itnostiAA B ono vrijeme kad sudjeluje u bi%u je nastajanje, a vrijeme kad ne sudjeluje je
nestajanje. Prema tome, $edno nastaje i nestaje. Kad nastaje kao $edno, nestaje kao
mnogo * kad nastaje kao mnogo, nestaje kao $edno.
@ prelazak iz mirnog u kretanje i iz kretanja u mirno, to "e mo#e "amo i&van
vremena, jer ne postoji to vrijeme u #ojem je neto i mirno i u #retanju. Promjena
"tanja "e ne mo#e dogoditi ni kad neto miruje ni kad "e neto kre,e. 4edino u emu
se doga$a promjena stanja je AAtrenutnoAA +toka u kojoj se mijenja mirovanje u kretanje i
o"rnuto B ta toka nije u vremenu,. (a temelju toga, svaka promjena se doga$a u
trenutku, a ne u vremenu5 i mnogo u jedno, i postajanje u nestajanje +jer ne postoji
trenutak u kojem je neto istovremeno i jedno i mnogo, i postojanje i nestajanje
@ H. pretpostavka5 ako $edno postoji, #to su druge stvari. #e druge stvari su neto drugo
nego 4edno, ali AAnisu li#ene $ednoga, nego u njemu sudjeluju na neki nainAA. Druge stvari
nisu jedno, jer savreno jedno nema dijelove. Dijelovi nisu dijelovi mno&ine, nego cjeline
+jer kad "i dio "io dio svi+ lanova cjeline, pojanjava Platonov tuma <o"in, on "i "io i
dio samog se"e +lako rjeiv sofizam5 nije dio svakog dijela cjeline, nego dio cjeline kao
dio, a ne kao dio dijelova,. (o on ni ostalim dijelovima nije nita, jer nije njihov lan5
znai, dio nije dio ni mno#ine ni )jeline, nego je dio dio "t!arno"ti, %%idealne i jedne%%.
#a jedna stvarnost ima dijelove koji su pak sami cjelina, i koji i sami imaju dijelove. Svi
ti dijelovi sudjeluju u 4ednom. ;ni su razliiti od 4ednog, inae ne "i mogli u njemu
sudjelovati, i oni su mnogo.
@ "t!ari koje sudjeluju u 4ednom +i kao cijelom i kao dijelu, su vi#e od jednog, i stoga ih
ima bes#rajno mnogo +kao da kae da ima beskrajno mnogo stvari zato #to su one
umno&ak ./a i 0/a, zato #to postoje ne samo dijelovi nego i dijelovi dijelova,. Svaki dio od
mno&ine, koja nije 4edno, nije jedan, nego koji god dio da zahtvatimo, imamo mno&inu B i
zato je sve #to mo&emo opaziti beskonana mno&ina stvari. #i dijelovi imaju me)usobnu
granicu (s obzirom da su dijelovi cjeline), ali su kao stvari brojem bezgranine. !ato, te
stvari su i sline i nesline5 sline zato to su sve "ezgranine "rojem i zato to sve imaju
granicu3 me$utim, time to su istovremeno i ograniene i "ezgranine su nesline.
@ N. pretpostavka5 /edno ap"olutno po"toji, druge "t!ari ni"u dijelo!i /ednog.
Parmenid kree s pitanjem5 ako jedno postoji, kako stvari stoje s odnosima drugi+ stvari1
Druge stvari su tad odvojene od Jednog" i Jedno je odvojeno od drugi' stvari B zato5
zato #to nema ni$eg osim Jednog i drugi' stvari ++u $emu bi se Jedno i druge stvari
&ajedni$#i nala&ili++" /edno i druge "t!ari "u "!e to po"toji. Dakle, $edno i druge stvari
su odvojeni. 4edno nije u drugim stvarima, niti cijelo +jer je od njih odvojeno, niti
dijelovima +jer savreno 4edno nema dijelova,. Prema tome, /edno i druge "t!ari "u
"a!reno od!ojeni, i AAdruge stvari u sebi nemaju nita to je jednoAA +posve krivo B ali to
pokazuje i sugovornik, koji na ovu Parmenidovu tvrdnju odgovara AA zacijelo neAA,.
#ako$er, druge "t!ari ni"u mnoina, jer da je"u, sva#a od nji' bi" #ao dio cjeline"
morala biti jedna. 2ruge "t!ari %%ni"u ni jedno ni mnogo, ni )jelina ni dijelo!i, jer ne
"udjeluju u /ednom ni na koji nain%%. one nemaju ni $roje!e 'ni"u ni d!a ni tri ni
$ilo koji $roj, jer "!aki $roj "adr#i u "e$i jedan(* S o"zirom na to da druge stvari
nemaju nikakve veze s 4ednim, ne mogu biti ni sline ni nesline, jer to za+tijeva barem
dva svojstva, a kako druge stvari u sebi nemaju jedna, ne mogu imati ni dva. Dakle,
druge "t!ari uop,e nemaju nikak!u %%afek)iju%% 'atri$ut( - %%ako /edno po"toji,
Jedno je sve%%
@ o!dje Parmenid dolazi - dakle - do zakljuka da je Jedno sve, a i"to!remeno da
Jedno nije niti jedno 'iz pret+odni+ neki+ zakljuaka(
@ K. pretpostavka B sad se mora pretpostaviti +jer sve se mora pretpostaviti, kako je reeno
na poetku, da /edno ne po"toji. <ei AA$edno ne postojiAA je potpuna suprotnost tome da
kaemo AAne/$edno ne postojiAA. <ei AA$edno ne postojiAA znai oznaiti $edno, koje je
razliito od drugi+ stvvari, kao ne/bi%e. 9pak, iako "e u t!rdnji %%/edno ne po"toji%%
/edno oznaa!a kao ne$i,e, neto mo#emo znati o njemu: mi &namo to pod Jednim
mislimo i &namo da je Jedno #oje o&na$avamo #ao nebi)e! ra&li$ito od sveg drugog
+ne"ie je razliito od svega drugoga, "a sjajnoE Pa valjda je jasno da je tako,. !nai,
imamo /edno kao predmet misli +ovo ne kae Platon, nego komentator lucidno
zakljuuje,, ako i ka#emo da ne po"toji. Dakle, imamo znanje o /ednom, inae ne
bismo znali #to se misli kad se ka&e ,,$edno ne postoji,,. 9mamo i znanje o razliitosti
$ednoga od drugi+ stvari. ; 4ednom imamo dakle "poznaju i razliito"t +AApripadaju mu
spoznaja i razliitostAA,3 ono nadalje ima i mnoge odnose5 kad se kae neka izjava o
njemu, ono "iva i zamjenica i predikat i su"jekt i o"jekt, na njega se odnose prilozi i
prijedlozi3 stoga, /edno "udjeluje u mnogim "t!arima, iako ne po"toji*
@ s o"zirom da je 4edno tako odvojeno od drugih stvari, $edno je neslino drugim
stvarima, to je jasno3 tako$er, s o"zirom da je 4edno jedno, ono ima slinost sa samim
sobom. #ime to nije slino drugim stvarima, $edno nije jednako drugim stvarima B
prema tome, 4edno sadri nejednakost3 ako sadri nejednakost, sadri veliko i maleno +jer
to su nejednakosti,, a sadri i ono izme$u njih3 ono izme$u malog i velikog je jednako, i
stoga $edno sadr&i i jednakost i nejednakost
@ tako$er, /edno %%mora na neki nain "udjelo!ati i u $i,u%%, jer mo&emo zakljuiti ne#to
istinito o njemu +sve ovo prethodno, B a AAako kaemo istinu, kaemo neto to postojiAA.
Dakle, $edno ima vezu i s bi)em i s nebi)em. (a taj nain, tako da se sudjeluje u AA"itnosti
"ia koje postoji i ne"itnosti "ia koje ne postojiAA, tako ono #to postoji mo&e ,,savr#eno
postojati,,, i sudjeluju%i u nebi%u ono koje ne postoji mo&e ,,savr#eno ne postojati,,.
%%2akle ono to ne po"toji nu#no "udjeluje u $i,u, da $i o"t!arilo "!oje ne$i,e%% B
/edno koje ne postoji, ima i bitnost i nebitnost. Prema tome, 4edno ima i nema to stanje
+"itka i ne"itka, B a iz tog stanja se izlazi samo promjenom, a promjena je kretanje. 4edno
koje ne postoji mora imati kretanje, jer se mijenja iz ne"ia u "ie. & isto tako, 4edno koje
ne postoji ne postoji nigdje, pa stoga nema mjesta u kojem se kre%e. Dakle, /edno "e i
kre,e i miruje* /edno koje ne po"toji "e kre,e i ne kre,e, mijenja i ne mijenja. /edno
po"taje i ne"taje 'jer "e mijenja( i ne po"taje niti ne"taje 'jer "e ne mijenja(.
@ O. pretpostavka5 #to proizlazi iz pretpostavke da ,,$edno ne postoji,,. #o znai AAodsustvo
bitnostiAA, to znai da $edno ni#a#o ne postoji +a ne da na neki nain ne postoji,E 4edno je
ne"ie koje ni na koji nain nema "itnost. Dakle, nema ni postojanja ni nestajanja +jer i
to dvoje sudjeluje u "itnosti,3 ne moe ni do"iti ili izgu"iti "itnost, ono naprosto nema
bitnost, ne postaje niti nestaje, ne mijenja se niti se kree, nije u mirovanju +jer sve to
postoji, a kad "i 4edno u neem od toga sudjelovalo, znailo "i da sudjeluje u postojanju,
u "itnosti,. (ema ni niega po emu "i mu druge stvari pripadale, nema nikakav odnos
prema drugim stvarima3 /edno koje ne po"toji nema uop,e nikak!e odno"e niti ikak!e
atri$ute '%%nikak!e odred$e%%( - "toga, prema komentatoru Augu"teu 2ie"u 'ne
2iel"u*(, o /ednom "e ne mo#e ni mi"liti
@ I. pretpostavka5 ako $edno ne postoji, #to su (kakve su im ,,afekcije,,, tj. #to im pripada)
druge stvari. ;ne su "ez sumnje druge stvari, i one su prema tome razliite. &li a#o su
stvari druge" one trebaju imati neto u odnosu na to su druge * a to neto ne moe biti
Jedno" jer ono ne postoji. St!ari "u druge jedne u odnosu na druge 'razlikuju "e z$og
me,usobne razlike, a ne z$og razlike "pram /ednog(
@ druge stvari mogu samo kao mnoina biti drukije u odnosu na druge, a ne jedna po
jedna dru#$ija (jer jednoga nema). 2o, stvari u mno&inama ima beskonano mnogo, jer
se uvijek mogu beskonano dijeliti na jo# manje. Postoje mnoge mno&ine stvari, jedne
(mno&ine) drukije od drugi+ B znai, i mnogo +mnogo stvari, se pojavljuje kao jedno, jer
mora nekako biti drukije od drugi+ mno&ina, ali ipak nije 4edno. &li to da mnoge
'mnoge "t!ari( izgledaju kao /edno, to je privid, a ne istina - " o$zirom da /ednog
nema i na temelju toga nema jednog u mnogim "t!arima, stvarima uop)e ne pripada
ni#a#av broj* Dakle, druge "t!ari nemaju odredbe, nego imaju %%privid odredbe%%
'komentator 3o$in(. U mnoini stvari ne postoji jedno, pa stoga ne postoji ni ono
najmanje B stoga se uvijek moe nai neto manje, nigdje se ne moe nai poetak stvari,
jer uvijek ima neki poetak jo manji od tog poetka. #o je neodre)ena masa, bez
$ednoga B ali "t!ara "e pri!id da je ma"a jedinstvo, neko /edno. #aj privid se stvara
sla"om umu, no snaan um zna prepoznati da je sve to se $ini #ao Jedno ustvari
bes#ona$no mnotvo" neodre,ena masa jer Jednog nema" ono ne postoji!. (a taj nain,
mno&ina stvari je i slina i neslina (kao slika koju se gleda razliito3 izdaleka izgleda
kao jedinstvo i slinost, ali kad se pribli&imo vidimo razlike i neslinosti), stoga i
bezgranina i ograniena. Mnoine stvari! su me,usobno stoga i sli$ne i nesli$ne -
"amo je pri!id da po"toji /edno, u"t!ari je "!e mno#ina
@ P. pretpostavka5 tre"a vidjeti #to proizlazi iz toga da ne postoji Jedno" nego postoje
samo druge stvari. Dakle, druge "t!ari ni"u /edno. (o, "t!ari ni"u ni mnogo, jer tamo
gdje je mnogo moralo $i $iti i /edno - " o$zirom da nijedna od stvari nije jedna" ne
postoji ni mnotvo stvari '"t!ari ni"u nita, ni /edno ni mnogo(. 4ruge stvari ne stoje
ni u kakvom odnosu s onim ega nema * one ne ine dio $ednoga, jer ,,ono ega nema
($edno) nema ni dijelove,,. Prema tome, kod drugi+ "t!ari nema ni#a#vog odnosa
prema onome to ne postoji" pa $a# niti miljenja o tome: ne po"toji ni pri!id onoga
ega nema. Ne mo#emo imati ni miljenje o /ednome, ali ni o drugim "t!arima 'jer
one "u ili jedno ili mnogo, a i za jedno i za drugo je Jedno kon"tituti!no - a kako
nema /ednog, nema ni drugi+ "t!ari(: %%ako /edno ne po"toji, druge "t!ari ni"u ni u
"t!arno"ti ni u miljenju, ni jedno ni mnogo%% - a#o nema Jednoga" ni druge stvari
nemaju ni#a#ve odredbe-atribute-++a.e#cije++. Zakljuak Parmenido!: a#o Jedno ne
postoji" nita ne postoji.
0 zakljuak iz "!i+ pretpo"ta!ki '"!ega to "e pretpo"ta!ilo da "e doe do i"tine, kako
je na poetku $ilo pred!ieno(: %%$ilo da /edno po"toji ili da ne po"toji, ono '/edno( i
druge "t!ari, u nji+o!om odno"u i prema "e$i i uzajamnom, na "!e naine je"u "!e i
ni"u nita, i izgledaju "!e i izgledaju nita.%% Odgo!or "ugo!orniko!: %%To je "a!rena
i"tina.%%
0 ukratko, u o!om dijalogu Platon #eli prikazati Parmenida kao da "e $a!i "amo
rije$ima , a ne stvarima . ali pro$lem je i to ga pobija samo rije$ima , pokazuju,i da
Parmenid dolazi do "tra+o!iti+ kontradik)ija. Platon Parmenida #eli prikazati kao
"ofi"ta. A u"t!ari, "am Platon je "ofi"t, jer "am iz!lai, dakle na temelju rije$i ,
konktradik)ije iz neki+ Parmenido!i+ "ta!o!a. A Parmenido!i "ta!o!i "u "e odno"ili
na stvari .