Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
2009
JOURNAL
OF ENGINEERING &
PROCESSING MANAGEMENT
An International Journal
ISSN 1840-4774
Supported by
Ministry of Science and Technology of Republic of Srpska
Journal of Engineering & Processing Management|
Predgovor
Ovaj prvi broj asopisa Journal of Engineering & Processing Management posveen je
600-toj godinjici postojanja grada Zvornika, 50-toj godinjici od osnivanja i 15-toj godinjici
obnovljenog rada Tehnolokog fakulteta u Zvorniku, Univerziteta u Istonom Sarajevu.
Cilj asopisa je prezentacija i diskusija rezultata koji su neposredno vezani za teorijske,
inenjerske i menederske aspekte, kako u hemijskoj i procesnoj industriji, tako i u metalurgiji,
graevinarstvu i industriji, kao i tema iz oblasti zatite ivotne sredine. Ovom prilikom pozivamo
autore sa univerziteta, istraivakih centara i industrije da uzmu uee u narednim brojevima ovog
asopisa.
Ureivaki odbor
Preface
This first number of publication Journal of Engineering & Processing Management is
dedicated to 600 years of existence of the city of Zvornik, 50 years of the foundation and 15 years of
re-established work of Faculty of Technology in Zvornik, University of East Sarajevo.
The main objective of the Journal is presentation and discussion of the results that are
directly linked to theoretical managing and engineering aspects in chemical and processing
industry, as well as in metallurgy, construction and industrial finishing, also including themes
related to environment and environmental protection. The authors from universities, research
centres and industry are invited to submit papers and take part in future numbers of this
publication.
Editorial board
CONTENTS/SADRAJ
1.
2.
3.
4.
5.
6.
FIBER
REINFORCED
CEMENT
COMPOSITES-IMPROVEMENT
OF
MECHANICAL AND DEFORMATION PROPERTIES
D.Lj.Jevti, D.M.Zaki, A.R.Savi
FLOTATION KINETICS OF MAGNESIUM HYDROXIDE SEDIMENTED FROM
SEA WATER
M.Maksimovi, Lj.Vuki, J.Mandi
KARAKTERISTIKA FUNKCIJE POLITROPSKOG PROCESA SA ASPEKTA
KONSTRUKCIJE NJENE TANGENTE
B.Pejovi, V.Mii, M.Perui, G.Tadi, S.Smiljani
ANALIZA I INTEGRACIJA NASTAVNIH PLANOVA U NASTAVI HEMIJSKOG
INENJERSTVA
M.Jotanovi, G.Tadi
ELEKTROHEMIJSKO DOBIJANJE I MORFOLOGIJA ESTICA BAKARNOG
PRAHA DOBIJENOG PRI RAZLIITIM REIMIMA ELEKTROLIZE
M.G.Pavlovi, M.V.Tomi, Lj.Pavlovi, V.Maksimovi, N.D.Nikoli
ANALIZA KVALITETA OSNOVNIH SIROVINA SA ASPEKTA MOGUNOSTI
17
25
37
47
55
63
73
85
99
115
UDK 669.01
Nauni rad
Faculty of Civil Engineering, University of Belgrade and guest professor, AG Faculty, Banja
Luka, RS, BiH
2
Faculty of Civil Engineering, University of Belgrade, Serbia
Izvod
U ovom radu su prikazani rezultati sopstvenih laboratorijskih ispitivanja u kojima se istrauje
uticaj elinih vlakana kao mikroarmature na promenu svojstava cementnih kompozita tipa
maltera i betona. Ispitivane su meavine kompoziti tipa maltera koji su imali konstantan
(identian) sadraj cementa, peska i silikatne praine. Druga vrsta maltera kompozita sadrala je
60 kg/m3 elinih vlakana kao i jedan superplastifikator. Ispitivane su fiziko-mehanike
karakteristike kako mikroarmiranih maltera, tako i etalona (zapreminska masa, vrstoa pri
savijanju, vrstoa pri pritisku). Ispitivanja na kompozitima tipa betona ukljuila su odreivanje
zapreminske mase, mehanike vrstoe i deformaciona svojstva. Rezultati ispitivanja ukazuju na
poboljanje svojstava mikroarmiranih kompozita.
Kljune rei: Kompozit, malter, beton, superplastifikator, elina vlakna.
Abstract
This paper presents the results of authors' laboratory testing of the influence of steel fibers as
fiber reinforcement on the change of properties of cement composite mortar and concrete type
materials.Mixtures adopted - compositions of mortars had identical amounts of components:
cement, sand and silica fume. The second type of mortar contained 60 kg/m3 of fiber reinforcement,
as well as the addition of the latest generation of superplasticizer. Physical and mechanical
properties of fiber reinforced mortars and etalon mixtures (density, flexural strength, compressive
strength) were compared. Tests on concrete type cement composites included: density, mechanical
strengths and deformation properties. The results showed improvement in the properties of fiber
reinforced composites.
Key words: Composite, Mortar, Concrete, Superplasticizer, Steel Fibers, Silica Fume.
1. INTRODUCTION
Contemporary Civil engineering is permanently setting new conditions concerning the
quality of engineering materials. These conditions have to be completely fulfilled in order to
increase the durability, serviceability and cost-effectiveness of modern buildings. The composite
materials, which will be the main subject of this paper, are offering great possibilities in the field of
research and combination of more advanced solutions in order to keep up with contemporary trends.
Fiber reinforced cement (FRC) composite materials are basically mortar and concrete
composites made with addition of different types of fibers which represent a special microreinforcement. Uniformly dispersed fibers are strengthening the cement matrix, thus improving the
whole set of properties of the basic material. The cement matrix, as the base, can be reinforced
using metalic (steel), synthetic (polymeric), ceramic (glass), or natural (organic) fibers.
Table 1. Significant properties of different fiber types [1]
Fiber Type
Steel
Glass (AR)
Asbestos
Polypropylene
Polyester
Polyethylene
Polyvynilalc.
Acrylic
Nylon
Artificial silk
Carbon
Cellulose
Cotton
Specific
gravity
s g/cm3
7,8
2,5-2,7
3,2-3,4
0,9
1,4
0,9
1,3
1,1-1,2
1,1-1,4
1,5
1,6-1,9
1,2-1,5
1,5
Tensile
strength
ft MPa
500-2600
1500-3700
550-3500
300-750
800-1100
20-30
800-900
600-900
700-800
400-600
550-2600
200-500
400-700
Elastic modulus
E GPa
200
75
200
3,5-12,0
10,0-19,0
0,12-0,40
26,0-30,0
15,0-20,0
7,0-13,0
6,0-7,0
30-230
5,0-40,0
4,0-5,0
Ultimate
elongation
ul %
0,5-3,5
1,5-3,5
0,6-3,0
6,0-25,0
5,0
300-700
5,0-7,5
6,0-9,0
16,0-20,0
10,0-25,0
1,0-2,0
3,0
3,0-10,0
Max.
temp.
T C
160
240
100
240
150
400
3000
Resistivity in
alkali
environment
Resistant
Resistant
Resistant
Resistant
Neutral
Neutral
Resistant
Resistant
Neutral
Resistant
Not resistant
Not resistant
Besides the properties shown in Table 1, relevant fiber parameters are also: aspect ratio
(length/diameter ratio), fiber adhesion capabillity and fiber content (volume fraction). Essentialy,
the fiber-reinforcement concept is about the increment of quality of a complex composite material
(mortar and concrete) achieved by improving certain properties of fresh and hardened material
which are crucial for its practical application. The best effects are achieved in the field of strength
improvement (especially in flexure, tension and shear) as well as in ductility increment of the above
mentioned composites. Also, good results are obtained concerning the reduction of shrinkage, as
well as the improvement of fatigue and impact resistance behavior.
The use of silica fume as a pozzolanic admixture in mortar and concrete types of composites
makes possible the modelling and optimization of their properties. This refers to both physical
effects of silica fume usage filling the cavities between the cement grains, and chemical effects,
i.e. reactions between SiO2 from the pozzolanic powder and Ca(OH)2 from the cement (eg. 1).
Journal of Engineering & Processing Management|
(1)
a)
b)
these mortar composites. Adopted mixture compositions, i.e. contents of mortar E (reference
mixture) and mortar V (fiber-reinforced mortar) were identical with regard to the amounts of
basic components: cement, sand and silica fume. Fiber-reinforcement (60 kg/m3) and
superplasticizer were present in the second type of mortar (marked as V). The presence of the
superplasticizer was needed to achieve the same consistency of this composite and reference mortar
mixture. The amount of water in both mortars was adopted to achieve the mortar slump flow of 180
20 mm. Cement used in this experimental study was pure Portland cement CEM I 42.5 R
produced in Cement Works Lafarge Beoin. Standard three-fractional (quartz) sand has been
chosen as aggregate for mortars studied in both series. Its fractions (I 0/0.5 mm, II 0.50/1.00
mm and III 1.00/2.00 mm) were used in mass ratio 1:1:1. Therefore, nominally largest aggregate
grain in mixture was D=2 mm. Silica fume was present in both series in the amount of 10 % of the
cement mass. Chemical composition of silica fume is given in Table 2. Specific surface area by the
BET method amounted to 6120 cm/g, and density of silica fume was 2.23 g/cm.
Table 2. The results of chemical analysis of silica fume
LOI
SiO2
Al2O3 Fe2O3 CaO MgO TiO2 Na2O K2O
2.76% 94.62% 0.23% 0.10% 0.35% 0.11% 0.03% 0.45% 1.32%
LOI Loss on ignition
Admixture type superplasticizer named Glenium 51, produced by M.A.C. s.p.a., Treviso,
Italy, was added in amount of 1% of the cement mass. This admixture of newer generation is based
on carboxylate ethyl polymers with long side chains, which provide sustained consistency for a
longer period of time (see Fig. 1). Steel fibers used as fiber-reinforcement were locally produced.
The manufacturer of the fibers was Spaji company, Kobinica, Serbia. Adopted fibers were bent
on ends (hooked), dimensions 30x0.6 mm, with aspect ratio l/d =50, in quantity of 60 kg/m 3 (0.45%
of volume). Basic properties of these fibers are presented in Table 3, and Figure 2 shows the shape
of fibers.
Table 3. Basic properties of fibers declared by the manufacturer Spaji
Parameters
Type and shape
Cross section
Tensile strength
Melting point
Declared Properties
Steel fibers bent on both ends (hooked)
Circle
min. 1100 MPa
app. 1500C
Angle of bending
min. 45
302 mm
Thickness (E)
0.60.1 mm
201 mm
4.51 mm
10
Density
(kg/m3)
Flex.strength
(MPa)
Increment
(compared to
Comp.strength
(MPa)
Increment
(compared to
Series
Series
Series
Series
refer.)
Series
Series
refer.)
(%)
(%)
2290
2143
4,5
3,4
32,35
24,5
21
16,66
2278
2135
7,9
5,0
58,00
38,2
29
31,17
2265
2130
8,9
6,0
48,33
46,3
34
36,17
28
2251
2090
9,5
6,65
42,86
68,5
53
29,25
90
2244
2082
9,8
7,3
34,25
85,3
66
29,24
11
80
68.5
60
46.3
38.2
53
"V"
"E"
40
24.5
29
20
34
21
0
0 2
4 7
14
21
28
35
Age (days)
12
well as quantities of steel fibers (25 kg/m3). Both mixes had fluid consistency, and the quantity of
water was varied in order to obtain the same starting consistency according to the slump test (12-13
cm). Measured density of fresh concrete amounted to 2385 kg/m3 (for mix 1) and 2450 kg/m3 (for
mix 2) see Table 5.
Table 5. Properties of fresh concrete
mSiO
[kg/m ]
ma
[kg/m3]
[kg/m3]
mv/mc
Initial slump h
[cm]
320
30
1900
2385
0.5
13
8.5
350
30
1900
2450
0.425
12
8.0
Type of
concrete
mc
[kg/m3]
1
2
2
3
Compressive strength tests were performed on cube shaped (20x20x20 cm) specimens, at the age of
3, 7 and 28 days, while the splitting tensile strength was measured only at 28 days old specimens
(cylinder shaped specimens, 30 cm high and 15 cm in diameter). The results of the research,
(represented as the average of three measurements) are shown in Table 6. The photograph given as
Figure 6 shows the specimen after the splitting tensile test. The photograph shows that steel fibers
continue to bridge the crack after the break [3], [4].
Table 6. Overview of physical and mechanical properties of studied concrete
Compressive strength
Splitting tensile
fp, sr (MPa)
strength
Age
(days)
fzc, sr (MPa)
Series
Series
Series
Series
23,8
26,0
34,9
36,7
28
49,2
51,8
3,6
3,8
13
Figure 6 . Spliting tensile test - Steel fibers continue to bridge the crack after the breakage of the
specimen
14
conducted using the equipment for monitoring and acquisition of stress-strain data which was
connected to the computer [6].
15
Toughness and ductility of steel fiber reinforced concrete are improved in comparison to normal
concrete. It is obvious from the stress-strain diagrams that ductility of the composite made with
steel fibers is approximately 12 times greater then the one of the reference concrete.
Testing of shear stress properties showed that in the case of fiber reinforced concrete great
increase (app. 61%) of this property appeared.
Due to high mechanical strengths and presence of silica fume, these composites can be
successfully used, both in new construction and in repairs and reconstruction of already existing
structures. Especially they can be used for industrial pavements, as silica fume and fiber
reinforcement represent a guaranty for chemical resistance. The use of steel fibre reinforced
composites is recommended in particular for buildings where not only good physical and
mechanical properties are required, but also high durability of materials used.
LITERATURE
[1] Lohmann M.: Kunststoffaserbeton Eigenschaften des Frischbetons und des erhaerteten
Betons, Universitaet Gesamthochschule Essen, Deutschland, 1997.,
[2] Corradi M., Khurana R., R. Magarotto: Tailored properties of concrete to keep it attractive,
FIB Symposium Keep Concrete Attractive, Budapest 2005., pp 223-228,
[3] Muravljov, M., Jevti, D., Zaki, D.; Primeri poboljanja performansi betona i maltera
putem mikroarmiranja, Godinja konferencija "Savremeni problemi u graevinarstvu",
Graevinski fakultet u Subotici, Subotica, str. 225-235, 2005.
[4] Jevti, D., Zaki, D.; Promena fiziko-mehanikih svojstava maltera i betona
mikroarmiranjem, 12. Kongres JDGK, Vrnjaka banja, str. 121-126, Knjiga 2, 2006.
[5] Jevti, D., Zaki, D.; Mikroarmirani malteri i betoni - mogunost poboljanja fizikomehanikih svojstava, Materijali i konstrukcije 49 (2006), 3-4, str. 35-44.
[6] Jevti, D., Zaki, D., Savi, A.; Steel Fiber Reinforcement Analysis in Cement Composite
Materials, Ist International Congress of Serbian Society of Mechanics, Kopaonik, 10.-13.
April 2007., pp. 293-298.
[7] The production catalogues of "Sika", Switzerland.
[8] The production catalogues of "Spaji" fibers, Kobinica, Serbia
16
UDK 622.73:551.463
Nauni rad
17
1. INTRODUCTION
The earliest records on obtaining magnesium oxide from sea water speak about short period of
production existence in 1885 on the Mediterranean coast of France near the place Ste by
application of lime as sedimenting substance. Obtaining magnesium hydroxide important for
pharmaceutical application was started by the company Marine Chemical Co. in 1935 from South
San Francisco applying shells of oyster as a lime source [1]. Production of magnesium from sea
water represents approximately 1/3 of the world production of magnesium and its derivates, i.e. 6
Mt in 1972 [2]. At present, there are a few plants in Europe, North America and Japan for
production of magnesium oxide out of sea water. Apart from this, plants based on production of
magnesium chlorides or sulphates from salty waters or stem lye obtained upon separation of kitchen
salt by the sun energy [3] also operate. Majority of these plants operates on the principle of
conventional flotation procedure. Lately, there are efforts to advance the procedure by conducting
the flotation under pressure by the water carbonated with air, so-called DAF procedure (Dissolved
Air Flotation), which significantly increases recovery of floated magnesium hydroxide [4] as well
as separation of other water dissolvable resources by application of specific flotation reagents [5].
The DAF procedure found its application in both the processes of separation of minerals from water
and in preparation of raw and treatment of waste water [6,7]. This paper presents results of research
conducted over flotation kinetics of magnesium hydroxide floated by unconventional procedure of
flotation in the apparatus under pressure. In order to realise an elementary act of flotation, i.e.
adsorption of mineral particle on an air bubble, it is necessary that the particles collide with the air
bubble in the flotation suspension, that is, the mineral particle and the bubble must find themselves
in a certain position in space. In the process of flotation there are forces of attraction and tendencies
of creating complex P, but also there are resistances to creating complex R, so that the velocity of
flotation as well as velocity of any process is expressed as follows:
v flot
m flot
flot
P
R
(1)
that is, in the first approximation the velocity of flotation can be defined by the quantity of floated
solid phase in a time unit. Provided that the quantity of floated solid phase is marked as recovery, it
can be said that in the first approximation the flotation velocity is as follows:
v flot
m flot
flot
(2)
18
dv flot
d
d
(3)
However, analogous to the reaction velocity, it is more correct to take the ratio between the floated
particles and the unfloated ones (Beloglazov):
dx
k1 Nd Kd,
(x 0 x) n
where:
(4)
x; (x0-x), number of the floated particles and the unfloated ones, respectively,
N, number of gas bubbles during flotation time,
, solidity of particles connection - bubble,
k1, characteristic constant,
K, flotation velocity constant.
The exponent (n) can have different values, but the flotation kinetics is in most cases described by
equations of the first and second degree.
Beloglazov takes it that n=1, therefore the flotation velocity constant is expressed as follows:
ln
1
1
(5)
19
1 e K
(6)
Other floaters partially even disagree with Beloglazov, but say that n does not equal 1, and that it is
according to: Mitrofanov: n=2; Horst Morris: n=1,5; Berger: n=1-6. It can be claimed that the
exponent value n=1-2 is the most appropriate, because the flotation is not pure monomolecular
reaction of first degree. It can be assumed that even two particles can collide with the bubble at the
same time, and not only one as assumed by Beloglazov, but it happens more rarely that 2 or even 6
particles collide as assumed by Berger. Therefore, we are somewhere in the middle between the
reaction of I and II degree. If the exponent n=2 is accepted as with Mitrofanov, then the flotation
velocity constant is as follows:
K 1 ,
that is:
(7)
K
K 1
(8)
The flotation time is calculated from the above expressions in case that recoveries and average
value of the flotation velocity constant are familiar. If constant value is obtained for the velocity
constant in the flotation than the =f() in the diagram is: faulty recoveries, and directions of the
flotation velocity constants can be drawn in the same diagram (Figure 2).
Figure 2. Flotation recovery depending on the flotation time and directions of flotation velocity
constants (n=1, n =2)
When the average value of the flotation velocity constant has been experimentally determined Ksr,
the flotation time can be determined in accordance with the following expressions:
flot
1
1 , n=1
K sr
ln
(9)
20
2.
1 , n=2
K sr
(10)
EXPERIMENTAL PART
Referential samples of synthetic sea water in which Mg(OH)2 has been sedimented were
prepared using Lyman and Fleming method [8], and the samples of original sea water were taken
from the Mediterranean Sea, coastal area near the town ibenik. Rare suspension of magnesium
hydroxide for flotation was prepared stechiometrically by sedimenting of Mg(OH)2 in 1dm3 of the
referential sample of synthetic and natural sea water. Sedimenting of Mg(OH)2 was conducted with
5% solution of sodium hydroxide in the duration of 1 min. including subtle mixing in magnetic
mixer. Subsequently, the flotation reagents were added into the suspension as follows: collector
sodium dodecil hydrogensulphate Na-DHS, type A flocculant, produced in factory upa from
Kruevac as well as bubble-originator n-octyle alcohol in optimal quantities as follows: 0.1g/dm3 of
Na-DHS; 0.001 g/dm3 of flocculant A4 and 0.017 g of n-octyle alcohol. Upon optimal time of
suspension agitation and flotation reagents the suspension flotation was performed in the flotation
apparatus with mechanical agitation and aeration and also the flotation in apparatus for flotation
under pressure was performed. Only after 5 minutes of the flotation duration, the quantity of
unfloated Mg(OH)2, that is, the magnesium retained in the apparatus flotation cell, was being
determined complexometrically.
Based on the analyses of the retained magnesium in the flotation cell, recovery of flotation was
being determined based on the balance of magnesium mass (1dm3 of sea water contains 1.350 g of
Mg).
Due to significantly increased quantities of the flotation foam, which occurs during flotation of
Mg(OH)2 in the apparatus for conventional procedure, research over flotation of Mg(OH)2 in the
apparatus for flotation under pressure was approached. Figure 3. shows laboratory apparatus for
flotation under pressure.
21
Flotation cell (1) is made of laboratory glass with a tap at the bottom for letting out the
flotation suspension upon the experiment completion. The container under pressure (2) is made of a
fire extinguisher, 8 dm3 in capacity, which is filled with distilled water through a funnel (6). Upon
the filling, the tap on the funnel is closed. In the container (2), which is connected to the bottle for
compressed air, the air which carbonates the distilled water is let in. During this, the valve (5),
which serves for letting out the carbonated water in the flotation cell, is closed. When the pressure
on manometer (10) reaches 5 bars the air intake is stopped. With this step the apparatus is prepared
for the experiment. The experiment is performed in such way that 50 cm 3 of previously prepared
flotation suspension of magnesium hydroxide is poured in the flotation cell. Then, through a probe
(4), with careful opening of the valve (5), carbonated water under pressure is let in the flotation
suspension from the container (2). The quantity of carbonated water let in is related to dilution of
the flotation suspension at which the research is performed. In the flotation suspension, immediately
after letting in the carbonated water, due to reduction of pressure from 5 bars to the atmosphere
pressure, separation of air bubbles starts, which implement floating of Mg(OH)2 particles. Upon
completion of the flotation process through the tap on the flotation cell (1) separating of the
suspension from the flotation concentrate is performed. The flotation suspension is let out into the
measurement flask of 250 cm3, which is filled with distilled water up to the line, and then
complexometrically the quantity of unfloated Mg(OH)2 is determined.
3. RESULTS AND DISCUSSION
Previously performed experiments with the conventional flotation procedure of Mg(OH)2,
sedimented from synthetic and natural sea water, reached the following recoveries of floated
Mg(OH)2:
For synthetic sea water: =89,1%
For natural sea water: =87,8%
The results of the flotation time influence on recovery of Mg(OH)2 research, performed in apparatus
under pressure, are shown in Figure 4.
22
Recovery / %
Figure 4. Influence of the flotation time on recovery of Mg(OH)2, o synthetic sea water; natural sea water
Based on the obtained values of recoveries in the flotation time, an estimation of the flotation
velocity constants is performed for reactions of I and II degree and 1.5 degree, i.e.: K 1, K2 i K1,5 and
the values obtained are shown diagrammatically K=f() in Figure 5 for synthetic and in Figure 6 for
natural sea water.
Figure 5. Flotation kinetics of Mg(OH)2 sedimented in synthetic sea water and - direction of the
flotation constant velocity, n=1.5
Journal of Engineering & Processing Management|
23
Figure 6. Flotation kinetics of Mg(OH)2 sedimented in natural sea water and - direction of the
flotation constant velocity, n=1.5
The diagram shows that in both cases, the estimation of the flotation velocity constant according to
the expression in which the value 1.5 is taken for the exponent n, a direction is obtained, which
implies that kinetics of 1.5 degree reaction is dealt with.
4. CONCLUSION
This paper proves that the flotation under pressure in comparison with the conventional
flotation procedure reaches significantly higher recoveries of floated Mg(OH)2 and the time
required for flotation suspension treatment is up to 10% shorter, it reduces the time of flotation as
well as reduced formation of foam as a consequence of smaller collectors quantity application and
other flotation reagents and calmer regime of flotation in comparison with the conventional
procedure. It has been established that the kinetics flotation of Mg(OH)2 corresponds to the reaction
of 1.5 degree.
LITERATURE
[1] H. Chesny, Ind. Eng. Chem., 28 (1936) 283
[2] A. Brinn, Anu. Mines, 11 (1982) 84
[3] N. Heasman, Gas warme Int., 28 (1979) 392
[4] M. Maksimovi, Disertacija, Tehnoloki fakultet, Banjaluka, 1989
[5] S. Titkov, Int. J. Mineral Proc., 74 (2004) 107
[6] S. Gaea, M. Klanja, Tehnologija vode i otpadnih voda, Beograd (1994) 211-214
[7] AWWA, Water Quality and Treatment, Ch. 7, Fourth edition, New York (1990) 426-444
[8] J. Lyman, R. H. Fleming, J. Marine Res., 3 (1940) 134
Journal of Engineering & Processing Management|
24
UDK 536-35
Struni rad
25
generalizuje i uopti, uvodi se pojam politropske promene stanja. Drugim reima, pod politropskom
promenom stanja podrazumeva se neka iz iroke klase kvazistatikih promena stanja idealnog gasa
za koju vai da se, u toku njenog odvijanja, specifini toplotni kapacitet ne menja, [1], [2] [3].
Iznalaenjem odgovarajuih algebarskih izraza za karakteristike politropskih promena stanja
ukazuje se na mogunost da se jednim racionalnim postupkom doe do modela kojim se, na
identian nain, izraavaju mnogobrojne mogue kvazistatike promene stanja idealnog gasa, [3],
[4], [5]. Polazei od prvog zakona termodinamike i jednaine stanja u diferencijalnom obliku,
dobija se jednaina politropske promene stanja u (p, v) koordinatnom sistemu:
pvn = p1v1n = const.,
(1)
pri emu n predstavlja eksponent politrope. Za dva proizvoljna stanja 1 i 2 moe se napisati da
je:
p1v1n = p2v2n
(2)
Treba uoiti da jednaina kvazistatike izentrope idealnog gasa ima formalno isti oblik kao i
opta jednaina politrope i predstavlja samo njen poseban sluaj, [1], [3]. Uzajamni poloaj
osnovnih kvazistatikih politropskih promena stanja u p-v koordinatnom sistemu prikazan je na sl.
1. Posebno je prikazana oblast izmeu izotermske i izentropske promene, koja odgovara skupu
razliitih, tzv. tehnikih politropa, s obzirom da se javljaju kod realnih maina, i imaju posebnu
vanost za praksu, [2], [4], [5].
26
analizu. Na primer, est je sluaj grafikog prikaza spoljnjih uticaja u p-v dijagramu, odnosno
planimetrijskog odreivanja zapreminskog i tehnikog rada, to zahteva preciznu konstrukciju
politrope, [2], [4], [5]. Vezano za grafiko predstavljanje u praksi, esto se koristi konstrukcija
politrope po Braueru, koja je relativno komplikovana i dugotrajna uz mogunost javljanja odreenih
greaka koje se lanano poveavaju poevi od poetne take krive, [1], [3]. Ova konstrukcija se
izvodi na bazi relacije:
1 tg (1 tg ) n
(2-a)
(3)
gde su (x, y) koordinate dodirne take, dok y' = tg predstavlja izvod u dodirnoj taki, a (X, Y)
koordinate ma koje take na tangenti, sl.2. [6], [7]. Ako se analitiki, prema relaciji (3), odrede
tangente u veem broju taaka zadate funkcije y = y(x), moe se prema njima izvriti konstrukcija
grafika krive, sl.2. Oigledno je da je ovaj postupak konstruisanja dosta zametan i dugotrajan,
posebno za sluaj kada je potrebno konstruisati vei broj tangenti, kako bi se dobila to tanija
kriva. Drugi optiji nain za konstruisanje grafika zadatih funkcija bio bi korienjem poluprenika
zakrivljenosti, sl.2, gde je ugao = 180 , [7], [8].
27
Slika 2. Neke matematike metode kao pomono sredstvo za konstruisanje funkcije y =f(x)
Poluprenik zakrivljenosti krive y = y(x) u taki T apscise x, odreen je motodom diferencijalne
geometrije:
1 y' ( x)
2
3
2
y ' ' ( x)
(4)
Ovde se mora voditi rauna o predznaku ispred korena s obzirom na konkavnost odnosno
konveksnost krive. Koordinate centra C krunice zakrivljenosti za taku T bie
xc = x -
y ' (1 y '2 )
y' '
yc = y(x) +
1 y '2
y' '
(5-a)
(5-b)
(6)
28
p' =
dp
tg
dv
(7)
(8)
C*
C * vn
n
v
(9)
(10)
(11)
(12)
odnosno kao:
P p = (-C*v-n)(-nv-1)(V- v)
(13)
29
(14)
(15)
(16)
Da bi odavde dobili segmentni oblik, podeliemo relaciju sa (np + p), uz uslov n -1.Isto tako
eksponemt n moe biti i negativan. Sada prema (16) dobijamo:
npv1V
P
1
np p np p
(17)
1
np p np p
npv1
Journal of Engineering & Processing Management|
(18)
30
odnosno,
V
P
1
1
1
np
v 1 nv1
(19)
ili:
V
v
v
n
P
1
np p
(20)
V
P
1
1
(1 )v (1 n) p
n
(21)
V P
1
a b
(22)
a = (1+
1
)v
n
b = (1+n)p
(23)
Nagib tangente, u proizvoljnoj taki krive prema (23), bie jednostavno odreen:
tg = tg(180 ) = - p' = tg = -
dp b
= -tg
dv a
(1 n) p
1
(1 )v
n
(24)
(24)
Kontrolu tanosti glavne izvedene relacije (21), moemo izvriti koristei uslov da tangenta mora
prolaziti kroz taku T(v,p) tj. :
31
v
p
1
1
1
1
1
(
1
n
)
p
1
n
(1 )v
1
n
n
s obzirom da za dodirnu taku vai da je p P i v V.
(24)
Treba zapaziti da uzvedena relacija (21) vai za svaku realnu vrednost eksponenta politrope
n -1. Odavde proizilazi predlog za vrlo jednostavnu konstrukciju tangente u proizvoljnoj taki
politrope a time i normale, korienjem samo njene opte jednaine. Odseci tangente na
koordinatnim osama (p,v), zavise samo od koordinata taaka u kojima se konstruiu iste i od
eksponenta politrope, dok ne zavise od konstante C*, to je znaajno za praktinu primenu. Ako
prikazanu analitiku proceduru primenimo za ostale karakteristine funkcije koje se javljaju u
tehnikoj termodinamici, lako se moe zakljuiti da one nemaju pokazanu osobinu, to znai da se
kod istih ne moe jednostavno konstruisati tangenta kao kod politrope, koristei direktno samo
njenu jednainu. Takoe, istu osobinu poseduje vrlo malo funkcija sa kojima se operie u
matematikoj analizi.
4. MOGUNOSTI PRIMENE IZVEDENE ZAVISNOSTI
Ako se poe od poznatog stava iz matematike analize, po kome je svaka kriva linija
obvojnica svojih tangenti, prikazana osobina politropske funkcije, moe se efikasno iskoristiti za
preciznu konstrukciju njenog grafika, to je dato na sl.4. Ovde su u tri proizvoljne take politrope
(zadate ili odreene iz poznate jednaine politrope), konstruisane prema relaciji (23) odgovarajue
tangente, na bazi kojih je konstruisana politropa kao njihova obvojnica. Ovo se smatra jednom od
najtanijih metoda za konstruisanje krive. Ovde treba primetiti da se umesto dva odseka (a, b),
moe koristiti samo jedan odseak na koordinatnoj osi, ime se konstrukcija jo uproava.
32
U drugom sluaju, prema sl. 5. utvrena osobina moe se iskoristiti pri analizama razliitih
politropskih procesa, kako kvalitativnih tako i kvantitativnih. Konstrukcijom tangenti na primer u
takama vi = const u dvema takama moe se prema njihovom nagibu utvrditi intenzitet
politropskog procesa kao i odreena komparacija, na bazi relacija [23] i [24].
p1
8.5
log
p2
3.0 0.79
n=
v2
0.75
log
log
0.20
v
log
33
p v0.7879 = const
c) Odseci tangente na koordinatnim osama u takama politrope 1 i 2, prema (22) odnosno (23)
bie:
1
1
a1 = (1+ ) v1 = (1+
) 0.20 = 0.45
n
0.79
b1 = (1+n)p1 = (1+0.79)8.5 =15.20
1
1
a2 = (1+ ) v2 = (1+
) 0.75 = 1.70
n
0.79
b2 = (1+n)p2 = (1+0.79) 3 =5.36
d) Konstrukcija tangenti u takama 1 i 2 politrope:
Koristei vrednosti izraunatih odseaka u odreenoj razmeri nacrtane su tangente t1 i t2 a
prema njima i politropa, sl. 6.
e) Kontrola tanosti konstrukcije:
Konstruisane tangente su potpuno odreene sa dve take dobijene preko odseaka na
koordinatnim osama. Tanost konstrukcije se proverava preko tree odnosno dodirne take na
krivoj.
f) Konstrukcija politrope:
Po potrebi, tangenta se po prikazanom postupku moe konstruisati u bilo kojoj taki politrope to
omoguuje vrlo precizno konstruisanje njenog grafika.
Slika 6. Konstrukcija politropske funkcije i njenih tangenti prema uslovima raunskog primera u pv dijagramu
Journal of Engineering & Processing Management|
34
6. ZAKLJUAK
Koristei izvedenu osobinu politropske funkcije u p-v dijagramu u obliku opteg modela koji
vai za skoro sve politrope, predloena je konstrukcija tangente na bazi njene jednaine, u bilo kojoj
njenoj taki, mnogo tanije i bre nego koristei standardne metode razraene u diferencijalnoj
geometriji. Isto tako kontrola metode je potpuna dok se eventualne greke konstrukcije lako
otkrivaju preko tree take koja mora leati na odgovarajuoj tangenti. Konstrukcija se znatno
uproava za sluaj da se koristi samo jedan odseak tangente na jednoj od koordinatnih osa.
Konstruisane tangente po prikazanom postupku omoguuju vrlo precizno konstruisanje grafika
politropske funkcije.Na bazi izvedenih zavisnosti, mogu se efikasno izvriti kako kvalitativne tako
kvantitativne analize politropskih procesa, posebno pri utvrivanju intenziteta promene i reavanja
odreenih praktinih problema grafikim postupkom. Na bazi prikazanog rada bilo bi interesantno
zasebno analizirati i sluaj n = -1, koji se takoe moe pojaviti u tehnikoj praksi.
LITERATURA
[1] Mari M., Marii .: Termodinamika i prenos toplote, Mainski fakultet, Mostar, 1986.
[2] Kozi .: Termodinamika, inenjerski aspekti, Mainski fakultet, Beograd, 2007.
[3] Baehr H. D.: Termodznamik, Springer- Verlag, Berlin, 1983.
[4] Black W. Z., Hartlay J. G. : Thermodynamics, Harper and Row, New York, 1995.
[5] Vejnik, A. I.: Tehnieskoja termodinamika i osnovi teploperedai, Metallurgizdat, Moskva,
1986.
[6] Mitrinovi, D. S.: Matematika I i II, Graevinska knjiga, Beograd, 1997.
[7] Brontejn, I. N., Semendjajev K. A.: Tehnika knjiga, Zagreb, 1992.
[8] Apsen B.: Repetitorij vie matematike (I, II, III, IV), Tehnika knjiga, Zagreb, 1999.
[9] Y. A. Cengel, M. A. Boles: Thermodinamics An Engineering Approach. 5th ed. New York,
McGraw Hill, 2008
[10] R. J. Ribando: Heat Transfer Tools, New York, McGraw Hill, 2007.
[11] Y.A. Cengel: Heat and mass transfer, A Practical Approach, Third edition, McGraw Hill,
2007.
35
36
UDK 378.016:66
Pregledni rad
37
1. UVOD
Procesna industrija, na to i sam pojam asocira, obuhvata one industrijske grane u kojima se
provoenjem odgovarajuih procesa dobijaju odreeni proizvodi. Pri tome se predmet rada hemijski
transformie a u takvim procesima dolazi do prenosa toplote, mase i koliine kretanja. Zato su
procesi, na kojima se zasniva procesna industrija, izuzetno sloeni. U procesnu industriju spadaju
sledee industrijske grane: proizvodnja derivata nafte, prerada uglja, proizvodnja obojenih metala,
prerada nemetala, proizvodnja baznih hemijskih proizvoda (organskih i neorganskih), prerada
hemijskih proizvoda, proizvodnja graevinskih materijala, proizvodnja i prerada papira,
proizvodnja tekstilnih prediva, proizvodnja koe i krzna, prerada kauuka, proizvodnja
prehrambenih proizvoda, proizvodnja pia, proizvodnja raznovrsnih proizvoda, crna metalurgija,
grafika djelatnost i dr. U Evropi u prvoj polovini XX vijeka u obrazovanju inenjera naputa se
koncept tehnologije ve se procesi koji su sama sutina procesne industrije, prouavanju konceptom
jedininih operacija i jedininih procesa. Ovaj pristup je uslovio nagli razvoj Hemijskog
inenjerstva kao zasebnog naunog polja u podruju tehnikih nauka. Zato se u Evropi i SAD
obrazovanje inenjera za rad u procesnoj industriji obavlja na fakultetima Hemijskog inenjerstva
(Department of Chemical Engineering), a svreni studenti dobijaju zvanje inenjera za oblast
Hemijskog inenjerstva (B. Chem. Eng.). Hemijsko inenjerstvo, kao osnovno nauno polje na
kome se razvija procesna industrija, poiva na baznim naunim disciplinama Hemiji, Fizici i
Matematici i jedinoj sopstvenoj naunoj disciplini koja se naziva Fenomeni prenosa mase, toplote
i koliine kretanja. Hemijsko inenjerstvo se prema klasifikaciji OECD svrstava u podruje
tehnikih nauka, uporedo sa Graevinskim inenjerstvom, Elektrotehnikom i Mainskim
inenjerstvom (1). Evropska federacija za Hemijsko inenjerstvo (EFChE), kao asocijacija
Fakulteta hemijskog inenjerstva, je definisala ovo nauno polje na sledei nain: ''Hemijsko
inenjerstvo je multidisciplinarna oblast koja obuhvata koncepciju, razvoj, projektovanje i primjenu
procesa i proizvoda. Tu je ukljuen ekonomski razvoj, projektovanje, izgradnja, eksploatacija,
kontrola i menadment postrojenja u kojima se odvijaju odreeni procesi (2). Iako se sve reforme u
nastavnim programima zasnivaju na itegraciji znanja i razvijanju orua koja e omoguiti
studentima da steknu globalnu svijest o svom profesionalnom pozivu, ova naa reforma mora da
pone od samih temelja. To podrazumijeva da dosadanje obrazovanje inenjera tehnologije treba
osavremeniti, prilagoditi evropskom obrazovnom prostoru i koncepcijski izmijeniti u pravcu
sticanja znanja potrebnog za rad u procesnoj industriji.
2. FAKTORI KOJI UTIU NA RAZVOJ STUDIJA U OBLASTI HEMIJSKOG
INENJERSTVA
Osnovni faktori, sa stanovita EFChE, koji utiu na razvoj nastavnih planova i programa u
Hemijskom inenjerstvu su:
- nedostatak studenata
- proces harmonizacije visokog obrazovanja u Evropi (Bolonja proces)
Journal of Engineering & Processing Management|
38
Nedostatak studenata
U veini evropskih zemalja Univerziteti su suoeni sa opadanjem broja studenata na tehnikim
naukama pa u tom sklopu i na studijskim programima Hemijskog inenjerstva. Na osnovu analize
koju je uradila EFChE (3) mogu se izvui sledei zakljuci:
- eka: ogromno smanjenje studenata od 1997 godine;
- Njemaka: konstatno nizak nivo, poveanje samo na Bioprocesnom inenjerstvu;
- Francuska: nema smanjenja broja studenata na Univerzitetskim studijskim programima;
- Norveka: broj studenata ispod stvarnih kapaciteta;
- Portugal: vei interes od stvarnih kapaciteta;
-
Oigledno je, da osim zemalja u jugozapadnom dijelu Evropske Unije, ostale trpe ili smanjenje
broja studenata koji pohaaju studijske programe Hemijskog inenjerstva, ili opstaju sa brojem
studenata ispod stvarnih kapaciteta Univerztieta ali i ispod buduih potreba njihove industrije.
Opadanje interesovanja za studij inenjerske profesije je posebno razmatran a razlozi ukazuju na
sociopolitike faktore, trenutnu privlanost studijskih programa menadmenta, ekonomije, prava i
medicine u odnosu na teke inenjerske programe, situaciju na tritu rada za inenjere itd. U cilju
prevazilaenja navedenih problema u raznim zemljama se razvijaju razliite inicijative za
privlaenje mladih ljudi na stiudijski program Hemijskog inenjerstva (3):
- Kooperacija Univerztieta sa velikim kompanijama koje finansiraju razne aktivnosti
regrutovanja srednjokolaca i obezbjeuju za studente ljetne poslove, projekte i zaposlenje
(Univerzitet za nauku i inenjerstvo u Tordenhajmu);
- I razne druge specifine inicijative u drugim zemljama.
Bolonja proces
Drugi vaan faktor koji utie na obrazovanje studenata na studijskim programima Hemijskog
inenjerstva je tzv. Bolonjski proces iji je cilj da uspostavi jedinstveni evropski prostor visokog
obrazovanja u prvoj dekadi treeg milenijuma (Bolonja 1999). Glavni ciljevi i elementi ovog
procesa su:
- Usvajanje sistema lakoitljivih i uporedivih stepena obrazovanja i ocjena kroz izdavanje
dodatka diplomi;
- Usvajanje sistema koji je zasnovan na tri glavna stepena obrazovanja, dodiplomski ( I
stepen), diplomski (II stepen) i doktorski (III stepen) studij. Pristup drugom zahtjeva
uspjean zavretak prvog stepena obrazovanja koji traje najmanje 3 godine. Steena diploma
I stepena obrazovanja se priznaje na Evropskom tritu rada kao odgovarajui stepen
kvalifikacije. Uspjean zavretak drugog stepena je pretpostavka za upis doktorskog studija
(III stepen);
Journal of Engineering & Processing Management|
39
Uspostavljanje sistema kredita prema Evropskom sistemu transfera kredita (ECTS 1997),
40
pokriva irok spektar razliitih profila prikazanih na sl.1. Jedna grupa ima programe obrazovanja u
hemijskom inenjerstvu sline amerikom modelu koji je istorijski blisko povezan sa
petrohemijskom industrijom (Belgija, Holandija, Francuska, neke Njemake kole, Italija, Danska,
Norveka, Poljska, panija, Britanija). Drugu grupu ine njemaka Verfahrenstechnik, vajcarska
ETH, Maarska i nekoliko francuskih kola; ovi programi imaju korijen u mainskom inenjerstvu.
Na kraju, trea grupa je formirana od programa Technische Chemie (Njemaka), francuskih kola i
nekih drugih koje polaze od klasine hemije. Zato je iskoriten Bolonja koncept za harmonizaciju
studijskih programa Hemijskog inenjerstva prema modelu koji e biti detaljno prikazan u ovom
radu.
predavanje i uenje
iskustvo u industriji
ocjenjivanje studenata.
41
ravnotee
42
niti za nivo studija. Prenosive vjetine EFChE je preuzela od amerikog akreditacionog tijela
ABET. Nakon zavretka studija inenjer treba da:
- bude sposoban da komunicira efikasno, ukljuujui i na Engleskom jeziku, koristei
moderna orua za prezentaciju,
- bude sposoban da radi u multidisciplinarnim timovima
- ima razumijevanje uticaja inenjerskih rjeenja na ekoloki i drutveni razvoj,
- ima razumijevanje profesionalne i etike odgovornosti,
- bude sposoban za samostalno uenje za cio ivot.
Postizanje ciljeva
Osnovni nastavni plan. Da bi se obezbijedio na fakultetima Hemijskog inenjerstva, ispravan
zajedniki sadraj i ispravan nivo prvog i drugog ciklusa studija, EFChE je preporuila minimalan
broj predmeta za oba ciklusa.Ovaj minimalan broj predmeta ini osnovni nastavni plan. Iako je
osnovni nastavni plan prvog ciklusa i specifian i ekstenzivan, ipak je ostavljeno dosta prostora za
ugraivanje svojstvenih specifinosti u orijentaciji. Preporuke za drugi ciklus su veoma uoptene,
to olakava pruanje irokog raspona razliitih orijentacija u okviru fakulteta i izmeu njih, ali u
skladu sa optim cijlevima. Kako je zajednika evropska jedinica bodovanja ECTS kojih ima 60 u
jednoj akademskoj godini, sve preporuke su date koristei ECTS sistem. EFChE je odabrala emu
od dva ciklusa studija sa 3+2 godine kao primjer. Za emu 4+1 godine se odgovarajui predmeti
moraju prilagoditi emi.
Osnovni nastavni plan prvog ciklusa studija Hemijskog inenjerstva po emi 3+2 godine:
*Prirodne nauke i matematika
- Matematika, Statistika, Numerike metode, Informatika................min 20 ECTS
- Hemija, Fizika, Molekularna biologija..........................................min 25 ECTS
*Hemijsko inenjerstvo
- Materijalni i energetski bilans..........................................................min 4 ECTS
- Termodinamika/Fizika hemija........................................................ min10 ECTS
-
43
Treba obratiti panju da ova preporuka nastavnog plana daje listu tema i nije u vezi sa brojem
predmeta niti kako bi teme trebalo grupisati u predmete. U praksi e mnoge teme biti dio veih
predmeta (ili kurseva). Standardno, studij prvog ciklusa treba da sadri 20-30% prirodnih nauka,
40-50% inenjerskih predmeta i do 10% netehnikih predmeta. Osnovni plan sadran u ovoj
preporuci zauzima dvije treine prvog ciklusa (120 ECTS) i ostavlja jednu treinu za studioznije
pokrivanje nekih od navedenih tema i za druge specifine teme svakog fakulteta. Osnovni nastavni
plan drugog ciklusa studija Hemijskog inenjerstva ne sadri specifine konkretne teme u preporuci
EFChE. Ali se iz preporuenih ciljeva uenja moe vidjeti da su centralne inenjerske teme
fenomeni prenosa, reakciono inenjerstvo, dinamiko modelovanje kao i opte teme (statistika,
optimizacija, procjenjivanje parametara i dr.)
Predavanje i uenje
Bez obzira na strukturu studija, metode predavanja i uenja moraju odgovarati odreenoj
temi i biti tako orijentisane da se mogu postii ciljevi uenja. Metode predavanja i uenja takoe
moraju da potpomau razvoj vjetina kod studenata za nezavisni rad ali i rad u timovima. Zato je
neophodan grupni rad ili rad po grupama. Da bi se stekle sposobnosti komuniciranja, moraju se
davati i rjeavati zadaci komunikacije. Da bi studenti nauili da ue i da preuzimaju odgovornost za
svoje vlastito uenje, moraju dobijati odgovarajue zadatke za samostalno uenje. Da bi se
razumijeli etiki, drutveni, ekoloki i profesionalni problemi, moraju se u nastavu ukljuiti
odgovarajui primjeri za ilustraciju i diskusiju. Studij mora biti tako organizovan da obezbjeuje
rad studenata tokom cijelog semestra. Svi predmeti treba da pruaju primjere iz nekoliko oblasti da
bi pokazali iroku primjenu metoda hemijskog inenjerstva.
Iskustvo u industriji
Industrija, naroito procesna industrija, ima vanu ulogu u obrazovanju inenjera. Iskustvo u
industriji slui da ilustruje primjenu i ogranienja teorije i pomae da se problemi stave u iri
kontekst. ta vie, iskustvo u industriji obezbjeuje drutveno umijee za kasniju ulogu voe. Zato,
iskustvo u industriji tokom studija je nezaobilazna komponenta svakog nastavnog plana.
3. ZAKLJUAK
Na osnovu iskustva u nastavi Hemijskog inenjerstva u Evropi tokom poslednjih dvadeset
godina, moe se slobodno zakljuiti da preovlauju kursevi koji nude vee mogunosti stimulisanja
kreativnosti studenata i njihovo angaovanje u integraciji znanja koje je teko postii u drugim,
tradicionalnim kursevima i programima. Ovakav program takoe omoguava unapreenje svijesti o
reimu drutveno-ekonomskim pitanjima kao to su sporazum iz Kjotoa i problemi preiavanja
otpadnih elemenata procesne industrije. Tokom edukacije studenti treba da naue o timskom radu i
komunikaciji u svim svojim oblicima, usmenoj, pisanoj, formalnoj, neformalnoj. Programi u nastavi
Hemijskog inenjerstva su zahtjevni za profesore na fakultetima. Prijedlog Nastavnog plana koji
Journal of Engineering & Processing Management|
44
preporuuje EFChE otklanja svu dosadanju razliitost koja je u Evropi prisutna u predbolonjskom
razdoblju.
LITERATURA
[1] The Proposed Standard Practice for Surveys of Research and Experimental Development,
Frascati Manual 1993, OECD
[2] J. E. Gillett, Chemical engineering education in the next Century, Chem. Eng. Technol. 24 (6)
2001, 561-571
[3] M. Molzahn, Trans IChem E, Part A, Chemical Engineering Research and Design, 82 (A 12)
2004, 1525-1532.
45
46
UDK 621.357:669.3
Nauni rad
Izvod
Ispitivan je uticaj razliitih reima elektrolize (konstantna i reversna struja) na morfologiju
bakarnog praha. Morfologija istaloenog bakarnog praha je prouavana pomou skening
elektronskog mikroskopa (SEM). Diskutovan je efekat katodne i anodne amplitudne gustine struje,
odnos katodnog i anodnog vremena kao i vremena katodnog taloenja i anodnog rastvaranja.
Pokazano je da parametri koji odreuju oblik talasa reversne struje odreuju i mikromorfologiju
estica istaloenog bakarnog praha.
Kljune rijei: bakar, elektroliza, morfologija estica.
Abstract
The effect different deposition regimes (constant and reversing currents), on the powdered
copper electrodeposits morphology were investigated. The morphology of electrodeposited copper
powder was investigated using a scanning electron microscope (SEM). The effect of the current
amplitude, cathodic to anodic time ratio and period of the current wave are discussed. It is shown
that the parameters determining the reversing current wave determine the micro-morphology of the
copper powder particles deposited.
Key words: copper, electrolysis, morphology of particles.
1. UVOD
Veina zakljuaka koji su znaajni za prah mogu se proceniti iz veliine (dimenzija) i oblika
estica. Osnova za analizu moe biti bilo koja od oiglednih geometrijskih veliina kao to su:
realna povrina, projektovana povrina, maksimalna dimenzija, minimalni popreni presek ili
zapremina. Dimenzije sferne estice se lako odreuju za razliku od dimenzija kod izduenih
globularnih, nepravilnih i drugih. Znajui da je elektrolitiki dobijeni prah uglavnom nepravilnog
(dendritinog) oblika, jasno je zato je teko definisati izraz veliina, jer se jedino sferne (okrugle
Journal of Engineering & Processing Management|
47
estice) mogu definisati samo prenikom. Elektrolizom je mogue uspeno proizvesti prahove oko
60 metala. Danas se elektrolizom vodenih rastvora i rastopa dobijaju prahovi bakra, srebra, eleza,
cinka, nikla, kadmijuma, olova, kalaja, antimona, titana, cirkonijuma, vanadijuma, tantala, urana,
torijuma i dr. Veina metala se dobija primenom rastopljenih elektrolita a oko 20 metala moe da se
istaloi iz rastvora 1,2.Kao to je ve naglaeno, elektrolitiki proizvedeni prahovi imaju visoku
istou i vrlo su "aktivni" tokom sinterovanja. Meutim, imaju sledee nedostatke:
proces se ograniava na proizvodnju metalnih prahova u istom obliku, jer ovom metodom nije
mogue proizvesti legirane prahove.
Rezultujui oblik estica taloga uglavnom je odreen brzinom nukleacije i koncentracijom
atoma metala koji se taloi. Velike brzine nukleacije i visoke koncentracije metala uobiajeno
dovode do glatkih i gustih taloga. Elektroliti kao npr.: rastopljene soli, tee da oblikuju krupne
dendritne forme. Da bi se osiguralo direktno taloenje praha na katodi pri visokim strujnim
iskorienjima treba da budu zadovoljeni odredjeni uslovi. U zavisnosti od uslova elektrolize, a
takoe od prirode metala koji se taloi, mogu se dobiti tri vrste katodnih taloga 3:
1) vrsti krti talozi u vidu gustih slojeva, krljuti ili razgranatih kristala, koji se mrve u prah;
2) Meki sunerasti talozi (konglomerati sitnih kristala) koji se lako usitnjavaju trljanjem;
3) Rastresiti (crni) talozi, koji predstavljaju visoko-disperzne prahove.
Bakar je prouavan daleko vie od bilo kog drugog matala i sa teoretske i sa praktine take
proizvodnje praha. Takodje je industrijska proizvodnja bakarnog praha elektrolitikim putem
daleko vea od proizvodnje bilo kog drugog metalnog praha 3,4. Bakarni prahovi proizvedeni
elektrolizom su visoke istoe a mogue ih je proizvesti u irokom opsegu osobina tako da mogu da
zadovolje mnoge zahteve. estice elektrolitikog bakarnog praha imaju prvenstveno dendritini
oblik. Specifina povrina prahova je velika (800-2500 cm2/g) a nasipna masa se kree u opsegu
(0.4-4.7) g/cm3 5. Generalno uzevi, bakarni prahovi se dele na teke nasipne mase (2.1-2.6)
g/cm3 i lake nasipne mase (0.9-1.95) g/cm3. Oblik estica ima direktan uticaj na nasipnu
masu. Laki prahovi su bogato dendritini, neni i vrlo razgranati, dok su teki jedva dendritini, vie
globularni, zaokrugljeni sa vie-manje grubim povrinama. ta vie, nasipna masa znaajno utie na
karakteristike finalnih produkata. Glavni parametri pri proizvodnji bakarnog praha elektrolitikim
putem su:
temperatura elektrolita
48
49
taloenje bakra, vea je i prenapetost taloenja. S druge strane, poveanje prenapetosti ili gustine
struje dovodi do poveanja brzine nukleacije 10, kao i do broja mesta koja su pogodna za poetak
trenutnog dendritinog rasta 11. Broj mesta za nukleaciju na poetnoj povrini je oigledno
ogranien, dok nukleacija na zrnima koja rastu moe da tee kontiunualno. Pretpostavljajui da su
zrna praha kao i subestice zrna produkt daljeg dendritinog rasta na nukleusima koji su se formirali
na poetnoj povrini i na samim zrnima, respektivno, lako je objasniti dobro poznatu injenicu da se
veliina zrna estica praha smanjuje sa poveanjem gustine struje 12, kao i veliina subestica
(kao to je pokazano na slikama 1 i 2).
Slika 1. SEM mikrofotografije estica bakarnog praha dobijenih pri konstantnoj gustini struje.
Gustina struje: a) 7.71 A/dm2, b) 15.42 A/dm2, c) 30 A/dm2 i c) 36 A/dm2. X200.
Poznato je da se na udeo prakastog taloga metala u ukupnoj koliini taloga, kao i na
veliinu estica u prakastom talogu moe uticati s jedne strane promenom sastava elektrolita,
njegove temperature, viskoznosti i hidrodinamike, a sa druge strane izborom reima taloenja
(galvanostatski ili potenciostatski). Ukoliko se metal, umesto konstantnom brzinom, taloi
periodino promenjljivom brzinom, otvaraju se nove mogunosti za podeavanje veliine i
morfologije estica, varijacijom oblika talasa periodino promenjljive prenapetosti ili struje 13. Sa
teorijske take gledita od posebnog je znaaja reim pulsirajue prenapetosti, ali za iru primenu u
praksi pogodno je koristiti reversnu struju pravougaonog oblika. Mikrofotografije estica bakarnog
praha dobijene u konstantnom reimu elektrolize, ali pri uvelianju od 2000 puta, prikazane su na
Journal of Engineering & Processing Management|
50
slici 2. Oigledno je da poveanje gustine struje vodi do nastajanja disperznijeg taloga i strukture
etica praha, kao to se i oekuje 12.
Slika 2. SEM mikrofotografije estica bakarnog praha dobijenih pri konstantnoj gustini struje.
Gustina struje: a) 7.71 A/dm2, b) 15.42 A/dm2, c) 30 A/dm2 i d) 36 A/dm2. X2000.
Indukciono vreme za poetak dendritinog rasta je jednako prelaznom vremenu u
galvanostatskom taloenju pri gustinama struje koje su vee od granine difuzione struje 8,9.
Nesumnjivo, na samom poetku taloenja dolazi do formiranja dendrita, dovodei do velikog
poveanja realne povrine elektrode, to dovodi do toga da se realna gustina struje taloenja kao i
prenapetost taloenja naglo smanjuju. Pri prenapetostima koje su nie od neke kritine vrednosti
samo se taloi kompaktan metal na poetnoj dendritinoj strukturi. Usled ovoga estice praha
nemaju dendritinu strukturu nego strukturu kukuruza. Pri gustinama struje od 7.71 A/dm2 i 15.42
A/dm2 (slike 2a i 2b), zapaa se da su polikristalne povrine veoma rapave, sa puno neravnina tako
da postoje idealni uslovi za stvaranje novih nukleusa i rast kristala (meovita aktivaciono-difuziona
kontrola). Sa poveanjem gustine struje na 30 A/dm2 i 36 A/dm2 (slike 2c i 2d), posmatrano na
mikronivou (uveanje x2000), poveava se udeo difuzione kontrole, estice postaju dendritinije,
znaajno sitnije sa strukturom koja lii na kukuruz. Morfologija bakarnih prahova, koji su formirani
u uslovima taloenja reversnim reimom elektrolize, drei sve ostale uslove elektrolize
nepromenjenim, prikazana je na slici 3. Uoljivo je sa slika 2 i 3 da je mikrostruktura zrna taloga,
koja su dobijena reversnom i konstantnom strujom, potpuno razliita. ak su i subestice istaloene
istom katodnom gustinom struje (Slike 2c, 2d, 3c i 3d), razliite po veliini i strukturi. Subestice
51
istaloene konstantnom strujom su manje i polkristalinine dok su u sluaju reversne struje one
vee i karakteriu ih definisane kristalne pljosni.
Slika 3. SEM mikrofotografije estica bakarnog praha dobijenih reversnim reimom elektrolize.
Odnos katodnog i anodnog vremena 2.5. Vreme katodnog taloenja 1s. Vreme anodnog rastvaranja
0.4s. Katodne (anodne) amplitudne gustine struje i srednje gustine struje: a) jk=ja= 18 A/dm2,
jsr=7.71A/dm2, b) ) jk=ja= 24 A/dm2, jsr=10.28 A/dm2, c) ) jk=ja= 30 A/dm2, jsr=12.85 A/dm2, d)
jk=ja= 36 A/dm2, jsr=15.42 A/dm2. X5000.
Poznato je da se 14 izrasline (vrhovi), koje karakterie mali radijus zakrivljenosti (koje se
rastvaraju bre od ravnih delova povrina ili taaka sa veim radijusom), rastvaraju bre za vreme
anodnog pulsa rastvaranja, nego one sa veim radijusom zakrivljenosti, zbog uticaja poluprenika
vrha dendrita na revrzibilni elektrodni potencijal 15. Za vreme taloenja u reimu konstantne
struje svi stabilni nukleusi oformljeni na poetku, rastu za vreme daljeg (produenog) taloenja; u
uslovima reima reversne struje mnogi nukleusi se rastvaraju za vreme anodnih pulseva,
omoguavajui dalji rast pri znaajno manjem broju mesta rasta. Na ovaj nain moe se oekivati
poveanje u veliini subestica, u reimu taloenja praha reversnom strujom u poreenju sa
taloenjem praha konstantnom strujom. to je vea amplitudna gustina struje to je i uniformnije
rastvaranje elektrodne povrine i stvaranje kompaktnije estice. Polikristalni bakarni talozi se
dobijaju pri prenapetostima koje su nie od kritine prenapetosti za poetak dendritinog rasta, ali
jo uvek u difuziono-kontrolisanom taloenju 16. Dakle, ova vrsta taloga se moe oekivati u
produenom taloenju estica praha zbog smanjenja prenapetosti, usled poveanja realne povrine.
U reimu taloenja estica praha reversnom strujom, anodna gustina struje je aktivaciono
kontrolisana. Poznato je da j0 (gustina struje izmene), jako zavisi od orijentacije kristala 17, i
Journal of Engineering & Processing Management|
52
Slika 4. SEM mikrofotografije estica bakarnog praha dobijenih reversnim reimom elektrolize.
Odnos katodnog i anodnog vremena 5. Katodna (anodna) amplitudna gustine struje: a) jk=ja=18
A/dm2, jsr=12 A/dm2. Vreme katodnog taloenja: a)10s i b) 0.5s. X2000.
Smanjenje anodne amplitudne struje ispoljava se u izrazitom efektu na strukturu subestica.
Kao to se moe oekivati iz ranije diskusije, smanjenje anodne amplitudne struje dovodi do
formiranja disperznije strukture subestica 18,19. Takoe treba naglasiti da smanjenje anodne
koliine elektriciteta, za vreme jednog ciklusa pri taloenju reversnom strujom, dovodi do promene
strukture subestica, koje su karakterizovane promenom od dobro definisanih kristalnih pljosni do
polikristalininog taloga.
4. ZAKLJUAK
Pokazano je da se moe uticati na mikromorfologiju subestica promenom talasa reversne
struje, ukljuujui i promenu u kristalnoj strukturi istaloenih estica praha.
LITERATURA
[1] Randall M.German, "Powder Metallurgy Science", Metal Powder Industries Federation, 2nd
ed., Princeton, New Yersey, 1994, str. 16-122.
[2] M.G.Pavlovi, K.I.Popov, Metal Powder Production by Electrolysis, Electrochemistry
Encyclopedia, http://electrochem.cwru.edu/ed/encycl/, 2005.
[3]
53
[5]
(1984) 87.
[6] M.G.Pavlovi, Lj.J.Pavlovi, E.R.Ivanovi, V.Radmilovi, K.I.Popov, J. Serb. Chem. Soc.,
66(2001)923.
[7] M.G.Pavlovi, Lj.J.Pavlovi, I.D.Doroslovaki, N.D.Nikoli, Hydrometallurgy, 73(2004)155.
[8] K.I.Popov, M.G.Pavlovi, M.D.Maksimovi, J.Appl.Electrochem., 12 (1982) 525.
[9] O.Kudra, M.E.Lerner, Ukrain. Khim. Zh., 17(1951)890.
[10] I.Gucov, Izv. Inst. Fizickochim. Bulg. Akad. Nauk, 4(1964)69.
[11] K.I.Popov, M.G.Pavlovi, "Electrodeposition of metal Powders with Controlled Particle
Grain Size and Morphology", in Modern Aspects of Electrochemistry, Vol. 24, (Eds.
R.E.White, B.E.Conway and J.O'M.Bockris), Plenum Press, New York, 1993, str. 299-391.
[12] N. Ibl, "The Formation of Powdered Metal Deposits", in "Advances in Eectrochemistry and
Electrochemical Engineering", (Eds. P.Delahay and C.W.Tobias), Vol. 2, Interscience, New
York, 1962, str. 50-68.
[13] K.I.Popov, M.D.Maksimovi, in "Modern Aspects of Electrochemistry", Vol. 19 (Eds.
B.E.Conway, J.O'M. Bockris and R.E.White), Plenum Press, New York, 1989, str. 193.
[14] K.I.Popov, M.G.Pavlovi, G..Removi, J.Appl.Electrochem.,21 (1991) 743.
[15] J.L.Barton, J.O'M.Bockris, Proc. Roy. Soc., London, A 268 (1962) 485.
[16] K.I.Popov, Lj.J.Pavlovi, M.G.Pavlovi, M.I.ekerevac, Surf. Coat. Tehnol., 35 (1988) 39.
[17] A.Damjanovi, Plating, 52(1965)1017.
[18] M. G . Pavlovi, K. I. Popov, G. . Removi, V. P . Komneni, . V. trbaki,
Hydrometallurgy, 35 (1994) 267.
[19] M. G . Pavlovi, K. I. Popov, Lj.J.Pavlovi, E.R.Ivanovi, V.D.Jovi, Mat. Sci. Forum, 453454(2004)393.
54
UDK 666.948
Struni rad
Izvod
Predmet rada je analiza mogunosti proizvodnje aluminatnog cementa na bazi sirovina u
Republici Srpskoj. Kao to je poznato kalcijum-aluminatni cement (CAC) je vrsta mineralnog
hidraulinog veziva. Kao osnovne sirovine za proizvodnju aluminatnog cementa koriste se
krenjak i boksit, a kao korektivna sirovina koristi se isti aluminijum oksid. U proizvodnji
aluminatnog cementa postoje dva osnovna tehnoloka postupka: topljenjem, za sadraj Al2O3 manji
od 50% i sinterovanjem, za sadraj Al2O3 vei od 50%. U Republici Srpskoj postoje dva osnovna
leita boksita: Milii i Srebrenica kao i fabriko postrojenje za proizvodnju industrijske alumine.
Takoe postoje vie nalazita krenjeka koji mogu zadovoljiti odreene tehnoloke zahtjeve za
proizvodnju aluminatnog cementa. Najblie fabriko postrojenje za proizvodnju ove vrste veziva
nalazi se u Istri, Republika Hrvatska.
Kljune rijei: boksit, cement, krenjak.
Abstract
Main objective of this paper is feasibility of alumina cement production on the Republic of
Srpska resources basis. As is known calcium-alumina cement is type of mineral hydraulic binder.
As basic resources of CAC production are used bauxite and calcite. There are two main production
processes: the fusion, Al2O3 less than 50% and the sintering process, Al2O3 higher than 50%.
Republic of Srpska has two main bauxite deposits: Milici and Srebrenice mines and alumina factory
in Zvornik. There are a couple calcite deposits with possible CAC technology requirements. Also
the nearest CAC factory is in Istria, Republic of Croatia.
Key words: bauxite, cement, calcite.
1. UVOD
Aluminatni cementi su vrsta mineralnih hidraulinih vezivnih materijala. Kao osnovne sirovine
za proizvodnju ovog cementa koriste se boksit i krenjak, a kao korektivna sirovina koristi se
isti aluminijum-oksid (alumina) [1,2]. Zbog brzog procesa hidratacije kalcijum-aluminatni
Journal of Engineering & Processing Management|
55
cementi imaju visoke poetne vrstoe. Najvee poveanje vrstoe se postie u periodu od 3-9
sati nakon mijeanja sa vodom. Tokom ovog perioda vrstoa pri pritisku se moe poveati ak i za
vie od 30 MPa po satu. Dalji razvoj vrstoe kalcijum-aluminatnih cemenata zavisi od temperature
sredine. Ako je tempertura manja od 200C, vrstoa e se i dalje postepeno poveavati, a u sluaju
temperataura veih od 380C vrstoa poinje naglo da opada. Pored vrstoe aluminatni cementi
imaju i sledee karakteristike:
U zavisnosti od agregata znaajnu termiku otpornost i visoke temperature topljenja ak do
2000 C ,
Znaajno egzoternmu reakciju hidratacije,
Otpor na dejstvo sulfata (sulfatne i morske vode),
Hemijska otpornost na slabije kiseline (pH>4) i istu vodu i dr.
2. TEHNOLOKI POSTUPCI PROIZVODNJE ALUMINATNOG CEMENTA
Aluminatni cementi se proizvode po dva tehnoloka postupka: topljenjem i sinterovanjem
sirovinske smjee. Izbor postupka zavisi uglavnom od hemijskog sastava boksita i tipa
primjenjenog toplotnog agregata. Na primjer, kod koritenja boksita bogatog eljezom ne moe biti
primijenjen metod sinterovanja zbog blizine temperatura sinterovanja i topljenja are, to dovodi
do rastapanja dijela materijala u pei i njenog oteenja.
Postupak topljenja. Postupci dobijanja aluminatnog cementa topljenjem se mogu podeliti na
dvije grupe. Prva grupa ukljuuje postupak, kod koga se ostvaruje topljenje sirovinske smjee sa
deliminom redukcijom oksida eljeza. Druga sa praktino potpunom njegovom redukcijom sa
istovremenim dobijanje mljevenog gvoa i aluminatne ljake.
Smjea krenjaka se ubaci u uspravni odjeljak pei u obliku slova L. Sirovine se prethodno
zagrijavaju i kalciniu, a zatim prenose u horizontalni dio pei, gdje se tope i homogenizuju.
Stopljeni proizvod se konstantno povlai putem pokretne trake sa lopaticama, gdje se hladi i vrsne
Journal of Engineering & Processing Management|
56
kao visoki klinker, a zatim razbija u komade. Proizvodnja aluminatnog cementa postupkom
topljenja ima veu primjenu, od njegove proizvodnje postupkom sinterovanja. To je uzrokovano
prisustvom u veini boksita oksida eljeza i drugih lako topivih primjesa, koji pribliavaju
temperaturu topljenja are temperaturi njenog sinterovanja.
Postupak sinterovanja. Sinterovanjem nastaje klinker na raun reakcije u vrstoj fazi, bez
potpunog topljenje cijele sirovinske smjee. Npr. u Maarskoj se dobija aluminatni cement po
postupku iz smjee boksita i krenjaka na temperaturi od 1250C. arenjem smjee od tehnike
glinice i krenjaka na 1450C proizvode se visokoaluminatni cementi u Rusiji. U pogledu kvaliteta,
sirovinama, koje se koriste za dobijanje aluminatnog cementa po ovom postupku, postavljaju se
neto vii zahtjevi.
Naroito se ovi zahtjevi odnose na sadraj SiO2, Fe2O3, MgO poto se u njihovom prisustvu
smanjuje interval sinterovanja. Stvorena lako topiva jedinjenja dovode do stvaranja naslaga,
kamenia i prstenova u pei, to oteava proces stvaranja klinkera i iskoritenje pei [3,4].
3. EKSPERIMENTALNI DIO
Za eksperimentalna istraivanja karakteristika polaznih sirovina koriteni su uzorci boksita
Milii (BEM-1), Srebrenica (BEM-2) i smjee vie uzoraka krenjaka (CA-1). Za termo-analitika
odreivanja koritena je termijska analiza (TG, DTG, DTA) na ureaju tipa Derivatograph 1500
MOM Budapest. X-ray difrakciona (XRD) analiza polaznih uzoraka izvrena je na automatskom
difraktometru praha PHILIPS PW-1710, CuK zraenje. Za ostala kvantitativna odreivana
koritene su standarde analitike metode analize. Osnovne sirovine za proizvodnju aluminatnog
cementa su boksit i krenjak u priblinom odnosu (1:1). Na osnovu poznatih teorijskih i
eksperimentalnih rezultata, za proizvodnju aluminatnog cementa mogua je upotreba kaolina,
crvenog mulja i nekih drugih materijala kao sirovine. Meutim, mali sadraj oksida aluminijuma,
povean sadraj SiO2 i drugih oksida u tim materijalima zadaju znaajne tehnoloke probleme u
pogledu finalnog kvaliteta cementa.
Journal of Engineering & Processing Management|
57
4. REZULTATI I DISKUSIJA
Analitikim putem je odreena hemijska analiza uzorka boksita BEM-1, BEM-2, CA-1.
Rezultati hemijske analize uzoraka prikazani su u tabelama od 1-2.
Tabela 1. Hemijska analiza uzorka boksita BEM-1 i BEM-2
Komponenta
Al2O3
SiO2
MSi
Fe2O3
TiO2
CaO
g.
Ukup.
BEM-1
51.36
5.87
8.75
27.92
2.47
0.25
11.58
99.45
BEM-2
55.42
6.34
8.14
23.56
2.60
0.11
11.56
99.59
Al2O3
SiO2
Fe2O3
MgO
CaO
g.
<0.005
0.21
<0.005
0.50
54.95
43.38
Nerastv.ost.
0.62
Rezultati x-ray difrakcione analize uzorka boksita BEM-1, BEM-2 i uzorka krenjaka prikazani su
na slikama od 3-5.
Counts
B551
B- bemit
K- kaolinit
He- hematit
At- anatas
Rt- rutil
Ca- kalcit
900
B
He
400
He
BB
He
He
B
He
K
At
100
K
Ca
Rt
0
10
20
30
40
50
Position [2Theta]
58
Counts
B2126
B
B- bemit
He- hematit
K- kaolinit
At- anatas
B
B
400
B
He
He
K
K
He
100
He He
At
He
At
0
10
20
30
40
50
Position [2Theta]
Counts
B2129
Ca
3600
Ca- kalcit
1600
Ca
400
Ca
Ca Ca
Ca
Ca
Ca
Ca
Ca
Ca
Ca
0
10
20
30
40
50
Position [2Theta]
Rezultati termijske analize (TG, DTA, DTG) uzoraka boksita i krenjaka prikazni su na slikama od
6-8.
59
60
Sa slike 3, na osnovu rezultata XRD analize zakljuuje se da je ispitivani uzorak boksita BEM-1
bemitnog tipa. Pored bemita, registrovane su sledee faze: hematit, kaolinit, anatas, rutil i kalcit.
Takoe, da se uoiti endotermni pik na DTA krivoj, sa temperaturnim maksimumom na 531.4 C,
koji je uzrokovan dehidratacijom bemita i kaolinita, slika 6. Na slici 4., je takoe identifikovan
boksit bemitnog tipa. Pored bemita, registrovane su sledee faze: hematit, kaolinit i anatas.
Endotermni pik na DTA krivoj, sa temperaturnim maksimumom na 542.4C prouzrokovan je
takoe, dehidratacijom bemita i kaolinita, slika 7. Na slici 5, XRD analiza potvruje prisustvo
krenjaka-CaCO3 dok je prisustvo drugih mineralnih formi gotovo nevidljivo zbog intenziteta
osnovne forme, te se prvenstveno moramo osloniti na kvantitativnu hemijsku analizu uzorka
krenjaka CA-1. Na DTA krivoj ispitivanog uzorka uoava se endoterman pik sa temperaturnim
maksimumom na 905.6 C koji je prouzrokaovan disocijacijom CaCO3 i izdvajanjem CO2. Gubitak
mase u toku termikog tretmana uzorka iznosi 42.58 %. Prema ovoj vrijednosti gubitka mase, a
obzirom da se ne odvija nikakva druga reakcija koja bi dovela do smanjenja mase, u uzorku bi
moglo biti oko 54.19 % CaO, odnosno 96.77 % CaCO3, to priblio i odgovara analitikim
rezultatima hemijske kvantitativne analize.
5. ZAKLJUAK
Prema iskustvu iz prakse i veini literaturnih navoda, za proizvodnju aluminatnog cementa
koeficijent kvaliteta boksita-MSi (Al2O3/SiO2) treba biti oko 7, sadraj Al2O3 min. 53%, sadraj
SiO2 max. 7% i Fe2O3 25%. Od krenjaka se zahtijeva visoka hemijska istoa (sadraj CaCO3
preko 95%). Osim toga, za krenjak, koji se primenjuje za proizvodnju aluminatnog cementa, ne
postavljaju se nikakvi posebni zahtjevi, osim ogranienja sadraja SiO2 do 1,5% i MgO do 2%. Na
osnovu rezultata analize osnovnih sirovina, moemo zakljuiti da bi proizvodnja aluminatnog
cementa u Republici Srpskoj, u kojoj se nalaze osnovni sirovinski resursi boksit i krenjak, bila
mogua. Svaka eventualna investicija u ovom pogledu zahijevala bi dodatna istraivanja na bazi
studija izvodljivosti u kojoj je potrebno obraditi pitanja vezana za trite, energiju, transport i druge
aspekte investicionih ulaganja [5,6].
LITERATURA
[1] R.Vraar, .ivkovi, Ekstraktivna metalurgija aluminjuma, Nauna knjiga, Beograd 1993.
[2] M. Perusic, V. Micic, Z. Obrenovic, . Zivkovic, Analysis of Crystallization Process Kinetic-Al2O3, 39th
International October Conference, Sokobanja, 2007.
[3] R. Rebi, Magistarski rad, Tehnoloki fakultet, Zvornik, 2005.
[4] M. ODriscoll, Alumina Cement, Industrial Minerals, (2000)35.
[5] H.G. van Oss, A.C. Padovani, Journal of Industrial Ecology, 7, 1(2003)93.
[6] M.Ataei, The Journal of South African Instititute of Mining and Metallurgy,105(2005)507.
61
62
UDK 553.492.1:665.663
Nauni rad
63
1. UVOD
Mineralna bazna ulja dobijaju se iz uljnih frakcija nafti, koje sadre razliite vrste
ugljovodonika i heterojedinjenja. Pored jedinjenja koja su poeljna i korisna, u njihovoj strukturi se
nalaze i veliki broj jedinjenja, koja negativno utiu na fiziko-hemijske osobine baznih ulja, kao i
eksploatacione osobine gotovih maziva i na ivotnu okolinu. Razliite polikondenzovane strukture
aromatskih jedinjenja uglavnom su nepoeljne u baznim uljima, a neke poliaromatske strukture
pokazuju kancerogeno djelovanje. Dananja bazna ulja mogu da sadre najvie do 1% policiklikih
aromatskih jedinjenja, ali i ove vrijednosti imaju trend kontinuiranog smanjivanja. Hidrokrekovana
bazna ulja, u odnosu na klasina mineralna ulja odlikuju se niim sadrajem ukupnih i policiklinih
aromatskih ugljovodonika, niim sadrajem sumpornih i azotnih jedinjenja i smanjenom
isparljivou, te boljim primjenskim osobinama. Nedostatak ovih baznih ulja je mala UV stabilnost.
Naftenska bazna ulja sadre vee koliine naftenskih ugljovodonika, poeljnijih u mono i
biciklinom, nego u polikondenovanom obliku. Posjeduju veu gustinu, veu isparljivost, manju
mo rastvaranja, dobru stabilnost boje i oksidacionu stabilnost. Vanu ulogu u postizanju
zahtijevanog tehnikog kvaliteta baznog ulja, kao i u zatiti ivotne okoline imaju procesi dorade
baznih ulja. Ovi procesi izvode se kontaktnim ili perkolacionim postupkom, primjenom razliitih
vrsta prirodnih i sintetskih adsorbenata [1]. Efikasnost adsorbenata zavisi od vie faktora, kao to
su: specifina povrina, oblik i veliina pora, temperatura, koliina adsorbenta, kao i od strukture
adsorbovanih supstanci [2]. Prirodni adsorbenti imaju malu adsorpcionu mo, koja se moe
poveati primjenom razliitih postupaka aktivacije, kao to su: mehanika, termika, hemijska
(kiselinska ili alkalna) metoda pilarenja [3,4,5,6]. Domaa rafinerija u proizvodnji hidrokrekovanih
baznih ulja koristi uvozne gline, a istovremeno Bosna i Hercegovina raspolae sa relativno znatnim
koliinama mineralnih sirovina (boksita i bentonita), koje bi mogle posluiti kao alternativa
komercijalnim uvoznim adsorbentima. Iz tih razloga provode se kontinuirana ispitivanja razliitih
prirodnih i sintetskih adsorbenata koji bi mogli posluiti kao zamjena za uvozne aktivne gline [7,8].
U ovom radu prezentuje se dio rezultata dobijenih istraivanjem mogunosti primjene domaih
prirodnih boksita iz okoline ipova za rafinaciju hidrokrekovanih i naftenskih baznih ulja u
laboratorijskim uslovima. Efikasnost adsorbenata ocjenjivana je na osnovu indeksa adsorpcije, tj.
stepena smanjenja koliine aromatski vezanog ugljenika u polaznim mineralnim baznim uljima.
Promjena strukture ispitivanih ulja utie i na fiziko-hemijske karakteristike istih.
2. EKSPERIMENTALNI DIO
Uzorci prirodnih boksita prije upotrebe za rafinaciju su prethodno
aktivirani sumpornom
64
IR
Ispitivana karakteristika
Viskoznost, 40
Viskoznost, 100
Indeks viskoznosti
Indeks refrakcije
Anilinska taka
Gustina, 15
Boja
cA
cP
cN
Jedinice
mm2/s
mm2/s
C
kg/m3
% m/m
Metoda ispitivanja
BAS ISO 3104
BAS ISO 3104
BAS ISO 2909
ISO 5661
ISO7888
BAS ISO 3675
ISO 7887
IEC 590
Vrijednosti
16,42
3,8
123
1,4610
116
832,8
5,5
3,16
79,20
17,64
IR
Ispitivana karakteristika
Viskoznost, 40
Viskoznost, 100
Indeks viskoznosti
Indeks refrakcije
Anilinska taka
Gustina, 15
Boja
cA
cP
cN
Jedinice
mm2/s
mm2/s
C
kg/m3
% m/m
Metoda ispitivanja
BAS ISO 3104
BAS ISO 3104
BAS ISO 2909
ISO 5661
ISO7888
BAS ISO 3675
ISO 7887
IEC 590
Vrijednosti
123,42
9,66
26
92
917.8
L5.5
16,98
53,13
29,89
Za rafinaciju mineralnih baznih ulja koriteni su uzorci prirodnog boksita sa dva nalazita iz
okoline ipova. U cilju poboljanja adsorpcionih karakteristika prirodnih boksita vrena je njihova
aktivacija
razblaenom sumpornom kiselinom u laboratorijskim uslovima pri zadanim
parametrima:
Journal of Engineering & Processing Management|
65
Iako je specifina povrina uzorka prirodnog boksita BII vea od specifine povrine uzorka
prirodnog boksita BI, aktivirani boksit A ima veu specifinu povrinu od aktiviranog boksita B.
Odreivanje veliine estica vreno je na analizatoru estica metodom MIKROSAIZER 201S,
iji su rezultati dati u tabelama 4-7.
Tabela 4. Poreenje veliine estica D (m) zadanim vrijednostima masenog udjela u polaznom i
aktiviranom boksitu
Polazni uzorak
boksita I
P, % m/m
Aktivirani
uzorak boksita A
P (mas.%)
1,77
2,67
4,36
8,13
13,9
22,3
35,3
57,6
89,3
300
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
3,07
7,79
15,9
26,0
37,3
49,5
60,6
71,4
85,4
300
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
Tabela 5. Procentualni udio estica (P,%) koje odgovaraju zadanim vrednostima veliina estica u
polaznom i aktiviranom boksitu A
Polazni uzorak
boksita I
D (m)
Aktivirani
uzorak boksita A
D (m)
13,1
32,4
57,5
66,5
75,0
80,9
87,5
92,4
98,1
100
20
30
45
60
80
100
150
300
5,4
15,2
34,0
43,5
56,4
69,4
86,7
96,0
99,8
100
20
30
45
60
80
100
150
300
66
Tabela 6. Poreenje veliine estica D (m) zadanim vrijednostima masenog udjela u polaznom i
aktiviranom uzorku boksita B
Polazni uzorak
boksita II
P, % m/m
Aktivirani
uzorak boksita B
P (mas.%)
1,90
3,03
4,90
7,71
11,4
17,0
25,1
40,8
74,8
300
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
2,97
7,31
14,5
23,5
33,9
45,1
56,6
67,6
81,5
300
10
20
30
40
50
60
70
80
90
100
Tabela 7. Procentualni udio estica (P,%) koje odgovaraju zadanim vrijednostima veliina estica
u polaznom i aktiviranom uzorku boksita B
Polazni uzorak
boksita II
D (m)
Aktivirani
uzorak boksita B
D (m)
11,2
30,4
64,2
74,0
81,6
86,2
91,2
94,8
98,8
100
20
30
45
60
80
100
150
300
5,6
15,7
36,2
46,4
59,9
73,1
89,1
97,2
100
100
20
30
45
60
80
100
150
300
67
Moe se zakljuiti da su oba uzorka prirodnih boksita, sa dva nalazita iz okoline ipova, slinog
hemijskog sastava. Kiselinska aktivacija uzoraka boksita dovodi do promjene njihovog hemijskog
sastava, a podaci dati u tabeli 9. pokazuju da je ta promjena intenzivnija kod uzorka boksita I. U
cilju identifikacije prisutnih faza u polaznim i aktiviranim uzorcima boksita, izvrena je njihova
XRD analiza na difraktometru tipa PHILIPS PW 1729 u laboratoriji Fabrike glinice Bira
Zvornik. Primjenom XRD analize utvreno je da su oba uzorka boksita gipsitnog tipa i da su u
njima registrovane sledee faze: gibsit, bemit, kaolinit, getit, hematit, anatas i rutil. Na slikama 1. i
2. prikazani su rendgenogrami uzoraka prirodnih i aktiviranih boksita.
Counts
B556
B555 Boksit 1
G- gibsit
B-bemit
He- hematit
Get- getit
K- kaolinit
At-anatas
Rt-rutil
4.77
900
G- gibsit
B- bemit
He- hematit
Get- getit
At-anatas
Rt- rutil
K-kaolinit
900
400
Get
At G
B
100
He
2.65
G
K
He
He,Get
G
G G
Get
G
He
B
100
20
30
40
G
G G
G
G
He
G
G
G G
He
GG
He
Rt G
0
10
At He
Rt G
G,At
G
G,At
G,Get
He,Get
He
At
G,Get
400
At
50
10
Position [2Theta]
20
30
40
50
Position [2Theta]
Counts
Aktivirani boksit 2
Counts
B2140
B2147
400
Rt
He
G,B
G
G,Get
Get
He
G
G,B
100
Get
G,B
He
He,Rt
G,Get
G,At
Get
He
He
100
He
At
G,Get
Get
He,Get
G,At
At
G
G
B
Get
He,Get
G,Get
G-Gibsit
B-Bemit
At-Anatas
Rt-Rutil
He-Hematit
Get-Getit
K-Kaolinit
400
G,At
Rt
G,Get
G-Gibsit
B-Bemit
K-Kaolinit
He-Hematit
Get-Getit
At-Anatas
Rt-Rutil
G
B
He
He
G,Rt
G
At
B
At
G,B G
At
0
10
20
30
40
50
Position [2Theta]
10
20
30
40
50
Position [2Theta]
68
baznih ulja istim trebala dati bolji rezultat u otklanjanju nepoeljnih aromatskih jedinjenja.
Rafinacija uzoraka hidrokrekovanog i naftenskog baznog ulja aktiviranim boksitima u
laboratorijskim uslovima vrena je prema uobiajenoj proceduri i pri zadanim parametrima: vrijeme
kontakta: 20 minuta; koliina adsorbenta: 1, 3, 5, 7, 10 % m/m; vrsta mjealice: mehanika.
Odreivanje strukturno-grupnog sastava polaznih i rafinisanih uzoraka baznih ulja vreno je
standardnom metodom IEC 590, koja je u korelaciji sa Brandes-ovom metodom, a snimanja su
obavljena na spektrofotometru PERKIN ELMER 1800 FTIR. U tabeli 10. prikazan je strukturni
sastav rafinisanih uzoraka baznih ulja, iz kojih se moe vidjeti da je dolo do odreene promjene u
raspodjeli ugljenika u naftenskim, parafinskim i aromatskim strukturama. Stepen promjena zavisi
od koliine i vrste koritenog adsorbenta. S obzirom da je cilj rafinacije adsorbentima u najveem
dijelu uklanjanje ili smanjivanje sadraja aromatski vezanog ugljenika, potrebno je analizirati uticaj
aktiviranih adsorbenata na isti u oba uzorka mineralnih ulja. Analiza rezultata je pokazala da
aktivirani boksit A dovodi do veeg smanjenja aromata u mineralnim baznim uljima, a stepen tog
smanjenja je vei kod uzorka naftenskog baznog ulja N.
Tabela 10. Strukturni sastav baznog ulja HC nakon rafinacije aktiviranim boksitima
Koliina
adsorbenta A
i B, % m/m
0
1
3
5
7
10
3,16
2,77
2,96
2,67
2,96
2,77
3,16
3,06
2,87
2,87
3,06
3,06
79,20
78,01
77,68
78,21
77,42
77,68
79,20
80,19
76,89
78,15
75,77
78,01
17,64
19,22
19,36
19,12
19,62
19,55
17,64
16,75
21,24
18,99
21,17
18,93
Tabela 11. Strukturni sastav naftenskog baznog ulja N nakon rafinacije aktivirsnim boksitima
Koliina
adsorbenta A
i B, % m/m
0
1
3
5
7
10
16,98
14,33
13,94
13,55
14,43
13,80
16,98
13,94
14,33
14,23
14,30
14,48
53,13
48,45
47,79
46,80
48,05
47,90
53,13
47,26
48,12
47,98
48,25
48,30
29,89
37,22
38,27
39,85
37,52
38,30
29,89
38,80
37,55
37,79
37,45
37,22
69
HC
16,42
3,80
123
1,4610
832,8
L5,5
HC10A
16,28
3,77
122
1,4610
831,9
0,5
70
HC1B
16,50
3,78
120
1,4599
833,1
L1,5
HC3B
16,44
3,77
120
1,4591
831,5
L1,5
HC5B
16,42
3,75
118
1,4590
831,2
1,0
HC7B
16,34
3,79
124
1,4590
832,8
1,0
HC10B
16,31
3,79
124
1,4583
832,0
0,5
N
123,42
9,66
26
1,5029
917,8
L5,5
N10A
123,52
9,60
26
1,5029
916,8
2,0
N1,1B
124,46
9,73
26
1,5020
905,9
3,5
N1,3B
123,42
9,67
26
1,5022
906,1
3,5
N1,5B
123,78
9,66
25
1,5021
906,8
L3,5
N1,7B
123,9
9,70
26
1,5021
907,2
L3,5
N1,10B
122,8
9,67
27
1,5020
906,9
3,0
4. ZAKLJUAK
Na osnovu teoretskih saznanja i analize dobijenih rezultata moe se zakljuiti slijedee:
Oba uzorka prirodnih boksita iz okoline ipova su slinog hemijskog sastava, s tim to uzorak
boksita I sa lokaliteta Jasenovi Potoci ima veu specifinu povrinu od uzorka boksita II sa
lokaliteta Pecka.
Aktivacija prirodnih boksita razblaenom sumpornom kiselinom u laboratorijskim uslovima
dovodi do poveanja njihove aktivne specifine povrine, a aktivirani uzorak boksita A ima
veu spoljnu povrinu, a time i veu adsorcpionu sposobnost.
Primjena aktiviranih uzoraka boksita A i B za rafinaciju mineralnih baznih ulja HC i N dovodi
do promjene raspodjele atoma ugljenika (strukturnog sastava), a intenzitet promjene zavisi od
koliine i vrste aktiviranog boksita.
71
Koriteni aktivirani boksiti dovode do znatnog smanjenja aromata u uzorcima baznih ulja HC i
LITERATURA
[1] D.O.Goldberg, S.E.Krejn, Smazonie masla iz neftej vostonih mestorodenij, Himija, 1972,
Moskva, 135-156.
[2] R.T.Yang, ADSORBENTS Fundamentals and Applications, Yohn Wiley &Sons, Inc.
Publications,
New Yersey, 2003, pp.8-79.
[3] F.R.Valenzuela Dias, P.S.Santos, Quim.Nova, 24, 1 (2001), pp. 345-353.
[4] M.Sovilj, Dj. Karlovi, S.Sovilj, Kem. Ind. 29 , 6 (1990), 281-286.
[5] C.Kosanovic, B.Subotic, Kem.Ind. 56 (1971), 1-8.
[6] T. Stani, A.ivanovi, A. Dakovi, S.Milievi, A.Stojanovi, S.Matijaevi, Tehnika 59, 5
(2009), 7-12.
[7] Z. R. Petrovi, P.T.Dugi, VI Nauno/struni simposijum sa meunarodnim ueem Metalni i
[8] nemetalni materijali 27-28. april 2006, Zenica, Zbornik radova., 505-510.
[9] Z.R.Petrovi, P.T.Dugi, Z.B.Obrenovi, M..Petkovi, T.T.Boti, 45. Savjetovanje Srpskog
hemijskog drutva, 25-26. januar 2007, Novi Sad, Zbornik izvoda, 77, rad publikovan na CD.
72
UDK 620.193:665.6
Struni rad
1. UVOD
Zatitne eline cevi za zacevljenje buotina u naftnoj industriji rade u korozionoj atmosferi u
sprezi visokih pritisaka i temperature. To je razlog zato su zatitne cevi veoma podlone
degradaciji materijala. Prema uestalosti nastajanja havarija, odnosno oteenja, a utvrivanjem
stanja, uzroci degradacija su zamor materijala, krti lom, korozija i erozija materijala. Takvim
pojavama prethode najee: greke u projektovanju i kostruisanju, greke u proizvodnji i montai,
nepredvieni uslovi eksploatacije i uslovi radne sredine. Sve greke, bilo da su ugraene ili nastale
pri eksploataciji, potrebno je ispitivanjem registrovati i kontrolisati u odreenom vremenskom
razdoblju, ime se dobija realan uvid u mogue napredovanje oteenja, a to direktno utie na
smanjenje broja havarija i na planiranje zastoja postrojenja, a samim tim i na znaajno snienje
ukupnih trokova.
73
Slika 1. Primer zacevljenja i uloga cementacije kod duboke istrano proizvodne buotine /1/
74
75
76
Tabela 1. Hemijske karakteristike elika za izradu cevi za zacevljenje prema standardima API/5CT
Grupa
1
1
Kvalitet
2
H40
J55
K55
N80
N80
M65
L80
L80
L80
C90
C90
C95
T95
T95
P110
Q125
Q125
Q125
Q125
3
4
Tip
3
1
Q
1
9Cr
13Cr
1
2
1
2
e
1
2
3
4
Min
4
0,15
-
Mn
max
5
0,43
0,15
0,22
0,35
0,50
0,45
0,35
0,50
0,35
0,35
0,50
0,50
min
6
0,30
0,25
-
Mo
max
7
1,90
0,60
1,00
1,00
1,90
1,90
1,20
1,90
1,00
1,00
1,90
1,90
min
8
0,90
0,25
0,25
-
max
9
1,10
0,75
NL
0,85
0,75
NL
NL
NL
Cr
min
10
8,00
12,0
0,40
-
max
11
10,0
14,0
1,20
NL
1,50
1,20
NL
NL
NL
Ni
Cu
Si
max
12
max
13
0,35
0,25
0,25
-
max
14
0,030
0,030
0,030
0,030
0,030
0,030
0,030
0,020
0,020
0,020
0,030
0,030
0,020
0,030
0,030
0,020
0,020
0,030
0,030
max
15
0,030
0,030
0,030
0,030
0,030
0,030
0,030
0,010
0,010
0,010
0,010
0,030
0,010
0,010
0,030
0,010
0,020
0,010
0,020
Max
16
0,25
0,50
0,50
0,99
0,99
0,99
0,99
0,99
0,99
0,99
0,99
0,45
1,00
1,00
0,45
-
3
4
Kvalitet
2
H40
J55
K55
N80
N80
M65
L80
L80
L80
C90
C90
C90
C90
C95
T95
T95
T95
T95
P110
Q125
Q125
Q125
Tip
3
1
Q
1
9Cr
13Cr
1i2
1i2
1i2
1i2
1i2
1i2
1i2
1i2
AII
AII
AII
Ukupno
izduenje %
Granica elastinosti
min
4
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,5
0,6
0,65
0,65
0,65
5
276
379
379
552
552
448
552
552
552
621
621
621
621
655
655
655
655
655
758
862
862
862
max
6
552
552
552
758
758
586
655
655
655
724
724
724
724
758
758
758
758
758
965
1034
1034
1034
Zatezna
vrstoa
MPa
7
414
517
655
689
689
586
655
655
655
689
689
689
689
724
724
724
724
724
862
931
931
931
Tvrdoa
HBW/HB
HRC
S
8
9
22
235
23
241
23
241
23
241
25,4
255
25,4
255
25,4
255
25,4
255
25,4
255
25,4
255
25,4
255
25,4
255
-
Austenitna struktura podlona je interkristalnoj koroziji koju uzrokuju hloridi, pa moe doi
do iznenadnog loma, kao da se radi o delovanju sumporvodonika (Cloride Stress Corrosion CSC.)
Elastina vrstoa ovakvih elika relativno je mala. Njihova tvrdoa moe biti 22 HRc ili ispod te
vrednosti. Visokolegirani elici austenitno feritne strukture (,,duplex,,) se sastoje od priblino
jednakih delova austenita i ferita. Austenit je materijal koji je otporan na SSC (Sulfide Stress
Cracking) koroziju, ali je zato podloan koroziji kojas nastaje delovanjem hlorida. Iz tih razloga se
metalurki stvara i delimino feritna struktura koja je otporna na hloride (feritna struktura nije
Journal of Engineering & Processing Management|
77
SIGURNOSNI FAKTOR
Zatezna
Unutranja Spoljanja
naprezanja
naprezanja naprezanja
1,6 1,8
1,2 - 1,3
1,125 - 1,4
1,6
1,0
1,125
1,8
1,0
1,125
1,6 1,7
1,2 - 1,3
1,4 - 1,6
78
oteenja iji je obim takav da je nosivost preseka umanjena a time ugroena buotina u
celini i
oteenja iji obim ne ukazuje na smanjenu nosivost preseka ali je progresija znatna i
79
elementa i
oteenja kod kojih stanje, konstatovano pri pregledu, ne ukazuje na moguu umanjenu nosivost
ili funkciju elementa, ali je progresija oteenja znatna, pa e se u dogledno vreme dogoditi.
U treu kategorija oteenja razvrstana su oteenja i nedostaci na elementima koja direktno utiu
na bezbednost uesnika u eksploataciji.
6. PRIMERI KOROZIJE CEVI U NAFTNIM BUOTINAMA
eline cevi u naftnim i gasnim buotinama su kontinuirano izloene procesu korozije
potpomognutom visokim pritiscima i temperaturi koji vladaju u unutranjosti buotine. Primeri
korozione degradacije cevi u naftnim i gasnim buotinama prikazani su na fotografijama slike 2.
80
direktno odnosi na kontrolu korozije. Najznaajniji deo se koristi na koroziono otporne legure u
donjim otvorima buotine i opremu, a ostatak na galvanizaciju, premazivanje, inhibitore, legirane
ventile (zasune, razvodnike, cevi itd).
8. MERE ZATITE ZATITNIH CEVI OD KOROZIJE
Iako je korozija pojava koju ne moemo odstraniti, njena brzina moe biti kontrolisana. U
nekim sluajevima to je mogue usporavajui proces korozije ak do zanemarljivih vrednosti. Iz
prethodnog razmatranja opasnosti od korozije kojoj su izloeni elini delovi buotine usled dejstva
raznih napadnih agenasa namee se niz mera zatite od korozije jo u fazi gradnje, a postie se
upotrebom kvalitetnijih materijala otpornih na koroziju, katodnom zatitom, upotrebom inhibitora.
Da bi se izbegli nedostaci i obezbedio siguran rad koroziju treba detektovati, izmeriti i proceniti
preostalu vrstou korodirane povrine i na osnovu procene preduzeti odgovarajue mere u cilju
otklanjanja tetnih posledica i ouvanja ivotne okoline. Trokovi materijala ine samo mali
procenat ukupnih trokova kod operacija ublaavanja korozije. Da bi buotina trajala due i rad bio
ekonominiji, zahteva se upotreba kvalitetnijeg materijala cevi za zacevljenje. Za bolju zatitu od
korozije upotrebljavaju se inhibitori. Oni se esto zahtevaju kada vladaju strogi uslovi, posebno u
dubokim buotinama koje karakterie visoka temperatura i znaajne koliine CO2 i H2S.
9. METODOLOKI PRISTUP PREGLEDU KOROZIJOM OTEENIH CEVI
Program za ispitivanje mora ukljuivati:
svu potrebnu dokumentaciju o postrojenju, pouzdane eme procesa i tehnoloki opis rada
ureaja, ukljuujui i podatke koji se odnose na eksploataciju (nepredvidivi zastoji, oteenja,
sanacije itd.);
utvreni plan ispitivanja (opseg, kritina mesta, mesta uzorkovanja ...);
metode za ispitivanje bez razaranja (izbor metoda, postupci i tehnike, nadzori, oprema,
osoblje,dokumentacija);
dimenzionisanje pronaene greke;
karakterizaciju greke (metalurko ispitivanje);
eventualnu sanaciju i njezinu tehnologiju;
procenu i otklanjanje greke;
zakonsku regulativu za vraanje postrojenja u rad.
Bavljenje opisanom problematikom zahteva interdisciplinarno znanje iz razliitih oblasti hemije,
mainstva, fizike, metalurgije i tribologije. Jer samo organizovan i ureen pristup kao i razvijen
smisao za timski rad daju zadovoljavajue rezultate i pouzdane odgovore o funkcionalnosti i
trajnosti buotine.
Uz razmatranje o proceni greke treba uzeti u obzir i osnovne podatke o osobinama materijala kao i
informacije koje obuhvataju:
- Uticaj medija: sastav i neistoe (specifikacija i koliina), temperatura, pritisak, pH, brzina
strujanja ili aeracije procenjeni uticaj svakoga inioca.
Journal of Engineering & Processing Management|
81
82
83
stanjenje debljine zida zatitnih i proizvodnih cevi. Na nekima su pronaene i greke. Procena o
greki, ostaviti je ili sanirati zahteva vrlo ozbiljan pristup. S obzirom da je zamor i korozija
materijala nepovratan proces i da je sva oprema proizvedena ezdesetih godina, bez sadanjih
saznanja i prakse iz oblasti metalurgije i korozije, u vrlo loem stanju potrebno je izvriti strunu
procenu stanja takve opreme, a vezano sa uslovima eksploatacije, uz poseban naglasak na ISOstandarde 9001 do 9004 i sigurnost postrojenja, kao i pootrene zakonske mere i propise radi zatite
korisnika i okoline. Poto su ovo objekti klase I sva ispitivanja moraju izvoditi akreditovane
organizacije sa odgovarajuim strunim osobljem i adekvatinom opremom. Strunom ocenom
dobivenih rezultata trajnost i funkcionalnost opreme moe se produiti znatno iznad projektovanog
radnog veka. Nepravilno odravanje naftnih i gasnih buotina sa aspekta korozione zatite za sobom
povlai veoma skupe sanacije, pa s tim u vezi potrebno je veoma temeljno istraiti pitanja zatite,
trajnosti i odravanja buotina, naroito elinih zatitnih cevi i mogunosti praenja korozione
agresije u eksploataciji. S tim u vezi potrebna je ocena stanja zatitnih cevi ugroenih korozijom
nakon dugotrajnog korienja, koju treba da prate odreena ispitivanja metodama bez razaranja, da
bi se utvrdio stvarni stepen oteenja, a nakon toga preduzele odgovarajue mere u funkciji sanacije
kritinih korozionih oteenja.
LITERATURA
[1]
[2]
[3]
[4]
[5]
[6]
[7]
[8]
[9]
http://www.petroskills.com/matrix_wellconstruction.aspx, 10,2008.
Russell H. Jones: Stress-Corrosion Cracking, Materials Performance & Evaluation,
Hardbound; Publisher: ASM; Publication Date: 1992.
Sreten Mladenovi: Korozija materijala, Univerzitet u Beogradu, Tehnoloko-metalurki
fakultet, Beograd, 1990.
http://earth.uni-muenster.de/earth/d/dokumente/schlumberger/English/Corrosion/, 05.1999.
http://octane.nmt.edu/waterquality/corrosion/corrosion.htm, 01.2009.
Bradshaw, J.; Production Cost Reduction Through Casing Corrosion Monitoring, (SPEPaper 7704), presented at the SPE of AIME Production Technology Symposium held in
Hobbs, New Mexico, October 1978.
Buck, E., Maddux, G., L. Sullivan, R.; Internal Corrosion Cost Impact Study .United States
Natural Gas Exploration and Production Industry, GRI-96/0056 document no. 96-146,. Gas
Research Institute, Des Plaines, 1996.
Schlumberger; Well Integrity, www.schlumberger.com, May 2004.
Brondel, D. et al.; Corrosion in the Oil Industry, Oilfield Review, April 1994.
84
UDK 546.6:669.536
Struni rad
Izvod
Zbog primene mnogih retkih metala u danas najnaprednijim tehnologijama, tranja za ovim
metalima se poveava. Retki metali, meutim, najee ne pokazuju svojstvo da stvaranju sopstvena
mineralna leita, to njihovu proizvodnju ini sloenijom. Neki retki metali, kao na primer:
galijum, germanijum, indijum i talijum, redovni su pratiloci ruda cinka. U postupku
hidrometalurke proizvodnje cinka dolazi do koncentrisanja ovih metala u pojedinim
meuproduktima procesa, odakle ih je mogue eksploatisati. Mogunost dobijanja retkih metala iz
ovih izvora direktno je uslovljeno sadrajima i koliinama u konkretnim meuproduktima. U radu
je praena distribucija retkih metala Ga, Ge, In i Tl u hidrometalurkoj proizvodnji cinka u fabrici
cinka HI Zorka u apcu sa ciljem da se utvrde mesta i stepen koncentrovanja praenih retkih
metala. Utvreno je da se In i Ga znaajno koncentriu u odreenim izlaznim muljevima i talozima
iz procesa, i da se na postojeoj deponiji ovih materijala, nalaze u komercijalno znaajnim
koliinama, to sa Ge i Tl to nije sluaj.
Kljune rei: Distribucija, Gremanijum,Galijum, Indijum, Talijum, Cink
Abstract
Nowadays, due to using many rare metals in the most advanced technologies, the demand
for these metals is increasing. Rare metals, however, mostly dont show the property of creating
their own mineral deposits, making their production more complicated. Some rare metals, e.g.
gallium, germanium, indium and thallium usually accompany zinc ore. In the procedure of
hydrometallurgical zinc production, the concentrating of these metals occurs in some interproduct
processes, out of which they can be extracted. The possibility of obtaining rare metals from these
sources is directly caused by the contents and quantities in specific interproducts. This paper deals
with controlling the distribution of rare metals Ga, Ge, In and Tl in hydrometallurgical zinc
production, in zinc plant Chemical Industry Zorka in abac, in order to determine the places and
concentration level of controlled rare metals. It is determined that In and Ga are significantly
Journal of Engineering & Processing Management|
85
concentrated in specific output mud and precipitates from the process, and that they exist in
commercially significant quantities on existing depots of these materials, while it is not the case for
Ga and Tl.
Key words: Distribution, Ghermanium, Ghalium, Indium, Thalium, Zinck.
1. UVOD
Smatra se da je oveanstvo u proteklih 6000 godina proizvelo ukupno preko 16 milijardi tona
razliitih metala, od ega, vie od 11 milijardi tona u poslednjih 40 godina. Takav eksplozivni
razvoj proizvodnje metala, i, istovremeno, potranje za metalima koju u stopu prati proizvodnja i
potronja energije, po mnogima, poprimila je zabrinjavajue razmere. Ako se ima u vidu da je
poetkom dvadesetog veka na planeti je ivelo oko 1,6 milijardi ljudi, a danas ivi preko 7 milijardi,
postaje oigledno da e potronja metala u svetu i dalje rasti. [1]. Svetske rezerve primarnih
sirovina metala se dosta brzo troe i ako se nastavi sadanjim tempom, doi e do njihovog
iscrpljivanja u nekoliko narednih decenija. Prema takvim predvianjima, bakar bi bio iscrpljen za
oko sedam decenija, srebro cink i alumunijum, za oko osam decenija, titan za oko 130 godina, i td.
[1] Ovakve prognoze u iu naune i tehnoloke aktuelnosti postavlja pitanje reciklae, odnosno,
ponovnog dobijanja metala iz iskorienih proizvoda, to bi prikazanu prognozu znaajno
popravilo. Korist od ovakvog pristupa je mnogostruka jer smanjuje i probleme zagaenja ivotne
sredine, devastacije prirodnog okruenja a tedi znaajnu koliinu energiju koja bi se troila u
proizvodnji metala iz mineralnih sirovina. Mnoge drave rade na reciklai metala veoma
organizovano dugi niz godina (aluminijum iz stare ambalae, olovo od starih akumulatora, bakar od
starih provodnika, gvoe iz razliitih izvora, kalaj sa starih limenki, retki i plemeniti metali iz
elektronskog otpada i td.)
Veoma vaan doprinos boljem korienju sirovinskih resursa metala predstavlja prerada
otpadnih taloga i muljeva iz aktuelne ili ranije proizvodnje, kao i eksploatacija starih deponije
jalovine, to su danas vredne sekundarne sirovine. U ovim matrijalima se nalaze znaajne koliine
raznih obojenih, retkih, plemenitih, ili na drugi nain dragocenih metala, koji su ostavljeni u ranijim
periodima jer su tadanja tehnoloka znanja bila nedovoljna da ree problem njihove ekonomine
ekstrakcije.
2. STANJE U OBLASTI ISTRAIVANJA
Retki metali
Pod retkim metalima podrazumeva se relativno brojna grupa metala koji pokazuju ogranienu
sklonost ka stvaranju samostalnih minerala i mineralnih leita. Na osnovu meusobne bliskosti
fizikih i hemijskih svojstava, kao i slinosti postupaka njihovog dobijanja, uslovno se mogu
svrstati u pet grupa. Prvu gupu sainjavaju laki retki metali: Li, Rb, Cs i Be, dok u drugu grupu
spadaju teko-topivi retki metali: Ti, Zr, Hf, V, Nb, Ta, Mo i W. Rasejani teki metali ine treu
grupu retkih metala, a u nju ulaze: Ga, In, Tl, Ge, Re, Se i Te. etvrta grupu retkih metala
Journal of Engineering & Processing Management|
86
objedinjuje lantanoide (retke zemlje), od lantana do lutecijuma, dok u petu grupu spadaju aktinoidi
sa uranom i torijumom, kao najznaajnijim metalima, [2]. Industrijska prozvodnja retkih metala
poela je, u drugoj polovini devetnaestog veka (V, W, Mo, U, Th, Zr, Ta i Ra), dok je tek
neposredno pred II svetski rat, a posebno po njegovom zavretku, proizvodnja retkih metala
proirena na vei broj (oko dvadesetak) retkih metala. Danas se idustrijski dobija veliki broj retkih
metala, pri emu se, uz razumljive godinje fluktoacije, na globalnom nivou proizvodi oko 90.000
do 120.000 t titana, 30.000 do 40.000 t volframa, 100.000 do 120.000 t molibdena, 35.000 do
40.000 t vanadijuma, 40.000 do 50.000 t urana, 15.000 do 20.000 t niobijuma, 10.000 do 15.000 t
cirkonijuma, 1.500 do 2.000 t tantala, 120 do 140 t germanijuma, 100 do 120 t indijuma, oko 100 t
galijuma, 10 do 12 t renijuma i td. [3]. Retki metali imaju veliki znaaj i primenu u razliitim
oblastima, a mnogi od njih i strateku vanost zbog primene u visokim tehnologijama, posebno, u
vojnim tehnologijama (titan, u izgradnji podmornica i ratnih brodova i dinamiki odgovornih
delova letilica, volfram, molibden i vanadijum, u proizvodnji specijalnih legura razliitih namena,
uran, u nuklearnoj tehnologiji, i td.). Zbog osobine da ne stvaraju sopstvena mineralna leita, retki
metali se dobijaju preradom razliitih izlaznih taloga i muljeva u kojim se koncentriu su pri
hidrometalurkoj proizvodnji nekih obojenih metala. Ova pojava je posebno izraena kod retkih
metala tree grupe (rasejani retki metali). Meu njima; germanijum, galijum, indijum i talijum
nalaze se, esto u komercijalno znaajnim koliinama, u meuproduktima hidrometalurgije cinka
jer su redovni pratioci ruda ovog metala. Veliki proizvoai elektrolitnog cinka koji primenjuju
najsavremenija tehnoloka reenja, po pravilu, preradom sopstvenih nusprodukata, proizvode i retke
metale (Outukumpu u Finskoj, Cominco u Kanadi, i drugi), to povoljno utie na ukupnu
ekonomiju osnovnog procesa jer su cene ovih metala relativno visoke, [4,5]. U odnosu na metale
prve grupe, godinja proizvodnja retkih metala tree grupe moe se smatrati gotovo zanemarljivom,
ali ovi metali imaju veoma vanu, praktino nezamenljivu ulogu u oblastima integrisane elektronike
i optoelektronike, to je baza za razvoj danas najdinaminije tehnoloke oblasti informacionih
tehnologija [6,7,9]. Geranijum, koji je postao vaan metal 1948 god. kada je upotrebljen za
konstrukciju prvog tranzistora, donekle je promenio osnovnu namenu jer ga je u savremenim
visokointegrisanim elektronikim sklopovima zamenio superiorniji silicijum. Danas se germanijum
koristi u tehnologiji optikih vlakana (oko 30%); u tehnologijama infracrvrnih optikih ureaja
(oko 30%); kao katalizator u procesima polimerizacije plastinih masa (oko 15%); u elektronici i
tehnologijama transformacije solarne u elektrinu energiju (oko 15%), dok se oko 5% svetske
produkcije geramanijuma troi u metalurgiji i medicini [4]. Zbog sloene, i zato skupe tehnologije
dobijanja iz ruda sa jedne, i primene u dobro kontrolisanim tehnolokim celinama, sa druge strane,
oko 35% svetske proizvodnje germanijuma proizvodi se recikliranjem materijala koji ga sadre. Pri
tome, za primenu u integrisanoj elektronici i infra-crvenoj optici, modernim metodama rafinacije
postie se istoa germanijuma od 1:1010, to se smatra najviim do sada postignutim stepenom
istoe nekog metala[5]. Galijum odlikuje veoma niska taka tpljenja (290C), to ga preporuuje za
primenu u metalurgiji tenih legura specijalne namene. U obliku jedinjenja galijum-nitrida i
arsenida, primenjuje se u tehnologijama LED (svetleih dioda), u proizvodnji niskoumnih
MOSFET pojaala i lasera. Poto odlino kvasi staklo, porcelan i druge nemetalne materijale,
Journal of Engineering & Processing Management|
87
88
relativno primitivnoj formi, zbog ega su i iskorienja metala nia. Posle niza rekonstrukcija,
kapacitet postrojenja za proizvodnju cinka dostigao je 32.000 t/god. i 110 tCd/god. [14].
Hidrometalurki proces proizvodnje cinka poinje preradom cink-prenca koji se dobija
oksidacionim prenjem sulfidnih koncentrata pri emu se cink, kao i brojni pratei metali prevode u
okside. Ovaj deo procesa odvija se u posebnoj tehnolokoj celini prionici. Nastali cink-prenac
se melje i u prakastom stanju povrgava sloenom postupku luenja koji se sastoji od niza
sukcesivnih i istovremenih operacija u sumporno-kiselom rastvoru. Proces se odvija kontnualno a
izvodi se u povezanim tehnolokim celinama - sekcijama: neutralno (osnovno) luenje,
preiavanje (u II stupnja), vrue kiselo luenje (u II stupnja) i taloenje jarosita. Svaka od ovih
sekcija sadri vie reakcionih tankova, zgunjivaa, razliitih filtarskih ureaja i prihvatnih
rezervoara i pomone opreme. Da bi se cink prisutan u prencu to efikasnije iskoristio, mulj koji
ostaje posle neutralnog luenja, podvrgava se ponovnom luenju, sada u sumporno-kiselim
rastvorima visoke kiselosti (i do 200g H2SO4/dm3), na temeraturi od 95oC, koje se odvija u
sekcijama vrue kiselog luenja. U ovim uslovima dolazi do razaranja ferita cinka (ZnOFe2O3),
koji su dominantni nosioci cinka u mulju od neutralnog luenja, pri emu se i cink i gvoe iz ferita
prevode u rastvorljive sulfate. Posle snienja kiselosti tene faze nastale u procesu vrue-kiselog
luenja, dodavanjem prenca i amonijum hidroksida u jarosit sekciji, taloi se gvoe u obliku
teko rastvorljivog taloga jarosita - NH4Fe3(SO4)2(OH)6. Rastvor u kome je sadran cink osloboen
iz ferita, po odvajanju jarosit taloga, ukljuuje se na sekciju neutralnog luenja, ime se postie
znatno vee iskorienje korisnih metala (pre svega cinka) iz sirovine. U vrstom ostatku od vrue
kiselog luenja, koji se u specifinoj terminologiji naziva olovno-srebrni mulj, sadrane su pretene
koliine olova i srebra iz prenca, pa, u modernijoj varijanti procesa, ovaj mulj moe da sadri i
vie od 18% Pb kada se direktno moe preraivati u topionicama olova. U apcu se, meutim,
potrebni sadaj olova i olovno-srebrnom mulju ne dostie, pa se ovaj mulj izmean sa jarosit
talogom, odlae na zajedniku depniju. Deponija sadri sve koliine otpadnih taloga i muljeva od
poetka proizvodnje cinka u apcu, tako da, prema analizama sadraja razliitih metala, predstavlja
dragocen izvor mnogih metala, meu kojima cinka, kadmijuma, olova, bakra, srebra itd. [15].
Preiavanjem rastvora od neutralnog luenja, koje se izvodi dodavanjem cink-praha, dobija se
rastvor cink-sulfata sa veoma malim sadrajem metala elektropozitivnijih od cinka, to obezbeuje
elektrolitiko deponovanje veoma istog cinka iz ovakvog rastvora u postupku elektrolize. vrsti
ostatak u procesu preiavanja rastvora od neutralnog luenja (talog od preiavanja) sadri su
sunere elektropozitivnijih metala od cinka (kadmijum, bakar, kobalt, nikal i td.), i znaajan
stehiometrijski viak neizreagovanog cinka iz cink-praha. Ovaj talog se na posebnom postrojenju
hidrometalurki prerauje, pri emu se dobija kamijum, dok se ostali prisutni metali eliminiu iz
procesa kroz odgovarajue taloge (tzv. bakarni mulj, talog od preiavanja nikla i kobalta i sl.),
koji se takoe odlau na deponiju [13,16]. Elektrolit iz koga se procesom elektrolize na katodama
izdvaja cink, zahvaljujui stehiometriji procesa, tokom elektrolize obogauje se sumpornom
kiselinom, dok osiromauje u cinku. Ovaj rastvor se vraa u luionicu i slui za rastvaranje prenca,
ime se ostvaruje neophodno kruenje rastvora u procesu, u kome se rastvor, uproeno, obogauje
Journal of Engineering & Processing Management|
89
cinkom u luionici, a osiromauje pri elektrolizi. Koncentrati cinka koji su korieni u proizvodnji
cinka u HI Zorka su veoma brojni, pri emu je deo koncenrata uvoen, dok je dominantna
koliina nabavljana na domaem tritu. U tabeli 1. prikazan je pregled koncenrata, koji su u fazi
pune proizvodnje nabavljan na teritoriji bive Jugoslavije, u ukupnoj koliini od oko 35.000t
godinje.
Tabela 1. Sastav koncenrata cinka na tritu bive Jugoslavije [14]
Korieni koncentrati
Element,
%
Zn
47,95
48,1
45,96
47,10
51,19
52,5
48,6
45,68
Cu
0,19
0,28
1,27
1,16
0,19
0,52
0,6
1,39
Cd
0,24
0,418
0,34
0,27
0,26
0,257
0,257
0,151
Pb
1,5
1,96
0,41
3,5
4,24
1,24
2,59
1,81
Sb
0,014
0,025
0,005
0,0021
0,325
0,076
0,02
0,42
As
0,06
0,18
0,06
0,0041
0,195
0,003
0,045
0,105
Sn
0,06
0,0019
0,001
0,002
0,0106
0,007
0,00625
0,0060
Ni
0,0022
0,0011
0,0069 0,004
0,0018
0,0018
0,0027
0,0027
Co
0,0023
0,0007
0,0069 0,0035
0,001
0,0035
0,0007
0,0012
Mn
0,45
0,46
0,373
0,54
0,19
0,11
0,06
0,036
Fe
7,1
13,18
14,0
8,35
5,90
3,92
11,2
10,97
SiO2
3,04
0,50
1,0
3,95
2,70
9,0
0,60
1,45
CaO
0,27
0,43
0,94
0,6
0,32
0,24
0,62
0,60
MgO
0,06
0,32
0,766
0,9
0,18
0,50
0,28
0,10
Al2O3
0,35
0,020
0,11
0,53
0,056
0,05
0,030
0,10
Suk
29,65
32,4
29,65
29,2
32,06
27,57
30,77
31,73
Bi
0,0024
0,0029
0,0115 0,0033
0,0018
0,0027
0,010
0,0162
Ge
0,00075 0,0001
0,001
0,00025 0,0003
0,0005
0,00025
Ag
0,006
0,01
0,0064 0,0038
0,0083
0,006
0,0065
0,0078
0,079
0,11
0,079
0,052
0,10
0,05
0,062
0,027
0,017
0,017
0,017
0,08
0,026
0,0001
Cl
Hg
0,00074
0,14
90
drugih velikih komapnija u ovoj oblasti i dosadanje rezultate sopstvenih istraivanja. [15,16,17]
Uzorci u kojim su odreivani izabrani retki metali predstavljaju nedeljne kompozite koji su
pripremani tako to je, pri kontinualnom odvijanju procesa, dnevno iz produkcije svakog
uzorkovanog rastvora ili mulja i td., uzimano po tri uzorka (u svakoj smeni po jedan), u toku
nedelju dana. Ovakvih kompozita, za svako uzorkovano mesto, bilo je po etiri (uzorkovanje je
obavljeno u toku etiri neuzastopne nedelje). Od, na ovaj nain uzetih uzoraka, standardnim
metodama pripremani su nedeljni kompoziti koji su predstvaljali reprezenatativne uzorke za
analizu. Da bi se odredio ulaz retkih metala u proces, na isti nain je pripremljen kompozitni uzorak
meavine koncenrata koji su u istom periodu preraivani. Kompozitni uzorak materijala sa deponije
na koju se odlau otpadni talozi i muljevi iz proizvodnje nainjen je od meavine uzetih sa razliitih
mesta i dubina deponije koja pokrive vie hektara povrine, i ija debljina odloenog materijala
varira od 3 do 8 metara. Kao analitika metoda u uvrivanju sadraja izabranih retkih metala u
uzorcima, primenjena je atomska apsorpciona spektroskopija [19].
4. REZULTATI I DISKUSIJA
Prionica cink koncentrata
U prionici se, po pravilu, prerauje meavina razliitih koncentrata iji se sastav podeava tako
da se ostvare tehnoloki optimalni sadraju cinka, gvoa, sumpora, bakra, olova i td. u smei
koncentrata, a sam proces prenja odvija efikasno i tehnoloki bezbedno. Ovakve meavine, poto
se komponuju, koriste se to je mogue due da bi se parametri procesa prenja to manje menjali, i
time proces prenja koncentrata, i kasnije, prerade prenca, lake vodio. U meavini koncentrata
koja je pripremana tokom posmatranog perioda, sastav pareenih retkih metala bio je sledei: In
40-60 g/t; Ga 40-53 g/t; Tl 5-6,6 g/t, Ge 3,2-12 g/t. U prencu proizvedenom od date
meavine koncentrata, retki metali su u poetku praeni u uzorcima koji su odvojeno uzimani na
mestima izdvajanja prenca iz procesa prenja: iz fluo-solid reaktora, kotla, ciklona i elektrofiltera.
Rezultati analiza, meutim, pokazali su da razlike u sadrajima retkih metala u pojedinanim
frakcijama prenca nema, pa je dalje analiziranje nastavljeno samo u kompozitu nainjenom od
prenca sa svih pomenutih mesta. Istovremeno, zbog izrazito niskih sadraja germanijuma i
talijuma u takvom kompozitu prenca, ovi metali nisu dalje praeni. Sadraj praenih retkih metala
u kompozitu prenca bio je sledei: In 56-74 g/t, Ga 32-48 g/t, Tl - 3,8 g/t a Ge - 1,7 g/t.
Luionica cink-prenca
Retki metali u tehnolokoj celini luionice analizirani su iz velikog broja uzoraka rastvora i
muljeva. U uzorcima sa II preiavanja rastvora od luenja, zbog hemizama postupka
preiavanja, retki metali se ne mogu oekivati u znaajnijem sadraju, pa rastvor i talog posle II
preiavanja, nisu ni analizirani. Mesta uzorkovanja u luionici cink-prenca, ija je uproena
tehnoloka ema prikazana na sl. 1, obeleena su zvezdicama (*).
91
Iz pogona
elektrolize
Neutralno
luenje
Mulj*
Rastvor*
I Preiavanje
Vrue-kiselo
luenje I
Mulj*
Vrue-kiselo
luenje II
Rastvor*
Talog*
Rastvor*
Jarosittaloenje
II Preiavanje
Talog
Rastvor*
Rastvor
Rastvor*
Pb-Ag mulj*
(na deponiju)
U pogon
elektrolize
U pogon
kadmijuma
Jarosit- talog*
(na deponiju)
69,5
32,0
11,4
8,0
II nedelja
94,0
57,0
12,0
10,0
III nedelja
94,0
60,0
11,0
6,6
IV
68,0
53,0
14,0
14,0
II nedelja
< 0,4
1,0
0,8
0,6
III nedelja
0
2,0
0,5
0,7
IV
< 0,6
1,0
0,3
1,6
92
80,9
32,0
12,8
10,0
II nedelja
-
III nedelja
98,0
70,0
14,0
6,0
IV
80,0
53,0
11,0
15,0
II nedelja
2,0
2,0
0,8
0,5
III nedelja
2,5
3,0
0,6
1,1
IV
1,3
1,0
0,3
2,4
82,6
32,0
15,7
12,0
II nedelja
89,0
57,0
20,0
20,0
III nedelja
110,0
80,0
16,0
8,0
IV
88,0
66,0
13,0
12,0
II nedelja
3,6
3,0
1,0
0
III nedelja
6,7
5,0
0,8
1,1
IV
2,7
1,0
0,3
1,3
93
126,0
40,0
18,0
18,0
II nedelja
139,0
86,0
23,0
0
III nedelja
150,0
80,0
15,0
8,0
IV
130,0
68,0
13,0
15,0
II nedelja
0,8
2,0
0,5
0,3
III nedelja
0,5
1,0
0,3
1,0
IV
< 0,5
< 1,0
0,2
1,6
16,0
40,0
10,0
8,0
II nedelja
45,0
42,0
10,0
6,7
III nedelja
35,0
< 10,0
75,0
0
IV
27,0
0
5,0
12,0
< 0,4
1,3
1,0
2,2
II nedelja
0
< 1,0
1,0
1,2
III nedelja
< 0,5
3,0
0,8
0,6
IV
< 0,6
< 1,0
0,1
0,7
Razmatranjem sadraja praenih retkih metala u pogonu luionice zapaa se da se ovi metali
dominantno koncentriu u izlaznim muljevima i talozima iz procesa. Pri tome u olovno-srebrnom
mulju i jarosit-talogu sadraji indijuma i galijuma poprimaju znaajne vrednosti: U jarosit-talogu
sadraj indijuma dostie i do 150 g/t u jarosit-talogu, a u Pb-Ag mulju do 110 g/t, dok su
maksimalni sadraji galijuma u ovim muljevima, do 86, odnosno, 80 g/t, respektivno. Sadraji
germanijuma i talijuma u ovim talozima su neuporedivo manji, to je u saglasnosti sa niim
sadrajima ovih metala u meavini koncentrata, odnosno, prenca.
Pogon za proizvodnju kadmijuma
94
Elektroliza
U pogonu elektrolize, u kojem se dobija katodni cink, uzorkovana su tri mogua izvora
retkih metala: mulj iz hlednjaka za elektrolit, mulj iz elektrolitikih elija (oba predstavljaju
uglavnom samo mangan-dioksid), i elektrolit posle procesa elektrolize (tzv otpadni elektrolit).
Sadraj svih ispitivanih retkih metala u ovim uzorcima bili su izrazito niski (ispod 1 g/m3 u
otpadnom elektrolitu, a manje od 2 g/t u muljevima).
Deponija otpadnih muljeva i taloga
U Fabrici cinka u apcu tehnologija jarosit taloenja primenjuje se preko etiri decenije, pa
shodno tome, postoji produkcija jarosit taloga i olovno-srebrnog mulja u koliinama koje su u
skladu sa ostvarivanim kapacitetima fabrike. U periodu od 1976. godine do 2005. godine, prema
knjigovodstvenim podacima, proizvedeno je 530.000 tona cinka uz korienje koncentrata veoma
razliitog porekla i hemijskog sastava u koliini od oko 1,1 milion tona [13]. Prema tehnolokim
normativima, bilansnoj analizi i iskustvima srodnih fabrika u svetu, na 100.000 tona proizvedenog
cinka, produkuje se oko 40.000t jarosit taloga i oko 12.000 tona olovno-srebrnog mulja. Ovi podaci
se odnose na tehnoloki potpuno kontrolisane i efikasno voene procese. [13,16] Pri utvrivanju
koliina olovo-srebrnog mulja i jarosit taloga na deponiji fabrike cinka u apcu, sagledavanja na
bazi svetskih iskustava korigovana su domaim tehnolokim specifinostima zbog loijeg
iskorienja sirovina, i snimanjem deponije. Tako se dolo do procene da se na deponiji nalazi
izmeano oko 260.000t jarosit taloga i 120.000 olovno-srebrnog mulja, to je verovatno veoma
blisko realnom stanju. [14] Provera ove pretpostavke, meutim, nije mogua jer su dimenzije
deponije: dubina, a posebno konfiguracija dna nedefinisane, poto se tradi o prirodnoj aluvijalnoj
dolini pored reke Save, nepravilnog oblika. Dodatnu tekou u odreivanju koliine ovih materijala
na deponiji ini prisustvo (ispod postojee), i stare deponije iz vremena kada fabrika cinka nije
primenjivala jarosit tehnologiju (period od dvadeset godina). U analizama materijala sa deponije,
sadraj indijuma kretao se u granicama od 110 do 125 g/t, galijuma od 72 do 83 g/t, germanijuma
oko 4,5 g/t, a talijuma oko 8,3 g/t. Polazei od utvrenih sadraja praenih retkih metala, preko
bilansa sainjenog uz primenu procenjenih koliina deponovanog materijala, dolazi se do koliina
Journal of Engineering & Processing Management|
95
ovih metala u meavini otpadnih taloga, i to: 40 do 45 tona indijuma, 26-30 tona galijuma, oko 1,8
tona germanijuma i 3 tone talijuma. Ovako procenjene koliine indijuma i galijuma su veoma
znaajne i potencijalno predstavljaju vaan izvor ovih retkih metala.
5. ZAKLJUAK
Razmatranjem ukupnih rezultata istraivanja sadraja In, Ga, Ge i Tl u meuproduktima
hidrometalurke proizvodnje cinka u fabrici u apcu konstatuje se da je sadraj germanijuma i
talijuma, u svim uzorcima bio veoma nizak, i samim tim, za dalja istraivanja i eventualnu
eksploataciju, neinteresantan. Indijum i galijum najvie se koncentriu u tenim i vrstim fazama u
tehnolokom postupku rastvaranja prenca (u luionici). Pri tome, najznaajniji sadraji ovih metala
zapaaju se u jarosit talogu i Pb-Ag mulju koji naputaju proces i odlau se na deponiju. Sadraj
indijuma pri tome je do 150 g/t u jarosit-talogu, a u Pb-Ag mulju do 110 g/t, dok je maksimalni
sadraj galijuma u ovim muljevima, do 86, odnosno, 80 g/t, respektivno. Znaajniji sadraji In i Ga
konstatovani su i u mulju od neutralnog luenja ( 94 g/t, odnosno, 60 g/t, repspektivno), ali poto se
ovaj mulj u procesu dalje prerauje (ne naputa proces), indijum i galijum, u toku postupka u
luionici najveim delom redistribuiraju u olovno-srebrni mulj i jarosit talog. Praeni retki metali
prisutni u rastvorima iz proizvodnje u procesu prelaze u taloge, odnodno muljeve, a zbog primene
tehnolokog principa zatvorenog kruga svih tenih faza u hidrometalurkom postupku (nema
isputanja tene faze iz procesa), gubici retkih metala iz procesa kroz tenu fazu su zanemarljivi.
Sadraj praenih retkih metala u materijalu deponije odreen je uz realan rizik da se ne moe
pripremiti pouzdan reprezetntativni uzorak zbog nedefinisanog oblika i dimenzija deponije. Ovaj
rizik, meutim, kontrolisan je jer su koliine taloga na deponiji procenjene sa tehnolokog
stanovita uz uvaavanje iskustava drugih srodnih fabrika, pa ne mogu bitno odstupati od realnih.
Sadraj praenih retkih metala u materijalu deponije kretao se za indijum u granicama od 110 do
125 g/t, za galijum od 72 do 83 g/t, kod germanijuma oko 4,5 g/t, a talijuma oko 8,3 g/t. Na bazi
utvrenih sadraja retkih metala i procenjene koliine materijala na deponiji dolazi se do koliina
ovih metala u meavini otpadnih taloga, i to: 40 i 45 tona indijuma, 26-30 tona galijuma, oko 1,8
tona germanijuma i 3 tone talijuma. Ovako procenjene koliine indijuma i galijuma su veoma
znaajne i potencijalno predstavljaju vaan izvor ovih retkih metala. Za eventualnu eksploataciju
indijuma i galijuma iz materijala deponije, bilo bi potrebno sprovesti dodatna istraivanja i sainiti
pouzdaniji bilans metala, to bi precizno definisalo i oekivanu ekonomiju postupka.
LITERATURA
[1] Grupa autora: Recikliranje otpadnog materijala i sekundarnih sirovina u funkciji zatite ivotne
sredine, Institut za tehnologiju nuklearnih i drugih mineralnih sirovina, Beograd 1995. pp 3-34
[2] Kaji, Masanori. "D. I. Mendeleev's concept of chemical elements and The Principles of
Chemistry", Bulletin for the History of Chemistry 27 (2002),
96
Poljoprivredni
97
98
UDK 661.053.2
Struni rad
Izvod
Ispitivanja, izvrena u radu pokazala su da otpadni fosfogips-dihidrat predstavlja balast
koji se ne sme ak ni odlagati na deponiju usled njegove velike koliine u odnosu na glavni
proizvod - fosfornu kiselinu, kao i moguih uticaja deponije fosfogipsa na ivotnu sredinu.
Predloenim postupkom kalcijum-sulfat dihidrat prevodi se u daleko istiji -poluhidrat koji se po
svojim fiziko-hemijskim karakteristikama pribliava prirodnom gipsu i sadri jo komponente koje
omoguavaju graenje sitnozrnog fosfogipsa koji se moe upotrebiti u graevinskoj industriji. Pilot
postrojenje, opisano u radu je instrumentizovano i projektovano da sa njim rukuje samo jedan
ovek. Dobijeni -poluhidrat moe da se iskoristi za dobijanje gipsnih blokova i suvog poluhidrata.
Kljune rei: kalcijum-sulfat, fosfogips, dihidrat.
Abstract
Investigations, conducted in this study showed that waste phosphogypsum-dihydrate
represents a burden which even must not be kept in deposits because of its large quantity in relation
to the main product phosphoric acid, as well as because of great impact of a phosphogypsum
deposit on the environment. By the proposed procedure, calcium-sulphate dehydrate is transformed
into a far purer -hemihydrate which, with its physic-chemical characteristics, approaches natural
gypsum and contains additional components which enable formation of small-grain
phosphogypsum which may be utilised in construction industry. Test installation, given in this
study, is highly automated and designed in such way to be operated by only one person. The
obtained -hemihydrate may be utilised for obtaining of gypsum blocks and dry hemihydrate.
Key words: Calcium-sulphate, phosphor-gypsum, dyhydrate.
1. INTRODUCTION
Phosphogypsum is by-product of the phosphate fertilizer which is produced in large quantities
world-wide during the production of phosphoric acid [1-3]. The wet phosphoric acid process
99
from phosphate rock, Ca10(PO4)6F2 or [Ca3(PO4)2]CaF2, is the most common process used to
produce phosphoric acid, it can be summarized by the following equation [4]:
80 C
6H3PO4 + 10CaSO42H2O + 2HF
Ca10(PO4)6F2 + 10H2SO4 + 20H2O 75
(1)
o
Phosphogypsum is separated on filters from phosphoric acid, which is then concentrated and
subsequently utilised for mineral fertiliser production, while the phosphogypsum is kept in deposits
[5-7], or in the areas intended for this purpose (mines, opencasts) or is (temporarily) discarded as a
very diluted (2 wt. %) dispersion into water flows. Considering that the ratio CaO/P2O5 in
phosphates utilised for phosphoric acid production varies between 1.35 and 1.65, the mass of dry
impure phosphogypsum produced during this procedure amounts to 4-5 tones per one tone of
obtained P2O5 8.Thus produced phosphogypsum is not unable, and the widespread methods of
disposal, like dispersing into rivers or seas (as 2 wt. % suspension) or storing at specially prepared
deposits, become increasingly unacceptable, precisely because of large amounts of phosphogypsum,
as well as a possibility of environment contamination [9,10]. Part of the impurities present in the
Journal of Engineering & Processing Management|
100
phosphate is carried off with the gypsum stream after the separation of phosphoric acid and
gypsum. The small amounts of soluble impurities in phosphogypsum (traces of free acids, acidic
phosphates and silicofluorides; 0.1-1 wt. %) affect the quality of the phosphogypsum much more
strongly than the insoluble impurities in natural gypsum, whose concentration may be as much as
10 wt. % (clay, CaCO3, SiO2, iron oxide - present asintertfillers). For this reason, a procedure is
needed for processing and purification of phosphogypsum obtained in raw form and of removing of
the present impurities [11]. In raw form, phosphogypsum contains 20-30 wt. % moisture and above
50 wt. % of impurities, like immanent organic compounds, soluble and insoluble phosphates,
fluorine compounds, traces of sodium compounds, rare and even radioactive elements [12]. There
are three types of soluble impurities in phosphogypsum: free phosphoric and sulphuric acids, salts
of various acids, as for instance, mono- and di-calcium phosphates and fluorosilicates, sodium and
potassium salts. Insoluble impurities may be divided into two groups: impurities already present in
natural phosphates (rocks, silicates and organic compounds) and impurities formed in the second
cycle of the reaction of phosphate processing, e.g. P2O5 syncrystalic, numerous insoluble phosphates
and fluoride components [13]. Water-soluble P2O5 influences the set time and causes corrosion
during burning of the phosphogypsum. Lattice P2O5 may evolve during burning and contribute to
the corrosion. Fluorine may affect the efficiency of the setting retards. Na2O and K2O cause
efflorescence, water-soluble salts reduce the strength of the hardened phosphogypsum. Organic
material causes cause discoloration and irregular set time, adversely affects the mechanical
properties of the end-product. Non-digested phosphate and silica particles (sand) have little
influence on the quality of the end product, but increase the wear on processing equipment [14,
15].The distribution of impurities across the phosphogypsum fractions after wet purification is
represented in Table 1. Purification and processing of phosphogypsum are extremely complex, not
only due to the presence of various types and amounts of impurities, but also because of their
different mutual ratios, which are in direct correlation with the type and origin of phosphates
utilised in factories for phosphoric acid production.
Table 1. The distribution of impurities across the phosphogypsum fractions after wet purification
Fine
< 30 m
(removed by
filtration)
Medium
30-200 m
Coarse
> 200 m
(removed by flotation
or with hydrocyclones
Phosphogypsum
Wt. % of
phosphogypsum
20
70
10
100%
Total P2O5
0.8
0.5
7.6
1.3%
SiO2
0.45
1.0
8.0
1.3%
Na
0.15
0.07
0.3
0.15%
Fe2O3+Al2O3
0.5
0.45
1.8
0.7%
1.4
0.5
7.0
0.2%
Organic C
0.3
0.05
0.2
0.2%
Ra (Bq/g)
1.258
0.592
0.703
0.814
101
102
In connection with anhydride CaSO4, its forms should be mentioned: I, II and III, which are
represented in Table 2. The first form to appear is anhydride III which crystallizes according to
hexagonal system which has four crystallographic axes, three of which lie in one plain, are of equal
length and intersect at the angle of 60C, and the fourth one is either longer or shorter and is normal
to the plain containing the first three axes. Of the symmetry elements, it has: one sextery axis, 6
binary axes, a centre of symmetry and seven plains of symmetry. The main form is a straight prism
with hexagonal basis. This anhydride III is soluble form and is also designated as -anhydride.
Table 2. CaSO4 - H2O crystal system
Formula
Crystal system
Names
CaSO42H2O
Monoklinic
Natural gypsum
CaSO41/2H2O
Hexagonal
Hemihydrate
CaSO40H2O
Hexagonal
CaSO40H2O
Orthorhombic
CaSO40H2O
Cubic
The - and -forms of hemihydrate and anhydrite differ not in crystal system, but in crystal
size: the -form is associated with large crystal (~ 0.1 mm); the -for, with microcrystallinity (<
0.001 mm). Many physical properties of -hemihydrate are explained by the very large specific
surface. The next form is anhydride II, also designated as natural -anhydride or dead-burned
gypsum and plays an undesirable role at phosphogypsum application, especially in construction
industry. Anhydride II is transformed into anhydride I which is desirable and is easily activated,
having thus a role of connective material. Anhydride I is also designated as -anhydride. It is partly
decomposed within the temperature range between 780 and 1200C, i.e. there occurs a thermal
dissociation that includes transformation of CaSO4 into CaO and SO3. This reaction is slow at the
beginning, and the produced CaO acts as a catalyzer and accelerates the reactions [11].
Formation of individual phosphogypsum forms is presented in Figure 3.
Conversions of phosphogypsum during phosphoric acid production
During technological procedure of phosphoric acid production by action of sulphuric acid on
phosphoric acid, in dependence of H2SO4 concentration, as well as of reaction temperature,
dihydrate and hemihydrate may be formed as a product (Figure 4).
In the conventional procedure for phosphoric acid production, the conditions are actually
selected for dihydrate to be formed (temperature below 80C and sulphuric acid concentration of 25
wt. %), which would absorb all impurities by its large crystals and which could be easily filtered
out on rotation filter. Thus, by the conventional wet procedure, phosphogypsum is already
Journal of Engineering & Processing Management|
103
prepared as waste material, because with the majority of absorbed impurities, approximately 20 wt.
% of uranium and even up to 85 wt. % of radium-226 isotope pass into phosphogypsum [16].
Considering that, phosphogypsum is a predicted waste and is disposed in deposits. The problem
arises from its quantity, because, for instance, a factory producing 1000 t/24h P 2O5 needs an area of
1.2x1.2 km2 for deposition of phosphogypsum during a period of 20 years, and the height of the
deposit reaches about 15 m [17].
104
During dry calcination (dry burning) -hemihydrate is formed, which is a form convenient
for further application of phosphogypsum due to the presence of various crystal impurities which
are incorporated in gypsum crystals in reaction with P2O5. Because it is impossible to remove these
impurities either before or during the dry calcination, phosphogypsum, even as hemihydrate,
remains a burden. Thus, it is necessary to convert phosphogypsum dihydrate into -hemihydrate, in
order to obtain much purer phosphogypsum. At the same time, the reaction is much more easily
controlled and may be adjusted so to obtain a hemihydrate with specific characteristics with a
change of crystal state.
2. EXPERIMENTAL
All investigations were performed with phosphogypsum obtained from chemical industry in
IHP Prahovo by a technological procedure in which raw phosphates are treated with H2SO4.
Phosphogypsum purification was carried out by the new procedure, which be explained in further
part of paper. Phosphogypsum and natural gypsum samples were analysed using scanning electron
microscopy SEM, JSM-84OA, JEOL, Japan. X-ray diffraction analysis was carried out using the
diffractometer for powder SIEMENS D-500 with Ni-filtered CuK radiation. Identification of
crystalline phases in recorded samples has been carried out by position and intensity comparison of
diffraction profiles with JC PDS data. Thermogravimetric analysis of phosphogypsum were
performed on Dermatograph STANTON, England, with speed of heating up to 7C/min in air
stream in mixture with Al2O3, samples were analysed in ceramic crucible on temperature up to
500C.
Obtaining of -hemihydrate
In order to perform transformation of phosphogypsum dehydrate into -hemihydrate at least
98C temperature is needed, while it has been found that the transformation takes place with highest
rate within the temperature interval between 150C and 160C. At higher temperatures, little is
obtained by increasing the reaction rate, while at lower temperatures large reactors are needed to
provide a complete transformation [18], which is represented in Figure 5. The procedure of the
transformation is, on the basis of the diagram in Figure 2, carried out with 28 wt. % water solution
of sulphuric acid which had been heated to the temperature of 90C. Phosphogypsum was added to
the solution and the resulting emulsion has been vigorously stirred. After phosphogypsum addition,
barium sulphate was added also with continual stirring, until the temperature reached 85C. Then
the mixture was cooled. After cooling, it was filtered through a special Buchner funnel, separating
the solid from the liquid phase. After drying and calcination, grinding of the purified
phosphogypsum was carried out by laboratory mixer to the particle size mainly between 100 and
200 m, with only 12% particles bigger than 200 m.
105
Figure 5. Dependence of calcium-sulphate form on mass ratio in wt.% P2O5 and temperature (-)
and (--) values obtained on industrial scales (-.-.) thermodynamic curve, according Slack [2]
106
Table 3. Chemical and mineralogical composition of natural gypsum, phosphogypsum taken from
plants pipe and purified phosphogypsum
Chemical composition
CaSO4 2H2O
CaSO4 1/2H2O
CaSO4, anhydride
Bonded (fixed) water, H2O
CaSO4, total
Free CaO
SO3
Sum:
Free water, at 45C
Calcination loss
SiO2+insoluble residue
MgCO3
Na2O
K2O
Al2O3+Fe2O3
MgO
CaCO3
P2O5
Sum:
Total:
Natural gypsum
(in wt. %)
81.34
6.16
5.38
82.12
Excess:
0.70
88.20
Impurities:
1.30
0.98
4.15
0.06
5.09
11.58
99.78
Phosphogypsum
taken from plants
pipe
(in wt. %)
Purified
phosphogypsum
(in wt. %)
74.16
18.02
56.14
11.54
77.26
7.21
81.59
0.77
74.93
0.29
89.09
0.34
2.18
21.75
0.04
0.84
25.15
100.08
1.03
0.60
4.55
0.17
4.48
0.09
10.92
100.01
To establish morphological composition and structure, their homogeneity and the presence
of faults in the structure, an inspection was performed by scanning electronic microscopy (SEM) of
the natural gypsum and various phosphogypsum samples: phosphogypsum taken from plant's pipe
and purified phosphogypsum -hemihydrate, and the photographs are represented in our Figures 6,
7 and 8 3,20-22. The presence of increased Al concentration (0.17 versus 0.04 wt. % in
phosphogypsum from filter) acts as a powerful modifier of crystal state, because Ca2+ ion is
replaced by complex AlOH in crystal lattice of phosphogypsum. Present Al yields a series of
Al(OH) species, the equilibrium of which are determined by pH value, up to pH = 4.0, above which
this condition ceases to be valid.
107
108
temperature for the reaction of 150-160C, without anhydride. In order to terminate conversion into
-hemihydrate, behind the reaction container for mixing there is mounted a flow continual reactor.
On the basis of investigations, a system was made of two mixing reactors in a series with the
conversion of at least 80 wt. % in the first bigger container. Thus, the total time for conversion is
less than 3 minutes. Conversion and conversion rate are also influenced by gypsum suspension
concentration which may increase the degree of conversion even to 70 wt. %, although the
concentration of gypsum suspension of 50 wt. % is practically the limit that may be achieved.
Conversion rate may be additionally increased by acidification of the reaction precipitate, by
sulphuric acid. The influence of sulphuric acid is explained by increasing of HSO4 concentration
which accelerates crystal growing for crystallisation phase of the hemihydrate.
For a correct control of crystal state it is important to know the parameters which influence
the reaction, because the crystallisation rate has a significant influence on the efficiency of a
modifier for crystal state, the modifiers being either naturally present in the phosphgypsum or are
specially added.
Low pH values are favourable for the formation of a modifier complex for crystal state, but
at the same time they increase the rate of crystallisation, which enables formation of smaller
crystals which decrees the efficiency of the modifier for crystal state. In phosphogypsum samples
that contain greater quantities of impurities, crystal state may be modified by control of reaction
conditions, enabling thus the action of already present modifier for crystal state. In dependence of
the type of phosphates yielding the given phosphogypsum, it is necessary to control closely the
reaction conditions in order to confirm obtaining of the desired crystal form, minimal waste of
modifier for crystal state and the best possible physical characteristics of the obtained hemihydrate.
Test installations for -hemihydrate production
Flow sheet diagram of semiindustrial process for obtaining of -hemihydrate is represented
in Figure 9. Phosphogypsum may be fed direct from a phosphoric acid plant or dump to the storage
tank, where it is slurried to a 50 wt. % concentration. From there it is pumped to a second vessel, at
which point the pH is adjusted and habit modifier added and the slurry continuously monitored to
provide correst feedstock analysis. High-pressure pumps then feed the slurry to two autoclaves
equipped with turbine-type stirrers and arranged in series. Here the phosphogypsum is convered to
hemihydrate at 150C and 0.7 MPa.
109
110
Bg =
Gp h 2 h 1
Hd
(2)
Where,
Bg
Hd
Costs = Bg PF
(3)
Electric power
(in KWh)
Water
(in tons)
Effluent
(in tons)
45
1.50
1.70
0.35
4. CONCLUSIONS
Investigations, conducted in this study showed that waste phosphogypsum-dihydrate
represents a burden which even must not be kept in deposits because of its large quantity in relation
to the main product phosphoric acid, as well as because of great impact of a phosphogypsum
deposit on the environment. By the proposed procedure, calcium-sulphate dehydrate is transformed
into a far purer -hemihydrate which, with its physic-chemical characteristics, approaches natural
gypsum and contains additional components which enable formation of small-grain
phosphogypsum which may be utilised in construction industry. Test installation, given in this
paper, is automated and designed in such way to be operated by only one person. Because of the
simplicity of the process and short conversion time, of about 3 min, starting and terminating of the
111
process is measured by minutes instead of hours, with the capacity of 1.8 t/h. The obtained hemihydrate may be utilised for obtaining of gypsum blocks and dry hemihydrate.
Acknowledgements: The work was supported by the Ministry of Science and Environmental
Protection of the Republic of Serbia (Project ON 142039).
LITERATURE
[1] F.Ferguson, Phosphogypsum, In Proceedings of the 2nd International Symposium on
Phosphogypsum Miami, FL: Florida Institute of Phosphate Research: Publication No. 01-037055; Vol. 1 (1988) p. 117-130.
[2] A.V.Slack, Phosphoric Acid, Part II, Marcel Dekker Inc., New York, p. 766, 1968.
[3] J.V.Bell, Phosphate Rock in the United States, Min.Eng., 18 (1966) p. 80.
[4] Habashi, The Recovery of Uranium from Phosphate Rock. Progress and Problems, 2 nd
International congress on phosphorus compounds, April 21-25, Boston, 1980, pp. 629-660.
[5] M.B.Rajkovi, G.T.Vladisavljevi, Ecologica, 21(1) (1999) 9-15.
(in
Serbian)
[6] J.Pukett, Phospho-Gypsum
http://zerowasteamerica.org/Phospho-Gypsum.htm
[7] Phosphate Mining Moving Soth: Why is phosphogypsum stacked?
http://www.mirrir23.net/flpr/southk_why_is_phoshogypsum_stacked.htm
[8] Phosphorus&Potassium: Geting rid of phosphogypsum I. Can technology provide the answer
to a mountainous waste problem?, 87 (1977) 37.
[9] How Does Phosphogypsum Storage Affect Groundwaters, FIPR Publication No.05-042-142,
Dept.of Oceanography, Florida State University, March 1998.
http://www.flpr.state.fl.us/flpr142.htm
[10] Environment
http://www.wizow.com.pl/eng/6_environment.htm
[11] M.B.Rajkovi, D.Tokovi, Hungarian Journal of Industrial Chemistry, 30(3) (2002) p. 219227
[12] M.B.Raikovich, K.Karlikovich-Raich, I.Chirich, Russian Journal of Applied Chemistry, 67(3)
(1994) p. 454-456.
[13] M.B.Rajkovi, V.Hadi, I.Molnar, Otpadni fosfogips iz hemijske industrije - pojam, primena,
perspektiva -, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad, 1995
(in Serbian)
[14] Phosphogypsum in the Manufacture of Phosphoric Acid Phosphate Rock is Digested with
H2SO4
http://techunix.technion.acil/~cvrkost/ChemicalGypsum/tsld016.htm
[15] K.Kovler, Recycling of Chemical Gypsum in Construction,
http://techunix.technion.acil/~cvrkost/ChemicalGypsum/tsld016.htm
[16] A.Kuko, R.Stevanovi, .okea, M.Markovi, Raspodela urana i 226Ra pri proizvodnji
fosforne kiseline dihidratnim postupkom, II simpozijum Hemija i zatita ivotne sredine,
Journal of Engineering & Processing Management|
112
(in
Serbian)
[17] .., ..,
, , , 1984.
(in
Russian)
[18] .Allen, Phosphorus&Potassium, 78 (1975) p. 42-44.
[19] M.B.Rajkovi, D.Simovi, G.T.Vladisavljevi, Experiences in the Chemical Gypsum
Phosphogypsum Preparation From the Triad Synthesis-Structure-Properties Viewpoint, in the
Book: Advanced Science and Technology of Sintering. B.D.Stojanovi, V.V.Skorokohd, MV.Nikoli (Eds.), Kluwer Academic/Plenum Publishers, New York, 1999, p. 323-328.
[20] M.B.Rajkovi, D.Tokovi, Acta Periodica Technologica, 32 (2001) p. 79-88.
[21] M.B.Rajkovi, M.M.Mitrovi, Phosphogypsum Surface Characterisation Using Scanning
Electron Microscopy, Physical Chemistry 2000, 5th International Conference on Fundamental
and Applied Aspects of Physical Chemistry, September 27-29, 2000, Belgrade, Solid State
Physical Chemistry (H), Material Science (G), Proceedings, HG24-P, p. 453-455.
[22] M.B.Rajkovi, D.Tokovi, Acta Periodica Technologica, 34 (2003) p. 61-70.
113
114
UDK 66.011:66.04
Struni rad
Izvod
Danas se rotacione suare esto koriste za suenje piljevine, koja se potom tehnologijom
peletiranja i briketiranja prevodi u trino vrijedan proizvod. U ovom radu je dat vlastiti
matematiki model suenja estica piljevine u troprolaznoj rotacionoj suari. Kao osnova razvoja
ovog modela posluili su postojei modeli suenja piljevine i drugih biolokih materijala u
jednoprolaznoj rotacionoj suari, koji su modifikovani i proireni kako bi se matimatiki opisalo
suenje u uslovima kretanja piljevine kroz troprolaznu rotacionu suaru. Razvijeni model je
posluio za izradu simulacionog modela koji predvia temperature i vlanosti suenog materijala i
agensa suenja na izlazu iz suare i njihovu raspodjelu unutar suare, kroz sva tri bubnja.
Validacija razvijenog matematikog modela sprovedena je analizom rada industrijske suare
(poglavlje 8) i odgovarajuom simulacijom iji su rezultati diskutovani. Stvarne vrijednosti izlaznih
parametara i onih predvienih modelom su pokazale veliko slaganje. Razvijeni matematiki model
troprolazne rotacione suare, odnosno simulacioni program e omoguiti bolje voenje i kontrolu
procesa u navedenoj industrijskoj suari, ali i u drugim suarama za drvni otpad uz promjenu
odgovarajuih parametara modela.
Kljune rijei: piljevina, rotaciona suara, matematiki model, simulacija.
Abstract
Today, rotary dryers are often use to dry sawdust prior to their further processing,
palletizing and briquetting, into commercially voluble product. This paper present mathematical
model for drying process of sawdust particles in a triple pass rotary dryer. As basis for this model,
we used existing mathematical models for drying of sawdust and other biological materials in a
single pass rotary dryer, which are modified and extended in order to satisfy mathematical
description of motion of material in the triple pass rotary dryer. Developed mathematical model is
used as basis for further developing of the simulation model that predict temperature and moisture
profile sawdust and drying along the dryer. In order to solve and validate developed rotary dryer
model, commercial triple pass rotary dryer, installed in enterprise Panensa near town of Srbac,
have been analysed, and measured sawdust drying data have been used for comparison.
Journal of Engineering & Processing Management|
115
Comparison between predicted and the measured results were good. Mathematical model i.e.
rotary dryer simulation model developed in this paper is going to enable better management and
controlling of process in the mentioned commercial rotary dryer as well as in other rotary dryers
for wood waste with modification of appropriate model parameters.
Key words: sawdust, rotary dryer, mathematical model, simulation.
1. UVOD
U suarama se odvija istovremeni prenos toplote i mase, pri emu je kod rotacionih suara itav
proces dodatno uslonjen kaskadnim kretanjem materijala kroz suaru. Ukupana koliina prenesene
toplote i mase tokom prolaska vlanog materijala kroz suaru veoma zavisi od povrine i vremena
kontakta izmeu materijala i agensa suenja [1], te je poznavanje vremena zadravanja materijala u
suari od izuzetne vanosti. Prenos toplote i mase takoe zavisi od fizikih osobina materijala, kao i
od same konfiguracije rotacione suare [1,2]. Matematiki opis ovih procesa je sloen, jer treba da
sadri ne samo osobine vlanog materijala i agensa suenja, nego i konstrukcione i operacione
osobine rotacione suare. Ipak, u literaturi su prisutni razliiti modeli prenosa toplote i mase,
specifini za odreene konfiguracije suare i materijala koji se sue [3,4,5,6]. Iako su sprovedeni
mnogi istraivaki radovi na modelovanju fenomena suenja, relativno malo radova se odnosi
direktno na rotacione suare. Veina istraivaa posveuje se iznalaenju jednaina vremena
zadravanja estica i zapreminskog koeficijenta prenosa toplote u rotacionoj suari. Ovo
omoguava odreivanja vremena prolaska materijala kroz suaru i potrebnog toplotnog toka, te
njihovo povezivanje sa dimenzijama i reimom rada suare. Rotaciona suara moe se matematiki
opisati modelima sa raspodijeljenim parametrima ili modelima sa koncentrisanim parametrima.
Modeli sa raspodijeljenim parametrima su definisani parcijalnim diferencijalnim jednainama, te su
sistemske varijable zavisne i od vremena i od prostora. Ovi modeli, zbog svoje sloenosti,
zahtijevaju znatno vrijeme raunanja. Nasuprot tome, modeli sa koncentrisanim parametrima mogu
se opisati obinim diferencijalnim jednainama, relativno lako se rijeavaju uz krae vrijeme
raunske obrade, te se esto i koriste [3, 4,5,6]. U ovom radu je korien pristup sa koncentrisanim
parametrima.
Toplotni i materijalni bilansi
U cilju razvoja matematikog modela, itava suara je podijeljena na 12 kontrolnih zapremina (KZ),
kao to je prikazano na slici 1. Za svaku KZ postavljaju se jednaine toplotnih i materijalnih bilansi,
uz sledee pretpostavke:
- Prenos toplote izmeu agensa suenja i materijala obavlja se mehanizmom konvekcije.
- Suenje materijala se obavlja iskljuivo u periodu opadajue brzine suenja.
-
116
GPul X ul GPiz X Rw mP X
d mP
d
(1)
(2)
GA Yul Y Rw mP
d mA
(3)
(4)
dc
dmP
RW mP hW RW mP cWy TA TP QI mP TP P TP cP
d
d
Toplotni bilans vazduha (agensa suenja) unutar KZ:
dTA
dc
1
d
mA c A
d
(5)
117
L
L
c
r f
xc
Y f sin K vg2 / g
(6)
gdje je: L- duina bubnja (m); xc- kaskadna duina tj. duina bubnja koju pree prosjena estica po
jednom obavljenom kaskadnom ciklusu (m); c- kaskadno vrijeme tj. vrijeme potrebno da
prosijena estica obavi jedan kaskadni ciklus (s); Yf - prosijena visina pada estica (m); rprosijeno vrijeme koje estica provede u pregradi (s); f- prosijeno vrijeme koje estica provede u
letu (s); g-gravitaciona konstanta (9,81 m/s2); vg-brzina gasa (m/s); - ugao horizontalnog nagiba
bubnja (). Koeficijent K je specifian za datu suaru i materijal koji se sui, te odreuje kretanje
estica u struji gasa pod uticajem sile gravitacije i sile povlaenja estica strujom gasa. K se definie
preko koeficijenta povlaenja - CD, a koji se odreuje primjenom teorije slinosti [4]. Osnovne
pretpostavke navedenog pristupa suenja piljevine u jednoprolaznoj suari su iskoriene, te nadalje
modifikovane i proirene u odnosu na mehanizam kretanja estica piljevine kroz troprolaznu
rotacionu suaru. Za procjenu vremena zadravanja etica piljevine u unutranjem bubnju koristiti
se jednaina (6), odnosno prethodno opisani pristup. Kod sredinjeg i vanjskog bubnja za procjenu
vremena zadravanja potrebno je modifikovati jednaine kaskadne duine i kaskadnog vremena u
odnosu na dimenzije bubnja, brzinu gasa i nain kretanja estica. U jednaine kaskadne duine za
sredinji i vanjski bubanj uvedeni su empirijski koeficijenti 0,5 dok je u jednainama za K uveden
koeficijent 1,5 za sva tri bubnja, a kako bi se zadovoljili eksperimentalni rezultati sa rezultatima
simulacije rada suare. Za prosjean ugao pada estica piljevine () uzeta je vrijednost 82,6, na
osnovu rezultata fotografske tehnike snimanja ovog ugla objavljene od strane Kamke-a [1].
Jednaine kaskadne duine i kaskadnog vremena su sumirane u tabeli 1.
Tabela 1. Jednaine prorauna vremena zadravanja u troprolaznoj rotacionoj suari
Unutranji
bubanj
Kaskadna
duina
Kaskadano
vrijeme
c r f
Duina pada
estica
Y f y1 y2
Sredinji bubanj
1
2
K m 2fm v Am
2
Ki Yi vAi2
xci
g
xcm
A
Ki 1,5CDi
dP P
K m 1,5CDm
ri 60
90
360 n
fi
2Y fi
Y fi
Di
i FLisin
2
360 n
fm
xco
A
dP P
90
rm 60
1
2
K o 2fo v Ao
2
K o 1,5CDo
90
360 n
2 y1m
2 y2 m
g
g
D FL
D
y1m m i m
2
2
2
FL
D
y2 m m m
2
2
Vanjski bubanj
90
ro 60
360 n
fo
sin
A
dP P
90
360 n
2 y1o
2 y2 o
g
g
D
FL
D
y1o o m o
2
2
2
FL
D
y2o o o
2
2
sin
118
(7)
pri emu je zapreminski koeficijent prenosa toplote dat izrazom Myklestad-a [1,2,4,5]:
U v a 0,52GA
(8)
(9)
dok su toplotni tokovi izmeu pojedinih bubnjeva zanemareni. Uzeta je vrijednost ukupnog
koeficijenta toplotnih gubitaka od Uh=0,055 (kW/(m2C)), kao najbolje prilagoena mjerenim
vrijednostima izlazne temperature gasova.
Kinetika suenja
Brzina suenja - RW, u periodu opadajue brzine, moe se opisati jednainom tankog sloja
sloja tj. Lewis-ovim modelom [1,8], koji se esto primjenjuje kod suenja biolokih materijala u
periodu opadajue brzine suenja [ 9,10,11],
RW k D ( X X *)
(10)
Konstanta suenja kD, i ravnoteni sadraj vlage X * , su funkcije temperature agensa suenja, te je
neophodno poznavati i tu funkcionalnu zavisnost s obzirom da se tokom suenja mijenja
temperatura agensa suenja. Na osnovu podataka objavljenih od strane Plumba i saradnika [4], a
koji se odnose na suenje sitnih drvnih estica, usvojen je sledei izraz za definisanje konstante
suenja piljevine,
248
kD 0,19exp
tL
(11)
ln(1 ) ( b3T b4 )
X*
(12)
b2
(b1T )
pri emu parametri b1, b2, b3 i b4 imaju vrijednosti: 3,410-17; 5,98; 3102 i -0,93 (respektivno), X*
je ravnotena vlanost u postocima (%). Pored gornje jednaine, ispitivana je primjenljivost i drugih
sorpcionih modela: Hailwood-Horrbin-ov sorpcioni model, Malmquist-ov sorpcioni model, kao i
esto primjenjivana jednaina Simpsona-a [12,13]. Takoe, ispitivana je i primjenjivost jednaine
Journal of Engineering & Processing Management|
119
RT
ln
M
(13)
120
0,92
1,64
2,30
0,23
0,23
0,20
4,75
2,8
0
0,45
1,4
20,0
317,3
41,90
0,0075
Vrijednosti i jednaine
387
0,0007
cP cP 0 2,822 X
c p 0 0,1031 0,003867T
cA 1,01 cWyY
hW 2260
cWy cW 0 cW 1t cW 2 t 2 cW 3t 3
1, 6018 X * 0,8540
0, 0068 X * 2,5758
Y P0
0, 622 Y pz (t )
Izvor
Moreno i dr. [15]
Mjereno
Pakowski i Mujumdar
[8],
Simpson [13]
Pakowski i Mujumdar
(2006)
Mani [4], Simpson [13],
Pakowski i Mujumdar
[8]
Pakowski i Mujumdar
[8]
ln pz a b c t ; P0 10
2 kPa
1
ln(1 ) ( b3T b4 )
2
X*
b2
(b1T )
248
kD 0,19exp
tL
Mani [4]
121
0.4
piljevina
gasovi
sredinji
bubanj
0.35
vanjski
bubanj
0.3
0.25
0.2
0.15
0.1
0.05
0
4
6
8
10
Duina proloza kroz rotacionu suaru, (m)
12
14
122
piljevina
Temperatura, (Celzijusa)
300
gasovi
sredinji
bubanj
vanjski
bubanj
250
200
150
100
50
4
6
8
10
Duina proloza kroz rotacionu suaru, (m)
12
14
Slika 2 Promjena temperature vrelih gasova i piljevine sa prolaskom kroz rotacionu suaru
ravnotenu vlanost piljevine (shodno jednaini 12) to direktno poveava ukupnu brzinu prema
primjenjenoj jednaini tankog sloja (10). Ve nakon 4,75 m duine prolaza estica piljevine kroz
suaru (slika 1) , dakle ve u unutranjem bubnju, ispari vie od 50% vlage iz suenog materijala,
to se dalje nastavlja i kroz sredinji i vanjski bubanj ali neto manjom brzinom. U poslednja dvije
KZ promjena vlanosti i piljevine i vazduha je jako mala. Slika 2 pokazuje temperaturne profile
vrelih gasova i piljevine u funkciji duine prolaza piljevine kroz sva tri bubnja. Brzina prenosa
toplote je maksimalna na ulazu u suaru s obzirom na veliku razliku temperatura izmeu vrelog
gasa i piljevine. Kao rezultat ovog dolazi do porasta temperaure piljevine, te istovremenog
smanjenja temperature vrelih gasova. Sa daljim napredovanjem piljevine kroz suaru smanjuje se
intezitet prenosa toplote te se materijal sve sporije zagrijava. Temperatura vrelih gasova konstantno
opada zbog predaje toplote piljevini. Po ulasku u unutranji bubanj suare temperatura piljevine
raste relativno brzo da bi na kraju unutranjeg bubnja dostigla maksimalno vrijednost, koja je za 48
C vea od temperature piljevine na izlazu iz suare. Kako je koliina vlage koja ispari iz piljevine
na ulazu u suaru velika, potrebna je i znatno vea koliina toplote za njeno isparavanje nego sa
daljim napredovanjem piljevine kroz suaru. Zakljuuje se da je maksimalna brzina razmjene
toplote posljedica maksimalne temperaturske razlike gasa i piljevine. Sa daljim napredovanjem
piljevine (kroz sredinji bubanj) brzina razmjene toplote se smanjuje, tako da materijal prestaje da
se zagrijava. Po ulasku u vanjski bubanj temperatura piljevine poinje da pada jer tada dolaze do
izraaja i toplotni gubici kroz zidove vanjskog bubnja koji su u dodiru sa okolinom. Takoe, treba
naglasiti da su i razliita vremena zadravanja piljevine i brzine gasa kroz razliite bubnjeve suare
to dodatno utiu na brzinu i ukupnu razmijenu toplote izmeu gasova i piljevine. S jedne strane
due vrijeme zadravanja piljevine poveava ukupnu razmijenu toplote (radi dueg vremena
kontakta vrelih gasova i piljevine), dok istovrmeno sporije kretanje vrelih gasova smanjuje
vrijednost zapreminskog koeficijenta prenosa toplote, a samim time i brzinu razmijene toplote. Kao
rezltat gore navedenih uticaja dobiju se krive na slici 2. Validacija dobijenih rezultata sprovedena je
Journal of Engineering & Processing Management|
123
Ulazna vrijednost
Izlazna vrijednost
Predviena
Stvarana (mijerena)
317,30
58,3
52,41
0.4141
0,1229
0,1151
124
X*
Y
Indeksi
A
agens suenja (dimni gasovi + vazduh);
L
apsolutno suv gas;
0
okolina;
P
piljevina;
S
apsolutno suv materijal;
W
vlaga;
i
unutranji bubanj rotacione suare;
m
sredinji bubanj rotacione suare;
o
so
ul
iz
LITERATURA
[1] M. Krokida, D. Marinos-Kouris i A.S. Mujumdar, Rotary Drying u Handbook of Industrial
Drying ( editor A.S. Mujumdar ), CRS Press, New York, 2006, pp.151-171.
[2] C.G. Moyers, i G.W. Baldwin, Section 12: Psychrometry, Evaporative Cooling, and Solids
Drying u Perry's Chemical Engineer's Handbook on CD, The McGraw-Hill, 1999, pp.31-64.
[3] A. Iguaz, A.Esnoz, G.Martnez, A. Lpez, i P. Vrseda, Mathematical modelling and simulation
for the drying process of vegetable wholesale by-products in a rotary dryer, Journal of Food
Engineering, 59 (2003), pp.151-161.
[4] S. Mani, A System Analysis of Biomass Densiication Process, PhD Thesis, University of
British Columbia, Canada, 2005, pp.12-35.
[5] L. Yliniemi, Advanced control of a rotary dryer, PhD thesis, University of Oulu, Finland, 1999,
pp.23-29.
125
[6] H. Didriksen, Model based predictive control of a rotary dryer, Chemical Engineering, 86
(2002), pp.53-60.
[7] I.C. Kemp, Comparison of Particle Motion Correlations for Cascading Rotary Dryers,
Proceedings of the 14th International Drying Symposium, So Paulo, vol.B, 2004, pp.790-797.
[8] Z. Pakowski, i A.S. Mujumdar, Basic Process Calculations in Drying, u Handbook of Industrial
Drying ( editor A.S. Mujumdar ), CRS Press, New York, 2006, pp.54-79.
[9] S. Sokhansanj, E. A. Arinze i G.J. Schoenau, Forage drying and storage, A Technical Report,
Department of Agricultural and Bioresource Engineering, University of Saskatchewan, Saskatoon,
Canada, 1993.
[10] H.M. Tanko, D.J Carrier, S. Sokhansanj i T.G. Crowe, Drying of feverfew (Tanacetum
parthenium L.), Canadian Biosystems Engineering, 47 (2005), pp.357-361.
[11] M. Omid, A.R. Yadollahinia i S. Rafiee, A Thin Layer Drying Model for Paddy Dryer,
Proceedings of the international conference on Innovations in Food and Bioprocess Technologies,
12-14 December 2006, Pathumthani, Thailand, 2006, pp.202-211.
[12] M.V. Bastas i A.Cloutier, Evaluation of Wood Sorption Models for High Temperatures,
Maderas. Ciencia y tecnologa, 7 (2005) (3), pp.145-158.
[13] W.T. Simpson, Dry Kiln Operators Manual, FPL-Forest Products Laboratory, Madison,
USA, 1991, pp.1-41.
[14] T. Innes i A. Redman, Improvment of Harwood Drying Schedules, Forest & Wood Products
Research Development Corporation, Australian Government, 2005, pp.18-22.
[15] R. Moreno, G.Antoln, A.Reyes, i P. Alvarez, Drying Characteristics of Forest Biomass
Particles of Pinus radiata, Biosystems Engineering, 88 (2004) (1), pp.105115.
[16] H.S. Ahluwalia, Modeling and Optimization of a Rotary dryer in Manufacturing Plant, Master
thesis, North Carolina State University, USA, 2002, pp.67-69.
126
1.
Word processing manuscripts should be submitted in Serbian, English or official languages of the
people of former Yugoslavia and sent only by e-mail to Journal.tfzv@gmail.com
2.
3.
Scientific papers,
Short and Preliminary communications,
Reviews,
Professional papers,
Conference papers (if conference proceedings are not printed)
The maximum length of the paper is up to 14 pages (a, d, e), up to 6 pages (b), up to 30 pages (c), A4
page size, including text, figures and tables.
- Font
12 pt Times New Roman
- Margins
top and bottom 2.0 cm, left 2.0 cm and right 2.0 cm
- Title
14 pt bold (centered alignment)
- Authors
12 pt normal (centered alignment)
- Institutions
12 pt italic (centered align.)
- Abstract (in Serbian), Abstract (in English) 12 pt italic (centered align.)
- Subtitles
12 pt bold, (left alignment)
- Text
12 pt normal (justified alignment)
- Figures, captions
captions below the figures, 12 pt italic (centered align.)
- Tables, captions
captions above the tables, 12 pt italic (centered align.)
3. The SI system nomenclature and commonly used expressions in techniques should be used in the
introduction, experimental part, results and discussion and conclusions. Detailed mathematical
expressions should be avoided. References should be in square brackets [ ], and placed before the
punctuation; citation should be made in usual manner by the using order.
4. Journal references must cite the title of the paper and its starting and ending pages, thus:
[1] P. P. Sangiovanni, A. S. Bergen, Chem. Eng. Sci., 26(1971) pp.533-547.
References to books should cite the authors, title, publisher, publication date, and page:
[2] A.B. Smith, Textbook of Organic Chemistry, D. C. Jones, New York, 1961, pp.123-126.
5. Text should be multiple spaced (1.3) and pages must not be numbered. Only black and white
Widespread PC format illustrations should be used. Text and signs on the illustrations should be
visible and readable.
Papers, classified into categories, and in accordince with the instructions enclosed, are subject to the
evaluation by one or more anonymous reviewers. Potential papers will be published based on positive
reviews only, which the author will be informed about by the Editorial Board. Reviewers are selected among
professionals in the relevant field of research. Authors can suggest the names of the reviewers, and the
Editorial Team may or may not accept their proposals. The languages of the journal are Serbian, English or
the official languages of the peoples of Former Yugoslavia. The Auhtor(s) are entirely responsible for the
content, validity or originality of papers. Time period for the publishment of a paper will depend on how
much the manuscript (text) meets the standards/quality according to reviewers and proposed instructions.
Papers that require certain corrections will be sent back to the first author before or after the review.
Corrected manuscript before or after reviews is to be delivered to the same e-mail address.
127
128