Volimo Beograd :: Lepota pisane rei :: Biblioteka/itaonica

EPHRAIM KISHON-Nema nafte, Mojsije

Sva izraelska zajednica po Jahvinoj zapovijedi krene dalje iz pustinje Sina.

Utabore se kod Refidima. Tu narodu ponestane goriva za daljnje putovanje. Zato
narod zapodjene prepirku s Mojsijem. Vikali su: Daj nam benzina da dalje
putujemo! A Mojsije im odgovori: -Zato se sa mnom prepirete? Zato kuate
Jahvu? - Ali narod je eao za gorivom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio:
Zato si nas iz Egipta izveo, zemlje neobino bogate izvorima nafte? Zar da
izginemo ovdje zajedno s naom djecom i stokom?
to u s ovim narodom? zazivao je Mojsije Jahvu. - Jo malo pa e me
kamenovati. Istupi pred narod! - rekne Jahve Mojsiju. -Uzmi sa sobom nekoliko
izraelskih starjeina; uzmi u ruku tap kojim si udario Rijeku i poi. A ja u
stajati pred tobom ondje, u pustinji, pa udari tapom po pijesku i iz njega e
potei nafta, toliko da narod moe dalje putovati. Mojsije uini tako naoigled
izraelskih starjeina, podie tap i udari po pijesku pustinje, jednom pa drugi
put, i udarao je po pijesku cijelog dana i cijele noi, ali nafta nije potekla.
I Jahve mu rekne: Ne mogu vam pomoi, morat ete dalje putovati pjeice. I
putovao je narod izraelski pjeice etrdeset godina i stigao u zemlju Kanaan.
Ali i tu su tekli samo med i mlijeko.
Jeste li ikad vidjeli koljku bez ljuture ili stakleni eki? Jeste li ikad
uli da bebe donose rode ili da se rak povlai naprijed? Jeste li ikad itali o
ministru koji ide pjeice? Niste? Onda proitajte ovo.
AVANTURA

Ministrova limuzina zaustavila se na pola puta. Gaby je iskljuio motor i rekao

preko ramena:
ao mi je, gospodine, ali uli ste radio...
Mislio je na vijesti u devet sati, u kojima je javljeno da je Nacionalni
sindikat vozaa odluio da smjesta stupi u trajk radi podrke kemijskim
tehniarima. Gaby je iziao iz kola i otiao u sindikat po inspiraciju i
direktive, a ministar je ostao nasred bune ulice.
Ministar nije znao voziti automobil - oduvijek su ga zbunjivali ureaji koji na
sebi imaju dugmad i isputaju praskave zvuke. Osobno je upravljao vozilom samo
jednom, u luna-parku, prije vie od etrdeset godina, ali to je vozilo bilo
dvosjed a sam ministar jo mlad i ambiciozan ovjek, po struci kvalificirani
nosa sp'rava kod geodetskih mjerenja. Kasnije je pristupio Pokretu i vie nikad
nije bio bez Gabvja ili nekog njemu slinog.
- E pa, trebalo bi da pozovem helikopter -bilo je jedino praktino rjeenje koje
mu je palo na pamet. U jedanaest sati trebalo je da prisustvuje sjednici vlade u
povodu cementne krize.
Ministar je neko vrijeme promatrao prolaznike, a onda ga je obuzeo neobian
osjeaj da je upao u avanturu: naao se na ulici. Iznenadila ga je spoznaja da u
zemlji ima toliko stranih ljudi; on sam viao je u svom uredu svakog dana ista,
poznata lica. Stranci su dolazili u delegacijama ili en masse, kao na Dan
nezavisnosti ili kad se odrava finale kupera, ili kako se to ve zove, mnogomet
ili tako nekako...
Ministar je potpuno sam krenuo trotoarom. Nakon nekog vremena osjetio je da mu
se vraa samopouzdanje i sjetio se, kao kroz maglu, da je to ve jednom doivio.
Naravno, sad je bio sasvim siguran, 1951! Kad je kamion udario u njegov
automobil pa se vratio kui pjeice, kroz itav grad!
Ministar je spustio pogled i ispod zaobljenog trbuha ugledao vlastita stopala
kako se ritmiki kreu: klip-klop, klip-klop, lijeva-desna. Njegova vlastita
stopala! Zna hodati ulicom! Ugodan osjeaj. Samo mu cipele izgledaju nepoznate.
Kako je doao do njih? Nikad nije sam sebi kupovao cipele, naravno. Kad malo
bolje razmisli, nikad nije nita sam kupovao, pa odakle mu onda te cipele?
Ministar je zastao ispred jedne prodavaonice cipela i zagledao se u izlog. Naao
se pred udom, to je bilo izvan svake sumnje. Cipele, muke i enske, stajale su
tu u parovima, po
svemu sudei promiljeno aranirane. Potaknut tim prizorom, ministar je uao u
prodavaonicu, veliku prostoriju sa stelaama naokolo i stolcima u sredini. I tu
je bilo mnogo cipela, kao na sajmu. Ministar se rukovao s ovjekom koji je
stajao kraj vrata i upitao ga:
- Kakvi su trendovi izvoza?
- To pitajte nekog drugog - odgovorio je ovjek. - Ja traim antilopske cipele
s gumenim onom.
Ministar je obiao prostorije; da li svatko jednostavno sam uzima cipele, ili
imaju konobare? Priao mu je doktor u bijeloj kuti i upitao ime ga moe
posluiti.
- Poaljite mi nekoliko uzoraka - rekao je ministar dobrohotno.
Tek kad se ponovo naao na ulici, sjetio se da nije rekao ovjeku svoje ime.
Morat e malo ee nastupati na televiziji, pomislio je, i zapisao u
biljenicu: TV. Moj ivotni put.
Vrijeme je brzo odmicalo. Trebalo bi da se javi svom uredu, da zatrai neko
prijevozno sredstvo. Eh, da, nevolja je bila u tome to nije znao kako da im se
javi. Veze je uvijek uspostavljao sekretar, a on je ba danas morao otii u
Haifu da neto sredi. Ministar je pogledao oko sebe; je li mogue da su svi ti

ljudi oko njega sekretari?

Spas je doao u obliku staklenog kaveza u kome se, nekim udom, nalazio
telefonski aparat. Ministar je uao i podigao slualicu.
- Dajte mi vezu s ministarstvom, molim! -rekao je.
Nita se nije dogodilo; aparat, na alost, nije pokazivao znake ivota. Jedan mu
je djeak kroz staklo pokretima pokazivao da najprije treba da ubaci neto u
aparat. Naravno, sjetio se - ta bio je predsjednik Skuptinskog odbora za kovani
novac i medalje! Uao je u najbliu prodavaonicu i zatraio eton.
- Ovo je praonica rublja - rekao mu je neki starac. - Idite u potu.
Bio je to svijet pun iznenaenja. Ministar je poeo traiti potu. Na suprotnoj
strani ulice ugledao je crvenu kutiju i odmah je znao to predstavlja: u takve
kutije ljudi ubacuju pisma nakon to ih napisu kod kue.
- Oprostite - obratio se jednoj dami na uglu ulice. - Hoete li mi rei koja
boja znai da je doputeno prijei na drugu stranu?
Bio je siguran da automobili prolaze kroz raskra uvijek kad gori zeleno
svjetlo, ali vrijedi li to i za pjeake? Preao je s gomilom ljudi ulicu pri
crvenom svjetlu i otkrio malu potu u neposrednoj blizini sanduia za pisma.
Obratio se slubeniku koji je ispirao ae.
- Molim vas, poaljite telegram da odmah dou po mene...
- He-he - rekao je vlasnik kioska. - Nemam propisanih formulara.
Ministar je primijetio novine sloene ispred kioska, ali mu je bilo teko itati
ih neoznaene. Bio je navikao da ih dobiva ujutro i da vani lanci i
informacije u njima budu zaokrueni.
- Koka-kolu?
Ministar je klimnuo glavom; oednio je od te neplanirane etnje. Ispio je smeu
tekuinu do posljednje kapi i raspoloenje mu se popravilo. Ba divna avantura,
hodati tako sam ulicom, piti koka-kolu. Kad o tome bude priao kod kue! Vlasnik
kioska potrao je za njim.
- Hej, etrdeset pet agorota!
Ministar ga je zaueno pogledao, a onda je shvatio o emu se radi i neodluno
zavukao ruku u dep. Bio je, naravno, prazan. Plaao je uvijek sekretar. Zato
je taj momak morao ba danas otii u Haifu?
- Poaljite ... raun... ministarstvu... Prestao je trati tek kad su
prodavaeve
psovke zamrle u daljini. Teko diui, zastao je, pogleda prikovanog za visoke
skele oko kue u gradnji. Gledao je kao opinjen, jer je do tada prisustvovao
samo polaganju kamena-teme-ljaca. Sve se radi malo previe buno, zakljuio je;
a kakvu to sivu masu tamo mijeaju?
- A git jontef.
Pred njim je stajao, ispruene ruke, starac u pohabanoj odjei. Sigurno opet
neki samodopri-nos. Uputio je starca da se obrati njegovom uredu.
Sama iznenaenja, iznenaenja - red osvijetljenih prozora a iza njih slike
polugolih djevojaka! Ministar je podigao pogled i... da, ovog puta je pogodio:
kino! Tako, dakle, izgledaju ta kina. Poelio je da ue i jednom pogleda pravi
film. Pokucao je na eljezna vrata, i izvirila je neka ena.
- Staje?
- Htio bih da vidim film.
- Ujutro nema predstave - rekla je ena. -Prva predstava je u 4.30.
- Poslije podne nemam vremena.
- Obratite se gospodinu Weissu... Nestala je. Ministar je primijetio neobino
velik, etvrtast automobil kako skuplja ljude koji stoje na ploniku. Autobus!
Naravno, odmah se sjetio, ta zar nisu prolog tjedna povisili dotacije za

autobusni saobraaj u iznosu od 11,1% njihovog brutto prometa za 1971. i 1972.

godinu? Uao je u autobus.
- Do Ulice Havarkon, broj 71 - rekao je vozau.
- Ba si duhovit - rekao je voza. - Nosi se! udan svijet, sa udnim vlastitim
pravilima!
Ministar je pokuavao odgonetnuti gdje se tono nalazi, ali je to bilo teko bez
poznatih orijentira kao to su Hilton i Grki restoran. Ljudi su prolazili pored
njega kao da se nita ne dogaa. To je, dakle, Narod, to su Mase.' Glasai, u
stvari. Smijeno! Prema rezultatima ankete, svaki trei od ovih neznanaca glasat
e za njega u listopadu. Ministar je volio te ljude i elio im svako dobro. Bio
je socijalist od rane mladosti.
- Dobili smo dva jednokratna dodatka od 23. sijenja...
Voza se vratio, trajk je okonan. Zajedno su uli u crnu limuzinu.
- U moj ured, Gaby.
Automobil je odjurio. Ministar se vraao s druge planete u svijet svakidanjice.
Religiozni idovi u ovoj zemlji nadasve se uzdaju u Boga, ali su uz to, da stvar
bude sigurna, uspostavili i nekoliko politikih stranaka, pa se dogodilo da te
stranke odravaju koalicionu ravnoteu i mogu oboriti svaku vladu u kojoj ne
sudjeluju. Posljedica je toga da moraju biti u svakoj vladi. Na kraju je ispalo
da imamo socijaldemokratski reim pod kontrolom Vrhovnog rabinata, koji budno
pazi da Marx ostane koer. Kad god se dvije ideologije sukobe, sljedbenici iste
vjere izbiju na vrh. Zato se oni sami nikad ne mijeaju u sukobe, hvala Bogu!
MALA BOJA MAFIJA
Pljaka Forkelevitcheve banke nije bila obina, svakodnevna pljaka.
Pljakai, etiri bradata mukarca u crnim hasidskim kaftanima, upali su ravno u
sobu direktora, gospodina Theodora Forkelevitcha, i nakon kratke ali estoke
prepirke izmeu njega i njegovog zeta, rabina Zalmana, voe bande, hasidi su
vezali bankara za stolac i provalili u sef. Blagajnik, nakon to je dobio udarac
batinom po glavi, nije pruio neki naroit otpor, i samo je nemono promatrao
kako prazne sef i odlaze odnosei 430.000 funti u gotovom novcu.
Glas o zlodjelu" brzo se proirio, a s njim i uvjerenje da je pravi uzrok nesloga u porodici. Rabinovi
uenici znali su za
ozbiljna trvenja izmeu bankara bezvjerca i njegovog pobonog urjaka, trvenja
kojima je glavni povod bio u kamatama to ih je banka naplaivala za odobrene
zajmove. Rabin Zalman vie puta je obavijestio svog urjaka da nee podnositi
takvo sramotno ponaanje u vlastitoj porodici, a kako rabinsko pravilo nalae
Upozori prije nego to kazni, napisao je na ulazu u banku krupnim slovima NE
UZIMAJ NI LIHVE NI KAMATA (Levitski zakonik, 25, 36). Sva ta stroga upozorenja
bila su, meutim, uzaludna: gospodin For-kelevitch je nastavio pozajmljivati
novac uz visoke kamate kao svaka druga banka, i za ta zlodjela stigla ga je
zasluena kazna.
Kako se moglo i oekivati, odnosi izmeu neposredno zainteresiranih osoba
postali su pomalo napeti. Theodor Forkelevitch je stupio u vezu sa svojom
sestrom i zamolio je da intervenira kod mua u njegovu korist, ali rabin Zalman
je ostao nepokolebljiv, i samo je citirao Bibliju: - Ako pozajmi novca nekome
od mog naroda, ne namei mu kamata! (Izlazak, 22, 24).
Gospodin Forkelevitch se naao u tekoj dilemi: s jedne strane, bio je tu njegov
zet, ovjek od velikog ugleda zbog stroge pobonosti i odanosti tradicionalnim
vrijednostima judaizma, a s druge strane bila je tu njegova banka, na rubu sloma
zbog nedostatka obrtnih sredstava. Pokuao je nagovoriti neke utjecajne
ortodoksne uglednike da kau koju rije njemu u prilog, ali mu oni, premda su
pokazali razumijevanje za injenice, nisu htjeli pomoi, naglaavajui da gospodin Forkelevitch

moe
kriviti samo sebe, i citirajui izreku iz Talmuda o devi koja je eljela rogove,
a dobila grbu. Savjetovali su mu da pokrije gubitke dravnim zajmom, ali
Forkelevitch nije bio pristalica tako drastinih mjera. Umjesto toga, izgubio je
ivce i u trenutku gorine uinio korak koji se ne moe nazvati ni idovskim ni
bratskim: prijavio je sluaj policiji.
Policija se u poetku drala rezervirano, ne pokazujui mnogo volje da se uputa
u porodini sukob s religioznim implikacijama, ali kad je gospodin Forkelevitch
podnio i pismenu prijavu, nije imala drugog izbora nego da pozove rabina Zalmana
u policijsku stanicu, na prijateljski razgovor. Bankarov urjak, u svako doba
impresivna patrijarhalna figura, nije ni pokuavao porei da je Mojsije rekao
Ono to je kraom oduzeo neka u cijelosti vrati (Levitski zakonik, 5,23), ali je
objasnio kako je postupio u skladu s onim Platit u vam prema plodovima djela
vaih (Jeremija, 21,14). Nastavio je citirati rabinske i talmudske autoritete o
duhu i slovu zakona, da bi na kraju retoriki upitao: - Nisu li Abana i Parpar
bolje od svih voda izraelskih? Ne bih li se mogao u njima okupati pa da postanem
ist?! (Kraljevi, II, 5,12).
Policijski inspektor nije mogao sakriti koliko je dirnut tom demonstracijom
plemenite dosljednosti u danima opeg osipanja morala, ali je bio prisiljen da
istakne kako zakoni ove zemlje zabranjuju pljakanje banaka, utoliko prije to
sve banke daju zajmove samo uz kamate.
- Mene se ne tiu sve banke - izjavio je rabin Zalman - ve samo banka mog
urjaka, jer taj nam je ovjek rod (Knjiga o Ruti, 2,20).
- To je u redu - suglasio se inspektor - ali ja ipak ne mogu prijei preko
formalnog zahtjeva za vraanje ukradene imovine to ga je podnio tuitelj.
Zakon, vidite...
- U Ljetopisima se kae da novac nije neto o emu se u Salomonovo doba vodilo
rauna -odgovorio je rabin strogo - pa zato bi onda vodio o njemu rauna jedan
Forkelevitch?
Pred tim neoborivim argumentom inspektor je neko vrijeme ostao bez rijei, a
onda je doao k sebi i pustio rabina, zamolivi ga samo neka jo jednom na miru
razmisli o svemu. Pred policijskom stanicom rabina je klicanjem doekala povea
skupina njegovih sljedbenika i trijumfalno ga odnijela do kue.
Nakon toga stvar je preuzelo javno mnijenje i uslijedila je burna rasprava oko
pitanja je li pljaka bila opravdana ili nije. Antireligiozni krugovi odmah su
iskoristili priliku.
- Pljaka! - zakljuili su ogoreno. - Pljaka banke usred bijela dana!
Kriminal u organizaciji i izvedbi ortodoksnih krugova!
Religiozni je tabor ostao pri svome.
- U redu - govorili su - dopustimo, rasprave radi, da je zaista izvrena
pljaka. Ali tko je pljaka? Neki stranac? Goj? Neki neznanac? Ne! Djelo je
izvrio urjak, tuiteljev najblii rod! Prema tome, kao prvo, novac je ostao u
porodici. Kao drugo, moramo se upitati (i dalje priznajui injenicu da je djelo
izvreno) zastoje
izvreno? Iz pohlepe, da nam Bog oprosti? Iz elje za bogaenjem bez rada? Ne!
Motiv je lien svakog materijalnog interesa; sve to je uinjeno, uinjeno je u
slavu imena Njegovog! Banka se ogrijeila o zapovijed Boju i neka sada snosi
posljedice!
Ta dostojanstvena obrana doekana je aplauzima, ali situacija u kojoj se naao
Theodor Forkelevitch stalno se pogoravala. Klijente njegove banke uhvatila je
panika pa su nagrnuli da povuku svoje uteevine iz praznih sefova, tako da je
drski zelena Forkelevitch bio konano prisiljen proglasiti steaj. Kad se to

dogodilo, postao je pravi histerik - angairao je odvjetnike i poeo

maltretirati policiju zahtijevajui da pronae lopove i vrati mu njegov novac.
To je, kako je zakljuila religiozna inteligencija, bio ve puki inat. Policija
je inila sve to je bilo u njenoj moi da se izvue iz delikatne situacije, ali
zakon je bio jai; nareeno joj je da nastavi istragu u razumnim granicama.
Svi tragovi vodili su ravno u Plonitzerovu sinagogu, ali kad su stigli do vrata
sinagoge, istraitelji su dobili mig da stanu dok se ne razjasni kakve bi
posljedice istraga mogla imati na koaliciju s vjerskim strankama u Gradskom
vijeu Tel Aviva.
Jedan vjerski list objavio je uvodnik u kome je protestirao protiv
neprimjerenog pritiska organa vlasti. Ako danas prijeemo preko tako grubog
krenja odredaba naeg Svetog pisma kao to je sluaj s kamatama, pisalo je u
tom uvodniku, pored ostalog, nee li nas to neizbjeno odvesti u neto jo gore? Hoemo li, kao
sljedei korak, dobiti nudizam?
Posljedica tog mranog upozorenja bilo je stavljanje Theodora Forkelevitcha u
kuni pritvor. Meutim, ubrzo je puten, uz kauciju, zbog nedostatka dokaza.
Forkelevitch je, u to vrijeme, bio ve potpuno slomljen, tjelesno i duevno, ali
je nastavio traiti svoj novac, premda je od dogaaja ve bila prola godina
dana i svi su ve bili do grla siti i njega i njegove glupe banke. Stav javnog
mnijenja najjezgrovitije je izrazio jedan od tribuna vladajue stranke, koji je
na otvaranju Socijalistikog seminara za radnike voe rekao:
- Opljakati banku je grijeh, ali ljubav pokriva sve grijehe (Izreke, 10,12).
U to vrijeme afera je bila ve duboko zagazila u drugu godinu, a nikakvo
rjeenje nije bilo na vidiku. Theodor Forkelevitch je, dodue, bio ve puten iz
bolnice za duevne bolesti i proglaen zdravim za praktine svrhe, ali je jo
ostavljao dojam neuravnoteenog ovjeka. Naime, ponovo je poveo borbu za
povratak izgubljenog novca.
A onda se, iznenada, stvar pokrenula s mrtve toke. Koalicija u Gradskom vijeu
Tel Aviva raspala se, rabin Zalman ponovo je zatvoren na petnaest dana i protiv
njega je pokrenut pravi krivini postupak. Optube su bile ozbiljne: remeenje
javnog mira, oruana pljaka i utaja poreza na prihod - za sve to zajedno, mogao
je dobiti ak dvadeset pet godina robije. Rabin Zalman izjavio je kako nema
pojma gdje je novac, i kako ne namjerava odati svoje suuesnike. Nagovijestio je, meutim, da
je novac u trenutku nepanje moda prebaen u inozemstvo. O tome je smjesta
obavijeten Interpol.
Javnost je, razumljivo, otro osuivala Theodora Forkelevitcha, koji je, eto,
bacio u tamnicu vlastitog urjaka, ali onda je rabin iznenada puten jer se u
Misni kae da nitko ne moe svjedoiti na sudu protiv pripadnika vlastite
obitelji i rodbine. Osloboeni zatvorenik i njegovi sljedbenici zaplesali su na
ulici vatreno hasidsko kolo, slavei ponovno uspostavljanje koalicije u Gradskom
vijeu. Rabin Zalman postao je simbol malog ovjeka koji se junaki suprotstavio
silama opresije. Ipak, optuba protiv njega ostala je u policijskom dosjeu, pa
su svi pripadnici napaene porodice mobilizirani ne bi li nekako nagovorili
Forkelevitcha da povue tubu.
- Za kim ide u potjeru? - citirali su Prvu knjigu o Samuelu (24,15). - Za
mrtvim psom? Za buhom? Nakon tri i pol godine?
- Ali oni su mi ukrali 430.000 funti - uporno je tvrdio Forkelevitch,
neizljeivi fanatik.
Na kraju su ga nagovorili da pristane na arbitrau, povjerenu trojici neutralnih
rabina. Rabini su sjeli i raspravljali punih est mjeseci, razmatrajui sve
aspekte zakona, zakonske i izvanzakonske presedane, i konano, na ope
iznenaenje, zakljuili da novac treba smjesta, u roku od osamnaest mjeseci,

vratiti vlasniku. Njihova presuda bila je zasnovana na pretpostavci da novac

nije ukraden ve samo, da tako kaemo, uzajmljen, u skladu s onim stihom u Izre-kama koji kae da
je dunik sluga
zajmodavca. Prema tome, ako se na rabina Zalmana gleda kao na dunika, znai kao
na slugu, na Theodora treba gledati kao na zajmodavca, to jest gospodara. A kako
sluga mora sluati svog gospodara, i kako je pisano (Levitski zakonik, 19,10):
Ne skupljaj opala zrna po svom vinogradu, i ne beri grozdove do posljednjeg,
proizlazi da sluga mora vratiti 430.000 funti do posljednjeg penija gospodaru,
odnosno Vrhovnom rabinatu, koji e postupiti s novcem kako nae za potrebno.
Budui da bi, zakljueno je dalje, bilo nedopustivo da se Theodor Forkelevitch
tako lako izvue nakon svih nevolja koje je prouzrokovao, nareeno mu je da se
sveano zakune da nikad vie nee pozajmljivati novac uz kamate, da nee puiti
na sabat i da nee jesti neisto meso stvorenja to puze i gmiu po zemlji lasice, mia, kornjae i njima slinih.
itava je zemlja odahnula iz dubine due -prerano, na alost, jer se nakon
osamnaest mjeseci pokazalo da je novac jednostavno nestao. Rabin Zalman tvrdio
je kako je zaista imao namjeru da ga vrati, ali da ga nigdje nije mogao pronai.
Kako je do tog otkria sluajno dolo upravo kad je izbila nova kriza koalicije,
policija je izvrila svoju dunost i uhapsila rabina Zalmana, jednog pomonika
ministra i dvojicu uenika jeive1. Sva etvorica trenutno oekuju da budu
osueni na doivotnu robiju, i nita ih ne
idovska vjerska kola, osnovna ili srednja.
moe spasiti ukoliko ne doe do neoekivanog obrata prilikom glasanja o
povjerenju novoj koalicionoj vladi i njenoj vanjskoj politici, u skladu s
poznatim stihom iz Propovjednika (1,6): I kovitla se sad ovamo sad onamo.
Borba doseljenika s problemima to ih donosi ivot pod novim suncem ispunjena je
telefonskim razgovorima i mlakim pismenim preporukama. Vrlo brzo doseljenik
saznaje bolje reeno, tome ga odmah naue njegovi izraelski roaci - da bez
preporuke koju e potpisati ovaj ili onaj nee nita postii. Veze, vee, veze,
to je jedino to je potrebno ovjeku da bi napredovao u novom drutvu, u kome
svatko trai slobodnu fotelju, stolicu ili klupu u prvom redu. Sjeam se kruga
to sam ga i sam optrao po toj nacionalnoj sportskoj stazi.
VRTULJAK
Morao sam srediti neto u vezi s nekim aranmanima i jedino to mi je jo bilo
potrebno bio je potpis Bensiona Spiegela. Rekli su mi da e sve biti sreeno za
tjedan dana ako Spiegel potpie. Kad sam uo da mi je potreban Spiege-lov
potpis, prvo to sam pomislio bilo je: Tko poznaje Bensiona Spiegela? Tko od
mojih znanaca poznaje Spiegela? A onda su mi rekli: Ako zaista elite da vam
Spiegel to potpie, bit e najbolje da uhvatite vezu sa Saltzmanom zato to on
svakog petka uveer karta sa Spiegelom.
Poeo sam traiti Saltzmanove znance i naao se pred zidom. Ne znam kako da to
objasnim, ali istina je - nikako nisam mogao pronai
pogodnu linost. Bio sam na rubu oaja kad sam pukim sluajem sreo Birnboima.
Upitao je da li mislim na Saltzmana koji dri radionicu za popravak kiobrana, a
kad sam mu rekao da upravo na njega mislim, lice mu se ozarilo.
- Ja imam vezu sa Saltzmanom - rekao je. -Nije ba direktna veza, ali moe biti
korisna. Moja ogorica, da tako kaem, radi s gospodom Bar-Hon u enskom drutvu
za borbu protiv zagaivanja ovjekove sredine, a ona, ta gospoa Bar-Hon,
stanuje vrata do vrata...
- Sa Saltzmanom! - uzviknuo sam. - Sjajno!
- Ne, ne sa Saltzmanom nego sa Schweitze-rom, koji je nekad ivio u istom
kibucu s pomonikom inspektora vatrogasne brigade okruga Petah-Tikvah. A brat je

tog inspektora nitko drugi nego...

- Saltzman!
- Ne, nego mladi Bialazerevitch, ija se najstarija ki udala za Rosnerovog
roaka, koji je kurir kod...
- Saltzmana!
- Ne, nego kod Dova Golanija, Eksport-im-port. A Dovova sekretarica je moja
supruga. A suprug moje ene nije nitko drugi nego...
- Saltzman!
- Ne... to sam ja... ja sam njen suprug... -Birnboim me je pogledao pomalo
zbunjeno. Ta veza, znai, ne vrijedi. Moram pokuati nekim drugim pravcem...
Zahvalio sam mu na dobroj volji, i rastali smo se.
I sad, kako da stignem do tog Saltzmana? Moda preko Bensiona Spiegela? Tko bi
od mojih znanaca mogao poznavati Bensiona Spiegela?
Nije vrijeme da opisujem sve one lukave manevre s pomou kojih sam na kraju
uspio dobiti pravi pravcati stan u predgrau Tel Aviva. Dopustite samo da vam
kaem da je, sudei po stilu i veliini, taj stan graen u rano klaustrofobino
doba. Ali i za takav stan, da ga namjestite, potrebno je raspolagati izvjesnim
fondovima. Iz oajne situacije u kojoj smo se nali, mogli smo se izvui samo na
jedan nain - pljakom. I tako smo zatvorili oi, uli u banku i podigli ruke.
DUGORONI ZAJAM
- Ako sam vas dobro razumio, gospodine, vi biste eljeli da vam odobrimo zajam u
svrhu vae osobne ekonomske stabilizacije - rekao je gospodin Feintuch, vlasnik
i predsjednik poslo-vodnog odbora Feintuch Bank Limited. - Zahvalni smo vam na
ukazanom povjerenju, gospodine. Dopustite mi da izrazim svoje vrsto uvjerenje
da e banka uiniti sve to je u njenoj moi kako bi vam osigurala traeni
kredit.
Razgovor se vodio u tako sveanom tonu od samog poetka. Iskusni bankar primio
je k srcu moje probleme od trenutka kad sam prekoraio prag njegovog ukusno
namjetenog ureda. Istina, trebalo nam je dobra dva sata da doemo do tako
konkretne rasprave. Gospodin Feintuch
je zapoeo s opirnom analizom moralno-huma-nitarnih aspekata itavog problema:
graaninu -to jest meni - potreban je stanovit kapital da bi opremio stan. Tada
nastupa drutvo - to jest svijet financija - kako bi mu pruilo pomo i irom
otvorilo vrata.
- Mi nismo samo financijeri - naglasio je gospodin Feintuch - ve ljudi koji
slijede odreene moralne principe. Uzmite samo rije kredit, koja vue korijen
iz latinskog credere, vjerovati, imati povjerenje. I zaista, uzajamno povjerenje
temelj je naeg poslovanja. Budite uvjereni, gospodine, u najbolje elje, kako
moje, tako i uprave i cjelokupnog osoblja!
Nekako smo se izvukli iz dubina konih naslonjaa, pa smo vrsto stegli ruku
jedan drugom. Kakav prijem! I gospodinu Feintuchu, primijetio sam, stajala je
knedla u grlu.
- E pa, lijepo - nastavio je istim sveanim tonom. - A o kojoj se svoti radi?
- est tisua.
- Centi?
- Ne, funti.
Gospodin Feintuch je jedva primjetno problijedio, zamolio da ga ispriam i
otiao da se posavjetuje sa svojim pomonicima. Vratio se nakon pola sata s
licem zguvanim u oduevljen, iako malo usiljen osmijeh.
- Je li va stan, nekim sluajem, pod hipotekom, ako smijem pitati?
- Nije.

- Hvala bogu! - Prosijedom bankaru oteo se uzdah olakanja. - to se tie

otplate, morat emo, naravno, zatraiti da nam potpiete mjenicu za svaku mjesenu ratu.
- Razumije se.
Gospodin Feintuch je upitao koliko e mi vremena biti potrebno da vratim dug.
- Ako vam odobrimo zajam od 6.000 funti na pet godina - objasnio je - mjesena
rata iznosit e sto funti. Je li vam to previe?
- Pa i jest.
- U tom sluaju, gospodine, moda bi vam vie odgovarao kredit s duim rokom
otplate? Ako vam damo kredit na deset godina, mjesena rata bit e samo 50
funti.
- Mnogo vam hvala.
Gospodin Feintuch je uviavno klimnuo glavom, to je bio pokret karakteristian
za itavo njegovo dotadanje dranje.
- U ova inflaciona vremena dugoroni zajmovi uvijek su dobar poslovni potez pripomenuo je, ne trudei se previe da sakrije alac. -Meutim, kako je za nas
interes klijenata na prvom mjestu, moram vam skrenuti panju, gospodine, na
uobiajenih deset posto godinje.
- ta to znai?
Gospodin Feintuch je uzeo sa stola tabelu i upoznao me s relevantnim
injenicama.
- Na 6.000 funti zajma s rokom otplate od pet godina platit ete 1.500 funti
kamata. Na deset godina, to bi bilo... da vidim... 3.000 funti.
- Jao! - prostenjao sam. - To je, uz mjesene rate, prilino velik iznos!
- Ma, i nije! - pourio se gospodin Feintuch da otkloni moj strah. - Mi nikad ne prebacujemo na
klijente to dodatno
optereenje. Naprotiv! Kao i druge financijske institucije, mi nae dividende
uzimamo unaprijed. Na taj nain nai klijenti uope ne plaaju kamate! Samo
otplatu glavnice!
To mi je u potpunosti odgovaralo. Naime, ako uzmete zajam od 6.000 funti na
deset godina, banka odmah odbija kamate tako da dobivate samo 3.000 funti. S
druge strane, ostaje vam da deset godina otplaujete samo 50 funti mjeseno. Ili
samo polovicu te rate ako uzmete zajam na dvadeset godina. Obavijestio sam
gospodina Feintucha da bih vie volio otplaivati zajam malo dulje.
- Naa parola je NA USLUZI CIJELOG IVOTA suglasio se gospodin Feintuch i
bacio pogled na svoju tabelu. - Kamate na zajam od 6.000 funti na dvadeset
godina iznose 6.000 funti. Ali mjesena rata je samo 25 funti.
Brzo sam izraunao u sebi: Ako mi daju zajam od 6.000 funti, odbit e unaprijed
6.000 funti za kamate, to znai da novce neu ni vidjeli. S druge strane, 25
funti mjeseno me nee upropastiti. Naroito u ova inflaciona vremena. Kad
ovjek malo bolje razmisli, ludi su to uope daju zajmove na dvadeset godina!
Sam bog zna koliko e vrijediti novac za dvadeset godina, zar nije tako? To je,
meutim, njihov problem. to se mene tie, dugoroni se zajam danas najvie
isplati. Osjeao sam kako mi krv navire u glavu.
- ujte, Feintuch - rekao sam promuklim
glasom - a kako bi bilo da mi date zajam na trideset godina?
Bankar se namrtio; ta moja pohlepa bila mu je, oigledno, neugodna. Na kraju
je, meutim, ipak prevladalo u poetku uspostavljeno povjerenje.
- Kako elite, gospodine - rekao je i ponovo pogledao u tabelu. - Na taj nain
mjesena rata se smanjuje na samo 16,50 funti, to je sitnica ...
Kamate na zajam od 6.000 funti na trideset godina popele su se, meutim, na
9.000 funti, to jest trebalo je da platim banci razliku od 3.000 funti. Izvukao
sam lisnicu i napisao gospodinu Feintuchu ek na taj iznos, za to sam dobio

odgovarajuu potvrdu. Zatim sam potpisao tri stotine ezdeset mjenica na po

16,50 funti i pripremili smo odgovarajue formulare za hipoteku na stan, s tim
da ih iranti potpiu sutradan. Dugoroni zajam je prava stvar. Moja je supruga,
dodue rekla kako bi bilo bolje da sam odmah uzeo zajam na pedeset godina, jer
bismo u tom sluaju plaali samo deset funti mjeseno.
- To je zaista lukavo - osmjehnuo sam se -ali gdje da naem 9.000 funti za
unaprijed uraunate kamate?
- Ah, to je sitnica - rekla je. - Danas nije nimalo teko dobiti dugoroni
zajam.ene!
Za idove, dok su ivjeli ratrkani po svijetu, bile su karakteristine dvije
stvari: vatrena elja da svojoj djeci prue to bolje obrazovanje, i isto tako
jaka tenja za to viim ivotnim standardom. Ostvarenje cionistikog sna dovelo
je do potrebe za kompromisom, pa smo se tako, na alost, odrekli obrazovanja da
bismo imali friider.
NATEZANJE KONOPCA
Bitka za ivotni standard izmeu vlasti i irokih masa poela je u trenutku
osnivanja drave i njenih institucija. Oni koji su prisustvovali tom velikom
dogaaju, moda se sjeaju kako je za vrijeme itanja Povelje o nezavisnosti
jedan od lidera iziao u hodnik i vratio se nekoliko trenutaka kasnije pomalo
zajapuren. Danas moemo otkriti javnosti da se u meuvremenu telefonski
informirao o nabavi najnovijih modela limuzina za lanove privremene vlade.
Poslije je odlueno da lanovi Ustavotvorne skuptine budu osloboeni plaanja
potanskih pristojbi, a novo rukovodstvo uputilo je javnosti emocionalno
intoniran apel o potrebi sniavanja ivotnog standarda.
- Rastua plima masovne imigracije trai od nas rtve - rekao je ministar
opskrbe. - Ono malo to imamo, moramo pravedno podijeliti na sve crnoburzijanske punktove.
Pokazalo se, meutim, da mase nisu voljne nita sniavati. Bile su, naprotiv,
zainteresirane za podizanje svog ivotnog standarda; radi toga su, na kraju
krajeva, i dole u novu zemlju. Novi graani vrlo brzo su prihvatili
mediteranske obiaje. Poeli su krijumariti robu preko libanonskih planina,
varati carinu, razvijati unosne roake veze u New Yorku, osnivati velika
poduzea za iznajmljivanje stanova u Tel Avivu, i kupovati, kupovati, kupovati
svu moguu robu koje nije bilo u zemlji.
Sazvano je izvanredno zasjedanje prvog Kne-seta, poveana su primanja poslanika
u svrhu reprezentacije, a onda je upueno strogo upozorenje stanovnitvu:
- Ako ivotni standard nastavi rasti ovim tempom - izjavilo je vodstvo - ubrzo
emo se nai pred bankrotom. Ne smijemo pojesti vlastitu budunost, budunost
nae djece ...
im su naule neto o jelu, mase su otile kod Muse i naruile dupli ievap,
salatu i desert, a onda nastavile kupovati pokustvo, gradilita u Zichron
Ya'akovu, elektrine gramofone i sve ostalo redom. Ministri su se naljutili,
pozvali svoje ofere i otili iz svojih luksuznih stanova da sroe otru osudu
rasipanju nacionalnih resursa. Uhvatili su stanovnitvo za vrat i estoko ga
prodrmali:
- Nemamo dovoljno da bismo mogli toliko troiti! - viknuli su. - Zar ne
shvaate da nemamo dovoljno?
- ega? - upitao je Weinreb. - ega to nemamo dovoljno?
- Nemamo dovoljno prirodnih bogatstava, nemamo proizvodnje, nemamo izvoza,
nemamo apsolutno nikakvog temelja za takav ivotni standard!
- To je va problem - odgovorio je Weinreb. - Meni je potreban vei friider.
Zatim je kupio nov model zapremnine 900 litara, s automatskim odmrzavanjem. Uz
to je kupio kau na razvlaenje s madracima od pjenaste gume iz Belgije i ivau

mainu, da ima na emu drati akvarij. ini se, naime, da je stalna elja za
kupovanjem jedna od osnovnih psihikih komponenata ovog naroda i da on naprosto
ne moe provesti dan a da neto ne kupi. Naprosto luduju za ivotnim standardom,
ti idovi.
Nai su zakonodavci- konano shvatili da se red moe uspostaviti samo politikom
vrste ruke, pa su odluili da poveaju dnevnice poslanicima Kneseta. Zatim su
uputili masama posljednju opomenu:
- Snizite standard - upozorili su stanovnitvo. - Snizite ga smjesta!
- Snizite ga sebi odgovorio je Weinreb. - I ja elim imati automobil!
Vlasti su na to uzvratile udvostruavanjem carine na automobile i opim
poveanjem poreza, zahvaajui tako polovicu financijskih sredstava u rukama
stanovnitva. idovi su na to samo poveali rad u fuu i sve se ubrzo vratilo na
staro. Zatim su udvostrueni porezi ponovo udvostrueni, idovi su pronali nove
honorarne poslove, i opet nita nije postignuto. Naprotiv, kad su razne dabine na kola
dostigle 560% osnovne cijene, Weinreb je kupio i drugi automobil, za enu, i
zato to je to bila dobra investicija. Kupio je uz to i kolica za serviranje i
par glasovira. Vlada je shvatila da je kucnuo as za novo stezanje remena i
ograniila sredstva za slubene rukove u skupim restoranima samo na vie
funkcionere, da bi nakon toga navalila na graane novim taksama, porezima,
doprinosima, nametima, zmijama i korpionima. Zidovi su uzvratili prekovremenim
radom, honorarnim radom na tri mjesta i jo etiri tezge, podizanjem kredita i
dodatnim poslovima, kao to su uvanje male djece, svjedoenje na sudu, skidanje
ogrlica s pasa koji etaju bez gospodara i igranje pokera s poetnicima. Tako su
ponovo uravnoteili svoje kune budete i navalili da kupuju kue s pogledom na
dvije strane i sa pet pravaca vjetra. Masovno su letjeli u Hong Kong da kupuju
jeftine kamere. Vlada je uvela poseban porez na sva neslubena putovanja i
imenovala posebnu komisiju kojoj je bio zadatak da istrai taj neprirodni
fenomen neprestanog rasta sve ' nieg ivotnog standarda.
Istrana komisija zasjedala je kraj bazena u hotelu Sharon, analizirajui
mjeseni budet prosjenog graanina Z. Weinreba, koji ima plau od 1.590
izraelskih funti brutto, tj. netto 610 funti.
Evidencija mjesenih trokova dala je sljedee rezultate:
Otplata kredita
Doprinosi
Automobil
Nabava deviza
Kuna pomonica
Osiguranje
Knjige, kazalite
Meso
Odjea
Odmor i rekreacija
Razno
560 funti
80 funti
140 funti
1050 funti
400 funti
92 funti
3 funti
510 funti
100 funti

350 funti
2010 funti
Ukupno
610 funti
Komisija je zajedno s izvjetajem podnijela i ostavku, a vlada je bez
oklijevanja izvela nov udar. Porezi su poveani za 65%, doprinosi za 92%,
potanska tarifa za 108%. Na to su se idovi odrekli spavanja, poeli raditi
nou honorarno na pet mjesta, pronali jo po desetak tezgi i uz to ujutro krali
boce od mlijeka i arulje iz uredskih zahoda. Supruge su im pomagale, odlazei
uz naknadu na ritualno kupanje umjesto stidljivih nevjesta, a djeca su uvala
mjesta za parkiranje na ulicama. ivotni standard nije snien ni za centimetar.
Vodei dravni funkcioneri, pa ak i guverner dravne banke, uzalud su
upozoravali:
- Produktivnost je porasla za samo 0,3%, a nai dugovi u inozemstvu dosegli su
iznos od pet milijardi dolara. Igrate se vatrom!
Na to je Weinreb podigao u dnevnoj sobi velik kamin i zamijenio automobil za
vei i
luksuzniji. U znak odmazde, Odbor za financije Kneseta poveao je ministarske
plae na do tada neuven iznos i poduzeo niz novih mjera za snienje ivotnog
standarda, ukljuujui tu i poveanje poreza na prihod neozenjenih oeva sa
dvoje djece za 102%. ivotni standard konano se stabilizirao, ali nakon dva
dana mirovanja ponovo je poeo rasti. Ljude je zahvatila kratkotrajna groznica
kupovanja pa su poeli za-stakljivati balkone i nabavljati jagode na prigodnim
rasprodajama.
Zatim ih je iz vedra neba pogodila devalvacija. Cilj joj je bio neutralizirati
kupovnu mo naroda. Od toga trenutka idovi nisu prestali kupovati. Prema
podacima iz tampe, ivotni standard je porastao za daljnjih 2,3% ...
Vlada je sino histerino zajecala:
- Zato... zato... ne snizite... - upitala je, jedva zadravajui suze.
Graani su odveli vladu na stranu i apnuli joj u uho:
- Volimo visok ivotni standard kao to ga volite i vi.
- U redu odgovorila je vlada. - Zato to odmah niste rekli?
I to je bio poetak rasprave oko toga tko je kriv za inflaciju.
U zemlji koja je tek prije nekoliko godina stekla nezavisnost, jo uvijek se
moete penjati uz ljestvice drutvenog uspjeha preskaui po nekoliko stepenica.
Naravno, to ne znai da se ovjek koji stigne do vrha mora promijeniti.
Naprotiv, on po pravilu ostaje onaj isti srdani momak, uvijek spreman da se
nae sa starim drugovima. Pitanje je samo kad e sekretarijat zakazati sastanak.
POLJUBAC DRUGA ROKOTOWSKOG
Nedavno odranu proslavu esnaestog roendana sela Sichin pratila je s velikim
zanimanjem cijela zemlja, najvie zbog toga to je tadanji predsjednik vlade
gospodin David Ben-Gurion obeao da e poastiti veteransko naselje svojim
osobnim posjetom. Dolazak Staroga slubeno je potvrdio i Kabinet predsjednika
vlade, izvrene su odgovarajue pripreme za taj veliki dogaaj, i inilo se da
sve ide glatko dok se na sceni, kako se to kae, nije pojavio Rokotowsky.
Nevolje su, u stvari, zapoele onog trenutka kad je veteran Munik Rokotowsky,
jedan od osnivaa naselja, izjavio pred svojim prijateljima da namjerava
ostvariti svoj ivotni san i polj ubiti predsj ednika kad ovaj doe na proslavu.
- Tako u cmoknuti starog Davida - rekao je Rokotowsky, lukavo se cerei - da e do neba poskoiti
od veselja.
Kao to smo rekli, Rokotowsky je bio jedan od osnivaa naselja pa mu je mjesto
bilo u prvim redovima slavljenika, ali takve neodgovorne izjave izazvale su kod

organizatora sveanosti stanovitu nelagodu. Zato su pozvali starog zadrugara na

sastanak Odbora.
- Drue Rokotowsky - rekli su mu slubeno - jesu li istinite glasine da
namjerava poljubiti naeg predsjednika vlade i ministra obrane?
- Nego ta! - osmjehnuo se Rokotowsky dobroudno. - im ugledam Davida,
zalijepit u mu poljubac na obraz, tako mi Boga da hou!
- Drue Rokotowsky - rekli su mu - jesi li siguran da e to premijeru i
ministru obrane biti drago?
- Kakvo je to sad glupo pitanje? - odgovorio je Rokotowsky uvrijeeno. - Nas
dvojica smo, konano, prije pedeset godina zajedno radili na plantai narani.
Moja baraka bila je trea slijeva od njegove barake. David e naprosto poskoiti
od radosti, zapamtite to sam vam rekao, poskoit e od sree.
Delikatno pitanje nalo se na dnevnom redu prvog narednog zasjedanja Mjesnog
odbora Sic-hina. Rasplamsala se burna debata. Jedan od drugova po imenu Yasha
Guberov optuio je lanove predsjednitva Odbora da koriste proslavu za jaanje
vlastitih pozicija i nepotistike makinacije.
- Ako ga Rokotowsky poljubi - zaprijetio je Guberov - poljubit u ga i ja!
- Drugovi! Drugovi! - vikao je predsjednik udarajui akom po stolu, uzalud
pokuavajui da uspostavi red u uskomeanoj dvorani. - Ne moemo dopustiti da
svatko radi to mu se svidi! Glasajmo!
Munik Rokotowsky - kako se moglo i oekivati - dobio je etiri glasa vie i tako
je imenovan, ovog puta na zahtjev javnosti, da slubeno poljubi predsjednika u
ime sela. Kako bi se, meutim, izbjegao svaki nesporazum u vrijeme izvrenja,
Mjesni sekretarijat je uputio Kabinetu predsjednika vlade preporueno pismo,
stilizirano kako slijedi:
Dragi drugovi,
ast nam je obavijestiti vas da je jedan od naih lanova, Munik Rokotowsky,
izvijestio ovaj sekretarijat o svojoj namjeri da poljubi predsjednika vlade i
ministra obrane kad on u vrijeme proslave posjeti nae selo. Nakon krae debate,
Odbor se u principu suglasio s planom druga Rokotowskog, ali smo ga, naravno,
upozorili da konano odobrenje moe dati samo Kabinet predsjednika vlade. Zbog
toga vas molimo da nas obavijestite o vaem stavu i date nam neophodne tehnike
upute.
U nadi da e ovaj zahtjev zadrugara-veterana i starog lana partije naii na
vae razumijevanje, ostajemo s drugarskim pozdravom,
Mjesni odbor Sichin
etrnaest dana kasnije stigao je odgovor iz Kabineta i u njemu suglasnost da
drug Rokotowsky poljubi premijera, kako je predloeno. Iako se premijer sjea navedenog
druga samo kao kroz maglu, reeno je dalje u pismu, dao je svoj pristanak
uzimajui u obzir sveanu atmosferu i emocionalne faktore. U pismu je dalje
naglaeno da ljubljenje treba izvriti na kulturan i dostojanstven nain - to
jest nakon to predsjednik vlade izie iz automobila i uputi se prema zgradi
mjesnog odbora. Drugu Roko-towskom bit e doputeno da istupi iz redova
oduevljenog stanovnitva i utisne poljubac na obraz predsjednika vlade i
ministra obrane, drei ga istodobno u drugarskom zagrljaju, koji ni u kom
sluaju ne smije trajati dulje od trideset sekundi. Iz razloga sigurnosti,
Mjesni odbor je duan to hitnije dostaviti Kabinetu etiri fotografije druga
Rokotovvskog formata propisanog za putnu ispravu, i broj njegove osobne karte.
Pismo je izazvalo veliko zadovoljstvo u redovima stanovnika sela Sichin.
Radovali su se to e predstojea proslava dobiti malo intimniji karakter.
Jedina nezadovoljna osoba bio je sam autor ideje.
- Kako to oni misle, pola minute? - mrmljao je stari zadrugar, duboko

uvrijeen. - Za koga me oni smatraju, za meko kuhano jaje? A to e biti ako

David mene ne pusti, ve nastavi da me grli?
- To su slubena stanovita - objasnili su mu. - Zasnivaju se na bogatim
iskustvima u javnim nastupima, i svaka pojedinost briljivo je analizirana.
Vremena su se promijenila, drue. ivimo u modernoj dravi, a ne pod Turcima.
- U redu - rekao je Rokotowsky. - Onda neu.
- to nee?
- Neu da poljubim Davida. Radili smo na istoj plantai, moja baraka bila je
trea slijeva od njegove, moda ak i druga. Ako ne mogu zagrliti starog druga
kako se meni svia, onda ga uope neu zagrliti.
Bio je tvrdoglav ovjek taj drug Rokotowsky. Moda je zato nakon toliko godina
bio samo obian zadrugar. Sva nastojanja Mjesnog odbora da izmijeni njegovu
odluku ostala su uzaludna.
- Zato smo onda isposlovali dozvolu? - nasrnuli su na starca. - Kako e to
izgledati ako predsjednik vlade doe, izie iz kola i stane oekujui poljubac,
a nitko se ne pojavi da to obavi?
Jo neugodnije bilo je to to su organizatori proslave doapnuli neto tampi,
nagovjetavajui da se na samom poetku sveanosti u selu Sichin moe oekivati
spontani susret izmeu predsjednika vlade i jednog od seoskih veterana, susret
koji e, po svemu sudei, biti veoma emocionalan .
A sad - kakva bruka!
- Poljubi ga, Munik, poljubi - nagovarali su buntovnika. - Inae emo nai
nekog drugog, bogami hoemo!
- Naite nekog drugog!
Munik Rokotowsky zatvorio se u svoju kuu, ozlojeen, a Odbor je sazvao hitan
sastanak, na kome je dolo do vrlo otre prepirke. Drug
Yasha Guberov zahtijevao je da jubilarni poljubac bude povjeren njemu, tvrdei
kako po svim pravima treba da bude prvi poslije Rokotovv-skog, ali predsjednik
Odbora je predloio da se izvrilac demokratski odredi kockom. Drugi su opet
predlagali da se pozove netko sa strane, osoba s vie iskustva u tim stvarima.
Na kraju je zakljueno da odluku o personalnim promjenama donese Kabinet
predsjednika vlade.
Dragi drugovi - glasilo je pismo Odbora -iz tehnikih razloga na koje ne
moemo utjecati, morali smo se odrei usluga druga Roko-tovvskog u vezi s
ljubljenjem predsjednika vlade prilikom njegova posjeta. Kako su, meutim,
pripreme za taj intimni dogaaj ve zavrene, i kako ve svi sa nestrpljenjem
oekuju da vide tu scenu, bit emo vam zahvalni ako nam pomognete u izboru novog
kandidata iz redova naih zadrugara. Kandidat koga izaberete postupit e,
naravno, u skladu s ranije dostavljenim direktivama.
Tjedan dana kasnije u selo je stigao mlad ovjek strogog dranja, slubeni
predstavnik Kabineta predsjednika vlade. Nakon to se upoznao sa situacijom,
izvrio je, bez mnogo buke, potrebnu selekciju - izbrisao je s popisa
potencijalnih poljupcodavaca najprije sve zadrugare natprosjene visine, a zatim
sve brko-nje. Na kraju je odabrao jednog zadrugara simpatine vanjtine koji je
sluajno bio i sekretar mjesne partijske organizacije. Nakon toga je na karti
naselja nacrtao kretanje svih sudionika, a put sretnog sekretara od mjesta gdje
e se probiti kroz kordon ucrtan je isprekidanom linijom. Sigurnosti radi, na samom trgu
ispred zgrade Mjesnog odbora takoer su nacrtane jasno vidljive oznake - mjesto
grljenja oznaeno je bijelim krugom, a mjesto odakle e sekretar krenuti velikim
znakom X.
Nekoliko proba, odranih dan prije sveanosti, osigurale su glatko odvijanje
ceremonije. Sretni partijski funkcioner dobio je detaljne informacije u pogledu

intenziteta zagrljaja - s obzirom na godine predsjednika vlade i ministra obrane

- dok je problem trajanja rijeen tako to je dogovoreno da poljupcodavac polako
broji u sebi do trideset, pa da onda pusti predsjednika. Predstavnik Kabineta
pokazao se kao ovjek s velikim iskustvom u aranmanima te vrste, te je dao i
potrebne upute policiji, a nije zaboravio ni na fotografe. Pobrinuo se, naime,
da im za vrijeme snimanja susreta sunce bude iza lea.
- Predsjednik vlade i njegova pratnja stii e u 11.20 - zakljuio je
predstavnik. - Otii e tono u 12.00.Nadam se da e sve ii kako treba.
I zaista, zahvaljujui pedantnom planiranju, ceremonija je obavljena bez greke.
Predsjednik vlade i njegova pratnja stigli su u 11.20. Dok su ili prema zgradi
Mjesnog odbora, sretni partijski funkcioner se probio do Starog, bacio mu se oko
vrata i poljubio ga. Predsjednik vlade se srdano osmjehnuo, iako ga je pomalo
zbunjivalo to ovjek broji ... 28, 29, 30, putaj! Nakon poljupca predsjednik
vlade je priao djevojici s buketom cvijea u atmosferi drugarske
srdanosti i nesputanosti, to se odrazilo i u glasnom klicanju okupljene mase.
Samo jedan od zadrugara nije sudjelovao u tom slavlju. Munik Rokotowsky stajao
je potpuno sam na samom kraju palira, a suze su mu tekle niz lice. On je radio
sa sadanjim premijerom na plantai narani, to je bio njegov poljubac. Poljubac
za koji mu se vie nikad nee pruiti prilika.
Ljudi meu nama na koje se gleda sa najvie zavisti jesu lihimi, emisari.
Emisari raznih stranaka kreu svakog ponedjeljka i etvrtka na put prema obalama
iz bajke da tamo sakupljaju priloge za nau siromanu zemlju ili nagovaraju
idove da se dosele u na raj na zemlji. Nai emisari sudjeluju i na raznim
meunarodnim skupovima i predstavljaju nau dravu koliko im to njihove
ograniene sposobnosti omoguavaju.
Prije svakog putovanja emisar mora poloiti teak ispit i razbijati sebi glavu
nad pitanjima kao to su: Otkad ste lan stranke?, Koji je broj vae
stranake knjiice*?, Jeste li aktivno sudjelovali na prolim izborima? i
slino. To je dobro provjerena metoda, ali ponekad se dogaa da kandidat nije
upoznat sa svim finesama protokola.
BON VOYAGE
- ast mi je, gospodine, da vas u ime stranke i stranakih institucija pozdravim
u povodu sko-rog odlaska na meunarodni kongres. Mislimo da je izbor bio zaista
sretan i da vi imate sve potrebne kvalifikacije da predstavljate nau zemlju na
tom znaajnom skupu. Koristim ovu priliku da vas obavijestim, gospodine, kako mi
je povjeren zadatak da vam dam nekoliko praktinih uputa koje e vam pomoi da
uspjeno obavite tu teku misiju. Znamo da vam nai savjeti, u stvari, nisu potrebni, ali se ipak
nadamo da ete pravilno ocijeniti
napore to ih inimo u vau korist.
Dogaa se, ponekad, da sitne stvari presudno utjeu na dojam to e ga ljudi
stei o nekoj osobi. Zbog toga vas moram zamoliti da se ni u kom sluaju ne
obraate drugim delegatima sa ti pet minuta nakon to vam budu predstavljeni.
Dalje, moram vas zamoliti da se suzdravate i ne priate stare viceve prevedene
s jidia, jer delegati na kongresu ne znaju jidi pa nee shvatiti poantu.
Mislim, takoer, kako ne bi bilo naodmet da pripazite da ne nudite delegate
drugih zemalja izraelskim cigaretama, jer ostali narodi, na nau veliku radost,
vie ne smatraju izraelske proizvode udima improvizacije. Moda je nepotrebno
da vas podsjeam, ali u ipak uzeti slobodu da vas upozorim kako nije zgodno da
pokazujete prstom u ljude i stvari oko sebe. I, naravno, kako ne treba da se
sluite prstima ako na stolu stoji pribor za jelo.
to se tie ponaanja za stolom, gospodine, poznato mi je da se vama u tom
pogledu ne moe nita prigovoriti. Ipak, ako ste sluajno zaboravili, nije

preporuljivo da jelo prije konzumiranja izgnjeite na tanjuru vilicom, ne bi

trebalo da prstima vadite groice iz kolaa i nipoto ne treba da traite po
stolu posudu za otpatke kakve postoje u kibucima. Savjetujemo vam da juhu jedete
dok orkestar svira mareve ili dok je dvorana izuzetno buna. To se odnosi i na
akanje zuba poslije jela.
Boravak u svjetskoj metropoli iskoristit ete, sasvim sigurno, za obilazak
znamenitosti. U takvim prilikama ponaajte se prirodno, ali ne previe prirodno.
Ne bacajte omote od okolade s balkona u kazalitima ili na pod u muzejima. Ni u
kom sluaju ne prekidajte vodia primjedbama kako starina ima i kod nas, u
Ashkelonu. U hotelu, napojnicu moete dati posluzi, ali nikako direktoru.
Po pravilu, moramo raunati sa neto manjim stupnjem inteligencije ostalih
delegata; ustanovit ete da su u nekim stvarima prave neznalice. Tako, na
primjer, obino nisu naroito dobro informirani o stranakom sistemu u naoj
zemlji, pa vas ne treba iznenaditi ako ne pokau razumijevanje za vae
sarkastine primjedbe na raun drugih stranaka.
Savjetujem vam da ne pokuavate poduavati delegate biblijskom jeziku. Kad se
povede rije o kulturnim pitanjima, bit e najbolje da usvojite taktiku potpune
utnje.
Bit e takoer mudro da izbjegavate kontro-verzna pitanja kao, na primjer,
koliko zarauje ovaj ili onaj delegat, zato se ne razvede od ene, je li ve
kupio friider i, ako jest, koje zapremnine?
Ne vjerujem da delegati biti posebno impresionirani ako im kaete da ste u
Izraelu ve vie od trideset pet godina, jer oni ive u svojim zemljama od
roenja.
Na veerama to e ih u vau ast prirediti mjesni idovi, nemojte previe otro
napadati idove koji bojkotiraju cionistike sastanke, jer
time, u stvari, vrijeate cioniste koji dolaze na sastanak. Nemojte nagovarati
sluateljstvo da smjesta emigrira u Izrael. Dajte im bar toliko vremena da
spakiraju kofere.
Nadam se da ete primiti ove savjete u istom duhu s kojim vam ih dajem, i
prijateljski vas upozoravam da ne itate novine za vrijeme istupanja drugih
delegata. Osim toga, morate uiniti nadljudski napor da ne zadrijemate za
vrijeme debate, jer to u inozemstvu nije obiaj i... i da budem precizniji...
rekao sam da budem precizniji ... Moram vas zamoliti za jo nekoliko trenutaka
panje... Probudite se, gospodine ... to vam je?... Gospodine, zaboga,
probudite se!...
Ako iz tehnikih razloga doseljenik u Izrael ne moe postati lijenik, najbolje
to moe uiniti jest da potrai mjesto u dravnoj slubi.
Slubenike plae u Izraelu su prilino niske, ali zato slubenici imaju este
pauze i zbog toga se smatraju intelektualcima.
Najneobinija osobina izraelskog inovnika jest da ga naprosto nema. Ili, bolje
reeno, on je tu, ali nije u svom uredu. Slubenici su stalno na konferencijama.
Razloga za odravanje konferencija ima na tisue. Neke konferencije traju po
dva-tri dana, druge opet samo po pet-est sati. Za to vrijeme treba ekati. U
redu, pa priekajmo.
METEORSKA KARIJERA
Jednog vrueg ljetnog dana moj tast Bern-hard, stari cionistiki aktivist koji
se nedavno doselio u Izrael, dobio je preporuku1 naslovljenu na poduzee za
izgradnju stanova Amidar sa zahtjevom da mu imenovano poduzee dodijeli stan i
ne naplati vie od uobiajene cijene, ako je ikako mogue. I tako sam krenuo u
1 Drava nema mogunosti da svakom novom doseljeniku dodijeli stan, ali zato
nagrauje stare cionistike borce na drugi nain. Logina je posljedica toga da

su sad svi stari cionistiki borci. Dosad je slubeno registrirano vie od

pedeset bivih sekretara Theodora Herzla.
upravu Amidara da osobno sredim stvar. Popeo sam se stubama do sobe 314 i
potraio gospodina Heshvana, koji vodi brigu o takvim stvarima.
U sobi 314 nije bilo ni ive due. Raspitao sam se u susjednoj sobi, i tamo su
mi rekli da je gospodin Heshvan na konferenciji kod gospodina Sterna, ali da e
se za koji trenutak vratiti.
- Vi samo sjedite, gospodine, samo sjedite. E pa, sjedao sam i ustajao i ponovo
sjedao, a
onda je u sobu 314 uao neki ovjek i upitao:
- Gdje je Heshvan?
- Na konferenciji kod Sterna odgovorio sam. - Sjedite.
ovjeku se oigledno urilo, pa je nestao. Nekoliko minuta kasnije u sobu je
uao jedan slubenik i poeo se nervozno osvrtati.
- Ne uzbuujte se - rekao sam mu. - Heshvan je kod Sterna. Treba svakog
trenutka da se vrati. Sjedite.
- Hvala - rekao je. - Kad se Heshvan vrati, recite mu neka odmah doe na
sastanak kod Mavera.
- U redu - rekao sam.
Neto kasnije doao je drugi slubenik, malo deblji, i upitao:
- Gdje je Kirschner?
- Maloprije je bio ovdje odgovorio sam. -im se Heshvan vrati sa
konferencije kod Sterna, ja u ga poslati. Sjedite.
- U redu rekao je debeli momak. - A moete li mi rei je li stigao da
pregleda plan stambene izgradnje u Ramat Aronu?
- Vjerojatno jest - rekao sam.
- Onda u ponijeti dosje sa sobom. Ako bude traio Feintucha, recite mu da sam
na konferenciji kod Mavera.
I to se dalje dogaalo, ta mislite? Nekoliko sekundi kasnije vratio se
Kirschner, trei.
- Gdje je dosje Ramat Aron? Stari e podiv-ljati ako mu ga smjesta ne donesem.
- Ama, koji vam je vrag? - izderao sam se na Kirschnera. - Nema pola minute
kako ga je Feintuch odnio na konferenciju kod Starog.
- A gdje je Heshvan?
- Jo je kod Sterna. I ja ga ekam,
- U redu - rekao je Kirschner. - Ako je tako, hoete li biti tako ljubezni pa
da vratite one Goldbergove planove u dosje Giv'at Seren?
- Naravno - odgovorio sam. Otiao sam do ormara, nakon kraeg traenja naao
dosje Giv'at Seren i ubacio u njega Goldbergove planove. U sobu je iznenada upao
Feintuch.
- Gospode Boe! - uzviknuo sam, gubei ivce. - Zato niste na konferenciji?
Stari je u stranom stanju... zar elite da opet eksplodira?
- Upravo sam poao. Svratio sam po Goldbergove planove.
- I sad ih traite, Feintuch, kad sam ih ve uloio u dosje Giv'at Seren? viknuo sam. -1 ja sad treba da ih ponovo izvlaim! Svi zloupotrebljavaju moju
dobru volju, a ja, budala, to doputam.
Feintuch je nekoliko trenutaka samo treptao oima, oigledno zbunjen.
- Maloprije su mi rekli da ih Meyer trai promucao je, ispriavajui se. Kakvo je vae miljenje o tim planovima?
- Nisu loi - izjavio sam. - Bilo kako bilo, zanima me ta e Stari rei.
Feintuch je odnio planove Maveru, ali prije nego to e izii, rekao mi je kako
Stari eli da pregledam popise stanara novog stambenog naselja Shekem i podnesem

izvjetaj Sternu. Smjesta sam se bacio na posao i poeo paljivo provjeravati

popis.
Nekoliko minuta kasnije pojavio se Feintuch s porukom da Mayer eli smjesta
razgovarati sa mnom.
- Imam samo dvije ruke! - poalio sam se i otiao do Starog. Mayer je htio da
uje moje miljenje o kvaliteti graevinskih radova u Ramat Aronu. Rekao sam mu
otvoreno da su kue preblizu jedna drugoj i da su prozori premaleni. Kirschner
je poeo mucati kako je to uobiajena stvar.
- Briga mene da li je uobiajena! - rekao sam. - Ovako dalje ne ide!
Stari je rekao da sam sto posto u pravu i saopio Kirschneru da moe ii (sad e
me omrznuti, pomislio sam), a meni je naredio da se osobno pozabavim dosjeom
Ramat Aron. Odmah sam poslao po Feintucha i naloio mu da mi u roku od dvadeset
etiri sata podnese izvjetaj. Zatim sam telefonirao u Opi odsjek, naruio kola
i odvezao se na gradilite. Izmijenio sam nekoliko rijei s poslovoom,
pregledao nacrte, izvrio neka manja poboljanja i otpustio jednog nemarnog
ininjera bez prava na otpremninu.
Kad sam se vratio u upravu, tamo su me svi uzbueno ekali. Kirschner je ve bio
poeo da me ogovara, ljubomoran na moju meteorsku karijeru. Vidio sam krajikom
oka kako je problijedio kad je dotrao Feintuch i rekao da me Stern poziva na
hitno savjetovanje. Podnio sam Sternu iscrpan usmeni izvjetaj o toku
graevinskih radova, a on je kritizirao sporost gradnje.
- ujte, Stern - rekao sam mu. - Bez autoriteta ne mogu nita uiniti.
Stern je prihvatio moje stanovite, smjesta sazvao izvanrednu konferenciju i
obavijestio kolektiv da me je imenovao za svog zamjenika. Mayer je natuknuo
neto o tome kako sam u slubi tek kratko vrijeme, ali Stern je ve bio naviknut
na takve intrige i, zakljuujui sastanak, demonstrativno mi stegao ruku,
hrabrei me da nastavim kako sam poeo.
Pourio sam se u svoj ured da se na brzinu upoznam s problemima Giv'at Serena.
Tamo sam zatekao jedno novo lice. Mayer ga je predstavio - bio je to gospodin
Heshvan. Smjesta sam mu povjerio vaan zadatak u vezi s registracijom novih
stanara, a zatim sam rekao:
- Nisam udovite, ali zahtijevam urednost i tonost, a posebno zahtijevam od
svojih slubenika da u vrijeme kad je ured otvoren za stranke ne dre nikakve
konferencije. Ta praksa, naime, moe imati vrlo neugodne posljedice.
Nakon toga sam dodijelio svom tastu kompletan stambeni blok u Ramat Ganu i
podigao akontaciju na plau. Od tog dana radim u upravi Amidara. Stranke primam
od 11 do 13 sati, soba
314. Ako me ne naete u mojoj sobi, znajte da sam na konferenciji - i sjedite,
gospodine, sjedite!
Nitko, naravno, ne prisiljava nove doseljenike da postanu idealisti i ive u
kibucima. Nema plodnijeg polja za privatnog poduzetnika od male zemlje kao to
je naa.
Ako se, na primjer, proire glasine da je neki novi doseljenik dobio dozvolu da
uveze kutiju ivaih igala, to smjesta izaziva paniku na tritu jer jedna
kutija ivaih igala zadovoljava nae petogodinje potrebe.
U takvim sluajevima, nai financijski arobnjaci (imamo i takvih, a ne samo
genijalne vojskovoe) brzo pokupuju za sitne pare sve postojee zalihe, a kutiju
novog doseljenika bace u more. Ta operacija donosi im golemo bogatstvo. U
stvari, nije uope vano da u kutiji budu igle. Najvanije je baciti kutiju u
more. Ili bar neki kutijast predmet.
U naim krajevima trgovci ne uivaju ugled kao u Sjedinjenim Dravama. Moda
zato to nisu tako korektni prema kupcima.

Nikad neu zaboraviti postolara u Bronxu koji je u izlogu imao veliki natpis:
CIPELE POPRAVLJAMO DOK EKATE. Trebalo mu je tri mjeseca da popravi moje cipele,
ali ne mogu porei da sam cijelo vrijeme ekao na njih. Ameriki obrtnici su
vrlo temeljiti.
U Britaniji, svaki otac zna sa prilino velikim stupnjem sigurnosti to e biti
njegov sin kad odraste - trgovac, industrijalac, dravni slubenik, socijalist
ili lord, ili ijedno i drugo.
Ovdje nije tako. Ovdje ni odrasli ne znaju od ega e sutra ivjeti.
Dogaa se da ovjeka upitaju da li zna gdje je neka ulica, pa da on postane
turistiki vodi.
Ja, na primjer, proizvodim strojeve za pranje rublja. U poetku sam studirao
kiparstvo i radio kao noni uvar dok nisam postao pisac. I vjerojatno bih jo
uvijek popravljao radio--aparate da nas Spiegelovi nisu pozvali.
LANANA REAKCIJA
Sve je poelo jedne prohladne nedjeljne veeri kad smo supruga i ja otili u
posjet kod Spiegelovih i dva sata se dosaivali kao nikad do tada. Bila je to
prava nepravda jer su Spiegelovi, naroito Aurel, zaista srdani i zabavni
domaini, ali razgovor je nekako zapinjao tako da smo u deset sati mogli drati
oi otvorene samo s pomou palca i kaiprsta. U pola jedanaest prsti su mi
utrnuli pa sam postao svjestan da, ukoliko smjesta ne krenemo kui, neu imati
snage da probudim enu. Sakupio sam svu preostalu energiju, ustao i rekao da
moramo ii.
- Ne moete nam to uiniti - trgnula se iz sna gospoda Spiegel. - Kamo odjednom
urite?
- Oprostite - rekao sam - ali znate... zaista moram krenuti... zato to...
moramo obaviti jo jedan vaan posao... imamo sastanak... zaista mi je ao...
- Ne budi lud - rekao je Aurel. - Zar to ne moe priekati?
- Zna da bih radije ostao s vama - rekao sam muklim glasom - ali zaista moramo
pouriti, jer emo zakasniti na posljednji autobus.
- U jedanaest sati? A kamo to idete?
- U Petah Tikvah1. Tamo imamo sastanak. Zaista mi je ao.
- U redu - rekao je Aurel. - Dopustite mi bar da vas odvezem do autobusne
stanice.
- Ne! - usprotivio sam se. - Ne dolazi u obzir! Nema zaista nikakve potrebe...
Aurel se, meutim, nije dao nagovoriti, ve je obukao kaput i odvezao nas svojim
kolima do autobusne stanice. Kad smo izili, rekao sam:
- Mnogo ti hvala. Kad emo se opet vidjeti? Nakon toga smo krenuli prema naoj
kui. Ali
dobri Aurel je iskoio iz automobila i potrao za nama, smijui se.
- Hej vi, aavi stvorovi! viknuo je. Autobus za Petah Tikvah ne stoji na
toj stanici!
Otpratio nas je do stajalita autobusa. Nigdje nije bilo ni ive due. Aurel je
prostudirao red vonje i uzdahnuo,
- Boe, posljednji autobus otiao je prije pet minuta! Ba mi je ao! Sad ste
zbog nas propustili taj vani sastanak.
- Nije vano. Zaista nije vano.
- Ama, jest! Primijetio sam koliko si bio uzbuen. Zna ta? Odvest u vas
tamo svojim kolima!
- Nemoj! - vrisnuo sam, obuzet panikom. -Ne dolazi u obzir! Gostoprimstvo ima
svoje granice!
1 Petah Tikvah je gradi udaljen tridesetak kilometara od Tel Aviva, to je
Drilino velika udaljenost u Izraelu gdje u vlakovima moemo viati upozorenja

NE NAGINJI SE NAD JORDAN!.

- Dosta! - prekinuo me je Aurel. - Ne bih mogao oka sklopiti kad vas sad ne bih
odvezao u Petah Tikvah.
Da skratim priu, supruga i ja smo u toku cijele vonje do Petah Tikvaha gledali
kako se svjetla Tel Aviva beznadno udaljavaju i tonuli u sve dublji oaj.
Konano smo stigli u mjeseinom obasjani Petah Tikvah.
- Kamo da vas odvezem? - upitao je Aurel, jedva svladavajui zijevanje. Mozak
mi je grozniavo radio. Jedina adresa koju sam znao u Petah Tikvahu bila je
hotel Grinspan1 jer je tu nekad stanovao jedan od mojih vjerovnika. Zato sam
rekao Aurelu:
- Odbaci nas do hotela Grinspan.
Izili smo teturajui iz kola, toplo zahvalili Aurelu na ljubeznosti i uli u
hotel. Doekao nas je mrzovoljni portir.
- Samo trenutak - rekao sam. - Odmah odlazimo.
Dok smo stajali ekajui da ujemo zvuk automobila koji se udaljava, moja
supruga se iznenada okrenula i apnula:
- Dolazi!
Vrata su se otvorila i u predvorje je upao Aurel, objavljujui kako mu je hladno
i kako bi mu dobro dola alica aja. Portir je postao sumnjiav i upitao me.
- Sto sve ovo znai? Koga vi, u stvari, traite?
Ovdje su i hoteli u rukama idova. Kako e se sve to zavriti?
- Koga traim? - rekao sam. - Imamo ovdje zakazan sastanak s nekim... Moram ga
odmah vidjeti...
- Kako se zove taj gospodin?
- Kako to mislite, kako se zove? ... Da, zbilja, kako se ono zove? ... Ako se
dobro sjeam, Herskovitz. Da, je li stigao gospodin Hersko-vitz?
- Jest - odgovorio je portir. - Ovdje je.
- Hoete li, molim vas, pogledati jo jednom? - rekao sam povienim tonom. Sigurno je ovdje, zakazao nam je sastanak!
- Pa, kaem vam da je ovdje. Soba 23.
- E, to je ba nalik na Herskovitza! Imao sam predosjeaj da se nee pojaviti.
- Ali on je ovdje! - dreknuo je portir. -Kaem vam da je ovdje!
- Tko je ovdje?
- Gospodin Herskovitz. U sobi 23. Pozvat u ga da side. - Podigao je slualicu.
- Gospodine Herskovitz... oprostite to sam vas probudio. Jedan gospodin eli
hitno da razgovara s vama. -Zatim se okrenuo meni. - Pitao o emu se radi.
- Povjerljiva stvar - rekao sam. - Samo u etiri oka.
Kad je gospodin Herskovitz siao niz stepenice, u pidami i napola zatvorenih
oiju, odjednom sam osjetio kako mi ovratnik koulje postaje pretijesan. Na elu
moje supruge pojavile su se sitne kapi znoja dok je bacala enjive poglede
prema vratima. Samo Aurel je mirno pio aj. Herskovitz nam je priao tekim
koracima, ali se njegovo lice iznenada razvedrilo.
- Zdravo, stari moj! - reko je ozaren, prilazei Aurelu. - Otkud ti ovdje?
Kakvo neoekivano zadovoljstvo!
Dvojica prijatelja poela su tapati jedan drugog po leima dok smo mi staklenim
pogledima zurili u strop. Konano je Aurel rekao Hersko-vitzu da ga, u stvari,
traimo mi.
- to ste eljeli? - upitao me je srdano.
- Pa sad, stvar je ovakva... - rekao sam. -Puite li?
- Ne.
- Ni ja. Nekad sam puio lulu, ali mi je doktor...
- to ste eljeli?

- Pa, sad, gospodine Herskovitz - rekao sam promuklo - moram vam rei da sam
zainteresiran.
- Zainteresirani ste za to?
- Znate ve.
- Za strojeve za pranje rublja?
- Da - viknuo sam. - Za strojeve za pranje rublja.
- Onda shvaam vau urbu - rekao je Herskovitz. - Smjesta u telefonirati
Neumannu u Haderi.
- Ne! - jeknuo sam. - Nemojte sada! Kasno je. Razgovarat emo s Neumannom
sutra.
- alite se? - viknuo je Herskovitz. - Neu-mann sutra leti za Milano.
Nakon toga je okrenuo broj, ispriao se ljuti-tom Neumannu to ga budi u to doba
i objasnio mu da je ovjek upravo stigao iz Tel Aviva, pa da bismo moda mogli
odmah sklopiti posao.
Neto kasnije Herskovitz se vratio za na stol i saopio nam da smjesta krenemo
u Haderu. Aurel sigurno nee imati nita protiv toga da nas odveze.
- Hoe li, stari moj?
Aurel, kisela lica, odvezao nas je u Haderu, gdje je nervozni Neumann smjesta
preao na stvar i rekao da je 30% dionica jo slobodno. Kupujete li, da ili ne?
- Pa, sad - promucao sam - volio bih jo malo razmisliti prije konane odluke.
- Kako god elite - rekao je Neumann, usta-jui. - Ali, za svaku sigurnost,
odvest u vas do Weingartnera.
- Ne, ne treba mi Weingartner! - viknuo sam, jedva istiskujui rijei kroz
grlo. - Kupit u dionice!
Zatim sam potpisao "neke papire, ali sve to se dogaalo bilo je obavijeno
ruiastom izmaglicom. Nekako smo osvijestili moju suprugu i u svitanje bili smo
opet u Tel Avivu.
Na putu do ureda otvorio sam novine i na prvoj stranici ugledao krupnim slovima
tiskanu vijest da Kompanija Neumann-Kishon podie u Haderi najveu tvornicu za
proizvodnju strojeva za pranje rublja (Solel Boneh1 42%, Neumann 28%, Kishon
30%). Kad bude radila punim kapacitetom, tvornica e opskrbljivati cijeli Bliski
istok.
1 Knjige bi se mogle napisati o Solel Bonehu, tom kapitalistikom poduzeu iji
je vlasnik socijalistiki savez sindikata. Da bi italac stekao stanovitu
predodbu o veliini Solel Boneha, rei u da je jedan od njegovih integralnih
dijelova i sama izraelska drava,idovi su oduvijek bili pioniri progresa, od praoca Noe do Marka
Spitza. U prvim
danima postojanja nove drave, na primjer, vlada je uvela stroga ogranienja
upotrebe elektrine energije, mnogo godina prije zapadnog svijeta, kome je bila
potrebna naftna kriza pa da otkrije sve ljepote restrikcija. Moramo ponovo
ukazati na injenicu da svega toga ne bi bilo da se Mojsije pobrinuo za
odgovarajue izvore u Obeanoj zemlji.
BITKA OKO ELEKTRINIH REOA
Te zime svi su u naem susjedstvu kuhali na elektrinim reoima, iako je to
vlada zabranila uz prijetnje otrim kaznama. Nitko ne zna zato smo mi tako
nepokoran svijet. Jedan pronicavi mladi student sa broja osam zakljuio je da se
radi o pitanju zabranjenog voa i tim stvarima, dok su domaice tvrdile da je
kuhanje na struju jeftinije, da im lonci s vanjske strane ne crne i da djeca
lake mogu zapaliti kuu ibicama nego s pomou reoa.
- Samo naprijed - govorio sam najslaoj enici. - Samo ti kuhaj, srce moje
tvrdoglavo, dok jednog dana ne doe vlada i ne iskljui nam struju - cak!
- Gluposti - suprotstavljala se najslaa enica. - Misli da vlada nema drugog posla nego da dolazi

ak ovamo, u predgrae,
kad na tisue domaica kri nacionalnu disciplinu usred samog Tel Aviva?
Konano sam digao ruke; kakvog ima smisla igrati se jednookog u carstvu
slijepih?
U poetku je sve teklo bez problema. ene su kuhale na struju, a vlada je,
inilo se, gledala na drugu stranu. Zadovoljne su ene skupile hrabrost, pa su
neke otile u svom samopouzdanju tako daleko da su kupile nove, vee reoe.
Elektrini vodovi u naoj etvrti brujali so od optereenja.
A onda je, jednog dana, vlada odluila da udari.
Dogodilo se to jedne vrue srijede. ovjek u uniformi kaki boje priao je
elektrinim brojilima u kui broj tri i jedan od njih duboko ga je
impresionirao. Brojilo gospode Snapir okretalo se kao zvrk. Vlada u uniformi
kaki boje smjesta je iskljuila struju u stanu gospoe Snapir i otila u nove
pobjede...
Gospoa Snapir bila je prisiljena da dva i pol dana luta po hodnicima Uprave za
distribuciju elektrine energije i obija altere dok na kraju, naoruana
lijenikom svjedodbom, nije uvjerila vladu da je jednostavno morala kuhati u
to vrijeme, da je u pitanju bila ili struja ili njen ivot. Tada su joj - tek
tada - ponovo ukljuili struju.
Kad su saznale da upotreba zabranjene struje moe imati za posljedicu viednevno
obigravanje oko altera, kuanice je uhvatila panika. Sazvale su tajni sastanak i uvele
izvanredne mjere opreza koje e onemoguiti da se ponovi katastrofalni incident
Snapir. Zatim su okupile djecu iz susjedstva koja su se cijelog dana igrala na
ulici, i rekle im neka upozore majke im se pojavi kakav stranac u kaki
uniformi. Signal je bio kolektivna imitacija sirene za zranu uzbunu.
Mlada civilna zatita zauzela je poloaje du granica nae etvrti, ali vlada je
uspjela da se neopaena provue kroz obranu. Jednog dana neki starac u crnom
proao je jedva vukui noge kroz djeju frontu i polako se pribliio stambenim
zgradama. Ispred broja est starac se iznenada uspravio i, prema izjavama
oevidaca, krenuo uza stube preskaui po tri stepenice.
Kad su djeca dola k sebi i ukljuila imitaciju sirene, bilo je ve kasno.
Gospoa Bavit, visoka, lijepa ena, postala je druga rtva lukavog Zakona.
Sirota ena vukla se po uredima tri dana i tri noi dok nije ishodila da se
poniti kazna, dokazavi da je njena urjakinja belgijska dravljanka i da kao
takva nije duna poznavati lokalne propise.
Ovaj drugi prepad uinio je da domaice postanu svjesne ozbiljnosti situacije.
Brigada mladih dobila je instrukcije da zasvira uzbunu im se na naem
teritoriju pojavi bilo kakva nepoznata osoba izmeu osam i osamdeset godina.
Radi zbunjivanja neprijatelja, odlueno je da signal umjesto sirene bude nacionalna himna
Hatikvah.
Ali vlada nas je ponovo nadmudrila. Potkraj tjedna jedna ena s naoarima
prodrla je u zabranjenu zonu, uputila se pravo prema brojilu u kui broj etiri
i, nakon to ga je pogledala, upala ravno u stan gospode Mazzeltov. Ovog puta
sluaj je bio malo sloeniji. Gospoa Mazzeltov je, naime, kuhala na elektrinoj
pegli -okrenula je peglu naopako i oigledno je koristila kao reso. Kad je enatajni
agent upala u kuu, gospoa Mazzeltov joj je pokazala obavijest u novinama
prema kojoj je glaanje doputeno cijelog dana, do 19 sati.
Naa lukava susjeda ipak je kanjena - morala je pola dana obigravati altere, a
uz to joj je zabranjeno da glaa dna svojih erpi.
U nedjelju smo pretrpjeli jo jedan teak poraz.
Oko deset sati djeca su iznenada zapjevala Hatikvah. Domaice su brzo reagirale,
izvukle utikae i posakrivale reoe, a onda su prenijele lonce i erpe na

plinska,kuhala i glasno zapjevale. pijun je upao kod gospoe Kalanivot na broju

sedam, pronjukao naokolo i, idui za zadahom zapaljenog madraca, naao reso u
spavaoj sobi. Izvukao ga je ispod kreveta i rekao:
Vru je!
Gospoa Kalanivot dobila je sedam dana.
Zatim je prst sudbine dodirnuo i nas.
Duboko u srcima nekako smo osjeali da je kucnuo na as i da emo se ovog puta
nai na velikom ispitu mi, najslaa enica i ja. Tako je i bilo. Ruali smo i
graak je jo tiho krkao na reou kad su. sveane note himne Hatikvah zazvuale
pod naim prozorima...
Tek kad se praina slegla, ustanovili smo to se, u stvari, dogodilo. pijun
elektrodistribucije probio se, izgleda, u nau etvrt preobuen u potara i
uputio se ravno prema naoj kui. Arieh, mali bistri sin Mazzeltovovih,
primijetio je da navodni potar, umjesto pisama, nosi olovku i biljenicu, pa je
zapjevao himnu iz sveg grla.
Sauvao sam prisutnost duha, potrao i iupao utinicu.
U istom trenutku neprijatelj je stigao do cilja...
- Brojilo je stalo - apnula je moja supruga, bijela kao kre - ali ploa je
jo vrua!
Vlada se popela uz stepenice i pokucala na naa vrata!
Osjeao sam kako mi se konopac stee oko vrata.
- ene jedu kiselo groe - dobaco sam osorno najslaoj enici - a muevima
trnu zubi! Propali smo!
A onda mi je sinula spasonosna ideja. Otrao sam do plinskog kuhala, upalilo ga
i stavio elektrini reso na plamen, zajedno s grakom ...
Tek tada sam rekao supruzi neka otvori vrata. Vlada samo to nam nije pala u
zagrljaj - pripremala se, izgleda, da provali kroz vrata - uspravila se, odmarirala do naeg
kosog tornja s grakom u kuhinji i oprezno opipala plou.
- Ha! Vrua je!
- A to ste drugo oekivali? - rekao sam. -Pa stoji nad plamenom, zar ne?
To ga je uzdrmalo, ali se brzo pribrao.
- Elektrini reso na plinu? - viknuo je. -Jeste li poludjeli?
- Jesam - rekao sam. - Jo juer.
Ludilo nije kanjivo. Iz pijunovog grla oteo se straan krik, a onda je otrao
i nestao u podnevnoj tami. ujem da je skrenuo pameu od stida to je dopustio
da u borbi prsa o prsa oko elektrinog reoa jedan obian graanin pobijedi
vladu.
Naa zemlja je demokratska par excellence, u njoj su ve odavno sruene sve
barijere izmeu ljudi. Mi Izraelci ve smo se navikli na taj uas, ali turisti
mogu doivjeti neugodnosti.
LJETOVANJE U IZRAELU
- Konobar, halo, konobar!
- Da, gospodine Steinberg?
- Doruak za dvoje.
- U redu, gospodine, dva doruka. Ve stiu. Htio sam samo da vas pitam,
gospodine Steinberg, je li istina da ste vi onaj pisac o kome piu novine?
- Zovem se John Steinbeck.
- Razumijem. Juer sam vidio vau sliku u novinama, ali na njoj, moram rei,
vaa brada izgleda nekako vea. Pisali su da ostajete ovdje mjesec dana i da ste
doputovali inkognito kako vas ljudi ne bi uznemiravali. Je li ovo vaa supruga?
- Da, ovo je gospoda Steinbeck.
- Izgleda mnogo mlaa od vas.

- Zamolio sam vas da nam donesete doruak.

- Ve stie, gospodine Steinberg. U ovaj hotel dolaze mnogi pisci. Prije tjedan
dana ovdje je bio onaj momak to je napisao Egzodus. Jeste li itali Egzodus?
- Nisam.
- Nisam ni ja, to je predebela knjiga. Ali sam gledao Zorbu. Kad ste napisali
Zorbu?
- Zorbu nisam ja napisao.
- Ljudi moji, kako sam uivao u tom filmu! Samo to nisam umro od smijeha kad
je ona stara tresnula debelom stra...
- Meni donesite kavu, a mojoj supruzi aj.
- Znai, vi niste napisali Zorbu?
- Rekao sam vam da nisam.
- Zato su vam onda dali Nobelovu nagradu?
- Za Plodove gnjeva.
- Znai, kavu u aj, je li tako?
- Tako je.
- Koliko takva nagrada donosi novaca, gospodine Steinberg? Je li tono da ste
dobili milijun dolara?
- Kako bi bilo da nastavimo ovaj razgovor poslije doruka?
- ao mi je, poslije neu imati vremena. A zato ste, u stvari, doli ovamo,
gospodine Steinberg?
- Zovem se Steinbeck.
- Vi niste idov, zar ne?
- Nisam.
- Tako sam i mislio. Ameriki idovi ne daju napojnice. teta to ste doli
upravo sada, po ovom kinom vremenu. Nita se ne moe vidjeti. Ali vi moda
traite u Izraelu neto posebno?
- Meko kuhano jaje, ako smijem moliti.
- Tri minute.
- Da.
- Ve stie. Poznato mi je, gospodine Steinberg, da u Americi nije obiaj ovako
razgovarati s konobarima, ali ovdje u Izraelu vlada drukija atmosfera. Uzgred
budi reeno, ja nisam uvijek bio konobar. Studirao sam dvije godine ortopediju,
ali ovdje ne moete nita postii ako vas netko ne gura. Direktor je poljski...
- Molim vas da naruite to jaje ...
- Tri minute, gospodine Steinberg? ujte, to je zaista bio odlian film, Zorba!
To ste zaista majstorski smislili! Na kuhar kae da ste napisali mnogo drama i
scenarija za filmove, je li to istina?
- Jest.
- A to ste napisali?
- Istono od raja, na primjer.
- Gledao sam taj film! Tako mi boga, gledao sam ga! Da samo znate kako sam se
smijao! Onoj sceni kad pokuavaju da sagrade iaru za balvane...
- To je iz Zorbe.
- Tono, to je iz Zorbe. Pa to ste onda napisali?
- O mievima i ljudima.
- O Mickav Mouseu?
- Umirem od gladi, prijatelju!
- ekajte malo. O mievima, rekli ste? Je li to ono kad ona lijepa glumica
pokuava da spava s onim idiotom?
- Kako ste rekli, molim?
- Je li to film o onom krupnom momku, momku koji u stvari i nije tako krupan,

ali mu uguravaju jastuke i te stvari ispod odjee pa izgleda strano velik. I onda on
dolazi sa svojim prijateljem koji je mrav, ali inae normalan, dok krupni momak
voli mieve ...
- Poznat mi je sadraj mojih drama.
- Naravno. I tako, onaj veliki momak je krupan i treba ga cijelo vrijeme
nadzirati da ne prebije nekoga, ali gazdin siri bacio je oko na onu glumicu, pa
mu krupni momak tiho prie i, ljudi moji...
- Mogu li razgovarati s direktorom?
- Nema nikakve potrebe, gospodine Stein-berg. Sve e za tren oka biti sreeno.
Tako mi boga, i meni su se svidjeli oni mievi! Kako sam se smijao! Ali to se
tie kraja, oprostite, kraj vam ne slui na ast, Steinberg. Kraj je grozan, ne
ini vam se? Zato ste morali ubiti onog krupnog momka? Samo zato to je malo
priglup? Ne zamjerite, ali nije red ubijati ljude zbog toga.
- U redu, preradit u dramu, samo mi konano donesite...
- Spreman sam da jo jednom pogledam komad i da vam ukazem na sve to nije u
redu. I neu traiti da mi platite za to. Moda u vas jednom posjetiti u
Americi. Znate, ima mnogo toga to bih vam htio rei u etiri oka, ali sad ne
mogu. Prezauzet sam. Toliko toga se dogodilo, Zorba nije nita prema...
- Hou li dobiti to jaje ili neu?
- Subotom ne sluimo jaja. I tako, sluajte, gospodine Steinberg, kad vam
ispriam svoju ivotnu priu, vi ete na njoj zaraditi milijune,
70
ali meni to ne smeta. Mogao bih je napisati i sam, svi me nagovaraju da to
uradim, svi mi govore da sam lud to ne napiem roman ili operu ili neto
slino, ali ja sam uveer previe umoran za te stvari. Rekao sam svima neka se
nose do avola, ja u svoju priu dati Stein-bergu, nije mi stalo...
- Smjesta siite sa stola!
- Prije dvije godine... sluate li me? Prije dvije godine, u ljeto, potkraj
ljeta, poao sam sa enom u Sdom, ali je na pola puta taksi stao. Voza je
podigao haubu, zavukao glavu u motor i znate ta nam je na kraju rekao?
- Ne vucite me za bradu, ujete li?
- Ne, rekao je: Narode, crko je dihtung! Shvaate li, na pola puta za Sdom!
Ne izmiljam, tako mi boga! I ta smo radili? Sjedili smo u taksiju cijele noi.
Nemate pojma kako nam je bilo hladno! Ali vi ete od toga, siguran sam,
napraviti bestseler. Bila je no, ujete li me, pa ak ni va Zorba... Hej, kamo
ste krenuli? Gospodine Steinberg, nisam zavrio priu... Ispriat u vam neke
fantastine stvari... Koliko ostajete ovdje?
- Vraam se kui prvim avionom!
Pravda, kao i ena, uvijek kasni. Pa ta onda ?
VANO JE IMATI DOBROG ADVOKATA
Prije deset godina Billitzer je uzajmio od mene dvadeset funti na dva sata, uz
obeanje da e mi novac vratiti koliko sutra. Kako to nije uinio, telefonirao
sam mu, a on je zamolio da mu produim rok na tjedan dana. Nakon tjedan dana
otiao sam k njemu i zatraio da mi vrati pare. Obeao je da e likvidirati dug
do ponedjeljka u podne. U etvrtak uveer posavjetovao sam se s advokatom, koji
je zatim poslao Billit-zeru upozorenje da e ukoliko dug ne bude vraen u roku
od 72 sata nakon primitka ove opomene, on, kao moj zastupnik, poduzeti
odgovarajue korake. Billitzer na to nije odgovorio ni nakon dva mjeseca, pa je
advokat rekao kako on tu vie nita ne moe uiniti jer Billitzer jednostavno
odbija da plati. Prebacio sam sluaj iz njegovih ruku u ruke jednog boljeg
advokata, koji je protiv Billitzera podnio tubu. Prva rasprava odrana je nakon
pet mjeseci, ali se na njoj Billitzer nije pojavio, opravdavajui se boleu, pa

je nova rasprava zakazana za kraj sljedee godine. Sud, meutim, ni tada nije
mogao sasluati optuenog, jer je ovaj u meuvremenu otputovao u inozemstvo. ekao
sam jo godinu i pol dana, a kako se Billitzer nije vratio, povjerio sam sluaj
drugom, vrlo poznatom advokatu koji je pokuao obnoviti proces. Sudac je,
meutim, odbio da vodi postupak bez prisutnosti optuenog. Podnijeli smo albu
viem sudu, ali on je odbio na zahtjev pozivajui se na propis prema kome
sudovi tog ranga ne vode graanske parnice ukoliko je sporni iznos manji od
pedeset funti. ekali smo godinu ili dvije dana da se Billitzer vrati iz
inozemstva, a kad se vratio, ja sam mu preko javnog biljenika poslao jo
trideset funti kako bih poveao njegov dug na okruglo 50 funti. Vii sud je
nakon toga prihvatio na sluaj i naloio niem sudu da sudi optuenom in
absentia. Kako, meutim, optueni vie nije bio in absentia, jer se Billitzer
-kako je ve spomenuto - u meuvremenu vratio iz inozemstva, suenje je odgoeno
dok se stvar ne raisti. Angairao sam jednog jo poznatijeg advokata pa smo
podnijeli peticiju Vrhovnom sudu, zahtijevajui da ministar pravosua javno
obrazloi zato ne mogu naplatiti dug od Billitzera. Ministar pravosua je
odgovorio da se obratimo sudu. Nakon toga smo obnovili parnicu, ali rasprava je
odgoena jer je Billitzer zatraio odgodu. Otiao sam najuvenijem advokatu u
Izraelu i ispriao mu svoju priu. Paljivo me je sasluao i savjetovao mi da
potraim Billitzera i premlatim ga. Otiao sam Billit-zeru i premlatio ga, a on
mi je na licu mjesta vratio mojih 50 funti u gotovom.
73
A sad - jedno umorstvo u izraelskom stilu.
SAVRENI ZLOIN
Jedne veeri, kad se poeo sputati mrak a majke se poele brinuti gdje su i to
rade pripadnici mlade generacije, vrata naeg stana s tre-skom su se otvorila i
u sobu je upao Shulteiss, potpuno izbezumljen. Podigao sam pogled sa broure o
porezu na ukupni prihod koju sam upravo prouavao, i gotovo da nisam mogao
povjerovati svojim oima. Slavni Shulteiss, Shulteiss Velianstveni, ovjek sa
elinim uzetima umjesto ivaca i sa vie nego dovoljno samopouzdanja, stajao je
tu pretvoren u unezvije-reno, drhtavo stvorenje u ijim se oima ogledao strah
progonjene srne.
- Shulteiss! uzviknuo sam. - to se to, zaboga, dogodilo s tobom?
Shulteiss je oprezno pogledao lijevo i desno, a zatim odgovorio drhtavim glasom:
- Progoni me. Hoe da me natjera u ludilo.
- Tko to?
- Nemam pojma tko - promrmljao je Shulteiss. - Nema naina da to ustanovim,
nema nikakve mogunosti da se branim! To mora da je utjelovljenje samog Sotone.
Sistematski me uni74
stava i, to je jo gore, radi to sluei se mojim vlastitim imenom.
- Kako to?
Shulteiss se sruio u naslonja i poeo priati svoju jezivu, gotovo
nevjerojatnu priu.
- Jednog jutra, prije otprilike godinu dana -poeo je - probudilo me je uporno
trubijenje taksija. Nakon to je nekoliko minuta pritiskao sirenu, voza se
popeo do mog stana i poeo udarati akama u vrata. Kad sam otvorio, zaur-lao je:
Kog ste vraga naruivali taksi ako vam nije potreban?
Shulteiss je duboko uzdahnuo.
- Ja, naravno - nastavio je - uope nisam bio naruio taksi. Nevolja je u tome
to u naoj zemlji ljudi vjeruju jedan drugom! Ako odete do stajalita taksija
ili samo pozovete taksi preko telefona, nitko nita nee posumnjati. Taksisti

e odmah krenuti na adresu koju ste im dali. I tako, da skratim priu, do osam
sati tog jutra stiglo je etrnaest taksija da me voze na posao. Susjedi jo nisu
zaboravili guvu to su je vozai izazvali. Jo uvijek se sudim sa dvojicom ...
Poeo sam shvaati da se netko slui mojim imenom s namjerom da me dovede do
ludila.
Osjetio sam kako me trnci podilaze.
- Kolona taksija predstavljala je tek poetak mojih nevolja - nastavio je
Shulteiss. - Od tog trenutka vie nisam imao mira. Moj muitelj poeo je
odgovarati na novinske oglase, naruivati (u moje ime, naravno) sreke,
leksikone, enciklopedije, kune potreptine, kozmetiku, li75
I
jekove, sprave za jaanje miia, uitelje stranih jezika, kaueve, lijesove,
cvijee, udavae ... ukratko, sve to se moe naruiti preko dopisnice ili
telefona. I to jo nije sve! Upisao me je u Drutvo doseljenika iz Etiopije, u
Savez bivih Sibiraca i Klub za ouvanje istoe obiteljskog ivota. Osim toga,
usvojio je dvoje marokanske siroadi...
- Ali kako je mogue da nitko nije posumnjao ...
- U tome i jest stvar. Nitko nita ne sumnja jer nitko i ne pomilja da moja
pisma nisam ja pisao, da nisam ja onaj tko govori preko telefona, ve... moj
ubojica...
Kad je izgovorio te posljednje rijei, suze su mu potekle niz obraze.
- A tempo se pojaava iz dana u dan! Poznata je injenica da sam ja stari
pripadnik Ma-paija, pa me je pretplatio na vodei komunistiki list, s tim da mi
ga dostavljaju u ured... Uz to je preporuenim pismom obavijestio Centralni
komitet Mapaija da ne elim vie biti lan zbog ope korupcije u redovima te
stranke. Jedva sam ih nagovorio da me ponovo prime. Poslije sam saznao da se
moje ime nalo na listi kandidata Agudat Yisraela na nedavnim opinskim
izborima ... Moje ime postalo je sinonim za licemjerja. Do lipnja sam bio
ugledan graanin, a sad susjedi okreu glavu od mene.
- Zato? to se dogodilo?
1 Agudat Yisrael je stranka bradatih ultra-ortodoksnih Izraelaca. To su nai
idovi.
76
- Jednog jutra, dok sam bio na poslu, u moj stan su dola dva katolika
redovnika iz Naza-reta i, naoigled zaprepatenih susjeda, poprskali svetom
vodicom pokustvo i koer posue. Saznao sam da je podlac poslao mali novani
prilog samostanu i pozvao redovnike da u zakazano vrijeme dou u moj stan.
Shulteiss je leao u naslonjau kao iscijeena kuhinjska krpa, cvokoui zubima.
Prijavio je mog punca nastavio je - naravno u moje ime, da krijumari u
zemlju vicarske satove, i na nesreu, pokazalo se da je to istina... Planira
svaki potez upravo sotonski lukavo. Tako je, na primjer, poslao mom efu pismo s
mojim imenom na poleini, a u kuvertu je stavio pismo jednom mom prijatelju u
kome je mog efa nazvao bijednim kretenom. ef je trebalo da stekne dojam kako
sam u urbi stavio pismo u pogrenu kuvertu... Svakog tjedna daje oglas da
izdajem namjetenu sobu za osam funti mjeseno, bez plaanja unaprijed, ili da
traim kvalificiranu kuharicu koja govori maarski ... Elektrodistribucija mi
iskljuuje struju po jednom u svaka dva mjeseca na temelju obavijesti da se
namjeravam odseliti u Rumunjsku ... Taj je vrag ak pokuao da alje u
inozemstvo pisma sa skrivenim novanicama od pet funti. Policija jo nije
zavrila istragu... Moja jadna ena lei u bolnici jer je doivjela ivani slom
kad ju je policija obavijestila da sam se objesio u jednoj zloglasnoj kui u

Jaffi.
Shulteiss je glasno zajecao. Poela me je hvatati panika, glava mi je pucala od
stranih misli.
77
- Za vrijeme izbora poslao je svim mojim znancima okrunicu u kojoj izjavljujem
da u glasati za Listu kuevlasnika, jer smatram da su oni, i samooni, nosioci
istinski naprednog duha. Nitko me vie ne pozdravlja. Ljudi prolaze pored mene
kao da me nema. Situacija je postala kritina nakon jesenskih manevara, kad su
me dva vojna policajca izvukla iz kreveta zbog toga to sam napisao pismo
naelniku Generaltaba, u kome odbijam sudjelovati u vjebi jer mi to osobno ne
odgovara.
Nakon toga vie se nisam mogao suzdrati.
- Dobro, a tko izvodi sve te odvratne ale na tvoj raun? - prasnuo sam.
- Nemam pojma! - odgovorio je Shulteiss, takoer povienim glasom. - Nemam
nikakve mogunosti da to ustanovim! Otkud znam? Moda to radi upravo ti!
Ja? Za ime boje, i to je mogue...
78
Do sukoba dolazi ne samo izmeu oeva i sinova, ve esto i izmeu samih oeva.
U ovom kotlu za stapanje nacija mora ponekad doi i do rasnih nesporazuma.
Primitivni i moralno nepouzdani bijeli doseljenici tvrdoglavo ostaju pri svom
uvjerenju da su idovi tamne puti primitivni i moralno nepouzdani.
Mi osobno samo smo jednom podlegli rasnim predrasudama i jo se i danas crvenimo
kad se toga sjetimo.
GORKI ISPIT POTENJA
Prije nekog vremena moja najslaa enica izjavila je kako vie nije kadra
obavljati kune poslove koji su, otkad smo nabavili kanarinca, premaili granice
podnoljivog. Zahtijeva, dodala je, da smjesta angairamo iskusnu kunu
pomonicu1.
Nakon to smo temeljito pretresli sve ponude, odluili smo se za Mazal, enu
koja je u itavom susjedstvu uivala neosporan ugled. Mazal je
1 Izraelske ene ne vole poslove vezane za vlastito kuanstvo, zbog vruine i
zato to ih smatraju zamornim. Majke se zapoljavaju i potpuno im je svejedno
to im itava plaa odlazi na dvorkinje, samo da se ne zlopate u vlastitoj kui.
Logino rjeenje bilo bi da dvije prijateljice vode kuanstvo jedna drugoj za
odgovarajuu i, naravno, istu plau.
bila ena srednjih godina, pripadnica orijentalne skupine pomalo kolnikog
izgleda, zbog nao-ara s tankim elinim okvirom nesigurno nata-knutih na vrh
nosa. Bio je to sluaj ljubavi na prvi pogled; znali smo od samog poetka da je
Mazal ona prava osoba koja e rasteretiti moju premorenu suprugu.
Sve je ilo sasvim glatko dok naa susjeda, gospoa Shavua Tov, nije posijala
sjeme nepovjerenja u nae, za to uvijek spremne ui.
- Vi ste ludi - rekla je gospoa Shavua Tov kad nas je posjetila jednog jutra i
ugledala Mazal kako energino zamahuje metlom. - Kad ena kao to je Mazal
pristane da radi kod vas, ona to sigurno ne ini radi bijedne plae koju joj
dajete.
- A kakav bi drugi cilj mogla imati?
- Da krade!
Odbacili smo s gnuanjem tu neosnovanu klevetu. Mazal nikad ne bi uinila takvo
neto. Slijedeeg ponedjeljka, meutim, moja supruga je primijetila da nas Mazal
ne gleda u oi dok pere pod, da se dri kao onaj Raskoljnikov u Zloinu i kazni.
Primijetila je i to da ena ima nerazmjerno velike depove na haljini.
Slijedei najbolje tradicije Herculea Poirota, potajno sam je promatrao

pretvarajui se da itam novine, pa sam primijetio da isti nau srebrninu s

nekim gotovo morbidnim uivanjem. Sumnjivi znaci postajali su sve brojniji.
Napetost je rasla dok nije postala nepodnoljiva. Predloio sam da pozovemo
policiju, ali moja supruga, strastveni italac detektivskih romana, odmah
80
mi je skrenula panju na injenicu da se svi nai dokazi protiv Mazal zasad
svode na pretpostavke. Zato smo hitno zatraili savjet gospode Shavua Tov.
- Zloinca treba dovesti u iskuenje - savjetovala nam je naa susjeda. Sakrijte neto, moda neku novanicu, negdje u stanu, i ako je nae a ne vrati
vam, moete je odvui ravno pred suca.
Sutradan smo postavili zamku.
Nakon temeljite rasprave odluili smo da sakrijemo novanicu od pet funti pod
otira u kupaonici.
Bio sam cijelog dana tako napet da gotovo nita nisam mogao raditi, a kad smo se
poslije podne sastali, moja ena se potuila na stranu glavobolju. Razradili
smo detaljan plan operacije, ija je bit bila u tome da supruga raznim
lukavtinama zadri kradljivca dok ja ne pozovem snage sigurnosti.
- alom1 - pozdravila nas je Mazal. - Nala sam pod otiraem u kupaonici deset
funti.
Promrmljali smo neto, nesposobni da sakrijemo razoaranje, a zatim se povukli u
svoje leglo, dotueni. Nekoliko minuta nismo bili kadri pogledati jedno drugo u
oi.
- Ja sam, u stvari, uvijek imala povjerenja u nau Mazal rekla je moja
supruga konano. Znala sam da nisi bio u pravu kad si onako
1 Openito prihvaeni hebrejski pozdrav. U prijevodu znai Mir! i jedan je od
najljepih i najizraajnijih pozdrava - osim, naravno, Haj!
6 Nema nafte, Mojsije
^
uporno tvrdio kako je to estito stvorenje sposobno da potkrada svoje
poslodavce.
- Znai, ja sam rekao da ona krade? - dreknuo sam. - Kako moe rei takvo
neto? Ve dva dana pokuavam zatititi tu uzornu enu od tvojih uvredljivih
insinuacija...
- Ha-ha-ha! Zaista si smijean, dragi moj!
- Znai, jo sam i smijean, je li? - Potpuno sam izgubio ivce. - Onda te
molim da mi objasni zato si sakrila pod otira novanicu od deset funti kad
smo se dogovorili da sakrije novanicu od pet funti? Da je Mazal ukrala na
novac... to se, naravno, nije moglo dogoditi, ali recimo... izgubili bismo bez
ikakve potrebe pet funti.
Nismo govorili jedno s drugim sve do veeri. Kad je Mazal zavrila dnevne
poslove, dola je da nam kae laku no.
- Laku no, Mazal - rekla je moja supruga srdano. - Nemojte sutra zakasniti.
- U redu - odgovorila je dvorkinja. - eli li gospoda moda neto da mi da?
- Da vam dam? Ne, Mazal, mislim da vam nemam to dati.
Taj odgovor izazvao je najeu raspravu u naem susjedstvu u posljednjih dvije
tisue godina1.
1 Kod nas se sve dogaa prvi put nakon dvije tisue godina zbog dugog prekida
u ivotu nae drave. Tako smo dobili prvu kolu jahanja nakon dvije tisue
godina, prvu tvornicu motocikla nakon dvije tisue godina i, vjerovali ili ne,
ovo je prva zbirka izraelskih satirinih pria objavljena na engleskom jeziku
nakon dvije tisue godina. Zato zasluuje da se prema njoj odnosimo sa
stanovitim potovanjem.

82
- Gospoa, dakle, nema ta da mi da! -vrisnula je Mazal, a iz oiju joj je
suknula vatra i dim pakleni. - A to je s mojim parama, je li? Dobro vam je
poznato da ste pod otira u kupaonici gurnuli novanicu od pet funti, tako da je
ja ukradem! Pametnjakovii, htjeli ste da me iskuate?
Moja supruga promijenila je boju, a ja sam eljno oekivao da mi se pod nogama
otvori zemlja. To se, na alost, nije dogodilo.
- Dobro, ta sad jo ekate? - rekla je Mazal, postajui nestrpljiva. - Moda
biste htjeli zadrati moj novac?
- Oprostite, gospoo - osmjehnuo sam se ponizno. - Uzmite vaih pet funti.
Mazal je iupala novanicu iz moje ruke i gurnula je u jedan od svojih ogromnih
depova.
- Nema nikakvog smisla da istiem - dodala je - kako ne elim raditi u kui u
kojoj se krade. Prava je srea to sam to tako brzo otkrila... Danas se ovjek
vie ni u koga ne moe pouzdati. .. To je strano!
Nikad je vie nismo vidjeli. Najgore je, meutim, u itavoj aferi to to je
gospoa Shavua Tov ispriala itavom susjedstvu kako smo pokuali opljakati
sirotu enu.
Jr"
83
EINSTEIN - ERVENKEOVA METODA
Einstein-Ervinkeova metoda nastala je nedavno, tonije u dvadeset treoj minuti
nogometnog susreta izmeu Bugarske i Izraela koji je zavrio nezaboravnim
porazom od 0:5 za nas.
Sve do dvadeset tree minute Ervinke i ja smo sjedili u posljednjem redu tribina
i grizli nokte promatrajui masakr ispod nas. Balkanski avoli u utim dresovima
plesali su kroz nau obranu s lakim osmijehom na usnama, tako da su nai momci u
bijelim dresovima pored njih izgledali kao na brzinu sklepani seoski tim.
Atmosfera je bila teka, publika potitena, a ja, rodoljub kakav ve jesam, samo
to nisam zaplakao. A onda, u dvadeset treoj minuti, Ervinke je iznenada rekao:
- Zna ta? Neka odsad za nas Izraelci budu u utim dresovima!
- Kako, zaboga? promucao sam. - Pa to su Bugari!
- Jednostavno zamisli da nisu - rekao je moj prijatelj. - Iz ove daljine ionako
ne moe vidjeti razliku.
Kad vam Ervinke neto kae, najbolje to moete uiniti jest da ga posluate.
Prikupio sam svu snagu volje i poeo promatrati utakmicu sa vrstim uvjerenjem
da su oni bijedni nespretnja84
kovii u bijelom Bugari. I od tog trenutka uivao sam u svakoj sekundi igre.
Nai momci u utom jednostavno su samljeli obranu bijelih, izvanredni utevi
slijedili su jedan za drugim, a kad je sudac pitaljkom dao znak da je utakmica
zavrena, u mrei bijelih fuera bilo je pet golova.
- Jesi li se uvjerio? - rekao je Ervinke dok smo oduevljeni odlazili sa
stadiona. - Sve je relativno.
Usuujem se tvrditi kako je to bilo prvi put da je Einsteinova teorija
relativiteta primijenjena u miroljubive svrhe. Meni je ona, u svakom sluaju,
donijela duevni mir. I zaista, Einstein--Ervinkeova metoda prua velike
mogunosti svakome tko ima makar malo mate.
to se primjene tie, ogranienja gotovo da i nema. Uzmimo, na primjer, da
gledam neki lo film i psujem samog sebe zbog gubitka vremena. Spaavam se tako
to iznenada odluujem da se sve to dogaa 1920. godine - prije ezdeset godina.
Shvaate li u emu je tos? Film koji gledam odjednom postaje fantastino

napredan i moderan, ak u pravom smislu rijei hrabar! U njemu se ljudi prirodno

kreu, govore, pjevaju -i sve to 1920. godine! Nevjerojatno! Emocije samo
naviru...
Ili, recimo, ukljuim radio i ujem kako njegova ekscelencija ministar govori o
Viziji, Sudbini i elienju za velike Zadatke koji su pred nama. Neko vrijeme
sjedim i nerviram se, a onda se odjednom sjetim Metode i bre je primijenim.
Od ovog trenutka, odluujem, sve to to ujem, to je parodija. Istog asa za mene poinje sat
ugodne zabave. Da pukne od
smijeha kako ovaj momak na radiju imitira glupo naklapanje tipinog politikog
funkcionera! Sluaj samo kako se zapetljava u beskrajne fraze! Fantastino! Kad
ne bih znao da je sve to lakrdija, gotovo bih povjerovao da govori ozbiljno.
Kakav glumac!
- Jesi li vidio? - rekao je Ervinke prije nekoliko dana, ponosan na svoj izum. Nikad ne treba oajavati. Sve je stvar prave odluke u pravom trenutku, kako je
rekao imperator Tito kaci su idovi osvojili Rim.
Turizam je najunosniji posao na svijetu, posebice u zemlji u kojoj je samo
vremenska razlika sprijeila Mojsija, Isusa i Muhameda da odre simpozij na temu
Monoteizam i njegov utjecaj na turistiki promet. U skladu s tim konceptom,
dobili smo posebno mnistar-stvo za razvoj turizma, koje strpljivo objanjava
stanovnitvu da se prema gostima iz inozemstva moramo odnositi s izuzetnom
panjom, pa makar to ponekad izazvalo i stanovite neugodnosti. Zasad, situacija
je takva da se paljivo ophoenje jo nije uhodalo, dok neugodnosti ima na
svakom koraku.
TURISTIKI BLITZKRIEG
Vlaga. Kau da je vlaga ono zbog ega uglavnom bjee na hladniji Sjever. Vuku se
naokolo, oznojeni i ljepljivi, kroz uske sparne ulice Tel Aviva i jedino to ih
odrava u ivotu jest pomisao na predivni vikend to e ga provesti na obalama
Galilejskog jezera.
Tako smo i mi rezervirali dvokrevetnu sobu u najveem hotelu u Tiberiasu i
odahnuli, s beskrajnim olakanjem.
Stigli smo na odredite u izvrsnom raspoloenju, svjesni da je spomenuta
ustanova najeks-kluzivniji hotel u inae ekskluzivnom ljetovalitu, sa
sibaritski udobnim, dobro hlaenim i
87
'/H
5-.
prostranim sobama. Ukratko, spremali smo se da kraljevski provedemo dva dana.
U dranju slubenika na recepciji osjetili smo, meutim, stanovitu hladnou.
- Oprostite - ispriao se u ime uprave - vrlo mi je ao, ali u na hotel treba
da stigne grupa stranih turista, sudionika Vinogradarskog kongresa. Zato vam,
gospodine ili gospodo, ne moemo dati sobu, osim u starom krilu, ali i tu
tenaru morat ete isprazniti do sutra u podne ukoliko ne elite da vas doslovce
izbacimo. Sigurni smo da shvaate u kakvoj smo tekoj situaciji, gospodine.
- Protestiram! - pobunio sam se. - Moj novac nije nita manje vrijedan od novca
tamo nekih turista!
- A tko govori o novcu? - prekinuo me je recepcioner. - Naa je patriotska
dunost da tim turistima osiguramo to ugodniji boravak. Oni, osim toga, daju
vee napojnice. Zato se istite, ali brzo!
Pohitali smo u staro krilo kako mu ne bismo dali povoda da nas izbaci. Konano,
recepcioner je recepcioner, a ne bilo tko. Naa sobica bila je pomalo
zaguljiva, ali dovoljno dobra za domoroce. Raspakirali smo kofere, a onda
bezbrino, lakim koracima, krenuli da se okupamo u jezeru. Presreo nas je jedan

od pomonika direktora hotela.

- Zato se motate ovuda besposleni? - rekao je namrtivi se. - Turisti samo
to nisu stigli. Smjesta natrag u brlog!
Pohitali smo natrag u bazu, podvijenih repova;
pred vratima nae sobe ve je stajao stra-ar. Po svemu sudei, trebalo je
da stigne jo jedna grupa turista, sudionika simpozija o uzgajanju graka. Naa
prtljaga prenesena je nekamo u podzemne regije, pokraj kotlovnice.
- Ovdje moete ostati do jedanaest - rekao je straar, u dui sasvim pristojan
momak. -Samo nemojte upotrebljavati toplu vodu, potrebna je turistima.
Zbog sveta toga poeli smo hodati kroz hodnike priljubljeni uza zidove, obuzeti
dubokim kompleksom inferiornosti.
- Nee nas, valjda, izbievati? - apnula je moja supruga, ali ja sam je umirio
uvjeravajui je da, dok god suraujemo s recepcijom, nismo u neposrednoj
fizikoj opasnosti. U jednom trenutku sam, dodue, vidio jednog od direktora
kako patrolira kroz nastambu Izraelaca s nekom vrstom kozake nagajke u ruci,
ali smo, zahvaljujui oprezu, uspjeli da mu izmaknemo. Poslije ruka smo
odrijemali na slamarici, ali nas je probudilo tutnjanje motorizirane kolone to
se pribliavala. Provirili smo kroz pukotinu na zidu i ugledali desetak
luksuznih autobusa. U svakom od njih dovezao se itav jedan kongres. Izvrili
smo brzu procjenu situacije. Nazvao sam recepciju.
- U donje galerije?
- Najdublje.
Sili smo u kazamat. Bilo je sasvim ugodno, samo su nam imii smetali. Pladanj
s rukom gurnuli su nam ispod vrata. Spremni za svaku eventualnost, nismo se
svlaili; oekivali smo
89
dolazak novih turista. I zaista, u pono su nas ponovo preselili, ovog puta na
splav na jezeru. U stvari, imali smo sreu pa smo dobili sasvim novu splav.
Drugi, manje sretni domoroci dobili su samo po nekoliko dasaka i greda.
Troje ljudi se utopilo. Turisti to, na sreu, nisu primijetili.
Ljubi blinjega svoga kao samog sebe! glasi apsurdna hebrejska zapovijed kojom
se eli rei da blinjem ne treba initi ono to ne eli da on uini tebi. Bio
bi to dobar zakon kad bi ga svi potovali. Bilo kako bilo, na temelju ove
zapovijedi nikad nemojte pozajmljivati novac prijateljima, dobrim ljudima, jer
sigurno ne elite da dugujete nekome, zar ne?
UVREDA NA UVREDU
90
7. rujna. Danas sam u Pasau sreo Adalberta Toscaninija. Bio je sav izvan sebe.
Koliko sam shvatio, zamolio je Bialazurkevitza da mu uzajmi 100 funti na
nekoliko dana, a taj tvor, to udovite, ta hulja, taj ugavi pas imao je toliko
drskosti da kae: Imam novaca, ali ti ne dam! Sad e malo priekati da
Adalbert opet progovori s njim.
Dakle, eto koliko smo nisko pali! U ovom trulom svijetu nema vie ni one sasvim
obine pristojnosti.
Ipak, ima je! rekao sam i na licu mjesta pruio tih bijednih sto funti
Toscaniniju.
Konano jedno ljudsko bie! apnuo je Adalbert, suzdravajui se da ne
zaplae. Vratit u ti novac za dva tjedna, budi bez brige!
Prema miljenju moje supruge, ja sam idiot.
91
. ' i
Vrti

Nisam htio da od Toscaninija napravim neprijatelja, objasnio sam joj.

18. rujna. Sreo sam Adalberta na Allenbvje-voj aveniji. Ili smo zajedno
nekoliko koraka, ali sam dobro pazio da mu sluajno ne spomenem zajam. ivce je,
meutim, izgubio Toscanini, pa je prosiktao: Mirno spavaj, vratit u ti tvoj
novac, do posljednje pare! Obeao sam ti da u vratiti dug za dva tjedna, dva
tjedna jo nisu prola, pa kog vraga hoe? Rekao sam mu kako nema nikakvog
smisla da se nervira zbog takve sitnice, na to je Toscanini ustvrdio da nisam
nita bolji od ostalih, i okrenuo mi lea.
3. listopada. Vrlo neugodan incident u kavani Rio. Adalbert Toscanini sjedio
je za jednim stolom s Bialazurkevitzem, ne skidajui ni na trenutak pogled sa
mene. U njemu je, oigledno, sve kuhalo od gnjeva. Pokuao sam uzvratiti
prijaznim pogledom, ali to je bilo samo dolijevanje ulja na vatru. Nakon nekog
vremena Adalbert je ustao i priao mom stolu. Dakle, zaista! viknuo je da ga
svi mogu uti. Kasnim s isplatom nekoliko dana, pa je li to kraj svijeta? Zato
me gleda kao da sam ubojica? Rekao sam: Boe sauvaj! na to je on uzvratio
izrazom koji se ne moe tampati u knjizi. Imam osjeaj da e se stvar
iskomplicirati. Supruga me je upozorila: Zar ti nisam rekla? Vidjet e, jo e
doi i do nasilja!
11. listopada. Saznao sam iz dobro obavijetenih krugova da Toscanini iri po
gradu glasine
92
kako sam narkoman i kako su dva poznata odvjetnika pokrenula postupak protiv
mene radi utvrivanja oinstva. Ne treba ni da spominjem kako u svemu tome nema
ni trunka istine. Ja ak i ne puim. Ipak, moja supruga smatra da bih se u cilju
ouvanja svog duevnog zdravlja trebao odrei onih stotinu funti.
14. listopada. Danas sam sreo Adalberta u repu pred kinom. Lice mu je bilo
plaviaste boje, oi su mu se krijesile kao eravice, a miii na vratu bili su
neprirodno napregnuti. Sluaj, Adalberte, rekao sam mu prijazno, s obzirom na
teku ekonomsku situaciju, bilo bi najbolje da zaboravimo na novac, slae se?
Toscanini je planuo. Nita neemo zaboraviti! viknuo je. Ne treba mi tvoje
uviavnosti! ta misli, to sam ja... krpa za brisanje poda? Nikad ga nisam
vidio tako izbezumljenog. Bialazurkevitz, s kojim je iao u kino, morao ga je
drati da se ne baci na mene. Otrao sam ravno kui. Zar ti nisam govorila?
rekla mi je ena.
29. listopada. Danas su me neki ljudi pitali je li istina da sam htio stupiti u
Crvene brigade i da su me odbili kao slabia. Drska izmiljotina, naravno. Dobro
mi je poznato tko stoji iza tih glasina. Prolog tjedna neki nepoznati ljudi
porazbijali su kamenjem prozore na mojoj kui. itav grad pria o borbi na ivot
i smrt izmeu Toscaninija i mene. Prije dva dana, kad sam doao u Rio,
Toscanini je skoio i poeo vikati: Zar ovamo moe dolaziti svatko, kome
93
god se svidi? ta je ovo, prihvatilite za propalice? Vlasnik me je brzo
izgurao napolje, da izbjegne neugodnosti. Prljavi lihvar! viknuo je Adalbert
za mnom. Krvopija! Supruga me je upozorila da e tako ispasti.
8. studenog. Danas je svratio Aladar, moj najdrai roak, i zamolio da mu
pozajmim deset funti. Imam, ali ne dam! rekao sam mu. Nosi se! Volim tog
mladia i ne elim pokvariti nae prijateljstvo. Ionako imam dovoljno
neugodnosti s Ministarstvom unutranjih poslova. Netko je prijavio da imam baku
arijevku pa su mi oduzeli paso. Tako je propao moj plan da pobjegnem u
inozemstvo. Moja supruga, ija sam upozorenja, sjeate se, ignorirao, ne puta
me vie samog iz kue.
Otiao sam psihijatru. Adalbert Toscanini vas mrzi, gospodine, zbog snanog

osjeaja krivice, objasnio mi je doktor. Tipian oinski kompleks koga se

moete osloboditi samo poslovinim oceubojstvom kao rtvom u znak pomirenja.
Sasvim jasan sluaj. Ukazao sam mu na injenicu da sam jo mlad ovjek, pun
ivota. Psihijatar mi je objasnio da e Toscaninijeva mrnja buktati punom
snagom dokle god postoji dug, to jest dokle god bude nesposoban da ga vrati.
Moda biste mu mogli anonimno poslati neto novaca? rekao je. Otrao sam u
banku, podigao pet stotina funti i ubacio ih u Toscanini-jev sandui za pisma.
11. studenog. Danas sam sreo Adalberta na Allenbvjevoj aveniji. Pljunuo je na
zemlju i
94
otiao dalje. Javio sam rezultat psihijatru. to moemo! rekao je. Pokuali
smo, nije uspjelo. Iz pouzdanog izvora saznao sam da je Adalbert kupio lutku
slinu meni i da svakog jutra u nju zabada igle. Policija ne eli intervenirati.
Osjeam bolove u leima.
20. studenog. U toku noi, prijetei uzvici pred kuom. Oh, Gospode! molio sam
se, leei u bolesnikoj postelji. Teko sam zgrijeio, pozajmio sam novac
prijatelju u Izraelu! Zar u strane posljedice te svoje nesmotrenosti snositi
do kraja ivota? Zar nema nikakve mogunosti da izbjegnem tu stranu sudbinu?
Iz visina mi je odgovorio dubok, oinski glas: Nema!
1. prosinca. Probadanje se proirilo i na prsa. Oslanjajui se na rame svoje
supruge, odvukao sam svoje izmueno tijelo, rtvu oinskog kompleksa, do jednog
poznatog lijenika. Na uglu smo naletjeli na Bialazurkevitza. Ephraime,
apnula je moja supruga, on je upravo idealna oinska figura. Pogledaj mu
glavu, tipina oinska glava! Pojavila se iskra nade.
3. prosinca. Sreo sam Toscaninija ispred kavane Rio. Hvala za novac! rekao
sam brzo, prije nego to me udari. Bialazurkevitz je isplatio tvoj dug. Istina,
zamolio me je da ti ne kaem, ali mislim da mora znati kakvog prijatelja ima.
I tako, odsad vie nisi duan meni ve Bialazurkevitzu. Adalbertovo se ukoeno
lice
95
opustilo. Bialazurkevitz je pravi drug, apnuo je, suspreui suze. Vratit u
mu dug za nekoliko dana. Spaen sam!
22. sijenja. Dok smo ili kroz Pasa ruku pod ruku, Adalbert mi je rekao: Onaj
ugavi pas Bialazurkevitz ovih me dana tako gleda da bih ga najradije tresnuo
akom po nosu. Istina, duan sam mu, ali to jo ne znai da od mene moe
napraviti otira. Ta e se njegova igra alosno zavriti!
Ali, to se mene vie ne tie.
96
Muke koje ni najjai ovjek ne moe izdrati, danas vie nisu ekskluzivna
specijalnost tajnih policija. Danas su one dostupne svakome. Za to je potrebno
imati samo sobu, krevet, ibice, neto odjee, najlon arape, nekoliko
razliitih torbica - i suprugu.
STIGLI SU SUTRA
- Ephraime - doviknula mi je supruga iz druge sobe - ve sam skoro gotova.
Bilo je pola deset uveer, 31. prosinca. Moja supruga sjedila je pred ogledalom
jo od zalaska sunca, pripremajui se za doek Nove godine kod Tibija.
Podsjetio sam je da smo obeali domainima da emo doi u deset sati, na to je
najslaa enica na svijetu rekla kako slobodno moemo zakasniti petnaest minuta,
jer e u poetku ionako biti dosadno, nee jo biti prave atmosfere.
- Sve moje haljine obine su krpe - napomenula je najslaa enica. - Nemam to
obui.
Tu izjavu ujem svaki put kad idemo nekamo, kao da joj se plakari ne raspadaju -

prepuni odjee. Cilj te primjedbe jest da posumnjam u svoju sposobnost da

izdravam obitelj kako treba, i uope, da izazove u meni odgovarajui kompleks
inferiornosti. U stvari, ja se uope ne
7 Nema nafte, Mojsije
97
razumijem u te njene haljine, po mom miljenju, sve su grozne, ali ipak uvijek
moram odluivati koju e haljinu obui. Zato?
- Imam onu jednostavnu crnu haljinu - obavijestila me je najslaa enica o
alternativama. -A mogla bih obui i onu plavu, s dubokim dekolteom.
- Tu obuci - rekao sam. - Tu s dekolteom.
- Previe je sveana. A da obuem onu ha-ljinu-koulju?
- Da - rekao sam. - Ni to ne zvui loe.
- A neu li izgledati previe sportski?
- Sportski? rekao sam ironino. - Kako to misli, sportski?
to je to uope haljina-koulja? Sam bog zna. Povukao sam patentni zatvara na
haljini i otiao u kupaonicu da se obrijem dok supruga ne obue druge arape,
prikladne boje. Nakon dugog traenja nala je takvu jednu arapu, ali nije bilo
druge. U pitanju je fundamentalni zakon: prikladne arape uvijek su rasparene.
Zbog toga je morala svui haljinu-koulju i potraiti neku drugu krpu, koja e
bolje dogovarati biserima to ih je nedavno dobila za roendan od ene svog
mua.
- Ve je deset - upozorio sam je, urno se oblaei. - Zakasnit emo!
- Nije vano - odgovorila je. - ut e dva otrcana vica manje.
Bio sam ve u sveanim hlaama, ali moja supruga je jo razbijala sebi glavu
pitanjem: biseri ili srebrni bro? Biseri su dekorativniji, ali bro je
impresivniji. Bit e pravo udo ako stig98
nemo do jedanaest. Poeo sam itati novine dok je supruga traila pojas koji ide
uz srebrni bro. Bila je oajna - nije imala torbice koja bi ila uz novi pojas
od laka. Poeo sam pisati pisma, pripovijetke, eseje...
- Spremna sam - doviknula mi je supruga iz susjedne sobe. - Doi da mi povue
zatvara.
Pitam se to bi estite ene radile sa zatvaraima kad bi muevi na vrijeme
pobjegli? Mislim da uope ne bi ile na doek Nove godine. Neemo ii ni mi.
Najslaa enica vezala je oko vrata malu pregau od najlona i poela se
minkati. Najprije je namazala lice podlogom koja ide ispod pudera. Oi jo nisu
dodirnute makarom, one jo trae cipele koje e biti u skladu s torbicom. Par
laganih je sluajno kod postolara, crne s visokom potpeticom lijepe su ali u
njima ne moe hodati, u cipelama s niskom potpeticom moe hodati ali imaju nisku
potpeticu...
- Ve je jedanaest! - rekao sam i ustao, pjenei se. - Ako ne bude gotova za
jednu minutu, ja idem sam!
- Gotova sam! - viknula je supruga iz druge sobe. - Ionako ba nisi neki
majstor za moderne plesove.
Skinula je malu pregau od najlona jer je na kraju ipak odluila da obue onu
jednostavnu crnu haljinu. emu komplicirati stvari, zar ne? Samo, gdje su sad
arape koje idu uz tu haljinu? Gdje su tamne arape? Jedanaest i trideset.
Smislio sam zgodnu lukavtinu: ustao sam, otiao tekim koracima do ulaznih
vrata, bijesno uzviknuo Do vienja! zalupio vratima (kao da
t 99
sam otiao) i ostao, zadravajui dah, priljubljen uza zid u hodniku...
Vladala je potpuna tiina.

Sad sigurno sjedi sva oajna, najslaa enica! Vrijedi ponekad pokazati vrstu
ruku. Kako je ono rekao stari Nietzsche: Kad ide k eni, ne zaboravi bi.
Prolo je pet minuta u grobnoj tiini. Ne bi bilo nimalo ugodno provesti cijeli
ivot u mranom hodniku. Moda se tamo u sobi dogodilo neto strano...
- Ephraime - doviknula mi je najslaa enica - doi da mi povue zatvara!
Ponovo je obukla haljinu-koulju (na onoj jednostavnoj crnoj haljini rasparao se
rukav). Promijenila je i arape i ostalo je jo samo da odlui hoe li staviti
bisere.
- Pomozi mi, zaboga! - rekla je. - to ti predlae?
Predloio sam da legnemo i da se lijepo naspavamo, a zatim sam bez mnogo rijei
obukao pidamu.
- Ne budi smijean! - rekla je najslaa enica ljutito. - Bit u gotova za
deset minuta.
Stigala je pono. Zvona irom zemlje pozdravljala su dolazak nove godine. Laku
no. Ugasio sam lampu pokraj kreveta i zaspao. Posljednje ega se sjeam bila je
slika moje supruge kako, sagnuta ispred ogledala, s pregaom od najlona oko
vrata, iscrtava obrve. Mrzim tupre-gaicu kao to jo nitko na svijetu nije
mrzio neku pregau. Kad god pomislim na nju, aka mi se stegne u elinu
pesnicu. Sanjao sam da sam
100
Charles Laughton koji je, sjetit ete se, igrajui Henrvja Osmog, odrubio glave
est svojih ena. Jezive masovne scene slijedile su jedna za drugom. ene su u
kolima odvozili na stratite, uz klicanje gomile, a one su za vrijeme vonje
mijenjale arape, premazivale one kapke zelenom bojom, a jedna od njih ak je
amponom prala kosu i bojila je kanom ...
Nakon dubokog i osvjeavajueg sna koji je trajao neto vie od jednog sata,
probudio sam se u novoj godini. Moja supruga je sjedila pred ogledalom u plavoj
haljini s dubokim dekolteom i jo uvijek iscrtavala obrve crnom olovkom, iji je
vrh nagaravila ibicom. Obuzeo me je straan osjeaj nemoi.
- Zna, stari moj - reklo je u meni moje drugo Ja, potpuno ravnodunim glasom ti si se oenio luakinjom.
Pogledao sam na sat: jedan i petnaest. Moje drugo Ja je u pravu, najslaa enica
malo je udarena. Iznenada mi je kroz glavu sijevnula uasna misao da se nalazim
u paklu. Kao u Sartreovoj drami Iza zatvorenih vrata - najtea kazna za grenika
jest da bude zatvoren sa enom koja se oblai, oblai, oblai... dovijeka!
Moram priznati da sam poeo osjeati strah od nje. U tom trenutku prebacivala je
one svoje razne sitnice iz velike crne torbice u malu crnu torbicu. Bila je ve
gotovo obuena... ali ne, ostala je jo frizura! Veliko je pitanje bilo da li da
pokrije elo ili da ga ostavi slobodno. Nekoliko uperaka kose, ali od
sudbonosnog znaenja!
101
- Gotova sam - objavila je. - Dii se!
- Misli da jo ima nekog smisla ii?
- to hoe da kae, ima li smisla ii? Zato sam se onda toliko urila? Ne
brini, ostalo je jo dosta onih odvratnih koktelskih hrenovki.
Bila je pomalo ljuta na mene, osjeao sam, zbog moje neskrivene nestrpljivosti.
Pregaica od najlona leala je na podu do nje. Polako sam ispruio nogu,
dohvatio je prstima i odnio u kuhinju. Tu sam je spalio vlastitim rukama. Bacio
sam je u slivnik i prinio ibicu tankoj tkanini, a zatim promatrao plamen kao u
stara vremena car Neron. U kuhinji je ostao neugodan zadah, ali drugog izbora
nisam imao. Kad sam se vratio u sobu, najslaa enica stajala je pred ogledalom
u kvazi spremnom stanju. Povukao sam zatvara na jednostavnoj crnoj haljini i

poeo se oblaiti, jedva drei oi otvorene.

Odjednom - bang!
Oica!
Dok sam je gledao s lea, odjednom sam primijetio... da je na njenoj lijevoj
arapi... otila oica... Uas! Jer, stara sanskrtska poslovica kae: Tko
mijenja arape, mijenja sve. Gospode Boe, samo da ne otkrije tu oicu, neka je
otkrije na zabavi, ako je ve mora otkriti... Konano, ona je sasvim otraga, ta
oica... Uini udo, Svemogui...
Tiho sam otiao u svoju radnu sobu i sjeo za pisai stol.
- Nemoj sad gubiti vrijeme - doviknula je supruga iz susjedne sobe. to radi
tamo?
- Piem scenarij.
102
- Ja sam ve skoro gotova.
- Znam.
Rad je napredovao bez zastoja. Skicirao sam irokim potezima lik velikog
umjetnika - slikara, violinista, humorista, to god hoete - koji je mnogo
oekivao od ivota, ali je nekako zapeo i ostao tavoriti, dok su godine
prolazile. A zato? Zbog ene, ljudi moji, ene koja ga je cijelo vrijeme
koila. Pisao sam s neuobiajenom lakoom. Umjetnik je konano postao svjestan
oajne situacije u kojoj se naao, i odluio da napusti enu koja je osujetila
njegovo napredovanje. Jedne duge, besane noi donio je sudbonosnu odluku. Mome moj -rekao je sam sebi - ustani i brii odavde!
Gospode!
Moja supruga otila je u kupaonicu i poela se umivati. Dva sata. Zakljuila je
da je boja njenih trepavica vulgarna i poela se ponovo minkati. Za to je
potrebno oprati lice, servisirati ga i podmazati. Sve je krenulo iz poetka.
Obuzeo me je najcrnji oaj. Imao sam dojam da mi se svi predmeti u sobi rugaju.
Ovakav ivot sasvim je besmislen. Otiao sam do ormara, odabrao jednu vrstu
kravatu i vezao je iznad prozora. Dosta je bilo, zavrimo ve jednom sa svim
ovim...
Supruga je nekako naslutila da stojim na stolcu.
- Prestani s tim - rekla je - i doi da mi povue zatvara. to ti sad opet
nije pravo?
to mi nije pravo? Gospode Boe, otkud mogu znati to mi nije pravo kad u pola
tri
103
ujutro stojim u koulji s ukrobljenim prsima, u sakou od veernjeg odijela i
prugastim hlaama pidame, a za to vrijeme moja najslaa enica jednom rukom
prska kosu lakom, a drugom trai u ormaru rukavice? Rukavice? Teko je
povjerovati, ali izgleda da je ovog puta zaista stigla do kraja. Zraak nade
probija sumornu tamu. Znai, ipak je vrijedilo izdrati! Ona je zaista gotova.
Jo trenutak-dva pa emo izii i zabavljati se. Sva ozarena i puna energije,
najslaa enica poela je prebacivati sitnice iz male crne torbice u veliku crnu
torbicu, a zatim je skinula bisernu ogrlicu. Obukao sam crne hlae preko
pidame. Sve je bilo kao obavijeno izmaglicom. Vani je svanjivalo. Negdje u
Nazaretu crkvena zvona zvonila su tri sata u ast Nove godine. Nos mi je
pocrvenio od potisnutih jecaja. Najslaa je enica rekla kako bi trebalo da se
ispravim i, uzgred, da sam zarastao - zar sam zaboravio da se obrijem?
- Obrijao sam se apnuo sam - jo u ona davna vremena kad si poela da se
oblai. Tada sam se obrijao. - Otiao sam u kupaonicu i drhtavom rukom uklonio
s lica sjenu to se nakupila do tri sata. U toku te noi nestalo je moje

mladosti. Iz ogledala me je promatralo lice izmuenog starca, lice ovjeka koga

je ivot pregazio. Lice mua.
- Uvijek moram ekati na tebe - mrmljala je supruga u drugoj sobi, traei
usput prikladan eir jer joj jedan uvojak nije stajao kako treba. Posljednji
pogled u zrcalo, posljednje dotjerivanje lica, posljednji dodir pufnom na mjestu
gdje
104
se puder skinuo... sve je u redu... moda je kod Tibija jo ostala koja aica
pia... Kreemo li? Da, idemo...
Vrata su se otvorila. Pa, to je nemogue! Krenuli smo! Idemo na zabavu!
- ekaj! - zastala je supruga kao gromom oinuta. - Otila mi je oica na
arapi!
Sve ostalo je nestalo u kozmikom mraku iz koga nema izlaza. Iznad mene se
zatvorio veliki patentni zatvara. U toj sablasnoj, beskonanoj praznini, iz
daljine od mnogo milijuna svjetlosnih godina, dopirala je do mene glazba s
novogodinje zabave - zabave na koju nismo stigli.
/-.105
SALZBOIMOVI POSLOVI
Sjedili smo u mom stanu, Ervinke i ja, i tiho se dosaivali, kad je po obiaju
iznenada zazvonio telefon i neki muki glas upitao je li to Otkupna stanica za
stoku, Sjever. Rekao sam da je dobio pogrean broj i spustio slualicu, ali
gotovo istog trenutka telefon je ponovo zazvonio - i opet, je li to Otkupna
stanica za stoku, Sjever. Rekao sam otro da nije, nije Otkupna stanica za
stoku, Sjever, ali malo kasnije...
- ekaj - rekao je Ervinke, sam podigao slualicu i rekao:
- Otkupna stanica za stoku, Sjever!
- Bogu hvala - rekao je momak. - Mogu li govoriti s gospodinom Salzboimom?
- Sa Salzboimom? - rekao je Ervinke. - On vie ne radi kod na's.
- Zato, to se dogodilo?
- Konano su ga prokuili.
- Stvarno?
- A to ste drugo oekivali? - rekao je Ervinke. - Niste valjda mislili da e
to vjeno trajati?
- I da znate, nisam! - rekao je momak radosno. - Vidio sam ve odavno to se
sprema!
- Previe je mislio na vlastiti dep - naglasio je Ervinke. - I sad su
pohvatali itavu klapu.
- to kaete? I Blaua?
- Dobio je godinu dana.
- Je li? Tako mu i treba, samo to mogu rei. A tko je doao na njegovo mjesto?
- Hezkel.
- Tko je taj?
- Onaj s velikim nosom.
- Onaj? I mislite da je on bolji od Blaua? Sve je to ista banda.
- Kao da ja to ne znam - rekao je Ervinke. -Ne zanosim se iluzijama kad je
rije o tom drutvu. elite li jo neto?
- Nita. Nemojte rei Hezkelu da sam zvao.
- Bez brige, neu.
Ervinke je zadovoljno spustio slualicu.
- uj, Ervinke - rekao sam - da nisi otiao malo predaleko?
Ervinke me je pogledao, zaueno podiui obrve.

- Ti misli samo na sebe - predbacio mi je. -Da sam mu rekao: Pogrean broj,
on bi se samo naljutio i zvao ponovo, a ovako je sretan i zadovoljan. On je
sretan to su njegovi prijatelji konano nadrljali, mi ovdje imamo svoj mir, a
Salzboim i njegovi pajdai mogu biti sretni to ih jo nisu pohvatali.
Divna je to stvar, taj telefon. to bi radila Otkupna stanica za stoku, Sjever,
da ga nema?
106
107
Grki su filozofi primijetili da nema bjednijeg stvora od ovjeka koji je
izgubio osjeaj za proporcije, i ovjeanstvo jo od tih vremena trai
izgubljena mjerila. U mojoj je kui jo gore.
ZABAVA
U naem stanu okupilo se izabrano drutvo, sve sami izvanredni ljudi, pravi
intelektualci. Bio je tu doktor Shoshan, internist, Joseph Mozart, istaknuti
likovni kritiar, Ivan Berez-Tap, urednik poznatog lista, i konano jedan na
prijatelj iz kibuca koji je doao u Tel Aviv na oficirski kurs.
Moja supruga ve godinama navaljuje da jednom pozovemo zaista fine ljude,
upozoravajui me da emo duevno zakrljati ako se ne budemo s vremena na
vrijeme druili s pristojnim svijetom. I tako smo sad sastavili to mijeano ali
ekskluzivno drutvo, to nije bilo nimalo jednostavno jer su svi bez izuzetka
bili vrlo zaposleni.
Razgovor je zapoeo doktor Shoshan.
Imate lijepu veliku dnevnu sobu - rekao je - mnogo veu nego to se obino
moe nai u gradovima. U starim kuama velika je soba normalno 4,5 puta 3,5,
mala 3,2 puta 3,5, a ova je
108
ovdje sigurno 5 puta 4,5 puta 3,5. Bar tako mi se ini.
- Mislim da nije - rekao je Ivan Berez-Tap.
- Moja srednja soba je 5,5 puta 4,5 puta 3, a mnogo je vea od ove. Ali bit e
najbolje da provjerimo...
Ustao je, stavio jednu nogu ispred druge i poeo stopama mjeriti duinu sobe.
Bez daha smo pratili to mjerenje, koje je kao rezultat dalo esnaest punih
cipela i jednu petu.
- Moja je cipela duga 28 centimetara, to znai da je soba duga samo 4,5 metra
- objavio je urednik trijumfalno, ali ga je njegova supruga Zelma podsjetila da
nema na sebi smee cipele nego nove crne, koje se na kii obino raire.
- Ostavite se gluposti - promrmljao je Joseph Mozart. - Zar ne bi bilo bolje da
jednostavno prebrojimo ploice na podu? To je uvijek najpouzdanije. Jedna,
dvije, tri, etiri...
Soba je bila duga 22 ploice a iroka 19,5 ploica, ne raunajui sokl koji je
poveavao te iznose za bar etvrt ploice. Morali smo brojati dva puta jer je
Berez-Tap dobio kao rezultat 417 ploica, a Mozart 418.
- Soba, dakle, ima 48 kubinih metara -zakljuio je Gad, kadet. - Blagovaonica
u naem kibucu ima obujam od 225 kubinih metara, to znai da bi u nju moglo
stati gotovo pet ovakvih soba.
- Gluposti! - rekao je doktor Shoshan vatreno. - Ova soba ne moe imati 48
kubinih metara! To mogu rei na prvi pogled jer moja
109
veranda ima 52 kubina metra! Koliko je visoka ova soba?
Donijeli smo metlu. Od poda do stropa visina je iznosila 2,5 drka od metle, a
kako je drak bio dug est ploica i jednu cipelu, visina sobe bila je dobra tri
metra, ako kao mjerilo uzmemo da su podne ploice duge prosjeno 20 centimetara.

- Nemogue! - rekao je Berez-Tap, drhtei od uzbuenja. - Tu mora da je

posrijedi neka greka. Da izvrimo malu kontrolu. Ako me Zelma uhvati za bokove
i podigne, mogu dohvatiti visinu od 2,70 metara...
Zelma je podigla mua i zaista, izmeu njegovih prstiju i stropa ostala je tono
jedna duina metle.
- Visina je, dakle, 3,5 metra, pa prema tome soba ima obujam od 56 kubinih...
U tom trenutku moja supruga unijela je os-vjeenje na pladnju dimenzija 56 puta
25 centimetra, pa je to opet potaklo konverzaciju.
- Juer sam doivio neto zaista neobino -uzeo je rije Mozart. Otiao sam u
posjet jednom od naih najveih slikara. Nemojte mi zamjeriti to neu spomenuti
njegovo ime, ali...
- ekajte malo! - prekinuo ga je doktor Shoshan. - Je li njegov atelje 8 puta
6 puta 4,5?
- Upravo tako - rekao je likovni kritiar, pocrvenjevi. Onda sigurno znate
na koga mislim. Juer sam osobno izmjerio atelje, da... Duina, 48 cipela;
irina, 37 cipela; visina, 12 cipela...
- Kako, zar ste se penjali po zidu?
110
- Vrlo duhovito! Skinuo sam cipelu, naravno, popeo se na stolac i
izmjerio visinu. Uzgred budi reeno, moja je cipela duga 19 centimetara ...
- Atelje, prema tome, ima obujam od 169 kubinih metara - javio se Gad.
- Gotovo je tri puta vei od ove sobe...
- Za ime boje, zaboravite ve jednom ovu sobu - promrmljao je doktor Shoshan,
kome oigledno nije bilo po volji kako tee konverzacija. - Nisam to htio ranije
rei jer sam oekivao da inteligentne ljude zanimaju drugi problemi, ali vae je
neznanje zaista okantno. Svako dijete zna da postoji vrsto pravilo da se u
sjevernom dijelu Tel Aviva ne grade sobe krae od pet metara!
Nakon tih rijei doktor je ljutito ustao i legao potrbuke na pod, nogama
dodirujui zid. Zatim je na ploici kemijskom olovkom oznaio poloaj svog
tjemena i ponovio istu operaciju jo dva puta dok nije dodirnuo suprotni zid.
- Ja sam visok metar i ezdeset pet centimetara - objavio je trijumfalno. - Tri
puta 1,65 jednako je 4,95, centimetar manje ili vie. Nema, prema tome,
nikakvog smisla prepirati se oko toga.
Soba, bez najmanje sumnje duga pet metara, ostavila je gorak ukus u ustima svih
prisutnih. Kako je ve bilo kasno, izmijenili smo nekoliko sumornih primjedbi o
Berez-Tapovoj blagovaonici, a zatim su se gosti razili.
- Pa, to kae? - upitao sam suprugu. Jesi
111
li se zabavljala? I oni sebe nazivaju odraslim ljudima!
Zaista, ponaali su se kao djeca. Jedva sam se savladavala da ne planem suglasila se moja supruga i legla na pod rairenih ruku.
112
Jedan od najdivnijih promaaja u civiliziranom svijetu jest institucija braka,
od poetka planirana za dobro djece, uz potpuno zanemarivanje interesa
roditelja. Otuda stalna napetost izmeu mueva i ena koja poinje sa: Da,
hou! (Zato si to izgovorio apatom, idiote!), a zavrava podizanjem aa za
dug i sretan razvod. Neki ljudi misle da je ne stupati u brak najbolji nain da
se odre dobri brani odnosi. Tome je najblia varijanta:
SAVRENI BRAK
Kao na svim drutvenim skupovima intelektualnog sadraja, nae su se ene
okupile u jednom kutu dnevne sobe, formirajui zatvorenu etniku grupu i
ostavljajui nas mukarce da sami provedemo veer. Razgovarali smo o raznim

stvarima, od zaudne visine naeg sina Raphija do nesretnog Watergatea, a od

Water-gatea do izgleda za skore izbore i eventualno smanjenje poreza na ukupan
prihod, do novog Forda i Posljednjeg tanga u Parizu, sjeate li se? Na toj temi
smo se zadrali neto dulje, kako zbog njene prirode, tako i zbog injenice to
smo priblino istih godina kao Marlon Brando, su-perstar.
- Taj va mukarac srednjih godina ne zna
r-.; -.-jy
8 Nema nafte, Mojsije
113
plesati - pripomenuo je Glick, ininjer. A za to je kriv lo brak.
Brzi referendum proveden u mukom drutvu rezultirao je sljedeim podacima: 85%
brakova spada u kategoriju groznih, 11% u kategoriju nepodnoljivih ali sve u
svemu dobrih, 3% u kategoriju bolje da ti ne priam i 1% ne znam to da
kaem.
Je li mogue, pitali smo se, da smo mi mukarci krivi za te porazne cifre?
Miljenja o tome bila su razliita. Netko je spomenuo da njegov susjed s kata
nie, strunjak za unutranju dekoraciju, ivi u sretnom braku ve trideset
dvije godine. Sa pet ena, za redom, naravno.
- To je najlaki nain - rekao je Joseph K. -Razvesti se i uzeti novu. Ja i
Clarice smo u braku ve dvadeset godina, i savreno se slaemo.
Zapanjeno smo zurili u njega; bio je zgodan momak, elegantno odjeven, prosijed
na sljepoonicama.
- To nije zato to je Clarice neki poseban dar od Boga ili neto slino nastavio je K. - a nije ni zato to su nam djeca bolja od druge. Jednostavno,
otkrili smo razlog zbog kojeg se brakovi raspadaju.
- Zato? - upitali smo ga svi, zbunjeni. -Zato, Josephe K.?
- Zbog sitnih trzavica, gospodo, svakodnevnih trzavica koje pretvaraju ivot
dvoje ljudi, osuenih da ive zajedno, u pravi pakao, bez obzira na vrstou
njihovih emocionalnih veza i tih stvari. Tako, na primjer, kad ja uveer elim
da spavam, moja ena eli itati, a kad ujutro
114
ustanem veseo i raspoloen, ona je pospana. Ja volim za dorukom itati novine,
ona voli priati. Ja oboavam hren, a ona mrzi buku. Ja volim etati i
promatrati pueve, a ona voli klasinu glazbu. Dok ja ekam hitan telefonski
poziv iz New Yorka, ona aska s Ruth o problemima s kunom pomonicom. Ja ne
podnosim ogledala na svakom zidu, a ona...
- Nije vano - prekinuli smo ga - razgovarate s iskusnim muevima. U emu je
rjeenje, ovjee?
- U intelektualnoj susretljivosti. U otklanjanju sitnih nesuglasica to ih
donosi brani ivot, a sve u duhu obzirnosti i tolerancije. Uzmimo, na primjer,
sluaj kad je Clarice htjela da gleda Tarzana meu majmunima, a ja trbuni ples
na jordanskoj televiziji. Zamalo se nismo potukli oko toga, a onda smo se poeli
smijati sami sebi. U stvari, rekli smo, zato bi samo runici bili podijeljeni
na moje i njene? Sutradan sam otiao i kupio jo jedan televizor, i to je bio
kraj svih rasprava oko toga koji emo program gledati.
- I to je sve?
- To je bio samo poetak - objasnio je Joseph K. - Postepeno smo poeli
primjenjivati dvojni princip i u drugim oblastima zajednikog ivota. Kupovao
sam po dva primjerka svih novina, nabavili smo po dva tranzistora, pa dvije
kamere, dobili dvoje djece. Kupio sam Clarici i polovni automobil kako bi se
osamostalila i u pogledu pokretljivosti, a onda smo zatvorili bal8* 115

kon i pretvorili ga u zasebnu spavau sobu za mene...

- Aha! - viknuli smo u jedan glas. - Aha!
- Nita aha - suprotstavio se K. - Naprotiv. Uz dodatak jo jednog telefona,
ime je otklonjen i posljednji potencijalni uzrok svaa, dostigli smo nov
vrhunac u naim odnosima...
- ujte - pripomenuli smo s gorinom - sve je to sigurno stajalo mnogo novaca!
- Zar je ikakva rtva prevelika kad je u pitanju sretan brak? - upitao je K.
dramatino. - S malo dobre volje, mogu se prevladati svi financijski problemi.
Kao onda kad smo kupili garsonjeru na treem katu... jednostavno smo uzeli zajam
od banke...
- Kakvu sad garsonjeru?
- Moju. Zatvoreni balkon dobro je sluio, priznajem, ali ipak su ostala
izvjesna arita sukoba kao to je, na primjer, upotreba kupaonice, koritenje
zajednikog plakara za odjeu, potreba da se razgovara... Clarice je doznala da
e na katu iznad nas ostati slobodna garsonjera, pa sam se za tjedan dana
preselio u nju sa svim svojim osobnim stvarima. To je fantastino unaprijedilo
nae odnose. Ujutro nismo morali gledati u mrzovoljno lice preko kuhinjskog
stola, mogao sam slobodno jesti hren, svatko je primao svoju potu...
- Kako to?
- Clarice je ponovo poela koristiti svoje djevojako prezime. To je zaista bio
jedan od najsretnijih perioda u naem braku. Ipak, sve je mogue jo dalje
usavravati. I dalje je postojala
116
mogunost da, silazei niz stube, sretnem svoju suprugu u trenutku kad ni jedno
od nas nije psiholoki spremno za takvo suoen je. Mogao sam uti povieni glas
svoje supruge dok grdi djecu. Zato smo odluili da se preselim u drugi kraj
grada...
- Zar to nije utjecalo na vae odnose?
- Mislite na...
- Da, ba to.
- Susretali smo se u hotelima, a dogaalo se i da se sretnemo u kinu ili na
ulici, pa bismo prijateljski mahnuli jedno drugom. Ali najvanije je to izmeu
nas vie nema napetosti. Tu smo fazu nadrasli.
Konano, preostao je samo jedan izvor moguih nesporazuma: djeca. Djeca bi mogla
naruiti harmoniju koju smo s toliko truda uspostavili. Zato sam, kad sam se
odselio u Jeruzalem, poveo sina sa sobom, a ki je ostala s Clarice. Mogu vam
rei, prijatelji, da sve funkcionira fantastino!
- I supruga je isto tako zadovoljna?
- Oduevljena je. Razglednica to sam je od nje ljetos primio, bila je vrlo
srdano intonirana. Oboje smo ponosni na to to smo pronali praktian lijek za
boljke koje su posljedica pritisaka dananjeg ivota. I to sve samo putem
intelekta i snagom volje. Zato, gospodo, prije nego to se ponete poigravati
mislima o rastavi, o bjeanju od kue i drugim pomodnim rjeenjima, pokuajte
zajednikim naporima ukloniti sitne prepreke sa svoga zajednikog puta i pronai
istinsku branu sreu, kao to je to uspjelo meni.
,*tt>~.
Joseph K. se dublje zavalio u naslonja, oito zadovoljan to ga gledamo s
neskrivenom zaviscu.
- Va sluaj predstavlja izuzetak - napomenuo je Glick, ojaeno. - Ja i dalje
tvrdim da je brak odvratna institucija.
Tvrdoglavi magarac!
118

Izopaeni idovski um, tvrde antisemiti, nikad ne miruje. Ponosimo se mnogim

izvanrednim izumima, i to nam nitko ne moe osporiti. Ovdje elim navesti neke
od najnovijih, kao dokaz da je krajnje vrijeme da malo predahnemo.
VJEBA U 3.45
Sjedili smo u kavani, Ervinke i ja, i tupo zurili u alice na stolu. Bilo je tri
sata i etrdeset pet minuta, naravno po podne, i to vrijeme nam je obojici
pritiskalo mozak kao olovni uteg. U daljini se nemilosrdno protezala
Dizengoffova ulica. Puhao je pustinjski vjetar brzine 12 bo-fora, a potari su
trajkali ve etrnaest dana. Nita se nije dogaalo. Dosada je bila jo gora
nego obino.
- uj - promrmljao je konano Ervinke -zna li zato nitko ne pravi alice za
ljevake? Tako da drka bude na drugoj strani alice?
- Zato to im nije ni do ega stalo. Kao da ne poznaje tu bandu. Misle samo na
profit.
- Ve pet tisua godina prave iste dosadne alice - uzdahnuo je Ervinke. - Jesu
li ikad pokuali staviti drku unutra, tako da ne kvari istou vanjskog oblika?
- Nikad - odgovorio sam. - Kod njih je sve puka rutina.
119
Ervinke je prinio konvencionalnu alicu usnama i otpio gutljaj.
- Kad bi samo malo razmislili - rekao je srdito - kad bi samo posvetili malo
vie panje detaljima! Uzmi, na primjer, pribadae. irom svijeta najmanje sto
tisua ljudi ubode se priba-daom svakog sata. Kad bi proizvodili pribadae s
glavicama na oba kraja, nitko se ne bi mogao ubosti.
- Ima pravo - rekao sam. - To je kao s onim eljevima bez zubaca, za elavce.
- Oprosti, ali to to govori, to je djetinjasto. Uutio sam. Kad me netko
uvrijedi, smjesta
uutim.
- Nije vrijeme za gluposti - ukorio me je Ervinke. - Govorim o praktinim
stvarima. Kao to je, na primjer, plastina prhut. Najnoviji proizvod. Treba je
samo posuti po kosi.
- Ne vjerujem da izgleda prirodno.
- Ne vjeruje? Moe je promatrati kroz povealo i nee primijetiti razliku!
ivimo u vremenu novih materijala, stari moj. Jesi li vidio staklene eire?
- Nisam - priznao sam. - A zato bi ih pravili od stakla?
- Da se ne mora saginjati i dizati ih kad padnu na pod.
Zvualo je uvjerljivo. ovjeanstvo, inilo se, ne gubi vrijeme.
- A to misli o ormaru sa etiri noge na donjoj i etiri na gornjoj strani? upitao sam.
Ervinke me je pogledao iznenaeno. On zbog neega misli kako ja ba nisam
previe bistar.
120
- S nogama na gornjoj strani? - rekao je zamiljeno. - Razumijem. Kad se na
gornjoj strani uhvati praina, jednostavno okrene ormar naopako.
- Upravo tako.
- Ima mnogo takvih praktinih predmeta za kuanstvo - rekao je Ervinke. - Uzmi,
na primjer, okrugle rupie. Ve godinama ih traim, ali nikako da ih naem.
- Takve rupie ne treba slagati.
- Tono.
- I ja sam smislio neto slino - priznao sam, crvenei. - ak sam pomiljao i
da patentiram izum.
- O emu se radi?
- O signalnoj lampici za hlae, minijaturnom elektronskom ureaju za elegantno

odjevenu gospodu. Ako se sluajno otvori prorez na hlaama, zasvijetli crvena

aruljica i javi se zvuni signal.
Ervinke je zatreptao, impresioniran. Nije vjerovao da sam kadar smisliti takvo
neto.
- Taj bi signalni ureaj bio previe kompliciran - rekao je glasom promuklim od
zavisti. -Podsjea me na klopku za kukavice koju je izmislio jedan profesor.
Klopku je trebalo postaviti ispred sata s kukavicom, pa kad ptica izie da
otpjeva svoje dosadno ku-ku, ku-ku, jedan eki udari je po glavi i zauvijek
uutka.
- Koliko ljudi u ovoj zemlji ima sat s kukavicom?
- Ima ih dosta, ne brini!
Eto, sad sam ga iznervirao. Ispriavam se, ali
121
meni je itava ta ideja s klopkom za kukavice izgledala glupa od samog poetka.
Ako netko ve ne eli sluati kukavicu, zar nije jednostavnije da odnese sat
uraru, pa da mu ovaj izvadi pticu? emu klopka? Zaista, kakve ideje padaju na
pamet nekim ljudima!
- A jesi li uo za pronalazak onog agronoma Miurina? - upitao sam Ervinkea. Ukrstio je lubenicu i buhu ...
- I dobio lubenicu iz koje sjemenke same iskau. Stari, bradati vic. Meni
osobno mnogo se vie svidjelo ukrtavanje kukuruza i pisaeg stroja. Kad
jede kuhani kukuruz i stigne do kraja klipa, zazvoni zvonce i klip se vrati,
pa moe zapoeti novi red.
- Nije loe.
- Sve za udobnost - rekao je Ervinke. itao sam negdje kako su u SAD
proizveli novi kombajn koji sam sadi krumpire, zatim ih automatski okopava,
prska zatitnim sredstvima, iskopava, pere, guli ih, kuha i jede.
- Da - rekao sam, sumorno se osmjehujui. - ovjek postaje nepotreban. U Japanu
su, kau, proizveli kompjuter koji igra ah kao ahovski velemajstor.
- Ja bih kupio dva - rekao je Ervinke - pa neka igraju ah kod kue, a mene
puste da na miru idem u kino.
Platio sam kave pa smo otili na drugu predstavu. Na ulici je sjedio neki stari
prosjak uz buni tranzistor. Svijet se nimalo nije promijenio, nema nieg novog
pod suncem.
Zemlje koje nemaju aristokraciju, moraju je stvoriti. Sve je relativno - za
doseljenika koji je stigao 1967. godine, oni koji su stigli 1963. su aristokrati
jer su ve starosjedioci. A pokuajte sad zamisliti to znai razlika od
trideset osam godina, dijelom provedenih u sjeni vjeala?
TUNA PRIA O MLADOM GLUMCU
Podmenitzki: Hej, mladiu, doite ovamo na trenutak, hoete li?
Ben Tirosh: Tko, ja?
Podmenitzki: Da, vi!
Ben Tirosh: Odmah, gospodine Podmenitzki ... Ve odavno vam elim rei,
gospodine Podmenitzki, da je za mene velika ast pripremati predstavu s
gospodinom Podmenitzkim.
Podmenitzki: Upravo o tome bih elio razgovarati s vama, mladiu. Kako se
zovete?
Ben Tirosh: Ben Tirosh. Joseph.
Podmenitzki: Koliko ste ve u ovom kazalitu, mladiu?
Ben Tirosh: Dva mjeseca. Sljedeeg tjedna bit e dva mjeseca.
Podmenitzki: I kako se odnose prema vama?
Ben Tirosh: Od mene nema sretnijeg ovjeka

123
na svijetu, gospodine Podmenitzki. Oduvijek sam sanjao o tome da se pojavim na
sceni s glumcem vaeg kalibra, gospodine Podmenitzki.
Podmenitzki: Sjedite!
Ben Tirosh: Hvala vam. Jo kao dijete bio sam naprosto lud za vama, gospodine
Podmenitzki. Pitajte moju majku ako ne vjerujete! A sada, kad se spremamo da
nastupimo u istoj predstavi, na svakoj sam probi tako uzbuen...
Podmenitzki: Vidim da ste inteligentan mlad ovjek, mladiu.
Ben Tirosh: Ben Tirosh. Zovem se Joseph Ben Tirosh.
Podmenitzki: Da, nadam se da emo se slagati. A sad da porazgovaramo o onoj
sceni vje-anja. U komadu vi igrate krvnika, ako se ne varam.
Ben Tirosh: To je velika ast za mene.
Podmenitzki: Ne prekidajte me, mladiu. Svia mi se ta scena, i svia mi se kako
igrate svoju ulogu na probama, bar to se glume tie. Sve dok ne progovorite!
Kad doem do podnoja vjeala, to mi vi kaete?
Ben Tirosh: Tko, ja?
Podmenitzki: Da, to mi kaete?
Ben Tirosh: Moj tekst?
Podmenitzki: Da, hou da ga ujem!
Ben Tirosh: Mii se... bijednice... gmizavce odvratni...
Podmenitzki: I to vi kaete meni?
Ben Tirosh: Da, tako glasi moj tekst.
Podmenitzki: Odvratni gmizavac?
Ben Tirosh: Da.
124
Podmenitzki: Koliko imate godina, mladiu?
Ben Tirosh: Dvadeset dvije. Imat u dvadeset dvije u srpnju.
Podmenitzki: Dvadeset dvije godine! Lijepo! I nije vas stid to se obraate
takvim tonom starom glumcu koji gazi po ovim daskama ve trideset osam godina?
Ben Tirosh: Ali, to je... takva je moja uloga!... Gospodine Podmenitzki, tako je
napisano ... a pie i to da treba da vas udarim nogom... divljaki... u
zagradama.
Podmenitzki: O tome emo kasnije!
Ben Tirosh: Takvu su mi ulogu dali.
Podmenitzki: Postoje obaveze koje su iznad uloge, a vaa je obaveza da uite! I
da ukazujete duno potovanje graditeljima izraelskog kazalita! Kako se zovete?
Ben Tirosh: Ben Joseph. Tirosh.
Podmenitzki: U redu, mladiu. Ako elite ostati u ovoj kui, savjetujem vam da
nikad ne zaboravite da je Yarden Podmenitzki idol publike.
Ben Tirosh: I uzor za mene, kunem vam se!
Podmenitzki: Pa, kako me onda moete s takvim veseljem i uivanjem vrijeati i
udarati, tako me poniavati na pozornici?
Ben Tirosh: S veseljem? S kakvim veseljem? Ja moram glumiti to veselje,
gospodine Podmenitzki, jer mi je reiser, na gost iz Francuske, gospodin
Monsieur Boulanger, objasnio... da moram pokazivati zadovoljstvo jer vas
mrzim... u komadu, mislim ... jer ste voa pobunjenika koga smo zarobili...
125
Podmenitzki: Za tog goja sam moda voda pobunjenika, ali za vas, mladiu, ja sam
Yarden Podmenitzki! Otkud vam hrabrost da me udarate nogom?
Ben Tirosh: Mislio sam... mislio sam...
Podmenitzki: Nema ta da mislite! Da krvnika igra Mischa Honigman, sve bi bilo u
redu... osrednji glumac, kako god se uzme, ali je ve trideset godina na

pozornici! Otkud vama, balavcu iz djejeg vrtia drame, pravo da javno, pred
svima, psujete svog oca? to vam je, mladiu? Znate li koje sam sve uloge ja
igrao u svojoj karijeri? Heroje! Proroke! Kraljeve! U redu, u ovoj predstavi sam
samo voa pobunjenika, slaem se, ali zar je to razlog da mi na pozornici
pljujete u lice?
Ben Tirosh: Bou... Bou... Boulanger...
Podmenitzki: Ostavite sad tu budalu. On nema pojma o kazalitu. Bilo kako bilo,
on se vraa u Pariz, a ja ostajem ovdje.
Ben Tirosh: Naravno. Oprostite, gospodine Podmenitzki, ja sam jo poetnik u
profesionalnom teatru.
Podmenitzki: Zato sam i odluio da porazgo-varam s vama... Kako se zovete?
Ben Tirosh: Joseph Tirosh. Ben.
Podmenitzky: Da. A sad sluajte, mladiu. Od sutra Yarden Podmenitzki nee
padati na koljena pred vama na pozornici. Je li to jasno?
Ben Tirosh: Potpuno jasno. U stvari, bilo je upravo smijeno to ste vi,
gospodine Podmenitzki ... to vi...
Podmenitzki: Shvatili ste, znai? Ja u ostati
126
stajati na stepenicama, uspravan, a vi ete mi rei... to ete mi rei?
Ben Tirosh: Mii se...
Podmenitzki: E, nije nego, mii se! To vi recite nekom svom kolegi, statistima!
Ben Tirosh: Oprostite. Moda bi moglo: Pe-njite se...
Podmenitzki: Penjite se, a kako dalje?
Ben Tirosh: Gospodine! Izvolite, popnite se na stratite, gospodine!
Podmenitzki: Pa, imam valjda ime, zaboga!
Ben Tirosh: Izvolite, popnite se na stratite, gospodine Podmenitzki!
Podmenitzki: Budalo! Ime u komadu!
Ben Tirosh: Oprostite. Popnite se, gospodine Gonzales!
Podmenitzki: Kakav Gonzales? Frederico Al-bergo Marchio Amedeo Gonzales!
Ben Tirosh: Da, da, zapisat u!
Podmenitzki: Piite, piite, mladiu!
Ben Tirosh: Moda bih... moda bih ja mogao pasti na koljena pred vama,
gospodine Podmenitzki?
Podmenitzki: Zanimljiv prijedlog, vrlo zanimljiv! ini mi se da raspolaete
izvanrednim instinktom za koncepciju drame, mladiu.
Ben Tirosh: Joseph. Ben Tirosh. Uvijek na usluzi.
Podmenitzki: To je pravi duh, mladiu. Ulogu ne treba da mijenjate, razumije se.
Dogodit e se ono to je neizbjeno... kao krvnik, vi mrzite vodu pobunjenika,
ali u trenutku kad se suoite sa tako snanom linou kao to sam ja, osta127
jete naprosto hipnotizirani. Ostajete opinjeni kazalinim divom kakav sam ja.
Ben Tirosh: Da!... Da!
Podmenitzki: A ja vas onda udaram nogom u stranjicu i kaem: Vri svoju
dunost, bijedno pseto!
Ben Tirosh: Razumijem... udno je to se toga nisam ranije sjetio, ali to e na
sve to rei gospodin Boulanger?
Podmenitzki: On ne razumije hebrejski.
Ben Tirosh: To je istina... A na kraju... hou li vas ipak... objesiti,
gospodine Podmenitzki?
Podmenitzki: Ne brinite, objesit u se sam.
Ben Tirosh: Hvala vam. Onda, na sutranjoj probi, vrijedi?
Podmenitzki: Vrijedi, mladiu. I nema nikakve potrebe da o ovome priate

naokolo. Neka to ostane naa mala tajna.

Ben Tirosh: Naravno, gospodine Podmenitzki.
Podmenitzki: Ne govorite nita ni Boulan-geru.
Ben Tirosh: Ne pada mi na pamet.
Podmenitzki: Mogu li se osloniti na vas?
Ben Tirosh: Sto posto?
Podmenitzki: Lijepo, mladiu. Siguran sam da vas ovdje eka velika budunost.
Kako se zovete?
Ben Tirosh: Yossi.
Podmenitzki: Da, vidjet emo se na probi.
Ben Tirosh: Da, potovani gospodine Podmenitzki, i mnogo vam hvala na svemu.
(Odlazi
128
kui ispunjen osjeajem da je neto postigao. Sutradan, nakon probe, dobiva
otkaz, na preporuku Monsieura Boulangera.)
ZASTOR
i
i
9 Nema nafte, Mojsije
129
Podmenitzki e dobiti pozitivne kritike iz pera naih najeminentnijih kritiara
zahvaljujui posljednjem dostignuu izraelske kazaline tehnike - daljinski
upravljanoj kritici.
KAKO DOBITI POZITIVNU KRITIKU
- Pogledajte, premijera je zavrila prije svega deset minuta, a I. L.
Kunstaetter ve tri na telefon da izdiktira svoj komentar. I ponovo e biti
jedini kritiar iji e se osvrt pojaviti u jutarnjim novinama.
- Zabrinjava li vas to?
- Nimalo. Napisat e fantastinu kritiku.
- Jeste li sigurni?
- Sto posto.
- Zar je predstava tako dobra?
- Koja predstava?
- Pa, vaa predstava, predstava o kojoj e Kunstaetter pisati.
- Kakve veze ima predstava s onim to e on napisati?
- Mislio sam da... konano...
- Ne budite smijeni. Vremena kad se direktor kazalita kao to sam ja mogao
osloniti na kvalitetu predstave^ davno su prola. Danas, u vrijeme upravljane
kritike, jedino to vrijedi je hladna raunica.
130
- Na primjer?
- Na primjer, uzmimo izbor komada. to mislite, zato sam se odluio za poljsku
dramu iz trinaestog stoljea?
- Zato to Kunstaetter...
- Tako je. Zato to je Kunstaetter predsjednik Izraelsko-poljskog komiteta za
kulturnu suradnju.
- Razumijem. To vam osigurava njegovu naklonost i...
- Nije ba uvijek tako. S vremena na vrijeme mora pokazati svojim itaocima da
je objektivan kada je u pitanju poljska umjetnost, bez obzira na to to je
predsjednik Komiteta. I tada je nemilosrdan.
- Pa, kako to da niste zabrinuti?
- Zato to se nisam htio slijepo osloniti na sreu. Strpljivo sam ekao sve

dok, prije dva mjeseca, Kunstaetter nije doslovno sahranio poljski ansambl
narodnih pjesama i igara koji je gostovao u naoj zemlji. Nakon toga sam rekao
momcima: Sad moemo bez opasnosti izai s poljskom dramom.
- To izgleda sasvim jednostavno.
- Samo izgleda. Danas dobra kritika zavisi od tisuu sitnih detalja.
Kunstaetter bi, konano, mogao nahvaliti sam komad do neba, a ipak nas potpuno
unititi negativnim miljenjem o izvedbi.
- I to se moe uiniti protiv toga?
- Ja se sluim sistemom ve odavno provjerenim na ruletu. ekam da pet puta za
redom
izae crno, a onda se kladim na crveno... i spasim predstavu. Razumijete?
- Ne razumijem.
- Vidite li ovu biljenicu? U nju unosim sve to Kunstaetter kae o drugim
premijerama u toku nekoliko mjeseci. Evo, pogledajte. 23. svibnja: Tiha
jeza; 7. lipnja: Fueraj; 19. lipnja: Do kada emo to podnositi?; 30.
lipnja: Nepodnoljivo kreveljenje; 6. srpnja: Bijedna farsa. Pet puta
crno i sad je, prema zakonima ruleta, red da esti put napie dobru kritiku jer
bi inae publika ocijenila njegove stavove kao negatorske. Oekujem da emo
dobiti bar plastinu, vrlo izraajnu glumu, ime je uspostavljen dobar kontakt
s publikom.
- Prilino velik posao.
- Naruili smo za sljedeu sezonu jedan mali kompjuter, ali zasad moram sam
pratiti dogaaje. Bilo kako bilo, reiser i scenograf dobit e izriite pohvale.
- Kako znate?
- Povezani smo s Plotkinom.
- Hoete li mi to objasniti?
- Uvijek nastojim izai s novom predstavom neposredno nakon premijere Gershona
Plotkina u Komornom teatru. E pa, sad, svi znaju da Kunstaetter ne moe Plotkina
iva vidjeti jer mu je Plotkin jednom rekao da je zloban. Od tada Kunstaetter
automatski sijee sve to Plotkin reira. To je sasvim prirodno. Kunstaetter,
meutim, zna da je Plotkin imun i na najtee rijei kad se govori o njegovoj
reiji, ali da e eksplodirati ako u istim novinama, stupac uz stupac u
132
kome ga kolju, proita slavopojku reiseru neke druge predstave to se igra u
isto vrijeme. Zato uvijek izlazim s novom predstavom odmah iza Plotkina i na taj
nain osiguravam bezrezervne pohvale naim reiserima. Po pravilu, Kunstaetter
dodijeli komplimente samo kad nastoji time naljutiti nekog drugog.
- Rekli ste da e pohvale dobiti i scenogra-fija?
- Da. U tom pogledu djelujemo s pozicija sile. Prije nekih est tjedana, na
otkrivanju jednog spomenika, otac nae scenograf kinje, poznati kipar, istukao
je Kunstaettera zbog neke njegove primjedbe. tampa je opirno pisala o tom
incidentu i Kunstaetter sad nema drugog izbora nego da pohvali rad keri, kako
se ne bi reklo da se osveuje.
- Zaista je srea to ga je njen otac istukao u pravo vrijeme.
- Nema tu nikakve sree. Uradio je to prema mojim instrukcijama. elite li da
vaa ki dobije dobre kritike? upitao sam ga. Ako elite, razbijte
Kunstaetteru nos! Vjerujte mi, nije nimalo lako koordinirati sve te faktore.
Uzmite, na primjer, podjelu uloga. Dao sam glavnu ulogu jednom osrednjem
glumcu, Yardenu Pod-menitzkom, i na taj nain postigao da i sumnja radi za mene.
- Kako sad to?
- Izdava koji iz godine u godinu tampa sabrane Kunstaetterove lanke preziva
se takoer Podmenitzki.

- Razumijem. Roak vaeg glumca.

....... .._..............................133,
- Nije, ali Kunstaetter ivi u uvjerenju da jest. To prezime, konano, nije ba
tako esto. I tako se Podmenitzki uvijek izvue. Evo, pogledajte to pie u
mojoj biljenici: 3. travnja: Iznenadila me je neobino prirodna gluma
Podmenitzkog; 11. kolovoza: Iznenaenje veeri bio je...; 27. veljae:
Na nae ugodno iznenaenje, Podmenitzki... Neposredno prije ove premijere, da
se osiguram, poslao sam Podmenitzkog da toboe sluajno sretne Kunstaet-tera
ispred redakcije izdavake kue. Gotovo su se sudarili na stubitu, glumac se
penjao, a kritiar je silazio, i prema sasvim skromnoj procjeni, to e
Podmenitzkom u najmanju ruku donijeti suptilan, uravnoteen nastup koji emo
dugo pamtiti.
- Vidim da ste mislili na sve.
- Nisam na sve. To bi bila fatalna pogreka. Morate uvijek ostaviti bar jednu
slabu kariku u lancu na kojoj kritiar moe istutnjati svoj gnjev. Ako to ne
isplanirate unaprijed, mogao bi nanijeti tetu nekome do koga vam je stalo. Zato
je mnogo bolje pruiti mu rtvu na tanjuru. U naoj predstavi, na primjer, uloga
gromobrana dodijeljena je kompozitoru scenske glazbe.
- A kako ste to postigli, ako smijem pitati?
- Na vrlo jednostavan nain: potraio sam kompozitora maarskog porijekla. Kao
to vam je poznato, Kunstaetter je alergian na Maare, iz nekih obiteljskih
razloga. Zato e glazba naeg kompozitora biti anemina, neugodna za uho i
strana duhu ove zemlje. Neizbjeno
134
drvlje i kamenje osut e se u cjelini na tog jadnog momka.
- Skidam vam kapu, gospodine!
- Jo nisam zavrio. Treba misliti i na najsitnije detalje. Predstava je mogla
krenuti jo u lipnju, ali sam odgodio premijeru dok malo ne padne vlanost
zraka, jer ona primjetno utjee na raspoloenje naeg kritiara. Kad se vlanost
popne preko 85%, postaje okrutan, to je dobro poznata injenica. I tako je sad
sve pod kontrolom. Osim toga, okruio sam njegovo mjesto elinim obruem roaka
naih glumaca, a da mu ugodim jo prije nego to se digne zastor, smjestio sam
njegovog najljueg suparnika, kritiara S. Greenbotatera, tri reda iza njega, na
sjedalo do prolaza.
- Samo trenutak. A to e napisati Greenbo-tater?
- Ne budite smijeni, on je preveo komad.
- Moram rei da ste sve savreno isplanirali.
- Planiranje mora biti savreno. Vie od ezdeset ljudi mjesecima radi na
pripremi ovakve predstave, i previe je toga na kocki da bih mogao riskirati.
Svaka predstava zasluuje profesionalnu obranu, a pogotovo ovako lijepa
predstava kao to je ova naa. Hoete li doi da je vidite?
- Hou, svakako.
- Kada?
- Jo ne znam. Priekat u da vidim to kae kritika.
135
VELIKI POSAO
Jednog dana, dok sam pio espresso kod Gu-stija, doao je Ervinke i sjeo do mene.
- Sluaj - rekao mi je - jesi li raspoloen da se ukljui u jedan veliki
biznis?
- Naravno da jesam - rekao sam i upitao o kakvom se poslu radi.
- O tome emo sljedei put - rekao je Ervinke. - Nazovi me za petnaest minuta,
pa emo se dogovoriti kad da se sastanemo i raspravimo stvar.

Nazvao sam ga nakon petnaest minuta pa smo se dogovorili da se za deset minuta

naemo kod Marca i popijemo po aicu. Sastali smo se i rekao sam kako sam
zainteresiran, jer se, prema Ervinkeovim rijeima, radilo o izvjesnoj
transakciji koju vode pravi ljudi, a momak koji ulae pare vjeruje da e stvar
hodati, s tim to je jo potrebno srediti dvije-tri stvarice, pa su odluili da
ukljue i mene. U svakom sluaju, rekli smo, treba jednom da se sastanemo i na
miru raspravimo sva nejasna pitanja. Dogovorili smo se da ga nazovem pa da
ugovorimo vrijeme. Bio sam prilino uzbuen jer se takva prilika ne prua
ovjeku svaki dan. Pisati humoreske, to je lijepo i krasno, ali kad pravi ljudi
sjednu i dogovore se o izvjesnim stvarima, tek tada je u izgledu neto
136
krupno. Nazvao sam Ervinkea pa smo se dogovorili da se naemo s ostalim
partnerima kod Yossela.
Otiao sam kod Yossela i tu zatekao, pored Ervinkea, nekog odvjetnika po imenu
drTsep i ovjeka po imenu Kinneret. Sjeli smo, naruili kavu i odmah preli na
posao.
- Ne smijemo mnogo oklijevati jer emo zakasniti na vlak - upozorio nas je
drTsep. -Okolnosti su trenutno vrlo povoljne za ovu vrstu poslova, ali nikad se
ne zna to se sve na tritu moe dogoditi.
- Tako je - rekao sam. - A o emu je, u stvari, rije?
- Govorimo o vrlo unosnom poslu - objasnio je Kinneret - ali sve treba dobro
isplanirati jer je u pitanju i odreen rizik, a nitko od nas ne eli da izvisi,
je li tako? Zato predlaem da provjerimo stvar s personalnog stanovita, a zatim
da krenemo bez kolebanja.
- Da krenemo s im? - upitao sam.
- S ovim poslom. Tko bi od nas mogao malo pustiti pipke u tom smjeru?
Ervinke je predloio mene, a ostali su se suglasili. Zakljuili smo da malo
pogledam naokolo, pa da zatim nazovem Ervinkea i dogovorim se s njim za sastanak
i daljnje razgovore.
- Samo dobro otvori oi - rekao mi je na rastanku drTsep. - Kad ustanovi da si
se naao u orsokaku, kreni nekim drugim pravcem.
Smjesta sam se bacio na posao. Otiao sam tamo, otiao sam onamo i pitao razne
ljude kako stoje stvari. Rekli su mi da ima podosta proje137
kata u fazi pripreme, ali da treba nai vremena, sjesti i iscrpno porazgovarati
o svemu. Nazvao sam Ervinkea i predloio da se naemo kod Bennvja. Sastali smo
se, sjeli i uz aj porazgovarali o naem poslu. Nai su partneri prije svega
htjeli uti do kakvih sam informacija doao.
- Situacija je, ini se, prilino povoljna -rekao sam - ali moramo tono znati
to elimo. to, u stvari, elimo?
- elimo u prvom redu srediti stvar s dozvolama - objasnio je Ervinke. To je
od presudnog znaenja.
- Da - rekao je drTsep i s obzirom na to s koje strane vjetar pue, to
prije, to bolje, ini mi se.
Upitali su me to ja mislim o neposrednim izgledima, a ja sam odgovorio da
moramo misliti na sve, jer to okolnosti diktiraju.
- U pravu je - podrao me je Ervinke. - Ne bi trebalo da srljamo glavom bez
obzira.
- Apsolutno - rekao je Kinneret. - E pa, mislim da smo raspravili sve, zar ne?
- Recite mi, molim vas upitao sam - o emu, u stvari, govorimo?
Dogovorili smo se da se radi daljnjih objanjenja sastanemo u toku vikenda kod
Linde, a do tada neka svatko uini sve to moe da stvari krenu. Ukoliko iskrsne

neto nepredvieno, nazvat emo jedan drugoga pa emo vidjeti to se moe

uiniti. Zatim smo se pozdravili, a ja vie nisam nazivao Ervinkea jer sam
osjeao da moji ivci ne bi izdrali tu napetost.
Sino sam ga sreo kod Sonnvja. Ervinke je
138
pio kavu s nekim ljudima, ali je odmah priao mom stolu.
- Kamo si, do vraga, nestao? - upitao je. - I kakav ti je to tos, krenuti u
posao pa odustati na pola puta? Zato nisi doao do Linde?
- Ah, Ervinke, a zato da dolazim?
- Zato? Te noi smo podijelili profit, ovjee! Svatko od nas dobio je okruglo
40.000!
- Nije vano rekao sam. - Kai mi samo jedno: kakav je posao to bio?
- Nismo potpuno razjasnili tu stranu stvari -odgovorio je Ervinke - ali mogli
bismo se jednom nai i porazgovarati o svemu...
Otiao sam ravno do telefona i nazvao bolnicu da im javim kako je naa privreda
teko bolesna. Rekli su mi da znaju, ali da trenutno nemaju ni jednog slobodnog
kreveta.
139
Prema iskustvu steenom u stvarnom ivotu i statistikim podacima, prosjeni
Izraelac naprosto oboava sudske procese, bez obzira na to sudjeluje li u njima
kao tuitelj, optueni ili branitelj. Borba je borba, zar ne? Jedino ega se
uasavamo, to je uloga svjedoka. Optueni, naime, moe biti i osloboen, ali
svjedok ostaje vjeno kriv.
PROCES - NASTAVAK
ISTOIMENOG ROMANA FRANZA
KAFKE
Moji prijatelji i znanci primijetili su da se u posljednje vrijeme rijetko
pojavljujem u javnosti. Razlog je u tome to sam se upleo u sudski proces u vezi
s jednom tekom prometnom nesreom, a to je dovelo do toga da se pitam hou li
ikad vie biti u stanju pogledati u oi potenim, estitim ljudima.
Prometna nesrea zbog koje sam se obreo na sudu, dogodila se na cesti za Tel
Giborim. Da budem precizniji, dok sam se vraao kui jednog sunanog podneva
vidio sam kad je jedna velika dravna limuzina oborila biciklista i jednostavno
ga samljela. Limuzina je prola kroz crveno svjetlo, vozila je prebrzo i
nedoputenim smjerom po jednosmjernom putu. Osim toga, voza
140
je bio oigledno pijan. Kako sam bio jedini svjedok koji se naao na licu
mjesta, pristao sam na zahtjev policije da doem na suenje i kaem istinu, i
samo istinu.
Sudnicu je do posljednjeg mjesta ispunila prilino arena publika, privuena
uglavnom informacijom da je limuzinom upravljala osoba koja je u posljednje
vrijeme bila u sreditu panje javnosti. Dotina osoba raspolagala je imovinom
koja joj je donosila vrlo visoke prihode, pa je mogla angairati najuvenijeg
advokata. I taj advokat je vrlo temeljito pripremio svoju obranu, to u ja
ubrzo osjetiti na svojoj koi.
Kako sam bio jedini oevidac nesree, suenje je poelo mojim sasluanjem. Nakon
to je uzeo moje osobne podatke, sudac me je prepustio branitelju, koji je ustao
i obavijestio sud kako namjerava dokazati da sam neodgovorna osoba, notoran
laljivac i okorjeli kriminalac, ije svjedoenje nije vrijedno papira na kome
je napisano. Prema proceduri unakrsnog ispitivanja, advokat je poeo postavljati
pitanja na koja sam se trudio da to bolje odgovorim.
BRANITELJ: Gospodine K, je li istina da je 1951. godine za vama bila izdana

tjeralica Inter-pola zbog oruane pljake i krivokletstva?

JA: To nije istina.
BRANITELJ: elite rei da vas Interpol nije traio zbog oruane pljake i
krivokletstva?
JA: Nije me uope traio. Zato bi me iz ista mira traio Interpol?
BRANITELJ: Koja je onda policija izdala za vama tjeralicu?
141
JA: Nije me traila nijedna policija.
BRANITELJ: A zato vas nije traila?
JA: Otkud da znam?
Da, to je bila fatalna pogreka. Trebalo je da odgovorim: Nije me traila
nijedna policija na svijetu zato to nikad u ivotu nisam prekrio zakon. Bio
sam, meutim, napet i nervozan, vjerojatno zbog mnogobrojnih gledalaca i ete
fotografa koja me je snimala dok sam iao na suenje. Za vrijeme svjedoenja
novinari su neprestano skakali i trali do telefona da obavijeste svoje listove
kako to moje svjedoenje tee. Branitelj bi s vremena na vrijeme izmijenio
poneku rije s optuenim, a zatim je nastavljao s unakrsnim ispitivanjem.
BRANITELJ: Je li istina, gospodine K, da ste bili osueni na godinu dana i osam
mjeseci zatvora zbog seksualnog napastovanja maloljetne osobe?
JA: To nije istina.
BRANITELJ: Pa, na koliko ste onda bili osueni zbog seksualnog napastovanja
maloljetne osobe?
JA: Nisam nikad osuen zbog seksualnog napastovanja maloljetne osobe.
BRANITELJ: Pa, zbog ega ste onda bili osueni?
JA: Ni zbog ega.
BRANITELJ: elite rei, gospodine K, da u naoj zemlji ljudi lee u zatvoru ni
zbog ega?
JA: Nikad nisam leao u zatvoru.
BRANITELJ: Nisam ni rekao da ste leali u zatvoru, rekao sam da ste bili osueni
na kaznu
142
zatvorom. Takvi jeftini trikovi nee vam pomoi, gospodine K! Odgovarajte samo
sa da ili ne!
JA: Nisam osuivan na kaznu zatvorom niti sam odleao kakvu kaznu.
BRANITELJ: Pa, kako je onda glasila kazna koju vam je sud izrekao zbog
seksualnog napastovanja maloljetne osobe?
JA: Sud mi nije izrekao nikakvu kaznu.
BRANITELJ: Zato nije?
JA: Kako to mislite, zato nije? Zato to takvog suenja nikad nije bilo.
BRANITELJ: A kakvo je suenje bilo?
JA: Otkud da znam kakvo!
Ponovo me je ulovio. Spremajui se da svjedoim o prometnoj nesrei na cesti za
Tel Gebo-rim, nije mi bilo ni nakraj pameti da u odgovarati na takva
autobiografska pitanja. Osim toga, deprimiralo me je neprijateljsko dranje
auditorija. Publika se neprestano doaptavala i pokazivala na mene, neki su se
sarkastino cerili, a kao kruna svega u toku petog sata sasluavanja jedan
prodava novina nainio je dobar posao u dvorani prodajui posebno izdanje
jednog poduzetnog lista s naslovom preko itave prve stranice K. SEKSUALNO
NAPASTOVAO MALOLJETNU OSOBU! Ispod toga je pisalo, mnogo manjim slovima, K.
porie - sasluanje u toku.
Noge su mi se oduzele kad sam ugledao taj naslov, i u strahu sam se upitao to
e na to rei moja supruga. Ta dobra i lakovjerna ena nema pojma to je to

obrana, i mogla bi pomisliti

143
I
kako je sud sam doao do tih ozbiljnih optubi protiv mene, koje su, naravno,
potpuno neosnovane. Ali, bilo kako bilo, morao sam izdrati sve muke unakrsnog
ispitivanja, kako je to propisano sudskom procedurom.
BRANITELJ: Je li istina, gospodine K, da vas je prva supruga napustila nakon to
ste po drugi put pobjegli iz duevne bolnice, i zatraila od policije da vas
prisili da vratite njen nakit koji ste nezakonito prisvojili?
Sud je odluio da ne moram odgovarati na pitanja koja se odnose na moj brani
status. Kad sam malo razmislio o rijeima predsjednika suda, zakljuio sam da
zaista ne bi imalo smisla uvlaiti moju enu u ovu prljavu aferu, pogotovo to
se nikad nismo razvodili ve smo uvijek ivjeli u ljubavi i slozi. Moja je
utnja, meutim, samo poveala neprijateljstvo publike, a jedna debela dama koja
je sjedila u prvom redu ak je s gnuanjem pljunula na mene. Ali ja sam se
vrsto drao i odbio sam da odgovaram na daljnja pitanja branitelja, od kojih je
prvo bilo je li istina da sam 1948. godine dezertirao iz vojske, a drugo - je li
istina da sam lancem vezao sina za nogu od kreveta.
U tom trenutku - kad je spomenut lanac -dolo je do alosnog incidenta koji nije
bio u skladu s dostojanstvom dotadanjeg postupka -naime, iz publike je iskoio
jedan egrt automehaniar i psujui se bacio na mene, pokuavajui da mi razbije
glavu debelom eljeznom ipkom. Ali sudac je zapovjedio straarima da ga izbace
iz dvorane.
144
Sve to nije nimalo pridonijelo da se moj poloaj pobolja. Kad sam ugledao u
rukama branitelja popis dodatnih pitanja, doivio sam ivani slom i poeo
histerino vikati da elim priznati svoj zloin, da sam ja pregazio biciklista
na cesti za Tel Giborim i nitko drugi.
Predsjednik suda skrenuo mi je panju na injenicu da sam, bar zasad, samo
svjedok, i ispitivanje je nastavljeno.
BRANITELJ: Je li istina da ste kao nagradu za slino svjedoenje o jednoj
fatalnoj prometnoj nezgodi u prosincu prole godine primili od jednog od
najbogatijih uvoznika u zemlji tri skupocjena perzijska ilima?
JA: To nije istina.
BRANITELJ: elite rei, gospodine K, da u stanu nemate niti jednog ilima?
JA: Imam nekoliko ilima.
BRANITELJ: Jesu li ti ilimi domae ili strane proizvodnje?
JA: Strane.
BRANITELJ: Hvala, nemam vie pitanja!
Obrana je zavrila s unakrsnim ispitivanjem i branitelj je, zadovoljan sobom,
sjeo na svoje mjesto uz buran aplauz publike.
U tom trenutku stiglo je drugo izdanje onog lista s mojom slikom na prvoj
stranici i sljedeim naslovima:
NA SUDU OTKRIVEN SKANDAL S ILIMIMA
K.: IMAM ILIME, ALI IH NISAM DOBIO OD UVOZNIKA!
BRANITELJ: LALJIVAC! LUAK!
10 Nema nafte, Mojsije
145
Zatraio sam da me puste kui, ali se inilo da i javni tuilac eli
porazgovarati sa mnom o prometnoj nesrei. Upitao me je da li je optueni, po
mom miljenju, vozio nepaljivo. Odgovorio sam potvrdno, i doputeno mi je da
odem.

Sudski posluitelj izveo me je na zadnja vrata, kako bih izbjegao gomilu to se

nakon treeg izdanja okupila pred zgradom naoruana batinama i kamenjem, spremna
da me linuje.
Od tada se ne pojavljujem u drutvu, kako sam i spomenuo na poetku prie. ekam
da prou godine pa da ljudi zaborave na pitanja to mi ih je postavio branitelj
optuenoga.
146
Poznata je injenica da narodu pionira uvijek nedostaju obrtnici. U povijesnim
knjigama itamo da je meu prvim doseljenicima u Ameriku bilo mnogo avanturista,
kriminalaca i lovaca zlata, ali nitko ne spominje ni jednog vodoinstalatera. To
objanjava udnu situaciju u kojoj smo se nali: moemo voditi ratove a nismo u
stanju popraviti napuklu vodovodnu cijev.
OPERACIJA GEMINI
im su poele zimske hladnoe, u zidu moje radne sobe napukla je vodovodna cijev
i na buci se pojavila tamnosmea mrlja. Dao sam cijevi rok od dva dana da se
sama popravi, ali udo se nije dogodilo pa nije bilo druge nego obratiti se
naem dvorskom vodoinstalateru, legendarnom Stucksu.
Legendarni Stucks ivi u Holonu i spada medu neuhvatljive ljude. Ipak sam ga
pronaao, u nedjelju, na nogometnom igralitu. Obeao mi je da e svratiti pod
uvjetom da doem po njega prije nego to poe na posao, to jest u pola est
ujutro. Upitao sam ga zato moram dolaziti tako rano, i zar se rad u mojoj kui
ne rauna kao posao, na to mi je Stuks odgovorio da se ne rauna.
lo
147
I tako sam doao po njega u pola est. Bacio je pogled na zid, na kome se mrlja
sve vie irila, i rekao:
- Kako da doem do cijevi? Najprije zidar treba da otvori zid.
Nakon toga je otiao, alei se kako je zbog mene izgubio itav radni dan. Ostao
sam sam sa smeom mrljom i potrebom da hitno pronaem zidara. Nisam poznavao ni
jednog i nisam znao gdje bih ga mogao pronai. Pitao sam prijatelje i znance,
susjede i kolege, ali nitko mi nije znao rei gdje bih mogao nai zidara
(Poznajem jednog slobodnog zidara, ha, ha, ha!). Na kraju mi je neki ovjek,
iji je brat graevinski poduzetnik, preporuio Gideona, majstora za razne
poslove. Majstor Gideon vrio je popravke na kuama, a stanovao je nedaleko od
Bat Yama.
Ulovio sam Gideona u svitanje kraj gradskih vrata, ali on mi je rekao da moe
doi k meni tek poslije rada, tj. u devet uveer. Dovezao sam ga u devet uveer,
a on je pogledao zid i rekao:
- Kako da otvorim zid kad voda prska iz cijevi? Treba najprije da doe
vodoinstalater i zatvori glavni ventil.
Kroz tijelo mi je proao drhtaj. To je bilo ono ega sam se od samog poetka
pribojavao, ali sam nastojao da nekako otjeram tu neugodnu misao. Da, oni moraju
doi zajedno. Stucks ne moe popraviti cijev bez Gideona, a Gideon bi bez
Stucksa bio jednostavno zaljeven vodom. To su bili pravi svemirski blizanci, za
ije je sjedinjavanje bilo potrebno organizirati gigantsku logistiku operaciju.
148
Lako je napisati moraju doi zajedno, jer papir podnosi sve, ali ve i sama
pomisao na summit Stucks-Gideon izazivala je vrtoglavicu. Prema naim
levantinskim uvjetima, spajanje svemirskih brodova Gemini 6 i Gemini 7 bijae
djeja igra, jer su se, konano, ti brodovi kretali po istom vremenskom planu,
dok je u mom sluaju Stucks bio slobodan samo ujutro a Gideon samo uveer.
Rjeenja nije bilo.

Dva puta sam prokrstario ravnice oko Ho-lona, a tri puta pjeane dine kod Bat
Yama nastojei da koordiniram kretanje blizanaca, ali svi moji napori ostali su
uzaludni. Predloio sam kompromisno rjeenje - vrijeme izmeu devet uveer i
pola est ujutro, to jest da se majstori sastanu u mom stanu u jedan i petnaest
poslije ponoi - ali obje strane su ga odbile izraavajui svoje neslaganje
piskavim suglasnicima oblikovanim s pomou jezika i prednjih zuba. Pomalo
oklijevajui, iznio sam rjeenje za nudu, koje se sastojalo u povredi subotnjeg
odmora; Stuks je pristao, ali Gideon je subotom izvodio djecu -konano, preko
tjedna ih uope nije mogao vidjeti. Mrlja na zidu koja se sve vie irila,
natjerala me je da ponovo iskuam sreu na osovini Holon-Bat Yam. Kad sam na
kraju, potpuno plav od hladnoe, zaplakao na Gideo-novim vratima, zidar se
smilovao i izvukao iz depa biljenicu kako bismo prouili postojea rjeenja.
Pogledajte, gospodine - rekao je konano - ove godine Dan nezavisnosti,
dvadeset esti travnja, pada u ponedjeljak. Povezat u praznik
149
sa subotom pa neu raditi ni u nedjelju. Pa, ako vam to odgovara...
Kliui od radosti, odjurio sam u Holon, ali Stucks me je spustio na zemlju. On
e te nedjelje raditi, zato ne bi radio?
- Pa ta onda da radimo, Stucks - rekao sam. - ta?
I tu je - a to se moglo i oekivati, zar ne? -sama Providnost umijeala svoje
prste. Ustanovili smo da sljedeeg utorka uveer (!) legendarni Stucks ide u
posjet svom zetu u Levantin-skoj ulici, pa bi mogao kombinirati taj posjet s
munjevitom intervencijom u mom stanu, recimo u pola osam. Nije bilo rijei
kojima bih mogao izraziti svoju zahvalnost. Gospode, kakva neoekivana srea!
Pravo udo! Odjurio sam kao bez glave u Bat Yam.
- Eureka! - viknuo sam, upadajui u Gideo-nov stan. - Vodoinstalater dolazi u
utorak uveer!
- ao mi je - odgovorio je Gideon - ja u utorak idem gledati Kralja i
plesaicu.
Malo je nedostajalo pa da se sruim.
- Moda... moda biste ... - promrmljao sam, potpuno slomljen - moda biste
mogli poi koji drugi dan...
- U redu - odgovorio je Gideon - ali, da znate, ne pada mi na pamet da sam
trkaram i zamjenjujem karte...
Primjedba je bila nepotrebna. Bilo je samo po sebi razumljivo da u ja otii i
zamijeniti karte na blagajni; konano, smea mrlja to se ve bila rairila do
plafona, nalazila se na mom zidu. I da
150
skratim priu, nakon tekih muka koje nemam ni vremena ni volje opisivati,
uspjelo mi je zamijeniti dvije Gideonove karte za 26. prosinca. Odjurio sam s
dobrim vijestima u Bat Yam, ali Gideonova supruga smjesta je razorila sve moje
nade - dvadeset esti prosinca ne odgovara. Tog dana baka e dovesti djecu kui.
Bilo je dogovoreno da djeca provedu Hanuku kod bake.
- A zar ne biste mogli vratiti djecu dan ranije? - predloio sam.
- Mogli bismo, zato ne? - odgovorila je gospoa Gideon. - Samo ako baka
pristane.
Baka je ivjela u Yokneamu. Bila je to simpatina stara dama, puna dobre volje i
uvijek spremna da pomogne, ali je rekla da subotom ne moe putovati. A dvadeset
peti prosinca padao je u subotu.
- Ja osobno nisam ba religiozna - rekla je baka - ali moj pokojni mu bio je
pravi vjernik.
Pa zar zbog toga moj stan treba da se pretvori u movaru? Pokuao sam uvjeriti

staru damu iz Yokneama kako putovati nije teak grijeh, i kako bi njen suprug,
da je iv, sigurno volio provesti subotu u miru, bez djeurlije, posebno kad bi
netko doao da ih vrati u grad kolima, i to jo besplatno.
- Ne, ne, gospodine - usprotivila se tvrdoglava stara dama. - Neu putovati u
subotu ukoliko mi to ne dopusti na rabin.
Rabin je bio na odmoru u Zichron Yakovu. Zatekao sam ga kako seta po parku.
- asni gospodine - obratio sam se rabinu. -Ako baka vrati djecu u subotu,
Gideon e ii
151
Jt
dvadeset esti prosinca u kino pa e se sljedeeg utorka u sedam i trideset
sastati s legendarnim Stucksom. Ako se to ne moe okvalificirati kao spaavanje
ovjeka u ivotnoj opasnosti, onda ne znam to moe.
Rabin je bio duhovnik naprednih nazora. Priloio sam odreenu svotu za izgradnju
nove vjerske kole u Yokneamu, pa je doputenje dano bez suvinih komplikacija.
Baka se suglasila, djeca takoer, karte su zamijenjene, sastanak ugovoren za
19.30 sati. Odvezao sam se do Stucksa pijan od radosti.
- Sve je u redu - viknuo sam promuklim glasom. - Zidar dolazi u utorak!
- ao mi je - rekao je Stucks - ali zet nas je zamolio da doemo u srijedu.
Da, Stuck je ak pokuao da mi telefonira i obavijesti me o nastaloj izmjeni,
ali telefon je bio zauzet i slino. Zet je, izgleda, bio zaboravio da u utorak
mora ii na roditeljski sastanak. Smea mrlja proirila se na dobar dio stropa.
- U redu - suglasio se zet. - Nemam nita protiv, ako odgode roditeljski
sastanak za neki drugi dan.
Moram priznati da su svi bili zaista uviavni i svim silama pokuavali da mi
pomognu. Otiao sam do direktora kole.
- ao mi je - rekao je taj dostojanstveni gospodin - ali ve smo poslali
pozivnice.
Krenuo sam od kue do kue. Osamnaest roditelja odmah je pristalo da se sastanak
odgodi za etvrtak, samo su etvoro pravili probleme, posebno gospoa Plonit
Winternitz, koja
152
je za etvrtak uveer pozvala sedam gostiju. Troje od gostiju pristalo je da se
veera odgodi za petak, jedan od onih koji su bili protiv rekao je da u petak
nema zgodnu autobusku vezu, dvije ene izjavile su kako im nema tko uvati
djecu, a jedna je imala zakazan sastanak kod odvjetnika. Problem prijevoza
rijeio sam tako to sam unajmio autobus. Moja sestra je pristala da uva djecu
jedne od ena, a drugu sam ubio i zakopao u vrtu. Sastanak s odvjetnikom je
otkazan na taj nain to sam osobno platio kaznu oko koje je voen spor.
Tako je roditeljski sastanak zakazan za etvrtak umjesto za utorak, i stvoreni
su svi uvjeti za poetak Operacije Gemini 8.
U 19.30 sati sve je bilo spremno za summit, i zid i ja. ekali smo dva sata, ali
nitko nije doao. U jedanaest sati pojavio se Stucks, koji se bio malo dulje
zadrao kod zeta. A gdje je zidar? Pokazalo se da je Gideon potpuno zaboravio na
dogovor.
Mrlja od vode, na sreu, vie se uope nije vidjela jer je zid nestao, ostala je
samo mrlja -to jest, da budem precizniji, itav zid pretvorio se u mrlju. Zato
sam brzo prodao stan i kupio novi. Zaista je udno to se odmah nisam sjetio
tako jednostavnog rjeenja.
L;VIA MATEMATIKA
Ervinke je prije nekoliko dana kupio nov automobil, pa smo na taj nain

utedjeli na ulaznicama za kazalite; umjesto toga idemo na predstave kod

automehaniara. Juer smo, na primjer, svratili kod Menashea. Menashe je jedini
vlasnik automehaniarske radionice u zemlji koji ima srca, to znai da ne guli
svoje klijente ve se prema njima odnosi kao prema ljudskim biima. Ideja da
ponemo obilaziti automehaniare rodila se dok smo jurili obalnom auto-stradom.
- Ova kola doslovno lete! - klicao je Ervinke. - San snova! Ni da zakalju, ni
da za-kripe, ni da zabreku! Kaem ti, nema veeg zadovoljstva nego voziti nova
novcata kola.
- Aha - suglasio sam se. - Pa ta?
- Nita. Idemo do automehaniara. Primio nas je Menashe osobno.
- S ovim kolima neto nije u redu - rekao je Ervinke. - Hoete li pogledati to
im fali?
Menashe mu je rekao neka upali motor, paljivo oslukivao nekoliko sekundi, a
onda je zavrtio glavom i izustio:
- Ts, ts!
- to ne valja? - upitao ga je Ervinke, uznemiren. - to nije u redu?
154
- Ventili - izjavio je Menashe. - Nimalo se ne udim to imate problema kad
vozite s tako istroenim ventilima. Bit e bolje da ih odmah zamijenite, efe.
- U redu - rekao je Ervinke. - A koliko e to stajati?
- est stotina funti.
- Dobro.
- est stotina funti po ventilu, dakle est ventila po est stotina, ukupno
3.600 funti. Menashe je ispitivaki pogledao Ervinkea. -Vrijedi?
- Vrijedi.
- Tome ete jo dodati 400 funti za montiranje ventila. Slaete se?
- To je u redu.
- A to mislite, je li est stotina mnogo za skidanje starih?
- Nije.
- I ja mislim da nije! - rekao je Menashe prezirno. - est stotina funti za
skidanje ventila? Nisam toliko lud, efe. Ali mogao bih to uraditi za osam
stotina. to kaete na to?
- Pa sad, to je velik posao.
- Tako je. est ventila, ukupno 4.800.
- Odlino.
- Morat u zamoliti da platite 6.000 funti predujma.
- Hvala.
- Nema na emu. U redu, kola moete ostaviti ovdje...
- Ovo nisu moja kola - rekao je Ervinke hladno. - Doi u svojim kolima sutra
ujutro.
155
I
- A ova? - upitao je Menashe, udei se. -Kakva su ovo kola?
- Ovo? Nova novcata kola. U odlinom stanju.
- Razumijem - rekao je Menashe. - U redu, dovezite vaa kola sutra da vam
sredim te ventile.
Nema teeg tereta od moralnog duga - osim novanog duga, naravno. A njihova
kombinacija je naprosto smrtonosna.
- Kakva sam ja budala! - rekao je Ervinke dok smo se vraali kuh - Trebalo je
da mu ponudim da kupi kola za 5.400 funti, pa bih mu za predujam ostao duan
samo 600 funti. Jednostavno rjeenje, a uope mi nije palo na pamet. Sad, dobro,
sutra ujutro idemo do Solomona, pa emo ponoviti stvar s karburatorom...

156
NAJVRA MONETA
Po pravilu, u depu uvijek nosim rezervu novia od deset pjastera, ali tog
jutra moje su zalihe presuile. Stajao sam ispred bezosjeajnog parking-sata i
eao se po glavi. Ako sluajno naie opinski inspektor, ugodni trenuci
provedeni u njegovom drutvu stajat e me pet funti. Pokuao sam ugurati u
prorez novi od dvadeset pet pjastera, ali automat nije htio ni da uje za to.
- Deset pjastera? - uo sam iznenada s desne strane. - E pa da vidimo...
Okrenuo sam se u pravcu iz koga je dolazio glas i ugledao Glicka, ininjera,
kako stoji na rubnjaku i prekopava po depovima.
- Evo ga!
S tim rijeima ubacio je dragocjeni novi u prodrljivi parking-sat. Nisam znao
kako da mu zahvalim. Ponudio sam mu novi od dvadeset pet pjastera, ali on ga
nije htio uzeti.
- Ama, idi, molim te! - rekao je. Nije vrijedno spomena!
157
-1
Priekaj, zamolit u u kiosku da mi dadu sitno.
- Ostavi se toga, zaboga! Imat e prilike da mi se odui, siguran sam.
Nakon toga me je ostavio samog s mojim mislima, u vrlo neugodnoj situaciji. Ne
volim dugovati nikom nita. Imat e prilike... -Kakvu u priliku imati? to
je htio time rei? Sigurnosti radi, svratio sam prije povratka kui u cvjearnu
i poslao gospoi Glick deset crvenih karanfila. Tako se ponaa pravi dentlmen,
ako se ne varam.
Neu poricati, oekivao sam da e se Glickovi javiti preko telefona. Nisam,
naravno, smatrao kako bi trebalo da mi mnogo zahvaljuju za cvijee, ali, ipak...
Meutim, spustila se veer a nitko se nije javio. Nazvao sam vlasnika cvjearne.
Momak je odnio cvijee u 16.30 sati. Sto se to dogaa? Nisam mogao izdrati
napetost pa sam okrenuo broj Glickovih.
Javio se sam Glick i dugo smo razgovarali o luci Ashdod, o novoj vladi i takvim
stvarima. Izdrao sam petnaest minuta, a onda sam ga upitao:
- Uzgred, je li ti supruga primila cvijee?
- Da. Eshkol, mislim, ne bi smio popustiti pod pritiskom religioznih krugova.
Konano, ima ist mandat...
I tako dalje. Osjeao sam kako mi ui gore. Oigledno, neto s tim cvijeem nije
bilo u redu.
158
Kad je zamorna konverzacija s Glickom okonana, odluio sam sve povjeriti svojoj
supruzi.
- Ama, razumije se - rekla je najslaa enica odluno. - I ja bih se
uvrijedila. Tko danas alje karanfile? Najjeftinije cvijee na tritu.
- Ali, poslao sam ih deset!
- Oh, dosta, uinio si sve da ostavi najgori dojam. Proglasit e nas
tvrdicama.
Pocrvenio sam. Moete me nazvati kako hoete, ali da sam tvrdica ... Sljedeeg
jutra otiao sam u knjiaru u prizemlju nae kue i kupio Churchillovu Povijest
drugog svjetskog rata u etiri prilino debela sveska i poslao ih ininjeru
Glicku.
Do veeri nitko se nije javio. Napetost je postala gotovo neizdrljiva. Dva puta
sam okrenuo njihov broj, ali sam u posljednjem trenutku spustio slualicu. Moda
uope nisu svjesni da sam im ja poslao onaj lijepi poklon?
- Nemogue - razbio je moje sumnje vlasnik knjiare. - Napisao sam jasno i

itljivo da su knjige poklon od vas.

Zatije od kojeg su mi se ivci kidali trajalo je puna dva dana. A onda su u
utorak knjige stigle natrag, uz jezgrovito sroenu poruku:
Dragi prijatelju, napisao je ininjer Glick, kad e konano shvatiti da za
pomo koju sam ti pruio 15. studenog o.g. ne oekujem nikakvu nagradu? Sve to
sam uinio, uinio sam iz dobre volje i elje da pruim ruku blinjem u nevolji,
i to je sve. Siguran sam da bi i ti postupio na isti nain. Za mene je najvea
nagrada onaj divni
159
osjeaj da sam u ovoj dungli sebinosti i okrutnosti ostao ljudsko bie. Tvoj
Glick.
P. S. Churchilla ve imam.
Proitao sam pismo supruzi, drhtavim glasom.
- Ama, razumije se - rekla je najslaa enica - neke stvari se jednostavno ne
mogu platiti novcem. Ponekad je, vjeruj mi, mala panja dragocjenija od
najskupljeg dara. Ali ti to, bojim se, nikad nee shvatiti.
to ja to nikad neu shvatiti?
Istog dana poslao sam Glicku pretplatniku kartu za ciklus koncerata
Filharmonije.
Na dan prvog koncerta zauzeo sam zasjedu na uglu Hubermanove ulice. Hoe li
doi? Stajao sam priljubljen uza zid s punom akom novia od deset pjastera.
Da, Glick je doao, kao to sam oekivao - sa suprugom. Kamen mi je pao sa srca,
i otiao sam kui dobro raspoloen. Ne volim da ikome ita dugujem. Prvi put
nakon mnogo dana uistinu sam odahnuo. Telefon je zazvonio oko deset.
- Otili smo na prvoj pauzi - rekao je Glick muklim glasom. - Koncert je bio
grozan.
- Zaista mi je ao - promucao sam. - Oajan sam, u stvari... Htio sam da se
oduim za prijateljsku gestu...
- He - he, stari moj - prekinuo me je Glick. - Davati, to je prava umjetnost!
Ne razmiljaj, ostavi se sitnih raunica, poklanjaj punim srcem! Nije vano to
poklanja, jednostavno poklanjaj! Uzmi mene, na primjer. Kad sam onog dana vidio
u kakvoj si se oajnoj situaciji naao kraj parking-sata, mogao sam naprosto
rei:
160
to me se tie! Nemam kola, pa nije potrebno da pokazujem vozaku solidarnost.
Pretvarat u se da ga nisam primijetio, i stvar je rijeena! Ja, meutim, nisam
proraunat ovjek. Ovom je ovjeku potrebna pomo, rekao sam sebi i novarka
mi se istog trenutka nala u ruci.
Osjetio sam kako mi se tijelo gri od jada. Zato, vrag ga odnio, nemam ni
trunka dara za lijepe geste? Nije vano ta, treba poklanjati, poklanjati...
- Glick je sto posto u pravu - izjavila je najslaa enica. - Sad si tako
zakuhao stvar da te moe izvaditi samo kakav dramatian korak.
Razbijali smo sebi glave cijelog dana. to da se radi? Da im kupimo stan preko
zadruge? Ili moda akcije? Da ih proglasimo za nae jedine nasljednike? Klju
nam je dala toboe uzgredna Glickova primjedba. Kako je ono rekao u svom
monologu? Nemam kola, rekao je, ako me pamenje ne vara.
- Ne bih volio da ostanem... bez automobila ... - promrmljao sam oajniki.
- Tipian levantinski stav - presudila je najslaa enica.
Poslali smo automobil Glickovima, sa dvije reenice objanjenja. Bon voyage,
napisao sam. Hvala jo jednom!
Njihovo reagiranje, premda pomalo suzdrano, pruilo nam je traenu
zadovoljtinu.

- Dobro jutro - rekao je. - ao mi je to vas uznemiravam, ali nikako ne mogu

nai dizalicu.
Ohladio sam se. Netko mi je ukrao dizalicu jo prije godinu dana, a potpuno sam
zaboravio
11 Nema nafte, Mojsije
161
da kupim novu! Ako sad Glick ostane negdje na cesti s probuenom gumom,
proklinjat e me do kraja ivota.
- Dolazim! - viknuo sam u slualicu i odjurio taksijem da kupim dizalicu. Ne
volim da ikome ita dugujem. Odvezao sam se ravno u Jaffu, a onda sam na
Rothschildovom bulevaru iznenada ugledao svoj nekadanji automobil.
Stajao je ispred parking-sata.
Pokraj parking-sata stajao je ininjer Glick i prekopavao po depovima.
S promuklim krikom iskoio sam iz taksija i potrao prema nesretniku.
- Deset pjastera? - upitao sam. - E pa, da vidim...
Glick se okrenuo, zapanjen, problijedio i za-jecao:
- Hvala, nije potrebno! Imam jednu deseticu, imam, imam ...!
Nastavio je grozniavo prekopavati po depovima. Obojica smo stajali, teko
diui, posve svjesni to je sve na kocki. Glick je drhtavim rukama izvrnuo sve
depove, ali novia od deset pjastera nije naao. Nikad neu zaboraviti njegov
oajniki pogled. Polagano, s uivanjem, ubacio sam novi u neumoljivi prorez.
- Evo, izvoli!
Glick je za nekoliko minuta ostario nekoliko godina. Povijenih leda, izvukao je
iz depa kljueve automobila i predao mi ih. Suznih oiju dodao je i
pretplatniku kartu za Filharmoniju. Uveer je stigao buket cvijea za moju
suprugu. Glicku treba odati priznanje - taj zna gubiti.
162
Tisuama godina idovi su se uili lukavstvu koje im je pomoglo da ublae
pritisak stranih vlastodraca. Nije, prema tome, nikakvo udo to sad, kad imaju
vlastitu dravu, ele nadoknaditi sve to su propatili u prolosti,
prakticirajui sve vrste zabave to ih vlast doputa. Evo jednog primjera iz
privatnog sektora.
MI SMO IZ GRADSKOG POGLAVARSTVA
etali smo ulicama Tel Aviva, ja i Ervinke, ne znajui to da radimo. Najprije
smo mislili da odemo u kino ili u kazalite, ali smo se predomislili zbog loih
kritika. Ve smo se, razoarani, htjeli rastati kad se Ervinke udario po elu i
rekao:
Zna ta, hajde da se igramo Mi-smo-doli--iz-gradskog-poglavarstva!
Smjesta je zgrabio moju aktovku i odvukao me do prve kue u umi stambenih
blokova. Pokucao je na prva vrata, uao i rekao:
Dobar dan. Mi smo iz gradskog poglavarstva.
Domain je ustao, blijeda lica, zagrlio enu i upitao to je sad opet.
Niste prijavili broj stolaca u vaem stanu n- 163
rekao je Ervinke i poeo kopati po mojoj ak-tovki. - Trebalo je odavno da to
uinite, gospodine!
- to je trebalo da uinim?
- Da ispunite prijavu za porez koji se plaa gradskom poglavarstvu za svaki
upotrebljivi stolac u kui. Zar ne itate novine?
- Oh... ah... - poeo je mucati krivac. -Proitao sam... neto... ali sam...
ovaj... mislio da se to odnosi samo na ustanove... i tako...
- Moemo li pogledati? - upitao je Ervinke uglaeno i proetao kroz stan,

zapisujui stolce. U dnevnoj sobi bila su etiri i jedan naslonja, a u spavaoj

dva plus jedna hoklica sakrivena(!) ispod kreveta. Vlasnik stana i njegova
supruga ili su za nama kiptei od bijesa. Kad je Ervinke upitao da li imaju
kaf, rekli su da imaju, jedan.
- ao mi je, i kaf se rauna kao stolac -obavijestio ih je Ervinke - ako se
pokae da se na njemu moe sjediti.
- E, to je ve previe, vrag vas odnio! -prosiktao je ovjek. - Ve mi toliko
odbijaju od plae...
- Zato vi to meni govorite? - prekinuo ga je Ervinke. - I ja sam obian mali
slubenik. Samo radim ono to mi se naredi. Plaat ete 270 funti godinje,
ukljuujui doprinose.
ena je htjela da odmah plati kako bi nas udobrovoljila, ali Ervinke je odbio
primiti novac tvrdei kako ne zna koliko e iznositi kazna zbog zakanjenja.
Zatim smo otili do susjeda, popisali kljuanice i procijenili ih na 390 funti
godi164
nje. Tako smo obili itav blok. Uveer smo se vratili kui u najboljem
poreznikom raspoloenju. Velika je stvar ivjeti u ovoj zemlji.
Ne smijemo ni na trenutak zaboraviti da smo narod Knjige i da smo to od nastanka
svijeta dogaaja koji je, uzgred budi reeno, prvi put detaljnije opisan
upravo u hebrejskom izdanju. Zbog toga prisiljavamo djecu da ue Stari zavjet
napamet - stih po stih, slovo po slovo, zarez po zarez. tovie, svake godine,
na Dan nezavisnosti, odravamo u Jeruzalemu kviz iz poznavanja Biblije, da
ustanovimo tko je najbolje napamet nauio Jeremijinu knjigu. Sam prorok nije
nikad stigao do finala.
KVIZ
Pota je u naoj povijesti odigrala znaajnu ulogu, prvenstveno zahvaljujui
injenici to je idovski narod ivio u dijaspori pa su veze izmeu ratrkanih
plemena bile od sutinskog znaenja za ouvanje nacionalnog entiteta. Nije,
prema tome, nikakvo udo to je itava izraelska javnost oduevljeno doekala
saopenje Ministarstva pota o tome da e u suradnji s Ministarstvom za kulturu
i prosvjetu biti organiziran nacionalni telefonski kviz.
Preliminarna natjecanja odrana su irom zemlje, a na kraju su se finalisti
okupili u dvorani Narodne skuptine. Radio-komentator izvjetavao je o kolonama
uzbuenih gledalaca to su se slijevale prema Skuptini dok se ostali
IM
dio stanovnitva, naoruan telefonskim imenicima, okupljao oko radio-aparata u
svojim domovima. Finalisti, njih etvoro, sjedili su na pozornici, oito
zadovoljni to ih gledateljstvo promatra s otvorenim divljenjem; svi su bili
svjesni kakvo ogromno znanje, kakva otrou-mnost, kakva sposobnost za logino
zakljuivanje i kakav smisao za orijentaciju bijahu potrebni da to etvoro
stignu tako daleko. Njihova imena ponavljala je itava zemlja: Glick, strunjak
za elektronske raunare, Tovah, telefonistica i miljenica publike, profesor
doktor Birn-boim s Fakulteta za elektronsku obradu podataka i pjesnik Tola'atShani, izdanak duge loze vrhunskih ahista. Priznajem da sam u gomili koja se
tiskala oko ulaza nastojei da vidi ampione, bio i ja. Atmosfera je bila
sveana ali napeta, pa ak ni predstavnici diplomatskog kora nisu bili u stanju
sakriti uzbuenje koje ih je obuzelo. Ministar pota otvorio je natjecanje
nadahnutim govorom.
- Ovo je prvi put nakon dvije tisue godina da idovi, slobodni i nesputani,
mogu odravati ovakvo natjecanje u dvorani svoje Narodne skuptine rekao je
ministar, a zatim je slikovito prikazao historijsku pozadinu dogaaja, opisujui

potanske aktivnosti od goluba praoca Noe pa preko Abrahamovih anela i

babilonskih epistola do nadasve zanimljivog pitanja perzijskih idova, i to bi
se dogodilo s njima da je Haman, ne daj Boe, mogao slati naredbe preko telefona
umjesto po lijenim kuririma... Nakon toga je publici predstavljen omladinski
167
ampion; djeak s naoalima doekan je s rijetko vienom toplinom.
- Pravo udo od djeteta - rekao je neki momak pokraj mene. - ujem da zna
telefonske brojeve svih apoteka!
- U svijetu?
- Neeee!
Ton kojim mi je susjed odgovorio otkrio je moju krajnju neupuenost u stvar.
Natjecanje, objasnio je, ima posve lokalni karakter. To znai da je u sreditu
zanimanja izraelski telefonski imenik, i to s topografsko-injeninog aspekta.
Prologodinji kviz je, istina, bio meunarodni, ali prisutnost natjecatelja iz
drugih zemalja prisilila je suce da postavljaju pitanja drugorazrednog znaenja
kao, na primjer, tko je pronaao telefon, kako funkcionira razvodna ploa i kuda
prolaze transatlantski telefonski kablovi. Veeranje e natjecanje, meutim,
ostati striktno u domaim granicama, to znai da emo se moi posvetiti bitnim
stvarima, to jest telefonskim brojevima...
Predsjednik sudakog irija, rektor sveuilita, postavljao je iskriava pitanja
to ih je formulirala specijalna komisija sastavljena od istaknutih
znanstvenika. Komisija je na njima radila vie od pola godine. U dvorani je
vladala grobna tiina kad je odjeknulo prvo pitanje:
- Koji je prvi broj na strani 478, Haifa? Ininjer Glick spremno je odgovorio,
s blagim
osmijehom na usnama:
- Weinstock, Moshe, ulica Tel-Hai broj 12, 40572!
168
Gledaoci su bez daha okretali stranice telefonskih imenika, a kad se pokazalo da
je odgovor toan, dvorana je nagradila natjecatelja gromkim pljeskom. Ubrzo je,
meutim, bilo svakom jasno da su takva pitanja tek zagrijavanje pred pravu
borbu, i da na njih etiri iva telefonska imenika mogu u svako doba lako
odgovoriti. Samo je Tovah izazvala senzaciju kad je na rektorovo pitanje:
Koliko Golden-blooma ima u Tel Avivu? odgovorila est!
- ao mi je - rekao je rektor ja ih ovdje vidim samo pet!
- Tako je - odvratila je Tovah - ali estog moete nai u dodatku: Goldenbloom,
Ephraim, Levi-Izhakova ulica broj 22, 27916!
Rektor je pregledao posljednje stranice imenika i uzviknuo, primjetno potresen:
- Odgovor je toan!
Ui su mi pocrvenjele od divljenja. Nikad, nikad do tada nisam vidio ljude s
tako irokim znanjem. Ipak, profesor doktor Birnboim pao je na sljedeem
pitanju, a pjesnik Tola'at-Shani dao je pravi odgovor tek u posljednjem
trenutku. Pitanje je glasilo: Koji broj u Gordono-voj ulici u Tel-Avivu ima tri
nule?
- Znam! - viknuo je pjesnik, a vene na njegovom elu, inilo se, samo to nisu
popucale. Vexler, Viola, uiteljica pjevanja, 2-0-7-0-0!
Memorija je izdala Tola'at-Shanija kad je trebalo da navede Violin kuni broj u
Gordono-voj ulici, ali prema pravilima natjecanja, u odgovorima na sloena
pitanja nije bilo neophodno potrebno navoditi punu adresu pretplatnika. To169
la'at-Shani dobio je dva boda i aplauz. Tovah je ponovo demonstrirala svoje
znanje kad je trebalo citirati odjeljke i tekstove.

- Kako glasi tekst na strani 53, Jeruzalem? -ponovila je sa svojom ve

poslovinom leer-nou. - Pazite kad okreete brojeve, izbjegavajte pogreke!
Ininjer Glick je, s druge strane, pao na jednom sasvim jednostavnom pitanju na
koje bi mogao odgovoriti svaki amater: Koju reklamu nalazimo na strani 356, Tel
Aviv? (T. Pfeffer-man, mesar.)
I zaista, u toj fazi velike borbe sve etvoro sudionika poelo je pokazivati
prve znake zamora. Profesoru doktoru Birnboimu ponovo je isteklo vrijeme dok je
naprezao mozak da nae odgovor na pitanje: Kod kojeg je telefonskog broja
srednja znamenka jednaka razlici izmeu zbroja dvije posljednje i dvije prve
znamenke? Profesor je izgubio bod, a pitanje je preuzeo Glick. Zavaljen u
naslonjau, potpuno iscrpljen, apnuo je:
- Gardosh, Shoshanna, Tel Aviv, strana 180, prva kolona, dvadeseti red odozgo:
2-3-1-2-4!
Oduevljena publika uzvratila je burnim ovacijama pa sam i ja aplaudirao, iako
su mi se u glavi kovitlale neke udne misli.
- Oprostite - obratio sam se svom susjedu -moete li mi rei kakva je korist od
toga ako netko zna napamet sve brojeve u telefonskom imeniku?
- to elite time rei? - upitao je moj susjed ljutito. - Kako to mislite,
kakva je korist?
170
- Ne elim da me pogreno razumijete, gospodine. Telefonski je imenik prirunik
od vitalnog znaenja i siguran sam da ne bismo mogli ivjeti bez njega ni jedan
dan. Nije mi ni nakraj pameti da negiram fundamentalnu vanost te knjige za sve
nas. Pitam samo zato bi je trebalo uiti napamet, kad u njoj uvijek moete lako
pronai sve to vam je potrebno?
- Govorite kao dijete - iscerio se moj susjed. - A to biste radili kad biste
se nali usred pustinje, bez telefonskog imenika?
- Tamo nema telefona.
- Recimo da ga ima.
- Pitao bih Informacije.
- Pssst! - rekao je moj susjed. - Pustite me da sluam.
U razgovor su se, meutim, umijeali svi oko mene, aptom ali vatreno. Svi
estiti idovi nastojali su me uvjeriti kako je moj pristup pogrean.
Natjecatelji pred nama, objasnili su mi, pravi su divovi duha. Dok drugi ljudi
trate vrijeme i rasipaju svoje intelektualne snage na svakojako znanstveno
cjepidlaenje i sumnjiva istraivanja, majstori telefonskog imenika posveuju
itav svoj ivot, ve od tree godine, samo jednom: prouavanju svakog slova,
svakog broja, svake tiskarske pogreke, svake mrlje i svakog nabora u izraelskom
telefonskom imeniku dok ne dostignu savrenstvo koje im mora donijeti priznanje
i divljenje svih stanovnika zemlje.
Na pozornici se, u meuvremenu, odvijala posljednja runda. Ininjer Glick
izvodio je uda
171
rjeavajui problem: Ako zabodete iglu u treu brojku u etvrtom redu treeg
stupca na strani 421, kroz koje e brojeve igla proi na sljedeim stranicama?
Glick je stigao do Petah-Tikvaha na strani 605, a za dalje je igla bila
prekratka.
Publika je sve to pratila bez daha i tek kad je izgovorena posljednja tona
brojka, dala je sebi oduka gromkim uzvicima i zvidanjem. Moj je susjed
promrmljao: - Neka je slava Bogu! - a mnogi su bez imalo ustruavanja zaplakali.
Rektor je zamolio za tiinu u dvorani i rekao da bi prije proglaenja pobjednika
elio postaviti pitanje koje je poslao sam predsjednik vlade. Dvorana je

utihnula.
- Evo pitanja - rekao je rektor. - Koje radnje treba izvriti da bismo dobili
telefonsku vezu?
ampioni su zbunjeno utjeli. Tovah je pro-mrmljala neto o slualicama i rupama
s brojevima, ali je ubrzo postalo jasno da nitko ne zna odgovor na to
neoekivano pitanje. Nakon urno obavljene konzultacije, pjesnik Tola'at Shani
izjavio je u ime svih natjecatelja da je pitanje provokativno i da prelazi
okvire natjecanja, jer se na njega ne moe odgovoriti brojevima. Rektor je
spasio stvar proglasivi Glicka za ampiona telefonskog imenika 1974. godine.
Drugo mjesto zauzela je Tovah. Masa je kliui nagrnula prema pozornici i
iznijela svoje idole na ramenima. Ja sam ostao u dvorani razmiljajui o tome
kako bi trebalo da telefoniram kui i javim mojima rezultate, ali se nikako
nisam mogao sjetiti vlastitog telefonskog broja.
172
Na rasni mjeanac, kujica Max, ve dosta dugo ivi s nama i za to vrijeme svaka
strana dobro je upoznala navike druge. Na svoj slatki, nevini nain Max se jo
pretvara da je patuljasti naucer i jo se s prezirom odnosi prema odreenim
pravilima elementarne higijene. Ipak, nakon mnogo mjeseci otkrio sam jednu njenu
slabost koju me je stid i spomenuti: seks.
PASJI DANI
Da, prije nekog vremena Max je iznenada poela pokazivati sasvim neprirodno
zanimanje za pse. S vremena na vrijeme skakala je na prozorsku dasku pomamno
maui repom i isputajui kratke rafale lavea sumnjive dvosmislenosti. Kad god
sam pogledao kroz prozor, zapanjio me je isti prizor - svi psi iz okolice bili
su na okupu i gledali u prozor. Zulu, divovski njemaki ovar koji ivi neto
dalje u naoj ulici, ak se probio kroz vratnice i pokuao razbiti drvene kapke.
Dragomir, Hrvat, vlasnik velikog Zulua, odmah je rijeio tajnu.
- Zato vi sebe toliko uzbuujete? - rekao je mojoj supruzi. - Kujica se ganja.
- Sta to? - upitala je moja supruga. - Kako to mislite, ganja se?
173
- eli fuki-fuki obavijestio ju je Dragomir. - Hoe da se upari.
Htio je, naravno, rei da se pari. ini se da ljetne ege donose i vrue
valove druge vrste, i Max je samo, da se blago izrazimo, posluala poziv
prirode. ak su i djeca primijetila da naa kujica proivljava krizu. - Tata upitao me je moj sin Amir - zato Max tako ezne da se pridrui onim drugim
psima?
- eli da se igra s njima, sine - odgovorio je tata.
- Stvarno? - rekao je Amir. - A ja sam mislio da eli seksualne odnose.
Upotrijebio je, u stvari, mnogo krai izraz, ali ja mislim da se takav jezik ne
upotrebljava u kulturnoj obitelji, ak ni kad se ivotna realnost pojavi, da
tako kaemo, na kunom pragu. Udvarai pred naom kuom postali su ubrzo tako
brojni da ovjek nije mogao izii iz kue ako se ne naorua metlom, a oni
hrabriji psi poeli su preskakati vrtnu ogradu i okupljati se pod samim Maxovim
prozorom. Borili smo se protiv ljubavnikih hordi, polijevali ih mlaze-vima vode
i razapeli iznad vratnice bodljikavu icu koju su udvarai iskidali dok si rekao
britva. Jednom sam pokuao pogoditi Zulua kamenjem, ali on je odmah uzvratio na
istTrTain. A Max, izgubljena dua, stajala je ukoena na prozoru kao lutka iz
izloga koja puca od libida.
- Kako bi bilo da je pustimo neka se provede, tata? - upitao je Amir.
- Ne - rekao sam. - Na svijetu ionako ima ve previe pasa.
174
- Ali ona ezne za tim da izie i... Ponovo je upotrijebio onu istu rije.

- Ne - odgovorio sam tvrdoglavo. - Trebalo bi da smatra sebe udatom i shvati da

ja ne odobravam izlete izvan braka.
Strasti su se u meuvremenu razbuktale. Psi pred kuom formirali su muki zbor,
a onda su se poeli tui meu sobom u slobodnom keer-skom stilu dok im je Max
mahala s prozora. Situacija je poela izmicati kontroli. Naa aava mala
mezimica nije ni jela ni spavala, ve je cijelog dana samo sanjarila o svojim
ljubovni-cima. Njen rep se pretvorio u me tronom, a itavo joj je tijelo eznulo
za tim da se oplodi.
Miljenje moje supruge o njoj bilo je kratko i nedvosmisleno:
- Kurva!
Oigledno, uzrok itavog tog erotskog vrenja bijae u tome to je Max bila
previe lijepa. Bila je, sa svojim blagim, vlanim oima i snjenobijelim
krznom, prava ljepotica. Zato smo odluili da spasimo jadnicu iz panda njene
vlastite pohote i ianjem umanjimo njenu privlanost. To je, uostalom, trebalo
ve davno da uinimo, na onoj vruini. Smjesta smo stupili u vezu s firmom koja
prua takve usluge i sutradan su dola dvojica strunjaka, probili se kroz muki
zbor i odveli Maxa na ianje. Max se borila kao mini--lavica, ali je konano
podlegla nadmonijem i lukavijem neprijatelju i pustila da je odvuku u grad, uz
oajniki lave bezbrojnih oboavalaca koji su pratili kombi sve do predgraa
Tel Aviva.
175
Ostali smo kod kue da se borimo s vlastitom savjeu.
- to sam drugo mogao uiniti? - uzdahnuo sam, podiui pogled prema nebu. Konano, jo je maloljetna...
Pas koji se vratio nije vie bila naa Max. Specijalisti su se vratili sutradan,
potpuno iscrpljeni, doveli nekog velikog ruiastog mia i brzo se udaljili.
Nisam, vjerujte, ni sanjao da je Max iznutra tako sitna! Bez krzna pretvorila se
u manekenku na kojoj su najprivlaniji detalj kosti. Rafi, moja starija ki,
predloila je da je nazovemo Twiggy. Sto je surova ala, moram rei. Ona sama,
naa ruiasta miica, umirala je od sramote zbog svog izgleda i nije htjela ni
rijei progovoriti s nama, samo je uvrijeeno zurila kroz prozorska okna...
A onda se dogodilo neto to nismo mogli pretpostaviti.
eljezne vratnice naeg vrta grijeha izvaljene su iz stoera pod navalom novih
legija. Izbezumljeni psi skakali su prema naim prozorima danju i nou. Ako su
dotad Maxa opsjedali svi psi iz susjedstva, sad su se okupili iz cijelog svijeta
ne bi li se nekako probili do nje. Sjeam se da sam vidio i nekoliko eskimskih
pasa koji su stigli ravno sa sjevernog pola da se malo pomae sa Twiggy.
Pokazalo se da je Max bez krzna jo vie seksi. Nainili smo fatalnu pogreku sad je sjedila u izlogu potpuno gola. Pretvorili smo vlastitu kuu u porno-op.
Kad je jedan od udvaraa, kukin sin veliine
176
buldoera, jednim udarcem ape otkinuo kvaku na ulaznim vratima, brzo smo
pozvali policiju, prije nego to psi presijeku telefonske ice. Htjeli smo da
dou i uhapse napasnike, ali linija je bila zauzeta. Obru oko nae kue sve se
vie stezao jer seksualni problem ne trpi odlaganja. Rafi je predloila da
zapalimo grmlje u vrtu i, pod okriljem plamena i dima, povuemo se sa Twiggy u
najbliu potu, onako kako to radi Tarzan kad ga napadnu horde uroenika. U
meuvremenu, Zulu je skoio s krova i upao u kuhinju, a u pogledu mu se jasno
mogla itati prijetnja: Najprije u silovati Twiggy, a onda u dokrajiti
Naoarku!. Upustio sam se u oajniki dvoboj s njim, odluan da obranim ast
obitelji, dok je Max trala u krugovima oko nas, oigledno navijajui za Zulua.
Divlji lave dostigao je vrhunac. Moja mala obitelj ukopala se iza prevrnutog

namjetaja dok su vani psi krenuli na juri, pucajui...

- Popusti - prostenjala je najslaa enica, lica bijelog kao kre. - Daj im
Maxa...
- Nikad - odgovorio sam, teko diui. -Nikad neu popustiti ucjenjivaima.
A onda - pero mi jo drhti u ruci dok ovo piem - upravo kad smo ostali bez
municije i kad se inilo da je sve izgubljeno, lajanje je prestalo i pasje ete
nestale su isto onako naglo kao to su i dole. Oprezno sam izvirio, napreui
ui da ujem trube konjice koja po pravilu stie u pomo doseljenicima uvijek u
posljednjem trenutku, spaavajui ih od skalpiranja, ali nikakvu organiziranu
spasilaku akciju nisam
12 Nema nafte, Mojsije
17/
mogao primijetiti. Jedino objanjenje bilo je da se dogodilo udo, ili neto
slino tome.
Sutradan nam je Dragomir, vlasnik Zulua, objasnio to se dogodilo.
- Znam - rekao je. - Ganjanje je prestalo, tono u podne. Gotovo je.
Sad opet vlada siva svakodnevica. Twiggy miica opet se pretvorila u
snjenobijelog psia, zainteresiranog samo za ljude. Pse iz susjedstva ne smatra
dostojnim ni pogleda, a oni joj uzvraaju istom mjerom. Neki dan je na ulici
proao pokraj nas onaj bijednik Zulu, drei se kao da Max uope ne postoji. A
ipak mi se ini da e on biti otac malih naucera koji e, sudei po svim
fiziolokim znacima, ubrzo doi na svijet zahvaljujui toj izvanbranoj vezi.
Uzgred, tko je ono rekao da je pas najbolji ovjekov prijatelj? On je alter ego
samom sebi.
Evo konano teme bez ikakve veze s politikim previranjima na previe bliskom
Bliskom istoku. Ona, meutim, ima svoje mjesto meu temama koje nazivamo
vjenim. Govorim o juhi.
AVOLJA ORBA
Oboavam juhu.
Moda ta gastronomska pristranost ne moe neposredno utjecati na stanje u
suvremenom drutvu, ali na osobnom planu sigurno nije bez teine. ovjeanstvo
se dijeli na dva suparnika tabora - na one koji jedu juhu prije glavnog jela, i
na one koji je uope ne jedu. Postoji, meutim, i trea sila; to su oni za koje
je juha glavno jelo. Ja osobno pripadam toj malobrojnoj ali fanatinoj kasti. Za
mene, plemeniti con-somme sa zlatnim kolobarima na povrini predstavlja istu
poeziju, a teki matza-ball inspiraciju. Onaj tko voli juhu ne moe biti lo
ovjek, rekao je netko - moda Mark Twain?
Bilo kako bilo, stvar ima jednu nezgodnu stranu. Juha je vrua. Juha je uvijek
prevrua.
Do tog zakljuka doao sam nakon dugogodinjeg iskustva, decenija posveenih
juhologiji. I jo emo se naekati da nam - u restoranima, privatnim kuama i
drugim institucijama u ko12. 179
jima se kuhaju juhe - serviraju potage od koga neemo dobiti plikove. To
izaziva, i teke duevne patnje: juha je tu, lei nam doslovce ispred nosa, njen
miris izaziva valove uitka to nam struje kroz itavo tijelo, eluani sokovi
reagiraju s radosnim nestrpljenjem - a mi je ne moemo ni taknuti jer je vrela
kao paklena pe.
Juha, juha svuda naokolo, a ni kapi za pie!
S tim munim problemom suoio sam se prvi put kad sam imao tri godine i oprio
usne vrelom juhom od rajica. Majka me je nakon toga uputila u prastari
ceremonijal puhanja i mijeanja, i tako puem i mijeam do dana dananjeg.

Ponekad sam mijeao i mijeao juhu sve dok mi se ruka ne bi oduzela. Jednom, u
gradu Kiskunfele-gvhaza, ako se dobro sjeam, mijeao sam uvenu gula juhu dok
se nije pretvorila u vrstu masu u kojoj je lica zauvijek ostala. Takve su moje
uspomene iz djetinjstva. Zbog juhe sam postao nervozno i u sebe zatvoreno
dijete. itavog ivota eznuo sam za malo hladnoe. Gledao sam iroki svijet
svojim krupnim djejim oima i pitao se: Zato?
Mislim da odgovor na to pitanje nisam naao sve do danas. Ljudi su se navikli na
vulkanske juhe kao na lou klimu i visoke poreze, i apa-tino ih mijeaju kao da
kau: A to mi tu moemo? Tuno je to. Prema prilino opreznoj procjeni,
prosjean ovjek provede oko godinu dana svog vijeka hladei juhu, to za
narodnu privredu predstavlja gubitak od mnogo milijuna radnih sati.
Samo jednom sam doivio - i to nikad neu
180
zaboraviti da me poslue juhom koju sam odmah mogao jesti. Naruio sam
minestrone u jednom malom talijanskom restoranu i sad, je li se juha bila malo
ohladila ili ju je na neki udesan nain ohladio ribani parmezan, ne znam i nije
me briga. Bilo kako bilo, uspio sam da pojedem dvije lice te juhe kad je ef
sale dotrao i oteo mi tanjur.
- Zaboravili su da podgriju juhu u kuhinji -rekao je. Pruio sam oajniki
otpor, ali on me je savladao s nekoliko dobro odmjerenih udaraca. Kad je donio
juhu natrag, nisam mogao vidjeti njegovo lice od pare. Od tanjura je ostao
nagorjeli krug na drvenom stolu.
Nita bolje nije ni kod kue. Ako iznad juhe koju servira moja ena proleti
muha, past e ravno u tanjur, kao Ikar kad se suvie pribliio suncu. esto
osjetim kako mi juha od gljiva kroz stol grije noge. Prema elementarnoj fizici
voda vri na 100 C, ali juha od krumpira najslae enice lako dostie
temperaturu od 140-150 C. Ako cijenjeni italac nekad primijeti na ulici ljude
nateenih usana i iskrivljenih usta, moe se sa sigurnou kladiti da su nedavno
bili gosti za naim stolom. Jednom od mojih strieva palo je nekoliko kapi nae
juhe na prsa i lijenici su se tjedan dana borili za njegov ivot. Na kraju se
jedva izvukao. Bila je to juha od paroga.
Pao sam pred najslaom enicom na koljena.
- Zato je juha uvijek tako vrua, zaboga?
- Ne znam - odgovorila je, zurei odsutno u daljinu. - Juha mora biti vrua.
Mijeaj...
U svemu tome krije se neka strana tajna
1.81.
i- *
koju nitko nee da mi otkrije. Zamiljam prethistorijskog ovjeka kako satima
tare drvo o drvo da bi na kraju otkrio vatru i prostenjao, ispunjen strahom:
Ju-ha! Ju-ha! Ja osobno ne namjeravam se predati i tvrdoglavo nastavljam
unaprijed izgubljeni rat protiv javnog mnijenja. U restoranima uvijek govorim
konobaru, naglaavajui svaki slog: - Ne e-lim vru-u, ne e-lim vre-lu ju-hu,
molim vas! - Konobar na to uvijek reagira staklastim pogledom, a kad se vrata od
kuhinje otvore, iz zdjele redovno suklja stup plamena.
- A molio sam vas - apuem - da juha ne bude vrela.
- Ovo je za vas vrela juha? - odgovara mi glas iz oblaka. - Ovo je vrela juha?
Molim ga da umoi prst u juhu. Odbija, i na taj nain izbjegava teku ozljedu.
Jednog dana, tako mi boga, upast u u kuhinju restorana s pitoljem u ruci. Svi kuhari neka stanu uza zid, podignutih ruku! - viknut u, a onda u smanjiti
plamen ispod lonca s pileom juhom i posrkati je, tanjur po tanjur - mlaku!
U posljednje vrijeme poeo sam naruivati uz juhu led, a ponekad paljivo

dolijem u nju malo kisele vode ili piva. Naravno, to onda vie nije juha ve
samo obojena tekuina sumnjivog ukusa. Ali bar nije tako vrua.
I tako polako starim a sve dublje bore na mom umornom licu svjedoci su
uzaludnosti itave te borbe. ovjek koji je ostvario u ivotu sve, samo nije
dobio juhu koja nije vrela!
Na mom nadgrobnom spomeniku neka bude
182
uklesano zlatnim slovima: Ovdje lei E. K. pisac (1924-2013). Cijelog je ivota
samo puhao i mijeao.
v#
183
Praksa da zgodne make koriste svoje tjelesne ari za. prikupljanje strogo
povjerljivih informacija i privrednih tajni, stekla je u zadnje vrijeme takvu
popularnost da ljudi koji raspolau takvim informacijama jedva ekaju da postanu
rtve ucjenjivanja te vrste. Tako sam prije dva-tri dana primijetio meu malim
oglasima ovakav tekst: Mukarac srednjih godina, u posjedu vitalnih
informacija, trai mladu plavuu, iskusnog obavjetajca, radi sporazumne
ucjene.
SEKSUALNA AFERA
- Ziegler, molim vas, doite na trenutak u moju sobu i zatvorite za sobom
vrata.
- Izvolite, gospodine Shultheiss.
- Sjedite.
- Hvala, gospodine Shultheiss.
- Vjerojatno se pitate zato sam vas pozvao.
- Da, gospodine Shultheiss.
- Danas je petak.
- Oprostite, ne razumijem...
- ekajte malo. Uprava, po pravilu, izbjegava da se mijea u ono to se dogaa
izvan ove zgrade, ali kao naelnik odjela osjeam se osobno odgovornim
za svoje ljude. Bit u potpuno otvoren: ire se neke udne glasine o razvratnim
terevenkama na kojima sudjelujete preko vikenda.
184
- Ja?
- Da, Ziegler, vi. Bit e bolje da mi ispriate sve, za vae vlastito dobro!
- Gospodine Shultheiss, zaista ne znam... nas nekoliko momaka sastajemo se u
jednom stanu...
- Privatnom stanu?
- Da, privatnom... Dolaze i neke djevojke ... pleemo...
- Trenutak! Uz glazbu?
- Da, uz glazbu. Pleemo uz glazbu...
- Razumijem, Ziegler. Nastavite. Kako ste obueni?
- U hlaama smo... kouljama... arapama ...
- Pitao sam za go-go gerle.
- Za koga?
- Djevojke.
- One su u suknjama.
- Minisuknjama?
- Da.
- To je sve to sam elio znati. Nastavite.
- Pleemo i zabavljamo se. Gospodine Shultheiss, pa, to svi rade ...
- Moda, mladiu, ali svi nemaju mogunost da dou do prvorazrednih

administrativnih tajni. Kad jednom krenete putem izdaje, Ziegler, nita vas vie
nee zaustaviti! Da li moda tvrdite da se sjeate svega o emu ste brbljali za
vrijeme tih divljih orgija?
- Pa i ne razgovaramo ba cijelo vrijeme, gospodine Shultheiss...
- Siguran sam da ne razgovarate! Ali, jeste li
185
razmiljali o tome da tako nerazumno orgijajui moete lako postati rtva
ucjene?
- Nisam...
- Tako sam i mislio! to pijete?
- Nita. Votku.
- istu?
- Ne, sa sokom od rajica...
- Jedna treina naprama dvije treine?
- Da.
- Bloody Mary! Kao to vidite, mladiu, uprava je prilino dobro
obavijetena. A sad, s doputenjem, malo iznenaenje: ova slika, izrezana iz
novina, sino je naena u vaoj ladici, sakrivena ispod izvjetaja Dravne
kontrole! Smijem li vas zamoliti da mi to objasnite?
- To je... to je jedna djevojka sa zabave... Holonska Venera...
- Zato ima na sebi bikini?
- To nije bikini, gospodine Shultheiss... to je naslikano s pomou spreja...
- to je naslikano s pomou spreja?
- Njen bikini... je naslikan s pomou spreja... fotografirali su
je... ovaj... na izlobi... Bio je to hepening...
- Pa to onda dri njene... kako da kaem...?
- Nita.
- elite rei da je, u stvari, gola?
- Poprskana sprejem...
- Izvanredno! I vi, dravni slubenik na odgovornom poloaju, odravate odnose
s osobom tako slobodnog ponaanja?
186
- Ne, gospodine Shultheiss, ne bih mogao rei da...
- Mogu zamisliti to se sve tamo dogaa.. Striptiz! Trbuni ples! Grupni seks!
- Grupni ne...
- Ne prekidajte me! Ne bi me nimalo iznenadilo da ujem kako meusobno
dijelite te make.
- Kako to mislite, dijelimo?
- Mislim to da za vas, kao pripadnike dananje mladei, ne postoje nikakve
zabrane. Podijelite meu sobom te polugole go-go gerle, zatim se povlaite s
njima u zamraene prostorije i u ekstazi se valjate po kauevima prekrivenim
crvenim pliom i za vrijeme... kako da kaem, onog... otkrivate dravne tajne,
dragocjene, vitalne informacije do kojih dolazite u slubi...
- Ne...
- Sodoma, Ziegler, prava Gomora! Nedavno sam o tome raspravljao sa svojom
enom. O tome, mladiu, kako meni u vaim godinama ne bi bilo ni nakraj pameti
da pleem kako se danas plee. Ne, mi nismo doputali da nama ovladaju izopaene
strasti, nismo degradirali sami sebe dijelei meu sobom polugole djevojke.
Nismo se povlaili s njima u mrane prostorije i tamo se u ekstazi valjali po
crvenim kauevima. Ne, Ziegler, za nas je moral, pojam koji je danas toliko
izgubio od svoje vrijednosti, jo predstavljao neto! Je li plavua?
- Tko?

- Onaj sprejem poprskani hepening.

- Ne, ona je riokosa, gospodine Shultheiss.
187
- I ima zelene oi, pretpostavljam.
- Da.
- Te su najopasnije.
- Mogu li dobiti natrag tu sliku?
- Jo ne, mladiu. Sliku je zaplijenila uprava kao dokazni materijal, s obzirom
na predstojee disciplinske mjere.
- Disciplinske mjere ...
- Nema smisla da plaete, Ziegler, to vam nee pomoi.
- Nikad vie neu ii na te zabave, gospodine Shultheiss! Molim vas...
- To nije rjeenje, mladiu. Moja parola je: Ne izbjegavaj problem, nego se
suoi s njim! Mogu vam rei da sam osobno preuzeo istragu u vaem sluaju.
- Gospodine Shultheiss, vama osobno...
- Da, dok sam na elu ovog odjela i dok uivam povjerenje uprave, moram osobno
snositi svu odgovornost! Ovog vikenda poi u s vama, Ziegler.
- Ali... ali mi smo... samo nekoliko nas mladih...
- Ja u se ve prilagoditi, ne brinite. Plesat u, pit u, a ako bude potrebno,
sudjelovat u i u razdiobi polugolih djevojaka i povui u se s njima...
- Sve mi je jasno, gospodine Shultheiss, ali...
- Ni rijei vie. Moja je odluka konana.
- Zaista ne znam, gospodine Shultheiss...
- Najvanije je od svega da istraga ostane u
188
potpunoj tajnosti. Nitko ne smije nita saznati! Da ponesem koju flau?
- Ne znam...
- Ponijet u flau francuskog ampanjca. Znam mnogo dobrih viceva. Hoe li
i ona biti tamo?
- Tko?
- Holonska...
- Gospodine Shultheiss, molim vas da primite moju ostavku.
- Va se zahtjev odbija. Sastat emo se u devet pred zgradom uprave.
- Ne mogu...
- Zigi, budi drug, povedi me!
- A opasnost od ucjene?
- Drat u paleve...!
189
Kriza komunikacija, bez koje ne bi bilo suvremene drame, zasniva se na
pretpostavci da ljudi ne razumiju jedni druge zbog podsvjesnog duevnog ponora
koji se otvara izmeu njih u toku dva ina razdvojena pauzom. Ovdje iznosimo
novu teoriju, utemeljenu na vlastitom iskustvu, prema kojoj komunikacioni jaz
nije posljedica sindroma psihosomatske alijenacije ve samo injenice da ljudi
ne sluaju to im se govori, vrag ih odnio!
NITKO NIKOG NE SLUA
Otkrio sam to sluajno neku veer. Sjedio sam sa svojom mnogobrojnom obitelji u
novom restoranu Martin & Zion i tupio no o odrezak ilaviji od Golde Meir. Zion
je vodio kuhinju dok se elegantno odjeveni Martin motao izmeu stolova astei
svakog gosta s po nekoliko lju-beznih rijei. Kad je stigao do naeg stola,
Martin se intimno nagnuo iznad mene i apnuo:
- Nadam se da je sve kako treba, dragi moji? Kakav je odrezak?
- Grozan - odgovorio sam.

- Drago mi je to to ujem. - Lako nam se poklonio, zadovoljno se osmjehnuo i

odleprao do sljedeeg stola.
inilo mi se da je u pitanju sasvim izniman
190
sluaj prekida komunikacija prouzrokovanog slabim sluhom, ali onda se dogodio
drugi sluaj, ovog puta u urednitvu lista u kome radim. Kad sam uao, u toku je
bila burna rasprava oko ponovnog postavljenja jednog od urednika. Zigi, na
gradski reporter, dotrao je do mene i izvan sebe od uzbuenja upitao:
- Recite, jesam li vam ili nisam rekao da e se vratiti za manje od tri
mjeseca?
- Niste.
- Jeste li uli? - viknuo je Zigi pobjedonosno. - to sam vam rekao?
Nitko nikog ne slua. Naime, svi sluaju, ali uju samo ono to ele uti.
Dijalog koji slijedi tipian je primjer nesluanja:
- Kako ste?
- Loe.
- Fino, a obitelj?
- Sit sam i obitelji i svega.
- Drago mi je to to ujem. Svratite ponekad.
Nitko nikog ne slua. Jeste li sluali nedavno onaj intervju s ministrom
financija?
Gospodine ministre - obratio mu se televizijski reporter - kako objanjavate
injenicu da, usprkos svemu, Izraelci poteno i bez roptanja plaaju sve te
silne poreze?
- Problem mi je dobro poznat - odgovorio je ministar - ali sve dok budemo
prisiljeni da snosimo teret naoruavanja, ne moemo ni pomiljati na promjene.
191
_ '#:
Komunikacioni vlak, ini mi se, vozi po strano rasklimanim tranicama i ljudi
govore kao prosjeno nadarene papige ili pospani magnetofoni. Svatko od nas samo
je pokretna kaseta koja odvergla svoje kad se pritisne dugme. Zato nije nikakvo
udo to ljudi ne sluaju jedni druge.
Prije tjedan dana uao sam u kabinet administrativnog direktora lista u kome
radim i, kao svi drugi, zatraio da mi povea naknadu za koritenje vlastitog
automobila. Direktor je prelistao papire na svom stolu i mirno rekao:
- Da ujem vae argumente.
- Poskupjelo je osiguranje vozila - objasnio sam a osim toga, kao to vam
rekoh prije, sve to ija, zlato nije. Radije bih ivot dao nego auto svoj
prodao.
- Financijski odjel se nee sloiti - odgovorio je direktor. - Ipak, dopustite
mi da pogledam to se moe uiniti. Javite mi se potkraj listopada ...
Nitko nikog ne slua. Moete se divno zabav-ljavati testirajui na primanjima
ljudsku sposobnost zapaanja. Potraite najuvenijeg kazalinog kritiara u
zemlji i uzbueno mu objasnite:
- Nema vie nikakvih pravila, gospodine! Moete u predstavu uloiti itavo
bogatstvo, angairati najbolje glumce, sagraditi najfantasti-nije kulise, i
itav projekt e propasti. A onda se okupi grupica talentiranih mladih ljudi,
uzajmi nekoliko funti od roaka, pokupi glumce s ulice i
192
*
bez scenografije, bez orkestra, bez iega napravi u pravom smislu rijei groznu
predstavu.

- Tako je - odgovorit e kritiar oduevljeno. - Od svega je najvaniji talent.

S druge strane...
Nitko nikog ne slua. Ako mi ne vjeruje, dragi itaoe, zato ne izvede jedan
mali eksperiment sa svojom suprugom? Uveer, kad se vrati kui, reci joj
njenim, laskavim tonom:
- Dok sam iao kui, draga, nisam imao nimalo volje za jelo, ali kad sam okusio
tvoju rumunjsku orbu, jednostavno mi je zapela u grlu. - Na to e slatka enica
pocrvenjeti od zadovoljstva i apnut e:
- Kad je toliko voli, pravit u ti rumunjsku orbu svaki dan. - Oigledno,
nisu vane rijei, nego melodija.
- Kakav je bio film?
- U poetku malo dosadan, ali ve oko sredine postao je potpuno nepodnoljiv.
- Fino, morat u nabaviti karte...
Nitko nikog ne slua. Dobar je primjer ve klasini razgovor to smo ga prolog
tjedna vodili s izuzetno strogom odgojiteljicom u djejem vrtiu kad je
spomenula nesvakidanju nadarenost nae Renane.
- Draga gospodo - odvratio sam otro - jedan osmijeh moje male keri za mene
vrijedi vie od svih nevolja na ovom svijetu!
Nedavno, prije praznika, stao sam u poti nekom ovjeku na ulj.
- Oprostite - rekao sam - uinio sam to namjerno.
13 Nema nafte, Mojsije
193
- Nije vano - odgovorila je rtva - to se svakome moe dogoditi.
Nitko nikog ne slua. Tuno je to, u stvari.
194
INTERVJU SA SAMIM SOBOM
- Vi ste, dakle, Kishon, pisac...
- Nisam pisac. Samo humorist.
- U emu je razlika?
- Nema razlike. Ljudi naprosto ne nazivaju humoriste piscima.
- Oprostite, ali enciklopedija upravo vrvi od imena humorista.
- Mrtvih. Dok su bili ivi, smatrali su ih dvorskim ludama.
- I to je nain da se zarauje za ivot, zar ne?
- Jeste li uli da se alim? Samo navodim injenice. Pisac je ozbiljna osoba.
ovjek koji zasmijava druge ne moe biti ozbiljan, zar ne?
- Ne moe.
- Idiote!
- Htio sam rei da on jest ozbiljan... ali i smijean... Mislim, to je nekako
drukije...
- Moda bi bilo bolje da dignemo ruke od ovog intervjua.
- Ne budite tako osjetljivi, zaboga!
- A tko nije osjetljiv kad se radi o njemu?
- Poznati ste po gnjevnom reagiranju na svaku, makar i izmiljenu uvredu,
i po neskrive-noj mrnji prema kritiarima vaih djela. Moete li mi rei je li
to istina?
- O tome se ne elim izjanjavati.
- Zato?
" 195
- Zato to to ne biste razumjeli. Mene zub boli, a ne vas. O tome bismo mogli
razgovarati samo kad bih vam razbio zube. Zato to smo na suprotnim stranama
barikade. Ja piem, vi itate.
- Zvui strano, kad to tako kaete...

- Rekao sam vam da bi bilo bolje zaobii tu temu. Imam jednog prijatelja,
novinara, koji je uvijek tvrdio da patim od manije progonjenosti. Sad je napisao
kazalini komad koji je prihvatilo jedno od naih vodeih kazalita. Jadnice,
rekao sam mu, nekad si bio sretan ovjek, nitko ne bi mogao poeljeti vie,
dok si bio u taboru kritiara. Zato si preao na drugu stranu? to je
proivio dobrog, proivio je. Ubrzo e se pretvoriti u nervoznog predstavnika
porodice kreativnih. Za manje od godinu dana razgovarat emo o njegovoj maniji
progonjenosti.
- Zbog ega ste tako sigurni da e njegov komad propasti?
- Rekao sam da neete razumjeti. Ako komad doivi neuspjeh, moj e prijatelj
biti spaen od propasti. Nakon nekog vremena sve e biti zaboravljeno i moi e
ponovo podii glavu. Opasnost je u tome to bi njegov komad mogao postii
uspjeh. Nakon toga jadnik bi bio prisiljen da napie nov komad, neka mu Bog
pomogne! Na drugoj premijeri bio bi ve ruevina od ovjeka, a na treoj bi ga
sasjekli na komadie...
- Tko bi ga sasjekao na komadie? Publika?
- Publika je apstraktan pojam. S njom dolazi u dodir samo ovjek na blagajni.
Ne, na koma196
die bi ga sasjekla aica ljudi s kojima se susree svakog dana.
- Pa, neka se ne sree s njima! Neka potrai druge.
- Onda bi ga sasjekli ti drugi.
- Ali, zato?
- Pitajte Kafku. On je napisao nekoliko knjiga na tu temu.
- Kafku? Zato njega?
- Bio je velik humorist a da sam nije bio svjestan toga. I kad je
najsuhoparniji, bolji je od itave serije viceva...
- Sad ste me podsjetili... Jeste li uli onaj vic o katolikom popu,
muslimanskom hodi i idovskom rabinu koji su krenuli raketom u svemir?
- I to je rekao rabin?
- Molim?
- Ne elim sluati itavu priu samo da bih na kraju uo to je rekao rabin.
Zato mi odmah recite to je bilo s rabinom.
- Rekao je: Onda, u redu! i iskoio s kiobranom.
- Odlino!
- Upozorili su me da u privatnom ivotu ne pokazujete nimalo smisla za humor.
Zato ste cijelo vrijeme tako zabrinuti?
- Nisam ni najmanje zabrinut. Takvo mi je lice.
- Pria se da su humoristi uvijek tuni.
- Nisu. Moda su samo osamljeni. Ili, recimo, zamiljeni. Ta udna profesija
zahtijeva od ovjeka da izvlai istinu iz ljuture u koju je
197
.'f
.ss.
-_-,_...... !
umotana, a to je uvijek riskantno. To znai igrati se arobnjakovog uenika.
Moe vam se dogoditi da se jednog dana probudite i otkrijete da stvari stoje
upravo suprotno od onoga kako su vas uili u koli. Potenje je izgovor za
kuharice. La je put koji najbre vodi do cilja. Prijatelji su vam, u stvari,
neprijatelji, a neprijatelji vas oboavaju. Uiniti nekome uslugu najsigurniji
je nain da vas omrzne. Ljubeznost je slabost. Brutalnost je snaga. Roditelji
idu djeci na ivce. Novac je sve. Gospodin Bog...

- Dosta, do vraga! Tko smije sebi dopustiti da govori tako strane stvari?
- Samo dvorska budala. Zato to nije ozbiljan ovjek. I zaudo, sve te strane
stvari postaju zabavne kad ih umotate u humor. Pruate ljudima gorku istinu, a
oni se slatko smiju i nazivaju to lakom zabavom.
- Prezirete ovjeanstvo?
- Ni najmanje! Samo nastojim da ga upoznam. I kako se s vremenom oslobaam
iluzija, tako sve vie volim ljude. Moete voljeti hulju, a prezirati sveca, zar
ne?
- U svakom ovjeku postoji neto dobro.
- U potpunosti se slaem s vama. ovjek je zao i okrutan preko dana, a uveer
kupuje kartu za posljednju predstavu i roni suze gledajui kako na platnu neki
zao i okrutan ovjek mui druge. Da, tu se ono dobro u ovjeku pojavljuje u
punom sjaju, u kinu. Ali samo tamo, mislim.
- Vi ste nepopravljiv cinik!
- Po profesiji. Po pravilu sam i gnjevan, ali ne mrzim nikoga. I volim ii u
kino.
198
- Jeste li svjesni da govorite s jakim maarskim naglaskom?
- Jesam.
- Kako piete?
- Zdesna nalijevo.
- Ne, mislio sam...
- Zao mi je, ali u vezi s tim vam ne mogu rei nita od onoga to ljudi vole
uti. Ne piem u kadi punoj hladne vode uz zvuke gudakog kvarteta, i ne
dobivam inspiraciju na mjeseini. Ujutro ustajem tono u est i trideset,
sjednem za stol i piem dobro zaotrenom olovkom zdesna nalijevo do deset sati.
Jednostavno radim, znate.
- Ne zvui ba osobito. A to je s umjetnou, to je sa stvaralakom radou?
- Tko je rekao da ja volim pisati?
- Pa, to onda volite?
- Volim ono napisano. Gotov proizvod. Ono to imam kad stavim posljednju toku.
Volim bebu, ali mrzim poroajne bolove. Doslovno sam pijan od sree kad ugledam
na polici knjige to sam ih napisao. Ali pisanje, samo po sebi, to je mukotrpan,
zamoran...
- Ne vjerujem vam!
- U redu, zaboravimo to. Samo sam se alio.
- Hvala bogu. to sam vas ono jo htio pitati?
- Jesam li satiriar ili humorist?
- Tako je! Otkud znate?
- Iskustvo.
- Kakva je razlika izmeu njih, kad se malo bolje razmisli?
199
- Ve sam vam rekao: u trenutku kad humorist umre, postaje satiriar.
Vrijeme radi za mene; cigla u glavu i istog trena sam satiriar. U meuvremenu
sam humorist koji pie satiru.
- Otkud sad to?
- Ljudi ne vole satiru, osim kad dolazi umotana u gromke salve smijeha. Ne samo
to, ve vlastite salve smijeha smatraju dokazom da se radi o satiri. Pogledajte
samo Chaplina. Godinama je servirao gledateljstvu na j ordinarni je burleske
sastavljene od niza grubih ala, i svijet ga je proglasio za velikog satiriara
i filozofa koji izraava borbu malog ovjeka protiv drutva svaki put kad sjedne
na vruu peglu i progori hlae. A onda je Chaplin sazrio i poeo proizvoditi

pravu stvar, prvoklasnu satiru. I tada je izgubio publiku.

- Ali je naao vlastitu istinu!
- Istina ne ide u kino. Slina sudbina eka svakog tko se bavi humorom. im
pone pisati iznad odreenog nivoa, brzo e izgubiti popularnost.
- Kako se to moe izbjei?
- Tako to ete pisati osrednje stvari, ispod svog nivoa.
- Treba li to da bude ala?
- Ne, u privatnom ivotu se rijetko alim. Rei u vam otvoreno, kad god neka
moja stvar doivi uspjeh, pribojavam se da sam napisao neto drugorazredno.
- Vi, prema tome, mislite da se pisac mora spustiti do svojih italaca,
prilagoditi se njihovom ukusu?
- Ne. Moe ih potpuno ignorirati, pisati u sjajnoj izolaciji. Naravno, osjeat
e se jadno.
- A ako se pisac spusti na nivo masa?
- Onda e se osjeati naprosto oajno.
- Pa kako se onda vi snalazite?
- Ja nisam pisac. Ja sam humorist.