''Ludo je kako je svijet lijep.

''
Prva je reenica napisana u uvodu ovog filozofskog eseja koji se bavi pitanjima stanja estetike
dananjice.
No kada pogledamo oko sebe ne primjeujemo samo ljepotu ili pak u suprotnom runou, no prema
emu se ta autorova misao vodi? Kada pogledamo svijet oko sebe, unato svoj boli, patnji,
nemilosti, iskuenjima, poniznosti i ostalim nemilim nepogodama koji se obruavaju na ljudski
svijet, zapravo na vrh toga istiemo vie ono to je lijepo i ta potreba za potragom onoga lijepoga
ui duboko u nama od davnih dana.
No , mi civilizirani ljudi 21. stoljea ivimo u dobu tovanja estetike, oboavanju lijepoga, vremenu
njezina idolopoklonstva, gdje se ini da je i sam moral dobio zadau da ini sve lijepim , gdje on
sam postaje estetikom i kozmetikom ponaanja.
Ovom naom erom u kojoj se sada nalazimo vlada takoer i jedna sasvim drugaija umjetnost nego
kakvom smo je poznavali prije, a ona sa kojom je, na prvi pogled, najtee povui granice nekih
razlika , moderne umjetnosti 20.stoljea, gdje se zapravo uvelike razlikuje kao i one prije moderne
umjetnosti.
U knjizi "Umjetnost u plinovitom stanju" autor daje komplementarnu analizu stanja vizualne
umjetnosti u razdoblju moderne, postmoderne i globalizacije gdje je "lijepo ideal, vrijednost i
nunost za ivotni uspjeh i sreu". Ljudi 21. stoljea ive u vremenima trijumfa estetike, oboavanja
ljepote, nuno je da svijet bude prepun ljepote,
Yves Michaud navodi: '' kako su donedavna ona jedinstvena, dragocjena i rijetka djela sadravala
jednu auru, jednu posebitost, areurolu, te kao da, to ima vie lijepog ima manje umjetnikih djela
ili to ima manje umjetnosti, umjetniko se gomila i svemu daje boju prelazi u plinovito stanje.
Umjetnost se rasprila u estetski eter.''1
Primjeujemo kako je svijet umjetnosti zapravo prenatrpan, kako je dolo do hiperprodukcije i kako
je dolo do gomilanja bogatstava te da jednostavno postavlja se stav, teorija, to predstavlja ova
moda bi se moglo rei, infalcija u umjetnosti i njezinih djela.
Ovaj filozofski esej na temu suvremene umjetnosti kritike refleksije postavlja sa malo inovativnih
tezi, no opet na jedan pojednostavljen nain opisuje fenomen u suvremenom svijetu postmoderne ,
suoava se sa zbiljom estetike koja ulazi u sferu svega postojeeg, te se takoer dotie iroko
postavljane teme o kraju umjetnosti, te se ujedno referira na filozofe kao to su Arthur Danto ,
Walter Benjamin, Clementa Greenberga itd.
Dok ujedno i odgovara na naa pitanja kao to su: Koliko danas je umjetnost medij komunikacije?
Koliki izriaj slobode se nalazi i smislu da ne robuje pravilima ? Kako prikazuje stvarnost i to
sama umjetnost danas jest sve te kako se ona moe prepoznati?
U etiri poglavlja proimaju se teme koje daju odgovore na ta i jo slina pitanja , gdje se ujedno
od same povijesti uzroka umjetnosti kakvom je poznajemo danas.
Kree od prouavanja svijeta suvremene umjetnosti , sagledavajui sada, okonanu umjetnost
20.stoljea , promjene na koje je utjecala estetika teorija te do posljednjeg djela u kojima propituje
trenutno otvorene perspektive te kakva budunost eka umjetnost, njezinu produkciju i percepciju?
Objanjavajui na nain razvoj suvremene umjetnosti objasnio je kako postoje tri pristupa:
povijesni , socioloki etnoloki te konceptualni pristup.
Krenut u sa opisivanjem Michaudovih tekstova, naravno, od samog poetka, kako je i on sam
zapoeo prvim poglavljem, od male kako on to naziva etnografijom suvremene umjetnosti, kako se
suvremena umjetnost ponaa , kako se ona razvijala, nastajala, kakav je njezin odnos sa drutvom,
politikim stanjem i institucijama, saznati emo u sljedeim reenicama ovoga teksta.

1 Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju, esej o trijumfu estetike, naklada Ljevak, Zagreb, 2004.

Znamo da je etnologija ''znanost koja poredbenim metodama prouava porijeklo, razvoj, nain
ivota, ureenje pojedinih zajednica kroz povijest, rasprostiranje naroda, te ujedno ovjeka kao
tjelesnog i duhovnog bia, grana kulturne povijesti.''2 tako i suvremena umjetnost zasluuje svoju.
No kada bi smo krenuli od nekuda, prva konstatacija bi bila gotovi nestanak slikarstva. Kako to?
Naravno odgovor je sasvim jednostavan i da se lako naslutiti, pojavljivanje fotografije, na zidovima
galerija i centara umjetnosti, fotografija je ta koja najee zamjenjuje slikarstvo.
Znana je pria s time ve da brza izrada fotografije, za koju ujedno su svi sadraji dobri , portreti,
autoportreti, prikaz socijalnog stanja , pejzaa, dokument i tako dalje, zapravo odmaknulo jo veim
intenzitetom umjetnike od mimetikog naina prikazivanja svijeta oko sebe. Sama fotografija je
predak mnogih naina umjetnikih stilova i izraavanja kao to su video i audio sadraji, instalacije,
ureaji strojevi i ostale tehnoloke tvorevine.
Djelatnosti su se tako poele mijeati, fotografija je sluila za reklame, dokumentacije dok su
izmeu svega toga reklame i dokumentacije sluile za umjetnika djela, to znai da se time
otklanja ono materijalno to stoji na zidu, slika vie ne predstavlja samo objekt objeen na zidnu
povrinu. Sa tolikim sadrajima preuzetima iz razliitih segmenata potronje i prozvoda, nastaju
instalacije, koje mogu biti upotpunjene sa audio i vizualnim oblicima, nalaze se u prostoru i sam
prostor postaje djelo, ako se meu umjetnicima nalaze i sudionici dolazi do performansa ili akcija,
happeninga. Tu je dakle manje vana sama materijalnost toga objekta kao to je instalacija, ali vie
je odreen raspon uinaka. Znai ne samo da se prebacuje umjetniko djelo na sam uinak nego
ujedno i na interakciju sa gledateljem. Velike stvari zapravo su nastale od nastanka fotografije
moglo bi se rei, umjetnik je postao posrednik unutar zajednice.
Ne bi mogli rei da je umjetnik postao sjedinjen sa drutvom, naprotiv u knjizi se objanjava kako
se umjetnost uvijek razvijala unutar grupa i zajednica . Tome nije izmakla ni suvremena umjetnost
koja funkcionira kao grupa ili pleme upuenih. To bi znailo drugim rijeima da nije ukorijenjena u
irokoj javnosti. Ona, smatra Michaud, ne zanima mase koje tu nita ne razumiju i radije troe
proizvode popularne komercijalne kulture. Kako umjetnici suvremene umjetnosti nemaju jednu tu
borbenost kao to su je imali umjetnici 20.stoljea...
Te se tako dotie i genija Marcela Duchampa navodei kako sa Duchampom umjetnost vie nije
supstancijalna nego proceduralna, vie ne ovisi o biti nego o procedurama koje je definiraju. Tako
time ak i drvena lopata ili vrata mogu postati umjetniko koje se zovu In Advance of the Broke
Arm ili Door 11. Time sljedi navala ready-madea koja se uzima kao i triumf podvale i jeftine
umjetnosti, dolazi do ideje kako bilo tko moe tako raditi. Postajui tako populariziran i ujedno
vulgaliziran dobiva jednu svoju demokraciju, ready-made svud i posvuda. Pronalazak ready-madea
smatra Michaud, oduzima umjetnosti supstancijalnost, onaj temelj, bit, nositelja neega i ini je
proceduralnom.
Ono to umjetnik napravi sa objektom, bez obzira odakle ga preuzeo, usauje u njega svoje
iskustvo, tenje za samoistraivanjem i stvaranjem, stvara ga u svoje djelo, ono tada spada pod
umjetnikovim okriljem, ono je od tada njegovo vlasnitvo te slui svrsi kojoj je sam umjetnik
naumio.
Takva proceduralna priroda pretvara zapravo umjetnost u paru ili plin koji se iri posvuda.
Svijet time dobiva jednu estetsku atmosferu te je preplavljen njome.
Dapae, postoji nekoliko konzervativnih zagovornika koji se dre tradicionalnog, no svi su izvana
ili nesvjesno, umjetnici i sve pliva u umjetnosti.
Estetika provodi svoje slavlje jer time to je sve umjetnost i ona meu nama, estetika je toliko
proirena tako da je postala dio nas, ali to je velika uloga to se nje tie.
Kada spomenemo institucije, kao na primjer, umjetniki centri, bienali, asopisi za umjetnost,
njihovo funkcioniranje ukljueno je u pridonoenju definiciji suvremene umjetnosti.
Oni zapravo odluuju to je djelo, i odreuju sa kritiarima vrijednost djela, no svaki sudionik ini
svoju ulogu koja je uvelike presudna.
2:.Rjenik stranih rijei Ani Goldstein (I. izdanje 1998, II. izdanje 2000)

Znai ujedno svi i oni ''nepostojei' promatrai i sudionici jesu bitni, bitan je taj ''dravni label'',
priznanje, kako bi se institucije odrale u svom postojanju .
Umjetnost nema svoju stalnost, kao to drimo i za sve druge imbenike, no uvijek se odravaju
odreene granice koje joj daju neku definiciju, makar naveli da je ona u zraku, fluidna, rasprena...
A kako se nosi s time objasniti u kasnije u tekstu.
Sada, da bi jo vie potanko objasnili suvremenu umjetnost to njezini fluidi nose i kakva sjeanja
nose u sebi, moramo istraiti poetke suvremene umjetnosti, a za to bi trebalo osim ukljuivanje
initelja pripadna umjetnikom podruju, ukljuiti i one druge initelje kao to su tehnoloke
promjene (pronalazak fotografije, razvoj telekomunikacije, filma i televizije), drutvene
evolucije(omasovljenje drutva) , ekonomske evolucije ( potroako drutvo, drutvo dokolice i
rasta) . Te tako Michaud sagledava situaciju suvremene umjetnosti u odnosu na umjetnost
20.stoljea.
Iako moderna umjetnost 20.stoljea pripada samo jednom zapadnom vremenskom odsjeku,
injenica je da se umjetnost 21.stoljea pojavljuje nakon isteka jednog stoljea koje se kako je
spomenuto naziva stoljeem moderne umjetnosti, govorivi sa estetskog gledita. Da bi smo znali
to je suvremena umjetnost danas moramo se osvrnuti na modernu umjetnost 20.stoljea te vidjeti
koji su faktori bili bitni za stanje kakvo je danas u umjetnosti, to je ono donijelo te koje su
poveznice izmeu ta dva doba, ako ih uope ima.
Za razdoblje moderne umjetnosti moemo rei da poinje od 1905.-1906. godine kad Cezanneova
ostavtina ubrzo odmah dovodi do kubizma, sve do 1975.-1978. godine kada se briu i posljednje
avangarde 20.stoljea koje su se pojavile ezdesetih godina. U samo tih sedamdeset godina odvijala
se jedna ''avantura'' moderne umjetnosti!
Nakon kubizma Braque i Picasso pronalaze kola, koji otvara razdoblje avangarde i ostalih
radikalnih umjetnikih pokreta .
Od 1910. od kubizma slijede daljnji procvati sljedeih stilova: futurizma, kubofuturizma, rejonizma,
suprematizma, konstruktivizma, vorticizma, dadaizma itd..
Svi ti pravci sadre izam u nazivu, do 50-ih i 60-ih godina, sve do minimalizma i novog realizma.
Ti svi pokreti istiu za sebe zasebne i jasne programe svoga stvaranja, isticanjem u manifestima,
revolucionarnim, drutvenim ili politikim ambicijama, koja se izraava i s tim manifestima ili na
neke sline naine, uz sve to prati ih pitanje metafizikih stanja koju potanko razrauju kao i same
upite stvarnosti. Tim ambicijama istraivanjima i razraivanjima trae ono neto potpuno i
apsolutno, idu za tim nedostinim i neostvarivim dostiui time svaki put svoj najvei vrhunac.
Dolazi do hegemonijske tenje, koja je voena babilonskim duhom. Voeni su pluralizmom i
multikulturalizmom, svime onim to razdoblje u kojem se oni nalaze nosi.
Na primjer u suprematizmu: gdje se osvre na osjeaje u boji i slikarstvu samome, onome
duhovnome, u dadaizmu gdje se prelazi na polje destrukcije i nihilizma, djelovanje subverzije u
Duchampovim djelima naroito. Svaki smjer se bavio posebnom, odreenom zadaom, razrauje se
polje istraivanja.
Nastavljajui sa takvim praksama, dolazi do sustavnog prouavanja i analize, kao na primjer
slikarstvo se usredotouje na plonost i obojeno polje a kiparstvo na prostornost i frontalnost, znai,
neki umjetnici bi istraivali monokromiju, neki geometrijske oblike, neki pak plonost slike, neki
samu materiju.
Clement Greenberg, sa svojom formalistikom estetikom, koja je obrazloila tu jednu intelektualnu
evoluciju uzeo logiku i stav svakog pojedinog umjetnikog oblika ili medija kao odreeno mjerilo
posebnosti oblika u umjetnosti i uspjenost tih oblika koji se razvijaju.
Formalnom revolucijom dolazi do pretvaranja u intelektualno racionalnu i organiziranu podjelu
rada.

Te je do ezdesetih ta podjela rada dola do savrenstva, jer, tada se poput profesionalne specialnosti
razvijaju umjetniki performansi, tjelesne umjetnosti , umjetnost stava, konceptualna umjetnost,
umjetnost jezika , umjetnost specifinog objekta itd..ukratko, svakome svoje podruje i objekt
istraivanja.
Tako moe se rei da je moderna umjetnost sastavljena od bogatstva izuma, misli i djela.
Ona ujedno je bitan faktor za odnos umjetnosti i globalizacije, iako u prvoj polovici 20.stoljea je
ono bilo pod krinkom (etrdeset godina poraa i ulazak Europe u hladni rat su jedno od presudnih
razloga), druga polovica stvara upravo tu globalizaciju u umjetnosti, ali trebalo je cijela polovina
stoljea da bi se ono upotpunilo. No presudnu ulogu su imale izlobe u New Yorku (MoMa)
''Primitivizam'' i ona u Parizu, arobnjaci zemlje.
Takoer dolazi do promjene ekonomske ravnotee , te dolazi do triumfa amerike umjetnosti,
''slikarski objekt se promijenio''3, a za njega je presudna pojava bio apstraktni ekspresionizam,
Pollock sa svojim dripingom i De Kooning sa svojim iskopinama, stvaraju novi slikarski prototip.
Tako da njihovim nainom slikanja ne samo da je platno ukljueno nego je i cijelo njihovo tijelo
prisutno u stvaranju.
Kako je fotografija skupa sa ostalim medijima i dalje u procvatu , slikari trae novu poveznicu sa
slikom i slikarstvom. Slikari poput Bacon, Giacometti, Balthus, koriste se slikarstvom kao jednom
poveznicom istraivanja smisla ljudskog postojanja, time dolazei do jedne granice visoke
umjetnosti i metafizikog traenja izvorno postojanje i samu bit egzistencije, dok drugi slikari poput
Fougerona , Tazlitskyja, Wyetha, Goluba, Sallea dre se realizma u slikarstvu i smatraju se
privrenijima publici, sve to dovodi do vraanja slika u sredite vizualnih umjetnosti, a time dolazi i
do recikliranja slika koje je zapoeto pop-artom. Pedesetih godina se dakle vodi jedna borba izmeu
slika i umjetnosti radi utjecaja, naravno, fotografije, filma i drugih slinih medija koje su same ve
bile koritene za umjetnike i komercionalne svrhe.
ezdesetih godina vraa se utjecaj dadaizma koji e ubrzati kraj modernizma, ubrzavajui tok
vitalnosti modernoj umjetnosti. Otkriva se ponovno, da umjetnikovo tijelo moe biti djelo, time
dolazi do performansa , preispituju se elementarne radnje, pokreti, mentalni oblici, fizike
koncetracije, prolazei kroz vlastita mantrika iskustva.
''Kada to nije tijelo, onda ideje , koncepti i stavovi postaju umjetnost. Umjetnik i njegovi stavovi
mogu postati sami za sebe umjetnost. ''4 Intervencije u prirodi poput land arta ili earth works opet
proizlaze is takve misli jer djelo postaje krajolik.
Sljedee desetljee nosi sa sobom jo oblika koji su pridonosili dekompozaciji umjetnosti i
njegovog djela, dolazi do povezivanja visoke i masovne kulture, povezanosti sa medijima, intezivna
angairanost obraanje politikim i egzistencijalnim naelima. Dolazi do jo smjerova kao to su:
konceptualna umjetnost minimalna umjetnost, body art, land art, performans prelazi na apstraktni
ekspresionizam, color field, hard edge, pop-art, op-art itd. Umjetnik se suoava sa veim zadaama,
meu njime i on sam se obraniava sa amanom, magom, iluzionistom, akcionistom,
konceptualistom. Sve to je naravno povezano i sa drutvenim dogaanjima kao to su hippy pokreti,
flower power, ekoloke aktivacije itd. Time moderna umjetnost jo prolazi kroz objanjenja svoje
radikalnosti no nadalje kako razdoblje dolazi blie do svoje singularnosti, krajnje toke donosi sa
sobom i svoje znakove, besmislenost i estoke kritike na tadanju umjetnost, raskid sa publikom,
politiku nemotiviranost, ta ''kriza'' dovodi do kraja te ere i sa osamdesetima ulazi se u
postmodernizam.
Zapravo i nema se mnogo toga za rei tu , osim da se u tom razdoblju pokreti izmjenjuju tvorei
jedno ponavljanje obiaja ''u potrazi za novim'' dok zapravo tok stilova i radnji u njima ini sljedee
te nekako tri ka onom banalnom i komercijalnom, time inei kraj jedne povijesti koja poiva na
logici oblika i propitivanja.
Sljedee, devedeste godine privode kraju i postmodernizma i postaje jedno meurazdoblje naziva
post-post-modernizam. Vizualne umjetnosti i dalje imaju bogatu raznolikost djela, i to dalje time
sve veu i veu. Dolazi do globalizacije u umjetnosti vee nego ikad, pojavljuje se australska
3 Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju, esej o trijumfu estetike, naklada Ljevak, Zagreb, 2004. str.66.
4 Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju, esej o trijumfu estetike, naklada Ljevak, Zagreb, 2004. str.73.

umjetnost, korejska umjetnost, suvremena afrika umjetnost, umjetnost zemalja biveg istonog
bloka kao i Kina, prihvaaju se najraznovrsnije prakse , sve vie grupa dolazi dati svoj glas: ene,
homoseksualci, etnike ili imigrantske grupe.
Gubi se povezanost umjetnika i drutva, umjetniki angaman nema povlateni poloaj.
Umjetnost vie ne slui slanju metafizike, filozofske ili vjerske poruke. Okree je prema sebi i
umjetnost postaje vie tendencija nego metafizika.
U umjetnosti ene sve vie zauzimaju glavno mjesto poput: Marine Abramovi, Annette Messager,
Louise Bourgeouis, Cindy Sherman, Laurie Anderson, Rebecca Horn.
Umjetnik prestaje biti stvaratelj te sve vie postaje biti operater ili drutveni posrednik, na pola puta
je izmeu poslovnog ovjeka, ovjeka komunikacije, iluzionista i amana. Ne tei se predstavljanju
ni znaenju, nema simboliziranja i djela nisu vana kao sakralni predmet. Tenja umjetnosti je
proizvoenje snanih iskustava.
Ponovno dolazi do pokuaja stvaranja hijerarhija i grupa.
''Profilira se babilonski duh-ali on e biti opasan samo ukoliko se eli obnoviti jedna, hegemonijska,
pria.'' No stanje kakvo je bilo prije moda koje desetljee je neobnovljivo.
Nakon toga stvorile su se tri vrste reakcija na sadanje stanje u kulturi.
Konstatira se smrt umjetnosti s velikim U, jer ona ne ispunjava jednu misiju, nema svoju
prepoznatljivu svrhu i banalizirana je u neproienoj komercialnoj kulturi. Zatim realistika
prihvaanja dolaska novog sustava kulture i umjetnosti. Globalizacija komercijalnog blie je modi
spotu i turistikoj razonodi. Te ustrajanje na globalizaciji i multikulturalizmu i promjenama
reprezentacije.
Nakon ove saete,kratke povijesti moderne, blie smo shvaanju suvremene umjetnosti, ona je
nastala procesima jednog stoljea velikog stvaranja, stvaranja u koje su bile upletene nove
dimenzije kao nikad do tad, kada su metafizika, nihilizam, anarhija, magija, iluzionizam,
psihologija, revolucionizam, znanost, tehnologija, globalizacija, meukulturalizam, eklekticiam i
mnoge druge komponente bile ukljuene u stvaranje kulture koja je obiljeila to stoljee koje je
moemo rei zbilja uinilo mnogo. Koliko to mnogo je zapravo razorno za auru umjetnosti, koliko
bit umjetnosti je se izmijenila i gdje je ona ieznula vidimo naravno na kraju moderne umjetnosti.
Svijet je toliko postao krcat umjetnikom produkcijom, toliko da je dolo do hiperprodukcije, koja
se uvukla u sve pore postojanja, i okruila se oko nas samih i svega oko nas.
No sve to stvorilo je jednu novu ekonomiju, jednu novu umjetnost, jer vie nema Velike umjetnosti
ni velikih djela, kako navodi Michaud, to je, nastavlja: ''pobjeda koja odgovara isparivanju
umjetnosti, dobiva svoj umjetniki smisao u okviru susreta i mijeanja meu kulturama.''5
Nelson Goodman rekao je zbogom auri bye-bye aura.
Umjetnost je prela u plinovito stanje.
U pokuaju definiranja razlike izmeu moderne i suvremene umjetnosti Catherine Millet istie:
''Dok je moderna umjetnost izazivala raskole, suvremena nastoji obnoviti vezu izmeu umjetnosti i
publike. Avangardna je jurnjava za napretkom zavrila stoga u obustavljenom vremenu svako djelo
uspostavlja vlastitu perspektivu, a svaki gledatelj postaje referentna toka. To pak stvara umjetniko
podruje koje se sve vie iri, ali pri tome sve vie raspruje''
Teza je koja se da povezati sa Michaoudovim izjavama takoer, dobivajui time potvrdu kako je
umjetnost rasprena meu nama.

5 Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju, esej o trijumfu estetike, naklada Ljevak, Zagreb, 2004. 82.str.

Sada, kada je prijeeno povijesno podrijetlo, autor se osvre posljedicama na estetiku refleksiju.
Do 20.stoljea estetika se gledala kao filozofska disciplina uenja o lijepom. Postoji time
tradicionalna estetika koja koja se bavi pitanjima poput: rijei o naravi umjetnikog djela(kojom se
bavi ontologija umjetnikog djela), njegovu funkcioniranju( mehanizmi simbolizacije), narav
estetskog osjeaja (daju ga estetsko iskustvo i stav) i mehanizmima stvaranja i sustava umjetnosti.
No pojavljuje je val filozofa, kritiara umjetnosti i esejista primjeujui da sve manje i manje
pojavljivanje klasinih djela radi neku neravnoteu i pobunu odraza estetike. Tako 1930-ih godina,
filozofi Walter Benjamin i Clement Greenberg, predstavljaju jednu alternativnu i ''modernu''
estetiku. Sa estetike djela prelazi se na estetiku stavova, iskustava i uinka. Jedna njegova reenica
saima cijelo njegovo uenje: ''U velikim intervalima u povijesti istodobno se sa nainom ivota
mijenja i nain percepcije ljudskih drutava.''6 To to zapravo znai da umjetnika bit nije
promjenjiva, nego je promjenjiva ona povijesna bit koja se dogaa slijedom drutvenih preobraaja
i tehnikih otkria. Benjamin smatra da tehnika otkria kao otkrivanje fotografije otvorila vrata
reprodukciji djela, ona su se fotografirala, prenosila asopisima, letcima, kasnije videima i slinime.
Ve smo naveli koje je promjene uinila fotografija u svijetu umjetnosti, no Benjamin predvia da
sve te tehnoloke razine koje se odvijaju , sav taj napredak i proirenje tehnologije ujedno utjee i
na drutvene razine. to vie reprodukcija je stvoreno, to se vie umjetnika djela prenose i
prikazivaju sve veem i veem broju ljudi u drutvu, postaje jasno da sve to vie ima veze sa
razvojem industrijskog kapitalizma. Po toj reprodukciji, po tom pojmu, najvie se osvrnuo na film,
koji je ponovljiv, dostupan i to za milijune gledatelja, ne samo to jo nije imao na umu ili doivio
utjecaje i mogunost prenoenja filma i ostalih medija kakvo je ono danas u gotovo svako
kuanstvo, nego mu je ve tada samo po toj djeljivosti filmskog djela ve tad bila toliko iroka da je
dovela do razaranja aure. Postavlja time i tezu o ponovljivosti umjetnikog djela, usporeujui,
odnos filma i kazalita, kako nema ive publike pred glumcem, kako se ne gleda sama predstava i
pria tog filma, nego glumeva izvedba pred kamerama i montaa, a ta odsutnost publike pred
glumcem u izvedbi, znai i odsutnost aure. Film dakle postaje jedan drutveni kolektiv, zajedniki
san, dijeljenja iste misli irom svijeta. Benjamin se dri teze da je estetika znanost o percepciji i
promjena prirode umjetnikog djela, a za njega suvremeni predmet bi bio film, poto njime dolazi
do najvee konzumacije djela. No mi ivimo u svijetu interaktivnih hipermedija naroito za taj
primjer su video igrice taj dokaz ukljuenosti mase kao konzumente proizvoda kapitalistikih
interesa.
Pitanje je, to ostaje od velike umjetnosti, odgovor je , njezino ieznue.
Ieznue umjetnikog djela je istodobno i triumf estetike proizvodnje. Tako i muzeji su tvorevine
jedne iluzionistike uzvienosti, u toj ustanovi prema djelima se odnosi sa potovanjem, i postoje
norme kulturnog ponaanja. No muzeji time ne uvaju auru, nego ono to je dragocjeno. Aura je
uvijek potrebna ili makar njena zamjena.
Dakle vrativi se na tehnologiju i njen interaktivni uinak, ona je stvorila masovni individualizam,
to znai da je svaka osoba u mogunosti uzeti program, ili neki odreeni medij za kojeg uzima da
je prilagoen njemu. Krug se time zatvara i nestaje aure, ivimo u vremenu gdje sadanjost
ovladava sjeanjima i drugim dimenzijama vremena.
Clement Greenberg pak radi ''klasifikaciju'' modernih djela. Njegova je teorija remek-djela i kriterij
za prosudbu njihove uspjenosti i sama logika umjetnikog djela. Oslanja se na tradicionalnu
estetiku dajui novu dimenziju koja uspjeno brani modernu ameriku umjetnost. Pogotovo to se
tie apstraktnog ekspresionizma. Tvorei time paradigmu moderne umjetnosti.
Greenbergova estetika se poima na dvije strane, jedna koja objanjava logiku razvoja umjetnosti od
druge polovine 19.stoljea, (Greenbergov modernizam), dok druga se bavi temeljem estetike
presude to bi se moglo nazvati njegovim formalizmom. Opis oblika, nije vrednovan radi njega
samog, nego radi estetske kvalitete koju on stvara.
Voen je takoer milju da nema umjetnosti osim Velike umjetnosti.

6 Benjamin (W.) , Ecrits francais, op.cit., str.143.

Od Benjamina do Greenberga postavlja se neprestano pojam oka u umjetnosti, ok iji je prvi put
dio bio dadaistikoj estetici, ne slui za pojam uzvienosti, nego sredstvo razrauna umjetnike
''istine'' sa drutvenim, graanskim okrujem.
Preobraaju umjetnosti u eter ili plin odgovara ieznue iskustva. Ono mora biti okrueno snanim
ak vrlo snanim ritualima kako bi bilo prepoznatljivo, kako bi se jednostavno znalo da iskustvo
postoji.
Sada slika kao da je malo upotpunjenija, no Michaud postavlja sljedee pitanje? Koji su interesi tu
zadovoljeni?
Prvi navodi autor, je hedonizam.
Estetiko iskustvo kako bi i prvenstveno se moglo zakljuiti prua uitak.
Ne radi se o intelektualiziranom uitku, nije osjeaj uzvienosti koji uljevaju ljepota ili genij, nije ni
rije o uzbuenju koje se raa iz duha zajednitva.
Komunicirati, odgajati , graditi , uravnoteiti, dati na znanje, uznemiravati: te klasine sastavnice
navodi autor, ovdje vie nemaju veliku vanost.
Na jednoj maglovitoj, fluidnoj razini, radi se o uitku u nekom iskustvu struji, gdje su pravila lako
razumljiva, a suglasnost lako postignuta. Radi samog izraza mogli bi zakljuiti da se radi o neemu
tronom , neemu neistom, jeftinom, odmah povezanost estetike hedonizma i umjetnosti
21.stoljea povezujemo sa biljegom, manje vrijednosti. No za hedonizam u estetskim iskustvima
moe se rei da je usmjerenija, gdje je transgresija dola u uporabu, na tako elegantan nain da
nemamo zamjeriti ita. Kritika je ritualizirana i dogovorena da je to kritika radi forme.
Obiljeja u kojima se nailazi estetsko iskustvo nije ekonomsko ili politiko, nego ono ovisi o
nainjenom izboru osobe koja ga je uzela i to je cilj angamana osjetiti dobro iskustvo i osjeati se
dobro. Hedonizam sam ima potrebu za podraavajem i poticanjem te tako treba pokret obnavljanja,
neprekidno se neto mora dogoditi. no to? Mora uvijek biti neto novo, a tu se ukljuuje moda.
Prije se na modu u umjetnosti gledalo kao na varljivu, ispraznu i povrnu , kako i sam Michaud
kae: Moda nastavlja ukidati vrijeme da bi ono ponovno krenulo sa sljedeom modom.''7 Za modu
se moe rei da je ona i duh ponavljanja, odrava razliku iako vie je ni nema, daje osjeaj punine,
daljnjeg toka. Toliko ima materijala i tema kojima se dananji umjetnici koriste, tako da definitivno
vrijedi praksa ''Anything goes'', ''Sve moe proi'', prema izrazu Paula Feyerabenda.
Uviamo takoer, da cijelom situacijom vlada dvostruka logika. Isparavanje umjetnosti, gdje
suvremena umjetnost poprima maglovit i raspren oblik estetikog iskustva i estetizirano iskustvo,
koja se gleda kao openito, ljepota je bezgranina, a umjetnost se razljeva posvuda tako da je vie
nema.
Ako je umjetnost svugdje, zato onda postoje posebna mjesta , institucije, gdje se odravaju obredi
pristupa umjetnosti? Ako umjetnost preplavljuje zrak, zato onda i dalje po Duchampovom
primjeru, stavljamo u boice zrak? Ne bi udila zasigurno pomisao kada bi dolo do krize, to se i je
dogaalo, kako bi ljubitelji prolostoljetne umjetnosti rekli, nije kao to je nekad bilo, sada se sve
svodi na dogaaje slavne osobe i gadgete. No koliko god jadikovali, treba se osvrnuti u vremenu u
kojemu se sada nalazimo nama treba aura koliko god neprirodna ona bila. Treba nam osjeaj nje, po
neemu se trebamo orijentirati makar to u pitanju bila i moda. Jer ona je prema Michaudu,
nositeljica identiteta.
Globalizacija i komercijalizacija uvode u svijetu u kojemu je umjetnost ne samo blia modi ve i
turistikoj razonodi nego metafizikom traenju. Slavi se obilje i zabavlja vie nego to
prosvjetljuje i uzdie. Taj nazor odgovara iznimnom razvoju turizma, slobodnog vremena i kulture
potronje, kao i spektakularnoj preobrazbi muzeja u trgovako poduzee slino zabavnom parku.
No postoji bitna stvar koja povezuje turizam sa kulturom i umjetnou, to je turistiko iskustvo
onog estetikog iskustva, jer turizam ujedno zadovoljava hedonizam. Poto je turizam, prva svjetska
industrija, gdje skoro milijarda ljudi godinje odlazi u kutke svojih unutarnjih uivanja, umjetnost i
7 Yves Michaud, Umjetnost u plinovitom stanju, esej o trijumfu estetike, naklada Ljevak, Zagreb,
2004. 138.str.

kultura takoer meu svime ponuenim, ti koji imaju svoj sadraj.

Doba triumfa estetike prema Michaudu, primorava nas da ponovno otkrijemo taj odnos izmeu
umjetnosti i identiteta i ono to djelomice i ini preko turizma. Za umjetnost 21.stoljea ono to jest
bitno je prikazivanje identiteta i vlastito propitivanje. Jer to je to nam preostaje i to nam moda
nudi, no razlike koje ona radi nisu razmjerne , ali u njoj se pronalaze identiteti, oni se projiciraju,
nakon toga ona se vraa u neko vrijeme unatrag gdje nalazi se tamo jo identiteta za projicirane, taj
''loop'' u kojem se lagano kree je ono neto bez ega se svejedno ne moe, ono je u zraku i ono
nam je potrebno, da nema kristalia koje donosi nam moda iz svoje orbite, ne bi bilo nakita za nae
okruenje, a aura koja vie nije vezana za niim rasprostire se cijelim identitetom nae epohe.
Na kraju, iz saznanja da umjetnikih djela vie nema, ono to nam ostaje je ljepota uvuena u svaku
sferu beskraja.

Zakljuak:
Stvarno, nalazimo se u svijetu prepunjenim masovnom hiperprodukcijom to zapravo i ne daje
slobodnog prostora za sagledavanje to konkretno suvremena umjetnost moe biti ili openito koje
jesu zapravo vrijednosti naega doba. Veina bi, u usporedbi sa prijanjim stoljeem, rekla kako je
pala danas vrijednost skoro svega, dakle vrijednosti su ostale bez pretjerano dobrih dojmova za nae
doba. Prolazei kroz saetak povijesti, estetike i openito sastava suvremene umjetnosti, uviaju se
da stvari i nisu toliko sive. Sve ima svoj tjek, svoju transformaciju, svoju prolaznost iz jednoga
stanja u drugo, nita kako se zapravo kae ne nestaje, nego samo mijenja oblik. Tako je dakle i sa
umjetnou koja u sklopu dananjeg doba se uklapa na onakvo mjesto kakvo jednostavno joj i je
predodreeno. Svako razdoblje nosi svoje znaenej, a umjetnost je refleksija onoga samog. Ovo je
vrijeme ljepote koje je doseglo najvei vrhunac do sad, a svakim sljedeim dizajnom trudi se biti jo
vie ljepim okruenje i sama atmosfera oko nas. I ako smo sada u dobu u kojem smo opsjednuti
ljepotom gdje ona poput najnjenije tvorevine prodire u nae pore inei nas vrlo teko neovisnima
o njoj, budunost moemo samo nagaati, moda nas dovede do jednog sljepila na sve ostale
elemente oko nas i da nam uvid da smo u jednakom fluidnom stanju kao i ona sama.