Ante Jurič-Grčka Od Mitova Do Antičkih Spomenika

Ante Juric
GRKA
OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA
ISBN-953-6294-34-6
ANDROMEDA
Rijeka, 2001.
Nakladnik
ANDROMEDA d.o.o.
Za nakladnika
Sarija Mahmi
Urednik
Husein Mahmi
Recenzenti
Prof. dr. sc. Marin Zaninovi

Dr. sc. Ante kegro
Izbor ilustracija
Ante Juric, prof.

Grafiki urednik
Miroslav Vukmani
Lektura
Tihomir Hadi-Bokov, prof.

Korektura
Juraj Vlai
Fotografije
Ante Afri, prof.

Arhiva Andromede
Likovni prilozi
Andrija Girardi, dipl. ing. arh i akad. slikar i grafiar

Grafika priprema
GENESIS, Zagreb
Naklada
2000
Tisak i uvez
VARTEKS d .d ., RJ. T isk ara V arteks
Izvori ilustracija navedeni su u literaturi i legendama
Slika na 9. stranici:
Svira harfe na klupi, m ram om i

kipi podrijetlom s otoka Kerosa,
2300. 2100. pr. Kr., Nacionalni
arheoloki m uzej u Ateni
ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Grka se u antiko doba znatnije razlikovala po velicini svojega podruja u odnosu na granice dananje Grke. Prostirala se na junom
dijelu Balkanskog poluotoka i dijelila od najstaryih vremena na Sjevernu, Srednju i Juznu Grku ili Peloponez. Uz navedeno, antikoj Grkoj
treba pribrojiti i podrucje na zapadnoj obali Male Azije, kolonije u junoj
Italiji i Siciliji, na sjevemoj obali Egejskog mora, Propontidi, Pontu,
Egiptu i obalama Sredozemnog mora. Klasini grki pisci nazivali su
svoj narod Helenima (Hellenes), a zemlju Heladom. Taj se naziv rabio
poeev od 8. st. prije Krista. Ime Helada (Hellas) obuhvaalo je u poeetku
samo jednu pokrajinu u Epiru. To se ime poslije proirilo i na druge
krajeve Grke, mnogobrojne otoke I osnovane grcke kolonije. Po imenu
jednog epirskog plemena Graikoi izveden je latinski naziv Graeci
za narod i Graecia za zemlju. Ti su nazivi prodrli izvan Grke i postupno
se ukorijenili, uza stare nazive, u usmenoj i pisanoj uporabi. Hellas je
ostao konvencionalni naziv za dananju Grku dravu.
1.
Sjeverna je Grka u klasino doba obuhvaala podruje ija je
granica tekla od Olimpa na sjeveroistoku, Akrokeraunijskog gorja do,
priblino, rijeke Aoos na sjeverozapau, dok je na jugu dopirala do
Ambrakijskog i Malijskog zaljeva.
Podijeljena je na pokrajine Tesaliju i Epir. Prirodnu granicu izmeu
tih dviju pokrajina, od sjevera prema jugu, ini planinski lanac Pind.
Tesalija je najvea grka pokrajina, okruena preteito gorama. Sa
sjeverne strane zatvara je planinski masiv Olimp (2918 m), prema grkom
mitu boravite najviih bogova, i Akrokeraunijsko goije, sa zapadne
strane planina Pind, a s jugoistone Egejsko more. To je ravniarsko
podruje kojim tee rijeka Penej, a koja se izmeu Olimpa i Osse, dolinom
Tempe, probija k moru. U prostoru jugoistono od nje nalazi se planina
Pelij. Prema predaji, iz toga je dijela pleme Lapiti protjeralo mitske
Kentaure. Tesalija je bila pogodna za poljodjelstvo. Kod starih je Grka
ta plodna ravnica bila posveena Demetri, boici plodnosti i zemljoradnje.
Dijelila se na etiri pokrajine: Photiotidu, Hestiaeotiu, Thessaliotiu i
Pelasgiotidu. Od tesalskih gradova povijesno su najvaniji Larissa
(Larisa), Pharsal (Farsal), Iolk (Volos), Pherai (Feraj) i Triceale (Trikale).
Dolina Tempe, Tesalija
13
Epir je pokrajina u sjeverozapadnom dijelu Grke. To je preteito

brdovit kraj. Planina Pind na istonoj je strani dijeli od Tesalije, a na
zapadnoj je okruena Jonskim morem. Na sjeveru dopire priblino do
rijeke Aoos, a juna joj je granica kod Ambrakijskog zaljeva. Vanija
rijeka je Arta (Arachton), koja zavrsava u razvedenom zaljevu stvarajui nizinu oko grada Arte.
Za najstarije stanovnike Epira spominju Pelazge. Heleni su epirska
plemena, od kojih su bila poznatija Chaonci, Thesproani i Molosi, pa i
neka iz Tesalije, smatrali barbarima ili polubarbarima, koji im nisu bili
ravni. Meutim, postojale su povijesne veze Helena s tom pokrajinom
preko k ye ta
koje se nalazilo u zemlji Thesproana u hrastovoj umi. Tu je bilo
proroite, veoma staro helensko
kultno sredite.
2.
Srednja Grcka je, prema nekim misljenjima, smatrana za pravu
Heladu, ili Heladu u uem smislu. Obuhvaala je prostor izmeu Epira
i Tesalije na sjeveru, i Patraskog, Korintskog i Saronskog zaljeva na
jugu. To je podrucje najveeim dijelom gorovito. Tymphrest je nastavak
planinskog lanca Pind.
14
GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA
Podijeljena je na pokrajine Akarnaniju, Etoliju, Doridu, Zapadnu i

Istonu Lokridu, Fokidu, Beotiju, Atiku i Megaridu. Mnoge od njih su
imale veliko znaenje u antikoj povijesti.
Akarnanija je zauzimala podrucje na krajnjem zapadu Srednje
Grke, od Ambrakijskog zaljeva na sjeveru do Patroskog na jugu. S
istone je strane graniila rijekom Aheloj s Etolijom, a sa zapadne se
strane otvarala na Jonsko more. Uz neto plodne ravnice,prevladava
uglavnom brdovito podrucje, na kojemu su se razvila naselja Alyzia,
Astakos, Palairos, Anaktorion i druga.
Etolija (Aetolia) pokrajina je koja je na zapadu graniila s Akarnanijom, a na istoku sa Zapadnom Lokridom i Doridom. U ranim stoljeima helenske povijesti imala je neznatno znaenje. Jezik njezinih stanovnika bijae Helenima esto nerazumljiv, pa su ih, kao i Epirce, nazivali
barbarima. Vanija naselja su Kalidon (Kalydon), Pleuron i Thermum.
Dorida je vrlo mala gorovita pokrajina smjetena izmeu dviju Lokrida, Etolije i Fokide. Bila je napooem* Dm ^ vu4*nnfj]iTu
osvajanje Peloponeza.
Lokride (Lokris) Istonu i Zapadnu razdvajala je pokrajina Fokida. Istona Lokrida (ili Opnatijska) formirala se uz Eubejski zaljev s
poznatim gradovima Opusom (Opunt) i Thorniumom.
Zapadna Lokrida (ili Ozolijska) brdovit je kraj i prua se uz Korintski
zaljev. Od vanijih gradova spominju se Amfisa (Amfis) i Naupakt. Lokride su imale povijesno znaenje u ivotu starih Grka.
Fokida (Phokis), uz Atiku, povijesno je najvanija pokrajina Sred
nje Grke. Po mitskoj predaji ime je dobila po Foku, Eakovom sinu
(unuku Zeusa i nimfe Egine). Prostirala se izmedu Lokrida i Beotije s
izlazima na Eubejski i veim dijelom Korintski zaljev. To je blago
brdovito i planinsko podrucje sa znamenitim Parnasom (2459 m), gdje
je bilo mitsko boravite muza. Na njegovim obroncima nastalo je '-:
proroite I &
H PplfL Tfc #si H I I
noznati sraovi H ^ ^ H |H H I H I ^ ^ I
Beotija granii s Atikom na jugoistonoj strani i prua se od Eubejskog do Korintskog zaljeva. Beotija je nazvana po Beotu, sinu Itona1 i
nimfe Melanipe. U njezinom sreinjem dijelu nalazilo se jezero Kopais
(danas uglavnom isueno). Beotija je preteito ravniarska zemlja, pose
bice njezin sjeverni dio, dok je u junom i istonom dijelu gorovita. U
tom je kraju pla.nina Helikon 548 m), jedno od povremenih
muza. U toj su pokrajini rijeka Kefis i Asop. Najvaniji su gradovi Grho1 Iton se navodi kao sin Amfiktiona, jednog od atenskih kraljeva. Smatra se da
je Amfiktion osniva Amfiktionija (saveza od nekoliko susjednih dravica, koje su
titile zajedniko svetite i stvarale mogunost odravanja zajednikih vjerskih
sveanosti). Pauzanija, 1989., 467, bilj. 1.
15
Umjetnik iz Beotije: etveropreg s ratnicima, terakota, visina 20 cm, 7. st.

pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni
men, stari, legendarai grad Minijaca, Teba, najuglednije mjesto i politiko

sredite klasinih Helena, te Plateja, Leuktra, Heroneja, Tanagra, Tespija
(Thespia) i luka Aulida.
Atika se u poetku zvala Aktika (od akte na starojonskom naziv
za poluotok). Atika je poluotok i pokrajina u krajnjem jugoistonom
dijelu Srednje Grke. Veim je dijelom okruena morem s razvedenom
obalom. Dok je sjeverni dio gorovit i brdovit, u junom prevladava ravnica. Istiu se planine Kiteron (Kitheron, 1410 m), Parnes (1412 m),
Pentelikon (1108 m), poznat po bogatstvu mramorom, i Himet (Hvmettos,
1027 m). Poznata je po svojim povijesnim breuljcima koji se nalaze u
gradu Ateni sreditu cijele Atike u klasino doba. Poznate doline su
Atenska, Eleuzinska, Maratonska i Mesogejska s rijekama Kephis i Hiss.
Atika je bila podijeljena na podruja Pediadu (dolina), Diakriju
zagorje i Paraliju primorje. Osim Atene, spominju se i naselja
Maraton, Dekeleja, Ramnunt, Oropos, Brauron i Eleuzina na Eleuzinskoj ravnici, gdje su odravane eleuzinske misterije u ast boice Deme
tre. Spomenimo i atike luke Pirej, Munihiju, Faleron i Zeju.
16
GRKA OD MITOVA DO ANTIK1H SPOMENIKA
Megarida je podrucje s gradom Megarom, koje dijeli srednji dio

Grke od Peloponeza prevlakom Istam (Istmos) i Korintskim kanaiom.
3.
Juna Grka ili Peloponez je veoma gorovit poluotok, koji je u
moderno doba prokopom Korintskog kanala postao otok. Ime je dobio po
PelopsUi T&atalovu sinu.2 Sa sjeverne je strane okruen Patroskim i
Korintskim zaljevom, sa zapadne Jonskim morem, s istone Saronskim
i Argolidskim i s june strane Mesenijskim i Lakonijskim zaljevom.
Obuhvaao je pokrajine Ahaju, Arkadiju, Elidu, Argolidu, Meseniju i
Lakoniju.
Ahaja iAchaia) zauzima sjeverni dio Peloponeza, prua se du Patroskog i Korintskog zaljeva izmedu Elejske i Sikionske zemlje. Nazva
na je po njezinim stansvnicima Ahajcima (Ahejcima), iako ima i drugih
tumaenja. U staro je vrijeme Ahaja nazivana i Egijal, po Egijalu koji
je vladao u Sikionu.
Uz morsku obalu te pokrajine su plodne ravnice, a unutranjost je
dosta brdovita, uz nekoliko manjih rijeka Ahaja se spominje kao orJedan od najvanijih gradova bio je Patrai (danas Patras). Od drugih
gradova poznatiji su Dima (Dyme), Olen (Olenusj, Egije (Aegae) i Helika.
U rimski) je dobu Ahaja naziv-za itavu Grku kao rimsku provinciju.
Arkadija (gr. arktos = medvjed) pokrajina je u sreinjem dijelu
Peloponeza. To je preteito brdovito i planinsko podrucje s planinama
Erimantom (Erymanthos, 2224 m), Kilenom (Cyllene, 2376 m) i Likejom
(Lykaion, 1430 m). Rijeka Alfej iz tih brda tee prema Olimpiji na zapad
u Elidu.
Legende spominju Pelazga kao prvog stanovnika te zemlje, a za nje
gova je vladanja zemlja nazvana Pelazgija. Arkaani su se smatrali
autohtonim stanovnicima te pokrajine i najstarijim meu antikim Grcima. Od starih gradova poznatiji su
t
TJoStn mlai su gradovi Megalopolis, Aleja, Hereja i
Figalija (Phigalia).
Elida (Elis) zemlja je na zapadnoj strani poluotoka, koju veim dije
lom oplakuje Jonsko more. Na kopnenoj strani granii s Ahajom, Arkadijom i Mesenijom. Na istoku je brdovita, a na zapadu i jugu ravna i
2 Pelops je bio sin lidijskog kralja Tantala. Ubio ga je u mladosti otac Tantal,
rasjekao i ispekao njegovo meso i pripremio ga bogovima na gozbi. Bogovi su razotkrili istinu i kaznili Tantala velikim mukama, a Pelopsu su vratili ivot. Prihvatio
se kao Tantalov nasljednik vladanja u rodnom gradu. Prognan od trojanskog vladara, doplovio je na daleki grki poluotok, koji e poslije dobiti njegovo ime. Postaje
kralj u Elidi i oenio se s keri elidskog kralja Enomaja, Hipodamiiom. Vidi opirnije na str. 100 102.
17
TRAKIJA
F ilip io
MAKEDONIJA
ILIRIJA
oP ela
jSolun
(Thessaloniki)
I la lk id ik a
EPIR
E gejsko m ore
TESALIJA
J on sk o m ore
ETOLIJA
,PIeuron
OKID.
>Delfi f
Tebii q
B E O TIJA
Atena
0 E lis
jKormtC
^
fJ oMiken
ÔiinjpijajARKADIJA 'a r g o l i d a
l OAjgosXcv
ArESENIJA ] q SpaTta
Vj
K 'V ^ lakonija
Kitera
K retsk o m ore
Pokrajine antike Grke
18
plodna. Dvije vee rijeke, Alfej (Alpheios) i Penej (Peneios), sa svojim

pritocima pokrivaju znatniji dio te ravnicarske pokrajine. Dijelila se na
tri podruqa: Elidu, Trifiliju i Pizatidu (po gradu Pizi). ini se da je Eleja
(po Elejanima) prihvatljiviji naziv za tu pokrajinu, jer ujedinjuje sva ta
tri podruja. Politiko je sredite bio grad Elida (Elis), a Olimpija (Olym
pia) najpoznatije grko svetite i najznaajnije okupljalite svih Helena,
poznato je po slavnim olimpijskim igrama. Od starih gradova treba spomenuti Pizu. mitsko sijelo Pelopovaca.
Argolida (Argolis), prema legendi, dobila je ime po Argu, sinu Zeu
sa i Niobe, Foronejeve keri, ili po stookom divu Argosu.3
Smjetena istono od Arkadije, na sjeveroistonom dijelu Pelopone
za, okruena je trima zaljevima: Korintskim, Saronskim i Argolidskim.
Sredinji dio je brdovit, a ostali, nizinski, istiu se dolinom kroz koju
tee rijeka Argo. Dijelila se na pokrajine Korintiju (Korinthiu) na sjeve
ru, s velikim trgovakim gradom Korintom, te Sikioniju (Sikyoniu) na
sjeverozapadu, s glavnim gradom Sikionom. Na jugu je bila Philasija s
gradom Phlinutom. U Argolidi su podignuti najstariji grki gradovi, kao
Mikena, Tirint, zatim (uz Sikion i Korint) Argos, Nemeja, Kleone, Epidaur, Troazen i drugi.
Mesenija (Messenie) brdovita je pokrajina s gorom Ithome i plodnim
nizinama. Prostire se na jugozapadnom dijelu Peloponeza. Granii s
Arkadijom, Lakonijom i Elidom. Svojim jugozapadnim podrujem otvara
se na Jonsko more.
Mitska predaja spominje Mesenu, enu Lelegovog sina Polikaona, po
kojoj je pokrajina dobila ime.4 Od starih gradova poznati su Mesena
(Messene) i luka Pilos (Pylos).
Lakonija je bila najvanija pokrajina na Peloponezu, smjetena na
njegovoj jugoistonoj strani. Legenda nam i ovdje govori da su se po
Lakedemonu (ija se majka zvala Tajgeta, a otac najvjerojatnije Zeus),
im je preuzeo vladanje zemljom, nazvali stanovnici i ta pokrajina. Lakedemonjani su spominjali Lelega kao prvog vladara te zemlje, a stanovnike Lelezima. Lakonija (Lakedemonija) preteito je brdovita zemlja
s manjim nizinskim podrujima, osobito u lakonskoj ravnici, kojom prolazi rijeka Eurota (Eurotas). Planinski lanci Tajget (Taygetos) i Pamon
pruaju se od sjevera i arkadijskih granica na jug do mora. Od gradova
je poznat veoma stari grad Amikle (Amiklae), kultumo sredite, i uz
povijesnu klasinu Spartu najvanije mjesto i sredite Lakedemonske
3 Vidi napomenu u biljeci 59 u vezi s Argosom na str. 312.

4 Mesena, Polikaonova ena, bila je iz Argosa i smatrala je da njezin mu ne
zasluuje (s obzirom na podrijetlo) biti obian graanin. S vojskom skupljenom u
Argosu i Lakedemonu doli su u tu zemlju koja je po Meseni dobila ime. Pauzanija,
1989., 191.
19
-Aptera
Gradovi i arheoloki lokaliteti minojske kulture na Kreti
drave. Po tom e se imenu poslije nazvati i pokrajina i narod. Poznati

su jo bili morski gradovi Helas, Gitij (Gythium) i Azop (Asopus).
Grkoj e se poslije pripojiti pokrajine sjevemo i sjeveroistono od
Epira i Tesalije Makedonija (Macedonia) i Trakija (Thrace).
4. Grki otoci obuhvaaju znatan dio podruja grke drave. Dijele
se na skupine otoka u Egejskom, Jonskom i Sredozemnom moru. Rauna se da Grka ima oko 1425 otoka.
Kreta je najvei grki otok. Povrina joj je 8381 km2, smjetena je
u istonom dijelu Sredozemnog mora i ubraja se meu vee europske
Antiki ostaci grada Kamirosa na otoku Rodosu
20
otoke. Uz manja nizinska podruja i polja, proima je nekoliko planinskih nizova visokih i vise od 2000 m, kao Levka, Ida (Idhi, 2456 m) i
Dikti.
Na Kreti je potkraj treeg i tijekom drugog tisuljea cvjetala minojska kultura u gradovima Knososu, Festosu, Tilisosu, Gurniji, Palaikastru, Maliju i drugima.
Eubeja je drugi otok po veliini (4108 km2), protee se usporedo uz
atiki poluotok u zapadnom dijelu Egejskog mora. Odijeljena je od kopna Eubejskim kanalom. Znameniti antiki gradovi su Halkida (Chalkis)
i Eretrija. U povijesno doba otok su naselili Jonjani.
Otoci Egejskog mora dijele se na nekoliko skupina, a najpoznatiji
su S p o ra d i u istonom i C ikladi u jugozapadnom dijelu.
Cikladi ta skupina ima oko 220 otoka, koji se u eliptinom rasporedu nastavljaju u produenju otoka Eubeje i atikog poluotoka. Naj
poznatiji sU Andros, Mykonos (Mikonos), Delos, Naksos, Amorgos, Durfi, Thira (Thera ili Santorin), Ios, Sifhos, Paros, Serifos, Kea i drugi. Na
tim se otocima u rano doba (tree tisuljee) razvila posebna, cikladska
kultura. Nastanjivali su ih Jonjani.
Sporadi (Sporades) nalaze se istono od Ciklada, blizu obale Male
Azije. To su ju n i Sporadi. Ima ih oko dvadesetak, od kojih je 12 veih,
stoga su i nazvani Dodekanez (dodeka = dvanaest, nisi = otok): Samos,
Patmos, Leros, Kalimnos, Kos, Tilisos, Rodos, Karpahtos, Astipalaia,
H isirojyi
Najvei meu njima je otok Rodos (1404 km2), vano sredite grke
kulture u helenistiko doba, sa starim gradovima Lindosom, Jalisosom
(Ialysos), Kamirosom i Rodosom.
Ti su otoci veinom pripadali dorskim Helenima.
Sjeveroistono od otoka Eubeje manja je skupina otoka Skyros i nekih drugih, a prozvani su sjevernim Sporadima.
Skupina veih otoka sjevemo od junih Sporada, veoma blizu maloazijske obale, su Lezbos, Hios (Chios), Lemnos, Imbros. To su bili otoci
eolskih Helena. Jo su sjevemije, blie trakoj obali, Samotraka (Samothraki) i Tasos (Thasos).
Uz atiku obalu nalaze se Salamina i u Saronskom zaljevu Egina,
otoci koji su imali znaajno mjesto u klasino grko doba. Juno od
peloponeske obale je otok Kitera (Kythera).
Otoci Jonskog mora su skupina otoka smjetenih uz zapadnu oba
lu Grke. Najvei su Krf (Kerkyra), Leukas (Leukada), Kefalonija, Itaka
(Ithaki) i Zakintos (Zahinthos). Najvaniji medu njima je Krf, s povijesnim gradom Kerkvrom. Ve u 8. st. prije Krista kolonizirali su ga Korinani.
II. KULTURE, UMJETNICKA

RAZDOBLJA I VANIJI
POVIJESNI DOGAAJI
Pogrebna amfora iz Dipilona,

visina 155 cm, 8. st. pr. Kr.,
Nacionalni arheoloki muzej u Ateni
PREGLED KULTURA
Neolitike kulture
Najranija povijest Grke moe se pratiti od kraja 7. tisuljea prije
Krista, o emu svjedoe otkriveni tragovi ovjekova prebivanja kod sela
Nea Nikomedia nedaleko od Soluna i s drugih lokaliteta na Kreti (gline
ne figure i keramika), u Atici, Peloponezu i osobito u Tesaliji. Neolitik
je najbolje istraen u predjelu Tesalije. Pojedina neolitika razdoblja na
podruju Grke nisu niti poinjala niti zavravala istodobno. Teko je
govoriti o jedinstvenoj periodizaciji. Spominju se razdoblja Predsesklo
ili Protosesklo kao rani neolitik, Sesklo ili srednji neolitik, i Dimini
ili kasni neolitik.
1.
Kultura Sesklo razvijala se tijekom etvrtog i poetkom treeg
tisuljea, a otkrivena je u Tesaliji blizu luke Volos (Iolkos) i na drugim
mjestima u Grkoj. Nositelji te kulture bili su poljodjelci, ponegdje I
stoari. Karakteriziraju je kamene i glinene statuete
enski i muki
idoli. Nastambe su gradene od drva i blata.
Arheoloki lokalitet Sesklo
24
Majka s djetetom,
terakota, visina 16
cm, podrijetlom iz
Seskla, oko 4000.
pr. Kr., Nacionalni
arheoloki muzej u
Ateni
2. Kultura Dimini kao i druge srodne joj kulture, razvijala se u

kasnom neolitiku u treem tisuljeu prije Krista. Pronadena je uglav
nom u Tesaliji u neposrednoj blizini Seskla. Proizvodi te kulture otkriveni su i u Srednjoj Grkoj, a poneki i na Peloponezu. Njezini nositelji
bili su poljodjelci. Kod sela Dimini otkrivena je akropola obzidana s
nekoliko koncentrinih zidina i ostacima zgrada tipa megaron. Od
ostalih spomenika nadeni su idoli, sada ve shematizirani. Karakteristina je figura boice majke ili uope majke s djetetom. Bilo je i drugih
proizvoda. Te su kulture irile svoj utjecaj na cijeli Balkanski poluotok.
Egejske kulture
Tijekom treeg i drugog tisuljea razvijali su se razliiti ogranci te
kulture na obali Male Azije, otocima Egejskog mora, Kreti i grkom
kopnu.
KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI..
25
Cikladski m ram om i idol, 3. tisuljee

pr. Kr., Pariz, privatna zbirka
1. Cikladska kultura cvjetala je na otocima Egejskog mora: Amorgosu, Milosu (Filakopi), Parosu, Naksosu, Sirosu, Delosu, Lezbosu, Theri i drugima. Po veini tih otoka, koji pripadaju skupini Ciklada, nazva
na je cikladska kultura bronanog doba. Isticala se ostacima gradskih
zidina, grobnicama, predmetima zanatskog i umjetnikog obrta (orude,
oruje, razni nakit, keramika), meu kojima se posebno istiu poznati
cikladski idoli.
2. Trojanska kultura Na sjeverozapadnoj obali Male Azije, ne
daleko Dardanela, Heinrich Schliemann (od 1870. do 1879.) otkopao je
devet kultumih slojeva (prema nekima i dvanaest), koji su pripadali
gradu Troji (Ilionu). Na tom lokalitetu, uz otoke Egejskog mora, vrlo
rano su rabljeni bakar i bronca pod utjecajem kultura koje su dopirale
s istoka. Slojevi Troje I. i . pripadaju vremenu oko 2600.2300. prije
Krista. U Troji . pronaeni su ostaci zidina, kua tipa megaron i
mnogo proizvoda od bakra, bronce, zlata i srebra. Oba naselja unitio je
26
poar. Troja III., IV. i V. nastale su na prethodnim ruevinama; nisu

imale osobito znaenje. Vee zanimanje pobudila je Troja VI. jer je bila
vee naselje od svih navedenih, a Schliemann i DOrpfeld smatrali su da
je ona Homerova Troja. Sauvani su ostaci zidina kua megaronskog
tipa. Pronadeni su raznovrsni proizvodi umjetnikog obrta, orue i oruje.
Nadeni su i importirani materijali s Krete, Mikene, Egejskih otoka i
Egipta. Razorena je potresom. Ameriki arheolog C. Blegen istraivao je
u Troji od 1932. do 1938. godine, a smatra da se razaranje dogodilo
nakon 1300. prije Krista. Po Blegenu, naselje nastalo na prethodnom, a
nazvano Troja VIIa, legendarna je Homerova Troja, to je u novije doba
u znanosti i prihvaeno. To je naselje razoreno i uniteno u poaru
Zidine i ulaz u naselje Troje VI.
KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.
27
Minojska
keramika, Kreta,
Arheoloki muzej
u Heraklionu
poetkom 12. st. prije Krista, vjerojatno uslijed neprijateljskih napada.

Antika tradicija to razaranje pripisuje grkim Ahejcima. Ostali kulturni slojevi nastali su poslije. Troja IX. je iz helenistikog i rimskog doba.
3. Minojska kultura Na otoku Kreti od sredine treeg i tijekom
drugog tisuljea razvijala se i cvjetala kultura koju je engleski arheolog
Arthur Evans nazvao minojskom kulturom, po mitskom kralju Krete
Minosu. Pripadala je halkolitikom i bronanom dobu. Podijeljena je na
ranominojsko doba (oko 2500. 1950. prije Krista), srednjominojsko
(oko 1950. 1550. prije Krista) i kasnommojsko doba (oko 1550. 1025.
prije Krista). Ima i drugih kronologija. Neke su dane prema gradnji
kretskih palaa. O toj kulturi vidi opirnije pod opisom Krete i njezinih
sp o m e n ik ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^
4. Heladska kultura Jo jedan ogranak egejske kulture koji se
razvijao po junom dijelu Balkanskog poluotoka nazvan je heladskom.
Ta je kultura podijeljena na tri razdoblja: staroheladsku (oko 2500.
2000. g. prije Krista), srednjoheladsku (oko 1950. 1600. prije Krista)
i kasnoheladsku (oko 1600. 1100. prije Krista). To se razdoblje poklapa s mikenskom kulturom.
Ostaci staroheladske kulture otkriveni su u Argolidi, Beotiji, Atici
i, neto rjee, u sjevernijim pokrajinama. Pronaene su grobnice, oruje,
28
nakit, posude, keramika i statuete od terakote. Znaajni su i ostaci

krune zgrade, otkriveni ispod grada Tirinta. Na osnovi importiranog
materijala uoavaju se veze s Cikladima, lokalitetima Male Azije, Egip
ta i drugim. Nositelji te halkolitike i bronanodobne kulture su Pelazgi
(poljodjelci, stoari i pomorci), prethodnici Grka na balkanskim prostorima.
Srednjoheladska je kultura bronanodobna, a razvijaju je prvi
grki doseljemri indoeuropskog podrijetla, nazvani Ahejci, i preostali
stanovnici starije kulture s kojima su se asimilirali. Ostaci te kulture
pronadeni su na mnogim mjestima u Grkoj, osobito u srednjem dijelu
i na Peloponezu, gdje e poslije izrasti naselja kao Atena, Eleuzina,
Orhomen, Mikena, Tirint i druga. Otkriveno je mnogo proizvoda od
gline, opsidijana, zlata, srebra i osobito bronce. Istie se siva minijska
keramika, nazvana po Minijcima iz beotskog grada Orhomena. Tu epohu karakterizira pronalazak lonarskog kola.
Kasnoheladska kultura nastala je potkraj sedamnaestog i poetkom esnaestog stoljea, a zbog izrazitog razvoja svojega najvaijeg sredi-
Mikenski idoli,
13. stoljee pr.
Kr., Muzej u
Nauplionu
29
Bronani bodei ukraeni zlatnom i srebrnom inkrustacijom, otkriveni u

krugu grobova A u Mikeni
ta naziva se i mikenskom kulturom. To je bronanodobna kultura

Ahejaca opjevanih u Homerovim pjesmama. Spomenici te kulture
otkriveni su, osim u Mikeni i Tirintu, i u drugim dijelovima Grke:
Pilosu, Argosu, Vafiju kod Sparte, u okolici Korinta, Mideji, Ateni, Tebi,
Orhomenu u Beotiji i drugdje. Pronaeni su ostaci kiklopskih zidina,
palaa, jamskih i kupolastih grobova, zlatnih vaza, raznog nakita,
keramike I glinenih plocica pisanib Imeamim pismom A* i veinom
linearnim pismom B. Mikenska je kultura propala prodorom plemena
Dorana na Peloponez oko 1100. godine prije Krista. Prema Tukididu, to
se dogodilo 80 godina poslije pada Troje. O toj kulturi vidi vise pod
obradom lokaliteta Mikena, Tirint i Pilos.
UMJETNIKA RAZDOBLJA
Geometrijsko razdoblje (1100.700.)
Propau mikenske kulture i tivffizacije, uzrokovane seobom helenskih plemena Dorana, na tlu Grke razvijala se potpuno nova umjetnost. Karakteriziraju je ponajprije ornamentalni geometrijski motivi na
ranom vaznom slikarstvu i jednostavni (shematizirani) geometrizirani
oblici malih ljudskih statueta, te osobito ivotinjskih figura < konja,
bikova i ptica. Vrijeme u kojem je stvarana ta umjetnost, prema ukrasima
i navedenim oblicima, nazvano je geometrijskim razdobljem. Najvanije
umjetniko sredite bila je Atena.
Najranijoj fazi toga razdoblja pripadao je protogeometrijski stil
(11. i 10. st. pr. Kr.), koji se u izvjesnom smislu nadovezuje na mikensku
keramiku. O ukraavanju vaza toga stila vidi na str. 302304, Nacionalni
Junak i kentaur,
8. st. pr. Kr.,
bronco, visina 11
cm, Metropolitan
Museum u New
Yorku
KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI...
Amfora, protogeometrijski stil, prva polovica 9. st. pr. Kr., Muzej

Keramik u Ateni
31
32
arheoloki muzej, dvorana (49), i Muzej Oberlander (Kerameikos) u Ateni,

dvorana II.
Oko 900. 700. g. prije Krista razvijale su se faze ranog, zrelog i
kasnog geometrijskog stila. One su prepoznatljive po preteito bogatijim ukrasima i oblicima (posebno u zreloj fazi). To je doba cvjetanja
dipilonskih vaza. Uz nove geometrijske motive meandar, svastiku, trokut
i druge, poinju se javljati figuralni shematizirani slikarski motivi (frizovi ivotinja, prizori iz kulta pokojnika), koji dobivaju sve vee znaenje.
U razvoju arhitekture to razdoblje obiljeava poetak gradnje prvih,
jednostavnih oblika grkih hramova. U svetitu Artemide Ortije u Spar
ti nalazio se maU hram ve u 9. st. prije Krista kao dvobrodna cela s
kamenom bazom i zidovima od opeke. Medu najranije navode se otkopani hramovi na Kreti: hram A u Priniasu i predarhajski hram. Apolona
Pitijskog u Gortini.
Arhajsko razdoblje (700. 480.)

Arhitektura toga doba najprije je kroz dorski, a poslije i jonski stil,
formirala razvijeni oblik grkog hrama, koji se zasnivao na jednostav
Kuros iz Ptoiona, oko 520. pr. Kr.,

Kora Peplos, oko 530. pr. Kr.,

Akropolski muzej u Ateni
33
Krilata Nike (Pobjeda) s

Delosa, mramor, visina 90
cm, oko 540. pr. Kr.,
Nacionalni arheoloki muzej
u Ateni
nom konstruktivnom sustavu stupa i vodoravne grede. U osnovi se na

lazila pravokutna prostorija zvana naos ili cela (lat. cella), koja je u
poetku dobivala stupove samo na proelju, potom zaelju, a poslije i na
duim stranama. Bilo je cela i krunog oblika sa stupovima naokolo. Na
to su nadogradivani ostali dijelovi hrama, arhitrav, friz (razliciti kod
dorskog i jonskog hrama), vijenac, zabati i skulpturalni ukrasi.
U znaajne hramove arhajskog stila ubrajamo Heraion u Argosu
(stari hram iz sredine 7. stoljea prije Krista), Herin hram u Olimpiji,
Apolonov u Korintu, Herin hram na Samosu, te stariji hram Atene
Pronaje u Delfima i Apolonov hram u Delfima (prvi potkraj 7. st. prije
Krista i drugi Alkmeonida iz 548. g. prije Krista, uniten u poaru 373.
prije Krista).
34
a - hram s antama
e - peripteros
b - hram s aptajna
Da procelju i zaelju
f - peripteros koji uz
aaos ima i riznicu
c - prostilos
d - amfiprostilos
g - dipteros
h - monopteros (tholos)
Tlocrti grckih Hramova
Vie je hramova sagraeno izvan grckog kopna na maloazijskoj obali

i u junoj Italiji (Magna Graecia, Pestum) i Siciliji. Od ostalih gradevina
spomenut emo hram Atene Polias, Hekatompedon i Pred-partenon (atenska Akropola), hram Apolona Patrosa (Oinskog), s atenske Agore, raniji
35
hram na Istmu, dvye riznice Sikionjana Od kojih je jedna bila kruna

(tholos), riznica Sifnijaca i druge.
Materijal od kojega su gradeni hramovi bili su drvo i opeka, koji su
postupno zamjenjivani kamenom.
Usporedno s razvojem arhitekture razvijala se i grka reljefna-ukrasna i monumentalna skulptura. Arhajski reljefi odlikuju se snanom ekspresivnou, posebno lica figura prikazanih en face (frontalno), dok su
tijela u pokretu dana u profilu. Na nekim reljefima vidljiva je statinost
i stiliziranost. Ekspresivnost je pojaavana polikromijom (modrom, utom, cmom i crvenom). Tom razdoblju pripadaju ostaci mramorne skulp
ture arhajskog Apolonovog hrama Alkmeonida u Delfima, skulptura s
hramova Atene Polias i Hekatompedona s atenske Akropole, skulptura
friza s riznice Sifnijaca u Delfima i zapadnog zabata Afajinog hrama na
Egini. Uz ljudske figure, na nekim hramovima (Hekatompedon, Artemidin hram na Krfu) javljaju se i fantastine ivotinje, vjerojatno pod
orijentalnim utjecajem. Od monumentalnih i drugih reljefa navodimo
Aristionovu stelu (djelo kipara Aristokla) i Kipselov koveg iz Olimpije.
Razvojem arhitekture i reljefnih ukrasa razvija se i monumentalna
skulptura u ijem je sreditu ovjek. Materijali koji su koriteni su
ponajprije bronca i mramor. Arhajska je umjetnost razvila dva osnovna
tipa slobodne ljudske figure: golog mladia kurosa i ljupke odjevene
djevojke kore (vidi Akropolski i Arheoloki muzej u Ateni, str. 247248
i 289291). Tipu kurosa pripadaju Kleobis i Biton (Muzej u Delfima,
dvorana 4).
Drugi vaniji primjerci arhajske skulpture su.Hera sa Samosa (Mu
zej Louvre) prikazana u obliku stupa, s gustim naborima na odjei i
desnom ispruenom rukom uz tijelo, dok je lijeva ve poloena na grudi
(to je znak odvajanja pokrenutosti). Zatim, kip Moskofora (nosa
teleta), jahaa Rampin (Akropolski muzej u Ateni, dvorane 2 i 4),
mramorni kip Artemide (iz Artemidinog svetita u Delosu), to je bio
dar Nikandre s Naksosa boici, statua krilate 'Mike S- Delosa, pripisane
kiparu Arhermu (vidi Nacionalni arheoloki muzej u Ateni, dvorana 7),
te golema mramorna sfinga (Muzej u Delfima dvorana 3), dar Naksijaca Apolonu.
U tom razdoblju djelovalo je i vie sredita za proizvodnju slikanih
vaza (Kreta, Rodos, Korint, Melos). U 6. st. prije Krista osobitu vanost
u keramiekoj proizvodnji cmofiguralnog stila dobiva Atena (vidi Nacio
nalni arheoloki muzej, str. 307. i 308).
Pretklasino razdoblje ili strogi stil (480. 450.)

U tom se razdoblju naputa arhajski izraz s dominacijom frontalnosti, simetrinosti i ponavljanjem prototipova i arhajskim smijekom. Te-
36
Diadumeja,
sa zapadnog
zabata
Zeusova
hrama u
Olimpiji, oko
460. pr. Kr.,
M uzej u
Olimpiji
nja je usmjerena ka klasinom savrenstvu, koje svoj vrhunac dostie

u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu.
Najvanija djela u arhitekturi ostvarena su na Posejdonovu hramu
u Pestumu i Siciliji (Selinunt, Heraion hram E, Agrigent Zeusov
hram), Zeusovu hramu u Olimpiji i Afajinom hramu u Egini. Tom stilu
moe se pribrojiti i riznica Atenjana u Delfima sa svojim ukrasima
metopskog friza i Trijem Atenjana u Delfima.
Skulptura strogoga stila (uz sredita u Argosu, Sikionu i Egini) najizrazitije predstavljaju figure s istonog zabata Afajinog hrama na Egi
ni, te zabatne figure i metopski reljefi Zeusova hrama u Olimpiji.
Od poznatijih kipara istiu se Glaukija, Hagelad, Onata i Anaksagora. Monumentalnu skulptura, osim na zabatima, predstavljaju i voza
(koija) iz Delfa (vidi Muzej u Delfima, dvorana 12), broncana kompozicija Tiranoubojica Harmodija i Aristogitona, rad Kritije i Nesiota
(vidi str. 266).
Diskobol (Baca diska), rimska mramorna kopija prema Mironovom

bronanom originalu, oko 450. pr. Kr., Museo delle Terme u Rimu
37
38
Pelopsova
kvadriga
s istonog
zabata
Zeusova
hrama
u Olimpiji
Od brojnih kipara toga doba u Ateni navodimo Kalamisa (djela Alk

mena i Hermiona, koja jo odiu arhajskim izrazom) i istaknutijeg i
poznatijeg Mirona, koji svoje likove daje u pokretu (Diskobol, trka La
das i kompozicija Atena i Marsija). Tom razdoblju pripada i rodenje
Venere s Prijestolja Lodovisi (Rim, Museo delle Terme).
Mnogi su grki originali uglavnom izgubljeni i veim dijelom su sauvani u rimskim kopijama. To je i doba razvoja crvenog stila na crnoj
podlozi u ukraavanju vaza. Atena je i poznato sredite monumentalnog
slikarstva. Najistaknutiji slikari su Polignot s otoka Tasosa (Thasos),
Mikon i Panen (trijem Poikile u Ateni i svratite Kniana u Delfima).
39
Klasino razdoblje (450.330.)

Nakon znaajnih pobjeda Atenjana nad Perzijancima i dolaskom Perikla na vlast (443. 429.), stvorene su pretpostavke za Slobodan demokratski razvoj, u kojem su kultura i umjetnost postigle svoj vrhunac.
Umjetnost koja pripada tom dobu razvijala se u drugoj polovid 5. i
veim dijelom tijekom 4. st. prije Krista. Vise nego ikada do tada, u tim
stoljeima dolazi do veze izmedu umjetnosti i promatrane stvamosti, te
je postignut ideal klasine ljepote, koju karakterizira uravnoteenost,
sklad, red, proporcija i idealiziranost.
Za peto stoljee moe se rei da se odvija u duhu kipara Fidije.
Periklo je uz pomo Fidije i njegovih suradnika Iktina, Kalikrata, Mnezikla, Filokla i drugih obnovio i sagradio nove spomenike na atenskoj
Akropoli (vidi str. 223243), koji e kulminirati hramom Partenonom u
graditeljskom i skulpturalnom umijeu. Upravo ukrasnoj skulpturi i
kipovima boanstava Fidija e dati onu klasinu uzvienost i olimpsku
mirnou. Od njegovih uenika i suradnika isticali su se Alkamen, Kolotes i Agorakrit. U to su doba u Ateni sagradeni i drugi spomenici: Hefesteion, Odeion (krunog tlocrta) i Metroon. U drugim dijelovima Grke
sagradeni su hram Nemeze u Ramnuntu, Posejdonov hram na rtu Sunion, Telesterion u Eleuzini, Apolonov hram u Basama u Arkadiji (hram
Partenon na atenskoj Akropoli, dananji izgled
40
im n a m n g
dorski red
a bb,c ddj-
krepidom a
stilobat
baza stupa
stup
kapitel
kapitel s
volutama
d,- kapitel s
akant. liem
jonski red
e - ehinus
f - abalcus
g - arh itrav
(epistil)
h - friz
i - triglifi
I - metope
korintski red
k - ploice s
gutama
1 - mutule s
gulama
m - gejzon (vjena c)
n - sima
o - zabat (tim panon)
p - akroterija
Redovi (stilovi) u antikoj grkoj arhitekturi
u kojem se javlja prva pojava korintskog stila). O svim tim spomenicima

vidi vise pod obradom navedenih lokaliteta. Spomenimo i dorski hram
te spomenik Nereji da u Ksan to su (Likija).
Urbanizam je obiljeio Hipodam iz Mileta, sustavom pravokutne mree gradskih ulica (Prijene, Milet).
>1|@|, nz Fidiju, drugi najznaajniji kipar koji pripada klasinom razdoblju. Stvorio je kanon Cidealnu proporciju ljudskag tljela). fcjjl
je primijenio u svojim tijelima Dorffor (Kbpljonoa) i Pijadum?#
Dok je Fidija stvarao idealpe figure bogova, Poliklet je stvarao ljude
atlete savrenog oblika. Od kipara treba jo istaknuti Kalimaha (minu-
Dorifor
(Kopljonoa),
rimska mramorna
kopija prema
Polikletovom
bronanom
orignalu, oko 440.
pr. Kr., Museo
Nazionale
u Napulju
41
42
Mauzol, kralj Karije, mramor,

395. pr. Kr., iz Mauzoleja
u Halikarnasu, British Museum
u Londonu
Apoksiomen, rimska kopija grckog

originala prema Lizipu, oko 330.
pr. Kr., Muzej Pio Clementino
u Vatikanu
gdje je prikazan idealan klasini izraz lika), i Peonija iz Mende kip

Nike u Olimpiji (vidi Muzej u Olimpiji, dvorana 6).
U to doba znaajno se razvija slikarstvo u Maloj Aziji. Istiu se
slikari Zeuksis i Parazije (kod prvoga savrena tehnika, a kod drugoga
karakterizacija likova). Atiko vazno slikarstvo u kompoziciji je slobodnije i velika je primjena perspektivnog skraivanja.
Klasino razdoblje etvrtog stoljea Atenu je obiljeilo novim graevinama od kojih navodimo reprezentativni Lizikratov spomenik. Ostali
KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI
43
poznati spomenici toga stoljea su hram Atene Aleje u Tegeji (rad

Skopasa), Asklepijev hram i Tholos u Epidauru, Tersilion u Megalopolisu,
te neke od gradevina u Olimpiji, Meseni, Delosu i drugim lokalitetima.
Tome pridodajemo i uvena kazalita u Ateni, Delfima i Epidauru. U
Maloj Aziji podiu se novi Artemizion u Efezu i monumentalni grobni
spomenik posveen kralju Mauzolu u Halikarnasu.
U to doba u kiparstvu primat ima Sikion na Peloponezu. Poznati su
bili kipari Antifan, Kleon i Poliklet Mladi. Ukrase na Asklepijevu hramu
u Epidauru radi Timotej. Meutim, najistaknutija imena 4. stoljea pri
je Krista su Praksitel, Skopas i Lizip. Praksitel prikazuje u oputenoj
prirodnoj pozi izgledom lijepe, sjetne i graciozne figure (Brauronska
Artemida, Eros, Apolon Saurokton, Afrodita Knidska, Hermes s
Dionizom). Skopas izvodi djela s izrazom patnje i uznemirenosti (Af
rodita, Menada, ukrasi na hramu u Tegeji i druga). Za Lizipa se moe
rei da je veliki kipar koji zavrava klasino razdoblje. Kanon s novim
proporcijama najbolje je dao u figuri Apoksiomena (spomenimo i kip
Augija iz Delfa, portret Aleksandra Makedonskog i druge). Od ostalih
kipara isticali su se Leohar (Apolon Belvederski) i Brijaksid. U to
vrijeme stvorena su i neka djela nadgrobnih stela i reljefa.
Monumentalna skulptura utjecala je na izradu malih terakotnih
genre-figura otkopanih u Tanagri. Medu slikarima najvaniji je Apel iz
Kolofona. Slikarstvo na vazama u Atici u potpunom je propadanju, ali
je procvat doivjelo u Magni Graeciji (Velika Grka).
Helenistiko razdoblje (330. 146.)

Prodorom Aleksandra Makedonskog daleko na istok sve do Indije,
dolo je u novoosvojenim zemljama do snanog irenja grke kulture i
umjetnosti. Tako je dolazilo do spajanja i mijeanja grkih umjetnikih
elemenata s mjesnim umjetnikim izrazom i tradicijom. Atena je gubila
primat dotadanjeg sredita kulturne moi, a nova arita helenistike
umjetnosti postaju Aleksandrija, Pergamon i Rodos.
Potkraj 4. st. prije Krista, u prijelaznom razdoblju, u Ateni je skulp
tura pod izvjesnim utjecajima Praksitela, Skopasa i Lizipa. Kipari toga
doba su Kefisod Mladi i Timarh (Praksitelovi sinovi), Papil i Polideukt,
koji je prema Plutarhu izradio poznatu Demostenovu statuu. Plinije
spominje Lizipove sinove i uenike s puno pohvala: Dijapa, Boeda, Eutikrata, Fanida i Eutihida.
Posebno se po svojem idealiziranom izrazu i tematici (genre-motivi)
isticao kipar Boet (kraj 3. st. prije Krista) iz Bitinije, poznat po izradi
figure djeteta (Djeak koji davi gusku). Po genre-motivima, koji su
obogatili helenistiku skulpturu, bio je poznat i Miron iz Tebe u 2. st.
44
ECIPAT
Ttba
v g
Sync
Zemljovid golemog carstva Aleksandra

Makedonskog nakon makedonskih osvajanja
Portret Aleksandra Makedonskog (Velikog),

mramor, oko 340. 330. pr. Kr., Akropolski
muzej u Ateni
prije Krista (Pijana starica). On je zastupnik realistikog izraza. Dodajmo tom izrazu i druga djela Djevojica s golubicom, Stari ribar,
Faun i Erinija.
Od ostalih poznatih kipova helenistikog razdoblja spomenimo
sljedee: Afrodita (Venera koja ui), Venera Kapitolinska, Eros i
Psiha, Usnuli satir, Tihe iz Antiohije, Djeak izvlai trn iz stopala,
te remek-djela Nike sa Samotrake (Nike na pramcu lae, 200.
prije Krista) i Afrodita s Milosa (Venera Miloska).
U Tanagri (Beotija) otkriveno je u grobnim nalazima mnogo gracioznih enskih figurica izraenih od terakote, a pripadale su ranom helenizmu. Slinih figurica djevojica-ena, glumaca, djece sa ivotinjama,
otkopano je u Mirini (Mala Azija) iz doba kasnog helenizma.
U novom sreditu helenistike kulture i umjetnosti, Aleksandriji,
sagraenoj na naelima Hipodamova urbanistikog plana, podignut je
vei broj arhitektonskih spomenika. Na skulpturu aleksandrijske kole
utjecala je tradicija grkog kiparstva 4. st. prije Krista. U Ptolemejevo
Afrodita s Milosa (Venera

Miloska), mramor, visina
204 cm, 2. st. pr. Kr.,
Muzej Louvre u Parizu
45
46
Djeak koji davi

gusku, mramorna
kopija prema
Boetovu
bronanom
originalu, kraj
3. st. pr. Kr.,
Gliptoteka
u Munchenu
doba javlja se veza s Malom Azijom i Antiohijom u Siriji. Neka djela

karakterizira izraziti realizam figura i izrade portreta. Uz realizam,
javljaju se i genre-teme (Dijete Heraklo davi zmiju). Uz grku, njeguje
se i egipatska tradicija u skulpturi. Aleksandrijskoj umjetnosti pripada
1 skulptura Nil sa svojom djecom, kompozicija dana u alegorijskoj simbolici, sauvana u kopiji u Vatikanskom muzeju.
Istaknutu ulogu u razvoju helenistike umjetnosti u Maloj Aziji odigrao je Pergamon. Pergamski kralj Atal I. (241. 197.) je 201. godine
prije Krista darovao Ateni za atensku Akropolu skupinu od etiri kompozicije bronanih statua. Na njima je prikazana gigantomahija, borba
Atenjana s Amazonkama, borba s Perzijancima i pobjeda Pergamona
nad Galima. Neke su statue sauvane: Mrtvi gigant, Mrtva Amazonka, Mladi Gal i Ranjeni Perzijanac. Pergamskoj kiparskoj koli
Gal ubija
enu i sebe,
mramorna
kopija
prema
bronanom
Epigonovu
(?) originalu u
Pergamonu,
235, 230.
pr. Kr.,
Museo
Nazionale
u Rimu
47
48
Sauvana baza Zeusova rtvenika u Pergamonu
49
Zeusov irtvenik iz Pergamona,

rekonstrukcija, oko 180. pr. Kr.,
Berlin, Driavni muzej (Staatlisches
Museum)
Detalj reljefa sa Zeusova irtvenika
pripadaju i druge poznate statue sauvane u kopijama: " iznosi

iz borbe mrtvog Patrokla, Sjedei aka, zatim Vatikanska Arijadna,
Gladijator Borghese i Torzo Belvedere (pod aleksandrijskim utjecajem
)
j
_____________________ _________
Za peribol Atenina hrama u Pergamonu skupina kipara izradila je
nekoliko statua galskih ratnika kojima se veliala pobjeda nad Galima.
Najistaknutiji su meu njima Gal ubija enu i sebe (realizirano s puno
dramatike i patosa) i Umirui Gal.
Najvaniji spomenik Pergamona iz doba kralja Eumena II. (197.
159.) istaknuto je djelo helenistike arhitekture i skulpture Zeusov
rtvenik (oltar). Sagraden je oko 180. g. prije Krista kao spomenik na
50
Laokoont sa sinovima, mramor, oko 50. pr. Kr., Muzej Pio Clementino
u Vatikanu
borbu i pobjedu nad Galima. Reljefno ukraavanje rtvenika s temom

gigantomahije izvelo je vile kipara. Poznata su imena Mnesikrata, Melanipa, Oresta i Teoreta. Sve je dano u ekspresiji uzbuenja i patetike.
rtvenik je rekonstruiran u Pergamskom muzeju u Berlinu.
U helenistiko doba Rodos je svojim bogatstvom postao privlaan za
mnoge grke umjetnike. Bio je snano vezan uz grku umjetniku tradiciju, osobito sa Sikionom na Peloponezu. U doba Aleksandra djeluje
kipar Har (Hares), koji je izradio potkraj stoljea golemi kip Helija (sunca) visok 32 metra, poznat kao Rodoski kolos, smatran jednim od sedam
svjetskih uda. Sauvana su imena umjetnika Tihomara, Filesa, Aristo-
51
nida i Epiharma. Istaknuta djela rodoske kole su kompozicije Farnekog bika (2. st. prije Krista), koju su izradili Apolonije i Taurisko, i
Laokoont sa sinovima (1. st. prije Krista), rad Hagesandra, Polidora i
Athanodora na kojem su izraene duevna patnja i tjelesna bol. To djelo
pripada najveem umjetnikom izrazu kasnog helenizma nastalog za
rimske prevlasti.
Za slikarstvo helenizma karakteristine su povijesne, genre, a ponekad i mitoloke teme. To je razdoblje mozaika (Pergamon, Delos, Kos,
Pela, Pompeji).
U helenistikoj arhitekturi prevladavao je uglavnom jonski stil, a
slabije je rabljen korintski, dok je dorski bio uglavnom izvan uporabe.
Na nekim gradevinama dolazi i do kombinacije stilova. Od poznatijih
spomenika iz toga razdoblja navodimo Artemidin hram u Epidauru,
Hram misterija i Arsenoeion (kruna gradevina, oko 280. g. prije Krista)
na Samotraci, gradnju nedovrenog Olimpieiona u Ateni (nastavljena
gradnja oko 174. g. prije Krista), Atalov trijem i trijem Eumena II. u
Ateni, te mnoge raskone trijemove, gimnazije, palestre, knjinice, kazalita, vijenice i hipostilne dvorane. Znaajna je bila stambena arhitektura (Delos, Prijene, Pompeji) i gradnja vladarskih palaa.
Ostaci hrama Olimpeiona u Ateni
52
Kip rimskog
cara Hadrijana
(117. 138.),
Muzej
u Olimpiji
Rimsko razdoblje (146. prije Krista395. poslije

Krista)
fM iSe u svqioj v l a ^ sv& de 0SP5- g. Mgffie feigta. Dolaskom Rimljana
nije ugaena helenistika umjetnost, iji su elementi kroz razvoj rimske
umjetnosti potrajali jo dugo. U tom razdoblju rimske dominacije od
nekoliko stoljea, sagradeno je iznimno mnogo arhitektonskih spome
nika po cijeloj Grkoj. Najistaknutiji su: Toranj vjetrova, Olimpieion,
). 'ip. podignuto nekoliko manjih hramova i drugih
gradevina, od kojih se istiu
53
Oktavijin hram u Korintu
Bilo je gradnji i dogradnji u Eleuzini, Epidauru, Olimpiji, Heraionu

kod Argosa, Sikionu, Sparti i Filipima. Gradevina iz rimskog doba ot
kriveno je i na otocima, posebno Delosu (agora Theophrastos, agora
Italika, zidine Triariusa), Kosu (agora u gradu Kosu), hram i kupelji na
lokalitetu Asclepieonu, Samosu (manji hramovi), Tasosu, Kreti (Gortina
s vise spomenika) i drugima.
Na razvoj kiparstva utjeu ranija grka i helenistika djela. (|
^^^^^ ^^
grka djela Tft oidgfaalu. No, u tom se razdoblju izraduju mnoge statue
i portreti rimskih careva i lanova njihovih obitelji, vojskovoda, govornika i drugih uglednika (vidi Muzej u Heraklionu, dvorana XX, Muzej
u Epidauru, Muzej u Olimpiji, dvorana IX). Portreti su dani s izrazitim
**
noja, Muzej u Delfima, dvorana XIII). Keljefi odiu takoer realistikim
obiljejima.
U ukraavanju dvorana, kupalita i vila esto je koristena tehnika
mozaika.
VANIJI POVIJESNI DOGAAJI

Formiranje grkih gradova i kolonizacija
Antiki su Grci osjeali pripadnost jednoj cjelini, iako nisu imali }
novanu zajedniku dravu. Oni su formirali bezbroj malih i jedan broj
veih polisa: graova-dravai
Atena, Argos, Korint, Teha, Delos, Egina, Milet, Sirakuza itd.

Ot4&TdrfpK^Hpniiiv n 't.iLtr,'l > se iseljavali iz svje matine
zemlje, osnivajuci brojne kolonije uz obale Sredozemnog, Mramomog i
Cmog mora, uz sjevernu obalu Egejskog mora, u junoj Italiji i Siciliji,
otocima Korzici i Sardiniji pa sve do Jadranskog mora.5 Spominje se da
Hram F u Agrigentu na Siciliji, oko 425. pr. Kr.
Iojju na naim nrostonma na otoku Koruh v t arhajskog razdoblja, su. utemeIjili Kniani iz
Jo uvijek nisu otkriveni
naseobine.
KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNL
55
je samo Milet osnovao oko 90 kolonija. Oak su i kolonije, kada su postale

gospoarski vaniji gradovi, osnivale
kolonije. Jedan od vaiBalt
uzroka toga iseljavanja, prema antikim izvorima, svakako je prenaseljenost matinog kopna u Grkoj, a svemu tomu pogodovale su i politic
ks? prilike
: Sredozemlju, prednjoj Aziji $
Grki su doseljenici tako
neposredno prenosili svoj nain ivljenja i kulturu u nove sredine i bitno
utjecali na njihov budui razvoj.
Greko-perzijski ratovi
Poetkom 5. st. prije Krista osjeala se velika opasnost koja je prijetila Grkoj od snane Perzije, koja je dotada osvojila sve zemlje Staroga
istoka (i doprla do rijeke Inda) i zemlje od Egipta na jugu do Kavkaza
na sjeveru. Mnogi su grcki gradovi tako dospjeli pod perzijsku vlast.
Godine
prije JWsiiii maloazijski H se (Ir e
podigli na ustanak da se oslobode perzijske podjarmljenosti, U tim su
gradovima sruSene tiranije r protjerani tirani koji su bili uz perzijske
kraljeve. Ustanak je trajao pet godina, a potom je uguen. Svi jonski
gradovi su pali, kao i otok Cipar, a Milet je spaljen. Perzijska se vojska
pribliavala Grkoj. Godine 492. prije Krista jedni su odredi preko
Helesponta preli Trakiju, a drugi su se brodovljem uputili prema Hal;
kidici. U velikom nevremenu u blizini poluotoka Atosa, morska je bura
uputio je snanu vojsku pod vodstvpm Datisa i Artaferna u Egejsko
more da osvoji Eretriju na Eubeji i Atenu, jer su' ta dva grada pruila
pomo maloazijskim Grcima u ustanku Jonjana. Perzijanci su najprije
osvojili i zapalili Eretriju, potom su se prebacili na Atiku i utaborili na
ravnici Maratonskog polja, koja je od atenske Agore bila udaljena 42
kilometra. Perzijancima je pomogao i Hipija, Pizistratov sin. Atenjani
su uputili na Maraton 9000 dobro naoruanih hoplita i deset stratega
s Miltijadom. U grkoj su vojsci bill i odredi robova, a pomo su pruali
skom mom ) 385./SL godine osnoVali su kolffniju Pharos (Stari Grad s a otoku Hvaru).
Na
ananjega grada Hvara stavlja se i grko naselje Herakleja, iako se
n u v o d e i druge lokacije ove naseobine,*Sohn, Rogoznica, Korula, te na hopnenom
jlfPSlu. nasuprot Cl&Sk
Smatra se da su Isejei u posljednjoj etvrtini 3. st. prije Krista osnovali svoja
naselja na obali Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobisec), a u prvoj polovici 3. St. prije
postojala je i na podruju Solina.

M. Zaninovi, 1996., 9 56 i 93 115; B. Kirigin, 1996., 15 20 i 37 66; A. kegro,
1999., 213 218, 228 238, 275 285, 305 312.
56
Tumulus (grobni humak) na

Maratonu, visine 9 m, opsega 182
m, u kojem su pokopana 192
Atenjana poginula na
Maratonskom polju, 490. pr. Kr.
samo
perssijsku' voj&ku, U Ateau fe noslan glasnik F-jJipS d a ja v i veMkoj
^ subsb ^^111! ^
mirili s porazom, ve su se temeljito pripremali za nove pohode na
Grku. D&rije je umro 486- godine prije Krista, a nasKjedio ga je sin
, koji i^ naBtavio prip^ m e perziiskevaB[ke.
Mnogi su grki gradovi, uz Atenu, kojima je prijetila opasnost od
vez protiv Perzijanaca. Posebno se pripremala Atena. Temistoklo, jedan
fft stratega kt^ Maratona^ za gradnjO ^ oyog bfoddvijaTAi
emu je ddbio potporu Atenjana. JPod komandom Kserksa, u proljee
Spomen-ploa
Leonidi i tri
stotini
Spartanaca,
podignuta (na
mjestu starijeg
spomenika) u
novije doba na
breuljku u
Termopilskom
klancu, desno od
autoeeste prema
Ateni
57
Spomenik Leonidi
i poginulim
Spartancima u
Termopilu,
podignut 1955.
godine, lijevo od
autoceste prema
Ateni
480. prije Krista, perzijska je vojska krenula prema Grkoj. Do bitke je

dolo u Termopilskom klancu. mjestu na granici izmeu pokrajine
Tesalije i Srednje Grke. Grci su se junaki borili sve dok Perzijanci
3 Drave u ratu s Perzijom

Nculralne diave
^ K iie r a
Zemlje koje su Perzijanci prethodno osvojili
Prvi Pcrzijaki rat

Pohod Datiaov i Artafcmov 490 pr. Kr.
Drugi Perzijski rat
Put perzijske vojske 480. pr.Kr.
Kietanje petzijskc momarice 480. pr. Kr
Grcke pobjede
Perzijske pobjede
Zemljovid perzijskih ratova
58
nisu, zahvaljujui izdaji, nali prolaz planine i s lea napali grcke

branitelje. Junaki je izginulo 300 Spartanaca, na elu s kraljem Leonidom. Prije toga su ostale grke snage, po naredbi Leonide, bile povuene.
Poslije je na tom mjestu podignut spomenik (spomen-ploa) na taj
herojski pothvat spartanskih boraca, a u novije doba jo jedan monumentalni spomenik s liieve strane ceste.
Bitka kod Salamine. Iste su
w K l f S pomorske bitke s
Perzijancima. Perzijska je mornarica doekana kod Artemiziona, sjevernoga rta Eubeje, gdje je u borbama uniten dio grkog brodovlja. Istodobno
je kopnena perzijska vojska, slobodno prolazeci kroz Beotiju prema Ate
ni, pljakala i palila sve pred sobom. Stanovnitvo Atene sklanjalo se na
otoke Salaminu, Eginu i u Troazen. Perzijanci su uli u pusti grad i
razorili i spalili Atenu i cijelu Atiku. Njihova se mornarica usidrila u
luci Faleron. Do velike pomorske bitke dolo je kod otoka Salamine, a
grka je flota samo zahvaljujud velikom strategu Temistoklu nadmudrila Perzijance i postigla jednu od najvanijih pobjeda i tako obranila
nezavisnost Grke od velikih osvajaa.
Bitka kod Plateje i Mikale. Godine 479. prije Krista Perzijanci su
ponovno pokuali s preostalim snagama iz Tesalije osvojiti Atenu i Peloponez. Udruenim snagama Grci pobijedie perzijsku vojsku kod Pla
teje u Beotiji, a istodobno su Perzijanci pretrpjeli poraz na maloazijskoj
obali kod rta Mikale. Te su pobjede Grka bile odluujue za zavretak
Grko-perzijskih ratova. Bilo je jo borbi s Perzijancima. Grci su ih
porazili kod ciparske Salamine 450. godine prije Krista. Ubrzo je sklopljen
mir u Suzi 449. godine prije Krista, nazvan Kalijinim mirom (po atenskom opunomoeniku Kaliji).
Osnivanje pomorskog saveza

Tijekom godine 477. prije Krista dolo je do osnivanja pomorskog
vojnog saveza izmedu Atene i mnogih grkih gradova na maloazijskoj i
trakoj obali i Egejskim otocima. Sjediite saveza bilo je na otoku Delosu
u Apolonovu hramu, po emu je i nazvan Delsko-atikim. Osnivanje
saveza imalo je svrhu zajednike obrane Grka od Perzijanaca i osvetu
nad njima za sva dotad uinjena nasilja i ruenja. S vremenom su Atenjani zagospodarili savezom. Godine 454. prije Krista blagajna saveza
prenijeta je u Atenu, koja je u to doba postala najjaom pomorskom
silom u istonom Sredozemlju. Demokracija je u Ateni bila u punom
razvoju, a svoj najvei procvat postigla je H i f i s M Perikta (443.
429.). To je zlatno doba Atene, koja e postati i najvee kultumo sredite svih Helena.
59
Peloponeski rat
U doba intenzivnih gradnji u Ateni dolo je do velikog rata izmeu
Atene, koja je bila na elu Delsko-atikog saveza, i Sparte, vodee drave Peloponeskog saveza, u kojem je bila udruena veina drava Peloponeza. I Spartu je podravalo dosta gradova u Srednjoj Grkoj (osobito
Beotiji). Rat je nazvan Peloponeskim ratom i trajao je od 431. do 404.
godine prije Krista. Brojni su bili uzroci koji su doveli do Peloponeskog
rata. Izmeu glavnih zaraenih sudionika (na jednoj strani Atene i na
drugoj Sparte) vodio se primat za pojedine zemlje i trita. Po Tukididu,
Spartanci su strahovali od velikog i snanog uzdizanja Atene i zaostajanja u prednosti Peloponeskog saveza sa Spartom na elu. Javljali su
se i stari antagonizmi izmedu Dorana i Jonjana. Bilo je i drugih uzroka
poetku rata. Neposredni povod Peloponeskom ratu povezan je s postupcima Atenjana prema Megaranima i Korinanima, koji su izazvali dogaaje oko Korkire i Potideje.
60
Prvo razdoblje, nakon deset godina ratovanja, zavrilo je 421. g.

kompromisnim mirom poznatim kao I5ik$in mir. Nikija, voda oligarhijskih zemljoposjednika, zakljuio je mir u ime Atenjana. Obje su stra
ne priznale stanje kakvo je bilo na poetku rata.
U drugom je razdoblju, od 415. do 414. godine, atenska mornarica na
elu s Alkibijadom krenula u sicilsku ekspediciju kako bi zauzela Sirakuzu i osigurala trgovake pozicije na Siciliji. Meutim, Sirakuani su
dobili pomo Sparte, Korinta i drugih saveznika i teko porazili Ateijane.
U treem razdoblju, od 413. do 404. g. prije Krista, bilo je naizmjeninih pobjeda i poraza. Posljednja pobjeda Atenjana bila se 406. g. prije
lIMktir had, Argimiskih otoka (uz elidsku obalu), gdje je poraena
spartanska mornarica. Medutim, novom mornaricom Spartanci su 405.
g. prije Krista na Helespontu definitivno porazili Atenjane. Unitili su
Spartanski
ratnici, crno
figuralno
slikarstvo na
vazi, sredina 6.
st. pr. Kr., Muzej
u Berlinu
61
enska glava
od terakote s
Akropole u Sparti,
8. st. pr. Kr.,
Muzej u Sparti
atensko brodovlje, zaplijenili 160 trijera, te zarobili i pobili oko 3000

atenskih mornara. Bio je sprijeen dovoz ita i drugih namirnica u pirejsku luku, to je prisililo Atenjane na kapitulacjju 404. g. prije Krista.
Atenjani su morali ispuniti teke, diktirane uvjete mira.
Spartanska hegemonija
Tim je ratom bila opustoena cijela Grka. Sparta je postala najmonija helenska sila, uspostavila je svoju hegemoniju nameui volju
ostalim grkim polisima. Kraj Peloponeskog rata utjecao je i na raspad
Delsko-atikog saveza. Godine 396./395. Spartanci su zaratili protiv Perzijanaca, koji su napali maloazijske Grke. Ostali Grci Atenjani, Tebanci, Korinani i drugi potaknuti Perzijancima, sklopie savez pro
tiv spartanske hegemonije. Od 395. do I f l . trajao je Korintski rat izmeu lanova toga saveza i Sparte, a u koji su se umijeali i Perzijanci. Rat
je zavrio Antalkidinim mirom (nazvanom po spartanskom izaslaniku
62
vlast nad grkim gradovima

dobili autonomnost i slobodu.
Atenjani su 378. g. prije
j t e A f bio t e t E a t spartanske hegemonije
lovi
pomorski savez, iji
Tebanska hegemonija
bitci kod Leuktre 371. g. prije :lafeia Beotiji, Tebanei i iatgi:
Beoani teko su porazili snaniju spartansku vojsku. Tim je porazom
sruena hegemonija Sparte a sruen je i Peloponeski savez. Javlja se
pak hegemonija '. nad ostalim Grcima. Tebanei su, .ppj, vodstvom
Epaminonde, sa svojim saveznicima doli na Peloponez, gdje su kod
MitBdEiUOl 362. godine pobijedili Spartance i druge peloponeske gradove,
kojima su pomogli i Atenjani, U velikoj je bitci poginuo i Epaminonda.
Ubrzo je sklopljen mir izmeu zaraenih strana, uz priznavanje zateenog stanja. Tebanei su. 'BeloppnezW timei ie zavrila njihova
kratkotrajna hegemonija.
Makedonska osvajanja Grke

Sve dotadanje borbe iscrpile su grke gradove, to je bilo presudno
prilikom prodora Makedonaca. U prvoj polovici 4. st. prije Krista naglo
jaia Makedonija, posebno u vrijeme kralja Filipa II. (359.336.), koja
.
prije Krista. B
Svetom ratu izmeu Beoana i Fokejaca zemlju delfijskog hrama,
Filip je pomogao Beoanima i svladao Fokejce. Atenjani su mu prulili
atpor, osjeajui veliku ugroenost od Filipa II. Demosten je traio da se
oformi jaki savez junih grkih gradova-drava protiv Filipa, ali neki
snani polisi s Peloponeza ostali su postrani i u tome nije uspio.6
U odlunoj bitci kod Ileroneje 338. godine prije Krista u Beotiji, Filip
je pobijedio svoje protivnike. Poslanicima tih grkih gradova, sazvanim
na Istamskoj prevlaci kod Korinta, obrazloio je da mu nije cilj porobljavanje Grka, nego da im bude voa protiv njihovog velikog neprijatelja, Perzijanaca, a to su oni s odobravanjem prihvatili.
sin Aleksandar. I njega su Grci u Korintu prihvatili za svojega vou
6 Demosten (Demosthenes, 384. 322. prije Krista), Atenjanin, bio je najvei

grki govornik. Osjeao je veliku opasnost koja je prijetila Ateni i Grkoj od Filipa
II. Makedonskog. Poznata su njegova tri govora protiv Filipa (Kata Philipu) nazva
na Filipike i tri Olintska govora. Sauvano je ukupno 60 njegovih govora. Povijest
svjetske knjievnosti II., 1977., 148 150.
63
Demostenov kip, kopija

prema originalu
Polideukta iz 280.
pr. Kr., N y Carlsberg
Glyptothek
u Kopenhagenu
64
Bitka kod Isa izmedu Aleksandra

Makedonskog i Darija, podni
mozaik iz 2. st. pr. Kr. iz Faunove
kuie u Pompejima, kopija prema
grkom originalu iz oko 300. pr.
Kr.; Museo Nazionale u Napulju
Osvojivi najprjje Malu Azyu, potom Siryu, Fenikyu

I Palestinu, bez borbe je uao u Egipat, i 331. prije Krista osnovao grad;
Aleksandriju. U bitci kod Gaugamela 331. g. Aleksandar je porazio Dorocija, ovladao Mezopotamijom i tako potpuno slomio perzijsku dravu.
Godine 326. osvojio je dio Indjje. Umro je iznenada, na vrhuncu slave,
323. prije Krista u Babilonu.
Nakon smrti Aleksandra Velikog, Atenjani su s drugim grkim polisima pokrenuli ustanak za oslpbodenje od Makedonaca. Bio je to La*
mijski rat koji je trajao od 323. do 322. godine. pr. Krista u kojem su
pobijedili Makedonci. Makedonski dinast Demetrije iz Falerona vladao
je Atenom deset godina, od 317. do 307. godine. pr. Krista. Nakon
Demetrija Faleronskog, smjenjivali su se Demetrije Poliorket, Antigon
Gonat, Antigon Dozen i drugi. Protiv makedonske hegemonije osnivani
su regionalni vojno-politiki savezi, kao to su Etolski, u zapadnim predjelima sredinje Grke, i Ahejski savez, u gradovima na sjeverozapadnom
dijelu Peloponeza.
65
Zemljovid irenja Makedonije pod Filipom II.
Rimljani u Grkoj
Unato tenjama grkih drava i dravica da se oslobode od Makedonije, to im nije uspjelo. Oslobodili su se tek 196. godine prije Krista
uz pomo Rimljana. Godine 197. prije Krista rimski je konzul Flaminin
u odlunoj bici kod breuljka Kinoskefala u Tesaliji porazio makedonsku
vojsku s Filipom V. (222. 179.). Flaminin je na Istmijskim igrama 196.
prije Krista objavio svim Grcima da su oslobodeni makedonske vlasti, te
je slavljen kao spasitelj Grke. Kad su Rimljani osvojili Makedoniju,
podijelili su je na etiri autonomne pokrajine i 148. prije Krista osnovali
provinciju Makedoniju. Osvojivi Makedoniju, Rimljani su zavladali cijelom Grkom. Unato slobodi, koja je vie bila formalna, lanovi Ahejskog saveza su 146. g. prije Krista pokrenuli borbu za osloboenje od
rimskog patronata. Rimski konzul Lucije Mumije navedene je godine u
66
Kip naoruianog
vojnika iz rimskog
razdoblja, 2. st.
poslije Kr., Muzej
u Korintu
bici kod Leukopetre u blizini Korinta porazio ahejsku vojsku. Grka je

bila potpuno osvojena i ukljuena u provinciju Makedoniju. Poslije, u
carsko doba, 27. g. prije Krista, Rimljani su Grku proglasili posebnom
provincijom Ahajom.
Glava boice Atene, terakota, oko

490. pr. Kr., M uzej u Olimpiji
RELIGIJA
Najbogatiji izvor za prouavanje grke religije svakako su knjievni
tekstovi. Tu ponajprije mislimo na Homera i Hezioda. Prema Herodotu,
oni su izradili teogoniju (rodoslovlje bogova) i dali bogovima njihove nazive, ulogu i lik. U Theogoniji, epu iz 8. st. prije Krista i najstarijem
grkom literamom izvoru, Heziod navodi legende o postanku svijeta, postanku bogova i smjeni vladara na boanskom tronu. Mnotvo je i drugih
tekstova i spisa o grkoj religiji: povijesnih, filozofskih, retorickih.
Osim knjievnih (i ostalih navedenih) tekstova, drugi vani izvori za
upoznavanje grke religije su epigrafiki spomenici. Natpisi koji govore
o vjerskim svetkovinama, zavjetnim darovima, proroanstvima, udotvomim iscjeljenjima, svetim zakonima, kalendarima i slinom, urezani
u kamenu, glini ili kovini, znaajan su materijal za otkrivanje raznih
elemenata grke religije.
Treu skupinu izvora ine arheoloki spomenici. Od ostataka hramova, raznih rtvenika, gradevina namijenjenih za izvodenje tajnih obreda
misterija, zavjetnih statua, nadgrobnih reljefa, reljefnih ukrasa na
Jedan od Homerovih portreta

iz helenistikog ili rimskog
razdoblja, prem a grkom
originalu, Muzej u Napulju
70
hramovima (friz, metope, zabat), do slikarstva na vazama s prikazom

obrednih prizora. Keligijska shvaanja starih Grka odraavala su se na
razvoj grke knjievnosti, likovne umjetnosti i druge kulturne djelatnosti, te na njihov drutveni ivot uope. U najranijem razdoblju svoje
povijesti (prije dolaska u konanu postojbinu) Grci su se, poput mnogih
indoeuropskih naroda, klanjali raznim boanstvima: ivotinjama, biljkama, morima, umama, kozmikim pojavama: suncu, mjesecu, vjetrovima, kii i drugom, osjeajui da je na neki nain cijela priroda proeta boanskim duhom. To vjerovanje da sve u prirodi ima duu, zvano
animizam (lat. anima = dua) i demonizam (gr. daimon = boanstvo),
zamiljanje prirodnih sila i drugih pojava u vidu demona, natprirodnih
bia, Grci su primili iz drugih primitivnih religija. Sirene, satiri, sileni, pan, muze, harpije, kentauri, fantastina su bia mnogo opisivana
u grkoj poeziji i literaturi, te oblikovana u grkoj skulpturi i slikarstvu.
U staroj grekoj religiji nalazimo i ostatke totemizma (kada je svaki
adltovaoTsv6iltotara |& 1J|it inwSihdp'~e. nia piinyera u
Homera da se boici Heri pridaju epiteti kravooka', a boiei Ateni
^sovodka , Tekpnslyb, n antrspomdrfizrau (gt& anthrdgos = 2&vjek*
i
postaju pbatitelji bogova. Boici Ateni je posveena i pridodana sova,
Heri krava, Posejdonu konj. Afroditi dupin, Artemidi kouta itd. Razne
biljke, neko svete, i boanstva postali su atributi mnogih bogova. Primjer
su Zeusov hrast u Dodoni, Apolonov lovor u Delfima i Atenina maslina
u Ateni. Ima i drugih primjera. U religiji antikih Grka bilo je i drugih
ostataka iz prijanjih primitivnih religija, vezanih uz izvoenje odreenih
obreda: pri zazivanju kie, lijeenju, maskiranju, kultnom plesu, raznim
ienjima, prinoenju rtava i drugom.
S vremenom su mnoga boanstva zaboravljena i na njihovo su mjesto
dola nova. Najvei broj tih boanstava imao je samo mjesno znaenje.
Ne samo svaki kraj, nego je i svaki grad imao svoje osobnosti i svoja
boanstva. To razdoblje u razvoju grke religije trajalo je vise od tisuu
godina. Nakon toga dolazi razdoblje kada se pojedini bogovi poistovjeuju i stapaju u isto boanstvo. Tome su najvie u poetku pridonijeli
politiko-vjerski savezi u Grkoj i Maloj Aziji, zatim Homerovi epovi i
velika svetita, koja su okupljala Grke iz svih pokrajina na zajednikim
svetkovinama i igrama. Ti su ljudi nastojali da se bogovi ujedine (sve su
ih manje privlaili bogovi kojima nedostaje ljudski lik) te da se stvori
odreeni broj velikih bogova s ljudskim likom, koji e biti zajedniki
svim Grcima. Takvih bogova, koje su priznavali svi Grci, bilo je malo.
Imena nekih bogova naslijeena su iz kretske, a posebno mikenske kul
ture, gdje su ve bili poznati Zeus, Hera, Atena, Posejdon, Hermes,
Dioniz i drugi.
RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVINE I IGRE
71
Zeus i Hera, metopa s hrama E , Selinunt na Siciliji, oko 460. pr. Kr.,
Museo archeologico nazionale u Palermu
Jo je bilo mnogo drugih boanstava, ali su se ona tovala samo u

odreenim mjestima. Takvi su bili heroji i polubogovi, koji su bili smrtni, za razliku od velikih bogova koji su imali najvii stupanj na drutvenoj ljestvici i bili besmrtni. U slubenim kultovima nekog grada bilo je
obuhvaeno i vise od desetak velikih boanstava koja su pripadala polisu, dok su privatni kultovi (obitelj, bratstva) bili usmjereni na manja
boanstva u rangu heroja.
Prema navedenoj Heziodovoj Theogoniji, Homerovim pjesmama i
raznim drugim izvorima, navest emo podjelu grkih bogova. Obino se
svrstavaju u tri vane skupine: bogove neba, bogove mora i voda i bogove zemlje i podzemnog svijeta.
72
Atena, mramorna kopija prema

bronanom originala, vjerojatno
Fidijinoj Ateni Lemniji, oko 455. pr. Kr.,
Dresden, Staatlisches Skulpturensammlung
I. Bogovi neba
a) Olimpski ili vrhovni bogovi: Zeus, Hera, Posejdon, Demetra, Apolon, Artemida, Ares, Afrodita, Hermes, Atena Palada, Hefest i Hestija.
Ukupno ih je dvanaest. U 5. st. prije Krista Dioniz postaje umjesto
Hestije jedan od dvanaestorice olimpskih bogova. Had, bog podzemnog
svijeta, nije ivio na Olimpu. Ti su bogovi bili najmoniji (pogotovo Zeus)
i najvie su slavljeni u grckoj mitologiji i povijesti.
b) Boanstva drugog reda: Helios (Sunce), Selena (Mjesec), Eoja (He
ps - zora), Hemera {dnevrta svjetlost), Astra (zvijezde) x Vjetrovi (Euro
istoni, Noto juni, Zefir zapadni i Boreja sjeverni).
1.
Pratitelji i sluitelji bogova neba: Harite (boice draesti i ljepote),
Temida (boica zakonitog poretka), Hore (boice godinjih doba i reda u
ivotu i prirodi), Nike (Pobjeda), Iris (duga), Heba (vjena mladost, uzrast), Ganimed (vinotoa bogova), Eros (lju b a v ) i Muze (kojih je bilo
devet): Klio ipovijest), Euterpa (glazba), Talija (drama;, Melpomena (tra
gedija), Terpsihora (pies;, Erato (ljubavna poezija), Polihimnija Qirika),
Uranija (astronomija; i Kaliopa (ep).
73
2. Boanstva sudbine: Mojre (lat. Parcae): Klota, Aheza i Atropa, ima

ih vise. Nemeza (odmazda), Tihe (sretni trenutak), Agato Daimon (lat.
Bonus Eventus).
3. Boanstva zdravlja i poroaja: Asklepije (lijenitvo, zdravlje), Ilitija (porodaj), i Higijeja ili Higija (po nekima svrstana u boice utjeII. Bogovi mora i voda: Posejdon, Okean (gr. Okeanos, lat. Oceanus) (izvanjsko more, pristup samo bogovima) i Okeanide (Oceanide)
(boice izvanjskoga mora), Pont (dubine unutranjega mora, pristupnog ljudima) i sinovi mu Nerej s keerima Nereidama (morske nimfe),
Taumant (prirodne pojave na moru), Forkys (uvar mora i zatitnik
morskih udovita) i Ketos (morsko udovite), Amfitrita (Posejdonova
ena 1 suvladarica mora), Triton (ima ih v ile),' Protej i Glaukos (Posejdonovi sinovi morski bogovi), Ahloj, Penej i Inah (rijeni bogovi), Ina
Leukoteja, Melikert, Sirene.
III. Bogovi zemlje i podzemnoga svijeta: Geja (Zemlja), Reja Kibela ili Velika Majka, Demetra, Dioniz, Nimfe (vodene, umske i gorske
boice), Satiri (gorski i umski demoni), Silen (odgajatelj i pratitelj boga
Dioniza), Fast (bog uma, lovaca I pastira), Prijap (bog plodnosti), Perzefona (Kora) (Hadova suvladarica podzemnog svijeta), Had, Tartar (bezdan i ponor, vjena tama), Erinije (boice osvete i prokletstva), Hekata
(boica podzemnog svijeta), Tanatos (smrt), Hipnos (san, snovi).
Skifos, Dioniz sa satirima i menadama, crno figuralno slikarstvo, slikar

grupe Krokotos, Cabinet Medailles u Parizu
74
Silen s Dionizom, kopija prema

vjerojatno Lizipovu originala iz
oko 330. pr. Kr., Muzej Louvre
u Parizu
Uz glavna i nia boanstva u grkim mitovima javljaju se i heroji

(grc. heros = junak), koji su po ocu ili majci boanskog podrijetla. Navodimo najvanije: Ahilej (sin ftijskog kralja Peleja i morske boice
Tetide), Perzej (sin najvieg boga Zeusa i Danaje, keri argejskog kralja
Akrizija), Heraklo (sin Zeusa i Alkmene, ene mikenskog kralja Amfitriona), Tezej (sin atenskog kralja Egeja, po nekima boga Posejdona
i troazenske kraljevne Etre), Polideuk (sin Zeusa i Lede, lin e spartanskog kralja Tindareja) i drugi.
MITOLOGIJA
Mitovi (od gr. rijei mythos = rije, govor, povijest) slikovite su
narodne price koje govore o podrijetlu svijeta, prirodnim pojavama,
bogovima i njihovom djelovanju te legendarnim herojima i kraljevima.
Mitovi su zapravo pripovijesti ili predaje koje poput svetmje uvaju
istinu o svijetu i ivotu (u sredini u kojoj mit nastaje), iako povijesno
nisu vjerodostojne. Kad govorimo o grkoj mitologiji, treba naglasiti da
bismo bez mitova i mitologije teko mogli razumjeti grku religiju,
knjievnost, umjetnost ili kulturu, kao i razvoj antikoga grkog drutva
uope. Grka mitologija (skup mitova) medu poznatim mitologijama
svijeta pripada svakako u najbogatije. Stari su Grci voljeli mit i obavljanje kultova. Grki bogovi i heroji prikazivani su sa svim ljudskim manama i vrlinama. Oni komuniciraju i ope s ljudima. Vole, mrze i ljute se
kao i obini ljudi, smrtnici.
Mnogo mitskih pria nalazimo u grkoj literaturi, posebno u Homerovim pjesmama, kod Hezioda i grih dramatiara. Oivotvorenje raznih
mitskih scena moemo vidjeti na mnogim sauvanim antikim i kasnijim spomenicima skulpture i slikarstva.
Od bezbroj grkih mitova svrstanih u razliite skupine, spomenut
emo samo najvanije:
kosmogonija ili mitovi o postanku svijeta;
teogonija ili mitovi o postanku bogova;
antropogonija ili mitovi o postanku ljudi;
titanomahija (borba Titana protiv bogova);
mitovi o herojima (o Prometeju i drugima);
mitovi o demonima (borba bogova ili heroja sa zlim demonima);
mitovi o Trojanskom ratu, i drugi.
Nisu svi mitovi izvorno grki, mnogo ih je preuzeto od drugih naroda, posebno onih s Orijenta, koje su Grci na svoj nain dalje razvijali
dajui im umjetniku formu. Bilo je mnogo i regionalnih mitova koji su
izraavali mjesnu tradiciju s jasnim povijesnim dogaajima. Cee se za
njih rabi i naziv legende.
Od starijih grkih legendi spomenut emo samo one koje se ubrajaju
u najpoznatije:
kretske legende (o Minosu, Dedalu, Pasifaji, Minotauru, Arijadni);
atike (o prvim kraljevima: Kekropsu, Erehteju, Egeju, Tezeju);
korintske (o prvim kraljevima: Sizifu, Glauku, Belerofontu);
76
argivske (o kralju Danaju i njegovim kerima, o Herinoj sveenici

Iji (Io), o velikom junaku Perzeju);
lakonske i mesenske (govore o najveim dorskim junacima Dioskurima, o Heleni, najljepoj od svih smrtnih ena);
tesalske (o Kentaurima, Ijudima-konjima, i plemenu Lapiti);
tebanski ciklus (o Kadmu, utemeljitelju Tebe, o Antiopi, Edipu,
Antigoni);
legende o Heraklu, najveemu grkom junaku;
legende o Argonautima i legende trojanskog ciklusa, i mnoge dru
ge;
beotske (o Beotu praocu Beoana, Atalanti i Hipomenu);
arkadske i etolijske (o Atalanti, Meleagaru i lovu na kalidonskog
vepra),7
A) M itovi o p o je d in im o lim p sld m i d ru g im b o g o v im a

k o ji s im b o liz ira ju n e k e o d o p is a n ih g ra d o v a
i a rh e o lo k ih lo k a lite ta
ZEUS prema mitu vrhovni bog starih Grka. Sin titana Krona i
majke Reje, Roden je u spilji planine Dikte na otoku Kreti.8 Majka Reja
rodila ga je u tajnosti kako bi ga spasila od oca Krona, koji je ostalu
svoju djecu progutao u strahu da e mu oduzeti vlast. Reja je prevarila
Krona i dala mu da umjesto djeteta proguta kamen umotan u pelene.
Zeus je tako umaknuo sudbini koju su doivjele njegove sestre Hestija,
Hera, Demetra i braa Had i Posejdon. Kako mu se nije mogla posvetiti,
Reja ga je ostavila na Kreti, nimfama Adrasteji i Idaji, koje su ga dojile
mlijekom boanske koze Amalteje i hranile pelinjim medom. Kad je
Zeus odrastao na gorama Dikte i Ide, odluio je svrgnuti Krona s prijes
tolja. U tome su mu pomogle titanka Metida i majka Reja. Najprije je
Krona prisilio da oslobodi brau i sestre, koji su kao besmrtna boanska
bia ivjela u njegovoj utrobi. Potom je, uz pomoc stoglavih i storukih
divova, nakon strane desetogodinje borbe konano pobijedio Krona i
druge titane, bacivi ih u vjeeitu tamu Tartar, te se proglasio vladarom
svemira. S braom je kockom podijelio vlast: Posejdon je dobio more,
Had podzemni svijet, a Zeus nebo i zemlju. Kao najmoniji i najuzvieniji
vladar zvan je ocem bogova i ljudi. Zeus je bio bog koji je sve vidio, sve
7 P. Lisiar, 1964., 136.
8 Ima i drugih miljenja: neki smatraju da je Zeus roen na planini Likaj u
Arkadiji. Kada ga je majka Reja okupala u rijeci Nedi, predala ga je boici Zemlje
Geji koja ga je odnijela na Kretu i tamo ga skrila u pilju planine Dikte. Na
ulazu u pilju uvali su ga Kureti. Da bi priguili njegov pla, udarali bi kopljima
(maevima) o titove kako ga Kron ne bi uo. R. Grevs, 1990., 39 40.
77
Glava bronanog
Zeusa (ili
Posejdona) s rta
Artemiziona, oko
455. pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
uo i sve znao, kao svevladajui i sveznajui, bog svjetla, ljuti gromovnik, vladar oluja, gospodar munja i zatitnik prirode.
Njegovi atributi su orao, grom i munja, te hrast. Grci su u njegovu
cast podizali hramove (u Olimpiji, Istmu, Nemeji, Ateni, Siciliji...) i
rtvenike (uven je onaj u Pergamonu, 180. 160. prije Krista) te klesali
kipove od kojih je najvaniji bio kip Zeusa u Olimpiji, koji je izradio
slavni Fidija (vidi Zeusov hram u Olimpiji na str. 428 432).
Njegovo sjedite bilo je na visokom Olimpu u Tesaliji, u velianstvenoj palai koju je bog Hefest sagradio od zlata. Sjedio je na zlatnom
prijestolju, vinotoa bogova Ganimed toio mu je nektar, a mlada ki
Heba posluivala ambroziju kao glavno jelo.
Zeusova ena bila je Hera, ujedno I njegova sestra, s kojom je imao
djecu: Aresa, boga rata, Hefesta, boga vatre i kovaa (oruara bogova),
78
boicu vjene mladosti Hebu i Ilitiju (ili Ejlitiju), zatitnicu prirode.

Grki mitovi govore i o mnogim Zeusovim potomcima koje je imao s
boicama, nimfama i smrtnim enama.
Navodimo najvanije:
Koru ili Perzefonu (enu boga podzemnog svijeta Hada) s Demetrom, boicom plodnosti zemlje i poljodjelstva,
Atenu (boicu mudrosti i pobjedonosnog vodenja rata, zatitnicu
gradova i pravnog poretka, pravednosti i umjetnosti) s Metidom, boicom razboritosti i razuma (iako se najee spominje da je rodena iz
Zeusove glave nakon to je Zeus pojeo Metidu),
M
Perzej ublja Meduzu, metopa hrama C u Selinuntu na Siciliji, oko 520.
pr. Kr., Museo archeologico nazionale u Palermu
79
Hore (boice godinjih doba): Eunomiju (boicu zakonitosti), Dike

(boicu pravednosti), Ejrene (boicu rnira) i Mojre (boice sudbine) s
Temidom, boicom zakonitog poretka,
Harite (boice draesti i ljepote) s Eurinomom, Okeanovom (gr.
Okeanos) keri. Muze (boice umjetnosti) s Mnemozinom, boicom pamenja,
Apolona (boga syjetla i sunca) i Artemidu (boicu lova, ivotinja,
plodnosti prirode i Mjeseca) s Letom, keri Titana Koeja i ene mu Febe,
Hermesa (glasnika bogova i boga trgovaca, hodoasnika i putnika,
atleta i varalica) s Majom Plejadom iz Prometejevog roda,
Argosa (stooki pastir i utemeljitelj grada Argosa) s Nibom, smrtnicom,
Lakedemona (osnivaa grada Sparte i lakedemonskog kraljevstva)
s Plejadom Tajgetom iz Prometejevog roda,
Dioniza (boga vina i vinogradarstva) sa Semelom, keri tebanskog
kralja Kadma i ene mu Harmonije,
Herakla (najveeg junaka grkih mitova) s Alkmenom, enom mikenskog kralja Amfitriona (u Amfitrionovoj odsutnosti Zeus joj se pojavio u njegovom liku i tako uao u njezinu lonicu),
Perzeja (mitskog junaka) s Danajom, keri argoskog kralja Akrizija
i ene mu Euridike (Zeus joj se pojavio u vidu zlatne kie u podzemnoj
prostoriji gdje ju je otac skrio od pogleda mukaraca),
Polideuka (slavnog junaka iz grkih i poslije rimskih mitova) i
Helenu (najljepu od svih smrtnih ena) s Ledom, enom spartanskog
kralja Tindareja (Zeus ju je zaveo pretvorivi se u labuda),
Minosa (kretskog kralja), Sarpedona (likijskog kralja) i Radamanta
(mudrog i pravednog, koji se nakon smrti Amfitriona oenio Alkmenom)
s Europom, keri sidonskog kralja Agenora i ene mu Telefase,
Jaziona (boga zatitnika unutranjosti zemlje) s Elektrom, Atlantovom keri,
Epafa (prema grkim mitovima spominje se kao prvi egipatski kralj)
s Ijom, keri rijenog boga Inaha, Herinom sveenicom,
Tantala (kralja u lidijskom gradu Sipilu) s Plutom, keri Krona i
Reje; bio je ljubimac Zeusa sve dok nije ubio sina Pelopsa, rasjekao ga
i ponudio bogovima za jelo; Zeus ga je kaznio tekim mukama.
HERA u grckoj mitologiji vrhovno ensko boanstvo i kraljica
neba. Ki Krona i Reje, sestra i ena najvieg boga Zeusa. Sa Zeusom
je imala cetvero djece (vidi Zeus, str. 7679). Roena je na otoku Samosu, a po nekima Argosu. Odmah nakon rodenja otac Kron ju je progutao,
kao i ostalu njezinu brau i sestre, u strahu da e mu netko od njih
oduzeti vlast. Iz Kronove utrobe oslobada je Zeus, koji je tu sudbinu
izbjegao. Dok je Zeus vodio borbu s Kronom, Hera je odrastala u Arka-
80
Hera iz Herina
hrama u Olimpiji,
oko 580. pr. Kr.,
Muzej u Olimpiji
diji i, prema jednoj verziji, odgajao ju je Pelazgov sin Temen. Prema

drugoj, majka je Heru odvela Titanu Okeanu (gr. Okeanos), bogu
beskonanih i dubokih voda, i boici Tetidi da se brinu o njoj. U borbi
s Kronom, Okean je pomagao Zeusu. Nakon pobjede, Zeus je pronaao
Heru9, a kako mu se svidjela, poveo ju je na Olimp i s njom se oenio.
Zeusu, da ude u taj brak, nije zasmetalo to mu je Hera sestra. Naime
brakovi meu krvnim srodnicima bogova bili su uobiajeni. Dobili su
darove od svih bogova, a boica Geja je za svadbeni dar predala Heri
stablo sa zlatnim jabukama, koje e poslije uvati Hesperide10 u nje-
9 Navodi se da je Zeus pronaao Heru u Knososu na Kreti, a ima miljenja da

je to bilo na planini Tom ak (planina Kukavica) u Argolidi. Da bi joj se pribliio,
prem io se u pokislu kukavicu prema kojoj se Hera saalila, uzela je i grijala na
svojim grudima. R. Grevs, 1990., 49 50.
10 Hesperide (gr. i lat. Hesperidesl bile su keri Titana Atlanta i boice noi
Nikte. Postojale su tri, a zvale su se Egla, Erihteja i Hesperetuza. V. Zamarovsky,
1973.b, 131 .
81
zinom vrtu na planini Atlant. U jednom od zadataka koje mu je zadao

mikenski kralj Euristej, trait e ih Heraklo.
Tako je Hera postala najvia boica. tovana je kao zatitnica braka,
ena i poroda. Bila je Zeusova suvladarica s kojom se esto savjetovao,
a njezine molbe i zahtjeve redovito je odobravao. Bila je jako ljubomorna, ponekad i pakosna, posebno kad bi doznala za Zeuseove ljubavne
pustolovine. Tada bi mu napravila scene da bi se tresao Olimp. Za
svojega boravka na Olimpu, na olimpskim gozbama, sjedila je na zlatnom prijestolju do Zeusa. S Olimpa je silazila u srebmim kolima sa
zlatnim kotaima, koje su vukli besmrtni konji.
Magle, oluje i gromovi bili su njezino oruje. Od ivotinja bile su joj
posveeni krava i paun (spominju se jo kukavica i dral), a od biljaka
mogranj, simbol plodnosti. Bila je tovana po itavoj Grkoj, a posebno
u Argosu, Olimpiji, Sparti, Korintu i Samosu. U njezinu cast podizani
su velebni hramovi. Spomenimo velicanstveni hram u Pestumu, hramove u junoj Italiji, Heraion na Samosu, Herin hram u Olimpiji i Heraion
kod Argosa za koji je Poliklet u 5. st. prije Krista izradio kultni kip
tehnikom slonove kosti i zlata.
POSEJDON po grkom mitu bog mora. Sin Krona i Reje, a brat
Zeusa, Hada, Here, Demetre i Hestije. Kad je roden, otac Kron ga je
progutao, kao i ostalu svoju djecu, osim Zeusa, u strahu da e ga netko
od njih svrgnuti s vlasti. Zeus ga je oslobodio iz Kronove utrobe, a on je
pomogao Zeusu, s bratom Hadom i drugim saveznicima, kako bi Krona
svrgnuo s prijestolja.
Nakon Zeusove pobjede i podjele vlasti meu braom, Posejdonu je
pripalo more. Bio je jedan od najmonijih grkih bogova, vladar velikog
morskog carstva i drugih voda. Sva ostala boanstva mora bila su pod
njegovom vlau. Svojim trozupcem stvarao je strane oluje i izazivao
velike potrese. Najvie su ga se plaili, i ujedno itovali, pomorci. Stanovao je u prekrasnoj palai na dnu mora. Odatle je preko valova morskim zlatnim kolima koje su vukli brzonogi, zlatnogrivi konji odlazio na
Olimp ili u druge dijelove svojega carstva. U pratnji su mu uvijek bili
ostali morski bogovi. Prije svih stari morski vidovnjak Nerej sa svojih
pedeset mladih keri Nereida morskih nimfa te Protej, Glauk,
Triton i mnogi drugi.
Bio je osvetoljubiv. Svojim je trozupcem ruio zidine Troje, osveujui se tako kralju Laomedontu za neisplaenu nagradu koja mu je obeana pri njihovom zidanju. Punih deset godina progonio je itakog kralja
Odiseja, koji se, lutajui po moru, nije mogao vratiti kui. Odisej je
naime oslijepio Posejdonova sina Polifema jednookog Kiklopa.
Bio je pohlepan i na dio zemaljskog carstva pa je zbog toga dolazio
i u sukobe s bogovima: s Helijem zbog Korinta, s Herom zbog Argosa,
82
Posejdon s Milosa iz 2. st. pr.

Kr., Nacionalni arheoloki
muzej u Ateni
s Dionizom zbog Naksosa, s Apolonom zbog Delfa, te sa Zeusom zbog

Egine. Najpoznatiji sukob je onaj s Atenom zbog vlasti nad Atikom (vidi
Atena, str. 83. i 84.). S Atenom se sporio i zbog grada Troazena. Po
Zeusovoj naredbi njih su dvoje vlast u gradu morali podijeliti.
Oenio se Amfitritom, keri morskog boga Nereja, ija ga je ljepota
oarala. S njom je imao troje djece: Tritona, Rodu (koja je postala ena
Heliju i prema kojoj e se nazvati otok Rod/os/) i Bentesikimu. Amfitrita
je bila jako ljubomorna na Posejdona11 zbog njegovih ljubavnih avantura s boicama, nimfama i drugim smrtnim enama, a s kojima je imao
jo potomaka: Polifema (jednookog kiklopa) s nimfom Toatom, Agenora
(sidonskog kralja) s nimfom Libijom, Proteja (morskog boga) s nimfom
11 Naroito je to dolo do izraaja kad se Posejdon zaljubio u Skilu, ker morskoga boga Forkija i ene mu Kreteje. U vodu u kojoj se Skila kupala ubacila je
arobne trave, koje su je pretvorile u udovite s vise glava i nogu. Po nekima, to
je uinila proslavljena arobnica Kirka, jer se Skila usudila okupati u njezinom
jezercu u kojemu je uzgajala arobne biljke. Zamarovsky, 1973.b, 280; R. Grevs,
1990., 56.
83
Atena Parthenos, mramorna kopija

prema Fidijinoj Ateni iz
Partenona, 438. pr. Kr., Nacionalni
arheoloki muzej u Ateni
Naidom, Anteja (diva neodoljive snage) s boicom zemlje Gejom, i druge.

Stari Grci su mu iskazivali veliko tovanje, podizali velebne hramove i
priredivali Istmijske igre. Atributi su mu trozubac, konj, dupin i bor.
Poznati su bili hramovi na Istmu, rtu Sunionu, otoku Parosu i Prijeni.
ATENA boica mudrosti i rata, zatitnica pravnog poretka, pravedtiostii zanatstva. JUS vxfoovnog boga Zeusa. ; ie, prema ;
ziodu, iz Zeusove glave nakon tftje Zeus progutao boicu razuma Metidu i tako Je sprijeio u raanju keri koja bi g& nadmaila u mudro
sti, ili, prema proroanstvu, sina kqji bi ga nadjaao i svrgnuo s prijesto
lja.
Iskoila je iz Zeusove glave naoruana u punoj ratnoj opremi kao
Atena Palada (Pallas znai djevojka).12 Tako je postala mitski simbol
12 Spominjala se pria da je Atena roena u Libiji kraj jezera Triton. Tamo su
je pronale nimfe i othranile. Dok je bila djevojica, sluajno je u igri ubila svoju
vrnjakinju po imenu Palada. To je ime u znak alosti prikljueila svojemu. Poslije
84
utjelovljenja Zeusove snage i mudrosti. Zeus joj je bio vrlo naklonjen,

vie nego rugim kerima. Nije se udavala, otuda i naziv Atena Parthenos (Djevianska). Bila je jedna od monijih boica, zatitnica Grka,
posebno Atenjana. Stitila je i druge gradove koji su u hramovima uvali
njoj posveene kipove zvane paladije. Kao boica rata, koje je mudro i
prom iiljeno vodila, uvijek je pobjedivala. Kao boica umjetnosti i
zanatstva ljude je uila mnogim vjetinama.
Spominje se njezin sukob s bogom mora Posejdonom za vlast nad
Atikom i gradom Atenom. Na vijeu bogova Zeus je odluio da vlast nad
gradom dobije onaj od to dvoje bogova koji podari vijedniji dar gradu.
Atenski kralj Kekrops trebao je o tome presuditi. Sve se dogadalo na
Akropoli. Posejdon je svoj trozubac zabio u zemlju (stijenu) i iz otvora
ie Sltemila slana iroda tM miesto sa i danas obiljeava u sjevemom trijemu Erehthejona blizu ukrasnih vrata). Na mjestu gdje je boica Atena
zabila kopije izrasla je maslina (u prostoru posveenom Pandrozi, sa
zapadne strane Erehthejona). Svi bogovi su, uglavnom, bili na Posejdonovoj, a boice na Ateninoj strani. Njoj se priklonio i Zeus. Maslina je
bila korisnija od slane vode, koje u moru ima i previse, te je Kekrops
spor presudio u korist Atene.
Atena je postala boica i zatitnica istoimenog grada-drave, simbol
gospodarskog i kulturnog napretka. U njezinu ast podizani su hramovi
po cijeloj antikoj Grkoj: u Deffima, Tegeji, Sunionu, Sparti, Troji, Prijeni i najljepi od svih hramova podignutih u Grkoj Partenon u
Ateni s njezinim monumentalnim kipom, djelo slavnog Fidije. U iyezinu cast odravane su u Ateni i poznate Panatenejske svetkovine. Atributi su joj sova i maslina.
APOLON
I sunca,
I
vrhovnog boga Zeusa i Lete, keri Titana Koeja i ene mu Febe. Bjeei
pred zmajem Pitonom, kojeg je poslala ljubomorna Zeusova ena Hera,
Leta se zaustavila na otoku Delosu, koji je do tada bio plovei otok. im
je na njega stala nogom, Zeus je otok zaustavio i uvrstio, a dvije su se
stijene pojavile iz mora i zaustavile Pitona. Na gori Kintu rodila je
blizance: ker Artemidu i sina Apolona.13 I od tada na Delosu nitko nije
je preko Krete dospjela u Grku. Prema drugoj prii, Atenin je otac bio krilati div
s jareim likom, a zvao se Palant. To je navodno ime dodala svojemu i nazvala se
Palada. I tree, u Troji je postojao kip boice Atene Palade, koji je, prema mitskoj
predaji, pao s neba, a nazvali su ga Paladijum. R. Grevs, 1990., 43 44: N. A. Kun,
1971., 38, bilj. 27.
13 Prema drugoj verziji, Leta je Artemidu rodila na Ortigiji, blizu otoka Delosa,
a tek devet dana poslije, u velikim mukama, Apolona na gori Kintu na Delosu.
Ortigija se spominje blizu Efeza, u ijoj su blizini Grci podigli hram boici Artemidi,
jedno od sedam svjetskih uda staroga vijeka. R. Grevs, 1990., 53.
85
Apolon, sredinja
figura sa
zapadnog zabata
Zeusova hrama u
Olimpiji, oko 460.
pr. Kr., Muzej
u Olimpiji
smio biti roen niti je na njemu mogao umrijeti. Da bi to sprijeili, jako

bolesne ljude i trudne ene prevozili su do otoka Ortigije (vidi o Delosu,
str. 491. i 492.). Kad se Apolon rodio, boice su ga odmah hranile nektarom i ambrozijom, pa je brzo ojaao. Cetvrtog se dana ve upustio u
potragu za Pitonom da mu se osveti za proganjanje svoje majke Lete.
Pronaao ga je u podnoju planine Parnas u Fokidi i ubio ga svojim
nepromaivim zlatnim strijelama. Na mjestu gdje je zakopao Pitona,
utemeljio je svetite i proroite te podigao hram u kojem je, uz pomo
proroice Pitije, objavljivao ljudima volju najvieg boga, Zeusa. Njegove
stalne pratilje bile su prelijepe muze, s kojima je u proljee i ljeti boravio na umovitom Helikonu ili na visokom Pamasu uz ist Kastalijski
izvor. Zimi je odlazio u zemlju Hiperborejaca,14 gdje je vladalo vjeno
proljee. I kad bi s muzama dolazio na Olimp, uvijek je donosio meu
14 Za Hiperborejce se kae a su narod s one strane Sjevernoga vjetra. Razliita su miljenja antikih pisaca o njima. Diodor sa Sicilije ih poistovjeuje s Britancima, a Pindar s Libijcima. R. Grevs, 1990., 74.
86
bogove radost i raspoloenje. Nenadmaan je bio u sviranju na liri, u

tome mu nije bilo ravnog meu bogovima. Unato tome, pastir Marsija
izazvao ga je na natjecanje u sviranju frule (vidi Atena, str. 294, biljeku 50). Pobijedio je, kao to se i oekivalo, Apolon. On je pobijedio i u
jednom drugom naêeaxtju u sviranju ihile, l to g bog6m 'gpma i 'pastira
Panom. S pravom je pobjeda pripala Apolonu, a dosudio ju je bog gore
Tmal. Natjecanju je bio nazoan i frigijski kralj Mida, koji je nakon
objave pobjednika poeo vikati da je Panova pjesma Ijepa. Apolon je za
to kaznio Midu tako to mu je izvukao oba uha do veliine magareih.
Poznata je njegova okrutna osveta tebanskoj kraljici Niobi,15 kojoj je,
zato to je uvrijedila njegovu majku, pobio sve sinove, a Artemida sve
keri. Apolon je ustrijelio i sinove Giganta Aloja, Ota i Efijalta, koji su
zaprijetili da e se popeti na nebo te oteti boice Heru i Artemidu.
Imao je puno ljubavnica, no unatoe ljepoti, nije mu uvijek uspjeh bio
zajamen, Dafne, jedna od najljepih nimfa, nije mu uzvratila ljubav, za
to je bio kriv mladi bog ljubavi Eros, kojeg je jednom Apolon uvrijedio.
Jednom strijelom ranio je Apolonovo srce i izazvao u njemu ljubav,
drugom, onom koja je ubijala ljubav, ranio je Dafhino srce. Kad je Dafne
ugledala Apolona, poela je bjeati i prije nego e je ovaj stii, zamolila
je oca Peneja da joj promijeni lik. Penej je to i uinio, i ona se pretvorila
u lovorovo drvo. Apolon je od tada ukraavao svoju glavu lovorovim
vijencem,
Spomenimo da je imao sina Orfeja (koji se proslavio kao traki pjeva) s muzom Kaliopom, sina Amfisa s Driopom, keri ehalskog kralja
Eurita, a Asklepija, boga lijenitva, s Koronidom, keri tesalskog kralja
Flegija.
Kao bog sunca i svjetlosti, bez kojega nema ivota, bio je jako tovan
meu ljudima i Zeusov miljenik. Jedan je od najstarijih grkih bogova.
je njegov kult oao iz Male Aiflk u Grku. U njegovu ast
su I H u Delfima. Slino je bilo i na Delosu. U
Apolonovo ime podignuto je i mnogo hramova: u Delfima, Korintu, na
otoku Delosu, Argosu, Basama u Arkadiji, Selinuntu na Siciliji itd. fSpB-v
govi su atributi, osim luka i strijele, tronoac, lovor, vuk i drugi. Opjevali su ga mnogi pjesnici. Cuvena je Homerova himna Apolonu i Pindarove Pitijske ode.
DEMETRA boica zemlje, poljodjelstva i plodnosti. Ki Krona i
Reje. I Demetra je, kao i ostale njezine sestre i bracu, progutao otac
15 Nioba, ohola zbog svojega podrijetla i m od, odbila je da kao i ostale tebanske
ene prinese rtvu boici Leti, navodno zato to se Leta mogla pohvaliti samo sa
dvoje djece, a ona, Nioba, imala je sedam sinova i sedam keri. Leta je traila od
Apolona i Artemide da se Niobi osvete, to su i uinili. V. Zamarovsky, 1973.b, 213.
Kip boice Demetre, vjerojatno djelo kipara Leohara, 4. st. pr. Kr.,
British Museum u Londonu
87
88
Kron, u strahu da e mu oni oduzeti vlast. Tome je izbjegao jedino Zeus,

i kad je svrgnuo Krona, postao je najviim bogom. Tada je Demetru
doveo na Olimp i zaduio je da vodi brigu o plodnosti zemlje. Nauila je
ljude obraivati zemlju i ivjeti u stalnim naseljima, u zamjenu za
taanji nomadski. Prvi ovjek kojeg je nauila kako treba uzgajati
itarice bio je Triptolem, sin eleuzinskog kralja Keleja. Drugom Kele
jevu sinu, Demofontu, eljela je dati besmrtnost, i dok ga je kalila iznad
vatre, njegova majka, iznenaena time, jako je kriknula, sto je Demetru
uplailo pa je Demofonta ispustila u vatru u kojoj je izgorio. Poslije se
Demofont u mitovima stapa s bratom Triptolemom.
S Jaizonom (Zeusovim sinom), bogom i zatitnikom plodne unutranjosti zemlje, imala je sina Pluta (boga bogatstva), kojeg je Zeus ubio
munjom zato sto on nije mogao zadobiti Demetrinu ljubav. Iako joj je
Zeus time nanio veliku patnju i bol, Demetra je nakon toga ipak popustila najviem bogu i rodila mu ker Koru Perzefonu. Demetra je sa
Zeusom imala i sina Jakha (ciji se kult stapao s kultom boga Bakha
Dioniza), tovanog osobito u vrijeme odravanja eleuzinskih misterija.
Drugi je put veliku bol Demetra doivjela kad joj je nestala ki
Perzefona. Kad se jednom zabavljala na livadi, Perzefoni se iznenada
otvorila zemlja iz koje se pojavio bog Had, ugrabio je i odvukao u podzemni svijet. Je li ta livada bila u Atici, Beotiji, uz Feneje u Arkadiji ili
moda na Kreti, ne zna se. Demetrini sveenici su govorili da je to bilo
u Eleuzini. Shrvana od tuge, majka Demetra ju je traila devet dana i
devet noi. Sve je bilo uzalud dok nije od boga Helija saznala istinu.
Tada je zatraila Zeusovu pomo, zaprijetivi mu slanjem nerodice na
svijet ako joj ne pomogne, to bi bilo katastrofalno. No Zeus vise nije
mogao pomoi, jer se Had odmah oenio Perzefonom. Dao joj je pojesti
zrno mogranja (simbol braka), a to je znailo da vie ne moe izii iz
podzemnog svijeta. Nakon dugih razgovora, Zeus je s Hadom ipak naao
kompromisno rjeenje, s kojim se i Demetra sloila. Perzefona je morala
ostati Hadova ena i s njim provesti u podzemnom svijetu treinu go
dine, a dvije treine godine ivjeti u gornjem svijetu s Demetrom. Tako
je Perzefona na jesen odlazila u carstvo mrtvih, a izlazila u rano proljee,
kada je Demetra zbog njezinpg povratka oivljavala cijelu prirodu rasDemetra se mnogo tovala u Grekoj. U njezinu i Perzefoninu cast
bile su organizirane eleuzinske svetkovine nazvane misterijima (vidi
str. 106 108). Atributi su joj klasje, mak, baklja i drugi. Od poznatijih
Demetrinih hramova spomenimo Telesterion u svetitu u Eleuzini, za
tim hramove u gradovima Male Azije: Knidosu, Prijeni i Pergamonu.
ASKLEPIJE (gr. Asclepios, lat. Aesculapius) bog lijenitva, sin
boga Apolona i njegove Ijubavnice Koronide,
Kb**
Kip boga
Asklepija,
Nacionalni
arheoloki
muzej u Ateni
89
90
gija. U vrijeme Koronidine trudnoe Apolon je, zbog svojih estih putovanja u Delfe i drugamo, ostavljao bijelu vranu da uva Koronidu do
njegova povratka. Medutim, kako je ona gajila ljubav prema mladiu
Ishiju, sinu Elata, kralja tesalskog plemena Lapita, s kim je, u Apolonovoj odsutnosti, odlazila u postelju, vrana se uputila u Delfe kako bi to
priopila Apolonu. Kad je Apolon za to saznao (iako je nasluivao njezi
nu nevjernost), prokleo je vranu ito nije napala Ishija i iskopala mu oi
kad se pribliavao Koronidi. Vrana je bila tako kanjena i od tog prokletstva postala je ema, kao to su otad i svi njezini potomci uvijek crni.
Kako je Koronida nanijela veliku uvredu Apolonu, njegova sestra Artemida ustrijelila ju je i tako joj se osvetila. Kad je Apolon ugledao Ko
ronidu mrtvu, saalio se, ali vise nije mogao nita uiniti. Hitno je pozvao
Hermesa, koji mu je pomogao iz njezine utrobe izvui ivo muko dijete.
Apolon ga je nazvao Asklepije (to znai neprestano plemenit) i predao
ga kentauru Hironu na gori Pelionu. Kako je Hiron znao lijeiti sve
bolesti, pa ak i oivljavati mrtve, to je svoje znanje prenosio na mladog
Asklepija. Prialo se da je neke vjetine u lijeenju nauio i od Apolona.
Tako je Asklepije postao izvrstan lijenik i potivali su ga kao osnivaa
medicine. Spominje se da mu je boica Atena dala dvije boice Meduzine
krvi. Krvlju iz jedne boice mogao je uskrsnuti mrtve, a navodno je
druga boica ostala kod Atene i ta krv je izazivala ratove i donosila
smrt. Od onih koje je Asklepije oivio iz mrtvih spominju se Likurg (bilo
ih je vise osim poznatog zakonodavca), Kapanej (jedan od voda sedmorice protiv Tebe), Tindarej (spartanski kralj), Glauko (sin kralja Minosa), Hipolit (Tezejev sin) i drugi. Time je uvrijedio boga smrti Tanatosa, i boga podzemnog svijeta Hada za naruavanje poretka koji je Zeus
uspostavio na Zemlji. Oni su se alili najviem bogu Zeusu i on je As
klepija ubio gromom, a to je izgleda uinio i s Ishijem. No, ima i miljenja da je Ishija ubio Apolon.
S vremenom se Asklepije postupno pretvarao u boga. Grci su ga kao
boga poeli tovati od 7. ili 6. st. prije Krista i to najprije u Tesaliji i
Epidauru, da bi mu potom kult bio prenijet u Atenu 429. prije Krista za
pojave kuge, a u Rim 293. godine prije Krista. Nakon toga kult mu se
proirio po cijelom grkom i rimskom svijetu. Svojatale su ga mnoge
pokrajine i gradovi: Tesalci, Mesenjani, Epidaurci...16
16 Prema Pauzaniji, Epidaurci su priali da je tesalski kralj Flegija, jedan od
najveih ratnika svojega vremena, doao na Peloponez vidjeti zemlju, saznati broj
stanovnika te kako su obueni. S njim je dola i ki Koronida, krijui od oca da je
trudna i da nosi Apolonovo dijete. Nakon izvjesnog vremena, rodila je djeaka u
epidaurskoj zemlji i izloila ga na gori Titionu (Bradavici). Djeaka je hranila koza
iz stada pastira Arestana, a uvao ga njegov pas. Kad ga je pastir pronaao, iz
njega je izlazio bljesak; pastir je pomislio da je to znak boanskoga, to je zapravo
i bio. Pauzanija, 1989., 123.
91
Asklepija su u lijenikom umijeu naslijedili sinovi Mahon i Podalerij. Od djece jo je imao sina Telefora i ker Higiju (utjelovljenje zdravlja). U Asklepijevu cast bilo je podignuto mnogo svetita i hramova.
Najslavnije je bilo svetite u Epidauru (vidi str. 372387), gdje su se na
slavljenju njegova kulta svake etvrte godine odravala atletska i dramska natjecanja zvana Asklepijade. Poznato je bilo i svetite na otoku
Kosu, bilo ih je jos u Ateni, Pergamonu i drugim mjestima. rtvovali su
mu pijetla i kozu.
Stalni su mu atributi plitica i vorasti tap obavijen zmijom.
B) Mitovi o pojedinim legendamim herojima i kraljevima

HERAKLO (gr. Herakles, lat. Hercules) najvei je junak grkih
mitova. Sin najvieg boga Zeusa i Alkmene, ene mikenskog kralja
Amfitriona. Bio je ovjek divovske snage, ali je imao i ljudske slabosti
i vrline. Zbog svojih junakih djela, Zeus ga je uinio besmrtnim. Roden
je u Tebi. Na dan njegova roenja Zeus je prorekao da e na svijet doi
najvei junak. Alkmena je rodila i Heraklovog brata blizanca ffikla, iji
je otac bio Amfitrion. Heraklo je najprije dobio ime Alkid (Alkaj) ili
Palaimon. Imenom Heraklo bit e nazvan tek poslije, imenom koje znai
Slava Herina. Alkmena je odmah nakon roenja, plaei se ljubomorne
Here, ostavila Herakla izvan zidina hrama (prema nekima na planini).
U etnji s Atenom pronala ga je Hera, koja ga je po nagovoru Atene i
podojila, ne znajui ije je dijete. Zato su ga Tebanei smatrali Herinim
sinom. Nakon toga ga je Atena vratila Alkmeni. Kada je Hera doznala
koga je podojila, poslala je dvije velike zmije u Amfitrionov dom da ga
usmrte.17 Medutim, mali Heraklo ih je zadavio boanskom snagom. Am
fitrion je bio zauen onim to je Heraklo uinio, pa je upitao proroka
Tiresiju za njegovu sudbinu. Starac mu je odgovorio da e Heraklo uiniti
velika djela i postati besmrtan. Kad je to saznao Amfitrion, odluio mu
je dati dostojno obrazovanje i odgoj. Uitelj u maevanju i uporabi oruja bio mu je Kastor, u upravljanju kolima Amfitrion, a Eurit u gadanju
strijelom. Radamant ga je uio mudrosti, Hiron ljekarstvu, Eumolp
pjevanju i sviranju na liri, a Orfejev brat Lin lijepoj knjievnosti. U
odsutnosti Eumolpa, kojega je zamjenjivao Lin, nije se prilagodio radu
novog uitelja, te je bio kanjen. Heraklo se toliko naljutio da je Lina
udario lirom tako jako da ga je na mjestu ubio. Na sudenju je bio osloboden krivnje.
17 Neki su smatrali da je Amfitrion stavio zmije u kolijevku jer su bile bezopasne, a elio je doznati koji je od blizanaca njegov pravi sin, u emu je i uspio. R.
Grevs, 1990., 390.
92
Heraklo se odmara,
m ram om a kopija
prema Lizipovom
bronanom originalu,
oko 330. pr. Kr., Museo
Nazionale u Napulju
Ipak ga je Amfitrion, da ne bi uradio neto slino, odvojio od ljudi i

poslao uvati stada na pianinu Kiteron kod Tebe. Heraklo je izrastao u
vrlo snanog i vjetog mladia. Tamo je ubio kiteronskog lava, koji je
unitavao Amfitrionova i druga stada. Heraklo mu je oderao kou od
koje je napravio ogrta, koji je prebacio preko ramena, a koa s lavlje
glave i eljusti sluila mu je kao kaciga. Od tvrdog jasenovog drveta
(prema nekima maslinovog) napravio je drvenu toljagu i krenuo prema
gradu Tebi. Imao je ve navrenih 18 godina. Od orhomenskog kralja
Ergina obranio je Tebu, ubio Ergina i nametnuo im dvostruko vei da-
93
nak od onoga koji su njima plaali Tebanei. Za sve to to je uinio za

Tebu, tebanski kralj Kreont dao mu je za enu svoju ker Megaru. S
njom je imao tri sina.
Boica Hera se nakon toga ponovno umijeala u njegov ivot pomutivi mu razum. Heraklo je u nastupu ludila ubio svoje troje djece i
dvoje djece brata Ifikla, mislei da ubija zvijeri. Kad se osvijestio, a
nakon to mu je Hera vratila razum, nije mu preostalo drugo nego
uputiti se u delfijsko proroite po savjet kako da se oisti od poinjenog
zloina. Odgovoreno mu je da e to postii ako 12 godina slui kod
mikenskog kralja Euristeja. Heraklo se nastanio u Tirintu jer se kralj
plaio da tako snaan heroj doe u Mikenu. Naredbe mu je izdavao
preko svojega glasnika Kopreja. Kralj Euristej mu je dao za zadau 12
iznimno tekih poslova. Prije no to e ih krenuti obaviti, bogovi su Herakla dobro naoruali. Hermes mu je dao ma, Apolon luk i strijele, Atena
zlatni tit, Hefest bronani oklop s kacigom, Posejdon konje, a Zeus dug,
neprobojni tit. Heraklo nije volio oruje i sluio se njime samo u iznimnim prigodama, uglavnom je koristio svoju snagu i drvenu toljagu.
Naredeni poslovi koje je Heraklo morao izvrsiti bili su:
1. Ubojstvo nemejskog lava. Taj je lav ivio u gorama kod grada
Nemeje na Peloponezu. Bio je puno vei od drugih, a koa mu je bila
neprobojna. Unitavao je itavu okolicu i unosio velik strah meu ljude.
Heraklo ga nije mogao svladati strijelama, nego ga je utjerao u peinu
i tamo zadavio. Kad je lava donio u Mikenu, Euristej se prestraio te
pobjegao u bavu. Heraklu je pak naredio da ubudue svoja djela pokazuje izvan gradskih zidina.
2 . Ubojstvo lernejske Hidre. To je bila neman s tijelom zmije i
devet zmajskih glava. Jedna od njih je bila besmrtna. ivjela je u movarama u okolici grada Leme u Argolidi. Pustoila je plodnu okolicu i
itava stada. Heraklo je u Lernu oao s pomonikom Jolajem, Ifiklovim
sinom. Kad bi Hidri odsjekao jednu glavu, na tom bi mjestu izrasle dvije
do tri nove. Hidri je pomagao golemi rak, koji je ugrizao Herakla za
nogu. No, Heraklu je priskoio u pomo Jolaj i ubio raka. Onda su se
tako i onu besmrtnu, i konano je ubili.
3. Rastjerivanje stimfalskih ptica. One su ivjele pokraj velikih
Stimfalskih jezera u Arkadiji. Pustoile su okolicu i napadale ivotinje
i ljude. Imale su mjedene kljunove, pande i peije. Da bi ih rastjerao,
Heraklo se popeo na stable, plaio egrtaljkom i ona gaao strijelama.
ostale, rffstierane- mora!
4. Hvatanje kerinejske koute. Imala je zlatne rogove i mjedene
noge, a ivjela je u Kerineji (na granici pokrajine Ahaje i Arkadije).
Kouta je pripadala boici Artemidi, pa je time zadaca bila jo tea.
94
Vaza pelike s prizorima Herakla u Egiptu, oko 470. pr. Kr., Nacionalni
Nakon godine dana Heraklu je uspjelo raniti koutu i ivu je donijeti u

Mikenu. Z ^ ^ j^ d M ^ ^ H a ^ b o i c i Artemidi, koja mu je oprostila.
5.
Hvatanje erimantskog vepra. Vepar je ivio na planini Erimantu
na Peloponezu i pustoio njezinu okolicu. Heraklo ga je proganjajui
stjerao u snijeg, svezao mu noge i iva donio u Mikenu. Ponovno je pre-
95
straio kralja Euristeja. Na tom putu svratio je do prijatelja, kentaura

Fola. Tamo se sukobio s ostalim kentaurima i nehotice ranio najmudrijeg od njih, Hirona, koji se nije izvukao od strijele zatrovane Hidrinom
6. ienje Augijevih tala. Augije je bio elidski kralj, koji je imao
brojno stado bogovima zatieno od svake bolesti. Stale nisu iene
godinama. Heraklo se pogodio s kraljem da e stale oistiti za jedan dan
ako mu dade desetinu stada. Augije je na to pristao. Heraklo je pak
mudro postupio. Skrenuo je vodu rijeka Alfeja i Peneja, i voda je odnijela
svu neistou. Buduei da je Heraklo bio u Euristejevoj slubi, Augije mu
odbi dogovorenu nagradu. Poslije mu se Heraklo osvetio; ubio je Augija
i njegove sinove.
7. Hvatanje kretskog bika. Po Euristejevoj zapovijedi, Heraklo je
trebao dovesti divljeg bika s otoka Krete. To je bio onaj bik koji je kralju
Minosu darovao bog mora Posejdon. Minos ga je trebao prinijeti kao
rtvu bogu, no on to nije ueinio jer mu se bik svidio. Za rtvu je pak
prinio drugoga. Posejdon se jako naljutio i na bika poslao bjesnilo, te je
bik suludo jurio po otoku i unitavao sve pred sobom. Heraklo je uspio
uhvatiti bika i na ledima ga donijeti u Mikenu. Na Euristejev zahtjev
pustio je bika na slobodu. Bijesni bik je tada s Peloponeza dojurio do
Maratonskog polja, gdje ga je ubio Tezej i rtvovao boici Ateni.
8. Hvatanje divljih konja trakog kralja Diomeda. Kralj je imao
lijepe i snane konje, koji su se hranili ljudskim mesom, Heraklo je uz
pomo svoje druine oteo konje Diomedu i odveo ih na ladu. Diomed ga
je s vojskom pokuao sprijeiti, ali u tome nije uspio, ve je poginuo u
borbi s Heraklom. I Heraklo je izgubio najboljeg prijatelja Abdera, ko
jega su rastrgali Diomedovi konji. No, uspjeno je doveo konje u Mikenu,
on je bio troglavi
9. Otimanje Gerionovog stada iz Eriteje.
div sa estero ruku i trima trupovima. Otok Eriteja leao je daleko na
zapadu, a na mjestu koje je zavravalo uskom prevlakom probio je mor
ski tjesnac. Sa svake strane postavio je stupove (nazvani Heraklovi
stupofi danas Gibraltar). Heraklo je ubio Geriona, oteo mu stado goveda i tekom mukom ga doveo u Mikenu. Euristej ih je rtvovao boici Heri.
10.
Donoenje pojasa amazonske kralj ice Hipolite. Iz zemlje
toga enskog ratnikog plemena trebao je donijeti Euristejevoj keri
Admeti (sveenici boice Here) pojas njihove kraljice. Pojas je bio dar
boga Aresa, njezinog oca. Heraklo je putovao sa skupinom junaka i
oao u Miziju, gdje ga je lijepo primio kralj Lik. Tu je Heraklo pobijedio
divlje pleme Bebrike, koje je napalo grad. To se proulo i u zemlji Amazonki. Hipolita mu je trebala predati pojas kao ljubavni dar, ali je Hera
izazvaia borbu u kojoj su Amazonke napale Herakla i njegovu skupinu.
Amazonke su bile poraene i Heraklo je pojas donio Euristeju.
96
11. Donoenje zlatnih jabuka Hesperida, keri Titana Atlan

ta. Zbog pobune protiv bogova, Atlant je bio kanjen da na ramenima
nosi nebeski svod. Spomenute je jabuke Hera dobila kao svadbeni dar
od boice zemlje Geje. Teko je bilo otkriti gdje se nalazi vrt Hesperida.
Znalo se da ga uva zmaj Ladon i Atlant. Heraklo je bio upuen morskom
bogu Nereju, kojega je primorao da mu pokae put. Saznao je da su
vrtovi Hesperida negdje na dalekom zapadu. Na tom je putu morao
uiniti jo nekoliko junakih djela. U Libiji je svladao diva Anteja: shvativi da div crpi snagu iz zemlje (kao sin boice Geje), podigao ga je u
vis i zadavio. Pobijedio je i okrutnog egipatskog kralja Busirisa, koji je
uhvaene strance rtvovao bogovima. Napokon je doao do Atlanta i
objasnio mu to eli. Atlant je predloio da e mu donijeti jabuke, a dotle
Heraklo neka priri nebeske stupove. Heraklo je pristao na dogovor i
Atlant je donio zlatne jabuke, koje je elio osobno odnijeti u Mikenu.
Lukaviji Heraklo je na to pristao, ali je zamolio Atlanta neka samo za
trenutak prihvati nebeski svod dok on postavi meku podlogu na svoja
ramena. Atlant to prihvati, a mudri Heraklo odnese jabuke u Mikenu
Euristeju. Iznenaden, Euristej mu ih vrati, a Heraklo ih daruje boici
Ateni. Boica jabuke preda H e s p e r id a m ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^ ^
12. Dovoenje troglavog psa Kerbera iz podzemnog svijeta.
To je, prema nekima, bila najtea zadaa. Bog Hermes je Heraklu pokazao tajni ulaz u podzemlje. Gospodar carstva mrtvih ga je lijepo primio
i rekao mu da smije uhvatiti i odvesti Kerbera, ali bez uporabe oruja.
U borbi, Heraklo je svladao i umirio Kerbera i doveo ga posluno u
Mikenu. Prestraeni Euristej i ovaj se put skrio u bavu i molio Herakla
neka Kerbera vrati u Hadovo carstvo, to je Heraklo i uinio.
Tako je Heraklo ispunio sve zaae koje mu je postavio kralj Euris
tej. Kad je postao Slobodan, vratio se u Tebu i svoju enu Megaru prepustio mladom Jolaju. Zatim je otiao u Tesaliju i pobijedio ehalskog
kralja Eurita u gadanju lukom kako bi dobio njegovu ker Jolu za enu.
Jolu nije oenio, jer ga je uvrijedio kralj Eurit. U borbi je pobijedio
rijenoga boga Ahelaja, i to za krasnu Dejaniru, ker kralja Eneja iz
Kalidona. Na putu za Tirint Dejaniru je pokuao oteti kentaur Neso,
kojega je Heraklo ubio smrtonosnom strijelom. U Tirintu je sretno ivio
s Dejanirom i djecom sve dok se ponovno u njegov ivot nije uplela
boica Hera. Kralj Eurit okrivio ga je za kradu svojega blaga, na to mu
je u Tirint doao kraljev sin Ifit. Rasrdeni je Heraklo ubio nedunog
Ifita bacivi ga s tirintskih zidina.
Kako bi okajao grijeh, ponovno je po savjetu delfijskog proroita tri
godine sluio, ovaj put kao rob lidijske kraljice Omfale. Okrutna kraljica
strano ga je poniavala, ali mu je povremeno davala i slobodu, koju je
iskoristio i prikljuio se Argonautima, koji su ili po zlatno runo u Kolhidu. Nakon tri godine sluenja, vratio se kui. Okupio je prijatelje i
97
Heraklo donosi troglavog psa Kerbera Euristeju, c m o figuralno slikarstvo

na vazi, Muzej Louvre u Parizu
poao naplatiti stare uvrede. Najprije je stradao kralj Augij, zatim trojanski kralj Laomedont, koji prema njemu nije ispunio svoje obeanje.
Oslobodio je Titana Prometeja, kojega je Zeus dao prikovati na stijene
Kavkaza. Alkestidu, enu kralja Admeta iz Fera u Tesaliji, ponovno je
vratio meu ive izborivi od boga smrti Tanatosa njezinu duu. Ona je
bila oluila dobrovoljno umrijeti umjesto svojega mua. Pomagao je
Zeusu u borbi olimpskih bogova s Gigantima. Otiao je u Ehaliju i za
98
prijanje uvrede ubio kralja Eurita i ponovno se zaljubio u njegovu ker

Jolu. Kad je to saznala Dejanira, sjetila se Nesove krvi i natopila Heraklov ogrta mislei da e tako povratiti Heraklovu ljubav. Iz strijele koja
je ubila Nesa dospio je Hidrin otrov u krv kojom je bio natopljen ogrta.
Otrov je prodro u Heraklovo tijelo i on je umirao u tekim mukama. Kad
je Dejanira saznala to je uinila, izvrila je samoubojstvo. Shvativi da
mu je doao kraj, Heraklo je zamolio da mu podignu pogrebnu lomau
na planini Eli na kojoj 6e biti spaljen. Nitko se njje odvaio zapaliti
lomau; na kraju je to uinio mladi junak Filoktet. Za to ga je Heraklo
nagradio lukom i strijelama. Onog trenutka kad je lomau zahvatio
plamen, sijevnula je Zeusova munja i Heraklo je prenesen na SfefoSiTlio
je pozdravljen od svih. olimpskih bogova i proglaen besmrtnim. I Hera
je zaboravila staru mrnju, prihvatila ga je kao sina i dala mu za enu
svoju Hebu.
Stari Grci i Rimljani potivali su ga kao najveeg heroja. Njemu u
cast bili su podizani mnogi gradovi, hramovi i rtvenici. Prizori iz nje
gova ivota bili su est motiv na slikanim vazama. Od kiparskih radova
najvie je sauvano Polikletovih kopija Herakla iz 5. st. prije Krista.
Najbolja je Lizipova kopija Heraklo Farnese u Museo Nazionale u
Napulju. Od hramova koji su mu posveeni, najstariji i najpoznatiji je
Heraklov hram na Siciliji u Agrigentu iz druge polovice 6. st. prije
Krista.
M INOS kretski kralj, sin najvieg boga Zeusa i njegove ljubavnice Europe, keri sidonskog kralja Agenora i ene mu Telefase.
Zeus se pribliio lijepoj Europi preruen u zlatnog bika, ugrabio je i
plivajui morem donio na otok Kretu. Tu mu je Europa rodila tri sina:
Minosa, Radamanta i Sarpedona. Poslije se udala za kretskog kralja
Asteriona. Iz tog braka nije bilo djece pa je Asterion usvojio Europine i
Zeusove sinove. Na prijestolju ga je naslijedio Minos.
Minos se oenio Pasifajom, keri Helija i nimfe Perzeide. S njom je
imao estero djece: Akakalida (Deukaliona), Arijadnu, Androgeja, Katreja,
Glauka i Fedru. U trenutku kada je trebao prinijeti rtvu bogu Posejdonu,18 umjesto lijepoga bijelog bika, koji se pojavio iz mora i koji mu se
toliko svidio da ga je ostavio u svojem stadu, rtvovao je drugog, to je
uvrijedilo Posejdona. Bog mu se za to osvetio i uinio da se Pasifaja
zaljubi u bijeloga svetog bika. Iz te veze Pasifaja je rodila Minotaura
udovite s ljudskim tijelom i glavom bika. Kad je Minos vidio to mu
je Pasifaja uinila, od proroita je zatraio savjet kako skriti navedenu
18 Navodi se da je Minos prinosio rtve Zeusu, a ne Posejdonu, i da Pasifaja
tijekom nekoliko godina nije nita rtvovala Afroditi, pa je od nje kanjena strastvenom pohotom za svetim bikom. R. Grevs, 1990., 255.
RELIGIJA, MITOLOGIJA, KULT, SVETKOVTNE I IGRE
99
Ostaci kraljevske palace u Knososu
sramotu. Odgovoreno mu je neka zapovjedi Dedalu19 da mu sagradi

labirint u koji e ih sakriti. Minos je po savjetu i postupio. Po drugoj
prii Pasifaju je ostavio biku da je rastrga i tako je kaznio za nevjeru,
a samo je Minotaura skrio u podzemni labirint. Dedala je pak dobro
nagradio za uspjeno obavljenu zadau.
Kako je Minos raspolagao jakim brodovljem, u potpunosti je kontrolirao Sredozemno more te ga oistio od gusara. Na Kreti je pod nje
govom vlau bilo devedeset gradova. S mnogim grkim gradovima odr19 Dedal je bio, prema mitu, najvei grki umjetnik. Nakon to je usmrtio neaka Tala, jer je bio nadareniji od njega, uz pomo bogova dospio je na Kretu sa
sinom Ikarom. Kad je sagradio uveni labirint, Minos mu je ponudio da zauvijek
ostane na Kreti. No on je to odbio. Tada mu je Minos zabranio da ode kako ne bi
odao tajnu labirinta. Dedal se dosjetio i napravio krila od ptijeg perja za sebe i
Ikara, jer je jedino tako mogao pobjei natrag u Atenu. U bijegu je nastradao Ikar,
a Dedal je doao do Sicilije, gdje ga je primio u slubu kralj Kokal. Minos je traei
Dedala doao do Sicilije jer mu je javljeno da se on tamo nalazi. Primio ga je kralj
Kokal u svojem dvoru. Nastradao je u kupaonici od vrele vode, a to je prouzroio
tajni sustav cijevi koje je napravio Dedal u preutnom dogovoru s Kokalom. Tako
je zavrio slavni Minos. Kad su to saznali Atenjani, oprostili su Dedalu prijanje
grijehe i on se sretno vratio u Atenu. V. Zamarovsky, 1973b, 54 55; R. Grevs,
1990., 271 273.
100
avaoje dobre i prijateljske veze, osobito s Atenom. Budui da mu je sin

Androgej nakon pobjede na jednom natjecanju u Ateni bezrazlono ubijen, odluio je osvetiti se Atenjanima. Najprije je doao do Korintske
prevlake i grada Nise (kasnije nazvan Megara). Gradom je vladao kralj
Nis, koji je imao ker Skilu. Minos je dugo opsjedao grad i nije ga mogao
osvojiti. To je uinio tek uz pomo Skile, koja je ocu uzela kljueve i
otvorila vrata gradskih zidina. Skila se naime zaljubila u Minosa i zato
mu je dopustila ulazak u grad. Dok je Skila bila s Minosom, njegovi
ratnici su pljakali po gradu. eljela je s njim otii na Kretu, ali Minos
je nije htio povesti. Skila se s time nije mirila pa je plivala za Minosovim brodom sve dok on nije naredio da je udave. Prije svojeg povratka
na Kretu, Minos je elio pokoriti Atenu. Kad je uvidio da to vojniki ne
moe izvesti, molio je Zeusa da osveti Androgejevu smrt. Nakon toga
cijelu je Grku zahvatio potres. Kraljevi mnogih gradova u Delfima
potraili su savjet i poduzeli to im je savjetovano. Potres je prestao
svuda osim u Atici. Proroite u Delfima Atenjanima je savjetovalo da
ispune zahtjeve koje e od njih Minos traiti. Minos je traio da mu
Atenjani, u poetku izgleda svake godine, a poslije svake devete, alju
na Kretu sedam mladia i sedam djevojaka, koje je on ostavljao udovitu Minotauru. Atenjani su to morali prihvatiti, i tako su inili sve do
onoga dana kada ih je Tezej uz pomo Minosove kceri Arijadne oslobodio
toga stranog nameta.
Godine 1900. britanski arheolog Arthur Evans otkrio je u Knososu
(oko 5 km juno od grada Herakliona (Irakliona) ruevine Velike palace,
koja se pripisuje legendamom kralju Minosu (vidi Kreta, str. 144 152).
Je li Minos bio samo mitski ili moda stvami povijesni kralj Krete?
PELOPS sin lidijskog kralja Tantala, osvaja Peloponeza i kralj
u Elidi.20
Tantal je uivao veliku naklonost najvieg boga Zeusa, koji mu je
oputao, na poziv bogova, i dolazak na Olimp, to nije mogao ni jedan
drugi smrtnik. Cesto nagraivan od bogova, uz to vrlo bogat i sretan,
uzoholio se, poeo odavati Zeusove tajne i uzimati boansku hranu, koju
bi dijeUo sa svojim prijateljima. U vile navrata uvrijedio je besmrtne
bogove, ali najvie onda kada ih je pozvao na veeru na kojoj im je
ponudio za jelo pripremljeno meso svojega sina Pelopsa, kojega je ubio
za tu prigodu. Tim je inom htio provjeriti vide li i znaju bogovi sve.
Naravno, bogovi se nisu dali prevariti i Tantala su kaznili najteim
mukama. Bogovi su Pelopsa. najvie arolijama boga Hermesa, ponovno
vratili u ivot. Kao Tantalov nasljednik, postao je vladar u Sipilu. Ubrzo
20 Bilo je i drugih miljenja: neki smatraju da je Pelops izvanbrani Tantalov
sin ili pak da je sin Atlanta i nimfe Line. R. Grevs, 1990., 335.
101
Pelops s istonog
zabata Zeusova
hrama u Olimpiji,
oko 460. pr. Kr.,
Muzej u Olimpiji
nakon toga napao ga je trojanski kralj II i protjerao iz Male Azije.

Natovario je blago na lau i krenuo prema obalama Grke. Doao je na
njezin juni dio, poluotok koji se od tada po njemu zove Peloponez.
Zaustavio se u Elidi. Elidski kralj Enomaj (Oinomaos), inae veliki ljubitelj konja, imao je krasnu ker Hipodamiju, koja je Pelopsa oarala
ljepotom. Oluio se njome oeniti. Zamolio je Enomaja za njezinu ruku,
a na taj nain vjerojatno se htio omoi i kraljevskog prijestolja.
Meutim, Enomaj je doznao iz nekog proroita da e onaj koji oeni
Hipodamiju prouzrociti njegovu smrt i odluio je ker ne udavati. Teko
je bilo odbijati mnoge prosce; svakoga je prijateljski primio i izazivao u
natjecanju vonje kolima, uz upozorenje to ga eka ako ne pobijedi.
Hipodamiju je mogao oeniti samo onaj koji bi ga u toj utrci pobijedio.
Pobjednik je, naime, poraenog mogao ubiti. Prije Pelopsa, Enomaj je
tako pobijedio trinaest prosaca svoje keri i njihovim glavama ukrasio
vrata svoje palae. Unato tome, Pelops je prihvatio izazov utrkivanja s
Enomajem, koji je imao najbolje konje u Grkoj, dobivene na dar od oca
Aresa. Smatralo se da su bri od Sjevemoga vjetra. Staza je bila dosta
duga i protezala se od grada Pize u Elidi do Posejdonovog svetita (oltara) na Istmu. No i Pelops je imao brzu zapregu s krilatim konjima koje
je dobio od Posejdona, prinosei mu rtvu na obali. Pelops je tijekom
priprema uinio sve da u toj utrci pobijedi. Podmitio je bogatom nagradom (polovicom kraljevstva) Enomajeva vozaa Mirtila te mu dao zadau da iz osovine kraljevih kola izvadi klinove. Kako se Hipodamija za-
102
ljnbila u Pelopsa, i ona je Mirtilu obeala bogatu nagradu. Enomaj je

Pelopsu, kao i ostalim prijanjim proscima, dao odreenu prednost, oinuo konje i strelovito pojurio za njim. Stigao je Pelopsa na ravnici pred
Istmom, i kad je zamahnuo kopljem da ga probode, skliznuo mu je kota
s kola, Enomaj se prevmuo i poginuo.
Pelops se u Pizu vratio kao pobjednik. Organizirao je pokop Enomaja
uz najvee poasti i ubrzo se nakon toga oenio Hipodamijom i postao
kraljem u Pizi. Nakon toga je pokorio cijelu pokrajinu koja se zvala
Pelazgiotija i nazvao je novim imenom Peloponez. Pojavio se i Mirtil
da bi mu bila predana obeana nagrada. Lukavi Pelops ga je namamio
na obalu mora i s visoke stijene strmoglavio. Tako se rijeio neeljenog
svjedoka i ucjenjivaa. Prije nego e izdahnuti u valovima mora, Mirtil
je prokleo stranom kletvom Pelopsa i sve njegovo potomstvo.
Kletvu e poslije izvriti bog Hermes, otac Mirtilov. Pelops je s Hi
podamijom imao sinove Atreja, Tijesta i Piteja, te keri Nikipu i Lisidiku. S nimfom Aksiohom imao je sina Hrizipa, kojega su u ranoj
mladosti ubili, po nagovoru majke, Atrej i Tijest zbog oeve nevjere. Tim
je poelo izvrenje prokletstva. Pelops je umro u Pizi i pokopan u svetitu u Olimpiji, gdje se vidi grobni humak pod kojim je navodno njegov
grob. Prizor tog mita, osim slika na vazama, bio je prikazan na istocnom
zabatu Zeusova hrama u Olimpiji (vidi Muzej u Olimpiji, str. 448450).
ATREJ u grkom mitu mikenski kralj, sin kralja Pelopsa i ene
mu Hipodamije.
Pobjegao je s bratom Tijestom iz Elide u Mikenu, i to nakon ubojstva
svojega polubrata Hrizipa, sina Pelopsa i nimfe Aksiohe. Hrizipa su
ubili po nagovoru majke da bi osvetili oevo nevjerstvo. Prema drugoj
verziji, Hrizipa je ubila Hipodamija.
Braa su se u Mikeni smjestila kod kralja Stenela, koji je bio oenjen
njihovom sestrom Nikipom. Tada je Stenelov sin Euristej, njegov nasljednik, odlazio u vojne pohode. Ubrzo je stigla vijest o njegovoj pogibiji. Kako Euristeja nije imao tko naslijediti (a Stenel je ve bio umro),
Atrej je postao vladar Mikene. Doepao se ovna sa zlatnim runom, koje
ga je sa cijelim stadom njemu i Tijestu ostavio Pelops. Naime, prema
proroanstvu, onaj tko je bio vlasnik zlatnog ovna trebao je postati
mikenski kralj. Tijestu nije bilo svejedno i elio se na bilo koji nain
doepati vlasti. Uz pomo Atrejeve ene Aerope, koja mu je bila sklona,
doao je do zlatnog runa. No, umijeali su se boica Artemida, jer je
proklela zlatnog ovna, i pogotovo bog Hermes, koji je elio osvetiti Mirtilovu smrt. Za kratko je u Mikeni vladao Tijest, ali su Atreju bili skloniji
mikenski narod i bogovi sa Zeusom. Tijest je morao zbog prevare abdicirati i pobjei iz Mikene, a na prijestolje se ponovo vratio Atrej. Da
bi se osvetio bratu, poveo je tajno sa sobom Atrejevog sina Plistena i
103
odgajao ga u najveoj mrnji prema ocu. Kad je mladi odrastao, Tijest

ga je poslao u Mikenu i naredio mu neka ubije oca. Medutim, i ne
znajui tko je, Atrej je Plistena ubio u samoobrani. Saznavi da je ubio
vlastitog sina, vrsto je odluio okrutno se osvetiti Tijestu. Uz pomo
glasnika pozvao je Tijesta da se vrati u Mikenu, a u znak izmirenja
ponudio je dio kraljevstva. Cim je Tijest pristao, priredio mu je sveanu
gozbu. Ubio je Tijestove sinove Polistena i Tantala (po nekima i Aglaja,
Orhomena i Kalileonta), ispekao njihovo meso i priredio mu ih za jelo.
Na taj zloin, za koji se zna da je jedan od najokrutnijih iz antikih
mitova, razljutio se i Zeus. Kad je Tijest doznao to je jeo, uasnut i
izbezumljen od bola, prokleo je Atreja i njegov rod. Napustio je Mikenu
i nestao. Bogovi su pak na Mikenu poslali nerodicu. Zavladala je sua i
glad. Ljudi su masovno umirali. Atrej je potraio savjete proroanstva u
Delfima, gdje mu je odgovoreno da e nevolje prestati ako se Tijest vrati
u Mikenu.
Atrej ga je traio po cijeloj Grkoj, ali ga nije pronaao. Naao je
samo njegovog sina Egista (kojemu je majka, prema jednoj traginoj
verziji, bila njegova ki Pelopija), i doveo ga u Mikenu. Egista je odgajao
kao svoje sinove Agamemnona i Menelaja, i pripremao ga za osvetu.
Nakon dugog traenja, Agamemnon i Menelaj pronali su Tijesta u Epiru
(govorilo se u Sikionu) i silom ga doveli u Mikenu. Atrej ga je bacio u
tamnicu i naredio mladom Egistu, koji je imao sedam godina, da ga
ubije na spavanju. Kad je Egist oao u zatvor, Tijest ga je odmah
prepoznao, osobito svoj ma u djeakovim rukama. Mac je ostao kod
Pelopije u Sikionu (kada je navodno silovana). Tijest je Egistu otkrio da
mu je on otac i odmah su se dogovorili kako e ubiti Atreja. Egist se
vratio u kraljevske odaje i obavijestio Atreja da je obavio zadatak. Atre
ja je razveselilo to mu je uspjelo ubojstvo brata. Dok je na obali prinosio rtvu bogovima, Egist ga je slea pogodio maera. Nakon Atrejeve
smrti, Tijest se proglasio kraljem Mikene. Agamemnon i Menelaj pobjegli su u Spartu i nali boravite kod spartanskog kralja Tindareja. Braca su oenila Tindarejeve keri. Agamemnon je uzeo za enu Klitemnestru,21 a mladi brat Menelaj lijepu Helenu, Klitemnestrinu sestru po
majci (ki Zeusa i ljubavnice Lede). Nedugo nakon toga Agamemnon se
vratio u Mikenu, ubio Tijesta (osvetio oca) i proglasio se kraljem. Mene
laj je nakon Tindarejeve smrti postao kraljem u Sparti.
21 Klitemnestra, prije nego ju je oenio Agamemnon, bila je udana za Tantala,
kralja Pize, kojega je u borbi ubio i nasilno je oteo. U Aulidi je rtvovao ker
Ifigeniju boici Artemidi da bi stekao boansku naklonost krenuvi u rat protiv
Troje. Rat je dugo trajao i nije se znalo kada e zavriti. Sve su to razlozi koji su
mogli natjerati Klitemnestru da s Egistom pripremi njegovo ubojstvo nakon povratka
iz Troje. Poslije e ga osvetiti sin Orest, koji e ubiti majku Klitemnestru i ljubavnika joj Egista. R. Grevs, 1990., 357 358.
KULT I SVETKOVINE
Rije kult potjee od lat. rijei cultus, to znai gajenje, tovanje
boanstava. To je nain izraavanja vjerskog osjeaja, javno i organizirano, raznim kultnim radnjama. Antieki Grci su to najee inili molitvom, igrom, plesom, zavjetnim darivanjima i prinoenjem rtava. Kult
je obino bio vezan uz odreeno mjesto (svetite, hram, kazalite i drugo) i dane svetkovina, za to su posebno bili zadueni vritelji kulta
sveenici. Sveenik je bio bez posebnih privilegija, biran meu obinim
graanima na jednu ili vie godina (ponekad i doivotno). Bilo je i sveenica u nekim hramovima. Sveeniki je stale u Grkoj bio slabo razvijen.
Najei vid kultnih obreda bila su darivanja bogova i hramova zavjetnim darovima i prinoenje rtava. Njima se eljelo bogove razveseliti,
utiati njihovu srdbu i stei njihovu milost i naklonost. Darivani su
razni skupocjeni predmeti: statue, vaze, oruje, nakit, odjea i drugo.
Darove su prilagali pojedinci, gradovi i savezi gradova-drava. Pobjednik u natjecanju
tronoac i vijenac. Pauzanija navodi bezbroj zavjetnih darova u Olimpiji i Delfima.
Puna toga se uvalo u riznicama koje su za tu svrhu podizane u znamenitim svetitima.
Prinoenje rtve bogovima smatralo se posebnim oblikom zavjetnog
dara. To su uglavnom bile razne vrste hrane i pica (beskrvne rtve):
poljski plodovi, razno voe, med, kolai, mlijeko i vino. Drugi oblik zavjet
nog dara bile su ivotinje (krvne rtve): goveda, ovce, koze, svinje, pijetlovi, divljae i drugo. Vodilo se rauna koju ivotinju treba rtvovati
kojem bogu. Tako se npr. Demetri obino rtvovala svinja, Artemidi i
Dionizu koza, Ateni krava, a Posejdonu bik. Sve se radilo u skladu s
obiajima kako se ne bi poinilo svetogre. Zivotinja je prije rtvovanja
kiena raznim trakama i vijencima, posipana itom i solju i ubijana
sjekirom. Krv se putala po rtveniku. Bolje meso se peklo i jelo, a
masnije se, kao i kosti, palilo. Zrtvenika je bilo razliitih oblika i velima, od onih najprimitivnijih i skromnih do monumentalnih i velianstvenih gradevina. Spominjemo samo one koji su nastali nagomilavanjem pepela od rtava. Takav je bio Zeusov rtvenik u Olimpiji s osnovicom od 37 m i visinom oko 9,5 m, Apolonov u Didimi kraj Mileta i
Apolonov na otoku Delosu, zvan rtvenikom rogova (podignut od kozjih
rogova).
105
Ostaci Apolonovog hrama u Delfima
Proricanja Stari Grci su vjerovali da bog svoju volju objavljuje

ljudima razliitim znakovima na za to odabranim mjestima. Savjeti bo
gova u obliku prorokih odgovora (mantike) dobivani su u proroitima.
Najpoznatija su bila Zeusovo u Dodoni ispod Epirske gore i Apolonovo
u Delfima. U Dodoni je Zeus budunost proricao utanjem lia svetoga
hrasta i uborenjem svetoga potoka, koje bi sveenici tumaili hodoasnicima. Traile su se upute za najvanije dravne poslove, a dolazilo
106
se i zbog vlastitih briga. S obzirom da je Dodona dugo ostala (iako

nepristupana po poloaju) poznato i vrlo cijenjeno proroite, vjerojatno
su Zeusovi odgovori zadovoljavali veinu pojedinaca i izaslanika grkih
gradova.
Ipak, od svih proroita najpoznatije je bilo delfsko. Proricanje se
obavljalo u prostoru koji se nalazio u dijelu Apolonova hrama, neto nie
od njegove razine, i u njega se najvjerojatnije ulazilo stubama. Najsvetiji dio zvao se aditon i u njega je smjela ui samo prorocica Pitija.
Redovito je to bila djevojka iz Delfa. U poetku su to obavljale djevojke
u cvijetu mladosti, poslije su sluile i starije neudane ene. Birane su iz
estitih obitelji i dunost bi obavljale do smrti. Prorocica je savjete davala sjedei na tronocu, obuena u dugu haljinu i sa zlatom ukraenom
kosom. Uz tronoac se nalazio sveti kamen zvan pupak (omfalos), za
koji se mislilo da predstavlja sredite Zemlje.22 Ispod tronoca s Pitijom,
iz jedne pukotine u stijeni, isparavali su se plinovi koji su poticali proroki zanos. Pitija bi omamljena parom mrmljala nerazgovijetne rijei.
Sveenik profet bi izgovoreno uobliavao i svemu davao odredeni smisao. Odgovori su obino bili dvosmisleni, pa je Apolon imao nadimak
Loksija (Dvolini). Savjeti su se davali u rijetkim, povoljnim danima, a
prije toga prinoena je rtva, i to uglavnom koza. Dolazili su ljudi iz svih
krajeva Grcke pitati Apolona za savjet: pojedinci o privatnim stvarima,
poslanici gradova o osnivanju kolonija, o ratu i miru i drugim vanim
pitanjima za dravu.23
U Epidauru, Pergamonu, Korintu i Kosu vladao je kult Asklepija, pa
su se u hramovima tih gradova davali savjeti bolesnima za lijeanje u
vidu mantike. Bolesnicima se preporuivao boravak u istoj i zdravoj
okolini, razne vjebe, hladne kupke, biljni recepti i dijeta, i to uz snove
koje bi bolesnik izazivao sugestijom. Vjerovalo se da bog Asklepije u snu
posjeuje molitelja.
Misterije tajni obredi zvani misterije (gr. Mysteria, mustes =
uvoditi) vezane su uz kult nekog boanstva. Najpoznatije su bile eleuzinske misterije, za koje se smatra da ih je uvela boica Demetra u
mjestu Eleuzini, smjetenom oko 20 km zapadno od Atene. Tajni kult iz
22 Prema mitu Zeus je uputio dva orla, jednog s istoka, a drugoga sa zapada,
da slete u Delfe i tako pokau da je to mjesto sredite Zemlje. Pauzanija, 1989.,
557., bilj. 73.
23 Zanimljivo je da je u drugom stoljeu prije Krista poslanstvo iz grke kolonije
Pharos (Stari Grad na otoku Hvaru) posjetilo Delfe. To nam potvrduje ulomak
nepotpunog grkog natpisa pronaden 1837. g. u Starome Gradu. Farani su u to
vrijeme imali odreenih potekoa, pa su najprije uputili poslanstvo u matini polis
Paros (u Egejskom moru), a Parani su ih potom uputili zbog savjetovanja u proroite u Delfima. M. Zaninovi, 1996., 104.
107
Ruevine svetita
u Eleuzini
Eleuzine datira jo iz 1000. g. prije Krista. Misterije su se vise razvijale

to je s istoka vise prijetila opasnost rata s Perzijancima. Rado su sluane rijei koje su posveenima obeavale besmrtnost i ljepi ivot na
drugom svijetu. Uvoenje u misterije bilo je doputeno svakom Grku
koji nije bio obredno neist, uz uplatu odreene lanarine. Spominje se
i pristup stranaca tijekom stoljea. Posveta nije obavljana odjedanput.
Postojale su dvije svetkovine: male i velike misterije (Eleuzinije). Najprije se trebalo posvetiti u malim misterijama koje su se izvodile u
atenskom predgradu Agri na potoku Ilisu (tijekom veljae i oujka), da
bi se tek u jesen (potkraj rujna) moglo uvesti u tajne velikih Eleuzinija,
ali opet ne u sve. Tek bi posveeni iue godine na velike Eleuzinije
dospio do krajnjeg stupnja posveenosti. Odravane u Eleuzini, trajale
bi po nekoliko dana. Svetkovinom je upravljao glavni sveenik (arhont
bazilej), a pomagali su mu pomonici: nositelji baklji, glasnik i dvoritelj
svetita. Najprije su se sveti predmeti (kipovi) u sklopu priprema odnosili iz Eleuzine u Atenu, gdje su se posveeni okupljali. Sljedeeg su se
dana posveeni kupali i istili u moru (Luka Faleron). Zatim je doao
dan prinoenja rtava (obino svinje). Tek je petog dana povorka kretala
svetim putom iz Atene prema Eleuzini. Put dug etiri sata hoda prevaljivao se cijeli dan, uz stajanja na mostu, gdje su im okupljeni promatrai upuivali obredne poruge gefirizme ili sale na mostu zbog
protjerivanja zlih utjecaja. Uz none proslave oko svetita Demetre i
Perzefone konano bi dolo do pravog posveivanja u hramu Telesterionu. Odavanje misterija bilo je strogo zabranjeno, smatrano je uvredom i kanjavano smru. Tajna se uspjeno uvala, pa se i ne zna to
108
se sve dogaalo. Bilo je vjerojatno dramskih prikazivanja vezanih uz

mit Demetre i Perzefone. Vrhunac je bio pokazivanje zlatnoga itnog
klasa, dodirivanje svetih predmeta. Deveti dan se povorka vraala u
Atenu. Poslije su se velike Eleuzinije slavile svake etvrte godine uz
sportska i glazbena natjecanja. Sve je to trajalo tijekom helenistikog i
rimskog razdoblja.
Misterije na otoku Samotraka Taj je kult privlaio tovatelje iz
cijeloga grkog svijeta. Poeci misterija datiraju oko 700. prije Krista, a
trajale su oko tisuu godina. Bile su posveene tovanju bogova, koje
Herodot u 5. st. prije Krista izjednauje s Kabirima (boanskim biima),
i izvodile su se u njihovom svetitu. Meutim, kultni naziv im je Axieros
ili Casmilos. Bile su anatolskog podrijetla. Pristup u svetite bio je
dostupan svima bez obzira na nacionalnu ili staleku pripadnost, dobnu
granicu, spol ili slino. Inicijacije su se, izgleda, obavljale u bilo koje
vrijeme. Postojala su dva stupnja posveenja. Nakon obrednog oienja,
posveenici bi bili primljeni u vii stupanj. Tada bi postali epoptes i
mogli su vidjeti tajnu predstavu s prikazom, moda roenja boanskog
djeteta. Meu posveenicima tih misterija spominju se Filip II. Makedonski i Olimpija (koja e poslije postati njegovom enom i majkom
Aleksandra Velikog). Vjerojatno je posveen bio i povjesnik Herodot.
Orfike misterije bile su poznate u klasino doba. Najvjerojatnije
su potekle od trakog pjevaa Orfeja, najveeg od svih pjevaa i sviraa
u antikim mitovima. Ne zna se pouzdano u emu su se sastojale.
Atenske svetkovine Prema atenskom vjerskom kalendaru, svet
kovine su u Ateni odravane tijekom cijele godine. Najpoznatije su bile
Panateneje. Panateneje su svetkovine koje su se svake godine tijekom
Ijeta (srpanjkolovoz) proslavljale u gradu Ateni. Za vrijeme atenskog
tiranina Pizi strata te su se svetkovine poele raskonije slaviti svake
cetvrte godine, pa su prozvane Velike Panateneje. U sadraj svetkovina
ulazila su atletska i konjika natjecanja. Bilo je tu i ogledanja u recitiranju, kitaraa i frulaa u sviranju, a pjevaa u pjevanju uz pratnju
kitare ili frule. Sve bi trajalo od etiri do est dana. Svirai i pjevai su
za nagradu dobivali novae i zlatni vijenac, dok je nagrada za najbolje u
atletskim natjecanjima bilo ulje od svetih maslina, dijeljeno u amforama. Stariji su dobivali vie amfora nego jeaci.
Odravalo se i nono slavlje: utrka s bakljama (lampadedromija)
organizirana na tafetni nain, prilikom ega je baklja ila od ruke do
rake. Tralo se oko kilometar od Akademije, gdje su se na Erosovu
rtveniku palile baklje, do grada. Baklje se nisu smjele gasiti.
Najljepi dio svetkovine bio je obredni ophod kretanje povorke
tijekom izlaepja sunca iz pregraa Keramika. Kipar Fidija je sa svo
jim pomonicima na genijalan nain prikazao taj dio svetkovine u kojoj
sudjeluje cijeli grad na jonskom frizu Partenona (vidi Partenon). Prika-
109
Detalj mramornog panatenejskog friza sa zidava naosa Partenona, oko

440. pr. Kr., Muzej Louvre u Parizu
zani su pjevai, frulai, pjeaci, konjanici, rtvene ivotinje, zapovjednici, inovnici, odabrani starci s maslinovom granicom i mlade djevojke
koje nose svete koare. Boici Ateni prinosila se haljina peplos, koju su
atenske ene i djevojke (ergastine) tkale devet mjeseci, s prikazom scena
iz gigantomahije (borba bogova s gigantima). Povorka se kretala najljepim atenskim ulicama i prolazila preko Agore u smjeru Akropole do
istone strane hrama Partenona. Pred hramom se na rtveniku prino
sila i palila rtva, a zavjetni darovi, u cast zahvalnosti boici, predavani
su sveeniku i polagani u svetinju. Potom se nastavljalo s pjesmom i
goenjem naroda.
Druge po znaenju su, svakako, svetkovine zvane Dionizije. Kult
Dioniza (kao boga zanosa, plodnosti i vina u grkoj mitologiji) uveden je
u Grku iz Trakije ili s Istoka. U poetku je bio povezan s berbom
groa i pravljenjem vina, a slavio se kao seoska svetkovina (Dionizije).
Za grad Atenu Dionizije su odravane etiri puta godinje. U prosincu
i sijenju slavile su se Male ili Seoske Dionizije (po mjestima izvan
grada), u sijenju i veljai Leneje, u veljai i oujku Antesterije (po
mjesecu antesterionu), a u oujku i travnju Velike ili Gradske Dionizije,
uz umjetnike i dramske predstave i sportska natjecanja. Najljepe su
bile Velike ili Gradske Dionizije, a pretpostavlja se da ih je uveo Pizistrat. Povorke su poinjale ophodom tijekom kojeg je noen Dionizov kip
(po nekima falos), uz korske pjesme najljepih ditiramba, s prinoenjem rtava. Onda bi zapoinjala natjecanja. Najprije su se natjecali
lirski korovi pojedinih fila (djeaci, pa odrasli). Koreg s pobjednikim
korom dobio bi za nagradu tronoac.
110
Nakon lirskog natjecanja, pristupilo se dramskom. Obino su izvoena djela istog autora, po tri tragedije i jedna satirska igra. Cetvrti,
zadnji dan odravana su komika natjecanja. Pobjednik je za nagradu
dobivao zlatni biiljanov vjjenac.
S tim kultom koji je prenijet u Grku primljene su i barbarske
dionizijske cerem onije i orgije, a koje su zanesene ene ili Bakhantinje (Bakho je drugo ime za Dioniza njegove pratilje) slavile svake
druge godine. Nazivale su se i menade.. Nosile su na glavi vijenac od
lovorova lia, odijevale se u ivotinjsku (kozju) kou, a u ruci su drale
dugaki tap omotan vinovom lozom ili brljanom. U najveem zanosu
uhvatile bi neku ivotinju, rastrgale je i jele njezino sirovo meso. Na taj
su se nain s njom ekstatino sjedinjavale.
Uz Panatenejske svetkovine i Dionizije, navest emo jo nekoliko
poznatijih. U srpnju (hekatombeonu) slavile su se Kronije u cast Zeusova oca Krona i njegove ene Reje.
U listopadu (pianopsionu) svetkovale su se T ezm oforije u cast boice Demetre Tezmoforos, zatitnice sjetve i enske plodnosti. U svetkovinama, koje su trajale tri dana, sudjelovale su samo udane Atenjanke.
Mukarci nisu imali pristup. Sastojale su se od raznih poljodjelskih
vrabina i obreda vezanih uz poveanje enske plodnosti.
Mjesec prosinac (posejdon) bio je obiljeen svetkovinama zvanim
Haloje (od halos = gumno ili ito). Bile su posveene zatiti sjemena
koje klija pod zemljom. Zrtve su se prinosile Demetri, Kori i Posejdonu.
Obred se izvodio oko mukog spolnog uda falosa. Pribivale su mu
samo ene. Za travnja (munihiona) slavile su se Munihije u cast boice
Artemide.
Bilo je mnogo drugih svetkovina. Ostali helenski polisi imali su svoja
mjesna vjerska slavlja. Tako su Spartanci proslavljali K arneje,
svetkovine posveene Apolonu Kamejskom. Ovom poglavlju pripadaju i
igre, koje su obradene posebno.
IGRE ANTIKIH GRKA

Razna natjecanja bila su veoma rasprostranjena u ivotu antikih
Grka. Obino su natjecanja bila prireivana u sklopu religijskih svetkovina u blizini svetih mjesta. Najprije su se javila atletska natjecanja,
dok su se dramska i glazbena prireivala kasnije. Na prve igre nailazimo ve kod Homera, a koje prireuje Ahilej u cast pokopa svojega prija
telja Patrokla. Osim utrke dvopregom, junaci se pod Trojom natjeu u
akanju, hrvanju, tranju, bacanju kopija i drugom. Ahilej pobjednike
dariva. Zabiljeen je primjer i u Odiseji: feaki kralj Alkinoj u ast
gosta koji ga posjeuje prireuje atletske igre kako bi ga razonodio.
Igre su u staroj Heladi organizirane svuda. Meutim, opisat emo
samo one ije su se znaenje i slava proirili na cijeli helenski svijet.
Anticki stadion u Olimpiji
112
Olimpijske igre bile su najuvenije. Po vanosti i znaenju zatim

dolaze Pitijske u Delfima, Istmjjske na Istmu I Nemejske u Nemeji.
Razne legende govore o postanku i podrijetlu Olimpijskili igara. Jed
na od njih kae da je Heraklo s Ide prvi odrao igre i nazvao ih Olim
pijske.24 Svojoj brai, koji su se zvali Peonej, Epimed, Jazij i Ida, predloio je igre koje su se sastojale od utrkivanja na cesti, a pobjednika je
nagradio i ovjenao granicom divlje masline. Budui da ih je bilo petorica brace, odredio je da se igre odravaju svake pete godine. Oravale
su se svake etvrte, a Grci su brojili i onu godinu kada poeinje nova
Olimpijada. Po drugoj legendi, u Olimpiji su se borili za prevlast Zeus
i otac mu Kron. Pobijedio je Zeus i u cast svoje pobjede odredio je
odravanje igara. Bilo je i drugih legendi.
Olimpijske su igre bile posveene Zeusu Olimpskom. Odravale su
se u svetitu koje lei u dolini rijeke Alfeja u pokrajini Elidi na Peloponezu, glavnom sreditu Zeusova kulta. Prve Olimpijske igre i povijes-
24 Ovdje nije rije o tebanskom Heraklu, sinu Zeusa i Amfitrionove ene Alkmene, ve o Heraklu s Krete kojega spominje Pauzanija kao jednog od Daktila to
su uvali malog Zeusa.
Heraklo je donio maslinu iz zemlje Hiperborejaca i zasadio je u Olimpiji.
Hiperborejci su ivjeli dalje od Trakije, mjesta sjevernog vjetra . U Pauzanija, 1989., 251.
113
no potvrene su one iz 776. prije Krista. Slavljene su i organizirane

svake etvrte godine u Ijetnim mjesecima (srpanjkolovoz). Grci su raunali vrijeme prema Olimpijadama, koje je uveo povjesniar Timej iz
Taormine na Siciliji.
U poetku su to bile igre i svetkovine samo najbliih susjeda s ko
jima je upravljao grad Piza, da bi se postupno proirile na ostale gra
dove Peloponeza i cijele Helade do najudaljenijih grckih kolonija na
Pontu, junoj Italiji i Siciliji. Pravo natjecanja imali su samo slobodni
Grci koji nisu osudivani, a niti su po roenju bili robovi. Pravo sudjelovanja na igrama poslije su dobili Makedonci, a potom i Rimljani. Zenama je bilo zabranjeno sudjelovanje u igrama, ak i njihovo promatranje.25 Od ena igre je promatrala samo sveenica Demetre Hamine,
koja je sjedila na rtveniku od bijelog mramora, nasuprot sucima. Uz
muikarce, igre su mogle gledati i djevojke. Obino ih je dolazilo malo,
i to su bile Doranke. Brigu oko igara od 572. prije Krista preuzeli su
Elidani, koji su zagospodarili tim podrujem. Oni su odredivali odbor
sudaca zvanih Helanodika, koji su pripremali igre. Uoei otvaranja igara
slali bi ugledne ljude, glasnike (spondofore) u sve grke gradove da
proglase sveto primiije, i na taj nain obustavljao se svaki medusobni
rat za trajanja Olimpijskih igara. Naruavanje mira kanjavalo se globom i neko vrijeme zabranom dolaska u Olimpiju. Natjecatelji, poslanici
pojedinih gradova s kienim kolima i krasnim atorima, trgovci s raznom robom, mnogobrojna druga pratnja i radoznalci, kretali bi iz svih
grckih krajeva k Olimpiji. Izvan svetoga gaja Altisa, na junoj strani
oko rijeke Alfeja, dizao se ator do atora. Tako je u Olimpiji sve vrvjelo
od mnotva ljudi pred otvaranje igara. Svi su natjecatelji morali oko
mjesec dana (po nekima i dva mjeseca), prije poetka igara, vjebati u
Olimpiji u gimnaziju i palestri, i tako podvrgnuti odredenim kriterijima.
Igre su trajale pet dana. Prvoga dana igara prinosile su se rtve i
polagala prisega. Taj sveani ritual izvodio se u Buleuterionu (Vijenici,
sjeditu gradskog savjeta) izvan Altisa, u blizini njegova junog zida
pred rtvenikom i kipom Zeusa Horkija (Zeus Prisege). Zeus je izraden
25 Elejci su ene koje bi dole na Olimpijske igre okrutno kanjavali tako to su
ih bacali s visoke stijene nazvane Tipej, koja se nalazila blizu rijeke Alfej.
Pauzanije spominje jednu enu koja je bila uhvaena, imenom Kalipatira. Ka
ko joj je prije toga umro mu, ona se potpuno preobukla u uitelja tjelovjebe i
povela je u Olimpiju sina da se natjee. Kako je sin Pizidor bio nadomak pobjede,
Kalipatra je skoivi preko ograde, iza koje su bili odijeljeni uitelji tjelovjebe,
ostala bez ojee. Kad se otkrilo da je ena, udaljili su je bez kazne iz obzira prema
njezinom ocu, brai i sinu koji su svi bili pobjednici na Olimpiji. Ubudue, svaki
put, uitelji tjelovjebe morali su se svui prije nego bi uli na stadion. Pauzanija,
1989., 250.
114
GRCKA OD MITOVA DO ANTICKIH SPOMENIKA
Auriga, bronca, 7. stoljee pr. Kr.,

Muzej u Olimpiji
tako da je svakoj ruci dri munju kako bi utjerao strah zlim ljudima.
Prisegu su pred kipom polagali natjecatelji, njihovi oevi i braa, a isto
tako uitelji atletike i suci; jedni da e se poteno boriti i pokoravati
pravilima natjecanja, a drugi da e pravedno suditi. Tko bi prekrio
prisegu, morao je platiti visoku novanu kaznu i zauvijek bi ga iskljuili
iz igara. To se moglo proeitati na bronanoj ploi u podnoju kipa Zeusa
Horkija. Novcem od naplaenih kazni podizane su bronane statue Ze
usa, u narodu zvane zanes (to na dorskom dijalektu znai Zeusi). Bile
su postavljene u svetitu kod ulaza u stadion. Bilo je slucajeva da je
natjecatelj kanjen zato to nije doao u odredeno vrijeme, ili je kanjen
zbog plaljivosti kao Serapion iz Aleksandrije na 201. olimpijskim igra-
115
ma. On se, naime, uplaio svojega supamika, pa je dan prije nego e se

orati natjeeanje pobjegao.
Tek drugog dana poinjala su natjecanja i odvijala su se treega i
etvrtoga dana. Od sportskih disciplina najprije je uvedeno trcanje, a
duina staze iznosila je u poeetku jedan stadij (197,27 m). Na 14.
olimpijskim igrama uvedeno je dvostruko tranje na stadionu (dva stadija
diaulos). Pobjednik je bio Hipen iz Pize. Natjecatelji su trali goli i
bosi po stazama posutim pijeskom. Petoboj i hrvanje uvode se na 18.
olimpijskim igrama, a na 23. ponovno je uvrteno iakanje u igre, a
zatim i pankration (kombinacija akanja i hrvanja). Na sljedeim Olim
pijskim igrama uvodi se natjeeanje na dvokolieama (s dva ili etiri konja),
a izvodilo se na hipodromu. Slijedi akanje za djeake (prije toga tranje),
pa petoboj za djeake na 38. olimpijadi, tranje u potpunoj ratnoj opremi
i drugo. Tek u 5. st. prije Krista uvedena su natjecanja u pjesnitvu,
glazbi i govornitvu. Na igre su dolazili filozofi, povjesniari, pjesnici i
govornici. Mnogi od njih natjecali su se u svojoj disciplini, pobjedivali i
tako stekli olimpijsku slavu.
Posljednji, peti dan igara bio je predviden za dodjeljivanje nagrada.
Pobjednicima su odavane najvee poasti. U Zeusovu hramu na raskonom stolu za prinoenje rtava, napravljenom od zlata i bjelokosti, poredani su bili vijenci ispleteni od granica i lia divlje masline. Olimpijski pobjednici ulazili su u hram pred suce, gdje im je vijenac stavljan
Bronana figura
konja iz
Olimpije, 460.
pr. Kr., Muzej
u Olimpiji
116
oko glave. Glasnik je oglaavao njihovo ime, ime oca i grada iz kojega
je pobjednik doao. Pobjednici su nakon toga prinosili rtvu Zeusu
Olimpijskom.26 Pjevale su se pjesme u cast bogovima i pobjednicima.
Eliani su znali prirediti i gozbu za pobjednike. No, ni ostali ljudi nisu
lose prolazili, jer su bogati gradani, ako su bili pobjednici na igrama,
priredivali velike gozbe. Spominje se Alkibijad, pobjednik na etveropregu, koji je sav narod koji se tada u Olimpiji naao pogostio.
Za Grke nije bilo vee asti od pobjede na igrama. Poznata je anegdota o Dijagori, hrvau s Rodosa, koji je jednom pobijedio u Olimpiji. U
starosti je doivio i takvu radost da su istoga dana pobijedila njegova
dva sina. Dijagori se tada pribliio jedan Lakonac i estitajui mu rekao:
Umri sada, Dijagora, jer slinu nebesku radost nee nikad vise doekati!27 Smatralo se da su tri olimpijske pobjede izpimna cast za jednu
obitelj i da je dalje nepotrebno izlagati se sudbini ivota. Pobjednici su
slavljeni nakon povratka kui u svojem gradu. Posebno je bilo divljenje
ako je isti natjecatelj pobijedio u ciklusu etiri uzastopne sveanosti
(nazvan periodonik ili pobjednik ciklusa). Primjer je Teagen s Tasosa,
koji je ukupno pobjeivao u hrvanju i akanju 24 puta. Uz darove i
najee pohvalne Pindarove pjesme (ode), slavlju nije bilo kraja.28 Bo
gati pobjednici ili njihovi gradovi za uspomenu na pobjedu u Olimpiji
podizali su spomenike, najee u obliku statue. Pobjednik je mogao
podii spomenik sa svojim likom u Olimpiji samo onda ako je najmanje
triput pobijedio. Bilo je zavjetnih darova bogu u vidu podizanja spome
nika po narudbi pobjednika.
Olimpijske igre su po svojem nainu organiziranja, ozraju i oduevljenju ljudi koji su dolazili iz svih krajeva Grke pridonosile zbliavanju
i osjeanju meusobne duboke solidamosti unato suparnitvu i mnogim razlicitostima i interesima.
Posljednje Olimpijske igre orane su u antici 393. poslije Krista, a
ukinuo ih je rimski car Teodozije I. Nakon 15 stoljea, francuski pedagog barun Pierre de Coubertin obnovio je Olimpijske igre, koje su opet
odrane 1896. u Ateni i u kontinuitetu se svake etiri godine i dalje
odravaju.
26 U antikih Grka vladalo je uvjerenje da pobjeda na igrama, uz posebne

iznimne tjelesne osobine i vjetinu, ovisi i o naklonosti bogova.
27 F. Chamoux, 1967., 234.
28 Pindar (Pindaros, 518. ili 5 2 2 .-4 4 2 .) roden u Kinoskefali pokraj Tebe u
Beotiji. Pisao je sve vrste korske lirike (himne, peane, ditirambe, ode i druge).
Najvie je poznat po svojim odama epinikijama koje slave pobjednike na opegrkim igrama. Sauvano ih je 44 i nazvane su prema mjestu odravanja igara:
olimpijske, pitijske, istamske i nemejske. Smatran je jo u antiko doba najveim
helenskim liriarem. Povijest svjetske knjievnosti II, 1977., 76 78.
117
Kip Agiasa
(pankratista), oko
330. pr. Kr., Muzej
u Delfima
P itijs k e ig r e poslije Olimpijskih igara, u grkom svijetu bile su

najvie na glasu. Slavile su se u ast boga Apolona u Delfima. Za poetak igara uzima se 582. godina prije Krista. Vjerojatno je bilo takvih
natjecanja i prije, no nisu bila atletska. Igre su se odravale svake
etvrte godine sredinom kolovoza ili poetkom rujna. Padale su u treu
godinu svake Olimpijade. Postupno su uvodena sva atletska natjecanja
koja su se javljala i u Olimpiji. Veliko znaenje pridavano je glazbenim
118
natjecanjima, osobito pjevanju uz kitaru i pjevanju uz pratnju frule, Sve

je trajalo vise dana. Prije poetka igara Delfljani su slab glasnike (teore)
u razne krajeve i gradove da objave dan skorog otvaranja Pitijskih
natjecanja. Pobjednici na igrama dobivali su, kao i u Olimpiji, vijenac,
ali ne od masline, ve od lia i granica lovora. Lovor je bio omiljeno
Apolonovo drvo. Prema religijskim obiajima i zahtjevima, samo je dijete
ivih roditelja moglo ii u Tesaliju u Tempejsku dolinu donijeti lovorove
grane. Ugled i slava Apolonovog svetita u Delfima dovodili su mrmtvo
ljudi, koji su irili popularnost tih igara.
Is tm ijs k e ig r e odravale su se na Istmu u blizini grada Korinta
u cast boga Posejdona, u njegovu svetitu. Prireivali su ih Korinani u
proljee (travanj svibanj) svake druge godine, tj. druge i etvrte godine
svake Olimpijade. Posebno povlateno mjesto na igrama dobivali su
Atenjani. Za vrijeme igara proglaavano je sveto primirje, koje je
potivano i u vrijeme Peloponeskog rata. Pobjednici su u poetku dobi
vali vijenac od borovine, a poslije od celerovog lia. Prema legendi,
igre je osnovao Sizif u cast Melikerta, sina orhomenskog kralja Atamanta.
N e m e js k e ig r e slavile su se u Nemejskoj dolini kod grada Nemeje
u pokrajini Argolidi, i to u Zeusovu cast. Priredivali su ih stanovnici
malog oblinjeg grada Kleoneje (Cleonaie) nakon svake druge godine
Olimpijade. Natjecanja su podsjeala na ona u Olimpiji, a suci se se, kao
i u Olimpiji, nazivali helanodici. Vjerojatno je za odravanja tih igara
vladao sveti mir, jer su ih Grci priznali za panegyris (vjerske skupove).
Igrama su poslije upravljali Argivljani, Pobjednici su dobivali vijenac od
celerovog lia.
IV.
KNJIZEVN
KLASINOG RAZDOBLJA
Klitemnestra ubija Kasandru,

prema Eshilovoj drami Agamemnon,
prizor naslikan na unutranjoj strani
vaze iz 5. st. pr. Kr., Museo
archeologico u Ferrari
RAZVOJ GRKE DRAME

Kada su Perzijanci u drugoj polovici 6. st. prije Krista pokorili Joniju, jedno od naprednijih podruja ranijega razdoblja grke povijesti,
ona od tada potpuno gubi kultumi primat. Umjetnikim i kulturnim
sreditem, osobito u 5. i 4. st. prije Krista, postaje Atena. Najvei procvat atenska drava doivjet e u politikom, demokratskom, kulturno-umjetnikom i znanstvenom napretku u doba Perikla. U razvoju grke
knjievnosti toga stoljea posebno mjesto pripada drami. Starogrka
drama (grc. drama radnja, drao radim) javlja se ve u 6. st., a
najbolja su djela nastala u 5. st. prije Krista. Nastala je u vezi s Dionizovim kultom, iz kojega su proizile satirska drama, tragedija i komedija.
Najstariji sauvani podaci o postanku tragedije nalaze se u Aristotelovoj Poetici. Aristotel govori da je tragedija u poetku imala satirski karakter i da je do konane izgraene forme prola mnoge promjene. U cast boga Dioniza pjevala se i plesala od davnina, uz pratnju frule,
zanosna korska pjesma zvana ditiramb (gr. dithyrambos). Smatra se
da je Arion iz Korinta (oko 600. prije Krista) prvi obuio kor pjevanju
i igranju ditirampske pjesme oko Dionizova rtvenika u krug. Koreuti
su se oblaili u jarevu kou i predstavljali su se kao satiri Dionizovi
pratitelji. Nazivali su ih tragoi, a njihovu pjesmu tragedijom (gr. tragos,
tragodia jarac; oide pjesma), to doslovno znai jarja pjesma.
Radnja se odvijala tako da je voa kora (koryphaios = korifej) zapoinjao
recitirati pjesmu, a kor ga je pratio igrom i dopunjavao refrenom. Tako
se razvio dijalog izmedu njih. Osim u Korintu, satirski korovi se spominju
u Sikionu i Flijuntu. Taj oblik ditiramba (satirske pjesme) prenesen je
s Peloponeza u Atenu. U vrijeme Pizistrata, atiki pjesnik Tespis (Thes
pis) 534. prije Krista uvodi prvog glumca koji je pristupio koru satira,
te je ditiramb pretvarao u satirsku dramu koja je na primjeru sudbine
mitolokih heroja postavljala pitanja ljudskog ponaanja. Tek nakon
toga razvit e se tragedija kao nova vrsta. U klasinom obliku, proirenjem radnje, poveavat e se i broj glumaca.
Satirske drame, tragedije i komedije izvoene su u Ateni na prigodnim svetkovinama u cast boga Dioniza na Velikim ili Gradskim
122
Dionizijama (oujaktravanj), Lenejama (sijeanjveljaa) i dijelom po

atikim selima na Seoskim ili Malim Dionizijama (prosinacsijeanj).
U 5. st. prije Krista u Ateni su se davale nagrade za najbolju tetralogiju (etiri drame, od toga tri tragedije i jedna satirska drama) istoga
autora.
Posebnu je nagradu dobivao najbolji koreg i najbolji protagonist
prvi glumac. Na prvom tragikom natjecanju odranom 534. g. prije
Krista za pobjednika se spominje Tespis. Meu prvim tragiarima navode se Heril (Chairilos), pisac satirskih drama, i Pratina (Pratinias)
iz Flijunta. Prema tradiciji, smatra se izumiteljem satirske drame. Njemu se pripisuju 32 satirske drame i 18 tragedija. Od toga su sauvani
samo pojedini fragmenti. Vano mjesto prije velikih tragiara zauzima
Frinih Atenjanin. Navodi se devet njegovih tragedija. Tragedija Zauzee Mileta iz 494. prije Krista govori o porazu Mileana u sukobu s
Perzijancima. U djelu Fenianke (Phoinissai), prikazanom 476. prije
Krista, proslavio je grku pobjedu kod Salamine (480. god.). Slavni voda
iz bitke, Temistoklo, bio je koreg.
U Ateni su tijekom 5. st. prije Krista djelovala tri slavna dramska
f|essll#:
U Euripid, koji su svojim tragedijama zadivili
svijet.
ESHIL (Aiskhylos) je roden u Eleuzini nedaleko Atene oko 525. prije
Krista kao sin aristokrata Euforiona. Nazvan je ocem tragedije jer ga
se smatra utemeljiteljem antike tragedije. Uveo je na scenu drugog
glumca (poslije prihvatio i treega, kojega je uveo Sofoklo). Proirio je
dijalog, koji je dobio na znaenju u odnosu na korsku pjesmu i tako
tragediji dao klasini oblik. Sudjelovao je u bitkama s Perzijancima na
Maratonu, kod Salamine i Plateje. Po svojem politikom uvjerenju pripadao je demokratima konzervativnog krila i moe se smatrati pjesnikom
atenske demokracije. Mitovi s priama o bogovima i herojima slue mu
kao grada za njegove tragedije, ali i povijesni dogadaji onoga vremena
(tragedija Perzijanci). Radnja njegovih tragedija je vrlo jednostavna, a
jezik svean i bogat. Odredene misli vodilje proimaju veinu Eshilovih
djela: od moi sudbine nad ljudima, zavisti bogova, do grijeha i prokletstva koje donosi nasljedivanje od oca na sina. Eshil je umro u tudini, u
Geli na Siciliji 456. prije Krista, gdje je i pokopan. U antikoj tradiciji
od Eshilova knjievnog opusa spominje se 90 drama (tragedija i satirskih
drama). Neki navode 79 naslova. Od navedenog broja u potpunosti je
sauvano samo sedam tragedija i vise fragmenata, pogotovu iz satirskih
drama Ribari i Prometej.
Najstarijim Eshilovim djelom smatra se drama Perzijanci (Persai),
prikazana 472. g. prije Krista. Tada je pobijedio tetralogijom kojoj su
pripadale drame: Finej, Perzijanci, Glauko i satirska drama Prome-
KNJIEVNOST KLASINOG RAZDOBLJA
123
Eshilovo poprsje iz
rimskog razdoblja,
prema originalnom
portretu, neto prije
456. pr. Kr., Museo
Capitolino u Rimu
tej. Sauvana je samo tragedija Perzijanci. U toj tragediji govori o

Kserksovom napadu na Grku i porazu Perzijanaca kod Salamine. Istu
je temu 476. prije Krista obradio Frinih u svojem djelu Fenianke.
Tema je kod Eshila obraena dublje i zrelije.
Tragedija Sedbmorica protiv Tebe (Hepta epi Thebas), prikazana
476. g. prije Krista, inila je trei dio tragedije od koje su prva dva, Laj
i Edip, izgubljena. U Sedmorici protiv Tebe tematiziran je rat Polinika. i njegovih suboraca protiv grada Tebe, te prikazana smrt brae
Eteokla i Polinika, koji se u voboju ubijaju. Obraen je motiv prokletstva (kralj Laj nije posluao proroite u Delfima da zbog spasa grada
ne smije imati djece; osveta se protee na tri pokoljenja).
Pribjegarke (gr. Hiketides) izvedene su 463. prije Krista. Ta je
tragedija prvi sauvani dio povezane trilogije o Danaidama (druge dvije su izgubljene Egipani i Danaide). Obraden je mit o 50 keri
Danajevih, koje bjee s ocem iz Egipta u Argos kako bi izbjegle prisilnu
udaju za rodake sinove kralja Egipta.
124
Problem tragine sudbine mikenskih kraljeva obraen je u sauvanoj

organikoj trilogiji Orestija (Oresteia) prikazanoj 458. prije Krista. Es
hil je nagraen prvom nagradom. Trilogiju su sainjavali: Agamem
non, rtva na grobu (Khozphoroi) i Eumenide (Eumenides). U Agamemnonu je prikazan zloin Klitemnestre, koja uz pomo svojega ljubavnika Egista ubija mua Agamemnona pri povratku iz Troje. U drugom djelu rtva na grobu govori se o osveti Oresta, koji ubojstvom
majke i Egista osveuje oca, dok je u Eumenidama rije o progonu
Oresta od boica osvete Erinija.
Posljednja Eshilova sauvana tragedija je Okovani Prometej (Pro
metheus desmotes vrijeme nastanka i prikazivanja nije datirano).
Pripadala je drugom dijelu trilogije. Prvi je vjerojatno bio Prometej
Vatronoa, a trei dio Oslobodeni Prometej. Sadraj se odnosi na
mit koji je obradio Heziod. Nakon pobjede nad Titanima (Prometej, je
dan od Titana, na njegovoj je strani), Zeus je odluio unititi ljudski rod,
koji bi zamijenio novim pokoljenjem svojim djelom. Toj Zeusovoj namjeri suprotstavio se Prometej. koji spaava ljudski rod donosei im
nebesku vatru kao izvor novog naina ivljenja.
SOFOKLO (Sophokles) drugi je od velike trojice antikih dramatiara. Roden je 496. g. prije Krista u Ateni; (u antikom predgradu
Kolonu). Bio je podrijetlom iz bogate obitelji, koja mu je omoguila da
stekne zavidno gimnastiko i glazbeno obrazovanje. U mladosti je bio
blizak Kimonu, poslije Periklu, s kojim je 441. g. bio i atenski strateg.
Unato konzervativnim pogledima, bio je na strani demokracije. Potivao je religiju i vjerovao u snagu razumna ovjeka i njegovu moralnost.
Umro je 406. g. prije Krista i tada su mu Atenjani odali poast kao
heroju.
Pripisuje mu se 18 prvih nagrada u dramskim natjecanjima (prema
Leksikonu Suda ak 24). Napisao je 130 drama, ali se autentinim smatraju samo njih 123. Od svega toga sauvano je samo sedam tragedija,
brojni fragmenti i velik dio satirske drame na papirusu Sljednici, otkrivene 1912. g. Sofoklu se pripisuje da je uveo i tri novxne vezane uz
tehniku stranu tragedije. Poveao je kor s 12 na 15 koreuta, iuveo je
glumca i sastavljao trilogiju, u kojoj je ; sadrajno zasebna q'elina.
Po arhainosti jezika, strukturi i drugom, najstarijom od sauvanih
Sofoklovih tragedija smatra se Ajant (Aias). U njoj je obraena tragina
sudbina junaka Trojanskog rata Ajanta, koji nije mogao preboljeti to su
Ahejci nakon Ahilejeve smrti njegovo oruje dodijelili Odiseju, a ne njemu. U pomraenju uma poinio je samoubojstvo.
Druga tragedija Antigona (Antigone) prikazana je 442. g. prije Kri
sta. Ona crpi radnju iz tebanskih mitova i nastavlja se na Eshilovu
125
Sofoklov kip,
rimska kopija
prema
grkom
originalu,
340.330. pr.
Kr., Museo
Laterano
u Rimu
tragediju Sedmorica protiv Tebe, Tebanski kralj Kreont nareuje sveani pokop Eteokla, a zabranjuje da se pokopa tijelo Polinika, koji se
borio protiv Tebe, prijetei prekritelju smrtnom kaznom. Antigona, Edipova ki i sestra poginule brae, prekri zabranu i pokopa Polinika.
Kreont osuuje Antigonu i ivu je zatvara u grob. No Antigona je bila
uvjerena da je postupila pravedno i moralno.
126
GRKA OD MITOVA DO ANTJKIH SPOMENIKA
Edip i Sfinga,
crveno figuralno
slikarstvo na
vazi, poetak
5. st. pr. Kr.
Tragedija T rah in jan k e (Trakhiniai) posveena je Heraklovoj eni

Dejaniri i Heraklu. U velikoj elji da sauva ljubav svojega mua, Dejanira mu alje neobinu koulju (natopljenu ljubavnim inima) iz koje je
zapravo izaao otrov i ubio Herakla. Heraklo je umro u mukama, a
Dejanira izvrila samoubojstvo.
K ralj E dip (Oidipus tyrannos) jedna je od najpoznatijih grkih tra
gedija i zajedno s A n tigon om ubraja se u Sofoklova remek-djela. Tema
je uzeta iz mita o Edipu. Za razliku od Eshila, koji motiv radnje zasniva
na prokletstvu roda, Sofoklovo je zanimanje usmjereno na osobnu Edipovu sudbinu. U tragediji Edip spoznaje stranu istinu: prije mnogo
godina upravo je on bio taj koji je ubio oca Laja, tebanskog kralja, i
oenio se majkom Jokastom. E lektra ("Elektra) je prikazana 409. prije
Krista. Tematika je ista kao kod Eshilovih H oefora (Zrtva na grobu),
u kojima se Orest osveuje uz pomo Elektre ubojicama oca Agamemnona. Sofoklo je zastupnik oevog prava i Orestove pravednosti. Elektra
je kod njega sredinji lik, svjesna je svojega ina, dok je kod Eshila
prikazana kao sporedno lice.
127
Tragedija Filoklet (Philoktetes) izvedena je 409. g. prije Krista, kad

i Elektra. Tema je iz trojanskog ciklusa. Rije je o junaku Filokletu,
kojega su Grci zbog smraa iz njegove rane (ujed zmije) iskrcali na
otoku Lemnosu. Kod njega su ostali Heraklov luk i strijele, bez ega je
bilo teko zauzeti Troju. Zato dolaze lukavi Odisej i Ahilejev sin Neptolem te ga odvode u Troju. U tragediji dolazi do sukoba triju karaktera.
Edip na Kolonu (Oidipus epi Kolonoi) prikazan je 401. g. prije
Krista i nastavlja se na tragediju Kralj Edip. Drama govori o posljednjim trenucima Edipova ivota i njegovoj smrti u atenskom Kolonu, u
koji olazi kao slijepi prognanik u pratnji keri Antigone.
Krista, neto prije ili u vrijime Salammske bitke, u kojoj je sujelovao

Eshil. Umro je u Peli na dvoru makedonskog kralja Arhelaja 406. prije
Krista. O njegovom ivotu izneseno je dosta izmiljenih podataka.
Navodilo se da mu je otac Mnesarh bio pjeva, a za majku da je bila
piljarica. Vjerojatno su to bila zlobna izmiljanja. Meutim, sigurniji su
oni poaci koji govore o pjesniku kao ozbiljnom i usamljenom misliocu
okruenu knjigama. Pripisuju mu se iznimna obrazovanost i kultura.
Kao njegovi uitelji spominju se sofist Protagora i filozof Anaksagora.
Bio je demokratskih uvjerenja, ali senzibilno kritian za sva politika i
drutvena pitanja. Prema Aristotelu, bio je najtraginiji od pjesnika.
Nije bio ljubimac publike. Za ivota je odnio samo eetiri prve nagrade
(Eshil 13, a Sofoklo 24).
Prema antikoj tradiciji, Euripid je napisao 92 drame. Jo u rimsko
doba samo 65 ih je smatrano autentinima. Sauvalo se 18 Euripidovih
tragedija (s tragedijom Rez). U dramama je prikazivao Ijude onakvima
kakvi u stvarnosti jesu.
Tragedija Alkestida (Alkestis) govori o eni tesalskog kralja Admeta,
koja iz plemenite ljubavi prema svojem muu eli umjesto njega umrijeti. Heraklo je spaava od smrti i vraa muu ivu.
Za tragediju Medeja iz 431. prije Krista temu preuzima iz mita o
Argonautima. U njoj je prikazana strastvena ljubav Medeje, Jazonove
ene, koja je prevarena te na kraju tragedije dolazi do njezine osvete.
Njezina se ljubav pretvorila u mrnju. Osveuje se Jazonu time to ubija
njegovu enu Glauku, njezinog oca korintskog kralja Kreonta i svoju i
Jazonovu djecu.
U tragediji Hipolit (Hippolytos napisane dvije verzije), postavljenoj na scenu 428. prije Krista, Euripid govori o patolokoj ljubavnoj
strasti Tezejeve druge ene Fedre prema njegovom sinu Hipolitu. Hi
polit joj ne uzvraa ljubav, a Fedra, prije nego to e izvriti samoubojstvo, ocmjuje kod mua svojega pastorka.
128
Euripidovo
poprsje iz
rimskog
razdoblja, prema
grekom originalu
iz 4. st. pr. Kr.,
Ny Carlsberg
Glypthotek u
Kopenhagenu
U tragedijama Ifigen ija u A u lid i iz 407./406. g. prije Krista i u

nastavku Ifig en ija u T a u ridi prikazuje grau iz mikenskih mitova. U
prvoj Agamemnon rtvuje ker Ifigeniju boici Artemidi, a u drugoj
tragediji Artemida spaava djevojku od rtvovanja i prenosi je u Tauridu (podrueje dananjeg Krima) i postavlja za svoju sveenicu.
Ostale sauvane Euripidove tragedije:
H erak lova d jeca (Herakleidai) u kojoj kralj Euristej progoni
Heraklovu obitelj;
M ahniti H erak lo (Heracles mainomenos) za Heraklove odsutnosti iz Tebe tiranin Lik odluio je ubiti njegovu obitelj, koju Heraklo u
posljednji trenutak spaava;
A n drom a h a (Andromakhe) prikazana je tuna sudbina Hektorove ene;
Ijon Hon) govori o Kreuzi, keri kralja Erehteja, i njezinom
sinu Ijonu, kojega je rodila iz veze s bogom Apolonom;
129
Hekaba (Hekabe) tragedija o eni trojanskog kralja Prijama;

Pribjegarke (Hiketides) majke mole Atenjane da ishoe kod
Tebanaca tijela svojih sinova poginulih pod gradom Tebom;
Trojanke (Troiades) iz 415. prije Krista prikaz sudbine ena
osvojene Troje;
Elektra iz 413. prije Krista, tragedija obraivana ve kod Eshila
i Sofokla;
Orest (Orestes) iz 408. prije Krista, sadrajni nastavak Elektre;
Helena (Helene) iz 412. prije Krista, prikazuje drugu varijantu
mita o Heleni, eni spartanskog kralja Menelaja;
Fenianke (Phoinissai) prikaz legende o potpunoj propasti
Edipove obitelji;
Bakhe (Bakhai) iz 406. prije Krista, sa sadrajem iz ciklusa mita
o bogu Dionizu;
Rez (Rhesos) tragedija koja je ostala spoma.
Medu saeuvanim djelima je i satirska drama Kiklop (Kyklops), pria
vezana uz Odiseju i kiklopa Polifema.
Krater, Medeja
i Pelij, c m o
figuralno
slikarstvo,
530. 510. pr. Kr.,
British Museum
u Londonu
130
Komedija
Poeci komedije, kao druge grane grke drame, uglavnom su ostali
nepoznati antikim istraivaima. Osnovni izvor koji je u tome posluio
je kao i kod tragedije Aristotelova Poetika. Naziv komedija proizlazi
iz grke rijei komodia (komos veseli ophod, i ode pjesma), to bi
znailo vesela ophodna pjesma. Obino je skupina veseljaka (lakrdijaa), nakon odranih gozbi u dionizijskoj opijenosti i razuzdanosti, obilazila grad pjevajui podrugljive pjesme i priajui sale podrugljiva sadraja. Aristotel poetke komedije vidi u zapoinjanju pjevanja falikih
pjesama. One su izvodene u ophodima u kojima su sudionici nosili falos
t'muski spolni organ izraen od drveta i presvuen crvenom koom) kao
simbol plodnosti osobito u cast boga Dioniza. U takvim ophodima, uz
falike pjesme, igrali su se i kratki mimiki prizori, zbijale su se i sale
i govorile pogrdne rijei uperene protiv pojedinih osoba ili skupine ljudi.29 Sudionici su se nazivali komoidoi, a najee su bili odjeveni u
ivotinjske kostime (koze, ptice, ose, abe i druge). Po kostimiranoj odjei
pojedine su stare komedije dobivale imena.
Sicilska komedija
Aristotel ukazuje, a na to upuuju i drugi sauvani fragmenti, da je
ve potkraj 6. i poetkom 5. st. prije Krista postojala u osnovnom obliku
dorska komedija, koja se razvijala nezavisno od faloforskih (faloskih)
ophoda. Rana megarska komedija (iz Megare na Istmu) svoju umjetniku obradu dobila je tek u dorskoj sredini u junoj Italiji i Siciliji kod
sirakukog pisca Epiharma. Sicilska komedija razvijala se samostalno,
a utjecala je, prema Aristotelu, na atiku. Aristotel navodi da su prvi
pisci Formo (Formid) i Epiharmo sa Sicilije rascjepkane dijelove
komedije sastavili u cjeloviti komiki komad, s jasno zaokruenom radnjom. Od Forma nije sauvano niti jedno djelo.
Epiharmo (Epikharmos, 528. 438. ili 431. prije Krista) djelovao je
u Sirakuzi potkraj 6. st. i veim dijelom 5. st. prije Krista. Neko je
vrijeme boravio na dvoru tirana Gelona i Hijerona. Pisao je djela na
domaem, orskom naijeju. Kako njegovi komadi nisu sadravali elemente koma, antiki filozofi su ih ee nazivali dramama nego komedijama. Sauvano je oko 200 kraih fragmenata. Djela su mu bila inspirirana Heraklom i Odisejom, a neka su bila vezana uz mitove o Dionizu,
Tezeju, Edipu (trojanski ciklus) i druge mitoloke likove. Pisao je i prizore iz svakidanjeg ivota (u komedijama Seljanin, Grabei i Megaranka).
29 Povijest svjetske knjievnosti II., 1977., 118.
131
Ukrasna skulptura Dionizova kazalita u Ateni
Sicilska komedija, za razliku od atike, nije imala kora. Osim Epiharma, u Sirakuzi je djelovao i Sofron (Sophron, roen oko 480. prije
Krista), o kojemu se malo zna. Sauvano je oko stotinjak fragmenata
njegovih mima (mimos komikih pukih prizora).
Stara atika komedija

Atiku komediju povjesnici obino dijele na tri razvojna razdoblja:
staru, srednju i novu komediju. Staru atiku komediju nije zanimala
mitoloka prolost, ve je njezin predmet bio suvremeni ivot u kojem su
politikim stilom ismijavani pojednici, ustanove, mnoge drutvene pojave, pa i narod u cjelini. Sve te poruge su proizlazile iz potpune slobode.
Meu najstarije atike komediografe ubrajaju se Hionid i Magnet
(Magnes). Poznatiji je bio Kratin (Kratinos, 519. 423./422. prije Krista
iz Atene), za kojega se navodi da je napisao 21 komediju. Sauvani su
samo pojedini fragmenti.
Eupolid (Eupolis, 446.411. g. prije Krista), Atenjanin, Aristofanov
suvremenik, napisao je 17 komedija, od ega je sauvano 20 naslova i
priblino 500 fragmenata.
132
komedije i najvei grki komediograf, roen je u Ateni 446. prije Krista.

Navodi se da je od oca Filipa naslijedio imanje na otoku Egini. Imao je
tri sina, od kojih su dvojica, Ararot i Filip, bili pisci komedija. O Aristofanovom ivotu se inae vrlo malo zna, ali se vise zna o njegovim djelima.
Bio je nepomirljivi neprijatelj atenskog dravnika Kleona i veliki simpatizer publike. Umro je 385. prije Krista. Pripisuju mu se 44 komedije,
od kojih su etirima upitna autorstva. Neka je djela prikazao pod tudim
imenom. Sauvano je 11 komedija i na stotine fragmenata. Godine 427.
prije Krista pojavila se komedija Gosti, a 426. prije Krista B abilon ci,
u kojima je otro kritizirao atensku politiku prema njezinim saveznicima. Oba navedena djela su izgubljena.
Od njegovih sauvanih komedija najstarija je A h arajan i (Akharnes,
iz 425., prva nagrada na Lenejama). Proeta je eljom za mirom i otro
je uperena protiv ratne stranke i Kleona, koji su zastupali rat. Tu je
komediju Aristofan, kao i P tice i Lizistratu, prikazao pod Kalistratovim
imenom.
V itezi (Hippes) prikazani su na Lenejama 42-4. prije Krista, i tom je
komedijom osvojio prvu nagradu. To je i prva komedija koju je Aristofan
prikazao pod svojim imenom. U otroj politikoj satiri napao je vou
radikalne stranke, Kleona, osobito nakon njegovih velikih uspjeha nad
Spartancima.
Komedijom O blaci (Nephelai), prikazanoj na Dionizijama 423. prije
Krista, osvojio je treu nagradu. Nije bila prihvaena kod publike iako
133
ju je pjesnik smatrao za svoje do tada najozbiljnije djelo. U komediji

su podvrgnuti ismijavanju sofisti i posebno Sokratov lik.
Ose (Sphekes) igrane su prvi put na Lenejama 422., osvojena druga
nagrada. To je komedija u kojoj se progovara o korumpiranosti sudaca,
za koje se navodi da su igraka u rukama demagoga.
Komedija M ir (Eirene, Dionizije 421., druga nagrada) slavi i propagira mir koji je nakon deset godina ratovanja sa Spartom u Peloponeskom ratu potpisan 421. g. prije Krista (Nikijin mir).
Ptice (Oranthes) postavljene su na scenu 414. g. prije Krista, a
predstavljaju fantastinu komediju s izokrenutom slikom svijeta: iz
osnovnog, ptijeg carstva, ljudima i bogovima vlaaju ptice.
Hidrija
s prizorom
Dioniza
sa satirima
i menadama,
slikar
Euphiletos,
6. st. pr. Kr.,
British
Museum
u Londonu
134
Ostale komedije:
Zenska skuptina u Tezmoforiju parodija tragikih pjesnika,
posebice Euripida;
Lizistrata (Lysistrate) ponovno zalaganje za mir;
Zabe (Batrakhoi, Leneje, prva nagrada) napisana poslije Euripidove smrti, prikazuje nadmetanje Eshila i Euripida;
Zene u narodnoj skuptini (392. g. prije Krista) na karikirani
nain govori o Platonovoj Dravi prikazavi mukarca i enu kroz
njihov zajedniki imetak;
Pluto (Plutos, 388. prije Kris taj prikazuje sukob Bogatstva i
Siromatva.
S re d n ja k o m e d ija
Razdoblje koje pripada srednjoj komediji obino se smjeta od 385.
do 330. g. prije Krista. Tradicija navodi 57 komikih pisaca toga doba,
koji su napisali vise od 800 komedija. Od svega toga sauvano je samo
mnogo naslova i kratkih fragmenata. Pa ipak, i iz te fragmentarne
grade moe se zakljuiti da je srednja komedija obraivala najee
mitoloko-parodike teme. Osim parodija mita, bilo je parodija i poneke
tragedije s mitolokim sadrajem. Najee su to bile vrlo popularne
Euripidove tragedije Aikestida, Medeja i Bakhe. Drugi naslovi pojedinih komedija svjedoe da je njihova tematika uzimana iz svakodnevnog
ivota: Slikar, Frulaica, Vojnik i druge. Iz srednje komedije nestajao
je politiki element i ona je postajala vise apolitina. Karakteristino je
da se i uloga kora smanjivala.
Najpoznatiji predstavnici srednje komedije bili su Antifan (Antiphanes), koji je obraivao mitoloke parodije i posebice parodije trage
dija, i Aleksis (Aleksos), koji tematiku svojih komedija uzima iz sva
kodnevnog ivota. Jo se spominju Anaksandrid, Eubul i Epikrat.
N ova k o m e d ija
Vremenski se nastavlja na srednju atiku komediju i obuhvaa
razdoblje 330. godine do prvih desetljea treeg stoljea prije Krista, i
kao takva vise pripada helenistikom razdoblju. Ve u antici je nazvana
novom atikom komedijom kako bi se razlikovala od stare komedije,
koja je nastala u doba najveeg procvata atenske demokracije. O novoj
komediji zna se neto vise nego o srednjoj, i to na temelju neto bolje
sauvanih fragmenata, jedne cjelovite Menandrove komedije i djela rimskih pisaca Plauta i Terencija, koji su imitirali Menandrova djela. Mitovi koji su obradivani u novoj komediji uzimani su iz svakodnevnog
ivota, osobito onoga vezanog uz obiteljske odnose i ljubav. Govorilo se
135
Menandrovo poprsje, kopija

prema originalu iz 3. st. pr.
Kr., Seminario patriarcale
u Veneciji
i o ljudskim slabostima, kao to su mrnja, hvalisavost, krtost i drugo.

Nije vie obraivana mitoloka parodija, a nestala je i osobna i politika
satira. Ta je komedija bila namijenjena preteito irokom puku. U novoj
komediji kor vie ne sudjeluje u radnji ve se javlja pjesmom i plesom
samo izmeu inova.
Meu najvanije predstavnike nove komedije ubraja se Filemon
(oko 361.263. prije Krista) i Difil (roen je oko 350. prije Krista). Od
njihovih djela sauvano je tek nekoliko kraih fragmenata. Svakako
najvaniji predstavnik je MENANDAR (Menandros, oko 343. do oko
291. prije Krista) iz Atene. Otac mu je bio atenski politiar i vojskovoda
Diopit, a stric Aleksis jedan od najpoznatijih predstavnika srednje
komedije. Bio je ucenik Aristotelova nasljednika Teofrasta, prijatelj Epikura i sljedbenik njegove filozofije. Prijateljevao je i s Demetrijem Faleraninom, koji je upravljao Atenom od 317. do 307. g. prije Krista.
Bijegom Demetrija i uspostavljanjem ponovne demokracije 307. g. prije
Krista naao se u potekoama, ali nije napustio Atenu. Odbio je pozive
za odlazak u Aleksandriju i Pelu. Zivio je ivotom bogata i raskona
ovjeka. Napisao je 105 komedija. Sauvani su znatniji fragmenti sljedeih
komedija: Samljanka (Samia), Djevojka s podrezanom kosom (Peri-
136
-keiromene) i P a m i a r i (Epitrepontes). Menandrova komedija ovjekomrzac (Dyskolos) otkrivena je 1956. g. na papirusu i objavljena 1958.
g. u Zenevi. Bila je prikazana 317. i 316. g. prije Krista. U komediji se
govori o iskrenoj ljubavi sina bogatog posjednika, koji se na prvi pogled
zaljubljuje u ker staroga Knemona, koji mrzi sve ljude. Sve je smjeteno u atiko selo Fliji. Po snazi izraza, ta komedija zaostaje za nekim
drugim njegovim djelima (makar fragmentamo poznatim), posebice za
P arm carim a. Saeuvane su mnoge Menandrove izreke, od kojih izdvajamo dvije: Nitko se poten brzo obogatio nije i Kako je mio ovjek,
kada j e doista ovjek.
U ovom poglavlju izostavljeni su prozna knjievnost historiografija, filozofija i govomitvo.
V. GRADOVTIARHEOLOSKI
LOKALITETI KRETSKE
I MIKENSKE KULTURE
Fragment freske iz Palace u Knososu

nazvan Mala Parianka, 1500. pr.
Kr., Arheoloki m uzej u Heraklionu
K R E TA
Na Kreti, grkom otoku koji se nalazi u jugoistoenom dijelu Sredozemnog mora, razvila se potkraj treeg i tijekom drugog tisuljea prije
Krista posebna kultura, ija su obiljeja iznimno obogatila povijest europske kulture i civilizacije.
Kreta i njezina tradicija zabiljeene su u najstarijim literarnim izvorima pisanim hijeroglifskim i klinastim pismom. Najraniji grki podaci
0 Kreti opjevani su u Homerovim epovima, poto su Grci prethodno
postupnim doseljavanjem potpuno ovladali otokom (potkraj prvog tisuljea prije Krista). Homer u Ilijadi navodi stotinu gradova Krete, a u
Odiseji pjeva o njezinih devedeset gradova. Deset ih je uniteno dok se
kretski kralj Idomenej borio u Trojanskom ratu. I drugi grki pisci,
posebice povjesnici Herodot i Tukidid, pisali su o kretskoj tradiciji, njezinim mitovima i legendama. Najstariji grki mitovi proizili su upravo
s Krete. Najvii bog Zeus roen je i odrastao na Kreti. Mitovi o Minosu
1 njegovoj eni Pasifaji, Dedalu i knososkom labirintu, Minotauru, Tezeju i Arijadni svakako su vani i zanimljivi da bi se bolje razumjela
proslost Krete.
Evansova iskopavanja i podjela minojske kulture

Pravi uvid u kretsku kulturu i civilizaciju zapoeinje iskopavanjima
starih kretskih gradova. Godine 1899. engleski arheolog Arthur Evans
poeo je iskopavati stari grad Knosos, u kojem je tijekom nekoliko godina rada otkrio Veliku kraljevsku palau, Malu palau, jednu kraljevsku vilu i pojedine dijelove grada. Ubrzo nakon toga talijanski i njemaki arheolozi poinju iskopavati u Festosu i Hagia Trijadi, ameriki u
Gurniji, francuski u Maliji. Istraivano je i iskopavano i na mnogim
drugim mjestima: Tilisosu, Gortini, Kato Zakrou, Palaikastru, Mesari
itd. Istrauje se sve do novijeg doba. Otkriveno je mnotvo arheolokih
spomenika iz razliitih razdoblja. Najstariji su iz kasnog neolitika s
poetka estog tisuljea. Neolitik je trajao na Kreti do sredine treeg
tisuljea, kada su uslijedila razdoblja bakra i bronce. Upravo spomenike iz tih kasnijih razdoblja nazvao je Evans minojskom kulturom (po
mitskom kralju Minosu), te je podijelio na tri glavna razdoblja: ranominojsku, srednjominojsku i kasnominojsku kulturu. Svako od tih razdo
blja ima svoja podrazdoblja I., II., III. O kronologiji minojskih razdob-
140
Prizemlje stubita uz kraljevske odaje Velike palace u Knososu na Kreti
lja vidi na stranici 27. Prouavanja razdoblja rainojske kulture uglavnom su se temeljila na arheolokim nalazima, od kojih posebice istiemo
epigrafiki materijal. Na Kreti je otkriveno nekoliko tisua natpisa
ispisanih razliitim pismima, medu kojima su poznata tri domaa pisma.
U najstarije sa ubraja hijeroglifsko pismo, potom linearno pismo A x
linearno pismo B.
Ranominojsko razdoblje (I., II., III.)

Sredinom treeg tisuljea na Kretu dolazi novi val stanovnitva iz
Male Azije (Anatolije). Seobe razliitih naroda osjetile su se i na Kreti,
pa je u ranominojsko doba otok etniki vrlo aren.
Iz tog razdoblja otkriveni su temelji kua od kamena, ija je nadogradnja bila od gline ili erpia. Pronaeno je mnogo grobova, razliitih
oblika: male proirene prostorije ukopane u peini, grobovi s komorama
i kruni u dolini Mesare. Te krune grpbnice bile su pokrivene nekom
vrstom kupole i do njih su vodili hodnici. Bile su to zajednike grobnice
GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.
141
Si kojima je bilo pokopano i po nekoliko stotina mrtvih. Paralelno s

pokapafliem . mrtvaci sit I . so bili iznimno bogati
raznim nalazima. Posebice istiemo bodee od bakra, peate od razliitih materijala, zlatne ukrase, kamene i mramome idole, to sve potvruje
da je Kreta trgovala s drugim otocima Sredozemnog mora, Veze su
postojale i s Egiptom i Sirijom, o emu svjedoe pronaeni predmeti.
Otkopani su i kultni starominojski simboli: statuete, zavjetni rogovi,
likovi golubica i drugog. Iz toga doba potjeu i dvojne sjekire (labrys)
izradene od bakra, koje su imale takoer kultno znaenje. Sredinu treeg
karakterizira i pojava keramike. Prevladavaju siva, smeda i
Crvena bojfc Poslije se, uz sivu, pojavljuje i naranasta keramika. Pronadene su i kamene posude.
l b na Kretj potkraa
nojskog doba (III.) ili poetkom srednjominojskog doba (I.) pojavili i prvi
obrt Mo ie na
jfM ilta f visini. Tada je stvoreno hijeroglifsko kretsko pismo.
Srednjominojsko razdoblje (I., II., III.)

To razdoblje predstavlja najvei razvoj kulture na Kreti. Izmedu
l&^'l^ ^ .priieKristautemeljeiiesu ^,
Festosu, Maliji i drugim gradovima. To doba svjedoi o nazonosti kraIjeva. Nosioci kulture srednjominojskog doba su Indoeuropljani, za ^
se smatra Sftw l H K r S E H B I ' h e l e n s k o m stanovnitvu. Iznad
gradova Knososa i Palaikastra podiu se svetita. I dalje se koriste
grobovi ranominojskog doba, a na neklm se mjestima uvodi pokapanje
u velikim glinenim vrevima (pitosima).
Iz srednjominojskog razdoblja (II.) otkriveni su brojni primjerci viiebojne keramike tzv. kamares stila (nazvane tako po pilji na Kreti).
Radena je na lonarskom kolu od dobro proiene gline, i imala je
tanke stijexxke. Pronadene su i kamene posude s ornamentima, boei
i metalni maevi, nakit s ukrasnim motivima i filigranom, te peati. Na
glinenim ploicama i peatima otkriveno je hijeroglifsko domae pismo.
Pronaden je i uvezen materijal, to govori o vanim kontaktima Kreana toga doba s Egiptom, zemljama Bliskog istoka i Cikladskim oto
cima. Ta su podruja pak uvozila kretsku keramiku. Oko 1700. prije
Krista Kretu je Zahvatila velika katastrofa, najvjerojatnije izazvana potresom, uslijed ega je dolo do razaranja prvih palaa. Palae su rekonstruirane u srednj ominoj skom razdoblj u III., za koj e se
u graditeljskom, umjetnikom i gospodarskom razvoju najsvjetliji trenutak kretske povijesti. Qno e trajati do 145071400. prije Krista. Upra
vo su iz toga razdoblja sauvani ostaci mnogih palaa i vila. Zidovi
palaa bili su ukraeni freskama koje karakterizira ivotna radost, vedrina i ljubav za prirodu. Zadivljuje visoka razina sustava vodovoda i
142
kanalizacije ugraenih u palae i druge gradevine. U tom dobu potpuno

su razvijeni gradovi poput Gurnije, Palaikastra i Kato Zakroa. Veze s
inozemstvom postale su jo vanije. Za izradu raznih vaza i peata koristi se alabaster, spartanski bazalt, vulkansko staklo (opsidijan), koji u
to doba ostiu u izradi svoj vrhunac. U uporabi je uglavnom linearno
E a sn o m in o jsk o ra z d o b lje (I., II., III.)

Kretsko drutvo i dalje cvjeta, to se osobito odnosi na kasnominojsko
flbfaa 1,1:1.~ posebice vrijedi za umjetniku proizvodnju: fresko
slikarstvo, obojene reljefe i slikanu keramiku s naturalistikim motivima.
Istiu se i drugi umjetniki predmeti kao to su statuete od slonove
kosti, maevi, te statuete, vaze i drugi proizvodi od bronce. Tada se na
BSdbl pisalo linearnim pismom B, o emu sxjedoi mnotvo otkrivenih|
glinenih ploica u Knososu. Kretski proizvodi prbnad'dni su u Egiptu,
Mezopotamiji i mnogim mjestima uza Sredozemno more, osobito u
srednjoj Grkpj i na Peloponezu.
Oko 1450400. prije Krista dolazi do iznenadne katastrofe na Kreti, za koju se pretpostavlja da je izazvana vulkanskom empcijom na
otoku Teri (Santorin). To je dovelo do novog razaranja svih glavnih
mjesta na otoku. Manje je vjerojatno da su posljedica prodora Ahejaca
s Peloponeza. Abejci su iskoristili to stanje i poceli pristizati na Kretu.
Potkraj drugog tisuljea to e uiniti i Dorani pa e se # promijeniti etniki sastav otonog stanovnitva.
U kasnominojsko doba I I I , nakon katastrofe dolazi do obnove palada. Pbnovno se
Knoso.s, Gurnia, . Palaikastro. Zakro
jvTSJiosv Niu i nove gradevine, kao npr. u Hagia Trijadi. U svetitima
su pronadene glinene figure s uzdignutim rukama, cijevi s ukraenim
zmijama i predmeti od bronce (dvostruke sjekire). Uvodi se nov nain
pokapanja, i to u etvrtastim glinenim koyeezima. U ruevinama palace
u Knososu otkrivene su vaze koje pripadaju stilu palaa. Otkriveni su
i ostaci keramike koja ima slinosti s keramikom raenom na grkom
kopnu, osobito u Mikeni. U kasnominojskom razdoblja III javljaju se
tepelntt
Peati su u tom dobu uobiajen i potreban predmet,
izraen od razliitog materijala (kamen, peena zemlja, zlato). To je
razdoblje trajalo do sredine 11. st. prije Krista, ak i neto kasnije.
O d g e o m e trijsk o g do rim sk o g ra z d o b lja

dorsko stanovnitvo
doseljenp s grckpg kopaa .Homer u Odiseji" spominje mijeano stanov-:
143
Ploica
s linearnim
pismom B ,
oko 1550. pr.
Kr., Arheoloki
muzej
u Heraklionu
nitvo: uz domae i ono priolo izvana. Neto autohtonih stanovnika

preivjelo je u Eteokreanima. Od umjetnikih proizvoda toga razdoblja
istiu se predmeti od bronce kao to su ukrasni titovi, kovane statue,
zatim geometrijska lonearija s polikromiranim amforama i arhajski pitosi. Izrauje se i nakit u obliku reljefnih glinenih ploica. Spaljivanje
pokojnika postaje univerzalno.
Od klasinog razdoblja (5. st. prije Krista) do rimskog osvajanja otoka 67. g. prije Krista, Kreta je podijeljena na vei broj malih gradova.
Gradovi esto meusobno ratuju. Mnogi od njih kuju i svoj novae. U
gradovima dominiraju dorske institucije vlasti sline onima u Sparti.
Na kulturnom i umjetnikom planu gradovi se ne istiu neim posebnim.
144
Nakon rimskog osvajanja 67. prije Krista, Gortina postaje giavni

grad nove provincije Krete i u njoj je mjesto boravka guvernera.
Knosos
Poznat je kao stari kretski grad koji se nalazio na sjevernoj strani
otoka, udaljen oko 5 km od dananjeg glavnoga grada Herakliona
(Irakliona) i obale gdje je bila sagraena knososka morska luka. Grad
se prostirao po obroncima blagog breuljka Kefala, na povriini od oko
Sjeverni ulaz Velike kraljevske palace u Knososu
145
190 ha. Nije bio utvren zidinama. Izgleda da su se grad i cijela Kreta
branili snagom svoje momarice i razvijenim brodovljem. Prve zidine
grada iz rimskog razdoblja spominje Strabon: obuhvaali su gradsku
zonu na udaljenosti od 30 stadija (vise od 5 km).
Knosos se u grkoj tradiciji spominje kao prijestolnica legendamog
kralja Minosa (vidi o Minosu na str. 98 100). Povijesno, minoska dinastija se javlja oko 1600. prije Krista.
Sustavna iskopavanja grada Knososa zapoeeli su 1900. Arthur Evans
i njegov pomonik dr. Duncan Mackenzie. Od 1951. do 1961. iskopava
nja obavlja M. S. F. Hood, a nakon 1967. godine drugi lanovi Britanske
kole u Ateni. Iskopavanjem su otkriveni razliiti arheoloki slojevi od
neolitika, minojskih slojeva, preko grckih i rimskih do srednjovjekovnih.
Ustanovljeno je da je Knosos bio naseljen ve oko 6000. godine prije
Krista.
Najvanija su svakako minojska razdoblja iz kojih su proizali Velika
kraljevska palaa, Mala palaa, mnogobrojne raskone vile i groblja s
bogatim nalazima, osobito keramike. Iz ranominojskog razdoblja I.
otkriven je u sjeveroistonom dijelu palace bunar dubok vise od devet
metara. Na raznim mjestima palace: na njezinom junom rubu, pod
zapadnim dvoritem i du kraljevske ceste sjeveroistono od palace otkrivene su kue koje su pripadale ranominojskom razdoblju II. Iz rano
minojskog razdoblja III. su iskopani i ostaci lonarije. Otkrivene su i
velike zalihe keramike, koje pripadaju srednjominojskom razdoblju (I.A),
pod prvim katom prve palace. Iz doba koje prethodi gradnji prve palace
pronaeni su fragmenti kamenih posuda uvezenih iz Egipta. Po obroncima breuljka otkriveno je bezbroj grobova iz srednjominojskog razdob
lja II,III.A.
Knosos je jedino mjesto na Kreti na kojem su
s
lineamim pismom B, kojih u veeim koliinama otkrilo na kopnu u
Pilosu i Mikeni. Na cijelom podruju Knososa otkopani su brojni antiki
ostaci iz grkog i rimskog doba, osim na prostoru palace, koje se smatralo svetim pa ih uglavnom nije bilo.
Nakon razaranja druge palace oko 1400. g. prije Krista ivot se u
gradu nije u potpunosti prekinuo. Knosos ie demitivno razoren 1180prije Krista najezdom Dorana. Prema nalazima iz jednog groblja, zakljuuje se da je ivot u gradu dobro funkcionirao i u geometrijskoj
epohi. Knosos je vjerojatno dijelio s Gortinom i Kidonom (Cane) ulogu
vodeeg grada na otoku. Na nedalekom breuljku Gypsadhes otkriveni
su ostaci hrama iz 4. st. prije Krista i veliko nalazite terakota. U 3. st.
prije Krista grad je bio u sastavu federacije gradova, koji su medusobno
bili slabo povezani. Oko 220. prije Krista Knosos gubi vodeu ulogu
grada na Kreti, koju preuzima Gortina. U 2. st. prije Krista Knosos je
u sukobu s Gortinom, Kidonom i drugim gradovima. Godine 67. prije
146
Krista pada pod vlast Rima, da bi 36. prije Krista Augustovi veterani
grad pretvorili u rimsku koloniju nazvanu Colonia Julia Nobilis. U to
doba Knosos zauzima veliki prostor. Nakon toga poeo je postupno propadati, ali otkrivena bazilika iz 6. st. poslije Krista i starokransko
groblje govore da se odrao do poetka bizantskog razdoblja.
Palaa u Knososu
Sredinje mjesto u gradu zauzimala je Velika kraljevska palaca.
Smatra se da je prva palaa sagradena potkraj srednjominojskog raz
doblja I.A izmedu 1950. 1900. prije Krista. U to doba nastale su palae
u Festosu i Maliji. Razorena je potresom oko 1700. prije Krista, kao i
druge palae na Kreti. Palaa je ponovno podignuta u srednjominojskom
razdoblju III. Napravljene su rekonstrukcije starije, uz bezbroj novih
modifikacija. Upravo je palaa iz toga doba ostavila tragove do naih
dana. Rije je o velianstvenoj graevini koja zadivljuje veliinom (oko
150 x 150 m), uz bezbroj raznovrsnih i umjetniki bogato ureenih
Trijem sa stupovima u Velikoj kraljevskoj palai u Knososu
GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE..
147
prostorija disponiranih u nekoliko razliitih razina, s glavnom fasadom

okrenutom na zapadnu stranu. Svojim mnogobrojnim hodnicima i
spremitima u prizemlju ostavljala je dojam zamrenog labirinta. inilo
ju je vise od 1300 raznih prostorija. Gradnja i rekonstrukcija nove, dru
ge palace izvodene su tijekom duljeg razdoblja. Neki su dijelovi dogradivani i tijekom kasnominojskog razdoblja I., posebice ukraavanje pa
lace brojnim freskama. Medu zadnjima je sagraden kompleks dvorane
prijestolja. Palaa je oko 1400. prije Krista iznenada unitena katastrofalnim poarom ili novom kataklizmom izazvanom vulkanskom erupcijom na otoku Teri, Nakon pmdora Ahejaca s kopna palaa j e dokrajena,
a time i kretska civilizacija, jer su uniStene i ostale palae na otoku.
Evans i drugi istraivai poslije njega na pojedinim su ostacima palace
izradili rekonstrukciju kako bi turistima sve bilo dojmljivije. Podignuti
su mnogi betonski stupovi (umjesto nekadanjih drvenih) s karakteristinim kretskim suenjem prema dolje, obojeni istaknutom crvenom i
crnom bojom.
Opis palace
U obilazak palace polazimo iz zapadnog dvorita (vidi plan) na kojem
se mogu zapaziti izboeni poploani putovi i podnoja rtvenika. Prolazimo kroz nekadanje zapadno predvorje (1) u kojem se vide ostaci
podnoja stupa i unutranje prostorije koja je vjerojatno bila namijenjena straarima. Iz predvorja se dolazi u hodnik procesije (2), nazvan
tako po freskama na svojim zidovima na kojima su prikazani ljudi sa
rtvenim darovima u procesiji. Tim hodnikom skreemo ulijevo do junog predvorja s propilejama (3), koje nas vode do stubita kojim se
penjemo na gom ji trijem (4). Rekonstrukciju tog kata s materijalom iz
prizemlja napravio je Evans. Ulazi se u sveanu dvoranu s tri stupa
(5) i malim trezorom (6) u kojem su pronaeni kameni ritoni i razne
druge ritualne posude. Po tome bi se moglo zakljuiti da je velika dvorana sluila kao svetite. Lijevo od dvorane s tri stupa prua se na
sjever drugi gom ji hodnik (7), s ije su se zapadne strane nalazila
spremita (8) i jedna vea sveana dvorana s dva stupa (9). S desne
strane drugog hodnika (iza dvorane s tri stupa u produetku) bilo je
rasporedeno nekoliko prostorija (iznad kompleksa dvorana prijestolja),
od kojih jedna (10) uva izvjesne modeme primjerke fresaka.
Monumentalnim stubitem (11) moglo se s prvog kata sii u sredinje dvorite. Uoavaju se i tragovi manjeg stubita koje je vodilo na
drugi kat palace. S prvog kata moglo se takoder malim stubitem (12)
spustiti u kompleks dvorana prijestolja (13 i 14), gdje se vidi sadreni
odljev prijestolja s grifonima (original je u Muzeju u Heraklionu). Du
zidova pruaju se klupe koje su sluile sudionicima ritualnih obreda.
148
Plan palace u Knososu prizemlje
Suelice se nalazilo manje stubite kojim se sputalo do bazena za oienje. Iza dvorane prijestolja otkriveno je malo svetite (15), gdje su
pronadeni kultni predmeti.
Izlazimo u sredinje dvorite (26 x 53 m), skrecemo nadesno i dolazimo do skupine prostorija: ostataka svetita (16), predsoblja kamenog
stolca (17), dvorane visokog pitosa (18) i prostorije (19) u kojoj su
pronaeni boica sa zmijama od majolike, letee ribe od majolike i drugi
kultni predmeti. Iza predsoblja kamenog stolca dolazi se do dvije kripte
sa centralnim stupom (20 i 21). Na stupu se uoavaju simboli dvostruke sjekire. Od kripte se dolazi u dugi hodnik (22), iza kojega se
lijevo nalaze spremita (23) s pronadenim znatnim brojem velikih glinenih pitosa. Spremini kapaciteti palace bili su veliki. Znaci poara
vidljivi su na zidovima tih spremita. Na kraju dugog hodnika desno
nalazilo se malo spremite (24) u kojem su otkrivene ploice s hijero-
Plan palace u Knososu
149
kat
glifskim pismom i glinenim peatima. Desno od tog spremita je sklop

prostorija (25' gdje je otkrivena freska Bera airana i druge minijaturne freske. Ispod se nalaze vrste kanala koji su, po Evansu, bili spremita za ito ili ak neka vrsta samica (zatvora). Neto dalje na sjever
nalazio se trijem i bazen za o ie n je (26) (restaurirani),
Na sjeverozapadu se uoava prostor nazvan kazalina zona (27), u
kojem su se odravale igre i sveanosti. Tu je i k raljevska loa (28).
Dalje, prema zapadu, vodila je k raljevska eesta (291 u smjeru Male
palace.
Na sjevernoj strani palae nalazila se izduena h ipostiln a dvorana
(30), iji su strop nosili stupovi. Iza dvorane se penjemo u prolaz sjev e rn o g ulaza (31), gdje je otkriveno spremite s ploicama pisanih
lineamim pismom B. Vidi se veliki reljef u tukaturi s prikazom bika
(kopija). Ponovno dolazimo u sredinje dvorite i odlazimo do v elik og
stubita 132), kojim se sputamo do dvoran e k olon ad a (33). NastavIjamo obilazak h o d n ik o m istok zapad (34). Skrecemo nalijevo u
smjeru isto n o g trijem a (35). Do njega je m alo sprem ite (36). Tu su
uvani blokovi bazalta uvezeni iz Sparte, a sluili su za izradu kamenih
vaza i nakita. Neto dalje, sjevernije, dolazi se vjerojatno do ateljea
lon a ra (37), m an jeg dvorita (38), a istonije do sprem ita s gale-
150
mim pitosima (39). Sjeverno od tih spremita otkrivena su skladita

kraljevske lonarije iz srednjominojskog razdoblja II. Zatim se uim
stubitem sputamo do istone kule (40).
Ponovno stubitem dolazimo u ahovski hodnik (41), nazvan po
otkrivenom ahu s inkrustacijama (nalazi se u Arheolokom muzeju u
Heraklionu). Lijevo i sjevernije su gospodarski i pomoni prostori palace.
Tu se mogu vidjeti glinene cijevi vodovodnog sustava. Juno od ahovskog hodnika je spremite pitosa s medaljonima (42). Isti tip pitosa
otkriven je u Klitemnestrinoj grobnici u Mikeni. Hodnikom (43) stiemo
do velikog stubita. Prije nego se spustimo, prodemo hodnikom istok
zapad, pokraj freske titnika, i doi emo u gornju dvoranu s dvostrukim sjekirama (restauriranu). Vidljivi su fragmenti freske iz kasnomi-
Spremite pitosa Velike palace u Knososu
151
Freske s motivima
dupina i rozeta
iz kraljiinog
megarona Velike
palace u Knososu
nojskog razdoblja II. Nakon toga se sputamo do donjeg hodnika i

dolazimo u dvoranu s dvostrukim sjekirama (44). To je velika pro
storija za prijame, koja se dijelila na manja odjeljenja. Na istoku i na
jugu imala je trijemove sa stupovima. Junije od te dvorane nalazio se
kraljiin megaron (45) oslikan freskama s motivima dupina i rozeta
iz vremena kasnominojskog razdoblja II. Uz megaron se nalazila kupaonica s opremljenom glinenom kadom. Jednim hodnikom dolazimo i u
druge kraljiine toaletne prostorije (46) s iznimno uredenim instalacijama, koje izgledaju neobino moderno. Do nje je dvorite (47) iz
kojega je dolazilo osvjetljenje.
U jugoistonom dijelu palace otkriveni su kupaonica (48) i malo
svetite s dvostrukim sjekirama (49), gdje su pronadeni posvetni rogovi
152
i mali idoli na postoljima u obliku bubnja i brojne glinene vaze. H odnik

(50) uz svetite nazvan je hodnikom ploica (i maeva), jer su u njemu
pronaene ploice s linearnim pismom B. Uz taj dio palace nalaze se
ostaci k u e sv ete g ov orn iee (51) i ju g o isto n a k u a (52), obje iz
srednjominojskog razdoblja III. Sjeveroistoenije od tih kua otkriven je
m on olitn i s te p (53) iz srednjominojskog (I.A) i m in ojsk a p e (54) iz
kasnominojskog razdoblja (I.II.).
U junom dijelu palace, u h od n ik u (55) u koji se dolazi iz sredinjeg
dvorita, otkrivena je poznata freska Princ s pernatom krunom (Knez
meu ljiljanima). Ona je restaurirana i izloena u Arheolokom muzeju
u Heraklionu. Produenim junim hodnikom dolazimo do kraja junog
dijela palae otkuda se vide ruevine k u e rtvovan ih b ik o v a (56) i
fcue o tp a lih b lo k o v a (57), nazvana po otpalim blokovima.
Uz jugozapadni dio palace otkrivena je jos jedna vea graevina iz
srednjominojskog doba III., nazvana ju n o m k u om ili k u om glavn o g sv een ik a (58). To je bila kua na kat s kriptom na svodu poduprtom stupovima, koji su dobro ouvani. Iz tog dijela odlazimo ponovno do
zapadnog dvorita, gdje se u sjeverozapadnom dijelu vide ruevine jednog
trezora (59j. Trezor je dobio ime po broncanim posudama koje su tamo
otkrivene.
Ostali spomenici u Knososu i njegovoj okolici

Sjeverozapadno od palace, s lijeve strane kraljevske ceste, otkopane
su minojske kue, meu kojima je bila najpoznatija k u a fresak a iz
kasnominojskog doba I. Na suprotnoj strani ceste nalazio se arsenal ili
spremite oruja. Iskopavanja od 1957. do 1961. otkrila su pokraj arsenala odlagalita keramike iz razliitih minojskih razdoblja i niz predmeta od bjelokosti iz 1500. 1450. godine.
Sjeveroistono od palace otkriveni su ostaci k raljevske vile, koja se
datira u srednjominojsko doba III. Pronaena je keramika stila palaa
iz kasnominojskog doba II.
Neto prije ulaska u sredinju zonu Knososa, uz glavnu cestu (stotinjak metara nadesno) koja vodi od Herakliona, nalaze se ruevine
M ale palace. To je najvea graevina poslije Velike kraljevske palae
otkrivena u Knososu. Na njezinoj istonoj strani nalazio se niz znaajnijih prostorija s halom ili moda dvoritem okruenim peristilom. Na
istonoj fasadi otkriveni su i tragovi trijema sa stupovima. U zapadnom
dijelu palace nalazila se skupina manjih prostorija s ostacima stubita.
Prostorije koje su se nalazile u sjevemom dijelu prenamijenjene su u
kasnominojskom dobu III. u svetite s obzidanom balustradom sa stu
povima. Ostaci odvodnog kanala u tom prostornom sklopu govore da su
se tu nalazile toaletne prostorije. Juni dio palace sastojao se od niza
153
Heraklion
c.
Selo Malayteihos
r'
Si
nastamba" S
Mala palaa
^ Jugoistona
Kua syeie ^^kua
Plan gradevina u
Knososu i okolici
Hram - erobnica V
v 350 m
'
kripti sa stupovima. U tim prostorima otkriven je glasoviti riton

posuda u obliku glave bika, postolje za dvostruku sjekiru i razni drugi
predmeti koji su sluili u religijske svrhe. Mala palaa podignuta je u
srednjominojskom razdoblju III. U njoj su jo otkrivene amfora stila
palaa i ploiee s linearnim B pismom.
Godine 1967. iza Male palace otkrivena je graevina s velianstvenim zidovima i hipostilnom dvoranom. Tu je pronadena skupina vaza iz
kasnominojskog doba II. Ta je gradevina nazvana, po Evansu, neistraenom nastambom. Juno od glavne palae, s druge strane rjeice
154
Vlychia preko koje su vodili ostaci minojskog vijadukta, dolazi se do

zgrade Karavanseraja. Tu su se zaustavljali putnici i trgovci koji su
pristizali s juga da bi se osvjeili i oprali prije ulaska u grad. Neto
junije, uz modernu cestu, od vanijih gradevina otkrivena je kraljevska
grobnica hram. Sagraena je u srednjominojskom razdoblju III. Iz
poploanog dvorita ulazilo se u unutranje predvoije i kriptu sa stu
povima. Iza kripte se nalazila pogrebna komora. Iz predvorja malo je
stubite vodilo na kat koji se sastojao od jedne prostorije s dvama stu
povima. Pojedini zidovi, posebice donjih prostorija, dobro su ouvani.
Tilisos
Tilisos se nalazi jugozapadno od Herakliona, od kojega je udaljen
13,5 km. To je danas pitoreskno selo s vise od 1200 stanovnika u kojem
su otkrivene tri vile iz kasnominojskog doba I. Iskopavanja su pokazala
Plan n iiso sa
155
da je Tilisos (Tylissos) bio nastanjen ve u starominojskom razdoblju.

Uz istraene vile, na vise mjesta su otkrivene razne konstrukcije koje su
pripadale srednjominojskom dobu. Na tom podruju, u vie nalazita,
otkopani su razliiti arheoloki predmeti, od kojih istiemo velike vreve
(upove) za uskladitenje ita, fragmente minijaturnih fresaka, od kojih
je na jednom prikazan lik boksaa, te bronanu statuicu trbuastog
mukarca. Pronaena je vea koliina lonarije koja je pripadala prvim
gradevinama starominojskog i srednjominojskog doba I. U helenskom
razdoblju, kada mjestom vladaju Grci, Tilisos je kovao vlastiti novae.
156
Pri pogledu na plan Tilisosa, moe se vidjeti prikaz triju vila kua
oznaenih A, B i C.
K u a A nalazi se u sreditu (vidi plan) u odnosu na ostale dvije.
Ulaz je bio na istonoj strani (1). Na sjevemoj strani kue otkrivena su
dva vea spremita (2) s brojnim upovima. U tim prostorijama otkopani
su ostaci pravokutnih stubova, koji su nosili gornji kat na koji je vodilo
stubite (3) smjeteno nasuprot ulazu. U junom dijelu kue nalazila su
se jo dva spremita (4, 5) do kojih je vodio poploani hodnik. Tu su
pronaeni bronani kotlovi (Muzej u Heraklionu) i
.
A pismom. Uz ta spremita nalazila se manja prostorija s trima stu
povima, koja je sluila kao izvor svjetlosti (6). U junom dijelu su bile
i prostorije za stanovanje. Otkriveno je jo jedno stubite u jugozapadnom kutu koje je vodilo na drugi kat. Ispred vile, s istone i sjeverne
strane, otkopani su tragovi gradevina, uglavnom iz kasnominojskog do
ba III. i neke iz srednjominojskog vremena.
K u a B nalazila se sa zapadne strane kue A. Ona je znatno manja
i slabije ouvana. Djelomino je bila sagraena na mjestu neke starije
graevine. Sastojala se od razliitih prostorija i hodnika. Ulaz je bio na
istonoj strani. U sjeveroistonom kutu otkriveno je stubite za gornji
kat. Sjevemije od te kue otkopani su ostaci (temelja) gradevina iz starijih
razdoblja.
K u a C zauzimala je poloaj sa sjeveroistone strane kue A. Zgrada
je imala bogat i razveden raspored prostorija. Ulaz je, kao i kod prethodnih dviju kua, bio na istonoj strani. U junom dijelu nalazilo se stubite
(1) do kojega se dolazilo hodnikom preko poploanog predvorja. Na zapadnoj strani bila su spremita (2). Hodnik (3) vodio je u sjeverni dio
kue s dijelom rekonstruiranog poploenja. Uz hodnik s lijeve strane je
drugo stubite, od kojega je donji dio pripadao vili kasnominojskog doba
L, a gornji jednoj kasnijoj gradevini iz helenskog razdoblja. Desno od
hodnika nalazila se dobro uuvana prostorija (4) i do nje, istonije,
druga prostorija (5). Na sjevemoj strani kue otkrivena je vea dvorana
i u njoj dva stupa (6), uz koju je otvoreno dvorite na zapadnoj strani.
Uz sjeveroistoni kut kue otkopana je kruna cisterna iz kasnomi
nojskog razdoblja III. Do nje se dolazilo stubitem (treim) na sjeveroistonoj strani kue. Sa zapadne strane kamenim je kanalom voda dotjecala u cisternu. Sjeverozapadno od kue otkriveni su tragovi konstrukcija starominojskog i srednjominojskog doba I. U tom je dijelu otkopan
i rtvenik iz grekog doba.
Gortina
Smjetena je 45 km juno od Herakliona, na glavnoj cesti koja vodi
za Festos. U helenskom razdoblju bila je najvei grad otoka. Na akropoli
157
Plan
antike
Goriine
grada pronaeni su tragovi nastanjenosti iz kasnog neolitika i kraja

bronanog doba. Otkriveni su i ostaci vrlo ranog hrama iz geometrijsko-arhajskog razdoblja. Homer ga spominje kao grad koji je okruen
zidinama, iako od njih nita nije sauvano.
Grad se pruao dolje u ravnici s jedne i druge strane ceste. Najvei
procvat doivio je $|| i| ^ ^ je to najvjerojatnije doba
kada su n apisa n iS ^ ^ i:| 7 i^niPliit'.|f|0^W J^W W Ptlpe W iW e#K
razliita pitanja, od 9 0 . nad zemljom i nasljedstva, do.preljuba,
rastave braka I drugih krivinih delikata.
Gortina je u helenskom dobu s drugim gradovima bila povezana u
Kretsku ligu, Godine 220. prije Krista pridruila se Knososu u borbi
protiv Litosa (Lyttosa). Koristila je, na junoj obali, luke Metalu i Lebenu. Rimljani su je osvojili 67. g. prije Krista, i tada Gortina postaje glavni
grad rimske provincije Krete i Cirenaike. Tu je otkriveno puno spomenika
iz rimskog doba, posebice onih iz 2. st. poslije Krista pa nadalje.
Prva iskopavanja u Gortini izvodila je od 1880. talijanska arheoloka misija s F. Halbherom na elu i poslije, a od 1954. do 1961. g.
talijanska arheoloka kola.
158
Spomenici Gortine
Pri pogledu na plan Gortine, moe se zamijetiti da je cesta prolazila
kroz sredite grada i da je ispod akropole tekla rijeka Mitropolitanos
(antiki Lthaios) u smjeru sjeverjug (jugozapad).
Ve je spomenuto da je na akropoli otkriven stari hram pravokutnog oblika iz 8./7. st. prije Krista. Hram je bio podignut na mjestu
gradevine iz kasnominojskog doba III. U hramu je pronadena i kultna
statua, koja je izloena u Muzeju u Heraklionu. Na istonim obroncima
breuljka otkopani su ostaci rtvenika duine 12,6 m. Pokraj njega
otkopano je zavjetno spremite s figuricama od terakote, glinenim ploama u boji i bronanim predmetima iz raznih razdoblja, od kasnomi
nojskog do rimskog. Juno od rtvenika, na krajnjim obroncima breuljka, otkopani su ostaci akvedukta, kao i njegovi produeni ostaci na
drugoj strani rijeke, na suprotnom breuljku. Podno akropole, uz rijeku,
otkriveno je kazalite. Nasuprot njemu, preko rijeke, u zoni antike
agore, otkopan je rimski odeon, koji je ponovno podigao Trajan oko
100. g. posl. Kr. na mjestu starije gradevine. Obnove su provedene u 3.
i 4. st. posl. Kr. U njegovom zadnjem dijelu uvali su se pisani Zakoni
Gortine.
S lijeve strane ceste, u junom dijelu grada, nalaze se tragovi i ostaci
skupine gradevina. Tu je u prvom redu rimski hram Izide i Serapisa.
Na njegovom arhitravu zapisano je da je hram podigao Flavia Philira sa
svoja dva sina. Malo dalje je otkriven hram Apolona Pitijskog, glavno
svetite grada Gortine. Hram je bio sagraden u arhajsko doba na mjestu
starije gradevine iz minojske epohe. Stari arhajski hram sastojao se
uglavnom od cele i prostora u sjeveroistonom kutu, koji je sluio kao
trezor. U klasinom dobu dograden je pronaos na est stupova. U 2. st.
dodani su korintski stupovi u celi. Ispred hrama podignut je rtvenik,
a sjevernije od njega Heroon u rimskoj epohi. Jugozapadno od hrama
vide se dijelovi rimskog kazalita. Neto junije otkrivena je bizantska bazilika. Istonije od Apolonova hrama nalazio se Pretorij, koji je
bio sjedite guvernera rimske provincije. Sagraden je u vrijeme Trajana,
a proiren u 4, st. U blizini Pretorija bio je sagraden Nimfeion u 2. H
poslije Krista. U bizantsko doba preureden je u fontanu. Ostaci amfiteatra iz 2. st. otkriveni su malo dalje na jugoistoku. Juno od amfiteatra (oko 200 m) otkopan je stadion. Zapadno od amfiteatra otkopana su velika vrata graena rimskom opekom. Zapadnije od njih vide
se tragovi termi.
U mjestu je mali mjesni muzej u kojem su uglavnom izloeni nalazi
skulptura i natpisa s podruja grada.
159
Festos
Ubrajamo ga u vanije starokretske gradove. Udaljen je 61 km od
Herakliona, a nalazio se na junom dijelu otoka. Iskopavanja talijanske
arheoloke kole iz Atene od 1900. godine, nastavljena poslije 1952.,
otkrila su da je mjesto bilo nastanjeno ve u neolitiku i ranominojskom
dobu. To su potvrdila nalazita lonarije iskopana pod podovima prve
palace. Otkriveni su temelji s brojnim prostorijama prve palace graene
u starominojskom razdoblju I. Ustanovljene su tri razliite faze gradnje
toga prvog monumentalnog objekta. Ta je palaa razruena oko 1700.
'|^pL3^Mil*.'ttel':t W ';# i-]^ M M lf>ie M li:Materijalom slinom cementu
zasute su ruievine prve palae i na tim temeljima sagradena je nova
palaa, iji su ostaci sauvani do dananjih dana. 1 je: aM
f l U g.
f ^ p iM li:
obnove, ponovno je bila nastanjena u kasnominojskom III. i geometrij^
H
Iz arhajskog razdoblja otkriveni su
temelji hrama koji je pripadao Reji. Grad spominje i Homer. U klasino
doba Festos je kovao i svoj novae, to govori o njegovoj vanosti prije
nego ga je osvojila Gortina.
Plan palace
u Festosu
160
Pogled. na ostatke palace u Festosu
Opis palace
Po svojoj prostornoj koncepciji ta je palaa srodna onima u Knososu
i Maliji, jer su je gradili isti vladari. Njezine prostorije razvrstane su
oko velikog dvorita veliine 46,5 x 22 m, te zapadnog i jednog manjeg
dvorita u sjeveroistonom dijelu palae. Pojedine zone palace imale su
posebnu namjenu. Tako su se prostorije za javne sveanosti nalazile na
zapadu, a u sjevernom dijelu sveane kraljevske odaje- Jugozapadno
krilo je bilo namijenjeno kultnim potrebama. Sjevernije od njih nalazila
su se spremita, dok je sjeveroistoni dio sluio za pojedine radionice.
I ovdje, kao i u Knososu, obilazak palae zapoinjemo iz zapadnog
vorita od kazaliine zone (1). Taj je prostor dobio ime po tome to su
tu izvodene ceremonijalne predstave. Desetak kamenih stuba omoguavalo je sjedenje. Prostorije otkopane podno velikog stubita sluile su
kao svetite (2) prve palace. Tu su otkriveni kamene vaze, glineni stol
za rtvene darove i drugi kultni predmeti (Muzej u Heraklionu). Junije
od njih, iskopane su jo neke prostorije, kojima se ne zna namjena, a
pripadale su prvoj palai (3). Po njima se vidi gdje se nalazila fasada
161
prijanje gradevine. Fasada druge palace bila je pomaknuta prema istoku. Otkriveni prostori jugozapadnog sklopa takoder su pripadali prvoj
palai: zapadni hodnik (4), spremita (5), stubiite (6), koje je vodilo
u prostoriju za ekanje, i jedna rampa (7).
Vraamo se u sjeveroistoni dio zapadnog dvorita iz kojega dolazi
mo do velikog monumentalnog stubita i penjemo se do glavnog ulaza
propileja (8). Desno su otkopana spremita prve palace (9) u kojima
su uvani veliki glineni ukraeni pitosi. Manjim stubitem sputamo se
do sredinjeg poploanog dvorita iz kojega ulazimo u, vjerojatno sveanu,
dvoranu sa stupovima (10). Ispod toga prostora otkriven je arhiv
raznih peata. Iza te dvorane nalazila su se spremita (11) odijeljena
hodnikom, gdje se po noseim stupovima zakljuuje da su postojali gor
nji katovi.
Juno od spremita i sveane dvorane prostirao se dugi hodnik
(12), koji je inio monumentalni ulaz u palau sa zapadne strane. Pro
storije u junom sklopu imale su kultni karakter. Istiemo kriptu sa
stupovima (13) i bazen za oienje (14).
Na krajnjem jugozapadnom dijelu palace otkriveni su temelji arhajskog hrama iz 7. st. prije Krista, postavljenog ukoso.
Vraamo se ponovno u sredinje dvorite iz kojega ulazimo u hod
nik (15) ukraen freskama, koji pak vodi u sjeverni sklop prostorija
palae i manjega unutranjeg dvorita (16). Iz sjeverozapadnog kuta
toga dvorita stubitem se penjemo do velike hipostilne dvorane (17).
Zatim se, drugim stubitem, sputamo do prostorija za stanovanje na
sjeveru. Tu se nalazio kraljev stan (18) i do njega, s june strane, kraljieina odaja (19). Uz te prostorije nalazio se bazen za oienje (20).
U novije doba on je renoviran plocama iz Hagia Trijade.
Jedna skupina prostorija iz doba prve i druge palae nalazila se na
sjeveroistonoj strani breuljka i do njih se dolazilo visokim stubitem
(21). uveni disk iz Festosa (Muzej u Heraklionu) otkriven je u jednoj
od tih prostorija (22).
Vraamo se palai i vidimo s njezine istone strane skupinu prosto
rija koje su sluile kao radionice (23) u kojima se radilo s kovinama,
a to se zakljuuje po otkrivenim tragovima pei (24). Juno od radionica, a s istone strane sredinjeg dvorita, nalazili su se i prostori za
stanovanje, tamo se vide temelji trijema sa stupovima (25) i uz njega
dvorana podijeljena vratima (26). Tu su otkriveni vaze iz kasnominoj
skog razdoblja I., stol za rtvene darove i nekoliko dvojnih sjekira.
Ako se vratimo na poetak naeg obilaska, u sjeverni dio zapadnog
dvorita, primijetit emo s druge strane kazaline zone ruevine gra
devina iz helenskog doba, medu kojima je otkrivena eksedra (27).
Istraeni su pojedini dijelovi breuljka izvan prostora palace. Zapadno od kazaline zone otkopane su kue iz doba prve palae. U tome je
162
dijelu otkopana vea koliina kamares vaza izloenih u Muzeju u Heraklionu. Na junim obroncima breuljka otkriveni su tragovi kua iz
srednjominojskog i kasnominojskog doba, pa sve do helenskog.
Hagia Trijada
Nalazi se 3 km zapadno od Festosa. Taj lokalitet pripada minojskoj
kulturi. Iskopavanja poetkom 20. st. otkrila su nalaze koji su pripadali
neolitiku i ranominojskom dobu. Najznaajnije arheoloko otkrie svakako je prostrana vila ili mala palaa, koja je uz otkopani vei broj
kua pripadala kasnominojskom razdoblju I. Do veeg nastanjivanja
mjesta dolo je u kasnominojskom razdoblju III., nakon razaranja pala6a u mnogim mjestima Krete. Iz geometrijskog doba otkrivene su glinene i bronane figurice, koje su pripadale kultnom mjestu u palai. Pronaeni predmeti svjedoe o nastanjenosti i tijekom helenskog i rimskog
doba. U oblinjoj okolici otkriveni su grobovi iz ranominojskog do kasno
minojskog doba. Posebno se istiu dva tholos groba s prilozima glinenih
i kamenih vaza. Iz jednog groblja (kasnominojsko doba) potjee poznati
obojeni sarkofag (Muzej u Heraklionu). U drugom grobu pronaen je
uvozni materijal iz Egipta (peati, sfinge i drugo). Palaa je vjerojatno
sluila kao ljetnikovac vladarima u Festosu.
163
|H Kasnominojsko raz. I
Kasnominojsko raz.
Sv. Yeoryios
Plan palace
u Hagia Trijadi
Mala palaa
Na prikazanom planu uoit emo da su pojedini tamnije iscrtani
dijelovi palae nastali u kasnominojskom dobu I., dok su svjetlije oznaeni prostori pripadali kasnominojskom dobu III.
S jugoistone strane nalazilo se otvoreno dvorite s uim poploanim dijelom. S njegove istone strane otkopani su ostaci pravokutnog
svetita (1) iz srednjominojskog III. kasnominojskog razdoblja I. Mo-
164
l i l f f 1^11111 Svetite je koriteno i

kasnije. U njemu su pronaene glinene cijevi s rukama oblika zmije.
Sline su pronaene u Gurniji. Uz svetite je otkrivena ruevina v ee
k u e (2), u kojoj je pronaena bronana dvojna sjekira s ukrasima.
Kua je pripadala kasnominojskom dobu I. Iz dvorita se dolazilo do
rezid e n cija ln ih ili prijamnih prostorija (3). Zapadno od njih otkriveno
je sprem ite (4) s velikim glinenim pitosima. Do spremita se nalazila
velika p rav ok u tn a p ro sto rija (5) i, neto istonije, druga slinog ob
lika (6) i jedna dogradnja (loda) iz kasnijeg vremena (7). Zapadno od
spremita uoava se mala prostorija (8) u kojoj je otkriven lijeb za
hvatanje vode. Glavne re zid en cija ln e p ro sto rije O'* nalazile su se na
krajnjem zapadnom dijelu palae. S istone strane tih dvorana otkrive
na je m anja soba (10) s klupama uokolo zidova. Tu je otkrivena i
prostorija koja je sluila kao arh iv (11), u kojoj su pronaeni brojni
glineni peati. U susjednoj d v ora n i (12) otkriveni su zidovi prekriveni
divnim freskama (Dama u vrtu, Maka u zasjedi na fazana) prenesenim u Muzej u Heraklionu. Sjevemije od te dvorane nalazio se trijem,
koji je u sredini imao bazen za k in icu (13). U prostoriji na krajnjem
jugozapadu palace (14) pronaden je g lasoviti p eh a r od serpentina. Na
njemu' je u reljefu prikazana eeta vojnika s kapetanom.
Poploana ulica (15) sagradena je u smjeru sjeverjug i prostirala
se uz zapadnu fasadu. Iz otvorenoga dvorita dolazi se do uske prosto
rije, koja je sluila za trezor (16).
U dvoritu, ispred malog stubita, otkriveni su fragmenti uvenog
ritona (17) s prikazom boksaa u reljefu. Iz istonog dijela dvoriita
sputamo se veim stubitem do due staze, koja je vodila sjevemom
stranom palace (vile) i potom skretala na istok u smjeru mora. Sjevemije
od staze vide se tragovi otkopanih k u a (18) iz srednjominojskog doba.
Sjeverozapadno je pak otkriveno manje stubite (19), koje je pripadalo
kasnominojskom dobu III.
U sjeveroistonoj zoni palace otkrivena je velika kua iz kasnomi
nojskog doba I., rekonstmirana poslije. Manjim stubitem dolazi se do
prostorija iz kasnominojskog doba III. Pojedine kuce gradene su na temeljima iz kasnominojskog doba I. Desnu stranu toga sklopa, nasuprot
ostacima kua, ine otkopane pravokutne prostorije, koje su sluile za
sprem ita ili m ale trg ovin e (20) okrenute prema trijemu sa stupovi
ma. Pripadale su kasnominojskom razdoblju III. i inile su novinu u
minojskoj arhitekturi.
Malia
U sjevernom dijelu Krete, u priobalnoj dolini, nalazi se mjesto Malia.
Tu je od 1922. godine francuska arheoloka kola provodila sustavna
165
iskopavanja koja su rezultirala otkrivanjem minojske palace, nekoliko

stambenih zona i vise groblja. Na ostatke palace ve je prije ukazao
grki arheolog J. Hatzidhakis. Palaa se nalazila u sreditu grada, koji
je od Herakliona udaljen 37 km. Grad nije bio opasan zidinama kao ni
drugi minojski gradovi.
Prva palaa u Maliji sagraena je izmeu 1950. i 1900. godine prije
Krista, kad i palace u Knososu i Festosu. Veliko razaranje otoka oko
1700. g. prije Krista nije mimoilo ni tu palau. Podignuta druga palaa,
ije su ruevine ouvane, unitena je novim snanim razaranjem na
Kreti oko 1400. g. prije Krista.
166
Plan palace
u Maliji
Po prostornoj koncepciji ta je palaea slina ostalim velikim kretskim

palaama. Prostorije su uobiajeno rasporeene oko sredinjeg dvorita.
Pristup palai je iz zapadnog dvorita. Poploanom stazom moe se
krenuti prema sjevernom ulazu ili onom koji vodi do jugozapadnog
kuta palae, gdje se vidi osam krunih struktura (1) promjera 5,2 m.
One pripadaju dobu prve palace, a sluile su kao cisterne za opskrbljivanje palace vodom, ili moda kao spremita za ito. Glavni ulaz
(2) u palau nalazio se na junoj strani. Poploanim ulazom prolazilo se
kroz predvorje (3) da bi se dolo do velikog dvorita. S lijeve strane
bila je poploana terasa (4) ispred koje se vidi okrugli kameni stol. Iza
terase se uzdizalo monumentalno stubite (5).
Sredinje ili veliko dvorite (47,3 x 22 m) nalazilo se u istonom
dijelu palae. To je bilo sredite zabavnog ivota namijenjeno sveanostima. U sredini se nalazio plitki kanal Bothros. Prostorije u zapadnom
krilu sluile su razliitim namjenama, od reprezentativnih i kultnih do
167
Poloaj
gradevina
u Maliji
s okolicom
arhiva i spremita. Jedna takva je prostorija za ceremonije (6) uz

koju se nalazilo veliko stubite (7), koje je vjerojatno vodilo u reprezentativne dvorane na katu. Prostorije juno od stubita, gdje je otkrivena
kripta sa stupovima, sluile su u kultne svrhe (9). Zapadno od njih bila
su spremita (8) s jedne i druge strane dugog hodnika. U nekima su
pronaeni veliki pitosi. U prostoriji (10) otkrivena je glava sjekire s
likom leoparda i jedan mac (Muzej u Heraklionu). Idui neto dalje
prema sjeverozapadnom sklopu dolazi se do kraljevskog megarona
(14), ispred kojega je dvorite. Nedaleko od megarona bio je bazen (15),
a juno od njega bili su prostori za arhiv (16) palae, u kojima su
pronaene glinene ploice s hijeroglifskim linearnim pismom A. U
sjevemom sklopu palae nalazilo se manje dvorite (13). Na njegovoj
istonoj strani otkopana je jedna ukoso postavljena gradevina (12) iz
znatno kasnijeg doba. U tome dijelu, sjeverno od sredinjega dvorita,
ostaci su vee pravokutne dvorane (11) sa est pilona, koji su podupirali niz prostorija na katu. Potpuno na sjeveru nalazi se jos jedan ulaz
u palau (17). U sklopu palae, istono od sredinjega dvorita, nalazio
se trijem kojega su naizmjenino nosili stupovi i stupci. Do njega se
dolazilo hodnikom (18) s istone strane, gdje je bio ulaz. Hodnik je
vodio i do spremita (19) u kojem se uvalo vino i ulje.
Izvan prostora koji su pripadali palai vide se na sjeverozapadu i
istoku otkopani dijelovi zgrada nepoznate namjene. Primjeuje se da su
blokovi tih zgrada takoder svrstani oko jednog dvorita. Nedaleko pala-
168
e, u graninim okvirima gradskog podruja okolice Malije, otkopane su

na vise mjesta (zona) vee kue, koje potjeu uglavnom iz doba druge
palace, osim zone A, koja je iz razdoblja prve palace. Dalje na sjever,
u smjeru mora, otkrivena su groblja datirana iz doba prve palace. Jedan
pogrebni prostor vjerojatno je pripadao pokopu kraljeva (Chrysolakkos), a nalazio se oko 500 m sjeverno od palae iz istoga doba. U njemu
su pronaeni zlatni privjesak (Muzej u Heraklionu) i glineni idoli. U
blizini palace otkrivena je agora iz kasnijih epoha. Izvan gradske zone na
sjeverozapadu nalaze se ruevine starokranske bazilike iz 6./7. stoljea.
Gurnia
Grad u sjeveroistonom dijelu Krete, utemeljen u ranomino I S
llobu. Otkriven je od 1901. do 1904. godine. Iskopavao ga je ameriki
arheolog Harriet Boyd Hawes. Gurnia je bio vaan luki grad s razvije-
Plan grada
Gumije
169
nim obrtom i industrijom. Jedan je od najbolje ouvanih minojskih gra

dova. Vee podruje otkopanog grada pripada kasnominojskom dobu III.
Ostaci grada ukazuju na otkopanu kuu u sjeveroistonom dijelu (1)
iz srednjominojskog razdoblja I., palau-rezidenciju (2) mjesnog upravitelja (guvernera). Palaa se nalazila u sreditu urbanoga tkiva. U njoj
su otkrivena spremita (3). Do njih i drugih prostora palae dolazilo se
stubitem (4) koje se nalazilo na sjevernoj strani otvorenog dvorita
veliine 17 x 42 m. Taj vei pravokutni prostor pred palaom vjerojatno
je sluio i kao neka vrsta trga. Na sjeverozapadnom i jugozapadnom
urbanom dijelu grada otkopane su kue (5) kasnominojskog razdoblja
III. Na zapadnoj strani nalaze se ostaci malog svetita (6) u kojem su
otkriveni: glinene cijevi reljefno ukraene zmijama, stol za rtvene darove
i glinena figura boice s uzdignutim rukama. Sjevemije od palace otkopana je kua tesara (7) te pronaen alat. Otkrivene su i kue drugih
obrtnika: lonara, kovaa, koje su bolje ouvane. Neke se minojske kue
otkrivene na obali danas nalaze pod vodom. U jugoistonom dijelu grada
vidljiv je geometrijski raspored stambenih objekata. U jugozapadnom
dijelu nalazio se sklop spremita i raznih radionica.
Palaikastro
Jedan je od najstarijih minojskih gradova Krete. Nalazio se na
krajnjem istonom dijelu otoka, udaljen 22 km od Sitije. Ostaci gradskog naselja otkriveni su nedaleko podnoja vrha Plaka, okrueni maslinama, udaljeni oko 20 minuta hoda od dananjeg sela. Mjesto je bilo
nastanjeno ve u ranominojskom dobu II., a otkriveni i sauvani dio
naselja pripada kasnominojskom razdoblju I. Vidljivi su temelji pojedinih stambenih blokova s gustom strukturom. Uoljiv je razvoj stambe
nih jedinica od jednostavnih do sloenih i bogatih oblika kretske kue.
Jednu takvu tipinu kretsku kuu otkopala je od 1962. do 1963. g.
britanska arheoloka kola. Na tom podruju su otkriveni ostaci minoj
ske palace kakve smo upoznali u drugim minojskim gradovima. Otko
pani hram u istonom dijelu, iz kasnijeg doba, pripadao je Zeusu Diktejskom.
Kato Zakro
U istonom dijelu Krete, oko 20 km juno od lokaliteta Palaikastro,
u malom zaljevu, nalazi se zaselak Kato Zakro. Uz tom zaselku otkopa
ne su ruevine minojskog grada terasasto sagradenog, s uskim ulicama,
pojedinim vilama i palaom iz kasnominojskog razdoblja I. Iskopavali su
ga D. G. Hogarth i N. Platon. Palaa je bila sagraena na ruevinama
neke starije gradevine. Prostorni raspored palae slian je drugim kret-
170
skim palaama, samo znatno manjim. Palaa je razruena oko 1400. g.

prije Krista. Na ruevinama palace poslije nije bilo gradnji. Iskopavanjima je otkrivena vrijedna zbirka razliitih nalaza.
Do ostataka palace dolazimo cestom od luke i poinjemo obilazak na
njezinoj sjeveroistonoj strani, od glavnog ulaza (1). Prolazimo dijelom
slobodnog prostora, moda manjeg dvorita veliine 30 x 12 m, iz kojega
je omoguena komunikacija u bilo koje krilo palace. Prostorije u zapadnom krilu bile su posveene kultu, a na zidovima su otkrivene ugravirane dvojne sjekire. Na tim prostorima pronaden je uvezeni materijal sa
Cipra i iz Sirije. Uz malo sredinje svetite nalazio se trezor (2). U
njemu je otkrivena bogata zbirka posuda od porfira, alabastera i bazalta
(Muzej u Heraklionu). Do svetita se nalazio bazen za oienje (3).
U tom je sklopu otkriven arhiv s 13 sauvanih glinenih ploica ispisanih
linearnim A pismom. I spremita (5) su zauzimala nekoliko prosto
rija. Desno od trezora bila je dvorana za ceremonije (6), povezana s
dvoranom za bankete iji su zidovi ukraeni frizovima tukature. U njoj
je pronaeno mnogo posuda za pie. Sjeveroistono od tih dvorana nalaze
se ouvani ostaci kraljevskog megarona. Iza njega su bile kuhinjske
prostorije.
Vraamo se ponovno u istono krilo palae, koje je oteeno poplavama i radovima, a sadravalo je prostore za stanovanje s kupaonicom (7).
Ruevine grada i palace Kato Zakro
171
Plan
minojske
palace
u zaselku
Kato
Zakro
U velikom kvadratnom prostoru otkrivena je kruna cisterna, koja se

punila vodom s izvora. Palaa je zapravo dobivala vodu iz bunara (fontane) (8) otkrivenog u otvorenom dvoritu u blizini cisterne. Nedaleko je
pronaen jo jedan bunar (4). Neke prostorije palace sluile su kao
radionice.
Praisos
Otkriven je u istonom dijelu Krete, 15 km juno od grada Sitije.
Vaan je po tome to je bio glavni grad Eteokreana, za koje se misli da
su bili nasljednici starih Minojaca. Ostatke grada otkopala je britanska
kola iz Atene, a oni potjeu iz kasnominojskog razdoblja III. do
172
helenskog. Posebice istiemo tholos grobnice (iz kasnominojskog i

geometrijskog doba) i otkrivene kue izdubljene u stijeni. Takva velika
kua iz helenskog doba otkopana je na glavnoj akropoh. Na tom su
lokalitetu otkriveni arhajska terakota, bronani oklopi i natpisi na eteokretskom jeziku (od 6. do 3. st. prije Krista) i grkom pismu.
Arheoloki muzej u Heraklionu

Heraklion je glavni grad Krete. Nalazi se uz obalu sjevemog dijela
otoka. U pretpovijesnom razdoblju, istono od dananjega modernog gra
da, u predgrau Porosa, otkriveni su tragovi luke i groblja starih Minojaca. Luka Knososa postao je tek u rimsko doba. Najvaniji spomenici
mPovijesni
muzej /i
g
5?
-
!* !* 1 ^
flUTJ
A(i
J 1' '
'>
vy
Uhh
Isibam
r___
Itirtd
,
biktdrab| \
u.-, Arheoloki i
muzej
P,WV L
*OAMCl
FJU7
I ifOMri.
*
ErthlfhB^
*1|400 m
Plan grada Herakliona
>' Knosos
173
Plan Arheolokog muzeja

u Heraklionu
grada su iz kasnijeg vremena (14. 17. st.), posebice zidine s vratima,

kule i utvrde. U doba Mleana grad je nazvan Kandija (Candia), kao i
otok Kreta. Podrijetlo tog imena potjee iz prve polovice 9. st. kada su
Saraceni osvojili grad i nazvali ga Kandak (Khandak) zbog navodno
velikog jarka koji je bio iskopan uokolo grada. U prolom stoljeu dobio
je ime Heraklion, koje je nosio i antiki grad na tom istom mjestu.
Arheoloki muzej smjeten je u funkcionalnoj graevini u istonom
dijelu Herakliona, unutar zidina, nedaleko Trga Eleftherias. Izloeni
eksponati pripadaju svim razdobljima kretske povijesti, od neolitika
pa sve do rimskog razdoblja. Rasporedeni su u dvadeset dvorana prizemlja i kata. S obzirom na opsenost izloenih umjetnina i arheolokih
predmeta, usredotoit emo se u opisu i nabrajanju samo na najzanimljivije.
Dvorana I. izloeni su najstariji nalazi iz neolitika i pretpalanog doba. Predmeti su rasporedeni po numeriranim vitrinama: od
neolitike keramike, razliitih oblika idola, orua od kosti i kamena,
bronanih i drugih bodea i figurica, do raznih vaza, peata s valjcima
iz ranominojskog i srednjominojskog razdoblja I. Tu su jo figurice od
bijelog mramora, zlatni land i drugi nakit.
Dvorana II. pripada nalazima srednjominojskog doba I., II.,
preteito iz Knososa i Malia, ali i drugih mjesta. U nekim vitrinama
zapazit emo viebojne vaze, paljenu keramiku, razne oblike lonarije,
174
bronane posude i pogrebne glinene urne. Zanimljive su i ploice od

viebojne majolike na kojima se vide modeli fasada kretskih kua, gline
ne ploice s hijeroglifskim pismom i kalupi s dvostrukim sjekirama.
Zatim, tu su i razne figurice, peati i boe sa zlatnom rukom.
Dvorana III. sari uglavnom predmete iz istog razdoblja kao i
prethodna dvorana. Iz pilje Kamares (s junih obronaka planine Ide)
izloene su kamares vaze, poznate po finoj obradi i stijenkama tankim
kao jajetova ljuska, zbirka vaza i drugih nalaza iz razdoblja prve palae
u Festosu s uvenim diskom s hijeroglifskim znakovima nama nepoznatog pisma. Ispisani tekst itao se od izvanjskog ruba diska prema
njegovoj sredini. Osim navedenog, izloene su razne druge vaze i pred
meti.
Dvorana IV. izloeni predmeti pripadaju srednjominojskom III.
i kasnominojskom razdoblju I.; glineni koniki pehari iz Knososa s natpisom linearnog pisma A i vaze iz Knososa sa spiralnim ukrasima i
bijelim ljiljanima. Tu se nalaze i razni predmeti koriteni za kultne
svrhe, kao i glinene i kamene svjetiljke, bronani alat i ukraeni vrevi.
Istiemo poznati riton s bikovskom glavom iz Male palace u Knososu
(vitrina 51) i boicu sa zmijama s njezinim poklonicima (vitrina 50).
uveni disk
s hijeroglifskim
znakovima
nepoznatog pisma
iz Festosa,
Arheoloki muzej
u Heraklionu
175
Boica sa zmijama, 17. st.

pr. Kr., oslikana fajansa,
Arheoloki muzej
u Heraklionu
Mogu se vidjeti i ceremonijalni maevi i razno drugo oruje, velike vaze,

akrobat od bjelokosti, stol za igru (kraljevski ah) i razni drugi nalazi.
Dvorana V. posveena je nalazima iz Knososa koji pripadaju
kasnominojskom razdoblju II.III. A. Uoit emo amfore tzv. stila palaa s naslikanim hobotnicama i jednu s naturalistikim motivima iz 1450
g. prije Krista, velike kamene vaze i svjetiljke od ruiastog mramora,
te skupinu vanih peata. Posebno su vani veliko alabastreno gipsano
postolje iz dvorane prijestolja i glineni riton s bikovskom glavom (vitri
na 66). Izloeni su i uvezeni predmeti iz Egipta.
Dvorana VI. U njoj su izloeni nalazi iz srednjominojskog III. do
kasnominojskog razdoblja III. Alabastrene vaze ukrasene pticama iz
1400. g. prije Krista, alabastrene vaze uvezene iz Egipta (18. dinastija),
176
glinena svetita s boanstvima i vjernicima, glinene i kamene vaze s

razliitih lokaliteta. Posebno je zanimljiva kutijica za nakit od bjelokosti. Ukraena je prizorima hvatanja bika, koji nas podsjeaju na one sa
zlatnih alica iz Vafia kod Sparte (vitrina 79A). Navodimo jo bronane
posude i orua, sarkofag rtvovanog bika, razne kacige, svjetiljke, staklene boce iz groblja kod Festosa, oruje mikenskih ratnika iz grobova u
Knososu i vrijedan nakit.
Dvorana VII. namijenjena je nalazima iz raznih kretskih nase
lja, posebice onih s juga otoka i njegova sredita, uglavnom iz kasnominoj
skog razdoblja I. Tu su i velike dvostruke bronane sjekire (s podruja
istono od Herakliona) i drugi kultni predmeti, bronane muke figurice,
razne vaze i svjetiljke od kamena, riton od vulkanskog stakla, vaze
marina stila, bronane figurice te mali zavjetni darovi s prikazom ivotinja iz pilje Dikte i drugih pilja (vitrina 92).
U vitrinama (94, 95, 96) izloene su poznate vaze iz Hagia Trijade
izraene od serpentina i oznaene kao vr princa (95), vaza boksaa
(96) i vaza etelaca (94) s reljefnim prizorima iz svakodnevnog ivota.
Osim navedenog, istiemo i bronano oruje, rozete od bjelokosti,
skupinu dvostrukih sjekira, bakreni novae, bronani pribor i nakit iz
Hagia Trijade, lonarska kola, zlatni i srebmi nakit s raznih mjesta, te
vie peata. Uz jednu stranu zida dvorane izloena su tri vea bronana
kotlia iz Tilisosa, posude veih dimenzija i golem kameni bazen iz
Hagia Trijade. U vitrini (102) su zavjetni darovi s prikazom ljudi i
ivotinja iz Hagia Trijade, kamene vaze i hetitska sfinga.
Dvorana VIII. Izloeni nalazi potjeu iz palace Zakro, kasnominojsko razdoblje I. Glinene vaze, lonci i zdjele za voe sa spiralnim
ukrasima, vaze marina stila, razni ritoni s ukrasima, libacijski stolovi
od bijelog vapnenca.
Tu su i iznimne kamene posude iz trezora svetita, medu kojima su
ritoni od egipatskog alabastera i viebojnog vapnenca, kao i dvije vaze
iz starog egipatskog carstva, bronani predmeti i ipke te jedna velika
dvostruka sjekira. Izloeni su i veliki pitosi, od kojih je jedan s lineamim
pismom A.
Dvorana IX. Nalazi potjeu s raznih lokaliteta. Datirani su u
kasnominojsko razdoblje I. Tu su kamene vaze i svjetiljke, riton u obliku
bikovske glave, bronane figurice (neke iz Praisosa), maje glinene gla
ve, sve iz Palaikastra, te niz vaza iz Gurnije.
U vitrini (123) su glineni ex-voto darovi s prikazom ljudi i ivotinja,
kao i skarabeji (iz svetita kraj Sitije). Tu se mogu vidjeti razni otisci
glinenih peata iz Knososa, Hagia Trijade, Zakroa i drugih mjesta, sitni
predmeti od bjelokosti, razni peati s vise lokaliteta, kamene svjetiljke
s ukrasima, bronane posude iz Mohlosa, te bronano oruje uglavnom
iz Gurnije. Izvan vitrina izloene su velike vaze i pogrebni pitosi.
177
V aza s polipom,
Kreta,
Arheoloki
muzej
u Heraklionu
Dvorana X. Izloeni predmeti su iz razdoblja poslije palaa. Kasnominojsko razdoblje III., oko 1350. 1100. g. prije Krista. Tu se nalaze
lonarski proizvodi iz raznih lokaliteta Krete, glineni idoli uzdignutih
ruku otkriveni zapadno od Herakliona (vitrina 133), skupina figura koje
su prikazane kako pleu oko glazbenika iz Palaikastra, kamene i druge
vaze s ukrasima hobotnice. U vitrini (135) izloene su zavjetne figurice
otkrivene pokraj Gortine, a predmeti iz svetita Gurnije, Priniasa i dru
gih mjesta u vitrini (142), dok su u vitrini (143) glineni idoli s ljudskim
i ivotinjskim likovima iz svetita u Hagia Trijadi i Hermesove pilje u
Patsosu. Izloene su i velike vaze, posebice krateri za vino iz Festosa,
razni alati i bronano oruje, figurice konja i jahaa, te biseme ogrlice.
Dvorana XI. izloci iz postminojskog i geometrijskog razdoblja od
1100. do 650. g. prije Krista: protogeometrijske i geometrijske vaze,
figurice od bronce, glinene vaze i razni ritualni predmeti, veliki glineni
178
idoli, od kojih je jedna boica, reducirani modeli brodova, dvostruke

sjekire i zlatni titnici. U vitrini (158) izloeni su nalazi iz jedne pilje:
figurica od bjelokosti koja predstavlja boicu-zmiju, boice od majolike,
skarabeji, ogrlice, nakit i zavjetni darovi.
Dvorana XII. Veina izloenih predmeta pripada geometrijskom
i arhajskom razdoblju 8.7. st. prije Krista. Izloene su viebojne vaze
iz Knososa, pogrebne ume, vaze geometrijskog i orijentalnog stila s
prizorima mitskih i ljudskih figura. Tu su i vaze s Rodosa i Korinta. U
vitrini (170) izloena je kolekcija izvanrednog nakita. Ukraeni bronani
pojas, bronani tobolac i razni drugi nalazi izloeni su u drugim vitri
nama. U toj dvorani zamijetit emo i velike pitose s raznih lokaliteta,
iz razdoblja od postminojskog do arhajskog.
Dvorana XIII. nazvana je dvoranom sarkofaga. Izloeni su sarkofazi preteito glineni, rabili su ih minojski itelji, a pripadaju kasnomi
nojskom III. i postminojskom razdoblju. Prvi su bili u obliku kovega s
etiri noge i poklopcem, ukraeni izoblienim likovima hobotnica. Pose
bice istiemo sarkofag (larnaks) od peene gline iz Gurnije sa ivotinjom
i njezinim mladunetom i larnaks iz Palaikastra s religijskim simbolima. Drugi su u obliku kade ukraeni apstraktnim motivima, a pronaeni su na raznim mjestima Krete. Pokapanje se obavljalo i u sarkofazima eliptinog oblika (kadama) ukraenim morskim motivima s unutranje strane. U toj je dvorani izloen umanjeni drveni model palae u
Knososu.
Dvorana XTV. nalazi se na katu i u njoj je izloen dio minojskih
fresaka koje na sauvanim fragmentima ivo govore o nainu ivota
starih Kreana. Uoava se iznimno zanimanje za prirodu: biljke, cvijee
i ivotinje. Ima ih iz Knososa, Hagia Trijade, Amnisosa, Pseire, Tilisosa
i drugih mjesta. Potjeu uglavnom iz kasnominojskog I. i kasnominoj
skog doba II.III. Fragmenti fresaka iz Palace u Knososu: papak bika
iz gornje dvorane dvostrukih sjekira, procesija i nosa vaza iz hodnika
procesija, zatim freska grifona iz dvorane prijestolja. Najpoznatija medu
izloenim freskama je Princ s pernatom krunom, koja prikazuje
mladia u profilu s okom en face, visine oko 2,20 m. Na glavi mu je
kruna ukraena cvjetovima ljiljana i perjem. Iz kraljiinih prostorija
palae izloena je freska Gospoe u plavom, koja prikazuje kompoziciju ena u trenucima zabave. Fragmenti iz Hagia Trijade: kleea enska figura koja bere cvijeee, boica u sjedeem poloaju, maka koja lovi
fazane u parku, freska s vjerskom procesijom i glazbenikom na elu,
religijska kompozicija s procesijom vjernika i rtvenim darovima, zatim
ena i jeleni.
Tu je i freska s poda svetita iz Hagia Trijade s prizorima dupina,
hobotnica i ribica te jedna podna freska s apstraktnim motivima iz prve
palace u Festosu 18. st. prije Krista.
179
Princ s pernatom
krunom, oslikani
reljef, 16. st. pr. Kr.,
Arheoloki muzej
u Heraklionu
U sredini dvorane izloen je cuveni sa rk ofa g iz Hagia Trijade

(1450. 1400. g. prije Krista) izraden od obojenog vapnenca. Sarkofag
ima oblik kovega, dug je 1,37 m, a visok 0,92 m. Na njegovim duim
stranama naslikane su u fresko tehnici religijske scene s procesijama.
Likovi friza visoki su 0,15 m. Sve je uokvireno linearnim i geometrijskim
ukrasima, rozetama i spiralama. Na jednoj strani vidi se est figura, od
kojih tri (dvije ene i jedan mukarac) na lijevoj strani obavljaju in
libacije, a na desnoj tri mukarca prinose rtve pokojniku (tele, psa i
barku). Na suprotnoj strani prikazani su likovi ena koje prinose na
rtvenik vola poloenog na kameni stol. Sve se dogada uz zvuk frule
mladia. Uz rtvenik je mlada sveenica koja obavlja in rtvovanja. Na
180
uim stranama sarkofaga naslikane su po dvije mlade ene na kolima

koja vuku konji ili grifoni.
D voran a XV. U njoj su izloene uglavnom neke od najvanijih
fresaka otkrivenih u Knososu i pojedini fragmenti minijaturnih fresaka
i reljefa od mjedi. Pozomost gledatelja privui e fragment freske s
prikazom enskog lika u profilu, nazvane M ala Pariarika (prema asocijaciji na modernu enu) iz 1500. g. prije Krista. Ona vjerojatno predstavlja samo detalj kompozicije s vie mladia i djevojaka. Pokraj tog
iznimnog fragmenta uoit emo drugi (restaurirani) na kojemu su prikazani sveenici i sveenice s kaleima i aama sjedei na tabureu.
Osim fresaka, izloeni su i fragmenti reljefa od mjedi, te dva grifona koji
su pripadali frizu hodnika u istonom dijelu palace.
D vora n a XVI. nalazi se suelice spomenutoj i ini treu dvoranu
u kojoj su izloene freske. Izloen je fragment freske iz Palanquina s
likom a k rob ata u sk ok u izn ad bika. Dalje emo zapaziti dijelove
minijaturnih fresaka svetita i pojedine dijelove odjevnih predmeta. Istie se restaurirana freska B era afrana njezino je ime jos iz vremena kada se mislilo da je prikazan mladi u polusagnutom poloaju koji
here prekrasne Safrane. Kasnije restauracije utvrdile su da je glavni lik
na fresci plavi majmun. Ima i izloenih fresaka (fragmenti) otkrivenih
u zoni kue fresaka iz kasnominojskog razdoblja I. Iz kue fresaka na
jednom zidu dvorane vidi se freska P lava p tica i majm un. Tu su, osim
fresaka, izloene ene ili boice u tunikama, izraene reljefho u tukaturi. Potjecu s otoka Pseira.
D voran a XVII. sadri predmete zbirk e Giam alakis, koja nosi
ime po kirurgu iz Herakliona koji je tijekom etreset godina skupljao
zanimljive umjetnike eksponate. Svi predmeti nisu pronaeni na otoku
Kreti. Izloeni su lonarski predmeti iz ranominojskog i srednjominoj
skog razdoblja i pe s ugraviranim ukrasima, te brojne kamene vaze, od
kojih su neke i mramome. Tu su i stariji minojski peati, razni noviji
peati, peati od ahata (ne minojski), meu kojima se vide valjci-peati,
broncana figura s ovnom na ramenu, kacige iz Axosa, predmeti iz Zakroa i terakote arhajskog i klasinog razdoblja. Izloen je i kasniji venecijanski nakit.
D voran a XVIII. U njoj su izloeni nalazi iz arhajskog, klasinog
do rimskog razdoblja. Najvie je nalaza od terakote i bronce, te novae od
najstarijeg doba do rimskog, s razliitih kretskih lokaliteta. Slijede glinene figurice od 7. st. prije Krista do klasinog doba, vile figura s frizurom u obliku vlasulje, od kojih jedna predstavlja Atenu s kopljem, ploe
s likovima Belerofonta u borbi s Himerom, Klitemnestre i Egista kako
ubijaju Agamemnona. Ima i drugih, koje prikazuju boice u arhajskoj
formi. Tu su i bronani i drugi oklopi iz Praisosa i Gortine, glinene
figurice ljudi i ivotinja arhajskog doba s raznih mjesta, grke vaze sa
181
Preskok preko bika, freska, Arheoloki muzej u Heraklionu
crnim i crvenim likovima, terakote i svjetiljke klasinog doba i helenistike kutije za nakit. U vitrini (207) izloen je razni nakit, od klasinog do rimskog, a vitrina (205) sadri bronani i srebrni novae s pojedinim primjercima zlatnog iz klasinog i helenistikog razdoblja. Ima primjeraka iz Atene, Egine, Argosa, Sikiona i Makedonije. Izloena je i
bronana statua djeaka u togi i sandalama iz 1. st. prije Krista.
Dvorana XIX. nalazi se u prizemlju. U njoj su izloene arhajske
skulpture i razni broncani predmeti od 700. do 500. godine prije Krista.
Iznad ulaza u dvoranu zamijetit emo Gorgonu iz 7. st. prije Krista,
pronaenu u Drerosu. Lijevo u kutu je lavlja glava. Na zidu lijevo prikaz je friza konjanika iz 7. st. prije Krista, s hrama u Priniasu. Ispod
friza su dvije skupine skulptura iz arhajskog doba s likovima boanstava. Tu su i dvije nadgrobne stele iz Gortine. Iznad ulaza u dvoranu (XX)
postavljene su figure boica koje su ukraiavale ulaz u celu jednog od
hramova u Priniasu. Na drugoj strani dvorane u nekoliko vitrina izloene su statuete iz 7. st. prije Krista, bronani titnici, oklopi i drugo.
Leei lav u sredini je iz Praisosa, oko 600. g. prije Krista. Izloeni su
i arhitektonski fragmenti sa Zeusova hrama iz Palaikastra i arhajski
pitosi s reljefnim ukrasima. Desno su i nadgrobne stele iz Drerosa.
Dvorana XX. Izloene su skulpture klasinog, helenistikog i
rimskog razdoblja. Na zapadnoj lijevoj strani nalaze se statue iz Knososa,
182
mladi Rimljanin, glava Homera, Dioniz s brljanovom krunom, Bakus s

mijehom (alabaster), velika statua cara Hadrijana, torzo Afrodite (ko
pija Praksitelova djela) i sarkofag s prizorima govornika i eleuzinskih
misterija.
Sjevema strana dvorane: statue iz Gortine, preteito kopije ranijih
rimskih djela. Istiemo kopije poznatih grkih djela: torzo Dorifora, sta
tua Pothosa s krilima, torzo Afrodite, Afrodita na kupanju, Atena Par
tenos i druge. Slijede biste Augustove obitelji iz 1. st. poslije Krista:
Livije, Tiberija, Augusta i Germanika, kao i dva egipatska boanstva s
Perzefonom i Plutom iz Izidinog hrama u Serapisu. Tu je i nekoliko
glava i statua, od kojih su neke kopije. Navodimo: Dionizova glava,
Herina glava (kopija klasinog originala), kultna statua Apolona, Pan s
frulom, glava cara Antonina, bista Septimija Severa (193.211.), statua
Germanika, Artemide (kopija), Higije sa svetim zmijama, Afrodite (ko
pija klasinog originala).
Istona strana desno statue iz raznih kretskih gradova, Hestija
(kopija originala), figura rimske carice (vjerojatno predstavlja Juliju
Domnu, enu Septimija Severa), sarkofag iz 3. st. poslije Krista, dvije
figure koje prikazuju smrt Niobine djece, glava cara Trajana (rimska
kopija), torzo Apolona ili Hermesa, poprsje cara Marka Aurelija i dio
podnog mozaika iz 2. st. poslije Krista (Knosos) s likom Posejdona i
nj egovim morskim kolima, u pratnji vodenjaka i dupina.
Juna strana izloeni su klasini, helenistiki i rimski reljefi i
fragmenti grcko-rimskih sarkofaga. Do njih je nadgrobna stela iz 4. st.
poslije Krista s prikazom lovca.
NA
Jedan je od
ljena jo u neolitikom dobu. Svoj vrhunac doivjela je sredmom drugog
tisuljea
P tom gradu (kao njezinom najvanijem centru)
prozvana je jedna posebna kultura mikenskom, a koja je cvjetala od
kraja sedamnaestog do poetka dvanaestog (ili neto kasnije) st. prije
bili su
odluu-
(f^ a u MzidtknoSve_
Poloaj grada
Mikena je udaljena neto vise od etrdeset kilometara od Korinta i
oko osamnaest kilometara od Argolidskog zaljeva. Sapaena je na
breuljku (visine 278 m) kojega okruuju druga znatno visa brda: sa
sjeveme strane Sveti Ilija (Elijas, 809 m) i s jugoistone strane Zara
A. Oirardi, Mikenska akropola, crtei
184
Glava sfinge, fragment

kamenog reljefa
s mikenske akropole,
oko 630. pr. Kr.,
Nacionalni arheoloki
muzej u Ateni
(604 m). Tako je grad bio smjeten na krajnjem sjeveru argolidske ravnice,
s izvanredno povoljnim stratekim poloajem, te je mogao nadzirati sve
tUfHWHir' tfhrtli junu Argolidu s njezinim sjevemim dijelovima Istmom i Korintom. Homer u svojim epovima spominje Mikenu
kao grad bogat zlatom. iNjezini mitovi inspirirali su najvee grke tragiare Eshila, Sdfokla i Euripida,
Mitska povijest i stvami dogaaji

Mitskim osnivaem grada Mikene ^. -e junak Perzej, sin Zeusa
1
keri kralja Akrizija iz Argosa. Ime Mikene potjee od davnina. Pauzanija spominje da je tamo gdje je Perzeju pao drak maa
(mykes) mjesto gdje treba osnovati grad. ZabiljeenO je i to da je Perzej
edan iupao gljivu (mykes) iz ,.1 kad je potekla voda,
se napio i lorn:m ifsiu d.io im>- Mikeim. iNjvodi i juuakiuju Mikenu,
ker rijenoga boga Inaha, po H
jfeogPWll dobio ime. Iftsjplstf., tumae
da je ime jpftdM. predhelensko 1 povezuju ga imenom |gj$!t& Mykale,
Mykalesos.
30 Pauzanija, 1989., 110.
185
Prema mitskoj predaji, poslije Perzejeve smrti njegov sin i nasljednik Stenel postaje kralj u Mikeni, a nakon njega navodi se kraljem
stariji mu sin Euristej, koji je poveao posjede i proirio granice na
Argos i Tirint. Vise je poznat po tome to je Heraklu zadao dvanaest
poslova koje je ovaj po ryegovoj zapovjedi i obavio. Ne samo da je poniavao Herakla, nego je i njegove potomke protjerao iz Argolide i progonio ih po cijeloj Heladi. Euristeja je ubila Heraklova majka Alkmena.31
Kraljevsko prijestolje u Mikeni preuzeo je Atrej, sin Pelopsa, elidskog
kralja, i njegove ene Hipodamije. O borbi za prijestolje s bratom Tijestom i zloeinima koje je uinio vidi opimije na stranicama 102. i 103.
Nakon Atrejeve smrti (ubio ga je Tijestov sin Egist) neko vrijeme Mikenom vlada Tijest. Osvetivi oevu smrt, Agamemnon ubija Tijesta i
proglaava se mikenskim kraljem. Agamemnon je ubrzo postao jedan od
najmonijih i najbogatijih ahejskih kraljeva. Kad Homer pjeva o Mi
keni bogatoj zlatom misli upravo na razdoblje Agamemnonove vlada
vine. On postaje vrhovnim zapovjednikom Ahejaca u ratnom pohodu
protiv Troje. Nakon desetogodinjeg rata vratio se u Mikenu, gdje su ga
okrutno ubili njegova ena Klitemnestra s ljubavnikom Egistom. Agamemnonov sin Orest kaznio je poslije ubojice svojega oca. Za vladavine
Orestova sina Tisamena, Mikenu su razorili Dorani. To je po Tukididu
bilo osamdesete godine nakon pada Troje,32 kada su Dorani s povratkom
Heraklida zauzeli Peloponez. Sigurno je da se tradicija i mitovi temelje
na istinitim povijesnim ogaajima. Teko je razluiti u toj isprepletenosti mitove od stvarnih dogadaja, pogotovo ondje gdje prestaju jedni, a
javljaju se drugi. Oko 1120. 1100. godine prije Krista mikenska je akro
pola bila opustoena poarima. Unato tome, prebivanje i ivot na njoj
nisu prestali tijekom cijelog prvog tisuljea prije Krista. U grcko-perzijskim ratovima javljaju se i Mikenjani, koji u bitci kod Termopila (480.
g. prije Krista) sudjeluju s 80 ratnika, dok u bitci kod Plateje (479. g.
prije Krista) zajedno s Tirintom sudjeluje oko 400 boraca. O tome govore
i podaci ugravirani s njihovim imenima na stupu u Delfima. Zbog te
povlastice i asti dodijeljene Mikenjanima, ljubomorni Argivljani (zbog
unitili Mikenu 468.
godine prije Krista, a njezine stanovnike prodali u ropstvo. Grad su
naselili novim iteljima, a to potvrduju iskopavanja koja su otkrila ostatke helenistikih kua iz 3. 1. st. prije Krista, ostatke novoga hrama,
kazalita i drugih helenistikih gradevina.
U 2. stoljeu poslije Krista, kada je Mikenu posjetio Pauzanija, ona
je bila opustoeni, mrtvi grad.
31 V. Zam arovsky, 1973.b, 88.

32 Tukidid, 1991., 19.
186
Krater ratnika, 13. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej u Ateni
Iskopavanja u Mikeni
Lord Elgin i Veli paa Naupliona spominju se kao prvi koji su iskopavali u Mikeni, iako je vjerojatno njihov cilj bio bez sustavnih iskopa
vanja na lak nain doi do vanih spomenika. Godine 1841. arheoloko
drutvo iz Atene trebalo je poeti iskopavanja kod Lavljih vrata. Slava
i poast u otkrivanju Mikene pripala je njemakom arheologu Heinriehu
Sehliemannu, koji je nekoliko godina prije otpoeo iskopavanja Troje na
breuljku Hisarliku u Maloj Aziji. Pokusna istraivanja (sondiranje
terena) u Mikeni je zapoeo 1874., a sustavna iskopavanja 1876. godine.
Nakon to je otkopao Lavlja vrata, otkrio je uz njih s desne strane pet
kraljevskih grobova u krugu grobova A s bogatim sarajem. Godine
1877./78. grki arheolog Stamatakis nastavio je iskopavanja i otkrio
esti kraljevski grob u krugu A i dao razjanjenja o Atrejevoj riznici.
Od 1886. do 1902. godine istaknuti arheolog Christos Tsountas nastavlja iskopavanja u Mikeni bez spektakulamih rezultata, ali njegovo znaenje je vise u tome to je dao priblinu sliku mikenske civilizacije. Pripi
suje mu se otkrivanje palace na vrhu akropole, temelja razliitih kua,
187
podzemnih izvora (fontana) i znatan broj grobova izvan zidina. Od

arheologa koji na krae iskopavaju u Mikeni spominju se 1909. godine
D. Evangelides, 1911. g. A. Keramopoullos i G. Rodenwald. Britanski
arheolog Alan Wace je od 1920. do 1923. godine nastavio novo razdoblje
sustavnih istraivanja i iskopavanja u Mikeni. Istraivao je i od 1950.
pa do smrti 1957. godine. Otkrio je mnoge poznate grobnice. Poslije
1955. godine iskopavanja vodi lord Taylour. Godine 1950. arheoloko
drutvo i arheoloki servis poeli su obnavljati neke spomenike u Mike
ni. Prigodom restauracije Klitemnestrme grobnice otkriven je dio gro
bova iz kruga B, koji e 1952. 1954. godine biti potpuno istraeni. Uz
neka izostavljena imena istraivaa, treba spomenuti prof. Mylonasa i
njegovo prouavanje spomenika na akropoli i izvan zidina.
Dananje naselje ispod Mikene zvalo se Harvati Hrvati do
1926. godine, kada mu je promijenjeno ime.
Pogled iz zraka na mikensku akropolu
188
Spomenici Mikene na akropoli

1.
Kiklopski zidovi s Lavljim vratima Iskopavanjima arheologa otkriven je jffits
i ^ H H H I fiteaflaw.
nepravilna trokuta. Najstarije 11$& potiece s krava treeeg ili
rjigOg 1 H H -Ne zna se pouzdano je li to prvo naselje bilo utvreno
obrambenim zidinama. Dananje kiklopske zidine (nazvane tako po Kiklopima, koje je po legendi tamo doveo junak Proit iz Male Azije) u
svojem najstarijem sjeveroistonom dijelu su iz sredine 14. st. prije Krista.
R A Z D O B L JA G R A D N JE I P R O S R E N J A Z ID IN A
Tlocrt mikenske akropole

1. Kiklopski zidovi s Lavljim vratima
2. Zgrada itniee
3. Krug grobova A
4. Kua uz pristupnu rampu
5. Kua velike vaze
6. Juna kua
7. Kua idola
8. Tsuntas kua
9. Sjeverni ulaz (propileje)
10. Unutranji zapadni pristup
11. Juni ulaz sa stubitem
12. Malo predvoije
13. Gostinjska soba
14. Veliko dvorite
15. Megaron
16. Arhajski hram
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26.
27.
28.
29.
30.
31.
Atelje i radionice
Kua sa stupovima
Kua Delta
Kua Gama
Zgrada Alfa
Jugoistoni ulaz (vrata)
Zgrada (kua) Beta
Cisterna iz helen. doba
Sjeveroistoni izlaz
Tajni prolaz prema cisterni
Spremista
Sjeverna vrata
Prolaz za spremista
Zgrada M
Zgrada strae ili zgrada N*
189
Naime, pojedini kameni kvadri megaliti teki su i do deset tona,

a zidovi su debeli od est do devet metara, pa se smatralo da ih je mogla
graditi samo nadljudska snaga mitskih Kiklopa. Jugozapadni dio zidina
neto je mlai i pripada drugoj fazi gradnje, iz 1250. g. prije Krista, dok
je manji dio na sjeveroistoku iz 1200. godine. Duina zidova, koja je
obuhvaala povrinu grada od oko 3,5 hektara, bila je oko 800 m.
U grad se ulazilo kroz glavni ulaz na sjeverozapadnoj strani, poznat
kao L avlja vrata. Postojala su jo jedna slina vrata, ali neto manja
i bez ukrasa na sjevemoj strani, kao tajni ulaz, i jedan manji izlaz na
istonoj strani koji je sluio stanovnicima za naputanje grada u sluaju
vee opasnosti.
Lavljim vratima vodio je put u obliku dromosa, koji je s desne strane
u duini desetak metara i s lijeve strane u duini oko trideset metara
bio zatien golemim obrambenim zidom. Vrata su sagradena od etiri
obraena kamena megalita: praga, dva dovratnika i nadvratnika, ija je
teina iznosila oko 18 tona. Vrata su visoka 3,10 m, a iroka u visini
190
A. Girardi, Lavlja vrata u Mikeni s unutranje strane, crtei
praga 2,95 m. Iznad nadvratnika nalazio se trokutasti otvor u koji je

umetnuta ploa od tvrdog vapnenca debela 70 cm, s prikazom dva lava
u reljefa, a po kojima su vrata i dobila ime. Trokutasti dio s reljefnom
ploom imao je za cilj rasteretiti nadvratnik od optereenja. Lavovi su
uspravljeni na zadnje noge, dok se prednjima upiru na bazu stupa koji
svojim kapitelom i oblikom ukazuje na slinost sa stupovima koritenim
u kretskoj arhitekturi. Njihove su glave unitene, a bile su frontalno
okrenute prema gledatelju. Pretpostavlja se da stup izmedu lavova
predstavlja anikonino boanstvo.'Moda je to boanstvo Velika Majka,
koja je esto predstavljana izmedu lavova i u mnogim sluajevima poistovjeivana s Rejom i Kibelom.33
Bilo je i drugih miljenja. Arheolog Wace je smatrao da je lav simbol
Mikene, pa je uz navedeno religijsko mogao imati i heraldiko znaenje.
Neki znanstvenici pak smatraju da su lavovi uvari akropole i vladarske
palace.
33 B. G avela, 1969., 66;
R eja (gr. Rheie, lat. Rhea ili Ops) ena je Titana Krona i m ajka boica i
bogova: H estije, D em etre, H ere, H ada, Posejdona i Zeusa.
K ibela (gr. K ybela, K ybele, lat. Cybele), m aloazijska b oica koju su G rci i
Rim ljani tovali kao V eliku M ajku bogova . Poistovjeivana je s m ajkom najvieg
boga Zeusa Rejom . V. Zam arovsky, 1973.b, 165. i 267.
191
Visina reljefa je 3,30 m, irina u bazi 3,90 m, i najstariji je primjer

monumentalne skulpture u Europi, Vrata su se zatvarala dvama drvenim krilima pokrivenim broncom, Prema najnovijim istraivanjima,
Latlja vrata $$ ]z sredine 13. at prije Krista.
2. Zgrada itnice Kad se prou Lavlja vrata, odmah s desne
strane nalazila se gradevina uz fortifikacijske zidine. Po vrstim teme
ljima moglo bi se zakljuiti da je najvjerojatnije bila podignuta na kat.
Njezina funkcija nije poznata, no s obzirom na poloaj u blizini glavnog
ulaza, moda je sluila cuvarima grada i palace. Prilikom iskopavanja
u njezinim prostorima pronadeni su pitosi s karboniziranim itaricama,
po emu je nazvana itnica. Zgrada je, kao i mnoge druge, nestala u
poaru potkraj 12. st. prije Krista. Izmeu itnice i unutranjeg zida
Lavljih vrata pronadeni su ostaci stuba koje su vodile na vrh utvrdenja.
3. Krug grobova A Juno od zgrade itnice, na istoj strani,
1876. g. H. Schliemann je otkrio krug kraljevskih grobova nazvanih
grobovi kruga A. Jo u arednjoheladskom razdoblju na tom je prostoru
bilo groblje koje se jpgpSiiljilPW M dananjih zidina, do
iit|^HH
H H H H ^ ^ H ueili H
I ipstbomH I
U krugu
bio promjera 28; at, otkriveno je est gfeibova. Pet
otkrio. Schheiiiann, a esti grki arheolog Stamatakis.
Prostor je bio > / 1 ^ 4
nih ploa, koje su natkrivale vodoravne ploce, pa je izgledalo kao da je
to puni zid, ija je visina bila izmedu 0,90 i 1,50 m. Ulaz se nalazio na
njegovoj sjevemoj strani. Grobovi obiljeeni od I. do V. imali su oblik
pravokutne rake, ije su strane bile obzidane lomljenim i neobradenim
kamenom. Bili su razliite veline, pa im dimenzije variraju od 3,05 x
2,15 do 6,55 x 4,10 m, a iskopani su i na razhitim razinama od 0,75
do 1,50 m dubine. .Ji .
-1
-Wft
ttlM fl
ploa bila je najsufcd, zemlja koja je formirala humak, na koji f t onda
postavljala stela. Stele- su bile pkrai-ene plitkim reljefom s pnzoruna
IbSfenJratnicima, utkailia
Zftja'egiafidtugirn motiwma u stihziranim oblicima. Bilo je i neukraenih stela.
U tim je grobovima naena itava riznica najrazmrvrsnijih zlatnih j
drugih predmeta, koji su sadrajem obogatili mikensku dvoranu u
Arheolokom muzeju u Ateni. Spomenut emo samo neke od njih; zlatne
dijademe, pojasi, rozete, medaljoni, posude od zlata i srebra, bodei sa
zlatnom inkrustacijom i osobito zlatne maske, kojih je pronadeno pet i
koje su pokrivale lica pokojnika. Stilizirane, nisu imale odliku realnog
portreta, a najvjerojatnije su bile u vezi s vjerovanjem u zagrobni ivot;
teina svih predmeta u zlatu iznosila je 14 kg.
jjjili; jte OtkriO' . aiaske.; , dai-i t -
i/ Atrejeve dtn&stije Medutim.
maske i grobovi su znatno stariji i potjeeu iz 16. st. prije Krista. Grobovi
192
Krug grobova A u Mikeni
i njihov sadraj pripadali su za sada neidentificiranoj kraljevskoj obitelji iz toga doba.

Velika rampa (bez broja na planu) U produetku Lavljih vrata,
tik uz krug grobova A, ostaci su potpornog zida velike rampe koja je
vodila prema palai na vrh akropole. Ta glavna cesta dopirala je do
ulaza u veliko stubite kroz koje se prolazilo kako bi se dolo do palace.
Izgleda da je to bila jedina cesta kojom se moglo konjskom zapregom
oi do stubita kraljevske palace.
4. Kua uz pristupnu rampu Juno od kruga grobova A, na
prostoru blie kiklopskim zidinama, otkrivena je skupina nekoliko graevina-kua, medu kojima je pet danas poznato pod odreenim imenom.
Jedna od njih je nazvana Kuom kraj rampe, jer su njezini ostaci otkri
veni pokraj velike rampe. Imala je megaronski raspored prostora i ispod
njezinog poda pronadeni su razliiti fragmenti vaza i ostaci fresaka. U
tome dijelu pronadeni su takoer i ostaci srednjoheladskih grobova.
5. Kua velike vaze Kua velike vaze nazvana je tako po fragmentima velike vaze koju je otkrio Schliemann, a prikazivala je likove
ratnika. Vaza se uva u Arheolokom muzeju u Ateni. Naknadna isko-
193
pavanja oko te zgrade 1950. g. otkrila su 16 grobova iz srednjoheladskog

razdoblja.
6. Juna kua Juna se kua nalazila juno od Kue velike vaze
pa je nazvana Juna kua. Utvreno je da je sagradena poetkom 13.
st. prije Krista. Ispod njezinog sjeveroistonog dijela otkriveno je 1954.
godine vee spremite 10 pitosa.
7. Kua idola Kua idola nekad se zvala Kua citadele ili
Waceova kua. Ime je dobila po pronaenim idolima od terakote. Pojedi
ni dijelovi kue imali su kultnu namjenu, to se dalo zakljuiti po pronaenim rtvenim darovima (osim idola, otkriveni su predmeti u obliku
zmije, raznog nakita i drugo).
Zlatna pogrebna maska, 16. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej
u Ateni
194
GRKA OD MITOVA DO ANTICKIH SPOMENIKA
pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloski
muzej u Ateni
8. T s o u n ta s o v a k u a bila je sagradena jugoistono od Kue ido

la. Godine 1880. tu je kuu otkrio Ch. Tsountas. Kasnija istraivanja
(1950., 1959. i 1960.) ukazuju da su to moa dvije zgrade. U istonom
dijelu ustanovljena je obredna prostorija u kojoj su pronadeni ostaci
fresaka.
9. 16. K r a lje v s k a p a l a a Glavne gradevine koje ine kompleks
kraljevske palae zauzimale su sredinji dio mikenske akropole. Palaa
je sagradena na terasastom terenu. Slubeni ulaz u palau bio je na
junoj strani (11), iako je postojao jo jedan na sjeverozapadnom dijelu,
koji je vodio kroz neku vrstu p ro p ile ja (9) u unutranji zapadni pristup (10). Kroz veliko stubite nepravilnog tlocrta dolazilo se u m alo
p re d v o rje (12), a potom u gostinjsku (ili moda u prijestolnu) sobu.
Desno i istono od predvoija nalazilo se v elik o d v orite (14), u kojem
se na istonoj strani smjestio najvaniji dio palace zvan m egaron (15).
Mikenski megaron bio je dugaak 23 m, a irok 11,5 m. Sastojao se od
predvorja s dva drvena stupa, od kojih su sauvane njihove kamene
baze vidljive in situ, vestibula i glavne dvorane (megaronaj. U sredini
glavne dvorane nalazilo se kruno ognjite promjera 3,40 m, okrueno
etirima stupovima koji su nosili krov. Ognjiste je bilo namijenjeno
obrednim sveanostima i prinoenju rtava. Prijestolje je bilo smjeteno
uz juni zid na sredini. Pod megarona bio je pokriven gipsanim ploicama. Taj je megaron bio istovjetan s onim u Tirintu. Iz oblika megarona
koji se ovdje prvi put javlja razvit e se poslije grki hram.
Treba naglasiti da su za mikensku palau zidanu tesanim kamenom
u konstrukciji rabljeni stupovi koji su izgledom podsjeali na kretske.
Unutranji zidovi palace bili su ukraavani freskama, o ernu sviedoe
otkriveni tragovi. Slikaii su u- 'ral fresco tehnici, Cistim: tqnovima bez
posebnog nijansiranja Palaa je & druge polovice 14. st. prije Krista. Sa
195
Ouvani ostaci kraljevske palace u Mikeni, pogled sa zapadne strane
sjeverne strane megarona nalazile su se spavae sobe kraljevske obitelji

u koje se dolazilo kroz prolaz na sjevernoj strani predvorja. Ti dijelovi
palace skoro su potpuno uniteni pa su vidljivi ostaci samo u manjem
dijelu. Sjeverni dio palace pokriven je kasnijom gradnjom arhajskog
hrama (16) iz 7. ili 6. st. prije Krista. Hram je orijentiran u smjeru
sjeverjug i bio je posveen Ateninom kultu.
17.20. Gradevine na jugoistonom dijelu Akropole Iz tog
kompleksa gradevina najpoznatija je Velika kua sa stupovima (18).
Ulaz je bio na sjevernoj strani. Dugi hodnik vodio je u unutranje
pravokutno dvorite, koje je bilo okrueno stupovima. Kua se sastojala
od razliitih prostorija. Osim prostora za boravak, postojao je sklop pomonih prostorija i skladini prostor (u jednom je otkriven vr za pie
na kojem je bio urezan natpis linearnim pismom B). To je izvrstan
primjer mikenske kue koja je imala dobro rijeeno pitanje kanalizacijskog sustava.
Zapadno od te kue sa stupovima, godine 1965. otkriveni su temelji
drugih kua (koje su se nadovezivale na spomenutu), a za koje se pretpostavlja da su bili ateljei umjetnika i radionice zanatlija (17),
osobito kovaa. U sjeveroistonom dijelu od kue sa stupovima otkri
vene su 1966. g. jo dvije zgrade nazvane Gama (20) i Delta (19), ija
se funkcija ne zna, a koje su postojale i nakon poara potkraj 12. st.
prije Krista do definitivnog naputanja akropole. Smatra se da su sve te
196
Mikenska ena, dio freske, 13. st. pr. Kr., Nacionalni arheoloki muzej
u Ateni
gradevine s kuom sa stupovima pripadale istonom krilu kraljevske

palae.
Sjeverno od tih gradevina otkrivene su prostorije koje su najvjerojatnije sluile kao sklaita (27). U blizini se nalaze S jevern a vrata
(28), o kojima je ve neto reeno u sklopu opisa kiklopskih zidina s
Lavljim vratima.
21. 26. G r a d e v in e n a s je v e r o is to n o m d ije lu A k r o p o le Taj
produetak akropole dograden je oko 1200. g. prije Krista da bi se grad
opskrbio vodom iz podzemnog rezervoara sagradenog u to doba. Tri
bunara i cisterna za kinicu, koji su prije sagraeni, na akropoli nisu
mogli osigurati dostatnu koliinu vode, osobito kod opsada grada.
Taj re ze rv o a r-ciste rn a (26) nalazi se 40 m izvan zidina i na 18 m
ispod povrine. Punio se vodom s izvora, koji je bio udaljen oko 360 m
istono od zidina grada, pomou podzemnog akvedukta. Do cisterne je
vodio tajni hodnik sa 98 stuba, od kojih je prvi niz od 18 stuba vodio u
sjeverozapadnom smjeru unutar zidina, zatim krai dio ide izvan zidina
izravno na sjever, gdje poinje drugi niz od 20 sputajuih stuba u
zapadnom smjeru. Nakon nekoliko stuba, na desnoj okuci poinje trei
GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE
197
niz od 60 stuba u sjeveroistonom smjeru, koje nas dovode do cisterne.

Njezina dubina bila je pet metara. Taj rezervoar-cisterna bio je tako
tehniki realiziran da je bio udo mikenske epohe. Prema arheologu
Wacu, Argivljani su saznali za tu cisternu i tajni hodnik, to im je
pomoglo da lake svladaju Mikenjane i prisile ih na predaju 468. godine
prije Krista.
Desno od ulaza u tajni prolaz za cisternu nalazio se jo jedan otvor
prolaz u zidinama (25) za sluaj protunapada ako bi Sjeverna vrata
bila blokirana. Istu ulogu imao je i izlaz (22) u jugoistonom dijelu
zidina.
Ima miljenja da je ta podzemna cisterna bila fontana (izvor) Perzeja, ali nije sigurno da je to ista ona o kojoj govori Pauzanija. Pojedini
istraivai lociraju je na prostor izmedu Lavljih vrata i kruga grobova
B.
Glava iene
iz Mikene,
15. st. pr.
Kr., visina
16,8 cm,
Nacionalni
arheoloki
muzej
u Ateni
198
U sjeveroistonom prostoru akropole, u blizini sjevernog izlaza,

otkriven je kruni otvor eisterne iz helenistikog doba (24). Juno od
otvora su ostaci dviju zgrada nazvanih A lfa (21) i Beta (23).
Spomenici izvan akropole

Na padinama i zaravnjenom prostoru zapadno i jugozapadno od
akropole novijim iskopavanjima otkrivene su neobino vane gradevine
(kue), jamski i drugi grobovi, osobito kupolne (tholos) grobnice, koje su
imale izuzetno znaenje u razvoju mikenske kulture i civilizacije.
1. 9. K u p o ln e ili T h olos g r o b n ic e Medu najpoznatije spomebake svakako pripadaju kupolne grdbnice. khjih je u Mikeni otkriveno
devet. Pronadene su i na drugim mjestima u Grkoj: u Argosu, Tirintu,
Vafiju kod Sparte, Pilosu, Atici (blizu Atene), Orhomenosu u Beotiji i
Tesaliji. Podrijetlo vuku vjerojatno s Krete.
Alan Wace, prouavajui grobnice u Mikeni, svrstao ih je u tri sku
pine na temelju odreenih specifinosti. U skupinu A od 1500. do 1460.
godine pr. Kr. ubraja: Kiklopsku grobnicu fj), Epano Phurnos 2 ' i
Egistovu grobnicu (3); u skupinu B od 1460. do 1400.: Pnaghia grob
nicu (4), Kato Phurnos (5) i Lavlju grobnicu (6); u skupinu C od
1400. do 1300.: Genia grobnicu (7), Atrejevu riznicu (8) i Klitemnestrinu grobnicu (9).
Ulaz u
Klitemnestrinu tholos
grobnicu
u Mikeni,
14. st. pr. Kr.
GRADOVI I AJRHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE I MIKENSKE.
Kupolne grobnice
Ostale gradevine
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
19.
20.
21.
26.
Kiklopska grobnica
Epano Phurnos
Egistova grobnica
Panaghia grobnica
Kato Phurnos
Lavlja grobnica
Grobnica Genia
Atrejeva riznica1
Klitemnestrina grobnica
Kua olova
Kua titova
Kua trgovaea uljem
Kua sfinga
Zapadna kua
Grobovi kruga B
Kua trgovaea vinom
Petsos kua
Helenistiki zidovi donjega grada
Helenistiko kazalite
Perzejeva fontana
Pretpovijesno groblje
199
200
Atrejeva riznica u Mikeni, 13. st. pr. Kr.
&
rzZ
201
A. Girardi,
Atrejeva
riznica, pogled
iznutra, crte
Od svih navedenih posebno se izdvaja Atrejeva grobnica nazvana

stavlja da su bili sadraj grobnice prije nego opljakana jo u starom
I u arhijekitonskom pogledu bila je- n,ajsavr^mja. Veliku sli&wst
'knpplnomigtftbMom Orhomenasa'J&.tefe
djelo ietagfR. arhitekta. Grobnica je
% padinu brijega. Do
.-dSlrOS dug 36 m i irok est metara, koji
je takoer (lsjeen u brijeg i obioen na stranama obradenim kvadratima. Vrata grobnice, visoka pet, a iroka 2,6 m, bila su sa strane
-& reljefno obradenim pplpistjiêm (ciji uzori vuku
p od rM io od stupova kretskih palaa). Vrata su se zatvarala drvenim
. ipoktiivenim l i B M i i M M f e i l M i i E >;' 1
je; osim rastereenje, sluio da se u njega postavi ploa s dekoriranim
202
Vaza s tri ruke sa stiliziranim palmama, rad mikenskog umjetnika,

15. 14. st. pr. Kr., podrijetlom iz Deirasa kod Argosa, Nacionalni
H M 8"' WOtivnn Desno i lijevo od ploe nalazio se po jedan manji

polustup u njezinoj visini. Unutranjost riznice sastoji se iz dva dijela,
od kojih je vei krunog oblika i sluio je kultu, a drugi je manja pravokutna prostorija usjeena u stijenu, a koja je bila namijenjena pokojniku. Iz vee u manju prostoriju na desnoj strani vodio je mali hodnik
s vratima. Vea kruna prostorija promjera je 14,50 m, a visoka 13,20
m. Njezin svodni oblik sastojao se od 33 koncentrina sloja od pravilno
203
obraenog (s unutranje strane zaobljenog) kamena, poloenog jedan

preko drugoga, te se postupno slojevi suzuju prema vrhu i tako tvore
kupolu u obliku konice. Svod je bio ukraen bronanim rozetama.
Sagradena je poetkom 13. st. prije Krista, dok arheolog Mylonas smatra da je nastala oko 1250. g., kad i Lavlja vrata.
15. Grobovi kruga B Zapadno od Lavljih vrata na udaljenosti
oko 130 m, godine 1951. prilikom restauriranja Klitemnestrine grobnice
naeni su grobovi koji e poslije biti nazvani grobovima kruga B.
Temeljita iskopavanja izmedu 1952. i 1956. g. (Papademetrion i Mylo
nas) otkrila su mjestimino sauvani parapetni zid od kamena istoga
promjera (28 m) kao i kod grobova kruga A. Unutar tog kruga iskopane su 24 grobne komore sagradene izmedu 1650. i 1550. g. prije Kri
sta. Veina grobova je iz istog doba kao i oni kruga A, osim nekoliko
njih za koje je utvrdeno da su neto stariji. Jedanaest grobova je bilo
obloeno neobraenim kamenom, ostalih trinaest graeno je neto
drukije od klesanog kamena. Bili su natkriveni kamenim ploama, osloiy'enim na drvene grede, preko kojih je nasuta zemlja u obliku humka,
a na koju se postavljala stela kao i kod grobova knxga A. U nekim
grobovima su pronaena i po etiri kostura, a bilo je i onih s po jednim.
Oprema grobova bila je bogata. Pronaene su keramike vaze, bronano oruje, boei, iljci kopalja i strijela, razliiti predmeti i ukrasi od
zlata i srebra, jedna posmrtna maska od slitine zlata i srebra, te mnogobrojni sitni predmeti od raznog materijala. Grobovi su bili i razliite
veliine. Najvei, Gama grob bio je dimenzija 3,80 2,80 i dubine 3,50
m, dok je najmanji grob veliine 2,75 1,80, dubine 2 m.
10. 14. i 16.17. Ostale gradevine Na nekohko mjesta, osim
grobova u krugu B, znaajnih kupolnih grobnica, otkriveni su i ostaci
gradevina za koje je ustanovljeno da su bile privatne kue. Jednu
takvu skupinu zgrada istraili su arheolozi britanske kole. Otkopane
su u blizini Atrejeve riznice i na istonoj padini breuljka Panagitsa (od
G. Mylonasa). Otkrivene kue nazvali su Kua I. (sruena u potresu
oko 1250. g. prije Krista), Kua olova (10) nazvana po olovnoj posudi
koja je u kui pronaena, i Lizina kua (naziv dobila po Waceovoj
keri).
Posebno je vana druga skupina od etiri kue, koje su pripadale
bogatim Mikenjanima, iskopane oko 70 m juno od grobova kruga B.
Jedna od tih kua dobila je ime Kua titova (11) po titovima koji su
u njoj otkriveni, a kua s njezine june strane nazvana Kuom trgovaea
uljem (12) jer su u njezinim prostorijama pronadene posude u kojima
se dralo ulje. Najjunija u toj skupini je Kua sfinga (13), nazvana po
pronaenim bjelokosnim medaljonima s likom sfinge. Paralelno s Kuom
trgovaea uljem, ali s njezine zapadne strane, otkriveni su temelji druge
gradevine koja je oznaena kao Zapadna k u a (14). Posebna vanost
204
Ploica s lineam im pismom B , Nacionalni arheoloki muzej u Ateni
tih otkria je u tome to su u svim kuama pronaene ploice ispisane

lineamim B pismom34, iji je sadraj bio vezan uz gospodarski ivot.
Sve etiri kue toga podruja izgorjele su u poaru potkraj 13. st. prije
Krista. Te je kue otkopao Wace.
U nekoliko iduih stoljea protogeometrijskog i geometrijskog raz
doblja na tom e mjestu nastati groblje, da bi se ponovno u doba helenizma gradile kue.
Trea skupina kua pronaena je zapadno od Lavljih vrata. Godine
1950. otkriveno je na tom mjestu spremite s oko 600 vaza razliitih
oblika i veliina, raznim peharima i velikim brojem figurina. Jugozapadno od toga dijela otkriven je jo jedan niz kua, od kojih je za sada
poznata Kua trgovaea vinom (16). U njezinom spremitu pronaeno
je pedesetak vreva, koji su najvjerojatnije sluili za vino.
34 Na K reti su b ile poznate dvije vrste pism a. Starije, nazvano linearno pismo
A , i m lae, linearno pismo B. O sim u K nososu na Kreti, glinene ploice
ispisane lin e a m im pism om B pronaene su i na drugim m jestim a u Grkoj, oso
bito u Pilosu i M ikeni. T ek 1953. godine engleski zn anstvenici M ichael V en tris i
John C hadw ick uspjeli su desifrirati to pism o B i u tvrditi da je ono pisano starogrkim jezikom . T o j e je z ik kojim su govorili A hejci. V. Zam arovsky, 1973 30. i
89 90. F. C ham oux, 1967., 24 26.
T I R I N T
Grad u pokrajini Argolidi, uz Mikenu najistaknutiji je lokalitet mi
kenskog razdoblja. Njegove kiklopske ruevine nalaze se u blizini puta
ArgosNauplion, udaljene od Naupliona oko pet km. Kao snani gradtvrdava branio je Mikenu s mora, od kojega je 2 km dalje bio sagraden
na dugakom, niskom breuljku u jugoistonom dijelu argivske ravnice.
Zidine grada (oko 725 m duine) bile su podignute od golemih i grubih
kamenih blokova (dugih i vise od tri metra), nazvane su kiklopskim (kao
i one u Mikeni), ija je debljina iznosila od 4,5 do 17,5 m. Homer je u
Ilijadi pjevao: Tirint je okruen zidinama. Pindar se divio njegovim
Tlocrt grada-palace u Tirintu

1. Pristupna rampa
2. Ulaz
3. Glavni ulaz
4 . Dvorite
5. Galerije (mala odjeljenja)
6. Vee propileje
7. Veliko dvorite
8. Galerije
9. Propileje
10. Dvorite palace
11. Megaron
12. Kupaonica i druge prostorije
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
Mali megaron
Srednji plato akropole
Stubite
Vrata stubita
Bunar
Toranj
Donji plato
Prolazi za cisternu
Straarnice i spremita
Ulazi na plato
Mala straarnica
206
kiklopskim vratima. Impresioniran izgleom zidina, Pauzanija ih je

usporedio s egipatskim piramidama.35
Kao osniva Tirinta, prema mitu, spominje se Proit.86 Prema legendi,
grad je dobio ime po heroju Tirintu, sinu Argovu (osnivau Argosa) i
unuku Zeusovu. U njemu je ivio Heraklo, najvei junak grkog mita.
Tirint je bio naseljen ve u treem tisuljeu prije Krista, a najvei
procvat doivljava izmeu 14. i 12. st. prije Krista. Na kraju mikenskog
doba (druga polovica 12. st. prije Krista) akropola je bila poruena i
spaljena. Nastavlja se ivot u geometrijskoj epohi 9. i 8. st. Tijekom
kasnijih stoljea Tirint se spominje osobito 479. g. prije Krista, kada je
zajedno s Mikenjanima poslao kontingent od 400 vojnika u bitku kod
Plateje. Poruen od Argosa 468 g- prije ffijSff ostaje u cijelosti pust.
Iako su oba utvrdena grada, Mikena i Tirint, bili blizu jedan drugome, moe se zakljuiti da je cijelo podruje u tom dijelu Argolide bilo
pod vlau mikenskih kraljeva i da je Tirint bio ovisan o njima. Cini se
da je Tirint u odnosu na Argos i Mikenu uvijek imao sporednu vanost.
Prva iskopavanja Tirinta zapoeo je H. Schliemann 1876., a nastavio
ih je od 1884. do 1885. g. zajedno s Dorpfeldom. Iskopavao je i njemaki
arheoloki institut.
Opis grada-palae
âd^pdlaa MP.te razffiMlehria
razine na kojima
su nastajali pojedini dijelovi palace u tri vremenski razliite faze. Na
najviem platou nalazio se glavni dio palae, koji odgovara i prvoj fazi
gradnje (oko 1375. 1300. g. pr. Kr.). Srednji, nii plato sa svim gradnjama pripada drugoj fazi (od 1300. do 1250. g.). U posljednju fazu
moemo uvrstiti cjelokupno dovrenje palace, od propileja i pojedinih
cjelina gom jeg dijela dvora do glavnog ulaza i zapadnih stuba (od 1250.
do 1200. g.). Palaa je bila utvrdena nakon 1400, godine prije Krista,
j f e i m a p tijekom navedenih faza. Ulaz na
na IstlilggJ
strani, a do njega je vodila pristupna rampa (1). Ulaz (2) u poetku
je bio irok 4,70 m, a poslije je suen na 2,5 m, vjerojatno iz sigurnosnih
razloga. Sa strane ulaza bile su podignute dvije kontrolne kule (tornje-
35 S tvrave iz m letakog razdoblja na brdu P alam idi k od N auplion a m ogle su

se nekada vid jeti zidine Tirnita, a danas se zam jeuju ruevine toga grada.
36 Proit (gr. Proitos, lat. Proetus) osniva Tirinta, sin je argivskog kralja A banta
i ene m u A gla je. K ad je poslije oeve sm rti brat m u Akrizij postao kralj (s kojim
je bio u svadi), P roit je napustio A rgos i n aselio se u oblinjem Tirintu. Pozvao je
divove K iklope, koji su m u pom ogli poii tvravu-grad. Ne zna se kako je zavrio
ivot. P rem a je d n o m izvoru, ubio ga je Perzej, A krizijev unuk, izvukavi glavu
m eduze p red kojom se, pogledavi je , odm ah skam enio. V, Zam arovsky, 1973.\ 259.
207
vi), pa neprijatelj nije imao mogunost nasilnog ulaza bez sprjeavanja.

Iza ulaza skrene se nalijevo prema glavnim vratima, koja vode u palau.
Ako se krene nadesno, dolazi se na donji plato akropole.
Glavni ulaz (3) slian je Lavljim vratima u Mikeni. Priblino je
istih dimenzija i s reljefnom ploom (s lavovima i stupom izmedu njih)
u trokutastom dijelu iznad nadvratnika. Sauvan je samo jedan megalitski dovratnik. Kad se produ ta vrata, dolazi se u dugako predvorje
koje se u svojem junom dijelu proiruje u dvorite (4). S njegove istone
strane nalazio se dugaki trijem. Iz trijema se moglo doi na donju
razinu u ureena mala odjeljenja (5) galerije sagraene u debljini
visokih zidova i spajane zajednikim uskim nasvoenim hodnikom. To
su bile poznate galerije Tirinta zvane kazamate. Po svojoj konstrukciji
pripadaju najsavrenijim djelima arhitekture mikenskog doba. Galerije
su shuffle kao skladita i, u sluaju opsade, za sklanjanje stanovnika
grada. Iz dvorita (4) prolazilo se kroz velike propileje (6) koje su se
sastojale od predvoija, na jednoj i drugoj strani, s po dva stupa, po-
208
GEKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA
Portret ene,
freska
podrijetlom
iz Tirinta,
15.14. st.
pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloki
muzej
u Ateni
dijeljene u sredini zidom u kojem su se nalazila vrata.

m luso^ *'lu ljfi'i poslije nis'fradn-T ntalnih pippiieja l.oje
1 n l i - ll.s f a lllA k lO p p J n
Dolaskom u v elik o d v orite (7) moralo se proi kroz jo jedne,

neto manje, p ro p ile je (9) da bi se dolo u sred in je dvorite palace
(10). Na jugu utvrdenja nalazilo se pet k vad ratn ih p rostorija (8)
povezanih dugim hodnikom i potpuno istovjetnih s onima na jugoistoku
koje su predstavljale galerije. Sredinje dvorite imalo je s tri strane
neku vrstu trijema s drvenim stupovima (i rtvenikom u junom dijelu),
dok je na etvrtoj, sjevernoj strani bio ulaz u kraljevske odaje velianstveni p e g a r o n (11 a, b, c). Megaron se sastojao od tri prostorije:
p red v o rja (a), koje je bilo otvoreno prema dvoritu i imalo dva drvena
stupa, veeg predvorja vestibu la (bi i je d in stv en og m egarona
209
u prostor pravog megiarona vodila su jedna kojasu bila usredini zida.

To je predvarje imalo na zapadnoj strani jo jedna vrata koja su sluila
za pristup u druge prostorije palaSe. Najraskonija prostorija Mia je
jedinstveni megaron (c), po kojoj je megaron i dobio ime. U sredini je
imala kruno ognjite (koje se nigdje ne javlja u kretskim palaama),
oko kojega su se nalazila etiri stupa koja su nosila dio krovne konstrukcije s otvorom za svjetlost. Stupovi su u svojem gornjem dijelu
bili proireni kao i oni kretskih palaa. Veliina te prostorije iznosila je
11,80 x 9,80 m, a cijelog megarona sa sve tri prostorije (s debljinom
zida) 25 x 12,5 m. Njegovi zidovi bili su ukraeni freskama. Prijestolje
se nalazilo s desne strane ulaza. Svojim pravilnim rasporedom i sredinjim poloajem koji je zauzimao u kraljevskoj palai imat e velik utjecaj i poslije, kao i mikenski megaron, te e se iz njega razviti osnovni
oblik grkoga hrama. U arhajsko doba na dijelu megarona sagraden je
hram posveen boici Heri.
Zapadno od megarona nalazile su se kupaonica i druge prostorije
(12) namijenjene kraljevskoj obitelji. Te su prostorije imale proveden
sustav za dovod i odvod vode. S istone strane megarona ulazilo se u
malo dvorite iza kojega je u produetku bio drugi, manji megaron
(13), koji je pripadao kraljici.
Sjeverno od palace i njezinih glavnih odaja prostirao se srednji pla
to akropole (14) s puno malih radionica. Uz zidine na zapadnoj strani
sagraeno je stubite (15) s vratima (ulazom) (16) ugradenim u debele
zidine, a koje je najvjerojatnije povezivalo palau s oblinjim morem.
Neprijatelj se nije mogao, kroz vrata, lako probiti u palau. Prilikom
uspinjanja na vise od 80 stuba izlagao bi se opasnosti da bude pogoden
i ubijen. Oni, pak, koji bi se probili dalje, upali bi u duboki i iroki bunar
(17), hi bi, ako bi doli do vrha stubita, zavrili u tomju (18) s malom
ili nikakvom mogunou da preive. Sauvani su tragovi stubita.
Donji plato (19) bio je odijeljen zidinama od srednjeg dijela akro
pole i palace. Na njegovoj sjeverozapadnoj strani nalazila su se dva
tajna podzemna prolaza k cisternama za vodu (20), koje su bile izvan
okvira utvrdenja akropole. U sluaju dulje opsade ni jedan dvorac nije
mogao izrati bez dostatne koliine hrane i vode. To je bio veliki pro
blem kod gradnje dvorova (palaa) u mikenskom razdoblju, osobito za
opskrbu vodom. Ti su prolazi napravljeni u obliku hodnika s nekom
vrstom iljastog svoda. Po tehnici gradnje mogli su se usporediti s tajnim
hodnikom koji je vodio cisterni (izvan zidina) u Mikeni.
U zidinama donjeg platoa bilo je ugradeno devet nia, est na istonoj i tri na zapadnoj strani. One su sluile kao straarnice (21) i po
potrebi kao spremista. Jedna manja straarnica bila je blizu glavnog
ulaza na akropolu (23). Plan pokazuje da su jo troja vrata (manji
ulazi) (22) vodila na taj dio platoa.
P I L O S
U zapadnom dijelu Peloponeza, u pokrajini Meseniji, u 2. tisuljeu
prije Krista, postojao je jedan od najistaknutijih gradova mikenske epohe
dii'Mu Clio' Pn predap kuiii
zapisao Pauzanija, grad je osnovao
Pil(os), Klezonov sin, nakon to je iz Megare doveo Lelege. Pilosa su
Melej i PPlazgi, koji an dogll
HSftHlSBfciSBBi
B ?mkfleti1Nol5ma^kao,,nsmv:aa'feraia-Pdasa- Nelej^te p ostao
njegovo je kraljevstv|| bilo veliko i MasffiSfb. to nam potvruju
rovi epovi u kojima se navodi Nelejev Pilos.37
G dje se to n o n a la z io g ra d P ilos?
Treba spomenuti da je nekoliko gradova u Grkoj bilo noznato po
imenu Pilos. Osim spomenutoga u Meseniji, drugi se nalazio u Elidi, 12
km istono od grada Elisa, a trei u elidskom podruju Trifiliji, junije
od Olimpije. Uz navedene gradove, u Meseniji se, na ulazu u Navaronski zaljev, nalazi noviji grad Pilos, koji nije istovjetan s antikim Pilosom. Po Homerovim i poslije Strabonovim opisima, moe se zakljuciti da
se Nelejev i Nestorov Pilos nalazio u Trifiliji. To su donekle potvrdila i
istraivanja njemake arheoloke akspedicije 1907. g. u Pilosu u Trifiliji,
kada je otkrivena jedna utvrdena gradevina i tri poruene tholos grobnice iz mikenskog doba.
Jedna druga predaja, osim Homerove, ukazuje da se antiki Pilos
nalazio u Meseniji. Godine 1919. i 1925. otkrivena su dva tholosa u
Meseniji s nalazitima keramike iz mikenskog razdoblja. Dvojbe o tome
gdje se nalazio pravi Pilos trajale su sve do 1939. godine, kada je Carl
Blegen otkrio u podruju Navarinskog zaljeva ostatke zidova gradevine
koja je po svojem planu i prostornom rasporedu prostorija podsjeala na
37 Nelej (gr. Neleus) bio je sin boga Posejdona i Tire, ene jolskog kralja Kreteja. Frognan od brata Pelija, kralja Jolka u Tesaliji, doselio se u Meseniju i tamo
na zapadnoj obali osnovao grad Pilos. Sa enom Hloridom imao je ker Herminu i
dvanaest sinova. Hermina se udala za elidskog kralja Augija. Nelej, kao saveznik
toga kralja, poginuo je s jo jedanaest sinova u borbi s Heraklom. iv je ostao samo
najmladi Nestor, koji je naslijedio kraljevstvo u Pilosu. Proslavio se u Trojanskom
ratu kao jedan od najstarijih ahejskih voa. V. Zamarovsky, 1973.b, 207; R. Grevs,
1990., 194.
GRADOVI I ARHEOLOKI LOKAJLITETI KRETSKE I MIKENSKE.
211
Plan Nestorove palace u Pilosu

A.
Glavna zgrada
1. Ulaz
2., 3. Prostorije za arhivu
4. Spremite
5. ekaonica
6. Dvorite
7. Vestibul
8. Megaron
9. Vee stubite
10., 11., 12. Spremista
13., 14., 15., 16. Komore za posude s uljem
17., 18., 19. Spremista
20. Manje stubite
21., 22., 23. Predsoblje i ekaonice
24. Kupaonica
25. Trijem
26. Kraljiine dvorane
27. Prostorija uvara (strae)
B. Jugozapadna zgrada
28., 29. Prostorije kojima se ne zna namjena
30. Spremite
31. Predvorje
32. Manji megaron
33. Kupaonica
34. Spremista s posudama za vino
35. Prilazno dvorite
C. Sjeveroiston a zgrada
36. Svetite
37. Radionica s okolnim prostorijama
38. Spremista posuda za vino
212
dvorce i palae u Mikeni i Tirintu. Taj arheoloki lokalitet nalazi se na

poluotoku Koryphasionu, na breuljku Epano Englianos, 15 km sjeverozapadno od dananjeg grada Pilosa. Tu je nekada postojao stari Navarion, kojega su Spartanci u vrijeme Peloponeskog rata zvali Korfazion,
a Atenjani Pilos. Utvreno je, na temelju otkrivenih nalaza, da je to
mjesto uniteno u poaru poetkom 12. st. prije Krista. Stanovnici su se
sklonili i utemeljili novi grad na mjestu gdje se prije ruenja palace i
grada nalazilo pristanite.
Palaa u Pilosu
Ostaci te palace nazvani su po Nelejevom sinu Nestoru i Nestorovom palaom. Sastojala se od kompleksa gradevina podignutih na kat i
rasporedenih u tri bloka: glavne zgrade, jugozapadne zgrade i sjeveroistone zgrade. Izvanjski zidovi palae bili su gradeni blokovima kvadara
od krenjaka, a unutranji su zidani od mekanog kamena, obloeni drvom
i pokriveni bukom. Zidovi katnih prostorija bili su od opeke ugradene
izmedu drvenih greda.
Rekonstrukcija unutranjeg dijela megarona s prijestoljem Nestorove

palace
213
Kada od peene zemlje iz Nestorove palace
A. Glavna zgrada
Glavni ulaz (1) u palau nalazio se na jugoistonoj strani, a s izvanjske i unutranje strane vrata imao je po jedan pokriveni trijem sa sreinjim stupom. Sauvane su kamene baze stupova, a stupovi su bili
drveni s kanelirama. S lijeve strane ulaza nalazile su se dvije male
prostorije za uvanje arhiva (2, 3), nazvane tako jer su u njima pronadene ploice s linearnim B pismom, koje su bile uvane u drvenim sanducima. Tekstovi ploica pripadaju u 13. st. prije Krista. To su moda
bile i prostorije u kojima su radili inovnici koji su prikupljali porez.
Iza ulaza dolazi se u veliko unutranje dvorite (6) iza kojega je bio
omoguen pristup raznim odajama i dvoranama palace. U spremite (4),
najvjerojatnije za vino, ulazilo se kroz prostoriju (5) za koju se pretpostavlja da je sluila kao ekaoniea. U njoj je otkrivena klupa s naslonom. Funkcija susjedne, vee kvadratne dvorane nije ustanovljena.
Ravno iz dvorita, na crti ulaza, kretanje je bilo usmjereno prema
megaronu najvanijoj odaji palace. Megaron po svojoj veliini odgovara onom u Mikeni (22 x 11,20 m). Sastojao se od predvorja, vestibula
i dvorane prijestolja. Predvoije (11,27 x 4,34 m) na poetku je imalo dva
214
GROKA OD MITOVA DO ANTIKEH SPOMENIKA
stupa, od kojih su ostale sauvane samo njihove baze. Zidovi su bili

obloeni drvenom stijenom. Kroz iiroka vrata (2 m) ulazilo se u vestibul
(7) veliine 11,62 x 4,54 m. Zidovi su bili ukraeni freskama, a pod
pokriven ukrasnim kvadratnim. ploama. Vestibul je vratima lijevo i
desno bio vezan i s drugim prostorijama palace. Prijestolna dvorana ili
pravi megaron (8) veliine 12,90 x 11,20 m u sredini se nalazilo
veliko ognjite promjera 4 m, a sluilo je za zagrijavanje i slavljenje
dvorskih sveanosti. Uokolo su se dizala etiri drvena stupa koja su
nosila krov, vjerojatno s lantemom na vrhu (za osvjetljenje i provjetravanje). Pod megarona bio je pokriven kvadratnim ploama s linearnim
ukrasima crvene, plave, erne i bijele boje. Samo u jednom kvadratu (od
njih 100) bila je prikazana realistina scena s motivima sipe. Oko sredine zida, na desnoj strani, bilo je kraljevsko prijestolje, vjerojatno od
drveta, ukraleno slonovom kosti i zlatom. Zidove megarona kao i vesti
bule ukraiavale su freske s prikazima ratnika i povorki, a zid iza prijestolja ukraavali su grifoni. Na nekim mjestima bilo je i florealnih
motiva.
Iza vestibula, kroz vrata nalijevo, prilazilo se veem stubitu (9),
koje je sluilo za komunikaciju s odajama na katu. Prostorije (.10,11, 12)
imale su gospodarske namjene i sluile su kao spremite hrane. U njima
je pronadeno nekoliko tisua posuda. Prostorije u sjevernom dijelu pa
lace (13, 14, 15, 16) sluile su kao ostave za pitose s uljem. Prema broju
pronaenih pitosa, ovdje je moglo biti sreinje spremite za tu vrstu
namirnice. Za neku vrstu spremista sluile su i dvorane (17, 18, 19) u
sjeveroistonom dijelu palace. Manje stubite (20) od dvadesetak stuba
nalazilo se i na toj strani. U produetku su ustanovljena predsoblja i
ekaonice (21, 22, 23).
Iz sreinjeg vorita ulazilo se kroz trijem (25), koji su nosila dva
stupa, u prostore koji su vodili prema kraljiinim odajama: kupaonici
(24), u kojoj je dobro sauvana in situ k ada od peene zemlje ija je
unutranjost uz gornji rub ukraena koncentrinim krunicama, i potom kraljiinoj dvorani (26) koja bi se mogla, na osnovi sauvanih ostata
ka, poistovjetiti s kraljiinim megaronom.
Prostorija s desne strane glavnog ulaza (27) sluila je uvarima pa
lace (strai).
B. Jugozapadna zgrada
Pretpostavlja se da je taj dio palace najstariji. Nije poznata namjena
izuenih prostorija (28, 29). Iza njih je jo jedno dvorite (30) nepravilnog oblika. I u tome dijelu palace otkriven je megaron (32), u koji se
dolazilo kroz veliko predvorje (31) s dva stupa na ulazu i jednim u
sredini. U sjeverozapadnom dijelu otkrivena je mala kupaonica (33) i u
215
njenoj blizini, kao odvojeni dio gradevine, spremite (34) s posudama za

vino.
Prostor izmedu sredinje zgrade i skupine prostorija na sjeverozapadu inilo je prilazno dvorite (35).
C. Sjeveroistona zgrada
Sastojala se od manjeg broja prostorija. Juni dio skupine prostorija
te zgrade zapremali su svetite (36) i neke vrste radionica (37) (ateljea),
a u sjevernom je dijelu u pravokutnoj dvorani (38) otkriveno spremiste
za vino. Naeni su i natpisi (ploice) s linearnim pismom B i u tome
dijelu palace.
Tholos grobnice
Nedaleko od palae, u njezinom okruenju na sjeveroistoku, nalazi
se manji breuljak (90 m) na kojem je lord William Taylour 1953. godine
otkrio tholos grobnicu, koju je pak 1957. restaurirala grka arheoloka
Kupolna grobnica iz okolnog podruja Nestorove palace, 15. st. pr. Kr.
216
sluba. Njezina je konstrukcija i gradnja, usporeujui je s mikenskim

tholos grobnicama, jednostavnija i nezgrapnija, bez osobitih ukrasa.
Otkrivene su jo tri tholos grobnice juno od palace, i to od 1912. do
1926. i 1939. g. Grobnice su uglavnom opljakane u prolosti, no i dio
pronadenog blaga govori o bogatstvu grada Pilosa, koji nije puno zaostajao za Mikenom. Zlatni ukrasi, raznovrsni privjesci, ogrlice, prstenje,
peatni prsteni, predmeti od jantara i drugo preteito se nalaze u
Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni. Neke nalaze iz Palace Ne
stor uva Muzej grada Khora, 4 km sjeveroistono od palace.
Pogled na panatenejski friz i stupove

Partenona na atenskoj Akropoli
AT E N A
Najstarija povijest i mitski kraljevi
Podruqje Atike bilo je nastanjeno ve u doba neolitika, o emu svjedoc arhcoloki nalazi. Tijekom treeg tisuljea prije Krista u Atici su
ivjeli nositelji staroheladske kulture nepoznata podrijetla. Iz mikenskog razdoblja nalazimo vane tragove istraenih zidina i palace na
atenskoj Akropoli. Najbrojniji Heleni toga doba u Atici su Jonjani. Oni
su postupno asimilirali sva druga plemena te e Atika s Atenom u
klasino doba postati potpuno jonska. Utjecaja je na Atenu bilo i s Krete
sredinom drugog tisuljea, a sauvani su u atikim mitovima. Izmedu
10. i 8. st. prije Krista dolo je do ujedinjenja (sinoikizma, gr. synoikismos) svih atikih naselja i gradia u jedinstvenu zajedniku dravu
atenski polis. Od njih e se tijekom stoljea razviti najvanije politiko, gospodarsko i kultumo sredite antike Grke Atena (Athenai).
Prema legendi, to je ujedinjenje izveo mitoloki atenski kralj Tezej. Tako
su svi stanovniei Atike postali Atenjani. Svake godine u Ateni su se, u
povodu ujedinjenja, odravale svetkovine zvane sinoikie. Do 8. St. prije
ffitstaA tena je bila monarhija. Tradicija spominje neka imena atenskih
kraljeva-basileusa, medu kojima je bilo i mitskih. Spomenimo Kekropsa,
utemeljitelja i prvog atenskog kralj a, Erihtonija (Erichthonios) i sina
mu Erehteja (Erehteus), Egeja, Tezeja (Theseus)... Posljednji atenski
kralj bio je Kodros.
Vladavina aristokrata
Aristokrati (aristoi), predstavnici najvanijih rodova, koji su sruili

kraljevsku vlast, u poetku su je prenosili na polemarba (vojskovodu),
su d i^ M -koniffeteBi^jaata^BteaslleMSa: Blrani S
godine i sva trojica su se poela nazivati arhontima. (Sd 7. st,
prije Krista biralo se svake godine i est tesmoteta zakonodavaca
(koji su trebali pisati zakone). I oni su se s vremenom poeli zvati
arhontima, i tako ih je ukupno bilo devet. Oni su bili najvia dravna
vlast. Uz arhonte, postojalo je Vijee bule (Vijee najboljih). Ono je nadziralo provedbu ustava i kontrohralo arhonte i druge obnalatelje najvie
onima kaii~M sfe : Iz rodova
220
A m afyn th
Oialki
ia re io n
R a m r t u n t /(aveJi
: Panteleimonos
-N ea Makrt
Rafina
P arasl
^JHEN)
kAlSAHI/
9ZSJI
Pato Paliro-
B(*n*ko^S\
GLYFADA i
1|
S u n io n
Zemljovid Atene s okolicom
najbogatijih birani su arhonti i uglavnom Vijee bul. Nasuprot aristokrata, oligarha, na drugoj strani su ostajali nezaovoljni siromani slojevi
naroda, to je dovodilo do socijalnih sukoba.
Atenski zakoni i reforme

Za povijest Atene vani su prvi pisani zakoni koje su Atenjani povjerili
621. g. prije Krista zakonoavcu Drakonu. Do tada su odluke donoene
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
221
Poprsje zakon.oda.vca Solona

(640.558. pr. Kr.)
po obiajnom pravu. Atenski narod je elio da se pisanim zakonima

zatiti od samovolje aristokrata. Donoenje Drakonovih zakona bio je
veliki politiki napredak u razvoju atenske drave. Kada su Atenjani
594, godine prije Krista j i S i f i z r a d u novog dravnog ustava,
to je on vrlo uspjeno obavio, Atena je dobila nov i napredniji zakon.
On je oslobodio graane dunikog tereta skidanjem kamena s unikih njiva te donio oredbu o vraanju graanske asti (koju su uglavnom izgubili iz politikih, ali i drugih razloga). Graani su se do Solonovih zakona neslubeno dijelili prema imetku i prihodima, to e i
Solon njihovom podjelom na etiri razreda zakonski sankcionirati.
Oni koji su pripadali prvom razredu bili su pentakosiomedinmi
(pentakosio = pet stotina, medimnos je mjera za ito), iji je prihod
godinje iznosio najmanje petstotina medimna ita. Drugom razredu
pripadali su hipeji (konjanici vitezovi), iji je godinji prihod bio
iznad tristo medimna ita, ulja ili vina. Oni koji su bili razvrstani u
trei razred zvali su se zeugiti (zeugitai). Njihov godinji prihod nije
smio biti manji od vijestotine medimna, a mogli su imati jaram (zeugos)
volova. Svi ostali graani s godinjim prihodom manjim od dvijestotine
medimna, ili ako uope nisu imali prihoda, pripadali su etvrtom razre
du i zvali su se teti (thetes) ili nadniari. Pravo na vlast imali su po
Solonovim zakonima svi, pa i najsiromaniji, ali su raspodjela i sudjelovanje uinjeni prema imetku. Teti su mogli sudjelovati samo u narodnoj skuptini ili pak u sudovima.
Prijanje Vijee bule Solon dijeli na dvije institucije: Areopag i Bule.
U Areopag (ili Bule areopagita) ulazili su bogati graani, bivi arhonti,
222
i ono je imalo zadau brinuti se za zakonitost i poslove vezane uz krvno

srostvo. Bul, kao novo vijee, sastojaio se od etiri stotine graana, po
stotinu iz svake etiri file. Oni su imali jednogodinji mandat. To je
vijee pripremalo zakonske prijeloge za narodnu skuptinu i Vijee
areopagita.
Solon je proveo i reformu novca i mjera. Osnovao je narodni sud
Helieju (Heliaia, od gr. helios = sunce), koji je svoja zasjedanja odra ^ nebom. Clanom toga suda mogao je postati svaki gradanin Atene.
U drugoj polovici 6. st. prije Krista obiljeila je Atenu vladavina
tirana Pizistrata (Peisistrates) i njegovih sinova Hipija i Hiparha. Tada
je u Ateni olo do znaajnog gospodarskog i kulturnog procvata. Obaranjem atenske tiranije 510. godine prije Krista i Klistenovim reformama novog ustava iz 508. godine prije Krista, Atena se pribliila vanom
stupnju demokracije. Klisten je, od prijanjih etiri, atensku dravu
teritorijalno podijelio na deset fila. Zatim je Atiku podijelio na sto dema
malih administrativnih jedinica pa je svaki gradanin pripadao
jednoj demi. Osnovao je i novo Vijee od pet stotina lanova, pa se iz
svake od deset fila biralo po pedeset lanova. Donio je i naredbu o
ostrakizmu (ostrakismos) da bi grad zatitio od nove tiranije. Jedan broj
institucija iz Solonovog doba i dalje je djelovao.
Procvat atenske demokracije

Najvaniji dogaaji za grad Atenu odigrali su se tijekom 5. st. prije
Krista, a to su herojske i sjajne pobjede nad Perzijancima (kod Maratona 490., Salamine 480. i Plateje 479. godine prije Krista, vidi na str.
5558), zatim izbor vode atenskih demokrata Perikla za stratega Atene,
ime je atenska demokracija doivjela vrhunac. To je razdoblje visokog
stupnja gospodarskog, osobito kulturnog razvoja: arhitekture, kiparstva,
slikarstva, knjievnosti (posebno dramske), filozofije, historiografije i
drugih djelatnosti. To je bilo zlatno doba Atene. Ulaskom Atene u
Peloponeski rat sa Spartom i ravama Peloponeskog saveza 431. 404.
godine, u kojem je Atena s Delsko-atikim savezom poraena, grad poinje
gubiti i svoj dotadanji politiki primat.
Od helenistikog doba do rimskog osvajanja

U doba helenizma Atena se borila za ouvanje svoje samostalnosti i
znaenje polisa, u emu je uspijevala vise od drugih gradova. I u tom
razdoblju, unato sveopem slabljenju, imala je istaknutu ulogu u razvoju i irenju kulture i umjetnosti. Pod rimsku vlast potpala je 146. godine
prije Krista, kad i ostala podruja i gradovi Grke. Definitivno ju je
223
Periklovo poprsje,
rimska kopija prema
Krezilovu originalu,
oko 430.420. pr. Kr.,
Vatikanski muzeji
u Rimu
zauzeo i opljakao Sula 86. godine prije Krista. Tijekom sljedeih stoljea pod vladavinom je Rimljana. Njezino je znaenje kulturnog sreita
opadalo i postupno je prerastala u jedan od obinih gradova Bizantskog
carstva.
Spomenici
Ni jedan grad u antikoj Grkoj nije se mogao mjeriti po bogatstvu
svojih spomenika s Atenom. Naalost, kao i u mnogim drugim gradovima
i arheolokim lokalitetima, pojedini spomenici sauvani su samo djelomino, a neki su potpuno uniteni.
A k ro p o la
U dalekoj prolosti bila je sredite grada, njegov najstariji dio, naseIjen u treem tisuljecu prije
Rekonstrukcija antikih spomenika na Akropoli
= gornji, polis = grad), jedan je od nekoliko atenskih breuljaka koji po

svojem povijesnom znaenju i spomenicima znatno nadmauje ostale. To
je stjenovit breuljak nadmorske visine 164 m, ija je zaravnjenost
veliine 318 x 127 m. Na Akropoli su otkriveni spomenici iz mikenskog
razdoblja: megalitske zidine, tragovi kraljevske palae i grobova. Utvrdene zidine iz 13. st. prije Krista bile su pelazgike. Nazvane su tako po
stanovnicima, Pelazgima, koji su ih najvjerojatnije gradili.
Na je bile sjedite atenskih mitskih kraljeva (Kekropsa, Erehteja,
Tezeja i drugih) i kultno sjedite vise boanstava, meu kojima je primat odnijela Atena. U arhajsko doba, po&ebiee u vrijeme
Pizistrata (560. 527.) i njegovih sinova, grade se hramovi na temeljima
prijanjih, Atene Polias i Hekatompedona, i neto poslije na mjestu
Hekatompedona novi hram nazvan Pred-Partenon.
Perzijanci 480. godine prije Krista provaljnju u Atenu, rue i spaljuju zidine, zateene hramove i svetita na Akropoli. Nakon razaranja,
pristupilo se obnovi. Najprije je Temistoklo, koristei materijal poruenih gradevina, ponovno podigao sjeverni zid, a potom Kimon juni i
istoni zid i zaravnio akropolski plato. Temistoklo je zapoeo gradnju
Dugih zidova, koji su povezivali Atenu s Pirejom. Tako su napravljene
sve pripreme za veliku gradnju, koju e poduzeti Periklo. On je okupio
skupinu izvrsnih arhitekata i kipara, kojima je povjerio umjetniku
gradnju Akropole. Arhitekti Iktin, Kalikrat, Mneziklo i Filokles, na elu
225
s Fidijom, realizirali su Periklovu ideju. Osnovno je u cijelom planu bilo

slobono rjeavanje prostora izbjegavanjem simetrinog rasporeda gragevina.
P ro sto r ispred P rop ileja Godine 1852. francuski arhitekt i arheolog Ernest Beule otkrio je produene zidove s vratima prije Propileja
za koje se pretpostavlja da su iz kasnog rimskog razdoblja, 3. st. poslije
Krista. Otkrivena vrata su po torn istraivau nazvana B eule vrata
(1). U tom se prostoru nalazilo iroko monumentalno stubite, koje je
bilo zavretak poploanog puta koji je vodio do Propileja.
A g rip in spom en ik (3) S lijeve strane na terasi, prije Propileja,
nalazi se kvadratni stub (visok 9 ) na kojem je stajala bronana kvadriga (etveropreg Is konjima) posveena 27. godine prije Krista Marcu
Vipsaniji Agripi (63. 12. g. prije Krista), rimskom vojskovoi i Augustovom zetu. Oenjio se njegovom keri Julijom. Iza tog stuba sauvano
je usko pozemno stubite koje je vodilo do K lepsidrin og izvora (29).
N ikin hram (2) Na suprotnoj strani od Agripinog spomenika,
nad sauvanim bastionom iz mikenskog razdoblja, sagraen je hram
N ike A pteros (Beskrilne Nike). U vrijeme Pizistrata bio je posveen
kultu Atene Nike (Atene Pobjednice) sa svetitem i rtvenikom. Sruili
su ih Perzijanci 480. godine prije Krista, kad i druge spomenike Akropole. Projekt novog hrama bio je povjeren Kalikratu nakon 449. godine
Propileje i Nikin hram u Ateni
226
prije Krista, poslije slavnog mira s Perzijancima. Njegova gradnja poet

e znatno poslije, od 427. do 424., i bit e dovren oko 420. godine prije
Krista. To je mala graevina veliine 5,44 x 8,27 m, amfiprostilnog tipa
s po etiri stupa na proelju i zaelju (istonoj i zapadnoj strani). Hram
je sagraen u mramoru i die se na podnoju od tri stube.
Cela je bila otvorena na istonoj strani dvama stubovima in antis. :|
njoj se nalazio mramomi kultni kip boice Atene izraden prema prijanjem drvenom ksoani. Boica je u desnoj ruci drala plod, a u lijevoj
kacigu. Oko cijeloga hrama, iznad arhitrava, tekao je friz u visokom
reljefu, irok 46 em, koji je prikazivao borbu Grka s Perzijancima i
borbu Atenjana s Beoanima. Na istonoj strani friza predstavljena je
skupina olimpskih bogova, gdje je poasno mjesto pripalo Ateni sa titom.
Hram su 1686. godine razruili Turci i materijal uporabili za gradnju
utvrenja. Ponovno je sagraen, uz sadanji izgled, 1836. 1837. godine,
kada je danski arhitekt Christian Hansen s njemakim arheolozima
Rossom i Schaubertom napravio njegovu potpunu rekonstrukciju. Originalni reljefi nalaze se na istonoj i junoj strani hrama, a na ostalim
su stranama napravljeni odljevi reljefa s onih koje je Elgin odnio u
London.
Hram Atene Nike po svojoj umjetnikoj i stilskoj vrijednosti zauzima
visoko mjesto u grkoj arhitekturi. Najljepi je primjer jonskog stila.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH..
227
Oko hrama je 410. godine prije Krista podignuta mramorna balustrade

ukraena figurama Atene Nike (Pobjede) izraene u niskom reljefu. Neki
primjerci reljefa izloeni su u Akropolskom muzeju.
P rop ileje (gr. propylaia) (4) su monumentalna ulazna vrata koja
su vodila na Akropolu. Sagradio ih je arhitekt Mneziklo 437.432. godi
ne prije Krista u pentelikom mtamoru. Iskoristio je neravnost strmog
i stjenovitog terena i rijeio vrlo (sloen arhitektonski problem tako to
je Propileje sagradio u obliku ulaZnog trijema. Kompozicijom su podsjeali na oblik dorskoga grkog hrama. Prostor Propileja sastojao se od
zapadnog i istonog trijema. Imali su iri ulaz (5,22 m) kroz koji je
prolazila panatenejska povorka i po dva neto ua sa svake strane.
Zapadni trijem sa zabatom nosilo je est orskih stupova. Iznad arhitrava su se izmjenjivali triglifi i metope, ali bez ukrasne skulpture, kao to
je nije bilo ni na zabatu. Unutranjost tog trijema, duine 14,5 m, bila
je podijeljena na tri dijela (broda) s po tri jonska stupa. Impresivan je
bio kasetirani strop izraen od bijelog mramora. Iza se nalazio istoni
trijem, est metara dug, povien za nekoliko stuba, ija je fasada prema
Partenonu takoer zavravala sa est dorskih stupova. Propileje su svoj
izgled zadrale do 13. st., kada poinje naruavanje toga spomenika.
Kriarski vojvoda Nerio Acciaioli pregrauje ih u palau. Tada je podignut i franaeki toranj. Turci su ih pretvorili u skladite baruta, koje je
A. Girardi, Propileje s hramom Atene Nike, crte
228
Propileje prije
rekonsirukcije
uarom munje 1640. godine eksplodiralo i Propileje pretvorilo u ruevine.

Godine 1836. K. Pittakis i 1875. Schliemann dali su poruiti posljednje ostatke prijanjih dogradnji, posebice onih iz turskog vremena. Na
Propilejama su raene rekonstrakeije sreinjeg dijela od 1909. do 1917.
g., a nekih dijelova nakon 1945. godine.
Sa sjeverne strane Propileja Mneziklo je dogradio zgradu P inakotek e (5) u kojoj su uvane slike, zavjetni darovi boici Ateni. U tu prostoriju ulazilo se kroz trijem (vestibul), koji su nosila tri dorska stupa.
S june strane nalazio se istovjetan trijem simetrino sjevemom krilu
neto manjih dimenzija radi svetita Harita.
Svetite A rtem ide B ra u ron ije (8) nalazilo se s desne strane
Propileja, unutar akropolske terase, uz sam juni zid. Kult te boice
prenesen je u Atenu iz Braurona u Atici (vidi o Brauronu str. 321 323).
Svetite je bilo okrueno trijemovima s dvama krilima koje su nosili
dorski stupovi. U svetitu je stajao kultni kip Artemide Brauronije, rad
kipara Praksitela iz 4. st. prije Krista. Ouvani su samo ostaci svetita.
Na mjestu je pronaeno ex-voto predmeta, meu kojima i jedan mali
medvjed.
Svetite A ten e E rgane (Radine) i Halkoteka zauzimali su prostor
izmeu Artemidina svetita na jednoj i Temenosa Partenona na drugoj
strani. Iza svetita, uz juni akroploski zid, bila je sagraena H alkote
k a (9), u kojoj su uvani sveti i zavjetni bronani darovi prinoeni boici.
Ispred zgrade, po cijeloj njezinoj duini, prostirao se ui trijem koji je
nosilo dvadeset dorskih stupova.
K ip A ten e P rom ah os (10) bio je postavljen u sredini prostora izmeflS - Partenbiift I . 'Tike pbSitavljen na svojem postoIju, k iftfc moran jjnpn'tninirji i posjetitelje ini' bi proli sveani u lj i
ANTIKI GRADOVI I AJRHEOLOKI LOKALITETI GJtKIH.
229
zakoraili na akropolsku zaravan. Ukazao/bi im se u punom sjaju i

veliini. To je bio monumentalni kip, visok devet metara s bazom tri
metra, izraen u bronci i posveen Ateni Promahos (Predvodnici). To je
djelo Fidija izradio 458. godine prije Krista od plijena zarobljenog
Perzijancima kod Maratona, Atena je prikazana s kacigom na glavi,
poloenim titom u lijevoj i kopljem u desnoj ruci, a licem okrenutim
prema gradu, kao njegov pravi uvar. Pauzanija spominje i ukrase na
titu: borbu tj0Epit&: i Kentaura. U blizini toga kipa, kod Propileja | na
drugim mjestima Akropole, bili su podignuti i drugi kipovi.
Hram Atene Polias (14) u potpunosti je uniten. Sauvani su samo
tragovi temelja po kojima znamo da se nalazio s june strane Erehtejona. Dao ga je sagraditi Pizistrat da bi nadmaio raskoni Apolonov
hram u Delfima, koji su gradili Alkmeonidi. Sagraden je na mjestu
sruenoga starijeg hrama iz geometrijskog razdoblja. Pizistratov arhajski hram Atene Polias (Gradske) bio je dorski, okruen redom od 6 x 12
stupova. Njegova je unutranjost bila podijeljena zidom na dva dijela. U
istonom dijelu otkriven je sekos svetite podijeljeno stupovima na
tri broda. Srednji brod bio je iri i u njemu je stajao kultni kip Atene
Polias. Na zapadnoj strani nalazio se opistodom (opisthodomos), veliko
prostomo predvorje s dvije manje prostorije straga. U njima su uvani
zavjetni darovi bogovima. Malo je podataka o reljefnim ukrasima hra
ma. Na istonom zabatu bila je prikazana gigantomahija, a na zapad-
Arhajska kora, penteliki mramor,

oko 520. pr. Kr., Akropolski muzej
u Ateni
230
Hram Erehtejon, pogled s jugoistone strane
nom boica Atena i tri giganta. U sredini zabata stajala je figura Atene
(visoka 1,80 ) obuena u dugi hiton i himation s figurom Zeusa. U
desnoj ruci drala je list aa, koji je gurala jednom gigantu, a u lijevoj
je imala arenu vrpcu ukraenu likom zmije i glavom Meduze, to joj je
sluilo kao tit od napada njezinih protivnika. Ostali giganti nalazili su
se u kutovima zabata. U unutranjosti hrama i u vanjskom dvoritu bilo
je postavljeno mnogo arhajskih enskih statua () posveenih Ateni.
Mnoge kore bile su otkrivene blizu Erehtejona i sjevemog zida, a izloene su u Akropolskom muzeju.
Erehtejon (13) Oko sredine akropolske zaravni, uz temelje hra
ma Atene Polias koje manjim dijelom i prekriva, blizu sjevernog zida
nalazi se hram Erehtejon (Erehtheion). Hram je posveen kultu vile
boanstava, heroja i mitskih kraljeva. Sagraen je u pentelikom mramoru od 421. do 406. godine prije Krista u vrijeme vodenja Peloponeskog rata. Gradnja je zapoeta u vrijeme Nikijinog mira (421. 415.), ali
se veim dijelom gradio u ratno vrijeme. Za razliku od drugih grkih
hramova koji su imali pravilan geometrijski oblik, taj je hram uz pravokutnu osnovu imao i dva izbaena trijema na sjevernoj i junoj strani,
i na taj je nain obogatio svoju razvedenost volumena. Ta sloena kompozicija savreno je prilagodena kosom nagibu terena. Graditelj hrama
ie Eilokle sy
231
S istone strane hramom dominira est elegantnih jonskih stupova,

koji su dio trijema (1) kroz koji se ulazilo u etverokutni naos Atene
Polias (2). U tome prostoru stajao je na poetku drveni kip posveen
boici, a poslije mramomi, koji je zamijenio arhajski u drvu. Uz njega
je, prema Puzaniji, stajala Kalimahova zlatna svjetiljka, koja je goijela
danju i nou. Za Panatenejskih sveanosti, osobito svake etvrte godine,
boici su Atenjanke prinosile peplos, izvezeni dar. Da bi se dolo u druge
prostorije hrama, moralo se izii iz Ateninog svetita i spustiti se stubitem na niu razinu, na kojoj se nalazio i sjeverni trijem (6). I taj se
trijem sastojao od est visokih jonskih stupova, etiri frontalno i po dva
sa strane. Iz trijema su dvoja vrata vodila u druga svetita. Vea vrata,
sa svojim ukrasima iznimne umjetnike kvalitete, kao i sjeverni trijem
u cjelini, omoguavala su pristup u tri svetita Posejdona Erehteja
Erehtejon,
rekonstrukcija, pogled
s istone
i zapadne
strane
232
.* " pi_
T lo crt h ra m a
E r eh tejo n a
(5), antikog heroja Buta (3) i Hefesta (4).88 Ta su svetita punim zidom
bila odijeljena od svetita Atene Polias i tri su metra nia. Njihov zapadni zid (gornji dio je u razini istonoga trijema) zavravao je etirima
jonskim polustupovima. Oko cijelog hrama i sjevernog trijema tekao je
reljefno ukraen jonski friz. Sadraj je uzet iz antikih mitova. Sauvano je 112 vrlo oteenih fragmenata, izloenih u Akropolskom muzeju. Manjim uskim stubitem, penjui se iz razine niih svetita, dolazimo u juni trijem (7), esto nazivan i T rijem k arijatid a.39 Umjesto
stupova, est figura djevojaka obuenih u duge jonske hitone i sputenih
ruku uz tijelo, mirno, neusiljeno i otmjeno, postavljene na ogradni zid
1,8 m visine, pridravaju arhitrav. Pripisuju se kiparu Alkamenu. Jednu je karijatidu lord Elgin otpremio u London, pa je ona, kao i ostalih
pet, zamijenjena kopijama. Iz sjevernoga trijema kroz druga ua vrata
dolazilo se u za p a d n i p ro sto r izvan hrama, posveen P a n d rozi (12),
jednoj od Kekropsovih keri. U njemu je rasla Atenina sveta maslina
koju je u borbi s Posejonom darovala gradu. Do Pandrozina prostora,
38 111;,:8-( i W S . sin i nasljednik kralja Erihtonija. Po njemu je hram dobio ime. Ubio ga je Posejdon svojim trozupcem, ime je
osvetio Imarada, sina trakijskog kralja Eumolpa, koji je pomogao susjednoj Eleuzini
u borbi s Atenom i Erehtejom. Posejdon je to ucinio na zamolbu Eumolpa. V.
Zamarovsky, 1973b, 80.
33 Ime potjee od ena iz sela Karije |'Lakonija) koje je zarobila atenska vojska.
Dinsmoor pretpostavlja da figure na trijemu predstavljaju Arefore koje su nosile
teret idarj boici Ateni na svojoj glavi, B. Gavela, 1962., 121, bilj. 17, S. Rossiter,
1980., 106.
233
Trijem
karijatida
Erehtejona
s june strane, nalazio se tzv. K ek rop ion posveeni prostor prvom

atenskom kralju gdje se navodno nalazio i njegov grob. U taj ograeni
prostor moglo se ui i s izvanjske strane sputajui se stubitem od
petnaestak stuba.
Od 6. st. poslije Krista zgrada hrama je bila prenamijenjena u crkvu
i tada je vei dio unutranjosti poraen. U 15. stoljeu Turci su ga
pretvorili u harem. Godine 1838. Pittakis je obnovio jedan dio sruenog
zida, a od 1842. do 1844. godine Paccard je restaurirao juni trijem s
karijatidama. Izmedu 1903. i 1909. godine M. Balanos je hram oistio od
kasnijih dogradnji i dijelom rekonstruirao njegovu unutranjost, PIram
je veim dijelom ouvan i uz hram Atene Nike jedan je od najljepih
hramova jonskog stila.
Ostali spomenici na Akropoli

R u a a r e f o r a (11) s dvoritem nalazila se tik uz sjeverni zid izme
du Erehtejona i Propileja. Pauzanija spominje dvije djevice koje su Atenjani nazivali arefore (daronoe) i koje su stanovale nedaleko od
hrama Atene Polias. Njihova aktivnost bila je vezana uz panatenejske
povorke, ali se ne zna kakva. Prenosile su na glavama ono to im je
odredila Atenina sveenica, i to podzemnim putom, do ograenog prostora Afrodite u Vrtovima (32). Tu su ostavljale to su nosile (a ni same
nisu znale to nose) i uzimale neto drugo i nosile natrag.
Ispred istone strane hrama Atene Polias nalazio se A tenin rtvenik (15), iji je poloaj utvrden po uklesanim temeljima.
Neto dalje, sjeveroistonije, otkopani su temelji svetita Zeusa
P olieu sa (Zeusa Gradskog) (18) s malim hramom i rtvenikom.
234
S istone strane Partenona, u rimsko doba, podignut je izmeu 27.

godine prije Krista i 14. godine poslije Krista, mali hram krunog obbka
(monopteros) posveen R om i i A ugustu (17). Arhitrav je nosilo devet
jonskih stupova. Ouvani su tragovi temelja. Poruien je 1780. godine.
Istono od njega nalazilo se starije svetite Pandiona (19) (vidi biljeku 41 na str. 243) preko kojega je dijelom u novije doba sagraen Akropolski muzej.
(16) Na suprotnoj strani od Erehtejona, u junom dijelu akropolske terase, nalazi se Partenon (Parthenon prebivalite
djevice), najvelianstvenija graevina Akropole. Sagraen je izmedu 447.
i 438. (sa svim zavrecima 432. godine prije Krista) kao glavna zamisao
Periklova plana. Pod Fidijinim nadzorom gradili su ga arhitekti Iktin i
Kalikrat, a ukraavali reljefiiom i punom skulpturom Fidija i njegpvi
pomonici i uenici Agorakrit, Alkamen i drugi.
Na istom poloaju, prije Partenona, bila su sagraena najmanje tri
starija hrama. P rv i arhaini hram , prema otkopanim eijepovima, spominje se potkraj 7. st. prije Krista. Drugi po redu navodi se Hekatompedon. Na osnovi sauvanih fragmenata zakljueno je da potjee iz
sredine 6. st. prije Krista, duine oko 32 m i tipa peripteros. Dio rekonstrukcije s arhitravom, frizom i krovnim vijencem moe se vidjeti iza
Akropolskog muzej a, sa sjeverne strane. Kapiteli, dijelovi stupova i drugi
arhitektonski elementi izradeni u mramoru (a pripadali su Hekatompedonu) vidljivi su izmeu muzeja i junog akropolskog zida.
Nakon ruenja tiranije u Ateni, osobito poslije Maratonske bitke
(490. godine prije Krista), sazrela je ideja pod Aristidima da se Hekatompedon porui i zamijeni novim, monumentalnijim hramom, to je i
uinjeno 488. godine prije Krista. Ostaci hrama su iskoriteni za grad
nju vee terase sa stereobatom (temeljima) veliine 81 x 33 m. Na toj
Tlocrt Pred-Partenona
235
Pogled na
Partenon kroz
Propileje
osnovi i mramornom stilobatu bio je sagraen trei hram sa 6 16

stupova nazvan Pred-Partenon. Tu nedovrenu gradnju poruili su
480. godine prije Krista Perzijanci. Prema Dinsmooru, taj je hram po
svojim karakteristikama, materijalima i dimenzijama bio ve blizak
buduem Partenonu.
Gradnja Partenona Sredinom 5. st. prije Krista Periklo je pre
ma svojoj zamisli ureenja Akropole preloio podizanje novog hrama u
mramoru na neto drukijoj osnovi i s drugim rasporedom stupova. Radovi na Partenonu zapoeli su 447. godine, a zavreni 438., sa skulpturalnim ukrasima oko 432. godine prije Krista. Sagraden je kao dorski
peripteros na bazi od tri stube s 8 x 17 stupova. Njegova uina bila je
69,5 m, a irina 31 m (usporedbe radi, Zeusov hram u Olimpiji bio je
236
ft'
0 / - -
A. Girardi, Partenon, crte
veliine 64 x 27,5 m). Hram se sastojao od pronaosa trijema na

istonoj strani sa est dorskih stupova, naosa i manje prostorije Partenona
i opistodoma. Pronaos je sa zapadne strane bio zatvoren zidom u kojem
su se nalazila drvena vrata s dva krila od 4,5 m irine i 10 m visine, a
9 ~ 9
......... 1
0
o
Tlocrt Partenona
"T i
Mi peoon
NON
1
--
,1'i
i!i
rr
237
koja su vodila u naos. Naosom (ili celom) nazvan je i Hekatompedon

naos, vjerojatno po imenu jednoga od prijanjih hramova. Veliine neto
manje od 100 atikih stopa (30 m?). Prostor je bio uzduno podijeljen
dvama redovima stupova (po 10 u prizemlju i katu) spajajui se s jo tri
stupa ispred pregradnog zida (vidi sliku na str. 39).
Kultni kip Atene U dubini sredinjeg dijela naosa, na pravokutnoj bazi, stajao je monumentalni kip boice Atene Partenos (Djevice). Djelo je to slavnoga Fidije, izraeno u zlatu i slonovoj kosti. Kako
je kip izgledao, znamo po ouvanim manjim kopijama (jedna od njih je
Atena Partenos iz Varvakeiona, izloena u Nacionalnom arheolokom
muzeju u Ateni, dvorana 20). Visina kipa s postoljem bsila je 12,50 m.
Atena je prikazana u stojeem stavu odjevena u hiton, koji se sputao
do stopala. Na glavi je imala kadgu u sredini ukraenu sfingom i grifonmv 18|>|1111111
Atena Partenos,
rekonstrukcija
prema K.
Prasnikeru,
4 4 8 .-4 4 2 pr. Kr.
238
na prsima, bili izraeni od slonove kosti, sve je drugo bilo od zlata. U

desnoj ruci drala je Nike (Pobjedu), uine oko etiri lakta, u lijevoj je
bilo koplje i do pjega zmya, za koju SO misli 'da predstavlja Erihtonij a.
Do nogu
na kojem je reljefno prikazana borba Atenjana
s Amazonkama. Tu je Fidjja izradio Periklov i svoj lik. Njezine sandale
ukraavali su reljefi borbe Lapita i Kentaura, dok je na bazi kipa
predstavljeno rodenje Pandore.40 Smatra se da je utroeno 2027 kg
zlata. Zlatni dijelovi u obliku ploica mogli su se po poirpbi i skinuti a
da se ne uniti kip, to je, kau, Fidija jednom i uinio. Tada je bio
optuen za kradu zlata, no navedenim se obranio od optubi. Kip je bio
zamiljen tako da se vidi u blagom sjaju iz polutame naosa, u koji je
svjetlo prodiralo samo kroz vrata. Kip je nestao u 5. st. poslije Krista.
Sa zapadne strane naosa nalazila se manja prostorija duga 14 m i
iste irine kao i naos. Sluila je za uvanje zavjetnih darova i blaga
Dio Partenona
s prikazom triglifa
i metope s reljefom
kentauromahije
40 Pandora je bila ena Titana E pim eteja. B ogovi su je obdarili svim darovim a
zatvorenim u vrstoj krinji. Pandora znai obdarena svim e. K ad je otvorila krinju,
iz nje su izletjela sva zla, patnje i nevolje, te se razletjeli po cijelom e svijetu. U brzo
je krinju zatvorila i na dnu je ostala sam o nada. V. Zam arovsky, 1973b, 230 231;
N. A. Kun, 1971., 98 100.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOK3 LOKALITETI GRKIH.
239
Metopa s june strane Partenona s prikazom kentauromahije, visina

1,34 m, British Museum u Londonu
hrama. Ta prostorija s etirima jonskim stupovima, u koju se ulazilo iz

opistodoma, zvala se Partenon.
Zapadni trijem ili opistoom odgovarao je pronaosu na istonoj
strani, napravljen je takoer sa est dorskih stupova.
Stupovi orskog peristila (ukupno 46) nosili su arhitrav, koji je u
helenistiko doba bio ukraen pozlaenim bronanim titovima, dar Aleksandra Makedonskog. Bilo ih je 14 na istonom proelju i osam na
zapanom, s upisanim bronanim slovima kome su bili posveeni. Iznad
arhitrava bid je ugraen dorski friz (sastavljen od triglifa i ukraenih
metopa). Hram je zavravao zabatima, krovnim vijencem i drvenim krovom pokrivenim mramornim crijepom.
Ukrasna skulptura Na Partenonu je naroito dolo do izraaja
umjetniko bogatstvo skulpturalnih ukrasa, koji su se sastojali od me-
240
GRCKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA
topskih reljefa, zabatnih kompozicija i unutranjeg friza na zidovima

naosa. Metopski reljefi ukraavali su hram izvana (u isprekidanom
ctozmil tirim. Na 92 metope,
od toga po 32 na duim i po 14 na kraim stranama, atti
idj/,01H
i i~ nnli'ihlu Duina ivtiiip bilj | 11$ m U lUiii4sri|t ut
hramu, nakon eksplozije baruta 1687. godine, ostala je 41 metopa, i
mnoge od njih su u dosta oteenom stanju. Od ostalih, njih 15 se nalazi
u British Museumu, jedna u Louvreu i 35 u Akropolskom i Vatikanskom
muzeju. Te su skoro potpuno unitene.
Metope na istonom proelju hrama prikazivale su, u visokom reljefu
kao i ostale, gigantomahiju (borbu bogova s gigantima) i uglavnom se
nalaze na svojem mjestu. Metope zapadnog proelja ukraavane su
scenama a m azonom ah iie i
81-Jft 88888)13| oteena, prikazani su

motivi iz rata o razaranju Troje, a tema onih na junoj strani bila je
borba Kentaura i Lapita tplemena iz Tesalije) i legenda o atenskom
kralju Erehteju i njegovim kerima.
Scene ukrasa na zabatnim kompozicijama pripadale su takoer mitskom sadraju i odnose se na boicu Atenu, iji je ivot bio vezan uz
sudbinu grada koji nosi njezino ime. Na oba zabata bilo je predstavljeno
oko 40 monumentalnih
a sauvano
je samo neto fragmenata, od kojih je veina u British Museumu.
Istoni zabat (timpanon), prema Pauzanijinom opisu, prikazivao
je Atenino roenje iz Zeusove glave. Tome sveanom trenutku roenja
pribivali su mnogi bogovi s Olimpa. U sredinjem dijelu zabata bile su
figure Atene i Zeusa (o ostalim figurama zabata vidi Akropolski muzej,
dvorana VTI). Nakon eksplozije u 17. st., pljakanja i kasnijih pregradnji, danas se na zabatu vide kopije fragmenata nekih figura iz British
Museuma: Helija, dviju glava Helijevih konja, dvije su glave originalne,
kopija Dioniza, kopija konjske glave iza Silene kao originala. Tu su jo
ostaci dviju glava. Nekoliko sauvanih fragmenata nalazi se u Akropol
skom muzeju.
Zapadni zabat (timpanon) prikazivao je svau boice Atene i boga
mora Posejdona za vlast n.ad Atikom U sredini zabata, uz svoja kola,
stajali su Atena i Posejdon sa svojim pratiteljima (vidi Akropolski mu
zej, dvorana VII., str. 250). Figure koje su ostale do dananjih dana na
zabatu su originalne. Sauvan je kralj Kekrops, koji sjedi, s keri Pandrozom, koja klei. Izduena figura ene vidi se u junom kutu, te jo
poneki fragmenti. Umanjene rekonstrukcije zabata s prikazom figura
mogu se vidjeti u Akropolskom muzeju. Razliita su miljenja strunjaka u svezi s rasporedom i nazivom pojedinih figura.
Panatenejski friz Oko izvanjskih zidova naosa i druge prosto-
ANTIKJ GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRK3H.
241
dip janski fr iz u niskom reljefp, kejd' jejprikazivao panatenejsku povorku

od trenutka formiranja do gavrnpg slavlja. Friz je duine 167,5 m. Na
zgpadaoi strani~
Sve se zbivalo u velikom uzbuenju, ali i suzdranosti, to je odgovaralo sveanom vjerskom inu.
Kutatiia povorke prdkazano je u dva smjera: fje^nm m i jnfnum -1 <.
Zavretak sveanog ceremonijala dogaao se na istonoj strani iznad
ulaza u naos Partenona. Tu je predstavljen trenutak predaje dara aten 1 Tom sveanom trenutku pribivaju glavni bogovi s
Olimpa i sve promatraju iz neposredne blizine. Od 167,5 m friza i danas
je na mjestu ili u Akropolskom muzeju oko 56 m, 75 se metara friza
nalazi u British Museumu u Londonu, manji fragment duine tri metra
je u Louvreu, a ostalo nije sauvano. Po svojim umjetnikim kvalitetaraa taj se friz moe ubrojiti u najvrjenije to je ostvarila antika reljefna skulptura.
Pregradnje, razaranja i obnova hrama Partenon je danas,
iako u ruevnom stanju i bez veeg dijela unutranjih zidova, sauvao
svoju izvanjsku peristilnu strukturu s arhitravom, dijelom metopskog
G rafiki p rik a z P artenona kojega su Turci p retvorili u dam iju i barutanu,
a M lea n i g a gra na tirali i razorili 1687.
242
GRKA OD MITOVA DO AJNTIKIH SPOMENIKA
Unutranje
ruevine
Partenona
prije obnove
friza i zabatima. Prvim pregradnjama i pretvaranjem Krama u kransku crkvu ve u 6. st. poslije Krista, najprije Sv. Sofije, zatim Djevice
Marije, poela su ozbiljna propadanja hrama. Kada su ga Turci u 15. st.
pretvorili u spremite baruta, a Mleani granatirali s breuljka Muza
(Filopapov breuljak) 26. rujna 1687. godine, dolo je do velikog raza
ranja. Osim toga, Turci su ga bili pretvorili i u damiju, pa je zvonik
prijanje crkve na jugozapadu hrama bio pregraden u minaret. To stanje iskoristit e poetkom 19. st. britanski ambasador u Istanbulu Tho
mas Bruce, poznatiji kao lord Elgin. On je izmedu 1801. i 1803. godine,
na osnovi fermana koji je dobio od sultana, skinuo s hrama i skupio iz
ruevina vise od dvije stotine sanduka skulptura, koje je potom odvezao
u London. Prisiljen od Parlamenta, godine 1816. prodao je sve to umjetniko blago dravi i ono je danas u British Museumu, o emu smo
govorili.
Restauracija i obnova hrama zapoela je 1834. i trajala do 1844.
godine. Nakon potresa hram je opet bio oteen i Balanos je ponovno
postavio pojedine dijelove arhitrava i neke od kapitela na zapadnom
proelju. Od 1921. do 1930. godine, unato protivljenju, nanovo je sagraen sjeverni peristil, a njegovi stupovi radeni su od pirejskog kamena. Obnovljen je i dio krova zapadnoga trijema (opistodoma) kako bi
titio ostatke unutranjega friza.
Za Partenon moemo rei da je proporcijama, simetrijom, savrenou izvedbe (vjeto koristei optike varke i iluzije), harmonijom i mramornim ukrasima u cjelini bio najljepi hram sagraen u antikoj Grkoj.
243
Plan Akropolskog
muzeja
Akropolski muzej
Utemeljen 1878. godine zauzeo je prostor u jugoistonom kutu
Akropole. Sagraen je dijelom preko antikog Pandionovog svetita.41
Izlobene dvorane nalaze se ispod razine zemlje. U njemu su iznimna
umjetnika djela, posebice vei broj onih koja su pripadala arhajskom
razoblju grke umjetnosti.
Raspored eksponata uglavnom je kronoloki izloen u devet dvorana.
Predvorje Izloene su velika sova (oko 490. g. prije Krista) te
dvije vaze, od kojih je na jednoj prikazan pies ratnika, a na drugoj u
niskom reljefu natjecanje kolima.
Dvorana I. Nalazi se prva s lijeve strane. U njoj se moe vidjeti
uglavnom sauvana skulptura (cjelovita iH u fragmentima) s najstarijih
hramova Atene Hekatompedona i staroga Atenina hrama.
Fragmenti leoparda izraeni u himetskom mramoru najvjerojatnije
su pripadali nekoj od metopa s Hekatompedona. Vidljivi su ostaci boje.
Tu je i zabat s jedne male graevine, na kojem je prikazana u niskom
reljefu borba HeraJkla s h idrom . U sreditu je Heraklo, lijevo su kola
i voditelj konja Jolaj, desno je evetoglava neman hidra. Potpuno lijevo,
u kutu, iz mora izlazi rak koji je po nagovoru Here ugrizao Herakla i
tako pomogao hidri. Reljef potjee iz 560.550. g. prije Krista. Vidljivi
su tragovi boje.
Sredinji dio jednog drugog zabata (570.560. g. prije Krista) s
lavicom koja je svladala bika. Dio je pripadao zabatu Hekatompedona
ili, po nekima, Ateninu hramu; glava lava od himetskog mramora; glava
41Pandion je bio atenski kralj, sin kralja Erihtonija, kojeg je naslijedio. Imao je
dvije keri Proknu i Filomelu. Proknu je udao za trakog kralja Tereja, s kojim
je imala sina. Kad se Terej zaljubio u njezinu sestru Filomelu, dolo je do tragedije.
Zbog onoga to je Terej uinio, Prokna je ubila njihovoga sina kako bi mu se
osvetila. Nakon toga ubio se i Pandion. Sve troje Kaznio je Zeus pretvorivi ih u
ptice. N. A. Kun, 1971., 195 198; V. Zamarovsky, 1973\ 230. i 289.
244
Moskofor (Nosa
teleta), oko 570. pr.
Kr., Akropolski
muzej u Ateni
ANTIKI GRADOVI I AEHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
245
Gorgone42 (oko 570. g. prije Krista) od obojenog mramora, a sluila je

kao akroterija iznad istonog zabata Hekatompedona.
Dvorana II. Na lijevoj strani nalazi se desna polovica zabata,
koja predstavlja skupinu likova nazvanu Heraklo na Olimpu. To je
zapravo primanje heroja meu olimpske bogove. Zeus okrenut nadesno
sjedi na tronu, do njega su Hera (sauvana jelomice), Atena (samo
naznake gdje je bio lik), Heraklo i Hermes. Pretpostavlja se da potjee
sa staroga Atenina hrama. Datira se od 550. do 540. g. prije Krista.
U sredini poprenog zia vide se fragmenti skulpture Heraklo u
borbi s Tritonom43, oko 560.550. g. prije Krista. To su dijelovi zaba
ta s jednog za sada neidentificiranog hrama. Ima miljenja da taj zabat
i onaj iz prve dvorane (Heraklo u borbi s hidrom) pripadaju istom hramu. Nasuprot toga izloeni su fragmenti drugog zabata od obojenog
pjeanika: lijevo je prikazan Heraklo u borbi s Tritonom, esno Tifon
(Typhon), demon s tri ljudske glave i tijelom koje zavrava repom zmije,
550. 540. g. prije Krista. Prema jednoj rekonstrukciji (Imro Beyer), ti
su dijelovi pripadali, zajeno s fragmentom iz prve dvorane na kojem je
lavica svladala bika, istom zabatu Hekatompedona ili Atenina hra
ma.
U sredini dvorane je jedna od najljepih skulptura arhajskog razdoblja Moskofor (Moschophoros), nosa teleta oko 570. g. prije
Krista. Ta statua od himetskog mramora prikazuje mladia stoara
koji na ramenima nosi tele. Zavjetni natpis na bazi spominje (Rh) omba.
To je rtva koju prinosi boici Ateni. Prikazan je frontalno, to kompoziciji daje simetrinost, koju dijelom naruava glava teleta. Sprijeda je
statua suzdrano ralanjenog volumena, straga vise zatvorenog. Pojedini detalji su (osobito kosa) potpuno stilizirani. Sve je rijeeno u iznimnom skladu mladia i teleta. Statua je bila obojena, a oi su bile ispunjene obojenim kameniima.
Iza se nalazi najstarija kora otkrivena na Akropoli, oko 580. g. prije
Krista. Tu su i fragmenti komie i triglifa s nekoga od starijih hramova
Akropole. U staklenoj vitrini su statuete od terakote otkrivene na junom dijelu Akropole 1955. 1959. godine.
Lijevo od izlaza je zabat od porosa s jedne znaeajne graevine, oko
570. g. prije Krista, s prikazom legende (grm lovora, model hrama i
nosaica vode). Desno su fragmenti male kvadrige od himetskog mra
mora, oko 570. g. prije Krista.
42 Gorgona je ki morskog boga Forkija i ene mu Kete. Bilo ih je tri: Stena,

Eurijala i Meduza. One su bile nemani kojima su umjesto kose rasle zmije otrovnice.
I pri pogledu na njih ovjek bi se skamenio. V. Zamarovsky, 1973b, 105.
43 Triton je bio sin boga mora Posejdona i ene mu Amfitrite. Demon mora, pola
ovjek, pola riba. V. Zamarovsky, 1973b, 300.
246
Kora Euthidikos, bijeli

mramor, oko 490. pr. Kr.,
Akropolski muzej u Ateni
Velika arhajska kora od

otokog mramora, visina 182
cm, oko 525. pr. Kr., Akropolski
muzej u Ateni
247
Dvorana III. Lijevo je predstavljena skupina dijelova (bikovi i

lavice) sa staroga hrama, oko 570.560. g. prije Krista. Vidljivi su tra
govi boje. Desno su dvije rane kore izradene u mramoru s Naksosa i
Samosa, oko 580.560. g. prije Krista. Kori s Naksosa sauvano je
samo poprsje s lijevom rukom na grudima u kojoj dri jabuku. Kora sa
Samosa je u dugom peplosu s ispruenom desnom rukom uz tijelo, a
nedostaju dio lijeve ruke i glava.
Dvorana IV. U toj i sljeeoj dvorani, uz ostale izloene predmete, posebno treba obratiti pozornost na statue djevojaka nazvane ko
re, koje uglavnom pripadaju kasnom razdoblju arhajske umjetnosti. To
je moda glavna riznica muzeja i moe se slobodno rei da ini unikatnu
skupinu izloaka. Za razliku od kurosa, nagih mladia punih atletske
snage s priljubljenim rukama uz tijelo i naprijed pomaknutom nogom,
kore su obuene u kienu odjeu s naborima, koja se sastojala prvobitno
od peplosa, a poslije tunike hitona s himationom. Sve je bilo prekriveno bojom. Obino su jednom rukom pridravale odjeu, a u drugoj
drale dar. Bile su karakteristine i po zagonetnom arhajskom osmijehu. Smatra se da su bile zavjetni darovi boici Ateni, osobito u vrijeme
Pizistrata (560.527.). Na Akropoli ih je otkriveno vise od sedamdesetak. Nakon perzijskog pljakanja i ruenja 480. godine prije Krista bile
su zakopane i ponovno otkopane u vrijeme istraivanja od 1822. do
1886. sjeverozapadno od Erehtejona i istono od Partenona. Otkrivene
su i u drugom svetitima Samosu, Delosu i dr.
U prvom dijelu dvorane izloeno je vise radova koje je najvjerojatnije
izradio atenski kipar Faidimosa (Phaidimosa): desno je jaha, oko 560.
g. prije Krista. Glava toga konjanika zvanog Rampin je kopija originala
koji se nalazi u Louvreu, za koju je Humphry Payne 1936. godine prvi
put upozorio da pripada toj konjanikoj figuri. Lice s bradom i kosa pot
puno su stilizirani. Ima miljenja da ta i jedna druga statua cine spo
menik Pizistratovih sinova Hipije i Hiparha osobitih ljubitelja umjet
nosti. Tu je i jedna kora nazvana Peplos, izradena u jednostavnom
dorskom peplosu, bez nabora, iz 530. g. prije Krista. U sredini je skulp
tura lovakog psa, bez repa i stranjih nogu, kvalitetno djelo nepoznatog
umjetnika, oko 520. g. prije Krista. Nekada je ta figura s drugim psom
bila postavljena ispred svetita Artemide Brauronije na Akropoli.
Na pregradnom zidu je glava lava otvorenih eljusti i ekspresivne
grive, sa staroga Atenina hrama, oko 525. g. prije Krista. U blizini je
mali lijepi reljef Hermes i tri gracije, oko 510. g. prije Krista, frag
menti Hermesa iz 520. g. prije Krista i jedne kore, iji je gornji dio
odljeven prema originalu iz Muzeja u Lyonu (oko 540. g. prije Krista),
s pticom u desnoj ruci.
U drugom dijelu dvorane, nalijevo, izloen je torzo Tezeja, 510.500.
g. prije Krista; zatim jedna kora (jonska izrada, oko 500. g. prije Krista);
2 48
konjanika statua s konjanikom sauvanim samo do bokova; jedan

oteeni kuros naglaenih miia oblikovanih velikom tonou; Nike iz
480. g. prije Krista; nekoliko kora, od kojih je jedna s karakteristikama
umjetnosti Hiosa i mnogo ouvane boje; mramorna svjetiljka ukraena
etirima ljudskim i etirima ivotinjskim glavama.
U treem dijelu je izbor kora iz zadnje etvrtine 6. st. prije Krista,
preteito atiki rad, poneka s jonskim i orijentalnim utjecajem. Jedna je
nazvana kikladskom, oko 500. g. prije Krista. Sve ono to karakterizira te tipove kipova djevojaka moe se vidjeti na ovim primjercima. Tu
emo vidjeti i reljef sa staroga Atenina hrama (oko 510. g. prije Krista)
i statuu Atene bez glave, otkopanu na sjevernom podnoju Akropole,
rad kipara Endoja. Na grudima joj je egida s likom Gorgone. Spominje
je i Pauzanija pri opisu Akropole.
Dvorana V. U sredini je predstavljena mramorna skupina figura
s prikazom gigantomahije sa staroga Atenina hrama, oko 525. g. prije
Krista. Atena s kacigom na glavi bori se s gigantima naoruana kopljem
(nije sauvano) i titom ukraenim zmijama. Tu su i dva giganta baena
na koljena, koji su zauzimali kutne poloaje zabata.
Kip mladia, oko 480.

pr. Kr., Akropolski
muzej u Ateni
249
Lijevo do ulaza izloena je Nike, oko 520. g. prije Krista, a desno

poznata A n ten orov a kora, oko 525. g. prije Krista, najvia od kora (v
= 2,15), s naglaenom vertikalom i bogatim naborima odjee. Oteenog
lica i grudi, bez desne ruke do lakta. Atiki rad u otokom mramoru.
Stoji na podnoju s posvetnim natpisom: darovatelj Nearhos, kipar An
tenor. Tu je i jedna k o ra oteena u poaru, no ona je zadrala ljepotu
i eleganciju. Na ulazu u nadovezujuu manju prostoriju uoit emo zanimljivu, ali teku i nezgrapnu p elop on esk u k oru (v = 80,5 cm, oko
510. g. prije Krista) i mladog ovjeka na hipolektionu (pola konj, pola
ovjek), kraj 6. st. prije Krista. U toj prostoriji je i sedam vitrina u
kojima su izloene vaze, lonarija i terakote iskopane od 1955. do 1959.
godine u svetitu nimfa, i razni mramomi fragmenti otkopani na Akropoli.
Dvorana VI. posveena je djelima koja su pripadala strogom
stilu razdoblju grke umjetnosti na prijelazu iz arhajskog ka klasinom izrazu, u kojem dolazi do oslobaanja arhajske ukoenosti, dijelom
stiliziranosti i ljupkog osmijeha.
Jedno od najkarakteristinijih djela toga stila je statua m ladia,
rad Kritije iz 480, g. prije Krista. Tijelo poiva na lijevoj nozi, a desna
je bila lagano izbaena naprijed (nedostaje od koljena nanie) s pravilnim proporcijama i anatomskim detaljima. Ukazujemo i na Zam iljenu
Atenu. Na zavjetnom niskom reljefu prikazana je Atena u jednostavnom peplosu s korintskom kacigom na glavi, oslonjena na koplje koje
prirava lijevom rukom, desnom je podboena o bok, a glavom i pogledom okrenutim prema dolje, gdje je stup ili stela. Pronadena je 455. g.
prije Krista i lijep je primjer strogoga stila.
Lijevo je postavljena stela na kojoj je zabiljeen popis hramskog
blaga, oko 460. g. prije Krista; glava mladia nazvana Plava glava ili
P la v o k o si m ladie, s jo uvijek stiliziranom kosom, oko 480. g. prije
Krista; prednji dio konja, oko 480. g. prije Krista; torzo kurosa, 490. g.
prije Krista.
Na desnoj strani je mala glava ovjeka, djelo Fidijine kole, 450.
440. g. prije Krista; torzo Atene a peplosu s podignutom desnom rukom,
oko 480. g. prije Krista; K ora E uthidikos nazvana tako po darovatelju
Eutidikosu. Sauvan je samo gornji dio tijela, oko 490. g. prije Krista;
mramorni k ip N ike (Pobjede), dosta oteen. Nedostaju glava, ruke,
vjerojatno i krila. Stajala je na jednom stupu i najvjerojatnije bila pri
kazana u letu. Dar je Kalimaha, zapovjednika na Maratonu. Izradena
490. 480. g. prije Krista.
Dvorana VII. namijenjena je otkopanim fragmentima skulpture
s oba zabata Partenona, koji su bili pod zemljom kada je lord Elgin
skidao i odvlaeio ostatke skulpture s toga hrama u London. Tako je ovaj
grki muzej sauvao jedan broj djela (makar i fragmentamo) klasine
grke skulpture s Partenona, Erehtejona i hrama Nike Apteros.
250
Desno je golemi torzo Posejdona sa sredine zapadnog zabata, Fidijino djelo. Originalan je samo donji dio, dok je ostalo rekonstrukcija
izradena prema originalu iz British Museuma; lijevo su glave konja sa
sredinjeg dijela zapadnog zabata. Pripadale su Posejdonovim i Ateninim konjima s kolima; torzo i ruka figure koja simbolizira rijeku; glava
Kentaura, fragment metope s june fasade Partenona; fragmenti s
ogrtaem boice Nike s istonog zabata; torzo ene nagnute naprijed
koja je vodila konje, istoni kut istonog zabata. Je li to Selena, Niks
(Nyx) ili druga figura razliita su miljenja strunjaka.
Prikazane su i rekonstrukeije istonog i zapadnog zabata Partenona
(vidi o Partenonu na str. 235242) na temelju spoznaje onoga vremena
od 1896. do 1904. godine s kojima se ne slau pojedini strunjaci, osobito
u svezi s imenom nekih figura.
Istoni zabat: Rodenje Atene iz Zeusove glave.
Prema rekonstrukciji, na tom su se zabatu nalazile sljedee figure:
u sredini su Zeus na tronu i stojea figura naoruane Atene. Izmedu
njih je krilata Nike. Desno od Atene je Hefest (u drugom planu), Posejdon
s trozupcem na prijestolju, iza kojih su redom prema kutu poredani
Apolon, Artemida, Hermes, te boice sudbine Kioto, Lahezis i Atropos,
zatim Selena u kolima s konjima ije glave ispunjavaju kut zabata. Na
lijevoj strani zabata iza Zeusa su (jedna figura neidentificirana) kipovi
Here, Afrodite, Erosa, Aresa, Ejlitije, Perzefone (Kore), Demetre, Dioni
za i u kutu Helios u kolima s vidljivim konjskim glavama.
Zapadni zabat: Borba boice Atene i boga mora Posejdona za prevlast nad gradom i Atikom.
U sredini su Atena i Posejdon sa svojim kolima. Atena s kopljem i
titom, a Posejdon s trozupcem. U toj borbi pobijedila je Atena (vidi o
Ateni na str. 83. i 84). Uz Atenu su njezini pratitelji Hermes i Nike,
zatim Herza, Erichthonios, druge dvije Kekropsove keri Aglaura, Pandroza, Kekrops i prema kutu personifikacija atenskih ijeica Eridan i
Kefis u liku mladia. Uz Posejdona su na desnoj strani morske nimfe
Iris, Posejdonova ena Amfitrita, Oritija (ena boga Boreja), Apolonov
sin Jon, Kreuza (ki atenskog kralja Erehteja) i njezina sestra Prokrida
(Prokris), personifikacija rjeeice Ilis u liku mlaia i Kaliroja (jedna od
keri morskih i rijenih bogova) u leeem liku u kutu zabata.
Dvorana VIII. U toj, kao i prethodnoj dvorani izloeni su sauvani primjerci klasine grke skulpture. To su fragmenti partenonskog
friza vei broj ploa (dijelova) koje su se nakon eksplozije baruta u
Partenonu u 17. st. odvojile od hrama i ostale pod zemljom do otkopa
vanja. Sauvanih ploa ima sa sjeverne, june i istone strane friza, s
prikazima detalja u niskom reljefu iz panatenejske procesije (vidi o Par
tenonu na str. 240. i 241). Sva ljepota klasinog izraza moe se vidjeti
i doivjeti u kompoziciji, proporciji i anatomiji bilo ljudskih figura s
251
Nike koja vee

sandalu,
s balustrade
hrama Nike
Apteros,
mramor, visina
106 cm, oko 410.
pr. Kr.,
Akropolski
muzej u Ateni
naboranom ojeom, bilo u suzdranoj mirnoi ili u ivoj pokretljivosti

konja i konjanika i rtvenih ivotinja, bikova i ovnova. Unato oteenosti pojedinih reljefa, oni zrae otmjenou, mirnoom i dostojanstvom.
Gd sauvanih i izloenih dijelova friza spomenut emo samo dio
ploa s istone strane, na kojima su prikazani likovi olimpskih bogova:
Zeusa (Posejdona) i Apolona, koji u prirodnoj oputenosti razgovaraju, i
boice Artemide pogleda usmjerena prema panatenejskoj povorci koja se
pribliava toj strani hrama. Sve je u iekivanju zavrnog ina preaje peplosa boici Ateni.
Ovdje su izloeni i ostaci sauvanog friza s hrama Erehtejona,
postavljeni na poprenom, kraem zidu dvorane. Friz je raen u pentelikom i eleuzinskom mramoru. Njegov sadraj je, izgleda, proiziao iz
antikih mitova. Zbog slabe ouvanosti, teko ga je bilo tematski odre-
252
diti. Rad se pripisuje Fidijinoj koli, najvjerojatnije njegovim uenicima

s kraja 5. st. prije Krista.
Tu dvoranu krase i reljefi koji su se nalazili na ogradnom zidu
terase hrama Nike Apteros. Zid je podignut oko 410. godine prije
Krista. Izloeno je 30 ploa na kojima je u niskom reljefu, u razliitim
varijantama, prikazana boica Nike (Pobjeda), rad vise umjetnika.
Posebice se istie Nike koja vee sandalu, a do izraaja dolazi mekoa
oblikovanja sagnutog tijela, s prirodnim naborima odjee pripijene uz
tijelo ispod kojeg se nazire punoa mladenakog volumena. Svaka je
ploa zanimljiva na svoj nain. Na jednoj je prikazana Pobjeda (dijelom
oteena) u uspravnom poloaju kako vodi bika (jako oteen), s
uskovitlanim naborima odjee koja se uz puhanje vjetra priljubljuje uz
izbaeno bedro lijeve noge. Slobodno moemo rei da se ti reljefi umjetnikom kvalitetom mogu mjeriti s onima s panatenejskog friza i vjero
jatno su djela kipara Kalimaha, Fidijinog uenika.
Dvorana IX. otvorena je znatno poslije. U njoj se nalaze kore otkri
vene u Erehtejonu. Tu su i dva portreta Aleksandra Velikog, od
kojih se onaj iz mlaih dana pripisuje kiparu Leoharu ili Eufranoru;
jedan oteeni reljef s Demetrom i Korom (Perzefonom). Pretpostavlja se
da je na oteenom dijelu bio Triptolem. Reljef je s kraja 5. st. prije
Krista. Slijedi vise zavjetnih i drugih oteenih reljefa; pan i nimfa
otkriveni u peini na sjeverozapadnom dijelu Akropole. Istiemo reljef
na kojem su predstavljene Atena i Hera, boiee zatitnice, s napisanim
ugovorom izmedu Atenjana i Samljana (Samoana), iz 405. g. prije Kri
sta. Tu je i djelo kipara Alkamena koje spominje Pauzanija, statua
ene s djetetom. Vjerojatno je to prikaz Prokne, ene trakog kralja
Tereja, sa sinom Itisom, kojeg e ubiti da se osveti muu (vidi bilj. 41.
na str. 243).
Ovdje je privremeno smjeteno pet od est karijatida s junog trije
ma Erehtejona, a jednu je davno lord Elgin odvezao u London.
Gradevine i svetita na junim obroncima Akropole

S june strane Akropole bilo je u antiko doba sagraeno nekoliko
vanih spomenika. Medu njima su se posebno isticale tri monumentalne gradevine koje su u znatnijem dijelu ouvane do danas. To su
Dionizovo kazalite, Odeon Heroda Atika i donekle Trijem Eumena II.
Sve ostalo to je bilo sagradeno na tome dijelu uniteno je i nama neprepoznatljivo.
Dionizovo kazalite (23) bilo je najvanija gradevina s june stra
ne Akropole, usjeeno u njezinim obroncima. Tu je bilo posveeno zemljite Dioniza Eleuterija. Istraivanje kazalita zapoeo je J. H. Strack
1862. godine, a nastavio W. Dorpfeld od 1886. s prekidima do 1895.
253
godine. Prema Dorpfeldu, tu je, najvjerojatnije 534. godine prije Krista,

u prirodnom ambijentu tragiki pjesnik Tespis organizirao prvo izvoenje grke tragedije. Gledatelji su sjedili na okolnom kamenju i zemlji.
Nakon toga kazalite e dobiti arhitektonski oblik s krunom orkestrom
i polukrunim drvenim gledalitem. Nasuprot gledalitu (ili theatron),
s druge strane orkestre, bila je podignuta drvena skena kao pozadina
radnji koju su glumci (ili korovi) izvodili na orkestri. Kamena su sjedala
postupno, ve od kraja 5. st. prije Krista, zamjenjivala postojea drvena.
Ovdje su izvoena djela Eshila, Sofokla, Euripida i Aristofana.
Pouzdano se zna da je oko 330. g. prije Krista novo kameno kazalite
dao sagraditi atenski govornik i dravnik Likurg. Njegovo gledalite sa
64 reda kamenih sjedala bilo je podijeljeno dvama vodoravnim prolazima dijazomama na tri dijela. Ti su, pak, dijelovi bili podijeljeni
okomitim prolazima na zrakaste isjeke (kerkide). Donji na manji, a
gornji na vei broj. Naknadno je u brijegu dodano jo 14 novih redova
kamenih sjedala. Izmedu toga dodatka i najvieg prijanjeg reda sjedala
prolazio je put od sjeveroistone strane Akropole prema Asklepionu i
Odeonu Heroda Atika. Prvi red je sadravao 67 sjedala s naslonima
izraenim u pentelikom mramoru, odredenih za istaknute dostojanstvenike. Posebice se medu njima, u sredini, izdvajalo sjedalo namijenje-
Dionizovo kazalite na obroncima atenske Akropole, oko 330. pr. Kr.
254
no sveeniku Dioniza Eleuterija, reljefno ukraeno, s nogama u obliku

lavljih apa. Sjedala su bila obiljeena natpisima.
Sredinji dio kazalita inila je orkestra s promjerom 19,61 m, koja
je u rimsko doba bila poploana mramornim ploama, kada je i odsjeen
dio orkestre. U njezinoj sredini se nalazio rtvenik (gr. thymele). U
rimskom razdoblju sagradena je i kamena ograda, kada se kazalite
koristilo za gladijatorske igre, a zbog zatite gledatelja. Uz junu stranu
orkestre Likurg je dao sagraditi kamenu skenu dugu 46,50 m, duboku
6,40 m, s izbaenim krilima paraskenijama. Prednja strana skene, proskenij, bila je ukraena reljefima i kipovima. S obje strane orkestre
nalazili su se prolazi (parodoi), koji su vodili u gledalite. Kazalite je
moglo primiti oko 17.000 gledatelja.
Ostale gradevine Dionizova svetita S june strane zgrade
skene podignut je u istoj duini trijem, koji je najvjerojatnije sluio
gledateljima da se sklone u sluajevima nevremena. Sauvani su samo
stepeniasta baza i fragmenti stupova. U ograenom temenosu svetita
otkriveni su tragovi malih Propileja, rtvenika i temelji dva hrama (22).
Stariji, manji dorski hram razorili su Perzijanci 479. g. prije Krista.
Drugi, vei, noviji hram bio je takoer u dorskom stilu, prostilos s
etirima stupovima proelja na istonoj strani. Kultnu statuu Dioniza
Eleuterija izradio je kipar Alkamen.
Iznad gledalita kazalita, pred Dionizovom peinom, podignut je
spomenik koregu Trazilu 320. g. prije Krista (24). Sastojao se od dva
dorska stupa s atikom na kojoj su bili postavljeni pobjedniki tronoci.
Neto vise, pod akropolskim zidom, otkrivene su baze druga dva korintska stupa, koji su nosili tronoce to su ih postavili korezi.
Periklov odeon (21) nalazio se s istone strane Dionizovog kazalita.
Njegovu gradnju zapoeo je Temistoklo u prvoj polovici 5. st., a nakon
razaranja zavrio Periklo u drugoj polovici 5. st. prije Krista. Ta je gra
devina imala kvadratni oblik, to su potvrdila i istraivanja grkoga
arheolokog drutva raena od 1914. do 1931. godine. To je zapravo bila
velika dvorana sa po 6 x 6 redova kvadratnih stupova, pokrivena vieslivnim drvenim krovom. Podsjeala je na Telesterion u Eleuzini. U toj
su se graevini pripremali glazbenici za natjecanja, a glumci uvjebavali dramske uloge. U ratu izmedu Sule i Mitridata, 86. godine prije Krista,
Mitridatov general Aristion spalio je odeon. Ponovno ga je obnovio Ariobarzan II.; kralj Kapadokije (62. 52. g. prije Krista) svojim sredstvima.
Asklepijevo svetite (27) utemeljeno je u drugoj polovici 5. st. prije
Krista sa zapadne strane gledalita Dionizova kazalita. Kult Asklepija
(boga zdravlja) prenijet je u Atenu iz Epidaura nakon pojave kuge 429.
g. prije Krista. Svetite je obuhvaalo propileje, sveti izvor, mali
hram, zrtvenik, abaton i dva trijema (manji i vei).
255
ATHENS I
ret
or rue Metsrst.
Plan Atene sa spomenicima
Najvanija gradevina svetiita bio je abaton, vrsta dvokatnog trije

ma, koji je nosilo 17 dorskih stupova s dvije unutranje galerije, takoder
odijeljene stupovima. Tu su spavali bolesnici kojima se u snu ukazivao
bog Asklepije. Prostorija koja je bila pristupana samo za sveenike
zvala se Enkoimeterion. Ouvani su dijelovi zida i temelji. Spominje se
da je kod tog svetog izvora Ares ubio Posejdonova sina Halirotija, zbog
toga to mu je obeastio ker Alkipu. Svetiite je bilo ogradeno zidom.
Ostaci drugih spomenika. Zapadno od tog svetiita otkriveno je
nekoliko (tragova temelja) manjih gradevina koje su imale oblik hrama.
Pretpostavlja se da bi to mogli biti ostaci hrama Afrodite Pandemos
256
(Puke) i Demetre. Neto dalje ispod zida i terase na kojoj se nalazi

hram Nike Apteros, Pauzanija spominje spomenik (grob) atenskog kralja
Egeja. Navodno se ovdje, po jednoj verziji, bacio s akropolskih zidina
kad je ugledao cm a jedra Tezejeve Iae, vjerujui da je Tezej poginuo na
Kreti u borbi s Minotaurom.
Trijem Eumena II. (26) nosi ime pergamskog kralja (197. 159.
prije Krista), koji ga je dao podii. Bio je sagraden sa zapadne strane
Dionizova kazalita i juno od Asklepijeva svetita. To je bila gradevina
s prizemljem i katom sa 64 dorska stupa, duga 71 m, a iroka oko 9 m.
S prednje june strane postojalo je usko dvorite po cijeloj njegovoj duini ogradeno niskim zidom. Na istonoj strani dvorita dizao se spome
nik korega Nikea (25) u obliku manjeg dorskog hrama sa est stupova
na strani okrenutoj dvoritu. Oko sredine vorita, uza sam zid, dizao
se stub koji je vjerojatno nosio statuu darovatelja. Onima koji su dolazili
u kazalite koristio je za etnje i zaklon. Sauvana je dijelom struktura
zidova trijema.
Odeon Heroda Atika (28) sagraden je uz zapadni dio Trijema Eu
mena II. Herod Atik, bogati Atenjanin iz Maratona i poznati mecena u
vie grkih gradova, podigao je odeon 161. godine poslije Krista u cast
svoje umrle ene Regile, i to za glazbene i dramske predstave. Golemo
je bogatstvo naslijedio od oca Julija. Odeon je u svojoj strukturi odavao
oblik i karakteristike rimskog kazalita. Moe se rei da je to jedna od
posljednjih poznatih javnih gradevina podignutih u Ateni. Mogao je primiti 50006000 gledatelja. Uz sva oteenja koja je kroz stoljea pretrpio, ouvana je arhitektonska osnova. Gledalite je bilo podijeljeno
dijazomom na kamena sjedala u gomjem i donjem dijelu (ukupno 35
redova). Iznad gomjeg reda sjedala nalazio se niz korintskih stupova,
koji su pridravali ui dio polukrunog drvenog krova. Orkestra je imala
oblik polukruga i kamenom ogradom bila je odijeljena od gledaliita.
Ispred orkestre nalazila se pozornica.
Sve je bilo zatieno visokim (i iznad dijela krova) potpornim zidom,
a na junoj se pak strani uzdizala dvokatna masivna fasada. S izvanjske
strane nalazio se trijem koji je potpuno uniten. Fasada je na unutarnjoj
strani bila ralanjena polukrunim otvorima i niama ispunjemm carskim i drugim statuama (muzama). Od 1951. do 1961. godine bila su
obnovljena kamena sjedala Odeona i nanovo poploana orkestra plavobijelim ploama. Opet slui za izvodenje raznih priredbi i sveanosti u
ljetnim mjesecima, osobito u funkciji Atenskog festivala.
Svetita na sjevernoj strani Akropole

Pod Akropolom sa sjeveme strane nalazio se ogradeni prostor
Aglaure. Prema mitu, boica Atena dala je na uvanje koveg s malim
257
Pogled na Akropolu i Odeon Heroda Atika
Erihtonijem (bog zatitnik Akropole, u obliku zmije) Kekropsovim kerima Aglauri, Herzi i Pandrozi. Zabranila im je otvaranje kovega, ega
se pridravala samo Pandroza, a jako znatieljne Herza i Aglaura otvorile su koveg. Kad su ugledale Erihtonija, poludjele su i strmoglavile se
s vrha Akropole. Na tom je mjestu podignuto svetite, U tom su prosto
ru poslije mladii pripremani za vojnu slubu polagali prisegu.
Blizu se nalazilo svetite Dioskura ureeno slikama Polignota i
Mikona. Polignot je naslikao njihovo vjenanje s Leukipovim kerima, a
Mikon je prikazao Jazona s Argonautima i njihov put u Kolhidu po
zlatno runo.
258
Ostali atenski breuljci sa spomenicima

Za Atenu se zna rei da je grad koji je nastao na sedam breuljaka,
kao i antiki Rim. Rasporedeni su oko Akropole: Filopapov breuljak,
Pniks, Breuljak nimfa, Areopag, Likabet44 i Ardet45. Njima se moe
pribrojiti i znatno nii breuljak Kolon Agoraj (Kolons Agoraos) na kojem
je sagraden Hefesteion. Svi su oni imali vee ili manje znaenje u povije
sti Atene.
Filopapov spomenik na istoimenom breuljku u Ateni, sagraden izmedu

114. i 116. g. poslije Kr.
44 Likabet je najvii breuljak u Ateni (277 m). Nalazi se sjeveroistono od

Akropole. Nema neko povijesno znaenje. Prema legendi, nastao je kad ga je boica
Atena nosei goru (brdo) s poluotoka Palena kako bi pojaala obranu Akropole u
jednom trenutku ispustila. Na tom je mjestu nastalo brdo Likabet. To je ucinila u
srdbi kada ju je presrela vrana i obavijestila da su Kekropsove keri prekrile
njezinu zabranu i otvorile koveg (koaru) u kojoj je bilo dijete Erichtonios (Erihtonije, poslije atenski kralj), a ostavljenu na Akropoli. Ime Likabet nastalo je po
vukovima koji su tu nekada ivjeli (od novogrkog liki vuk/ovi). V. Zamarovsky,
1973h, 81; N. A. Kun, 1971., 191.
45 Ardet je bio poznat po tome to su na njemu suci heliasti polagali prisegu.
259
Filopapov breuljak smjestio se jugozapadno od akropolskog, visine 145 m. Prua impresivan pogled na spomenike Akropole. Zahvaljujui poloaju, imao je tijekom povijesti vanu ulogu u obrani Atene. Ve
je u antiko doba 294. g. prije Krista Demetrije Poliorket dao sagraditi
strateku utvrdu s koje je nadzirana Pirejska cesta. S toga brda je 1687.
godine Francesco Morosini bombardirao Partenon i druge spomenike.
Taj se breuljak kod starih Grka nazivao Brdo Muza, a naziv se i
do danas ouvao u literaturi. Ime je mogao dobiti po Orfejevu ueniku
Muzeionu (Museiosu), jer se navodno tu nalazio njegov grob. Vjerojatnije se ini da je to bio breuljak muza, koje su na njemu imale svoje
svetite.
Filopapov breuljak, kako se danas uobiajeno zove, dobio je ime po
spomeniku koji je na njemu podignut. Filopap je bio rimski konzul i
ljubitelj grke kulture, potomak kraljevske obitelji iz sirijskog grada
Komagene. Atenjani su mu, u znak zahvalnosti za sve to je za njih
uinio, sagradili nadgrobni spomenik izmedu 114. i 116. godine poslije
Krista. Spomenik je bio visok 12 m, uz konkavnu mramornu fasadu i tri
nie u gornjem dijelu okruene etirima korintskim stupovima. U veoj,
srednjoj polukrunoj nii nalazio se kip Filopapa, a u pravokutnim lijevo
i desno njegovog djeda Antioha IV. i Seleuka Nikatora; prvog kao kralja
Komagene, a drugog kao osnivaa dinastije. Izmeu nia uoavaju se
kvadratni polustupci koji su podupirali visoki profilirani vijenac. Sredinji
dio spomenika bio je odijeljen od gornjeg dijela manjim istaknutim
vijencem, i na njemu je u reljefnom prikazu predstavljen Filopapov dolazak kolima na inauguraciju za rimskog konzula 100. godine poslije
Krista
Pniks se uzdie zapadno od Akropole i sjeverozapadno od Areopaga
u visinu 107 m. S Agore je na taj breuljak preneseno od 500. godine
prije Krista odravanje skuptine (ekklesia) atenskih graana. U najslavnijem razdoblju Atene tu se okupljalo 50006000 gradana oko etrdeset puta godinje kako bi donosili znaajne politike odluke za svoj
grad. Istraivanja izmeu 1930. i 1936. godine otkrila su vidljive tragove polukrune zaravni okrenute prema sjeveroistoku. Ta polukruna
terasa promjera 120 m bila je poduprta jakim potpornim zidom. U ivoj
stijeni isklesana je bema (govomica), koju posjetitelji mogu vidjeti dije
lom sauvanu u njezinom prvobitnom obliku. Na podnoju triju stuba
uzdizala se kamena kocka s dvama bonim stubitima od pet stuba.
Uokolo su bile klupe i sjedita za pisare. Straga su otkrivene i loe za
pritane i predsjedavajueg. S te govornice obraali su se gradanima
Temistoklo, Periklo, Demosten i drugi. Sauvani ostaci su najvjerojat
nije iz 4. st. prije Krista. Iznad beme nalazila se vea terasa na kojoj su
otkriveni temelji za koje se pretpostavlja da su pripadali velikom rtveniku. Na njemu su prinoene rtve bogu Agoraju prije odravanja
260
svake skuptine. Neto povie otkopani su urezi za temelje dva velika

trijema. Zapadni je bio 147 m dug, 18 m irok, te imao 54 stupa. Istoni
trijem je bio manjih dimenzija, 66 m dug, 16 m irok. Smatra se da su
te gradevine bile dio plana koji je zamislio Likurg od 330. do 326. godine
prije Krista. Sluili su lanovima skuptine za oputanje i odmor.
Areopag je zauzimao prostor izmedu Pniksa, Akropole i Agore. Ime
je dobio po bogu Aresu, jer se njemu prvome sudilo na tom breujjku
poto je iz osvete ubio Posejdonova sina Halirotija. Naime, ovdje je djelovao prvi atenski sud, nazvan Areopag po tom breuljku. To je bilo
vijee bivih arhonata, koje je u poetku imalo veliki politiki utjecaj, a
poslije, nakon 462. godine prije Krista, dio je ovlasti prenijet na Savjet
pet stotina i sud Helieju.
Prema pisanju Pauzanije, na tom je mjestu sudeno i Agamemnonovom sinu Orestu za ubojstvo svoje majke Klitemnestre (vidi o Atreju i
Agamemnonu na str. 102. i 103, biljeka 21). Orest je bio osloboden
optube, u emu mu je pomogla boica Atena. U znak zahvalnosti, podigao
je tu rtvenik Ateni Areji. Pauzanija spominje i dva neobraena ka
mena Kamen prijekora i Kamen besramnosti. Na prvom su sjedili
tuitelji, a na drugom tueni.
Na tom sudu naao se i uveni atenski govomik i politiar Demosten
(384.322.). Bio je osuden da je primio novae od Harpala, Aleksandrova
rizniara, koji je s blagajnom 324. godine prije Krista pobjegao iz Azije
u Grku kako bi potplatio i okupio one koji su bili Aleksandrovi protivnici. Demosten je nakon toga otiao u progonstvo, jer je za njega novana globa koju je trebao platiti bila previsoka.
Pred tim sudom se nala i poznata ljepotica Frina iz 4. st. prije
Krista, koja se spominje i kao ljubavnica Praksitela, jednog od najveih
grkih kipara. Optuena je zbog svoje drskosti i uvrede bogova jer je za
vrijeme Posejdonovih sveanosti izila iz mora potpuno naga, naoigled
mnogih gradana. Bila je izgleda osloboena optube nakon to je njezin
branitelj Hiperid izgovorio rijeci: Kako bogovi mogu biti ljuti na ovo
tijelo!?
Breuljak je poznat i po tome to je na njemu 51. godine poslije
Krista sv. Pavao drao propovijedi o nepoznatom bogu i tako pridobio
prvog preobraenika Dionizija Areopagita, koji e postati i prvi biskup
Atene.
Breuljak nimfa smjeten je zapadno od Areopaga. Prema posveti
urezanoj na stijenama u opservatorijskom vrtu, otkriveno je da je na
tom prostoru u antiko doba bilo svetite nimfa. Spominje se da je bilo
povezano s radanjem djeteta (djece). Tu su se trudne ene s lakoom
sputale niz stijenu (blizu dananje crkve), vjerujui i nadajui se da e
tako lako radati. Na mjestu nekadanjeg svetita sagraden je 1842.
godine Opservatorij.
ANTIK3 GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
261
Agora
Uz Akropolu, koja je svojim iznimnim spomenicima bila glavni sakralni centar antickog grada, Agora je bila ponajprije javni trg, okupljalite i sastajalite atenskih graana te je inila manje vjersko, a vise
trgovako i politiko sredite grada. Mjesto je to gdje su se sastajale
najstarije skuptine Atene. Nalazila se sjevemije od Areopaga. U poetku nije imala odredenu geometrijsku pravilnost koju e poslije, tijekom
stoljea, dobiti podizanjem brojnih gradevina, osobito trijemova s june
i istone strane. Prostor se poeo koristiti u javne namjene jo od geo
metrijskog razdoblja, da bi u 6. st. prije Krista, posebice u vrijeme Pizistrata kada se grade vodovod i kanalizacija, postao glavno mjesto grada.
Mnoge gradevine i spomenike, uz brojne rekonstrukcije poslije Klistenovih reformi, razorili su 480. g. prije Krista Perzijanci. Puno toga je
bilo obnovljeno i prije Periklovog doba. Spominje se da je Agoru Kimon
dao uljepati zasaenim platanama. Njezin razvoj moe se pratiti u
nekoliko faza, od najstarije arhajske i klasine, koja traje do kraja 4. st.
prije Krista, do helenistike i rimske, u kojoj je sauvala svoj identitet,
sve do provale Herula 267. godine poslije Krista, kada je potpuno razorena. U vrijeme Cezara i Augusta, te poslije cara Hadrijana, nastaje
novi prostor Rimske agore s monumentalnim gradevinama. Do 10. stoljea
262
prostor je bio naputen, da bi nakon toga bio prekriven bizantskim i

turskim nastambama. Iskopavanja amerikih arheologa od 1931. go
dine, a koja traju do novijeg doba, otkrila su bogatstvo gradevina i
spomenika antike Agore.
Tholos (1) nalazio se na jugozapadnoj strani Agore. Otkriven je
1934. godine. To je bila kruna gradevina podignuta 465. godine prije
Krista, u kojoj su se okupljali pritani, njih pedeset jedne od deset atikih fila obavljajui dunost predsjednika Vijea (Buie) deseti dio godine,
to je iznosilo 35 ili 36 dana. Kockom se biralo tko e od pritana od
jednog izlaska sunca do drugog (24 sata) biti dravni poglavar s ovlastima, te uvar dravnih peata i kljueva hramskih riznica. Propisi su
nalagali da se dunost predsjednika mogla obavljati samo jedanput. U
Tholosu su prinosili rtve prije donoenja odluka. U njemu su ugoivali
strane poslanike i svaki dan veerali na dravni troak.
Jugozapadno od Tholosa nalazio se Strategion ured stratega
atenskih zapovjednika.
Buleuterion (Vijenica) (2) otkopana je na obroncima breuljka Kolon Agoraja. U toj se graevini sastajalo Buie (Vijee), koje je u doba
Klistena imalo 500 vijenika (po pedeset iz svake file), te pripremalo
zakone za skuptinu. Najstarija vijenica bila je iz Solonovog doba, dru
ga kvadratnog oblika zamijenila je stariju, a podignuta je za Klistenovo
vijee. Potkraj 5. st. prije Krista sagradena je nova vijenica, a starija
je posluila kao arhiv. U njoj je bio postavljen kip Zeusa Bulaiosa (Zeusa
Savjetnika).
Metroon (svetite Majke bogova) (15) nalazio se uz Buleuterion.
Otkrivene su etiri pravokutne prostorije, koje su se ouvale do zadnje
gradnje u 2. st. prije Krista, povezane zajnikim trijemom na istonoj
strani. Svetite se tijekom stoljea mijenjalo i nadogradivalo. Pretpostavlja se da je druga prostorija s june strane pripadala hramu Majke
bogova, u treoj su pak pronaene ploe od mozaika kao posljedica
rekonstrukcije u 5. st. poslije Krista. Prvi dio svetita sluio je kao
atenski ravni arhiv.
Hefesteion (3). Na malom breuljku Kolon Agoraj, koji se uzdie sa
zapadne strane Agore, nalazi se hram Hefesta i Atene ili Hefesteion.
U blizini hrama otkriveni su tragovi kovakih i obrtnickih radionica, iji
je zatitnik bio upravo bog Hefest. Taj je hram dugo nazivan Tezejon
(Theseion), najvjerojatnije zbog metopskih reljefa na kojima su bili prikazani Tezejevi junaki pothvati. Hram nastaje u razdoblju velike obnove u Ateni, a poinje se graditi 449. godine prije Krista, neto prije
utemeljenja uvenog Partenona. Gradnja je trajala do 440. prije Krista.
Slini tom hramu bili su Posejdonov na rtu Sunionu, Aresov na atenskoj
Agori i Nemezin hram u Ramnuntu. Njegova velicina jest 32,5 x 14,51
m. Sastojao se od pronaosa, naosa i opistodoma. Graden je kao dorski
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKTH.
263
peripteros 6 x 13 stupova u pentelickom mramoru. Stupovi su imali

mali entazis. Naos (cela) bio je podijeljen stupovima na prizemlje i kat
na tri strane, kao i kod Partenona. U unutranjosti naosa, na izduenoj
bazi, bile su postavljene kultne statue boga Hefesta i boice Atene,
koje se pripisuju Alkamenu, Fidijinom ueniku. Smatra se da su ti kultni kipovi postavljeni u hram izmedu 421. i 416. godine prije Krista.
Alkamenu se pripisuje i dio ukrasnih reljefa. On je vjerojatno nadzirao
cjelokupnu gradnju i ukraavanje hrama. Izvanjski metopski dorski friz
od parskog mramora ustanovljen je samo na istonoj, uoj strani, a 10
je metopa (devet sauvano) prikazivalo Heraklova junaka djela, i po
etiri na duim stranama Tezejeve pothvate. I zabati hrama bili su
ukraseni, ali je sauvano malo ostataka. Prema rekonstrukciji H.
Thompsona, na istonom zabatu su sredinji najvii bog Zeus, koji
sjedi na prijestolju, desno od njega je boica Atena, a lijevo Heraklo,
Hram Hefesteion u Ateni, 449. 440. pr. Kr.
264
GRKA OD MITOVA
DO ANTIKIH SPOMENIKA
oboje ispred svojih konjskih zaprega s vozaem. Iza je po jedna muka

figura u leeem poloaju, Sadraj za p a d n o g zabata bila je ken tau rom ahija. Sredinji dio hrama ukraavala je akroterija s dvjema Hesperidama tako da jedna drugu nosi na leima.
Iznad ulaza u pronaos i opistodom ugraen je bio jonski friz, koji je
inspiriran partenonskim frizom sa zidova cele. Na istonoj strani (iznad
pronaosa) predstavljena je gigantomahija (borba bogova i giganata), a
na zapadnoj strani (iznad opistodoma) kentauromahija. I taj je hram u
srednjem vijeku pretvoren u crkvu, no unato tome i dalje je najbolje
ouvani grki hram.
Sa sjeveme strane Hefesteiona otkrivena je p ravok u tn a gradevin a
s uzdunim redovima stupova iz helenistikog razdoblja (arsenal). Sjeverozapadno od Trijema Zeusa Eleutherosa nalazio se hram A frod ite
U ranije (Nebeske) (20).
H ram A polon a P atroosa (Oinskog) (4). Nazvan je tako jer je Apolon
sma ifjB
Otkriven je neto sjevernije od Metroona.
Hram je bi manji, jednostavne strukture, a sastojao se od naosa i prona
osa s etiri stupa na proelju. U ostacima hrama je 1907. godine otkopana statua Apolona, djelo Eufranora. Moe se vidjeti u Muzeju Agora.
Na tome su mjestu otkriveni temelji starijeg hrama iz 6. st. prije Krista,
a koji su razruili Perzijanci.
T rijem Zeusa E leutherosa (Osloboditelja) (5) sa svoja dva izbaena krila sagraden je 430. godine prije Krista. Podignut je u cast Zeusu
Osloboditelju spasitelju Atenjana od perzijskih osvajanja. Izvanjski
red stupova graden je u dorskom stilu i ukraen mramornim podlogama, dok je unutranjost bila podijeljena jonskim stupovima i ukraena
slikama Eufranora. Pod njegovim kolonadama esto je Sokrat sa svojim
prijateljima raspravljao o filozofskim problemima. S njegove june stra
ne otkriven je natpis na rtveniku koji ukazuje da je tu stajao hram
Zeusa Phratriosa i Atene Phratrije, boanstava bratstva ili predaka.
T rijem b a zileja (Kraljevski trijem) (6) u kojem je arhont (bazilej
kralj) imao sjeite. Podignut je oko 500. godine prije Krista sa sjeveme
strane Zeusova trijema. Pod trijemom se nalazio kameni rtvenik na
kojem su arhonti polagali prisegu prije nego bi poeli slubu. Njegovi
ostaci otkriveni su 1970. godine.
H erm esov trijem 19) nalazio se sjevernije od Trijema bazileja s
druge strane Panatenejske ceste, koja je dijagonalno prolazila preko
Agore i vodila prema Akropoli. U blizini je stajao kip Hermesa, prema
opisu Pauzanije. Otkopani su brojni fragmenti Hermesova kipa. Ostaci
Trijema su iz 5. st. prije Krista,
Saren i trijem (Stoa Poikile) (8) nalazio se na sjevernoj strani
Agore. Nazvan je po slikama koje su ga ukraiavale, a iji su autori bili
Polignot, Mikon i Panen (brat Fidijin). Sagraden je za vrijeme Kimona,
265
Rekonstruirani
Atalov trijem
u Ateni Muzej
Agora
oko 460. godine prije Krista. Jedna od slika koja se pripisuje Polignotu
predstavljala je grko razaranje Troje. Borbu Tezeja i Atenjana s Amazonkama naslikao je Mikon, a bitku kod Maratona Panen, sam ili zajed
no s Mikonom. Pauzanija navodi jo jednu sliku koja je prikazivala
bitku kod Enoje, a u kojoj su Atenjani pobijedili Spartance u doba Korintskog rata (394.387. prije Krista). Ona je morala nastati poslije.
Otkriveni su tragovi toga trijema.
J u n i trijem (11) zatvarao je Agoru s june strane. Sagraden je oko
500. prije Krista i s neto poslije sagradenim trijemovima na sjevernoj
i graevinama na zapadnoj strani dao Agori odredeniju geometrijsku
pravilnost, Na zapadnom kraju trijema tih godina podignuta je vea
kvadratna gradevina zvana H elieja (Heliaia) (10), gdje se okupljao i
sudio porotni sud. Ima miljenja da je na tom mjestu bilo Tezejevo
svetite s fontanom (izvorom) i vodenim satom.
U helenistiko doba, u 2. st. prije Krista, djelomino je preko temelja
starijeg trijema bio podignut novi, Ju n i trijem (18), i s njim paralelno
Sred n ji trijem (19), dug 150 m. Podigao ih je egipatski faraon Ptolemej
VI. Ta dva trijema bila su povezana manjim na istonoj strani.
A talov trijem (17) zatvarao je Agoru s istone strane. Dao ga je
||1 -.
. Trijem je bio dug 115, a irok 20 m. L prizemlju se nalazilo 45

dorskih stupova, dok su na katu bill jonskr Unutranjost su po duini
dijelila 22 stupa. Straga je bila 21 jjrb&torija^nsytajjenjana l^govinama u.
:jjlikjdlju katu. Od 1953. do 1956. godine ameriki su arheolozi
napravili rekonstrukciju trijema, i od tada se u njemu nalazi Muzej Agora.
266
rtvenik dvanaestero bogova (7) otkopan je u sjevemom dijelu

Agore, uz rub Panatenejske ceste. Mjesto je identificirano na osnovi
jednog pronadenog natpisa na tom prostoru. rtvenik (oltar) podigao je
Pizistrat mladi (vjerojatno Hiparh) oko 521. godine prije Krista. To kultno mjesto dvanaestero bogova nije pripadalo bogovima s Olimpa, ve je
predstavljalo lokalnu atensku skupinu.
Aresov hram (21), kojemu su otkriveni tragovi temelja, nalazio se
neto junije od Zrtvenika dvanaestero bogova. Kameni blokovi temelja
pokazuju da su izraeni u rimskom razdoblju. U svojem tlocrtnom rasporedu potpuno posjea na Hefesteion vjerojatno zato to se pripisuje
istom arhitektu. Naime, taj hram je prvobitno bio izgraden u 5. st. prije
Krista u Ahami, i u Augustovo doba prenesen i rekonstruiran na Agori.
Istono od hrama otkopani su tragovi velikog rtvenika posveenog
Aresu.
Spomenik heroja eponima (16) Otkriveni ostaci ukazuju da je
M s S ii u 4. st. prije Krista. Predstavljao je deset Klistenovih plemena
(fila), koje su inili: Hipotoont (sin Posejdona i Alope), Antioh (jedan od
Heraklovih sinova), Ajant (sin Telamonov), Leos (Atenjanin koji je po
uputama prorotva rtvovao keri za opi spas), Erehtej (atenski kralj,
ubio Imarada i pobijedio Eleuzinjane), Egej (atenski kralj), Enej (nezakoniti sin Pandiona), Ahamant (jedan od Tezejevih sinova), Kekrops
(utemeljitelj i kralj Atene) i Pandion (atenski kralj). Nakon 307. g. prije
Krista poveavale su se i dodavale file. Poslije se spominju i kipovi
Atala, Ptolemeja Egipatskog, cara Hadrijana. Postolje je nosilo i dva
tronoca. Strane su sluile kao oglasni panoi za zakone i slubena izvjea.
Sjeveroistonije od tog spomenika otkopani su temelji Zeusova rtvenika (Zeusa Agoraiosa) iz 4. st. prije Krista.
Spomenik Tiranoubojiea bio je podignut nedaleko od Spomenika
eponima. Poslije smrti atenskog tiranina Pizistrata, izmedu sebe su
vlast podijelili njegovi sinovi Hipija i Hiparh, i mirno vladali sve do 514.
godine prije Krista. Tada je Harmodije (iz osobnih razloga) uz pomo
Aristogitona ubio Hiparha. To je dovelo do jo vee tiranije, koju je
provodio Hipija, pa sn ga Atenjani protgerali 510. godine prije Krista.
:$$$$& pada tiranije, kipar JwtehOri'fe izradio kipove Harmodija i Aris
togitona u bronci, koji su bili postavljeni na Agori. Perzijanci su ih
nakon razaranja Atene 480. godine prije Krista odnijeli kao plijen. Aten
ski kipari Kritija i Nesiot su 477-/476. izradili nove kipove Tiranoubojiea
(Harmodija i Aristogitona) i postavili na isto mjesto gdje su stajali i
prijanji Antenorovi. Ti su kipovi poznati danas po svojim kopijama.
Odeon s halom giganata (23) bila je monumentalna rimska gra
devina, koja se sastojala od dviju struktura: Agripinog odeona (Agrippeiona), ili koncertne dvorane, i znatno poslije sagradenog Gimnazija.
Zauzimala je velik dio prostora Agore sjeverno od Sredinjeg trijema.
267
Gigant Triton
s Odeona u Ateni
Odeon je s tri strane bio okruen trijemovina u prizemlju i na katu.

Pristup je bio kroz juni trijem. Djelomino su sauvani zidovi i nekoliko
kamenih sjedala polukrunog glealita, koje je moglo primiti oko 1000
sluatelja. Primjeuju se tragovi arenog poda orkestre i dio ostataka
zida skene. Sjeverno proelje duine 40 m bilo je ukraeno figurama
giganata. Koristeni su poslije i na proelju Gimnazija u 5. st. poslije
Krista, kada ih je bilo est, i podupirali su arhitrav. Dva od njih su
predstavljali Tritone. itav taj juni kompleks gradevina proirio se u
kasnorimskom razdoblju preko Srednjeg i Junog trijema u zgradu Atenskoga sveuilita. Zapadno od Odeona otkopan je manji rimski hram
(22). Otkriveni su tu i drugi manje zanimljivi spomenici razliite namjene.
U sjeveroistocnom dijelu Agore nalazila se od poetka 3. st. prije
Krista kvadratna gradevina s otvorenim prostorom i trijemovima iznutra. Sluila je u trgovake svrhe.
268
Rimska Agora i Hadrijanov forum

Pod Sulinim vodstvom Rimljani su 86. godine prije Krista opljakali
i razorili Atenu. Obnova i gradnja zapoinje u vrijeme Cezara, a nastavljena je za vladavine cara Augusta. Istono od stare Agore i Atalovog
trijema iskoriten je prostor za gradnju nove Rimske agore (Augustove)
i Hadrijanova foruma, na kojima su podignute monumentalne grade
vine, koje se kvadraturom i pravilnou nisu uklopile u dotadanji slobodniji urbanistiki rast grada. Uzori rimskih foruma nisu bili najsretnije ijeenje za sline gradnje u Ateni.
P ra v ok u tn a gra d ev in a na Rimskoj Agori bila je veliine 110 x 95
m, otvarajui se u sredini u dvorini prostor koji je u poetku imao
dorsku kolonadu samo na junoj strani. U doba cara Hadrijana dodan
je unutranji vorini peristil u jonskom stilu, sa stupovima bez uljebljenja, sagraenim u himetskom i pentelikom mramoru. Iza stupova su
se nalazile trgovine i spremita. Sauvani su ostaci s dijelovima stupova.
Na Hadrijanovom forumu istraeni su ostaci po veliini priblino
sline gradevine (120 x 81 m), ali namijenjene u druge svrhe: za biblioteku i arhiv. Gradevina se otvarala u unutranje dvorite sa stoti-
Rimska Agora s Tom jem vjetrova u Ateni
269
nu stupova, velianstvenog izgleda. Djelomino je sauvan istoni zid

sa sedam korintskih stupova.
Zapadno od Rimske Agore i juno od Atalova trijema otkopani su
temelji jo jedne rimske gradevine, koji su pripadali Trajanovoj biblioteci.
Toranj vjetrova nalazi se na istonoj izvanjskoj strani Rimske Ago
re. Sagradio ga je sirijski astronom Andronikos Kyrrhos oko 100. godine
prije Krista. Sauvan je do danas u svojem osmerokutnom obliku sa
stoastim krovom i unutranjim promjerom 7 m. Na sjeveroistonoj i
sjeverozapadnoj strani nalazili su se pravokutni trijemovi koje su nosili
po dva kanelirana korintska stupa. Na junoj strani nadozidana je kruna dogradnja horologeion mjesto za vodeni i sunani sat.
Na svakoj od osam strana tornja, ispod zavrnog vijenca, reljefno je
prikazana odgovarajua figura vjetra. Na sjevemoj strani moe se vidje
ti Boreja, na junoj Noto, na zapadnoj Zefir, na jugoistoku Euro itd.
Prema Vitruviju, na krovu tornja bio je postavljen bronani Triton sa
ibom u ruci, koji se okretao u smjeru vjetra i pokazivao na fasadi
trenutanu vrstu vjetra.
Pritanej je otkriven juno od Tornja vjetrova prema Akropoli. To je
zapravo bio stari Pritanej, ured arhonta. Tu se nalazilo sveto ognjite
grada i uvao jedan dio Solonovih zakona.
U njegovoj blizini nalazilo se Tezejevo svetite, podignuto nakon
Maratonske bitke. Zidovi su mu bili ukraeni Mikonovim slikama. Prikazivale su Tezejevu borbu s Amazonkama i borbu Lapita s Kentaurima. Spominje se da su tu pokopane Tezejeve kosti koje je Kimon (Miltijadov sin) prenio s otoka Skira.
Muzej Agora
Zavretkom rekonstrukcije Atalova trijema 1956. godine u njemu je
otvoren Muzej Agora. Izloci su rasporedeni u prizemlju i dijelom na
katu. Karakterizira ih velika raznolikost. Otkopani su na antikoj Agori
i neto irem prostoru grada. Ima primjeraka neolitike keramike, bronanih predmeta iz mikenskog razdoblja, te keramike iz geometrijskog i
kasnijeg doba s vazama oslikanim cmim i crvenim likovima. Dijelom je
zastupljena i mramorna skulptura, zatim artefakti koji ukljuuju pravila
iz knjinica 2. st. poslije Krista, ploice za glasovanje i svakodnevni
predmeti izraeni u terakoti. Spomenut emo neke od vanijih i zanimljivijih izloaka.
Prizemlje Torzo Apolona Patrosa (ili Apolona Kitarodosa), 350.
325. godine prije Krista, pripisuje se Eufranoru; sokl koji je nosio statue
Demetre i Kore s natpisom Praksitela; izgled restaurirane fasade skene
Odeona; kip Afrodite (oko 420. godine prije Krista); fragmenti akroterije
270
s Hefesteiona (oko 415. godine prije Krista); akroterije A la Nereide

(oko 400. godine prije Krista); dva poprsja boice Atene iz 5. st. prije
Krista; vie reljefa od kojih navodimo dio friza s Aresova hrama (oko
420. prije Krista).
Dalje, na kraju sjevernog dijela, izloena je statua portret jednog
suca s kraja 5. st. prije Krista; Nike u vidu akroterije s jugoistonog
ugla Trijema Zeusa Eleutherosa (Osloboditelja) lelujave draperije (400.
godina prije Krista).
Uz dugu unutranju kolonadu nalazi se baza statue Karneada,
utemeljitelja nove Akademije u Ateni, i druge; portret Herodota kopija
iz rimskog razdoblja; nimfa s vrem za vodu, izradena kao kopija jednog
kipa Afrodite iz 5. st. prije Krista; glava boice, koja je bliska glavi
statue Peonijeve Nike; glava jedne druge boice izvanrednih umjetnikih kvaliteta (oko 430. godine prije Krista); izloena je i stela na kojoj
je ugraviran zakon protiv tiranije iz 336. prije Krista. Reljef na steli
predstavlja personifikaciju demokracije u atenskoj demi.
Izlobeni prostor na katu zauzima duinu od deset butika (trgovina), u kojem su predmeti izloeni u vitrinama i rasporeeni kronolokim
redom. U vitrinama (123) predstavljene su neolitike vaze otkrivene
na obroncima Akropole, koje su dokaz ivljenja iz toga doba na tom
prostoru; predmeti iz kraljevskih grobnica iz 14. st. prije Krista otko
pani na sjevernoj strani Areopaga; izloci iz mikenskog razdoblja, kao
to je bronani mac; razni predmeti otkriveni na pojedinim grobljima:
ume, pitosi, geometrijska keramika i drugo. Istiemo toaletnu kutijicu
s gravurom grifona kako obara jelena; sadraj otkopanih izloaka iz
grobnice jedne bogate Atenjanke (850. prije Krista) (vit. 23). Iz ostalih
vitrina navodimo sljedee: zanimljivi kalup za izlijevanje u bronci statue
Apolona (6. st. prije Krista); glava Hermesa; tri natpisa koji ureduju
pravila knjinice Pantemos iz 2. st. poslije Krista; opomena dugova Ateni iz 421. godine od gradova podcinjenih na Helespontu; liste arhonata
eponima iz 6. st. prije Krista, koje navode imena Hipije, Klistena, Miltijada i drugih tijekom vise uzastopnih godina (525. 523. prije Krista);
fragment baze koja je nosila kipove Tiranoubojiea kipara Kritije i Nesiota; neobina posuda za ulje izradena u terakoti, oblikovana kao djeak koji klei (540. 530. prije Krista); tu su i obrasci utega i mjera;
predmeti iz gradevine namijenjene pravdi i pravosuu; bronani glasaki listii; klepsidra (horolog) ili hidraulini sat od terakote, 5. st. prije
Krista.
Vitrine (3032) sadre kvalitetne vaze s crnim i crvenofiguralnim
motivima, atribuirane pojedinim slikarima na vazama: dvije kupe s
potpisom Epikteta; etiri kupe od Kairasa (oko 500. prije Krista); kyliks
atribuiran Gorgosu (oko 510. prije Krista); kyliks od Epikteta; krater
koji se pripisuje Egzekiji (oko 530. godine prije Krista) i drugi.
271
Od Lizikratova spomenika do Olimpeiona i stadiona

Lizikratov spomenik. Od istonog dijela Agore vodila je u antiko
doba ulica koja je u blagom luku zaobilazila, sa sjeveme strane, Akro
polu i zavravala neto dalje, na njezinoj jugoistonoj strani kod Dionizovog kazalita. Nazvana je Ulicom tronoaca, jer su u njoj pobjedniki
korovi, za nagradu na zborskim (korskim) i dramskim natjecanjima,
podizali spomenike s tronocima, raznih oblika, osnova i veliina. Jedini
takav koji je skoro u cijelosti sauvan do danas je Lizikratov spome
nik. Nalazi se na jednom malom trgu koji nosi njegovo ime, istono od
Akropole, u smjeru Hadrijanovih vrata. Dao ga je podii bogati atenski
gradanin Lizikrat 334. godine prije Krista u cast pobjede njegova kora.
Na etverokutnom postolju visine 4 m uzdie se mali kruni hram sa
Lizikratov spomenik u Ateni,

334. pr. Kr.
272
Hadrijanova vrata u Ateni iz 132. g.
est korintskih polustupova. Izmedu kapitela i gornjeg dijela stabla stu

pova reljefno su prikazani tronoci. Polustupovi nose trodijelni kruni
arhitrav, Na njemu je natpis: Lizikrat iz Kikine sin Liziteida bio je
koreg; Akamantovo pleme (ffla) pobijedio je zborom djeaka; Teon je
svirao flautu; Lisijad, Atenjanin, pripremio je zbor; Evainetos je bio
arhont.46 Iznad se nalazi kontinuirani friz na kojem je u niskom reljefu
predstavljen Dioniz sa satirima koji tjeraju tirenske gusare. Bog ih za
kaznu pretvara u dupine, a jarbol njihova broda u morsku zmiju. Stoasti krov hrama zavrava elegantnim akantovim listovima koji su nosili
46 R. Flaceliere, 1979., 113.
273
pobjedniki bronani tronoac. Ukupna je visina spomenika, bez ukrasnog dijela s tronocem, oko 10 m.
Lord Elgin pokuao ga je, uz druge atenske spomenike, prenijeti u
Englesku, ali u tome nije uspio. Godine 1810., sjedei u njemu, engleski
romantiarski pjesnik lord Byron dobio je inspiraciju za jednu pjesmu.
Hadrijanova vrata nalaze se istono od Lizikratovog spomenika.
Dao ih je sagraditi car Hadrijan 132. godine poslije Krista u pentelikom mramoru na graninom rubu izmedu stare i nove Atene, Tezejevog
i Hadrijanovog grada. O tome svjedoe sauvani grki natpisi na njegovim fasadama. Na sjeverozapadnoj strani je zapisano: Ovo je Tezejeva
Atena, stariji grad, a na jugoistonoj: Ovo je Hadrijanov, a ne Tezejev
grad. Vrata su visoka 18 m, iroka 13 m, debljine zida 3,5 m. Zid u
donjem dijelu imao je u sredini polukruni prolaz irine 6 m. S lijeve i
desne strane prolaza, s obje strane vrata, zid je bio ukraen korintskim
stupovima, kojima su sauvane baze i u gornjem dijelu konzole. Fasade
su zavravale korintskim polustupovima. Iznad se nalazila profflirana
atika, koja je nosila gornji dio vrata s trima pravokutnim otvorima
ukraenim etirima nosivim korintskim stupovima. Stupovi su zavravali arhitravom koji je nad sredinjim otvorom obogaen zabatom.
Ostaci Olimpeiona u Ateni, dovrenog 132. g.
274
Olimpeion je bio podignut u svetitu Zeusa Olimpskog, koje se

ijtggeftlli. jugoistono i nedaleko od Hadrijanovih vrata. Prema legendi,
prvi Zeusov hram na tom prostoru sagradio je Deukalion. Medutim,
pouzdano se zna da su hram prvi poeli graditi Pizistratidi oko 515.
godine prije Krista. Ruenjem tiranije u Ateni, i osobito protjerivanjem
Pizistratovog sina Hipije, radovi Su bili prekinuti. Tek u 2. st. prije
Krista, ili tonije oko 174. godine, gradqju hrama je nastavio sirijski
kralj Antioh Epifan, uz neke izmjene plana. Ni tada nije bio dovren.
Nekoliko je stupova 86. godine prije Krista rimski konzul Sula odvezao
u Rim. Hram je dovrio car Hadrijan 132. godine poslije Krista.
Graen je na umjetnoj zaravni, osnove duine 107 m i 4 1 m irine.
Sastojao se od izduenog naosa, podijeljenog stupovima na sve etiri
strane, i opistodoma. Naos je bio okruen dvama redovima korintskih
stupova (oblik dipterosa). Ukupno 104 korintska stupa od pentelikog
mramora, visine oko 17 m, krasila su taj hram, koji je bio medu najveima u Grkoj.
Rimski povjesniar Tit Livije smatrao ga je jedinim hramom u razmjerima dostojnim boga. Od cijele te veliine sauvalo se u skupini 13
stupova povezanih arhitravom i dva usamljena, od kojih je jedan sruen
olujom u prolom stoljeu. U naosu se nalazio kultni kip Zeusa izraden
u slonovoj kosti i zlatu, za koji se misli da je kopija Fidijinog kipa iz
je stajao i kip cara'Hadrijana, koji je svojom veliinom nadmaivao sve kipove osim,
ua
Rodosu. I dalje navodi da je prostor oko hrama bio pun spomenika u
kojem je svaki grad postavio kip earu Hadrijanu, u emu su prednjaili
Atenjani.
Hram Apolona (Delfskog) U blizini Olimpeiona, s njegove jugoistone strane, otkopani su ostaci raznih drugih gradevina. Prepoznaju
se tragovi dorskog hrama iz 2. st. poslije Krista i posebice starijeg i
prostranijeg dorskog hrama 13 x 6 stupova iz 5. st. prije Krista, za koji
se pretpostavlja da je pripadao Apolonu Delfskom.
Stadion s okolicom zauzima prostor u prirodnoj dolini u ponoju
breuljka Ardeta, s druge strane rijeke Ilisa. To se podruje nalazi istono od Olimpeiona, i nije bilo obuhvaeno ni novim Hadrijanovim zidom.
Prvi stadion na tom mjestu dao je sagraditi Likurg u jednostavnijem
obliku 330. prije Krista, i to za natjecanja na Panatenejskim svetkovinama. U doba Rimljana bio je pretvoren u arenu. Za igre 144. poslije
Krista atenski mecena Herod Atik dao ga je obnoviti; posebice su sje
dala gledalita obloena ploama od pentelikog mramora. Antiki sta
dion bio je dug oko 185 m, a irok 30 m. Stadion, u svojem dananjem
izgledu, obnovljen je za moderne Olimpijske igre odrane u Ateni 1896.
godine. Njegova pista je neto dua 203 m, i ira (za 30 m) u odnosu
na staru. Moe primiti do 70.000 gledatelja.
275
Nedaleko, na breuljku Ardetu ili Helikonu, otkriveni su tragovi

temelja hrama Fortune (Sree), koji se pripisuju gradnji Heroda Ati
ka. Na breuljku, s druge strane stadiona, otkopani su ostaci antikih
gradevina medu kojima je, pretpostavlja se, i grobnica Heroda Atika
(iako je umro u Maratonu). Istono od stadiona nalazio se hram Arte
mide Agrotere (zatitnice lova). Podruje u kojem se nalazio hram
zvao se Agrai (Lovina, Lovite). Prema mitu, boica Artemida tu je prvi
put lovila kad je dosla s otoka Delosa.
Dugi zidovi i luka Pirej

Od najranijih vremena prva atenska luka bio je Faleron, jer je na
tom mjestu Atenjanima bio najblii pristup moru. Spominje se da je
odatle kralj Menestej poveo atenske ratnike u Trojanski rat. Prije njega
iz Falerona je Tezej otplovio Minosu na Kretu. Faleronski zaljev nije bio
pogodan za luku, osobito u tekim ratnim vremenima, jer se nije mogao
u potpunosti zatititi zidinama. Ostao je kao luka u uporabi sve dok
Temistoklo nije u 5. st. prije Krista dao da se na susjednom poluotoku
Akteju (Pirej) sagrade dvije manje i jedna vea luka. Manje luke, Zea i
Munihija, koritene su iskljuivo za ratne brodove, a vea luka, Kantaros, za trgovake. Pirej je do tada bio seoska opina i brzo se urbanizirao. Oko 450. godine prije Krista u Pirej dolazi grki urbanist Hipodam
Dugi zidovi koji su povezivali M en u i luku Pirej
276
(Hippoamos), koji je planirao pravokutni raster ulica s trgovima,

hramovima i dugim trijemovima.
Temistoklo je poduzimao i druge velike graevinske radove: utvrdivao je zidinama cijeli poluotok te sagradio Duge zidove i time povezao
Pirej s gradom Atenom. Sjevemi zid (dug 7,2 km) i drugi Faleronski
zid (dug oko 6,4 km) bili su sagradeni 456. godine prije Krista. Neto
nakon toga podignut je i trei, Juni ili Srednji zid, koji je iao paralelno sa Sjevemim i bio iste duine. Izmeu Sjevemog i Junog (Srednjeg) zida prolazila je iroka vojna cesta koja je sluila za opskrbu grada
i u najteim ratnim sukobima. Uz Sjevemi zid prolazila je prema Ateni
druga civilna cesta. Poslije poraza u Peloponeskom ratu Atenjani su
morali, prema zakljuenom miru, poruiti Duge zidove. Obnovio ih je
vojskovoa Konon, nakon to je u slubi Perzijanaca pobijedio sprtansku flotu kod Knida 394. godine prije Krista. Zidove je ponovno u rimsko
doba razorio Sula (86. godine prije Krista). Tijekom srednjega vijeka
Pirej se nije obnavljao niti razvijao. Njegov rast e se osjetiti tek kada
Atena 1834. godine postane glavni grad Grke.
Teko je govoriti o spomenicima Pireja, jer ono to je sagradeno od
Temistoklovog i Periklovog vremena, pa do rimskog, uglavnom nije sauvano, osim neznatnih ostataka. Posebice su svetita i hramovi Atene
i Zeusa, Artemide Munihijske, Demetrin hram, hram Atene Skiradske
i drugi koje spominje Pauzanija, potpuno nestali, Ostalo je neto tragova Aphrodisiona (Afroditina hrama iz poetka 4. st. prije Krista), otkrivenih na jednom malom breuljku. Ustanovljeni su manji ostaci Dug o g trijema s trgom (Agorom)* kazalita Zea iz helenistikog razdob
lja (2. st. prije Krista) (dobro je ouvana orkestra) i jo jednog kazalita
u sjeveroistonom dijelu poluotoka. Istraivanja iz 1931. godine otkrila
su jedan broj skulptura i drugih spomenika. Posebno su vrijedne velike
bronane statue pronadene 1959. godine: boice Artemide s tobolcem za
strijele, Atene s kacigom i sovama, i Kurosa (Apolona), koje se nalaze u
Nacionalnom i arheolokom muzeju u Ateni. Dio otkrivenih nalaza bio
je izloen u Arheolokom muzeju u Pireju.
Keramik (Kerameikos)
U 6. st. prije Krista, za vrijeme tiranina B B S S i nieeovfflSM fca.
Atena se ograduje prvim zidinama koje obuhvaaju ue gradsko podruje s Agorom, Areopagom i Akropolom. Nakon to su Atenu opljakali i
Perzijanci 480 godine
mistoklo (vidi plan na str. 278) sa 15 vrata ugraenih u njima.47 Spome47 Na istonoj strani grada zidine e biti proirene u Hadrijanovo doba (vidi o
Hadrijanovim vratima na str. 273).
277
Atensko groblje Keramik
278
A k a d e m ija
I Ahamanskai_ \
. vrata
- ~
' ^ L A r
IhSjevcroist vrata'
Areopag
Akropola
G im nazij*
O lim pieioi
Atena sa zidinama u antiko doba
nut emo samo neka: Aharnanska na sjeveru, Itonska na jugoistoku,

Melitska i Pirejska na zapadu. Imena su dobila prema gradskom demu
ili mjestu u koja su vodila. Posebice su se isticala dvoja vrata svojim
povijesnim znaenjem i veliinom na sjeverozapadnoj strani zidina: Sveta
vrata i Dipilon (Dvostruka vrata), o kojima e jo biti rijei.
Gradska etvrt oko tih vrata zvala se Keramik (Kerameikos). Naziv
Keramik, kako kae Pauzanija, nastao je prema imenu heroja Keramosa, navo dnog sina boga Dioniza Arij adne, keri kr et skoga kralj a Mino-
279
pt.
tom predjelu vrlo se rano
groblje, ve od 12. st.
l i iili;..- kanium tolieelma |tu e se razviti zanatska proizvodnj a,
osobito lonarstvo &).
Keramik je zidom, Svetim i Dipilonskim vratima, Mo podijeljen na
unutrainji i izvanjski Keramik.
Sveta vrata bila su polazna toka od kojih je kretala povorka sve
tim putom za Eleuzinu u vrijeme eleuzinskih misterija. Cesta se dalje
nastavljala prema Megari i Peloponezu. Neto sjeveroistonije nalazila
su se Dipilonska vrata, koja su bila glavna vrata grada. Bila su ira
od drugih, a i promet je kroz njih bio najintenzivniji. iroki prolaz dromos, uz koji su bili sagraeni gimnaziji i trijemovi, vodio je do Agore,
gdje se nastavljao Panatenejskom cestom sve do Partenona na Akropoli.
S izvanjske strane, od Dipilona, vodila je cesta prema Akademiji. Dipilon je sagraden potkraj 4. st. prije Krista prema Temistoklovim vratima
iz 479. prije Krista, koja su se zvala Trijina vrata jer se kroz njih izlazilo
prema Triji, atikom gradiu blizu Eleuzine. Poznata su i pod imenom
'^^.''metar a uvucena
od izvanjskog zida) i unutranja vrata, koja su se nalazila na kraju
jednog dvorita dugog 40 m i irokog 20 m. Dvorite je bilo ogradeno
debelim Zidinama pojaanim kvadratnim tornjevima na krajevima. Izvanjska (iz 1. st.
B ip fliliik . vrata {& 4. st. prije Krista)
hila an podijeljena zidom firoKuli tri mctra; od kojega su se lijevo i
desno nalazili otvori za prolaz irine 3,40 m.
Pompeion. Izmedu Svetih vrata i Dipilona podignuta je 'gradevina;
u 4. st. prije Krista zvana Pompeion (gr. pompe | svecana povorka),
Imala je pravokutni oblik, s dvoritem u sredini okruenim na Sve etiri
strane trijemovima. Bilo je to mjesto gdje su se pripremale povorke za
panatenejska i eleuzinska slavlja. Sluilo je i kao skladite za razne
sprave, vozila i druge predmete i opremu koritenu u navedenim svetkovinama. Na istonoj strani Pompeiona nalazile su se Male propileje
(Kmzifcafe se.pMstrafMh/îiisfe.dâzllfefeâdaiT'QltiVani sa mu^traMvfe

Pompeion je uniten za Suline opsade grada. U doba Hadrijana sagra
dena je u tom prostoru bazilika, koju su poruiili Heruli (barbari) 267.
godine poslije Krista.
Unutranji Keramik je bio prostor u kojem su djelovali lonari i
ostali zanatlije. Na toj strani pronadeno je malo grobova jer je bilo
uobiujeno, osobito od f . St. prije Krista, da se mrtvi zakapaju izvan
grada, uz glavne prometnice. U izvanjskom Keramiku, koji se protezao
izvan vrata i Dipilona, nsailo se atensko antiko groblje. 'pbstk1
koja je vodila u smjeru Akademije46 sagradena je ve u 6. st. prije Kri48 AJsademija je bila prostor udaljen 1,6 km sjeverozapadno od Dipilona, a
pripadala je podruju dema Kolon. Ovdje je bio roen tragiki pjesnik Sofoklo. Ime
280
je dofflJa po fiewgtt
U poetku j e to bio sveti gaj posveen boici Ateni,
koji je dao obzidati Pizistratov sin Hiparh. Spominje se da su tu rasle masline koje
<1 nil.it m iz eadiiit I Akropole iz F,rr>b'i;i ! Ulje tih maslina dobivali Su n
aagradu pubjejdmsi panatenejskih natjecanja Kimoo je u Akademiji podigao
gimnazij, jedan od najveih, i doveo u taj prostor vodu. Otkriveni su i ostaci
palestre.
je njegova
tom mjestu
tiT'Staiu/taon bio
3fcSJiS4fe
sredite Atene atHjg&igi -
godine poslije Krista, kad je po naredbl cara Justinijana bila zatvorena.
U istonom dijelu Atene, uz Eridanove izvore, djelovao je Licej (gr. Lykaion),
Aristotelova kola, a na jugu Kinosarg, u blizini Bisa, s filozofom cinikom Antistenom.
R. Flaceliere. 1979., 28 31.
281
sta. Bila je rezervirana za grobove dravnika i za skupine ratnih heroja.

Spomenuli smo da se tu groblje nalazilo i znatno ranije. Tu su otkrivene
velike pogrebne posude protogeometrijskog i geometrijskog razdoblja,
nazvane dipilonskim vazama. Od znamenitih ljudi iji su se grobovi
ovdje nalazili, Pauzanija spominje Perikla, Trazibula, Konona, Klistena,
Harmodija i Aristogitona. Ovdje je Periklo odrao svoj uveni govor u
slavu poginulima u prvoj godini Peloponeskog rata. Mnogi su grobni
spomenici iznimne umjetnike i povijesne vrijednosti, koje je otkrilo
grko arheoloko drutvo u razdoblju od 1863. do 1913. godine, preneseni u Nacionalni arheoloki muzej u Ateni. Ustanovljeno je da je jedan
dio zemljita bio namijenjen svim drutvenim klasama, ukljuujui i
robove.
Drugi dio groblja otkriven je juno od svete ceste, nedaleko Svetih
vrata. Ta je cesta vodila prema jugozapadu i zvala se Grobina aleja.
Otkopane su manje grobine parcele ograene malim zidiima unutar
kojih su bili grobovi lanova odredene obitelji. Nadgrobni su spomenici
imali oblik jednostavnije mramorne ploe ili raznih oblika stele, ukraenih bareljefima iz ivota pokojnika. U tom dijelu groblja otkriveni su
nadgrobni spomenici koji pripadaju vrhunskim umjetnikim ostvarenjimaa, medu kojima istiemo Stelu Hegezo i Stelu Deksilos. Na tom
mjestu su danas kopije, a originali prve su u Nacionalnom arheolokom
muzeju, druge pak u Muzeju Oberlander (Muzej Keramik). Otkriveni su
grobovi na kojima su pronaene izduene vaze s jednom ili dvije ruke,
lekiti i lutrofore, to je ukazivalo da su u takve grobove pokapani neoenjeni pokojnici.
Zanimljivo je da su robovi svoje grobove obiljeavali okruglim stupiem na kojem je pisalo njihovo ime. Pronadeni su i podignuti spomenici
nekih ivotinja: bikova, lavova, pasa, sfinga i drugih, koji su obino
stajali na povienijem postolju ili kutu grobne parcele.
Muzej Oberlander (Muzej Keramik)

Taj mali muzej je otvoren 1961. godine. Nalazi se na podruju Kera
mik, juno od Grobine aleje. Dobio je ime po Gustavu Oberlanderu,
njemako-amerikom industrijalcu, ijom su donacijom financirana isko
pavanja 30-ih godina 20. stoljea na tom podrucju. Otkriveni predmeti
i umjetniki spomenici rasporeeni su u etiri manje dvorane.
Dvorana I. Izloene su skulpture, nadgrobne stele i razni frag
menti otkopani blizu Dipilona i Svetih vrata. Ovdje se nalazi jedan od
najljepih nadgrobnih spomenika, remek-djelo grcke umjetnosti iz sre
dine 4. st. prije Krista, Stela Deksilos, otkopano uz Grobinu aleju.
Spomenik je izraen u mramoru, ija je visina s postoljem 1,75 m. Poje
dini detalji uzde, stremen, kopije i vijenac na Deksilovoj glavi i mac
282
palog protivnika bili su izraeni od bronce. Sastojao se od postolja s

natpisom, vee sreinje plohe s reljefom i zabatnog zavretka ukraenog palmetama. U niskom reljefu s mekom modelacijom prikazan je
20-goinji Deksilos na konju kako preskae nagog i nemonog protiv
nika. Radnja je vezana uz Korintsku bitku 394. prije Krista, koja se
vodila izmeu Atene i Sparte, a u kojoj je Deksilos, sin Lisaniasa iz
Torika, poginuo. Umjetniku toga spomenika uzor je bio Fidijin rad iz 5.
st. prije Krista.
Tu emo jo vidjeti i prekrasnu arhajsku mramornu sfingu iz 550.
prije Krista koja je krunila neku od nadgrobnih stela; slijede Stela
Ampharet (prikaz ene koja nosi maloga sina) iz 5. st. prije Krista; baze
nadgrobnih spomenika, od kojih se jedna istie etirima prikazanim
konjanicima u reljefu (oko 590. prije Krista), otkrivena je u junoj kuli
Dipilonskih vrata; konjanik na konju (520. prije Krista); ovjek u sjedeem stavu; nadgrobna stela iz 530. prije Krista; stela akaa 550. prije
Krista, Stela Eupheros i nadgrobni reljef koji predstavlja mladog ovjeka sa strugalom.
Dvorana II. sadri uglavnom selekciju raznih vaza iz razliitih
razdoblja: submikenskog, protogeometrijskog, geometrijskog i protoatikog od 11. do 7. st. prije Krista. Karakteristine su amfore protogeo
metrijskog i geometrijskog doba i pogrebne vaze zvane lekiti (lekitosi).
Izloen je i dio terakotnih figura, a poneke od njih pronadene su u
djejim grobovima. To su obino igrake konja i lutke.
Dvorana III. Predstavljena je skupina pogrebnih nalaza iz ar
hajskog, klasinog i helenistikog razdoblja, medu kojima je posebna
keramika s cmofiguralnim i crvenofiguralnim motivima. To su uglavnom
djela poznatih slikara vaza, kao sto su Amasis, Kleofrades i drugi. Osim
keramike, tu se mogu vidjeti (kao i u prethodnoj dvorani) figurice od
terakote. Izloene su i ploice koritene za glasovanje (ostrake), otkrivene
u rijeci Eridan, njih 70009000 komada. Na njima su zabiljeeni Temistoklo, kao i druge slavne osobe koje su bile prognane iz Atene.49
49 Ostracizam je uveo atenski zakonodavac Klisten potkraj 6. st. prije Krista. To

je bila posebna atenska kaznena mjera, a sluila je kao vano sredstvo u obrani od
tiranije. Prvi put se primjenjuje 487. prije Krista. Prema odluci skuptine, o ostracizmu se moglo glasovati samo jednom goinje.
Ostrakoforijska skuptina obino je oravana zimi, u mjesecima posejdonu i
antesterionu, kada su atiki seljaci bili slobodniji i lake su mogli doi u grad.
Takve su skuptine odravane na Agori (a ne na Pniksu ili u kazalitu). Glasovalo
se tajno na komadiima crijepa (ostraka). Nepismeni bi zamolili nekoga da im
ispie ime koje su eljeli prognati iz Atene (ili Atike). Poznata je pria koju navodi
Plutarh o Atenjaninu koji je kod glasovanja 482. prije Krista zamolio Aristida
(politiara i stratega kod Maratona) da ispie svoje ime na njegovu ploicu crijepa.
Sam to nije mogao jer je bio nepismen.
283
Dvorana IV. posveena je uglavnom fragmentima amfora otkopanih na poloaju Pompeiona, gdje su bile smjetene prije nego su uruene
kao nagrade na Panatenejskim svetkovinama na Akropoli.
Nacionalni arheoloski muzej

Sagraden je prema projektu Ludwiga Langa 1885. godine u neoklasinom stilu. Proirenje i dogradnja istonog krila zavreni su 1939.
Plan
Nacionalnog
arheolokog
muzeja
u Ateni
Moralo je glasovati najmanje 6000 glasaca da bi sudenje bilo pravovaljano.

Onaj ije je ime, od veine glasaa najeee bilo upisano u crijep, bio je javno
prognan iz grada i to na deset godina. Mogao je slobodno raspolagati svojom imovinom. Takva sudbina zadesila je, uz Temistokla i Aristida, Kimona, Megakla,
Alkibijada Starijeg, Tukidida (ne povjesniara, neprijatelja Perikla) i druge.
Skuptina je posebnom odlukom mogla i skratiti navedeni rok te prognanoga
pozvati da se vrati u svoj grad. Zadnji ostracizam provden je potkraj Peloponeskog
rata. R. Flaceliere, 1979., 242 243; F. Chamoux, 1967., 306 307.
284
I-------1
18 Q J
CZZX2
&
!1
10
32
13
18
(10
'
15
l>.
[}
n
20
30

t
29
n
i 6
22
__ J
28
27
0 &
25
0.
ze ;___
Mikenska dvorana u Nacionalnom
arheolokom muzeju
Mikenski bodei sa zlatnom i srebrnom inkrustacijom, Nacionalni

285
godine. U njemu je skupljena najbogatija i najcjelovitija zbirka pretpovijesne i antike grke umjetnosti. U vie od pedeset izlobenih dvorana,
u prizemlju i na katu, izloeni su eksponati iz doba neolitikuma, cikladske i mikenske umjetnosti, te djela geometrijskog, arhajskog, klasinog
do helenistikog i rimskog razdoblja. Unato opimosti materijala i velikom broju izloaka, nastojat emo u opisu obuhvatati sve najbitnije i
najzanimljivije.
Dvorana IV. poznata je kao Mikenska dvorana. Nakon ulaza na
sjevernoj strani, prolazimo kroz atrij (3) i dolazimo ravno u tu dvoranu.
U njoj su izloeni arheoloki predmeti otkriveni iskopavanjima u Mikeni, koja je od 1874. godine provodio Schliemann, te izloci s drugih
lokaliteta na Peloponezu i Atici. U toj riznici mikenske umjetnosti (od
1600. do 1100. prije Krista) posebice je izuzetan sadraj iz kraljevskih
grobova kruga A i onaj iz Vafija (Vaphio) kod Sparte. Predmeti su
uglavnom izloeni u numeriranim vitrinama.
Vitrina 1. smjetena je lijevo od ulaza. Uz druge grobne predmete,
tu su mali zlatni bik, metalni listii, zlatni peatnjak i straari (uvari)
s maem.
Vitrina 26. je desno od ulaza. Sadri neke od izloaka iz kraljevskih
grobova: glavu od slonove kosti, glavu ratnika s kacigom, kamenu vazu,
metalni al s pripadajuom zlatnom muskom glavom i zlatni nakit.
Vitrina 2. izlosci koje je iskopao arheolog A. Wace od 1921. do
1923. godine: kameni peati, dijelovi kaciga koje su sluile za zaititu od
divljeg vepra, zlatni peatnjak i drugo,
Vitrina 25. predmeti iz kraljevskih grobova kruga A, koji su se
nalazili unutar zidina, desno od Lavljih vrata. Sadraj je iz prvog (1550.
1500.) i drugog groba (1580. 1550.): zlatna dijadema, pehar, bronani
maevi sa zlatnim rukama, razno oruje i lijepe vaze, od kojih su neke
ukraene morskim motivima. Tu su i dijelom etiri gravirane stele s
kraljevskih grobova, s prizorima lova; u sredini je zlatna maska za koju
je Schliemann vjerovao da predstavlja mikenskog kralja Agamemnona.
Meutim, ta i druge otkrivene maske pripadaju znatno ranijem razdoblju (iz 16. st. prije Krista) nego ito je Agamemnonovo. Ta maska pred
stavlja lik bradatog mukarca, uz naglaienu simetrinost i stilizaciju;
jedan veliki pehar iz petoga kraljevskog groba.
U jednoj v itrin i (bez broja) vani su nalazi: metalni listii i bronani
bode, ija je povrina ukraena umetnutim listiima zlata, srebra i
cm og emajla s prikazom scena lova.
Vitrina 27. predmeti i tri zlatne pogrebne maske iz etvrtoga
groba (1580. 1550.) te zlatni listovi; jednostavni obini oklopi; zlatni
pehari razliitog oblika i ukrasa. Jedan je pehar Nestorov, kako ga je
nazvao Schliemann, uspomena na Homera, s dva goluba na rucki. Srebmi
riton s rubom i ruicama ukraenim zlatom; prekrasna srebrna glava
286
Mikenski zlatni peat na prstenu s prikazom borbe, Nacionalni

bika s rogovima i ruom od zlata; peatno prstenje i zlatni peatnjak s

prizorima lova.
Vitrina 24. sadri zlatne dijademe i pehare iz etvrtoga groba:
obini srebrni riton u obliku jelena; zlatni riton oblika lavlje glave; razni
ukrasi od zlata igle, hobotnice, moeli hrama, golubice, kope i gumbi.
Vitrina 23. sadri predmete iz treega kraljevskog groba: zlatne
dijademe, zlatni lavovi, zlatni listii, tri zlatna peata, zlatna kola, zlat
na igla s prikazom boice minojskog tipa (struk od srebra).
Vitrine 3. i 4. nalaze se na lijevoj strani dvorane. U njima su izloci
iz petoga kraljevskoga groba: zlatna maska, maevi straara cizelirani
zlatom, oklop ukraen spiralama, veliki zlatni pehar i drugi pehari s
lavovima. Vidjet emo i drvenu kutiju s ukraenim zlatnim dijelom,
alabastrene vaze koje se istiu elegancijom i otmjenou, zatim bodee
i maeve ukraene srebrnim i zlatnim nitima (zavojnicama), alabastreno nojevo jaje s dupinima.
Vitrina 28. sadri predmete iz treega kraljevskog groba. Tu su
tkanine (sukno) koje su pokrivale tijela kraljevske djece; mali upovi;
male kutijice ukraene omamentima; bronani veliki pehari.
Vitrina 29. manje vani predmeti iz etvrtoga i estoga kraljev
skog groba: alabastrene vaze s trima ruicama; keramike vaze sa zanimljivim ukrasima; ukraeno nojevo jaje; minijaturni metalni tit mi
nojskog tipa.
287
V i t r i n a 22. nalazi iz etvrtoga kraljevskog groba; osobito se uoava riton u obliku nojevog jajeta.
V it r in a 21. izloeni su predmeti s mikenske akropole: statuete od
zemlje; obojene ploice; fragmenti fresaka; grobna stela s ratnim scenama iz 16. st. prije Krista.
V it r in e 5. i 6. izbor predmeta je iz kraljevskih grobova kruga B,
izvan gradskih zidina (iz 1650. 1550.): vaze od kristala; maske izraene s grubom fakturom; glava ene od vapnenca (ih vjerojatnije sfmge
iz 13. st. prije Krista); stela s ugraviranim urezima; kameni peatnjak;
izloeni predmeti iz kasnoheladskog razdoblja.
V it r in a 7. sadri: bronano ogledalo, male ploice od slonove kosti
ukraene gravurama, s drkom. Tu su i bronane igle. Nalazi su iz tzv.
Klitemnestrine grobnice.
V i t r i n a 30. sadri: etiri zlatne vaze s glavama psa na rukama,
velike peate, zlatni pehar, malog zlatnog lava, dvije ene s djetetom od
slonove kosti, razne vaze i jabuke od alabastera.
V it r in a 20. sadri nalaze otkrivene na groblju u Porto Rafti s
kraja 13. st. prije Krista. Izmedu vitrina (20. i 15) izloena je Vaza
ratnika, jedna od najpoznatijih iz toga razdoblja. Na irokom pojasu
naslikani su ratnici u ritmikom hodu. Vaza je oblika kratera, 13. st.
prije Krista.
V i t r i n a 31. smjetena je u sredinjem dijelu dvorane. Izloene su
glinene tablice iz Kue titova u Mikeni i vaze neuobiajenih oblika.
V it r in a 8. s predmetima otkrivenim u Pilosu: dva bodea s inkrustacijama od zlata; bronano zrcalo s ruicom od slonove kosti; eljevi i
peati izradeni od slonove kosti.
V it r in a 9. sadri ghnene ploice s natpisom kretskog linearnog pisma B. Freske (oslikani zidni fragmenti) iz palae u Tirintu iz 14. i 13.
st. prije Krista izloene su na pregradnom zidu (izmedu 9. i 10. vitrine).
V it r in e 10. i 11. predmeti s podruja Prosimne. Uglavnom manja
i sitnija lonarija iz grobova srednjega heladskog razdoblja. Tu su i
usporedni minojski nalazi iz Herakliona.
V it r in a 13. keramika otkrivena u podruju grobova B u Mikeni.
V i t r i n a 16. istie se boe s drkom od zlatnog lima; glinene vaze.
V i t r i n a 32. izloena su dva remek-djela poznate zlatne alice
(pehari) iz 15. st. prije Krista otkopane 1889. godine u tholos grobnici
u Vafiju (Vaphi) kod Sparte. Na jednom je prikazano hvatanje bikova
nastalo tehnikom iskucavanja. U borbi s ovjekom ivotinje se u divljoj
silovitosti otimaju svladavanju i zaplitanju u baene mree. Na drugom
se peharu vide ukroeni i pripitomljeni bikovi na panjaku. Jedan od
bikova pribliava se enki, a kod drugoga se javlja ljubomora. Sve je
prikazano mekim izrazom i prirodno. Tu su i drugi predmeti otkriveni
na tom lokalitetu.
2 88
Zlatna alica s prizorom hvatanja bikova, 15. st. pr. Kr., iz Vafija kod
Sparte, Nacionalni arheoloki muzej u Ateni
Vitrina 19. sadri razliite predmete s pojedinih mikenskih lokaliteta iz Atike (Atene, Braurona, otoka Salamine i drugih). Vide se zanimljive vaze oblika izme. Izmedu vitrina (16. i 19) izloena je mikenska vaza stila palaa.
Vitrina 18. predmeti otkriveni u tholos grobnici u Menidi: glazbeni instrumenti od slonove kosti; cilindrina kutija (tobolac) s ugraviranim ukrasima; ukrasne ae; gravirani skupocjeni kameni; vaze s uskim grlom.
Vitrina 33. smjetena je na kraju dvorane. U njoj se vide zlatni
pehari i srebmi maevi s lokaliteta Mideja u Argolidi.
Spominjemo da su i u ostalih nekoliko vitrina koje nisu navedene
izloeni predmeti s mikenskog podruja i da pripadaju toj kulturi. Na
poprenom zidu lijevo, na kraju dvorane, postavljeni su fragmenti
mikenskih fresaka iz 13. st. prije Krista. Desno je rekonstrukcija Atrejeve tholos grobnice, 13. st. prije Krista. Pokraj nje je amfora iz Argosa,
15. st. prije Krista.
Dvorana V. je vrlo duga i uska. Nalazi se s lijeve strane mikenske
dvorane. Sadri pretpovijesne predmete iz neolitika i heladske kulture.
Neki nalazi seu na kraj sedmog i u esto tisuljee prije Krista, a koje
je Cristos Tsountas otkopao u Tesaliji; ima ih koji pripadaju kulturama
289
Sesklo i Dimini, a i onih s Lemnosa i drugih podruja u Grckoj, posebice

keramikih proizvoda.
Dvorana VI. iste je veliine kao i prethodna, a nalazi se s desne
strane mikenske dvorane. U njoj su izloeni pretpovijesni spomenici
otkriveni na Cikladskim otocima. Naroito su vani predmeti s otoka
Milosa iz mjesta Filakopi. Istiemo fragmente freske s ribama, na kojoj
se matovito ponavlja isti motiv ribe s dupinom (iz kraljiinog megarona
Velike palace u Knososu). Vani su nalazi i s Amorgosa, Parosa, Nak
sosa, Kerosa, Sifnosa i drugih otoka. Uz cikladske mramorne idole, kao
male enske i muke figurice kipie raene u plono oblikovnoj formi
i potpuno shematiziranih pojedinosti otkrivena je na tim otocima i
keramika s bogatim urezanim ukrasima. Posebice ukazujemo na mali,
kompozicijski vrlo zanimljiv, mramorni kipi Svira harfe na klupi s
otoka Kerosa, iz 2300.2100. godine prije Krista.
Dvorana VII. Vraamo se ponovno u atrij (3) kako bismo doli do
te dvorane. U sredini se nalazi pogrebna amfora iz Dipilona, geometrij
skog stila u njegovoj zreloj dobi iz 760. prije Krista. Po kvaliteti pripada
najljepim primjercima atike keramike s te nekropole. Medu vrpcama
geometrijskih motiva (meandar, rombovi, trokuti), ili vrpce s ponavljanjem malih likova ivotinja, istie se sredinji prikaz scene oplakivanja umrlog. Amfora je bila postavljena na grobu kao spomenik. U vitri
nama su primjerci geometrijske lonarije i etiri statuete nagih boica
od slonove kosti, grki rad iz 750.725. prije Krista prema istonim
uzorima. T u je jo jedna statueta boice otkopana blizu Tripolisa iz 630.
prije Krista. Vano je djelo mramorna statua Artemide (ili Kore) iz
Artemidinog svetita s Delosa, dar Nikandre s Naksosa boid, o emu
govori
Datirana je 650.630. prije Krista. Podsjea na drvene
kipove ksoane. Obuena u dugu haljinu s lagano naznaenim strukom,
s ispruenim rukama uz tijelo, a stopala samo malo vire ispod haljine.
Od ostalih izloaka: fragmenti reljefa od krea, vjerojatno dio metope
hrama iz Mikene (oko 650.630. prije Krista); nadgrobni spomenik iz
Tanagre (Amphalkes) s figurama, djelo kipara iz Beotije pol. 6. st. prije
Krista; bronani svira, arhajski rad sa Samosa.
Dvorana VIII. vrlo je zanimljiva po izloenim eksponatima. Izloeni su kipovi nagih mlaia kurosa ili pojedini fragmenti tih
kipova. Kurosi (gr. kuros = mladi) tipski su izraene statue (pandan
enskom obuenom liku djevojke kore), pripadali su arhajskoj grkoj
umjetnosti. Imali su uglavnom zavjetno-pogrebnu namjenu. Otkriveni
su uz hramove (Sunion) goleme veliine, vise od tri metra, i kao grobni
spomenici. To su nagi likovi, s lijevom nogom u iskoraku, rukama uz
tijelo i naglaenom muskulaturom. Kosa je redovito bila stilizirana, a na
lieu se javljao blagi arhajski osmijeh. Navodimo veliki kuros sa staroga
Posejdonovog hrama u Sounionu, oko 600. godine prije Krista. Nalazio
290
se ispred hrama pa je bio vidljiv s mora, i pripada najstarijima; torzo

jednog drugog kurosa; torzo mladog Atenjanina (590.580. prije Krista)
iz Keramika; glava kurosa iz Dipilona, koja je pripadala kurosu nadgrobnog spomenika iz 610. prije Krista. Izgleda da fragment ruke u
vitrini pripada istom djelu; glava kurosa iz Ptoiona otkrivena u svetitu hrama Apolona Ptoiona u Orhomenosu (Beotija), oko 580. prije
Krista; amfora iz Pireja, nadgrobna vaza (630.620. prije Krista). Izloene su i druge skulpture iz 6. st. prije Krista
Dvorana IX. sadri uz tipove kurosa i pojedine kore. Kuros s
otoka Milosa, oko sred. 6. st. prije Krista (prema nekim miljenjima po.
6. st. prije Krista), po svojim proporcijama podsjea na Kurosa (Apolona)
iz Teneje (u Miinchenu); kuros iz svetita Apolona Ptoiona; nekoliko
kora izdvajamo torzo kore iz Egine, oko 570. prije Krista; kora iz
Myrhinonte, oko 590. prije Krista, gdje je otkriven i jedan kuros; Krilata Nike (Pobjeda) s Delosa, vjerojatno akroterija s Apolonova hrama.
Prikazana je tako da izgleda kao da lebdei tri, to je neobina novost
u stavu figure. Obuena u hiton, koji otkriva desnu nogu s podignutom
desnom rukom uz oteena krila. Prema signiranom natpisu, pripisuje
se kiparu Arhermosu, oko 540. prije Krista.
Dvorana X. Izloene su razne skulpture i fragmenti: sfinga iz
Sparte, oko 570. prije Krista; sfinga iz Pireja, oko 540. prije Krista;
fragmenti nadgrobne stele iz Keramika s prikazom bacaa diska od
parskog mramora, vrlo kvalitetan rad arhajskog stila iz sredine 6. st.
prije Krista; kuros iz Myrhinonte; dvije stele velika sa sfingom iz
Keramika i druga tipinog stila iz 6. st. prije Krista.
Dvorana XA. Ukazujemo na Kurosa iz Volomandra, visine
179 cm. To je ljupko atiko djelo iz 550. prije Krista s izduenom elegancijom i mekoom modelacije oblika; kuros s Naksosa koji ostavlja dojam
nedovrenosti; lijepa sfinga; bronana posuda s posebno obradenim ruicama.
Dvoranu XI. ispunjavaju, uz ostala djela, preteito nadgrobne
stele: kuros iz Keosa, mjesno djelo iz 530. prije Krista; kuros s Tere,
djelo cikladskog kipara iz 6. st. prije Krista; figura Hermesa sa Sifnosa,
u cjelini dobro ouvana, oko 520. prije Krista; glava ene s naunicama
iz Eleuzine; dio zabata iz svetita Apolona Pitiena (drugi se dio nalazi
u Metropoliten muzeju); nadgrobna Stela Lysea, podignuta za njegova
oca, oko 550. prije Krista otkrivena u Velanidezu 1838. godine. Tu su i
zavjetni darovi Kora iz Eleuzine. Isticemo nadgrobnu Aristionovu ste
lu, koja nosi natpis arhajskog kipara Aristokla, oko 520. prije Krista
Otkrivena u Velanidezu. Predstavlja Aristiona, tipinog grkog ratnika
iz doba ratovanja s Perzijancima, prikazanog u pravokutnom polju (visine
249 cm). Raena plono u bareljefu, s mjestimino malim ispupenjima
i urezima odjee. Vidljivi su ostaci oslikavanja. Materijal je penteliki
ANTIKI GRADOVI I AKHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
291
Kuros iz Volomandre, 6. st. pr.

Kr., Nacionalni arheoloki muzej
u Ateni
mramor. Nedostaje joj vijenac u obliku palmete. Tu su i nadgrobna stela

hoplita iz Stamata, oko 525. prije Krista; kuros otkriven u Megari oko
540. prije Krista, i drugo.
Dvorana XII. Izloeni su fragmenti skulpture, otkrivene od 1933.
do 1938. godine, sa zapadnog zabata Afajinog hrama u Egini. Uoljiva je
glava ratnika, oko 500. prije Krista. Najvanije skulpture i rekonstrukcija
zabata nalaze se u Gliptoteci u Miinchenu. Na jednom bareljefu prikazan
je hoplit (trka s kacigom na glavi) pronaden blizu Hefesteiona, s kraja
6. st. prije Krista. Tu su i poprsje nimfe Dafne; kuros (Ilisos) iz poetka
5. st. prije Krista; palmeta sa stele iz 500. prije Krista i druge figure.
292
D v o r a n a X III. Izloeno je nekoliko kurosa, drugih statua i nadgrobnih stela. Navodimo K u rosa iz A n avisa (A navysosa). Natpis na
postolju spominje Kroiza (Kroisosa) koji je poginuo u bitci kod Pallene
(541. 539. prije Krista), prikazanog u liku i postavljenog nad grobom
poginuiog (Zaustavi se, hodoasnie putnie i plai nad grobom mrtvog
Kroisosa ... ubijenog dok se borio medu prvima'")- Lik Kurosa je idealiziran, stabilnog stava i snane atletske grade, Raen u mramora u
drugoj polovici 6. st. prije Krista; dva kurosa iz Beotije svetite Apolona
Ptoiona. Kipovi su dosta grube izrade s kraja 6. st. prije Krista. Tu je
i bronana statua Apolona otkopana u Sparti, kraj 6. st. prije Krista. Od
nadgrobnih statua jedna je predstavljala mladog Aristodika, atiko djelo
iz 500. prije Krista. Izloena je i nadgrobna stela na kojoj je prikazano
dvoje mladih, Aghaton i Aristocrates. Stela je iz Tespije, izradena oko
500. prije Krista. Uoit emo i dvije baze s krasnim reljefima na tri
strane: na jednoj est efeba u ivoj igri s loptom i svinutim tapom, na
ostalim stranama prizori s ratnicima i kolima, borba u palestri, pies i
drugo. Reljef je otkriven u Temistoklovom zidu. Izraden je oko 490. prije
Krista. Vide se i jedna akroterija iz 440. prije Krista i drugi fragmenti.
D v o r a n a XTV. Izloeni su nadgrobne stele i nadgrobni spomenici
otkopani na raznim grkim podrujima. Neki primjeri: Stela Ehedamos
iz Larise, mjesni rad, oko 440. prije Krista; stela s Naksosa otkrivena
u Beotiji, s potpisom Aksenora; Stela Amphoto pronaena u Pyri neda
leko Tebe, djelo beotskog kipara, oko 440. prije Krista; Stela Poliksena;
stela iz Vonitsa izradena oko 460. prije Krista i drugi fragmenti. U
sredini se nalaze zavjetni mramorni reljef s Milosa koji moda prikazuje
Afroditu, nakon 460. prije Krista; oteeni bronani ratnik; zavjetni re
ljef djeaka s pobjednikim vijencem sa rta Suniona, oko 470. prije Krista.
D v o r a n a X V . Istie se s nekoliko poznatih djela, medu kojima
posebno ukazujemo na remek-djelo bronanog boanstva predstavljenog
u liku P osejd on a , ili moda (po novijim tumaenjima) Zeusa smjeten g i '* Otki A*n | ii m n i W d i u A r n m i / i i i u I'fJ* godint n i
i j i ( tu i M i b f ii' I'u it- nn^nu tin t id 1 /
eriinr 5 4 pipe Kum.i .a
prifMAUje iK kiparu vehkih dimenzifa (209 entl s ve'daravno ispraenim rukama ,dsna kao da baca trozubac ili ) i
rairenih nogu, ostavlja dojam pokrenut osti i istodobno sigume uravno-tegiOsti. Drugo iznimno djelo koje krasi tu dvoranu je v elik i zavjetni
eleuzin sk i m ram orn i reljef, oko 440. prije Krista. Prikazuje boicu
Demetra i Perzefonu s Triptolemom.50 Reljef je otkriven u Telesterionu
50 Triptolem je sin eleuzinskog kralja Keleja i ene m u M etanejre. Boica Demetra
je zah valnost n jegovim roditeljim a, zbog ljubazn og prim itka u njihovoj palai,
darovala Triptolem u p enino z m o i kao prvog ovj eka n auila ga uzgaj anj u itarica.
Tako je postao uitelj ratarstva. V. Zam arovsky, 1973b, 300; N. A. Kun, 1971., 64 65.
293
Bronani kip Zeusa (ili Posejdona), 460. pr. Kr., Nacionalni arheoloki
muzej u Ateni
u Eleuzini. Po nainu komponiranja, stupnjevanju planova, blagim i

mekim ispupenjima, valovitoj kosi i drugim stilskim osobinama, djelo
je blisko Fidijinom radu. Reljef je bio obojen. Klasje u ruci Triptolema
i vijenac na glavi vjerojatno su bili zlatni.
Od ostalih djela izloeni su: nadgrobni reljef mladia iz Tespije (Beotija); sredinja akroterija s Aresova hrama, otkriveni na Agori blizu
hrama; razne glave, stele i reljefi. Istiemo glavu Hermesa otkopanu u
Pireju, pretpostavlja se da je ona rad Eufrona iz 440. prije Krista. Tu
je i prekrasna mramorna kopija (iz rimskog razdoblja 2. st. poslije Rri-
294
sta) Apolona s omfalosom (prema bronanom originalu iz 5. st. prije

Krista). Pronaena je u Dionizovu kazalitu u Ateni, u blizini omfalosa
(pupka), zbog ega je tako nazvan. Pripisuje se Kalamisu, skulptura je
slina figuri Posejdona ili Zeusa o kojoj je bilo rijei. Rad umjetnika
fidijske senzibilnosti. Tu su i druge rimske kopije. Navodimo i mramorni
krater ukraen reljefima Atene i Marsija51, inspiriran Mironovim bronanim djelom.
Dvorana XVI. Izloeni su nadgrobni spomenici klasinog razdob
lja, preteito primjeri antikih djela s kraja 5. st. prije Krista. Karakterizira ih nekoliko razliitih tipova. Navodimo stelu iz Keramika s reljefi
ma (lav i lavica) s obje strane, to nije bilo uobiajeno; nadgrobni kamen
od pentelikog mramora, oko 430. prije Krista, pripisuje se Agorakritu.
Prikazan je oprotaj mladia i njegovog rastuenog malog roba, koji nosi
maku i krletku s pticama. Ukraen je i frizom palmeta i ljiljana. Tu su
i nekoliko primjera stela iz Pireja s kraja 5. i poetka 4. st. prije Krista
i drugi reljefi; mramorni lekiti, od kojih je jedan otkriven 1960. godine
na Trgu Sintagma. Na njemu je predstavljen reljef Hermes Psyhopompos (pratilac dua u podzemnom svijetu) kako vodi Mirinu, mladu enu,
do rijeke Aheronta, gdje e je preuzeti Haron. Tu je i vaza pelike s crvenofiguralnim likom, rad slikara Poliona, 420. 410. prije Krista.
Dvorana XVII. Predstavljen je izbor klasine zavjetne skulpture.
U sredini dvorane je dvostruki reljef otkriven ispred postaje Novi Faleron.
Na jednoj strani je prikazan mjesni heroj Ehelos koji otima svoju zarunicu Basilu bojnim kolima, uz Hermesa u ulozi nimfovoditelja. Na
drugoj je strani prikazana Artemida s bogovima i nimfama. Datira se
oko 400. godine prije Krista. Tu su i zavjetni reljef iz Pireja s Dionizom
i glumcima s maskama, oko 400. prije Krista; atika mramorna statua
mladog atleta iz Eleuzine, 4. st. prije Krista; statua mlade djevojke iz
Pireja; fragmenti baze za kip Nemeze (boice odmazde, keri boice noi
Nikte) iz Ramnunta u Atici, gdje joj je bio posveen hram. Djelo je Agorakrita s Parosa, Fidijinog uenika, 430. 420. prije Krista. Izloeni su i
statua mladog ovjeka otkrivena u Ramnuntu te arhitektonska skulptura
iz Heraiona kod Argosa: fragmenti metopa, krovni vijenac s olucima,
ukraen glavama lavova, i drugi dijelovi; glinena glava Here, rad kipara
Polikletove kole; stela Apolonove sveenice otkrivena kod Mantineje,
oko 410. prije Krista; razni reljefi, od kojih je jedan iz Amphiareiona.
51M a rsija je b io sa tir iz F rigjje. Pronasao j e frulu k oju je , prem a m itu , odbacila
boica A tena je r se uvjerila da sviranje na njoj u nakazuje lice. To n ije sm etalo
M arsiju, pa je n a fruli nauio izvrsno svirati, te b io ja k o hvaljen. N o tolik o se
na izazvati boga A polona,
tog in stru m en ta. A polon je prihvatio izazov, uz u vjet da onaj koji pobijedi poraenom odere k ou. N aravno, pobijedio je Apolon. M arsiju j e objesio o stablo i sa ivog
m u tijela pderao k ou . V. Zam arovsky, 1973b, 189; N. A. K un, 1971., 32 34.
295
Stela Hegezo,
atiki nadgrobni
mramorni reljef,
oko 400. pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
Dvorana XVIII. Meu brojnim spomenicima istie se Stela He

gezo (Hegeso), remek-djelo umjetnosti oko 400. prije Krista, otkrivena
na groblju Keramik. Taj nadgrobni kamen (visine 149 cm) ima oblik
hrama sa zabatom i ukrasnim akroterijama. U plitkoj nii izmeu polustupova prikazana su dva lika: ena koja sjedi u prozirnoj priljubljenoj
odjei uz tijelo u trenutku dok iz kutije vadi ukrasni predmet koji joj
prua stojea figura obuena u dugu haljinu u ulozi sluavke. Natpis na
zabatu nas upozorava da se pokojnica (ena koja sjedi) zove Hegezo, ki
ili ena Proksema. Mekoa modeliranih tijela, prirodnost nabora, smirenost i otmjenost govore o duhu fidijske umjetnosti. Vidljivi su ostaci
polikromije. Zanimljiv je i reljef s palim ratnikom. Pripadao je spome-
296
niku koji su Atenjani podigli u Polyandronu u cast poginulih boraca u

bitkama kod Korinta i Koroneje 394. prije Krista. Na ouvanom dijelu,
pronadenom kod Dipilona, vidi se ratnik na konju koji u snanom zamahu
gaa kopljem neprijatelja, koji pada pogoen drugim kopljem s leda.
Djelo je to umjetnika nadahnutog partenonskim frizom. Navodimo jo
nekoliko stela: Stela Aminokleja iz Pireja (360.350. prije Krista)
izvanredno djelo kompozicijskog ostvarenja, Stela Demokledova, Stela
Praksikleja, Stela Poliksenova i druge. Tu je i vitrina s atikim lekitima.
D v o r a n a X X . sadri razne reljefe, statue, statuete i pojedine ko
pije nastale prema djelima Fidijinim i njegove kole. Navodimo: mali
reljef s prikazom Dioniza; Pan s nimfama otkriven na junoj strani Akro
pole; Perzefona i Demetra; Efeb iz 430.420. prije Krista nastao pod
utjecajem partenonskog friza; mali torzo boga Apolona, rimska kopija
Fidijinog izgubljenog originala. Svakako je vano ukazati na kopiju Atene
P arth en os (vidi sliku na str. 83) otkrivenu 1880. godine blizu kole u
Varvakeionu u Ateni, po cemu je nazvana Atena iz Varvakeiona. To je
mramorna kopija (visine 105 cm) iz 2. st. prije Krista. Iako manjih dimenzija u odnosu na original, taj nas mali kip, unato tome ito zanemaruje pojedine detalje prema Pauzanijinom opisu, vise nego i jedna
druga kopija pribliava velianstvenom originalu Fidijinog djela (vidi o
Ateni Partenos str. 237. i 238). Dalje vidimo fragment glave goleme Atene
iz radionice Agorakrita; glava boice kopija statue radene u slonovoj
kosti i zlatu, 5. st. prije Krista. Tu su i kopija Fidijine Atene Lenorman,
manji format iz rimskog razdoblja; kopija Atene otkrivene na Pniksu iz
2. st. prije Krista; kopija Afrodite iz 1. st. prije Krista, radena vjerojatno
prema Kalimahovu bronanom originalu; rimska kopija Nemeze (Nem
esis), kultne statue iz hrama u Ramnuntu, otkrivena u Ateni.
D v o r a n a X X I. je sredinja i iz nje se moe ui u vise drugih
dvorana. U sredini se nalazi skulptura izvanrednih umjetnikih kvaliteta D je a k n a kon ju , helenistiki rad iz 3. ili 2. st. prije Krista.
Otkriven je kod rta Artemiziona s kipom Zeusa ili Posejdona. Skulptura
je rekonstruirana iz vise fragmenata, Konj je prikazan u prirodnoj veliini,
u galopu, s ispruenim prednjim nogama, oslonjen samo na zadnje; nosi
jeaka koji je prilagoen trku, okrenute glave, a u rukama je drao
uzde. Ima miljenja da je konj iz neto starijeg razdoblja. Dolazi do
izraaja napeta muskulatura konja. Namee se ipak dojam jedinstvene
kompozicije. Uz nekoliko grobnih reljefa i stela iz 4. st. prije Krista, tu
su i kopija jednoga grkog djela iz Herkulaneuma, bliska umjetnosti
kipara Lizipa; kip Hermesa otkriven na otoku Androsu, mramorna ko
pija prema Praksitelovu originalu iz 4. st. prije Krista; mramorna kopija
atleta Dijadumena (Diadoumenosa), oko 100. prije Krista, vrlo bliska
bronanom Polikletovom originalu iz 430. prije Krista. Otkrivena je na
otoku Delosu. To je atlet koji vee vrpcu oko glave u znak pobjede na
297
nekom vanom natjecanju; iskorak nogu usklaen je pritom s polupodignutim rukama. Smatrao se potpuno zrelim Polikletovim djelom.
D v o r a n a X X II. namijenjena je ponajprije skulpturi iz Epidaura.
Svi vaniji mramorni kipovi otkriveni za vrijeme iskopavanja zapoetih
1880. godine i nastavljenih od 1948. do 1991. godine potjeu s Asklepi
jeva hrama. Jedan izniman primjer jest kip A m azonke na k on ju sa
zapadnog zabata Asklepijeva hrama na kojem je bila prikazana amazonomahija. Ta Amazonka, koja je bila sredinja figura zabata, obicno
je poistovjeena s Pentesilejom52 kraljicom plemena Amazonki. Snano pokrenuti lik prikazan je na konju u trenutku silovite borbe. Meka
odjea prianja uz tijelo. Nedostaju glava konja i gornji dijelovi tijela
Amazonke. Zbog snanijeg naina modeliranja figura i vee dramatinosti kompozicije, djelo ne pripada Timoteju (Timotheosu) nego njegovom
suradniku kiparu Hektoridu. Datirana je oko 380.370. prije Krista.
Drugi izniman primjer je N ereida na k on ju (iz skupine Povjetarci),
koja predstavlja akroteriju Asklepijeva hrama. Pripisuje se kiparu
Timoteju, 380. 370. prije Krista, glavnom ukraavatelju toga hrama.
Od tog sjajnog i uglednog kipara vidjet emo i prekrasni reljef plou
s prikazom boga Asklepija u poluprofilu. Prirodnost i mekoa modelira
nja nabora i drugih detalja svjedoei o umjetnosti bliskoj Fidijinoj tradiciji. Tu je i mramorna statua atleta izradena prema Polikletovom origi
nalu, otkrivena u Eleuzini.
D v o r a n e X X III. i X X IV . prikazuju uglavnom nadgrobne stele iz
4. st. prije Krista. Navodimo Stelu Ilisos (dvorana 23). Bila je podignuta
u spomen mladom lovcu. Na desnoj strani prikazan j e lik oca, a uz noge
svojega gospodara mali rob koji sjedi. Datirana je oko 340. prije Krista.
Pretpostavlja se da je taj nadgrobni spomenik izradio Skopas. Tu su i
nadgrobni reljef na kojem su predstavljene dvije ene, sredina 4. st.
prije Krista, atiko djelo (dvorana 24); skitski strijelci reljef s nekog
spomenika otkopanog u Keramiku; potom jedan zanimljiv spomenik s
natpisom na grkom i fenikom i neobinom temom; tu je i spomenik
Aleksosa otkopan u Sunionu, oko 320. prije Krista i drugi.
D v o r a n e X X V . X XV II. Te tri dvorane sadre razne pisane dekrete i odluke, te zavjetne reljefe koji su povijesno vani jer nam pojanjavaju ivot i religijske obiaje onoga vremena. Neki primjeri: nadgrobna
stela s prizorom satira i pana iz Parnesove pilje, 4. st. prije Krista;
zavjetni reljef s prizorima rtvenih ivotinja iz Egine; Asklepije iz pirej-
52 P en tesileja je , prem a grkom m itu, ki boga rata A resa i kraljica Am azonki,

D ovela je vojsku svojih ena u pomoe
Trojancim a u borbi s Ahejcim a. N astradala je od Ahileja. M rtvo tijelo te iznim no
V. Zam arovsky, 1973A
240.
298
ske luke Munihija. Izloeno je i vie zavjetnih reljefa otkopanih u svetitu Asklepija na obroncima Akropole (sve u dvorani XXV.). U dvorani
XXVI. je reljef posveen Amfijaraju (vidi Oropos, str. 454 456), poetak
4. st. prije Krista. Prikazan je ovjek kojega je ugrizla zmija na spavanju, a Amfijaraj mu daje savjet u snu na koji e nain ozdraviti. U
dvorani XXVII. su preteito baze i ostaci reljefa na kojima su prikazana
pogrebna slavlja.
Dvorana XXVIII. Izloene su skulpture iz kasnog antickog raz
doblja. I tu su neki od atikih nadgrobnih spomenika. Navodimo Aristonautesov nadgrobni spomenik, koji je, za razliku od mnogih ranijih,
ostvaren u skoro punom volumenu i u dubljem prostoru. Figura Aristonautesa u ratnoj ojei, naoruana, u silovitoj estini s iskoraenom
Kip boice pravde Temide

iz Nemezina hrama u Ramnuntu
u Atici, visina 220 cm, 3. st.
pr. Kr., Nacionalni arheoloki
m uzej u Ateni
ANTIH GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
299
lijevom nogom, izlazi iz uokvirene zatamnjene nie. Karakterizira ga

realistinost izraza. Datiran je oko 320. 310. godine prije Krista.
Velianstveni reljef s prikazom malog crnca (Etiopljanin s konjem)
koji pokuava ukrotiti snanog i nemirnog konja sastavljen je iz dviju
ploa i dio je nadgrobnog spomenika s poetka 3. st. prije Krista. U
sredini dvorane je Atlet (Efeb), oko 340. prije Krista, otkriven u moru
blizu otoka Antikitere 1900. godine (s drugim djelima vjerojatno su
to ostaci nekog brodoloma). To je nagi bronani kip (visine 194 cm)
prikazan "... u trenutku nestalne trenutane dijagonalne ravnotee: nepomiene i ispruene lijeva ruka i noga, podignute, u pokretu desna ruka
i noga pod kutom, ali u suprotnom smjeru vartikalnom i horizontalnom,
prema naprijed i prema straga53. Pretpostavlja se da predstavlja Parisa
(sina trojanskog kralja Prijama) kojega je izradio kipar Eufranor (?)
(Euphranor). Tu se mogu vidjeti i glave ratnika i drugi dijelovi skulpture
s hrama Atene Aleje iz Tegeje sa zapadnog zabata (?), koji je ukrasio
slavni Skopas; zatim glave Arijadne, Asklepija i Higijeje iz Tegeje, koja
je bliska Praksitelovu izrazu, a pripisuje se ee Skopasu (?).
Dvorana XXIX. jedna je od prvih prostorija u kojima su izloene
skulpture helenistikog razdoblja. Navodimo nekoliko skulptura: Galate, borac s otoka Delosa, oko 200. prije Krista; golema statua (visine
220 cm) Temide (Themis), boice pravde, iz Nemezina hrama u Ram
nuntu u Atici. Pripisuje se provincijalnom kiparu Herestratu (Chairestratosu) iz 3. st. prije Krista. Po stavu, igri gustih i bogatih nabora hitona
i himationa, taj kip ima izvjesne analogije s kipom Nemeze (Nemesis),
koju je za isti hram izradio Fidijin uenik Agorakrit. Izloeni su i reljefi
iz Mantineje koji su moda pripadali bazi skupine Lete s djecom, a
pripisuju se Praksitelu; mladi Satir iz Lamije, 3. st. prije Krista; Dioniz
u zagrljaju sa Satirom, kraj 4. st. prije Krista; Demostenova glava otkri
vena u kraljevskom parku 1849. godine i druge.
Dvorana XXX. predstavljeno je, uz druga djela, nakoliko znaajnih primjeraka portreta iz helenistikog razdoblja. Navodimo: portret
filozofa (starca) pronaden kod otoia Antikitere (Antykithere) medu
drugim, ve spomenutim, djelima. Karakteriziraju ga otre crte fizionomije pa ga se ak poistovjeivalo sa stvarnom osobom Bionom iz
Borysthenesa. Potjee iz 3. st. prije Krista (?). Tu je i portret boksaa iz
Olimpije, potpuno naturalistikog izraza, oko 330. prije Krista, rad
atenskog kipara Silaniona. Moda je to glava koja je pripadala kipu
atleta Satyrosa iz Elide; portret koji je pripadao kipu s Atalovog trijema
u Ateni, oko 150. prije Krista; glava s realistikim crtama otkrivena na
Delosu oko 100. prije Krista; kip Posejdona, izraden u parskom mramo-
53 A tena A rheoloki m uzej, 1980., 136.
300
Bronani portret
filozofa (starca), 3. st.
(?) pr. Kr., visina 29
cm, Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
ru, iz 140. prije Krista, s otoka Milosa; kip malog djeteta koje dri psa,
donesen iz Male Azije, oko 140. prije Krista; skupina Afrodita, Eros i
Pan s Delosa, izraena u parskom mramoru, oko 100. prije Krista.
Afrodita se sandalom brani od Pana. Tu je i njezin sin Eros, koji hvata
Pana za rog i gura ga od Afrodite; jelu se ne pripisuje vea umjetnika
vrijednost. Tu su i sveenica iz Ramnunta i druga jela.
Dvorana XXXI. esto se koristi za privremene izlobe muzeja.
Navodimo statutu Afrodite iz 4. st. prije Krista.
Dvorana XXXII. Izloena je zbirka Helene Stathatos, koja ju
je oporuno ostavila grkoj dravi. Zbirka sadri predmete iz raznih
razdoblja (od bronanog do bizantskog i postbizantskog) koji potjeu iz
Tesalije, Halkidike i Makedonije. Sadri i vrijedne nalaze antickog nakita. Navodimo neke: antike bronane statuete; razliite vrste zlatnog
nakita (naunice, narukvice, medaljoni); zlatne maske s bronanim kacigama iz 5. st. prije Krista; Hermes prikazan kao pastir, iz 530. prije
Krista. Dosta nakita je bizantskog i kasnijeg razdoblja.
Dvorana XXXIII. nastavak izlobe nakita iz navedene zbirke
Stathatos.
Dvorana XXXIV. Izloeni su zavjetni reljefi razliite kvalitete i
podrijetla, preteito iz 4. i 3. st. prije Krista. Izdvajamo atiki reljef
posveen nimfama, 4. st. prije Krista, pronaen u pilji planine Pente-
301
likona; atiki reljef posveen Zeusu Melhiosu, 3. st. prije Krista, otkopan
blizu Ilisa; reljef s prikazima Axnora s kadionicom iz svetita Afrodite i
Erosa sa sjevernih obronaka Akropole, 4. st. prije Krista. Od drugih
spomenika tu su oltar (rtvenik) posveen Savjetu (Buie), otkopan blizu
Agore, te Afroditi i njezinoj blagonaklonosti; poprsje Afrodite kopija
iz 1. st. prije Krista prema originalu iz Arlesa (sada se nalazi u Louvreu);
boica Hekata (gr. Hekate), boica podzemnog svijeta s tri tijela i tri
glave, kraj rimskog razdoblja; figura Pana iz Sparte.
Dvorana XXXVI sadri predmete zbirke Karapanos. Nastala
je iskopavanjem Konstantina Karapanosa od 1875. do 1877. godine u
Dodoni u Epiru i drugim mjestima, te kasnijim istraivanjima na istim
podrujima. Zbirka se osobito istie otmjenim malim bronanim nalazima.
Predmeti su izloeni u vitrinama. Navodimo: konjanik, oko 550. prije
Krista; mladi koji tri, 530. prije Krista; satir; Zeus baca munju, oko
450. prije Krista; kaciga, vjerojatno korintski rad, 4. st. prije Krista;
bronana statua djevojke s golubom, oko 460. prije Krista; figure ivotinja;
bronane vrpce s ispisanim odlukama; zanimljive su i olovne vrpce s
postavljenim pitanjima bogovima; razne zavjetne figure posveene bogu
koji daje proroanske odgovore; ukazujemo i na arhaine figure Artemi
de raene u terakoti, otkrivene na otoku Krfu.
Dvorana XXXVII. Predstavljeni su mali bronani izloci geomet
rijskog i arhajskog razdoblja, otkopani u Beotiji, Peloponezu i izloci
prvih iskopavanja s atenske Akropole. Navodimo: statuete ratnika; kacige
korintskog tipa; korintska zrcala; bronana glava Zeusa iz Olimpije;
reljef iz Tegeje. Neki su bronani nalazi iz Tesalije i Makedonije. U
drugom dijelu dvorane su bronani predmeti otkopani na Akropoli: atlet,
oko 500. prije Krista, prikazan u trenutku odmora; glava mladia iz 480.
prije Krista; akroterije u obliku Gorgone, 5. st. prije Krista; dvije Atene
Promahos s poetka 5. st. prije Krista, od kojih je jedna iz Antikyra na
jugu Peloponeza; zatim glava vojskovoe, oko 490. prije Krista. U zadnjoj vitrini su dijelovi strijela, eljezna kopija i drugi predmeti i frag
menti otkriveni u Termopilu, gdje se odigrala uvena bitka Grka s Perzijancima.
Dvorana XL. zanimljiva je po tome to se u njoj moe vidjeti
nekoliko vrijednih djela. Navodimo: bronana Atena s ukraenom kacigom. Lijevom rukom rala je tit i kopije, a u desnoj Niku (Pobjedu).
Na grudima je bila istaknuta egida. Smatra se da je stajala u hramu
Zeusa Spasitelja i Atene Spasiteljice u Pireju. Datirana je u 4. st. prije
Krista. Izloen je i pastir koji nosi ovcu; jedna rimska bronana statueta. Tu je i znaajnije djelo Efeba ili Hermesa, atenski rad iz druge
polovice 4. st. prije Krista otkriven u Maratonskom zaljevu. To je statua
nagog lika s laganim osloncem tijela na lijevoj nozi, desna je pak izbaena unatrag. Desna ruka je uzdignuta (ruke obnovljene u rimskom
302
razdoblju), lijeva savijena u laktu, a na ispruenom dlanu dri plosnati

predmet u koji je uperen pogled. Po nacmu komponiranja, gracioznom
pokretu i modelaciji, osobito kose, odaje slinost s Praksitelovom umjetnou. Pretpostavlja se da je to rad jednoga od njegovih sinova, Kefisodota ili Timokosa. U vitrini su izloena zrcala razliitog podrijetla.
Istiemo jo dvije iznimne figure: Artemidu s tobolcem i osobito K urosa
iz P ireja, koji se smatra najstarijim odljevom u bronci. Pretpostavlja se
da prestavlja Apolona. Prikazan je u trenutku statine ravnotee, s
malo izbaenom desnom nogom naprijed. Ruke su mu savijene u laktu
do vodoravnog poloaja, pa je u desnoj ruci drao pehar, a u lijevoj luk.
Otkriven je 1959. godine u Pireju, ali se smatra da potjee s Peloponeza
iz radionice Kanachosa iz Sikiona, oko 530.520. prije Krista. Ima i
miljenja da je iz neto kasnijeg doba, 500. 480. prije Krista.
D v o r a n e X L I X L III. Predstavljene su skulpture (statue i relje
fi) iz helenistikog i rimskog razdoblja.
D v o r a n e I. k a t a U dvoranama na katu uglavnom je izloena
grka keramika. Izloen je znatan broj primjeraka svih oblika vaza s
naslikanim ukrasima iz raznih razdoblja i raznih stilova. Izloeni su i
predmeti sitne skulpture i dijelom zidnog slikarstva s otoka Tere (There).
P r e d v o r je Pitos iz Knososa s Krete otkriven prije sustavnih isko
pavanja na otoku; tu je i nekoliko velikih vreva za skupljanje; kalup
zavjetnog reljefa otkriven na Akropoli, s prikazom lonara kako prua
dva pehara Ateni Ergane (Radinoj).
D v o r a n a X L V III. je u produetku predvorja. U njoj su izloene
fresk e s o to k a T h ere (Santorin) otkrivene nakon iskopavanja Spirosa
Marinatosa 1967. godine. Otok je nastradao u prirodnoj kataklizmi oko
1450. prije Krista. Freske su plod strpljive rekonstrukcije vise fragmenata, nastale oko 1500. prije Krista, u razdoblju velikog utjecaja s Kre
te. Kao i minojsko zidno slikarstvo, i ovo odie ljubavlju za prirodom.
Unato velikoj starosti, one i danas zrae svjeinom svojih boja. Navodimo
neke freske: zid s pomorskom bitkom s prikazom brodova, gradom i
obalnim pejzaom. To je dio, est metara, sauvanog friza od prvobitnog
dugog 12 m. Tu su i zid s rijekom i ivotinjama; zid s ribarom i ulovljenim
ribama; zid s antilopama te poznata P roljetn a fresk a s ljiljanima i
lastavicama u letu; ena s voem; mlada sveenica; plavi majmun koji
se provlai kroz klisure; djeaci koji boksaju, uz najstariji prikaz rukavica. Sve su one ubrojene u remek-djela toga muzeja.
D v o r a n a X L IX . predstavlja keramiku bronanog doba treega i
drugoga tisuljea i primjerke keramike protogeometrijskog i geometrij
skog razdoblja. Protogeometrijski se stil javlja u zadnjoj etvrtini 11. st.
Bronani Kuros
(Apolon) iz
Pireja, oko 500.
pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
303
304
se samo sredinja zona vaze. Koriteni su jednostavni i geometrijski

motivi: krugovi (obino u koncentrinim kompozicijama), polukrugovi,
kvadrati, trokuti, lukovi i ahovska polja. Vaze tog razdoblja nisu ukraavane likovima ljudi i ivotinja i manjih su dimenzija od geometrijskih.
U geometrijskom stilu, koji nastaje od kraja 10. (ili po. 9. st.) i traje do
% st. prije Krista, znatno su bogatiji ukrasni motivi: uz razliSite oblike
crte, javljaju se meandar, romb, trokut i krug, a i nadalje je nazono
ahovsko polje. Zabiljeena je i pojava figurativnih oblika ljudi i ivotinja. Prekrivena je (ukraena) vea povrina vaze. U 8. st. prije Krista
ljudski lik uglavnom prevladava na velikim pogrebnim amforama i
kraterima. To su prizori izloenog mrtvaca, pogrebne povorke,
pogrebnih igara utrkom kola a prikazivani su u srednjoj zoni vaze.
Likovi se svojim geometriziranim oblicima uklapaju u okvire geometrijskog ukrasa. Vaze toga razdoblja pripisuju se slikaru Dipilona s
Keramika. Izloene su vaze s Areopaga; Isisove grobnice u Eleuzini;
krateri i amfore s Keramika; vaza s planine Himeta (Hymetta). U vitri
nama su bronani predmeti i kipii od peene gline.
Dvorana L. posveena je vazama koje su pripadale orijentalistikom stilu S. i 7. at, prije Kfista, Taj stil je nazvan po orijentalnim
305
Pogrebni krater
s prizorima povorke kola,
8. st. pr. Kr., Nacionalni
elementima koji su dopirali iz istonjakih kultura u Grcku, a koriteni

su kao motivi na vazama toga razdoblja. Linearni motivi zamjenjuju se
ukrasima lotosovog cvijeta, palmete (palminog lista), pticama i drugim
ivotinjama, osobito fantastinim i mitolokim biima (himera, sfinga,
gorgOna). Medutim, u tom je razddblju sve vise vaza s mitolokim temama vezanih u poetku uz Kentaure i udovita, a poslije uz junake
mitove. Izloene su vaze s poetkom orijentalnog utjecaja iz 7. st. prije
Krista; hidrija iz Analatosa s kombinacijom ukrasa geometrijskog i
orijentalnog; amfora s likovima Hektora i Andromahe; velika amfora iz
Tebe s prikazom ptice grabeljivice i boice Artemide kao gospodarice
zvijeri; vitrina s korintskim aribalima (vaza za tekue mirise); stamnos
beotijski; protoatiki krater iz Falerona, poetak 7. st. prije Krista; posude
iz Beotije i Eubeje (osobito vrijedne zemljane dvokolice) i drugo.
Dvorana LI. sadri primjerke kretske keramike iz 7. st. prije
Krista te keramika s Naksosa, Tere, Rodosa i drugih otoka Egejskog
mora. Istiu se etiri amfore s Milosa, s bogatim mitolokim ukrasima;
vaze iz Tanagre (Beotija); keramika zrelog protoatikog stila u sredini
306
Amfora s prikazom
Herakla u borbi
s Kentaurom (Nesom)
i ubojstva Gorgone,
kraj 7. st. pr. Kr.,
muzej u Ateni
su tri kratera iz groba u Anagyrosu blizu Vari (Atika), oko 620. prije
Krista. Na jednom je predstavljen Prometej u lancima te Heraklo kako
povlai orla. Tu je jo nekoliko amfora: amfora sa sirenom, oko 630. prije
Krista, s crnim likovima na ukastoj podlozi; amfora s likovima Himere
i Belerofonta; Neso amfora, kojoj je na vratu naslikan Heraklo u borbi
s Kentaurom (Nesom). Na trbuhu amfore prikazane su tri Gorgone.
Potjee s Keramika oko 600. prije Krista.
Dvorana LII. sadri vaze i druge sitnije pronalaske iz raznih
razdoblja i s raznih podruja. Na poetku dvorane, u trima vitrinama,
izloeni su predmeti i posude iz Heraiona kod Argosa. Vidi se i velika
amfora iz 570. prije Krista otkrivena na groblju blizu Platonove akademije. U jednoj skupini vitrina izloeni su primjerci vaza s crnim liko
vima. Na mnogima je potpis atenskog slikara vaza Sofila (Sophilos),
590.580. prije Krista, kojemu se pripisuje visok umjetniki domet.
Navodimo: lebes (fragmentaran) s prikazom pogrebnih igara Patrok-
307
laS4, otkriven nedaleko Farsale (Pharsale); drugi lebes istog autora s

prizorima svadbe Peleja i Tetide55; krater s naslikanim likovima Hera
kla i Nereja56. Tu su i drugi radovi koji mu se pripisuju.
Neki primjeri s Akropole pripisuju se slikaru Gorgone. Crnofiguralni stil najprije se javlja u protokorintskoj keramici. Crte pokriven
tamnom bojom fimisa nastaje na crvenkastoj glinenoj podlozi vaze. Takvi crtei i slike bili su naznake perspektive ili prostora. Oko figure
(lika) slikano je en face iako je lice prikazano u profilu. Ponekad su
koritene i druge boje, bijela i tamnocrvenkasta. Motivi su iz grke
mitologije i genre-prizori (iz stvamog ivota). Ostali izloci u dvorani:
vaze i kipii (statuete) od peene gline iz grobnica u Beotiji, poetak 6.
st. prije Krista; keramika iz Heraiona u Perahori (Perachori) na prevlaci
nedaleko Korinta, rad korintskih majstora, 7. i 6. st. prije Krista; pred
meti od slonove kosti i olovni kipii iz hrama Artemide Ortije u Sparti,
kraj 8. st. prije Krista, uvezeni iz Sirije ili Fenikije. Na zidu su izloene
metope od peene gline s arhajskog Apolonova hrama u Teramonu (Theramonnu) u Etoliji. Datirane su oko 630. prije Krista. Tu su i vitrine s
protokorintskim posudem i vaze s prizorima dionizijskih svetkovina;
minijaturni modeli hramova od peene zemlje iz Heraiona kod Argosa,
8. st., geometrijsko razdoblje. U jednoj skupini vitrina su bronani pred
meti iz svetita Atene Halkioikos u Sparti.
Dvorana LIH. Tu je predstavljena keramika iz 6. st. prije Krista,
preteito iz Atike, s grkih otoka i Male Azije. U tom stoljeu dominiraju
vaze s crnim likovima posebice one iz Atike. Prema antikim piscima,
najbolja zemlja za izradu vaza bila je ona s rta Kolias u Atici, nedaleko
Atene. U grkom vaznom slikarstvu impresionira raznolikost umjetnikih oblika, savren sklad i estetska kvaliteta. Isto tako i njihova raznovrsna primjena u praktinom ivotu (za svakodnevicu i u posebnim
svecanim prigodama). Potranja za vazama bivala je sve vea, kako za
izvoz tako i u kunoj uporabi u aristokratskim obiteljima. Sve je to
zahtijevalo rafiniraniju izradu i stvaranje novih oblika. Mitoloki prizori
se slikaju sve vise na ljudski nain, s tenjom k naturalistikom izrazu. Prizori iz svakodnevnog ivota sve ee nalaze mjesta na vazama
54 Patroklo (gr. Patroklos) bio je sin junaka Menetija iz Opunta, najdrai Ahilejev prijatelj. Ubio ga je Hektor (sin trojanskog kralja Prijama) u Trojanskom ratu.
V. Zamarovsky, 1973b, 234; J. Pinsent, 1990., 126 127.
55 Pelej (gr. Peleus) prema mitu sin kralja Eaka i ene mu Endeide. Ftijski
kralj, oenio se Tetidom (gr. Thetis), keri morskog boga Nereja. Sin Peleja i
Tetide bio je slavni junak Trojanskog rata Ahilej. V. Zamarovsky, 1973b, 236; J.
Pinsent, 1990., 116 118.
Nerej (gr. Nereus) morski bog. Imao je mnogo keri sa enom Doridom. Bio
je obdaren proricanjem, ali je to nerado inio. Na to ga je jedino mogao nagovoriti
Heraklo. V. Zamarovsky, 1973b, 209; N. A. Kun, 1971., 18; J. Pinsent, 1990., 36.
308
toga doba. Od poznatijih umjetnika tada se javljaju Klitijas (Kleithias),

570.560., Nearhos, Lydos, Egzekias, 540. 530., Eumares, Amasis i
drugi. Tocno se znalo koji je oblik vaze bio emu namijenjen.57 U dvorani lijevo vise je vaza oslikanih prizorima iz mita o Heraklu; jedan
lekit iz Tanagre, rad slikara Amasisa, 530. prije Krista, prikazuje otmicu Helene; na drugom lekitu je naslikan satir i mlada djevojka; atiki
lebes s prizorima borbe Grka i Trojanaca, 560. prije Krista. Keramika
iz Korinta 6. st. prije Krista zastupljena je u jednoj vitrini. U nekoliko
su vitrina izloene atenske vaze oslikane zanimljivim i razliitim temama. Tu je i jedna vaza s crnim likovima otkrivena u tumulu na Maratonu. Spomenimo i dva jonska sarkofaga i posude iz Klazomene, kraj 6.
st. prije Krista, blizu Smirne. Tu su i neki primjerci etruanskih vaza
od peene gline otkrivenih na jednom otoku i nadgrobna stela s Lemnosa. U bareljefu prikazan je ovjek s kopljem, uz natpis na nepoznatom
jeziku.
Dvorana LTV. Najprije se susreemo s lekitima iz beotijskih
keramikih radionica. Na jednom je prikazana smrt Akteona.58 Na nekoli
ko drugih naslikane su poznate mitoloke teme: Tezej i minotaur, Pelej
i Tetida i druge. U jednoj su vitrini izloeni istaknuti primjeri vaza s
crnim mitolokim likovima Dioniza, Apolona, Hermesa, Tezeja kako
usmruje maratonskog bika i Peleja s mladim Ahilejem. Zapazit emo
jednu ojnohe (oenochoe) od Ksenoklesa (Xenokles), koju je oslikao Klizofos (Kleisophos) scenama bakanalija, pronaenu u Dionizovom kazalitu
u Ateni. Na desnoj strani dvorane, u vitrinama, vide se i druge vaze s
crnofiguralnim likovima. Na jednom lekitu sa ukastom podlogom naslikani su satiri koji mue Lamiju59, na drugom su naslikana kola Am
fijaraja (vidi Oropos, str. 454 456), koja je progutala zemlja. Jedna
57lKrater je sluio za mijeanje vina i vode, amfora s dvije ruke za uvanje
namirnica: vina, ulja, meda i itarica. Dinos, stamnos i hidrija sluili su za vino
ili vodu, kantaros, kupa, kiliks (kylix), skifos i neke druge bile su namijenjene
za pie, psikter za hlaenje vina, piksida, lekane, askos za dranje ili uvanje
malih enskih predmeta, lekiti, aribali, alabastrijS lutrofori sluili su za mirisna ulja ili svetu vodicu na yjencanjima ili pogrebima. Ojnohoe (oenochoe) i olpe
sluile su za uzimanje vina iz kratera.
58 Akteon (gr. Aktaion), sin Autonoje, keri tebanskog kralja Kadmosa i ene
mu Aristeje. Bio je strastveni lovac. Sluajno je u umi zalutao u pilju u kojoj se
naga kupala boica lova Artemida. Nimfe (njezina posluga), ugledavi ga, poele su
vritati. Boica ga je za kaznu pretvorila u jelena. Ne znajui da im je to gospodar,
progonili su ga njegovi psi i tako ga raskomadali. V. Zamarovsky, 1973b, 14; N. A.
Kun, 1971., 36 38.
59 Lamija (gr. Lamia) bila je ki poznatog libijskog kralja. Legendarna kraljica
Libije. Zbog izvanredne ljepote, postala je ljubavnica vrhovnog boga Zeusa. Ljubomorna Hera pretvorila ju je u udovite podzemnoga svijeta. V . Zamarovsky,
1973.b, 177.
Alabaster
Kiliks
Krater
Fiale
Riton
Kantaros
Ojnohoe
Lebes
Pitos
Oblici grkih vaza
Askos
309
SW
Piksida
Lekit
310
Bijeli lekit iz Eretrije, oko 450. pr. Kr.,

vitrina posveena je amforama s Panatenejskim svetkovinama, a koje

su prigodom njihovog odravanja dijeljene za nagradu. Vaze oslikane
crnim likovima doseu svoj vrhunac oko 500. prije Krista. U zadnjoj
eetvrtini 6. st. prije Krista javljaju se prve crvenofiguralne vaze. Podloga
vaze oslikana je crno, dok su likovi prikazani crvenom bojom. Taj je stil
omoguavao da se crveno naslikani likovi obogate ucrtavanjem crnih
linija i tako bolje doaraju (uz nagovjetaj perspektive i prostora) i volumen prikazanih oblika. Vrhunac i perfekciju stil dostie u klasinom
razdoblju, u vrijeme Perikla. Navodimo od izloenoga: krater s naslikanim Tezejem i minotaurom, djelo Syriskosa, oko 480. prije Krista; u
sredini dvorane su vaze s crvenim likovima alabaster od Pasiadesa,
kiliks, koji je potpisao Pamphaios; u jednoj veoj vitrini su dvije vaze
koje je potpisao jedan od najveih slikara toga stila Duris (Douris);
u zadnjoj vitrini su vaze otkrivene na Akropoli, a posveene Ateni.
311
D v o r a n a LV. Izloene su vaze koje pripadaju zrelom stilu crvenih figura. Istiemo pelike na kojem je naslikan Heraklo kako ubija
pratnju egipatskog kralja Busirisa. To se djelo pripisuje slikaru Pana,
oko 470. prije Krista. Tu emo vidjeti i vazu koju je oslikao Polignot.
Prikazana je pjesnikinja Sapfa (Sappho) i njezini uenici.
D v o r a n a LVI. sadri jedinstvenu kolekciju bijelih lekita (pogrebnih vaza) otkopanih u Ateni i Eretriji, na otoku Eubeji. Te su vaze
saravale ulje za koje se vjerovalo da ga pokojnici odnose na drugi
svijet. Srednji, veci dio vaze bio je premazan bijelom bojom, a ostali
dijelovi firnisom (tamnom bojom). Na bijelu podlogu nanoen je raznobojni
crte, Neke od tema su vezane uz pogrebne obrede, najee podzemni
svijet Had. Pojedine vaze djelo su slikara Ahila, koji je bio suvremenik velikog kipara Fidije. Te su vaze postavljane na grobove ili stele
do poetka 4. st. prije Krista, kada se taj obiaj gubi.
D v o r a n a LV II. Predstavljene su izabrane vaze crvenofiguralnog
stila. Razliitog su podrijetla, iz 5.3. st. prije Krista. Kod izbora vise
se pazilo na znaenje naslikane teme, nego na kvalitetu vaze. Vidi se i
skupina kratera s crvenim likovima, ponegdje u kombinaciji s bijelim.
U junom krilu muzeja nalazi se jedinstvena numizmatika zbirka s vise od 400.000 primjeraka, od mikenskog do rimskog razdoblja.
Muzej posjeduje i epigrafieka zbirku, predstvlja antiku kamenu knjinicu. Tu se nalaze dekreti, zakonici, tekstovi vezani uz gradnje, inventar, ugovore i drugo. Navodimo samo kamenu stelu iz Troazene s Temistoklovim dekretom iz 480. prije Krista, a odnosi se na evakuaciju graana iz Atene i na pripreme za pomorsku bitku kod Salamine.
ARGOS
Mitsko osnivanje grada
Uz Mikenu, Tirint i Sikion, Argos pripada najstarijim gradovima
Argolide. Prije nego su se Korint, Egina i Halkida (Chalcis) na Eubeji
gospodarski i kulturno izdigli, cvjetao je Argos. Uz taj grad vezani su
mnogi mitovi i legende. Nakon prftpirkp Posejdona i Here, ta je zeialja
dosuena Heri. Suci su bili Inah (rijeno boanstvo) i druge rijeke }
Kefiz i Asterion. Nakon presude, Posejdon je rijekama oduzeo vodu, pa
su je imali samo u sluaju kie. Foronej, sin rijenoga boga Inaha, bio
je prvi ovjek koji je roen u toj zemlji. On se spominje i kao prvi koji
je okupio ljude u zajednicu, smjestio u naselja, a mjesto gdje su se prvi
put skupili nazvao je Foronik (grad Foroneja). Njegov unuk po keri,
Arg (sin Zeusa i Niobe Foronejeve keri), zavladao je nakon Foroneja i
dao novo ime djelom kraju i mjestu.60 Kao osniva grada spominje se i
Danaj61, praotac grkog plemena Danajaca.
Kratka povijest
Naselje potjee iz 2. tisuljea prije Krista, a vidljive ruevine antic
kog grada su iz arhajskog, klasinog i rimskog doba. Kad su Dorani
prodrli na Peloponez, uz ostala naselja u Argolidi osvajaju i naseljavaju
Argos. Opadanjem snage Mikene i Tirinta on dobiva sve vee znaenje
u tom dijelu Peloponeza. Korint je do sredine 8. st. prije Krista prizna-
60 Pauzanija, 1989., 109 110. Neki mitovi navode da je po stookom divu Argosu,
kojem je boica Hera povjerila da uva njezinu sveenicu Iju (ljubavnicu Zeusovu),
prozvan kraj i grad na sjeveroistoku Peloponeza. V. Zamarovsky, 1973b, 34.
61 Danaj je sin egipatskog kralja Bela i ene mu Anhinoje, kralj Argosa. Prije
toga bio je kralj u Libiji. Otac 50 keri, koje su zaprosili sinovi (50) njegova brata
Egipta. Danaj na to nije pristao i Egipt mu je objavio rat te ga porazio. Nakon toga
je pobjegao na Peloponez u Argolidu, odakle je bila njegova pramajka Ija. I ovdje
ga je naao Egipt; porazivi vojsku kralja Pelazga, prisilio je Danaja da svoje keri
uda za njegove sinove. Kad je to ve morao uiniti, kerima je naredio da u prvoj
branoj noi ubiju svoje mueve. Sve su to uinile osim najmlade Hipermnestre,
koja je bila udana za Linkeja. Tako se Danaj uspio osloboditi Egipta. Kralj Pelazg
je pobjegao, a narod Argolide izabrao je za kralja Danaja. Na tom mjestu je osnovao
grad Argos. V. Zamarovsky, 1973,b, 53; J. Pinsent, 1990., 45 46.
313
vao vlast argivskih kraljeva. U 7. st. prije Krista moni kralj Argosa
Fidon ne samo da ujedinjuje gradove Argolide, nego je prvi u Grkoj dao
kovati srebrni novae la uveo sustav teina i mjera. Medu grkim
gradovima Argos se osobito istie i glede vojske. Od 6. st. prije Krista
stalno vodi borbe s vojniki jakom Spartom za prevlast na Peloponezu.
Na umjetnikom podruju oglaava se prije svega izradom keramike, to
se naroito odnosi na geometrijsko doba. Poslije su poznati proizvodi
Argosa u bronci. Bio je vano umjetniko sredite (kiparska kola) potkraj
6. i tijekom 5. st. prije Krista, iz kojega su proizili Hagelad i Poliklet,
istaknuti kipari toga doba. Od 229. g. prije Krista pristupio je Ahejskom
savezu, u kojem su bili i drugi gradovi Argolide, a zbog poduzimanja
zajednikih vojnih akcija. Godine 146. prije Krista, kada je Ahejski sa
vez oivio teak poraz od Rinaljana, uz ruenje Korinta i mnogih drugih
gradova i naselja, osvojen je bio i Argos. Tijekom iduih stoljea Argos
Plan Argosa
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
Akropola (breuljak) Aspis

Svetite Apolona i Atene
Mikenska nekropola
Kazalite
Kriterion
Rimske terme
Odeon
8. Afroditino svetite
9. Agora
10. Akropola (breuljak) Larisa
11. Kua s mozaicima
12. Cisterna
13. Hram Here Akraje
14. Akvedukt
15. Muzej
314
je pod vlau Bizanta i od 15. st. Turaka. Dananji modemi grad s oko
2025 tisua stanovnika zauzeo je velik dio poloaja antickog grada,
iji su ostaci bili otkriveni iskopavanjem francuske arheoloke kole od
1952. g. Argos obino ignorira veina turista, iako njegove starine zasluuju da ih razgleda i obian posjetitelj.
Spomenici A rg o sa
Antiki grad bio je okruen zidinama koje su povezivale dva utvrdena breuljka Aspis i Larisu. Imao je krukolik oblik, unutar kojega se
nalazilo bezbroj spomenika, od kojih je Pauzanija svojedobno naveo medu
ostalima oko dvadesetak hramova. Vjerojatno su oni razoreni provalom
Gota 395. godine. Iskopavanjima su otkriveni temelji samo malog broja,
dok su se ostalima, naalost, izgubili tragovi.
Na jugozapadnom dijelu grada nalazila se agora (9) s lijeve strane
ceste koja vodi za Tripolis. Na agori su otkopani ostaci jednog trijema
iz 4. st. poslije Krista i dvorana sa stupovima s kraja 5. st. prije Krista,
koja je moda bila Buleuterion (vijenica). Tu se nalaze i temelji drugih
gradevina iz grke i rimske epohe. Na sjeveroistonom uglu agore nalazile su se rimske terme (6) iz 2. st. poslije Krista, obnovljene nakon
upada Gota. Samo neto dalje prema sjeveru otkrivena je velika kua
(11), iji je pod bio ukraen mozaicima, koji su izloeni u Muzeju u
Argosu.
Najvaniji vidljivi spomenik Argosa je kazalite (4), sagraeno pot
kraj 4. st. prije Krista ili poetkom 3. st. na prostoru zapadno od agore.
Obnovljeno je u rimsko doba, a iz jednog natpisa vidljivo je da je to
uinjeno za cara Hadrijana. Mnogo stepeniastih sjedala (89) bilo je
usjeeno u nagib terena. Gledalite je moglo primiti oko 20.000 gledatelja i smatra se da je to bilo najvee kazalite u Grkoj. Njegova
orkestra imala je promjer 25,5 m i bila je poploana plavim i bijelim
mramorom u 4. st. Juno od kazalita smjestio se rimski odeon (7)
iz 1. st. poslije Krista. Sluio je prije svega za javne skupove, za
glazbene priredbe Argivljana. Pokriven je tragovima drugog kazalita.
Jugozapadno od odeona, svega nekoliko metara dalje, otkriveno je svetite Afrodite (8). Sauvani su temelji hrama iz 5. st. prije Krista
(430. 420.). Hram se sastojao od cele i pronaosa i nije imao opistodom.
Sjevernije od kazalita nalazio se kriterion (sudite) (5), mjesto
gdje je Danaj sudio svojoj najmlaoj keri Hipermnestri, jer nije pristala
ubiti svojega mua, kao to su to uinile ostale njezine sestre. Argivci su
je oslobodili krivnje. Neto dalje prema sjeveru, na obroncima Larise,
sauvani su ostaci akvedukta (14) iz Hadrijanova vremena. U blizini
se nalazio nimfej.
315
Kazalite u Argosu, sagraeno potkraj 4. ili poetkom 3. st. pr. Kr.
U podnoju breuljka Aspis nizozemski je arheolog Wilhem Vollgraf

otkrio mikensku nekropolu (3) s vie od 30 grobova. Istraivao je od
1955. do 1958. godine. Neto vie od stotinu metara sjevernije od nekropole bilo je svetite Apolona i Atene (2), pravokutnog oblika i podijeljeno na etiri terase. Na zapadnoj strani nalazilo se veliko dvorite sa
rtvenikom od kamena i bazama za statue. Stubama se dolazilo na
sredinju terasu na kojoj je sagraden hram Apolona Pitijskog ili Apo
lona Diradiotskog (Apolon na hrbatu) i mantenion ili proroite, pravokutna gradevina zidana od sirove opeke na kamenim temeljima. Vidljivi su i temelji velike bizantske crkve. Na istonoj strani, na jednoj
unutamjoj terasi, pronadeni su tragovi krunog hrama ili tholosa. I na
posljednjoj gornjoj terasi bio je hram Atene Otrovie, vjerojatno
zavjetni dar Diomedov. Njemu je, jednom dok se borio pod Trojom, boica otjerala mrak s oiju. Ostaci velike cisteme (12) nalazili su se
nedaleko od kriteriona. Na sjeveroistoku grada dominirao je breuljak
Aspis (tit), visok 100 m (1). To je bila mala akropola sagradena na
ostacima pretpovijesnih utvrenja. Idui od obronaka breuljka Larise
316
Velika vaza iz geometrijskog razdoblja, 8. st. pr. Kr., Muzej u Argosu
317
dolazimo do grebena (hrbata Deirasu) koji povezuje Larisu i Aspis, gdje

se nalazio hram Here Akraje (Here na vrhu) (13). Uz zapadni zid
grada izdizao se drugi breuljak (akropola) Argosa (10), zvan Larisa62
(visok 276 m). Antika citadela bila je formirana od dva koncentrina
zida iz 6. i 5. st., koji su titili arhajsku akropolu. Srednjovjekovna je
tvrdava u velikom dijelu bila podignuta na antikim temeljima od vremena vladavine Bizanta do Venecije i Turaka. Postala je glavna tvrava
Argosa. U prostoru tvrave pronadena su dva hrama: jedan bijae
posveen Zeusu Larisanskom i drugi Ateni Polias. Na sjeveru, izvan
zidina, nalazio se stadion. Na njemu su se odravale igre posveene
Zeusu Nemejskom i boici Heri.
Muzej
Arheoloki muzej u Argosu smjeten je u novijoj zgradi, koja je dar
francuske arheoloke kole. Nalazi se u jugoistonom dijelu grada u
ulici Olgas. Umjetniki predmeti, pronadeni iskopavanjima, izloeni su
uobiajeno, po kronolokom redu. Ima nalaza iz vrlo ranih epoha. Zemljano posude, vaze i predmeti od bronce otkriveni u grobovima, pripa
daju srednjoheladskom, mikenskom i protogeometrijskom dobu. Primjeri bronane kacige i oklopa hoplita pokazuju da pripadaju kraju geo
metrijskog razdoblja. Od izloenih vaza treba spomenuti iznimnu tzv.
veliku vazu ukraenu linearnim i geometrijskim motivima s pojedinim
ivotinjskim figurama, osobito pticama i konjima, iz 8. st. prije Krista.
Uz te, mogu se vidjeti vaze arhajskog razdoblja, medu kojima su i reprezentativm fragmenti kratera iz 7. st. prije Krista na kojima je uz
linearni ukras prikazan i prizor osljepljivanja kiklopa Polifema.
U posebnoj dvorani izloeni su rimski nalazi, a to su uglavnom sta
tue, poprsja, reljefi i drugo. Predmeti nadeni iskopavanjima na lokalitetu Lerna (juno od Argosa), koja je vodio John Caskey od 1952. godine,
takoer su izloeni kao zasebna cjelina. Nalazi potjeu iz kasnog neolitika (figurice), ranoheladskog do kasnoheladskog i mikenskog doba. U
dvoritu muzeja izloeni su mozaici pronadeni u velikoj rimskoj kui
nedaleko od kazalita, s prizorima mjeseca boga Dioniza i njegove pratnje.
62 Prema mitu, akropola Larisa dobila je ime po keri kralja Argosa Pelazga. Po
njoj su nazvana i dva grada u Tesaliji. Pauzanija, 1989., 120.
BAS A
U jugozapadnom dijelu pokrajine Arkadije, u antiko doba, nalazio
se poznati grad Figalija (Phigalia) od kojega do danas nije nita sauvano.63 Grad je bio okruen brdima, s jedne strane Kotilijem (Cotilius),
a s druge Elejem (Elaeus).
Na nedalekom brdu Kotiliju (sada Paliavlakitsa) mjesto je po imenu
Basa (Bassae), gdje je na kamenitoj terasi podignut cuveni hram A p o lo
na
' (Pomagaa). Hram je podignut bogu Apolonu u znak
zahvalnosti to j e |spasio stanovnike te pokrajine od
je to zabiljeio Pauzanya (iako epikodrios znai ponajprije saveznik u
ratu).
Apolonov hram u Basi, 5. st. pr. Kr.
63 Na trgu u Figaliji bio je postavljen kip pankratistu (starogrko hrvanje i

akanje) Arahionu, koji je dvaput pobijedio na Olimpijskim igrama. Dok se borio,
njegov ga je protivnik prvi zahvatio opasavi ga nogama i pritiskujui mu vrat
rukama. Arahion je svojem protivniku jako ozlijedio prst na nozi. Dok ga je protivnik guio, zbog boli u prstu istodobno je predao borbu Arahionu, ne znajui da je ovaj
ve izdahnuo. Suci su proglasili mrtvog Arahiona pobjednikom i njegovo tijelo ovjenali maslinovim vijencem. Bilo je jo takvih primjera. Pauzanija, 1989., 417.
319
Rekonstrukcija
unutranjosti
Apolonova
hrama u Basi
Lokalitet u Basi otkrio je u drugoj polovici 18. st. francuski arhitekt

Joachim Brochera, venecijanski slubenik. Godine 1811./12. skupina britanskih i njemaekih amatera, ljubitelja starina, istraivala je ruievine
hrama i odnijela pronadene skulpture koje su ukraiavale hram. Britanski guvemer kupio je 23 ploe reljefa s friza cele za British Mu
seum u Londonu. Grko arheoloko drutvo je od 1902. do 1906. godine
restauriralo celu i pojedine dijelove hrama. Na mjesto je vraeno neko
liko fragmenata sruienih stupova. Tek su 1961. godine pronadeni neki
dijelovi reljefa friza cele. Otkriveni su i temelji prijanje gradevine koja
je pripadala svetitu arhajskog doba.
Na starijim temeljima sagraden je Apolonov hram kao dorski perip
ter 6.x 15 stupova. Kao arhitekt toga hrama navodi sc Iktin, jedan od
poznatih graditelja Partenona. Hram je podignut na stilobatu od tri
stube, od 450. do 447., i smatra se da nije ovren prije 425. god. prije
Krista. Ima i miljenja da je sagraen u zadnjoj etvrtini 5. st. prije
Krista. Graden je od sivog vapnenca, a kapiteli stupova i krov izraeni
su od mramora. Pretpostavlja se da je to bio hipetralni hram sa iroko
otvorenim krovom. Veliinom 38,4 x 14,6 m bio je neto dui od Hefesteiona u Ateni. Orijentiran je neuobiajeno, u smjeru sjeverjug. Na
sjevemoj strani nalazio se pronaos, a na junoj opistodom s po dva
stupa in antis. Zidovi pronaosa i opistodoma uz celu bili su ukraeni
320
Dio jonskog friza s Apolonovog hrama u Basi, oko 400. pr. Kr.
metopama koje su sauvane samo u fragmentima. Iz pronaosa se, kroz

iroka vrata, ulazilo u izduenu celu (16,8 m dugu i sedam metara
iroku), Cela se sastojala od dva dijela. Sjeverni dio, 12,2 m dug, bio je
sa svake strane ukraen s po pet jonskih polustupova, a u dnu, u sredini
uz zid, jednim korintskim polustupom. Smatra se da je to najranija
pojava korintskog stila na grkom tlu. Iznad arhitrava koji su nosili ti
polustupovi protezao se jonski friz. Na zapadnoj i sjevernoj strani cele
friz je u visokom reljefu prikazivao borbe Lapita i Kentaura, a na istocnoj
i junoj scene iz borbi Herakla s Amazonkama. Duina friza je 31 m, a
visina 64 cm. Izveli su ga mjesni umjetnici; po svojoj kvaliteti zaostaje
za pravim klasinim stilom. U tom dijelu cele nalazila se bronana statua
boga Apolona, za koju Pauzanija kae da je prenesena na agoru u
Megalopolis 369. prije Krista, a zamijenjena je drugom statuom koja je
ostala u hramu.
Preostali dio cele u junom dijelu, 4,6 m duine, nije uobiajen kod
grkih hramova; s vratima na istonom zidu, predstavljao je kultni pro
stor (aditon) u kojem se nalazila i kultna statua.
Svi stupovi hrama do danas su ouvani i nalaze se na svojem mjestu.
Povezani su arhitravom koji nose u svojem veem dijelu. Nisu ouvani
zabati ni krov hrama. Hram i takvim izgledom doarava dio svojega
nekadanjeg sjaja. Za njega je Pauzanija napisao da je po svojoj ljepoti
i skladnosti oblika prvi hram na Peloponezu poslije onog Atene Aleje u
Tegeji.
B R AU R O N
O poloaju, legendi, iskopavanjima
Na istonoj strani poluotoka Atike, 1,5 km udaljene od mora, otkrivene su ruevine antickog Braurona, jedne od 12 antikih zajednica
udruenih u atenski polis. To arheoloko nalazite smjeteno je blizu
dananjeg naselja Brauron. Iskopavanja je od 1946. do 1952. i od 1956.
do 1963. godine izvodilo arheoloko grko udruenje pod vodstvom J.
Papadimitriua s dosta potekoa, jer je to podruje s dolinom bilo
poplavljeno vodom. Otkriveno je nekoliko vanih gradevina, mramornih
kipova, reljefa, ostataka rtvenika i drugih nalaza koji su pripadali
Partenon djevojaka medvjedica u Brauronu, 5. St. pr. Kr.
322
svetitu Artemide Brauronije. Nalazi ukazuju da je to bilo sredite

tovanja boice Artemide, boice raanja (poroaja) i zatitnice ivotinja.
Prema legendi, svetite su osnovali Ifigenija i Orest, ki i sin Agamemnona, mikenskog kralja i vrhovnog zapovjednika ahejske vojske u
Trojanskom ratu, za koje se smatra da su uveli kult Artemide u Grku.
Oni su iz daleke Tauride (dananji Krim) odnijeli drveni kip boice
Artemide i donijeli ga u Brauron.64
To je podruje bilo nastanjeno vrlo rano, o emu svjedoe nalazi iz
neolitikog i mikenskog doba, otkriveni na vrhu malog breuljka iznad
svetita.
U 6. st. prije Krista atenski tiranin Pizistrat, podrijetlom iz Braurona, donosi slavu tome mjestu, kada proglaava tovanje Artemide u
Ateni. U Brauronu su se svake cetvrte godine n proljee odravale svetkovine zvane Brauronije. Iako danas malo znamo o tim misterijskim
obiajima, zabiljeeno je da su odravani radi okajanja ubojstva svetog
medvjeda, jednog od Artemidinih ljubimaca. Aristofan spominje u svojoj
drami Lysistrata male djevojice iz Atike izmedu 5 i 10 godina preruene u medvjedice i ukraene odjeom boje afrana, kako izvode pies u
ast te svete ivotinje. Kakva je bila veza medvjeda, poroda i Artemide,
teko je rei, ali to podsjea na mit o Kallisto.65
Ve potkraj 4. st. prije Krista poloaj svetita su ugroavale poplave,
a u doba cara Klaudija ono je opustoeno.
Spomenici
Sredinju toku svetita ine otkopani temelji dorskog hrama
boice Artemide iz 5. st. prije Krista. To je bio manji hram, veliine
18,3 x 10 m, koji se sastojao od pronaosa, cele i opistodoma. Kod hrama
su otkriveni zavjetni reljefi, zrcala od bronce i zavjetni nakit. Uz hram,
s njegove june strane, nalazi se kasnobizantska kapela Sv. Georgiosa
(Jurja). Dalje, prema jugoistoku, stazom se moe doi do najstarijeg
kultnog dijela svetita, koje se obiljeava kao ffigenijin grob. To je
mjesto bilo jako tovano ve u arbajsko doba. U neposrednoj blizini
64 Vidi biljeku 119. na str. 476.

65 Kalista je bila ki likosurskog kralja Likaona, djevojka koja se esto druila
s boicom lova Artemidom. Svojom Ijepotom privukla je vrhovnog boga Zeusa. On
se preruio u lik Artemide i tako joj se pribliio. Otkrivi ih zajedno na kupanju u
umskom jezeru, Artemida je protjerala Kalistu iz svoje okoline. Hodajui po gorama, naputena, rodila je Zeusu sina Arkada. Kad je za to saznala Zeusova ena
Hera, osvetila joj se pretvorivi je u medvjedicu. V. Zamarovsky, 1973.b, 157.
323
Sauvani stupovi
dorskog trijema
Partenona
djevojaka
medvjedica u
Artemidinu svetitu
u Brauronu
groba visoke Artemidine sveenice otkriveni su temelji Svete kue,

koja je sluila kao dom sveenicama Artemidinog kulta.
Svakako najvaniji ostaci otkopani su sjeveroistono od Artemidinog
hrama. To se posebno odnosi na Partenon djevojaka medvjedica. To
je zapravo bilo dvorite okrueno dorskim trijemom s tri strane, iz 5. st.
prije Krista, u kojem su mlade djevojke (djevojice) izvodile medvjei
pies. Jedan broj stupova s arhitravom vraen je na prvobitno mjesto
1962. godine i tako donekle doarava nekadanji izgled toga dijela
Artemidinog svetita. Iza trijema nalazile su se spavaonice i blagovaonice, sauvane samo u temeljima, s dijelovima kamenih poivaljki
koritenih za spavanje. Zapadno od trijema i sjeverno od hrama mogu
se vidjeti fragmenti kamenog mosta, takoder iz 5. st. prije Krista
Muzej. U tom muzeju izloeni su nalazi otkriveni na nalazitu. Rasporeeni su u etiri prostorije.
Prostorija I. uglavnom su izloene minijaturne vaze i razni nakit.
Prostorija II. izloeni su stojei kipovi malih djevojica i djeaka.
Prostorija III. namijenjena je precizno izradenim reljefima bogo
va: Zeusa, Lete, Apolona, Artemide i drugih. Izloeni su i ostaci rtvenika.
Prostorija IV. iskoritena je za razliite nalaze iz pretpovijesnog
i mikenskog razdoblja, te za ukraene geometrijske vaze.
D E L F I
M itsko o s n iv a n je g r a d a i p ro r o i ta
U pokrajini Fokidi, u srednjoj Grkoj, na junim obroncima planine
Parnas, nastalo je najpoznatije starogreko svetite i proroite nazvano
Delfi.
Prema mitskim priama koje je zabiljeio Pauzanija (bilo ih je vise),
prvi grad koji se spominje na tome mjestu osnovao je heroj Parnas (sin
nimfe Kleodore i boga Posejdona, a kao otac spominje se i Kleopomp).
Po tome heroju i planina Parnas dobila je ime. Grad je bio poplavljen
kiama u vrijeme Deukaliona66. Naime, Zeus je poslao potop da uniiti
ljudski rod, a stanovnici koji su se spasili bjeei na vrh Parnasa (po
zavijanju vukova) nazvali su ga Likareja.
Svakako je najpoznatiji mit po kojem je strani zmaj Piton ivio u
dubokoj uvali pod Parnasom, pokraj danainjih Delfa. Na tom ga je mje
stu Apolon pronaiao i strijelama usmrtio, i tako mu se osvetio za proganjanje svoje majke Lete. Kako bi izbrisao svaki spomen na mjesto
Pito u kojem je zmaj ivio, Apolon ga je nazvao Delfi po svojem i sveenice Tije67 (navode se i druga imena majke) sinu Delfu. Prema drugom
mitu, mjesto je nazvano po dupinu u kojega se Apolon preruiio kad je
s Parnasa ugledao kretsku ladu na moru i doveo je u luku Krisu. Vrativii
ponovo svoj boanski lik, s mornarima je doiao u grad nazvan Delfi,
gdje je osnovao svoje svetiite i proroite, a mornari su mu postali prvi
sveenici.
Prema jednoj legendi, prvo primitivno proroite na tim prostorima
pripadalo je boici zemlje Geji, a utemeljno je na mjestu na kojem je iz
manje pukotine u zemlji izlazila omamljujua para kojom su se
nadahnjivali prolaznici, najee pastiri, i tako postajali dalekovidni i
dobivali su svojevrsnu mo proricanja. Pauzanija spominje i proroicu
Herofilu, zvanu Sibila, koja je stajala na stijeni u Delfima i pjevala
66 Deukalion, po gr. mitu sin titana Prometeja, jedan od osnivaa ljudskog roda
i kralj Tesalije. Jedini se, sa enom Pirhom, spasio od opeg Zeusovog potopa. V.
Zamarovsky, 1973b, 58 59; J. Pinsent, 1990., 41; N. A. Kun, 1971., 8788.
67 Po Tiji su se poslije nazvale ene iz Atike Tijadama. One su sa enama iz
Delfa svake druge godine odlazile na Parnas i slavile orgije u cast Dioniza. Pauzanija, 1989., 488.
325
Apolonovo svetite i proroite u Delfima
prorotva. S vremenom su i druga boanstva, Posejdon i Temida, bila

ukljuena u taj kult. Ubojstvom uvara proroitva, zmaja Pitona, i
nakon oienja kod kralja Admeta u Tesaliji, Apolon je kao novi gospodar
s novim duhom postao bog proricanja.
Povijest Delfa
Delfi se kao naselje javljaju ve u rano bronano doba, usporedno s
naseljima kao to su Tirint, Mikena, Orhomenos (Beotija) i druga. Delfi
su vrlo rano postali mjesto kulta. Bilo je to u kasnomikenskom razdoblju, koje je pripadalo boanstvima Geji i Posejdonu. Grci su Delfe sma
trali ne samo sreditem Helade nego i svijeta. Kao svetite i sredite
Apolonovog kulta u antici, prihvaa se od 8. st. prije Krista. To je proroite pronijelo slavu Delfa po itavom antiekom avijetu. S njim se nije
moglo mjeriti ni jedno drugo proroite, pa ni ono Zeusovo u Dodoni u
Epiru, niti ono u Didimi u Maloj Aziji. Delfi su tako postali najznaajnije i najpoznatije religijsko sredite antike Grke, imajui veliku ulogu u njezinom vjerskom i politikom ivotu.
Poetkom 6. st. prije Krista u Delfima su se odravala natjecanja u
sportskim i umjetnikim disciplinama, nazvana Delfijske ili Pitijske igre.
326
U Delfe je iz Antele kod Termopila bilo preneseno sjedite Amfiktionijskog saveza, koji je inilo dvanaest susjednih grkih plemena i
polisa, zbog odravanja svetoga mira u vrijeme Pitijskih igara i zatite
i staranja o Apolonovu svetitu, Protiv svih onih koji su ugroavali
svetita i hramove, Amfiktionija je organizirala Svete ratove. Tako je
dolo do Prvoga svetog rata (600.586.), koji je voen zbog Apolonovog
hrama u Delfima. Fokejci, kojima je hram pripadao, naplaivali su prolaz
hodoasnicima preko delfijske luke Krise. Na to su reagirali lanovi
Amfiktionije, Tesalci, Atenjani, Sikionjani i drugi, pa je doilo do Svetog
rata u kojem je grad Krisa potpuno razruen, stanovnici su poubijani, a
svetite je oduzeto Fokejcima. Delfi su Amfiktionijom osigurali politiku
nezavisnost i zatitu Apolonova svetita tijekom duljeg razdoblja. Zbog
vanosti, navodimo i Trei sveti rat (356.346.), koji je Teba (Beotija)
objavila Fokidi zbog svetogra oranja zemlje koja je pripadala Apolonovom svetiitu i pljake imovine iz Apolonova hrama u Delfima. Tada je
Filip II. (makedonski kralj od 359. do 336.) ratovao i osvajao u sjevernim
podrujima Grke. Pritisnuti od Fokejaca (Fokiana), Tebanci pozvae
Filipa u pomo, koji se na poziv odazvao i pokorio Fokidu. Izdiktirao je
uvjete svetog mira, to mu je omoguilo da postane lanom Amfiktionije.
Uz razne pljake i razaranja, Delfe je 548. prije Krista zahvatio
poar, a 373. prije Krista bio je veliki potres, koji je unitio mnoge
spomenike, pa su neki iz temelja obnavljani. Unato svemu, Delfi su do
dolaska novih osvajaa Rimljana ostali i dalje simbolom jedinstva
svih Helena i njihovim duhovnim aritem. Za rimskog cara Hadrijana
(vladao od 117. do 138. god.; za nj se govorilo da je bio helenofil, ovjek
koji je volio i dobro poznavao grku kulturu) Delfi e doivjeti jo jedan
procvat i duhovnu obnovu. Pojavom i jaanjem kranstva tijekom 4. st.
Apolonovo svetite u Delfima gubi na svojem znaenju, a naredbom
rimskog cara Teodozija proroite je ukinuto oko 390. godine.
O t k r iv a n je D e l f a
Tijekom dugog niza stoljea Delfi su potpuno zaboravljeni, kao i
mnogi antiki gradovi. U 19. st. javlja se veliko zanimanje francuskih
arheologa za Delfe. Prva iskopavanja zapoeo je Laurent 1838. god.
Vea istraivanja i iskopavanja poinju 1892. i s prekidima e trajati sve
do 1939. god. Spomenut emo samo neka imena francuske arheoloke
kole u Ateni: T. Homolle, J. Bousquet, P. Amandry i drugi.
Delfi su danas u ruevinama, daleko od svojega antickog izgleda i
slave. Svejedno, posjetitelji e biti impresionirani ambijentom u kojem
su nastali Delfi. Penjui se strmom stazom, nailazei uz put na ostatke
pojedinih gradevina ili natpise baza posveenih spomenika, osjea se
uzbuenje ispunjeno posebnim zadovoljstvom.
327
Topografski plan Delfa
Spomenici Delfa
Spomenike toga lokaliteta podijelit emo u nekoliko cjelina: Apolono
vo svetite, svetite Atene Pronaje, gimnazij, stadion i Muzej.
Apolonovo svetite (1)

Govorei do sada o Delfima uglavnom smo spominjali to svetite s
proroitem, jer ono i jest bilo sredinje mjesto po kojem su bili slavljeni
Delfi. Svetite (temenos) posveeno bogu Apolonu imalo je etverokutni
oblik (moda vise oblik trapeza), veliine 195 x 135 m, ogradeno zidom
s po nekoliko ulaza s istone i zapadne strane. Budui da se to podruje
nalazi na nadmorskoj visini 500 700 m, i Apolonovo svetite izgradeno
je na velikom nagibu visinske razlike i do 70 m, pojaano potpomim
zidovima koji su nosili uredene terase. Svetite je smjeteno iznad naselja
Delfi (donedavno zvano Kastri) ispod klisura Fedrijade (Svijetlee stijene).
Na jugoistonoj strani nalazi se glavni ulaz do kojega se dolazi preko
rimske agore (sa sjeverne strane bio je podignut trijem s jonskim stu
povima). Od toga ulaza vodio je poploani Sveti put (Via sacra) u
obliku serpentina do sredinjeg mjesta svetita Apolonovog hrama. S
lijeve i desne strane strmih padina puta nailazimo na ostatke slobodno
komponiranih gradevina (riznica) i drugih skulpturalnih i posvetnih
328
Plan Apolonovog svetita

Korkirski bik (1)
Zavjetni dar Arkaana (2)
Spartanski spomenik (3)
Bronfiani konj (4)
Zavjetni dar Atenjana (5)
Spomenik sedmorice protiv Tebe (6)
Epigoni (7)
Argoski heroji i kraljevi (8)
Spomenik iz helenistikog doba (9)
Riznica Korinana (43)

rtvenik Hiosa (60)
Platejski tronoac (49)
Spomenik Emilija Paula (53)
Zavjetni dar Rodana (50)
Spomenik Tarentinaca (48)
Spomenik Eumena II. (58)
Atalov trijem (54)
Bronana palma (61)

Bronani kip Filopomena (10)
Zavjetni dar Tarentinaca (15)
Riznica Sikionjana (16)
Riznica Sifnijaca (19)
Riznica Atenjana (30)
Riznica Sirakuana (25)
Riznica Kniana (27)
Riznica Klazomenjana (26)
Buleuterion (33)
Sibilina stijena (36)
Trijem Atenjana ()
329
Statua Prusija (63)

Kip Apolona Sitalka (64)
Izvor Kasotida (66)
Tronoci sirakukih tirana (65)
Zavjetni dar Daoha II. (70)
Svratite (Lesha) Kniana (77)
Apolonov hram (79)
Spomenik Kratero (88)
Veliki trijem Etoljana (89)
Kazalite (92)
spomenika. Na prostoru iznad hrama, na gomjoj terasi koja je najvie

stradala od klizanja terena i obruavanja kamenja 373. prije Krista,
ustanovljene su baze brojnih zavjetnih darova (spomenika), ostaci Leshe
Knidana, trijema Atala I. i na sjeverozapadnoj strani kazalita.
Zavjetnih darova, prema Pauzanijinom opisu, bilo je znatno vise, no
tragovi i baze im nisu otkriveni. U svetitu je bilo postavljeno mnogo
kipova, u njemu je, prema Pliniju Starijem, nakon Neronove i drugih
pljaki ostalo jo oko tri tisue kipova. Teko je stoga i zamisliti kako je
izgledao prostor svetita u punom sjaju.
Kad prodemo glavni ulaz, ugledat emo najprije s desne strane Sve
tog put a etverokutnu bazu na kojoj su u antiko doba stajali:
Korkirski bronani bik (1), djelo Treopopa iz Egine, koji su darovali stanovnici Korkire (Krfa) oko 480. prije Krista. To su uinili stoga
to je jedan bik na obali njihova otoka na udan nain svojim rikanjem
privukao mnotvo tuna. Nakon savjeta u Delfima, rtvovali su bika
Posejdonu, poslije ega je ulov ribe bio velik. Prije toga teko su dolazili
do ulova tuna. Zavjetni dar Korkirana u Delfima iznosio je desetinu
njihove lovine.
Zavjetni dar Arkadana (2) nalazio se neto dalje na istoj strani,
na izduenom postolju koje je nosilo devet bronanih kipova, podignut
je u povodu njihovog upada s Epaminondom 370./369. godine prije Krista
u zemlju Lakedemonjana. Kipovi su prikazivali Apolona, Niku, Arkada
(po kojem je pokrajina dobila ime) sa sinovima i druge. Na izradi kipova
radilo je vise umjetnika.
Spartanski spomenik (3) stajao je s lijeve strane ulaza. Sauvala
se dugaka baza tog spomenika koji se sastojao od 37 bronanih kipova,
koje je izradilo devet peloponeskih umjetnika. Spomenik je bio zavjetni
dar Lakedemonjana nastao od osvojenog plijena nakon pobjede nad
Atenjanima u bitci kod Egospotama 404. godine prije Krista. Medu prikazanim kipovima nalazili su se bogovi i heroji: Zeus, Apolon, Artemida,
Posejdon i Dioskuri. Uz njih je bio i zapovjednik Lisandar, najzasluniji
za tu pomorsku pobjedu, kojemu je bog mora Posejdon stavljao vijenac
na glavu. Neki kipovi predstavljali su druge spartanske vojskovoe,
330
- \
I
^
:-
IB
Korkirski
bronani
bik, oko
480. pr. Kr.,
crtez,
rekonstruk
cija
Lisandrove pomonike. Spominju se vra i kormilar. Prije se smatralo

da se taj spomenik nalazio desno od ulaza, to je bilo pogreno.
Bronani konj (4) bio je postavljen pokraj spartanskog spomenika,
lijevo prema ogradnom zidu. Izraden je po uzoru na drvenog trojanskog
konja. Dar je Argivaca bogu Apolonu, od plijena dobivenog prigodom
njihovog upada 414. godine prije Krista na podruje Tireje. Rad je kipara
Antifana iz Argosa.
Zavjetni dar Atenjana (5). U produetku spartanskog spomenika
otkriveno je postolje s natpisom koji navodi da su Atenjani podigli spo
menik 16 kipova od desetine dobivenog plijena poslije Maratonske bitke.
Kipovi su prikazivali Atenu, Apolona i glavnog zapovjednika bitke
Miltijada. Osim njih, bili su postavljeni kraljevi i heroji koji su dali (po
nareenju proroitva) imena atenskim filama: Erehtej, Kekrops, Pandion, Egej, Akamant i drugi. Poslije su bili postavljeni kipovi Antigona,
Demetrija (njegova sina) i Ptolemeja. Izrada toga zavjetnog dara pripisuje se slavnom Fidiji. Atenjani su ga postavili u Delfima vjerojatno u
doba Kimona, kada je Miltijadova cast bila rehabilitirana. Ta spomenika skupina bila je ponos svih Grka, posebice Atenjana, zbog pobjede
nad azijskim osvajaima.
Spomenik sedmorice protiv Tebe (6). Neto zapadnije od bronanog konja Argivaca stajao je drugi njihov dar, koji se sastojao od skupi-
331
ne kipova sedmorice mitskih junaka, argivskih voda, koji su ili s vojskom u pohod na Tebu. To su Adrast, Polinik, Tidej, Kapanej, Eteoklo
i Hipomedont. Bila su prikazana i Amfijarajeva kola s vozaem Partenopejom. Spomenik je djelo vie autora. Nastalo je kao dio plijena iz
bitke kod Enoje, koju su vodili Argivei s Lakedemonjanima na argivsko-lakonskoj granici 460. prije Krista.
Epigoni (7) su bili trei spomenik Argivaca, koji je bio podignut na
polukrunoj bazi s lijeve strane puta. Prikazivao je epigone, odnosno
sinove sedmorice poginulih na Tebi. Pohod epigona na Tebu trebao je
osvetiti smrt njihovih oeva. On je uspjeno zavrio i Teba je bila osvojena i razorena. Stradao je samo jedan voda Egijalej sin Adrastov,
dok je u prvom pohodu jedino preivio voda Adrast. I taj je dar nastao
od plijena iz bitke kod Enoje.
Argoski heroji i kraljevi (8). U drugoj polukrunoj bazi (nisi) na
suprotnoj strani nalazilo se 10 bronanih kipova argivskih kraljeva i
heroja s najmonijim kraljem Argosa Danajem njegovom najmlaom keri Hipermnestrom i njezinim muem Linkejom, uz druge likove
iz te argivske obitelji, sve do Herakla i Perzeja. To je bio dar Argivaca
koji su s Tebancima i vojskovodom Epaminondom sudjelovali 369. prije
Krista u osnivanju grada Mesene. Podignutim kipovima Argivei su htjeli istaknuti snanu vezu gradova Argosa i Tebe. To je djelo kipara Antifana.
Spomenik iz helenistikog doba (9). Ako se od te polukrune baze
vratimo malo unatrag, vidjet emo ostatke velike pravokutne nie za
koju se pretpostavljalo da je sluila kao temelj za zavjetne kipove Spar
tanaca. Medutim, prema Pauzaniji i najnovijim istraivanjima, Spar
tanci su podigli svoje kipove s lijeve strane puta, opisane pod brojem 3.
Izgleda da je spomenik na tome mjestu bio iz helenistikog doba. Ne zna
se tko ga je podigao i to je predstavljao.
Bronani kip Filopomena (10). Ispred nie otkriveni su ostaci
postolja koje je nosilo bronani kip vojskovode (generala) Ahejskog sa
veza Filopomena. Savez mu je posvetio ratni natpis u znak priznanja
i zahvalnosti. Na toj strani otkopane su i druge baze i nie za koje ne
znamo kojim su kipovima bile namijenjene.
Zavjetni dar Tarentinaca (15). Iza polukrune nie s lijeve strane
puta nalazi se izduena kamena osnova koja je nosila bronane konje Ta
rentinaca i uhienih ena Mesapijaca, njihovih barbarskih susjeda. U znak
pobjede nad svojim susjedima, Tarentinci su postavili taj zavjetni dar.
Riznice. U prouetku Svetoga puta, uglavnom s obje strane nailazi
se na temelje mnogih riznica (tezaura), koje su podizali grki gradovi
kao zavjetne darove bogu Apolonu, iskazujui tako svoju mo, bogatstvo
i slavu. Sluile su, kao i one u Olimpiji, za uvanje dragocjenosti i
drugih zavjetnih darova. Gradene su od 6. do 4. st. prije Krista najee
332
u obliku malog hrama in antis s po dva stupa na proelju izmedu zidova

anta. Ima ih neidentificiranih. Neke, poput Tebe, Potideje i Korinta,
gradene su bez stupova na proelju. Neto vise rei cemo o riznici Sikionjana, Sifnijaca i Atenjana.
Riznica Sikionjana (16) gradena je u dorskom stilu s dva stupa in
antis na jugoistonom proelju. Njezina gradnja datirana je oko 500.
prije Krista kada je oligarhijska stranka sruila tirane u Sikionu. Kod
otkopavanja te riznice otkriveni su ostaci dviju starijih gradevina koje
su takoder podigli stanovnici Sikiona. Za jednu je utvrdeno da je bila
krunog oblika, promjera 6,32 m, s 13 dorskih stupova uokolo. Podsjeala je na Tholos u svetitu Atene Pronaje. Podignuta je oko 580. prije
Krista. Druga je gradevina imala pravokutni oblik, oko 4,20 x 5,50 m,
bez cele, s krovom koji su nosili dorski stupovi. Iznad arhitrava tekao
je metopski friz, od kojega je pronadeno svega pet oteenih metopa
izloenih u Muzeju u Delfima. Prema jednoj hipotezi, ona je uvala
koiju Klistena, tiranina Sikiona, koji je pobijedio u natjecanju koija na
Prvim pitijskim igrama, odranim 582. god. prije Krista.
Riznica Sifnijaca (19) bila je arhitektonski dragulj Delfa. Sagradili su je oko 525. prije Krista stanovnici otoka Sifnosa u egejskom
moru, bogatog rudnicima zlata i srebra. Riznica se nalazila uz lijevu
stranu puta, uz riznicu Sikionjana, okrenuta proceljem na zapad. To je
bila mala gradevina tipa templum in antis, i umjesto stupova, dvije
karijatide proelja nosile su arhitrav. Skulpturom zabata i reljefnim
ukrasima friza, koji su dosta dobro ouvani i mogu se vidjeti u posebnoj
dvorani muzeja, pridonijela je da cjelokupni dojam posjetitelja bude to
snaniji. Po navedenim odlikama, gradevina je nagovjetavala jonski
stil, koji e svoje najljepe primjerke izraziti stoljee poslije u hramovima Erehtejonu i Nike Apteros na atenskoj Akropoli.
Dio istonog friza s riznice Sifnijaca s prikazom olimpskih bogova,

zadnja etvrtina 6. st. pr. Kr., Muzej u Delfima
333
Sveti put i Riznica Atenjana u Delfima
Na istonom zabatu riznice prikazane su svae izmedu Herakla i

Apolona za delfijski tronoac oblikovane u visokom reljefu. Ukrasne
skulpture sa zapadnog zabata nisu sauvane. Reljef friza tekao je u
kontinuitetu oko cijele fasade gradevine, u duini 29,63 m i bio je obrubljen vrpcama (kimationa) ornamenta. Na istonoj strani prikazane
su borbe iz Trojanskog rata, a zapadnu stranu ukraavali su prizori iz
legende o Parisu. Sjeverni dio friza predstavlja gigantomahiju, dok juni
dio prikazuje trenutke kako Dioskuri68 otimaju Leukipove keri. Stilska
karakteristika tih reljefa je arhajska naivnost s mnogo polikromije.
Riznica Atenjana (30) ubraja se, uz riznicu Sifnijaca, u najvanije
zavjetne darove u Delfima. Podignuta je potkraj 6. st. prije Krista, iz
medu 505. i 500. god. Ima i miljenja da je sagradena poslije bitke kod
Maratona 490. prije Krista, to je prihvatljivije. Jedina je riznica koja se
moe vidjeti na svojem mjestu, ponovno podignuta sredstvima atenske
opine, od 1903. do 1906. godine. Gradena je u dorskom stilu od parskog
mramora, u obliku hrama s antama s dvama stupovima na proelju.
Veliine je 9,68 x 6,21 m. Iznad arhitrava izmjenjuju se triglifi i metope.
Friz se razvijao na ukupno 30 metopa. Na fasadnoj strani proelja est
je metopa ukraeno prizorima amazonomahije. Herojska Tezejeva djela
prikazana su na devet metopa na junoj strani. Heraklova djela na
devet metopa krasila su sjevernu stranu i est metopa zapadnu stranu
riznice. U muzeju su izloene 24 metope, a na obnovljenom spomeniku
postavljene su gipsane kopije. Figure Tezeja i Piritoja kralja Lapita
63 Dioskuri polubraa Kastor i Polideuk najslavniji su dorski junaci poslije
Herakla. Radi osvete svojim bratiima (zbog prevare prilikom diobe zajedniki
ukradene stoke) Idasu i Linkeju, ugrabili su njihove vjereniee Hilajru i Erifilu,
keri Leukipa, sina elidskog kralja Prijereja. V. Zamarovsky, 1973b, 64; N. A. Kun,
1971., 232 234; J. Pinsent, 1990., 114 116.
334
nalazile su se na istonom zabatu, a prikaz scena rata sa sredinjom

figurom Herakla na zapadnom.
Riznica Sirakuana (25) nalazila se u blizini atenske, ali s druge
strane puta. Sagradena je nakon atenskog poraza u pohodu na Siciliju
413. god. prije Krista, u dorskom stilu. Friz je ukraavao riznicu samo
na proelju. Izabrano mjesto preko puta atenske riznice trebalo je
ukazivati na vanu pobjedu izborenu nad Atenjanima.
Riznica Kniana (27) otkrivena u temeljima sjeveroistono od
riznice Sirakuana. Podignuta je kao mali templum in antis u jonskom
stilu u drugoj polovici 6. st. prije Krista. Pronadeni su neki ulomci
arhitektonskih skulpturalnih ukrasa.
Sjeveroistonije od te riznice su temelji Riznice Klazomenjana (26)
istog tlocrta.
Buleuterion (33). Do riznice Atenjana nalaze se temelji izduene
pravokutne gradevine koja je sluila kao vijenica u Delfima.
Sjeveroistonije od Buleuteriona vidljiva je stijena (36) (otpala davno s Fedrijade) za koju se tvrdilo da je nekada na njoj stajala i izgovarala svoja proroanstva prva ena proroica Herofila zvana Sibila. Smatra se da nije rodena u Delfima.
Trijem Atenjana (bez broja na planu). Terasa koju su podupirala
dva zida, od kojih je donji po nainu gradnje najvjerojatnije iz druge
polovice 6. st. prije Krista, na ijoj je jugoistonoj strani sagraden trijem
dug 30 m, a irok 4 m, sa sedam jonskih mramornih stupova. Atenjani
su ga podigli nakon 478. prije Krista, kada su kod Sesta na Helespontu
Trijem Atenjana, nakon 478. pr. Kr., i Apolonov hram Alkmeonida,

oko 510. pr. Kr. u Delfima, rekonstrukcija
335
zaplijenili konope i kljunove laa Kserksovog mosta, te ih u trijemu

izloili. Poslije su u njemu izlagali i ratni plijen s poetka Peloponeskog
rata.
Ispred trijema je Sveti put proiren u kruni prostor koji su Grci
zvali H alos (G im m o). Na tpm su mjestu izvodene obredne drame u
vrijeme Pitijskih sveanosti. Oko toga prostora uoava se mnogo baza,
o ijoj namjeni govore njihovi natpisi,
Riznica Korinana (43). S druge strane (preko puta trijema) bila
je podignuta ta riznica, koju je sagradio tiranin Kipsel (657.628.).
Smatra se da je to bila najstarija riznica u Delfima. Imala je jednostavni
izdueni tlocrt, s ulazom na junoj strani, Nakon razaranja Apolonovog
hrama 548. prije Krista, svi vrijedni spaeni zavjetni darovi bili su
pohranjeni u toj riznici. Spomenimo samo prijestolje kralja Mide i est
zlatnih kratera.
Zrtvenik Hiosa (60). Sveti put zavrava pred Apolonovim hramom.
Na prostoru s istone strane bio je postavljen zrtvenik (oltar), zavjetni
dar stanovnika otoka Hiosa. To je bio veliki rtvenik, 8,60 x 5,10 m,
posveen Apolonu Delfijskom, iz 5. st. prije Krista.
Platejski tronoac (49). Nasuprot rtveniku, ali na neto nioj razini,
otkopani su ostaci okrugle baze na kojoj je stajao Platejski tronoac,
jedan od vanijih spomenika u Delfima. Nastao je kao dar Grka nakon
njihove pobjede kod Plateje nad Perzijancima 479. prije Krista. Stup se
sastojao od tri isprepletene bronane zmije, na ijem je vrhu stajao
zlatni kotao. Na zmijama su bili ispisani gradovi (31 grad) koji su se u
navedenoj bitci borili protiv Perzijanaca. Stup sa zmijama prenio je car
Konstantin u Konstantinopol. Sauvan je i moe se vidjeti na Trgu
Meydani (bivi hipodrom) u dananjem Istanbulu.
Zavjetni dar Rodana (50). Uz bazu toga spomenika, s istone stra
ne, otkrivena je velika osnova na kojoj su stajala zlatna kola sunca koja
su darovali Roani.
Spomenik Emilija Paula (53). Drugi visoki stub nalazio se na
nioj terasi, ispred jugoistonog dijela hrama, a nosio je kip rimskog
generala Emilija Paula, pobjednika nad makedonskim kraljem Perzejom u bitci kod Pidne 168. prije Krista. Reljefi stuba izloeni su u Mu
zeju u Delfima.
Spomenik Tarentinaca (48). Sa zapadne strane spomenika platejske bitke stajao je spomenik, dar Tarentinaca, nastao kao dio plijena
uzetog barbarskim narodima Peuktejcima i Japigima, nastanjenima u
blizini Tarenta u junoj Italiji.
Spomenik Eumena II. (58). Sjeveroistonije od hrama, blizu istonog zida, Etoljani su podigli veliki stub na kojem je bio postavljen kip
Eumena II., kralja Pergamona (197. 159.). Do njega se nalazio kip
Atala I., starijega pergamskog kralja. Vladao od 241. do 197. prije Krista.
336
Poznat i po tome to je u Pergamonu osnovao uvenu helenistiku biblioteku.

Atalov trijem (54). Svojim poloajem istokzapad presijecao je zid
svetita na istonoj strani. Ime je dobio po pergamskom kralju Atalu.
Bio je sagraden na dvije etae. Njegov krov nosilo je 11 dorskih stupova.
Bronana palma (61). Nekoliko baza znaajnih spomenika otkri
veno je u blizini sjeveroistonog kuta Apolonovog hrama. Atenjani su
postavili bronanu palmu i pozlaeni Atenin kip na palmi nakon pobjede
nad Perzijancima 468. prije Krista kod rijeke Eurimedonta.
Statua Prusija (63). Sauvan je visoki stub uz bazu bronane palme, koji je nosio statuu Prusija II., kralja Bitinije, dar Etolskog saveza.
Kip Apolona Sitalka (64). Do stuba s istone strane nalazi se veliko kvadratno postolje na kojem je stajao monumentalni kip Apolona
Sitalka (uvar ita), visok oko 15,5 m. Bio je to dar Amfiktionjana sa
graden od novanih kazni koje su naplaene Fokejcima za obradenu
svetu zemlju Apolonovu.
Izvor Kasotida (66). Sa sjeverozapadne strane stuba bio je izvor
Kasotida. Pauzanija je zabiljeio da je voda iz tog izvora tekla pod zemljom do aditona u Apolonovu hramu i nadahnjivala proroice.
Tronoci sirakukih tirana (65). Medu otkrivenim bazama je i
ona na koju su bili postavljeni zlatni tronoci sirakukih tirana (iz Gele
i Sirakuze) Gelona, Hijerona, Polizala i Trazibula. Podignuti su u cast
pobjede nad Kartagom kod Himere 480. prije Krista. Ti su tronoci
posluili Fokejcima tijekom Treega svetog rata za kovanje novca.
Zavjetni dar Daoha II. (70). Neto sjevernije vide se ostaci zavjetnog dara toga vladara iz Tesalije, koji je bio osobni prijatelj Filipa II.
Makedonskog. Sauvane skulpture toga spomenika izloene su u 11.
dvorani Muzeja u Delfima.
S istone strane spomenika Daoha II. nalazio se ogradeni prostor
Temenos Neoptolema. Tu je bio grob Ahilova sina Neoptolema, kojega
je ubio sveenik kod Apolonovog rtvenika u Delfima. Prema drugim
priama, ubio ga je Agamemnonov sin Orest.
Svratiste (leshe) Knidana (77). To je bila velika pravokutna dvo
rana velieine 18,70 x 9,53 m, a sluila je kao konaite i za gozbe.
Sagradena je na umjetnoj terasi uza sjeverni zid svetita. Njezin je krov
nosilo osam stupova rasporeenih u dva reda. Ulaz se nalazio na junoj
strani. Otkriveni su samo slabije ouvani temelji. Njezina je pak unutranjost bila ukraena freskama slavnoga Polignota s otoka Tasosa iz 5. st.
prije Krista.
Polignot je naslikao dvije kompozicije: Iliupersis zauzee Troje
i Nekyia Odisejev silazak u Had, podzemno carstvo mrtvih. Slike
su radene prema epovima Ilijadi i Odiseji. Polignotove radove karakterizirao je vjet crte i jednostavan kolorit, bez posebnog naglaavanja
ANTIKI GEADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
337
Temelji Apolonova hrama u Delfima s dijelom stupova
plastinosti. Likove je rasporeivao u skupinama, komponirajui ih na

razliitoj visini, nastojei tako postii iluziju prostora i dubine. Na licima je znao izraziti i njihove unutaranje osjeaje.69
Apolonov hram (79), Pronadeni ostaci prvog hrama od kamena
govore da je bio sagraden potkraj 7. st. prije Krista. Spominju se i
legendarni arhitekti Agamed i Trofonije, koji su ga sagradili. U poaru
548. prije Krista taj je hram izgorio, Pristupilo se gradnji novog hrama
uz pomo priloga iz cijeloga grkog svijeta. Obnove se prihvatila (prognana od Pizistrata) mona plemika atenska obitelj Alkmeonida i hram
je dovren oko 510. god. prije Krista. Sagraden od parskog mramora, bio
je ljepi i velianstveniji od prijanjega, obogaen skulpturalnim ukrasima zabata. Fragmenti te skulpture izloeni su u Muzeju Delfa. I taj
arhajski hram Alkmeonida uniten je u potresu (klizanje terena) 373.
prije Krista.
Hram je ponovno sagraen solidarnou i sredstvima svih Grka, po
istom planu hrama Alkmeonida i gotovo istih dimenzija, 6 x 15 stupova,
69 Pauzanija, 1989., 531 540. Osim Pauzanije, koji je iznimno cijenio njegovo
djelo, i drugi antifiki filozofi i pisci, Aristotel, Plutarh i Plinije, smatrali su ga
jednim od najslavnijih antikih slikara Grke. Uz Delfe, radio je na ukraavanju
Stoa Poikile (Sarenog trijema), Hefesteiona u Ateni i na nekim drugim spomenicima.
338
na pravokutnoj osnovi veliine 21,65 x 58 m. Kao dorski peripter imao

je trobrodnu celu, pronaos i opistodom. U hram se ulazilo preko blago
nagnutog prilaza. Stupovi su raeni od porosa, a skulpture od parskog
mramora. Gradio ga je Spintar iz Korinta, a poslije njegove smrti nastavili su gradnju njegovi zemljaci Ksenodor i Agaton. Gradenje je prekidano i odlagano Treim i Cetvrtim svetim ratom. Dovren je oko 330.
god. prije Krista. Skulptura se javlja na zabatima hrama, a djelo je
Praksije i Androstena, atenskih kipara iz sredine i druge polovice 4. st.
prije Krista.
Na istonom zabatu prikazan je Apolonov odlazak u Delfe, uz pratnju drugih boanstava (kao i na hramu Alkmeonida). Zapadni zabat
predstavljao je boga Dioniza s Tijadama (Menadama). Metope nisu bile
reljefno ukraene. Jedino Pauzanija, koji je vidio hram u 2. st. poslije
Krista, navodi zlatno oruje postavljeno na arhitravu, mislei na titove
Perzijanaca, koje su Atenjani osvojili u bici kod Maratona 490. prije
Krista i darovali hramu, te na dar Etolaca, galsko oruje osvojeno u
pobjedi nad Galima 279. prije Krista. U pronaosu hrama bile su zapisane mudre izreke helenskih mudraca, kao to su npr. upute za ivot:
Upoznaj sebe i Nita previe.70
U hramu su se nalazili rtvenik Posejdona, kipovi Zeusa, Apolona i
dviju Suenica. U blizini rtvenika spominje se eljezni stolac pjesnika
Pindara, s kojega je pjevao himne u cast Apolonu. Hram je imao i dvije
podzemne prostorije, od kojih se jedna zvala aditon i u kojoj je sjedila
proroica Pitija, a u drugoj se ekalo na odgovor. Zdanje hrama postojalo
je sve do kraja staroga vijeka. U dananjem obliku vidljivi su temelji sa
stilobatom i est nepotpunih stupova koje su podigli francuski arheolozi.
Spomenik Kratero (88). Na prostoru izmedu sjeverozapadnog dijela hrama i kazalita, u jednoj nii koja je imala oblik trijema sa est
orskih stupova, bio je postavljen spomenik Kratero. Predstavljao je
scene iz ratnog pohoda Aleksandra u Aziju. Trenutak borbe Aleksandra
s lavom kada mu u pomo s psima stie zapovjednik Kratero po kojem
je dobio ime. Postavljen je nakon 320. god. prije Krista. Spomenik je
djelo Lizipa i Leohara, poznatih kipara.
Veliki trijem Etoljana (89). Sa zapadne strane peribola svetita
pruao se dalje prema zapadu veliki trijem podignut na dvije etae,
sagraden novcem od plijena koji su Etoljani zarobili u bitci nad Galima
279. prije Krista. Trijem su nosila dva reda stupova, jedan na fasadi, a
drugi u unutranjosti, koji je i dijelio prostor na dva dijela.
70 Navodimo sedmoricu antikih mudraca: Tales iz Mileta, Bijant iz Prijene.

Pitak iz Mitilene, Kleobul iz Linda, Solon iz Atene, Hilon iz Sparte i Mizon iz Hene
(mjesto na gori Eti). esto je medu njih sedmoricu ubrajan i Perijandar iz Korinta.
Pauzanija, 1989., 530.
ANTIKI GRADOVI I AKHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
339
Kazalite
u Delfima,
sagraeno
oko 400.
pr. Kr.
Kazalite (92) nalazi se na sjeverozapadnoj strani svetita, usjeeno

u padine Parnasa. Sagraeno je oko 400. godine prije Krista. Nadivjelo
je mnoga stoljea i do ananjih je dana ostalo u relativno dobro ouvanom stanju. Gradeno je od parskog kamena na mjestu starijeg kazalita
koje je bilo drveno. Polukruno gledalite sastoji se od 35 redova stepeniastih sjedala, podijeljeno prolazom u viu i niu zonu. Zone sjedala
imaju po nekoliko segmenata (nia sedam i via est) da bi komunikacija gledatelja bila to laka i jednostavnija.
Izmedu ostataka paraskenija i skene s jedne i gledalita s druge
strane, sauvana je poploana kruna (nepotpuno) orkestra promjera
18,50 m. Oko orkestre je bio ureden kanal za odvodenje kisnih voda.
Kazalite je bilo prosireno u 2. st. prije Krista. Otkriveni natpis nam
govori da je kralj Pergamona Eumen II. 159. g. prije Krista poslao novae
i robove za rad na kazalitu. U 1. st. prije Krista paraskenij (paraskenion) bio je ukrasen mramornim frizom s motivima Heraklovih junakih
djela (izloen u Muzeju u Delfima). Kazalite je primalo oko 5000 gle
datelja. Izvodene su dramske i lirske predstave, posebice za vrijeme
velikih sveanosti. I u dananje doba, ljeti, izvode se poznata djela klasine grke knjievnosti. Spominje se po dobroj akustinosti.
Svetite Atene Pronaje (4)

Drugo, manje poznato, svetite Delfa, Atene Pronaje (Atene pred
hramom, odnosi se na Apolonov), nalazilo se istonije od Apolonovog, na
340
Plan svetita Atene Pronaje

Arhajski trezori (1 i 2)
Arhajski hram Atene Pronaje (3)
Dorski trezor (4)
Jonski trezor (5)
Tholos (6)
Novi hram Atene Pronaje (7)
Kua sveenika (8)
lokalitetu koji se zove Marmaria (gr. marmaros = mramor) (vidi topografiju plana Delfa). To je nizbrdica, ispod ananje asfaltne prometnice, ureena terasasto. Raspored gradevina pratimo od sjeveroistoka
prema zapadu. Nailazimo najprije na temelje dva m anja ob jek ta (1 i
2) u obliku hrama (raspored megarona) s vestibulom i celom. M anja
gradevina je bila velicine 4,85 x 3,95 m, a vea 8 x 6,10 m. Imale su
ulaze s june strane, koji su bili gotovo zatvoreni zidom jedne uzdignute
terase na kojoj su rasporedeni i drugi monumentalni spomenici. Ti mali
objekti su vjerojatno bili trezori-riznice iz arhajskog razdoblja,
Iskopavanjima na tome mjestu od 1922. do 1925. godine otkriveni su
tragovi kulta iz mikenskog razdoblja. U tim ranim stoljeima kult je
vjerojatno pripaao boici Geji, a poslije se poela slaviti boica Atena,
o emu svjedoi i pronadeno postolje Atene.
Arhajski h r a m Atene Pronaje (3). Pronadeni su pojedini kameni
ulomci vrlo starog hrama iz sredine 7. st. prije Krista. To bijae dorski
peripter graden od porosa. Dvanaest kapitela i razni dijelovi stupova
toga hrama pronadeni su u temeljima dru goga a rh ajsk og hram a sagraenog na istome mjestu oko 500. god. prije Krista. I taj je hram bio
dorski, s proporcijama 27,45 x 13,25 m. Njegova je veliina bila diktirana morfologijom terena, s po est stupova na uim i 12 na duim stranama. Imao je izuenu celu s pronaosom i dva stupa in antis, bez
opistodoma. Bio je djelomino oteen ratovima, a gotovo uniten, kao i
mnogi spomenici Delfa, klizanjem terena i obruavanjem kamenja 373.
godine prije Krista. Do 1905. godine na svom mjestu je stajalo jo 10
stupova hrama, koje je tada sruilo ponovno klizanje stijena. Artefakti
skulpture sa zabata i friza, pronadeni na mjestu hrama, konzervirani su
341
i spremljeni u muzeju. S istone strane hrama otkriven je vei rtvenik

iz 6. st. prije Krista.
Trezori (4 i 5). Zapadno od hrama, paralelno s njim, bila su sagra
dena dva trezora (riznice) koji oblikom podsjeaju na one otkrivene istono od hrama. Ti su trezori arhitektonski u osnovi bogatiji, a graeni
su od parskog mramora. Prvi, blii hramu, veliine je 7,30 x 10,40 m.
Dorskog je stila, s dva stupa in antis. Podignut je izmedu 490. 460.
prije Krista. Drugi je neto manjih dimenzija, 6,37 x 8,36 m, jonskog je
stila, s dva stupa in antis. To je bila otmjena gradevina, ija se ljepota
usporeivala s Riznicom Sifnijaca iz Apolonovog svetita. Pronaden je
mali ulomak friza, koji je ukraavao izvanjski zid trezora. Pripisuje se
grkoj koloniji Masalia (Marseille), oko 530. prije Krista.
Tholos u svetitu Atene Pronaje u Delfima, 390. 380. pr. Kr.
342
Tholos (6), kruni hram, svakako je bio najljepa gradevina toga

svetita. Sa svoja tri podignuta stupa, koji nose dio arhitrava i friza,
uoava se znatno prije nego doemo u njegovu blizinu. Sauvana mu je
kruna baza od tri stube na kojoj se vide, osim tri itava, jo nekoliko
poredanih fragmenata dorskih stupova, od dvadeset koliko ih je bilo
ugraeno. U unutranjosti, uz zidove krune cele promjera 8,60 m, na
lazilo se 10 korintskih stupova od tamnog eleuzinskog vapnenca.
Tholos je bio sagraden od parskog mramora izmedu 390. i 380. god.
prije Krista. Rimski arhitekt Vitruvije pripisao je gradenje Tholosa
Teodoru Fokejskom (Fokidskom). Hram je bio ukraen dvama reljefnim
frizovima. Metope veeg izvanjskog friza prikazivale su prizore amazonomahije i kentauromahije, a manjeg, koji je tekao po izvanjskom zidu
cele, junaka djela Herakla i Tezeja. Ulaz u celu bio je na junoj strani,
gdje su jo vidljivi ostaci praga. Krov je bio atorasti (dvostupni) za
izvanjski prsten i celu. Cijepovi (ploe) kojima je bio pokriven i akroterije koje su ukraavale krov Tholosa bili su mramorni. Friz i svi ukrasni
elementi izloeni su u muzeju. Nije poznata kultna namjena te grade
vine.
Novi hram Atene Pronaje (7). Zapadno od Tholosa otkriveni su
temelji novoga Ateninog hrama, koji je zamijenio arhajski hram poruen
373. g. prije Krista. Graden je vapnencem iz oblinjeg kamenoloma.
Dimenzije hrama su 22,60 x 11,55 m. Oblik gradevina je jednostavan,
tip prostilosa, sa est orskih stupova na proelnoj junoj strani podig
nutih na stilobatu od tri stube. Na toj strani fasade javlja se iri vesti
bul s dva stupa na ulazu u celu. Hram je imao neku vrstu friza, ali bez
ukrasa na metopama.
Kua sveenika (8). Uz zapadnu stranu hrama vidljivi su ostaci
gradevine s tri prostorije. Pretpostavlja se da je starija od hrama. Ne
zna se tona namjena te gradevine, koja se uobiajeno zvala Kua sveenika.
Desetak metara zapadno nailazi se na zid svetita Atene Pronaje,
otkuda nas pogled upuuje prema oblinjem gimnaziju.
Gimnazij (3)
Nastao je na istom poruju Marmarije, samo u njegovom sjeverozapadnom dijelu. I u legendarna vremena spominje se vjebalite u Del
fima.
Pravi antiki gimnazij, kao gimnastiko i atletsko vjebalite, sagra
den je u 4. st. prije Krista, a rekonstruiran je i dogradivan u rimskoj
epohi. Razvio se na dvije terase s palestrom na donjoj, i zimskim vjebalitem na gornjoj terasi. Palestra (grc. palestra hrvalite, kola za
hrvanje) (1) bila je kvadratnog oblika i lijepih proporcija s unutranjim
343
dvoritem i peristilom stranica 13,85 13,85 m, uz osam stupova na sve

etiri strane koji su nosili krov. Sa sjeverozapadne i june strane bilo je
vise prostorija i dvorana razliite namjene.
U ruevinama palestre mogu se vidjeti ostaci crkve s apsidom iz
novijeg doba (2). Sjeverno od palestre otkrivena je i dobro ouvana kruna cistema (3), iji su ostaci konzervirani. Uz njezin sjeverni zid nala
zila se velika fontana s 11 manjih bazena, koji su opskrbljivani vodom
s izvora Kastalije. Tu su se mladi atletiari mogli osvjeiti i umivati u
hladnoj vodi. Neto zapadnije nalazile su se terme (4) s toplom vodom,
nastale znatno kasnije (oko 120. poslije Krista), u doba rimske dominacije, a koja bijae neto zahtjevnija.
Na gornjoj terasi gimnazija sagraeno je zimsko vjebalite u obli
ku trijema (galerija sa stupovima) (5), postavljen u smjeru sjeverozapadjugoistok, unutranjih dimenzija 184,43 x 7,5 m. Originalni dorski
stupovi, koji su podravali krov, bili su od porosa, a zamijenjeni su u
rimsko doba jonskim mramornim stupovima postavljenim na visoke
kvadratne baze. Tu su mladii vjebali za hladnih i kinih dana ili
ljetnih vruina. U normalnim danima vjebalo se na otvorenoj i nezatienoj stazi (paradromis) (6), koja je bila uredena ispred trijema i s
njime tekla paralelno.
Izvor Kastalija (5)

Penjui se od gimnazija prema vrhu procjepa, gdje je veliki zavoj,
prelazimo cestu. Neto povie u stijeni pronai emo ostatke glasovitog
izvora Kastalije. Nalazi se na priblino 538 m nadmorske visine. Arhajski
izvor Kastalija otkriven je sluajno prilikom proirenja radova na cesti
1959. godine.
Oni koji su dolazili po savjete u proroite morali su se oprati u toj
vodi. I Pitija bi se umivala u svetoj vodi toga izvora prije nego bi ula
3 44
u najsvetiji dio hrama. Sagraden je za vrijeme Prvoga svetog rata (600.

586. godine prije Krista). Sadanji izgled sauvan je iz helenistiko-rimskog vremena. Voda toga izvora otjecala je i ulijevala se dalje u rijeku
Plist.
Stadion (2)
Kako bi posjetitelj u potpunosti oivio Delfe, mora se potruditi doi
do najvie toke delfijskih gradevina, a to je stadion. Smjeten je zapad
no od Apolonova svetita, ali na visoj nadmorskoj visini, udaljen od
kazalita nekoliko minuta breg hoda po dosta strmoj stazi. U poetku
je stadion sluio samo za atletska, a poslije i za glazbena natjecanja.
Prvi stadion, iz 5. st. prije Krista, nije imao kamena sjedala, nego nasutu zemlju sa strane, koja je sluila kao vrsta tribine. Sjedala od kamena
dao je sagraditi Herod Atik (bogati mecena) u Hadrijanovo doba. Sta
dion je bio dug 178 m, a irok 25,50 m; na jugozapadnoj je strani zavravao polukruno. Stepeniasta sjedala na sjevernoj strani izvrsno su
sauvana, dok su na junoj mjestimino potpuno poruena. Oko sredine
sjevernog gledalita, uz zadnji red, bila su mjesta za suce i druge slubene osobe. Na istonoj ulaznoj strani stadiona, na poetku piste, vide se
visoke osnove etiriju stubova nosaea slavoluka koji podigli Rimljani.
Od njega je poinjao mimohod povorke natjecatelja i sudaca na dan
otvaranja Pitijskih igara.
Stadion
u Delfima
Zapadni i juni friz

Skulptura
bika
te"
rr
Skulpture
: C
:s
Karijatide
Sfinga s
Naksosa
s trezora
Sifnijaca
tu
Ft.
Apolon?
345
1st fnz_
Omfalos
Kleobis i Biton
Metope
. s trezora
Atenjana
Apolonove himne
Zapadni zabat
s arhajskog
Apol. hrama
Istoni zabat
9 arhajskog
Apol hrama
Nadgrobna
stela
Arhitektonski
fragmenti
s Tholosa
if
- 0
Zavjetni dar
Daoha
Zrtvenik
- Dioniz
\u Plutarh
Plesaice
t u
Antinoj
n!j U
n
!
12
T
Iftii
Fiiozof
G
trri Auriga
Plan Muzeja
u Delfima
Stadion je mogao primiti oko 7 000 gledatelja. Prije gradnje stadiona

natjecanja su se odravala na hipodromu, za koji se pak pretpostavlja
da se nalazio u dolini naselja.
Muzej (6)
Nakon potpunog razgledavanja arheolokog podruja Delfa, posjetitelju jo preostaje odlazak u Muzej, gdje ga eka kolekcija originalnih
346
remek-jela antike grke umjetnosti. Poslije njegova upoznavanja znatno

e lake spoznati cjelovitost arhitektonskih i drugih spomenika. Novija
muzejska zgrada poela se graditi 1936. da bi se muzej poveao za novu
postavu eksponata. Reorganizaciju muzeja prekinuo je rat Italije i Grke
u listopadu 1940. godine. Umjetniko blago je sklonjeno na sigurno.
Nakon zavretka rata pristupilo se ponovnom postavljanju izloaka. Pred
meti su izloeni po strogom kronolokom redu, u 14 dvorana. Pri navoenju i opisivanju pojedinih umjetnikih predmeta zadrat emo se i
kod onih manje poznatih, a koji zasluuju da ih se spomene.
Dvorana 1 izloen je O m falos sveti kamen (nazvan pupak,
kao da je oznaavao sredite svijeta), simbol Delfa. To je vjerna kopija
originala nastala u helenistikoj ili rimskoj epohi. Izloeni primjerak
pronaen je istono od hrama. Originalni Omfalos nalazio se nekada u
aditonu Apolonova hrama, a izraden je bio od bijelog mramora. Povrina
mu je reljefno prekrivena ispupenim jajolikim oblicima, koji podsjeaju
na ispletenu mreu vunenih niti. Originalni kamen nosio je dva zlatna
orla, koji su simbolizirali Delfe kao sredite Zemlje.
Idui dalje prema dvorani (Ia), primijetit emo na zidu niske reljefe
s prikazom Heraklovih djela:
Omphalos, sveti
kamen (pupak),
kopija grkog
originala iz
helenistikog
ili rimskog
razdoblja, Muzej
u Delfima
347
Dio istonog friza s riznice Sifnijaca s prikazom borbe Grka

i Trojanaca, zadnja etvrtina 6. st. pr. Kr., Muzej u Delfima
Heraklo u vrtu Hesperida,

Heraklo u borbi s Kerberom i Nemejskim lavom,
Heraklo u borbi s kentaurima,
Heraklo ubija lernejsku Hidru,
Heraklo u borbi s Antejom,
Heraklo u borbi s Amazonkama,
Troglava neman Gerion,
Heraklo kroti Diomedove konje,
Heraklo u borbi protiv Diomeda, kralja Bistonaca iz Trakije,
Ptice Stimfalskog jezera.
Ti osrednji reljefi dio su mramornog friza koji je ukraavao proskenion kazalita; potjeu iz 1. st. prije Krista.
Dvorana l .a u nekoliko vitrina su vaze iz razliitih razdoblja:
protokorintske iz Delfa, kraj 8. i sredina 7. st. prije Krista, geometrijske
vaze iz Delfa, 900. 700. godine prije Krista i druge. U jednoj vitrini su
geometrijski bronani idoli, 900. 700. godine prije Krista, antropomorfni i zoomorfni (naroito ptice), nadeni uApolonovusvetitu. Tu emo jo
vidjeti statue: bronanu Apolonovu iz 5. st. prije Krista, Dioniza ili
Apolona, 300.250. godine prije Krista, mlaeg ovjeka, 430.-420. god.
prije Krista, i mnogo druge sitne plastike s prikazom grifona, sirena s
krilima iz razliitih epoha, od arhajske do helenistike.
Dvorana 2. U njoj su izloeni razni oblici titova iz 10. 7. st.
prije Krista, predmeti sitne plastike (skulpture), kurosi, grifoni, mala
figura Apolona i drugo.
Dvorana riznice Sifnijaca 3. U sredinjem dijelu nalazi se
golema mramorna sfinga. To je zavjetni dar stanovnika otoka Naksosa
bogu Apolonu, oko 560. god. prije Krista. Bila je postavljena na jonski
stup visok 12,10 m, a visina sfinge bila je 2,32 m. Sfinga ima glavu
slinu korama, s arhajskim osmijehom, dok su joj kosa, grudi i krila
348
GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH S
Mramorna sfinga iz Naksosa, oko 560. pr. Kr., Muzej u Delfirn
349
potpuno stilizirani. Pojedini dijelovi bili su naglaeni bojom. Tijelo sa

apama bilo je lavljeg oblika. To fantastino djelo kao da prikazuje neka
daleka ozracja orijentalnog izraza.
S obje strane sfinge izloeni su pronadeni ostaci dviju karijatida,
koje su bile ugradene umjesto stupova na elnoj fasadi Riznice Sifnijaca.
Lijeva je kompletnija i sauvan je vei dio trupa. Obuena je u tuniku
i kratki himation s bogatim naborima. Ljupkog lica i tek naznaenim
osmijehom, sa sputenom dugom stiliziranom kosom, na glavi je imala
pokrivalo (kapu) valjkastog oblika. Od karijatide koja je izloena desno
sauvana je samo glava istih karakteristika kao i ona lijevo, ali s bolje
ouvanom valjkastom kapom, na kojoj su vidljive reljefne scene Apolona
s lirom i etiri nimfe. Ta je glava prije bila pripisivana nekoj drugoj
riznici jonskog stila.
Glavni dio dvorane zauzela je skulptura koja je ukraavala tu riznicu (vidi o Riznici Sifnijaca, str. 332 i 333). Na istonoj strani friza
(kracoj) predstavljeni su prizori iz Trojanskog rata: borba Grka i Trojanaca. Borbi, kao pratitelji, asistiraju olimpski bogovi, od kojih su jedni
skloni Grcima, a drugi Trojancima. Poredani lijevo, u nizu, u sjedeem
stavu, vide se Ares s ispruenom lijevom rukom i titom, do njega Afrodita i Artemida u razgovoru s Apolonom, ispred njih Zeus, kojemu nedostaje glava na velianstvenom ukraenom tronu, te druge figure. S desne
strane su Atena, Hera i Demetra (ispred njih nedostaje Posejdon). Dalje,
desno, vide se prikazi borbe. Tu je trojanska kvadriga kojom upravlja
Glauko, a iza njega se Eneja i Hektor bore protiv Menelaja i Ajaksa.
Izmedu njihovih nogu nalo se tijelo poginulog ratnika. Grku kvadrigu
vodio je Automedon uz prisutnost Nestora, koji je ratnikim savjetima
bodrio grcke borce.
Sjeverni friz (dua strana) prikazuje gigantomahiju borbu olimpskih bogova i giganata. Lijevo je Hefest pred kovanicom, ispred njega
se dva boanstva bore protiv dva giganta. Zatim se vidi figura ene na
bojnim kolima, koja vuku lavovi i koji u toj dramatinoj borbi prodiru
jednog giganta. Iza nje (moda Kibele), u drugom planu, Heraklo je u
borbi s gigantom. Dalje, desno, prikazani su Apolon i Artemida kako
napadaju gigante. U borbi se mogu jo prepoznati Hera, Posejdon i
Amfitrita.
Zapadni friz je ukraavao fasadu Riznice. Prikazan je dio mita o
Parisu vezan uz svadbu kralja Peleja i boice Tetide. Kako na svadbu
nije bila pozvana, Erida (Eris), boica svae, sama je uvrijeena dola
osvetiti se. Tom je prigodom bacila zlatnu jabuku, na kojoj je pisalo
najljepoj, medu boice Heru, Atenu i Afroditu. Svaka je boica smatrala da njoj pripada jabuka i medu njima je izbila svada. Zeus, kao
najvii bog, nije htio biti sudac, ali odredi da presudu donese Paris (sin
trojanskog kralja i ene mu Hekube). Paris je predao jabuku Afroditi,
350
koja mu je obeala najljepu enu na svijetu. Iz mita dalje znamo da je

to bio jedan od uzroka vodenja rata u Troji.
Scena friza podijeljena je na tri dijela. Lijevo je Atena na kolima s
upregnutim konjima uz vozaa Hermesa. Iza njih je u pratnji Hefest ili
Posejdon. U sreditu je boica Afrodita, pobjednica, najljepa figura cijelog friza. Taj dio reljefa je dosta oteen, dok desni dio kompozicije s
boicom Herom nije sauvan.
Juni friz Fragmenti koji su sauvani ne doputaju tonu interpretaciju. Prikaz ene i heroja koji su se popeli na kvadrigu teko je
identificirati. Je li to Pelopsovo osvajanje Hipodamije ili su, to je vjerojatnije, to Leukipove keri koje otimaju Dioskuri najslavniji dorski
junaci. Na jednom fragmentu vidi se oteena kvadriga s prekrasnim
figurama konja, ispred kojih je rtvenik.
Skulpture s istoenog zabata Ukrasna skulptura toga zabata
relativno je dobro sauvana, dok s drugoga, zapadnog dijela nije nita
pronaerio. Sadraj zabata je svada Herakla i Apolona o prisvajanju
delfijskog tronoca. To su poznati prizori koje su prikazivali mnogobrojni slikari vaza. Sredinji dio zabata zauzele su figure boanstava, i to
Kleobis
i Biton, kraj
7. st. pr. Kr.,
Muzej
u Delfima
351
desno Herakla, lijevo Apolona. Izmedu njih, u sreitu, najvii su boanski likovi Zeusa i Atene ili, prema novijem tumaenju, Hermesa koji
pokuava razdvojiti dvojicu posvadanih ratnika. Iza Apolona je figura
Artemide (ili majke Lete), koja ga povlai rukama natrag. Vise lijevo,
okrenuta na suprotnu stranu, dva su enska lika koji stoje ispred konja
i kvadrige, dok se voza, baen na koljena, nalazi gotovo u lijevom kutu
zabata. SUan raspored se vidi i na desnoj strani iza Herakla. U cjelini
gledano, ta skulptura s Riznice Sifnijaca, s friza i zabata, izraena u
niskom reljefu ili djelomino u punoj skulpturi, odie arhajskom jonskom
ljupkou s elementima statinosti, frontalnosti i stiliziranosti.
Dvorana 4. U toj dvorani susrest emo se s djelima monumentalne arhajske skulpture koju predstavljaju dva kurosa (mladia) Kleobis i Biton. Obje statue su mramorne, visine 2,18 i 2,16 m, postavljene
jedna pokraj druge. To su nagi muki likovi (to je karakteristino kako
za arhajsko tako i za kasnija razdoblja grke umjetnosti) u frontalnom
stojeem stavu s iskorakom lijeve noge prema naprijed, ispruenih ruku
uz tijelo, sa stisnutim akama. Naglaenost miia i zbijenost snage
izbija iz oba lika. Nema vitke elegancije koja karakterizira atike kurose, izraz je blii dorskom idealu predstavljanja.
Prema urezanom natpisu na bazi, autor skulptura je Polimed iz
Argosa, oko 600. prije Krista. Otkriveni su iza Riznice Atenjana poetkom otkopavanja 1893. godine.
Prema legendi, Kleobis i Biton su oko osam kilometara vukb kola
(umjesto njihovih razboljelih konja) svoje majke Kidipe, sveenice, da bi
stigli na svetkovinu do Herina svetista (Heraiona) kod Argosa. Boica ih
je za uinjeni pothvat nagradila blagom srnru u snu. Oni su presretni
zaspali i vise se nikada nisu probudili.
U desnom dijelu dvorane u vitrini je izloen mali kuros koji moda
prikazuje Apolona 550.540. prije Krista.
Na suprotnoj, lijevoj strani dvorane izloene su na zidu metope sa
starije krune Riznice Sikionjana, datirane oko 580. prije Krista. One su
pravokutnog oblika, 88 x 58 cm. Sauvano ih je pet od ukupno etmaest,
u dosta oteenom stanju. Na prvoj metopi lijevo sadraj je vezan uz
putovanje Argonauta. Na drugoj je prikazana Zeusova otmica Europe;
Zeus je preobraen u bika. Trea metopa je neto bolje ouvana i prika
zuje Kastora i PoHdeuka uz njihove rodake Linkeja i Idasa s ukradenim
stadom bikova u Arkadiji. Vidljiva su tri lika koji u rukama nose duga
kopija. Obueni su u hlamide, s dugom kosom u obliku pletenica. Zapaa
se umnoavanje bikova (stada) u dubinu. Cetvrta metopa ilustrira epizodu
lova na divljeg kalidonskog vepra koji je pustoio Etoliju. Na petoj metopi,
jako oteenoj, prikazana je epizoda o zlatnom runu.
Dvorana 5. U nekoliko vitrina izloena je uglavnom sitna plastika od bronce, slonove kosti i terakote. Te statuete, muke i enske,
352
sfinge, pantere i razni drugi fragmenti, datiraju od 7.5. St. prije Krista.
U velikoj vitrini izloena je skulptura bika u prirodnoj veliini, raena
od ploica srebra iz 6. st. prije Krista. Djelomino je sauvana.
Dvorana 6. nazvana i dvorani Riznice Atenjana, u kojoj su izloene metope i skulptura zabata te Riznice. Ukupno je bilo 30 metopa,
po devet na duim stranama i po est na kraim. Sauvane su i izloene
24 metope. Na metopama proelja Riznice prikazane su scene amazonomahije, a na sjevernoj i zapadnoj strani sadraj metopa su Heraklova
junaka djela. Kako se juna strana friza (metopski reljefi) mogla vidjeti
sa Svetog puta, te su metope bile rezervirane za junake pothvate Te
zej a, iznimnog atenskog heroja i legendarnog osnivaa grada Atene.
I ukrasi zabatne skulpture s te Riznice posveeni su dvojici najveih
grkih heroja, Heraklu i Tezeju. Na istonom zabatu, u miroljubivom
Nike, akroterija
s arhajskog
Apolonova hrama
u Delfima
353
dranju, prikazan je Tezej i kralj Lapita Piritoj, uz prisutnost jedne

boice. Na zapadnom zabatu su prizori rata, sa sredinjom figurom He
rakla, uz kojega asistira Telamon u borbi protiv Laomedonta,71 kralja
Troje i Prijamova oca.
Ta skulptura Riznice s kraja 6. ili poetka 5. st. prije Krista, s jo
uvijek mnogo arhajskih elemenata od kojih se postupno oslobaa, utirala je put klasinoj skulpturi u kojoj e biti ostvaren ideal grke umjetnosti.
U toj su dvorani izloeni i fragmenti himne o Apolonu, koji su bili
urezani 128. godine prije Krista na junom zidu Riznice.
Dvorana 7. sadri dijelove skulpture zapadnog zabata s arhaj
skog Apolonovog hrama Alkmeonida. Izraden je od porosa, a prikazana
je gigantomahija. Jedan fragment prikazuje boicu Atenu koja se suprotstavila nekom divu gigantu, baenom na koljena pred konjima.
Te skulpture izradio je Atenjanin Antenor.72 Izloeni fragmenti dostojni
su njegove reputacije.
Tu se jo mogu vidjeti mali mramorni kuros, oko 500. god. prije
Krista, i figura ene obucene u peplos, koja je identificirana kao Irida
(glasnica bogova) ili Nike, 480. 470. god. prije Krista. Pretpostavlja se
da je to akroterija s dorskog trezora iz svetita Atene Pronaje.
Dvorana 8. Ulazei u tu dvoranu, ugledat emo na suprotnoj
strani zida ostatke mramorne skulpture velianstvenog istonog zabata
arhajskog Apolonovog hrama Alkmeonida s temom epifanije Apolona
Delfijskog. Bog Apolon u pratnji, ini se, majke Lete i sestre Artemide,
pokazujui se s kvadrigom okrenuti licem, zauzeli su sredinji dio za
bata, okrueni simetrino i drugim figurama. Desno je mnogo figura, uz
heroja Delfosa su jo dva nepoznata lika, a lijevo su tri enske figure,
predstavljene kao keri Kekropsa: Pandroza, Herza i Aglaura (Atenine
sveenice). U kutovima zabata prikazan je po jedan lav. Onaj desni
prodire jelena, a lijevi svladava bika. Skulptura je bila obojena. Desno
od zabata izloena je mramoma akroterija sa sredinjeg dijela krova
arhajskog Apolonova hrama, u liku N ike u pok retu. Lijevo od zabata
vidi se sfinga, koja je vjerojatno bila sporedna akroterija Apolonova
hrama iz 4. st. prije Krista.
71 H eraklo je uinio uslugu Laom edontu je r je oslobodio T roju od m orske nem ani i tako spasio njegovu k er H ezionu od rtvovanja. K ralj Laom edont m u je
stoga obeao dati za nagradu konje koje je njegov djed Tros dobio od Zeusa zato to
m u je sina G anim eda odnio na Olim p. Kako Laom edont n ije ispunio obeanje,
H raklo je doao pod Troju, zauzeo je i ubio Laom edonta. V. Zam arovsky, 1973.b,
179; N. A. K un, 1971., 164.
72 A n ten or je atiki kipar s kraja 6. st. prije Krista. Izradio je u bronci statue
H arm odija i A ristogitona, koje su A tenjani postavili na A gori poslije pada Pizistrata. F. Cham oux, 1967., 391 392; Enciklopedija likovnih um jetnosti, sv. I., 106.
354
Dvorana 9. U prvom dijelu dvorane nalaze se nadgrobni spomenici, urne, maske i drugo. Istiemo nadgrobnu stelu koja se razlikuje od
ostalih kvalitetom i posebnou. Pronaena je na nekropoli u istonom
dijelu Delfa, a rekonstruirana je od etiri ulomka. U niskom reljefu, s
anatomskim tonim detaljima i mekoom prijelaza, prikazan je mladi
atlet, kojemu, naalost, nedostaje glava i donji dio nogu sa stopalima,
kako strue s tijela prasinu i znoj, vjerojatno poslije hrvanja. Ispred
njega je lik roba manjih dimenzija. Stela je datirana u sredinu 5. st.
prije Krista.
U drugom dijelu dvorane izloen je mramorni rtvenik, neto vii od
metra, pronaen u svetitu Atene Pronaje. Zrtvenik ukraava niski
reljefni friz od 12 mladih djevojaka, u skupini po dvije, koje pridravaju
vijenac (girlandu). Posebno je naglaena baza rtvenika. To djelo je iz 2.
st. prije Krista, a bilo je odreeno za unutranjost Tholosa.
Dvorana 10. Izloeni su fragmenti arhitekture i skulpturalni
ukrasi Tholosa. Glavni dio ukrasa ine dva dorska friza izvedena u
parskom mramoru. Vei, izvanjski friz, razvio se iznad kolonade stupo
va i arhitrava. Metope friza veliine 65 x 62,5 cm i 7 cm debljine
predstavljale su prizore amazonomahije (borbe Grka s Amazonkama).
Uz fragmente metopa veeg friza izloene su i metope manjeg, unutranjeg, koji je krasio izvanjsku stranu zida cele s prikazima kentauromahije. Manje metope su veliine 42 x 40,5 cm i debljine 4 cm.
Na podnoju s obje strane metopa vide se dijelovi akroterija Tholosa.
Ti ukrasni reljefi s Tholosa potjeu iz 380. prije Krista. Odlikuju se
velikom slobodom pokreta, jainom i dramatikom geste, ali i otmjenou
u izrazu forme. Francuski arheolog J. Marcade prouavao je slinost
izmedu skulptura Tholosa i onih s hrama Asklepiona u Epidauru te
ustanovio da je Teodor Fokejski, arhitekt Tholosa iz Delfa, vjerojatno
onaj umjetnik koji je gradio hram boga Asklepija u Epidauru.78
Dvorana 11. Izloene su skulpture za yjetn og dara D aoha II.
Farsala, tetrarha iz Tesalije od 337. do 332. god. prije Krista i lana
Delfijske amfiktionije. Skulpture su bile postavljene u Apolonova svetiitu (vidi plan br. 70), gdje su vidljivi ostaci baza s urezanim natpisima
koji uglavnom hvale politiki, atletski i ratniki uspjeh lanova te
tesalske dinastije. Bilo je postavljeno devet mramornih statua od kojih
sest prikazuju Daohove pretke (Aknoniosa, Agiasa, Telemaha, Agelaosa, Daoha i Sizifa), a tri druge jednake statue Daoha II., njegova sina
Sizifa II. i boga Apolona. Ta statua boanstva nije sauvana. Tri figure
lanova te obitelji koji su bili atleti (Agias, Telemah i Agelaos) prika73 Asklepijev hram u Epidauru izgradio je Teodot, a skulpturalne ukrase radio
je kipar Timotej iz prve pol. 4. st. prije Krista, rodom iz Mileta. Vidi o Epidauru
Asklepijevom hramu, str. 380382.
355
Kip Sizifa I., oca

Daoha II., Muzej
u Delfima
zane su nage, to je bilo i uobiajeno. Za statuu Agiasa (Agije) smatra

se da je nastala prema originalnom Lizipovom djelu izradenom u bronci.74
Rad je to jednoga od Lizipovih ueenika-suradnika, pod njegovom prismotrom. Figura ima sve karakteristinosti portreta. Slobodnog je i
neusiljenog pokreta, djeluje istodobno mimo i blago pokrenuto.
U toj dvorani izloen je i dio visokog stupa koji je bio baza za bronani tronoac, iji je gornji dio ukraen akantusovim liem iz kojega kao
74 Agias je bio Daohov pradjed i pobijedio je pet puta na Nemejskim, triput na
Pitijskim i pet puta na Istmijskim igrama. Stuart Rossiter, 1980., 465.
356
da izlaze tri plesaice. One su obuene u kratku prozimu tuniku stegnutu

ispod grudi, to plesaicama daje vitkiji stas. Visina plesaica je oko 2
m, a cjelokupna visina spomenika bila je oko 13 m. To je, ini se, bio dar
Atenjana podignut izmedu 332.322. prije Krista u Apolonovu svetitu.
U lijevom dijelu dvorane izloene su dvije statue, jedna starca (moda filozofa) iz prve polovice 3. st. prije Krista, druga Dioniza, koja je dio
kompozicije zapadnog zabata Apolonova hrama iz 4. st. prije Krista.
Dvorana 12. Poznata je po tome to se u njoj moe razgledati
najpoznatija skulptura Muzeja u Delfima velianstveni A uriga. Sta
tua je bila dio bronane skupine koja je predstavljala pobjedniku
kvadrigu Polizalosa, brata sirakukog tiranina Gelona iz Gele, na Pi-
357
tijskim igrama 478. ili 474. god. prije Krista. Podignuta je u Apolonovu
svetitu u cast te pobjede. Djelo je kipara Sotadesa iz Beotije oko 470 pr.
Krista. Figura predstavlja mladog ovjeka vozaa, Heniosa, koji stoji
mirno i vrsto na nogama poslije zavrene utrke, drei jo vidljive uzde
u rukama. Obuen je u dugu ceremonijalnu tuniku, visoko podvezanu
ispod ruku da bi sto manje leprala na vjetru. Na glavi mu je privezana
pobjednika vrpca. Figura pripada strogom stilu, to se osjea u njezinoj
arhainoj strogosti, posebno u donjem dijelu, gdje nabori tunike asociraju na kanelure grkoga stupa. U veem dijelu opaa se stilizacija kose
i jaka naglaenost obrva. Tijelo i glava malo su zakrenuti, a izraz lica
ostavlja dojam unutranjeg proivljavanja teke pobjede. Iskopana je u
Apolonovu svetitu 1896. godine, na podruju izmedu hrama i kazalita,
iza potpornog zida gornje terase.
Dvorana 13. U posljednjoj dvorani izloeni predmeti pripadaju
razliitim razdobljima grke umjetnosti. Ukazujemo na keramike vaze
iz 1400. 1100. godine prije Krista, koje su pronaene u nekropoli Del
fa. Zatim na portret (glavu) ovjeka, moa rimskog konzula Tita Kvincija Flaminina, pobjednika nad Filipom V. Makedonskim u odlunoj
bitci kod Kinoskefale u Tesaliji 197. godine prije Krista.75 To je vrijedno
umjetniko djelo s poetka 2. st. prije Krista. Tu je izloeno i poprsje
Plutarha (46. 120.) biografa, filozofa i Apolonovog sveenika dulji niz
godina (105. 120.). Natpis na poprsju pokazuje da je to zajedniki dar
sugradana Heroneje i Delfa. Ukazujemo i na manju mramornu statuu
ljupke djevojice obuene u pomalo tesku i nezgrapnu tuniku, s poetka
Posebno je vrijedno vidjeti u tom prostoru mramornu skulpturu Antin o ja 76, mladia podrijetlom iz Bitinije u Maloj Aziji. U Delfima je
predstavljen kao boanstvo. Njegovo je tijelo prikazano u stojeem stavu
s iskorakom desne noge. Nedostaju dijelovi ruku do lakta. Napeta i
uglaana ploha obavija volumen torza, to je u suprotnosti s uzburkanim pramenovima povrine kose, koju obavija privezana vrpca ili moda
zlatni vijenac. Vidljive su rupe za uvrienje. Od veeg broja kultnih
statua Antinoja, ta u Delfima je najljepa. To kvalitetno umjetniko
djelo datirano je u razdoblje izmedu 130. i 140. god. poslije Krista.
75 Filip je zakJjuoio s Rimljanima mir. Morao je platiti golemu novanu otetu,

predati svoju flotu i napustiti sve posjede u Maloj Aziji, to je povealo vojne posade
mnogih grckih gradova.
Tit Flaminin je 196. god. prije Krista na Istmijskim igrama objavio tisuama
graana da je Helada potpuno slobodna od makedonske vlasti. P. Lisiar, 1964,
129 130,
76 Antinoj je bio izvanredno lijep i ljubimac cara Hadrijana. Utopio se pod
nerazjanjenim okolnostima 130. godine u rijeci Nilu, Photios Petsas, 1981., 92.
3 58
Kip Antinoja, 130. 140. poslije Kr., Muzej u Delfima
D O D O NA
Zbog svoje udaljenosti od drugih vanijih antikih lokaliteta, Dodona
je manje pristupana turistikim znatieljnicima, iako je po svojem
znaenju u starini i krajoliku u kojem se nalazi vrlo zanimljiva. Malo je
sauvano njezinih nekadanjih spomenika, no unato svemu bilo bi je
poeljno posjetiti i oivjeti duh vremena u kojem su tamo hodoastili
predstavnici gradova, rava i pojedinci traei savjete Zeusovih sveenika.
Dodona je udaljena 22 km od grada Janjine (Ioanina). Ako se ide
cestom u smjeru Arte, na osmom kilometru skrene se desno prolazei
kroz jedan klanac u zavojima i dolazi se u zatvorenu i mirnu, zelenu
dolinu u podnoju planine Tomaros.
Kratka povijest
Mitsko i povijesno utemeljenje
Tu se nalazilo Zeusovo proroite i smatrano je najstarijim u Grkoj.
Po svojem statusu bilo je drugo, jer je primat nosilo Apolonovo u Delfi
ma. Spominje se ve u Ilijadi i Odiseji. Prema Strabonu, proroite
je bilo preneseno iz Tesalije u Epir da bi se potivao zakon boga Apolona.
Herodot navodi legendu koju su mu ispriale tri prorocice o egipatskom
podrijetlu proroita. Prema toj legendi, jedna je golubica doletjela iz
egipatske Tebe i nastanila se u kronji hrasta u Dodoni. I od tada je
poelo tovanje. Bez obzira na price i legende, to je proroite ipak bilo
usreotoeno na sveto stablo golemog hrasta. Prorotvo se oitovalo u
utanju hrastova lia, uborenju izvora ili zvukovima mjedenih cimbala (gr. kymbalon) koji su visjeli na hrastovim granama i svojim dodirom ih proizvodili. Molitelji su svoja pitanja upisivali na jednoj strani
olovne ploice, dok je druga strana sluila za odgovor, koji su u ime boga
Zeusa upisivali njegovi sveenici. Pronaeon je vie takvih ploica, a
mogu se vidjeti izloene u Arheolokom muzeju u Janjini.
Kakva je bila reputacija toga proroita, saznajemo iz legende koja
spominje da je Jazon77, slavni voda pohoda Argonauta po zlatno runo u
77 Jazon je bio sin jolskog kralja Ezona i ene mu Eteoklimene. Voa Argonauta
u Kolhidu (na cmomorskoj obali Kavkaza), koji se uz pomo kraljeve keri Medeje
360
Kolhidu, doao u Dodonu po granicu svetoga hrasta da bi je mogao

postaviti na svoj brod Argo prije odlaska na dalek put.
Godine 219. prije Krista etolski vojskovoda Dorimah u ratu Etoljana
s Makedoncima poruio je hram i druge spomenike. Rimljani su u II.
makedonskom ratu takoer poharali svetite, pa u prvoj polovici 1. st.
vie nije ni postojalo. U 2. st., prema Pauzaniji, proroite je obnovljeno
i djelovalo je u svojoj prvobitnoj funkciji. I tada se mogao vidjeti sveti
hrast na svojem mjestu. Hrast je bio iupan iz korijena 393. godine po
naredbi cara Teodozija (379.395.). To je bilo u skladu s njegovom
politikom iskorjenjivanja svega to je pogansko.
Spomenici
Konstantin Karapanos prvi je iskopavao u Dodoni, i to 1875. godine.
Otkrio je nekoliko bronanih predmeta koji se nalaze u Nacionalnom
arheolokom muzeju u Ateni. Tek je 1952. godine prava znanstvena
Antiko kazalite u Dodoni, 3. st. pr. Kr.
domogao zlatnog runa. V. Zamarovsky, 1973b, 149; J. Pinsent, 1990., 57 i 7277;

N. A. Kun, 1971., 243279.
361
Plan svetita u Dodoni
istraivanja i iskopavanja provela grka arheoloka sluba. Otkrila je

veliko kazalite, akropolu sa zidinama i svetiite sa skromnim ostacima
hramova i drugih spomenika.
Kazalite je najvaniji i najouvaniji spomenik proroita. Sagraeno je u prvoj polovici 3. st. prije Krista, ili tonije 297. do 272. godine.
Sastojalo se od polukrune orkestre i gledalita usjeena u breuljak.
Gledalite je bilo podijeljeno dvjema dijazomama (vodoravni prolazi) na
tri zone s ukupno 45 redova kamenih sjedala. Donja i srednja zona bile
su podijeljene na devet, a gornja na 18 okomitih segmenata (zrakastih
isjeaka). Ispred orkestre nalazila se zgrada skene, iji su temelji sauvani. Kazaliite su 219. sruili Etoljani, a obnovio ga je poslije Filip V.
Rimljani su ga pretvorili u arenu, pa su najdonja sjedala zamijenjena
potpornim zidom zbog zatite od ivotinja. Moglo je primiti oko 17 000
gledatelja. Cijela struktura kazaliita restaurirana je 60-ih godina prologa stoljea, pa se danas tijekom ljeta koristi za dramske i druge
kazaliine izvedbe.
Stadion na kojem su se izvodile mjesne igre otkriven je jugozapadno od kazaliita. Prema ouvanim tragovima, izgleda da su se sjedala
nalazila sa sjeveme, due strane, usjeena u uzdignutu kosinu.
Svetite, glavni dio proroita s veom skupinom spomenika, nala
zilo se istono od kazaliita. Malo je ouvanih ostataka. Tragovi te naj-
362
blie graevine kazalitu pokazuju da je rije o jednoj hipostilnoj dvorani koja je sluila kao Buleuterion (Vijenica). Istono od Buleuteriona otkriveni su temelji (ili manji tragovi) malog Afroditinog hrama,
manjih hramova Dione i neto veeg hrama Zeusa Naiosa s temenosom. Taj se hram sastojao samo od naosa i pronaosa, a poslije je povean
jednim jonskim trijemom i aditonom.
Neto dalje otkopani su ostaci Heraklova svetita, preko kojega je
djelomino sagradena starokranska bazilika.
Cijelo svetite bilo je ogradeno zidom u ijem se sreditu nalazio
sveti hrast. Poslije je zid zamijenjen jonskim trijemom prema unutra na
tri njegove strane, a samo je na istonoj strani ostao puni zid. Rekonstrukcije su radene poslije 219. godine prije Krista.
Akropola se nalazila sjevernije od kazalita i svetita. Bila je opasana zidom pojaanim etverokutnim kulama, s ulazom na jugozapadnoj strani, i danas dobro ouvanim. Zid je bio irok 3 4,5 m, a sauvan
u visini do 3 m, uglavnom je iz helenistikog razdoblja. Pronadeni su
tragovi cisterne i kua uvara (zatitara).
ELEUZINA
Grad iz antickog doba Grke, udaljen 22 km sjeverozapadno od Ate
ne. Podignut je na obali zaljeva, koji s june strane zatvara otok Salamina. Poznat je po starom Demetrinom svetiitu i Eleuzinskim misteri
jama. U njemu je roen Eshil (525. 456.), jedan od najveih antikih
pisaca tragedija. Sveta cesta spajala je Eleuzinu s Atenom. Predaja
spominje da je bio pripojen Ateni sinoikizmom koji je proveo legendami
Tezej. No do toga je pripojenja doilo poslije, potkraj 8. ili poetkom 7.
st. prije Krista.
to k a e le g e n d a
Prema legendi, grad je osnovao Eleuzin, sin Hermesa (po nekima
Ogiga iz Tebe) i Oceanove keri Daijre, Iz herojskog vremena Pauzanija
navodi rat koji se vodio izmedu Eleuzinaca i Atenjana. Atenski kralj
Erehtej ubio je Imarada, sina trakijskog kralja Eumolpa. Na zamolbu
Eumolpovu, Posejdon je osvetio njegova sina i ubio Erehteja i njegove
potomke (osim keri Kreuze). Poslije te bitke Eleuzinci su postali potpu
no podloni gradu Ateni, ali u svojoj organizaciji zarali su odravanje
poznatih misterija. Imarad je smatran prvim slavljenikom Eleuzinskih
misterija.
K r a t k a p o v i j e s t D e m e t r i n o g s v e t i t a
Demetrin kult javlja se ve u mikensko doba i neprekidno je trajao
do kasnih rimskih vremena. Apolodor njegovo osnivanje pripisuje Pandionu, sinu atenskog kralja Erihtonija (grc. Erichthonios), druga polovica 15. st. prije Krista. Homerova himna Demetri (kraj 7. st. prije
Krista) spominje da je misterije uvela sama Demetra. Kult se stoljeima
irio, a svetiite razvijalo, da bi u 6. i 5. st. prije Krista postiglo panhelenski znaaj. Za vrijeme Pizistrata svetiite je bilo obnovljeno i proiireno, okrueno zidom, koji nije sprijeio perzijsko razaranje. Obnavlja
ga Kimon (atenski politiar i vojskovoda), a rekonstruirao ga je Periklo
po planu arhitekta Koroiba. Eleuzina je dosta trpjela u doba vladavine
tridesetorice tirana; oni su tu imali svoju vojnu bazu za borbu protiv
Trazibula, u drugoj polovici 5. st. prije Krista.
364
Ostaci svetita Demetre i Kore u Eleuzini
Svetiite je dograeno i proireno u 4. st. prije Krista. Za rimska

vladavine svetiite je uljepiano novim ulazom propilejama. Pod carom
Hadrijanom grad Eleuzina i Demetrino svetiite doivljavaju preobraaj.
Oko 170. godine poslije Krista svetiite su opljakali Sarmati, ali je brzo
obnovljeno za cara Marka Aurelija. Godine 395. dekretima Teodozija
ukidaju se misterije, a Alarikovim pljakama i ruienjima ubrzano je
propadanje toga drevnog i slavnog svetiita.
Ozbiljnija pozornost strunjaka za taj lokalitet javlja se poetkom
19. st. E. D. Clarke odnosi jedan kip u Englesku (Cambridge) 1801. god.
Neito poslije, 1812., otkrivene su propileje svetiita. Sustavna istraivanja zapoelo je udruenje grkih arheologa 1882. godine, a nastavio ih
je Konstantinos Kounouriotes 1917. 1945. Poslije rata iskopavanja su
nastavili G. E. Mylonas, Orlandos i Traulos.
Spomenici
Otkrivene iskopine nalaze se u podnoju akropole, s njezine istone
strane. Demetrino i Korino (Perzefonino) svetiite bilo je zaiticeno gradskim zidinama i tako izolirano od grada.
Sveti put (i) (poploana antika cesta) zavriavao je u velikom dvoritu na sjeveroistonoj strani, pred gradskim zidinama. Taj kvadratni
prostor bio je okruen, lijevo i desno, trijemovima i trijumfalnim lukovima. Nastao je kao dio novoga monumentalnog ulaza, sagraden u vrije
me vladavine rimskog cara Antonina Pija (138. 161.). Jedan od trijum-
365
Plan svetita u Eleuzini

Zidine
Luk
Male propileje
Artemidin hram
Velike propileje
Pravokutna gradevina
Telesterion
Terme, hoteli i mjesta razonode
Sabinin hram (?)
Mitroon
(a)
(k)
(b)
(1)
(c)
(m)
(d)
(np)
(e)
(s)
Svetite Plutona
Hiera Oikia (kua heroja)
Gradevina iz rimskog doba (skladite)
Stadion
Kua Kerykes
Knee iz srednjoheladskog doba
Sveti put
Akropola
Kalihoron zdenac
Antiki grad
(f>
(t)
(g)
(u)
(h)
(v)
(i)
(w)
(j)
(x)
366
falnih lukova vodio je na glavna gradska vrata, a drugi u etvrt termi,

hotela i mjesta razonode namijenjena posjetiteljima.
Hram. Artemide Propileje i Posejdona (1) nalazio se u sreinjem
prostoru dvorita, gdje su otkrivene slabo ouvane ruevine. Hram je bio
sagraden od mramora u obliku amfiprostila, s po etiri stupa na proelju
i zaelju. Uz sjeveroistoni dio hrama nalazila se gradevina (eschara)
pravokutnog oblika, graena rimskim kupama na ruevinama iz 6. st.
prije Krista. Nepoznate je namjene.
Velike propileje (c), ili sveani ulaz u svetite, sagraene su u
pentelikom mramoru u 2. st. posl. Krista, razdoblje Antonina. Po svojoj
stilskoj koncepciji, rasporedu stupova i dimenzijama vjerna su replika
propileja atenske akropole. Na podnoju est mramornih stuba dizalo se
est dorskih stupova proelja sa zabatom, iji je sredinji dio bio ukraen bistom rimskog cara. Iza stupova prostor je bio podijeljen na tri
dijela, s po tri stupa jonskog stila. Zadnji dio propileja inio je neku
vrstu pronaosa, koji je na strani okrenutoj svetitu formirao istovjetnu
fasadu, kao i na proelju, sa est dorskih stupova. Sauvana su podnoja
jonskih stupova i uljebljenja prolaza kotaa u poploenju.
Sveti zdenac (Kalihoron), ili Zdenac lijepih plesova (j), otkriven je
uz utvrde, s lijeve strane propileja. Tu su ene Eleuzine osnovale kor i
izvodile plesove i pjesme u cast boice. Prema legendi, na tom se mjestu
(tuan kamen) odmarala Demetra.
S desne i lijeve strane propileja ostaci su ruevina sklopa zgrada iz
rimskog doba, medu kojima se izdvaja kua Kerykes (h), koja je
pripadala obitelji sveenika nasljednika.
Male propileje (b) Put od Velikih propileja vodio je do Malih,
koje su omoguavale pristup unutranjem dvoritu. Sagradene su kao
zavjet koji je dao Apije KLaudije Pulher boicama za vrijeme svojega
konzulata 54. godine prije Krista. Poslije njegove smrti dovrili su ih
njegovi neaci. Propileje se sastoje od dva paralelna zida 15 m duine,
10 m irine, unutar kojih su se nalazila dva jonska stupa tvorei trodijelni
prolaz. Iza stupova su bili podignuti kratki zidovi prema svetitu. Pretpostavlja se da su na ulazu postojala dva stupa, ije su baze ouvane.
Unutranju fasadu ukraavale su karijatide umjesto stupova. Na bonim
stranama zida nalazio se friz s triglifima i metopama, koji su obiljeavali
kult boice. Na pojedinim dijelovima arhitrava bili su ugravirani natpisi.
Od Malih propileja do Telesteriona

U dvoritu se vide ostaci starih zidina (iz doba Pizistrata) koje su
ile od Malih propileja i prolazile jednim dijelom ispod Telesteriona. U
prostoru izmedu dva zida nalazile su se gradevine koje pripadaju Kimonovu vremenu. Sjeverozapadno od Malih propileja otkriveno je sve-
367
Svetite Plutona
u Eleuzini
tite Plutona (f) iz Pizistratovog vremena, uz koje se nalazila Plutonova peina. Na putu procesije, s desne strane, dizala se terasa usjeena
u stijenu, oakle se vjerojatno nadgledao polazak procesije. Na tu je
terasu bila naslonjena niska gradevina, koja je, izgleda, sluila kao tre
zor. Zapadnije od trezora, blizu Telesteriona, otkopani su ostaci pravokutne gradevine za koju se pretpostavlja da je bila hram posveen Sabini, Hadrijanovoj eni kojoj su Grci dodijelili naziv nove Demetre (e).
U tome dijelu svetita vide se tragovi i drugih objekata, koje je teiko
identificirati.
Telesterion ili Demetrin hram (d) Iskopavanjima su otkriveni
ostaci nekoliko struktura na kojima e nastati ta gradevina. Hram je bio
podignut na velikoj kvadratnoj terasi i djelomino ukopan u stijenu
akropole. Na mjestu starije gradevine Pizistrat je dao sagraditi novu,
koju su sruili Perzijanci 480. prije Krista. Gradnju novog Telesteriona,
koji e biti funkcionalniji, Periklo je povjerio arhitektu Iktinu. Sagraden
je bio u obliku skoro kvadratne dvorane 52 x 51 m. U dvorani je na sve
etiri strane bilo sagradeno osam redova stepeniastih sjedala, prekinutih na tri strane s po dvoja vrata (ukupno est vrata) koja su vodila u
svetite (dvoranu). Svetiite je moglo primiti vise od tri tisue posjetiteIja, sudionika misterija. Sest redova s po sedam stupova (6 x 7) nosilo
je krov dvorane. Stupovi su bili na kat (jedan red iznad drugog), odvojeni arhitravom na kojem se moda nalazio i friz. Veliki broj baza je
sauvan. Osvjetljenje je u dvoranu dolazilo kroz manji otvor (lanternu)
na krovu. Iktinov plan je u poetku obuhvaao samo 20 stupova (4 x 5)
u dvorani, ali iz tehnikih razloga morao se napustiti. Izmijenjen je
Koroibovim, kojega su poslije njegove smrti dovriila dvojica drugih
arhitekata, Metagenes i Ksenokles. U dvorani se, uz sjeveroistonu stra
nu, nalazio manji kvadratni prostor (ograden) nazvan Anaktoron, u ko
jem su se uvali sveti predmeti. Jedva da se primjeuju njegovi tragovi.
368
Boica Demetra,
vjerojatno djelo kipara
Leohara, 4. st. pr. Kr.,
British Museum u
Londonu
Kip boice Demetre

iz Eleuzine, oko 420.
pr. Kr., visina 1,80 m,
Muzej u Eleuzini
369
Uz istonu stranu Telesteriona, u drugoj polovici 4. st. prije Krista,

arhitekt Filon dogradio je trijem s 12 dorskih stupova na duoj strani
i po dva na bonim stranama. Stupovi su ostali bez uljebljenja. U
rimsko doba sa svake strane Telesteriona napravljene su stube oko est
metara iznad tla svetiita, koje su bile prilaz iirokoj terasi.
Ostaci ostalih gradevina U 5. st. prije Krista juni dio dvoriita
svetiita bio je proiiren Periklovim zidom, a tijekom 4. st. prije Krista
Likurgovim. U tome dijelu svetiita identificirani su temelji nekih gra
devina iz helenistikog i kasnorimskog razdoblja. Ovdje se ponajprije
misli na Buleuterion (vijenicu). Uz juna Likurgova vrata izvan zidina
otkriveni su temelji H iera Oikia, kue heroja iz geometrijskog doba (t).
Juno od toga objekta naeni su tragovi temelja Mitroona (s), uz koji se
s njegove june strane prostirao gim nazij iz helenistikog razdoblja.
Sjeverozapadno od Hiera Oikia otkopani su ostaci stadiona (u).
Na podruju iza muzeja pronadeno je dosta lonarije iz srednjoheladskog razdoblja (18. 17. st. prije Krista) (v). Otkopani ostaci grade
vina iz kasnoheladskog doba otkriveni su i na akropoli. S akropole se
prua izuzetan pogled na otok Salaminu. Na istonoj strani akropole
nalazi se kapela Panayia, koja je zauzimala dio platoa na kojem se u
rimsko doba uzdizao hram za koji se misli da je bio posveen Faustini,
eni Antonina Pija.
U gradu Eleuzini, u blizini crkve Ayios Yeoryios, 1959. godine djelomino su otkrivene rimske terme iz Hadrijanova doba.
M uzej
Istocnije od stadiona, unutar Pizistratovih zidina, nalazi se muzej. U
est dvorana izloeni su malobrojni pronalasci otkriveni na tom podruju. Blizu ulaza u zgradu postavljeni su mramomi rimski sarkofag iz
190. god. poslije Krista, s prikazom scena lova na kalidonskog vepra
(poklopac mu ne pripada), dvije baklje od bijelog mramora, 2,5 m visoke,
kapitel koji je pripadao Malim propilejama, i jedna lijepa konjska glava.
Dvorana
desno Izloeni su zavjetni darovi crvenih figura
kopije (originali su u Arheolokom muzeju u Ateni) koje predstavljaju
osobe vezane za ritual misterija. Komi (rekonstrukcija) s jednog kuta
Pizistratovog Telesteriona; arhajski kuros, oko 540. prije Krista; djevojka s jednog zabata iz 485. prije Krista. U sredini dvorane je protoatika
amfora iz 7. st. prije Krista s oslikanim prizorima Odiseja kako osljepljuje Polifema, i Perzeja kako ubija meduzu. Tu su i drugi zavjetni
reljefi; mramorna stela; kip Demetre (sjedei) vjerojatno s Hekatom78 iz
78 Hekata (gr. Hekate), boica podzemnog svijeta, s tri glave i tri tijela. Prema
Heziodu, ki Titana Perza i ene mu Asterije. V. Zamarovsky, 1973.b, 113 114.
370
575. prije Krista; stela s kraja 5. st. prije Krista, s reljefnim prikazima
borbe atenske konjice i spartanskih hoplita.
Dvorana II., ulazno predvoije Ovdje se nalazi odljev poznatog
eleuzinskog reljefa Demetra, Triptolem i Perzefona (original u Arheolokom muzeju u Ateni); kip Demetre bez glave i ruku, oko 420. prije
Krista, vjerojatno rad Agorakrita s Parosa, Fidijinog uenika; dijelovi
reljefa iz 1. st. prije Krista, koji prikazuju Triptolema u kolima; kip
Perzefone; reljef s prikazom Demetre koja sjedi na tunom kamenu s
oboavateljima.
Dvorana III. Medu vie izloenih glava i kipova izdvajamo As
klepija Epikrates, 320. prije Krista, koji nije pronaen u svetitu, nego
na jednom polju.
Osljepljivanje kiklopa
Polifema, amfora iz
Eleuzine, slikar Polifem
druga etvrtina 7. st.
pr. Kr., Muzej
u Eleuzini
371
Demetra
i Perzefona
s Triptolemom,
reljef, sredina
5. st. pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
Dvorana TV. Izloena je maketa grada iz dvaju razdoblja njegova

razvoja. Od rimskih kipova navodimo kip Antinoja, koji je prikazan kao
Dioniz u mladenakoj snazi kako stoji uz delfski omfalos; kip Tiberija
predstavljen kao pontifex maximus, te Herakla prikazanog malenog i
slabog.
Dvorana V. Izloena je jedna karijatida koja je ukraavala unutranju stranu Malih propileja. Njezin pandan nalazi se u Muzeju Fitzwilliam u Cambridgeu; odjevna tkanina iz klasinog doba; oslikana
amfora iz 610. prije Krista, i drugi reljefi.
Dvorana VI. U njoj su vaze razliitih razdoblja, od 1900. godine
prije Krista do 450. poslije Krista. Istiemo mikensku vazu s natpisom
lineamim B pismom, i svete posude koje su sluile kultu.
E P I D AU R
Mitsko tumaenje
Grad iz antickog doba. Nalazi se u pokrajini Argolidi, na obali Saronskog zaljeva. Prema mitskoj predaji, to je podruje dobilo ime po
Epidauru, sinu Pelopsa, kako su to govorili Elidani. Miljenje je Argi
vaca da je Epidaurov otac Zeusov sin Arg. Epidaurci su smatrali da je
Epidaur sin boga Apolona. Sve je to zabiljeio Pauzanija u svojem Vodiu..., koji dalje navodi: Ova zemlja je prvenstveno posveena Asklepiju.79 0 njegovom roenju, odgoju, lijeenju i preobrazbi od mjesnog
heroja u boga vidi opirnije na str. 8891.
Asklepijevo svetite, kult i povijest

Oko 9 km jugozapadno od grada, u irokoj prostranoj dolini izmedu
antikih brda Titiuma (Titthiuma Bradavica) i Kinortiuma, bilo je
sagradeno Asklepijevo svetite, sredite kulta toga boanstva.
Arheoloki
ostaci
Asklepijeva
svetita
u Epidauru
79 Pauzanija, 1989., 123.
373
Zavjetni reljef s likom boga Asklepija, oko 380. pr. Kr., Nacionalni arheoloki
muzej u Ateni
Kada se putuje od Argosa ili Naupliona, ide se ravno do dananjeg

sela Ligourio, zatim skree udesno i otprilike nakon 5 km nailazi na
ostatke Asklepijevog svetita, boga lijenitva. Antiki Grci su se u nevolji i bolestima okretali bogu. Nada u ozdravljenje crpila je snagu iz
religijskog vjerovanja. Price o udesnim iscjeljivanjima boga Asklepija
privlaile su mnoge hodoasnike. Prema izvorima, Heziodu i Pindaru,
moe se zakljuiti da je Asklepije bio originalni mjesni heroj u pokrajini
Tesaliji. Pronadeni ostaci iskopina kod mjesta Trikale upueuju na to da
su otkrivena svetita Asklepija. Moda je prvotno tovanje Asklepija
imalo svoj izvor u Trikalu (Tesalija) i postupno se irilo prema jugu.
3 74
A . Girardi, Asklepije,
crtei prema rimskoj kopiji

u Muzeju u Epidauru
Tijekom 5. i 4. st. prije Krista, njegov kult prevladava u Epidauru,

iako je dosta dugo postojao istodobno s Apoionovim. Ugled mu je brzo
rastao zahvaljujui posebnoj moi lijeenja. Novi kult iz Epidaura se
veoma brzo irio u druge grke gradove, Atenu i Pirej, kada ih je pogodila kuga, ija je rtva bio i Periklo. Uspjeh toga kulta najbolje pokazuje
primjer pjesnika Sofokla, koji je tada bio sveenik kulta malo poznatog
heroja Alkona (ih Amniosa), hjenika. Pojavom Asklepijeva kulta u Ateni,
postao je njegov revni potovatelj. Kult se, nadalje, javlja u Delfima,
Pergamonu, Smimi, Kireni, Sikionu, Korintu i na otoku Kosu, gdje se
razvila posebna i poznata kola lijeenja.
Kada je 293. godine prije Krista Rim pogodila strana epidemija, u
prorokim knjigama bilo je zapisano da e ona prestati ako se u Rim iz
Epidaura donese bog Asklepije. O tome izvjeuje Ovidije u svojim Meta-
375
morfozama (knjiga XV.), jedno je poslanstvo otilo u Epidaur i kriom

u Rim donijelo boga u krinci zmije. Dvije godine poslije u Rimu je posveen novosagradeni hram Asklepiju i njegovoj keri Higiji. Slavno svetite u Epidauru dostiglo je vrhunac u 4. st. prije Krista. Tada su sagraeni Asklepijev hram, tholos i druge vane graevine. Prosperitet svetita traje sve do 86. godine prije Krista, kada ga je opljakao rimski
konzul Sula. Ponovno e vratiti prvobitni izgled u 2. st. poslije Krista.
Po naredbi cara Teodozija, 392. g. poslije Krista to je svetite zatvoreno
kao pogansko, a to se dogilo i s drugim svetitima u Grkoj.
Idua stoljea uinila su svoje: razaranja, pustoenja i zaborav. Sauvano je samo kazalite, dok su ostaci drugih graevina teko prepoznatljivi.
Iskopavanja na torn podruju zapoeo je grki arheolog P. Kawadias
1881. godine. Poslije Drugoga svjetskog rata otkopavanja su nastavili
francuski arheolozi i Papadimitriu (od 1948. do 1951. g.). Kod iskopa
vanja pronaene su etiri stele s natpisima koji govore o nainu i metodama lijeenja koritenih u vie stotina sluajeva. U njima se navodi da
nije postojalo posebno organizirano medicinsko osoblje za lijeenje u
Epidauru, kao to je bilo injeno u svetitu na Kosu. Tretman lijeenja
propisivali su sveenici ili njihovi pomonici. Bolesni su za uinjene
usluge plaali odreene pristojbe. Bogati su darovi (ex-voto) prinoeni
bogu, uz plaanje velike pristojbe. Bilo je hodoasnika koji su u cast
boga Asklepija pisali pjesme, himne i molitve. Na izljeenje su dolazili
razliiti bolesnici: slijepi, elavi, epavi i iskrenutih nogu, svrabljivci,
ene nerotkinje, nijemi, oboljeli od artritisa, vodene bolesti, eluanog
ira i drugog. Oieni vodom svetog izvora i pripravljeni, oni bi prespavali no u abatonu svetita, oekujui boju pomo. Bog Asklepije se
obino pojavljivao u obliku zmije, svakome u snu, i davao mu savjet o
nainu lijeenja. Za neke sluajeve bila je potrebna kirurka intervencija, o emu svjedoe pronadeni medicinski instrumenti. Mnogi od izlijeenih Asklepijevom boanskom moi prikazani su na brojnim reljefima, danas izloenim u Arheolokom muzeju u Ateni. Spominje se i 66
Asklepijevih uda, koja su do pojedinosti opisana.
U Epidauru su svake etvrte godine, deveti dan poslije Istmijskih
igara, slavljene svetkovine s atletskim i dramskim sadrajem, zvane
Asklepijeje. Atenjani su te sveanosti nazivali Epidaurije i kau da od
dana kada su se poele odravati Asklepija nazivaju bogom.
Spomenici
Sveti prostor u kojem su se nalazile brojne gradevine i spomenici bio
je sa svih strana obiljeen medasnim znacima. Ulaz u svetite je u
antiko vrijeme bio na sjeveru, o emu svjedoe ostaci propileja (22).
376
Plan Asklepijeva svetita u Epidauru

1. K a z a li t e
2. Katagogeion (hotel)
3. Kupelji
4. G im nazij
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
Odeon
Palestra i trijem Kotis
Artemidin hram
Temidin hram
Hram Apolona i Asklepija Egip.
Kua sveenika
Asklepijev hram
Gradevine (nepoznate namjene)
Tholos
14.
15.
16.
17.
18.
19.
20.
21.
22.
23.
24.
25.
26-
Abaton ili Enkoimeterion

Fontana
Kupelji i knjinica
Trijem (stoa)
Rimske kupelji
Afroditin hram
Cisterna
Graevina (rimska kua)
Propileje
Starokranska bazilika
Muzej
Stadion
Palestra i garderoba atleta
377
Dananji posjetitelj pristupa svetitu s june strane, pa emo i opis

spomenika poeti od juga prema sjeveru.
1.
Kazalite pripada najpoznatijim antikim spomenicima Grke.
Po proporcijama i skladu svakako je najljepe i najbolje ouvano starogrko kazalite. Sagraeno je na padinama breuljka Kynortion sredinom 4. st. prije Krista. Vrlo je uspjeno i estetski uklopljeno u krajolik.
Arhitekt te iznimne graevine ie Pnlikiet Mlai (vjerojatno unuk poznatoga kipara Polikleta iz 5. st. pr. Kr.).
Kamena sjedala usjeena su u stijenu i okrenuta prema sjeveru, pa
su gledatelji mogli promatrati ostale spomenike svetita i prekrasan
krajolik unaokolo. Gledalite iroko 115 m tvori polukrug s blagim usponom, podijeljenim u dvije zone, niu i viu, s vodoravnim prolazom
zvanim diazoma. Nia zona ima 34 reda kamenih sjedala, visa zona, ija
su sjedala manja, 21 red. Postoji i okomita podjela sjedala na zrakaste
isjeke (kerkide), to je uinjeno za laku komunikaciju gledatelja. Tako
je donja zona podijeljena na 12, a gornja na 22 kerkide. Prvi i posljednji
red donje (nie) zone i prvi red gornje (vise) zone inili su poasna
mjesta. Ta su sjedala bila napravljena od ruiastog vapnenca, a obina
sjedala od bijeloga. Gledatelji su mogli doi na gornja sjedala pobonim
prilazima.
-
Antiko kazalite u Epidauru
378
U sredini se nalazila kruna orkestra (jedinatog oblika u Grkoj)

promjera 20,5 m, iji je krug utvren ploama od vapnenca. Tlo bijae
od nabijene zemlje. U njezinom sreditu nalazila se kruna haza
Dionizom rtvenik. .Izmedu orkestre i kamenih sjedala napravljeno je
ulegnue u obliku poploanog polukruga i iroko dva metra. Sluilo je za
sakupljanje i odvoenje kinice. Uz orkestru, sa suprotne strane sjedala,
nalazila se graevina pozomice (skena). ija je duina bila 26, a irina
est metara. Bila je dvokatna, 3,5 m visine. Ispred skene postojala je
neka vrsta trijema s jonskim polustupovima na fasadi. Sa strane, na
krilima, bile su prostorije u kojima su se glumci presvlaili. Pristup
orkestri cine dva prolaza (paradoa), po jedan sa svake strane, a nalazili
su se izmeu skene i gledalita. Sauvani su vidljivi temelji skene. Dva
monumentalna ulaza s pilastrima i neto izraenijom profilacijom nadvratnika pruala su prilaz u kazalite. U novije doba su rekonstruirani.
Akustika kazalita je savrena. I tie utanje ili guvanje papira u
orkestri uje se razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala kazalita.
Restauriranje kazalita je kompletirano, i od 1954. godine u njemu se
svakog ljeta, od lipnja do kolovoza, odrava Festival Epidaura na kojem
se izvode antike drame i ostale predstave koje privlae gledateljstvo.
Iznad kazalista. na brdu Kinortion (oko 15 minuta hoda), mogu se
vidjeti ostaci svetita Apolona Maleatskog. Istraivanja na tome dije
lu provodio je Papadimitriu 1948. g. Svetite potjee iz sredine 7. st.
prije Krista. Iz tog je vremena jedan rtvenik, dok je hram iz 4. st. prije
Krista. Neki ostaci gradnje su iz rimske epohe.
2. Katagogeion (hotel) Sjeverozapadno od kazalita vide se
tragovi temelja najvee graevine u svetitu nazvane Katagogeion, koja
je sluila za ugoivanje brojnih hodoasnika (hotel u dananjem smislu). Po funkciji i slinosti moe se usporediti s Leonidaionom u Olim
piji. Graevina potjee iz 4. st. prije Krista. Imala je kvadratni oblik
(najvjerojatnije dvokatnica) stranica dugih 76 m. Bila je podijeljena u
etiri bloka s dvoritima u kojima je bilo rasporedeno 160 soba.
3. Kupelji Zapadno od Katagogeiona vide se ruevine pravokutne
graevine iz helenistikog doba, za koju je utvreno da je sluila kao
kupelj.
4. i 5. Gimnazij i Odeon Graevina je smjetena sjevernije,
temelji su joj mjestimino dobro ouvani, a predstavlja ostatke antickog
gimnazija. Golema povrinom, ija je duina bila 75,57 m, a irina 69,53
m, s unutranjim dvoritem okruenim kolonadom, uz mnoge prostorije,
eksedre i predvoija, koritena je za razliite namjene (predavanja, razgovore i drugo). Trijemovi i dvorite sluili u mladim atletima za vjebanje. Ulaz (propileje) bio je na sjevemoj strani gimnazija, a sagraden
je u dorskom stilu. U rimskoj epohi ta je gradevina pretrpjela promjene
i dogradnje. Propileje su pretvorene u mali hram posveen Higiji (As-
379
Amazonka
na konju
(Pentesileja),
sredinja figura
zapadnog zabata
Asklepijeva
hrama
u Epidauru,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
klepijevoj keri), a u dvoritu gimnazija sagraen je Odeon s polukrunom orkestrom.

6. Palestra s trijemom Kotis Iz iste rimske epohe je i palestra
s trijemom, koja se svojim sadrajem nadovezivala na sjevernoj strani
na gimnazij. To je bila zgrada s propilejama i hipostilnom dvoranom u
sredini. Trijem se nalazio na sjeveru. Pauzanija spominje senatora Anto
nina80 koji ga je obnovio kad mu se sruio krov od nepeene opeke.
Odjeljenja (sobe) su bila rasporeena na tri druge strane.
7. Artemidin hram Taj hram je, uz Asklepijev, bio jedan od
najljepih u svetitu. Sagraden je potkraj 4. st. prije Krista u dorskom
stilu. Dug 13,30 m, a irok 9,40 m, prostil, to znai da je samo na jednoj
80 Ne zna se pouzdano je li Antonin iz Nize u Maloj Aziji ili rimski car Antonin
Pija (138. 160.).
378
U sredini se nalazila kruna orkestra (jedina tog oblika u Grkoj)

promjera 20,5 m, iji je krug utvren ploama od vapnenca. Tlo bijae
od nabijene zemlje. U njezinom sreditu nalazila se kruna baza
Dionizov zrtvenik. Izmedu orkestre i kamenih sjedala napravljeno je
ulegnue u obliku poploanog polukruga i iroko dva metra. Sluilo je za
sakupljanje i odvoenje kinice. Uz orkestru, sa suprotne strane sjedala,
nalazila se graevina pozornice (skena), ija je duina bila 26, a irina
est metara. Bila je dvokatna, 3,5 m visine. Ispred skene postojala je
neka vrsta trijema s jonskim polustupovima na fasadi. a strane, na
krilima, bile su prostorije u kojima su se glumci presvlaili. Pristup
orkestri ine dva prolaza (paradoa), po jedan sa svake strane, a nalazili
su se izmedu skene i gledalita. Sauvani su vidljivi temelji skene. Dva
monumentalna ulaza s pilastrima i neto izraenijom profilacijom nadvratnika pruala su prilaz u kazalite. U novije doba su rekonstruirani.
Akustika kazalita je savrena. I tie utanje ili guvanje papira u
orkestri uje se razgovijetno na bilo kojem od 14 000 sjedala kazalita.
Restauriranje kazalita je kompletirano, i od 1954. godine u njemu se
svakog ljeta, od lipnja do kolovoza, odrava Festival Epidaura na kojem
se izvode antike drame i ostale predstave koje privlae gledateljstvo.
Iznad kazalita, na brdu Kinortion (oko 15 minuta hoda), mogu se
vidjeti ostaci svetita Apolona Maleatskog. Istraivanja na tome dije
lu provodio je Papadimitriu 1948. g. Svetite potjee iz sredine 7. st.
prije Krista. Iz tog je vremena jedan rtvenik, dok je hram iz 4. st. prije
Krista. Neki ostaci gradnje su iz rimskeêpohe.
2. Katagogeion (Hotel) Sjeverozapadno od kazalita vide se
tragovi temelja najvee graevine u svetitu nazvane Katagogeion, koja
je sluila za ugoivanje brojnih hodoasnika (hotel u dananjem smislu). Po funkciji i slinosti moe se usporediti s Leonidaiononi u Olim
piji. Graevina potjee iz 4. st. prije Krista. Imala je kvadratni oblik
(najvjerojatnije dvokatnica) stranica dugih 76 m. Bila je podijeljena u
etiri bloka s dvoritima u kojima je bilo rasporedeno 160 soba.
3. Kupelji Zapadno od Katagogeiona vide se ruevine pravokutne
graevine iz helenistikog doba, za koju je utvrdeno da je sluila kao
kupelj.
4. i 5. Gimnazij i Odeon Graevina je smjetena sjevernije,
temelji su joj mjestimino dobro ocuvani, a predstavlja ostatke antickog
gimnazija. Golema povrinom, ija je duina bila 75,57 m, a irina 69,53
m, s unutranjim dvoritem okruenim kolonadom, uz mnoge prostorije,
eksedre i predvoija, koritena je za razliite namjene (predavanja, razgovore i drugo). Trijemovi i dvorite sluili su mladim atletima za vjebanje. Ulaz (propileje) bio je na sjevernoj strani gimnazija, a sagraden
je u dorskom stilu. U rimskoj epohi ta je gradevina pretrpjela promjene
i dogradnje. Propileje su pretvorene u mali hram posveen Higiji (As-
379
Amazonka
na konju
(Pentesileja),
sredinja figura
zapadnog zabata
Asklepijeva
hrama
u Epidauru,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
klepijevoj keri), a u dvoritu gimnazija sagraen je Odeon s polukrunom orkestrom.

6. Palestra s trijemom Kotis Iz iste rimske epohe je i palestra
s trijemom, koja se svojim sadrajem nadovezivala na sjevernoj strani
na gimnazij. To je bila zgrada s propilejama i hipostilnom dvoranom u
sredini. Trijem se nalazio na sjeveru. Pauzanija spominje senatora Anto
nina80 koji ga je obnovio kad mu se sruio krov od nepeene opeke.
Odjeljenja (sobe) su bila rasporedena na tri druge strane.
7. Artemidin hram Taj hram je, uz Asklepijev, bio jedan od
najljepih u svetitu. Sagraen je potkraj 4. st. prije Krista u dorskom
stilu. Dug 13,30 m, a irok 9,40 m, prostil, to znai da je samo na jednoj
80 Ne zna se pouzdano je li Antonin iz Nize u Maloj Aziji ili rimski car Antonin
Pija (138, 160.).
380
(istonoj) fasadi imao est dorskih stupova. Hram se sastojao od cele i

pronaosa. U celi je bilo 10 korintskih stupova s kultnom statuom boice.
Ta je boica bila tovana i kao Hekate, to je bilo povezano s Asklepijevim kultom. Hram se nalazio sjeverozapadno od palestre. Sauvani su
akroterije hrama i neki fragmenti skulpture (Pobjede).
8. Temidin hram sa sjeverne strane, uz trijem Kotis, nalazio se
vrlo mali Temidin hram81, suvremenik Artemidina hrama. Sauvani su
zidovi temelja.
9. Hram Apolona i Asklepija egipatskog Na sjeveroistoku od
Temidinog hrama naii emo na tragove skupine gradevina iz rimskog
doba (2. st. poslije Krista) za koje se pretpostavlja da su bili hramovi
Apolona i Asklepija nadimka Egipatski. Novija istraivanja pokazuju da
je moda rije i o svetitu Dioskura.82
11.
Asklepijev hram Najvanija graevina svetita je Asklepijev
hram, koji se nalazio sjevernije od k u e sveen ika (10) iz rimskog
doba. Hram je sagraen poetkom 4. st. prije Krista (prema jednom
natpisu 380. g.) u dorskom stilu, heksastilni peripter 6 x 11 stupova.
Sastojao se od cele i pronaosa, s dva stupa izmedu anta. Bio je srednje
veliine, 24,5 x 13 m. Arhitekt hrama bio je Teodot, koji je zajedno sa
Skopasom radio na uvenom Mauzoleju u Halikarnasu (jednom od sedam svjetskih uda antickog svijeta). Ulaz u hram bio je na istonoj
strani s prilaznom rampom, jer se gradevina nalazila na temeljnom zidu
s tri stube. Cela je bila bez stupova, ali je uvala kultnu statuu Askle
pija, koju je u krizelefantinskoj tehnici izradio Trazimed (Thrashimedes) s Parosa. Bog Asklepije prikazan je na prijestolju u sjedeem stavu,
upola manji (po Pauzanijinim zapisima) od Fidijine statue Zeusa Olimpijskog. U jednoj ruci bog je drao tap s ovijenom zmijom, dok mu je
druga ruka bila iznad glave zmije. Uz stopala leao mu je pas. Prijestolje je bilo reljefno ukraeno likovima korintskih i argivskih heroja: Belerofontovo ubijanje himere te prikaz Perzeja s glavom Meduze.
Ukrasima su se isticala velika vrata na celi bila su obloena
drvom i slonovom kosti sa zlatnim klinovima. Pod hrama bio je poploan
81 Temida (gr. Themis, lat. Themis ili Iustitia) ki je boga neba Urana i boice
zemlje Geje, boica zakonitog poretka. Sa Zeusom je imala sedam keri: tri Moire,
boice sudbine, tri Hore, boice godinjih doba, i Dike, boicu pravde. V. Zamarovsky,
1973.b, 288.
82 Dioskuri (gr. Dioskuroi, lat. Dioscuri ili Gemini) braa su Kastor i Polideuk,
Smatrani su najslavnijim dorskim junacima nakon Herakla. Roeni su kao blizanci, a bili su polubraa. Otac Kastoru bio je spartanski kralj Tindarej, Polideuku
najvii bog Zeus; a majka im je bila Tindarejeva ena Leda. Imali su dvije sestre:
Helenu, koja je bila Zeusova, i Klitemnestru, Tindarijeva ki (poslije ena mikenskog
kralja Agamemnona). V. Zamarovsky, 1973.\ 64; N. A. Kun, 1971., 232 234; J.
Pinsent, 1990., 114 116.
Nike (Pobjeda), sredinja akroterija Asklepijeva hrama u Epidauru
381
382
GRKA OD MITOVA DO ANTIKEH SPOMENIKA
cmim i bijelim ukrasnim ploama. Drvena krovna konstrukcija bila je

pokrivena crijepom. Skulptura je ukraavala zabate hrama; djelomino
je sauvana, a djelo je kipara Timoteja i suradnika Hektoriasa, Na
zapadnom zabatu prikazana je amazonomahija, a na istonom osvojenje
Troje. Timotejevo su djelo i akroterije na krovu hrama, koje su predstavljale N ereid e n a k o n ju 83 i N ike (P objeda), a danas su izloene u
Arheolokom muzeju u Ateni. S jedne stele pronaene 1885. g. saznajemo da je gradnja hrama trajala etiri godine i osam mjeseci, zatim o
troku graenja i drugim pojedinostima. Kod iskopavanja pronadeni su
samo neki tragovi hrama. Juno od hrama nalazio se veliki rtvenik
Asklepija.
Malo dalje prema jugu vide se temelji gradevine nepoznate namjene
(12), preko koje je poslije sagraen bizantski zid.
13. Thorn t.fepatiO' AslleiBjeva 1 ateaila se najljepa
gradevina svetita. Tholos je sagraden izmedu 370. i 330* ptije Krista,
a pjegov arhitekt je bid Poliklet Mladi, koji je gradio j kazaliste u Epidauruj Sline graevine (tholosi) gradene prije toga bile su: tholos u
Delfima iz 6. st. prije Krista (pronadeni ostaci kod iskopavanja Sikionske riznice), tholos u Ateni na podruju Keramika iz 530. g. i na Agori
Pritaneion iz 465. g., te konano tholos u Delfima, u svetitu Atene
Pronaje, oko 380. g. prije Krista.
Tholos je krunog oblika. Sastojao se od cele i izvanjskog reda 26
dorskih stupova, koji su nosili arhitrav i metope ukraene florealnim
motivima. Cijela je gradevina odisala bogatstvom arhitektonske dekoracije. Do izvanjske kolonade vodila je poploana rampa na istonoj strani.
Cela, u koju su vodila bogato ukraena vrata, bila je zatvorena punim
zidom. Lijevo i desno od vrata nalazio se po jedan otvor u obliku prozora. U unutranjosti cele bilo je podignuto 14 korintskih stupova, koji
su nosili drvenu krovnu konstrukciju. Ljepota nekih ouvanih kapitela
tih stupova moe se vidjeti u Muzeju u Epidauru. Pod cele bio je pokriven cmo-bijelim ploicama, poredanim oko sredinjeg otvora, koji je vodio u podzemni, misteriozni labirint. I danas se vide ostaci triju koncentrinih zidova u dobro ouvanom stanju. Zidovi cele bili su ukraeni
mnogim polikromiranim ornamentima i slikama Pauzije. Pauzanija navodi dvije njegove slike: Erosa koji umjesto luka i strijele dri liru i
Methe (Pijanstvo lik ene) kako pije iz staklene ae. Strop tholosa
83 Nerdide (gr. Nereides, lat. Nereides) keri su morskog boga Nereja i ene mu
Doride) Mdfcsto u tdBiie. Spominje se da ih je bilo pedeset, pa ak i stotinu. Zivjele
su
morskom dnu i bavile se ponajvie glazbom i plesom. Osobito su
poznate dvije: Amfitxita, lena boga m osi Posejdona, i Tetida, majka Ahileja, najveeg ahejskog junaka Trojanskog rata. V. Zamarovsky, 1973.b, 208 209; N. A. Kun,
1971., 18; J. Pinsent, 1990., 36.
383
Dananji izgled Tholosa u Epidauru
bio je sagraen od mramornih kasetiranih ploa, iju je sredinu ukraavao reljefni cvijet.
Svrha tholosa nije do danas razjanjena u potpunosti. Ima miljenja
da je sluio za religijske ili ritualne ceremonije, za slubene bankete
sveenika i arhonta, a moda je sluio i za trezor. Navodi se i hipoteza
da bi labirint tholosa mogao biti grobnica Asklepija, heroja simboliziranog
likom zmije. Stoga su slavlja bila tajna, dok je Asklepijeva boanska
priroda tovana javno u hramu koji mu je posven.
14.
Abaton Sjeverno od tholosa i Asklepijeva hrama pruao se
trijem dug 70 m, a irok 9,5 m, zvan Abaton ili enkoimeterion (dormitorij), U njemu su bolesni hodoasnici spavali, oekujui u snu pojavu
boga i nadu udesno ozdravljenje. Graen je u dva dijela. Istoni,
jenokatni io datiran je u 4. st. prije Krista. Na izvanjskoj junoj strani
imao je 16 jonskih stupova te sedam u unutranjosti, po sredini trijema,
koji su nosili krov. Zapadni, noviji dio sagraden je u 3. st. prije Krista
na dvije etae, takoer s dvostrukom kolonadom jonskih stupova.
Sauvani su temelji. U njegovim ruevinama pronaene su ploe s natpisima koji biljee udotvoma ozdravljenja izloena u muzeju.
1520. Ostale graevine Sveti izvor ili fontana (15), ija je
voda imala terapijska svojstva, nalazio se zapadnije od abatona. Zdenac
3 84
je iz 6. st. prije Krista, s pripojenim gradnjama iz 4. st. prije Krista.

Iduci prema sjeveroistoku, nailazimo na skupinu zgrada iz 2. st. poslije
Krista, u ijim su ostacima prepoznate kupelji (sjevemije) i knjinica
(junije) (16). Na sjeveroistoku se prostirala gradevina s trijemovima
(17), a neto istonije uz njih velika zgrada rimskih kupelji (18).
Zapadno od trijema (17) nalazio se Afroditin hram (19) s kraja 3.
st. prije Krista, a dalje prema zapadu postojala je velika cistema (20).
22. Propileje U sjevernom dijelu svetita bile su sagraene monumentalne propileje (sveani ulaz) u 4. st. prije Krista, nakon Asklepijeva hrama i tholosa. Njihova irina bila je oko 20 m, oblikovane su od
dva trijema, sa est jonskih stupova na izvanjskoj sjevemoj strani i est
korintskih na junoj, unutranjoj strani. Na arhitravu propileja bili su
uklesani natpisi: Cist mora biti onaj koji ulazi u ovaj ugodni hram i
istoa znai ne misliti nita osim svetih misli. Vidljivi su tragovi
temelja gdje su stajale propileje. Rekonstrukcija se moe vidjeti u Muzeju
u Epidauru.
Istono od propileja postoje temelji starokranske bazilike (23),
a juno od njih ostaci rimske gradevine (21).
25. Stadion Na podruju jugozapadno od tholosa u 5. st. prije
Krista bio je sagraden stadion. Bio je dugaak 196,45 m, a irok 23,30
m. Od tada organizirano su se izvodila natjecanja u atletskim disciplinama (tranje, skok, hrvanje, bacanje diska i akanje), usporedo s
njima i glazbena i dramska natjecanja, do gradnje kazalita sredinom 4.
st. prije Krista. Gledatelji su uglavnom sjedili na tlu uz due strane
stadiona jer je bilo neto uzdignutije od staze. Postojala su i kamena
A. Girardi,
Korintski kapitel
prem a originalu
iz Muzeja
u Epidauru, crtei
385
Dio rekonstrukcije
Tholosa
u Muzeju
u Epidauru
sjedala za suce, slubenike i privatne osobe, koji su kao donatori na

njima ispisali svoja imena. Prema sjeveru bio je sagraen suterenski
hodnik (galerija), koji je povezivao stadion s graevinama svetita, a
koje su vjerojatno bile vrsta palestre (26). Slubenici i atleti koristili su
tu galeriju za prolaz kreui se od Asklepijeva hrama kod dolaska na
stadion za slubenih otvaranja igara. Vidljivi su ostaci stadiona s neto
sauvanih kamenih sjedala. Oko 3 km dalje prema jugozapadu otknvene su staze hipodroma.
3 86
24. Muzej Mnogo nalaza koji se odnose na razne natpise, skulpturu i skulpturalne ukrase, pojedini arhitektonski dijelovi i fragmenti
pronadeni u svetitu prigodom iskopavanja i istraivanja izloeni su u
Muzeju u Epidauru i djelomino u Arheolokom muzeju u Ateni. Postav
izloaka rasporeen je u tri dvorane. Navodimo samo najdojmljivije.
Dvorana I. sadri natpise u obliku stela i druge koji govore o
medicinskim receptima, tretmanu i udotvomom lijeenju bolesnika. Na
nekima su zabiljeeni financijski trokovi i cijene gradnje pojedinih objekata. Izloeni su medicinski i kiruriki instrumenti, razni oblici svjetiljki i neke skulpture s kraja helenistikog i poetka rimskog doba, a
koje prikazuju rimske gradane. Slijede pojedini fragmenti oluka od
obojene terakote i drugi dekorirani dijelovi krovne konstrukcije s poznatih gradevina i Asklepijeva hrama.
Dvorana II. U toj su dvorani izloeni sadreni odljevi skulptura,
iji se mramorni original! nalaze u Arheolokom muzeju u Ateni. Mnoge
od kultnih i ex-voto figurica, uglavnom od terakote, mogu se razgledati
u tom prostoru, kao i krovni ljebovi (sime) s vodnim odvodima u obliku
lavljih glava s Asklepijeva hrama iz 4. st. prije Krista. Lijevo od ulaza
u dvoranu nalazi se oteena glava cara Hadrijana. Ne desnoj strani je
lijep primjerak glave ovjeka s bradom iz kasnog carskog vremena. U
prednjem dijelu dvorane izloene su dvije figure bez glave: boica Atena
sa titom na prsima s prikazom Gorgone i kip boice Higije sa zmijom.
Jedna figura prikazuje rimskog vojskovodu u togi.
Tu je i jedan odljev koji je nastao prema rimskoj kopiji, a predstavlja
Asklepija u stojeem stavu. Dok desnom rukom podie naborani himation s veim dijelom otkrivenih grudi, lijevu je prebacio preko tapa oko
kojega je omotana zmija. U izrazu se odraava istodobno ozbiljnost i
ljubav prema ovjeku. Kip je pronaen u istocnom dijelu luke Munihije
u Pireju. Ostali odljevi su Avrai (Povjetarci), Nike (Pobjeda) i Higija
(Zdravlje). Povjetarci su bili postavljeni na krajevima krova kao ukrasne
akroterije Asklepijeva hrama. Prikazani u liku Nereida na konju s pripijenom odjeom uz tijelo, uslijed utjecaja vjetra, pokazuju svu svoju
puninu ljepote i enstvenosti. Jedna je figura djelomino oteena.
Neusiljena lakoa obrade i umjetniko dostignue tih figura, ukazuju da
se mogu pripisati Timoteju, vrsnom kiparu iz 4. st. prije Krista (po
nekima Hektoridasu), koji je radio i druge skulptume ukrase na spomenicima u Epidauru. Slinu kvalitetu moemo vidjeti i na kipu Nike.
Drei jarebicu u desnoj ruci kao simbol zdravlja, bila je sredinja akroterija Asklepijeva hrama. I kip Higije blizak je Timotejevoj izraajnoj
tehnici. Figura boice u specifinom je poloaju, s nagnutim gomjim
dijelom tijela prema naprijed. Posebno je dobro tretiran meduodnos ti
jela i odjee. Sva etiri navedena dijela datirana su oko 380. godine prije
Krista.
387
Nereida na konju
(Lahor), akroterija
s Asklepijeva
hrama
u Epidauru,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
Iza tih skulptura izloeni su arhitektonski dijelovi pojedinih spomenika iz svetita u djelominoj rekonstrukciji; propileje, trijem i drugi.
Dvorana III. Do ulaza u tu dvoranu vidi se rekonstrukcija tri
jema gimnazija lijevo i desno od vrata. Na zidu iznad prikazan je friz s
triglifima i metopama, vjerojatno s hrama boice Artemide. Atena s
Asklepijem predstavljena je na jednoj metopi. Odmah nadesno u toj se
prostoriji vidi, takoer djelomina, rekonstrukcija Asklepijeva hrama.
Tu su i drugi manje vani arhitektonski elementi hrama komie te
rekonstrukcija duine metopa s toga hrama, a koje su bile ispunjene
prekrasnim rozetama.
Najzanimljiviji i najljepi izloci dvorane su zaivljujue izradeni
dijelovi tholosa (dio krunog zida) na kojima vidimo iznimnu umjetniku obradu korintskog kapitela i bogatstvo ukrasnog antikog omamenta.
F I L I P I
U istonom dijelu pokrajine Makedonije (nekadanje trakijsko podruje) otkriveni su ostaci poznatog antikog grada Filipi (gr. Filippoi).
Grad je bio podignut u dolini koja se prostirala izmeu okolnih breuljaka i movare, preko koje je poslije sagradena rimska Vojna cesta (Via
Egnatia). Istom trasom prolazi dananja moderna prometnica koja spaja gradove Kavalu i Dramu. Priblino na pola puta izmedu tih gradova
nalazi se arheoloko nalazite Filipi, na kojem su otkopane gradevine iz
grkog, rimskog i starokranskog razdoblja. Krajolikom dominira akro
pola s vrlo istaknutom srednjovjekovnom tvravom podignutom na grkim temeljima.
Povijest
Na poloaju Filipa najprije je bio utemeljen grad Krenida, koji je ve
u 6. st. prije Krista kolonizirao vladar otoka Tasosa. Poslije je pripadao
mjesnim tribusima, da bi ga ponovno osnovali 361. g. prije Krista Tasoani i atenski govomik Kalistrat (koji je bio prognan iz Atene). Grad
je napadao moni odriski kralj Kersoplepta (oriska su plemena ivjela
na jugoistoku Trakije i pdkorila mnoga podruja) i stanovnici su se za
pomo obratili Filipu II. Makedonskom. Filip se odazvao pomoi jer je
zakljuio da grad Krenida ima veliko strateko znaenje. Njegova akro
pola, koja se dizala iznad ravnice, bila je uporina tvrava koja je titila
ne samo zlatne rudnike planine Pengej, ve je i osiguravala prevlast nad
okolnim podrujima Trakije. U prvoj polovici 356. g. prije Krista Filip je
zauzeo grad i naselio ga makedonskim kolonistima, te vrstim zidinama
zatitio akropolu. Spominje se da su u 4. stoljeu prije Krista zamijenjene
i ostale zidine grada novima, koje su u bizantsko doba dijelom nadogradivane. Prema Filipovom imenu, grad je preimenovan u Filipe. Vanost grada porasla je gradnjom Vojne ceste (Via Egnatia). U bitci koja
se vodila kod Filipa 42. g. prije Krista Oktavijan i Antonije pobijedili su
republikance Kasija i Bruta. Nakon te odlune bitke grad je postao
rimska kolonija (Colonia Augusta Philippensis) i naseljen je rimskim
veteranima. Na svojem putu iz Troade za luku Neapolis (Kavalla) 49. g.
poslije Krista apostol Pavao svratio je u Filipe. Tu je propovijedao evanelje i osnovao prvu kransku opinu na europskom tlu. Neko je vrije
me ovdje bio i utamnien, te je napisao (ili moda ve prije u efekom
389
Pogled na antike ostatke grada Filipa s forumom u prvom planu
zatvoru) svoju Poslanicu Filipljanima, prema kojima je, ini se, imao
posebnu naklonost. Prema otkrivenim kranskim bazilikama, Filipi su
se u 5. i 6. st. razvili u vano kransko sredite. Grad su zauzeli i
dijelom razorili Goti 473. godine.
Iskopavanja na tom podruju izvodila je francuska arheoloka kola
1920. 1924. te od 1927. godine.
Spomenici
Prilazei nalazitu iz smjera Kavale koja se produuje prema gradu
Drami, cesta dijagonalno sijee arheoloku zonu na kojoj je otkopano
nekoliko vanih gradevina. S lijeve strane ceste otkriven je monumentalni poploani forum 98 x 50 metara, omeden s triju strana trijemovima kojima se prilazilo stubama. Trijemove simbolizira desetak naknadno postavljenih stupova. Na sjevemoj strani foruma nalazile su se
tribina (govornica), vea fontana i kamene baze koje su nosile spomenike istaknutih graana i vladara. Na sjeveroistonoj i sjeverozapadnoj
strani otkriveni su temelji dvaju malih hramova in antis, sagraenih
u korintskom stilu, a na istonoj ostaci knjinice iz 2. st. posl. Krista.
Juno od foruma otkopane su kua iz Augustovog doba i ruevine
(stubovi, zidovi, svodovi) kranske bazilike B iz 6. st. Nedaleko foru
ma otkrivene su i druge grade vine: palestra i rimske kupke sagradene 205. godine. Zapaljene su u poaru nakon izvjesnog vremena, a nje-
390
Plan grada Filipi
zini mozaici su ouvani sve do 50-ih godina ovoga stoljea, kada su

potpuno uniitem.
Iskopavanjima poduzetim od 1960. god. istono od foruma otkriveni
su ostaci osmerokutne crkve iz bizantskog doba (slina crkvi San Vitale
u Raveni) sagradene na temeljima ranije starokranske crkve iz 4. st.
S druge, sjeveme strane prometnice na uredenoj terasi, bila je pot
kraj 5. st. podignuta velika bazilika A na prostoru antickog gimnazija.
Razorena je u potresu. Do znatne visine ouvani su sjevemi zidovi. Na
terasi, do koje je vodilo veliko stubite, otkopani su temelji helenistikog
hrama. Uz puteljak desno nalazi se kripta iz rimskog razdoblja, koju su
poslije, u 5. st., smatrali za tamnicu apostola Pavla. Ukraena je freskama s prizorima iz ivota sveca. Nad njom podignuta kapela. Istonije
od ruevina bazilike A, na obroncima breuljka, vidljivi su ostaci grkog kazalita iz 4. st. prije Krista. Kazalite je u 2. st., u rimskom
razdoblju, bilo preuredeno. Orkestra je bila poploana, a boni prolazi
(paradoi) nadsvoeni. U 3. st. kazalite je bilo pretvoreno u arenu. Iz tog
doba su pronadeni reljefi Nemeze, Nike i Marsa.84 U blizini, u podnoju
stijena, nalazi se vie peinskih svetita. Latinski natpisi iz 2. i 3. st. s
84Mars (lat. M ars, gr. A res) rim ski bog rata. Sm atran je jed n im od najvanijih rim skih bogova. M itovi ga spom inju kao oca R em ula i Rem a, a Rim ljani su se
sm atrali n jegovim izravnim potom cim a. Ne m oe se potpuno poistovjetiti s grkim
A resom . V . Z am arovsky, 1973.b, 34. i 188 189.
391
Rranska
bazilika B
Filipima
iz 6. st.
popisima dobroinitelja vjerskog zbora posveeni su bogu Silvanu.85 Vide

se i brojni reljefi u stijeni. Neto sjevernije otkriveno je svetite egipatskih boanstava posveeno Izidi i Serapisu.86 Put se dalje blago penje
do Akropole (311 metara) s istaknutim srednjovjekovnim tomjevima
podignutim na antikim makedonskim zidovima.
Muzej
Na arheolokom nalazitu otvoren je mali muzej. U vestibulu se
mogu vidjeti predmeti iz neolitikog razdoblja otkopani na tom podruju. Dvije dvorane posveene su arhitektonskim elementima iz starokranskog doba (krasni oblici kapitela). U rimskoj dvorani izloene su
skulpture boica od kojih istiemo tri Nike i jednu Atenu, otkopane na
forumu. U dvije male prostorije predstavljeni su predmeti iz najranijih
razdoblja i neki fragmenti natpisa.
85Silvan (lat. Silvanus) rim ski b og um a i stada. U ranije doba navodio se

k ao bog granica i m ea. Poistovjeivan je pokatkad s Panom (gr. Pan), grckim
bogom um a, lovaca i pastira, sinom nim fe D riope i boga H erm esa (ili, po nekim a,
vrhovnog boga Zeusa). V. Zam arovsky, 1973.b, 229 230. i 277.
86Izida (gr. i lat. Isis) k od E gipeana j e b ila en a b oga ca fstva duhova O zirisa.
End starih G rka i R im ljana poistovjeivana je s boicom H ekatom ib K ibelom
(velikom m ajkom bogova).
Serapis (gr. Serapis) grko-egipatski bog. Sjedinio je osobine egipatskih
b ogova U sora (O zirisa) i H ap ija i grkih Zeusa, A sklepija i D ioniza u jed n oj osobi.
N astao je za vladavine Ptolem eja I. u Egiptu oko 305. prije K rista. V. Zam arovsky,
1973.b, 147. i 275.
R A I N ARGOLIDA
Heraion je jedno od vanijih svetita Grke, posveeM ^ ic i lle ii,
zatitnici Argolide. Uvaavano je kao sredite kulta Here, koju Homer
s razlogom naziva boica argivska. Sporedna cesta od Mikene lijevo
vodi do svetita ualjenog oko 3 km, Od Argosa je udaljeno 8 km sjeveroistono, Prema
fte8i u blizini Heraiona)
je tri keri: Eubeju, Prosixnmx i Akreju. Bile odgojiteljiee Here. Predjeli oko svetita nazvani su po njihovim imenima. Tako je po Eubeji
dobilo ime brdo na kojem je Heraion. Brdo nasuprot Heraionu nazvano
je Akreja, a ravnica koja se prostire pod Heraionom zove se Prosimna,
Legenda kae da je Agamemnon u Heraionu izabran za poglavara ahejske
vojske za put u Troju, Tu su umrli braa Kleobis i Biton vukuci kola
svoje majke u Herino svetite (str. 351, dvorana 4, Muzeja u Delfima).
Poloaj toga mjesta otkrio je 1831. Thomas Gordon, koji je poeo
iskopavanje 1836. godine. Od 1892. do 1895. g. istraivake radove nastavlja amerika arheoloka kola (Waldstein Charles), zatim Carl Blegen od 1925. do 1928. i napokon Caskey-Amandry od 1947. do 1949. Oni
su ustanovili poloaj Heraiona na breuljku, na rubu ravnice, gdje je bio
sagraen hram. Svetite je bilo podignuto na tri terase. U cjelini gledano,
osjea se tenja pravilnoj organizaciji objekata u prostoru.
1.
Start hram Na gornjoj terasi otkriveni su tragovi stilobata
staroga hrama.
Plan Herinog
svetita
X.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
Stari hram
Novi hram
rtvenik (oltar)
Hipostilna
dvorana
Trijem (stoa)
Monumentalno
stubite
Peristilna
dvorana
Terme
Gimnazij
393
Ostaci Heraiona
od drveta i sirove opeke. Bio je jedaii od najstarijih hramova na Peloponezu. Dorski peripter sa 6 x 14 stupova, jednostavnijeg unutranjeg
prostora, sastojao se samo od izduene cele s ulazom na zapadnoj strani.
Hram je uniten poarom 423. g. pr. Krista uzrokovanim nesmotrenou
Herine sveenice Hrizeide koja je zaspala, a plamen njezine svjetdjke
zahvatio je hram.
2. Novi hram U sredini sredinje terase podignut je taj hram
izmedu 420. i 410. godine. Euplemon iz Argosa se spominje kao arhitekt
hrama. Graen je takoder kao dorski peripter (6 x 12). Za razliku od
starog hrama, imao je osim cele, podijeljene stupovima na tri broda,
pronaos i opistodom. U celi se nalazila kultna statua Here izradena od
zlata i slonove kosti, prikazana u sjedeem poloaju na prijestolju. Djelo
je kipara Polikleta. Za statuu se vjeruje da se po umjetnikoj kvaliteti
mogla mjeriti s Fidijinim Zeusom u Olimpiji. Ne zna se pouzdano kakvi
su bili skulpturalni ukrasi hrama, pa emo spomenuti samo ono to
navodi Pauzanija: rodenje Zeusa, gigantomahija i Trojanski rat.
3. i 4. Zrtvenik i hipostilna dvorana Osim hrama, na toj su
terasi otkriveni temelji nekoliko drugih gradevina. Jedna je od njih
malih dimenzija, a predstavlja zrtvenik (oltar) (3), koji se vidi i na
gornjoj terasi u neto veem obliku. Druga je pravokutna gradevina na
istonoj strani, s trijemom na zapadnom dijelu, od porosa, iz sredine je
394
5. st. prije Krista. Njezina je unutranjost podijeljena trostrukim redom

stupova, po emu je nazvana h ipostiln om dvoran om (4).
5. Trijem, (stoa) Uz zid sa sjeverne strane, koji nosi gornju te
rasu, nalazio se sjevemi trijem iz 4. st. prije Krista. U njegovom produetku, prema sjeverozapadu, pronadeni su ostaci sline, ali neto krae gradevine, za koju se smatra da je znatno starija, s kraja 7. st. prije
Krista. Poslije je modificirana.
Na donjoj terasi vidljivi su tragovi junog trijema iz sredine 5. st.
prije Krista.
6. Monumentalno stubite Do junog trijema nalazilo se prekrasno stubite irine 81 m, koje je vodilo na sredinju terasu.
7. Peristilna dvorana gradevina je kvadratnog oblika koja je
otkrivena zapadno od novog hrama prvi je poznati primjer gradevine s
dvoritem i peristilom s kraja 6. st. prije Krista. Tri odjeljenja sa sjever
ne strane vjerojatno su bile dvorane za odravanje banketa.
8. i 9. Terme i Gimnazij Na krajnjem zapadnom dijelu svetita
pronadeni su ostaci rimskih termi i gimnazija s vjebalitem.
I S T AM
Prema legendi (koja je spomenuta na str. 397. i 398), Istam s okolicom pripao je Posejdonu u borbi s Helijem. Istam (Isthmos) na grkom
jeziku znai prevlaka. Nalazi se cetiri do pet kilometara sjevemo od
korintske luke Kenhreja. U njemu je bilo poznato svetite Posejdona,
jedno od etiriju panhelenskih svetita, uveno po svojim Istmijskim
igrama (str. 118). Svetite je bilo podignuto na prirodnoj terasi izmedu
sela i istmijskog zida. Glavna gradevina svetilta bio je hram boga
Posejdona. Podignut je u 5. st. prije Krista u dorskom stilu sa 6 x 13
stupova, vjerojatno na temeljima hrama iz 6. st. Hram je oteen u
poaru poetkom 4. st. prije Krista, potom obnovljen, a za rimskog osvajanja i razaranja Korinta 146. g. prije Krista ponovno razoren. Tijekom
obnove Korinta oko 44. prije Krista istodobno su rekonstruirani hram i
druge gradevine svetita. Golema statua otkopana 1952. g. ini dio kultne skupine Posejdona i Amfitrite.
U 2. st. poslije Krista temenos je bio proiren u zoni hrama okruenog trijemovima. Unutar ogradenog zida, s june strane hrama, nalazio
Tragovi
Posejdo
nova
svetita
u Istmu
396
se drugi hram, nazvan Palemonion.87 Sauvani su kvadratni temelji.

Imao je aditon, podzemni prostor, gdje je, kako kae Pauzanija, bio
skriven Palemon. U hramu su bile statue Posejdona, Leukoteje i Palemona. Hram je sagraden u rimsko doba. S njegove jugoistone strane
nalazio se stari stadion, koji je vjerojatno naputen 390. g. prije Krista.
Sa sjeveroistone strane Posejdonova hrama bilo je sagradeno kazalite. Gradnja je smjetena na poetak 4. st. prije Krista. Vise je puta
preureivano. Medu siromanim ruevinama svetita teko je pronai
ostatke kazalita. Na jugoistonoj strani svetita nalazio se novi stadi
on, koji je na junoj strani imao polukruni zavretak. Koriten je od
390. g. prije Krista (kada je bio naputen stari stadion) do 146. prije
Krista, kada je razruen Korint. Medutim, po Pauzaniji, Istmijske igre
nisu bile zanemarene ni poslije te godine, ve je njihova organizacija
bila povjerena Sikionjanima do ponovnog naseljenja grada Korinta, to
nam ukazuje da je stadion i dalje bio u svojoj prvobitnoj funkciji. Stadi
on je otkriven 1960. godine. U blizini novoga stadiona, istonije, otkri
veni su ostaci kiklopskih zidina iz mikenskog razdoblja. Sjeverno od
stadiona, ogradena Justinijanovim zidom, nalazi se i bizantska tvrdava
iz doba cara Justinijana. Nalazi iskopani u Istmu i Kenhreji izloeni su
u mjesnom muzeju u Istmu.
67 Palemon je novo ime za Melikerta, sina orhomenskog kralja Atamanta i ene
mu Ine. U ludilu koje je na njega poslala boica Hera, Atamant je htio ubiti Meli
kerta. Majka Ina, da bi ga zatitila, bacila se s Melikertom u more. Nisu poginuli,
spasile su ih morske nimfe, a vrhovni bog Zeus uzmo ih je meu boanstva. Ina je
promijenila ime u Leukoteja, a Melikert u Palemona. tovali su ga osobito Rimljani.
Bio je zatitnik pomoraca. V. Zamarovsky, 1973.b, 194; J. Pinsent, 1990., 56 57.
K O R I N T
Mitska prolost i zemljopisni poloaj
Antiki grad kojega je, prema mitu, osnovao Sizif.88 Bio je smjeten
na Korintskoj prevlaci na sjeveroistonom dijelu Peloponeza, 5,5 km
jugozapadno od dananjeg novog Korinta. Prema legendi kojuje zabiljeio
Pauzanija, Posejdon (bog mora) prepirao se s Helijem (bogom sunca)
zbog prevlasti nad tim porujem. Kako bi lake doli do dogovora,
odluili su da sudac u sporu bude Brijarej,89 koji je pak presudio tako da
88 Sizif je, prema gr. mitu, sin praoca Eoljana, Eola, osniva i prvi kralj Korin
ta. Najmudriji i najlukaviji od svih ljudi. Navodi se da je pokopan u Istmu. V.
Zamarovsky, 1973b, 179; Pauzanija, 1989., 91. i 93; J. Pinsent, 1990., 57 60.
88 Brijarej jedan od tri Hekatonhejeva pedesetoglava storuka diva, koje je

boica zemlje Geja rodila Uranu. V. Zamarovsky, 1973.k, 48. i 114.
398
je Istam (Istmos) s okolicom pripao Posejdonu, dok je Akrokorint (akro

pola nad gradom) dodijeljen Heliju.
Korint je imao izvanredan zemljopisni poloaj, to je odreivalo
njegovu daljnju sudbinu, gospodarski i kultumi razvoj. Leao je na raskriju putova s kopna i mora, i tako dobivao posebnu strateku vanost,
Imao je po jednu luku sa svake strane prevlake (istmos): Leheju, 2 km
udaljenu na zapadnoj strani u Korintskom zaljevu, i Kenhreju, 10 km
dalje na istoenoj strani u Saronskom zaljevu. Budui da nije uspjelo
prokopavanje kanala u antiko doba, Korinani su sagradili poplocanu
stazu u 6. st. prije Krista kojom su prebacivali brodove iz jednog zaljeva
u drugi. Staza je bila iroka 3,55 m, a u rjoj su bila ukopana dva
usporedna lijeba udaljena 1,5 m. Brodovi su bili natovareni na neku
vrstu vozila s kotaima koje je vueno konopcima. Kod iskopavanja otkri
veni su ostaci staze (diolkosa) duge nekoliko stotina metara. Korintski
kanal90 sagraen je tek u modemo doba (1882. 1893. godine).
Povijest Korinta
Istraivanja prigodom iskopavanja antickog Korinta i drugih nalazita u njegovoj blizini pokazuju da je to podruqje bilo nastanjeno jo od
neolitika, o emu ssjeoe otkriveni nalazi pretpovijesnih naselja. Oru
de, oruje, razne vaze, figurice od gline i drugo izloeni su u Muzeju u
Korintu. Nalazi ukazuju na povezanost kulture Zapada s kulturom Istoka. Iz mikenskog doba pronadeni su ostaci kiklopskih zidina, gradenih
vjerojatno da se grad zatiti od novih upada Dorana na Peloponez. Od
10. st. prije Krista nastanjen je Doranima, a do 8. st. prije Krista priznavao je vlast kraljeva iz tada monog Argosa i Mikene. Nezavisnost
je izborena 747. god. prije Krista, kad su vlast preuzeli lanovi aristokratskog roda Bakhida. Pravedno su dijelili vlast, pa su uveli godinje
imenovanje pritana za vladanje gradom. To je trajalo nekoliko desetljea. Korint tada postaje jedan od najvanijih grkih gradova, kao to
je Milet u to doba bio jedan od najvanijih i najrazvijenijih gradova
maloazijske Grke. Medu prvim grkim gradovima Korint je poeo osni-
90 Ideja o prokopavanju Korintskog kanala javila se vrlo rano, ve u 6. st. prije

Krista. Inicijator je bio korintski tiranin Perijandar (629. 585.). Kad mu prokopa
vanje nije polo za rukom, dao je sagraditi poplocanu prevlaku (diolkos). Kanal su
nadalje pokuavali prokopavati Demetrije Poliorket (oko 300. pr. Krista), te rimski
vojskovoe i carevi Cezar, Kaligula i Neron. Neron je zapoeo kopanje kanala koristei oko 6 000 zatvorenika. Radovi su zaustavljeni pobunorn. Poslije prokopani
kanal napravljen je po zacrtanoj Neronovoj liniji. Dug je 6,3 km, irok prosjecno
22 m i dubok 8 m. Pauzanija, 1989., 141, bilj. 7.
399
Korintska vaza
ojnohoe, oko 600.
pr. Kr., Muzej
u Korintu
vati svoje kolonije. Godine 734. osnovao je Korkiru na istoimenom otoku

(koja e poslije postati jedan od najbogatijih gradova-kolonija na tome
otoku), a potkraj 8. st. prije Krista osniva Potideju na Halkidici. Spomenuli smo samo najvanije kolonije. Korint se ve u ranim stoljeima
svojega postojanja ubrajao u one gradove koji su imali dobro razvijenu
trgovinu, pomorstvo i zanatstvo. Osobito se isticao izraivanjem keramike (od meke korintske gline), i to od geometrijskog doba, razvoja
poznatog protokorintskog (zadnja etvrtina 7. st.) i korintskog stila, do
kraja 6. st. prije Krista. Korintske vaze bile su rairene i cijenjene po
cijelom helenskom svijetu. Drugi zanatski proizvodi koje su izvozili bili
su razno oruje, kacige, oklopi i drugi predmeti od bronce, male vaze
(boice) s mirisima, ogledala i drugo. Korinani su prvi pomorci koji su
sagradili brod s tri reda vesala trijeru.
Oko 657. godine prije Krista graani Korinta su pod vodstvom
Kipsela91 zbacili s vlasti Bakhide. Tako je Kipsel postao tiranin Korinta
91 Kipsel je po majci pripadao lozi Bakhida, koje se je majka odrekla zbog svoje
tjelesne mane. Udali su je za ovjeka iz puka i zaprijetili joj ubojstvom mukog
djeteta, bude li ga imala, kako s njim ne bi morali dijeliti vlast. Kada se Kipsel
rodio, majka ga je sakrila u krinju (gr. kypsele otkuda potjee i njegovo ime)
400
uz potporu i volju naroda. Za vrijeme njegova vladanja grad doivljava

veliki prosperitet, a naroito tijekom vladavine njegova sina i nasljednika Perijandra.92 Korintski brodovi plove tada irom poznata svijeta,
dok su korintska keramika, proizvodi od bronce, tekstil i mirisi bili na
tritu iznimno traeni. - -n inpejjn luiait *Epidamnos, Ambracia i druge. Korint je medu prvim grkim gradovima
poeo kovati svoj, srebrni novae.93
koji su JRMIMplij vladali
skoro stotinu godina, uspostavili su prijateljske veze s mnogim gradovima Male Azjje, Orijenta i Egipta. Sve je to pridonijelo da Korint postane jedan od najbogatijih gradova svijeta, bogati Homerov Korint. U
njega su esto navraali bogati trgovci i bezbrojni mornari da bi potroili
svoj novae na hetere i druge zabave koje su ih mamile u grad. Postojala
je poslovica: Nema ovjeka putnika koji ne posjeti Korint.
Tijekom 6. st. gospodarski je sve vie jaala Atena, u 5. je st. prije
Krista potisnula Korint s vodeeg mjesta. Nakon Peloponeskog rata
(431. 404.) i Korintskog rata (395. 387.)94, Korint je i dalje slabio, a
broj njegovog stanovnitva opadao.
Nakon bitke kod Heroneje 338. god. prije Krista, u kojoj je poraena
helenska vojska, Filip II. sazvao je na Istmu kod Korinta (337. prije
Krista) poslanike svih grkih gradova na zajedniku skuptinu i obznanio im da su formalno slobodni i suvereni, te da se trebaju ujedinjeni
organizirati i krenuti u rat protiv Perzijanaca. Poslanici su to prihvatili
s ouevljenjem i proglasili ga voom. Godine 336. Filip je uputio vojsku
u Malu Aziju i zapoeo rat protiv Perzijanaca. Iste su ga godine protivnici ubili u Makedoniji. Drugi saziv poslanika grkih polisa u Korintu
bio je onaj Aleksandra Velikog, Filipovog sina i nasljednika, s namjerom
obnavljanja panhelenskog saveza protiv Perzijanaca. Heleni su ga pri
hvatili za vodu.
i tako ga spasila. Kao mladiu dopustili su mu odlazak u vojsku, gdje je stekao

poloaj i cast vojskovoe. U javnim nastupima stekao je i naklonost naroda. Kao
vladar ispunio je njihova oekivanja. Vladao je oko 30 godina. Umro je prirodnom
smru. Naslijedio ga je njegov sin Perijandar. V. Zamarovsky, 197.3.a, 150. i 152.
92 Heleni su ga ubrajali meu sedam grkih mudraca. Vladao je vise od 40
godina. Bio je pravi tiranin. Svrgnut s vlasti. V. Zamarovsky, 1973.a, 152.
93 Novae je bio prepoznatljiv po tome to je na lieu bio prikazan uveni konj
Pegaz, dok je na eginskom novcu prikazana morska komjaa, a na atenskom sova.
F. Chamoux, 1967., 76. i 80.
94 Rat izmedu spartanske oligarhije i hegemonije i udruenja grkih demokratskih drava. V. V. Struve i D. P. Kalistov, 1969., 412 428; P. Lisiar, 1964., 9294.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH
401
Kip cara
Hadrijana,
Muzej
u Olimpiji
Poprsje cara
Hadrijana
(117.-138.)
Od rimskog osvajanja do Bizanta

Izmedu 350. i 250. god. prije Krista Korint postaje 9
naseljen te i dalje vazan grad kopnene Grke. Vodea uloga Korinta u
Ahejskom savezu dovela ga je u neizbjean sukob a Rimom Rimski
'%, god, prijg Krista . M iei kod !
porazio Ahejce, prigodom ega je najgore proao Korint. Opljakan je,
razruen i spaljen, a njegovi stanovnici, koji nisu pobijeni, prodani su u
roblje. Citavo jedno stoljee grad je leao razruen i nenaseljen. Na
! ruevinama ppdEgao je t o n grad rimski konzul Julije Cezar',44.

godine prije Krista te osnovao koloniju Laus Julia Corinthus. Naselio ga
je rimskim veteranima. Korint je uskoro postao sjedite rimskog pro zapoirirfjeAhaje. U doba rimske vladavine sagraene su mnoge
gradevine koje su u urbanistikom i arhitektonskom smislu dale obiljeje te epohe. To se osobito odnosi na razdoblje cara Hadrijana, velikog
oboavatelja Grke, koji je, uz ostalo, u Korint doveo vodu akveduktom
s jezera Stimfalia. Potom je, za vrijeme Heroda Atika, ponovno grad
402
zadobio svoj lijep izgled i privlanost. U 4. st. Korint je odigrao

ulogu it fleicftt ' H I emu
otkopana I^ H H B
kod Leheje. To ne iznenauje ako znamo da je 51.52. godine sv. Pavao
apostol u Korintu propovijedao kransku vjeru. U doba seobe naroda,
barbara'bio |0 razruen 1 spaljen. Za cara
zbog
zatite Peloponeza od novih invazija, podigigjgje veliki Justinijanovjii
na istom mjestu gdje je prije ppstojao nrikenski zid koji j e trebao
zaustaviti Dorane. Iskopavanja su pokazala da se unato velikim razaranjima grad obnavljao i nastavljao ivot pod Bizantom. Tijekom dugih
stoljea Korint je pod vlau Mleana i Turaka, a poetkom 19. st. pripao
je Kraljevini Grkoj. Veliki potres koji se dogodio 1858. godine razorio
je Korint, a to se ponovilo jo 1928. i 1930. god. S vremenom su se
njegovi stanovnici pribliili obali i tamo sagradili novi Korint.
Spomenici
Iskopavanja su u Korintu zapoeta 1886. god. pod vodstvom njemakog arheolokog instituta, a 1892. ih je nastavilo grko arheoloko dratvo, no bez znatnijih rezultata. Meutim, temeljita istraivanja toga
P la n sredinjeg dijela Korinta
403
Apolonov hram. u Korintu, 6. st. pr. Kr., pogled iznutra na agoru i Akrokorint
predjela zapoela je 1896. godine americka kola klasinih studija. Otkopane ruevine Korinta daju dananjem posjetiocu predodbu nekadanjeg antikog sredita grada. Istina, nakon mnogih razaranja, pogotovo rimskih 146. god. prije Krista, malo je sauvanih spomenika iz
grkog razdoblja. Izniman je hram Apolona, Neto lake bilo je rekonstruirati ruevine rimskih spomenika.
404
Korintska agora s Apolonovim hramom
Rimski hram E, na planu oznaen brojem 1, bio je posveen

carskoj obitelji. esto je zvan Oktavijin hram. Nalazio se jugozapadno
od dananjeg korintskog Muzeja. Hram je bio sagraen poetkom 1. st.
poslije Krista, na visokom soklu. Sastojao se od izduene cele i pronaosa
s dvama stupovima in antis i 6 x 12 stupova u korintskom stilu. Od
ostataka hrama vide se tri podignuta stupa koji nose dijelove arhitrava.
Pretpostavlja se da je prostor oko hrama bio ograden trijemovima, osim
na istonoj strani, gdje su bile sagradene male trgovine s kolonadom
ispred njih i irokim sredinjim prolazom propilejama (2).
Sjeverno od muzeja otkrivena gradevina je mali hram C (3),
posveen, vjerojatno, Heri Akraji. S tri strane hram je bio ograen trije
movima. Uz zapadni trijem Herina hrama nalazila se Glaukina fontana95 (4) usjeena u stijenu. Cesta za grad Sikion (5) vodila je na
S5 Glauka je bila ki korintskog kralja Kreonta. Jazonu, glavnom voi Argonauta, i njegovoj eni Medeji pruio je utoite kralj Kreont. U Jazona se zaljubila
Glauka, to je njemu dalo povod da je nagovori na udaju za njega. Saznavi za
Jazonovo nevjerstvo, u sve se uplela Medeja. Iz mrnje je Glauki poslala odjeu
natopljenu otrovom, koji je prodro u njezino tijelo, a prekrasna dijadema stegla joj
je glavu. Otrovom je ubila i Kreonta kad je pokuao s umirue Glauke strgnuti
odjeu. V. Zamarovsky, 1973 104; N. A. Kun, 1971., 275 279.
405
sjever. Desno od toga puta, na velikoj terasi, bio je sagraen najstariji

1 najvaniji spomenik Korinta, Apolonov hram (9). Dominirao je agorom. Graden je u 6. st. prije Krista na temeljima prije sagradenog hra
ma. Taj dorski peripter 6 x 15 stupova, sastojao se od cele iz dva nejednaka dijela podijeljene dvama redovima stupova koji su nosili krov,
te pronaosa i opistodoma s po dva stupa in antis. Od hrama je sauvana
baza s etiri stube, na kojoj se vidi sedam uspravnih monolitnih stupova
povezanih arhitravom. Po stilskim karakteristikama vidljiv je primjer
ranoga dorskog stila. Stupovi su visoki 7,3 m, s promjerom baze gotovo
2 m. Imali su po 20 uljebljenja. Izvodei zakljuak prema niskom postolju pronadenom u celi pred zidom, vjerojatno je hram krasila kultna
statua boanstva.
Na sjevernoj strani lijevo visoke terase, u 5. st. prije Krista podignut
je veliki trijem (6), a desno su bile kupelji (7). Trijem je sluio uglavnom u trgovake svrhe. Na istoj strani nalazila se sjevema agora (8).
Gradena je u 1. st. poslije Krista djelomino na temeljima sjevemog
trijema i grkih kupelji. Imala je u sredini pravokutno dvorite i unaokolo trgovine. Naeni su podni mozaici. Obnovljena je i koritena u
bizantskoj epohi.
Juno od Apolonova hrama prostirao se sjeverozapadni trijem (11)
s dvostrukom kolonadom, otvoren prema trgu. Podignut je paralelno s
Korintski novae
s euvenim Pegazom
i grkim slovom
kopa, poetnim
slovom imena
Korinana
406
junim trijemom, zatvarajui tako prostomi trg (agoru) veliine 160

95 m, jedan od najimpresivnijih u antikoj Grkoj. Ispred trijema bile
su rasporeene trgovine. Do trga se dolazilo stubitem (10). Odmah iza
stubita, skreui zapadno, nailazi se na prostor malog apsidalnog
svetita (12). Stubite i svetite su iz doba Apolonovog hrama. U blizini
apsidalnog svetita, s kojim je bio povezan, u 5. st. prije Krista sagraen
je sveti izvor (13). Njegova fimkcija imala je vjerojatno kultno znaenje, iji detalji nisu poznati. Ispred sjeverozapadnog trijema otkrivene
su male trgovine (14). Trg je na zapadu zatvaralo est malih prostilnih
rimskih hramova (16) podignutih na visokom podiju. Sastojali su se
samo od cele i pronaosa s dva, etiri ili est stupova. Hramovi oznaeni
s D, F i K datirani du u 1. i 2. st. poslije Krista. Hram F bio je
vjerojatno posveen boici Afroditi Tihe, hram H Herkulu, a hram
J Posejdonu. Dva posljednja dao je podii car Komod. Do Posejdonovog
hrama nalazio se elegantni spomenik s osam korintskih stupova u obliku
krunog hrama (15), podignut Rimljaninu Baebiusu Pilinu. Sauvani
su tragovi temelja.
S june strane trg je bio omeen velikim junim trijemom (18).
Graen potkraj 4. st. prije Krista bio je najvei u Grkoj. Imao je dva
reda stupova. Sprijeda 71 dorski i 34 jonska stupa u sredini. Trijem je
bio na povienijoj razini u odnosu na sagraene manje pravokutne pro
storije, koje su sluile najvjerojatnije kao trgovine. Mogle su biti namijenjene i kao sobe za razne zabave. Sagraden je bio i drugi kat s prostorijama koje su moda sluile kao spavaonice. Prije rimskog ruenja 146.
prije Krista bio je rekonstruiran. Izmedu trgovina bila je naknadno
umetnuta manja zgrada u 1. st., u kojoj se nalazila sluba za vodenje
Istmijskih igara (22). Uz zapadni dio trijema prolazila je antika cesta
prema Akrokorintu (19). U 1. st. poslije Krista cesta je bila poploana. Oko 35. godine poslije Krista sagradena je cesta (20) za luku Kenhreju. S njezine lijeve strane, na temeljima trijema, vidljivi su apsidalni
ostaci buleuteriona ili prostorije za vijeanje (21). Desno od ceste, uz
trgovine, bila je sagradena juna bazilika (23) u 1. st. poslije Krista.
Sluila je kao sudnica ili vrsta mijenjanice (burza).
Ispred junoga trijema, paralelno s njim po cijeloj duini trga, u
carskoj epohi sagraene su trgovine izmedu kojih je u sredini stajala
govornica, bema (17), s koje se obino rimski prokonzul obraao puku.96
Istonu stranu trga zatvarale su dvije zgrade, od kojih je jedna sluila za arhive (24), dok je druga oznaena kao Julijeva bazilika (27).
%PTu se 52. godine poslije Krista apostol naroda sv. Pavao branio pred rimskim prokonzulom Ahaje, Lucijem Julijem Galionom od napada Zidova. Sonia di
Neuhoff, bez god. izd., 15.
407
Svoje ime duguje statuama Julija Cezara i njegove obiteiji otkrivenim

na tome dijelu agore, a danas izloene u muzeju. Ispred Julijeve bazilike
na prostoru trga pronadeni su tragovi stadiona (26), tj. obiljeene staze
za utrke. Sagraen je bio u helenistiko doba, prije nego je formiran trg.
Utvreno je i mjesto za suce (25).
Monumentalni ulaz na trg propileje (30) bio je na sjevemoj
strani. U poetku je to bila dua gradevina s trima svodnim otvorima
(irim u sredini). U 1. st. poslije Krista zamijenjena je tipinim rimskim
slavolukom u mramoru. Njegovu atiku ukraavala su dvoja bronana
kola (etveroprezi). Na jednima je bio prikazan Helij (Sunce), na drugima njegov sin Faeton (Phaeton). Od propileja prema sjeveru vodila je
cesta za luku Leheju (34). S obje je strane imala trgovine. Mjestimino su je zbog razliite razine terena presijecale iroke stube, pa nije u
dijelu agore bila koritena za vonju kolima.
Sjeverozapadno od propileja, paralelno uz cestu, prostirala se sjeveraa bazilika (29) sagradena na prostoru helenistike agore u 1. st.
prije Krista. S june strane baziliku je od trga dijelila dvokatna grade
vina ukraena stupovima i otvorima s etirima statuama barbarskih
zarobljenika, nazvana Fasada zarobljenika (28).
Sjeverno, u produetku bazilike, ostaci su gradevine koja je sluila
u trgovake svrhe (36). Imala je specifian oblik. Unutar pravokutnog
dijela trijema formirao se polukruni dio.
408
F on ta n a P iren a u K orintu
Desno od propileja jelomino su ouvani ostaci impozantne fontane P iren a97 (31), Njezino originalno ureenje datirano je potkraj 7. ili
po. 6. st. prije Krista. Rije je o donjoj fontani Pirena, dok se gornja
nalazila na Akrokorintu. Voda se skupljala u etiri kvadratna bazena.
Oni su bili prikriveni oblikom gradevine s fasadom od est polukrunih
otvora u prizemlju, koji su ostali sauvani. Od njih je voda tekla u
etverokutni bazen, koji se nalazio u sredini otvorenog dvorita pred
fontanom. Bazen je veliine 9 x 6 m. Nii je od razine dvorita. U 3. st.
prije Krista podignuti su jonski stupovi uz rub bazena. Za vrijeme Heroda
Atika fontana je dogradivana. Fasada je dobila drugi kat, a neke nie su
ukraavali kipovi. Obloena je kvalitetnijom vrstom kamena. Posljednji
je put renovirana u bizantsko doba.
Sjevernije od fontane nalazio se A p o lo n o v p e rib o l (32), pravokutno
zdanje s trijemovima na sve etiri strane i otvorenim dvoritem u sre97 Pirena je bila ki rijenoga boga Aheloja. S Posejdonom je imala dvoje djece,
Lehu i Kenhriju, po kojima su korintske luke dobile ime. Pauzanija je zabiljeio
priu da je od suza Pirene za izgubljenim sinom Kenhrijem, kojega je nehotice

usmrtila boica Artemida, nastalo to vrelo (fontana). Pauzanija, 1989., 93 94.
409
Topografski plan
antickog Korinta
dini. Unutra, u jednoj nii, bio je postavljen kip boga Apolona. Peribol
je sluio za okupljanje u vjerske i kultne svrhe. Izmedu peribola i ceste
za Leheju pronadeni su ostaci hrama nazvanog A, a gdje je bilo Apo
lonovo svetite (33). Svetite potjee iz 5. st. prije Krista. Iza Apolonova peribola, neito sjevernije, otkriveni su tragovi kupelji Eurikle (35),
Spartanca dobroinitelja Korinta.
Na opem topografskom antikom planu Korinta vidi se sjeverozapadno od Apolonova hrama poloaj na kojem su ruinirani ostaci velikog
kazalita (37). Utemeljeno je u 5. st. prije Krista, a ponovno preuredeno u rimsko doba. Juno od kazalita bio je sagraden odeon (38). To je
bila rimska gradevina iz 1. st., usjeena u stijenu. Mogao je primiti oko
410
3000 gledatelja. U usporedbi s kazalitem, bio je tri do etiri puta manji.

Obnovljen je u doba Heroda Atika i poslije 225. godine, kada je bio
uniten od poara. Potpuno je stradao od potresa i naleta Alarikove
vojske 375. godine.
Otprilike 500 m sjevemo od kazalita, uz zidine koje su opasavale
grad, otkriveni su tragovi Asklepijeva hrama (39). To je bio mali hram,
dorski prostilos, sagraen u 4. st. prije Krista, u sredini vorita okruen kolonadama. Lijevo do njega bila je fontana Lerna (40), a neto
dalje Zeusov hram (41).
Spomenuli smo da je Korint bio zatien zidinama, ija je duina
iznosila i do 20 km. Na toj zatvorenoj povrini, pokraj javnih zgrada i
hramova agore, podizane su kue, lijepe vile, trgovi i drugi objekti. Dugi
zidovi spajali su Korint s njegovom lukom Lehejom u Korintskom za
ljevu. Prema Pauzaniji, ovdje se nalazio hram i svetite Posejdona.
Plutarh je spominjao u Leheji i svetiite Afrodite. Iskopavanja, poev od
1957. god., otkrila su temelje velike starokranske bazilike duine 86
m. Sagradena je u drugoj polovici 5. st., a razruiena je potresom 551.
godine. U drugoj luci Kenhreji otkrivene su luke instalacije i temelji
Izidina hrama. Pauzanija je spominjao i hramove Asklepija i Afrodite,
iji tragovi nisu otkriveni.
Akrokorint
To je akropola Korinta (visoki Korint), visine 575 m. Danas je to
srednjovjekovna utvrda. Nalazi se juno od agore. Njezine impozantne
fortifikacije govore o bogatoj i dugoj povijesti Korinta. Bizantinci, Franci, Turci i Venecijanci gradili su ih na antikim temeljima. Duge su oko
2400 m. Unutar tvrdave otkriveni su ostaci gradevina iz razliitih
razdoblja. Uz sjeverozapadni rub zidova otkopani su tragovi malog hra
ma, koji je pripadao Afroditi s tisuu njezinih sveenica. Ta se boica
spominje kao zaititnica mjesta, a posebno hetera, koje su bile posveene
njezinom kultu. Na junoj strani otkrivena je cistema, vjerojatno je na
tom mjestu trebala biti gornja fontana (vrelo) Pirena. Ovdje je, prema
mjesnoj legendi, Belerofont98 uhvatio krilatog konja Pegaza, kojega mu
je poslala boica Atena. Stanovnici antikog Korinta vjerovali su da iz
toga vrela voda tee prema donjoj fontani Pirene.
38 Belerofont je bio sin korintskog kralja Glauka, unuk slavnog Sizifa. Kralj u
Likiji. Uz pomo krilatog konja Pegaza ubio je neman Himeru. V. Zamarovsky,
1973.b, 47; N. A. Kun, 1971., 118 123; J. Pinsent, 1990., 61 62.
411
Plan Muzeja
u Korintu
Muzej
Nalazi se na antikom podruju izmeu hrama Oktavije (1) i hrama
Here Akraje (3). Utemeljila ga je 1931. god. amerika kola klasinih
studija. Izloeni su nalazi otkriveni iskopavanjima u Korintu i cijelom
podruju Korintije. Izloci su kronoloki rasporeeni u etiri dvorane:
pretpovijesnu, antiko-grku, rimsko-bizantsku i dvoranu Asklepiona.
Nakon ulaza slijedi predvorje (2) u kojem se takoder vide izloeni
nalazi: restaurirani mozaici, dva grifona iz oko 400. godine prije Krista,
glava Heroda Atika i drugo. Lijeva vrata vode u manju dvoranu (3) s
pretpovijesnim izlocima iz neolitika, osobito heladske kulture i doba
bronce. Pronadeni su u Nemeji, Istmu, Korintu i drugim podrujima.
Izloena je i skupina mikenskih fragmenata otkrivenih u Korintu, za
padno od Julijeve bazilike.
Iduci iz predvorja desno ulazi se u dvoranu nazvanu antiko-grka (4), u kojoj se mogu razgledati najrazliitiji oblici korintske
keramike, pratei njezinu evoluciju oslikavanja od protogeometrijskih,
geometrijskih i protokorintskih vaza (725.625.) poznatih u itavom
Mediteranu. Tu su i primjeri korintske keramike od 624. do 550. godine,
nalazi vaza uvezeni od etrurskih lonara, te izloci vaza u vitrinama,
412
oslikanih crnim figurama (550. 450.), koje imitiraju atiki stil, i vaza
oslikanih crnim figurama od 500. do 350. godine prije Krista. Nalazi su
uglavnom iz Korinta, gdje su se proizvodile vaze, i antiekih korintskih
groblja. Malo je ostalo nakon razaranja grada, pljake Rimljana i drugih
barbara. Mali je broj mramornih izloaka. Mogu se vidjeti lijepa glava
malog Kairosa, sfinga od peene zemlje iz 6. st. prije Krista, mali rtvenici, dorski kapiteli, glave Amazonki i sarkofag iz 5. st. prije Krista.
Izloeni su i razni nalazi od bronce, stakla, slonove kosti, kacige i
drugo. U dvorani rimsko-bizantijskih izloaka (5) moe se vidjeti
vise mramornih reljefa i skulptura: statue lanova roda Julija iz Julijeve bazilike, 1. st. poslije Krista; goleme figure barbara s fasade zarob
ljenika; glava Antonina Pija i Karakale; glava Dioniza (prema Praksitelu); mramorna statua Afrodite; kopija Artemide, 5. St.; glava boice
Korintska amfora, oko 600. pr. Kr., Muzej

u Korintu
Statua barbara s fasade

rimske bazilike u
Korintu, 2. st. poslije Kr.
413
Tihe, 1. st. poslije Krista; fragmenti velikoga reljefa Menada koje pleu,
1. st. poslije Krista; kopija figure atleta (prema Mironu ili Kalamisu);
statua mladog ovjeka, 2. st. poslije Krista; kopija Dorifora (prema Polikletu); mramome statue careva i guvemera, 6. st. poslije Krista; tri
mozaika, 2. st. poslije Krista; fragmenti sarkofaga iz Hadrijanova vremena s reprezentativnim reljefima koji predstavljaju odlazak sedmorice
protiv Tebe.
Osim navedenoga, tu je i kolekcija novca, tanjura i vaza bizantskog
razdoblja, te ostaci fresaka iz ranokranskog doba.
U posebnoj dvorani (6) izloeni su nalazi Asklepiona iz Korinta. U
atriju muzeja nalaze se reljefi friza (metope) iz kazalita, koji pred
stavljaju Heraklova djela i gigantomahiju.
M E GA L O P O L IS
Poloaj, osnivanje i kratka povijest grada
Nalazi se 34 km jugozapadno od Tripolisa u pokrajini Arkadiji. Ubraja
se medu najmlae antike gradove na Peloponezu. Sagraden je u 4. st.
prije Krista, u maloj ravnici okruenoj brdima. Kao utemeljitelj grada
spominje se Epaminonda, tebansM vojskovoda, koji je grad osnovao na
kon vane pobjede nad Spartancima kod Leuktre 371. godine prije Kri
sta. Prema njegovim savjetima, Arkadani su pristupili gradnji nove prijestolnice nazvane Megalopolis (Veliki grad). Pauzanija navodi 39 gra
dova koji su se dogovorili da njihovi stanovnici napuste svoj zaviaj i
nastane se u novosagraenom sreditu, koje je trebalo postati uporina
toka cijele Arkadije u obrani od novih napada Spartanaca. Dogovor su
prekrili samo Likozura i Trapezunt.
Grad se prostirao na oko 370 hektara povrine. Bio je utvren zidi
nama dugim 9 km, unutar kojih su nastale vane gradevine. Ulaskom
Megalopolisa u Tebanski savez, strah od Sparte bio je manji. Spartanci
su ipak iskoristili za njih povoljne prilike i pokorili grad u dva navrata.
To se prvi put dogodilo 353. prije Krista, kada su Tebanci bili uvueni
u Sveti rat s Fokejcima. Drugi put se to dogodilo 331. prije Krista, kada
je Megalopolis stao na stranu Makedonije. Meutim, godine 234. prije
Krista, kada je grad postao clan Ahajskog saveza, izdrao je silovite
napade Spartanaca. Ipak, Kleomen III. zauzeo je Megalopolis 223. prije
Krista. Dvije treine stanovnika grada, pod vodstvom Filopemena,
pobjeglo je u Meseniju. Mesenija im je bila ne samo sklona, nego i ratni
saveznik. Jedan broj stanovnika Kleomen je zarobio i pobio, dok je grad
u potpunosti razorio i zapalio. Megalopolis je bio ponovno sagraden, ali
nije vie nikada dostigao prosperitet kakav je imao prije. Stanovnici su
se vratili nakon dvije godine izbjeglitva. U drugom stoljeu poslije Kri
sta Pauzanija je Megalopolis zatekao u ruevinama.
Spomenici
Britanska arheoloka kola iskopavala je u Megalopolisu od 1890. do
1893. godine. Ruevine antikog grada otkrivene su kilometar sjeverozapadno od dananjeg novog grada Megalopolisa. Grad je rijeka Helison
dijelila na dva dijela. U sjevernom dijelu, desno nad rijekom, nalazilo se
415
Kazalite u Megalopolisa iz 4. st. pr. Kr.
gradsko sredite. Prije svega mislimo na agoru pravokutni trg. Na

jugoistonom dijelu agore otkriveni su tragovi svetita Zeusa Sotera.
Pauzanija spominje da se u blizini svetita nalazio hram Majke bogova.
Nisu sauvani ostaci. Na agori se nalazilo vise trijemova, od kojih su
nam ostala samo imena: Filipion (nazvan iz naklonosti prema Filipu,
makedonskom kralju) otkopani trgovi Myropolis (gdje su se prodavale pomasti), i Aristandrov (po graaninu Aristandru). U svezi sa
zapadnom stranom toga trijema spominje se sveti ograeni prostor Velikih boica (Demetre i Kore) unutar kojega su se nalazili hram Zeusa
Prijateljskog, svetite Afrodite i svetite Kore. Nita od navedenog nije
sauvano. Uz agoru s njezine zapadne strane nalazio se gimnazij (vidljivi ostaci). U tome dijelu grada, unutar zidina, Pauzanija je zabiljeio
ruevine dvaju svetita: Atene Polijade i Here Teleje (Odrasle). Nisu
otkriveni tragovi.
U junom dijelu grada, na drugoj strani rijeke Helison, otkopani su
ostaci dvaju najznaajnijih gradevina Megalopolisa. Jedna od njih je
kazalite, koje se ubraja medu najvee u antikoj Grkoj. Potjee iz 4.
st. prije Krista. Sauvan je dio gledalita s 10 12 polukrunih stubastih sjedala od njih 59, orkestra i temelji zgrade skene i proskeniona.
Promjer orkestre je tridesetak metara. Kazalite je moglo primiti oko
21.000 gledatelja, koji su dolazili, vjerojatno, iz itave Arkadije.
Druga istaknuta gradevina, koja je bila sagradena nasuprot kazalita, zvala se Tersilion (ime je dobila po svojem darovatelju). To je bila
416
15 m
Tlocrt Tersiliona,
velike hipostilne
dvorane
u Megalopolisu
velika hipostilna dvorana veliine 66,6 x 52,5 m. Imala je pet redova

koncentrinih stupova, koji su se redali paralelno s izvanjskim zidovima. Stupovi su nosili krov na etiri vode. Pauzanija navodi da je ta
zgrada (koja je sluila kao vijenica) mogla primiti oko 10.000 Arkadana. Na fasadi se nalazio dorski trijem s 14 stupova i jedinstvenim
zabatom, koji je sluio kao pozornica. Tersilion je poruen 222. prije
Krista i nikada nije obnovljen. I u tom, junom gradskom prostoru spo
minje se vie svetita, iji tragovi nisu otkriveni. U blizini kazalita
otkopani su ostaci antickog stadiona.
M E S E NA
Poloaj grada i njegova povijest
U jugozapadnom dijelu Peloponeza, u pokrajini Meseniji, 29 km
sjevernije od dananjeg grada Kalamata, blizu sela Mavrommati, otkri
veni su ostaci antickog grada Mesene (Messene). Spominje se da je u
Homerovo doba Mesenija pripadala Neleidima, vladarima Pilosa, medu
kojima je najistaknutije ime bio Nestor. Od druge polovice 8. st. prije
Krista, pa sve do polovice 5. st. prije Krista, Mesenjani su vodili estoke
stoljetne borbe sa Spartancima, poznate pod imenima I., II. i III. mesenijskog rata. Svi navedeni ratovi zavravali su nesretno za Mesenjane. Tijekom ratova morali su u vie navrata naputati svoju zemlju i
iseljavati u druge krajeve. Jedan broj Mesenjana oselio je u junu
Italiju (Reggio di Calabria) i na Siciliju u grad Zankle, koji e se poslije
po njima nazvati Messena (danas Messina).
Nakon Treega mesenijskog rata (464. 455.) Atenjani su pomogli
Mesenjanima da se nasele kod Naupakta (Lepanta). Ti e Mesenjani
zauzvrat pomoi Atenjanima pri opsadi otoka Sphakterije 425. godine
prije Krista.
Tebanski kralj Epaminonda u bici kod Leuktre 371. god. prije Krista
oslobodio je Mesenjane spartanske vlasti, okupio ih i ohrabrio u njihovoj
zemlji, te dao podii grad Mesenu u podnoju obronaka brda Itome
(Ithome). Pauzanija navodi da je Epaminonda dao sagraditi grad na
najpogodnijem poloaju, koje su istraili vraevi, a bio je po volji bogo
va. To je bila uvala izmedu tri brda: Eve na jugoistoku, Itome na sjeveru
i Psoriarija na zapadu. Grad je podignut od 370. do 369. prije Krista, i
trebao je zajedno s gradovima Megalopolisom, Mantinejom i Argosom
posluiti kao strategijska obrana protiv spartanskih najezda. Diodor
Sicilski (1. st. prije Krista) pisao je da je Mesena bila sagradena za 85
dana. Demetrije Farski, makedonski vojskovoa, zaposjeo je grad 214.
god. prije Krista, ali je ispod njegovih utvrdenja iste godine ubijen.
Godine 202. prije Krista Mesenu je pokusao osvojiti spartanski tiranin
Nabis, ali se morao povui pred Filopemenom, koji je s izbjeglim stanovnicima Megalopolisa stigao u Mesenu kada su Spartanci zauzeli taj
arkadski grad.
Mesena je uglavnom bila nezavisna sve do 146. prije Krista, kada su
je osvojih Rimljani. Grad je razruen invazijom Gota 394. godine.
418
Arkadijska vrata i ostaci antikih utvrenja u Meseni
S p o m en ici
Iskopavanja u Meseni zapoela je znanstvena ekspedicija More, a
nastavilo ih je grko arheoloko drutvo od 1895. do 1925. godine. Iskopavano je i od 1957. god. Najzanimljivija su na tom lokalitetu antika
utvrenja. Grad je bio opasan zidinama duine devet km, pojaanim na
odreenim rajestima etverokutnim i krunim kulama. Zidovi slijede
konfiguraciju terena sputajui se sa sjeveme i istone strane brda Ito
me u dolinu, prema zapadu i jugu. Graeni su kamenim blokovima bez
buke, irine 22,5 m i visine 4,6 m, sa zavrnim krunitem. U grad se
ulazilo kroz etvero vrata: Arkadijska na sjevemoj strani, Lakonijska
na jugoistonoj, Mesenijska na junoj i vrata na zapadnoj strani utvrenja. Zidine su jelomino sauvane. Posebice su dobro ouvane na
sjeverozapadnom dijelu s Arkadijskim vratima i nekoliko kula.
Kada je u 2. st. poslije Krista Pauzanija posjetio Mesenu, bio je
impresioniran utvrdenjima toga grada.
Unutar zidina, uz njihov juni dio, otkriveni su vani spomenici
grada, iji su ostaci slabo ocuvani. Zapadno od Mesenijskih vrata nala-
419
zila se helenistika agora, etverokutnog oblika, stranica veliine oko

68 m. Stranice su zavravale trijemovima otvorenima prema unutra,
koje su nosili stupovi s jonskom bazom i korintskim kapitelima. U sredini
istone strane otkopane su propileje, iji su krov nosila etiri stupa. Na
sjeveroistonoj strani nalazilo se malo kazalite (restaurirano), s vise
od desetak redova sauvanih stubastih sjedala, a na jugoistonoj su
strani ustanovljeni tragovi Sinedriona mjesta u kojem su oravani
skupovi Savjeta. Na sjeveroistoku su otkriveni temelji dvorane nepoznate namjene. U sjevemom dijelu agore otkopane su dvije poravnane te
rase. Prema pronadenom natpisu, tu je bio Sebasteion prostor namijenjen za obrede rimskih careva. Sa zapadne strane nalazio se hram
Artemide Ortije, ija je cela bila ira nego dua. Pauzanije spominje
i svetita Posejdona i Afrodite, koja u dosadanjim iskopavanjima nisu
otkrivena. Tragovi etverokutne zgrade s dvoritem otkopani su na junoj
strani; pretpostavlja se da bi to mogao biti Pritaneion mjesto odravanja skuptine ih moda hram Heroon.
U sredini agore otkopani su temelji hrama sa 6 x 12 stupova, posveenog Zeusu, a poslije Asklepiju i Higiji. Prema Pauzaniji, u tome su
40 0 m
-Lakonyska
/<vrata
*.
V
u
Plan grada
Mesene
"Mesenijska vrata
1| /,
KaJamata
420
se hramu nalazile najvijednije statue: Asklepija, Apolona, Herakla, Arte

mide Tisfore (Svjetlonoe), muza i Epaminonde. U blizini je ustanovljen
prostor koji Mesenjani nazivaju Hijerotezion, u kojem su se nalazili
kipovi svih helenskih bogova, a medu njima i bronani kip Epaminonde.
Po Pauzanijinom zapisu, sve kipove, osim Epaminonde, izradio je mesenski kipar Damofont u kamenu.
Jugozapadno od agore otkriveni su ostaci i tragovi stadiona. Sjevemije od stadiona i agore otkopani su temelji kazalita.
Iz antike Mesene staza vodi na vrh brda Itome (802 m), koje je
Mesenjanima u antiko doba sluilo kao akropola. Na putu prema vrhu,
iznad sela Mavrommati, mogu se zapaziti ostaci malog jonskog hrama
posveenog Artemidi Limnatis ili Lafriji. Hram je otkriven 1844.
godine. Usput je na mjestima vidljiva i terasa vodovoda kojom je tekla
voda iz izvora Klepsidre do zdenca koji se nekada nalazio na agori.
Vrh Itome je hrbat nepravilnog oblika, koji se pruao sa sjeverozapada na jugoistok, a ograen je zidovima. U doba mesenijskih ratova bio
je utoite izbjeglom stanovnitvu. Na njemu se u antiko doba nalazio
hram Zeusa Itomskog. Mesenjani su priali (Pauzanijin zapis) da je
421
Zeus roen i odgojen kod njih, a ne na Kreti. Kao njegove dadilje spominju se nimfe Neda i Itoma. Tako je po nimfi Nedi rijeka dobila ime,
a po nimfi Itomi prozvano je brdo. Na ruevinama Zeusova svetita u
bizantsko doba podignut je manastir Vourkano, koji je djelovao do 16.
st., a tada je sagraden novi manastir Vourkano na obroncima breuljka
Eve.
Otkrivene su i dvije velike cisteme. Ouvan je i zaravnjeni poploani
dio koji je vjerojatno sluio za izvodenje glazbenih natjecanja na godinjim sveanostima zvanim Itomeje.
U selu Mavrommati, koje je poslije nastalo na obroncima Itome, ne
daleko od antikih ruevina grada Mesene, otvoren je 1972. godine mali
m uzej. U njemu su izloeni nalazi otkopani na podruju antickog grada
Mesene. U tri male dvorane posjetitelj e vidjeti pronadene statue, pojedine ulomke skulptura i razne fragmente arhitekture s pojedinih spo
menika. Posebice istiemo glavu Apolona, rad omaeg umjetnika Damofonta.
N E M E J A
Prema legendi, to je podruje nazvano po imenu Azopove keri Nemeje. Udaljeno je oko 30 km jugozapadno od antikoga Korinta. U mje
stu je osnovano panhelensko svetite posveeno Zeusu Nemejskom, poznato i po Nemejskim igrama (str. 118). Najpoznatija gradevina svetita
bio je Zeusov hram, sagraden izmedu 340. i 320. g. prije Krista od
domaeg kamena iz oblinjeg kamenoloma. To je dorski peripter sa 6 x
13 stupova, veliine 22 x 42,55 m. Ima i miljenja da je hram na duim
stranama imao 12 umjesto 13 dorskih stupova. Hram se sastojao od
cele, pronaosa, a umjesto opistodoma imao je kriptu ili aditon. Cela je
bila podijeljena stupovima (njih ukupno 14). Na temeljima hrama diu
se danas tri potpuno ouvana stupa, od kojih dva nose dio arhitrava. U
blizini stupova nalaze se brojni razbacani tamburi. Juno od hrama
otkriveni su tragovi palestre sa svojim kupeljima. Vidljivi su i ostaci
pravokutne gradevine za koju se pretpostavlja da je bila Ksenon (hotel)
Stupovi i pojedini dijelovi (tamburi) sa Zeusova hrama u Nemeji
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRK3H
423
sagraden za smjetaj gostiju za vrijeme odravanja igara. Pronadena je

i velika bazilika, gradena velikim kamenim blokovima uzetim s ostata
ka hrama iz 6. 8. st.
Jugoistono od svetita, otprilike 500 m, nalazio se stadion Nemeje
oko kojega su bili zemljani nasipi, koji su sluili kao tribine gledateljima.
OLIMPIJA
Poloaj, povijest i iskopavanja svetita
Najvee je antiko svetite Grka, smjeteno na sjeverozapadnom di
jelu Peloponeza, udaljeno 20 km od grada Pirgosa. Prema legendi, mje
sto je utemeljio Heraklo u pitomoj i plodnoj ravnici izmedu rijeke Alfeja
i pritoka KLadeja, u pokrajini Elidi, i nazvao ga Olimpija. Tu je osnovao
Olimpijske igre i posvetio ih Zeusu Olimpskom. To je poruje bilo nastanjeno jo u 3. tisuljeu prije Krista, i na temelju arheolokih nalaza
pretpostavlja se da je Olimpija bila sredite kulta i prije dolaska Ahejaca na te prostore. Kult boga Zeusa (i boice Here) proiziao je iz stargih kultova Geje981 jo ranije tovane, nama nepoznate,
Zeusu
je u Olimpiji posveen sveti gaj Alias (alsos), koji se tako zove od davnine,
a breuljak iznad njega, Kronos, dobio je ime po Zeusovu ocu Kronu.
Tijekom mnogih stoljea, od pouzdane godine odravanja prvih
Olimpijskih igara 776. prije Krista pa do njihove zabrane 393. god.
poslije Krista, svetite u Olimpiji imalo je veliko znaenje kao najvee
okupljalite svih Grka; dolazila je do izraaja njihova kako opa solidarnost tako i jedinstvo u nacionalnom i religijskom smislu. Poslije toga
svetite brzo propada. Godine 396. rue ga Goti, a zatim kranski fanatici unitavaju sve to je pogansko. Uz velike pljake Rimljana i Gota,
dokrajili su ga potresi i vladavina Turaka, koji su s preostalih grade
vina odnosili kamenje za gradnju svojih utvrdenja i spomenika. Zemlja
i pijesak koji su se taloili nanosima rijeka prekrili su ostatke ruevina
i Olimpija je pala u potpun zaborav.
Olimpija je danas mali gradi s neto vie od tisuu stanovnika, koji
se razvio u vaan turistiki centar. Asfaltna cesta vodi u nedaleko arheoloko nalazite (antiko Zeusovo svetite), gdje se vide ostaci hramova
i drugih gradevina u sjeni lovorika, empresa i maslina.
U prvoj polovici 18. st. zapoela su prva istraivanja Olimpije. Medu
prvima koji su nastojali iskopavati spominju se Francuz Bernard Montfaucon, 1723. godine, i Nijemac Winckelmann, 1767. godine. Tek su
99 Geja (gr. Gaia, lat. Tellus ili Terra), u grkom mitu Zemlja i boica Zemlje,
koja je nastala iz prvobitnog Kaosa. Majka Urana, Ponta, Kiklopa, Titana, Giganta,
Erinija... Zaetnica svega ivoga u prirodi. V. Zamarovsky, 1973.b, 100 101; N. A.
Kun, 1971., 7 8; J. Pinsent, 1990., 10. i 15.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH
425
godine 1829. francuski arheolozi Dubois i Blonet poeli otkopavanja i

otkrivanja dijelova Zeusova hrama. Medutim, prva sustavna iskopa
vanja provodili su Ernst Curtius i njemaki arheoloki institut od 1875.
do 1881. god. Njima dugujemo otkria spomenika Olimpije. Arheoloka
istraivanja su nastavljena i od 1936. do 1941., te od 1952. i poslije. Pod
naslagama pijeska i mulja debljine pet do sedam metara, uz arhitektonske spomenike i stadion, otkopano je oko 130 statua, od kojih su
najpoznatije Praksitelov Hermes s Dionizom, Peonijeva Nike (Pobjeda),
skulpturalni ukrasi sa Zeusova hrama, te nekoliko stotina razliitih
natpisa i oko 6 000 komada raznog novca, uz puno drugih sitnijih nalaza od terakote i bronce.
S p o m en ici
Po tijeku nastajanja, spomenici Olimpije mogu se svrstati u nekoliko
faza: arhajsku, klasinu, helenistiku i rimsku. Najraniji spomenik svetita sagraden je potkraj 7. st. prije Krista, a posljednje gradnje su iz 2.
st. poslije Krista.
Najstariji i najvaniji spomenici nalaze se u sredinjem dijelu svetb
ta Altisu a ostali su uglavnom nastajali u stoljeima kasnijih
Plan svetita u Olimpiji
426
epoha, i sagraeni su izvan perimetra svetita. Altis je posveeni pro

stor ograen zidom s ulazima na zapadnoj i junoj strani. Imao je oblik
nepravilnog etverokuta i bio proiren u junom dijelu u rimsko doba.
Pritanej Na sjeverozapadnom dijelu svetita, uz ulaz s lijeve
strane, uoavamo ruevine Pritaneja,100 iji ostaci dokazuju da je graen
potkraj 6. st. prije Krista. Bio je vise puta preuredivan, osobito u rimskoj epohi, o emu govore i pojedini zidovi gradeni opekom. Poslije je
mnogo izgubio od prvobitnog izgleda. U etverokutnom prostoru uz juni zid gradevine nalazio se rtvenik Hestije (boice ognjita), gdje je
neprestano goijela vatra. S tog rtvenika (ognjita) noen je pepeo na
rtvenik Zeusa Olimpijskog. U sjevernom dijelu Pritaneja bilo je veliko
dvorite s peristilom, u zapadnom dvorana za gozbe s kuhinjom. Tu su
priredivana slavlja za olimpijske pobjednike i druge uglednike. Pred
ulaznim vratima Pritaneja stajao je rtvenik Artemide Poljske.
Herin hram Istono od Pritaneja smjeten je hram boice Here
ili Heraion. Pripada najstarijim hramovima u Grkoj. Pauzanija je pisao
da su stanovnici Skilunta (gradica koji se nalazi junije od Olimpije)
sagradili taj hram. Hram je graden u dorskom stilu potkraj 7. st. Tili
600. prije Krista), predstavlja peripter heksastil sa est stupova na
fasadama i s po 16 sa svake strane. Stupovi su u poetku bili drveni, no
postupno su zamjenjivani kamenim. Stupovi se razlikuju medusobno
kapitelima, kanelurama i nainom obrade. Pauzanija je oko 160. godine
poslije Krista, kad je posjetio Olimpiju, vidio u opistodomu hrama jo
jedan stup od hrastovine.
Arheolozi su pod njegovim temeljima otkrili ostatke zidova dvaju
prijanjih hramova.
Hram je bio dug 50 m, irok 18,75 i visok 7,80 m. Sastojao se od
dugake cele pronaosa i opistodoma. Dva reda stupova dijelila su celu
na tri broda. Duboko u celi, na podnoju, bila je podignuta arhajska
skupina kultnih statua Zeusa i Here.Boica je bila prikazana u sjedeem stavu, a uz nju je uspravno stajala statua Zeusa, ratniki predstavljena s kacigom na glavi. Sauvala se samo Herina glava.101
U dijelu cele pronaen je prilikom otkopavanja hrama Praksitelov
mramomi Hermes s djetetom Dionizom.j
Opistodom je sa zapadne strane bio odvojen od cele zidom, kao i
pronaos; sadravao je dva stupa in antis. U opistodomu su se uvali
100 Pritanej (gr. pritaneion) sjedite je pritana vijenika; u njemu su se

hranili pritani i ugoivali ugledni gosti.
101 esnaest djevojaka je tijekom pet godina tkalo peplos za boicu Heru. U
njezinu cast bila su organizirana i natjecanja djevojaka koja su se zvala Hereja
(Herina natjecanja). Pobjednice su dobivale vijenac od masline. Pauzanija, 1989.,
264 265.
427
Herin hram u Olimpiji, graen potkraj 7. st. ili 600. pr. Kr.
skupocjeni zavjetni darovi, od kojih spominjemo stol od slonove kosti i

zlata na koji su odlagani vijenci za pobjednike. Stol je djelo kipara
Kolotea iz Herakleje (sredina 5. st. prije Krista), uenika slavnog Fidije.
Vrijedno je istaknuti i Kipselov koveg od cedrovine ukraen brojnim mitolokim scenama.10?
Istono od hrama vidi se zrtvenik Here, gdje se danas pali olimpijska vatra. Od ostataka hrama ostali su vidljivi zidovi cele, s nekoliko
podignutih ulomaka stupova i etiri itava stupa s kapitelima.
Filipeion Zapadno od Herina hrama nalazila se kruna grade
vina promjera 15,24 m, peripter s 18 jonskih stupova izvana podignutih
na stilobatu od tri stube i vjerojatno devet korintskih stupova iznutra,
uz zid cele. Hramove te vrste, s krunim tlocrtom i rasporedom stupova
oko cele, nazivamo i monopter. Njegov krov stoastog oblika bio je pokriven mramornim ploama.Tj polukrunom interijeru bile su postavljene statue Filipa i njegove ene Olimpijade, a s njima i statue Filipovih
roditelja Aminte i Euridike te sina Aleksandra. To su djela kipara
102 Kipsel je bio korintski tiranin u 7. st. prije Krista. Kad je roen, majka ga
je skrila u koveg kako bi ga spasila od Bakhida (obitelji koja se s Kipselom u
Korintu borila za vlast). Iz zahvalnosti to je spaen, njegovi nasljednici darovali
su Olimpiji navedeni koveg. Pauzanija, 1989., 266; vidi bilj. 90. na str. 399.
428
Leohara (sredina i druga pol. 4. st. prije Krista), raena od slonove kosti
i zlataj
Gradnju je zapoeo Filip II. Makedonski nakon bitke kod Heroneje
338. prije Krista, kada su Makedonci stekli pravo sujelovanja na Olimpijskim igrama. Tim su inom i formalno priznati kao lanovi iste zajenice s ostalim Grcima. Nakon Filipove smrti 336. prije Krista granju je dovrio Aleksandar uz duboko potovanje prema svojem ocu. Da
nas se od Filipeiona vide ostaci temelja cele i ulomci stupova toga otmjenog i dostojanstvenog spomenika.
Pelopion malo svetite unutar Altisa, smjeteno junije od He
rina hrama. Bilo je posveeno mitskom kralju i mjesnom heroju Pelopsu
(str. 100 102), koji je, prema legendi, jo u mikensko doba organizirao
Olimpijske igre i otvorio ih u cast boga Zeusa. Smatra se da je Pelopion
bio podignut oko 1100. prije Krista. Imao je u prvobitnom obliku krunu
osnovu, koja je u 6. st. prije Krista bila zamijenjena i opasana pentagonalnim (ogradnim) zidom. Propileje sveani ulaz (dorski ostaci iz 5. st.
prije Krista) nalazile su se na jugozapadnoj strani. Prema legendi, Pelop
su je Heraklo (njegov etvrti potomak) udijelio svetite i prinio rtvu.
Svake godine su mu i upravljai svetita prinosili cmog ovna kao rtvu.
Istono od Pelopiona, blie trijemu Eho (Jeke), nalazio se slian spo
menik zvan Hipodamion,103 podignut u poast Pelopsove supruge Hipodamije. Prostor je bio ograden zidom. Teko je bilo utvrditi njegov
poloaj jer prilikom otkopavanja Altisa nisu pronadeni njegovi ostaci. Iz
Mideje u Argolidi kosti Hipodamije prenesene su u Olimpiju.104 ene su
joj jednom u godini prinosile rtve.
Zeusov hram bio je najvelianstvenija gradevina svetita u Olim
piji. Zauzimao je mjesto u junom dijelu Altisa. Hram je graden sredstvima i plijenom dobivenim nakon pobjede Elide u ratu s Pizom, 472.
prije Krista. Djelo je domaeg graditelja Libona iz Elide. Gradenje hra
ma poelo je nakon 470. god. i trajalo je do 456. prije Krista. Za gradnju
je koriten omai vapnenac. Crijepovi, odvodi za vodu i skulpturalni
ukrasi bili su od parskog mramora. Temeljni zid hrama sa stilobatom
visine tri metra imao je s istone strane prilaznu kosinu (rampu).
Hram je sagraden kao dorski peripter 6 x 13 stupova. Dug je 64,12
m, irok 27,66, a visok oko 20,25 metara. Njegovi su stupovi bili visoki
10,45 m, promjera baze 2,20 m. Iznad arhitrava izmjenjivali su se triglifi i metope, koje su bile bez ukrasa. Poslije 146. god. prije Krista 21
103 E. Karpodini Dimitriadi, 1985., 176, na planu br. 36; Stuart Rossiter, 1980.,
386 387.
104 Hipodamija je naredila svojim sinovima da ubiju Pelopsova izvanbranoga
sina Hrizipa. Zbog toga je Pelops sinove otjerao u progonstvo, a Hipodamija je
morala pobjei u Mideju. Pauzanija, 1989., 315.
429
metopa friza (10 s istone fasade i l l s june strane) bile su ukraene

zlatnim titovima, koje je darovao rimski zapovjednik Mumije nakon
pobjede nad Ahejcima i zauzea Korinta. Zabate je krasila mramorna
skulptura. Na istonoj strani prikazana je priprema za utrku dvokolica
Pelopsa i Enomaja, rad nepoznatih kipara. Na suprotnoj, zapadnoj, strani
zabata ispriana je mitska pria o borbi Lapita i. Kentaura, prema Pauzaniji djelo Atenjanina Alkamena, to je teko prihvatiti jer je Alkamen
ivio u drugoj polovici 5. st. prije Krista. Prema novijim istrazivanjima
ukrasi se pripisuju ak petorici autora. Budui da je skulptura dosta
dobro sauvana, o njoj e biti vise govora u opisu sadraja Muzeja u
Olimpiji.
Slino Herinu hramu, i taj se sastojao od izduene cele, pronaosa na
istonoj i opistodoma na zapadnoj strani. Pronaos i opistodom imali su
po dva stupa in antis. Kod toga dorskoga hrama postoji i specifinost
(slinih odstupanja bilo je i na Partenonu, HefeSteionu i nekim drugim
hramovima), a to je friz iznad ulaza pronaosa i opistodoma s metopskim
reljefima koji prikazuju junaka Heraklova djela. Metope su sauvane i
izloene u Muzeju u Olimpiji i Louvreu.
Ostaci Zeusova hrama u Olimpiji
430
CD,
i
Cti 3
*!
)
f
[4
f\
LJ
cv >
1 - Akroterija (tronoac)
2 - Akroterija (Nike)
3 - Borba Lapita i kentaura
4 - Junaka Heraklova djela

5 - Kip Zeusa Olimpijskog
6 - Utrka Pelopsa i Enomaja
Tlocrt Zeusova hrama
Iz pronaosa se ulazi u celu kroz prolaz irine 4,80 m. S tri druge

strane cela je zatvorena zidom. Bila je podijeljena dvama redovima (po
sedam) dorskih stupova na sjevemoj i junoj strani u tri broda. Iznad
donjih redova stupova dizao se jo jedan kat. Duboko u celi nalazilo se
Fidijino rem ek-djelo,'statua Z eusa O lim pijskog, izraena u krizelefantinskoj tehnici. Razliita su miljenja o vremenu nastanka te skulp
ture. Neki povjesniari i arheolozi spominju. razdoblje izmedu 456. i 447.
god. prije Krista. Drugi misle da je izradena poslije 438. god., kada su
Elejam (nakon zavr&ene statue Atene Partenosj pozvali Fidyu u Ohmpiju da preuzme izradu toga monumentalnog djela. Ako se uzme u obzir
sloenost problema koje je trebalo svladati (Zeus je prikazan u sjedeem
stavu, sto je vjerojatno bilo tee izraditi), moglo bi se prihvatiti da je
statuu Zeusa Fidija izradio poslije figure Atene. Fretpestavlja se da je
djelo
nakon dSSiL god, prije Krista. Buduei da je za izradu te
statue sagradio
u Ebdi do kraja ivota.
Statua je bila visoka 12,40 m i izradena, kao to smo naveli, u
sjedeem poloaju. U desnoj ruci Zeus jfc drao boicu Nike, M B
takoder u krizelefantinskoj tehnici, a u lijevoj vladarski spektar s orlom
na vrhu, simbolom moi vrhovnog boga. Jp|:iiftffiJip podlogu Fidija je
savreno rasporedio ploice od zlata i slonove kosti. Figuru boga je obukao u himation od zlata, ukrasen znakovima Zodijaka i ljiljana. Od zlata
sujjp-arnra*35ir>undMe?N
nosuoE"
-lefirai
Prijestolje je ueinjeno od bronce ijdrJSil* a ukraeno zlatom i bjelokoeu. Na njemu su reljefno prikazane Hore i Harite,108 te razne ljudske i
ivotinjske figure. Puno je figura koje su predstavljale pojedina boanstva:
Helija, Zeusa, Heru, Hefesta, zatim Hermesa, Hestiju, te Afroditu i
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI &RKIH.
431
Erosa. Uz druge detalje, zlatom je bila ukraiena baza koja je nosila

prijestolje. Pri ukraavanju Fidiji su pomagali kipar Kolot i slikar Panen
Iftd H atl ucenici. Statua je u celi bila ograena reetkama, a pod ispred
nje pokriven eleuzinskim mramorom. Fidija je izradio Zeusa ne kao
boga snage i bijesa koji je uvijek spreman baciti munju, nego kao boga
puna ljubavi i saaljenja za eovjeka, s plemenitou i dobrotom, uz izraeno spokojstvo i olimpski mir.
Zbog svojega velikog ugleda, djelo je ubrajano u sedam svjetskih
uda. Naalost, statua nije sauvana. U hramu je bila do 395. poslije
Krista, a onda je prenesena u Konstantinopol. Unitena je u poaru 475.
godine.
O njezinom izgledu znamo, uz opise koje su nam ostavili antiki
pisci, po kopijama lika na novcu Elide iz rimskoga doba. \
Presjek Zeusova hrama u Olimpiji s kipom Zeusa Olimpijskog,

rekonstrukcija
105 (gr. H orai, lat. H orae) boice godin jeg doba i reda u prirodi i
drutvu. K eri su Zeusa i boice Tem ide.
H arite (gr. C harites, lat. G ratiae) boice draesti i Ijepote. K eri Zeusa i
O ceanide E urinom e. V . Zam arovsky, 1973,b, 110 111, 113.
432
Lik Fidijinog Zeusa

prikazan na novcu iz
Elide, Muzej u Olimpiji
Zeusov hram stradao je 426. god. poslije Krista u poaru. Zatim je

551. i 552. god. bio poruen, kao i drugi spomenici svetita, prilikom
potresa. Sauvani su samo visoki temelji hrama po ijim se poploanim
povrinama mogu vidjeti sloeni i razbacani tamburi (dijelovi), ostaci
stupova hrama.
Trijem Eho Ispred zida koji zatvara prostor Altisa, s njegove
istone strane, vide se ruevine stoe trijema Eho ili trijema Jeke.
Tako su ga zvali zbog zvunosti. U njemu se odbijao i vraao glas i do
sedam puta. Trijem se zvao i Poikile (Sareni), kao i poznati trijem na
atenskoj agori, jer je bio ukraen razliitim crteima i slikama slavnih
umjetnika. Sagraden je tijekom vlasti Filipa II. Makedonskog, oko 350.
prije Krista. Trijem je bio dug 97,81 m, irok 9,81, a nosila su ga 44
dorska stupa, koji su ukraavali njegovu fasadnu stranu okrenutu pre
ma Altisu. Unutranji, ijei red stupova u jonskom stilu dijelilo je tri
jem uzuno na dva dijela. Medu brojnim bazama za statue ispred tri
jema nalazila se i osnova na kojoj su bila podignuta dva jonska stupa
visoka oko 10 m, koji su nosili pozlaene statue (vladara?). Nekoliko
tambura tih stupova je sauvano. Tu se mogao vidjeti i spomenik Ptolemeja II. Filadelfa (284.246. prije Krista) i njegove ene Arsinoje.
Eksedra se nalazi na sjevernoj strani svetog prostora izmedu
Herina hrama i riznica. To je zapravo Nimfej monumentalna fontana
polukrunog oblika koja se opskrbljivala vodom s izvora iz okolnog
podruja svetita. Voda se skupljala u gornji bazen, iz kojega je otjecala
433
kroz odvode lavljih glava u nii bazen. Sluila je za osvjeenje brojnim

hodoasnicima i posjetiteljima, osobito u vrijeme natjecanja za vruih
dana.
Sagradio ju je Herod Atik106 izmedu 156. i 160. god. poslije Krista.
Na vrhu polukrunog zida bile su poredane statue obitelji Heroda Atika.
Na ravnom rubu gornjeg bazena, u sredini, nalazila se statua bika koja
se moe vidjeti u muzeju.
Riznice Istono od Eksedre, uza sjevemi zid Altisa, na zidanoj
terasi bile su sagraene riznice kao zavjetni manji hramovi, koje su
polisi podizali Zeusu, slino kao to su riznice podizane Apolonu u Del
fima. Sluile su za uvanje bogatih zavjetnih darova. Sagraene su tije
kom 6. i 5. st. prije Krista. Bilo ih je trinaest. Vei je broj riznica dar
gradova grkih kolonija, medu kojima su: Gela, Metapont, Selinunt,
Sirakuza, Kirena, Sibaris, Bizant, Epidamnos, zatim Megara J;
Sikion. Za neke riznice nije utvrdeno kojem su gradu pripadale. Riznica Sikionjana bila je jedna od najuglednijih. Dar je sikionskog tiranina Mirona, a podignuta je poslije njegove pobjede u utrci kolima na
33. olimpijskim igrama. Megarani su svoju riznicu sagradili od plijena
koji su uzeli nakon pobjede nad Korintom. Ona koja je bila najblia
stadionu pripadala je Geli sa Sicilije. Sve su one danas ruevine. Do
riznica je vodilo visoko stubite.
Metroon Ispod terase na kojoj su smjetene riznice prostirao se
u smjeru istokzapad hram Majjsie bogova (Reja ili Kibela). Graen je
u dorskom stilu izmedu 400. i 360. prije Krista. Imao je est stupova na
proelju i zaelju, i po 11 sa svake strane. Hram je bio dug 20,67 m,
irok 10,62 i visok 7,50 metara. U rimskoj epohi u hramu su bile smjetene statue rimskih careva, od kojih se isticala golema statua cara
Augusta, koja se moe vidjeti u Muzeju Olimpije.
Zane I Od Metroona, uza zid terase s riznicama, prema ulazu za
stadion nalaze se poredane baze na kojima su nekada stajale bronane
statue Zeusa. Bilo ih je esnaest. Narod je statue nazivao Zanes (Zeusi).
Podizane su novcem kazni koje su plaali natjecatelji ako bi prekrili
pravila igara (npr. pomiivanje novcem ili darovima svojeg sportskog
suparnika). Statue su postavljane pred ulazom u stadion kao upozorenje
svima koji sudjeluju na igrama, kako je to bilo i zabiljeeno elegijskim
stihom na jednoj statui: Olimpijska se pobjeda ne postie novcem ve
brzinom nogu i snagom tijela.
Tek na 98. olimpijskim igrama podignuto je prvih est statua. Kao
prvi natjecatelj koji se posluio podmiivanjem spominje se Eupol iz
106 H erod A tik (oko 101. 177.), podrijetlom iz M aratona, bio je jed a n od najbogatijih ljudi toga vrem ena. Sagradio je stadion i odeon u A teni i bio m ecena pri
izradi m nogih drugih spom enika. P. G rim al, 1968., 462.
434
Tesalije. Kanjen je i on i oni koji su primili mito, Nakon Eupola, drugi

kanjeni natjecatelj bio je Atenjanin Kalip, koji se natjecao u petoboju
na 112. olimpijskim igrama. Tada je podignuto novih est statua sa
zapisanim elegijskim stihovima, koji nisu bili nimalo blai od onih koji
su govorili o kazni Eupola.
Gimnazij Prvi grki gimnaziji nisu imali oblik poput kasnijih. To
su bili neomeeni prostori meu drveem, uz sagradenu atletsku stazu
i druge povrine koje su sluile za izvodenje raznih vjebi i pripremu
atletiara za natjecanja. Tek kasnije gimnaziji su se poeli ogradivati
zidom i trijemovima. Nastajale su nove prostorije za vjebe, kupaonice
i prostori za odmor, predavanja i drugo. Izdvojeni su bili prostori za
vjebe hrvanja (palestre) od onih za podizanje ope fizike pripremljenosti i atletsko vjebanje (gimnaziji).
Takav gimnazij bio je sagraden u Olimpiji u 2. st. prije Krista. Nala
zio se zapadno od Pritaneja i ulaza u posveen prostor Altis. Zapadnom stranom bio je blizu obala Kladeja, koje je rijeka stoljeima poplavljivala i razarala. Gimnazij je oblikovao otvoreni pravokutni prostor s
trijemovima na sve etiri strane, sagraenim u dorskom stilu. Danas su
vidljivi ostaci podignutih tambura stupova na bazama s istone i june
strane.
U otvorenom prostoru atletieari su vjebali tranje i pentatlon (petoboj). U razdobljima kinog vremena, vruina i jako hladnih dana vjebanje se izvodilo u prostoru ispod istonog trijema, ija je duina bila
oko 210 m. Na kraju junoga i istonoga trijema gimnazija oko 200. prije
Krista bio je sagraen sveani ulaz propileje. Imao je dvostruku
unutranju kolonadu stupova u korintskom stilu.
Palestra kola za hrvanje i hrvalite u staroj Grkoj. Palestra u
Olimpiji u osnovi se nije razlikovala od slinih gradevina u drugim
gradovima, Epidauru, Prijeni i Pergamonu (koje su zapravo bile spoj
gimnazija i palestre). S june strane nadovezivala se na gimnazij. Sa
gradena u 3. st. prije Krista imala je kvadratni oblik stranica duine 66
metara.
Glavni ulaz nalazio se na sjeverozapadnoj strani, a druga su dva
ulaza bila s june strane. Palestra je sadravala unutranje kvadratno
dvorite, koje je sluilo ponajprije za vjebanje hrvaima, ali i pankratistima, atletiarima i drugim mladim portaima. Dvorite je zatvarao
peristil, koji je imao po 19 dorskih stupova na svakoj od etiri strane.
Palestra je s tri strane iza stupova peristila imala vise prostorija, ije su
ulaze krasili jonski stupovi. Navodimo: efebej prostoriju, koja je sluila
za vjebalite mladia, eleotezij dvoranu za mazanje tijela uljem, konisterij dvoranu, u kojoj su se poslije mazanja uljem posipali prahom. Tu
su jo prostorije za zagrijavanja, kupaonice s toplom i hladnom vodom,
prostorije za svlaenje i druge. Za kinih dana ili vruina vjebalo se
4 35
Stupovi Palestre
u Olimpiji iz 3. st.
pr. Kr.
pod trijemovima. Godine 1955./56. njemaki arheoloki institut djelomino

je obnovio palestru. Danas se moe vidjeti vei broj podignutih stupova,
pa je posjetitelju lake doarati njezin prvobitni izgled.
Thekoleon Juno od palestre u ostacima ruevina vise gradevina,
blie zidu Altisa, nalazio se Thekoleon ili Kua za sveenike. Bila je
namijenjena za stanovanje visokih sveenika (theokoloa) svetita u Olimpiji i njegove pomonike. Glavni njihov zadatak bio je voditi brigu oko
obrednih rtava, Bili su posebno birani za svake Olimpijske igre medu
najutjecajnijim sveenikim obiteljima u Elidi. Istraivanja su pokazala
da svi dijelovi gradevine nisu gradeni istodobno. Zapadni dio, koji je
sadravao dvorite okrueno odjeljenjima, cini se da je stariji i pripada
vremenu prije 350. godine prije Krista. Istoni dio obuhvaao je dvorite
s vrtom i peristilom, isto okruen odjeljenjima, i pripadao je kasnijoj,
rimskoj epohi.
436
Heroon Ta se gradevina nalazila tik uz Thekoleon, s njegove

zapadne strane. Iz rekonstrukcija je vidljivo da je imala kvadratni oblik.
U sjeveroistonom dijelu nalazila se kruna prostorija u kojoj je bio
posveeni rtvenik nepoznatog heroja. Pauzanija navodi da je to rtvenik Pana107, to vjerojatno ne bi odgovaralo nazivu gradevine.
Ne zna se kad je tono sagraden Heroon. Spominje se vrijeme prije
Midskih ratova108, to znai kraj 6. ili po. 5. st. prije Krista. Posljednja
istraivanja dokazuju da su to bile toplice preuredene poslije u He
roon.
Fidijina radionica S june strane Thekoleona i Heroona, sagra
dena u smjeru istok zapad, nalazila se radionica slavnog kipara Fidije. Podignuta je poslije Fidijinog dolaska iz Atene u Olimpiju, nakon
438. god. U njoj je izradio velianstveno djelo Zeusa Olimpijskog.
Atelje je bio istih dimenzija i veliine kao to je bila i cela Zeusova
hrama u Olimpiji, da bi kipar ito bolje povezao statuu s prostorom u
kojem je trebala biti postavljena.
Na tome dijelu, kod iskopavanja, pronadeni su sitni predmeti i matrice koje su koritene kod izrade i ukraavanja statue. Na temeljima
radionice danas emo vidjeti ruevine starokranske trobrodne bazilike
s apsidom i narteksom iz sredine 5. st.
Terme Zapadno od Heroona i Fidijine radionice, prema rijeci
Kladeju, vidi se kompleks ruevina koje pripadaju termama. Najvei dio
je uglavnom iz razdoblja rimske gradnje, dok su neki elementi iz klasinog doba, 5. i 4. st. prije Krista. Skupina ruevina termi iz rimske epohe
nalazi se zapadno od Buleuteriona i sjeverno od Pritaneja. U sklopu
toga dijela su i ostaci dvaju hotela iz 1. i 2. st. poslije Krista, ije su
mnoge sobe bile ukraene podnim mozaicima.
Leonidaion Podignut je juno od Fidijine radionice. S gimnazijem, palestrom, Thekoleonom s jedne strane i zapadnim zidom Altisa s
druge strane formirao je Ulicu povorke. Zove se tako jer su njom redovito
uoi otvaranja Olimpijskih igara prolazile povorke sveenika Helanodika, atleta i ostalih natjecatelja, uglednika i drugih i kretale se prema
Buleuterionu.
Leonidaion bijae hotel u dananjem smislu rijei. Sagradio ga je
bogati Leonida, sin Leotosa s otoka Naksosa (po Pauzaniji, Leonida je
domai ovjek), kao zavjetni dar posveen Zeusu u sredini 4. st. prije
Krista. Bio je prostrana kvadratna gradevina s dvije etae veliine 80 x
107 P an (gr. Pan, lat. Pan) prem a grc. m itu b og um a, lovaca i pastira. Sin
nim fe D riope i b oga H erm esa ili najvieg boga Zeusa. V. Zam arovsky, 1973.b, 229
230.
108 Tako T u k idid naziva Perzijske ratove. Taj je naziv i inae b io uobiajen.
Tukidid, 1991., 20.
437
73,51 m. Imao je izvanjski trijem na sve etiri strane, sa 138 jonskih

stupova. U njegovom sreditu nalazilo se dvorite omeeno trijemom sa
svih strana i s 44 dorska stupa. Sobe za smjetaj posjetitelja za vrijeme
trajanja igara bile su rasporedene izmedu izvanjskih i unutrainjih trijemova. U 2. st. poslije Krista u njemu su bili smjeteni upravitelji
Helade. Sauvani su samo temelji.
Buleuterion vijenica koja se nalazila na prostoru juno od Zeu
sova hrama, izvan zida Altisa. U njemu je bilo sjedite Olimpijskog
savjeta (vijea). Sastojao se od dva usporedna krila koja su imala izdueni oblik s apsidalnim zavrecima na zapadnoj strani. Juno krilo sagradeno je u 6. st. prije Krista, a sjevemo neto kasnije, izmedu 490. i
450. godine prije Krista. Tijekom helenistike epohe (3. i 2. st.) dograden je na istonoj strani jonski trijem sa 27 stupova te je povezao juni
i sjeverni dio graevine u cjelinu, u obliku slova U. Izmedu ta dva
korpusa gradevine bio je ograen etverokutni otvoreni prostor u kojem
su se nalazili rtvenik i statua Zeusa Horkija (Zeusa Prisege), koji
je u rukama drao munju. Tu su natjecatelji, njihovi oevi i braa, suei
i uitelji atletike polagali prisegu jedni da nee prekriti pravila
natjecanja, a drugi da e donositi pravedne odluke. Sauvani su temelji
osnovnog zida s fragmentima (tamburi i kapiteli) stupova.
Juni trijem Buleuterion je s june strane bio zatvoren tim tri
jemom. Gradnja trijema datirana je u 4. st. prije Krista. On se svojim
izvanjskim redom dorskih stupova otvara na rijeku Alfej. Unutranji
red stupova sagraen je u korintskom stilu. Juni trijem je, moda, bio
i dio agore, gdje se nalazio glavni ulaz u Altis.
Istono od Buleuteriona i sjeverno od junoga trijema 60. god. poslije
Krista bio je sagraen Neronov slavoluk (s trima prolazima). U rimsko
doba kroz njega je prolazila sveana povorka u prostor Altisa. Ostala je
sacuvana samo baza.
Zgrada jugistok (Neronova vila) nalazila se na uglu jugoistonog dijela Altisa, u liniji produetaka trijema jeke. Sagradena je oko
400. prije Krista. To je bilo svetite Hestije. Na njezinim temeljima u
istonom dijelu sagradena je u rimsko doba druga gradevina od opeke,
za koju se pretpostavlja da je bila Neronova vila.
Stadion se nalazio na sjeveroistonoj strani, izvan prostora Al
tisa. Slubeni ulaz u stadion bio je na kraju reda baza za statue Zanes
i trijema Eho. U 1. st. prije Krista ulaz je sagraen u obliku svoda
(luka), formirajui zidom od tesanika s jedne i druge strane neto dui
prolaz koji je vodio u stadion. Kroz taj ulaz mogli su ui suci, natjecatelji
i slubene osobe, dok su posjetitelji na stadion ulazili s druge strane.
Stadion je, kao i drugi spomenici Olimpije, bio prekriven debelim naslagama zemlje, pa je s njega prilikom otkopavanja skinuto oko 40 000 m3
raznog materijala.
438
Ulaz u antiki stadion u Olimpiji
Stadion je dug 212,50 m, a atletska staza na kojoj su se oravala

natjecanja bila je duga 192,25 m i 30 m iroka. Sa strane stadiona bio
je nasip s blagom padinom, uvren busenjem trave, koji je sluio
gledateljima umjesto zidanih tribina, kakve se mogu vidjeti na stadionu
u Delfima. Stadion je mogao primiti 30 00035 000 gledalaca. Ulaz u
stadion bio je besplatan. Neki su posjetitelji zauzimali mjesto naveer,
dan prije natjecanja.
Atletske staze bile su tako uredene da je istodobno moglo startati 20
trkaa.
Na padini junog nasipa (u istonom dijelu) stadiona nalazila se
eksedra (klupa), gdje su sjedili Helanodici i uglednici. Na suprotnoj,
sjevernoj strani nalazio se mramorni zrtvenik na kojem je sjedila sveenica Demetre Hamine, jedina ena koja je bila ovlatena pratiti olimpijska natjecanja. Spominje se da se prvi arhajski stadion (sredina 6.
st.) nalazio izmedu Zeusova rtvenika i poetka dananjeg stadiona. U
5. st. prije Krista stadion je premjeten na istok, a dobiveni je prostor
posluio za nove gradnje. Stadion koji je do danas sauvan potjee iz 4.
st. prije Krista, uz neke dogradnje iz rimske epohe.
Hipodrom S june strane stadiona nalazio se hipodrom. Sluio je
za konjske utrke i natjecanje dvokolica. Duina mu je bila est olimpijskih stadija ili 1153 m. Sa zapadne strane zatvarao ga je trijem Agnapta (graditelja). Gledatelji su promatrali utrke s padina nasipa, slino
ANTIKI GRADOVI I AEHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
439
kao i kod stadiona. Vode rijeke Alfeja unitile su hipodrom u potpunosti

te nema tragova njegovih ostataka.
Muzej
U blizini svetita, na predjelu sjeveme strane brda Kronion, sagraen je novi muzej u Olimpiji. Otvoren je za posjetitelje 1972. godine. U
toj zgradi prostranih dvorana izloene su kolekcije umjetnikih predmeta i skluptura starijeg muzeja, i najznaeajniji nalazi novijih iskopa
vanja. Od 1886. god. djelovao je stari muzej u Olimpiji. Izloke u novom
muzeju opisat eemo po redu dvorana, kako su i rasporedeni. Kod opisivanja i nabrajanja zadrat emo se kod najzanimljivijih te onih eksponata
koji svojom umjetnikom kvalitetom zasluuju da se o njima nesto vise
kae. Svakako, najveu pozomost pobudit e dvorana V. sa skulpturom
Zeus i Ganimed, dvorana VI. sa statuom Nike (Pobjede), zatim VIII.
s Hermesom i Dionizom i sredinja dvorana XI. u kojoj se mogu
vidjeti bogatstvo i ljepota skulptura s oba zabata Zeusova hrama.
Dvorana I. Odmah iza ulaza u muzej nalazi se ta dvorana. U njoj
su izloene baze sa zapisima, koje su pripadale statuama iz 5. st. prije
Krista. Posebno je zanimljiva maketa svetita u Olimpiji, koju su izradili strunjaci njemakog arheolokog instituta. Osim te, postoji i druga,
starija maketa iz 1931. godine, radena po planu Wilhelma Dorpfelda.
Ona je bila izloena u starom muzeju. Maketa puno pomae kod predoavanja nekadanjeg izgleda svetita.
Dvorana II. Idui lijevo iz prve dvorane dolazimo u drugu. Ovdje
se susreemo s brojnim i zanimljivim izlocima iz pretpovijesne epohe,
koji svjedoee o ivotu ljudi na tom podruju jo u neolitiekom vremenu.
Navodimo ulomke glinenih vaza iz kasnog neolitika 4000.3000. god.
prije Krista, protoheladskog 2800. 1900. i mezoheladskog razdoblja
1900. 1600. godine prije Krista. Pronadeni su uglavnom na podruju
svetita i novog muzeja. Najstarijim izlocima pripadaju i tri mramoma
idola s Ciklada iz treeg tisuljea prije Krista, pronadeni na podrueju
Elide. U vitrinama se vide glinene vaze, koje su koritene za uvanje
nakita, i drugi predmeti mikenske epohe 1600. 1100. god. prije Krista.
U toj su dvorani izloeni ex-voto predmeti posveeni Zeusu, iz geometrijskog razdoblja 900.700. prije Krista. Osobito su se istieali tronoci
od bronce, i to elegancijom i bogatstvom dekoracije. U malim vitrinama
zapazit emo likove malih kurosa iz 7. st. prije Krista. U jednoj skupini
vitrina su raznovrsni predmeti od terakote i bronce iz 9. i 8. st. prije
Krista. To su male figure ljudi i ivotinja, dvokolica, minijatumi tronoci i drugo. I na kraju, u sredini dvorane su izloena unikatna djela
konji od bronce, a datirani su u posljednje godine geometrijskog raz
doblja, 760. 700. godine prije Krista.
440
Dvorana III. Izloeni predmeti u toj dvorani otkriveni su na

prostoru svetita Olimpije i po obiljejima pripadaju kraju geometrijskog (8. st.) i osobito arhajskog (7. i 6. st. prije Krista) razdoblja. Pojedini izloci nastavak su geometrijske umjetnosti iz prethodne dvorane,
kao to su figurice ljudi i ivotinja od peene gline i bronce, razliiti mali
predmeti, prizori iz lova, darovi ex-voto, brojno oruje i slino.
U jednoj vitrini su likovi lavova, grifona i sirena s poetka 6. st. prije
Krista. Oni govore o jo uvijek snanom orijentalnom utjecaju na razvoj
grke skulpture. Tu emo vidjeti brojne ploice od bronce ukraene
mitolokim scenama iz arhajskog doba 7. i 6. st. prije Krista. Na prosto
ru svetita istraivanja su otkrila vei broj titova i oklopa, od kojih su
dva lijepa bronana oklopa zauzela mjesto u vitrini u sredini dvorane,
a potjeu iz 7. st. prije Krista. Izloena je itava zbirka ratnog oruja
(kacige, trake, titovi) iz arhajske epohe. Posebno se uoavaju kacige
korintskog i ilirskog tipa iz 8.5. st. prije Krista.
Lijevo i desno u dvorani s orujem izloen je vei broj bronanih
figura boanstava, pobjednika, trkaa, vozaa kola, grifona i drugih iz 7.
i 6. st. prije Krista. Ima zanimljivih izloaka od terakote. Posebno ukazujemo na arhajsku glavu od vapnenca goleme kultne statue Here koja
se nalazila u njezinom hramu, s poetka 6. st. prije Krista. U dnu dvora
ne izdvojena je monumentalna akroterija od peene zemlje s Herina hra
ma, datirana potkraj 7. st. prije Krista. Na zidu se vidi rekonstrukcija.
Dvorana TV. Iz prostora tree dvorane izravno se ulazi u tu malu
dvoranu u kojoj emo vidjeti izloke uglavnom iz arhajskog razdoblja
Plan Muzeja u Olimpiji
441
Bronana statueta konja,

460. pr. Kr., Muzej
u Olimpiji
grke umjetnosti. Uz brojne male vaze s bogatim ukrasima, ije su blistave boje sauvane do dananjih dana, izloeni su i razni drugi pred
meti kao to su minijaturne kue, figurice od terakote itd. U zadnjoj
vitrini te dvorane izloene su statua i odlino izraena glava od peene
gline. Ona je najvjerojatnije ukraavala akroteriju riznice Sibarisa oko
520. god. prije Krista.
U drugim vitrinima desno i lijevo vidi se mnogo bronanih predmeta,
statueta, ukraenih veih i manjih vaza. Desno je u dvorani postavljena
mramorna statua ene obuene u peplos, koja se oslanja na figuru lava,
iji su ostaci djelomice sauvani. Na suprotnoj strani od ulaza u dvoranu
izloeni su dijelovi skulpture sa zabata riznice Megarana. Oni prikazuju
borbu bogova i giganata, kraj 6. st. prije Krista. Sa strane je rekonstrukcija te skupine.
Izloeni su i elementi krova (sime) pronadeni na arhajskim gradevinama Altisa i dio ukrasa od peene gline sa zabata riznice Gele, 6. st.
prije Krista. Na izlazu iz dvorane ugledat emo postavljenu figuru ovna
i bronani stolac iz sredine 5. st. prije Krista.
442
Zeusova otmica
Ganimeda, oko 470. pr.
Kr., Muzej u Olimpiji
Detalj Zeusova figure
Dvorana V. U dvorani IV. upoznali smo se izlocima arhajskog

razdoblja, a u dvorani V. vidjet emo predmete iz pretklasinog (480.
450. god.) i klasinog doba (5. i 4. st.).
Lijevo od ulaza nau e pozornost privui najpoznatije djelo te dvo
rane. Izradeno je u terakoti, a predstavlja Zeusovu otmicu Ganime
da109. Skulptura je pronadena na stadionu, i s obzirom na krhkost materijala, izvrsno je sauvana. Sastavljena je od desetak fragmenata, od
kojih je prvi pronaden 1878. god. Figura Zeusa je u snanom iskoraku
lijeve noge, s vrsto stisnutim likom Ganimeda desnom rukom. Nestaje
ona poznata arhajska ukoenost, iako arhajskih elemenata ima jo u
obradi kose i nabora odjee. Skulpturu je izradio kipar Aristoklo oko
470. god. prije Krista, a dar je Tesalca Gnatisa. Dalje emo vidjeti lava
109 Gammed je, prema legendi, sin dardanskog kralja Trosa. Vinotoa bogova na
Olimpu. Svojom ljepotom zanio je najvieg boga Zeusa, po ijoj ga je zapovijedi
donio orao na Olimp. V. Zamarovsky, 1973\ 100; J. Pinsent, 1990., 118. i 121.
443
u sjedeem stavu i dupina, koji su raeni u terakoti sredinom 5. st. prije

Krista. Slijedi akroterija s nepoznate graevine iz 400. god. prije Krista.
U prvoj vitrini s desne strane nalazi se prekrasna glava od terakote,
koja je pripadala statui Atene. Glava potjee iz 490. god. prije Krista.
Sadri u sebi svu ljepotu arhajskog izraza. Tu je i skupina Kora i Satira
koja je pripadala akroteriji jedne od riznica, oko 500. prije Krista. U
nekim vitrinama desno vidjet emo razliite izloke od bronce, i to figure
boanstava, ptica i drugih ivotinja. Zanimljiva je figura malog konja,
takoer od bronce, koji je pripadao skupini jedne kvadrige oko 470. prije
Krista. U jednoj vitrini izloeni su predmeti pronadeni u Fidijinom
ateljeu. To su matrice od gline, koje je Fidija koristio za namjetanje
zlatnih ploica pri izradi statue Zeusa, alati za obradu kosti, dijelovi
bjelokosti i drugi materijal. Najznaajnija je mala ojnohoe na kojoj je
pisalo (urezano na ponoju) da pripada Fidiji. U vitrinama s lijeve
strane vidjet emo bronane kacige, povijesno vrlo zanimljive, medu
njima osobito one koje su vjerojatno pripadale Miltijadu, velikom atenskom vojskovodi i zapovjedniku Atenjana u bici kod Maratona 490. god.
prije Krista. Njemu su posveene poslije pobjede.
Na kraju dvorane vide se mramome statue, koje e pobuditi nae
zanimanje. One predstavljaju likove boanstava, medu kojima je i Zeus.
Tu su i helenistike bronane kopije renomiranih umjetnikih djela iz 5.
st. prije Krista, koa to je Polikletov Dorifor.
Dvorana VI. Iz dvorane V. lijevo ulazimo u malu dvoranu, u
kojoj emo vidjeti jedno od najljepih umjetnickih djela klasinog doba
grke umjetnosti. To je N ike (Pobjeda)110, rad kipara Peonija iz Mende
na Halkidici. Nazvana je po autoru i Peonijeva Nike. Datirana je izmedu
425. i 421. prije Krista. Peonije je izradio i akroteriju na istonom dijelu
Zeusova hrama. Izradena je novcem dobivenim od plijena, kao dar otoka
Sfakterije111. Skulptura Nike bila je postavljena na uglu jugoistonog
dijela Zeusova hrama. Visoka oko tri metra, nalazila se na stupu trokutastog podnoja, devet metara visine. Nike je prikazana rairenih
krila i nagnutog tijela prema naprijed, pa dobivamo dojam da se sputa
s neba na zemlju. Uz rairena krila, podignutom lijevom rukom pridrava plat koji je zategnula struja vjetra, dok u sputenoj desnoj ruci
nosi maslinovu granicu za ovjenavanje pobjednika. S prednje strane
hiton je potpuno priljubljen uz tijelo, otkrivajui u potpunosti lijevi dio
grudi i bedro lijeve noge. Desnom nogom dotie krila orla, koji simboli-
110 Nika (gr. Nikfi, lat. Victoria) boica Pobjede. Pomogla je Zeusu da pobijedi kad se borio protiv oca Krona. Poslije toga postala je Zeusova nerazdvojna
pratilja na Olimpu. V. Zamarovsky, 1973.b, 210.
111 Sfakterija je otok uza zapadnu obalu Peloponeza, juno od grada Pilosa.
444
Peonijeva Nike,
425. 421. pr. Kr.,
Muzej u Olimpiji
445
zira visinu s koje se boica sputa. Iako je zamisao djela bila vrlo sloena, Peonije ga je rijeio uspjeno, na orginalan nain. Uspio je postii
ravnoteu nagiba tijela u jednom, i zategnutost plata u drugom smjeru.
Svojim stilom izraza veoma podsjea na Nike s balustrade (jonskog hra
ma Atene Nike na atenskoj Akropoli), od kojih se neke nalaze u Akropolskom muzeju. Otkrivena je u dosta oteenom stanju: bez krila, lijeve
ruke, lica i s djelominom desnom rukom i platom. U potpunosti je
rekonstruirana i obnovljena.
Dvorana VII. Ta se dvorana nalazi desno od dvorane V. Pred
meti izloeni u njoj pripadaju kraju 4. st. prije Krista i veinom su iz
helenistike epohe 3. i 2. st. prije Krista. Ima ih i iz kasnijeg razdoblja.
Pronadeni su na podruju svetita Olimpije i antikih gradova Elide,
Pirgosa i drugih mjesta.
Izloeni su uglavnom sitniji izloici. Male glinene vaze, niz enskih
figura, osobito od bronce. Mogu se takoder vidjeti glave enskih statua
od mramora i razni drugi predmeti. Meu izloenim eksponatima je i
glava statue Aleksandra Makedonskog, kopija Lizipinog djela pronadenog kod jednog sela u Elidi. Iz helenistikog razdoblja su glava statue
atleta i sauvana baza atleta od bronce. Vidjet emo i mramornu statuu,
vjerojatno Dioniza, s poetka 4. st. prije Krista, i itav niz lavljih glava
od terakote iz unutranjeg dvorita Leonidaiona.
Dvorana VIII. Jedno od najpoznatijih i malobrojnih sauvanih
remek-djela grke skulpture 4. st. prije Krista, Praksitelov H erm es s
D ion izom 112, izloeno je u toj dvorani. Pronadeno je prilikom iskopavanja
1877. g. u Altisu, u celi Herina hrama. Na tom mjestu ga je vidio Pauzanija u 2. st. Krista. Skulptura je izradena u mramoru 343. god.
prije Krista, a visoka je 2,15 m. Prikazan je Hermes u cvatu mladenake
ljepote, u leernom stavu dok nosi malog Dioniza nimfama. U trenutku
odmora od zamornog puta, Hermes ' lijevom rukom, u kojoj ri Dio
niza, oslonio na deblo drveta preko kojega je prebacio svoj bogato naborani ogrta. Na taj nain igra se s Dionizom, koji posee za groem u
Hermesovoj ispruenoj desnoj ruci. U stisnutoj aci lijeve ruke rao je
izgubljeni tap isprepleten dvjema zmijama, to je bio atribut glasonoe
i simhdl mira. Teina Hermesova tijela poiva na desnoj nozi, a lijeva je
malo izbaena u stranu. Umjetnik primjenjuje Polikletov kanon iz 5. st.,
no daje jai oslonac svojim figurama na lakat. Tako je postizao osobitu
112 Hermes (grc. Hermes, lat. Mercurius) glasnik bogova i provodnik mrtvih
u podzemni svijet. Bog je i trgovaca, hodoasnika i putnika. Sin je boga Zeusa i
Plejade Maje.
Dioniz (gr. Dionysos i Bakchos, lat. Bacchus) bog vina i vinogradarstva. Sin
Zeusa i ljubavnice mu Semele. V. Zamarovsky, 1973.b, 61. i 128; N. A. Kun, 1971.,
42 46; J. Pinsent, 1990., 31 33, 48. i 50 52.
446
Hermes
s Dionizom,
Muzej
u Olimpiji
447
elastinost i gracioznost, oslobaajui ih stroge Polikletove arhitektonike. To se vidi i kod drugih Praksitelovih djela (Apolon Saurokton
i Satir koji se omara), koja komponira u obliku slova S. Hermes je
lik mladog mukarca, a ne atleta, sa sanjarskim pogledom i smijekom
koji se vii na njegovu licu. Povrina mramora obraena je majstorski
s mnogo senzibiliteta, blago i meko, koristei se igrom svjetla, pa se
dobiva dojam ivotnosti figure. Unato nekim miljenjima strunjaka da
bi to mogla biti rimska kopija Praksitelova djela, prevladava stav da je
rije o originalnoj Praksitelovoj skulpturi iz 4. st. prije Krista.
Dvorana IX. Statue i drugi nalazi koji se mogu razgledati u toj
dvorani pripadaju rimskoj epohi od 1. st. prije Krista do 4. st. poslije
Krista. Veina izloenih statua pronaena je u eksedri Heroda Atika i
hramu Metroonu, a predstavljaju lanove obitelji Heroda Atika i rimske
careve i carice. Navodimo neke: statua Klaudija (41. 54. god.) s orlom
na bazi podsjea na Zeusa; statua Tita (79.81.), vjerojatno Domicijana
(81. 96.), Agripine (pretpostavlja se), ene cara Klaudija i Neronove
majke. Tu je i statua cara Hadrijana (117. 138.), oduevljenog oboavatelja Grke, i njegovog ljubimca Antinoja, iju emo krasnu statuu
vidjeti i u Muzeju u Delfima.
Malo dalje vidimo statue s eksedre: vjerojatno Heroda Atika (101.
177.) u togi i njegove supruge Regile. Lijevo su, jedan za drugim, izloeni portret mladog Lucija Vera (161. 169.), cara Antonina Pija (138.
161.) i fragment statue njegove supruge Faustine Starije. Tu je i statua
Faustine Mlae, supruge cara Marka Aurelija (161. 180.), i vrlo dobro
ouvana statua Pope, Neronove supruge.
U vitrinama lijevo i desno izloeni su sitni predmeti od bronce,
mramorna figura Asklepija, glinene vaze i figurice od peene gline. Na
kraju dvorane je monumentalna statua cara Augusta (27. prije Krista
do 14. poslije Krista), koja se nalazila u Metroonu.
Dvorana X. Izloeni predmeti su nalazi otkriveni u svetitu Olimpije. Pripadaju razlicitim epohama, od geometrijske do rimske. Najprije
emo uoiti dvije mramorne statue Nemezis-Tihe iz 2. st. poslije Krista.
U vitrinama su rasporeeni razliiti mali predmeti od bronce i peene
gline iz geometrijskog razdoblja 9. i 8. st. prije Krista, a odnose se na
Olimpijske igre. Medu mnogim bazama statua olimpijskih natjecatelja,
posveenih pojedincima, nalazi se baza statue Polidama (Lizipovo djelo)
iz Tesalije, hrvaa i akaa s nekoliko reljefa, koji predstavljaju njegove
pothvate, oko 360. god. prije Krista. Od zanimljivijih izloaka spomenut
emo, naposljetku, nadgrobnu mramornu stelu atleta u akanju Kamila
iz Aleksandrije, pobjednika u Nemeji, 3. st. prije Krista. Ona nosi dirljiv
natpis, prema kojem je Kamilo poslije natjecanja umro, molei prije toga
boga Zeusa da mu da nagradu ili smrt. Taj primjer pokazuje koliko je
za mlade natjecatelje znaila olimpijska pobjeda.
448
Dvorana XI. Kad se pogleda plan muzeja, vidi se da posjetitelji

iz dvorane X. moraju ponovo proei kroz dvoranu I., u kojoj su bili na
poetku razgledavanja, i iz nje ui u najveu, sredinju dvoranu XI.
Tamo e nai sauvanu najbogatiju cjelinu grke skulpture s kraja prve
polovice 5. st. prije Krista, ito stilski pripada strogom stilu (480.450.
god.). To je skulptura zabata i metopa sa Zeusova hrama u Olimpiji.
Pauzanija je naveo u svojem putopisu da je Peonije iz Mende autor
skulpture istonog zabata, a Alkamen zapadnog. Novija istraivanja pokazuju da se tehnika rada te dvojice autora razlikuje od navedene zabatne
skulpture, te da su ti umjetnici djelovali u drugoj polovici 5. st. prije
Krista. To znai da su ukrasi djelo drugih nepoznatih autora.
Sauvane skulpture isto n o g zabata postavljene su na lijevoj stra
ni zida dvorane. Prema mjesnoj legendi, prikazan je trenutak pred utrku na kvadrigama P elopsa, sina lidijskog kralja Tantala, i Enom aja,
kralja Pize u Elidi. Za pobjedu u toj utrci, Pelops je kao nagradu dobio
Enomajevu lijepu ker Hipodamiju (vidi o Pelopsu na str. 100 102).
Scena je sloena od dvadeset figura.
6 5
Istocni zabat Zeusova hrama u Olimpiji
M. Sredinja i najveca figura te kompozicije je bog Zeus. Prikazan

je kao nevidljivi sudac izmedu dvojice hrabrih suparnika. U lijevoj ruci
dri munju, a desnom, priljubljenom uz tijelo, lako zadrava svoj hiton.
Glava figure nije sauvana.
1. Lijevo od Zeusa je Enomaj s kacigom na glavi. Desna ruka mu
je oslonjena na bok, a u lijevoj dri koplje (nije sauvana kao ni dio
lijeve noge).
2. Do Enomaja je Steropa, njegova supruga (jedna od keri
Atlantovih) i majka Hipodamije, obuena u dorski peplos, koji joj daje
dostojanstveno dranje. Kao i mu, puna je strepnji glede ishoda utrke
i sudbine koja ih eka. Dok je tijelo dobro ouvano, glava je u potpunosti
unitena.
3. Ispred Enomajovih konja klei sluga koji pridrava i smiruje
konje.
449
Hipodamija s istonog zabata

Zeusova hrama, Muzej u Olimpiji
4. Konji Enomaja (etiri). Djelomimo su sauvani samo gornji

dijelovi tijela, kola su unitena.
5. Mirtil113 je vjerojatno voza Enomajovih kola.
6. Iza Mirtila je muka figura u sjedeem stavu, najvjerojatnije
predstavlja vraa.
7. U kutu zabata, u leeem poloaju, predstavljen je snani mladi mukarac, personifikacija rijeke Alfej. Nedostaje glava i desna ruka.
113 M irtil (gr. M yrtilos, lat. M yrtilus) sin boga H erm esa i voza kola elidskog
k ralja Enom aja. Pom ogao je Pelopsu da pobijedi u utrci s Enom ajem . Prem a jednoj
verziji, podm itio ga je Pelops, a prem a drugoj H ipodam ija. U bio ga je Pelops sruivi ga s visoke stijene. V. Zam arovsky, 1973.b, 202; J. Pinsent, 1990., 114; N. A.
K un, 1971., 127 128.
450
a) Na drugoj strani zabata, desno od Zeusa je Pelops, snane atletske figure, koji u desnoj ruci dri koplje, a u lijevoj tit. Figura je dosta
oteena. Nedostaju osobito dijelovi ruku i nogu.
b) Do Pelopsa je njegova izabranica Hipodamija, koja u svojoj nemoi iekivanja utrke podie rukama svoj dorski peplos. U strahu, ali
i elji i nadi da e u utrci pobijediti Pelops.
c) Uz Hipodamijine noge, ispred figura konja, klei sluga kao pandan lijevoj strani kompozicije.
d) Kvadrige Pelopsa. Neto bolje sauvane glave konja nego kod
Enomajove skupine.
e) Iza kvadrige je figura starijeg mukarca koji sjedi i u lijevoj ruci
dri tap (ili prut), a desnom rukom dotie bradu. Ne zna se je li to
voza kola ili vra koji se plai i kao da nasluuje veliku nesreu.
f) U daljem slijedu figura prema kutu zabata je sjedei lik mladog
ovjeka, ije je dranje teko objasniti. Prije odaje ravnodunost, nego
zabrinutost za zavretak utrke.
g) Leea figura, kao i na lijevoj strani lijepoga mladog mukarca,
personificira Kladej, drugu rijeku Olimpije. Izvrsno je sauvana, nedos
taju samo ruke.
Na desnoj strani zida dvorane izloeni su ostaci skulpture sa zapadnog zabata. Kompoziciju ini skladno sastavljena 21 figura, a predstavljala je panhelensku legendu: borbu Lapitalu i Kentaura. U prikazanim scenama doli su do punog izraaja estina i nasilje kojom su
pijani Kentauri pokuavali Lapitima oteti ene. Vjerojatno je prikazom
te borbe autor aludirao na borbe Grka s azijskim barbarima koji su im
eljeli oteti sve ne samo zemlju, nego i slobodu.
Zapadni zabat Zeusova hrama u Olimpiji
M. U sreditu kompozicije je figura boga Apolona, koji je naroito

bio tovan u Tesaliji, gdje se borba odravala. Svojom prisutnou,
olimpskim mirom boanstva, ljepotom i snagom, pokuavao je zaustaviti
suoenje, borbu, kazniti nepravdu i vratiti mir.
451
Apolon i kentaur, sa zapadnog zabata Zeusova hrama u Olimpiji,

oko 460. pr. Kr., Muzej u Olimpiji
1.
Kentaur Eurition otima Diadumeju, Piritojevu nevjestu. To je
najljepa skupina te cjeline. Lijepu Diadumeju obuhvatio je desnom ru
kom oko struka, a prednje noge je isprepleo s njezinim tijelom. Ona se
brani rukama, dok jedan Lapit pokuava udariti Kentaura u glavu. To
je Piritoj115, koji je straga iznenadio svojim maem divljeg protivnika.
Na glavi Kentaura vide se rupice koje su, ini se, nosile vijenac od zlata
i tako ga razlikovale od drugih Kentaura. To je omoguilo laku identifikaciju. Diadumeja je dobro sauvana, a Kentauru pak glava i dio
konjskog trupa.
115 Piritoj je sin kralja Iksiona i njegove ene Dije. Kralj Lapita, plemena u
Tesaliji. Kentauri su divlja mitoloka bia, koja su bila u susjedstvu Lapita, pola
ljudi pola konji. Piritoj ih je pozvao na svoju svadbu s Diadumejom, sa svim grkim
junacima. Kad su se Kentauri napili, napali su mladu i ostale lapitske ene. Nakon
estoke borbe, skoro svi su poubijani. V. Zamarovsky, 1973.b, 247 248; N. A. Kun,
1971., 216 218.
452
2. Ta je skupina vrlo oteena, a prikazuje Kentaura kako je

ugrabio mladu enu nekog Lapita.
3. Kentaur je obuhvatio Lapitkinju za kosu i ona mu se hrabro
suprotstavlja. S lijeve strane dolazi u pomo jedan Lapit, iznenaduje i
napada Kentaura. Figure su djelomino sauvane.
4. Mlada ena lei oslonjena na laktove ruku i zaplaena promatra borbu. Figuri je oteen dio glave, lijeva ruka, a potpuno joj nedostaju desna ruka i stopalo.
5. U kutu zabata vidi se u leeem stavu lik ene, koja ima slino
dranje kao i figura ispred nje.
a) Na desnoj strani zabata, odmah iza Apolona, osobito je zanimljiva
skupina koja prikazuje mladu Lapitkinju kako svojim rukama estoko
odbija od sebe divljeg Kentaura, koji je obuhvatio njezino tijelo svojim
prednjim nogama. U blizini se naao Tezej, vjerni prijatelj Piritoja, i
snanim zamahom svojih ruku pokuava straga udariti Kentaura. Prednji dio figura je dosta oteen.
b ) Ovdje se vidi kako je Lapit snano desnom rukom stegnuo Ken
taura za vrat. Ovaj mu se suprotstavlja, ali u borbi sa snanim i hrabrim Lapitom posre. Po sredini je skupina dosta oteena.
c) Kentaur pokuava podii Lapitkinju. Ona ga u tome sprjeava. S
lea, u kleeem poloaju, jedan Lapit napao je Kentaura noem, probivi mu grudi. Dobro je sauvana figura mlade ene.
d) Lapit lei i prati sa zebnjom borbu. Figura je jako oteena.
e) U kutu je figura ene u leeem stavu, koja zatvara kompozieiju.
Na suprotnoj strani od ulaza u dvoranu izloene su metope pronaosa
i opistodoma Zeusova hrama. Na njima je u visokom reljefu prikazano
12 Heraklovih junakih djela.
Najprije emo opisati metope pronaosa:
1. metopa: Heraklo nakon borbe s nemejskim lavom. Heroj je zavrio
svoje prvo junako djelo. Umoran, poloio je desnu nogu na lava i oslonio se na svoj tap (toljagu). Tu je i boica Atena, njegova zatitnica. Sve
je izraeno kao psiholoka drama. Sauvani su fragmenti odljeva. Pojedini originali nalaze se u Louvreu, a odneseni su prilikom francuskih
istraivanja 1829. godine.
2. metopa: Heraklo s lernejskom hidrom. Nekoliko je fragmenata
sauvano.
3. metopa: Heraklo predaje Ateni stimfalske ptice. Atena sjedi na
stijeni i desnom rukom prima dar. Figura Herakla je oteena.
4. metopa: Heraklo je ukrotio kretskog bika. Sauvan gornji dio reljefa metope.
5. metopa: Heraklo i kerinejska kouta iz Arkadije.
6. metopa: Heraklo i Hipolita, kraljica Amazonki, iji je pojas traio.
Postoje kao rijetki fragmenti te dvije zadnje metope.
453
Atena, Heraklo
i Atlant, mramor,
oko 460. pr. Kr.,
metopski reljef
sa Zeusova
hrama
u Olimpiji, Muzej
u Olimpiji
M etope opistod om a jesu:

1. metopa: Heraklo s divljim veprom planine Erimanta u Arkadiji na
Peloponezu. Dri ga na ramenima i izaziva strah kralja Mikene Euristeja.
2. metopa: Heraklo je ukrotio Diomedove (kralja u Trakiji) lijepe i
snane konje.
3. metopa: Heraklo izmuen s divom Gerionom, ije je krave trebao
dotjerati u Mikenu. Sauvano je samo nekoliko fragmenata.
4. metopa: Heraklo i jabuke Hesperida. Jedna od najljepih metopa.
Vidi se kako Heraklo pridrava nebeski svod, dok mu titan Atlant donosi tri zlatne jabuke od svojih keri. Boica Atena iza leda Herakla
pomae pri pridravanju nebeskog svoda. Figure Herakla i Atlanta nisu
u donjem dijelu sauvane.
5. metopa: Heraklo i uasni pas iz Hadovog podzemnog carstva. Vidi
se oteena figura Herakla u borbi s psom.
6. metopa: Heraklo isti staje elidskog kralja Augija. Uz Herakla je
Atena, dok on obavlja postavljeni zadatak. Lik Herakla dosta je oteen.
Stilska znaajka plastine dekoracije Zeusova hrama moe se svesti
na realistiki izraz s jednostavnim, strogim linijama i formama, uz poneki ostatak stilizacije. Sloenost likova i sloboda pokreta, oslobadanje
figura krutosti i ukoenosti pribliava tu skulpturu klasinom stilu.
OROPOS
Na atikom poluotoku, u njegovom sjevernom dijelu, arheolozi su
otkrili jedno od zanimljivih manjih nalazita antiki Oropos. Iskopa
vanja je provodila arheoloka grka sluba pod vodstvom Leonardosa, i
to od 1927. do 1930. godine (bila su prekinuta smru tog istraivaa).
Nastavljena su od 1960. godine. Otkriveni ostaci arhitektonskih i drugih spomenika ukazali su da je rije o svetitu Amphiareionu, posveenom heroju Amfijaraju, za kojega se vjerovalo da je bio obdaren iscjeliteljskom moi. Svetite je osnovano u njegovu cast i proulo se po svojim
proroanstvima i ljekovitosti. Smjeteno je bilo u zaklonjenom poumljenom predjelu na lijevoj obali rjeice Keimaros.
Prema grkom mitu, bio je sin kralja Ekla, kralj Argosa i junak u
ratu sedmorice protiv Tebe. Po nagovoru zeta Polinika, sina tebanskog
kralja Edipa, unato svojem protivljenju jer bogovi nisu bili tome skloni,
otiao je u ratni pohod na Tebu. Slavna sedmorica voa ne samo da su
doivjeli poraz, nego su svi osim Adrasta izginuli. Amfijaraj je pokuao
pobjei tebanskoj vojsci, ali ga je u njegovim ratnikim kolima dostigao
snani sin boga Posejdona, Periklimen. Pokuao ga je probosti kopljem,
u emu ga je sprijeio najvii bog Zeus izbacivi munju pred Amfijaraja,
uslijed ega se u zemlji napravila pukotina u kojoj je nestao sa svojim
ratnikim kolima nedaleko grada Tebe. Njegov kult primili su stanovnici oblinjeg Oroposa i poeli se okupljati oko svetog izvora kroz koji se,
kako se mislilo, udom ponovno pojavio. Izvor je bio poznat po svojim
ljekovitim svojstvima. Svetite je postalo poznato kao Ijeilite ve u 4.
st. prije Krista. Dolazili su ljudi iz cijele Grke, da bi se izlijeili, ali i
po savjete boga, prinosei mu za rtvu neku ivotinju, najee ovna ili
kozu. Pacijenti su za dobivanje odgovora podvrgavani surovom tretmanu, te su provodili no u svetitu.
Spomenici
Od otkopanih graevina svetita najpoznatiji su ostaci manjeg dorsk og hrama Amfiarosa (Amfijaraja) podignutog u 4. st. prije Krista,
455
Ostaci
Enkoimeteriona
(dugog trijema)
iz 4. st. pr. Kr.
iz svetita
Amphiareiona
kod Oroposa
amflprostilnog tipa sa est stupova na proelju. Hram se sastojao od

trodijelnog naosa i pronaosa. Temelji su mu jelomino sauvani i restaurirani. Osnova kultnog kipa jo uvijek se moe vidjeti in situ.
Nekoliko metara ispred procelja hrama otkriven je zrtvenik iz istog
vremena kao to je i hram. Zapadno od hrama nalazio se sveti izvor u
koji su pacijenti i drugi posjetitelji bacali novie, s nadom u brzo ozdravljenje i dobro zdravlje. Posjetitelji su pili i izvorsku vodu iz koljki
koje su u veem broju pronaene kod iskopavanja.
Iznad oltara (rtvenika) i eksedre otkrivena je terasa s tridesetak
baza s natpisom, koje su nosile kipove iz rimskog doba.
Najzanimljivija graevina svetita bio je Enkoimeterion, dugi tri
jem otkopan sjeveroistono od hrama. Bio je sagraen 387. prije Krista
(vidljivi ostaci), a fasadu su mu krasili dorski stupovi, dok je njegova
unutranjost bila podijeljena po duini sa sedamnaest jonskih stupova.
Na krajevima se nalazila po jedna manja dvorana, za koje se pretpostavlja
da su sluile enskim pacijentima. Uz dui zid otkriveni su dijelovi
mramornih klupa s nogama u obliku grifona, a na kojima su bolesnici,
potujui grub ritual svetita, navlaili krvavu kozju kou i tako provodili cijelu no. Na temelju pacijentove interpretacije sna, sveeniei su
456
Tragovi malog kazalita, iz

322. pr. Kr., iz Amphiareiona
kod Oroposa
propisivali lijekove za ozdravljenje. Takvo lijeenje donekle podsjea na

ono u Asklepijevu svetitu u Epidauru.
Iznad trijema otkopani su tragovi m alog kazalita s polukrunom
orkestrom, koje je moglo primiti svega 300 gledatelja. Sauvano je pet
mramornih ukraenih prijestolja (tronova) namijenjenih sveenieima i
poasnim gostima. Restauriran je dio proskeniona s osam dorskih
stupova.
Istono od trijema otkrivene su kupelji. S druge strane (desne) rjeice otkopana je k lep sidra, ili hidraulini sat, iz 4. st. prije Krista.
Ostale iskopine ukazuju da su u tome dijelu graevine sluile vjerojatno
za smjetaj bolesnika, kao sanatorij, graene kao hoteli i slino. Nastale
su u rimskom razdoblju kada je svetiite postajalo sve popularnije.
Na tom se podruju nalazi M uzej u kojem se mogu razgledati
uglavnom nalazi iz toga svetiita. Osim brojnih natpisa, tu su i razni
kipovi (biste), arhitektonski dijelovi i artefakti hrama i Enkoimeteriona
i drugi pronadeni predmeti.
P E LA
Sjeverni i dijelom sjeveroistoni dio Grke zauzima pokrajina
Makedonija. Oko 7. st. prije Krista na tom su prostoru Makedonci utemeljili svoju dravu. Jedan od njezinih najstarijih gradova, uz Edesu i
Aigai, bio je Pela (Pella). Njegovi dananji istraeni ostaci nalaze se oko
40 km zapadno od Soluna, u blizini ceste za Edesu.
Kratka povijest
Tijekom vladanja kralja Arhelaja I. (gr. Archelasos, oko '413. do
399.) Pela je proglaena prijestolnicom makedonske drave. Do tada je
prijestolnica bila u gradu Ege116 (gr. Aigai). Potkraj 5. st. prije Krista
na makedonskom dvoru boravili su poznati umjetnici, od kojih se spo-
Ostaci
antickog
grada
Pele
116 Na svadbi svoje keri, u ljeto 336. god. prije Krista, u gradu Egi ubijen je
Filip II. Makedonski. Ubio ga je pripadnik njegove tjelesne garde poznat pod
imenom Pauzanija. Ve od 337. godine Filip je bio oenjen Kleopatrom (podrijetlom
iz plemike makedonske obitelji), dok je njegova prva ena Olimpijada otila ivjeti
V. Struve i D. P, Kalistov, 1969., 492 493.
458
minju slikar Zeuksis, glazbenik Timotej, te pjesnici Agaton (Agathon),

Herel i meu njima najslavniji tragiki pjesnik Euripid (Euripides, oko
485. ili 480. prije Krista do 406. prije Krista).
Ovdje je ogoren pjesnik, napustivi Atenu, 408. g. prije Krista, ispjevao tri svoja djela: Ifigeniju u Aulidi, B akhe i Arhelaj tragediju
posveenu osnivau nove prijestolnice.
Pela je rodno mjesto Filipa II. Makedonskog (382.336.) i njegovog
sina Aleksandra Velikog (336.323.) Grad je osobito napredovao u vrijeme kralja Antigona Gonata (Antigonos Gonatas, 277.239.), koji je
mnogo ratovao i makedonsku hegemoniju nametao nekim grkim gradovima. Rimski zapovjednik Emilije Paul (Emilius Paulus, 228. 139.)
razruio je Pelu u ratu koji je vodio protiv makedonskog kralja Perzeja.
U bitci kod Pidne 168. prije Krista Perzej je bio poraen.
Spomenici
Godine 1957. otkriveni su ostaci toga antickog grada, ija arheoloka
zona zauzima oko 3,8 etvornih kilometara. Najvaniji dio iskopavanja
(u drugoj fazi) proveli su prof. Makaronas i Ph. Petsas. Oni su otkrili
rask on e m o za ik e iz 300. godine prije Krista. Inae, to arheoloko
nalazite presijeca prometnica SolunEdesa. Sjevemo od prometnice
Plan grada Pele
ANTIKI GRADOVT I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH.
459
Lov na lava, mozaik, oko 300. pr. Kr., Muzej u Peli
otkriveni su temelji nekoliko veih pravokutnih kua (blokova). Meu

njima se istie Kua lova na lava. Ime je dobila po otkrivenom ukrasnom mozaiku, koji je vjerojatno prikazivao Aleksandra u borbi s lavom
(u ratnom pohodu po Aziji) kada mu je u pomo stigao zapovjednik
Kratero (vidi plan C mjesto mozaika).
Na istu temu podignut je spomenik u Apolonovu svetitu u Delfima.
U navedenoj kui otkriven je jo jedan iznimni mozaik, koji predstavlja
Dioniza na leima leoparda (plan B).
I u dvije susjedne zgrade (bloka), otkopane zapadnije, pronadeni su
vrijedni mozaici. Navodimo Lov na jelena (plan E) i Amazonomahiju
Mozaik na
antikom
lokalitetu u Peli
460
(plan F). Jedan dio mozaika restauriran je i izloen u muzeju (na arheolokom nalazitu), ili je ostavljen i konzerviran in situ. Karakteristino
je za te mozaike da su figure raene u prirodnoj veliini. Otkriveni su
i drugi predmeti, a meu njima i bronane statue Posejdona i jedna
helenistika figura. Navodimo i zanimljivu figuru psa izraenu u mramoru (460. 450. godine prije Krista).
Na akropoli, koja se nalazi na breuljku iza nalazita, otkopana je
eksedra i velika helenistika gradevina s debelim zidovima i dorskim
stupovima. Pretpostavlja se da je to bilo neko od svetita, a manje je
vjerojatno da su to ostaci palace kralja Arhelaja.
Iskopavanjima nisu otkriveni tragovi antikog kazalita u kojem se
408. prije Krista prvi put izvodila Euripidova tragedija Bakhe.
Neto dalje od antike Pele izbjeglice su podigle novu Pelu. U blizini
su otkrivene Aleksandrove kupke i helenistika fontana renovirana u
rimsko doba.
RAM N U N T
U sjeveroistonom dijelu atikog poluotoka, na obali Eubejskog zaljeva, nalazio se antiki grad Ramnunt. Bio je udaljen 55 km od Atene
i 14 km od Maratona. To je prekrasno podruje koje zasluuje razgledanje ne samo zbog svoje romantinosti i ljepote nego i zbog povijesne i
arheoloke zanimljivosti. U 4. st. prije Krista spominje se granina tvrava u Ramnuntu. Tu je bilo rodno mjesto govornika Antiphona (480.
god. prije Krista). Njegovu kolu govornitva posjeivao je i Tukidid.
To je podruje bilo poznato ve u 6. st. prije Krista kao tovalite
kulta boice Nemeze. Neto dalje od grada, prema unutranjosti, nastalo je Nemezino svetite, otkriveno iskopavanjima Staisa 1890. 1894.
god. i Orlandosa 1922. 1923. godine.
Prema grkom mitu, Nemeza (gr. Nemesis), boica odmazde, bila je
ki boice noi Nikte. Ljude je prema odreenim zaslugama obdarivala
sreom ili nesreom. Posebno je progonila bahate, one koje je trenutana
srea toliko zaslijepila da su poeli initi nedjela. Takve je proganjala i
kanjavala nesreom. Atributi te boice bili su uzda, mjera, ma i bi.117
Ostaci Nemezina hrama u Ramnuntu, 5. st. pr. Kr.

117 ini se da se bijes te boice suprotstavio barbarima koji su se na Maratonu
iskrcali. Ne bojei se da e im bilo to smetati pri zauzimanju Atene, oni su jedan
parski kamen dovezli da bi izradili znak pobjede, kao da su ve pobijedili. Pauzanija,
1989., 61.
462
U Ramnuntu je tovana zajedno s Temidom118 kao boica reda i

prave mjere.
S p o m e n ic i
Svetite se nalazilo u manjoj dolini na umjetno zaravnjenoj povrini,
irokoj 46 m, sagraenoj velikim blokovima od mjesnog mramora. Bilo
je ogradeno zidom. Ulaz se nalazio na jugoistoku. U sreditu svetog
prostora otkopani su ostaci dvaju hramova koji su bili uniteni, kao i
itavo svetite, dekretom rimskog cara Arkadija 399. poslije Krista. Hramovi su bili sagradeni jedan pokraj drugoga. Hram b o ice T em ide bio
je manji i stariji, veliine samo 10,75 x 6,5 m. Sastojao se od naosa i
malog trijema s dvama dorskim stupovima in antis. Zidovi, dijelom sauvani, bili su konstruirani od poligonalnih blokova bijelog mramora.
Hram je datiran u 6. st. prije Krista. Godine 1890. otkrivena su dva
sjedita posveena Temidi i Nemezi i tri statue u naosu s ugraviranim
podnojima, a koji su preneseni u Nacionalni arheoloki muzej u Ateni.
Tragovi svetita u Ramnuntu
118 Temida (gr, Themis) prema mitu, kei boga neba Urana i boice zemlje
Geje. Spominje se kao boica zakonitog poretka. Sa Zeusom je imala sedam keri:
tri Moire, boice sudbine, tri Hore, boice godinjih doba i Dike, koja je postala
boica pravde. Temida je uvijek zajedno s Dike sjedila pokraj Zeusa kad je bio
vrhovni sudac. Navodi se da je Temida imala i dva sina s jednim Titanom. V.
Zamarovsky, 1973.b, 288.
Kip boice Nemeze,

kopija prema
Agorakritovu
originalu, Ny
Carlsberg Glyptothek
u Kopenhagenu
463
464
Drugi hram, vei i neto mlai, bio je posveen boici Nemezi.

Datiran je u 5. st. prije Krista. Bio je to dorski peripter sa 6 x 12
stupova. Vidljive su njegove ruievine. Po stilskim osobnostima, taj je
hram slian Posejdonovom u Sunionu i Hefesteionovom u Ateni, pa se
smatra da je djelo istog arhitekta. No on odstupa u veliini. Umjesto 13
stupova na duim stranama, taj ih je hram imao 12. Gradnja je zapoeta
prije izbijanja Peloponeskog rata. Prema Dinsmooru, vjerojatno je to
bilo na dan poetka svetkovina odravanih u ast boice Nemeze (5.
boedromiona, ili 30. rujna 436. prije Krista). To se zakljuuje na osnovi
jednog sauvanog natpisa. Raspored hrama bio je uobiajen podjelom na
naos, pronaos i opistodom. Naos nije bio dijeljen na brodove. Sauvani
tamburi na est stupova, na junoj strani, ukazuju da uljebljenja stu
pova nisu bila dovrena. Ima miljenja da hram nikada nije u potpunosti
dovren. Ukrasi hrama nisu ouvani. U naosu hrama nalazila se kultna
statua boiee Nemeze. Otkopavanjem su otkriveni fragmenti kipa i
njegovo postolje. Kip je djelomino rekonstruiran, ali mu nedostaje glava,
koja je zavrila u prostorima British Museuma. To je djelo izradio u
parskom mramora kipar Agorakrit, a oko 420. godine prije Krista bilo
je postavljeno u naos hrama. Taj kipar potjee s otoka Parosa i smatran
je jednim od najcjenjenijih Fidijinih uenika. Pauzanija je ostavio opis
kipa, prema kojemu je boica u lijevoj ruci drala jabukovu granicu, a
u desnoj ruci pehar. Na glavi je imala vijenac (krunu) ukraenu jelenima
i boicama pobjede. Pauzanija je djelo pripisivao Fidiji. Postolje toga
kultnog kipa, prema rekonstrukciji L. Palata, ukraavao je reljef s
prikazima nekoliko likova vezanih za Nemezu i u ovom sluaju njezinu
ker, lijepu Helenu. Lijevo se nalazi kralj Tindarej, do njega braa
Dioskuri, Kastor i Polideuk, u sredini su Nemeza, Leda (Tindarejeva
ena) i Helena, desno su likovi Agamemnona, Menelaja i Pira. Ti pojedini
detalji govore kako je izgledao kip u svojoj cjelovitosti s postoljem.
Otkrivene su jo neke nedovrene figure, koje se s drugim fragmentima nalaze ispred ruevina hrama.
Desetak minuta hoda prema moru nalazi se manji osamljeni breuljak koji je bio okruen zidom s tornjevima, u opsegu oko 800 m, a gdje
se nalazio antiki grad. U tom dijelu otkopani su ostaci malog hrama,
gimnazija i citadele.
S I K I O N
Poloaj i legendarno osnivanje grada
Na cesti koja vodi od Korinta prema Patrasu, na udaljenosti oko 20
km, nalazi se naselje Kiato, od kojega se lijevo odvaja put do ostataka
antikog grada Sikiona (Sikyona). Ubrajao se medu najstarije grke gradove. Bio je glavni grad podruja Sikionije.
Prema priama Sikionaca, koje je zabiljeio Pauzanija, prvi stanovnik njihove zemlje zvao se Egijalej, za kojega se misli da je osnovao u
ravnici grad Egijaleju. Poslije, kada je kraljem Egijaleje postao Lamedont,
pozvao je za ratnog prijatelja Sikiona iz Atike, kojemu je i svoju ker
Zeuksipu dao za enu. Kada je Sikion poslije postao kraljem, po njemu
je grad nazvan Sikion, umjesto dotadanjeg imena Egijaleja, a zemlja
Sikionija.
Povijest Sikiona
Tradicionalan popis uz svoje herojske kraljeve spominje i Adrasta iz
Argosa, koji je u mladosti pobjegao u Sikion, gdje je poslije postao kra
ljem i vodom sedmorice protiv Tebe. Prema homerovskom katalogu,
bio je voa ete iz Sikiona za Troju. Poslije invazije Dorana na Peloponez grad e pasti pod vlast Argosa. Oko 660. g. prije Krista Ortagoras,
prvi tiranin Sikiona, osnovao je dinastiju.
Gospodarsko znaenje grada nikada nije bilo tako veliko da bi se
dalo usporediti s ulogom Korinta. Najvei uspon u gospodarskom i kulturnom pogledu doivio je od sredine 7. do sredine 6. st. prije Krista pod
vlau tiranije Ortagorida, osobito pod tiraninom Klistenom od 600. do
570. g. Sikion je pozant kao umjetniko sredite grke proizvodnje
keramikog posua i naroito po koli skulpture iz bronce. Spomenut
emo neka imena kipara i ljevaa bronce: Aristoklo, Kanah, , Patroklo, Olimp, Alip, Damokrit, Kantar, uveni Lizip i drugi, te slikari
Pauzija, Pamfilos i Apel. Napredak grada je rastao sve do helenistikog
doba. Njegov novac bio je u veoj uporabi od 5. do 3. st. prije Krista.
U Peloponeskom ratu Sikion je bio lojalni saveznik Sparte. Godine
368. prije Krista grad je osvojio Epaminonda iz Tebe, ali nakon izvjesnog vremena graanin Sikiona, Eufron, prisvojio je upravu grada. Pot
kraj 4. st. (303. prije Krista) Demetrije Poliorket (337.283.), sin An-
466
Sikion, ostaci antikog grada s kazalistem
tigona Jednookog,119 razorio je antiki grad u ravniei i dao sagraditi novi

uz nekadanju akropolu. Gradu je promijenio ime i nazvao ga Demetrijada u svoju cast. Od godine 251. prije Krista Arat (271. 213.), znaajni dravnik i vojskovoa, uveo je grad u Ahejski savez. Nakon toga
ubrzo je od Ahejaca izabran za vodu saveza. Kada je 146. g. prije Krista
Korint bio razruen, Sikion je preuzeo nadzor i organizaciju Istmijskih
igara do obnove i gradnje Korinta. Grad Sikion, koji je dao sagraditi
Demetirje Poliorket 303. g. prije Krista, nalazio se 3 km od mora, na
velikom platou izmedu rijeka Azapa i Helisona. Plato je bio razdijeljen
na krevite nagibe i niu terasu, akropolu staroga grada i gomje terase,
formirajui trokutasti poloaj. Rubom platoa prostirale su se zidine gra
da. Na najnioj razini platoa smjestilo se dananje selo.
Iskopavanja grkog arheolokog dratva i profesora Orlandosa otkrila su mali dio grada. Jedna od najzanimljivijih gradevina bile su
velike rimske kupelji gradene opekom u 2. i 3. st. poslije Krista One su
obnovljene i danas slue mjesnome muzeju u kojem su izloeni fragmen-
119 Antigon (382. 301.) zvani Kiklop bio je jednook, jedan od dijadoha ili
Aleksandrovih nasljednika, dobio je pri podjeli drave, poslije kraljeve smrti, Frigiju, Lidiju i Pamfiliju. Pao kod Ipsa. Plutarh, 1988., knjiga III., 377., bilj. 9.
467
ti skulpture iz arhajskog, a osobito helenistikog i rimskog doba, vaze iz

razliitih razdoblja, figurice i friz od terakote, predmeti od bronce (ogledala) i brojni primjeri mozaika iz 4. st. prije Krista, s biljnim motivima,
prikazom grifona i drugim.
Na jugu se mogu vidjeti ruevine helenistike agore. Iskopavanja su
otkrila temelje arhajskog hrama, koji je bio obnovljen u helenistiko
doba. Taj hram je vjerojatno pripadao bogu Apolonu. Obnovio ga je
Pitoklo, a spominje ga i Pauzanija. Na krajnjem jugu agoru su zatvarali
helenistiki trijem i Buleuterion s hipostilnom dvoranom gotovo kvadratnog oblika, iji je strop nosilo 16 jonskih stupova. U blizini su pro
nadeni i ostaci gimnazija. Sagraden je na dvije razine povezane stubama. Na sjeverozapadu od gimnazija bilo je sagraeno kazalite, jedno
od najveih u kopnenoj Grkoj. Bilo je usjeeno u prirodni nagib platoa,
izmedu gomje i donje terase. Otkriveno je iskopavanjima amerike arheoloke kole 1889. 1891. godine. Kazalite je sagraeno poetkom 3.
st. prije Krista. Vidljivi su ostaci polukrune orkestre, iji je promjer 20
m. Bila je graena od nabijene (utrte) zemlje. Gledalite s vise od 50
redova kamenih sjedala bilo je promjera 120 m. U prvim redovima pronadeno je sjedalo s naslonom. Nekoliko se redova sjedala s orkestrom
dobro uoava na tom nalazitu. Na suprotnoj strani gledalita otkriveni
su temelji skene, ispred koje se nalazio trijem s 13 dorskih stupova in
antis. Dalje sjeverozapadno od kazalita, vide se ostaci stadiona.
SPA R TA
P o lo aj i m its k i p o eci g ra d a
Pripada najslavnijim gradovima-dravama u povijesti antikih Grka. Nastala je u Lakoniji, jugoistonom dijelu Peloponeza. Prema mitskoj prii, Spartu je osnovao kralj Lakedetadn, .sifl Zfeusa i 1>iadfe Tdijgite., ' dobila -pa
$
Sparta je mazivana 1 Lakedemon, a gtanovmci Lakedemonjant. Take se
nazivao u mikensko doba i ahcjski grad koji so u homerskini ^|$||
Menelajeva prijestolnica.
Grad Sparta nastao je izmedu 11, i 9. st. Krista iz pet ramjih
dorskih naselja ujedinjenih u cjelinu. Dorani su podruje Lakonije
osvpjili do kraja drugog tisulje'a. Na njemu su do taffiM pj p l
Prema predaji, Dorane je na teriotiij Sparte doveo kralj Aristodem,
potomak Heraklov. Imao ie dva sina blizanca. Euristena i Prokla. Poslije
Aristodemove smrti, obojica su naslijedila oca i istodobno vladali Spartom. Euristen je imao sina Agisa, tfllfcojemu
Wliie kraljevski rod
dok J i
'4 po . pdtpfljte,, ,. AtftSei
ime
'lltfK i legenda o dualizmu vladavine kraljeva iii
eS a rtf Povijesna su tumafenja neStO drukeija; prvo, do navedenpg je
nagodbom tfemlbrMte plemena
pi#||j|je. Iiiksftjji!
j Sparte, i drugo, to je sporazurono rijeeno izmeu Dorana osvajafa |
starosjeditelja Ahejaca. Sigurno je pak da su rana stoljea spartanske
povijesti nakon dorskih osvajanja ostala nedostatno rasvijetljena.
L ik u rg i u te m e lje n je s p a r ta n s k e d r a v e
Prema tradiciji, ravhi i politiki poredak i ustrojstvq vlasti u Sparti ustanovio je legendarni zakonodavac Likurg. Postoje razliita miljenja o vremenu u kojem je ivio, ako je postojao kao povijesna osoba.
Pretpostavlja se da je to druga polovica 9. st. i poetak 8. st. prije
Krista. Utemeljena drava bila je vojnika i oligarhijska. Stanovniitvo
Sparte dijelilo se od, poznatih nam, najstarijih vremena tia tri klasne
skupine: Spartijate, P e rije ce (Perioikoe) i H elote (Heliotes, Heilotai).
Spartijati, potomci i nasljednici Dorana, bili su zemljoradnici i ratnici, jedini koji su imali vlast u lakedemonskoj dravi. Posvedivali su
naroitu pozornost odgoju svoj e mladei. Slabu i bolernu di>\ n iM tvljah
469
su na planini Tajget, a odgoj se posveivao samo zdravima i snanima.

Sve je bilo podreeno vojnikoj slubi, ija je svrha bila mladog Spartijata uiniti vrstim i otpornim vojnikom. Duhovnoj se naobrazbi pridavalo malo znaenje.
Perijeci (ili Okoliani) stanovali su oko Sparte i bili su pokoreni dio
stanovnitva koji je bio Slobodan. Bili su obrtnici i trgovci u Sparti i
smatrani su strancima. Na svojem mjestu izvan Sparte, Perioiki su
imali autonomna naselja gdje su se bavili i zemljoradnjom. Sluili su
vojsku kao hopliti (pjeaci).
I Heloti su bili potomci starosjeditelja. Cinili su brojne stanovnike
Lakonije i Mesenije, koje su Dorci, i poslije Spartijati, pretvorili u dravne robove. Ime su navodno dobili po gradu Helosu u Lakonskom
zaljevu, gdje im je oduzeta zemlja, nakon ega su se digli na ustanak.
Obradivali su zemlju Spartijata i bili su, kao i zemlja, vlsnitvo drave.
Lakonski reljef, oko 540. pr. Kr., Muzej u Sparti
470
Sluili su u spartanskoj vojsci u pomonim odreima pjeadije. Vlast

na Helotima Spartijati su drali terorom.
Uz dva kralja, najveu vlast u spartanskoj dravi imala je Gerusija,
vijee od 28 geronata (gerontes = starci). To su bili Spartijati s navrenih 60 godina ivota. Slubovali su doivotno. Smatrani su najmurijima od mudrih. Od vanijih nalenosti Gerusije bilo je voenje vanjske politike, ijeavanje pravno-politikih problema i suenje svima (pa
fl kraljevima) koji su se ogrijeiili o dravne spartanske interese.
Vaan organ bila je Narodna skuptina (apella), koju su sainjavali
Spartijati s navrenih 30 godina ivota. Skuptina je birala geronte,
efore i druge manje vane dunosnike.
U spartanskom dravnom ustroju vlasti posebnu je ulogu imalo pet
efora (ephores = nadglednik). Oni su birani na godinu dana. Rukovodili
su skuptinom i nadzirali svu vlast u dravi. Objavljivali su rat i sklapali
mir. Bili su veoma moni, osobito u 5. st. prije Krista, i smatrani su
najutjecajnijim ljudima u Sparti. Takvo politiko ureenje Sparte odgovaralo je njezinim tradicijama. Spartanske tradicije i obiaji nisu bili ni
najmanje prilagoeni urbanom napretku i zadrali su se u svom obliku
do klasinoga doba, to je bio jedinstven primjer meu grkim polisima.
Vanija dogaanja iz povijesti Sparte

I u takvim uvjetima, od geometrijskog razdoblja pa do 6. st. prije
Krista, dolazi do procvata umjetnosti u Sparti. To se odnosi i na arhitekturu i kiparstvo u bronci, i posebice na keramiku. Spartanska keramika svojom se kvalitetom i ljepotom mogla mjeriti s korintskom. Izvozila se na Samos, u Kirenu, Tarent i Etruriju. U 7. st. prije Krista cvjeta
i poezija pjesnika Tirteja, u ijim su pjesmama sauvane uspomene na
teke i dugotrajne borbe voene s Mesenjanima. Na spartanske svetkovine tada dolaze poznati pjesnici iz drugih gradova, npr. Alkman iz
Sarda i Terpandar s Lezbosa. Svemu tome pridonijelo je osvajanje susjene Mesenije, to je Spartu uinilo najvanijom dravom na Peloponezu. Tijekom prvog rata protiv Mesenjana (743. 724.), u kojem se
vodila ogorena borba, Spartanci su pod vodstvom kralja Teopompa pokorili Meseniju, a stanovnitvo pretvorili u Helote. Bogata ravniarska
zemlja Mesenija na kojoj su radili potlaeni Heloti postala je osnovni
izvor bogaenja Spartijata. U 7. st. Mesenjani su zapoeli II. mesenski
rat (685.668.) protiv Sparte, ali i ovaj put, nakon dugogodinjih borbi,
i uz pomoe Elide kao saveznika, Spartanci definitivno osvojie Meseniju,
a tako i bogatu zemlju klarose za sebe i svoje potomke. Spartanci
su ratovali i na drugim podrujima Peloponeza u Argolidi i Arkadiji.
Opasni neprijatelj Sparte bio je Argos, sredite Argolide, i to kada je
471
Mramorno poprsje spartanskog

ratnika (kralja Leonide?), S. st.
pr. Kr., Muzej u Sparti
njome u prvoj pol. 7. st. prije Krista vladao moni kralj Fidon (Pheidon).
Sparta je pobijedila i toga protivnika. Poznati su teki i dugotrajni ratovi Sparte s Tegejom. Sparta je tako postigla prevlast na itavom Peloponezu. Svjesna opasnosti koje su joj prijetile, pogotovo od Mesenjana,
sve je podredila vojnikoj izgradnji ustroja rave. U interesu Sparte i
drugih peloponeskih gradova, sredinom 6. st. prije Krista osniva se Peloponeski savez. Gradovi koji su pripadali savezu ostali su autonomni, ali
su imali obvezu, u sluaju rata, suprotstaviti se zajednikom neprijatelju, i to pod vrhovnom, spartanskom komandom.
U prvim perzijskim prodorima prema Heladi Sparta pruila
nikakav otpor. Nije se odazvala na traenje pomoi maloazijskih Jonjana, koji su se digli na ustanak za osloboenje od perzijske vlasti 499.
prije Krista. Meutim, kada je Darije uputio poslanike po Heladi da
itu zemlje i vode kako bi pokazali svoju pokomost, tome se mnoge
manje drave pokorie. No, Atena i Sparta su to odbile i pobile kraljeve
poslanike. Prvi su ih bacili u provaliju, a drugi u bunar. Velik otpor
Perzijancima pruili su Spartanci s kraljem Leonidom 480. prije Kri-
472
sta, i to u Termopilskom tjesnacu, kada su junaki izginuli. Spartanska

vojska se istaknula uz druge Grke, posebice Atenfane i Platejce, pod
^ d a t ^ m Spartanca' Panzatrije 479. god. u bitci kod Plateje u Beotiji,
kada su poraeni nadmoni Perzijanci. Godine 464. prije Krista Peloponez je pogodio potres, to su iskoristili Heloti If. Mesenije f digli III.
tat protiv Sj>a&tiigri.Uz_ igvanjafcu :"pi uf tmi.rk | ugu*
tome, parta j e tada bila ttaiiaea kopnena sila u Grkoj, dok je
prevlast na Egejskom moru pripala Ateni. Rat s lanicama Peloponeskog
saveza, Beoamma i rugima, doveo je Atenjane do toga da su 449. prije
Krista sklopili tridesetogodinji Jjiir sa Spartaiicixna. Peloponeski rat
404.1 izmeu Atene i lanica Peloponeskog saârggvrenje po~
razom Atene. Sparta postaje nrymocnija drava Helade na kopnu i Egej
skom moru, na kojem je vodila neuspjene ratove s Perzijom. Hegemoniju nad Heladom preuzima Sparta. Ostali grki polisi ubrzo su uvidjeli
da je spartanska vladayina gora pd atenske, Frotiv nje ustajo koalicija
gradova k fli to su Teba, Atena,
1 drugi.
neprijatelj Sparti postaje Teba. Potgedom nad Spartancima 371. prije Krista
kod Leuktro, s kraljem Epaminondom na elir. sruili su spartansku, a
uspostavjli svoju hegemonjju Gr&ke. Tebsn&ka se prevlast nije mogla
->
pi !# jrtlfH
;df kod Mantineje 362. H I prije Krista.

u kojoj J e
*1|< su klasne borbe.
Slojevi koji su ostali bez zemlje zahtijevali su oivljavanje reformi starih
Likurgovih zakona. Na elu pokreta za reforme stajao je kralj Agis IV.,
kojega su 241. prije Krista oligarsi dali ubiti. Borbu protiv bogataa
nastavio je i kralj Kleomen III., koji je ukinuo efore i Gerusiju i vladao
kao tiranin. Dodijelio je zemlju onima koji je nisu posjedovali te dodijelo
graanska prava mnogim Perijecima. Nije uspio uspostaviti hegemoniju
Sparte a bio je poraen 221. prije Krista.
U Sparti je ponovno na v ast dola oligarhija koja ju je dovela u
zavisnost od Makedonije i Ahejskog saveza, Sparta je nakon toga opet
zadobila neovisnost pod tiraninom Nabisom, koji je oslobaao Helote i
izjednaavao ih sa slobodnim graanima. Svojom vladavinom ugroavao
je dravni poredak i bio izdajniki usmren 192. prije Krista.
Sparta je bila prisiljena prikljuiti se Ahejskom savezu. Rimljani su
146. prije Krista osvojili Grku, no Sparta je, uz Atenu, dobro prola.
Graani tih dviju drava bili su privilegirani u odnosu na graane drugih gradova-polisa u Heladi.
Postupno je Sparta gubila nekadanje znaenje te je postala neznatni grad u rimskoj provinciji Ahaji. Goti su uni still Spartu 396. poslije
Krista, a najezdom Slavena u 8. st. stanovnitvo je emigriralo u grad
Magne. Grad je ponovno osnovala Bizantija, i to pod nazivom Lakedemonija. Godine 1248. gubi svaku vanost na raun nedaleke Mystre. Pot-
473
puno zaboravljena nestaje iz povijesti, sve dok 1834. nije osnovana nova
Sparta, junije od antickog grada.
Spomenici
Antiki grad Sparta nalazio se na sjeveru i sjeveroistoku od dananjeg modernoga grada. Bio je smjeten u dolini rijeke Eurote, okruen
sa zapadne strane planinom Tajget, a s istone planinom Parnon. Arheoloka iskopavanja izvodili su u vise navrata, od 1906. do novijeg doba,
engleska arheoloka kola i grko arheoloko drutvo. Istraivalo se u
iroj regiji Sparte, a ne samo na podruju antickog grada.
Tripolis
Akvedukt
Kazalite
.
Akropola
Sjev. vrata
' , , j'4' Rotonda

Bizantski zid ' - v .
. Arte.
\ Ortije\\
HrarnlieL ^
Brezuljak
Trijem
J u n a v r a ta
Agora
ifNogometai
dfStadion
V
\
E
JJ
4sridM
r I
4 * 1 1 7 .:
Ktrm/
1
Muzej
Po-aV Vt
Plan grada
Sparte
* '
Gition
474
Otkriveni arhitektonski spomenici vrlo su oskudni, iako Pauzanija u

opisu Sparte spominje vise od trideset hramova uz mnoge druge vane
spomenike. Medutim, bogati su bili nalazi raznih drugih arheolokih
predmeta, kao to su zavjetni darovi (boici Artemidi Ortiji), kipii i
plocice s reljefima od slonove kosti, bronce i olova. Osobito su vani
otkrivene maske od terakote, keramicki nalazi i razni drugi sitni pred
meti.
Antiki grad zauzimao je ire podrucje trokutastog oblika na de
snoj obali Eurote, prostiruci se na est malih breuljaka: Kolona, Akro
pola, breuljak Here i Argosa, Issarion, Dyktynaion i Afroditin breuljak. U klasidno doba, kada je Sparta bila na vrhuncu svoje moi, grad
nije bio zatien zidinama. Prirodni poloaj i vojnidka mod bili su dostatni za zatitu. Kad je dolo do gospodarskog i vojnidkog slabljenja Sparte,
poele su gradnje prvih utvrenja grada. Iskopavanjima su pronadeni
tragovi zidina u vedem dijelu podrudja duine 9,6 km. Najstariji zidovi
nastali su izmedu 307. i 295. prije Krista, a dovreni su kad je epirski
kralj Pir 273. godine prijetio gradu. Godine 218. prije Krista postojali su
ditavi zidovi s vratima. Razruili su ih Ahejci 188. g., a ponovno su
podignuti 184. prije Krista.
Ako u obilasku krenemo od stadiona, vidjet demo da se nedaleko, s
njegove zapadne strane, nalazi grobnica zvana Leonida. Gradena je
u obliku helenistidkog hrama, a sastoji se od dviju prostorija. Ako je
vjerovati tradiciji, Pauzanija (zapovjednik u bitci kod Plateje) detrdeset
je godina poslije Leonidine smrti prenio na to mjesto njegove kosti iz
Termopila. Tu je bio podignut spomenik Leonidi i u njegovoj blizini
nadgrobni spomenik Pauzaniji. Svake su se godine na tom mjestu u
njihovu cast drali govori i organizirala natjecanja na kojima su mogli
sudjelovati samo Spartanci. Iduci sjevemije od stadiona, s desne strane
ulice vidi se prostor rimske agore (ostaci stoe trijema). Ta ulica vodi
do junih vrata Akropole.
Akropola je bila samo neto visa od ostalih breuljaka. Bila je opasana zidinama, koje su gradene izmedu 267. prije Krista i 386. poslije
Krista Na njezinoj istocnoj strani bile su zavrene nakon invazije Slavena u 8. st. Iza vrata uodit demo tragove rimskog trijema, gradenog
opekom u 1. st. poslije Krista U sredini Akropole su graevine koje su
pripadale bizantskoj Lakedemoniji. Iduci zapadno, prolazi se pokraj ruevina dviju crkava iz 11. st. i dolazi se do kazalita sagradenog na
obronku breuljka, 2. ili 1. st. prije Krista. To kazalite, uz ono u Megal^polisu i Argosu, ubr^jano je medu najveda u Grdkoj. Na zidu istocnog prolaza (paradosa) u kamene blokove je urezan popis (imenik) magistrata iz 2. st. prije Krista.
Na sjeverozapadnoj strani Akropole od 1907. mogu se vidjeti ostaci
hrama Atene Halkioikos (Brondane Kude). Hram je bio ukraen bron-
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKAJLITETI GRKIH..
475
Bronani kipi
Atene, oko 450. pr.
Kr., iz hrama
Atene Halkioikos,
Muzej u Sparti
anim ploama. Prema tradiciji, poeo ga je graditi kralj Tindarej, gradnju su nastavili njegovi sinovi, a poslije njih, mnogo godina poslije,
hram su zavrili Lakedemonjani. Spominje se da je za hram izraden
Atenin kip od bronce. Izradio ga je domai umjetnik Gitijada (arhitekt
i ljeva u bronci iz 6. st. prije Krista). Povijesno, u 6. st. prije Krista
datirani su i ostaci hrama. Istono od hrama vide se impozantne ruevine crkve iz 10. st. U blizini je otkriveno i drugo manje svetite Atene
Ergane (?) (Radine).
Pauzanija je na Akropoli vidio jo nekoliko sagraenih hramova, iji
temelji kod iskopavanja nisu otkriveni. Navodi hram Zeusa Kozmeta
(Onaj koji sreuje), Afrodite Areje (Ratnike) i svetite Muza.
476
GRKA OD MITOVA DO ANTTKIH SPOMENIKA
Sjeveroistono od Akropole, na desnoj obali rijeke Eurote, otkriveno

je svetite Artemide Ortije (Uspravne), koje je poznato jo od 10. st.
prije Knsta. Prostor je bio ograen zidovima unutar kojih su se nalazila
dva rtvenika (9. st. prije Krista) na junoj strani i mali hram na
zapadu vel. 17 x 6,60 m iz 6. st. prije Krista. Od tog arhajskog hrama
ouvalo se malo, jer je rekonstruiran sve do 3. st. poslije Krista.120 Is
pred hrama otkriveni su temelji malog kazalita (amfiteatra?) iz rim
ske epohe 2. st. prije Krista.
Neto dalje na sjeveru, uz rijeku, mogu se vidjeti tragovi Heroona
i velikog kamenog rtvenika (koji se pripisuje Likurgu).
Muzej u Sparti
Muzej se nalazi u sreitu novog dijela grada. To je neoklasicistika
gradevina podignuta 1875.76. prema nacrtima arhitekta Hansena. U
njoj su izloene iskopine iz ireg podruja regije rasporeene u pet dvora-
Otmica Europe, rimski mozaik s poetka 4. st. poslije Kr., Muzej u Sparti
120 Predaja tumai da je u tom svetitu uvan posveeni drveni Artemidin kip,
koji je Ifigenija (ki mikenskog kralja Agamemnona i ene mu Klitemnestre) s
bratom Orestom donijela iz daleke zemlje Tauride (dananji Krim). Umjesto u
Brauron na atikoj obali, kip je, po njima, donesen u Spartu jer je tu neko vrijeme
vladao Orest. O tome kipu ima razliitih tradicijskih pria. Pauzanija, 1989., 169.
477
na i vestibul (predvoije). Od raznih stela i reljefa s prikazima heroja

ima primjeraka arhajske i klasine skulpture. U vitrinama su predstavljeni keramika geometrijskog i arhajskog doba te zavjetni predmeti od
terakote, olova i bronce, otkriveni najvie u svetitu Artemide Ortije, te
u drugima: Atene Halkioikos, Menelaionu i svetitu Apolona iz Amikle.
Pozornost e privui i zavjetne maske od terakote i mozaici pronadeni
u rimskim vilama u Sparti. Navodimo vanije izloke po redoslijedu
dvorana.
Vestibul nadgrobne stele s natpisima koji su nekada imali umetnute zavjetne eljezne srpove posveene boici Artemidi Ortiji.
Dvorana I. reljefi iz arhajskog razdoblja; stela s prikazom Hele
ne i Menelaja, pod 6. st. prije Krista; statua boice u sjedeem poloaju;
nadgrobni reljef iz 6. st. prije Krista.
Dvorana II. zavjetni reljefi posveeni Dioskurima Kastoru i
Polideuku; nekoliko kapitela dorskog i jonskog stila otkrivenih u Amikli; mramomo prijestolje s reljefnim scenama iz rimskog kazalita.
Dvorana III. kip boice Artemide iz rimske epohe; gornji mramorni dio kipa spartanskog ratnika (kralja Leonide?), 5. st. prije Krista,
otkriven na akropoli Sparte. Pretpostavlja se da je to dio spomenika
podignutog za Leonida nad grobnicom u Sparti; stela Anaksiksiosa, oko
550. prije Krista; Damanonova stela, pobjednika u utrkama konja s
kolima, uz posveeni dugaki natpis (5. st. prije Krista); mali nadgrobni
reljef s podruja Yraki. U vitrinama je izloena keramika iz Menelaiona
i drugih mjesta, i zavjetne svjetiljke i ploice.
Dvorana IV. zavjetne maske od terakote i zavjetne figurice (statuete) od bronce iz svetita Artemide Ortije; krateri i amfore (neke s
reljefnim prizorima spartanskih ratnika).
Dvorana V. arhajske skulpture iz kasnog razdoblja; fragmenti
reljefa s jonskog sarkofaga; dvije metope i dijelovi triglifa s Akropole;
mozaici iz rimskih vila u gradu: s prikazom Orfeja, Otmica Europe, po.
4. st. poslije Krista, Sapfa, kraj 3. i po. 4. st. posl. Krista, glava Meduze, 5. st., Predstavljanje sunca, pod 4. st. poslije Krista, i mozaik s
prikazom Alkibijada (nije datiran).
Okolica Sparte
Menelaion
Jugoistono od Sparte (neto vise od 4 km), na poloaju pretpovijesne Terapne (Therapne), nalaze se ruevine Menelaiona, svetita Me
nelaja i Helene. Prema tradiciji, to je mjesto dobilo ime po Lelegovoj
(navodi se kao prvi vladar u toj pokrajini) keri Terapni. Spominje se
da su ovdje pokopani spartanski kralj Menelaj i njegova ena Hele-
4 78
Ruevine
Menelaiona,
svetita Menelaja
i Helene,
u okolici Sparte
na,1 i Svetite se nalazilo na piramidalnom breuljku. Otkriveni su

temeljni zidovi iz 5. st. prije Krista. Pronadeni su i neki predmeti (ploice i alati) iz arhajskog doba, s natpisima Helene i Menelaja.
Amikle
Na cesti koja vodi na jug prema Gitijumu (oko 8 km od Sparte)
dolazi se do antikog nalazita Amikle (Amyclae). Grad je dobio ime po
Amiklu, sinu kralja Lakedemona i ene mu Sparte. Ovdje su se rodili
Kastor i Polideuk, slavni dorski junaci sa sestrama Klitemnestrom i
Helenom. U mikensko doba tu je bilo kultno sredite. Godine 1925.
njemaka arheoloka kola tu je vodila iskopavanja. Na malom breuljku Hagia Kyriaki nalazilo se svetite Apolona, okrueno visokim
peribolom. Jo se vide tragovi na jugoistoku. Nema podataka o izgledu
i veliini hrama, ali se zato navodi golema statua boga Apolona s iznimnim, umjetniki izraenim prijestoljem. Ne zna se tko je izradio
statuu boanstva, a za koju Pauzanija kae da je raena bez umjetni121 U tome se s Lakedemonjanima ne slau stanovnici Rodosa. Oni su, kako
predaja kae, navodili da su Helenu poslije Menelajeve smrti otjerala njezina
polubraa iz Sparte. Dospjela je na Rodos, gdje ju je primila njezina prijateljica
Poliksa. Poliksa je bila udana za Tlepolena iz Tirinta, koji je zbog nehotinog ubojstva otiao u izgnanstvo na Rodos. S njim je pola i Poliksa. Kad je Tlepolen umro,
Poliksa je zavladala otokom. Smatrala je Helenu krivom za Tlepolenovu smrt (poginuo u Trojanskom ratu) i eljela joj se osvetiti. Dok se Helena kupala, poslala je
k njoj preodjevene dvorkinje, koje su je pograbile i objesile o drvo. Na Rodosu je bio
hram Helene Dendritide (Objeene o Drvo). Pauzanija, 1989., 174.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI GRKIH...
479
kih pravila. Uz lice, ruke i noge, ostali dio vie je podsjeao na bronani
stup. Na glavi boga bila je kaciga, dok je u rukama drao koplje i luk.
Autor prijestolja bio je Batiklo iz Magnezije (druga pol. 6. st. prije Kri
sta). Ono se po bogatstvu mitolokih scena i prikazanim figurama moglo
usporeivati s najistaknutijim djelima te vrste u antikom svijetu. Prijestolje je bilo napravljeno od vise dijelova, a u njegovoj je sredini stajala
statua boga. Baza statue imala je oblik rtvenika, u koji je bio pokopan
Hijacint.122
Vafio
Nedaleko od Amikle (oko 2 km) nalazi se lokalitet Vafio (Vaphio) na
kojem je otkrivena neopljakana k u poln a g ro b n ica iz mikenskog raz
doblja (15. st. prije Krista). U grobnici je otkriveno mnogo predmeta koji
su inili pogrebni inventar. Bilo je tu ukraenog oruja, ukrasa, posuda
za vino, nakita (narukvica, prstenja) i drugog. Medu predmetima se
posebno istiu dvije zlatne alice (pehari) iz oko 1500. prije Krista.
Reljefno obradeni prikazuju prizore lova na bikove. Izlozeni su u Arheolokom muzeju u Ateni. Po nalazima se zakljuuje da je to bila grobnica
uglednog mikenskog ratnika.
Zlatna alica iz
Vafija kod Sparte,
oko 1500. pr. Kr.,
Nacionalni
arheoloki muzej
u Ateni
122 Hijacint (grS. Hyakinthos) bio je lijep sin spartanskog kralja Amikla i ene
mu Diomede. Ljubimac boga Apolona, koji je s njim esto odlazio u umu u lov ili
se zabavljao s njim u spretnosti i snazi. Bog zapadnog vjetra bio je ljubomoran na
Hijacinta jer taj nije prihvaao njegovo prijateljstvo. Na jednom natjecanju usmjerio je Zefir Apolonov disk u Hijacintovu glavu i usmrtio ga. U sjeanje na njega,
Apolon je uinio da iz njegove krvi izraste cvijee hijacint (zumbul). V. Zamarovsky,
1973.b, 132 133.
S U N I O N
Najjuniji dio atikog poluotoka zauzima strmi kameniti rt Sunion.123 Na njegovom vrhu, 60 m iznad mora, uzdiu se i u dananje doba
pojedini stupovi Posejdonova hrama, po kojima je dobio i drugo ime Rt
stupova. Ve Homer spominje kult posveen tom boanstvu na rtu Sunionu. Udaljen je od Atene oko 70 km jugozapadno.
U antiko doba postojao je na tome mjestu, uz Sunionski zaljev,
antiki grad Sunion, poznat po svojem bogatstvu u klasino doba. U
gradu je bila pristanina luka za trgovake brodove koji su prevozili
teret iz Eubeje za luku Pirej. U luci Sunion nalazio se i brod koji je
prevozio tajne poslanike na otok Delos. Ve za vrijeme Kimona i Perikla
Sunion se utvrdivao. Atenjani to posebice cine u vrijeme Peloponeskog
rata (oko 412. prije Krista) da bi osigurali nesmetan prolaz brodovima
s hranom. Sunion je bio i mjesto gdje su se esto sklanjali odbjegli
robovi, pa je za Terencija (Afer Publije 195. 159.) bio gusarski simbol.
Pretpostavlja se da je jedan od njih sruio neke stupove Posejdonovog
hrama.
Arheoloki prostor nalazi se na zapadnom dijelu breuljka. Iskopa
vanja na tom lokalitetu vodili su Dorpfeld 1884. godine i grko arheoloko drutvo od 1899. do 1915. Od god. 1958. postavljeno je na prvobitno
mjesto nekoliko sauvanih stupova Posejdonova hrama. Dvostruki fortifikacijski zid, duine 500 m, okruivao je akropolu. Na pojedinim mjestima zidovi su dobro ouvani. I Posejdonov temenos bio je ograen
posebnim zidom, u koji se moglo ui kroz p ro p ile je na sjevernoj strani
sagradene u dorskom stilu u 6. st. prije Krista. Propileje su u 5. st. prije
Krista restaurirane u mramoru. Otkriveni su tragovi propileja i trijema.
Kvadratnu dvoranu zapadno od ulaza razdvajao je trijem (portik), uz
koji se pruao dugi zid peribola.
123 Uz rt Sunion vezan je mit o legendarnom atenskom kralju Egeju. Na povratku s Krete, nakon to je ubio Minotaura, njegov sin Tezej zaboravio je, a to je bilo
dogovoreno, na svojoj lai zamijeniti cma jedra bijelima. Takva su trebala najaviti
njegov sretan povratak u Atenu. Kad je ugledao pribliavanje Tezejeve lade s crnim
jedrima, Egej je zakljuio da je Tezej poginuo na Kreti. Nesretan i sav u oajanju
strmoglavio se S visoke stijene u duboko more, koje se od tada zove njegovim
imenom Egejsko more. Grei su ga prije toga nazivali Helenskim morem. V.
Zamarovsky, 1973.b, 71; J. Pinsent, 1990., 110.
481
Posejdonov hram na rtu Sunionu, sagraen 444. pr. Kr.
Posejdonov hram
Podignut je u blizini ruba strme obale, pa je kao istaknuta toka bio
osobito vidljiv putnicima koji su dolazili morem. Hram je bio graden iz
bijelo-sivog mramora koji je vaden u nedalekom (5 km sjeverno) mjestu
Agrilezu. Natpis otkriven 1898. god. potvrduje da je hram posveen
bogu Posejdonu. Plan hrama po svojoj prostornoj i stilskoj izvedbi i
dimenzijama posjea na Hefestion (Theseion) u Ateni.
Hram je bio veliine 31,12 x 13,47 m s po 6 stupova na uim i 13 na
duim stranama. Sagraden je 444. prije Krista u dorskom stilu, i to na
ostacima starijeg arhajskog hrama koji su sruili Perzijanci 480. prije
Krista. Za arhitekta hrama spominje se Koroib iz Atene, koji je vjerojat
no gradio i Hefesteion (Tezejon) u Ateni i hram boice Nemeze u
Ramnuntu kod Maratona. Sastojao se od standardnog unutranjeg
rasporeda: cele, pronaosa i opistodoma, koji su zavravali antama s po
dva stupa izmedu njih. Stupovi su izradeni sa 16 ljebova (kanelira)
umjesto uobiajenih 20, karakteristinih za dorski stil, kako bi lake
odolijevali vjetru, vlazi i soli.
Specifinost hrama je u tome to se na zidovima cele pojavljuje jonski friz, a metope su glavnoga friza reljefno prikazivale kentauromahiju,
482
gigantomahiju i junake Tezejeve pothvate. Nije sauvana zabatna

skulptura, osim lika neidentificirane ene u sjedeem poloaju. Sauvano je devet stupova na junoj i est na sjevernoj strani hrama (od toga
jq _ a _
_-0 _ c
o;
t
1
id
b
b
'c r o :
Tlocrt Posejdonovog hrama u Sunionu
483
su etiri vraena na prvobitno mjesto 1958. 1959. godine) povezanih

arhitravom. Osim toga, na istonoj strani hrama sauvan je stup meu
antama (vide se krajevi ante u obliku stuba rekonstruirane 1908. godi
ne).
Ovdje su uz fragmente figuralnog friza pronadena i dva kurosa.
Hram Atene Sunias

Iza turistikog paviljona, na omanjem breuljku, otkriveni su ostaci
jo jednog svetita s malim hramom posveenim Ateni Sunias. Hram je
po svojoj prostornoj koncepciji i izgledu vie podsjeao na mikenski megaron nego na hram klasinog razdoblja. Sagraden je u jonskom stilu.
Oko 450. prije Krista hramu je dodan red jonskih stupova po cijeloj
duini na istonoj i junoj strani. Cela veliine 5 x 3,3 m imala je etiri
stupa, u ijoj sredini se nalazio kultni kip boice.
T E G E JA
Tegeja je bila jedan od najstarijih i najvanijih gradova Arkadije.
Nalazi se devet km jugoistono od Tripolisa. Px-ema Pauzanijinom opisu,
podruje je dobilo ime po Tegeatu, sinu arkadskog kralja Likaona.
Stanovnici su ivjeli podijeljeni u osam seoskih opina. Za vrijeme vladanja kralja Afidanta prikljuena im je deveta opina Aiidanti. Od
navedenih opina u 6. st. prije Krista nastat e grad pod imenom Tege
ja. Kao njegov osniva spominje se Afidantov sin Alej.
Utvreno je da je naselje postojalo ve u mikensko doba. Tegeja je
vodila dugotrajne ratove sa Spartom, nakon ega e Sparta izii kao
pobjednik oko 560. prije Krista. Poraena, dolazi u podinjeni poloaj i
kao takva priznaje hegemoniju Sparte. Kao pomo u borbi s Perzijancima, Tegeja je poslala oko 500 ratnika u Termopile, a 1500 njezinih
boraca sudjeluje u bitci kod Plateje (479. prije Krista). Nakon perzijskih
ratova pokuavala se, uz pomo Argivaca, osloboditi spartanske prevlasti. Porazom Spartanaca kod Leuktre 371. prije Krista od Tebanaca,
sruena je spartanska hegemonija. Arkaani osnivaju svoj savez, u koji
je ula 370. i Tegeja. U savezu s Tebom i drugim gradovima, Tegeja
sudjeluje u jo jednom porazu Sparte, 362. prije Krista kod Mantineje.
Clanom Ahejskog saveza postaje 222. prije Krista. U procvatu je u 2. i
Grad je uniten u 5. st. poslije Krista od zapadnogotskog kralja
Alarika. Naseljen novim stanovnicima, Bizantincima, nastavlja se razvijati u srednjem vijeku pod imenom Nikli.
Spomenici
Arheoloka iskopavanja antickog grada provodila je francuska kola
1888. 1890. i u navratima 1902. i 1910. godine. Od 1965. g. nastavila
je iskopavanja i grka arheoloka sluba.
Hram Atene Aleje najpoznatija je gradevina u Tegeji, otkrivena
1889. i dijelom 1902. g. Staro svetite Atene Aleje bilo je jedno od najuglednijih u antikoj Grkoj. m. Pauzanij ,
meljitelj Tegeje. Dvojica spartanskih kraljeva, Pauzanija i Leotihid, kao
dpbtdvdljni' dgnamri nali |svoje-utojte w tome. svfetittP U Tegeju
je pobjegla i Hrizeida, sveenica Herina hrama (Heraiona) kod Argosa,
485
i zatraila zatitu boice Atene Aleje. Ne znamo tono kada su Tegejani

boici podigli prvi hram, ali se spominje kao veliki hram, vrijedan da
se vidi. Legenda navodi da je to bilo u 9. st. prije Krista. Uniiten je u
poaru 395. godine prije Krista. Obnova hrama poyjerena je Skopasu s
otoka Parosa oko 350./340. godine. Novi hram posveen istoj boici, Ateni Aleji, sagraen je u mramoru kao dorski peripter sa 6 x 14 stupova.
Na tome hramu nala su mjesto i druga dva stila. Izvanjski red stupova
je dorski, stupovi u pronaosu i opistodomu su korintski, dok su oni u celi
jonskog stila. Prema Pauzanijinom opisu, taj hram veliinom i ukrasom
nadvisuje sve hramove na Peloponezu. Pauzanija je u opisu veliine
Tlocrt hrama Atene Aleje u Tegeji
486
Glava Telefa sa
zapadnog zabata
hrama Atene
Aleje, 340. pr. Kr.,
M uzej u Tegeji
vjerojatno pretjerao, jer je novi hram bio dug 47, a irok 22 m, i bio
znatno manji od Zeusova hrama u Olimpiji. Ukrasna skulptura oba
zabata pripisuje se Skopasu, slavnom kiparu iz 4. st. i arhitektu hrama.
Na istonom zabatu prikazan je lov na kalidonskog vepra. Figura
vepra predstavljena je u sredini, dok su se ostali likovi Atalante, Meleagara, Tezeja, Telamona i drugih redali s jedne strane, a s druge Eparha, Ankeja, Kastora...
Na zapadnom zabatu hrama prikazana je borba Telefa (Heraklovog sina), kralja Mizije i zeta trojanskog kralja Prijama, s Ahilom,
najveim grkim junakom u Trojanskom ratu. Borba se vodila na obalama rijeke Kaika u Miziji. Figure s tih mitolokih kompozicija sauvane
su u cjelini ili u fragmentima, a izloene su u mjesnom muzeju u Tegeji
i u Nacionalnom muzeju u Ateni. Mramor za skulpture hrama dovoen
je iz susjednog Daliona, udaljenog 10 km sjeveroistono. Pauzanija spominje i stari kip Atene Aleje od slonove kosti, koji je stajao u starijem
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITBTI GRK3H.
487
Temelji hrama Atene Aleje u Tegeji
hramu, a djelo je atikog kipara Endoja iz 6. st. prije Krista. Rimski car
August odvezao ga je u Rim. Spominje kip Atene i u novom hramu, u
kojemu je s jedne strane stajao kip Asklepija, a s druge Higije. Izraeni
su u pentelikom mramoru, a pripisuju se Skopasu. Ostaci hrama sauvani su u temeljima uz brojne poruene stupove.
Glava Atalante
ili Higije naena
u unutranjosti
istonog dijela hrama
Atene Aleje u Tegeji,
muzej u Ateni
488
Ostale graevine
Iskopavanjima su otkriveni ostaci gradskih zidina, helenistiko kazalite i drugi arhitektonski spomenici. Grad je bio iznimno bogat spomenicima. Mnogi koje opisuje Pauzanija nisu sauvani niti su im otkriveni
tragovi. U blizini hrama nalazio se stadion, gdje su se odravale igre
zvane Aleje (po boici Ateni Aleji), a druge su zvali Halotije (Zarobljenike igre) prema zarobljenim Lakedemonjanima u borbi s Tegejcima. U Tegeji su postojala jo dva svetita. Svetite Atene Polijatide
(zatitnice grada) ime je dobilo po tome to je Atena obeeala Alejevu
sinu Kefeju da e Tegeja zauvijek biti neosvojiv grad. Tree svetite
pripadalo je boici Artemidi.
Muzej
U dananjem selu, nedaleko ostataka antickog grada, nalazi se mali
muzej, koji je rekonstruiran 1967. godine. U njemu su izloeni razni
pronalasci vezani za Tegeju.
U sredinjoj dvorani izloeno je mramomo prijestolje iz kazalita.
Istiu se jo helenistike statue ena.
Dvorana lijevo skulpture hrama Atene Aleje, koje su raene u
Skopasovoj radionici. Navodimo: glava Telefa ili Herakla, glava s kacigom neidentificiranog ratnika, dva izloena poprsja Nike Apteros, odljev
(kopijaj Higije (original se nalazi u Nacionalnom muzeju u Ateni), razna
poprsja heroja i arhitektonski ukrasi hrama.
D vora n a d esn o skupina iest kipova, glava Herakla, reljefi s
jednog sarkofaga uz druge reljefe s prikazom lava, lavice i pogrebnog
banketa. U vitrinama su izloene vaze iz pretpovijesnog i klasinog
razdoblja i statuete od terakote i bronce.
Unutranja dvorana U vitrinama se mogu vidjeti bronane figurice iz geometrijskog doba, zavjetni darovi od terakote i metalne ploice,
reljefhi i drugi ukrasi u bronci iz arhajskog doba, te zemljano posude iz
staroheladskog razdoblja.
VII. ANTICKI GRADOVI

I ARHEOLOKI
LOKALITETI
NA GRKIM OTOCIMA
Dioniz na panteri, mozaik iz

dvorita Dionizove kue na Delosu
DELOS
Mali otok Delos (Mikra Dhilos) pripada skupini Ciklada u Egejskom
moru, ija povrina iznosi 4 km2. Razlikuje se od Velikog Delosa (Megale
Dhilos), kojega zovu i Reneia, smjetenog zapadnije. Odijeljeni su kanalom irokim oko 900 m, u ijoj sredini se nalaze dva mala otoia (Rhevmatari), od kojih se vei u antici zvao Hekatin otok.
Mali Delos je preteito stjenovit i breuljkasti otok, s najviim brdom
Kynthosom (113 m). Osobito je pristupaan sa svoje zapadne strane. Na
razvedenoj obali i uz zaljeve ve su u antiko doba bile sagraene Sveta
i Trgovaka luka.
Povijest Delosa
Delos je u povijesti antike Grke imao veliko znaenje. Bio je religijsko i politiko sredite u Egejskom moru. Prema mitu, rodno je mje
sto boga Apolona i boice Artemide. Otkriveni tragovi pretpovijesnog
naselja na breuljku Kynthos svjedoe da je bio naseljen ve potkraj 3.
tisuljea prije Krista. Vrlo rano postaje religijsko sredite. Prvo svetite na Delosu, prema legendi, osnovao je Tezej na svojem povratku s
otoka Krete. Povijesno, jonski Grci ve potkraj 10. i poetkom 9. st. prije
Krista, kada su poeli kolonizirati Ciklade, uvode i tuju na Delosu kult
Lete. Od tada su se na otoku poele odravati religijske sveanosti
nazivane Deha u cast Apolona, Artemide i njihove majke Lete.
U 7. st. prije Krista Delos je sveti otok. Najprije je pod pokroviteljstvom Naksosa, a potom Atene. U vrijeme Pizistratove vladavine 543.
Krista oieno je svetite na Delosu. Tada su uklopjene sve grobnice koje su se nalazile u okolini Apolonovog hrama. U drugoj polovici
6. st. prije Krista neko je vrijeme pripadao Polikratu, tiraninu sa Samo
sa. Stanovnici Delosa napustili su otok 490. prije Krista zbog straha
pred Perzijancima, te pobjegli na Tinos. Politiko znaenje Delos je dobio kada je 478. prije Krista dolo do osnivanja Delsko-atikog saveza.
To je bio savez gradova i otoka Egejskog mora koji je predvodila Atena
zbog zajednike obrane od Perzijanaca. U poetku mu je sjedite na
Delosu, a zajednika blagajna nalazila se u Apolonovom hramu. Tako je
bilo sve do 454. prije Krista, kada je blagajna prenesena u Atenu.
Godine 426. prije Krista Atenjani su drugi put oistili otok Delos. Svi
lijesovi iz grobnica prenijeti su na Veliki Delos. Od tada, nakon dekreta,
492
nitko se nije smio roditi niti pokopati na svetom otoku. Ukinute Deloske
sveanosti ponovno se od 425. prije Krista poinju slaviti. U sveanosti
Delia Atenjani od te godine ukljuuju i Deloske igre sportska i glazbena natjecanja. Atenjani su 422. prije Krista protjerali stanovnike s
otoka Delosa, smatrajui da su nedostojni ivjeti na svetom otoku. Iselili
su ih u Malu Aziju, u grad Adranatij. Upozoreni iz proroita u Delfima,
Atenjani su pristali da se stanovnici ponovno vrate na otok 420. prije
Krista.
Poslije poraza Atene u Peloponeskom ratu, Delos je doao pod vlast
Sparte. To je bilo kratkotrajno i Delosom su ponovno zavladali Atenjani
te preuzeli upravljanje nad svetistem. Potkraj 4. st. prije Krista Delos
se sporazumno oslobaa prevlasti Atene i postaje nezavisan, to mu je
omoguilo ui u najnaprednije razdoblje njegove povijesti. Bogati darovi
pritjecali su u svetite sa svih strana. Svetite se od 3. st. prije Krista
razvija u bogati trgovako-luki grad. Dolazi do novih gradnji, pregradnji i rekonstrukcija.
Delos postaje grad trgovaea

Godine 288. prije Krista uao je Delos u savez pod zatitom egipatskih Ptolemejevia, koji su tada imali prevlast u Egejskom moru. Sredinom 3. st. prije Krista Delos (raspadom saveza) postaje Slobodan, i
tako e ostati itavo stoljee. Oko 250. prije Krista na Delos doseljavaju
prvi rimski trgovci. Tada je sve manje bio vjersko sredite, a sve vise
sredite trgovine. Postao je sastajalite trgovaea iz cijeloga istonog Sredozemlja. Kad su Rimljani osvojili Makedoniju 168. prije Krista, delsko
svetite predali su Atenjanima. Delos je postao slobodna luka, njegovo
je stanovnitvo prognano, a otok naseljen Atenjanima. Razaranjem Kartage i Korinta 146. godine prije Krista, mnogi trgovci iz tih gradova
naselie Delos, koji je postao jo vee i jae trgovako sredite. Strabon
navodi da je Delos postao najvea trnica robova u Grkoj. Prodavalo se
nevno i do 10.000 robova. Unato svemu, u svetite i dalje dolaze
poklonici koji svojim prihodima pune blagajnu otoka. Grad se uljepava
novim graevinama i razliitim spomenicima.
Propadanje grada poinje nakon 90. g. prije Krista. Nastradao je 88.
prije Krista od Mitridatove vojske.124 Njegov general Menofon, iskrcavi
se na otok, pobio je mukarce, a ene i djecu odveo u ropstvo. Opljakao
je dragocjenosti iz svetita, robu iz trgovina, a grad sravnio sa zemljom.
Sljedee godine ga je pod rimsku vlast vratio Sula. Ponovno se gradi i
Obnavlja uz pomo Rima. Godine 69. prije Krista opljakali su ga gusari.
124 Mitridat VI. Eupator (132. 63. prije Krista) bio je kralj Ponta.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.
493
Ruevine antikog Delosa
Da bi ga zaititio od novih napada, rimski poslanik Triarus dao je podii

zid oko grada. I uz to, grad se vise nije nikada oporavio.
U 2. st. poslije Krista posjetio ga je putopisac Pauzanija i vidio da
je otok nenastanjen jer su ga i uvari morali napustiti. U sljedeim
stoljeima otok Delos je koriten kao rudnik mramora, a kao sveti otok
postao je beznaajan.
Iskopavanja na Delosu
Prva iskopavanja na otoku zapoeli su arheolozi francuske kole
1873. godine. Na brdu Kintu (Kynthosu) otkriveno je najstarije svetiite
(8, 7. st. prije Krista), g4je se itovao kult Apolona i Artemide. U istraivanjima od 1877. do 1894. otkriveno je vise kvartova antickog pomorskog i trgovakog grada s lukom, dokovima i skladiitima, zatim
494
veliko panhelensko svetite s Apolonovim hramom i drugim manjim

svetitima Lete, Artemide i Afrodite, Sveto jezero s okolnim graevinama i osobito grad iz 3. st. prije Krista. Ulice toga helenistikog grada
mogu se usporediti s onima otkrivenim u Pompejima.
Iskopavanja su nastavljena i poslije, 1902. 1914. godine. Otkriveno
je neto spomenika iz ranijih razdoblja. Posebice je zanimljiva otkopana
kamena terasa s mramomim figurama lavova, datiranih u 7. st. prije
Krista. Kod iskopavanja Apolonovog hrama otkrivene su znaajne skulp
ture, osobito boice Artemide (iz 7. i 6. st. prije Krista), te poznate
skulpture Arhermove Nike iz 6. st. prije Krista, skulptura sa zabata
Apolonovog hrama i vei broj natpisa delskog hrama (od 4. do 2. st.), od
Nikandrova Kora
s Delosa, oko
650 . 625. pr. Kr.,
Nacionalrti
arheoloki muzej
u Ateni
495
kojih se njih najvie odnosi na popis imovine i raunske dokumente.

Nadeni su i razni drugi nalazi.
Na prostoru Artemidinog svetita 1928. godine otkriveni su nalazi iz
broncanog i geometrijskog razdoblja. Godine 1946. ponovno se iskopavalo. Ispod arhajskog Artemidinog hrama otkriveni su rtveni darovi od
zlata, slonove kosti, broncani predmeti i drugi ukrasi. Pronadeni su i
ostaci stare keramike iz domikenskog doba pa sve do geometrijskog
doba. Istono od Artemiziona 1947. godine otkopani su ostaci gradevina
iz mikenskog razdoblja.
Spomenici otoka Delosa

Za lake snalaenje i praenje u otkopanim ruevinama, spomenike
emo podijeliti u nekoliko zona grada: Sveta luka, Apolonovo svetite,
podruje Svetog jezera, podruje breuljka Kint i pomorska (luka) etvrt.
I. Luka
Istraivanjima je otkriveno vebko podruqje koje je obuhvaala Sveta
luka (vidi plan), iji se vei dio nalazi pod vodom i pokriven je pijeskom.
Sa sjeverne strane bila je zatiena granitnim nasipom dugim 150 m. Ta
je luka koritena i u trgovake svrhe, iako je Trgovaka luka, od 2. st.
prije Krista, bila sagradena oko 8QQ m junije.
Agora Compitales (2) dijelila je pomorski i stambeni kvart na jugu
grada od graevina svetita na sjeveru. Ime je dobila po predstavnicima
udruenja oslobodenika i robova, koji su jednom godinje slavili praznik
lara (zatitnika ognjita) rimske sveanosti zvane Compitalia. U sredinjem dijelu otkriveni su ostaci krunog svetita i vea kvadratna
baza, posveeni Hermesu i njegovoj majci Maji, sagradeni oko 150. prije
Krista.
Sveti put vodi nalijevo u poploanu ulicu irine 12,8 m, koja je bila
ukraena eksedrama i postoljima kipova, od kojih se isticalo ono Atala
I. (241. 197.), kralja Pergamona.
Filipov trijem (3), koji je dao podii Filip V. Makedonski, posveen
je bogu Apolonu. Bio je dug 71,3 m, a sirok 11 m. Njegov je krov nosilo
16 dorskih stupova (s uljebljenjima samo u gomjem dijelu), od kojih se
samo jedan nalazi u uspravnom poloaju. Dvadesetak godina poslije sa
zapadne strane trijema dograden je drugi trijem nadovezujui se na
Filipov po cijeloj duini. Krov toga trijema nosilo je 25 stupova.
Juni ili mali trijem (4) nalazio se s desne strane Svetog puta.
Sagraden je u 3. st. prije Krista. Bio je neto krai i ui od Filipovog
trijema.
Plan Delosa
Agora Compitales
Filipov trijem
Juni ili mali trijem
Deloska ili juna agora
June propileje
Dvorana Naksosa
Najstariji hram
Apolonov hram
Hram Atenjana
Hram Porinos Neos
Riznice
Naksijski trijem
Hram Keraton
Artemidino svetite
Dvorana bikova ili lada
Hieron
Antigonov trijem
Abaton
Thesmophorion
(2)
(3)
(4)
(84)
(5)
(6)
(7)
(13)
(12)
(11)
(1620)
(36)
(42)
(46)
(24)
(26)
(29)
(32)
' 48)
Agora Theophrastos
Velika dvorana sa stupovima
Dodkatheon
Letin hram
Agora Italika
Zgrada Posejdona Berytos
Kua na breuljku
Kua Diadumenos
Jezerska kua
Palestra
Zidine Triariusa
Zgrada za posjetitelje
Philadelpheion
Serapeion
Svetiite sirijskih bogova
Rezervoar (bazen)
Samothrakeion
Serapeion A
Inoposova kua
Spomenici koji nisu obiljeeni brojem na planu, nisu navedeni.
(49)
(50)
(51)
(53)
(52)
(57)
(60)
(61)
(64)
(66)
(69)
(113)
(103)
(100)
(98)
(97)
(93)
(91)
(95)
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM..
497
Deloska ili juina agora (84) okruena sa sjeverne i istone

strane trijemom s jonskim stupovima iz 2. st., a s june strane trijemom
iz 3. st. poslije Krista. Tu je sauvan mozaik rimskih termi iz carskog
doba. S istone i june strane agore otkrivene su ruevine kua, od kojih
je jedna, prema sauvanoj nadgrobnoj steli, zvana Kerdonovom kuom.
Neto dalje od jugoistonog kuta agore nalaze se ostaci ranobizantske
bazilike iz 5. st.
II. Apolonovo svetite

June propileje (5) Podigli su ih Atenjani u 2. st. prije Krista.
Cetiri dorska stupa dijelila su ih na tri prolaza do kojih su vodile tri
mramorne stube. Sagraene su na mjestu prijanjeg ulaza, ispred ko
jega je 341. prije Krista stajala statua Hermesa. Kroz propileje se ulazi
u Apolonovo sveto zemljite trapezoidnog oblika veliine 150 x 180 m,
gdje su otkopani brojni ostaci hramova, drugih gradevina i zavjetnih
darova, koji cine dio tragova tisuljetnog kulta.
Dvorana Naksosa (6) nalazila se u svetitu s desne strane od
ulaza. Podignuta je u 7.6. st. prije Krista, kada je sveti otok bio pod
zatitom Naksosa, na mjestu prijanje graevine iz geometrijskog raz
doblja. Imala je sredinju kolonadu. Uza sjeverni zid dvorane pronaeno
je podnoje golemog Apolonovog kipa (), isklesanog iz naksoskog
mramora, visine 9 m. Izradili su ga kipar Tektaj i Angelion. Sauvani
natpis na kipu iz 7. st. prije Krista navodi: Napravljen sam iz istog
mramora, kip i postolje, i posveta iz 4. st. prije Krista: Naksijci Apolonu.
Apolon je bio prikazan kao kuros, nag, u uspravnom stavu, s rukama uz
tijelo, na bedrima. Plutarh je zabiljeio da je Nikia 417. godine prije
Krista, na elu svete skupine Atenjena koja je posjetila otok, nosio sa
sobom medu zavjetnim darovima i palmu od bronce. Bila je postavljena
u blizini Apolonovog kipa, no udarom vjetra je prevrnuta. Povukla je za
sobom kip, koji se otetio, no vjerojatno je ponovno podignut na isto
mjesto. Neki fragmenti kipa uvaju se u muzeju. Od palme je sauvano
samo podnoje.
Nekoliko metara istonije od dvorane otkopani su ostaci najstarijeg
hrama (7), moda iz kasnomikenskog doba, ije ime nije poznato.
Apolonov hram (13) bio je podignut desno od ulaza i s ostala dva
hrama i riznicama zauzima sredinji dio svetita. Gradnja je zapoeta
u vrijeme osnutka Delskog saveza, potom je usporena, na kraju prekinuta prenoenjem blagajne saveza u Atenu 454. god. prije Krista. Nastavak gradnje uslijedio je tek u 3. st. prije Krista. Hram je podignut na
visokom podnoju od golemih blokova. Do njega su vodile stube izradene
od domaeg mramora. Hram je bio veliine 29,6 x 13,5 m, dorski peripter sa 6 x 13 stupova. Stupovi su bili ulijebljeni u podnoju i vratu
498
Plan Apolonovog svetita u Delosu
kapitela. Sastojao se od cele, pronaosa i opistodoma. Zabati hrama bili

su ukraeni skulpturom, koja je samo fragmentamo sauvana. Arhitrav
su ukraiavali listovi palme, a oblici lavlje maske (kao oblik oluka) plohu
ispod triglifa.
Hram Atenjana (12) nalazio se izmedu Apolonovog i sjevemog
hrama Porinos Neos. Sagraden je bio u dorskom stilu, od 425. 417.
prije Krista, kao amfiprostilos sa est stupova na prednjoj strani, Na
stranjoj strani imao je prodomos s etiri stupa in antis. U celi je bilo
vie kipova izraenih u hrizelefantinskoj tehnici, po emu se hram zvao
i drugim imenom Kua sedmorice ili Hram sedam kipova. Kipovi
499
su bili postavljeni na polukrunom postolju od eleuzinskog mramora.

Hram je bio dug 17,85, a irok 11,45 m. Od ukrasne skulpture sauvani su fragmenti krajnjih akroterija, koji se uvaju u muzeju.
H ra m P o r in o s N eo s (11) trei je hram iz te skupine. Podignut je,
prema zapisima, u 6. st. prije Krista, sjevernije od hrama Atenjana. Bio
je dug 15,7 m, a irok 10 m. To je bio manji hram, s antama na zapadnoj
strani. U toj se graevini prvobitno nalazila blagajna Delskog saveza.
Ispred hrama otkriveno je izdueno postolje na kojem je zapis iz 3. st.
prije Krista, a odnosi se na prvoga pergamskog kralja Filetera (282.
263.).
R iz n ic e (16 20) otkrivene su sjeveroistono od opisanih hramova,
poredane luno, a sluile su, kao i one u Delfima i Olimpiji, za uvanje
bogatih zavjetnih darova svetita. Imale su uglavnom oblik manjeg hra
ma in antis, obino s po dva stupa na proelju.
N a k s ijs k i trijem (36) oblika slova L zatvarao je svetite sa za
padne strane. U njegovom kutu otkriveni su granitni temelji s krunim
otvorom u sredini, koji su priravali bronanu palmu koju je posvetio
Atenjanin Nikija. U blizini su temelji stupa na kojem je bila podignuta
statua Antioha Velikog (223. 187.). Sjeverozapadno od ostataka stupa
i trijema Naksijaca otkriveni su temelji dviju kua.
H ra m K er a to n (42) otkopan je istonije od navedenih kua, pokraj
trijema kojem su tri stupa vraena na mjesto. Tu graevinu su podigli
Atenjani. Dijelovi friza s toga hrama nalaze se na nedalekom zidu.
A rtem id in o s v etite (46) bilo je sagradeno u sjeverozapadnom dije
lu Apolonovog posveenog zemljita. Svetite je sa sjeveroistone strane
okrueno jonskim trijemovima. U svetitu je na visokom granitnom po
stolju bio podignut manji jonski hram. Taj hram je obnovljen na mjestu
arhajskog hrama. ini se da je ovdje prije postojalo mikensko svetite.
U svetitu je otkriveno vise statua boice Artemide, koje se danas na
laze u muzeju, i dva fragmenta kurosa.
P r ita n e io n (m o d a B u le u te r io n ) Njegovi ostaci otkopani su
jugoistono od Apolonovog hrama. Potjee iz 5. st. prije Krista. Imao je
otvoreni prostor s kolonadom u sredini.
D v o r a n a b ik o v a ili la d a (24) bila je podignuta istonije. Naziv je
dobila najvjerojatnije prema motivima koji su je ukraavali. To je bila
izduena graevina duga 67 m i devet iroka. Datirana je u 4. st. prije
Krista. Sauvani su samo temelji od granita. U galeriji te dvorane sauvana je lada troveslarka, kojuje nakon jedne bitke vjerojatno posvetio
Demetrije Poliorket.
H ie r o n p o s v e e n o z em lji te ili S v eti g a j (26) zauzimao je pro
stor istonog dijela svetita, koji je s te strane bio omeden gradskim
zidom. Na sjeveroistoku su se nalazila vrata (27) u ijoj blizini je s
unutranje strane otkriveno malo Dionizovo svetite. Zanimljivo je po
500
tome to je tu pronaeno nekoliko spomenika izraenih u obliku golemih falosa s reljefima na postolju iz ivota Dioniza. Jedan je iz oko 300.
g. prije Krista.
Antigonov trijem. (29) sa sjevemim propilejama zatvarao je svetite i Hieron sa sjeverne strane. Pretpostavlja se, prema jednoj nepotpunoj posveti, da ga je posvetio makedonski kralj Antigon Gonat (sin
Demetrija Poliorketa). Trijem je bio dug 123 m, podijeljen sredinom po
duini s 19 stupova, a na junoj je fasadnoj strani bilo 47 stupova s
izbocenim krilima na krajevima. Friz mu je bio ukraien glavama bikova. Ispred trijema otkrivena su dva reda postolja na kojima su stajale
statue, koje su predstavljale mitske ili stvarne pretke Antigona Gonata.
Vjerojatno je uzor tome spomeniku bio onaj podignut herojima Eponimima na atenskoj agori.
Abaton (32) polukruni je prostor otkriven nedaleko trijema, u
kojem su otkopani grobovi iz mikenskog ili neto kasnijeg razdoblja.
Demetrino svetite nalazilo se uz zapadno izboeno krilo Antigonovog trijema. Ustanovljeno je da je iz 5. st. prije Krista.
Thesmophorion (48) Njegovi ostaci otkopani su nedaleko Arte
midinog svetita. Sastojao se od dvije dvorane sa stupovima odijeljene
dvoritem koje je sa svih etiriju strana imalo trijem. Uz njega se nala
zio jo jedan prolaz (47), koji je vodio u svetite.
III. Podruje Svetog jezera

Sveto jezero Prema grkom mitu to je posjed koji je pripadao
boici Leti. U sreditu jezera nalazila se sveta palma na kojoj se nala
Leta kada je radala Apolona. Jezero je 1926. god. isueno. Danas je to
samo udubljena povrina, okruena zidom, koja podsjea na nekadanje
Sveto jezero iz antickog vremena.
Agora Theophrastos (49) nastala je na nasipu i datirana je u
rimsko razdoblje vlasti na Delosu, u godinu 166. prije Krista. Ime je
dobila po Epimeleti Theophrastosu. Na tom je prostoru pronadeno postolje
koje je nosilo njegovu statuu. Drugo postolje bilo je posveeno Comeliusu Suli. Malo sjevemije nalazilo se malo svetite P osejd on a N okloriosa, to su potvrdili zapisi sa rtvenika iz 4. st. prije Krista.
Velika dvorana sa stupovima (50) uveliko podsjea na Telesterion u Eleuzini. Nazivana je i Posejdonov trijem. Sagradena je oko 208.
prije Krista i sluila je kao burza. Krov su nosila 44 dorska i jonska
stupa. Na junoj, otvorenoj strani nalazili su se dorski stupovi. Na originalnom natpisu zapisano je da je to bio dar Deloana Apolonu; godi
ne 166. prije Krista on je prepravljen u Atenjani Apolonu.
Dodekatheon (51) otkriven je istonije od velike dvorane: to je
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRK3M.
501
Letin hram (53) Njegovi su ostaci otkopani dalje prema istoku.

Hram je datiran u 6. st. prije Krista. U blizini su temelji zgrade s
dvostrukim dvoritem.
Agora Italika (52) do koje su vodile dorske propileje je veliko dvorite okrueno dorskim trijemovima. Stupovi su bili izraeni od bijeloga
mramora, a iznad njih se nalazila galerija s jonskim stupovima. Agora
je bila duga 100, a iroka 68 m. Podigli su je rimski (talijanski) stanovnici, a trijemove skupina trgovaca. Gradnja je zapoeta 110. prije Kri
sta, a rekonstrukcija je izvedena poslije 88. godine prije Krista, nakon
to je graevinu sruila Mitridatova vojska. U unutranjosti su u loama postavljeni zavjetni spomenici (uglavnom kipovi, ali i mozaici). S
izvanjske strane agore (istone, june i zapadne) nalazile su se male
trgovine otvorene na ulicu.
Terasa lavova nazvana je tako po skulpturama svetih lavova
koji su je ukraavali. Bilo ih je prvobitno devet, od kojih se pet do danas
ouvalo in situ. Jedna ili vie skulptura odnesene su u 17. st. u Veneciju.
Lavovi su prikazani u sjedeem poloaju s izbaenim prednjim nogama
i glavom okrenuti prema Svetom jezeru. Izraeni su od naksijskog mra
mora, a podigli su ih Naksijci potkraj 7. st. prije Krista, dok su vladali
otokom Delosom.
Zgrada Posejdona Berytosa (57) Podiglo ju je u 2. st. prije
Krista udruenje sirijskih brodara i trgovaca iz Bejruta. Oni su tovali
Antiki Delos s terasom lavova u prvom planu
502
boga Baala 1, peistovjetili ga s grfcim, Posejtlononi. Do ostataka te gra

devine olazi se cestom u usponu, koja prolazi iza terase lavova. Ovaj
se kompleks u svojoj unutranjosti sastojao od dva dvorita od kojih je
ono vee, istonije, bilo omeeno trijemovima s cisternom u sreini.
Manje, zapadno, bilo je prekriveno mozaikom. Na junoj se strani nalazila dvorana za primanja, a u suterenu je bio sagraen niz butika (manjih trgovina).
K u a n a b r e u ljk u (60) otkrivena je zapadno na breuljku od
zgrade Posejdona. Njezini se ostaci dobro uoavaju.
K u a D ia d u m e n o s (61) nalazila se sjeveroistono od kue na breuljku. Ovaj naziv je dobila po kopiji Polikletove statue Dijadumenosa
(5. st. prije Krista). U blizini su otkopani tragovi i drugih kua, kao to
je Jezersk a k u a (64).
P a le s tr a (66) izgraena je u prvoj polovici 2. st. prije Krista od
granitnih blokova. Nalazila se neto sjevernije od Svetog jezera. Ovaj je
prostor, namijenjen preteito za hrvalite, imao na sve etiri strane
dorski trijem, dok je u sredini bila cistema. Nealeko je otkopano jezersko hrvalite, srueno kada su graene ogradne zidine.
Z id in e T r ia r iu s a (69) nose ime po rimskom poslaniku Triariusu.
Podignute su oko 66. prije Krista kao zatita grada i svetita od upada
gusara. Zid je tekao od sjevera prema jugu s istone strane palestre,
Svetog jezera, agore Italika sve do kazalita. Dio zida bio je uniten
1925./26. godine.
A r k e g e z io n Njegovi tragovi otkriveni su istonije od palestre. Bio
je posveen kultu Apolona. Dijelovi graevine su iz 6. st. prije Krista.
G im n a z ij je bio sagraen neto alje na sjeveroistoku. To je bio
etverokutni prostor okruen jonskim trijemom, a sluio je atletima za
vjebanje. Do njega se nalazio stadion. Obje su graevine podignute
prije 200. prije Krista, kada je sagraden X ystos, natkriveni hodnik izmedu ova dva objekta.
TV. Podruje kazalita i breuljka Kint

Vraamo se ponovno na agoru Compitales i kreemo juno od svetita na razgledavanje ostalog dijela antikog grada s njegovim najvanijim spomenicima. Prolazi se krivudavim ulicarna kroz stambenu etvrt, gdje se vide ostaci temelja deloskih kua iz helenistikog i rimskog
razdoblja. Ovaj dio otkopanog grada moe se usporediti s onim u Pompejima. Prostorije deloske kue smjetene su oko sredinjeg dvorita, a
bogatije su imale i peristil oko dvorita s mramornim stupovima. Dvorite je obino bilo pokriveno mozaicima.
Iui putom koji se penje prema kazalitu, prolazi se pokraj Kleop atrin e k u e, kojoj je restaurirana mramorna kolonada. U dvoritu se
503
Kazalite u Delosu, poetak 3. st. pr. Kr.
vide statue Kleopatre i Dioskura iz 2. st. prije Krista. S druge strane

ulice nalaze se ruevine Dionizove kuee, od koje je sauvan dio stubita koje je vodilo na kat. U dvoritu je otkriven mozaik koji prikazuje
lik Dioniza kako jae na panteri, s brljanom oko glave i tapom u ruci.
Malo dalje nalazila se jedna od najveih kua na otoku nazvana Kua
trozupca, ukraena peristilom i jednostavnim motivom mozaika (sidro
s dupinom i trozubac). Stigli smo do ruevina kazalita.
Kazalite je sagraeno iz mjesnog mramora po 3. st. prije Kri
sta, i to za oko 5 500 gleatelja. Uglavnom su sauvana unutranja
sjedita s orkestrom, koja je obnovljena. Kazalite je imalo skenu i skenij. S najvieg reda svetita (17 m visine) pruao se lijep pogled na
obalu i iskopine svetita i antikog grada.
Velika cistem a (Dexamena) nalazila se na zapanoj strani. U
nju se skupljala voda iz kazalita. Opskrbljivala je vodom dio grada.
U blizini se nalaze temelji Dionizovog rtvenika i ostaci malog
Apolonovog hrama u antama, koji potjee s kraja 2. st. prije Krista.
Vidljivi su i tragovi dva temenosa (posveena prostora oko hrama,
ograena zidom) od kojih je zapadni posveen Artemidi Hekati, a
istoni Dionizu, Hermesu i Panu.
Zgrada za posjetitelje (113) bila je podignuta s jugoistone strane
kazalita. Imala je unutrainje dvorite i visinu na tri etae.
504
Kua maski () otkrivena je istonije. Poznata je po svojim ponim

mozaicima koji su bili inspirirani kultom Dioniza. Na jednom mozaiku
vide se motivi maski, po kojem je vjerojatno kua i dobila ime.
Kua dupina () nalazila se sjeveroistonije. Ime je dobila po mo
zaiku na kojem su bili prikazani dupini s erotima.
Put nas vodi na breuljak Kint (113 m) na kojem su tovani Apolon
i Artemida u 7. st. prije Krista. Svetite Zeusa i Atene Kintije otkriveno je na vrhu breuljka. Pronaena su postolja za statue i posvetni
mozaik. Nedaleko od toga svetita otkopano je manje, posveeno Zeusu
Hypsitosu i drugim bogovima.
Na ravnom dijelu, istono, istraivanjima je otkriveno svetite Artemide Loheje. Ouvani su temelji hrama s ulazom.
Sputajui se svetim putom niz breuljak, olazimo do Philadelpheiona (103) posveenog kultu Arsinoje, sestri i eni Ptolemeja II.
Filadelfa. Nakon smrti, 270. prije Krista, uvrtena je meu bogove i
proglaena boicom.
Heraion () nalazio se junije od Philadelpheiona. To je hram
posveen boici Heri, to su potvrile posvete na vazama i figuricama od
terakote. Hram je podignut u mramoru poetkom 5. st. prije Krista na
Podni mozaik iz Kue dupina na Delosu
505
temeljima starijeg hrama iz 7. st. prije Krista. Sastojao se od cele i

pronaosa s dvama stupovima in antis.
Svetite dvaju stranaca () zauzimalo je prostor na dugakoj
terasi, sjevemije od Heraiona. Juni dio svetita pripadao je egipatskim,
sjeverni sirijskim boanstvima.
Istoni trijern () sagraen je uz potporni zid terase Heraiona,
iji je sredinji prolaz bio omeen malim sfingama i masivnim rtvenicima.
Serapeion (100) smatran je najvanijim od tri postojea egipatska svetita na otoku. Glavni ulaz u svetite bio je na junoj strani.
Dvorite je bilo poploano uz jonski trijem na jugozapadu. H ram Se prve t . pidje Krista, graden od porosa i presvuen
tukaturom, otkriven je u sjevernom ijelu svetita. U istonom su pronadeni ost3Ci Izid ii).og hrama,. na pavigepoj raini. iz ISO- godine prije
Krista. IT dubini cele bila je postavljena kultna statua boice. Ispred
hrama nalazio se rtvenik mirisa.
Svetite sirijskih bogova (98) nadovezuje se na sjevernu stranu
Serapeiona. Njihovo tovanje poeelo je u drugoj polovici 2. st. prije Krista. Stovani su Oada i Atargatis, to e poslije biti poistovjeeno s
Afroditom | orgijskim obredima kulta plonosti.
Unatar svetita nalazilo se malo kazalite za 400500 posjetitelja,
gdje su i voeni navedeni obredi.
Rezervoar (bazen) (97) otkriven je zapadno od malog kazalita.
Graen je od bijelog mramora, s ustavama i kanalima za odvo vode,
koju je primao iz gorskog potoka Inopasa, koji je izvirao na Kintu.
Samothrakeion (93) svetite je posveeno Kabirima, ije se ruevine nalaze jugozapadno od rezervoara. Sastajao se od dvije terase. Na
gomjoj je otkriven hram iz 4. st. prije Krista i orski trijem. Na donjoj
terasi je bilo kruno svetite iz 2. st. prije Krista, gdje su prinoene
rtve, i spomenik Mitridata (vladao 120.63.) s dvama jonskim stupo
vima i frizom koji je prikazivao njegove generate i saveznike.
Serapeion B () Idui prema sjeveru dolazi se do tog svetita,
ije je dvorite bilo okrueno natkrivenim trijemom. U sjeverozapadnom
kutu dvorita nalaze se ostaci malog hrama.
Serapeion A (91) nalazi se lijevo, kao i svetite Pirkakidijskih
nimfa mala kruna graevina. Serapeion je bio najstarije svetite
Serapisa na Delosu. Na stepeniastim temeljima bio je podignut hram.
Ispod cele imao je kriptu do koje su voile stube.
Serapis je egipatsko boanstvo helenistikog razdoblja. Vladar podzemnog

svijeta. U vtuem%_Ptdlemeia' ptasts^jgivan te 'g'Oifisom =^ Apisofti Grci su inu
pridavali znaenje koji su imali Had, Asklepije ili pak Zeus. Kult toga boanstva

V- Zamarovsky, 1973.b, 275.
506
Proelje
restauriranog
Izidinog
hrama
na
Delosu
Desno su ostaci Inopsove kue (95).

Hermesova kua () Sputajui se niz breuljak antikim putom dolazi se do ostataka te kue. Imala je prizemlje i jo dva kata.
Restaurirani su stupovi prizemlja i prvog kata. Ovdje je pronaeno nekoliko kipova Hermesa.
Afroditin hrarn () otkopan je dalje od Hermesove kue. Graen je u mramoru u 4. st. prije Krista. Sputamo se dalje i dolazimo na
Agoru Competalis i tako zatvaramo krug obilaska spomenika toga
podruja.
V. P o m o rsk a (lu k a ) e tv r t
Zauzimala je uzduni dio obale juno od kazaline etvrti. Tu su
uglavnom bila smjetena skladita razne robe koja je dopremana kroz
Trgovaku luku. Trgovina je na Delosu bila uglavnom tranzitna. Osim
skladita tu su se nalazile i skupine kua koje su bile odvojene paralel-
507
nim uliicama. U toj etvrti, osim nekih izuzetaka, nije bilo istaknutih
antiklh spomenika.
Asklepijevo svetite () nalazilo se oko 800 m juno uz zaljev
Phurni. Ruevine svetita otkrile su manji dorski hram veliine 15 6
m, s poploanim mramornim predvoijem i veliku granitnu dvoranu.
VI. Muzej
Sagraen je istono od Apolonovog svetita (vidi plan) i sastoji se od
nekoliko dvorana u kojima se uvaju nalazi otkriveni na otoku. Oni
najvrjedniji i najljepi nalaze se u Arheolokom muzeju u Ateni.
Kora s Delosa, oko 520. 510.

. Kr., Muzej u Delosu
508
Sredinja dvorana Izloeni su kipovi kurosa i arhajskog

razdoblja iz 6. st. prije Krista. U sredini se istie trokutasto postolje od
bijelog mramora, ija su va kuta ukraena mitskom gorgonom, a jedan
glavom ovna. Sluilo je kao postolje za kip Apolona, koji je izradio
naksijski kipar Eutihartida potkraj 7. st. prije Krista. Tu su i arhajska
sfinga s Naksosa, postavljena na kapitel stupa, te arhajski niski reljef
(mramorni), koji predstavlja procesiju etiriju boanstava. Nalijevo, pokraj zida, izloene su dvije mramorne nadgrobne stele iz hrama Dobre
sree. Na svakoj je bio privren bronani reljef. Onaj koji je ouvan
predstavlja Artemidu s bakljom u svakoj ruci, koja pali vatru na rtveniku, dok satiri sa svake strane ukazuju na vezu s kultom boga Dioniza.
Prva dvorana lijevo U sredini su izloeni fragmenti zidnih slika
koje su ukraavale zidove kua i kune oltare (rtvenike), otkriveni
blizu stadiona. Desno, na jednoj klupi, izloene su dvije glave Galata i
statua boga Dioniza u sjedeem poloaju; dalje se vide dvije statue glumaca odjevenih u Silene; slijedi nekoliko rimskih statua portreta, te
statue muza i boice Artemide s koutom. Na toj strani vidimo i nadgrobni reljef s prikazom ene u sjeeem poloaju, koja dri lepezu u
ruci.
Lijevo su izloeni dijelovi krajnjih akroterija s likom Pobjede i likovi
s vrha hrama Atenjana, a potom golema glava i brojni likovi Hermesa
(Herma). Neto dalje naprijed su nadgrobne stele; dva satira u kleeem
poloaju s Dionizovog rtvenika; reljef s prikazom zmije oko bradate
glave; omfalos okruen zmijom.
Druga dvorana lijevo zanimljiva je uglavnom po nalazima otkopanim u Apolonovom svetitu izloenim u staklenim vitrinama. To su
veinom terakotne figurice (vjerojatno zavjetni darovi) i razliiti oblici
vaza iz raznih razdoblja grke umjetnosti: cikladskog, geometrijskog,
orijentalnog, korintskog, atikog i helenistikog. Neki od navedenih nalaza pronaeni su na drugim mjestima na otoku.
Dvorane desno sadre fragmente skulpture i razne natpise.
E G I NA
Otok u Saronskom zaljevu, jugozapadno od Pireja, prema istonoj
obali Argolide. Pristup na otok otean je zbog brojnih hridina koje ga
okruuju. Pristupaan je jedino na sjeverozapadnoj strani. U starini se
otok zvao Enona ili Enopij. Prema mitskoj prii, poslije e dobiti ime po
Egini, keri rijenoga boga Azopa, u koju se zaljubio Zeus, koji e je iz
Beotije odnijeti na otok. Egina je sa Zeusom imala sina Eaka. Kad je
Eak odrastao i postao kraljem, oenio se Endeidom, keri kentaura Hirona, koja mu je rodila sinove Peleja i Telamona.126
P o v ije s t o to k a
Povijesno ime otoka vjerojatno je nastalo po jednom boanstvu (helenizirano kao Aigos), koje je prenijeto iz Anatolije. Otok je bio nastanjen ve potkraj etvrtog tisuljea prije Krista, o eemu svjedoe pronaeni ostaci keramike. Pronaene su i keramika s Ciklada i kamares
vaze uvezene s Rrete. S vazama je dospjela i glinena ploica pisana
kretskim linearnim pismom A. Po tim i drugim nalazima moe se
pretpostaviti da je Kreta znatno utjecala na Eginu. Istraivanja pokazuju da je oko 2000. prije Krista stanovnitvo bilo potiskivano s otoka
prodorom jednog plemena vjerojatno indoeuropskog podrijetla, koje je
govorilo eolskim ili arkadskim dijalektom. Od boanstava slavili su
Posejdona. Kultura tih stanovnika propala je oko 1400. prije Krista
invazijom Ahejaca. Na to se, neto poslije, nadovezuje i mitska predaja
o kralju-heroju Eaku, koji pripada toj civilizaciji, o emu smo ve govorili. Prema Herodotu, otok je bio naputen oko dva stoljea prije 950. g.
prije Krista i ponovno naseljen peloponeskim naseljenicima iz Epidaura.
Neko vrijeme je bio podeinjen kraljevima Argosa, od kojih se oslobada
potkraj 8. st. Eginjani su se vrlo rano poeli baviti pomorstvom, na to
su utjecali neplodnost tla i siromatvo otoka. Ve od 7. st. prije Krista
126 Telamon je postao kralj otoka Salamine. Bio je prijatelj jednoga od najveih
grkih mitskih junaka Herakla. Ratovao je pod Trojom i bio u pohodu s Jazonom
i Argonautima. Otac junaka Ajanta i Teukra.
Pelej je postao ftijskim kraljem. Oenio se Tetidom, keri morskoga boga Nereja, s kojom je imao sina, najveeg ahejskog junaka u Trojanskom ratu Ahila
(Ahileja). V. Zamarovsky, 1973.\ 67, 286. i 290; J. Pinsent, 1990., 116 118.
510
imali su jenu od pajrazvijenijih ratmh mornarica u helenskom svijelH..
flPfilfH
H Hl^fl
i kulturno sreite Helena. Posefeiee je bila na glasu po svojim lonarskim proizvodirtia i kvaliteti topljenja bronce. Spominju se mnogi eginski umjetnici, kipari i Ijevai bronce s kraja 6. i iz 5. st. prije Krista:
Onata, Serambo, Teopomp, Filotim, Kolon, Ptolih i drugi. Oko 650. prije
Krista Egina je imala uspostavljen najstariji noveani sustav mjera, koji
se najvie primjenjivao lia Peloponezu. Sudjelovala je u osnivanju trgosvoje razvijenosti i gospodarske
moi navukla je na sebe neprijateljstvo demokratske Atene. Zabranom
izvoza ita iz Atike, Solon je izbacio iz Atene eginski sustav kako bi je
prisibo da ptihvati drtigi, eubtgski su&tav; Tgeji je bio usvojen u Kdsintu.
^ tada je Egipa bila, bez obzira na saveze, n v jek antiatenaki jusmjerena.
Godine 488. prije Krista Egina je pobijedila atensku flotu. Istaknula
se u vrijeme perzijskih ratova u bitci kod Salamine, ali i onima kod
Plateje i Mikala. Kao lanica Peloponeskog saveza, neko je vrijeme bila
zatiena od mnogih napadaja. Atenjani su je porazili poslije opsae
grada 457. god. prije Krista. Porusene su. utvrde na Egini, s otoka je
protjerano stanovnitvo i naseljeni su klerosi. Atena joj je nametnula
danak i pristupanje Delskom savezu. Od toga tekog udarca Egina se
nije vie mogla oporaviti i podii na razinu stare slave. U kasnijim
Pogled
na Afajin
hram
na otoku
Egini
511
stoljeima izmjenjivali su se njezini gospodari: Makedonci, opet Atenjani, Atal, Rimljani, da bi konano pala pod bizantsku vlast.
Arheoloka iskopavanja na otoku Egini

Englez Cockerell i Nijemac Haller von Hallerstein 1811. god. poeli
su iskopavati ruevine antikih spomenika na otoku. Otkrili su mnogo
skulptura od parskog mramora s arhajskog hrama iz po. 5. st. prije
Krista. Nisu znali kojem je boanstvu hram posveen. Tek 1901. godine,
po nalogu bavarskog princa Luitpolda, nova iskopavanja zapoinje Adolf
Furtwangler. On je pronaao nove ulomke skulpture s istoga hrama i
stari natpis koji je otkrio da je hram pripadao boici Afaji. Sve je to
objavio 1906. god. Nadalje, 1904. i 1905. godine iskopavanja je vodio E.
Curtius oko hrama Zeusa Helanijskoga. Istraivanja na Egini nastavlja
njemaki arheologijski zavod u Ateni, a iskopavanja vodi Paul Wolters
i poslije Gabriel Welter. Iskopavalo se na vie podruja, a posebice na
prostoru koji je zauzimao antiki grad. U novije doba, 1969. godine,
nastavljena su iskopavanja u irem okruju Apolonovog hrama.
Spomeniei
Na temeljima antikog grada, koji se nalazi na sjeverozapadnom
dijelu otoka, nastao je dananji novi grad Egina. Otkriveni su djelomice
ostaci staroga grada. Grad se prostirao od junog doka (dananje
trgovake luke) do sjevernog doka okruenog zidinama. Na tome mjestu
se, ispod povrine mora, moe vidjeti nekadanja obala podzidana pod
pravim kutom, a koja je pripadala antikoj vojnoj luci. Pauzanija je u 2.
st. poslije Krista posjetio Eginu. On spominje nekoliko hramova koje je
osobno vidio u antiekom gradu. To su ponajprije Apolonov, Artemidin i
Dionizov, smjeteni jedan blizu drugoga, zatim Hekatin i Eakov hram
na glavnom trgu, i na drugom dijelu grada Asklepijev hram. U blizini
luke nalazilo se kazalite (po Pauzaniji, veliinom i gradnjom slino onom
u Epidauru) i pokraj njega stadion za atletska natjecanja. Od navedenih
hramova arheolozi su otkrili samo Eakov i Apolonov hram (koji se
nekada pripisivao boici Afroditi), od kojega je sauvan samo jedan stup
bez kapitela, iz opistodoma. Hram je bio dorski sa 6 x 12 stupova, sagraden izmedu 520. i 500. godine prije Krista. U hramu je nekada stajala
drvena Apolonova gola statua. U kasno rimsko doba na mjestu hrama
sagraena je tvrava. Taj je prostor raskopan za vrijeme rekonstrukcije
antieke luke. Iskopavanjima G. Weltera 1924. godine ispod hrama su
otkrivene konstrukcije iz kasnomikenskog razdoblja.
Na jugoistoku su pronadeni pravokutni ostaci Eakeiona, hrama iz
arhajskog doba, dok je na sjeverozapadu Eakeiona otkrivena kruna
512
Afajin hram na Egini, pogled izbliza
struktura koja bi, po Pauzanijinom opisu, odgovarala Fokovu grobu.

Prema predaji, Foka je ubio Pelej (njegov polubrat po ocu), i to kamenoxa prigodom petoboja kpji je ^ p t id s r a o s Telamonom.127
U dananjem gradu moe se posjetiti muzej u kojem je izloen dio
eksponata iz antikog doba. Najvaniji su fragmenti skulpture s Afajinog
hrama, rekonstrukcija obaju proelja toga hrama, Heraklova statua iz
Apolonova hrama i atika stela. U muzeju je i znatan izbor mjesne
keramike od neolitika do arhajskog doba, kronoloki rasporeen.
Afajin hram podignut je u sjeveroistonom dijelu otoka, a udaljen je od grada Egine 12 km. Cesta prema hramu prolazi pokraj plantaa pistacija, vinograda i maslinika. Uz put se mogu vidjeti i ruevine
vise od dvadesetak crkava i neki sauvani manastiri iz 13. st. ili neto
kasnijeg vremena. Nakon 10-ak km cesta skree desno i vodi k breuljku prekrivenom borovima, na kojem se vide sauvani ostaci hrama.
127 Pelej i brat mu Telamon naveli su Foka da se s njima natjee u petoboju.

Umjesto diska, bacali su kamen. Kad je na red doao Pelej, bacio je kamen i namjemo
pogodio Foka. Tako je ugodio svojoj majei koja nije voljela Foka, jer ga je rodila
Tetidina sestra s ljubavnikom Eakom. Pauzanija, 1989., 129.
513
Tko je bila Afaja? Legenda govori da je Eubulova ki Karme rodila

Britomartidu, Zeusovu ker. Eubul je bio sin Kormarona, koji je Apolona oistio od grijeha nakon to je ubio zmaja Pitona. Britomartida je
voljela gore, lov i utrke, pa je boici Artemidi bila veoma draga. U nju
je bio zaljubljen Minos, kretski kralj. Bjeei pred njim, napustila je
Kretu i mora dospjela do otoka Egine, gdje je upala u razapetu
ribarsku mreu. Ribar je barkom odveze u grad, ne dajui joj mira. Ona
mu pobjegne i nestane u umi. Tu joj bi sagraen hram. Artemida ju je
uinila boicom. Stovali su je ne samo Kreani, nego i Eginjani kojima
se prikazivala. Eginjani su je zvali Afaja, a Kreani Diktina (od diktyon
mrea, ili po gori Dikti na Kreti).
Afajin hram sagraen je na visokoj stjenovitoj terasi, oko 500. godine
prije Krista ili na poetku 5. st., na nekaanjem mjestu dvaju starijih
hramova. Prema sauvanim ostacima, hram se dizao na stilobatu od
etiri stube gradene od mjesnog vapnenca. Sastojao se od pronaosa, cele
i opistodoma. Cela je dvama redovima od po pet stupova na kat podijeljena na tri broda. Na tlu je oznaeno mjesto na kojemu je stajala kultna
Tlocrt Afajinog hrama na Egini
514
Heraklo, s istoenog zabata

Afajinog hrama na Egini
statua boice. Hram je sa est stupova na proeljima i s po 12 na duim

stranama inio oblik periptera. Kod stupova se zamjeuje mali entazis,
a ulijebljeni su s po 20 ljebova, uz osta visok kapitel. Promjer stupa
bio je 0,98 m, a visina 5,23 m. Metope kao dio friza nisu sauvane,
vjerojatno su bile drvene i oslikane. Veliine 28,80 13,80 m, pripadao
je meu nekoliko najljepe zavrenih dorskih hramova. Veliinom podsjea na Hefesteion u Ateni, a po razvedenosti cele na Zeusov hram u
Olimpiji i Posejdonov u Pestumu. Tanki slojevi tuka kojim su presvueni stupovi i drugi dijelovi hrama davali su mu poseban sjaj. Raskonosti i ljepoti pridonosile su plava i crvena boja. Stupovi i arhitrav obino
su ostavljeni u boji kamena.
O skulpturnim ukrasima hrama s istonog i zapadnog zabata znamo
na osnovi otkrivenih kipova prigodom istraivanja 1811. i ponovnim
iskopavanjima od 1901. do 1903. godine, kada je i potvreno da hram
pripada boici Afaji. Hram je prije toga pripisivan Zeusu Helanijskom,
a zatim Ateni.
Dvije skupine mramornih kipova, s oba zabata, prikazivale su scene
iz Trojanskog rata, borbu i pobjedu Grka nad Trojancima. Veinu kipo
va (njih sedamnaest), pronaenih 1811., restaurirao je u Rimu poznati
kipar B. Thorvaldsen, pri emu je uinjeno dosta pogrenih intervencija.
Otkupio ih je Ludvig II. za gliptoteku u Miinchenu.
515
Kada je (1901. 1903.) A. Furtwangler pronaao nove dijelove skulpture, ponovno je rekonstruirao zabate te izgleaju puno slinije izvomoj
postavi. Sredinju figuru kompozicije jednog i drugog zabata predstavlja
naoruana boica Atena. Ostale je figure teko identificirati, osim lika
Herakla prikazanog u obliku strijelca na istonom zabatu. Pretpostavlja se da su ostale figure prikazivale vanije grke junake pod Trojom.
Neke su ostale sasvim nepozante.
Skulpture sa zapadnog zabata su neto starije. Raene su u arhajskom stilu s karakteristinim arhajskim osmijehom, izraenim vie kao
konvencionalni ukrasni znak. Zadrana je arhajska ukoenost i strogi
frontalni stav.
Figure s istonog zabata su mlae. Osjea se oslobaanje od arhajske ukoenosti s tendencijama prijelaza prema strogom stilu. Te skupi
ne mramornih kipova (s oba zabata) nazivaju se Egineti, a djelo su
eginske kiparske kole.
Pojedini dijelovi poruenog hrama ponovno su podignuti (stupovi s
arhitravom) izmeu 1956. i 1960. godine. Neka oteenja u sjeverozapadnom dijelu nastala su 1969. g. udarom munje. Od 32 prvobitna stu
pa ouvana su do danas 24 stupa.
Terasa hrama bila je opasana zidom koji je obuhvaao iroki pravokutni prostor s nekim dodacima na jugoistonoj strani. To su vjerojatno
ruevine sveenikih odaja i tri otkrivene kupke koje su koritene za
ritual pranja. Istono od hrama su temelji rtvenika.
E R E T R IJ A
NA
EUBEJI
Otok Eubeja nalazi se u Egejskom moru i prua se usporedno s

grkim kopnom (lokridskom, beotijskom i atikom obalom). Odvojen je
od kopna Eubejskim zaljevom. Njegovo drugo ime bilo je Makris, najvjerojatnije zbog njegove duine (oko 160 km). U antiko doba Eubeju
nastanjuju doseljenici iz Tesalije. Njima se poslije pridruuju atiki Jonjani, dijelom Eoljani i Dorani s Peloponeza. Podruje otoka bilo je podijeljeno na sedam gradova-polisa, medu kojima su se posebno isticala dva
bogata i mona grada: Halkida (Chalcis) i Eretrija. Razvoj zanatstva i
umjetnikog obrta (poznati po proizvodima od bakra) u oba grada utjecao
je na brz procvat trgovine. Tako ti gradovi osnivaju mnoge kolonije u
Trakiji, junoj Italiji i Siciliji.
Povijest Eretrije
Na njezinoj akropoli otkriveni su tragovi iz mikenskog doba. Antiki
grad utemeljen je u 8. st. prije Krista. Eretrija je 500. godine prije
Krista pomogla s pet trijera maloazijskim Jonjanima i gradu Miletu,
zajedno s Atenom koja je poslala dvadeset trijera, u pobuni protiv Perzijanaca. Taj je in toliko razljutio Perzijance da su 490. god. prije Kri
sta flotom krenuli na Eubeju, i ne samo da su zauzeli grad Eretriju,
nego su ga do temelja razorili, a stanovnitvo odveli u Perziju. Time su
Perzijanci sebi stvorili bazu za lake iskrcavanje u Atici i dalja osvajanja grkih gradova.
Unato ratnim stradanjima, Eretrija se donekle oporavila i desetak
godina poslije poslala je pomo grkim snagama u bitci kod Salamine
480. prije Krista i u bici kod Plateje 479. godine prije Krista. Eretrija,
iako obnovljena, nikada vie nije dostigla onu mo koju je imala prije
perzijskog razaranja. Nakon perzijskih ratova, Eretrija i cijela Eubeja
bile su podredene Ateni. Jedno vrijeme, poslije bitke kod Leuktre, Eubeja
je bila u vlasti Tebe. Godine 377. prije Krista Eretrija je ula u II.
atenski savez. Rimljani su je zauzeli 198. godine prije Krista. Ponovno
je poruena 87. godine prije Krista, za vrijeme Mitridatovih ratova. U
antikom razdoblju nije vise obnavljana.
Za Eretriju je vano spomenuti da je bila poznata i po svojim keramikim proizvodima obojenim vazama od kojih su najljepi primjerci
izloeni u Nacionalnom arheolokom muzeju u Ateni. Na ostacima an-
ANTIKI GRADOVI I AEHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM.
517
tikog grada utemeljen je, stoljeima poslije (1824. god.), novi grad pod
imenom Nea Psara. Grad su utemeljili izbjegli stanovnici s otoka Psara.
Spomenici Eretrije
Sustavna arheoloka istraivanja i iskopavanja u Eretriji vodila je
vicarska arheoloka misija od 1964. godine. Po otkrivenim spomenicima Eretrija je svakako najvanije arheoloko podruje na Eubeji. Naj-
Eretrija, ostaci antikog grada
518
T en n oforion
Kazalite
Zapadna,r
^ Hram
imna2ij
\
S v e t ft e
\
A rtem ide O lim pije
iPaIaa*v/
*
^3
M uzej
I A p o lo n o v
./
i X
(
/ 1
V
*
'
I Sc ,
r %a \
4
-*
T h o lo s-% .
. 1
K u p e ljiy '
IPalestraJ
\
Isaion
v *"
V ' .^
a
v'"

v^
f ' - VA
V -4 : \
v \ '
N "
Plan grada
i antikog
lokaliteta u Eretriji
bolje je istraen dio na sjeverozapadu, koji nije bio zahvaen novim

gradnjama. Nekoliko antikih. spomenika otkriveno je u novoj urbanoj
strukturi grada. Antiki grad bio je utvren zidinama. Utvrdenja su
djelomino ouvana samo na istonoj i sjevernoj strani. Zapadna utvrde
nja nisu sauvana, ali po mjestimino vidljivim tragovima moe se pratiti njihov slijed. Upravo sa zapadne strane (gdje su se nalazila zapadna
vrata) treba krenuti u obilazak otkopanih spomenika.
Najprije se dolazi do ostataka palace iz 6. st. prije Krista, s dogradnjama iz helenistickog doba. Nastala je na temeljima Heroona, koji je
ve bio naputen potkraj 7. i po. 6. st. prije Krista. Neto dalje prema
sjeveroistoku otkrveni su temelji Bionizova hrama. U blizini hrama je
amerika kola 1890. 1895. otkopala ostatke kazalita od kojega je
ANTIKI GRADOVT I ARHEOLOKI LOKALITETI NA GRKIM .
519
jelomino sauvano sedam redova stubastih sjedala. Obraeno kamenje iz kazalinog gledalita posluilo je stanovnicima dananjeg mjesta
pri granji kua. Izraeu orkestre i donjeg reda gledalita nalazio se
kanal irok 1,8 m. Kanal je bio pokriven ravnim ploama i sluio je za
odvod vode. Ispred orkestre su tragovi skene i proskeniona s otkrivenim
prolazima.
Idui dalje prema akropoli grada, ugledat emo tragove gimnazija
otkopanog 1895. godine. Na njegovoj zapadnoj strani pronaen je
nadgrobni spomenik koji je vjerojatno prestavljao nekog poznatog atleta. Pokraj toga pronaeno je i postolje za statuu s natpisom na unutranjem krunom dijelu. Natpis govori o osobi koja je poticala i hrabrila
djeake u atletskim natjecanjima. Na istonoj strani ostataka gimnazija
otkriveni su kanali kojima se dovodila voda u kupaonice vjebalita.
Sjevernije od gimnazija nalaze se ruevine Tezmoforona graevine kojoj ne znamo pravu namjenu. Istonije, blizu dijela ouvanih
istonih zidina grada, vide se tragovi svetita Artemide Olimpije.
Vrh akropole bio je okruen ziinama i kulama. S njega se prua
izvanredan pogled prema jugozapadu, na slikovito podruje Atike.
Obilazei iskopine u novom dijelu grada, doi emo u sredinjoj zoni
do otvorenog prostora gdje se uoavaju mjestimini temelji koji su pripadali dorskom hramu Apolona Dafneforosa. Otkriveni su 1900. go
dine, a poslije ih je temeljitije istraila vicarska arheoloka misija 1964.
godine. Otkopan je stilobat s bazama 6 14 stupova. Vrijedno je bilo
otkrie jonskog peripteralnog hrama sa 6 19 drvenih stupova. Hram
je iz arhajskog razdoblja 670.650. godine prije Krista. U blizini je
otkopana lonarska radionica. Junije od hrama vide se tragovi agore
s ostacima tholosa. Izmeu prostora agore i mora otkopani su dijelovi
mozaika koji su pripadali antikoj kupelji. Istono, uz gradske zidine,
uoit emo ostatke palestre i ruevine isaiona nepoznate namjene.
Nakon razgledavanja, moe se posjetiti manji muzej, koji je smjeten uz arheoloku zonu na zapadnoj strani grada. U njemu su izloeni,
izmeu ostalog, razni bronani predmeti, lonarija pronaena u Apolonovu hramu (dok se skulpture hrama nalaze u Muzeju u Halkidi), vise
nadgrobnih spomenika, jonski kapiteli uglavnom primitivne izrade, natpisi itd.
Pripada skupini otoka Dodekaneza, duine je 45 km, a irine od 11

do 1,5 km. Nalazi se na ulazu u zaljev Kos (antiki Keramik) duboko
usjeenom u maloazijsko kopno. Od poluotoka Bodrum (Halicarnassos)
na sjeveru udaljen je samo 5 km, a od poluotoka Knidosa na jugu 16 km.
Dug gorski lanac prua se sredinjim i dijelom junim podrujem otoka,
a najvii m u je vrh Oromedon ili Dikaios (848 m). Otok je bogat izvorima tople i mlake mineralne vode, poznate ve i prije
vremena.
Asklepijevo
svetite na
otoku Kosu,
u prvom
planu
stupovi
Asklepijeva
dorskog
hrama
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKl LOKALITETI NA GRKIM.
521
P o v ije st
Antiki pisci nazivali su ga razliitim imenima. Tukidid i Strabon
navode ga kao Meropis, Plinije kao Nymphaia, a Stefan Bizantski kao
Karis. U srednjem vijeku poznat je pod imenom Longo (vjerojatno to
ime potjee od njegove duine), da bi ga poslije zvali Stanchio, vjero
jatno iskrivljeno od stin ko, odakle proizlazi turski Istankoy.
Otkriveni nalazi na otoku pokazuju da je Kos bio nastanjen jo u
neolitiku. Najprije su ga kolonizirali Karijci, a potom Dorani iz Epidaura u homersko doba. U zajednikoj obrani protiv Perzijanaca Kos je, kao
i mnogi drugi gradovi i otoci, pripadao Atenskom pomorskom savezu
sklopljenom 478. prije Krista. Potkraj 5. i poetkom 4. st. prije Krista
Kos je bio pod dominacijom Sparte. Atenski strateg Konon oslobodio ga
je, uz veinu otoka Egejskog mora, spartanske hegemonije. Mauzol, kralj
Karije, u prvoj pol. 4. st. prije Krista teio je proiriti svoj utjecaj i na
susjedne otoke Rodos i Kos, sklopivi s njima savez, te vodei rauna da
tim otocima upravljaju ljudi koji su njemu odani. Njegovom smru 353.
god. prije Krista Kos je u vlasti njegove ene Artemizije, kraljice Ka
rije.
Naselje Astypalaia, stari grad, koje se nalazilo na jugozapadnom
dijelu otoka, unitili su Lakedemonjani tijekom Peloponeskog rata. Novi
grad Kos utemeljen je 366. prije Krista. Brzo se razvijao i postao jedan
od vanijih sredita Egejskog mora. Asklepijevo svetite i kola medici
ne uinili su otok Kos poznatim u itavom antikom svijetu.128 Proizvodi
od svile uivali su velik ugled. Kos je 336. prije Krista doao pod vlast
Aleksandra Makedonskog. Poslije njegove smrti preuzimaju ga Ptolemejevii, od kojih je Ptolemej II. Filadelf roen na otoku 309. prije Krista.
Iina miljenja da je Kleopatra na otoku uvala dio svojega blaga. Poslije
je Kos uao u savez s Rimom i potom postao dijelom provincije azijskog
prokonzula.
S p o m en ici o to k a K osa
Arheoloka istraivanja na otoku zapoeo je Nijemac Rudolf Hercog
1900. god., najprije u gradu Kosu, a dvije godine poslije i na podruju
svetita Asklepieiona. Nastavio ih je 1928. Luciano Lorenzi iz talijanske
arheoloke kole. Znaajnija iskopavanja provoena su od 1935. do 1943.
godine.
128 Na K osu su roeni ffip ok ra t, najvei lijenik antike (oko 460. prije Krista),
pjesnik Philetas, suvrem enik P tolem eja Filadelfa (vladao od 285. do 247. prije K ri
sta), a spom inje se d a je n a otoku roden i slikar Apeles (iako se kao m jesto njegova
rodenja navode K olophon i E phes).
522
Grad Kos smjestio se u ravniarskom dijelu na sjeveroistoku

otoka. Na podruju dananjeg grada nalazi se mnogo antikih ostataka.
Jugozapadno od gradske jezgre otkriveni su grobovi minojskog tipa,
a meu antikim zidinama grobovi protogeometrijskog i geometrijskog
doba.
Antiki grad bio je opsega oko 4 km, a osnovan je 366. prije Krista.
Tijekom stoljea unitavan je potresima, osobito 5. g. prije Krista, te
142. poslije Krista, zatim 469. i 554. godine. Kamena graa s antikih
ruevina koritena je za nove gradnje, a posebice za srednjovjekovne
obrambene sustave.
523
Juno od Dvorca vitezova iz 15. St., najvanijeg spomenika grada

Kosa, otkrivena je razina rimske agore i luke etvrti.
U sjevernom sektoru iskopina zamjeuju se ostaci helenistikog
svetita i trijema iz 4.3. st., na kojem je sauvano osam stupova s
korintskim kapitelima. Stupovi su otkriveni na temeljima ranokranske luke bazilike iz 5. st. Vise u smjeru zapada tragovi su ostataka
svetita luke etvrti, najvjerojatnije Aphrodisiona.
Na sjeverozapadu je zgrada muzeja, u kojoj su izloene skulpture
helenistikog i rimskog razdoblja. Istie se Afrodita s Erosom, Dijana
Efeka i kip Hipokrata. Neto junije otkrivena je helenistika agora
s nekoliko podignutih stupova. Ulica Vassileos Pavlon vodi do druge
arheoloke zone, gdje je otkrivena velika rimska kua s mozaicima
(koju su rekonstruirali talijanski strunjaci zbog zatite brojnih mozaika) i sredinje kupelji.
Idui prema zapadu, dolazimo do odeona. Do njega vodi aleja empresa. Sauvano je 14 redova sjedala, od ega je sedam originalnih. U
blizini odeona, u podnoju akropole (manjeg uzvienja), nalaze se zapadne iskopine. Na sjevemoj strani tog dijela vidi se dio rimske ulice
decumanus s tragovima kua u kojima su sauvani mozaici iz 3. st.
poslije Krista. Kua s mozaicima nazvana Velika europska najbolje je
sauvana. U njoj su pronaeni i brojni kipovi.
Druga glavna ulica koja vodi prema sjeveru, cardo, potpuno je poploana (podsjea na ulice u Pompejima). S lijeve strane uoit emo
rimsku kupelj s dobro ouvanim calidariumom, dok je frigidarium po-
524
slije posluio za osnovu kranske bazilike. Dalje prema zapadu nalaze

se ostaci helenistikog gimnazija iz 2. st. prije Krista. U tome su
dijelu otkrivene i druge antike manje vane graevina. Sjeverno od
akropole vidljivi su tragovi staiona.
Asclepieion Cuveno Asklepijevo svetite, a nalazi se 4 km junije
od graa Kosa. Alejom empresa prilazi se svetitu. Ono je zauzimalo
prostor svete ume posveene Apolonu Kyparesiosu. Sagraeno je po
slije Hipokratove smrti (357. prije Krista), oca znanstvene medicine.
Svetite su vodili potomci Asklepija, koji su inili zatvoreni red nasljednih sveenika. Sauvani natpisi pokazuju da se tehnika lijeenja razlikovala od one u Epiauru i drugim svetitima (gdje se uglavnom prakticirala sugestija). Na Kosu su pacijenti bili podvrgnuti terapijama lijenika, slijedei uenje slavnog Hipokrata. Svetite je ostiglo vrhunac u
vrijeme Ptolemejevia i poslije pod rimskim carom Neronom, kad se na
Kos vraa lijenik Ksenofon i svetitu daruje brojne skulpture skupljene
u Rimu. Potkraj carskog doba jo su graene velike kupelji. Svetite je
u potpunosti uniteno 554. g. poslije Krista potresom te pljakom
anatolskih hordi.
Plan Asklepijeva
svetita na otoku
Kosu
525
Stupovi u dijelu Asklepijeva svetita
Iskopavanja tog Iokaliteta zapoeta su sustavno 1902. god. Spomenici svetita prostirali su se na tri terase razliite razine.
Prema planu Asclepieiona, vide se na zapadnoj strani, uz trijem
donje terase, ostaci rimske kupelji iz 1. st. poslije Krista (bazen i hypocaust, dobro ouvani). Donja terasa omedena je s triju strana trijemovima helenistikog doba, a na etvrtoj strani se nalazio potporni zid.
Formirani prostor koriten je za lijenike i bolesnike. Oko sredine zida
sauvana je fontana. Tu je bilo i nekoliko bazena u kojima je koritena
izvorna termalna voda za terapiju invalids. Na prostoru izmedu bazena
i stubita stajao je mali hram s postoljem na kojem je bio kip Nerona
kao Asklepija (prema natpisu, dar lijenika Ksenofona). Pretpostavlja

se, prema natpisu, da su na toj terasi odravane sveanosti u cast boga
Asklepija sa sportskim i drugim sadrajima.
S te je terase stubite vodilo na srednju (viu) terasu, gdje su najstariji spomenici svetita nepravilno razmjeteni u prostoru. S desne stra
ne nalazio se jonski hram in antis s kraja 4. ili po. 3. st. prije Krista.
Na podu cele izraeno je udubljenje od mramomih ploa, koje je sluilo
kao spremite zavjetnih darova. Hram je bio ukraen Apelovim slikama,
medu kojima se osobito spominje Afrodita Anadiomene. Iza hrama, uz
stubite, uzdizala se rimska kua na starijim, grkim temeljima u
kojoj su stanovali sveenici. U sredini terase, pred stubitem, nalazio se
veliki rtvenik. Usporeivan je s uvenim pergamskim. Izmedu stupo
va trijema bili su postavljeni kipovi Asklepija, njegove keri Higije i
526
drugih lanova njihove obitelji. Smatra se da djelo Praksitelovih sinova.

Lijevo od rtvenika vide se temelji rim sk og p e rip te rn o g jo u s k o g
hram a. Iza hrama i rtvenika nalazila se eksedra s niama za kipove.
Sauvano m on u m en taln o stubite vodilo je s te na gornju terasu,
na kojoj se uzdizao v elik i d orsk i A sk lep ijev hram , iz 2. stoljea prije
Krista, iz Sjifa se ostataka vii da je Ho dorski peripter sa 6 11
stupova. Bio je sagraen na bazi od tri stube. Sastojao se od pronaosa
in antis (dobro ouvan) i izduene cele. Tri strane i te terase (kao i
donie) omedene su trijemovima u helenistiko doba. S te terase velianstven je pogled na grad Kos s lukom, poluotok Knidos i rt Bodrum,
te oblinje otoke.
L I N D O S
U antici je Lindos bio najvei grad otoka Rodosa. Osim njega, poznati rodoski gradovi toga doba bili su jo Kamiros i Jalisos. Sva tri
grada ulazila su u sastav dorske Heksapole. Lindos je bio nastanjen ve
u treem tisuljeu. Pogodni poloaj izmeu dviju luka omoguio mu je
razvitak u najvanije antiko naselje na otoku. Cvjetao je u arhajsko
doba, uz Kamiros i Jalisos. Njegovi stanovnici (koloni) osnovali su kolonije: Parthenope (u 5. st. nazvan Neapolis, kasnije Napulj) i Gelu na
Siciliji tijekom 7. st. prije Krista. U 6. st. prije Krista Lindosom, kao i
mnogim grkim gradovima, vladaju tirani. Najslavniji meu njima bio
je Kleobul (580. g.), jedan od sedmorice mudraca staroga vijeka. Njemu
je pripisivana izreka: Nita nije take vrijedno kao umjerenost. U 5. st.
otok Rodos bio je u sastavu Atenskog saveza, to znai i grad Lindos.
Osnivanjem grada Rodosa 408. prije Krista, Lindos e ostati vjersko
Lindos, plan
naselja
s akropolom
528
Hram, Atene Lindije, 3. st. pr. Kr.
sredite, a Rodos e ubrzo postati sredite otoka, poslije i razvoja helenizma. Spominje se da je sv. Pavao na putu za Rim svratio u Lindos.
Vani su njegovi spomenici koji su uglavnom nastajali tijekom stoljea
antikog razdoblja, i to na istaknutoj akropoli. Kad je Lindosom zavladao Bizant, akropola je pretvorena u tvravu Sv. Ivana. Danas je Lindos
naselje s oko 1000 stanovnika.
Spomenici Lindosa
Arheoloka iskopavanja vodila je u Lindosu i akropoli jedna danska
misija od 1902. do 1914. god., a koja su nastavljena 1952. god. Restauriranje akropole proveli su talijanski strunjaci 1938. godine.
U naselju je malo ostataka antikih spomenika. Spomenut emo sa
mo temelje antikog zida od dobro izraenih blokova u jugoistonom
529
dijelu grada. Vidljivi dio zida pripadao je peribolu hrama iz 2. i 1. st.

prije Krista. Neto istonije otkriveni su ostaci kazalita, koje se nalazilo uz drugi zid oslonjen na breuljak. Sauvano je gledalite s dijelom
Atenino svetite nalazi se na akropoli, koja zauzima poloaj sjeveroistono od naselja (visina 117 m). To je vrh trokutaste stijene. Prilaz
joj je omoguen samo sa sjeverne strane.
Uz strmu padinu vodi puteljak do veeg stubita (1) i ulaza u
svetite. Zatim se kroz nadsvoden prostor srednjovjekovne utvrde (2)
dolazi na donji plato, gdje su ouvani tragovi starog svetita, vise puta
pregraivanog (3). Sredinji i juni dio platoa pripadao je arhitektonskim spomenicima svetita Atene. S te razine stubite vodi na viu
terasu na kojoj je oko 200. prije Krista sagraen monumentalni tri
jem (dug 88 m) s dvama kraim krilima. Trijem su ukraavala 42 dorska stupa.
Na najviu terasu dolazi se monumentalnim stubitem, irine 21
m, na kojoj su bile propileje (4), sagradene poslije 407. godine prije
Krista. Dalje, u produetku s lijeve strane od ulaza, uz rub stijene
junog dijela akropole, uzdizao se manji dorski Atenin hram (23 x 7,6
m), tetrastilni amfiprostilos (5), sagraen u 3. stoljeu prije Krista. Ouvani su dijelovi zapadnog zida cele koji potjeu iz rekonstrukcije starijeg
hrama nakon poara 348. prije Krista. Sest uzdignutih stupova s arhitravom i danas dominiraju akropolom.
Plan svetita Atene

Lindije u Lindosu
S A M O S
Jedan od veih grkih otoka u Egejskom mora, nalazi se vrlo blizu
obale Male Azije, s kojom je u pretpovijesno doba bio spojen. Danas ga
od maloazijskog rta Mikale odvaja tjesnac irok oko 3 km. Obala je na
sjevemoj strani otoka strma i dosta kamenita, dok je na junoj strani
pristupanija produujui se u manje ravnice i uvale. Otok presijeca
planinski lanac, koji se protee od istoka prema zapadu s najviim vrhom Kerkisom (1446 m). SÔas ie od .davnina
nosti, a eemu je svoja zapaanja ostavio atenski komediograf Menandar
(340.292.), navpdedi da se na njemu tcmoglo nai i ptiejeg1mlijeka.
P o v ije s t S a m o sa
Ime otoka potjee, izgleda, pd fenike rijei koja znai visok. Bio je
nastanjen ve u treem tisuljeu prije Krista "Pm poznati stanovnici
otoka bili ra Pelazgi, a potom Karijci Vrlo mno Samos sw kolonizirali
JonjaniJ U 11. st. prije Krista spominje se Jonjanin Prokles, iji su
potomci vladali otokom sve do 680. god. prije Krista. Samoani su se ve
u ranim stoljeima bavili pomorstvom, o emu svjedoei primjer Kalaio
sa, koji je oko 650. prije Krista plovio izmedu Heraklovih stupova i s
puta se vratio sa znaajnim bogatstvom.
U prvoj polovici 6. st. sruena je tiranija Demotelesa i Samosom je
jedno vrijeme upravljala zemljoposjednika aristokracija (Geomoroi). Oko
540.-;g0dine:0r. .Krista uz pomo Ligdamisa, tiranma - Naksos i Polikiat
Svloson truih su aristokraciju j ptihtali
1 luani fiamo- i Ni duiM nakon lu g , Polikrat je otjerao bi im i vladao'sani I to \ > >tnnv dy'nlja\a"naj\L'i protvai Pohkiaf jr
sagradio jaku flotu oko 150 laa prisvojivi mnoge bliske otoke i
neto alji Lezbos, a zavladao je i nekim podrujima na obali. Sklopio
je savez s Kirenom, i prijateljevao je s cgipatskim faraonom Amasisom
i s perzijskim kraljevima Kirom i Kambizom. Poznata je legenda o tom
jteanfam.
- 11|129 Na svoj dvor dovodio je poznate
,29|PoliJteM:Jfe bio tiranin na otoku Samosu. od 538. do 522. g.
Kr. Proulo
se da .1 j * polazilo za rukom. Kamo god bi krenuo s *
sve bi po njega uvijek uspjeno zavravalo. Egipatski faraon Amasis (Ahmose II.,
kojini i f
es^sf# 8' ;
531
Glava kurosa
iz Heraiona sa Samosa,
oko 550. 540. pr. Kr.,
M uzej u Istambulu
umjetnike i slavne pjesnike, meu kojima i Anakreonta iz Teosa u Joniji. Njemu se duguje velika umjetnika i gradevinska djelatnost na
Samosu. U estom stoljeu Samos je osnovao brojne kolonije na Propontidi i Zankle na Siciliji. Nakon Polikratovog ubojstva 522. prije Krista,
njegov brat Syloson uz perzijsku potporu postade tiranin Samosa. Napoku a sam sebi nanijeti kakvu tetu i patnju, kako m u ne b i pozavidjeli bogovi.
P olikrat je shvatio da ga Am asis dobro savjetuje te je odluio baciti u m ore najdrai
m u predm et, prsten s peatom od sm aragda optoen zlatom , djelo um jetnika Teodora sa Sam osa. To je uinio daleko od otoka, s broda i pred m nogim syjedocim a.
K ad se vratio ku i stao je aliti za prstenom . N ekoliko dana iza toga ribar uhvati
krasnu ribu, k oju nije zadrao za sebe n ego ju je odluio predati Polikratu. Sluge
k oje su poele priprem ati ribu, naSle su u njoj Polikratov prsten. Radosne sluge
odnijele su prsten Polikratu, a on shvati da je to djelo bogova i da e ga srea i dalje
pratiti. O svem u to se dogodilo pisao je Am asisu. Plaei se velike nesree, Am asis
'Hi' prekida sve veze s njim.
Polikrat je n a k raju n esretno zavrio. P erzijanac O ret, nam jesnik u Sardu,
nam am io ga je n a prevaru da dode u M agneziju te ga dao u biti nabivi ga na
k olac. H erodot, 1953., 65 66, 79 81.
532
kon to su otok osvojili Perzijanci, Samoani su sudjelovali u jonskom

ustanku protiv njihove vlaavine. U bitkama kod Lade 494. god. i Salamine 480., Samos je bio na strani Perzijanaca, no ponovno su im
okrenuli lea u bitci kod Mikale 479. g. prije Krista. Samos je od 478.
do 440. bio lan Delsko-atikog saveza. Godine
W$k
na
otoku pobuna protiv Atene, kojuje poslije devetomjesene opsade uguio
Periklo, nakon ega je uspostavljena demokratska vlast. Tijekom Peloponeskog rata Samos je ostao vjeran Ateni, sve do uspostave privremene vlagti tridesetorice. Spartanac Lisandar osvojto ga je 404. prye
Krista. Atenski admiral Konon vratio je otok 394. prije Krista, da bi ga
nakon nekoliko godina ponovno pokorili Perzijanci.
Krista
su zamijenili domorodako stanovnitvo
ovedenim klerusima. Samoani su se vratili na otok 121 god odhitum
(ediktom) kojuje donio Aleksandar Veliki, a proveo poslije njegove smrti
:
pa..
306.
JiefBta Sana j i
nom Lizimaha od Trakije, i to do njegova usmrenja 281. godine, a tada
prelazi po
|##|| Oni otokom vladaju do 197. prije
Krista, uz krae prekide od 259. do 246. kada je bio u vlasti Antioha II.
Nakratko je otok okupirao Filip V. Makedonski, a nakon toga je pao pod
utjecaj pergamskih dinasta i od 129. pr. Kr. uao u azijsku rimsku
provinciju. Mnoge umjetnike spomenike iz Igfjtda, i svetita
Vera (Veras) oko 82. godine prije a to je ponovio i Antonije kada
August otoku vraa autonomiju 19. godine prije Krista, koja je odrana sve do 79. godine poslije
Krista, kada ju je Vespazijan okonao. Poslije rimske, Samos je doao
pod bizantsku vlast.
S p o m e n ic i o to k a S am osa
Na otoku je njemaki arheoloki institut iskopavao od 1910. do 1914.,
te od 1925. do 1929. godine. Na lokalitetima Pithagorion i Heraion otkriveni su ostaci antikog kazalita, Eupalinovog tunela, temelji antikog gata, kupolna grobnica, Veliki hram, rtvenik, kupalite, manji
hramovi iz rimskog razdoblja i druge gradevine. Na prostoru Herinog
svetita pronadeno je mnogo ex-voto predmeta. To su bile primitivne
figuriee iz 8. i 7. st., poznata skulptura Here (u Louvreu), razni reljefi,
pojedini ulomci skulptura i drugi nalazi,
Pithagorion Udaljen je 14 km od glavnog grada Samosa. To je
danas moderan gradi do kojega vodi cesta (na juni dio otoka) prelazei
preko kote s koje se prua izvanredan pogled na tjesnac Mikale i skupinu otoja Dodekanez. ~!* bin Jrmm Samopriji-stnhuia tir. ninm
ppfikrata 'nekada zvan Tigani. Sadanje je ime gradi dobio 1955.
godine u cast filozofa Pitagore, rodenog na Samosu.
Hera sa Samosa, poetak 6. st.

pr. Kr., M uzej Louvre u Parizu
533
534
Na jugoistoku luke, na uzvisini, pronaena je neolitika lonarija. U

luci su otkriveni temelji antikog gata iz Polikratovog vremena, na
kojem je sagraen novi. Herodot ga je spominjao kao jedno od impozantnih djela antikog graditeljstva.
Nedaleko naselja, idui glavnom cestom prema Samosu (Vathy), je
dan se puteljak odvaja s lijeve strane i vodi prema ostacima antikog
kazalita. Tu se puteljak razdvaja, desni krak e posjetitelja dovesti do
malog manastira Panayia Spilani, a lijevim krakom se nastavlja do
Eupalineiona ili Eupalinovog tunela. Nazvan je tako po arhitektu i
graditelju iz druge polovice 6. st. prije Krista, rodom iz Megare. Radovi
su na tunelu zapoeli za vrijeme Polikratovog oca Eaka, a zavreni
petnaestak godina poslije tijekom Polikratove vladavine, 524. prije Kri
sta. Gradnju je nadzirao Eupalinos. Tunel je povezivao sjeverni dio obale (izvan zidina) s jednom tokom unutar utvrdenja. Dug je priblino 1
km. U sluaju opsade grada sluio je opskrbljivanju vodom, ali i kao
tajni izlaz.
Kuros sa Samosa, oko 560 .

550. pr. Kr., Muzej Vathy
u Samosu
535
Plan Herinog svetista

na Samosu
1. Herin hram
2. Zrtvenik
3. Temelji jedne zgrade
4. Manje kupalite
5. Peripterni hram
6. Manji rimski hram
7. Starokranska bazilika
8. Baza za kipove
9. Veliki rtvenik
10. Mali hram
11. Mali hram in antis
12. Manji hram
13. Kruna gTadevina (tholos?)
14. Arhajski trijem
15. Trijem iz helen. doba
U Pithagorionu se nalazi mali muzej u kojem su izloene skulpture

iz arhajskog, helenistikog i rimskog doba. Spomenut emo arhajski kip
Eaka (Aiakesa), arhajske nadgrobne spomenike (stele), helenistike
pogrebne reljefe i ostatke skulpture iz rimskog doba. U planu je bila
gradnja novog muzeja koji bi bio proiren novim eksponatima i zbirkom
iz dvorca Logothtesa. Mnogi arhitektonski nalazi s otoka i Heraiona
izloeni su u muzeju u gradu Samosu.
Heraion naziv za Herino svetite. Poznato je da je boica Hera
rodena na Samosu, po kojoj je svetite dobilo ime. Udaljeno je od Pithagoriona 8 km jugozapadno, smjeteno na obali blizu potoka Imbrasa, na
mjestu zvanom Kolona prema jedinom preostalom stupu od nekadanjeg Velikog hrama. Malo je svetita u Grkoj koja imaju tako dugovjenu i bogatu povijest. Ona poinje jo u bronano doba. Otkrivena je
jedna kruno nadsvoena grobnica mikenskog podrijetla. Iskopava
nja su potvrdila postojanje dvaju starijih hramova, vjerojatno iz geometrijskog i ranog arhajskog doba. Nadeni su i ostaci drugih manjih
graevina. U 6. st. prije Krista svetite je znatno proireno. Radovi se
nastavljaju za vladavine tiranina Polikrata, kada je graditeljska djelatnost u punom jeku. Iz tog razdoblja su ostaci velikog Herinog hrama
(1), kojega su sagradili Roik i Teodor potkraj prve polovice 6. st. prije
Krista. Hram je bio dug oko 100 m, a irok oko 50 m, graden u jonskom
stilu. To je dipter s osam stupova na istonoj i 10 na zapadnoj strani,
a due su strane imale po 21 stup. Imao je dubok pronaos (s dvama
redovima po sedam stupova) i celu s dvama redovima po 10 stupova.
Hram je uniten u poaru oko 525. god. prije Krista. Obnovio ga je
Polikrat, kao i druge graevine svetita. Novi hram je pomaknut prema
zapadu, pa je samo istonom polovicom pokrivao temelje starijeg hrama.
536
I taj obnovljeni hram imao je nepravilnosti kao i prethodni. Na istonoj

strani imao je osam, a na zapadnoj devet stupova i po 24 stupa na
duim stranama. Kod graenja koriteni su fragmenti sa starijeg hra
ma. Njegova je gradnja prekinuta Polikratovom smru i nastavljena
poetkom 5. st. te poslije, u 3. st. poslije Krista. Izgleda da nikada nije
bio u potpunosti dovren, o emu svjedoi njegov jedini sauvani, ah
nedovreni stup.
Istono od hrama otkriveni su ostaci skupine gradevina koje moemo
pratiti na prikazanom planu. Zrtvenik (2), temelji neidentificirane zgrade s potpomim zidom (3), manje kupalite (4), peripterni hram
(5) iz rimskog razdoblja, manji rimski hram (6) iz 2. st. prije Krista,
starokranska bazilika (7). Na jugoistoku su vidljivi ostaci baze na
kojoj su stajali kipovi govornika Cicerona i njegova brata Kvinta (8).
Istono od peripternog hrama nalazio se Veliki zrtvenik (9), za koji
se vjeruje da ga je podigao Roik. Podignut je na mjestu starijeg kulta iz
drugog tisuljea prije Krista, a preko ostataka rtvenika obnovljenog u
geometrijskom razdoblju. Dalje sjevemo i sjeveroistono od velikog hra
ma vide se ruevine druge skupine graevina iz razliitih epoha. Tu su
dva mala hrama in antis (10 i 11), od kojih je drugi bio sagraden na
temeljima veeg peripternog Hermesovog hrama. U produetku su otkopani temelji hrama Hermesa i Afrodite. Uz te ostatke otkriven je jo
jedan manji hram (12). Zapadno od te skupine hramova uoavaju se
ostaci krune gradevine (13), moda tholosa, a dalje na zapadu nalaze
se tragovi arhajskog trijema (14), ispod i uz koji su pronaeni razliiti
arhitektonski elementi Roikovog hrama s kojim je u poaru uniten i
trijem. Izmedu trijema i velikog hrama nalazio se drugi trijem (15) iz
helenistikog razdoblja. Na sjeveroistoku su otkriveni tragovi brojnih
objekata razliitih namjena: riznice, hramovi, administrativni uredi. Na
etiri mjesta pronadene su skupine vaza geometrijskog stila i iz kasnijeg vremena. U toj se zoni nalazi i zid s kraja mikenskog doba i ostaci
vise mikenskih konstrukcija.
SAMO T RAKA
Samotraka (Samothraki) se nalazi u sjeveroistonom dijelu Egejskog
mora, udaljena od Aleksandropolisa oko 32 km. Uz sjevernu obalu prostire se uska ravnica, na jugozapadu je podruje raznolikih visoravni,
dok je ostali dio otoka prekriven granitnim planinama, uz najvii vrh
Fengari (1601 m). U Ilijadi se spominje da je bog mora Posejdon s
najvieg vrha umovite Samotrake nadgledao bitke koje su vodene u
trojanskoj ravnici.
Povijest Samotrake
U bronano doba plemena trakog podrijetla naselila su otok. Traki
jezik i religija odrali su se sve do dolaska grkih doseljenika oko 700.
prije Krista. Ima miljenja da su otok Samoani kolonizirali i neto
ranije, ali arheoloka istraivanja to ne potvrduju, kao niti to da su novi
stanovnici doli sa Samosa. Strabon nas upozorava da su priu izmislili
Samoani zbog slavnije tradicije. Prema dijalektu s natpisa zakljuujemo da su koloni pristigli s Lezbosa ili iz Troade na maloazijskoj obali.
Ve u 6. st. prije Krista Samotraka je kovala svoj srebmi novae. Grad
je tada na vrhuncu i osniva kolonije. U bitci kod Salamine sudjeluje sa
svojom flotom. U 5. st. prije Krista gospodarska mo otoka opada, ali
irenjem obreda postaje sredite religijskog ivota u sjevemom Egeju.
Samotraka je uveno svetite velikih bogova Kabira. Makedonski
dinasti titili su i uzdravali svetite sve do oranja njihove vlasti.
Otok je sluio kao pomorska baza Atenskom savezu, trakom kralju
Lizimaku, Ptolemejeviima, Seleukidima i Makedoncima. Na Samotraci
su posljednjeg makedonskog kralja Perzeja (koji je na otoku zatraio
azil) zarobili Rimljani. Samotraka je pod Rimljanima uivala autonomiju. Prema legendi, s otoka je podrijetlom Dardanos, mitski osniva gra
da Troje. Spominje se da su Samotraku posjetili apostol Pavao i rimski
car Hadrijan. Pogodio ju je potres 200. godine poslije Krista, nakon ega
dolazi do propadanja otoka. Meutim, antika religija preivjet e na
njemu sve do 4. st. poslije Krista.
Nakon Rimljana, Samotraka je pripadala Bizantu do 1204., a zatim
Veneciji, Genovi i Turskoj.
538
Spomenici otoka
Kada je francuski konzul Champoiseau 1863. godine otkrio uvenu
Nike (Pobjedu), jednu od najljepih skulptura helenistikog razdoblja
(danas u Louvreu), zapoela su iskopavanja na Samotraci. Francuska
misija istrauje 1866. godine, a od 1873. i 1875. istraivanja nastavljaju
austrijski istraivai pod vodstvom A. Conzea. Na otoku istrauje i vedska ekipa od 1923. do 1925. godine, te 1938., a sustavnija iskopavanja
provodili su arheolozi njemakog sveuilita od 1948. god. Sva navedena
istraivanja i iskopavanja voena su na podruju antikog grada, koji
se nalazio neto dalje na sjevernoj strani polazei od Kamariotissa
(pristanita), nedaleko naselja Khora ili Samothraki i svetita. Grad se
prostirao na uzvisini (akropoli), bio je utvrden zidom iz arhajskog i
helenistikog doba. Stari je grad danas pokriven hrpama kamenja zaraslog divljim maslinama.
Izmedu rukavaca rijeke koja se sputa k moru iz podruqja zapadne
uzvisine nalazilo se svetite velikih bogova Kabira.130 Udaljeno je
od staroga grada oko 500 m. Stovani su bili u posebnim misterijama
(vidi o samotrakim misterijama na str. 108).
Anaktoron (A) nalazio se u sjevemom dijelu svetita, izmeu
rukavaca rijeke. Imao je oblik pravokutne dvorane, a sluio je za cije u misterije. Sagraden je potkraj 6. st. ili oko 500. prije Krista. Ima
i miiljenja da je iz znatno kasnijeg doba, s poetka carske epohe. Njegovi sauvani zidovi ebeli su i vie od 3,5 m. Veliina unutranjeg
prostora iznosi 27 x 11,5 m, a u nj se moglo ui kroz troja vrata sa
zapadne terase. Podijeljen je bio pregradom na glavnu dvoranu i unutranji sanktum (manju prostoriju na sjeveru). Ostaci krunog posta
menta vidljivi su u veoj dvorani.
Kvadratna prostorija sakristija (B) otkrivena je uz juni
dio Anaktorona. Potjee s kraja 3. st. prije Krista. Vjerojatno je podignuta na mjestu starijeg zdanja. Restaurirana je bila u 3. i 4. st. poslije
Krista. Dolaskom u svetite ovdje su se, ini se, novaci oblaili i nakon
zavretka inicijacija svraali po uvjerenje da su je obavili.
Rotonda (C) smatrana je za najveu krunu graevinu u grkoj
arhitekturi (vise od 20 m u promjeru). Kraljica Arsinoja posvetila ju je
velikim bogovima izmedu 289. i 281. god. prije Krista. Otuda je i
njezin naziv Arsinoeion. Prema ostacima arhitektonskih dijelova na te
meljima izvanjskoga mramomog zida uoavaju se postolja dorskih stu-
130Kabiri (gr. Kabeiroi) u starogrkoj mitologiji prastara pelazgika boanstva. Kasnije su smatrani za boanske potomke Hefesta, esto voeni na natpisima
kao veliki bogovi. Vjerojatno su orijentalnog podrijetla. Osim uz kult Hefesta, bili
su vezani i uz kult frigijske boice Kibele. Enciklopedija likovnih umjetnosti, sv.
Ill, 1964., 130.
Plan svetita Kabira na otoku Samotraci

A
B
C
D
E
F
Anaktoron
Kvadratna prostorija
Rotonda (Arsinoeion)
Temenos
Hieron
Dvorana ex-voto
G Dvorite sa rtvenikom
H Kazalite
I Nikina fontana
J Trijem
K Ptolemeion
L Srednjovjekovna utvrda
539
540
pova. Unutranja galerija imala je polustupove korintskog stila i ostatke

dvostrukih zidova iz 4. st. prije Krista.
Kameni zrtvenik (nema oznake na planu) i dijelovi terase na kojoj
je bio podignut najstariji su ostaci spomenika u svetitu. Nalazio se
zapadno od Arsinoeiona.
Neto dalje na jugoistoku, uz puteljak, nalazila se sveta stijena
gdje su provoene libacije.
Temenos (D) je bio pravokutna graevina slina Anaktoronu, ali
neto manja. Ouvani su temelji iz 4. st. prije Krista. Na sjeveroistonoj
strani nalazile su se propileje jonskog stila sagraene iz tasokog
mramora. Sauvani su brojni fragmenti. U Temenosu se vjerojatno nala
zio kip Afrodite i Pothosa, Skopasovo djelo. Nemamo podataka o njegovoj uoj funkciji u sklopu svetita.
Hieron (E) otkriven je juno od Temenosa. Sagraen je u posljednjoj
etvrtini 4. st. prije Krista u smjeru sjeverjug. Temelji su sauvani u
cijelosti. Na sjevernoj strani nalazilo se vostruko predvorje, koje je
nosilo 14 dorskih stupova kroz koje se ulazilo u izdueni prostor. Pet
stupova s dijelom arhitrava ponovno je podignuto na prvotno mjesto
1956. godine, dok su stube (stilobat) sagraene od suvremenog materi-
Hieron iz svetita velikih bogova Kabira na Samotraci
541
jala. Zabatna skulptura s proelja uva se u muzeju u Beu. Hieron je

obnovljen u 3. st. poslije Krista. Ima znakova da je bio sagraen na
temeljima starijeg zdanja. Po klupa sa svake strane u njegovoj unutranjosti potjeu iz doba rimske restauracije. Sluio je za ceremonije inicijacije najvieg stupnja.
Dvorana ex-voto (F) jedna je od gradevina koje su se nalazile sa
zapadne strane Hierona. Nazvana je tako po pronadenim ex-voto figurama na tom prostoru. Sagradena je oko 540. prije Krista, pravokutnog je
oblika, a zapadni joj je dio krasio trijem od est dorskih stupova.
Dvorite sa rtvenikom (G) otkriveno je juno od dvorane ex-voto. Na prednjoj (zapadnoj) strani, prema ostacima baze, nalazilo se
nekoliko nejednako rasporeenih stupova. Natpis pronaden na nosivoj
gredi proelja govori o posveti Aridheosu (?), polubratu Aleksandra Ve
likog.
Kazalite (H) bilo je sagraeno jugozapadno od rtvenika. Sauvane su samo dvije stube iz 200. prije Krista. Rukavac rijeke, koji je
prolazio ispod orkestre, bio je usmjeren betonskim kanalom iz kasnijeg,
rimskog razdoblja.
Nikina fontana (I) nalazila se junije od kazalita. Imala je
gornji, plii, i donji, dublji bazen. Na mjestima se opaaju ulomei glinenih vodovodnih cijevi. Sredinji dio fontane ukraavala je skulptura
Krilata Pobjeda (Nike), izradena od parskog mramora, koja je 1863.
godine prenijeta u Pariz. Izloena u Louvreu.
Trijem (J) otkrila je austrijska ekipa strunjaka 1963./64. sjeverozapadno od kazalita. Njegovi temelji bili su dugi 91 m. Na tom prostoru
nalazi se bezbroj kamenih blokova, od kojih je veina pripadala izvanjskim dorskim i unutranjim jonskim stupovima. Datirani su na poetku
Srednjovjekovno utvrenje (L) Puteljkom koji je vjerojatno slijedio nekaanji antiki put prolazi se izmeu kazalita i trijema i penje
se, krivudajui, do zapadne uzvisine, na kojoj je nastala srednjovjekovna
utvrda, sagradena od materijala antikih graevina svetita.
Ptolemeion (K) Neto dalje, istono preko rijeke, uzdizao se Ptolemeion, monumentalni i sveani ulaz u svetite. Dao ga je podii Ptolemej II. Filadelf i posvetiti ga velikim bogovima. U temeljima se uoava
dvostruki jonski trijem.
Junije se nalazila n ek rop ola (6. st. prije Krista do 2. st. poslije
Krista) s brojnim grobnicama, prekopana 1957. godine. Nasuprot Ptolemeionu vidljivi su tragovi krune zone s gradevinom dorskog karaktera
iz kasnijeg doba, posveena za Filipa i Aleksandra Velikog.
Muzej je otvoren 1955. godine. U njegove etiri dvorane izloene su
rekonstrukcije pojedinih spomenika, pronadene skulpture, reljefi, zavjetni
predmeti i keramiki proizvodi.
542
Krilata Pobjeda (Nike) sa Samotrake, 2. st. pr. Kr., Muzej Louvre

u Parizu
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOSKI LOKALITETI NA GRKIM.
543
Nike na pramcu ratnog

broda, srebrna tetradrahma
Demetrija Poliorketa, oko
295. pr. Kr.
Dvorana (A) Izloeni su rekonstruirani karakteristini dijelovi

spomenika (na osnovi elemenata s kojima se raspolagalo). Osim navedenog, izloene su i dvije stele koje su upozoravale neposveene da im
je zabranjen ulaz u svetite.
Dvorana <B) namijenjena je skulpturama. Tu su prije svega
fragmenti s propileja iz Temenosa (340. prije Krista); zatim monolitni
mramorni stup s Tasosa; ukraen vrh jednog stupa i dijelovi friza s
prikazom plesaica i glazbenika. Friz je najvjerojatnije predstavljao
vjenanje Kadma (utemeljitelja Tebe) i Harmonije, keri Aresove i Afroditine. Pripada arhajskom stilu. Slijede dvije figure (460. 450.) pronaene u svetitu, koje su inile dio skupine s nekog proelja; jedan torzo
slijepoga proroka (oi dodane u 19. st.) i figura Perzefone (?) bez glave.
Mali kipii, reljefi i drugi sitniji nalazi izloeni su u vitrinama.
Vitrina (1) sadri religijske i zavjetne predmete, osobito eljezno
prstenje.
Vitrina (2) izloeni su novae i krovni urezani crjepovi.
Vitrina (3) ispunjena je arhitektonskim detaljima.
Vitrina (4) U njoj su izloeni bronani kipii Herakla, kraljice
Arsinoje III., dio reljefa s prikazom kentaura (iz 4. st. prije Krista do 1.
st. poslije Krista).
Dvorana (C) Izloena je Pobjeda (s akroterije, 130. prije Krista)
iz Hierona. Rekonstruirana je od fragmenata otkrivenih nakon potresa
koji se dogodio oko 200. g. poslije Krista.
U nekoliko vitrina izloeni su razliiti nalazi iz grobova u okolici
grada.
Vitrina (2) prikazani su zavjetni darovi, eljezni pancirni oklopi
iz 3. st. prije Krista i bronani ukras s propileja Temenosa.
544
Vitrina (3) Izloeno je mjesno posue koje je bilo u uporabi u 7.

st. prije Krista.
Vitrina (10) Ovdje su kipii od terakote malog krilatog boanstva
(3. st. prije Krista) iz june nekropole, predmeti od puhanog stakla,
nalazi iz rimske grobnice iz 135. prije Krista, statueta od terakote s
prikazom djevojice, 1. st. prije Krista.
Vitrina (11) Izloena je stela iz 400. prije Krista, s natpisom
najvjerojatnije na trakom jeziku (nedeifrirana), ali na grkom pismu
Razni natpisi o posvetama i popisu posveenih u svetitu izloeni su
u voritu muzej a.
D voran a (D) posluila je uglavnom prikazu lonarstva i drugih
grobnih nalaza.
T AS O S
Taj se otok nalazi najsjevemije od svih grckih otoka, u Trakom
moru, udaljen svega 10 km od trake obale. Otok je vulkanskog podrijetla, brdovit, s najviim vrhom planine Hypsarionom (1143 m). Tasos
je po svojim rudnicima zlata bio poznat jo u antiko doba. Na cijeni je
od davnina i tasoski mramor.
Povijest
Poetkom 7. st. prije Krista naseljenici s otoka Parosa osnovali su
naselje na Tasosu (Thasosu) i tako ga kolonizirali. Paroske doseljenike
predvodio je Telesiklo, otac lirskog pjesnika Arhiloha. Meu njima je bio
i Arhiloh, koji je sudjelovao u estokim borbama s trakim plemenima.
Rudnici zlata trebali su osigurati prosperitet naselja-grada. Potkraj 6.
st. prije Krista bio je to najrazvijeniji grad na sjeveru, a tada oivljava
i svoj vrhunac. Poetkom 5. st. prije Krista miletski tiranin Histaios
pokuao ga je zauzeti silom, to mu je i polo za rukom unato poznatim
zidinama grada. Godine 491. prije Krista osvojio ga je perzijski car
Darije. Spominje se da je grad pristupio i Delskom savezu, ali zbog
zategnutih odnosa s Atenom i pobune u svezi s rudnicima zlata na
kopnu Tasos je istupio iz saveza 4657464. godine prije Krista. Atenjanin
Kimon (Miltijadov sin) nakon dvogodinje opsade ugulio je pobunu u
gradu. ini se da je Tasos vratio 446. godine prije Krista izgubljene
rudnike. Nakon toga opet se uspostavljaju dobri odnosi s Atenom poetkom 4. st. prije Krista i Tasos postaje stalni lan Atenskog saveza.
Osim zlatnih rudnika i mramora, otok je bio 'oogat i uljem, vinom i imao
je dobro razvijenu trgovinu trakim robljem, Ito je sve privlailo strane
osvajae. Makedonski vojskovoda Filip II. zauzima ga 340. prije Krista
i otok ostaje u makedonskoj vlasti sve do osvajanja Rimljana 196. prije
Krista.
Tasos je bio poznat i po slavnom slikaru Polignotu iz 5. st. prije
Krista, koji je svoja najbolja djela stvorio u Ateni i Delfima, te po velikom atletu Teogenu.
Spomenici
Antiki grad zauzimao je prostor uza sjevernu obalu otoka. Bio je
okruen zidinama s pojaanim tornjevima i s nekoliko ugraenih vrata
546
Tasos, dio antickog grada
na zapadnoj i sjevernoj strani. Iznad grada nalazila se utvrena akropola. Prva utvrenja s kraja arhajskog razdoblja unitio je Darije kada
je 491. godine prije Krista osvojio grad. Nakon toga zidine su vjerojatno
bile popravljene i ponovno razruene 464. 463., kada je Kimon napadao grad da bi uguio pobunu, Zidine su nanovo sagradene na starim
temeljima i ostacima 412./411. godine prije Krista. Tada rekonstrirane
ouvarte sii d0 dM'anj& ana. Ako opis ponemo s obale prema unutrainjosti grada, onda se na sjeveroistonoj strani, ispod razine vode,
vide ostaci zida dva m ola koji su pripadali antikoj ratnoj luci.
Neto dalje od luke, kreui se po crti antickog zida, dolazimo do dvojih
antikih vrata koja su otvarala prilaz iz grada obali i luci. Prva su se
zvala Vrata kola, a druga Vrata Semele Tione (Thyone).131 I
jedna i druga bila su ukraena arhajskim niskim reljefom iz poetka 5.
st. prije Krista. Reljef na prvim vratima predstavljao je boicu Artemidu
131 Semela (gr. Semele) bila je ki tebanskog kralja Kadma i ene mu Harmonije, Zeusova ljubavnica. Rodila mu je sina Dioniza. Poginula je kad je Kadmovu
palaeu pogodila Zeusova munja te je zavrila u podzemnom svijetu. Sve je to
pripremila Zeusova ljubomoma ena Hera. Kad je Dioniz odrastao i postao moni
bog, oslobodio je majku iz podzemlja i doveo je k sebi na Olimp. Od tada je ivjela
pod imenom Tiona (Thyonel V. Zamarovsky, 1973.b, 274; N. A. Kun, 1971., 135.
Toranj 9
P a n n e n o n o v a v ra ta
Taraaj10
11
H ra m
A lc r o p o la f
Toranj 7
Silcnova vrata
.T o r
f .
Dionizovo svetiSte / *.
Posejdoncvo
% '
i ^
C o t m n im ltrladu i ^
Q
~
V
3
~ i l
Odenri
q m k * ~ '* ccusJ *
B V*w ;
n . ks
*:%. i p
% \ W
-T
S1*3
r-n
I
*
...
karatahn
slavoluk*
A gorn \
Tasos, plan grada s antikim spomenicima
na kolima, dok njezine konje na uzdama dri bog Hermes. Na drugim

vratima reljef je dosta oteen, a predstavljao je Hermesa s gracijama.
S druge strane vrata, prema unutranjosti, nalazila se antika zona.
Ako pratimo put du zidova od sjevera prema jugu (istonom stranom), doi emo do ostataka g rk o g kazalita. Ruine gledalita i orkestre su iz 4. st. prije Krista. U rimskom razdoblju radene su neke
preinake za borbe divljih zvijeri. Djelomino sauvani, ostaci su rekonstruirani 1957. godine da bi se dobio cjelovitiji izgled i da se iskoristi za
odravanje dramskih i drugih kulturnih predstava.
548
Uspinjui se, dolazi se do krajnje toke na jugoistoku, gdje se nala

zila akropola. utvrena sa svih strana. Prema otkrivenim natpisima,
tu se nalazilo svetite Apolona Pitijskog (boga koji je Paranima dao
potvrdu da koloniziraju Tasos). Ostataka je vrlo malo, osim pojedinih
dijelova koji su pripadali srednjovjekovnoj genovskoj tvravi iz rekonstrakcije 1310. godine ili neto kasnijeg doba. Vidljivi su neki antiki
reljefi iz 5. ili 4. st. prije Krista, naknadno ugradeni. Dalje zid tee
prema jugozapadu i dolazi do dobro sagradene visoke terase, na kojoj su
otkriveni temelji hrama boice Atene Polioukos (zatitnice grada)
identificiranog otkopavanjima 1958. godine, uz pronalazak drugih arheolokih nalaza. Zidine se dalje sputaju do dijela gdje se nalazi peinsko
f'anovo svetite132 s oteenim helenistikim reljefom na kojem je
prikazan Pan kako ispred svojega stada koza svira frulu. Nastavljajud
obilazak k jugozapadu, na jednom dijelu prolazimo tajnim stubitem
urezanim u stijenu u 6. st. prije Krista. Dolazimo zatim do toke gdje
zidine zaokreu prema zapadu i stiemo do Parmenonovih vrata. Jo
uvijek se na prvobitnom mjestu moe vidjeti njihov nadvratnik. Na kamenom bloku blizu vrata urezano je ime majstora: Paramenon me izradio, po kojem su vrata i nazvana. Idui dalje, uza zid koji zaobilazi
grad, dolazimo do Silenovih vrata,133 od kojih jedna ulica vodi u unutranjost grada prema Herakleionu. Vrata su bila ukraena velikim bareIjefom s prikazom Silena koji dri kantaros. Ispred se primjeuje jedna
nisa koja je sluila za zavjetne rtve. Reljef je stilski pripadao jonskoj
izradi.
Sljedea vrata do kojih se stie su Heraklova i Dionizova vrata.
Sauvani arhajski natpis nas upozorava da su navedena boanstva bila
zatitnici Tasosa. Reljef koji je ukraavao ta vrata je nestao. Dio koji je
prikazivao Herakla strijelca zavrio je u Istanbulu, drugi je dio, s Dionizom, izgubljen. Obilazei dalje tasoske zidine, dolazimo do jo jednih
vrata, posveenih Zeusu i Heri. Opet se susreemo s niskim reljefom iz
5. st. prije Krista, arhajskih karakteristika, na kojem se prepoznaju
likovi: ispred Here, koja sjedi, stoji boica Iris (Irida) glasnica bogova,
a ispred Zeusa je Hermes. Nakon razgledavanja tih vrata, sputamo se,
prated liniju zidina, do obale.
132 Pan je bio sin nimfe Driope i boga Hermesa (po nekima i najvieg boga
Zeusa). Postao je bog uma, lova i pastira. Imao je uan izgled nakon rodenja,
rogove na glavi, bradu i kozje noge. Kad ga je majka ugledala, prestraila se i od
njega pobjegla. Hermes ga je odnio na Oiimp, gdje su ga bogovi ismijavali. Pobjegao
je s Olimpa i ivio u arkadskim umama u kojima je uglavnom napasao stoku i
svirao frulu. V. Zamarovsky, 1973.\ 229 230; N. A. Kun, 1971., 82 84.
133 Silen je bio pratitelj boga Dioniza i zatitnik izvora. Ne zna mu se podrijetlo
roditelja niti se ita zna o njegovoj mladosti. Volio je drutvo Pana, satira i nimfa.
Najbolje se osjeao uz boga vina Dioniza. V. Zamarovsky, 1973.b, 276 277.
549
Donji grad je zauzimao prostor iza zidina, koje su ga titile s obalne strane. To je danas arheoloka zona u kojoj su otkriveni nekoliko
svetita, agora i drugi spomenici. Nedaleko Vrata kola i Vrata Semele
Tione nalazi se dosta arheolokih iskopina meu kojima se istie
Posejdonovo svetiite. To je velika etvrtasta terasa na kojoj su prepoznatljivi ostaci dvaju rtvenika: jedan je krunog, a drugi kvadratnog
oblika. Ispred ulaza u svetite su dva postolja s natpisima (kraj 4. st. pr.
Kr.) i monumentalni rtvenik posveen Heri Epilimeni (zatitnici luka), s natpisom koji je sauvan i nalazi se u mjesnome muzeju. Natpis
govori o zakonu koji se bavi zabranom rtvovanja koza.
Nedaleko prema jugu otkriveno je Dionizovo svetiite trokutastog
oblika. Ponovno je istraivano od 1937. do 1958. godine. Pronaeni su
ostaci spomenika podignutog nekom koregu iz 3. st. prije Krista. Na
polukrunom postolju toga spomenika bila su urezana imena pobjednika u natjecanju korova i dramskim natjecanjima. Spomenik je inila
skupina statua, od kojih se neke nalaze u Muzeju, sa sredinjom figurom boga Dioniza.
Agora se nalazila zapadno od Posejdonovog svetita. Bila je omedena trijemovima. Agori se pristupalo idui od luke kroz propileje, koje
su bile sagradene na sjeverozapadnoj strani. Jugoistoni trijem se sastojao od 33 dorska stupa, a jugozapadni (iz 1. st. poslije Krisa) od 31
dorskog stupa, od kojih su tri nacjelovitija podignuta poslije. Na suprotnoj
strani od toga trijema nalazila se duga hipostilna galerija u koju su
vodila etvera vrata. Sauvan je zid s dijelom vrata do 1,8 m visine, koji
S rebm i stater iz
Tasosa, oko 465. 450.
pr. Kr., s prizorom
silena i nimfe
550
Tasos, arheoloki ostaci
je obnovljen 1959. godine. U junom kutu trga bio je podignut

monumentalni z rt v e n ik . U istonom dijelu otkopano je postolje
Glaukovog spomenika134 iz 7. st. prije Krista. U sredinjem prostoru
agore otkriven je H e ro o n L u cija C ezara i drugi podignut u cast slavnom Teogenu. Sjeverni kut zauzimalo je svetite Zeusa A g ora ja (Ago-
134 Glauko (gr. Glaukos) bio je sin boga Posejdona, morski bog, zatitnik mora,
ribara i ronilaca. Posjedovao je dar vraanja.
551
raiosa). Bilo je okrueno balustradom, koja je poslije presjeena gradnjom tholosa u 3. ili 2. st. prije Krista.
Na sjeverozapadnoj strani, pokraj propileja, otkrivena je graevina
koja oblikom podsjea na trijem Zeusa Eleuterija na atenskoj Agori, iz
330. prije Krista. Stajala je na tom mjestu do 5. st. poslije Krista, kada
je pak tamo sagradena kranska bazilika. Neito dalje, juno od agore,
otkopani su tragovi Artemiziona graevine posveene boici Artemidi iz 7. st. prije Krista. Dio svetita je iz helenistikog razdoblja i ima
etvrtast oblik temenosa. Zapadnije se nalazio odeon iz rimskog raz
doblja, 2. st. poslije Krista. Idui dalje prema zapadnim zidinama, zaustavljamo se kod ostataka Karakalinog slavoluka.135 Junije od njega
otkopan je Herakleion ili Heraklovo svetiite. U svetite se ulazilo kroz
monumentalne propileje sa stubitem koje je vodilo u dvoriite. Na sjevemoj strani nalazio se hram jonskog stila, peripter sa 6 x 8 stupova,
s poetka 5. st. prije Krista. Nasuprot hramu otkriven je ruinirani rtvenik. Na jugozapadu uz cestu koja vodi Silenovim vratima, nedaleko
Herakleiona, otkopani su temelji gradevine, podijeljeni na vise ostataka,
meu kojima se nalazio i hram iz 6. st. prije Krista (?) poligonalnog
oblika. Otkriveni su i ostaci krunog spomenika te junije spomenik
Tersilohosu, otkopan 1913. godine.
Muzej se nalazi sjeverozapadno od Agore i nedaleko luke. Izloici su
rasporedeni u pet dvorana.
Dvorana L, srediinja Izloene su skulpture iz razliitih razdob
lja. Zamijetit emo golemu statuu Kriophorosa, otkrivenu u zidu akropole; nedovrenu, po. 6. st. prije Krista; glava konja Pegaza i glava
Silena iz Herakleiona; torzo kurosa otkrivenog u moru blizu rta Pachys;
terakotne ploe i glave koje su pripadale frizu s konjanicima iz Hera
kleiona 525. prije Krista; nadgrobna stela s kraja 6. st. prije Krista; tu
je jo i jedan kuros, kola kipara Pitagore (iz 5. st. prije Krista sa Samo
sa), uz druge radove.
Dvorana II. nalazi se iza sredinje. Sari nalaze iz Artemiinog
hrama. Navodimo bronanu statuu boice i lavlju glavu od slonove kosti
iz 6. st. prije Krista; natpis nadgrobnog apomenika vezan uz Glauka s
Parosa; tu su i pojedini primjerci novca i izloici lonarstva iz arhajskog
razdoblja.
Dvorana III. pripada zapravo dijelu srediinje dvorane. Istie se
lijep primjer atike vaze (kylix), dobro sauvane.
U 7. st. prije Krista spominje se i Glauko iz Hija, poznat po tome to je pronaao lijevano eljezo (iako se ono ve prije koristilo u nekim kulturama). Najvjerojatnije se spomenik odnosi na mjesnoga heroja, sina Leptine s Parosa i prijatelja
pjesnika Arhiloha. V. Zamarovsky, 1973.b, 104 105.
135 Karakala je bio rimski car od 211. do 217. godine. Poznat je i po tome to
je dao sagraditi uvene terme u Rimu.
552
D voran a IV. Izloeni su arhitektonski fragmenti s pojedinih

graevina; reljefno ukraene metope; statue Dioniza i Komedije, koje su
pripadale spomeniku korega iz Dionizovog svetita; primjerci raznih
natpisa.
D voran a V. sari uglavnom portrete razliitih razdoblja. Dvije
glave iz te dvorane pripadale su Skopasovoj koli (Skopas je jedan od
najpoznatijih kipara 4. st. prije Krista, rodom s Parosa); tu je i glava
mladog Dioniza iz 3. st. prije Krista; reljefi rtvenika posveenog boici
Kibeli (ili Majci Bogova), iji je kult iz Azije uveden u Grku potkraj
arhajskog doba; skulptura s prikazom Afrodite koja jae na dupinu s
Erosom koji se uhvatio za rep; vise raznih reljefa; glave carskih i drugih
osoba iz rimskog razdoblja: Klaudija, Julija Cezara, Lucija Cezara i
jedna crnaka glava.
SADRAJ
PREDGOVOR................................................................................................7
I.
ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE..................................... 9
1. Sjeverna Grka............................................................................... 11
2. Srednja Grka..................................................................................13
3. Juna Grka ili Peleponez............................................................16
4. Grki otoci........................................................................................19
II.
KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI
POVIJESNI DOGAAJI........................................................................ 21
Pregled kultura...........................................................................................23
Neolitike kulture............................................................................... 23
1. Kultura Sesklo........................................................................ 23
2. Kultura D im ini....................................................................... 24
Egejske kulture................................................................................... 24
1. Cikladska kultura................................................................... 25
2. Trojanska kultura................................................................... 25
3. Minojska kultura.................................................................... 27
4. Heladska kultura.................................................................... 27
Umjetnika razdoblja................................................................................. 30
Geometrijsko razdoblje....................................................................... 30
Arhajsko razdoblje.............................................................................. 32
592
GRKA . OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA
Pretklasino razoblje ili strogi stil.................................................35

Klasino razdoblje.............................
39
Helenistiko razdoblje........................................................................ 43
Rimsko razdoblje
.......
52
Vaniji povijesni dogaaji........................
54
Formiranje grkih gradovai kolonizacija......................................... 54

Grko-perzijski ratovi..........................................................................55
Osnivanje pomorskogsaveza.......................................................58
Peloponeski rat............................................
59
Spartanska hegemonija
61
..................
Tebanska hegemonija.... ..............................................................62

Makedonska osvajanja Grke..............................
62
Rimljani u Grkoj................................................................................65
.
RELIGIJA, M ITOLOGIJA, KULT, SVETKOVTNE
I IG R E ..........................................................................................................67
Religija.....................................................
1. Bogovi neba
...................
69
72
2. Bogovi mora i voda.........................................................................73

3. Bogovi zemlje i podzemnoga svijeta............................................73
Mitologija...........................
A)
75
Mitovi o pojedinim olimpskim i dragim bogovima
koji simboliziraju neke od opisanih gradova

i arheolokih lokaliteta......... ......................
76
Zeus ..................................................................................
76
Hera.................
79
Posejdon............................
81
Atena.............................................................
83
Apolon......................
84
Demetra....................................
86
Asklepije......................................................................
88
593
SADRAJ
B)
Mitovi o pojedinim legendarnim herojima i kraljevima
91
H eraklo..................................
91
M in os........................
98
Pelops....................
100
A trej...............
102
Kult i svetkovine......................
104
Proricanja ....................................
105
Misterije..............................................................................................106
Atenske svetkovine........................................................................... 108
Igre antikih Grka
Olimpijske igre.
......
111
..........
112
Pitijske igre.............
117
Istmijske ig re .............
118
Nemejske ig r e
....................................................................
118
IV.
KNJIEVNOST KLASINOG R A Z D O B L J A ..................
Razvoj grke dram e
119
...................................................................... ....121
Tragedija...............................
121
Eshil..............................
122
Sofoklo
124
..........
Euripid........................................................................
Komedija...............
127
130
Sicilska komedija....,.................................................................. 130

Stara atika komedija....................................
131
Aristofan
132
....................
Srednja komedija.........................................................
134
Nova komedija........................................
134
594
V.
GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI KRETSKE
I MIKENSKE KULTURE...................................................................... 137
Kreta............................................................................................................ 139
Evansova iskopavanja i podjela minojske kulture...................... 139
Ranominojsko razdoblje.................................................................... 140
Srednjominojsko razdoblje................................................................141
Kasnominojsko razdoblje..................................................................142
Od geometrijskog do rimskog razdoblja......................................... 142
K nosos......................................................................................................... 144
Palaa u K nososu.............................................................................. 146
Opis palace.................................................................................. 147
Ostali spomenici u Knososu i njegovoj okolici..............................152
T ilisos.......................................................................................................... 154
G ortina........................................................................................................ 156
Spomenici G ortine............................................................................. 158
F estos.......................................................................................................... 159
Opis palace......................................................................................... 160
Hagia T rijada.............................................................................................162
Mala palaa........................................................................................ 163
M a lia ........................................................................................................... 164
G urnia......................................................................................................... 168
Palaikastro.................................................................................................. 169
Kato Zakro.................................................................................................. 169
Praisos......................................................................................................... 171
Arheoloki muzej u Heraklionu..............................................................172
M ikena........................................................................................................ 183
Poloaj grada...................................................................................... 183
Mitska povijest i stvami dogaaji.................................................. 184
Iskopavanja u M ikeni....................................................................... 186
Spomenici Mikene na akropoli....................................................... 188
Spomenici izvan akropole.................................................................198
T irin t........................................................................................................... 205
595
SADRAJ
Opis grada-palae............................................................................. 206

P ilos............................................................................................................ 210
Gdje se tono nalazio grad Pilos?...................................................210
Palaa u Pilosu................................................................................. 212
Glavna zgrada............................................................................ 213
Jugozapadna zgrada.................................................................. 214
Sjeveroistona zgrada...............................................................215
Tholos grobnice................................................................................. 215
VI.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI
GRKIH P O K R A JIN A ......................................................................... 217
A ten a.......................................................................................................... 219
Najstarija povijest i mitski kraljevi.............................................. 219
Vladavina aristokrata...................................................................... 219
Atenski zakoni i reform e.................................................................220
Procvat atenske demokracije...........................................................222
Od helenistikog doba do rimskog osvajanja............................... 222
Spomenici............................................................................................223
A kropola..................................................................................... 223
Nikin h ra m ................................................................................ 225
Propileje...................................................................................... 227
Hram Atene Polias.................................................................... 229
Erehtejon.................................................................................... 230
Ostali spomenici na Akropoli..........................................................233
Partenon.............................................................................................234
Akropolski m uzej.............................................................................. 243
Graevine i svetita na junim obroncima Akropole..................252
Svetita na sjevemoj strani Akropole........................................... 256
Ostali atenski breuljici sa spomenicima..................................... 258
A gora...................................................................................................261
Rimska agora i Hadrijanov foru m ................................................ 268
596
Muzej A gora....................................................................................... 269

Od Lizikratova spomenika do Olimpeiona i stadiona................. 271
Dugi zidovi i luka P irej....................................................................275
K eram ik.............................................................................................. 276
Muzej Oberlander..............................................................................281
Nacionalni arheoloki m uzej........................................................... 283
Argos............................................................................................................ 312
Mitsko osnivanje grada.....................................................................312
Kratka povijest.................................................................................. 312
Spomenici A rgosa..............................................................................314
M uzej....................................................................................................317
B asa............................................................................................................. 318
Brauron.......................................................................................................321
O poloaju, legendi, iskopavanjima................................................ 321
Spomenici............................................................................................ 322
D effi............................................................................................................. 324
Mitsko osnivanje grada i proroita............................................... 324
Povijest D elfa..................................................................................... 325
Otkrivanje D elfa................................................................................326
Spomenici D elfa................................................................................. 327
Apolonovo svetite......................................................................327
Svetite Atene Pronaje..............................................................339
G im nazij...................................................................................... 342
Izvor Kastalija............................................................................343
Stadion......................................................................................... 344
M u zej........................................................................................... 345
D odon a........................................................................................................359
Kratka povijest.................................................................................. 359
Spomenici............................................................................................ 360
Eleuzina......................................................................................................363
to kae legenda................................................................................363
Kratka povijest Demetrinog svetita......................
363
Spomenici............................................................................................ 364
Od malih Propileja do Telesteriona............................................... 366
SADRAJ
597
Muzej...................................................................................................368
E pidaur......................................................................................................372
Mitsko tum aenje............................................................................. 372
Asklepijevo svetiite, kult ipovijest................................................. 372
Spomenici........................................................................................... 375
Muzej...................................................................................................386
F ilipi...........................................................................................................388
Povijest................................................................................................388
Spomenici........................................................................................... 389
M uzej...................................................................................................391
Heraion Argolida................................................................................. 392
Istam ..........................................................................................................395
K orint......................................................................................................... 397
Mitska prolost i zemljopisni poloaj............................................ 397
Povijest Korinta................................................................................ 398
Od rimskog osvajanja doB izanta................................................... 401
Spomenici........................................................................................... 402
Akrokorint......................................................................................... 410
M uzej...................................................................................................411
Megalopolis................................................................................................414
Poloaj, osnivanje i kratkapovijest grada......................................414
Spomenici........................................................................................... 414
M esena.......................................................................................................417
Poloaj grada i njegovapovijest...................................................... 417
Spomenici........................................................................................... 418
N em eja.......................................................................................................422
Olimpija......................................................................................................424
Poloaj, povijest i iskopavanjasv etiita..........................................424
Spomenici........................................................................................... 425
Muzej...................................................................................................439
O ropos........................................................................................................454
Tko je Amfijaraj?.............................................................................. 454
Spomenici........................................................................................... 454
Pela.............................................................................................................457
598
Kratka povijest..................................................................
457
Spomenici.............................................................................................458
Ram nunt..................................................................................................... 461
Spomenici.............................................................................................462
Sikion.......................................................................................................... 465
Poloaj i legendamo osnivanje g ra d a ............................................465
Povijest Sikiona................................................................................. 465
Sparta.......................................................................................................... 468
Poloaj i mitski poeci grada.......................................................... 468
Likurg i utemeljenje spartanske drave........................................468
Vanija dogadanja iz povijesti S p arte...........................................470
Spomenici.............................................................................................473
Muzej u Sparti................................................................................... 476
Okolica S p arte................................................................................... 477
M enelaion.................................................................................... 477
Amikle.......................................................................................... 478
V afio............................
479
Sunion......................................................................................................... 480
Posejdonov hram...............................................
481
Hram Atene Sunias........................................................................... 483

Tegeja.......................................................................................................... 484
Spomenici.............................................................................................484
Ostale gradevine................................................................................ 488
Muzej
..............................................................................................488
VII.
ANTIKI GRADOVI I ARHEOLOKI LOKALITETI
NA GRKIM OTOCIMA.......................................................................489
D elos...................................................................................................
491
Povijest D elosa................................................................................... 491

Delos postaje grad trgovaca............................................................ 492
Iskopavanja na Delosu......................................................................493
SADRAJ
599
Spomenici otoka D elosa................................................................... 495

Luka.............................................................................................495
Apolonovo svetite..................................................................... 497
Podruje Svetog jezera..............................................................500
Podruje kazalita i breuljka K in t....................................... 502
Pomorska (luka) etv rt...........................................................506
M u zej...........................................................................................507
E g in a ..........................................................................................................509
Povijest otoka.................................................................................... 509
Arheoloka iskopavanja na otoku E gini....................................... 511
Spomenici............................................................................................511
Eretrija na Eubeji.................................................................................... 516
Povijest Eretrije................................................................................ 516
Spomenici Eretrije............................................................................ 517
K os.............................................................................................................. 520
Povijest................................................................................................521
Spomenici otoka K osa...................................................................... 521
Lindos......................................................................................................... 527
Spomenici Lindosa............................................................................ 528
S am os......................................................................... :......................
530
Povijest Sam osa................................................................................ 530

Spomenici otoka Sam osa.................................................................532
Samotraka..................................................................................................537
Povijest Samotrake........................................................................... 537
Spomenici otoka................................................................................ 538
Tasos........................................................................................................... 545
Povijest................................................................................................545
Spomenici............................................................................................545
LITERATURA...........................................................................................553
ILUSTRACIJE...........................................................................................557
KAZALO IM ENA..................................................................................... 569

Ante Jurič-Grčka Od Mitova Do Antičkih Spomenika

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Ante Jurič-Grčka Od Mitova Do Antičkih Spomenika

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Ante Juric

Prof. dr. sc. Marin Zaninovi

Ante Juric, prof.

Tihomir Hadi-Bokov, prof.

Ante Afri, prof.

Andrija Girardi, dipl. ing. arh i akad. slikar i grafiar

Izvori ilustracija navedeni su u literaturi i legendama

Svira harfe na klupi, m ram om i

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Dolina Tempe, Tesalija

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Epir je pokrajina u sjeverozapadnom dijelu Grke. To je preteito

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Podijeljena je na pokrajine Akarnaniju, Etoliju, Doridu, Zapadnu i

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Umjetnik iz Beotije: etveropreg s ratnicima, terakota, visina 20 cm, 7. st.

men, stari, legendarai grad Minijaca, Teba, najuglednije mjesto i politiko

GRKA OD MITOVA DO ANTIK1H SPOMENIKA

Megarida je podrucje s gradom Megarom, koje dijeli srednji dio

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Pokrajine antike Grke

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

plodna. Dvije vee rijeke, Alfej (Alpheios) i Penej (Peneios), sa svojim

3 Vidi napomenu u biljeci 59 u vezi s Argosom na str. 312.

ZEMLJOPISNI PRIKAZ ANTIKE GRKE

Gradovi i arheoloki lokaliteti minojske kulture na Kreti

drave. Po tom e se imenu poslije nazvati i pokrajina i narod. Poznati

Antiki ostaci grada Kamirosa na otoku Rodosu

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

II. KULTURE, UMJETNICKA

Slika na 21. stranici:

Pogrebna amfora iz Dipilona,

Arheoloki lokalitet Sesklo

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

2. Kultura Dimini kao i druge srodne joj kulture, razvijala se u

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI..

Cikladski m ram om i idol, 3. tisuljee

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

poar. Troja III., IV. i V. nastale su na prethodnim ruevinama; nisu

Zidine i ulaz u naselje Troje VI.

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

poetkom 12. st. prije Krista, vjerojatno uslijed neprijateljskih napada.

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

nakit, posude, keramika i statuete od terakote. Znaajni su i ostaci

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI..

Bronani bodei ukraeni zlatnom i srebrnom inkrustacijom, otkriveni u

ta naziva se i mikenskom kulturom. To je bronanodobna kultura

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI...

Amfora, protogeometrijski stil, prva polovica 9. st. pr. Kr., Muzej

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

arheoloki muzej, dvorana (49), i Muzej Oberlander (Kerameikos) u Ateni,

Arhajsko razdoblje (700. 480.)

Kuros iz Ptoiona, oko 520. pr. Kr.,

Kora Peplos, oko 530. pr. Kr.,

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

Krilata Nike (Pobjeda) s

nom konstruktivnom sustavu stupa i vodoravne grede. U osnovi se na

GRKA OD MITOVA DO ANTIKIH SPOMENIKA

Tlocrti grckih Hramova

Vie je hramova sagraeno izvan grckog kopna na maloazijskoj obali

KULTURE, UMJETNIKA RAZDOBLJA I VANIJI POVIJESNI.

hram na Istmu, dvye riznice Sikionjana Od kojih je jedna bila kruna

Pretklasino razdoblje ili strogi stil (480. 450.)