Vous êtes sur la page 1sur 208

Naslov izvornika API2TOTEAOY2 H6IKA NIKOMAXEIA

Predloak grkog teksta prema izdanju: Aristotelis ETHICA NICOMACHEA


Recognivit brevique adnotatione critica instruxit I. Bywater
TIKA
1 PREDMET I METODA
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina biblioteka, Zagreb
UDK 17.01/. 02
ARISTOTELES
Nikomahova etika / Aristotel ; prijevod s izvornika, biljeke i rjenik nazivlja Tomislav Laa n ;
predgovor i filozofijska redaktura Danilo Pejovi. - Zagreb : Globus, 1988. - XXXIX. 269 str. ;
22 cm. (Biblioteka Episteme)
Prijevod djela: 'Etnika Nikomaheia / Aristoteles. - Novi otisak izd. iz 1982. u nakl. SNL. Aristotelova praktina filozofija i etika; str. VXXXIX. - Pogovor prevoditelja: str. 243-248. Grko-latinsko-hrvatski rjenik temeljnih pojmova ili nazivaka: str. 25 1-269. - Bibliografija i
biljeke uz tekst. - Kazalo.
ISBN 86-343-0376-4
1. Kao na tolikim drugim podrujima filozofije i znanosti Aristotel je krio d putove filozofije
o ljudskim drvarima (Eth. Nic. X,10, 1181 b 15: nepi ?? av&pdnjiva cpikooocpia ),1 i taj
posao nazvao praktinom filozofijom obuhvaajui posebne discipline etiku, ekonomiku i
politiku. Mi emo se zasad zaustaviti samo pri etici, njezinu mjestu u praktinoj filozofiji i
poloaju ove posljednje u Aristotelovu miljenju kao cjelini2.
Ako je svaka spoznaja ili praktina ili poietika ili teoretska (Met. V, 1, 1025 b 25), onda
praktina filozofija tvori zasebnu i osebujnu sferu istraivanja koja se ne moe svesti ni na
teoretsko ni na poletiko podruje. Jer tu nije rije ni o promatranju ni o tvorenju, o emu raspravljaju odgovarajue grane filozofije i njihove posebne discipline, nego o ovjejem
djelovanju ili injenju, ini-ma ili inidbama. Kad je tako, onda se ponajprije postavlja pitanje
kako se i uope po emu razlikuju tri glavna filozofska podruja, a zatim se pita u emu je
osebujnost podruja prakse i praktinoga te ono zahtijeva specifian pristup i o njemu valja
razviti posebnu filozofiju? Tek kada se s time makar u glavnim potezima upoznamo bit emo
pripremljeni za razumijevanje Nikoma-hove etike, pojedinosti njezine tematike te odnosa etike i
politike kako ih vidi Aristotel u tom uvenom spisu koji zacijelo spada meu njegove
najoriginalnije.
1
Svi citati iz Nikomahove etike u daljnjem tekstu navode se ovdje prema prijevodu
Tomislava Ladana.
2
Od opih djela o Aristotelu ovdje spominjemo: W. D. Ross, Aristotle, a complete
exposition of his works and thoObjavljivanje ove knjige sufinancirala je Samoupravna interesna zajednica znanosti SR
Hrvatske
ught, New York 1960; furt/Main 1974.
Walter Brocker, Aristoteles, Frank2.
O tome nam Aristotel prua glavnu pouku u estoj
knjizi Nikomahove etike u tekstu koji ima bitno znaenje

za razumijevanje njegove dispozicije i artikulacije sredinjih filozofskih problema i njegova zahtjeva za specifinim pristupom svakome od njih. Prije svega rije je o dui ovjejoj i analizi njezinih sastavnih dijelova, to se
u potpunosti ne podudara s razmatranjem iste teme u
spisu O dui (De Anima). Ovdje se navodi da postoje dva
dijela due od kojih je jedan razuman (?????) i drugi nerazuman (??????) razuman se pak dio dalje dijeli na onaj
kojim promatramo stvari kojima poela ne mogu biti
drukija, i onaj kojim promatramo stvari koje se mogu
mijenjati. Jednom dijelu razumne due dakle odgovara
nepromjenljivo ili nuno bie, a drugome promjenljivo
ili nepostojano {Eth. Nic. VI, I, 1139 a 4 sq; usp. i I, 13,
1102 a 2628), i ve prema samoj prirodi njima pripadaju srodni naini spoznaje.
Onaj dio razumne due kojim promatramo nepromjenljivo bie zove se znanstveni
(eniare^ovix5v), dok se drugi kojim promatramo sve promjenljivo naziva rasudbeni
(Xoyiaiixov), a iz dosadanjeg je izlaganja ve jasno da ta dva naina spoznaje znanstveni i
rasudbeni ili pro-miljajni, takoer na razliite naine postiu istinu. Naime u promatrakom ili
teoretskom miljenju koje spoznaje na nain znanosti svrha se a to je istina postie
izrijekom i nijekom (/ardcpamc xai dbroipamc). ali ostaje otvoreno pitanje kako s time stoji pri
praktinom ili inidbenom te poietikom ili tvorbenom miljenju?
3.
udoredno znanje pomou kojega postiemo udoredni opstanak, krepost, i uope znanje to vodi inidbu
(npa^ig) i tvorbu (jioinoig) nije takve vrste u prvom redu zato to u njemu sudjeluje ne samo razumski nego
i nerazumski dio due: udnja ili tenja (dpe^ig) u kojoj
kao analogon izrijeku i nijeku nalazimo nastojanje i izbjegavanje to voeno promiljajem i izborom o emu kasnije postaje djelatno miljenje i istina (1139 a
23). Prva je dakle znaajka praktinoga znanja to u njemu sudjeluje i uvstvo, poriv, udnja, jer samo tako nastaje ono to mi danas nazivamo volja ili hotenje, i bez
toga bi inidba ostala promatranje i ne bi nikada postala
djelovanje. Prema tome, nerazumni se dio due, usprkos
otporu, dade voditi razumnim, i na taj se nain konstituira tema praktine filozofije, etike i politike, a udnja se navikom privikava na vodstvo razuma
u inidbenoj djelatnosti, udorednu ponaanju.
Nadalje, rije je ovdje o granicama teme, predmeta znanstvena ili teoretskoga znanja: to su
stvari koje ne mogu biti drukije. Bie pak koje ne moe biti drukije biva po nunosti, ono je
nepromjenljivo i vjeno, nenasta-lo i nepropadljivo, i uzor takve znanosti za Grke neko, a za
neke i danas, jest i ostaje matematika. Sve ostale znanosti ukoliko su znanosti jesu to samo
svojom veom ili manjom blizinom tome uzoru. One poivaju na onim logikim postupcima
koji se dadu uiti 1 mogu nauavati i detaljno su opisani u Drugoj analitici na koju se Aristotel i
na ovom omjestu izrijekom poziva: zakljuivanjem i dokazivanjem (1139 b 27 sq:
(?????????, ???????;). tj. bilo da se polazi od openitosti, bilo da se dovoenjem ide prema njoj

(????????). Znanje znanosti zato je ope i nuno, i moe se univerzalno primijeniti na svaki
pojedini sluaj beziznimno.
S obzirom dakle da je tema znanosti vjeno, nepromjenljivo i nuno bie te odgovarajua
poela, ini se da je ono neprimjereno razumijevanju bia koje moe biti i ne biti, to poblie
znai da je prolazno i promjenljivo, ili modernije reeno vremeno i povijesno, a upravo je takvo
bie tema praktine filozofije.
Druga je prema tome znaajka praktinoga znanja to je njegova tema promjenljivo bie to
bitkuje na nain mogunosti, a odatle slijedi i njegova trea znaajka, naime to ono nastoji oko
neega to jo nije ah moe biti i utoliko se odnosi na ono budue. Sto se ve dogodilo ne moe
se vie htjeti ni uzeti kao da se nije zbilo, promilja se samo o onome to se ima i moe dogoditi
(1139 b 5 sq.). No ako se u prolosti vie nita ne moe mijenjati, nego samo u budunosti,
onda je inidba i odgovarajue znanje neto prospektivno i anticipativno. Bie pak kojega je
nain bitka u skladu s navedenim znaajkama a uz to je ivo, razumno i drutveno
(politiko), to je samo ovjek u svom udorednom bitku, pojedinanosti i zajednitvu
toma pi-aktine filozofije.
No Aristotel u istom kontekstu ubrzo dodaje kako ono sto moe biti drukije nastupa na dva
naina: kao inidba i kao tvorba (1140 a sq). Ima li se u vidu ono zajedniko meu njima,
naime to se bave stvarima koje mogu biui i ne biti i biem koje ne nastaje po sebi nego po
drugome, bez obzira na strukturnu diferenciju na koju je upozoreno ve na poetku (1094 a 1
sq) izmeu unutarnje i izvanjske svrhe te identitetu i razlici djelatnosti i djela, pitanje se sada
postavlja otrije: u emu se jo sastoji poblia razlika meu njima?
4. Ta je razlika u predmetu pa tema praktine filozofije nije ista kao i poietike (tvorbene,
stvaralake): inidba se odnosi na ljude, tvorba na stvari, praksa je odnos meu ljudima,
proizvodnja je odnos prema stvarima. Ako je tako, onda jo preostaje da se utvrdi to razlikuje
filozofsko znanje inidbe od znanja tvorbe? Jer ako se mjesto praktinoga znanja nalazi negdje
izmeu teoretskoga i tehnikoga, pita se sada po emu se ono razlikuje od ovoga posljednjeg?
Ponajprije, ini se, po tome to se naini spoznaje inidbe i tvorbe, razboritost (cppovmtc,) i
umijee (rE%vn) nikako ne mogu zamijeniti, iako su svrhovito odreeni i uspostavljaju se
odnosom svrha i izborom sredstava. Umijee se zacijelo dade reglementirati, obuhvatiti
pravilima koja se mogu nauiti, uvijek se primijenjuju na isti nain, ali se s vremenom mogu i
zaboraviti. Jer tu je rije o neemu poput pravila silogizma: ope se pravilo naprosto
primijenjuje na pojedinaan sluaj, npr. gradnja kue, pravljenje cipela, i to svaki put iznova,
ista se tehnika moe bezbroj puta ponoviti. Naprotiv, razboritost se ne da nauiti ni iz knjige ni
iz jednog postupka, pa ni oduiti, jer ako se ona zbiva kao promiljeni izbor sredstava za
postizanje svoje svrhe dobra, onda je to dobro ne samo za danas nego i za ivot u cijelosti
(1139 a 25 sq.). Svrha dakle nije samo imanentna djelatnosti, nego je trajna i od vanosti za
cijeli udoredni bitak ovjeka kao dotine osobe.
Nadalje, odnos opega i pojedinanog, svrhe i sredstva, razboritost kao inidbena spoznaja
sveudilj prelama kroz prizmu posebnosti konkretne situacije koja nikada nije potpuno ista u
ivotu pojedinca i nikad se kao pojedinana ne ponavlja. Drugim rijeima, upotrijebimo li
moderniji termin, nema apriornosti udorednog znanja, predvianja konkretne situacije,
razboritost se ui samo inei ili djelujui svaki put u novim okolnostima i tako izgrauje u
ivotnom procesu bez apsolutne perfekaije i konanog zavretka. Zato ovjek moe i pogrijeiti
u svojim postupcima, u djelovanju nema majstora kao u tvorenju. Izbor adekvatnih sredstava za
postizanje_ svrhe svaki je put drukiji i slobodan od svake reglementacije

I najposlije, inidba i razboritost to je vodi nikad nije uvstveno neangairana, ona je dapae
svagda raspoloena na stanovit nain koji utjee kako na izbor sredstava tako i na predobu
cilja, jer raspoloenje djelatnika djeluje dodue ne na matematiki sud, ali svakako na anidbeni, pa i na samo poelo to se nalazi u svrsi (1140
b 14 sq.).
Zacijelo ima i drugih posebnih odlika inidbene spoznaje, ali ovo dostaje da se ukratko ocrta
tema praktine filozofije i pokae njezina nesvodljivost kako na teoriju ili znanost, tako i na
proizvodnju ili tehniku.
5. Govorei tako iz razliitih aspekata o predmetu ili temi praktine filozofije, mi smo na taj
nain neizbjeno ve neto saznali i o njezinoj metodi osebujnosti filozofskoga pristupa
fenomenu prakse. No prije nego to je Aristotel u glavnim crtama prikazao znaenje froneze
kao organa praktine filozofije, on je i ovdje morao podvri kritioi intelektualizam etike
Sokrata i Platona i apstraktnu openitost njezine glavne teze da je krepost znanje, bez poblieg
odreenja modela toga znanja i stanovita kolebanja toga shvaanja izmeu krajnosti da se bit
dobra moe postii pojmom znanosti ili stei umijeem.
Kritioi platonske metafizike dobra posveeno je ve u poetnim poglavljima Nikomahove etike
dosta mjesta, i svugdje se Aristotel obara protiv ideje dobra kao trans-cendentnog principa po
sebi i za sebe, koje u svom po-sebitku i zasebitku toboe bitkuje prije i nezavisno od svakog
konkretnog ljudskog dobra dostinog u djelovanju. Dobro po sebi (????????) i dobro uope
(xa96Xou) kako to tvrde pristae ideja, ima li toga u svijetu i -moe li se ono susresti u
ovjejem ivotu sada i ovdje? pita se Aristotel, i odgovara nijeno! Pri tome je veoma obazriv i Platona kao svoga negdanjeg uitelja ubraja u nama drage ljude koji su uveli ideje kao
pralikove, iskonske oblike i uzore stvari, ali odmah dodaje kao mislilac: ako je rije o istini
treba odbaciti i ono to nam je blisko, jer iako nam je oboje drago, treba dati prednost istini
(1096 a 4 sq.).
Teite Aristotelove filozofske argumentacije lei u njegovu modelu kategorijalnoga bitka, te bi
dobro onda moralo imati toliko znaenja koliko je kategorija, a tada je nemogue da bude jedno i ope, kakvo
bi imalo biti kad bi dobro bila ideja. Nasuprot takvoj apstraktnoj openitosti postoji samo
ljudsko dobro za nas u konkretnom djelovanju, neposrednosti praktine situacije, pri emu se
Aristotel na kraju poziva i na slina izvoenja drugdje, napose u Metafizici, .mjesta koja
svakako nisu malobrojna. Nisu rijetki autori danas koji upravo spomenuto mjesto u
Nikomahovoj etici smatraju najznaajnijim mjestom u cijeloj Aristotelovoj kritici Platona, a
ujedno paradigma-tinim za kritiku svakog .statikog platonizma. Da ga je tradicija otprilike
tako razumjela pokazuje i poslovica to svoj postanak duguje ba ovom mjestu: Amicus Plato,
sed imagis amica veritas!
6. Ako su predmet i metoda, kako istraivanje naziva novovjekovno (miljenje, svagda
komplementarni, onda smo sada ve mnogo blii tome to traimo. Ponajprije, Aristotelov
pristup praktinoj filozofiji nije metoda u novovjekovno-dekartovskom smislu, ali ni u
izvornom ari-stotelovskom kao to slijedi iz onoga to nam je ve poznato o biti teoretske ili
znanstvene spoznaje. Naime phro-nesis nije ni znanost ni umijee, a jedino je pri takvim
dranjima mogu naputak i reglementiranje, i ona je sama praktina znanost spoznaja
konkretnog i pojedinanog. Za razliku od znanstvenog i tehnikog znanja od kojih svako ima
svojevrsnu apriornost te se njihov subjekt i objekt mogu odvojiti kao dva heterogena momenta, pri spoznaji ovjejeg djelovanja gdje su spoznaja i spoznato identini, to nije mogue.

Kao takva samo-spo-Zrtaja i samo-znanje phronesis je partikularna i njezino se znanje ne moe


odvojiti od djelovanja to ga ono vodi. tovie, i neko znanje koje bi to praktino znanje uzelo
za svoj predmet, poput Hegelove Fenomenologije to svaku svijest ponovo pretvara u predmet
svijesti, ne bi se kao razboritost moglo odvojiti od djelovanja. Upravo zato praktina filozofija
u iskonskom smislu nikada ne moe biti neka metafizika ili ontologija prakse neto sebi
samome protuslovno, pa niti metafizika udoredno-sti kako je zamilja Kant shodno
novovjekovnim pretpostavkama svoga miljenja istraujui praktini um!
Nasuprot tome, kada Aristotel govori o praksi, etici i sredinjim problemima toga podruja kao
to su npr. blaenstvo, krepost, izbor itd., on uvijek naglaava da je njegovo izlaganje samo ocrt
(rvnoc), nacrt ili obris teme, a nikakvo sistematsko izvoenje, jer sam predmet ovdje to ne
doputa, pa stoga ni sama etika nije, ne moe i ne mora biti egzaktna znanost poput
matematike, niti bi ona time to dobila, jer to, kako vidjesmo, protuslovi njezinoj biti, i zato
njezino znanje nije lake no tee od znanja znanosti.
Za ilustraciju navest emo nekoliko primjera gdje ta otvorenost problema izriito dolazi do
rijei. Kad na samu poetku Nikomahove etike naznauje temu svojega prikaza Aristotel odmah
napominje kako lijepe i pravedne stvari koje istrauje dravnitvo (noAirixtj) pokazuju
mnogo razliitosti i nestalnosti (1094 b 14.15), a istu nestalnost imaju dobra . ... Imajui
dakle posla s takvim stvarima valja se zadovoljiti da se istina oznai na-grubo i u ocrtu, i
govorei, dakle, o stvarima to su ponajvie takve te polazei od takvih valja izvoditi d takve
zakljuke. Stoga na isti nain treba primiti i svaki od izrijeka: jer svojstvo je obrazovana
ovjeka da u svakom rodu trai onoliko tonosti koliko doputa nara\' doline stvari; jednako je
naime od matematika primati puke vjerojatnosti kao i od govornika zahtijevati stroge dokaze
(1194 b 1527).
to je najvie dobro kao cilj istraivanja takoer e se odrediti barem u ocrtu (1094 a 24), o
nevoljama koje mogu utjecati na blaenstvo u ivotu pojedinca e moda dosta jati openit
ocrt (1101 a 2628), o kreposti openito izloismo njihov rod u ocrtu (1114 b 26), kao to
se i cijeli pouak o inidbi /neoi' rmv npakrmv logos. mora izloiti u ocrtu a ne u tonim
pojedinostima (1104 a 13: ouK ??????).
Slinih bi se mjesta nalo podosta i na drugim strani ama ovoga spisa gdje je pojam tvposa
primijenjen na specifian nain s obzirom na praktine probleme, ali se ta metoda u
openitijem vidu javlja i u drugim spisima, u teoretskoj filozofiji, ak i u Metafizici kada se
neto anticipira. Time se eli rei da je bit stvari openito ve poznata, spoznaja pojedinosti
dotine stvari takoer ve uglavnom naznaena i donekle, osigurana, samo to nije jo dovrena
nego je otvorena i upotpunjenje spoznaje tek predstoji.
Iz dosad reenoga jasno je da takav nain spoznaje ne moe zadovoljiti zahtjeve znanosti, za
koju nam je iz
Druge analitike poznato da se uz silogistiku slui samo sebi svojstvenom metodom
apodeiktikom Kamo onda spada spoznaja u ocrtu, u koju to metodu, i javlja li se takav
postupak istraivanja moda u samoga Aristotela kao alternativa apodeiktici?
Zacijelo; to je Topika to se razvila iz dijalektikih rasprava Platonove Akademije, ali ne samo
kao naputak za dranje govora i pomo retorici, kako mnogi povrno smatraju, nego kao
svojevrsna alternativa apodiktiokoj metodi teoretskih disciplina, svojstvena, ini se, ponajvema sadrajnoj i strukturalnoj odreenosti praktine filo-zofije3: poznavanje s/tvari o sebi
samome (1142 a 1). Sudovi o stvarima naime mogu biti apodiktiki, dijalektiki i sofistiki;
poznato nam je iz logikih spisa, i dok su ovi posljednji varljivi :i lani, a apodiktiki strogi d

nuni, dijalektiki sudovi u airistotelovskom smislu, saznajemo iz Topike, stoje negdje po


sredini kao vjerojatni, te je zato i i mogu postupak prema kojem o svakom postavljenom
problemu iz vjerojatnih stavova .moemo stvoriti zakljuke. .. (Top. I, 100 a: t; evd^ov).
Vjerojatne ili ugledne stavove susreemo u znanstvenim raspravama i prijeporima, ali i u
svagdanjem ivotu ukoliko ovjek ugledajui se na ono to je ugledno, mudro i na dobru glasu
razboritim ponaanjem, tei svom dobru. Stoga praktina filozofija nadovezuje na ono to se
najee i obino govori i ini, pa odatle onda odgovarajuim postupkom stvara i zakljuke i
ocrtava ope modele.
7. Time dolazimo do jo jedne bitne znaajke istraivanja praktine filozofije koja nam je ve i
dosad mogla pasti u oi. Naime, kada god se u Nikomahovoj etici poinje izlagati neki problem
Aristotel nikad ne proputa makar kratko upozoriti na to to se o tome openito smatra, misli,
dri, govori, jer njegovo daljnje izlaganje sastoji se u prihvaanju ili nadovezivanju (?????\\??)
na to io ljudi govore kao na vjerojatno mnijenje, naslui-vanje i pretpostavku, to e se u
daljnjem prikazu i opravdati. Tako je praktina filozofija hypoleptika u svojoj metodi4,
polazi dakle od onoga to se zove sensus communis, a mi bismo rekli zdrava pamet, i tome se
nakon odgovarajueg razmatranja opet vraa.
Tako kad ve u prvoj knjizi Nikomahove etike nabacuje pitanje najvieg inidbenog dobra,
Aristotel ne proputa napomenuti: Sto se tie same rijei slau se gotovo svi, jer i svjetina i oni
obrazovani kau kako je to blaenstvo, pa poistovjeuju 'dobro ivjeti' i 'dobro djelovati' s 'biti
blaenim' (1095 a 1720).
No i drugom prilikom, kad u petoj knjizi Nikomahove etike pristupa razmatranju pravednosti
kao najvee klasine kreposti koja se gotovo izjednauje sa samim blaenstvom, Aristotel opet
nadovezuje na ono to se vidi i uje: Vidimo kako svi govorei o pravednosti podrazumijevaju
ono stanje koje ih pripravlja da ine pravedna djela... (1129 a 6 sq.), i potom zakljuuje:
Stoga nek to i nama bude kao ope polazite (???? vgoiieia&a)). Ali isti nain ne vrijedi za
stanja kao i za znanost i sposobnosti (Ibid.).
I na ovom je mjestu posve jasna alternativnost prakse i teorije, hypoleptikog postupka
spoznaje ocrta, i metode izvoenja i dokazivanja u znanosti. Ostaje meutim otvoreno pitanje:
ako se ovako hypoleptiki polazi od neega poznatog to svi ve nekako razumiju, makar tek na
najopenitiji i neotar, vjerojatan nain, zato mu se onda kasnije iskustvom stvari steene o
bogatije i potpunije razumijevanje opet vraa? Kakav je to postupak kojim se istrauju sredinja
pitanja etike? Poi od nepotpuna razumijevanja stvari, njezina ocrta kojim se anticipira dalji
tijek izlaganja, i opet mu se pouen iskustvom razumijevanja vratiti te tako poluiti tumaenje
stvari, nije li to stari poznati put hermeneutike?
Zacijelo. Dobar dio suvremenih interpretacija Aristotela, usprkos znatnijih meusobnih
odstupanja slae se ipak u tome da je Aristotelova praktina filozofija, kako je prvenstveno
izloena u Nikomahovoj etici, pravi obrazac hermeneutike. Naime u praktinoj filozofiji rije je
o samospoznaji ovjeka i njegovim odnosima prema sebi
3 Na to su ve mnogi davno ukazali, meu prvima Vico i starija hermeneutika, zatim Gadamer,
a u novije vrijeme i Otfried Hoffe: Ethik und Politik, Grundmodelle und -probleme der
praktischen Philosophie, Frankfurt/Main 1979, S.62 sq.
4 Usp. Joachim Ritter, Metaphysik und Politik, Studien zu Aristoteles und Hegel;
Frankfurt/Main 1977, S.6466. Ova knjiga ima zacijelo epohalno znaenje za suvremeni
pristup Aristotelu, i razumijevanje odnosa Aristotela i Hegela ba s obzirom na praktinu
filozofiju.

i drugima, i najzad nrema cijeloj zajednici. Struktura je praktine spoznaje dakle kruna, ona
tei u svom istraivanju 'tame to ve nekako pretpostavlja kao polazite, naime ivot kao dobar
ivot (jHS Znv) u udorednoj i politikoj zajednici. Naziva li taj krug netko krugom praktine
filozofije5, hermeneutikom hypolepsis6 ili her-meneutikom metodom naprosto, u
istinskom razumijevanju Aristotela i praktine filozofije ne igra vie bitnu ulogu, jer je vie
rije o nijansama slina suvremenog pristupa.
Napokon, filozofska hermeneutika ne samo kao metoda duhovnih znanosti (moralnih,
drutvenih, humanih ili humanistikih), nego uzeta ire kao jedna od vladaju-oih suvremenih
filozofskih orijentacija za koju je bitak ovjeka u povijesnom svijetu i njegovo razumijevanje
ono posljednje odakle filozofsko miljenje polazi i kamo se vraa, u Aristotelu prepoznaje
svoga najveeg uitelja, emu je po svoj prilici najvie pridonio njezin eminentan predstavnik
Gadamer7.
8. Ispostavlja se najzad da je phronesis dugo traeni model praktinoga znanja koje se ne
razlikuje od teoretskoga i njegove istine samo svojom vjerojatnou, nego shodno svom
hermeneutikom znaaju i svojim ishoditem od konkretnog i pojedinanog u vremenu od sadanjosti prema budunosti i natrag preko prolosti ponovo u sadanjost. Dakle kao neko kruno
kretanje koje uvijek obuhvaa i nas, jer smo mi sami sa svojim mogunostima i ono to se
zbiljski zbiva nerazdvojno povezani. Stoga je takvu znanju inidbe strana svaka dogmatinost,
apo-diktinost i apstraktna univerzalnost, jer su ba konkretni uvjeti ti na koje se ima
primijeniti ope pravilo. Ga-damer zato s pravom podsjea na Vicovu borbu protiv
.univerzalne pretenzije kartezijanskog matematiziranja cjelokupnog znanja i njegova pozivanja
na sensus commu-nis na tragu humanistike tradicije (koji nije isto to i consensuis gentium)8.
Mogli bismo moda s nae strane dodati da model Aristotelove kritike Platonove ideje dobra
koja praksu objektivno svodi na teoriju jo i danas aktualan i pouan u svjetlu diskusija i
prijepora u filozofiji i znanosti naega stoljea. Poznato novokantovsko razlikovanje
nomotetikih i ideografskih znanosti kao i Diltheyovo suprotstavljanje objanjenja i
razumijevanja kao specifinih metodika prirodnih i duhovnih znanosti kree se u biti oko
istog problema mogunosti spoznaje onoga to se mijenja s ovjejim opstankom u svijetu i
sitoga je povijesno. Heideg-gerova hermeneutika tubitka kao analitika egzistencije u-mila je
epohalan prodor svojom hermeneutikom diskusijom kartezijanske ontologije 'svijeta'9
ukazavi na za-palost novovjekovne metafizike u okotalu ontologiju stvari (Dingontologie)
svodei cjelokupno bie u svijetu na prirodnu stvarnosnost (Naturdinglichkeit), ali tek je
njegovim nastavljaima Gadameru i Ritteru polo za rukom da pokau koliko suvremeno
filozofsko miljenje duguje Aristotelu ba kao utemeljitelju praktine filozofije uope, a napose
etike i politike kao samostalnih disciplina.
Odatle je vidljivo da status praktine filozofije danas jednako kao i ontoloka fundiranost
drutvenih i humanistikih znanosti moe biti prijeporan i ostaje naizgled takav vjerojatno
samo za filozofski naivne poziti-viste. Naprotiv, filozofski relevantne rasprave o biti prakse i
praktine spoznaje, metodi istraivanja, domaaju i vaenju njezinih iskaza u praktinim
(moralnim, drutvenim, duhovnim) znanostima pokazale su upravo protivno, otvorile niz novih
pitanja i problema, ali se pri tom sveudilj potvruje da su obrisi stoernih rjeenja anticipirani
ve u Nikomahovoj etici. O tome rjeito govore i
5
6

Usp. Hoffe, op. cit. SJ1.


Usp. Ritter, op. cit. S.64, 66.

7 Usp. Hans-Georg Gadamer, Wahrheit und Methode. Tu-bingen 31972, naroito paragraf
Hermeneutika aktualnost Aristotela; prijevod S. Novakova Istina i Metoda, Sarajevo 1978,
str. 345-58. O drugim aspektima hermeneutikog problema usp. njegovu raspravu Hermeneutik
als praktische Phi-losophie u zborniku: Rehabilitierung der praktischen Philoso-phie, Band I,
Herausgegeben von Manfred Riedel, Freiburg i
Br. 1972, S.325344.
98 Gadamer op. cit. S.1720; prijevo7d str. 4750. 9 Martin Heidegger, Sein und Zeit,
71953, Tubingen, S.95 102, ali Descartesovo poimanje svijeta kao res extensa jo ne
dokazuje da su tako mislili ve Parmenid i Aristotel, kako Heidegger u to doba svoje I faze
vjeruje, predbacujui ovom posljednjem da je glavni krivac za vulgarni pojam vremena u
emu ga toboe nekritiki slijedi i Hegel! Usp. S.420 i d.
novije diskusije na tu temu, naime o odnosu teorije i prakse izmeu istaknutih predstavnika
hermeneutike na jednoj i kritike ideologije na drugoj strani10. Da ta diskusija nije bila bez
odjeka i meu drugim pravcima suvremene filozofije pokazuje i novija literatura11, ali je pri
tom karakteristina skoro potpuna odsutnost aksiologije ili filozofije vrijednosti: s dananje
filozofske scene kao da je ieznula!

II ETIKA I POLITIKA
1. Kada je rije o Aristotelovoj praktinoj filozofiji koja se s obzirom na predmet postupno
diferencira na etiku, ekonomiku i politiku, obino se ove discipline poimaju razdvojeno i gubi
se iz vida njihovo bitno jedinstvo to proizlazi iz prirode sama djelovanja, domaaja prakse i
cilja inidbe. No jo se ee zaboravlja da ta cjelina, a prema tome i njezini dijelovi, bivaju
razumljivi samo ako se promatraju u sklopu cjelokupnosti Aristotelova miljenja kao nune
posljedice njegovih opih poela. Stvar je dakle u tome da se ponajprije uoi kako i zato
ovjeje djelovanje kao praksa ili inidba koja tei prema svom cilju odgovora temeljnim
strukturama Aristotelove ontologije, teoretske filozofije kako nara ona predlei u Aristotelovoj
Fizici i Metafizici.
No i itu postoje neke stare predrasude. Govora li se tako o teleolokoj strukturi prakse i tehnike
doputa se da te djelatnosti, pa ak i sve djelatnosti kao takve, doista tee nekoj svrsi i mogu se
stoga razumjeti samo kao svrsishodne (svrne), ih jo bolje, budui da su ovjeje ili
promiljene svrhe na djelu opravdano je shvate li se ove kao smiljeni ciljevi, jer se svjesna
svrsishodnost odre0 Hermeneutik und Ideologiekritik. Mit Beitragen von Karl--Otto Apel, Claus von Bormann,
Rudiger Bubner, Hans-Georg Gadamer, Hans Joachim Giegel, Jurgen Habermas, Frankfur11t/Main 1971.
11 O tome svjedoi ak i analitiki pristup problemu. Usp.
G. H. von Wright, Explanation and Understanding, Ithaca 1971, i prijevod A. Pavkovia,
Objanjenje i razumevanje, Beograd
1975.
uje i kao ciljnost. Dotle dok se govori o ovjeku, smatraju tako neki, sve je jo nekako u redu,
ah kad se te-leoloka struktura prenosi na ostalu prirodu izvan ovjeka, onda se postupa

dogmatski i nekritiki postulira svr-sishodnost ondje gdje je ne moe biti, jer je priroda toboe
naelno kauzalno odreena, a uzroci su neto drugo nego svrhe12!
Ostavimo li pri tom po strani zbrku koja se na taj nain stvara unoenjem novovjekovnih
shvaanja u jasnu Aristotelovu nauku o etiri uzroka kamo jednako spada causa efficiens i
causa finalis, postavlja se pitanje kako s time stoji u samoga Aristotela, i nadalje, ima li njegova
praktina filozofija, napose etika, neku dublju metafiziku pozadinu, vrst ontoloki temelj,
ili izmeu ljudske i izvanljudske prirode zaista zjapi takav nepremostiv jaz, kako smatraju ti
kritiari?
Istina je upravo obratna: ne samo to praktina filozofija i etika poivaju na solidnim
ontolokim temeljima, nego su tovie sredinji pojmovi praktine filozofije zamiljeni
analogno strukturi prirode i bitka uope. Budui dakle da je sama priroda svrsishodna, nikakvo
udo to tako stoji i s ovjekom: i on ima svoje poradi ega (otj ve%a) i svoju svrhu (te^oc;),
pa tako i svaka njegova djelatnost svoju posebnu svrhu, to napokon ima svoj posljednji razlog
u samoj izgradnji bitka!
Bitak je uope naime izgraen dvodimenzionalno, kao mogunost (dvvafiig, potentia) i kao
zbiljnost (evepyia, actus), a priroda u cjelini nije nita drugo nego neprekidan proces,
neprestano raznovrsno i mnogostruko obraanje mogunosti u zbiljnost koja je svrha, a to se
obraanje (???????? javlja kao kretanje (m'vnoig), to poblie istrauje Fizika, dok se
Metafizika zadovoljava striktnim opisom dvojakog naina bitka ili ontolokog moda-liteta13. Je
li ba svako kretanje beziznimno entelehijski odreeno obraanjem mogunosti u zbiljnost,
ovdje nas se dalje ne tie.
Priroda (narav) shvaena je tako kao bitak u pokretu (kretanju) u skladu sa svojim iskonskim
imenom (cpvoig),
12
Tako otprilike novokantovci tumae i kritiziraju Aristotela, navlastito Natorp i Nicolai Hartmann. Usp. njegovu
knjigu: Teleologisches Denken, Berlin 1951.
13
Met. IX. Usp. i nau knjigu Realni svijet; temelji ontologije Nicolaia Hartmanna, Beograd 1960, str. 99101.
? NIKOMAHOVA ETIKA XVII
jer ona se raa, raste d razvija, pa tako i svako ivo bie kao mogunost tei svojoj svrsi, naime
svretku ili savrenstvu to potpunije zbiljnosti ili prisutnosti. ovjek je takoer ivo bie pa i
njegova priroda nosi u sebi ope znaajke bitka, mogunosti kao ivotne tenje to se tijekom
cijela ivota kao svrhe ozbiljuju. ivot svega ivoga dakle, slijedi samo ope ustrojstvo prirode
da postigne svretak, to nipoto ne znai prestanak ili konac ivota nego vlastito savrenstvo.
Jer svrha cilj je, ikako Aristotel nebrojeno puta istie, ono najbolje.
Pitanje je sada: kako se ovjek kao bie moe ozbiljiti, kako on ispunjava svrhu svoje prirode ili
postie ailj ivota, jer je to isto?
Svaki je ivot djelatnost, i ako priroda samo u djelatnosti (ispunjava svoju svrhu, ozbiljuje svoje
mogunosti i sklonosti, onda se ini da i ovjek tako ispunjava svoj ivot. Specifinost je pak
ovjejeg ivota u tome to je njegova djelatnost ozbiljenje njegove ovjeje mogunosti i
sklonosti, ispunjenje njegova bitka u vlastitu cijelu, uope injenju, postupanju, djelovanju, i to
je ono to se poima kao praksa ili inidba.
2. No ako je praksa to to ovjeji ivot posebno odlikuje i ime se on razlikuje od drugih ivih
bia, onda se moe trei da je ona ispunjenje njegove prirode ili biti. Koje su pak poblie
znaajke ovjeka kao inidbenog

bia?
Dvije su takve odredbe to se kao stoerne i bitne citiraju u filozofiji i znanosti otkada se misao
evropskoga Zapada upoznala s Aristotelovom batinom.
Prva odredba glasi: ovjek je po prirodi (naravi) politiko bie (Eth. Nic. I, 5. 1097 b 11:
pvaei nofanx6v; Pol. I, 2. 1253 a 2: Zov noXuix6v). Odredbu politiko zacijelo se ne smije
shvatiti u novovjekovnom niti uope dananjem smislu, jer ona je mnogo dublja, bogatija i
svestranija. To da je ovjek po prirodi politian zapravo znai isto to i drutven, zajednian,
te da ba na taj nain ozbiljuje svoju svrhu to se udruuje u zajednicu (noAireia) koja u Grkoj
toga doba predstavlja grad (noAig) i Siru okolinu, to je dakle grado-drava mala po opsegu i
puanstvu, neto poput nae Dubrovake republike.
Oznaka pak po prirodi govori nam o tome da ovjek pojedinac samo u zajednici s drugima
moe postii svoju pravu pojedinanu prirodu, ispuniti svrhu svog ivota, i to samo na onaj
nain kojd mu je kao biu svojstven inidbom. Jer pravo se djelovanje nioe oitovati samo
u polisu kao zajednici, izvan toga ovjek prestaje biti ovjekom, ne moe ispuniti svoju svrhu,
dovesti do oz-biljenja svoje sklonosti i mogunosti. I ovdje se dakle potvruje opa ontoloka
struktura prirode na specifian nain kao bitak zajednice, M posve sigurno ndje nikakvo
sklonite opora ili horde, niti puko zajednitvo stanovanja, nego zaviaj slobodnih graana.
Druga odredba glasi: ovjek je jedino ivo bie koje ima um i govor (Pol. I, 2. 1253 a 910
A6yov ?? povov avOpamog efci rcov Zpov), pri emu odmah vidimo da grku rije logos na
suvremen jezik -moramo prevesti s dvije nae: um i govor, jer logos na ovom mjestu znai
oboje. Kad bismo irekld samo: umno, dli namjesto toga samo: govorno bie, ini nam se da bi
se time izgubio puni smisao Aristotelove odredbe iz koje se ne smije ispustiti mi ono jedino.
Naime, malo nie Aristotel spominje d druga iva bia to ive druevno i imajui glas razaznaju bol i ugodu, ali se samo govorom drugome moe priopiti korisno i kodljivo, a tako i
pravedno i nepravedno!
injenica da ovjek jedini ima logos ukazuje zacijelo na njegovu osebujnu prirodu koju
karakterizira um to se oituje u polisu, zajednici gdje se odjelovljuje pravednost i
nepravednost, a da bi do toga dolo lanovi te zajednice koji ive u njoj moraju moi
meusobno djelovati to pak nije mogue bez uzajamne komunikacije. Tako je logos kao govor
glasno smisleno oitovanje um-ske prirode ovjeka to se ostvaruje u zajednici i na taj nain
zapravo rezultat njegove drutvenosti ili zajednikog bitka. Nipoto obratno, kao da bi ovjek
kao samac ve posjedovao logos i onda se naknadno jo mogao udruivati u zajednicu s
drugima gdje bi uz put onda i progovorio! U tom smislu ima opravdanja rei da je logika
narav ovjeka posljedak njegove politike naravi. Govornost je ovjeka zacijelo ono to kao
komunikacija omoguuje zajednitvo, ali samo ondje gdje postoji polis, u njemu se umska
priroda ovjeka oovjeuje kao graanstvo i postie svoj cilj u ivotu s drugim pojedincima kao
graanima. Tek ovdje napokon mogua je pravednost i sloboda u irokom sklopu politikih
ustanova zajednice. Po tome se ljudska zajednica kao politika i razlikuje od svake horde,
opora i druevnosti pela i mrava, kao i od svake azijatske despotije. I to je prava tema politike
ili dravnitva gdje je znanje neodvojivo od djelovanja, jer se unutarnja umska priroda ovjeka
posredstvom drave kao ljudske zajednice i javno govorom potvruje kao opa.
3. Odavno je zapaeno i ukazano na okolnost da uvodna i zavrna poglavlja Nikomahove etike
zapravo raspravljaju o politici (u ranije naznaenu smislu) kao dr-avnitvu i graanstvu,
tovie ak i nabacuju stoerne probleme njegove Politike. Za dananjeg ovjeka zacijelo
iskrsava pitanje nije li na taj nain etika izigrana, utopljena u politiku i rtvovana neemu

to je njoj u biti toboe strano, jer to se danas ini vie meusobno udaljeno i tue no etika i
politika! ...
U biti stvari, meutim, nije tako, jer bilizinu i jedinstvo etike i politike Aristotel je ve upoznao
u svoga uitelja Platona, a i ivotno ga je iskustvo tome bogato pouilo poznanstvo s grkim
politikim ivotom njegova doba. Ako se dakle s pravom ukazuje na injenicu da je Aristotel
osniva etike kao samostalne filozofske discipline, tome valja dodati: zacijelo, ali samo u
jedinstvu s politikom, jer to je zapravo jedna stvar14 i samo se iz perspektive toga jedinstva
uoava i njihova razlika.
Utoliko vie ne zauuje da je etika kao nauka o dobru u isti mah i nauka o najviem dobru koje
se postie samo u dravi, te je prema tome u tom smislu kao takva ve i politika. Zato politika
ili dravnitvo i jest najpo-glavitija znanost to je zaista nadreena ostalima (Eth. Nie. I. 1.
1094 a 26). Kao najvia svrha ona dakako ukljuuje sve ostale svrhe ... pa iako je poeljno i
dobro samo za pojedinca, ljepe je i boanskoje postii ga narodu i dravama. Budui da je
takav cilj naega istraivanja, ono je stanovito dravnitvo (1094 b 11: ??&???? . . .
ini se po svemu da bi bilo gotovo neumjesno dokazivati kako takvo razumijevanje odnosa
etike i politike nije ni najblae procjenjivanje drave nego poimanje same stvari: kao to je za
nas prije pojedinac u svagdanjem ivotu, tako je po sebi prije zajednica no pojedinac kao njezin graanin, i samo ona otvara adekvatan prostor za svako pojedinano djelovanje, susret s
drugim pojedincem na svim razinama od obitelji do drave kao cjeline, i u
14
Usp. Ritter, op. cit., S.106132.
tom se prostoru meuljudskih odnosa konstituiraju pojedine politike ustanove ili institucije te
najzad sama javnost kao opinstvo, ukratko sav etiki i politiki ivot zajednice. U tom smislu
ispravno je rei da samo politian ovjek moe biti i etian, a ne obratno, a to se dvoje razdvaja i udaljuje samo onda kad se drava kvari i zastranjuje. Da je dobro zajednice temelj za
dobro pojedinca morala je priznati ak i novovjekovna politika teorija, makar zaobilazno i
protiv volje buroaskog individualizma, otro suprotstavljajui privatnost morala javnosti
politike, ime je definitivno izgubljeno njihovo bitno je-dinstvo15.
Ne gubei iz vida tu bitnu jedinstvenost praktino-filo-zofskog horizonta etike i politike,
Aristotel vie puta izrijekom istie da se tek na toj razini raspoznaje to je dobro i zlo kao
takvo; jer to je takoer zadaa dravnitva: Prouavanje uitka i bola pripada filozofu
dravnitva, jer on je graditelj one svrhe s obzirom na koju svaku pojedinu stvar nazivamo zlom
ili dobrom uope (1152 b 14: ????? to d'avaSbv ????? Aiyo[iev).
Ba se zato govorei i o zakonima kao umjetninama dravnitva (1181 b) i ograuje od
sofistike retorike koja pokuava da politiku pretvori u tehniku. Sofisti naime nikad nisu ni
dospjeli do toga da spoznaju to je dravni-tvo, jer im nedostaje praktino znanje to se postie
samo etikim i politikim iskustvom, a nikako samo poukom o dranju govora.
No nerazdvojnost politike i etike pokazuje se i na drugi nain, te se ini da vai i obratno: ne
samo to je politika u izvornom i opisanom smislu etika, nego je i etika ta koja obvezuje
politiku. Kada se npr. u desetom poglavlju osme knjige Nikomahove etike razmatraju razliiti
oblici vladavine i izlae poznata nauka o tri vrste dravnoga
15 Tipine primjere takva poimanja pruaju Hobbes i Ma-chiavelli. Hobbes polazi od naelne
oprenosti ljudske prirode i dobra drave, moralnosti i politike, kako bi suverenu dao pravo da
ih dravnom silom pomiri u interesu graanskog mira. Machiavelli pak, slino Hobbesu, smatra

da su za odranje drave doputena sva sredstva prihvaajui tako rascjep izmeu morala i
politike. Tek Hegel na Aristotelovu tragu ponovo uspostavlja njihovo jedinstvo, a razdvojenost
ovjeka i graanina u graanskom drutvu pokuava nadmaiti u udorednosti drave. Usp.
Osnovne crte filozofije prava, prijevod D. Grlia, Sarajevo 1964.
poretka monarhija, aristokracija i demokraciji, te njihovoj zastrani (1160 a 31 sq.), onda se
ne ini nita drugo nego se istrauje kako prijateljstvo prerasta u zajednitvo analogno
dijelovima dravna zajednitva (xoivcovia noAiriKtj) ostvarujui stanovite stupnjeve
pravednosti.
Iz tako shvaena opeg jedinstva etike i politike u Aristotela slijedi da se udoredni bitak
ovjeka moe potvrditi samo u odnosu prema drugima, ivoj komunikaciji i interakciji unutar
drutvenih ili politikih ustanova, a ne izvan njih u osami privacije, istoj unutranjosti neke
moralnosti izvan tih odnosa kao puki osjeaj i glas savjesti, u nemonu apeliranju na
neto to ba nije da jest ali toboe treba da bude nema mjesta ptijoj perspektivi!
Ako je priroda ovjeka tako shvaena kao inidba to se ozbiljuje u zajednici polisa, onda i
poznato sofistioko suprotstavljanje physisa i nomosa, prirode i zakona, gubi tlo pod nogama i
nalazi svoje razrjeenje u ethosu\
Dvodimenzionalnost praktine filozofije kao etike i politike time biva razumljiva kao bitna
pretpostavka svake od njih uzete za sebe, a isto tako i u uzajamnoj obveznosti. Tu bi bilo pravo
mjesto da se progovori i o ekonomici, o razlikovanju ekonomike i hrematistike itd., ali sve to na
ovom mjestu zasad moramo ostaviti po strani.

III ETIKA I SLOBODA


1. Aristotelova etika, kako vidjesmo, dananjem ovjeku postaje pristupana i razumljiva samo
ukoliko se on prethodno upozna s pojmom praktine filozofije, te shvati nerazdvojno jedinstvo
etike i politike. Meu Aristotelovim spisima posveenim praktinoj filozofiji Istie se na
prvom mjestu Nikomahova etika i dosad je bila rije o njezinu opem filozofskom znaenju kao
svojevrsnoj sintezi grkog udorea i politikog ivota to su koncentrino ogleda u
filozofskom poimanju ovjeka, o emu neposredno nita ne govori teoretska filozofija. No ta
knjiga i kao filozofska etika u kojoj predlei izvanredan primjer utemeljivanja i razradbe te
discipline ve vie od dva tisuljea u evropskoj duhovnoj povijesti slui kao uzvien obrazac i
mudri uzor svake prave etike. Nijedna (kasnija etika teorija nije mogla mimoii Aristotela,
nego se naprotiv svojski morala raspravljati s Nikomahovom etikom, kako s postavljanjem
stoernih problema, tako i s njenim skladnim normativnim sadrajem.
Pri lektiri i studiju ove etike mora se na svakom koraku zadrati na umu i slijedee. Sve to se
tu govori o etici Ima u istu mah kognitivnu i normativnu funkciju. svaka je definicija nekog
etikog pojma tematska i finalna ujedno, a pojmovi nisu odreeni supstancijalno s obzirom
na neko dobro po sebi i za sebe, nego relacionalno u odnosu na dostino djelovanje, ukoliko
se naime idotini fenomeni pokazuju i potvruju samo inom u interakciji i (komunikaciji, i
nemogue ih je stoga otkriti bilo kakvim pukim motrenjem.
2. Nikomahova etika zapoinje konstatacijom opeg znaaja kako svako umijee, istraivanje,
znanost, djelovanje i pothvat tee nekom dobru (1094 a 1:ya9ov Tv6g) i odmah podsjea
na platonsku (misao da je dobro ono emu sve tei. Zatim se ukazuje na razlinost svrha ve

prema tome je li svrha imanentna djelatnosti ili je to neko djelo izvan svrhe, po emu se i
razlikuju dvije glavne djelatnosti, inidba i tvorba. Iz 'toga je konteksta takoer posve jasno da
se pojam dobra gotovo izjednauje s pojmom svrhe, to je i razumljivo imaju li se u vidu
ontoloki temelji Aristotelova miljenja. Ovdje su pak posrijedi pojmovi pomou ;kojih se
odreuje tema praktine i poietike filozofije te najzad i same etike, jer ona je iznad svega
nauka o dobru kao svrsi ljudskih ina ili djela.
No etika ne pita samo o bilo kakvu dobru, jer to na svoj nain pita i ekonomika kao nauka o
korisnim dobrima za ljudske potrebe, niti samo usporeuje razliita dobra u nekom redoslijedu
jer bi je to odvelo u lou beskonanost, nego se naprotiv odmah pita o najviem dobru (1094 a
23: ?6 dpiarov) u ovome svijetu, emu sve tei i radi ega jest sve ostalo, za im ovjek najvie
udi radi dobra samoga. Nema sumnje da je taj pojam u Aristotela stvoren svojevrsnim
okretanjem perspektive Platonove ideje dobra ti onostranosti u ovostranost, s neba na Zemlju i
u skladu s time bogat znaenjima. to je ono estito i pravo, valjano i plemenito, lijepo i
prikladno i skladno, pa se stoga u etici dobro i lijepo najee javljaju kao sinonimi.
Kad je tako openito odredio temu etike (makar se u ovom kontekstu vie spominje politika),
Aristotel sukladno perspektivi praktine filozofije upozoruje da neiskusni ljudi kao npr. mladii
nisu prikladni sluai toga nauka (1095 a), jer im nedostaje ivotno iskustvo, i vie puta istie
kako tu nije svrha znanje nego djelovanje (1095 a 5: ov yvmoig aAAa npa^ig). Ukoliko se
dakle uspostavlja etiko znanje ono ne polazi od apstraktnih principa nego od etikog iskustva
djelovanja kao svoje podloge, a zatim mu se vraa kako bi ga vodilo i sveudilj se potvrivalo u
djelovanju, otkriva dakle poznatu nam ve strukturu hermeneutikoga kruga.
3. Najvie dobro kao svrha i cilj ovjejeg djelovanja zacijelo trai i pobliu odredbu, i Aristotel
je nalazi na tragu javnoga mnijenja gdje se svi slau oko rijei, ali ne i oko njezina znaenja.
Svi naime smatraju da je to blaenstvo (1095 a 19: evdai/uovia, to dolazi od rijei ev i 6aifio)v
dobar ili blag duh), i to se esto pogreno naziva sreom tj. onim to iznenada su-sree,
dok se blaenstvo u pravu smislu, kako e se vidjeti, postie samo dugotrajnom vjebom i
navadom: dobro ivjeti ili dobro djelovati cio ljudski vijek. Oko toga to je blaenstvo
ljudi se razilaze, jer za jedne je to uitak, za druge bogatstvo, za tree ast, itd.
Polazei od toga to se govori i uzimajui to u obzir onoliko koliko treba Aristotel ne ostaje
pri tome nego trai prikladnu filozofsku odredbu pojma blaenstva. Pri tom ne silazi od
naela k stvari nego se uspinje k njemu uzimajui na znanje to je nama poznato i trai da
onaj tko to kani razumjeti mora biti ne samo bistra glava nego i prikladno odgojena
ponaanja (1095 b 5), jer tu je poelo injenica praktinog iskustva.
Drugim rijeima, etiko znanje ili teorija ve pretpostavlja etiku praksu, i tko sam nije dobar
ovjeki prikladno se ne ponaa nikada nee moi nita razumjeti ni nauiti iz etike. Najprije on
mora slobodno nakaniti da bude dobrim ovjekom, da bi djelatnim iskustvom bivao sve bolji.
Lou ovjeku stoga etika ne moe znaiti ba nita do prazne igre rijeima, iz knjige se takoer
ne moe naprosto nauiti da se bude dobrim, ali injenica da je netko lo ovjek nipoto nikome
ne prijei da moe npr. dobro nauiti matematiku ili fiziku, jer teoretsko je znanje lieno svake
obveznosti prema drugim ljudima. Naprotiv ,kognitivno i normativno na podruju etike sainjava jednu nedjeljivu cjelinu,i to se ispostavlja odmah odredbom same teme istraivanja.
4. Pojam blaenstva kao najvieg dobra i samosvrhe takoer se distancira od nekih naizgled
bliskih pojmova kao JO je uitak ili naslada (1095 b 16: nbovri), te se ovdje ne propovijeda
nikakav hedonizam. Pored spomenutih shvaanja blaenstva kao uitka, bogatstva i asti kao
niih spominju se zatim jo dva naina ivota koji e se kasnije ispostaviti kao najvii:
politiki (Pi'og ttoAA-TiKog) i misaoni ili promatraki (Pi'og ??????????; 1095 b 19). Prije

no to e dati svoju odredbu blaenstva, Aristotel e se jednako tako distancirati od Platonove


ideje dobra po sebi d za sebe negdje s onu stranu ovozemaljskog ivota, te naznaiti razliku u
dobrima u razliitim djelatnostima kao to su npr. lijenitvo, voj skovodstvo itd. Tako je
konano raien put za sklop nekoliko meusobno povezanih odredaba od kojih svaka istie
po jedan od bitnih aspekata blaenstva:
Kao praktino dobro blaenstvo je najvie dobro, jer se njega uvijek bira radi njega samoga, a
nikada radi drugog (1097 b). Ono je krajnja svrha.
Blaenstvo je samodostatno (1097 b 7) i ono ivot ini poeljnim budui da mu nita ne
nedostaje.
Blaenstvo je zadaa ovjeka kao ovjeka (1097 b 25), a budui da je ovjek razumno bie, ono
je djelatnost due prema razumu.
Kao najvie ljudsko dobro blaenstvo je djelatnost due prema kreposti (1097 b).
Kad je dakle bjelodano kakva sve znaenja moe imati dobro i pokazano da ideja dobra u
supstancijalnom smislu nije prikladna za etiku, preostaje da se dobro pojmi kao ovjeku
dostina najvia svrha djelatnosti. Tako shvaeno dobro kao energeia due zapravo je njezina
postojana tenja prema svrsi, i na taj je nain taj pojam odreen relacionalno u skladu s opom
strukturom ovjejeg bitka i bitka uope kao kretanja od mogunosti prema zbiljnosti. Kao
glavni pojam etike dobro se u daljnjem poimanju odreuje kao krepost (aperrj), to izvorno
znai vrsnoa, vrlina, izvrsnost, hrabrost, krasota, ast, plemenitost, jakost. Ona je zacijelo
ljudska sposobnost, no Aristotel je ipak naziva i neim boanskim (1099 b 11 sq.)!
Kakva je to zapravo sposobnost uzeta poblie, ako nije samo neka sluajna i pomjenljiva kob
nego djelatnost, ini se postojanija i od znanstvene spoznaje, i traje cijela ivota uz prikladnu
dastatnost vanjskih dobara ili nepo-trebitost? Dosad je o njoj bila rije samo u glavnim crtama.
5. Ako je blaenstvo djelatnost due prema 'kreposti, a sama je dua sastavljena od razumskoga
i nerazumskog dijela, u tom nerazumskom dijelu uz hranidbeno-raslinski opet ima jedan dio
koji se dodue opire razumu i bori protiv njega, ali na neki nain i sudjeluje u njemu. To je onaj
udni dio due ili nagon koji je najdjelotvorniji u snu (1102 b 5), a na javi potie ovjeka na
djelatnost tkao poriv i u kreposna je ovjeka podreen razumu da ga ovaj obuzdava i vodi.
Dananjim jezikom reeno to je ono to zovemo voljom, a bez njezina poticaja kao pokretne
snage nema djelatnosti!
Shodno toj dvostrukoj naravi due i kreposti se dijele te imogu biti razumske i udoredne (1103
a 5: ?lavon?lx6g . . . -ii9ixag), pa su tako npr. mudrost razboritost razumske (ninske) krepostima
plemenitost i umjerenost udoredne. Na taj se nain tako zamiljenim pojmom kreposti
osigurava i uva jedinstvo due kao volje i razuma, integritet osobe i nerazdvojnost etike i
znanosti, to se u novome vijeiku postepeno gubilo sve do romantikog pro-tivnitva due i
duha (L. Klages) i zakanjelog spaavanja izgubljene savjesti znanstvenika u naim
danima . . .
Pitanje je sada: kako se te kreposti mogu stei kao stanja, jer se nitko ne raa krepostan
ni poroan nego to tek postaje djelatnim ivotom. Dok se razumske kreposti stjeu i
dobivaju poukom za to treba iskustva i vremena, udoredne se kreposti stjeu navikom
ili obiajem u prilog emu Aristotel navodi i etimologiju rijei A9og udoree io se
razvila iz rijei e9og obiaj, navada (1103 a 17), pa se tako vjebanjem stekla navada a
narav ili ud ovjeka dobila svoj red, to i mi izraavamo naim rijeima: udoree,
udorednost, djelorednost. Uitelj u-dorednosti nije prema tome naprosto vlastita ud nego
udoredni poredak ljudske zajednice, obiaji su i navade postali pravila ponaanja, ili modernije
reeno, to su norme djelovanja.

Kreposti se dakle ponajprije ne stjeu roenjem niti se ue poput teoretskoga znanja, jer
kako to Aristotel opetuje etika se ne prouava da bi se naprosto znalo to je krepost,
nego zato da bismo postali dobri (1103 b 2). No kako i na koji nain to poblie postii, lima
li moda neko naelo kreposti?
U duhu tradicije grkoga naina ivota i starih oa koje se valja ugledati Aristotel smatra da bi to
mogla biti sredina kao jednakost izmeu suvika i manjka, jer sve ono to je prikladno i skladno
te razmjerno u naravi, to je lijepo i dobno u ljudskom ivotu. U svemu se naime oituje
sumjernost ili simetrija od likova biljaka i ivotinja do razmjera oblika ljudskoga tijela i
proporcija umjetnina u djelima kiparstva i graditeljstva. No kad je rije o inidbi kao ljudskoj
djelatnosti, onda to nee moi biti naprosto matematiki razmjer kao to je to sluaj npr. s
aritmetikom proporcijom ili sredinom same stvari (1106 a 36), nego e se tu morati uzeti u
obzir i nas same te zadovoljiti uvjet da to bude sredina prema nama ili za nas, po mjeri
ovjeka !
6. Na temelju svega toga ini se da su napokon steeni elementi za glavnu odredbu etike ili
udoredne kreposti ilo nosi dinamiku meuljudskih odnosa: Dakle, krepost je stanje s
izbornom (?? npoaiperixr) zapravo srednost u odnosu prema nama (npog ????), a
odreena naelom, naime onim kojim bi je odredio razborit ovjek. Ona je srednost izmeu
obaju poroka (?vo xaxia>v), onoga prema suviku i onoga prema manjku . . . Otuda, prema
bivstvu (ovatav) te odredbi koja govori to je ona u biti (?6 Ti fjv eivai), krepost je srednost
(??????^), ali prema najboljem i pravednom, ona je krajnost (axpoTng; 1106 b 36 1107 a
8).
To je moda najznaajnija odredba Nikomahove etike, jer se u njoj plastino poput reljefa
nalazi zgusnuta cijela Aristotelova etika nauka.
Pokuajmo ovdje svratiti nau pozornost samo na najvanije momente te uvene odredbe
kreposti:
Krepost je izborno stanje znai da bez izbora koji je prema samom pojmu slobodan,
nema udorednosti. Ona je svagda ponajprije alternativna mogunost da u ljudskim
stvarima neto bude ili ne bude, moe se izabrati jedno ali isto tako i drugo, jer mogunost
bez alternative i nije nikakva mogunost nego lienost mogunosti.
Krepost je srednost za nas ili prema nama znai da je ona uvijek prikladna konkretnoj situaciji
djelovanja i karakteristina za svakog pojedinca, jer na podruju praktinoga istina je
pojedinanost.
Krepost je srednost izmeu obaju poroka, manjka i suvika, kao skladnost i potpunost analogno
opoj simetrlji u prirodi i umjetnosti znai pravu mjeru, neto emu se nita ne moe dodati ni oduzeti a da
se ono ne ugrozi u svom bitku.
d) Krepost je prema bivstvu i biti, dakle u ontolokom pogledu, srednost, ali u etikom smislu
vrhunac ili krajnost dobrote i pravednosti.
Pri pobliem razmatranju meutim ispostavlja se da se taj model ne moe primijeniti na
svaku djelatnost i stanje, jer su neka od njih ve po svom pojmu - poroci i nevaljaltine kao
npr. kraa i umorstvo, ali to zacijelo ne moe staviti u pitanje opravdanost temeljnog modela i
pojma udoredne kreposti. To meu ostalim pokazuje i provizoran katalog najpoznatijih
kreposti te odgovarajuih poroka u sedmom poglavlju druge knjige gdje se kao prva
navodi hrabrost (avbpeia) kao srednost izmeu straha i drskosti, zatim spominje
umjerenost omcppoovvn) kao srednost izmeu krtosti i rasipnosti, dakle dvije

kardinalne platqnske kreposti. Tome slijede dareljivost, velikodunost, blagoudnost,


prijateljstvo itd., ali zaudo izostaje pravednost kojoj je kasnije posveena cijela peta
knjiga. O razumskim se krepostima raspravlja u estoj knjizi, dok su ostale posveene
analizama pojedinih udorednih kreposti, navlastito raznim oblicima prijateljstva.
Filozofskoj otrini, minucioznosti opisa i analitikoj suptilnosti trezvene Aristotelove rasprave
teko se nalazi premca ti cijeloj filozofskoj literaturi, pa zato i nije udo da su se tim stranicama
vjekovima nadahnjivala pokoljenja evropskih duhova od Cicerona do Goe-thea.
7. Navedena glavna odredba kreposti na prvom mjestu istie da je krepost nakana ili izbor16, a
budui sve djelatnosti mogu biti voljne i protuvoljne, izbor je neto voljno to se tie stvari u
naoj moi (1112 a 30), a to su dobre i loe stvari. Kao to do tih stvari ne moemo doi naprosto znanjem niti ih poluiti pukom udnjom, tako je za pravi izbor karakteristian moment
promiljaju (fiovAnmg) ne o svrhama nego o sredstvima za postizanje tih svrha
16 Usp. o tome poblie znaajna razmatranja Helmuta Kuh-na: Der Begriff der Proliairesis in
der Nikomachischen Ethik u spomenici Die Gegenwart der Griechen im neueren Denken;
Festschrift fur H. G. Gadamer zum 60. Geburtstag, Tubingen
1960, S.123141.
(1112 b 13), jer kao to ni lijenik ne promilja o tome da li e lijeiti nego kako e i ime
lijeiti da bi postigao dobru svrhu zdravlje, tako ni ovjek kada djeluje. Odatle je jednom za
svagda apsolutno jasno da dobro kao svrha promiljajem bira ne bilo kakva nego samo svrsishodna tj. dobra sredstva, svrha kao cilj odluuje o sredstvima i oni se nipoto nikada ne mogu
odvajati, a upravo je to u novovjekovnu shvaanju palo u zaborav, kako to egzemplarno
pokazuje npr. Machiavelli17.
No premda su promiljaj i izbor meusobno veoma bliski, promiljaj ipak prethodi izboru ili
odluci, i im je neto promiljeno odmah je ve izabrano i slijedi kao inidba. Tako je izbor
poelo inidbe kao promiljena udnja koja ve raspolae sredstvima za postizanje svrhe.
Dragocjena Aristotelova razmatranja o izboru i promiljaju kao komplementarnim momentima
tj. jedinstvu cilja i sredstava prisutnom u onome to bismo mi danas nazvali voljnom odlukom,
uvode nas u sredinje zbivanje u-dorednosti kao slobode. Pokazuje se da je sloboda odgovorna
inidba u izboru ili izabrani in, d zapravo je isto kaemo 11 sloboda je izbor ili izbor je
sloboda, jer pod prisilom nema udorodne slobode, ni izbora ni odgovornosti. Sve to ovjek
uini protuvoljno tj. ne prema vlastitu nego tuom izboru, tuoj a ne svojoj volji, niim ga ne
obvezuje i gubitak slobode ukida sam bitak udored-nosti. Vlastita nakana ili odluka pojedinca
ostaje posljednja instancija udoredne slobode, a promiljaj, ili modernim rijeima, savjest,
nezamjenjiva. Stoga pojedinac samo slobodnom odlukom moe prenijeti svoju volju na
drugoga ili zajednicu, i opet je, ako tako odlui, oduzeti. U protivnom nestaje svako vrsto tlo
etike i politike, i ovjek prestaje biti osoba i postaje stvar, a ini se kao da novovjekovno
iskustvo to obilno i potvruje . . .
17 Rascjep izmeu svrhe i sredstava tu je potpun, ime etika i politika spada na tehniku lukava
vladanja, o emu svjedoe i slijedei zapanjujui reci: I napokon, u djelima svih ljudi, a
navlastito vladara, kod kojih nema priziva ni suda, gleda se na svrhu. Neka dakle vladar pazi na
to da pobjeuje i da odri dravu; sredstva e se uvijek smatrati kao asna i svatko e ih hvaliti,
jer svjetina se zanosi prividom i uspjehom same stvari; a na svijetu nema doli svjetine. . . Usp.
Niccolo Machiavelli, II Principe, 1513; prijevod Iva Frangea, Vladar, Zagreb 1952, str. 75,
podcrtao D.P.

Samo je po .sebi razumljivo da (takav pojam udoredne slobode -u Aristotela upravo kao izbor
ima svoj filozofski prius i posterius, te nije dokraja razumljiv bez ontolokog pojma slobode na
jednoj, i pojma politike slobode na drugoj strani.
U Metafizici tako itamo: . .. Slobodnim . . . nazivamo ovjeka koji ivi radi sama sebe, a ne
radi drugoga (982 b 26: ????????? ? avrov ?\???).
Ukoliko je dakle ovjek samosvrha i podvrgnut je .samo svom vlastitom vodstvu, slua samo
sebe, on je u ontolokom smislu slobodan, i zato udoredna sloboda ina tom temelju gradi svoju
.mogunost izbora.
Na drugoj pak strani i politika je sloboda .tako zamiljena da tek ona dokraja i u potpunosti
ozbiljuje udorednu slobodu: Slobodi pak kao prvo pripada da se naizmjence vlada i biva
vladan (Pol. VI, 2. 1317 b 1:
. ?? ev fspei ?????&? xai ap%eiv). Jer dobar se i kre-postan ovjek kao graanin jednako vlada
kad je sam na vlasti i kad stoji pod njom zato to je u oba sluaja kao ovjek i kao graanin
slobodan!
Tome se kao istini politike zacijelo ni danas nita ne moe dodati, uz jednu bitnu napomenu:
grki je ovjek kao graanin polisa potpuno bio slobodan, ali je ta sloboda imala i svoje nalije
u tome to je bila omeena granicom grkoga svijeta, naime bila je sazdana na ropstvu, jer za
robove i barbare nema polisa ni slobode, pa prema tome ni ovjetva ni graanstva.
Aristotelovo opravdanje ropstva u Politici zacijelo je i granica principa slobode u njegovu
.miljenju i protuslovi samom tom principu, jer kako je ve i Hegel primijetio, princip slobode
za svoje ostvarenje bezuvjetno trai openitost, a provedba toga principa u svijetu ostat e
povijesna zadaa slijedee epohe 8.
18 Vorlesungen tiber die Philosophie der Geschichte; Theo-rie-Werkausgabe Band 12,
Frankfurt/Main 1978, S.31; Filozofija povijesti; prijevod V. Sonncnfelda Zagreb 1951, str. 34
35: Tek je u Grcima sinula svijest o slobodi, a zato su i bili slobodni, ali su oni kao i Rimljani,
znali samo da su neki slobodni, ne ovjek kao takav. To nisu znali ak ni Platon ni Aristotel.
Zato su Grci imali ne samo robova, uz to im je bio vezan ivot i bit njihove lijepe slobode,
nego i sama njihova sloboda bila je dijelom samo sluajan, prolazan i ogranien cvijet, a
dijelom ujedno tvrdo ropstvo onoga ovjenoga, humanog.
8. Veliku pozornosti posvetio je Aristotel i razmatranju
pravednosti(),to
je takoer neto vieznano,
ali se pomnom filozofskom analizom ipak dade ralaniti i pojmovno poblie odrediti, pa e se
pokazati da je ona neto najvie .meu krepostima. Kao najznaajnija klasina krepost ona
je u opem smislu kao pravednost naprosto savrena krepost, jer okuplja sve ostale (1129
b 30). Pravednost u posebnom smislu javlja se na dva naina: kao pravednost u
razdiobama npr. asti, i kao pravednost koja ispravlja i izjednauje npr. u nagodbi (1130
b 30 sq). Prva se zove diobena pravednost (oiavnpnT^v ?ixalov, iustitia distributiva) i ona se
dri naela razdiobe prema zasluzi, dok se druga zove izjeduaujua pravednost
(biopOamxmv ?lxalov, iustitia commutativa ili correotiva) nastupajui u ugovorima i
izjednaujui strane ugovornice u pravima to odatle proistjeu. U skladu s poznatom grkom sklonou za matematiko kao uzor simetrije, pomou matematikog obrasca razjanjava
se i specifinost obje vrste pravednosti. Ako je naime pravednost openito razmjer, diobena se
pravednost pokazuje kao geometrijska sredina, dok se izjednaujua razumije kao aritmetika,
dakle obje kao razliiti razmjeri.

Pita li se danas razlikujemo li i mi takve dvije vrste pravednosti, odgovor e biti potvrdan, iako
su izvorni termini zaboravljeni. Zar se i u nae doba ne istie krilatica: Svakome prema
zasluzi, premda veina ljudi pravednost uope u prvi mah razumije u drugom obliku, naime
kao jednakost. No istinska se pravednost uope poluuje samo tako da jedan oblik dopunjuje
drugi, te diobena pravednost svakome osigurava toliko koliko zasluuje, a nipoto jednako
koliko i ostalima, dakle nekome vie a druZanimljivo je kako Friedrich Engels nastavljajui tu Hege-lovu misao sudi o nunosti ropstva
kao podloge razvitka grke i evropske povijesti, pa i kasnijeg napretka: Tek je ropstvo
omoguilo diobu rada izmeu ratarstva i industrije u veem razmjeru, a time i cvat staroga
svijeta, helenstva. Bez ropstva ne bi bilo grke drave, grke umjetnosti i znanosti; bez ropstva
ne bi bilo rimskoga carstva. A bez helen-stva i rimskoga carstva kao temelja ni moderne
Evrope. Ne treba nikad zaboraviti da cio na ekonomski, politiki i intelektualni razvitak ima za
pretpostavku stanje u kojemu je ropstvo bilo jednako nuno kao i ope priznato. U tom smislu
imamo pravo rei: bez antiknoga ropstva ne bi bilo ni modernog socijalizma:! Usp. AntiDtihring, Zagreb 1945, str. 187.
game manje. U protivnom, to bi inae imala da znai dananja parola: Svakome prema
radu? ako ne svakome razliito u razmjeru s njegovim zalaganjem.
Druga pak vrsta pravednosti svagda jednako tretira sve pojedince pred zakonom, i ukoliko se
ona primjenjuje na sudu, sudac je prepolovitelj (1132 a 31: 6ixaartjg), jer svakoj strani daje
jednako. Jednakost pred pravom samo je pak ishodite za postizanje prve vrste pravednosti, naime diobene, jer jednakost prua prigodu ili ansu svakome da svojim djelovanjem stekne i
zasluge koje e ga odlikovati i davati mu neku prednost pred ostalima, vrsnou kojom se on
razlikuje od ostalih, pa prema tome zasluuje i razliit a ne jednak postupak. emu bi se inae
pojedinci javno isticali, slavili te primali odlikovanja i nagrade za svoje posebne zasluge?!
Nadalje, ako je uzajamnost ono to je pravedno, onda je pravda tj. zakonska ili sudbena
pravednost zadovoljena: svakom inu slijedi i uzvraaj prema razmjeru i tako uspostavlja
jednakost. Ako dakle netko neto poini, toliko mora i pretrpjeti, jer tako se vri pravda, i to je
pravi izvor svakog kaznenog prava to ga izrie sudbeni pravorijek: prestupnik zasluuje
kaznu!
Izjednaujua je pak pravednost kao kvantitativna takoer izvorom svake ekonomike,
izvorom diobe rada meu graanima u dravi i uvjet da npr. graditelj i postolar mogu
razmjenjivati plodove svoje tvorbe (rada), dakle temelj uzajamnosti razmjene nunih dobara
meu pojedincima, radi ega se oni postepeno meusobno i udruuju u zajednice u kojima
obavljaju razliite a ne iste poslove, te svatko prema svojim sposobnostima ini svoje, naime
ono za to je sposoban i najbolje odgovara njegovoj prirodi.
Da bi najzad moglo doi do takve ope razmjene dobara za podmirenje nunih potreba pronalo
se sredstvo koje sve izjednauje i zbog toga je uveden novac (1133 a 20). Kao neka sredina
novac omoguuje da se razliiti uinci izjednauju i bivaju sumjerljivi kao npr. nekoliko
kreveta i kua, jer nema nikakve razlike da li se pet kreveta razmjenjuje za kuu ili pak novac
vrijedan pet kreveta (1133 b 28 sq)19. Kulturna uloga razmjene i ekonomike uope
Aristotelu je dakle dobro poznata, jer bez sumjerljivosti ne bi moglo ni biti zajednitva ni
polisa, a kako se ti poslovi obavljaju s obzirom na udoredno dobro, ast i ljudsko dostojanstvo,
o tome vodi brigu etika. Kvantitativna jednakost stvari u razmjeni i ljudi u ekonomici dakako

ne moe nikada ukinuti njihovu kvalitativnu razliitost, oba se oblika pravednosti meusobno
dopunjuju, a etika se ne moe svesti na ekonomiku.
9. Iz dosadanjih se izvoenja jasno moe zakljuiti da se pravednost sastoji u inidbi, tovie
da se pravednost uope ponajprije ozbiljuje u politikoj ili graanskoj pravednosti meu
slobodnim graanima u polisu, jer gdje nema slobodnih pojedinaca ondje ne moe biti ni
slobodne zajednice (dakako uz ve spomenutu povijesnu ogranienost grkog naela politike).
Meutim ni ta politika pravednost nije posve jednostavna, jer se i ona pojavljuje na dva
naina, naime kao prirodna (q>voix6v) i kao zakonska (vo^i%6v; 1134 b 18 sq), kao to se jo i
danas razlikuje prirodno, i zakonsko ili pozitivno pravo. Ustanovivi tu razliku grki su sofisti
oboje meusobno otro suprotstavljali, te i Aristotel prihvaa to razlikovanje ali nipoto kao
apsolutno. Razumije se po sebi da je ono to je po prirodnom pravu jae i trajnije nego ono to
je naprosto stvar konvencije ih do govora, kao to je to sluaj s pojedinim zakonskim propisima
koji se od vremena do vremena mijenjaju npr. carinski ili prometni propisi u skladu s
dnevnim potrebama zakonodavnog reguliranja ljudskih postupaka ili inidaba, te opim
politikim ili ustavnim poretkom. No ni prirodno pravo nije apsolutno, vjeno i nepromjenljivo
za sva vremena i sve narode: sve je to promjenljivo, pa ipak je neto po prirodi, a neto nije po
prirodi (1134 b 30). U emu je onda prava razlika prirodnog i zakonskog prava?
ini se u tome to prvo slijedi iz same prirode stvari, dok drugo tek zakonski regulira samu
stvar i mijenja svoja pravila prema potrebi i koristi. Npr. po prirodi stvari nepravedno je
krasiti i nekoga umoriti, i nema toga zakonodavstva na svijetu koje bi ikada propisalo obratno,
naime da je pravedno krasti i nekoga umoriti.
19 Kao veliki tovatelj Aristotela Marx rijetko proputa odati priznanje njegovu geniju, pa i na
ovom mjestu, naime zato
to je otkrio odnos jednakosti u izrazu robnih vrijednosti. Kapital I, preveo M. Pijade, Zagreb
1947, str. 25.
Pozitivno zakonodavstvo u raznim dravama i razliitim razdobljima veoma raznovrsno
regulira takve nepravedne ine, prijestupe ili zloine, blago i otro, od kanjavanja krae
odsijecanjem desne ruke do dananjeg ukidanja smrtne kazne u mnogim dravama.
No da sudac pravedno sudi i presudi potrebno je dvoje. Ponajprije to je sposobnost da ope
pravilo ili zakon primjereno primijeni na pojedinaan sluaj; i drugo, da pri tom bude
nepristran, jer nepristranost (emefaeia) je, ini se, ona krepost koja kao spona posreduje izmeu
prirode same stvari i pozitivnog zakona, dakle izmeu prirodnoga i zakonskog prava (1137 a
31 sq). Pri svemu tome zacijelo ne treba nikad zaboraviti da u Aristotela ono to je pravo
najveim dijelom uope nije kodificirano, ali se ipak sigurno znade to je to, jer se ono ravna
prema obiajima i navikama polisa, bez obzira je li rije o pravednoj razmjeni i posudbi bez
lihve, nasljeivanju obiteljskog imetka, obvezama djece i roditelja, pokopu i posmrtnoj poasti
mrtvima, itd.
Sukob staroga prirodnog prava i novoga zakonskog ni u kom sluaju nije samo predmet
jurisprudenoije nego, kao to vidimo, i Aristotelova tema etike, i o tome se jo i danas vode
znaajne filozofske diskusije20. No za razliku od Aristotelova poimanja prirodnog prava to je
takoer podlono promjeni, novovjekovna prirodopravna tradicija ga za svoje potrebe smjeta u
neki transcendentni prostor gdje ga toboe ni sam Bog ne moe promijeniti21.
U povijesti grkoga svijeta pak, o kojemu raspravlja Aristotel, dolo je do takva konflikta
staroga i novoga udorea koji prua i okvir za tragediju gdje sudbina njezine junake

neminovno odvodi u smrt. Kao primjeri najee se navode Eshilove Eumenide, Sofoklova
Antigona
20
U tom je pogledu znaajan pokuaj Lea Straussa, Natural
Right and History, Chicago 1953, i prijevod Prirodno pravo
i istorija, Sarajevo 1971, te iva diskusija to ju je on izazvao;
o tome usp. Gadamer, Istina i metoda, str. 352354, 554556;
zatim: Ritter, op. cit. S.133183.
21
Usp. Hugo Grotius, Ne iure belli et pacis, (1625), paragraf
10, 5. Slino i Spinoza. Da je potreba za prirodnim pravom
u meunarodnim odnosima i danas veoma iva pokazuje i
primjer Ujedinjenih naroda i njihova Opa deklaracija o pravima ovjeka donesena zakljukom Generalne skuptine 1948.
itd., dok je kominu stranu sukoba prikazao nenadmaivi Anistofan.
Da zakljuimo tu znaajnu diskusiju o poloaju i znaenju prirodnoga prava, zadrimo na umu
da ono za Aristotela u prvom redu ima kritiku funkciju naspram svakoga zakonodavstva i
pravnog pozitivizma.
10. Napokon, jo neto o krepostima uope, i napose
0
razumskim krepostima, jer o njihovu rasporedu i redoslijedu zavisi i najbolji nain
ivota, posljednja svrha etike. Prema poznatoj ve razdiobi due na razumnu i nerazumnu, izbor
ili razumna udnja je pokretni uzrok djelatnosti, i nema dobre inidbe bez spoja miljenja i
znaaja (1139 a 32 sq.). Imajui na svakom koraku u vidu jedinstvo teorije i prakse, Aristotel
smatra da ukupno ima pet naina kojima dua postie istinu ... : umijee, znanost, razboritost,
mudrost, umnost (1139 b 16), i to su zapravo te razumske kreposti. Budui da nam je u oentu
ve od ranije poznato to su umijee i znanost, potrebno je da ukratko upoznamo ostale tri
razboritost, umnost i mudrost, kako bismo ispravno shvatih njihovu posebnu ulogu u spajanju
miljenja i djelovanja.
Razboritost je etiki spoznajni organ, mo promiljanja stvari probitanih za dobar ivot,
inidbena sposobnost prema razumu u pogledu dobrih i loih stvari, ona je zapravo sama
dobra inidba (1140 b 6: evnpa^ta).
Um (vovg) je sposobnost spoznaje poela iz kojih znanost zakljuivanjem sve izvodi, jer ona
svoja najvia poela ne posjeduje sama nego ih dobiva od vie, umske spoznaje, a ova ta poela
neposredno uvia (1141 a 8).
Mudrost (aopia) je najzad ona najvia spoznaja to nad-mauje i umnost jer u sebi sjedinjuje
umijee i znanost (1141 a 7 sq.), a kao najpotpunija takoer umnost i znanost, naime mo
izvoenja i prva poela ujedno, omoguuje njihov spoj, i zato se tie najuzvienijih stvari.
Razboritost i mudrost na taj su nain dva naina i stupnja spoznaje koji se meusobno znatno
razlikuju. Budui da se razboritost tie ljudskih stvari a umnost najuzvi-enijih, netko tko je
razborit ne mora biti i mudrac, kao
1
obratno, te zato Tala i Anaksagoru moemo nazvati mudrima, ali ne i razboritima (1141
b 5), jer oni nisu marili za ljudska nego samo za najuzvienija dobra i mnogo bo-anskije stvari
no to je ovjek.
Naprotiv se razboritost moe shvatiti kao neto poput ravnitva, premda im bit nije ista. Jer i
dravnitvo se brine oko opih i zajednikih stvari, kao to se razboritost skrbi oko
pojedinanih, bavi se naime ovjekom samim i pojedincem (1141 b 30), ali za jedno kao i
drugo potrebno je iskustvo to obino nedostaje mladim ljudima. Razboritost je takoer kadra

povezati udoredne i razumske kreposti u djelovanju ovjeka, sjediniti njegov udoredni i


umski bitak u jedinstvenu cjelinu. Ili drugim rijeima: samo pamet tj. razboritost dobra ovjeka
moe uiniti i mudrim. Dakako da je za to potrebna i stanovita domiljatost kao dio razboritosti,
to nije puko lukavstvo. Jer praktini silogizam polazi od dobra kao svrhe, a to je poelo
razumljivo samo onome tko ve jest dobar, a nevaljalost izopauje inidbena poela i
udoredno rasuivanje te lo ovjek ne moe stoga ni biti razborit (1144 a
3135).
11. Zavrna deseta knjiga ponovo nas vraa razmatranju blaenstva kao najviega dobra, ali
sada obogaena rezultatima diskusije stoernih krepositi od kojih se i sastoji udoredni ivot.
Utoliko je istraivanje spremnije da odredi najzad koji je nain ivota najbolji, pa prema tome i
to ini vrhunac blaenstva. U skladu s dosadanjim izvoenjima bjelodano je da se razboritost
i mudrost ne mogu izjednaiti, pa odatle zacijelo slijedi da se djelatan i misaon ivot teko
mogu sjediniti u jednome ovjeku. Za veliku veinu ljudi djelatan opstanak u zajednici, politiki ivot, ostaje najbolji nain ivota, naime da budu dobri ljudi i graani.
Za jednu malu nekolicinu pak mogue se uzdii jo i vie, i za njih e najvii oblik djelatnosti
biti mudrost, pa e prema tome misaoni ili promatraki ivot za njih biti i vrhunac blaenstva,
potpuno u skladu s mudrou kao najviom krepou to izrasta iz najboljeg dijela nae due.
Nevienim zanosom Aristotel ocrtava najvie ljudsko dobro kao mjesto susreta ovjeka s
boanstvom; kao ovjek on ostaje ovjek, ali makar i na tren biva slian i blizak boanskome
bitku, jer ona djelatnost koja dovodi do toga susreta sa savrenim blaenstvom i sama mora biti
najboanskija: misaono promatranje (1177 a 18: Oeropicc).
Nabrajajui razloge zato mudrost kao misaono promatranje smatra najviim dostignuem
ovjeka, Aristotel istie (1177 a 18 sq):
a) Theoria misli ono najvie kao temu i zato je najvia djelatnost;
Theoria je najneprekidnija djelatnost, jer misaono se promatrati moe vie nego ma to drugo
initi;
kao ljubav prema mudrosti (pikoaopia) ona blaenstvu prua najvei uitak;
Theoria je najvie samodostatna;
Theoria je djelatnost koja se vri poradi nje same;
f)
Theoria je blaenstvo u istoj dokolici, dok dravnitvo i ratnitvo to nisu.
Ako je dakle mogu takav misaoni ivot ,bios theoretikos kos, onda je on izvrsniji od same
ovjekove naravi; jer on nee tako ivjeti ukoliko je ovjek, nego ukoliko je u njemu prisutno
togod boansko ... (1077 b 26 sq.). I ako je um neto boansko u usporedbi s ovjekom, onda
je i ivot u skladu s njim boanski u usporedbi s ovjekovim ivotom, i tako se pribliivi
boanstvu ovjek biva d sam besmrtan!
U Metafizici bismo mogli nai niz paralelnih imjesta, ali dosta je da ovdje navedemo makar
jedno: Promatranje je dakle najradosnije i najbolje {Met. 1072 b 24: ?6 ffiiamv xou apiamv),
i posve razumljivo, ono potjee iz dvanaeste knjige koja raspravlja o boanskom bitku.
No nije H nas Aristotel, taj nesmiljeni kritiar Platona, zaobilaznim putem, dodue nadahnuto,
opet doveo natrag platonizmu?! Tako ga je uglavnom shvatio Plotin i prihvatio Proklo, ali
naem vremenu, ini nam se, Aristotel ipak govori na drugi nain, naime kao mislilac ovoga
svijeta kojemu je polo za rukom da pomiri vrijeme i vjenost.
Ako je dakle theoria kao postojana djelatnost svojstvena samo bogovima, a ljudima tek na as
uspijeva da u njoj sudjeluju (1178 b 25) upravo zato to je tako uzviena i teko dostupna, bios

theoretikos nee moi ovjeku u njegovu prolaznom bitku vei dio opstanka nadomjestiti bios
politikos, etiko i politiko djelovanje. Tome se po svoj prilici ima pripisati i okolnost to
Aristotel u zavrnim poglavljima Nikomahove etike opet govori o drav-nitvu, ali bi bilo
posve promaeno odatle zakljuiti da je tu posrijedi neki neprevladani dualizam teorije i prakse.
Oboje tako ostaje otvoreno polje razliitih putova kojima ovjek ostvaruje svoju ovjenost.
12. Na kraju, nekoliko rijei o recepciji Aristotela u povijesti evropske etike, od primjera
produktivnog utjecaja do potpuna nerazumijevanja.
Na prvom mjestu valja spomenuti golem utjecaj to ga je Aristotel izvrio ne samo na kransku
metafiziku nego i etiku srednjega vijeka, to je vidljivo ve iz same razdiobe kreposti u Tome
Akvinskoga na teoloke i kardinalne. Na mjesto Aristotelovih dianoetikih kreposti sada
stupaju kranske: fides, spes i Caritas, dok kardinalne obuhvaaju nama poznate klasine
kreposti: pru-dentia, iustitia, fortitudo i temperantia22.
Stanovit oblik nerazumijevanja Aristotelove etike vezan je za ime Immanuela Kanta i njegovu
Kritiku praktinog uma to se otro obara ha eudemomzam epikuro-vaca d stoika te kulminira u
antinomiji praktinoga uma, sukobu izmeu kreposti i blaenstva, to on pokuava nadmaiti
svojim rigorizmom dunosti. No princip blaenstva kako ga shvaa Kant: Ljubi samoga sebe
iznad" svega, ali boga i svoga blinjega radi sebe samoga23, prava je karikatura i ne nalazi se
ni u epikurovaca i stoika, a kamoli Aristotela. Jer eudaimonia izvorno znai isto to i eupraxia,
naime uspio ivot, dobar in, i nema nikakve veze s nekim osobnim probitkom.
Jo vei stupanj nerazumijevanja Aristotela prisutan je u aksiologiji ili filozofiji vrijednosti
(vrednota) od Her-manna Lotzea koji je zapoeo taj smjer u prolome stoljeu do Etike Nicolaia
Hartmanna. Ponajprije on kratkim postupkom eudemonizam zajedno s utilitarizmom
smjeta meu stramputice ili krive putove etike govorei dodue, po uzoru na Kanta, o
epikurovcima i stoicima. Nerazumijovanje zapoinje kad on pie posebnu raspravu o
vrijednosnoj dimenziji Nikomahove etike, a najvei nesporazum lei u samom temelju te
vrijednosne etike, naime u pojmu vrijednosti za koje se tvrdi da su Platonove ideje24, da
vrijednosti pripadaju carstvu idealnoga bitka kao zaseban kosmos noetos. I to bi kao imalo biti
neka poast Aristotelu?!
Slino Schelerovu pokuaju vrijednosne etike, i Hart-mannova etika esto donosi vie
otroumnih analiza fenoS. th. 12 i 22.
23
Kritika praktinog uma, prev. V. Sonnenfcld, Zagreb 1956
str. 97.
24
Nicolai Hartmann, Ethik, Berlin 21935, S.108. Usp. i nau
kritiku toga pseudoplatonizma: Realni svijet, Temelji ontologije Nicolaia Hartmanna, Beograd 1960, str. 90.
mena, ali je njezin temelj ontoloki i etiki u biti promaen. Naime bijeg aksiologije od
pozitivistiki shvaene zbiljnosti kao iste faktinosti u neko vrijednosno carstvo idealnoga
bitka i njezino spaavanje etikih norma kao ugroenih hirovitou subjektivna raspoloenja,
samo je uzviena opsjena i negativno potvrivanje pozitivistike puke faktinosti liene svakog
ontolokog temelja miljenja i djelovanja. O toj je opsjeni ve Nietzsche rekao to je trebalo, ali
se i ona takoer vraa kao potvrda nihilizma.
d) Najvei stupanj (nerazumijevanja Aristotelove etike i etike uope predlei u tzv. meta-etici
pozitivistike i analitike provenijencije to je slijedei shvaanja o spoznaji Carnapa i Ayera
danas zastupaju npr. R. M. Hare i C. L. Stevenson. U duhu pozitivistike teze da stavovi normativne etike nemaju teoretski smisao jer nisu znanstveni stavovi, smjera se na to da se logiki

razjasne rijei kao to su dobro, pravedno, duno, pravednost, izjednaujua


pravednost itd., kako bi se tobonjim ienjem jezika od svakojakih vieznano9ti i
nesporazuma logiki ispravno govorilo, ali ne o etici nego o rijeima i stavovima kojima se
ona slui! Stevenson pri tom ide tako daleko da se ak poziva i na samu Nikomahovu etiku25]
Nema potrebe posebno dokazivati kako tu vie nemamo posla ni s kakvom etikom nego s
pozitivistikom semantikom, kako sebe uostalom razumije i sama meta-etika.
Ostavljajui zasad ovdje po strani Hegelovu recepciju Aristotela, ini se da i ovih nekoliko
primjera djelovanja Nikomahove etike rjeito svjedoi o nekim mogunostima njezina
razumijevanja i nerazumijevanja, i ni izdaleka ne iscrpljuje tu temu.
Ako je, naposlijetku, istina da Minervina sova poinje svoj let tek u suton, kako veli Hegel,
onda se to zaoijelo lijepo potvruje i na primjeru Aristotelova miljenja i djela. I ono je nastalo
na zalazu jedne velike epohe, u propasti polisa, raspada grkoga svijeta, zamiranja tradicije i
autoriteta starih, kao neizbrisiv spomenik jedne univerzalne etike krize. Ali svaka kriza u
povijesti ne mora
25 C. L. Stevenson, Ethics and Language, New Haven, 1960,
p. 220221.
ostaviti i velika svjedoanstva, pa moda je i ta okolnost NIKOMAHOVA ETIKA
pridonijela da je Nikomahova etika u kasnijim kriznim razdobljima jednako kao i u pokuajima
obnove uvijek potvrivala svoju teoretsku i praktinu aktualnost.
Danilo Pejovi
I.
I.
Svako umijee i svako istraivanje, te slino 1094 a djelovanje i pothvat, tee, ini
se, nekom dobru,
Stoga je lijepo reeno da je dobro ono emu sve tei. (Postoji, meutim, razlika u svrhama:
jedne 5
su djelatnosti, druge djela od njih razliita. Gdje postoje svrhe pored samih djelatnosti, u tima
su ve po naravi djela bolja od djelatnosti). Budui postoje mnoga djelovanja, umijea i
znanosti,
mnoge su i svrhe: lijenitvu svrha je zdravlje, brodogradnji plovilo, vojskovodstvu1 pobjeda,
gospodarstvu bogatstvo. Ondje gdje se takvi po- 10 stupci podreuju jednoj sposobnosti kao
izradba uzda i ostale konjske opreme konjanitvu, a ona i sve ostale vojnike slube
vojskovodstvu, na taj nain i ostale jedne drugima kod svih 15 njih treba svrhe nadreenih
postupaka pretpostaviti onim podreenim, jer se ovi obavljaju radi onih. I nita ne mijenja stvar da li su same djelatnosti svrhe dotinih ina ili togod drugo pored njih, kao u ve spomenutih znanosti.
II. Ako, dakle, postoji nekakva svrha naih djela koju elimo zbog nje same, i sve ostalo radi
nje, i ne izabiremo sve zbog ega drugoga (jer to bi 20 vodilo u beskonanost, tako te bi udnja
bila isprazna i zaludna), jasno je da ona mora biti do-2 bro, i to ono najvie. Zar znanje o tome
nee imati goleme vanosti po ivot, i poput strijelaca

1 Izvorno arparnvia, vojskovodstvo, vojvodstvo, znanost o voenju rata, za razliku od


noAefUKtj, bojne, vojne ili ratne slube, vojnitva (o. p.)
to imaju svoju metu, zar ne bismo onda bolje
3
postigli ono to je prikladno? Ako je tako, onda treba pokuati barem u ocrtu odrediti to
je to,
i kojim znanostima ili sposobnostima1 ono pripa- 25
da. inilo bi se da pripada najpoglavitijoj znanosti to je zaista nadreena ostalima. ini se da
je takvo dravnitvo, jer ono odreuje koje znanosti treba nauavati u dravama i koje tko tre1094 b ba uiti i dokle; vidimo kako su njemu podreene
i najcjenjenije sposobnosti, kao vojskovodstvo, gospodarstvo, govornitvo; i budui se
ono slui ostalim znanostima, te zakonom odreuje to treba initi a ega se treba kloniti,
njegova bi svrha 5 morala ukljuivati svrhe ostalih, pa i biti ovjeje
dobro. Jer iako je ono isto i pojedincu i dravi, svakako je neto vee i savrenije postii i odrati dobro drave; pa iako je poeljno i dobro samo za pojedinca, ljepe je i boanskije postii
ga narodu i dravama. Budui je takav cilj naeg 10 istraivanja, ono je stanovito dravnitvo.
III. A izlagat e se primjereno razjasni li se prema predloenom gradivu, jer ne moe se ista
tonost
traiti u svim raspravama, upravo kao to ne moe ni u svim obrtnikim proizvodima. Lijepe i
pravedne stvari, koje istrauje znanost o dravi, pokazuju mnogo razliitosti i nestalnosti, te se
15
ini da bivaju samo po obiaju, a ne po naravi2. Istu nestalnost imaju i dobra, jer su mnogi zbog
njih pretrpjeli tete; ve su prije neki propali
zbog bogatstva, a drugi zbog hrabrosti. Govorei o takvim stvarima i polazei od njih valja se
zadovoljiti da se istina oznai nagrubo i u ocrtu; i 20 govorei, dakle, o stvarima to su
ponajvie takve
te polazei od takvih valja izvoditi i takve za1
Izvorno ??????^?;, rije koja znai mo, sila, jakost, vrsnoa, te vjetina, mogunost,
moinost i sposobnost (kao to smisao zahtijeva da se prevede u gornjem sluaju; o. p.).
2
Izvorno su posrijedi izriaji vd/.<<p i cpvaei, od kojih prvi znai po obiaju (more
patrio) i u opreci je ili protimbi prema drugom, koje nije po dravnom zakonu, nego je prema
naravnom naelu (o. p.).
kljuke. Stoga na isti nain treba primiti svaki od izrijeka: jer svojstvo je obrazovana ovjeka da
u svakom rodu trai onoliko tonosti koliko doputa narav dotine stvari; jednako je, naime, od
matematika primati puke vjerojatnosti kao i od govornika zahtijevati stroge dokaze.
5
Svatko prikladno prosuuje ono to zna, i u tome je dobar sudac. U emu je tkogod
obrazovan u tome je takav, pa tako i onaj to je u svemu obrazovan. Stoga mladi nije prikladan
slu- 1095 a atelj znanosti o dravi; neiskusan je u djelatnostima to se zbivaju u ivotu, a od
kojih ona polai i o kojima govori; i kako se, uz to, povodi za svojim strastima, sluat e uzalud i
beskorisno,
jer tu nije svrha znanje, nego djelovanje. I nita 5 ne znai da li je mlad po goditu ili je mladac
po znaaju; jer nedostatak nije u dobi, nego to prema uvstvu ivi i tei za svima stvarima.

Takvima znanje biva nekorisno, kao i neuzdrnima; doim onima koji ele i djeluju prema
naelu moe biti 10 od velike koristi znanje o dotinim stvarima.
8
To neka bude kao uvod, o sluatelju, o nainu pouke, te o onome to postavljamo kao
zadau.
IV.
Nastavljajui recimo, kad ve svako znanje i 2 pothvat1 tee nekom dobru, to
kaemo da je cilj 15 znanosti o dravi i koje je najvie od svih inidbenih dobara? to se tie same rijei slau se gotovo svi; jer i svjetina i oni obrazovani kau kako je to blaenstvo, pa poistovjeuju 'dobro ivjeti' i 'dobro djelovati' s biti blaenim. Ali oko
20 toga to je blaenstvo oni se razilaze, i u tome
se svjetina ne slae s mudracima. Prvima je to togod jasno i bjelodano, kao uitak, bogatstvo
ili ast, samo to se razlikuju jedni od drugih, a esto su to i jednomu razliite stvari: zdravlje u
bolesti, bogatstvo u oskudici. A svjesni svojega neznanja, dive se onima koji govore kako je to
25
1 Izvorno npoaipeaig, veoma esta rije, koja znai i izbor i pothvat i nakana (o. p.).
neto iznad njihova poimanja. Neki1 su opet mislili kako uz ta mnoga dobra postoji i neko
drugo
4
dobro po sebi, koje je svima tima uzrok da budu dobra. Istraivati sva ta mnijenja bilo bi
prilino isprazno; dosta je istraiti ona to su najuobiajenija ili se ine potkrijepljena.
5
Nemojmo previdjeti da se razlikuju dokazi koji 30 polaze od samih naela i oni koji
vode do naela.
I Platon je to s pravom postavljao i pitao treba li
postupak biti od naela ili do naela, kao to se
na trkalitu moe trati od sudaca do okretita 1095 b
ili obratno. Treba poinjati od poznatih stvari, ali
one su dvoznane: jedno je 'poznate nama', drugo
'spoznatljive po sebi'. Mi vjerojatno trebamo poeti od onoga to je nama poznato. Stoga onaj tko eli sluati o lijepim i pravednim stvarima, i
uop- 5 e o znanosti o dravi, mora biti prikladno odgoJena ponaanja. Jer injenica2 je poelo, i ako je to dostatno jasno, nee biti potrebe znati i razlog3; takav ve zna naela ili ih lako shvaa. Onaj pak koji nema ni jedno od toga, nek uje to
kae Heziod:
Onaj je najbolji ovjek to sam prosuditi znade; 10 Vrijedan je jo i onaj to rije poslua
dobru. A tko ne misli ni sam niti u duu prima Ono to drugi zbore, taj je nevrijedan ovjek.4
V. Nego nastavimo s mjesta s kojeg skrenusmo. Sudei po njihovim ivotima veina, i oni
najpro-2 stiji, ini se poistovjeuju i to ne bez razloga dobro i blaenstvo s nasladom;
stoga i vole ivot uitaka. Postoje, uglavnom, tri naina ivota: upravo spomenuti, zatim
dravni5 i tree mi1
2
3

Misli se na Platona i njegove sljedbenike.


Izvorno ?? 8rt (doslovno da, zato to), ovdje: injenica.
Izvorno to ??? (zato); ovdje: razlog.

4
Heziod, Poslovi i dani, 2914 (prev. A. Bazala).
5
Gr. noXiTix6Q, to jest politiki (ivot).
saoni ivot1. Mnotvo je veinom, ini se, posve ropsko izabravi ivot stoke, ali se i takvi
done- 20 kle opravdavaju zbog toga to mnogi koji su na
vlasti istih su uvstava kao i SardanapaP. Obrazo-vanici i djelatnici poistovjeuju dobro i ast,
jer to gotovo da i jest svrha dravnog ivota. Nu to se ini odve povrnim a da bi bilo ono to
se trai, jer je vie u onima koji aste negoli u aenomu,
*> dok mi slutimo kako je dotino dobro neto vlas- 25 tito i to se teko oduzima. Uz to se
ini da ljudi tee za au kako bi se uvjerili da su dobri; trae da ih aste oni koji su razboriti, i
meu koji6
ma su poznati, a zbog kreposti. Oito je, dakle, kako je takvima krepost bolja. I moda
je pret- 30 postaviti da je prije ona negoli ast svrha graanskog ivota. Ali i to se ini
poneto nepotpunim;
jer ini se da onaj tko posjeduje krepost moe
spavati ili pak ne initi nita cijeloga ivota, pa i
trpjeti najvee patnje i nevolje; a o onome tko
tako ivi nitko ne bi rekao da je blaen, ukoliko 1096 a
ne bi branio svoju tvrdnju poto-poto. Ali dosta
o tome; jer se dostatno pretresalo i u openitim raspravama3. Trei je misaoni ivot, kojim
emo
se pozabaviti u onome to slijedi.4 ivot poslovna ovjeka je prisilan; a bogatstvo bjelodano
nije 5 dobro koje traimo; ono je, naime, korisno samo radi neega drugoga. Stoga bi ovjek
radije kao svrhe prihvatio ranije spomenute stvari, jer se vole zbog njih samih. Ali je bjelodano
da ni one
to nisu, iako su navoeni mnogi razlozi njima u 10 prilog. Zato se ostavimo toga.
1
Prema Pitagori, koji je tri vrste ljudi usporedio s tri vrste posjetilaca javnih priredaba:
trgovci, natjecatelji i gledatelji (s ime je izvorno u vezi 6 ?????????, fiiog doslovno
'promatraki ivot'. Otuda i nauk o tri vrste ivota).
2
Posljednji asirski kralj, glasovit po svojem ra-skoju i mekoputnosti.
5 Posrijedi su ili filozofovi popularniji sastavci ili javna predavanja (izvorno ?? ejKvulia).
4 To jest u X knjizi.
VI.
Moda je bolje da istraimo Dobro uope i raz- 4 vidimo to ono znai, iako je takvo
istraivanje tegotno zbog toga to su nama dragi ljudi uveli oblike.1 Pa ipak je naime bolje, a i
potrebno, radi obrane istine, odbaciti i ono to nam je blisko, 15 osobito kad smo ljubitelji
mudrosti; jer iako nam
je oboje drago, treba dati prednost istini. Oni koji uvedoe ovaj nauk nisu postavili pralikove
(Ib~ag) u kojima su priznali prvanje i potonje, zbog ega i nisu razvili jedan oblik za sve
brojeve. Ali 'dobro' se kae i za 'tostvo'2 i za kakvou i za odnos, doim ono sito je po sebi
ili bivstvo5 20 prema naravi je prvotnije od odnosa (jer je on kao prirastak i pripadak bia),
tako da za sve njih
ne moe biti jedan zajedniki Oblik. Uz to, 'dobro' ima isto toliko znaenja koliko i bie (kae
se, naime, i za bivstvo, kao o Bogu i umu; i za kakvou, to jest o krepostima; pa za kolikou, o
25 onome to je umjereno; za odnos, o korisnome; za vrijeme, o pravodobnome, te za mjesto, o
pogodnome i slino), tako da bjelodano ne moe biti togod zajedniko, sveope i jedno: tada
se, naime, ne bi pridavalo svima tim kategorijama, nego sa-

mo jednoj. I zatim, kako o stvarima to potpadaju pod jedan Oblik postoji i jedna znanost,
postojala 30 bi i jedna znanost o svim tim dobrima. Postoje, meutim, mnoge znanosti ak i o
stvarima to idu u jednu kategoriju; kao na primjer pravodob-nost, kojom se u ratu bavi
vojnika a u bolesti lijenika znanost; ili pak primjerenost, koja je pri ishrani briga lijenike
znanosti a pri naporu
tjelovjebe. Mogao bi tkogod zapitati to li hoe rei kad kau 'neto samo po sebi', ako je ve i
u ovjeku po sebi i u pojedinom ovjeku odredba 35 ovjeka jedna te ista, jer kao ovjek oni
se nee 1096 b
ni u emu razlikovati. Ako je tako, onda se kao
dobro nee razlikovati ni dobro po sebi i pojedinana dobra. Isto tako, ono to nee biti nita vie
jer je vjeno, budui da ono to je dugovjeno
bijelo nije nita bjelje od onoga to je tako tek jednodnevno. ini se da su pitagorejci o tome iz5 loili vjerojatniji nauk postavivi Jedno na popis dobara1, a za njima se oito poveo i
Speusip.2
8
Ali o tome raspravljajmo drugdje;3 navedenim tvrdnjama moglo bi se prigovoriti zbog
toga to platonici nisu govorili o svakom dobru, i to je tako reeno prema jednom Obliku samo
o onim 10 dobrima to su traena i voljena sama po sebi,
dok ona to tek proizvode takva, odravaju ih ili spreavaju njihove opreke, nazivaju se
dobrima
9
samo zbog njih i na drukiji nain. Jasno je onda kako treba govoriti o dvije vrste
dobara: o jednima to su takva po sebi i o drugima to su takva po njima. Dakle, razdvojivi
stvari koje su 15 dobra po sebi od onih koje su samo korisne, pogledajmo da li su takve samo po jednoj Ideji. Koje bi stvari ovjek postavio kao dobre same po
sebi? Da li one za kojima se tei i kad su izdvojene, kao razboritost, vid, stanoviti uici i asti? I
zaista, ako mi te i traimo radi ega drugog, ovjek bi ih ipak svrstao meu dobra po sebi. Ili
pak nita drugo osim same Ideje dobra? Ali onda e 20
cijeli Oblik biti isprazan. Ako su opet i sve spomenute stvari dobre po sebi, onda e se odredba
dobra pokazati posve istovjetnom u svima njima, upravo kao i bjeloe u snijegu i olovnome
bjelilu. Ali i asti i razboritosti i uitku odredbe su druk1
Izvorno id i6r|. Aristotelov i eioog prevodi se kao oblik (forma) jer je posrijedi kritika
izvorne Platonove zamisli.
2
Gr. xl edu, ili bit, lat. quidditas, njem. Washeit (p3.p.)
Gr. oluCa (lat. substantia), njem. Wesen, engl. substance, hrv. 'sutnost', sunost, bivstvo,
sopstvo (p. p.)
1
Misli se na popis deset parova oprenih naela: konano beskonano, parno
neparno, jedno mnogo, desno lijevo, muko ensko, mirovanje gibanje, pravo
krivo, svjetlost tmina, dobro 2 zlo, ctverokutnik pravokutnik (prema H. R.).
2
Speusip, Platonov neak i sljedbenik; njegov nasljednik na elu Akademije (o. p.).
3
Usp. Metafizika. 986 226, 1028 214, 1072 30
1073 3, 1091 293, 131092 17.
ije i razliite upravo to se tie dobrote. Dakle, dobro nije neto zajedniko u odnosu prema
jed- 25
noj Ideji.
12
Ali kako su onda te stvari dobre? Zacijelo nisu
poput onih to su tek sluajno istog imena. Ili

sva dobra proizlaze iz jednog ili pak pridonose


jednom, ili su prije jedno prema razmjeru? Naime, kao to je vid u tijelu, tako je um u dui, i
13
togod drugo drugdje. Nu moda je bolje time 30
se sada ne baviti; podrobno istraivanje bilo bi
primjerenije drugoj vrsti filozofije1. Isto je i to
se tie te Ideje. Ako ak i postoji jedno Dobro koje se openito pridaje drugima te biva zasebito
i posebito, jasno je da takvo ovjeku nije ni ostvarivo ni dostino. A sada se trai upravo takvo.
Moglo bi se komu initi kako je bolje spoznati 35 takvo dobro radi dobara to su dostina i
ostva- 1097 a riva; jer imajui takvo kao nekakav obrazac, bolje bismo znali stvari koje su
nama dobre, a ako
ih znamo, lake emo ih postii. U tome razlogu ima neke vjerojatnoe, samo to se on ne slae
sa samim znanostima, jer iako sve one tee nekakvu dobru i nastoje naknaditi njegov manjak, 5
zapostavljaju znanje o tome Dobru. Meutim, nije razlono da svi znalci2 ne bi poznavali tako
golemo pomagalo i ne bi ga ak ni traili. Teko je, isto tako, vidjeti to e u njego\ru umijeu koristiti tkalcu ili tesaru znanje o tome dobru po sebi,
ili kako e postati boljim lijenikom ili vojskovo- 10 om onaj tko je promatrao tu Ideju. A ini
se da lijenik tako ne prouava ni zdravlje, nego ono koje pripada ovjeku, zapravo ono
odreenog bolesnika, jer lijei pojedinca. To nek je dosta o tome.
VII.
Vratimo se opet traenomu dobru pitajui to 5 je ono. Ovo se ini razliitim u
razliitim djelatnostima i umijeima; jedno je u lijenikoj znanosti, drugo u ratnoj vjetini te
slino u ostalima. to je onda dobro u svakoj od njih? Zacijelo ono radi ega se ini sve ostalo;
to je zdravlje u lijenikoj znanosti, pobjeda u ratnoj vjetini, kua u graditeljstvu u svakome
podruju drugo 20 ali u svakoj djelatnosti i pothvatu to je svrha, jer radi nje svi ine sve.
Stoga, ako postoji jedna svrha svih djelatnosti, bit e ona inidbeno dobro1, pa ako ih bude i vie, biti e isto. Tako je dokaz i drukijim putem stigao do iste toke, ali
moramo pokuati da to jo vie projasnimo. Budui je bjelodano da postoji vie svrha, i od tih 25 mi jedne biramo radi drugih kao
bogatstvo, svirale i uope orua jasno je da sve one nisu krajnje, dok je najvie dobro
zacijelo neto krajnje. Stoga, ako postoji samo jedna krajnja svrha,
ta e biti ono to traimo; a ako ih je vie, bit
4
e to ona najkrajnjija2 od njih. Ono to se trai 30 radi sebe samog nazivamo
krajnjijim od onoga to
se trai radi ega drugog, i ono to se nikada ne trai radi ega drugog od onih stvari to se ele
po sebi i radi drugog, dok ono to se trai samo radi sebe samog, a nikada radi ega drugog,
nazivamo krajnjim u punome smislu.
5
Smatra se da je blaenstvo takvo vie od bilo
ega drugog; njega uvijek biramo radi njega sa- 1097 b mog, a nikada radi ega drugog; doim
ast, uitak, um, i sve kreposti biramo zaista i radi njih samih (jer i kad od tih ne bi nita
proizalo, ipak bismo izabrali svaku od njih) ali i radi blaenstva, pretpostavljajui kako emo s
pomou njih postati blaeni. Meutim, blaenstvo nitko ne bira 5 radi tih stvari, a ni radi bilo
ega drugog.

6
ini se da isto proizlazi i prema samodostatno-sti. Dri se, naime, da je krajnje dobro
samodostatno. Samodostatnim ne nazivamo ono to dostaje nekomu za sebe, tko ivi
osamljenikim i- 10
1
Misli se na metafiziku.
2
Izvorno TEtfvirng, rukotvorac, umjetnik, obrtnik ili uope: svaki vinik ili znalac (o. p.).
1
Izvorno i6 npa^rov dya&ov naime: ono dobro koje treba ostvariti inidbom.
2
Ili najsavrenija (to TeAeioTaTov).
votom, nego i za roditelje, djecu, enu i uope za prijatelje i sugraane, jer je ovjek po naravi
drutvovan.1 Nu tome se mora postaviti neka granica: jer protegne li se to na pradjedove i praunuke te na prijatelje prijatelja, produit e se u beskonanost. Time emo se poslije
pozabaviti.2 Dakle, kao samodostatno odreujemo ono to i izdvojeno ini ivot poeljnim i
bez ikakve osku- 15 die; a drimo kako je blaenstvo upravo takvo. I smatramo ga jo
najpoeljnijom od svih stvari, a ne kao neto pribrojano, jer kad bi ono bilo tako pribrojano
meu ostalo, bjelodano bi postajalo poeljnijim i po dodatku najmanjeg od dobara, budui da
pridodatak postaje pretiak dobara, a uvijek je poeljnije ono vee od dobara. Stoga je
blaenstvo neto krajnje i samodostatno, 20 budui svrhom naih ina.
Ali i rei kako je blaenstvo najvie dobro ini 6 se uobiajenim izjavkom, pa se trai
jasnije tumaenje to je ono. Moda se do toga moe doi odredi li se to je ovjekova zadaa.
Jer kao to 25 je frulau, ikiparu i svakom umjetniku a i svugdje gdje postoji
neka zadaa i djelatnost dobro i vrsnoa, ini se, u dotinoj zadai, tako bi bilo i
ovjeku, ako postoji kakva njegova zadaa. Zar tesar i koar imaju nekakve zadae i
djelatnosti, a ovjek ih nema, nego je roen bez zadae? Ili pak, kao to oko, ruka, noga i uope
30 svaki od dijelova bjelodano ima svoju zadau, i ovjek je ima pored svih tih? A to bi
ona onda bila? Samo ivljenje je, ini se, zajedniko i biljkama, dok mi traimo ono
svojstveno samo ovjeku; stoga moramo odstraniti ivotnu hranidbu i rastenje. Slijedio bi
zatim osjetilni ivot, ali i on 1098 a se ini zajednikim i konju i volu i svakoj ivotinji.
Preostaje djelatni ivot razumskog dijela. A
1
Izvorno noAmxarv 6 av&pmnoc. doslovno: ovjek je ono to je 'zajednino'; a u Politici
(1253a 2) Aristotel dodaje u odredbi Zipov, pa je ovjek tako 'drutvena' ili 'dravna' ili
'graanska' ili 'politika' ivotinja, (o. p.).
2
Poglavlja X i XI i u IX knjizi X poglavlje.
taj je opet dijelom posluan, dok dijelom posjeduje dotino naelo i proizvodi misao. Kako
je i taj ivot dvoznaan, moramo postaviti da je ivot 5 djelatnosti ono na to mislimo, jer je
to i glavniji
14
smisao nazivka. Dakle, ako je ovjekova zadaa
djelatnost due prema razumu ili ne bez razuma,
i kaemo li kako je zadaa nekog pojedinca i
vrsnog pojedinca ista u rodu, kao u citaraa i
vrsnog citaraa, i tako uope u svim sluajevima, 10
dodavi njegovoj zadai izvrsnost prema vjetini
jer je posao citaraa citarati, a onoga vrsnog da to vrsno ini ; te ako je tomu tako (i ako
postavimo da je zadaa ovjeku nekakav ivot, onakav koji je djelatnost i inidbe due
prema
15
razumu, a vrsnu muu da tako djeluje valjano 15

i prikladno, i ako je svako djelo valjano izvedeno


ukoliko je u skladu sa svojstvenom izvrsnou:
ako je tako) onda je ljudsko dobro djelatnost due prema kreposti, a ako je vie kreposti, u skla16
du s najboljom i najsavrenijom od njih. I valja
jo dodati: u potpunu ivotu. Jer jedna lasta ne
ini proljee, a ni jedan dan. Isto tako, jedan dan
ili malo vremena ne ine ni sretnim ni blaenim.
17
Neka to bude kao ocrt dobra; isto tako prvo ?
treba tek narisati, a zatim i naslikati. Ono to je
dobro ocrtano ini se da je svakomu lako nastaviti i dovriti, te da je vrijeme takvima dobar
otkriva i suradnik; otuda i nastadoe napreci u
umijeima, jer svatko je kadar pridodati ono to 25 nedostaje. A treba imati na umu i ono to
je prije reeno1, pa ne traiti tonost jednako u svemu, nego u svakoj stvari prema
predloenom gradivu
i u onolikoj mjeri koliko je primjereno datom istraivanju. Tako tesar i zemljomjer (geometar)
razliito trae pravi kut: prvi tek onoliko koliko 30 mu je korisno za posao, drugi opet i to je i
kakav je, jer je prouavatelj istine. Takvim nainom treba postupati i u ostalim stvarima, kako
nuzgredice ne bi pretegnule nad glavnim zadatkom. Isto tako, ne treba jednako traiti uzrok u
JQ98 b
III. 14
svima stvarima; u nekima je posve dostatno iznijeti injenicu, kao kod poela; injenica je
naime
i prvotna i poelo1. Jedna poela shvaamo indukijom, druga zamjedbom, trea nekakvim privik-nuem, a neka opet drukije. Nu svaka
moramo 5 istraivati u skladu s njihovom naravi, i moramo
se potruditi oko njihove tone odredbe, budui da su od velike vanosti po ono to slijedi. ini
se da je sam poetak vie od polovice neke cjeline, i rasvjetljava mnoge stvari koje istraujemo.
VIII.
Stoga mi svoje poelo moramo istraiti ne sa- 8 mo na temelju zakljuka i naih
postavaka, nego 10 i onoga to se o njemu openito govori. Jer ako je postavak istinit, sve
su injenice u skladu s
njim; ako je laan, injenice su ubrzo u nesuglasju s njim. Dakle, dobra su podijeljena na troje2,
pa su jedna nazvana izvanjskim, dok su druga ona due i ona tijela; ona koja se tiu due nazivamo najizvrsnijim i najpotpunijim dobrima, i 15 duevne ine i djelatnosti postavljamo kao
dobra due. Tako bi na stav bio prikladan barem prema tome mnijenju koje je drevno i s
kojim se
slau mislioci. A tono je i to se kae da su svrha svrhoviti ini i djelatnosti; jer tako ona
pripada dobrima due, a ne onim izvanjskim. S
tom se odredbom slae i nazor da blaen ovjek 20 i ivi blaeno i blaeno ini; jer ve
rekosmo da
je blaenstvo dobro ivljenje i dobro injenje. 9

Isto tako, ini se, naa odredba sadrava sve traene sastojine blaenstva, jer jednima je ono
krepost, drugima razboritost, treima nekakva mudrost, nekima sve one ili jedna od njih, s
uitkom 25 ili ne bez uitka, dok neki opet k tome pridodaju
i izvanjsko blagostanje. Neki od tih nazora pripadaju mnotvu i starima, a neki nekolicini izvrsnika. Nije vjerojatno da su ijedni od njih po1
Posrijedi je vieznanost nazivka apxr: poetak, poelo, naelo.
2
Prema Platonu (Eutidem, 279 AB, Filcb 48 E Zakoni, 743 E.).
grijeili u cijelosti, nego su prije u pravu u jednome od toga ili u veini stvari. Naa odredba je u 30 skladu s onima koji kau da je blaenstvo
krepost i neka posebna krepost, jer krepost sadrava kreposnu djelatnost. Ali nije mala razlika
postavi li se najvie dobro u posjed ili u uporabu, u stanje uma ili u djelovanje. Stanje, naime,
moe postojati bez ikakva dobra uinka kao kad 1099 a ovjek spava ili je kako drukije
nedjelatan , dok djelovanje ne moe: takav e po nunosti djelovati, i dobro djelovati. Kao
to ni na olimpijskim priredbama ne stjeu vijenac oni najkrasniji i najsnaniji, nego oni to se
natjeu (jer od tih neki pobjeuju), tako i oni koji djeluju s pravom 5 postaju dionicima krasota
i dobrota u ivotu. A
njihov je ivot i sam po sebi ugodan. Jer ugoda je duevno iskustvo; svakomu je, naime,
ugodno ono ega se kae da je ljubitelj, pa je tako konj ugodan ljubitelju konja, prizor ljubitelju
prizora, 10 i na isti nain pravedni ini ljubitelju pravednosti i openito kreposna djela ljubitelju
kreposti.
Veini ljudi ugode se sukobljavaju jedne s drugima, jer nisu takve po naravi, dok su ljubiteljima
ljepote ugodne one stvari koje su ugodne po naravi; takva su i djela to su u skladu s krepou, pa su ona ugodna i takvima a i sama po sebi. Njihovu ivotu ne treba stoga nikakva ugoda
kao 15 nekakav priivak, nego on posjeduje ugodu u sebi samome. Uz to to je reeno, nije ni
dobar nitko tko ne uiva u lijepim djelima, jer nitko ne bi nazvao pravednim onoga tko ne uiva
initi pravedna djela, niti slobodoumnim onoga tko ne uiva u slobodoumnim inima, te isto
tako i u dru- 20
gim sluajevima. Ako je tomu tako, onda su djela u skladu s krepou doista ugodna sama po
sebi. A uz to su i dobra i lijepa, i to oboje u najvioj mjeri, jer izvrsnik lijepo prosuuje o njima,
prosuuje onako kako ve rekosmo. Dakle, blaenstvo je i najbolje i najljepe i najugodnije, i ta se
svojstva ne razdvajaju kao prema delskome 25 natpisu:
a
najbolje
Najljepe je ono najpravednije, zdravlje;
Najugodnije stei ono to se udi.1
Jer sva ona pripadaju najboljim djelatnostima, a njih, ili jednu najbolju od njih, nazivamo bla30
enstvom. Jednako se ini da blaenstvu trebaju i izvanjska dobra, kao to rekosmo; nemogue
je, naime, ili nije lako initi lijepa djela posve neopskrbljen. Mnogo se toga ini s pomou pri1099 b

jatelja, bogatstva i dravne moi; a postoje i stvari kojih lienost pomuuje blaenstvo, kao
dobro podrijetlo, dobro potomstvo, ljepota; teko da bude blaen onaj tko je runa lika, prosta
podrijetla, samac i bezdjetan; a jo tee ako su mu djeca ili prijatelji posve loi, ili su pak bili
dobri ali 5
su umrli. I kao to ve rekosmo, ini se da blaenstvu treba i takvo blagostanje. Stoga neki izjednauju blaenstvo s dobrom sreom, a drugi s krepou.
IX.
Otuda se i pita, da li je ono neto to se moe 10 nauiti, ili stei navikom ili kakvom
drugom vje- 10
bom, ili pak po boanskoj promisli ili sluajem. Stoga, ako ima ikakva dara od bogova
ljudima, razlono je da blaenstvo bude bogodano, osobito
jer je najbolje od svih ljudskih stvari. Nu to bi moda bilo primjerenije drugoj vrsti
istraivanja.2 Ali ako blaenstvo i nije od boga poslano, nego se stjee krepou, nekakvim
uenjem i vjeba- 15 njem, ipak je bjelodano od najboanskijih stvari; jer ono to je nadarje i
svrha kreposti ini se neim najboljim, boanskim i blaenim. Pa i po
tome bit e ono zajedniko mnogima, jer ga svi oni koji nisu zaprijeeni prema kreposti
mogu
stei nekakvim uenjem i marom. Nu ako je bo- 20 lje tako biti blaenim negoli sluajem,
onda je i razlono da bude tako, jer stvari koje su prema
1
Natpis na ulazu u hram posveen Titanki Leto na Delosu. Dotine rijei se nalaze i u
Teognida i u Sofokla, poneto izmijenjene.
2
Misli se na prvu filozofiju, ili metafiziku.
naravi naravno i bivaju najbolje, a slino i one
koje su prema umijeu i bilo kojem uzroku1, te najvie one to su prema najboljem.2 Prepustiti
sluaju ono najvie i najljepe bilo bi odve pro- 25 maeno. Predmet istraivanja posve je
jasan i po navedenoj odredbi, jer je ve reeno kako je blaenstvo nekakva djelatnost due u
skladu s kre-pou. Doim od preostalih dobara jedna su nuno prisutna, dok druga po naravi
pomau i koriste kao orue. A to se slae s onim to rekosmo u poetku5: postavili smo kao najbolju svrhu
znanosti o dravi, koja se najvie trudi oko toga da graani steknu stanovita svojstva, da
postanu do- 30
bri i sposobni initi lijepa djela. I stoga je naravno to ne nazivamo blaenim ni vola, ni konja,
ni koju drugu od ivotinja, jer ni jedna od njih
ne moe sudjelovati u takvoj djelatnosti. Zbog 1100 a istoga razloga ni dijete nije blaeno;
naime, zbog svoje dobi ono nije sposobno za takve djelatnosti; i kad su djeca nazvana takvima,
onda je to zbog nade u blaenstvo. Naime, kao to rekosmo, blaenstvo zahtijeva i potpunu
krepost i potpun
ivot, jer u ivotu se dogaaju mnoge mijene i 5 svakovrsne kobi, pa i onaj iz najveeg
blagostanja moe u starosti dopasti golemih nevolja, kao to se pria o Prijamu u trojanskim
spjevovima.4 A onoga to je pretrpio takvu kob i bijedno skonao nitko ne naziva blaenim.
X.
Smije li se onda itko od ljudi nazvati blaenim 11 dok je iv, i mora li se prema
Solonu5 vi-2 djeti kraj? Ako se pak mora tako postaviti, zar je ovjek blaen tek poto
umre? I nije li to po-

1
To jest: prema tvornom uzroku.
2
Naime prema umu.
3
1094 a 27.
4
To jest u spjevovima o Trojanskom ratu, kao u Ilijadi (XXII, 3738, XXIV 160) i
kasnije o Prijamo-voj smrti u Vergilija (Eneida, II 50658), to potjee iz izgubljenog djela
Razorenje Troje.
5
Herodot, I, 32.
sve besmisleno, osobito nama koji kaemo kako
3
je blaenstvo nekakva djelatnost? Ali, ako i ne nazovemo mrtvaca blaenim (te ako
Solon to i
ne eli rei, nego da se tek takav moe pouzdano 15 nazvati blaenim budui je tada napokon
izvan zala i nevolja) i to je donekle prijeporno; vjeruje se, naime, kako i za mrtvaca postoje i zlo
i dobro, upravo kao i za ivoga, ali koji ih ne osjea, poput asti i neasti te uspjeha i nesrea u
djece i openito u potomaka. Ali i to dovodi 20
do tekoe. Ako je ovjek i ivio blaeno sve do starosti te tako i zavrio ivot, mnogih mijena
sudbine mogu dopasti njegovi potomci, od kojih neki budu dobri i postignu ivot kakav
zasluuju, 25 a drugi suprotno; ti, naravno, mogu biti svakovrsno udaljeni od svojih predaka.
Bilo bi besmisleno da s njima trpi mijene i mrtvac, te da biva jednom blaen, drugi put bijedan; a bilo bi isto
tako besmisleno ako barem za neko vrijeme sudbina potomaka ne bi imala nikakva uinka na
30 pretke.1
6
Ali moramo se vratiti na prijanju tekou;2
moda e se prema njoj razrijeiti ovo to sada pretresamo. Ako treba vidjeti kraj i tek tada nazvati nekoga blaenim, ne zbog toga jer jest blaen, nego zato to prije bijae svakako e biti
besmisleno ako kad jest blaen, ta mu se inje- 35 nica ne moe pripisati, jer ive ne elimo
nazivati blaenim zbog mijena kobi, i jer pretpostavismo ] ]00 b da je blaenstvo neto
postojano i nikako nije podlono mijeni, dok se kolo sree esto okree i istim ljudima. Oito je, ako bismo slijedili
ovje- 5 kovu kob, da bismo esto istoga nazivali blaenim
i opet bijednim, prikazujui tako blaenika kao
9
kameleona, gradnju na prini.3 Ili nije uope ispravno pratiti mijene kobi? Jer uspjeh
ili promaaj nije u tima, nego kao to rekosmo
ovjeji ivot i njih treba, dok su djelatnosti u skladu s krepou ono to odreuje blaenstvo, a
one oprene njoj opreno.
10
Tako nau odredbu potkrepljuje to to smo
pretresali. Naime, ni u kojim ljudskim inima
nema toliko postojanosti kao u djelatnostima usklaenim s krepou; dri se kako su one postojanije i od znanstvenih spoznaja; a od tih opet
one najcjenjenije su trajnije, jer blaenici najpot- 15
punije i najpostojanije ive u njima. To je, ini
11
se, i razlog to ih ne zaboravljamo. Dakle, blaen
e ovjek imati to traeno svojstvo,1 i bit e takav
cijeloga ivota; naime, uvijek e ili radije od
svega djelovati i umovati u skladu s krepou,

i podnosit e mijene kobi na najljepi nain i u 20


svemu skladno, budui istinski dobar te izvrstan
bez ikakva ukora.2
12
Ali mnoge se stvari dogaaju sluajem, a razlikuju se veliinom i maloom; male stvari dobre
kobi, kao i njezine opreke, oito je da nemaju
prevage nad ivotom, nu krupni i mnogi dogaaji
to su na dobro uinit e ivot blaenijim (jer oni 25 po naravi tee ukrasiti ivot, a njihova
upotreba moe biti i lijepa i dostojna), doim ako su na zlo, takvi e dogaaji pritijesniti i
upropastiti blae-nost, budui da donose boli i prijee mnoge djelatnosti. Pa ipak i u takvim
dogaajima zasvijetli 30 ljepota, kad ovjek strpljivo podnosi mnoge i goleme nevolje, ne zbog
beutnosti, nego jer je
13
plemenita znaaja i veleduan. Ako su djelatnosti,
kao to rekosmo, ono to upravlja ivotom, onda
nitko od blaenika ne postaje bijednim, jer taj
nikad nee initi mrska i prosta djela. Mi, naime,
smatramo, kako onaj to je istinski dobar i raz- 35
borit podnosi pristalo sve ivotne kobi i ini 1101 a
uvijek ono to je najljepe u danim okolnostima,
kao to dobar vojskovoa na vojno najbolji nain
Rije je o popularnim vjerovanjima, a ne o Aristotelovu stavu.
2
1100 a 10.
3
Navod iz djela nepoznata pjesnika.
21 To jest: trajnost blaenstva.
2 Simonid (fr. 3). Isto mjesto navodi i Platon (Pro tagora, 339 B).
16
2 NIKOMAHOVA ETIKA
17
ravna vojskom kojoj zapovijeda i kao to postolar od dane koe izrauje najbolju obuu,
te
14
istim nainom i svi ostali obrtnici. Ako je tomu 5
tako, blaen ovjek nikad ne postaje bijedan, iako
ne biva ni posve blaen dopadne li prijamovske
kobi. Isto tako ne biva ni aren ni promjenljiv,
niti ga lako izbacuju iz blaenosti uobiajene nevolje, nego samo one goleme i mnoge, od kojih 10
nee za malo vremena ponovo stei blaenstvo; pa
ako ga uope i stekne, onda tek nakon duga i
potpuna vremena, poto je u njemu poluio krupne i lijepe stvari.
15
Dakle, to prijei kazati kako je blaenik onaj
tko djeluje prema potpunoj kreposti i prikladno 15
je opskrbljen izvanjskim dobrima, ne na bilo koje vrijeme, nego cijeloga ivota? Ili pak treba dodati, koji ima tako ivjeti i u skladu s time umri-

jeti? Jer budunost je nama nevidna, dok blaen16


stvo postavljamo kao svrhu i neto u svemu konano i potpuno. Ako je tako, blaenima emo
nazvati one od ivuih koji posjeduju i koji e 20
posjedovati reena svojstva, ali tek blaenim
ljudima. O tima stvarima nek je dosta toliko.
XI.
Pomisao da kobi potomaka i svih prijatelja uope ne djeluju na ovjekovo
blaenstvo ini se
odve nemilom i u opreci s prihvaenim naukom; nu budui su dogaaji koji se zbivaju mnogi i
obiluju svakovrsnim razlikama, te su nam neki blii a neki dalji, razlagati o svakome pojedi25 nano ini se preopirnim te i beskrajnim poslom; pa e moda dostajati i openit ocrt. Ako,
dakle, kao to neke ovjekove vlastite nevolje imaju teinu i prevagu nad ivotom, dok se
dru- 30 ge ine neznatnima, tako i sve one u prijatelja,
(doim postoji razlika da li se patnje dogaaju ivima ili mrtvima, mnogo vie nego da li su se
u tragedijama bezakonja i strahote ve dogodili ili se tek poinjaju), mora se uzeti u obzir i ta
razlika, ili pak moda prije to to se dvoji: da li 35 pokojnici uope sudjeluju u kakvu dobru
ili njegovim oprekama. ini se, naime, prema reeno- 1101 b me, ako do njih i dopire togod,
bilo od dobra
bilo od njegove opreke, ono je neto slabano i neznatno, ili po sebi ili njima samima; ili opet,
ako nije, onda je toliko i takvo da niti moe 6 uiniti blaenima one koji to nisu, niti moe 5
oduzeti blaenost onima koji jesu. ini se, dakle, da na pokojnike donekle djeluju dobre ili zle
kobi prijatelja, ali ne ni tako ni toliko da blaene uine neblaenima, niti pak togod drugo.
XII.
Poto odgovorismo na ta pitanja, razmotrimo 12 sada blaenstvo, da li je ono togod
to se hvali ili neto to se asti, jer bjelodano je kako ono
ne pripada mogunostima.1 Naime, sve to se hvali pohvaljuje se zbog nekakvog svojstva i
nekakva odnosa prema neemu. Mi hvalimo pravina i hrabra ovjeka, te uope dobra ovjeka i
krepost, zbog njihovih djelatnosti i djela, pa snanog 15 i hitronogog i svakog drugog jer
posjeduje neko
naravno svojstvo i odnosi se prema onome to je dobro i valjano. A to bjelodano pokazuju i
hvale upuene bogovima. ini se smijenim da se bogovi mjere naom mjerom, ali kao to
rekosmo to je zbog toga to hvala sadrava odnoaj prema neemu. Ako pohvala pripada sporne- 20 nutima, bjelodano je da najboljima nije
primjerena pohvala, nego neto vee i bolje, kao to se i pokazuje, jer bogove i one od ljudi koji
su naj-bogolikiji nazivamo sretnim i blaenim. Isto tako i s dobrima; nitko, naime, blaenstvo
ne pohva- 25 ljuje kao pravdu, nego to stanje naziva blaenim, kao neto boanstvenije i bolje.
5
ini se da i Eudokso2 bijae u pravu zagovarajui prvenstvo uitka; mnio je, naime, da
to to se on iako je dobro ne hvali, pokazuje kako je bolji od onih stvari to su hvaljene; a
takvi su i Bog i Dobro, jer se prema njima odnose sve 30
6
ostale stvari. Hvala se tie kreposti, a prema njoj
1
Jer nije neto to slui nekoj drugoj svrsi; nije samo mogunost dobra, nego je zbiljsko
dobro.
2
Eudokso iz Knida, Platonov uenik, glasovit matematik i zvjezdoznanac.
se ine lijepa djela; dok se hvalospjevi tiu po-

stignua, kako tjelesnih tako i duevnih.1 Ali podrobnija raspra o tome svakako je primjerenija
35 onima koji se posebni je pozabavie hvalospjevima. Nama je jasno, na temelju onoga to je
ve reeno, da je blaenstvo jedna od stvari koje su 1102 a
asne i savrene. A ini se da je tako i zbog toga to je ono poelo; jer radi njega svi inimo sve
ostalo, te drimo da je poelo i uzrok dobara neto asno i boansko.
XIII.
Budui je blaenstvo djelatnost due prema sa- 13 vrenoj kreposti, valja razvidjeti
to je krepost; tako emo moda bolje uvidjeti i to je blaenstvo. Vjeruje se kako je istinski dravnik onaj tko se najvie potrudio upravo oko toga; jer eli
svoje sugraane uiniti dobrim i poslunim prema zakonima. Primjer toga imamo u zakonodav- 10
cima Kreana i Lakedemonaca2 i slinih koliko ih je bilo. Ako ovo razlaganje pripada znanosti
o dravi, jasno je da e istraivanje biti u skladu
s naom nakanom sa samog poetka. A_bjelodano je kako je ljudska krepost ona koju treba
razmotriti, jer dobro koje smo traili bilo je ljudsko
dobro i blaenstvo ljudsko blaenstvo. Pod ljud- 15 skom krepou ne podrazumijevamo onu
tijela, nego onu due, a i blaenstvo nazivamo djelatnou due. Ako je tomu tako, oito je kako dravnik treba znati togod o dui kao to onaj tko
lijei oi mora znati i o cijelome tijelu, i to jo vie zbog toga to je znanost o dravi i aenija
20 i bolja od lijenikog umijea, a i meu lijenicima oni najobrazovaniji uveliko se trude oko znanja o tijelu. Stoga dravnik mora prouavati duu, prouavati je radi dotinog predmeta i onoliko koliko dostaje za pitanja to se istrauju. Jer
istraivati jo pomnije bilo bi vie negoli zahtije- 25 va na zadatak.
iroko uzeto, hvala (enaivoc: tie se ocjene kakvoe, i poticaj je da se ona odri i pobolja; dok
se hvalospjevom (eyKa')[iiov) nagrauje ono to je ve ostvareno.
2 Aristotel, Politika (II, 6, 7).
9
Neke su stvari o tome dostatno iznesene drugdje u raspravama,1 i njima se treba
posluiti,
naime da je dua dijelom razumna a dijelom nerazumna. Da li su ti dijelovi odijeljeni kao dijelovi tijela ili bilo to djeljivo, ili su samo odredbom razluivi na dvoje dok su po naravi neraz30 dvojivi (poput izdubljenja i ispupenja na obodnici kruga) ne tie se sadanjeg pitanja. Od nerazumne due jedan je dio zajedniki, to jest raslinski, mislim uzrok hranidbe i rasta. Ta se mo due mora pretpostaviti kod svih stvorova to
se hrane i kod zametaka, a isto i u odraslih bia. 1102 b
Razlonije je tako negoli im pridati kakvu drugu mo. Tako je ta krepost ini se zajednika i ne
pripada samo ovjeku; i ini se da je taj dio, ili mo, najdjelotvorniji u snu, dok se dobro i zlo 5
u snu najmanje razaznaju (pa se otuda i kae kako se polovicom svojega ivota blaenici nita
ne razlikuju od bijednika). A to se dogaa posve naravno, jer san je nedjelatnost onoga svojstva
due koje se naziva dobro ili loe, osim ako moda u manjoj mjeri ne prodiru u duu stanoviti
poticaji,2 pa u tome smislu bivaju boljima snovi 10
estitih ljudi negoli sluajnika. Nego dosta o tome, i ostavimo hranidbeno svojstvo, jer ono po
svojoj naravi ne sudjeluje u ljudskoj kreposti.
15
ini se da postoji i jedno drugo nerazumno naravsko svojstvo due, koje ipak sudjeluje u razumu. Mi i u uzdranih i u neuzdranih ljudi hva-

limo razumno naelo,3 dio njihove due koji ga 15


posjeduje, jer ih potie ispravno i na najbolja
djela. Ali u njima se pokazuje i drugo naravsko
svojstvo uz ono razumno, koje se bori i opire
protiv razuma. I upravo kao to uzeti dijelovi
tijela kad ih kanimo pokrenuti udesno kre1
Nije jasno tie li se ovo Aristotelovih vlastitih popularnih predavanja ili pak stavova
drugih filozofa.
od prijanjih doivi6v Xoyov, to je ovdje u posebnijem enju: 'razumno naelo' ili 'naelo razuma' (o. p.).
2
Naime, preostaci dojmova haja.
3
Izvorno i6v Xoyov, to je ovdje u posebnijem znau se usuprot nalijevo, isto je tako i s duom; 20 porivi neuzdranika nagone ove u
suprotnom
smjeru. Ali dok u tijelima vidimo ono to odvlai usuprot, u due toga ne vidimo. Pa ipak
moramo vjerovati da i u dui postoji neto uza sam razum, to mu se suprotstavlja i opire.
Kakvo je
to drugo, nimalo nas se ne tie. I kao to ve 25 rekosmo, ini se da i to sudjeluje u razumu; dakako, u uzdrana ovjeka ono je posluno razumu, a vjerojatno je jo poslunije u razborita i
hrabra ovjeka; tu je, naime, sve u skladu s razumom.
18
Stoga se ini da je i to nerazumno dvostruko.
Raslinski dio ini se da nema nita zajedniko s
razumom, dok onaj poudni i uope nagonski
ipak nekako sudjeluje u njemu, tako to mu je 30
podreen i posluan, kao to kaemo 'imati razuma' kad je rije o neijem ocu ili prijateljima,
ali ne onako kao u matematici.1 Da to nerazumno
19
nekako slua razum, otkriva i opomena i svaki 1103 a
prijekor i pobuda. Ako se pak mora rei da i to
ima razum, onda e biti dvostruko i ono to ima
razum: jedan dio u pravom smislu i po sebi, a
drugi onako kao to je netko posluan svojem
ocu.
A i krepost se dijeli prema toj razlici; te jedne 5
kreposti nazivamo umnima a druge udorednima; mudrost, rasudnost i razboritost umne su
kreposti, a plemenitost i umjerenost udoredne.
Kad, naime, govorimo o neijem znaaju, ne kaemo kako je mudar ili rasudan, nego da je blagoudan ili umjeren. Ona hvalevrijedna od tih stanja nazivamo krepostima.
10

II.
Krepost je, dakle, dvostruka: umna i udoredna. Umna krepost ima uglavnom i zaetak i po- 15
rast po pouci, pa joj stoga treba iskustva i vremena; doim udoredna krepost nastaje po naviaju, od ega joj potjee i samo ime, nastalo
malom izmjenom rijei obiaj.1 Prema tome je
bjelodano kako ni jedna od udorednih kreposti
ne nastaje u nama po naravi, jer se ni jedna od
stvari koje su po naravi ne moe preinaiti navadom. Tako, na primjer, kamen, koji se po naravi 20
giba nadolje, ne moe se naviknuti da se giba
nagore, pa makar ga tkogod na to privikavao
bacajui ga nagore i deset tisua puta; niti se
oganj moe naviknuti da gori nadolje, niti se bilo

koja od stvari to po naravi imaju jedan nain


mogu priuiti na neki drugi. Dakle, kreposti ne
nastaju u nama ni po naravi ni protiv naravi,
nego smo mi po naravi nainjeni tako da ih primamo, dok se one usavravaju navadom.
25
Od svih stvari koje imamo po naravi prvo stjeemo njihove mogunosti, a poslije pokazujemo
djelatnosti (kao to je bjelodano po sjetilima, jer sjetila ne stjeemo time to esto gledamo ili
esto sluamo, nego smo ih dapae imali prije nego smo ih upotrijebili, a nismo ih zadobili
uporabom). Doim kreposti stjeemo prvo ih odjelov- 30 Ijujui, upravo kao i u ostalim
umijeima. Jer to god treba uei initi to inei uimo, kao to
Posrijedi je neprevediv izriaj s rijeju Aoyog, koja inae ima mnoga znaenja, dok je ovdje jo
sklop 'E%eiv A6yov, koji znai: i imati razuma, i imati razbora, i imati razloga, i uzeti u obzir, i
biti odgovoran, i poloiti raun, i objasniti, i obrazloiti.
1 Grke rijei fj&og (znaaj, udoredno svojstvo, ud) i P&og (obiaj, navada, naviaj) srodne
su podrijetlom.
22
23
gradei postajemo graditelji i citarajui citarai;
isto tako, inei pravedna djela postajemo pra1103 b
vedni, inei umjerena umjereni i inei hrabra
5
djela hrabri. O tome svjedoi ono to se dogaa u dravama. Zakonodavci
navikavajui ih ine graane dobrima, i to je elja svakomu zakonodavcu, te oni koji
toga ne polue promae, i u 5 tome se razlikuje dobar ustav od loega.
6
I dalje, po istim uzrocima i po istim sredstvima svaka krepost i nastaje i propada, a
slino i svako umijee; naime, iz citaranja postaju i dobri
i loi citarai. A primjereno tome i graditelji i svi 10 ostali; po dobroj gradnji postat e dobri
gradite7
lji, a po looj loi. Ako ne bi bilo tako, nitko ne bi trebao uitelja, nego bi se svi raali ili
dobri ili loi. Tako je i s krepostima; po svojim inima
u odnoajima s drugim ljudima postajemo pra- 15 vedni ili nepravedni, a po svojim inima u
pogibelji naviknuti strahovati ili uzdati se, bivamo hrabri ili straljivi. Isto je tako i sa
eljama i srdbama: jedni ljudi postaju umjereni i blago-udni, drugi neobuzdani i rasrdljivi,
ponaajui se na jedan ili na drugi nain u tim okolnostima. 20 Jednom rijeju: iz jednakih
djelatnosti nastaju i
8
jednaka stanja. Stoga djelatnosti moraju imati
stanovitu kakvou; jer njihovim razlikama odgovaraju susljedna stanja. Naime, nije mala razlika
da li je tkogod od mladosti naviknuo na ovakve
ili onakve obiaje, nego je ona velika, pa i cjelokupna razlika. 25
II. Budui sadanje istraivanje nije radi znanstve- 2 ne spoznaje, kao u drugim granama (jer ne
prouavamo kako bismo spoznali to je krepost, nego da postanemo dobri, inae nam ona ne bi
nita koristila), nuno je razvidjeti ono to se tie djelatnosti, naime: kako ih treba izvriti, jer
kao to rekosmo one odreuju susljedna stanja. 39 2 Zatim, da treba djelovati prema

pravom naelu zajednika je znaajka i mora se pretpostaviti o emu e se poslije govoriti:1


i to je pravo na3
elo i kako se odnosi prema ostalim krepostima. Nu prije nek se pristane na to da se
cijeli pouak o inidbi mora izloiti u ocrtu a ne u tonim 1104 a pojedinostima, kao to
rekosmo i u poetku,1 da
takva izvjea treba zahtijevati u skladu s gradivom. U stvarima koje se tiu udorednih ina i
probitanosti nema niega vrstoga kao ni u pitanjima zdravlja. Budui je takvo openito izvjee,
5 jo je manje tonosti u onome o
pojedinanim sluajevima; kako oni ne potpadaju ni pod kakvo znanje ni strukovnu predaju,
moraju uvijek sami djelatelji uvidjeti to je primjereno prigodi, kao
u lijenikom i kormilarskom umijeu. Ali iako
10 je nae sadanje izlaganje takvo,
moramo pokuati pomoi u tome.
6
Prvo, dakle, treba razmotriti ovo: kako je narav tih stvari da ih unitava manjak i viak,
kao to vidimo u sluaju snage i zdravlja (jer se kod nevidljivih predmeta treba posluiti
svjedoanstvom onih vidljivih); naime, i pretjerana i manj- 15 kava vjeba unitava snagu,
jednako kao to i suvino i manjkavo jelo i pilo unitava zdravlje,
dok ga primjerena koliina i stvara i poveava i
7
odrava. A tako je i s umjerenou, hrabrou i ostalim krepostima. Onaj tko od svega
bjei i boji 20 se i niemu se ne opire postaje plaljivac; onaj
pak tko se niega ne boji i srlja u sve postaje drzak; isto tako onaj tko se uputa u svaku nasladu
i ne sustee se ni od kakve postaje neobuzdan, dok onaj tko izbjegava sve uitke, poput priprostih osoba, postaje neosjetljiv. Dakle, umjere- 25 nost i hrabrost unitavaju i viak i manjak,
dok ih srednost odrava.
8
Ali ne bivaju od njih i zbog njih samo njihovi nastanci, porasti i prestanci, nego e se i
njihove djelatnosti odvijati u njima; tako je u svih vidljivijih primjera, kao u sluaju
snage; ona na30 staje obilnom hranom i mnogim naporima, to
9
e opet najbolje uzmoi snaan ovjek. Tako je
VI. 13.
1094 b 1127.
i s krepostima; postajemo umjereni usteui se od uitaka, a postavi takvima najbolje se uzmaemo ustezati od njih. Isto je i s hrabrou: na- 35 vilcavajui se prezirati strahote i
oduprijeti im 1104 b se, postajemo hrabri, a postavi takvi najbolje emo uzmoi
oduprijeti se strahotama.
Uitak ili bol koji prati djela treba uzeti kao pokazatelj njihovih stanja. Onaj tko se ustee od 5
tjelesnih naslada i uiva u samome tome taj je umjeren; onaj kojemu je takvo to tegotno taj je
neobuzdan; onaj opet tko izdrava strahote i uiva, ili mu barem nije muno, taj je hrabar;
kojega to boli taj je straljivac. Jer udoredna krepost se bavi uicima i bolima. Naime, zbog 10
uitka inimo rune stvari, a zbog bola se uzdravamo od lijepih. Stoga, kako Platon kae,1 trebali bismo se ve od djetinjstva odgajati tako da osjeamo radost i bol kako treba, jer to je pravi
odgoj.
I zatim, ako se kreposti bave djelatnostima i uvstvima, a svako uvstvo i svaku djelatnost prate
uitak i bol, onda e se zbog toga i krepost 15 baviti uicima i bolovima. A to pokazuju i kazne
koje se izvravaju tima sredstvima; one su, naime, nekakav lijek, a lijekovi po svojoj naravi dje-

luju s pomou opreka.2 I opet, kao to maloprije rekosmo,3 svako stanje due ima narav koja je
suodnosna i zabavljena onim stvarima po kojima naravno postaje boljom ili gorom; ali ljudi postaju loi zbog uitaka i bolova, naime: teei za 20 njima i izbjegavajui ih, bilo one koje ne
treba ili kad ne treba ili kako ne treba, bilo kojim drugim nainom kojim se te stvari naelno
razluuju. Stoga neki1 i odreuju kreposti kao stanja neke beutnosti i smirenosti, iako ne
postu- 25 paju i dobro, jer govore posve openito, a ne 'kako treba' i 'kako ne treba' i 'kad treba
ili ne treba' i ostalo to se pridaje. Stoga se pretpostavlja da je krepost ona djelatnost koja tei
najboljemu to se tie uitaka i bolova, dok je porok suprotno tome.
I slijedee nam moe pokazati kako se dotine stvari bave istim. Budui da postoji troje koje
30 se bira i troje koje se izbjegava lijepo, korisno i ugodno, te njihove opreke: runo,
kodljivo i bolno , u odnosu prema tima dobar ovjek postupa ispravno, dok zao postupa
pogrjeno, a osobito to se tie uitka; on je, naime, zajedniki ivotinjama i prati sve predmete
izbora; a i 35 lijepo i korisno ine se ugodnim. To se usadilo u 1105 a svima nama ve od
prvog djetinjstva; stoga je teko izbrisati to uvstvo toliko ukorijenjeno u ivotu. Zbog toga
su nama, jednima manje drugima vie, i mjerilo djelatnosti upravo uitak i bol. S toga razloga o
njima mora biti cijela rasprava, 5 jer nije od malena uinka na nae postupke da li ispravno ili
pogrjeno utimo ugodu ili bol.
Uz to, tee je boriti se protiv uitaka negoli protiv strasti, kao to kae Heraklit,2 ali onim to je
tee uvijek se bave i umijee i krepost, jer i ono to je dobro bolje je ako je tee. Stoga je sav 10
posao i kreposti i dravnikog umijea baviti se uicima i bolima, jer onaj tko se tima dobro
slui bit e dobar, a tko loe lo.
1
Zakoni 653 A, Drava 401 E 402 A.
2
Naime: contraria contrarias curantur, to je suprotno geslu similia similibus curantur,
koje vrijedi za homeopatiju. Ovdje se misli na to kako se ognjica lijei hlaenjem, a prehlada
toplinom (o. p.).
! a27b3
1
Vjerojatno se misli na Speusipa i njegove sljedbenike, iako se sloboda od strasti i
uvstava (beutnost, ???????) kao ideal javlja tek u stoika.
2
Posrijedi je odlomak 85, koji glasi Protiv thu-mos-a boriti se teko je; ono to poeli, to
i po cijenu due kupuje, gdje kljuna rije (Ovpoc) znai duh, ivot, srce, a ovdje vjerojatno
uzbuenost ili strast.
Nek, dakle, bude kako je reeno, da se krepost bavi uicima i bolima, te da od postupaka
od kojih nastaje od tih i raste (a i propada, ako nisu 15 takvi) i da postupci od kojih je
nastala tvore i samu njezinu djelatnost.
inja tako kako bi ih inili pravedni i umjereni 5 ljudi. Pravo se stoga kae kako pravedan
ovjek
postaje inei pravedna djela, a umjeren inei 10 umjerena; ako takva sam ne
poinja, nema ni najmanje vjerojatnoe da ikad postane dobar.
Mogao bi tkogod upitati kako moemo rei da 3 moramo postati pravedni inei pravedna
djela, a umjereni inei umjerena. Naime, ako ljudi ine pravedna i umjerena djela, ve su
pravedni i umjereni, upravo kao i ako tuju slovnika1 i 20 glazbena pravila, oni su
slovniari2 i glazbenici.

Ili pak nije tako ni u umijeima? Slovniki se moe togod nainiti i sluajno ili na tui poticaj.
ovjek e, dakle, biti slovniar tek onda kad je nainio togod slovniki i na slovniki nain,
naime: kad uini togod prema slovnikom zna- 25 nju u sebi samome. Uz to, nije slino ono
to se zbiva u umijeima s onim to se zbiva s krepostima; tvorevine umijea imaju svoje dobro
u sebi; njima dostaje da nastanu sa stanovitim svojstvom; ali ako postupci to nastaju u skladu s
krepostima imaju nekakvo svojstvo, zbog toga nisu uinjeni ni pravedno ni umjereno, nego tek
30 kad njihov izvritelj i djeluje u stanovitu stanju, naime: prvo, ako to ini znalice, drugo ako
izabire postupke i ako bira radi njih samih, i tree ako to ini u postojanu i nepromjenjivu
raspoloenju. A to izuzev znanja ne ubraja se u 1105 b uvjete potrebne za umijea; doim
kao uvjet za kreposti samo znanje nema nikakve teine ili ima malo, dok ostali zahtjevi nisu od
male nego od posvemanje vanosti, ukoliko naime kreposti i nastaju iz esta injenja
pravednih i umjerenih djela. Dakle, djela se nazivaju pravednim i umje- 5 renim kad su takva
kakva bi poinio onaj tko je pravedan ili umjeren. A pravedan i umjeren nije onaj tko ih tek
poinja, nego tko ih takoer po6 Ali veina ne ini tako, nego trae utoita u naelu i zamiljaju da 'mudroslove' i da e tako
postati udoredni,1 ponaajui se slino bolesnicima koji pozorno sluaju lijenike, ali ne ine
15 nita od onoga to im se propisuje, pa kao to ovima tijelo ovako nee ozdraviti, nee ni
onim prvima dua od takva 'mudroslovlja'.
V.
Nakon toga valja razvidjeti to je krepost. Bu- 4 dui je ono to se nalazi u dui
trostruko uv- 20 stva, sposobnosti, stanja krepost mora biti je2
dno od toga. uvstvima nazivam udnju, srdbu, strah, drskost, zavist, radost,
naklonost, mrnju, enju, ljubomoru, milost, uope osjeaje koje prati uitak ili bol.
Sposobnostima nazivam one stvari po kojima bivamo uvstveni, kao kad uz-maemo srditi se,
utjeti bol ili se smilovati. Stanjima nazivam ono po emu smo dobro ili loe 25 u odnosu na
uvstva, kao to prema srdbi stojimo loe ako je utimo prejako ili preslabo, a dobro ako po
sredini. Isto je i s ostalim uvstvima.
Nu ni kreposti ni poroci nisu uvstva, jer nas ne nazivaju ni vrsnima ni loima prema naim
uvstvima, nego prema naim krepostima i poro- 30 cima, i jer nas niti hvale niti kude prema
naim uvstvima (ne pohvaljuje se naime onaj tko se boji ili srdi, niti se pak kori onaj tko se
naprosto srdi, nego zbog naina kako to ini); doim nas hvale ili kude prema naim krepostima
i poroci- l106 a ma.
Uz to, mi se srdimo ili plaimo bez izbora, dok su kreposti nekakvi izbori ili nisu bez izbora. I
dalje, to se tie uvstava kae se da smo pokre2
Ili gramatika (pravila). Ili gramatiari.
Izvorno anovdaioi: izvrsni ili valjani (o. p.).
nuti, a kad se tie kreposti i poroka, ne kae se 5 pokrenuti, nego smo u nekakvu stanju.
5
Zbog toga one i nisu sposobnosti. Naime, nas ne nazivaju ni dobrima ni loima naprosto
zbog toga to moemo uvstvovati, niti pak nas hvale ili kude; mi smo sposobni po naravi, ali
ni dobri
ni loi ne bivamo po naravi, o emu smo ve prije 10 govorili.1

6
Dakle, ako kreposti nisu ni uvstva ni sposobnosti, preostaje da su stanja. I tako je
reeno to je krepost po svojem rodu.
VI.
Nu treba rei ne samo tako da je krepost 5
stanje, nego i kakvo je. Valja stoga kazati, kako 15 svaka krepost i ini dobrom stvar koje je
krepost i jo omoguuje da ona dobro djeluje, kao to krepost2 oka ini vrsnim i oko i njegov
uinak, pa po kreposti oka dobro vidimo. Slino tako i krepost konja ini konja vrsnim i dobrim
u tranju, noenju jahaa i doekivanju neprijatelja. Ako 20
je stoga tako u svemu, onda e i ovjekova krepost biti stanje po kojem ovjek biva dobar i po
kojem e pruiti dobar uin. Ve smo rekli,3 kako
e to biti, ali e se jo razjasniti razvidimo li i kakva je njezina narav.
25
U svemu to je neprekidno i djeljivo moe se uzeti ili vie ili manje ili jednako, i to bilo
u
samoj stvari, bilo u odnosu prema nama. Jednako je sredina izmeu suvika i manjka. U
samoj
30 stvari sredinom nazivamo ono to je jednako udaljeno od oba kraja, to je jedno i
isto svima ljudima; a u odnosu prema nama, ono to nije ni
suviak ni manjak, koje opet nije ni jedno ni isto svima ljudima. Naime, ako je deset mnogo,
a dva malo, onda je broj est sredina uzeto u samoj stvari, jer jednako premauje i biva premaen. To je sredina prema brojnom (aritmetikom) 35 razmjeru ali u odnosu prema nama nee
se uzeti tako. Ako je deset mina teine nekomu mnogo pojesti, a dvije mine malo, onda
uvjebavatelj na 1106 b rvalitu nee naruiti est mina, jer je i to moda nekomu previe ili
premalo: premalo za Milona,1
za poetnika u vjebama previe. Isto je tako i s 5 tranjem i rvanjem. Stoga svaki znalac
izbjegava
i suviak i manjak, nego trai i bira sredinu, ali ne sredinu same stvari, nego onu u odnosu
prema nama.
9
Ako je tako, da svaka znanost dobro izvrava svoj rad traei sredinu i odmjeravajui
prema njoj vlastite uinke (zbog ega se o valjanim uincima obiava rei, kako im se nita ne
moe 10 ni oduzeti ni dodati, budui da suviak i manjak kvari valjanost, dok je srednost2
odrava, i dobri obrtnici kako kaemo i ine imajui to u vidu) i ako je krepost tonija
i bolja od svakog umijea, kao i sama narav, onda je i svojstvo
15
10
kreposti teiti sredini. Podrazumijevam udorednu krepost. Ta se, naime, bavi uvstvima i djelatnostima, u kojima je i suviak i manjak i sredina.
Jer i bojati se i biti hrabar i udjeti i srditi se i
smilovati se, i uope utjeti uitak i bol, moe
se i previe i premalo, a ni jedno nije dobro; do- 20
im utjeti to onda kad treba, prema emu treba, prema kojima treba, zbog ega treba i kako
treba i sredina je i ono najbolje, kao to i pripada
kreposti. Isto tako, to se tie djelatnosti postoji suviak manjak i sredina. A krepost se bavi
uvstvima i djelatnostima, u kojima je suviak pogrjeka, kao i manjak, dok se sredina hvali i
srna25
1

1103a 18b2.

2
Izvorno ?????, uz temeljno znaenje krepost, znai i valjanost, uinkovitost, savrenost i
izvrsnost, kojoj je najblii smisao u dotinom sluaju (o. p.).
3
1104a 1127.
1
udovino snani rva iz Krotona u Junoj Italiji.
2
Budui da ovdje u Aristotela susreemo oblike i
v fiiaog i io [iaov i f ?'???| (rfeig) te ? [ieavTt]g, prevoditelj je smatrao kako je radi to
vjernijeg prijenosa izvornika potrebno donijeti (uz uobiajene rijei srednji, srednje, sredina)
i rjei oblik srednost (za ???????).
tra uspjehom, to je oboje znaajka kreposti. Stoga je i krepost nekakva srednost, budui da
tei
onomu to je po sredini. Naime, grijeiti se moe svakovrsno (jer zlo je neogranieno, kako
pitago-rejci pretpostavljahu, dok je dobro ogranieno) a 30 uspjeti samo jednovrsno (zbog ega
i jest jedno lako a drugo teko lako je promaiti cilj, teko je pogoditi ga); dakle, i zbog toga
suviak i manjak znaajka su poroka, a srednost kreposti.
Ljudi su dobri jednim nainom, zli svakovr- 35
sno.1 Dakle, krepost je stanje s izborom, zapra- 0 vo srednost u odnosu prema nama, a
odreena 1107 naelom, naime onim kojim bi je odredio razborit ovjek. Ona je srednost
izmeu obaju poroka,
onoga prema suviku i onoga prema manjku; a i zbog toga to poroci ili ne dostiu ili
premauju potrebnu mjeru u uvstvima i djelatnostima, dok 5
krepost i nalazi i izabire sredinu. Otuda, prema bivstvu te odredbi koja govori to je ona u biti,
krepost je srednost, ali prema najboljem i pravednom, ona je krajnost.
18
Nu svaka djelatnost i svako uvstvo ne doputa
tu srednost; neke od tih stvari ve po imenu
sadravaju nevaljalost, kao zluradost, bestidnost, \
zavist, a meu djelatnostima: preljub, tadbina,
umorstvo. Sve su te i takve stvari ve po imenu
u sebi nevaljale, a ne njihovi suvici ili manjci.
Stoga se u odnosu prema njima ne moe nikada
biti prav, nego se uvijek grijei. Jer tu dobro ili
loe ne ovisi od toga poinja li se, npr. preljub 15
s onom osobom s kojom treba, kad treba i kako
treba, nego naprosto: poiniti bilo to od toga
znai grijeiti. Moglo bi se jednako pretpostaviti kako u nepravinosti, kukavnosti i
razuzdanosti postoji srednost, suviak i manjak; ali tada bi 20 bila i srednost suvika i
manjka, i suviak suvika
i manjak manjka. Nego, kao to u umjerenosti i hrabrosti nema suvika i manjka, jer ono to je
sredina na neki je nain krajnost, tako ni u doNavod nepoznata autora.
tinima nema ni srednosti ni suvika ni manjka,
ve kako god se poine, pogrjene su. Openito, naime, niti postoji srednost suvika i manjka,
niti
pak suviak ili manjak srednosti.

Ali nije dostatno samo to openito iznijeti, nego treba i prilagoditi pojedinanim sluajevima.
Pri raspravama o postupcima, openite izjave jesu za-jednikije, ali su one pojedine istinitije. A
budui se postupci tiu pojedinih sluajeva, mora se 3 njima uskladiti. Uzmimo ih, dakle, s
naeg popi-sa.1 Na podruju straha i drskosti srednost je hrabrost; od onih koji pretjeruju, onaj
tko je takav u neustraivosti nema imena (mnoga su stanja bezimena); onaj pak tko pretjeruje u
drskosti, taj je drzovit; onaj opet tko pretjeruje u strahu, dok mu nedostaje drskosti, taj je
straljiv. to se tie uitaka i bolova ne svih, i manje to se tie bolova srednost je
umjerenost, suviak razuzdanost. Ne nalaze se esto oni to su manjkavi glede uitaka. Stoga
takvi i ne dobie nikakva imena, ali nek budu beutni. Sto se tie davanja i uzimanja novca,
srednost je dareljivost, a suviak i manjak rasipnost i krtost. U tima ljudi na oprean nain
pretjeruju i manjkaju; rasipnik pretjeruje u troenju dok manjka u uzimanju, a krtac pretjeruje
u uzimanju i manjka u troenju. Sada govorimo samo u ocrtu i poglavito, kako nam i dostaje,
dok e se poslije
0
ovome potanje raspravljati.2 to se tie novaca postoje i druga raspoloenja, srednost je
izdanost (jer se izdaan razlikuje od dareljivog: jedan dijeli naveliko, drugi namalo),
suviak neukusnost
1
prostoa, a manjak sitniavost. Te su stvari razliite od krajnosti meu kojima je
dareljivost, a kako se razlikuju, iznijet e se poslije.' to se tie asti i neasti, srednost je
velikodunost, suviak se naziva nekakvom nadutou, a manjak
Rije je o pregledu najglavnijih vrlina i poroka. IV. I.
11 22a 209, b1018
3 NIKOMAHOVA ETIKA
33
je malodunost. I kao to rekosmo da se izdanost odnosi prema dareljivosti, jer je ova u
malim izdacima, tako postoji i slino stanje prema velikodunosti, koja se tie velike asti, dok
se ono tie male. Naime, za au se moe teiti i vie nego to treba i manje; onaj tko u tim
tenjama pretjeruje taj je astohlepan, a tko manjka neastohlepan, dok je srednji bezimen. A
bezimena su i raspoloenja, osim to se ono astohlep-nikovo naziva astohleplje. Otuda oni u
krajnostima zahtijevaju srednje podruje, pa i sami onog srednjeg nazivamo katkad
astohlepnim a katkad neastohlepnim, i jednom hvalimo astohlepnoga a drugi put
neastohlepnoga. S kojega razloga tako inimo govorit e se u onome to sli-jedi;1 sada
govorimo o preostalima a prema postavljenom nainu.
I u srdbi postoji suviak, manjak i srednost; iako su oni zapravo bezimeni, ipak nazivajui
srednju osobu blagoudnom nazovimo srednost blagoudnou; od krajnosti nek onaj to
pretjeruje bude rasrdljiv, i porok rasrdljivost, onaj pak koji je manjkav nerasrdljiv, i manjak
nerasrdlji-vost.
Postoje i druge tri srednosti, meu kojima ima nekakve slinosti, ali se ipak meusobno razlikuju; sve se one tiu zajednitva u rijeima i postupcima, ali se razlikuju u tome to se jedna bavi
istinom na tome podruju, ostale dvije ugodnou, od kojih jedna onom u zabavi, druga onom u
svim ivotnim prigodama. Stoga se mora govoriti i o tima, kako bismo to bolje uvidjeli, da je u
svima stvarima srednost hvalevrijedna, dok krajnosti nisu ni hvalevrijedne ni ispravne, nego
prijekorne. A i ta stanja veinom su bezimena, pa ipak kao i u ostalih moramo pokuati
iznai rijei radi jasnoe i boljega praenja. Sto se tie istine srednji je onaj tko je istinit, i nek
se sred-nost zove istinitost; pretvornost u kojoj se pre-

1 b 1126, 1125 b 1418.


34 tjeruje je hvastavost, i hvastavac je onaj tko je 25 posjeduje; ona u kojoj se umanjuje ta
je pod13
rugljivost, a onaj tko je posjeduje podrugljivac. Sto se tie ugodnosti, one u zabavi, srednji
je onaj tko je dosjetijiv, a samo je raspoloenje
dosjetljivost; suviak je lakrdijatvo i onaj tko ga
posjeduje lakrdija; onaj komu toga manjka taj
je nekakav prostak, a samo stanje je prostoa.
Sto se tie preostale ugodnosti, one u ivotu uope, onaj tko je ugodan onako kako treba taj je
prijateljski i srednost je prijateljstvo; onaj tko
u tome pretjeruje, a bez ikakve svrhe, taj je puzav; koji pak radi svoje koristi, taj je laskavac;
onaj kojemu toga manjka i u svim je stvarima
neugodan taj je svadljiv i zlovoljan.
14
Postoje srednosti i meu uvstveninama i uv- 30
stvima. Tako stidljivost nije krepost, pa ipak
se pohvaljuje stidljiv ovjek. A i u tome se jedan naziva srednjim, a jedan pretjeranim, kao
to je smeten onaj tko se svega stidi; doim
onaj kojemu toga manjka ili toga uope nema
taj je bestidan, a onaj srednji je stidljiv. Pra- 35 vedna zlovolja je srednost izmeu zavisti i zlu1108 b radosti; to su stanja to se tiu bola i uitka zbog onoga to se dogodilo naim blinjima.
Onaj tko je pravedno zlovoljan osjea bol zbog neijeg nezasluena blagostanja; zavidnik pretjeruje u tome pa osjea bol zbog svake dobre kobi, dok zluradici toliko manjka da outi bol1,
5
te se dapae raduje. Nu o tome e biti prigode da se raspravi drugdje .O pravednosti, budui da
nije jednoznana, razluit emo opisavi ostalo dvije njezine vrste i razjasniti kako je
svaka od niih srednost.3 (A isto tako i o razumskim krepostima)4. 10
Podrazumijeva se zbog njihove zle kobi.
2
1115 a4.
3
Vidi 1129a 26b 1.
4
Vidi VI knj. Meutim, neki komentatori dre da ta reenica nije Aristotelova, nego je
neiji pozniji dometak (H. R.).
3*
35
VIII.
Postoje tako tri raspoloenja, dva poroka (onaj 8 prema suviku i onaj prema
manjku), a jedno kreposti, naime srednosti, koja su na neki nain sva
meusobno suprotstavljena. Krajnosti su opre- 15 ne srednjem stanju i jedna prema drugoj, a
srednje stanje krajnostima; jer kao to je jednako vee prema manjem, a manje prema veem,
tako i srednja stanja premauju prema manjcima, dok manjkaju prema suvicima, i u uvstvima
i u postupcima. Tako se hrabar ovjek ini drznikom prema straljivcu, a straljivac prema
drzniku; isto 20 tako i umjeren ovjek ini se razuzdanim prema beutnom, a beutan prema

razuzdanom; dareljiv ovjek prema krcu rasipnik, a prema rasipniku krtac. Otuda ljudi u
krajnostima guraju
srednjega ovjeka jedan drugomu, pa straljivac naziva hrabra ovjeka drznikom, a drznik straljivcem, i slino u ostalim sluajevima. Nu iako su sva ta stanja tako meusobno oprena, naj25
' vea je opreka izmeu samih krajnosti, vie negoli prema sredini; one su, naime, udaljenije
jedna od druge nego od sredine, kao to je veliko od maloga i malo od velikoga negoli oboje od
is5 toga. Uz to, ini se kako sredina ima stanovite 30 slinosti s nekim krajnostima, kao to je u
drskosti prema hrabrosti i u rasipnosti prema dareljivosti; doim meu krajnostima postoji
najvea neslinost; naime, opreke se i odreuju kao stvari najvie udaljene jedne od drugih,
tako te su oprenije one to su udaljenije.
6
A sredini je jednom opreniji manjak, drugi put 35 opet suviak, pa tako hrabrosti
nije oprenija 1109 a drskost, koja je suviak, nego straljivost, koja
je manjak; dok umjerenosti nije oprenija beutnost, koja je manjak, nego razuzdanost koja
7
je suviak. To se dogaa zbog dva uzroka; jedan 5 potjee od same stvari; kad je jedna
krajnost blia i slinija sredini, onda mi radije sredini ne suprotstavljamo tu, nego drugu. Na
primjer, budui je drskost slinija i blia hrabrosti, dok je straljivost neslinija, suprotstavljamo
radije ovu. Naime, stvari udaljenije od sredine ine se njoj 10
8 oprenijima. To je, dakle, jedan uzrok, to potjee od same stvari; drugi uzrok potjee od nas
samih; one stvari kojima naravnije teimo, te se ine oprenije sredini. Tako, budui naravnije
te- 15 zimo uicima, skloniji smo razuzdanosti negoli pristojnosti. I tako nazivamo oprenijima
one stvari prema kojima imamo veu tenju; stoga je razuzdanost, koja je suviak, oprenija
umjerenosti.
IX.
Dakle, dostatno je reeno da je udoredna kre- 9 post srednost, i kojim nainom, te da
je srednost izmeu dva poroka, onoga to je u suviku i onoga to je u manjku, a da je takva jer
tei po* goditi sredinu, i u uvstvima i u djelatnostima.
Stoga je naporno biti valjan. Teko je, naime, 25 pronai sredinu u svemu, kao to sredinu kruga
ne moe nai svatko, nego samo znalac; tako se i srditi moe svatko i lako, a isto i davati i troiti novac, ali uiniti to pravoj osobi, u pravoj mjeri, u pravo vrijeme, s pravim razlogom i nainom, niti moe svatko niti je lako; zbog toga
3
je dobro i rijetko i hvaljeno i lijepo. Zbog toga 30 onaj tko cilja na sredinu prvo se
mora odmaknuti od onoga to je oprenije, kao to i Kalipsa savjetuje:
Lau okreni dalje od valova i dima onog,1 jer od krajnosti jedna je uvijek pogrenija, a dru33
4
ga je manje takva; i budui je dakle krajnje teko pogoditi sredinu, kao to kau, drugi je najbolji nain plovidbe2 izabrati ono manje od zala; 35
a to e najbolje biti onako kako opisujemo. 1109 b
A treba razvidjeti i prema emu smo sami skloniji; jer po naravi jedni teimo jednima a drugi
drugim stvarima, to e se razaznati po uitku i
1
Odiseja (XII, 219; prijevod T. Mareti). Meutim te rijei nije rekla Kalipsa, nego
Odisej navodei Kir-kin savjet da plovi blie Scili negoli Haribdi, kako bi izbjegao vee zlo.

2
Posrijedi je poslovian izraz sa znaenjem 'prionuti uz vesla kad nastupi bezvjetarje'
(prema H. R.).
5
bolu koje outimo. Sami se moramo otrgnuti prema oprenoj krajnosti; to se vie
odmaknemo od 5 pogrjeke, stii emo u sredinu, kao to ine oni koji ispravljaju iskrivljeno
drvo.1
6
U svemu se najvie valja uvati ugode i uitka, jer uitak ne prosuujemo nepodmieni;
kako ono puke starjeine osjeahu prema Heleni, tako moramo i mi osjeati prema uitku, i u
svima zgodama ponavljati njihovu dzreku/jer rijeimo li se 10
7
uitka tako, manje e biti prilike da pogrijeimo. inei tako da kaemo poglavito
najbolje emo uzmoi pogoditi sredinu.
Samo, i to je teko, a najvie u pojedinim sluajevima, jer nije lako odrediti kako, na koga, 15
zbog ega i na koje vrijeme se treba srditi. Naime, i sami katkada hvalimo one koji u tome uzmanjkaju i nazivamo ih blagoudnima, dok katkad opet hvalimo rasrene nazivajui ih muevnima. Onaj tko malo odstupi od dobra taj se ne kudi, bilo da to ini prema suviku bilo prema
manjku, nego onaj koji tako ini vie, jer se takav zamjeuje. Nu dokle i koliko ovjek mora 20
skrenuti da bude pokuen nije lako u pravilu odrediti; kao ni bilo to drugo koje pripada sjetilima; te stvari ovise o pojedinim sluajevima, a
sama je prosudba u zamjedbi. Dakle, toliko je jasno: srednje je stanje hvalevrijedno u svemu, s
time to se jednom valja prikloniti suviku a jednom manjku; tako emo najlake pogoditi i sre25 dinu i ono to je pravo.

1
Misli se na to kako tesari ispravljaju iskrivljenu ili izvijenu drvenu grau.
2
Naime, starci su priznali Heleninu ljepotu, ali su zahtijevali da se Helena vrati u Grku,
bojei se da ne bude kobna po Troju (Ilijada, IV, 15660.).

5
6

III.
30
Budui se krepost bavi uvstvima i djelatnostima, od kojih se oni voljni hvale i kude, dok se
protuvoljni oprataju pa i ale, nuno je razluiti voljno i protuvoljno onima koji prouavaju
krepost, a korisno je zakonodavcima pri dodjeli bilo poasti bilo kazne.
Stvari se smatraju protuvoljnima ako nastaju 35 nasilu ili u neznanju. Nasilno je ono emu je
po- 1110 elo izvana, kao to je ono kojemu nita ne pridonosi sama osoba to djeluje ili trpi,
kao kad koga vjetar kamo odnese ili ljudi kojima je u vlasti, to se pak tie stvari koje se
poinjaju zbog straha od veih zala ili zbog kakve ljepote 5 kao ako samosilnik naredi da
se uini togod sramotno, drei u vlasti ovjekove roditelje i djecu, pa izvri li nareeno,
spasio bi ih, a ako ne, oni bi poginuli dvojbeno je da li su takvi ini voljni ili protuvoljni.
Slino se zbiva i kod izbacivanja tovara s brodova za nevremena. Openito, nitko hotimice ne
baca svoju imovinu; do-im, kako bi izbavili sebe i sve ostale, ine to svi 10 razboriti ljudi.
Dakle, takvi su postupci mijeani, ali se vie ine voljnim; naime, bira se dok se izvravaju, a
sama svrha djelatnosti odreuje se prema zgodi. Pa stoga treba govoriti 'voljno' i
'protuvoljno' prema asu djelovanja. Dotini ovjek djeluje voljno; jer se poelo gibanja
orunih 15 dijelova pri tim djelatnostima nalazi u njemu samome, a od ega je u njemu
poelo to mu je u moi da ini ili ne ini. Dakle, te su stvari voljne, ali uzete uope isto i
protuvoljne, jer nitko ne bi

a
uinio nita takvoga po sebi. Pri takvim inima ljude katkada hvale, kad podnesu kakvu sramo20 tu ili muku radi ega velikog i lijepog; ako pak togod opreno, kude ih, jer samo onaj tko je
lo podnosi najveu sramotu bez ikakva lijepa ili dolina cilja. U nekim opet zgodama izostaje
pohvala, ali se podaruje oprost, kad tkogod poini ono to ne treba pod prisilom to nadmauje
ljudsku narav i nitko je ne bi izdrao. Pa ipak, mo- 25 da se na neke ine ne moe prisiliti,
nego prije treba umrijeti pretrpjevi i najvee grozote; jer one stvari koje su Euripidova
Alkmeona primorale da ubije vlastitu mater ine se besmislenim.1 Katkada je pak teko
prosuditi to treba izabrati 30 i po kakvu cijenu i to treba pretrpjeti i radi ega, a jo je tee
ostati pri donesenim odlukama; jer uglavnom stvari koje se oekuju bolne su, a na to se
primorava sramotno je, pa otuda biva da se pohvaljuju ili pokuuju oni to su popustili prisili ili
nisu.
Koje, dakle, ine treba nazvati prisilnim? Uope \\ reeno, onda kad je uzrok u izvanjskim
okolnostima, i kad sam poinitelj tomu nita ne pridonosi; nu stvari koje su po sebi protuvoljne,
ali ih valja izabrati u danom asu i radi neega, i kojima je poelo u poinitelju, po sebi su
protuvolj-ne, a voljne u danom asu i radi neega. Te su vie nalik na voljne ine; jer djelatnosti
pripadaju 5 pojedinostima, a ovdje su pojedinosti voljne. Koje stvari radi kojih valja izabrati
nije lako utvrditi; jer postoje mnoge razlike u pojedinostima. Ako bi tkogod rekao kako su
ugodne i lijepe stvari prisilne (budui da primoravaju izvana), 10 njemu bi sve bile
prisilne, jer radi tih stvari svi ine sve. Onima koji djeluju pod prisilom i pro1 Po grkome mitu (a i u izgubljenom Euripidovu komadu) podmiena ogrlicom, Erifila je
svojega mua Amfijaraja, kralja Argosa, nagovorila poi u pohod sedmorice protiv Tebe.
Znajui da e poginuti, obvezao je kletvom sinove da ga osvete (inae e ih kazniti glad i nee
imati potomaka). Njegov sin Alk-meon je, izvrivi osvetu, ubio Erifilu.
12
tuvoljno njima je bolno, oni pak koji radi ugode i ljepote tima je ugodno; i besmisleno je okrivljavati izvanjske imbenike, a ne samog sebe to im lako postaje plijenom, pa lijepe ine
pripisivati sebi, a one sramotne ugodama. Dakle, prisilno je ono emu je poelo izvana, dok
sam prisilje-nik ne pridonosi nita.
13 Ono to je poinjeno u neznanju to je mimo-voljno;1 dok je protuvoljno samo ono to
izaziva bol i pokajanje; onaj tko poini togod u neznanju i poinjeno mu nita ne zasmeta,

voljno nije poinio, jer nije znao to ini, ali nije ni protu-voljno, jer nije outio bola. Stoga,
onaj tko poini neto u neznanju a pokaje se, ini se pro-tuvoljnim; onaj pak tko se ne kaje,
kako je drukiji, nek je mimovoljan; budui se, naime, razlikuje, bolje da ima vlastito ime.
14
15
Jedno je ini se djelovati s neznanja a drugo poiniti togod u neznanju; onaj tko je pijan ili
rasiren ne ini se da djeluje s neznanja, nego zbog jedne od spomenutih stvari, i to ne znalice,
ve u neznanju. Naime, nijedan nevaljao ovjek ne zna to treba initi a ega se treba
uzdravati, i zbog te pogrjeke ljudi i postaju nepravedni i uope loi; nu 'protuvoljno' jie
svjetuje se rei ako tkogod ne poznaje stvari koje su korisne; jer nije neznanje u izboru uzrok
protuvoljna ina, nego uzrok nevaljalosti; niti pak neznanje openitoga naela (jer zbog toga se
ljudi pokuuju), nego neznanje pojedinanosti, okolnosti i predmeta djelatnosti; u tima su,
naime, i smilovanje i oprost, jer onaj tko ne poznaje koje od toga djeluje protuvoljno.
16 Stoga moda nije zgorega odrediti kakve i kolike su te pojedinanosti: tko je, to ini, radi
ega ili na komu djeluje, katkada i ime (kojim
1 Izvorno ovx %ovmov (t|ot| voluntarium) 'mimo voljno', za razliku od exovaiov
(voluntarium) 'voljno' i axavaiov (involuntarium) 'protuvoljno', to su specifini Aristotelovi
nazivci (o. p.).

15
2
20

25

30

1111 a
oruem), i radi ega (kao to je spas), te kako 5
17
(kao to je polagano i silovito). Dakle, ukoliko nije sumanut, nitko ne bi mogao ne znati sve te
stvari, a isto tako bjelodano i samog djelatelja.
Kako ne bi znao sebe samog? Nu, ovjek moe ne
znati ono to ini, kao to ljudi kau 'kako im se
u govoru omaknulo', ili pak 'kako nisu znali da posrijedi bijahu tajne' (kao to Eshil kaza o sveto- 10
tajstvenim obredima)1, ili 'da ga je otpustio hotei
samo pokazati kako radi', kao onaj s bojnim hitalom. Ili opet moe tkogod pomisliti kako je vlastiti sin neprijatelj, kao ono Meropa2, ili kako je
otrovrho koplje s kuglicom, ili da je kamen plovuac, ili opet hotei spasiti ubiti koga ljekarijom,
ili pak htjeti koga uhvatiti kao u onih koji se
18
rukama rvaju pa ga ozlijediti. Neznanje se
15
moe ticati svih tih okolnosti djelovanja; i onaj tko ne poznaje bilo koju od njih ini se da je postupio protuvoljno, i posebice u onima najvanijim; a najvanijima se ine one okolnosti
same
19
djelatnosti i svrhe. Uz to, da bi se neka djelatnost, zbog toga neznanja, nazvala protuvoljnom, 20
ona mora biti s bolom i u pokajanju.
20
Budui je protuvoljno ono to se zbiva pod pri- 3
silom i zbog neznanja, voljnim bi se inilo ono
emu je poelo u samome poinitelju, koji zna sve
pojedinosti svoje djelatnosti. Isto tako nije umjesno rei da su protuvoljni ini uzrokovani
srdbom
ili udnjom.3 Tako pak, prvo, ni jedno od drugih 25 ivih bia ne bd djelovalo voljno,
a ne bi ni djeca; i drugo: zar nita voljno ne inimo kad
smo u srdbi ili sa udnjom? Ili moda lijepe stvari inimo voljno, a rune protuvoljno?
Ili je to smijeno, jer im je uzrok jedan? Jednako je besmisleno nazvati protuvoljnim one stvari
koje treba udjeti; -ima, naime, stvari
1
Bio je optuen da razotkriva Eleuzinske misterije, ali ga je Areopag oslobodio krivnje.
2
Lik u izgubljenom Euripidovu komadu (Cresphon-tes).
3
Vidi Platon, Zakoni, 863 B.
na koje se treba srditi a i onih koje treba udjeti, kao to su zdravlje i znanje.
Uz to, 30
stvari koje su protuvoljne ini se da su bolne,
dok su one skladne sa udnjom ugodne. I kakva je, to se tie protuvoljnosti, razlika izmeu
sraunatih pogrjeaka i onih poinjenih u

srdbi? Izbjegavati treba i jedne i druge, ali se 1111 b ini da nerazumna uvstva nisu
nita manje ljudska, pa isto tako ni ovjekovi postupci nastali u
srdbi i udnji. Stoga bi bilo besmisleno prikazati ih kao protuvoljne.
II.
Poto je razlueno ono to je voljno i ono to 4 je protuvoljno, valja nam zatim
pretresati o iz- 5 boru, jer se ini pripadnijim kreposti i za prosudbu znaaja primjereniji
od samih postupaka.
Izbor se ini neim voljnim, ali nije isto to i to, jer je 'voljno' ono ire; naime, voljno je zajedniko djeci i ostalim ivotinjama, a izbor nije; mi asovite postupke nazivamo voljnima, ali
ne i
izabranim. Oni to kau kako je izbor udnja ili 10 srdba ili elja ili kakvo mnijenje ne
ini se da pravo kazuju. Jer izbor nije zajedniki i nerazumnim stvorovima, ali jesu udnja i
srdba. Neuzdran ovjek djeluje udei, ali ne i birajui, dok uzdran opet djeluje prema izboru, a ne
prema
udnji. Zatim, udnja je oprena izboru, ali nije 15 udnja udnji. udnja se tie ugode i
bola; izbor
opet ni ugode ni bola. A izbor je jo manje srdba; jer postupci u srdbi najmanje su prema izboru. Isto tako nije ni elja, iako joj se ini bli20 zim; naime, izbor se ne tie nemogunosti, pa ako bi tkogod rekao da ih izabire, inio bi
se suludim; doim postoji elja za nemoguim stvarima,
kao za besmrtnou. Uz to, elja se tie i stvari koje nikako sam elitelj ne poinja, kao da pobijedi kakav glumac ili natjecatelj; a nitko ne bira takve stvari, nego one o kojima misli da mogu
biti 25
po njemu samome. I dalje, elja se vie tie svrhe, a izbor sredstava koja slue svrsi, kao to je
kad elimo biti zdravi, a izabiremo ono po emu emo biti zdravi, i elimo biti blaeni i kaemo
da jesmo, ali je neprikladno rei 'kako izabiremo da budemo takvi'; uope se ini da se izbor
tie
10
onih stvari koje su u naoj moi. Isto tako, izbor 30
nije ni mnijenje, jer se ono tie svih stvari, nita
manje onih vjenih i nemoguih kao i onih to su
u naoj moi. Ono se razluuje po istini i lai, a ne po loem i dobrom, doim izbor vie upravo
11
prema tima. Nitko i ne kae da je izbor istovjetan s mnijenjem uope; ali nije ni s pojedinim 1112 b
mnijenjem; jer izabirui dobre ili loe stvari mi
smo stanovita znaaja, a ne po svojim mnijenjima. Izabiremo prihvatiti ili izbjei koju od dotinih stvari, dok mnijemo to je koja stvar, komu
je prikladna i kako; i zaista ne mnijemo da li
togod prihvaamo ili izbjegavamo. Izbor se po- 5 hvaljuje prije zbog onoga to treba uiniti
nego zbog toga to je ispravan po sebi; a mnijenje zbog sklada s istinom. Izabiremo one stvari o
kojima najbolje znamo da su dobre, a mnijemo o stvarima koje zacijelo ne znamo; i ini se kako nisu
isti ljudi to izabiru najbolje i mniju o njima naj- 10
bolje, nego neki i bolje mniju, ali zbog poroka izabiru ono to ne treba. I nije vano ako mnijenje prethodi izboru ili ga prati; naime, to i ne razmatramo, nego je li izbor isto to i kakvo mni-

jenje. Dakle, to je izbor i kakva je stvar, budui da nije ni jedna od onih navedenih? ini se
neim voljnim, ali sve to je voljno nije i izabirano. Da
li je ono to je unaprijed promiljeno? Jer izbor 15 biva po razboru i razumu. I samo ime ini
se naznauje 'ono to treba izabrati prije drugih stvari.'1
III.
Promilja li se o svemu i moe li se o svemu 5
promiljati, ili pak o nekim stvarima nema promiljanja? Isto tako, predmetom promiljanja ne
20 treba nazvati ono to bi smislio tkogod sumanut
ili pomaman, nego ono o emu bi promislio onaj tko ima pameti. O vjenim stvarima nitko ne
promisija, kao o samom svemiru ili kako su nesu-mjerni prijekutnica (dijagonala) i stranica
etverokuta, ali isto tako ni o stvarima to su u gibanju, i uvijek na isti nain, bilo po nunosti bilo po
naravi bilo zbog kojega drugog uzroka, poput suncostaja i Sunevih ishoda; a ni o onima to se
25
dogaaju sad ovako sad onako, poput sua ili
kia; ni o onome to se dogodi sluajem, kakav je nalazak blaga. Nu ne promilja se ni o svim
ljudskim stvarima, kao to nitko od Lakedemo-naca ne promilja o tome kako bi Skiti najbolje
upravljali dravom; jer ni jedna od tih stvari ne
biva po nama samima. Promiljamo o onim stva- 30 rima koje su nama u moi i koje su
ostvarive;
a te i jesu koje su ostale. Narav, nunost i sluajnost ini se da su uzroci, te jo um, i sve to je
po ovjeku. Svi ljudi promiljaju o onim stva8
rima koje sami mogu poiniti. A nema promiljanja ni o tonim i neodvisnim
znanostima, kao 1112 b o slovima (jer ne dvoumimo kako ih treba pisati),
nego promiljamo o onim stvarima koje bivaju po nama, i ne uvijek istim nainom, kao o
zdravstvenim i novanim poslovima i vie o kormilar-skoj nego o tjelovjebenoj vjetini,
ukoliko je 5
9
manje razraena, te jednako i o ostalima, i vie
10
to se tie umijea nego znanosti, jer o prvima
vie dvoumimo. Dakle, promiljanje se tie stvari
koje se tako uope dogaaju, a nejasno je kakve
e ispasti, i gdje su stvari neodreene. Stoga, kad
je posrijedi togod krupno, pozivamo druge da 10 nas svjetuju1, ne vjerujui da bismo sami
uzmogli primjereno odluiti.
11
Mi ne promiljamo o svrhama, nego o sredstvima radi tih svrha. Jer niti lijenik promilja da
li e lijeiti, niti govornik da li e uvjeravati, niti
1 Sama grka rije npoaipemg znai i nakana i odluka i svrha i volja, a najee izbor (kako se
ovdje redovito i prevodi), dok je korijensko znaenje 'biranje neega prije ili radije nego ega
drugog', to istie i sam Aristotel (o. p.).
Izvorno uzimamo druge kao svjetnike, gdje gr. ovuPovAog, znai savjetnik, upravo kao to
i fiovAcva) (koje ovdje prevodimo kao promiljam) znai svjetlijem, vijeam, smiljam,
promiljam, i u oba sluaja prema sebi samome i prema drugima susree se stapanje i
prelijevanje znaenja svjetovati se i promiljati, uz odluivati (o. p.).

dravnik hoe li uspostaviti zakonitost, niti bilo tko drugi o samoj svrsi. Nego, postavivi svrhu
15 razmatraju kako i ime da je postignu. Ako se ini da se moe postii s pomou vie
sredstava, razmatraju kojim od njih najlake i najbolje; ako se pak postie samo jednim,
razmatraju kako e se ona njime postii, a zatim kojim drugim ovo sredstvo, sve dok ne stignu
do prvog uzroka, koji je posljednji u samom iznalaenju. ini se da pro- 20
miljatelj istrauje i razluuje na reeni nain kao da je posrijedi geometriki lik1 (a svako
istraivanje i nije promiljanje kao u matematici ali svako promiljanje jest istraivanje), i
ono to je posljednje u razludbi (analizi) prvo je u postajanju. Ako, zatim, naiu na nemogue, odustaju
kao kad treba novaca a ne mogu se nabaviti ; 25 nu ako se ini mogue, pokuavaju
djelovati. Mogue su one stvari to se mogu postii po nama samima, a i one to su po naim
prijateljima nekako su po nama, jer je samo poelo u nama. I
pokatkad se istrauju orua, pokatkada njihova poraba, a slino i u preostalima: katkada kojim
30
sredstvom, katkada kako ili s pomou koga. Dakle, kao to je reeno, ini se da je ovjek
poelo djelatnosti; i dok promiljanje biva o stvarima koje ima uiniti, djelatnosti su radi neega
drugog. Dakle, ne promilja se o svrsi, nego o sredstvima radi svrhe. Isto tako ono se ne tie pojedinosti, kao je li to kruh i da li je peen kako 1113 a treba, jer to pripada sjetilnom opaanju.
Bude li
se naime uvijek promiljalo, otii e se u beskonano.
17
Promilja se o onome istom to se i izabire,
osim to je izabrano ve odreeno; naime, izabrano je prosudbom promiljanja. Jer svatko pre- 5
staje istraivati kako e djelovati, im je vratio
poelo u sebe sama, u dio' koji njime upravlja,
a koji je onaj to izabire. Vidi se to i u starim dravnim naelima, koja predoi Homer: kraljevi
su objavljivali puku ono to ve bijahu izabrali.
Budui je birano a po nama samima ono to promislivi udimo, i izbor e biti
promiljena 10 udnja za stvarima koje su u naoj moi. Jer sudei poto smo promislili,
udimo u skladu s promiljanjem. Neka to u ocrtu bude izbor, te kojih se stvari tie i da je o sredstvima radi svrhe.
IV.
Ve je reeno2, kako je elja radi neke svrhe;
6 nu dok se jednima ini da je radi
dobra, drugima je radi prividna dobra. Onima koji kau kako
je dobro ono to se eli dogaa se, ako tkogod ne izabere pravo, da ono to eli nije eljeno (jer
ako e biti eljeno, mora biti i dobro, dok bijae
loe, ako se tako zbilo), a onima to kau kako 20 je eljeno prividno dobro nita nije po
naravi eljeno, nego samo kako se svakomu ini, pa je tako razliito razliitim ljudima, te,
ako se tako
zadesi, i ono opreno. Ako se te stvari ne dopadaju, moda valja rei da openito i prema istini
ono eljeno je i dobro, ali svakomu pojedince ono prividno; pa je valjanu ovjeku eljeno pre25 ma istini, a loemu prema sluaju, kao to je i s tijelima: stvari koje su prema istini zdrave
takve su onima dobra zdravlja, dok su to bolesnicima neke druge; a slino je i s gorkim i
slatkim, toplim i tekim i sa svime drugim; jer valjan ovjek prosuuje ispravno sve stvari, i
istina mu se 30

pokazuje u svakoj pojedinoj. Jer svako stanje ima vlastite lijepe i ugodne stvari, i valjda se valjan ovjek najvie i razlikuje po tome to vidi istinu u svakoj od pojedinih stvari, budui njihovim pravilom i mjerilom. U veine obmana ini se nastaje zbog ugode, jer iako to nije, ini
se
dobrom. I stoga izabiru ono ugodno kao dobro, u 13 b a bol izbjegavaju kao zlo.
Rije je o rjeavanju geometrijskog zadatka. Prvo se pretpostavi stanoviti geometriki lik, a
zatim se istrauje to mu odgovara, sve dok se ne doe do lika koji se moe izraditi, pri emu je
posljednji korak u analizi prvi u procesu rjeavanja.
To jest: razumni dio due.
1111 b 26.
V.
Dakle, budui je svrha ono eljeno, a sredstva 7 svrhe ono o emu se promilja i to se
izabire, djelatnosti koje se toga tiu bit e prema izboru 5
2
i voljne. Provedbe kreposti tiu se sredstava. Stoga je krepost u naoj moi, upravo kao i
porok. Jer u kojim stvarima od nas ovisi djelovati u tima od nas ovisi i ne djelovati, i gdje
moemo odustati tu moemo i pristati; pa tako, ako je u naoj moi initi ono to je lijepo, u
naoj e moi biti i ne initi ono to je runo, te ako je
u naoj moi ne uiniti ono to je lijepo, isto e 10 tako biti u naoj moi uiniti ono to je
runo.
Dakle, ako od nas ovisi initi lijepe i rune stvari, a isto tako i ne initi ih i rekosmo da to
znai biti dobar ili lo onda je u naoj moi da buderao estiti ili nevaljali. Izreka kako 'nitko nije hotimice opak, niti je nehotice blaen'1 ini se
15 dijelom lana a dijelom istinita; jer nitko nije nehotice blaen, ali nevaljalost je voljna. Inae se mora oprovri upravo reeno, te porei da je
ovjek poelo ili roditelj svojih ina kao i svoje djece.
Nu ako su te stvari bjelodane i ne moemo ine, 20 kojima su poela u nama, svoditi ni na
kakva druga poela, onda su dotini u naoj moi i voljni.
7
O tima ini se svjedoe i posebnici u vlastitim postupcima i sami zakonodavci: oni vre
kaznu i odmazdu nad poiniteljima opaina (osim onih uinjenih pod prisilom ili u neznanju,
gdje sami nisu krivi), dok aste one koji poinjaju lijepa 25 djela, kao da hoe jedne potaknuti a
druge sprijeiti. Doim nitko ne pobuuje da se poinjaju stvari koje ne ovise o nama i koje
nisu voljne,
jer nita ne koristi nagovarati da komu ne bude toplo, da ga ne boli, da ne gladuje ili bilo to
drugo slino, jer emo te osjeati unato tome.
8
Zapravo, ovjeka kanjavaju zbog njegova nezna- 30 nja, ako se ini da je kriv za to
neznanje, kao to
se pijancima kazna udvostruuje2, jer je poelo
Izreka je vjerojatno Solonova. Prema Pitakovu zakonu.
u samome ovjeku; naime: mogao je ne opiti se, i pijanstvo je uzrok neznanja. Isto tako kanjavaju one koji ne znaju togod u zakonima, koje treba znati i koje nije teko, a isto tako i u osta9 lim stvarima, gdje se ini da ne znaju iz nehata, 1114 a i u njihovoj je moi da ne budu
neupueni, jer su sposobni potruditi se.

10 Ali ovjek je moda takav da se ne trudi. Pa ipak, ljudi postaju takvima svojom krivicom ivei rasputeno, te postaju nepravedni i razuzdani 5 provodei se u varanju ili pijanenju i
slinome; naime, takvima ih ine njihovi pojedinani poli stupci. To se vidi po onima to se
vjebaju za kakvo natjecanje ili pothvat; ti se neprestance trude. Stoga ne znati kako po djelovanju u pojedinim stvarima nastaju udoredna stanja znaajka
je 10
tupa ovjeka. A besmisleno je postaviti da nepravedan ovjek ne eli biti nepravedan ili
razuzda-nik razuzdan. I ako tkogod ne neznalice ini ono po emu e biti nepravedan, onda on
biva hotimice nepravedan, ali ne znai da e ushtjedne li prestati da bude nepravedan i postati
pra- 15 vedan, upravo kao ni bolesnik zdrav; ak ako se dogodilo i da hotimice boluje, ivei
neuzdrljivo i ne sluajui lijenike. Dakle, neko je mogao ne biti bolestan, ali kad je to
jednom proputeno, vie ne, kao to se ne moe natrag vratiti ve baen kamen, iako u
ovjekovoj moi bijae i podii ga i baciti, jer poelo (ina) bilo je u njemu. Tako isto,
nepravednu i razuzdanu ovjeku u poetku bijae mogue da ne postanu takvi, i stoga su
hotimino takvi; a postavi takvima nije 20 mogue da ne budu takvi.
15
I nisu samo nedostaci due voljni, nego u nekih
i oni tjelesni, zbog kojih ih i korimo. Jer nitko ne
kori one koji su runi po naravi, nego one to su
takvi zbog nevjebanja i nemara. Isto tako i kad
je netko slab i bogalj. Nitko ne bi korio onoga
to je slijep od naravi, od bolesti ili od udarca,
nego bi ga prije alio, dok bi svatko pokudio onoga to je oslijepio od opijanja vinom ili sline
16
razuzdanosti. Dakle, to se tie tjelesnih nedosta4 NIKOMAHOVA ETIKA
49
taka, kore nas zbog onih koji su u naoj moi, a ne zbog onih koji nisu. Ako je tomu tako, i to
se tie ostalih nedostataka korit e nas zbog onih 30
17
koji su u naoj moi. Nu, moe tkogod rei kako
svi ljudi tee prividnomu dobru, samo to nemaju
vlasti nad tim prividom1, nego kakav je tko takva
mu se svrha priinja. Stoga, ako je svatko nekako 1114 b odgovoran za svoje (udoredno)
stanje, onda e nekako biti odgovoran i za privid; ako pak nije, onda nitko nije kriv za svoje
zlodjelo, nego to ini zbog nepoznavanja svrhe, mnijui kako e tima postupcima postii ono
to mu je najbolje, a tenja svrsi ne biva po vlastitome izboru, nego se treba roditi kao s nekim
vidom kojim se ispravno prosuuje i izabire dobro prema istini, i po naravi je sposoban tko je
time lijepo nadaren. To je ipak i najvee i najljepe, neto to se od drugoga ne moe ni dobiti ni
nauiti, nego 10 kako se tko s time rodio tako e i imati; i biti dobro i lijepo tako darovit bit e
savrena i istinska naravna sposobnost. Ako je to istinito, kako
e krepost biti vie voljna negoli porok? Jer jednako obojici, i dobromu i loemu, svrha se
pokazuje i postavlja po naravi, ili bilo kojim drugim 15 nainom, i bilo to inili, ljudi ine
povezujui to
s njom. Dakle, bilo da se svrha, pa kakva god da je, ne pokazuje pojedincu po naravi, nego
togod i od njega ovisi, bilo da svrha jest naravna, budui da valjan ovjek ostale stvari ini

voljno, krepost je voljna, te e i porok biti nita manje voljan. Naime, i u loa ovjeka ima isto
toliko 20 onoga to je do njega u njegovim djelatnostima,
ako i ne u samoj svrsi. Stoga, kao to je reeno, ako su kreposti voljne (pa ako smo sami nekako
suodgovorni za svoja stanja, i prema tome kakvi
ve jesmo takvu svrhu i postavljamo), i poroci 25 e biti voljni, jer je posrijedi isto.
21
Dakle, to se tie kreposti openito izloismo 8
njihov rod u ocrtu: da su srednosti i da su stanja, da onim djelatnostima kojima su nastale tima se i promiu po sebi samima, da su u naoj
moi i voljne, i to tako kako nalae ispravno na22
elo. Ali djelatnosti nisu jednako voljne kao i sta- 30
nja; djelatnosti su u naoj moi od poetka sve
do kraja, jer znamo pojedinosti; a od stanja samo poetak, jer nastavak u pojedinostima nije
1115 a poznat, kao ni u bolesti, ali budui da bijae u naoj moi posluiti se njima ovako
ili onako, zbog toga su i stanja voljna.
23
Nego, vraajui se opet pojedinim krepostima, 9
recimo koje su, ega se tiu i kako. Odmah e 5
biti jasno i koliko ih ima. I to prvo o hrabrosti.
VI.
Ve je pokazano1 kako je ona srednost izmeu
straha i drskosti. Bjelodano je da se straimo strahota, a one su, openito reeno, zla; zbog toga
se strah i odreuje Icao iekivanje zla. Mi se, 10 naime, bojimo svih zala, kao to su
sramota, siromatvo, bolest, neimanje prijatelja, smrt, ali se
ini kako se hrabra ovjeka ne tie sve to; nekih od tih stvari i treba se bojati i lijepo je, dok je
runo ne bojati dh se, kao npr. sramote; onaj tko je se boji smjeran je i pristojan, onaj tko je se
ne boji taj je besraman. Nu i takvoga neki, u 15 prenesenom znaenju, nazivaju hrabrim, jer ima
neto slino hrabromu, jer je i hrabar ovjek nebojazan. Isto se tako ne treba bojati ni siromatva ni bolesti, niti uope onoga to nije od opaine i nije po samome ovjeku. Ali i onaj tko je nebojazan u tima nije hrabar. Pa ipak i o takvome kaemo da je hrabar prema slinosti; jer neki 20 koji su plaljivi u ratnim pogibeljima
dareljivi
su i bez straha podnose gubitak novca. Isto tako nije straljivac onaj tko se boji nasilja prema
djeci i eni ili zavisti ili ega slinog; niti je opet hrabar ako se ne plai bievanja koje
oekuje.
Po kojima je onda strahotama hrabar? Da li po onim najveima? Jer od njega nije nitko
izdrlji- 25 viji pred grozotama. A smrt je najstranija od
1 Izvorno q)avraaia (itnaginatio), privid, mata, predodba.
1107a 33b4
svega; ona je kraj, i ini se kako mrtvomu vie
nema ni dobra ni zla. Ali ini se da se ni smrt ne tie hrabra ovjeka u svakoj prilici, kao na
moru ili u bolesti. U kojima onda okolnostima? Da li u onim najkrasnijim? A takve su smrti u
30
boju. Dakle, u najveoj i najkrasnijoj pogibelji. S time se slau poasti prema palima i u
drava-

ma i u samovladara.' U pravome smislu, dakle, rei e se da je hrabar onaj tko je neustraiv pred
krasnom smru, i bliim prijetnjama koje smrt donose, a takve su okolnosti najvie u ratu.
Ali i na moru i u bolesti hrabar je ovjek neus- 35 traiv, samo ne onako kako pomorci; jer
jedni su 1115 izgubili nadu u spas i mrska im je takva smrt2,
dok su drugi puni nade zbog svojeg iskustva. Isto tako hrabrost se pokazuje ondje gdje se moe
braniti ili gdje je krasno poginuti; ali takvoga niega nema u ovakvim propastima.
VII.
Strahota nije ista svima ljudima; ali ima stra- 10 hota koje nadilaze ovjeka. Takvo
neto je stra-hotno svakomu tko ima pameti. One strahote koje ovjek moe podnijeti razlikuju
se veliinom i stupnjem, kao i stvari koje ulijevaju smjelost.
Onaj tko je hrabar neustraiv je kao ovjek. Da- 10 kle, on e se plaiti takvih stvari, ali e ih
podnijeti kako treba i kako naelo nalae, a radi onoga to je krasno, koje je i svrha kreposti. Zatim, tih se moe plaiti vie ili manje, i bojati se kao
strahota onih stvari koje to nisu. A od tih pogrje- 15 aka jedne nastaju kad se boji onoga ega
ne treba, druge kako ne treba, tree kad ne treba i slino; a isto je tako i sa stvarima koje
ulijevaju
smjelost. Dakle, ovjek koji se boji onoga ega treba i zbog ega treba, i to izdrava, te onako
kako treba i kad treba, taj je hrabar; jer onaj tko je hrabar i osjea i djeluje po zasluzi i kako naelo nalae. A svrha je svake djelatnosti sklad s 20 odgovarajuim stanjem. Hrabromu je
hrabrost ono lijepo, a takva je i svrha. I svaka se stvar od1
2

To jest: u republikama i monarhijama.


To jest: smrt u brodolomu.

b
reuje svojom svrhom. Stoga zbog onoga to je lijepo hrabar izdrava i poinja ono to je u
skladu s hrabrou.
7
Od onih to pretjeruju onaj tko je takav u neu-straivosti nema imena (ve smo prije1
rekli ka- 25 ko su mnoga stanja bezimena); meutim, bio bi
ili pomamnik ili beutnik onaj tko se niega ne plai, 'ni potresa ni valova'2 kakvi kau da su
Kelti; onaj tko pretjeruje u smjelosti drzak je
8
prema strahotama. Ali ini se da je drznik i hvas-tavac i prijetvoran prema hrabrosti; jer
kakav 30 hrabar ovjek jest prema strahotama, drzak eli
da se pokae; pa u emu moe u tome ga i oponaa. Stoga i jesu mnogi od njih drskoplaljivi,

jer pokau drskost u takvim zgodama, ali ne izdre strahote. Onaj tko pretjeruje u strahu taj je
straljivac; on se boji i onoga ega ne treba i kako ne treba, i prate ga sve ostale sline znaajke.
Njemu, uz to, manjka smjelosti, ali je uo- 35 ljiviji po pretjerivanju u sluajevima bola. Stra1116
U ljivac je, dakle, nekakav beznadnik, jer se svega strai. Doim hrabar je opreka tome.
Naime, smje12 lost je puna dobre nade. Dakle, straljivac, drznik i hrabar ovjek tiu se istih stvari, ali se raz- 5 liito odnose prema njima; dok ona dvojica
pretjeruju i manjkaju, trei posjeduje sredinu, kao to i treba; drznici su prenagli, i ustri su
prije pogibelji dok u njima odstupaju, a hrabri su na samome djelu hitri, a prije toga smireni.
11
13 I tako, kao to je reeno, hrabrost je srednost u odnosu prema stvarima to ulijevaju smjelost
i strah, a u iznesenim okolnostima;3 i ona izabire i izdrava jer je lijepo uiniti tako, ili jer je
ru1
1107 b. 2.
2
Vjerojatno navod nekog stiha. Inae u Aristotela se nalazi (Eud. etika, 1229 b 28): Kao
to se Kelti laaju oruja i stupaju protiv valovlja. Moda je odjek toga i Shakespearov izriaj:
suprotstavit se orujem moru nevolja (prema H. R.).
3
Naime, u ratu.

a
no ne uiniti. Doim umrijeti, kako bi se izbjeglo
siromatvo ili ljubav1 ili togod bolno, nije svojstvo hrabra ovjeka, nego prije straljivca, jer
slabost je bjeati od nevolja, i takav se ubija ne
zato to je to lijepo, nego da izbjegne zlo. 15

VIII. Dakle, hrabrost je neto takvo, ali se tim imenom naziva i pet ostalih vrsta. Prva je
graanska hrabrost, koja je i najvie nalik zbiljskoj hrabrosti. Graani2 ini se podnose
pogibelji i zbog zakonskih kazni i zbog grdila i zbog poasti; stoga 20 se najhrabrijima ine oni
narodi meu kojima su
2
straljivci neasni a hrabri muevi aeni. Takve i Homer pokazuje, kao ono Diomeda i
Hektora: Prvi e na me ruglo Polidamas odmah oborit.3 Dok Diomed kae:
Jerbo e Hektor rije med Trojcima kazati 25
jedno:
'Tidejev sin je bjeei od mene .'4
A to je najslinije hrabrosti koju smo ranije izlo-ili5, jer nastaje zbog kreposti; zbog srama i u
udnji za onim to je lijepo (naime: za au) te u izbjegavanju pogrde, koja je runa. Mogao bi tkogod svrstati tu i one koje na to primoravaju
njihovi za- 39 povjednici; ali ti su gori, jer ne postupaju tako zbog srama nego zbog straha, i ne
izbjegavaju ono to je sramotno, nego ono to je bolno; te, naime, prisiljavaju njihovi
gospodari, kao to ini Hektor:
Koga li opazim to dri se dalje od boja.
Taj e jedva umai psima.6 35
5 Isto tako ine i om to postavljaju vojnike ispred
sebe, te ih udaraju ako uzmiu', ili ih svrstavaj'u 1116 b ispred rovova i slinog; svi ih, naime,
primoravaju. A hrabar treba biti ne zbog prisile, nego jer je to lijepo.
g ini se i da je iskustvo stanovitih pojedinosti hrabrost; otuda je Sokrat mislio da je hrabrost
znanje.2 To svojstvo razliiti ljudi pokazuju u raz- 5 liitim pogibeljima, a ratnici plaenici u
onim ratnima. ini se, naime, da u ratu postoje i mnoge lane pogibelji, koje ti najbolje uviaju,
te se
n oni ine hrabrima, budui da ostali ne znaju to je posrijedi. Zbog iskustva su sposobni
najvie nauditi a sami ne trpjeti gubitka, jer su kadri sluiti se orujem, a i imaju takvo koje e
biti 10 najdjelotvornije i za napadaj i za obranu; stoga
g se bore kao naoruanici s nenaoruanima i kao uvjebani natjecatelji s nevjeama, jer i na takvim natjecanjima ne bore se najbolje oni najhrabriji, nego koji su najsnaniji i imaju najbolja ti9 jela. Ali vojnici plaenici postaju straljivci kad 15 pogibelj postane pregolema te kad su
nadmaeni mnotvom i bojnom opremom; oni prvi bjee, dok vojnici graani ostajui umiru,
kao to se i dogodilo kod Hermesova hrama.3 Ovima je sramotno bjeati i radije izabiru i smrt
negoli takav spas; 20 oni su se prvi od poetka izlagali pogibelji vjerujui da su jai, a kad
spoznaju pravo stanje, bjee bojei se smrti vie negoli sramote. Doim 10 hrabar ovjek nije
takav.
1
Posrijedi je vjerojatno neusliaana ili neuspjela ljubav.
2
To jest: graani kao vojnici.
3
Ilijada, XXII. 100 (Prijevod T. Mareti). Hektor opisuje to e se dogoditi odbije li
Ahilov izazov.
4
Ilijada, VIII. 148, 149 (Prijevod T. Mareti).
5
U poglavljima 6, 7.
4 Aristotelov navod iz Ilijade (koji se ovdje doslovno prevodi) netoan je, i sliniji je
Agamemnonovim rijeima (Ilijada, II 3913) A kog opazim ja, da daleko od drugih
hoe/Kod laa uzvitijeh da ostane, nee mu biti/Prilike, od ptica Ije ni od pasa ne e utei

negoli Hektorovim (Ilijada, XV, 34&51): Koga od laa ja daleko spazim na strani/... nee na
lomai spalit.. ./Ve e ga mrtva psi razderati pred gradom naim. (Prijevod T. Mareti).
1
Vidi Herodot (VII, 223).
2
Platon Lahet (195, 199), Protagora (350, 360).
3
Rije je o bitki kod Koroneje (u svetome ratu 353 pr. Kr.) kad su se graani dotinoga
grada, poto su ih napustili njihovi saveznici i plaenici, borili sve do smrti.
I gnjev se svrstava kao hrabrost. Dri se da su hrabri oni to djeluju zbog gnjeva, poput zvijeri
25 to jure na one koji ih ranie, jer su i hrabri ljudi razgnjevljeni. Gnjev je, naime, najrevniji
smuti u pogibelj, pa je otuda i u Homera 'i snagu gnjevu pridoda', 'te srdbu i gnjev probudi', 'i
ljutu srdbu na nosnice potjera' i 'uzavre mu krv.'1 Svi ti izrijeci ini se oznauju buenje i
navalu gnje-H va. Meutim, hrabri ljudi djeluju zbog onoga to 30 je lijepo, a gnjev im pomae;
zvijeri opet zbog bola; tako ine jer su ili ranjene ili preplaene, jer ako su u umi (ili pak u
movari), one i ne prilaze. Stoga nije hrabrost puko srljanje u pogibelj, izazvano bolom i
gnjevom, ne predviajui opasnosti, jer onda bi bili hrabri i izgladnjeli magarci, 35 kad ni pod
udarcima ne ostavljaju krmivo. A i preljubnici zbog poude poinjaju mnoge drskosti. 1117 a
12
(Dakle, nisu hrabri oni koje bol ili gnjev nagoni
na pogibelji). I jo najnaravnijom ini se ona koja
je zbog gnjeva, te se uzima kao hrabrost ako ima
izbor i cilj. I ljudi kad se srde ute bol, a kad se 5
svete ugodu. Koji se tako bore borbeni su, ali nisu
hrabri; oni toga ne ine radi ljepote, niti kako
naelo nalae, nego zbog strasti; pa ipak imaju
neto blizo hrabrosti.
*4
13
Ali ni oni samopouzdani nisu hrabri; budui su
esto i mnogo pobjeivali, oni se osmjeljuju u 10
pogibeljima; takvi su nalik na hrabre, jer su i
jedni i drugi smioni; nu hrabri su smioni zbog
onoga to je ve prije reeno2, a ovi zbog toga
to mniju kako su najjai i ne mogu nita pretrpjeti. Tako se isto ponaaju i pijanci, jer postaju samopouzdani. A kad im se ne dogodi tako, 15
onda bjee; dok znaajka hrabroga bijae izdrati stvari koje ovjeku jesu i ine se strahotama,
i to je lijepo uiniti, a sramotno ne uiniti. Stoga
1
Posrijedi su netoni navodi iz Homerova djela (vidi Ilijada, XIV, 151; XVI 529 i Odiseja
XXIV 318), osim posljednjeg izriaja, koji se i ne nalazi u Homera, nego u Teokrita (XX, 15).
2
1115 b 1124.
15
se ini svojstvom hrabrijeg ovjeka biti neustraiv i neuznemiren vie u nenadanim uzbunama
negoli u onim predvienim; takav in vie proizlazi iz udorednog stanja, jer je manje po pripravi. Naime, predviane stvari mogu se birati
prema proraunu i pravilu, a one iznenadne pre- 20

ma stanju znaaja.
Hrabrima se ine i oni koji su takvi neznalice i nisu daleko od onih samopouzdanih, ali su od
njih utoliko gori to nemaju dostojanstva, koje ti imaju. Stoga samopouzdani izdravaju neko
vrijeme; doim ovi prevareni kad spoznaju ka- 25 ko je drukije negoli predmnijevahu
daju se u bijeg, kao to se dogodilo Argivcima kad se ono dohvatie s Lakedemoncima mislei
da su Sikio-njani.1
Tako je, dakle, reeno i o onima koji jesu hrabri i o onima koji se ine hrabrima.
IX.
Iako se hrabrost bavi smjelou i strahom, ne 12 tie se obojega podjednako, nego
vie strahota; jer onaj tko je pri takvima neuznemiren i ponaa 30 se prema njima onako kako
treba taj je vie hrabar od onoga to je takav prema stvarima koje
ulijevaju smjelost. Naime, kao to je reeno,2 zbog toga to podnose stvari koje su bolne i
nazivaju se hrabrima. Stoga hrabrost ukljuuje bol, i s pravom se pohvaljuje; jer tee je
podnijeti stvari
koje su bolne negoli odustati od ugoda. Pa ipak 35 bi se moglo initi kako je svrha hrabrosti
ugodna, 1117 b ali je prikrivena popratnim okolnostima, kao to biva i u natjecateljskim
borbama; jer akaima je svrha ugodna, vijenac i poasti; dok je bolno primati udarce budui
su ljudi od mesa, i to vrijea, uza sav napor. I kako su takve stvari mno- 5 ge, sam cilj, jer je
malen, ini se da nema u sebi
niega ugodnog. Ako je tako i sa hrabrou, smrt
1
Rije je o bitki na Dugome Zidu kod Korinta, 392 pr. Kr. (Ksenofon, Hellenica, IV,
4.10.).
2
1115b 713.
i rane hrabromu e biti bolne unato vlastite volje, ali on e ih podnijeti jer je lijepo uiniti tako,
a runo ne uiniti. I to vie posjeduje potpunu
krepost te to je blaeniji, vie e ga boljeti zbog
10 smrti; jer takvomu je najdragocjenije
ivjeti, i on
znalice gubi najvee od dobara, to nanosi bol. Nu on nije nita manje hrabar, dapae je i jo
vie, jer izabire ono to je lijepo u ratu naprama svemu tome. Dakle, pri svima krepostima
djelo- 15 vanje ne prua ugodu, osim ukoliko se njime ne dosegne svrha. Meutim, nita ne
prijei da najbolji vojnici i ne budu takvi, nego oni to su slabije hrabri, te nemaju nikakva
drugog dobra,
jer oni su pripravni na pogibelji i prodaju vlastiti ivot za malen dobitak. Nek je toliko dosta
7
o hrabrosti. Iz reenoga nije teko, u ocrtu, do- 20 kuiti to je ona.
X.
Nakon hrabrosti govorimo o umjerenosti; jer 13 te se ine krepostima nerazumskih
dijelova due. Rekli smo,1 da je umjerenost srednost u odnosu 25 prema uicima, jer se
manje i na drugi nain bavi bolovima; a meu tima se pojavljuje i razuzdanost. Odredimo sada kojih se uitaka one tiu. Valja razluiti one duevne od tjelesnih. Tako
astoljublje i ljubav za znanjem; pri obojem ovjek uiva u onome to ljubi, a koje se nita ne
doimlje tijela, nego prije uma; one koji se bave 30 takvim uicima ne nazivaju ni umjerenim ni
razuzdanim. A isto tako ni ostali koji se bave uicima to nisu tjelesni; one koji ljube prie ili su
sami radi govorljivci, te provode dane raspredajui o dogaajima, nazivamo priljivcima ali ne
razuzdanicima, kao ni one to ale zbog gubitka 35

novaca ili prijatelja. Dakle, umjerenost se tie


1118 a tjelesnih uitaka, ali ne ni svih
tih. Oni to uivaju u vievinama, kao to su boje, risarije i slikarije, ne nazivaju se ni umjerenim ni razuzdanim, ini se, meutim, moguim da se i u tima
5
4
uiva i onako kako treba i previe i premalo. Isto je tako i sa stvarima koje se tiu
sluanja; one
1107 b 46.
to pretjerano uivaju u glazbi ili u glumi ne nazivamo razuzdanim, kao ni umjerenim one
koji
to ine kako treba. A slino je i s onima to se tiu mirisa, osim pripadno.1 One to uivaju u
10 vonjevima jabuka, rua ili kadiva ne nazivamo razuzdanim, nego prije one to uivaju u
mirisu pomasti ili slasna zalogaja; razuzdanici uivaju u
tima jer ih podsjeaju na uene stvari. Moe se vidjeti kako i ostali, kad su gladni, uivaju u
mirisima jestvina. Nu uivati u tima svojstvo je 15 razuzdana ovjeka; njemu su one
uevine.
7
A u drugih ivotinja nema takva uitka s pomou sjetila, osim pripadno. Psi ne uivaju
u vo-njevima zeeva, nego u jedenju, dok je vonj samo obavijestio sjetila; isto tako ni lav u
muku vola, 20 nego u jedenju; on je po mukanju outio da je
vol blizu, pa se ini da uiva u samome glasu; isto tako ni zbog toga to vidi ili kadano divlju
g kozu il jelena rogatog nae,2 nego to e mu to biti jestivo. Dakle, umjerenost i
razuzdanost tiu se onih uitaka koji su zajedniki i ostalim ivo- 25 tinjama, te se otuda
ine ropskim i zvjerskim.
9 Takvi su opip i okus. Nu okus se tu, ini se, koristi malo ili nikako; posao je okusa prosudba
okusnina, kao to ine kuai vina i zainiteljd jela; ali jedva da uivaju u tome, ili barem ne
razuzdanici, nego u slasti, koja sva nastaje po 30 opipu, i pri jelu i pri pilu i u onome to se zove
10
spolna naslada. Stoga i jest nekakav sladokusac5
poelio da mu vrat postane dulji od dralova, to
znai da je uivao u samome opipu. Stoga je sje- j j
tilo uz koje je vezana razuzdanost ono to je najvie zajedniko; a ini se da je s pravom ukorno,
jer nam pripada ne kao ljudima, nego kao ivoti11
njama. Uivati u tim stvarima i najvie ih ljubiti
ivotinjski je. Tu se izuzimaju neki najpristaliji uici opipom, poput onih to nastaju u vje- 5
1
Naime, po asocijaciji, iako je izvorno kara av^PcPnxoZ (per accidens).
2
Ilijada, III, 24. (Prijevod T. Mareti).
3
Filoksen; Atenej (XII, 8).
baonicama trljanjem i grijanjem, jer se opip razuzdana ovjeka ne tie cijelog tijela, nego samo
nekih dijelova.

XI.
Od elja jedne se ine zajednikim, a druge za-sebnikim i pridolim; tako je elja za
hranom naravna: svatko komu nedostaje eli je, bilo kao 10 jelo bilo kao pilo, a katkada i
oboje, te puteni sulog, kako Homer ree,1 kad je ovjek mlad i u
punoj snazi. Nu svatko ne eli takvu hranu ili ljubav, niti uvijek isto. Otuda se takva udnja ini
naom vlastitom. Samo postoji u tome i neto naravno; jer razliitim ljudima jesu ugodne
razliite stvari, a neke su svima ugodnije od onih
nasuminih. U naravnim eljama malo ljudi gri- 15 jesi, i samo u jednome, po suviku; jer
jesti i piti ega god se ovjek doepa, sve dok se ne pretrpa, znai premaiti koliinu koja je
naravna; naime, naravna elja je tek dopuna manjka. Zbog toga
se takvi i nazivaju prodrljivcima, jer pune trbuh vie nego je potrebno. Takvi postaju oni to su
20
4
odve ropski. A to se tie zasebnikih2 uitaka, tu mnogi mnogovrsno grijee. Jer, dok
se ljudi nazivaju ljubiteljima takvih-i-onakvih stvari bilo zbog uitka u onome to ne treba, bilo
to to ine vie od veine, bilo onako kako ne treba, ra-zuzdanici pretjeruju u svemu tome: i
uivaju u ?5 onim stvarima u kojima ne treba (budui su mrske), a ako u kojima i treba uivati,
oni uivaju
i vie negoli treba i vie nego to veina ini.
5
Dakle, oito je da je pretjeranost u uicima razuzdanost i zasluuje ukor. to se pak tie
bolova, ne kae se, kao pri hrabrosti, da je umjeren onaj tko izdri a razuzdan onaj tko to ne
uini, nego se ovjek naziva razuzdanikom zbog 30 toga to ga boli vie negoli treba kad ne
postigne uitke (pa mu uitak nanosi i bol) dok se ovjek
1
Ilijada, XXIV, 130: . . . Dobro bi bilo obljubiti kakovu enu (prijevod T. Mareti).
2
Ili: pojedinanih, nekima svojstvenih (uitaka).
naziva umjerenim jer mu ne priinjava bol ni izostanak ugode ni uzdrnost prema njoj.
6
Dakle, razuzdanik eli sve uitke ili one naju1119 a godnije, i eljom je gonjen
da ih izabere prije
svega ostalog; stoga uti bol i kad ne dolazi do njih i dok ih eli, jer elju prati bol; a ini se
7
besmislenim utjeti bol zbog uitka. Malo ima 5 ljudi koji su manjkavi to se tie
uitaka i koji uivaju manje nego treba; naime, takva beutnost nije ljudska. Jer i ostale
ivotinje razlikuju jestvine, pa u jednima uivaju, a u drugima ne; i ako ima koga komu nita
nije ugodno i jedno mu
se niim ne razlikuje od drugoga, taj mora biti daleko od ljudskog; takav i nije stekao
imena,
10
8
jer jedva da postoji. Umjeren je ovjek po sredini meu tima; niti on uiva u onima u
kojima razuzdanik najvie uiva, nego su mu prije takve stvari mrske, niti uope u onome u
emu ne treba, niti pak estoko u bilo emu, niti opet uti
bol i udi kad ih nema; ili to ini umjereno: niti 15
vie nego treba niti onda kad ne treba, i tako
dalje sa svime tim; doim one ugodnosti koje
pridonose zdravlju ili dobrome stanju eljet e
umjereno i kako treba, a isto tako i ostale ugode
koje tima ne smetaju ili nisu oprene onome to
je lijepo ili nisu previe za njegov imutak. Onaj
tko to zanemaruje ljubi te uitke vie nego to
vrijede; doim umjeren ovjek nije takav, nego

kako nalae ispravno naelo. 20


XII.
Razuzdanost se vie ini voljnom negoli stra15 ljivost. Jedna biva zbog uitka,
druga zbog bola,
te jedna bira, a druga izbjegava. Naime, bol izvre i razara narav onomu u koga je, dok uitak
ne ini nita takvoga. Stoga je razuzdanost voljnija. Otuda je i vie za pogrdu; jer se je lake i
navik- 25 nuti na te stvari; naime, u ivotu ima mnogo ugodnina i priviknua na njih su
nepogibeljna,
dok je posve opreno sa strahotama. Nu inilo bi se kako straljivost nije jednako voljna kao
njezini pojedinani sluajevi; ona sama je bezbolna, dok oni toliko bolom smuuju ljude, te ti
odbacuju oruje i sramote se drugim nainima; stoga 30
4 se i ine prisilnima. Nasuprot tome, u razuzdani-ka su pojedinani ini voljni (jer pri tome on
i eli i udi), ali u cijelosti je manje tako; jer nitko ne eli biti razuzdan.
5
Samu rije razuzdanost1 primjenjujemo i na djeje pogrjeke, jer meu njima ima
neke slinosti. Koje se po kojemu zove, nije vano po ovo 1119 b o emu je sada rije, iako
je bjelodano da je potonje prema prvanjem. Znaenje, ini se, i nije loe preneseno; jer treba obuzdavati sve to tei
za runim i pokazuje velik porast, a takvi su najvie sama elja2 i dijete; jer djeca i ive prema
elji, i u njih je najvea tenja prema onomu to 5
je ugodno. Ako ne bude posluna i podvrgnuta vlasti naela, ona e se razrasti; jer u nerazumnu
stvoru tenja za ugodom je nezasitna i navire odasvuda, i djelatnost same elje poveava ono
to je priroeno, te ako su udnje snane i estoke,
one osujeuju razbor. Stoga trebaju biti umjere- 10 ne i malobrojne i nipoto se ne smiju
suprotstavg ljati razumu i to je ono to nazivamo poslunim i obuzdanim , pa kao to dijete treba
ivjeti prema naputku odgojitelja, tako i eljni dio
9 u nama prema naelu razuma. Stoga se u umje- 15 renu ovjeku eljni dio treba uskladiti s
naelom razuma; naime, i jednomu i drugomu cilj je ono to je lijepo, te umjeren ovjek i eli
ono to JQ treba, kako treba i kad treba, a tako i naelo nalae. Nek nam je toliko dosta o
umjerenosti.

IV.
Govorimo zatim o dareljivosti. Ona se ini srednou u odnosu prema novcu; naime, dareljivac se ne pohvaljuje u bojnim stvarima, niti u onima u kojima se pohvaljuje umjeren ovjek,
niti u sudskim odlukama, nego to se tie davanja i uzimanja novaca, a osobito davanja. Novci25
ma pak nazivamo sve one stvari kojima se vrijednost odmjerava kovanim novcem. A rasipnost i nedareljivost1 predstavljaju suvike i manjke u
odnosu prema novcima. Nedareljivost uvijek pripisujemo onima koji oko novaca brinu vie
nego treba, doim rasipnost primjenjujemo katkada obuhvatnije, naime, rasipnicima nazivamo
one ko- '0 ji su neuzdrni i rastroni do razuzdanosti. Stoga
* se ti i ine najnevaljaliji; takvi ujedno imaju vie poroka. Samo se tako primjereno ne
nazivaju;

rasipnik znai onaj tko ima jedan porok, taj da rastae imutak; naime, rasipnik je onaj tko propada zbog sebe samog,2 jer se propast imutka 1120 smatra vlastitom propau, ukoliko
je imutak sredstvo ivota. Tako, dakle, razumijevamo rasipnost. Sve to je iskoristijivo, moe se koristiti dobro i loe; i bogatstvo je jedna od korisnina;
sva- 5

1
Izvorno axoAaoia znai 'nekanjenost' prema glagolu xoAo%a) 'koriti', 'kanjavati',
to se vjerojatno prvo odnosilo na djecu pa zatim i na odrasle.
2
Ili udnja uope (eni&vpfa), dok sam nazivak znai i potuda, eznue, prohtjev, nagon
(o. p.).
1
Ista rije (avaXtv&tQla) znai i krtost, a nedare-ljiv (oveAev&epo^) i krt, ali kako bi
se zadrala korijenska povezanost grozda rijei (Acv&cpiorng, eXeu6e'pio? dareljivost,
dareljiv) prevodi se neda-reljivost, nedareljiv, pri emu se podrazumijeva i ukljuena krtoa
(o. p.)2
Izvorno &amro5 znai 'koji se ne moe spasiti', 'koji je propao.'
kom se stvari najbolje koristi onaj tko posjeduje krepost prema njoj. Tako e se i bogatstvom
najbolje koristiti onaj tko posjeduje krepost prema
novcu. A takav je dareljiv ovjek. Korienje novca ini se da je troenje i davanje, a uzimanje
i uvanje njegovo stjecanje. Stoga je vie znaajka dareljiva ovjeka davati onima kojima treba
negoli uzimati odakle treba i ne uzimati odakle 10 ne treba. Naime, po krepost je znaajnije
dobro uiniti negoli da nam se dobro uini, i vie initi
lijepa djela negoli ne initi runa; jasno je kako davanje prate dobri ini i lijepa djela, dok primanje znai da nam je uinjeno dobro ili barem neinjenje runoga. I zahvalnost se upuuje
ono- 15 mu tko daje, ne onomu tko ne prima; a isto tako
vie i pohvala. I lake je ne primiti negoli dati;
9
jer manje je obino davati vlastito negoli ne uzimati tue. Davatelji se nazivaju dareljivim; oni pak koji ne primaju ne pohvaljuju se zbog
dareljivosti, nego prije zbog pravednosti; doim one 20
koji primaju uope ne hvale. Od svih kreposnih ljudi najvie vole dareljivce, jer su na korist
zbog svojega davanja.
12
Djelatnosti u skladu s krepou Lijepe su i po- 2
duzimaju se radi Lijepoga. Dakle, i dareljivac e
davati radi lijepoga, i ispravno: onima kojima 25
treba, koliko i kada treba, te sve ostalo to prati
ispravno davanje; i to s ugodom ili bez bola, jer to god je u skladu sa krepou ugodno je i bezbolno, a jo je najmanje bolno. Onaj pak tko daje onima kojima ne treba, ili ne radi lijepoga
nego zbog nekog drugog uzroka, nee se nazvati dareljivim nego nekako drukije. Isto i onaj
tko
to ini s bolom; tomu je vie do novca negoli do 30
lijepa djela, to nije znaajka dareljiva ovjeka. Dareljiv nee ni uzeti odakle ne treba, jer
takvo uzimanje nije svojstveno onomu tko inae ne cijeni novce. Ali nee ni iskati, jer nije znaajka
dobroinitelja da olako i sam prima dobroinstva.

On e uzeti odakle treba, kao od vlastitog imutka, 1120 b i ne kao neto lijepo, nego kao
nuno, da bi imao to dati. A nee zanemarivati ni svoje vlastito, elei tim imutkom pripomoi
drugima. Isto tako,
nee davati ni bilo kojima, kako bi imao to dati
18
onima kojima treba, kad treba i gdje je to lijepo.
Znaajka je dareljivca da veoma pretjeruje u 5
davanju, tako te malo ostavlja za sebe samoga;
jer svojstvo je dareljiva ovjeka ne obzirati se
na sebe. Naime, dareljivost se naziva prema imutku; jer dareljivost nije u mnoini darova,
nego u stanju samog davatelja, po kojem daje prema svojem imutku. Stoga nita ne prijei da
bude dareljiviji onaj tko manje daje, ako i od manje- 10
ga daje. ini se kako su dareljiviji oni to nisu sami stjecali, nego su batinili imutak, jer nisu
iskusili oskudice i jer svi vie vole vlastita djela, kao roditelji i pjesnici. Bogatiti se nije lako dareljivu ovjeku, jer nije kadar primati ni uvati, 15 nego samo troiti, i jer novac ne cijeni zbog
njega
samoga, nego radi davanja. Stoga se i optuuje srea, jer oni koji su najdostojniji da se obogate
imaju najmanje. Nu tako se ne zbiva bezrazlono, jer kao i u svemu ostalome novaca ne
moe
imati onaj tko se oko njih ne trudi. Ipak dare- 20 ljivac nee davati onima kojima ne treba, ni
kada ne treba, i tako dalje; tada, naime, ne bi djelovao u skladu s dareljivou, i potroivi na
takve ne bi imao to troiti na one na koje treba.
Kao to je ve reeno, dareljiv je onaj tko troi prema svojem imutku i na one na koje treba;
tko u tome pretjeruje taj je rasipnik. Stoga samovla-dare ne nazivamo rasipnicima; ini se kako
se
25
obilje njihova bogatstva lako ne premauje da24
vanjem i troenjem. Budui je dareljivost srednost izmeu davanja i uzimanja novaca, dareljivac e i davati i troiti na one na koje treba i koliko treba, jednako u sitnim kao i u krupnim stvarima, i to s uitkom, dok e uzimati odakle treba
i onoliko koliko treba. A budui je krepost srednost izmeu obojega, oboje e initi onako kako
treba; naime, prikladno davanje prati isto takvo
uzimanje, a ono to nije takvo u opreci je s time;
dakle, ono to slijedi jedno za drugim nalaze
se zajedno u istom ovjeku, a ono to je njima
25
opreno, bjelodano ne. Dogodi li se te potroi 1121 a
opreno onomu to treba i to je lijepo, utjet
e bol; ali umjereno i onako kako treba, jer zna5 NIKOMAHOVA ETIKA 65
aj ka je kreposti utjeti i ugodu i bol zbog onoga
to treba i onako kako treba. Uz to, s dareljivcem je lako poslovati kad su posrijedi novci; 5 njega mogu obmanuti, jer on ne cijeni novce, i
vie mu smeta ako nije potroio ono to treba nego to ga boli ako je potroio neto to ne treba,
i ne slae se s onom Simonidovom izre-kom.1

2
Meutim, rasipnik grijei i u tim stvarima; niti 3 uiva u onima u kojima treba, niti
kako treba, a niti uti bol, to e opet biti jasnije kako bu2" demo ili dalje. Ve rekosmo,2 kako su rasipnost 10 i nedareljivost suvici i manjci, i to u
dvjema stvarima: u davanju i uzimanju; naime, troenje podrazumijevamo pod davanjem.
Dakle, rasipnost pretjeruje u davanju i neuzimanju, dok manjka u uzimanju; nedareljivost opet
manjka u davanju, a pretjeruje u uzimanju, osim u sitnicama.
15
Svojstva koja pripadaju rasipnosti ne nalaze se
esto spojena; nije lako da svima daje onaj koji niotkuda ne uzima; zasebnici koji daju ubrzo
iscrpe svoj imutak, a takvi se i pokazuju da su
rasipnici. Pa ipak, takav bi se, ne u malome, inio boljim od nedareljivoga. Lako je izljeiv i
zre20 lim dobom i neimatinom, i moe stii do sredine. Naime, on ima znaajke
dareljivca: i daje i
ne uzima, iako ni jedno ne ini ni kako treba ni dobro. Stoga, kad bi se kako naviknuo ili
nekako drukije izmijenio, bio bi dareljiv; tad e davati onima kojima treba i nee uzimati
odakle ne treba. Zbog toga se i ne ini da je loa znaaja; jer 25 nije svojstvo ni nevaljalca ni
prostaka pretjerivati u davanju i neuzimanju, nego tek luckasta ovjeka. Onaj tko je takvim
nainom rasipnik
1
Vjerojatno je posrijedi Simonidu pripisivana izreka, prema kojoj je na pitanje da li je
bolje biti bogat ili mudar, Simonid odgovorio kako je bolje biti bogat, jer vidi kako se mudri
motaju oko pragova bogataa. (Vidi Retorika, 1391a 8).
2
1119 b 27.
ini se da je mnogo bolji od nedareljivca i zbog ve reenoga i jer prvi koristi mnogima, a
drugi nikomu, te ni sebi samomu.
33
Ali veina rasipnika, kako je ve reeno, i uzi- 30
maju odakle ne treba, i prema tome su nevaljali.
Postaju pohlepni zbog toga to ele troiti a lako to uiniti ne mogu, jer im se imetak brzo
rastoi. Primorani su, dakle, namaknuti sredstva od dru-gud. Kako se ujedno nita ne obziru na
ono to 1121 b je lijepo, uzimaju bezobzirce i odsvakuda. Oni ude davati, a nimalo se ne
obziru ni na 'kako' ni
na 'otkud'. Stoga njihova davanja i nisu dareljiva; jer nisu (udoredno) lijepa, niti jesu zbog toga, niti onako kako treba; nego katkada obogauju one koji bi trebali biti siromani, dok Iju- 5
dima smjerna znaaja nita ne daju, a mnogo daju laskavcima ili onima to im pribavljaju kakvu nasladu. Zato mnogi od njih i jesu razuzda-nici; lako troe i rasipni su u svojim razuzdanostima, i budui ne ive u skladu s onim to je lijepo, odaju se uicima.
36
Dakle, rasipnik e se izmetnuti u to, bude li 10
bez stege i pouke; a posveti li mu se pozornost,
stii e do srednjeg i potrebnog stanja. Doim nedareljivost je neizljeiva (jer se ini da starost
i svaka nemo ine ljude nedareljivima), a uz to je ovjeku priroenija od rasipnosti; ljudi su
ve15
inom lakomiji na novac negoli to su podani. Ona se i protee na ire podruje, i mnogolika
je; ini se, naime, da postoje mnoge vrste nedarelji-vosti.
Budui je ona dvoguba, kao manjak u davanju i kao viak u uzimanju, ne susree se cjelovita u
svima ljudima, nego se katkada dijeli, pa jedni pretjeruju u uzimanju, dok je u drugih
manjak 20

39
u davanju. Oni to se nazivaju imenima kao krti,
tvrdi, skupi svi podbacuju u davanju, ali za
tuim ne ude niti ele uzimati; jedni su takvi
zbog stanovite pristojnosti i opreznosti prema
onome to je sramotno (jer neki se ine, ili barem govore, kako imutak uvaju zbog toga da 25
jednom ne bi bili primorani uiniti togod sramno; tima pripada cjepidlaka1 i svatko tko je takav; a sam naziv dolazi otuda to pretjeruje ne dajui nikomu nita); drugi se opet zbog straha
uzdravaju od tuega, kako nije lako uzimati tue a da drugi i tvoje ne uzmu; stoga se njima
30
svia da ne uzimaju i da ne daju. Oni opet to pretjeruju u uzimanju ti uzimaju odsvakuda i sve,
poput onih to se bave nedolinim obrtima: svodnici i svi takvi, te lihvari s malim posudbama
uz velik dobitak. Dakle, svi ti uzimaju odakle 1122 a
ne treba i onoliko koliko ne treba. Tima je bjelodano zajednika gnusobna pohlepa za dobitkom. Svi oni prihvaaju sramotu radi dobitka, i to
jo neznatna. One pak to stjeu velike dobitke odakle ne treba i kako ne treba kao
samosilnike 5 to plijene gradove i pljakaju hramove , ne
nazivamo nedolinim nego radije opakim, bezbo-nim i nepravednim. Ipak, kockar,
ruhokradica2 ili razbojnik pripadaju nedolinima zbog svoje gnu-sobne pohlepe za dobitkom. I
jedan i drugi radi dobitka djeluju i prihvaaju sramotu, te se jedan 10 radi dobiti izlae i
najveim pogibeljima, dok se drugi okoriuje na prijateljima, kojima bi trebao davati. Dakle,
budui se i jedni i drugi hoe okoristiti odakle ne treba, gnusobni su pohlepnici za dobitkom. I stoga su sva takva uzimanja nedolina.
44
S pravom se nedareljivost suprotstavlja dareljivosti; ona je vee zlo od rasipnosti; i ljudi vie 15
grijee u odnosu prema njoj negoli prema opi45
sanoj rasipnosti. Stoga nek je toliko dosta o dareljivosti i njojzi oprenim porocima.
II.
Sada bi se inilo primjerenim raspravljati o 4 izdanosti. Naime, i ona je ini
se krepost koja
se tie novaca; samo to se, za razliku od darelji- 20 vosti, ne protee na sve djelatnosti
oko novca, nego samo na one koje se tiu troenja; a u tome svojom veliinom premauje
dareljivost. Jer, kao to naznauje i samo ime,1 ona je troenje koje
dolikuje po veliini. Nu veliina je uvijek prema neemu; nije isti izdatak opremiti troveslarku i
predvoditi sveto poslanitvo. Dolinost je uvijek 25
prema vritelju, prigodi i stvari. Onaj tko u malim i umjerenim stvarima troi prema potrebi ne
naziva se izdanim, kao ni onaj to kaza poesto skitnicu darivah,2 nego samo onaj tko je
takav u velikim stvarima. Jer izdaan ovjek je
dareljiv, a dareljiv nije nuno i izdaan. Manjak u dotinome stanju naziva se sitniavost,
suviak 30 prostatvo i neukusnost i slino, a ne pretjeruje se veliinom u onome to treba, nego
se razmee u emu ne treba i kako ne treba. Ali o tome emo poslije govoriti.3
5
Izdanik je nalik na vinika. On uzmae uvidjeti dolinost te i velike svote potroiti
prikladno.

Kao to u poetku rekosmo,4 dotino stanje se 35 odreuje djelatnostima i svojim


predmetom. Ra- 1122 b shodi u izdana ovjeka su i veliki i dolini. A takvi su i uinci;
tako e irashodak biti velik i dolikovati uinku; naime, da uinak bude vrijedan rashotka, a
rashodak uinka, ili da ga i pre- 5
mai. Dakle, izdanik e troiti te svote radi onoga to je lijepo, koje je zajednika znaajka
krepostima; a i rado i iroke ruke, jer je potanko
raunanje sitniavo. I vie e se obzirati na to kako da mu uinak bude to ljepi i doliniji nego
na to koliko stoji i da bude po to manjoj
10 cijeni. Stoga je nuno da izdanik bude i dare- 10 ljiv. I dareljivac e troiti to
treba i kako treba; doim u tima stvarima, kojima se bavi i da1
Izvorno xv[uvojipiarrig, znai onaj tko sijee i ku-minovo zrno, emu najvie
odgovara nae cjepidlaka, to znai i veoma krt ovjek, koji daje kao da dlaku cijepa (o.
p.).
2
Izvorno Aconodvrng, onaj tko krade odjeu dok se ljudi kupaju.
1
Izvorno [iyaAojipjTia doslovno 'ono to dolikuje veliku ili plemenitu muu'.
2
Rijei Odiseja preruenog u prosjaka (Odiseja, XVII, 420).
3
1123a 1933.
4
1103b 2123.
reljivost, izdanik pokazuje svoju veliinu, pa e s istim rashotkom postii izdaniji uinak. Jer
nije ista krepost posjeda i uinka. Najvredniji je 15 onaj posjed koji se najvie cijeni, kao zlato,
a uinak onaj koji je velik i lijep (i njegovo promatranje je divno, kao to je i izdanost divna);
krepost uinka, izdanost, u njegovoj je veliini.
11
Od rashodaka postoje oni koje nazivamo asnim, 5
kao oni koji se tiu bogova, zavjetnine, graevine 20
i rtve, i sve to se odnosi na boanstvo, a i svi
postupci iz poeljnog astoljublja na zajedniku
korist, kao kad ljudi kane sjajno opremiti zbor
ili troveslarku ili prirediti gozbu svojem gradu.
Nu, kako je reeno,1 u svemu tome valja se oba-zrijeti i na initelja: tko je on i kakvoga je
imut- 25
ka; troak treba biti dostojan toga, i treba dolikovati ne samo uinku, nego i tvoritelju. Otuda
siromah ne moe biti izdaan. On nema od ega dolino troiti velike svote; onaj tko to
pokuava lud je, jer troi vie nego je ispravno i potrebno, dok je u skladu s krepou
samo ono to je
ispravno. Takav troak dolikuje onima koji imaju
s ime poeti, bilo da su imuni sami po sebi, 30 bilo po precima ili po vezama, te
plemenitima i
15
uglednima i slinima; jer u svima je tima i veliina i ast. Dakle, izdanik je najvie takav, i
izdanost je u takvim rashotcima, kako je ve
reeno,2 jer su i najvei i najasniji. A od zaseb- 35
nikih rashodaka takvi su oni to se dogaaju
1123 b
ujedanput, kao svadba ili togod slino, ili ono

to se tie cijeloga grada ili ljudi koji su u asti, ili ugoivanje i otpravljanje tuinaca, te darovi
i uzdarja. Naime, izdanik ne troi na sebe samog, nego na zajednike stvari, a u darovima ima
5
neto nalik na zavjetnine. Izdanik e i vlastiti dom opremiti kako dolikuje njegovu bogatstvu
(jer i dom je nekakav ures) i vie e potroiti na ona djela to su dugotrajnija (budui da su ta i
najljepa) i u svima stvarima onako kako je dolino. Naime, nisu iste stvari primjerene bozima
1122 a 24. 1122 b 19.
i ljudima, niti u hramu niti u grobnici. I budui 10 je svaki od rashodaka velik u
svojem rodu, a svakako je najizdaniji onaj koji je velik u velikome, naime: svota to je velika u danim sluajevima, i da se razlikuje ono veliko u uinku od
onoga to je veliko u rashonku jer najljepa lopta ili staklenica izdana je kao djeji dar, dok
15
je cijena tomu malena i neznatna , zbog toga je znaajka izdanika da uini izdano to god u
bilo kojem rodu uini (to je uinak koji se lako ne premauje) te da to bude dostojno rashotka.
20
Dakle, takav je izdaan ovjek; onaj pak tko 6
pretjeruje i prost je, kako je reeno,1 pretjeruje
troei vie nego je potrebno. Takav troi mnogo 20
na sitnice i neskladno se razmee, kao kad prijateljski objed2 priredi kao svadbu, ili opremajui zbor za komediju izvede ga pri nastupu u grimizu, kao to ine Megarani.3 Sve e on initi ne
radi onoga to je lijepo, nego razmeui se svojim bogatstvom i mislei kako mu se zbog toga 25
dive, i ondje gdje treba potroiti mnogo troi
malo, a gdje treba malo mnogo. Doim sitni-avac pokazuje manjak u svemu, te potroivi i
najvee svote zbog sitnice pokvari ono to je lijepo, i to god ini oklijeva i gleda kako da to
manje potroi, a i to ali i jo misli kako sve 30
ini u veoj mjeri negoli treba. Dakle, takva stanja jesu poroci, ali ne nanose sramotu, jer niti su
tetna blinjemu, niti su odve nepodobna.
III.
Ve i prema samom imenu se ini kako se
stvarima; i prvo e-

7 velikodunost4 bavi velikim

1
1122 a 3133.
2
Izvorno je posrijedi rije epaviartjg, to znai sudionik u privatnoj gozbi, ili u onoj to je
kao uzajamna potpora, koja je mogla biti i kao pomo siromasima, te u stranake i dravne
svrhe.
3
Takva bi odjea pristajala za kraj, u triumfalnoj povorci, a ne za poetak komada; inae
su komedije u Megari bile glasovite po grubom lakrdijaenju.
4
Izvorno ?????????(?, plemenitost due ili velikodunost.
mo razvidjeti o kojima. Tu nije vano osvremo

35

li se na samo stanje ili onoga koji je u takvu 1123 b stanju. Dakle, ini se da je velikoduan onaj
tko misli kako je dostojan velikih stvari, a zbiljski je takav; tko se opet bez zasluga smatra
takvim lud je, a nitko od onih koji su kreposni nije ni lud ni nerazborit. Dakle, kako rekosmo,
takav je
velikoduan ovjek. Onaj tko je dostojan malih 5
stvari i sam sebe smatra takvim taj je umjeren, a nije velikoduan; jer velikodunost je u veliini, kao to je ljepota u stasitosti, pa sitni ljudi
mogu biti ugodni i skladni, ali ne i lijepi. Onaj
pak tko sebe smatra dostojnim velikih stvari, a nije ih vrijedan, taj je ohol; nu nije ohol svatko
jo tko sebe smatra dostojnim veih stvari nego to jest. Onaj tko sebe smatra dostojnim tmanjih
stvari nego to jest taj je maloduan,1 bilo da su te velike ili umjerene, bilo da su one zaista malene, ali ih on smatra jo manjim. A jo najvie bi takvim bio onaj tko jest vrijedan velikih stvari, jer to bi onda tek uinio da nije dostojan
takvih? Dakle, velikoduan ovjek je krajnost po veliini, ali je po ispravnosti sredina; on
sebe
smatra dostojnim prema zasluzi, dok ostali u to- 15 me ili pretjeruju ili podbacuju.
10
Ako dakle on, budui vrijedan, smatra sebe vrijednim i to ponajvie najveih stvari, osobito se
mora baviti jednom. Vrijednou se nazivaju izvanjska dobra, a najvee od tih rekli bismo da je
ono koje prinosimo bogovima, emu najvie tee izvrsnici i to je nagrada za najljepa djela.
Takva je ast; ona je najvee od izvanjskih dobara. Stoga je velikoduan ovjek onakav kakav
20 treba biti prema stvarima koje su asne i ne11
asne. A i bez dokazivanja bjelodano je da se
velikoduni ljudi bave au, jer sebe najvie i
smatraju dostojnima asti, u skladu sa svojim
malodunik. 72
12
zaslugama. Doim malodunik je u manjku i prema vlastitim zaslugama i prema zahtjevima veliIzvojno ^ixpipvxog ovjek sitne ili proste due;
kodunika. Ohol ovjek pretjeruje u odnosu pre- 25 ma sebi, ali ne premauje zahtjev
velikoduna
ovjeka. I tako, velikoduan ovjek, budui je vrijedan najveih stvari, mora biti i najbolji; uvijek je bolji dostojan veeg, a najbolji najveeg. Stoga istinski velikoduniik mora biti dobar. I
ini se da je znaajka velikoduna ovjeka: veli- 30
ina u svakoj kreposti. Stoga nikako ne bi pristajalo velikoduniku bjeati s poprita miaui
rukama ili pak nanositi nepravdu; jer radi ega da poini sramotu onaj kojemu nita nije veliko?
Razmotrivi pojedince, posve bi nam se smijenim pokazao onaj velikoduan ovjek ikoji nije i
dobar. Naime, budui lo, ne bi bio ni dostojan asti, jer ast je nagrada kreposti, i podjeljuje se
35
dobrima. Dakle, velikodunost se ini kao neka- 1124 a kav ures krepostima; ini ih veima,
a ne nastaje
bez njih. Stoga je teko biti u istinu velikoduan;
17
toga nema bez udoredne estitosti.1 Dakle, velikodunik se poglavito bavi stvarima koje su a- 5

sne i neasne. Njemu e umjereno goditi asti


koje su velike i podjeljuju ih valjani ljudi, ili kao
ono to mu i pripada ili kao ono manje od toga,
jer nema asti to je dostojna savrene kreposti,
pa ipak on e ih primiti, budui da ti nemaju nita vee da mu podijele. Doim posve e pre10 zreti ast od prostih ljudi i zbog sitnica, jer nije ono ega je on dostojan; isto tako i ono to je
neasno, jer se takvo to njemu i ne moe isprav18
no pridati. I tako, kako je reeno,2 velikoduniku
je najvie do asti, ali on e se umjereno ponijeti
i prema bogatstvu i vlasti te kakva god ga srea
ili nesrea dopadne, pa niti e se odvie veseliti 15 zbog dobre niti e ga previe boljeti zbog zle
kobi. Jer on se ni prema asti ne ponaa kao da je ona neto najvee. Naime, i vlast i bogatstvo
su poeljni radi asti ili barem oni koji ih posjeduju ele da ih aste zbog njih dok nje1
Izvorno xaXoxaya6ia, klasian sklad ljepote i dobrote, tjelesne i udoredne izvrsnosti,
plemenitosti i estitosti znaaja (o. p.).
2
1123 b 1522.
mu kojemu je i ast neto znalo, i ostale su stvari takve. Stoga se takvi ljudi ine
prezirateljima.1
19
ini se da i sretne okolnosti pridonose veliko- 8
dunosti. Naime, ljudi plemenita podrijetla, koji
su na vlasti ili u bogatstvu smatraju se dostojnim asti; ti su u premoi, a to god je premono u
kakvu dobru to je i dostojnije asti. Stoga i te stvari ine ljude velikodunijim, jer ih aste
upravo zbog njih; ali prema istini samo dobra
20
ovjeka treba astiti. Onaj pak koji je u obo- 25
jem premoan, smatrat e se i dostojnijim asti.
Nu oni koji posjeduju takva dobra bez kreposti niti s pravom sebe smatraju dostojnim velikih
stvari, niti se ispravno nazivaju velikodunima,
21
jer toga nema bez potpune kreposti. Ali oni koji
posjeduju takva dobra postaju i preziratelji i obi- 30
jesnici. Jer bez kreposti nije lako podnositi skladno sretne okolnosti ivota; i ne uzmogavi pod1124 b
nositi ih, a mnijui kako nadmauju ostale, takvi
druge ljude preziru i sami ine to god im se svidi. Oni oponaaju velikodunika, a nisu ni nalik
na nj, i ponaaju se tako gdje god uzmognu. Stoga ne djeluju u skladu s krepou, a preziru ostale ljude. Jer velikodunik pravino prezire (bu- 5 dui da i procjenjuje istinski), dok veina
to ini
nasumce. On se ne izlae sitnim pogiblima, niti je uope ljubitelj pogibelji, zbog toga to malo
stvari cijeni; ali i ne ustukne pred velikom opasnou, i kad se zatekne u pogibelji, ne obzire se
na vlastiti ivot, ne smatrajui da je vrijedno ivjeti pod bilo koju cijenu. Sam je sklon dobro initi, ali se srami primati dobroinstva, jer prvo
10 je znaajka nadmonika, a drugo podlonika. I sklon je uzvratiti veim
dobroinstvom, tako e njemu dugovati i postati primateljem onaj to

mu je izvorno pomagao. ini se da se takvi sjeaju svakog dobra koje su uinili, ali ne i onog
koje su primili (jer je onaj tko prima dobro nii od onoga koji ga daje, a velikodunik eli
nadvisivati), pa prvo rado sluaju, a drugo nerado, zbog 15
1 Izvorno ?????????, oholica, obijesnik, preziratelj
(o. p.).
ega Tetida1 nije spomenula vlastite dobre usluge Zeusu, niti Lakedemonci svoje Atenjanima,
nego one koje od njih primie.2 Isto je tako znaajka velikodunika da ni od koga ili rijetko kada
trai togod, dok rado pomae drugima, uz to je uznosit prema onima to su na vlasti ili u bogatstvu, dok je umjeren prema ljudima srednjeg stanja; nadvisivati prve i teko je i uzvieno, a
dru- 20 ge lako, i uznositi se nad prvima nije neplemenito, dok je prostaki ponaati se tako
prema poniznima, upravo kao razmetati se snagom nad nejakima. Isto tako, on se ne povodi za opim astohlepljem, ili za onim u emu ostali prednjae;
nego je neradin i oklijeva, osim ondje gdje je posrijedi velika ast ili djelo, i ovjek je od
malo djela, 25
ali od onih velikih i glasovitih. I nuno je takav otvoren u mrnji i otvoren u ljubavi (jer skrivanje je znaajka straljivca, kao i mariti manje za istinu negoli za javno mnijenje), te otvoreno i
govori i djeluje (i u govoru je slobodan jer je pre-ziratelj, te govori istinu, osim kad se
podrugljivo 30
pretvara pred svjetinom); uz to, u odnosu prema drugome ne moe ivjeti drukije nego kao
prija1125 a telj, jer drugo je ropsko, zbog toga su svi laskavci
podlonici i poniznici laskavci. Nije ni divitelj; njemu nita nije veliko. Nije ni zlopamtilo;
dugo pamtiti nije znaajka velikodunika, osobito zla
djela, nego je vie sklon ne obzirati se na njih. Nerad je govoriti o ovjeku; nee govoriti
ni o 5 sebi ni o drugome; niti mu je stalo da njega hvale, niti pak da se drugi kude; a nije ni
hvalitelj; zbog toga nije ni kuditelj, ni prema neprijateljima, osim kad kani uvrijediti. to se tie neminovnih stvari ili sitnica on je jo najmanje
onaj
10 tko se jada ili trai kakvu pomo; oko toga se
trsi samo onaj komu jest do toga. On je onaj to e radije posjedovati lijepe i nekorisne stvari
ne1
Vidi Ilijada (I, 503).
2
Posrijedi je Kalistenovo izvjee o molbi za pomo protiv Tebanaca (369 pr. n. e.) ali se
tu Aristotelove rijei ne slau sa Ksenofonovim (Hellenica,
Vi. V 33).
goli one korisne i uporabljive, jer je to vie zna34
ajka samodostatna ovjeka. ini se da je svojstvo velikoduna ovjeka sporo kretanje, dubok
glas i smiren govor, jer nije urljiv onaj tko se 15
trsi oko male stvari, niti je razdraljiv tko nita
ne smatra velikim, dok krijetav glas i urljive kretnje nastaju upravo zbog toga.
35
Dakle, takav je velikodunik; tko je u manjku 9

prema njemu taj je malodunik, dok je onaj u


suviku oholica. Nu ni takvi se ne smatraju loima (jer oni ne ine zla), nego su zabludjeli. Jer
malodunik iako je dostojan dobara, liava se toga ega je vrijedan, a ini se kako ima neto loe 20
u sebi zbog toga to se ne smatra dostojnim dobara i ne poznaje sebe samog; inae bi teio za
stvarima kojih je dostojan, budui da su one dobre. Takvi se ljudi i ne ine luckastim, nego vie neusudljivim. Ali takvo mnijenje ini se da
ih ini gorim; pojedini ljudi tee onim stvarima kojih su vrijedni, dok ovi odustaju od lijepih
25 djela i postupaka, a isto tako i od izvanjskih dobara, smatrajui sebe nedostojnima. Doim, oni oholi su ludi i ne poznaju sebe same, to je bjelodano; jer iako nisu vrijedni, takvi se uputaju u asne pothvate, a zatim se sramotno razotkrivaju; ti se gizdaju odjeom i vanjskim dranjem 30 i slinim i ele objelodaniti svoju dobru
sreu te govore o njoj kao da e zbog nje biti aeni.
Meutim, vie od oholosti velikodunosti je oprenija malodunost, jer je i ea i gora. Dakle, kako je reeno, velikodunost se bavi au na35 veliko.
IV. ini se kako i to se tie asti, kao to je re- 1125 eno u poetku,1 ima nekakva krepost,
koja je u 10 istom odnosu prema velikodunosti kao dareljivost prema izdanosti. Naime, ni
jedna se ne bavi onim to je veliko, nego nas obje upuuju kako treba u odnosu prema
umjerenim i malim stvari-2 ma; i kao to u uzimanju i davanju novaca postoji i srednost i
suviak i manjak, tako i u elje za au: ili vie nego treba ili manje, i odakle tre3
ba i onako kako treba. Korimo astohlepnika to tei za au vie nego treba i odakle
ne treba,
a neastohlepnika jer ne eli da ga aste ni zbog 10
4
lijepih stvari. Katkada opet astohlepnika hvalimo kao muevna i ljubitelja ljepote, a
neasto-hlepnika kao uzdrana i umjerena, kao to rekosmo pri prvoj raspravi.1 Budui je
vieznano kae li se kako je tkogod ljubitelj neega, bjelodano je da se astohleplje ne tie
uvijek iste stvari, nego hvalei koga podrazumijevamo kako je 15 tomu do asti vie negoli
veini, a korei ga kako
je ljubi vie negoli treba. A kako je tu srednost bezimena, ini se krajnosti je svojataju kao da je
prazna; ali gdje je suviak i manjak tu je i sredina; naime, asti se tei i vie nego treba i manje,
pa postoji dakle i ono kako treba; stoga se pohvaljuje samo stanje, jer je bezimena srednost 20 u
odnosu prema asti. Prema astohleplju ona se ini neastohlepljem, a prema neastohleplju
kao astohleplje; doim prema jednom i drugom, ini
se nekako kao oboje. A ini se da je tako i to se tie ostalih kreposti. Samo to ovdje kao da
su krajnosti opreke zbog toga to se sredina ne 25 imenuje.
V.
Blagoudnost je srednost u odnosu prema srd- 11 bi; budui je sredina bezimena, a
gotovo su takve i krajnosti, smjetamo blagoudnost u sredinu, iako ona vie naginje manjku,
koji je bezimen. Suviak bi se mogao nazvati rasrdljivost. Samo
uvstvo je srdba, a izazivaju je mnoge i razli-

ite stvari. Pohvaljuje se onaj tko se srdi na ono 30 to treba, na one koje treba, kako treba, kad
treba i koliko vremena treba; takav e biti blagou-dan, jer se blagoudnost pohvaljuje.
Blagoudan ovjek tei biti neuznemiren i ne povodi se za uvstvom, nego se srdi samo onako
kako naelo nalae, naime na takav nain, na takve stvari i na 35
4
takvo vrijeme; i ini se da vie grijei prema 1126
1 Ib. 2427. 1 1107 b 33
76
77
manjku. Jer ovjek blage udi nije sklon osveti,
nego je prije sklon oprostiti. Meutim, manjak se kudi, bio on nekakva rasrdljivost ili pak
togod drugo. Naime, oni to se ne srde na one stvari na koje se treba srditi smatraju se ludima,
kao i oni koji toga ne ine onako kako treba, kad treba 5
i na ljude na koje treba. ini se da takav niti ita osjea niti pak uti bol, i kako se ne rasr-uje,
nije kadar ni obraniti se, a otrpjeti uvredu nama nanesenu i prezir prema naincima nedvojbeno
je ropski.
7
Suviak se zapravo javlja u svima tima (srditi se, naime, moe na one na koje ne treba,
zbog ega ne treba, vie nego treba, prebrzo ili odvie 10 dugo vremena), samo to se sve to ne
javlja u istoj osobi. Zapravo ne bi ni moglo biti; jer zlo razara i sebe samo, i bude li potpuno,
postaje nepodnoljivo. Dakle, rasrdljivci se brzo rasrde i na one na koje ne treba i zbog ega ne treba i
vie nego treba, ali se brzo i prestaju srditi, to je njihova najbolja znaajka. To im se dogaa jer
15 ne zadravaju svoju srdbu, nego zbog svoje nagle udi odmah uzvraaju, a zatim se prestanu srditi. Po suviku su i goropadnici nagle udi i
srde se na sve i u svakoj prigodi; otuda im i ime.1 Ogorenici su neprimirljivi, i srde se dugo
vremena, jer potiskuju svoj gnjev. Nakon odmazde gnjev prestaje; s kaznom nestaje srdbe, te
mje- 20 sto bola nastaje uitak. Ne doe li do toga, teret im ostaje, i kako se ne pokazuje, nitko
ih od toga i ne odgovara, a treba vremena da se srdba u sebi probavi. Takvi su ljudi najvea
smetnja i se- 25 bi samima i svojim najmilijima. Munima nazivamo one koji se srde na one stvari na koje ne treba, vie nego treba i due vremena, i ne smiruju se bez odmazde ili kazne.
12
Doim blagoudnosti vie suprotstavljamo suviak; ee je, a i ljudskije, traiti odmazdu, ali 30
je s munim ljudima gore zajedniki ivjeti.
13
Ono to smo prije rekli' jasno je i iz ovoga to
sad govorimo: naime, nije lako odrediti kako, na
koga, zbog ega i koliko vremena se treba srditi,
i dokle tkogod ini pravo ili grijei. Onaj tko na- 35 ini manji prijestup, bilo prema vie bilo
prema manje, taj se ne pokuuje; jer katkad hvalimo one manjkave i nazivamo ih
blagoudnima, katkad opet one rasrene nazivamo muevnima, bu- 1126 b dui su uzmoni
vladati. Stoga nije lako pravilom odrediti koliko i kako treba prestupiti da bi se tkogod pokudio;
tu prosudba ovisi o pojedinom
14
sluaju i poimanju. Ali jasno je barem to da
je srednje stanje hvalevrijedno, kad se srdimo na 5 one na koje treba, na ono zbog ega treba,
kako treba i tako dalje, dok su suvici i manjci pokud-ni, pomalo ako su u maloj mjeri, vie ako
su u poveoj, a veoma mnogo ako su u velikoj. Bjelo15
dano je dakle da se treba drati srednjeg stanja.

Nek je toliko dostatno to se tie stanja koja su


u odnosu prema srdbi.

10

VI.
U druenjima, suivotu i uzajamnoj izmjeni ri- 12 jei i djela jedni se ljudi ine
ugodljivim: kako bi bili na ugodu, takvi sve hvale, nikad se ne suprotstavljaju, nego mniju kako
im je dunost ne
2
nanositi bol onima koje susreu; doim oni koji
su opreni tima (svemu se suprotstavljaju i ni- 15 malo se ne obziru hoe li koga povrijediti)
nazivaju se zlovoljnim i svadljivim. Jasno je da su navedena stanja pokudna i da je pohvalna sredina
izmeu njih, koja e ovjeka osposobiti za ono to treba i kako treba, a isto tako i to da ne
podnosi. Tomu nije nadjenuto nikakvo ime, ali najvie je nalik na prijateljstvo. Jer onaj tko je
20 u skladu sa srednjim stanjem uvelike je poput onoga na kojeg mislimo kad kaemo
prijatelj,
podrazumijevajui i naklonost. Nu to se stanje razlikuje od prijateljstva utoliko to je dotinik
bez uvstva i naklonosti prema onima s kojima se drui; jer takav ne prima svaku pojedinu
stvar kako treba ni iz ljubavi ni iz mrnje, nego jer je
1 Izvorno ????????1 oni koji se lako este, raz- 1
draljive!, prgavci, goropadnici (o. p.).
1 1109 b 1426
stanovita znaaja. Jednako e se ponaati prema 25 neznancima i znancima, te pouzdanicima i
tuin-cima, osim to e u svakom pojedinom sluaju biti onakav kako je prikladno; jer ne
dolikuje jednako se brinuti za svojake i za tuina, niti je
jednako pravo nanositi im bol. Dakle, openito je reeno da e se on druiti onako kako treba, i
u odnosu prema onome to je lijepo i korisno nastojat e ne nanositi bol ili e priinjati ugodu. 30 ini se, naime, da je zaokupljen uicima i
bolovima koji nastaju u drutvovnom ivotu; i gdje god
mu nije lijepo ili je tetno pruiti uitak, on e odbiti i radije e izabrati da nanese bol; pa ako bi
njegov pristanak poinitelju nanio sramotu, i to ne malu, ili tetu, a prigovor tek malo bola, 35
8
on nee pristati, nego e se suprotstaviti. Razliito e se druiti s odlinicima i s
prosjenicima,
pa s onima to su vie ili manje znanci, te isto 1127 a tako prema svim ostalim razlikama,
podjeljujui svakom pojedinom onako kako prilii, izabravi radi sebe samog da prui uitak a
pazei se da drugima ne priini bol, ali e se voditi posljecima, kad su oni vaniji, naime onim
to je lijepo i korisno. Isto tako, radi velikog budueg uitka na- 5 nijet e i malo bola.
9
Dakle, takav je ovjek sredine, ali nema imena; od ljudi koji priinjaju ugodu onaj to
samo tei biti ugodan, bez ikakva drugog cilja, taj je ugod-ljiv; onaj opet tko je takav radi kakve
koristi u smislu novca ili onoga do ega se dolazi novcem, taj je laskavac; onaj pak tko se
svemu suprotstavlja ve je reeno1 da je zlovoljan i svadljiv. 10 A krajnosti se ine uzajamno
oprene zbog toga
to je sredina bezimena.
VII.
Gotovo je isto i sa srednou izmeu hvasta- 13 vosti (i podrugljivosti); i ona je
bezimena. Nee biti zgorega pozabaviti se i tima. Bolje emo spoz- 15 nati ono to se tie
samog znaaja, budemo li raz-lagali pojedince, d uvjerit emo se kako su kre-

1125 b 1416.
posti srednosti, uvidimo li da je tako u svim sluajevima. Gore smo govorili o onima koji u
dru-tvovnom ivotu druei se s drugima priinjavaju uitak i bol; sad govorimo o onima koji
pokazuju istinu i la jednako u rijeima i djelatnostima te
u pretvaranju. Misli se kako je hvastavac onaj 20 tko se pretvara da posjeduje tovana
svojstva, kojih ili uope nema ili pak kao da ih posjeduje
vie nego to ih ima, dok podrugljivac opet ili
nijee ona svojstva koja ima ili ih umanjuje, a ovjek sredine, koji je iskren, dri se istine i u
ivotu i u rijei te priznaje ono to ima, pa niti uveava niti umanjuje. I svaki od njih, dalje, mo25
e djelovati radi kakvog (predmeta) ili bez njega. Ali svaki od njih onako govori, djeluje i ivi
kakav sam jest, ukoliko ne djeluje radi ega drugog. Ali la je sama po sebi loa i pokudna, dok je istina lijepa i hvalevrijedna. Tako je onaj tko
je istinit kao ovjek sredine hvalevrijedan, 30 dok su oba laljivca pokudni, a osobito
hvastavac.
7
Govorimo, dakle, o svakome od njih, a prvo o istinitome. Ne govorimo o onome tko je
istinit u svojim ugovorima, niti u stvarima to se proteu
na nepravednost i pravednost (jer to bi pripadalo 1127 b drugoj kreposti), nego o onome tko i
ondje gdje nita nije u pitanju istinit je i u rijei i u ivotu,
jer mu je takvo stanje znaaja. I taj bi bio estit. Jer tko je istinoljubiv, te je istinit i ondje gdje
nita nije u pitanju, jo e vie biti istinit ondje gdje togod jest u pitanju. Izbjegavat e la 5
kao ono to je runo, budui da je izbjegava ve
zbog nje same. Stoga je takav hvalevrijedan. Ako u njega ima ikakva otklona, vie je sklon
umanjivanju istine, jer mu se to ini prikladnijim, zbog toga to su pretjerivanja dosadna.
10
Onaj tko se pretvara da posjeduje vie nego to
ima, ne radi ega posebnog, ini se loim (inae
ne bi uivao u lai), ali je ipak vie isprazan ne- 10
goli opak; ako je takav radi neega, radi slave ili asti, ne treba ga (kao hvastavca) odvie
kuditi; tko to pak ini radi novca, ili onoga to je za novac, taj je ve sramotniji (jer ne postaje se hvas6 NIKOMAHOVA ETIKA
81
tavac po sposobnosti, nego po izboru; po stanju znaaja i po tome to je takav ovjek biva hvastavac); kao to je netko laljivac jer uiva u sa- 15 moj lai, a drugi jer eli slave ili dobitka.
Oni
13
to se hvastaju radi slave pretvaraju se u onim
svojstvima kojima se stjee slava ili estitanje;
koji to ine radi dobitka pretvaraju se u onim
svojstvima to su na korist njihovim blinjima,
a lako se ne otkrivaju da su nepostojea, kao mo
prorotva, mudrost, lijeniko umijee. Zbog toga 20
se veina ljudi pretvara i hvasta kako ima dotina
svojstva; naime, u njima se nalazi ono to je ve
reeno.
14
Podrugljivci, koji umanjuju stvari, ini se da su

ugodnijeg znaaja. Naime, smatra se da oni ne


govore tako radi dobitka, nego kako bi izbjegli
razmetanje; ti jo najvie nijeu ona svojstva ko- 25
ja su u javnoj asti, kao to je inio Sokrat1. Oni koji (prijetvorno) nijeu sitna i bjelodana
svojstva nazivaju se opsjenarima i jo vie zasluuju prezir; katkad se to ini hvastavou,
poput lakonske odjee2; jer hvastavo je pretjerivanje
kao i preveliko umanjivanje. Oni pak koji se umjereno slue podrugljivou, i izruguju se
onim 30 stvarima to nisu odve obine i bjelodane, doimaju se ugodno. Dakle ini se da je hvastavac oprean istinitu ovjeku, jer on je onaj gori (od
podrugljivca).
VIII.
Budui da u ivotu postoji i odmor, te u nje- 14 mu dokolica radi zabave, ini se da
i tu ima drugovanja koje je prikladno, te stvari koje treba 11 rei i kako ih rei, a isto i u
sluanju. I nas e se ticati kakvi su ti s kojima govorimo ili koje slusamo. A bjelodano je kako i tu postoji suviak i
manjak naprama sredini. Dakle, oni to pretjeruju u ali ini se da su lakrdijai i prostaci, koji 5
nastoje biti smijeni pod svaku cijenu, i vie se trse oko toga da izazovu smijeh negoli da kau
togod umjesno i ne povrijede onoga s kojim se ale; dok oni to niti sami umiju izrei togod
aljivo, niti pak podnijeti to od drugih, smatraju se neotesanim i neugodnim. Oni koji se
umjesno ale nazivaju se dosjetljivim, naime okretnim1; 10 jer te se dosjetke smatraju
gibanjima njihova znaaja, pa kao to se tijela prosuuju po kretnjama
4
tako i znaajevi. Budui se ono to je smijeno nalazi na samome povrju i kako veina
uiva u zabavi i ali i vie negoli treba, ak se i lakrdijai nazivaju dosjetljivima, jer su
zabavljai, ali da se ti razlikuju, i to ne malo, jasno je iz onoga to je reeno.
5
Srednjem stanju pripada tankoutnost. Znaaj- 15 ka je tankoutna ovjeka govoriti i
sluati one stvari to dolikuju uljudnu i plemenitu ovjeku; postoje stvari to takvomu pristaje
govoriti i sluati u ah; i ala plemenita ovjeka razlikuje se 20 od onoga tko je ropske naravi,
upravo kao i ala
obrazovana od one neobrazovana ovjeka. To se moe vidjeti i u staroj i novoj komediji;
piscima prve smijeno je bila sama besramnost u govoru,
onima druge vie tek natuknue. A to je ne mala 25 razlika to se tie uljudnosti. Bismo li
onda onoga tko se umjesno ali odredili kao ovjeka koji govori ono to nije nedolino
plemenitoj osobi,
ili to ne nanosi bola sluatelju, nego ga ak i zabavlja? Ili je pak takvo to neodredivo, jer su
jednima jedne a drugima druge stvari ili mrske
ili ugodne? Naime, iste takve ale on e i sluati;
jer kakve podnosi sluati, takve ini se i sam zbija. Sve ale on nee zbijati; jer aljenje je i
nekakvo pogrivanje, te neke pogrde zakonodavci zabranjuju; pa je tako moda trebalo
zabraniti i neke 30
10 ale. Onaj tko je uljudan i plemenit bit e dakle opisanoga raspoloenja, postupajui kao
da je za1
Nijeui vlastitu mudrost; vidi Platon Obrana So-kratova (20 D23 D).
2
Ili Aristotel smatra afektiranom jednostavnu spartansku nonju u Ateni, ili pak cilja na
one koji su afektirali oponaajui 'lakonske' obiaje u Ateni.

1 Dok rije ?????????? znai duhovnu gipkost, ?????????; znai tjelesnu snalaljivost, otuda:
dosjetljiv i okretan'.
kon sam sebi. Takav je ovjek sredine, pa nazvao se tankoutnim ili dosjetljivim. Doim
lakrdija ne moe odoljeti onome to je smijeno, pa niti tedi sebe ni ikoga drugog ako e
nasmijati, go- 35 vorei one stvari koje uljudan ovjek ne bi ni rekao, a neke od njih ni sluao.
Neotesanac je 1128 b opet posve nekoristan u takvim druenjima; sam
11
ne pridonosi nita, a sve mu je mrsko. Pa ipak
se ini kako su odmor i zabava nuni u ivotu.
12
Dakle, postoje tri opisane srednosti u ivotu, a
sve tri se tiu stanovita dionitva u rijeima i pos- 5
tupcima. Razlikuju se u tome to se jedna tie
istine, a druge dvije ugode. Od tih koje se bave
ugodom jedna je u alama, dok je druga u druenjima to pripadaju ostalom ivotu.
7
to je loe. Stidljivost je neto estito samo uz uvjet: 'ako bi uinio togod takvo, stidio
bi se.' 30 A to ne vrijedi za kreposti. Iako je besramnost,
i kad se tkogod ne zastiuje to poinja sramotna djela, neto loe, ne proizlazi iz toga kako je
ne8
to estito stidjeti se poinjene sramote; isto tako ni uzdrnost nije krepost, nego
nekakva mjeavina, ali o tome e se raspravljati poslije.1 A 35 sada govorimo o pnavednostii.
IXNije primjereno govoriti o stidljivosti kao o 15 kreposti; ona je vie uvstvo negoli
stanje znaaja. Barem se odreuje kao nekakav strah od
beaa, i izaziva uinak nalik na onaj od bojazni pred strahotama: oni koji se srame porumene, a oni to se prepanu smrti problijede. Oboje se ini nekakvim tjelesninama, to je vie
svojstveno uvstvu negoli stanju znaaja. A to uv- 15 stvo ne prilii svakoj dobi, nego samo
mladosti. Mislimo kako mlade treba biti stidljiva, jer ivei u vlasti uvstava mnogo grijei,
dok je stid-ljivost obuzdava; pa meu mladima pohvaljujemo one koji su stidljivi, dok nitko ne
bi pohvalio koga starijeg zbog toga to je zastien, jer mislimo kako taj ne bi smio nita ni initi
zbog ega 20
se zastiuje. Zastienost i nije znaajka estita ovjeka, budui da nastaje zbog loih postupaka
(a takvo se to ne smije initi; i nema nikakve razlike da li su te stvari sramotne prema istini ili prema javnom mnijenju, jer ne smije se initi ni
jedno od toga, kako se ovjek ne bi stidio); ona
je svojstvo loa ovjeka, koji je kadar i poiniti 25 togod sramotno. A besmisleno je pomisliti
kako, zbog toga to je tkogod takav te se zastiuje uini li neto sramotno, samim tim biva
estit ovjek, jer stidljivost se uti zbog voljnih ina, dok estit ovjek nikad nee hotimice
uiniti ono

Vidi VII knj.


Edited by Foxit Reader
Copyright(C) by Foxit Softvvare Company,2005-2007 For Evaluation Only.

amer
V.
to se tie pravednosti i nepravednosti valja 1129 a razvidjeti: kakvim se djelatnostima one
bave, te koja je srednost pravednost, i kojim je krajnostima po sredini ono to je pravedno. Nae
e se is2
traivanje odvijati istim nainom kao i u porethod- 5 nim raspravama.
3
Vidimo kako svi govorei o pravednosti podrazumijevaju ono stanje koje ih pripravlja
da ine pravedna djela, da se ponaaju pravedno i ele stvari koje su pravedne; a na isti nain i o
nepravednosti; kako je ono stanje u kojem ine nepravedna djela i ele stvari koje su
nepravedne. 10
4
Stoga nek to i nama bude kao ope polazite. Ali isti nain ne vrijedi za stanja kao i za
znanosti i sposobnosti. Ista sposobnost ili znanost ini se da se bavi oprekama, ali stanje, koje je
jedna opreka, ne proizvodi opreke, pa tako od zdravlja
ne proizlazi ono to mu je opreka, nego samo ono 15 to je zdravo, i kaemo kako tkogod
zdravo hoda kad hoda kako bi hodao zdrav ovjek.
5
esto se jedno opreno stanje poznaje po svojoj opreci, i stanja se esto poznaju po
svojim podmecima'; ako je bjelodan dobar tjelesni ustroj, postaje bjelodan i lo tjelesni ustroj, i

prema tijelima to su dobro ustrojena upoznaje 20 se dobar ustroj, a prema njemu opet ona
sama.
Izvorno ???%?1'?????, lat. subjectum ili substru-tum, naime: podmet, podloga, osnov (o. p.).
Ako je dobar ustroj u vrstini mesa, nuno je da lo ustroj bude u mlohavosti mesa a ono to je
6
zdravo mora stvarati vrstinu u mesu. I u veini
slijedi, ako se jedna od opreka govori vieznano,
onda se i druga govori vieznano, naime: ako je
takvo 'pravedno', onda je takvo i 'nepravedno'.
25
7
ini se kako se i pravednost i nepravednost go- 2 vore vieznano, nu budui da su one
srodne, njihova se istoimenost skriva i nije onako jasna kao ondje gdje su znaenja udaljenija
(jer tada je razlika prema vanjskom obliku golema), kao kad se istoimeno kae 'klju" i za kost
ispod ije u ivotinja i za ono ime se zatvaraju vrata. Pogle- 30 dajmo kolikostruko se kae da
je tkogod nepra8
vedan. ini se da je nepravedan i onaj tko je protuzakonit i tko je pohlepan i tko je
'nejednak'2 te je oito da e pravedan biti onaj tko je zakonit i 'jednak'. Tako je pravedno ono
to je zakonito i jednako, a nepravedno ono to je protuzakonito i nejednako.
9
Budui je pohlepnik nepravedan, trsit e se oko
1129 b dobara, ne oko svih, nego oko
onih to pripadaju
dobroj ili looj srei, koja su uope uvijek dobra, ali nisu uvijek takva i pojedincu. Ta dobra
ljudi ude i hrle za njima, a ne bi toga smjeli initi, nego bi trebali udjeti da dobra to su uope
takva budu dobra i njima, te izabrati ona to su njima 5
samima dobra. Nepravedan ovjek ne izabire uvijek vie, nego i manje, a od stvari koje su
uope loe, ali kako se manje zlo ini nekakvim dobrom, a pohlepa ide za dobrom, zbog toga se
i smatra
pohlepnim. On je i nepravian; jer to ovo obuhva- 10 a i zajedniko im je.
12
Budui se protuzakonit ovjek pokazao nepra- 3
vednim a zakonit pravednim, bjelodano je kako
su sve zakonite stvari nekako i pravedne, jer sve stvari koje su postavljene zakonodavstvom, te
su i zakonite, te kaemo da je svaka pojedina od njih
i pravedna. Zakoni propisuju o svim stvarima, teei zajednikom probitku, ili za sve ili za
one 15 najbolje ili za monike (prema kreposti) ili togod slino; tako da na jedan nain
pravednim nazivamo sve stvari koje tvore i uvaju blaenstvo i
njegove sastavine u dravnom zajednitvu. Uz to nam zakon nalae initi djela odvana mua
20 naime: ne naputati bojni poloaj, ne bjeati i ne odbacivati oruje , te ona umjerena
ovjeka naime: ne poiniti preljuba i ne podavati se pohoti , pa ona blagoudna ovjeka
naime: ne tui koga, niti klevetati, a slino i to se tie ostalih kreposti i udorednih
nevaljalosti, nareujui jedne stvari a zabranjujui druge, i to ispravno onaj zakon koji je
ispravno utemeljen, doim manje tako ako je zakon sastavljen na brzu ruku.
15
Dakle, takva je pravednost savrena krepost, 25
ali ne uope, nego u odnosu prema nekomu drugom. Zbog toga se pravednost esto i ini najveom kreposti, te ni Veernica ni Danica nije tako divna1 i poslovino kaemo u pravednosti su
skupljene sve kreposti.2 I ova je u potpunosti 30

savrena krepost, jer je poraba savrene kreposti


Savrena je jer onaj tko je ima moe se tom krepou posluiti u odnosu prema drugome; naime,
mnogi se mogu posluiti krepou u vlastitim
stvarima, ali ne mogu u odnoajima prema drugomu. Zbog toga se smatra valjanom ona Bijan1130 a tova vladavina mua e
pokazati;3 jer onaj tko
vlada ve je u odnoaju prema drugomu i u zajednitvu. Zbog toga se pravednost i jedina
od
1
Grki z^Ei'e, lat. clavicula, hrv. kljuica ili kljuna kost, jer u grkom ista rije znai i
dotinu kost i klju za vrata.
2
Izvorno ?1??? nejednak, ali i 'neravnopravan', 'nepravian' i 'pristran', a tooc; 'jednak',
ravnopravan, pravian, nepristran. Zadrava se prijevod nejednak jednak, da se ouva
etimologijska povezanost
(o. p.).
1
Preostatak iz izgubljenog Euripidova komada Me-lanippe (fr. 490).
2
Ta se izreka pripisuje i Teognidu i Fokilidu.
3
Vidi Sofoklo, Antigona (175). Bijant je inae jedan od glasovite Sedmorice mudraca.
kreposti ini da je dobro drugoga1, jer se usmje-ruje prema drugomu; ona djeluje na korist
drugomu, bilo vladaru bilo sudioniku. Najgori je onaj
5 tko se slui opainom i prema sebi
samome i prema prijateljima, dok najbolji nije onaj tko primjenjuje krepost prema sebi,
nego prema drugome, jer to je teak posao. Stoga pravednost nije dio kreposti, nego je cijela krepost, dok oprena
nepravednost nije dio poroka, nego je cijeli porok.
Iz toga to je reeno jasno je u emu se razlikuju
10 krepost i pravednost: one su isto, ali
njihova bit
nije ista; nego ono to je pravednost u odnoaju prema drugomu to je krepost naprosto kao nekakvo stanje.
II.
Nu mi ovdje istraujemo pravednost kao dio 4 kreposti. Naime, postoji i takva,
kao to kaemo.
15 A isto je i s nepravednou kao dijelom.
2
Tomu je dokaz ovo: onaj tko djelujui poinja ostala udoredna nevaljalstva ini
nepravedno, ali ne hlepi ni za ikakvim dobitkom kao onaj to odbacuje tit zbog straljivosti
ili runo govori zbog osornosti ili ne pomae novcima zbog krtosti; a kad hlepi za dobitkom,
esto ne pokazuje 20 ni jedan od tih poroka, i jo manje sve njih, ali
3
ipak nekakvu opainu (jer ga kudimo) i nepravednost. Postoji, dakle, neka druga
nepravednost koja je dio one sveope, i ono nepravedno koje je dio sveope nepravednog, to
znai protuzakoni4
tog. Ako tkogod poinja preljub radi dobitka i
time zarauje, a drugi troi na to i tetuje zbog 25 poude, ovaj bi vie bio razuzdan
negoli pohlepan, a prvi nepravedan, ali ne razuzdan, i bjelodano je kako je takav zbog
poinjenoga radi do5
bitka. Uz to, dok se svi ostali nepravedni ini pripisuju uvijek nekoj udorednoj
nevaljalosti npr.: ako je tkogod poinio preljub, onda raz- 30 uzdanosti, ako je napustio

'subojnika', stralji-vosti, ako je koga udario, rasrenosti; ali ako se svojim inom okoristio, ne
pripisuje se to nikak1 Platon, Drava (343 C).
6
voj nevaljalosti, nego nepravednosti. Stoga je bjelodano kako uza sveopu nepravednost
postoji i neka koja je to dijelom, istoimena s njom, jer joj je odredba u istom rodu; objema je
mogunost u odnoaju prema drugom ovjeku, ali jedna se ba- 1130 b vi au ili novcem ili
sigurnou ili onim to obuhvaa sve to (kada bismo imali jedno ime) a
radi uitka zbog dobitka, dok se druga bavi svim
onim stvarima kojima i vrstan ovjek.
5
7
Bjelodano je dakle da postoji vie pravednosti,
5 i da postoji jedna razliita od
cjelokupne kreposti.
I valja istraiti koja je i kakva je. Ono to je nepravedno razlueno je na protuzakonito i nejednako, a ono to je pravedno na zakonito i jednako. Prema protuzakonitome je ve prije opisani smisao nepravednosti. Budui da nejednako i
10 protuzakonito nisu jedno te isto,
nego se razlikuju kao dio od cjeline (jer sve to je nejednako
jest i protuzakonito, ali sve to je protuzakonito nije i nejednako), ono to je nepravedno i
nepravednost nisu u tome smislu isto, nego su razliiti od preanjeg, odnosei se prema njima
kao dijelovi prema cjelinama; jer dotina je nepravednost dio sveope nepravednosti, a isto tako
i praved- 15 nost sveope pravednosti. Tako te se mora govoriti i o pravednosti kao dijelu i o
nepravednosti kao dijelu, a isto tako i o onome to je pravedno i onome to je nepravedno.
10
Dakle, sad na stranu s onom pravednou to
je u skladu s cjelokupnom krepou i s takvom
nepravednou, budui da je jedna od njih poraba cjelokupne kreposti prema drugomu, a druga takvog poroka. I jasno je kako treba razluiti 20
ono to je pravedno i ono to je nepravedno u
odnoaju prema njima; jer gotovo veina stvari
postavljenih zakonom nalau se prema cjelokupnoj kreposti; naime, zakon nareuje ivjeti prema
svakoj kreposti a zabranjuje ivjeti prema bilo
11
kojoj nevaljalosti. inovi sukladni s cjelokupnom 25
krepou istovjetni su s odredbama koje se zakonom postavljaju a radi odgoja na korist zajednitva. Sto se pak tie odgoja svakog pojedinca.
po kojem postaje naprosto dobar ovjek, valja poslije odrediti da li je to stvar dravnitva ili
ega drugog, jer nije ba isto biti dobar ovjek i dobar graanin u bilo kojoj dravi1.
12
Od pravednosti koja je u dijelu, te od onoga 30
to je isto tako pravedno, jedna je vrsta ono to je
u razdiobama2 asti ili novaca ili ostalih stvari to su razdjeljive meu dionicima dravnog zajednitva (jer u tima jedan prema drugomu moe biti nejednak ili jednak), a druga je vrsta ono
to
13
ispravlja u uzajamnim ugovorima. To opet ima 1131 a
dva dijela, jer od ugovora jedni su voljni a drugi
protuvoljni; voljni su poput prodaje, kupnje, zaj-

ma uz kamate, jamevine, beskamatne posudbe,


pologa i najmovine (koji se nazivaju voljnima, jer je zapoetak takvih ugovora voljan); oni
protu- 5 voljni opet ili su potajni, kao tadbina, preljub, trovanje, svodnitvo, primarna robova,
ubojstvo iz potaje, krivo svjedoanstvo, ili su nasilni, kao tvorni napadaj, prisilno uhienje,
ubojstvo, grabe, unakaenje, sramoenje, zlostava.
III.
Budui je nepravedan ovjek nejednak i nepra- 5 vedan in nejednak, bjelodano je
kako postoji i
neka sredina nejednakoga. A to je ono jednako, jer u kojoj god djelatnosti postoji vie i manje,
postoji i ovo jednako. Dakle, ako je nepravedno nejednako, ono pravedno je jednako, kao to se
svima ini da jest, ak i bez dokaza. A budui da je jednako sredina, d ono e pravedno biti sredina. Ono to je jednako podrazumijeva najmanje
dvoje. Stoga je nuno da pravedno bude i sred- 15 nje i jednako i prema neemu i nekima; a
kao
5
6

8
9

10
11
sredina mora to biti od nekih stvari (koje su vie i manje), kao jednako ukljuuje dvoje, kao pravedno tie se nekih ljudi. Dakle, ono to je pravedno nuno je barem etvero: dvije su osobe
kojima je ono pravedno i dvije su stvari u kojima se oituje. I ista e jednakost biti u jednima 20
i u drugima; kako se odnose jedne stvari u jednima tako i druge u drugima; ne budu li jednaki,
nee imati jednake dijelove, a otuda nastaju sukobi i albe kad imaju i dijele nejednake dijelove
jednaki ili nejednaki jednake dijelove. To je jasno i po naelu.dodjele prema zasluzi. Svi se, 25

naime, slau kako ono to je pravedno pri razdiobama treba biti prema zasluzi, samo to u tome
svi ne podrazumijevaju istu vrstu zasluge, nego je ona demokratima slobodnjatvo,
oligarhicima bogatstvo ili pak plemenito podrijetlo, a aristokratima izvrsnost.
Dakle, ono to je pravedno nekakav je razmjer.1 A razmjer nije svojstven samo broju
sastavljenu 30 od jedinica nego i broju uope. Jer razmjernost je jednakost omjera, i sadri
najmanje etiri lana. Jasno je da se odijeljeni razmjer sastoji od etiri lana, ali isto tako i
neprekidni razmjer,2 jer se slui jednim lanom kao da su dva i navodi ga dvaput, na primjer:
kao to je A naprama B tako je B naprama C; dakle, tu se B navodi dva- 1131 b put, pa ako se B
postavi dvaput, bit e etiri lana razmjera; a i ono to je pravedno sadri najmanje etiri lana,
i omjer je isti izmeu prvog i drugog para, jer postoji slina dioba izmeu osoba i stvari. I kao
to se A odnosi prema B 5 tako e se C odnositi prema D, te izmjenice, kao to se A odnosi
prema C, tako e se B odnositi prema D. Stoga je cjelina u istome odnosu prema
1
O tome raspravlja Politika (III). Naime, u stanovitu obliku vladavine udoredno
ispravan ovjek ne mora biti dobar dravljanin, jer je posrijedi izopaena vlast.
2
Ili 'diobena pravednost' (iustitia distributiva), za razliku od 'onoga to je pravedno(st)
prema ugovorima' (iustitia commutativa), ili poravnavajua, naime: razdjeljujua i
izjednaujua (p. p).
1
Izvorno avdX?y?g (lat. proportionalis), razmjeran, podudaran, nalian u brojidbenom i
pojmovnom smislu.
2
Odijeljeni (diskretni) razmjer sadri nepovezane lanove, jer su razliiti, a neprekidni
(kontinuirani) sadri jedan zajedniki lan.
13
14
cjelini;1 tako se razdiobom udvojuje, i kad se tako pridaju, onda se udvaja pravedno. Stoga je
spa- 7 janje lana A i C te B i D ono to je pravedno 10 u razdiobi,2 i to je tu pravedno to je
sredina, dok je nepravedno ono to remeti razmjer; razmjerno je sredina, i ono to je pravedno
jest razmjerno. Matematici takav razmjer nazivaju geometrijskim, jer se u geometrijskom
razmjeru cjelina odnosi prema cjelini kao bilo koji dio prema odgovarajuem dijelu. Ali taj
razmjer nije ne- 15 prekidan, jer nam pojedini lan ne moe predstavljati i osobu i stvar.3
20
15 16
17
Dakle, ono to je pravedno to je razmjerno, dok ono to je nepravedno remeti razmjer. I otuda
jedan lan biva prevelik, drugi premalen, to se u djelima i dogaa; tko ini nepravdu ima
odvie dobra, a onaj komu se ini nepravda premalo dobra, to se tie zla posve je suprotno;
manje zlo naprama veem zlu smatra se kao dobro, i jer je bolje izabrati manje zlo negoli vee,
ono to valja izabrati je dobro, a ono to je vie takvo, jo je vee dobro. Dakle, takva je jedna
vrsta onoga to je pravedno.
25
IV.
Preostalo pravedno je ono to ispravlja,4 a koje se javlja i u voljnim i u protuvoljnim
ugovorima. 2 Ta vrsta pravednog drukijeg je oblika od onog prethodnog. Djelidbeno
pravedno a pri razdiobi zajednikog imutka uvijek je u skladu s

Osoba A i stvar C prema osobi B i stvari D.


u
Distributivna (diobena) pravednost se sastoji diobi razdjeljive asti ili nagrade na dijelove koji
se meusobno odnose kao zasluge osoba koje imaju sudjelovati. Ako A (prva osoba) : B (druga
osoba: : C (prvi dio) : D (drugi dio), onda (alternando) A : C : : B: D, i stoga (componendo) A +
C:B + D::A:B Sto znai da uspostavljeni poloaj odgovara odnosnim zaslugama stranaka
(prema D. R.).
3
Izvorno ? xai ? (i osoba i dio).
4
Izvorno 6iop&(DTi%6v dfaouov, naime: 'ispravljaka ili poravnavajua pravednost'
(iustitia correctiva seu commutativa), p. p.

5
6
opisanim razmjerom; jer i kad doe do diobe zajednikog posjeda, ona e biti u omjeru prema
uzajamnim ulozima; a nepravedno, koje je opreka tomu pravednom, ono je to remeti razmjer.
Ono to je pravedno u tim ugovorima neto je jednako, a ono nepravedno nejednako, ali ne
prema dotinom razmjeru, nego prema aritmeti-kom.1 I tu uope nije vano da li je dobar
ovjek uskratio loem ili pak lo dobromu, ni da li je preljub poinio dobar ili lo, nego se
zakon osvre samo na razliku u teti, i postupa s doti-nicima kao s jednakima, ako je jedan
nanio nepravdu a drugomu je nanesena, i ako je jedan priinio tetu a drugomu je priinjena. A
budui da je to nepravedno i ono nejednako, sudac nastoji izjednaiti. Ako je jedan ranjen a
drugi je ranio, ili je jedan ubio a drugi je ubijen, onda su trpljenje i djelovanje nejednako
razdijeljeni, pa sudac nastoji kaznom izjednaiti, oduzimajui od dobitka. Tako se openito kae
u tim sluajevima, ak ako samo ime i nije prikladno, kao rei 'dobitak' za onoga koji ranjava a
'gubitak' ranjenomu; ali kad se odmjerava pretrpljeno, kae se za jedno gubitak a za drugo
dobitak. Stoga je ono jednako sredina izmeu vie i manje, dok su dobitak i gubitak vie ili
manje na suprotan nain; vie dobra a manje zla je dobitak, dok je opreka tomu gubitak; a
sredina izmeu njih je

1 Ono 'pravedno koje ispravlja' (ili takva izjed-naujua ili poravnavajua pravednost) ne
tie se same kazne, nego je ispravljanje onoga to je krivo uinjeno, obino nadoknadom tete;
stoga je takva pravednost stvar graanskih, a ne kaznenih sudova. Sud dotine stranke uzima
kao jednake (jer pravni sud nije udoredni sud), i uzima se kao da je nepravedan in donio isti
dobitak poinitelju kao i gubitak oteenomu; to dovodi A u poloaj A + C, a B u poloaj B
C. Sudac ima zadau pronai aritmetiku sredinu izmeu tih, a to postie prenosei C od A na
B. Tako (jer se A uzima kao = B) dobivamo aritmetiki razmjer:
(A + C) (A + C C) = (A + C O (B C)
(A + C) (B C + C) = (B C + C) (B C)
(prema D. R.).

1132 a

10

15

10

11
su
ono jednako, o kojem je kazano1 da je pravedno; tako te e ono pravedno koje ispravlja biti sredina izmeu gubitka i dobitka. Stoga kad se ljudi spore, pribjegavaju sucu; ii sucu znai ii
onomu to je pravedno, jer svojstvo je suca da bude iva pravednost; te trae suca kao sredinu,
pa se suci negdje i zovu posredovatelji,2 uvjereni da ako dobiju sredinu, dobit e ono to je
pravedno. Dakle, ono to je pravedno neka je sredina, ako je naime i sudac takav. Sudac
izjednauje; kao da je neka crta nejednako podijeljena, pa je on uzeo vei odsjeak to prelazi
polovicu i dodao ga manjem odsjeku. Kad je cjelina podijeljena na dvije polovice, tad kau
kako imaju svoje kad dobiju jednako. A ono to je jednako sredina je izmeu veega i
manjega prema aritmetikom razmjeru. Zbog toga se i naziva pravedno (dt^amv), jer je
prepolovljeno (? i xa), kao da bi ga tkogod nazvao ?lxal?v; a sudac (???????) zapravo je
prepolovitelj (?lxaa?^g).3 Jer kad se jednom od dva jednaka dijela4 oduzme neto i doda drugomu, onda ovaj premauje prvog dvaput toliko; jer kad bi se oduzelo, ali ne bi dodalo, ovaj bi
premaivao samo jednom toliko. Stoga premauje i sredinu za jednom toliko, a sredina za jednom toliko onaj dio kojemu je toliko oduzeto. Tako emo znati to treba oduzeti od onoga koji
ima vie i to moramo dodati onome koji ima manje; ono ime ga sredina premauje treba dodati onome koji ima manje, dok od najveeg treba oduzeti ono ime premauje sredinu. Neka

20

25

30

1132

5
duine AA' BB' CC' jednake; nek se od AA' oduzme odsjeak AE, a nek se duini CC doda odsjeak CD, tako da cijela duina DCC' premauje EA' odsjekom CD i CF; stoga premauje
duinu BB' odsjekom CD.1 (To se primjenjuje i na ostala umijea; ona bi prestala postojati
kad ne bi 10 i onaj to je pretrpio primio, i onoliko i onako,
upravo kao i onaj to je poinio).2 Ta imena, i gubitak i dobitak, potekla su s podruja voljne
razmjene; naime, imati tu vie od svojega vlastitog naziva se dobivati, a imati manje od svojeg
izvornog dijela naziva se gubiti, kako ve jest pri
kupnji i prodaji te ostalim poslovima koje je za- 15 kon dopustio; ali kad ne dobiju ni vie ni
manje nego ono to im samima pripada, kau kako imaju svoje vlastito, pa niti su na gubitku
niti na dobitku. Dakle, u protuvoljnim poslovima,3 ono pravedno je sredina izmeu nekakvog
dobitka i nekakvog gubitka, to jest: posjedovati isto i prije 20 i poslije.
V.
Nekima se ini kako je uzajamnost naprosto ono 8 to je pravedno, kao to rekoe
pitagorejci,4 jer su pravedno odredili naprosto kao uzvraanje onoga to je tko uinio;' ali takva se uzajamnost ne slae ni s diobenom ni s ispravljakom
pravednou iako bi ljudi htjeli da upravo to znai i 25 Radamantovo pravedno:
1 Taj Aristotelov dijagram izgleda (prema D. Ros-su) ovako:
A
E
V
?
1 1131 b 33.
1 U Larisi ili Abidosu (prema Aristotelovoj Politici).
=N=
(A N) .
Taj izvod nije etimologijski toan, ali objanjava zato je Aristotel uzeo rije sudac mjesto
posrednik.
Ako je A = B, onda (B + N) (A N) = 2N, i (B + N)_A = N. i (B + N) ig + N) + (A-N)
(B + N) + (a N)
Aristotel naravno predouje veliine crtama (linijama), a ne algebarski (prema H. R.).
D
C
F
C'
2 Umetak je sumnjiv i nije u cijelosti jasan (a javlja se i malo dalje: 1133 a 1316), ali
vjerojatno znai da svaka strana mora dati i primiti isto. Uz mogunost da je posrijedi
proizvoditelj i troitelj (prema H. R.).
43 To jest to se tie gubitnika.

4
Sto je bilo u skladu s njihovim okvirnim mate-m5atikim svjetonazorom.
5
Posrijedi je odmazda, jer ono to je tko uinio to e mu se i vratiti, puko naelo milo
za drago; lat. Lex talionis (o. p.).

5
6
7
Pretrpi li ovjek ono to poini, pravda je izvrena,1 jer se to na mnogo mjesta ne slae.
Udari li koga onaj to ima vlast, udarac mu se ne smije uzvratiti; a udari li tkogod onoga to
ima vlast, ne samo to e mu se vratiti udarac nego e jo biti i kanjen. Uz to se uvelike razlikuje ono to je voljno od onoga to je protu-voljno. Ali u zajednitvima na temelju razmjene
povezuje upravo takva pravednost, to jest: uzajamnost prema razmjeru, a ne prema pukoj jednakosti. Jer razmjeran uzvraaj odrava zajednitvo drave. Ljudi trae uzvratiti zlo zlim, pa
ako to ne mogu, ini im se da su u ropstvu; ili pak dobro dobrim, te ako to ne mogu, nema nikakva uzvraaja, a uzvraanje je ono to ih dri na okupu. Zbog toga i podiu na istaknutu mjestu hram Haritama2 radi promaknua uzvraaja, jer je on znaajka zahvalnosti, budui da
dobroinitelju treba uzvratiti uslugu i drugi put je sam prvi uiniti.
8
Uzvraaj prema razmjeru postie se unakrsnim 5 spajanjem.3 Nek je A graditelj, B
postolar, C kua, D cipela. Graditelj mora dobiti od postolara
1
Heziod, fr. 174 Rzach (fr. 286 Merkelbach i West).
2
Grki ?????? (lat. Gratiae), boice drutvovne mi3line, milosti i zahvalnosti.
3
Ta vrsta uzajamnosti naziva se i 'dijagonalnom spregom',, a oprimjeruje se na slijedei
nain. A i B su razliiti obrtnici i razliitih su stupnjeva vrijedno sti. I njihovi e proizvodi biti
nejednake vrijednosti, naime: ako A = nB, C (ono to naini A za jedan sat) bit e vrijedno ?
puta toliko koliko D (to B naini za sat). Do ispravne razmjene e doi ako A dobije nD a B
dobije 1C, to jest ako A dadne ono to mu treba sat da naini u razmjenu za ono za to B treba ?
sati da naini. Ili, ako jedna kua vrijedi t] cipela, onda dobivamo
A? > B
C / 4 nD
unakrsni spoj, s rezultatima A+ nD, B + C, koji su u aritmetikom razmjeru, naime: razlika
meu parovima ostaje ista; i graditelj i postolar su nakon razmjene bogatiji za jednak iznos
nego prije pothvata (prema D. R. i H. R.).
neto njegova uinka, i mora mu za uzvrat dati neto od svojega. Ako prvo postoji jednakost
pre- 10 ma razmjeru, a zatim nastupi uzajamnost, doi e do opisanog. Ako pak ne, nema
jednakosti uinka, i ne nastaje razmjena; naime, nita ne prijei da uinak jednoga bude bolji od
drugoga; stoga se 9 oni moraju izjednaiti. (To se primjenjuje i na
ostala umijea; ona bi prestala postojati kad ne 15 bi i onaj to je pretrpio primio, i onoliko i
onako, upravo kao i onaj to je poinio).1 Radi takve razmjene ne udruuju se dva lijenika,
nego lijenik i seljak, i openito razliiti ljudi a ne isti,
10
ali te treba izjednaiti. Stoga sve stvari trebaju
biti nekako uporedive da bi dolo do razmjene.
Zbog toga je i uveden novac, koji je postao ne- 20
kakvom sredinom;2 naime, on sve mjeri, pa i suviak i manjak, te tako i koliko je cipela jednako

kui ili hrani. Kao to se graditelj odnosi prema


postolaru, tako se moraju cipele odnositi prema
dotinoj kui ili stanovitoj koliini hrane.3 Jer,
ne bude li tako, nee biti ni razmjene ni zajednitva. Naime, do toga nee doi ako nekako ne
11
budu ujednaeni. Dakle, kako je reeno4, sve stva- 25
ri treba izmjeriti prema jednom. A to jedno u
istinu je potrebnost, koja sve povezuje; jer kad
ne bi ljudi trebali nita jedni od drugih, ili ne bi trebali jednako, onda ili ne bi bilo nikakve razmjene ili ne iste; a po sporazumu novac je postao zamjena potrebnosti; i otuda mu ime novac,
jer 30 nije po naravi nego je po obiaju,5 i u naoj je moi da mu mijenjamo vrijednost, ili ga
uinimo
12
bezvrijednim. Dakle, do uzajamnosti e doi kad
se tako izjednae da kao to je seljak naprama
1
Ova je reenica, koja se ve javila i ranije (1132 b 911) vjerojatno umetak nekog
ranijeg izdavaa Aristotelova teksta, pokuaj da smjesti izdvojenu primjedbu.
2
To jest: sredstvo razmjene.
3
Posrijedi je omjer i razmjer uzajamnih potreba, ali iz navedenog nije jasno kako se
izraunava.
54 1. 19.
5 Grka rije za novac (??????) istog je korijena kao i rije 'obiaj' ili 'zakon' (??/???).
postolaru, i uinak postolarev je naprama selja-kovu. Ali se ne smiju svoditi na obrazac razmje1133 b ra izvri vi razmjenu (jer uine li drukije, jedna e krajnost imati obje pretjeranosti),'
nego dok jo svatko ima svoje. U takvu su stanju jednaki i udruljivi, jer se ta jednakost moe
na njih primijeniti. Nek je seljak A, hrana C, postolar B, a D njegov uinak kad je izjednaen.
Kad ne bi 5 bilo takve uzajamnosti, ne bi bilo nikakva zajednitva. Da je potrebnost ono jedno koje sve povezuje bjelodano je po tome to kad ljudi ne
trebaju jedni druge bilo obje strane bilo samo jedna onda ne vre razmjenu (kao kad
tkogod treba ono to sam ima, kao kad se doputa izvoz ita u razmjenu za vino).2 Dakle, to
se mora
izjednaiti. to se pak tie budue razmjene 10 ako nam sada neto ne treba, a to emo ipak
imati kad nam ustreba novac nam je kao nekakav jamac; naime, onaj tko donese novac mora
to dobiti. I s novcem se dogaa isto; ne moe uvijek biti jednake vrijednosti, ali tei biti postojanijim. Zbog toga sve mora imati odreenu ije- 15 nu, jer e tako dolaziti uvijek do razmjene,
a s njome i do zajednitva. Stoga novac, kao mjerilo, ini stvari sumjernim i tako ih izjednauje;
jer da nema razmjene, ne bi bilo zajednitva, i niti bi bilo razmjene da nema jednakosti, niti pak
jednakosti da nema sumjernosti. U samoj istini nemogue je da toliko razliite stvari budu sumjerne, ali u odnosu prema potrebnosti postaju
dostatno takvima. Dakle, mora postojati togod 20 jedno, i to na temelju dogovora (a zbog
toga se i naziva novcem)/ i to je ono to sve stvari ini sumjernim, jer sve se stvari
odmjeravaju novcem. Nek je A kua, B deset mina,4 C krevet. A
Naime, jedna e od stranaka uzeti previe a dati premalo.

2
Nejasno mjesto, koje je moda pozniji umetak. Prema H. Rackhamu, uope nije
posrijedi inozemna trgovina, dok H. Tredennick doputa i tu mogunost.
3
Vidi a 30.
4
Kao novana jedinica 1 mina 100 drahmi.
je polovica B, ako je kua vrijedna pet mina ili jednako tome; krevet C je jedna desetina B;
onda 25 je jasno koliko je kreveta jednako kui, to jest:
16
pet. Bjelodano je da se razmjena tako odvijala
prije postanka novca, jer nema nikakve razlike
da li se pet kreveta razmjenjuje za kuu ili pak
novac vrijedan pet kreveta.
17
Sad je reeno, to je ono nepravedno i to je 9
ono pravedno. Budui je to dvoje razlueno, ja- 30
sno je da je pravedna inidba sredina izmeu nanoenja nepravde i podnoenja nepravde, jer jedno je imati previe a drugo je imati premalo.
Pravednost jest stanovita srednost, ali ne onim
nainom kojim su ostale kreposti, nego zbog toga
to se odnosi prema sredini, dok se nepravednost
odnosi prema krajnostima. I pravednost je ono 1134 a
prema emu se o pravednome kae da po izboru
ini ono to je pravedno i dijeli, bilo izmeu sebe i drugoga bilo izmeu drugih, ne tako da od
poeljnoga daje sebi vie a blinjemu manje
i obrnuto s onim to je kodljivo , nego svakomu jednako prema razmjeru, te isto tako pri
18
diobi izmeu drugih. Doim nepravednost se ta- 5
ko odnosi prema nepravednome; a ono je suviak
i manjak onoga to je korisno ili kodljivo, u
opreci prema razmjeru. Zbog toga je nepravednost suviak i manjak, tako to dovodi do suvika
i manjka, u vlastitom sluaju do suvika onoga
to je openito korisno a do manjka onoga to
je kodljivo, dok to se tie drugih to je u ije- 10
losti isto, ali je opreno razmjeru, pa bilo u kojem smjeru. Pri nepravednoj inidbi imati manje
znai podnositi nepravdu, a imati vie nanositi
je.
19
Nek je toliko dosta o naravi pravednosti i nepravednosti, a isto tako i openito o onome to 15
je pravedno i onome to je nepravedno.
VI.
Budui je mogue initi nepravdu a sam ne biti 10 nepravednim, inei koje
nepravde ovjek biva nepravedan prema svakoj pojedinoj nepravednosti, na primjer: tat,
preljubnik ili razbojnik? Ili
se tako nee nita razlikovati? Moe se tkogod puteno zdruiti s nekom enom znajui tko je
ona, ali da uzrok ina ne bude u njegovu izboru 20

2
nego u uvstvu. Dakle, on ini nepravedno, a nije
nepravedan, odnosno: nije netko tat iako je ukrao, i nije preljubnik iako je poinio preljub;
slino i u ostalim sluajevima.1
3
Ve je prije reeno kako se uzajamnost odnosi
4
prema onome to je pravedno; nu ne smije se zaboraviti kako je ono to traimo: i ono
to je 25 uope pravedno i ono to je graanima prave-dno.2 A to se postie ondje gdje ljudi
koji su slobodni i jednaki (bilo prema razmjeru bilo prema broju) zajedniki ive radi
samodostatnosti. Stoga, ondje gdje nije tako, meu ljudima nema onoga to je graanski pravedno,3 ali postoji nekakva pravednost i prema slinosti. Ono 30 to je pravedno postoji ondje gdje je zakon
meu ljudima. A zakon je ondje gdje je i nepravda meu ljudima, jer pravda je prosudba
pravednog i nepravednog. I meu kojima je nepravda meu tima je i nepravedna inidba (ali
meu kojima jest nepravedna inidba nije meu svima i sama nepravda), a ona je kad ovjek
sebi uzima previe onih stvari koje su openito dobre, a prema5
lo onih koje su openito loe. Zbog toga ne dopu- 35 tamo da vlada ovjek, nego
naelo," jer on to 1134 b ini poradi sebe i postaje samosilnik. Naime, onaj
tko vlada uvar je onoga to je pravedno, a ako
6
onoga to je pravedno, onda i onoga to je jednako. I kako se ini da nema vie nego mu
pripada, ako je pravedan (jer sam sebi ne podjeljuje vie
od onoga to je openito dobro, ukoliko mu to nije prema zasluzi, i stoga se trudi radi drugih, pa
zato kao to je prije reeno ljudi i kau 5
7
da je pravednost 'dobro drugoga'),' dakle: njemu treba dati nekakvu nagradu, to jest ast
i dostojanstvo; oni kojima nisu dosta takve nagrade postaju samosilnici.
8
Ono to je pravedno u gospodara i u oca nije istovjetno s time, iako je nalik na nj, jer
nema 10 nepravde naprosto prema onome to je vlastito,
9
nego pokretna imovina2 i dijete, dok ne dosegne punoljetnost i ne osamostali se, kao da
su dio samog ovjeka, a nitko ne izabire nauditi samomu sebi, te stoga i nema nepravde prema
sebi samome. Zato tu nema ni nepravednog ni pravednog u graanskom5 smislu. Jer takvo to
kako vidjesmo biva prema zakonu, i meu onima koji se po naravi podvrgavaju zakonu,
te meu kojima postoji jednakost da vladaju i da se njima vlada. Stoga vie postoji ono to je
pravedno pre- 15 ma vlastitoj eni negoli prema djeci i robovima;
to je, naime, ono pravedno u kuanstvu, ali i ono je razliito od onoga to je pravedno u smislu
graanstva.
VII. Od onoga to je graanski pravedno jedno je prirodno,4 drugo je zakonsko'; prirodno je
ono to svugdje ima istu mo, a ne da se nekomu ini ovako a drugomu onako; zakonsko je ono
pri 20 kojem u poetku nije bilo vano je li ovako ili onako, ali kad je jednom postavljeno,
onda je
1
Cijelome tome odlomku nije tu mjesto; o dotinome se raspravlja u VIII pogl.
2
Posrijedi je izvorno ???????, to se prije svega odnosi na grad, ali i na dravu, pa i na
svako zajednitvo, koje u ovome sluaju predstavlja zajednica punopravnih graana.
3
Izvorno: politiki pravedno (?? ??????? ?1???)
4
U izvorniku stoji ?????, ali bi po smislu bolje odgovaralo da je ?????, to hrvatska rije
naelo donekle i sadrava.
1
1130a 3.

2
Izvorno, i6 x???a, to je ovdje i 'rob' kao 'pokretna svojina'.
3
Grki i6 ??????? znai sve ono to se tie graanskog, zajednikog, dravnog i
drutvovnog. Zadrati taj grecizam u prijevodu znailo bi moda ucijepiti u Aristotelov tekst
dananje znaenje koje on nema (o. p.).
4
Ili: naravno (gr. 16 q>voixdv).
5
Ili: pozitivno (*& \??1\,?\).
vano, kao: hoe li se ratni zarobljenik otkupljivati za jednu minu, i hoe li se kao rtva prinositi jedna koza a ne dvije ovce, te zakonske odredbe za brojne pojedinosti, npr. rtva u poast
Braside,1 i razliite puke odluke. Nekima se ini kako su sve odredbe takve, jer ono to je po
naravi nepromjenljivo je i svugdje ima istu mo, 25 kao to oganj jednako gori i ovdje i u
Perziji, dok vide kako su promjenljive stvari koje su pravedne. To u tome smislu nije tako, ali u stanovitome i jest; ili moda u bogova nije nikako tako,
dok u nas neto jest takvo i po naravi, ali sve je to promjenljivo, pa ipak neto je po naravi, a
? neto nije po naravi. A jasno je koja je po naravi 30 od stvari, to mogu biti drukije, i koja
opet nije, nego je zakonska i dogovorna, ako su obje jednako promjenljive. Ista e razlika
odgovarati i svim drugim sluajevima. Po naravi, desnica je snanija, pa ipak je mogue da svi
postanu u obje
5
ruke vjeti kao u desnici. Stvari koje su pravedne 35 prema dogovoru i prema koristi
nalik su na mje- 1135 a re; naime: nisu svugdje iste vinske i itne mjere,
nego su u veleprodaji vee, a u maloprodaji manje. Isto tako nisu posvuda iste one stvari koje
su pravedne ne po naravi, nego po ljudima, jer nisu isti ni dravni ustavi, ali ipak svugdje postoji samo jedan koji je najbolji prema naravi.
Od stvari koje su pravedne i zakonske svaka se 5 odnosi kao openitost prema posebnosti, jer
izvreni ini su mnogi, a svaki od njih je jedno,
budui da je openitost. I razlikuje se nepravedan in i ono to je nepravedno te pravedan in i
ono to je pravedno; naime, neto je nepravedno ili po naravi ili po odredbi; a samo to, kad se
poini, nepravedan je in, dok prije nego se po- 10 ini, jo nije to, nego je nepravedno. Isto je i
s pravednim inom (??????); iako se openito radije kae pravedan postupak (????????????), i
pravedan in za ispravak nepravde.
Rije je o Brasidi, spasitelju grada Amfipolisa (prema Tukididu, V, XI).
o svakom pojedinom i koliko ih je vrsta te
Kasnije ce se razvidjeti1 od tih, kakva im je narav ime se bave.
VIII- Budui su pravedne i nepravedne stvari kak- 15 vini ih opisasmo, ovjek ini ono to je
nepravedno ili ono to je pravedno kad god hotimice poini takvo to; ako pak poini nehotice,
niti ini ono to je nepravedno niti ono to je pravedno osim prema pripatku;2 jer poinja stvari
s kojima se sluajno dogodilo da budu pravedne ili nepravedne. Dakle, nepravedan i pravedan in odreuje se voljnou i protuvoljnou, jer kad je volj20 no, osuuje se, te je istodobno i nepravedan in; tako da e biti i onoga to jest nepravedno,
ali nije i nepravedan in, ukoliko nije prisutna i
voljnost. Voljnou nazivam, kao to je i prije reeno3, kad tkogod poini neku od stvari koje su
mu u moi i to znalice a ne neznalice (bilo to se tie koga, bilo ega, bilo koje svrhe),
kao kad koga udari, ime i radi ega, i to ne ni jedno 25 od toga ni prema pripatku, ni na silu
(na primjer: kad tkogod uzme neiju ruku i njome udari drugoga, onda onaj kojega je ruka ne

djeluje voljno, jer in nije u njegovoj moi). Udareni moe biti udaraev otac, i udarac moe
znati kako je posrijedi ovjek ili tkogod od nazonika, ali i ne znati da mu je dotinik vlastiti
otac; slino se moe razlikovati i to se tie svrhe i cjelokupnog 30 postupka. Dakle, ono to se
poinja neznalice, ili iako ne neznalice ali ne ni u vlastitoj moi, ili pak pod prisilom to je
protuvoljno. Naime, mnoge od stvari to se zbivaju po naravi i inimo i trpimo znalice, pa ipak
ni jednu od njih ni voljno ni protuvoljno; kakvi su na primjer starenje i umi- 1135 b
1
U ovome djelu toga nema, ali je moda rije ili o zamiljenom ili o izgubljenom djelu o
zakonima (prema D. R.).
2
Gr. ???? (??/?/?????^ (lat. per accidens) znai i 'ono to je pridolo', 'prigodice',
'usputno' i 'sluajno', kako se u nas uobiajilo (p. p.).
3
1111 a 20.
4
ranje. Isto tako to se tie nepravednih i pravednih postupaka postoje i oni prema
pripatku. Vrati li tako tkogod povjereni mu zalog protuvoljno
i zbog straha, o tome se ne moe rei nd da ini 5 pravedno niti pak nepravedno, nego samo
prema pripatku. Slino i o onome tko pod prisilom i protuvoljno ne vrati povjereni zalog, mora
se rei kako samo prema pripatku poinja nepravdu
i ono to je nepravedno. Od voljnih ina jedne izvravamo po izboru, a druge ne po izboru; po
10 izboru inimo ono o emu smo promislili, a bez
izbora ono o emu nismo promiljali. U uzajamnu druenju postoje tri vrste tete; one
priinjene u neznanju su pogrjeke: kad su i osoba i in i sredstvo i cilj drukiji negoli je
poinitelj pretpostavljao; naime, kad je poinitelj mislio ili da ne udara nikoga, ili ne time, ili ne
toga, ili ne radi te svrhe, nego je ishod drukiji od onoga kakvo je zamiljao; kao to je kad nije
kanio raniti, nego tek bocnuti, ili su pak osoba i sredstvo
drukiji nego je pretpostavljao. Kad teta (ili po- 15 vreda) nastaje suprotno oekivanju,
posrijedi je nesretan sluaj. Ukoliko pak nije neoekivan, ali
je bez zle nakane, onda je posrijedi pogrjeka (jer on grijei kad je uzrok krivnje u njemu,
doim kad je uzrok izvan njega, nesretan je sluaj).
8
Kad ovjek djeluje znalice, ali ne i promiljeno, posrijedi je nepravedan in, kao kad
poinja togod zbog srdbe i ostalih strasti, koje se nuno 20 ili naravno dogaaju ljudima. Oni
koji tako kode i grijee postupaju nepravedno i njihovi su postupci nepravedna djela, ali ne
znai da su sami po tome ni nepravedni, ni opaki, jer tu teta
ne nastaje zbog zlonamjernosti. Nu kad tako biva
po izboru, ovjek je i nepravedan i zlonamjeran. 25 S pravom se stoga ini izvreni u srdbi
ne prosuuju kao oni s promiljajem, jer uzrok nije u onome to djeluje iz srdbe, nego u
onome koji
ga je rasrdio. Uz to, ne spori se oko toga da li se dotino dogodilo ili nije, nego oko onoga to je
pravedno; naime, bjelodana nepravda izaziva srdbu. Jer tu se ne spori oko onoga to se dogodilo, kao pri ugovorima, gdje je jedna od strana nuno zlonamjerna, ukoliko ne ine tako
zbog 30 zaboravnosti1; nego slaui se oko samog ana, spore se oko toga na ijoj je strani ono
pravedno (dok onaj tko je naumice nakodio nije u neznanju) tako te jedan mnije kako mu je
nanesena nepravda, dok se drugi ne slae.
Ako pak tkogod nakodi po izboru, poinja ne- 1136 a pravdu; i ve prema takvoj inidbi
nepravde nepravedan je taj koji ini nepravedno, ukoliko naruava razmjer ili jednakost.
Isto tako poinja pravedno djelo, samo ako hotimice djeluje.

Od protuvoljnih ina jedni su oprostivi, a drugi 5 nisu oprostivi. Kad ljudi pogrijee ne samo ne
znajui nego i zbog neznanja, pogrjeke su opro-stive; one pak koje se ne poinjaju zbog neznanja, nego iako ne znajui ipak zbog strasti, to nije ni naravna ni ovjena, te nisu
oprostive.
IX.
Mogao bi tkogod dvojiti (ako je primjereno od- 11 reeno podnoenje i nanoenje
nepravde) stoji li doista ono to Euripid ree, govorei neobino:
Majku svoju ubih, ukratko reeno.
'Hotice nju voljnu, dl nevoljnu i sam nehotice?'2
Da li je istinski mogue hotimice podnositi ne- 15 pravdu, ili je naprotiv svako podnoenje
nepravde protuvoljno, upravo kao to je svako nanoenje nepravde voljno? I je li svako
podnoenje 2 nepravde ili jedno ili drugo (kao to je svako nanoenje nepravde voljno), ili je
pak jednom voljno, a drugi put protuvoljno? A slino i kad se
Tuitelj ako lano optuuje, a okrivljenik ako porie istinitu optubu (D. R.).
2 Stih iz izgubljenog Euripidova komada Alkmeon. Erifila, Alkmeonova majka (kriva za smrt
njegova oca Amfijaraja) mogla je zbog grinje savjesti i sama poeljeti da bude kanjena
smru, to je sin osveujui oca i uinio.
s nekim postupa pravedno; naime, svaka je pra- 20 vedna inidba voljna; tako te je razlono
postaviti istu opreku u obojem, to jest: da je i nepravedno i pravedno postupanje ili voljno ili
protu-voljno. Ali inilo bi se besmislenim ak i pri pravednu postupanju, da ono uvijek bude
voljno,
jer s nekima se postupa pravedno i protiv njihove volje. Isto tako mogao bi tkogod dvojiti: da li
se sa svakim to je pretrpio ono nepravedno i postupa nepravedno, ili pak isto onako kako je s
nanoenjem tako je i s podnoenjem onoga to je nepravedno. Naime, mogue je prema
pripatku 25 dionitvo onoga to je pravedno u oba sluaja, a jasno je da je slino i s onim to je
nepravedno; jer nije isto poiniti ono to je nepravedno i postupati nepravedno, niti je pak
pretrpjeti ono to je nepravedno isto s nepravednim postupkom, a slino je i u sluaju pravedne
inidbe i pravedna postupka; jer nemogue je podnijeti nepravdu a da tkogod ne poini
nepravdu ili pak isku- 30 siti pravdu a da tkogod ne poini ono to je pravedno. Ako poiniti nepravdu naprosto znai koditi nekomu hotimice, pri emu hotimini
poinitelj zna i 'osobu i sredstvo i nain', i ako neuz-dranik hotimice kodi sebi samomu, onda
bi on i hotimice podnosio nepravdu i mogue bi samomu sebi nanosio nepravdu. A i to je ono
to je u dvojbi: moe li ovjek sam sebi nanositi nepravdu. Zbog vlastite neuzdrnosti ovjeku moe ho- 1136 b timice biti naueno od drugoga koji
postupa hotimice, tako te bi bilo mogue da se hotimice postupa s ovjekom nepravedno. Ili mu
pak sama odredba nije ispravna, nego onomu koditi znajui i osobu i sredstvo i nain treba
dodati jo
i protiv volje dotinoga? Dakle, ovjeku se ho- 5 timice kodi i on trpi nepravdu, ali nitko se
hotimice ne izlae nepravednu postupku; naime, nitko toga ne eli, ne ak ni neuzdranik, nego
on djeluje nasuprot elji; jer nitko ne eli ono to ne smatra da je valjano, dok neuzdranik ini
one stvari koje i sam smatra da ne bi trebao initi. Onaj pak tko daje svoje vlastito, kao to Homer kae kako
10 Glauko dade Diomedu oruje zlatno za mjedeno,

stotinu volova vrijedno za ono od devet volova1 s njime se ne postupa nepravedno, jer u
njegovoj je moi darivati, dok nije u njegovoj moi da se s njime nepravedno postupa; za to je
potreban onaj tko nanosi nepravdu. Stoga, to se ti8
e podnoenja onoga to je nepravedno jasno je da ono nije voljno.
Od onoga to poduzesmo istraiti preostaje jo 12 dvoje: ini li ono to je nepravedno onaj
tko podjeljuje vie negoli je pripadno ili onaj tko to posjeduje, i da li moe ovjek sam sebi
nanijeti
9
nepravdu. Ako je od reenog mogue prvo, i nepravdu poinja onaj tko podjeljuje a ne
onaj to posjeduje preveliki dio, onda ako tkogod podijeli drugomu vie nego sebi znalice i
hotimice
taj postupa nepravedno sam sa sobom, kao to 20 ini se i ine skromnici, jer estit je ovjek
uvijek sklon uzeti manje nego mu pripada. Ili pak ni to nije tako jednostavno? Jer takav moda
dobiva vei dio kakva drugog dobra, kao glasovitosti ili naprosto udoredne ljepote. I to se
razrjeuje prema odredbi nepravedne inidbe, jer taj ne trpi nita protiv svoje volje, tako te se tu
s njime i ne postupa nepravedno, pa ako ve trpi, onda samo tetu.
10
Jasno je dakle kako nepravdu poinja onaj koji 25
podjeljuje, a ne uvijek onaj tko ima prevelik
dio; jer ne poinja ono to je nepravedno onaj
kojemu pripada ono to jest nepravedno, nego
onaj tko takvo to poinja hotimice, naime onaj
u kojemu je samo poelo inidbe, a ono je u
11
podjelitelju, ne u primatelju. Uz to, budui se
initi govori mnogovrsno, tako te i neive stva- 30
ri, ruka i rob ukuanin mogu ubiti po nalogu, i
onaj tko ini to je nepravedno ne mora i poinjali nepravdu.
1 Homer, Ilijada (VI, 23536), doslovan prijevod. Glaukovo ponaanje tu je predstavljeno kao
nenormalno.
12
Ako je dotinik odluio1 neznalice, on ne poinja nepravdu prema onome to je zakonski pravedno, i tu ni njegova odluka nije nepravedna,
ali jest nepravedna u drugom smislu; jedno je,
naime, zakonska pravednost, a drugo prvotna pravednost; ako je pak znalice odluio nepravedno, 1137 a
onda sam hlepi za veim dijelom bilo zahvalnosti
13
bilo odmazde. Onaj tko je zbog toga nepravedno
odluio, ima vie negoli mu pripada, upravo kao
da ima udjela u nepravednoj inidbi; jer ako i
nepravedno podijeli zemlju, ne dobije za uzvrat
zemlju, nego novac.
14
Ljudi mniju kako je u njihovoj moi initi ono 13
to je nepravedno, te stoga misle kako je lako biti 5
pravedan. Nu nije tako. Puteno se zdruiti sa su-

sjedom, raniti blinjega, tutnuti novac radi mita


komu u ruku i jest lako i ovisi od nas, ali
uiniti to u stanovitu stanju znaaja niti je lako
niti je u naoj moi. Isto tako se misli kako nije nikakva golema mudrost poznavati pravednine i
nepravednine, jer nije teko shvaati stvari o ko- 10 jima govore zakoni (samo to te stvari nisu
i pravedne, osim prema pripatku); ali kako treba pra-vednine provoditi i kako podjeljivati, tei
je posao spoznati negoli znati to je dobro po zdravlje; samo, iako je i tu lako znati to su med,
vino, kihavac2, te eenje i sijeenje tkiva, znati kako, komu i kada sve to porazdijeliti poradi
zdravlja, 15
posao je za koji treba biti lijenik. Zbog toga se misli kako je pravedan ovjek kadar isto tako
initi i ono to je nepravedno, te da bi nita manje, nego dapae vie mogao poiniti svako od
nepravednih djela: d puteno se zdruiti sa enom i raniti koga, dok bi hrabar mu mogao
odbaciti tit i 20 skrenuvi utei na bilo koju stranu.1 Ali postupiti plaijivaki i initi ono to
je nepravedno ne sastoji se samo u takvim inima (osim prema pri-patku), nego u njihovoj
inidbi zbog stanovita stanja znaaja, upravo kao to ni lijeenje ni ozdravljenje nije u rezanju
ili nerezanju tkiva, ili u davanju i nedavanju lijekova, nego u porabi na 25 svojstven nain.
17 Pravednine se zbivaju meu onima to sudjeluju u dobrima uope, te ih imaju ili previe ili
premalo. Nekim biima, kakva su bogovi, ne moe biti suvika u dobrima, doim drugima
onima to su neizljeivo opaki ni jedan djeli nije od koristi, nego su im sva na tetu, a
ostalim su donekle korisna; stoga ono to je pravedno neto 30 je ljudsko.
14
35
X. Sada nam valja rei koju o nepristranosti2 i onome to je nepristrano, te kako se
nepristranost odnosi prema pravednosti i ono to je nepristrano prema onome to je pravedno.
Poto te pojmove razgledamo, pokazuje se da niti su posve istovjetni niti su po rodu razliiti; te
katkada hvalimo ono to je nepristrano i takvoga mua, tako da hvalei prenosimo taj pojam na
druge stvari mjesto onoga to je 'dobro' hotei rei kako ono to je nepristranije to je i bolje; a
katkad opet drei se razloga ini nam se neprikladnim da se ono to je nepristrano
pohvaljuje, ako je razliito od onoga to je pravedno; naime, ako su razliiti, onda ili ono to je
pravedno nije valjano ili ono to je nepristrano nije pravedno; a ako je oboje valjano, onda su
isto.
1
U izvorniku je vieznanica xp(va, s temeljnim znaenjima: odluiti, odijeliti, prosuditi,
presuditi; ovdje je odluiti u smislu sudske dodjele, dosude, osude (o. p.).
2
Gr. ?????????, lat. veratrum album, biljni lijek koji su drevni lijenici upotrebljivali
protiv slabo-umnosti, za ienje i bljuvanje.
1
Naime: prema lijevom ili desnom boku bojnog reda, jer bi bijeg u pozadinu bio odve
zamjetljiv (H. T.).
2
I ? enieiKEia jo je jedna grka vieznanica, jer uz znaenje nepristranost (za koje smo
se iz praktinih razloga odluili) znai jo: pristojnost, estitost, dolinost, pravinost, blagost,
ovjenost. Sluei se tim pojmom Aristotel podrazumijeva i ta znaenja (o. p.).
2
Stoga pri tim raspravama o onome to je nepri- 5 strano nastaje gotovo dvoumlje, iako
su sve one na stanovit nain ispravne i meu njima nema nikakve opreke, jer ono to je

nepristrano, iako je bolje od jedne vrste onoga to je pravedno, ipak je i pravedno, te nije bolje
od onoga to je pravedno kao zbog toga to je nekog drugog roda. Dakle, isto su ono to je
pravedno i ono to 10 je nepristrano, pa iako je oboje valjano, ipak je
bolje ono to je nepristrano. Nu do dvoumlja dovodi to to ono koje je nepristrano jest pravedno, ali ne prema zakonu, nego je popravak onoga
to je zakonski pravedno. Uzrok je tomu to je svaki zakon openit, a o nekim se stvarima ne
mo- 15 e ispravno izrei nita openito. Stoga u onim sluajevima gdje je nuno govoriti
openito, a gdje se to ne moe ispravno, zakon uzima u obzir veinu sluajeva, znajui pri tome
kako se izlae pogrjekama. Pa ipak u tome nije nita manje ispravan; jer pogrjeka nije ni u
zakonu ni u zakonodavcu, nego u naravi samog predmeta. Takva je, naime, sama tvar ljudskih postupaka. Da20 kle, kada zakon govori openito, a iskrsne sluaj koji se ne slae s openitou, onda je
ispravno (ondje gdje je zakonodavac nainio propust te pogrijeio govorei uproeno) ispraviti
taj propust, dodajui ono to bi rekao i sam zakonodavac da je prisutan i to bi i sam, da je
znao, bio
unio u taj zakon. Zbog toga ono to je nepristrano jest pravedno, i bolje je od jedne vrste onoga
to je pravedno, ali ne i od onoga to je uope pravedno, nego samo od one pogrjeke nastale
zbog 25 uopenosti. A to je i narav onoga to je nepristrano: popravak zakona ondje gdje je
togod propustio zbog svoje openitosti. I to je i razlog zato se sve ne odreuje zakonom, jer je
o nekim stvarima nemogue postaviti zakon, pa je potrebna posebna odluka. Naime, stvar koja je neodreena ima i neodreeno mjerilo, kao to je ono
30 olovno mjerilo u lezbijskom graditeljstvu1; to se
tesarsko mjerilo prilagouje obliku samog kamena i nije kruto, a tako se i posebna odluka
prilagouje samim postupcima.
8 Dakle, jasno je to je nepristrano, te da je pravedno i bolje od jedne vrste pravednoga. A iz
toga je jasno i tko je nepristran ovjek; onaj tko izabire i poinjava takva djela i koji ne nastoji
neo- 35 pravdano oko vlastitih prava, nego je sklon uzeti 1138 a manje negoli mu pripada, iako
je zakon na njegovoj strani, takav je nepristran, a takvo stanje je nepristranost, koje je neka
vrsta pravednosti, a ne neko posve drukije stanje.
XI.
Moe li ovjek samomu sebi uiniti ono to je 15 nepravedno ili ne moe, bjelodano
je prema onome to je reeno. Naime, od pravednina jedne su 5 one koje sam zakon nalae
prema bilo kojoj kreposti, pa tako zakon ne doputa ovjeku ubiti samog sebe, a ono to ne
doputa to zabranjuje.
Kad tkogod protiv zakona i hotimice nanosi tetu (i ne u odmazdi), ini ono to je nepravedno;
hotimice poinja nedjelo onaj koji zna i koga i ime; onaj tko u gnjevu hotimice sebi prereze
grkljan, ini to usuprot ispravnom naelu, to zakon 10 ne doputa, te stoga ini ono to je
nepravedno.
Ali prema komu? Svakako ne prema sebi, ve prema dravi. On to hotimice trpi, a nikomu se
hotimice (naime: po vlastitoj volji) ne nanosi nepravda. Zbog toga drava i kanjava, te onaj tko
samog sebe unitava dopada stanovite uskrate graanskih prava1, kao onaj tko nanosi tetu dravi.
4
U sluaju kad onaj tko poinja nepravdu samo ini ono to je nepravedno, ali nije u
cijelosti ne- 15 valjao, ne moe uiniti samomu sebi ono to je nepravedno (naime: ovo je
razliito od onog pre-anjeg; postoji smisao po kojem je nepravednik

1 Pretpostavlja se da je kamen na Lezbosu bio tee obradiv, pa se mekano olovno mjerilo lake
prilagoivalo potrebnom obliku.
1 Samoubojici se odsijecala desna ruka i pokapala odvojeno od trupla, a u nekim sluajevima i
njegovi su potomci gubili graanska prava.
112
8 NIKOMAHOVA ETIKA
113
onako zao kako i plaijivac, a ne kao da posjeduje potpunu zlou, te ni kao da ini nepravdu u
skladu s tom zloom); inae bi se ista stvar istomu istodobno i oduzimala i dodavala, a to je nemogue, jer ono to je pravedno i ono to je ne5
pravedno nuno uvijek ukljuuju vie od jedne 20 osobe. Uz to, nepravedna inidba je
voljna, po izboru je i isprvina; stoga onaj tko je togod sam pretrpio pa to isto uzvrati, ne ini
se da poinja ono to je nepravedno; nu kad ovjek kodi sebi samomu, istodobno istu stvar i
trpi i ini. Tako
bi bilo mogue da se ovjeku po njegovoj vlastitoj
6
volji nanosi nepravda. Uz to, nitko ne poinja nepravdu bez pojedinih nepravednih ina;
te tako 25 nitko ne poinja preljuba s vlastitom enom, niti provaljuje vlastiti kuni zid, niti
krade vlastitu svojinu.
Uope, pitanje moe li ovjek sam sebi uiniti ono to je nepravedno razrjeuje se prema odredbi o onome moe li se s ovjekom po njegovoj volji postupati nepravedno.1
7
Jasno je kako je to oboje nevaljalo: i podnoenje nepravde i nanoenje nepravde (jer
jedno znai imati manje a drugo vie od sredine, to je 30 isto kao zdravlje u lijenitvu i dobar
ustroj u tjelovjebi), ali ipak je gore nanoenje nepravde; nepravedna inidba biva prema
poroku i stoga
se osuuje, a porok je ili potpun ili sveopi ili gotovo takav (jer svaka voljna inidba nepravde
nije i prema nepravednosti), dok podnoenje ne8
pravde biva bez poroka i bez nepravednosti. Sto- 35 ga je samo po sebi podnoenje
nepravde manje nevaljalo, ali nita ne prijei da ono po pripatku 1138 b bude i vee zlo. Nu
ovo se umijee na to ne osvre; ono probade smatra veom boleu od uganua noge, iako ovo drugo prema pripatku moe biti tee, dogodi li se da ovjek zbog
uga-nua padne te dopadne zarobljenitva ili smrti od neprijatelja.
9
Uzeto preneseno i prema slinosti, ne postoji 5 ono to je pravedno izmeu ovjeka i
njega samog, nego meu dijelovima njega samoga, i to ne ono svakovrsno pravedno, ve ono
kakvo je izmeu gospodara i roba te u kuanstvu. U raspravama o tome predmetu onaj dio due
koji ima razumsko naelo suprotstavlja se nerazumskom dijelu; onima koji se na to obziru ini
se kako postoji nepravedna inidba i prema sebi samomu, budui da ti dijelovi mogu trpjeti
togod op- 10 reno svojim stanovitim udnjama, tako te tu postoji uzajamno i ono nekakvo
pravedno kao izmeu onoga koji vlada i onoga kojim se vlada.
10
Nek je toliko dosta o samoj pravednosti i ostalim udorednim krepostima.
1 1136 b214. 114
8*

115
Budui smo ve prije rekli kako treba izabrati sredinu, a ne ni suviak ni manjak1, i da je sredina ono to nalae ispravno naelo, pretresimo sada upravo to. U svima spomenutim stanjima,
kao 20 i u svima ostalim, postoji nekakva meta u koju cilja onaj tko posjeduje naelo i prema
tome natee i poputa tetivu2, a postoji i nekakva granica srednosti, o kojima kaemo kako su
izmeu su-vika i manjka, budui da su u skladu s isprav2
nim naelom. Nu iako je takav izjavak istinit, ni- 25 je i posve jasan; naime, i u svim
ostalim poslovima koji su predmet znanosti istinito je trei da
se ne smije ni naprezati ni oputati ni previe ni premalo, nego do sredina i kako nalae
ispravno naelo; ali tko bi znao samo to ne bi znao nita 30 vie, kao to ne bismo znali kad bi
nam tkogod rekao kako za tijelo treba primijeniti 'ono to propisuje lijeniko umijee i onaj
tko ga posje3
duje'. Stoga i kad su posrijedi stanja due, treba ne samo da izrijek bude istinit nego i da
se odredi to je ispravno naelo i to mu je granica.
4
Podijelivi kreposti due rekosmo kako su jedne 2 udoredne1, a druge razumne4. I
ve smo raspra- 1139
1
1106a 26.
2
Upotrijebljena prispodoba je sloena, jer se podrazumijeva i tetiva na luku i struna na
glazbalu.
3
1103 a 3.
4 Izvorno #6oc, (lat. mos, consuetudo), znaaj, obiaj, udoree, narav. A dotino mjesto jedni
prevode kao 'udoredna krepost', drugi (kao D. Ross) i 'krepost znaaja'.
vili o udorednim krepostima, pa sad govorimo o onim preostalima, kazujui prvo koju o
dui.
5
Ve prije rekosmo1 kako postoje dva dijela due, jedan koji je razuman i drugi koji je
nerazuman.
5 Sad na isti nain valja razluiti i u dijelu koji
je razuman. Nek se pretpostavi da ima dva dijela u tome koji je razuman jedan kojim promatramo ona od bia kojima poela ne mogu biti drukija, i drugi za ona koja se mogu mijenjati.
Naprama stvarima to su rodom razliite, odgovaraju i dijelovi due rodom razliiti ve po
samoj naravi, jer im je po nekakvoj slinosti i srodno- 10
sti i prisutna spoznaja. Nek se jedan od tih dijelova zove znanstveni, a drugi rasudbeni. Naime,
promiljati i rasuivati je isto, ali nitko ne promilja o onim stvarima koje ne mogu biti drukije. Stoga je rasudbeno jedan dio onog dijela koji je razuman. Treba istraiti koje je najbolje sta15 nje svakoga od njih, jer ono je i krepost
svakomu.
II.
Krepost neke stvari odnosna je prema svojstvenom dijelu. U dui postoji troje koje
gospodari
2
djelatnou i istinom: sjetilo, um, udnja. Od tih
sjetilo nije poelo nikakve djelatnosti, to je bjelodano u zvijeri, koje posjeduju sjetilo, ali nemaju dionitva u djelatnosti. 20

Ono to su izrijek i ni jek u miljenju to su u udnji nastojanje i izbjegavanje. I budui je


udoredna krepost izborno stanje, a izbor je promiljena udnja, zbog toga razum treba biti istinit a udnja ispravna, kako bi izbor valjao, i dru- 25
3
go mora nastojati oko onoga to prvo izrie. To miljenje i ta istina su djelatni; u onome
miljenju koje je naprosto promatrako, a ne ni inid-beno ni tvorbeno, dobro i loe su ono to
je istinito i ono to je lano (to, naime, i jest posao svakog miljenja), dok u dijelu to je
djelatan i mi- 30 saon, dobro je u istini to se slae s ispravnom udnjom.
4
Dakle, poelo djelatnosti je izbor odakle njegov tvorni, ali ne i svrni uzrok a
izbora je udnja i razum, ali radi neega. Zbog toga nema izbora bez uma i miljenja, niti bez
udorednoga stanja; jer dobra inidba i njezina opreka u djelatnosti ne postoje bez spoja
miljenja i znaaja.
5
Samo miljenje ne pokree nita, nego ono koje 35
je radi neega i djelatno je; to, naime, upravlja 1139 b i tvorbenim miljenjem, jer tko god
togod tvori taj tvori radi neega, i tvorba biva ne radi svrhe uope (nego samo prema neemu
ili nekomu odreenom), ali samo djelo biva; jer dobra inidba je svrha, i udnja njoj tei. Stoga
je izbor ili poudni um ili razumska udnja, a takvo poelo je ov6
jek. Uz to, ne izabire se nita od onoga to se ve 5 dogodilo, pa tako nitko ne izabire
da je opustoio Troju; jer nitko ne promilja o onome to se dogodilo, nego o onome to je
budue i koje je mogue; dok ono to se ve dogodilo, ne moe da
se nije dogodilo; ispravno stoga kae Agaton:
Jer samo ovo ne moe ni bog:
10
Uiniti nenastalim ono to je postalo.1
Dakle, istina je posao oba razumska dijela. A ona njihova stanja pri kojima najbolje stiu do
istine same su kreposti obaju tih dijelova.
III.
Porazgovorimo, stoga, ponovno o njima, zahva- 3 tivi od poetka. Nek bude pet
naina kojima du- 15 a postie istinu s pomou izrijeka ili nijeka, a ti su: umijee, znanost,
razboritost, mudrost, um-nost. Tu se isputaju pretpostavka i mnijenje, jer nas mogu obmanuti.
2 to je znanost ako emo tono govoriti i ne povoditi se za pukim slinostima jasno je iz
ovoga to slijedi. Naime, svi pretpostavljamo da 20 ono to znamo ne moe biti drukije; o
stvarima koje mogu biti drukije kad se nau izvan naeg zora skriveno nam je da li jesu
ili nisu. Stoga predmet spoznaje biva po nunosti. I zbog
1102a 268.
Fr. 5. Nauck.
toga je vjean, jer stvari koje su uope po nunosti sve su vjene; a vjene stvari su i nenastale
3
i nepropadljive. Uz to se ini da se svaka znanost 25 moe nauavati, a to je
spoznatljivo da je i nau-ljivo. Svaka nastava poinje od onoga to se ve zna, kao to smo
tvrdili i u Analitici;1 jednom biva navoenjem, drugi put biva zakljuivanjem2. Navoenje je
poelo i za spoznaju openitosti,
dok zakljuivanje polazi od openitosti. Postoje 30 poela od kojih zapoinje zakljuivanje,
a do kojih se ne dolazi zakljuivanjem, ali se stie navo4
enjem. Znanost je dakle dokazna mo, s ostalim znaajkama koje izloismo u
Analitici3, jer kad tkogod na stanovit nain vjeruje i kad su mu poznata poela, on znanstveno
spoznaje; ako mu
nije poznato nita vie od samog zakljuka, pos- 35 jedovat e znanost samo prema pripatku.

Nek toliko bude dosta o samoj znanosti.


IV.
Od onoga to moe biti drukije jedno je ono 1140 a
2
to se tvori a drugo je ono to se ini. Jer jedno 4 je tvorba a drugo inidba (pri emu
se oslanjamo
i na zasade u izvanjskim raspravama)', tako da je inidbena sposobnost prema razumu razliita
od tvorbene sposobnosti prema razumu. Zbog toga jedno ne sadrava drugo: niti je inidba
tvorba, niti je tvorba inidba. A budui je graditelj- 5 stvo neko umijee i tvorbena sposobnost
prema razumu (i kako nema nikakva umijea koje nije tvorbena sposobnost prema razumu, niti
pak takve sposobnosti koje nije umijee) umijee je isto to i tvorbena sposobnost koja je
istinski prema
razumu. Svako se umijee bavi nastankom, nai- 10 me: iznalaenjem i razmiljanjem kako da
postane togod od onih stvari koje mogu i biti i ne
1
An. Post. 71a I.
2
To jest: ili s pomou indukcije, ili s pomou silogizma.
3
An. Post. 71b 20.
4
Moda su posrijedi stavovi Akademije; inae izvorno: 'egzoterike rasprave'.
biti, i kojima je poelo u tvorcu, a ne u tvorevini. Jer umijee se ne bavi onim stvarima koje
jesu ili nastaju po nunosti, niti pak onima to su takve 15
po naravi; tima je poelo u njima samima. I budui su, dakle, tvorba i inidba razliite, nuno je
da umijee bude tvorba, a ne inidba. A na neki nain i sluaj i umijee bave se istim stvarima,
kao to Agaton kae:1 Umijee zavoli sluaj, a
sluaj umijee. Dakle, kao to je reeno, umije- 20 e je tvorbena sposobnost koja je istinski
prema razumu, dok je neumijee naprotiv tvorbena sposobnost koja je lana prema razumu, a i
jedno i drugo o onome to moe biti drukije.
V.
Sto je pak razboritost spoznat emo razmotri- 5 mo li tko su oni koje nazivamo
razboritima. ini 25 se da je razborit onaj tko uzmae lijepo promiljati o stvarima koje su mu
dobre i probitane, i to ne dijelom, kao to je korisno radi zdravlja ili pak radi snage, nego koje
stvari pridonose dobru
ivotu u cijelosti. Znak je toga to ljude nazivamo razboritim kad su dobro proraunali to se
tie neke valjane svrhe, koja nije od onih kojima se bavi umijee. Tako te bi u cijelosti razborit
bio 30
onaj koji promilja. A nitko ne promilja o stvarima koje ne mogu biti drukije, niti pak o onima
koje mu je nemogue uiniti. I budui da znanost biva prema dokazivanju, a nema dokazivanja
o stvarima kojima poela mogu biti i drukija (jer 35 sve takve stvari mogu biti i drukije), a
nema ni 1140 b promiljanja o stvarima koje jesu po nunosti, razboritost ne moe biti ni
znanost ni umijee: ne znanost, jer ono to se ini moe biti drukije, i ne umijee, jer je jednog
roda inidba, a
drugog tvorba. Preostaje da je ona istinski inid-bena sposobnost prema razumu, a to se tie
stvari koje su ovjeku dobre ili loe. Jer tvorba ima 5 svrhu razliitu od sebe same, dok je
inidba nema; naime: dobra inidba je sama sebi svrhom.
Stoga mislimo kako su razboriti Periklo i oni poput njega, jer uzmau uvidjeti stvari koje su
dob-

Fr. 6. Nauck
re njima samima i ostalim ljudima; takvi mni- 10 jemo da su oni koji su sposobni za
gospodarstvo i dravnitvo. Zbog toga umjerenost zovemo imenom aocppaavvri, kao da ona
uva razboritost (???; (Kptpvoav rtjv (ppvnoiv). Ona i uva takvu pretpostavku (ili sud). Jer
ugoda i bol ne kvare i ne iskrivljuju svaki sud; ne naime onaj da li trokut ima ili nema kutove
jednake dvama prvim kutovima, nego samo one sudove koji se tiu i- 15 nidbe. Naime, poela
stvari koje se ine nalaze se u svrsi radi koje se ine; doim ovjeku pokvarenu uitkom ili
bolom upravo se i ne pokazuje poelo niti da radi toga i zbog toga i treba sve izabirati i
initi; jer porok kvari samo poelo. Ta- 20 ko te razboritost po nunosti mora biti sposobnost
inidbe ljudskih dobara, istinski i prema razumu.
7
8
Samo, u umijeu postoji izvrsnost1, u razboritosti nje nema; onaj to u umijeu hotimice grijei
vie se cijeni, dok je u razboritosti obrnuto, kao i u ostalim krepostima. Jasno je stoga kako je
razboritost krepost, a ne umijee. Kako postoje 25 dva dijela due koji posjeduju razum, ona
mora biti krepost jednoga od njih, to jest onoga koji mnije; jer mnijenje se tie onoga to moe
biti drukije, a isto tako i razboritost. Nu nije ona ni samo razumska sposobnost; a znak je toga
to se takvo stanje moe zaboraviti, dok se razboritost 30 ne moe.
VI.
Budui je znanost poimanje bia koja su sve- 6 opa i po nunosti, te postoje poela
dokaznina i cjelokupne znanosti (jer znanost biva prema razumu), znanstvena spoznaja samog
poela ne pripada ni znanosti, ni umijeu, ni razboritosti. Jer 35 ono to se znanstveno
spoznaje to se i dokazuje, 1141 dok se umijee i razboritost bave stvarima koje mogu biti
drukije. Nije to stvar ni mudrosti, jer mudrac mora posjedovati dokazivanje o nekim
1 To jest apertj, ovdje u posebnijem znaenju (izvrsnost, izvrtina), o. p.

a
2 stvarima. Ako su one sposobnosti po kojima postiemo istinu i nikada se ne varamo (ni o
stvarima to ne mogu biti drukije, ni o onima to mogu biti drukije): znanost, razboritost,
mudrost i um- 5 nost; i ako dotino ne moe biti ni jedna od te tri (a te su tri: razboritost,
znanost, mudrost) pre-ostaje da je umnost (ili um) ono to obuhvaa sama poela.
VII.
Mudrost1 u umijeima (ili umjetnostima) prida- 7 jemo njihovim najistaknutijim
vinicima, kao kad 10 nazovemo 'mudrim' klesara Fidiju i kipotvorca
2
Polikleta, i pri tome mudrou ne oznaujemo nita drugo nego vrsnou u umijeu; nu
mislimo kako postoje neki koji su mudri uope ne djelomice, niti samo 'mudri za neto', kao
to Homer kae u Margit u:
Ne nainie bozi njega ni kopaem ni oraem, 15 Niti pak i u emu mudrim,2
tako te je bjelodano kako mudrost mora biti naj- 16
3
potpunija od svih spoznaja. A mudrac mora znati ne samo ono to proizlazi iz poela
nego i istinu
0
samim tim poelima. Stoga mudrost mora biti
1
umnost i znanost, kao znanost 'koja ima glavu", a tie se najuzvienijih stvari. Jer bilo bi
besmi- 20 sleno pomisliti kako su dravniko umijee ili razboritost najizvrsniji, ukoliko
ovjek nije ono
4
najbolje od svih stvari u svijetu. Ako je ono to je zdravo i dobro razliito ljudima i
ribama, dok ono to je bijelo i pravo uvijek je isto, svima bi ono to je mudro bilo isto, a ono to
je razborito
nom
2
Uobiajena rije oocpia znai i vjetinu u poseb-i umijeu ili obrtu, i mudrost openito (D. R.).
Stih iz glasovitog podrugljivog spjeva (Budala), od kojeg je sauvano tek nekoliko odlomaka, i
koji se pripisivao Homeru. Gornji se navod donosi u doslovnu prijevodu (o. p.).
3 U znaenju da ne bude obezglavljena odvajanjem od prvih poela, to je metafora koja se
javlja i u Platona (Gorgia, 505 D).

7
drukije; jer svaka vrsta naziva razboritim ono- 25 ga tko dobro razmatra ono to se tie nje
same, i tomu e se povjeriti; stoga se kae i kako su neke od zvijeri razborite, naime one koje
pokazuju mo predvianja to se tie vlastitog ivota. I bjelodano je kako nisu isto mudrost i
dravniko umijee; jer ako bi se mudrou nazvala spozna- 30 ja o onome to je probitano
nama samima, onda bi postojale mnoge mudrosti. Ne postoji jedna mudrost o dobru svih
ivotinja, nego razliita za svaku pojedinu vrstu, kao to ne postoji ni jedno lijeniko umijee
za sva bia.
Ako se primijeti da je ovjek najbolji od svih ostalih ivih bia, time se nita ne mijenja; jer
postoje druga bia to su po naravi mnogo bo-anskija od ovjeka, od kojih su najbjelodanija
1141 b tjelesa od kojih je sastavljen svemir.1 Iz onoga to je reeno jasno je kako je mudrost i
znanost i umnost o stvarima to su po naravi najuzvie-nije. Stoga se o Anaksagori, Talesu i
slinima kae da su mudri, ali da nisu razboriti, kad se vidi 5 kako ne znaju stvari koje su njima

samima na korist, a govori se da znaju stvari koje su izvanredne, divne, teke i boanske, ali
nekorisne, jer oni ne trae nikakva ljudska dobra.
Doim razboritost se bavi onim stvarima koje 8 su ljudske i o kojima se moe promiljati; i
kaemo kako je posao razborita ovjeka prije sve- 10 ga da dobro promilja, a nitko ne
promilja o stvarima koje ne mogu biti drukije, ili o onima to nemaju neku svrhu, a ona je
inidbeno dobro. Onaj tko uope dobro promilja taj je ovjek to je prema razboru vjet
pogoditi ono to je po ovjeka najbolje od stvari koje se mogu uiniti. Uz to, razboritost ne
istrauje samo sveope stvari nego se treba baviti i onima pojedinim, jer i- 15 nidba se i tie
pojedinosti. Stoga neki koji ih ne znaju veeg su uinka od onih koji znaju, naime: osobito oni
koji su iskusni; ako bi tako tkogod
To jest nebeska tijela poput zvijea.
znao kako je lagano meso probavljivo i zdravo, a ne bi znao koje su vrste mesa lagane, takav ne
bi postigao zdravlje, dok bi ga prije postigao onaj 20 tko zna kako je meso peradi lagano.
Dakle, razboritost je inidbena, tako te treba posjedovati oba njezina oblika, i vie onaj drugi.
Nu i tu treba biti upravljako umijee.
VIIIDravniko umijee i razboritost ista su spo2
sobnost, ali bit dm ipak nije ista. Od razboritosti to se tiu drave jedna, koja je
upravljaka, ta
je zakonodavna, dok druga, koja se prema ovoj 25 odnosi kao pojedinosti, ima zajedniko ime
dravnikog umijea; ta se bavi i inidbom i promiljanjem, jer puka odluka je ono to se ima
initi kao krajnje u promiljanju. Stoga se kae da samo ti sudjeluju u dravnim poslovima, jer
samo oni i ine neka djela upravo kao rukotvorci.
3
Uz to se ini kako je razboritost najvie ona koja se bavi ovjekom samim i pojedincem;
ta se 30 i naziva zajednikim imenom razboritosti; od drugih vrsta jedna je gospodarstvo,
druga zakonodavstvo, trea dravnitvo, kojeg je jedan dio pro4
miljajni, a drugi sudbeni. Znati to je dobro ne- 9 komu samomu bit e neko znanje,
ali uvelike raz- 1142 a liito; onaj tko poznaje stvari o sebi samome i
njima se bavi smatra se razboritim, dok su oni to se bave dravnim poslovima
'mnogoinci'1. Stoga Euripid kae:
5
Kako bih bio razborit, Kad mogao sam biti dokon, Ubrojan u mnotvu vojske, Dijelei istu
kob?
. . . Dok astohlepni, to odvie ine
2
Takvi trae dobro sebi samima, i misle kako tako treba initi. Iz toga je mnijenja i poteklo da su
1
2
p.).

Izvorno ??????????????, zabadala ili oni koji se u sve2 paaju (o. p.).
Dva nepotpuna navoda iz proslova izgubljenog komada Filoktet; doslovan prijevod (o.

takvi razboriti. Pa ipak vlastitog dobra moda ne moe biti bez gospodarstva i bez dravnitva.
Uz 10 to, kako se treba baviti vlastitim stvarima nije jasno i valja istraiti.

5
A dokaz je reenoga1 i to to mladii mogu biti vjeti zemljomjerstvu (ili geometriji) i
svakovrsnu raunstvu (ili matematici), te mudri u slinim stvarima, ali se ne ini da je mladi i
razborit. Uzrok je tomu to se razboritost bavi i pojedinostima, koje se upoznaju iz iskustva,
dok mladi 15
nije iskusan. Naime, mnogo vrijeme tvori iskustvo. Stoga bi se moglo pitati, zato djeak moe
postati vinik u raunstvu, ali ne ni mudrac ni prirodoslovac. Da li moda zbog toga to prve
stvari nastaju odbidbom,2 dok poela ovih drugih nastaju iz iskustva; pa mladii u ove zapravo
i ne
vjeruju, nego ih samo rijeima ponavljaju, dok 20 im od prvih nije nejasna ni sama bit? Uz to,
pogrjeka u promiljanju moe biti ili u neemu uope ili pak pojedinano; mislei, na primjer,
kako su sve teke vode loe, ili kako je ova pojedina voda teka.3
8
Jasno je dakle kako razboritost nije znanost; kao to je reeno4, ona je ono krajnje u
promiljanju, jer je takvo ono to se ima initi. Ona je
i oduzimanje i apstrak-ukaljanoj vodi.
9
oprena i umnosti; jer umnost se tie granica5, o 25
kojima nema dokaza, a razboritost onog posljednjeg, ime se ne bavi znanost, nego sjetilno opaanje, i to ne ono svojstveno pojedinim sjetilima, nego ono kojim shvaamo kako je krajnji lik trokut; jer tu e se stati.4 Ali to je vie sjetilnost
nego razboritost, iako sjetilnost druge vrste. 30
1
Misli se na VII, 7.
2
Gr. upaipzotc, znai jo cija (u logici).
3
Rije je o ustajaloj i
4
1141b 1422.
5
Ili 'graninih odredaba (icov dpcov).
6
Dokazivanje prestaje na pojedinostima, upravo kao i kad u drugom smjeru
dosegne sama poela.
IX
Razlikuju se istraivanje i promiljanje; jer pro- 10 miljanje je neka vrsta
istraivanja. Valja otkriti i to je dobro promiljanje: da li je ono znanost, mnijenje, vjeto
pogaanje ili koji drugi rod. Dakle, ono nije znanost; jer ljudi ne istrauju o onim stvarima koje znaju, dok je dobro promi1142 b ljanje ipak nekakvo promiljanje, a onaj tko promilja taj istrauje i prosuuje. A nije ni
vjeto pogaanje, jer ovo je neto koje biva bez prosuivanja i brzimice, a promilja se dugo
vremena, te kau kako treba brzimice izvriti ono to je
promiljeno, ali da se sporo promilja. A i do- 5 miljatost je drukija od dobra promiljanja,
jer domiljatost je stanovito vjeto pogaanje. Isto tako dobro promiljanje nije nikakvo
mnijenje. Nu budui da onaj tko loe promilja grijei, a onaj tko dobro promilja ini to
ispravno, jasno je kako je dobro promiljanje nekakva ispravnost, ali ne ni znanosti ni
mnijenja, jer ne postoji ispravnost znanosti (kako nema ni njezine pogrjeke), dok je ispravnost
mnijenja istina; i sve ono 10 o emu postoji mnijenje ve je odreeno. Isto tako, dobra
promiljanja nema bez prosuivanja. Preostaje, dakle, da je ispravnost razumijea, jer ono jo
nije izrijek; naime: iako ni mnijenje nije istraivanje, nego je nekakav izrijek, onaj tko
promilja pa promiljao on dobro ili loe 15 istrauje i prosuuje.

4
Ali dobro promiljanje je nekakva ispravnost promiljanja. Stoga valja prvo istraiti to
je promiljanje i o emu je. A budui je ispravnost vi-eznana, bjelodano je da ono nije svaka
ispravnost; i neuzdran i nevaljao ovjek znat e sebi prema razboru pripraviti to si postavi, i
bit e kao da je ispravno promislio, dok e poluiti golemo zlo. ini se da je nekakvo dobro to
dobro 20 promiljanje; jer dobro promiljanje je ta ispravnost promiljanja, kojom se postie
ono to je
5
dobro. Ali do toga se moe doi i lanim zakljuivanjem, te postii ono to treba initi, s
pomou onoga ime ne treba, budui da je srednji termin1 laan; tako te ni to jo nije dobro promiljanje, pri emu se postie ono to treba, ali ne 25
s pomou onoga ime treba. Uz to, jedan to postie pomiljajui dugo vremena, drugi brzimice.
Stoga to u prvom sluaju jo nije dobro promiljanje, nego je ono ispravnost naspram onoga to
je korisno, to se tie i svrhe i naina i vremena. Zatim se moe dobro promiljati i uope i
prema pojedinoj svrsi. Ono promiljanje koje je uope izvrava se prema svrsi koja je uope, a
30 ono koje je pojedinano prema svrsi koja je pojedinana. Ako je znaajka razboritih ljudi da
dobro promiljaju, onda bi dobro promiljanje bilo ispravnost prema onome to je probitano
po svrhu, kojoj je razboritost istinska pretpostavka.
Postoje i rasudnost i bistroumnost, prema ko- 11 jima kaemo kako su ljudi rasudni i
bistroumni, 11 to u cijelosti nije isto ni sa znanou ni s mnijenjem (jer svi bi onda bili
rasudni), niti su pak neke od pojedinanih znanosti, poput lijenitva, koje se bavi
zdravstveninama, ili poput zemljomjerstva, koje se bavi prostornim olinama. Jer 5
rasudnost se ne bavi stvarima koje vjeno postoje i koje su nepromjenljive, niti pak
svima onima koje nastaju, nego onima o kojima tko-god moe dvoumiti i promiljati. Stoga se
ona bavi istim stvarima kojima i razboritost, samo to rasudnost i razboritost nisu isto. Jer
razboritost je zapovijedna; naime: njezina je svrha ono to treba ili to ne treba initi, dok je
rasudnost tek prosudbena. A isto je rasudnost i bistroum- 10 nost, te rasudni i bistroumni
ljudi. Rasudnost nije ni posjedovanje ni stjecanje razboritosti, nego kao to se uenje naziva
poimanjem, kad se primjenjuje znanost, tako se rasudnost primjenjuje pri porabi mnijenja;
da se prosudi ono to tkogod drugi kae o onim stvarima kojima se bavi razboritost, te da
prosudi 'lijepo'; jer dobro 15 4 (ev) i lijepo (??^??;) jedno su te isto. Pa je otuda i potekao
nazivak rasudnost, prema kojem se kae kako su bistroumni po primjeni rijei na uenje, jer
uenje esto nazivamo poimanjem.1
XI. Ono to se zove dovidnost,2 prema kojoj kaemo kako su ljudi blagonakloni pri suenju i
da su do vidni, pravilna je prosudba onoga to je estito. Znak je toga to o onome tko je estit
20 najee kaemo kako je blagonaklon pri sudu, te da je estitost posjedovati dovidnost o
nekim stvarima. A blagonaklona dovidnost ispravna je prosudba onoga to je estito; ispravna
je pak ona prosudba to dovodi do istine.
2
Razlono je rei kako se sva ta stanja tee 12 stopiti u isto; kaemo dovidnost,
rasudnost, razboritost i umnost prenosei ih na iste ljude, rekavi da ve posjeduju dovidnost i
umnost i da
su razboriti i rasudni. Sve se te sposobnosti tiu krajnjih stvari ili pojedinanosti; i uzmoi prosuivati o stvarima kojima se bavi razborit ovjek znai biti rasudan, dobrohotan ili blagonaklon pri sudu. Jer estite stvari su zajednike 30

3
svima dobrim ljudima u njihovim meusobnim odnoajima. Sve stvari koje treba initi
pripadaju i pojedinostima i onim krajnjima; i razborit ih ovjek treba spoznati; i rasudnost i
dovidnost tiu se stvari koje treba initi, a te su one krajnje.
4
Doim umnost se tie krajnjih stvari u oba smje- 35 ra, jer i prvi i posljednji termini
pripadaju umnosti (ili umu), a ne razumu: i um koji se tie H43 b dokazivanja bavi se nepromjenljivim i
prvim od1 Izvorno ???? (lat. terminus) znai doslovno i granica i ograniavalo i menik srednjak.
Posrijedi je to to je 'srednji termin' pogrjeno izabran, pa su tako premise u zakljuivanju
lane, iako sam za kljuak ispravno postavlja pojedinani in radi traene svrhe (H. T.).
1
Posrijedi su grke rijei' ouveoic (rasudnost), EvovvEoia (bistroumnost) i i avviEvai
(poimanje), kojih se fini splet srodnosti i suznaenja ne moe hrvatski tono prenijeti (o. p.).
2
Izvorno yv)pri, to je i spoznatost, i razboritost, i odluka i naklonost pri suenju, ali i
uvid u istinu, uz ostala znaenja (o. p.).
128
O NIKOMAHOVA ETIKA
129
redbama, dok um koji se tie inidbemh izvoda zahvata krajnju i promjenljivu injenicu, i drugi
stavak.1 Naime, to su poela za postignue svrhe,
5
jer openitosti dolaze od pojedinosti, i o tima 5 mora postojati zornost, a ona je um
(ili umnost).
Zbog toga se ta stanja smatraju naravninama; jer iako nitko nije mudrac po naravi, dri se kako
ovjek po naravi posjeduje i dovidnost i ra6
sudnost i umnost. Znak je toga to mislimo kako ta svojstva ovise od ivotnog doba, te
da stanovito ovjekovo doba posjeduje umnost i dovid-nost, kao da im je narav uzrokom.
(Stoga je 10 umnost i poelo i svrha, jer dokazivanja bivaju
od tih i o tima). Tako te, nita manje nego samim dokazima, mora se obratiti pozornost i
nedokazanim izrijecima i mnijenjima iskusnijih i starijih ili razboritih ljudi, jer ti su iskustvom
stekli oko kojim ispravno vide.
7
Reeno je dakle to su razboritost i mudrost te ime se bavi svaka od njih, i kako je
svaka od 15 njih krepost drugog dijela due.
XII. Nu mogao bi tkogod dvojiti oko toga emu su 13 korisna ta svojstva. Jer mudrost nee
razmatrati ni jednu od stvari po kojima ovjek biva blaen (budui da se ne bavi niim to
postaje), dok 20 razboritost ima tu znaajku, ali radi ega nam je ona potrebna? Razboritost se
bavi stvarima koje su ovjeku pravedne, lijepe i dobre, ali to su one stvari koje je initi i
znaajka dobra ovjeka, i time to znamo o njima ne postajemo nita sposobniji da ih i inimo,
ako su kreposti stanja znaaja, kao ni u sluaju stvari koje se tiu zdravlja ili snage, govorei o
njima ne kao o onome to 25 ih ini, nego to proistjee iz njih; naime, ne postajemo nita
sposobniji da ih inimo time to
2
posjedujemo umijee lijenitva ili tjelovjebe. Ako se pak kae kako ovjek ne treba
biti razborit radi tih stvari, nego da postane dobar, onda razboritost ne bi bila ni od kakve koristi
onima koji su ve valjani, kao ni onima koji nemaju te kreposti; jer nee se nita razlikovati bilo
da sami 30 posjeduju razboritost bilo da sluaju druge koji

je imaju, i posve bi nam dostajalo initi kao u sluaju zdravlja; jer iako elimo biti zdravi, ipak
3
zbog toga ne uimo lijeniko umijee. Uz to, moglo bi se initi neobinim, ako e
razboritost iako je nia od mudrosti gospodariti nad njom, jer umijee koje tvori vlada i
zapovijeda samom tom stvari.
Dakle, o tima stvarima treba raspravljati, jer 35
za sada smo ih samo iznijeli. Stoga, prvo, kaimo 1144 a kako se ta stanja nuno moraju
izabrati po sebi samima, budui da su kreposti (i to svaka po jednog dijela due), ak iako ni
jedno od njih ne
tvori nita. I, zatim, kako ona i tvore neto, ali ne kao lijeniko umijee zdravlje, nego kao
zdravlje samo zdravlje1, a tako i mudrost blaenstvo; 5
naime, budui dijelom cijele kreposti, ona posjedovanjem i provedbom ini ovjeka blaenim.
Uz to, ovjekova zadaa izvrava se i prema razboritosti i prema udorednoj kreposti; kreposit
nam tvori ispravan cilj; a razboritost sredstva potrebna za nj. etvrti dio due (hranidbeni)2
nema takve kreposti, jer od njega samog ne ovisi nita ni initi 10 ni ne initi.
1 Rije je o prvom stavku (premisa rnaior) i drugom stavku (premisa minor) koji su
pojedinane postavke to se intuitivno smatraju istinitim. Naime, unutar praktikog silogizma
(inidbeni izvod) intuicija odreuje pojedinu stvar koja se mora uiniti radi postignua
sredstava za traenu svrhu. (H. Rackham/H. Tredennick).
1
To e rei: kao oblikovni uzrok (causa formalis), a ne kao tvorni uzrok (causa efficiens),
poput lijenikova znanja o lijenitvu. Ili pak: zdravlje kao unutarnje stanje proizvodi ono
to mi poznajemo kao sastavine samog zdravlja.
2
To jest gr. io 9peniLx6v, dok su ostala tri: znanstveni (ro ema"i'f||j.ovix6v), rasudbeni
(io Aojioriavv) i poudni (ro ope/TiHov).
130
9*
131
7
to se pak tie toga da zbog razboritosti ne postajemo nita sposobniji initi stvari koje
su lijepe i pravedne, vratimo se poneto unatrag,' oslanjajui se na ovo poelo. Kao to kaemo,
kako neki koji ine pravedne stvari ipak sami nisu pravedni poput onih to ine stvari naloene zakonom, bilo nehotice bilo iz neznanja 15 bilo zbog ega drugog, a ne zbog samih tih
stvari (iako ti ine stvari koje treba i one koje treba initi valjan ovjek) isto tako, ini se,
postoji
i stanje u kojem ovjek moe izvravati pojedine ine da bi bio dobar, naime: mora te ine izvr8
siti prema izboru i radi njih samih. Dakle, kre- 20 post tvori ispravan izbor, ali onim
stvarima koje
po naravi radi izbora valja uiniti ne bavi se krepost, nego jedna druga sposobnost. Na tome
9
se treba vie zadrati, i te stvari jasnije izloiti. Postoji sposobnost koja se zove
domiljatost; to
je ona koja omoguuje da se uine stvari to 25 vode postavljenom cilju te da se ori pogodi.
Ako je cilj udoredno lijep, ona je pohvalna; ako je cilj nevaljao, ona je tek lukavost. Zbog toga
i 10 razborite ljude nazivamo domiljatim ili lukavim. Razboritost dodue nije ta sposobnost, ali
je nema bez te sposobnosti. Uz to, oko due ne postie toga stanja bez kreposti, kao to je
reeno1 i kako 30 je bjelodano; naime ona zakljuivanja koja se tiu inidbe posjeduju poelo,
kao 'budui je svrha, ono najbolje, takvo i takvo' pa kakvo god bilo (i neka radi dokaza i bude
bilo to), a takvo to nije bjelodano osim onomu tko je dobar; jer ne-valjalost izopauje i

obmanjuje to se tie inidbe-nih poela. Tako te je jasno kako je nemogue 35 biti razborit ako
ovjek nije dobar.
XIII.
Valja jo jednom razvidjeti i samu krepost, jer 1144 b se i krepost prilino isto
odnosi; kao razboritost prema domiljatosti, ne istovjetno, ali slino tako i naravna krepost
prema poglavitoj kreposti. Svima se ini kako svaki pojedini od znaajeva
pripada ljudima nekako po naravi; jer ve od 5 samog roenja mi smo pravedni ili skloni umjerenosti ili hrabri i slino, pa ipak traimo neto drugo kao poglavito dobro i takva svojstva prisutna na neki drugi nain. Jer i u djeci i u zvijerima po naravi su prisutne takve sposobnosti,
samo to su one bez uma oigledno tetne. Ali, kako se ini barem se ovo vidi: kao to se ovje10 ku snana tijela a bez vida moe, dok se giba, dogoditi da padne te silno nastrada jer je lien
vida, isto tako i tu; pa ipak, ako ovjek stekne um, onda se razlikuje u djelovanju; i stanje koje
je tek nalikovalo na krepost sad e biti 1poglavito krepost. I kao to u rasudnome dijelu1
postoje dvije vrste, domiljatost i razboritost, tako postoje dvije vrste i u udorednom dijelu,
naravna 15 krepost i poglavita krepost, a od njih ova druga
ne biva bez razboritosti. Zbog toga neki kau kako su sve kreposti neke razboritosti, pa je i
Sokrat dijelom ispravno a dijelom pogreno istraivao: pogrijeio je mnijui kako su sve
kreposti 20 razboritosti, ali je ispravno smatrao da ih nema bez razboritosti. Znak je toga to ak i danas svi, kad odreuju krepost, poto su naveli
samu sposobnost i njezine stvari, pridodaju kako je stanje u skladu s ispravnim naelom. A
ispravno je ono naelo koje je u skladu s razboritou. I ini se da svi nekako nagaaju kako je
krepost takvo stanje, naime ono koje je u skladu s razbo5
ritou. Ali treba poi i malo dalje. Jer nije samo 25 stanje koje je u skladu s
ispravnim naelom nego je krepost stanje po ispravnom naelu. A razboritost je ispravno
naelo u tim stvarima. Sokrat je dakle mislio kako su kreposti poela2 (jer
je mnio da su sve one oblici znanosti), dok mi mislimo da su po poelu.
6
Stoga je prema reenome jasno da se ne moe 30 biti poglavito dobar bez razboritosti,
niti pak raz1 To jest: u onome dijelu nas (io 6o^aarixoi'-) u ko1
11. 626.
jem se oblikuju mnijenja.
2
Usporedi 1139 b 14 2 Izvorno A6yog (lat. principium), ovdje u posebnom znaenju: poelo ili naelo (o. p.).
borit bez udoredne kreposti. Time bi se mogao
razrijeiti i dokaz kojim bi tkogod prigovorio da
se kreposti razdvajaju jedne od drugih, jer isti
ovjek nije od naravi nadaren za sve kreposti,
tako te je jednu ve stekao dok druge jo nema.
Takvo je to mogue to se tie naravnih krepo- 35
sti, ali nije mogue to se tie onih prema kojima
se ovjek naziva dobrim uope. Jer s prisutnom H45
jednom, razboritou, bit e prisutne i sve ostale.
Jasno je, dakle, sve i kad razboritost ne bi bila
ainidbena, trebala bi nam zbog toga to je krepost
njezina dijela,1 i to nee biti ispravna izbora bez
razboritosti kao ni bez kreposti, jer jedna tvori

samu svrhu, dok druga nagoni na stvari koje treba initi radi svrhe. 5
Ali razboritost nema ovlasti nad mudrou, niti nad boljim dijelom due, kao to ni lijenitvo
nije iznad zdravlja: jer ona se ne slui mudrou, nego se trsi oko njezina nastanka; dakle, ona
nareuje radi nje, ali ne i njoj. Uz to, slino bi bilo 10 kad bi tkogod rekao kako dravniko
umijee vlada bogovima, jer ono nalae o svim stvarima u dravi.

VII.
Nakon toga, zapoevi iznova, treba rei kako 15 postoje tri vrste udorednih stanja koje valja
izbjegavati: porok, neuzdrnost, zvjerstvo. Opreke prvim dvjema bjelodane su; jednu nazivamo
kre-pou, drugu uzdrnou. Doim zvjerstvu bi najvie pristajalo suprotstaviti nadovjenu
krepost, nekakvu poluboansku ili boansku, kao to je 20 ono Homer predoio gdje Prijam
govori o Hek-toru koji bijae odve dobar: i nije se ni inio
2
djetetom smrtna mua, nego boanskim.1 I zato ako kao to kau od smrtnika
nastaju bozi po suviku kreposti, bjelodano je kako bi od te vrste moralo biti i stanje opreno
zvjerstvu; te 25 kao to u zvijeri nema ni poroka ni kreposti, nema je ni u boga; nego je njegovo
svojstvo dostojnije od kreposti, dok je u zvijeri drukijeg roda negoli je porok.
3
A budui je rijetko da je ovjek boanski kao to obiavaju govoriti Lakonci, koji
kad im se tkogod veoma svia kau poanski mu,2
isto je tako rijetko zvjerstvo meu ljudima; ono 30 se najee susree meu barbarskim
pucima, a ima sluajeva i u nas, to zbog bolesti to zbog unakaenosti; uz to, tim imenom
pogrujemo one
4
od ljudi koji pretjeruju u poroku. Nu na to ra-

To jest: rasudnog dijela due.


1
Homer, Ilijada, (XXIV, 258;
2
Kako je Aristotelov navod u prijevod to pokuava ugrubo prenijeti (o. p.).
spoloenje jo emo se i poslije osvrnuti,1 dok se
0
poroku ve prije govorilo;2 sada pak valja go- 35 voriti o neuzdrnosti, mekoputnosti
i razmaenosti, te o uzdrnosti i ustrajnosti; a ni jedno od tih ne smijemo shvatiti ni kao stanja istovjetna s
krepou ili porokom, niti pak kao drugi rod. 1145 b
5
Kao i u sluaju ostaloga, treba iznijeti bjeloda-nosti a zatim prvo pretresti ono to je
dvojbeno te tako nastaviti dokazivati koliko je mogue sva uobiajena mnijenja o tim
uvstvima; a ako nije mogue, onda barem ona kojih je najvie i koja 5 su najglavnija. Jer ako
se razrijee sve tekoe i ostave netaknuta uobiajena mnijenja, sama stvar

e se dostatno dokazati.
6
Dakle, smatra se da su uzdrnost i ustrajnost 2 valjana i pohvalna svojstva, a
neuzdrnost i me-koputnost loa i pokudna; i uzdran je onaj o- 10 vjek to ostaje pri svojoj
prosudbi, dok je neuz-dran onaj tko tei napustiti vlastitu prosudbu. Neuzdran ovjek,
znajui kako su loe stvari koje ini, ipak ih ini zbog uvstva, dok uzdran ovjek, znajui
kako su elje loe, ne slijedi ih upravo zbog svoje prosudbe. Umjeren ovjek se 15 smatra i
uzdranim i ustrajnim, dok uzdran ovjek jednima je uvijek umjeren, a drugima nije;
1
nekima je neobuzdan ovjek neuzdran i neuz-dran neobuzdan onako smijeano, dok
su dru7
gima drukiji. O razboritu ovjeku jednom kau kako ne moe biti neuzdran, a jednom
opet kako i oni to su razboriti i domiljati bivaju neuzdr-ani. Uz to se kae kako ljudi bivaju
neuzdrani
u srdbi, asti i dobitku. To su, dakle, stvari koje 20 su reene.
II.
Moe tkogod dvojiti, kako se moe ispravno 3 shvaati, a ipak biti neuzdran.
Dakle, neki kau da onaj tko zna ne moe biti takav, jer bilo bi udnovato kako je mislio
Sokrat ako bi ovjekom kad je znanje u njemu zagospodarilo
togod drugo i potezalo ga okolo poput roba.1 Jer 25 Sokrat se u cijelosti protivio takvu
nauku, drei da i ne postoji neuzdrnost; jer nitko tko prosuuje ne djeluje protiv onoga to
je najbolje,
nego samo iz neznanja. Nu takav se nazor jasno protivi onome to je bjelodano, te valja istraiti
to se tie toga uvstva; naime, ako takav djeluje iz neznanja, koji je nain toga neznanja.
Bjelodano je da neuzdranik ne misli kako je tako pra- 30
vo prije nego se ne nae u dotinome uvstvu. Ima ljudi koji se s nekim dijelovima toga nauka
slau, a s nekima ne; prihvaaju da nita nije snanije od znanja, ali ne prihvaaju da nitko ne
ini nita protiv onoga to mnije da je bolje, te stoga kau kako neuzdranik nema znanja, kad
35
njime vladaju uici, nego ima mnijenje. Nu ako
je posrijedi mnijenje a ne znanje i ne vrsta 1146 a pretpostavka to se opire, nego
slabana, kakva je u onih koji dvoume slijedi oprost onima to ne ostaju pri svojem
mnijenju pred snanim udnjama, ali nema oprosta udorednoj nevaljalosti,
5
kao ni jednom drugom pokudnom stanju. A da li kad se sama razboritost opire? Jer ona
je ono 5 najjae stanje. Ali to je besmisleno; onda e, naime, isti ovjek istodobno biti i razborit
i neuzdr-an, doim nitko ne bi rekao kako je s\'ojstvo razborita ovjeka hotimice initi najvee
nevaljal-tine. Uz to je ve prije pokazano kako je razborit ovjek onaj koji djeluje1 (jer se bavi
krajnjim pojedinanostima)3 i koji posjeduje ostale kreposti."
6
I dalje, ako je tkogod uzdranik po tome to ima snane i nevaljale udnje, onda
umjeren ov- 10 jek nee biti uzdran niti pak uzdran umjeren;
jer umjeren ovjek nema ni pretjeranih ni nevaljalih udnji. Ali uzdranik ih mora imati; ako su
1149 a 1.
Vidi knjige IIV.
Usp. Platon, Protagora, 352 B. 1140b 46. 1141b 16. 1144b 30.
udnje valjane, onda je nevaljalo ono stanje koje prijei da ih slijedimo, tako te svaka uzdrnost
ne bi bila valjana; ako su pak udnje slabane a ne nevaljale, onda nema nieg dostojnog u protimbi prema njima; ako su opet i nevaljale i sla- 15 basne, nema nita veliko u takvoj oporbi.

7
Uz to, ako uzdrnost ini da se ovjek dri svakog mnijenja, onda je nevaljala, kao kad
se dri tako i lana mnijenja; i ako ovjek u neuz-drnosti lako naputa svako mnijenje, postojat
e onda i valjana neuzdrnost, kao ona Neoptolemova u Sofoklovu Filoktetu;1 dostojan je hvale jer 20 nije ostao pri onome na to ga je
nagovarao Odisej, zbog toga to ga je boljelo lagati.
8
Uz to, tekou sadri i sofistiki dokaz (koji je laan). Sofisti ele navesti ljude na
besmislene tvrdnje, kako bi im se divili kad uspiju; zakljuak to slijedi vodi do dvoumlja, jer
um je posve sputan kad ne eli mirovati, budui da zakljui- 25 vanje ne zadovoljava, a ne
moe nastaviti dalje,
9
jer ne moe razrijeiti dokaz. Naime, postoji dokaz po kojem je nerazboritost zajedno s
neuzdr-nou zapravo krepost. Zbog neuzdrnosti ovjek ini opreno onome to
pretpostavlja; pretpostavlja da su dobre stvari zle i da ih ne treba initi, tako e initi one stvari
koje su dobre, i ne 30 one zle.
10 Uz to, onaj tko iz osvjedoenja i po izboru trai i iskuava uitke inio bi se boljim od onoga
tko tako ini ne prema razboru, nego zbog ne-uzdrnosti; taj je izljeiviji jer se moe odgovoriti
od toga. Ali na neuzdrana ovjeka moe se primijeniti poslovica: Kad i voda zagui, to onda
treba popiti? Da bijae osvjedoen glede 35 onoga to ini, prestao bi poto je odgovoren od
toga; ali sad on ipak tako postupa unato druk- 1146 b ijem osvjedoenju.
U Uz to, ako se neuzdrnost i uzdrnost tiu svega, tko je onda neuzdran uope? Naime, nitko
nema sve vrste uzdrnosti, pa ipak kaemo kako
su neki takvi uope. 5
12 Takva su dakle dvoumlja to se tu javljaju; 4 neke od toaka moraju se odbaciti, a druge
ostaviti; jer razrjeenje tekoe sastoji se u iznaau III. onoga to je istinito. Stoga prvo valja
razvidjeti djeluju li neuzdrani ljudi znalice ili ne i kako znalice, zatim to treba pretpostaviti da
je ono po emu je tkogod neuzdran ili uzdran kaem: da li u odnosu na svaki uitak i bol
ili pak 10 na neke ograniene vrste; te jesu li isto uzdran i ustrajan ovjek ili su togod
razliito; i slino s ostalim stvarima to su srodne s ovim istrai2
vanjem. Poetak razmatranja je pitanje da li je razlika1 izmeu uzdranika i
neuzdranika po 15 onome prema emu se odnose ili po njihovim stavovima, kaem: je
li neuzdranik neuzdran samo po stanovitoj stvari, ili pak samo po stavu,
ili opet ne ni tako, nego po obojem; zatim: tiu li se neuzdrnost i uzdrnost svih stvari ili ne;
jer onaj tko je neuzdranik uope ne bavi se svima stvarima, nego samo onim kojima i
neobuzdanik, 20 i nije takav naprosto po odnosu prema tima (budui bi tada njegovo stanje bilo
istovjetno neobuzdanosti), nego po nainu odnoaja. Jedan je voen vlastitim izborom,
smatrajui da uvijek treba loviti uitak koji je nazoan; drugi ne misli tako, ali se odaje istom.
3
to se tie toga da je istinsko mnijenje (a ne 5 znanje) ono protiv ega je tkogod
neuzdran, nije vano za ovo dokazivanje; jer neki od onih koji 25 mniju ne dvoume, nego
misle kako tono znaju.
4
Ako zbog svojega slabanog osvjedoenja oni koji mniju vie ine protivno vlastitoj
pretpostavci negoli oni koji znaju, onda se znanje nee nita razlikovati od mnijenja, jer jedni su
nita manje
1 Razlika (differentia) ne izmeu njih dvojice, nego
1 Vidi II. 895916. izmeu njih dvojice ujedno i slinih znaajeva.
osvjedoeni u ono to mniju negoli drugi u ono

to znaju, kako pokazuje i Heraklit.1 Nu budui 30


5
dvostruko kaemo 'znati' (naime: kae se kako 'zna' i onaj tko ima znanje, ali se njime
ne slui, i onaj tko se slui njime), razlikovat e se, kad ini ono to ne treba, onaj tko ima
znanje ali ga ne primjenjuje, od onoga tko ga ima i primjenjuje ga; jer ovo drugo se ini
neobinim, ali ne i prvo ako postupa ne primjenjujui svoje znanje.
6
Budui postoje dvije vrste stavaka,2 nita ne 35 prijei onoga tko ih ima oba da ipak
ini protiv 1147 a svojega znanja, ako se slui onim stavkom koji je sveopi, a ne onim to je
poseban; jer pojedinosti su stvari koje treba initi. A postoji razlika i
u sveopem stavku; jedno se tie samog initelja, i drugo stvari, kao 'svakomu ovjeku koriste
suhe 5 jestvine', i 'ovaj je ovjek' ili 'ova je jestvina suha', ali da li je 'upravo ova takva', o tome
doti-nik ili nema znanja ili ga ne primjenjuje. Tako e se ti naini znanja neizmjerno
razlikovati, te se ne ini neobinim znati na jedan nain, dok je na drugi nain udnovato.
7
Uz to, ljudima se dogaa i da posjeduju znanje 10 na nain to je drukiji od upravo
izreenog; naime, u posjedovanju ali nekorienju znanja vidimo razliku u stanju, kao da ga oni
nekako i imaju i nemaju, na priliku u sluaju usnula, poludjela ili pijana ovjeka. A upravo tako
su raspoloeni oni koji su obuzeti uvstvima; jer napa- 15 daji srdbe, spolne udnje i slini
porivi bjelodano izmjenjuju i samo tijelo, te u nekih izazivaju
i pojave ludila. Stoga je jasno kako treba rei
8
da su neuzdranici nalik upravo takvima. Pri tome nita ne znai to govore rijei koje
potjeu
od znanja; jer i oni koji su obuzeti tim uvstvima govore dokaze1 i navode iz Empedokla,2 te i
oni 20 to tek ue niu rijei jedne za drugim, ali jo ne znaju; jer moraju se s time srasti, a za to
treba vremena; stoga treba pretpostaviti kako ne-uzdranici govore upravo kao i glumci.3
9
Uz to, sam se uzrok moe promatrati i prema
naravi; sveopi stavak je mnijenje, dok se drugi 25 stavak tie pojedinosti, nad kojima vlada
zornost; kad od toga dvoga nastane jedno, dua nuno u jednom sluaju potvruje zakljuak,
dok pri tvorbenim mnijenjima mora odmah i initi; na primjer: ako imamo sve slatko mora se
kuati i ovo je slatko, kao jedno od pojedinosti, onda nuno onaj tko moe i tko nije
sprijeen 30
mora to odmah i uiniti. Kada je, dakle, prisutan jedan sveopi stavak koji prijei kuati, i drugi
sve slatko je ugodno te ovo je slatko (to je mnijenje koje se provodi), i kad je prisutna
elja, onda iako nam prvi nalae izbjegavanje, elja nas navodi na to, a ona moe pokrenuti
svaki od 35 dijelova tijela; tako se dogaa da se ovjek ponaa neuzdrano nekako po naelu i
mnijenju, i 1147 b
to ne oprenu u sebi samom, nego po pripatku jer elja jest opreka, ali ne i mnijenje
prema ispravnom naelu. Otuda i proizlazi da zvijeri nisu neuzdrane, jer one nemaju sveope
pretpostavke, nego samo predodbu i pamenje pojedi- 5 nosti.
12
to se pak tie toga kako se razrjeuje neznanje, te >kako neuzdranik ponovno zadobiva znanje, objanjenje je isto kao i za pijana ili usnula
ovjeka, i nije svojstveno samo ovom stanju; o
1
Aluzija na dogmatiki stil Heraklitova nauka.
2
Prvi stavak (Premisa maior) praktikog silogizma je sveopi, naime ope pravilo; drugi
stavak (premisa minor) je posebian, pojedinaan, kao primjena dotinog pravila na dani sluaj.
1
Jer se ini da znaju to govore.

2
Vjerojatno moralne izreke, bilo iz Empedoklova djela, bilo prema kakvom
komediografu u kojega je junak citirao Empedoklove udoredne krilatice.
3
Koji glumei na pozornici ne izrazuju vlastita uvstva i stavove.
tome treba posluati naravoslovce.1 Budui je zavrni stavak2 mnijenje o osjetnome i vlada
naim 10 postupcima, dotinik nalazei se u tome uvstvu ili nema znanja ili ga pak tako
ima kao da imati ga nije znati, nego samo govoriti, kao ono pijanac navode iz Empedokla; a
budui da posljednji stavak nije sveopi, niti je pak jednako predmet znanstvene spoznaje kao
onaj sveopi, ini se da je upravo onako kako je Sokrat nastojao odrediti.3 Jer znanje koje je
prisutno kad do- 15 e do uvstva nije ono poglavito znanje; i to nije ono 'koje se povlai okolo'
zbog uvstva, nego je posrijedi osjetilno znanje.4
Nek je toliko dosta to se tie inidbe sa znanjem ili bez njega, i s kakvim se znanjem moe biti
neuzdran.
Sad valja zasebice rei da li je itko neuzdran 6 uope ili su pak svi ljudi takvi posebino, i
ako itko jest, s obzirom na to. A ve je bjelodano, kako se i uzdrani i ustrajni te neuzdrani i
me-koputni odnose prema ugodama i bolovima.
Od stvari koje tvore ugodu jedne su nune, a druge one koje treba izabrati po njima samima, ali
koje doputaju suviak. Nune su ugode one 25 tjelesne (pri emu podrazumijevam ono to se
tie hrane i potrebe spolne naslade, naime one tjelesnine prema kojima odredismo da se odnose
i neobuzdanost i umjerenost); druge nisu nune, 30

4
ali ih treba izabrati po njima samima (kao to su pobjeda, ast, bogatstvo te sline stvari od dobara i ugoda). Stoga one koji pretjeruju u tim ugodama, a usuprot ispravnu naelu, koje je u
njima samima, ne nazivamo neuzdranima uope, nego pridajemo kako su neuzdrani u novcu,

dobitku, asti ili srdbi a ne uope, zbog toga to su drukiji od tih i nazivaju se tako samo
po slinosti, upravo kao onaj ovjek1 pobjednik na olimpljsKom natjecanju; u njegovu sluaju
zajednika odredba se malo razlikovae od one njemu 35 svojstvene, pa ipak je bila drukija.
Znak je toga 1148 to se neuzdrznost, bilo uope ili pak pojedinano, ne pokuuje samo kao
pogrjeka nego i kao neitakav porok, dok se nitko od spomeiiutm ne osuuje tako. U sluaju
ljudi koji se odaju tjelesnim uicima a kojima kaemo kako se bave i umjeren i neobuzdan
ovjek onaj tko ide za 5 suviscima u ugodama dok izbjegava stvari koje su bolne, poput
gladi, ei, vruine i hladnoe te ostann stvari koje se tiu opipa i okusa i to ne prema
izooru, nego protiv izbora i razuma, naziva se neuzdranim, bez ikakva dodatka 'pre- jg ma
tome ih ovome', nego samo uope. Dokaz je toga to se kae kako su ljudi mekoputni s obzirom
na te uitke, ah ne ni na koje druge. Zbog toga i svrstavamo zajedno neuzdranika i neobuzdanika te uzdrana i umjerena ovjeka, ali ne nikoga od onih drugih, budui da se dotini nekako bave istim ugodama i bolovima; ti se dodue bave tim istim stvarima, ali ne i istim nai15 nom, nego jedni pri tome izabiru, dok drugi ne izabiru. Stoga bismo prije nazvali
neobuzdanim

a
1 Gr. cpioioA6ypg znai istraitelj naravi, naravnih tijela, znanstvenih znaajki sveukupne
tjelesne naravi, pa taj pojam u ovome kontekstu posve primjereno izrazuje arhaizam
'naravoslovac' (o. p.).
2
To jest: premisa minor.
3
1145b 2224.
4
~
ak i prije negoli uvstvo (ili strast) pomuti manji stavak praktikog silogizma, neuzdran
ovjek ne posjeduje poglavito znanstveno znanje, jer mu manji stavak nije sveopi, nego mu je
predmet osjetilna pojedinost (npr. 'ova aa vina').
1 Rije je o akau koji se zvao "Av&pamog (ovjek) a bio je pobjednik 456. pr. Kr. Njegovo
se ime u peripatetikoj koli navodilo kao primjer analoke porabe rijei. Prema D. Rossu,
njegova primjerena odredba ne bi bila razumna ivotinja, nego razumna ivotinja koja je
pobijedila u akakom natjecanju u Olimpiji 456. god. pr. Kr. Dotino izvorno itanje ne
potvruje samo Aleksandar, nego i pronaeni popis olimpijskih pobjednika (Oxyrhynchus
papirus).

5
onoga koji ne udei ili tek udei pomalo odaje se suvicima ugoda, dok izbjegava umjerene
bolove, negoli onoga koji tako ini zbog estoke udnje; jer to bi tek takav uinio uz mladaku
udnju i u otru bolu to je lien svojih nunih naslada?
Od udnji i od ugoda jedne su po svojem rodu lijepe d valjane stvari (jer neke od ugoda ve su
po naravi dostojne izbora), druge su njima oprene, dok su opet neke po sredini, kao to smo i
prije podijelili,1 poput novca, dobitka, pobjede, asti; a u odnosu prema svima tima, i prvima i
onima po sredini, ljudi se ne pokuuju zbog toga to im se odaju, te ih ude i ljube, nego zbog
svo jeg naina i pretjerivanja. (Zbog toga svi oni koji se usuprot naelu podvrgavaju ili odaju
nekoj od stvari to su po naravi lijepe i dobre, kao oni to se trse vie negoli treba oko asti,
djece, ili roditelja, (takvi nisu zli) jer i te su stvari dobra, pa se pohvaljuju oni koji oko njih
nastoje; a ipak postoji nekakav suviak i u takvima, ako bi se tkogod poput Niobe2 borio i
protiv bogova, ili kao onaj Satir,3 s nadimkom Ocoljub, koji je bio toliko privren ocu, pa je
oko toga odvie ludovao). Stoga, a zbog onoga to je reeno, nema u tima nikakve opaine, jer
je svaka od tih stvari ve po naravi dostojna izbora sama u sebi, do-im njihovi suvici jesu
nevaljali i treba ih izbjegavati. Isto tako nema ni neuzdrnosti, jer neuz-drnost nije samo ono
to treba izbjegavati nego i ono to se pokuuje; ali zbog slinosti uvstva ljudi to nazivaju
neuzdrnou, pridajui u svakom pojedinom sluaju i po emu je tako, kao
1
1147b 2331.
2
Nioba je imala 14-ero djece, te se htjela izjednaivati s Latonom (koja je imala samo
dvoje: Apolona i Artemidu). Za kaznu je ovo dvoje strelicama poubijalo svu njezinu djecu.

3
Taj je Satir inae nepoznat, dok je Ocoljub (cpiAonarap) moda naslov nekog
izgubljenog djela. Burnet pretpostavlja kako je moda rije o kralju Bospora, koji je vlastitog
oca proglasio bogom (D. R.).
20

25

30

] 148 b

5
to nazivaju loim lijenikom ili loim glumcem onoga o kojem ne bismo kazali da je lo
uope. I kao to, dakle, u tom sluaju ne kaemo da su tako loi, zbog toga to svako pojedino
od tih stanja nije opaina, nego je po slinosti poput nje, isto je tako bjelodano kako u drugom
sluaju valja pretpostaviti da je neuzdrnost i uzdr-nost samo ono stanje koje se tie istih stvari
kao i umjerenost i neobuzdanost, ali o srdbi kaemo tako a prema slinosti, pa zbog toga i
dodajemo 'neuzdran u srdbi' kao to kaemo i 'ne-uzdran u asti ili dobitku'.
Neke su stvari ugodne po naravi, i neke su od njih takve uope, dok su druge takve prema
rodovima ivotinja ili ljudi; neke pak nisu takve po naravi, nego postaju takve zbog
unakaenosti, ili po navikama, ili po izopaenim naravima. Stoga i prema svakoj od tih mogu se
zamijetiti prilino slina stanja znaaja. Mislim na stanja zvjerstva, kakvo je u one ovjeice1
to obiava rasporiti trudnice te derati djeicu, ili ona podivljala plemena na Crnome moru, od
kojih kako priaju jedna uivaju u sirovu ili u ljudskome mesu, dok druga naizmjence
uzajmljuju djecu da ih pojedu na gozbi, ili opet ono to se govori o Falarisu.2 To su stanja
zvjerstva, ali neka nastaju i zbog bolesti (ili u nekih zbog ludila, kao u onoga to je vlastitu
majku rtvovao i poderao, ili pak u onoga to je pojeo jetra svojem surobu), druga su opet
bolesne pojave nastale zbog obiaja, kao navika upanja vlasi ili gri-enja nokata, te deranje
ugljena ili zemlje, pridodavi tima jo i spolnu nasladu izmeu mukaraca; u jednih se te pojave

dogaaju po naravi, a u drugih zbog navike, kao u onih koji su prisiljavani na pohotu ve od
djetinjstva.
1
Moda aluzija na Lamiju iz folklora.
ljud2
Vjerojatno je rije o Falarisovu spaljivanju skih rtava u mjedenome biku.
144
10 NIKOMAHOVA ETIKA
145
4
Dakle, one kojima je narav uzrok (takvog stanja nitko ne bi nazvao neuzdrnima, kao
to ne bi ni ene zbog toga to pri snoaju same ne povalju-ju, nego bivaju povaljene; a isto je i
s onima
5
koji su u bolesnu stanju zbog navike. Stoga, imati bilo koje od tih svojstava posve je
izvan mea poroka, upravo kao i zvjerstvo; a onaj tko ih ima 1149 a svladavati ili ga ona
svladavaju nije stvar neuz-drnosti naprosto, nego neuzdrnosti po slinosti, upravo kao to i
onoga itko je u takvu stanju zbog srdbe treba nazvati neuzdrnim prema dotinom uvstvu, a
ne naprosto neuzdrnim.
Sve pretjeranosti bilo nerazboritosti, bilo 5 plaljivostii, bilo neobuzdanosti, bilo
osornosti
ili su zvjerske ili su bolesne; onaj tko je po naravi takav te se plai svega, ak i mijeg cijuka,
plaljiv je zvjerskom plaljivou, dok onaj to se prepao kune1 ponaao se tako zbog bolesti;
od onih koji su nerazboriti jedni su po naravi nerazumni i, ivei samo po sjetilima, takvi su
zvjer- 10 ski, poput nekih plemena dalekih barbara; drugi su pak takvi zbog bolesti, kakva je
padavica ili
ludilo, pa su bolesni. Od tih je svojstava mogue imati neka samo zgodimice i ne biti od njih
svladan, kaem kako bi tako Falaris suspregao poudu da podere djetece ili pak za
protunarav-nom spolnom nasladom; ali mogue je ne samo 15 imati takve znaajke, nego i da
one vladaju. I
tako, kao to se opaina u ovjeka naziva opainom uope, dok se o onoj drugoj govori s
dodatkom da je zvjerska ili bolesna, a ne uope, istim je nainom jasno kako je i neka neuzdrnost ili zvjerska ili bolesna, dok je takva uope samo ona koja odgovara ljudskoj
neobuzdanosti. 20
9
Jasno je, dakle, kako se neuzdrnost i uzdr- 7 nost tiu samo onih istih stvari kojih i
neobuz1 Kune (ili lasice) stari su drali u kui kao mio-lovce. Aristotel oigledno aludira na neki
zbiljski dogaaj (H. T.). Inae ista gr. rije ???? znai i kuna i lasica i maka.
danost i umjerenost, i kako je ona to se bavi drugim tvarima druga vrsta neuzdrnosti, nazvana tako u prenesenu smislu, a ne uope.
VI.
Sada emo razmotriti kako je manje sramotna
neuzdrnost u srdbi negoli ona u poudama. i- 25 ni se da srdba donekle uje razlog, ali
ga nekako preuje, poput urljivih slugu, koji otre prije negoli uju sve to im se nalae, te
krivo izvre nalog, ili pak poput pasa koji zalaju im zauju um prije nego pogledaju da li je

posrijedi prijatelj; tako i srdba, zbog ara i urbe svoje naravi, slua ali ne doslua nalog, i hita
na osvetu. 30 Jer razlog ili mata obavijesti kako je posrijedi uvreda ili zazor, a srdba kao
da zakljuuje kako se protiv toga treba boriti odmah uskipi; doim udnja, samo ako razlog
ili sjetilnost kae kako je stvar ugodna, umah hita na uitak. Tako 35 te srdba donekle slijedi
razlog, a udnja ne. Sto- 1149 b ga je ova sramnija; onaj tko je neuzdran u srdbi nekako
je svladan razlogom, dok drugi biva svladan udnjom, a ne razlogom.
Uz to, lake se i oprost podaruje onima koji slijede naravne porive, jer je to i lake s onim 5
udnjama koje su zajednike svima, i ukoliko su zajednike; a srdba i osornost naravniji su od
udnji za suvikom i stvarima koje nisu nune; kao, na primjer, onaj koji se branio zbog toga
to bijae udario vlastitog oca govorei: I ovaj je udarao svojeg, a ovaj opet svojeg te
pokazav- 10 i svojeg djeaia i ovaj e mene ree kad postane ovjek; nama je to
priroeno; ili opet poput onoga kojega sin bijae vukao i koji je naredio da prestane kod vrata,
jer i sam bijae izbacujui ga vlastitog oca vukao samo dotle.
Uz to, to su ljudi lukaviji to su i nepravedniji. Onaj tko je rasrdljiv taj nije lukav, a ni sama
srdba nije takva, nego je otvorena. Ali udnja je 15 takva, kakva kau da je i Afrodita,
zlokovarno
10*
147

5
6
njezinu izvezenom
o
edo Cipra,1 dok Homer pojasu ree:
... u kom su sve uivene njezine ini; U tom je pasu udnja i ljubav, razgovor tu je I
prelatenje, to pamet i ljudma zamamljuje
mudrim.2
Stoga, ako je ta neuzdrnost nepravednija i sramotnija od one to je u srdbi, ona je onda nekako i neuzdrnost uope i porok.

Nitko poinjajui obijest ne uti bol, a bol uti 20 svatko koji poinja togod u srdbi, dok
obije-snik djeluje iz uitka. Ako su dakle oni ini zbog kojih je najpravednije srditi se time i
nepravedniji, onda je takva i neuzdrnost iz poude. Naime, u srdbi nema obijesti.3
Stoga je bjelodano kako je sramotnija neuz-drnost u udnji negoli neuzdrnost u srdbi, i da
25 se uzdrnost i neuzdrnost tiu tjelesnih udnji i uitaka. Sad se moraju shvatiti razlike meu
njima. Kao to je reeno u poetku,4 od tih su udnji neke ljudske i naravne i rodom i veliinom, druge su zvjerske, a neke su nastale zbog unakaenosti i bolesti. Umjerenost i
neobuzdanost 30 tiu se samo prvih. Zbog toga zvijeri ne nazivamo ni umjerenim ni
neobuzdanim, osim u prenesenu smislu, i ako se kakav rod ivotinja u cijelosti razlikuje od
drugog, po obijesti, tetnosti i svedernosti; takve nemaju izbora, niti pak razbora, nego su
'skretaji' naravi, kao to su to luaci 35 7 meu ljudima. Zvjerstvo je manje zlo od opaine,
1150 iako je strahotnije; naime, tu se nije iskvarilo ono to je bolje (kao u ovjeka), nego ga
uope nema. Slino je to usporedbi neivoga sa ivim, pitajui koje je gore; jer uvijek je
nekodljiva nevaljalost onoga to ne posjeduje poelo, a um je poelo. Prilino je ista i
usporedba izmeu nepravedno- 5 sti i nepravedna ovjeka; svako je u nekom smislu gore od
drugog; jer opak ovjek moe poiniti deset tisua puta vie opaine negoli moe zvijeri1.
VII. to se tie uitaka i bolova te udnji i odboj- 8
nosti do kojih dolazi preko opipa i okusa, prema
kojima su ve prije odreeni2 neobuzdanost i 10
umjerenost, mogue je ponijeti se tako da nas
svladavaju one napasti kojima gospodari veina
ljudi, ali i svladavati one koje gospodare veinom
ljudi; one od njih koje se tiu uitaka pripadaju
neuzdrnosti i uzdrnosti, a koje se tiu bolova
mekoputnosti i ustrajnosti. Stanje veine ljudi
nalazi se po sredini, iako su skloniji gorim stanjima. 15
2 Budui su neki od uitaka nuni, a neki nisu, i nuni su donekle, dok to njihovi suvici nisu,
kao to nisu ni manjci, a slino je i sa udnjama
a
1
Samo podrijetlo toga pjesnikog izriaja nije tono poznato. Wilamowitz taj stih
pripisuje Sapfi, a same su rijei dio opisa Afroditine slukinje Peitho (lat. Suada, Nagovor).
2
Homer, Ilijada (XIV, 215217; prijevod T. Mareti).
3
Gr. vppig je vieznanica, koja znai prijestup, nasilje, rug, oholost, uvreda, skvrna,
obijest. Aristotel tu posebno podrazumijeva znaenje uitak u tuem ponienju.
4
1148b 1531.
1
Usporedba izmeu opakosti neke zvijeri i opaka ovjeka oprimjeruje se prvo
usporedbom neivog i ivog; opakije je ono to je ivo, jer u dui je poelo gibanja (aprtj
Kiv^aemg), ega nema u neivome; ovjek je pogubniji od zvijeri jer ima um (vovc), a u njemu
poelo gibanja, ega zvijer nema. A pri usporedbi nepravednosti i nepravednika, pogibeljnija je
nepravednost, jer je ona ono to nepravednika ini nepravednim, ali je istodobno i manje opaka,

jer moe djelovati samo ostvarena u nepravednu ovjeku. Sama pak zvijer jest strasnija, ali je
manje pogibeljna od opaka ovjeka, jer nema uma. (D. R.).
2
III. 10.
i bolovima, onaj tko se odaje suvicima uitaka ili pretjerano trai uitke koji su nuni, i ini
to prema izboru (radi njih samih, a ne ni 20 zbog kakva drugog uinka) takav je neobuzdan; i
takav se nuno ne moe pokajati, pa je stoga neizljeiv; jer tko se ne moe pokajati ne moe se
ni izlijeiti. Oprenik njemu je onaj tko je manjkav u odnosu prema uicima, dok se umjeren
ovjek nalazi u sredini. Slino postoji i ovjek koji izbjegava tjelesne bolove, ne jer je svladan, nego po izboru. Od onih koji ne izabiru 25 jedan se odaje zbog uitka, a drugi jer izbjegava
bol to potjee od udnje, tako te se meusobno razlikuju. I svakomu bi se uinio gorim ako bi
tkogod poinio togod sramotno i ne elei ili pak uz slabanu elju, nego ako bi postupio tako
u estokoj udnji; ili pak ako bi udario koga i ne srdei se, nego ako bi to uinio u srdbi; jer to
li bi tek poinio da bijae obuzet strau? 30 Zbog toga je neobuzdanik gori od neuzdranika.
Od spomenutih stanja jedno je vie vrsta mekoputnosti, dok je drugo neobuzdanost. Neuzdra-nu ovjeku opreka je uzdran, a mekoputniku
ustrajnik; jer ustrajnost se sastoji u opiranju, a uzdrnost u svladavanju; i opiranje i svladavanje
35 su razliiti kao to je razliito ne biti poraen i pobijediti. Zbog toga je uzdrnost
dostojnija
izbora od ustrajnosti. Onaj tko je manjkav u od- 1150 b nosu na one stvari kojima se veina
ljudi opire i uzmae oprijeti taj je mekoputan i mlitav; jer i mlitavost je nekakva
mekoputnost; takav ovjek povlai plat po tlu, kako se ne bi utrudio od napora da ga podigne, i
dok oponaa nevoljnika ne misli kako je sam jadan, iako je nalik na jadnika.
6
Slino je i s uzdrnou i neuzdrnou. Jer 5 svladaju li koga snani i pretjerani uici
ili bolovi, nikakvo udo; nego mu se lako prata ako se opirao, kao to ini Teodektov1 Fdloktet
kad ga
Govornik i dramatik iz IV st.
ugrize ljutica ili Karkinov' Kerkion u Alopi,2 ili 10 kao to oni koji pokuavaju obuzdati smijeh
provale u prasku, kako se dogodilo Ksenofantu.3 Ali ako koga svladaju uici i bolovi kojima se
veina ljudi uzmae oprijeti, dok dm taj ne moe odoljeti, onda je to udno, kad to nije ni zbog
naravi roda, ni zbog bolesti, kao to je zbog sama njihovog roda mekoputnost meu skitskim
kraljevima, ili ona po emu se enka razlikuje od mu- 15 zjaka.
7
ini se kako je i zabavlja neobuzdan, ali je zapravo mekoputan. Jer zabava je stanovito
od-lanue, budui da je odmor; a zabavlja je jedan od onih koji pretjeruju upravo u tome.
Sama je neuzdrnost ili nagloa ili slaboa.
8
Jedni ljudi koji promiljaju ne ostaju pri onome
to promislie zbog svoje strasti; druge opet, zbog 20 toga to ne promislie, zavodi njihovo
uvstvo. Jer neki ljudi (kao to oni koji koga prvi kakljaju sami se ne kakljaju) ako unaprijed
togod oute, opaze i probude sebe same i svoj razbor ne bivaju svladani strau, pa bila ona
ugodna ili bolna. A najvie su uri javi i uljdvi ljudi ne- 25 uzdrni od nagle neuzdrnosti; jer
jedni od njih zbog svoje uurbanosti, a drugi zbog svoje estine, i ne ekaju na razlog, budui
da se povode za svojom uobraziljom.

VIII.
Dakle, ikao to je reeno," onaj tko je neobuz- 9 dan nije sklon pokajanju. Taj ostaje
pri svojem 30 izboru. Doim je svaki neuzdranik sklon pokajanju. Stoga stvari i ne stoje
onako kako smo bili
1
2
3
4

Karkin Mlai, atenski pjesnik iz IV stoljea.


Karkion je bio skrhan od jada zbog zavoenja njegove keri Alope.
Aleksandrov dvorski glazbenik, kojega je Aristotel moda osobno poznavao.
1150a 21.

4
postavili,' nego je jedan izljeiv, a drugi neizljeiv. Jer opaina je nalik bolestima kakve su vodena boljetica ili suica, dok je neuzdrnost poput padavice; pa je prva stalna, a druga povremena zloa. I u cijelosti, jednog je roda neuz- 35 drnost, a drugog porok. Jer porok je sam sebi
skriven, dok neuzdrnost nije sama sebi skrivena. 1151 a Od samih neuzdrnika bolji su
'izvansebnici'2 od onih koji imaju razlog, ali ne ostaju pri njemu; jer ove svladava i slabije
uvstvo, i ne bez prethodna promiljanja poput ostalih; naime, neuz-dran je ovjek nalik na
one to se brzo opijaju i od malo vina, to jest: od manje negoli veina
ljudi.
Bjelodano je dakle kako neuzdrnost nije po- 5 rok (osim moda u stanovitu smislu), jer prvo je
usuprot izboru, dok je drugo u skladu s izborom, pa ipak ona je nalik na porok prema postupcima, kao to Demodok kaza o Mileanima: Bez razbora Mileani nisu, ali postupaju kao
da jesu,3 a tako ni neuzdrni ljudi nisu nepravedni, 10 ali postupaju nepravedno. Dakle,
budui je neuz-dranik takav te se odaje ne iz osvjedoenja

suviku tjelesnih ugoda i usuprot ispravnom naelu, dok je neobuzdanik osvjedoen, jer
je takav da se odaje takvim ugodama, prvi se dade lako nagovoriti na promjenu, drugi pak
ne. Jer krepost i porok uvaju odnosno razaraju poelo, 15 a pri inima svrni uzrok je poelo,
kao to su

to u matematici pretpostavke.4 A ni tu ni ovdje sam dokaz ne pouava o poelima, nego krepost

bilo naravna ili obiajna nauava ispravno mnijenje o samom poelu. Takav ovjek
stoga je umjeren, a opreka mu je onaj koji je neobuzdan.
1
1146a 312.
2
Izvorno oC EKarariKoi, ushienici, koji lako zapadaju u stanje 'izvan sebe', ili se posve
smetu (o. p.).
3
Odlomak 1 (prema Diehlu; slobodan prijevod)
4
Izvorno al vno&eaEig, prve pretpostavke opstojnosti prvotnih matematikih predmeta,
poput prave crte ili jedinice (D. R).
Postoji i ovjek koji je zbog strasti 'izvanseb- 20 nik' i usuprot ispravnom naelu, onaj kojim
uvstvo tako vlada te ne moe djelovati u skladu s ispravnim naelom, ali ne vlada njime toliko
da ga nagovori na to kako se treba odavati tima uicima bez ikakva pridraja; takav je
neuzdran ovjek, koji je bolji od neobuzdanika, i nije ne-valjao uope. Jer u njemu se uva ono
najbolje, 25 naime: poelo. Njemu je oprean drugi ovjek, onaj to ostaje pri svojem i nije
'izvansebnik', barem ne zbog uvstva. Iz toga je bjelodano kako je jedno valjano stanje, dok je
drugo nevaljalo.
Da li je, dakle, uzdranik onaj tko ostaje pri IQ bilo kojem naelu i pri bilo kojem izboru, ili
sa- 30 mo pri onome ispravnom; dok je neuzdranik onaj tko ne ostaje ni pri kojem naelu i
ni pri kojem izboru, ili koji ne ostaje pri naelu koje nije lano i pri ispravnu izboru; kao to
prije postavismo?1 Ili pak prema pripatku pri bilo kojem, ali po sebi2 pri istinitu naelu i
ispravnu izboru: jedan ostaje, a drugi ne ostaje? Ako tko- 35 god izabire ili provodi ovo radi
onoga, onda po 11 sebi izabire i provodi drugo, a prema pripatku ono prvo. Kad kaemo
uope3, mislimo po sebi. Tako te donekle pri bilo kojem mnijenju jedan ostaje, a drugi ne
ostaje; doim uope: pri istinitu mnijenju.
Postoje i ljudi koji se dre svojega mnijenja, koje nazivaju 'tvrdoumniraa',' koji se teko na- 5
govaraju na to te isto tako teko odgovaraju od ega; takvi imaju neto slino uzdranim ljudima, kao to ima i rasipnik naprama dareljivcu te drznik naprama smioniku, ali su u mnogome
razliiti. Jer uzdran ovjek nee se izmijeniti zbog uvstva ili udnje, dok e se zgodimice dati
1
1146a 1631.
2
Id est: per se (???-'aurd).
i apsolutno, bez ikakve
Gr.
3
Izvorno ??????, to znai kvalifikacije, uope (o. p.).
Ia/vpofvco/iovEg.
nagovoriti; doim ovi drugi ne poputaju pred 10 razlogom, budui se preputaju
udnjama, i mno3
gi se od njih povode za uicima. Tvrdoumni ljudi su i 'vlastoumni',' neuki i prostaci; oni
vlasto-umnii takvi su zbog uitka i bola, li uivaju pobijedivi to se ne daju nagovoriti na
promjenu mnijenja, dok ih boli ako im se odluke obeskri- 15 jepe poput pukih odredaba. Tako
te su vie nalik na neuzdrana negoli na uzdrana ovjeka.

4
Ima iih i koji ne ostaju pri svojim mnijenjima, ali ne zbog neuzdrraosti, kao Neoptolem
u So-foklovu Filoktetu;2 iako on nije ostao pri svojem zbog uitka, taj uitak bijae lijep; kazati
istinu njemu bijae lijepo, dok ga je Odisej nagovarao
na la. Jer nije svatko koji uini togod zbog 20 uitka ni neobuzdan, ni nevaljao,
ni neuzdran, nego onaj tko to ini zbog sramotna uitka.
5
Budui postoji i ovjek koji manje nego to 11 treba uiva u tjelesninama, i ne
ostaje pri naelu, onaj tko je sredina izmeu toga i neuzdranika taj je uzdran. Jer neuzdranik ne ostaje pri 25 naelu zbog suvika u tima, a dotinik zbog
manjka. Doim uzdran ovjek ostaje pri naelu i ne mijenja se ni na koju stranu. Ako je
uzdrnost valjana, onda oba ta oprena stanja moraju biti nevaljala, kakvim se zaista i ine; nu
budui se 30 to drugo stanje pojavljuje rijetko i meu rijetkima, upravo kao to se umjerenost
smatra oprekom samo neobuzdanosti, tako i uzdrnost ne-uzdrnosti.
6
A budui se mnoge stvari nazivaju po slinosti, tako je dolo do toga da se po
slinosti govori
i o uzdrnosti umjerena ovjeka. Naime, uzdr- 35 an je ovjek onaj koji ne ini nita
usuprot naelu a radi tjelesnih uitaka, upravo kao i umje- 1152 ren ovjek, samo to jedan
ima dok drugi nema nevaljalih udnji, i drugi je takav da ne uiva
usuprot naelu, dok prvi osjea uitak, ali se ne povodi za njim. A slini su i neuzdran i
neobuz-7 dan ovjek; iako su razliiti, obojica se odaju
tjelesnim uicima, ali drugi mislei kako i treba 5 initi tako, dok prvi tako ne misli.
X.
Isto je tako ovjeku nemogue istodobno biti i razborit i neuzdran. Ve je pokazano
kako je
ovjek ujedno razborit i valjana znaaja. Uz to, ovjek nije razborit samo po tome to zna, nego
i to moe initi; doim neuzdran ovjek nije sposoban initi, iako nita ne prijei domilja10 ta ovjeka da bude neuzdran; zbog toga se katkada i ine neki neuzdrni ljudi razboritima,
naime: zbog toga to se domiljatost i razboritost razlikuju na nain koji opisasmo u prvim
raspravama,1 i prema razlogu su blizu, ali se razlikuju prema izboru, a uz to, neuzdran ovjek nije
kao onaj tko zna i razmilja, nego kao onaj tko je 15 zaspao ili je pijan. On hotimice djeluje (jer
nekako poznaje nain i onoga to ini i radi ega ini), te nije zao; naime: izbor mu je estit; tako te je poluzao. I nije nepravedan, jer nije lukav;
od te dvojice jedan nije sklon ostati pri onome to je promislio, dok uljivac nikako d ne
promilja. I tako neuzdran ovjek nalikuje na dravu 20 koja donosi sve potrebne odluke te
ima valjane zakone, samo se njima ne slui, kao to se ono Anaksandrid rugao:
To ushtjede drava, to ni za koji zakon ne
haje.2
4
Doim zao ovjek je poput drave koja se slui
zakonima, ali onima koji su zli.
25
Neuzdrnost i uzdrnost tiu se suvika onoga stanja koje je svojstveno veini; jer uzdran ovjek ostaje vie, a neuzdran manje negoli pri tome moe veina ljudi. Od razliitih neuzdrno2
1 1144a 2324.
Gr6. ^Morv^MvvQ-

2 Fr. 67 Kock. (Doslovan prijevod). Anaksandrid

1146a 19.
je inae bio komiki pjesnik, Aristotelov suvremenik.
sti lake se lijei ona koju pokazuju uljivi ljudi negoli u onih to promiljaju, ali ne ostaju pri
promiljenom; dok oni to su neuzdrni po navici lake se lijee od onih koji su takvi po naravi;
naime, lake je izmijeniti naviku negoli narav; a zbog toga je takvo to teko i s navikom, 30 jer
je ona poput naravi, kao to Euen kae:
Velim ti to je dugotrajan, drue, trud, to na koncu ljudima narav postane.1
5 Sad je reeno to je uzdrnost, a to neuzdrnost,
to je ustrajnost, a to mekoputnost, te kako se 35 meusobno odnose ta stanja.
no, a ne za onim to je ugodnost. Osim toga, uici su smetnja razboritu miljenju, i to vie to se
vie uiva, kao to je sluaj pri spolnoj nasladi; jer zaokupljen njome nitko ne moe razmiljati.
Zatim, ne postoji nikakvo umijee uitka; doim svako dobro je djelo umijea. I dalje, nejaad i
zvjerad odaju se uicima. A svi uici nisu valjani, jer postoje i oni koji su sramotni i zazorni, a i
oni kodljivi, budui da su neki od uitaka i tetni po zdravlje. I opet, uitak nije ono to je najbolje, jer nije svrha, nego postajanje. Te su stvari gotovo sve to je o tome reeno.
XI.
Prouavanje uitka i bola pripada misliocu dr- 1152 b avnikog umijea, jer on je
graditelj one svrhe 12 s obzirom na koju svaku pojedinu stvar nazivamo
2
zlom ili dobrom uope. Uz to je i naa nuna zadaa da ih razmotrimo. Naime, ne samo
to 5 smo postavili kako se udoredna krepost i porok tiu bolova i uitaka,2 nego i veina
ljudi tvrdi
da blaenstvo sadrava uitak, te otuda blaenu ovjeku i ime potjee od rijei uivati.3
3
Zatim, nekim se ljudima ini kako ni jedan uitak nije dobro, ni po sebi, ni po pripatku;
jer dobro i uitak nisu isto; drugi misle kako neki 10 uici jesu dobro, ali da su veinom
nevaljali. A postoji i trei nazor: ak ako su i svi uici dobro, ipak ono to je najbolje ne moe
biti uitak. Da4
kle, uitak nije dobro uope, jer svaki je uitak sjetilno postajanje (ili prijelaz) u neku
narav, a ni jedno postajanje nije istorodno svojoj svrsi, kao to ni jedna domogradnja nije
istorodna sa samim domom. Uz to, razborit ovjek izbjegava uit- 15 ke. Jer razborit ovjek ide
za onim to je bezbolA da ne proizlazi kako zbog tih razloga uitak nije dobro, niti ono najbolje, bjelodano je prema
slijedeem. Prvo, budui je dobro dvostruko (ono koje je uope i ono koje je nekomu posebno),
slijedit e da su takvi i naravi i stanja, kao i gibanja i postajanja; a od onih koji se ine nevaljalima, neki koji su uope nevaljali nisu takvi i posebice, nego su vrijedni izbora, dok neki
to nisu vrijedni izbora ni pojedinoj osobi bivaju takvi zgodimice i na malo vremena, ali ne
uope; neke opet od tih stvari i nisu uici, nego se samo ine takvim, kao one koje prati bol i
koje su radi lijeenja, poput postupaka s bolesnicima.
Budui je, zatim, jedno dobro djelatnost, drugo stanje, oni uici koji nas vraaju u naravno stanje samo su po pripatku ugodni; a ona djelatnost koja je u udnjama pripada preostalom stanju i
naravi,1 jer postoje uici i bez bola i bez udnje, poput djelatnosti misaonog promatranja, pri
emu narav nije manjkava. Znak je toga to ljudi ne uivaju u istoj ugodi dok im se narav
ispunjava i kad je potreba ispunjena; nego kad je ispu1
Fr. 9 Diehl (Doslovan prijevod). A Euen s Parosa bio je pjesnik i filozof, Sokratov
prijatelj.
2
11046 1105a 13.

3
Posrijedi je etimologija ??????? od ???? /aipEiv koja je, naravno, bez znanstvene
potkrepe.
1 Ili: onome dijelu nas koji je ostao u naravnom stanju (prema Burnetu) ili onolikome stanju
i naravi koliko je ostalo neoteeno (prema Rossu i Thomsonu). Samom prevodiocu se uinilo
da je i ovdje najuputnijc prenijeti doslovno Aristotelove rijei (o. p.).
njena, uivaju u ugodama uope, a dok se ispunjava i u samim oprekama: tada uivaju i u kiselim i gorkim stvarima, koje nisu ugodne ni po na- 5 ravi ni uope. Tako te ne mogu ni biti uici.
Jer kao to se ugodnine meusobno razlikuju, tako i uici to proizlaze od njih.
3
Uz to, nije nuno da togod bude bolje od uitka, kao to neki kau kako je svrha bolja
od po-stajanja, jer uici nisu postajanja, niti su pak
svi po postajanju, nego su djelatnosti i svrhe; oni 10 ne nastaju kad se togod postaje, nego kad
se neim slui; i nije u svih uitaka svrha togod drukije od njih samih, tako je samo u onih to
pridonose usavrenosti nae naravi. Stoga nije prikladno rei kako je uitak sjetilno postajanje,
nego ga prije valja nazvati djelatnou stanja prema naravi, a mjesto 'sjetilno' rei 'nezaprijeeno'. ini se kako je on nekima postajanje, jer 15 misle da je uitak poglavito dobro; oni,
naime, misle kako je djelatnost postajanje, a ona je neto posve drugo.
A kazati kako su uici nevaljali, jer su neke ugodnine kodljive po zdravlje isto je to i kazati da
su neke zdrave stvari nevaljale po bogaenje; oboje je tako nevaljalo, ali nisu nevaljali po sebi,
jer katkad i samo znanstveno promatranje kodi zdravlju.
Naime, ni razboritosti, ni bilo kojem stanju, ne 20 prijei nita uitak to proizlazi iz njih,
nego dm prijee inorodni uici, jer uici od razmiljanja
i uenja uinit e da jo vie razmiljamo i ui6
mo. To da uitak nije djelo nikakva umijea proizlazi posve razlono; jer nema
umijea ni od kakve druge djelatnosti, nego samo od moguno- 25 sti; iako se zapravo
pomastarsko umijee kao i zaoinarsko umijee smatraju umijeima uitka.
7
Doim tvrdnje kako umjeren ovjek izbjegava uitke, a razborit ovjek tei za
bezbolnim ivotom, dok se zvjerad i nejaad odaju uicima, razrjeuju se istim odgovorom. Ve
je reeno1 kako
su neki uici dobri uope i kako svi nisu dobri,
a za tima idu i zvjerad i nejaad (dok razborit 30
ovjek tei bezbolnosti upravo zbog (njihova odsua) naime: za onima to su povezani sa udnjama
i bolom, za onim tjelesnim uiaima (jer ovi su
takvi) te njihovim suvicima, prema kojima je
neobuzdanik neobuzdan. Zbog toga umjeren ovjek izbjegava takve uitke, jer postoje i uici
umjerena ovjeka.
35
Postoji, zatim, slaganje oko toga kako je bol
1153 b zlo i kako je valja izbjegavati: bilo
zato to je 14 zlo uope bilo zato to nam je nekakva zapreka. A opreka tomu to treba
izbjegavati, kao onomu to treba izbjegavati i to je zlo, jest dobro. Stoga je nuno da uitak
bude neto dobro. Jer onako kako je Speusip2 rijeio samo mu rjeenje ne 5 stoji; naime:
da je uitak opreka i bolu i dobru kao ono to je vee i manjemu i jednakomu, budui da ne bi
htio rei kako je uitak neko zlo.3
Uz to, nita ne prijei da nekakav uitak bude i ono najbolje, iako su neki uici nevaljali, upravo
kao to to moe biti i nekakvo znanje, iako su neka znanja nevaljala. Ali je moda jednako i nu-

no, ako svako stanje ima nezaprijeene djelat- 10 nosti, da blaenstvo bude ili djelatnost
ako je nezaprijeena svih njih ili pak jedne od njih, te da bude najdostojnije izbora; a takva
djelatnost je uitak. Tako bi ono najbolje bilo neki uitak, iako su mnogi uici nevaljali, a
moda i
1
1152b 26.
2
ini se da je Speusipu dobro ili neutralno ili ne-trpno stanje. Nu samo mjesto nije posve
jasno, pa tako u Thomsona stoji da je dobro opreka i uitku i bolu, dok Rackham prevodi:
kao to je vea opreka jednakom i manjem tako je i uitak opreka neutralnom stanju uvstva
kao i bola. Sam sam se pak trsio prenijeti doslovce Aristotelove rijei (o. p.).
3
Aristotel se tim stavkom bavi i u X knjizi ovog djela (II 5).
uope. I zbog toga svi misle da je blaen ivot ugodan, te upliu ugodu u blaenstvo, i posve 15
razlono; naime: ni jedna zaprijeena djelatnost nije savrena, a blaenstvo je jedno od savrenstava. Zbog toga blaenu ovjeku treba tjelesnih dobara te onih izvanjskih i koja pripadaju
srei,
kako ne bi tima bio zaprijeen. Stoga oni koji tvrde, kako je ovjek razapet na muila ili
onaj 20 to je dopao golemih nevolja, zapravo blaen, ako
je dobar, hotice ili nehotice govore besmislice. A zbog toga to srea jest potrebna, nekima se
ini kako je dobra srea istovjetna s blaenstvom, to ona nije, jer i ona u suviku postaje
zaprekom, i moda se vie pravo i ne moe zvati dobrom sreom; naime: njezina se granica
odreuje naprama
blaenstvu. A to to za uitkom sve tei, i zvijeri 25 i ljudi, znak je da je on nekako ono
najbolje:
Nijedna glasina posve ne propada, koju mnogi puci pronose . . .'
6
Nu budui ni jedna narav, ni jedno stanje, niti 30
jest niti se ini najboljim za sve, ne tee svi ni
za istim uitkom, pa ipak svi idu za uitkom. I
moda i tete, ne kao to sami misle ili kako bi
rekli, ali ipak za istim uitkom; naime: sve stvari
po naravi imaju neto boanske2 Ali kako su
tjelesni uici privlastili sebi batinstvo toga imena, zbog toga to se najee zapada u njih i to
svi sudjeluju u njima, te zbog toga to su im
jedino oni poznati, ljudi misle da samo takvi i
postoje.
35
Isto je tako bjelodano, ako uitak ili djelatnost 1154 a nije dobro, da onda blaen ovjek nee
ugodno ivjeti, jer radi ega bi mu trebao uitak, ako nije dobro, nego bi mogao ivjeti i bolno?
Naime: ni bol nije ni zlo ni dobro ako to nije ni uitak; te zato bi se onda izbjegavao? I
ivot valjana 5 ovjeka nije onda nita ugodniji, ako takve nisu i njegove djelatnosti.
Sto se pak tie tjelesnih uitaka, neki kau kako treba uvelike izabirati jedne uitke, to jest one
lijepe, ali ne i one tjelesne, kojima se bavi neo-buzdanik; ti onda moraju razvidjeti: zato su
opreni bolovi nevaljali. Jer onomu to je zlo 10 opreka je dobro. Ili su nuni uici tako dobri
kako je dobro i ono to nije zlo? Ili su tek donekle dobri? Od onih stanja i gibanja u kojih nema

suvika onoga to je bolje, nema ni od uitka; a gdje ima, ima i od uitka. Doim postoji 15
suviak tjelesnih dobara, i nevaljao je onaj ovjek koji se odaje tome suviku, a ne nunim
uicima. Svi, naime, uivaju nekako i u zainjenim jelima i vinima i spolnim nasladama, ali ne i
kako treba. A opreno je s bolom. ovjek ne izbjegava njegov suviak, nego bol u cijelosti; jer
suviku uitka nije opreka bol, osim onomu tko 20 se odaje takvom suviku.
Naime, ne treba samo rei istinu nego treba 15 iznijeti i uzrok lai, jer to pridonosi
osvjedoenju; poto se razlono pokae zbog ega se togod koje nije istinito ini istinitim,
postie se da se vie vjeruje samoj istini; tako te zbog toga valja razjasniti zato se
tjelesni uici ine dostoj- 25 nijim izbora. Dakle, prvo zbog toga to suzbijaju bol; zbog
suviaka bola ljudi trae suviak uitka i uope tjelesni uitak, kao lijek bolu. Ti ljekoviti uici
bivaju snani, zbog ega im se ljudi i odaju: zbog toga to se ine suprotnim svojoj opreci. A
30 zapravo, uitak se ne ini valjanim zbog dvojega, kao to je ve reeno;1 jer su jedni uici
djelatnosti nevaljale naravi (ili po roenju, kao u zvijeri, ili zbog navike, kao u nevaljalih
ljudi); drugi su ljekoviti po manjkavo stanje; a bolje je ve posjedovati stanje2 negoli ga tek
stjecati. Ti uici II54 b nastaju dok se postaje savrenim; stoga su va1
2

Heziod, Poslovi i dani (763; doslovan prijevod).


Aluzija na nastavak gornjeg navoda iz Hezioda, koji glasi: I sama je boanstvo.

1152b 2633.
Misli se na normalno, zdravo stanje.
160
11 NIKOMAHOVA ETIKA
161
ljani tek prema pripatku. Uz to, zbog njihove estine tjelesnim se uicima odaju oni koji ne
mogu uivati u drukijima, te tako neki sami sebi izazivaju umjetne ei. Kad su takvi uici
nekodljivi, nezazorni su; ako su kodljivi, onda je to nevaljalo. Jer dotinici i nemaju togod
drugo u emu bi uivali, a nijednostrano stanje 5 mnogima je bolno zbog vlastite naravi. Jer
ivi stvor se uvijek mui, kao to svjedoe naravo-slovci, govorei kako je i gledanje i sluanje
bolno, samo to srao se mi na to ve naviknuli, kako
kau. Slino, u mladosti su ljudi zbog rastenja u onom stanju u kojem i vinom opijeni, i mladost
10 je slatka; doim uljivcima je narav takva te im uvijek treba lijeka; i tijelo, nagrizano zbog
mje-avine,1 stalno im je uzbueno, pa su uvijek u estokoj udnji. A bol im izgoni uitak, ili
onaj opreni, ili pak i bilo koji, ako je snaan. I zbog
toga postaju neobuzdani i nevaljali. U onim pak 15 uicima koji su bez bolova u tima nema
suvika;
ti su od ugodnina koje su takve po naravi, a ne prema pripatku. Ugodninama prema pripatku nazivam one koje su ljekovite; jer izljeuje se djelovanjem onog dijela to je preostao zdrav, te se
zbog toga izljeenje ini ugodnim; a ugodninama
8
po naravi one koje tvore2 djelatnost dotine na- 20 ravi. Ali nije uvijek ugodna ista
stvar, zbog toga
to naa narav nije jednostavna, nego je u njoj prisutno i neto drugo, ma koliko smo propadljivi, tako te ako jedan dio togod uini, onda je to drugoj naravi protiv naravi; a kad se oni
izjednae, samo se poinjeno ne ini ni bolnim ni ugodnim. Jer kad bi komu narav bila
jednostavna, uvijek bi mu ista inidba bila najugodnija. Zbog toga bog uvijek uiva u jednoj i

jednostav- 25 noj ugodi; jer ne postoji samo djelatnost gibanja, nego i ona negibanja, i vie ima
uitka u mirovanju negoli u gibanju. Ali Mijena je slatka u svemu,1 prema pjesniku, zbog
nekakve zloe; jer kao to je zao ovjek koji se lako mijenja, takva je i narav kojoj treba mijene,
budui da nije ni 30
jednostavna ni estita.
9 Reeno je dakle i o uzdrnosti i o neuzdrno-sti, te o uitku i bolu, i to je svako pojedince, i
kako su neke od tih stvari dobre a druge loe. Sad preostaje govoriti o prijateljstvu.
1
2

Posrijedi su tjelesni, ivotni sokovi, kojih mjeavina tvori odgovarajuu ud ili znaaj.
Ili koje potiu djelatnost datog stanja, kao to glazba potie glazbenu narav (H, T.).

Euripid, Orest (234), dosl. prijevod.


VIII.
Nakon tih stvari slijedilo bi raspravljati o pri- 1155 a jateljstvu.1 Jer ono je nekakva krepost ili
sadrava krepost, a uz to je najnunije za ivot. Naime, 5 nitko ne bi izabrao ivjeti bez
prijatelja, pa ak kad bi imao i sva ostala dobra. I oni koji su bogati, i koji su na visoku poloaju
i koji vladaju, tima ini se jo najvie treba prijatelja; jer kakva je korist od takva blagostanja
liena dobroinstva, koje se najvie primjenjuje i najpohvalnije je prema prijateljima? Ili kako
da se blagostanje zatiti i uuva bez prijatelja? Jer to 10
je ono vie to je i nepostojanije. A u oskudici i ostalim nevoljama misli se kako su prijatelji jedino utoite. Prijateljstvo pomae mladima, da ne pogrijee, i starima pruajui im dvorbu i
obavljajui za njih posao koji sami zbog slaboe ne uzmau; doim onima u najveem cvatu
pomae postii lijepa djela; kad dva zajedno idu,2 15
uzmoniji su i u zamisli i na djelu. Ono je, ini se, po naravi ucijepljeno roditelju prema potomstvu i potomstvu prema roditelju, i ne samo meu ljudima nego i meu pticama i meu glavninom ivotinja; isto je tako i u istonarodnika prema svojima, a najvie je meu ljudima, te otuda
20 i hvalimo one koji su ovjekoljubni. ovjek moe
1
Gr. q)di'a, uz to to znai 'prijateljstvo',, znai i ljubav, naklonost, pa i strastvenu
pohotu, iako najee znai bilo koje ljubazno uvstvo izmeu ljudi, od prijateljske ljubavi do
poslovne naklonosti.
2
Homer, Ilijada (X, 224); prijevod T. Mareti.
4
vidjeti na putovanjima kako je svaki ovjek ovjeku i svoj i mio. ini se da prijateljstvo
odrava drave, te se i zakonodavci vie trse oko njega negoli oko pravednosti; naime, ini se
kako je slonost neto nalik na prijateljstvo, a ona je ono emu najvie tee, dok izgone
neslonost, koja je najvei neprijatelj. Kad su ljudi prijatelji, ne treba im pravednosti; doim
kad su pravedni, treba im prijateljstva. I od pravednih stvari ini se da je najvie tako ono to je
prijateljstvo.1
I ne samo to je prijateljstvo nuno nego je i lijepo. Pohvaljujemo one koji vole svoje prijatelje,
i mnotvo prijateljstava smatra se neim lijepim; uz to se misli kako su dobri ljudi i prijatelji
istovjetni.
Ima ne malo prijepora i oko prijateljstva. Jedni prijateljstvo odreuju kao nekakvu slinost, te
su im slini prijatelji, pa otuda 'slian slinomu', 'avka avki'2 i slino; drugi pak, nasuprot,

kau kako su slini jedni drugima lonari.3 Neki opet trae u tim stvarima dublje razloge iz
same naravi, pa Euripid kae Isuena zemlja ljubi kiu, dok uzvieno nebo puno kie ljubi na
zemlju pasti,4 dok Heraklitu to je opreno to je i probitano, od razlika nastaje najljepi
sklad i sve nastaje borbom.' Drugi pak tvrde suprotno, poput Empedokla, kojemu slino
tei slinomu.'
1
Ili Misli se da oni koji su pravedni posjeduju prijateljstvo u svojem najviem obliku
(H. R.).
2
Podrijetlo izreke nije poznato, ali odgovara poznatoj 'Vrana vrani . . .'
3
Aluzija na Hezioda (Djela i dani), 25; to mjesto u doslovnu prijevodu glasi: I lonar
lonara mrzi, i tesar se s tesarom spori.
4
Doslovan prijevod odlomka 898 iz nepoznata Euri-pidovog djela.
5
Heraklit, Frag. 8 (Diels).
6
Empedoklo, Frag. 22.5 (Diels).

25

30

2
35 1155
5

b
7 Sad na stranu s naravnim razlozima tih prijepora (jer nisu ni primjereni sadanjem istraivanju), nego razvidimo one koji su ljudski, te se tiu znaaja i uvstava, poput pitanja moe li 10
biti prijateljstva meu bilo kojima, ili pak nevaljali ljudi ne mogu biti prijatelji, i postoji li samo
jedna vrsta prijateljstva ili ih je vie. Oni koji misle kako postoji jedna vrsta, jer doputa vie i
manje,1 pouzdali su se u nedostatan dokaz, budui da i stvari razliite vrste mogu imati vie i
15 manje. Nu o tome se ve prije govorilo.2
II. A moda nam o tima stvarima bude jasno spozna li se to je ono to se voli. Naime, ini se
da se sve ne voli, nego samo ono to je dostojno voljeti, a to je ono to je ili dobro ili ugodno ili
korisno; inilo bi se kako je korisno ono po emu postaje kakvo dobro ili ugoda, tako te bi
dobro i ugodno bili dostojni voljenja kao svrhe. Vole li 20
onda ljudi Dobro, ili ono to je njima dobro? To se pokatkada ne slae. A isto je i s onim to je
ugodno. ini se kako svatko voli ono to je njemu dobro, te da je dobro uope ono to je
dostojno voljeti, i nekomu pojedinomu ono to je njemu samomu takvo; ali svatko ne voli ono
to jest 25 dobro njemu samomu, nego to mu se ini takvim. To, meutim, nee biti nikakva
razlika. I
'dostojno voljeti' bit e ono to se ini takvim. Iako postoji troje zbog ega ljudi vole, voljenje
neivih bia ne naziva se prijateljstvom, jer tu nema uzajamne naklonosti, niti pak elje za dobrom tomu drugom (bilo bi naime smijeno eljeti dobro vinu; pa ako se i poeli, onda tek da
30 se uuva, kako bi ga dotinik imao za se). Meutim, prijatelju, kau, treba eljeti dobro radi
njega samoga. One koji tako ele dobro nazivaju dobrohotnima, ako im se isto ne uzvraa s
druge strane, jer dobrohotnost biva prijateljstvo samo
u uzajamnosti. Ili treba jo pridodati i da ne bu4
de skrivena. Naime, mnogi su dobrohotni i prema
1
2

Naime: doputa razliite stupnjeve.


Nije poznato na kojem mjestu.

onima koje nikad nisu vidjeli, ali pretpostavljaju 35


kako su ti estiti ili korisni; a tkogod od tih moe 1156
i uzvratiti dotino uvstvo. Ti se, dakle, ine
dobrohotnim jedni prema drugima. Ali kako bi ih
tkogod nazvao prijateljima kad skrivaju ono to
ute jedni prema drugima? Stoga, prijatelji moraju biti uzajamno dobrohotni, eljeti dobro jedan drugomu, i to ne skriveno, a zbog jednoga

od navedenih razloga.1

III. A ti se opet meusobno razlikuju po vrsti. I 3 kakva su voljenja takva su i prijateljstva.


Postoje tri vrste prijateljstva, brojem jednaka onim stvarima koje su dostojne voljenja. Prema
svakom pojedinom postoji neskrivena uzajamna naklonost, i oni koji se vole ele jedan
drugomu dobro onako kako vole jedan drugoga. Tako oni koji se 10 vole zbog koristi, ne vole
drugoga radi njega samoga, nego zbog nekakva dobra to dobivaju jedno od drugoga. Isto je i u
onih koji vole radi uitka; tako ljudi ne vole dosjetljivce zbog toga to ti jesu takvi, nego zbog
toga to su im ugodni.
2
I tako, oni koji vole zbog koristi ljube radi onoga
to je njima samima dobro; oni koji to ine zbog 15 uitka radi onoga to je njima samima
ugodno, i ne jer je dotinik voljena osoba, nego ukoliko je koristan ili ugodan. Stoga su takva
prijateljstva samo prema pripatku2, jer se voljena osoba ne voli zbog toga to jest kakva jest,
nego jer prua
jednom dobro, drugi put uitak. Takva se prijateljstva lako razvrgavaju ako njihovi dionici ne
ostanu isti; ako jedan od dotinih nije vie ugo- 20 dan ili koristan, drugi prestaje voljeti. Korist
nije postojana, nego se mijenja prema prigodi. Prestane li razlog zbog kojega su bili prijatelji,
raz-vrgava se i prijateljstvo, koje je i opstojalo kao
takvo samo radi dotinih stvari. Takvo prijateljstvo, ini se, najvie se javlja meu starim ljudi25 ma (jer u toj dobi ljudi ne tee za ugodnim, nego
za korisnim), a i meu onima to su u cvatu i mladi, ali idu za probitkom. Takvi i ne ive mnogo
zajedno jedni s drugima, a pokatkad nisu ak ni ugodni jedni drugima; i ne treba im takva
drugovanja, ukoliko nije na uzajamnu korist; i toliko su ugodni meusobno ukoliko pruaju nadu u kakvo dobro. Meu takva prijateljstva svr- 30
5
stavaju ljudi i gostoljublje prema tuincima.1 A prijateljstvo mladih ljudi ini se da je
poradi uitka. Budui mladi ive prema uvstvu, ponajvie tee za onim to im je ugodno i
izravno prisutno. Nu kako im se dob mijenja, tako im i uici postaju drukiji. Zbog toga brzo
postaju prijatelji,
ali i prestaju biti; zajedno s ugodom mijenja im 35 se i prijateljstvo, a takva je ugoda brze
mijene. Mladi su, uz to, zaljubljivi. Veina je njihove za- 1156 b ljubljenosti na osnovi uvstva
a poradi uitka; zbog toga zavole i brzo prestanu voljeti, mijenjajui se esto i u jednom
jedinom danu. Ali oni ele zajedno provoditi dane i zajedno ivjeti; tako, naime, ostvaruju ono
to im je prijateljstvo. 5
6
Savreno je, meutim, prijateljstvo dobrih i sli- 4 nih prema kreposti; jer ti slino ele
dobro jedan drugomu kao dobri, a i jesu dobri sami po sebi. Oni koji ele prijateljima dobro
poradi njih samih ti su najvie prijatelji. Dakle, tako ine 10 zbog njih samih, a ne prema
pripatku. Stoga prijateljstvo takvih traje sve dok bivaju dobri, jer
je krepost postojana. A svaki je od njih dobar i uope i prema prijatelju. Naime: dobri su i dobri
uope i korisni jedan drugomu. Isto su tako i ugodni; jer dobri su ugodni i uope i jedan prema
drugomu; naime: svakomu su na uitak i vla- 15 titi postupci i oni poput njih, a postupci
dobrih
7
su ili isti ili slini. Takvo je prijateljstvo postojano, kako je i posve razlono. U njemu se
sjedinjuju sva svojstva koja prijatelji trebaju imati. Jer svako je prijateljstvo zbog nekog dobra
ili uitka, ili uope ili prema onomu tko ga osjea, 20 a po nekakvoj slinosti. U tome su
prijateljstvu

1155b 19.
To jest: zasnovana su na nebitnu razlogu (H. T.).
1 Koje je esto poivalo i na poslovnim meuodno-ajima (H. T.).
prisutna sva spomenuta svojstva pripadna njima samima; isto tako slino i ostala svojstva,1 i
ono to je uope dobro uope je i ugodno, to su svojstva najvie dostojna voljenja. Stoga je i
voljenje i prijateljstvo meu takvima i najvie i najbolje.
8
Takva su prijateljstva, dakako, rijetka, jer i takvih je ljudi malo. Takvo prijateljstvo
treba i 25 vremena i navade. Naime, prema poslovici, ljudi
se ne mogu uzajamno upoznati prije nego pojedu zajedno onu stanovitu sol2; a ne mogu ni
prihvatiti jedan drugoga niti postati prijatelji prije nego se uzajamno pokau dostojnim voljenja
i po9
uzdanja. Oni koji brzimice pokazuju prema drugima prijateljske naklonosti, ele biti
prijatelji, 30 ali nisu, ako nisu i dostojni voljenja i ako o tome
ne znaju. elja za prijateljstvom nastaje brzo, ali ne i prijateljstvo.
IV.
Dakle, takvo je prijateljstvo savreno i prema 5 vremenu i prema ostalome, i to se tie
svega, u njemu svatko dobiva od drugoga ili isto ili slino kao to i daje, kako i treba biti meu
prijatelji- 35 ma. Prijateljstvo poradi ugode donekle je nalik 1157 na ovo; jer i dobri su
ugodni jedan drugomu. A isto je tako i ono poradi koristi; jer dobri su uzajamno i takvi. A i u
takvim vezama prijateljstva najvie traju kad uzajamno dobivaju isto, kao to je uitak, i
ne samo to nego i iz istog izvora, 5 kao to je izmeu dosjetljivaca, ali ne kako je i izmeu
osobe koja ljubi i one koja je ljubljena; jer ovi ne uivaju u istim stvarima, nego jedna u
gledanju druge, a druga u panji koju iskazuje osoba koja ljubi. Tu kad jednom mine doba drai, mine pokatkad i prijateljstvo (jer jednomu od
To jest: takvi su prijatelji slini, te i uope i posebice i dobri i ugodni, u sebi samima, a ne
prema pripatku (ili sluajno).
2 Podrazumijeva se odreena mjera, koliina, to jest medimnos, to je mjera za ito, i sipke
tvari uope. (Vidi Eth. Eud. 1238a 2).
njih vie nije ugodan prizor drugoga, dok se drugomu ne iskazuje panja); pa ipak mnogi ustra10 javaju, ako u zajednikom druenju zavole i zna2
aj jedno drugomu, budui su slina znaaja. Oni koji u svojim ljubavima ne
razmjenjuju uitak nego korist manje su prijatelji i manje postojani. Oni koji su prijatelji poradi
koristi razilaze se im nestane probitka, jer i nisu bili ljubitelji jedan 15 drugoga, nego onoga
to je probitano.
Dakle, radi uitka i radi koristi mogu biti izmeu sebe prijatelji i nevaljali ljudi, te estiti s nevaljalima, kao i onaj tko nije ni jedno od toga s bilo kakvim osobama, dok je bjelodano kako
zbog samih ljudi mogu prijateljevati samo dobri. Naime, loi ljudi ne uivaju jedni u drugima,
uko3
liko nije posrijedi kakav dobitak. I jedino je pri- 20 jateljstvo dobrih sigurno od
klevete, jer nije lako povjerovati bilo ijoj rijei protiv onoga kojega
je ovjek sam prokuavao dugo vremena; meu tima je i uzajamno pouzdanje i ono taj mi ne
bi nikad uinio ono to je nepravedno, te sve ostalo to pripada istinskome prijateljstvu.
Doim u drukijim prijateljstvima nita ne prijei da se dogode upravo te stvari.

4
Nu budui da ljudi nazivaju prijateljima ak i 25 one koji su to poradi koristi, kao na
primjer drave (jer do saveza meu dravama dolazi ini se radi probitka) ili pak one to se
ljube radi uitka, kao djeca: moda i mi trebamo takve nazvati prijateljima, dodajui kako je
vie vrsta prijatelj- . 30 stva, a prvo je i poglavito ono dobrih kao dobrih, dok su prema slinosti
i ostala. Jer po neemu dobrom i slinom tome i drugi su prijatelji. Naime,
5
ljubiteljima raskoi uitak je dobro. Ali takva se prijateljstva esto ne sjedinjuju, te isti
ljudi ne postaju prijatelji poradi koristi i poradi uitka. esto se, naime, ne zdruuju stvari koje
su prema 35 pripatku.
6
Poto se, dakle, prijateljstvo razdijelilo u te 1157 b vrste, nevaljali e ljudi biti
prijatelji radi uitka 6
ili radi koristi, budui u tome jedni nalik na dru170
171
ge, dok e to dobri biti poradi njih samih, kao dobri. Ovi su tako prijatelji naprosto, dok su oni
prema pripatku i po slinosti s ovima.
V. I kao to se pri krepostima jedni nazivaju dob- 5 rima prema sposobnosti a drugi prema
djelatnosti, tako i u prijateljstvu. Oni koji zajedno ive uivaju jedno u drugom i ine dobra,
dok oni koji spavaju ili su na razdvojenim mjestima ti ne provode, nego su nakani provoditi
prijateljstvo. Jer mjesna razdvojenosti ne ukida prijateljstvo 10 uope, nego samo njegovu
djelatnost (ili provedbu). Ako odsue potraje dulje vremena, ini se da se i prijateljstvo
zaboravlja. Otuda se i kae:
Mnoga je prijateljstva razvrgla duga utnja.1
2
ini se kako ni oni postariji ni mrgodni ljudi nisu skloni prijateljstvu. Jer u njima je malo
ugodnoga, a nitko ne moe provoditi dane s onim tko 15 zadaje bol, ili nije ugodan. Jer i
sama narav ini
se najvie izbjegava ono to zadaje bol, i tei
3
ugodi. Oni pako koji prihvaaju jedno drugo, ali ne ive zajedno, ini se vie su
dobrohotni negoli prijatelji. Jer nita tako ne pristaje prijateljima kao zajedniko ivljenje (oni
to su u oskudici ude za pomoi; ak i sretni ljudi ele zajedno 20 provoditi dane i takvima jo
najmanje dolikuje samotnost). Ali oni ne mogu zajedno bivati ako nisu uzajamno ugodni i ne
uivaju u istim stvarima, kao to je, ini se, u drugovanju.2
1
Navod prema nepoznatu djelu. Samoj je izreci po smislu srodna ona poznata: Daleko od
oka, daleko od srca' (o. p.).
2
Izvorno: i raipixij (ili eraipeia); u poetku to bijahu (u Ateni) drube ljudi iste dobi i
drutvovnog stalea. U V st. takve su drube imale politiki znaaj, a kao politiki savez ili
stranka bili su oligarhijskog smjera. Doim u Aristotelovo doba te su tek drutveni klubovi, u
kojima su lanovi bili povezani osobnim vezama, i zajedniki su sudjelovali u imetku (prema
H. R.).
4
Dakle, kako je ve esto reeno1, prijateljstvo je 7 najvie meu dobrima. Jer ono to
je uope dobro
ili ugodno ini se dostojno voljenja i izbora, i svakomu ono to je njemu takvo. A dobar je
dobro-

5
mu takav zbog toga oboga. Voljenje se ini kao uvstvo, dok je prijateljstvo sposobnost.
Jer voljenje moe nita manje biti i prema neivim stvarima, a uzajamna naklonost biva prema
iz- 30 boru; izbor je opet ovisan od sposobnosti. elei dobra onima koje vole, a poradi njih
samih, ne ine toga prema uvstvu, nego prema stanju. I volei prijatelja ljudi vole ono to je
dobro njima samima. Jer dobar ovjek, postavi prijateljem, postaje dobro svojem prijatelju.
Dakle, sva- 35 ki pojedini voli ono to je dobro njemu samomu,
te uzvraaju jednako i u elji i u ugodi. Jer kae se 'prijateljstvo je jednakost', to se najvie nalazi u prijateljstvu dobrih.
VI. Meu mrgodnicima i postarijim ljudima to se 1158 a manje sklapa prijateljstvo to su
zlovoljniji te manje uivaju u drugovanju, jer se upravo ta svojstva ine glavnim odlikama
prijateljske naklonosti i najvie pridonose prijateljstvu. Zbog toga mladi ljudi brzimice postaju
prijatelji, do-im stari ne. Jer ljudi ne postaju prijatelji s oni- 5 ma u kojima ne uivaju; pa
slino ne postaju brzimice prijateljima ni mrgodnici. Meutim, takvi jesu dobrohotni jedni
prema drugima; oni ele dobra i pomau kad iskrsne potreba, ali teko da su prijatelji zbog toga
to niti zajedno provode dane, niti uivaju jedan u drugom, to su ini se 2 najvie znaajke
prijateljske naklonosti. Ne moe
se u smislu savrena prijateljstva biti prijateljem 10 mnogima, kao to se istodobno ne mogu ni
ljubiti mnogi (jer ljubav se ini 'vrhuncem'2 i po naravi je uvstvo koje se osjea samo prema
jednoj osobi), a jedva da je istoj osobi lako mnogima istodobno ugoditi, te isto tako i da njoj
budu
1
1156b 7; 1157a 30.
2
Izvorno ???????? (viak, suviak, pretjerivanje),
vrhunsko stanje (o. p.).
3 dobri. Mora se, naime, stei iskustvo i zbliiti se navadom, to je tu veoma tegotno. Nu to
se tie koristi i uitka mnogima je mogue ugoditi. Nai- 15 me, mnogi su takvi, i takve
usluge uzimaju malo vremena.
Od tih vrsta na prijateljstvo je vie nalik ona koja je zbog uitka, kad obje strane dobivaju uzajamno isto i uivaju jedna u drugoj ili u istim stvarima, kakva su prijateljstva mladih; jer u ti- 20
ma se vie susree dareljivost, dok je prijateljstvo zbog koristi svojstvo onih poslovna znaaja.
I onima koji su veoma sretni, ne trebaju dodue oni koji su korisni, ali trebaju oni koji su ugodni; naime: ti ele ivjeti zajedniki s nekima, pa ono to je bolno mogu podnijeti na malo
vremena, ali neprestance ne bi to nitko izdrao, ne ak ni samo Dobro, ako bi mu bilo bolno.
Zbog toga trae prijatelje koji su ugodni. Samo to bi ti 25 trebali biti i dobri, pa i njima
samima; tada bi tek posjedovali znaajke potrebne prijateljima.
ini se da i ljudima koji imaju mo trebaju razliiti prijatelji; jedni su im korisni, drugi su im
ugodni, a rijetko su im isti i jedno i drugo. Jer 30 niti trae one koji su ugodni prema kreposti,
niti pak one to su korisni naprama lijepim stvarima, nego elei ugodu trae dosjetljivce, te
one koji su vini uiniti to im naloe, to su znaajke ko6
je se rijetko nalaze u iste osobe. Ve je reeno kako je valjan ovjek istodobno i ugodan
i koris-tan;1 ali takav ne postaje prijatelj onomu tko ga nadmauje u moi ukoliko ga dotinik
ne nad- 35 mauje i u kreposti; ako nije tako, onda nadmaeni ne moe stvari razmjerno
izjednaiti.2 Ali se takvi monici rijetko obiavaju nai.

7
Dakle, spomenuta prijateljstva se sastoje u jed- 1158 b nakosti. Ti prijatelji dobivaju
iste stvari jedan od 8 drugog i uzajamno ele, ili pak razmjenjuju jednu
stvar za drugu, kao uitak za korist; a ve je re-eno1 kako su ta prijateljstva i slabija i kratkotrajnija. Ali ona se ine da jesu ili nisu prijatelj- 5 stva po slinosti ili neslinosti prema jednoj
te istoj stvari. Po slinosti s prijateljstvom prema kreposti, ine se prijateljstvima (jer jedno ima
uitak, a drugo korist, kako je prisutno i u tome prijateljstvu); nu budui je prvo sigurno od klevete i postojano, dok se ova druga brzo mijenjaju a razlikuju se i u mnogoemu drugome
ne ine se prijateljstvima, naime: po neslinosti s do- 10 tinim prijateljstvom.
VII. Ali postoji i druga vrsta prijateljstva, ono po premoi, kakvo je oevo prema sinu i uope
ono starijega prema mlaemu, mua prema eni te onoga tko vlada prema onomu kojim se
vlada. A ta se prijateljstva i meusobno razlikuju. Jer nije 15 isto u roditelja prema djeci i u
vladatelja prema vladanima, niti pak ono u oca prema sinu i sina prema ocu, niti u mua prema
eni i ene prema muu. Jer u svakome od tih drukija je krepost i uloga, a drukiji su i razlozi
zbog kojih vole;
2
stoga su drukija i voljenja i prijateljstva. Zbog 20 toga ti niti dobivaju isto jedno od
drugoga, niti
to trebaju traiti; i kada roditeljima djeca podjeljuju ono to treba onima koji ih rodie, a roditelji (sinovima) to treba svojoj djeci, onda e prijateljstvo takvih biti i postojano i estito.
Slino, u svim takvim prijateljstvima po premoi, i samo voljenje treba biti takvo, naime da
onaj bo- 25 lji bude vie voljen nego to voli, a isto tako i onaj korisniji, te isto i u svakom
ostalom sluaju; jer kad voljenje biva po zasluzi, onda dolazi nekako i do jednakosti, koja se
dri znaajkom prijateljstva.
3
Nu ini se kako 'ono to je jednako' nije isto u 9 pravedninama i u prijateljstvu; jer u
pravednina- 30 ma jednako je prvotno prema zasluzi, dok je dru-gotno prema koliini, doim
u prijateljstvu prvot1156b 1315.
Usp. 1158b 23.
1156a 1624,
no je prema koliini, a drugotno prema zasluzi. To je bjelodano nastane li golem meutak1 u
kreposti, u poroku, ili obilju ili pak emu drugome; naime: tada vie ne bivaju prijatelji, niti to
smatraju dostojnim. A to je jo najbjelodanije u bo- 35 gova; jer oni nas najvie nadmauju u
svima dobrima. Jasno je to i u kraljeva; jer ni njima se ne 1159 a smatraju dostojni biti
prijateljima oni to su mnogo neznatniji, kao ni posve bezvrijedni ljudi
najboljima i najmudrijima. Dakle, u takvih ne postoji tona odredba, dokle su dotinioi
prijatelji; jer i kad se mnogo toga oduzme, ostaje (prijateljstvo), doim kad je razmak prevelik,
kao u slu" aju boga, nema nikakva prijateljstva. Otuda se 5 i pita: ele li doista prijatelji prijateljima
najvea dobra, kao to je da budu bozima. Jer tad im vie nee biti prijatelji, te stoga ni dobra,
budui da su prijatelji dobra. Ako je valjano to se reklo, kako prijatelj prijatelju eli dobra radi
njega samoga, dotinik bi morao ostati onakvim kakav 10 jest. Dakle, njemu kao ovjeku eljet
e najvea dobra. Samo moda ne sva. Jer svatko eli najvie dobra samomu sebi.2

VIII. ini se kako veina, zbog astohleplja, vie ele da budu voljeni negoli da sami vole.
Stoga veina i voli laskavce; jer laskavac je prijatelj nieg poloaja, ili se pretvara kako je takav
i vie voli 15 negoli je voljen, a biti voljen ini se da je blizu 2 onome 'biti aen', to je cilj
kojemu veina tei. Samo to se ini kako ti ne izabiru ast radi nje same, nego prema pripatku.
Jer veina ljudi uiva da bude aena od onih to su na vlasti zbog 20 nade (misle kako e od
tih dobiti togod im ustreba, pa u toj asti uivaju kao u znaku pogodnosti koja e uslijediti);
doim oni koji ude za au od estitih ljudi i onih koji (ih) znaju, tee potvrdi vlastitog
mnijenja o sebi samima. Ti uiIzvorno diartjfja, razmak, rastoj, ili stanka (vremenski ili prostorno), o. p.
2 Posrijedi je nauk o ljubavi prema sebi samome. Usp. 1168a 28.
176
vaju u tome to su dobri, pouzdavajui se u prosudbu onih koji govore o njima. U tome pak to
su voljeni ljudi uivaju radi toga samoga; stoga bi se to inilo boljim od onoga 'biti aen',
te 25 da je prijateljstvo dostojno izbora samo po sebi.
3
I ini se kako je ono vie u tome da se voli negoli da se bude voljen. Znak su toga majke
koje uivaju u voljenju djece; neke daju svoju djecu da ih drugi odgajaju, te iako ih vole i znaju,
ne trae da ih ona vole za uzvrat, ako oboje nije mo- 30 gue, nego im je ini se dostatno ako
vide kako
je djeci dobro, pa majke vole djecu iako ona iz neznanja ne uzvraaju ono to se majci
duguje.
4
Dakle, budui je prijateljstvo vie u voljenju, te 10 se pohvaljuju oni koji vole
svoje prijatelje, ini
se da je voljenje krepost prijatelja, tako da u kojih ono biva prema zasluzi ti su postojani prijatelji i meu takvima je trajno prijateljstvo.
35
5
Tako i oni nejednaki najvie bivaju prijatelji,
1159 b jer se mogu izjednaiti.
Jednakost i slinost su prijateljstvo, a osobito slinost onih koji su to
prema kreposti. Kako su postojani po sebi, ostaju takvi i prema drugima, pa niti trebaju niti
trae 5 nevaljalih usluga, nego ih moe se rei jo i spreavaju. Jer znaajka je dobrih da
niti sami grijee, niti to doputaju svojim prijateljima. Do-im nevaljalci nemaju postojanosti, te
ak ne ostaju slini ni sebi samima. I postaju prijatelji na
6
kratko vrijeme, uivajui u uzajamnu nevaljal-stvu. Prijateljstva iz koristi te iz
ugode traju du- 10 e; to jest: sve dok jedan drugomu pruaju ugode
ili koristi. Prijateljstvo iz koristi ini se da najvie biva izmeu opreka, kao izmeu siromaha i
bogataa, neuka i uena ovjeka; jer svatko tei stei ono to mu manjka, te za uzvrat daje
togod drugo. Tu bi tkogod mogao svrstati i onoga tko 15 ljubi i ljubljenu osobu, te lijepe i
rune. Stoga se ljubavnici pokatkada ine smijeni, traei da budu voljeni onako kako vole;
ako su jednako dostojni voljenja, zahtjev bi moda bio razloan; ali ako nemaju nita takvo,
onda je smijean. Sa7
mo, moda jednu opreku ne privlai druga sama
po sebi, nego prema pripatku, dok je udnja za 20
12 NIKOMAHOVA ETIKA 177

onim to je sredina; jer to je ono to je dobro, kao to suhome nije tenja postati mokro, nego
postii sredinu, a isto je i s onim to je toplo te sa svime ostalim. Meutim, toga se moomo kaniti, jer su te stvari tue naem istraivanju.
Kako je u poetku reeno1, ini se da se prija- 11 teljstvo i ono to je pravedno tiu istih stvari i
sreu meu istim osobama. Jer ini se u svakom zajednitvu postoji neto pravedno a i prijateljstvo; ili barem ljudi oslovljavaju kao prijatelje one s kojima zajedno plove ili suvojnike, te isto i
one u ostalim zajednitvima. I onoliko koliko 30 se nalaze u dotinome zajednitvu toliko im je
i prijateljstvo, a isto tako i ono to je pravedno. Stoga je posve ispravna izreka Sve su stvari
zajednike prijateljima, jer prijateljstvo je u zajednitvu. Brai i drugovima2 sve su stvari
zajednike, dok su ostalima ograniene jednima vie, drugima manje, kao to su i prijateljstva
neka snanija a neka slabija. Isto se tako razlikuju i 1160 a pravednine. I nisu ti odnoaji isti u
roditelja pre- 35 ma djeci, niti meu braom, a ni u drugova i sugraana, te slino i u ostalim
prijateljstvima. Razlikuju se stoga i 'nepravednine' (ili nepravedni postupci) prema svakomu
pojedincu od dotini-ka; naime: to su vei to se poinjaju prema potpunijim prijateljima, kao
to je strasnije ugrabiti 5 novac sudrugu negoli sugraaninu, te ne pomoi bratu negoli tuincu,
i udariti oca negoli bilo koga drugog. I naravno je to zajedno s prijateljstvom raste i ono to je
pravedno, budui da su s istim osobama i doseu isto.
Sva su zajednitva nalik na dijelove dravnog zajednitva. Tako ljudi putuju zajedno radi kakve
koristi, da si pribave togod potrebno za i- 10 vot; a ini se kako je i dravno zajednitvo od
poetka nastalo i dalje opstoji radi koristi; a tomu i zakonodavci tee te kau da je pravedno
1
1155a 2228.
2
Vidi biljeku V, 3.
ono to je na zajedniku korist. Meutim, ostala zajednitva tee koristi posebino, kao brodari
15 za broenja radi zaslube novaca ili ega slinog, suvojnici radi onoga to dolazi od
ratovanja, bio to novac, pobjeda ili zauzee grada, a slino postupaju i lanovi fila1 i dema2,
[ini se kako neka od zajednitava nastaju radi uitka, kao ona rtvenih ophoda i drutvenih
gozbi; ona su, naime, radi rtvenih svetkovina i zajednikog blagova- 20 nja. A sva su ona ini
se unutar dravne zajednice, jer ona ne tei trenutanoj koristi, nego onoj za oio ivot]3 koji
prinose rtve i prireuju zborove, iskazujui tako ast bogovima, a pribavljajui sebi odmor uz
uitak. Jer drevne rtvene svetkovine 25 i zborovi odravani su ini se nakon unosa plodova,
kao nekakve prvine. U to su doba ljudi imali
najvie vremena. Dakle, sva se zajednitva ine dijelovima dravnog zajednitva; i takva e
opisana prijateljstva odgovarati pojedinim zajedni- 30 tvima.
X. Postoje tri vrste dravnog poretka, te isto toliko 12 zastrana, to jest njihovih izopaenosti.
Dravni poreci su kraljevstvo4, vladavina najboljih', i trei koji se temelji na procjembi
imetka6, a koji se ini prikladno nazvati 'imovinskom vladavinom'7, ali ga veina obino naziva
ustavnom vladavinom." 2 Od tih je najbolje kraljevstvo, a najgora 'imovin- 35
1
Gr. cpvAri (pleme, rod). U Heladi je puanstvo bilo podijeljeno na fite. Njihov broj se
mijenjao. U Sparti je bilo 3, au Ateni 4, pa 10 i napokon 12. Pripadnik takvog plemena (file)
zvao se filet (pvAerrjg).

2
Gr. ????? (puk, puanstvo, pokrajina); ovdje je dem jedna od 174 atenske opine ili
upe, koje su bile dijelovi pojedinih fila. Pripadnik dema zvao se demot (???????).
3
Bit e posrijedi umetak iz druge verzije teksta o istom predmetu.
4
Gr. PaaikEia.
5
Gr. ??????????? (aristokracija).
6
Gr. rifitjfta.
7
Gr. rl?oxpar[a (timokracija).
8
Gr. jroAirEia.
178
12*
179

3
ska vladavina'. Zastrana kraljevstva je samosilni-tvo', i jedno i drugo je jednovlada2, ali se
uveliko 116( razlikuju. Samosilnik3 gleda samo na vlastitu korist, a kralj na korist svojih
podanika. Jer kralj ne moe biti ako nije samodostatan i ako ne nad-mauje ostale u svima
dobrima. Takvu vie nita 5 ne treba, pa stoga nee gledati na vlastitu korist, nego na onu svojih
podanika. Onaj tko nije takav, bio bi tek drijebom izabrani kralj'. A samo-silnitvo je opreka
tome, jer takav vladar tei za vlastitim dobrom. U sluaju samosilnitva jasnije je kako je ono
najgora zastrana5. Najgore je ono 10 to je opreka najboljem. Kraljevstvo moe prijei u
samosilnitvo, jer samosilnitvo je nevaljala jed-novlada, i nevaljao kralj postaje samosilnik.
Vladavina najboljih prelazi u vladavinu malobroj-nih6 po opaini onih koji vladaju, koji
usuprot pravinosti raspodjeljuju ono to pripada dravi, sve ili veinu dobara sebi, a poloaje
na vlasti uvijek istim osobama, obzirui se pri tome najvie na bogatstvo. Tako vladaju
malobrojni i opaki 15 mjesto onih to su najestitiji. 'Imovinska vladavina' prelazi u puku
vladavinu7, jer su one srodne. Naime, i 'imovinska vladavina' eli biti vlast mnotva, i tu su svi
jednaki unutar procjembe imutka. A puka vladavina jo je najmanje nevaljala; u njoj tek malo
zastranjuje sam oblik us- 20 tavnog poretka. Tako se dakle najee mijenjaju dravni poreci;
time se mijenjaju i najmanje i najlake.
4

5
Tima se mogu nai slinosti pa i obrasci u kuanstvima. Zajednitvo oca sa sinovima ima oblik
kraljevstva, jer se on brine o djeci; otuda i 25 Homer Zeusa naziva ocem. Kraljevstvo eli biti
oinska vlast. Ali meu Perzijancima vladavina oca je samosilnika; tu se sinovima slue kao
robovima. A samosilnika je i vlast gospodara nad robovima, jer se provodi u djelo samo ono
to je na korist gospodaru. Vladavina oca ini se isprav- 30 nam, ali je ona u Perzijanaca
pogrjena, jer meu razliitima i vladavine su razliite. Zajednitvo mua i ene nalikuje na
vladavinu najboljih. Mu vlada prema zasluzi, i to se tie onoga u emu on treba vladati; one
pak stvari koje eni pristaju te joj i preputa. Zagospodari li mu svime, od- 35 nos se izopauje
u vladavinu malobrojnih, jer ne ini to prema zasluzi, i ne kao onaj tko je bolji. Katkada opet
vladaju ene, budui su batinice. Ali vlast tu ne biva prema kreposti, nego zbog 1161 a
bogatstva i moi, kao u vladavinama malobrojnih. Zajednitvo brae nalik je opet na 'imovinsku
vladavinu'; oni su jednaki, osim to se razlikuju po ivotnoj dobi; stoga ako se mnogo razlikuju
po ivotnoj dobi, njihovo prijateljstvo vie nije 5 bratsko. Puka je vladavina najvie u
kuanstvima koja su bez gospodara (jer tu su svi u jednakosti) i u onima gdje je glava doma
nemonik, te svatko ima vlast.
1
Gr. iupavvi.'c; (tiranija).
2
Gr. /uovap^ia (monarhija).
3
Gr. rvpavvog (tiran).
4
Misli se na obiaj izbora arhonta u Ateni, koji je bio jednogodinji vladar sa stanovitim
vjerskim du-no5stima, ali bez vlasti i povlastica.
5
Naime: gore je i od same 'imovinske vladavine' (timokracije) koja je inae najgora meu
uobiajenim dravnim porecima (prema H. T.).
6
Gr. oAiyapxi'a (oligarhija), sustav po kojem dravom vlada malo osoba ili obitelji, kao
za vladavine tridesetorice u Ateni 404. pr. Kr.
7
Gr. bnpoxparia (demokracija).
XI. Prema svakom pojedinom od tih dravnih po- 13 redaka pojavljuje se i prijateljstvo,
onoliko koliko i ono to je pravedno. Ono izmeu kralja i onih nad kojima kraljuje ovisi od
premoi u dobroinstvu. On ini dobro onima nad kojima kra-ljuje, ako se budui dobar
brine o njima, da im bilo dobro, upravo kao pastir o svojim ovcama. Otuda i Homer naziva
Agamemnona 'pasti-2 rom puka'.1 Takvo je i oinsko prijateljstvo, ali 15 se razlikuje veliinom
dobroinstava; jer otac je
Izvorno noiprjv Aacbv (Homer, Ilijada, II. 243).
(djeci) uzronik opstanka, to se smatra najveim, te hranidbe i odgoja. Te se stvari pridaju i
precima. Jer po naravi je da otac vlada sinovima, preci
potomcima i kralj onima nad kojima kralj uje. 20 Takva su prijateljstva po premoi, te se
stoga roditeljima iskazuje ast. I ono to je pravedno u
njima nije isto, nego je prema zasluzi; a tako je i s prijateljstvom. Prijateljstvo izmeu mua i
ene isto je kao u vladavini najboljih. U skladu je s krepou da boljemu pripadne vie dobra, i
svakomu kako mu pristaje. A isto je i s onim to
je pravedno. Prijateljstvo brae nalikuje na ono 25 izmeu drugova. Isti su i jednake ivotne
dobi, te

su takvi ponajvie istih uvstava i znaaja. Tomu je nalik i prijateljstvo u 'imovinskoj vladavini'.
I tu graani ele biti jednaki i estiti; stoga se vlada naizmjenice, i u jednakosti; a takvo im je i
prijateljstvo.
6
Doim u zastranama, kao to je veoma malo 30 onoga to je pravedno tako i
prijateljstva, a jo najmanje u najgorem; naime: u samosilnitvu je
ili malo ili nimalo prijateljstva. Ondje gdje nema niega zajednikog izmeu onoga koji vlada i
onoga kojim se vlada nema ni prijateljstva, jer nema ni onoga to je pravedno; tako je izmeu
obrtni- 35 ka i orua, izmeu due i tijela, izmeu gospodara 11 61 i roba. Svima su tima od
koristi oni koji se njima slue, ali nema ni prijateljstva ni onoga to je pravedno prema neivim
stvarima; i nema toga ni prema konju ili volu, niti pak prema robu kao robu. Tu nema niega
zajednikog. Jer rob je ivo
7
orue, a orue je neivi rob. Dakle, prema njemu 5 kao robu nema prijateljstva, ali
ima kao prema ovjeku. Jer ini se da postoji ono to je pravedno u svakom ovjeku naprama
bilo komu tko moe sudjelovati u zakonu i sporazumu; a isto tako
i prijateljstvo, onoliko koliko je dotinik ovjek.
8
Dakle, dok su u samosilnitvima veoma rijetki i prijateljstvo i ono to je pravedno, u
pukim vladavinama susreu se najvie, jer onima koji su jednaki mnoge su stvari zajednike.
XII. Kao to je reeno1, svako je prijateljstvo u za- 14 jednitvu. Moglo bi se pri tom kao
posebno izluiti ono meu srodnicima i drugovima. Prijateljstva sugraana, suplemenika te
suputnika na kakvoj plovidbi vie su nalik na ona sklona zajednitvu, jer se ine da su prema
nekakvoj pogodbi. Meu njih se moe svrstati i prijateljstvo pre- 15 ma tuincima.
2
Rodbinsko prijateljstvo ini se da je mnogovr-sno, ali u cijelosti proizlazi iz oinskog
prijateljstva; jer roditelji ljube svoju djecu kao dio sebe samih, a djeca roditelje kao one od
kojih potjeu. Meutim, roditelji bolje znaju svoje odvjetke negoli to djeca znaju da potjeu od
njih, i vie 20 osjeaju pripadnost svojem potomstvu negoli ono prema onomu tko ga je rodio;
jer od ega togod potjee tomu i pripada, kao zub ili kosa svojemu vlasniku, ali sam izvor ne
pripada tome, ili pak pripada manje. A isto je i prema duini vremena; roditelji zavole svoju
djecu im su roena, a dje- 25 ca roditelje tek poto proe vremena, i ona ste-knu rasudnost ili
sjetilno opaanje. Zbog toga je
jasno zato i majke vie vole djecu. Dakle, roditelji vole svoju djecu kao sebe same (jer su njihovi potomci, odijeljeni od njih, kao drugi oni sami), a djeca roditelje kao one od kojih su
potekli; braa vole jedni druge jer su istog podri- 30 jetla, te po istovjetnosti prema njemu i
sami su uzajamno istovjetni. Otuda se kae 'ista krv', 'isti korijen' i slino. Oni su nekako isto u
odijeljenim tijelima. Prijateljstvu uveliko pridonose zajedniki odgoj i isto ivotno doba, 'vrnjak trai
vrnjaka', i ljudi istih obiaja postaju drugovi. Zbog toga je bratsko prijateljstvo nalik na
dru- 35 garstvo. Neaci i ostali srodnici pripadaju uza- 1162 a jamno po vezi s braom;
potjeu, naime, od istog
pretka. Oni su meusobno blii ili dalji po bliskosti ili udaljenosti od izvornog praroditelja.
1159b 26
5
Prijateljstvo (ili ljubav) djece prema roditeljima i ljudi prema bogovima odnosi se kao
prema 5 neem dobrom i premonom; oni su im podarili najvea dobroinstva; uzronici
su njihova op-

6
stanka i hranidbe, te odgoja od samog roenja; u tome je prijateljstvu vie ugode i
koristi negoli u onome s tuincima, budui da im je i sam ivot vie zajedniki. Prijateljstvo
meu braom poput 10 je onoga meu drugovima, osobito ako su ti estiti,
i uope meu slinicima, ukoliko su meusobno privreniji i vole se ve od roenja, i ukoliko
su djeca istih roditelja, zajedno odrasla i slino odgajana, slinija i u samome znaaju. A i
provjera prema vremenu u njih je i najpotpunija i najvra.
7
Prijateljske naklonosti meu ostalim srodnicima 15 susreu se u odgovarajuem
razmjeru. Prijateljstvo izmeu mua i ene prisutno je ini se prema naravi; naime, po
svojoj je naravi ovjek skloniji da bude udvoje jo vie negoli u dravi1,
kao to je sam dom prvotniji i nuniji od drave, a raanje djece je znaajka koja je ovjeku
vie zajednika sa ivotinjama. Ali u ostalih ivotinja zajednitvo dosee samo dotle, dok ljudi
ne ive 20 zajedno samo radi raanja djece, nego i radi ostalih ivotnih potreptina. Jer uloge
(zadae) im se ve od poetka dijele, i jedne pripadaju muu a druge eni. Pripomau, dakle,
jedno drugomu i ulau u zajednicu svatko svoje sposobnosti. Zbog toga se, ini se, u tome
prijateljstvu nalaze i korist i uitak. Ali ono se moe temeljiti i na kre- 25 posti, ako su oboje
estiti; svako od njih, naime, posjeduje krepost, i mogu uivati u tome. Djeca su ini se ono to
ih vee; zbog toga se lake razvrgavaju veze bez djece; jer djeca su oboma zajedniko dobro, a
ono to je zajedniko to i povezuje.
8 A pitanje kako valja ivjeti muu sa enom, i
uope prijatelju s prijateljem, ini se kako nije 30 nita drugo nego i traiti to im je pravedno.
Naime, ne ini se da je to isto prijatelju prema prijatelju, ili prema tuincu, prema drugu ili suueniku.
XIII.
Kao to je u poetku reeno1, postoje tri vrste 15 prijateljstva, i prema svakoj od
njih jedni su pri- 35 jatelji u jednakosti a drugi po premoi (jer prijatelji mogu postajati
jednako dobri ljudi te bolji ovjek s gorim, a slino i oni koji su to zbog 1162 b uitka ili
koristi izjednauju se ili razlikuju ve prema uzajamnu dobitku). Oni koji su jednaki moraju se
prema toj jednakosti izjednaiti i u voljenju i u ostalome, dok nejednaki moraju svojim
premonicima uzvraati kako je prema raz-mjeru.2
2
U prijateljstvu koje je poradi koristi dolazi je- 5 dino ili najee do tuba i prijekora, a i
s razlogom. Jer oni koji su prijatelji zbog kreposti voljni su uzajamno initi dobro (to je i
znaajka kreposti i prijateljstva), a meu onima to se u tome natjeu nema ni tuba ni
prepiraka, nitko
se naime ne srdi na onoga tko ga voli i ini mu dobro, nego ako je uljudan ovjek, on uzvraa
10 inei i sam dobro. A onaj tko premauje, postiui ono emu tei, nee se tuiti na svojeg
pri3
jatelja. Jer svatko udi za onim to je dobro. I nema toga (tuba i prijekora) mnogo ni u
prijateljstvima radi uitka; jer oboje istodobno dobivaju ono za im ude, ako uivaju da su
zajedno;
i inilo bi se smijenim kad bi se tkogod tuio da 15 mu drugi nije ugodan, jer on ne mora
svakodnev4
no drugovati s dotinim. Ali prijateljstvo poradi koristi obiluje pritubama. Kako se
slue jedan drugim radi vlastitog probitka, treba im uvijek

1 Ta je vana izjava u izvorniku i saetija i rjeitija (ovvbvaoiiy.ov pAAov i\ noAinv.v), sa


znaenjem da je nagon za parenjem openitiji od nagona za okupljanjem, koji ima svoj najvii
izraz u dravi.
21 1156a 7.
2 To jest: dotinici moraju u naklonosti nadoknaditi svoj nedostatak u dobroti, korisnosti ili
ugodnosti (prema H. T.).
sve vie i misle da imaju manje nego im pripada, i prigovaraju kako ne dobivaju onoliko koliko
bi trebali, iako zasluuju, pa oni koji ine dobro
ne mogu nasmagati toliko koliko zahtijevaju oni
kojima se to dobro ini.
20
5
Dakle, isto tako kao to je dvostruko ono koje je pravedno (jedno je naime nepisano, a
drugo je prema zakonu) tako je i prijateljstvo poradi koristi jedno udoredno, drugo zakonsko.
A do tuba najvie dolazi onda kad se odnoaj ne razrjeuje u istome prijateljstvu u kojem je
i ugo6
voren. Ono koje je zakonsko temelji se na odre- 25 enim uvjetima, kao posve poslovan
odnoaj iz ruke u ruku1, ili kao onaj slobodniji na rok, prema pogodbi to se tie naplate2.
Jasno je da u takvom sluaju sam dug nije prijeporan, ali je prijateljski zbog same odgode u
naplati. Zbog toga u nekim dravama i nema u takvim sluajevima pravosudnih parba, nego se
misli kako oni
koji su sklopili pogodbu prema povjerenju mo- 30
raju sami snositi posljedice. Meutim, odnoaj koji je udoredan ne 'temelji se na odreenim
uvjetima, nego se tu daruje, ili ini togod drugo, kao prijatelju; ali se za uzvrat oekuje ili isto
ili
vie, kao da nije posrijedi dar nego posudba. Pa ako ovjeku ne bude isto pri razrjeenju
sporazuma kao i pri sklapanju, on e se tuiti. To se dogaa zbog toga to iako svi ljudi ili
veina ele 35 ono to je lijepo, izabiru ono to je probitano.
Jer Mjepo je initi dobro, ne radi uzvraaja; dok je probitano primiti dobro za uzvrat.
9
Stoga, ako'ovjek moe, treba uzvratiti onoliko
1163 a koliko je primio, i
svojevoljno (jer ne treba od ovjeka initi prijatelja protiv njegove volje; treba se ponijeti
-tako kao da smo u poetku pogrijeili i primili dobroinstvo od onoga od koga ne
treba jer nije bilo od prijatelja, ni od onoga tko to ini radi samog ina i treba to
razrije- 5 siti kao da posrijedi bijae dobroinstvo pod odreenim uvjetima). I ovjek bi
pristao da uzvrati uinjeno, ako bi mogao, jer od onoga tko ne bi mogao, ni sam darivatelj to ne
bi oekivao. Stoga, ako je mogue, dobroinstvo treba uzvratiti. Ali u poetku valja razvidjeti
tko nam ini dobro i pod kojim uvjetom, kako bismo to prihvatili ili ne.
20 Postoje raspre oko toga treba li uslugu odmjeravati prema korisnosti onomu tko je prima, pa
10 prema tame i uzvraati, ili pak prema dobroinstvu davatelja. Jer primatelji obiavaju rei
kako ono to primie od dobroinitelja .tima je bilo togod neznatno a .mogli su to dobiti i od
koga drugog, umanjujui tako uslugu; davatelji, naprotiv, govore kako su dali najvie to su
imali i to se nije moglo dobiti od drugih te da je to ui15
11 njeno u pogibelji ili slinoj nunosti. Ako je dakle posrijedi prijateljstvo radi koristi, onda je
vjerojatno mjerilo dobitak primatelja. On je taj kojemu treba usluga, dok mu drugi pomae oekujui za uzvrat isto; dakle, pomo je bila upravo tolika koliko je dotinik dobio, i on mora
vratiti 20 onoliko koliko je primio, ili ak i vie, to je jo ljepe. U prijateljstvima utemeljenim

na kreposti nema tuba; tu je mjerilo sam izbor (ili nakana) davatelja; jer u izboru je poglavita
znaajka i kreposti i samog znaaja.
XIV. Razmirice nastaju i u onim prijateljstvima koja 16 se temelje na premoi; tu svatko
oekuje da do- 25 bije vie nego drugi, i kad se to dogodi, razvrgava se prijateljstvo. Naime,
onaj bolji misli kako treba dobiti vie, jer dobromu ovjeku treba pridati vie, a isto tako i onaj
tko je korisniji. Oni kau da onaj tko je nekoristan ne treba imati isto, jer to onda postaje javna
usluga1, a ne prijateljstvo, ako ono to se dobije od prijateljstva nije prema vrijednosti onoga
to je uloeno. Ti misle kako 30
Misli se na izravno plaanje: plati pa nosi. Naime: quid pro quo (prema D. R.).
1 Gr. XEuovpy(a, naime sluba na korist zajednice (opine, grada, drave).
u prijateljstvu treba biti kao i u poslovnom zajednitvu, da oni koji vie ulau vie i dobivaju.
Meutim, oprena je nazora onaj kojemu treba ili tko je u slabijem poloaju: kako je odlika dobra ovjeka da pomae onima koji su potrebiti. Kau, koja je korist biti prijateljem estitu ili
monu ovjeku, ako se od toga ne moe nita 35 dobiti? ini se da je svaki od tih zahtjeva
ispra- 1163 b van, te da svatko od prijateljstva treba dobiti vie negoli drugi, ali ne vie od istog,
nego onaj tko je premoan vie asti, a onaj tko je potrebit vie koristi. Jer ast je nagrada
kreposti i dobroinstva, dok je dobitak pomo u oskudnosti.
A ini se da je tako i u dravnim stvarima (ili 5 u javnom ivotu). Ne asti se onaj tko ne prua
nikakvo dobro zajednici. Jer ono to je zajedniko daje se onomu tko je dobroinitelj toga
zajednitva, a ast je ono to je zajedniko, ovjek ne moe istodobno od zajednice stjecati
bogatstvo i biti aen. Jer nitko ne pristaje na ono to je manje u svima stvarima1. Zbog toga
ovjeku koji 10 gubi na bogatstvu podjeljuju poasti, dok pod-mitljivcu daju novce. Jer nagrada
prema zasluzi izjednauje i odrava prijateljstvo, kako je re-eno.2
A tako se trebaju druiti i oni nejednaki; i onaj kojemu je uinjeno dobro bilo u novcu ili u
kreposti mora uzvratiti au, uzvraajui onako kako je mogue. Jer prijateljstvo zahtijeva
15 ono to se moe, a ne ono to je posve prema zasluzi; jer to se u svemu i ne moe uiniti, kao
u sluaju asti koja se iskazuje bogovima ili roditeljima, jer njima nitko nikad ne bi mogao uzvratiti kako je prema zasluzi, ali onaj koji ih tuje najbolje to moe smatra se estitim
ovjekom. Zbog toga ini se sin se ne moe odrei oca, ali se moe otac odrei sina; onaj tko je
dunik tre- 20 ba otplatiti dug, ali to god sin uinio, nee primjereno uzvratiti ono to je
primio, tako te ocu uvijek duguje. Meutim, vjerovnici posjeduju mo da oproste dug; a moe
to i otac. Istodobno ini se nitko ne bi odbacio svojeg sina, ako ovaj ne bi pretjerao u opaini.
Jer, uz naravno prijateljstvo meu njima ljudski je ne odbijati pomo od sina. Ako je pak sin
nevaljao, izbjegavat e ili 25 se nee truditi da pomogne ocu, jer veina eli primati
dobroinstva, ali izbjegavaju da ih ine, kao neto neprobitano. O tim stvarima nek je toliko
dosta.
1
To jest: drava nee jo podijeliti i poasti onomu tko se njome novano okoristio
(prema H. T.).
2
1162a 344; 1158b 27.
IX.

U svima neslinim1 prijateljstvima razmjer je ono to izjednauje i uva prijateljstvo, kao to


je reeno2; tako u odnoajima meu graanima: 35 postolar za cipele dobiva uzvrat prema
vrijedno2
sti, a isto tako i tkalac i ostali. U tim je sluaje- 1164 a vima dakle iznaeno
zajedniko mjerilo u obliku
novca, i prema njemu se sve odnosi i njime mjeri. U ljubavnikom prijateljstvu ljubavnik se
katkad ali kako prekomjerno voli ali mu se isto ne uzvraa iako je to moda zbog toga to
se u njem vie nema to voljeti , dok se ljubljena osoba ali kako onaj tko prije obeavae sve
sad 5
nita ne ispunjava. Takve se stvari dogaaju kad ljubavnik voli ljubljenu osobu poradi uitka,
ona opet ljubavnika poradi koristi, a sad toga vie nema ni u jednome od njih. I budui se
prijateljstvo temeljilo na tim stvarima, ono se prekida im vie nema onoga zbog ega su
zavoljeli. Oni, 10 naime, i nisu ljubili jedno drugo, nego stanovita svojstva, koja nisu postojana;
zbog toga su nepostojana i takva prijateljstva. Meutim, prijateljstvo koje se temelji na znaaju,
budui je samo
po sebi, ono traje, kao to je i reeno.3 Razlike nastaju kad je ono to dobivaju drukije i nije
Ili 'inorodnim', to jest prijateljstvima izmeu razliitih ljudi, od kojih je jedna osoba ugodna, a
druga korisna, pa su i dobra koja ine jedno drugomu razliita.
2
1133a 5.
3
1156 912.
ono za im ude, jer isto je kao da se nita nije dobilo ako se ne postigne ono za im se tei. To
je poput one o ovjeku to je obeao nagradu aitarau, to veu to bude bolje svirkom ugodio;
15 a kad je svira u zoru zatraio obeano, ovjek mu je odgovorio da mu je za uitak uzvratio
uitkom1. Ako je, dakle, svaki to i htio, tako bi bilo dostatno. Nu ako jedan htjede zabavu a drugi dobit, te jedan svoje postigne a drugi ne, onda ishod prema zajednitvu ne bi bio lijep; jer ovjek se trsi postii ono ega je potrebit, i radi 20
toga daje ono to ima. Ali tko je vlastan odrediti vrijednost (usluge), primatelj ili davatelj? ini
se kako to davatelj preputa ovomu drugomu.2 Tako 25 je, kau, postupao i Protagora3: poto
bi koga pouio emu, pozvao bi uenika nek sam procijeni naueno, te bi to primao kao
nagradu. Nu u takvim zgodama nekima vie godi naelo nek
je plaa prema muu.4 Oni opet koji unaprijed uzimaju novac, a zatim ne uine nita od onoga
to rekoe, zbog svojih pretjeranih obeanja, posve pravino izazivaju tube protiv sebe; jer ne
ispunie to ugovorie. Sofisti su vjerojatno pri- 30
siljeni uiniti tako5, jer im nitko ne bi dao novac za ono to znaju. Takvi, dakle, poto ne ispune
ono za to su primili plau, posve naravno izazivaju optube. Ondje pak gdje nema nikakva
spo-razumka o usluzi, oni koji daju poradi samih prijatelja ti su kako je reeno
besprijekorni
1
Naime: citara je imao uitak to je oekivao veliku nagradu, to bijae dostatna plaa
za uitak koji je bio pruio. Ta se zgoda priala o Dioniziju I iz Sirakuze (Plutarh, De Alex,
fortuna, II, 1); prema H. T.
2
Misli se na sluaj u kojem ne postoji tona prethodna pogodba.
3
Protagora (iz V st. pr. n. e.), glasovit sofist; prema predaji, i prvi koji je naplaivao svoje
uiteljske usluge.

4
Prema Heziodu (Poslovi i dani, 370); cijeli stih, prema prijevodu A Bazale, glasi:
Prijanu ponudi plau da mu dostatna bude.
5
To jest: uzimati novac unaprijed.
(jer takvo je prijateljstvo utemeljeno na krepo- 35 sti) i uzvraaj valja uiniti prema izboru1 (jer
on 1164 b je znaajka i prijatelja i kreposti). A tako je ini se primjereno i za one to se udruie
radi pouke u 'mudroslovlju'2, budui da se vrijednost tomu ne mjeri novcem, a ne uzvraa se ni
istovrijednom au, nego je moda dostatno da se kao i prema bozima i roditeljima uini
ono to se moe. 5
8
Ali ako davanje nije takvo, nego se oekivala naknadba, onda je bez ikakve dvojbe
najbolje da povraaj bude onakav kakav se ini pravinim objema stranama. Nu ako do toga ne
doe, inilo bi se ne samo nuno nego i pravedno da primatelj odredi vrijednost. Jer ako
davatelj primi 10 za uzvrat onoliko koliko je koristi primatelj dobio, ili koliko bi ovaj dao za
uitak, primit e od njega koliko mu i pripada. To je bjelodano pri
9
prodaji sajamske robe; te gdjegdje postoje zakoni koji prijee sudbene postupke pri
prekraju voljnih ugovora, zbog toga to s onim ovjekom kojemu se povjerovalo valja samu
pogodbu razrijeiti onako kako je i zapoeta; jer se misli 15 kako je pravednije da vrijednost
odredi onaj kojemu se povjerovalo negoli tko je povjerovao. Naime, veinu stvari ne
procjenjuju jednako oni koji ih imaju i oni koji ih ele uzeti; jer svima
se one stvari koje posjeduju i koje daruju ine veoma vrijednim; pa ipak uzvraaj se vri prema
onoj vrijednosti koju odreuju primatelji. Samo je nedvojbeno i to da primatelj ne smije odre20 ivati vrijednosti kako mu se ini poto ve posjeduje dotinu stvar, nego kako je cijenio
prije nego ju je dobio.
A tekoa se javlja i u ovim sluajevima: treba 2 li u svemu pretpostaviti svojeg oca i
posluati ga, ili se pak u bolesti povjeriti lijeniku; te kad
1
Gr. npoaipEoig inae znai izbor, ali ovdje i nakana, namisao, namjera, namjena
(lat. intentio);
o. 2p.
2
Tu se pretpostavlja blaga autorova poruga.
25
treba pruaj em ruke izglasati glavnog zapovjednika, da li glasati za onoga s bojinim
iskustvom? Isto tako, treba li prije pomoi prijatelju ili kakvom izvrsniku, ili pak uzvratiti
uslugu dobroinitelju ili darivati svojeg druga; ako se ne moe oboje?
2
Nije, dakle, lako sva ta pitanja tono razluiti, jer meu njima su mnoge i svakojake
razlike i po veliini i po malenkosti i po ljepoti i po nunosti. Jedno ipak nije nejasno, kako se sve ne smije 30 dati jednoj te istoj osobi, i da
ponajvie treba prije uzvratiti dobroinstva negoli ugoditi prijateljima, a isto tako i vratiti
ono to se duguje
negoli dati drugu. Pa ipak moda ni to nije uvijek tako, kao u sluaju otkupljenika od
razbojnika: treba li taj za uzvrat izbaviti otkupninom samog izbavitelja, pa tko god on bio, ili
mu ak i neza- 35 robljenu povratiti novac, ili pak otkupiti vlasti- 1165 a
tog oca, je r bi se mislilo kako mora izbaviti oca ak i prije sebe samoga. Dakle, kao to je
reeno1, uope dug treba vratiti; ako pak bilo po ljepoti2 bilo po nunosti pretee samo
darivanje, njemu se walja prikloniti. Pokatkada pak nije ni 5 pravo uzvraati prije uinjeno

dobroinstvo, kad je jedan uinio dobroinstvo znavi kako je drugi valjan, doki drugi ima
uzvratiti onomu koga smatra nevaljalim. Zbog toga ovjek katkad ne treba posuivati onome
tko mu je posudio, jer jedan je posudio- estitu ovjeku, oekujui uzvraaj, dok se drugi ne
nada uzvraaju od onoga tko je nevaljao. S~toga, ako je po istini tako, onda traba 10 nije
potena; ako i nije tako, ali dotinik misli da jest, ne bi se inilo besmislenim to tako i
ini. Kao sto se, dakle, esto reklo3 rasprave o uvstvima i inidbama imaju isto toliko
odreenosti koliko i stvari kojima se bave.
1
1164b 311165a 2.
2
Podrazumijeva se udoredna ljepota, ono to nalae udoree (o. p.).
5 1094b 1127, 1098a 2629, 1103b 341104a 5.
Stoga nije nejasno kako svima ne treba uzvraati isto, i ne treba sve davati ni ocu, kao ni sve
15
Zeusu rtvovati; i budui su razliiti zahtjevi prema roditeljima, brai, drugovima i dobroiniteljima, svakomu pojedince valja uiniti onakvu uslugu kakva je svojstvena i prikladna. A ini se
da ljudi tako i ine. Na svadbe pozivaju srodnike, jer tima je zajedniki rod i ini vezani s njim;
a iz istog razloga misle kako i na pogrebima srod- 20
nici moraju biti prisutni prije svih ostalih. I to se tie hrane smatralo bi se da roditeljima treba
najvie pomoi, jer im se to duguje, i ljepe je u tome pomoi uzronicima naeg opstanka
negoli sebi samima. Roditeljima pripada i ast, kao i bozima, ali ne svakovrsna; jer ne duguje se
ista 25 ast ni ocu ni majci, kao ni mudracu i glavnom zapovjedniku, nego kako je primjereno
ocu i kako je primjereno majci. I svakomu se starijem duguje ast prema ivotnoj dobi, ustajanjem pred
njima i preputanjem mjesta za stolom te slinim, dok se drugovima i brai doputa sloboda u
govoru i sve im je zajedniko. A i srodnicima 30 i suplemenicima i sugraanima te svima
ostalima, treba uvijek pokuavati da se pridijeli ono to je pripadno, i usporediti svojstva
pojedinima prema
10 srodstvenosti, kreposti ili korisnosti. Takva je
usporedba, naravno, laka meu istorodnima, a
tegotnija meu razliitima. Ali zbog toga se ne
smije odustati, nego valja razluivati kako se najbolje moe. 35
III.
Postoji nedoumica i oko toga treba li ili ne 3 treba razvrgavati prijateljstva s
onima koji ne ostaju isti. Ili pak, to se tie onih koji su pri1165 jateljevali poradi
koristi ili uitka, nema nita neobino u raskidu prijateljstva kad vie nemaju dotinih
svojstava; jer ljudi su bili prijatelji tih svojstava, te kad ona nestanu, posve je razlono ne
voljeti vie. Ali tkogod bi se mogao potuiti 5 ako ga je onaj drugi ljubio poradi koristi ili
uitka pretvarajui se pri tome kako to ini radi njegova znaaja. Naime, kao to u poetku
rekosmo,1
1162b 2325.
veina razmirica meu prijateljima nastaje kad im prijateljstvo nije onakvo kakvo misle da jest.
2 Stoga, kad se tkogod prevari i pretpostavi kako je voljen zbog svojeg znaaja, iako druga

osoba ne ini nita takvo, taj mora optuivati sebe samoga; ali kad je obmanut licemjerjem
drugoga, 10 pravedno je da tui obmanitelja, i to vie negoli krivotvoritelje novca, kako je
posrijedi opaina prema neemu vrednijem.
5 Treba li se onda odnositi prema njemu nita drukije nego kao da mu nikad i ne bijae prijateljem? Ili pak treba zadrati uspomenu na prijanje druenje, i kao to mislimo kako vie treba
ugaati prijateljima negoli tuincima, tako i 35 svojim negdanjim prijateljima treba pridati togod zbog prijanjeg prijateljstva, onda kad do razvrgnua nije dolo zbog pretjeranosti u opaini.
3
Ako pak tkogod primi nekoga kao dobrog, ali taj postane nevaljao i pokae se takvim,
treba li ga ipak voljeti? Ili je to nemogue, jer sve nije dostojno voljenja, nego samo ono to je
dobro? Jer ono to je zlo niti je dostojno voljenja, niti 15 se smije voljeti. Ne treba biti
ljubitelj zla, niti se jednaiti s nevaljalim; a ve je reeno1, kako je slian slinomu prijatelj.
Mora li se, stoga, odmah raskinuti? Ili pak ne sa svima, nego samo s onima koji su neizljeivi u
svojoj opaini? Ako se mogu popraviti, vie treba pomoi njihovu znaaju negoli imetku,
utoliko to je tako bolje i primjerenije prijateljstvu. Onaj pak tko razvrgne 20 takvu vezu ne
bi uinio nita neobino; jer on nije bio prijatelj takvom ovjeku; budui se taj izmijenio, a on
ga ne moe izbaviti, zbog toga ga i naputa.
4
Ako opet jedan ostaje kakav jest, dok drugi postaje estitiji i uveliko ga nadmauje
krepou, treba li ovaj onoga i dalje smatrati prijateljem? Ili to ipak ne moe? To je jo
najjasnije ondje 25 gdje je velika razdaljina, kao u djeakim prijateljstvima; ako jedan ostane
umom djeak, dok drugi u tome postane veoma moan mu, kako bi mogli biti prijatelji, kad
niti odobravaju iste stvari, niti pak uivaju u istim stvarima, niti ih boli zbog istih stvari? Oni
vie nee ni osjeati isto jedan za drugoga, a bez toga ne mogu biti prijatelji, i jer ne mogu
ivjeti zajedno. Ali o tome se 30 ve govorilo2.
IV.
Prijateljske naklonosti prema blinjima, te 1166 a znaajke kojima se odreuju
prijateljstva, ini se 4 da su proizale iz ovjekovih uvstava prema sebi samomu. Ljudi
postavljaju da je prijatelj onaj koji eli i ini ono to je dobro, ili to je prividno dobro, a
poradi drugoga ili tko svojem prijatelju eli da opstoji i ivi radi njega samoga, kao 5 to se
majke odnose prema svojoj djeci, i prijatelji koji su u zavadi.1 Drugi ga pak odreuju kao
onoga koji provodi vrijeme zajedno s drugim i izabire iste stvari, ili zajedno s prijateljem boluje
i raduje se, to se takoer najvie dogaa s majkama. Nekima od tih znaajki odreuje se
i prijateljstvo. A svaka pojedina od njih prisutna 10 je i u odnoaju estita ovjeka prema sebi
samomu (a i ostalih, ukoliko misle da su takvi; ini se, kao to je reeno2, da su u svima stvarima mjerilo krepost i valjan ovjek). Jer takav je istomislen prema samomu sebi i udi za istim
stvarima cijelom svojom duom; i stoga eli sebi 15 dobra, i ona to su prividno takva, pa tako i
djeluje (jer znaajka je dobra ovjeka da se trsi oko dobra) i poradi sebe samog (a radi umnoga
dijela sebe, koji se ini zbiljskim pojedincem). On, uz to, eli ivjeti i ouvati sebe, a najvie
onaj dio
kojim misli. Jer valjanu ovjeku opstanak je dobro, i svatko sebi eli dobra, i nitko ne bi izabrao
20 da bude netko drugi, ak i ako stekne sve na
1156b 19-21.
1157b 17-24, 1158b 33-35.
1
To jest: oni se zbog nekih razmirica trenutno ne sastaju, ali jo osjeaju uzajamnu
naklonost (prema H. R.).

2
1113a 2333.
svijetu postavi taj drugi (jer i sad Bog posjeduje Dobro)', nego samo kao on sam, pa kakav god
bio. I inilo bi se da je um sam pojedinac ili vie 5 od svega ostalog. Takav eli provoditi
vrijeme sam sa sobom, jer ini to s uitkom; naime: uspomene na uinjeno njemu su mile, dok
su mu 25 nade za budunost dobre, pa stoga i ugodne. Njegov razum obiluje miljevinama. On
uti bol i radost najvie sa sobom samim, jer njemu je uvijek isto ili bolno ili ugodno, a ne as
ovo as ono. On se, takorei, nema zbog ega kajati.
Budui su dakle u estitu ovjeku prisutna sva ta pojedina uvstva prema sebi samomu, i on se
30
prema prijatelju odnosi kao prema sebi (jer prijatelj je njegovo drugo 'ja'), ini se da je i prijateljstvo jedno od njih, te da su prijatelji oni u kojima su ona prisutna. Pitanje postoji li prija6
teljstvo prema sebi samomu ili pak ne postoji, nek je za sad po strani. inilo bi se da
postoji prijateljstvo ukoliko je dotinik dvoje ili njih vi- 35 e, a prema onome to je reeno, i
zbog toga to krajnje prijateljstvo nalikuje na ljubav prema se- 1166 b bi samomu.
7
ini se dakle kako spomenute znaajke pripadaju i veini ljudi, iako su nevaljali. Hoe
li stoga oni, ako su zadovoljni sami sobom i misle kako su estiti, biti i dionici dotinih
svojstava? Jer ona ne pripadaju nikomu od onih to su po- 5
8
sve nevaljali i bezboni, ak ne ni prividno. A jedva i onima koji su loi. Ti su, naime, u
sukobu sami sa sobom, jer ude za jednim stvarima a hoe druge, kao i oni neuzdrani. Mjesto
stvari
1
Smisao je: samo Bog posjeduje najvie dobro; stoga, eljeti sveukupno dobro, uz
izmjenu osobnosti, znailo bi da ovjek eli biti Bog to nije nita razboritije od elje da
ovjekov prijatelj bude Bog (1159a 5), prema H. T.
2
Izvorno d-Ecoptjfara, (miljevine) to znai i misaona istraivanja i znanstveni uvidi i
predmeti kontemplacije, a na temelju spekulativne moi due
(o. p.).
koje sami smatraju dobrima izabiru one koje su ugodne ali kodljive; drugi pak, zbog straljivo10 sti i lijenosti, odustaju od provedbe onih stvari koje sami dre za najbolje. A oni koji
poinie mnoge strahote, i koje mrze zbog njihove opaine, ti bjee od samog ivota i utjeu se
samouboj9
stvu. Nevaljali ljudi trae one s kojima e svakodnevno drugovati i izbjegavaju sebe
same; jer kad su sami sa sobom, sjeaju se mnogih mrskih stvari te oekuju i druge takve, dok
ih zaborav- 15 ljaju u drutvu s drugima. Budui ne posjeduju nita dostojno voljenja, ne
osjeaju nikakve naklonosti ni prema sebi samima. Stoga takvi ne ute radosti ni bola prema
sebi samima; vlastita
im je dua u pobuni, i dijelom po svojoj opaini 20 osjea bol zbog odsua nekih stvari a
dijelom se raduje, pa ih jedno vue na jednu a drugo na
10
drugu stranu, kao da e ih raskidati. Ako se ne
moe istodobno utjeti bol i radovati, nego takav
ubrzo poali, to se radovao, onda bi dotinik poelio da takve radosti nije nikad ni outio. Jer
nevaljalci su puni pokajanja. ini se, dakle, da 25
nevaljalac nije prijateljski raspoloen ni prema
sebi zbog toga to ne posjeduje nita dostojno
voljenja. Stoga, ako je takvo stanje odve muno,

treba svim silama izbjegavati opainu i trsiti se


da ovjek bude estit. Tako bi ovjek bio prijateljski prema sebi i postao bi prijatelj drugomu.
V.
Dobrohotnost je nalik na prijateljsku naklo- 5 nost, ali nije prijateljstvo. Ona se
moe utjeti i prema nepoznatima i onima koji o tome ne znaju, dok prijateljstvo ne moe. O
tome se ve prije govorilo.1 Isto tako, dobrohotnost nije ni voljenje, 2 jer je bez napona i
udnje, koji prate voljenje. Uz to, voljenje je u druenju, dok dobrohotnost izbija i posve
iznenadno, kao kad se javi prema 35 natjecateljima; jer gledatelji su dobrohotni pre- 1167
ma njima i zajedno prieljkuju, ali ne bi nita zajedno s njima poduzeli; naime, kao to rekosmo, oni iznenadno postaju dobrohotni i ljube
Vidi VIII, II, 3
3
povrno. ini se da je dobrohotnost poelo prijateljstva kao to je to u ljubavi uitak
zbog gledanja. Ako se prvo ne raduje ijoj pojavi, nitko
se ne zaljubljuje; ali tko se samo raduje pojavi 5 koje osobe nije jo zaljubljen, nego kad udi za
odsutnom osobom i eli njezino prisue. Tako ljudi ne mogu biti prijatelji ako ne postanu dobrohotni, ali time to su dobrohotni nita vie ne vole; jer samo ele dobra onima kojima su dobrohotni, ali ne bi nita zajedno s njima poduzeli, niti se potrudili radi njih. Stoga, govorei 10
preneseno, mogao bi tkogod rei kako je dobrohotnost nedjelatno prijateljstvo, koje kad potraje
i prijee u druenje, postaje prijateljstvo, ali ne ono poradi koristi ili uitka, jer na tima dobrohotnost i ne nastaje. Tko je primio kakvo dobroinstvo uzvraa dobrohotnou za ono to
mu je uinjeno, inei tako ono to je pravedno; onaj 15 pak tko eli komu dobar napredak,
nadajui se nekakvu imetku preko njega, ini se kako nije dobrohotan prema dotiniku, nego
prije prema sebi, kao to nije ni prijatelj ako je prema nekomu usluan zbog kakve koristi. U
cijelosti, do4
brohotnost nastaje zbog kreposti i nekakve estitosti, kad se netko pokazuje komu kao
lijep ili 20 muevan ili togod slino, kako rekosmo da je u natjecatelja.
VI. I slonost se ini kao prijateljska naklonost. 6 Zbog toga ona nije jednako mnijenje; jer ono
moe biti prisutno i meu onima koji se ne poznaju. Isto se tako ne kae da su jednoduni oni
to su istomisleni o bilo emu, kao to se tie nebeskih tjelesa (jer isto misliti o tima nije pri- 25
jateljska naklonost), nego se o dravama kae kako su u njima jednoduni kad su ljudi istomisleni prema onome to im je probitano, te iste stvari izabiru, i provode u djelo ono to su zaje2 dniki odluili. Oni su, dakle, jednoduni to se tie inidbe, te stvari koje imaju stanovitu
veliinu i koje je mogue postii objema1 strankama
1 Gdje su posrijedi samo dvije: demokratska i oligarhijska.
ili pak svima, kao kad svi u dravi odlue da se 30 upravni poloaji trebaju birati, ili ui u
saveznitvo s Lakedemoncima, ili da im Pitak1 bude vladar, kad je to i sam htio. Ali kad od
dvojice svaki eli vlast kao u Feniankama2, dolazi do razdora. Jer nije jednodunost kad svaka
od stranaka misli isto, to god to bilo, nego kad misle na isto u jednom, kao kad i puk i odlinici
mniju kako 35 trebaju vladati oni najbolji; samo tako svi dobivaju ono za im tee. Dakle,
kao to se i govori, 1167 b jednodunost se pokazuje kao graansko prijateljstvo, jer se
odnosi na stvari koje su zajedni-

ki probitane i tie se samog ivota. Takva se jednodunost nalazi meu onima koji su estiti,
jer takvi su jednoduni i sami sa sobom i s dru- 5 gima, budui da takorei ostaju pri sebi
i svojem (i takvima su i elje postojane a nisu kao plima i oseka u morskom tjesnacu)', i ele
stvari koje su pravedne i probitane, te za njima zajedniki tee. Nevaljalci, meutim, ne mogu biti jednoduni, osim na malo, kako mogu biti i
pri- 10 jatelji, jer u onome to je korisno tee za to veim izobiljem, dok izbjegavaju napore
i javne dunosti; i kako svaki pojedini eli takve stvari
za sebe, pomnjivo istrauje blinjega i prijei
mu; jer ako ne paze na to, zajednitvo se raspada.
Stoga im se dogaa da su u razdoru, prisiljavajui jedan drugoga, dok sami ne ele ono to je
pravedno.
15
1
Pitak je poetkom VI st. pr. Kr. bio izabran za vladara Mitilene. Vladao je etrnaest
godina, a zatim se odrekao vlasti. Svi su graani htjeli da on ostane na vlasti, ali jednodunost
nije bila potpuna, jer je postojao jedan glas protiv, onaj samog Pitaka (prem2a H. R.).
2
Rije je o Eteoklu i Poliniku; vidi Euripid Fenianke, 588).
3
Misli se na Eurip (Golfo di Negroponte), tjesnac izmeu Eubeje i kopna, koji je bio
ozloglaen zbog silovite struje i neuredne plime i oseke (prema Gr-ko-hrvatskom rjeniku F.
Petraia iz 1875); o. p.
200
201
VII.
Smatra se da dobroinitelji vie vole one koji 7 su primili dobroinstvo negoli to
oni kojima je dobro uinjeno vole one koji im to uinie, i ovo se istrauje kao da je togod
proturazlono. Veini se ini kako je to zbog toga to su jedni dunici a drugi vjerovnici. I tako,
kao to kod 20 zajmova, dunici ele da ne bude vjerovnika, do-im se zajmodavci brinu o
samoj sigurnosti svojih dunika, tako i dobroinitelji ele da opstoje oni kojima uinie dobro
kako bi doekali zahvalnost, dok ovim drugima nije do toga da uzvrate uinjeno. Epiharm1 bi
moda rekao kako 25 tako govore jer gledaju s loe strane2, ali to je posve ljudski; naime,
ljudi su veinom zaboravljivi, i vie vole da im se dobro uini negoli da
2
ga sami ine. Nu moglo bi se smatrati da je uzrok dublje u naravi, i da to i nije slino
sluaju sa zajmodavcima. Jer u tih nema nikakvog 30 uvstva voljenja prema dunicima,
nego samo elje da se ovi uuvaju radi naknadbe duga, doim dobroinitelji vole i ljube one koji primie uslugu, ak i ako im nisu ni od kakve koristi
3
niti e ikada biti. Isto se dogaa i s umjetnicima. Svaki od njih vie ljubi vlastito djelo
nego to bi 35
to djelo ljubilo njega kad bi steklo duu. A ovo 1168 a je jo najvie sluaj s pjesnicima. Ti
odvie ljube vlastite pjesmotvore, volei ih kao svoju djecu.
4
ini se da je tako i s dobroiniteljima. Onaj kojemu su uinili dobro njihovo je djelo, i
njega oni ljube vie negoli djelo svojeg tvorca. Uzrok 5 je tomu to je opstanak svima ono koje
treba izabrati i voljeti, i mi opstojimo djelatnou (naime: ivei i inei) te na neki nain i
tvorac djela opstoji svojom djelatnou. Stoga on ljubi svoje djelo jer ljubi opstanak. A to je i
naravno, jer
to je on u mogunosti to djelo pokazuje u djelatnosti.

5
Istodobno dobroinitelju postoji neto lijepo u inidbi, tako te uiva u onome komu to
ini, dok 10 samom primatelju nema nita lijepo u davatelju, nego u najboljem tek togod
probitano, to je i
6
manje ugodno i manje dostojno voljenja. Ugodna je djelatnost sadanjeg, nada budueg
i uspomena prolog, ali je najugodnije ono to prati djelatnost, koje je isto tako i najdostojnije
voljenja. Onomu, dakle, tko je uinio togod njegovo dje- 15 k) ostaje (jer ono to je lijepo jest i
dugovjeno), dok prijatelju korist prolazi. Ugodna je uspomena na djela koja su lijepa, dok na
ona to su korisna i nije ba takva ili je barem mnogo manje; meutim, s iekivanjem ini se
da je obratno.
Uz to, voljenje je nalik na injenje, a biti voljen nalik je na trpljenje; onima koji nadmauju
20 u inidbi pripadaju voljenje i prijateljske naklo7
nosti. I zatim, svi vie ljube one stvari koje su stekli trudom, kao to i novac vie ljube
oni koji ga zaradie negoli koji ga batinie; a ini se da je bez napora primati dobroinstvo,
dok je tegotno pruati dobroinstvo. Zbog toga i majke vie 25 vole djecu negoli oevi, jer raanje biva s
mukom, i majke bolje znaju da su djeca njihova, inilo bi se da je to znaajka i dobriinitelja.
VIII. Dvoji se i oko toga: treba li najvie voljeti 8 sebe ili koga drugog. Ljudi kore one to
najvie ljube sebe i pogrdno ih nazivaju sebeljubima; i 30 ini se kako nevaljalac sve ini
poradi sebe, i to tim vie to je opakiji, pa mu predbacuju kako nita ne ini sam od sebe ,
dok estit ovjek djeluje radi onoga to je lijepo, i to tim vie to je sam bolji, i poradi svojeg
prijatelja, a zanemaruje svoje vlastito.
1
Epiharm (V st.), grki pisac komedija te filozofskih i medicinskih djela.
2
Sam citat je inae nepoznat; ini se da je doslovno znaenje gledati s loeg mjesta u
kazalitu (prema H. T.).
2
Ali sama se djela ne slau s tim rijeima, to 35
i nije bezrazlono. Kae se kako najvie treba 1168 b voljeti najboljeg prijatelja, a najbolji
je prijatelj onaj tko komu eli dobra poradi njega samog, ak i ako nitko nee znati o tome; a
te su znaajke najvie prisutne u ovjekovu stavu prema
sebi, kao i sve ostale kojima se odreuje prijatelj. 5 Ve je reeno1, kako od odnoaja prema
sebi samomu potjeu i sve prijateljske naklonosti prema drugima. S time su istomislene i sve
izreke, kao jedna dua2, prijateljima je sve zajedniko, prijateljstvo je jednakost i
koljeno je blie od golijeni,3 i sve se one mogu nai u ovjekovu stavu prema sebi, jer je
najvie prijatelj sebi samomu, i sebe treba najvie voljeti. S pra- 10 vom se stoga dvoji za kojim
se od tih nazora treba povesti, jer oba posjeduju vjerojatnost.
3
Stoga moda treba razluiti takve tvrdnje i odrediti koliko i kako je svaka od njih
istinita. Ako dokuimo kako jedni i drugi poimaju rije sebeIjub', predmet se moe objasniti. Dakle, oni koji 15 tome pridaju pogrdno znaenje nazivaju
sebelju-bima one koji sebi dodjeljuju vei dio u novcu, poastima i tjelesnim uicima, jer za
tima udi veina ljudi i trse se oko njih kao da su one najbolje od svih stvari, pa se zbog toga
radi njih i nadmeu. Oni koji hlepe za veim dijelom u tima ugaaju svojim eljama i uope
uvstvima te ne- 20 razumnom dijelu due; a takva je veina pa je i sam nazivak postao takvim,
jer je ova ljubav u veine nevaljala; i stoga se s pravom predbacuje

onima koji su tako sebeljubni. Dakle, nije nejasno kako upravo one koji sebi dodjeljuju takve
stvari veina obiava nazivati sebeljubima; ako bi se 25 pak tkogod trudio da sam vie od svega
ini pravedne stvari ili umjerene ili bilo koje druge prema krepostima, i u cijelosti si uvijek
pribavljao ono
to je lijepo, toga nitko nee nazvati sebeljubom niti ga ukoriti.
21 1166a 1.
jedna dua (Euripid,
2
To jest: dva prijatelja Orest, 1046).
3
Usp. Teokrit, XVI, 18.
4
Gr. (piAavrog znai samoiv ili sebian, ali se ovdje ini primjerenijim doslovan
prijevod sloenice, kako bi se prenijelo togod od korijenskog smisla
(o. p.).
6
Pa ipak bi se takav inio vie sebeljubom; naime, on sebi dodjeljuje i najljepe i najbolje
stvari, i ugaa poglavitom dijelu sebe i u svemu ga slua; i kao to se drava i svaka druga
sustavna 30 cjelina poistovjeuje sa svojim pogiavitim dijelom, tako isto i ovjek. Stoga onaj
tko to ljubi i tome ugaa najvie je sebeljub. I ovjek se naziva uzdranim ili neuzdranim
prema tome da 35 li u njega um vlada ili ne, budui da je taj dio 1169 a sam pojedinac. Isto tako
djela poinjena prema razumnom naelu smatraju se najvie i naim i voljnim. Nije, dakle,
nejasno da je svaki pojedinac najvie to, ili barem preteno, te da estit ovjek upravo to najvie
ljubi. Stoga bi takav bio najvie sebeljuban, ali drukije vrste od onoga kojemu se predbacuje, i
razlikujui se od toga kao ivljenje prema razumnom naelu od ivljenja prema uvstvu, i elja
za onim to je lijepo 5
7
od elje za onim to se ini probitano. Zbog toga one koji se izuzetno trse oko lijepih
djela svi prihvaaju i hvale. Kad bi se svi natjecali u onome to je lijepo i svim silama nastojali
initi stvari koje su najljepe, zajednitvo bi imalo sve to je 10 potrebno i svaki pojedinac ona
dobra koja su najvea, jer je krepost upravo takva.
Stoga dobar ovjek treba biti sebeljuban (jer inei lijepa djela koristit e sebi a bit e na korist
i drugima), doim nevaljalac ne smije biti takav, jer e nakoditi i sebi i blinjima, povodei se za opakim strastima. U nevaljala ovjeka ne 15 slae se ono to treba initi s onim to
ini, dok estit ovjek ono to treba initi to i ini; jer svaki um izabire ono to je najbolje, a
estit ovjek slua um. Istinito je o valjanu ovjeku da ini mnoge stvari radi prijatelja i domovine, te ako
ustreba, i umire za njih. Odbacit e i novac i po- 20 asti i sva dobra oko kojih se ljudi
nadmeu, kako bi si stekao ono to je lijepo; jer radije bi izabrao snano uivati kratko vrijeme
negoli pomalo a zadugo, i da lijepo proivi jednu godinu negoli mnoge tek bilo kako, te da
poini jedno lijepo i veliko djelo negoli mnoga a neznatna. Onima koji umru za te stvari to se i
dogaa. Ti sebi 25
izabiru ono to je veliko i lijepo. Takav e i novac razbacivati ako e ga time vie stei njegovi
prijatelji; jer prijatelj dobiva novac, dok on sebi
10
stjee ono to je lijepo. I tako sebi dodjeljuje
vee dobro. A isto je is poastima i poloajima 30
u vlasti. Sve e on to ustupiti prijatelju, jer njemu je to lijepo i pohvalno. Stoga se s pravom
smatra estitim, budui da prije svih stvari iza-

bire ono to je lijepo. Mogue je i da prijatelju


prepusti same postupke, te da bude ljepe to
je uzrok prijateljeve inidbe negoli da je to sam
11
uinio. Tako se vidi kako u svim pohvalnim stvarima estit ovjek sebi dodjeljuje vei dio onoga 35
to je lijepo. I stoga, kako se reklo, tako treba 1169 b biti sebeljuban, doim ne treba onako kao
veina.
*XI to se tie blaena ovjeka, raspravlja se o 9 tome hoe U mu trebati prijatelja ili ne.
Tvrdi se naime kako prijatelji ne trebaju ni sretnima ni samodostatnima, jer imaju dobra.
Budui su da- 5 kle samodostatni, nitko im vie ne treba, dok prijatelj (kao drugo 'ja') daje
ovjeku ono to si sam ne moe pribaviti. Otuda ono Kad sudbina dob-2 ro daje, emu treba
prijatelja?1 Nu ini se besmisleno da blaenu ovjeku pridaju sva dobra, a ne daju mu
prijatelje, koji se smatraju najveim od izvanjskih dobara. Ako je, uz to, vie znaajka 10
prijatelja pruati dobroinstvo negoli ga primati, te je svojstvo dobra ovjeka i kreposti initi
dobro drugima, i ako je ljepe initi dobro prijateljima nego tuincima, estitu e ovjeku
trebati oni kojima se ine dobra. Zbog toga se dalje istrauje trebaju li prijatelji vie u dobroj
srei ili u zloj srei, budui da nesretniku trebaju oni koji e 15 mu initi dobro, a sretnicima
oni kojima e initi dobro.
3 Isto je tako besmisleno initi samotnika od blaena ovjeka. Jer nitko ne bi izabrao da ima
sam za sebe sva dobra svijeta. Naime: ovjek je dru-tvovno bie i po naravi je stvoren za
zajedniki
1 Euripid, Orest, 667. (Dosl. prijevod). 206 ivot. Stoga i to pripada blaenu ovjeku, jer ima
sve one stvari koje su po naravi dobre; a jasno je 20 kako je bolje provoditi dane s prijateljima i
estitim ljudima negoli s tuincima i pukim namjernicima. Dakle, blaenu ovjeku trebaju i prijatelji.
4
Sto onda kau oni prvi1, i u emu govore istinu? Ili je tako samo zbog toga to veina
misli kako su prijatelji oni koji su korisni? Stoga blaenu ovjeku nee trebati takvih, jer on ve
posjeduje svoja dobra. A nee mu trebati ni pri- 25 jatelji radi uitka, ili tek na kratko (budui
mu je ivot ugodan, ne treba mu nikakav dodatni uitak). I kako mu ne treba takvih prijatelja,
5
smatra se da mu ne trebaju nikakvi prijatelji. Ali to moda i nije istina. U poetku je
reeno2, da je blaenstvo nekakva djelatnost, a djelatnost je bjelodano ono to postaje, a ne to
se posjeduje kao kakva svojina. Ako je blaenstvo u iv- 30 ljenju i djelovanju, te ako je
djelatnost dobra ovjeka valjana i ugodna po sebi, kao to je u poetku reeno3, i ako se uiva u
onome to je svojstveno (ili pripadno), i ako moemo bolje promatrati svoje blinje negoli sebe
same i njihove ine bolje negoli svoje vlastite, i ako su ini valjanih ljudi koji su prijatelji
ugodni dobrim ljudima (jer oboje je po naravi ugodno), on- 35 da e sretan ovjek trebati
takvih prijatelja, jer 1170 a radije izabire promatrati ine koji su estiti i njemu svojstveni, a
takvi su i u dobra ovjeka koji mu je prijatelj.
Smatra se, uz to, da blaen ovjek treba ugodno ivjeti. A ivot samotnika je teak, jer nije 5
lako neprekidno djelovati sam samcat, dok je ? lake s drugima i u odnoaju prema
ostalima. Stoga e djelatnost, koja je ugodna sama po sebi,
1

To jest oni koji nauavaju da blaen ovjek ne treba prijatelja.

2
1098a 7,16.
3
1099a 14.
biti neprekidni ja, kakva i treba biti ona sretna ovjeka; jer valjan ovjek, kao valjan, uiva u
inima to su u skladu s krepou, dok su mu mrski oni to potjeu od opaine, upravo kao to
se glazbenik naslauje lijepim napjevima dok ga 10
7
vrijeaju oni nevaljali. Stanovito vjebanje u kreposti nastaje zbog zajednikog ivljenja
s onima koji su dobri, kako kae i Teognid1. Razvidi li se znanstvenije, ini se da valjan ovjek
treba po naravi izabrati valjana prijatelja. Jer, kao to 15 je reeno2, ono to je po naravi dobro
valjanu
je ovjeku dobro i ugodno samo po sebi. ivot se ivotinjama odreuje mogunou sjetilnog
opaanja, a ljudima mogunou sjetilnog opaanja ili miljenja. Mogunost prelazi u djelatnost, i ono to je poglavito nalazi se u djelatnosti. Stoga se ini da je ivljenje poglavito opaanje i miljenje. ivljenje je jedna od stvari koje su po sebi dobre i ugodne, jer ono je odreeno, a ono to je odreeno pripada naravi do- 20 bra. Ono pak to je po naravi dobro takvo je i
estitu ovjeku, pa se zbog toga ini ugodno
svima; samo se to ne smije primijeniti na opak i izopaen ivot, te na onaj u bolima, budui da
je takav neodreen, kao i njegova svojstva. to se tie samog bola to e biti jasnije u onome to
slijedi.3 Ako je ivljenje po sebi dobro i ugodno 25 (to se ini i po tome to svi ude za
njim, a
jo najvie oni estiti i veoma sretni, jer tima je ivot najvredniji izbora, i samo im je ivljenje
najsretnije); i ako onaj tko gleda zamjeuje kako gleda i onaj tko slua kako slua te onaj tko
hoda kako hoda, pa ako slino i u svemu osta- 30 lom postoji ono to zamjeuje da djelujemo,
tako da ako zamjeujemo, onda zamjeujemo da zamjeujemo i ako mislimo da mislimo; i ako
je zamjeivati da zamjeujemo ili mislimo, zapravo zamjeivati da jesmo (jer je opstanak ve
odreen kao opaanje ili miljenje); i ako je zamjei- 1170 b
Dotina izreka se navodi poslije (1172a 13). 1099a 7.
Knjiga X. 15.
vati da se ivi jedna od ugodnina po sebi (jer ivot je po naravi dobar, a ugodno je zamijetiti da
je u ovjeku prisutno ono to je dobro); i ako je ivljenje dostojno izbora a jo ponajvie dobrim
ljudima, jer je njima opstanak neto dobro i ugodno (budui da uivaju u tome to su svjesni u
sebi onoga to je dobro samo po sebi); 10 i ako je estit ovjek onakav prema prijatelju 5 kakav
je i prema sebi (jer mu je prijatelj drugo 'ja') onda, kao to je svakomu vrijedno izbora
vlastito bie isto je tako i ono prijateljevo, ili gotovo isto. Reeno je, dakle, Icako je njegov
opstanak vrijedan izbora zbog zamjeivanja da je sam dobar, a takva je zamjedba ugodna sama
po sebi. Ali on treba biti svjestan i da prijatelj postoji, 10 to e biti u zajednikom ivljenju te u
zajednitvu rijei i misli, jer to bi bilo ono to zajedniko ivljenje znai meu ljudima, a ne kao
meu stokom u istoj ispai.
Ako je dakle veoma sretnu ovjeku opstanak vrijedan izbora sam po sebi, budui je po naravi i
dobar i ugodan, a prilino je isti takav i onaj 15 njegova prijatelja, onda je i prijatelj jedna od
stvari vrijednih izbora. A ono to treba izabrati to i mora imati, inae e u tome biti nedostatan.
Stoga e ovjeku koji ima biti blaen trebati valjanih prijatelja.

X. Zatim, treba li imati prijatelja to je mogue 10 vie ili pak, kao to je prikladno kazano o
go-stoljublju: ne budi ni odve gostoljubiv, a ni negostoljubiv,1 odgovarat e i prijateljstvu,
naime: da ovjek ne bi trebao biti ni bez prijatelja, niti pak s odvie mnogo njih?
2
Onima koji su prijatelji poradi koristi posve bi pristajalo reeno, jer uzvraati mnogima
usluge stoji truda, i sam je ivot prekratak da se to uini. Stoga oni kojih je vie negoli je
dostatno 25 za vlastiti ivot i suvini su i na smetnju lijepu
Heziod, Djela i dani (715); dosl. prijevod.
ivljenju; stoga ti i nisu potrebni. A i onih to su poradi uitka dostaje malen broj upravo kao i
zaimbe u jestvini.
3
Sto se pak tie valjanih prijatelja, treba li ih
biti brojem to vie, ili postoji neka mjera 30 mnoini prijatelja, kao stanovnitvu grada? Jer niti
desetero ljudi tvore grad, niti je vie grad sa stotinu tisua itelja. Tu traeni broj vjerojatno nije
neki odreeni, nego bilo koji izmeu odreenih mea. Postoji dakle ograniena mnoina
prijatelja, i vjerojatno bi to bio najvei broj 1171 a s kojim tkogod moe zajedniki ivjeti (jer
se to
4
pokazalo glavnom znaajkom prijateljstva); a posve je bjelodano, da ovjek ne moe
zajedniki ivjeti s mnogima i dijeliti sebe s njima. Uz to
i ti trebaju biti meusobno prijatelji, ako e svi 5
5
provoditi dane jedni s drugima. A takvo to te-gotno biva s mnogima. I teko je
zajedniki se radovati i utjeti boli s mnogim osobama, jer se lako dogodi da se ovjek treba
istodobno radovati s jednim a tugovati s drugim prijateljem. Stoga je vjerojatno dobro ne teiti
da se ima to je mogue vie prijatelja, nego onoliko koliko je dostatno za zajedniko ivljenje.
I inilo bi se 10 zapravo nemoguim da ovjek bude sasvim prijatelj s mnogima; zbog istoga se
ne moe biti ni
u ljubavi s vie osoba; jer ljubav eli biti stanovito vrhunsko prijateljstvo, koje se osjea samo
prema jednoj osobi; stoga i snano prijateljstvo
6
biva samo s nekolicinom. A ini se da je tako i u zbiljskim odnoajima. Jer ne bivaju
mnogi prijatelji ondje gdje je posrijedi drugarsko prijateljstvo, pa se u onim opjevanim
sluajevima uvijek govori o dvojici.1 Oni pak koji imaju mno- 15 ge prijatelje i srdano se
ophode sa svima nisu ini se nikomu prijatelji, osim u graanskom
1 Vidi Plutarh, Moralia, 93 c. Misli se na odnoaje Ahila i Patrokla, Oresta i Pilada, Tezeja i
Piritoja, iako prema H. Rackhamu nije jasno navode li se dotinici kao primjeri drugarstva
ili prijateljstva uope.
smislu, a takve i nazivaju ugodljivcima. Zapravo, u graanskom se smislu moe biti prijatelj
mnogima i ne biti pri tome ugodijiv, nego kao istinski estit ovjek, ali se mnogi ne mogu
voljeti zbog kreposti i zbog njih samih, te treba biti zadovoljan nae li se i malo takvih.
XITreba li prijatelja vie u srei ili u nesrei? 11
Jer oni se trae i u jednom i u drugom sluaju. Oni koji su nesretni trebaju pomoi, onima koji
su sretni trebaju sudruzi prema kojima e pokazivati dobroinstvo, budui da ele initi dobro.
Prijatelj je nuniji u nesrei, i zbog toga tu treba korisnih prijatelja, ali je ljepe imati ih u srei,
te zbog toga tu trae estite ljude, jer je dostojnije izbora initi dobro takvima i s njima drugo-

2
vati. Jer i sama prisutnost prijatelja ugodna je i u srei i u nesrei. Naime, onima koji
tuguju olakne kad prijatelji s njima podijele bol. I mogao bi tkogod zapitati da li oni doista
sudjeluju u samom teretu dogaaja, ili naprosto njihova prisutnost, budui je ugodna, i
predodba kako dijele bol olakava jad. Samo, olakava U njima poloaj to ili togod drugo,
nek je za sad po strani; ali u svakom sluaju se ini da se dogaa kako je i reeno.
3
ini se, meutim, da je ugoda zbog njihova prisua nekako mjeovita. I samo gledanje
prijatelja je ugodno, osobito nesretnu ovjeku, i znat- 1171 b no pripomae da se ne
podlegne bolu (jer prijatelj, ako je tankoutan, umije tjeiti i pogledom
i govorom, budui da nam poznaje ud te u e4
mu uivamo i to nas vrijea). Ali je s druge strane bolno promatrati kako prijatelj pati
zbog nae nevolje, jer svatko izbjegava biti uzrokom 5 bola svojim prijateljima. Zbog toga oni
koji su muevni po naravi brinu se da im prijatelji ne ute bola zbog njihovih nevolja; i ako
takav sam nije pretjerano beutan, ne moe podnijeti bola koji im je priinio, i uope nee im
dopustiti da jadikuju s njim zbog toga to ni sam nije sklon jadikovanju. enskinje pak i njemu
slino mu-kinje uivaju u skupnom uzdisanju, i ljube ta- 10 kve kao prijatelje i suutnike. A
jasno je kako u svim stvarima treba oponaati bolji primjer.
5 Meutim, prisue prijatelja u srei ini ugodnom dokolicu, kao i pomisao da prijatelji uivaju
u ovjekovim dobrima. Zbog toga se ini kako 15 u srei treba eljno pozivati prijatelje (jer
lijepo je pokazivati dobroinstvo), dok u nesrei treba to initi oklijevajui; jer stvari koje su
zle treba s drugima podijeliti to je mogue manje, otuda i izreka Dosta to sam sam u
nesrei.1 ovjek prijatelje treba najvie pozivati onda kad e mu oni, uz malo truda, biti od
velike koristi.
I obratno, moda je prikladno da i nepozvani 20 rado poemo onima koji su u nesrei (jer
dunost je prijatelja initi dobro, a ponajvie onima kojima treba, a sami ne trae; jer tako je i
ljepe i ugodnije objema stranama), doim onima koji su u srei, iako im treba rado pomagati
(jer i za to trebaju prijatelji), valja odlaziti s oklijevanjem kad je posrijedi primanje
dobroinstva od njih, jer nije lijepo udjeti da ovjek primi ka- 25 kvo dobro. Ali se moda
treba pripaziti da odbijajui ih od sebe ovjek ne izazove dojam nepri-jaznosti, budui da se i to
katkad dogaa. ini se dakle kako je prisue prijatelja ono to treba izabrati u svim stvarima.
prijatelja. Ali do njezine provedbe dolazi u za- 35 jednikom ivljenju, tako te s pravom i tee
za
njim. I od kakvog god se poziva pojedinim Iju- 1172 a dima sastojao opstanak, ili po emu im
je ivljenje poeljno, svatko to eli dijeliti sa svojim prijateljima. Zbog toga jedni zajedno piju,
drugi se zajedno igraju kocke, neki se zajedno bave tjelovjebom ili lovom ili pak zajedno
prouavaju 'mudroslovlje', provodei svaki zajedno s drugi- 5 ma vrijeme u onome to najvie
ljubi od svih stvari u ivotu; jer elei ivjeti zajedniki s prijateljima, ine i zajedno dijele one
stvari koje
smatraju da i tvore zajedniko ivljenje. Stoga prijateljstvo meu nevaljalim ljudima postaje
opako (jer oni, nepostojani kakvi jesu, zajedniki dijele nevaljaltine, te postaju izopaeni time
to nalikuju jedan na drugog), doim je ono meu 10 estitim i samo estito, i u tome raste zbog
njihova drugovanja. ak se ini da postaju bolji, djelujui i ispravljajui se uzajamno, jer poprimaju jedan od drugoga ona svojstva koja im se dopadaju, te otuda i ono: Od plemenitih potje4
e plemenito.1 Nek je toliko dosta o prijateljstvima. A sad bi slijedila rasprava o
uitku.

XII. Kao to oni koji ljube najvie vole gledati Iju- 12 bijenu osobu, i od svih ostalih najradije
izabiru 30 upravo to sjetilo (vida), kao glavno izvorite i stanite ljubavi, zar dakle isto
tako i prijateljima nije najvrednije izbora zajedniko ivljenje? Jer prijateljstvo i jest
zajednitvo, i kao to se odnosi prema sebi tako se ovjek odnosi i prema svojem prijatelju; i
kao to je sama za-mjedba (ili zor)2 o tome da ovjek jest neto vrijedno izbora (ili poeljno)
tako je i to se tie
1
Ta je poslovica inae nepoznata podrijetla.
2
Izvorno aia&riaic., vieznanica, koja izmeu ostalog znai i 'sjetilnost' i 'svijest'
(o. p.).
Prema Teognidu (35); usp. 1170 a 12.
XNakon tih stvari nedvojbeno slijedi raspravljanje o uitku. ini se, naime, kako on najvie
pripada naem rodu, te zbog toga mlade i odgajaju ravnajui uitkom i bolom. Isto se tako 20
smatra kako je i za krepost znaaja od najvee vanosti u kojim stvarima treba uivati a koje
pak treba mrziti. Jer te se stvari proteu cijelim ivotom, te imaju prevagu i mo u samoj kreposti i u blaenu ivotu, budui da ljudi izabiru 25
2
ono to je ugodno, a izbjegavaju ono to je bolno. Stoga se takvi imbenici ne bi smjeli
nikako zanemariti, osobito jer postoji i mnogo raspre oko njih.
Jedni1 govore da je uitak dobro, drugi2 naprotiv da je neto sasvim nevaljalo, a od ovih
opet jedni tvrde tako zbog toga to su vjerojatno i osvjedoeni da jest tako, dok drugi 30 mniju
kako je poradi naeg ivota bolje prikazivati uitak kao togod nevaljalo, ak i ako nije; jer
veina ljudi naginje uitku i robuju ugodni-nama, stoga ih treba povesti u suprotnom smje3
ru; jer tako bi stigli do sredine. Ali taj stav moda i nije prikladan. Jer tvrdnje o stvarima
koje se tiu uvstava i postupaka manje su pouzdane od samih djela. Stoga kad se one ne slau
35 s podacima sjetila, izazivaju prezir, te oduzimaju valjanost i onomu to im je istinito. Jer
bude li 1172 b onaj tko prezire uitak ikad vien gdje i sam
Sljedbenici Eudoksa. Sljedbenici Speusipa.
za njim tei, smatra se kao da taj priklon znai kako mu je svaki uitak takav, jer tono razli-4
kovanje nije svojstvo veine ljudi. Dakle, istinske tvrdnje ine se najkorisnijim, ne samo radi
spoznaje nego i poradi samog ivota; budui su 5 u skladu s djelima, u njih se pouzdaje, te
pobuuju one koji ih razumiju i da ive prema njima. Ali nek je dosta o tome. Prihvatimo se
onoga to je reeno o uitku.
II.
Eudokso1 je mislio da je uitak Dobro, jer je 2 opazio kako svi stvorovi tee za njim, i
oni rau- 10 mni i oni nerazumni, te da je u svima stvarima estito ono to je vrijedno izbora,
i to je najvie tako da je i naj estiti je. A to to svi istome tee pokazuje kako je to svima i
najbolje (jer svaki pojedinac pronalazi sebi dobro kao to si pronalazi i hranu); ono pak to je
svima dobro, i za ime svi tee, to je Dobro. Ali njegove su tvrdnje 15 prihvaene vie
zbog kreposti njegova znaaja negoli same po sebi, jer on bijae smatran izuzetno
umjerenim ovjekom; te su mislili kako to nije nauavao kao prijatelj uitka, nego to je
tako u skladu s istinom.

2
A mislio je kako to nije nita manje bjelodano ni iz opreke; jer, prema njemu, bol je ono
to svi izbjegavaju, pa stoga isto tako treba izabrati njegovu opreku. I najvie je opet vrijedno
izbora 20 ono to ne izabiremo ni zbog ni poradi ega drugog, a upravo je uitak takav prema
uobiajenom mnijenju. Jer nitko ne pita ovjeka poradi ega uiva, budui da je uitak vrijedan
izbora sam po sebi. Uz to, pridoda li se uitak bilo kojem od dobara, ono postaje jo vrednije
izbora,
kao pri pravednu ili umjerenu postupanju; nai3
me, ono to je dobro uzmnaa se samo po sebi.2 25 ini se, meutim, da ta tvrdnja
pokazuje samo kako je uitak jedno od dobara, i to nita vie nego bilo koje drugo; jer svako je
dobro vrednije izbora kad je s kojim drugim ne1go kad je samo. Istom se tvrdnjom slui i
Platon1 da dokae kako uitak nije Dobro; jer dostojniji je izbora ugodan ivot s razboritou
negoli bez nje; 30 ako je takva mjeavina bolja, onda uitak nije Dobro; jer nikakav pridodatak
ne ini Dobro vrednijim izbora. I jasno je da nita drugo i ne moe biti Dobro, to postaje
vrednije izbora doda li mu se koje od dobara po sebi. Koje li je to
4
onda dobro, u kojem i mi sudjelujemo? Jer takvo to treba istraiti.
Oni opet koji pobijaju da nije dobro ono za 35 ime svi tee, i ne govore nita. Jer ono to se
svima ini mi kaemo da to i jest; a onaj tko 1173 a razara takvu vjeru teko e nam izloiti
togod uvjerljivije. Kad bi samo nerazboriti stvorovi teili za uitkom, u reenome bi bilo
togod; ali ako za tim ude i razboriti stvorovi; kako da ita izrie? A moda i u niim
stvorovima postoji nekakvo naravno dobro, bolje negoli su oni sami, koje tei za dobrom to im
je svojstveno.
5
Uz to se ini kako ni dokaz iz opreke2 nije 5 prikladno izreen. Jer kau, ako je bol zlo,
ne slijedi da je uitak dobro, naime: i zlo se suprotstavlja zlu, i oboje (i bol i uitak) neemu to
nije ni dobro ni zlo to samo za sebe nije neprikladno, ali ne odgovara onome to je u pitanju. Jer ako je i jedno i drugo zlo, onda ih 10 treba izbjegavati i jedno i drugo; ako pak nisu
ni jedno ni drugo, ne treba ih izbjegavati ni jedno ni drugo, ili treba jednako; doim sad se
bjelodano pokazuje da ljudi jedno izbjegavaju kao zlo, a drugo izabiru kao dobro. Te su tako i u
opreci jedno prema drugom.
III. Uz to, ak ako uitak i nije jedna od kakvoa, zbog toga ne slijedi da nije i jedno od dobara;
jer ni djelatnosti koje pripadaju kreposti nisu kakvoe kao to nije ni blaenstvo.
Vidi 1101 b 27.
To jest: pridodatkom onoga to je dobro.
Fileb 60 D.
Vidi 1172 b 18.
2
Oni1 kau da se Dobro odreuje, dok je uitak 15 neodreen, jer doputa vie i manje.2
Ako tako prosuuju na temelju uivanja, isto e se primijeniti i na pravednost i ostale kreposti,
prema kojima se bjelodano kae kako ih ljudi posjeduju vie ili manje te djeluju u skladu s
pripadnim krepostima; jer jedni su pravedniji i hrabriji ne- 20 goli drugi, te postupaju pravedno
ili umjereno vie ili manje. Ako tako prosuuju po uicima, onda ne iznose pravi uzrok, ukoliko
su jedni ui3
ci nemijeani a drugi mjeoviti.3 A to prijei da poput zdravlja, koje je odreeno a ipak
doputa vie i manje, i sam uitak ne bude takav? Jer zdravlje nije isto razmjerje4 u svima, niti
je uvi- 25 jek isto u istoj osobi, nego i kad prestaje jo preostaje donekle, te se razlikuje prema
vie i manje. A tako moe biti i u odnosu na uitak.

4
Postavljajui da je Dobro neto savreno, dok su kretanja i postajanja nesavreni,
nastoje po- 30 kazati kako je uitak kretanje i postajanje. Nu ini se da ne dokazuju prikladno i
da uitak nije kretanje. Jer ini se da svako kretanje ima svoju brzost i sporost, i ako ne prema
sebi samom, kakvo je kretanje svemira5, onda prema drugome. Ali uitku ne pripada ni jedno
od toga. Jer moe ovjeku brzo postati ugodno kao to se moe i rasrditi, ali ne moe bivati
ugodno brzo, niti
1
Podrazumijevaju se Platonovi nazori (Fileb, 24 E, 31 B), Prema H. T.).
2
To jest: doputa razlike u stupnjevima.
3
Naime: kad uitku pridaju 'neodreenost', onda zapravo misle samo na 'mijeane' uitke;
takvo to ne pripada 'nemijeanim' (istim) uicima, u kojima nema primjese bola; dok je sama
takva razlika izmeu dvije vrste uitaka zapravo Platonova (Fileb, 53 C54 D), prema H. R.).
4
Misli se na sastojine toplo i hladno (Platon, Fileb, 25 E), prema H. T.
5
Tonije: nebo koje nosi zvijezde stajaice, koje krui stalnom brzinom (De caelo, I. V,
II. IV, a brzo ili sporo samo u usporedbi s drugim kretanjima (prema H. T.).
pak bre (ili sporije), prema komu drugom, kao to se moe hodati, rasti ili togod slino. Stoga
se moe prijei u uitak brzo ili sporo, ali se ne moe brzo djelovati u stanju uitka, naime: ne
moe se tako uivati. A kako bi uitak bio posta-janje? Smatra se da bilo to ne postaje iz bilo
ega, ve iz ega togod postaje u to se i razlu-uje. I emu je uitak postajanje, tomu je bol
propadanje. Isto tako kau da je bol stanje oskudice prema naravi, dok je uitak njezino ispunjenje. Ali to su tjelesna uvstva. Ako je uitak ispunjenje stanja prema naravi, ono u emu se
zbiva ispunjenje to bi i uivalo, a ovdje bi to bilo tijelo. Samo to se ne ini da je tako. Dakle,
uitak nije ispunjenje, iako dok se ono zbiva, moe ovjek utjeti ugodu, kao to bi utio bol
da ga sijeku.1 ini se kako je takvo mnijenje nastalo na temelju bolova i uitaka vezanih uz
hranidbu; budui da outimo oskudicu i bol, uivamo nakon toga u ispunjenju. Ali to se ne dogaa sa svima uicima. Tako bol ne prethodi uicima u znanju, a nema ga ni u nekim sjetilnim uicima, kao u onima mirisa, i u mnogim sluninama i vievinama, te uspomenama i nadama. Od ega e, dakle, oni biti postajanja? Jer tu nije nastala oskudica niega, emu bi trebalo
ispunjenje.
Protiv onih koji iznose primjere sramotnih uitaka, moe tkogod rei kako ti uici i nisu ugodni
(jer ako i jesu ugodni opako raspoloenim ljudima, zbog toga ne treba misliti da su zbiljski
ugodni, osim upravo tima; kao to ni stvari bolesnicima zdrave, slatke ili gorke nisu i uope
takve, i kao to nisu bijele one koje se takve ine onima bolesnih oiju). Ili bi tkogod mogao
rei, da uici jesu vrijedni izbora, ali ne na stanovite naine; takvo je na primjer bogatstvo (ali
ne uz izdaju) i zdravlje (ali ne uza deranje bilo ega).2
1
Postoji i mogunost da dotini izriaj bude ako je u tome oskudan ili prikraen (o. p.).
2
Moda je posrijedi ljudoderstvo, u sluaju potpune nestaice hrane (prema H. T.).
Ili se pak uici razlikuju po vrsti, pa su jedni oni od lijepih postupaka, a drugi oni od sramotnih;
i ne moe se outjeti uitak pravednika ako o- 30 vjek nije sam pravedan, niti uitak
glazbenika ako ovjek nije sam glazben, i slino u ostalim sluajevima. I to to je prijatelj jedno a laskavac drugo, ini se da pokazuje kako uitak nije dobro
ili da se uici razlikuju po vrsti; ini se, naime, da se prvi drui poradi dobra, a drugi poradi
uitka, te kako drugoga pokuuju, prvoga

pohvaljuju, jer se drui radi drukijih stvari. I ?74 nitko ne bi izabrao ivjeti cijelog ivota
s djejim umom, ak i uivajui u onim stvarima u kojima djeca najvie uivaju; niti bi izabrao
uivati inei togod veoma sramotno, ak i ako
zbog toga ne bi nikad trpio bola. Uz to, potrudili bismo se oko mnogih stvari, ak i ako ne bi
pruile nikakva uitka, kao to su gledanje, sjeanje, znanje, te kreposti. A nita se ne razlikuje
zbog toga to takve stvari nuno prate uici, jer izabrali bismo ih ak i kad nam ne bi pruale
nikakva uitka.
10
13 ini se dakle bjelodano da uitak nije Dobro i da svaki uitak nije dostojan izbora; i da ima
uitaka vrijednih izbora samih po sebi, koji se razlikuju po vrsti ili po tome od ega su. Toliko
nek je dostatno reeno to se tie nazora o uitku i bolu.
IV- to je uitak i kakav je postat e oitije vra- 3 timo li se opet na sam poetak. ini se da je
gledanje savreno u svakom vremenu svojeg tra- 15 janja; ono ne treba nita to bi se poslije
dogodilo i usavrilo njegov oblik1. Takav je ini se i uitak. Jer on je nekakva cjelina, i ni u
kojem asu ne moe tkogod uhvatiti neki uitak kojemu 2 bi se nakon dueg vremena usavrio
svojstveni oblik. Zbog toga uitak i nije gibanje; jer svako
1 Po tome se ono razlikuje od kretanja, pri kojem mogue postaje djelatno, a nesavreno
savreno (prema H. T.).
je gibanje u vremenu i radi neke svrhe, kao ku-egradnja, koja je savrena kad se naini ono 20
emu se teilo. I tako je ono savreno ili u cjelini vremena ili u asu zavretka; doim u dijelovima vremena pojedina gibanja su nesavrena, i po vrsti se razlikuju od cjeline kao i izmeu
sebe. Tako pri gradnji hrama, slaganje kamena drukije je od lijebljenja potpornih stupova,
dok se to oboje razlikuje od tvorbe cijelog hrama. I tvorba hrama je savrena (jer ne treba 25
vie nita drugo za postavljeni zadatak), dok su izgradnja osnove i izradba troreske1 nesavreni,
jer je svaka samo dio. Oni se dakle razlikuju po vrsti, i ni u jednom se asu ne moe uhvatiti
posebice savreno kretanje, nego ako ga uop3
e ima ono je u cjelini vremena. Slino je i s
hodanjem i ostalim. Jer ako je svako kretanje pomicanje s jednog mjesta na drugo, onda i u 30
tome postoje razlike po vrsti, kao letenje, hodanje, skakanje i slino; i ne samo tako, nego i u
samome hodanju (jer ni 'otkud' ni 'kamo' nije isto na cijelom trkalitu i na jednom dijelu, niti je
u jednome dijelu kao to je u drugom; niti je isto prelaziti ovu crtu2 ili onu; jer trka ne prelazi
samo dotinu crtu, nego onu na nekom mjestu; a ova je opet na mjestu to je razliito od 1174 b
one druge). Mi smo pomnjivo o kretanju raspravljali drugdje.3 ini se, meutim, da kretanje nije savreno u svakom vremenu, nego je vie kretanja nesavreno i razlikuju se po vrsti, budui
da 'otkud' i 'kamo' tvore svojstveni oblik.
4
Nasuprot tome, u bilo kojem vremenu svojstvo' 5 je uitka da je savren.
1
2
. j_

Rije je o triglifu, dijelu friza.


Trkalite (stadion) obino je bilo
podijeljeno na

6 dijelova (od po 100 gr. stopa), a staze su bile oznaene stupiima. Spomenute crte su dijelile
stazu, osobito prva na poetku i posljednja na kraju staze (prema H. T.).
3
Aristotel, Fizika (VIVIII).
4
Izvorno ?? eldog (oblik) ili pak: specifina razlika, specifina kakvoa, svojstvo (o. p.).
Jasno je, dakle, da su uitak i kretanje razliiti, te da je uitak jedna od cjelina i savrenosti. A
isto se moe izvesti i iz toga to kretanje nije mogue osim u vremenu, dok je uivanje mogue,
jer je ono neto cijelo u svakom asu sada-njosti.1
Prema tim rijeima je bjelodano kako nije prikladno rei da je uitak kretanje ili postajanje. 10
To se ne moe rei o svim stvarima, nego samo onima to su razdijeljene i nisu cjeline. Jer postajanje nije ni gledanje2, ni toka', ni jedinica4; ni jedno od tih nije ni kretanje ni postajanje.
Stoga to nije ni uitak, jer je nekakva cjelina.
5
Budui je svako sjetilo djelatno u odnosu na 4 osjetno, i djeluje savreno kad je u
dobrom sta- 15 nju i usmjereno prema najljepoj od stvari pri-padnih sjetilnosti (jer se ini da
je takvo to najvie savrena djelatnost; pri emu nema nikakve razlike kae li se da djeluje
samo sjetilo ili pak
dio u kojemu se ono nalazi), u svakom je pojedinom najbolja djelatnost kad je sjetilo u
najboljem stanju usmjereno prema najboljoj od osjetnina. Takva bi djelatnost bila najsavrenija
i najugodnija; jer postoji uitak prema svakom 20 sjetilu, kao i prema razumijeu i misaonom
promatranju, i djelatnost je najugodnija kad je naj-savrenija, a najsavrenija je kad je sjetilo u
dobrom stanju i usmjereno prema najizvrsnijoj od
6
osjetnina. Tako uitak usavruje djelatnost. Ali je ne usavruje na isti nain kao to je
usavr-uju osjetno i osjetilnost onda kad su izvrsni; 25
upravo kao to ni zdravlje i lijenik nisu jednako uzroci1 ozdravljenja.
7
Bjelodano je da svako od sjetila ima svoj uitak (jer kaemo kako su i vievine i
slunine ugodne); isto je tako bjelodano da je uitak najvii kad je sjetilnost najsnanija i djeluje
prema onome to je najbolje; i kad su takvi i osjetno2 30 i osjetilo3, uvijek e biti uitka, dok je
prisutno
8
i ono to ga tvori i ono to ga prima. Ali uitak ne usavruje djelatnost kao to to ini
ve prisutno svojstvo4, nego kao nekakvo pridolo savrenstvo, kao ivotni cvat onima koji su
mladi. Dakle, sve dotle dok ono miljeno ili osjetno, i ono to prosuuje ili misaono posmatra,
bivaju kako treba, bit e i uitka u djelatnosti; naime:
ako su i trpna i tvorna strana iste i u istom 1175 a
uzajamnom odnoaju, onda po naravi proizlazi
isto.
Kako to onda da nitko ne uiva neprestance? Ili se moda ovjek umori? Jer ni jedna ljudska
sposobnost ne moe neprekidno trajati; pa stoga A ni uitak nije takav, jer on slijedi samu
djelatnost. U nekim se stvarima uiva dok su nove, ali poslije vie ne, zbog istog razloga. Jer
um je prvo pobuen i snano djeluje na stvar, upravo kao to se ljudi napeto usredotouju pri
gledanju, ali nakon toga pozornost vie nije takva, djelatnost slabi, pa zbog toga opada i uitak.
Moglo bi se smatrati da svi ude za uitkom, 10 budui da svi ljudi ude za ivljenjem.
ivljenje
je nekakva djelatnost, i svaki pojedinac usmje1
Izvorno i vvv, oznauje toku koja odvaja prolost i budunost. Ono to nije u jednom
asu, a jest u slijedeem mora biti cjelina bez razluivih dijelo va; samo cjelina sastavljena od
dijelova postaje procesom, 'malo po malo' (prema H. T.).

2
To jest: in gledanja.
3
Geometrijska toka.
4
Aritmetika jedinica.
1
Zdravlje je tu svrni uzrok, a lijenik tvorni uzrok (prema H. T.).
2
Ili 'objekt'. ' Ili 'organ'.
4 Izvorno *i I^IZ (stanje) zapravo je potpuno razvijena sposobnost ili svojstvo (za razliku od
mono-sti dvvapig, Hi puke mogunosti), na primjer vida, te je bitan imbenik u njegovu
ostvarenju, dok je uitak kao izvanjski dodatak (prema H. T.).
ruje svoju djelatnost prema onim stvarima i s pomou onih koje najvie ljubi, kao to se glazbenik uz pomo sluha bavi napjevima, a ljubitelj znanja uz pomo svojeg razuma misaonim
zasadama, te isto tako i svaki od ostalih. Uitak usavruje djelatnost, pa tako i ivljenje, za ko15 jim svi tee. Stoga je razborito to se tei za uitkom, jer on svakomu usavruje ivljenje,
koje je 11 i dostojno izbora. A izabiremo li ivljenje poradi 5 uitka ili pak uitak poradi
ivljenja, takvo pitanje nek je za sad po strani; ini se, naime, da su te stvari tijesno spojene, i
ne mogu se razdvajati, jer uitka ne biva bez djelatnosti, i ui- 20 tak usavrava svaku
djelatnost.
V. Otuda se smatra da se uici razlikuju po vrsti; mislimo, naime, kako se stvari razliite po
vrsti usavravaju stvarima koje su razliite po vrsti (jer ini se da je tako i s naravninama i s
umjetninama, kao sa ivotinjama i drveem, te sa slikom, kipom, kuom ili s kakvim
pokustvom). 25 Pa se slino i djelatnosti razliite po vrsti usavr-2 avaju onima to su razliite
po vrsti. A djelatnosti uma razlikuju se od djelatnosti sjetila po vrsti, te jedne od drugih, pa
stoga i uici koji ih usavravaju.
To se moe vidjeti i po povezanosti svakog pojedinog uitka i djelatnosti koju usavruje. Jer 30
djelatnost uzmnaa uitak koji joj je svojstven. Naime, oni koji djeluju s uitkom bolje
prosuuju i tonije postupaju u pojedinim stvarima, kao to oni koji uivaju u zemljomjerstvu
postaju vini zemljomjernici1, i bolje uviaju pojedine zasade, a slino je i s ljubiteljima glazbe
ili gradnje i svega slinog; svi oni pridodaju vlastitom 35 djelu uivajui u njemu. Tako uici
uzmnaaju djelatnosti, a one stvari koje uzmnaaju togod te su mu i svojstvene; stvarima koje
su razliite po vrsti i svojstvenosti su razliite po vrsti.
Rije je, naravno, o 'geometriji' i 'geometricima' antikom, a ne modernom smislu (o. p.).
3
A to se moe jo jasnije vidjeti iz toga to 1175 b jedne djelatnosti smetaju uici koji
su od drugih djelatnosti. Tako ljubitelji svirale ne uzmau sudjelovati u raspravi ako zauju
svirku svirale,
jer vie uivaju u umjetnosti svirale negoli u prisutnoj djelatnosti; i stoga uitak u umjetnosti
5
4
svirale kvari djelatnost dotine rasprave. A slino se dogaa i u ostalim sluajevima gdje
su istodobno dvije djelatnosti. Ona djelatnost koja je ugodnija suzbija drugu, tim vie to se vie
razlikuju prema uitku, tako te druga posve prestaje. I stoga, ako silno uivamo u bilo emu, ne
10 moemo zapravo initi nita drugo; i ako nam
se neto slabo svia, prelazimo na togod drugo, kao to u kazalitu oni koji grickaju slastice
naj-

5
vie to ine kad su glumci loi. A budui svojstven uitak izotruje djelatnosti te ih
produuje
i poboljava, dok ih inovrsni uici upropauju, 15 bjelodano je kako se uveliko razlikuju. Jer
ino-vrsni uici djeluju gotovo kao svojstveni (vlastiti) bolovi, budui da svojstveni bolovi
unitavaju djelatnosti, kao ako je komu pisanje ili raunanje neugodno ili muno; i tako jedan
ne pie ili drugi ne rauna, jer mu je ta djelatnost muna. Tako na djelatnost imaju oprean
uinak 20 svojstveni uici i bolovi. A svojstveni su oni to pripadaju djelatnosti prema njoj
samoj. Meutim, inovrsni uici, kako je reeno, ine neto to je veoma nalik na bol, jer
unitavaju, iako ne u istoj mjeri.
6
Budui se djelatnosti razlikuju valjalou i ne-valjalou, i jedne valja izabrati a druge
treba 25 izbjegavati, dok su neke neodreene, isto je i
s uicima; jer prema svakoj djelatnosti postoji svojstven uitak. Uitak svojstven estitoj djelatnosti i sam je valjan; onaj to je svojstven nevaljaloj djelatnosti i sam je opak. Jer se i elje za
lijepim stvarima pohvaljuju, a one za sramotnim pokuuju. A djelatnostima su svojstveniji 30
uici koji su u njima od samih poriva, jer ti su razlueni od djelatnosti i po vremenu i po naravi,
dok su uici sasvim blizu djelatnostima, i toliko su nerazluivi da se moe raspravljati nisu li
15 NIKOMAHOVA ETIKA
225
7
djelatnost i uitak jedno te isto. Meutim, ne smije se uitak smatrati ni promiljanjem
ni sjedinim opaanjem (jer bi bilo nesmisleno); ali zbog toga to se ne mogu razdvojiti,
nekima se 35 ine kao isto.
Dakle, kao to su razliite djelatnosti, tako su i uici. Vid nadmauje opip u istoi, a sluh i
1176 a miris okus. A slino i uici uma nadmauju sjetilne uitke, dok se i jedni i drugi
razlikuju meusobno.
8
I ini se da svaka ivotinja ima i svojstven uitak, kao i svojstvenu ulogu, naime: uitak
prema dotinoj djelatnosti. To e se jasno pokazati, 5 razmotre li se pojedine ivotinje; jer
uitak je razliit konju ili psu ili ovjeku, te kao to He-raklit1 kae magarac bi radije izabrao
pljevu negoli zlato, jer magarcima krmivo prua vei uitak negoli zlato. Dakle, stvorovi
razliiti po vrsti imaju i uitke razliite po vrsti, a bilo bi razlono da u onih iste vrste i uici
budu nerazlini. Ali, barem meu ljudima oni su razlini, i to ne
9
malo. Jer iste stvari jednima gode, a druge vrije- 10
daju, i one to su nekima bolne i mrske drugima su ugodne i mile. Isto vrijedi i za slatke stvari;
one nisu istog okusa onomu u ognjici i onomu tko je zdrav; niti je opet togod jednako toplo
nemoniku i onome krepka tjelesnog ustroja. A slino je tako i u drugim sluajevima.
10
I u svim tim sluajevima smatra se da jest 15
ono kako se ini estitu ovjeku. Ako se tako
prikladno kae, kao to se ini da jest, i ako je
krepost mjerilo svega ili dobar ovjek kao takav,
onda bi i uici bili oni koji su njemu takvi i ugodne one stvari u kojima on uiva. Ako su pak
stvari to su njemu neugodne komu drugomu
ugodne, nije nikakvo udo, jer su ljudi skloni 20
mnogim pokvarenostima i izopaenostima, a te
stvari zapravo i nisu ugodne, nego samo takvima

11
i onima koji su tako raspoloeni. Dakle, to se
tie uitaka koji su prema uobiajenom mnijenju sramotni, jasno je kako ne treba ni kazati da su
to uici, osim onima koji su izopaeni; ali od onih uitaka to se smatraju estitim: koji ili
kakav treba nazvati ljudskim uitkom? Ili je to 25 bjelodano iz samih djelatnosti? Jer njih prate
uici. Stoga, postojala jedna ili vie djelatnosti u savrena i sretna mua, oni uici koji te usavravaju morali bi se poglavito proglasiti ljudskim uicima, a ostali samo drugotno i tek neznatno,
kao i djelatnosti.
VI.
Poto smo, dakle, raspravili o krepostima, pri- 6 jateljstvima i uicima, preostaje
izloiti u ocrtu i o blaenstvu, budui da ga smatramo svrhom ljudskih postupaka. Ponovi li se
ranije reeno, samo e izlaganje biti saetije.
Rekli smo1, da blaenstvo nije svojstvo, inae bi moglo pripadati i onomu tko spava cijelog
ivota, ivei ivotom raslina, kao i onomu tko je u najveim nevoljama. Ako pak to ne zadovo35 ljava, nego radije treba postaviti blaenstvo u 1176 kakvu djelatnost, kako je prije kazano2; i
ako su od djelatnosti jedne nune i valja ih birati radi ega drugog, dok druge valja izabrati
zbog njih samih, bjelodano je da se blaenstvo mora uvrstiti meu one djelatnosti koje treba
birati poradi njih samih, a ne meu one to su radi ega drugog. Jer blaenstvu ne treba nita,
nego je 5 3 ono samodostatno. Djelatnosti koje treba izabrati poradi njih samih one su od kojih
se ne trai nita osim same djelatnosti. A smatra se da su takvi ini koji su u skladu s krepou;
jer initi stvari koje su lijepe i estite ono je to treba izabrati samo po sebi.
Ali se smatra da tu pripadaju i ugodne zabave, 10 jer se one ne izabiru radi ega drugog, dok
one zapravo vie kode nego to koriste, budui da

b
Fr. B 5 (Diels-Krantz).
1098 1098 b 31; a 5.

1095 b 31.
15*
227
zbog njih ljudi zaputaju i vlastita tijela i imutak. Nu veina onih koje dre za blaene pribjegavaju takvim razonodama; stoga su kod monika u asti ljudi dosjetljivi u takvim razbibrigama. Kako pruaju ono to se tu trai, postaju ugodni svojim pokroviteljima, te kao takvi i po15 trebni. Smatra se tako da te razonode pridonose blaenstvu zbog toga to im moni velikai
po4
sveuju svoju dokolicu. Pa ipak, takvi vjerojatno
nisu nikakav dokaz. Jer ne ovise od monike vlasti ni krepost ni um, od kojih potjeu estite
djelatnosti; pa ako takvi, i ne okusivi nikad ni ista ni plemenita uitka, pribjegavaju tjelesnim
20 nasladama, zbog toga ne treba misliti da su takve dostojnije izbora. I djeca misle kako su one
stvari koje ona najvie cijene i najbolje. Stoga je razlono, da kao to se djeci i muevima
razliite stvari ine vrijedne, tako bi trebalo biti i neva5
ljalim i valjanim ljudima. Zbog toga, kao to je esto reeno, stvari koje su vrijedne i
ugodne estitu ovjeku zaista su takve. Ali svakomu je 25 pojedincu najvrednija izbora ona
djelatnost koja
je prema svojstvenoj sposobnosti, te onomu tko
6
je estit ona to je prema kreposti. Prema tome, blaenstvo nije u zabavi. Jer bilo bi
besmisleno da nam svrha bude zabava; i da smo se trudili i zlopatili cijelog ivota samo poradi
razonode.
Mi naime, takorei, biramo sve poradi ega dru- 30
gog, osim blaenstva, jer nam je ono svrha. A
revno se baviti i muiti samo radi zabave ini se
suludim i odve djetinjastim, ali se isto tako ini
ispravna ona Anaharsidova1 izreka Treba se
igrati da bismo se ozbiljno bavili, jer se ini
kako je zabava stanovit odmor; i kako se ljudi ne 35
mogu neprestance truditi, treba im i odmora, te
stoga odmor nije svrha, jer biva poradi djelat- 1177 a
nosti. A ini se da je blaen ivot onaj koji je u
skladu s krepou; i takav ukljuuje ozbiljnost,
7
a ne sastoji se od zabave. Kaemo, uz to, da su ozbiljne stvari bolje od onih to su samo
smijene
1 Anaharsid (Anaharsis), skitski mudrac iz VI st; boravio u Heladi; pripisivane su mu mnoge
mudre izreke.
i zabavne, a djelatnost ovjeka -- ili njegova djela uvijek je to ozbiljnija to je bolja. Pa je 5
8 stoga djelatnost boljeg dijela valjanija i time vie pridonosi blaenstvu: Tjelesnim uicima
moe se odavati bilo tko, pa i rob nita, manje od onoga tko je najbolji, ali nitko robu ne pridaje
blaenstvo, ako mu ne podjeljuje vlastiti ivot.1 Zbog toga blaenstvo i nije u takvim razonodama, nego u djelatnostima prema kreposti, kao 10 to je ve prije reeno.
VII. Ako je blaenstvo djelatnost u skladu s kre- 7 pou, razlono je da bude ona u skladu s
najviom krepou, a to e biti ona najboljeg dijela nas samih. Pa bio to um ili pak bilo to
drugo, koje se ini da prema naravi vlada i upravlja na- 15 ma te ima spoznaju o lijepim i

boanskim stvarima i bilo da je i to samo togod boansko bilo opet da je najboanskiji dio u
nama , njegova djelatnost prema svojstvenoj kreposti bit e savreno blaenstvo. A ve je
reeno2 da je to misaono promatranje.
2
To bi bilo u skladu i s onim to je prije reeno i s istinom. Jer takva je djelatnost i
najvia (budui da je i um ono najvie u nama, a takve su 20 i spoznatnine kojima se um bavi),
a i najnepre-kidnija. Naime, moemo neprekidno misliti (ili misaono promatrati) vie nego li
initi bilo to
3
drugo. I mnijemo kako blaenstvu treba primijeati uitak. A od svih djelatnosti to su
prema kreposti priznano je najugodnija ona to je u skladu s mudrou. I doista ljubav prema
mudro- 25
1
A upravo to nije sluaj, jer kako Aristotel kae u drugom djelu (Politika, III, 9, 1280 a
32): Robovi i ostale ivotinje nisu lanovi drave, zbog toga to ne sudjeluju u blaenstvu niti
u ivljenju prema izboru (Dosl. prijevod).
2
To nije reeno izravno, nego je (VI knjiga, V, 3, XIII, 8) izneseno da je mudrost, krepost
najvieg dijela uma, ujedno i najvia od svih kreposti (prema H, R.).
sti (ili filozofija) posjeduje udesne uitke i po istoi i po postojanosti, te je posve razlono to
oni koji ve znaju ugodnije provode svoje vri4
jeme od onih to tek tragaju za znanjem. A i ono to se naziva samodostatnost najvie
pripada misaonoj djelatnosti. Naime, stvari koje su nune za ivot trebaju i mudru i pravednu
ovjeku, kao
i ostalima; ali, primjereno opskrbljen tima, pra- 30 vedan ovjek treba i one (ljude) prema
kojima e pravedno postupati i s kojima e biti, a isto tako i umjeren i hrabar i svaki pojedini od
ostalih, doim mudar ovjek moe razmiljati i sam sa sobom, i to je mudriji to vie. On to
nedvojbeno ini bolje ako ima suradnike, ali je unato tome
5
najsamodostatniji od svih. Uz to bi misaono pro- 1177 b matranje bila jedina
djelatnost koju vole poradi
nje same, jer od nje se ne dobiva nita drugo osim istog miljenja, dok od inidbenih djelatnosti poluujemo togod vie ili manje od same djelatnosti.
6
Takoer se ini da je blaenstvo u dokolici; naime: liavamo se dokolice kako bismo
stekli dokolicu kao to i rat vodimo da bismo imali mir. 5 Provedba inidbenih kreposti odvija
se u dravnim i ratnim poslovima; ali djelatnosti tih zanimanja ini se da su bez dokolice to u
cijelosti vrijedi za ratnike djelatnosti (jer nitko ne izabire ratovati da bi ratovao, niti radi toga
pripravlja rat; i smatrao bi se posvemanjim krvnikom 10 onaj tko bi od prijatelja nainio
neprijatelje, kako
bi bilo bojeva i pokolja). A i dravnika je djelatnost bez dokolice, jer uza same dravne poslove tei za poloajima moi, te za astima, ili za blaenstvom samome sebi ili sugraanima, za
blaenstvom to se razlikuje od dravnikog umijea, i koje bjelodano i istraujemo kao neto
raz- 15 liito.
nou, jer se sastoji od misaonog promatranja, i ne tei ni za kakvom drugom svrhom osim se20 be same, i posjeduje sebi svojstven uitak (koji uzmnaa samu djelatnost); te ako se s njom
slau samodostatnost, dokolica i neumornost mogua ovjeku zajedno s ostalim znaajkama
to se pridaju veoma sretnu ovjeku , onda bi upravo ta djelatnost predstavljala ovjeku
savreno blaenstvo uz potpun ivotni vijek, jer u bla- 25 enstvu nema nita nepotpuno.
8
Nu takav bi ivot bio izvrsniji od same ovjekove naravi; jer on nee tako ivjeti
ukoliko je ovjek, nego ukoliko je u njemu prisutno togod boansko, i koliko to nadmauje

nau sloevinu1 toliko i njegova djelatnost onu prema drugoj kreposti. I ako je um neto
boansko u usporedbi 30 s ovjekom, onda je i ivot u skladu s njim boanski u usporedbi s
ovjekovim ivotom. Stoga
se ne treba povoditi za onima koji nagovaraju da kao ljudi moramo misliti o ljudskim stvarima i
kao smrtnici o smrtnima2, nego koliko god je to mogue moramo se obesmrtiti i sve uiniti kako bismo ivjeli u skladu s onim to je najizvrsnije u nama. Pa iako je to olinom maleH78 a no, ono svojom moi i asnou uvelike nadraa9
uje sve ostalo. Isto tako to bi bilo i svaki pojedinac, jer je ono poglavito i bolje u
njemu. I bilo bi besmisleno ako bi ovjek izabrao ne vlastiti ivot, nego onaj koga drugoga. Pa
tako ono to je prije reeno3 pristajat e i sada: ono to je emu 5 svojstveno to je po naravi
svakomu i najbolje i najugodnije. A ovjeku je takav ivot u skladu s umom, jer um je najvie
sam ovjek. Zbog toga
je takav ivot i najblaeniji.
7 Ako se meu inidbama to su u skladu s krepostima dravnitvo i ratnitvo istiu i ljepotom i
veliinom, ali su bez dokolice, i tee nekoj drugoj svrsi a nisu vrijedni izbora sami po sebi, dok
se smatra da se djelatnost uma odlikuje ozbiljIzvorno auv&erov (compositum), oznauje sloevi-nu nae due i tijela, ali ovdje moda znai i
sloenu duu (prema H. T.).
2
Pindar (Isth. V. 20); Sofoklo (Tereus, fr. 531); Antifan (fr. 289). Naime, te se izreke
sreu u vie autora.
3
1169 b 33, 1176 b 26.
VIII. Meutim, drugotno je blaen ivot u skladu 8 s drukijom krepou; jer djelatnosti u
skladu s njom tek su ljudske1. Pravedne i hrabre postupke, te ostale stvari koje su prema
krepostima, inimo uzajamno jedni drugima po ugovorima, uslugama i svakovrsnim
djelatnostima i u svojim uvstvima, pazei pomno na ono to je pristojno u odnosu prema
svakome; a sve su to bjelodano
ljudske stvari. Neke od njih ini se potjeu ak od samog tijela, i krepost znaaja u mnogome je
15
spojena s uvstvima. A i razboritost je spojena s krepou znaaja, kao i ova s razboritou, jer
poela razboritosti daju udoredne kreposti, dok ono to je ispravno u udoreu postavlja
razboritost. I budui su te stvari povezane s uvstvima, pripadale bi sloevini bia. A kreposti
sloe- 20 vine zapravo su ljudske. Stoga su isti takvi i ivot prema dotinim krepostima i samo
blaenstvo, doim je ono koje pripada umu izdvojeno.
(Nu nek je o tome toliko. Podrobnija rasprava premaila bi svrhu sadanjeg istraivanja.2) ini
se, uz to, da tomu treba manje i izvanjskih potreptina ili barem manje negoli udorednoj kreposti. to se tie samih nunosti, nek je obojem 25 potreba, u jednakoj mjeri, iako se dravnik
vie trsi oko tijela i slinoga, jer u tome bi se malo razlikovali, ali e se uvelike razlikovati to
se tie djelatnosti. Dareljivu e ovjeku trebati novaca da ini plemenita djela, kao i
pravednom poradi uzvrata (jer puke nakane se ne vide, budui da 30 i oni koji nisu pravedni
hine kako kane postupiti pravedno), hrabromu opet moi, da bi poluio ita u skladu s krepou,
a umjerenomu pri-gode3 za krepost. Jer kako bi se inae uzmogao pokazati bilo dotinik bilo
tko drugi od takvih?
1

Nasuprot ve spomenutoj misaonoj djelatnosti, koja je boanska.

2
O naravi uma ili razuma raspravlja se u Aristotelovu djelu O dui (De crnima, III, III
IV).
3
Izvorno e^ovaia, to je inae mo, sloboda, doputenje ili gizda, dok je ovdje posrijedi
neto posebni-je znaenje: mogue prigode da se umjeren uzmogne oduprijeti neumjerenosti (o.
p.).
A raspravlja se i o tome da li je za krepost po-glavitiji izbor (nakana) ili djelatnosti, kako kre35 post sadri oboje. Naime, jasno je da bi njezino 1178 b savrenstvo bilo u obojem, jer za
same postupke trebaju mnoge stvari, i to su oni vei i ljepi
to ih treba vie; doim onomu koji misaono promatra ne treba za njegovu djelatnost ni jedna od
tih stvari, nego su one takorei i smetnja misaonom promatranju; ali ukoliko je on ovjek i ivi
5 u zajednici s mnogima, izabire initi djela u skladu s krepou, i zbog toga e mu trebati takva
izvanjska dobra, da bi mogao ovjekovati.
7
A da je savreno blaenstvo misaono promatranje, koje je stanovita djelatnost, moe se
vidjeti i iz slijedeeg. Pretpostavljamo naime da su bogovi najsretniji i najblaeniji. A koje im
djelatnosti treba pridati? Da li moda one pravedne? 10 Nee li se oni initi smijenima budu li
ugovarali, vraali novane pologe i tome slino? Ili moda smione pothvate, da podnose
strahote i izlau se pogiblima zbog toga to je to lijepo? Ili pak ine dareljivosti? A komu e
darivati? Jer
bit e besmisleno budu li imali novce ili togod takvo. I kakvi bi bili njihovi umjereni postupci?
15 Nije li takva hvala prostaka, budui da oni nemaju nevaljalih elja? Stoga, pregledamo li
cijeli taj niz, pokazalo bi se kako su sve te djelatnosti odve neznatne i nedostojne bogova. Pa
ipak, svi pretpostavljaju da bozi ive, te zbog toga i dje luju; naime, ne snivaju poput
Endimiona.1 A oduzme li se ivom biu imba, te zatim tvorba, 20 to mu drugo ostaje osim
misaonog promatranja? Stoga bi djelatnost Boga, koja se odlikuje najviom sreom, morala biti
misaono promatraka. Dakle, i od ljudskih djelatnosti ona koja je toj najblia mora biti
najblaenija.
8
A znak je toga i to to ostale ivotinje ne sudjeluju u blaenstvu, budui savreno liene
takve
1 Prema helenskom mitu, u Endimiona bijae zaljubljena boica Mieseca (Artemida ili Dijana),
te mu je podarila besmrtnost, ali da ostane u vjenom snu.
djelatnosti. Jer bozima je cijeli ivot posvema sre- 25 tan, a ljudima ukoliko je u njima prisutna
kakva nalika te djelatnosti, dok od ostalih ivih bia vie ni jedno ne biva blaeno, budui da ni
jedno ne sudjeluje u misaonom promatranju. Dakle, dokle se protee promatranje dotle i
blaenstvo, i u kojih je vie prisutno takvo promatranje vie je i blaenosti, i to ne prema
pripatku, nego zbog sa- 30 mog promatranja, jer ono je samo po sebi vrijednost. Tako bi
blaenstvo bilo stanovito pro-matranje.1
9
Nu budui je svaki od nas i ovjek, trebat e 9 mu i izvanjske sretnosti, jer naa narav
nije samodostatna za misaono promatranje, nego je po- 35 trebno i da nam je tijelo zdravo, te
da ima hrane i ostale podvorbe. Pa ipak ne smije se misliti 1179 a kako onomu tko e biti
blaen trebaju mnoge i velike stvari, zbog toga to se ne moe biti veoma sretan bez izvanjskih
dobara; jer ni samodostat-nost ni inidba ne sastoje se u suviku, pa je
lijepa djela mogue initi i onomu tko ne vlada kopnom i morem; dapae, i u umjerenim uvjeti5 ma ovjek moe djelovati prema kreposti (to se, naime, moe bjelodano vidjeti; jer ini se

kako sukromnici nita manje od odlinika ne ine estita djela, nego dapae i vie). I dostatno
je imati i toliko, jer onomu tko djeluje u skladu s krepou ivot e biti blaen. I moda je Solon2 prikladno prikazao blaene ljude kao one to su
10 umjereno opskrbljeni izvanjskim potreptinama, ipak (kako je on mislio) poinili
najljepa djela, ivjevi umjereno; jer moe ovjek i uz umjeren
' Izvorno ????/? jedna od temeljnih vieznanica grkog jezika, koja izvorno znai misaono
promatranje, te otuda i lat. contemplatio (razmiljanje), te istraivanje, znanstveno spoznavanje,
'znanstveni zorovi' ili 'isto miljenje'. Bjelodano je da dotini na-zivak obuhvaa i promatranje
i znanstveno spoznavanje, to je sadrano i u rijei razmiljanje ili miljenje, koja je oznaka
sloene misaone djelatnosti kakva i jest posrijedi (o. p.).
2 Herodot (I, 3032).
imutak initi ono to treba uiniti. ini se da ni Anaksagora nije zamislio blaena ovjeka kao
bogataa ili velikaa, rekavi1 kako se ne bi zaudio ako bi se takav uinio svima neobian; jer
ti prosuuju po vanjtini, budui je to i jedino 15
12
to zamjeuju. I tako ini se da se mnijenja
mudraca slau s naim dokazima. Nu iako ona
sadravaju stanovito osvjedoenje, u inidbenim
stvarima istina se prosuuje po djelima i samome ivotu; jer u tima je ono poglavito. Valja sto- 20
ga razvidjeti ono to je ve reeno, te to omjeriti s djelima i ivotom, pa ako je u skladu s dotinim djelima, mora se prihvatiti, ako je pak u
sukobu, mora se pretpostaviti da je puko mnijenje.
13
Dakle, onaj tko djeluje u skladu s umom, te ga
njeguje, ini se i da je u najboljem stanju uma
i da je bozima najmiliji. Jer ako bozi vode ikakvu brigu o ljudskim stvarima, kao to se misli 25
da ine, onda bi bilo razlono i da oni uivaju
u onome to je najbolje i njima najsrodnije (a to bi bio um) te ljudima koji to najvie ljube i
aste da za uzvrat dobro ine, kao onima to se trse oko stvari koje su i bozima mile postupajui
ispravno i lijepo. A bjelodano je kako sve to najvie pripada mudracu. On je stoga bozima naj30 miliji. A takav je vjerojatno i najblaeniji. Te bi i po tome mudrac bio onaj itko je najvie
blaen.
IX. Ako se dostatno u ocrtu reklo i o tim stvarima i o krepostima te o prijateljstvima i uitku,
treba li misliti kako smo na kraju svoje nakane? IM pak, kako je reeno2, gdje je posrijedi
inidba tu nije svrha promatrati i spoznati svaku pojedino5
st, nego prije uiniti dotine stvari? Jer to se tie same kreposti nije dosta znati, nego valja
pokuati stei je i upotrijebiti, ili nastojati bilo
kako drukije da postanemo dobri. Ako bi dakle sami govori (ili dokazi) dostajali da uine IjuDiels, Vorsokratiker, 46 A 30. 2 Ili: Kako se kae.
de estitima, onda bi oni s pravom (kao to kaza Teognid1 zasluili' i mnoge d goleme nagrade',
i njima bi se trebalo opskrbiti. Ali, iako se pokazuje kako oni imaju snage pobuditi i potaknuti

mlade plemenita nagnua, te postii da znaaj roenjem plemenit i istinski ljubitelj onoga to
je lijepo prione uz krepost, oni ne uzmau 4 pobuditi mnotvo na ljepotu i dobrotu2. Jer ono po
svojoj naravi ne slua stidljivosti, nego se pokorava samo strahu; i ne odstupa od nevaljalti-na
zbog onoga to je sramotno, ve zbog straha od kazne. ivei po uvstvu, ono se odaje vlastitim
nasladama i traga za sredstvom kojim e ih stei, dok izbjegava oprene bolove, te nema ni
predodbe o lijepome i onome to je istinski ugodno, jer nisu toga nikad ni okusili. I koji bi to
dokaz takve preobratio? Jer nije mjgue nikako, ili nije lako, dokazom izmijeniti ono to je
odavno ukorijenjeno u znaajeve. I moda se treba zadovoljili, ak kad su prisutne i sve one
stvari s pomou kojih ini se postajemo estiti, ako i djelimice steknemo krepost.
6
Jedni misle kako postajemo dobri po naravi, drugi po navadi, a trei po pouci. Ono to
je od naravi bjelodano nije u naoj vlasti, nego je zbog nekakvih boanskih uzroka nazono u
onima to su istinski sretnici; doim dokaz i pouka nemaju snage u svih ljudi, nego duu
sluatelja treba navadom prethodno obraditi za prikladan uitak i prikladnu mrnju, poput
zemlje to e hraniti sje7
me. Jer onaj tko ivi prema uvstvu nee sluati dokaza koji ga odvraa, niti e ga
shvatiti. I kako onda nagovoriti onoga tko je u takvom stanju? A openito, ini se, uvstvo ne
poputa pred dokazom, nego pred silom. Stoga treba ve prije postojati znaaj nekako svojstven
kreposti, koji ljubi ono to je lijepo i mrzi ono to je sramotno.
Ali je teko ve od mladosti stei ispravan odgoj prema kreposti, ako se ne odrasta i pod takvim
zakonima. Jer ivjeti umjereno i u vrstoj stezi veini nije ugodno, a osobito mladima. Stoga
zakonima treba odrediti i odgoj i zanimanja, 35 9 jer postavi navikom nee im biti bolni. Nu
vjero- 1180 a jatno i nije dostatno da ljudi samo dok su mladi primaju odgoj i ispravnu
naobrazbu, nego i kad postanu muevi, trebaju se oko tih stvari trsiti i navikavati se na njih; pa
bi nam zbog toga trebali zakoni, openito cijelog ivota. Jer veina se vie pokorava nunosti
negoli dokazu, i prije
10
kazni negoli onome to je lijepo. Zbog toga neki 5
mniju kako zakonodavci trebaju poticati na krepost i pobuivati na ono to je lijepo, kako bi posluali oni koji su ve dolino uznapredovali u navikama, dok neposlune te manjkave treba podvrgnuti ukorima i kaznama, a one neizljeive treba
u cijelosti prognati. (Oni naime misle) kako e io estit ovjek, ivei poradi onoga to je lijepo,
posluati dokaz (ili razlog), doim nevaljalac koji eli nasladu obuzdava se bolom poput
uja-rmljena ivineta. Stoga i vele kako ti bolovi trebaju biti oni to su najopreniji nasladama
koje dotini ci ljube.
11
Dakle, ako kao to je reeno1 onoga koji
e bili dobar treba lijepo odgajati i navikavati,
te taj zatim mora ivjeti u estitim zanimanji- 15 ma i ne initi nikakvih nevaljaltina bilo
hotimice bilo nehotice, to e se poluiti ako se ivi u skladu s kakvim umom i ispravnim
poretkom, ko12
ji ima mo. Meutim, oinska zapovijed nema te
sile ni prisile, kao ni uope nalog jednog mua,
ukoliko nije kralj ili tkogod slian; doim zakon 20
ima mo prisile, budui je i naelo2 to potjee od
neke razboritosti i uma. I dok se mrze ljudi koji

1
Teognid (432434).
2
Izvorno xaXoxaya6i'a, glasovita Platonova sloeni-ca, koja znai i estitost, i savrenost
kao udoredni spoj ljepote i dobrote ljudskog znaaja (o. p.).
21 1179 b 31.
2 Izvorno gr. Adfog, moe ovdje znaiti i dokaz i pravilo pa i izrijek; zbog ega, npr. H.
Tredennick nije naisto to je tu posrijedi; ini mi se da je najblie znaenje, u datom kontekstu,
ipak naelo
(o. p.).
se suprotstavljaju neijim porivima, ak i kad im se ispravno opiru, sam zakon nije mrzak
nalau-i ono to je estito.
13
ini se kako je samo, ili gotovo samo', u dravi Lakedemonaca zakonodavac posvetio pozorno- 25
st odgoju i zanimanjima. U glavnini drava te su
stvari zanemarene, i svatko ivi kako ga je volja i
poput Oklopa, 'dijelei pravo i eni i djeci'.2 Naj14
shodnije bi dakle bilo da postoji zajednika i ispravna briga o tim stvarima. Nu ako ih je zajedni- 30
ca zanemarila, inilo bi se da dolikuje svakom pojedincu pomoi svojoj djeci i prijateljima do kreposti, te da ima snage za to ili bairem da -to izabire3
Prema onome to je reeno, on bi to jo najbolje uzmogao postupajui kao zakonodavac. Jer zajedniki nadzori se bjelodano provode s pomou zakona, i to estiti nadzori s pomou valjanih
zakona, i inilo bi se da nema nikakve razlike da li 35 su oni pisani ili nepisani, kao ni da li
e se 1180 b njima odgajati pojedinac ili mnotvo, kako je i u glazbi, tjelovjebi i ostalim
zanimanjima. Jer kao to u dravama zakoni i obiaji imaju snagu tako i u kuanstvima oinski
naputci i navade, pa i vie zbog sreenosti i dobroinstava; budui da 5 se tu ve po naravi
prije poinje i voljeti i slu15
sati. Uz to se zasebniki odgoji razlikuju od onih
zajednikih, kao pri postupku lijeenja; jer openito je ovjeku u ognjici na korist poinak i
post, ali nekomu moda i nije; isto tako ni a- 10
ka ne preporuuje svim svojim uenicima isti
nain borbe, inilo bi se stoga da se svaki pojedini sluaj tonije istrauje ako je briga zasebnika; jer tako svatko dobiva vie onoga to
mu je probitano.
Ali najbolje e se o pojedinosti pobrinuti i lijenik i nastavnik tjelovjebe, te svaki drugi, koji i
openito zna sto je potrebno i svima ili dotinima (jer se i kae da se znanosti bave onim to
15
16
je zajedniko1 i da su takve); to opet nita ne
prijei da se tkogod prikladno pobrine o kakvoj
pojedinosti ak i ako je bez znanja2, ukoliko je
taj pomno promotrio prema iskustvu dogaaje na
pojedincu, kao to su neki ljudi, ini se, sami sebi najbolji lijenici, iako ne bi mogli pomoi ni-

komu drugome. Pa ipak bismo se sloili oko toga 20


kako onaj tko eli postati vinik i znanstvenik u
emu mora prouavati ono to je ope3 i upoznati to to moe bolje. Jer ve je reeno kako se
time i bave znanosti.
17
Stoga moda onaj tko eli s pomou brige uiniti ljude boljima, bilo veinu bilo manjinu, mora pokuati da postane zakonodavac, ako mi doista s pomou zakona postajemo dobri. A dove- 25
sti bilo koga, ili pak odreenu osobu, u prikladno raspoloenje nije ba zadaa za sluajnika,
ve ako to itko moe, onda samo onaj tko zna, kao i u lijenikom umijeu, te u ostalim
poslovima u kojima treba panje i razboritosti.
18
Ne treba li dakle nakon toga razvidjeti otkud
i kako bi tkogod postao zakonodavac? Da li se
to, kao i u ostalim sluajevima, ui od dravnika? Jer to se i smatralo4 dijelom dravnitva. 30
Ili se ini kako to nije isto u dravnikom umijeu i ostalim znanostima i sposobnostima? Jer
u svim se ostalim pokazuje kako isti predaju dotine sposobnosti drugima i sami ih provode,
kao lijenici i slikari; ali iako sofisti izjavljuju kako 35 pouavaju u dravnitvu, ni jedan
od njih ne 1181 djeluje u tome, nego se time bave dravnici, koji
Ostali su primjeri Kreta i Kartaga (Politika, 1272 b 24).
2
Homer, Odiseja (IX, 114; dosl. prijevod).
3
Ovo inae nejasno mjesto prevedeno je dijelom prema Bywateru, dijelom prema
Thomsonu (vidi Pogovor prevoditelja); o. p.
Izvorno i xoivov to je i sveope ili univerzalno
2
To jest: koji ne posjeduje znanost.
3
Izvorno i /a&vAov, to znai i sveope, univerzalno (o. p.).
4
1141 b 24.
ini se djeluju tako vie po nekakvoj sposobnosti te iskustvu negoli po razumijeu; jer, kako se
pokazuje, oni o tome niti piu niti govore (iako bi takvo to moda bilo ljepe od sastavljanja
sudbenih govora i pukih besjeda); a niti nainie dravnike bilo od svojih sinova bilo od koga
meu svojim prijateljima to bi i bilo razlono, kad
19
bi oni to uzmogli; jer ovi svojim dravama ne bi
mogli ostaviti nita ljepe od takve sposobnosti,
niti bi od toga mogli radije izabrati to sebi samima, te niti svojim najmilijima. Uz to, ini se
kako tu poprilino pridonosi i iskustvo, jer inae 10
ljudi ne bi postajali dravnici samim bavljenjem
dravnim stvarima; stoga se ini da onima koji
tee znati o dravnikom umijeu treba i samog
iskustva.
20
Meutim oni sofisti koji izjavljuju kako poua-

vaju u tome ini se da su daleko od toga. Jer uope ne znaju ni to je dravnitvo ni ime se bavi, inae ga ne bi izjednaivali s govornitvom1 15
ili ak stavljali ispod njega, niti bi pak mislili
kako je lako postavljati zakone prikupljajui one
zakone koji su na dobru glasu, jer smatraju da
se mogu probrati oni koji su najbolji, kao da sam izbor ne trai rasudnosti i kao da ovdje
ispravna prosudba nije najkrupnija stvar, upravo kao i u glazbi. Jer iskusnici u svakom
pojedinom podruju ispravno prosuuju djela, i znaju ime i kako se ona usavravaju, te to je s
ime u skladu; 20 doim se neiskusnici moraju zadovoljiti i time ako im nije izmaknulo da li je
dotino djelo dobro ili loe nainjeno, kao kakva slika. A zakoni se ine umjetninama
dravnikog umijea. Kako 1181 b da onda prema njima2 postane tkogod zakonoda21
vac ili prosuuje koji su zakoni najbolji? Jer ini
se kako ni lijenici ne postaju samo po prirunicima. Iako neki pisci pokuavaju iznijeti ne samo zdravstvene nastojbe nego i kako pojedince
treba lijeiti i njegovati, razvrstavajui pojedina
Vidi: Izokrat (Antidosis, 80).
To jest: tek prema kakvoj zbirci zakona (o. p.).
stanja; i takve su stvari ini se korisne iskus- 5, nicima, dok su nevjeama posve nekorisne. Isto
tako, dakle, i zbornici zakona i ustava mogu biti od koristi onima koji ih umiju prouavati i
prosuivati to je prikladno ili neprikladno i koji se stavak s kojim slae; oni pak koji se
pozabave tima bez priprave1 ne bi uzmogli prikladno prosuivati, ukoliko ne samo od sebe,
iako bi u tome moda 10 postigli bolje poimanje.
22
Budui su dakle prvanji mislioci2 ostavili neistraenim ono to se tie zakonodavstva, moda
je bolje da te stvari sami promotrimo, i openito
o dravnom poretku, kako bismo koliko je mogue upotpunili znanstveno istraivanje' o ljudskim
23
stvarima. Stoga, ako su ita prema pojedinom 15
dijelu prikladno izrekli nai prethodnici, pokuajmo to razvidjeti, a zatim iz prikupljenih ustava pojedinih drava4 pokuajmo prouiti koje
stvari odravaju a koje razaraju drave, i koje su
one u odnoaju na pojedine ustave, te zbog kojih
se uzroka jednima dravama upravlja skladno a
drugima obrnuto. Poto se te stvari proue, mo- 20
Izvorno 1$>$ (stanje) i komentatorima nije jasno da li je posrijedi udoredno ili intelektualno
stanje, ali se ini da je rije o stanju strune priprave, spreme, uvjebane sposobnosti ili
uobliene umne navike (H. T.).
2
Postoji dvojba oko toga tko je napisao ovaj zavrni odlomak, koji bjelodano povezuje
Etiku i Politiku. Prema jednima Aristotel to nije mogao napisati, jer se u Politici poesto poziva

na Platona, dok iz dotinog proizlazi kao da Platon nije rekao nita vano o odgoju s pomou
zakonodavstva ili pak o vrstama dravnih poredaka. Moda je posrijedi dodatak kakvog
poznijeg pisca. Samo to pitanje jo nije razrijeeno (prema H. T.).
3
Izvorno q>iAoaoq>i'a, to ovdje znai 'ope nastojanje o umijeu ili znanju' ili
'znanstveno razlaganje, istraivanje' (o. p.).
4
Prema predaji Aristotel je napisao i zbirku od 158 razliitih dravnih ustava, od ega je
sauvano samo djelo Atenski ustav.
240
16 NIKOMAHOVA ETIKA
da emo bolje uvidjeti i koji je dravni poredak
najbolji te kako se svaki mora ustanoviti i kojim
POGOVOR PREVODITELJA
se zakonima i obiajima mora posluiti. Zaponi-mo, dakle, svoju raspravu.

Svaki prijevod (na veliku alost prevoditelja, a na poprilinu radost njihovih prosuditelja) i kad
je najbolji, ipak je samo priblian. Ne treba mnogo razlagati i raspredati zato je tako. Ali je
svakako jo najvie tako u sluaju prijenosa filozofskih djela iz jednog jezika u drugi. Tekoe
koje se pri tome javljaju teko je izbjei i kad su posrijedi suvremenici; one su, naravno, jo
vee kad se prevode djela iz drevne klasine batine; a moglo bi se rei kako su gotovo
nepremostive kad je rije o Aristotelu. Jer tu se zaista ne zna to je tee: sklop reenica i
raspored dijelova u njima ili pak nosivi struni nazivci. Njegova su djela za razliku od
Platonovih pisana vie znanstvenim negoli umjetnikim jezikom, iako je dobar dio nazivlja
koje Aristotel uvodi, ili se njime slui, umjetan ve u odnosu prema ondanjoj svakodnevnoj
porabi i rijei i izriaja i reeninog sloga. Uz to, ne samo to je u njegovu jeziku sadrana
vrhunska apstrakcija nego je Aristotelov cjelokupni corpus viestruko posredovan.
Srednjovjekovlje ga je primilo i njime se sluilo posredstvom latinskog i arapskog, a
novovjekovlje (snano oslonjeno na skola-stiku predaju) dodalo je svoje, prihvaajui ili ga
odbijajui, kroz sito i reeto modernih romanskih, germanskih i slavenskih jezika.
Prema toj cijeloj nakupnini i sloevini (posebice u jezinom i smisaonom pogledu) dananji
prevoditelji primjenjuju razliite pristupe, u skladu s naravi jezika u koji je prenose te
uvjetovani vlastitom prijevodnom predajom. Suoeni s obiljem jezinih zapreka i zamki, nemaju na izbor vei broj mogunosti. Naime, teko da im pre-ostaje vie od dva izlaza. To jest: ili
to vie sebi pribliiti dati predloak, ili mu se sam pribliiti. Dakle, temeljna se tekoa moe
razrijeiti (i najee se razrjeuje) tako
da se dotini antiki tekst posuvremeni. Mi se dodue ponaamo kao da tono znamo to to
znai, ali zapravo znamo tek ovo: takvim se nainom prijevod poesto odmie od predloenog
izvornika. Istina, takvo posuvremenjivanje moe pruiti onu lakou i glatkou ispod kojih se ne
vide mnoge hrapavosti i uzlovi tosti sloenog filozofskog izriaja, ali se pri tome moe izgubiti
i ona bitna, iskonska nakana i poruka djela.

Drugi sluaj (kad se prevoditelj trsi pribliiti svoju obradbu datome djelu) zapravo je pokuaj
to vjernijeg prijenosa iz jezika izvornika u jezik prijevoda. Samo je po sebi jasno, kako bi
uzoran prijevod bio nekakav sretan spoj i jednog i drugog: novi tekst to je isto toliko
osuvremenjen koliko je i vjeran izvorniku. Meutim, takvo je to samo vrhunska poeljnina; jer
na razini puke jezine primjene prevoditelj mora krenuti: ili vie u jednom ili vie u drugom
smjeru, osobito u sluaju ovakvog temeljnog filozofskog i uljudbenog djela kakvo je
Nikomahova etika, knjiga koja je uza svu svoju vrhunsku umnost ipak pisana
znanstvenim i apstraktnim, a ne konkretnim umjetnikim jezikom.
Naravno, i nakon takve prevoditeljske odluke ostaje polazna i okvirna priblinost prijenosa, ali
nadamo se i priblieniji smisao (pa i oblik) naprama onome to sadrava i kako uobliuje
sam izvornik. Dakle, poneto ponovljeno, ali i saetije reeno: odluili smo teiti to veoj
vjernosti, pa i doslovnosti prijenosa, trsei se da to ne bude na tetu skladnosti i glatkosti
reenice, ali pripravni i rtvovati takva cijenjena svojstva u korist temeljne misaone tonosti. A
iako potpune doslovnosti i tonosti nema nigdje, pa tako ni ovdje, prevoditelju se inilo kako e
manje pogrijeiti bude li i robovao Aristotelovu tekstu nego bude li se od njega toliko udaljivao
da iznevjeri i bjelodani smisao ovog mislilakog temeljca poradi uvjetne itkosti svojeg
prijevoda.
Meutim, unato svim tim ogradbama oko same mogunosti prijevoda Aristotelova teksta,
ostaje injenica da je on ipak prevodiv, to pokazuju uz ostale europske prijevode i
brojniji prijevodi njegovih djela u Srba i manje brojni, ali primjerni, prijevodi u Hrvata. Naime,
podosta se toga moe dostatno vjerno prenijeti iz grkoga jezika u hrvatski, jer su im zajednike
mnoge znaajke i u tvorbi rijei i u padenom sustavu, te u rasporedu jezindh jedinica. Kako je
ve ope poznato, na je jezik od samih poetaka slavenske pismenosti preuzeo mnogo toga, ili
pak uobliio i skovao, upravo prema grkom jezinom prauzoru. Stoga izmeu ostalog i
nema neke potrebe (kao to se moda mora, ili je barem takav obiaj, u engleskom i
francuskom jeziku) da se pojedini grki nazivoi preesto zamjenjuju nekolikim rijeima, a ni da
se reenice redovito preokreu i prepriavaju, ime se remeti prvotni sklad i razvodnjava
izvorni smisao.
Dakle, na razini izravne primjene, prevoditelj je nastojao zadrati Aristotelov oblik reenice,
raspored njezinih dijelova te poloaj i smislenu nosivost samih rijei ili usko strunih
natuknica. Kreui se unutar takvih zahtjeva, morao je uvesti i stanovit broj rjeih, novih ili neuobiajenijih nazivaka. Ali kako bi se ti projasnili i pribliili pri tome se navodio i izvorni
oblik (uz latinski i dotinu priblinu hrvatsku zamjenu). Tako e se, posve nuno i prirodno, kao
primjeri takva nazivlja u naem prijevodu susresti i novotvorine i arhaizmi.
Zbiljski ili samo prividni arhaizmi upotrebljavaju se uglavnom poradi toga da se ne bi krenulo
(i skrenulo) u smjeru suvremene, dananje porabe strunog filozofijskog nazivlja, ime bi se
vjerojatno promaio iskonski smisao teksta koji je ipak uoblien s njemu svojstvenim pojmovIjem, od kojega smo mi, dananjici, udaljeni preko dva tisuljea. Stoga je bilo potrebno, uz
mogui minimum arhaiziranja prijevodnog izriaja, pruiti opet barem priblinu predodbu o
vremenskom odmaknuu i o povijesnoj uvjetovanosti polaznih nazivaka. Primijenivi takva
radna naela, prevoditelj se trsio onoliko koliko je kadar i koliko moe podnijeti sam jezik, koji
ipak uvijek moe vie podnijeti (te i izraziti) negoli svi njegovi pojedini upotrebitelji, pa i
prevoditelji. Gdje je prevoditelj promaio, sam je kriv; gdje se togod posreilo, te je prijenos
uspio, nije toliko do njega koliko je do kovkosti i nosivosti samog naeg jezika.
Samo se po sebi razumije kako bi mnogo lake bilo zadrati u prijevodu opepoznate
europeizme, bilo one helenskog podrijetla (kao politika, teorija, demokracija, monarhija) bilo

one latinskog (kao akt, entitet, supstancija, esencija) i oni su na stanovit nain i zadrani ,
ali je zbog svih navedenih razloga bilo potrebno potraiti pri244
245
mjerene slavenske, hrvatske zamjene, ili jednolane ili vielane, oslanjajui se na moguu
podudarnost ili korijena ili smisla ili oblika ili ustroja ili sklopa izmeu dva ipak srodna jezika.
ivimo u doba sveope poplave tuica (od kojih su neke nedvojbeno potrebne), ali i u sluaju
onih najobinijih, kakve su na primjer akcija ili energija, postie se veoma esto vea prozirnost
i dostupnost pojmovnog sadraja kad se upotrijebi prikladna slavenska zamjena, osobito u
sluaju datog filozofskog teksta, ak i obrazovanu i upuenu ovjeku poesto se skriva, zamagljuje ili izmie izvorno znaenje u olakoj porabi tuica. Na primjer, grka rije to ??&?? koja
znai i patnja i trpnja i strast i uvstvo u latinskom je prijenosu passio, ali i affectus, jer znai
jo i svojstvo i mijena, pa Englezi stoga dotini struni nazivak prevode kao affection ili
modification, a Nijemci kao Eigenschaft, te napokon Rusi kao strast, peremena, svojstvo,
priznak, sostojanie. U takvom sluaju ne bi bilo uputno upotrijebiti olako bilo koju tuicu, nego
je primjerenije u svakom pojedinom kontekstu potruditi se oko mogue ili prihvatljive
hrvatske zamjembenice ili barem nadomjestka. Naime, internacionalizmi, osobito oni
latinizirani (kao otrcan sitni i novinarstva i svakodnevnog propovjednitva) poesto su odve
razlivena ili zamuena znaenja.
Jasno, pri takvome se prijevodu ne mogu izbjei ni neobinosti. Samo, svaka neobinost nije
jo i neprikladnost. Na primjer, glasoviti Aristotelov izriai xb xl fjv eivai moe se prevesti i
kao bit i kao bivstvo (lat. essentia i sub-stantia), pa se tako esto i ini. Meutim, budui je
essentia toan prijevod grke rijei ovoia (kojoj i korijenski odgovara hrvat, sunost), dok je
substantia do-slovak prema gr. vnoxei'pevov (za to u hrv. postoji neto rjea zamjena
podstavnik), i kako u skolastika susreemo i quid quod erat esse (doslovce prema grkom:
'ono to bijae biti') i quidditas (engl, quiditty, njem. Washeit), onda je ipak i doslovan i toan
prijevod tostvo, prema onome to je stvar, kako predlae ve J. Stadler (Opa metafisika,
Sarajevo 1907, str. 35). Takvi primjeri pokazuju kako esto to blii prijevod omoguuje to
toniji prijenos izvornog smisla, dakle: to veu pribliienost ne samo u sadraju nego i u obliku.
Naravno, toga se naela treba drati samo ukoliko ne dovodi u pitanje temeljnu jasnou i
dostupnost teksta.
Svaki prijevod, pa i onaj na najsrodniji jezik, predstavlja nuno stanovit stupanj odmaknua od
izvornika. Tako usporedba latinskih prijevoda s grkog pokazuje neminovne i znatne razlike i
kad su posrijedi veoma srodni jezini sustavi, pa ak i ciceronski vrsni prijevodi. Prijevodi
Aristotela na ostale europske jezike (romanske, germanske i slavenske) pokazuju sve vee
stupnjeve odmak-nua, ve prema naravi, ustroju, gipkosti i kovkosti pojedinog prijevodnog
idioma. I stoga, osloni li se prevoditelj na bilo koji od takvih posrednikih jezika, izlae se
nedvojbenu odmaknuu i prema polaznom smislu i obliku. Neosporna je meutim injenica da
svaki valjan prijevod na druge jezike .moe koristiti i pomoi.
itatelj imalo upuen u izvornik lako e uvidjeti, kako je grki tekst (a prema Bywaterovu
izdanju) ovdje prevoen redak za redak, reenica za reenicu, izriaj za izriaj i rije za rije
(gdje god je to bilo mogue). Ali i nai najbolji helenisti znali su manje ili vie zavirivati u
dostupne europske prijevode. Mi opet (koji smo, to se tie znanja u odnosu prema njima, jo
jednom oni poslovini patuljci koji su se sljedbeniki uzverali na ramena divova) inimo to s
mnogo vie prava i potrebe.

Dakle, kao to je naravno i pretpostaviti, i sam sam se pomagao nekolikim prijevodima na


svjetske jezike, isko-ristivi ih kao stanovit pons asinorum, kad god su posrijedi bili tei
sluajevi, nejasniji sklopovi ili vieznani nosivi izrijeci. Tako sam i ja zagledao u latinske,
njemake i engleske prijevode1. Latinskim sam se posluio jer je i u sluaju prijenosa
Aristotelova teksta najblii grkom; njemakim zbog veoma smione i gipke tvorbe strunog nazivlja; engleskim, budui da kao svojevrsna sloevina germanskih i romanskih sastojaka,
donosi veinom prijevode nosivih rijei romanskoga korijena, u emu je gotovo istovjetan
francuskom i talijanskom. Same prijevodne napomene i biljeke (ukoliko nisu vlastita
prevodilaka obja1 Latinski: Aristotelis opera omnia, graece et latine... Pa-risiis, 1878; vol. 2 Ethica Nicomachea;
njemaki: Aristoteles Nikomachische Ethik, ubersetzt von Eug. Rolfes, Leipzig, 1921; engleski:
Aristotle, Nicomachean Ethics, by W. D. Ross, revi-sed by J. O. Urmson, Oxford, 1973;
Aristotle, Nicomachean Ethics, translated by H. Rackham (Loeb Classical Library, 1975); The
Ethics of Aristotle, translated by J. A. K. Thomson, revised with notes and appendices by Hugh
Tredennick.
njenja i dodaci) preuzimane su i od najnovijih prevoditelja i prouavatelja kojih su mi knjige bile pri ruoi (H.
KAZALO IMENA
Tredennick, D. Ross, H. Rackham).
Last but not least, posebnu zahvalnost dugujem strunom redaktoru sveuilinom profesoru
Danilu Pejoviu zbog dragocjenih strunih savjeta osobito to se tie temeljnih filozofijskih
nazivaka u ovome Aristotelovu djelu.
Tomislav Ladan
Afrodita 147 Agamemnon 54, 181 Agaton 119, 121 Ahil 54, 210 Aleksandar 143
Alkmeon 40, 107
Alopa 151
Amfijaraj 40, 107
Anaharsid 228 Anaksagora 124, 235 Anaksandrid 155 Antifan 231 Apolon 134 Argivci 57
Artemida 144, 233 Atenej 59 Atenjani 75
Epiharm 202
Erifila 40, 107 Eshil 42 Eteoklo 201 Eudokso 19, 215, 216
Euen 156
Euripid 40, 42, 89, 107, 125,
163, 166, 201, 204, 206
Falaris 145, 146 Fenianke 201
Fidija 123
Filoksen 59
Filoktet 125, 138, 150, 154
Fokilid 89
Bijant 89 Brasida 104
Glauko 108, 109
Ciklop 238

Delos 13, 14
Demodok 152
Diomed 54, 108
Harite 98 Hektor 54, 55, 135 Helena 38
Heraklit 27, 140, 166, 226
Hermes 55
Herodot 15, 55, 234 Heziod 4 98, 160, 166, 192, 209 Homer 47, 54, 56, 108, 109, 123, 135,
148, 165, 181, 238
Empedoklo 141, 142, 166
Endimion 233 Izokrat 240
Kalipsa 37 Kalisten 75 Karkin 151
Kelti 53
Kerkion 151
Kirka 37
Kreani 20 Ksenofant 151 Ksenofon 57, 75
Platon 4, 6, 7, 12, 17, 19, 26,
42, 55, 82, 90, 123, 137, 217, 218, 236
Polidamas 54
Poliklet 123 Plutarh 192, 210 Polinik 201 Prijam 15, 135 Protagora 17, 137, 192
GRKO-LATINSKO-HRVATSKI RJENIK TEMELJNIH POJMOVA ILI NAZIVAKA
Lakedemonci 20, 45, 57 75 201, 238
Lamija 145 Latona 144 Leto 14
Margit 123
Megarani 71 Meropa 42 Mileani 152 Milon 31
Neoptolem 138, 154 Nioba 144
Odisej 37, 69, 138, 154 Orest 163, 204, 206, 210
Patroklo 210 Peitho 148 Periklo 121
Perzijanci 181
Pilad 210 Pindar 231 Piritoj 210
Pitagora 5
Pitak 48, 201
Radamant 97

Sapfa 148
Sardanapal 5
Satir 144
Sikionjani 57 Simonid 17, 66 Skid 45
Sofoklo 14, 89, 138, 154, 231 Sokrat 55, 82, 136, 137, 142, 156
Solon 15, 16, 48, 234 Speusip 7, 27, 159, 215
Tales 124 Teodekt 150
Teognid 14, 89, 208, 213, 236 Teokrit 56, 204 Tetida 75 Tezej 210
Tidejevi 54 Trojanci 54
Tukidid 104
Vergilije 15
Zeus 75, 181, 195
dya&vg to dya&6v ?? dya&d i dyav
dyevvijg dyvoeiv dyvoia
aypoixog
aypoiKia
aycoyij
adidq>opog
i ddiKEiv
d6fxe'ia9a[
adixia
A6ixog i adixov dboSfa advva^ia
Ta advvaTa
andia
dv-avaaia
d&avaTi%iv
a&Aiog
didiog
aldag
al'peaig
aia&dvea&ai
i aia&av6^evov

dobar dobro
pretjerano, previbona dobra immoderatum,

nimis e, odvie

ignobtiis, abjectus neplemenit, prostak ignorare ne znati, ne poznavati


ignorantia, inscientia neznanje, nepoznavanje
injuria
rusticus seljaki, prostaki rusticitas prostatvo institutio odgoj, stega
indifferens nerazlian
nepravda, nanositi nepravdu
injuriam pati podnositi nepravdu injuria, injuste factum nepravedan in
injuria, injustitia nepravda, nepravednost
injustus nepravedan injustum nepravedno, nepravednina infamia beae,
sramota impotentia, debilitas nemonost, nemogunost, nemo impossibilia,
impotentia nemonosti, nemogunosti acerbitas neprijaznost, neugodnost
immortalitas besmrtnost mortalitatis conditioni eximi obesmrtiti miser
bijedan, muan, jadan aeternus vjean pudor stidljivost, skromnost clectio
izbor
sentire, sensio zamjeivati, zamjedba id quod sentit ono koje osjea, zamjeuje
ai'o&noig
aio&rjTinri
to a/a0ijT6v aioxpoxpdeia
ama ai'riog
axivrjoia
aKi'vtjTog
axoXaaia ax6Aamog dxovaiov dmpaoia
dxpaTt]g
aMpiftzia
axpifirjg
drnpog
(??????
dxav
aAdtpvzia
dAaoJv
dAr\&zia
(??&??
dAA,ay^
aAATpiog
to dA.oyov
dAoyog
Ta dk-oya
?????????;
aftapri'a
16 dvaynaiov
avdynn
avaiaOnai'a
dvai'o&tiTog dvaioxvvTi'a dvaA,vyia 16 dvdA.oyov
avdpzia avdpziog
sensus, perceptio opaaj, sjetilo, sjetil-

nost, zornost, sjetilno opaanje


sensitivum, anima sentiens sjetilni, osjetilni (dio) sensibile osjetno
turpilucrium gnusobna pohlepa za dobitkom causa uzrok, razlog
reus, causam esse alicujus rei uzronik,
kriv, uzrokujui motus privatio nepokretnost, nepokretljivost
immobilis nepokretan, nepokrenut, nepromjenljiv
intemperantia razuzdanost, neobuzadnost intemperans razuzdan, neobuzdan
invitum, involuntarium protuvoljno Incontinentia neuzdrnost,
neuzdrljivost
incontinens neuzdran, neuzdrljiv subtilitas tonost subtilis, limatus toan
extremus krajnji extremitas krajnost invitus nehotice jactantia, arrogantia
hvastavost jactabundus, arrogans hvastavac veritas istinitost, istina verus
istinit permutatio razmjena alienus tu, stran, inovrstan absurdum
besmisleno, nerazumno irrationalis nerazuman, nerazumski, bezrazloan
anima ratione carens nerazumni dio (dijelovi) due indoctus neuk, neobrazovan
error pogrjeka, grijeh necessarium nuno, potrebno necessitas nunost,
neminovnost insensibilitas, Stupor beutnost, neosjetljivost
insensibilis, stolidus beutan, grub impudentia besramnost, bestidnost
proportio nalika
proportio, quod proportionale est razmjer
fortitudo hrabrost, muevnost fortis hrabar, muevan
dvzkzv&zpia
dvzkzv&zpog
iZv6pmntx6g
dv&pamvog
av&pamog
dviaog
dvTomodooig
dv%(boaig
dopynoia ?????? dmzipo%aAia dmzipog
amkag
dmoozi^ig
amopia
amoq>aoig
apyia
apyog
dpzamog
apzanzia
dpzi))
tv dpioTov
apioTonpaTia
apmayri
apxn

dozfizg aamaig aomia aomog viz%via dTi u ia


avTdpnzia
avTdpnng
avTodv&pamog
aihoz'/aoTov avroftaTov
illiberalitas nedareljivost illiberalis nedareljiv humanus ovjeji
quod in humana conditio est ljudski
homo ovjek
inaequalis nejednak, nepravian remuneratio povraaj, u odvratak antidosis
razmjena, promjena dignitas dostojanstvo lentitudo nerasdrljivost impassibilitas
netrpnost ineiegantia neukusnost immensus, infinttus neomeen, neogranien, bezbrojan simpliciter naprosto, uope demonstratio dokaz, dokazivanje
ditticultas, haesitatio, dubitatio tekoa, dvojba, dvoumlje absentia
neprisutnost, odsue, nenazo-nost
negatio nijek, nijekanje cessatio neradinost, uskrata, odmor desidiosus, ignavus
bez posla, nedjelatan
blandus, placendi Studiosus puzav, ugod-ljiv
blanditia, placendi Studium puzavost, do-dvorijivost, ugodljivost
virtus krepost, vrsnoa, vrlina
optimum, bonum summum najbolje, najvie dobro
aristocratia vladavina najboljih
rapina grabe
principium, initium poelo, naelo, poetak, zapoetak impius bezboan, opak
exercitatio vjebanje prodigalitas rasipnost prodigus rasipan, rasipnik
inertia neumijee
dedecus, ignominia uskrata, graanskih
prava, obeaenost autarchia samodostatnost, samostalnost
sufficiens ibi samodostatan
ipse homo ovjek po sebi, ista ideja ovjeka
ipsum quidque neto samo po sebi casus sluaj, posebak, posebica
dq>aipcaig
dq>iAia
dq>iXoTi[jia
aq>ol3ia
Td aq>podi<jia
dq>pavvrj
dtpvxog
fiavavai'a
fiaaiAei'a
fiaaiAevg
fiefiaiog
fiefiai6Tng
i fieAnov
i fieATUTov

fii'aiog
i lliaiov
fiAafiep6g
fiAdfin
llorj&mia
fiovAevaig
llovAevTix6g
llovArj
PovA^ina
fiovAnaig
ficoioAo/i'a lla>iioA6xog
yeveaig
i yevvnoav
i yeyevvniiEvvv
i yevvn&ev
yevog yepag ye<i>iiETpng ya>iTpia
yi'vea&ai
yivaaxeiv
yva>piiiog

abstractio, ablatio, detractio oduzee, apstrakcija, odbidba, odmiljaj


absentia amicorum neimanje prijatelja
honoris contemptus neastohleplje
timoris vacuitas neustraivost
concubitus spolne naslade
imprudentia, amentia nerazboritost
inanitnatus, inanimis neiv, beivotan
operaria insolentia prostoa
regnum, regium Imperium kraljevstvo
rex kralj
firmus vrst, stalan, postojan
confirmatio vrstina, postojanost, pouzdanost
potius ono bolje
optimum ono najbolje
violens nasilan
violentia nasilno, nasilje
noxius, periculosus tetan, pogibeljan
damnum teta, koda
adjumentum pomo, lijek
deliberatio, consultatio, Studium elja
consultator, deliberativus eljni, savjetodavni
consuhutio promiljanje, savjetovanje

voluntas elja, volja


deliberatio, arbitratus volja, promiljanje, nakana
scurrilitas lakrdijaenje
scurra lakrdija, ulizica
generatio, ortus nastanak, postanak po
stajanje, raanje
generans raajui, roditelj
genitum roeno, potomstvo
genitura, genitum roaj, roeno, potomstvo
genus rod
dignitas, decus dostojanstvo geometra zemljomjer, geometar geometria
zemljomjerstvo, mjernitvo, geometrija
quod generentur, fieri ono to nastaje, nastajanje
cognoscere, cognitio spoznati, spoznaja sententia spoznatost, mnijenje, nakana
nobilis, illustris (vir) poznat, glasovit
yvcoaig
cognitio spoznaja
yoveu^ genitor roditelj
i ypdiia
litera, linea slovo, crta
ypaiiaTiK6g grammaticus slovniki, jezikoslovan, gramatiki
ypdq>iiv
scribere pisati
yviiva<TTixrj gymnastica tjelovjeba
yvvrj femina ena, supruga
sumptus troak, troenje
sumptus rashodak
sumptuosus rastroan
ignavia straljivost, plaljivost
ignavus straljiv, plaljiv
oportere trebati, morati, valjati
quod oportet ono to je potrebno, to se mora uiniti
sollers sposoban, domiljat, vrstan
atrocia strahote, grozote
sollertia, peritia sposobnost, domiljatost
dominus, gospodar, zapovjednik democratia vladavina puka, naroda populus puk,
narod
ludus, vita liberalis dokolica, provoenje vremena
dispositio, conditio raspoloenje, sklonost, rasporeivanje, izlaganje dividere
dijeliti, podijeliti divisibile djeljivo
dissolutio razrjeenje, razvrgnue, raz-ludba
distribuere dijeliti, dioba distributivus dioben
anima cogitativa razumska, umna dua - cogitabundum pars animae razumski, umski dio due intellectus, ingenium, mens um, razumijee, promiljanje distributio dioba, razdioba distantia, dimensio razdaljina, izmjera,

protenost intervallum meutak, razmak differentia razlika, razmirica juste agere


pravedno initi, postupati justum facinus pravedan in justa actio pravedna inidba justus
pravedan
i 5ixaiov
jus ono to je pravedno, pravednina
Sixaioovvn justitia pravednost
dixaia>ia
justum facinus pravedan in
dizaoTjg
judex sudac
6t'xn justitia, Judicium sud, pravosudna parba
diop&amxvv correctivum ono koje ispravlja, ispravljako
8iopitiv
distinguere razluiti, razludba
3topiaii6g
distinctio odredba, razlika
i bi6Ti
causa uzrok
doAoq>ovia caedes dalo facta ubojstvo iz potaje
boa opinio, existimatio, gloria mnijenje, rasudnost, slava, dika
i baEamTix6v
opinans animae pars rasudni dio due
86mig actus dandi davanje
bovAia
servitus ropstvo
SovAog
servus rob
????^ facultas, potentia sposobnost, monost,
mogunost, vjerojatnost
dvvaaTi'a dynastia, potentia, principatus vlast, mo,
gospodstvo
dvvdaTng
dynasta, princeps vladar, monik
Ta dvvaTd possibilia monosti, mogunosti
to 3vvaT6v potens, possibile mono, mogue
bvmxoAia
morositas zlovoljnost
8vjxoAog
morosus zlovoljan, mrgodan, teak
????^? gravis, horrendus muan, mrzak
5d>pniia
rnunus poklon
uzdrnost uzdran, uzdranik
priviknuti, nauiti questus uobiajen,
yxpdTia yxpaTjg e&itiv ,'Ii<jT6g
i ib'vai roc,
id i5n
????? i Epvai i ti jv
<5<<pov
donutn dar
continentia continens assuefacere
consuetudine questus uobiajen, navik-nuo
consuetudo navada
scire, novisse znati, spoznaja
idea, figura, species vid (korijenski), lik, oblik, vrsta
species, formae, ideae vidovi, oblici, obrasci
esse biti, bivati

ivai
esse, existentia bitak, bit, opstanak essentia, quidditas, quod quid erat esse
bit, tostvo, ono emu bijae biti, ono
ipa>via
i Ki ' xaoiov
emu je bivati dissimulatio podrugljivost singulare pojedinano, zasebino
i'xaaTog
ro %ovaiov
ovx %ovaiov
EKic
ia ixTvg
xwv
iAog
iXv&pia
Av&ipiog
Av&pi6Tng
"iAAi^ig
Anig
inipia
iijr6diog
vdvTiog
vavTi6Tng
ivamaoig
vdjg
vdia
Td vb%6iva
t6 vbx6ivov
i ov Vxa
vpyia
vpyiv vvoia
naywyj
naivT6g
jravp9<na
jravop9ci)"uxv
mibomg
jriixia
niixjg
i m&viinTix6v
im&viiia
miiAia
ni<jTaa&ai
quisque svaki, svaki pojedini
voluntarium, spontaneum voljno
non voluntarium mimovoljno

extra vani, izvana, izvan


externa (bona) izvanjska (dobra)
sponte hotimice
misericordia milosre, saaljenje
libertas sloboda, slobodnjatvo
liberaus dareljiv, plemenit liberalitas dareljivost, plemenitost
defectus nedostatak spes nada, iekivanje, ufanje experientia iskustvo
impedimentum inferens koji je na smetnju
contrarius protivan, suprotan

contrarietas protimba, suprotnost contrarietas protivtina, oprenost egenus


manjkav, nedostatan
defectus, egestas, indigentia nedostatak, oskudica, potreboa
contingentia moebitnost, nenunost, sluajnost
contingens moebitno, ono koje je mogue
cujus gratia, causa finalis poradi ega,
cilj, svrni uzrok actio, actus in, uinak, provedba, zbiljnost, djelatnost operari
djelovanje, odjeloviti (se) notio pomisao, predodba, spoznaja habitus stanje,
imanje, mo, dranje, vrsnoa

potestas mo, vlast


inductio navoenje, dokazivanje navodom
laudabilis, laudatus hvaljen, pohvalan emendatio popravak

correctorium (jus) popravljako (pravo) amplificatio dodatak, porast


aequitas pristojnost, estitost, valjanost

aequus estit, pristojan


concupiscens pars animae eljni dio due,
poeljnina, uena stvar cupido elja
curatio briga, mar, nadzor, posao, trud scire znati, znanje, razumijee scientia
znanost, znanje
256
17 NIKOMAHOVA ETIKA
257
Emi%aipzxa%ia zpav
zpaftevog zpaoTtjg 16 Tpyov Epcoc, EpmiJKc,
t6 ioxawv
ETaipog
16 zu
zvfiovkia
zidaiftovzTv
zvdaiftovia
zvdai^ovinvg
zvdaipav
zvzpyzaia
zvzpyTt][ta
zvzpyzTr\g
ElIVjj

zvvoia
zvmpa^ia
zvavvzaia
zvTpamzkia zvTpdmzkog zvw%ia

Zn
ZtJTrjaig

^ovtj
?? fjv
ndvg
??va?a
jj&og
fj&i%fj
n<Jv%ia
gaudium propter aliena mala zluradost amare ljubiti, ljubav amasius ljubljen,
voljen amator ljubavnik
opus in, uinak, uin, radnja, djelo amor
ljubav ad amores proclivis
zaljubljiv extremum, ultimum stvar
sodalis drug, prijatelj
perfectio vrsnoa, dobro
consilii promptitudo dobro promiljanje
bene rem gerere biti blaen, blaenost
beatitudo blaenstvo, blaenost
beatus onaj koji pridonosi blaenstvu
beatus blaen
beneficentia dobroinstvo
beneficium dobroinstvo benefactor dobroinitelj lectus jugalis puteni sulog
benevolentia dobrohotnost actio bona dobra inidba sagacitas, acumen ingenii
bistroumnost,
otroumnost facetiae, urbanitas dosjetljivost urbanus dosjetljiv
prosperitas, fortuna secunda dobra srea, srea
inimicitiae neprijateljstvo, mrnja
teta, koda, kazdamnositas, dainnum na
vivere ivjeti, ivot
inquisitio, questio istraivanje, ispitivanje

vita ivot
animal ivi stvor, ivotinja
gaudium uitak, ugoda
jucundum ugodnost
jucundus ugodan
condimentum zain
mos obiaj, udoree, znaaj
moralis udoredan/na
quies mir, spokoj
8dvatoc
mors smrt
vappalzoZ confiens smjel, smion
Ta &appalz'a
confidentiam facienda, animum augentia
stvari koje ulijevaju smjelost
i6 Odpooc
fiducia smjelost, drskost
v-av^aaTg admirabilis udan, izvanredan
&z'afta spectaculum predmet gledanja, igrokaz
????8?(
spectare, intueri, contemplari promatrati, motriti, razmiljati
OzaTrjg
spectator promatra, motritelj, gledatelj
Oeioc divinus boanski
6e6c deus bog
Ozpamzia
cultus, cura njega, dvorba, usluga
OepanevEiv colere, curare njegovati, tovati, biti
usluan
Oepanev^ata
curationum genera briga, njega, zdravstvena nastojba
OEmpElV
contemplari, conspectus znanstveno promatranje, promatrati
OzaprjfiaTa considerationes znanstveni zorovi, misaone zasade, miljevine
e(flpfjxx6c contemplativus razgledajui, promatrajui, misaon, znanstvenik
Oempta
contemplatio, speculatio motrenje, misaono promatranje, razmiljanje
efjpiov bestia, fera zvijer
efp(6tfc
bestialitas, feritas zvjerstvo
eTiptri)5r|C ferus zvjerski, okrutan, divlji
epao^c audax drzak, smion
epaaiil'fjc
temeritas drskost
i6 epenttx6v
nutritiva pars animae, anima altrici facultate praedita, anima vegetativa hranidbeni dio due
etA^6c animus, animi impetus gnjev, srdba
/at6c
(atpe/a
iaipix6c

raipixj
(atp6c
Zo<?a
JadZziv i6 ioov io61'jJc
?????????
immanis, iracundus srdit, gnjevan
sanabilis izljeiv
curatio ljeidba, lijeenje
medicinalis lijeniki, ljeidbeni
medicina lijenitvo
medicus lijenik
idea, forma pojava, lik, pralik, predodba
aequare izjednaiti aequale jednako aequalitas jednakost vis snaga, mo
???????
i ???????
??????
???????'?
xaxia
??????&??? xaxojioiiv
?????
i ?????
????\??'?
??????
i
?????????'?
?????
???????
?????????
??????
?????
??????
?????
?? ????
i ?????
???????
???????
???????
?????? ??????
????????
Xpiviv
??1??
?????
??????
?????

??????
?????
?? xvpwv
????????? ???????
universale openito, uope universale ope, sveope, openitost occasio prigoda,
zgoda ogovaranje, kleveta improbitas porok, opaina in malis verti zlopatiti se
malum in se admittere (facere) initi zlo
improbus lo, poroan malum zlo, porok, zloa maleficium sramoenje, opaina
pulchritudo ljepota, krasota ingenuitas, bona honesta ljepota i dobrota
pulchrum, bonum, honestas lijepo,
dobro, valjano tolerantia izdrljivost, ustrajnost affirmatio potvrivanje, izrijek
lucrum dobit, korist motus gibanje, kretanje mobilis gibljiv, pokretljiv communis
zajedniki
quae communia sunt zajednike stvari,
zajedniki postavci communio ono zajedniko, zajednitvo communitas
zajednica, zajednitvo societas, communio, communitas
zajednica, zajednitvo, drutvo civis, socius drug, sudionik adulator laskatelj,
udvorica supplicium kanjavanje, kazna mundus, omne pulchrum ures, red,
sustav, svijet superior jai, bolji
judicare prosuivati, suditi judicatio, Judicium prosudba judex prosuditelj,
suditelj, sudac discernendi peritus prosudben possesa res teevina, svojina
possesio pribava, stjecanje, posjed praecipuus poglavit, glavni principium,
praecipue poglavito, poglavita ili glavna znaajka
sluba, usluga,
munus publicum javna
javna milostinja ratio razbor, promiljanje
Aoyi<mx6v A6yog

Avaig
ia&n

aTix6g Td

iaKdpiog
iaxapi6ii/g
iiaAaKia
iaAax6g
iiav&dveiv
iavia
iiyaAo3Tp3Tia
iiyaAo3Tp3Tjjg
iyaAoipvxia
iyaA6ipvxog

laOniaTiKd

iiyag
iy&og
lAay%oAix6g
ipog
6 iiaog
?| ??'??| (i^ig)
i iiaov
jj i06Trig iTafloAfj
iTaiAia
iTpiog
iTpov
iixponpnjg
iiixpo3Tp3Tia
iixpoipvxia
iixp6ipv>xog lio96g
ioixia
anima ratione praedita, anima opinans rasudbeni (dio due)
argumentatio, definitio, explanatio, oratio, ratio, sententia, sermo dokaz, odredba,
objanjenje, razlog, zbor, razbor, mnijenje, govor, naelo, razum, prosudba, nauk, izrijek
molestia bol, muka
solutio razludba, rjeidba
mathematicus vjet matematici, raun-stvu
mathematicae res matematike stvari discendi actus, doctrina, disciplina naobrazba, uenje, nauk beatus blaen, sretan beatitudo najvia srea (blaenstvo)
mollitia mekoputnost mollis mekoputan docere, discere uiti, razumjeti furor
bjesnoa, mahnitost magnijicentia izdanost magnificus izdaan magnanimitas
velikodunost magnanimus velikoduan magnus velik magnitudo veliina
melancholicus uljiv pars dio medius srednji
medius habitus sredina, srednje (stanje) medium (seu terminus medius)
srednje, srednjak
mediocritas srednost, sredina transmutatio, mutatio preobrazba, promjena,
izmjena poenitentia kajanje, pokajanje mediocris umjerenik, skromnik mensura
mjerilo, mjera parvificus, illiberalis sitniav illiberalitas, parvificentia
sitniavost pusillanimitas, humilitas, animus demissus malodunost, maloduje
pusillanimis, humilis animo maloduan Stipendium plaa, najam conductio
najamnina memoria pamenje, sjeanje, pamet adulterium preljub
??^??

id ????? i ????? ??????? ???????


vi'iiEtv ??????

?????
?????? ??????
????????
?????-????
?????????
?????
?????
i vvv

?1????
i oi?"lov ?1?1????
??????????
adulterium facere poiniti preljub
adulter preljubnik
monarchia samovlada, jednovlada, monarhija
sedentarius postojan, trajan solitarius osamljenik partes dijelovi
pars dio
musicus glazben, muziki, uen
improbitas, malitia udoredna nevaljalost, zlonamjernost
distribuere dijeliti
indignatio justa, ulciscendi Studium pravedna zlovolja, elja za osvetom ulciscendi cupidus, vindiciae cupidus osvetljiv
distributivus (seu quod in distributione ver satur) dioben
intelligere misliti, spoznati, opaati
intellectio, notio miljenje
intelligendi potentia indutus obdaren sposobnou razumijea, miljenstva intelligibile,
intellectuale, cogitabile umno, razumno, miljevina, razumnina
legale, legitimum zakonito, zakonsko
legitimus zakonit
nummus novac (obiaj)
legumlatio zakonodavstvo
legumlator zakonodavac
zakonodavstvo

hospitalitas
legum ferendarum ars lex, usus obiaj, zakon morbus bolest mens um, umnost
nunc sada, sadanjost
gostoljublje
accommodatus prikladan, svojstven, primjeren, svojak
proprium svojstveno, svojstvenost
necessitudo pouzdanost (prijateljstvo)
aedes, aedificium, familia, dornus kua,
kuanstvo, dom
aedificatio kuegradnja
oixobo?lxf
oixod6iiog oixovoiia
oixovoiixj
oAiyap%ia 6Arywpia
oiiiAia
opoimia oiioAoyia
oi6Aoyog
oi6voia
Ta oiiavviia
5vi5oc
id dpdiiaTa
dpdv
to dpdv
Ppamig
opyavix6g
dpyavov opyj
d 6pyimag 6pyiAdTng opxTix6g i 6pxTix6v
i 6pxT6v
dp i%iv
d)pioiivog
i apiapevov
opi<Jii6g
dpog
i Pti
ovm'a
aedificatoria ars umijee kuegradnje,
graditeljstvo aedificator graditelj
administratio, domestica scientia gospodarstvo, kuanstvo
domestica potestas (ratio) sposobnost, umijee gospodarstva
oligarchia vladavina nekolicine
discriminis parvi neglectus, negligentia zazor, zanemarivanje
congressus zajednitvo, drugovanje
similitudo slinost

similitudo nalika
confessio, pactum priznanje, izjava, pogodba
testans et comprobans sukladan, usklaen
concordia slonost, jednodunost aequivocatio istoimenost aequivoca istoimene
(stvari) ignominia sramota quae percipiuntur visu vievine videre vidjeti,
gledati videre, visio vidjeti, vienje adspectus gledanje
Instrumentalis koji se tie orua, sprave
instrumentum orue, sprava ira gnjev, srdba
is qui irritavit onaj tko je koga rasrdio iracundia rasrdljivost appetitivus nagonski,
poudni appetitivum, anima appetitiva porivno,
poudno appetibile udljivo
appetitus, appetitio udnja, elja, nagon, poriv
terminare omeiti, ograniiti
terminans ograniujui, ogranien, odreen
definitum odreeno definitio odredba
definitio, terminus, fini odredba, granica, menik, ograniavalo
factum, ipsum quod ono to jest, injenica
essentia, substantia sunost, suanstvo, sutnost, bitnost, bit, bivstvo
oq>zi'Anfia
ma&nnxdg 16 ma&nnxdv md&og
ma^zia
ma^id ma^ixov
mavovpyia
mapdvo^og
mapexPaaig
mapovaia
"wta
"Zpag
mrjpcomg
mixpoTng
mioTig
mioTog
mkrj&og
mkovoiog
mkovmg
16 Moutv
16 noiovv
i6 moiov^zvov
moirJiiaTa
moinoig
T|o(jjux6c
i6 moinTov
i6 moiov

moioTng
mokz^og
-okig
mokiTzia
mokiTzvzo&ai
debitum dug, krivnja
videni sensus sjetilo vida, vid
patibilis trpan
passivum ono koje trpi, trpilo
passio, affectio trpnost, strast, promjena, uvstvo, svojstvo
disciplina, educatio, eruditio odgoj, stega, obrazovanost
jocus, ludus zabava
puerile djetinje, djetinjasto
puer djetece, edo
puer djeak
versutia lukavost
is qui contra legem agit protuzakonit digressio zastrana, prijestup praesentia
prisutnost, prisue, nazonost paupertas siromatvo, oskudica terminus, finis
granica, mea, krajnje mutilatio osakaenje, unakaenje acerbitas,
amaritudo
gorina,
ogorenost
convictio, fides, probatio vjera, osvjedoenje, vjerojatnost
(valens) ad persuadendum uvjerljiv, pouzdan
copia, magnitudo mnotvo, mnogoa
dives bogat
protvodivitiae bogatstvo facere, agere, actio tvoriti, initi, tvorba faciens, agens
tvoree, ono koje tvori quod fit ono to je tvoreno, tvorevina poemata
tvorevine, tvorbe effectio tvorba, tvorenje, izgradba, izvodnja
factivus, effectivus, efficax tvorben,
ran, proizvodan efficiendum tvorba quale kakvo qualitas kakvoa, svojstvo
bellum rat
civitas grad, drava, gradodrava politia, res publica drava, dravni poredak, ustavna vladavina, dravni ustav
rempublicam administrare upravljati dravom, sudjelovati u dravnim poslovima
rj
Td
mokiTrs mokiTixog
moknmrj mokmxd
mokvpikia
movnpia
to mooov
moooTng

i6 mpdyfia
mpayfiaTzia
mpaxnxog
Td
i6
i6 mpaxTixov
mpaxTd mpaxTov
mpdog mpaoTng
mpdTTziv
o mpdTTorv
mpZnziv
i6 mpZmov
mpoaipzio&ai
mpoaipzoig
mpoaipzTixog
6 mpoaipzTov
mpoo&zoig
mpoonoizio&ai npoonoi'mia mpoomoinoig jipoojioTjjux6c, i6 mpoTzpoi' i6 Jipdnov
'pnTopixog
'pnTopixfj
'prJTCop
civis graanin, dravljanin civilis graanski, dravni, dravniki, drutvovni
civilis (ars) graansko, dravno, drutveno umijee
politica graanske, dravne, drutvovne stvari
multae amicitiae mnotvo prijateljstava improbitas opaina
quantum, quantitas koliko, kolikoa quantitas kolikoa
negotium, actus stvar, posao, uinak
disciplina, doctrina radnja, nastojanje, rasprava
activus inidben, djelatan
(pars animae) ad agendum Valens inidben, djelatan
agibilia injene stvari
agendum, agibile, quod agitur inidba,
djelovanje, djelatnost actio, operatio inidba, in, djelovanje,
postupak
lenis, clemens, mansuetus blagoudan Icnitas, dementia, mansuetudo blagoudnost
agere, agendo initi, djelovati, djelovanje agens djelatelj, initelj decentia dolikovati,
dolinost decens koji pristoji, dolikuje eligere birati, izabirati
electio, consilium, arbitrium izbor, odluka, nakana, pothvat corsulto agens
izborni, birajui consulto quae fiunt to je prema izboru, izborno
additio, adjectio, appositio dodatak, nastavak

sibi tribuere pridavati (sebi) simulatio pretvaranje simulatio pretvaranje,


licemjerje sibi sumens laudem prijetvoran, hvastav prius prije, ranije, prvotno primum
prvo, prvo naelo, prvotnina
govornitvo
oratorius govorniki facultas, ars oratoria orator govornik
'????
klon

momentum, impetus udar, prevaga, pri-

oapZg perspicuus jasan, razgovijetan


oiTia esculenta jela, jestvine
oxomog
scopos svrha, namjera, cilj
oopia sapientia mudrost
oopioTixog sophisticus sofistiki
oopo'g sapiens mudar
omov?alog
probus, honestus valjan, izvrstnik
omov?rj
Studium revnost, trud, nastojanje
oTpaTnyixog ad exercitum ducendum aptus biti vojskovoa
oTpaTnyixrj imperatoria ars umijee vojnog zapovjednitva
oTpaTnyog dux glavni zapovjednik
o?pa?dmz?ov exercitus vojska
ovyyzvjjJg
cognatus istorodan, srodan
ovyyva^n
indulgentia oprost
avyyv^ovlXd'g
indulgens opratajui, sklon oprostiti
ovyyv>fia)v indulgens doputajui, opratajui, suglasan
ovZzv^ig
conjugatio spajanje
ovZjv convictio, convictus zajedniko ivljenje
ovkkoyiofiog Syllogismus zakljuivanje, izvoenje
ov^ezenxog accidens pripadak, prigodak
? uta ov^ezenxog (per) secundum accidens prema pripatku, prigotku, pripadno, sluajno
ovnnzTpia
commensurabilitas sumjernost
ovfifizTpog commensurabilis sumjeran
ovfjpepov
utile korisno
to ovfjpepov
utile korist
Td ovfipepovTa utilia stvari koje su korisne, probitanosti
ovvdkkaya pactum pogodba, ugovor, meuodnoaj
ovvzoig
intelligentia, prudentia rasudnost
ovvzTog
intelligens rasudan, razuman
ovvzxJjg
continuum neprekidno
ovvj&zia
consuetudo navada, druenje

16 ovvn&zg consuetudo, consuetum navada, obiaj


ovv&jjxn
pactum sporazum, nagodba
ovvovoia
commercium, conventus druenje, zdruenost, openje, zajedniko blagovanje
opo?pdg
vehemens estok
o?o?pd?ng
vehementia, acrimonia estina, nagloa
<XJJ/*a
figura raspored, izgled, obrazac
16 oxokoTixov

quies et otium dokolica


offl^a
corpus tijelo
ta oa>[iaTixd
corporea tjelesnine
ocoTnpia

^alus spas, izbavljenje


omppovz'iv
temperanter vivere ivjeti umjereno
omppoovvn
temperantia, modestia umjerenost
omppmv

temperans, modestus umjeren


TZkziog
perfectus savren, potpun
Tzkziovv
perficiens usavravajui (se)
Tzkeaoig
perfectio savrenost, usavrenost
TZkog fin/5 svrha, kraj
16 TZkog
fini savrenstvo, svrha
TZpmziv
delectare zabavljati (se)
Tept/vg
oblectatio zabava
Tzxvn ars umijee, obrt, umjetnost
Tzxvixog
artfex vinik
TzxviTng
art;fex obrtnik, vinik, umjetnik
TiM pretium, honor ast
Ti^n^ a census procjemba imovine
Ti^iog honore dignus onaj koga treba astiti
Ti/rfTrg ^
honor ast
TifixpaTia politia vulgo sic dicta imovinska vladavina
????? ultio osveta, odmazda, kazna
Tpopjj alimentum, pabulum odgoj
Tvpavvixog tyrannicus samosilniki
Tvpavvig
tyrannis samosilnitvo
Tvpavvog
tyrannus samosilnik
Tvxn fortuna srea, sluaj
vepiZziv
vitium afferre skvrnaviti, podavati se pohoti
vepig contutnelia, insolentia uvreda, obijest,
skvrna
vy/'aivav
sanitate esse incorrupta biti zdrav,
ozdravljenje
v yiz i a
sanitas zdraviji;
i6 u^istvov salubre, satnim zdravo, zdravstvenina,

stvar dobra po zdravlje


vyijjjg samis zdrav
Vkn
tnateria, materies graa, gradivo, tvar
vmap^ig
hyparxis zbilja, prisutnost, bit
i6 vmdpxov
esse, existens aliquid prisutno, svojstveno
ta vmdpxovTa quae (ei) insunt znaajke, svojstva, prisutnine
vnpPoAj
hyperbole,
excessus, exsuperantia suviak, nadmaaj
vnpoxj
excessus suviak, premo
vnoxpiTjg
histrio glumac, komedija
vn6An^ig
conceptus, existimatio, suspicio pretpostavka, poimanje, shvaanje
i)<TTpov
posterius poslije, kasnije, potonje
q>av>a&ai apparere pojaviti se, initi se
q>aiv6iivo* apparens privid, pojava
Ta q>aiv6iiva
Ma quae apparent, apparentia bjelodanosti, pojavnosti, pojavnine, pomoli
q>avp6g
visilis, visibilis vidljiv, bjelodan
q>avTaoia
imaginatio predodba, pojava, privid,
utvara
cpavAog
pravus nevaljao, lo, opak
q>avATng pravitas nevaljalost
cp&vvog
invidia zavist
cp&opd
corruptio, interitus propadanje, raspad,
nestanak
cpi'AavTog pronus ad amicitiam erga se ipsum, Studium sui sebeljub
i cpiAavmv studium sui sebeljublje
q>iA'ia&ai amari ljubiti, voljeti
q>iAnaig
amatio voljenje
q>iAnnx6g pronus ad amandum sklon ljubavi
cpiAnT6g
qui ametur dignusque dostojan ljubavi
i cpiAni6v amabile ono to je prikladno voljeti
q>iAia amor, amicitia prijateljstvo, ljubav
q>iAix6g
ad amicitiam pertinens sklon ili pripadan prijateljstvu
cpiA6xaAog Studiosus honestatis ljubitelj i tjelesne i
duhovne ljepote
cpi'Aog
amicus prijatelj
q>iAoaoq>i'v
philosophari ljubiti mudrost, filozofirati
q>iAoooq>ia philosophia,
naturalis scientia
ljubav
prema mudrosti, mudrost, znanost
q>iA6ooq>og philosophus ljubitelj mudrosti, filozof
cpiAoniiia
ambitio, gloriae studium, honoris studium

astohleplje
(piA6niiog
ambitiosus astohlepan
i q>ofip6v terribile strano, strahotno
id q>ofipd terribilia strahote
q>6fiog
metus, timor uzbuna, strah
q>poveiv
sapere misliti, miljenje, razboritost
q>p6vnmg
prudentia razboritost, promiljenost
q>p6viiiog
prudens razborit
cpvvai nasci raati, nastajati, rasti
q>vmiX6 g naturalis, qui disserit de natura naravoslovac, prirodoslovac
Ta. q>vaixd naturales res naravnine, prirodnine
i (pvmix6 v naturale naravnina, prirodnina
q>vmig
natura narav, priroda
q>vTix6v
quod stirpibus convenit raslinski (dio
due)
<pvTd plantae biljke, bilje, rastinje
XaAn6Tng asperitas zlovolja, strogost
Xapiig
elegans uljudan
XapZa&ai gratificari ugaati
Xdpig gratia zahvalnost
Xavv6ing
vanitas ispraznost, oholost
Xpia indigentia potrebnost, potranja
XpjiaTa
opes imetak, bogatstvo
Xpjaiiov
utile korisno, korisnina
Xpjmig
utilitas, usus
Xp6vog
tempus vrijeme
XO)pitiv
separari rastaviti, odvojiti
XQ)pi<J!i6v separatum razdvojeno, razdvajanje
XQ)piaT6v separabile, abstractum izdvojina, izdvojeno (odmiljeno)
^xT6g
vituperandus prijekoran
^evdm&ai
falsa dicere lagati, govoriti neistinu
ipvdjg
falsus laan
ij)vd6g
falsum lano, neistinito, lanost
?v <JTn g mendax laljivac, laljiv
^vxj anima dua
ij>vXix6g
anima rnovens, animae vegetativae conjunctus duevni, koji pripada dui
wq>Aia
. utilitas dobitak, korisnost
i d)cpe'Aliuo"v commodum ono to je korisno
id wq>Aiia emolunienta koristi, probici
SADRAJ

Aristotelova praktina filozofija i etika ....


Predmet i metoda
...... V
Etika i politika
XVI
Etika i sloboda
XXII
Nikomahova etika (I X).
...... 1
Pogovor prevoditelja
.......
243
Kazalo imena
.........
249
Grko-latinsko-hrvatski rjenik temeljnih
pojmova ili nazivaka
......
251

Vous aimerez peut-être aussi