ANTE KOVAI U REGISTRATURI

Biljeke o piscu:
Ante Kovai, knjievnik, roen je 6. 6. 1854. godine u Oplazniku,
Marija Gorica kraj Sutle, a umro 10. 12. 1889. godine u Stenjevcu.
Godine 1880. odvjetnik u Glini. Od 1875. g. pie lirske pjesme, balade,
feljtone, pripovijetke i romane. U prvom romanu Baruniina ljubav
(1877.), kao i u Pripovijesti Ljubljanska katastrofa (1877.),
jo prevladavaju romantiki elementi.
U svojim kasnijim djelima je realist, satirik i kritiar drutva.
Godine 1880. izlazi njegova Smrt babe engikinje,
travestija Mauranieva epa Smrt Smail-age engia.
Politiko-satiriki su i njegovi feljtoni Iz Bombaja (izlazili 1879. 1884. u
Slobodi). Satira se osea i u pripovijestima Bjei-hajka, Ladanjska sekta,
Doktor Marko u Kajgani. Satira prevladava u romanu Fikal (1882.), a jo
vie u nedovrenu romanu Meu abari (1886.), koji je izlazio u Balkanu i
morao biti obustavljen, jer su se karlovaki malograani osjetili pogoeni.
Njegov roman U registraturi (1888.), u kojem ima i autobiografskih
elemenata, sadrava najbolje stranice hrvatskog realizma.
Godine 1908. Objavio je Izabrane pjesme.
Srednjokolski i studentski dani nisu bili za Kovaia nimalo laki jer je bio
siromaan. I kao pravnika i oca brojne obitelji, pratile su ga kojekakve
nevolje, osobito materijalne. Meutim, upornost, borbenost, volja i rad
bili su jai od svih nedaa (npr. od neimatine i bolesti). O tome svjedoi
bogata knjievna ostavtina: velik broj pjesama, djela u prozi, feljtona,
polemika i lanaka, meu kojima se umjetnikom slikom drutvene
stvarnosti Kovaieva vremena istie djelo U registraturi,
najznaajniji hrvatski roman 19. stoljea. Objavljuje knjievne radove u
asopisima i dnevnicima: "Hrvatski dom", "Hrvatska", "Obzor", "Primorac",
"Hrvatska lipa", "Vijenac", "Sloboda" i drugi.
O djelu:
Roman zahvaa veliki vremenski razmak: od feudalizma do Kovaievih
dana. Prikazao je tadanje ljude i prilike u Hrvatskoj, s posebnim
simpatijama za selo. U njemu takoer prikazuje drutvene i gospodarske
promjene (raslojavanje sela, propadanje aristokracije, klasna borba,
agrarna kriza 1873. g. itd.), slika raanja "moderne" hrvatske
inteligencije, ali i kronologija traginog ivotnog puta darovita seoskog
djeteta u feudalnim i kapitalistikim drutvenim odnosima (odnosima
prvobitne akumulacije kapitala).
Ti odnosi oituju se u: nehumanom stavu feudalne
gospode (vlastelina) prema seljaku: nainu ivota feudalaca koji se temelji
na preljubu, razvratu (npr. sudbina gizdave vile Dorice kao rtve erotske
pohote i pokvarenosti feudalca Mecene): prodoru novih, kapitalistikih
odnosa na selo, zbog kojih seljak postaje plijenom novog drutvenog

stalea - zelenaa i trgovaca, kojima je jedino mjerilo vrijednosti novac,

bogatstvo (predstavnici su tog stalea u romanu npr., zelena Medoni,
Kanonikov sin Miha koji se eni Medonievom kerkom Justom ne iz
ljubavi nego iz interesa): seljakovu naputanju zemlje i odlaska u grad da
slui u gospodarskim kuama (prototip takva "pogospoena" seljaka je
kumordinar or): stvaranju nove inteligencije iz redova seljaka koja u
moralno iskvarenoj cjelini esto, bez obzira na darovitost, ne uspijeva
nego tragino zavrava (poput glavnog lika u romanu Ivice
Kimanovia).
U ovom djelu Ante Kovai je predoio moral i psihologiju
hrvatskog sela i grada, odnosno mnoge pojave u njima kao npr. odnos
roditelja i djece, meusobne odnose seljaka - prijateljstvo, razmirice,
svae (npr. izmeu Kanonikove i Zgubidanove obitelji), ljubav i ljubavne
odnose na selu (npr. izmeu Ivice i Anice, Juste i Mihe, Medonieve ene i
Medonieva sluge), ljubav i ljubavne odnose u gradu (npr. izmeu Ivice i
Laure, Laure i Mecene, Laure i Ferkonje), brane i obiteljske odnose
(npr. izmeu Zgubidana i njegove ene, Zgubidana i Ivice, Ivice i Iviine
majke), svadbe, sveanosti (npr. svadba u domu gazde Medonia, uskrsni
ugoaj u Zgubidanovoj kui) itd. Kovai je s vie simpatije i ljubavi
prikazao selo (seljaka, seoske obiaje, seoski patrijarhalni ivot i moral)
nego grad. Ipak, selo nije idealizirao. Vidio je i selo i seljaka, i kao izraz
primitivizma, praznovjerja i neprosvjeenosti. Grad se po nainu ivljenja
i morala razlikuje od sela. To je sredina u kojoj se seljak ne snalazi,
udno i nespretno se ponaa (napominjemo takve dvije situacije: prva,
Ivica pozdravlja nepoznate prolaznike na ulici grada i druga Zgubidan
pred ogledalom u kavani). Roman U Registraturi na odreeni je nain i
autobiografija Ante Kovaia.
Kompozicija i fabula djela:
Prvi dio romana opisuje Iviino djetinjstvo u seoskoj sredini.
Drugi dio opisuje mijeanje epizoda iz seoske i gradske sredine drama
glavnih likova. Pojavljuje se Medonieva obitelj i u nizu epizoda razvija se
drama glavnih likova Ivice i Laure (Mecenina smrt, Iviin povratak na selo,
Laurin dolazak u Meceninu kuu, razrjeenje tajne u Laurinu porijeklu i
Iviin povratak u grad).
Trei dio odvija se u znaku novih zapleta i iznenaenja. Ljubavni trokut:
Laura Miha Justa, Miho Laura Ferkonja. Ubojstva: Laura i Ferkonja
ubijaju Mihu, a Laura ubija Ferkonju. Novi ljubavni trokut: Laura Ivica
Anica u kojem Laura ubija Anicu. Slijedi Laurino pogubljenje i Iviino
propadanje, ludilo i smrt u zapaljenoj registraturi.
Dogaaji u romanu nisu organizirani i rasporeeni prema vremenskom
slijedu. Vremenski kontinuitet dogaajapisac prekida retrospektivnim
epizodama. Takvim pripovijedanjem pisac unosi odreeni "nemir" i
dramatinost, usklauje kompozicijska obiljeja cjelokupnom ivotnom
sudbinom i psihikim previranjima Ivice Kimanovia. Sam poetak

romana je retrospektivan poinje prikazom registrature i spisa koje

Kovai oivljuje: oni se meusobno prepiru. Za rije se javlja spis
registratora Ivice Kimanovia i zapoinje pripovijedanje: "Znajte, dakle,
ja sam vam srce i dua naega registratora. Ja sam njegova slika i prilika.
Ukratko: njegov sam ivotopis.
On me je sam napisao." To je ujedno i najava fabule koja poinje
prikazom djetinstva Ivice Kimanovia. Pripovijedanje se nastavlja i
nekoliko puta remeti vremenski slijed dogaaja, tj. mijenja prostor i
vrijeme dogaaja (npr. buenje Ivice Kimanovia u Laurinoj sobi,
epizoda o vili Dorici i Meceni, o Meceninu porijeklu, o Laurinu porijeklu
itd.).
Pisac romana prati razvoj glavnog lika romana Ivice
Kimanovia, i to od djetinstva pa do smrti (Iviina traginog zavretka u
poaru koji je zahvatio registraturu). S tom glavnom radnjom prepliu se
sporedne radnje
(npr. Laurin ivot koji nije u vezi s Ivicom, dogaaji vezani za gazdu
Medonia, odnosi izmeu Laure, Mihe i Juste te Mihe, Laure i Ferkonje...)
Fabula je razgranata tj. sloena i razvijena. Okosnicu fabule ine
dogaaji koje u prvom dijelu romana pripovijeda glavni lik Ivica, a zatim
(u drugom i treem dijelu romana) ulogu pripovjedaa preuzima pisac.
Mjesto radnje:
Hrvatska
Vrijeme radnje:
19. st.
Tema:
Odrastanje i sazrijevanje seoskog mladia u gradskoj sredini.
Osnovna misao:
- Gradska sredina negativno mijenja ljude.
- Ljubav nema granica.
Kratki sadraj:
Ovaj veliki roman zapoinje prepirkom spisa i registara, a nastavlja se kao
"raspredanje" glavnog junaka u obliku ispovijesti, kojoj je cilj da razoblii
kritiki hrvatsko drutvo onog vremena u rasponu od osirotjelih seljaka i
pogospoenih opanaka do pokvarene gospode. U registraturi je prije
svega svjedoanstvo o munom probijanju kroz ivot jednog seljaia, u
emu nalazimo istinite i ujedno tipine crte i Kovaieva ivotopisa.
Ivica Kimanovi veoma je bistro dijete seoskog muikaa Joice
zvanog Zgubidan. Na susjednom brijegu ive Mali Kanonik i njegova
obitelj, s ijim sinovima, Pericom i Mihom Ivica polazi u kolu. Zbog Iviine
bistrine, uitelj i upnik nagovaraju Joicu da ga poalju na daljnje
kolovanje u grad. Isto uspijevaju i ostvariti uz pomo upnika i Joiina

roaka Juria, ora, koji radi kao sluga kod bogatog Illusrissimusa
koji pak pristaje primiti Ivicu na stan i hranu za vrijeme kolovanja.
Illustrissimus je lik misteriozne prolosti, izvanbrani sin vlasnika imanja i
supruge upravitelja imanja, a prije preseljenja u grad ivio je razvratnim
ivotom (silovao je Doricu, suprugu jednog uglednog seljaka).
Kada je Ivici 20 godina, u Mecenin dom stie njegova lijepa roakinja i
tienica Laura u koju se Ivica odmah zaljubi, a koja mu ispria kako je
nakon oeve smrti odrasla u siromanoj radnikoj obitelji u kojoj je otac
pijanac, a sin jednooki grubijan Ferkonja. Bjeei od Ferkonje, u umi je
naila na babu Hudu kod koje je provela nekoliko godina, a zatim je dola
u grad k Meceni. Nakon to Mecena otkrije Iviinu i Laurinu ljubav, potjera
Ivicu iz svog doma pa se on, upravo za Uskrs vraa kui.
Mecena je na samrti, a Laura trovanjem pouruje njegovu smrt. Iste noi
Mecenina kua izgori u poaru, or postaje krmar, a Laura s Meceninin
novcem dolazi za Ivicom na selo. Meu Meceninim novcem, Laura
pronalazi dokaze da je ona zapravo Mecenina ki (plod silovanja seljakinje
Dorice!), a Ivica odluuje nastaviti kolovanje Laurinim novcem. Po
povratku u grad saznaje da je Laura u vezi s Kanonikovim sinom Mihom
pa raskida s njom.
U Ivicu je zaljubljena kanonikova ki Anica koja za njim dolazi u grad i
upada u ruke svodnici, od ega je Ivica spaava u posljednji trenutak.
Istovremeno se Laura i Miha posvaaju kada ona u jednom njegovom
prijatelju otkrije Ferkonju. Ona s Ferkonjom ubije Mihu te kree u bijeg i
stvara odmetniku druinu. Potom ubija i Ferkonju i eli zapoeti novi ivot
s Ivicom u inozemstvu, ali Ivica se odluuje vjenati s Anicom.
Laura sa hajducima upada na samu svadbenu sveanost; Kanonik i Iviini
roditelji pogibaju u tom sukobu, Ivica je ranjen, a Anica oteta i ubijena
nakon okrutnog muenja (Laura joj odree grudi). Ubrzo potom Laura je
uhvaena, osuena i smaknuta, a Ivica slubuje kao registrator u
provinciji. Krajem ivota odaje se alkoholu, te u trenutku pomraenja uma
spaljuje i sebe i registraturu.

Analiza likova:
Ivica Kimanovi je darovit i bistar seoski djeak. (Ja sam vrlo
napredovao u uenju, pisanju i raunanju. Bijah najbolji uenik...).Nije
mu drago kad mora otii iz svoje poznate seoske sredine u grad na
kolovanje (Mene je stezalo bolno, neopisivo oko srca. Ja nijesam mogao
plakati, ali u grlu me neto davilo i duilo kano da mi je kamen legao na
dunik.). U djetinjstvu je bio sretan, a kasnije ga je ivot uio na sve
gore i gore stvari. Prisiljen je na rad, skromnost, siromatvo i seljaki
mentalitet. On shvaa i sam da se pretvara u neto to mu nije pravo, da
ga drugi oblikuju, ali ne reagira (Boe moj! Kako li je voljko i ugodno u
tom niskom krevetu, na tim mekanim perinama, meu tim nabuhlim
jastucima...Pa ove slike..Ba ta suelice krevetu: golo tijelo ene boanske

ljepote!...Odvrni oi, Ivice Kimanoviu! Odvrni..A ono ogromno zrcalo:

na, sav se vidim u njemu...I tamo se odrazuje ta gola ljepota...Odvrni oi,
Ivice, zrcalo te izdaje...Oh, majko moja, ti priprosta, ti pobona seljakinjo!
Stid me je! Stid...Odvrni oi od svega!). Ipak on voli selo i svoju obitelj.
Ve pri prvom susretu s gradom dolazi do izraaja njegova naivnost,
nespretnost i nesnalaenje kad redom pozdravlja sve stanovnike koje
susreu na ulici. Njegova razmiljanaj o gradu (sada mi se stala u dui
raati arobna slika velinskoga grada sa svim svojim divotama, obajanim
u stostrukim naim seoskim priama i bajkama...), ve na samom
poetku pokau se nerealnima, pa i sam grad ga ne doeka prijateljski i
rairenih ruku (Pusto je ovdje i hladno. Vlane zidine zaudaraju
zaguljivom vlagom...Kraj mene prolazi silan svijet, a sve uti i nitko me
ne pogleda. Svi su turobni i sumorni. Lica im se i ne vide.). Ivica taj
vrabac sa seljakog plota, taj Seljaki groi bio je veoma darovit,
bistar, sposoban, ali nedostajala mu je snalaljivost, dvolinost,
amoralnost - sposobnosti koje su se u gradu uvelike cijenile. Tako ga
guta vrtlog gradskog ivota. Ve na samom poetku kod dolaska u
Mecenin dom suoen je s pokondirenim roakom kumordinarom
orom (Otac je razumio, pa me potisnu naprijed da kumordinara
cjelunem u ruku. or se ni najmanje ne otezae da mi prui ruku na
poljubac), Meceninim slugom, koji ga uzima pod svoje za vrijeme
otunog boravka u Meceninoj vili. (Kumordinar nato ustane, izvue iz
svoga kreveta nekakvu arenu krpetinu.- Na, ovo podvih pod glavu!
Zatim potegne s druge strane kreveta stari poderani plat. Evo, ae
uenjae, time e se pokriti! Eno jote polovice klupe do zida, a ti se
protegni prema pokrivalu i spavaj. To je najbolje za takvu eljad...) . Ve
kod svojeg prvog noenja u Meceninoj kui shvatio je u kakvim e ozraju
ivjeti i kolovati se. Tako me se doimahu razgovori raskalaenih slugu i
slukinja koji mi ulijevahu u duu prve i svijetle, nerazumljive i nekuda
suvie jasne pojmove o novom svijetu kamo me sa se la dovukoe, o tom
mojem dobrotvoru za kojega mi se valjalo jo kod kue jutrom i veerom
moliti bogu... o drutvu te pokvarene druine gdje u kako vidim,
provoditi mladenake dane svoga siromanog kolovanja.... Teko
podnosi izmu intelektualno, moralno i duhovno slabijeg Mecene, a koji
ga iz zabave nazivao zgubidanom i trudio se esto ukazati mu na svoje
dobroinstvo. (Zgubidane uti! Zar da mi protuslovi, indolentni muek ti!
To li je zahvalnost za moja dobroinstva?!) Cijelo to vrijeme boravka u
vili izvrgnut je djelovanju tue volje i htijenja, svi su gospodarili njime i on
ovisi o njima , iako ih mrzi i prezire (npr Mecenu I kako je u Meceni bila
za memorisanje predsjednikoga govora tupa glava poput bukvina panja,
tako je on dobro upamtio rije Zgubidan pa mi je esto prikria s istom
onom nasladom i zloradou kako to nekada obiavae u naim bregovima
susjed Kanonik.), ismijava i ironizira (Kao ora On je pao u iste navade
poput ilustriimua: to je obiaj svih starih slugu da oponaaju svoje
gospodare. Kada se gozbe svrie i kada Mecenu odvukoe u krevet,
plemeniti kumordinar jeo bi i pijuckao tako dugo dok se i on nije svalio na
gospodarev naslonja te spavajui i hrui kraj njega pazio i bdio na

potrebe ilustriimua. ; ajkovskog- Redahu se brbljave zdravice, a

Imbricu pika iz Volovine zaokupi opet njegov demon, predstavljajui
uvijezku prvog brbljavca svih lirika ovoga svijeta, Rudimira
Bombardirovia ajkovskoga; on je neprestance odapinjao govore. A im
je vie govorio, tim je manje mislio.), voli ali ih se ujedno i boji (LauraOna mi se nasmijei rajskim, poudnim osmijehom, a u crnim oima
usplamsa joj strast i hladnoa, neopisivo milje i ljut prezir, aneoska
dobrota i zmijska zloba...sve to u jedan tren...). Zato im se pasivno
opire,
a ne i aktivno bori protiv njihovih poroka, a za svoje vlastito mjesto i
vlastiti ivot u toj sredini. Uz sve to Ivica izrasta prvo u zbunjenog
djearca koji ne shvaa to se dogaa oko njega, zatim u mladog tienika
koji shvaa okolinu ali mu je zabranjen svaki komentar. Nakon toga je
mukarac uhvaen u trokut s dvije ene. Da Ivica nije sreo Lauru,
vjerojatno bi sve drugaije zavrilo. Oenio bi se milim seoskim
djevojetom, Anicom, ali Laura, kljuni je faktor u Iviinu ivotu, njegova
prva ljubav i femme fatale. (Ja osjetih na obrazima drhat njezinih punih
labudove bjeloe grudi...njezinih alabastrovnih ramena...i no je sakrila
svu tajanstvenost, sav ar i draest, svu milinu ljubavi nae...grijeha
naega...! Na kraju zavrava kao notorni alkoholiar, bez vidljivog cilja
na obzoru, te u napadu deliriuma tremensa zapali registraturu i sebe.
Laura je upravo iznenada sinula poput sunca na jutarnjem nebu.. I
ona, ne oekujui moga odgovora, ivo me cjelune u usta, u elo, u oi...
Nikada me jo ena nije poljubila, osim moje majke. Polije me rumen do
uiju i ja se hrlo i oprezno ogledah ne bi li se gdje u blizini desio milostivi
Mecena ili njegov alter ego kumordinar or... Njena ga privlanost u isto
vrijeme i privlai i odbija. /Ona lijepa ustaca ne odisahu njenou nego
mi se prividjee kano da e ugristi...Oi joj mirucahu kano ptici grabilici
za plijenom. ./
S obzirom na sve to ono ini i kako djeluje bolje bi joj pasao epitet
demonska Laura. Ona je pokreta radnje, neobjanjivih postupaka
junaka romana, intrigant: ona je lik fatalne ene koja predodreuje i
odreuje sudbine ljudi.Ona odluuje o njihovim ivotima, pa i smrti. Kad
je kumordinar oteturao niz stube u svoju druinsku sobu, bljesnu oi
Laurine; ona pograbi ljekarsku tekuinu, izlije polovicu i hitro izvadi iz
njedara nekakav zamoi od papira, sasu iz njega u tekuinu utkasti
praak sve pomijea pred svijeom i apnu sama sebi: - Danas treba da
je svemu kraj! Jo ovo, pa onda... Ona je puna suprotnosti, i unutranjeg
nesklada. Hrabra je, prevrtljiva i lukava, beskrupulozna je, -Gotov
je!!...Dovrio se dakle, mekopute! Tako je i pravo neka ive mladi koji
su za svijet, za njegove slasti i nevolje! .Iz zapaljene Mecenine kue
najvei joj je problem bio kako iznijeti teku krinju punu blaga koje je
opljakala. ...iznijeli su ljudi teak Laurin sanduk iz dvorita nekamo u
etvrtu ulicu, a Laura ih je pratila uzdiui toboe sva satrvena i slomljena.
Kad saznaje da je dijete roeno kao in silovanja, kao i da je ubila vlastita
oca, u to ne eli povjerovati...ja sam bila...Ja sam mu pospjeila put u

vjenost!...Svomu ocu...Ne, ne! To je pakleno priaptavanje i prikriavanje

na dnu savjesti moje! To je kleta, strana, odurna i gnusna obmana! To je
san, grozan san ludosti moje! Kod Laure nema zlatne sredine; ona ili
voli ili mrzi, a esto prvo voli pa onda mrzi, i to iste osobe. Tako je
pomogla Justi, Mihinoj eni, da umre kako bi se doselila k Mihi; zatim je
Mihu prevarila sa Ferkonjom, te ga zajedno s njim ubila: na kraju ubija i
Ferkonju. Bez morala je i savjesti, i bez obzira na sve zloine koje je
poinila samo od Ivice trai pomilovanje, a kad je on odbacuje bijesna je
i ogorena.(I kada, evo, sve polaem pred tvoje noge i svoju pokorniku
okajalu duu i svoje srce i ivot svoj, ti me udara prezirno nogom,
odvraa oi od mene i okree mi lea. Dobro! Ali pamti! Nikada nijedna
druga nee biti tvoja, ni ti njezin! Pamti to! Do vienja!...). I ona
zavrava tragino, neostvarenih elja, pred streljakim vodom zbog
poinjenih zloina.(Tu se dogodilo udo na stratitu...Pukoe smrtonosne
cijevi i pogodie je hici, ali ona stajae nepomino poput mramorna
kipa...Grudi joj bijahu razgaljene, ali ne potee iz njezina tijela ni jedna
kap krvi...)
JOICA KIMANOVI: Iviin otac kojega nazivaju "zgubidan". Nije
poznavao ni pedagogiko-didaktikih teorija ni prakse. Seljak naih starih
korijena i zlatnih vremena, ne razumije se ni u itanje ni u pisanje. Pa
stoga nije mogao proitati nikakve moderne pedagoge. Vesela ljudina,
seljaki muzika na tzv. "bajsu". Tako obljubljeni svadbeni veseljak znao je
biti kruta svadljivica u naem susjedstvu i jeziav poput kakove babe. Bio
je jednostavan, duhovit seljak. (Meni bijae neugodno, kumordinar se
osmjehivae a moj otac, esui se sada iza jednoga sada iza drugoga uha,
rastumai: - He, takva su sva velika gospoda! Odsjeku amen, mahnu
rukom, kimnu glavom i postao je svijet!) Ipak, bio je topao kao roditelj,
volio je nadasve svoju emu i djecu.(Muzika se htijae svom silom drati
trpko i osoro prema djeaku, bolje, momku; ali osjetivi dodir sinovljeve
glave, njegov topli dah, njegove umiljate, pokorne i suzama pomijeane
rijei, u starcu neto pukne i neto se prelomi, kano da se gora sruila i
survala, i on ogrli svoga Ivicu.
OR: Njegov prividni sjaj zasljepljuje seljake, dok je on u stvari samo
Mecenin rob. On je olienje nesklada izmeu elje i stvarnosti, i pokazuje
ovjekovu elju da se pretvara da je ono to nije. (E da vidi , moj
kukavni roae, to je gospodski ivot i da zna pripovijedati u naem
prnjavoru kako li ivi u slasti i lasti gospodin kumodinar or, prvi pod
ilustriimuom! Gle, uivaj pa pamti!...Fuj! Oh, vi mueki. Kako li ste
zaostali? Kako prosti? Ne sramoti me; da te tko vidi, izgubio bih ja svako
tovanje i ugled gdje imam tako prosta ovjeka za roaka!). Njegova je
stvarna uloga da se ulizuje Meceni. (-Mueki ostaju mueki otrcani,
surovi, blatni, prosti i smrdljivi!- mrmljae sam sebi pljujui na svoje
podrijetlo poput svih sluga i mumordinara ovoga svijeta.). Poslije njegove
smrti oeni se i otvori gostionicu. On i njegovi postupci u nama izazivaju i
aljenje kad ga ena premlati, ali i smijeh, porugu. (Kakav gospodar! Tko
je moj gospodar? zatuli ona, svijet ljubavi i njenosti, uhvativi se

ljevicom ispod rebara, a desnicom opalivi me tako silno da mi se

zaljuljalo do trista svjeica pred oima i krv curkom briznula iz nosa.)
MECENA: lani dobroinitelj. Njegov dobar glas poiva na neobjanjivoj
injenici da ljudi imaju visoko miljenje o njemu (bar oni koji ga ne
poznaju). Ipak, to nije ba toliko udno ako se uzme u obzir da je i on
jedan glumac. Ne toliko velik kao Laura, ali sasvim dostatan da zavara
okolinu. On je zloest i pokvaren ovjek, ne samo da je silovao Doricu,
Laurinu majku, ve je i sa kerkom greno ivio, a Ivici je naglaavao da
e mu biti skrbnik i pokrovitelj tako dugo dok je malen, dok mu ne
predstavlja konkurenciju. (Jer dok bude malen, dokle se ne bude osjetila
tvoja momaka dob, dotle u te voljeti, dotle sam ti dobrotvor!). Kad
ulovi lauru i Ivicu zajedno u krevetu, on ne reagira kao bijesni otac
djevojke, ve kao njen prevareni ljubavnik.(Izii, ro, nitkove,
nezahvalnie! Izdiri da te za koji as ve ne vidim u svojem domu! Oh, to
li je zahvalnost toga idolentnoga mueka! kriae zasopljeno Mecena,
hvatajui se za stolac.) U stvari je priglup i dvolian ovjek, a to se vidi u
svakodnevnim prilikama: npr. uenje govora. Iza njegove je povrinske
kreposti skrivena razbludnost i hedonizam.
Kovai je dao galeriju likova iz seoske i gradske sredine (Ivica,
Zgubidan, Kanonik, Medoni, Iviina majka, Duga Kata, Miha, Justa,
uitelj, upnik, Laura, Bombardirovi, Mecena, Ferkonja, or, baba Huda
i drugi
U slikanju seoske
sredine (npr. svaa i tunjava izmeu Zgubidana i Kanonika) osjea se
dobronamjerni humor i blaga ironija. A u slikanju gradske sredine i
njezinih likova oituje se kominost (npr. prikaz pokondirenog
kumordinara ora, neukoga i umiljenog Bombardirovia) do
ironino-sarkastine intoniranosti koja poprima obiljeja karikaturnosti,
grotesknosti i izrazito satirino-sarkastine poruge. Npr. takav je opis
situacije na gozbi, kad Bombardirovi po svom odijelu prolije umak iz
pune zdjele ili ironian opis Meceninih duhovnih sposobnosti. U romanu su
osobito dobro, realistiki prikazani likovi izvornih seljaka (npr. Zgubidan,
Kanonik), seljaka poluinteligenata (npr. kumordinar or, jedan meu
najbolje ostvarenim likovima u romanu), zelenaa (npr. gavan Medoni,
propalih i pokvarenih plemia npr. Mecena). Kovaievi likovi su
socijalno-psiholoki motivirani, ali i govorno karakterizirani.
U osnovi romana stoji svijest o ovjeku i njegovu razvoju kao
socijalno-psiholokom biu, i u tom je smislu tragedija Ivice Kimanovia
motivirana njegovim seljakim porijeklom. ak i fantastina i gotovo
simbolina u svojoj fatalnosti, Laura ima motivacijske osnove u svome
bijednom djetinstvu i porijeklu iz sluajne porodice. Ostali likovi u romanu,
izuzevi izriito fantastine "baba Huda", koncipirani su u osnovi realistiki
i s naglaenim socijalno-psiholokim motivacijama (kumordinar or,
Iviini roditelji, Miha, Medoni) ili oblikovani izrazitim satirikim
postupcima (Mecena, Justa i dr)

Obiljeja ovog romana

1.ROMATINARSKA:
Vidljiva su u tajanstvenosti kojom je obavijeno Laurino podrijetlo, u
intrigama, Laurinom hajdukom ivotu, u tajanstvenosti njezina odnosa s
Ferkonjom
i
babom
Hudom.
2. REALISTIKA:
Osnovna je tema realistina: prikazuje djetinjstvo i kolovanje seoskog
djeaka Ivice Kimanovia i njegovu preobrazbu u graanina. Prikazan je
prodor kapitalizma na selo (Medoni), a preko kumordinara ora tip
siromanog seljaka koji postaje gradski sluga. Preko Ferkonje pokazuje
zametak
velegradskog
kriminala.
Predstavljene su dvije sredine: gradska i seoska. Izmeu tih je dviju
sredina (i dviju ena
koje
ihpredstavljaju)IvicaKimanovi.
3. NATURALISTIKA:
U svojim su postupcima neki od likova motivirani i bioloki - naslijeem
(Laura je plod grene Mecenine ljubavi koja, ne znajui, poini incest postaje ljubavnica vlastitog oca; zlo je u njoj ukorijenjeno samim
roenjem).
4. MODERNISTIKA:
Vrijeme nije izraeno u kontinuitetu, este su retrospekcije. Zavretak
romana prikazuje nemo pojedinca da ostvari ljubav i osobnu sreu zbog
usuda koji ravna njegovim ivotom.

www.BesplatniSeminarskiRadovi.com