MAGINI KRUG MODE: OD ANTIMODE DO POMODE

Iva Bioina
Angairanjem Madonne i Kate Moss modne kue vie ne prodaju kopije njihovih stilova, n
ego prodaju njih i njihove stilove. Pomodne potroake mase vie se ne trebaju brinuti
da li bi neki odjevni predmet obukla njihova modna ikona; sad im je to zajameno.
.. Da li ovo znai da se vraamo u 17. stoljee kada se rije moda koristi u izvornom zn
aenju, kao nain ili modus? Na nain Kate Moss? Na nain Madonne?
Magini krug mode: od antimode do pomode
ESEJ
Ukraavanje i nastanak odjee

Za odjeu se kae da vri tri funkcije titi tijelo, prekriva dijelove tijela koji se sm
atraju sramotnima te ukraava ili uljepava. Za izraavanje tih funkcija u njemakom jez
iku koriste se tri rijei koje znae upravo zatitu, stid i ukras Schutz, Scham i Schm
uck. Povodei se za tim funkcijama teoretiari odijevanja i mode razvili su ponajpri
je teorije koje objanjavaju nastanak odjee funkcionalizam, moralizam i esteticizam
. Ako krenemo sa teorijom funkcionalista po kojoj se nastanak odjee povezuje sa z
atitom ljudskog tijela od hladnoe i vlage, odmah moemo rei da klima nikako ne odreuje
nosi li se odjea ili ne. Kao najbolji primjer za pobijanje te teorije moe posluiti
pria kada je Charles Darwin doao na Ognjenu Zemlju i tamo unato antarktikoj klimi n
aiao na pripadnike primitivnih plemena koji su bili sasvim goli. Tako su ljudi u
19. stoljeu shvatili da njihova odjea nije nuan odgovor na hladnou ili ljudsku grau.
Sada kada je jasno da ovako, na zatitu tijela reducirani funkcionalizam nije objan
jenje, ili barem jedino objanjenje, za nastanak odjee, sline zamjerke se mogu uputi
ti i moralizmu. Stid se jo ne javlja kod primitivnog ovjeka, iako je ve na razne nai
n intervenirao na svoje tijelo. Tek kasnije se stid poinje povezivati sa spolnou. S
tid kakav danas poznajemo nastao je iz socijalne i moralne ljudske prirode, pove
zivanjem golotinje sa spolnou, grijehom te neprimjerenim ponaanjem. Najbolji primje
r je to danas egzibicionistiko razotkrivanje u javnosti najee zavrava prijavom polici
i, a nerijetko i zatvorom, dok se stid i moralna osuda vezani uz golotinju ili o
bnaene genitalije ne javljaju kod primitivnog ovjeka. Ali stid moe znaiti i skidanje
odjevnog predmeta ili ukrasa koji ima funkciju znaka. Kada je barun von Nordens
kiold na putovanju Amazonom htio kupiti urese za nos i usne od gole ene iz plemena
Botocudo, ena je pristala i dala urese, ali je tek tada, ostavi bez njoj primjeren
e odjee, osjetila stid i pobjegla u umu. Isto tako ena iz plemena Masai, ije su geni
talije prekrivene samo komadiem koe, bila je krajnje postiena kad bi morala skinuti
svoje bronane naunice koje oznaavaju njen status kao udane ene. Jedini uzrok odijev
anja ne moemo nai ni u pukoj elji za ukraavanjem. Veina se povjesniara i teoretiara
da su prve intervencije na ljudsko tijelo imale obrednu ili magijsku svrhu. tova
nje ivotinja, zatita od zlih sila oitovala se noenjem zuba ili roga od jelena i vepr
a na vrpci oko vrata, bojanjem tijela ili vjeanjem privjesaka oko pojasa. Svi ti
ukrasi za paleolitskog su ovjeka posjedovali magijsku snagu, sluili za obranu od z
lih duhova, kao pomo u lovu ili pridonosili plodnosti. Danas bi kazali da je on s
vojim ukrasima pridavao karakter simbola.
Odijevanje i vrijeme
Kod klasinih Grka odjea i razni dodaci postupno gube magijska svojstva. Njihovo sh
vaanje odjee svojstveno je njihovom vienju ovjeka i odnosa ljudskog duha i tijela. Z
a Grka su tijelo i duh bili povezeni, duh je nalazio svoj vanjski izraz kroz tij
elo, tako da je odjea postala izrazom duha i tijela. Nabori su se oblikovali prim
jereno situaciji, raspoloenju, individualnom ukusu. Za Grka je krojena odjea bila
barbarska. Grk nije shvaao ljudsko tijelo kao materijalno s dijelovima, s rukama,
nogama, trupom itd., ve prije svega utjelovljeni lik ono to Nijemci nazivaju Gestalt
koji je cijeli proet snagama i upleten u svijet, stopljen s njime. Naposljetku,
iz svega toga proizlazi injenica da Grci homerskog doba nisu imali rije za ivo ovjeko
vo tijelo. Kada bi se vratili na poetne tri teorije o uzrocima odijevanja zatita ti
jela, stid i uljepavanje i to pokuali primijeniti na Grke, doli bi do nekog komplek
snog spoja svih triju teorija, s razliitim pojedinanim udjelima. Naravno, Grci su
opet izdvojen primjer zbog svog jedinstvenog ivota i miljenja, ali sva tri uzroka

u razliitim omjerima mogli bi primijeniti bilo gdje. Postoji jedna zanimljiva pria
iz meksike mitologije predkolumbovskog doba u kojoj je tolteki kralj-bog Quetzalc
oatl, vidjevi da je gol, shvatio da je runiji od ivotinja te da se mora pokriti per
jem kako bi svoju runou sakrio pred sobom i drugima. Tu priu mogao bi potkrijepiti
i iskaz da je ovjek goli majmun, ime se, pored ostalog, tvrdi da majmun ve ima odijel
kojeg je ovjek lien te da bi neutralizirao razliku, to jest runou podlijee odijevanj
ukraavanju.

Neki psihoanalitiari tvrde da je ovjek htio od sama sebe sakriti poniavajuu slinost s
a ivotinjama pokrivajui se odjeom i nakitom. Ako bi rekli da ovjeka odijelo razlikuj
e od ivotinja, bili bismo samo djelomino u pravo, jer znamo da to nije jedina razl
ika. No ako bi to preformulirali, da je odijevanje svojstveno samo ovjeku, mogli
bi opet navesti razne primjere kada ovjek intervenira u ono prirodno ivotinja i ne
rijetko ih oblai. U zadnje vrijeme moemo nai itave kolekcije odjee za ivotinje, bilo
a je rije o zimskim kaputiima, ljetnim lapicama, haljinicama, kabanicama. Sljedei po
kuaj suavanja te tvrdnje bio bi da odjea ima drutveno znaenje, prihvatiti odijevanje,
znai ui u civilizirano drutvo; prema Concorcetu, odjea je ono to ovjeka razlikuje od
otinje; Auguste Comte je u njoj vidio znak civiliziranosti, dokaz nadmoi razuma n
ad osjetilima. Sve ove tvrdnje ipak su, mogli bismo rei, produkt povrnog, ponekad i
prepoetinog shvaanja odjee. Prije nego poveemo odjeu s civilizacijom trebali bi smo
jasnije definirati to je civilizacija, ali i odjea. Deslanders ipak kao najvaniji r
azlog odijevanja, a ne samo pokrivanja, navodi tatinu u najirem smislu rijei. To po
tkrjepljuje milju kako veina ljudskih bia ne dri noenje odjee, koje prihvaa iz navi
eprijepornom ivotnom injenicom.
U srednjovjekovnoj je Europi vladao kruti feudalni sustav u kojem su kmetovi i p
lemii imali zasebnu stalnu antimodnu odjeu koja je zapravo bila odraz drutvene nepo
kretljivosti i nemogunosti uspinjanja drutvenom ljestvicom. Kako bi se zatitilo, pl
emstvo je donosilo zakone kojima je ograniavalo rasko i time osiguralo ekskluzivno
st vlastite odjee. No te zakone esto nije bilo mogue provoditi, a osim toga, umjest
o da jednostavno oponaa stalnu odjeu aristokrata, graanstvo u usponu odluilo se za n
eprestano mijenjanje odjee za modu. Taj sustav stilske pokretljivosti bio je pri
kladan i logian izraz drutvene pokretljivosti to ju je podrazumijevao raspad feudal
nog sustava. I to je trenutak pojave mode kao pojma kako ga danas shvaamo. to se t
ie terminologije, rije moda, kako kae Loschekova, dolazi od latinski modus, a oznaav
ala je izvorno vrstu i nain ivota jednog naroda, to se osobito odnosilo na odijevan
je. Kad je Marija Medici 1600. godine dola u Francusku, o njezinom stilu odijevan
ja govorilo se kao al modo italiano na talijanski nain. Isto tako se u prvoj polo
vini 17. stoljea, kada su francuski kicoi donijeli u Njemaku osobine svoje zemlje i
modna pretjerivanja, to opisivalo la mode franaise na francuski nain. Rije moda ka
o nain (modus) danas vie nema to znaenje. Sada je razumljivo da moda podrazumijeva o
dreenu fluidnost drutvene strukture zajednice. Moraju postojati razlike u drutvenom
poloaju, ali mora se initi da ih je mogue i poeljno premostiti; u krutoj hijerarhij
i moda nije mogua. Osim navedene fluidnosti drutvene strukturne zajednice, za nasta
nak mode neizostavan imbenik je i prikaz vremena kao promjene. Moda kao pojam prv
enstveno znai odjeu koja se mijenja u vremenu, a takav pristup odijevanju nastaje
kao jedinstven produkt ve navedenih imbenika u renesansi.
Ukraavanje kao moda i antimoda
Ve i sam Barthes uoava kako postoje dva zasebna tipa mode; jedan strogo povijestan
, a jedan kojeg pamtimo. Drugi tip se zasniva na modi prethodne godine. Neto bolj
u raspodjelu napravio je Flgel 1930. godine, kada je od opeg predmeta ukraavanja ra
zlikovao pomodno (modish) i stalno (fixed). Barthes i Flgel zapravo su mislili na
istu stvar, ali s jednom bitnom razlikom. Barthes je razlikovao dva tipa mode,
a Flgel ukraavanja. Iako se moda i ukraavanje esto koriste kao sinonimi, to nije tono
, stoga bi ipak bilo ispravno prikloniti se Flgelovoj podjeli. Prema Flgelu, staln
o i pomodno svoje temeljne razlike polau u odreenim razlikama u organizaciji drutva
, a ponajvie u odnosu ta dva tipa spram vremena i prostora. Stalno se mijenja spor
o u vremenu, a cjelokupna mu vrijednost donekle ovisi o trajnosti, ali zato bitn

o varira u prostoru, pri emu se posebna vrsta odjee obino povezuje sa svakim zasebn
im mjestom dogaaja i svakim zasebnim drutvenim tipom (a zapravo i sa svakim vrsto d
efiniranim hijerarhijskim poloajem unutar svakog tijela). S druge strane, pomodno
se vrlo brzo mijenja u vremenu, pri emu je sama njegova bit upravo u strelovitost
i promjene, ali razmjerno malo varira u prostoru, uz tenju strelovita irenja svim
dijelovima svijeta podlonim istim kulturnim utjecajima i povezanima prikladnim sr
edstvima komuniciranja. Sada vidimo da ono to Flgel naziva pomodnim, nije nita drugo
nego moda, a za stalno kao suprotnost modi Polhemus i Procter 1978. godine uvod
e pojam antimoda. Iako se termin antimoda danas najee povezuje sa subkulturama, to
nije ispravno, gledajui iz perspektive Polhemusa i Procterove. Ono to je bitno, a
Polhemus i Procter nisu naglasili, jest da u temeljnoj podjeli ukraavanja na modu
i antimodu kao zasebnu cjelinu moramo razlikovati antimodnu i modnu odjeu. Jer k
ao to ukraavanje i moda ne mogu bit sinonimi, tako ne mogu ni moda (ili antimoda)
i odjea. Kada kaemo moda, iza toga stoji cijeli jedan kompleksan sustav, to ne moemo
rei za odjeu.
Evans-Pritchard, jedan od utemeljitelja britanske antropologije i protivnik funk
cionalistike kole Malinowskog, odnos vremena i (anti)mode razumio je kao socio-kul
turni pojam to odraava realno ili idealno drutveno stanje zajednice ili osobe, a mo
da i antimoda su alternativni modeli vremena. Moda je simbol promjene i napretka
, a antimoda vremena kao kontinuuma. Svaka osoba koja se penje, ili se eli penjat
i po drutvenoj ljestvici, upotrebljavat e najnoviju modu. Time e osoba postat i rekl
amni oglas za socio-temporalnu pokretljivost i takva e ostati sve dok oni i oni to
nose budu imali vie koristi od drutvene promjene nego od odravanja drutvenog status
a quo. Slijed promjena u modi je kaotian. to se antimode tie, Polhemus i Procter su
iznijeli dvije zanimljive teze. Prva glasi da je antimoda vizualno komuniciranje
unutar ideologija, a druga da je antimoda najjae oruje kojim se neko drutvo moe zati
titi. Ako bi smo se pozabavili prvom tezom, najprije bi isto se zapitali da li i
deologija ulazi u vizualnu komunikaciju. Mogli bi isto to preformulirati i rei da
se antimoda koristi kao drutveni simbol. Ali pitanje ideologije ostaje i dalje.
Posluit emo se primjerom sudske odore. Ona je povezana s idejom komutativne pravde
. No da li iza te odore stoji ideologija? Isto se moemo pitati za bilo koju vrstu
odore ili radnog odijela. Oni svojom trajnou spadaju u antimodu, ali su ipak lieni
neke temeljnije ideologije. Pravilno bi bilo rei da je to antimodna odjea, a ne a
ntimoda. Suprotno tome, za revolucionarnu ideologijsku simboliku Mao-jakne bez s
umnje moemo rei da spada u antimodu. Isto tako za faistiku ili nacistiku, punkersku i
li rastafarijansku odjeu moemo rei da spada u antimodu, jer se iza svake krije makr
oideologija ili mikroideologija.

to se tie teze kako je antimoda najjae oruje da se zatiti neko drutvo, moemo upotrij
ti primjer religijske odjee i arhitekture. Ako sagledamo religijsku odjeu tj. anti
modu, moemo vidjeti da se ona zaista malo ili uope ne mijenja kroz stoljea. S druge
strane, dananje crkve nemaju nikakve veze s onima s poetka 20. stoljea. Zaista, ka
da neka drutvena skupina eli izdvojiti ili zatititi svoju ideologiju, najee e se pos
i odgovarajuom odjeom koja e nearbitrarno oznaiti ono to oni jesu i u to vjeruju. Ant
modom svaki pojedinac unutar drutvene skupine objavljuje da se jedan s drugim poi
stovjeuje. Do stvaranja antimode moe doi spontano, ali ipak najee dolazi pod utjecaje
drutvenih, socijalnih i ekonomskih imbenika. Smjerovi toga procesa ovise o uzorku
stila, oni ga mogu podrivati ili se od njega udaljavati. Karl Marx je takoer ust
vrdio da ideoloka manipulacija uvijek slijedi ekonomsku i politiku dominaciju, a i
z toga proizlazi da se i antimodom (kao izrazom ideologije) moe manipulirati, te
time stvoriti i nametnuti antimodu koju propisuje vladajue drutveno tijelo.
Antimoda makroideologije i antimoda mikroideologije
Ako smo razlikovali makroideologiju i mikroideologiju, moramo razlikovati i an
timodu makroideologije i antimodu mikroideologije. Jennifer Craig u tekstu The C
ultural Politics of the Uniform kae da su uniforme dio drutva, osobito ondje gdje
je presudna identifikacija drutvene skupine. Drugim rijeima, uniforma je uvijek ve
zana uz ideologiju, posebice makroideologiju. Vojna uniforma javlja se u Francus

koj u 17. stoljeu, prvotno s funkcijom meusobnog razlikovanja vojnika na bojitu. Vo

jnici su nosili marame iste boje zataknute za remen i druga slina obiljeja na kapa
ma i kaputima. Vojna uniforma se pokazala kao dobar instrument za kontrolu indiv
idualaca i uvoenje discipline, jer kada je vojnik obukao uniformu njegova poslunos
t i individualna snaga doprinosili su kolektivnoj moi. Takoer, bivi vojnici nosili
su uniforme u civilnom ivotu kako bi na neki nain regulirali civilno drutvo. Kao to
kae Craig, to je bio ideoloki instrument. U stvaranju uniforme najbitnija je bila
boja najee kombinacije crvene, bijele, sive ili plave, zatim varijacije detalja, gu
mba, kroja hlaa, rukava, kaputa ili jakne, odabir tkanine, vrsta ovratnika, nain v
ezanja i ostalo. Kada je Hitler doao na vlast, nain na koji je vojna uniforma obli
kovana postao je kljunim simbolom totalitarne vlasti. Velik trud i kapital odlazi
o je u oblikovanje posebne odjee koja bi stvorila obvezu odanosti. Nacisti su u u
niformama simbolizirali mo i autoritet reima.
U Berlinu je poetkom 2007. otvorena izloba pod nazivom Kunst und Propaganda kojoj
je cilj bio prikazati kako su se u razdoblju od 1930. 1945. godine vladajui total
itarni reimi sluili slikarstvom, fotografijom, skulpturom, arhitekturom, filmom, s
ve u svrhu irenja ideologije. Umjetnost samo po sebi ve ima potencijal za propagan
du, ak i bez eksplicitne politike poruke. Najpoznatiji je primjer suradnje Helene
Bartha Amalie Leni Riefenstahl i Hitlera. On ju je sponzorirao, a ona je snimala f
ilmove koji su se koristili kao nacistika propaganda. Berlinska izloba prikazuje k
ako su se Mussolini, Hitler, Staljin i Roosevelt koristili umjetnou za manipulacij
u masa i irenje ideologije faizma, nacizma, staljinizma i demokracije. No, koja je
uloga antimode? Mogli bismo rei presudna. Na svakoj slici i fotografiji, bilo da
je rije o Hitleru, Mussoliniju, obinom vojniku, radniku ili ak djetetu, antimoda j
e u prvom planu. Kao najbolji primjer mogu posluiti fotografije Hitlera i Mussoli
nija, s uniformom i bez uniforme. Roosevelt uvijek nosi klasino odijelo koje je
i do danas ostalo uniforma demokracije i kapitalizma. Antimoda predstavlja drutve
nu zajednicu i ideologiju te zajednice, a to moemo primijeniti i na sve podgrupe,
jer svaka skupina, ma koliko ona mala bila, ima potrebu razviti vlastitu antimo
du kojom se kao skupina moe razlikovati. Na zapadu je dolo do raspada obiteljske i
dentifikacije, jer u ruralnim drutvima antimoda moe obiljeiti velike proirene obitel
jske skupine te se time razlikovati od drugih obitelji. U suvremenom zapadnom dr
utvu etrdesetih godina javio se jedan zanimljiv oblik povezivanja mikroideologije
i antimode. James Dean, Marlon Brando, Jack Kerouack, Bob Marley, Johnny Rotten,
svi imaju jednu stvar zajedniku. Brojne skupine mladih ljudi formirale su svoj i
dentitet prema njima. Naravno, to nije prvi put da se dogodila takva identifikac
ija. Kao primjer moe posluiti 1774. godina kada je Goethe objavio roman Patnje mla
dog Werthera. Skupine mladih itatelja odmah su preuzele Wertherov nain odijevanja,
ali i njegovu pretjeranu sentimentalnost i romantinost, emocionalnu prenaglaenost
, a ak je bio i povean broj samoubojstava. Postoji jo mnogo slinih primjera poistovj
eivanja s likovima i osobama, ali takvu zasienost antimodnim mikroideologijskim sk
upina jo nikada nismo imali. Nakon etrdesetih godina u zapadnom drutvu javlja se iz
riito mikroideologijska antimoda zasnovana obino na glumcima, pjevaima, knjievnicima
i ostalim pripadnicima popularne kulture.
Pomodnjavanje antimode

Oni koji su ezdesetih godina mislili da je moda mrtva, da moda vie nije u modi, zabor
avili su da antimodne predodbe u kontekstu modnoga sustava zadobivaju novo znaenje
i da to znaenje izruuju na nov nain. Kad ih nose sljedbenici mode, hipijevski, Hel
ls Angel, ruralni i radniki stilovi nisu vie narodne nonje, oni su dio modnog sustav
a. U ranim sedamdesetim godinama St. Martins College of Art za svoje je studente i
studentice modnog dizajna napravio radionice u Sohou, tradicionalnom londonskom
sreditu prostitucije. Antimodni izgled uliarki ubrzo se proirio meu studenticama, te
je ubrzo u Sohou nastalo mnogo nesporazuma. Studentice su dobivale pozive na sek
s, a odbijeni klijenti su bili naprosto zbunjeni. Sada semiotika rjeava problem.
Naime, ono to klijenti nisu mogli znati je to da studentica odjevena u antimodnu
odjeu prostitutke ima arbitraran odnos prema oznaenom tj. onome to prostitutka jest
i to od nje klijenti oekuju. Studentica time postaje arbitraran znak. S druge str

ane, antimoda se koristi kao simbol. Djevojka koja se oblai, dri, pria i minka kao p
rostitutka i koja jest prostitutka simbol je antimode. Studentica e vjerojatno za
mjesec dana preuzeti antimodu pankera ili neke druge antimodne skupine. To se n
aziva pomoda tj. pomodnjavanje. Njezina poruka je liena bilo kakve mikroideologij
e, ona jednostavno poruuje: Ja sam pomodno odjevena. Proces pomodnjavanja prijelaz j
e sa simbola na znakove, te je sukob mode i antimode, u semiolokom smislu, bitka
znakova i simbola. Danas pomoda pokree cijelu modnu industriju. S time da treba od
mah napraviti bitnu razliku mode i antimode kod modnih kreatora. Naime, sam taj
naziv modni kreator, trebao bi podrazumijevati (zbog ovog dijela modni) kreiranj
e odjee koja se mijenja, koja je efemerna. Meutim, ako pogledamo veinu dananjih velik
ih modnih kreatora, pa i modnih kua, da li moemo rei da se njihova odjea mijenja iz s
ezone u sezonu? Teko. Svi oni, od Giorgia Armania, Prade, Calvina Kleinea, imaju
svoju antimodu. Jer ako se moe rei za nekog modnog kreatora da ima svoj osobni pre
poznatljivi stil, on samim time spada u antimodu. On e dalje iz kolekcije u kolek
ciju pomodnjavati svoju antimodu. Naravno, uz dodatno pomodnjavanje drugih antim
oda. S time smo zapravo dosta suzili pojam moda. Zapravo, ini se da oni iz ezdeset
ih koji su govorili da moda vie nije u modi, i nisu bili tako daleko od istine. Od
poetka 21. stoljea modu je zamijenila pomoda. No, treba spomenuti i jedan novi vid
pomode. vedska modna kua Hennes & Mauritz (mega-popularni H&M) kao dizajnera zapos
lila je popularnu Maddonu, a londonski Top Shop manekenku Kate Moss. Ve smo na ran
ijim primjerima vidjeli kako je neka popularna linost mogla pokrenuti antimodu i
cijelu subkulturu, ali ovdje se uinio korak dalje. Angairanjem Madonne i Kate Moss
modne kue vie ne prodaju kopije njihovih stilova, nego prodaju njih i njihove sti
love. Pomodne potroake mase vie se ne trebaju brinuti da li bi neki odjevni predmet
obukla njihova modna ikona; sad im je to zajameno. S time da je Kate Moss za je
dan asopis izjavila kako je dizajnirajui kolekciju zamiljala to je u njenom ormaru i
to bi ona inae odjenula. Osim eksploatacije vlastita lika, time priznaje i kopira
nje, poto se njezina garderoba sastoji od odjee najpoznatijih modnih dizajnera. Da
li ovo znai da se vraamo u 17. stoljee kada se rije moda koristi u izvornom znaenju,
kao nain ili modus? Na nain Kate Moss? Na nain Madonne? Djurdja Bartlett se dotakl
a tog problema u klasnim teorijama gdje to jednostavno objanjava kao oponaanje. A
to zaista i nije nita drugo nego oponaanje. Madonna se s druge strane odluila za po
modnjavanje jednog antimodnog stila sedamdesetih godina. Tako je njezina kolekci
ja nadahnuta disco-groznicom. Nadahnue se danas koristi kao sinonim za pomodnjavanj
e. A ista ta Madonna je prije par godina nosila vojne uniforme i kaubojske eire. P
olhemus je jedan svoj tekst nazvao Supermarket stila, a tim je naslovom najbolje
opisao ono to se danas dogaa. I zaista, danas iz tog supermarketa moemo uzeti bilo
koji stil i jednostavno ga iskoristiti. Vie nije bitna ni mikroideologija, a kam
oli makroideologija. Mogue je jedan dan nositi radniko odijelo, drugi fetiistiku odj
eu od koe i PVC-a, a trei lasteksice i pokidanu majicu pankera. No, ipak najee se kom
inira sve zajedno. Antimoda se iskoritava bez ikakvog promiljanja. Isjeak iz jednih
dnevnih novina kae: ponovno sluamo swing i blues i sviaju nam se mukarci u bijelom,
zalizane kose i s tamnim naoalama na nosu, no suvremeni Elvis Presley umjesto koul
je esto nosi majicu. Naslov tog teksta je Rockabilly novog doba. Odjea prikazana u
novinama uz taj tekst nema nikakve veze s rockabilly stilom iz sredine pedesetih
. To je ve i Barthes primijetio: znaenje odjevni predmeti nemaju zaetno, nego ga st
vara tek komentar uz fotografiju, ali u ovom sluaju komentar je vezan uz antimodu
koja je u nearbitrarnom odnosu sa oznaenim i oznaiteljem. Na slici su prikazane k
lasine bijele koulje, sportske jakne, kone sandale i sportska vesta u mornarskom st
ilu. Eksploatacija antimode? ak ne bismo rekli antimode, nego onoga to antimoda oz
naava. Jer s jedne strane imamo bijelu sportsku vestu i ostale artikle, a s druge
oznaitelj rockabilly koji oznaava susret crnake i bjelake kulture u poslijeratnom S
AD-u. Jerry Lee Lewis i Elvis Presley glazbom su se nadovezali na crnake utjecaje
, ali su razvili odjevni stil koji s njima nije bio povezan. No, cijela ta pria n
ije bitna autoru tog teksta, a kamoli da odjea koju opisuje nema veze sa rockabil
ly stilom. On vjerojatno rauna na neinformiranost itatelja koji bi ak i mogao pomi
sliti da je Elvis nosio sportsku vestu i kone sandale. Sve to ne bi bilo toliko a
psurdno da se u istim novinama sljedei tjedan nije pojavio lanak naslova Veliko pl
avetnilo s gotovo identinim modelima odjee, ali u modroj boji. No, ovdje se vie ne
navodi rockabilly stil, ve sportska elegancija, udobnost i funkcionalnost. Sada t

ekst vie ne daje samo znaenje odjei na fotografiji, kao u Barthesovo doba, nego ga
usput iskrivljuje ili laira. Svi poseu u supermarket stila, bez ikakvog promiljanja,
bilo da iskoriste odjeu, bilo mikroideologiju vezanu uz neki sti. Ljudi koji se p
omodno odijevaju nisu prava drutvena skupina, nego samo stilska kategorija onih k
oji su izmeu raznih drutvenih skupina. No, treba istaknuti i jedan primjer pametnog p
modnjavanja. Slovenska grupa Laibach u svojoj odjei spaja estetske bliskosti nesp
ojivih makroideologija. Tako koriste simbole i odjeu faizma, komunizma, Treeg Reich
a, socrealizma i talijanskog futurizma. Oni ele u sustav znakova inkorporirati to
talitarne elemente i znakovne sustave te ih time oslabiti i razvodniti. Ujedno ele ra
skrinkati totalitarne reime i manipulaciju ljudima upotrebom njihove ikonografije
. Naravno, malo tee prolazi pomodnjavanje totalitarnih reima, zato se uz tu grupu
najee vee pojam kontroverzija. Stoga se ipak najee posee u supermarket stilova, koj
sigurniji sa svojim mikroideologijama. Pomodnjavanjem se potvruje da svaka subver
zija kad tad postane dio vladajueg sustava znakova. Postane dio ili dobije novo z
naenje. I tu se zatvara magini krug mode, antimode i pomode.
Esej
VINCENT
14. 03. 2002.
Za ove dvije grupe moemo rei da su oblici ukraavanja, malo toga im je zajedniko. Ant
i-moda je "ustaljena" odjea, polako se mijenja u vremenu, sva njena vrijednost u
neku ruku ovisi o stabilnosti. Anti-moda ima tendenciju da se odreena vrsta odjee
povezuje s odreenim mjestom i s odreenom drutvenom cjelinom. Kod mode je potpuno dr
ugaije. Ona se vrlo brzo mijenja u vremenu, a ta brzina je zapravo dio njezine bi
ti. Malo varira u prostoru i vrlo brzo se iri u sve dijelove svijeta koji su izloe
ni istim kulturnim utjecajima. Anti-modna odjea je model vremena kao trajnosti (a
nti-modni stilovi izraavaju ustaljenu, nepromjenjivu i krutu drutvenu okolinu), a
moda je model vremena kao promjene (modni stilovi izraavaju promjenjivost i drutve
nu pokretljivost). Kod mode postoje dvije komponente - moda u uem smislu (faktor
koji ovogodinju odjeu ini razliitom od lanjske), a drugi je faktor mnogo stabilniji
i polaganije se mijenja, on modu prihvaa kao injenicu i samo je nadograuje. Osim st
aromodnog (oni koji ne mogu slijediti modne promjene, a voljeli bi), anti-moda s
e odnosi na sve stilove uljepavanja koji su izvan organiziranog sistema promjene
mode. To znai da svi mi veinom nosimo u biti anti-modu, nai roditelji, Pakleni aneli
, hipiji, pankeri, asne sestre, radnici ... Sve je to anti-moda. Njihova odjea nij
e zahvaena mehanizmom promjene mode niti to oni ele. Kod ekstremnih primjera vidim
o da mnoga plemena (u primitivnim drutvima) imaju svoj ustaljeni nain ukraavanja i
nepromjenjive umjetnine po tijelu: tetoviranje, skarifikacija, deformacije luban
je, odstranjivanje dijelova tijela, obrezivanje, klitorektomija, bruenje zubi, bue
nje uha, nosa, usta itd. To su drastine, ali i tradicionalne metode. Anti-modi pr
ijeti fenomen pomodnjavanja ime se tradicionalne nonje pretvaraju u najnovije stil
ove. 60-tih god. XX st. toliko je mnogo razliitih stilova anti-mode postalo moder
no da su se ve prenosile glasine da je moda zauvijek umrla - da ju je zamijenila
anti-moda. U dananje vrijeme brzih promjena svega oko nas od tehnologije do mode
moemo zakljuiti da je moda itekeko iva.