M.

JURI ZAGORKA


GORDANA XIJ




MARIJA JURI ZAGORKA


GORDANA


Za izdavaa Petar Majstorovi


Glavni urednik Marijan Sinkovi


Likovna oprema Ferdo Bis


STVARNOST ZAGREB


Tisak: Grafiki zavod Hrvatske - Zagreb




SIN KRALJA VLADISLAVA


Svakog se dana u budimskoj palai gospodina Verbecija sastaju njegovi
pristae i dogovaraju se tiho i tajno o buduim danima io prijete
kraljevstvu^ To su vode: otac Aladara atmarijn. stari Franjo
atmari. brat izaslanika na bojitu arkanjija, zatim biskup Kalocki. knez Baranji. Andrai. Gomboi. Sjede oko s stola uz
ispranjene /djele i ponovo napunjene vreve. Obrazi su im rumeni od
uzbudljive rasprave i vina. Najvie se uzrujava kuedomain:
- Svi ste vi krti da posegnete u monje. Upamtite: ako nas kraljeva
smrt zatekne nepripravne, ostavit u vas. Htjeli biste dijeliti vlast
sa mnom. ali vam je teko dijeliti sa mnom trokove?
- Kako nas smijete tako obijediti! - ljuti se Andrai. - Sve vidite
crnije nego jest. Vladislav e nam jo dugo sjediti na iji.
- Kralj pomalo nestaje, a oko njega se ustoljuju i Baka i svi oni
drugi kojima je najvanije da se odre uz mladoga kralja. Batori e
pristati uz Bakaa im mu obea dobru naplatu. Zapolja nee ni asa
ekati da kralja-djeaka silom oeni sa svojom keri. A onda je tu i
knez Brandenburg,
- Kako moete spominjati Brandenburga? Nakon to je dvorski lakrdija
Petar Pan ostavio onaj dvor, Brandenburg je zauzeo mjesto dvorske
lude.
- To je jedina sluba na dvoru kojoj moe ui na volju kralju.
- Brandenburg izvrsno vri svoju zadau, valja se po zemlji, iuduje,
budali, igra se s malim kraljem kao sa psiem. Naem je

7


dvoru i kneeva pijana glava dosta duhovita i znajte: on e djeaka
spremiti u svoju monju.
- Taj giupak i pijanica se jagmi za vlau. Upozoravam vas: bit e
prvi nad prvima im umre kralj. Ne samo to se znao ulaskati
Vladislavu hrvatskim peenjem i dobrim vinom, sad se ulaguje malom
Ljudevitu. Ui ga mlatiti dvorske paeve i dvorane, povlauje svim
ludim eljama djeaka. Naravno, time ga ushiuje i mali ne moe biti
bez kneza. Njeguje ga kao dadilja i ugaa svim zloama tog
nedonoeta.
- Istina je, pripovijeda se mnogo o njegovim nepodoptinama - mrko e
Gomboi. - Recite nam zar su istinite prie o udesnim inima tog
djeaka?

- Hajdemo posjetiti kralja pa ete vidjeti i djeaka i uvjeriti se o

svemu to on radi. Upozoravam vas da Brandenburg nije tako glup. Zna
on i pijan to radi s Ljudevitom i zato. Pozivam vas, dakle posegnite u svoje monje, ne krtarite, moja gospodo. Pozvat emo u
Budim sve koji su protiv Vladislava. Opremimo glasnike svim stoje
potrebno i poaljimo ih naim velmoama i malo-plemiima neka dou u
Budim pod izlikom da se ele pokloniti kralju. Tada emo s njima
zajedno sklopiti urotu. Svaki e od njih dovesti sobom svoju pratnju,
velike poasne ete, i mi emo ih sve zadrati ovdje u Bizdimu i u
pokrajini. Kad se kralju priblii svretak, pozvat u vas sve u dvor,
a nae ete opkolit e kraljevsku palau. U posljednjem asu mi emo
zatraiti od kralja da imenuje kraljevske povjerenike. Ja, i svi vi,
sainjavat emo vijee koje ima kraJja-djeaka odgajati i uzeti u
ruke vlast. Mi emo biti u veini protiv ZapoJje i Bakaa.
- Mogli bismo biti u veini - naglasiti atmari - kad bi Hrvati bili
uz nas, ali oni mrze ba vas, dragi Verbeci. Prije dvije godine
vratili ste se poraeni iz Hrvatske, niste dobili ni jednog vojnika,
ni jednog zlatnika.
- Prije dvije godine bilo je tako, istina, ali sad sam znao nai
mogunosti da ih predobijem za sebe. Hrvate sam mudro prevezao preko
vode. Veina njih pristat e uz mene.
Njihova lica poprimaju ozbiljan izraaj. Svi propitkuju i trae
razjanjenje tolikom preokretu.
- Evo, ujte: svojeg prijatelja arkanjija poslao sam u Hrvatsku. Vi
znate koliki je on mudrija i kako zna svakog lukavo zadobiti za se i
onda ako mu je neprijatelj. Njega sam poslao u Bosnu, ravno na
bojite, da tamo razbije jednodunost kojom se Hrvati okupljaju oko
bana Petra Berislavia. arkanji je poveo i Aladara atmarija, a taj
mi je ve prije tri sedmice donio vrlo dobre vijesti. Keglevi e
dati Draeniu svoju ker, a Hrvati e ga prihvatiti za bana. To e
sve provesti arkanji. Berislavi je vrele udi, brzo se razljuti i
kad mu arkanji donese poruku, u ime kralja, odmah e odbaciti vlast,
a grof Keglevi prihvatiti. Kako on uiva veliki ugled u Hrvata, nema
nikakve zapreke da izvedem svoju osnovu.
Jo im podrobno tumai to je naloio arkanjiju. Gospoda se

raduju i Baranji predloi:
- Ako su Hrvati s tobom, Verbeci, onda, gospodo, posegnite u monje.
Neka brzotee smjesta odnesu na poziv svim naim prijateljima na
koje moemo raunati da se to prije nadu u Budimu.
Unato tom prijedlogu, nisu ba osobito radosno posezali u monje.
Teko im je davati svoje novce. Ipak je svatko poloio na stol svoj
dio da se poalje na sve strane oko dvadeset brzotea kojima se mora
dati najbolje konje i opskrbiti ih putnim trokovima da to prije
stignu na cilj.

Kad se to svrilo, Verbeci ponuka gospodu neka dou s njim u

kraljevski dvor da se poklone Vladislavu.
Pod vodstvom gospodina Verbecija gospoda uoe u prvo dvorite. Puno
je kamenja i smea.
- Tu je kao na smetitu. Od smrti kralja Matije sigurno nije dvor bio
oien - vele gospoda.
- Sad nam je krivo to dvor izgleda kao staja - veli stari atmari -a kad je ivio kralj Matija u raskonoj istoi, svi su prigovarali.
Verbeci uvede gospodu u drugo dvorite. Dva konjuara uzee njihove
konje, dok su oni preko poploena dvorita odlazili dalje, ugibajui
se neisti to je irila teki zadah.
Stigli su do nadsvoenog ulaza u tree kraljevsko dvorite. Verbeci
im dade znak neka stanu.
- Evo, gledajte to radi mali kralj!
Stisli su se u nadsvoeni ulaz i zaprepateni zure u prizor to se
odigrava pred njihovim oima. Pred ulazom u kraljevski dvorac klei
neki djeak, blijed, razderan, kutrav, svezanih ruku unatrag i
strahovito plae. Dvorski ga sluga udara krupnom batinom, a mali
kralj Ljudevit, diui ruke uvis, vie i podstrekava slugu:
- Udari ga! Mora mu razbiti kosti! Hou da bude grbav! I prosiplje
po sluzi rune psovke. Usta su mu se zapjenila.
- Mora ga tui ili u te smaknuti. Ja sam kralj. Zna li to, skote?
Hou da uini to ja zapovijedam!
Sluga udara, a svezani djeak se valja od muke i vriti da sve
odzvanja dvoritem.
Niz stube dvora potri mladi mukarac. Pod svodom zida pritajeno
promatraju budimski velmoe i apu:
- Sad dolazi Brandenburg. Naulite ui pa ete vidjeti.
- Pijan je kao uvijek.
- Ipak zna to ini.
Mladi knez Brandenburg sie i pita malog kralja:
- Lujko, mili moj, to ti je uinio naao ovo smee? Djeak okrene
knezu svoje blijedo lice s ogromnim kolobarima i stade optuivati:
- Reklo mi je ovo smee da je on djeak, a to nije istina.




On nije djeak. On je kuharov sin i ne moe biti djeak, ve samo
pseto. Ja mogu biti djeak, a ne on!
- Oh, tako si ti mudar, Lujko! - nasmije se knez. - Jest, on je
pseto, ne moe sin kuhara biti ovjek. Dobro je da si ga dao
namlatiti,
I sad se malo kljasto Ljudevitovo tijelo okrene prema dvoraninu, a
suhe, dugake starake ruke prijete se.

- Udri ga! Udri! Hou da ima grbu na leima! Ujae, uzmi ma, probodi
ovo pseto! Ja to hou!
Knez se grohotom smije i sagne se svojem malom roaku:
- Sluaj, Lujko, pseto se ne ubija maem, ve otrovom!
- Otmj ga. Ja hou!
- Jest, uinit u to, samo moram prije nabaviti otrova. . Djeak
stade vikati:
~- Hou odmah, odmah ga otruj! i
Knez uzme za ruku kraljevsko dijete:
- Gdje si to, do avola, sve pobrao? Ne moe se samo tako otrov
dobiti iz zraka! Sluaj, sjea se to sam ti jednom pripovijedao o
kraljeviu Ivanu? - pokua kne^ svratiti djeakovu panju na neto
drugo.
-- Kraljeviu Ivanu? Da. Rekao si da bi on htio biti kralj.
- Eto, vidi, ti bi se mogao rijeiti kraljevia kojega skrivaju
Hrvati. Hoe li?
- Jest, hou,
-- Hajde, doi. pa emo odmah poslati tvoje krvnike da ubiju
kraljevia Ivana.
Na stubama se mali okrene. Sjetio se maliana koji je leao svezan.
- Zato ga odmah ne otruje? - vikne Ljudevit.
- Prije moram u dvor da uzmem otrova.
- Ali ja neu da idem dok nije mrtav.
Knez potri dolje, izmom pritisne svezanog obnemoglog djeaka na
zemlju pa onda pogleda gore na stube:
-- Vae velianstvo, pseto je mrtvo!
S tim se Lujko zadovoljio, a knez poskoi gore, povue ga za sobom i
ue u dvor.
U dvoritu uhvatio je dvoranin isprebijana djeaka i nosi ga iza ugia
dvorca.
Ispod vee izae Verbeci s gospodom i apne im:
-- Eto; sad vidite. To je na budui kralj.
- Strahovita budunost!
- Zato smo okrunili za kralja ovo malo nedonoe? Jedva je mogao
hodati, ve smo mu poloili krunu na glavu. Sad ne moemo birati
drugoga.
- Zato?
- Vrlo dobro znate zato. Bojali smo se da e zakraljevati Zapolja,
ili koji drugi na ugarski velika, pa smo primili Bakaev prijedlog
da se to nedonoe okruni.
- Oni koji su predlagali tu krunidbu, primili su potenu naplatu
10

od kralja Vladislava. Poklonio im je imanja - a sad sam gladuje.
Meutim, ve su preli preko dvorita i uutjeli. Popevi se u

dvorac, najavie se kralju da mu se ele pokloniti

i pitati za zdravlje.
Sa smijekom na blijedim usnama primio je Vladislav gospodina
Verbecija s njegovim prijateljima i pruio im ljubazno svoju ruku,
dok se zapravo osjeao vrlo nevoljko.
Svaki posjet kralju dosauje, dakle, i posjet Verbecija koji toliko
godina dri zarobljenu kraljevsku vlast. Ipak se Vladislav smijei i
slua kako mu Verbecijeve pristae pripovijedaju o njegovoj svjeini
i obasiplju ga rijeima u koje kralj ne vjeruje.
Naposljetku, da ih se oslobodi, Vladislav ree gospodi:
- Idite, posjetite mladog kralja, veselit e ga. Jadno se dijete
dosauje.
Rado prihvati Verbeci taj kraljev prijedlog. T svi ostave Vladislava.
Proli su predvorjem u Ljudeviteve odaje. Velika lijepa dvorana neko
je pripadala kraljici Beatrici. Sad je poluprazna. Mramorni pod nije
pokriven sagom. Stijene su oslikane krasnim slikama to pokazuju
Napulj i doaravaju kraljevski sjaj kraljiina oca kralja Ferantea.
To jedino podsjea na bivu rasko.
U sredini sobe, uz neki mali oteeni stol, sjedi kralj-djeak. Pred
njim je zdjelica mlijeka i komad kruha. Uz njega stoji dvoranin i
neprestano ga nutka da jede. Djeak rine zdjelu i stade vikati:
- Neu mlijeka! Peenja hou! Kolaa mi dajte!
Ne vidi gospodu to ekaju da bi ga mogli osloviti. Verbeci nosi uza
se veliku konatu monju, izvadi iz nje svjeanj pa se nakloni
djeaku:
- Velianstvo, dopustite svom vjernom sluzi da vam poloi na stol
mali znak velike odanosti.
Dijete je razrogailo oi. Prepoznaje Verbecija, ali nita ne veli,
ve pozorno prati njegove kretnje. Velika je poloio na stol sveanj
i razvezao ga. Pred oima Ljudevita pukne pogled na peenje, kolae,
medenjake, smokve. Njegove se usne razvuku, dok mu pogled poiva na
dobrim slasnim stvarima. I digne suhe, duge prste to su navorani kao
u starca. Lice mu je iskrivio smijeh. Obim rukama zagrabi u mirisava
jela.
Odmah je stao jesti pohlepom djeteta kojemu se rijetko prua prigoda
da se pogosti takvim poslasticama.
I smije se pri tom udnim smijehom. Onda pogleda Verbecija:
- Donesite mi svaki dan kolaa. Ba je dobro ovo peenje. Vi to
morate donijeti, ja sam kralj. Morate me darivati.
- Oh, velianstvo, mi smo sretni, ako nam doputate donositi te
malenkosti. Nisam ni slutio da bi vam to godilo.
Djeak gleda, razmilja i ne zna to to znai. Onda veli:
- Na kuhar ne zna nita prirediti. Vele da mi to nemamo. Kralj mora
imati pun stol. Moj otac nema? Zato? Hoete mi donijeti jo?
I opet se Verbeci nasmijei:

11

- Donijet u vam i ja i ovi moji prijatelji. Neizmjerno se radujem
to vam smijemo sluiti. Ali ne samo ovim poslasticama, mi emo vas
sluiti, velianstvo, i protiv kraljevia Ivana.
Spomenuo je to navlas da bi to vie osvojio djeakovu pozornost.
Ovaj se doista svojim velikim tamnim oima zagleda u Ver-becija.
Otkud on zna za kraljevia? Neto ga to zaudi, ali ne ispituje, ve
pripovijeda;
- Kraljevia Ivana vie nema! Danas sam odredio da ga ubiju.
- Ali kraljevi nije mrtav - tiho e Verbeci. - Hrvatska je daleko,
tamo se ne moe tako brzo. Valja tamo dugo putovati.
- Ujak, je rekao da je moja zapovijed ve izvrena.
- Ne moe to biti, kralju, nikako ne moe. Mi smo vam odane pristae.
Mi smo ve davno prije htjeli hrvatskog kraljevia predati vaem
velianstvu, ali su ga Hrvati sakrili tamo negdje vrlo daleko.
Zabezeknuo se. Namrtio obrve. Njegove oi s velikim crnim kolobarima
sablasno sjaju:
- Ujak uro je rekao daje ve mrtav! Onda je kraljevi ovdje!
- Daleko je, vrlo daleko - tvrdi Verbeci. - Knez ujak uro eli vas
samo umiriti da ne biste bili zle volje, ali kraljevi Ivan, evo, na
moju ast, ne moe biti ubijen ni danas, ni sutra, jo dugo ga ne
mogu ubiti, jer se mora daleko putovati u Hrvatsku. Ondje ga moraju
dugo traiti, a kad ga uhvatimo, tek onda emo vam ga dovesti. To e
trajati dugo jer je daleko.
- Dugo? Ja hou odmah. Ja sam kralj! Meni mora biti odmah, sve odmah!
Opet se Verbeci klanja pred njim:
- Knez vas je zavarao, ne moe se odmah do kraljevia. Ja u poslati
svoje brzotee u Hrvatsku da ga tamo trae i to e trajati dugo, vrlo
dugo -- ali ja vani se kunem: nai u ga.
- l ubiti ga?
- Jest. i libiti!
Dijete zgrabi peeni batak, stade trgati meso od kosti, proguta
gotovo itave komade, a onda se opet sjeti:
- Vi ete mi dovesti i predati kraljevia?
- Ali ne kaite o tome nita ujaku, on nam to ne bi dopustio. On vas
vara zato da ne biste vi traili kraljevia jer ga ne moe uhvatiti i
ne zna gdje je. Samo ja to znam! I ja vam mogu djeaka predati.
- Ujak lae?
U djeakovoj se dui porodi sumnja. Ujak i ne zna gdje je kraljevi,
a rekao mu je da je ve mrtav, jer da je njegovu zapovijed odmah
izvrio.
U jeakovim mislima ine se obeanja kneza Brandenburga pravom
izdajom. Dakle, kraljevia nema. On je negdje daleko i dugo treba
putovati do njega. Ujak lae! Nee ubili kraljevia. Moda bi ujak

volio biti kralj?

Prva kraljevska sumnja uvue se u djeakovu duSu. Ve se osjea
ugroen. To je donio sa sobom na svijet. Odavno zna: ima biti 12

krali koji vlada svima, moe sve to hoe, moe tui, baciti u
tamnicu, ubiti kad god hoe. Rekao mu je knez da ima neki kraljevi
koji bi ga htio maknuti s tako velike vlasti. U njemu lei
ukorijenjeni osjeaj - kad odraste, smjet e raditi po svojoj volji i
svi e se pokoravati. I bit e mu krasno ivjeti jer mu svi moraju
sluiti. To lei u njemu duboko, na to se oslanja, to svoje pravo
brani djetinjskom samovoljom, brani kao to bi branio kad bi sada
netko posegao za slatkim jelom to mirie na njegovu stolu.
Nesvjesno je usaen u njemu osjeaj mrnje prema svakome tko bi
ugrozio ili ak uzeo ono to on smatra svojim.
Mrko bulji preda se kao da vie ne vidi gospodu. Verbeci ga podsjeti
da su oni jo ovdje, uvjeravajui da e mu jednog dana dovesti na
dvor kraljevia da s njime uini to hoe.
I opet je rairio svoje tamne oi, a u njima je zasjala tvrdokorna
volja da se odupre onome koji ga ugroava:
- Vi ete ga dovesti, a ja u ga onda dotui.
- Uinit ete s njim to hoete.
- Zato sam kralj da mogu uiniti to hou. Ubiti sve!
- Samo o tome treba utjeti - poluglasno e Verbeci. - Kad bi to
doznao tko drugi, sigurno bi nas sprijeio da ga uhvatimo. Mogao bi
nekog i potkupiti da puste bjeati tog kraljevia, a on ima veliko
bogatstvo.
- I kuhara koji mu pee kolae i peenku?
- Svakog dana mu je pun stol poslastica kakvih nitko nema.
- I konje ima, i paeve koje tue?
- Stotinu konja i stotinu paeva, a ima dvoraca i novaca!
- Onda ga ujak uro danas nije ubio?
- Nije ga ubio, jer ne moe do njega. Tamo daleko uvaju kraljevia
njegove ete i njegovi Hrvati, ali ja u doprijeti do njega. Sve u
uiniti samo da vi ostanete na kralj! Poslat emo odmah svoje ljude
neka trae kraljevia.
- Brzo idite i poaljite svoje sluge da trae kraljevia, a sutra mi
donesite jo kolaa. I jo peenja!
- Sigurno emo donijeti svega to zaelite. Ja sam najverniji sluga
na ovom svijetu.
Djeak upre u njega pogled kao da istrauje, govori li mu istinu ili
ne ili se neto drugo djeaku ini zanimljivo? Pozorno promatra
Verbecijevo lice dok je prije uvijek zapaao samo njegov trbuh, jer
je knez Brandenburg stalno upozoravao djeaka na Verbecijeve iroke
oblike da velikaa izvrgne ruglu. Sad je najednom zaboravio
Verbecijeve oblike kojima se uvijek smijao i slua to mu obeava i

kako mu nudi svoje usluge. Ne moe to dijete prosuditi, ali

instinktivno o tome razmilja. I veli:
- Samo brzo poaljite svoje sluge da trae kraljevia.
Jo jednom ga Verbeci uvjerava kako mu je odan pa se onda sa svojim
prijateljima udalji iz sobe.
Kad su izali, Ljudevit ode brzo u drugu sobu. Tamo nema nikoga. I
stane, razmilja, onda ide u veliku dvoranu. I tu se
13


zaustavi. Neprestano se zaustavlja. U njemu kopa neka misao.
Naposljetku pohiti da potrai ujaka Brandenburga.
Nae ga u veselom drutvu svojih prijatelja kod punih vreva. Knez se
zaudio dolasku svojeg mladog roaka.
Djeak se zagleda u kneza i stade pitati:
- Reci, ujae, je li Hrvatska daleko?
- Jest, daleko - odgovori on zauen zbog takvog pitanja. Misli
djeak mrko, trepu mu oi i nastavi:
- Je li kraljevi ve mrtav?
- Naravno. No, sjedi k nama - nutka ga knez Brandenburg.
Ljudevit ne odgovara, ne prihvaa ponudu, ve ide dalje utei i ne
obazirui se na gospodu. Sve misli u sebi:
"Zato ujak lae?"
Ne ide mu u glavu. Ne moe razjasniti zato mu je sada rekao da je
kraljevia ubio, a veli da je Hrvatska daleko. Djeakovu umu je
dohvatljiva misao: ako je netko vrlo daleko, onda ga nisu mogli odmah
ubiti. Dakle, onaj Verbeci je rekao istinu - a ne ujak.
Prolazei dvoranom, najednom se djeak zaustavi:
"Ujak ne eli da ja budem kralj! Zar on eli kraljevati?"
Napinje sve svoje misli da bi dokuio odgovor. I dolazi do zakljuka:
taj njegov ujak odluio je vladati, umjesto njega. Hoe da mu otme
vlast.
"Ubit u ga! Ja sam kralj! Neu dopustiti da on vlada."
U dui djeteta rodila se prva sumnja. Sumnja kojom djeak susree
druge dvorane i sve koji su oko njega. Sada je uhvatio ujaka u lai,
a kad on lae, onda e jo prije lagati i drugi.
A onaj s velikim trbuhom? Taj je rekao istinu: on e mu donositi
peenja, kolaa i kraljevia. Ta tri dara smatra svojim pravom.
Kraljevia kojim mu je knez napunio mozak smatra isto takvom
vrednotom kao i peenje i kolae. Sve to mora imati na stolu jer on
moe traiti to ga volja - a vrhuncem svoje kraljevske vlasti smatra
to da moe ubiti koga hoe. Ako ujak hoe umjesto njega vladati, ubit
e ga. Taj je zakljuak stvoren kao odluka na kakvu igru.
A Brandenburg je nastavio piti i pripovijedati svojim prijateljima:
to e biti kralj kakva nisu imali u ovom kraljevstvu.

- Djeakove ludosti nisu ba tako smijene - primijeti ozbiljno

markgrof Danijel, nerazdruivi drug kneza Brandenburga.
- Ti uvijek shvaa sve ozbiljno! - odgovori knez. - Lujka u ja
uzeti u svoje ruke. I ne boj se: vladat e vrem, a ne maem. To je
zapravo i njegovo pravo. Zato je kralj da uiva.
- Pazi, dragi uro, u Lujka su ivotinjski nagoni.
- Sve e to nestati kad jednom bude mogao isprazniti vr do dna. Znam
to iz iskustva!
Gospodin Verbeci sa svojim ljudima vratio se u palau gdje su
nastavili vijeanje, ali mnogo bunije nego prije svoga polaska u
dvor.
14

Priznaju Verbeciju da je s pravom upozoravao na opasnost kraljeve
bolesti. Valja se pobrinuti da zadre vlast uz mladog kralja. I
odlue stalno ostati u Budimu, unato tome to e taj boravak
iziskivati mnogo novaca za uzdravanje njih i njihove pratnje.
- Svakog emo dana dolaziti da s tobom vijeamo - odlui Andrai, a
ostali prihvate, pa zatim sjedoe k objedu.
itavo su vrijeme raspravljali o kralju i o njegovu sinu. Govorili su
i o arkanjiju kojega Verbeci nestrpljivo oekuje. Morao bi se ve
vratiti s bojita i donijeti mu gotove provedene osnove.
Nakon objeda gospoda su otila da otpoalju brzotee u sve pokrajine.
Jedva to su se udaljili, zaustavila se pred palaom gospodina
Verbecija povorka jahaa. Topot konja dovue ga k prozoru. Kliknuo je
od veselja. Opazio je svojeg prijatelja arkanjija. Potri mu u
susret, uvede u sobu, u potpunom uvjerenju da mu donosi dobre
vijesti. I obaspe ga bujicom rijei.
- Donijet e ti odmah okrepe. Znam to mi nosi: Berislavi je
Ijutito poloio ast, Keglevi primio u svoje ruke vodstvo, a Vojana
ushiena uprosom mojeg neaka. Ne mui se s govorom: kad se
okrijepi, razloit e mi kako je redom teklo.
No, arkanji nije ekao jelo, odmah odgovara prijatelju:
- Prevario si, dragi moj i sebe i mene!
Verbeci digne glavu, otvori debele usne, ali pitanje mu je ostalo u
grlu. to misli arkanji time?
arkanji odmah shvati nijemo zapanjenje svojeg prijatelja i ponovi
ono to je rekao prije:
- Opetujem: prevario si mene i sebe. Doivio sam sramotan poraz.
Sva krv poleti Verbeciju u glavu. Oi su mu iskoile:
- Ti? arkanji? Ti nisi uspio? Sve si pokvario? Ti?
- Ne ja, nego ti! alje me ljudima koje ne pozna. Keglevi je odbio
bansku vlast i sam slavio Berislavia. Sve je odbio. Krivo si bacio
karte. Ne poznaje Hrvate. Nikad me vie nee dobiti da idem k
njima. Nikad, oni se dre zajedno kao kaplje u rijeci!

Mrko zuri uzvieni gospodin u svojeg poslanika. Oi mu sipaju gnjev.

No, brzo se opet izmijeni njegovo raspoloenje, skoi kao pogoen
otricom i pita:
- Jesi li sve to rekao putem mojem neaku Draeniu?
- Kako bih mu mogao rei kad ga nisam nigdje susreo?
- Nemogue je da ga nisi susreo. Ne moe putovati drugaije nego onom
jedinom cestom kojom si putovao ti. Preacem ne moe tako velika
povorka kakva je pratila mojeg neaka. Dakle, morao je cestom.
I saopuje arkanjiju kako je uputio Draenia u Bosnu da isprosi
grofinju Keglevi i vrsto je uvjeren da bi se morao sresti s njime.
Ponovno arkanji potvrdi da ga nigdje nije vidio niti uo o njemu.
- Onda je taj magarac ipak krenuo drugim putem da se zadri
15

u Hrvatskoj! - zaprepasti se Verbeci. - Slutio sam: nee proi onuda,
a da se ne zaustavi kako bi uo neto o Vileni. Jao njemu, ako je to
uinio. Uhvatit e ga u zasjedi ili e doivjeti sramotu!
- Svakako je skrenuo u Hrvatsku - potvrdi arkanji - jer bih ga inae
sreo na putu. Taj e sigurno poiniti kakvu ludost od koje e Hrvati
jo vie pobjesnjeti na tebe.
- Smjesta e poslati brzoteu za njim.
- Prekasno je. Ako je preao Dravu i kree prema Zagrebu, vie ga
nee stii ni brzotea, a moda je ve i otiao u Bosnu.
- Kad doe tamo zaprositi Kegleviku, doivjet e poraz!
Ta misao baci Verbecija u oaj. Premda smatra da ni jedan brzotea ne
moe dostii neaka, ipak odlui poslati brzog jahaa. Moda bi ga u
posljednji as spasio od sramote da ga Keglevi odbije.
I pozove katelana svoje budimske palae i naloi neka nita ne tedi
i smjesta poalje brzoteu. Sve mu je razloio i napisao pismo za
Draenia.
POZIV NA MEGDAN
Prolo je nekoliko tjedana. Bojevi su prestali. Turski poslanik
dolazi k banu Petru Berislaviu, hrvatskim vojvodama i velmoama,
donosi prijedloge za mir, pa se opet vraa svojem vrhovnom
vojskovoi, nosei mu zahtjeve Hrvata.
Naposljetku je morao teko pobijeeni neprijatelj odluiti da
prihvati uvjete. Pritiskala ga je glad i nije mu bilo drugog izlaza,
ve da se pokori.
U prvom redu morao se povui daleko natrag, a time je bilo otvoreno
polje hrvatskom vojskovoi da postavi svoje ljude na granicu koju je
sam odredio. Tamo e dio hrvatskih eta stalno straariti da
neprijatelj ne bi prekrio ugovor i provalio prije nego to istee
rok primirja.
Svakog dana sprema ban Berislavi ete koje e ostati u Bosni na
strai, pod vodstvom Jelenka Kuevia, dok itava vojska nestrpljivo

eka as kad e se s banom opet moi vratiti svojim domovima.

Kad je poslanik turskog pae posljednji put otiao iz Vranduka i
odnio propisane uslove mira, uzbudila se sva banova vojska. Slave
svoga vojskovou i bana, slave svoje junake, a ponajvie Jelenka
Kuevia. Svi smatraju da je najvie pridonio srei to e se sada
vratiti opet svojim kuama.
Petar Berislavi dade pozvati Jelenka Kuevia preda se u dvorac. S
njim su poli banovi savjetnici i prijatelji, meu njima vojvoda i
Damir Brezoviki.
im je Jelenko Kuevi uao u dvoranu, upravi ban pitanje:
16

- Jo jednom pitam mladog kapetana nije li se predomislio i kani li
ostati ovdje?
- Svijetli bane, nisam se predomislio. Ostajem. I ne kanim se vratiti
do budueg ljeta.
- Dobro. Dakle, vi ete otii grofu Kegleviu koji se opet vratio u
svoj dvorac. I javiti mu da ste odreeni za kapetana ete koja uva
nau bojnu granicu. Odnijet ete mu i moje pismo.
- Svijetli bane, molim da biste poslali drugoga kao svojeg glasnika.
Znam, nisam grofu po udi.
- Tako? - zaudi se ban. - A grof mi je sam rekao: ako mu imam to
isporuiti, neka aljem vas.
asak ostane Jelenko Kuevi utei i pogleda Damira i vojvodu Lovru,
uvjeren da bi mu oni mogli razjasniti taj preokret.
- Ne znam kako je do toga dolo - veli Damir - no, i meni je rekao
grof Keglevi neka aljemo tebe, bude li to vano.
Takvo objanjenje oito udi Jelenka, ali utei prihvati zapovijed
da ide Kegleviu u njegov dvorac, udaljen vie sati.
- Sada moemo mirne due baciti ma u korice i vratiti se opet u
Hrvatsku - ree Berislavi svojima. - Danas je ve prekasno, ali
sutra u ranu zoru neka je sve spremno.
Rijei bana Berislavia odjeknue radosno u srcima svih njegovih to
su posjeli po itavom brdu oko dvorca.
Iz dvorca zamiljen izlazi Jelenko Kuevi na istinu. Okolo lee
njegovi bojni drugovi. Nita im ne veli, ve ide u ator turopoljskih
plemia. Tu naloi arku da dobro uva krinju koju mora odnijeti
kui majci, Jasenki i Vojku. A kad stigne onamo, neka zatrai od
Damira kljueve krinje.
- Kad emo krenuti? - pita arko.
- Sad je ve prekasno za put, pa je gospodin ban odredio da se ide u
zoru.
- A vi - vi ete ipak ostati ovdje, a da ne vidite ni Jasenku ni
majku?
- uti, arko, ve sam ti jednom rekao: ne brini se za me.

- Smijem li barem kazati kod kue da ete jednom doi kao sretni
vjerenik?
- Nadam se da e tako biti, a ono u to se ovjek nada, jo uvijek
nije sigurno.
Svi ga drugovi zaokupie pitanjima.
Oblaio je svoj najljepi haljetak to je svakoga obuzelo sumnjom da
odlazi nekud s vanom porukom.
- Svijetli ban me alje grofu Kegleviu. Moram, dakle, otii, ali se
jo danas vraam. Samo nosim poruku i pismo.
- Nije vjerovati da bi se jo danas vratio - apu oni meu sobom i
mirkaju na Jelenka.
Dok se spremao, izlaze njegovi drugovi iz atora jer, oito, nema
volje s njima razgovarati.
17
Jelenko je oblaio svoju sveanu odoru, a arko mu pomae. Tavana
dolazi do njih buka. Ljudi se oito vesele svom povratku,
tiORDANA XII

pa obojica ne posveuju tome nikakvu panju.
Tada dotre u ator Arbanasi i imuni, viui:
- Jelenko! Stigoe neki kieni plemii! Ugri!
- Sad dolaze kad smo mi svrili borbu? Junaci!
- Nisu doli da se biju nego tebe trae.
- Mene? Ugri? Kakvog ja posla imam s njima?
- Velim ti, trae tebe. Dvojica su, mladi, odlini plemii, s velikom
pratnjom.
Pouri se Jelenko vrlo Ijubopitan to to znai da njega trae
budimski plemii.
Pristalo opremljen, izlazi iz atora. Tamo na visoravni, u blizini
dvorca, opazi dva jahaa.
Polagano ide njima i promatra ih paljivo. Nikad ih jo nije vidio,
pa ih to pozornije gleda. Jedan od njih pita:
- Jeste li vi gospodin kapetan Kuevi?
- Ako jesam - ne znam ime bih vas mogao posluiti? Jedan od njih
silazi s konja, pristupi k Jelenku i pozdravi ga na viteki:
- Zovem se Andrija Itvanfi.
- Nisam vas nikad poznavao, plemeniti gospodine. Moda i ne dolazite
k meni, ve elite da vas uputim k banu?
- Ne, gospodine. Ba k vama dolazimo.
- Tko vas alje?
- Gospodin Slavimir Draeni.
Izustivi to ime, zagleda se budimski plemi u Jelenka Kuevia. No,
ovaj nije ni jednim trenom oka odao kako djeluje ta vijest. Kuevi
je ostao na istom mjestu, miran, hladan i pita:
- Neto mi poruuje gospodin Draeni?

- Jest, gospodine kapetane.

- Recite, sluam vas.
- Gospodin Draeni smatra da ne umijete baratati tako slavno samo
maem, ve je uvjeren da vam je i pamenje na pravom mjestu.
- To se i ja nadam - odgovori Jelenko, smijeei se jer se i plemi
pri tom osmjehnuo prijateljskim smijekom.
- Mi se, eto, dobro razumijemo, gospodine Kueviu.
- Uza sve to ne znam na to me podsjea gospodin Draeni? - Izvolite
mi rei jasno. Njega nisam nikad zaboravio, ali ipak ne znam to
eli.
- Jednog dana, prije dvije godine, bili ste u Lukavcu preodjeveni u
putujueg viteza, i tamo ste izvrili okladu. Dodue, pokuali su
izmiriti vas s gospodinom Draeniem, ali to izmirenje nije bilo
ozbiljno.
Ljubopitno slua Jelenko mladog plemia iz Budima i brzo mu odgovori:
- Razumljivo je, gospodine, meu nama nema izmirenja.
- Vi ste Draeniu vie puta rekli, i pred drugima, da ete se sresti
jo jednom s njime . . .
- O, da, to sam rekao, gospodine - i jasno naglasio: ako
18

"e io jednom sretnem s njime, nee mu biti dobro! Dakle? J _ Vi
znate, Draeni nije kukavica.
- Da je kukavica, ne bih mu nikada ponudio da svoje raune
rijeimo orujem. ., . . ..
- Ba o tome se i radi, gospodine Kusevicu. Kako je moj prijatelj
Draeni junak kao i vi, ne moe ostati duan nikome, pa tako ni
slavnom junaku iji je ma opasan.
- Mi obojica jedan drugom mnogo dugujemo, a to se moe urediti samo
orujem.
- Istog mnjenja je i moj prijatelj gospodin Draeni.
- Vrlo mi je drago. Rekao sam u Lukavcu, kad smo se posljednji put
vidjeli: idem na bojno polje, a kad ozdravite, svakog sam asa
spreman doi na megdan.
- Sasvim se dobro sjeate svojih rijei, a Draeni bi htio
udovoljiti svojoj i vaoj elji.
- Samo je pitanje: kada i gdje - jer meni je ostati na strai na
bojnom polju.
- Budui da se Draeni eni, mora to prije rijeiti svoj obraun s
vama.
- Ah, tako, on se eni. Onda je, naravno, vrlo hitno - da se kasnije
vjerenica ne bi nepotrebno uzrujavala. Je li tako?
- Sasvim tako. Djevojka je ve isproena i gospodin Draeni eli da,
prije nego to stigne k njoj, sve bude ve svreno. Vi znate: pravi
vitez ne stupa pred djevojku s kojom kani pred oltar tako dugo dok

nije rijeio sve svoje viteke raune za ast i obraz?

- Sasvim se s vama slaem. I ja u se doskora oeniti, dakle, ova mi
poruka gospodina Draenia dolazi kao naruena.
Na tu izjavu mladi se plemi neto iznenadi, dok Jelenko pita:
- Mislim, mogli bismo to obaviti negdje u blizini bojita?
- Moj prijatelj Draeni dugo boravi kod prijatelja, svojeg ujaka u
Primorju. I sada je tamo.
- Dakle, nije u Budimu?
- Ve dugo vremena boravi kod Verbecijevih prijatelja i poto je dao
isprositi odlinu djevojku, poslao me da idem naprijed i da vas o
tome obavijestim i sve spremim za va oruani sastanak.
- Prema tome bih morao dugo na njega ekati?
- Ne tako dugo, kako vam se ini. Draeni putuje k svojoj vjerenici.
Zato ne moe otii gore u Hrvatsku na taj obraun - nego e vas
priekati na putnoj postaji u Zvearu. Tamo e biti s njime i
Verbecijev prijatelj koji ga prati u prosce. Oita poznajete t" putnu
postaju.
- Ne, nikako mi nije poznata, nisam nikad onuda putovao. _ Onda e vas u tom uputiti gospoda knezovi krki koji pu-^L, -
SuJem sutra svJim kuama. Ta je putna postaja vrlo udobna i
prostrana. Gospoda iz Primorja ondje vrlo udobno noe rad putuju iz
Primorja ili natrag.
uo sam o raskoi putne stanice primorskih vehnoa.
- Tamo biste se imali sastati.
19
* 2 *

- A zato tamo kad ima dosta drugih mjesta gdje nam je obojici blie?
- Ba zato jer je tamo mnogo blie i Draeniu i vama, pa ne biste
uludo troili vrijeme.
- Draeniu je blie, meni nije, mogli bismo to svriti negdje onkraj
Save, on se ionako vraa u Budim.
- Ne vraa se u Budim, nego ostaje u Hrvatskoj.
- U Primorju?
- Ostat e tamo da bude blie svojoj vjerenici.
- Ona je u Primorju? - pita Jelenko, udei se toj vijesti.
- Sada jo nije, ali stanuje mnogo blie Promorju nego Zagrebu. Zasad
se to dri u tajnosti.
- Nisam pitao zbog toga to bi me zanimalo. Svaki od nas dri
odabranicu za svoju tajnu, ali ja sam mislio da se Draeni nalazi u
Budimu pa me, naravno, udilo to me zove na obraun u kraj kojim se
putuje u Primorje.
- Prijatelj gospodina Draenia u Primorju, koji vrlo dobro poznaje
taj put, veli da e za vas i za njega biti mnogo blie ako se naete
u Zvearu.

- Ne znam kako e biti s mojim putovanjem. Moda e me on predugo

ekati jer ne mogu otii dok nemam ovdje zamjenika, a nije dobro
ivjeti na putnoj stanici.
- Ne brinite. Gospoda primorski velmoe svoju su putnu stanicu
uredili tako da mogu ondje noiti koliko ih volja. esto je tamo
nevrijeme, pa ne mogu proslijediti put i moraju se tamo dugo
zadravati. Ako biste zakasnili, priekat e vas, ako pak on zakasni,
vi ete priekati njega i moete tamo nekoliko dana ivjeti
opskrbljeni svima - vi i vaa pratnja.
- ekajte, mislim da je tamo uski klanac, neto su mi priali velmoe
iz Primorja, ondje je vrlo uzani put izmeu dva brda, dakle, ne moe
se odravati megdan na ma.
-Istina je, putem se esto suzuju brdine, ba na obali Kupe.
- To nije pravo mjesto za dvojicu snanih mukaraca koji se kane
poteno uhvatiti svojim otricama.
- Dopustite da vam razjasnim. Prije nego to vi stignete na zvearsku
postaju, prolazit ete kroz uski klanac, ali ne odvie dugo. Ali kad
doete na samu postaju, nai ete lijepu zgradu, s mnogo soba i
komora, a pred njom je velika istina, ba odabrana za oruane
obraune.
- Kad je tako, onda nema zapreke.
- Sigurno e biti na toj postaji mnogo putnika iz Primorja koji e
promatrati vau borbu. ujem, naime, da vaa vojska odlazi. Dakle e,
i primorski velmoe koji su na bojitu, putovati u Primorje.
- Jest, sutra putuju.
- Onda e oni stii prije vas. Svi e tamo imati prilike promatrati
boj s mojim prijateljem Draeniem. Imat ete dosta svjedoka.
- Svejedno mi je, imao ih ili nemao, svakako u svoja dva prijatelja
povesti sa sobom.
20

_ Samo se po sebi razumije da e i vaa pratnja imati dovoljno miesta
da se ukonai.
_ to, dakle, predlaete glede same borbe?
- Ponajprije, kako rekoh: ili ete vi ekati Draenia ili on vas to
sada zavisi o tome kad e otputovati on, a kad opet vi. - Moj put
ovisi o dozvoli banovoj i vojvode Ilokoga.
_ Ne mogu oni to sprijeiti, a i nee. Meutim, i vi i Draeni
morate prevaliti estiti dio puta i kad stignete na postaju, obojica
ete biti umorni.
- Ovdje, po ovim brdinama, nismo se nikada odmarali uoi
bitke.
- Draenievi su prijatelji odredili jedan potpuni dan i jednu
no za odmor.
- Molim vas, gospodine, ludost je da nas obojica stanujemo pod istim

krovom, a gledamo se kao dva gladna vuka! Je li to ikada vidio

svijet? Kad stignem, elim da se odmah pobijemo.
- Gospodine kapetane, nimalo ne dvojim da ste privikli u ovim gorama
borbi bez odmora, no Draeniu je potreban odmor, a vi se ne morate
tamo sastati s Draeniem. Postaja je velika zgrada, kao neki
prizemni dvorac. Moete tamo ivjeti i nekoliko dana, a da se s
Draeniem ne naete. Primorski velmoe su sagradili ovu zgradu s tri
ulaza: za obine putnike, a s druge strane su jo dva ulaza, jedan za
njihovu pratnju, a drugi za njih. I njihove su sobe odijeljene od
konaita ostalih putnika. Neete se sresti ako vam to nije ugodno.
- Nipoto neugodno, ali bilo bi smijeno kad bismo se nali nas
dvojica zajedno, ekali i leali da se odmorimo kao neke fine
gospoice koje padaju u nesvijest ako su malo vie jahale ili
prevalile vei put. Smijeno je uope toliko raspravljati o tome.
- Priznajem, to je sasvim suvino. Htio sam samo razjasniti kako
izgleda tamo na toj postaji.
- Ne elim da gospodin Draeni misli kako se skanjivani doi onamo
kamo me zove. On me ima pravo zvati jer sam ga je mnogo puta
uvrijedio. On me je prvi zvao na maeve, dakle, na meni je poi onamo
kamo on eli. Ipak moram primijetiti: odabrao je udno mjesto. Slutim
- on se eli pokazati svijetu na putnoj stanici. Mi imamo rijeiti
raune asti, a ne izvoditi neku igru, kao da smo na dvoru i moramo
zabavljati gospodu.
,~ Krivo shvaate, gospodine kapetane. Rekao sam: Draenieva je
vjerenica u Primorju, zato se ne eli odvie udaljiti, a zamislite
kako bi bilo da sad putujete i vi i on negdje gore u hrvatsku
ravnicu. Time biste dvostruko troili vrijeme. Sami velite: njegovo
je pravo da on odredi mjesto borbe.
Hladnokrvno mahne Jelenko rukom pa e onda nasmijano: _ ~ Ah,
svejedno mi je gdje god bilo. Moj ma mi jednako slui u Bosni, u
Turopolju i u Zagrebu.
- Vi, dakle, prihvaate poziv mojeg prijatelja Draenia?
~ To sam ve rekao u poetku razgovora. Recite mu moju
21

poruku - da s najveim veseljem prihvaam i pozdravljam taj as kad
emo se nai.
- Onda mogu otii gospodinu Draeniu i kazati da ete stii, samo
molim oznaite mi u kojem roku?
- O tome ne mogu odluiti ja.
- Kako? Zar ne polazite sutra kui?
- Ne. Odreen sam nadzirati ovdje strae koje e drati na oku
neprijatelja da ponovo ne provali, a vi znate da je Turin esto
prekrio utanaeni ugovor.
- Gospodine Kueviu, ve sam naglasio: Draeniu se uri zbog

enidbe.
- I meni se uri zbog enidbe. Ipak u ostati ovdje do proljea.
- Nemogue je odgaati tako dugo. Znailo bi to kao da vi... Mrko
pogleda Jelenko mladog Budimea:
- No, izrecite to ste htjeli kazati. Htjeli ste rei da bi to
izgledalo kao da se skanjivani doi na megdan gospodinu Draeniu. To
neete doivjeti! Svoje dane ne plandujem, ne inim to mi je volja,
ne putujem kad mi se hoe. Ja sam u slubi domovine. Razumijete li?
- Obeali ste Draeniu da vas moe zvati kad hoe . . .
- Jesam, i zato u pokuati izmoliti od najveeg branitelja domovine,
od bana i vojskovoe, savjet i odluku.
- Ne ljutite se, nisam vas kanio uvrijediti.
- To varn ne bih ni savjetovao! - odgovori hladnokrvno Jelenko
Kuevi. U njegovu glasu opaa se neto prezira. Onda se okrene k
svojim drugovima, pozove Arbanasia i zapita ga:
- Je li ban ve izjahao?
- Ne, jo uvijek je u dvorcu, ali konji su osedlani, zamalo kree k
ostaloj vojsci.
- A vojvoda je tamo?
- Jest, svi su zajedno.
- Ostani, molim te, s gospodom ovdje, dok se ja vratim, moram odmah
govoriti s vojvodom i svijetlim banom.
- Nee li gospoda sii s konja i ovdje konaiti? - pita Arba-nasi, a
atmari odgovori:
- Moramo odmah dalje.
- Ako vas no stigne u ovim brdima?
- Ve emo se negdje skloniti, jo imamo obaviti za Draenia jednu
vanu poruku.
Bez primjedbe uputi se Jelenko preko istine u dvorac, dok su Budimci
ostali s Arbanasiem.
Izmijenivi nekoliko rijei s njime o okrepi i hrani za konje,
pomakoe se Budimci da bi mogli razgovarati nasamu.
- Jesi H ga uo? - tiho e mladi atmari svojem drugu. - On mi je
spoitnuo da toliko pripovijedam kako je na zvearskoj postaji. A
zato to? Zar nije bilo prirodno da mu o tom govorim?
- Istinu ti govorim, pravim vitezovima je svejedno gdje e se nai i
kada. I ne misle na udobnost i odmaranje. To ga je sigurno
22

razljutilo. Taj kapetan je divljak, a Draeni je privikao ivjeti
kao razmaeni kraljevi.
- Menije Draeni naloio deset puta da Kueviu tono razloim kako
je ta postaja ureena jer eli da bude upuen u sve. Draeni je
predloio odmor nou - a ja ne znam emu i zato mu to treba - ljuti
se mladi atmari jer mu nije drago to mu je ponosni kapetan, mnogo

mlai od njega, prigovorio.

- Sve ti je to samo zato to je Draeni manje vjet mau - odgovori
drug - nego protivnik, i ako Draeni zakasni na postaju, morao bi
onako umoran otii na livadu da se s njim bije. Budi iskren: Draeni
nije ni izdaleka ono to je taj kapetan. Draenia volim, on je na,
ali moram reci: Kuevi je vrlo smion mladi. Kako je uspravan,
vrst, snaan, ovjek bi rekao - i pamet i ma rade mu jednakim
junatvom.
- Istina je, i ba zato se bojim za Draenia. Malo su utjeli, a
onda e atmarijev drug:
- Zna, itavo vrijeme sam ga promatrao dok si s njime razgovarao i
sve me je muilo pitanje: nije li Draeni poludio da zove na megdan
tog protivnika? Samo ga gleda i ve ti je jasno: taj mora svladati
naeg prijatelja. Gdje on moe imati takve miice kao taj?
- Sve je to istina i meni se nametnulo to isto pitanje, ali Draeni
se pouzdaje u svoju vjetinu. U Budimu je uvijek vjebao sa svima
koji su najbolje baratali maem. On je stekao velika umijea u
odbijanju i navali kakva ni iz daleka ne moe poznavati Kuevi. Na
bojnom polju s neprijateljem ne bije se vjetinom nego snagom.
- Moda se Draeni previe pouzdaje u svoju vjetinu. Vjeruj, ne bi
mi bilo drago da me taj Kuevi izazove okom u oko, tu pred ovim
dvorcem, a ja sam jai od Draenia. ovjek osjea: taj te Kuevi
mora nadvladati.
- Pravo veli, drue, mladi ne mora biti kukavica, a da ga zazebe
pred maem ovog divljaka. Ipak me tjei to je Draeni bio veseo i
radostan, sav se sjajio kad sam odlazio Kuevia pozvati na obraun.
~ - Da, to je istina, vrlo se radovao, pa ipak me mori briga. udno
mi je jo i sada zato je izabrao putnu postaju primorskih velikaa u
Zvearu, kad mu je vjerenica u Bosni?
- Nee da se sastane s tim Hrvatima ovdje pa e pozvati i vjerenicu u
Primorje. Tako mi je rekao.
- udna odluka. Valjda nee djevojka za njim? n v"~ .7a^ Je odredio
gospodin Verbeci - barem mi tako ree Urazeni, jer da mu ujak eli
privui to vie primorskih velikaa K zarukama da ih moe osvojiti.
Tako mi je to razloio Draeni, au ima tu sigurno jo nekih drugih
tajna koje njegov ujak nee Kazati m njemu.
atmarijev drug primijeti:
23

- Ne razumijem kako to da Verbeci doputa Draeniu dvoboj s
Kueviem?
- To ne znam ni ja. Draeni veli da je sve to odredio njegov ujak.
- Je li to rekao jo u Budimu?
- Ve smo bili daleko od grada. Sve mi je razloio one noi kad nas
je slao Kueviu.

- to onda ako Draeni zove tog kapetana na borbu bez ujakova

znanja. Zna koliko ga ujak ljubi i ne bi ga pustio u takvu pogibelj.
- Ova ti je misao trebala prije pasti na um - promrmlja atmari
zamiljeno.
- Dok nisam vidio Kuevia, ne bi me takva misao mogla snai ni u
snu. Ali poto sam protivnika vidio i uo, probudilo se u meni
stotinu pitanja i briga.
atmari se priblii Hrvatima.
- Molim vas, plemeniti gospodine, smijem li svojeg slugu poslati u
dvorac?
- Nestrpljivi ste, gospodine. Jelenko Kuevi oito eka na bana.
- Nisam nestrpljiv, ve mislim: mogao bih poslati svojeg glasnika u
dvorac, dok se kapetan vrati.
- Kome elite poslati glasnika?
- Gospodinu grofu Kegleviu. Arbanasia obuze Ijubopitnost:
- Njemu nosite poruku?
- Jest, njemu, zato pitam smije li ui u dvorac moj ovjek?
- U ovaj dvorac, gdje su nai?
- Naravno, u ovaj pred kojim stojimo. Moram se odmah javiti grofu
Kegleviu.
- Ah tako, vi mislite da je Keglevi ovdje?
- Zar se moda varam?
- Varate se, gospodine. Kad smo s Turinom sklopili mir, poslali smo
grofa njegovu domu. Jo uvijek boluje od rana i suvino bi mu bilo
ovdje tratiti vrijeme.
Neto se tu ne slae budimskim plemiima. Izmjenjuju poglede i
nekoliko rijei jezikom koji Arbanasi ne razumije, na to se atmari
ponovo obrati Turopoljcu:
- uo sam, sutra odlazite s bojnog polja?
- Dobro ste uli.
- Onda je Kegleviev dvorac vrlo blizu. Grof Keglevi moe stii
ovamo do vaeg odlaska?
- Zato bi mu trebalo dolaziti kad se ve oprostio s banom i sa
svima?
- On ostaje ovdje?
- Razumije se. Tu mu je dvorac.
Ispod oka pogleda atmari druga i opet e mu poluglasno ugarskim
jezikom:
- To se ne slae. Nama je na prijatelj rekao da emo nai
24

Kedevia kao bana.
- Pitaj ga, taj je mladi umiljen, rado govori o svojim zemljacima.
Doznat e sve.
Ponovo se okrene atmari k Arbanasiu koji je uzalud nastojao

odgonetnuti nerazumljiv jezik.

- Molim vas, plemeniti gospodine, nije li iz Budima ovamo na bojite
stigao neki glasnik? Po mojem raunu ve je davno morao
- I davno se vratio! - smijeei se odgovara Turopoljac.
- Gospodin arkanji je imao doi - naglasi budimski plemi.
- Da, njegova uzvienost je doao i donio neke prijedloge iz Budima,
ali se morao vratiti neobavljena posla: slabo uspijevaju Budimu rue
na naem tlu!
Odgovor mladog Turopoljca razotkriva koliko se raduje to mu se
pruila prilika draiti Budimca, pa mu jo veli:
- Zar se niste putem sreli s gospodinom arkanjijem?
- Moj prijatelj, kojega sam pratio iz Budima, poveo nas je drugim
smjerom kroz Hrvatsku, dakle, nismo mogli sresti arkanjija koji je
putovao ravno u Budim.
- Onda u vas obavijestiti to se ovdje dogodilo. Spletka gospodina
arkanjija i Verbecija nije imala uspjeha. Ban Petar Berislavi ostao
je na ban i vojskovoa. A znate, grof Keglevi je najvie slavio
njegovu mudrost i ne bi nikada dopustio da ga Budim iskoristi za
svoje spletke. Nije dobro s nama zapoeti igru kad nije potena, a to
je htio gospodin arkanji, pa je tako morao praznih ruku kui! I
svakom e se tako dogoditi tko doe s takvim namjerama.
Arbanasi je uivao, gledajui kako je budimski plemi nestrpljiv,
nemiran. im je naao mogunost, uleti Arbanasiu u rije s pitanjem
:
- Kako je daleko odavle do Keglevieva dvorca?
- Do veeri moe se stii onamo - ako vam konji nisu odvie umorni.
Samo ne znam hoe li grofu biti jako drago kad vas ugleda. Moda e
dopustiti da prenoite s njegovim katelanom, nikako u njegovim
odajama.
- Vi ste ovlateni govoriti u grofovo ime?
- Ne, gospodine, nisam ovlaten, ali znam to znam. Grof nee nita
uti o Budimu.
atmari se ne moe suzdrati. Raspaljuje ga razmetljiv govor mladog
plemia i dobaci mu:
- Gospodin grof Keglevi jo e vrlo mnogo slaviti Budim ako ga
zadesi ta srea da njegova ki bude ena budimskog uglednika.
Drsko se nasmije Arbanasi, a njegovi mu drugovi pomau.
~ Njegova ki? Nikad ona ne bi ni okom trepnula za kakvim midimcem.
Ima ona tu junaka kojemu ni jedan Budimac nije ravan!
To otkrie prenerazi i atmarija i njegova druga. Ipak ne mogu tome
vjerovati.
- Grofica Keglevi ima svoga junaka - veli atmari - ali ne ovdje, to
vam se mogu zakleti. Onaj kome e pruiti ruku, mlad
25

je, bogat i lijep, uiva asti, bit e danas sutra moan gospodin i
grofica mu je ve obeana.
- Tko je obeao Vojanu tome gospodinu za kojega se vi tako razmeete?
- Sam grof Keglevi.
- To je la! - vikne Arbanasi brzo, nepromiljeno i otro. Ugri
skoe. Lice im oblije rumenilo, a ruke im se laaju oruja:
- Za vau rije odgovarat ete mojem mau! - vikne atmari. I
Arbanasi se lati maa, pa odgovori isto tako:
- Ponavljam: la je, grof Keglevi nije obeao svoju ker nikome u
Budimu i nee! Za te rijei odgovaram, ako elite, smjesta!
Oko njih trcali se hrvatski plemii, a oko Budimaca njihova pratnja.
Protivnici se gledaju neprijateljski, jedan i drugi trgoe ma iz
korica.
- I po drugi put ste mi odgovorni za svoju objedu! - vikne u sav glas
Draeniev budimski glasnik atmari, a Itvanfi mu se pridruuje.
- Sto se tu dogaa? - pita otri glas starijeg hrvatskog plemia.
- Va me je zemljak obijedio da laem - a ja elim oprati svoju ast
- najavi Budimac.
- A ja u dokazati da imam pravo - vikne Arbanasi. - ekam vas,
gospodine, svojom otricom.
- Moraju se pobiti - odluuju Arbanasievi drugovi, a isto tako i
Budimci.
Borba je smjesta zapoela.
Ogoreno navali Aladar atmari na Arbanasia. Maevi im se estoko
sukobljuju. Ostali stoje oko njih utei i rumena lica i pla-menih
pogleda prate borbu.
Svaki treptaj oka namijenjen je njihovim otricama. Hrvati bi se
razgibali, kliknuli, ako je Arbanasi svojom vjetinom nadvladao Budimca, a opet bi se uzbudili kad atmari svojom vjetinom i snagom
potisnu Arbanasia. Bilo je svima jasno: snage i vjetine protivnika
u potpunom su razmjeru. Zato ih borba jo vie ispunjava tekim
iekivanjem tko li e koga nadvladati.
Pomalo se nadu obojica u silnom zamahu borbe. Oko njih se krug sve
vie proiruje.
Kreevo maeva doprlo je kroz otvorene prozore u kraljevski dvorac.
Tamo se .pojavilo nekoliko glava, a zatim dohiti iz dvora banov
poslanik i vikne:
- Ban zapovijeda da se borba obustavi.
I stadoe to vikati borcima. Spustili su maeve. Arbanasi pita:
- Zato je svijetli ban dao ovu zapovijed?
- Jer nee dozvoliti da se bijemo meu sobom uoi povratka.
- Doite blie, plemeniti gospodine - moli Arbanasi - bijem se s
Budimcem, a ne sa svojim bratom.
Razdijelili se u dvoje, a glasnik, stari plemi, dolazi u okrug. A
kad mu bude jasno, tko su protivnici, odlui izvijestiti bana i

zapita :
26

_ Zato se bijete, gospodo?
_ Ovaj me je gospodin obijedio da laem - veli atmari.
_ jest5 rekao sam to - upadne Arbanasi - ali nisam ga obijedio, jer,
ujte, on tvrdi da je grof Keglevi obeao svoju ker nekom Budimcu,
a to nije istina.
- Otkud vi znate da nije istina? - pita atmari.
- Zato to Keglevi nee imati posla s Budimom, a znam i to da Vojana
kani poi za Jelenka Kuevia.
Draenievi su glasnici poraeni. atmari se ipak svlada i okrene
gospodi:
- Ne pita se koga bi ona htjela, ve se pita kome je obeana.
- Komu? - vikne Arbanasi. - Dokaite ako znate!
- Mojem prijatelju koji me je poslao ovamo da najavim grofu njegov
dolazak. On dolazi iz Budima na zaruke s grofovom kerkom.
- Nije li to moda gospodin Draeni? - podrugljivo upita
Arbanasi.
- Nisam opunomoen objaviti vam ime vjerenika, ali, eto, za njega
nastavljam s vama borbu. Djevojka pripada njemu!
Iza lea prie mu drug pa e mu tiho njihovim jezikom:
- Aladare, tu smo nastradali. arkanji nije uspio, dakle, nemogue je
da bi Keglevi dao svoju ker Draeniu. Ne rasipaj uludo svoju krv.
- Hajde, nastavimo - poziva Arbanasi atmarija, ali banov poslanik
odredi da priekaju dok saopi banu to se ovdje dogaa.
Posluali su. Hrvatski se plemii okupie na svoju stranu, a Ugri na
svoju.
- to veli na to? - tiho e Aladar atmari svojem pratiocu. Uzvieni gospodin arkanji morao se vratiti u Budim neobavljena
posla. Keglevi nee biti ban. Onda je sigurno da ne bi htio ni
Draeniu dati svoju kerku.
- Mladi kapetan Kuevi uzet e Draeniu djevojku. Ispod nosa.
- Zlo e to svriti, vrlo zlo. Jedan od njih mora s ovoga svijeta!
Ako taj mladi kapetan ljubi groficu, nee ostaviti bojno polje dok
Draenia ne ubije.
- Ni Draeni nee dopustiti da mu netko uzme vjerenicu.
- Prvu Draenievu vjerenicu oteo je taj kapetan.
~l 9*?ratn?- Draeni ju je oteo njemu - djevojku s kojom se Kuevi
volio od djetinjstva. A sad oduzima Kueviu i drugu vjerenicu.
- Kao da su svi avoli imali pri tom posla. I ba se morao taj
nesretni kapetan namjeriti opet na onu koju je odabrao Draeni.
~ Trebalo bi to javiti uzvienom gospodinu Verbeciju u Budim. On nee
dopustiti Draeniu da se bije s tim divljakom.
,~. Gospodin Je arkanji dobio i glede djevojke jasni odgovor pa e

izvijestiti Draenieva ujaka i nema dvojbe: ujak e poslati glasnika

s odredbom to je Draeniu initi.
- Ne znam hoe li se Draeni pokoravati toj odredbi.
27

- Vidjet emo to e Draeni rei kad mu donesemo ovu vijest.
- To ovisi samo o Draenievoj osnovi: ako ima neku sasvim sigurnu
dosjetku ili vjetinu kojom moe bezuvjetno svladati tog kapetana,
onda nee odustati.
Aladar atmari razmilja o svemu to je razgovarao s Draeniem i,
uzevi u obzir sve okolnosti, ponovo naglasi drugu:
- Nikad ne bi Draeni iziao pred otricu maa ako bi mu prijetila i
najmanja opasnost. Ni onda ako bi bilo neizvjesno hoe li pobijediti
ili ne. Ljubi on svoj ivot i sebe iznad svega. Ako, dakle, kae:
idem, onda je znak da se mi ne trebamo bojati Verbecijeve kazne to
smo dopustili tu borbu.
- Valjda nema Draeni kakvu zasjedu?
- Zasjedu? To bi bilo vjerojatno, ali on je pozvao kapetana na javnu
borbu, pred svima, tu ne moe biti zasjede - i ne bi Draeniu opralo
ast, ve naprotiv.
A tamo u dvorcu stoji Jelenko i pripovijeda Damiru i vojvodi Ilokom
o pozivu Draenia na oruani obraun, i to su mu sve rekli budimski
plemii.
I vojvoda Lovro i Damir Brezoviki ne mogu se dosta nauditi tom
Draenievu pozivu. Osobito Damir nagaa:
- to bi moglo biti razlog da se Draeni usuuje pozivati na borbu
Jelenka poto je stekao toliku bojnu slavu? On sigurno zna da je
danas Jelenko dvostruko vjetiji mau nego prije, dok je Draeni
kukavica i mnogo slabiji u snazi i umijeu.
- uo sam da je na Jelenko zvao Draenia pred gradom Lukavcem da se
pobiju javno pred svima - ali nije doao na megdan svojem
neprijatelju, dakle kukavica je.
- A danas ga zove! To je pravo udo - veli Damir. - Zato ga zove?
Jelenko im dokazuje ivo:
- Kau mi budimski plemii: Draeni se kani vjeriti, pa mora sa mnom
urediti tu stvar to prije. Ne bi mogao u prosce dok ne opere
uvrijeenu ast.
to god oni raspravljali i kako god nagaali, svuda im se namee
uenje i snebivanje otkud Draeniu toliko drskosti da zove Jelenka
na obraun. A ovaj opet nastoji uvjeriti svoje zatitnike da mu
moraju dopustiti izii s Draeniem na maeve.
Ali Damir upozori vojvodu i Jelenka:
- Nema li moda Draeni kakvih zlih namjera s Jelenkom Kueviem?
Odvie bi bilo ludo zvati ga na borbu kad se zna da ne moe nikako
svriti drugaije nego Draenievim porazom ili smru.

- Kad bi me Draeni zvao u kakvu daleku zabitu umu, u Lukavac, ili,

moda, u Budim, da se tamo pobijemo, onda bih posumnjao i ja! Ali on
me zove tamo gdje e nas gledati svi primorski knezovi i velmoe koji
sutra putuju svojim kuama u Primorje. Svi
28

e se zadrati na svojoj velikoj putnoj stanici. _ Moda u Zvearu?
- Jest, ba tamo me zove Draeniev budimski glasnik. Opisao mi je
kako tamo izgleda i ree da emo se pobiti ba na istini pred kuom.
IH tamo nema istine i gospoda ondje ne konae?
- Jest, istina je, ima tamo vrlo prostrana livada, jer se upravo u
Zvearu razilaze brda koja stvaraju uski klanac od sjevera na jug. I
tamo, na toj postaji, gospoda velmoe se rado zadravaju i da se
provesele, piju, igraju kocke i zbijaju kojekakve ludorije izvjeuje Damir, a Jelenko to prihvati objeruke:
- Dakle, pred toliko ljudi na toj postaji ne moe Draeni izvesti
nikakvu zlu namjeru.
- Sasvim prirodno - upada veselo vojvoda. - Draeni se eli s tobom
pobiti pred velikim brojem junaka.
- Ba to mi ne ide u glavu, jer se on mora osramotiti - usklikne
Damir.
- S Draeniem dolazi tamo neki Verbecijev prijatelj koji ima dvorac
u Primorju.
- To si morao odmah rei - klikne Damir. - To je Carevi, roak
Draenieva oca. Sad bi mogla stvar izgledati drugaije. Onda je
jasno zato se Draeni ne boji. Taj Verbecijev prijatelj i roak
Draenieva oca kani izmiriti Jelenka s Draeniem. To je njihova
osnova. Nita drugo.
- Na taj nain htio je Verbeci svog ljubimca Draenia ouvati od
borbe s Jelenkom, a ipak asno rijeiti Draenievu stvar s Jelenkom
Kueviem - zadovoljno prihvati vojvoda.
- U to vie ne moe biti sumnje - naglasi Jelenko.
- I ti e pristati na pomirbu? - pita Damir.
- Ne znam sad na to odgovoriti, ali znam da moram poi, to vie to
smo ustanovili da ne moe biti nikakve zamke, jer me zove tamo gdje
e biti toliko ljudi. Svaka zla namjera tamo je nemogua. Molim vas,
smjesta zatraite bana neka odredi nekog drugog vou etama dok se ja
vratim.
- Kad misli otii?
- Sutra idem s vama. Jedno vrijeme putovat emo zajedno, a zatim u
ja svojim, a vi opet svojim putem.
- Ne bi li moda krenuo s nama ravno prema Zagrebu da pogleda svoju
majku, sestru i njezina mua prije nego ide u Zvear?
- Nikako! To nije mogue. Draeni me eka. Zar da mi spoitne
kukavtinu? U proljee u se vratiti u Turopolje, prije nikako.

Upravo su vojvoda Iloki i Damir htjeli da idu k banu, kad im dou u

susret plemii i saope to se vani dogodilo izmeu Arbana-sica i
Satmarija. I Arbanasi dolazi k njima i saopuje svoj razgovor s
Budimcima te navijesti da je taj htio otii grofu Kegleviu.
- ujete li? - usklikne Jelenko. - Nije doao samo da mene
pozove na borbu s Draeniem, nego ima za Draenia isprositi grofovu ker?! F &
29

- Dvije ljubavi, a svaku ti hoe oteti Draeni! - veli Damir
Jelenku.
- Ostavite to, gospodine Damire. Sada mi je najvanije da izvrim
svoju viteku dunost.
- Dobro. Neka bude kako eli. Da sam na tvom mjestu, otiao bih
prije grofu Kegleviu i obavijestio ga da se bijes s Draeniem. To
e biti grofu najbolji dokaz kako su ga htjeli u Budimu iskoristiti
protiv nas.
- Ni za to na svijetu ne elim ga o tome obavijestiti. Molim vas,
donesite mi banovu privolu. Ne elim da oni tamo dugo ekaju.
Smjesta su otili k Petru Berislaviu da mu razloe o dolasku
budimskih plemia i o Kuevievoj molbi. Berislavi sam spomene
dvoboj Arbanasia pred dvorom:
- Ponajprije treba rijeiti stvar izmeu Arbanasia i te dvojice.
Mislei da se to biju nai, zaustavio sam ih. Vrlo mi je mrska takva
viteka zadovoljtina.
- Dopustite da to rijeimo nas dvojica. Mislim da ete vi otpustiti
Kuevia, a umjesto njega, odrediti nekog drugog. Jelenko svakako
mora ii.
- Onda neka ostane ovdje zagorski plemi imuni i turopoljski mu
drug Pogledi. Vjerojatno e on uzeti Arbanasia sa sobom. Ipak je
udno to Draeni zove na maeve Jelenka Kuevia, sada kad je
Jelenko doivio slavu i toliko se istaknuo na bojnom polju. Ne vidite
li u tome neprispodobivu drskost?
- Draeni se zapravo i ne kani pobiti s Kueviem, ve lukavo
rijeiti svoj asni dug. Pozvao je Kuevia na putnu postaju
primorskih velmoa kamo e doi s njime i njegov roak Carevi. A taj
stari nee nikad dopustiti bitku i bilo kako obojicu izmiriti.
Verbeciju je stalo do toga, osobito da mu neak ne vue sramotu od
neureenih asnih rauna.
- Znam. Na alost, jo i danas, kao i u srednjem vijeku, trai se od
mlada ovjeka krvavi obraun.
- I hrvatsko i ugarsko plemstvo zna da se izmeu Draenia i Kuevia
jednom mora iskupiti zaloena rije.
- Ali Draeni je kukavica - naglasi ban - a ipak zove Jelenka?
- Ba zato, svijetli bane, to je Draeni kukavica ne eli stupiti

pred Kuevia s maem u ruci, ali ga zove ba na tu velikaku postaju

sada, kad svi kreu svojim kuama s bojnog polja pa e tamo biti
mnogo gospode. Jasno je: pred njima ne bi se usudio Draeni stupiti
bilo kome na megdan. On hoe imati odline svjedoke kad Draeniev
roak Carevi bude obojicu pomirio. Naravno, Draeni se isprsuje kao
da on o tom i ne sluti i eli stei ugled viteza time to ga zove,
tobo, pred toliko odlinika na maeve.
- Vi poznajete Draenieva roaka Carevia?
- Jest. On oito ima neku naroitu osnovu kako bi pomirio obojicu a,
naravno, i svi velikai koji e stii istodobno na postaju jo e mu
pripomoi. Tako se ima shvatiti taj Draeniev poziv.
30

S Jelenkom nikad nee stupiti u borbu.
- Recite gospodinu Jelenku --veli ban - ako mu dadu estitu
zadovoljtinu i ako ga Draeni za uvredu zamoli za oprotenje, tada
bih mu preporuio da svakako prihvati pomirbu. Neka uva snage za
neprijatelja. A onda, Draeni je izdajica, zapravo, ne bi Kuevi
smio ni poi na njegov poziv.
- Kad bi Jelenko rekao da Draeni nije dostojan stati pred njegov
ma, irio bi -o njemu glasine da ga se boji. Tu se ne moe nita.
Napokon, svijetli bane, valjda se vi ne bojite da bi Draeni mogao
Kuevia makar samo raniti?
- Ne mislim da bi Kuevi mogao biti pobijeen. Moja je bila dunost
sve izloiti vama koji ste njegovi zatitnici. A sada odluite sami.
S moje strane moram dati privolu.
Malo vremena iza tog razgovora iziao je Kuevi opet iz kraljevskog
dvorca i javio Draenievim pratiocima:
- Sutra putujem na putnu postaju Zvear. Kako znate, put je dalek, a
moe biti i dalji, bude li loe vrijeme. Osui li sunce puteve, nee
nitko ekati moj dolazak.
- Treba dobro proraunati - veli atmari - koliko vremena treba za
dobre puteve, a koliko za loe. A onda gospodine Kueviu, ostavljam
svojeg vodia iz Primorja, nalazi se u slubi Draenieva roaka
Carevia. Taj tono zna svaki prijeki put kojim biste mogli poi da
uzmognete to prije onamo.
Kuevi nije obratio nikakve panje na tu ponudu, nego pozove
glasnika u turopoljski ator da sve potanko ugovore i ustanove rok
sastanka.
Arbanasi je prosvjedovao, traei da svri obraun sa atmarijem.
Ali ovaj oito nije imao volje nastaviti borbu s Turopoljcem. Mora se
to prije vratiti Draeniu jer mu je odredio mjesto i rok do kojega
ima stii s odgovorom. atmari ne sluti Draenieve namjere s
Kueviem, ali zna da mora stii na vrijeme.
Odmah predloi mirno rjeenje spora. Dok o tome raspravljaju, svi se

plemii pred dvorcem digoe na noge. Iznenaeni opaze grofa Keglevia

s pratnjom kako se uspinje uzbrdo. To ih iznenadi, pa svi pohitae
prema velikau. Stariji ga pitaju zato dolazi, kad se ve s njima
oprostio.
- Zar se dogodilo neto vano?
- Nita se nije dogodilo - odgovori grof - ali moglo bi se dogoditi.
A mislim, kad bi se to zbilo, svima bi priredilo veselje.
Pogledali su nehotice Jelenka. To ga ljuti, pa se okrene i ostavi
drugove.
Dotle grof silazi s konja. Brzo se proguraju k njemu atmari i
istvanfi i smjerno mu jave tko su i odakle su doli.
- S Verbecijem nemam ba nikakva posla - ree grof. ~ Ali, uzvieni
gospodine grofe, Draeni alje . . .
- Hvala, ne elim uti o njemu!
I grof se okrene, ostavi Budimce i uputi se u dvorac. Damir
31

moli hrvatske plemie neka obuzdaju smijeh to svima treperi na
usnama.
- Treba pokazati gospodi da nismo samo smjeli i drski u borbi, ve
smo i uljudni domaini. Sad im valja dati hrane i konaite ako hoe.
Ako ne, prosto im je otii kud ih volja.
Prihvatili su taj prijedlog i razili se.
Kuevi s glasnicima svojeg protivnika ugovara potankosti oruanog
sukoba. Tada ga atmari jo jednom upozori na vodia koji e ga
voditi najboljim putevima meu brdinama i gorama sve do Zveara.
Kuevi mu upravlja nekoliko pitanja, a on mu zajami da pozna svaki
puteljak i sve smjerove kojima bi mogao to prije stii do dogovorene
postaje.
- Htio bih najkrai put - veli Kuevi - makar morali prolaziti i
najuim stazicama. Dosta je ako konj ima prostora, elim se to prije
vratiti na bojite.
Uskoro bilo je sve ugovoreno. Budimski plemii, postieni i
posramljeni vladanjem grofa Keglevia, odlue jo danas otii. Odbili
su svako gostoprimstvo i ostavili s pratnjom Vranduk.
JELENKO I VOJANA
Tek to je Keglevi proboravio kratko vrijeme u dvorcu, izae
vojvodin sluga i javi Jelenku da ga zovu Damir, vojvoda i grof
Keglevi na vani razgovor. Mladi je oklijevao, razmiljao, a kad je
stigao i drugi glasnik, ue u dvorac. Svi su drugovi poli za njime
sve do vee.
- Ej, kreu svatovi! - apu mladii meu sobom.
- Sreu ima taj na Jelenko! Dosta je prepatio od one nadute upanove
keri.
- Zna li on da je otila u samostan?

- Nismo o tom s njime govorili. I gospodin Damir je rekao neka ne

ponemo razgovor o njoj.
- Vojvoda Iloki i gospodin Damir Brezoviki ba se jako trse da bi
Kuevi dobio Vojanu - pripovijeda Cvjetko imuni.
- Ba zato e iz ovog dvorca izai kao budui zet grofa Keglevia.
- Samo ne tako glasno! Uvijek se ljutio kad smo govorili o Vileni,
ljutit e se i sad ako uje da govorimo o Vojani. Ni s Da-mirom, ni s
vojvodom nee govoriti o tome.
- Ljudi - tiho e Arbanasi - nema toga tko bi mogao kazati da je na
Jelenko uinio samo korak za nevjestom bogata i visoka roda. To ne
moe nitko rei. Kad sam bio gore s njime na kuli, uvijek se drao po
strani. Istina, lijepa je Vojana neprestano kriomice pogledavala k
njemu, a on kao da to ne opaa. Sigurno
32

mu je bilo drago - moralo mu je mlado srce usplamtjeti za njom, ba
nije htio da se oda. I dobro je to uinio. Da znate, stara je grofica
esto jako vidljivom Ijutinom promjerila svoju ker. J _ To je
Verbecijev poslanik arkanji smotao staru groficu. uo sam sve kako
je bilo. Ve je stara pridobila i grofa da Vojanu obea Draeniu.
- Zna li to Jelenko? - pitaju mladi ljudi. _ Ne veli nita, a kako ne
bi znao! Govorilo se o tome svuda nakon odlaska gospodina arkanjija.
- Dakle, htjeli su dati Vojanu Draeniu?
- Jest, tako je bilo, a kad su doznali tko je Draeni, grof je
odustao.
- Eh, da sam ja Jelenko, pokazao bi mu zube! Obeavao je djevojku
izdajici, a sad prima u prosce slavnog junaka?!
Svi su se skupili oko imunia koji se ljuti kao da se sve to tie
njega.
- I ja bih grofu odgovorio to ga ide! - potvrdi Arbanasi.
- Ba je zasluio. Tamo gore u kuli jedva je s nama govorio. Dakako,
mi smo maloplemii, pa otkud bi on s nama raspravljao o pametnim
stvarima? Ali je morao potivati u naem Jelenku hrabrost i junatvo
kojim je on stekao slavu. To me je ba ljutilo. Bio sam uvjeren: nee
Jelenko dobiti Vojanu.
- A djevojka? Kako je bilo s njom?
- Kako je bilo? - nasmije se Arbanasi. - Izgubila je srce na mladom
junaku, to se nije moglo nikako prikriti. Njezina je srea to se sve
otkrilo prije nego to su je vjenali s onom izdajicom. Tako je sve
dobro prolo. Keglevi je poten ovjek. im je doznao to je to bilo
s Draeniem prije dvije godine, bilo je svreno!
- Sad je doao da Jelenku ponudi ker?
- Da sam ja Jelenko, osvetio bih se grofu i rekao to ga ide, pa
makar kako ljubio Vojanu.
- Odbio je ne bi, na koncu ni ti! - okrene se Arbanasi svojem

prijatelju Poglediu. - Ali bi grofu malo zapaprio pod nosom.

- Uvijek je bio Jelenko gospodar svojeg srca. To smo vidjeli kad je
ljubio Vilenu. Ostao je tvrd kao kamen. Uinit e to i sada. Nee on
vie nikad dopustiti da mu kau to mu je neko rekla Vilena. Jelenku
ne treba krpati siromatvo!
Sve vie grnu plemii oko onih koji raspravljaju o Kueviu. I oni iz
Zagorja, iz zagrebake okolice, iz daleke savske ravnice i Slavonije.
Mladie zanima povijest ljubavi proslavljena junaka, pa razgovor
Turopoljaca probuuje sve vie njihov interes. Sve ispituju oni iz
udaljenih krajeva koji nisu ni slutili da se oko Jelenka smotala
takva ljubavna pripovijest, jedna stara i druga nova.
Mladi ljudi upijaju ljubavnu priu Jelenka i Vilene poput slatkog
vina koje i njih opaja, doivljavaju sve boli svojega druga i
suosjeaju s njime. A onda prelaze na ono to se danas dogaa oko
njega.
33
3 GORDANA XII

- Lijepa Vojana izlijeila mu je ljubavne rane i zasladit e mu ivot
- ree imuni.
- Bit e to divan par!
Nehotice se svi okrenuli prema dvorcu, odakle oekuju Jelenka
Kuevia.
- Prijei e preko tog praga kao vjerenik lijepe Vojane! Je li?
- pitaju plemii Arbanasia jer ga smatraju najvie upuenim u
Jelenkove tajne.
- Bit e joj vjerenik, ni asa u to ne dvojim, ali znate - opet e
tiho - samo ne vjerujem da bi se ve danas zaruio. Nee on objeruke
prihvatiti grofovu ponudu. Na to bih prisegao! Sigurno e Jelenko
gospodina grofa pouiti da je najvee bogatstvo i najuglednije
visokorodstvo potenje, vjernost svojoj domovini i slava koju stjee
junak u obrani svoje zemlje.
- Zar e Jelenko zadati Vojani bol i odbiti njezinu ruku?
- Ostavite to, zna Jelenko to radi - ne da se on poniziti ni od
grofice. A tko zna, ljubi li ga ona istinski? Moda joj se hoe slave
kao i Vileni?
- Ako to eli, onda joj se elja moe ispuniti.
Sad su njihove misli i osjeaji usredotoeni u novom Jelenku
Kueviu, u povijesti njegove nove ljubavi. Vesele se u nadi da e
mladi nai nagradu.
- Za sve e ga odtetiti lijepa Vojana!
- I u nje je plava kosa i u nje su plave oi, a srce puno ljubavi.
Vie ne moe traiti - sa zadovljstvom primjeuje imuni, gledajui
Turopoljce.
Potvruju i oni i svi koji su sluali.

- Dugo ne dolazi - primijeti netko.

- Kad izae, budite pametni i utljivi, ljutilo bi ga kad biste ga
pitali. Treba ekati dok nam sam kae to je - upuuje Arbanasi.
Povukoe se od vee dvorca, ali razigrana njihova mlada mata i dalje
stvara prizore i slike o buduoj srei njihova druga.
Onkraj vrata u sobi, u kojoj konae vojvoda i Damir, sada sluaju
grofa Keglevia koji im tumai:
- Uzalud sam razlagao Vojani da mi je nemogue opet otii u Vranduk
kad sam se s vama svima oprostio pa e svatko pitati: zato sam doao
ponovo? Djevojka me toliko molila da sam napokon popustio. im sam se
uspeo na ovo brdo - razabrao sam: svaki od plemia zna to me vodi
opet k vama.
- Nije nita neasno, gospodine grofe - umiruje ga vojvoda.
- Ponos mi ne doputa svoju ker nametati Kueviu, a on se zapravo
uvijek drao po strani i nije ni rijei spomenuo Vojani to osjea.
- Jelenko je, ne samo ponosan, ve tvrdoglav, gospodine grofe
- upuuje Damir Keglevia. - Prije e svisnuti nego se odati. A
zapravo to je traila vaa kerka? Da odete Kueviu?
- Jest, ali ne radi toga da bih ga to pitao, nego je eljela da mu
kaem da su mu vrata naeg dvorca otvorena kad god zaeli,
34

da mu zajamim svoju gostoljubivost. Ostat e ovdje do proljea u
cioi zimi ne moe biti boja niti straha od Turaka, pa bi mogao koje
vrijeme proboraviti kod nas u dvorcu osobito boine blagdane. Evo to
bih ponudio svakom kapetanu kojeg biste ostavili ovdje kroz zimu,
samo nemam snage to kazati Kueviu.
- Zato to ste ga malo cijenili kad je bio kod vas na kuli, zar ne?
- Istina je, Damire. Ja sam Vojanu mislio udati za Draenia, ne
slutei kakva je to golema hulja i to kani Verbeci. Kad sam doznao
to je, nisam bio ni najmanje u brizi da ne bih naao Vojani pravog
mua. Zaprosili su je grof Ivan Karlovi i mladi Krui. No ona je
sebi utuvila u glavu Kuevia. I eto, popustio bih da je mladi
kapetan istinski ljubi. Moete li mi vi neto o tom rei?
- Jelenko nikome ne odaje tajnu svoga srca.
_ Sve se bojim: dok Vojana uzdie za tim mladim kapetanom, on nosi u
srcu Vilenu Berislavievu. elim od vas uti to je s njome i kako.
Vi ete mi, gospodine Damire, to najbolje razjasniti.
- Nikad mi Jelenko nije priznao da uistinu ljubi Vilenu, ni onda kad
ga je taj osjeaj zapravo zaludio. Sad su prole dvije godine. Naao
sam ovdje Kuevia znatno promijenjena, a sve dokazuje da je potpuno
izlijeen. Jednom sam pred njim neto nabacio o tome i opazio da se
ne varam.
- Prisegao bih, ljubi Vojanu - veli vojvoda - ali vi ste svojim
dranjem, gospodine grofe, postigli da je nije zaprosio.

- Da je zaprosio Vojanu, vi biste ga bili odbili - primijeti Damir.

- Ne tajim, odbio bih njegovu pronju i ne bih ga nikada pozvao u
svoj dvorac. Sad poputam svojoj keri - i protiv svoje volje - jer
vidim: taj je mladi ponosan na svoju slavu. Zato sam se pourio do
vas, dok ste jo ovdje, da mi pomognete.
- Od svega srca - veli Damir, a vojvoda se prikljui.
- Samo je pitanje: to traite od nas?
- Ne bih elio da ga pitate kani li zaprositi moju kerku ili ne. To
bi mene i moju Vojanu ponizilo. Recite mu da je stigao u moj dvorac
iz Budima neki drugi glasnik i pokuao nove spletke protiv Petra
Berislavia. Zato sam pohitao dolje, a tada sam banu ponudio
gostoprimstvo u mojem dvorcu, za njegove pouzdanike koji e ostati na
elu vojske, a kad ste rekli da je Kuevi taj koji ostaje ovdje,
tada sam vam rekao: i njemu su otvorena vrata dvorca. Hoe li on
prihvatiti to gostoprimstvo ili ne? Ako prihvati, onda neka bude kako
bude. Imat e prilike sastati se s Vojanom. Ona je zaeljela Pzovem
odmah, ali to neu uiniti, oholi plemi mogao bi
ti. Sad vam je jasno to imate uiniti, a da me ne ponizite.
- Kad bi Jelenko danas zaprosio Vojanu?
- Onda mi ne bi bilo drugog puta nego oboje blagosloviti.
- Smijem li ga pitati to kani?
- Ponizit e me.
Damir
- Prepustite sve meni.
preuzme na sebe zadau da sve to izvri vrlo oprezno,
35
3 *

pa ostavi vojvodu s grofom i dade pozvati Jelenka u dvorac.
Doekao ga je vrlo radoznalo, pozorno promatrajui njegovo lice, ne
bi li u njemu naao trag uzbuenja. Moralo mu je biti jasno da ga
zove radi grofa Keglevia, a to ga mora razbuditi. Odmah se Damir
uvjeri da Jelenko ulazi vedar, miran. Dobro se dri. Hrabar je, misli
mladi mukarac, dok ga Jelenko pita:
- Neto me hitno trebate, gospodine Damire?
- Odluio si sutra putovati s nama?
- Zar vam to nije pravo?
- Naprotiv, vrlo je dobro i mudro to putujemo zajedno. Nema razloga
zadravati se dulje ovdje, kad mora na Zvear. Gospodin ban
raspravlja s Kegleviem. Zamisli to se desilo: Verbeci je poslao k
njemu opet neke glasnike da nastave svoje spletke. Ali grof ih je
bacio van i pohitao ovamo da uputi bana to mu se opet sprema. Je su
li Draenievi glasnici otili?
- Pourili su se javiti Draeniu moj dolazak.
- Onda ne moemo vie od njih nita doznati. Nego, uj. Keglevi je

ponudio banu da svi njegovi kapetani mogu nai otvorena vrata u

njegovu dvorcu. Dakle, reci Poglediu i svojim drugovima koji e
ostati ovdje neka se poslue tom ponudom. Sad nema nikakve pogibelji
od neprijatelja. Da, jo neto, moj mladiu - rekao sam grofu u
razgovoru da si ti postavljen za prvog kapetana nad svima - da vidim
to e na to. I zna to je rekao? "Samo se po sebi razumije, kapetan
Kuevi je prvi kojemu je moja kua otvorena". Ban je za tebe
prihvatio poziv. Pazi, ne bi bilo lijepo da ga uvrijedi, Jelenko,
bude li on jo jednom i tebi opetovao svoj poziv.
- Uinit u ono to zapovijedi svijetli ban.
- To je pametno, Jelenko. Priini se kao da ne zna da je grof bio
nakanio Vojanu dati Draeniu. Time bi mogao pobuditi sumnju da ti je
Vojana odala tu tajnu, a zapravo nitko do nje to i nije znao.
- Kad se vratim i zapadne duboki snijeg, ukonait u ete kako treba
i uputiti se s drugovima u dvorac grofa Keglevia.
- Dobro je to, ve i zato to bi djevojci zadao boli, odbijajui
poziv. A to nije zasluila.
- I nije!
- Ban dugo raspravlja s grofom, dakle, prua mi se lijepa prilika s
tobom govoriti nasamu. Neemo se putem nigdje nai tako sami. Zato te
pitam: bih li rekao tvojoj majci sasvim tajno da e, moda, uzeti
Vojanu?
- Gospodine Damire, dok sam boravio gore u grofovoj kuli, jedva me je
pogledao. Osjetio sam predobro njegovo omalovaavanje, a grofica me
je svojim pogledima obasipala mrnjom. Sve sam ja to dobro uoio.
Znam to misle o takvom proscu kakav sam ja.
- Ti zna da te njihova ker ljubi.
- Ne znam.
- Svi to znaju. Kad bude boravio u dvorcu, saznat e i ti - veli
Damir, a Jelenko odgovori:
- Vidjet emo.
36

_ Dakle, to je sada tvoja nakana? _ Da se to prije naem s
Draeniem. _ Nee prihvatiti pomirbu ako je ponude?
- Biste li prihvatili vi?
- Nikada!
- Onda vam je sve jasno. A u Zvearu bit e nai primorski knezovi i
oni moraju pristati uza me, ne smiju zagovarati prijedloge o
pomirenju. S Draeniem moram obraunati. Danas elim to vie nego
ikada. Moram ga kazniti.
- I za Vojanu?
- Nikad je nije vidio, moda, i nije kriv to su je namijenili
njemu.
- Jelenko, ljubi li Vojanu? Povjeri se meni.

- Vi biste nastojali grofa smekati prema meni da mi steknete njegovo

uvaavanje? Rekao sam: ako stupim pred grofa kao prosac, moram stei
njegovo uvaavanje svojim djelima, bit u ravan njemu i njegovoj
keri potpuno po svojoj vlastitoj snazi. Ne elim da itko za mene
prozbori jednu jedinu rije. Pokazat u da ne elim biti primljen od
milosti, ni od grofa, niti od nje. Znam to mi je sada initi - a sve
drugo bit e samo posljedica.
- Izgleda - ti se na neto sprema? Ubiti Draenia u dvoboju?
- Odazvat u se samo njegovu pozivu, a sve ostalo ne mogu
predvidjeti.
- to onda ako Vojana ezne da joj poalje barem kakav dokaz da
misli o njoj?
- Ako ezne za tim, mora se strpjeti.
- Prije nego sutra krene na put, hoe li joj poslati poruku?
- Recite, gospodine Damire, smije li mladi poslati poruku djevojci
ako nije isplatio svoje asne dugove? Dakle, prije svega dunost mi
je pobiti se s Draeniem koji me zove na borbu. To dugujem svijetu,
a sebi dugujem jo vie: moram stei uvjerenje do kraja ivota da se
nisam nametnuo nikome i da me nije ena podigla k sebi. Dosta sam
jednom doivio ponienje. Drugi put u prije umrijeti nego dopustiti
da me to zadesi.
~ Razumijem te. Dri na uzdi svoje srce, da te ne bi zavelo pnje
nego to bude potpuno ravan grofu i njegovoj keri. Zato, nioj
mladiu, neu te vie pitati dok sam ne progovori, a grofu u kazati
da prima s drugovima njegovo gostoprimstvo.
~~ Kako je to naredio ban. Drugo mu ne recite nita. Ni to ne recite
da idem na poziv Draeniu. Neka saznaju onda kad sve bude svreno.
. mu nije nita rekao ban, nee saznati ni od mene i
vojvode. eli li moda da te pratim u Zvear?
A- ~ Nikako. Vas nestrpljivo oekuje Gordana i vaa obitelj. Bit
ee u Zvearu dosta naih knezova koji odlaze svojim kuama, pa
"* prisustvovati prijedlozima za pomirbu ili prisustvovati borbi.
. ~~ Pbro, Jelenko. Razuman si ba tako kao to si hrabar i smion.
Sve to si mi rekao, uinio bih i ja. Idi, danas moramo
37

rano lei da sutra krenemo odmoreni na put.
Damir se vratio grofu Kegleviu i saopio mu:
- Jelenko je vrlo spremno prihvatio va poziv za sebe i drugove.
Sutra e poi s narna da posjeti svoju majku u Turopolju, a zatim e
se vratiti i ravno doi u va dvorac.
- Mislite li da uistinu ljubi moju ker?
-- Gospodine grofe, smrtno sam ljubio Gordanu, a nitko nije mogao od
mene iznuditi priznanje. ini mi se, i s Kueviem je tako. Oito on
zna to ga dijeli od vaeg visoka roda i bogatstva. Prepustite sve

sudbini. Kad doe u va dvorac, rijeit e se sve onako kako bude

najbolje.
- Zadovoljan sam to je tako spremno prihvatio - veli grof. Ta e
vijest Vojanu radovati, a to mi je bila jedina elja.
Vrata dvorca se otvore. Jelenko izae preko praga. Spazio je drugove
i nasmijeio se. Pogled mu je vedar i bistar. ini im se da je u
njega ula neka tajna radost. U pogledu tamnih oiju odsijeva neki
pobjedniki ar. Visoko je elo glatko i vedro.
Njegovi drugovi apu:
- Gledajte kako se sav promijenio. Svreno je! Vjerio se.
- Moda jo nije, nee tako brzo popustiti - ape Arbanasi. - No,
svakako se neto dogodilo i rasvijetlilo mu duu,
- Blizu je svoje sree. U to nema ni najmanje dvojbe - primijeti
imuni. -- Ako je naoko ostao tvrd - to bolje! Neka grofovska
obitelj ne misli da su mu iskazali poast ako mu dadu ker.
- Ni rijei vie o tome - opomene Arbanasi. - Primijetio bi da
raspravljamo o njemu.
Veselo oslovi Jelenko drugove i pozove ih da se opreme za sutranji
put.
Pola sata iza toga ve je Keglevi uzjahao konja.
Svi se sakupie oko njega. Tu je i Jelenko. Sa svojim drugovima
pozdravlja na odlasku grofa. Ovaj se neto pozornije zagledao u
mladog kapetana.
"Na odlasku je svakako prijazniji nego to je bio kad sam stigao. Da
ga jo jednom sam pozovem u dvorac?"
I promotri Kuevievo lice. Iz svake mu crte zrai ponos. KegJevi to
smatra oholou.
"Takav maloplemi i eto, koliko die glavu! Kao da je ravan sa mnom.
Zato je Vojana bacila oko ba na njega? A nije udo. Lijep je i
pristao. Ba ima krasne oi! to da radim?"
Ipak, odlui da mu nee nita kazati, ve jedino prijazno uzvratiti
pozdrav. I ree srdano:
- Do skorog vienja, gospodine kapetane.
Okrenuo je konja i pojahao dolje. Svi oni oko Jelenka osjeali su da
to budui tast zove svojega zeta. Ali se nitko ne usuuje nita
primijetiti.
38

Ostali dio dana proao je u veselom spremanju vojske hrvatskog
hana na odlazak kui. , .
Prije nego to su legli, donio je Jelenko Damiru pismo zape
aeno sa etiri peata. .... "
_ Kako? Ti putuje s nama, a prua mi pismo?
_- Putem ne bih imao gdje napisati ono to mi je na dui.
Pomnije pogleda mladog junaka i zakima;

- Kome si upravio to pismo?

- Majci Smijete joj predati samo ako me zadesi smrt.
- Vidim, obilaze te slutnje. I meni je tako bilo kad sam odlazio
prije dvije godine u Bosnu na bojno polje. Istina, zamalo me stigla
smrt, no ipak sam tu. ^ .,
- Nema traga slutnjama. Svjestan sam pobjede nad Drazemcem, ali opet
bilo bi nesmotreno kad bih mislio da mi se ne moe izmaknuti otrica
i prekasno stii na obranu. To se dogodilo i takvima koji su mnogo
bolje upravljali maem od mene. A napokon, dvije godine su prole to
sam ovdje, pa nisam vidio majku ni sestru i neu ih vidjeti prije
nego to krenem u tu borbu. Bilo bi im strahovito teko kad bi pao u
borbi, a da im ne ostavim nekoliko poruka u pismu. Osim toga, moram
odluiti kome ostavljam sve to imam. I onu krinju to je nosi arko
mojoj kui.
- Dobro si uinio. Ta krinja tvoja je ast kojom e se ponositi
itav tvoj rod u daleka pokoljenja.
Do njih dopire pjevanje mladih ljudi ispred dvorca. Njihova su srca
puna veselja to se opet mogu vratiti svojim domovima.
- I moje srce pjeva - primijeti sada Damir. - Vidjet u Gordanu! Ova
me misao die do nebesa.
NA PUTU
Draeni s pratnjom ve je preao Dravu, prespavao u Varadinu, a
drugi dan ujutro krenuo dalje.
uri mu se da to prije stigne na postaju Marof gdje bi ga morao
doekati njegov glasnik Petar s pismom od Gordane. To e niu
objasniti da li ga uistinu zove ona ili je poziv zamka njegovih
neprijatelja koji mu se kane osvetiti to je unitio Vilenin ivot.
Poslije podne, negdje daleko na lijevoj strani ceste, Draeni spazi
dim. Zaustavio je pratnju i istrauje otkud to.
- Da nema tamo kakva cesta kojom moda dolazi moj glasnik?
- pita Luia.
- Od Zagreba moe se samo s ove strane. To je ba nasuprot
- razjasni Lui.
- Sto onda znaci taj dim?
- Od jahaa ne moe biti, jer, eto, vidite, neprestano se dimi
39



na jednom mjestu, a konjanik stvara dugu crtu praha koja se sve vie
produljuje. A taj se dim ne mie- I kao da nije praina.
Nastavili su put.
U susret im dooe neki jahai.
Po odijelu su prepoznali da su slubenici vlastelina varadinskog
dvorca i zaustavili ih. Draeni ispituje ljude kakav je to dim. a

oni mu razjasne:
- Tamo iz zemlje izvire vrela voda,
- Vrela? - ude se i Draeni i Lui,
- Kau nai gospodari da su tamo u staro doba imali Rimljani svoje
toplice i sada su jo tamo iroke i duboke jame odakle izvire voda.
Toliko je vrela da bi smjesta ovjeka nestalo da padne u vodu.
Skuhala bi ga.
Draeni krene dalje, a Lui usklikne:
- Da smo bar Kuevia namamili ovamo! Nestao bi u kipuoj vodi! to
mislite gospodaru?
- Zar si lud? Ne zna moje elje?
- Da ga bacimo u vrelu vodu svrili biste s njime.
- to e mi osveta ako ga nestane? elim osvetu koju e on nositi dok
ivi. Jest, neka ivi i neka trpi, to je ono to ja elim. I pri tom
ostajem.
U sumrak su stigli u selo. Na poetku uz cestu prizemna zidana
zgrada.
- To je, gospodaru, putna postaja Marof. Tu emo prenoiti.
- Tu nas je imao ekati Petar. Ne vidim ga. Da je stigao, ve bi on
meni doao u susret.
I stade kleti, opazivi da nema njegova glasnika. Krmar i njegovi
ljudi dohitili su do bogatog gospodina koji putuje s tako sjajno
opremljenom pratnjom. Odmah ponude gostima svoje usluge.
Prvo je bilo Draeniu da ispituje za glasnika.
- Milostivi gospodine, ne bi jo ni mogao doi, jer su se svi potoci
s one strane prema Zagrebu razlili. Sve je u vodi. Nema tog glasnika
koji bi se usudio zatjerati konja u tako duboku vodu i blato. A ba
zato nije bilo s one strane nikoga. Sada je opet sunce, osuit e se
putevi. Neka vaa milost bude strpljiva.
- U mojoj je dui potop ui - ree Draeni kad je sjeo sa svojim
katelanom u sobu k veeri. - Tko zna kako u dugo ekati Petra?
- Doi e ako pismo Gordane nije zamka.
Premda su bili umorni, Draeni nikako nije mogao na poinak. to je
blie Zagrebu, to ga vie mui tajna Gordanina poziva. Da prikrati
vrijeme, ponovo raspravlja sa svojim katelanom o zasjedi koju je
zasnovao protiv Jelenka Kuevia. Sto puta opetuje sve ono to su ve
davno utanaili, izradili svaku kretnju, svaki korak.
- Sve je tako tono odreeno, gospodaru, da mi ne treba ni misliti.
Smiljeno je sve u tanine.
- Samo pazi da ga tvoji momci ne bi ubili. Mrtva ga neu, ve iva i
slijepa! To je ono o emu sanjam dan i no.
40

I sanjao je o tom puna dva dana, kadli podveer upozori Draeniev
momak da dolazi neki konjanik.

Kad se pribliio ne nekoliko stotina koraka, Draeni usklikne:

- To je plemi Andrai, sin starog ujakova prijatelja. Oito dolazi
iz Budima. Neto se dogodilo. Da nije umro kralj?
Konjanik stane pred postajom i skoi sa sedla. Draeni mu
ide u susret.
- Dolazi iz Budima? - pita ga iznenaeno.
- Nosim ti vanu poruku uzvienog gospodina ujaka.
- Poruku? to se dogodilo?
- arkanji je stigao iz Bosne u Budim.
- A nisam ga sreo. Kako to?
- Kako bi ga sreo kad si skrenuo s puta u Hrvatsku, dok je on putovao
ravnim putem. Pravo je slutio tvoj ujak da si morao ostati u
Hrvatskoj i naloio mi neka jurim dan i no, jer zna - poto te nije
sreo arkanji, odjurio si prema Zagrebu.
- Zato te alje moj ujak?
- Da ti javim to je gospodin arkanji donio iz Bosne.
- Lako je pogoditi. Za bana je postavljen grof Keglevi, a vjerenica
me eka.
- Dogodilo se obratno. Hrvati su runo primili gospodina arka-njija.
Grof Keglevi odbio je bansku ast i govorio u slavu Petra
Berislavia.
Draeni ne vjeruje. A opet dobro poznaje mladog plemenitog sina
gospodina Andraija. Taj ne moe lagati. Sad mu mladi javlja jo
teu vijest:
- Jo ti poruuje ujak da smjesta zaustavi put u prosce grofici
Keglevi jer e te neprijateljski odbiti.
Dakle, ipak sramotni poraz?! Odmah plane na krivca:
- to je to uinio arkanji? I vraga je znao prevariti usred pakla?
- Uzvieni je gospodin isto tako rekao i strahovito se ljutio. Sva su
se gospoda oborila na arkanjija, ali se on brani da su Hrvati svi
kao jedan, ne moe nikoga predobiti za sebe. Sve se bojim, Draeniu,
svi emo mi oko gospodina Verbecija ostati na suhom. Nijedan Hrvat
nee s nama.
- Ja neu dobiti za enu groficu Keglevi? Ja da budem odbijen?
Djevojka bi se pomamila za mnom da me vidi! Treba da idem!
- Tvoj ujak ti poruuje da nikako ne nastavi put i da se smjesta
vrati.
- Vratim? Ne, sada jo ne mogu, imam jo obaviti posao u Hrvatskoj.
Vrati se sutra u Budim i kai ujaku da se vraam, ali ne mogu tako
brzo sa svojom velikom pratnjom kao to moe ti s jednim konjem.
- Bio sam ti uvijek vjeran prijatelj. Ne smije ostati ovdje, gospoVerbeci mi nee nikad oprostiti ako doem bez tebe. Radije n
oslatl ovdje. Ipak, opominjem te, nije dobro jahati ovuda gdje gu
svaki dan zatei hrvatski plemii, velmoe i njihovi pristae.
41


_ U Brezovici?
_ Ba tamo. Doao sam podveer. Rekoh; elim govoriti s
spodaricom. I odveli su me k njoj pa sam joj kazao sve to god
I Lui se pobojao Verbecijeve kazne i nagovara Draenia da se
vrati, pa mu apne:
- Ja u Kuevia okupati u onoj rimskoj kipuoj vodi. Idite! Bijesno
odbije taj savjet:
- Neu u Budim dok ne doekani svojeg glasnika Petra.
- Ako, umjesto njega, dou vai neprijatelji? - upozori Lui.
- Dva dana jo ekam. Ako se Petar ne vrati, onda je izgubljen zarobie ga. Ako stigne, nitko me nee zadrati da idem kam" sam
odluio. O tome ti sad ne mogu nita kazati, Andrai. Radi kako zna.
Ja ne idem.
Zatim je ponudio budimskom plemiu jela i pia i poslao ga spavati, a
on sjedne raspravljati s Luiem.
arkanjijev poraz jo vie raspali Draenia protiv Jelenka:
- Sve je kriv on! Zar bi trebalo mojem ujaku toliko se natezati s
Hrvatima da me Kuevi nije razotkrio pred turopoljskom opinom?
Danas bih se banio po Hrvatskoj. Znao bi sve to kane i to misle, pa
Vileni sve bi ih priveo ujaku.
Netko estoko lupa na vratima. Obojica sluaju. Rekli su krmaru da
nikome ne otvara. Zato su sami izali na hodnik i pitaju:
- Tko je vani?
- Glasnik Petar.
- Njegov glas! Otvori brzo! - odredi Draeni.
- Prije u pogledati kroz prozor, gospodaru, da tko ne dolazi za
njime.
U mraku nije vidio nikoga. I Petar ustvrdi da je sam. Otvorili su.
Blatan i mokar ulazi u sobu Draeniev glasnik.
- to je?
Sjedne i odahne. Sva mu je odora poderana. Vise s njega krpe.
- Provlaio si se trnjem? Ili te tko zlostavio? Govori, ovjee!
Kimao je, rinuo ruku u njedra i neto uzalud trai.
Nestrpljivo pone Draeni s glasnika svlaiti krpe. Na golu tijelu
momka nae uzetom svezanu konatu lisnicu. Trgne je i otvori. Iz nje
pada zapeaeno pismo.
- Eto, to je! Hitro, Luiu!
Donio je blie svjetlo, izvukao iz haljetka pismo to ga je jo preko
Drave donio bradati plemi, tvrdei da ga je Gordana pisala.
Rastrgali su peat i otvorili.
Muklo ita Draeni:
"Ponovo vas uvjeravam da se nemate niega bojati i obnavljam ono to
sam pisala u prvom pismu. Otii ete s naeg sastanka, a da vas ne
dotakne niija ruka, ni oruje, otii iv i zdrav i slobodan. Va je

glasnik svjedok da sam pisala svojom rukom. Sve ostalo rei e vam
taj momak".
Usporedili su pisma. Draeni klikne:
- Rukopis je sasvim isti kao i u prvom pismu.
- Istina je - prizna Lui, dok Draeni ispituje glasnika:
- Petre, bio si kod nje?
- Jesam, gospodaru, kunem se.


naloili.
go:
ste mi vi
_ to je odgovorila? _ Vjerujem tvojem gospodaru - ree -. - Ima
pravo sumnjati, ali evo, pred tobom u napisati drugo pismo i
uvjeriti ga da ga
doista ja zovem.
_- I onda je izala? Ili je pisala pred tobom?
- Gledao sam je okom u oko, kao to gledam vas. Pisala je preda mnom,
zapeatila i predala mi. Poslije je odredila da me uko-nae a sutra u
zoru neka me puste izjahati iz dvora.
- Nitko ti nije otimao pismo? Niti iznudio da napie drugo?
- Ni iz daleka, gospodaru! Nisam se usudio ni asa spavati. Ni iva
dua se nije pojavila itavu no. Sutradan su me nahranili, pa sam
mogao izai iz dvorca. Ve bih davno stigao da nije bilo te poplave.
Ipak sam se nekako proturao, obilazei poplavljenu cestu. Zato vas
nisam mogao ovdje doekati.
- Jesi li dobro pazio da te tko ne slijedi?
- Nitko me nije slijedio, gospodaru. Pazio sam na sve strane.
- Mogao je netko negdje iz daleka paziti kamo ide da bi tako vidjeli
i gdje se nalazim i da me neprijatelj zatee nepripravnog?
- Nisam tako lud da idem u Marof po danu. Zato krivudam danju. Eto,
zato sam blatan. ekao sam dok bude no, jer ako me moda tko iz
daleka slijedi i promatra negdje s kakvog brda, ne bi rnogao vidjeti
kamo idem,
- Dobro si uradio. Neka mu krmar da okrepe, sav je iznemogao. Ili,
donesi ti, Luiu, neu da tko drugi ulazi.
Zamalo je Lui donio glasniku jelo i pie. dok Draeni, prepun
uzbuenja, ispituje glasnika;
- Sto ti je jo rekla Gordana? Pie mi da e mi sve saopiti. Dakle,
govori!
- Kazao sam gospodarici Brezovice da biste se htjeli s njome sastati
u Dubovcu.
- A ona?
- Pristala je.
- Odmah? Nije se skanjivala?

- Zaudila se zato tako daleko, no ja joj nisam znao nita reci. A

zatim je odmah primijetila:
"Pa dobro! Doi u u Dubovac, premda je daleko. Na Ozlju gradu imam
prijateljicu, kneginju Blagaj, pa u kod nje konaiti."
- Da. moralo joj je to biti neto udno - okrene se Draeni svojem
katelanu. - Vidi, lukavoj je eni palo u oi i pitala se: zato sam
odabrao Dubovac u blizini Karlovca.
- To vam je, gospodaru, blizu - odanle idemo ravno na jug, u Zvear.
- Rekao sam, nee ona tako lako prihvatiti, bit e joj to udno.
- Moda e vas pitati zato ste ba odabrali ovo mjesto tako

42
43


daleko od Zagreba, ali vi ete to lako opravdati.
Ponovo se Draeni obrati svome glasniku i stade ga ispitivati:
- Dakle, Gordana je rekla da e me ekati. No, reci kako se pri tome
drala?
- Vrlo prijazno. Odredila je neka me pogoste mesom i vinom.
- To je lijepo, a je li to inae pitala za mene?
- Dakako, pitala je odmah u poetku jeste li zdravi i kad joj rekoh
da vas je njezin katelan naao ve blizu Hrvatske, bilo joj je
drago.
- A nije pitala gdje u te ekati?
- Nije pitala o tome.
Znaajno pogleda Lui Draenia i mirne. Ta mu se okolnost priinja
sumnjivom.
- Da li je jo to pitala o meni? - nastavi Draeni.
- Nita drugo nije pitala.
- Je li rekla rok do kojeg moram doi?
- Razmiljala je neko vrijeme, a zatim mi ree: "Neto je daleko
odavle mjesto naeg sastanka koje mi je naznaio tvoj gospodar. Zato
moram otputovati sutra. Reci gospodaru da u biti u gradu Ozlju kod
kneginje Blagaj. Neka mi tamo javi kad stigne. Odredit u da njegova
glasnika puste k meni. I neka se uri jer je hitno.
Ponudio je momka da jede, a on se upusti s Luiem u razgovor na
latinskom jeziku da momak ne bi razumio.
- Prema tome, uistinu je ona pisala to pismo. eli se sastati sa
mnom. To je veoma vano, Luiu.
- U to vie nema sumnje. Samo, nije li netko s njome u vezi. S
Gordanom nikad ne zna to misli i gdje sprema zamku neprijatelju.
- Pogledaj pismo to ga je poslala prvi put. Zaloila je rije svojeg
mua. A gledaj ovo. Ona je pisala i zato se ne bojim.
- to ona zapravo hoe od vas?

- Tome se ne mogu domisliti. Sastanak smo urekli u dubo-vekoj crkvi.

Lei na istini, ba pod brdom, nema tamo ni ikare, ni drvea, da bi
se mogao netko sakriti. Ali imam u zalog Da-mirovu asnu rije. Zato
idem.
- Jo vas jednom molim, gospodaru, promislite i sutra u zoru
odluite.
Neprestano Lucievo opominjanje razbijesni Draenia. Oito se ovjek
boji ujaka Verbecija i zato bi htio sa ga zastrai kako bi odustao od
tog sastanka.
- Do sada sam sluao tvoje opomene i posluio sam se njima. Sa svih
sam strana ograen, nikakav neprijatelj ne moe do mene. Evo, sad je
jasno - Gordana me zove i ona mi zalae ast svojega mua da u se
vratiti sa sastanka iv, zdrav i slobodan. Dakle, prestani me
opominjati. Tko zna kakvu u tajnu doznati. Gordana je odluila
pozvati mene kojega je toliko prezirala. Na to ju je prisilila neka
teka nevolja. Spremna je doi iz svojeg dvorca Brezovice tako daleko
da se sastane sa mnom. I muevu rije zalae. Jesi li ve o
44

me razmiljao? Kad ne bi bilo neto veliko, ona to ne bi uinila iu
d<^sm,^najem, tako je. Radite kako vam drago, ali nemojte se
agi-^^ ovje5e? obilaze me dobre slutnje. to u od nje uti,
bit e mi drago.
_ Sutra, dakle, idemo?
_ Idemo! Bude li me jo opommjao, onda u izgubiti u tebe ierenje To
bj bio znak da ne dri sa mnom ve s mojim ujakom.
_ S vama sam do smrti. Samo to e na to gospodin Andrai? Rekao je
da ne smije bez vas natrag.
_ Njega u ve otpremiti.
Svrivi razgovor, Draeni naloi katelanu da sutra u zoru s
pratnjom bude spreman na put.
Dotle je glasnik veerao, nakon ega mu se Draeni ponovo
__A sad, mome, kad si se nahranio, moe dalje govoriti. Valjda
zna to sam ti jo naloio da pita u Turopolju.
- Gospodaru, uinio sam sve to ste eljeli - odvrati mladi.
- Reci mi.
Sjeo je k njemu i radoznalo oekuje njegove odgovore. Momak \ se
gotovo gui jelom.
- Dakle, to si doznao o Kueviu? To je vano.
- On je na bojnom polju.
^ - To znam, glupane. Je li dolazio kui? Moda je i sad tamo?
_ Dvije godine nalazi se ve u Bosni, a nijednom nije doao
kui da vidi majku i sestru.
- Je li to istina?
- Mnogo sam ih ispitivao, i Turopoljce i one u Brezovici, svi su mi

tako kazali. Majka mu je esto slala poruke da doe, ali se nije

odazvao.
Draeniev pogled upre se u Luia:
- to misli, Luiu, zato ne dolazi kui? Od sramote to je njegova
ljubav bila moja. Samo zato nije doao.
- Ali ipak dolazi, gospodine - opet e momak. - Kau: doi e kad se
bude oenio.
- Dakle, ipak! Jesi li ispitao o njegovoj enidbi?
- Jesam, gospodaru. Kuevi se eni. Svi su mi to rekli.
- A koju to uzima?
- Neku gospoicu iz Bosne.
- Ha, ha - nasmije se Draeni i digne glavu, udarivi rukom PO
stolu. - Onda sam se prevario. Nije radi Vilene ostao na bojitu, ye
radi ove druge. Tamo gdje je konaio, u nekoj krmi, naao je
krmarovu ker. Ta e mu ba i pristajati.
- Ili moda ki pekara gdje je kupovao kruh - doe Lui 8 prezirom.
f, - No, Petre? to zuri u mene? Reci je li krmarica ili
pekarica?
- Grofica!
45

Gospodar i njegov katelan u smijeh. Draeni se ruga glasniku:
- Napio si se vani kaljue! Kako moe rei: grofica? Takve su
djevojke samo za velikake sinove kao to sam ja, a ne za turopoljske
zastavnike koji stanuju u drvenom dvorcu! Reci - to su rekli koju
eni?
- Rekli su da je grofica i...
- Tko ti je rekao?
- U Turopolju sam uo na opini i putem u Brezovicu. Tamo sam naao
nekoliko Kuevievih momaka koji su donijeli neke stvari gospodarici
ravno iz Kuevieva dvorca. I oni su to govorili.
- uje li kako to Kuevi iri glasine o sebi! Hvali se gizdavi
lupe! On je to pisao kui?
- Rekli su da je gospodin Damir pisao gospodarici Gordani, da Kuevi
eni groficu i...
- Htio bih vidjeti groficu koja bi pola za nj! - prezirno e Lui,
gledajui Draenia, dok on pita Petra:
- Tko je ta grofica, kakva, ija?
- Vrlo je ugledna, lijepa i mlada . . .
- Kako se zove? Zna li to? Momak razmilja.
- Odmah u se sjetiti, uo sam to ime u Budimu, od gospodina
arkanjija, nekoliko puta je spomenuo. Ve znam, zove se: Vojana.
- Ti si poludio! - vikne Draeni. - uo si to ime od arkanjija, jer
je to moja vjerenica . . .
- Ali sam ga uo i u Brezovici. Mlada je grofica ki junaka koji se

bori protiv Turina u Bosni. Znam i njegovo ime: grof Keglevi. I

zato ne dolazi Kuevi u Turopolje, jer ne moe od nje. A doskora e
se s njom oeniti!
- Pomutila ti se pamet, prokleti glupane. Kako smije mijeati Vojanu
Keglevi s imenom Kuevia?! To se sve rodilo u tvojoj kratkoj
pameti. Izbit u tvoj gnjili mozak!
Provala Ijutine zabrinula je Draenieva katelana i dade slugi znak
neka izie iz sobe. No, Petar je siguran u svoje vijesti i ne da se
istjerati.
- Ubili me ili objesili, znam to sam uo. Sto puta sam ih pitao kako
se to Kuevi domogao grofice. A doao je i etovoa brezovikih
momaka koji sada vri slubu potkastelana i tada je pred svim momcima
rekao:
"ekaju vas lijepi dani, imat ete gospodaricu - groficu! Ime joj je
Vojana, ki je stare grofovske obitelji Keglevi". No - eto, sve je
on to govorio Kuevievim momcima. Sve to javio je u Brezovicu
gospodin Damir.
Nema, dakle, sumnje: glasnik je dobro uo i dobro predao vijest
svojem gospodaru.
- Kuevi? On? Jesi li to uo, Luiu? Opet mi pada na moje putove
Kuevi! uje li! Opet on otima moju vjerenicu - drugu vjerenicu]
- ekajte gospodaru, prvu ste vi njemu oteli, a drugu vam jo 46

iie uzeo jo je daleko od toga da vam je uzme . . .
Neobuzdani bijes obuzima Draenia.
Glasnik prestraeno gleda kako se njegov gospodar raspalio, razmahao
prijetnjama i kletvama.
^^ - Ludost! Nije daleko! Ve ju je oteo! Ono to je donio danas
Andrai iz Budima dovoljan je dokaz da su ve sve urekli! O, ta
luda, moj ujak! Lude su oni u Budimu. Svi! ^
Luci nema rijeci da umiri Draenia. On bijesni dalje i vie:
_ Ne vidi li kako se to dogodilo? Zato arkanji nije uspio provesti
ujakovu osnovu? Zato to je Kuevi zaludio Vojanu, a otac je morao
odustati da se povee s Verbecijem i sa mnom. Sve je to uinio
Kuevi. On, samo on! Svuda on!
U divljoj uzrujanosti stade dozivati Andraija i pohiti k njemu.
Izvukao ga iz postelje i nareuje:
- Mora otii sutra odmah u Budim k ujaku: Jelenko Kuevi mu je
razruio sve nade u Hrvatskoj. Zaludio je Vojanu, mladu groficu zato
Keglevi nije prihvatio savez s njime. Onu koju je ujak namijenio
meni, uzet e sada Kuevi! Eto, sjeo je za vrat ujaku najdivlji
Hrvat sa svojini drugovima i progoniti e Budini kao ljutu zvijer.
Nita nee ujak postii. to god poduzme, na sve e se baciti divljak
Kuevi sa svojim etama. Eto, to mu reci! Jo i xto da u Kuevia
pozvati na maeve. Neka to ujak odobri.

Slua ga mladi Budimac, razmilja i onda primijeti:

- uj me, prijatelju. Ako je tako, onda ne moe ni Verbeci dopustiti
da se bori s nekim ljivarom.
- Ne raspredaj o tom, ve putuj i donesi mi odgovor na ovu postaju.
- Zakleo sam se: neu se vratiti bez tebe u Budim.
- A ti onda sa svojom zakletvom sjedi ovdje, dok te volja. Ja sutra u
zoru idem.
- Valjda nee poi u Bosnu da prosjai Vojanu, kad zna to te
eka?
- Draeni ene ne prosjaci. Htio bih vidjeti tu Vojanu kad se
pojavim u sjaju svoje ljepote. Ima li u Budimu ljepotice, udate ili
neudate, koja ne bi poinila sve sramote ovog svijeta da moe biti
moja?
Mirno odgovori mladi:
- Ne kanim poricati da su ene lude za tobom, ali opet ne snuje
graditi sve na tome. Jer, ako je taj tvoj takmac na enama, Kaievi,
osvojio tu groficu, onda nema pomoi ni njoj, ni tebi, ni
. ~"A. ti si. uza sve to miran? Ne plamti, ne bjesni, dok zna aa o
enidbi izmeu mene i Vojane ovisi i vlast tvojeg oca, ne samo mojeg
ujaka?
Z V?13111 a1 tU SC mra nai neki drugi put
^ Naao sam ga! Naao, i, eto, idem. Tako mi imena - idem.
Hoe l?1 naspavaJ se> Pa cemo se sutra o svemu dogovoriti.
47

- Dobro, dakle, do sutra!
Budimac opet legne, a Draeni se vrati u sobu. Tu nae samo Luia.
Petar je ve otiao na poinak.
- Luiu, Andrai svake noi, kad se probudi, pije vr vina. Saspi mu
malo praine od maka u vino da se ne probudi kad emo mi otii.
Odnesi ovaj vr, a njegov uzmi. Nee zamijetiti, spava kao zaklan.
Za nekoliko asaka izvrio je Lui elju svojega gospodara i opet je
bio s njime u gostinjskoj sobi. Mladi je ovjek jedva do-ckao da
moe rijeima iskaliti svoj bijes.
- Svemu sam se nadao, ali tome nikako! Dok je mene ujak opremao u
sveane prosce, dotle se Kuevi zabavljao s mojom vjerenicom! Moda
se smijao i rugao. Sasvim sigurno, jer onda je ve davno arkanji
otputovao iz Bosne s punom pregrti neuspjeha.
U duhu gleda Draeni sliku neke nepoznate djevojke. Pred njom stoji
Kuevi, gleda je sugestivnim, snanim pogledom svojih tamnih oiju.
Draeni uskipi:
- Tog lupea je poslao zloduh da mi kopa ponore na svim mojim
putovima. Razotkrio me je sramotno pred opinom u Turopolju. Sramotno
me je smotao kao klupko na ledini, prijetei da e mi izrezati jezik.
Bacio me je tamo pred Vilenu kao neko smee, rekavi: "To vam je va

svadbeni dar!" A ipak, ona je nosila na dnu svog srca njegovu sliku.
Utisnuo joj je u srce svoj lik s pogledom prokletog mu oka. ekaj,
Kueviu, primit e sada od mene svadbeni dar. Primit e ga, pa
makar morao i ja s tobom umrijeti.
- Moram priznati, gospodaru, - primijeti Lui. - Kuevi vam je
svuda stao na put, ba svuda kamo god ste se okrenuli. Osveta e vas
umiriti!
- A moj ujak - kukavica - nema snage da nas oslobodi prokletog
Kuevia? Boji se Hrvata. Boji se kao kukavac. To me raspaljuje,
ispunjava bjesnilom, gotovo prezirom. Da ja imam tu vlast koju ima
on! Ve bih davno s puta maknuo Kuevia. Moj ujak, stari kukavac,
ima oi, a ne vidi, ima ui, a ne uje! Oh, da mi je sada tu! Rekao
bih mu kako Kuevi razbija njegove mostove, rui njegove tvrave,
osvaja moje vjerenice - baca se na vrat njemu i meni. Kuevi je
zajaio na iju Budima. Neka me samo ujak jednom rijei ukori kad
dozna da sam Kuevia oslijepio!
- Gospodaru, nee to saznati ni on niti tko drugi.
- Ne moe se zatajiti.
- Moe! Ako odvuem Kuevia tamo do onog kipueg vrela . .
- ekaj. - to e uiniti, ali samo mu malo rinuti gubicu u vrelo, a
onda razglasiti da je glavom pao u kipuu vodu.
- To sam ba htio rei.
- Ali prije ga moramo oslijepiti.
- Samo se po sebi razumije.
To je oito malo smirilo Draenievo bjesnilo. Lui uti i gleda
kako mu gospodar ide gore-dolje po sobi i razmilja. Tada se zaustavi
i ree:

_ Razumije li, ovjee - za Kuevia ima u mene samo smrtna
osveta?!
- To znam ve odavna.
- Nikad ga nisam tako mrzio kao ovog asa. Ni toliko edao za
osvetom.
- Ne poznajete Vojanu, zato se toliko uzbuujete radi nje?
- Svejedno, kakva je grofica, ali to sam sve mogao postii po moj?
Ona bi mi bila otvorila sva vrata medu knezove i vojvode, mnogo vie
nego da sam uzeo upanovu ker. Vilena bi mnogo toga zatajila preda
mnom. To sam opazio u Lukavcu. Ona je Beri-slavieva krv. svi su oni
zalueni svojim hrvatskim rodom. Ali Vojana je njena, plaha djevica,
koja ne nosi u sebi ar Berislavievih. Od nje bih sve mogao doznati,
njome bih ravnao i omotao je oko prsta. To mi je sve kazao moj ujak
prije nego to sam odlazio. Vidio je Vojanu kod primorskih knezova
gdje je bila s majkom. Ve sam sve tako lijepo zamislio, a sad uzima mi tu mo i snagu Kuevi!
Strahovita oluja bjesni njegovim grudima. Nita ne vidi Draeni do

omraena mu mladia i nita ne osjea, osim divlje elje da ga gleda

u mukama i slua njegov jauk. Doarava sve to i ta ga obmana
ispunjava uitkom.
Nakon male utnje obrati se on opet svojem katelanu i neto
nestrpljivo ree:
- Ne bi H morao ve stii atmari s Kuevievim odgovorom?
- I njega sigurno zadrava poplava. Moda su i tamo bile velike kie
i razlili se potoci. Mi srno ga roili ovamo na tu postaju, pa ako
sutra krenemo, moda emo se s njime sastati. Ako pak mi skrenemo
prije prema Karlovcu, onda mu aljite glasnika koji e ga uputiti za
nama.
- Mnogo me ne boli glava da Kuevi ne bi prihvatio moj poziv, samo
me zanima je li prihvatio i mjesto dvoboja.
- Umirite se, gospodaru, ni asa nee oklijevati. Zar bi dopustio da
ljudi misle kako se boji vas? S njime bit e i njegovi drugovi,
dakle, uvjeren je da se nema ega bojati.
- A ipak e sam samcat pasti na podmetnute maeve!
Draeni s uitkom promatra sliku koja mu stalno dolazi pred oi. I
sad je uzeo vr vina, iskapio ga do dna, a njegov ga katelan
opomene;
- Leite, gospodaru, da uzmognete sutra otii to ranije. I on ga
poslua i legne.
NA OZLJU
Kneginja Blagaj sa svojim katelanom promatra s prozora povorku
momaka to dolazi prema Ozlju. Brada to je katelanu obrasta lice
ec je prosijeda. kosa mu je puna srebrnih niti. Neto mrko promatra

48
49
XII


lijepu enu tamo dolje na elu povorke to se uspinje prema gradu
Ozlju.
Gleda i ape gospodarici Ozlja:
- Kneginjo, vidite li dolje: neki plemi prati gospodaricu Brezovice?
Kneginja ne odgovara katelanu.
- udno je to - primjeuje on. - to trai lijepa ena na putovanju
bez mua u pratnji nekog lijepog mladia? Kneginja pogleda katelana
i Ijutito ree:
- Ta molim vas, vi ipak ne moete sumnjati u nju. Bili ste kod nje
mnogo godina katelan, gospodine Mladeniu. Zato te primjedbe?
- Tek tako, nisam jo nikada uo da lijepe mlade ene putuju bez
mua, osobito kad je on daleko.
- Dosta je toga. Izgleda kao da biste je sumnjiili. Zar ste ikada

imali pravo na to?

- Ne. Nisam, to ne mogu rei. Uvijek je bila kako treba. Ali ne mogu
sada razumjeti zato putuje, dok joj je mu na bojnom polju, i to s
nekim mladim plemiem. To ne smije ni jedna ena, niti Gordana.
- Ona nije pitala to je slobodno nama drugima i radila je to je
htjela. Napokon, zar nije od svih slavljena junakinja? Jo je takva
bila kao djevojka. Ne boji se nikoga. Ono to smije Gordana, ne
smijemo mi druge. Vi to dobro znate. Gospodine Mladeniu, nije
lijepo kad tako govorite. Dodue, ne znamo zato dolazi, ali sigurno
ne putuje bez kakva velikog razloga, niti bez znanja svojeg mua.
Siite i neka spuste most.
Posluao je zapovijed gospodarice Ozalj-grada i dao spustiti most po
kojem ulazi povorka.
Mladeni se povukao u pozadinu da ga Gordana ne bi odmah vidjela i
promatra samo mladog plemia to sjedi uz nju, njoj slijeva. Lijep
je, stasit, crnokos.
Davno je Mladeni na bojnom polju bio ranjen. Bilo je to odmah u
poetku godine kad su svi krenuli na ratite. Gospodar Ozalj-grada
dade ga izlijeiti i poalje svojoj eni da bude uvar njegova dvorca
i desna ruka kneginji.
Ljubav prema Gordani u njemu se davno stiala. Okajao je svoju
strast, a jo vie izdajstvo koje je poinio onda u Lukavcu. Davno je
to okajao i Gordani isporuio svoje kajanje te od Damira isprosio
oprotenje.
Smirio se tu, u Ozalj-gradu.
U ovom asu, kad je spazio Gordanu, u njemu se probudi ljubomorni
bijes na tog crnokosog mladia to sjedi na sedlu pokraj nje.
Uznemirio se u srcu. U dui se digla iznenadna oluja. Da barem nije
tog mladia ovdje, bilo bi mu mnogo lake. Stoji po strani i eka.
Na elu svoje povorke ulazi Gordana u dvorac. Kneginja ve ide niz
stube, prima Gordanu i grli je. Katelanove primjedbe bacile
50

Juu kneginje neto nemira i ona sad sve vie gleda plemia Jr ju
prati, nego nju. Ipak je srdano vodi u dvorac. Na stubama Gordana
okrene i dade neki znak pratiocu, a on se duboko oni i odreuje
neto pratnji.
- To je plemeniti Greguri - razjanjava Gordana kneginji zagrebakog plemia. Vodi moju povorku i prati me na putu. ; ;
Kneginja je dovede u dvorac, dok e Gordana tiho i povjerljivo: j,
_ Gospoo kneginjo, zahvaljujem to ste mi podijelili konaite
a/od svojim krovom. Neu dugo ostati. Moda dan-dva, a moda samo
do sutra. To ovisi o tome kako e svriti ono radi ega sam
dola.
- Veoma sam se veselila kad mi je va glasnik javio iznenadni dolazak

- odgovori kneginja. - Ali prije svega, oslobodite se svoje putne

opreme. Evo, dolaze djevojke, tamo e biti vae odaje. One e vam
pomoi.
I kneginja otprati Gordanu k vratima gdje su stajale sluavke i
otile s njome u odreene sobe.
Skinula je haljetak, klobuk i veo, pa e onda sluavkama:
- Neu se sada preodijevati. Jo ne znam kako e biti. Idem kneginji
ovako.
I pola je hodnikom u pratnji djevojaka.
Najednom opazi katelana. Iznenadi se, videi Mladenia, ali se
priini kao da nije nikad nita bilo i prijazno mu kimne. On se
duboko i smjerno pokloni.
- Veseli me to vas vidim zdrava - veli ona i pode s djevojkama prema
blagovaonici.
Zapanjeno promatra Mladeni Gordaninu ljepotu.
"Oh - misli on - jo je ljepa, tek sada je njezina ljepota
zablistala!"
^ Zuri u njezino rumeno lice, svjee, usne crvene kao krv, a oi
sjajne poput eravice. Takvu je jo nije vidio. Smutila ga cvatua
ljepota ene i ar bademastih oiju.
_ - Odmah u pozvati kneginju - veli on kad je odlazila. - rJl
knegiiya otila da odredi okrepu za vas.
* im1 m" ,ljubazno kimne i ulazi u blagovaonicu. t" BlMladenic P
tri tamo u predvorje gdje kneginja odreuje kako 2^^ donositi u
sobu jela. Svrivi to, htjede poi, ali je Mladeni
^ _;~ Gofa Je ve u blagovaonici, kneginjo. Jako joj se uri, nije
e m preodjenula.
^ ifc - Valjda nee odmah opet otii?
""a vJ(tm) zn"am,nita ne znam> ali jedno znam: ena koja bi godinu
lifezin^!10 a mua ne bi mgla cvasti d ljepote i svjeine.
Ptf^Va"^6 vjfbuice lica kao da ih netko svaki dan cjeliva.
ISC-tako 7 njusku trebal okovati - razljuti se ona na
katelana. "e dn" T L^0n gospodarici koja vam je bila dobra. Ne
M?ltal ^C, HU da budem s nJme sama da mi moe QI io Je
vodi k meni. Pred vama sigurno ne bi govorila - a
51


je znam: ona je dola po nalogu mua.
Pokorno se pokloni. Sam sebe prekorava zbog svojih rijei, a ne moe
se suzdrati.
- Doi u kad me zovnete - veli gospodarici.
Oko nje se zaljuljala haljina od tanke vune. Snana je, puna, jo
mlada, plavokosa, ali bljedolika.
Uznemireno ulazi u blagovaonicu. Primjedbe njezina katelana teko su

je kosnule. Svojim je rijeima bacio i u njezinu duu neto

neprijatno, nevoljko to bi se moglo takoer nazvati sumnjom. Svakako
je Gordanin dolazak zagonetan, premda je branila mladu enu da ona
moe sve io drugim enama nije doputeno. Kneginja je zbunjena
ulazila u dvoranu. Stala je promatrati Gordaninu ljepotu. Rumenilo
njezina lica, ar bademastih oiju i cvatue crvenilo usana, sada
uznemirie i kneginju. Pred oima joj se pojavi onaj lijepi ernokosi
plemi to je svojim sjajnim pogledom gutao Gordanu kad je uzlazila
uz stube. Tada je kneginja njegove poglede zamijetila tek povrno,
ali sad je zbunjena. Sve vie misli o plemiu, usporeuje ga s Gordanom - premda silom odbija misli probuene Mladenievim opaskama.
"Da, ta ena ne izgleda da bi uzdisala za svojim muem danju i nou
kao ja" - pomisli kneginja u sebi. Ipak vodi Gordanu k stolu,
svladavajui svoj nemir.
- elite li, Gordana, da i va pratilac objeduje s nama?
- Ako vi to odredite, kneginjo, moe doi, ali prije nego bilo to
odluite eljela bih govoriti s vama nasamo.
"Katelan se prevario - pomisli veselo kneginja. - Sad e mi Gordana
kazati to je nosi ovamo i sve ee biti razjanjeno. Rei u tome
Mladeniu to ga ide!"
Sjele su, Gordana upravi u kneginju lijepe oi to blistaju neobinim
svjetlom.
- Gospoo kneginjo. na vaim usnama razabirem pitanje: to me je
ponukalo da putujem sama tako daleko, i to u asu kad se nai doskora
vraaju s bojnog polja, pa bih se morala spremati za doek svojega
mua. Zar ne? To ste me htjeli pitati?
Ah, nije sasvim tako - ispravlja se kneginja. - Uvjerena sam:
veliki je razlog to ste se dali na put.
- Uistinu veliki razlog. Imam neto izvriti, ali to je jo tajna.
- Znam, va suprug namijenio vam je neku zadau. To sam odmah
mislila. Doli ste po njegovu nalogu.
Gordana nije promijenila izraaj lica, ve blago odgovori:
- Ne znam lagati, kneginjo. Nije mi nita naredio moj mu, odluila
sam se sama po svojoj volji.
- Ali vam je mu odobrio. On zna o ernu se radi - zar ne? Odmah je
shvatila to pitanje i vrlo ozbiljno odgovori:
- Gospoo kneginjo, Damir ne zna nita o tome to sam nakanila. Niti
zna da sam se dala na put i stigla k vama.
Plavokosa gospodarica Ozlja ne moe prikriti razoaranje. Gordanin
pogled oduzima joj odvanost da kae ono to prouzrokuje nje52

o neraspoloenje. Ipak, mora neto rei i pokua se ispriati:
710 - Mislila sam - ipak, vi znate to je ...
_ Moj suprug, gospoo kneginjo, velim opet, ne zna nita - i moe

znati, jer je daleko, a nije ni potrebno da zna. nL Kneginja je

prestraeno pogleda svojim plavim oima. Gordana
Oi uzvrati ozbiljnim, hladnim izraajem i veli suverenim glasom:
* _ Zahvaljujem vam, kneginjo, jo jednom to ste mi pruili
mogunost da ovdje konaim, ali vas molim: ako doe u Ozalj
danas ili sutra strani glasnik, neka ga puste ravno k meni. Naloite
vaem katelanu da ga nita ne ispituje, ve da ga ravno dovede
ovamo,
- Zato ne bih to uinila? - primijeti kneginja. - Rei u
katelanu.
- Nadam se, on e vas posluati. Bio je neko moj katelan. Dolo je
meu nama do nesuglasica - ali to je prolo, neu ni spominjati.
Glasnik koji ima doi donosi mi vrlo vane vijesti - naglasi Gordana.
- Razumijem vas. Gordana, sve e biti kako elite.
- Jo nisam svrila. Po svojoj prilici otii u ve sutra prije podne
u Dubovac, po vanom poslu. Molim, kneginjo, ne zamjerite ako ne
pozovem sobom i vas, a niti vaeg katelana. Ono to imam tamo
obavili, moram izvriti sasvim sama, bez svjedoka.
to dalje govori Gordana. to je kneginja nemirnija. U srce joj ulazi
teki osjeaj. Pokuava se sabrati, pa sjedne blie Gordani i ree
joj poluglasno:
- Po meni vam je slobodno izai iz dvorca i opet se vratili.
- Ali va katelan ne smije poi sa mnom.
- Nitko vas nee smetati, Gordana, samo mi odgovorite na jedno
pitanje da umirim svoju duu.
- Recite, kneginjo, odgovorit u, budem li mogla.
- Zar se u Dubovcu ne izlaete kakvoj opasnosti? Nekoliko trenulaka
gleda je Gordana znaajno pa odgovori:
- Jest, kneginjo, izlaem se opasnosti, ali samo tada kad bi netko iz
vaeg dvorca za mnom uhodio.
Znaajno naglaene rijei i pogled lijepe ene opet se leko kosnu
knegmje.
- Ne znam tko bi se usudio spreavati vas u vaim putovima?
- Moda bi tu slobodu uzeo va katelan. A vi, znam, kneginjo, ste
uznemireni, prozirem u vau duu. Ne rnogu vam nita rei " o vas
molim - ne pitajte me nita.
b
- Samo jedno: vi znate, vie sam godina starija od vas, vi ste i
dunosl mi je upozorili vas: nije dobro kad mlada ena opasno lijepa
putuje sama u pratnji mladog plemia. Zar ne J^ J% da priekate
mua?
Pri .? kneginjo, sasvim je nemogue. Ako se pak bojite da e
onHs ntl vama to ste (tm) pruili konaile jer pulujem bez mua.
Bilo ^ zahvaUti. odmah otii.
Je u njezinim rijeima mirne strogosti i odlunosti koja je odmah

osvojila i ona popravi svoje prijanje dranje:

- Nikako to ne bih htjela! Samo sam vas opomenula, a v|f radite kako
znate. Pomogla bih vam kad bih znala to vas je dovelo! ovamo.
- Vi mi moete pomoi samo onda ako ne pitate i dopustit mi da idem
po svojem poslu, a onda doem natrag bez nadzora! vaeg katelana.
- Oslonite se na mene - veli kneginja. - Niti u vas pitati, niti se
brinuti o tom, a katelan vas nee slijediti. Ne znam zato! bi to
uinio.
- Poznajem ga iz doba dok je bio moj katelan. esto se l upletao u
stvari koje ga se ne tiu, inae nemam protiv njega ba J nita.
Uto se na vratima pojavili sluge. Svaki ima u ruci zdjelu sj toplim
jelom.
- Doite, Gordana, okrijepite se.
Kneginja naloi da se k stolu pozovu katelan i mladi plemi; koji je
dopratio Gordanu.
Razgovor izmeu ena je manje srdaan, ali ipak nije zapeo.
Naposljetku ulazi Mladeni. Iza njega slijedi Gordanin pratilac.
Kneginja im odmah odredi mjesta. Tek sad Gordana bolje promotri
svojega nekadanjeg katelana. Mrav, je, blijed, boja lica
zelenkasta, brada duga, neuredna. Oi ugasle, naoko je snaan i
vrst. Inae izgleda kao da je vrlo pokoran. Isprva je utio,
a onda svrne razgovor na Lukavac i Turopolje:
- Smijem li upitati plemenitu gospou Gordanu kako je sada
u Turopolju? Ne napadaju li Lukavani narod kao i prije? Tko je
tamo u tom zakletom gradu? - Katelan Pencinger nije vie u Lukavcu - veli ona. - Pobjegao je
prije dvije godine s knezom i sa itavom drubom u Budim. Sad je neki
drugi katelan, iz Galicije. Svakojako pokuava provaljivati u polja
kad nai ljudi spremaju berbu, a isto tako pokuava odvodi blago s
pae - samo mu to nikako ne moe uspjeti. Svaki put ga u tom
spreavaju nai plemii.
- Dakle turopoljski je banderij na okupu?
- Samo najmlai plemii su kod kue, ostali su na bojnom polju, ali
su tu dva junaka koji neprestano stoje na strai da Lukavac ne moe
provaliti. Davor Antolkovi sa svojim sinom Vojkom uvijek budno pazi.
im se pojave momci iz Lukavca s njihovim katelanom, Davor i Vojko
dolaze na obranu. Mnogo puta su ih razbili, pa sad taj utokosi
ovjek nema vie odvanosti da ponovo pokua provalu.
- uo sam: Brandenburg ima na Medvedgradu strahovitu zvijer, sjeam
se tog ovjeka, ime mu je Kosacki.
- Da - taj bi se ve odavno bacio na Turopolje i na med-vedgradske
kmetove, samo ne moe opremiti dovoljan broj momaka.
- Kako to? - zaudi se kneginja.
- Knez Brandenburg ne ostavlja svojem katelanu Kasackiju dosta

novaca za opremu momaka, ak niti za uzdravanje, pa ih

. gjuno malo. Katelan mora slati Brandenburgu sav ive i sav
ovac to ubire od kmetova, od brodarine u Turopolju, kao i dae
!nedvedgradskih vazala. Sve to ide u Budim pa Kasacki ne moe branit
m- ono malo ljudi to ih ima u Lukavcu i na Medvedgradu. To je prava
srea za itav narod.
- ula sam - veli kneginja - da knez ivi vrlo raskono, razbacuje
se, uzdrava mnogo ljubavnica, a jo vie prijatelja s kojima
pije dan i no.
- U Budimu danas nema mnogo raskoi. Kraljevski stol u Budimu mnogo
je mraviji od stola vaih konjuara, gospoo kneginjo.
- Nisu li kneza Brandenburga sudili na smrt i gubitak imanja? to je
s tom osudom?
- Ah, gospoo kneginjo, knez se prituio na osudu kraljevskom sudu,
dakle, sudu kralja iji je neak knez Brandenburg. Osuda je zabaena.
- Kako? zapita kneginja. - Kralj je obeastio svoju krunu?
- Davno je ta kraljevska kruna izgubila svaku ast.
- A izdajica Draeni ne dolazi u Lukavac? - pita katelan Mladeni.
- Ne, ni jednom se nije pojavio u Hrvatskoj.
- Kad bih znao da je negdje preao granicu, da koraa ovom zemljom ne bih mirovao dok ne bi leao pod mojim nogama.
- I zasluio bi - naglasi kneginja. - Sve se bojim: ovo to je uinio
siromanoj Vileni Berislavievoj, nee biti posljednji zloin u naoj
zemlji. Opet e on doi. Vjerujte!
Mladeni sav pocrveni od stare mrnje prema Draeniu koji ga je
naveo na izdaju.
- Kad bi doao, znajte, kneginjo, stiglo bi ga ono na to su ga ve
davno osudili i svi nai plemii. Sam bih ga svojom rukom zatukao kao
nijemo ivine.
Gordana pogleda kneginju i ree mirno:
- Vrlo vjerodostojna linost rekla mi je da se Draeni u ove dvije
godine sasvim promijenio. Popravio se.
Mrki Mladeniev pogled uperen je u Gordanu. Nije se mogao suzdrati
da uzbueno pita:
- Tko je to mogao kazati vaem gospodaru?
- Velim vam da je tako. Ljudi koji su bili u Budimu i uhodili za nas
iskazali su da se Draeni kaje. - Vaa milost to vjeruje?
- zapanjeno pita Mladeni.
~ Gospodine Mladeniu, Draeniev ujak Verbeci u velikom je !>
:|JePnJateljstvu sa svojim ljubimcem ba zato jer se on popravlja i
kaje i nee vie sluiti njegovim osnovama.
* I sada to podrobno razlae svojim ugodnim zagasitim glasom
i ; ostavlja ozbiljan i snani utisak. S"-Ml ?^n?!?nJa Je potpuno
pod dojmom njezina razlaganja. Naprotiv,

 m adeni uuti, stisne usne i nekako sumnjiavo promatra Gordanu.

Ji*:. *^e ti, ljepotice! Kako se je najednom promijenila! Lukava, i
prepredena, uvijek prodirljiva, pa da bi stekla uvjerenje o njegovu

55
54


kajanju? Ili je moda pala u mreu njegove ljepote? Lijep je bio kao
djevojka. Danas je muevniji, bit e jo ljepi. to li ona to
govori"? zapanjuje se Mladeni sve vie i slua kako ona tumai
kneginji mogunost da se Draeni potpuno preobrazio.
"Ne, to ne mogu shvatiti. Nikako ne mogu vjerovati!" Mrzi ga svom
duom od onih dana, misli u sebi Mladeni, kad je on s Gordanom
boravio u Lukavcu. Imao je tamo mnogo razloga da ga zamrzi, ne samo
radi njegovih zloa, nego i radi njegove ljepote. U svakom lijepom
muu vidio je takmaca sebi na Gordanin smijeak, na njezin pogled i
njezinu ljubav. Sada mu je dua opet uzdrmana. Ponovo se u njemu budi
stara ljubomora na grobu davne strastvene ljubavi.
esto obara oi da Gordana ne bi opazila ono to se dogaa u njegovoj
dui.
I promatra lijepog mladia to sjedi njemu nasuprot i ne mijea se u
govor. Mlad je i ne smije sam poeti razgovor, a nitko ga nita ne
pita. Pomno slua Gordanu i kneginju kako raspravljaju 6 Draeniu.
Spretno je Gordana prevrnula razgovor o neaku gospodina Ver-becija i
prela na Jelenka Kuevia koji je tako usko povezan s Draeniem.
Kneginja sada prihvati rije o Kueviu koji ju je pratio kui prije
dvije godine, zajedno s Gordanom i ostalim enama to su pratile
svoje mueve do Save kad su se uputili u Bosnu.
- Je li Kuevi jo uvijek na bojnom polju? - pita kneginja.
- Dvije godine se nije vratio. On je kapetan ete vojvode Ilokog izvijesti Gordana.
- Da, to sam ula. On je neko ljubio Vilenu, nije li tako, Gordana?
- Tko bi znao prozreti duu kakva je u Jelenka Kuevia. On se
potpuno odvraa od ljudi i nitko ga ne moe prozreti. Ipak mislim:
bilo je u njegovu srcu ljubavi za Vilenu. No, sad se eni.
To obuze znatielju domaice i stade ivo ispitivati to je, kako i
zato.
- Znam, kneginjo, od svega samo toliko koliko mi je javio Damir. I
nita vie.
Netko je pokucao na vratima. Na glas kneginje pojavi se mukarac u
lovakom odijelu i ostane stajati na vratima.
Katelan Mladeni usklikne:
- Napokon! Zar je bilo malo divljai da nisi tako dugo stigao?
- Naprotiv, gospodine katelane, ima svega po malo, dobra je bila

lovina.
- to te onda tako dugo nema? Ve sam mislio: divlja je tebe natakla
na raanj.
- Zadrao sam se, gospodine katelane, preko reda, priznajem, no kad
smo poli pokraj putne stanice uz Karlovac, gdje vodi cesta na jug,
malo sam zaostao.
- Ti se bani po putnim stanicama. to si tamo radio?
56

__ Tamo smo opazili svu silu stranaca, vrlo bogato odjevene
S*10 __ to se tebe tiu stranci? Ili je moda tamo bilo ena?
Nije bilo ena, i stranci me se ne bi ticali da mi nisu bili
ba jako sumnjivi.
" _ Kako sumnjivi? - pita kneginja, pogledavi lovca.
__ Vaa kneevska milosti, momci su prebogato odjeveni, a stjegove su
smotali da se ne zna kome pripadaju. A to ne ini gospodar koji nema
razloga da se krije. Svaki digne stjegove da se vidi grb
gospodara.
- Tako? Smotali su stjegove, a bili su lijepo odjeveni?
- U barun. Gotovo kraljevski! Svi su ukonaeni na toj postaji. Tako
snio uli i mi, da, toboe, zaloimo i da se odmorimo. Divlja smo,
natovarenu na sedla, ostavili u dvoritu. Pokuali smo momke
ispitivati iji su, ali oni govore nerazumljivim jezikom. Uza sve to
su nam mogli kazati ime gospodara, ali nisu htjeli. Bilo mi je to jo
sumnjivije i tako smo otili u gostinjsku sobu, ja i moj prvi lovac,
dok smo svoje momke ostavili da ekaju. Uavi iznenada u gostinjsku
sobu, spazio sam tamo ovjeka ije mi je lice bilo vrlo poznato. Jeo
je i pio. Mi smo sjeli i naruili neto mesa, sira i kruha. Najednom
iz druge sobe ue u sobu gospodin . . . Gotovo mi se zavrtjela pamet.
- Tko je bio? - pita kneginja lovca. - Reci! Lovac pogleda Mladenia
i primijeti:
- Prije sam vidio obojicu s vizirom vani u dvoritu, nisam anao da su
to gospodari tih momaka. Kad taj ue bez vizira - prepoznam smjesta
gospodina Draenia.
Jedva primjetljivo trgne se Gordanin pogled k lovcu pa opet skrene
prema katelanu Mladeniu koji se okrene prema kneginji, a onda opet
prema Gordani. Kao da se u njegovoj dui raaju sumnje. Zatim e opet
svojem lovcu:
- uje li, ovjee, ti se vara! Valjda mu taj samo nalikuje.
- Kako bih se varao! Gdje bih naao njemu slino lice! Na Obrazinia
nosi ljepotu djevojke, a sad kao da je ba pobrao svu ljepotu. Bijel
je kao mlijeko i rumen kao krv, oi su mu velike l sjajne. Neto se
razrastao, snaniji je, kao da je vii, no ba pristao, nema mu para,
moram priznati, koliko god ga mrzio. Poznajem ga jo od onog vremena
kad sam s vama, gospodine katelane, za njim tragao Turopoljem.

- Dakako. Ti si ga hvatao na sve strane. Kako ga ne bi poznai M Sa^ se crene kneginji. Lice mu oivjelo, ugasle oi
proplamtjele. 1 odluno ree:
^" ,~ Gospoo kneginjo, odmah u izai iz dvorca. A ti odredi "~ svi
momci grada Ozlja naoruaju. Svi e sa mnom. Taj raz-u ovom kraju.
Eh, to mu neu dozvoliti. Ako ga uhvatim, nee nikada koraati
hrvatskom zemljom.
- on brzo izae da izvri kastelanovu zapovijed.
57

Mladeni ustane i saopi kneginji koliko e ljudi ostati u dvorcu, a
s ostalima ide hvatati Draenia.
Na te rijei Gordana ustane i ree:
- Gospoo kneginjo, ne dopustite katelanu da ide na putnu postaju.
Kneginja se prepala tih rijei. Zahtjev proizvede teki dojam.
Mladeni zadre i, umjesto kneginje, brzo upadne:
- Vi titite Draenia?
- Velim vam ne dirajte ga. Neka ostane tamo - jer . . .
- Vi ste, dakle, upueni u njegov dolazak? - opet e Mladeni.
- Gospoa kneginja mi je obeala da me u ovoj kui nitko nee nita
pitati, niti me uhoditi.
U dubokom uzbuenju Mladeni se nakloni:
- Ovdje gospodari kneginja, ali meni je knez odredio da je uvam i
ovaj njegov dvorac. Preko ovog praga ne moe Draeni ni onda ako bi
se popravio, kako ste prije izvoljeli tvrditi!
Iz posljednjih rijei proizlazi ironija, ali Gordana se na to ne
osvre, ve strogo odgovara:
- I nee prijei taj prag, ali traim da zadrite svojega ovjeka
ovdje i nikoga ne aljete protiv Draenia.
Sve je u njemu zakuhalo, dok se kneginja ne usuuje progovoriti ni
rijei.
- Ako kneginja odredi da zatitim Ozalj - veli Mladeni - tada u
potraiti izdajicu i onkraj gradskih zidina.
- A ja vam opet velim: nee se pojaviti ni u gradu ni u blizini
Ozlja.
- Vi ste u to upueni?
- Jesam - otro e Gordana.
On se zaboravi i naglasi podrugljivo:
- Dakle, nije doao u Hrvatsku po svojoj zloi, nego ste ga roili
ovamo vi i zato ste doli u posjete kneginji?
- Nisam vam duna polagati rauna! - odluno e Gordana. Povieni
njezin glas odzvanja dvoranom kao prijetnja. Sad se mladi Gordanin
pratilac digne i potri pred Mladenia:
- Gospodine, upozoravam vas na svoj ma. I ve je uhvatio oruje.
Mladeni trgne iz korica svoj ma i vikne:

- Doite, mome, da vas nauim vladanju. Ali Gordana stane meu njih
- i otro zapovijedi, uhvativi Mladenia za ruku:
- Maeve u korice! Da se niste usudili pobiti. Zatim se okrene
kneginjo:
- Oprostite, kneginjo, to sam vam prouzroila toliko neugodnosti.
Uzet u svoju pratnju i odmah otii iz grada da ne budem na smetnji
vaem katelanu.
Od uzbuenja ne moe kneginja odgovoriti. Koleba izmeu katelana i
svoje goe. Nju smatra krivom, a ipak se ne usuuje to
58

"/rei Jer zna, njezin je katelan preao granice svoje dunosti.
, __ Gordana, ne elim da odete ovako uvrijeeni - veli domaica. Ako
Draeni nee pod moj krov, a ni u blizinu dvorca, onda katelan nee
imati razloga izai na njegove putove.
Svau je prekinuo momak koji je u tom asu stao na vratima
i javio:
- Dolje stoji glasnik i trai gospodaricu Brezovice.
Mladeni se estokom kretnjom i prezirom odvrati od Gordane, dok ona
zamoli kneginju neka joj dopusti da sama sie u dvorite i govori s
glasnikom.
Sobom je pozvala i mladog plemia iz pratnje.
Sila je brzo i opazila u dvoritu Draenieva glasnika Petra koji je
bio kod nje u Brezovici. Smjesta ga pita:
- Gospodin je stigao?

- Ve je krenuo s putne postaje kraj Karlovca u Dubovac.

- Reci mu neka ne skida vizir. Lako se moe desiti da ga tko
prepozna. Kai mu: odmah onamo idem i ja.
Odredi da pratnja odmah sedla konje i sve svenjeve uzme sa sobom jer
se nee vratiti u dvorac. Tada se uspne u blagovaonicu gdje je nala
katelana u ivom razgovoru s kneginjom.
- Oprostite, kneginjo, naruila sam va mir. Evo, odlazim, stigao je
glasnik o kojem sam vam govorila. Mislim samo jedno: ako bi tko iz
ovog dvorca uhodio mene ili Draenia, ili njemu uinio naao, taj bi
radio meni o glavi! Razumijete li, kneginjo? Moj ivot je na kocki. .
.
Izjava zaprepasti kneginju i pouri se umiriti Gordanu:
- Ne bojte se, nitko nee izai na vae putove, niti e tko iz ovog
dvorca pokuati da se priblii Draeniu.
Primivi ovu izjavu, oprosti se, pouri uzeti svoj haljetak i klobuk,
glavu zavije velom i sie.
Smjesta se uspela na sedlo i s itavom pratnjom odjahala. Nije
pogledala katelana, niti se jo jednom ogledala na stube dvorca.
Tamo su gledali za njom kneginja i katelan. Domaica se ljutite
okosila na njega:
- Sve ste to vi skrivili. Kako ste smjeli tako postupati sa enom
kojoj se klanja sav muki svijet?!
- Rekao sam: ne moe sjati rumenilom i arom ena koja vjerno eka
mua. Dobro da je otila, kneginjo, barem vi nemate nita na dui.
- Ne znam to to radi Gordana i teko mi je, ali niste je smjeli
vrijeati. Da je niste uvrijedili, sigurno bi mi na odlasku rekla
neto vie.
- Moe li vam otkriti neto vie nego to smo mi vidjeli? apbpm vodi
mladia koji je guta pogledima i zalae se za nju. K-ojun pravom?
- Runi ste u svojim sumnjama, gospodine Mladeniu.
- Rekli vi to mu drago, kneginjo, vidim sve. Ona - ona se zauzima za
Draenia kojeg je neko progonila. Za tu izdajicu koju
59

|.momaka. N .je * - _ Nas e ffloja stvar, sav ide k njemu. IpJ
a mi emo za Za koji tr se polako uljaj Mladeni . odlazi da ga n^
Daleko pr< ide Gordana al
Na brdu Draeni ih pre Sjea se toga l
-. Eto, ve. ne moe biti nifc Luiu.
- Sretan taj razgovor s nj krenuti na jug i vie.
- Samo da odnekud ne pac
- Gdje?
Kad se D moe biti nikak osjeanje. Da
Zaloila je Damirova ast.
Ni sam set tome to je pr

Nigdje niko j
- to je ta
- Iza crkv|
- To je
- Vidite, Malo su a| da su to s njon miko odijelo. _ mogao vidjeti
01 i katelan su za"
mrzi sav hrvatski svijet? Eh, dakako, lijep je, i bogat. Zar jo
vie, traite, kneginjo, nego to smo vidjeli? Poslao joj je glasnika
i sad je pohitila za njime. Tu se negdje sastaje s njime. Tko bi znao
gdje i kako! Valjda na onoj putnoj stanici?
- Ostavite me, ne mogu vjerovati. Ne, ne vjerujem ono to vi mislite.
- A zna li njezin mu kamo je pola i zato? Je li vam to rekla?
- Jest, rekla je da mu nita ne zna.
Krv mu udari u glavu. Osjeao je kako su mu sve ile nabrekle.
Bijesna ljubomora uhvati nekad odbijenog oboavatelja.
- To je, dakle, sama priznala? Onda ne mogu dopustiti da se ime
Damira Brezovikog sramoti. to e rei svijet kad je vidi zajedno s
Draeniem? Ne, to ne mogu dopustiti. Bio sam dugo i predugo u
Damirovoj slubi, a da bih smio to dopustiti. . .
- Ne paajte se u to! .Na vama je samo da uvate Ozalj.
- I kneginju to se zalae za enu koja je otila s tim lupeom, s
tom izdajicom.
- Dostaje! - ree kneginja. - Neu vie da ujem! Ostavite me!
I otila je u svoje sobe.
Neko vrijeme Mladeni promilja. U njemu kipi i vri. Neko je on
toliko ljubio Gordanu i smatrao je ve svojom. Odgurnula ga je. Noem
se branila. Jest, njega je ranila. A sad ide s Draeniem?
Zato se nije sastala s njim u Turopolju?
Tamo bi je svi poznali i smjesta javili njezinu muu.
Dola je ovamo, u ovaj kraj, gdje je ne poznaju. Tu bi ona provela s
njime dane i noi na putnoj postaji. Lako im se tamo sakriti. Uzme
sobu sam za sebe i nitko ne zna nita. Svako smije tamo konaiti.
Ve osjea: nee ostati miran. Mora neto uiniti, makar to.
Otii onamo i osramotiti je pred svima, razotkriti njezine sastanke?!
Zato onda vodi sobom onog mladia, a sastaje se s Draeniem? Ne, to
se ne da odgonetnuti, ali niti izdrati.
Ne moe trijezno misliti, ne zna nai razjanjenje kakva je veza
izmeu plemia, nje i Draenia.
U njemu je ljubomora zakipjela kao neko. I silazi pa zovne svojega
lovca.
- Dakle, Draenia si vidio na putnoj postaji? Imao je - veli veliku pratnju. Ne zna kamo ide?
- To nisam nikako mogao doznati jer su mu svi momci Ugri pa se s
njima nisam mogao sporazumjeti. No, bit e da se ugnijezdio u postaji
i da tamo konaci.

- Brzo hajde u staju, osedlaj nam konje, zovni momke, svaki neka
hitro priredi svoga konja i pojedinano izlazi iz dvorca da ne bi od
konjskih kopita nastao tropot. Neu da kneginja vidi to je. Mi emo
iz dvorca da se ne uje i ne vidi. Jedan neka smjesta pohiti za onom
ljepoticom. Iz daleka mora paziti kamo ide. Uzet emo sobom to god
je momaka ovdje.
- Gospodine katelane, Draeni ima pedeset estito naoruanih

60


napadaj. Draeniu je odlanulo. Sad moe mirno razmiljati o svojem
sastanku.
- Sve me to uzbuuje, to to ona hoe od mene?
- Ba zato nisam, gospodaru, nikako mogao vjerovati da nije zasjeda.
U ovom su asu moje sumnje sasvim razorene. Njezinih dvadeset momaka
ne mogu nadvladati naih pedeset. Dakle, ne kani nita zlo.
- I ne moe kad je zaloila Damirovu ast.
- Tako mi imena, mora to biti golema stvar. Kako bi vas inae zvala
iz Budima i dola ak ovamo.
- Neto se veliko dogaa meu Hrvatima.
- Da im nije ona moda okrenula lea?
- Bilo to, doivjet emo to se nismo nikada nadali. Obojica
nagaaju i polagano skreu prema crkvi.
- Kao da me neto udarilo po glavi - veli Draeni. - Gordana
ostavlja Turopolje i svoj dvorac i putuje daleko da razgovara sa mnom
kojega su prije dvije godine protjerali iz Hrvatske.
Obuze ga grozniava znatielja. Jedva eka da to prije stigne k
njoj.
Potjerao je konja daleko ispred svoje pratnje i brzo se naao pred
crkvom gdje se poredala Gordanina pratnja. Na elu Gordana - lijepa,
ponosna, prijazna lica.
to li to moe biti u toj lijepoj glavi? Kakav prijedlog nosi
Draeniu, od svih omraenom? Ta misao mu neprestano kuca na
sljepooice. Dignuo je klobuk na pozdrav:
- Plemenita gospoo, evo, pokoran sluga doao je na va poziv.
- Moram vas ukoriti na prvom koraku. Bili ste na putnoj postaji kraj
Karlovca bez vizira.
- Kako to znate, gospoo? Bio sam u sobi.
- Vidio vas je neki znatieljni lovac iz Ozalj-grada.
- Gle, bilo je tamo nekoliko lovaca, valjda me ne poznaju?
- Jest, prepoznao vas je jedan. To je vrlo lakoumno i zbog vas i zbog
mene.
Zatim se Gordana okrene k plemiu na elu svoje pratnje:
- Ako bi se tko pojavio, udarite na nj bez ikakva pitanja. Tko god bi

se usudio u blizinu, napadnite ga kopljima.

Gordana se ogleda naokolo. Svuda s one strane s koje je doao
Draeni obrasla je cesta gustim grmljem i visokim drveem.
- Odmah e doi zvonar - veli ona - zamolila sam upnika neka mi
dopusti razgovor s vama u sakristiji. Na e razgovor biti dug, pa ne
moemo ostati ovdje. Osim toga, crkva je najsigurnije utoite i tamo
vas mogu zatititi pred svakim. No, tu nema nikakve pogibelji. Nitko
ne zna da ste ovdje, ve jedino Mladeni koji je sada na Ozlju. Vi
ga znate. Danas o podne javio mu je lovac da vas je vidio na putnoj
postaji. Zbog toga sam se zabrinula i od kneginje zatraila da ga ne
pusti iz dvorca.
- Nadam se, plemenita gospoo, da nas nitko nee smetati. Za svaki
sluaj poslao sam vae pismo u Budim. Kad bi me ovdje
62

jf. -jj u Zamku, proglasili bi iz Budima itavim kraljevstvom da
je mu obeaen.
-- __ ^emajle brige, gospodine Draeniu, ja sam zaloila muzevu xoct
ia u je iskupiti, pa bilo i svojim ivotom.
Preko polja dolazio je neki ovjek. Gordana je prepoznala zvonara.
Vedro razgovara s Draeniem o putovima i postajama.
Najednom Lui vikne:
- Svreno je! Zamka je tu! Prevarili su nas.
Iz grmlja to je poraslo cestom kojom je doao Draeni, pojavile u
se glave jahaa pa jure istim putem kojim je dolazio Draeni.
_ Varate se, Luiu. Samo ja bih bila prevarena. To je, evo, ozaljski
katelan. Nisam li rekla da mi je kneginja obeala da ga nee pustiti
iz Ozlja? Ali on stie??
- Da bjeimo? - pita Lui.
_ Bilo bi prekasno. Oni e vas dostii. Ostanite ovdje! Ja sam
odgovorna za Draenia. Nikako se ne upustite u bijeg! Taj luak
Mladeni opet mi dolazi na moje putove!
I naloi svome plemiu kako ima porazdijeliti momke ispred
Draenieve pratnje:
- Neka se Lui ne makne! Moji e momci odbiti nasilnika. Samo ako ne
bismo mogli svladati luaka, dopustit u da se uplete vaa pratnja.
Vi se ne smijete maknuti do skrajnje potrebe jer neu dopustiti
Budimcima da udare na nau krv.
Nije bilo nikakva drugog izlaza. Draeni se pokori Gordaninim
odredbama.
Iza lea mu je crkva i njezine tvrde zidine. Sprijeda njegova pratnja
pred kojom je Gordanin plemi poredao njezine momke, naoruane
kopljima i motikama. Sama je izjahala na istinu.
Jedva moe Draeni razumjeti to se to dogaa. Gordana ga kani
braniti? Lui mu neprestano ape da je to samo njena varka, a ipak

dogaaji poriu njegove sumnje.

Ve je stigao Mladeni s ozaljskim momcima. Gordana digne ruku da ga
zaustavi. Ozaljski katelan se ne obazire, ve preko svih momaka, i
Gordaninih i budimskih, vikne:
- Draeniu, vi ste moj zarobljenik!
- Moj gost ne moe biti va zarobljenik! - vikne Gordana. Smrtno
blijed odgovori ozaljski katelan:
- Izdajnik - va gost? Nije li sramota to izrei?
- Hoete li otii odavle, gospodine Mladeniu, ili da na vas
Poaljem svoje momke?
- Izdajica nee koraati po ovoj svetoj zemlji - vie Mladen-" kap
izvan sebe. - Nee koraati ovuda ni onda ako ga vi branite, fena
junaka koja je pogazila njegovu ast!
- U groznici ste - vikne Gordana, okrenuvi konja k njemu blie. Poludjeli ste kao prije dvije godine. Pazite - jao vama ako nu
stanete na moje putove. Plemi na elu Gordaninih momaka ne
moe ekati. Bijesno
*"ari na Mladenieve momke. Ovi digoe koplje.
63


i
Divlje se uhvatili ozaljski i brezoviki vojnici. Koplja se sudaraju
a katelan Mladeni vie:
- Sramota je pala na ovu zemlju! ena junaka Damira brani izdajicu!
Brani ga zato to je mlad i lijep!
Zaudo ona ne veli nita, samo je blijeda i usne joj dru.
Zaurlali jedni na druge, navaHli, sudarili se. Ozaljski katelan se
zaleti bijesnilorn zvijeri na Gordaninu momad da probije put do
Draenia.
Goni ga stara ljubomora. Htio bi razbiti sav svijet, zaletio bi se
poput diva, prodro do Draenia da ga pred njom bije. Uvjeren je:
time bi joj zadao smrtnu ranu.
A Gordana gleda izbezumljena Mladenia. Zatim sama skrene konja pred
katelana, die ma uvis i zaustavi njegov.
Zablenut on zine, zimica ga trese. . . Zaurla poput zvijeri:
- Svijet je propao! Gordana brani izdajicu!
- Branim ast imena svojega mua koji vam je iskazivao velikih
dobroinstava - a vi mu opet vraate crnu nezahvalnost.
"to to opet ree ova prevejanka?" - pita se Mladeni. ojaen i
prestravljen.
Ona mu se jo vie priblii, dri pred njim ma i dovikne mu:
- Ostavite ovo mjesto, Mladeniu, i vratite se u Ozalj! Znajte, ovom
svojem gostu zaloila sam ast imena junaka Damira! Pred tom au
vama je uzmaknuti!

- Vi ste zaloili ast svojeg mua - ovom u ovjeku? to ste to

uinili, Gordana?!
- Za ono to sam uinila, odgovaram samo svome muu i nikome drugome.
Dakle, tujete li Damira, idite smjesta odavle i zadajte mi rije da
nitko nee saznati od vas tko se ovdje nalazi. Traim od vas da
titite put kojim e se Draeni vratiti kui. Zadajete H mi svoju
asnu rije ili ne? Ako je ne zadajete meni, a ono je dajte junaku
domovine i vaem dobroinitelju Damini.
Poniten zuri u nju. I klone mu glava na prsa, ma niz bedro. Oko
njega vrte se nebo i zemlja. Smlavljen promrsi:
- Dajem asnu rije.
- Izvrite je u ime asti i vae i Damirove. A sad, momci, povucite
koplja k sebi. Svaa je smirena.
I smjesta je bitka prestala. Ozaljski momci povukoe se natrag i
uzee sobom ranjenike, a Gordana zapovijedi svojima da odmah priteknu
u pomo onima koji su zadobili udarac kopljem.
U kratkoj navali nitko nije stradao ivotom niti zadobio teke rane.
Mladeni okrene konja i vraa se u Ozalj. Gordana pristupi Draeniu
i Luiu:
- Vi ete, Luiu, ostati ovdje, dok ja s Draeniem raspravljam u
sakristiji. Evo tamo zvonara. Sav je obnemogao od straha pred bitkom.
Doite ovjee, vie se nee nita dogoditi. Bitka je bila samo
nesporazum.
64

Polagano dolazi zvonar blie i otkljua sakristiju, premda mu
^ - Neka nas nitko ne smeta - odredi Gordana svojem plemiu. Vrata
se sakristije otvaraju. Lui prvi, zatim Gordana i Draeni. Nieeov
katelan se ogledava naokolo svijetlim prostorom. Ni ive due. Kroz
visoki iroki prozor ulazi sunce.
- Izidi, Luiu - naloi Draeni katelanu.
Ostavio je sakristiju zajedno sa zvonarom. Gordana ponudi Dra-/eniu
okrugli drveni stolac, a sama sjedne na stolac s naslonom.
uvstvo neke tjeskobe obuzima Draenia. utei, gleda lijepu enu
koja je jo blijeda od velikog uzbuenja zbog dogaaja pred
crkvom.
- Samo da se asak smirim - veli ona. - To je skrivila vaa
lakoumnost jer ste se pokazali bez vizira, a znate da svatko smije
doi u gostioniku prostoriju i tamo naruiti jelo. Pisala sam vam da
doete nerazotkriveni.
- Zasluio sam va ukor - uistinu sam kriv. Hvala vam to ste me tako
zatitili. Sad sam stekao potpuno uvjerenje da sam pod vaom
zatitom.
- Nije nam trebao taj suvini sukob. Mladeni vas mrzi jo iz
Lukavca. Premda mi je kneginja obeala da katelan nee iz Ozlja, on

je ipak izaao bez njezina znanja.

- Ne zamjerite to sam ponovo traio dokaze da me uistinu zovete.
- Nimalo se na to ne ljutim. I ja bih sumnjala da me vi zovete na
sastanak u potenju - nakon svega onoga to se dogodilo prije dvije
godine. I dobro je da ste traili sigurnost, inae ne biste doli.
Sad vas vie ne moe nitko uznemiravati. A kad izaemo iz ove crkve,
sama u vas pratiti dobar komad puta, elim zatititi zaloenu ast
svojeg mua. Je li to dosta?
- Priznajem plemenita gospoo, dali ste mi dokaza da me, uistinu,
elite zatititi i ja se osjeam pod vaom zatitom siguran kao u
palai svojeg ujaka u Budimu.
Namjestila se na stolcu, a lice joj poprima rumenilo.
- Dakle, sad moemo raspraviti posve mirno ono to vam kanim rei.
Molim, sasluajte me mirno dok ne svrim.
- Ostajem ovdje dok vaa milost eli. ekam vae prijedloge o kojima
ste mi pisali.
Uistinu ih teko oekuje. Sve neto u njemu podrhtava. Krv mu ivlje
prolazi tijelom. Srce jae udara.
Gordana upravi u njega ozbiljni pogled i pone svojim tamno obojenim
prodornim glasom:
- Gospodine Draeniu, prije nego vam izloim prijedlog koji sam
spomenula u svojem pismu, moram vam uputiti neka pitanja.
- Govorit u spremno - veli on razapet od znatielje. ~ Je li istina
da ste vi u one dvije godine to se boravili u Budimu poslali
Vileni posebnim glasnikom neka pisma?
- Samo se po sebi razumije. To sam uinio, samo nije bilo
65

odgovora. Pisma su mi vratili neotvorena.
- Dakle, ipak je istina. Miljah da su to izmislili.
- Je li vam Vilena rekla o tim pismima?
- Ne, gospodine Draeniu, to sam saznala nedavno od njezina oca. Ona
nije doznala da biste se za nju. makar samo propitali. To je sasvim
sigurno. Ona preda mnom nema tajne.
- Vama ra/otkriva svoje osjeaje?
- Do posljednjeg i pita me za savjete.
- Onda vam je kazala i to koliko ljubi mojeg smrtnog neprijatelja
Kuevia?
Rasplamtio se i nije mogao da ne spomene Kuevia. jer ga taj najvie
pee. Spomen na Kuevievo ime u asu ga izbezumljuje.
- Ah, gospodine Draeniu - smijei se Gordana - osjeaj drugovanja
iz djetinjstva i ljubav prema mladiu vrlo se iako zamjenjuju. Ti su
osjeaji blizanci, a opet svaki je sasvim svoj.
- Nisam ih nikad zamijenio, kruto raspoznao i razlikovao.
- Naprotiv, vi ste ih kruto zamijenili. No. sad je to ionako

svejedno. Kuevi je bio njezin djeaki vitez, kasnije kad su oboje

odrasli, ve je po nekoj vitekoj dunosti morao branili posestrimu.
Kod nas barem jo uvijek odgajaju djeake kao neko. Utuve im u glavu
dunost braniti svoju drugaricu ili sestru kako kakvu kraljevnu. No,
sad vie o Kueviu nema govora!
- Kako, plemenita gospoo, zato to velite?
- alo to nije nita znaio u Vileninu ivotu, a niti moe znaiti.
On voli i eni se. I time je stvar svrena - dakle, o njemu nema
govora.
- Zato je Vilena otila u samostan?!
- Kakva je to luda pretpostavka? Gdje ste doli do takvog zakljuka?
Da je i bilo medu njima ljubavi, kako bi sada mogla ekati dvije
godine da je Jelenko uzme? Ni iz daleka nije mislila na to. ak je i
ne moe uzeli nitko drugi. Ako vas ba zanima, rei u stoje: Kuevi
ve godinu dana uiva ljubav svoje odabranice, ve godinu dana vrti
se oko nje, a to smo znali svi i to je javio Damir. a ja opet Vileni.
Mogla se, prema tome, ve davno odluiti za samoslan kad bi to bilo
radi Kuevia. Vi ste bili uvijek na krivom putu. a to ste i danas.
Kad je Vilena ula da se on eni, bila je vrlo mirna i zaeljela mu
istinski sreu. Nitko nije vidio Vilenu ni alosnu ni tunu radi
njega. Ove dvije godine cesto je polazila sa mnom na gozbe i zabave.
O samostanu je ona poela govoriti ve onda kada je s vama
raskrstila, gospodine Draeniu. Vi to dobro znate.
Sjetio se kako mu je Vilena u Lukavcu govorila neka je pusti iz
dvorca da ide u samoslan.
- Da, tako je bilo, plemenita gospodo.
- No, dakle, sami ste uli da se eli zatvoriti do kraja ivota, ali
ne radi Kuevia, nego radi vas.
Sad ga nelo teko kosne i on ustane:
- Tako? Radi mene, a ne radi njega? Zalo je onda stala u
66

pred njegovu majku daje obrani? Tada sam prvi put osjetio L" vina
ljubi njega.
_ Zato je slala pred onaj bi koji bi mogao ubiti njegovu ?
Vi to jo i danas ne vidite? Zato je skoila pred njegovu koju ste
udarali jer je Vilena voljela da umre od vae ruke. _ TO je rekla i
meni u Lukavcu.
- A vi joj nisle vjerovali? _ Tko da to vjeruje? Kako sam mogao
misliti neto drugo nego da brani staricu, jer je Kuevieva majka?
- Bili ste onda izbezumljeni i nisle mogli shvatiti, to je jasno, ali
svaka bi zdrava pamel morala vidjeti, a mirno srce osjetiti, da vam
se podmetnula pod oruje da je uluete. Imala je i zalo eljeti smrt
No, ostavimo te vae zablude. Vi sle ih ionako platili vrlo skupo ali dopustile mi da vas nelo zapitam.

Jedva je ekao to e rei.

- Vi ste, gospodine Draeniu, mogli dobili najuglednije grofice i
kneginje - zato ste htjeli uzeli /a enu ba upanovu ker?
- Kad sam je prvi put opazio, smutilo mi se pred oima. Zamamila me
ta ljepota, nje/ine oi bile su kao dva neba, bila je divna njezina
pojava - ula mi je u srce, zavukla mi se u krv. Da nije bilo nje,
mogao sam oeniti najbogatiju batinicu Ugarske. Sve sam odbio, nije
mi bilo ivota ni uz jednu drugu enu. ve samo uz Vilenu.
- Vi tvrdite da ste je onda ljubili?
- Zar sumnjate u to. plemenita gospoda?
- Uvjerena sam: nikad je niste ljubili.
- Ludovao sam za njom. radi nje sam poinio toliko pogreaka. Sasvim
otvoreno velim: da nije bilo te strastvene ljubavi prerna njoj, nikad
me Kuevi ne bi mogao uhvatiti i razotkriti.
- Velite da ste je ljubili. Ne mogu shvatiti kako se moe djevojku
ljubiti a onda je predati sramoti.
- Kad te djevojka odbije, mora se osveliti.
- I uzeti je na silu?
- Osveta ne pozna granice, kad te odgurne ona koju nosi u svojoj
krvi.
- Gospodine Draeniu, vrlo ste loe odabrali svoju osvetu. Donijela
vam je velike nesree! - Iz osvete ste djevojku dovukli u Lukavac.
Ona je stala u obranu Kuevieve majke, udarena lom osvetom samo zato
da smjesta umre od vae ruke, a to je bila njezina osveta. Da ste je
ubili, slijedile bi vas sablasti. Poto je niste utukli, ona vam je u
srce usadila crva neka vas grize zauvijek. Ulijevala vani je sumnju
da je to uinila iz nekog osjeaja prema Kueviu.
- Ali pobjegla je iz Lukavca s Kueviem - dakle - ljubila ga je.
- Ne. gospodine, Vilena nije otila s Kueviem. Ona je bila ic"1-
-kavca davno prije nego to sle vi onu veer bili u tamnici
Jvusevicem gdje ste ga htjeli muiti. Njih se dvoje nisu ni vidjeli,
m" "a bijegu ni poslije.
67


- Kako bi to moglo biti? Vratar ne bi nikada otvorio Vileni dvor,
niti joj spustio most.
- Ipak je sputao most i otvorio pred njome sva vrata ve poslije
podne.
- Naoigled mojeg ujaka?
- Vi znate, one su noi svi do jutra bdjeli i, nakon takve noi, svi
su u dvorcu duboko spavali cijeli dan.
Gleda je paljivo. Ne moe nai razloga zato bi ga sad varala, niti
moe vjerovati to mu pripovijeda. Trai od nje podrobno
razjanjenje:

- Plemenita gospodo, znam, nitko ne bi mogao izai iz dvorca ako moj

ujak ili Pencinger ne bi dali dozvolu. Vama su to krivo rekli.
- Meni su rekli sasvim ispravno, a vama krivo, to u dokazati. Pitam
vas. gospodine Draeniu, zar vlasnik dvorca nema prava izai i
zapovijcdili neka mu se sputa most kad on hoe?
- Vlasnik Lukavca knez Brandenburg koji to ne bi nikad uinio.
- Kako vidim, vi ba niste ni u to upueni, gospodine Dra-eniu!
Bude mu tjeskobno od pomisli da su u Lukavcu iza njegovih lea
uinili neto protiv njega ba oni koji bi mu morali pomoi.
- Molim vas, plemenita gospodo, veorna me zanima o emu se radi.
elim znati imam li oko sebe neprijatelje,
- Kakvo udo! Vi, dakle, i ne slutite tko je Vilenu odveo iz dvorca?!
Potrudit u se da vam to saopim, premda mi je vrijeme odmjereno.
Recite, zar vam nije bilo poznato da ima u dvorcu netko tko se
natjee da postane ban Hrvatske?
- Nisam se brinuo za to jer znam da su svi na dvorcu, osim mene,
stranci, a Hrvatski sabor priznaje za bana samo roenog Hrvata koji
ovdje ima imanje. Tko bi, dakle, mogao biti tako lud da eli postati
ban kad je to nemogue?
- Onaj koji se s vama takmii za bansku ast - kraljev je neak!
- Ona pijanica knez Brandenburg?
- Valjda ste to znali?
- Brbljao je o tome samo kad je bio pijan i zato me nije zanimalo. Ni
kralj ne bi mogao preporuiti kneza za bana kad ne bi pristao
Hrvatski sabor.
- Ipak je knez htio poluiti tu ast. A znate kako? Htio je prisiliti
mene da mu predam kraljevia Ivana. On bi pomou njega od kraja
iznudio bansku ast,
- To vam je priznao sam knez Brandenburg?
- Jest, on. Vi znate: poslao je svoje ljude da mi otmu sina jer je
nastojao dobiti kraljevia u ruke. On je glavom sa mnom razgovarao
istog dana kad sam bila uhvaena u stupicu u Lukavcu. Rekao mi je
Petar Pan - to vam danas ve mogu rei jer je lakrdija preao na
njemaki dvor. On je sam uo kako se knez veselio to e svojeg ujaka
prisiliti da Hrvatima preporui njega za bana, a ne vas. Kasnije sam
sve to ula iz njegovih usta. No, to jo nije sve.
68

_ Molim vas, recite mi sve - moli Draeni. a Gordana na_ Dakle, vas dvojica ste se borili za bansku ast. Vi na svoj
ain on Pet na SVOJ" Petni Panu je knez obeao veliku ast u
Hrvatskoj ako mu pomogne svojini savjetom, kako bi mene prisilio
, predam kraljevia pred kojim drcu Vladislav i itav budimski
dvor. , ,
rx - X,

To tumaenje nimalo ne zanima Drazemca. Njegova se misao zaustavila

kod onih rijei koje je Gordana izrekla o knezu, o njegovoj elji da
postane ban.
- Vjerujem vam, plemenita gospodo, da je on uistinu elio postati
ban, a vi ste to spomenuli u asu kad sam rekao da je Vilena pobjegla
s Kueviem. Ne razumijem kakvu vezu ima to ...
- Odmah u vam razjasniti. Kneza su uvjerili da vi elite postati ban
i netko mu je rekao da ete stei i pristanak Hrvata ako oenite
Vilenu.
- Kakvu to ima vezu s bijegom Vilene?
- Evo, kakvu. Knez Brandenburg je danas na kraljevskom dvoru. vi ete
ga, dakle, rnoi pitati i pozvati na red ako bi on porekao. Sve to
u vam kazati ne moe porei markgrof Danijel koji ipak neto dri do
svoje rijei.
- Vi rni kanite neto strano priopiti, plemenita gospoo?
- Da, gospodine. Ono su popodne u dvoru svi spavali. I va ujak.
tovie, i vi ste spavali nakon probdjevene noi. Tada se dogodilo
ono to vi ne slutite. Sjeate li se kako se etovoda Vencl kleo da
je popodne vidio Vilenu u selu kod Lektorievih kamo je doao neki
momak to je nosio odijelo markgrofa Danijela i njegov klobuk s
perom? Vi ste vikali na Vencla da lae.
- Jest znam, bio sam lud od bijesa.
- etovoda je govorio istinu - evo ujte: - knez je bio uvjeren - ako
oenite Vilenu, vama je banska ast sigurna. A za njom je on tolike
godine uzdisao. I rekao je: ako on nee biti ban. ne doputa da
budete vi. Dakle, otiao je k Vileni u kulu gdje je ona bila
zatoena.
- Kako? Pred vratima su stajali moji ljudi.
~ Ali ih je knez pozvao da odmah podu u blagovaonicu i tarno pomau
spremati oltar za sutranje vjenanje, I oni su otili. luieza moraju
sluati,
Draeni se prenerazi, skoi sa stolice i priblii se Gordani.
- Sto je bilo dalje?
C J
k T sad Je vec prolo, ne treba vas to uzbuivati, a ja u vam doa
SVe,onako kako mi Je to pripovijedala sama Vilena. Knez je m., r Uld!u doni joj dobro umotano odijelo svojeg prijatelja markgrofa
Danijela i rekao Vileni:
, ndProtiv, kad se svi skupe u dvorcu na tobonje vjenanje,
69
ljubavi ra^ni od Prle noi ne vjeruje da elite poi za njega iz
Uuee n(tm)0-^ Sam Pkoravate. Uvjeren je da ljubite njegova naj-nei
"epnJatdJa Kuevia. Zato je odluio da vas sutra ne vjena,

pozvat e najprljavijeg svojeg vojnika, onog koziavog, i pred svima

vas pokloniti njemu da vas osramoti. Ali ja, knez Brandenburg, ne

doputam da upanovu ker osramote u mojem dvorcu. Neu da imam u
Turopolju smrtne neprijatelje koji e me okruivati do konca ivota.
Eto, ja vas pozivam: odjenite odijelo mojeg prijatelja markgrofa. Sam
u vas odvesti iz dvorca".
Zapanjeno siua Draeni. Htio bi sasuti pregrt kletvi, ali ga
stislo u grlu. samo gri pesnice. Kad bi mu sada bio knez pri ruci
zadavio bi ga. I slua dalje prijetei se u dui, dok Gordana mirno
saopava:
- Vilena. prestraena za svoju ast, pitala je kneza moe ti joj dati
rije da je Draeni tie kani vjenati nego osramotiti. Knez se
zakleo da je eka sramota i on je od toga eli spasiti. Prestraena
djevojka smjesta je obukla odijelo markgrofa Danijela, a glavu
pokrila njegovim klobukom i vizirom. Knez zapovjedi svojem vrataru da
markgrofu i njemu otvori veu i straa neka sputa most. S njim i je
iao samo jedan momak.
- Kakva prevara! - bjesni Draeni. Mirno proslijedi Gordana:
- I iada su pojahali. toboe, da e u umi traiti cvijee i zelenih
grana kako bi okitili dvor. Knez je ba zato preuzeo da sam iskiti
blagovaonicu i oltar za vjenanje. Ali nisu krenuli tamo gdje su
momci s potkastelanom trgali zelenilo, nego se proverali u umi
drugim smjerom prema selu. Onda knez ostavi momka da u zasjedi eka,
a on je poveo Vilenu u odijelu rnarkgFofa Danijela dalje. Tu ju je
uputio da ide do sela. on e tada momka poslati po odijelo, obui ga
u markgrofovti odoru i s njime se vratiti u dvorac kao da se to sam
markgrof s njime vraa kui.
- Oh. oh! - dre od bijesa Draeni.
- Prije nego je Vilena skrenula drugim pravcem - veli Gordana - stade
joj knez govoriti:
"Kad doete meu svoje Hrvate, recite im da sam vas izveo iz dvorca
jer nisam dopustio da vas Draeni, taj Jupe, osramoti. Ne dam ni za
to na svijetu da on pod mojim krovom izvede takav zloin".
I onda se oprostio s djevojkom. Ona potjera konja prema selu gdje su
stanovali seljaki plemii Lektorici. Tamo se sklonila i skinula
odijelo. Knez je po dogovoru s Vilenom poslao momka za njom do sela.
Tu su mu predali smotani sveanj markgrofova odijela. To je onaj
sveanj to ga je Vencl vidio iz ume. Momak je otiao knezu - zatim
se odjenu u markgrofovo odijelo i vrati se s knezom u dvorac. Nitko
nije slutio od strae i vratara da su pustili most zapravo Vileni, a
ne kneevom prijatelju.
Draeni usplamti, dre, kripi zubima, sve to mu sada pripovijeda
Gordana sasvim se stae s onim to je tvrdio Vencl. Kleo se da je iz
ume vidio momka kako mu seljani dadoe gospodsko odijelo i klobuk
markgroFa Danijela. Vie nema ni najmanje sumnje da mu Gordana
pripovijeda istu istinu.

70

- I tada - nastavi ona - Vencl se uvukao u selo, i tu vidio Vilenu u
kui seljakog plemia Lektorica.
Draeni grozniavo prihvati rije:
__ jest, Vencl je htio potrati u Lukavac da mi to sve priopi, ali
su ea uhvatili turopoljski plemii. Ostao je s njima kroz no. a
"utradan ujutro se uvukao u dvorac i sve to ispripovijedio. ali nilko
mu od nas nije vjerovao. Jest, to je istina. Ona je, dakle, ve
popodne nobiegla. Knez, kraljev neak izdao je mene - izdao mojeg
ujaka i sam odveo Vilenu iz dvorca. Sve je jasno dokazano.
- Uinio je to da se ulaska upanu i itavom Turopolju, ne bi H
probudio neku sklonost Hrvata prema sebi.
_ To mu ne bi moglo nikad koristiti. Ne moe postati ban kad je
stranac, a Sabor ga ne bi priznao ni onda da ga svi ne znam kako
ljube i potuju.
- Da, gospodine Draeniu, ali knez je rekao: "Kad ja ne mogu biti
ban, ne smije ni on. Popne li se do te asti Draeni. on e i s
mojim Lukavcem radili to ga volja - oduzimali mi moj prirod."
- Sad vidim sve i odvie jasno. Bojao se mene, pijani razbojnik,
hulja! Znat e on kad se vratim u Budim. Neu mirovali dok ga odanle
ne protjeram.
- Dakle, vidite, gospodine Draeniu: ponajprije - nije Vilena
pobjegla s Kuevlem. On nije ni slutio tko je djevojku izbavio ispod
krova Lukavca. A onda. Vilena je pobjegla, ne i-ato to bi se htjela
vas osloboditi i otii s Kueviem, nego zato to joj je knez
prikazao da je vi kanite predati svojem vojniku -- ime ste se esto
njoj okom u oko prijetili.
Oluje urlaju Draenievom duom. U tom asu misli samo na kneza i
svaka njegova misao, svaka njegova prijetnja zaokree kneevim
vratom.
- Gospodine Draeniu, bili ste na krivom putu. Vilena se uistinu
htjela vjenati s vama, pa kad to ne bi bilo iz ljubavi, vjenala bi
se s vama ve zato to je znala da je do smrti slijedi sramota, izae
li nevjenana ispod vaeg krova. Svatko e je obijediti da je bila
vaa ljubavnica. Kuevi nije. dakle, doao u Lukavac kao putujui
vitez, ve iz pust opasne ludosti i obijcsii. Okladio se da ima
odvanosti doi pod va krov i lamo proboraviti dan i no i opet
izai iz Lukavca. Moda je htio da se i vama naruga pa bi vam kasnije
poruio kako vas je zavarao. To je vrlo lako mogue, ali nikako nije
htio spaavati Vilenu.
.. 7~ ZaPravo nije htio ni uti o njoj. Sto puta sam ga pitala: si*
V*"" a Vi!ene to je dospjela u Lukavac i postala vaa ie H -; a n
SC smiJao rekao: "Pravo joj budi. to je traila, to nikartOZlV^
Neka -(tm) t0 bude<<- Bio Je ravnoduan, i vjerujem. Mo tJC nC

!jpaavao- Ve zato ne bi to uinio to ga je uvrijedila. mJ? .a ga,

Je_;ak i radovalo to je ona kanjena. Imate razloga nikav sevia
rad toga to je s vama uinio u Turopolju, ali za otmicu Vilene iz
Lukavca. To je vaa zabluda.
71


Iv,
y
- Hvala vam to ste me upozorili na kneza. Sad znam s kime imam
posla. Ta ispijena ivotinja misli da se smije natjecati sa mnom. Eh,
stradat e on kao nikad nitko dosele!
- To sam vam sve ispripovijedala jer ste spomenuli da je Vilena
utekla s Kueviem. No, ta stvar za mene danas nije vana. Ono to je
meni na dui kanim tek sada kazati.
Toliko ga je zahvatila kneeva izdaja da se jedva probudio i smogao
sluati ono to ima slijediti.
- Vi ste se osvetili to vas je Vilena odbila - a uinila je to u
oaju kad je vidjela da je omraeni crveni oklopnik koji je vodio
Lukavane na Turopoljce zapravo - vi. Oteii ste je i silom odveli u
crkvu. Ali ona je rekla pred oltarom da vas nee uzeti za mua.
Sveenik vas nije vjenao, a vi ste iz osvete odvukli Vilenu u
Lukavac i uinili je sluavkom. Sve iz osvete! Ta je osveta upravo
udarila vas. jer da niste sve to uinili, davno bi Vilena bila vaa
ena.
- Rekla mi je u crkvi: "Volim biti posljednja sluavka nego vaa
ena". Onda sam joj rekao: "Pa dobro, ispunit e ti se elja". U
Lukavcu sam poeo sumnjati da ljubi Kuevia - a sa mnom se vjerila
jer ju je zaslijepilo moje bogatstvo, moja mo na kraljevskom dvoru i
slava koju je oekivala od mene. To sam joj spoitnuo u Lukavcu, a
ona je sama ustvrdila da nosi u srcu Kuevia.
- Vi ste je uinili sluavkom, i prirodno, htjela se osvetiti i
raniti, ako ne srce, a ono barem vau tatinu. I to je postigla.
Razlog mu se ini vjerojatan i neko vrijeme, utei, gleda pred sebe.
Sam ne zna to bi mislio, to bi vjerovao, a to poricao. Gordana
nastavlja mirno:
- Sve to je Vilena uinila, radila i govorila, bio je oaj i osveta
djevojke koja vas je ljubila i onda doivjela strahovito razoaranje.
Ponajprije, rekoh, razoaranje da ste se vi krili pod crvenim
oklopom, a zatim teku uvredu kad ste je uinili sluavkom. Kako da
te strahote u njoj ne izazovu pravu strastvenu elju da se krvavo
osveti? ime bi se vie mogla osvetiti onako bespomona, u vaoj
vlasti, nego da vam dobaci u lice kako nosi u srcu vaeg smrtnog
neprijatelja. To bi svaka uinila.
Zamislio se u prolost i mora pristati uz ono to tvrdi Gordana.

- Da, nije se mogla niim drugim osvetiti, ve jedino ako ustvrdi da

nosi u srcu Jelenka Kuevia, a mene je prihvatila za vjerenika samo
radi visokih asti koje me ekaju.
- Eto, vidite, gospodine Draeniu - sami priznajete. Ali vas
podsjeam da se ona opet vratila k vama kad ste je odluili vjenati.
Vidjeli ste njezin pogled, njezin smijeak one iste veeri kad je
Kuevi stajao kraj vae postelje. Da je ljubila njega, zar bi mogla
iskazivati prema vama toliko osjeaja? Ona mi je pripovijedala da je
bila presretna to Kuevi, njezin drug iz djetinjstva, vidi da nije
osramoena, da je vi volite i elite vjenati pa e to pripovijedati
cijelom Turopolju. I sve bi bilo dobro, sutradan bi se ona s vama
vjenala, ali Kuevieva prisutnost potpuno vas je obezumila.
Sumnjali ste da vam je htio Vilenu oteti ba pred vjenanje.
72

_ Istina je. Sav sam plamtio, uvjeren da je taj njezin smijeak _0
la a njezin pogled samo pretvaranje.
_ Ta vaa zabluda skrojila vam je nevolju. Knez se posluio
,. da Vilenu odvrati od tog vjenanja i sklone na bijeg. Sto
puta
knez govorio Petru Panu da bi volio zapaliti dvorac samo da to
JL nanie sprijei, jer zna da je Vilena najsigurniji uspon do banske
Isti za kojom vi hlepite. Tako je djevojku naveo na bijeg. Istina,
c , je taj korak poalila sto puta, no to joj nije koristilo.
- Kako? Poalila, velite, plemenita gospodo? Je li to istina?
- Mnogo puta je poalila, jer je kasnije opazila da ju je knez
PF - Ako je poalila bijeg, zato mi nije odgovorila na pisma?
- Sad se pribliavam onome radi ega sam morala razgovarati s vama.
Vilena nije primila ni jedno vae pismo.
- Slao sam glasnike i pisma.
- Vaeg glasnika primio je njezin otac. Ona ga nije nikad vidjela
niti je znala da ste vi poslali bilo kakvu poruku ili pismo. Otac je
pisma ili poderao ili vratio, a vama javio da je to tako odredila
Vilena.
Zapanjen zuri pred sebe:
- Ona nije znala da sam joj ja pisao? A ja sam jednog dana htio
pobjei iz Budima da se sam uvjerim to je s njome, zato mi ne
odgovara! Onda sam slutio da se dogaaneto takvo.
- Htjeli ste pobjei? Valjda slobodno putujete kamo vas je volja?
- Moj ujak je pazio na svaki moj korak. Nije mi dopustio da idem u
Hrvatsku, bojei se da u moljakati, poniziti se, a bojao se i toga
da u ljubomori ne poinim ludorije jer sam onda vjerovao da je Vilena
pobjegla s Kueviem.
- Sada sam vam rekla to je bilo s vaim glasnicima i porukama.
Nekoliko asaka grobna tiina. Draeni se zadubio u misli. Gordana

ga promatra, utei. Najednom se mladi okrene Gordani i ona nastavi:

- Ba to elim tono objasniti. Prije nekoliko tjedana doznala sam od
njezina oca da je Vileni vaa pisma tajio i slao ih natrag. To sam
joj otkrila. Bila je teko potresena i tada mi ree:
"Sad je sve svreno! Vie se nee nikada javiti. Ja sam vezana za
njega do smrti. Uzaiud bih, dakle, ekala. On je zaboravio da sam
ivjela - i oenit e drugu!"
- To je rekla? - usklikne on, ali odmah doda: - A prije toga nije
alila to se ne javljam?
. - itavo je vrijeme oekivala da ete vi jednom ipak doi po nJ" i
vjenati se njome, ali kad je saznala to je bilo s vaim pismima,
morala je, razumljivo, uvidjeti da vie ne moete ni pisati niti |J
se javiti i da je zauvijek zaboravljena i osuena da djevuje do Kraja
ivota.
~ Jest, ona se nije mogla vie nikada udati i radi toga je ekala me?
73

l/
Iff
l
3
- Gospodine Draeniu, bilo bi vrlo glupo kad bih vas uvjeravala da
joj nije bilo slalo do udaje kao i svakoj djevojci, a znala je: nitko
je ne moe uzeti poto ste je vi osramotili. Ali opet, ne moete se
zakleti da vas ona nije ljubila. Treba da se sjetite svih onih dana
kad ste bili s njome vjereni. esto sam imala prilike opaziti koliko
je osjeala za vas. Sjetite se onih dana kad ste dolazili k njoj u
dvorac pa morate sjei uvjerenje da vas je djevojka ljubila.
- Plemenita gospoo, vi ste umni i ljubili ste. pa mi odgovorite: ako
djevojka istinski ljubi, zato ne doputa svojem vjereniku da je
poljubi?
- Kako? Vi je niste nikada poljubili?
- Nije mi nikada dopustila cjeiova. Nikad se nisam dotaknuo njezinih
usana, ni dok sam bio njezin vjercnik, uvijek se povukla od mene.
Moe li to biti izmeu dvoje vjerenika koji se ljube?
- Moe. Damir i ja ljubili smo se neizmjerno i bili smo ve esto
nasamu. a da se nismo nikada poljubili, niti bi se on usudic, a niti
ja zaeljela cjeiova. Svladavali smo se, tajei svoju ljubav. Koja e
djevojka dopustiti da je vjerenik cjeliva prije nego stupi pred
oltar? To su djevojke nauile od svojih starih, malo ete ih nai
koje bi predale vjereniku svoje usne prije oltara. To barem znale!
Oborio je glavu i razmiljao. Opet je potpuno pod dojmom Gordanina
uvjeravanja.
- Kasnije sam poeo vjerovati da je nosila u srcu Kuevia i potpuno
nesvjesno mi uskratila da je poljubim. Mislio sam: on joj ne da da mi

prui usne.
- Kad bi uistinu ljubila Kuevia, zato bi se onda vjerila s vama i
zar bi bila njega tako grubo odbila i uvrijedila?
- Da, vi imaie moda pravo . . .
- Nikad nisam imala toliko pravo kao u tom asu, jer. znajte, nije
nitko Kuevia toliko uvrijedio kao ona. A to ne bi nikada mogla
uiniti da ga voli. Kuevi nije nikada prebolio njezinu uvredu i
zbog te uvrede je Vilenu zamrzio i zaboravio.
- Plemenita gospoo, ako moda Vilena i sada neto osjea za mene,
mogla mi je javiti u Budini da je otac sva moja pisma pred njom
zatajio i da nije nikad doznala za moje glasnike.
- Ako vam na to odgovorim, tada u vam razotkriti najveu bol i
najdublju ranu koju ste zadali Vileni. To je rana koju ne moe
zaboraviti. Da je to mogla, ve bi davno bila vaa ena.
- Kakva je to rana? Molim vas, ne zatajite mi nita - moli on ne,
krijui uzbuenje.
- Da joj niste zadali tu ranu. vjerujte, ona bi vam se i javila prije
mjesec dana. Govorila sam joj neka se svlada i neka se javi. Na to mi
je izjavila:
"Sad je svemu kraj! Ne mogu, vi znate zato - i evo - zbog toga idem
u samostan."
- Tako je rekia?
- Jest - to su bile njezine rijei.
74

- Niste mi rekli to je to radi ega mi se nije htjela javiti.
kakva je to rana.
__ upozoravam vas. ta je rana strahovita i teka i jedina zapreka to
Vilenu nisam mogla skloniti da prihvati ono to sam joj sama
predloila. .
~ to ste joj predloiti?
__ Rekia sam joj ovo: Draeni je mnogo skrivio vama. nama. Turopolju
i svima. Otkrili smo u njemu crvenog oklopnika to je vrlo teko
zaboraviti - a!i i najvei zloinac moe se pokajali, i najvee se
boli i zloe mogu zaboraviti i oprostiti.
Rairenim oima bulji u Gordanu. Sve joj se vie pribliavao kao da
ga vue neka nevidljiva sila, a ona govori rije po rije,
gledajui mu u oi.
- Vi se, Vilena ne moete vie udati - rekla sam joj ni od koga se ne
moete nadati da bi vas zaprosio. Prema tome, jedini je va spas ako
prihvatite ono to vam je ponudio sam Draeni.
- A ona? to je rekla?
- ekajte strpite se. Bilo je to prije mjesec dana kad sam joj
kazala: "Prije nego to se za sva vremena zakopate u samostan, prije
nego to prekinete sa svijetom, odreete se ivota i svoju ljepotu

ivu pokopate, uinite jedan jedini korak. Javite Draeniu da vam

otac nije dao ni jedno pismo, sve ste od mene saznali i ako on jo
uvijek misli na vas, neka vam se javi ili doe".
- Vi ste joj to rekli, gospoo?
- Jesam. Sve sam joj rekla i neka vas to ne udi. jer sam misiiia:
jedan je ivot na kocki, zato dopustiti da iva legne u grob, a vi
valjda niste ivi avo da se ne bi popravili i da ne biste okajali
sve to je bilo. Svi smo mi ljudi, kako ne bismo mogli zaboraviti?!
Zapanjen svakom njezinom rijei drhtavo pita:
- A ona, to je ona rekla?
- Kad sam joj sve to rastumaila i razjasnila, rekoh joj da jo
jednom neka dobro promisli. Ni u samostanu nee biti sretna ako tamo
saznaju da je bila vaa ljubavnica. Nato ona krikne:
"Ne, ne, plemenita gospoo, nisam bila - nisam i nisam. Nikada!"
- Osjeala je valjda prema mojem dranju da je to teko vjerovati i
klekla preda me, pa u oaju i plau izjavila:
"Priznat u istinu. Prokunite me. Gordana! Neka me prokunu svi, nita
nije istina - ba zato ne mogu preboljeti ranu koju mi je zadao pee me, duboko. Draeni me je pred itavim svijetom osramotio.
Prisegao je da sam bila njegova, a to nije istina, ni poljubio me
nije. Zbog toga ne rnogu da se ja prva javim. Ta me rana odvie boli.
Bila bi mogla zacijeliti da je doao pokajniki i Priznao da sam
nevina!"
Nijemo slua Draeni, a Gordana nastavi:
- Tada joj rekoh: Vilena, nije mogue da bi vas on pred svijetom
osramotio da niste bili njegova ljubavnica. No, uzalud. Tvrdila je
neprestano da je ba zato strahovito ranjena u duu jer ste rekli
neto
75


to nije istina, l klela se i tada ree:
"Ne mogu dulje ekati. Nikad nee doi. Nikad vie mi pisati. A ja
tako strahovito osramoena i noem udarena posred srca - neu da se
javim. Prije u umrijeti, radije idem u samostan!"
- Govorila sam joj: moda Draeni ipak jednom poalje glasnika,
moda za godinu-dvije - ili moda doe sam da pita za nju. to bi mu
ona tada rekla?
Draenievo lice se zacrvenjelo kao da mu je sva krv udarila u glavu.
- Kako je odgovorila na te vae rijei?
- Teko je zaridala, pala preda mnom na zemlju i viknula: "Ne
govorite mi tako! Nikad se on vie nee pojaviti".
- A da ste vi primili njegova pisma, to biste mu tada odgovorili?
zapitam djevojku.
"Da sad njegova pisma primila, da ih otac nije zatajio, tada bih mu

bila odgovorila: - jest, poi u za njega, samo pod jednim uvjetom."

- Pod kojim uvjetom? - opetuje Draeni. - Molim vas recite mi pod
kojim?
- I ja sam je isto zapitala, a ona mi odgovori sva slomljena:
"Rekla bih mu samo jedno: prije nego to se vjenamo, mora
mi vratiti ast pred itavim svijetom. Moram se vjenati kao potena,
netaknuta djevojka, a ne kao ljubavnica. Neu da mi tvoje sluge iza
leda govore: prije oltara bila je gospodareva".
uti Draeni i obori glavu, dok Gordana ne sustaje:
- Tada je zaplakala, tvrdei: sad je prekasno. Otac je pisma zatajio
jer nije htio da poe za vas, a sva rodbina i svi ostali su se
protivili - a zapravo i ja. U ono doba nisam bila sklona tome da pode
za vas, a nisam ni znala da ste se javljali i slali svojega glasnika.
I tada je Vilena, rekavi sve to, naglasila da joj preostaje jedino
samostan.
- Zato rni odmah niste javili to je sve iskazala?
- To sam htjela i zato sam otila u Zagreb da se upitani kod njezina
oca potanje kamo vam je slao natrag pisma: odakle je dolazio va
glasnik. Onda sam i od njega htjela izmoliti dozvolu da vam to sve
javim. No, kad sam se iz Zagreba vratila u Brezovicu, na moje
iznenaenje, nisam djevojku vie nala. Vtlena je otputovala, zapravo
pobjegla u samostan za moje odsutnosti.
- Kamo je otila? U koji samostan?
- U Veneciju.
Rumen mu oblije lice. Uzbuenje ga trese. Stalno zuri kroz
prozor u polja obasjana suncem. Gordana nastavlja:
- Bila sam teko potresena kad sam vidjela da je otila, to vie to
sam oca toliko predobila da je napokon rekao:
"Radite to hoete. Meni je svejedno, samo da spasim dijete. Moda bi
se ipak taj ovjek popravio i ljudi bi zaboravili kao to ste to vi,
Gordana, rastumaili".
76

Na tu izjavu Draeni se naglo okrene i gleda u oi Gordani
. ja mu vidljivim uzbuenjem pripovijeda: K __ Veselo sam se
vratila u Brezovicu da joj predloim neka se zaboravi, a vi ete se
pomiriti sa upanom i sa svima. Jednom SVei htjela sam predloiti
zaborav i novi put za budunost. No, na n^oiu alost, nisam nala
Vilenu. Otila je. Potresena, osjetim dunost . yas ipak zovnem,
unato tome to je ona otila, i sve vam saopim. 7ato sam i poslala
svojeg novog katelana i zato sarn zaloila ast svoiea mua da vas
nitko nee ovdje uhvatiti, niti vam se osvetiti, zatvoriti vas u
tamnicu ili ubiti. Dala sam varn sigurnost da ete otii odavle
slobodni i zdravi, a to je dokazano ovog asa kad je taj nesretni
Mladeni s Ozlja htio navaliti na vas. ast mojeg mua ovisi o tom

da nitko ovdje ne poloi ruku na vas pa sam spremna na sve da tu ast

Damiru ouvam. Evo, to je sve to sam varn
htjela rei.
Nepomino stoji Draeni. uti, razmilja. Mnogo asaka proe.
Gordana je ustala u ?nak da je razgovor svren.
Poe nekoliko koraka prema vratima. Draeni se brzo okrene
k njoj:
- Plemenita gospoo, vidim sve jasno. Kriv sam. Zavela me mlada,
luda, divlja strast prema Vileni.
- To vam moram vjerovati. Samo strast vas je mogla navesti da
razbijete svoju sreu.
- Ne bi li se jo moglo sve popraviti?
- Sad kad je ona otila?
- Ne moe biti zareena u samostan prije godinu dana, je li?
- Vi biste eljeli da neto pokuam?
- Molim vas. Ponajprije joj treba javiti da sam spreman sve popraviti
- i uzeti je!
- Ako se ipak predomislite, ili bi va ujak zabranio taj brak, Sto
onda? Zato je uzbuniti u njezinu miru?
- Ujaka se ne bojim. On me toliko ljubi da mi nita ne bi uskratio.
Znam za sigurno, a ja se ne bih nikad predomislio.
- Ipak bi prije trebalo upitati gospodina Verbecija.
- Poslat u mu glasnika.
- To ne bi bilo dosta. Valja vam govoriti s njime, samo tako bi
popustio.
- Trajalo bi predugo da odem u Budim i opet se vratim. Malo je
razmiljala, onda ga pogleda kao da se neemu dosjetila.
- Ne zaboravite: - Vilena bi traila da joj prije svega vratite pred
ljudima.
- Uinit u to!
- Rekli biste pred itavim svijetom da nije nikada bila vaa
ljubavnica?
, ~ da sam to rekao samo zato kako bih joj sprijeio da se a. Na
onu moju izjavu nijedan je mladi ne moe uzeti. To je a moja osveta
to je pobjegla iz Lukavca, ba uoi vjenanja.
77

- AH gospodine Draeniu, nitko to nee vjerovati. Prisegli ste da
oekuje dijete. No, dobro, iako ga nije bilo, svatko vjeruje da je
ipak bila vaa . . .
- Prisegao sam u ludilu - krivo. Zar lo nije razumljivo? Jo
bolestan, u vruici, groznici, pun ljubomore i divlje osvete.
- Sve je to lijepo, samo moe li se vjerovati nakon toga to ste bili
pod istim krovom? Nikako nije prirodno, i sami ste rekli: ona vas je
odbila, a vi ste je uzeli silom - dakle . . .

- Nisam, lako mi sree koju toliko elim. Nisam joj se nikad

pribliio.
- Ali kako to ljudima dokazati? Ne nalazim nikakva izlaza da
izbriemo sve ono to ste rekli.
- Dokazat u ljudima istinu.
- Na koji nain?
- Sjeale li se kad me je Vilena odbila u crkvi, rekla mi je: "Volim
biti sluavka, negoli vaa ena." Tada rekoh: "Pa dobro, bit e
sluavka." l odveo sam je u Lukavac da je uistinu uinim sluavkom, a
ne ljubavnicom.
- Tko e vjerovati? Valja razjasniti dokazima.
arao jednom je ovjek mlad, to mi je cesto govorio ujak, a lijep,
oboavan mladi moe stei enu, pa i najmoniju, osobito kad uiva
slavu. Ujaku je bilo mnogo do toga da svojom ljepotom i slavom
steeni enu koja e biti najmonija i tako postignem asli i
bogatstva.
- Jednostavno, vi ste toliko tati da se volite odrei djevojke nego
svoje slave da vam nijedna ena ne moe odoljeli?
- Jest, tako je. Ali onog dana, kad sam uo da je Vilena pobjegla,
poalio sam to je otila ispod onog krova nevina. Onda sam bio
bjedan, mislei: uzet e je Kuevi, i tada rekoh: ekaj, nee biti
njegova niti iija. Sve to od bijesa to je umakao i on. Znate to je
ljubomora, a k tome jo i moja mrnja prema Kucviu. Zato san
prisegao krivo i lano je optuio.
- Razumijem vas, ali teko je to vjerovali i meni, a kamoli drugima.
- Morate vjerovati svi kad velim: neka poda mnom propadnu svi mostovi
preko kojih u proi, neka izgubim oinji vid, neka me ostavi srea,
ako nisam rekao ivu istinu ! Nikad je nisam ni poljubio, niti joj se
pribliio. Evo, to mi morate vjerovati!
- Da, ovako vam uistinu moram vjerovati. Ali recite jeste li spremni
lo priznati javno?
- Sto puta u to uiniti i dokazati kako i zato je ostala netaknuta.
l svi moraju, ne samo vjerovati, ve i oprostiti. Mnogi drugi mladii
poinili su vee i tee zloine zbog taline i ljubomore, ak
ubojstva. Ali ovo elim izjavili, ne samo pred dvojicom-irojicom,
nego pred svim plemiima u Turopolju i Zagrebu. Jednom rijei,
trebalo bi da se skupe svi, samo tako joj mogu vratiti ast. I sam
elim da mi enu ne ocrnjuju . . .
78

__ Hoete li sad pogoditi pravi razlog zato sam vas pozvala?
oita Gordana. ,
- Gotovo se ne usuujem pogaati, premda ve znam . . .
__ Ova misao nikla je u mojoj dui. Nitko ne zna nita. Nikome am
nita odala, sama sam dugo smiljala i odluila. Moja je nis

-era da Vilenu vratim iz samostana i pomirim s vama. 113 u oima mu

sjaj, liee mu se vedri.
_ Gospoo plemenita, samo vi biste to mogli.
_- Budui da ste vi spremni vratiti djevojci ugrabljenu ai, koju
zapravo niste ni dirnuli, mogla bih se odvaiti na to.
Nikad, nikad je nisam dotakao, ve samo klevetom, ali ta je kleveta
bila ludilo i doka/ moje velike ljubavi, jer sam je htio zadrati
samo za sebe. Mislio sam: kad proglasim ono to sam, toboe, uinio.
Jelenko je ne moe uzeti, a niti itko drugi.
Polagano je Gordana koraala prema njemu. Lice joj odaje koliko je
predana svojoj namjeri.
- Gotovo bih rekla, nadam se najboljemu. Kad Vileni predoim sve to
ste mi rekli, ona se ne moe ustruavati. Ona je samo to eljela i
naglaavala da bi pola za vas samo ako kaete svijetu istinu.
- Dovedite je natrag!
- To bih eljela uiniti i neu mirovati dok mi ne uspije.
Draenievo se lice prelije blaenstvom. U asu je pao pred nju na
koljena i govorio joj moleim glasom:
- Zaklinjem vas, dovedite je. Priznat u svoju okrutnu la, to je
rnoja dunost,
-- Do ovog asa sam mislila da se ne moe nita popraviti jer nitko
nee vjerovati zato ste sve to uinili i kako je sve bilo. Ali sad
ste me uvjerili da je sve istina kako Vilena tvrdi i sve to moete
razjasniti i dokazati, ak i svojom zakletvom.
- Dignite se, gospodine Draeniu. Zapravo treba da saznate jo jednu
vrlo vanu stvar. im izaete odavle, vi ete se zapitati: kako to da
se ba ja paam u sudbinu Vilene.
- Znam, bili ste joj uvijek skloni i u prijateljstvu sa upanovom
kuom.
- To je drugo. No, ja sam vas mr/ila kao izdajicu. To vam ne trebam
sad spominjati. Kad ste dali proglasiti s grada Lukavca okupljenim
Turopoljcima kako je Vilena pala djevojka, tada sam je ba ja
sadrala neka vam se ne vrati. Znate to sam rekla: neka rodi
nezakonito dijete, bit e bolje nego da uzme za mua izdajicu. Moja
je bila krivnja da se ona nije vratila. Njezin oiac jo se nekako
drao, premda mnogo trpi, ali otkako je ona otila u samostan,
propada u dana u dan. Vidjeh, ubit e ga tuga, dok e ona ljepotu i
mladost /akopati zanavijek u samostanskim zidinama. Vidjela sam
koliko je moje krivnje pri tome i odluim popraviti ako se da. Sad
znate zato sam se odluila na taj korak. A to e vam razjasniti i
moje daljnje zamisli.
- Kome e biti upravljene? .
- Poto sam sve to ula vas,.idem ravno na jug - u Veneciju.
79

To ga iznenadi. Ona ide na jug, ba sada kad on ima tarno| sastanak s

Kueviem? To mu ne ide u raun.
- Kada putujete?
- Danas se vie ne moe na put, ali sutra u zoru. Vi me nikako ne
moete pratiti.
- Znam, samo se bojim: trebala bi vam bolja pratnja od tog mladia
vani.
- Za sve sam se ve pobrinula - veli Gordana. - A vi morate posluati
moje odredbe. Smjesta putujte u Budim k svojem ujaku, aff ja u u
Veneciju da Vileni sve razloim. Vjerujte, neu se vratiti!) bez nje.
U Budimu ekajte mojeg glasnika.
- Bilo bi bolje da ekam negdje drugdje - blie ...
- elim vidjeti pismenu dozvolu vaeg ujaka jer ne bih htjela da l
Vilena doivi kakvu novu sramotu.
- To se ne moe dogoditi. Evo, odmah vas pitam kad u se|
vjenati s Vilenom? ,-.
- Poslat u vam glasnika s Vileninom odlukom. No, ipak sam sigurna:
moja e se vrua elja ispuniti, vratit u djevojci njezinu | mladost
i ivot, a njezinu ocu sprijeiti smrt. Sad je prolo dosta vremena.
Jo u s vama komad puta prema sjeveru da vidim ne bi li | vas gdje
ekao nedostojni Mladeni.
- Ne ljutite se na njega. On mi je dao snage da se potpuno pouzdam u
vas. Ne znam da li bih se usudio vjerovati tako vrsto da me ba vi
kanite pomiriti s Vilenom da nisam na svoje oi gledao gdje me
branite od Mladenia. Znam, mrzi me jo iz Lukavca, a ima i zato.
- Ostavimo prolost. Sve u kazati Vileni kako ste obeali javno |
priznati poinjenu klevetu i pozvali na sebe sve nesree u znak da
govorite istinu.
- To mi zbilja mora svatko vjerovati, gospoo.
- Dakle, doite, izaimo odavle, ve je vrijeme. Vi ete na putnu
postaju da prespavate, a zatim u Budim kamo u vam poslati glasnika.
- ekat u druim srcem.
- Pao mi je kamen sa srca. A nestat e sasvim tek onda kad sve to
svrimo.
Oboje su izali pred crkvu. Lui znatieljno istrauje njihova lica.
Ne moe razumjeti zato je Draeni tako veseo, a Gordana tako vedra.
Izgledaju kao dvoje ljudi koji se vraaju s ljubavnog sastanka.
Zadovoljni su jedno s drugim. Jo se vie zaudio kad Gordana krene
zajedno s Draeniem prema sjeveru.
Dok su jahali istim putem kojim je Draeni stigao, nisu nigdje
opazili nikoga. Mladeni se, dakle, povukao i ne kani vie
uznemirivati ni Gordanu ni Draenia.
- Sad ete mi vratiti mojega katelana koji vam je bio talac upozori Gordana putem Draenia.
- Sasvim sam na nj zaboravio. Eno ga, tamo straga, meu mojim

ljudima. Nisam ni slutio da u se vratiti tako sretan.

Jahali su uskim puteljkom dok nisu stigli na cestu koja je vodila,

iedne strane, prema sjeveru, a s druge - prema jugu.
_ A sad idite na postaju, tamo prenoite, a sutra krenite u Budim odredi Gordana.
_ Posluat u vas. A vi, gospoo, idete u Ozalj?
_ Ne elim vidjeti Mladenia, idem u Dubovac. Vlastelini su mi
takoer prijatelji. Sutra u ranu zoru putujem.
- Sretno se vratili s Vilenom!
__ To elim i ja!
Gordaninu katelanu izjavi da mu je slobodno slijediti svoju
gospodaricu.
I ona se vraa opet cestom prema Dubovcu, dok on krene na postaju
gdje je prole noi prespavao.
Trkom goni konja. Lui ga ne moe nita pitati u tako brzom kasu,
samo ga postrance promatra i teko eka da stignu pod krov kako bi od
njega uo to je bilo.
Stigli su pred onisku zgradu. Draeni skoi sa sedla, naredi
gostioniaru da smjesta spremi veeru, a tada zovne svojega katelana
u gostinjsku sobu.
Bili su sami. Jo uvijek pun iznenaenja, promatra Lui svojeg
gospodara. Sad se ovaj pone smijati kao obijesni djeak. Oi mu
blistaju od zadovoljstva.
- Bleji u me, je li? Eh, ima i zato! Sad uj to nikad nisi uo ni
sanjao, ali prije, evo odredbe: sutra u zoru neka ide brzotea u
Marof gdje me eka Andrai i neka mu javi da smjesta doe ovamo. Imam
vrlo vanu poruku za ujaka.
- Andrai nee bez vas u Budim.
- Kad mu kaem razlog, jurit e kao vjetar. A sad sjedni da se ne
skotrlja naglavce.
Katelan sjedne i zagleda se u Draenia. Ovaj mu veli kratko:
- Gordana e me oeniti!
- Vas, gospodaru? - i zine u njega.
- to misli s kime? S Vilenom!
Lui sklopi ruke od uda, samo asak razmilja i pita.
- Vjerujete li Gordani?
- Ne bih joj vjerovao da me nije pred crkvom onako odluno uzela u
obranu.
- Uzela je u obranu ast svojega mua.
- Bi li zaloila tu ast, koja joj je tako draga, da joj nisam
potreban vie od svega na svijetu? - A hoe li upan
Berislavi dopustiti taj brak? Ne vjerujem
O to.
,.~ *^a^ sam prije dvije godine leao bolestan, onda je moj ujak E?

u Turopolje i rekao upanu da umirem i elim popraviti /T0sa(tm)

uinio, jer e misliti da je Vilena moja ljubavnica. Stari IC tada u
oaju smjesta pristao na vjenanje. Za svoju je jedinicu preman
poslati k vragu sva moja izdajstva koja su mi spoitavali - samo da
spasi svoju ker. Sad su, dragi moj, prole dvije godine,

xn
80
81


a Vilena je otila u samostan. Stari je oajan i radije e i mene
uzeti za zeta nego izgubiti jedinicu zanavijek.
- I nadate se da e Gordana dovesti Vilenu iz samostana ravno pred
oltar s vama?
- To je ve gotovo. Nemoj misliti da je nisam progledao. Dola je,
toboe, da me snubi po svojoj zamisli jer je ona skrivila to se
Vilena nije htjela vratiti u Lukavac, sve ona izdaleka pria ne bi li
iz mene izvukla: bih li danas uzeo Vilenu. A zna li to se iza toga
krije?
- Da, neto se iza toga krije, gospodaru, to sam odmah naslutio.
- Evo to se krije: upan Berislavi je sam zamolio Gordanu neka me
zove. Jest, on je sam sve ugovorio s njome u tanine, jer je djevojka
otila u samostan. On joj je predloio taj sastanak sa mnom. I on ju
je pozvao da zaloi ast svojega mua kako bih se ja vratio s tog
sastanka zdrav, itav i slobodan. Stari je Berislavi sve to elio,
ne ona. Dakle, ako pristanem da u Vileni vratiti ast pred svijetom,
onda e me s njom vjenati.
- I obeali ste?
- Razumije se. Zar bih mogao uzeti za enu djevojku koju bi svi
drali za moju ljubavnicu? Tko bi je primio u drutvo? Ni u Hrvatskoj
ni kod nas u Ugarskoj. Nisam je poljubio ni jednom u svom ivotu.
Kako se, dakle, ne bih mogao zakleti na sreu i na oinji vid? To u
uiniti pred svima.
- A gdje je sad gospoica Vilena?
- U samostanu u Veneciji. Sutra u zoru ide za njom Gordana. Meni je
naloila neka smjesta poem u Budim i zatraim od ujaka pismenu
dozvolu. Boji se da bi Verbeci mogao sprijeiti tu enidbu. Poslat u
k njemu glasnika. Ushieno e prihvatiti priliku. Kad mu je propala
osnova s Vojanom i Kegleviem, to u onda ipak pomou Vilene ponovo
ui meu Hrvate.
- Niste pitali Gordanu, eni li se Kuevi s Vojanom?
- Nisam tako lud da to spomenem. inio sam se kao da nita ne znam.
Ona je prva spomenula Kuevia, dokazujui mi da ni izdaleka vie ne
misli na Vilenu, a ja se priinih kao da me se ne tie i kao da nita

ne znam o dvoboju. Kako nije ni ona to spominjala, oito ne zna jo

nita. Glasnici nisu mogli s bojita donijeti tu vijest u Turopolje,
pa je tako otila odanle, ne saznavi da sam Kuevia pozvao na
dvoboj.
- Gospodaru, Gordana vam je dola ponuditi Vilenu?
- to drugo nego to? Ali je mudro okoliala. I tako sam se uinio kao
da se ne nudim, a vjere mi, nudio sam se sav sretan jer u se tek
sada popeti Hrvatima opet na vrat. Svemu u svijetu pokazati da ipak
Ja enim Vilenu i nitko drugi. A sada uj: ostat emo ovdje dok
Satmari donese vijest.
- Gordani ste obeali otii u Budim.
- Otkud bi ona znala da se nisam pokorio? Ide prema jugu ve sutra u
zoru.
- A to kanite zatim?

- im Satmari doe iz Bosne, mi emo ravno u Zvear da mo Jelenka
Kuevia. Sve emo tamo izvesti to smo utanaili.
- Mislio sam: kad ste zadobili Vilenu, a nije vam stalo do Voiane,
nee vas vie moriti briga za Kuevia. : __ Dri li me enom koja
se raznjei kad joj dragana dovedu natrag?! Kuevi mi duguje svoje
oi i dok ih nemam, dotle idem svijetom kao slijepac - ja! Kad njemu
uzmem vid, progledat u, zasjat e mi stotinu sunaca.
_ Ali, gospodaru, zaboravili te da Gordana putuje istim putem na jug.
Drugog puta nema. I ona mora kroz Zvear.
- Da, to se razumije, ali kad mi stignemo do Zveara, tada ee Gordana
ve ploviti brodom u Veneciju, dakle, nikako je ne moemo sresti.
Eto, vidi, srea me slijedila od asa kad sam otiao iz Budima. Ila
je za mnom korak po korak.
- Ovaj put ste joj uistinu duni veliku zahvalnost. Pala vam je
na grudi.
- vrsto je drim u naruaju. Zapravo - uvijek sam slutio da e mi
sastanak s Gordanom vratiti sve to sam htio postii. Vilenu i
otvorene puteve do Hrvata!
- Jo samo da obraunate s Kueviem i vaa zvijezda ne moe nikad
potamnjeti. Ba e u Budimu biti veselja kad sve saznaju.
- Samo e knez Brandenburg jauknuti. S njime imam raun kakvom se ne
nada.
I pripovijeda Luiu kako je knez izveo Vilenu iz dvorca.
- Gospodaru, koliko puta se Vencl kleo na to i tuio to mu ne
vjerujem, dok je on zapravo vidio iz ume kako momak uzima Odijelo
markgrofa Danijela u svenju, a Vilena je ostala u selu. Sve fe to
bilo kako on veli.
-": - Nisam Venclu vjerovao, no sad znam sve. I zato e knez
platiti.
Sjeli su k veeri, raspravljajui o svojim osnovama.

-v; Draeni je veseo, sretan, upravo obijestan - kao neko davno

dok jo nije poznavao Vilenu ni grad Lukavac. v Sutradan u zoru
donijeli su mu vijest da je iz Dubovca pojahala Velika povorka, ona
ista s kojom je Gordana bila juer pred crkvom. ~ Pojurila je
plemenita gospoa na jug - pripovijeda mu mo-"ak kojega su poslali da
uhodi, ide li Gordana uistinu odmah u Veneciju.
**; ~ ^ve Je> dakle, kako je rekla - razdragano e Draeni,
vik-*M Luiu:
- Iao sam u prosce k Vojani, a ono su mene zaustavili Vile-p"ni
prosci. A voa svatova bila je Gordana! Vee udo se nije d8ditiSve zato to Vilena ne moe zaboraviti. Srce joj
, ne moe ga uguiti.
~ prije ste neprestano tvrdili da ljubi Kuevia. si. ~~ J Je
tako mislila moja krv, a ne moja pamet. Vidi, Gordana je prirodno
dokazala da upanova ker nije mogla ljubiti Kuevia. A a je
ljubila, zar bi ga bila odbila i jo uvrijedila tako da

82
83


joj to nikada nee zaboraviti? Kad tako razmiljam unatrag dvije
godine, tek tada sve vidim pravo. Ba je u mene gledala Vilena kao u
Boga. I kad je ono sjedila kraj moje postelje u Lukavcu, izgledala je
kao zaljubljena golubica. I ujak mi je to onda tako razumljivo
tumaio kao danas Gordana. Koliko se ljutio na moju ludu pamet to
nije znala vjerovati! Ali, uj - tko bi onda bio slutio da je knez
prestraio Vilenu kako je kanim dati koziavoj grdobi! Sad vidim
svoju zabludu koju mi je Gordana danas potvrdila Sve mi je to ve
davno govorio moj ujak. Vilena nije nikada mogla ljubiti Kuevia,
onog divljakog prostaka.
- Ova bi enidba mogla spasiti i Kuevia od vae osvete.
- uti, Luiu, da ne posumnjam kako eli osloboditi Jelenka moje
kazne.
Krmar najavi da sa sjevera dolazi neka povorka.
Skoili su obojica - i Draeni i njegov katelan. s
Odmah izlaze pred kuu i ekaju. Brzo su saznali tko su doljaci.
Draeni odmah prepozna atmarija i potri k njemu. Ne ekajui da
sie sa sedla, pita ga:
- Je li Kuevi primio moj poziv na borbu?
- Sve je prihvatio i doi e na Zvear.
- Jesi li rekao da ga tamo ekam sa svojim roakom?
- Razjasnio sam mu zato boravi tamo, iako ni sada ne svaam to te
zapravo navelo na tu ludu misao - pozvati ga na maeve tako daleko!
Meni se nikako ne ide na tako velik put, premda moram ...

- Kasnije o tome, sad mi odgovaraj: nije li se iznenadio ili moda se

skanjivao doi na Zvear? Bez predomiljanja je pristao?
- im je primio banovu dozvolu, ve sutradan je odluio krenuti. Zato
sam se pourio naprijed. I nou, po mjeseini, jurio sam naprijed da
ti brzo kaem sve to se dogodilo.
Oprezno pokua atmari govoriti o Vojani, o Kegleviu, o Ku-evievoj
enidbi. Draeni se nasmije, omalovaavajui:
- Ta ne govori o tome. Znam sve. U itavoj se Hrvatskoj ve zna:
arkanji je poraen, Kuevi ga je izigrao. Sve to znam.
- I sve prima sa smijekom?
- Oenit u Vilenu Berislavievu. Sii. Sutra e i ti u Budim.
- A tvoj dvoboj s Kueviem?
- Ne trebam nikoga u Zvearu, eka me moj roak iz Primorja. On e
predloiti pomirbu, a ja u smjesta prihvatiti, isto tako i Kuevi.
Sve e se to svriti mirno, ni jedan od nas nee se latiti oruja. Za
tebe imam vanu poruku svojem ujaku: valja premiti vrlo sveano
vjenanje.
Kad su se nali kod jela, Draeni mu je nabrajao to se sve mora
spremiti za vjenanje i kako moraju doekati u Budimu njega i Vilenu.

PONONI SVATOVI
ovjek prislanja uho na vrata, a pogled upire u crni mrak hodnika.
-Neto se maknulo tamo daleko. Suspregne disanje, napinje sluh i "d
Suanj plazi k njemu iz mraka. Netko se ulja i pritajava korak.
ovjek se u tmini makne od vrata i prisloni na zid.
S druge se strane lagano pribliava tapkanje, biva sve tie,
polaganije. Onda se zaustavi. . . Mir i tiina . . .
S one strane vrata takoer netko die suzdrljivo. Dvojica su. Svaki
na svojoj strani. Na suprotnoj strani neglo se otvore vrata. U hodnik
pada zraka sa svijee u ruci ovjeka u tamnoj odori. Ne obazirui se
ni lijevo ni desno, hitro ide sa svijeom preko hodnika prema drugim
vratima i otvori ih. U sobi velika svjetiljka sa stropa rasvjetljava
baldahin nad posteljom u kojoj netko lei. Uz njega sjedi mladi
vitez. Smjesta se vrata zatvore za ovjekom. U hodniku je opet mrak.
Jo as i u podmukloj trci, nalik na uljanje netko se gubi u
daljini.
Dahtanje, tihe kletve, natezanje, guenje. Preplaeni sluga sa
svijeom u ruci sagne se nad dvojicom mukaraca. Jedan od njih, visok
i krupan, klei na prsima onog to lei na zemlji i obim se rukama
brani. Obojica su u plemikim odorama.
- Uzvieni gospodine Verbeci! to vam je uinio gospodin kapetan
strae? - pita sluga sa svijeom u ruci.
- uti! - zapovijeda Verbeci i bijesno gleda pod sobom bra-datog
mukarca. Onda brzo ustane s njegovih prsa i ape: r - Gospodine
kapetane, oprostite - mislio sam da je tu neki uhoda, htio sam ga

epati da vidim tko je i potrao sam za vama u ; mraku hodnika . . .

- A ja sam mislio, uzvieni gospodine, da se netko od neprijatelja
kneza Brandenburga vratio s pijanke u gradu, htio sam mu izmaknuti tt
tmini i zato sam potrao naprijed. Nastala bi graja s pijanicom, a to
bi iznemirilo kralja - radije sam pobjegao, ne slutei da ste vi ...
; - Doite ovamo u kraljevski ured - tiho e Verbeci. - Bila
# zabuna.
; Verbeci uzme svijeu od sluge i odoe u sobu. ,-,i>
Verbeci stavi svijeu na stol. Onaj drugi nastoji otrti s odore
5fyfV^tmu s poda. Velika mu se priblii i znaajno ga mjeri po-,
(ledom:
i-i.~ iali ste na vratima, gospodine kapetane, kako e glasiti
**raljeva oporuka?
Ostavljeni ovjek drzovito pogleda Verbecija.
~ X s.te smali, uzvieni gospodine, ba kao i ja! |.~~ a i Ja ali za koga bi mogao oslukivati kapetan strae jevu oporuku? - opet
ga pita Verbeci sa znaajnim naglaskom. a ?. nisam ^uo da i yi>
gospodine Gabore, imate ovdje svoju , u. Prema tome, sluite
jednoj od onih to se bore za vlast uz 108 kralja. To je kao na
dlanu.

84
85


- Zanimalo me je tko e poslije smrti staroga kralja zavladati uz
djeaka. Jasno je, o tome ovisi i moja sluba pod ovim krovom. Htio
sam se unaprijed osigurati. To je barem razumljivo.
- Bilo bi razumljivo, gospodine Gabore, da se zapovijednik strae na
dvoru prikloni meni, oslukuje za mene, doukuje meni, jer - ja sam
onaj kojemu kralj Vladislav ostavlja u batinu svojeg sina. Ja u
vladati za Ljudevita II.
- Onda ne biste trebali oslukivati, gospodine Verbeci, ve bi onako
dostojanstveno ulazili u kraljevu sobu kao to ste as prije vidjeli
da ulazi kardinal Baka.
Izjava kapetana Gabora neugodno se kosne Verbecija. to je to? Takva
je izjava odvie drska nasuprot ovjeku koji ima i nadalje vladati.
Kapetanove ga rijei uznemire. Odmah je odgonetnuo to bi se moglo
skrivati iza tih rijei.
- Ako ste, gospodine Gabore, u slubi nekog treeg, nita zato, jo
uvijek imate vremena pristupiti k meni. Gospoda Batori su vam oito
obeali ili ve platili?
- Gospoda Batori - odgovori otro kapetan - ba su tako krti kao i
gospoda Verbeci - uzvieni gospodine. krtost jednih i drugih ne moe
stei privrenika!

- Ali ni Baka nije jo nikada nikome za iskazane usluge dao ni

praznu kesu, jer je alio svilenu mreicu.
- To zna cijeli svijet.
- Kad to zna cijeli svijet, recite kome sluite kad oslukujete
kraljevu oporuku?
- Svojoj dobrobiti. Naloili su mi da uvam hodnik. Nitko ne smije
dolaziti u blizinu vrata koja zatvaraju kraljevu spavaonicu da se ne
bi ulo to e kralj kazivati u pero svojem tajniku. Evo, zato sam
oslukivao. A vi, gospodine Verbeci? Kako sam vas mogao sresti tamo,
pokraj onih vrata? Morali ste ve davno otii iz dvorca.
- Kako sam mogao otii kad me zadrao mladi kralj u svojoj sobi sve
dok nije pao mrak. Kako vidim, u dvoru ne pale svjetiljke po
hodnicima. Eto, tako se dogodilo da sam morao po mraku potraiti
svoje drugove koji me vani ekaju. I onda sam pomislio: hajde,
osluhnut u to kralj govori u pero svojem tajniku koji je pozvan
predvee.
- Uzalud troite svoje peenje i kolae. Knez Brandenburg vlada
djeakom.
- Hoe li sluiti meni?
- Sluiti znai primati za posao svoju plau - odgovori s ironijom
kapetan Gabor.
- Plau, dakako, samo se po sebi razumije. Plaa znai i ivjeti uz
onog koji vlada i uivati dobrobit vlasti . . .
Oito to nije uinilo nikakav dojam, pa se kapetan okrene k vratima.
- Uzvieni gospodine, moram brzo kralju. Svakog asa moe me zvati
kardinal Baka ili knez. Moram na svoj posao. Verbeci poe za njime i
zaustavi ga:

- Jo jednom vas pozivam - pazite to radite, mogli biste
l* "aliti ako ne prihvatite - i prui prema njemu ruku.
^- Kapetan, nasmijeen, gleda isprueni dlan gospodina Verbecija
j podrugljivo se nasmije: ....
^ .
_ jo nitko u Budimu nije primio pruenu ruku, ako je bila
- Ispraznio sam kesu do dna mladom kralju u njegovoj spavaonici, ali ...
_ Onda neka vam on slui! - zakljui kapetan. - A sada vas pozivam:
odmah ostavite ovaj dvor!
Kapetan je poprimio ozbiljan, ak prijetei stav i otvori vrata. Tek
sad pukne Verbeciju pred oima: tu se neto dogodilo!
- Ako odmah ne ostavite dvor, morao bih kazati Bakau i knezu
Brandenburgu da ste ostali, sakrili se i oslukivali kako e glasiti
kraljeva oporuka. Baka eli ostati sam s kraljem. Savjetujem vam:
izaite dobrovoljno.
Zagonetni smijeak na usnama dvorskog kapetana prema tako monoj

linosti kao to je on, Verbeci, osine uzvienog gospodina poput

munje.
Sada je osjetio : tu se skovalo neto o emu nije dosele sanjao.
Ne razmilja, ve ide u hodnik. Kapetan je izaao ispred njega i dao
naredbe etvorici oklopnika.
Poraeni Verbeci skupi obrve i promatra kako je sluga sa svijenjakom
stao postrance dok kapetan nalae:
- Uzvieni gospodine, preostaje vam samo nekoliko asaka da ostavite
dvor . . . Osim vas, ovdje su dvojica vaih pristaa. Povedite ih sa
sobom. Ako to ne uinite, mogli biste se svi nai neto nie ovom
podu na kojem stojite!
Zavjera protiv mene! - pomisli Verbeci.
U zaleu kapetana izmiljilo iz mraka pet oklopnika. Rjeitije su
govorili velikau nego ono to mu je rekao kapetan strae. Velika
krene hodnikom kao da nije nita razumio i veli kapetanu:
- Dugo smo se zadrali kod mladog kralja, kao to vam ve rekoh. Moja
me dva druga ekaju na stubama hodnika. Laku no.
Oklopnici prate uzvienog i monog gospodina Verbecija. Ne zna s* je
li to poasna straa ili - popratna. Zna Verbeci: neto se dogodilo.
U kraljevoj bolesnikoj sobi izigran je sa svim svojim pristaama. Ne
moe ni prosvjedovati ni vikati, bolje je lukavo se pokazati kao da
nita ne razumije. Ide s kapetanom i ravnoduno govori o svojem
posjetu kod mladog kralja. Sputa se stubama dvora
Penvoj. Tu ga ekaju dva njegova prijatelja.
_ Kapetan Gabor sa svojim oklopnicima prati ih sve do izlaza -.*"
glavnu veu.
. . se za nJima zatvorie vrata na kraljevskim zidinama, sjedoe
na konje i poure kui.
ne dgvara na pitanje, ve juri u svoju palau.
s je rana veer i okna su na budimskim kuama i palaama
"jetljena.
J os

87
86


Doskora je Verbeci ujahao u dvorite svoje palae, dao zatvo- -l riti
vrata i pohitio gore u blagovaonicu gdje ga eka veera. A ne sjeda k
stolu.
- Mi smo izigrani! - javi uzvieni gospodin blijed u licu.
- uo si oporuku? - pitaju ga drugovi zaprepateno.
- Nisam mogao uti oporuku. Gabor me nije otpratio do vasU poasnom
straom, ve me izagnao iz dvora, prijetei mi tamnicom. Nije bilo
drugog izbora nego se tome nasmijati i to bre ostaviti l dvor da

spasim vas - i sebe. Mladi kralj je slabouman djeak, a stari na

postelji u Bakaevim i Brandenburgovim rukama. Knez mi ve nekoliko
dana okree lea i ne odgovara na moja pitanja. Gabor je oito
postupao po njegovu i Bakaevu nalogu.
- Zato nisi Gaboru ponudio koje imanje, pristao bi uz nas.
- Ja - ja da nudim? - vikne bijesno dravnik. - Neka
mu ja dam imanje da vi uzmognete vladati? Od vas ne mogu izvui
ni ono malo to nam treba za glasnike! Ja neka ponudim imanje,
a vi ete dijeliti sa mnom vlast!
Oba se velikaa razbjesnie na Verbecija:
- Tko najvie stie kesu kad je treba otvarati nego ti?!
- Mi smo, dakle, uzalud potroili toliki novac na potjeru za
hrvatskim buntovnikom Antolkoviem? I za sve ostale glasnike?
- I za poslanika u Njemaku koliko smo utroili? Ti, Verbeci, gubi
igru na sve strane, a mi plaamo!
- Jest, najprije si izgubio u Hrvatskoj, a sada u Budimu. Tvoj
dravniki um je nadmudren, propao si, a mi ispraznili monje do dna.
- Najbolje da idemo kui! Zato rasipati ovdje svoj novac!
Bijesno se nadmeu Verbecijevi pristae u spoitavanju svojem
politikom drugu. A on uti, sve vie blijedi, razdire ga gnjev. Htio
bi navaliti na njih i akama ih izbiti. Ne moe se boriti protiv
dvojice. Svladava se i vikne kao ranjena zvijer:
- Vi ste moje pristae?! Kukavice! Izdajice! im neto ne ide kako
treba, naputate me. A kad mi pada u krilo srea, svi se gurate oko
mene da biste dijelili sa mnom!
- Ako smo utroili za tvoju stranku, imamo prava i ubrati. Sve si
pokvario, nita ne ide kako treba - upadne stariji Andrai. - Ne
elimo gubiti glave! Vladanje kapetana Gabora odvie jasno veli:
gurnuo si nas u propast!
Sluge donose na stol jelo, ali ga nitko ne takne. Zaokupljeni su
strahom od onoga to se krije i kraljevskom dvoru.
Opet vie Andrai:
- Baka i knez sjede kralju na prsima, oni su preuzeli ezlo iz
tvojih ruku. Baka te je napustio, knez Brandenburg zamrzio. Hrvati
su te s gnuanjem odbili. Umre li kralj ove noi, mi smo stradali.
Bakaevi i Brandenburgovi strpat e nas u tamnicu. Smjesta se
vraamo, usred noi. Neka sedlaju konje da nas ovdje ne za-tee dan.
Kad su poli k vratima, Verbeci ih zaustavlja svojim debelim

l kama, smiruje, nastoji ih zadrati, moli ih, prijeti. Uzalud.
Raspaljen, ostavljen, velika im vikne:
_ ekajte, do avola, vi kukavci, plaljivci! Naa e potjera i .
atjtj Antolkovia, a onda imamo u ruci i kraljevia Ivana. I to
*C _- to e nam sad kraljevi? Ne trebaju nam ni Hrvati, ni
Antolkovi. Kad si izgubio Budim i vlast, to e ti onda Antolkovi?

Zatvorili ga mi ili ne - svejedno!

_ Ako buni Hrvate, bit e to samo na tetu Bakaa i kneza koji e
nositi vlast. Bune li se Hrvati, naoj stranci ni koristi ni tete.
Mi smo izbaeni iz sedla! Hajdemo!
Verbeci otro vikne:
- ekajte, do vraga, _to vam je?
- Koga da ekamo? to? Da kralj sklopi oi, a Bakaevi oklo-pnici
prodru u nae konaite i uhvate nas?
Nekoliko je puta Verbecijev katelan otvorio vrata i morao izii dok
napokon ne ulazi bez dozvole domaina i javlja:
- Neka mi oprosti uzvieni gospodin, moram neto saopiti. Dok je
vaa uzvienost danas po podne boravila u dvoru, stigoe dva
glasnika. Jedan iz Njemake, a sat kasnije stigao je drugi iz
Hrvatske.
To unese neto svjetlosti u tamu Verbecijeva poraza. Kliknuo je kao
da mu glasnici nose neto veliko.
- Samo brzo ih zovi! Neka uu!
Vijest olakava Verbecijevu duu i eli sklonuti svoje drugove da
priekaju glasnike.
- to e nam svi ti glasnici, kad smo izbaeni iz dvora i s vlasti?
Nikakvi glasnici ne mogu javiti nita to bi nam pomoglo.
Sasvim su izgubili glavu. Ne vjeruju ni u ta, pogotovu ne vjeruju da
bi Verbecijeva zvijezda jo jednom mogla zasjati. Ljutiti odlaze iz
blagovaonice, psujui vou svoje zbaene stranke. Silaze niz stube, a
u lea im padaju bijesne kletve i psovke gospodina Verbecija.
- Bjeite samo zato da ne trebate izvaditi iz monje nagradu
glasnicima.
Nimalo ih to ne vrijea i ure se iz palae.
Katelan je dotle probudio glasnike koji su od umora, dugo
-ekajui, zaspali.
Prvi ue u sobu mladi plemiki brzotea. Verbeci e mu vrlo blago:
- Daj ovamo pismo njemakog cara. Mladi zanijee glavom.
! ...~ Pisma nema. Ali njegovo velianstvo car Njemake Maksi-SMlijan
primio me je lijepo, sasluao vrlo ljubazno i odmah odgovorio <w
potuje vau uzvienost i veseli ga to ete vi voditi kraljevstvo "z
mladog kralja. Samo se boji da e Ljudevit kratkotrajno ivjeti, f*f
je - veli on - boleljiv i malo kljast i krljav, zato ne bi jo 1^ 3
n*kak h**0 djeaka vjenati s njemakom princezom Marijom. gl Kako, do avola, ne bi htio vjenati princezu kad mu time
89

dajem mogunost da se osloni na ugarsko prijestolje? To bi znailo da
e ga napola zauzeti - vikne nestrpljivo Verbeci.
- Njegovo velianstvo njemaki car je rekao da e radije priekati i
vidjeti to e biti i kakvu e oporuku ostaviti kralj Vladislav i tek

onda razmisliti.
- O sudbino, zato me bijes! - vikne Verbeci i okrene se svojem
glasniku, viui:
- Nisi mu rekao da mu nudim nae prijestolje? Zar ni onda nije
promijenio svoju poruku?
- Ne, nije promijenio - ve odgovorio doslovce ovako: "Nita me ne bi
moglo sprijeiti da zauzmem vae prijestolje. Imam od kralja Matije
potpisani ugovor kojim ugarsko kraljevstvo ima pripadati meni ili
mojem nasljedniku, ako kralj ne bi imao zakonitog potomka. To je ve
davno ugovoreno, dakle, jo s kraljem Matijom. Nakon njegove smrti su
gospoda Ugri mimo tog ugovora izabrali za kralja akog kralja
Vladislava. Ja sam im to prepustio da vidim kako e taj kralj podii
sjaj i mo vaeg prijestolja!" . . .
- To je rugalica - krvava rugalica! - ljutite e velika, a glasnik
proslijedi:
- Njemaki se car nekako podrugljivo smijeio, ak tako da sam
sav pocrvenio. Vidio sam, ruga se, jer je kralj Vladislav itavo ovo
kraljevstvo unitio. Ali car Maksimilijan oito ne krivi toliko
kralja
Vladislava, jer je jo rekao ovo: ;
"Gospoda su vrlo loe savjetovala svojega kralja Vladislava, zato je
mo i snaga kraljevstva :>tako propala. Turci bi danas bili u Budimu
da nisu tu hrabri i portvovani Hrvati!"
- Kako? To je rekao njemaki car? - vikne Verbeci. - Tako je
uvrijedio nas ovdje?
- Jest, tako je rekao - potvrdi glasnik. - I jo ovo: "Neka budu Ugri
sretni to imaju hrvatskog saveznika jer bi ve davno nestalo
Ugarske. Turin bi sve poharao i sravnio sa zemljom, i ja bih se
morao ovdje ve bojati turske najezde. Ti hrabri Hrvati, koji troe
svoja imanja, prodaju svoje dragulje da mogu uzdravati vojsku,
spaavaju ugarsko kraljevstvo od Turaka. Eto, tako daleko je stiglo
to kraljevstvo pod vladom Vladislava i njegovim savjetnicima. Kako
bih, dakle, mogao biti tako slaba uma i sad vjenao njemaku princezu
Mariju s kraljem Ljudevitom! Ako se promijeni vlast, ako gospoda Ugri
uhvate ma, urede svoje kraljevstvo i pobrinu se za otpor protiv
Turaka, onda bih mogao dati princezu kralju Ljudevitu. Prije nikako!"
- Onda ga ne trebam! - vikne Verbeci i stade psovati i grditi
njemakog cara. - Zar on misli da smo mi ovdje budale? Kad bih mogao
natjerati nae velikae da posegnu za maem i za monjama, da uvrste
nae granice i podignu mo i snagu kraljevstva u vojsci i u novcu ne bi mi trebalo Maksove pomoi.
- Uzvieni gospodine - primijeti glasnik - nisam jo svrio. Car je
ponovo naglasio kako on prema ugovoru s kraljem Matijom moe svakog
asa da zauzme prijestolje s vojskom, no eka dok budu

vremena. Opazio sam: on se smatra pravim nasljednikom naeg

-stolja, zato mu je vaa ponuda bila kao pljeva na vjetru. Nita nije
bilo do toga, kao da mi je htio rei: budalo, to mi to Vidite kad ja
mogu uzeti mnogo vie.
Stotinu kletvi saspe se iz usta razbjenjelog Verbecija. Kao da su i
zlodusi ovog svijeta sjeli na krov njegove kurije i sipaju po njemu
evolju i jad. Sve mu razbijaju to je toliko vremena stvarao i
gradio. 11 Htio je da ode u drugu sobu, ali ga glasnik zadri:
_ Jo nisam svrio. Neto sam, naime, doznao, uzvieni gospodine.
estoko se okrene Verbeci i upre upitni pogled u mladog plemia. _
Uzvieni gospodine, neki hrvatski velmoa bio je prije tri mjeseca
kod njemakog cara.
_ A tako? Dakle, Hrvati su me i tu pretekli! Sad je razumljivo? Tko
je to bio i to je htio od cara?
- Oslukivao sam razgovore konjuara koji su redili konje tome
velikau. Rekoe, vrlo je lijep, prosjed gospodin, s gustom bradom, a
zove se Antolkovi.
Debela ruka uzvienog gospodina padne na stol kao kladivo. Pocrvenio
je i izusti mrsku kletvu.
- Antolkovi je bio kod njemakog cara? Zna li moda jo
Sto vie?
- Samo ono to su meu sobom govorili. Naime, rugali su se meni i
priali kako je car onoga dvaput zvao k sebi, dakle, dva je puta s
njime govorio, dok je sa mnom svrio vrlo kratko. I car ga je
ispratio do mramornih stuba i vrlo ljubazno se s njime oprostio. Tako
su se konjuari smijali koji znaju i mnogo vie, pa sam ih onako iz
daleka ispitivao, ali, uzvieni gospodine, Nijemci znaju utjeti, ni
vrag im ne bi otvorio usta kad neto nee kazati.
Golemo se tijelo uspravilo. Mladenakom hitrinom pograbi Verbeci
glasnika za laktove:
- Valjda si jo neto uo o tome? Kakvu sitnicu? Oni su sigurno
govorili latinski?
- Sa mnom da, ali meusobno samo njemaki. Uzalud sam ispitivao, ali
to u, oprezni su, ni sam avao ne bi mogao biti tako utljiv. ute
oni, idu amo-tamo i opet ute.
- Sad znam zato mi car tako odgovara - vikne gospodin Verbeci.
Sva mu krv kipi, u glavi mu zabrujala uasna misao: "Hametom potuen!
... Iz ruke mi pada vlast, a zato?" Zato to su gospoda njegove
pristae tako ljubomorno stiskali "nonje. Koliko je trebalo vremena
dok ih je nagovorio da poalju brzoteu u Njemaku! A da su odmah
pristali, bio bi pretekao Antolkovia. Tako je on stigao davno
prije njegova glasnika. A koliko je trebalo vremena dok je svoje
ljude nagovorio da poalju glasnike s pozivom za pristae po Ugarskoj
da se okupe na dogovor i spreme za kraljevu smrt. Sve uzalud. Uvijek
oni stiu svoje monje kad bi M trebalo otvoriti da neto uine za

odravanje vlasti. 4 - Mi se moramo boriti protiv onih kojima

Baka daje povlastice,

90
91


f
i protiv Zapolje koji ima itavo malo plemstvo uza se, koji je
gospodar Erdelja i punih monja, a uvijek ih je spreman otvoriti kad
je potrebno. Vidi li. prijatelju, protiv takvih se moram boriti s
tim krticarna koji se boje za jedan cekin i htjeli bi samo grabiti
vlast, a da nita u nju ne ulau.
- Da. uzvieni gospodine, strahovito to izgleda kod nas. U Njemakoj
su ono to se dogaa na naem dvoru nazvali pelivanskom igrom. Sve
vam Nijemci znaju to se kod nas dogaa. Poznaju dobro Bakaevu
pohlepnost za blagom, znaju Zapoljinu snagu i krtost naih velikaa,
a i vau borbu koju ne moete provoditi protiv Baka-eve stranke.
Gospoda ne daju novaca, ali tvrde da i vi ne dajete nita od svoga.
- Lau, samo ja dajem! to sada? Taj Antolkovi je doao prije mene.
On je sigurno kralju kojeta ponudio u ime Hrvata?
- Nitko ne zna to je govorio sa carem Maksimilijanom.
"Znat u kad ga uhvate. Jo je sva srea da sam poslao za njim
potjeru. Bakaa sam sklonio da mu ucijeni glavu. Znam, on buni
Hrvate, a da je otiao u Njemaku - nisam ni slutio.
Ipak. ve se davno vratio kad je bio u Njemakoj prije tri mjeseca.
Glava mu je na ucjeni. Ako ga uhvate, priznat e. Valjalo bi sada
odmah poslati brzoteu koji bi potraio moju etu to je poslana za
Antolkoviem, pa da im kae neka ga stave na muila i tono ispitaju
to je nosio njemakom caru.
Onda bih znao ime bih se opet ulaskao Vladislavu i Bakau.
Glasnik razabere da Verbeci razmilja pa izae. Pozvali su drugog
glasnika.
Ulazi u sobu zreo mukarac, obrijane brade i dugih plavih brkova.
- to si uradio Bornernisa? - navali na njega Verbeci. Jedva die od
uzbuenja i piai se onoga to e uti od glasnika i prijatelja to
je sada prispio iz Hrvatske.
- Zar si uhvatio Antolkovia kaci se ve vraa.
- Obolio sam i zato sam se vratio, ali sve je inae dobro. Sluaj:
kad smo stigli pod Zagreb, poslao sam ovjeka, preodjevena u
prosjako odijelo, neka ide u Turopolje da tamo sazna to je s
Antolkoviem. Rekoe mu: Antolkovi je ve prije tri mjeseca nekud
otputovao, a zatim se vratio.
- Kako? Vratio se? Sada je u Turopolju? _^_
- Ne, nije vie. Mojem su ovjeku rekli: sivi oklopnik je krenuo

nekud na jug - i kad sam saznao kojim putem ide Antolkovi, odmah sam
odredio neka moja dva mlaa brata na elu dvadesetorice naih vrsto
naoruanih momaka krenu za njim. Nisam mogao s njima jer bih
zaustavljao potjeru, a moja dva mlaa brata jure kao strijele.
- Kamo si ih poslao?
- Prema Bosni. Tamo je krenuo Antolkovi, to sam doznao i na putnoj
postaji podalje od Zagreba. Naime, vidjeli su tamo viteza u sivom
oklopu i viziru, a isto tako i turopoljske momke. Dakle, to
92

nn I odmah su ga slijedili. Odredio sam neka ga uhvate i zarobe. N
irjrije e ga muenjem prisiliti da im dobavi u ruke nezakonitog v
Hevia jvana Korvina, a kad im to uspije, dovui e i kraljevia
Oavora Antolkovia preko granice u Ugarsku. Kad bi se Antolkovi
mukama odupro i ne bi htio domamiti kraljevia u njihove ruke, rekoh
neka ga ubiju.
- Hajde, molim te, do avola. Ne smiju ga ubiti. Saznao sam da Je bio
u Njemakoj. I tu su neto zakuhali Hrvati protiv nas. Ako je
Antolkovi poao u Bosnu, znak je. nosi vijesti od njemakog cara
Hrvatima.
- Misli li da su oni ponudili prijestolje Maksimilijanu? - zaudi se
plemeniti Bornemisa.
- To se razumije, morali su mu ponuditi prijestolje. to bi drugo!
Nezadovoljni su s nama. uo si to nam je rekao arkanji, Hrvati e
nas prvom zgodom ostaviti. A sada bi to bilo za njih vrlo povoljno
vrijeme. Ako umre Vladislav, oni bi mogli poduprijeti njemakog cara,
i onda smo mi Ugri prema Hrvatima nemoni. Tko zna to sve snuju!
Moda su ak ponudili njemakom caru da zakraljuje u Hrvatskoj i poi
e s njime da osvoje nas?!
- Ali. uzvieni gospodine, ti si danas odvie uzbuen. Ne moe to
biti, nemaju Hrvati vremena boriti se protiv nas, kad su im na vratu
Turci.
- Hoe li tvoja braa uhvatiti Antolkovia?
- Ne brini. Oni e mu biti brzo za petama i nee se vratiti bez
Antolkovia. a niti bez kraljevia. Djeaka mogu to lake dobiti u
ruke, jer Gordana nije u Brezovici.
- Nije u Brezovici? Gdje je?
- Otputovala je nekud daleko.
- Daleko?! Valjda nije u Njemaku da osvaja Maksa?
- Nitko ne zna kamo, tek su vidjeli da je povela sa sobom vrlo veliku
pratnju, oruja i mnogo svenjeva i krenula prema jugu.
- Zato nisi poao i ti sa svojom braom? Oni su ludi i mladi.
- Ba zato su sposobniji nekoga hvatati. Ja bih im bio na putu.
Cijelo vrijeme sam bolovao i ne mogu jahati kao oni. Zato sam smatrao
da je bolje ako ti sve javim to je bilo i tako sam se vratio.

- O mojem neaku Draeniu ne zna nita?

- Samo toliko da je putovao iz Ugarske istim smjerom kao i ja, dakle,
poao je negdje podno Zagreba. Tamo ga nisam mogao pronau.
Jedva je to izgovorio, ve je Verbeci dizao ruke od bijesa i stao
kleti:
- Prokleti mladi! Sad bih ga trebao vie nego ikada. Da je ovdje,
sve bi bilo dobro. Zna li, u njega se smrtno zagledala , kaceva
neakinja. Razumije li to? Sve bih mogao rijeiti pomou te
djevojke.
- To mi dokazuje da ti se zlo pie.
__ . ~ -; prijatelju moj. Da je ovdje Draeni, sve bih nadmudrio
Napolju, i Baterija, i Bakaa, znam: sad se i Batori priklonio
93

Bakau i knezu Brandenburgu. Oni su u jednom taboru.
- Pogreio si to Draeni nije ve prije oenio Bakaevii neakinju.
- Najprije nije htio. Muila ga strast za Vilenom Berislavievom Onda
sam opet odluio oeniti ga s Vojanom Keglevikom, a njezina oca
uiniti banom. Sve sam tako divno sloio i poredao i bio bih se
oslobodio Petra Berislavia, ali Hrvati su se u posljednji as
sloili i nisu nasjeli mojoj zasjedi. Tako je propala moja spletka.
- Tako je uvijek kad se Hrvati sloe, sve nam je uzalud. A moglo bi
nam biti i vrlo teko ako se oni sloe i povezu s Njemakom.
- Valjda im nee avao pomoi u toj osnovi.
- avao ne, ali biskup Petar Berislavi. On bi to mogao provesti i
svi bi ga potpomagali ako Berislavi sklopi mir s Turcima. Onda su mu
ruke slobodne, mogao bi sklapati savez s Maksimilijanom. Trebalo bi
nahukati Turina da to jae navali na Hrvatsku da nam Hrvati nisu
na smetnju.
Glasnik kimne:
- Taj biskup Petar Berislavi neuveno vodi hrvatsku vojsku. Opet sam
uo putem po Hrvatskoj govoriti o njegovoj novoj pobjedi.
- Predobro vodi vojsku u borbi protiv Turina maem, a umom protiv
Budima.
- Kad uhvate Antolkovia, vrsto sam uvjeren: bit e bolje. Kad sam
ovdje u Budimu stavio njegovu glavu na ucjenu, ne moe utei, a
maknut u s puta jednu opasnost. Zatim se moe ii na Berislavia.
- Bilo bi bolje da pripazi ovdje u Budimu, dragi Verbeci. Putem sam
kojeta uo. Brblja se svata, trebalo bi otvoriti oi, nije li tvoja
vlast naeta . . .
Verbeci mu se ne usuuje kazati istinu, a on pripovijeda:
- Istina, brblja se, a ipak bi bilo dobro da poslua to sam uo
putem. Na posljednjoj postaji blizu Budima pio sam i kartao s nekom
dvojicom plemia iz Erdelja.
- Iz Erdelja? - Verbeci pogleda svojeg prijatelja i glasnika,

uzvrpolji se i nutka ga neka govori dalje:

- Da, s njima sam pio i kockao. Tako sam doznao neto vrlo udnovato.
Ta dvojica erdeljskih plemia estito se napili, a ja sam na kockama
neprestano dobivao, ali na poten nain. No, oni se stali prijetiti,
rekoe, da e me objesiti jer sam ih prevario, oni sad dolaze na
vlast sa Zapoljom i protjerat e sve nas, pa i mene - ve za koju
no! Neprestano sam se rugao njihovim prijetnjama, a na to ih obuzme
bijes i htjeli su od mene iznuditi novce. Tada izrekoe udne
prijetnje.
- Kakve prijetnje?
- Glupe, ali neugodne. Rekoe: ekajte vi, ulizice, kralj Ljudevit II
vjenat e ve ovih dana kerku vojvode Zapolje i onda u vam ja
pokazati. Mi emo prodrijeti u dvor jo ove noi. .
- Naposljetku su povukli maeve, ne bi li opet natrag dobili svoje
zlatnike. Uto netko pokuca na vrata i pozove plemie - netko
94

r. ni govorio s njima i strahovito ih grdio to su pijani.
Nosili f ^ oito vane vijesti. Krmar nam je drugog jutra rekao da
su dvojica *? mia ispitivali krmara to su u pijanstvu govorili sa
mnom - na-vno nije razumio latinski pa nije znao rei drugo nego da
su se tih dvojica svaali s nekim drugim glasnikom koji je stigao iz
Hrvat-ke a ne zna to su vikali. Meni nije bilo sna od toga
to su oiianice govorile.
Tek to to uje, Verbeci izie, pa poziva katelana i naloi mu neka
odmah osedla sve konje to su u palai. Momke da dobro naorua
oklopima a i njemu neka osedlaju konja i priveu mu potpuni oklop.
_ to kani? - pita glasnik.
_ Ovi Erdeljci su moda rekli istinu. Doi sa mnom!
Naoruan do grla izjahao je Verbeci na elu svojih momaka i
krenuo u grad.
Pred konaitem svojih drugova zaustavi etu. Unato tmini, razabrao
je u dvoritu pratnju svojih pristaa koji se spremaju na odlazak.
Pozvao ih, zaklinjao, zvao, molio, prijetio, ali oni se nisu ni
obazirali
na njega.
- Ni jedan od vas nee vie sjesti k mojem stolu kad budem opet na
vlasti. Tako mi sree i zdravlja! - i Verbeci pojuri u no.
Crna no smotala se oko tornjeva kraljevskog dvora, oko mramornih
stubova ureenih raskonim ukrasom bogate monje nekadanjeg kralja
Matijaa.
Veliki sjajni dvor, opljakan pohlepnim rukama svih nosilaca dvorskih
asti, spava dubokim snom. Strae se ne javljaju s izvid-nikih kula,
kao da su nestale.
Nebo je vedro. Mjesec jo dugo nee na obzorje.

Okolo dvora obilaze jahai, tiho kao da ne stupaju zemljom. Polagano

se pribliavaju malim junim vratima.
Neko vrijeme stoje i apu. Prvi od njih, oito voa, odreuje rukom
i aptom onima iza sebe. Onda tiho kucne na vrata.
S one strane odgovori mu isto takav kucaj. I ve u istom trenutku se
vrata otvaraju, oito nisu bila ni zakljuana. Tri jahaa ulaze u
dvor, ostali ostadoe vani. Netko ih u tmini perivoja eka. Prvi koji
je uao kroz mala vrata upita tiho:
- uje li, Gabore, moemo li?
- Bez ikakvih zapreka.
- Pazi, glavu gubi.
- Dobro sam je zatitio. Sve je na svom mjestu.
- Kralj jo ivi?
- Sasvim sigurno, a ini se i dobro mu je, jo nije izrekao oporuku.
- Dakle, uo si sve?
- Doznao sam da nije govorio oporuku u pero. Nisam mogao
95

li.":
sluati razgovor, Verbeci se sakrio u dvorcu. Izbacio sam ga.
- Lupeu e sutra prisjesti zajutrak! uj Gabore, ako se dje probudi?
- Sasuo sam mu u vino malo kuhanih mirodija, osobito makajl dakle,
spavat e.
- Onda idi!
Jedan ovijek tiho zapovijeda onima vani:
- Povucite plemie s obje strane da ne zakre put kad iznes djeaka.
- Ve znamo - odgovori neki glas.
Trojica sjede na konjima i ekaju, oslukuju utanje trave pod:
nogama kapetana strae. Onda bude sve tiho.
U mraku polagano odmie kapetan strae i nestaje.
Na grimiznom ogrtau, vrlo otrcanom, lei kralj, djeak. Spava
samrtnim snom. Uz njega na stolu mala uljanica.
U dnu sobe otvaraju se vrata. Tiho, na prstima, ulazi kapetani
dvorske strae. Sam samcat. Polagano ide prema kraljevskom leaju.
Svake noi obilazi dvor, spavaonicu kralja Vladislava i njegova sina
Ljudevita. Obilazi i straari po starom obiaju.
I sad pristupa k postelji, ali se pozorno ogledava na sve strane.
Onda uzme uglove ogrtaa kojim je djeak pokriven i omota ih oko
njega - podmetne ruke ispod djeakova tijela. Hoe li se probuditi?
Ne, on spava. Ne uje, ne osjea. Lei kao mrtav, samo disanje odaje
znak ivota.
Kapetan ga uzme na ruke i jo bolje omota velikim platem. Ako bi ga
tko sreo u to doba noi, to se ne nada, priredio je ve izgovor
zato nosi budueg kralja u vrt.
Sasvim je nemogue da bi ga tko susreo. Odstranio je strae odasvud.

Izlazi na mali hodnik. Kroz mrak ide oprezno i brzo.

Izlazi na terasu mramornih stupova. Sve je u dvoru mrano i mrtvo.
Strae s kule poslao je kapetan u kraljevski ljetnikovac da tamo
ekaju zapovijedi, toboe, poslat e ih nekud u osobitu zadau.
Straari se pokoravaju, kamo ih kapetan alje, tamo idu.
Gabor je potpuno siguran. Teret to ga nosi predat e roaku vojvode
Zapolje. Zamalo e erdeljski vojvoda imati kralja u svojim rukama, a
kapetan primiti veliku nagradu.
Sputa se niz stube u perivoj i uri prema malim junim vratima.
Tu ga ekaju trojica koji su uli u perivoj. Ve dolaze, pomau mu
nositi djeaka zamotana u grimiz.
Oi priviknute tmini razabiru da kapetan ve nosi djeaka, kralja
posve odvano. Nimalo se ne boji da bi se probudio.
Voa otmiara ide u susret kapetanu - prua ruke prema svenju. Gabor
ga tiho tiho opominje:
- Zato ne ekate strpljivo? Nije potrebno tako duboko ulaziti u vrt.
- Jedva ekam da ga imam u svojim rukama. Moj vojvoda bi sad kliknuo
od sree kad bi znao.
- Neka se poalje glasnik vojvodi i javi mu: ve smo na putu.
96

Jedan od trojice otvara veu i izda.odredbu onima to ekaju vani.
Glasm ^^ nas nitko nigdje susresti? - pita jedan od dvojice koji
oomau nositi Ljudevita.
_ I vragove sam otpremio s puta, hajde uzmite ga na sedlo.
- Samo polako da se ne probudi.
_ Ne bi ga probudila ni svadbena glazba da nemam sobom trave budilice
- veli kapetan.
- Hajde, kapetane, odmah za nama. _ ekajte, valja djeaka svezati.
- Da ne ekamo.
- Pazite da vam djeak ne padne iz ruku.
- Svezat u ga, jer moramo gradom hitro. I nose Ljudevita prema malim
junim vratima.
U palai erdeljskog vojvode u Budimu svi su prozori tamni. Sputeni
su eljezni kapci da ne bi traak raskonog svjetla provirio kroz
prozore u no. Erdeljski vojvoda stoji usred velike dvorane, prepune
velikaa i maloplemia iz Erdelja. Svi su njegove gorljive pristae.
Svi sveano odjeveni.
Vojvodin visoki stas, snaan i vrst, sjaji se u zlatu i svili. Smea
brada okruuje mu energine crte lica. Ponos izbija iz njegove
linosti, samosvijest, odlunost i bezobzirnost.
Uz njega stoji desetogodinja djevojica. Haljina joj je od crvene
svile, duga do poda s povlakom, kao u odrasle gospoe, posuta biserom
i zlatom. Kosa se djevojici i ne vidi od prevelikog dijadema nalik
kraljevskoj kruni. Uz nju je majka vojvotkinja u modroj svili,

posutoj vezivom od srebra. Saginje se k djevojici i pouava je:

- Kad ue kralj, ti e mu se pokloniti. Zna, i on je djeak, samo
mlai i manji je od tebe, ali on je kralj. Ti e ga uzeti za ruku.
- Zar ja kralja? - plai se djevojica.
- Dakako, jer je on mlai, i djeak je, a ti si pametnija i starija,
zato ga mora uputiti i voditi kao to vodi svojeg mlaeg brata.
- Pazit u, uzviena majko. Sve u uiniti kako eli - odgovara
djevojica, ali oito se majka boji da nee sve pogoditi i nastavlja
sa svojim uputama.
- Onda e odvesti kralja tamo pred oltar i lijepo odgovarati
sveeniku onako kako sam te nauila.
Vojvoda prie blie k eni i slua kako ona ui djevojicu.
- Ako mali kralj ne bi znao, onda mu ti apni: neka kae da te uzima
za enu.
Vojvoda obustavi ovu pouku.
- Sve e im to rei pred oltarom. Ona ne treba nita drugo go paziti
da sve jasno i glasno govori. Glavno je da se izvri
xn
97

obred, a zatim e dvorski mlade vjenanike spremiti na konje. Mi emo
jo ove noi biti daleko od Rudima.
- Misli da nee poslati potjeru za nama - pita vojvotkinja l
zabrinuto. Vojvoda mahne rukom:
- Nee opaziti do jutra, dotle smo mi ve vrlo daleko, a kasnije nas
ne mogu vie dostii. Mi emo sretno prispjeli u na dvorac u
Erdelju, a kad smo meu naim utvrdama, onda gospodinu Verbeciju i
Bakau s Batorijem nitko ne moe pomoi.
Slua vojvotkinja svojeg samosvjesnog mua, a ipak ga pita:
- Vele da je Ljudevit tvrdoglav i samovoljan. Kad bi se ustruavao
govoriti pred oltarom, ili moda ak tui nau djevojicu?
- Njegovo malo velianstvo nee imati vremena za to. Odmah u mu
pokazati kolae i pod nos podnijeti mirisno peenje. Taj jadni
gladnik e smjesta svojim starakim prstima uhvatiti jelo i govoriti
sve to mi elimo. Zapravo bi bilo najbolje da se ti nita ne mijea
u to, ve prepusti sve meni. Znam kako treba postupati s tim malinu
zlikovcem.
Netko se uzgibao. Svatovi su okrenuli glave prema onoj strani gdje su
otvorili vrata. Plemi otri k vojvodi. Pogledi ga prate eljno,
znatieljno, pohlepno. Tiina je kao u grobu. Svatko pije rijei s
glasnikovih usta:
- Vaa vojvodska milosti, kapetan Gabor iznio je ve kralja) i predao
ga vaem plemenitom roaku. Djeak se nee probuditi jer mu je Gabor
dao vina s makom.
- Kako e se onda probuditi ovdje kad treba obaviti vjenanje?

- Gospodin kapetan Gabor ima neku travu koja smjesta probudi i sve e
biti u redu.
- U najgorem sluaju mogli bismo pobjei s kraljem i bez vjenanja ree vojvotkinja, ali se vojvoda tome protivi:
- Nikako. Ve e ga probuditi kapetan. Zna on to radi. Vjenanje je
najvanije.
Radosni smijeak ide od usta do usta. Svi apu uzbueno i radosno:
- Uzeli su kralja! Nose ga!
- Zinut e sutra Verbeci i njegova druba - raduju se malo-plemii.
- Sve protivnike nadmudrio je vojvoda.
- Svima e nam biti bolje. ;
- Neka ivi kraljica i neka ivi vojvoda Zapolja!
Njihov preglasni govor uutkava vojvodin katelan, mladi velika, ali
teko im je posluati. Srea od uspjeha njihova oboavanog voe
vojvode sasvim ih je razbudila i ne da im mirovati.
- Vrijeme je da stigne - ree vojvoda i okrene se katelanu. - Od
dvora do palae nije daleko. Moe li ih tko zaustaviti?
- Ne moe. itav put sam zaposjeo etama koje tamo ekaju, dakle,
potpuno su zatieni.
Svatovi se ipak uznemiruju. Oni koji stoje uz prozore oslukuju na
dvorite, a oni u blizini vrata trzaju se od svakog tropota na
98

iku Mladoenju ekaju s drhtanjem i brigom, unato tome su
irni da ga ve nose. ........
Svi se pogledi najednom nali na snanoj vojvodinoj pojavi. o Je
na njegovu haljetku zablistale i nestalo iza vrata naredne
f jamo je sve spremno za putovanje. Jo ove noi imaju se mladenci
uputiti u Erdelj, u vojvodine utvrene dvore. U sobi stoji
- nekoliko velikaa srednje dobi u putnom odijelu, spremni da prate
|; mladog kralja i kraljicu. Jedan se priblii vojvodi: "* Sutra e se Verbecijev trbuh raspuknuti od ui kad mu doe do uha da
vojvoda erdeljski gospodari kraljevstvom.
_ Ako se raspukne, bit e srea za nj - odgovori mirnim smjekom
vojvoda. - Ako preivi taj udarac, bit u prisiljen predati ga svojim
maloplemiima da se pozabave s njime.
_ Radije bi ispekli na ranju Verbecija nego vola - primijeti
velika.
- A trebalo bi ga ispei kralju i kraljici na ast - doda drugi
velika u potpunoj opremi za dalek put.
- Priredit u veliku gozbu, pozvati sve maloplemie i sve svoje
pristae velmoe - neka vide to znai kraljevska svadba. Znat e
-Ugarska kad je Zapolja udavao ker za kraljeva sina.
- im se Ljudevit vjena s malom vojvotkinjom, nema vie nikakvih
stranaka na dvoru ni u kraljevstvu.

- I njemaki car gubi svaku nadu da bi svoju princezu Mariju mogao

vjenati s Ljudevitom. Gube nadu svi koji su vrebali na prijestolje.
Jedan od velikaa pita vojvodu:
< - A to e Hrvati? uo sam govoriti vrlo ozbiljno da oni skrivaju
kraljevia, sina Ivania Korvina, koji vue lozu od kralja Matijaa.
Sto e oni kad to uju, gospodine vojvodo?
- Poslat u im pomo protiv Turaka u novcu i u ljudima i zakleti se
na potivanje njihovih pravica. Vjerujte - bit e uza me. Hrvate je
lako dobiti ako im donese u jednoj ruci pomo protiv njihovih
neprijatelja, a u drugoj povelju s peatom da se nee dirati u
njihove slobode. Drugo oni ne trae, dakle, lako u osvojiti njihovu
vjernost.
- Ostat e vam vjerni, vojvodo, samo dotle dok ne prekrite zakletvu
i vjeru.
Vojvoda otro pogleda velikaa:
p l ~ Tko kri zadanu vjeru nije ni zasluio nita drugo nego da |t
R" se vrati nevjerom. Nisam lud da Hrvate prevarim kad znam to |
pn_na sebe preuzeo. im obavimo svadbu, ve sutradan ide moj P
pslanik Petru Berislaviu, hrvatskom banu da mu ponudi moju rije
- vU .F00100 protiv Turina. I vidjet ete: pristat e uza me.
ra ^e m-* in mkakvo izdajstvo niti napad na kralja.
Ljudevit
Pravo nije sposoban da vlada. Da u ja dobro vodit kraljevstvo,
S3m potPuno siguran, a u to su sigurni i drugi. Samo na taj
>n sam mogao uiniti kraj zulumu to ga vre u kraljevstvu i
99

verbecijevci i knez Brandenburg i svi njihovi dravnici koji su
potpuno opljakali kraljevske riznice. Uinit u kraj Bakaevoj
pohlepnosti. Ve je toliko obogatio svoje roake da se svaki od njih
moe smatrati knezom.
U sobu vrlo hitrim koracima ulazi mlai mukarac.
- Ti e - veli vojvoda - voditi svadbenu povorku. Budi spreman na
put. Vojska maloplemia i ja ii emo za tobom i zatititi kralja i
kraljicu, ako bi opazili prevaru i poli u potjeru za nama.
- Malo predugo ekamo mladoenju - primijeti jedan od gospode.
- Glasnik je javio da je sve glatko prolo.
Opet se vojvoda vrati u dvoranu gdje svatovi ekaju uarena lica,
plamteih oiju, uzbudljivih kretnja. Svaki ih dolazak uzbuuje. Svi
su u toj dvorani napola izvan sebe. Samo djevojica ogledava svoju
haljinicu i divi se sama sebi.
Uz pomo kapetana Gabora Zapoljin roak poloio je preda se usnulog
djeaka i poli su prema vratima. Ali je teret prevelik da bi ga
jaha mogao nositi na lijevoj ruci bez pogibelji da mu se u brzom
jahanju ne omakne. Zato su ga privrstili za sedlo, a onda krenue

dalje prema vratima.

Vrata, koja vode iz treeg dvorita onkraj dvora, zatvorena su. Tko
ih je zatvorio? I zakljuao? to je to? Kapetan strae pokuava neto
razabrati kroz tminu, ali ne vidi nita, samo neke sjene to su
skoile naprijed - kao da su niknule ispod zemlje. Jo nije pravo ni
trepnuo okom, kad su neije vrste ruke pograbile uzde konju na ije
je sedlo poloen mladi kralj. Istodobno druge ruke posegnule su za
umotanim djeakom.
U nekoliko hipova, dok trojica otmiara dolaze k svijesti i osjeaju
da su opkoljeni nekim ljudima, ve su im snane ruke istrgle kralja.
Udaric u viku itavim perivojem.
- Razbojnici! Otimai mladog kralja! U pomo!
- Udri zapoljevce! Udrite, zatucite ih! - zapovijeda glas kojem Gabor
prepoznaje Verbecija. I navaljuju ljudi golim orujem.
Brzo je razabrao kapetan da tu nema otpora. Trojica su otmiara
zatvoreni u perivoju, a on s njima. eljezna su vrata Verbecijevi
ljudi zakljuali. Za nj ima samo jedan izlaz. I podbode konja i
nestaje u mraku perivoja. Onaj kojem su oteli kralja, okrene konja k
vratima ne bi li se provukao onkraj dvora, ali na vratima stoji
nekoliko ljudi i odbijaju ga kopljima. Razabrao je - pada u zasjedu.
Bije se velikom snagom.
Sijee pred sobom pomamno i zadobiva rane od koplja. DozivJje u pomo
svoje momke s one strane. uju se udarci na eljezna vrata. Uzalud ne poputaju.
Tri Zapoljina ovjeka biju se s desetoricom.

Otmiar je opazio na koju je stranu odjahao kapetan strae. Vua
tamo i sebe spasiti i poe istim smjerom. Brzo se naao uz
_ Izvedite rne odavle! Vi to moete. Ako me ostavite, gubite
^3 _1 Pobrinuo sam se za svaki sluaj - veli kapetan i skoi s konja
- To isto savjetujem svojem ortaku.
Obojica su potrali pjeke preko nekih nasada i tamo iza ljetnikovca
otvori Gabor vrataca za pjeake. Izali su iz dvorita i Dotrali
to su bre mogli, dozivajui Zapoljine momke.
A u polumraku perivoja divlja hajka, krika i sudaranje oruja s
dvojicom otmiara koji su ostali u perivoju. Najzad i oni moradoe
napustiti borbu i predati se.
Zvono na kuli zvoni na uzbunu. Na prozorima dvora javljaju se
svjetla. Momad kapetana strae istrala je iz ljetnikovca i pohitila u perivoj, ne znajui tko se bije i s kime. Kapetan im se ne
javlja da bi im zapovijedao i ne znaju to bi uinili.
Verbeci je pohitao u dvor uz stube i stao udarati po vratima,
prouzroivi zaglunu buku.
Sve je istralo na hodnike i u perivoje. Iznesoe i
svjetla.

Debeli gospodin Verbeci usopljen, zadihan, nosi na rukama usnulog

djeaka, viui:
- Otmiari htjedoe oteti mladoga kralja!
Skrenuo je ravno u kraljevsku spavaonicu.
Vladislav lei nauzak, blijed, sumoran. Baka, knez Brandenburg,
markgrof Danijel, Ferenci i dvorani poletjeli su za velikaem to
nosi u grimizno pokrivalo zamotanog djeaka i poloi ga na kraljevsku
postelju.
- Spasio sam kralja, velianstvo! Evo, htjedoe ga oteti i vjenati s
kerkom erdeljskog vojvode!
Zaprepatenje zahvaa sve. Izvana jo dopire buka oruja.
- Htjeli su ponovo prodrijeti u dvor da mi otmu kralja. Zapo-vijedite
oklopnicima - naglaava Verbeci - neka ih protjeraju.
- Kapetan strae, Gabor! - zove Baka. - Gdje je? Verbeci se okrene
kralju i svima koji su oko njegove postelje i optuuje:
- Va kapetan strae Gabor sam je predao djeaka otmiaru. Mene je
podveer izbacio iz dvora s oklopnicima kao da sam pao u nemilost.
Mislio sam da je uistinu tako. Ali iste veeri doao je neki moj
glasnik koji je prolu no pio i kockao s njegovim plemiima na
putnoj postaji. Nastala svaa, pijani i bahati se Erdeljci prijetili
mojem glasniku i u prijetnji odali tajnu. Tako sam saznao za urotu Posljednjem asu. Zato sam pokupio svoje momke da spasim kraBrzim i isprekidanim reenicama ispripovijeda ono to je uo doslovce
od svojeg glasnika i onda jo tumai:
- Sjetio sam se da imam uza se klju od najsjevernijih vrata
rajevskog dvora koji mi je dalo vae velianstvo - i pogleda kralja

100
101


VIl* T."
Vladislava. - Dali ste mi klju onda, kad sam jo bio u milosti, da
mogu nesmetano u bez znanja drugih ui u dvor i u vae odaje. Sad mi
je taj klju posluio. Ponio sam ga sa sobom i tiho se uvukao u dvor
zajedno sa svojim momcima i svojim glasnikom koji mi je donio vijest.
Nigdje na kulama nije bilo ni jednog straara. Mogao sam mirno ui.
Kapetan Gabor bio je posve siguran da nitko ne moe ui ako on ne
otvori vrata. Tako je otvorio otmiarima. No, ve prije toga, sakrio
sam se sa svojima u p_crivoj i ekao da vidim to e. Naposljetku je
Gabor donio djeaka. uo sam kako veli da se mali kralj nee
probuditi jer ga je opio vinom i kuhanim makom.
Prestravljeno jaue Vladislav, jedva diui glavu:
- Jao, sine moj, umrijet e!

I suze teku niz sivu put kraljeva lica.

-- Ne bojte se, velianstvo, znam i ja sredstva protiv uspavljivanja
makovim zrnom - odgovori Verbeci i naredi slugi neka probude kuhara
kako bi skuhao mirodije da se kralj probudi. I dalje pripovijeda
Verbeci to je uinio u perivoju:
- U mraku sam uo izvan dvora tapkanje konja po travi. Bio sam
/natieljan to to znai i pribliio se malim junim vratima. Tamo se
sakrijem u gustim nasadima. Sluao sam kako Gabor otmiare puta u
perivoj i veli im da je sve u redu. Zatim je otiao i naj-poslije
opet stigao natrag, nosei kralja zamotana, evo. ovako kako lei
ovdje. Kad su ga htjeli povezati na sedlo, tada sam se ve douljao
do vrata i okrenuo kljuem, razdijelivi lako otmiare od njihove
ete koja je bila izvan dvora. Sve je to uinjeno neopaeno jer su
konji pravili buku i tropot. Zatim su moji ljudi oteli iz ruke
otmiaru mladog kralja, a oni drugi pograbili se s njima.
- Kapetan Gabor? - upita Baka blijed i drui od jada. - Gdje je?
- Nestao! - odgovori Verbeci. - Pobjegao odmah, samo se od sebe
razumije, imao je uza se kljueve.
Uzbueno koraa Baka oko kraljeve postelje, a kad je Verbeci
dovrio, pripovijeda svima:
- Da, Zapolja je htio pokuati tim putem izvesti ono to mu nije
uspjelo postii milom. Jednom je ve ponudio njegovu velianstvu
kralju neka bi njegovu ker vjenao s mladim kraljem Ljudevitom.
Obeavao je kralju Vladislavu blaga, bogatstva, zlata i sjaja, sve je
to on obeavao, ali ja sam savjetovao velianstvu neka to odbije.
Zapolja bi mladog kralja liio prijestolja i sebe posadio, umjesto
njega. Znao bi on dokazati da je Ljudevitovo zdravlje odvie slabo,
pa da mu ne doputa snositi teret vladanja i tako bi sjedio na
prijestolju Zapoija i njegov rod, a nikada va zakoniti sin,
velianstvo. Da me niste posluali, ve danas ne biste bili na vlasti
ni vi, kralju!
- I sad je Zapolja htio provesti silom to mu nije moglo uspjeti
milom - ree Verbeci i gleda znaajno Bakaa. - Vjerujte: da nije moj
glasnik sluajno sve doznao od Zapoljinih pijanih ljudi, ovog asa
svi biste bili skinuti s vlasti, i kralj Vladislav! Mogao sam
102

pustiti Zapolji da ukrade mladoga kralja, jo bi me nagradio sebi za
saveznika! . . . "^Preplaeni pogledi zaustavljaju se na Verbeciju.
Svatko je osjetio , rt" i? takva misao bila provediva i koliko bi
svima bila nevolja,
...
se
Verbeci i dalje hvali odluno, glasno i samodopadno:
s pa _. No moja vjernost njegovu velianstvu nije mi dopustila

taj
-n koji bi pijestolje preko noi izruio u ruke i vlast erdeljskom
VJ "Monja tvoja smatrala je shodnijim spasiti kralja iz ruke
otmiara i zavladati sam nego uz Zapolju."
Ta misao nijemi je Bakaev odgovor Verbecijevoj primjedbi.
Kroz vrata ulaze opet novi ljudi, javljajui Vladislavu da su
zarobili dvojicu Zapoljinih otmiara, a ete s one strane dvora
pobjegle su Nije vie bilo mogue progoniti ih. nestale su u mraku.
Jedan je otmiar nestao zajedno s kapetanom strae.
Bolesna, blijeda i mrava kraljeva ruka isprui se prema Verbeciju.
Jasno razabire Vladislav kakvu je uslugu Verbeci uinio njegovu sinu
i njemu. I zahvaljuje mu:
- Uvijek ste mi bili vjerni i odani. Ovo je vrhunac vae privrenosti
mojem sinu. Nitko me ne moe sprijeiti da to ikad zaboravim.
Ostanite ovdje, molim vas. dok djeaka ne probude. I sutra
- svakog dana, doite. Gabora valja osuditi na smrt.
- Pobjegao je iz dvora - opetuje Verbeci. - Ima kljueve svih izlaza,
lako mu je bilo nestati.
- Uzvieni gospodine, oprostite mi ako se nisam dolino vladao
- ispriava se knez Brandenburg. - Zabrinutost za zdravlje mojeg
kraljevskog ujaka sasvim me je smutila i moda sam vas svojim
ponaanjem uvrijedio . . .
Na te rijei Verbeci ne odgovara, ve samo kimne. Zna: ve su ga bili
izbrisali s lica ovog dvora i vlasti, zna to je uinio sada kad je
opet vratio ukradenog kralja, pa je ohol.
- Na dragi Verbeci iskazao nam je dragocjenu uslugu. Jest, uzvieni
gospodine, nikad vam to neemo moi dosta zahvaliti. Spasili ste
Ljudevitu prijestolje, svijest nam zapovijeda to priznanje. Evo moje
ruke, nikad to nee zaboraviti ni otac ni kralj, a niti njegov sin.
Jamim vam.
Tim se govorom Verbeci osjea potisnut u pozadinu. Dakle. Baka se
osjea i sad jo tako jak da jami Verbeciju milost? I on se nasmjei
ironino Bakau:
- Za mladoga kralja ne moete jamili! . . Izazovna izjava prisili
Bakaa da nadopuni svoje obeanje i snizi povieni ton:
- Rekao sam: jamim za njega, jer u mu lo svakog dana ponovo
naglaavali i sada i ubudue. Time u vriti dunost, jer uzvieni
gospodin ne moe sam govoriti mladom kralju o svojem djelu . . .
"Dakle, li ve zna da e i dalje ostati kraljevski kancelar i kod
mladoga" - misli u sebi Verbeci. - "Ni moje djelo ne moe
103


icbe natkriliti. stari vue!"
Buka oito oekuje odgovor jer neprestano stoji pred njime i gleda,

pitajui ga. Naposljetku izree Verbeci:

- Kako vidite, izloio sam glavu da otmem kraljevia. Mogao sam
ostati bez glave i bez kralja.
- Sauvali ste kralja i glavu - primijeti kralj - a to je velika
zasluga i srea!
Kraljeva izjava nije smirila Verbecija. Zna: Vladislav mu je ovog
asa i/ sve due odan. ali nije siguran da e takav ostati. Sva ta
gospoda i knez. i njegovi prijatelji, i dvorani, i kancelar - svi
sada slave njegovo djelo, ali mu nitko ne prua jamstvo da e mu to
djelo biti nagraeno. A to mora osigurati prije nego izae ispod ovog
krova. I jo vie nastoji raspredati razgovor o svom inu i jo vie
naglasiti opasnost u kojoj je lebdjelo prijestolje. Zato se poslui
onim to je uo, kad je oslukivao razgovor otmiara, dok su ekali
na kapetana Ga bora.
- Otmiari MI meusobno raspravljali kako u palai Zapolje u Budimu
o\e veeri ekaju spremni svatovi da se smjesta obavi vjenanje. im
bi to bilo svreno, odveli bi mladog kralja s malom vojvotkinjom u
Erdelj. S njim bi otilo preko dvije hiljade maloplemia to ih je
doveo Zapolja u -grad neopazice. Svi su se skrivali u umi, u Budimu,
a zatim u mraku stali pred vratima grada.
- Treba udariti na palau vojvode Zapolje - apne kralj, diui
nemonu glavu. - Smjesta treba navaliti . . .
Tiina. Nitko ne odgovara. Kraljev pogled trai Bakaa. to e na to
odgovoriti?
Pristupio je bli/e k postelji i klanja se kralju:
- Velianstvo, nemamo vojske. Jedva neto oklopnika. strae i momaka
za kraljevu pratnju. Ncmemo novaca da drimo vojsku koja bi mogla
nadvladati Zapolju.
Opet kratkotrajna tiina u kojoj se uje gorki kraljev uzdah;
- Kralj - bez vojske!
Svi oko njega osjeaju teinu njegova uzdaha.
- Kako ne bi onda Zapolja imao odvanosti ukrasti mojeg sina.
okrunjenog kralja - nastavi kralj - kad ga podanici ne mogu
braniti? Sad se priblii Baka i pone tjeiti Vladislava;
- Istina, teko je to. velianstvo, ali nemamo u riznici novaca za
uzdravanje vojske. Kraljevstvo je siromano . . .
- - Zastoje bilo bogato /a vrijeme kralja Matije? - pita Vladislav.
I Verbeci, i Baka. knez Brandenburg, i dvorani oborili su oi kao da
se neeg stide. Samo markgrot" Danijel promatra sve redom i drsko
digne svoju glavu kojom prohuji odgovor, ali samo u mislima:
"Za kralja Matije nisu kralja pljakali, nisu mogli u kraljevsku
riznicu, nisu mogli otimati, sam je kralj titio i branio blagajnu.
Jadni, nesretni Vladislave! Nikad nisam vidio jadnijeg prosjaka od
tebe. kralju - slabiu. koji stalno kupuje i plaa prijestolje
svojem sinu!"

Opet se uje uzdah Vladislava na postelji: 104

_ Ima li jo gdje kralja bez vojske da se brani i od domaih
jjaielja, s praznim monjama. pustim podrumima i stolom u blago"aonici priprostijim od stola krmareva koji mu alje vino na
veresiju?! utnja i tiina. Svi osjeaju optubu. Prvi put se to
usudio kralj danas u svojoj bolesti. A markgrof s
prezirom promatra
zdrav nalikovao plahom konjuaru to ga svi strae
izreci
ovjeka koji je i . _
Ha e izgubiti slubu u staji ako ne podmiuje one koji ga dre.
atrajui ga [a[co sn,moino jadna, smije mu se u mislima:
"Od straha da e ti oteti prijestolje, poklonio elikaima i
svoje dohotke i one to ih je imalo kraljevstvo. Prijesto-,e si
sauvao, ali to e sada prijestolje tvojem sinu koji je glupak"0
Verbeci i Baka nekoliko su puta izmijenili poglede. Jedan drugoga
^ ~ _,_..u" ,J.i /-^ li ,-\T/>ti niii^L.-ir*li*" nilL-lrrnin ?l pohlepnim
v Ije si
optuuje u mislima:
"Svj su tvoji brojni roaci bogati - veli Verbeci u svojim mislima
Bakau. - Zato je kraljevstvo siromano."
A Baka mu u sebi odgovara:
"Zato ti i tvoji ugarski velikai posjedujete vie suhog zlata od
milanskog vojvode - jer ste od kralja iznudili i rudnike i
tridesetim; i brodarine da ne bi njegovu sinu uskratili prijestolje."
Knez Brandenburg digne drski pogled, as odmjeri Bakaa. as opet
Verbecija. Mrkim i/raajem obojici odaje svoje misli:
"estito ste opljakali mojeg ujaka, do kosti, i vas dvojica i svi!
Da mi jo danas ne alju peenja iz mojih dvorova u Hrvatskoj, ve
bismo ovdje zaboravili kakav je ukus peenja."
Sasvim u dnu sobe stoji trono odjeveni dvorani n i skriva se da ne
bi primijetili u njegovim zjenicama golemu optu/bu. Gledajui ravno
ti Bakaa i Verbeci|a, sva mu dua proklinic:
"Koljete se kao debele svinje "kn pune kopanje a nama svima u
kraljevstvu ostaje samo ono Sto vama irene niz situ gubicu! . . .
Svatko ima svoja spoitava nj a. svatko svoje interese, svatko svoje
misli. Svatko objeduje drugog" i iba drugoga pogledima to nose
itljive misli.
Stoje oko kraljeve postelje gospoda dravnici kao vuci u selu: tko e
uhvatiti plijen iza kraljeve smrti? Kao da bas zato kralj nee
umrijeti.
Najednom, zapadne u duboki san.
Lijenik im dade znak da se udalje. apui im:

- Nakon tog sna kralj e se oporaviti. Bit e krepak i vratit ^ opet

u ivot. Izaite svi!
Povukli su se, uzeli mladog kralja Sto spava kao mrtav, omamljen vmom
i makovim zrnjcm i ne /na sto se oko njega zbiva.
Odnijeli su ga u njegovu sohu. Kuhar je odmah donio spremljeni
napitak i napaja ga da se probudi i/ sna.
... . hodniku su Baka i Verbeci stali jedan drugome
nasuprot. Je1;ui ne govori. Sve su rekli njihovi pogledi.
Bakau je sad jasno: Verbecija ne m o/c izbaciti i/ kraljeve milosti.
! 1Z kra|jevc oporuke. Ovo Sto je danas uinio, ne moe se zatajiti
m POlcijeniti,
1(15

Mudri dravnik zna to vrijedi taj dananji in u oima kralja, pa i
u oima svih koji to budu doznali.
I Verbeci zna: Bakaa ne moe odgurnuti od kralja ni preuzeti njegovu
vlast za kojom je on ve godinama tako eznuo. Uspijevalo mu je
Bakaa samo nadmudriti kojom lukavtinom.
Samo na as. Da mu je uspjelo u Hrvatskoj pronai nezakonitog
kraljevia, sina Ivana Korvina, i predati ga kralju Vladislavu, time
bi kupio od kralja Bakaevu vlast.
U Hrvatskoj srea mu nije posluila. Draenia je razotkrio Ku-evi,
a u Lukavcu zatoena Gordana pomrsila mu je raune, razbila sve
lijepe osnove i zapravo iz ruke ugrabila djeaka Ivana i po tome
Bakaevu vlast.
Sad je vratio kralju Vladislavu sina kojeg su mu htjeli oteti. To jo
uvijek nije dosta. Uza sve to djelo ne moe se doepati vlasti
kancelara Bakaa. Mora se, dakle, s njim nagoditi.
I on, Baka, nosi istu misao. Ne moe se osloboditi Verbecija koji mu
je stalno na smetnji. Vjeito eli kod kralja vrijediti vie od njega
i stalno se sa svojim pristaama bori kako bi sruio kancelara i sam
zasjeo na njegovu stolicu.
Dok stoje tako jedan nasuprot drugome i gledaju se prodorno prozrijevaju se sasvim. Jedan i drugi je svjestan koliko je kome na
putu. Svjesni su i u tome da ni jedan nije kadar sruiti drugoga i
stupiti na njegovo mjesto.
Dakle, valja sklopiti savez. Kad ni jedan ne moe odnijeti plijen
sam, valja ga podijeliti.
I Baka mu veli tiho:
- Mi imamo jo neto meusobno ugovoriti?
- Ba na to i ekam - odgovori Verbeci mirno.
- Doite sa mnom - zovne kancelar takmaca.
Otili su u kraljevske urede gdje nema nikoga.
Tamo su sjeli i raspravljali o najvanijim pitanjima kraljevstva:
kako e izmeu sebe podijeliti vlast i njezine probitke.

Jednostavno, hladnokrvno, kao da slau raune.

Podijelie sve slube na dvoru i kraljevstvu izmeu sebe i svojih
pristaa. Zatim dovri Baka:
- Mi emo, uzvieni gospodine Verbeci, jednako dijeliti i asti i
riznike dohotke - a bit e toga dosta. Mladom kralju, - djeaku, dok
ne bude punoljetan, uistinu mnogo ne treba. Mi emo, naravno, brinuti
da mu utedimo do te punoljetnosti koliko je potrebno. Jednom rijei,
mi smo sve tono utanaili, a ja izjavljujem da e moj neak
Draeni, moj jedini batinik ogromnog bogatstva, uprositi baronesu
Ilonku Ferenci, kerku vaeg neaka gospodina Franje Ferencija - i s
njome vjenati.
- S tim sam vrlo zadovoljan - odgovori Baka. - Ali upozoravam vas:
taj mladi nije u Ugarskoj. Vi ste ga poslali u prosce Vojani
Keglevi. Kako se to slae s vaim obeanjem?
"Ve i to zna! - razljuti se gospodin Verbeci, ali se nasmije kao da
govori o neem to je davno ve izgubilo svaku vrijednost:
106

__ Vi znate: htio sam kraljevstvo osloboditi Petra Berislavia, a
naao drugog puta nego ono to ve sami znate - da Keglevia mo
naprrjed. To sam mislio postii pomou moga neaka da L? vojanu. No
im sam uo da se sam Keglevi ustruavao pri-h atiti banstvo,
smjesta sam poslao brzoteu neka mojeg neaka vrati. Moram priznati:
Draeni se strahovito bunuo protiv Vojane jer je do ludila
zaljubljen u baronesu Ilonku.
_ A to je s Vilenom Berislavievom? Ludovao je za njom . . .? " - S
njom? Zar ne znate? Ta ona mu je bila samo ljubavnica. Tu nema ni
govora o kakvoj ljubavi. Jest, oni bi htjeli da je moj neak uzme,
ali on nee ni da uje. Valjda nee uzeti svoju ljubavnicu?! Nema ni
govora ni o jednoj drugoj nego o Ilonki. Samo o njoj sanja. No, naa
zajednika, moja i vaa osnova, bila je da Berislavia maknemo. A da
to Hrvati ne spoitavaju vama, imao sam to uiniti ja - oito niste
to zaboravili. I poto je ta osnova propala, smjesta sam dao vratiti
Draenia to je on od sveg srca radosno prihvatio.
- I ve se vraa?
- S ushienjem! Lud je od sree to ne mora uzeti Vojanu - a kad e
saznati da mu je namijenjena Ilonka, podivljat e od radosti.
Baka ljubi ker svojeg neaka. Jedino njoj poklanja svoje srce i
novac. A Draeni je batinik ogromnog Verbecijevog bogatstva. Time
e svoje svoju ljubimicu uiniti jo veom bogataicom.
- Mogu li se pouzdati u to? - pita Baka Verbecija - da je va neak
ljubi i da e je uistinu zaprositi? Djevojka mi je neizmjerno draga.
- Ba kao meni moj neak. Ne brinite, on e biti sretan to joj se
smije pribliiti. Dosele mu lijepa Ilonka nije dala znak da bi se
usudio tako visoko uzdii svoj pogled . . .

- Sad mu je dozvoljeno. im se vrati, neka doe u prosce. Mi smo,

dakle, uzvieni gospodine Verbeci - vi i ja - sklopili savez?
- Jest, sklopili na ast i obraz.
- Pazite da ne bi dolo do izigravanja?!
- Nikada! - odgovori Verbeci. - Ni do smrti!
I pruili su jedan drugome ruku.
Ovim su asom stavili peat na svoj usmeni ugovor da podijele vlast
nakon smrti kralja Vladislava - kao to je nose danas.
Bilo je jasno: Verbeci se ne moe vratiti u svoju palau, a da se ne
bi susreo ili ne bi bio napadnut od Zapolje i njegovih pristaa.
Stoga je Baka odredio neka Verbeci sa svojim momcima ostane u dvoru
tako dugo dok mine pogibelj od Zapolje.
Malo zatim se Verbeci naao sa svojim prijateljem koji mu je u jednoj
od kraljevskih odaja donio vijest o Zapoljinoj uroti. Verbeci udari
prijatelja po ramenu:
- Zna, bilo bi sramotno da ti naplatim zlatom to si mi donio vijest
o uroti . . .
- Moda ne bi bilo ba tako sramotno - jer u mene je prazna roonja..
.
- I u mene veli Verbeci. - Imam imanja koja slabo nose 107


zemlju ne moe pretvoriti u cekine . . .
"krta mjeino" - ljuti se njegov prijatelj u sebi. videi da mu
Verbeci nee ba nita naplaliti,
- Ali ekaj - opet e uzvieni gospodin. - Nai u ?.a tebe dobru
slubu - ova ti vrijedi dok ivi, a zlato se brzo potroi!
- Pogledaj kakva mi je samo odora. Svu sam unitio na putu za tebe pokazuje plemi.
- Da, da, vidim, dobit e jednu od mojih dobrih odora. I konja u ti
dati, itavog peenog kopuna, i suhog mesa, i bavicu vina za put.
- Kako? Opet rne kani poslati na put?
- Ti si moja srea! Zato e pojahaCi k mojim prijateljima Andraiju i njegovim roacima i svima koji su sino pobjegli i
ostavili me, ne htijui sa mnom u dvor. Reci im: svezao sam se s
Bakaem do smrti! I zato odsele mogu pristupiti k meni kao moji
pristae i sudionici samo oni velikai koji imaju dosta otvorene
monje da uzmognu plaati trokove kad dolaze u Budim. I jo im reci:
vlast je stara kurtizana koja mora uzdravati svoje mlade miljenike.
Ali uvijek je jedan od njih glavni i njezin posrednik koji mora
drati u redu svu tu rulju to srlja u njezino krilo i prima svoju
naplatu. A taj pryi gospodar ove rulje sam ja! Nitko ne moe u odaje
kurtizane bez moje privole i bez moje volje. Nitko ne moe do nje ako
mu ja ne otvorim vrata. A ja u odsada od svakoga iraiti maltarinu!

. . . Kraljevskom odajom odzvanja podmukli smijeh radosti gospodina

Verbecija. Osjea se kao da sjedi na prijestolju, kao da su ga
krunili za kralja.
Vojvodin roak bane u sveanu dvoranu Zapoljine palae. Curi mu krv s
ela i lica kao da je zadobio stotinu rana.
Poput potresa poljuljala je zla vijest okupljene svatove.
- Izdaja! Izdaja! - viu prijetei.
- Samo nam je izdaja mogla baciti na put Verbecija - objanjava
ranjeni, ne brinui se za svoju ozljedu i pripovijeda kako je bilo.
Vojvoda Zapolja slua blijed, mrk, ne grdi, ne kune, ve razlae:
- Tko bi mogao odati moje namjere? Znali su to danas samo moji
najblii, a ni jednom od njih ne treba novaca. Ne moe biti, dakle,
podmienja. Reci kako vas je mogao Verbeci doekati ovako u perivoju
poto je Gabor imao sve u svojoj ruci?
Smjesta se medu plemiima nae jedan koji vojvodi odgovori:
- Vaa vojvodska milosti malo prije sam doznao:vai glasnici su
putovali pretprolu no u Erdelj i zadrali se na putnoj posiaji
nedaleko od Budima. Nali su ih tamo potpuno pijane. Krmar ree:
kockali su i potukli se s nekim putnikom, plemiem, zatim su se
prijetili vaim imenom. Oito je taj putnik bio Verbecijev pristaSa i
mogao je po izjavama tih pijanih glasnika zamisliti o emu se radi.
Ovog asa mi to pada na um,
108

Mrko pogleda vojvoda okolo i zapita:
__ Tko su bili ti glasnici?
_ Neaci vaeg prijatelja Gomora.
Bijesan pogled osine ih nemilice. Vojvoda zakripi zubima.
_ Iibat u ih kao nedostojne skitnice.
Rekavi to, vojvoda naredi gospodi:
_ Svi na konje i na oruje. Opkolit emo kraljevski dvor i zatraiti
da me kralj primi! Jo nije sve svreno!
Smjesta krene Zapolja prema kraljevskom dvoru. Dvije hiljade
loplemia jjgoe zaglunu buku. Strae su na kulama. Vojvoda Zapolja
javlja strai da se eli pokloniti njegovu velianstvu.
Sam je kancelar Baka iziao na kulu i dojavi Zapolji:
- Vojvodo, kralj je na umoru. To znaju svi i nadam se da ete
potivati njegove posljednje asove
Vojvoda neko vrijeme uti. Svi ekaju to e odluiti. Onda se okrene
svojim plemiima:
- Nema sumnje, kralj umire. Ne elim ga smetati u tom poslu, potujem
njegove samrtne muke. Mi emo svoje uiniti kad bude sve gotovo.
Sa svim svojim plemiima okrene se vojvoda i proe ispod zidina
dvora. Svi su odobravali njegovu odluku da ostave kralja da mirno
umre. Pred umiranjem svatko je ustuknuo.

- Hajdemo pogledati uzvienog gospodina Verbecija - mole vojvodu.

I poveo je svoju vojsku u posjet Verbeciju. u njegovu palau. Stigoe
lamo i zakucae na vrata zidina kojima je opasana njegova palaa.
Katelan javi s kule:
- Uzvieni gospodin je od juer u kraljevskom dvoru. Nema nikoga u
palai do mene i sluavke. Vaa vojvodska milosti, otvorit u vam
vrata, izvolite se uvjeriti - javlja onaj s kule.
- Reci gospodinu Verbeciju neka sakupi svoju etu i doe rni na
bitku. Palau mu ne kanim razbiti, nisam razbojnik!
Vojvodina odredba nije se sviala maloplemiima. Davno su eljeli
razarati zidine Verbecija koji je zajedno s kancelarom Bakaem ve
toliko godina ugnjetavao maloplemie. udarajui ih sve veim daama i
podavanjima. Zato su i oboavali vojvodu Zapolju jer im je obeao
skinuti s njihovih ramena teke dae. Dru plemii od elje da
razore tu palau i sve to pripada Verbeciju, ali im ne da Zapoljina
odredba. I neki prigovaraju i mrmljaju:
- Nee vrana vrani iskopati oi! ... Drugi opet ute, zatomijujui u
dui nezadovoljstvo. . Na elu svojih eta obilazi vojvoda budimske
ulice, ulijevajui svim svojim protivnicima strah i trepet. inilo
se: zauzet e grad, sve poruiti i popaliti.
Utav se dan i no nije micao iz grada, oekujui kraljevu smrt.
JOS,uviJek nisu zazvonila posmrtna zvona. Naposljetku je javljeno
^ oporavlJa- To Je sklonulo vojvodu da se uputi kui u
nezadovoljan zbog neuspjeha s otmicom Ljudevita H.
109

Nakon nekoliko dana pronijeli su glasnici irom zemlje vijesl da
kralj Vladislav jo ne kani ostaviti prijestolje oko kojega Iri
tabora ekaju da pograbe ezlo Sto e pasti iz mrtve kraljeve ruke.
Verbeci se opet vratio u svoju palau, odmah odabrao najpouzdanijeg
brzoteu i naloio mu:
- Pojahat e to bre moe u Hrvatsku i potrait mojeg neaka, Evo
ti pismo i novaca.
Gospodin Verbeci samo prema svom neaku nije krt. Poslao mu je
dovoljno pune kese da uzmogne kupili putem vrste, odmorene konje i
da se vrati to bre u Budim.
- Reci mu neka mijenja konje nekoliko puta. O njemu ovisi moja vlast
i njegova budunost.
- Da mu kaem to se sve dogodilo ovih dana? - upita glasnik.
- Sve mu moe razloiti u tanine, ali jo mu reci: odredio sam da
uzme za enu Ilonku Ferenci, Bakaevu neakinju. Neka se, dakle,
smjesta vrati.
- A to ako ne poslua?
- Ako bi se ustruavao, nikad ga neu ni pogledati. Svreno je s
nama. Njegova je enidba s Ilonkom Ferenci peat mojoj vlasti i

njegovom itavom ivotu. I s time je svreno. uri se da ga stigne

bilo gdje. Novca sam ti dao dosta da i ti uzmogne promijeniti konje.
Reci Draeniu: ni jednu drugu ne moe vjenati, ve samo Bakaevu
neakinju!
S tom je uputom brzotea odmah otputovao.
GLAVA DAVORA ANTOLKOVIA
Na Savi, pred mostom, to vodi u Bosnu, drvena kua s nekoliko slamom
natkrivenih sua: posljednja putna postaja na granici Bosne.
Sunce je zapalo. Pred krmom se zaustavili putnici na umornim
konjima. Gostioniar istri.
Zagleda se u viteza u sivom oklopu sa sputenim vizirom i odgovara na
njegova pitanja:
- Ima li putnika u kui?
- Otkad su neki Ugri ostavljali Bosnu nikoga nije bilo.
- Ugri? Zna !i kako su se zvali?
- Gdje bih se usudio pitati, ali sjeam se: jedan je bio vrst,
bradat mukarac, putovao je ravno u Bosnu i opet natrag. Momci su
govorili da je bio kod naeg hrvatskog bana kamo su ga poslala visoka
gospoda.
- A onaj drugi?
- Isto (Jgrin, u pratnji su bila dvojica naih i rekoe: plemi ide
Draeniu i nosi mu poruku Jelenka Kuevia koji je stekao
no

ku slavu na bojitu. On e se pobiti s Draeniem. Odonda nije
b - Spremaj neto za veeru za nas i momke. elimo to prije
na poinak. Sigurno ima poteni leaj?
n F_ imam dvije komore, samo uite u gostinjsku sobu. odmah e
ih sijenom, a tada
vizir
sivom oklopu digne
Momci spremaju konje pod strehu, hrane DOSjedae na slamu i ekaju
jelo. U gostionici su trojica. Onaj u
nasmijei se:
_ Tu nema nikoga tko bi me prepoznao. Napokon, tko danas misli na
Antolkovia! Tmaju u Budimu teili briga. Kralj boluje, a tri stranke
se natjeu koja e zavladati uz kralja, djeaka i tako su zaboravili
na mene. Dobro je tako!
- to mislite, gospodine Davore -- pita ga mladi plemi - kada emo
se vratiti u Turopolje?
- Sada moramo prijei najtei dio puta. Bosna je brdovita i tamo nema
udobnih putnih postaja, najee se spava pod vedrim nebom. Vas ste
dvojica mladi, kad u ja izdrati, zato ne biste i vi. Gdje su nai
s vojskom, ne mogu ni slutiti, no poznajem puteve pa erno ih ve
nai.

Uutjeli su. Dva mlada plemia koji prate Davora zamislili se u

neizvjesnu daljinu puta koju moraju proi u brdovitu kraju u kojem
nisu nikad bili.
Krmar donese jela i pia. Brzo su poveerali, a onda se smjestili u
dvije komorice. Dvojica mladih plemia u jednu, a Davor u drugu.
Ugasio je svijeu. Tek se stao razodijevati. kad se u dvoritu zauje
topot konja. Kroz prozor dolaze do njega glasovi. Neki mlaahni glas
ivo raspravlja s krmarom, zatim se uju estoke rijei:
- Ovuda je juer projahala povorka jahaa i otila preko Save?
- Nije. milostivi gospodine - odgovara krmar -- ve dugo nije nitko
preao Savu,
- Lae, potkupili su te - estoko e grubi glas. - Na proloj putnoj
postaji rekli su nam da se jedna eta momaka sa tri plemia uputila
prema Savi, dakle, prela je preko mosta. Kada i u koje doba?
Krmar se stao zaklinjali da nitko nije projahao preko u Bosnu.
- Nikoga nisam vidio, tako mi sunca, do ovih koji su stigli veeras,
a nisu prelazili Savu.
- Kako? Danas su stigli? Kakvi gosti? - i glas zapovjeda-jueg
mladia se snizio. - Tko su9 Gdje su?
- Tri plemia, dvojica spavaju u jednoj komorici, drugi je sam, a
njihovi momci tamo su u onoj zadnjoj sui.
Najednom nastane tiina, uje se neki apat, zatim tih latinski
razgovor.
- Tko bi to mogao biti? Ispitaj krmara kako izgledaju. Na upit
ovjek objanjava:
- Dvojica su mladi, jedan je visok i bradat.
III

- U sivom oklopu? - upadne potiho pitanje.
- Jest, jest tako je. Ako vam je prijatelj, probudit u ga.
- Ne, ne, ekaj. Najprije elimo jela i pia.
I nastaje tiina. Antolkovi prisloni uho kraj prozora.
- To je on - sivi oklopnik! Ba nara ide ravno u ake - sasvim je
tiho primijetio neki ovjek vani.
Antolkovi je uo njihov razgovor samo djelomino, ali ve osjea:
radi se o njemu. Uto e netko izvana:
- Reci tome gospodinu vitezu da e za ovu no podijeliti komoru s
novim gostom koji je isto tako vitez kao on. Kad ima samo dvije
sobe, ne moe biti drugaije. Reci, putujem s bratom u Bosnu, nee mu
biti ao ako nam dade mjesta. A sad daj jelo i pie!
Antolkovi ostavi svoju komoricu i prijee preko trijema u sobu gdje
su se smjestili pratioci. Probudi ih i upozori:
- Djeaci, nema spavanja! Netko me trai. Prijatelj nije. Ostat u s
vama. uo sam ih govoriti jezikom koji dokazuje da su iz Budima,
Dakle, mogla bi nas iznenaditi prilika da se malo pobijemo.

Mladi ljudi i Antolkovi iznenaeni su nenadanim dolaskom nekih ljudi

iz Ugarske koji trae njega. Ne sluti nikako zato ga trae i to
hoe s njime. aptali su kako e im ravno u ake, dakle, namjere su
im oite.
- ujte, djeaci, kad bi me snala kakva nevolja od ovih vani
- tko zna koliko imaju momaka? - odnesite pozdrav mojeg srca mojoj
dragoj jedinoj Jasenki i mojem Vojku. Razumijete li?
Bude im tjeskobno oko srca, ali odluno se spremaju za borbu.
Na vratima se uje lako kucanje.
Spremili su oruje na obranu, dok jedan od mladia pita:
- Tko je? to hoete? uo se odgovor krmara:
- Uzalud kucam na drugoj komorici, vitez je ostavio sobu. Gdje je?
Antolkovi sam otvori vrata. Krmar nosi malo svjetlo. Veoma je
uplaen. Oito nita dobro ne oekuje od svojih novih gostiju. Sagne
se k Antolkoviu i apne:
- Oni vani su iz Budima i vrlo bahati, prijete mi da e me ispei na
ognju ako im neto poblize ne kaem o vama. Trae sivog oklopnika.
Nee biti dobro. Hoe vau komoru.
- Ti si ovdje u ovoj zemlji roen i othranjen! - veli Antolkovi.
- I ako nisi hulja, onda e pomoi nama, a da oni nee to ni
slutiti.
- Tako mi sree, bit u s vama! - veli on. - Vi ste moji, a ja sam
va.
- uj sad to u ti kazati. Reci im: nisi nj znao, vitez je preao k
svojim pratiocima i sva trojica spavaju u komori. Kad odlazimo to ne
zna jer ti nismo nita rekli. Naim pak momcima spretno apni da
svakog asa budu spremni na borbu.
ovjek izlazi, a Davor Antolkovi razmilja:
- Tjeraju me iz Budima. Moda su saznali za moj put u
112

Nemaku ili su moda ucijenili moju glavu, a ja o tom nita ne
Zn - Bit e tako - potvrde mladi plemii iz Turopolja. - Dugo niie
bilo dok smo putovali u Njemaku. Sad smo se nali s
neprijateljem pod istim krovom.
- Ako nee oni ekati sutranji dan, onda bismo se morali pobiti u
toj tamnoj noi i lako bi nam bilo pobjei. Ne vjerujem da su tako
ludi. ekat e oni zoru i paziti da im ne pobjegnemo.
S druge strane kue opet se pojavio krmar i donio vijest:
- Momci iz Budima meusobno apu kako e vas sutra uhvatiti kad
svane zora, a sada su opkoiili svu krmu da ne moete pobjei. Nee
biti dobro!
Krmar iezne, a oni zasunue vrata i smjesta se dogovore: dvojica
e spavati, a trei bdjeti da ipak steknu snage za sutranji
dan.

Mladi su ljudi, unato brigi, usnuli dubokim snom, Antolkovi je

bdio. Kad se probudio jedan od pratilaca, Davor legne da malo
otpoine.
itavu no nita se nije micalo u krmi.
Zabijelila je zora. Antolkovi i drugovi provire kroz pukotine
drvenih kapaka na prozoru.
- Opkoljeni smo! Nema nam izlaza iz tog obrua.
- Bilo kako, gospodine Davore, mi emo se uz vas boriti do
posljednjeg daha, premda nema mnogo nade da emo mnogo zraka udahnuti
u toj zemlji.
- ekajte momci, da se posavjetujemo.
Izvana dopiru glasovi i rzanje konja. Trojica u komorici brzo se
spremili na otpor.
Iz vana se uje pitanje:
- Sto to radite, momci? Vi putujete, a vai jo spavaju?
- ujete li - upozori Antolkovi pratioce - to pitaju za nas. udno
im je to mi ne izlazimo. Jo e malo priekati.
I sluaju kako vani netko ispituje momke idu li u Bosnu, a onda ih
nutkaju da probude svoje gospodare.
- Ako budu tako dugo spavali, nee nikad stii do veeri na buduu
putnu postaju, a u Bosni ba nije ugodno ostati meu gorama bez
krova.
- Most su posjeli - apne mladi Antolkoviu - ne moemo preko bez
boja. I tako s one strane zagradili su cestu i porazdijelili momke da
nas uhvate.
Najzad Antolkovi odredi:
- Nema druge - otvori taj kapak, pa da zovemo krmara. _ Stadoe
kroz prozor dozivati krmara da uzme naplatu za prenoite i za
sijeno. ine se kao da i ne vide one strance i kao da ih nimalo ne
zanimaju. Ali ve po njihovim pogledima biva jasno da vrebaju^na
njih. Osjeaju: sprema se bitka.
Krmar nije doao k prozoru, ve ulazi k njima kroz vrata i
113
XA XII

- Ne moete preko mosta, niti natrag, njih je odvie!
Nije dobio odgovor. Vani stoje Antolkovievi momci osedlani i
spremni, ali su iza njihovih leda budimski konjanici opkolili krmu.
Antolkovi promatra svoje momke i one neprijateljske i izmjeri
daljinu koja ih dijeli.
Zamalo se vrata putne postaje otvore. Na pragu se pojavi ovjek u
sivom oklopu s vizirom na licu. Neprijateljski konjanici oko krme
ekaju. On se priinjava kao da ih ne opaa. Neto popravlja na
svojem oklopu. U asu skoi izmeu njih i proe do konja koji ekaju
Antolkovia i pratioce. Jo se nisu mogli snai, niti je tko mogao

neto uiniti, sivi oklopnik bacio se na sedlo, pritegao u/dc i jurne

u bijeg iza krme preko ivice i preko vrta. Udari ledinom prema
sjeveru.
Onda je krenuo putem koji vodi natrag, a ne u Bosnu. Daleko tamo tee
potok. Onkraj potoka je gutara. Oito je tamo nakanio da se sakrije
vidu neprijatelja. Opazivi to se dogodilo. Budirnci pohite svojim
gospodarima koji su za to vrijeme sjedili za dorukom u gostinjskoj
sobi. Dvoje brae istre iz kue. zapovijedaju i sjedaju na konje.
- Za njim! Svi za njim! Opkolite ga! Uhvatite! Svi konjanici i oni
tamo s mosta, skoknite i zadrite ga. Jedni slijeva, a drugi zdesna.
Pokuajte ga pretei i baciti mu se na put. Naprijed!
Trkom se bacili za sivim oklopnikom.
Ve je daleko naprijed preskoio ivicu i dojahao na poljanu.
Antolkovievi momci htjedoe poi za njim, ali jedan od Antolkovievih pratilaca dade im kroz prozor znak da ostanu na miru. Sto to
ima da znai? Uzbueni su i gledaju kako neprijatelj goni njihova
gospodara, a oni ne idu u pomo.
Budimci gone sivog oklopnika. Skau preko ivice, a zatim preko
poljane.
Pred krmom stoji krmar i Antolkovievi momci. Odjednom iziu iz
komore dva plemia s vizirom na licu, skoe na dva ose-dlana konja
to su ih priredili momci za njih.
- Ostanite ovdje, zatvorite im put, ako bi htjeli preko mosta za nama
- naloi im jedan, dok je drugi ve daleko naprijed pojahao preko
mosta s kojega je progonitelj pozvao momke da jure sivog oklopnika.
Ve ga slijedi drugi plemi i zamalo su obojica stigli onkraj mosta
gdje se die umoviti kraj.
Nestali su u jednom klancu.
Tamo daleko, iza putne postaje, sve se usredotoilo na potjeru za
bjeguncem. Nitko se ne ogledava natrag i ne pazi to se tamo dogaa.
Sve je nagnulo bez daha za oklopnikom. Preskoi li potok, moe
nestati u gutaru. Odanle vode tri puteljka i nitko ne moe otkriti
kojim je smjerom otiao kroz nepreglednu umu.
Sivi oklopnik juri. Ve je stigao do potoka. Konj poskoi -- eto ga
na drugoj obali. Ali spotakne mu se noga. ivotinja padne . . .
Uzalud ga nastoji konjanik pridii. Sa slomljenom nogom lei
114

koni na poljani. To da progonitelju poleta: jo bre u potjeru!
Sivi oklopnik ne moe dalje. Sad je njihov. Povukao se u ikaru
nestaje im s vida. Uzalud - kad nema konja. Iza lea potjere
netko vie i doziva, ali nitko se ne obazire na Svi su poskakali
preko potoka i dali se u potragu za iezlim
- Gospodine plemeniti - javlja netko od potjere mladom plemiu u
odori ugarskog plemia. - Pobjegoe plemii sivog oklopnika.

- Dovraga i oni! Traite sivog oklopnika. njega trebamo! Traili su

ga i brzo pronali u gutari. Udarie prema njemu.
- Amo va ma! -.- vikne mladi budimski plemi, a ispod vizira
odgovara mu glas otar i buan:
- iv ne predajem maa! - I stade u stav obrane.
Neko je vrijeme odbijao navalu, /atilivi lea gutarom, ali su se
konjanici prebacili k njemu straga iza grmlja, prokrili sebi put k
njemu, uhvatili ga i svezali.
- Sad s nama ravno u Budim, gospodine Antolkoviu - veli mu plemi,
koji je zapovijedao. On ne odgovara. Dolazi brat progonitelja.
Obojica su veseli:
- Napokon smo ga uhvatili! Gospodin Verbeci e nas dobro nagraditi.
Vode sivog oklopnika i odreuju da mu dovedu konja. Svezat e ga
zajedno s uzdama dvojice plemia, on e jahati u sredini, a ona
dvojica postrance.
- Neete nas putem moi prevariti, gospodine Antolkoviu, Mi smo
mladi i jaki. Nikako nam se ne moete istrgnuti - dakle, ne
pokuavajte!
- Svreno je! - veli mukli glas.
- Bjeali ste, a to nije ba jako junaki . . .
- Pred razbojnicima ovjek uvijek bjei!
- Skini mu vizir, da vidimo nije li jako ostario, onda e nam put
odugovlaiti.
Sivi je oklopnik svezan. Ne moe se braniti. Jedan od vojnika otkopa
mu vizir i skine ga.
Zapanjeno kliknue oba mladia. Ispod vizira pojavilo se sasvim mlado
lice to nimalo ne nalikuje onome kojega trae.
- To nije Antolkovi!
Dok su se oni jedva snali od zapanienja, voa budimskih konjanika
vikne:
- Tko je onda ovaj?
- Plemi sam iz Turopolja.
- A gdje je izdajica kojega traimo?
^ Ne poznajem nikakvog izdajicu, niti onoga kojega vi traite.
- Sarno on nosi sivi oklop, l juer je uveer bio pod ovim krovom,
mo^ao pobjei.
8 *
- Moja znam, gospodo! Ja nosim sivi oklop u Turopolju kao moji
drugovi u naem turopoljskom banderiju.
115


Savjetuju se to bi mislili o tome, kad dobiti konjanik i prokri put
do dvojice budimskih plemia:
- Plemeniti gospodine rekao sam vam: dva su plemia pobjegla preko
mosta.
- Tko su ta dvojica? - pitaju mladia. Onaj u sivom oklopu odgovori:
- Sto ja znam? Bit e moji drugovi. Sva smo trojica putovali na
bojite u Bosnu.
- Nije tako. Onaj u sivom oklopu imao je juer dugu prosijedu bradu.
To je vidio i krmar i njegovi ljudi.
Mladim budimcima nije jasno, ali njihov je etovoa dosjetljiviji i
spomene:
- Izigrali su nas. Prevara je to, pravi je pobjegao, izmijenili su
oklope.
- Svi brzo u potjeru! - odrede braa. "
Strahovitim se trkom vraaju prema putnoj postaji za bjeguncima. Na
ledini, onkraj potoka, ostavili su mladog turopoljskog plemia u
sivom oklopu. On im ne treba. Pun brige gleda za njima i uzdie:
"Da nije konj slomio nogu, mogao sam ih zavaravati do kasne veeri, a
onda bi Antolkoviu ve davno nestalo traga!"
Uspeo se na stablo da bolje vidi to se dogaa preko mosta. Tamo
stoje Antolkovievi momci i pokuavaju da bar malo vremena zadre
neprijateljeve momke. Postavili se pred most i upustili u borbu. Onih
iz Budima ima jo jedanput toliko i nakon kratkog sukoba morali su
popustiti budimskim momcima. I bunim su tro-potom projurili drvenim
mostom.
Na raskru se zaustavili. Jedan je put vodio u umu, drugi u klanac.
Najprije su provjerili nije li se bjegunac sakrio s one strane ume.
Uzalud istrauju. Ne vide nikoga. Zatim se vrate i uzmu smjer
klancem.
Zaokretali su vijugavim puteljkom kako se klanac neprestano okretao
oko visokog brda. Najednom krikne jedan od jahaa:
- Eno, tamo vidim dvojicu!
- Naprijed momci! Tko uhvati onoga s bradom, tome deset cekina!
Konji zavritae od otrih mamuza to su im momci zatjerali u tijelo.
Obeanje ih gotovo podivljalo kao da se utrkuju na ivot u smrt.
Naprijed je najbrim trkom pojahao Antolkovi s mladim plemiem.
Opazie iza sebe potjeru.
- Otkrili su varku prerano. Tko zna to se dogodilo s naim mladim
drugom da su ga uhvatili? On je najbri jaha, neto se nepredvieno
moralo dogoditi. Pojurimo u umu - predlae mladi.
- Ako je pregusta, ne moemo dalje, onda smo se tek predali. Oslonimo
se na svoje konje.
Ovako se gone neko vrijeme. Bjegunci su naili na dva puteljka upravo
protivnim smjerom.


Zaobili su mali humak i onda stigli pred veliko brdo. Uspon ",
zadravao. Valja brdo obilaziti. itavo prijepodne traje ta trka bez
daha i odmora. Oni koji
stalno izabiru nove smjerova i puteljke kojim bi se sklonili, i u
potjeri istrauju njihov trag i jure za njima. Premda Antol-Bfovi
dobro pozna puteve ovoga kraja od doba kad se ovdje borio bojnom
polju, ipak ih ne moe iskoristiti kako bi trebalo. Glavnim tem ne
moe izbjei potjeri, a obilazni putevi su opasni da im se uji ne
umore.
* Najednom su izili na istinu. To ih neugodno dirne. Sad e 14
neprijatelj ugledati iz daljine.
;-. Antolkovi odlui prijei preko -polja da stigne opet do brda
|f j_dje se moze lake zatititi. No, razabire da potjera ima mnogo 1
bolje konje od njega pa su mu stalno na tragu.
Kad bi barem pala no, mogao bi se zakloniti u umovitom klancu ili
brdu. U mraku noi bilo bi lake - na suncu prate ga lupei po tragu.
Ipak se ne da. Do posljednjeg e daha izdrati, makar pao zajedno s
konjem. Mladi pratilac najednom vikne:
- Gospodine, ve su blie. Vi kao da ste klonuli? ekajte ja u,
toboe, pasti s konja, a onda im pokazati krivi put kojim ste nayodno vi odjurili - zatim se sakrite. Mene e ostaviti. V - Nee!
Stanite uza me. Ako padnem od nemoi, pogubit e jpe, a ti mora
odnijeti banu Berislaviu, Damiru i vojvodi, vano
pf^famo koje alje netko. I odnesi moj posljednji pozdrav dragoj
Jasenki l mojem sinu - sretniku! ,; Mladi ostane uz Antolkovia.
l? Sunce je pripeklo poljanom da su konji posrtali od ee i
more.
|j Antolkoviu se smrai pred oima kao da je pomrina sunca. Ali
""|(i se dri. Nee popustiti. ; - Oni straga se pribliavaju
- apne mladi.
-f - Reci gdje su? - pita Antolkovi mladia.
";* - Na sredini poljane - i gone svoje konje kao da nisu
ivotinje,
fe avoli!
li Antolkovi nita ne vidi pred sobom,, ali osjea u rukama uzde
!|;*aee ih pustiti tako dugo dok ga ne ostavi svijest. l Sj- ~
Naprijed - u hlad . . . pod stabla ... - odreuje, a da i ne * *~
kamo upuuje pratioca.
NA PUTU U DOMOVINU
je*1!pi Putuju kui. Prolaze klancima uskim kao izmeu dva
d kojima se samo danju vidi pokoji komadi neba. Katkad
istinu i^ irinu pa se opet uspinju i sputaju. Prolazi ogromna
vojska itave dane, a kad bi pala no, zaustavljaju se u

117
116


kakvoj dolini ili na brdu, razapinju atore za starije plemie i
bana, loe oganj do priprave neto topla jela, sjedaju naokolo i
raspravljaju. to se vie pribliavaju k Savi iza koje su njihovi
domovi, to manje govore o ratu, o neprijatelju. Sve vie blijede u
njihovim uspomenama dogaaji na bojnom polju, a sve vie se uskrisuje
spomen na njihove domove.
I obuzima ih elja da govore cijelim putem o svojim kuama. Svatko
ima svojih sjeanja od prije godinu dana kad su otili na bojno polje
da brane svoju bosansku zemlju od neprijatelja. A kad su ve iscrpli
sve uspomene, koliko su, opratajui se, otrli suza svojim enama,
majkama, djeci i sestrama, onda polaze dalje u prolost svojeg doma.
Pripovijedaju o davnim vremenima: kako su se enili, kako se raala
djeca, priaju o onome to je bilo davno, a sada se sve to obnavlja u
njihovim duama. Moraju govoriti 6 domu. Ne mogu, a da ne bi
govorili. im su jedan dan blie kui, opet svraaju razgovor na one
koji ih ekaju.
Bojovnici iz dalekih krajeva sjede u jednoj skupini oko ognjita, a
jedan o drugom ne zna nita. I prihvaaju to neznanje objeruke, samo
da mogu pripovijedati o svom domu. Dok jedni pripovijedaju, drugi
sluaju, onda se opet izmjenjuju. Svi dolaze na red da olakaju svoje
srce. Ono je to nestrpljivije to se vie pribliavaju kui.
I danas su sjeli na zemlju oko ognjita. Prostrli su haljetke,
gunjeve, sjeli na svenje. Sunce je pripeklo. U znoju okupana vojska
sada je posjela po travi na malom brdu, loi ognjita i sprema malo
veere.
Sunce se priklanja visoinama i zamalo e sklonuti rumeno lice.
Vojvoda Iloki, Damir Brezoviki, krki knezovi i njihovi prijatelji
zaloili su suhog kuhanog mesa, sira i kruha i popili neto malo vina
pa raspravljaju, ale se i naposljetku se i oni vraaju svagdanjem
razgovoru o svojoj kui.
Za bana biskupa Berislavia podigli su ator. Tijelo mu je oslabilo.
Godinu dana oskudijevao je na bojnom polju na svakoj udobnosti, leao
na zemlji i jeo esto samo kruh. Svi ga paze i uvaju. Jedva su ga
nagovorili da se povue u ator to mu ga digoe i tamo mu na zemlju
prostrli pokrivae. Damir sjedi njemu nasuprot. I ban Petar
Berislavi ima svoj dom o kojem svakog predveerja rado raspravlja,
najvie s Damirom. Najprije ispituje mladog junaka o njegovu domu da
bi mu ugodio, a zatim veli:
- I mene obuzima enja za domom koji je u tolikoj nevolji. Da,
vidite, vi imate svoju kuu, svoj dvor, a ja imam itavu Hrvatsku.
Ona je moj dom i moja kua, sa svih krajeva opkoljena neprijateljima.

I nevolja je moja velika. Svake veeri razmiljam to u prije uzeti

u ruke kad se vratim kui. Kakve e me tamo doekati teke neprilike?
Kakve su zloe poinili Budimci, ili je brat bratu poinio zlo?
Koliko su budimski kraljevski carinici nepravedno ubrali od naih
starih plemia koji su osijedili na bojnom polju i sada nemaju mira
pod stare dane?
Ono malo to im je ostalo nakon boja otimaju im kraljevski
118

;uud, brodari i drugi. A otimaju i meni, banu, od onoga to za vojsku
Velika je to muka. Ne moe sve lako rijeiti. Nema da namirim i
najvee potrebe vojske i sve to mi je dunost
bana.
ii/JT _ Mnogo ste, svijetli bane, potroili novca na ovu veliku
vojnu.
- itavu godinu dana biti na bojitu s tolikom vojskom. Istina, dobro
sam zagrabio u sve depove. ,4 _ Dunost nam je dati, svjetli
bane.
i- _ Znam, i meni je bila dunost isprazniti do dna svoju monju,
fto sam uinio, ali, znaj, potroio sam sav novac svoje brae da
^uzdrim vojsku i branim nau Bosnu od Turaka. Potroio sam mnogo
*novaca, a jo sam vie prolio krvi. Mnogo je naih hrabrih junaka
ostalo na bojnom polju. Najvie maloplemia koji su uvijek prvi u
borbi, ali i vieg je plemstva palo u Bosni. Mui me to kad
razmiljam, a opet, branili smo svoju zemlju u kojoj ivi na rod.
Beskrajno godina branimo i natapamo krvlju tu zemljicu, a niotkud
pomoi. Zato mislim: neu nikada pustiti ma iz ruke pa bilo to mu
drago. Da jednom mogu osloboditi Bosnu i spojiti je s naim
krajevima, pa da onda ivi sretna u blagostanju. Da ne bi krivo
shvatio moje jadikovanje: ne marim to sam potroio sav novac svoje
brae i oni danas nemaju moda ni jednog zlatnika u kui. Moje
jadikovanje je plod razoaranja to smo ga doivjeli opet od Budima.
fii sada nam nisu poslali ni novaca ni vojnika. Reci, nije li to
njihova poruga kad nam uskrauju pomo, a mi sami moramo prolijevati
svoju krv i sve svoje monje isprazniti da branimo neprijatelju
prijei preko nae Bosne i nae Hrvatske i Slavonije u Ugarsku. Mi
branimo iijih da oni mogu mirno sjediti u mramornom gradu kralja
Matijaa i slati samo svoje tridesetnike u nau zemlju da pobiru to
ih ide i Sto ih ne ide.
- Svijetli bane, to je ono to prisiljava vojvodu Ilokoga i mene 4|
uz Antolkovia pripremimo druge neka ostave to nezahvalno
kraljevstvo, tu vezu koju su htjeli nai prei, nadajui se bratskoj
pomoi.
knrt wuto,
;: - Da, nai su prei uinili zlo, ali tko im moe spoitavati to

TO se prevarili? Vidi, Damire, junaci smo po rodu i po krvi i srcu l

duhu, ali nekako nam vid nije dalekosean. Ne vidimo dosta daleko }
ne znamo ni prosuditi onoga s kim sklapamo saveze. Pred nama jsmagla.
Vjerujemo ako nam prue ruku na prijateljstvo i ne osjetimo "pa ta
ruka znai ropstvo. Kad nam tko prua svoju ruku, trebalo dal!!!?6
uy*Jek dobro prosuditi, nee li nam ta ruka, koja nam se 00 prua,
sutra svezati oko nas lanac? Prevarili su se nai prei ali uzalud
jadikovati, valja hrabro nositi sudbinu i boriti se.
* - Nee biti mira ni sree, pravde ni slobode u toj zemlji ako B
aej)slobodimo naih "pobratima".
- Osloboditi se njih bilo bi lako kad ne bi bilo tog neprijatelja te
nan, harai Bosnom.
* Velike tamne oi biskupove dignu se k Damini:
119

l
l
- I ja bih to elio, ali velike su to stvari. Ne govorimo danas o
tome.
Damir ustane i oprosti se da Berislavi uzmogne otpoinuti.
Ali ban ne moe usnuli. Sjedi na panju to su mu ga dogurali u ator
i pokrili pokrivaem. To je biskupova postelja vie od godinu dana.
Kad mu nitko ne gleda u blijedo, upalo lice, moe se prepustiti
svojim mislima. Pobjeda i primirje njega ne opajaju ushienjem, a to
mora pred drugima sakrivati. Nizato ne bi htio pomutiti njihov
uitak od pobjede i povratka kui. Tko zna, nee li taj uitak biti
vrlo kratkotrajan? Mudri ban i vojskovoa pozna neprijatelja. Zna
koliko se smije pouzdati u sklopljeni mir, a jo manje se smije
pouzdati u pomo Budima. Hrvatska je izmeu dva neprijatelja: izmeu
vlastodraca oko prijestolja i onog na bojnom polju. Budim ne pomae,
Turin odmae. Brige su pritisle bana. Srce mu se stee kad dade maha
svojim mislima i one lete preko itave njegove domovine.
U taboru hrvatske vojske gore ognjita. Svi su buni i u ivom
razgovoru. Plemii, momci i knezovi raspravljaju, a dolje ispod humka
budno pa/i straa. Ve pada sumrak, ljudi sjede i promatraju pred
sobom cijeli kraj. Straa se sastoji od maloplemia, no i oni imaju
svoje kue zidanice ili drvenjare, svatko ima svoju obitelj, svoje
blago i o svemu tome raspravljaju. Najednom se stadoe okretati i
jedan drugoga upozoravati:
- Ne uje li kako pucketa granje tamo iz ume? uje se i topot
konja!
- Ne moe tu biti neprijatelj! Sve su to okolo naa braa, dakle,
nema straha - pouava voda strae u mraku.
Najednom se javi neki plahi glas na strai i apne voi:
- Da nisu u umi razbojnici to ive od tueg dobra i misle da bi

ovdje neto uhvatili? Nisu samo neprijatelji razbojnici, ima i kod

nas takvih koji ive od tueg dobra.
- Kau, nije davno to je bilo vitezova-otimaa koji su imah svoje
dvorove visoko na peini, a bili bogati jer su otimali drugima blago,
bogatstvo, itak i sve do ega su doli.
-- A nitko im nije nita mogao, je li?
- Uzeli su na lice vizir i tako su otimali, a kad bi u svojim sjajnim
odorama doli u crkvu ili na sveanosti, tko bi im smio rei: to su
vitezovi-otimai i razbojnici? Kako bi to mogli kazati kad im nitko
nije mogao vidjeti lica koja su skrivali vizirom?
- Danas je jo gore. Gleda lice u lice onima koji ti otimlju i jo
im se mora duboko pokloniti i lijepo pozdraviti, jer otimai golog
obraza su tako moni da ti mogu odrubiti glavu ili spremiti u
tamnicu, a ti ostane goloruk i mora utjeti.
Sve dublje pada mrak. Uutjeli su. Kao da je s mrakom palo na njihove
due, neto teko i tamno.
120

Straa gleda u tminu smjerom odakle se sve vie uje um i
pUC _ Gle, pazi, tamo se neto mie. Netko dolazi! Smjesta se digoe
svi. Voa strae zapovijeda:
- Na oprez! Koplja naprijed!
Spremni su baciti se na one koji dolaze k njihovu taboru. Oito ih
vodi svjetlost ognjita i baklji.
- Stani! Tko si? - zagrmi voda strae.
- Domai! - odgovori muki glas u tmini.
Netko pohodi k ognjitu, uzme baklju i osvijetli doljake.
Ni jednog ne poznaju.
- Sto traite ovdje?
_ Vidim, to je hrvatska vojska. Neka doe gospodin Damir
Brezoviki.
Pohitali su gore pa traili Damira i nali ga u asu kad je izlazio
iz banova atora. Javie mu io poruuju neki nepoznati jahai. On
odmah sie pod humak. Pogledavi obojicu, Damir usklikne:
-- Vi ste to. gospodine Antolkoviu? Ali to vam je? Izgledate
bolesni!
- Jedva sam iv utekao. Budimci su me progonili. . .
- Doite sa mnom, razapet u vam ator.
- Imam o vanom govoriti a banom - ree Antolkovi - jo danas..
Nosim vanih vijesti . . .
- Najprije se okrijepite i oporavite!
Odveo je Antolkovia i njegova pratioca k ognjitu gdje sjede mladi
Turopoljci. S njima je i Jelenko Kuevi. Skoili su svi na noge,
spazivi Antolkovia blijeda i obnemogla i skinue ga sa sedla. Sjeo
je uz ognjite gdje su mu dali napitka i jela.

- itav smo dan jahali i nismo okusili ni vode ni hrane! - veli

Antolkoviev pratilac. - I sunce je pripeklo.
- Malo da se nisam sruio sa sedla - ree Davor. U posljednji as sam
naao puteljak kroz umu koji mi je ostao budno u pameti od
posljednje godine to sam je proboravio u borbi na bosanskom tlu.
Drago mije opet vidjeti ove gore i brdine, klance i doline. Uinilo
mi se kao da me one bodre, pozdravljaju i upuuju gdje se moram
skloniti pred potjerom Budima. Sve je tu tako milo i drago i poznato
kao u mojem kraju. - Svaka gora, svako brdo. svako drvo, zna
pripovijedati o naim hrabrim junacima to su ovuda padali, umirali i
natapali svojom krvlju ovu grudu zemlje.
- Krv je naa tu i zemlja naa, ba kao tamo preko Save - . Damir.
Ali mene neto nutka da vas pitam: to je i kako u mojem dvorcu, kako
moji dragi?
- Zdravo je sve, da - no. kasnije, kasnije o tom, moram jo anas
govoriti sa svijetlim banom, imam jo veliku zadau.
~~ Pokoravam se - uzdahne Damir, premda sav gori da uje to
u nosi iz Brezovice. udno mu je zato Antolkovi ne pripovijeda
k K^ Naposljetku kad se Davor oporavio, povede ga Damir
banu.
121


zatim je rekao da bi tu stvar morao s njime raspraviti netko od
onih koji mogu ugovarati u ime Hrvatske.
- Naravno - veli Damir. - Jedino je ban pozvan da govori u ime naeg
Sabora. Je li traio dogovor?
- Velim opet, nije rekao nita odluno. To me uznemiruje.
- Sigurno ga mame iz Budima. oni mu nude Ljudevita za mua njemakoj
princezi, o tom nema dvojbe.
- Jest - naglasi Antolkovi. - Koliko god bio uman, ipak sam uvjeren
on nas ne pozna. Ne pozna ni Verbecija ni Bakaa ni ostale dravnike
kraljevstva. Ne raspoznaje Ugre od nas, ne zna da su nai upravljai
kraljevstva spremni za svoju dobrobit predati svoje prijestolje
drugome, kao to su. neko, da mogu zagrabiti u kraljevske riznice,
uzeli za vladara Vladislava. umjesto sina kralja Matijaa. I dok su
oni za svoju dobrobit spremni tudinca dovesti u svoju domovinu, dotle
smo mi spremni odrati rije i krv svoju dati za ono na to smo se
zakleli. To sam mu jednostavno rastumaio. Velianstvo, rekoh, mi smo
dva svijeta, dva obraza, dvije due - do sri oprene . . .
- A to je rekao on?
- Sluao je pozorno, sagnuo se k meni, gledajui mi otro u oi, a ja
sam razabrao da je u dno due preneraen. Moda me je smatrao
sanjarom, a ne ozbiljnim ovjekom koji bi htio da se njegova domovina
oslobodi svega jada i uzmogne brinuti se sama za svoj ivot.

Ban kimne pa onda tiho primijeti:

- Oito ne moe to smatrati nevjerojatnim?
- Car je naglasio ove rijei: "Bajoslovno zvui da tamo dolje, na
jugu. u Bosni, prolijeva svoju krv i rasipa svoju imovinu narod koji
se rtvuje i ne sklapa s neprijateljem savez na tetu svih nas koji
smo na sjeveru, jer je vrsta znaaja."
- To je dragocijeno priznanje - ozbiljno e Berislavi.
- Smjesta sam se prihvatio tih rijei i dodao: velianstvo, ve nam
je Turin nudio savez, ako ga propustimo preko svoje zemlje na
sjever, ali na ban je to odluno odbio,
- I to ga nije sklonilo da neto stvarno ree? - pita Damir.
- Rekao je ovo: "Evropa ne zna da na jugu hrvatski narod plemenito i
herojski brani vrata neprijatelju. Bit e tragedija za sve nas ako to
prije ne spoznamo i ne priteknemo u pomo. elim ii tim putem, ali
moram govoriti sa svojim saveznicima i vladajuim knezovima, a isto
tako i s Ferdinandom austrijskim. Prikazat u sve dobrobiti koje
bismo crpli ako se oslonimo na tako potene i vjerne prijatelje."
- To su vrlo lijepe rijei - veli ban. - I ostalo je samo kod tih
rijei, zar ne?
- Ostalo je pri tom da bi trebalo raspravljati s nekim tko moe
govoriti u ime Hrvata jer on bi bio sa svoje strane svakog asa
spreman povezati se s potenjacima koji su pokazali svoju narodnu i
duhovnu snagu.
124

Pod atorom je nastala tiina. Damir ne eli smetati banu koji se
duboko zamislio.
Nakon kratkog razmiljanja okrene se ban k Antolkoviu:
- Nema tu jamstva da njemaki car ne bi nae pregovore iskoristio i
predao ih Ugrima za protuuslugu da mu oni priznaju pravo na
prijestolje i vjenaju njegovu princezu s Ljudevitom. Tako bi
njemaki car bez ikakve rtve i novca dosegao prijestolje koje smatra
nekom svojom batinom. Ako njemaki car pristane k nama, jasno je
Ugri e se oprijeti i onda bi se morao za nas zaloiti orujem. To bi
mu bilo manje povoljno negoli jeftino kupiti sveznika, nas dobiti za
saveznika, nije lako, za istinskog treba rtvovati. Bit e zlo ako ne
spozna zabludu.
- Meni se ini: njemaki je car jednom nogom zagazio u tu zabludu. Da
nije ve bi on sam poslao k nama svoje odgovorne poslanike i sam
pokuao privezati nas uza se. Sigurno je raspravljao o svemu s
Ugrima, a nije ni tamo dao izravni odgovor, jer da je posve pristao
uz Ugre, smjesta bi oni prema nama bili drskiji. Uvjeren sam:
Maksimilijan eka to e biti nakon smrti kralja Vladislava. I bude
li Ljudevit ostao nasljednikom svojega oca. to Verbeci, Baka i svi
oko prijestolja ele, Maks e vjenati Ljudevita s njemakom

princezom Marijom. Dok Vladislav ivi, Maks nee odluiti ni lijevo

ni desno, ali e desno i lijevo raspravljati. Pred Ugrima sigurno
mnogo hvali nas. samo da njih ustrai i smeka. a s nama opet govori
ljubazno, da nas zadri u nadama. U takvim prilikama nije mudro
pouzdati se u onoga koji bi mogao preko noi sklopiti ugovor s naim
protivnicima u Budimu i onda prepustiti da cijepaju nae pravice i
slobode jo vie nego do sada. Budimo oprezni!
I Antolkovi i Damir gledaju razoarano, a ne mogu poricati jer i
njima se ini da ban ima pravo. Antolkovi ne klone i pita:
- Biste li imali povjerenja u milanskog vojvodu? Vi znate: PriJe
godinu dana sam s njime govorio i on je sam predloio da naeg
kraljevia Ivana vjenamo s njegovom neakinjom koja je jo bogatija
nego to je bila Bianka Sforca koja je neko bila vjerena s Ivaniem.
Predlagao sam ve tu vezu.
- To su dobre osnove - veli ban - a provesti se mogu samo onda ako
obje strane misle jednako iskreno i poteno. Prema onome kako se svi
vladaju prema nama - i sjever i jug - neprestano nam se postavlja
pitanje: smijemo li se pouzdati?
Damir nestrpljivo upada:
- Ali, svijetli bane, uvjeren sam: kad biste vi sami poveli rije s
njemakim carem, sigurno bi drugaije odgovorio nego Antolkoviu koji
je doao samo u ime nas koji javno ispovijedamo svoje nezadovoljstvo
s Budimom. Moramo uputiti i sjever i jug da otvorenim cima i zdravim
razumom razmisle to se dogaalo u naoj prolosti, a Sto se dogaa
sada. Nai ini, na ivot, ive su slike naeg osjeaja i nae due,
kao to su ive slike naih ugnjetaa. Treba donijeti dokaze i
prisiliti da proue i upoznaju nas i one u Budimu.
- Ako oni danas nisu nali potrebu da to upoznaju, onda i ne
125

trae od nas saveznike, ve samo i jedino - podanike. Zato vidite,
prijatelji - veli ban - ekam sretan as kad bismo se mogli zauvijek
osloboditi saveznika u Budimu i uskrisiti staro hrvatsko kraljevstvo.
Taj as mora doi. I kad taj as doe, znajte, neu oklijevati. Na to
vam se kunem.
- Ako taj as jo nije nadoao - primjeuje Antolkovi - mislim,
trebali bi traiti oko nas susjede koji bi imali koristi ako se
oslone na nas, da po tom savezu steemo svoje osloboenje. O tom bi
trebalo neprestano govoriti, raspravljati, ne samo meu nama, nego bi
morale brzotee juriti amo i tamo, nositi pitanja i odgovore. Nije
dosta biti hrabar samo na mau, nego i na odluci, traiti one koji
nam trebaju, upuivati ih koliko dobivaju po naem prijateljstvu.
- Vi mislite da nisam ba niia uinio? Varate se, Berislavi ne eka
- samo je vrlo oprezan. A sad, im se vratim u Zagreb, smjesta u
uiniti odlune korake. Jo emo se sastati u Zagrebu da ponovo sve

raspravimo i tada u neto pokuati ja, a vi se, Antolkoviu,

sklonite. Opet se Budim sjetio vas, moda zato to je doznao da ste
bili u Njemakoj. Stavili su vam ucjenu na glavu, vratite se u
Brezovicu.
- Pokorit u se vaoj elji, svijetli bane - odgovori Antolkovi - i
radujem se to i vi elite da se oslobodimo Budima . . ,
- Vas i vae prijatelje upozoravam na ono to nam svuda vee ruke.
Ljudevit, uistinu, nee moi vladati ni kad odraste, to je nepobitno,
ali kraljev je sin bio ve kao dijete okrunjen. Lake bi bilo s nae
strane zatraiti novi izbor kralja da nije krunjen. To bi zanosno
prihvatio i Zapolja. On bi se bio spreman s nama povezati istinskim
savezom. Imam dokaza da je sklon pravdi i pravici, a i slobodi. Da
nije, ne bi ga oboavaii maloplemii i slobodnjaci, ak i kmetovi.
Dakle, ne bojte se, im stignem u Zagreb, nastavit u posao, ali vrlo
oprezno.
- Njemaku ne bih pustio iz vida - veli Antolkovi - kao ni milanskog
vojvodu.
- Ba zato elim da me u Zagrebu potraite.
- Sad irnam jo jednu vrlo vanu vijest koju moram javiti svima veli Davor.
- O emu govore ove vane vijesti?
-- Moram objaviti tu stvar pred svima.
- Valjda ne kanite pozvati velmoe i plemie na ustanak protiv
Budima? - pita Berislavi.
- Svijetli bane, ne kanim uiniti nikakvo zlo. Jedva je to izrekao,
ve nestane iz atora.
- Sto to znai? - pita ban Damira.
On mu ne zna odgovoriti i jurne iz atora.
Vani stoje velikai i plemii. Iza njihovih lea are se u mraku
ognjita i baklje. Njihove se pojave odraavaju tajanstveno od arke
svjetlosti. Okupili se u trenutku oko Antolkovia. Damir se povue i
javi banu to je vidio.
-- Uvijek je bio Antolkovi vrele krvi, kao i ti, Damire, - veli
126

Berislavi. - Idi reci mu: nije shodno bilo to objavljivati javno
dok nismo medu naim zidinama kod kue, kamo ne mogu budimski
plaenici. Znamo, uvijek ih ima oko nas. Idi, reci to Davoru.
Izaao je iz atora i pobrzao za njime. Ve je u ivom razgovoru s
bojovnicima. Tu su vojvoda Iloki, Jelenko Kucvi. Turopoljci i
drugi, obasue ga pitanjima: kako je u Turopolju, ima li tamo mira,
to rade Jasenka i Vojko?
- ekajte, ekajte, odgovorit u, ali dajte mi jednu baklju.
- Bakljom kanite odgovarati na naa pitanja? - ude se. Damir zaskoi
Antolkovia i priapne:

- Ban nee da togod kaete dok on ne zna . . .

- Vee me asna rije da neu utjeli ni jednog sata poto stignem
ovamo. I vama je. Damire. ostati ovdje i sluati.
- Sutra, molim vas. Ban e se ljutiti. Ili mu recite to kanite
objaviti.
- Ne mogu - odgovori i ve prua ruku za bakljom koju mu donosi jedan
od plemia.
- Dri baklju uza me. Trebat u je - odredi Davor, a zatim se popne
na posjeeno stablo to lei oboreno. Protiv volje i odredbe banove i
Damirove molbe, podigne ruku u znak da e govoriti. Znatieljno se
pomiu svi blie k njemu. Antolkovi zapone svoj govor:
- Hrabri junaci i brao moja! S potovanjem klanjam se vaem hrabrom
oruju i hvalim pobjedi to vas vraa domovini. No. prije nego
stignete na Savu, odakle e krenuti svaki svojim putem, vee ine
rije da vam objavim neto isto tako vano kao i neobino . . .
Damir se hitro vratio u ator da javi banu kako nije mogao skloniti
Antolkovia da odgodi svoju izjavu do sutra. Primio je tu vijest
nezadovoljan i ostao u atoru spreman izai i zakriti Antolkoviu
rije ako bi smatrao potrebnim. A vani gospoda ute. Svatko uhvati
drak maa da korice ne bi tropotale pa upru oi u Antolkovia.
Baklja osvjetljava njegovu visoku pojavu i blijedo lice, obraslo ve
prosvjedom bradom.
- Moja brao, upozoravam vas - moje e vas rijei ve u poetku
uzbuivati, moda i raspaliti, ali vas molim: ne zadravajte me
prosvjedom i ekajte dok svrim.
To jo vie razbudi znatielju, a bana uznemiri.
Trenutak kasnije nastavi Davor:
- Brao! Neko sam vrijeme bio daleko od domovine i Turopolja. Kad sam
se vratio, odigrale se neke vrlo udne stvari koje ete odmah
saznati...
Namjetaju se da bi bolje vidjeli i uli govornika. Napeta pitanja
lee u njihovoj nepominoj pozornosti.
- Sve to morate doznati doslovce, ne samo radi vas, ve i radi onih o
kojima se radi. Mnogo srce e ojaeno zakucati. Ipak, molim vas
opetovano, sasluajte do kraja, a onda recite svoje.
Bana u atoru obuze jo vei nemir. Vani oko Davora stoje ljudi kao
kipovi, osvijetljeni ognjitima to gore okolo po taboru.
127

Baklja pisti u ruci mladog plemia to stoji uz njega. Svi drugi
glasovi zanijemie, a on e opet dalje:
- Vi se sjeate naeg najstranijeg dumanina, od svih nas prezrenog,
koji nam je skrivio toliko strahovitog zla.
- Budim! - apu sva usta.
- Dakle, ipak Budim - razmilja ban. Kako bi tome stao na kraj?

Antolkovi ih kani pozvati da tu neto zakljue?

Meu gospodom gibanje. Tihe primjedbe prekinule su utnju.
- Taj na dumanin je mnogo jai od Budima - mnogo strasniji od
Turina, krvoloniji od ivotinje . . . Svi se uzgibali i pitajui
zure u Davora.
- Taj na najtei dumanin nije nitko drugi, nego Draeni!
Ah - on, da, on! To je razumljivo. Ali to je to s njime? Od njega
dolazi neko novo zlo? Gdje, kakvo? ekaju to bru odgonetku.
- Tog je dumanjna nakon dvije godine netko pozvao da doe u Hrvatsku
. . .
- Zvao ga je netko?
- Zato. dakle, on zove na megdan naeg Kuevia? Tko ga je zvao?
Zato ga je zvao?
- Na to pitanje odgovorit u redom po istini i pravici, ali,
ponajprije vas molim: sluajte me mirno. Draenia je pozvao netko na
sastanak da bi se pokualo izmirenje medu nama .. .
Zrakom prasnue bijesni poklici prosvjeda.
- Nikada! S lupeom nema pomirbe!
- Tko se usudio to uiniti?
- Tko se eli miriti s nemani?
Sad se ini Damiru to je stao uz vojvodu Ilokog da mu je Antolkovi
dobacio udni pogled i jo uvijek ga ne skida s njega.
- Tko ga je pozvao? - vikne Damir, osjeajui se izazvan
Antolkovievim pogledom.
Ali ne dobije odgovora jer ve Antolkovi nastavlja:
- Draeni je na taj sastanak doao.
- S kime? - viu gospoda sve vie uzbuena.
Antolkovi opet ne odgovara na pitanja i ponovo umiruje gospodu:
Dakle, ponuda za pomirbu glasila je: sve se zaboravlja, treba
zaboraviti i ono to je poinio Draeni, jer ...
- Tko je taj? Tko moe zaboraviti Draenieve podlosti?
- Ime elimo uti!
- Obraunat emo brzo s onim tko to eli!
- Tko ga je zvao? - pitaju uzbueno, ali ponovo ih uutkava
Antolkovi, viui:
- Zar je uzalud moliti vas da me ne prekidate? Dugo je trebalo dok se
smirie, a on nastavi:
- Raspravljalo se o tome da e zalog toj pomirbi izmeu Hrvata i
Draenia biti brak Draenia s Vilenom Berislavievom. Znam. ..

Krikovi prosvjeda diu se sa svih strana. Samo Jelenko ravnoduno
skrsti ruke i ne veli ni rijei.
- Draeni je tada odluio da se vjena s Vilenom kako bi ... Viu,
prosvjeduju. Nikad to nee dopustiti. I bana se to u atoru kosne,
ali ne eli sada izai.

- Vilena Berislavi nee nikada oprati ljagu sa sebe ako pode za

njega. Niti e joj to dopustiti otac.
Svi povlauju izjavu ozaljskog kneza. Davor se ne osvre na to.
- ekajte, ljudi, da ujete kako je bilo. Draeni je odmah zamolio
neka bi se Vilena vratila iz samostana i tada e je on vjenati i
prirediti sjajne svatove . . .
- Ne moe to biti! Ne moe! - upadaju sa svih strana mladi plemii.
Ne mogu suzdrati svoj prosvjed.
Ve je ban Berislavi krenuo da zaustavi tu raspravu, ali se uzdrao,
uvi da je Antolkovi dignuo glas:
- Gospodo! Zar sam vas uzalud molio da me sluate dok ne kaem sve. a
tek onda moete rei svoje. Dakle, posrednik - nastavi on - koji je
pozvao Draenia na sastanak, rekao je: Vilena ne eli poi ni za
Draenia kao osramoena djevojka. Zato je ona otila u samostan jer
joj nema puta pred oltar ni s Draeniem dok nad njom lei ta ljaga.
Sad su se pokorili prijanjoj opomeni Antolkovia da ne prosvjeduju i
ute. ali ne mogu razumijeti zato taj ozbiljni mu raspravlja ovdje
pred svima stvari koja teko zadire u skrovite nevolje obitelji
Berislavi.
I ban osjea teinu prizora koji se odigrava vani pred atorom, a
bilo bi teko izii i zabraniti Antolkoviu da nastavi. Potiten
stoji pod krovom atora i slua to e biti dalje. Vani je Antolkovi
nastavio:
- Na to je Draeni izjavio da je spreman vratiti djevojci ast. Sad
ne mogu vie mirovati. Bune se. Jedan od starih plemia
dobaci:
~ Ljudi, dragi prijatelji, Draeni ne moe nikome vratiti ai. I ne
govorimo javno o nevolji nesretne djevojke. To me duboko boli. Ne
znam zato gospodin Antolkovi to iznosi kad to ne moe biti drago
obitelji koju svi potujemo . . .
I svi mu povlauju i stadoe se komeati i spremaju se otii.
Antolkovi ih ne puta. Desnicom otro zamahne u zraku, a glas povisi
do uzvika:
- Zahtjevani od vas da sluate, a da vam ne tumaim zato. Rekoh:
dunost je vaa i moja da o tom govorimo. ujte i znajte da imam
pravo. I da je tako moralo biti!
Toj izjavi nema prigovora. Makar i nije svima sasvim po volji da se
nastavi, ipak ute i ekaju dok je Davor u potpunoj tiini
proslijedio:
- Moe li Draeni vratiti ast djevojci koju je osramotio svojom
i2Javom i prisegom?
Svima je to jasno i ba zato su uznemireni. Zato Davor o tome

129
9 (JORDANA xn

12S



govori, emu iznosi tu stvar tako podrobno pred njima kao da se [u
radi o kakvom poslu, a ne o nesrei djevojke?
- To je posrednik Draeniu - nastavi Davor istim glasom - spomenuo
kao to ste vi ovdje naglasili i to sam spomenuo ja. Tada je
Draeni posredniku odgovorio ovo:
"Mogu vratiti djevojci ast ako kaem istinu . .."
Na tu rije neto se smiruju oni koji su prije prosvjedovali i pomiu
se blie.
Amolkovi naglaava svaku rije:
- Rekao je tada Draeni doslovce: "Sve sam lagao, pa i ono to sam
prisegao!. . ." Trenutak kao da su svi nijemi, a onda se raspalili
kao da je netko bacio oganj u vrue ulje. U atoru ban Berislavi
sklopi ruke . .. Brzo su utihnuli da sluaju nastavak:
- Na to je posrednik rekao Draeniu:
"Nitko ne bi mogao vjerovati u vau izjavu jer svatko e kazati: kako
je Draeni lagao prije, lagat e i sada, samo da djevojku dobije za
enu."
Letiminim pogledom potrai Antolkovi na pukotini zastora u atoru
banovu pojavu, ali je nije zamijetio. Ipak je uvjeren da on slua i
jo glasnije nastavi:
- Evo. to je Draeni na to izjavio svom posredniku. ujte dobro i
pazite na svaku rije jer je to vano i to je razlog to to ovdje
danas iznosim.
Gledaju u Davora zapanjeni jer je u tom asu posegnuo ispod haljetka
i odanle izvue utavu pergamenu. Zatim dade znak rukom plemiu to
stoji pokraj njega da mu primakne baklju.
Razmotao je pismo i stao itati, naglaavajui svaku rije:
- Draeni je sve ovako razjasnio:
"U turopoljskoj crkvi pred oltarom rekla je Vilena da bi voljela biti
sluavka nego moja ena. Razgnjevljen time rekoh: "Dobro, kad nee
biti moja ena, bit e sluavka i odvukao sam je u Lukavac, ali ne
zato da je uzmem za ljubavnicu, ve da je iz osvete predani
najprljavijem i narunijem svojem vojniku . . .Ali nisam ni to
uinio!"
"Ali tko e to vjerovati, gospodine Draeniu? - pitao je sada
Draenia onaj koji ga je pozvao na sastanak. I sada je razjasnio
ovako,
"Eto vidite, ja sam u Ugarskoj najvie oboavani plemi za kojim su
pogibale najljepe i najmonije ene u Ugarskoj. Obavijen tom slavom
nisam htio dopustiti da mi se rugaju kad se opet vratim iz Lukavca u
Ugarsku, da mi tamo kau: neka neznatna djevojka u Hrvatskoj nije ga

htjela i morao ju je oteti silom. Ne. to ja nisam htio! Snovao sam

protiv Vilene sve to god mi je zlo palo na um. Tako smo onda
proglasili daje Vilena bila moja ljubavnica, da oekuje moje dijete,
a kasnije sam pred kanonikom Benkom i prisegao - krivo!. . .Htio sam
se osvetiti Vileni za njezin bijeg, a htio sam sebe odtetiti to
nikad nisam dotaknuo nje/ine usne ... I onda. kad sam jo bio njezin
zarunik, ona mi je uskratila i cjelov. I tada rekoh:
130

nisi bila moja, nee biti niija, ni za koga se nee udati. Zato
sam, eto, poinio to djelo. Mlada divlja ud i strast su me na to
naveli. . ." Sve su oi rairene i uperene u Antolkovia, sva lica
gore od uzbuenja. Ne mogu se suzdrati, a da ne bi neto promrmljali
i aptali. dok je Antolkovi mirno itao dalje:
- Na to je posrednik rekao ponovo:
"Dobro, gospodine Draeniu, ali tko e vjerovati da je ta vaa
izjava uistinu, bila lana? Kako ete dokazati da je prisega kriva?
Tko e vjerovati?"
Na to je Draeni uzvratio da je doista krivo prisegao i zatim se
stao kleti ovako:
"Neka se preda mnom porue svi mostovi - neka me srea ostavi!"
Padaju povici medu plemiima kao arke iskre. Svi su se pokrenuli.
- Ako je tako rekao, onda nema sumnje: sve je istina! - vikne vojvoda
Iloki. - Tu vie nema sumnje, ovog puta je lupe rekao
istinu!
Svi su buno potvrdili vojvodinu izjavu.
Antolkovi opet stade itati:
"Oslijepio ako ne govorim istinu!" - rekao je Draeni. "Kad su mi
vjerovali la, onda mi moraju vjerovati istinu. Vilena je, ne samo
izala iz grada Lukavca nevina, nego ni onda, kad sam bio njezin
sretni vjerenik, nije mi nikad dopustila cjelova. Ja sam je
oklevetao."
- Hulja, lupe, klevetnik! Samo takva neman mogla je tako strahovito,
krvavo ocrniti djevojku! - vikne sada jedan od starijih knezova.
Jednim dahom mu povlauju, no i opet su uutjeli jer Antolkovi jo
uvijek dri pergamenu i oito eli nastaviti:
"Tada je Draeni stao ispriavati svoj grijeh stoje Vileni oduzeo
ast jer da je to bila luda strast mladosti kojoj moe podlei svaki
mladi."
- Samo neman izdajnika, nitko drugi! Antolkovi digne glavu i dade
rukom znak da ute.
- Jo nisam svrio - ree on - Ovo ovdje to sam sada proitao na toj
pregameni. to su potpisale vjerodostojne osobe.
Svi oekuju nestrpljivo:
Antolkovi ita:

"Kanonik Benko, kanonik Stjepko, upnik dubovaki, zagrebaki

plemii: Vojkovi. Grguri. turopoljski plemii: Lektori, Lukini i
Davor Antolkovi".
Ta su imena proizvela dubok dojam. Svi ute gotovo zabezeknuti. Tada
vojvoda Iloki upita:
- A gdje je ta izjava potpisana i kako? To nas silno zanima.
- Moja gospoda, razjasnit u vam i to,
- Tko je posrednik to je naveo Draenia na tu izjavu? Na to pitanje
Antolkovi se nasmije:
- Taj je posrednik netko tko je tvrdo vjerovao da je Vilena nevina i
da su Draenieve rijei lai. A opet bilo je jasno: nitko nikada ne
moe djevojku osloboditi te strane klevete. inilo se,
9i 131

ni sam Draeni to ne moe uiniti jer je poloio prisegu i ako sada
opet poloi prisegu da je lagao, nee mu vjerovati. Stoga je ta osoba
dugo i dugo smiljala kako bi tu stvar mogla izvesti tako da sam
Draeni, ako prizna svoju klevetu, uzmogne i dokazati da je onda
klevetao, a danas govori istinu. Jer svi znamo kako je lako udariti
nevinu djevojku krivom lanom optubom, ali ju je teko osloboditi
ljage koja je na nju baena. Trebala je, dakle, vrlo mudra glava da
smisli na koji nain Draenia navesti na takve rijei koje bi,
uistinu, mogle potvrditi ono to danas veli. Potvrditi nedvoumno i
neizbrisivo. I eto, kad je on sazvao nesreu na puteve svoga ivota i
na svoje oi sljepou, onda je jasno da ne moe vie biti nikakve
sumnje da je danas rekao istinu. I tako je ta mudra glava to smislila
i provela. Na to ju je ponukalo jo vie to je Vilena otila u
samostan, a otac gotovo od oaja umro. Smiljeno je i izvedeno. Od
laca, izdajice, klevetnika, mudra je glava izbavila pravu istinu.
- Tko je to? Tko je? - viu svi u jedan mah i guraju se blie k
njemu.
- Tko je ta mudra glava? Recite nam!
- Gordana!
U istom trenutku provali iz svih grudi zanosni poklik i stopi se u
jednom jedinom imenu:
- Gordana! Gordana!
I sve se njihove oi are i ruke se diu kao da bi htjeli da je
pozdrave u daljini.
Samo Damir je nijem, blijed, zaskoen. Vijest ga je oinula poput
munje. Sad mu je jasno zato Antolkovi nije dao na svom dolasku
nikakva odgovora to ona radi i kako je. I zato ga je malo prije
tako gledao. A sad, kad je izrekao njezino ime, okrenuo mu je Davor
glavu i vedro se smjeio. Mladi mu uti i gleda u svojeg starog
prijatelja, oekujui potankosti, a plemii burno trae Antolkovia
da im dalje razjanjava.

Odazvao se i jedva ekao da im moe jo vie i jo podrobnije sve

saopiti:
- Evo, kako je bilo. Stigao sam negdje iz inozemstva u Brezovicu. Tu
mi je Gordana saopila itavu svoju osnovu, a i to da je ve poslala
u Budim svojeg katelana Draeniu i pozvala ga neka doe s njome na
sastanak. Njezin glasnik je Draenia sreo ve na putu u Hrvatsku i
tako je stvar bre pola cilju. Draeni je odmah, Gordani poslao
posebnog glasnika da se osvjedoi zove li ga uistinu ona. Mudra ena
zna: kukavici Draeniu treba dati sigurnost da to nije zasjeda i ona
mu poruuje da e sa sastanka s njome otii itav, zdrav, slobodan i
netaknut. Ponudila je sastanak u bilo kojoj crkvi i radi toga da njoj
bude lake i da on bude sigurniji, jer bi u crkvi naao azil. Dala mu
je prednost i on odabere crkvu u Dubovcu, vrlo daleko od Turopolja,
po svoj prilici zato to se ipak bojao doi blie k nama da mu ne
bismo, unato svemu, postavili zasjedu.
- I on je stigao, uistinu, u Dubovac? - pita vojvoda zaueno.
132

- Jest. Stigao je jer je mudra Gordana zaloila Draeniu ast svojeg
mua da e otii slobodan i zdrav s tog sastanka. I odrala
je rije.
Svi krenue pogledom k Damiru, dok on stoji blijed, miran i
nepomian.
- Znala je to radi. Trebalo je dati Draeniu potpunu sigurnost da
mu se ne moe nita desiti. I tako je, eto, Gordana otila kanoniku
Benku i sve razloila. On joj prui pomo. Upravo tada sam stigao i
ja iz inozemstva, pa smo se zajedno dogovorili. Svi mi koji smo imali
potpisati to e Draeni izjaviti, ako, naime, prizna istinu, syi
smo mi zajedno putovali prije Gordane i otili upniku u Dubovac.
Nakon nas je krenula i Gordana. Sve je bilo po glasnicima utanaeno
gdje i kako e se sastati. Gordana je otila u Ozalj.
Tu je Antolkovi najednom zapeo. Ne eli iznijeti to je Mla-deni
uinio i, preavi preko toga, nastavlja:
- Bilo je dogovoreno ovako: mi koji emo potpisati izjavu, ekamo kod
upnika u Dubovcu i kad nam Gordana javi, otii emo u crkvu prije
nego ona stigne i Draeni. U crkvi emo zakljuati vrata od
sakristije. Kad je stigao Gordanin glasnik mi smo se tamo zatvorili i
bili smo nijemi i nepomini. Gordana je odluila da govori glasnije
tako da e se sve dobro uti, a Draeni ionako uvijek vie, dakle,
nismo se morali bojati da bi nam koja rije izmakla. Tu smo
prisustvovali itavom tom razgovoru. Upravo nevjerojatnom dosjetljivou i gipkou svoga uma znala je Gordana tako voditi i motati
Draenia amo-tamo da je mirno priznao svoju klevetu. Mi smo sve to
sluali s one strane i zatim, kad je Gordana s Draeniem otila da
ga, toboe, prati kako bismo mi mogli neopaeno izii iz crkve

- vratili smo se u dvorac gospodina upnika, tu smo sve napisali to

smo uli i zatim prepisali. Draeni ne sluti da je imao svjedoke, i
to je najvjerodostojnije. Ali moram vam kazati da je Draeni bio
vrlo veseo. Naravno mislio je: sad e ipak prodrijeti meu nas i radi
Vilene sve emo zaboraviti jer mu je tako govorila Gordana. Jo je
rekao da e sve plemstvo pozvati na okup i ponoviti ono to je
izjavio Gordani.
- Nikad mi neemo doi na njegov poziv! - viu plemii i velikai.
- ekajte - zaustavi njihovu buku Antolkovi. - Dok je tako govorio,
nije ni slutio da nee imati nikada prilike sve to izjaviti PJ*d
plemiima i velikaima jer oni koji su imali njegovu izjavu pojaviti
svima vama, ve su stajali iza vrata. Zatim mu je Gordana izjavila da
ide ravno u Veneciju kako bi Vilenu sklonula neka se vrati.
- Zar mu je Gordana obeala Vileninu ruku? - pita netko d mladih i
neupuenih. Smijeh bude odgovor na nespretno pitanje.
- Gordana je obeala da e pokuati Vilenu vratiti i izrekla nadu da
e joj to uspjeti. Ujedno e mu javiti po glasniku kako je
*uena odluila hoe li ii za njega. Naravno, Draeni, do sri tat,
uvjeren je da Vilena jedva eka njegov upros.
- Zar je Gordana, uistinu, otila u Veneciju?
133

- Jest, gospodine vojvodo - potvrdi sada Antolkovi - otila je ravno
prema jugu dok su se moji drugovi, koji su ovdje potpisani, vratili
kui, a mene je Gordana poslala k vama. Ona je, dakle, odrala rije:
Draeni e se vratiti s njihova sastanka zdrav, itav i slobodan,
ali nije se obavezala da nee u crkvi sakriti svoje prijatelje. Ona
je i ponudila Draeniu crkvu da u njega jo vie pobudi povjerenje,
a drugo - jedino u crkvi moe sakriti svoje svjedoke. U nekoj drugoj
kui to ne bi bilo tako lako, a pogotovu to ne bi moglo biti pod
vedrim nebom.
- Kakva velebna zamisao!
- Nitko joj nije ravan! Antolkovi uzme jo jednom rije:
- Po elji Gordaninoj bio sam duan rei ovo svima vama, i to im
stignem na bojno polje, zato nisam mogao ekati sutradan. Ni jednog
asa vie ne smije ta strahovita ljaga leati nad istom i nevinom
djevojkom.
- Da, na nesretnici leala je kriva prisega koja je isto takav udarac
kao i prava. I krivu priznavali su ljudi i zakoni dok se nije moglo
dokazati da je lana.
- Svi smo mislili: nikad vie nitko nee moi Vileni vratiti ast.
- Neman ju je drala u raljama.
- I nitko je nije mogao odanle istrgnuti!
- Samo Gordana! - vikne nekoliko glasova.
- ast i slava Gordani!

- esto mi je govorila Gordana - naglasi Antolkovi kako joj je mnogo

toga uspjelo u ivotu, samo joj ne moe uspjeti da spasi ivot toj
tako strahovito izmuenoj djevojci koja je doivjela takvu nesreu. A
kad je Vilena iznenada otila u samostan, tada se Gordana odluila na
taj korak i, eto, kako rekoh, mudro ga provela. Sada je otila na jug
da dovede Vilenu. Ne znamo gdje e se s njome sastati, ali Gordana se
nada Vilenu nagovoriti da se vrati u ivot.
- ast i dika naoj Gordani!
Obuzima ih nezreciva radost. Sve vie navaljuju na Antolkovia da
pria pojedinosti. Sad pitaju ovo - sad ono. Drugi se okupljaju oko
Damira i izjavljuju mu svoje ushienje nad djelom Gordanine mudrosti.
On samo uti i eka, kadli e jednom govoriti s Antolkoviem nasamu
da mu kae sve za ime ezne njegovo srce.
Uto se Smiljan Pogledi dogurao sasvim k Davoru. Na licu mu se
odraava srea to ju je donio Antolkovi. I nanovo ovaj razlae:
- Potpisana imena na toj izjavi vie su nego peat zakona. Dva
kanonika zagrebakog Kaptola vrijede kao potvrda. Kaptol je
vjerodostojno mjesto i to on izjavi i potpie, to svi smatraju
istom istinom. Znajui to, Gordana se povjerila kanoniku Benku, a on
je odmah pristao i poveo jo jednog svjedoka tolikog uvaavanja.
U buci i pitanjima pojavi se Arbanasi.
- A kad Draeni ne bi dao takvu izjavu, to bi onda bilo? - zapita
Antolkovia.
Ovaj se nasmijei i odgovori:
134

_ Gordana je bila sigurna da Draeni ne moe utjeti kad mu prikae
kao da je Vilenin otac zatajio njegova pisma i da su tek sada za to
saznale i Gordana i Vilena. Zato tek sada Gordana i pokuava pomirbu.
Znala je ona na koji nain i kako treba govoriti s tim mladim
lupeom.
- Ni jedna hulja nije poinila runiji zloin od te nemani. Treba
izbaciti i njegovo ime iz naih domova, sa ceste nae, s dvorita, ni
u staji se ne smije spomenuti ime Draeni!
- Meu naim zidinama ne moe pasti to ime! Nitko ne smije spomenuti
paklenu neman i kako je rekla plemenita gospoa Ku-evika - doda
Arbanasi.
Ime Kuevievo palo je meu njih kao neko udo. Svi najednom
zanijemie. Sjetili su se u kakvoj je vezi ime Kuevi s Draeniem.
Kad su se pred njima odvijali dokazi da je Vilena nevina, nitko se
nije okretao za Jelenkom. Njegovo se ime na bojitu odijelilo od
Vilene, a svezalo s imenom Vojane.
Ali kad su uz Draenia spomenuli ime Kuevia, sjetili se svi koliko
je to povezano. I sve se glave okrenule i svi pogledi trae i poklici
dozivaju:

- Jelenko! Gdje je Jelenko?

- Gdje je kapetan Kuevi?
Opazie ga gdje stoji straga, iza posljednjih plemia i bojovnika.
Malo se pomakao naprijed, pitajui:
- Tko me zove?
- Mi te zovemo - vikne nekoliko odlunih glasova njegovih drugova.
- to elite, brao?
Doao je mirno i spokojno u sredinu pred njih i eka dok mu kau
zato ga zovu.
- Sve si uo to se ovdje govorilo i to je itao gospodin
Antolkovi?
Zaueno pogleda on svojega druga Arbanasia i odgovori potpuno
mirno:
- Kako ne bih uo!
Ravnoduni odgovor malo ih zaudi.
- Pa dobro, kad si uo, onda sve vidi u pravom svjetlu? - zapita ga
Arbanasi. - Upoznao si nedostojnost Draenievu.
- Uvijek sam je poznavao - veli on ravnoduno.
- Ne, nisi je mogao poznati svu, nisi mogao znati da se nabacio
klevetom na nevinu djevojku.
v - Uvijek sam mislio: taj lupe bi mogao sve to lagati, a moda i
lae, osobito onda kad sam u to vjerovao, kad je Gordana tvrdila, da
su njegove izjave lane.
Damira se nemilo kosnulo to to je Jelenko sada izrekao. Sjetio se
kako je prije dvije godine Gordana s njime razgovarala ba pred
odlazak Jelenka Kuevia na bojno polje. Sama mu je ispripovijedila
sto je sve govorila Jelenku i kako mu je dokazivala da je Vilena
nevina i traila od Kuevia neka barem pokae suut prema djevojci.
135

Ali on je stalno tvrdio da joj ne vjeruje. Sada najednom tvrdi da je
ve onda vjerovao u klevetu i otiao bez jedne jedine blage poruke
Vifeni, a ba loje htjela od njega zadobiti Gordana: da barem bude
prema njoj blag i milosrdan kao drug. I strogo upita tienika:
- Jelenko, zar si. uistinu, ve onda znao da Draeni lae, ba onda
kad je Gordana govorila s tobom pred odlazak na bojite?
- Naravno, da sam Lako mislio!
Damir je zautio, ne rekavi nita, ali se Jelenko okrene k drugovima
i ostalim bojovnicima:
- Tko je, gospodo, od vas prije dvije godine branio gospoicu Vilenu
da je oklevetana?
To pitanje izrie on s ironijom i prosvjeduje to se ba njega sada
postavlja na sud. io mu Damir sad pred svima indirektno spoitava.
"Zar ba mene poziva na red?"
Opet se uplete Arbanasi i zaustavi Jelenka, koji je ljutilo htio

otii.
- ekaj, prijatelju, elimo ti neto rei.
- Jest - opet e Damir i uhvati Jelenka za rame - ostat e ovdje da
ti kaem zato te ispitujemo. Stvar je u tome: ti si povezan s
Draenievim imenom.
- Neete dugo ekati da presjeeni sve to me jo s njime vee.
- Nee, nee to prerezati! Ne dopuamo!
S nekim zauenjem okree se Jelenko i gleda u svoje drugove i one
starije, voe i knezove, sve one daleko oko njega, kako se svi
jednoglasno opiru i svi jednoduno prosvjeduju. Padaju povici oko
njega, a on osjea to kane.
Poto je vojvoda Iloki izaao naprijed, Jelenku bude neprijatno: Ve
razabire to e se dogoditi. Svi su utjeli. Vojvoda Iloki prozbori:
- Jelenko, moj kapetane! Dovoljno je jasno svima: neman i ovjek ne
pristaju zajedno. Hulja i potenje, kukavica i junak, izo-penik i
slavljenik nikako ne mogu usporedo. Ti, Jelenko, ne moe svoj asni
i slavni ma okaljati o blatni i nedostojni ma Draenia!
Urnebesno povlauju vojvodinim rijeima svi, i stari i najstariji, do
najmlaih. Dugo i odluno kao da ne ele ni dopustiti Jelenku
Kueviu izrei samo jednu rije koja bi otklanjala tu zapovijed
vojvode Ilokoga s kojim se oni svi slau.
Videi da ne kane utjeti, Jelenko digne ruku da ga sasluaju pa e
ozbiljno:
- Plemenita gospodo, zar ete dopustiti da izgubim sjaj imena koje
sam stekao ovdje na bojnom polju? Zar ete dopustiti da mi Budim
kae: sakrio se pod plat dobrog izgovora da otklonim doi Draeniu
pod ma?
- Nije tako! Nije! - viu svi. - Ima krivo!
- ekaj, kapetane - opet e vojvoda. - Kad si prihvatio izazov, nisi
znao da se Draeni okaljao najstranijom sramotom i najpodlijim
blatom, oklevetavi nevinu djevojku.
- Rekoh ve gospodinu Damiru: mislio sam da lae, a ipak sam
136

prihvatio ovdje na bojnom polju njegov poziv. Jo vie, ja sam ga
zvao na ma prije dvije godine poto je poinio izdajstvo na svojoj
brai. Moe li biti veeg zloina nego izdajstvo?
Svi su uutjeli. Damir stupi naprijed da Jelenkov prosvjed obeskrijepi:
- Svi znamo: nema veeg zloina od izdajstva svoje domovine i svoje
brae, ali ima jo neto to je nie, kukavnije i od takvog
izdajstva. Klevetom se nabaciti na slabu enu! Draeni je poinio,
osim najveeg zloina, najniu kukavtinu, on je ak oklevetao ast
nevine djevojke koja se ne moe niim obraniti kad protiv nje istupi
kleveta mladia i njegove prisege. To je tako niska podlost da ni

jedan mukarac ne moe svojim asnim maem stupiti nasuprot ovjeku

koji je uinio tu podlost.
- Alt ja sam sve to znao - ree Jelenko - i pozvao ga pred dvije
godine. Sad on zove mene, a ja sam prihvatio!
- Otkud si onda to znao? - otro e Damir.
- Znao sam jer je moja drugarica iz djetinjstva - gospoica Viiena
tvrdila Gordani da su Draenieve izjave la, a ja sam je poznavao,
kako rekoh od djetinjstva, i znao: da je bila istina sve ono to je
tvrdio i na to je prisegao Draeni, ona bi se bila bacila u movaru
ili Savu i ne bi mogla podnijeti ni preivjeti sramotu. Kako to nije
uinila, dakle, Draeni je lagao. Unato tome, ja sam ga zvao jer
imam s njime svoje raune koje ne smijem ostaviti neisplaene.
estoko porie Damir i nijee glavom, gledajui uporno u oi Jelenku.
Ne vjeruje mu. I nee da mu vjeruje.
Svi su zaokupili mladog kapetana i dokazuju da ne smije i ne moe na
megdan Draeniu.
Dok oni nastoje uvjeriti Jelenka, tamo u atoru uz bana ve se nalazi
Antolkovi. Naao je Petra Berislavia kako sjedi zadubljen u misli.
Spazivi Antolkovia, ustane i prui mu ruku, srdano i toplo:
~ Gospodine Antolkoviu, hvala vam!
- Meni nemate to zahvaliti, nego Gordani. To je njezina misao i
njezina odvanost i njezin uspjeh. Samo njezin. Plaio sam se da nee
biti nita iz toga. ali beskrajno dosjetljiva njezina rije tako je
smotala Draenia da je pao u stupicu i morao priznati istinu.
- uo sam to ste pripovijedali vani - odgovori tronuto ban. - Ne
znam kako bih se mogao dovoljno zahvaliti Gordani na tom velikom
djelu.
- I ja sam to rekao, svijetli bane. Ona je isto tako hrabra kao umna
i plemenita. Sad ste. svijetli bane, razabrali zato sam morao to
rei pred svima. Nisam smio vama saopiti o emu u govoriti jer mi
ne biste dopustili to iznijeti pred svima. Gordana je sve to uinila
zato da se Draeni izjasni i da se to ita javno, pred svima.
Smjesta sam naloio jednom plemiu iz Turopolja da to javi sucima u
onom kraju pa da e jednog dana tamo javno pred cijelim krajem, pred
svim ljudima, proitati ovu izjavu koju nosim potpisanu
137

s vjerodostojnim svjedocima. Proglasit emo to svuda gdje god se
poznaje Vilenino ime.
- Zar je Gordana, uistinu, otila u Veneciju da potrai Vilenu?
- Da. to je istina. Vilena je nestala i ostavila Gordani vrlo kratko
pismo. Javila joj je da odlazi u Veneciju u samostan jer e tamo biti
daleko od svih. Sada bi mogla biti negdje u Trsatu, odakle e se
dalje uputiti laom. No, mora ekati dok brod kakvog posjednika krene
u Veneciju ili dok stigne kakav venecijanski brod. Sigurno e je tamo

zadrati prijatelji.
- Ipak se Vilena nee vratiti. Ili, moda, znate zato je otila u
samostan tako iznenada? Dosele je uvijek tvrdila da sve nosi hrabro.
Zato se predomislila?
- Zato? Ne bi to bilo teko odgovoriti, svijetli bane,
- A Gordana? to ona veli koji je uzrok tom naglom Vileninu preokretu
?
- Moda je Vilenu u samostan pokrenula spoznaja da ipak nee moi
izdrati u svijetu bez asti i bez ikakva izgleda za obitelj.
- A ja sam mislio da su posve drugi uzroci - veli ban - i zato mislim
da se nee vratiti.
- Koji su to uzroci?
Ban malo razmilja, ali nee priznati Antolkoviu svoju slutnju da je
njegova neakinja otila u samostan onda kad je saznala da se Jelenko
eni. Smatra to ponienjem za nju i za obitelj i radije ne odgovara
na to pitanje.
- Posluit u se vaim rijeima: "Na to je teko odgovoriti." No,
glavno je sada da je s njezina imena skinuta sramota. Danas je za me
sretan dan! Svejedno, vratila se Vilena ili ne!
- U meni je mnogo nade da e se vratiti jer je njezina ast ista kao
sunce. Znam; nai e se vrlo vrijednih i potenih mladia od kojih e
joj mnogi pruiti svoje srce i ona e moi odabrati kako god eli.
Pojavio se Darnir i predloio banu neka zapovijedi Kueviu da se ne
bije s Draeniem. Time bi nanio sramotu svim potenim maevima.
Na banov poziv mladi kapetan ue u ator, duboko se pokloni i znajui
zato ga zovu, stade govoriti uzbueno:
- Svijetlog bana molim neka mi oprosti to se usuujem prvi
prozboriti, ali neka mi ne zapovijedi da otklonim boj s Draeniem.
To bi me ponizilo u mislima mnogih potenih ljudi. Sigurno bi me
moglo to prikazati kukavicom.- a moda bi rekli da se priklanjam
Budimu, tedei Draenia. l onda, svijetli bane, kako da stupim pred
oi djevojke i prosim njezinu ruku i oekujem njezinu ljubav ako sam
uskratio otii nekome na megdan? Tko moe danas promijeniti uvjerenje
koje ve vjekovima ivi u svakoj mukoj dui: mora se odazvati
svakome tko te pozove, makar umro! To se ne moe izbrisati. Ako moe,
ja neu da budem prvi koji to poinje. Znam, Draeniev ma je
blatan, ali ja ga moram kazniti za sve jer sam mu to obeao i
prihvatio poziv.
138

Na bujicu lih rijei Petar Berislavi uti i promatra mladia to se
ini kao gvozdeni kotao u kojem sve kipi. pui se i vrije.
"Kad bih sada sprijeio Jelenku taj megdan, moda bi mi u dui
spoitavao da mu kanim pokvariti vrijednost pred Vojanom" - razmilja
mudri ban. "Ne smijem biti prvi koji bi mu to zabranio, neka nikad ne

posumnja da sam mu potamnio slavu pred Vojanom!"

Ban mirno odvraa, dok mu je glas snien, staloen.
-- Razumijem Kuevia - veli on Antolkoviu i Damiru - a razumijem i
sve vas koji mu ne date da se bije. To je stvar koju treba, uistinu,
promisliti i zato predlaem ovo: vi ste svi vrlo razbueni,
razigrani, raspaljeni, u takvom asu se ne stvaraju sudbonosne i
vane odluke kao to bi bila ova. Zato velim: odluku treba odgoditi
do sutra. Svatko e sutra opet kazati to misli, a isto tako i mladi
kapetan. Ako se ne biste sloili, tada u ja izrei svoju rije - ali
vrlo dobro promiljenu.
Pokorili su se. Izali su iz atora i javili svima to je ban
odredio. Polako se razilaze na sve strane. U skupinama ili po dvojica
raspravljaju o dogaaju koji je ostavio na njih silan, neizbrisiv
utisak.
Damir je poveo sobom Antolkovia i zamolio ga:
- Sad je barem dolo vrijeme da rni neto pripovijedate o mojim
najmilijima. Kako je to Gordana otputovala, tko je prati, je li uzela
sobom dosta momaka?
- Sve su sami plemii s njome, ali su preodjeveni u odijela vaih
momaka tako da Draeni. kad doe u Dubovac. ne misli da je to
zasjeda. Odredio sam tko je ima pratiti na jug da dovedu Vilenu. a
nad Turopoljem i Brezovicom ostavili smo mojeg junaka Vojka i sad je
on tamo gospodar i vojskovoa.
- A sad mi kaite kako su maliani, kako je sve kod kue?
Jedva je Damir upravio ovo pitanje, kad pristupe k njima vojvoda i
Jelenko Kuevi. Zaustavili su ih pokraj ognjita to je
dogorijevalo, a ipak dovoljno osvjetljavalo njihova lica.
- Posvetite mi samo nekoliko asaka - zamoli Jelenko Damira,
Antolkovia i vojvodu.
- to je? - pitaju ga.
- Sad ste na okupu sva trojica moji dobri zatitnici, gospodin
Antolkovi. gospodin Damir i moj gospodar vojvoda Iloki. Trebam va
savjet. Ve su mi na bojitu gospodin Damir i vojvoda govorili to
bih trebao prije nego odem isprositi Vojanu Keglevi. Rekoh im tada,
gospodine Antolkoviu, - okrene se sada k njemu, - da bih morao prije
stei ime i blaga jer jednom sam zaprosio djevojku kojoj nisam bio
ravan po imovini i visokom rodu i zadobio udarac koji se nikada ne
moe izbrisati s mojeg obraza.
Na te se rijei Davor Antolkovi neto zaudi i pita svojega
tienika:
- Jo uvijek te boli ta rana?
- Nema vie rane. ali brazgotina me svakog dana sjea te opasnosti.
Damir naglasi - rekli srno ti, Jelenko, na bojitu: Hrvatski
139

sabor podijelit e ti vie plemstvo, a ti si pravo stekao u

vratolomnoj obrani domovine kao i svi mi drugi. Nitko jo nije
zadobio od Sabora plemenitu povelju, a da nije za nju dao krv svojeg
srca i hrabrost svog maa. To zna vrlo dobro i zato: sve to su
stekli nai oevi i djedovi, mora stei i ti. A to se blaga tie,
natuknuo sam ti, nai e u onoj krinji stvari. . . koje ti mogu
posluiti da sebi zazida i dvorac. Dakle, tu nema vie nikakvih
zapreka, ne znam zbog ega sad to obnavlja. eli li da to sazna i
tvoj najblii zatitnik, gospodin Antolkovi? No, zato kani ba
sada o tome raspravljati?
- Evo, zato: razmiljao sam putem o svemu to ste mi onda rekli i
sad, kad je, eto, iznenada stigao k nama moj plemeniti skrbnik
Antolkovi, kojemu imam zahvaliti da sam prije dvije godine skinuo sa
sebe Draenievu klevetu, a njega raskrinkao - sada, eto, elim pred
Antolkoviem odluiti o svojoj sudbini. Ne trebam, dakle, ekati dok
se vratim u Turopolje jer bez njega nisam htio nikako da izreem onu
rije koju ste mi vi predlagali.
- Vidim, neto je vrlo sveano - primijeti vojvoda. - Govori,
kapetane, to je?
- Kad mi je tako srea pala u dio da vas naoh ovdje svu trojicu,
eto, molim gospodina Antolkovia, vojvodu i vas gospodine Damire, da
biste vas trojica u zoru rano poslali grofu Kegleviu pismo i
razjasnili mu da sam ravan Vojani. . .
- I uprosili je za tebe? - pita iznenaeno Antolkovi.
- To smo mu savjetovali ve prije nego to smo krenuli iz Vranduka,
ali se onda ustruavao.
- Rekoh ve zato je tako bilo. A sada, budui da nema vie zapreka,
a i moj skrbnik Antolkovi je ovdje, molim vas da biste sva trojica
sastavili taj upros.
Svjetlost plamena s ognjita skae s lica na lice, Jelenko opazi
iznenaenje, vie u Damira i vojvode Ilokoga nego u Antolkovia. To
ga malo smete i smjesta zapita:
- Moda mislite da joj ipak nisam jednak? Recite mi to smjesta u
obraz. Uzoholio sam se, je li?
- Nikako - odvraa prvi Damir - nego me to iznenauje zato to u
Vranduku nikako nisi htio da od grofa isprosimo za tebe Vojanu, a
danas . . .
- Zar nisam ve kazao koliko mi je stalo da svoju rije kae voa
mojeg ivota i spasitelj moje asti Davor Antolkovi? A onda, svi
znate, kad se nekoliko dana u miru putuje, ima se kad mirno
razmiljati, dok tamo na bojitu sve je ovjeku pobrkano u mislima i
sam o sebi ne vodi rauna. Tako sam, razmiljajui putem, osjetio da
bi Vojana mogla krivo shvatiti moj odlazak - to je jedno, a drugo: vi
znate, Satmari je kazao da e Draeni doi Vojani u prosce. .
.Draeni e, ako iv izie ispod mojeg mae, pojuriti - k Vojani.

Osim toga, on joj je poslao prosce, tako je barem govorio Satmari.

Sve me to prisiljava da djevojku osiguram za sebe.
Sva su se trojica pogledali i sloili se da on ima pravo.
140

- Uputite me ako mislite da to nije zgodno. Meni je do toga da nikad
vie ne doivim ono to je bilo prije dvije godine. Mislite li da
ekam, pokorit u se...
Vojvoda i Damir ivo su pristali uz njega. Antolkovi se pokazuje
ravnoduan.
- ini kako hoe - veli on.
- Nipoto ne ekaj - savjetuje Damir i vojvoda. - Nizato na svijetu.
Eto, mi smo se ljutili na tebe u Vranduku to si oklijevao s uprosom
jer da jo ima vremena za to - a sada si se tako brzo odluio.
- Daleko sam od Keglevia i njegova sjajnog dvorca, to me je
ohrabrilo - nasmije se Jelenko. - A to je najvanije i to je
odluilo o tome, kako rekoh: imao sam vremena misliti o sebi i inilo
mi se da bih svojim oklijevanjem mogao izgubiti djevojku. I drugi je
prose. Znam to.
- Vrlo dobro, slaemo se s tobom - ponovo potvrdi Damir.
- Ali ja bih vas molio da jo veeras sastavite to pismo. Sutra u
zoru svi e se uriti da to prije krenemo dalje i onda opet gubim
jedan dan.
- Gle, gle, kako mu je danas hitno! - smije se vojvoda. - Dobro je
shvatio Jelenko: lijepa Vojana bi mu mogla izmaknuti. Napokon, nije u
redu to pred odlazak nisi ni jednom rijei djevojci ostavio nade.
- To mi ne znamo - ree Damir. - Nama nije ispovijedao to radi
tajno. Sigurno joj je poslao kakvu poruku. Sad je, uistinu, skrajnje
vrijeme da djevojku isprosimo.
Damir naloi mladom plemiu to je sjedio uz ognjite neka iz banova
atora donese pisai pribor u ator to e ga razapeti za Antolkovia
da moe udobnije poinuti.
Onda Damir povede Davora na drugu stranu brda gdje se nalazi njegova
eta i ljudima odredi da mu spreme estiti leaj. Iza njih idu
vojvoda i Jelenko.
Svuda okolo nalaze skupine plemia i velikaa u ivom raspravljanju o
uzbudljivom otkriu to ga je Antolkovi donio na bojite.
Na svaijim je usnama Gordanino ime. Sa svih strana uju se usklici
to slave njezin um koji je znao najveeg laca u zemlji prisiliti da
kae istinu.
Iz tmine dopiru k Damiru i Antolkoviu hvalospjevi Gordani, kad jedan
glas nadvie sve ostale:
- Eh, samo je jedna Gordana!
Vojvoda Iloki, ponukan tim usklikom, ide nekoliko koraka naprijed i
veselo primijeti gospodi plemiima:

- A to onda ako dokaem vaem drugu da nema pravo kad veli samo je
jedna Gordana?
- Kako? Nemam pravo? Gdje jo ima kakva druga Gordana?
- Ima!
Zaueno se gospoda okrenue k vojvodi:
141

- To tvrdite vi vojvodo, koji najbolje znate da ima samo jedna jedina
Gordana?
- A ja velim: ima jo jedna! Uzgibali su i zaokruili vojvodu:
- Gdje je?
- U Brezovici.
- U Brezovici? U domu Gordane i Damira? To se, uistinu, ne moe
razumjeti.
- Eto, znam vie od vas. Prije nego to sam doao na ratite, bio sam
Damirov gost i odanle smo onda otili na ratite.
- I tamo u Brezovici nali ste jo jednu Gordanu?
- Naao sam u kolijevci!
- Kako? - zapanjeno pitaju gospoda. - to to znai?
- Eto vidite: upravo dva mjeseca prije nego to smo otili na bojno
polje, srea je obdarila Gordanu i Damira krasnom djevojicom.
- to velite? Je li istina, gospodine vojvodo?
- iva istina. Njihao sam je i zamalo da nisam stradao. Od ljubomore
su me djeaci, mali Damir, Kremen i Ivan, gotovo progutali. Stali su
oni pokraj kolijevke kao oklopnici to uvaju svoju kraljicu. Da vam
je to bilo vidjeti!
- Nikad nam niste o tome pripovijedali.
- Na bojnom polju uvijek ti je na pameti neprijatelj, zasjeda, borba,
oruje, a nikome na pada na um pripovijedati o djeci i kolijevci.
- Naravno, tko bi amo dospio da o tom razgovara! Ni gospodina Damira
nismo vidjeli drugdje, ve samo u boju s neprijateljem ili na
vijeanju s banom.
- Gdje sam onda imao prilike govoriti o Gordaninoj djevojici!
- E, ba nam je drago to ste nam to rekli danas, gospodine vojvodo.
Kad poemo u Turopolje, eto nas u poklonstvo najmlaoj junakinji. to
mislite, ki junaka kakav je Damir i junakinje kakva je Gordana,
sigurno e naslijediti majine vrline.
- Mislim, bit e i lijepa kao ona, ve u kolijevci zaokruili je
mladi vitezovi, divei se njezinoj ljepoti.
- Gospodine vojvodo, molim vas, doite - zovne iz daleka Jelenko
Kuevi. - Sve je spremno za ono to sam vas molio . . .
Vojvoda krene prema mjestu gdje su Damirovi ljudi ve razapeli ator
za Antolkovia. Pred ulazom je na zemlji putna krinja na koju su
poloili pisai pribor. Momak donese baklju. Sva etvorica naoe se
pred krinjom koja ima da slui kao stol Damir poklekne na jedno

koljeno, razmota pergamenu i stade pisati grofu Kegleviu.

Vojvoda Iloki, stojei se nagnuo nad pismo, i neprestano se uplee u
sadraj. Antolkovi sjedi na oblinjem panju, podupro je laktove na
koljena i naslonio svoju plemenitu bradatu glavu. Slua kako vojvoda
i Damir slau pismeni upros. Jelenko Kuevi dri baklju i svijetli.
Obasjani svjetlom, pobuuju pozornost onih koji jo ne spavaju,
142

su podigli glave i znatieljno zure prema tajanstvenoj etvorici fto
se okupila oko nekog pisma.
Nitko ne sluti da to sada slavom ovjenani junak Jelenko Kuevi
orosi ruku plave ljepotice Vojane Keglevi.
Kad je pismo bilo dovreno, potpisali su ga Damir, Antolkovi j
vojvoda, a zatim se digli. Jelenko utakne baklju u zemlju:
- Hvala vam. Sutra u zoru poaljite odmah glasnika. Hoete li?
- Jest, sasvim sigurno, uostalom, vidjet e i sam.
Damir je ponudio Antolkoviu i vojvodi neka legnu u njegovu atoru
kako bi im bilo ugodnije provesti no. On e se doskora vratiti.
Zatim ode, vodei sobom Jelenka.
- Sluaj me, mladiu, sad ljubi drugu i ve si je uprosio, sad ti je
lako govoriti o Vileni. Mislio sam upravo ovog asa: bit e vrlo loe
i neprilino kad dovede Vojanu u Turopolje, a tvoj je dvorac u
tolikoj blizini, u susjedstvu preko plota dvorcu upana Berislavia.
Kako je Vileni vraena ast, upan e se s kerkom vratiti
slavodobitno u Turopolje gdje e takoer opina sveano proglasiti
Draenievu izjavu. Mislim, jesi li se sjetio kakav e biti susret
Vojane s Vilenom? To bi moglo naruiti i Vojaninu sreu i tvoju.
- Ne bojte se. Neu se vjenati dok ne sagradim drugi dvorac i to u
Plesu gdje imamo malo zemlje, a dotle e Vilena ve davno biti
vjenana s Poglediem.
- S Poglediem? Misli, on e je prositi?
- Uvjeren sam u to. Zar vam Gordana nije pripovijedala kako moj drug
Pogledi ljubi Vilenu? To znam i ja i svi mi.
- Sjeam se neto, ali je pitanje to e na to Vilena.
- Ne znam, je li ve zaboravila Draenia ili nije. Sve ovisi o tome.
- Jo i sada vjeruje da je Vilena voljela Draenia?
- Da ga nije ljubila, zato bi se s njime vjerila i prezrela sve one
koji su prije bili u njezinoj blizini, sve redom?
- Kad ne bi ljubila Draenia, ne bi tebi bacila u lice onu uvredu?
To misli rei?
- Nije li to jasno kao sunce? Sad je glavno da se oslobodila klevete
i, znajte, od srca me veseli to joj je ast vraena.
- Draga moja Gordana uinila je veliko djelo. A ti si sasvim
zaboravio Vilenu? - opet e Damir.
- udim se to me to pitate. Sami znate: meni je od nje ostala samo

uvreda kojom me udarila u obraz. A takva uvreda jest kao da vam je u

meso zarastao komadi prelomljena maa. Svaki as vas bode i sjea
neprijateljskog udarca. Sve e svriti dobro. Ona je spaena, moe se
udati za koga hoe, a ja vas molim samo to da njenom cu i Vileni
kaete mnogo dobrih rijei za Pogledia. Lijep je, mlad, dosta
imuan. Vilenu je od svih sigurno najvie ljubio.
- Tko bi znao, misli li jo na nju?
- Vidio sam kako su mu zasjale oi kad je Antolkovi objavio ?
ra^emcevu izjavu. Dakle, pobrinite se, gospodine Damire, i recite l
upanu da e vrlo dobro uiniti ako Vilenu dade Poglediu. Ako vi
143

ne biste uspjeli, onda zamolite za to Gordanu. Recite da sam uvjeren:
ona e djevojku udati za Pogledia. Kad joj je polo za rukom
osloboditi je sramote, onda e je moi i nagovoriti da primi sreu
koju joj nosi Pogledi. Tada emo svi biti sretni i - zadovoljni.
- Gordana moe sve!
- to uzme u ruke, to se pretvara u sreu. Zamolite je u moje ime.
- Uinit u sve to mogu. Samo, hoe li se Vilena vratiti?
- Ne sumnjam u to. Kad je Gordana mogla poluiti ono to se inilo
nemogue, onda e i nju vratiti u svijet. Ali eto, ve smo se vratili
vaem atoru. Vojvoda i Antolkovi spavaju. Laku no, gospodine
Damire.
- Do vienja sutra!
Damir ue u svoj ator, a Jelenko pohiti niz humak.
Ve su svi oko njega pozaspali. Samo tu i tamo ari se eravica ispod
pepela na ognjitima. I baklje gasnu i dime se.
Dolje pod humkom polegla je Damirova eta. Svi spavaju, dok arko i
jedan plemi ekaju i apu:
- Kako to arko da ni ti ne zna zato ta iznenadna odredba naega
kapetana?
- Uistinu, plemeniti gospodine, ne znam. Kad se gospodar pravdao s
plemiima to mu ne daju na megdan s Draeniem, naloio mi je da sve
momke povedem ispod humka, blizu ceste, i ekam. Jo mi je naredio
neka vi preuzmete strau za danas s jednim momkom umjesto vojvodinih
ljudi, a njih da poaljem na drugu stranu. Evo, to je sve to znam.
Onda su opet dugo utjeli, oekujui odozgo Jelenka Kuevia.
Doskora se iz mraka zauli koraci. ini im se: brda se tresu od
njihove odlunosti. Neto je u mraku svjetlucalo.
- Jesi li tu, arko? - pita Kuevi tiho.
- Svi su ovdje - javlja momak. - I plemeniti gospodin kojega ste
zvali.
Udaljili su se od drugih. Jelenko pogleda gore po humku. Baklje
gasnu, ognjita tinjaju, ne uje se vie ni glasa ni apta. Sve je
pozaspalo.

- Promijenio sam svoju prvobitnu osnovu. Tvoj brat, arko, vodit e

momke i nositi kui krinju koju sam primio na dar, a ti e sa mnom.
- A onaj vodi to nam ga je ostavio budimski plemi?
- I taj e aranom na jug, zna najkrae puteve.
Jelenko pozove druga koji ga je ekao i povue se s njim u mrak.
S vedra neba treperile su zvijezde, gledajui dolje na bosanski humak
to je nona postelja hrvatskim junacima i njihovu banu.
Iza gore provirile prve zrake sunca i probudile hrvatsku vojsku.
Svaije se oi irom otvorile i svaija se srca napojila sreom.
Zove ih vedri dan na put - blie k njihovim kuama. Veseli se diu na
noge i pjevaju poput ptica nad njihovim glavama. ure se dovesti
konje pod brdo da ih napoje. Diu se atori i dolje
144

silaze voe s banom Berislaviem.
Damir i vojvoda odreuju glasnika koji grofu Kegleviu nosi njihovo
pismo.
Gore se svi skupili oko bana. Turopoljci alju svoje momke:
- Gdje je Jelenko? Neka se pouri gore. Jo imamo neto rijeiti.
- Valja nam prije odlaska odluiti, hoe li na ma Draeniu
ili ne. Tako je odredio gospodin ban.
- Ne smije ii, to smo ve juer rekli, Svijetli ban ne moe
drugaije odluiti.
- Samo astan mu moe pozvati i prihvatiti poziv na ma. Draeni je
proglaen nedostojnom huljom, izdajicom i klevetnikom djevojake
asti.
- Ne moe s njime na megdan astan mladi i junak okrunjen slavom.
- Svijetli bane, ne damo Kueviu da ide - govore plemii, okupivi
se oko Berislavia.
- Neka Kuevi doe, odmah emo odluiti! - odredi ban.
Po njega je pohitao Arbanasi.
ekaju malo vremena, dok se ostali spremaju.
- Evo dolazi! - javlja netko. Svi okrenue glave prema brdu, odakle
se uri Arbanasi s nekim mladim plemiem u turopoljskoj nonji.
- to je to? - pitaju Arbanasia. - Gdje je Kuevi?
- Neka vam ovaj mladi kae to je - Ijutito odgovori Arbanasi i
mladog plemia uputi naprijed.
Ovaj se pokloni banu i gospodi i javlja:
- Vaa milosti, juer je^ uveer gospodin kapetan uzeo deset svojih
momaka i zajedno sa arkom napustio tabor.
- Kako? Kamo? Na koju je stranu krenuo? Zato je to uinio?
- Tko bi mogao znati kamo je nestao. Brzo se izgubio u tmini.
- Nita nije isporuio? - upadne Damir.
- Jest. Pozdravlja svu gospodu i prijatelje i zatitnike svoje, ali
nikako ne moe ostati ovdje jer mora poi na megdan Draeniu - a vi

biste odluili da ne smije.

- Ne smije i ne moe! To je neposlunost!
- Tvrdoglavost! Ne smije se to dopustiti. Mladi plemi nastavi s
porukom:
- Moj kapetan mi ree: "Kai gospodi da sam se prije dvije godine
zakleo, kao zastavnik turopoljske zastave, da ne mogu s ovoga svijeta
dok na Draeniu ne osvetim svoju turopoljsku brau. Zakletvu ne mogu
pogaziti." Zato je noas otiao svojim putem da suvino ne uznemiruje
gospodu i da ne prekri prisegu.
Ni jedan glas ne prosvjeduje, premda nitko nije zadovoljan tom
porukom.
Vojvoda Iloki se okrene k banu:
10
145
- Tu se ne moe nita, svjetli bane. On je tako odluio. A ne
GORDANA XII

147
znamo ni to kojim je putem krenuo. Najbolje je ostaviti ga da
radi kako hoe.
- Bar je trebao ekati nae primorske velikae koji takoer idu istim
putem - ljuti se Damir.
- Nije htio ekati jer zna: sprijeili bi njegovu nakanu. I tako je
poao naprijed. I nee on cestom, ima vodia, pa e sigurno preacem
da to prije stigne pred otricu svojeg dumanina.
- Bit e sam samcat, bez pravog svjedoka, nasuprot Draeniu
- ljuti se Arbanasi. - Ostavio je ovdje mene i svojeg druga koji smo
trebali poi s njime.
- Zato mu je Satmari ostavio vodia? - dobaci netko pitanje.
- Nikad nije Jelenko bio na jugu 4 vodi mu treba. Tako je rekao
budimski plemi Satmari, a Jelenko ga je zadrao.
- Nema svrhe dalje raspravljati - odluuju gospoda. - Ne bismo ga
mogli dostii, a da ga i naemo, ne bi se vratio. Kad Kuevi sebi
neto zabije u glavu, prije e je razbiti nego popustiti.
Damirova izjava uputi ih da je uzalud svako daljnje raspravljanje.
Pola sata kasnije jahali su ve uzanim klancem prema Savi.
O podne su se zaustavili uz neki potoi da nahrane i napoje konje i
sami neto zaloe. itavim je putem Antolkovi razmiljao o svojem
tieniku Jelenku. Kad su svi sili sa sedla, Antolkovi upita
Arbanasia:
- Reci mi, sinko, zato je Draeni zvao Jelenka u Zvear? Zato ne
gdje blie?
- Rekao je da ga tamo eka s nekim roakom pokojnog Dra-enieva oca
koji bi imao predloiti da se obojica izmire, kako su to
pripovijedali budimski plemii.

- Da se oni izmire? Tko je to rekao?

- Budimski plemi Satmari. Njega je poslao Draeni.
- Odakle?
- Iz Primorja, gdje je bio vie mjeseci i gdje Draeni eka Jelenka.
- To je la. Gordanin je katelan Draenia sreo na putu u Hrvatsku s
raskonom pratnjom s kojom je poao u prosce Vojani. Dakle, Satmari
je lagao. Draeni nije bio ni u Zvearu, a ni u Primorju. Gordana ga
je vratila natrag u Budim. Istina, mogao je prekriti njezinu odredbu
i otii na jug, ali kad je Satmari dolazio ovamo da pozove Jelenka na
ma s Draeniem, opet velim, nije bio u Primorju ni u Zvearu. Kad
je dolazio Satmari, Draeni je bio u blizini Karlovca.
Dok tako Antolkovi razlae plemiima, svaije lice pokazuje
tjeskobnu sumnju.
- I, udnovato, zato je odabrao za oruani sukob mjesto tako daleko?
Tu je zasjeda . . .
- Na toj putnoj postaji uvijek ima ljudi koji putuju iz Venecije,
Rima i drugih gradova u Hrvatsku. Znamo, bit e tamo i mnogo
primorskih velikaa koji se vraaju kui, onda ne moe biti zasjede
- primijeti Damir.
146

- Jest, to je najivlja putna postaja - potvruje knez Blagaj. - Tamo
se udobno ivi i konaci i gospoda se primorski knezovi zadravaju
dulje nego je potrebno. Ne moe biti pogibelji da bi se tamo Jelenku
mogla postaviti zasjeda.
- A prije nego stigne u Zvear? Ne mogu li tamo to uiniti protiv
Kuevia?
Tako razjanjavaju Jelenkovi drugovi i Antolkovi. Vojvoda i Damir na
asove osjeaju zabrinutost za svojega tienika.
- Sve bi bilo dobro da nije otiao naprijed sam. Tako bi u pratnji
primorskih knezova doao na Zvear - kako je prvobitno bilo
dogovoreno.
- Draeni hoe da prosi Vojanu Keglevi - ree sada Kue-viev drug
imuni. - Jelenko ljubi Vojanu, a Draeni je prosi.
Moete zamisliti to znai za njega otkrie te strane klevete kojom
je obasuo Vilenu. Bit e: Jelenko strepi, ne bi li se Draeni, kad
ga Vojana odbije, isto tako besramno klevetom bacio na Vojanu kao to
se nabacio na Vilenu. Nita ne ini lupeu ako Vojanu nije nikad
vidio.
- Oito je ba to moralo pokrenuti Jelenka da pojuri u susret
Draenievu pozivu i stane mu na put svojim maem.
I sad ve svi odobravaju Kuevievu namjeru.
Mladi se Turopoljci javljaju i mole vojvodu Ilokog i Damira neka bi
im dopustili otii za Kueviem.
- Kojim biste putem krenuli? Cestom idu primorski velikai, dakle, i

oni bi se mogli s njime tamo sastati i prisustvovati njegovu dvoboju.

- Tko zna to se tu sve smotalo - naglasi Arbanasi, - Bilo to, nama
je poi za njime. To nam nalae dunost prijatelja. Tko zna to ga
sve tamo eka! Gospodin je Antolkovi otkrio la i ova nas mora
voditi sve do Zveara.
Odmah se nalo est mladih sranih ljudi, na elu im Arbanasi, da
krenu za Kueviem prema jugu.
Dadoe im najbolje konje, oruje i novaca. Svi su obuzeti tajnim
strahom za svojega druga, a najvie Antolkovi. Nitko ne gaji mnogo
nade da bi mogli dostii Jelenka koji ima jednu no i pol dana
vremena da se znatno udalji.
A ipak su odjahali. Primorski knezovi putuju polagano sa svojim
ratnim teretom, dok njih estorica mogu jahati najbrim trkom. Tako
putuju mladi ljudi na jug. Tjera ih vie zla slutnja nego uvjerenje
da bi mogli stii Jelenka. U to nitko ne troi nade.
Dva dana iza toga stigla je banova vojska do mjesta gdje su se
pripadnici pojedinih krajeva imali rastati. Oprostivi se, bratski se
izljubile i krenue svaki na svoju stranu.
Velikai iz Primorja, sa svojim velikim pratnjama, ratnim orujem i
teretom naslaganim na iroka sedla velikih jakih konja, nose u dui
tajnu slutnju da putem na jug ili na Zvearu slavnog junaka Kuevia
eka jezovita zasjeda.
Ban Berislavi, na elu svojih plemia i velikaa iz Zagorja,
10 *

Turopolja i Posavine, ide prema Zagrebu. Antolkovi, Damir i vojvoda
Iloki su zaostali. Ban ih pozove k sebi.
- Valjda ne kanite i vi utei za Kueviem?
- Ne, svijetli bane, mi smo prisiljeni sluati Gordanine zapovijedi i
zato ostajemo ovdje.
- I onda sluate njezinu rije kad je daleko? - nasmije se ban. teta da nije vojskovoa!
Polako se vraa vojska Hrvata iz Bosne koju su natopili krvlju
svojega vjernog srca.
NA PUTU U VENECIJU
Okruena pratnjom, Gordana se uri prema jugu. Danju putuje, a noi
provodi u osamljenim putnim postajama to su ih veinom podigla
gospoda iz Primorja.
Svagdje je Gordana ispitivala kakvi su sve proli putnici i tko su
bili. Svuda je dobila isti odgovor: putovale su dvije ene sa sjevera
na jug, jedna stara, a druga mlada. Njihova je pratnja odjevena u
plave odore. To je bilo Gordani^ dovoljno da se uvjeri kako se
Vilena, uistinu, uputila u Veneciju. ena to putuje s njom gazdarica
je iz dvorca upana Berislavia. Sve to dokazuje da je Vilena u pismu
za Gordanu navela istinu. Otila je u samostan, a odabrala je

Veneciju da kleveta, kojom je Draeni unitio ast mlade djevojke,

ne bi mogla za njome.
Ve na prvoj stanici izvadila je Gordana iz svenja svoje muko
odijelo s oklopom i kacigom, znajui da e tako najlake i najbre
putovati, a na putnim postajama bit e zatiena od prevelike
znatielje mukih putnika. U mukom se odijelu moe braniti maem
kojim umije tako vjeto baratati. Tako opremljena, mirno putuje,
urei se da to prije stigne na cilj.
S njome idu plemii iz Turopolja, Zagreba i Zagorja. Svi su se
odazvali njezinu pozivu, a rekla im je samo toliko da putuje u korist
hrabre, slavne i od svih potovane obitelji Berislavi.
Njoj je zdesna Stjepko Brodari. Prije nekoliko mjeseci ponovo se
vratio iz Rima gdje je svrio svoje nauke. Kad mu je Gordana
razjasnila to sve kani uiniti s Draeniem, kako e nastojati od
njega izmamiti istinu, Stjepko joj je smjesta ponudio svoje usluge.
Odluio je pratiti je u Veneciju da tamo nau Vilenu. Ve je nekoliko
puta bio tamo i zna kojim se brodom najbolje putuje, a po njemu se
Gordana nada lake dospjeti do Vilene ako se ve i zatvorila u
samostan.
im je Gordana uspjeno svrila svoju zadau s Draeniem i od njega
izmamila istinu, Antolkovi i ostala gospoda, to su se sklonili kad
upnika, prepustili su joj dio svojih plemia za pratnju, a tako i
Stjepka Brodarica.
148

S njim raspravlja Gordana svaku veer kad se nau na putnoj postaji o
pojedinostima pothvata. On je upuen u sve i slui joj svojim
savjetom kao pravi diplomat.
Put se neprestano mijenjao dok napokon nisu zali meu visoke brdine
to su se mjestimino sastajale s obih strana obale nabujale rijeke
Kupe.
Tada se brdine stale sve vie suavati i zaklanjati sunce. Zrak je
hladan, iz rijeke se iri ledena vlaga. Brdine se zbliuju.
Tjeskoba se protee uskim puteljkom izmeu ume i rijeke. Jahai su
zabrinuti. Jo nikada nisu putovali takvim pogibeljnim putem. S jedne
strane rijeka, iza nje se die gusta uma, a s druge, odmah uz
puteljak, visoina.
- Tu ne bismo mogli izbjei kad bi nas napali razbojnici - primijeti
mladi plemi Grguri, etovoa Gordanine pratnje.
- Gurnuli bismo ih jednostavno u vodu - ree netko iza njega.
- Ako ne bi oni nas! Na tom se putu ne moe spasiti poten ovjek, tu
nema borbe. ovjek se osjea kao da je u grobu.
- Odmah emo preko rijeke - upozori Gordana. - Tamo je most dosta
irok, barem je tako bilo kad sam jednom putovala u Napulj za
kraljice Beatrice.

- I sada je tako - potvrdi Stjepko. - Rijeka je tako duboka i toliko

deru slapovi da se ne moe jahati preko vode, ali pol sata odavle ve
se brdine proiruju.
- Tamo dolazimo na vrlo lijepu i udobnu putnu postaju, je li? - pita
ona.
- Da, to je Zvear - primijeti Stjepko. - Tamo je lijepo kao u kakvom
dvorcu.
Zabavlja je prianjem o svim osnovama njihova puta. Konano su stigli
do mosta to je vodio preko rijeke na drugu stranu obale.
- Most je drven, ali vrst - ohrabruje Stjepko plemie.
Ali tamo je puteljak uz rijeku isto tako uzak, jo i pogibeljniji.
Konj se plai plavkaste rijeke. Gordana ga umiruje i budno pazi.
ikara uz lijevu stranu neobino je gusta, ni pjeak ne bi mogao
onuda, a kamoli jaha, S desne strane je obala rijeke.
S najveom pomnjom upravljaju jahai svoje konje da im se ne bi
omakla noga i skotrljala se niz obalu.
- Samo jo malo vremena valja paziti - upozorava Stjepko pratnju. Onda e se rairiti i otvoriti nam put do postaje gdje emo nai
svega to nam srce zaeli.
Prolo je pol sata, put se pred njima proiruje. Ve mogu jahati
trkom.
Jo za svjetlosti ugledae pred sobom istinu s malo drvea. Tamo
stoji duga prizemna zidanica.
Minula ih tjeskoba koju su osjeali u onom uskom prolazu izmeu obale
i preguste gutare.
~ To je Zvear - ree Gordana. - Tu emo se estito urediti i umiti,
zatim spavati, a sutra u zoru brzo dalje. ; - Po svoj prilici
neemo biti sami - veli Stjepko. - Ovdje
149

uvijek ima putnika koji kreu prema sjeveru, a moda emo nai i
primorske velikae ako se ve vraaju s bojnog polja.
- Kad smo bili u Karlovcu, tek smo onda doznali da se oni kane
vratiti. Jo e proi dugo vremena dok stignu ovamo. Ostali su u
Bosni sve dotle dok se nije neprijatelj maknuo s puta. esto mislim,
Stjepko, to li e kazati Damir za moj korak to sam ga uinila, ne
pitajui ga.
- Pohvalit e vas, Gordana. Sasvim sigurno. Naravno, teko e
iekivati va povratak.
- Samo kad bismo mogli to bre napredovati! Zar ne, preli smo
najtei dio puta? To je ovaj tjesnac gdje smo morali tako dugo
prolaziti korakom?
- Jest, to je najtee, sve ostalo bit e lako. Pred zgradom opazi
Gordana nekoliko putnika, oito su plemikog roda.
- Na toj postaji sav posao obavlja katelan jednog primorskog

velikaa. Vidite, onaj u modrom odijelu.

- Govori, umjesto mene, ugovori sve, pokrit u se vizirom, tako ne
trebam mijenjati glas.
Dojahali su pred zgradu. Ve iz daleka opazili su da dolaze novi
putnici i pred zgradom skupili se sluge i upravitelj postaje.
- elimo ovdje konaiti - javlja Stjepko ovjeku koji je ponizno
pozdravio.
- Izvolite sii s konja.
- Imate li mnogo putnika na postaji?
- Sada samo nekoliko. Primorski velikai jo se nisu javili ni jednim
glasnikom.
- Gospodine katelane, ovom plemiu - i Stjepko pokae na Gordanu treba vrlo udobna soba, a mi emo svi po vie nas u jednoj.
- Sve e biti po vaoj elji - obeava katelan.
- Davno je tome to je ovuda prola pratnja s nekom mladom plavuom?
- pita Stjepko kad je siao s konja. Katelan porie:
- Nismo vidjeli nikakvu plavuu.
Gordana kroz vizir pogleda Stjepka, a ovaj tvrdi dalje:
- Morala je ovuda proi s pratnjom od nekih dvanaest momaka.
- Ne, asni gospodine, nije prola. Stjepko se priblii Gordani:
- Nije se mogla vratiti natrag, a da to ne bismo bili doznali na
postajama. Sa itavom pratnjom nije mogla izginuti, a drugim putem
nije mogla krenuti jer drugog puta nema.
Ogledavi se naokolo, konstatirala je Gordana kako ovuda vodi samo
jedan put, i to prema jugu. Gore otkud su doli nije mogla Vilena
uzeti kakav drugi smjer.
- Razgovarat emo o tom. Sad mu reci da nam da sobe.
150

- Otvarajte nam kuu - veli Stjepko. - Za ovog mojeg druga treba vrlo
lijepa soba.
ovjek promatra visokog jahaa koji je zaogrnut platem i pokriven
vizirom. Barunasta odora odaje imustvo. Ipak zakima:
- Najbolju sobu iznajmio je ve prije tri tjedna neki mladi
plemi.
- Tko je taj plemi? - zapita Stjepko. - Moda ga poznamo, pa emo se
s njime nagoditi.
- Ne znam mu imena.
- Je li mlad ili star?
- I on se je pomno skrivao vizirom, kao i taj va odlini plemeniti
drug, ali bit e vrlo mlad. Zapravo, ne moete nikako s njime u jednu
sobu jer je tamo njegova dadilja.
- Kako? Plemi s dadiljom?
- Tako smo joj dali nadimak - smije se katelan. - Bit e da je
gospodin vrlo mlad kad se jo uvijek nije oslobodio enske panje.

Nevjerojatno da bi Vilena bila jo uvijek na toj stanici. Ona je ve

na pola puta do Venecije, ili ve tamo.
- Poznamo tog plemia po onome to nam pripovijedate - veli Stjepko i
zatrai katelana da ih povede u sobu mladog viteza.
- Ne smije nitko ovamo - naglasi on. - No, mogu vam pokazati gdje je
to. Dvori ga njegova pratilica i nitko nema od nas s njime posla. On
je ve dugo ovdje, dosta tjedana, im je stigao uhvatila ga bolest.
- Bolest? Onda bi to mogao biti na prijatelj. Otili su zajedno.
Pazitelj im pokae vrata. Pokucali su, dok se katelan udaljio:
- Bojim se da me ne ukori to sam vas doveo. Zamalo su se otvorila
vrata. Na otvor proviri lice starije ene. Gordana je odmah prepozna.
- To ste vi, Cecilija? Je li gospoica ovdje? Prestraena ena ne zna
to bi odgovorila.
- Javite samo gospoici da je tu Gordana. Morate joj odmah kazati.
Opet se zatvorila vrata, a malo iza toga pojavi se Cecilija.
Gordana digne vizir i ulazi.
Na leaju sjedi Vilena. Blijeda kao nakon teke bolesti. Odjevena u
ensko odijelo, ruke je spustila u krilo. Okolo lee svenjevi. Sve
je spremno za put. Zapanjeno zuri djevojka u Gordanu.
- Nisam mogla slutiti - veli Gordana - da u vas nai na toj postaji.
Miljah: ve ste preko, u Veneciji.
Vilena ne odgovara i sputa glavu na prsa. Sada je gazdarica stala
razjanjavati, umjesto Vilene:
- Vaa milosti, putovali smo isprva vrlo dobro, samo su esto mladi
ljudi zavirivali pod naim prozorima kad bismo prospavali na
postajama. Onda je Vilena odluila odjenuti muko ruho to ga je
ponijela sobom u tu svrhu. Nije lako mladoj i lijepoj djevojci
151

putovali ni u pratnji starije ene. to joj mogu ja pomoi?
- No da, razumijem. - veli Gordana - to je bilo pametno, no recite
to je to katelan postaje govorio o bolesti.
- Da, stigli smo ovamo na Zvear. Odluili smo prospavati i odmoriti
se itav dan i no, a zatim ii dalje sve do Primorja. Prvu no
Vilenu zahvati groznica.
Gordana se okrene prema djevojci, pomiluje joj kosu i pita njeno:
- Kako vam je sada?
- Sada mi je ve dobro - odgovori ona. - vrsta sam, jaka i mogu
proslijediti put. . .
Gordana namjerice ne odgovara.
- Bilo je strahovito - pripovijeda Cecilija. - No na no je
bulaznila. Danju je bilo bolje, a u noi gore. Nisam znala to bih s
njome. Onda sam nala ovdje meu ljudima na postaji ovjeka koji se
razumije u lijekove i tako sam je lijeila. A bila je nestrpljiva,
bojala se da e moda za njom doi otac ili poslati nekoga da joj

zaprijei putovanje. Lijeila sam je napicima koje mi je davao taj

ovjek. Dugo smo ovdje, ni sama ne znam otkad. Danas je Vilena vrsto
odluila da sutra u zoru otputujemo dalje.
- Onda se osjeate vrlo dobro? - pita Gordana djevojku.
- Jest, vrlo dobro, i jedva ekam da krenem dalje.
- A ipak ste jo slabi, jako slabi.
- Rekla sam joj - ne moe se tako na put, trebalo bi jo stati
nekoliko dana da se oporavi.
No, Vilena je mahnula rukom, odluno prosvjedujui protjv tog savjeta
njezine pratilice, dok Gordana veli blago:
- ujte, Vilena, ovo je lijepa i ugodna soba. Tu u se ja s vama
nastaniti.
- Ako vaa milost eli, vrlo e me veseliti, a Cecilija moe tamo u
drugoj sobi; odavle vode vrata u neku drugu sobu, manju, ali udobnu.
Odmah je Gordana odredila staroj gazdarici neka donese u sobu njezin
sveanj da se moe preodjenuti.
Gordana sjedne uz Vilenu i stade je ispitivati o njezinoj bolesti i o
putnom planu. Nikako ne spominje ono zbog ega je dola.
Razgovaraju samo o njezinoj bolesti.
- A kamo ste vi krenuli? - iznenada zapita Vilena.
- Ne znam, smijem li vam to rei. Moda bi vas potreslo . . . S
blijeda lica upitno je gledaju plave oi s izraajem straha.
- Molim, recite, ako je to u vezi sa mnom.
- Naravno, samo s vama. Ne moete ni zamisliti kako je djelovalo na
vaeg oca kad ste otili nenadano, a da se niste s njim ni oprostili.
Oborila je oi i jo vie spustila glavu.
- Niste dobro uinili. Otac nije zasluio da ga tako rastuite.
Trebali ste lijepo doi k njemu i kazati: predomislila sam se i volim
otii u samostan. Vi ste nas, naprotiv, stalno drali u uvjerenju da
152

se neete povui iz svijeta. Zato ste tako govorili, a mislili
drugaije? Vilena uti i ne die glavu.
- Trebali biste mi to razjasniti jer uistinu izgleda kao da vam je
netko neto uinio naao i pod dojmom toga stvorili ste iznenada tu
odluku.
- Ne mogu vam o tome nita rei.
- Nije lijepo to ste uinili svome ocu. Trebalo ga je pripraviti na
to, pa se ne bi bilo dogodilo.. .
To je prestrai. Vilena digne glavu i proape.
- Sto se dogodilo s mojim ocem?
- Sruio se, bio je kao mrtav.
- Oh, recite to je bilo s njime? Je li mu sada bolje?
- Samo je malo trebalo pa da ubijete vlastitog oca. Vrutak suza
sputa se niz Vilenino lice. Ona zajeca. Gordana je ne tjei.

Preputa je njezinim suzama dok nije sama plaui zapitala:

- A kako je sad ocu? to je s njime? Smilujte se, recite mi.
- Jo uvijek je bolestan, blijed, upao i mrav. Sav se promijenio.
Taj zdravi svjei ovjek - a sve to radi vas. Nita ga nije tako
strahovito kosnulo, ak ni Draenieva kleveta, kao va odlazak, tako
nenadan, upravo nerazumljiv. Gospoice Vileno, vi ste u pravom smislu
rijei pobjegli od kue. . .
utei je to priznala i opet oborila glavu.
- Mislim da bih imala pravo traiti razjanjenje jer ste bjeali iz
moje kue, ispod mojeg krova. to vas je na to nagnalo? To ste mi
duni rei.
- Najednom sam osjetila da mi nema.ivota vie u svijetu. Ipak ne
mogu ivjeti vani meu ljudima. Moram se skloniti daleko od te
strahovite klevete ...
- Dakle, samo to je razlog?
- Da, to ...
- A moda ipak jo neto - drugo? Morate mi priznati. Jasno je:
Vilena neto skriva. Opet obara oi i razmilja. Gordana je ponovo
opominje da je njezina dunost otkriti joj istinu.
- Moje je pravo da od vas traim istinu jer ste pobjegli iz moje
kue. Ponovo vam to stavljam na duu. Govorite: zar sam ja ili tko od
mojih dali vama povoda da ostavite moj krov i bjeite? IH je tko
drugi u Turopolju neto poinio protiv vas?
- Ne, nitko mi nije nita uinio naao. Kad ste otili u Zagreb, bila
sam posve sama i razmiljala o ivotu koji me jo eka. Osjetila sam
elju da i ja poem u Zagreb, da sudjelujem u svim sveanostima, da
ivim kao i druge djevojke, da mi bude lijepo kao i onim drugima. I,
napokon, da i ja imam svoj krov, svoj dom i svoju obitelj. Tako me je
to zahvatilo kao neka groznica, neki oaj, to ja znam. Ta me je
kleveta sasvim iznova stala udarati po sljepo-ocicama kao da se je
opet na mene strovalila sva ona nesrea. Zamislila sam kako ljudi
misle o meni kad ja prolazim Turopoljem. A"" vi ne znate, plemenita
gospoo, to sam sve onda osjetila, kako Je to velika, nepodnosiva
muka. I obuzela me takva strahovita elja
153

smjesta otii, smjesta pobjei, skloniti se nekud daleko, kamo ne
dopire ni sjena klevete kojom je moj ivot zavazda uniten. Mir koji
sam teko stekla vaim savjetom bio je samo oklop pod kojim je
neprestano tinjala moja alost. . .
Mlada je ena neko vrijeme promatrala, a zatim pita:
- Niste li moda negdje tamo na mojem stolu nali pismo mojeg mua
koji mi javlja mnogo toga s bojita? I o raznim naim znancima . . .
Smela se od tog pitanja, ali nastoji hrabro odgovoriti:
- Plemenita gospoo, da, vidjela sam neko pismo, ali ne znam to je

bilo tamo napisano. Zato pitate?

- Palo mi je na um da ste modanu tom pismu nali kakvu vijest s
bojnog polja, koja bi vas mogla tako uznemiriti da uinite taj korak
. . .
Htjela bi od Vilene saznati nije li u Damirovu pismu proitala
vijest, o Kuevievoj enidbi i zbog toga otila.
- Nikakva vijest nije me mogla skloniti da odem u samostan, ve
jedino tjeskoba, muka i strahoviti jad to je ponovo zapekao moju
duu i razorio prividni mir i opet u meni probudio onu silnu elju da
se sakrijem pred itavim svijetom. Zato sam pobjegla jer sam se
bojala da mi neete dopustiti otii, ni vi, ni moj otac, a tako me je
strahovito peklo da nisam mogla vie ni asa gledati u taj moj lijepi
zaviaj koji tako ljubim . . . Nisam mogla gledati ljude oko sebe ...
I uzmem pratnju koja je bila u vaem dvorcu, poaljem po Ceciliju u
Turopolje i dadem se ne put.
- Bila bih pola za vama, Vilena, i do Venecije da vas nije ovdje
zadrala bolest. Htjela sam doznati od vas to je razlog vaem
bijegu. Sad znam. Ali ima jo jedan razlog zato sam pola za vama.
- Jo jedan? - zaudi se djevojka kao u nekom strahu.
- Evo, sad vidim, potjerala vas je u samostan samo ta kleveta.
Mislila sam kojeta drugo, a najposlije sam se i ja uvijek vraala na
ovaj razlog i miljah: kad ne bi bilo te klevete, ona bi mogla biti
sretna. I ivjela bi uz oca koji e brzo umrijeti, ako ona ostane u
samostanu, je li tako?
- Jest - odgovori Vilena, ali i plaho zirne u Gordanine oi. to li
sprema ta ena? to joj donosi. Zar je kani vratiti kui? Ne, to joj
nee uspjeti.
- Dakle, vidite, poto sam slutila da je razlog samo kleveta,
smislila sam kako bih vas mogla osloboditi sramote koja lebdi nad
vama.
Jo vie se Vilena preplai, gotovo se ne usuuje pitati to je to
Gordana poduzela. Osjea: sad e joj otkriti neto veliko,
sudbonosno.
- Gospoice Vileno, pozvala sam Draenia u Hrvatsku da s njime
razgovaram.
- to ste to uinili?!
Gordana je odmah uutka i stade joj ukratko razlagati svoje ine, sve
do one sakristije kad je raspravljala s Draeniem. Preuuje
154

Vileni kako mu je govorila da bi Vilena pola za njega ako bi je
oslobodio sramote. Veli jednostavno:
- Govorili smo na tome sastanku o vama, o njegovim inima i o
kleveti, dok su s one strane sakristije u crkvi uz vrata stajali
nepomino i nijemi nai prijatelji. Bili su tamo svi koji bi mogli

biti vjerodostojni svjedoci ako Draeni napokon prizna istinu.

- Kako ste se smjeli i mogli nadati tome, plemenita gospoo?
- ujte: Draeni je dozivao na sebe nesreu, sljepou i sve zlo
ovoga svijeta i izjavio da je sve lagao i vas oklevetao da ne moete
poi ni za koga drugoga - jer se htio osvetiti to nije nikada
dotaknuo vae usne! Sve je priznao kako je bilo i da je krivo
prisegao, dakle, skinuo je klevetu s vas. Oni koji su sluali
zabiljeili su sve i potpisali to i ve je Antolkovi odnio tu
njegovu izjavu na bojno polje. Moda su ve to proglasili u
Turopolju, a proglasit e to svuda gdje god vas poznaju.
Od bolesti blijedo lice jo vie je poblijedilo kao da je na smrt
bolesna. Ruke joj dru, htjela bi neto rei, a ne moe. itavo je
njezino bie pod utiskom tog otkria zatreperilo.
- ini mi se da je to nemogue to ste mi as prije rekli. . .
- Ipak je mogue jer je to tako i bilo, i vi ste sada u oima svih
isti, oprani ljage, nevini, opet ste djevojka kao i svaka druga.
- A hoe li ljudi vjerovati da je tako? Hoe li vjerovati, svi? . . .
Osobito je naglasila ovu posljednju rije. Gordana prozire to ona
dodaje toj jednoj jedinoj rijei.
- Da, Vilena - svi! Kako bi se mogao nai ovjek koji bi se usudio
dvojiti da je istina ono to potpiu zastupnici vjerodostojnog mjesta
kao to je Kaptol? A plemii koji su bili tamo? Ba zato sam ih i
dozvala, zastupani su bili iz Turopolja i seljaki i nai plemii i
oni iz okolice. Svi neka znaju i neka uju. Oni e pripovijedati kud
god prolaze kako ste bili oklevetani.
Vilena se baci na koljena. Sva presretna zahvaljuje lijepoj eni:
- Oh, hvala vam, dobra i plemenita gospoo. Beskrajna e biti moja
zahvalnost.
Drhtavica uhvati Vilenu. Stala je plakati i tresti se. Tek sada, kad
je razabrala da je uistinu sve tako kako joj je govorila Gordana,
potrese njezinim tijelom velika srea da je konano osloboena
klevete. A bila je ve uvjerena da je zauvijek izgubljena.
- Samo se isplaite, dijete moje - veli Gordana - bit e vam lake. I
srea trese naom duom i tijelom - kao i nesrea.
A tamo je Cecilija bez daha i rijei sluala to sve Gordana govori
Vileni.
Napokon se je Vilena isplakala i smirila. Ipak joj se ini da je sve
to neki lijepi san i sve ispituje Gordanu potanje da bi je njezini
odgovori uvjerili kako je sve to istinska srea kojoj se nikad nije
mogla nadati.
Gordana joj s veseljem obrazlae i pripovijeda joj o svojem razgovoru
s Draeniem na takav nain da je ne bi moda povrijedila.
Zato da joj kae kako mu je pruala nade u njezinu privolu
155

da poe za njega? Naprotiv, pripovijeda joj samo ono to moe

razvedriti i uvrstiti njezin ponos. I nadovee:
- Naravno, on je bio uvjeren da emo se mi svi s time pomiriti, a
zatim bi mogao jo i zaprositi vau ruku.
- A to ste mu vi rekli, plemenita gospoo?
- Naravno, prepustila sam ga njegovim mislima i rekla da u pokuati
sve to saopiti vama i javiti mu po glasniku to ste odluili.
- Moete mu javiti da sam vrlo vedra i vesela proslijedila svoj put u
samostan . . .
- To nee vjerovati. I ne bi mogao jer je sada jasno da nemate vie
razloga ni asa misliti na samostan! I va otac je sretan to smo
napokon otklonili razlog zbog kojeg ste pobjegli od kue, a mogli ste
i ivotom nastradati na tom putu!
U dui Vilena se nije ni asa pokolebala u odluci da se ukloni iz
ivota. Nalazi se u nekoj stupici i ne zna to bi odgovorila, dok je
Gordana vrsto hvata rijeima i pogledom:
- Lijepo ste mi rastumaili da vaem bijegu nije bio nikakav drugi
razlog, ve jedino ova kleveta, Ja vam vjerujem i, eto, zato sam vam
donijela veselu vijest da je kleveta s vae asti skinuta. I sad ete
se vratiti kui u pravom trijumfu.
Plaha je i smetena, ne nalazi pravu rije.
- No, to je? - pita je Gordana.
- Plemenita gospoo, ja ipak moram poi u samostan.
- To bi znailo da mi niste rekli istinu. Dakle, razlog vaeg bijega
nije kleveta, ve neto drugo. Zar ste mi ipak zatajili istinu?
Mislim da ne kanite ubiti svojega oca?
Iz te stupice ne moe. Da prizna svoju la kojom se prije ispriavala
i da nanese svojem ocu tako strahovitu bol koja bi ga mogla ubiti?
Gordana nastupa tako otro, odluno. Svojim rijeima i postupkom
vrsto hvata Vileninu duu. I ona obara oi da Gordana ne bi
zamijetila to joj je u mislima. Samo jedna bol stvara u njoj odluku
da nastavi put.
"Vratiti se u Turopolje, tamo u dvorac, gdje e stolovati Jelenko i
sretno ivjeti s Vojanom? To ne moe biti. To neu moi podnijeti.
Ne, ne mogu, nikako, ni do smrti".
- Zar moj otac jo uvijek boravi na Kaptolu? - pita djevojka.
- Da, tamo je. Ali kad jednom bude proglaeno u Turopolju ono to je
Draeni prisegao, vi ete moi opet u svoj dom.
- Ne, plemenita gospoo, nikad neu u taj dvorac. Nikada! "Sad znam
to sam htjela znati - pomisli Gordana. - Valja joj pomoi. Uistinu,
tamo ne moe!" Ipak je jo uvijek stroga i odluna:
- Vi ete sa svojim ocem ponajprije u Ilok, u dvorac vojvode Ilokog.
Tamo moete dugo boraviti kod vojvodine ene. Osim toga, va je otac
odluio prodati dvorac u Turopolju i odseliti se nekud u Zagorje. O
tom smo ve davno govorili. No, za danas je dosta o tome. Gladna sam.

Moramo se okrijepiti. Tamo preko vidim mala

156

vrata. Oito je tamo jedna soba? Dobro, uzimam je za sebe, ostat u s
vama ovdje jo nekoliko dana da se potpuno oporavite. Drukije ne
moe biti. Ovako se ne polazi na put. Vi ste jo vrlo slabi. Kad
ojaate, vratit emo se.
- Ne mogu, ne mogu - veli Vilena suznim oima.
- Morate! O tom nema govora, nestao je razlog zbog kojega ste bjeali
i sad je sve svreno. Odsad vi ete biti sretni. Pred vama lei
ivot. Tko zna gdje i u ijim hrabrim i vitekim prsima bije srce za
vas? Sutra nastavljamo, sad se moramo okrijepiti. Sutra u vas malo
povesti na sunce, prekosutra emo malo pojahati oko ove istine na
poljani dok priviknete opet zraku i jahanju. Naravno, i vi i ja,
nosit emo samo muka odijela i vizirima se pokrivati da nas nitko ne
bi smetao. Kad se posve oporavite, idemo natrag. Sa mnom je i Stjepko
Brodari. Doao je samo zato da mi pomogne prodrijeti u samostan ako
vas ve tamo naemo. Bolest vas je zadrala, na sreu, ba ovdje.
Imali ste tu sve to vam je trebalo.
Gordana je nastupila strogo zapovijedajui i nije dopustila vie ni
rijei prosvjeda. Vodila je razgovor i sve je moralo biti kako ona
eli. Zatim je izila i sporazumjela se sa Stjepkom Brodariem da e
ostati jo tjedan dana. Tako slabu ne moe Vilenu voditi na put.
DRAENI KREE PREMA JUGU
Nekoliko je dana Slavimir Draeni ekao na putnoj postaji u
Karlovcu, provodei vrijeme u neprestanom razgovoru s Luiem o
svojim osnovama. Htio je da Gordana na svom putu prema jugu dospije
to dalje. Poslao je za njom dva momka, a kad se vratie s vijeu da
je ve odmakla iza prvih brdina, onda se i Draeni spremi na put sa
svojom raskono opremljenom pratnjom. Pred odlazak ostavi vijest na
putnoj postaji da je poao prema jugu. Znao je: ujak e mu sigurno
poslati glasnika ako se to vano dogodi u Budimu. Zato je trebalo
ostaviti poruku da ga brzotee mogu nai.
Putujui, urio se od jedne putne postaje do druge. Prespavao bi no
i krenuo dalje.
Prije nego to bi lijegao, dvije su mu stvari svake veeri
zaokupljale misli: kako e uhvatiti Jelenka Kuevia i kako e ga u
Hrvatskoj, po njegovu vjenanju s Vilenom, doekati banska ast.
Stvarao je osnove na koji bi nain lake prodro do dna ivota u
Hrvatskoj.
Veliki mu je uitak o tom govoriti Luiu koji mora sluati njegove
osjeaje i misli.
^ Jednog dana, oko podne, opaze momci, sebi iza lea, u daljini,
K pekog konjanika. Jahao je trkom. ovjek se sputao s brda preacem
H i mahao klobukom.

157

Momci su upozorili Luia. On pone nagaati: s ove strane moe stii
samo vijest od Kuevieva voe i nita drugo.
Zaustavili su povorku. Jaha je odjeven u trono odijelo, ali dobar
konj pokazuje da njegov gospodar nije siromah. Odmah je Lui
prepoznao jahaa.
- Ve vidim, to je na momak, onaj, to sam ga dao gospodinu
atmariju da ostane s vodiem, uz Kuevia. Bit e vrlo vane
vijesti.
Pojahae mu u susret i Draeni i njegov katelan da mogu govoriti s
njime bez ikakva svjedoka.
Odmah glasnik javlja Draeniu:
- Morali smo krenuti na put prije nego to biste vi eljeli jer je
Kuevi ostavio svu gospodu putem i pobjegao nou tako da smo jahali
itavu jednu no.
- Zato je pobjegao? - udi se Draeni.
- Svaali su se neto dugo nou, a zatim sam uo kako mu ne daju da
se bije s vama, ali on je ba htio i zato nestao.
- Vrlo lijepo to se Jelenko ne da odvratiti od svojih drugova i mene
poauje svojim maem. Vrlo lijepo. A zar su ve blizu? To ne bi
smjelo biti. Ako Kuevi doe prije mene, to onda?
Lui ispituje momka. Saznao je da je vodi uinio sve kako bi
Kuevia zadrao to dulje na putu.
- Vodio ga naokolo i zavlaio, samo da to kasnije stigne. I sve je
ilo kao po loju, no najednom je Kuevi spoitnuo vodiu da ne zna
put. Dogodilo se to da smo obilazili oko brda i pogrekom vodia
stigli na isto mjesto otkud smo poli, pa je tako kapetan odmah
opazio da ga ne vodimo dobro i produljujemo put. Naravno, ne sumnja
da je to vodi htio uiniti namjerno. A kad smo prenoili u jednom
selu, poslao me vodi da izmaknem iz povorke i presjeem ravnim putem
na jug, te doekam vas na jednoj postaji i javim to se dogodilo.
Kuevi juri naprijed kao da eli stii prvi.
- Evo, mi ne urimo odvie. Valja podvostruiti hitnju. Eto, uje li
Luiu, Kuevi je krenuo prije nego smo raunali. Lui se pouri
potanje ispitati glasnika.
- to ti je rekao vodi? Kad e stii do onog mosta na Kupi?
- Rauna da e jo trajati etiri pet dana ako bude vrijeme povoljno.
Bude li Kuevi moda posumnjao da ga vodi vodi drugim putem, onda
ne znam kako e biti. Sigurno e kapetan prisiliti vodia da odabere
najkrai put.
- Nema druge, gospodaru - predlae Lui - mi emo putovati nou uz
baklje, da bismo stigli to prije.
- A razbojnici? to e biti ako nas napadnu? - upozorava Draeni.
- Gospodaru, ima ih samo dolje na jugu. Kad dolaze trgovci iz

Venecije, onda ih slijede od mora i u prvim brdima napadnu. Tako

daleko meu brda nikad ne dolaze. Trgovce uhvate odmah, a primorski
velikai putuju na sjever ili na jug uvijek u tako velikoj pratnji da
im se ni jedan razbojnik ni u snu ne bi usudio pribliiti.
- Prema tome, hajdemo bez odmora - pristane Draeni. 158

Jedna jedina no veliki je dobitak. A gdje si se roio s Kuevievim
vodiem? - pita glasnika.
- Kod mlina, pola milje prije mosta na Kupi.
- Dakle, s nama e, a zatim ostati u mlinu i priekati Ku
evia i njegove ljude. ^
Uz svjetlost baklji nastavili su putovanje itave noi.
Sutradan, kad je zadanilo, zaustavili se uz rijeku, napojili konje,
zaloili suhog mesa, sira i kruha, pa opet pourili naprijed.
Uveer su stigli na posljednju postaju prije Zveara. Tamo su se
estito prespavali, a drugog jutra krenuli k cilju.
Oko podne opaze momci da ih netko slijedi. I Lui i Draeni gledaju
natrag. Jasno je: za njima dolazi jaha koji vie i dpmahuje.
_ Brzotea je, pravi brzotea! - primjeuje Draeni. - A kad
domahuje, prepoznaje nas i nosi vijest. No, otkuda?
Zaustavili su se i ekaju, dok je brzotea stigao k njima.
- Iz Budima sam - veli on. - Rekoe mi ve na putnoj postaji u Marofu
da ste se uputili na jug. I evo vas slijedim bez daha i odmora. Nosim
pismo od preuzvienog gospodina Verbecija.
I preda zapeaeni omot Draeniu.
- Ne slutim dobro - veli ovaj i razdere peate.
Dugo je itao. S lica mu se odraava nezadovoljstvo. Onda opsuje,
zovne Luia, pa se s njime udalji da glasnik ne uje njihov
razgovor. Tiho e svojem pouzdaniku:
- Moj ujak luduje, poslao me u prosce k Vojani, a sad, evo, trai da
se smjesta vratim i uzmem za enu Ilonku. To bi vrag izdrao!
- Sad trai da uzmete Ilonku? Neto se oito dogodilo u vaoj
odsutnosti?
- Opet se spelo s Bakaem. Zapolja im je gotovo oteo kralja i sada mi
zapovijeda oeniti Ilonku da se odri na vlasti. Neka je eni ujak!
Ja neu.
- Bilo bi dobro, gospodaru, kad biste ipak malo priekali. Jo jednom
proitajte pismo prije nego odluite. Uzvieni gospodin Ver-beci ima
mnogo protivnika, a kad kralj umre i novi nastupi, bit e svakojakih
nevolja.
- Ujak veli da o mojem vjenanju s Ilonkom ovisi njegova vlast i moja
budunost. I nee me pogledati ako djevojku ne vjenam. Prokletstvo!
Zaprepastio se Lui nad tom vjeu. Ako ne poslua, Draeni e
proigrati vlast ujaku, a sebi batinu. I Luiu nee biti dobro, pa

se upire da upozori mladog razdraenog gospodara da dobro razmisli.

- Vi ste sada u tekom asu, gospodaru, na raskru: jedan put vodi
na jug, a drugi na sjever. Odluka znai: dobro ivjeti ili ii u
siromatvo!
To ne moe ni Draeni oporei i doputa Luiu da nastavi svoje
opomene. Ove ga nutkaju na razmiljanje. Ipak je ljutit i raspaljen
preokretom. Kako bi odluio? Da ostavi tako divno smiljenu osnovu s
159

161
Vilenom? Brak s Ilonkom znai osigurati vlast u Ugarskoj njegovu
ujaku - brak s Vilenom otvara ujaku vrata u Hrvatsku, a Draeniu do
banske vlasti. Oboje bi prihvatio i njegov ujak objeruke, no kako bi
to proveo, kad je tu Ilonka, a to ne zna ni Draeni. I prigovara,
mrmljajui:
- Nitko ne smije napustiti divnu osnovu koju mi je ponudila Gordana.
A ne smije odbiti ni Ilonku.
Mui se i istrauje, kopa po svojim dosjetkama. Kad se dosta izmuio,
pozove glasnika, mladog plemia, to ga je Verbeci odabrao da potrai
Draenia bilo gdje i da ga dovede kui.
- Vrati se u Budim i reci ujaku: nikako neu u prosce Vojani, to se
razumije, jer sam ve putem uo da je vjerena s Kueviem, ali kai
mu da u se vratiti brzo. I nosim mu veliko iznenaenje koje e mu
biti neizmjerno drago.
- Uzvieni gospodin mi je strogo naloio da se vratim samo s vama. O
vaem povratku ovisi hoe li uzvieni gospodin i itava njegova
stranka ostati uz mladoga kralja ili ne. Morate smjesta natrag.
- Sluaj, ovjee, za nekoliko dana eto me.
- Dobro, priekat u vas.
- Ali to neu, ve ti smjesta kreni.
- Bez vas ne smijem u Budim. Uzvieni gospodin mi je najstroe
naloio ostati uz vas. Svi smo propali tamo u Budimu ako vas ostavim
ovdje. Kraljeva oporuka je u Bakaevim rukama i bit e gospodar svih
ako ne doete odmah. Ako kralj dotle umre, nee Verbeci vie biti na
vlasti.
- Sluaj me, mladiu: odlini hrvatski velmoe urekle su mi sastanak
- po meni nude mojem ujaku pomirbu i prijateljstvo s Budimom. Vidi,
to te je iznenadilo?! A ja ti velim, na asnu rije, ponudili su mi
pomirenje ve gore dok sam bio u blizini Karlovca. Sada u se s njima
sastati na postaji Zvear. Ujak vrlo dobro zna da tamo dolaze
odlinici iz Primorja i bit e mu jasno da ondje mora pasti odluka. A
kad ujem to nude, evo me ravno kui! Razumije li? Nitko neka od
tebe ne sazna za te vane ponude, ve jedino ujak. Ti mu samo najavi
moj brzi dolazak.
- Pravo je udo to vam Hrvati nude pomirbu. Vidim, morate ostati jo

koji dan, ali ja u vas pratiti u Zvear.

- Nizato! Kad bi uza me doao tamo budimski plemi, smjesta bi
posumnjali da neto ne kanim provesti poteno, da ne mislim iskreno.
Ne smije mi nita pokvariti.
Ali se on nikako ne da odvratiti od svoje odluke da ostane ovdje, jer
prestraen tekim prijetnjama gospodina Verbecija, on i njegov otac,
kao pristae Verbecija, stradat e, ne dovede li u Budim Draenia.
Naposljetku se ovaj dosjeti rjeenju:
- Pa dobro. Vrati se na prvu putnu postaju i tamo ekaj, no nikako ne
smije doi sa mnom. ekaj me. Zna da drugim putem
160

ne mogu natrag. Dakle, za koji dan nas emo obojica putovati prema
Budimu.
S tim se glasnik zadovoljio i, ugovorivi sastanak, krenuo natrag.
- Napokon sam se oslobodio toga vraga! - apne Draeni katelanu. Sve bi mi pokvario da sam mu dopustio doi sa mnom. Ali vijest moga
ujaka teko me se kosnula. Kako je mogao tako ludo raditi da mu se
Baka popeo na iju? Sve bih rekao: otkad je moj ujak bio u
Hrvatskoj, prate ga stalno neuspjesi. Kud god se okrene, svuda
porazi. Ja u ga osloboditi.
- Oenit ete Ilonku ili Vilenu!
- Ne zbijaj budalaste ale, ve mi ih je dosta. Oenit u Vilenu. Kad moj ujak uje da mu Hrvati nude pomirbu, a Vilenu meni za enu,
nai e on ve neto kako bi Bakaa umirio. Nije to mala stvar: stei
prijateljstvo Hrvatske.
- Umirit e va ujak Bakaa, ali nikako Ilonku. Luda je za
vama.
- A ja sam lud za mojom vlau koja mi se otvara u Hrvatskoj, lud sam
za banskom stolicom i sa svime to me u toj zemlji eka. I tako se
neemo nikako moi sastati ni Ilonka ni ja!
Obojica su potjerali konje, a itava pratnja krene za njima.
Oko podne zali su u tjesnac kojim je prije nekoliko dana pro-jahala
Gordana sa svojom pratnjom.
Znatieljno ogledava se Draeni. Ve razabire kako ulaze u onaj kraj
gdje ima Jelenka Kuevia doekati njegova zasjeda.
Sav uzbuen slua Draeni Lucieva tumaenja i promatra oko sebe sve
ono o emu mu je Lui pripovijedao jo na putu iz Ugarske.
U Draenievim prsima dre radost, gledajui kako se s ove strane
obale Kupe stere visoina, a tamo, preko mosta, neprohodna gutara.
Uzani put vodi uz deruu rijeku preko izbeenog korita to mjestimice
stvara slapove.
Radost mu blista u oima, a mladi bjeloputni obrazi, rumene kao
obrazi sretne djevojke, gotovo mu plamte od uzbuenja.
- Luiu, ovo je tvoja srea. Sve to hoe, bit e tvoje - klike on

ushien.
- Nisam li rekao: odavle ne bi mogli umai zasjedi ni tri mudraca s
istoka, a kamoli tako ludi jaha kao to je Jelenko.
- Jest. Tu se ne moe ukloniti ni lijevo ni desno, a niti preskoiti
zasjedu jer e biti toliko iroka da konj u skoku mora pasti u
jarugu.
- Ako pak maevi probodu Jelenkovo srce, to onda? - pita Draeni.
- Ne bojte se. Smjestit u maeve tako da ga samo rane. Istina, kad
Kuevi ne bi bio vjet jaha, mogao bi zadobiti teke rane i pasti
na maeve svom snagom tijela, ali mi, dobri jahai, im osjetimo da
konj pada, ve se ispruimo na sedlu i podignemo, a to je kretnja
koju izvodimo, ni sami ne znajui za to.
- To je sasvim prirodno i vjerojatno. Drugaije ne moe biti.
...11 GORDANA XII

Tu, dakle, nema straha da bi ga vrag izbavio iz svoje ake.
- Nee ga osloboditi uarene igle koja eka njegove oi potvrdi Lui.
Njegov se gospodar smije kao da mu pripovijeda vesele ale. Smije se
uzbuen, od ega mu srce bije i itavog ga proima divlja radost i
sve gleda oko sebe, promatra prirodu koja je tu uz usku obalu rijeke
zaklonila jedan jedini uski puteljak.
I onda se ponovno nasmije:
- Eh, Kueviu, odavle ti nema spasa! Tu si moj, vrae! Polagano su
prolazili dalje, kad spazie most. Lui zaustavi povorku i ree:
- Sada na posao!
- Zapovijedaj i odreuj! - veli Draeni. Siao je s konja, ogledao
dobro itav kraj oko mosta pa se onda vratio gospodaru:
- Sad morate vi preko mosta, za vama ide onaj dio pratnje koji e
poi na Zvear, a ovih nekoliko to sam ih odabrao za svoj posao,
ostaje s ovog kraja mosta. Odmah emo sruiti most.
- Zar ve danas? - udi se Draeni.
- Samo se po sebi razumije, jo prije nego stignemo na Zvear. Treba
nam sve pripraviti. Vi znate kako se Kuevi uri. On bi mogao biti
ovdje ve za dan-dva najkasnije, a svakako preksutra pred zapad
sunca. Treba, dakle, da ga sve doeka.
- Nee li nam tko drugi razoriti zasjedu?
- Odvie ste uzbueni i ne shvaate to sam odredio.
- Dakle, nema pogibelji da tko pokvari na naum?
- Nitko ne moe preko zasjede. To je ve moja briga. Tamo kod mlina
ostavili smo momka. im opazi Kuevievu povorku, smjesta e nam
javiti u Zvear. A tu mora biti sve ve pripravljeno.
Preko mosta prijee najprije Draeni. Zatim je krenula njegova
pratnja. Petoricu je zadrao Lui i odmah naredi onima koji su
ostali s njime i onima koji su preli preko mosta to im je raditi.

Draeni je s onog kraja mosta sluao kako Lui odreuje:

- Sad, momci, raskopajte most. Nee biti teko. Ove drvene preke
dadu se izvaditi s jedne i s druge strane obale.
Ponio je sa sobom orue u vreama i objeeno o sedla. Sada su sve
izvukli i zapoeli raditi.
Ne moe ih nitko zatei jer je Lui postavio strae i prema sjeveru
i prema jugu.
Izvadili su debele, jake daske, a onda jednu po jednu sputaju u
rijeku, ba tamo gdje je najdublja, i
Sve to sam vodi Lui.
Ve je gotovo itav most na dnu rijeke.
- Ove tri srednje daske - odredi Lui - ostat e kao iroka brv da
moemo preko i mi.
Stadoe namjetati brv od tri daske. To je sada jedini prijelaz preko
rijeke.
162

- Izravnajte i nabijte zemlju - nalae Lui - s jedne i s druge
strane obale.
"Sve u udesiti kao da je nabujala voda razorila most i povukla ea u
svoju dubinu" - veli sam sebi zadovoljan.
- Mislit e svi da su razbojnici sruili most, ekajui neke trgovce
da ih opljakaju? - dometne Draeni.
- Nije vano to e tko misliti, glavno je sve urediti da Kueviu ne
bi nita bilo sumnjivo. A on nee ispitivati, nego se uriti, to vie
kad od glasnika dozna da ste mu vi blizu. Prijei e preko brvi,
pouriti u Zvear i pasti u zamku.
Ljudi su posao svriji. Most je u vodi. Kad bi ga htjeli dii i opet
urediti, trebalo bi moda i dva dana. A preko rijeke se ne ne moe
bez pogibelji, duboka je, a slapovi deru.
Veselo konstatira Draeni:
- Tu ne moe biti nikakve zapreke ni smetnje!
Lui jo jednom dobro ogleda poloaj brvi izmeu jedne i druge
obale. Veoma je zadovoljan. Sve je kako treba. Onda pozove jednog od
petorice svojih ljudi s one strane prema sjeveru. Lice tog ovjeka
obraslo je bradom, kutravom i plavom. Odjeven je u graansko
odijelo. Po svemu izgleda pravi je majstor i osobiti pouzdanik Luciev.
- uj me, Nandore, pozna li dobro Kuevia?
- Kako ga ne bih poznavao? U Turopolju sam ga viao po stotinu puta.
- Pitam te zato da bude oprezan.
- Bit e sve kako vi elite.
- Ti, dakle, predstavlja gospodara ove etvorice momaka koji te
prate kao nekog trgovca na jug. Recimo u Veneciju.
- Ve ste mi to jednom rekli.

- Sve se mora rei dva puta da ne bi ti bio u neprilici jer taj

Kuevi je drzak, lako bi te smeo.
- Nema mene zato smesti, vladat u se kao to se vlada svaki trgovac
i putnik.
- Mudar si. Dakle - kad Kuevi stigne, pitat e: to je s mostom, to
je razumljivo, a ti e sve onako.
- Ne bojte se, gospodine Luiu, ima u mene jo neto pameti, ako i
nema novaca koliko u vas. Upamtio sam sve to ste mi naloili.
- Glavno je da Kuevi prijee preko brvi.
- To je opet lako, znam - Kuevi nikad nije bio ovdje, dakle, ne zna
kamo kree.
- On ne pozna straha i mirno e prijei preko ovih dasaka, bude li
se ti vladao prema onome to sam ti rekao.
- Jo bolje nego to oekujete.
Zadovoljno se okrene Lui etvorici momaka koji imaju biti Pratnja
bradatu ovjeku i naloi.
- Vi ste sluge ovog plemia, razumijete li? On putuje, a zapravo J*
trgovac. Ali nikako ne odgovarajte, nikome nita, doao tko mu vago
ovamo. Sve e raspravljati i sve upuivati Nandor. Da se
163
fli *

niste uputali u razgovor ni s kim tko bi doao sa sjevera, a
s juga nitko ne moe ovamo.
- Ne znaju oni hrvatski - apne bradati pouzdanik Luiu. - Ne
brinite se.
- U svakoj stvari, u svakoj sitnici, imate sluati Nandora. Neka
nitko ne pogrijei, tome nee biti dobro,
S druge strane obale ponovi Draeni zapovijed to ju je izdao Lui
svojim ljudima i zaprijeti im smru ako ne izvedu u tanine kako je
zapovijedio njegov katelan.
Kako je sve bilo u redu, prijee i Lui preko brvi. Daske nisu
prilegle na zemlju, pa se malo ljuljaju pod nogama konja, ali Lui
nije u sedlu, ve vodi konja i tako prijee preko. S one strane
dovikne katelan na drugu obalu;
- Eto, vidi, Nandore, on e moda prijei ovako kao to sam sada ja.
Dakle, im je stigao na onu obalu, daske se moraju odskliznuti u
vodu. Neka ti je ruka razumna.
- Moja je ruka vrsta i razumna! - hvali se bradati ovjek. - Uhvatit
u daske kako treba.
Na drugoj obali uz Draenia su njegovi momci. Poredali se jedan po
jedan. Na uskom puteljku to vodi uz obalu Kupe ima mjesta samo za
jednog jahaa.
Lui raspravlja s Draeniem, pokazujui mu prednost svoje zasjede:
- Mi emo sada prijei ovim putem kamo dolaze vai momci. Evo, taj

put vodi iza one gutare u dva zavoja, ba uz rijeku Kupu, i tako ide
sve pred Zvear, gdje se onda brdine rastavljaju. Tamo lei zgrada,
pred njome istina, na kojoj bi se imao odigrati va dvoboj.
- avo jedan! - klikne Draeni sav jogunast od veselja.
- Pet stotina i vie koraaja od one gutare zavrava ovaj uski
prolaz, pa se izlazi pred putnu postaju. Odavle, od toga mosta do
zgrade ima samo pol sata pjeaenja. Ne vidi se zgrada ni odavle, a
niti s onog kraja ba zato to rijeka zavija. A s one strane je
gutara. Kroz nju se ne moe provui ni ljudsko bie, a kamoli konj.
Dakle, slijeva neprohodno grmlje, a s desna se rui obala u rijeku.
Imate ba samo taj uski puteljak!
- I on ba mora prijei preko zasjede. Ovdje se ni sluajno ne moe
odmaknuti ili krenuti desno ili lijevo?
- Samo se po sebi razumije. Gdje bi se drugdje mogao maknuti da ne
ide preko zasjede. I kad njegov konj stane na dobro prikrivenu
jarugu, mora pasti u nju. Mora! A sad idemo odabrati to vano mjesto.
Idemo pjeke - momci moraju polako naprijed. Ve sam odredio gdje e
nas priekati. Hou da tu zasjedu izgradim sam da momci ne vide to
radim.
Povorka je polako pola naprijed. Jedan jaha iza drugoga, dok su
njih dvojica koraah za njima.
Strunjakim okom istraivao je Lui najbolje mjesto gdje bi se
mogla iskopati jama o kojoj ovisi njegova osnova.
164

Neko su vrijeme istraivali, dok nije Lui stao, izmjerio oima
daljine i stao tumaiti gospodaru.
- Ovo tu e biti najbolje. Ba je na pola puta do mosta i od putne
postaje Zvear. Dakle, vidite, prije zavoja rijeke. Evo, zato: ovamo
ne moe vidjeti ni iva dua s putne stanice, a niti oni s mosta. To
je sasvim osamljeno mjesto. Veoma je vano da ni slijeva ni zdesna
nitko ne vidi Kuevia kako pada u zasjedu jer bi potrali u pomo.
Samo u to vidjeti ja i kova iz gutare. Isto tako ne smije doznati
da je Kuevi stigao i pao u zasjedu . . .
- Nee li se netko od njegove pratnje za njim proverati s one strane
preko rijeke?
- Sasvim nemogue! Ba je dobro to nas je dva dana zadrala
kia, barem je Kupa nabujala i tako e nam pomoi da nitko od
njegovih ne moe preko. Vidite li gutaru? Eno, s one strane bit u
ja. Tamo u prokriti put da priskoimo kad padne i zaas
mi
: emo ga dii i odnijeti s one strane ikare. A onda je sve
gotovo!
Jj Nitko na svijetu nee znati da je pao u
zasjedu. Smjesta u je

zatrpati i nitko nee zamijetiti to je bilo.

- Da si uzeo s neba i traio takav prokleti kut, ne bi nikada
pronaao bolje. Ovdje, ne moe ni boja ni vraja pomo stii mojem
dumaninu. Tu- je predan nama bez pomoi.
- Kad bi bilo malo mogunosti da on utee, ne bih vam to ni
savjetovao. Jer kad bi ljudi saznali da ste mu podigli zasjedu, i
Ugri bi vam zamjerili. Znam, plemi se zanavijek obruka ako nekome
postavi zasjedu.
- Zato mi to govori? Moda se boji da bi Jeienko ipak mogao utei?
- Sami ste prije rekli: ni svijetlim suncem ne bih mogao nai bolje
mjesto. No, elim vas umiriti.
- to e sada?
- Pripraviti odmah zasjedu. Zatvorili smo put s one strane svakome
tko bi htio u Zvear. Nitko ne moe preko brvi. Ako bi tko drugi
doao prije Kuevia, ve sam uputio Nandora da ga vrati, jer ne moe
preko rijeke, jo e i brv skinuti ako je potrebno. A s ove strane
Zveara ve su momci na strai. Svakome e kazati da ne moe ovim
putem jer je most sruen i pao u vodu.
- Ba si majstorski sve smislio!
- Svake smo noi na putovanju dosta raspravljati imao sam vremena
izraditi svaku i najmanju potankost. Osjeam se graditelj koji zna
kamo e staviti koji kamen i koliko e zgrada biti vrsta.
Iza njega stoji Nandor i tri ovjeka to su doli preko brvi i
donijeli za njima orue.
Udarivi motkom u zemlju, Lui zabiljei kako e iskopati duboku
jamu.
Ljudi su stali kopati. Draeni gleda.
Sto dublja biva jama, on dublje uzima dah. Kao da mu netko skida s
prsa teki teret. Osjea se lagodno.
165


Ljudi su se oznojili kopajui. I Nandor i Lui prihvate orue i
pomau.
Nije trajaio dugo. Jama je duboka i iroka. S najveom panjom
izmjeri Lui koliko je iroka da bi konjanik morao potpuno propasti.
Kad je i to svreno, odredi ljudima neka dalje od jame u ikari
nareu dosta granja.
Donijeli su toga mnogo. Onda su morali s tratine puteljka izrezati
itave plohe zemlje s travom. I 10 su donijeli.
Svrivi to, Lui poalje momke, a Nandor je ostao. Sada uzee
spremati zasjedu sva trojica. Nitko ih nije mogao promatrati.
Radosno pomae Draeni pri poslu. To mu prua uitak.
Izdubili su na dnu jame tri rupe. Zatim odvec Lui sa svojeg pojasa
tri toka to ih je nosio sobom ve od brvi. Iz tokova izvue tri maa

vrlo starog oblika, ali vrsta i teka.

Silazei u jamu, Draeni veselo zapjevucka. Njemu je poznato kako se
sprema takva zasjeda. Jedan drak maa zarine u prvu rupu. Ma stoji
ravno, drkom u zemlji, a otricom uvis.
Sad zarine i druga dva maa u dno jame. Okolo su zasipali zemlje da
se maevi ne mogu sruiti ili nagnuti. Zatim uzee granje, posjeeno
u ikari, i poloe ga preko zasjede. Jedan kraj granja s jedne strane
jame, a drugi s druge strane, toliko da se ne bi moglo vidjeti to se
nalazi pod njim.
Jama je ve pokrivena. Maevi su sakriveni zelenilom.
Tek sada uzee komade zemlje, odrezane s travom, i poloe to preko
granja. Obilaze oko zasjede, s jedne i s druge strane, da bi je
inili potpuno nevidljivom. Gdje god je neto virilo, brzo bi to
pokrili ponovo travom. Preostalo granje Draeni pobaca puteljkom da
bi izgledalo kao da je netko sjekao ikaru i grane pobacao na put.
To se osobito svia Dracniu jer jo vie pokriva zasjedu. Razbacane
granice s ove strane prema mostu potpuno odvraaju od jahaa svaku
sumnju. Svako mora spokojno pustiti konja da koraa preko tih
granica, a da ne bi ni gledao puteljak, jer je oito bilo sjee u
ikari i - otud granice.
Sav se zarumenio, izmorio, dok je stvarao tu zlokobnu zamku.
Divi se Draeni sam sebi. Pjevao bi od raspojasanosti. Istinski
uiva. Uz visoinu i ikaru divno se razlijevala duboka zelenkasta
rijeka.
Divna ta slika prirode mora povui pozornost svakoga tko bi dolazio
onkraj mosta. I ne bi mu na kraj pameti palo da zuri u taj uski
puteljak. ve stalno mora gledati divnu sliku prirode. Tada su
poslali Nandora natrag, a oni krenue dalje.
Da bi obili zasjedu, morali su ui u gutaru da ne bi zakoraknuli u
smrtonosnu stupicu.
- Krv mi se sledila u ilama - veli Draeni - kad sam pogledao
pokraj sebe tu firentinsku zasjedu. Ti su Firentinci veliki lukavci
kad su smislili takvu avolsku stupicu.
- Gledajte, nitko ne moe nita razabrati, gospodine Draeniu! A
ipak dolje otrice ekaju Jelenka Kuevia! I ne mogu ga promaiti.
166

?edne ekaju i napojit e se njegove krvi...
- Sad u tamo u gutari s one strane isjei puteljak da se uzmognern
pr0gurati sve do zasjede kad se on strovali.
- Opazit e se u gutari prolaz?
- Zato u ga pokriti granjem i nee nita zamijetiti. Moram ekati u
tom malom prodoru grmlja. Kad on padne u jamu, smjesta evo mene i
kovaa da ga dignemo, sveemo i ponesemo u gutaru. Tamo s one strane
ikare je gusta uma. Odmah mora kova uarenom iglom uiniti svoje.

Sve to moram izvesti hitrinom munje.

I Lui je uzeo sjekiru da sebi kroz gutaru otvori puteljak koji je
odmah obloio granjem.
- Evo, uredili smo sve kako treba, zaposjeli taj put i most i nitko
ne moe vie doi ni proi tim putem. Zato sada na putnu postaju!
- Bit e tamo sigurno putnika. Nikome ne elim kazati tko je onaj
koga ekam ne megdan. Tek onda kad glasnik javi Kueviev dolazak,
rei u putnicima da se bijem. Sve mora biti tiho i mirno da niim ne
probudimo pozornost.
- Vrlo dobro. to se manje putnici danas brinu o vama, to
bolje.
- Bilo bi najbolje kad Jelenku iskopamo oi, da ga nai momci povedu
stramputicom u neko selo, ali ne prema Zagrebu, jer ovuda se mi
vraamo natrag. Osim toga, ovim se putem mora vratiti Gordana iz
Venecije s Vilenom. Zna, na putnim postajama pria se o svemu to se
dogaa. Bilo bi strahota da netko ovdje sazna to se dogodilo s
Kueviem. Odmah bi Gordana i Vilena posumnjale.
- Najprije valja Kuevia odstraniti negdje daleko u kakvo selo.
Dosta je ako godinu dana kasnije zaluta u Turopolje i sazna da ste vi
sretni mu Vilene!
- Pogaa kao strelica ovjeka. To hou. Ali glasnik ne smije ii
ovuda nego kroz umu.
- O svemu sam pouio Nandora.
Poli su korakom prema jugu uz gutaru. S druge strane tee rijeka.
Draeni se neprestano zaustavlja i ogledava na ono mjesto gdje su
ostavili sakrivenu zasjedu. Ogledava se za njom kao da je tamo
zakopao dragocjeno blago i sve ga vue i obuzima strah da ga ne bi
tko otkopao. Ogledava se kao da je ondje vrelo njegova ivota i
uitka.
Stao je, promatrajui iza sebe stupicu, koja je gotovo nevidljiva,
uzdahne:
- Pomilovao bih rukom to mjestance kao obraze ljepotice. Nita tako
ne ljubim u ovom asu kao tu grdnu jamu i one tri otrice maa to
ekaju na Jelenka Kuevia. ini mi se, i one ga prieljkuju . . .
- Mlada vam krv stvara utvare. No, ako vam je to uitak, a vi mislite
o tome. Na meni je da vas opomenem: treba da doete sto prije na
postaju. Sigurno su ve vidjeli vae momke i svi e
167


istrati ispod krova da vide tko je. Neu da nam dou u susret
predaleko.
Pourili se. Onda se Lui okrene svojemu gosppdaru:
- Sve mi se svia, sve je tono i nepogreivo, samo da je jo jedno onda bi bilo savreno.

- to to misli?
- itavim putem, gospodaru, neprestano pripovijedate i uivate u
oekivanju da stupite pred svojeg dumanina: "Ja sam ti oduzeo vid!
Nee vie moi nikoga oaravati svojim oima!"
- Zar to nije veliki uitak?
- Da, to bi bio veliki uitak kao i velika neprilika. Bilo bi dobro
da o tome razmislite. Stoput e biti bolje ako Jelenko ne sazna nita
o tome da ste mu vi to uinili. Sazna li Vilena - n&e se vjenati s
vama!
Toliko je Draeni ushien naoigled zasjede da i ne kani o tome
razmisliti i otro mahne rukom.
- Ne govori mi o tome! Ne dam sebi oduzeti sreu. Ispuniti elim ono
na to sam se zakleo: kad se jednom opet sretnem s Kueviem, ut e
me, ali vidjeti nee! Vileni pomoi nema, mora poi za me ili u je
opet proglasiti svojom ljubavnicom.
Poli su naprijed. Iza ponovnog zavoja ukazu se stabla, a pod njima
duga bijela zidanica.
- Evo, to je postaja Zvear - upozori Lui.
- Oh, pa to je itav udobni dvorac. Krasno! Zgrada ima dva krila.
- Sagradili su je primorski velikai. Jedno krilo je samo za njih,
drugo za ostale putnike. Ali kad nema nikoga, ondje od primorskih
velikaa, mogu i drugi putnici dobiti tamo konaite.
- Ti e, umjesto mene, govoriti na postaji i dijeliti zapovijesti
tako dugo dok ne vidim sve putnike koje emo nai. Pokrit u lice
vizirom - i smjesta spusti gusti vizir duboko preko podbratka i
nadovee:
- Najprije u ja promatrati putnike, a onda u dopustiti da oni
zavire u moje lice. Ne zna ovjek s kim bi se mogao tamo sresti.
Momcima zabrani da spomenu moje ime.
- Ve sam to davno uinio. Zaprijetio sam smru svakome tko bi vas
odao. Prepustite sve meni, gospodaru. Nego, ovdje na postaji nema
gostioniara, nego su velikai postavili nekog katelana koji tu sve
upravlja, a ima svu silu sluinadi kojima gospodari i koji rade sav
posao.
- Zar te katelan pozna?
- Nikako. Bilo je davno kad sam bio ovdje, a onda nisam nosio brade.
Evo, malo u preko ela spustiti vizir. Nitko me ne moe prepoznati.
A moda je i novi katelan odonda.
- Najprije moramo vidjeti tko je sve ovdje. Uostalom, ja sam prava
luda. Dolazim ovamo s osjeajem neke krivnje kao da svi oni znaju to
smo mi tamo uinili i zbog ega smo doli.
- Naravno, nita nas se ne tie. Putujemo i svreno! Sutra
168

emo vidjeti na koji nain treba nastupiti. Danas smo vrlo mirni

i tihi.
Obojica su uzjahali konje i brzo krenuli naprijed. Njihovi momci ih
ekaju na odreenom mjestu. Svi odoe na postaju.
Neki ovjek u modroj odori s gajtanima izie na istinu.
- To je katelan - veli Lui. - Vidite, nije se ni maknuo. Iza
katelana stoje sluge to su istrali iz kue i ekaju nove putnike.
Katelan se poklonio, a Lui mu ree ponosno:
- Najljepe sobe elimo, i to one u velikakom krilu.
- Neka mi vaa milost oprosti - ne moete konaiti u krilu primorskih
velikaa. Ba sino stigao je glasnik i javio da gospoda dolaze s
bojnog polja, ne smijem nikome izdati ni jednu sobu. Ve je sve
spremno za njihov doek.
"Gle, oni se vraaju s bojnog polja - zaudi se Draeni. Juer je
doao glasnik, taj je, dakle, krenuo prije mene."
- to je rekao glasnik kojeg dana dolaze gospoda? - pita Lui.
- Vaa milosti, vrlo je vjerojatno, doi e za dva-tri dana, tono ne
znam. Poslali su glasnika jo s bojnog polja, dok su oni tamo
vijeali.
- Onda nam dajte njihove sobe.
- Bilo bi lako, no ve je sve pripremljeno, jer sutra im stiu u
susret i neke njihove supruge iz Primorja. Nemogue je, ne smijem
bilo kome dati njihove sobe. To je doputeno samo u takvim slu-evima
ako doe koji od prijatelja ili dobrih znanaca naih velikaa. A vau
milost ne poznam.
Lui je poao Draeniu da se sporazume.
- Neka bude, neemo se nametati za velikake sobe - odredi Draeni.
- Postaja je ionako njihova. Ako dolaze te ene, pogotovu ne elim da
me tu vide.
- Dobro, prihvaamo - vrati se Lui. - Dajte nam konaite u drugom
krilu postaje. Ali elimo najljepu i najudobniju putniku sobu.
- Neka se vaa milost umiri, potrait u to je najbolje u drugom
krilu. Imamo sada ve nekih dvanaest putnika. Mislim, vae e milosti
konaiti u jednoj sobi.
- Samo se po sebi razumije - odgovara Draeni, prihvaajui tu
izjavu s najveim veseljem. Osjea se uzrujan, ne bi mogao nikako sam
spavati. Dok eka Kuevia, treba mu Lui vie nego ikada.
- Odmah nas odvedite u nae konaite - zatrai Draeni.
- Molim, plemeniti gospodine, strpite se malo dok izaberem najbolju
sobu. Neki putuju sutra dalje, htio bih da vam ve danas Prepuste
udobnu sobu. Molim potrudite se u "palau", u sobu u kojoj gosti
blaguju. Mi je ovdje zovemo palaa kao u svakom dvorcu.
- Ima li sada tamo putnika?
- Samo neki trgovci tamo kockaju.
Katelan je sve zabrinutiji. Razabire da je momad ove gospode
169





odjevena raskono, dokaz da je plemi bogat i odlina roda. Ne zna
kako e ga smjestiti da bi bio zadovoljan. Njemu je do toga mnogo
stalo je nijedan bogati putnik nije otiao, a da mu ne bi izrazio
kojim darom svoje zadovoljstvo za dobro i ugodno konaite.
- Neka se plemenita gospoda pouzdaju u mene, bit e zadovoljni - veli
on pa ih vodi u zgradu.
Uveo ih je u vrlo prostranu lijepo ureenu dvoranu. Stijene su
obloene drvom, stolovi tamno obojeni, stolice udobne i otmjene, sve
je kao u nekom dosta imunom dvorcu. Draeni se povukao s Luiem u
jedan kut, uz stol, da moe odavle promatrati one koji sjede s druge
strane dvorane, piju i zabavljaju se kockom.
Dok su oni sjeli, poalje katelan slugu da im ponudi jela i pila, a
on obea brzo se vratiti i izvijestiti ih o konaitu.
Jo uvijek ne digne Draeni vizir i promatra ljude to su se
zadubili u igru.
- Nikoga ne mogu prepoznati. Sve su to neki stranci - veli Draeni.
- Ni ja nisam vidio ni jedno od tih lica. Ipak vam savjetujem: ne
dignite vizir.
Zadovoljni to ne poznaju ni jednog putnika, stadoe tiho
razgovarati.
Kroz prozor im se prua iroki vidik na veliku ledinu to se prostire
pred zgradom. Lui tumai gospodaru:
- Eto, vidite, to je ledina o kojoj sam vam ve toliko govorio. Tu
ima dovoljno mjesta za borbu i svatko e vjerovati u taj megdan.
- Sve putnike koji se nalaze na toj postaji pozvat u na tu ledinu i
pripovijedati im da ekam plemia s kojim u se ovdje ogledati. Ali
tek kad ujem da Kuevi dolazi.
- Svi e ovi biti oko vas.
- A kad Kuevia nee biti, onda mogu sve njih uzeti za svjedoke da
moj dumanin nije doao na dvoboj, dok sam ga ekao i zato se moram
vratiti opet natrag.
- Dotle nai vode protivnika selom kao slijepca.
- Ba u se isprsiti pred ovima ovdje i zgraavati to protivnik nije
prihvatio borbu - onda mogu doi i gospoda primorski velikai.
- Nije li ta postaja kao sagraena za va obraun s Jelenkom
Kueviem?
- Ba je sve spretno - i nitko ne bi ni u snu sanjao da je sve to
bila zasjeda.
- Blagodat te tajne uivat ete, gospodaru, samo dotle dok se Jelenko
Kuevi ne pojavi u Turopolju. Onda e svima rei: uinio je to
Draeni!

- Znam na to cilja. Ne govori vie o tome. Radije gledaj kakva su

to lica. Sigurno jo nikad nije nitko od njih vidio oruanog sukoba.
Ni jedan, oito, nije gospodin.
- Jo nismo vidjeli sve putnike. A katelan je rekao: ima ih
dvanaest. Jo sedam putnika nismo vidjeli.
- Ako nas ni oni ostali ne poznaju, tek onda u skinuti vizir.
170

- Kad bi samo doli i oni drugi da znam s kim smo pod krovom - apne
Lui.
Kua primorskih velmoa podijeljena je na dva krila. Jedno je ureeno
samo za konaenje primorskih knezova. Iza toga slijedi velika
blagovaonica u kojoj sjede Draeni i Lui te petorica putnika. S
jedne strane ove blagovaonice opet je hodnik koji vodi u drugo krilo
postaje gdje su sobe za ostale putnike. Jedni i drugi mogu dolaziti u
veliku blagovaonicu i tu se zajedniki sastajati i provoditi veeri u
gorskoj pustoi.
Katelan je pohitio u drugo krilo, u dugi uski hodnik. Tu su i
kuhinje, smonice, izbica za oruje i za svenjeve putnika. S druge
strane komorice i sobe za strane putnike.
Katelan je lako zakucao na jednim vratima.
Mladi muki glas se odazove. Katelan ue u sobicu s posteljom i
stolom. Tu sjedi mladi mukarac napola u sveenikoj, napola u
svjetovnoj odori.
- asni gospodine, molim, dopustite mi. Doli su novi putnici. Vi
ionako odlazite preksutra sa svoja dva prijatelja. Onaj visoki plemi
konaci u najljepoj sobi. Htio bih mu uputiti molbu, kad biste me
odveli k njemu. Moram to s njime dogovoriti.
Mladi je sveenik odmah pristao, rekao mu da eka, a zatim iziao iz
sobe.
Hitrim koracima kree sveenik preko hodnika i pokuca na vratima.
Pred njim stoji Gordana u mukom odijelu, zaposlena svenjem za put.
- to je, Stjepko? - zaudi se ona. - Kako to, izgleda? Valjda se
nije Vilena predomislila i opet nas kani iznevjeriti? Juer je vrsto
obeala da e se s nama vratiti u Zagreb.
- Ne, ne, neto je drugo - odgovori on, pogleda na vrata i opet se
okrene Gordani.
- Jeste li uli, opet su tu novi putnici.
- ula sam neku buku s one strane dvorita, ali, to je tebi?
- Kad su stigli putnici bio sam znatieljan i pogledao na prozor-i
to vodi iz moje komorice na dvorite. Sluam i ujem neke poznate
glasove. inilo mi se ipak nemogue, a glasove poznam tako dobro!
- Tko je to stigao? Ne okoliaj, reci!
- Gordana, vi ne poznate straha, a ipak je vrlo neugodno. Opazio sam
gdje na konju sjedi - nitko drugi nego Draeniev katelan Lui.

- To bi znailo da mu gospodar nije u Budimu? Prije svega, zna li

to radi ovdje taj Lui?
- Iza njega sam vidio plemia u vrlo raskonom odijelu od svile i
baruna, u onom istom odijelu u kojem smo Draenia vidjeli u Dubovcu
- to ti pada na um! Valjda nije Draeni?
- Pokrio je lice vizirom, ali njegov glas nosim i odvie dobro u
svojem uhu. Dosta sam ga dugo sluao u Lukavcu.
- Stjepko, je li to mogue? Draeni ovdje, na toj postaji?
171



- Jest, on glavom. Katelan ga je vodio s Luiem u palau da tamo
prieka. Htjeli su se ukonaiti tamo u krilu primorskih velikaa. Ja
sam se brzo povukao u sobu iz opreza da se ne bi sluajno okrenuli k
mojem prozoru. Nisam mogao vie uti o emu su govorili. Bilo mi je
to milije nego da upozorim na sebe.
Gordana spusti sveanj. Prozirna put bijela lica odraava veliko
nezadovoljstvo.
- To bi bilo vrlo neugodno, Stjepko - ree mlada ena.
- A ipak se protiv te neprilike nita ne moe, on je uistinu ovdje.
- Ne mogu shvatiti to ga je moglo ponukati da doe ovamo?
- Po svoj prilici nestrpljivost da to prije doeka Vilenu.
- Misli. - Moda i jest, ali, bilo to mu drago, mladi me je
prevario. Nije krenuo u Budim traiti od ujaka dozvolu za vjenanje.
Slala sam ga onamo samo zato da umaknem s puta i zmognem se vratiti s
djevojkom dok bi on jo bio u Budimu. Tada bih mu tamo poslala
glasnika i javila da se Vilena vratila i nikako se nee udati. To je
bilo u mojem planu. Budui da je doao ovamo, znailo bi da se neto
izvanredno dogodilo.
- Ako je saznao da ste mu u crkvi postavili svjedoke i zato je poao
za vama?
- Od koga bi mogao to saznati? Nitko nita ne zna osim onih koji su
potpisali njegove izjave.
Trenutak-dva razmiljaju pa e onda Stjepko:
- Neobian je razlog Draenia doveo ovamo. U to nema sumnje.
- Slaem se, ali kakav? - razmilja Gordana. - Kad sam s njime
govorila, pristao je da ide u Budim. O putu na jug nije nita
spomenuo.
- Prema tome, taj je razlog povezan s neim to se moralo dogoditi
kasnije.
- Moda ga je doveo strah da e ga Vilena odbiti? Ne moe vjerovati
da bi Vilena ipak htjela poi za nj. Ako je tako, onda e sutra dalje
putovati ili ovdje ekati.
- Moda se nada da e ovdje u toj pustoi djevojku i vas natjerati u

zasjedu svojim prijetnjama. To bi mogao biti razlog njegovu dolasku.

- Svakako, moramo obavijestiti Vilenu da ne bi izala iz kue - veli
Gordana.
- Moramo putovati, Gordana.
- Zna da sam htjela ve prekosutra.
- Kako bi bilo, Gordana, da idemo sutra u zoru?
- Najprije bih htjela saznati kada i na koju stranu ide Draeni. Ako
i on kree natrag, mogli bismo se putem nai jedni drugima iza lea.
Nastoj doznati kad on odlazi i kamo.
- To emo doznati od katelana. Upravo me je zamolio da ga najavim.
Htio bi govoriti s vama neto o putnicima.
Gordana zakopa svoj muki haljetak, visoko digne bujnu kosu,
172

apne je u mreu, pokrije glavu klobukom i uzme plat s visokim
ovratnikom. Zatim naloi Stjepku neka pozove katelana.
Dok je Stjepko odlazio, otvori ona mala vrata to vode iz njezine
sobe u narednu u kojoj obitavaju Vilena i njezina pratilica
Cecilija.
Vilena i Cecilija slau robu u konati sveanj i tiho avrljaju o
putu na koji bi imale poi prekosutra u zoru. Odjevena u muko,
izgleda Vilena kao neki lijepi njeni djeak.
Gordana odlui da ne kae djevojci kakav se putnik nalazi s njima pod
istim krovom, ve je upuuje da su stigli novi putnici i bit e dobro
ako ne izlazi, osobito nikako bez vizira. Stjepko najavi da katelan
eka na hodniku.
- Dobro. Stjepko, povedi ga u moju sobu.
Stjepko otvori vrata i ulazi s katelanom. Ree mu, pokazujui
Gordanu:
- Moj se prijatelj upravo spremio izjahati u umu, na vau
elju je priekao.
Duboko se nakloni katelan mladom vitezu:
- Neka mi vaa milost oprosti to sam vas zadrao. Moram neto
zamoliti. Danas su mi stigli vrlo bogati i odlini putnici iz
Budima.
- Znate li tko su oni? - pita ona, oponaajui muki glas.
- Ne znam. Imena mi nisu saopili. Visoka i odlina gospoda ne
obiavaju otkriti svoja imena, no pratnja je raskono odjevena i
bogato naoruana. Kao da je taj gospodin sam ban! Htjeli su kneevske sobe. Rekao sam: to je nemogue jer primorski knezovi e
doskora stii, a opet moda i nee. Ne znam sam to bih. . ,
Gordana se estoko okrene, korakne nekoliko vrstih koraka da su joj
mamuze na izmama zazveale:
- Sobe primorskih velikaa ne moete izdati Budimcima. Ja sam s njima
u rodu, pa ipak nisam traio njihove sobe.

- Da, to sam i ja mislio, istina je, ne smijem to initi.

- Knezovi bi mogli stii prije nego to se nadate.
- Nikako neu izdati kneevske sobe, ali. evo, mislim ovako: vi
kanite putovati preksutra, pa sam vas htio zamoliti ne biste li se
odselili iz ove sobe za dvije noi. A onda bih toj dvojici iz Budima
dao vau veliku i prostranu sobu koja je dostojna i naj-odlinijeg
putnika.
- Nikako! - otro e Gordana ispod vizira. - Ne elim se seliti prije
svog odlaska. Moj je mladi prijatelj privikao svojoj sobi, a ja elim
ostati s njime, ako bi mu u noi pozlilo da sam mu pri ruci. Ipak,
neu vam krivo uiniti, preselit u se u ovu sobu k svojem mladom
drugu. Mala vrata emo zakljuati i tako moete svoja dva gospodina
ukonaiti tamo gdje sam ja, evo, ja prelazim Preko.
Prijedlog katelana neizmjerno obraduje. Sav se usplahirio, razvedrio
i nasmijeio, pa e onda, poklonivi se:
~- To je vrlo, vrlo lijepo to mi vaa milost ide toliko na ruku.
173

as iza toga malo se zabrine, pa e onda tiho:
- Vaa milosti, moda e oni vama smetati, a vi opet njima.
- Nee oni ni slutiti da smo mi ovdje, jer sam se predomislio.
Putujem ve sutra u zoru, prema tome nema smisla da se selim.
- Morao bih ipak zatajiti da se netko nalazi u toj sobi, a to nije
mogue.
- Sasvim lako. Oni e tamo u blagovaonici veerati, a zatim umorni od
puta spavati dubokim snom. Ako pitaju kamo vode ova vrata, a vi
recite: to je mala izba u kojoj su primorski velikani spremili svoje
odore kad dou da mogu mjenjati sedla i haljine. To je
najjednostavnije. A mi, moj drug i ja, neemo progovoriti ni rijei i
odmah emo lei. Za jednu no neu mijenjati sobu. Hoete ili neete,
kako vas volja!
- S,to puta vam hvala. Znam, nitko rado ne mijenja postelju prije
odlaska, ne znai to sreu na putovanju.
- No, dakle, zato da vam jo tumaim!
- Prihvaam taj prijedlog i zahvaljujem vaoj milosti.
Opetovano se katelan zahvaljuje tolikoj dobroti, uvjeren da e od
bogatog budimskog plemia dobiti estitu nagradu za tako udobnu sobu
i leaj.
- Kako e dugo ostati ovdje taj budimski plemi? - pita ravnoduno
Gordana poto je stala spremati sveanj.
- Njegovi su momci raspremili konje i mojim slugama najavili da e
sutra i prekosutra istiti oruje i opremu svojih konja. Svakako e
ostati dva dana, a to e biti dalje to ne znam.
- Svejedno - odgovara Stjepko. - Sad vam je moj drug otpustio tu
lijepu, udobnu sobu i moete s njome raditi to vas je volja.

- Da - veli Gordana kao da se neemu dosjetila. - Ako vas pitaju tko

je sve ovdje, a vi im nikako ne kaite da su tu dva prijatelja
plemia, neka stara ena, a s njima i jedai^ sveenik. Odmah e vas
pitati gdje oni konae, doznat e da smo u blizini i nee htjeti u
sobu. Zatim bi doznali da smo iz Hrvatske - a Budimci se ne bi tome
veselili, izazvali bi ih - dakle, pazite.
- Istina je. Moram vas uistinu zatajiti.
- Vi znate kakvi su odlinici iz Budima. Zadirkuju nas Hrvate, a ja
vam velim: ako me samo jednom rijei iz one sobe netko pecne, smjesta
u ih pozvati na ma. Na sve sam vas upozorio, a do vas je da inite
sve kako je u vau korist. Nama je sasvim svejedno, hoe li biti mir,
ili bitka - ili e oni stanovati u ko-morici ili ne.
Katelanu nije svejedno. On eli mir, tada su napojnice sigurnije.
Gordana je to dobro znala.
Tako se katelan pokloni duboko i razmilja: "Kako je dobar i
plemenit taj vitez! Ba mi hoe dobro. Moram sada vrlo pametno
postupati da one Budimce malo prevarim".
Ovo je vaan problem za katelana putne postaje. Taj odvani, visoki
i snani mladi vitez, ne smije izazvati Budimce. Ne bi on
174

mario zadirkivati u njih, samo da ih izazove pod svoj ma! I on
odlui vrsto Budimce smjestiti u tu sobu i pobrinuti se da ne
naslute kakve neprijatelje imaju u svojem susjedstvu.
Najprije ode katelan u gostinjsku sobu. Putem razmilja kako i to
e sve udesiti. Ratoborna rije njegova putnika s kojim je sada
razgovarao, teko ga zabrine. Sve mu je drae od bitke koja bi se
mogla razviti na putnoj postaji. Zna: ako se putnici meu sobom dobro
slau, onda je uvijek veselo, mnogo se popije i pojede i njemu padaju
u monju dobre naplate. No, kad se pobiju, onda se malo tko sjeti da
se katelan starao za njegovu udobnost.
Kad je sve to u svojoj glavi smislio, otvori vrata i uri se k stolu
gdje sjede Draeni i Lui. Javi im ponizno:
- Hvala to ste ekali. Ve sam sve uredio tako da e vae milosti
dobiti najljepu i najbolju sobu za putnike. Molim, strpite se,
sluavke su upravo poele istiti i spremati. Kad bude gotovo, bit e
vam tako kao kod kue. Ne biste li veerali u dvorani?
- Tu ima previe ljudi - mrko e Draeni. - Neka se poure
sa spremanjem.
- Ah, tako, vama ne prija ovo drutvo? Molim, izvolite, ima tu mala
blagovaonica gdje jedu samo knezovi Frankopani i njihove ene kad
putuju. Vama u otvoriti tu sobu da moete sami veerati. Ni iva
dua nee vam biti na smetnji.
To je obradovalo Draenia. Smjesta prihvati i veli:
- Bit e vam to sve dobro nagraeno. Neka nitko ne doe k nama za

vrijeme jela. elimo ostati posve sami.

- Uzvieni gospodin kojega pratim - ree Lui, pokazujui na
Draenia - vrlo je odlina linost na kraljevskom dvoru. Stoga
pazite da obeanje ne biste prekrili i da nitko ne smeta uzvienog
gospodina.
Na te rijei katelan se duboko pokloni i naglasi da e sam dvoriti
gospodu. Zatim ih zamoli neka ga slijede.
Otvorio im je malu, vrlo otmjeno ureenu sobu. Na prvi pogled se
razabire: to je blagovaonica za prave knezove. I rezbareni stolci i
naslonjai od rezbarena drva. U sredini stol na kojem stoji nekoliko
srebrnih vreva, vlasnitvo primorskih knezova. I sagovi i oruje,
sve to je u toj sobi, odaje da knezovi vole udobnost i rasko i kad
su na putnoj postaji.
Sjeli su Draeni i Lui, izmijenili nekoliko rijei s katelanom, a
zatim, ostali sami, dok katelan potri hodnikom. Odmah je pozvao
djevojke da spremaju sobu i postelje s mekim blazinama.
S druge strane ve je Gordana dala sve otpremiti u Vileninu sobu i
zakljuala mala vrata. Tada sjedne s Vilenom, njezinom gazdaricom
Cecilijom i Stjepkom k stolu na koji su sluavke poloile zdjele s
jelom.
Nakon veere upita Vilena svoju zatitnicu:
- Neto ste nemirni, i asni gospodin nekako izgleda zabrinut. Sto se
sprema u toj sobi preko, zato ste je ostavili?
- ekala sam da se okrijepite. Zacijelo ne biste mogli okusiti jela
175


da sam prije govorila.
Oprezno saopi djevojci da e u susjednoj sobi boraviti Draeni s
Luiem.
I Stjepko i Gordana su dobro predmnijevali. Vijest je strahovito
djelovala na djevojku. Problijedila je i skamenila se od straha.
- On je doao da me eka da se vratim. Igubljena sam!
Gordana i Stjepko nastojali su dokazati kako e otii, a da ni
Draeni ni Lui ne doznaju tko je u njihovoj blizini.
- Znao je on da neu pristati na vjenanje, vrlo dobro me pozna. Zato
nam je doao u susret - ape djevojka.
- Mi kreemo sutra, jo prije nego izae sunce.
- Ako nas prepozna, unato naem mukom odijelu, plemenita gospoo?
- Draeni vrlo dugo spava. Znam to iz Lukavca. Jedva bi ga izvukli
iz perine o podne kad je trebao na kakav napadaj u Turopolje. Ne
bojim se za to. Ovdje e spavati jo tvre i mirnije nego tamo. I kad
mi odemo, ni sanjat nee tko je bio u njegovoj blizini.
- Draeni spava do podne, ba kao i knez Brandenburg - veli Stjepko
- i dok se on probudi, bit emo ve daleko.

Vilena se umirila, a ipak neprestano pogleda na ona mala vrata to ih

je Gordana tako pomno zakljuala. Jasno je i njoj i Stjepku: neko
pitanje lebdi na usnama mlade djevojke. Napokon se odlui:
- Gordana, recite: zato ste uredili da nam on bude susjed ove noi?
Vi nita ne radite bezr razloga!
Stjepko potvrdi glavom, gledajui Vilenu, pa opet Gordanu. A ona tiho
primijeti:
- To je sasvim razumljivo. Mislila sam: neu se seliti u drugu sobu,
nego ostati ovdje zajedno vama u ovoj vaoj sobi, kao to sam to bila
prve noi. Dakle, katelanu ne moe biti nita napadno, a eto, ne
znamo to Draeni ovdje kani. to je prirodnije nego da e o tome
razgovarati. Bilo bi zgodno da to ujemo. Eto vidite, zato sam
odluila ostati ovdje s vama.
- Strepim uti taj pakleni glas - veli Vilena.
- Svejedno, dok smo s njime pod istim krovom, jednaka je opasnost,
jesmo li u susjedstvu ili ne. A saznamo li kamo ide, moe nam biti od
velike koristi. Dakle, najbolje je ovako kako sam odredila.
Ipak se Vilena ne moe osloboditi straha koji je obilazi kao neka
hladna sjena. Gordana naloi Stjepku:
- -Reci Greguriu i ostalim plemiima: sutra prije nego svane dan
neka ustanu, sasvim tiho i osedlaju konje. Nae su svenjeve ve
iznijeli. Da u tiini izvedu konje. Neka se dre onog dijela dvorita
to je obraslo travom da se ne uje topot konja. j
- Sve e biti kako ste zapovjedili, u to nema sumnje - veli - a dobro
je da Lui i Draeni ne vide nijednog od vae pratnje. Stoga u im
naloiti neka veeraju pod suom i ne dolaze u kuu. Tko zna ne bi li
Lui mogao prepoznati u kojem od naih momaka turopoljskog plemia.
- Vrlo dobro, Stjepko. I ti se zatvori u svoju komoricu da
176

te ona dvojica ne bi vidjeli. Sad pouri u staju dok
su oni u gostinjskoj sobi.
Oprostili se i urekli: sutra im zabijeli zora samo toliko da mogu
vidjeti put, sjest e na sedla i krenuti prema sjeveru.
Stjepko je otiao u staju pa opet u suu gdje su konaili mladi
plemii, preodjeveni u momke plemikih pratnji. Tarno im je objasnio
sve to je potrebno. Do sada jo nije nitko ni vidio Draenia i,
uvi da je ovdje, odluili su pridravati se Gordanine zapovijedi
kako ne bi nijedan izaao njemu na oi.
Kad je Stjepko otiao, Gordana je zatvorila vrata prema hodniku i
pomno ih zakljuala. Tri su ene ostale sarne. Brzo su se razodjenule i legle. Gordana s Vilenom u jednu jedinu postelju to je u
sobi, dok je Cecilija leala na niskom leaju. Ugasile su svjetlo da
ne bi niim pobudile pozornost na sebe.
Leei, apatom je Gordana razgovarala s Vilenom. Ova dre itavim

tijelom. ini se, djevojka e malo spavati ove noi.

Gordanu ne plai opasnost od blizine neprijatelja, vie je uzbuuje
neizvjesnost to on ovdje trai. Putuje li Draeni dalje na jug i
zato, ili eka Vilenu?
Vrijeme prolazi. No je bivala sve dublja, a da nitko nije proao
hodnikom: Draeni je nekoga naao u gostinjskoj sobi i moda se tamo
zabavljaju. to li moe drugo raditi Draeni s Luiem u

gostinjskoj sobi.
Sve vie gubi nadu da e se Draeni jo ove noi pojaviti u svojoj
sobi. Gordana pozna njegove navike. Kad god nije imao nikakve vane
nakane, pio je do jutra. Samo kad bi imao izvriti neto osobito, kao
napadaj na Turopolje, klonuo se svake kapi vina. To zna ona, vidjela
je to u Lukavcu i po tome nagaala razlog to mladia nema tako dugo.
Ve je duboka no. U hodniku i u drugoj sobi vlada tiina.
Vilena i Gordana su budne.
- Nee doi na spavanje! - ape Vilena.
- Doi e pred jutro, a onda e zaspati odmah kao zaklani i neemo
nita uti.
- Pravo velite, plemenita gospoo. Privikao se taj avo u noi bdjeti
u plandovati. Sutradan e spavati. To je dobro za nas jer emo u
jutro lako pobjei.
Gordana je ve poela drijemati.
Bilo je kasno u noi. U zgradi tiina. Ni vani se ne javlja nitko.
Oito je u kui i okolo u suama sve pozaspalo.
Obje su se ene najednom lecnule, digle glavu i sluaju.
Teki tropot odzvanja hodnikom. Koraci izama i zveket ma-muza, a
zatim muki glasovi.
- Oni su! Sad tiho, Vilena! Ni rijei.
- Zanijemit u kao u grobu.
Mrak oko njih. Vani se uje kako Draeni pita:
- Gdje su naa vrata?
12
177
Gordana je osjetila kako je Vilenino tijelo zadrhtalo kad je
JORDANA XII


razabrala Draeniev glas. Ali ni ona nije sasvim mirna. Mora se
savladati. Uzrujanost smeta sluhu. Ona zna: kad neto eli pozorno
sluati, a dre oi uzbuenja, tada umi u uhu i ne mogu se pravo
razabrati rijei ni kretnje. A ona eli uti, to ju je i ponukalo da
se upusti u tu opasnost.
"Kad bi Draeni ovdje otkrio Vilenu i mene, bila bi to i odvie
velika neprilika. Traio bi od mene rije da e poi za njega. Meni
se ne bi bilo teko izvui iz stupice, ali bi taj nitkov poao s nama
u Zagreb, u to nema sumnje".
Stoga ponovo apne Vileni da bude mirna i tiha.
U drugoj sobi ve se zamjeuje tropot koraka. Dakle, uli su.
Sigurno su to Draeni i njegov katelan Lui. Jo netko hoda po
sobi, uje se trei glas. To su katelanove ponizne rijei kojima
hvali sobu, udobnost i postelju. A zatim pita:
- Moda bi vaa milost jo vina za no? Obje su ene digle glave i

gotovo ukoeno sluaju tko e odgovoriti. Zamijetie Draeniev

sonorni glas:
- Dostaje za danas. Umoran sam od puta - elim se naspavati,
- Nadam se, dobro ete spavati, vaa milosti, kao u svojem dvorcu.
- Ba ne sasvim tako - odgovori Lui podrugljivo, - Zar vi mislite
da je postelja uzvienog gospodina s dvora tako priprosta kao to je
ova vaa?
- Mekana je kao svila - primijeuje katelan. - Svi su gosti hvalili
tu sobu i postelju.
Ne odgovara mu nitko, uje se samo neko mrmljanje dvojice koji
meusobno razgovaraju. Zatim Draeni pita katelana:
- Hej, stanite to je ono tamo?
asak stanka. Vilena se uhvatila Gordane i slua. U drugoj sobi
odgovara katelan:
- Ono su tamo, vaa milosti, vrata!
Umirujui stisne Gordana Viienu to se privinula k njoj. Obje ene
osjeaju: radi se o malim vratima koja vode u njihovu sobu. Nepomino
lee i ekaju odgovor. Nakon male stanke opet e katelan :
- Neka vas to ne smeta.
- Tko je tamo? - pita Lui.
- Nitko. Sasvim mtko.
- Kamo vode ta vrata?
- U komoricu u kojoj su primorski velikai spremili svoje sveane
odore, sedla i neke druge stvari koje im trebaju kad dolaze ovamo. A
esto i mijenjaju lake odore da im je udobnije na postaji. Kad odu,
sve spreme opet tamo.
- Otvorite nam ta vrata - da vidimo. f
Draenieve rijei prelaze Gordaninim ilama. Vileni se gotovo
sledila krv. vrsto se dre i ekaju odgovor katelana.
- Vaa milosti, ne mogu vam otvoriti. Znale, velikai uvaju svoje
stvari, pa su uzeli sobom klju od brave s jedne i druge strane.
178
Oa silom dirnem i ta vrata, mogli bi misliti da sam ja neto tamo
traio ili moda to prisvojio. Vaa milost zna to znai vjerno slu?
iti gospodaru, a moji su gospodari oni koji su me ovamo postavili i
svoje stvari tamo spremili. Ako su vam ta vrata na putu, onda bismo
vam postelju prenijeli u gostinjsku sobu - predlae katelan u strahu
da se budimski gospodin ne bi sukobio s vite7om u su-sednoj sobi.
- Nije potrebno - odgovori Draeni. - Glavno je da nemam
susjeda.
- Rekao bih vam, u/vieni gospodine, ve prije da ovdje ima susjeda,
ali nerna. Svi su oni lamo redom u onim sobama s one strane
hodnika.
Glasno zijevanje ispuni stanku koja je slijedila. To je zijevnuo

Draeni, a zatim odgovori:

- Dobro, vrlo dobro, samo da smo sami.
- Smijem li jo pitati vau milost, elite li to odrediti za jelo
sutra? Neto posebno?
- Najbolje peenje to imate i kolae, vrlo volim medene stvari,
- Zaklat emo za vas kokoi - katelan e.
Sada nasta poluglasno nabrajanje io ee se Draeniu sutra spremiti
za objed, a tu slubu preu/eo je na sebe Lui svojim dosta hrapavim
i nejasnim glasom. Gordana i Vilena uhvatie toliko da su razumjele o
emu govore.
- Zapovijedate li da vam sutra prije podne osedlamo konja ako biste
eljeli moda pogledati okolicu?
- Dosta sam se najahao dok smo stigli ovamo. elim se odmoriti i da
me nitko ne budi, makar spavao do podne. Jedva ekam da se mogu
estito naspavati i odmoriti.
- Dobro, vaa milosti, pazit u da ne bude ni tropota, ni buke, pa
doao Iko mu drago. Ne smiju smelati va san. Laku no. vaa milosti.
elim vam dobar san. Vrlo je vano to ovjek sniva kad prvi pui
spava u jednoj sobi - jer e mu se ono sigurno ispuniti.
- Ba je teta to neu znati to e mi se sve lijepo ispuniti odgovorio Draeni ve umornim glasom. - Neu valjda ni sanjati od
prevelikog umora.
Nekoliko trenutaka svu svoju pozornost Gordana posveuje odlasku
katelana iz Draenieve sobe. Stao je ba na pragu sobe. Bit e,
slua je li kod njih sve liho. Onda smireno krene hodnikom. Gube se
odjeci njegovih koraka.
Preko u sobi ni Draeni ni Lui ne govore. Samo se uje neki
tropot, a zatim nekoliko koraka pa opet neko glasno zijevanje.
- Uh, ba sam slomljen od puta. Te je rijei sneno prozborio
Draeni.
- Od radosli i od neslrpljivosti sle slomljeni, ne od puta. I opet
zijevanje, a zatim raskidane rijei: Poludjet u, budem li morao dugo
ekati.
179
12 *




- Ne. ne bojte se. neete tako dugo ekati. Mora stii za dan-dva, najvie tri.
- Deset! - upadne Dracniev glas nekako bijesno. - Ne brbljaj
gluposti. Tjeraju mi san s oiju!
- Hajde, hajde gospodaru, ve se jedva drite. San vam ve sjedi za
vratom.

uje se gibanje, zijevanje. . .

- to u sanjati?... Kako? Hoe li opet... doi san - zna . . . one
noi na Marofu . . . San je bio lijep . . . kako sam uivao
- ui-vao . . .
Umuknuo je.
Ni onaj drugi se ne javlja.
Gordana malo stisne Vilenu kao da bi joj htjela rei: "Zaspao je".
Onda su ule korake. To oito hoda Lui. Neto je bacio, odgurnuo,
promrmljao neto i uutio.
Zatim sve utihne.
Tiina i mir s one strane sobe.
Razoarana Gordana lei u postelji. Iz razgovora u onoj sobi
razabrala je da Draeni nekoga eka. Vie nita. Draeni je bio
izmoren i pospan. Naravno, sve to je bilo jo vano, o tom su ve
govorili za veerom, tamo u gostinjskoj sobi. Sve su tamo rekli to
bi Gordana rado ula. Sad je sve uzalud, nee vie nita doznati.
Nema druge, valja ostati u najveoj tiini, dok oni tamo zaspu, a
onda e spavati i one.
ekaju i ute.
Zamalo razabiru: as hre jedan, as opet drugi.
- Zaspali su obojica - apne Gordana u uho Vileni.
- uie smo samo to da nekoga eka. Sigurno mene. - odvraa apatom
djevojka.
- Ne bojte se. Mi sutra pred zoru odlazimo, a ule smo: on e spavati
do podne. Nama je put otvoren. Dok se on probudi, mi smo ve vrlo
daleko.
- Hoe li Lui spavati u jutro?
- Sasvim sigurno, emu bi ustajao?
Gordana je digla glavu i gleda u mrak. ecilija se ne mie.
- Sad bismo mogle i mi spavati - apne Vileni.
- Nema mi sna - uzdahne djevojka.
I tiho lei. Ono to su ule dokazuje im: Draeni ne putuje dalje.
ve. naprotiv, ovdje eka. Nestrpljivo i teko eka nekoga o kome je
sanjao tako lijep san negdje na nekoj postaji Marof.
Gordana zna gdje je to pa joj se ini: kad je Draeni putovao na
njen poziv, sigurno je tamo sanjao o Vileni. I danas eli da mu se
prikae taj san.
"to bi moglo biti drugo u tom snu nego Vilena? Kako bi mogao tako
nestrpljivo i teko ekati, ako to nije ona? Radi koga bi doputovao
ovamo ako ne radi nje?
"Nikako nisam mogla naslutiti da tako ezne za Vilenom. I^ae bih mu
rekla: tek za mjesec dana idem u Veneciju. Samo se naoko
180

pokorio da se vrati u Budini. Ve je nakon nekoliko dana krenuo za

mnom, inae ne bi mogao biti ve ovdje.

Takav sastanak ovdje, na toj postaji! Da barem nije Vilena oboljela,
ne bismo se sreli ovdje, niti bismo spavali pod jednim
krovom!
Ako pak eka koga drugog? Koga? Naravno, mogao bi tu ekati
Verbecijeva roaka koji je tamo dolje negdje u Primorju. No. zar bi
njega oekivao s toliko njenosti i s toliko nestrpljenja? O njemu ne
bi sanjao tako lijepe sne!"
Neprestano kopka u svojim mislima, trai po svemu stoje ula iz one
sobe. uporeuje i nagaa. Svejedno, koliko god ona traila i na jugu
i na sjeveru, ne moe nai nikoga koga bi Draeni tako teko
oekivao, osim Vilene, a ona ima doi s juga. Drugog zakljuka nema.
Dakle, valja im sutra rano utei. Oprezno. Zato moraju biti nepomine
i tihe.
Netko je s one strane neto promrmljao. Gordana se prene i slua.
Razabire da se i Vilena ukoila u postelji be/. sna i oito neto
razmilja. Sad je i ona podigla glavu.
Tamo s one strane netko mrmlja kao da govori u snu. Onda opet bude
tiho. Zatim se opet uje odmjereno hrkanje.
- Jedan se probudio - apne Vilena u uho Gordani.
- Moda samo napola. Zaspat e obojica kao zaklani - osobito prema
jutru ne bi ih nita moglo probuditi.
- Kad bi samo tako bilo.
- Ne bojte se i ne mislite ni o emu. Spavajte mirno,
- Ako nas zamijete kad sutra iziemo?
- uli ste, spavat e do podne. Ne miite se kad znamo kako e biti.
Glavno je da mi odemo oprezno. Ali sad utite.
- Bilo bi mi lake da mogu razgovarati. Moje misli slute neko
strano, veliko zlo ...
- To sve dolazi od nemira. Pokuajte spavati.
- Ne mogu. Puna mi je dua nekog drhtanja. Bojim se zore . , .
- A ja je jedva ekam.
- ini mi se: eka me sutra neman. Osjeam, ja u sutra umrijeti.
- Ne gubite snagu duha. Ne podavajte se utvarama.
- Ne znam govorim li pri zdravoj pameti ili u vruici. Osjeam se
tako strahovito slaba, prestraena, strepnja me hvata od neega. Ne
moe to sutra dobro svriti. Ne moe.
Vilena dre itavim tijelom. Gordana zamjeuje u njoj prestravljenu
duu koja se boji kao da gleda sablast to joj se sve vie
pribliava. U djevojci je zavladala strava. Ako to potraje, mogla bi
je uhvatiti vruica, a pone li buncati, izgubljeno je sve. Govorit
e glasno i odati njihov boravak. to da radi s njom? Sad u noi
ustati 1 otii iz ove sobe?
Poela je razmiljati kako bi bilo da se odjene zajedno s njome Pa da
promjeni sobu s Stjepkom.

181

- Hoete li: otii emo tamo gdje je Stjepko, a on e doi ovamo?
- Ako se oni probude od ukanja ili tropota? Ne, ne, ne mogu se ni
maknuti. ini mi se: nikad vie neu stupiti na svoje noge. Ukoene
su mi. Sva sam kao mrtva. Samo jo osjeam svoje misli. U glavi mi je
vrelo kao da je ivi kotao.
- Budite dobri, jaki. . .
Gordana je privine k sebi i apne joj u uho:
- Svladajte se, svladajte se, Vilena, jer smo inae propale. Draeni spava kao zaklan, ali ne znam kako spava Lui.
- Pokuat u biti mirna i tiha. Misli su moje jae od mene, roje se u
glavi i u dui kao crne ptice -to nose negdje iz daleka nesreu ...
Ne zna to bi s nesretnim stvorenjem to kraj nje lei i nije drugo
nego more oaja i straha od neke strane slutnje. I htjela bi je
umiriti:
- Ja ne zamjeujem u svojoj dui nikakve pogibelji. Nikakva straha.
Leale su, utei, Vilena je nepomina kao da je izdahnula. Ni
disanja joj ne zamjeuje.
Gordana se pone u mislima baviti crnom slutnjom o kojoj je govorila
Vilena. Moda to ipak nije sve od slabosti tijela. Neto se pokrenulo
u toj avolskoj dui?
Zar bi mogla nastati kakva pogibelj?
Samo onda ako do jutra ne bi bile sve tri potpuno mirne i nepomine.
Tamo na leaju bdije Cecilija. To osjea Gordana pouzdano. A tu je
Vilena. Ako je uhvati vruica i pone glasno govoriti, one su
otkrivene.
Nastoji djevojku smirivati, pa joj tiho ape:
- Sutra e biti sve dobro. Mi emo rano otii i brzo pojahati prema
sjeveru. Brzo emo stii opet gore k nama, u na lijepi^kraj. Tamo
nas eka va otac, va dolazak spasit e mu ivot. ezne za vama i
eka vas. Rekao je: ne moe ivjeti ako se vi ne vratite. Onda e
zacjelo sasvim ozdraviti.
Ni rijei ne odgovara Vilena. Kao da i ne slua. Gordani se ini: uz
nju lei komad leda.
- Recite, Vilena, zar se osjeate loe? Nije li vam se moda smuilo?
- Ne, nije, vidim pred sobom neku strahovitu sablast. Sklopim li oi,
jo je strasnija. Plemenita gospoo, opet velim - meni je tako kao da
u sutra umrijeti.
- Prestanite ve jednom o tome misliti i vjerujte u na sretni bijeg.
- Vjerujem - sve vjerujem, ali neprestano vidim sablast - kao da smrt
ide prema meni. . .
Teko se zabrine Gordana, a, eto, ne moe joj pomoi, moraju ostati
tihe i nepomine.
182


U onoj sobi je tiho. Nitko se ne mie, samo se uje jednomjerno
hrkanje.
Crne slutnje to ih je naglaavala Vilena kao da prelaze i na
Gordanu, ali im se ona svom snagom odupire. Hoe da mirno promotri
sliku sutranjeg bijega kako bi u tome nala potpunu sigurnost i
vrstou da odbije od sebe Vilenine misli.
to moe biti sutra u jutro? Rano e ustati, tiho se odjenuti dok e
ona dvojica tamo spavati najtvrim snom. Ni asa se ne moe sumnjati
da ta dva mukarca koji su putovali, a iza toga se estito napili ne
bi sutra u jutro rano spavali najdubljim snom. One e, dakle, otii
tiho iz sobe. Vani ekaju osedlani konji i spremni plemii - oduljat
e se tako da se ne bi uo ni topot konja i pojahati onim uskim
puteljkom uz Kupu i uz ikaru, pa preko mosta i brzo naprijed. Kad se
uzani put proiri, udarit e najbrim trkom. Tu se ne moe nita
dogoditi to bi moglo omesti njihov odlazak.
Tako stvara sebi Gordana plan. Sasvim je mirna. Tiho priapne Vileni:
- Smirite se, proi e sve glatko, jamim vam. Pokuajte spavati. I
ja u usnuti, sutra moramo biti svjee. Spavajte.
- Pokuat u, gospoo, spavati - veli djevojka i uuti.
Glavu okrene kao da je odluila usnuti.
Ipak joj se glavom jo uvijek vrzu misli. Zato je morala oboljeti na
toj postaji, tako dugo leati i doekati Gordanu? Zato da jo jednom
u ivotu sastane Draenia, da jo jednom uje i vidi tog ovjeka?
Premda slaba i umorna, ipak bi zaspala da je ne razapinju na kri
misli prolosti. Neprestano gleda Jelenka Kuevia u onom asu kad je
njeno i uzbueno razotkrivao svoju ljubav, a ona ga okrutno odbila i
krvavo uvrijedila.
"Jo moram patiti zbog tog jednog jedinog asa! Oh, zasluila sam!
Jest, zasluila sam da jo vie patim, zasluila sam da me uistinu
sutra zaustavi Draenieva slabost i zagradi trnjem moj put ivota.
to li bi mogao uiniti? Na to bi me mogao prisiliti? to je njemu
pogaziti svoju izjavu danu Gordani, i ponovo me posuti klevetom i,
unato tome, to se kleo sljepoom i sreom svojeg ivota! . . .
to e biti sutra - to me eka?!"
Duboka je no, nijema i tiha. Djevojka lei budna. itavo je njezino
bie jedan dan tjeskobe.
Tamo u onoj sobi uje se samo jednolino hrkanje. Svakog puta osjea
Vilena kao da ju je netko probo bodeem.
U Gordane nema straha ni osjeaja opasnosti koja prijeti. Evo,
lei tu uz nju i die tako jednomjerno i tako spokojno. :
Malo je pripazila i oslukuje. Nema sumnje: Gordanu je svladao san.
"Zato sam morala doekati Gordanu? Zato sam je sluala? Zato nisam
pobjegla s te postaje kad je ona dola? Zato nisam
183


otila tamo gdje nikad ne bi mogla uti disanje one strahovite
nemani u onoj sobi?
Da sam otila u samostan, nikad ne bih doznala kako e Jelenko u svoj
dvorac voditi Vojanu.
A ja se sada vraam i da sve to gledam?"
Suze padaju niz njezino lice u tiini i u mraku.
"Vraam se - da svakog dana sluam o lijepoj eni Jelenka Kuevia?
Svuda, gdje god bila, svuda u je sresti, o njoj uti. . . Zar sam
poludjela?
Gordana je nemilosrdna kad me sili na povratak.
Ne, ja idem sutra u zoru na jug!"
Sve su joj misli skrenule drugim putem. Ona ide na jug!
Sama sebe gleda kako je pojahala na konju i bjei, bjei od
Draenia, od Gordane, od Jelenka i od njegove mlade ene.
Polagano se odmakla od Gordane i sasvim tiho i neujno sila s
postelje. Pomalo oslukuje. Gordana die duboko, smireno. Spava
vrstim snom mladosti i umora.
Oprezno i tiho Vilena silazi s postelje.
U onoj sobi preko - mir. I Cecilija spava. Sve je oko djevojke
utonulo u san.
Polagano, bosim nogama, potpuno neujno ide po sobi. Zna gdje je
priredila svoje muko odijelo da ga sutra ujutro obue.
Stigla je do stolice na kojoj je sloila odoru. Oprezno uzima komad
po komad. Polako, tiho se odijeva. Svakog asa zastaje, prislukuje
da ne bi koga probudila. Nitko se ne mie. Nitko nita ne zamijeuje.
Svi diu duboko i snivaju tvrdi san.
Sasvim se odjenula, samo jo nije obukla izme. Namjerice ih uva u
ruci. Izai e bosonoga na hodnik i tamo ih navui da ne probudi
Gordanu i Ceciliju.
U dvoritu bit e ve momci spremni po nalogu Gordane, ali ona e
svoju pratnju odijeliti i odjahati na jug. To je njezina vrsta
odluka.
Samo jo valja priekati dok proe no i pojave se prve bijele sjene.
Sjela je neujno na stolac i naslonila laktove na stol, sluajui
kako ovdje kraj nje duboko diu Gordana i Cecilija, a tamo preko hru
Draeni i Lui.
U mraku i samoi rone joj suze niz lice . . .
Tiina mukla, mrtva. Teko iskuavana djevojka, naslonjena na stol,
eka prvu bijelu sjenu zore da utee put juga.
184

JELENKO KUEVI HITI. . .
Kroz ume, doline i klance uri se_ Jelenko Kuevi. Uz njega je
stalno njegov najvjerniji pouzdanik arko. Zna zato je njegov

gospodar iznenada ostavio tabor hrvatske vojske. Nije htio doekati

odluku svojih zatitnika i drugova, a moda i banovu, da ne ide na
megdan s Draeniem. arko pozna svojeg gospodara, zna: prije bi se
odrekao ivota negoli bitke s Draeniem kojega mrzi iz dna due. I
sretan je to ga je Jelenko uzeo sa sobom. Osjea se arko kao neka
zatita svojem kapetanu. Uvijek je na njegovoj panji. U najveoj
urbi na jug, Jelenko ide preko svih zapreka, a arko ga svakog asa
upozorava na okolnosti koje mu se ne sviaju. Ne trpi arko vodia
to ga je Jelenku ostavio budimski plemi atmari. itavo vrijeme
putovanja dri ga na oku i kritiki nadzire njegovo vodstvo. Jelenko
je uvijek zadubljen u misli. Goni vranca nepoznatim krajem, a arku
se ini: gospodar nije nikad prisutan mislima. Zato tako budno pazi
na puteve kojima prolaze, pa je tako jednom upozorio Jelenka da su
obili neko brdo i stigli na isto mjesto s kojeg su krenuli. Jelenko
se zaustavio i malo vie panje posvetio okolini. Opazi da arko ima
pravo. I pozvao je vodia na red i pogledao mu otro u oi, ali se
ovaj jponizno ispriavao da je, oito, ve malo zaboravio poprene
staze. arko je primijetio i to da je nestalo momka kojega je atmari
ostavio s vodiem i upozorio na to Jelenka.^ Pre-brojivi momke,
mladi kapetan razabire kako i sad njegov arko ima pravo. I zapita
vodia:
- Gdje ti je momak? Jo sino bio je s nama?
- Vaa milosti, spopali ga strahoviti bolovi u elucu i ostao je u
krmi u kojoj smo juer prespavali. to sam mogao drugo nego da ga
ostavim tamo.
Koliko god je Kuevi nastojao prozrijeti vodia, nije mogao u njemu
pronai himbe. Njegovo je lice prijazno, ugodno, pogled i rije
odavaju iskrenost. I opet je odredio da se put nastavi.
Prirodno, vodi je uvijek jahao prvi, a zatim Jelenko. A arko je
uvijek na strani gospodara. Kad su se uspinjali na brdo, Jelenko ga
asak promatra i upita:
- arko, sumnja li na tog vodia? Zato?
- Istina je, gospodaru, ne vjerujem tome ovjeku. Ne znam zato, ali
mrzio sam ga ve u Vranduku.
- to bi mi mogao uiniti naao? Vodi nas k Draeniu koji me je zvao
na megdan. to moe drugo nego me tamo odvesti?
- Zato on ne ide ravnim putem? Zato nas je vodio oko onog brda?
- Razumljivo je, mogao se zabuniti, tu ne moe biti drugo jer Mu je
atmari naloio neka me dovede najkraim putem Draeniu.
- Mislite da vas on, uistinu, eka?
Jelenko se nasmije sumnjama vjernog momka:
- U svojoj odanosti prema meni ve si djetinjast. Kako me ne
185

bi ekao, kad me je zvao da mu doem na ma?

- Gospodaru, svi su govorili: otkud bi se ta kukavica usudila pozvati

na maeve Kuevia? I ba njega kojemu nije dorastao? To su govorili
u Vranduku i sad mi to zvoni u glavi.
- Bilo bi i meni udno, ali ne zna o emu se radi. Tamo eka njegov
primorski roak koji bi htio da se izmirimo. To silno iznenadi arka.
Porumenio je od jarosti.
- Zar biste se vi izmirili s njime? Ne, u to ne vjerujem.
- Dobro me pozna, arko, kad ne vjeruje u to. Ali on vjeruje da u
ja pristati, a to je vano. Inae me ne bi zvao! Sigurno me eka sa
starim roakom svojeg oca, odlinim plemiem i jo kojim od njih s
juga da mene, mladog Turopoljca, spreme u svoju monju. Misle me
lijepim rijeima i poastima sklonuti da ne dignem ma protiv
Draenia. A njemu treba izmirenje, htio bi se eniti.
- Zar mu je obeala Gordana - onu - onu - gospoicu Vilenu? - gotovo
se prepao, izgovorivi pred njim ime upanove keri.
- Nita mu nije obeala, krivo si uo. Ona mu je samo naglasila da e
pokuati sklonuti gospoicu neka poe za njega. Kad je on traio
megdan sa mnom, spremao se u prosce Vojani i htio rijeiti raune sa
mnom. Bio je uvjeren: pristat u na pomirbu.
- No, ipak vas molim, recite to ete kad vas stanu nagovarati na
mir?
- Vratit u mu sve ono to za nj u srcu nosim. Krenuli su nizbrdice i
razgovor je prekinut. Hitili su dalje, sve bre i bre. Onda vodi
opet ulazi u gustu umu gdje se ne moe tako brzo napredovati.
- Eto, opet nas vodi ovim putem - upozori arko - ima drugu namjeru?
- upozorava arko Jelenka. Jelenko opet pozove vodia i pita:
- Zato nas ne vodi putem kojim moemo brzo naprijed?
- Vaa milosti, kad prijeemo tu umu, presjekli smo velik dio puta i
pritedjeli itav jedan dan.
Ne moe mu protusloviti. Nikad nije ovuda prolazio, dakle, ne zna
puta.
Kad se vodi udaljio, Jelenko uputi svojeg pouzdanika:
- Okani se straha, arko. Kamo god me dovede, moj je ma spreman i
nabruen. Nemam straha, a imam samo jednu elju: to prije stii na
odreeno mjesto.
- Zasjede se bojim, gospodaru.
- Kakve zasjede? Da navali na mene sa svojim vojnicima, svee me i
poini zloin?
- Lako bi to bilo mogue.
- Jo sam tu ja i moj ma i desetorica hrabrih mojih junaka. A onda
je tu i enidba. Ako se Draeni kani vjenati s bilo kojom
djevojkom, ne moe na sebe navui grijeh zasjede, a ti zna to bi mu
to znailo. Svi znaju da sam ba od njega pozvan na megdan. Tako lud
opet nije da na sebe navue prezir i sramotu. Nije
186


li se dao zavarati od Gordane da se Hrvati ele s njime pomiriti?
Eto, dakle, to je sigurni dokaz da me vodi vodi pravim putem - na tu
junu putnu j>ostaju.
Naposljetku se arko pouzdao u razloge svojeg gospodara i prestao ga
opominjati, ali nije prestao paziti na vodia.
Sad vie nije razabrao nita to bi dalo povoda kakvim sumnjama.
Najzad se umirio.
Hitili su naprijed, putovali sve dalje na jug.
im se je pojavila rijeka Kupa, znao je Jelenko da ide ravno prema
jugu i podvostruio urbu. Unato opomeni vodia, odluio je
nastaviti put nou, i ovaj ga nije mogao odvratiti od nauma.
Stigli su do mlina. Ve je pala no. Vodi zaustavi povorku i priopi
Jelenku:
- Ne moemo ovuda dalje nou. Rijeka je nabujala, uz nju vodi vrlo
uski puteljak, pitajte o tome, gospodine kapetane, i mlinara. , Ovdje
moramo prenoiti.
- I konji i ljudi su jako umorni - primijeti arko. - Valja tu
ostati, gospodaru - ne moe se nou dalje, pravo veli on.
Prvi put se arko sloio s vodiem.
Meu brdima, u toj gutari, izgledalo je tjeskobno, pa je nastojao
svakako odvratiti Jelenka od pomisli da se nou nastavi put.
Videi svoje ljude i konje izmuene, Kuevi pristane.
Uli su u dvorite mlina. Tu su uredili konje, nahranili ih i
napojili, a zatim svi zaloili i legli spavati.
Kad je sve duboko snivalo, vodi se izvukao iz kuhinje gdje je leao
sam i siao dolje u mlin.
U polutmini pojavi se ovjek, drei u ruci malo svjetlo. apne:
- im sam opazio vau povorku, zavukao sam se ovamo da me Kuevi ne
prepozna.
- Ionako je opazio da si putem nestao. Rekoh mu: zaboljele te u
elucu. Dakle, jesi li stigao Draenia?
- Sve je kako treba. Stigao sam ga, sve mu kazao kako se Kuevi
uri, zato smo putovali nou da bismo stigli prije.
- Draeni je ve preao u Zvear?
- Jest, upravo juer popodne.
- To je prava srea. Taj prokleti kapetan uri se, ispitivao je,
poeo sumnjati da ga ne vodim dobrim putem. Njegov sluga arko pratio
me lisijim pogledom. A to dalje? Ima kakvu poruku?
- Gospodin Lui mi je juer rekao neka ovdje ostanem i ekam i da mu
smjesta javim kad stigne Kuevi k mlinu.
- Prerano smo doli, znam. Ti, dakle, mora sutra u zoru odjuriti
prije nego to bi se Kuevi probudio, ravno na Zvear. Ali putuj
ravno, uz obalu rijeke, da bude to prije tamo. Na mostu e nai
gospodina Nandora. Odavle do mosta ima pol sata, a od niosta do

Zveara cijeli sat. Znaj, Kuevia nosi sam avo, mora se strahovito
uriti. Sutra e ustati rano - pazi da te tko ne opazi.
- Nee me nitko zamijetiti. Odoh jo prije nego zabijeli zora.
187

- Gledat u da ga to dulje zadrim, neka to kasnije stigne k mostu.
Tiho su se sporazumjeli, dok je mlinar ekao u svojoj komorici momka
za kojeg su ba dobro platili konaite i jelo. Momak i vodi izali
su svaki za sebe iz skrovita.
Kad je momak stigao opet svome kuedomainu, naloi mu da ga probudi
jo prije nego to svane dan.
* * *
Tek to su gasnule zvijezde i rub se brda na istoku malo zabijelio,
vodiev je momak bio na putu u Zvear da javi Draeniu dolazak
Jelenka Kuevia.
arko nije dobro spavao itave noi. Nekoliko se puta probudio, a kad
bi opet zaspao, stadoe ga progoniti crni sni. Pred zoru mu se snilo
da je uao u gustu maglu. U njoj razbire lik crnog konjanika.
Prepoznaje Jelenka Kuevia. Goni vranca, kadli najednom propada u
hladnu rijeku, pada, topi se; opet die i juri dalje, pa opet
propada. Onda nestane u movari. arko uzalud nastoji izvui
gospodara iz propasti. Nestao je u nekoj strahovitoj kaljui nad
kojom lei oblak magle. arko plae, jeca, doziva ga. Uzalud. Nestalo
ga. A on je sam samcat u toj strahovitoj pustinji. Nita nema oko
njega, ve magla i magla.
Srce mu puca. I stenje, vie, zove, niotkud iva stvora.
Netko ga estoko strese. Mladi skoi u polumraku.
- to je tebi, arko? Zato vie?
Prepoznao je glas Jelenka. Suze mu poteku. Uzme njegovu ruku i stade
je ljubiti.
- Vi ste ivi i zdravi! Straan me je san progonio!
- Kakav si ti momak kad vjeruje u sne?
- Kad biste znali. . . Ne, neu spominjati to sam sanjao. Strahovito
je bilo!
- Vidi da nije, tu sam, iv i zdrav. ini se, jo je duboka no?
- Ve je pri kraju, gospodaru - oglasi se neki momak. - uo sam topot
konja, netko je projahao kraj mlina.
- Onda je ve blizu dan. Gle, drveni kapak je zatvoren? Tko je to
uinio?
- Mi smo ga ostavili otvorenog, valjda je mlinar izvana zatvorio.
Otvorie drvena vrataca na malom prozoru mlina. U sobu puhne svjei
zrak. Kad je arko pogledao van, ve su se prve bijele sjene
ukazivale na brdima.
- Jo ste mogli otpoinuti, gospodaru - veli arko. - Danas ete se
ve pobiti s Draeniem, ne bi vam kodilo jo malo sna.

- Ti si kriv to sam se tako rano probudio. No, sad hajde, nahranite

i napojite konje, uredite sedla i oruje, a mlinar neka nam smjesta
spremi ognjite da imamo topli zajutrak.
Ustali su. Momci odoe nahraniti konje, a arko probudi mlinara
188

j stade loiti vatru. Vodi mu pomae. Ljuti se na urbu Jelenka
Kuevia.
Nastoji to vie odgoditi njihov polazak prema Zvearu da bi tako
njegov glasnik vie imao vremena stii onamo i javiti Draeniu da je
Kuevi ve vrlo blizu.
Premda vodi pripovijeda arku kako bi trebalo to prije otii prema
putnoj postaji, nikako vatra nee gorjeti jer je donio drva polivena
vodom i ljutio se na mlin gdje nema ni suhog goriva. Naposljetku su
skuhali kukuruznu kau i isprili jaja.
Jelenko je izaao i nadzire posao. Vodi ga upuuje:
- Odavle je samo malo puta do Zveara, dakle, bit emo brzo tamo.
Dolazimo ba na doruak.
Ako je tako blizu, onda se ne treba odvie uriti - misli Jelenko
Kuevi i strpljivo eka dok se sve svri.
Poto je platio mlinaru za konak, uzjahali su konje i krenuli.
Vodi je sad jahao uz Jelenka Kuevia i stao mu pokazivati i
razlagati to je sve ovdje u ovim gorama. A zatim spomene Dra-enia:
- Sigurno gospodin ve nestrpljivo eka.
- Bilo bi mi drago da me eka spreman. Ne elim gubiti vrijeme.
- Kako dugo mislite ostati na putnoj postaji?
- Vrlo malo vremena - odgovori Jelenko. To oslukuje arko. Nije mu
pravo to se vodi stalno dri uz Kuevia, pa se utisne izmeu njega
i mladog gospodara.
- ini mi se, ulazimo u neki mrki klanac. Tamo je vrlo tamno opominje arko svojega gospodara.
- U Bosni je bilo crnijih, dragi moj!
- Ali tamo nije tekla uz put rijeka i bili smo meu svojima. Jelenko
mu se naruga:
- Valjda se ne boji da e se utopiti?
Neprestano ima arko pred oima svoj san od prole noi. Ipak uuti.
Ali vodi primijeti:
- Dodue, voda je nabujala, ali tko se toga boji?
- S koje strane je postaja? - pita Jelenko.
- Onkraj rijeke - veli ovjek i pokazuje rukom smjer.
- Valjda ima most na toj stranputici?
- Naravno. Vrlo lijep, irok^ vrst most.
- No, dakle, otkud u tebi, arko, odjednom tjeskoba?
- Nikakva tjeskoba - ljuti se momak - samo tajco velim.
Htio je mladi kazati gospodaru koliki nemir osjea u dui, no taj se

vodi ne mie i ne moe govoriti nasamu s Jelenkom.

Kad se put poeo suavati, vodi proe prvi, iza njega Jelenko, zatim
arko.
Svi se ostali poredali za njima.
Jelenko pozorno promatra put kojim e ii, a arko ide stalno za
njim. Njegov se gospodar okrene i pita:
- to ti je? Kao da se ljulja?
- Samo mi se magli. Progoni me san od ove noi - veli
189


poluglasno. To Jelenka razljuti:
- Vlada se kao stara baba!
Ta ga primjedba otrijezni, to vie to mu se vodi nasmijeio u lice
i rekao Kueviu:
- Vaa milosti, va elovoda je vrlo slab momak.
- Ja? - vikne arko. - Ne bih vam elio da se sa mnom naete ni na
koplje, ni na ake.
Brzo Jelenko poali to je arka osramotio pred tim ovjekom i
opomene vodia:
- Ni ja li to ne bih elio! arkove su ruke od gvozda!
I nastavi put. arko promatra vodia pogledom mrnje.
Slijede ga svi u stopu. Jelenko ne moe predmnijevati da bi ga ovaj
mogao odvesti kamo drugamo, osim onamo gdje ga eka Dra-eni. Ne mo?
e se, dakle, probudili u njegovoj dui ni sjenka sumnje. Ide
nepoznatim krajem meu granama, uz obalu zelen kas toplave rijeke.
Nakon pola sata jahanja opazi Jelenko kroz grmlje na obali rijeke
neke ljude.
- Gle. tamo vidim nekoliko konjanika. Tko su? - pita vodia.
- Bit e da dolaze iz Zveara. Netko putuje prema sjeveru.
- Je li tamo most? - opet e Jelenko.
- Da, ba tamo je most, malo iza lih ljudi. arko opazi kako su
Jelenkove oi zaigrale. Osjea da je blizu svojem dunianinu.
U SOBI NA ZVEARU
Teki mukli udarci. Tutnji hodnik putne postaje.
Vilena se prene, digne glavu sa stola, smueno gleda oko sebe.
Sjedi uz stol, odjevena u muko odijelo, izme su na stolu. U sobi
svjetlosl dana . . .
I protrne. Bude joj jasno: prevelik umor i pla uljuljali je u san.
Zaspala je, ekajui prve sjene zore da neopacno i neujno izie iz
sobe, baci se na sedlo i sa svojom pratnjom ode na jug.
Sve joj je jasno. Naslonila se na stol i klonula u san.
Prestraeno /uri oko sebe. to e biti sada? Gordana lei u postelji
u dubokom snu. Tamo spava Cecilija. Brzo se djevojka digne. Jo
uvijek moe pobjei.

Poput tata. ulja se k vratima da ih otvori i pobjegne . . .

Opet buni tropot. Zastala je i slua. Bit e, od toga se tropota
probudila. Odakle dolazi?
Nauli ui. S one strane malih vrata nelko kuca ... To je iz
Draenieve sobe.
I biva to sve otrije, netko udara po vratima pesnicom. to li je to?
lIO

Sa strahom gleda u Gordanu. Hoe li se probuditi? Eto, sad se trgla
od tolike huke. digla glavu i gleda oko sebe.
Spazivi Vilenu potpuno obuenu, mlada se ena brzo digne i sjedne na
postelji. Opet udaranje. To skrene njezine misli i sluh k malim
vratima, ali pogled joj je upravljen u Vilenu.
Gledaju se upitno. Ni jedna ne zna to to znai. ekaju, l Cecilija
se die sa svojeg leaja i nijemom gestom pokazuje prema malim
vratima.
Tjeskoba uhvati i Vilenu i Ceciljju. Gordana im da znak neka dou k
njoj. Odmah se naoe uz njezinu postelju, sluaju kucanje, lupanje,
udaranje pesnicom.
apui saopi Gordana enama:
- Tamo je to, s onog kraja hodnika, a ne ovdje kod nas. To ih malo
umiri. Ve su se pobojale: ona su dvojica s one strane nauli da u
toj sobi netko spava i zato kucaju i udaraju na
vrata.
Ali to se zbiva na onim vralirna to se otvaraju u hodnik. utei
upiru poglede u Gordanu to sjedi u postelji raspletene kose, lijepa
i rumena od sna.
Vilena i Cecilija jo su se blie primakle Gordani. Sve tri su jedno
uho, jedan dah i jedno pitanje:
"Tko to tamo lupa? Zato?"
Onda netko stade dozivati:
- Plemeniti gospodine! Gospodaru! Otvarajle!
- Bude Draenia! - apne Gordana. - Jest. njega bude. Ne miite se,
ne recite ni rijei, dogodilo se bilo to ...
- Rekao je juer Draeni: spavat e do podne - ape Vilena. Onda
netko vikne:
Otvarajte! Hitro! Opet lupanje na vratima,
- Vaa uzvienosl, ne ljutite se, moram vas buditi, moram. Veoma je
vano.
Opet nita. Kao da su ona dvojica tamo u sobi zamrla. Onkraj vrata
na hodniku jo jae lupaju i jo glasnije zovu:
- Gospodaru! Hitno je! Probudite se! Veoma hitno! Mrmljanje, kletve.
Budi se netko kao nadraena zvijer. . . Gordana upozori Vilenu i
Ceciliju neka ostanu mirne i nepomine.
Kucanje i udaranje sve ee. Iz sobe odjekne bijesni glas Luia:

- Koji lo vrag vani udara?

- Glasnik?
- Otkud?
- Iz mlina.
Tiina . . . Onda Irka, poluglasno i zadahtano buenje:
- Gospodine Draeniu, probudite se! Brzo. ustajte! Probudite se,
glasnik je ovdje.
Mrmljanje, onda kletva i bijesno pitanje u hrapavu glasu: - Zar je
ve podne? Ili je veer kad me budi, pseto?
191

- Ne znam, gospodaru, ali svjetlo je u sobi. Moram pustiti glasnika.
- ijeg glasnika? - pita sneno.
- Odmah u doznati.
Izvana se uje ponizni glas katelana:
- Molim, ne zamjerite to vas moram buditi, uzvieni gospodine, u
ranu zoru. Glasnik je silom htio do vas.
- Rana - zora? to moe to biti? U ranu zoru? Luiu - to je to?
- Odmah emo vidjeti, gospodaru.
Razabire se otvaranje vrata, zatim opet isprike katelanove i grubi
odgovor Luia:
- Dobro, dobro! Ostavite to, neka glasnik ue. Vas sada ne trebamo.
Zalupila su vrata. Poluglasni, brzi i zadahtani govor nekog
nepoznatog ovjeka. Onda slijedi preneraeni Draeniev upit:
- ta-a-a - veli? Gdje?
- U mlinu je konaio!
- U mlinu? Ove noi. To nije istina.
- Gospodaru, vodi me je poslao jo prije nego to je zadanilo neka
vam smjesta javim. Nije ga mogao zadrati putem, jurio je kao oblak,
jedva ga je mogao nagovoriti da u mlinu noi - htio je nou u Zvear.
- Prokletstvo! Zar je sve izgubljeno? Luiu, uje li?
- San vam je jo u glavi, gospodaru. Probudite se pa ete onda
shvatiti.
- A ti si spavao, prokleto pseto! Spavao si, a on je ve tu?!
- Nisam kriv to se on tako uri, ali nee izbjei. I ne moe! Ja u
se smjesta odjenuti. Evo, uzmite malo vina da se probudite. Dva-tri
asa tiina, onda opet Draenievo pitanje:
- uje li glasnice, danas su te poslali?
- Jest, danas prije zore.
- I ve si tu? Kako si proao oko ume tako brzo?
- Ne, nisam doao oko ume, ne bih bio dospio.
- Kako si onda jahao u Zvear?
- Kraj rijeke, uskim putem uz gutaru, taj put vodi ravno ovamo. Za
jedan sat sam stigao.
- Uz obalu, uz ikaru? - vikne Draeni kao da ga je ta vijest silno

prestraila.
- Da, uz obalu i ikaru, gospodaru - opetuje glasnika.
- I nisi pao - i dojahao si - bez neprilike?
- Preko brvi me je poveo gospodin Nandor i vodio me dalje, a pustio
me tamo gdje ikara prestaje.
- I lako si proao?
- Vraga lako! Gospodin Nandor me je gurnuo u trnje, evo, kako sam
poderao odijelo. Ree mi da je tamo opasno, pa me je gurnuo u gutaru
da ne bih stupio na puteljak. Zato sam, eto, i stigao jo za vremena,
inae bi Kuevi bio ovdje prije mene, pa mi je
192

vodi rekao neka poem ovim putem.
- Dobro, dobro. Idi u staju - ree Lui. - Probudi kovaa i reci mu
neka me eka vani, odmah e sa mnom. Idi! Vrata su se zalupila. Netko
sope od bijesa.
- Proklete izme - kune Lui. - Mokre su i ne idu na noge. Draeni
saspe kletvu na katelana:
- to je? Nisi razumio govor glasnika? Sve e propasti, sve, sve K A
onda jao svima! - ree Draeni povienim glasom.
Gordana, Vilena i Cecilija stisle se, utei da ne bi otkrile svoju
prisutnost.
Opet se iz druge sobe razabira oajniki Draenievi povici:
- Dakle, nita nisi razumio kad sam pitao glasnika? Nita?
- Sluao sam sve, gospodaru, i razumio - ne uzrujavajte se.
- Pamet ti jo uvijek spava u tikvi? Sve je propalo!
- Ali gospodaru, ne moe se dogoditi prije nego to ja budem
tamo . . .
- Uh, prokleta budalo! Jesi li uo to veli glasnik? Prolazio je
pokraj nae zamke! Ako je pomaknuo travu ili granje? to onda? Opazit
e se zasjeda, zamijetit e se maevi kroz lie! Tamo je taj glasnik
sve poremetio! Sve - sve!
Vilena i Gordana pogledima dojavljuju prepast nad onim to oni tamo
pripovijedaju. Nekog ekaju i spremaju mu zasjedu.
- Oni ne ekaju nas - apne Gordana Vileni. Lui se prepire s
Draeniem. Njegov je glas sada otar i ne pokazuje se nimalo
poniznim prema svojem gospodaru.
- Sve vi shvaate krivo zato to ste jo pospani. Zar nije Nandor
glasnika vodio i. gurnuo ga u gutaru da mu se odijelo poderalo?
Dakle, obilazio je zamku i nije nita dotaknuo. Nandor je dobro
pazio. Siguran sam.
- Ne - on nije oprezan. Zna kako smo nas dvojica sve to juer
pokrivali travom. Idi brzo tamo! Prije nego to ode u gutaru,
pogledaj, tono sve: da nije trava ili granje pomaknuto. Ako maevi
samo malo provire, svreno je, opazit e tek to se priblii zasjedi.

- Nije glasnik nita pokvario, nee nita opaziti - jahat e i

gledati samo pred sebe da vidi postaju gdje ste vi, gledat e lijepu
okolicu!
- Vraga e on gledati okolicu dok zna da ga tu ekam ja. Pazit e on
kamo mu stupa konj, puteljak je uzan, gledat e ba u zemlju. Ako mu
padne u oko da je tamo ledina pomaknuta, a da je pod njom granje,
zaustavit e se i pogledati. Onda je sve svreno. Mladi je trebao
glasnika poslati okolo, iza ume. Tako smo dogovorili.
- Utanaili jesmo, a da se toga drao i krenuo oko ume, ne bi stigao
za vremena. Ta vidite, od mlina do Zveara nije dalek put.
- Stii e prije nego svrimo. ekali smo ga tek pod no ili sutra.
uri se, Kueviu, pod moj ma!
193
13
Sjedei u postelji, Gordana se gotovo skamenila. Njezino je lice
OORDANA XII

zrcalo zapanjenja. Bademaste oi iroko rastvorene upiru se u Vilenu.
Djevojka se naslonila o rub postelje da ne padne. vrste su je
uhvatile i pridrale ruke mlade ene, a njezin apat je opominje:
- Svladajte se! ...
Bijela Gordanina ruka vrsto stisne usne Vileni jer se ini: krik-nut
e.
- Ne odajte nas, Vilena!
I sakuplja svu svoju snagu da se odri i zadobije nad sobom vlast.
Ostala je uprta u postelju, sasvim blizu Gordani. Skupljene obrve i
stisnuti zubi pokazuju koliko se mui da bi nadvladala samu sebe.
Plave oi zure u mala vrata kroz koja dopiru do njih rijei iz druge
sobe.
Tamo ne prestaje prepirka iz koje se-mogu zamijetiti samo Draenieve rasplamsale rijei nad Luiem, hrapavim i nejasnim glasom.
- Mora ii tamo! Jesi li uo? Gdje je igla i eravica? Nita nisi
spremio?!
- Sve e to donijeti kova.
Rijei igla i eravica kao da su opekle Vilenu. Trznula se. Ni
Gordana nije ostala mirna. Pred oima joj je plastino uskrsnula
slika neke eravice i ubojite igle. To, dakle, znai muenje?
Dok joj-je to pitanje preletjelo mislima, pogled joj budno pazi na
Vilenu. Sve vie se djevojka rui prema njoj kao da je ostavlja
snaga. Obim rukama Gordana pridrava njezino tijelo i ape joj u
uho:
- Sad valja izdrati sve to god emo jo uti. Samo o vaoj snazi
ovisi da ostanemo nezamijeene.
S one strane vie i kune Draeni. Kroz vrata dopre do njih samo
jedna izreka:

- Ako promaimo, poubijat u vas sve do jednoga! I tebe! Idi kamo te

aljem!
ini se: Lui se zbog neeg pribliio k malim vratima i tamo neto
gura pred sobom. U sobi se uje tropot kao da je katelan neto
povukao da se zatiti od Draenia, jer je njegov glas bjesomuan,
prijetei i odaje spremnost da navali na katelana:
- Boji se? Zagradio si se? Ve sada sluti da e sve biti promaeno?
Ubit u te na mjestu, zadaviti kao ivinu!
Ljutite kletve sipa Draeni oko sebe, prijeti okrutno, a onda se
oito pribliio katelanu, jer se enama ini da ga uju mnogo blie
nego prije:
- Sunce ti tvoje! Slutim da je glasnik tamo neto pobrkao - sve u
meni neto govori: pokvarili su ono to smo mi tako divno pripravili.
Nitko drugi nije mogao tamo ni okom ni skokom kad su nai na strai.
Njih dvojica su morali neto uiniti, to meni neto govori, razumije
li? Sad sam, eto, trezniji, a ipak osjeam to i prije: Kuevi e
opaziti sve, ako je glasnik samo malo razrovao ledinu.
- A da je uistinu tako, zar bi Kuevi mogao naslutiti to je tamo?
Ljutito se izdere Draeni na katelana:
- I ti misli da Kuevi ne zna to je firentinska zasjeda?
194

Kao da je otrica zavitlala nad Gordanom i Vilenom. Vilena je
poklekla na koljeno, vrsto se upire.
"Firentinska zasjeda!"
Dvije rijei zaustavile su Vileni dah. Cecilija, premda ne zna to je
to, prislonila se k djevojci da je podupre svojim snanim tijelom.
Sve su tri ene smotane u klupko nijema uasa.
- Zato se ti brani otii onamo? To hou da znam! Izgleda mi: ve
unaprijed eli sa sebe svaliti odgovornost - vikne s one strane
Draeni razdraenim glasom.
- Ako idem najprije pokraj obale da ogledam zasjedu, moe se dogoditi
da mi Kuevi doe ba u susret sa sjevera. A to e biti od toga?
Opazit e me, a onda zar mislite da e mi poletjeti u naruaj kao
dragom prijatelju? Ne, on e se zaustaviti, priekati me ili e
njegovom duom proi slutnje: gdje je Lui, tu neto nije na pravu
mjestu!
- Kakvi su to izgovori, Luiu? Kakvo okoliavanje? Reci radije:
neu da vam sluim ...
- Otrijeznite se, ako vam je do toga da uspijemo? ujte: ako izgubim
vremena neu dospjeti natrag u onaj uski prodor to sam ga prosjekao
kroz gutaru. Ako pak naoigled Kuevia uem u grmlje, nee on
nastaviti jahanje pokraj grmlja gdje sam se ja sakrio. Bit e mu
jasno: tamo spremam zasjedu. Jeste li sada shvatili zato ne mogu
gubiti vrijeme?

- Jao, prokletstvo, zato se tako pourio? to mu je na umu?

- Dajte da se pourim i ja vjerujte: on e juriti puteljkom kao
strijela i pasti ravno u zasjede - i tada, eto, mi emo ga imati u
svojim akama!
- Onda radi to zna? Hajde idi! Izai, budalo, to se skriva - neu
te ubiti. uri se, tri, tri.
- Jedno traim od vas prije nego izaem - naglasi Lui. - Gospodine
Draeniu, ne doite na sastanak s Kueviem! Kova i ja pokrit emo
se vizirom da ne zna tko ga je oslijepio.
Tri ene s one strane nalikuju kipu uasa. Nijedna njihova kretnja ne
odaje znaka ivota. Strepnja ih je ukoila.
A s one strane Draeniev katelan nastavlja nagovarati svojega
gospodara neka ga poslua:
- Promislite trijezno, nije li dosta saznanje da Jelenko ide po
svijetu slijep? Jo biste mu htjeli otkriti da ste to uinili vi?
Hoete li da vas ostavi Vilena, a Gordana protiv vas nahuka Hrvate?
Vaa enidba i banska ast, sve e to, propasti. Ako vas Hrvati
uhvate, neete iv preko granice Hrvatske. I u Budimu ete izgubitisvoj ugled. Posluajte me, ako se neete kajati do smrti.
Tiina . . . Nema odgovora. Kao da su obojica propali u zemlju.
Prolazi as, drugi i trei. uje se mrani hrapavi glas:
- Dobro! Odriem se slatkog uitka! Odriem se! ...
- Najpametnija odluka koju ste ikada izrekli. A sad, hoete U me
pustiti da se mirno odjenem? Ne kanite me ubiti? - Izai! Brzo se
odijevaj!
195
13 *

- Mogao sam ve biti gotov.
- Zakasnit e, je li? - vie razdraeni mladi.
- Jo ima dosta vremena. A vi se urite na ledinu pred kuu i zovite
ljude. Recite: oekujete protivnika na ma. Brzo se odjenite.
- Evo, ve se oblaim.
tropot odaje kako je Lui neto gurnuo pred sobom.
- Bit u odmah na djelu.
Gordana, Vilena i Cecilija podigoe blijeda lica. Gordana poloi prst
na usta u znak Vileni i njezinoj gazdarici da ne govore ni apatom.
Shvaaju njezinu nijemu zapovijed i sluaju. Vilenin pogled, pun
uasa, zuri u Gordanu. im su Draeni i Lui opet stali govoriti,
Gordana apne Vileni:
- Sad moramo ekati dok Lui i on izau!
NA MOSTU
Kroz bijeli dan sputa sunce tople zrake na svjeu ledinu pokraj
zelenkastomodre Kupe uz koju kree Jelenko s pratnjom. Vodi ide
prvi, iza njega Kuevi, zatim arko, a ostali ih slijede.

Mladi kapetan neprestano prigovara vodiu. Put mu je predug. Onda

kroz drvee spazi neke ljude to se vrzu oko svojih konja i neto
ivo raspravljaju.
- Eno, tamo je most! - javi vodi. - Ondje iza onih stabala. Jo ga
ne moemo vidjeti.
- Kakvi su to ljudi? - pita Jelenko.
- Sigurno putnici koji su doli do Zveara pa idu ovim, najkraim
putem, da stignu bre na sjever.
- Hajde, hajde, urimo se! - nestrpljivo e Jelenko. Ne moe
naprijed, put je irok samo za jednog jahaa.
Proli su ispod stabala i nali se okom u oko s petoricom ljudi.
Jedni su uzjahali, dok se neki bradati bavi oko svojeg konja.
- Dobro jutro! to radite tu? Zato ste utali? - pita ih vodi.
ovjek, obrastao bradom, okrene se prema Jelenku Kueviu. Vodi je
odmah prepoznao Nandora. Zna zato je tu, a ovaj se ini da ga nikad
nije vidio. Promatra njihovo odijelo da bi prosudio kakva su stalea.
Jelenkova plemika odora mu pokazuje tko je tu gospodar pa dolazi
blie i pozdravi.
- Vi ste putnici? - pita Jelenko.
- Jest, idemo prema Zagrebu. Ja sam trgovac i nosim, evo, u vreama
robu na sajmove.
- Gdje ste prenoili?
- U Zvearu, plemeniti gospodine.
- Ima li tamo jo putnika? - Ispituje Jelenko ne bi li uo to o
Draeniu.
196

- Jest, ima, a jo ih oekuju.
- Tamo su primorski velikai?
- Ne, oni jo nisu stigli, ali ima neki velika iz Budima, pratnja mu
je odjevena kraljevski.
- Kako mu je ime?
- Ne znam, plemeniti gospodine.
- Je li mlad, lijep, crne kose i tamnih oiju?
- Jest, ba takav, vidio sam ga na ledini pred kuom kako vjeba u
maevanju. Mora biti visoki gospodin, svi su mu do crne zemlje
pokorni. Vele, eka nekog slavnog viteza s kojim e se pobiti, pa
neprestano kune, nestrpljiv je to jo nije stigao. Momci vele: vitez
nee ni doi.
- Varaju se, dolazi i doi e! - otro naglasi Jelenko. I Ijutito se
okrene prema vodiu:
- Jesi li uo? eka me ve dugo. Sam avao te je vodio ovakvim putem
gdje se ne moe brzo jahati.
- Gospodine kapetane, da smo ili glavnom cestom, tada biste putovali
dva tjedna dulje i gospodin bi se Draeni vratio natrag.

- Hajdemo! - tjera Jelenko vodia.

- Put je uzan, ne moemo dvojica jahati uporedo - upozoriti vodi. Ja u prvi.
- Kuda? - pita bradati vrlo zaueno.
- U Zvear! - okosi se na njega vodi. - Kud bi drugamo mogli tim
puteljkom?
- Nee vam biti ba lako prijeko rijeke.
- to vi to velite? Zato ne bi bilo lako? - okosi se vodi na
bradatog tobonjeg trgovca. - Pametnjakovi ste vi!
- emu se vi derete na mene? Ja sam trgovac, ali kad vas opominjem na
nepriliku, mogli biste ljepe govoriti sa mnom!
- Kakvu nepriliku? - upada Jelenko. - Recite meni kad je vodi
grubijan. O kakvoj to rekoste neprilici?
- Vama u rado odgovoriti, plemeniti gospodine. Tamo, vidite, iza
onog grmlja kojim je obrasla obala Kupe bio je most. . .
- Bio? Sad ga nema? - upita Kuevi i mrko osine vodia.
- Jest, mosta nema . . .
- Kako ste mogli ovamo iz Zveara, ako nema mosta? - pita Jelenko.
- Tamo je bio most, vidio sam ga i prolazio stotine puta - toboe se
ljuti vodi.
- Pogledajte, plemeniti gospodine - predloi Nandor uljudno Kueviu.
- Doite, pokazat u vam.
Svi idu naprijed, dok je bradati ostavio svojega konja, svezavi ga
za stablo. Kad su obali visoko grmlje, pue pred njima nemili vidik.
Mostu ni traga. S jedne i s druge strane obale razrovana zemlja.
Oito - tu je bio most. Ostale su preko rijeke poloene tri debele
daske, oito ostaci mosta tvore iroku prostranu brv.
To Jelenko odmah primijeti.
197

- Ove tri goleme daske dosta su iroke i jake da se moe prijei
preko rijeke. I vi ste tako preli?
- Da, preli smo - odgovori Nandor.
- Da moe se - veli arko, - ne budu li se konji plaili.
- Nee se plaiti - upada bradati - ako prelazite onako kao to smo
to uinili mi.
- Kako ste prelazili? - pita Jelenko.
- Vodio sam konja za uzde, preko brvi, moj konj ide za mnom kud ga
vodim, pozna moju rije i moju ruku, zato sam ga lako proveo, a tako
su uinili i moji momci. Sigurno ste dobar prijatelj svojem konju,
plemeniti gospodine, moi ete ga prevesti bez ikakve pogibelji,
naravno, polagano i oprezno.
- Moj konj i ja vrlo se dobro znamo - odgovori Jelenko i potape
konja po vratu.
- Ali to se, do vraga, dogodilo s tim mostom? - pita vodi.

- Dok sam bio tu posljednji put, jo je bio vrst i jak!

Bradati s prezirom okrene glavu od vodia i gleda Jelenka:
- Na Zvearu su mi rekli da je most unitila oluja to je prije
nekoliko dana ovdje haraila. Takve se oluje ovdje ve davno ne
sjeaju. Iza mlina na brani nakupilo se toliko vode da je brana pukla
i voda kao potok navalila na most, preplavila i odnijela debla mosta,
samo su tri ostala, najtea i najdeblja. Odluio sam pokuati ovim
putem jer bih morao stii na sjever bar dva tjedna kasnije.
- Ako vam se uri, plemeniti gospodine kapetane, onda moemo preko
brvi, ili ako se ipak predomislite ... Jelenko prezirno pogleda
vodia:
- Zato bih se predomislio. to ti pod tim misli?
- Moda se plaite da vam se konj ne bi spotaknuo i pao u rijeku. A
pjeke vam ne bi bilo tako blizu do Zveara. Ipak je tamo itav sat
jahanja ovim putem.
- Brblja kojeta. Ve sam rekao da emo prijei.
- Do avola, ba je to glupo to nam je bujica odnijela most
- ljuti se vodi. Svejedno e nas i to zadrati da ne moemo brzo
preko mosta.
- Nee zadrati - veli Jelenko. Smjesta idemo. Sunce je ve dosta
visoko - meni je hitno, jo se danas vraam natrag.
- Jo danas, gospodine kapetane? - pita vodi u udu. - Onda vas
moram opet voditi natrag?
- Sad je najvanije da to bre stignem kako bih umirio gospodina
Draenia. Hajdemo!
Nandor se spremao ponudi da e pomoi:
- Evo, pokazat u vam kako smo se mi zatitili da nam se brv ne bi
pomakla.
Bradati zovne svoje momke. Daske su bile dosta razmaknute jedna od
druge. Odmah su njegovi sili s konja, dohitili i primili se posla. I
on s njima radi oko brvi, s najveim marom, odreuje, zapovijeda,
iskuava da se ne bi daske odmicale ili omakle. Dotle arko ape
Jelenku:
198

- Ipak bi bilo bolje, gospodaru, da idemo okolo - makar stigli kasno
na postaju.
- Kad su ovi trgovci mogli preko, zato ne bih i ja? itavim me putem
goni nestrpljenje da se jednom sastanem s tim lupeom. Ne da mi
usnuti, ni ivjeti.
- Vidim, gospodaru, iako mi nita ne kazujete, ipak sve znam, zato i
ne pazite oko sebe.
- Zar nas nije vodi doveo ipak tamo kamo smo imali doi, na postaju?
A ovi ljudi vele: donle je samo sat jahanja.
- Istina, doveo nas je, dakako, ali njegovo vladanje ipak mi nije

dalo mira. Neto mi je sumnjiv . . .

- Sumnja ti, arko, na sve i svakoga tko god mi se priblii.
- Da vam pravo kaem, istina je. Sumnjam. Uvijek mislim: svatko nosi
u ruci skriven bode da vam ga zarine u prsa. Dok je taj Draeni na
ivotu, dotle u se bojati za vas.
- arko ponizuje me kad se boji za mene.
- Kad mu stanete maem oko u oko, onda se mogu bojati samo za njega,
ali ja se bojim zasjede. Gdje je blizu Draeni, kao da iz svakog
grma, iz svakog panja, viri neki zloduh to ga je tamo postavio da za
vama sike zlo i nevolju.
- Puna ti je glava utvara, mome. To ne dolazi od slabosti nego od
tvoje privrenosti prema meni. Zato ti i ne zamjeram. Eno, vidi to
radi taj trgovac? Kako je lijepo sloio daske jednu uz drugu. Sad
nema pogibelji: dobro je to uredio.
Dok to govori, bradati je opet stao na brv, temeljito je stresao da
pokae kako je vrsta, a dvojica njegovih momaka klee s jedne i s
druge strane, drei drvo da se ne pomakne.
- Tako smo, eto, mi dobro preli - veli Nandor. - Bit e vam lako - i
pogleda Jelenka Kuevia.
- Zar bismo mnogo zakasnili da idemo natrag glavnom cestom? - pita
arko, zahvaen strahom kojemu ne zna razloga, ali mu se ne moe
oteti.
- Zar u biti manje odvaan od tog trgovca? Stid te bilo kad me
nagovara na to, i da znam da bih morao pjeice do Zveara, i onda u
ii preko - razumije li?!
Sve ga pali u prsima, u glavi mu gori, osjea se kao crn oblak pun
strijela. Ne moe dulje ekati da se nae s onom nemani. Nita ga ne
moe zadrati.
- Istina je, oni su preli preko, ali njihovi su konji mirni i umorni
od puta, sretni da mogu klipsati, a va vranac kao da je tek danas
izjahao iz staje.
- Odvest u svojeg vranca preko, kao da je most milju irok. I uhvati
konja i priblii se brvi. Vodi se uzvrpoljio oko Jelenka:
- Ba je neprilika za putnike takav razrueni most. to bi bilo da je
to u noi? Vidite, plemeniti gospodine, da smo ili sino kako ste
htjeli i da nismo prenoili u mlinu - zlo po nas!
- Rekli su mi na Zvearu: im stignu primorski knezovi, odmah
199

e sagraditi novi most. Ima tu dosta stabala da naprave novi i jo
ljepi most nego to je bio ovaj - veli Nandor.
Zapoeli su prelaziti preko brvi.
Svi su ustuknuli pred mladim kapetanom koji ve vodi svojeg konja.
Bradati se ovjek sagnuo k svojim momcima to dre brv pa glasno i
estoko zapovijeda:

- Pazite, drite vrsto!

Jelenko stupi na brv. onda se okrene postrance i stade tapkati svojeg
konja po vratu i govoriti mu rijei kojima ga je umirivao i umiljavao
mu se. Govori mu njeno i vabi ga, a konj polagano stupa za njim,
korak po korak, a svaki taj korak prate pogledi svih onih to su na
obali. arko i njegovi momci netremice _ paze hoe li konj mirno
proi, a da ne osjeti nesigurno tlo pod nogama i duboku deruu
rijeku. Jelenko pak itavim svojim biem nastoji zadrati konja u
miru i sigurnosti, podsjeajui ga rijeima i rukom da mu je gospodar
blizu, pa se nema ega bojati. I dok je tako pozornost onih na obali
uperena na Kuevia, a njegova je opet sasvim izgubljena u vrancu
kojega vodi, nitko se ne obazire na one to su poklekli na obali i
vrsto dre ostatak mosta. Nitko ne gleda kako se oni sporazumijevaju
jedva zamjetljivim pogledima, kako se bradati sagnuo k onoj dvojici,
onda uhvatio pogledom Kuevia, a desnicom teko debelo drvo.
Gospodar i konj stigli su na sredinu prijelaza. Jelenko sve njenije
gladi njegov^ vrat i vabi ga sve toplijim rijeima. Pozornost
njegovih momaka i arkov strah dosegnue vrhunac.
Hrabro i odvano, bez ikakve smetnje, slijedi vranac svojega
gospodara i ve su sasvim blizu druge obale.
Jo prelazi laki drhtaj srcima Kuevievih momaka. Jelenko se okrene
i spazi da je ve stigao blizu druge obale.
Polagano stupi na tlo. Konj koraa za njim mirno i pouzdano. I
ivotinja je osjetila da je stupila na vrstu zemlju.
Momci odahnue. arko klikne. S poklikom uporedo pljusne voda rijeke.
Tamo gdje su kleala dvojica momaka bradatog trgovca, skliznule su se
tri debele daske mosta u rijeku ispod ruku onih koji su ih drali. I
tamo gdje stoji Jelenko na obali omakle se daske i nestale u rijeci.
Pljusak od pada u vodu trgne ih sve. I arka i njegove momke i preko
obale Jelenka Kuevia. I zure u vodu u kojoj je nestalo prijelaza.
Vodi koji stoji blizu strahovito prokune. arko vie:
- to ste to uinili? Zato niste nama prepustili da mi sami drimo
prijelaz? Sad ne moemo ni mi prijei preko! K vragu i takva pomo!
Putujui trgovac ljutilo pogleda arka pa e estoko:
- Pazite se vi, drski mladiu! Umjesto da mi zahvalite to sam
izdrao do kraja i tekom mukom spasio ivot vaem gospodaru, vi
200

jo grdite? Pazite se!
- Ima pravo! Da se ta brv sruila samo malo prije, pao bi gospodin
Kuevi s konjem u dubinu - primijeti vodi.
- Crna, nezahvalna budalo! - vie bradati ovjek - kunete i psujete
to smo pomogli plemenitom gospodinu. Je li?
Sav zaaren od bijesa, vie sada bradati preko Jelenku Kueviu:
- Gospodine plemeniti, kad ste bili na polovici brvi osjetio sam da

e se odroniti zemlja, ali sam upotrijebio svu snagu da se daske ne

omaknu prije nego to vi stupite na obalu. A ovaj va momak
nepristojno i nepoteno vie na mene, dok sam ja uinio sve da vam
spasim ivot. Da nisam to uinio, ne bi vas vie bilo ovdje!
arku je stala rije u grlu. Zar taj ovjek ima pravo? Drao je,
istina, teke balvane sa svojim momcima, jest, ali nije ga pratio
pogledom jer je odvie pazio na svojega gospodara i njegov prijelaz s
konjem tamo na drugu obalu. Dakle, ne zna kako se to dogodilo, ali mu
se ini da moraju biti krivi oni koji su drali brv i nametnuli se
svojom pomoi.
"Da, taj je ovjek, uistinu, nastojao pomoi, jer prije nego to je
poao Jelenko na most, on je sa svojim momcima tako vrsto stisnuo
drvo uz drvo da je mogao s konjem lako prolaziti. Sad mu spoitava da
nije zahvalan, jer da su se prije daske omaknule, Jelenko bi se s
konjem utopio u rijeci".
Tako shvaa i sam Jelenko. Nitko nije vidio to su oni tamo radili i
kako su u pravi as spustili balvane u vodu, vrlo spretno, da to nije
mogao opaziti nitko od onih koji su svu svoju panju obratili
Kuevievu prijelazu preko Kupe.
Sluajui kako bradati optuuje arka, Jelenko mu dovikne:
- Nemojte se ljutiti, moj je etovoa odvie zabrinut za mene i zato
nije ni opazio koliko ste mi pomogli. Oprostite mu, a od mene neka
vam bude hvala. Naplatit u vas drage volje za vau uslugu, ali sad
ne moete preko rijeke.
- Ne, plemeniti gospodine, ne traim nikakvu naplatu. Putnici moraju
jedni drugima pomoi, pa bili tko mu drago. A naplatu ne primam,
premda sam samo trgovac. Sad ete biti prisiljeni da sami krenete u
Zvear, a vaa pratnja mora natrag. Pokazat u joj drugi, ali mnogo
dulji put kojim e stii na postaju.
Dobroudnim glasom govori ovjek preko rijeke Jelenku Kueviu. ini
se, htio bi mu na sve mogue naine pomoi. Jelenko veli:
- Sad nema druge, moraju okrenuti, a kojim u putem ja? Ovim uskim
puteljkom?
- Jest, ide ravno uz obalu i ikaru.
Drei svog konja, Jelenko pogleda pred sobom uski puteljak.
- Zar itav put do Zveara nema nikakvih drugih puteljaka
da ne bih skrenuo?
- Ne, plemeniti gospodine, nema. Stalno e vam biti s desne strane
rijeka, a s lijeve gutara. Od ovog mosta do postaje trebat e moda
sat jahanja, a zatim dolazite na istinu. Tamo je vrlo lijepa duga
zidana zgrada. Sigurno e biti pred zgradom putnici koji, moda,
201

danas putuju dalje, pa i onaj bogati Budimac to eka svojeg takmaca
na mau.

- Veseli me to je tako blizu. Jo bi me vie veselilo da ga naem

odmah spremna.
- Plemeniti gospodine, valjda niste vi onaj kojega eka taj mladi
Budimac?
- Moda i jesam! Zato mi se tako uri.
- Oho, vaa milosti, vi ste, dakle, slavni junak o kome je on govorio
- udi se toboe Nandor.
eka on znak koji mu je odredio Lui i zato nastoji jo vie
zadrati Jelenka. Ovaj se nasmije:
- Ne stidim se svojega imena, niti -se bojim stupiti okom u oko
plemenitom gospodinu koji me eka. No, sad je dosta. Idem!
Negdje daleko ulo se trubiti u lovaki rog. Svi su se okrenuli prema
jugu.
- Putnici se dozivaju - razlae Nandor Jelenku. - Sad moete mirno
naprijed . . .
Glas roga javlja Nandoru da je Lui n& mjestu iza ikare i eka
svoju rtvu.
- uje li, vodiu - odredi Kuevi preko rijeke - povedi moju
pratnju natrag i uputi je cestom kojom putuju primorski velikai na
Zvear.
- Gospodaru, vele, trebat e dva dana dok doemo do vas u Zvear tui se arko.
- I nee tamo. im svrim s Draeniem svoje raune, odmah kreem
cestom tebi u susret.
- Idemo, dakle, zajedno - veli Nandor arku pa zovne svoje momke.
arko se okrene k Jelenku i vikne preko rijeke:
- Sretno vam bilo, gospodaru!
- Do vienja! - odgovori Jelenko i brzo se uspne na konja.
arko stoji kao ukopan. Srce mu se najednom grevito stislo.
Proplakao bi, vikao za gospodarom. Slika crnog sna izmiljila je sada
preda nj kao gotov in. Ne moe skinuti pogled s Jelenka koji potjera
najbrim kasom. I ne osvre se vie natrag k njemu. A on ne moe za
njim. Da je barem mogao jo on prijei preko brvi pa da se onda
sruila u rijeku! Sad bi bio tamo s Kueviem.
Vjerni momak predan je oaju. Odano mu srce strepi dok gleda kako mu
gospodar tjera konja. Osjea kao da gar nikad nee vie vidjeti tamo e negdje utopiti se kao to mu je to prikazao san . . .
- Hajdemo! - upozori ga vodi. - Put je dug.
Nevoljko uzjaha arko konja, dok Nandor gleda za Kueviem i smije se
u sebi:
"Samo juri, juri! Ograen si na sve strane - ne moe drugamo, ve
ravno u zasjedu".
202

S one strane gutare ve je stigao s putne postaje Lui i dao

Nandoru znak trubljom, a zatim pokazuje kovau:

- Ovdje se pokrij. Kad Kuevi padne u dubinu, vikni mi: "Gotovo je!"
Pazi, ja u biti gore na ovom drvetu. Odanle mogu vidjeti samo
daleko, zasjedu mi zastire ikara. Dakle, mora me obavijestiti im
se strovali.
- Uinit u. A to s loncem u kojem je eravica?
- Pazi da ne utrne. Gdje ti je igla? ovjek povue iz njedra dugu
tanku ipku.
- Turi iljak u eravicu.
- Previe e se ugrijati, gospodaru, ruka mi nee biti sigurna, a on
e se otimati, prokleto je jak.
- Svezat emo ga da se ne moe maknuti.
- Valjat e se.
- Nee, prikovat u ga. Ako misli da bi se igla ipak previe
ugrijala, daj je meni. im ti dade znak, odmah u je baciti u
eravicu, ugrijat e se dok ga dignemo i dovuemo ovamo.
- Ako ne umre na maevima.
- Spretan jaha uspet e se na sedlu kad osjeti kako pada. Uostalom,
glavno je da pod njime konj padne na maeve, jer onda jaha ne moe
dalje i pada nam u ake. No, ni on ne moe proi bez ozljede.
- Ako ostane zdrav, skoit e na vas, katelane.
- A ovo? Udarit u ga u desnicu bodeom dok e se jo koprcati u
jami.
Kova se progura kroz uski prolaz u grmlju to ga je juer prokrio
Lui. U blizini puta, kojim ima proi Jelenko, sjedne na zemlju iza
gustog grmlja. Sve je spremno.
Gore na stablu pazi Lui da bi vidio kad e Jelenko u blizinu
zasjede.
Najednom ugleda jahaa.
- Eno ga! Juri! Juri, kao da mu sam Draeni tjera konja!
- Je li blizu? - pita kova.
- Ni pola sata mu ne treba dok obie zavoje i stigne do svoje
posljednje postaje koju smo mu juer iskopali.
- Skrene li drugamo?
- Nema drugog puta ni lijevo ni desno - jedino bi mogao letjeti, a
krila mu jo nisu ponarasla! Sad jo moe malo ustati da ti noge ne
utrnu. A kad se priblii, uni i gledaj desno!
* * *
Tri su ene u svojoj sobi ule kako je Draeniev glasnik ponovo
doao javiti Luiu da su konji spremni, kako je Lui istrao, a
Draeni ostao sam. Onda je nastala tiina. U tom se asu Vilena
istrgla Gordani i potrala k vratima na hodnik. To prouzroi tropot
- i ve je na malim vratima to vode u Draenievu sobu netko lupao.
203

- Tko je? - estoko pita Draeni.

Otkrivene su! Gordana daje znak Ceciliji neka uti, a Vileni da
ostane na mjestu.
Unato tome Vilena ne moe ostati mirna, uini jo korak naprijed i
uhvati zasun na hodniku. Gordana je oajna - skoi s postelje i
potri k njoj da je zaustavi.
S one strane uje se vika:
- Katelan! Gdje je katelan! Neka odmah doe! Trka neijih koraka.
Gordana iskoristi Draenievu viku i apne Vileni:
- Idete mu u ake, Vilena!
- Prije svega treba spasiti Jelenka!
- Nee nam to uspjeti. Sazna li Draeni da smo sve ule - zatvorit
e nas, svezati, sprijeiti nau pomo.
- Vikat emo, Gordana, u pomo - da svi uju!
- utite! Draeni e dozvati svoju pratnju i obje e nas zatoiti u
ovoj sobi. Tko e nama enama vjerovati? On e rei da smo luakinje,
a onda Jelenku nema spasa.
Svaka rije otkriva Vileni novu pogibelj. Sve to moe izvesti
Draeni - a ipak . . .
- Mora se pomoi mojem drugu - veli tiho.
- Ba zato utite i ekajte. . .
Sad je preko opet mir i tiina. Gordana prestane aptati. Hitri
koraci objavili su dolazak katelana. Zatim grubi povik u drugoj
sobi.
- Tko je u toj prostoriji kraj moje sobe?
- Nitko, uzvieni gospodine, nitko - odgovara katelan.
- uo sam nekakav tropot, kao da se neto gibalo.
- Oh, uzvieni gospodine, moda se sruila kakva krinjica ili
kutija. Ili je netko koraao hodnikom. Plemeniti gospodine, ve sam
juer rekao: nema tamo nikoga - nemam razloga lagati.
- To ne velim, samo sam mislio da je netko uao tamo da togod uzme
iz sobe, a ja sam tu raspravljao sa svojim katelanom o tajnama
mojega blaga . . .
- U tu sobu ne bi nitko mogao ulaziti dok velikai ne stignu i ne
otvore je. Ba se danas o podne nadam njihovu dolasku - veli
katelan.
- Znajte, mogao bih narediti svojim momcima da silom otvore vrata.
- Meni to gospoda velikai ne bi smjeli zamjeriti, a zapravo e danas
o podne biti ovdje . . .
- Tko vam to veli? Glasnik nije mogao stii?
- Kneginja Frankopanka poslala je po brzotei raznih jela jo juer u
veer za dananji objed. I ona e biti svakog asa ovdje.
Gordana ne zna jesu li katelanove izjave istinite. Vie joj se ini:
ovjek se boji Draenia i govori zato da ne bi silom dao otvoriti
vrata. Opet se uje njegov glas:

- Pomozite mi obui izme - a onda u pogledati tamo u

204

izbicu, sigurno ima prozor.
- I-ma - ree katelan - Ima prozor - opetuje vrlo glasno. I bude
tiina. Oito se ovjek prestraio, ali odmah nastavi govoriti:
- Ne znam zato bih vaoj milosti govorio lai. Kad bi tamo netko
bio, rekao bih: jest imam ondje putnike. A zapravo je ta soba uvjek
puna svega i svaega i prozor su zatrpali krinjama. No, izvolite
sarflo pogledati, vidjet ete izvana.
U tom trenutku tri su ene uperile pogled k prozoru. Oito se
katelan nada da su stanovnici te sobe sve uli i neto e uiniti.
Hitro razmilja Gordana. Htjela se brzo odjenuti i pohititi na
dvorite k svojim plemiima. Vilena skrene k prozoru i ogleda ga.
Gordani je jasno to kani i pobrza k njoj.
Djevojka je tako omravila da e se moi provui kroz otvor. U to
nema sumnje.
- Doao sam na postaju da ekam svoju vjerenicu - uje se tamo otri
Draeniev glas. - Moja je vjerenica banova neakinja - razumijete
li? Ne bojim se velikaa, ako stoput dou. Pomozite mi navui izme!
Idem, da vidim to je tamo.
Vilenino lice je prozirno, oi pune uasa. Sad e kriknuti. Gordana
je umiruje i pomae joj uspeti se na prozor.
Njeno mravo tijelo rinulo se u okvir.
- Pazite, polako! - ape Gordana. - Nai sigurno ve ekaju u sui
spremni za put. Recite Greguriu neka odmah pohiti puteljkom prema
mostu to vodi k mlinu i tamo istrae zasjedu. Neka Jelenka
obavijeste to bre.
- Znam, znam - odgovara tiho i provue se kroz okvir prozora.
- Vizir na lice, Vilena! - apne Gordana kad je djevojka ve izvukla
iz otvora svoje tijelo.
Stupila je na zemlju i potrala stranjim dvoritem.
Brzo povue Gordana drvene kapke na prozor pa ga iznutra zatvori.
Kroz pukotinu ulazi neto svjetlosti.
- Brzo, moju odoru! - ape Ceciliji.
Stala se odjevati vrlo brzo i vrlo oprezno, dok tamo preko jo uvijek
razgovaraju.
- Ah, vaa milosti! - klie s one strane katelan. - Koliko e se
veseliti primorski velikai kad saznaju da pod svojim krovom imaju
tako odlina gospodina. Da sam juer znao, sigurno bih vam otvorio
sobu kojeg velikaa. Bojim se, izgrdit e me to to nisam uinio.
Zato mi niste juer rekli da ete biti banov roak?
- Nisam htio da me putnici slave. Sad se moram boriti, pozvao sam na
ma nekog hrvatskog plemia, moram ga doekati. Prije enidbe mora
svaki vitez iskupiti svoje asne raune.

- Oh, vi ete se pobiti?

- Ako taj doe kako sam ga pozvao. Eto, javio mi je danas glasnik:
plemi je obeao doi, a hoe li, to je pitanje.
- Hoe li vaa milost objedovati s velikaicama koje e prispjeti
205

o podne ili posebno - najednom ubaci katelan.
Na to nema odgovora. Dolazak tih gospoa iz Primorja nikako ne ide u
raun Draeniu.
Tako nagaa Gordana jer je Draeni odgovorio tek nakon duge stanke:
- Moda bi mi muevi zamjerili, na mene su ljubomorni svi mukarci.
Sam u jesti sa svojim katelanom. A to hoe ove ene ovdje?
- Uvijek dolaze u susret muevima kad se vraaju nakon duga
izbivanja. A sad su bili dugo na bojnom polju.
- Mogle bi jo malo priekati. Moja vjerenica e se ljutiti kad dozna
da su tu bile i neke ene. Jesu li<- lijepe i mlade?
- Samo mlade i lijepe dolaze u susret muevima. Zato imaju ovdje
preko u toj izbici svoje lijepe haljine, pa se onda kite i odijevaju
da se to vie dopadnu muevima.
"Taj katelan nije budala - misli u sebi Gordana. - Sve to on govori
da bi Draenia odvratio od toga da prodre u ovu sobu".
Opet malo tiina, onda progovri Draeni:
- Sigurno je netko u onoj sobi pripremao njihova odijela dok sam
ovdje govorio sa svojim katelanom? Tko je to bio?
- Ne moe nitko u onu izbu! Kljuevi su u gospoa! Ni meni ih nisu
ostavile.
- Onda se tamo neto moralo sruiti - veli Draeni. - Pogledat u
kroz prozor. Dajte mi haljetak.
Gordana pokae Ceciliji da joj pomogne dii neku krinju. I kad su
tamo opet razgovarali, a Draeni zatropotao maem, jer je udarao o
pod, Gordana i Cecilija digoe krinju s unutranje strane. Tako su
prekrile cijeli prostor da se ni kroz pukotine nije nita vidjelo.
Onda su od vrata zaule buku.
Oito je katelan to radio u strahu da bi upozorio stanovnike sobe.
Gordana se povue s Cecilijom u kut. Hodnikom su odzvanjali koraci.
Neka je ruka vrsto udarila po vratima sobe da bi ih otvorila.
- Zakljuali su ih velikai i njihove ene - uvjerava katelan
Draenia na hodniku. x,~
Zatim su koraci iz hodnika nestali, a odmah zatim uli su se glasovi
izvana, ispod prozora. Cecilija se prepadne:
- Ako na dvoritu opazi Vilenu?
- U mukom odijelu i viziru ne moe je prepoznati, a sigurno se ve
davno prije sklonula tamo u sui uz nau pratnju.
To Ceciliju smiri. Netko izvana dira vrataca prozora. . . .Onda
tiina, a zatim Draeniev glas:

- Vidim kroz pukotinu, neto je unutra drveno. Dakle, uistinu su

krinje?
- Milostivi gospodine, vrlo mi je ao to mi ne vjerujete.
- Ne mislim da laete, nego ovjek nikad ne zna kakav mu sluaj moe
biti na tetu. Ne elim da tko sazna za moje blago za
206

kojim svima rastu zazubice. Zato se bojim da je tko uo. No, sad
vidim, prevario sam se - nema tamo nikoga.
- Va zajutrak vas eka, milostivi gospodine, ohladit e se izvolite - posluit u vas.
- Dobro, idemo a zatim zovnite na ledinu putnike, vjebat u svoj
ma!
Katelanu bude toplije u dui. Zaledio se od straha, osobito kad je
uo da Jpjemi ima biti banov roak, a ona dvojica sa starom enom
jo nisu izala i otputovala.
Odmah katelan povede Draenia u malu velikaku blagovaonicu, a
zatim ide po jelo. Putem otri do Gordaninih vrata, zakuca i opomene
je:
- urite se otputovati, gospodine!
- Odmah, ovog asa - odgovori ona. - Pazite da Budimac ne izae na
dvorite.
- Ne miem se od njega. Samo se pourite. I opet je otrao da podvori
Draenia.
- Sad brzo - ree Gordana. - Zapalite svjetlost, ne smijemo otvoriti
prozore, moram se estito odjenuti,
Napokon se moe oblaiti brzo, na marei za tropot.
- Sirota Vilena! - uzdahne Cecilija, pomaui Gordani navlaiti hlae
i izme. - Kako se zaprepastila za Jelenka!
- Ljubi ga?
- Porie. Ali znam: u vruici ga je spominjala. A u Turopolju nije
mogla spavati kad je saznala da e vjenati Vojanu.
- Radi toga je pobjegla u samostan?
- Dala bih odsjei glavu. A sama je kriva. Mogla ga je imati ona, a
sad on ljubi svoju vjerenicu. Oh, kako se sporo oblai muko odijelo
- nestrpljivo e ena.
- Vilena je sigurno ve poslala moje plemie da trae zasjedu. Ne
bojim se da bih zakasnila.
- Kakav vrag u tome ovjeku! Tako neto poiniti.
- Uhvatiti ovjeka i oslijepiti. Valjalo bi zatui zvijer.
- Najprije moramo sprijeiti nesreu, a zatim emo obraunati s
Draeniem - veli Gordana. - Prisilit e Draenia da se bije s
Jelenkom, a onda mu nema pomoi.
- Uvijek ste govorili, plemenita gospoo: taj zlotvor mora doekati
svoju kaznu.

- I doekat e je.
- Jo danas, zar ne?
- Nadam se.
Uzela je plat da prekrije svoju pojavu. Sputao se do poda. Zatim
gustom mreom skupi kosu navrh tjemena i navue kacigu na glavu, a
vizirom pokrije lice.
- Nitko na svijetu ne bi mogao u vama naslutiti enu - veli Cecilija.
- I drite se uspravno, odluno i vrsto - kao pravi vitez. Vilena se
ne zna tako drati, a ne zna ni nositi oko pojasa ma kao vi.
207

- Nita ne ini, glavno da ma visi desno. Svi se boje kad zvekeu
korice. Nitko se ne usuuje blizu. No, sad je sve gotovo, ja idem
prva, a vi me slijedite brzo i tiho, pa ravno u suu gdje su nai
momci.
Sve ono to je Gordana ula u ovo kratko vrijeme s one strane malih
vrata estoko ju je potreslo. Teka pogibelj to prijeti Jelenku
Kueviu svu ju je zaokupila. Ipak, zaprijeiti tu nesreu, smatra
lakom zadaom, a im Jelenka upozore na zasjedu, on e je obii.
Zatim e ona sakupiti sve to je ivo na postaji i baciti Draeniu u
lice kako je postupao himbeno. Svima kani razotkriti to je sve
sluala s one strane u svojoj sobi, kako je htio Jelenka uhvatiti
zasjedom i unititi mu vid. Zasjeda je najvea sramota, zasjeda je
najpodliji in. I u Budimu e to unititi Draeniu ugled. Ni tamo ne
mogu zamuriti pred takvom podlom sramotom koja se smatra nedostojnom
svakog plemia.
"ekaj, lupeu, sad te imam, svrit u s tobom u jednom mahu.
Proglasit u sve javno na ledini svim plemiima, a onda neka Jelenko
Kuevi s tobom uini to ga volja. Nita nee biti premalo, a sve bi
moglo biti preblago to bi ti dosudio".
Gordana izvue ma iz korica i jo ga jednom ogleda. eli da bude
spremna na sve.
Tada otvori vrata i promotri hodnik.
Nigdje nikoga. Dakle, moe lako pohititi u dvorite. Jo je iza
Cecilije zakljuala vrata i spremila klju.
Zaas je u dvoritu. Ogleda se. Pred zgradom nema nikoga. Pred drugom
suom opazi svoju pratnju. Ide k njima. Greguri joj izae u susret.
Ona se prepane:
- to je? Zar vi ovdje?
- ekamo vas, plemenita gospoo.
- Niste otili k mlinu da potraite zasjedu?
- Kakvu zasjedu?
- Zasjedu za Kuevia!
- Vaa milosti, nita ne znam o tome. Zgrozila se, ogledala,
zadrhtala:

- A Vilena, Vilena vam nije rekla?

- Nita nije rekla.
- Izala je kroz prozor, niste je vidjeli?
- Jest, sama je dotrala i uzela konja jednome od naih momaka.
- I nije vam rekla da idete traiti zasjedu?
- Nije nita rekla . . .
- ovjee, poslala sam vam poruku po njoj!
- Nije me ni oslovila, samo je rekla momku: "Daj mi konja, elim
projahati!"
Gordana zatvori oi. Zamaglilo joj se ... Prestravljeni usklik vine
joj se ispod vizira:
- Konja amo! . . .
Greguri dovede osedlana sivca.
- Hitro svi na konje! Svi za mnom. Brzo, svaki je as dra208

gocjen! - zapovjedi ona.
Mladi se plemi okrene i izrekne daljnje zapovijedi.
Svi su skoili na sedla, ve od rana jutra ekaju spremni za odlazak
u Zagreb.
Gordana se digne na sedlo poput djeaka i krene.
Svi hite za njom.
Gordana tjera konja, skrene niz obalu Kupe. Nitko od njezine pratnje
ne^zna to je tako goni naprijed . . .
A tamo daleko pred njom, iza zavoja, goni svojega konja Vilena.
Kad je u sobi sluala Draenia kako se svai s Luiem o zasjedi i
kad je ula spomenuti Jelenka, pada joj u dui odluka kao arka iskra
munje. Ni asa nije promiljala. Odluka je bila djelo jednog daha,
jednog kucaja srca. Na asove je tamo u sobi strava pomutila njezine
misli i oslabila tijelo, ali srce je kucalo burno, ivo, i snano
govorilo.
Osramoena, slomljena, izmuena djevojka osjetila je u srcu glas to
zapovijeda, goni, vodi je naprijed bez razmiljanja.
U njoj je bila zapovijed srca, zapovijed ljubavi, beznadne, dovijeka
pokopane.
Provukla se kroz prozor, zatraila konja, ni asa ne bi mogla
povjeriti ni jednome od onih plemia da trae jezovitu jamu u kojoj
se mora uhvatiti njezin Jelenko. Oni bi odvie oprezno ili naprijed.
A tu oprezu nema mjesta.
I trkom pojuri putem prema mlinu.
Poznavala je taj put i obalu Kupe. Ne bi mogla zalutati kad samo
jedan puteljak vodi do mosta, tamo prema mlinu gdje je zasjeda.
Puteljak zaokree uz vijugavu rijeku.
Puna ushita tjera konja.
Srce joj dre, oi su joj ukoeno uperene naprijed. Istrauje pred

sobom ledinu to se protee beskonano. Ledina, nita nego ledina.

Gdje bi mogla biti ta zasjeda? ula je tamo u sobi: iskopali su je
izmeu mosta i Zveara. No, gdje? Gdje?
Drui trai. Ne vidi nita.
Pred njom ledina, desno ikara, lijevo plavozelenkasta rijeka.
Zar nije dobro ula?
Moda zasjeda nije tu?
- Ne, nije se prevarila. Govorili su o zasjedi prije nego to su
spomenuli ime onoga koji ima u nju pasti, dakle, mirno je mogla uti
da je iskopana uz gutaru . . .
14 o
209
Ne moe misliti, dre joj srce, grudi trepu, itavo tijelo na sedlu
tek je drhtavi prut. Misli se okreu sad amo, sad tamo, smuena je.
poluluda.
ORDANA XII

ini joj se: pred oima joj titraju modri plamici kao ono kad je
bila u vruici.
Zasjeda mora biti izmeu obale i ikare. Tu je tako uzan prostor, a
nigdje nita? Zelena ledina - za koju se boji Draeni da ju je
glasnik pomaknuo?
Ili je to iza onog zavoja? Kad bi samo to bre mogla stii naprijed!
Zavoj joj smeta, ne moe pred sobom vidjeti daleko.
Rijeka neprestano vijuga, a zdesna joj ikara zatvara vidik.
Izlazi iza jednog zavoja, pred njom kratki put, opet prelazi u novi
zavoj. Na rubu puteljka s desne strane kao od prirode postavljeni
zid.
Oh, naprijed! Naprijed! Munjevito!
U gutari pozorno motri Lui smjerom prema sjeveru odakle mora doi
Jelenko. Preko ikare ga ne moe razabrati. Puteljak kraj obale
zastire mu grmlje. Ipak e vidjeti glavu Jelenka kad se priblii
zasjedi. I jo vie se popeo na drvo da bi svakako ve unaprijed,
barem nekih tristo koraaja, opazio svoju rtvu.
Najednom mu neto zabijeli pred oima, kao da je na klobuku bijelo
pero. Jest, to moe biti samo on, koji sa sjevera jai prema jugu.
Trgnuo se i osjetio kako na itavom tijelu dre. Sam se prestraio,
ne od zloina, nego od straha da ne poini pogreku. Da mu ne uspije,
morao bi se ubiti ili pobjei glavom bez obzira da nikad vie ne doe
na oi Draeniu. Polagano se sputa niz stablo. Uto se okrene prema
Zvearu. Tamo je vidik neto vie otvoren. vrsto se uhvati za granu
i zirne prema jugu. Noga mu se skliznula, jedva se zadrao. Neka mu
zima preletjela duom.
"Jesam li lud ili jo uvijek pijan od juer"?
Upre vid, mui se da bi se uvjerio: to je samo neka utvara . . .

Popeo se vie, zuri na jug. I dah mu je zastao u prsima - strava ga

obuzela. Jao, tamo s juga tjera konja jaha ravno prema zasjedi, sad,
u tako ranu zoru ... S one strane Zveara neki je avo pojahao
puteljkom to vodi k mostu. Neki putnik? A njegovi momci su ga
pustili? Straa njegova! Kune, dae, silazi s drveta i tri prema
kovau to sjedi u grmlju, pa zuri kroz lie prema rijeci, ekajui
Kuevia sa sjevera.
Tri Lui prema njemu i doziva. Kova skoi. U ikari katelan vie:
- Zar ne uje, ne vidi, netko dolazi s juga?
- Nita ne ujem i ne vidim na jug kad pazim na sjever.
- Prokletstvo! Brzo pred onoga to juri iz Zveara. Reci mu da ne
moe ovuda, voda je podrovala putove, odronit e se zemlja, zgrabi mu
konja i zaustavi ga.
- Zar da se izvuem iz ikare? Vidjet e me Kuevi.
- On je jo daleko! Idi! Hitro, tri onome u susret, to vie moe
zaustavi ga.
Obojica su mukom odgrtali grmlje da se kova provue iz ikare.
- Idem, evo, idem.
210

Stupio je na puteljak. Iza njega u grmlju skriveni Lui pita:
- Vidi li tamo s juga nekog konjanika?
- Vidim, goni konja ba ovamo . . .
- Zaustavi ga, makar ga sruio sa sedla.
Jo je mnogo stotina koraaja udaljen od njega. Ide mu u susret da
izvri zapovijed svojega gospodara.
"to se, do vraga, toliko Lui raspuhao?" - misli on. - "Lako je
zaustaviti jahaa kad mu kae da je put pogibeljan".
U brzoj trci opazi Vilena ovjeka. Kao da je iskoio iz zemlje na taj
uski puteljak. Ide prema njoj. Sad je digao ruku i stade mahati.
Sasvim instinktivno shvatila je djevojka: ovaj je kani zaustaviti. To
je sigurno taj kova o kojem je govorio Draeni s Luiem. Tu ekaju
Jelenka Kuevia.
Ova je misao potakne na in koji ne bi nikada mogla smisliti u
potpuno mirnom stanju. Ljevicom vrsto uhvati uzde na konju, a
desnicom se lati laganog maa to je opasan oko njezina struka i bez
kojeg ne bi mogla izai u mukom odijelu.
Cilj je njezina oka samo taj ovjek to joj domahuje i vie:
- Stanite! Stanite! Ne moe se ovuda!
"Ah, znam, eka Jelenka u zasjedi, razbojnice. Znam, ne moe se
ovuda . . . Moe se, mora se! Moe . . ."
Desnica joj zgrabi drak oruja. Zjenica se usjekla u ovjeka, a
mamuze u tijelo konja. vrsto je stisla ma. ovjek je stao
postrance, pruio ruke da doeka njezina konja i kako bi uhvatio za
hamove da ga zaustavi. Njegova je namjera Vileni bjelodana i od toga

zahvati je elja sebi prokri put silom.

"Promaim li, taj e me zaustaviti i Jelenko je izgubljen".
Munjevitom brzinom otkriva joj misao smrtnu opasnost za njezina
ljubljenog. I slabe joj ruke u tom asu zadobie jakost.
Kova joj dolazi sve blie. Ljudeskara irokih ramena stoji kao
peina o koju e ona udariti i zaustaviti se bespomono.
"Ako zaustavi mene, Jelenko pada".
U duhu gleda kako je naletio na zasjedu i nestao u dubini. Slika joj
ulazi u kosti, u miice, i stvara od nje junaka, diva.
Kova je stao i pruio ruke za konjem i uhvatio uzde. Jednim zamahom
udari ga ma u rame. ovjek krikne. Drugi i trei put udara ma:
kova pada na zemlju.
Ona radosno potjera konja naprijed. Ljevicom vrsto dri uzde koje
joj lee na putu. A konj skae, preskakuje, juri.
Iz ikare gleda to Lui. Tko je taj ludi vitez pokriven vizirom?
Zato je udario kovaa? uri mu se na sjever ili neto zna?
Kune Lui i nebo i zemlju. to da radi? Istrati pred jahaa koji
ludo zamahuje maem - ne, to ne moe, ali mora zaustaviti tog luaka.
Mora. I povue Lui oruje. Probosti e jahau konja. I skriva se u
zasjedi. Ispruenom otricom eka pobjenjelog plemia to juri kao
da je poludio. Samo mu moe probosti konja, i to je sigurno, tome ne
moe izbjei.
14 * 211

Konj mora proi pokraj njega i proburazit e mu itavo tijelo. Jaha
pada na zemlju u njegove ake i zasjeda je spaena, otvorena za
Jelenka Kuevia.
Krika i vika potrese Luia i trgne se. Ma mu padne na zemlju. Iza
sjevernog zavoja poskakali su jahai kao avoli iz pakla. Jedan za
drugim, i kao da lete ba za ovim mladiem. I viu i dozivaju:
- Stani! Stanite!
- Stanite, evo i nas u pomo!
Krikovi padaju iza Vilene. Lui je poraen. Jahai su u modrim
odorama.
>>O, prokleto sve na svijetu! Turopoljci! To su Turopoljci" - ape
Lui i studen mu se sklizne o hrptenicu. Zaljuljala se pod njim
zemlja. I on stade trati kroz gutaru glavom bez obzira.
Krikovi padaju iza Vilene. Vie Gordana, viu i plemii. Raza-biru da
bi morali zaustaviti djevojku koja je tako strahovitim trkom pojurila
naprijed. Ali se ona ne zaustavlja. Kao da se njezin konj prestraio
od tih povika i dade se u nedostiivu trku.
Onkraj ikare Lui eka. Slua. Tada se malo popne na drvo da bi
vidio to je tamo.
Trista mu avola! Zar je tu netko doao u pomo Jelenku? Tko bi mogao
znati namjeru koju je on donio sa sobom u Zvear? Zar ih je Nandor

iznevjerio?
Kupajui se u znoju straha, sie Lui opet s drva i bjei u umu.
Zaustavlja se. Bez daha eka ne bi li to uo. Osjea: sve je
propalo. Sad treba samo spasiti ivu glavu.
A s one strane uz obalu Kupe padaju povici za Vilenom, povici straha
i uasa. Uzalud! Djevojka je zabola ostruge u konja, a on poskakuje
divlje jurei naprijed.
Crna slutnja sapinje Gordaninu duu.
Srlja li ona svjesno u smrt? I stade opet vikati, dozivati je.
A djevojka je u groznici. Pred oima joj sve gubi oblike - sve leti
uz nju munjevitom brzinom, kao da je ikara poela letjeti, stabla su
izala s korijenom iz zemlje i lete zrakom.
Sve se uzgibalo, sve odletjelo, a njezin konj juri naprijed i
naprijed. Ne osjea nita, samo sapinje uzde i jo uvijek mae
orujem.
Konj skokne uvis ... i spusti se ... zemlja se rastvorila . . . pada
u dubinu . . .
Tresak o neto tvrdo - vrisak konja . . . Njoj se ini da je lupila
glavom o neto tvrdo. Zazvealo je.
Neto je zadrlo u njezin vrat . . . Pod njom se propinje konj. Neki
krik zamre joj u uhu. Jo osjea miris zemlje . . . dubinu . . . Zar
zasjeda spremljena njemu? Spaen je .... spaen!
Sve je sivo, misli blijede, srce prestaje kucati. U njezinoj dui
nastaje mir, tiina, mrak . . . Nita vie . . . Kraj . . .
Oajniki odjekuju povici iz Gordaninih usta. Naoigled njoj i
plemiima, u udaljenosti od dvjesto koraaja, propao je konj s
Vilenom u dubinu. Drhtava zebnja obuze mladu enu. Zna to je
firentinska zasjeda. Tri su maa na dnu drkom zarinuta u zemlju,
otricom
212

okrenuti prema gore. Na te otrice pala je Vilena. Bilo je oito:
nije se u sedlu podigla, dakle, pala je svom snagom na te otrice.
Izgubljena je, izgubljena! Svi su se maevi zarinuli u mlado tijelo.
Kao da je to snalo Gordanu. Muka je spopala. U zasjedi e nai
mlado tijelo iz kojeg su otrice firentinske zasjede izagnale duu.
Stigla je k zasjedi. Konj se propinje, jezovito odjekuje vritanje
ranjene ivotinje. Jahaica daje znakove ivota. /- - Polako je
dignite! - Gordana se spusti na koljena i sagne glavu da bi opazila
barem neku kretnju koja bi odavala da nesretna djevojka die.
Plemii su obili zasjedu, gurajui se u ikaru da Vilenu dignu s
jedne i druge strane.
- Pazite, ne vucite je k sebi, dignite je uvis. Jo ete dublje
zadrti otrice u njeno tijelo. Ne vucite je, svu e je izrezati
otrice, samo gore uvis!

Sama pomae. Diu je polagano, oprezno.

Poloili su je na obalu uz zamku. Krv prska uvis.
Jedan od najstarijih plemia prignuo se blie, podignuo Vileni vizir
i ree:
- Tu ne moe vie nitko pomoi. Ma joj je prerezao ilu na vratu.
Gledajte.
Zgrozila se Gordana, zadrhtala i zastenjala:
- Ona je svoju zabludu iskupila ivotom! - Bre, bre, dajte mi neto
da zaustavim taj strahoviti slap krvi. Ponesimo je na putnu postaju.
Samo bre, moramo kazniti ubojicu! Ljudi, nikome ni rijei tko se
krije u ovoj odori. Inae nam krivac izmakne! Sad moram misliti samo
na kaznu!
Krv im trca u lice i prolijeva se po travi oko nje. Gordana zavee
Vileni vrat svojim pojasom. Najai od plemia uspne se u sedlo opet.
- Dajte mi je. urite se!
I on okrene prema Zvearu. Nekoliko plemia ide za njime, a druge
okupi Gordana.
- Smjesta izvadite maeve iz zasjede. Idite prema mostu, odavle bi
morao doi Jelenko Kuevi.
- Na Jelenko - plemenita gospoo? to bi on radio ovdje?
- Ne pitajte, nego posluajte to rekoh. Pazite da ne bi u brzom
jahanju pao. Ali ne kaite mu ni rijei o Vileni, jeste li razumjeli?
Samo recite: neki je plemi pao u zasjedu namijenjenu njemu. I nita
vie. Neka se pouri u Zvear k meni, a da ni pred kime ne spomene
moje ime. elim da uhvatimo krivca. To emo postii samo onda ako
budete utjeli.
- Da, plemenita gospoo, rei emo to zapovijedate.
- Dovedite Jelenka ravno na postaju u sobu Stjepka Brodarica.
Gordana uzjaha konja da to prije stigne natrag. Plemii pobrzali
naprijed da zaustave Jelenka jo u potrebnoj daljini od zamke u koju
je imao pasti.
Iza prvog sjevernog zavoja bane jaha, zadahtan, u najbrem
213

kasu. Digoe klobuke i stadoe vikati:
- Jelenko! Jelenko! Stani!
Nije se mogao odmah zaustaviti u prebrzom jahanju. Kad je usporio
trku, udi se. Zaustavljaju ga ljudi i spominju njegovo ime! Prepozna
odoru turopoljskih momaka u banderiju. Njegovi Turopoljci, tu na
jugu, tako daleko? Zar je Draeni moda Turopoljce pozvao na svoj
megdan s njime? Sad mu pada na um. Gordana je pola na put u
Veneciju. Valjda nije ovdje na postaji? I neto mu bude neprilino.
Ako bi tu bila Vilena?
I zaustavi konja. Pred njim stoje Turopoljci.
- Jelenko, sii s konja, dalje ne moe jahati.

- Kako, zato? Otkud vi mene zaustavljate ovdje, drugovi moji?

Stoje pred njim, gledaju ga znaajno. U dvije godine, to ga nisu
vidjeli, nije se promijenila ni jedna crta njegova lica, samo je put
crnija, crte su dublje, ozbiljnije, muevnije, mrav je, a ipak kao
od elika. Skoivi s konja na vrste noge, uspravan i jak, prua im
ruke:
- Drugovi dragi, zato me zaustavljate?
- Zato jer ne moe dalje jahati.
- Zar je i tamo kakav most razjurila oluja?
- Ne, nikakav most nije razjurila oluja ve je neija zloinaka ruka
iskopala zasjedu.
- Zasjedu? Kome?
- Tebi, Jelenko.
Gleda ih, skuplja obrve i zamiri:
- Meni zasjedu ovdje? Tko?
- To emo uti na postaji. Sad brzo idemo - preko zasjede . . .
Zjenice mladiu zatitrale, sijevnule, kroz duge trepavice zuri u
drugove kao da mu misli neto dojavljuju.
- Draeni se imao pobiti sa mnom!
- On te zvao ovamo?
- Da, on me je zvao da sa mnom uredi raune prije nego to se oeni.
Recite kakav je to put?
- Ovim putem idu svi oni kojima se jako uri na postaju u Zvear sa
sjevera ili s juga na sjever. Ovim putem malo tko prolazi.
"Vodi, moj vodi!" - misli Jelenko.
Pred sobom vidi arka, slua njegove sumnjiave opomene. Neto je,
dakle, ipak bilo u tom grdnom snu o kojem je govorio arko, brinui
se za svojega gospodara.
- Gdje je ta zasjeda, pokaite je!
- Evo, doi s nama. Ba zato smo poli da te zaustavimo i upozorimo.
I uri se, ekaju te drugovi i prijatelji na Zvearu.
Poao je s njima. Jedan od plemia vodio je konja^ Zamalo su doli do
zamke. Preneraeno zuri Jelenko Kuevi u-jarugu u kojoj je trebao
biti uhvaen ili moda usmren. I spazivi mrtvu ivotinju koja je
nosila nekog jahaa, prepane se:
- to je to? Zar je konj pao u zasjedu i meni spasio ivot? A jaha?
Vidim neije sedlo!
214

- Da, neki je mladi plemi jahao ovim putem i pao u zasjedu koja je
bila sva pokrivena granjem.
Neka udna zebnja zahvati Jelenka. Spopade ga nemili osjeaj. Ne
usuuje se pitati tko je taj mladi vitez koji je pao u zamku
pripremljenu za nj. I uti, nijemo gleda i zuri preda se. Najednom
usklikne sav izvan sebe.

- Oh, drugovi moji, tu je sve krvavo - zar je netko ranjen radi

merie?^
- Jest - neki plemi.
- Nije ni slutio, inae ne bi sigurno pojahao ovuda, ali mi ne znamo
nita potanko. Njegova pratnja digla ga je i ponijela.
- Kamo? Gdje?
- Odnijeli su ga na postaju Zvear.
- Smjesta mi pokaite gdje je to.
- Put te vodi ravno onamo uz ovu rijeku i ikaru, kad najednom bane
na istinu. Tamo je velika zgrada gdje se dulje vremena odmaraju
primorski velikai - priaju mu samo zato da ih ne bi to pitao.
Nita ne veli Jelenko. Jo jednom pogleda zamku. S ove strane sve je
krvavo. Protrnuo je i okrenuo glavu:
- Dajte mi konja, elim to prije stii na postaju. I njegovi su
drugovi preli oko zasjede.
- To je bila firentinska zasjeda, zar ne? - pita Jelenko muklo.
- Doznat e sve na postaji.
* * *
S june strane velike zgrade putne postaje na istinu skupili se
putnici oko Draenia. Dao ih je pozvati po katelanu da promatraju
kako vjeba maem. Odjeven je u skupocjenu odoru od baruna i svile.
Korice maa i drak oruja blistaju od dragog kamenja. Sva mu se
haljina ljeska. Draeni stoji u sredini, njemu nasuprot eto-voa iz
njegove pratnje. Uzeo ga je da s njime vjeba jer je mnogo manje
vjet mau od gospodara, a on eli zabljetiti putnike svojim
umijeem. Putnike ipak vie zanimaju skupocjena odora i blistavi
dragulji nego vjetina oruja.
Svakog asa Draeni zaustavlja vjebu i pripovijeda ljudima kako e
danas popodne ili predveer stii u Zvear njegov protivnik s kojim
je urekao boj. Ali im ne veli imena niti ga oni pitaju. Trgovce
zanima tkanina, roba i drago kamenje, pa ak i podrugljivo promatraju
mladia to se razmahuje, hvali, namee svojom ljepotom, sjajem
haljina i oruja.
esto se on uzbueno ogledava. eka glasnika ili Luia da mu javi:
sve je svreno. Opet je zaustavio vjebu i ogledao se prema sjeveru.
Nigdje nikoga. Sto dalje, sve je nestrpljiviji. Katkad ga obie crna
slutnja.
215

- "Da ipak nije taj lupe, glasnik, s Nandorom neto uinio na toj
zamci?"
A onda zakljui raspaljen u sebi:
"Ako Kuevi ne padne danas u zasjedu, gurnut u u nju Luia i sve
njih redom."
Kune u dui, razmahuje se maem kao da bi htio sasjei sve oko sebe.

Tada dovikne svojim momcima to stoje naokolo i promatraju kako

njihov etovoa slui gospodaru, umjesto protivnika. alje momka neka
pita je li tko stigao na postaju.
Potri momak, trai katelana i vraa se:
- Nitko ni danas nije stigao na postaju. to dalje ide vrijeme,
Draeni vie gubi mir.
- Kako u dugo ekati tog plemia? Vajda se kukavica predomislio?
Ljudi ute. Ne tie ih se. Raspravljaju o tom koliko e robe prodati
u hrvatskim gradovima.
Draeni sputa ma u korice. Ne moe dalje. Nema mira. Lui ne
dolazi, ne javlja nita, premda bi Jelenko ve mogao davno pasti u
zamku. Ve bi ga mogli odvui i davno mu spaliti oi.
Stoji na ledini pa doarava prizor: u gustoj ikari svezani Kuevi.
Kova s uarenom iglom pribliava se k njegovim oima i zauvijek im
gasi ar, a Lui tri k njemu i javlja mu: svreno je!
"Ve bi morao biti tri puta ovdje. to je to?"
to bi uinio? Ne moe otii u sobu. Lui mu je na odlasku rekao
neka ga eka na ledini. Ispod oka gleda amo-tamo, traei glasnika
koji bi ga pozvao da vidi oslijepljena Kuevia.
Putnici su stali odlaziti prema postaji. Neto je zaokupilo njihovu
pozornost. S Draeniem su njegovi momci. etovoa prie k njemu i
upozori ga:
- Gospodaru, gospodaru, gledajte tamo pred kuu! Vidite li?
- Vidim, dolaze novi putnici.
Nije daleko, tek nekih dvije stotine koraaja, a ipak ne moe
prepoznati jahae.
- Gospodaru, ono su turopoljske odore! Vidite li onoga u sredini? Sad
silazi s konja.
Tko je to? - pita Draeni i nasluuje neto strahovito to se ne
usuuje izrei. - Koga vidi tamo?
- Jelenka Kuevia!
Bez rijei stoji Draeni. ini mu se: netko ga davi.
- Lae! To nije on! Nemogue! Pogledaj tog plemia izbliza, ali ni
rijei o meni.
Draeni se sakriva iza stabla. Ne, to su utvare, nije to on.
Koa mu se jei od neega to je tamo iza njega, a o emu e mu
dojaviti momak. Htio bi da ne doe brzo. Slutnje mu do-javljaju:
neto e ga udariti u glavu.
Ipak se momak brzo vraa, a iza njega dolazi kova.
- Gospodaru, ide kova - veli momak.
- Kova? to veli? Gdje je Lui? Reci?
216

Svako mu je pitanje napeta strava.
- Neki je vitez pojahao uz rijeku i pao u jamu.

- Dakle, ipak - pao je!

- Viteza su donijeli mrtva.
"Proklet bio Lui! Pustio ga je umrijeti, a da mu nisu izboli
oi".
Za momkom dolazi kova. Oko ramena je omotao svoj haljetak.
- To je krv iz njegovih oiju? - pita ga tiho.
- Vitez koji je jahao u susret Kueviu udario me maem kad sam ga
htio zaustaviti, ali ...
- to je s Kueviem? Jesi li mu izbo oi?
- Nisam ih ni vidio. Neki je vitez pao umjesto njega, a Kuevi je
pjeke obiao zamku i ...
- Strijele vas ubile!
Draeniu se ini: tijelo mu se u asu pretvorilo u plamen. Htio bi
zadaviti i kovaa i momka i Luia.
- Evo, gospodaru, Jelenko Kuevi je stigao tamo sa svojim
Turopoljcima - veli kova.
- Luia, Luia hou, gdje je?
- Nitko nije mogao zaustaviti plemia. Evo, meni je zasjekao u rame,
jedva diem od muke i boli.
- Lui? Gdje je? - bjesni Draeni.
- Gospodaru, Lui je odmah otiao u staje i zapovijedio momcima neka
se gube u umu. Tamo vas ekaju. Zato sam doao.
- Da bjeim?
- eka vas Lui s momcima.
- Jednim u ti udarcem razbiti eljust - vikne on i priblii se
kovau, ali se ovaj povue.
- Gospodaru, Lui vam poruuje: - doivjet ete sramotu ako smjesta
ne bjeite. Sva je postaja puna Turopoljaca. Lui je prepoznao sve
plemie redom, preodjevene u momke. Sigurno ih je sobom doveo Jelenko
Kuevi.
Muka svladava Draenia. Sav je u znoju. Bjeati mora on koji je
doao tako daleko s neoborivom osnovom da uniti protivnika, oduzme
mu vid za itav ivot - iscijedi mu oi kojima je osvajao ene, ba
one to ih je Draeni namijenio sebi. Oi kojima je osvajao ljude,
zadobivao njihova srca - a sve protiv njega?
- Gospodaru, gledajte onamo! Lui vam daje znakove, pokrio je lice
vizirom, vidite ga tamo uz umu? Ne oklijevajte, vaa milosti,
pokrijte se vizirom!
- Ja, ja neak najmonijeg ovjeka u kraljevstvu! Svi to su tu, moji
su sluge ako samo maknem malim prstom
- inite kako znate!
Ipak se Draeni brzo uputi uz umu da ga ne bi nitko opazio s one
strane pred kuom gdje se vrzu putnici.
- Gospodaru - veli Lui - ubijte me, to je vae pravo, ali nisam
kriv. Turopoljci su prodrli k zasjedi . . .

- Kako bi oni to saznali?

217



- Sad nije vrijeme odgonetati ta uda. jo se moete spasiti dok se
svi bave oko onog luaka to je najurio u tu zasjedu - umjesto
Jetenka Kuevia. Ako sad bjeite, moe se jo zatajiti da ste vi
bili ovdje. Ako ostanete, itavo e kraljevstvo brujati kako je
Draeni izgubio svoju ast, podmetnuvi zasjedu svojem protivniku
kad ga je pozvao na megdan. Birajte. Ja se pokoravam!
Znoj oblije mladog ovjeka. Svaka Lucieva rije potpuno je
razumljiva - istinita. Zar da ovdje doeka jo i Gordanu i Vilenu kad
se vrate iz Venecije? Ne, to ne, to bi bila najvea ludost.
- Jest, valja bjeati! Pravo veli: bjeati, dok ne zna nitko da sam
to ja. Moram pobjei, a onda zadati asnu rije da nisam bio ovdje.
- Onda hitro naprijed! to je s Nandorom?
- Dobio je nalog: im Kuevi prijee preko one brvi. neka smjesta
najbrim trkom krene na sjever.
- A Kuevieva pratnja?
- Njih je Nandor uputio da glavnom cestom dou na Zvear, ali da ih
zadri to dulje kako ne bi doznali to se desilo s njihovim
gospodarom. Mislili smo: dok oni stignu, mi ve oslijepljena Kuevia
aljemo na sjever.
- A sad. sad sam ja slijep, i li. i svi vi to ste tu - slijepi smo,
nismo vidjeli nita do poraza - sramotu, bijeg. ja. Draeni! Bjeati
moram! Pred kime?
- Morate bje/ati pred najveom opasnou da vas odbije Vilena, a
Gordana optui pred Hrvatima, umjesto da vas pomiri s njima. Doite!
im je Lui 10 izrekao. Draeni skoi na prvog konja kojega je
dohvatio i ree:
- Kojim putem?
- Evo, idite iza sue. Ve sam konjuaru platio za trokove. S one
strane zgrade nitko ih nije opazio. Sve je bilo zaokupljeno nesreom
koja se desila.
Oko zgrade krika, vika i buka. Jedni tre uz Kupu da vide strahovitu
firentinsku zasjedu, drugi se ve vraaju i pripovijedaju putnicima
to su vidjeli,
- Neki je plemi najurio na zasjedu u najstrahovitijem trku.
- Ovdje na postaji zasjeda?
- Tko bi to uinio?
Prenerazuju se putnici, viu Turopoljci, zure. ude se, ne mogu
shvatiti tko bi to mogao postavili zasjede?
Skupljaju se u klupko. Nagaanja, pitanja, odgovori, razjanjavanja,
sve se smjealo u skupinu to svakog asa biva sve vea.

Nitko od putnika ni u snu ne pomilja na otmjenog gospodina koji je

lamo pred njima maevao. Svi su zabavljeni neuvenim dogaajem.
218

Sve to je ivo u kui trcalo se oko onih koji su donijeli
unesreena plemia. Katelan se hvata za glavu i jaue od nevolje.
Poremetio mu se rad na postaji.
- Jao, mrtav ovjek pod ovim krovom! Svi e putnici pobjei.
Sva mi je sluba propala. A primorski knezovi su na putu u Zvear!
A to e kazati njegov odlini gost? Ide ga traiti da ne bi
napustio postaju.
Dolazi mu u susret neki ovjek u finom suknu. To je njegov
momak.
- Moj gospodar ne eli konaiti pod ovim krovom gdje je mrtvac. Evo,
to je poslao katelan. Otputovaii su na jug, a kad se vrate, zadrat
e se gospodar ovdje dulje,
- Recite: molim ga za oprotenje - nisam kriv.
Luciev je ovjek dobro izvrio svoju zadau i nestao iza sue.
POBIJEEN
im su Turopoljci stigli pred kuu, dvojica drugova povedu Jelenka u
sobu Stjepka Brodarica. Otvorili su vrata. Jelenko ulazi. Soba je
prazna. Nema nikoga.
- Sjedi, Jelenko. Odmah e doi onaj koji ti eli
sve to
razjasniti.
- Ne odugovlaite. Valjda nije tajna, tko je mladi to je pao u
zasjedu?
- Ne znamo mi nita, nismo vidjeli. Strpi se!
Ve su javili Gordani da je stigao Kuevi.
l vrata se otvore. Jelenko spazi visoku pojavu u tamnocrvenoj odori
od sukna, sa smeim platcm, to je omotan oko itave pojave. vrstim
koracima stupa plemi pokriven vizirom. To uznemiri Jelenka. Zato
skriva svoje lice?
Doljak marine rukom plemiima koji su doveli Jelenka. Brzo izlaze i
zatvore za sobom vrata.
- to to znai, gospodine? - pita on.
Bijela ruka digne vizir s lica. Jelenko dahne od uda:
- Vi, vi plemenita gospoo, ovdje?
Neto ga je steglo. Ne usuuje se pitati: vraa li se iz Venecije ili
tek ide onamo.
- Na polasku sam u Veneciju - veli ona. - Zadrala sam
se ovdje nekoliko dana.
Nekim tjeskobnim osjeajem opazi da je Gordana udno blijeda,
izmuena, a glas joj zvui muklo. to to moe biti?
- Po svoj prilici ste bolesni, plemenita gospoo?

- Potresla me golema nesrea koja.se desila . , .

- Da, uo sam, netko je izgubio ivot u zasjedi, strano mi je zbog
toga.
219

- Mene je skrhalo, dogodilo se upravo pred mojim oima.
- Recite mi, plemenita gospodo, to se zbilo, zato i kako?
- Sjednite i ujte. Kraj moje sobe konaio je Draeni sa svojim
katelanom Luiem. U jutro stigao je glasnik od mlina i javio mu da
vi dolazite. Draeni je najednom poeo estoko navaljivati na Luia
neka ode pogledati zasjedu da nije, moda, glasnik koji je poao tim
kraim putem neto poremetio. U toj svai saznala sam to vam
spremaju i tada rekoh - jednom plemiu iz moje pratnje kakva vas eka
strahota. On je pojurio da vas spasi . . .
- Da mene spasi? Nije pazio i pao je u grob?
- Koji je bio iskopan vama!
- Oh! - klikne Jelenko duboko potresen.
- Htio vas je spasiti i sam naao svoju smrt, nesretnik.
- Plemenita gospoo, sigurno je bio jedan od mojih drugova - vjernih
prijatelja iz Turopolja.
- Da, jedan od vaih vjernih drugova. Zar bi stranac tako ludo jahao?
- Nesreom je pao u zamku, ne znajui kako firentinske zasjede
izgledaju. Nije znao kako su pokrivene. Samo ih uvjebano oko
prepoznaje.
- Ne znam kako se desilo - samo znam - jurio je! Pola sam sa svojima
za njime da ga zaustavimo, ali je bilo prekasno.
- Jadni, dobri, vjerni drue! Tko je? Recite!
- Dok se smirimo i vi i ja! ... Oajna sam . . .
- Zato mi ne kazujete njegovo ime? - pita Jelenko, gledajui Gordanu
plahim pogledom. - Znam, moj drug iz djetinjstva? Zar su se bademaste
oi ovlaile na to pitanje? asak ga gledaju. Razabravi njegovu
tronutost, primijeti Gordana:
- Rei u vam kasnije dok i mene proe prva strahota . . .
- Idem ke njemu, elim ga vidjeti . . .
- Tamo je sveenik Stjepko Brodari, moli nad njim.
- Moli . . . nad njime? Zar je uistinu mrtav?
- Rekoe mi oni koji su ga donijeli. Nisam ga mogla ni pogledati !
Daha je nestalo u njegovim prsima.
- Idem, elim ga vidjeti.
- ekajte, Jelenko, pomoi mu ionako ne moete, a krivac bi mogao
umaknuti.
- Jest, pravo rekoste. Gdje je?
- Ovdje je s velikom pratnjom. Ne bi se usudio s vama u boj, ali e
sa svojom etom udariti. Gdje su vai momci?
- Ostali su onkraj mosta, bio je poruen morali su cestom.

- Tako? Onda e stii tek uveer. Koliko ih ima?

- Deset momaka. arko i vodi.
- Onda e ih biti s mojima ljudima vie, osim toga moja pratnja se
sastoji o samih plemia, dakle, svi su vjeti oruju. Ponajprije u
pozvati Draenia pred kuu i najaviti da sam ja ovdje. On
220

e doi i kad mu bacim u lice podlost, zovnite ga na ma. Nee H,
neka bude boja.
- Idem ga pozvati.
- Ne, vi se ne pokazujte, nego u naloiti katelanu - on mu
mora javiti da ga netko zove. ekajte ovdje. Neka ne sluti to mu
spremamo. :
- Dotle bih pogledao nesretnu rtvu . . .
- Ne, ne, ostanite ovdje, krivac je prije svega. Odmah u se vratiti.
ekajte ovdje. Ne izlazite nikako.
Posluao je. Moda se i boji gledati onoga koji je zbog njega izgubio
svoj ivot. Boli ga u dui, ide gore-dolje po sobi. Ni asa ne misli
na Draenia. Neprestano mu je pred oima mrtav mladi ije mu ime
Gordana taji. Tko bi to mogao biti? Valjda nije - Vojko, Jasenkin
mu.
Htio je potrati, ali se vrata otvore. Gordana se ve vraa:
- Katelan e odmah biti ovdje.
- A moj drug?
- Mrtav je ...
- Valjda nije Vojko?
- Ne, nije.
- Cijeli ivot nosit e na dui tu smrt. Zato mi ne kaete ime?
Ne muite me!
Sjela je blizu vrata kao da mu eli zakriti put ako bi htio izii.
- Dakle, elite da vam reem?
- Molim vas . . . molim.
- Onaj koji je pao za vas nije plemi . . .
- Ako nije plemi, to onda? to onda? ovjek je, bio i sluga. Recite
mi njegovo ime.
- Nije plemi, nego plemkinja . . .
Zjenice mu se upiljile u Gordanu. Zapanjeno zuri u nju. Zateen tim
odgovorom, ne moe nita pitati. Bademaste oi proziru ga do dna
due. to je to rekla? Zato ga obuzima nejasni treptaj, neto kao
daleki glas to se die iz dna srca? Ali ga on ne shvaa, ne
razumije, samo gleda u Gordanu, dok ona naslanja glavu na ruke i
upire u nj pogled koji mu objavljuje duboku tugu.
- Da, plemkinja je! - ponovi Gordana. Sabrao je toliko snage da
prosvjeduje:
- Nemogue je to, plemenita gospoo.

- Rekoh ve, plemkinja je bila koja vas je ljubila dugo . . .

- Ne znam, ne shvaam nita . . .
- Ljubila vas je ustrajno i sada se oslobodila svojih muka . . .
Ne zna to bi uinio, to bi kazao. Obara pogled i opet ga die k
Gordani. Sve se u njemu potreslo, htio bi pitati, prosvjedovati,
traiti razjanjenje, ali mu nestaju odvanosti. Samo je tiho
proaptao:
- Tu, na toj postaji je bila ona? . . .
- Na putu . . .
ini mu se da je sve blie neemu to ga strahovito plai. Nee vie
ni rijei prozboriti. Ne eli saznati nita. Nikako mu i ne pada
221

na um ime koje jo uvijek krije Gordana. A ona oito razabire njegov
strah i eli mu saopiti oprezno:
- Putovala je ovuda na jug . . .
- Na jug? - opetuje Jelenko zaueno. - Ne znam - ne znam nita,
plemenita gospoo. Dopustite da izaem iz sobe - idem traiti
Draenia . . .
- Bjeite od istine?
Osjea, ludo se podao strahu da sazna ime one koja ga ljubi. I stane.
- Ne pitate za njezino ime?
- Vojana ne moe biti ovdje na postaji! Gordana se smrkne, podigne
glavu iiistane. Mrko, rastueno i ogoreno pogleda Jelenka:
- Beutni ste, nezahvalni!
Zastao je kao da su ga udarili u obraz.
- to ste to rekli, plemenita gospoo?
Gordana ide prema prozoru, zatim se okrene k njemu:
- Mislim, nema vie svrhe govoriti s vama kad s prezirom prelazite
preko ivota koji je nesretnica dala za vas. Moete ii kamo vas je
volja. Sve u urediti sama.
Gorko spoitavanje tee ga udara negoli ono to je rekla prije. Stoji
nepomino i gleda u zemlju.
- Ne, ne, nije tako, nisam nezahvalan, kako vi mislite . . .
- Sramota je to spominjete Vojanu u asu kad znate da vam je neka
druga spasila ivot.
Izazovne, ljutite rijei kao da su ga probudile. Stade se optuivati!
- Oh, gospoo, ne osuujte me, nije to nezahvalnost, ve ku-kavtina.
Strah me je pomisliti da je neko bie za mene polo u smrt, a ja to
nisam vrijedan . . . Bojim se ...
- Moda imate pravo kad se bojite!
- Poznam li enu, bit e mi jo tee negoli . .. Ona ide korak prema
njemu.
- Bolje da vam kaem ja, nego drugi!
Ne usuuje se otvoriti usta, ali pogled crnih mu oiju kao da moli

milost neka mu ne ree nita . . .

- Rekoh ve: putovala je na jug u - samostan! ini mu se, koljena mu
klecaju i dah mu se stee. Gordana duboko uzdahne:
- Ona koja je za vas umrla - jest - Vilena! Ni rije ne izlazi iz
njegovih usta. Ni kretnja, ni treptaj oka. Rairenih enica zuri u
Gordanu.
- Nala sam Vilenu bolesnu ovdje i ostala s njom. Ovog jutra, kako
ve rekoh, ule smo iz Draenieve sobe sve. Nisam bila odjevena, dok
je ona bila ve potpuno opremljena i rekoh joj neka ide i poalje mog
plemia onim putem da vas upozore na zasjedu. Nije mu rekla nita,
nikoga nije zvala . . .
Jelenko zuri u Gordanino blijedo lice. Na oi mu pada magla kad ona
objanjava:
222

- Otila je sama da potrai zasjedu ili da se u nju baci? Tko to zna?
Kad sam to opazila, pojahala sam sa svojim plemiima za njom i
doskora smo je vidjeli na konju pred nama . . .
On jo stoji poput kipa, slua - slua - ukoena pogleda, gledajui
Gordanu.
v Dozvali smo je, zvali. Uto se pojavi neki mukarac, hoe je
zaustaviti. To je bio sigurno Draeniev ovjek, ali ona trgne ma i
udari ga. On je pao i zavukao se u ikaru - ona je pojahala divljim
trkom u - smrt! Gledala sam kako se strovalila u zasjedu.
Polagano pada njegova glava na prsa.
Nita ne odaje njegove osjeaje.
- Mogla je rei mojim plemiima i oni bi bili potraili zasjedu. Ali
ne, htjela je svojim ivotom dokazati kako je ljubila samo vas . . .
- ivotom! . . . ivotom?! . . .
I digne pogled kao da jo nita ne zna o sudbini one koja je pojurila
u susret smrti za njega.
- ivotom? - pita jedva ujno.
Gordana ga pogleda, poe prema vratima i sjedne.
- Nije plemi mrtav - nego Vilena!
- Mrtva? - pita kao da ne moe shvatiti znaenje te rijei.
- Ma joj je presjakao vratne ile . . .
Mladi stoji ukoeno. umi mu u glavi, htio bi bjeati, trati, no
klecaju mu koljena. Korakne nekoliko koraka prema stolu, upre se,
zadre. Srce mu ne kuca .. .
- Jao meni! . . . Jao . . . Jao!
Iznenaena Gordana se okrene, gleda ga. Jedva se dri na nogama, kao
da zemlja puca pod njime.
- to vam je, Jelenko? - pita ona.
Ne dobiva odgovora. Spustio se na stolac.
Nestalo je snage, ivota, spustio je ruke - glava mu pada na prsa,

oi mu se zatvaraju. miri, miri, zjenice gasnu u magli. Usne su mu

blijede, ape nemono:
- Jao! Jao meni!
as ga promatra, onda prie k njemu, nastoji mu zaviriti u oi:
- Ne razumijem vas, gospodine Jelenko . . . Samo je kimnuo, kao da bi
htio rei: "Vjerujem da ne razumijete".
Ponovo ga Gordana oslovljava:
- Recite to vas je tako strahovito pogodilo? Ne gleda je - ne moe
otvoriti oi.
- Recite, sve, Jelenko, bit e vam lake. to se to dogaa s
vama?
Nekako se gorko nasmijeio, stao micati usnama, ali ne govori.
Videi da ne moe od njega nita doznati, Gordana poe prema vratima.
Jelenko digne ruke, vrsto stegne elo kao da mu glava puca Gordana
se opet okrene.
Jelenko stenje kao da ga navlae na muila.
223

- Ne! To se preivjeti - ne da. Ne da ... ne da ...
utei, zaueno promatra Gordana njegove muke.
Spustio je ruke na stol i zaklopio opet oi. Blijede mu us dru.
Lice mu je mrtvaki zelenkasto, miii u licu trzaju se, dr mu.
Valja se na muilitu svoje due, ali otima se, bori, rve sa sobom.
Slabiji je od onoga to se die iz njegovih grudi - slabij od svega
to je u njemu bilo pokopano i nad im je gospoda* suverenom snagom.
Tako se barem ini Gordani pa eka to e dalje.
U muci proape on:
- Umrijeti! . . . Umrijeti! . . .
Bolni gr stegnuo mu je prsa, ledena ruka hvata za grlo i gui Neka
ga nevidljiva neznana sila, guei, pritie k zemlji. Htio vikati,
jaukati, jecati.
Nema ni glasa . . .
Uzalud nastoji uhvatiti daha da bi sebi olakao. Pee ga u prsima. .J
Iza sebe osjeti korake. Na ramenima osjei neiju ruku.
- to vam je, Jelenko? Kaite mi, osvijestite se. Moda savjest
pee?
Uzalud ga pita. Ne bi mogao odgovoriti ni kad bi htic Fiziki ne
moe. Tako mu je teak dah kao da su ga zabili u lije Jo e samo
nekoliko asaka ostati na ivotu.
Najednom se krv u njemu pretvara u bujicu - dere, juri itavo tijelo
i umi kao neki golemi slapovi. Bori se slomljen, nadan, da bi se
mogao spasiti iz valova . . .
"Ponor je u dui mojoj bez dna.
Duboko sam iskopao grob svojem srcu, a ipak provaljuju osje i potokom
me potapljaju. O, kad li e ve jednom biti kraj, kad ve jednom to

svriti? . . ."
Oajno promatra poplavu nevolje u dui i ve zna: ostat
bespomoan.
Gordana promatra Jelenka u mukama to se vidljivo odrazu| na njegovu
licu, u njegovim oima, u iskrivljenim crtama lica, kretnjama koje
jasno pokazuju da mu je itavo bie razapeto grevir Uhvati ga za
ramena:
- Ta osvijestite se, govorite, u patnjama je potrebna rije naete
duha.
estoko je zanijekao glavom i uhvatio se za elo.
- Sada je svreno! Uzalud! Prekasno vas je podsjetila savje Rijei
"prekasno" ukoile su mu pogled, glava mu pada unatrag! ostao je
zadubljen. S blijedih usana silaze rijei:
- Preivjeti se to - ne moe - ne moe. Ne - ne.
- Prekasno je! - veli Gordana tiho.
- Pre - .kasno?! - uzdahne on i zadre. utjeli su. Ona sjedi
slomljena.
- O, to sam to uinio? Zato sve to? "_>
- Zato to je ona htjela umrijeti - tiho e Gordana. 224

fse tako ini, htjela je umrijeti radi . . .
R Njegova se glava opet sputa naprijed. Uhvatio je vrsto njezinu
Osjetila je kao da je dre eljezne pande.
- Radi - radi? Recite, radi ega?
- Kad vie nije na ivotu, mogu vam kazati: dvije godine smo drali
kod kue i nastojali u njoj probuditi snagu da ostane u metu i eka
svoju sudbinu. Uvijek smo vjerovali: ona izdajnika * nan jednog e
dana priznati da je lagao. Pokuala sam je odvraati namjere da ide u
samostan. Nadala sam se, mora doi as: _ aeni e biti kanjen,
nastradati i priznati. Ta kazna jo uvijek lite stigla. Mora se,
dakle, nevinoj vratiti ast. Tko otvorenim oima sl"da u ivot, taj
svakog dana moe vidjeti kako nevini prije ili isnije dobivaju svoju
zadovoljtinu. I tako mi padne na um varka aju sam provela s
Draeniem tamo u Dubovcu. Htjela sam joj itfatiti ast, ali prije
toga ona je pobjegla u samostan, a da mi nije kazala. Zato je to
uinila iznenada u mojoj odsutnosti, to sam ada samo slutila, a ovdje
na postaji i doznala.
Ni jednom rijeju je ne prekida, slua zatomljenim dahom, dok j|j("u
u dui neprestano vitlaju oluje uasa, strepnje i muke.
Otila sam za njom u Veneciju, ali je naoh ovdje unitenu lp
bolesti. Zadesila ju je groznica, padala je iz vruice u vruicu ko
da je itavo vrijeme leala i dvorila ju je njezina gazdarica palija.
Tu sam doznala zato je bjeala u samostan. l* Jelenko se trgne od
muke i straha to e Gordana rei. jjj"L - U mojoj odsutnosti, kad

sam bila u Zagrebu, nala je negdje 10 mog supruga gdje mu pie:

Jelenko Kuevi se eni. Zaboravio IpOTenu, uzet e za enu
Keglevievu ker Vojanu ... I onda je |jesta, dok me nije bilo kod
kue, skupila pratnju iz svog dvorca Turopolju, povela i gazdaricu i
otila prema jugu. A odabrala je Jeciju zato da bude to dalje od
svoga kraja i od vas i od svih J? Nije mogla podnijeti da vas vidi
oenjenog s drugom. Znam, se nije nadala da bi mogla poi za vas, pa
vi ste je zamrzili a vam je odvratna, niste imali za nju nikakvih
osjeaja - ipak ta vijest djevojke kosnula. Napokon je to i
razumljivo. Va je ac u susjedstvu njezina rodnog krova, tu ne bi
mogla ivjeti ni )g asa. Zato je pohitjela u samostan. Putem je
toliko oslabila Jp(e na toj postaji podlegla groznici. Odluili smo
prekosutra se |it"ti u Zagreb. Jedva sam je nagovorila da ide kui
radi oca. Kad ipla da je Draeni povukao svoju klevetu, napokon me
poslua. fc SC n.aJecnom pojavio on. Nismo ni u snu slutile to bi
mogao ije traiti. Kad je htio da se ovdje ukonai, katelan me
zamolio BJekom bogatom Budimcu ustupim sobu. inilo mi se zgodno W
se preselim u narednu sobu k Vileni gdje je ona sa svojom incom.
Miljah - razgovarat e susjedi, pa u doznati to Dra-ovdje radi,
kamo ide i kako bismo nas dvije mogle otii Zagrebu> a da se s
njime ne sastanemo.
Jelenko, nije ni trepnuo okom. Stoji ukoena, blijeda lica. Lako je
razumjeti: nakon onoga to je objavio na bojitu
225
"ANA kn

15
gospodin Davor Antolkovi, susret s Draeniem bio bi velika prilika.
To bi remetilo moje raune. Ali ne samo to, jo tee bi zbog Vilene.
Razumljivo, on bi odmah zatraio rije da ide za nje i eto jo veeg
zapletaja. Tako sam se dala u pustolovinu da : budemo susjede u
konaenju.
Odahnula je nekoliko asaka i onda nastavila, vidjevi da slua, dok
mu misli lete glavom kao munje. Neto kao da smje ili mu se neka
osnova u tom asu stvara u mozgu. Nabrao je dft| i oborio pogled.
- Tek ujutro - veli Gordana - stigao je glasnik. Stao sefj svaditi
Lui s Draeniem - on se bojao da .glasnik nije poremetic zamku.
Eto, tako smo doznale to se sprema vama. Vilena je ve odjevena, kad
sam se probudila. im je saznala o emu se racbL!JJ pohitila je k
vratima. tropot nas je gotovo odao, no ona je skoOafj kroz prozor u
dvorite. Rekoh joj neka kae mojem plemiu da set brzo uputi uskim
puteljkoni prema mlinu gdje je iskopana firentinska J zasjeda, kako
smo to uli iz njihove svae. Ona je mirno odgovorila:^ znam, i
otila. Kad sam stigla van i opazila sve svoje plemie na l okupu,
bilo mi je jasno: nije htjela nikoga pozvati - odluila je | poi

sama, predavi se na milost i nemilost sudbini.

Jelenkova glava klone. Tako mu je kao da je sam pao nekud l u neku
strahovitu dubinu iz koje viri stotinu maeva i on pada na fj
otrice, ali ne umire, ve pati i previja se od rana to arko peku.
Gordana sjedne pokraj njega na klupu i pokrije lice rukama. uti i ne
mie se.
Sad on digne pogled k njoj kao da trai utjehu, pomo, to li. Njegov
glas tako moli kao glas ovjeka koji se bori sa smru i eli jo
neto rei.
- Plemenita gospoo - oprostite - ne znam to me to hvata. Ne mogu snage nemam, sve mi se pred oima mrai . ..
Nikada nije Gordana vidjela iva ovjeka koji bi tako nalikovao
mrtvacu kao ovog asa Jelenko Kuevi.
- Znam, potreslo vas je, razumljivo je, no proi e to, proi...
- Proi? . . . Ne, ne moe to proi.
- Vas eka srea, gospodine Jelenko.
- Srea ne zna puta k meni -. .. . - zastenje on tiho.
- To vam se ovog asa samo tako ini.
- Znam to znam, a ono to ne znam, to je jo gore.
- to ne znate?
- Ono to e tek doi... - i on pokae na svoja prsa. - to e se
pojaviti, tu, Gordana, tu, gdje je sve bilo ugueno.. . pokopano, ...
a ipak...
- Vjerujem, gospodine Jelenko i prirodno je to alite Vilenu,
drugaricu iz djetinjstva.
Usne mu se gorko steu i crte lica mu se preobrazile kao da bi htio
zajecati:
- ao, vi velite ao!. . . Tako se to zove to je u meni?!
- Kako vam ne bi bilo ao djevojke koja vam je bila drugarica
226

tinjstvu - u prvoj mladosti, s kojom ste rasli i odrasli do
- Bilo je tako lijepo, svakog je dana sjalo sunce, i nikad, nikad
bilo oblaka .
- Moda je Vilena ipak bila vaa prva ljubav?
Kao da je u neemu zateen, preplaen, zastien, pokrije rua lice.
- Ako je bila ljubav, pa dobro, vi ste je u boju u ove dvije
-odine zaboravili, to se tako dogaa ...

*^ _ Ne, ne, gospoo Gordano - estoko e on, I onda mu ruke padoe s

lica kao dva oklopa to ih je netko estokom snagom skinuo da Gordana
ugleda svu nevolju to se zrcali u svakoj crti jo do malo prije krutoj i hladnoj.
- Ne, gospoo Gordano, ne! U boju ove dvije godine sve se nanovo
budilo, nanovo oivjelo ... I bijes i ljubomora i mrnja, jad ogorenje. Oivjele su divlje krvave uvrede. Otvorile se strahovite
rane boli. Uspomene prelijepe ... sve je nanovo zaboljele u tom boju
od dvije godine .,.
Ne prekida ga i eka, dok je on asak zastao i opet nastavio;
-~ Svakog se dana moj ma borio s Turinom, a svakog sam se dana
borio sa svojim srcem. I Turin i srce moje jednako su me gonili i
tjerali u smrtonosno drijelo opasnosti. Nita me nije zastrailo, u
svakom asu sam ekao, nadajui se: tamo vreba na me smrt. Pred sobom
sam vidio otvorene puteve. Ako je po njima pala zapreka, jezovita
smrtonosna, bacio sam se u nju i razderao je i dojurio do
neprijatelja. Ni on me nije htio osloboditi muka, Gdje mi je bila ta
snaga koja me je tjerala naprijed? Znao sam - gdje je bila . ., Oh,
znao sam: gonilo me, ranjavalo, razdiralo srce. Kad bi pala tiha no
i zvijezde zatreperile na nebu, moje srce dolazilo W tiho, pritajeno
uljajui se k meni, molei me milost da budem dobar, da se sjetim
njegovih patnja, da popustim njegovim osjeajima, dopustim mu samo
nekoliko suza kojima bi se olakalo enju za onom koja se uvukla u
nj i tamo se zakovala .,
- Vas je zahvatila mrnja prema Vileni i niste mogli biti milosrdni
prema svome srcu? Mrnja vas je razapinjala na kri, zar ne?
- Razorena ljubav, gospoo . , . Bjeao sam suludo, trao, jurio,
bacao se strmoglavce u pogibelji iz kojih nije bilo vie izlaza samo
da zaguim taj strahoviti krik svog srca. Katkad me je svladao
polusan, osjeao sam mir. Onda su mi dolijetale slike iz prolosti,
iz djetinjstva, igram se tamo u onom mirisnom vrtu, pod onim grmom
jorgovana: ona, Jasenka i ja, nas troje ,.. Posjeli srno plavuastu
djevojku na klupu. Jasenka i ja, iskitili joj plavu kosu to je bila
kao sunana zraka. Sjala je kao da je od zlata, Kitili smo je
vijencima od jorgovana. Zvao sam je kraljicom Turopolja ... A onog
dana, kad sam se popeo na sedlo, ve odrastao mladi, jo vie, gotov
mukarac, postavili su me za zastavnika banderija. Pojahao sam pred
njome, podigao zastavu na elu banderija, a njezine oi, njezine
modre oi, kad god sam pogledao nebo u proljeu, uvijek mi se inilo:
to
227

su njezine oi ... Ta mi je slika dolazila kad sam leao u umi na
travi, na bojnom polju. Gledao sam je kako sjaje modre oi dok me
gledaju, kako se smijee rumene usne, smijee ba meni . . . Ponosna

je bila plava zlatna glava - ponosna to sam ja tako visoko podigao

zastavu na elu banderija.
Sve se ini: Jelenko u nekoj vruici sanja prolost i ona uti dok on
govori u udesnom snu na javi. Izmuena dua govori bez njegove
volje. Srce je pobijedilo njegovu snagu i pria svoje, spominje
uspomene, a on se ne moe oprijeti, njegova je snaga razorena. Srce
je zagospodarilo, osvojilo ga, pobijedilo i ape ono o emu misli i
osjea. Naslonjen na ruke, slika on prolost:
- Kako divno sunce sja na nebu njezinih oiju! Nitko na ovoj zemlji
nije imao tako plave oi. Gledale su me sretno, ponosno, smijeile
se.
Sklopio je oi, uutio. A ona promatra kako je taj tvrdoglavi,
okrutni mladi pao pobijeen. Oi su mu mrane, zjenice su mu kao
dvije otrice. Crna mu je slika pred duom:
- Zato je onda nastao mrak? Strahovit, jezovit je oblak pao nad moju
kuu, nad jorgovan. Potamnjelo je sve. On je doao i plave se oi
odvratile od mene ... U meni je pala crna no.
Uzdahnuo je, u tom se uzdahu valja bol teka kao gora:
- Kad god mi se pred oima pojavio Draeni, uhvatio sam drak maa,
nestalo mi daha. Ni neprijateljeve krvi nisam tako edan kao njegove.
Spomen na Draenia probudi Jelenka iz sanjarenja, ponovo ga oivi,
slabost se prometne u snagu, treptaji osjeaja planuli su golemim
bjesnilom. Sad osjeti - oko njegova struka visi ma . . .1 uhvati ga
i poskoi.
Gordana opazi da je stisnuo drak maa i zamirio, ali sasvim
drukije nego prije kad ga je snala slabost. Taj je pogled onaj isti
to ga je ona razabrala prije dvije godine kad je Jelenko sjedio u
upanovoj kui na dan zaruka Vilene i Draenia. To je onaj isti
jezoviti, mirei pogled, iz kojega suklja osveta. ini joj se: u
blijedu licu ponovo trzaju miice, a usne mu se stiu, dok najednom
provali iz njegajnore mrnje:
- iv ne moe ispod ovog maa! Kad stanem njemu nasuprot, nema mu
vie povratka! Ili moj ma kanjava njega, ili e taj ma uiniti
kraj meni. Jedno ili drugo!
- Dobro - veli ona - ekajte, prije moramo smisliti to emo i. kako.
- Znam samo to: tresnuo bih sam sobom o kamenu hrid kad bi me otrica
prevarila ...
- Nikad vas ne moe prevariti u to sam potpuno sigurna.
- Sad moram poi. Draenia trebam u ovom asu vie nego ikad prije.
ekam ga kao otrica srce izdajniko. Nikad nijedna otrica nije
ekala svoju rtvu kao to ja ekam njega. Sve to je u meni, sve ga
ubija, svojim u ga stopalom zdrobiti kao crva!
Gordana ga slua uzbueno.
228

_ ekajte - veli ona.

- Ne zaustavljajte me. Kad strijela jednom silazi iz oblaka, nema
ioi vie zaustavljanja dok ne pogodi cilj. _ v
- Znam, ali vi ste ovjek, a ne strijela, a ja elim jo neto
ugovoriti s vama. ... . . , A
- to? Recite, spreman sam vas uti i odgovoriti, a onda idem
putem kojim me vodi moj usud.
- Jelenko, vi moete Draenia sasjei samo u potenoj borbi, ier je
to jedino mogue vitezu od asti, ali vi ga moete i morate natjerati
u stravu. Neka mu kazna ne bude odvie laka. Znajte, Draeni nije
samo elio da vam onemogue s njime se pobiti, nego vas je htio
uhvatiti da vam spali zjenice . . .
Strahota mu obuze duu. Sklopio je oi - trenutak mu se ini kao da
nee vie nikada progledati.
- I sama misao zebe u kosti, zar ne? - veli Gordana. - Tako je i
Vilena osjetila . . . Drala sam je za ruke, bile su ledene, kao
mrtve ... ,...",.
Nije odgovorio. Ponovo ga hvata neto kao vrtoglavica, ah se eli
oteti, vue ga osveta kao tajni demon, vue ga na ledinu da ga
tamo kazni kaznom smrti.
- ujte, gosodine Jelenko, Draeni je htio svakako da pokae kako vi
niste doli i onda bi vas bili odveli onako slijepa negdje daleko po
selima dok bi se on vjenao s Vilenom. Tako je barem mislio. Kad bi
saznao da sam ja poinila varku, kojoj, dodue, nema prigovora, onda
bi ponovo klevetao Vilenu i sigurno bi otiao u prosce Vojani . . .
Dakle, znajte, im sazna to se ovdje dogodilo, da Vilene vie nema,
on e otii prositi Vojanu.
- Varate se, odavle ne moe iv! - veli on mirno.
- Razumijem, to ste duni prema svojoj vjerenici.
- Svojoj vjerenici?!
Ruka mu padne s drka maa. Korice udarie o pod. Kao da se sada
sjetio neega to ga je udarilo poput groma. Zagleda se u neto vrlo
daleko i proape prestraeno:
- to sam ja to uinio? to sam, zaboga uradio?
- Ne razumijem vas, gospodine Jelenko, ega ste se prestraili? to
ste uradili?
- O, gospoo, kad biste znali! Otkud tolika ludost? Otkud bjesomuna
zabluda? Kako sam to smio uiniti?
- to ste uinili?
- Plemenita gospoo, ni va svijetli nedostiiv um, od svih
oboavanim ne moe mi pomoi!
- Kakva je to jezovita stvar kojoj nema pomoi?
- Ja sam vjerio Vojanu . . .
- Nemate razloga nazivati to grijehom.
- Strahovit je to grijeh!

- Zato? Ona ljubi vas, a vi ljubite nju.

- Kad biste vi znali - kad biste slutili . .
- Sve mi je pisao moj mu s bojita.
229

On stisne ruke kao da da ga neto strahovito boli, pa e onda
prigueno:
- Pisao vam je sve - sve vam je pisao - to - nije nikad bilo . . .
Zaueno prie k njemu i uzme ga za ruke.
- to to nije bilo?
- One veeri, kad je Antolkovi donio vijest to je sve taj razbojnik
iskazao, zamolio sam gospodina Damira, Antolkovia i vojvodu Ilokog
da zaprose Vojanu za mene.
- Htjeli ste prije nego odete na dvoboj s Draeniem osigurati sebi
djevojku.
- Ne, ne, gospoo* neto sasvim <l"igo.
- Ta recite ve jednom, povjerite se, ne razumijem zato se tako
muite.
- Gordana, kad sam uo da je sav svijet saznao istinu, kad sam uo da
je Vilena nevina, kad sam uo kako se Draeni vama tuio kako se
nikad nije smio dotai njezinih usana jer mu ona to nije dopustila u meni se probudio pakao .. . Kao da je ono to je bilo zakopano,
zgnjeeno, uniteno, iznova podiglo glavu i zahvatilo me za grkljan.
Odluih zatvoriti sve svoje putove k njoj - moram iskopati sam
zasjedu da ne mogu k njoj.
- Kome?
- K Vileni! Htio sam zabosti bode u srce tako da ga nikad nitko ne
moe izvui, To sam htio! Zato sam traio neka odmah sutra u zoru
alju Kegleviu pismeni upros, a to su i uinili . ..
- Vi ste htjeli da sebi zagradite putove k Vileni, tako rekoste?
- Tako je i bilo,
- Zato? Vi ste je zaboravili?
- Nikada!
Brzo i estoko ona pita:
- Zar vi ne ljubite Vojanu?
- Ne ljubim!
Lijepa glava koju pokriva kaciga tako se estoko strese da je vizir
zazveckao.
- Ali ne, gospodine Jelenko, vama se to sada samo tako ini zato to
je Vilena mrtva.
Opet ga ta rije tako zaboli da je ponovo sklopio oi i nabrao elo,
a zatim ree:
- Znao sam dobro, plemenita gospoo, to radim, jest, znao sam. Evo,
sve u vam kazati to je bilo.
Stupila je blie, da bi ula svaku rije jer je njegov glas tako tih

i mukli:
- Od prvog asa, kad sam bio u dvorcu grofa Keglevia, opazio sam da
mi djevojka poklanja neku sklonost. Ne znam je li to ljubav, moda
samo oboavanje junatva, kako je to obiaj kod svih djevojaka. Vidio
sam, ona bi htjela sa mnom mnogo razgovarati, no ja sam se neprestano
ustruavao. as sam elio da mi ta djevojka prui zaborav, a opet sam
sebi spoitavao: nije poteno ako je
230

obmanjujem dok mene razapinju misli na drugu. Drhtao sam od pomisli
da bih uzeo neljubljenu dok u srcu nosim ivot to sam ga proivio u
upanovom dvorcu u Turopolju. Neprestano sam bjeao pred tim asom
koji bi me morao dovesti u blizinu Vojane. Lijepa je i dobra i kad su
mi govorili i nagovarali me i Damir i vojvoda, da je zaprosim, svaki
put sam koraknuo natrag, ispriavao se da sam siromaan. A kad je
Antolkovi donio vijest koja je s Vilene skinula zauvijek ljagu i
sramotu, zadrhtao sam.
- Vi ste vjerovali da je ona, uistinu, bila njegova ljubavnica.
- Ne, priznajem, nikad nisam vjerovao. Osjeao sam: bacila bi se u
Savu kad bi to bila istina. No, htio sam u to vjerovati, to je bio
tit mome srcu. I sluajui to govori Antolkovi, zavitlala je oluja
u mojoj dui kao ono u bosanskom klancu kad sam doekao tursku ratnu
zairu. Osjetim, moram se zatititi, moram odmah k Vojani u prosce da
zagradim svom srcu putove k Vileni.
- Ne vjerujem, Jelenko, da biste ikad zaboravili uvredu koju vam je
nanijela Vilena .. .
- To sam i ja mislio, no sluajui Antolkovia osjetim - treba
zatite, ne meni, nego mome srcu ... Moda bi ono pobijedilo i odvelo
me k njoj. Tako sam tada udario vrstom pesnicom u svoja prsa i srce
se moje prepalo puno strave. Rekoh mu: ne, ne obnavljaj svoje enje,
ja sam postojan. Imam te u svojim akama, zarobljeno, okovano,
nemono! A kad sam osjetio da je srce spremno oprostiti, odmah
odluim baciti na svoje putove nepremostivu zapreku . . .
- Mislite sada na onu uvredu koju vam je nanijela Vilena i vi ete je
brzo zaboraviti.
- Uvijek, uvijek sam mislio na tu uvredu, stalno, postojano je nosio
pred sobom kao to se nosi trava koju ovjek pije protiv groznice i
opaja se njome i eka da se izljei. Groznica i poputa, ali ponovo
dolazi, neprestano se vraa, lijek ne pomae . . .
- Sada vie nema pomoi onoj koja je dala ivot za vas. Htjela bih
vam barem savjetovati da vas to prije mine alost za Vilenom.
- Nikad, nikad nee minuti ta alost!
- Ako je tako, onda Vojana nee biti nikad sretna s vama.
- Nikada! Rei u joj sve i zamoliti neka me pusti otii da umrem za
domovinu. Barem e ostati neto od rnene nesretnici, slava moja neka

padne na njezino ime, u zamjenu za ljubav koju joj ne mogu dati.

- Uistinu, Jelenko, ne prepoznajem vas. Sjeate li se kako sam vas
zvala prije vaeg odlaska na bojno polje? Sjeate se to smo nas
dvoje onda govorili?
- Tko zna to se sjeam, a to se ne sjeam!
- Onda je potrebno da vas ja podsjetim i pokaem kako ste svemu sami
krivi!
Mahnuo je, a Gordana mirno nastavlja:
- Pozvala sam vas da izmamim samo jednu jedinu suutnu rije nad
nevoljom sirote djevojke koja je bila vaa drugarica u igri. Mislila
sam: vi ete rei, znam, Draeni lae i meni je ao djevojke,
231

teko mi je, recite joj da osjeam s njome. A vi ste bili okrutni,
nemilosrdni, beutni.
- Pravo mi spoitavate, gospoo, bio sam onda u okovima divlje
ljubomore na onaj dan kad ga je gledala tako ushieno tamo u Lukavcu
uz njegovu postelju.
- Gledala ga je tako zato to je prijetio: svaki osjeaj to ga ona
nosi u svom srcu, platit ete vi svojim ivotom. Kad vas je vidjela
tamo u dvorcu, na milost i nemilost predanog njemu, odluila je
pregaziti svoju ljubav prema vama. Uzela je na sebe vau mrnju i
prezir samo da spasi va ivot. Jo vie je uinila, gospodine
Jelenko: ona je pristala na njegovu prosidbu jer je nosila u njedrima
otrovani bode to sam joj ga dala ja .-Htjela ga je smaknuti. Vi
ste mi tada dobacili: "Nije bode upotrijebila". Nije znala njime
baratati, naprava je bila pokvarena. Ali je vrsto odluila da e
drugi put trgnuti bode iz korica i poslati Draenia u pakao. Ono
to je uinila da spasi va ivot, vi ste smatrali nevjerom, izdajom
. . .
Jelenko zastaje.
- Sve mi to pada na duu kao strahoviti teret. Sve me to pritie,
baca na zemlju - htio bih nestati.
- Prije dvije godine, kad sam vam htjela sve to rei, vi ste me
zapravo hladno odbili, niste htjeli sluati.
- Nisam imao snage sluati. Bijesna, tvrdokorna moja muka bila je kao
krvolona zvijer to je ispijala moju vlastitu krv.
Opet je uutio. Htio bi nekud jurnuli, a ne moe. ini mu se: sve je
pred njim propalo u zemlju, nekud duboko, a on je ostao sam samcat,
jadan, siromaan, bez ikoga svoga.
- Plemenita gospoo, udaren sam kaznom za svoju okrutnost. . . Nema
mi spasenja. Nema mira ni pokoja, dok se ne podmetnem turskom mau.
No, Draenia moram prije maknuti s puta. On mora platiti Vilenin
ivot. To vam se kunem!
Polako hoda Gordana po sobi, dok on sjedi. Ne moe ustati. Ruke je

rinuo u kosu i sjedi oborene glave. Nalikuje ovjeku koji je izgubio

sve.
- Prema tome ste vi osjeali i bol i alost kad ste ono dolazili iz
Turopolja prije dvije godine?
- Zato me to pitate, plemenita gospoo, kad vam rekoh kako sam onda
patio? Jest, bio sam ograen bjesnilom ljubomore - ni na to drugo
nisam mislio, samo na one poglede to ih je ona tamo u Lukavcu
upravljala k njemu. Samo na onu uvredu koju je zbog njega bacila u
moj obraz onog dana kad sam joj ponudio svoje srce. Samo na to sam
mislio! Njezini pogledi i te uvrede sagradie oko mene bedem preko
kojega nisam mogao ni da sam htio. Sve je u meni bilo u i muka. Ne
znam to je bilo jae, ali elio sam bjeati daleko, to dalje od
Turopolja, a to blie k sebi. Kad sam ve bio blizu Save, onda mi je
prvi put odlanulo. Ali ne zadugo. uli ste kako su me snalazile
uspomene, kako se budilo moje srce na bol i razmiljanja.
232

Stojei pred njime, Gordana upre u nj pogled.
_ Prema svemu to ste mi rekli, Jelenko, vi ste, dakle, ljubili
Vilenu?
- Na svoju veliku nevolju.
- I ini se niste je prestali ljubiti?
- Na svoju jo veu nevolju - nikada, ni asa je nisam prestao
ljubiti! Oh, gospoo, ni jednog asa!
- Ipak vam je srce bilo strahovito okrutno prema Vileni!
- Srce moje nije bilo okrutno prema njoj, ali ja sam bio okrutan
prema svojem srcu.
- Da je mogla doivjeti od vas samo jednu dobru rije! Da je mogla
saznati to ja sad znam, bila bi joj smrt slatka.
On pokrije lice rukama i ostane nepomian. Zamalo stade aptati kao
sam sa sobom:
- Svreno! . . . Svreno je, kraljice Turopolja . . . Svreno!
Najednom skoi kao da se neeg prepao. Udari o drak svojega
maa i vikne:
- Razbojnik koji je skrivio njezinu smrt jo ivi. A ma moj spava u
koricama! Stidim se pred sobom! Zbogom, gospoo! Zakrila mu je put.
On korakne naprijed.
- Sasluao sam vas do kraja, primio sam svoju kaznu od vas, sad moram
poi, svaka me kap krvi vue k njemu. Osvetit u Vilenu. Pobit u se
s huljom, makar me osudili svi to su poteni u ovoj
zemlji!
- Rekoh vam, elim sazvati sve to je ivo na ovoj postaji. Tada u
izii pred njih i kazati to sam ula u onoj sobi kakvu je snovao
zasjedu.
- A zatim - to mislite zatim?

- Kad mu kaem sve u lice i svi uju to je zapravo poinio, predat

u ga vama.
Pola je k vratima i pozvala u sobu mladog Greguria.
- Jeste li svi na okupu? - zapita ona.
- Svi smo vani, plemenita gospoo, spremni na vau zapovijed.
- Zasad ostanite mirni. Svi neka budu pred zgradom. Javite gospodinu
Draeniu da ga oekuje gospodarica Brezovice.
Iziao je i stao traiti katelana da ga povede Draeniu.
Ali ovaj tvrdi da ne zna gdje je, oito se nalazi meu svojim momcima
pa ide s njime u potragu. Iza zgrade ima itav niz staja i sua. Pod
krovom je smjeteno i sjeno za konje, a dolje slama na kojoj su
spavali momci.
- Tamo u posljednjoj sui smjestio je otmjeni gospodin iz Budima
svoje ljude - veli katelan. - Evo, sua je prazna.
- Kako bi mogli otii? - pita Greguri. - Zar je taj gospodin moda
izjahao da se proveseli u umi?
- Ne znam to je i kako, mladi gospodine, samo vidim - nema ga.
Katelan stade dozivati neko ime. Iz jedne se staje pojavi mukarac:
- Gospodine katelane Budimci su izveli konje, brzo ih osedlali
233

i poli u susret gospoama velmoa koje dolaze danas o podne.
- Nije istina! - upadne otro Greguri. - On je pobjegao, a vi ga
neete odati.
- Banov roak ne treba bjeati.
- Nama ne bi mogao objesiti na nos takvu glupu la!
- Ne vrijeajte me, mladi gospodine - ljuti se katelan. - Ne znam
gdje je gospodin iz Budima. Ako ga nema, onda je otputovao.
Otiao je Greguri naokolo staje i obavijestio svoje drugove da je
Draenia nestalo. Svi su se uzvrpoljili, rastrali, pohitali, svaki
je poao drugim putem da vidi kamo je mladi mogao krenuti. Na sve
strane oko postaje, brdine, uma i ikara i opet uma. Dvojica su
uzjahali i pobrzali preko ledine ravnim putem da pronau cestu koja
vodi sa sjevera na jug i obratno. Ali i tu je uma s obje strane
ceste.
- Tu ga ne bi ni vrag pronaao kad bi mu trebalo Draenieve koe.
- Sa itavom je pratnjom otiao u to nema sumnje. Pojahali su natrag
trkom i nali se pred postajom. Greguri je obavijestio Gordanu o
neuspjehu potrage za Draeniem.
- Nema mu traga, ne moe se razabrati kamo je poao, na sjever ili na
jug. Nestao je!
- Ne! Njega ne moe nestati dotle dok se ne sretne sa mnom - vikne
Jelenko. - Sedlajte mi konja. Tko ide sa innom? Moja e pratnja tek
sutra predveer stii na Zvear. Od mosta do postaje cestom ima dva
dana, dakle ...

- Ne, gospodine Jelenko, onaj most tamo to ste mi rekli malo prije,
nije bio podrovan nikakvim olujama, Uope, ovdje nije bilo oluje.
Rijeka je nabujala od tekih kia, ali most nije odnijela. Sve su to
lagali i uinili oni da s vama ne moe arko ili tko drugi preko
mosta, pa da vi sami idete tim putem i padnete u zasjedu. Sve je to
divno uredio i pripravio gospodin Draeni. I oni ljudi nisu bili
trgovci, ve samo po Draeniu odreeni ortaci da vas zavedu.
Ulazi katelan. Zapanjio se, gledajui pred sobom mladog, visokog,
snanog plemia koji na licu nema vizira. ini mu se: samo ena moe
biti takve ljepote. A ona pita, ne brinei se za njegovo uenje :
- Recite, ima li kroz umu kakav put kojim se moe na jug ili sjever?
- S one strane postaje ne moe nitko na sjever jer je brdo, a s ove
strane, uz Kupu to presjeca cestu, moe se i gore i dolje, no kroz
umu nema puta. Nikad nitko nije putovao umom, ovdje se to ne bi
niko ni usudio jer je gusta i neprohodna.
- uli ste - okrene se Gordana Jelenku. - Puta nema, dakle, ne moete
u umu s konjem!
- Moram Draenia izvui ispod zemlje! Zaprepaten zuri u njega
katelan pa opet promatra Gordanu i pita:
234

- Vi ste poli na megdan s njime, vas je ekao uzvieni gospodin?
- Ne zovite uzvienim gospodinom najpodliju neman ovog svijeta gadljivo se okosi Jelenko na katelana.
Tek sada je u neizvjesnosti to bi mislio o tom gospodinu i o tom
plemiu kojemu je lice krasno kao u ene.
- Ja nita ne znam, moja gospodo, nita, samo to da e taj gospodin
biti banov roak.
- La je svaka rije kojom je obmanjivao ovog ovjeka ovdje. Recite
je li vam kazao da odlazi? Smjesta priznajte istinu, jao vama
ako preutite!
- Rekli su njegovi momci da ne eli ostali pod krovom s mrtvacem, ali
e se opet vratiti. I prtljaga mu je tu.
- Onda sedlajte konje, mlada gospodo - okrene se Jelenko plemiima. Hoe li tko sa mnom, dobro, ako nee, nitko me i nita nee ovdje
zadrati
Mlada ena poalje iz sobe ostalu gospodu, pa e onda:
- Sluajte me, Jelenko. Kamo ete za njim? Okolo naokolo brdine,
ume, cestom nije otiao. etiri su strane svijeta, na koju ete kad
ne znate kamo je nestao i barem kojim smjerom. Sama bih vam dala
polovicu svoje pratnje da idete u potragu, ali to je sada
ludi pothvat!
- Ne moete me zadrati, gospoo.
- Zar ne osjeate da vas ovdje veu dunosti?
- Dunost? - pita on nesigurno. - Kakva?

- Da mi budete na pomoi. Vi znate: sad je teko putovati kui s

njezinim mrtvim tijelom . . .
Prepao se. Ovo nekoliko rijei predoava mu itav niz strahota koje
bi morao gledati na tom crnom putu i obuze ga strah da to nee moi
podnijeti. Odluno ree:
- Ne bih je mogao gledati mrtvu. Nemogue, gospoo, ja moram ii,
moram, ne mogu ostati!
Bademaste ga oi Ijutito oinue, Gordanin glas otro zapovijeda:
- Jo asak me sasluajte. Sva su naa gospoda u svojoj ludoj
kratkovidnosti slavila Draenia jer je znao zavarati plemenitim
imenom svojeg oca: vas su onda svi prezirali, vi ste u njihovim oima
izgubili svoju ast. U toj najveoj nevolji imali ste prijatelja
Antolkovia koji vam je pomogao, imali ste se na koga osloniti. Kad
je Vilena bila baena na dno ponora sramote, nije imala nikoga da joj
pomogne snositi tu jezovitu klevetu. Kad ste onda mogli gledati kako
ona pati, mogli ste gledati kako neman nesretnoj djevojci razara
ast, dakle, ivot - opetujem, kad ste mogli gledati to beutno,
moi ete gledati sada i njezino mrtvo tijelo.,.
- Rijei su vam bode, plemenita gospoo.
- Kad ste mogli biti junak u okrutnosti, budite i junak u boli i ne
zaboravite: ona je dala svoj ivot 2a va oinji vid. Da nije sama
poletjela u zasjedu, vi biste sada bili uhvaeni i slijepi., . Moram
je prenijeti kui, a razumije se, na putnim postajama nee
235

me pustiti pod krov s mrtvom suputnicom, razumijete li? Trebam uza se
nekoga kome se nee moi nitko oduprijeti! Vaa je, dakle, dunost
ostati ovdje. Jo uvijek imate vremena Draenia uhvatiti i kazniti.
Njegova je kazna zapisana u knjizi Pravednosti. A od vas trai
dunost da ostanete i pratite onu koja je umrla za vas. Sputene
glave slua i tiho se pokori:
- Da, dunost mi je ostati uz vas na tom putu.
Opaa: Gordana je duboko razgnjevljena i odgovara mu otro:
- Nee vas to odvie dugo muiti! Zaboravit ete brzo! Gr boli
iskrivi mu lice i on joj spoitne:
- Vama sam razgalio svu duu, barem mi vjerujte ono to
sam vam prije rekao ... ,.
- Samo vam dokazujem: zaboravit ete brzo, vi umijete nametnuti srcu
svoju volju.
- Mogao sam dok je ona ivjela . . . Sad moja volja lei slomljena,
poraena, znam - moj okrutni ponos je ubojica one koju nikad nisam
mogao iupati iz svojega srca.
- Onda vas je Vilena dobro poznala i znala: tek onda ete je ljubiti
kad umre. Zato je odluila u onom nesretnom asu pohrliti u smrt,
spasiti va ivot i vae oi - a sebi - vau ljubav. Eto, sad ima to

je traila. Da je iva i dalje biste je prezirali, odbijali,

obasipali svojom okrutnou i bjeali od nje. Prema mrtvoj se vae
srce najednom otvorilo. Znala je nesretnica: da ivi, nikad je ne
biste ljubili.
- Uvijek sam je ljubio - uvijek. Evo, kunem se na asni grob svojega
oca, gospoo Gordano, kunem se: uvijek je Vilenu ljubilo moje srce,
ali je robovalo mojoj tvrdoglavosti. . .
- Sve to se tako ini sada kad je zauvijek sklopila oi, kad nema
vie mogunosti da se s njom sretnete.
- Dakle, ne vjerujete mojoj ispovijedi? Sve to rekoh smatrate samo
asovitim potresom mojih osjeaja? Bolno je to, ali - zasluio sam .
. .
- Ne ljutite se zbog mojega dranja. Sve je to prirodno. Recimo da
ste doli na ovu postaju i tu zatekli mene s Vilenom, da ste se tu
pobili s Draeniem, vi biste se vratili natrag u Bosnu, a da vam
srce ne bi osjetilo ono to osjea sad.
- Osjeao sam to uvijek, sad sam priznao i sebi i vama.
- I sebi! Da, to je pravi izraz, ali njezina je smrt prouzroila taj
preokret. Da ona ivi ...
- Oh, da ivi... da ivi! . . . Ali ona je ivot dala za me, a veeg
dokaza ljubavi nema. Nikad u ivotu se neu smiriti! Ni u grobu!
Promatrala je njegove oi, vlane od neisplakanih suza, put lica jo
je i sada zelenkasta, usne bijele kao da u njegovim ilama vie ne
kola krv. Muka mu iskrivljuje crte lica. Drugovi ga ne bi prepoznali
kad bi ga sada vidjeli. Svaki bi morao stei uvjerenje o neizmjernoj
njegovoj patnji.
Izgubljen je, slomljen, smrvljen od tekog udarca. ini mu se 236

i prsa su mu ranjava i dua mu je na samrti. Nikad jo nije osjetio
toliki pritisak na srce, nikad, ni onda, kad je, od Vilene odbijen,
lutao turopoljskim umama.
- Vidim - zatekla me najtea bol mojega ivota i nema nita ime bih
se mogao obraniti. Naao sam se okom u oko s nesreom kojoj nisam
dorasao. Nema tu obrane, nema pomoi. Oh kad bi bilo pomoi ne bih
mogao ni jednog asa stajati pod ovim krovom.
Gordana nije odgovorila, nego ustala i prila k prozoru. Vani stoji
mladi Greguri, plemi iz njezine pratnje. Ona mu dovikne:
- Idite, molim vas i recite gazdarici neka doe da se spora-zumimo
kako i kada nam je krenuti. . .
Onda se opet okrene k Jelenku koji je htio izii oito u elji da ne
prisustvuje dogovoru.
- Ostanite ovdje. Trebam va savjet.
Ona sjedne, naslonivi glavu na ruke. On se opet pogurio,
spustio glavu.
Sa tropotom se otvore vrata s drugog kraja sobe. Nije dola ena.

Neki mukarac uleti u sobu. Jelenko ga nikad nije vidio. Mlad je, na
glavi mu kaciga. I ne pazei na Jelenka, potri prema Gordani i neto
joj apne. Ona skoi uvis.
- Sto velite? Zar ste pomjerili pameu?
- Nisam, plemenita gospoo.
- To nije mogue.
- Istinu rekoh - gospodin katelan je tamo . . . Spazivi Jelenko
Gordanino uzbuenje, pita:
- O emu se radi, plemenita gospoo? Treba li vam moja sluba?
- Ne, ne, nikakve slube ne trebam. Kad bi se obistinilo to taj
plemi veli! Sigurno su svi izgubili glavu.
- Recite mi to se dogaa? - pita Jelenko.
- Neka vam kae taj plemi. Recite gospodinu Kueviu. Moram
smjesta otii.
Gordana krene iz sobe, Jelenko zapita mladog plemia:
- to je toliko uzbudilo vau gospodaricu?
- Vi znate kako je gospoica Vilena Berislavi. . .
- Znam, sve znam, ali radi ega se gospoa uzrujala? to ste joj
rekli?
- Pokropili su gospoicu na postelji u njezinoj sobi svetom vodom,
molili se i otili. . . Ostavili je samu - a onda . . .
- A onda?
- Dok smo vani alili lijepu nesretnu pokojnicu, izae iz sobe
sveenik krvavih ruku i stade vikati neka donesu ovo i ono, vie,
zapovijeda, a kad smo poli za njim u sobu, nali smo njezinu
pratilicu kako klei sklopljenih ruku i doziva pomo. Gospoica
Vilena lei nauznak i gleda u sveenika koji joj ulijeva neki lijek
na ranu.
- Vi - ste - vidjeli - gledali?!
- A plemenita gospoa Gordana je mislila da sam poludio.
237

Gospoica je sigurno bila u dubokoj nesvjestici, a ne mrtva - i
probudila se ...
"Probudila! Probudila!" - opetuje Jelenko s nekom stravom " dui. Ne
vjeruje, ispituje, i plemi sada pripovijeda redom kako je sveenik,
koji je doao s Gordanom, odmah poao k djevojci, probudio je iz
nesvijesti i povezao rane,
- ivi? ivi? - povie Jelenko.
- Samo hoe li dalje ivjeti - to je pitanje. Jelenka u prsima hvata
gr. Pograbi plemia za lakat i gurne u hodnik.
- Pokai mi gdje lei.
- Doite za mnom.
Drhtavim zamiruim srcem ide za njim.
"Koliko e jo ivjeti? O, da samo doivi dok joj stignem rei...

to?" Tri obezumljen, naleti na vrata, Gordana stoji na pragu.

Ozbiljnost kojom ga susree zaustavlja ga. Ne usuuje se izrei
pitanje to mu gori u dui, u srcu, na usnama. ini mu se: bademaste
su oi mnogo manje nego obino, zar mire susteui suze. Izmeu
gustih trepavica svijetli zjenica upiljena u njega. Prsa mu die
teki dah i zaustavlja se u grlu. uti, eka svoju osudu.
- Govorite, plemenita gospoo, iva ?... Ili...
- Samo probuena ... hoe li zaspati za vjenost, jo ne znam.
- Samo da joj mogu jo rei... da...
- Svijest jo nije bistra, nee vas prepoznati, Stjepko ju je
probudio u ivot i ogledava ranu.
Obje ruke digne k vratu kao da njega boli i zastenje.
- Priekajte, pozvat u vas.
- Mogu li ekati pred vratima?
- Tamo nasuprot u sobi. Ne smijete banuti pred nju. Takvo iznenaenje
moglo bi je ubiti,
- ekam - veli tiho i ide preko praga kroz vrata koja mu otvori
Gordana i dolazi za njime.
- Moram jo dvije-tri rijei progovoriti s vama. Pregleda je sa
strahom. Zar aa jo nije puna?
- Duboku nesvijest smatram prvom stepenicom k smrti, i onda ako je
probudimo. Dakle, mnogo se ne pouzdajem da bi ostala iva, ali moda
se ipak desilo udo. Stoga vas opominjem: kad bih vas pozvala k njoj
i ona bi mogla shvatiti to se oko nje dogaa, birajte rijei, pazite
da joj ne reete previe...
- Kako previe? Recite jasnije - nestrpljivo e on.
- U ovom asu smuenosti ne recite joj vie nego to biste mogli i
smjeli izvriti ako bi ostala na ivotu. Susreo se s njenim strogim
pogledom.
- Rekoh, ne vjerujem u to, ipak pazite. Mogli biste joj kazati vie
kad bi znali da e umrijeti.
- Ne recite to!
- Kada bi ostala ivjeti, zar da ponovno umre njezina mladost u novom
razoaranju ? Recite joj ono to biste smjeli i mogli izvriti
238

da kojim sluajem ostane na ivotu. Ako ste isprosili Vojanu, onda
ste vezani uz nju ...
Klonuo je na stolicu.
- Da - isprosio sam je!
- Onda ne smijete govoriti Vileni nita vie nego samo toliko koliko
biste joj smjeli rei da je iva i zdrava . . . Na vratima se pojavi
glava Stjepka Brodarica.
- to je, Stjepko? - pita Gordana.
- Sad jo ne prepoznaje nikoga. to e biti dalje, to emo vidjeti.

Sve to mogu, izvrit u.

- Idem k njoj - veli lijepa ena - a vi ekajte. - I ostavlja
Jelenka nasamu.
A on zaboravlja i svoju vjerenicu i sve dunosti to mu ih objavljuje
Gordana. Poloi glavu na dlanove. Dua mu plae suzama to peku poput
eravice.
A U BUDIMU ZAVLADA NEPRIJATELJ
Pred kraljevskim dvorcem u perivoju sluge, dvorani i paevi stoje
poredani u krugu na ledini. U sredini mali Ljudevit u crvenoj
haljini. Lice blijedo. Djeaka mu je bradica prepuna dlaka koje
bivaju svaki dan dulje. Oko oiju crni kolobari. Kosa mu je
raskutrana. Ne njeguje ga enska ruka.
Knez Brandenburg trudi se oko njegove igre. Nitko se ne smije
mijeati u taj posao. Knez, odan piu, ipak je toliko lukav da se
djetetu ulaguje. Sasvim instinktivno pronalazi njegove mane i prema
tome odabire igre, razgovor i zabavu djeteta. Sve to je u njemu zla,
raspiruje mladi knez, a djeak je zadovoljan to mu povlauje zlim
nagonima.
Gotovo svakog dana igra se s njime velikih dvorskih sveanosti. Tada
Ljudevita posjedne na kamenu klupu, poziva dvoranine i poreda ih, svi
moraju stajati u polukrugu, svakoga knez imenuje po njegovoj asti.
Objesi mu po kakav plat, tit ili koplje i tako stvara sjajnu
kraljevsku pratnju. Ljudevit pomno istrauje svoje dvoranstvo: je li
svaki uzeo u ruke ono to se njemu svia. Ako je zadovoljan s njima,
smjeka se svojim ovelikim blijedim ustima.
Knez se isprsio, povukao ma i pokleknuo pred njega:
- Vae velianstvo, evo vaeg vjernog sluge kneza od Branden-burga.
Zapovijedajte: ime da zabavljam svojega kralja?
- Hou kraljevia Ivana kojega si mi obeao.
- On je mrtav.
Kraljevsko dijete podmuklo ga gleda i vie:
- Nije istina. Lae!
- ekaj, Lujko! Ne smije kazati svom prvom kancelaru i pri239

jatelju samo onako da lae jer bi ga onda uvrijedio i ne bi ti viej
bio odan.
- Ja sam kralj, mogu odmah vjeati! Vjeati!
Knez je spremio svojem buduem kralju sasvim neobine igrake. Htio
ga je danas iznenaditi. Knez dade znak jednom dvoraninu. Ovaj dovue
pet visokih stupova. Zabije ih u zemlju. Ljudevit utei promatra.
Sve ga zanima, svaka kretnja sluge i kneza. Djeja Ijubo-pitnost
pomijeana s nagonom silnika.
- A sad dovedi, krvnice, ovamo osuenika! - zapovijeda knez, a zatim
glumi kancelara i klanja se djeaku.

- One, koji vam, kralju, ele oteti prijestolje, osudio sam na smrt!
- Hou gledati kako e ih smaknuti.
- Evo, kralju, svojim ete oima vidjeti kako nevjernici umiru.
Sluge nose od krpa saivena tijela ispunjena slamom. Glavu sainjava
kruglja od bijele krpe, oi, usta, nos, obrve oznaene su crnim
ugljenom. I noge su im isto tako ispunjene slamom i klopou privezane
uz trup.
Ljudevit se smije iz svega grla.
- Evo, velianstvo, krivce - na e krvnik izvriti osudu. U crveno
ruho odjeveni sluga vjea lutke na stupove, a knez pristupa kralju:
- Jeste li sada zadovoljni, velianstvo? Lice se djeakovo poinje
mrgoditi.
- Oni ne viu, ne jauu?
- Dakako, ne viu jer je to igra.
- Ali ja hou ive ljude na tim stupovima.
- ekaj dok bude velik, Lujko, onda e ovako vjeati ive.
- A nee dotle pobjei?
- Pazit u ja njih. Tamo u Hrvatskoj! Svi oni koji se bune protiv
tebe i koji su bili uvijek protiv tvojega oca.
- I protiv mene? Neu ekati dok budem veliki.
- Mora ekati, moe biti kralj onda kad otac umre.
- Kad e umrijeti? Skoro? Mjesto odgovora brzo e knez:
- Eto vidi, sada e doi k tebi razni poslanici, a ti ih primi
dostojanstveno!
I dolaze sluge i dvorani, sagiblju se do poda, a knez objanjava:
- Kralju, evo poslanici svih drava tebi se duboko klanjaju i sretni
su to smiju gledati tvoje umno lice, sluati tvoju umnu rije.
Ljudevit trgne svoj mali ma i udara po iji pred sobom sagnute
ljude.
- Ali, Lujko! To su zastupnici stranih kraljeva, njih ne smije
udarati.
- Kakav sam kralj, ako ne smijem tui koga hou?
- E, vidi, to ti je ba ono: stranim se poslanicima mora smjeiti
ba onda kad bi elio nekoga od njih smaknuti. Pozovi ih na objed,
oslovi ih! Naa drava mora biti diplomatska!
240

Opazi da iza lea djeakovih dolaze gospoda. Brandenburg prepozna
Verbecija s dva prijatelja. Knez im poe u susret i veli:
- Ba smo ovog asa izveli veselu igru. Vrlo je bistar. Pravo
velianstvo je u njemu.
Verbeci se priblii Ljudevitu i pokloni mu veliku kutiju. Poloi je
pred Ljudevita na ledinu, otvori poklopac, izvadi iz njega haljetak,
sav izvezen svilom i zlatom. Zablistale djeaku oi i njegove suhe,
naborane starake ruke posegnue za dragocjenim haljetkom.

- Vae velianstvo, va e sluga biti sretan ako prihvatite ovaj

neznatan dar. Ba e vam pristajati!
Pomau Ljudevitu skinuti njegov crveni haljetak od prostog sukna i
oblae mu novi. Blistavo vezivo uzbuuje djeaka.
- Sad bi trebalo jo krunu!
- Kruna je ve vaa, velianstvo, vi ete je nositi kad odrastete.
- Nee mi biti teka!
- Ali vladanje je teko, velianstvo.
- Evo vjeali smo buntovnike - i pokae lutke. - Nije to
teko!
Verbecija i njegove prijatelje obuzela neprijatnost od te igre. Ako
jednom kralj s njima odigra ovu igru u zbilji? Ipak mora povlaivati
:
- Jest, velianstvo, nitko ne moe rei da niste ve dorasli kraljevanju. Vi ete na prijestolju postii veliku slavu.
Jedan od dvojice Verbecijevih drugova brzo razvezuje sveanj to ga
je donio sluga. To je odmah palo u oi djeaku. U bijelom rupcu
smijee se Lujku kolai, mali i veliki, itava vreica smokava.
Djeakove ruke grabe za slasnim darovima. Jede utei.
- Velianstvo, ide li vam u slast?
- Vrlo je dobro, slatko. A peenja nema?
- Oh da, ima, evo u ovom drugom svenju. Razvezali su ubrus u kojem
je bio itav peeni puran.
- Malo je to peenja! - veli djeak. - Zadnji put ste mi donijeli
vie!
- Vae kraljevsko velianstvo, poslali smo u dvor ivu perad da vam
ispeku za veeru i za sutra i druge dane.
Jelo mu ide u slast. Verbeci ga nudi svakojakim poslasticama i
neprestano se hvali kako je dao ispei sve ono to on najvie voli.
Svakog asa zagrize Ljudevit u drugu poslasticu.
Gotovo se prejeo, a jo uvijek nastavlja svojom slasnom juinom. I
Verbeci ga zabavlja, pripovijeda mu kako uvijek govori svojem kuharu
da svakog dana neto osobito dobra smisli za mladoga kralja. Zatim
djeaku ubrusom obrie ruke da ne zaprlja novi haljetak, klanja se i
odlazi. A on za njim vikne:
- I sutra mi donesite tako dobrih stvari!
Verbeci obeava pa odlazi sa svojim drugovima iz perivoja prema
kraljevskom dvoru da tamo posjeti kralja Vladislava. Ali tek to su
uli u hodnik, opaze da tamo svi zadahtano tre kao da se neto
strano zbiva.
241
16 GORD ANA XII

- to je to? - pita Verbeci slugu, zaustavivi ga.
- Kralj Vladislav umire!

Vijest pada kao grom i odjekuje itavim dvorom.

Dozvali su kneza Brandenburga. Svi hite u kraljevsku spavaonicu. Na
postelji pod baldahinom lei Vladislav. Bez svijesti je. Uz njega su
Baka i Verbeci, arkanji i dvorani. Lijenici javljaju:
- Srce mu vie ne kuca. Mrtav je.
Tada su doveli iz perivoja u kraljevsku spavaonicu i Ljudevita.
Pozorno promatra djeak to se dogaa.
- Njegovo velianstvo vie ne ivi - javljaju lijenici. Te rijei
kao da nisu nikoga oalostile.
- Sad, gospodo, da otvorimo oporuku! - veli Baka.
U kraljevskim uredima Baka ita oporuku kralja Vladislava kojom sina
povjerava knezu Brandenburgu i katelanu Budima Ivanu Bornemisi da ga
odgoje. Knez neka mu bude drugi otac i skrbnik sve dotle dok ne stupi
na prijestolje. U ime njegovo vladat e kraljevsko vijee petorice:
Verbeci, arkanji, Batori, atmari, Perenji, a sve njih nadzire
Baka, kao prvi dravnik.
- A sad, uzvieni gospodine - ree Baka Verbeciju - vi ste sa mnom
na vlasti ako Draeni ispuni uvjet. Moja Ilonka ga eka.
- Poslao sam brzotee za njim, doi e na vrijeme.
- O tome ovisi sve! - veli Baka odluno.
Zatim je Baka poslao na sve strane brzotee koji imaju pozvati u
Budim sve lanove sabora da se odlui to e biti nakon kraljeve
smrti.
Dok kralja spremaju na odar, knez Brandenburg povede devetogodinjeg
kralja k sebi i posjedne ga u naslonja.
- Otac je umro. Ti si kralj!
- I mogu raditi to hou!
- Sad pazi i ini to ti pokazujem da bude dostojanstven.
Nikako ne pristaje ni jedna kretnja djeaku ije lice izgleda
bolesno. Put mu je zelena, tamne oi su zaokruili duboki, crni
staraki kolobari, oko brade probijaju sijede dlake. Djeakova je
glava staraka.
- Sada si ti kralj, Lujko. Budi pametan i sluaj samo mene. Ja sam ti
sada, umjesto oca, a Baka i vijee upravljat e dravom u tvoje ime.
- Neu! Ako sam ja kralj, ne dam drugome vladati.
- Ti ne umije vijeati s dravnicima jer si jo dijete.
- Ja nisam dijete, ja sam kralj. Kralj nije dijete! U sobu ulazi
kneev najmiliji prijatelj markgrof Danijel. Neko vrijeme slua kako
knez pouava kralja, onda mu tiho veli:
- Tvog Lujka je tako iznakazio Bog. Budim pripovijeda da je njegova
majka, kraljica Ana, radi tog djeaka poslala na drugi svijet sina
kralja Matijaa Ivana Korvina i njegovu djecu da ne bi zasjeli na
prijestolje.
- To su lai, klevete!
- Ipak vele da je pokojni kralj Vladislav prisilio udovicu Ivana

242

Korvina da poe za tebe i prepie ti itav svoj imetak, a za nekoliko
mjeseci ve je umrla.
- to time eli rei? - bijesno pita knez.
- Ja ne elim nita, ali dvorani kau: umre Ivan Korvin, godinu dana
iza njega sin i ki, tada oene udovicu i tek to se udala, da
nekoliko mjeseci izdahne - a itav imetak pripao tebi. . .
- Zlobni jezici tako govore. Zlobnici, zavidnici! - mirno e
knez.
- Zabranjujem da apete - vikne Ljudevit. - Ja sam kralj, jao vama
ako me neete sluati. Jeste li uli, govorite glasno!
- ekaj, ekaj, Lujko, ja sam tvoj skrbnik, razumije li, makar si ti
kralj, meni nee zapovijedati.
- Kralj samo zapovijeda i vjea!
- Lijepa kraljevska naela - tiho e Danijel svome prijatelju. - A
to e, knee, sad? - pita Danijel. - Kraljevski dvor e
izgladnjeli. Nema nieg u dvoru - do kraljevih dugova.
- Dat u svojim katelanima u Medvedgradu, Lukavcu i Krapini slobodne
ruke da mi iz Hrvatske poalju novaca i ivea. Pokazat u Turopolju
tko je skrbnik kralja i njegov odgojitelj. I banu u zaprijetiti. Je
li, Lujko? Mi emo se sada osvetiti Hrvatima - oni su protiv tebe!
Oni skrivaju kraljevia koji bi htio sjesti na tvoje prijestolje. Svi
su oni bili uvijek protiv tvojeg oca, nisu ga htjeli za kralja,
bunili se i uzeli krunu da okrune drugog. Ti e im se osvetiti.
- Sve emo ih povjeati! - odgovori prostoduno djeak i grohotom se
smije svojoj primjedbi. Tamne oi u crnim kolobarima krue sablasno.
Danijel okrene glavu od djeaka i apne knezu:
- Strano ga je i gledati!
Njega trebaju ovdje samo zato da imaju u neije ime gospodariti
kraljevstvom i pljakati. . .
POSLJEDNJA ELJA VILENE BERISLAVI
Dok su u Budimu pokapali Vladislava i neprijatelji Hrvatske spremali
se za vlast, na jugu u Zvearu eka Jelenko Kuevi da ga Gordana
zovne k Vileni.
Ne mogavi izdrati, otvori vrata na hodnik. Odavle je mogao vidjeti
kako sluavke i sluge tre u sobu ranjene i opet se vraaju. Gordana
otvori vrata, izdaje naloge i opet ih zatvara. urba oko tih vrata
as ga ispunjava nadom, as opet oduzima svaku i posljednju iskru
vjere da e djevojka ostati na ivotu.
Tako proe itav dan i no u neprestanoj strepnji pred onim trenutkom
kad mu budu javili da je svemu kraj.
Bilo je podne. Ujahali su na istinu putne postaje. Odmah preprepozna primorske velikae, plemie i njihovu pratnju na povratku
""inog polja.

243
16 *

Pozdravio ih je. Klikne knez Frankopan:
- Kueviu! Zar ste to vi? Prepoznajem samo vae odijelo. to se
dogodilo s vama? Nestalo tijelo iz odore?
- Izjedaju me dvije nevolje. Draenia je nestalo nakon to mi je
postavio firentinsku zasjedu, ... ali umjesto mene pao je netko drugi
u tu zamku i sada me izjeda savjest to drugi umire, umjesto mene.
- Tko? Kako je ime tome nesretniku?
- Nesretnici!
- ena? Valjda nije Gordana u potjeri za Vilenom?
- Nije ona, nego gospoica Vilena. Zapanjili se. Svima je u licu
sauee.
- Valjda ne umire?
- ini se ...
Bolno im je za milu ljepoticu koju su upoznali prije dvije godine na
obali Save, u taboru hrvatske vojske, kad je tamo Vilena pratila
svojeg ujaka.
No, im su se snali od teke vijesti, viknue svi kao u jednom duhu:
- Draeni zove na megdan, a onda postavlja krvavu zasjedu? Ljudi,
brao, junaci, to moramo osvetiti. Gdje je lupe?
- Umaknuo je. im se saznalo da nisam ja zapao u stupicu
- pobjegao je netragom.
- Nigdje ga putem nismo sreli. Zar nije bjeao na sjever?
- Na jug se ne bi usudio, a da ga ne pronaemo i sasijeemo
- nego nam se sigurno uklonio s puta.
- Taj pripada meni. Samo meni. Nitko neka ne poloi ruku na njega dok
sam iv. Umrem li prije, onda neka bude va. I uzalud bi bilo poi za
njime. Tko zna kamo je umaknuo.
Primorski velikai odoe u svoje sobe. Jelenko ostane pred zgradom
sam.
Sjeo je na trijem zadubljen u teke misli.
Iznenada osvane Gordana.
Skoio je i zaplaena pogleda istrauje njezino lice.
- to mi nosite? - pita tiho.
- Njezinu posljednju elju ... - vidjeti vas . . . Opazila je kako
mladi dre.
- Smirite se i doite. Odvest u vas k njoj.
Osjeao se slab, kao da je pretrpio teku bolest. Noge ga izdaju,
klecaju. Srce kao da ne bije. Sluh, vid, sve ga ostavlja. Kao da u
njemu polako gine ivot. I slijedi Gordanu.
Otvorila je vrata. On ulazi.
Na postelji razabire plave kovrice. Lice je bijeli oblak, iz njega
viri modrilo neba . . .

O, kako dugo nije vidio modrilo tih oiju! itav vijek.

Kao u snu ide k postelji. Nita ne vidi do arobnog plavetnila u
njezinu pogledu. Zar se taj pogled smijei, smjeka kao ono neko,
vrlo davno kad je sjedila u vrtu njegova dvorca, a on joj kitio
244

plavu kosu proljetnim cvijeem i zvao Je kraljicom? Zar se uistinu
smijei? . v
Je li to smjeak ive ili usnule u vjenost /
Zebe ga u prsima. Muti mu se i jasni vid ... Nepomina je ... Zar . .
mislima, magla mu prikriva
Moda .
Zaustavio se. to je to sada?
- Vilena! - proape on.
Poraen, bespomoan, pada na koljena i nasloni glavu na postelju,
Jecao bi, ridao, lome se njegove grudi- ini mu se: klei tamo u
Turopolju, u vrtu svojeg dvorca i ape:
- Draga . . . plava kraljice moja
Blijede se djevojake usne nasmijeile. Modre oi su kao nebo osuto
zlaanim sjajem. Gledaju ga, gledaju i zbore bajoslovnu priu o
drvenom dvorcu, o vrtu punom cvijea veselog, vedrog, dragog cvijea
turopoljskog, viteka mu ruka plete vijenac, kiti plavu svilenu kosu.
Najljepi cvijet Turopolja! U f ui mu lepri zastava, a ona se s
ponosom smijei svojem vitezu .
Kratkotrajna je ta obmana. Povez oko njezina vrata i desne ruke brzo
ga probudi. Grlo mu je p"110 vruih suza, prsa krvavih
rana
- Zato - zato si to uinila?
- Da budem sretna!
Sakrio je lice na pokrivalo, borei se s jaukom srca.
- Hvalim sudbini za ovu sreu, Jelenko ... Moj se san ispunio . . .
- Tvoj san - crna moja nesrei- U srce sam te sakrio i nikad te nisam
mogao nai da te odanle iznesem . . .
Jo bi joj htio neto rei, mnogo toga, ali ve se pojavila Gordana i
opominje:
- Dosta je zamaranja, Vilena! Sutra e Jelenko opet doi.
- Da, da, opet e doi - veli ona i odredi mladiu neka se udalji.
- Vilena . . . doi u - tu sam i ekam.
- Izaite, treba joj mira! - veli Gordana. Ispratila ga u hodnik, no
ne ree mu nita. On potri iz kue, guei se u mukama.
Gordana otvori komoricu. U njoj sjedi Stjepko Brodari.
- Idi brzo za njime. Sad mu m^e rei ono to smo govorili. Stjenko
pohiti za Kueviem.
- ekajte, gospodine - zovne c?n. - Poznate li me, gospodine

Kueviu?
- Prije dvije godine nosili ste sveeniko ruho i zvali su vas
Stjepko Brodari.
- Sasvim tako. Sada se isto t#k zovem, a sveeniku sam haljinu
morao zamijeniti samo na pv"tu. Gordana je htjela neka je pratim na
jug traiti Vilenu, po merji bi lako dola do nje ako bi ve bila u
samostanu. Tako sam je pratio ovamo u odori plemia. Je li vam rekao
gospodin Greguri kako je bilo? Mislili su da je
245

Vilena mrtva. Ja sam u Rimu uio lijeiti rane. To mora znati
sveenik koji pomae narodu. Tako sam dozvao djevojku k svije i
isprao ranu zalio je lijekom i povezao.
- A to mislite . . . hoe li...
Dalje nije mogao. Stjepko brzo prihvati rije:
- Mislili su: ma joj je prerezao ilu u vratu . . .
- A - nije?... i
- Hvala sudbini, nije i nadam se, rana se nee upaliti i sretno!
e zacijeliti. Trebamo vau pomo na putu. Vi ete ostati s namaj
zar ne? f
- Ostajem. Nizato ne bih se maknuo! Zapovijedajte mnome.
- Znam, to je velika rtva za vas, ipak je morate pridonijeti.
- Kakva rtva? - iznenadi se Jelenko.
- Jer ste vjerenik Vojane Keglevi, pa vam nije lako . . . Jelenko
duboko uzdahne i pribliiti se Stjepku.
- Velika je to muka za me, asni gospodine, prevelika! Kad se vratim
na bojno polje, eka me isproena djevojka! Razumijete li to?
- Tu nema pomoi, ali vas molim, ne spomenite Vileni ni rijei o
Vojani. To bi joj moglo prouzroiti groznicu.
- Ni misliti ne mogu na drugu, a kamoli govoriti. Da sam barem
slobodan! - Oh - kakva je to bijeda!
- Znam. Grofa Keglevia bi smrtno uvrijedilo kad biste povukli rije,
pa bi nastalo i neprijateljstvo izmeu njega i svih naih, osobito
bana Berislavia, vojvode Ilokoga, Damira i Antolkovia. Bilo bi to
nemogue i zamisliti.
- Sve sam razabrao. Nigdje izlaza. Meni preostaje doekati novi boj s
Turcima i baciti se pred njihove otrice. No, sada ne elim misliti
na to, neka moje misli budu tamo gdje mi je srce. . . Ako Vilena
ozdravi, bit e to jedini sunani traak u tmini mojeg ivota.
ONI KOJI NITA NE SLUTE SLAVE SLAVLJE
Sve su ceste to vode prema Zagrebu prepune ljudi. Iz svih krajeva
hrli narod. itavo Zagorje, Turopolje, sve tamo od Krievaca, gdje se
odravaju hrvatski sabori, i onkraj Save, ure se ljudi prema
kaptolskoj tvravi podno Zagreba. Svi ele vidjeti, pozdraviti,
klicati velikom junaku, biskupu i banu, to se vratio s bojnog polja

sa svojom vojskom i svojim voama. Svi hrle u crkvu gdje e junak,

ban i biskup sluiti veliku misu i drati propovijed. istina oko
Kaptola pretvara se u mravinjak. Stara biskupska crkva ne moe
primiti ni dijeli svjetine to gleda s poitanjem u etverokutni
toranj stare biskupske crkve. Veliko zvono najavljuje tok mise. Mole,
prate je u duhu. Tihi mrmor molitve . . .
U crkvi ovjek do ovjeka. Svaije su oi uperene u pojavu pred
246

""om, visoku, mravu, blijedu. Kad bi se okrenula prema svjetini,
dugoljasta lica gledaju tamne oi u kojima je sada samo vrua,
Szanosna molitva. Tiho, bez daha, sluaju njegovu propovijed. I A
vani svjetina eka, eljna vidjeti spasitelja domovine, osloboditelja
od stranog provalnika koji prijeti dalekim hrvatskim zemljama preko
Save i lako bi preao i preko da nema Petra Berislavia koji Ostavlja
udobne dvorane i meke naslonjae, spava na tvrdoj zemlji, sjedi na
umskom panju i hrani se hladnim kruhom i komadiem sira i mudro vodi
vojsku Hrvata. U svojim su ga mislima okrunili kraljevskom krunom i
vjenali vijencem slave. Zvona zazvone na staroj biskupskoj crkvi.
Gore na brdu, u zagrebakoj tvravi, odazivaju se zvona i spleu u
melodiju slavlja.
Kao da je vjetar prohujao povrinom rijeke, ustalasao se narod. Na
vratima kaptolskih zidina pojavili se banovi oklopnici. Izlaze drei
koplje u ruci. Idu korakom. Iza njih banovi pjeaci u svijetlim
kacigama, velmoe sa svojim etama, vojvoda Iloki, Damir Brezo-viki
i njihovi drugovi, plemii zagorski, i sveani turopoljski ban-derij.
Svi okieni, svi u sveanim odorama sa sjajnim oklopima, orujem to
blista na suncu i zasjenjuje vid ljudima.
Pojavi se i ban Petar Berislavi. Njegova odora je priprosta, smea,
jednostavna. Oklop je crn i ne blista. Na glavi klobuk od gvozda,
privren oko podbratka. Ispod tamne kovine blijedo lice jo je
blijede, mravo tijelo nosi sve tragove ratnika to je podnosilo muke
stradanja, oskudijevanja i tekih duevnih briga. Tamne oi sijevaju
arom junaka. Sad vie nije biskup, junak je, bojovnik, vojskovoa
pobjedonosne vojske. Dobroudan smijeak titra oko usta banovih kad
gleda narod, slua njegove poklike srca iskrena, vjerna i zanosila.
Prolazi povorka Kaptolom, uzdu malih kurija, ulazi na Kamenita
vrata, prelazi ulicama svih devet inzula zagrebake tvrave. Sve je
na ulicama to je muko, sve je na prozorima to je ensko, sve prua
banu svoje srce, zahvalnost i elju da ga jo dugo brani.
Iza njega svi idu iz tvrave dolje kroz Kamenita vrata, narod hrli
kao bujna rijeka. Prati ga klicajima due i srca na Kaptol. Ponovo se
digne val ushienja onkraj kaptolskih zidina. Tada se zaustavi na
trgu i govori narodu gromkim glasom, arkim rijeima, plamenim
pogledom oka.

Sveanost je svrila. Bujica se svjetine prorijedila, krenula na sve

krajeve, na sve strane. Opet se ceste napunile ljudima to se vraaju
svojim kuama.
U biskupskom dvoru sakupili se banovi vode s bojita i oni to su
uvali narod kod kue. Svi su sjeli k stolu. Sluge posluuju objed.
Buno je. Oni koji su bili kod kue edno sluaju pripovijedanja s
bojita, a borci sluaju ove. U prianju prolazi vrijeme.
Ulazi banov dvoranin u bojnoj odori, neto tiho javlja. Zaueno
pogleda ga ban i ree:
- Gospodo, iz Budima stie glasnik brzotea, nosi vanu vijest.
Sasluat u ga ovdje pred svima vama.
Svi gledaju k vratima. Ulaze tri ovjeka. Prvi je plemi, obrastao
247

tamnoplavom bradom, u putnom odijelu ugarskog kroja. Iza njega
dvojica plemia kao pratnja. Glasnik se duboko pokloni, prikae se
poslanikom iz kraljevskog dvora u Budimu.
- to mi poruuje njegovo velianstvo? - pita ban.
- Kralj Vladislav je umro!
Tiina. Ljudi se zagledaju. Banov pogled ne kazuje nita.
- Nakon kraljeve smrti - nastavi glasnik - odmah su proitali njegovu
oporuku. Njegovo velianstvo kralj ostavio je vlast u rukama
kraljevskog vijea, gospode kardinala Bakaa, Verbecija, Batorija,
arkanjija i atmarija. A mladog je kralja povjerio odgoju kneza
Brandenburga koji mu je ujedno skrbnik dok kralj postane punoljetan.
Vijee saziva sabor u Budimu pa e se tamo odrati budui mjesec.
- Dobro - ree ban. - Idite, podvorit e vas.
Glasnik izlazi. U dvorani je nastao grobni muk. Nitko ne veli nita,
ali pogledi razotkrivaju uzbuenje, negodovanje, srdbu. Banovo lice
je mirno. Svi osjeaju to se dogaa u njegovoj dui. Antolkovi
progovori prvi:
- Tako, eto, ekali smo, raspravljali, odlazili u inozemstvo, vraali
se, a to je od svega toga nastalo? Dobili smo djeaka koji nema
nikakvih duhovnih sposobnosti da vlada kraljevstvom. Vladat e nam
dijete koje je priroda udarila duevno i tjelesno.
- Zar smo mogli neto uiniti dok smo branili svoju zemlju u Bosni?
Eto, neprijatelj nam spreava da svoje snage usredotoimo u obrani od
nevolja koje dolaze iz Budima. Sad nam je uzeti razbor u ruke i
baratati kao to smo to inili s maem u Bosni. Rekoh vam,
Antolkoviu, u svom atoru na bosanskom tlu: Ljudevit je krunjen jo
kao dijete, nama je sad zadrati slogu i najodlunije braniti svoje
slobode. Tamo u Bosni smo maem ouvali svoju zemlju, tu emo umom,
slogom i potenjem braniti svoje pravice i slobode. Nae je bojno
polje i sigurna utvrda: Hrvatski sabor. Sad je potrebna mudrost i
jednodunost vie nego ikada. Pokolebamo li se, tad e nas uhvatiti

za iju. Sazvat u sabor u Krievcima da tamo raspravimo sve to se

nagomilalo za vrijeme naeg ratovanja. Ima tuba, prosvjeda, jauka
naroda, koji je bio podlo napadnut i opljakan od budimskih
kraljevskih slubenika to su silom otimali neka podavanja i dae.
Ima i tu drugih tekih prestupa to ih je uinio Budim protiv nas.
Sabor ima rei svoje i pri tom ostati.
- A to onda, svijetli bane, ako gospoda oko kraljevskog dvora
podmetnu tome djeaku da ne potvrdi nae slobode i pravice?
- Sabor hrvatski je tu, narodna vojska i tvrave naih pravica i
slobode. Sabor moe rei i uiniti sve to hoe. Hrvatski je sabor
volja naroda.
Ushieno odobravaju banu Berislaviu, prilaze mu i pruaju ruke.
- Da, svijetli bane - klikne Damir! - Hrvatski e sabor poi u svaku
borbu!
Svom duom, svim srcem i svim svojim silama stoje oni uz bana.
Osjeaju se sigurni i jaki, nepobjedivi i nepredobivi.
248

- A to vi, gospodine Antolkoviu, sjedite tako duboko potiteni? pita ga ban.
- Svijetli bane, vi vladate u Hrvatskoj. Vi vodite hrvatsku vojsku.
Vi, bane, vrite vlast potkralja. Ali na vrhu kraljevstva sjedi
djeak oko kojeg se sakupie gladni vuci i nadmeu se tko e vie
ugrabiti. Taj e djeak potvrditi sve to god vuci odlue
prodrijeti. Otud prijeti zlo! I teko mi je da nemamo danas nigdje
saveznika . . .
Jo su malo vremena raspravljali, a tada krenue kuama.
HRVOJKA
Jo je sunce bilo visoko kad su Damir i vojvoda Iloki krenuli s
Antolkoviem u Brezovicu. Jo se vojvoda ne vraa kui u Ilok. eli
priekati povratak Gordane s juga i tako primi Damirov poziv da ide u
njegov dvorac.
Jo za dana stigli su u Brezovicu, uspeli se na trijem i uli u
blagovaonicu. Na pragu ih doeka krika. Damir se smijei i upozori
drugove ^
- ujete li te drage glasove? Otkako sam se vratio s bojita, nita
tako rado ne sluam kao ovu bunu djeju viku. To su kao ptiice koje
s jutra, tek to sunce grane, zapjevaju svoju pjesmu. Samo to moje
ptiice pjevaju itav dan. Doite, vidjet ete to jo niste vidjeli.
Otvorio je vrata spavaonice. U sredini na sagu kolijevka. U njoj
prekrasno dijete od esnaest mjeseci. Crna je gusta kosa savijena u
pramove. Lice je bijelo kao snijeg, nalik je aneliu. Velike crne
oi smiju se. Sjedi tu kao neka mala kraljevna pokrivena bjelinom i
ponosno gleda tri djeaka to su poklekli kraj kolijevke i svaaju
se:

- Ti si je danas njihao itavo prijepodne, a mene nisi pustio ni

blizu!
- Ja sam njezin brat, mene ide prednost, zato se gurate naprijed vas
dvojica? Ne dam je. Ona je moja sestra! - Ijutito kori Damir svoja
dva druga Ivana i Kremena. Bljedoliki tamnokosi Ivan alosno se
pokorava:
- Dobro, kad si ti brat, onda je ljuljaj, ali dopusti i meni barem
malo!
- Dopustit u tek kad se ja umorim.
vrst, snaan djeak rumena lica, stasit i ravan, estoko
prosvjeduje:
- Tako? A ja? Zato ja ne bih ljuljao malu Hrvojku? Ako si ti brat,
ja sam joj kum.
Ivan i Damir stadoe se rugati:
- Ti si Hrvojkin kum? Otkud si ti njezin kum? Ti si je krstio? Jesi
li ti?
249

Djeak se estoko brani:
- Ne velim da sam je ja krstio, ali Hrvojkina majka Gordana moja je
kuma. Dakle, i ja sam Hrvojki neto u rodu!
Ivan i Damir opet se smiju. Kremenovo se lice ari kao da ga je netko
opalio plamenom:
- Nije lijepo to se smijete. Zamolit u svog kuma, kad se vrati iz
Zagreba, da mi dopusti ljuljati Hrvojku. A onda, kad ona odraste,
onda u ja voditi njezina konja, a ne vi. Ja umijem bolje tjerati
konja i drati se na sedlu nego vas dvojica.
- Ti e Hrvojki voditi konja? Ti e s njome jahati, a ne ja, njezin
brat?
- A ja? Ja sam joj pobratim - "upada otro Ivan. - Tako je rekla moja
pomajka Gordana. Rekla je "pobratim". Zna li ti, Kremene, to to
znai?
Opet se obojica urote protiv Kremena. Poto se osjea osamljen, to se
otrije brani:
- Po - bra - tim? No, lijepa mi roda! to je to pobratim? A to je
kumstvo? Zna li to znai biti kum?
- On silom hoe da je Hrvojkin kum! - ruga se Damir.
- Jeste li uli kako ja zovem plemenitu gospou Gordanu? Kuma! I moj
otac i majka. I plemenita gospoa je nazivala moje roditelje
kumovima, znai, da sam i ja kum!
- Pravo veli, Kremene! Ti ima pravo!
Djeaci se okrenuli k vratima. Tamo stoje Damir, vojvoda i
Antolkovi. Razabravi teku bol Kremena i njegovu osamljenost,
stavio se otac djevojice na njegovu stranu, priao k njemu i
pogladio ga po kosi:

- Nije lijepo da tako napadate Kremena. I on ima pravo ljuljati

Hrvojku. I on e jahati uz nju kad ona odraste, kao i ti, Damire, i
ti, Ivane! To se razumije. Uz to je Kremen u kumstvu s Hrvojkom. To
ne smijete zaboraviti, djeco!
Otac klekne do kolijevke vrue cijeliva dijete.
- Ne ljuti se, Kremene - pristupi tiho Damir drugu. - Zna, Hrvojka
je ipak najprije moja i zato u je ja najdulje ljuljati, a onda ete
vas dvojica, Ivan i Kremen. Prvi sam ja!
- Divnog li djeteta - udi se vojvoda. - Sve me je strah, razvit e
se od nje prevelika ljepota. Pogibat e za njom kao i za njezinom
majkom . . .
- Nigdje jo nisam vidio tako divne, sjajne crne oi kao u male
Hrvojke. Mnogo su ljepe nego oi njezina oca. to e biti kad
doraste do djevojke?
- Ne elim uti o tome - veli otac. - Sad je slatka, mala djevojica,
mali anelak to je ovu kuu napunio rajskim radostima. Na vratima se
pojavi katelan.
- Gospodine Damire, s juga iz Zveara stigao je gospodin i-muni s
dvojicom turopoljskih plemia. Nosi vam vijest od plemenite gospoe
Gordane.
Uskliknuo je od radosti, poloio djevojicu i zovnuo dadilju to
250

sjedi postrance i promatra kako djeaci vre njezinu dunost. Jedva
su gospoda izala, ve su tri mala viteza uz Hrvojku i takmie se za
njenu milost.
U blagovaonici doeka Damir imunia i njegove pratioce.
- to se dogodilo na Zvearu? ekam uzalud iz dana u dan Gordanin
povratak. Zar se neto desilo?
- Ne bojte se, gospodine Damire. Plemenita je gospoa zdrava. Mi,
koji smo poli za Jelenkom na Zvear, stigli smo poslije primorskih
velikaa, nato je mene odabrao Kuevi za brzoteu.
I pria redom to mu je naloila Gordana. Damir doznaje kako je ona
stigla na postaju, nala Vilenu bolesnu, kako su se srele s
Draeniem, to su sve ule i to se sve dogodilo na onom puteljku
kraj Kupe. Zaprepateno slua Damir o nesrei to je zadesila Vilenu.
- Sto je s njome?
- Plemeniti gospodine, kad sam otiao, lebdjela je izmeu ivota i
smrti. Stjepko joj je povezao rane i ne znam kako je sada. Ali
Brodari tvrdi da e ozdraviti.
- Ne smijete to javiti njezinu ocu. Umrijet e od brige. Idem sam
dolje u Zvear - odlui Damir.
- Nije potrebno, gospoa Gordana e ostati dolje dok se rijei
sudbina Vilene: hoe li, naime, ozdraviti, a zatim e plemenita
gospoa odmah na put. Javit e vam brzoteom koji dan dolazi.

- A Jelenko Kuevi? to je s njime? Kako se on vladao prema Vileni?

imuni po nalogu Gordane pripovijeda svu Kuevievu ispovijest koju
je iskazao mladoj eni, a gospoda zapanjeni sluaju.
- A on je zaprosio Kegleviku, i to ba onaj dan kad je odlazio u
Zvear!
I to razjasni imuni Kuevievim zatitnicima. Sve ih to duboko
potrese.
- Dakle, Jelenko je ljubio Vilenu i zato je zaprosio drugu da sebi
sam zatvori sve puteve do nje? - opetuje Damir imunievo prianje, a
vojvoda dodaje:
- To je i postigao! Mi smo potpisali prosidbu. Ne moe je vie nikada
povui.
- Osjeao sam: neto me odvraalo da potpiem - veli Antolkovi. Ali kad je on tako navalio, to sam mogao? Bilo mi je kao da prozirem
njegovu duu kad se pokazivao ravnodunim.
- Jo je mene one noi molio neka kaem Vileninu ocu da je da
Poglediu - pripovijeda Damir.
- Tko je jo ikada navalio na sebe toliko nevolje kao taj Jelenko !
Ljutito ustane Antolkovi i hoda gore-dolje. Bjesni na sama sebe to
je popustio Jelenku i potpisao njegov upros. Ali tu nema pomoi.
- itav je njegov ivot uniten - veli Damir. Gordana je uinila to
nitko ne bi mogao. Vratila joj ast svojom umnom zasjedom Draeniu.
Sad uistinu nema izlaza. Upros se ne moe povui da svi na sebe ne
navuemo smrtno neprijateljstvo itave obitelji Kelgevi.
251

Naposljetku je javio imuni:
- Zamolio me Kuevi neka putujem u Bosnu i tamo javim grofu
Kegleviu da se je morao zadrati na Zvearu dugo vremena zbog
zasjede to mu je postavio Draeni. Idem ve sutra. Ako imate to
javiti grofu, spreman sam odnijeti vae poruke.
- Sama pozdrave. No, vi rekoste: Draeni bi mogao navaliti putem? To
bi znailo da se on tamo negdje skriva? - pita Damir.
- Ako je jo uvijek tamo, u onom kraju, onda e tamo dovijeka ostati.
Damire, idem s mojim ljudima prema jugu - ponudi se vojvoda Iloki. Zatvorit u mu sve putove. Ako se tamo nalazi Dra-eni, uhvatit u
ga!
- To bi bilo veliko djelo, vojvodo - veseli se Antolkovi. - Uinite
to. Vaa e vas ena teko doekati u Iloku, ali bit e i ona sretna
kad dozna da ste uhvatili najveu izdajicu to je ikad roena u ovoj
zemlji.
Smjesta se sporazumjee. Antolkovi ponudi vojvodi itav niz mladih
Turopoljca iz banderija koji eaju da uhvate omraenog dumanina.
Sutradan u zoru vojvoda krene na jug u potjeru za Draeniem, dok je
imuni s pratnjom od deset momaka poao u Bosnu grofu Kegleviu.

NA BIJEGU
Kad je Lui opazio da u zasjedu pada neki drugi plemi a ne Kuevi,
bila mu je jedina misao s Draeniem to bre nestati. U tu je svrhu
iskoristio vrijeme kad su se svi Turopoljci okupili oko nepoznata
mladia, pokrivena vizirom, koji je pao u zamku. Lui i Draeni ne
slute da iza sebe ostavljaju Gordanu i Vilenu, pa trae to bre i
sigurnije prolaze kroz umu.
Lutali su nekoliko dana. Neprestano je Lui tjeio oajnog gospodara
da e skoro izai iz ume, jer moraju obilaziti cestu i s one strane
brdina nai dolinu kojom se mogu uputiti prema sjeveru.
I on i pratnja napatili su se od tekog puta, od gladi i ee. esto
je Draenia uhvatila nestrpljivost.
Napokon su pronali konaite i otkrili seoce. Tu su pokupovali sve
to je bilo jela, odmorili se dva dana i dvije noi, a onda krenuli
dalje.
Draeni odlui poi u Varadin gdje knez Brandenburg ima veliku i
sjajnu palau to ju je batinio od Bei Frankopanke. Tamo e lake
porei svoj boravak u Zvearu i tu ekati Gordanin povratak iz
Venecije. Ni u snu ne sluti gdje je ona i to se oko njega dogaalo u
Zvearu.
Svoj dolazak u Varadin znao je lukavo udesiti. Obiao je cestu i
stigao na obalu Drave, pa se tek odanle uputio u grad. Neka bi
252

graani vidjeli: doao je ravno iz Budima, a i pratnji je naloeno da
tako govore graanima.
Ukonaio se u bogatoj palai kneza Brandenburga. Nekoliko dana nije
mogao spavati. Kleo je sve, a najvie ludog mladog Turopoljca koji je
u Zvearu pao u zamku. A onda razmilja to e raditi dalje i razlae
Luiu:
- Mi emo jasno i glasno tvrditi: stigli smo iz Budima i ekamo
Gordanina glasnika koji ima javiti je li Vilena pristala da se vjena
sa mnom. Istina, zvao sam Jelenka na ma u Zvear, no onda jo nisam
slutio to e mi Gordana na sastanku ponuditi. Svatko razuman mora to
vjerovati i shvatiti. Mene na Zvearu nije bilo. Smjesta u poslati
glasnika s pismom Gordani i pisati joj o svemu to sam sada rekao.
ekam je ovdje poto sam u Budimu dobio od ujaka dozvolu za
vjenanje. Imao sam poi u Zvear, kamo sam pozvao Jelenka, ali jer
sam se odluio pomiriti s Hrvatima i oeniti Vilenu, nisam odlazio u
Zvear. elim se s Jelenkom Kueviem pomiriti. Tako u toplo i
dirljivo pisati da bi i bademaste oi morale zasuziti.
Odmah pozove tajnika da mu kazuje u pero pismo Gordani. Onda pozove
brzoteu i naloi pismo odnijeti u Brezovicu i tamo doekati Gordanin
povratak. Do tog e dana on uivati u sjajnoj palai, polaziti u grad
i okolicu da ga ljudi to vie vide, a to e jo vie potvrditi

njegov boravak u tom gradu.

Ipak se esto zamiljao i jednog dana ree katelanu:
- Prije nego to se vjenam s Vilenom, moram izvriti osvetu nad
Jelenkom Kueviem. Nisam od toga odustao ni jednog asa.
- Ni ja, gospodaru, samo to nam vie nee posluiti firentinska
zasjeda. Uinit emo neto posve drugo. Sjeate se kad smo prolazili
onim putem koji vodi u Varadin i vidjeli gustu paru to se die
uvis?
- Rekao si, tamo negdje ima vrele vode, to li?
- Neko su Rimljani ondje imali svoje toplice pa su jo danas
obzidane kupaonice iz rimskog doba. Voda je vrela.
- Bilo bi krasno u toj rimskoj kupelji okupati Kuevia? Gurnuo bih
ga u vrelu vodu poput zaklanog purana kad ga domaice fure da mu mogu
lake iupati perje. ekaj! Putovat u onim krajem! Namamit u ga. Kada - to u jo odluiti.
- Svejedno, prije ili poslije vaeg vjenanja s Vilenom - ali ja u
sam samcat otii bez vas. To ne bi nitko mogao prozvati zasjedom.
Nisam ja iskopao zasjedu, nego Rimljani!
Prihvatio se te zamisli kako bi mu bre prolazilo vrijeme ekanja. I
odsele nisu razgovarali o drugom, ve jedino o svatovima s Vilenom i
o odgoenoj osveti Jelenku Kueviu.
253

U KEGLEVIEVU DVORCU SPREMAJU SVATOVE
U dvorcu grofa Keglevia u Bosni, navrh lijepog brda, spremaju
svatove. Djevojke i ene itave dane i noi iju svadbenu haljinu
mladoj grofici Vojani. Pralje peru rubeninu to je za nju priprema
ve od dana njezina roenja. U svakoj sobi u bogatom i prostranom
dvorcu raspravljaju grof Keglevi i njegova ena o mirazu, o
svadbenim sveanostima, o uzvanicima, o slavi kojom ele proslaviti
vjenanje svoje keri. A ona ide hodnicima radosna, vesela, zavirkuje
u sobu gdje spretne djevojake ruke opremaju svilenu sveanu haljinu.
Ne moe se sita nagledati nabora, zlatnih obruba i dragog kamenja
kojim je rese.
Razmilja kako e sjati u svoj svojoj ljepoti uz slavljenog divnog
junaka. Njegove su je oi u prvom asu oarale i nikad ih vie nije
mogla zaboraviti. Oe crne, obrubljene dugim trepavicama i duboko
tune. Nikad nije mislila o tome da ta tuga pripada drugoj. Nije
pitala, niti se podavala mislima koje su je esto na to podsjeale.
Na prvi pogled osvojio ju je nastup Jelenka Kuevia i bila je
uvjerena - mora joj uzvratiti osjeaje.
Pred vratima odaje svojih roditelja obuzima Vojanu znatielja i
lukavo, oprezno otvara vrata, zavirkuje i oslukuje. Kod stola sjede
otac i majka i vijeaju. Zna ona o emu. I ba zato oslukuje. Otac
svrne pogled na vrata i Ijutito prigovori:

- Ne moe ovjek razgovarati da ona ne podmetne svoje uho! Vojana,

nije lijepo to radi.
- Ali je vrlo korisno - veli ona, veselo se nasmije i ulazi gipko i
radosno, dok za njome uti ruiasta haljina. Plava je kosa
ueljana ispod mree.
- Eto, oslukivala sam, a da i nisam, sve bih znala o emu
razgovarate.
S uivanjem gleda otac svoju ker, ali je istodobno strogo kori:
- Oslukivanje nije krijepost, upamti to, tvoje uho je lukavo, a
lukavost nije ures ene.
- Oh, mili oe, ako sam uistinu lukava, kako vi velite, onda hvalite
sudbini jer sam vas spasila velike nevolje! Majka opomene kerku:
- Gle, to se ona sve usuuje rei svom ocu u lice! Vidi, to je
tvoja slabost prema njoj.
Otac uiva u svojoj keri to stoji pred njime, lijepa, svjea,
vitka. Iz njezina bia izbija vjeta prepredenost, smjelost, ali i
samosvijest da je ona gospodar srca svojeg, oeva i majina, i zato
se ne da uutkati, ve odvano nastavi u svoju obranu:
- Da vam dokaem da vam je moja lukavost pomogla spasiti ast itave
nae obitelji. Sjeate se one banove pobjede kad su vas pozvali da
siite s kule jer se moemo opet vratiti u na dvorac. Onog smo dana
doli u Vranduk. Bilo je tamo pred dvorom stotinu lijepih i odlinih
plemia i velikaa. Mi smo dojahali. Svi su skrenuli
254

poglede prema nama. Vi ste mi tada strogo zabranili da kapetana
Kuevia ne smijem ni pogledati.
- I ti, naravno, nisi posluala.
- Ne samo da nisam posluala, nego sam ga i te kako pogledala i
zaostala s naim starim katelanom. Vas ste dvoje otili u dvorac, a
ja sam ostala vani i naredila jednom plemiu neka mi odmah dozove
gospodina Kuevia.
- Tako se ne vlada djevojka. Srami se!
- Nisam se sramila ni onda, a neu ni sada, jer sam uinila
veliko djelo.
- Veliko djelo! Pozvala si mladog ovjeka neka ti ve jednom otkrije
tu svoju ljubav kojoj nije nikad bilo traga ni glasa.
- Odluila sam: ako mi sada ne iskae svoju ljubav, neu ga vie
pogledati. Predugo se skanjivao i htjedoh ga izazvati. Majka
zabrinuto gleda svoju ker:
- Mislila sam, rei e mu ono to ga mora sklonuti na priznanje. . .
- Dakle, to si mu rekla?
- Priapnula sam mu: otac me kani Udati za Draenia.
- Uistinu si mu poloila bode na prsa!
- Kad je on tako suzdrljiv, morala sam mu pomoi. Znam, nije se

smatrao meni ravan, ja sam grofica, a on samo plemi, ja bogata, a on

siromaan. Ipak mora govoriti - rekoh ja u sebi - i tada mu otkrijem
vau tajnu nakanu da me udate za Draenia.
- A on, to je on na to?
- Sav je protrnuo.
- Vjerujem da je protrnuo kad je uo Draenievo ime, ali me zanima
jesi li mu napokon izmamila rijei ljubavi?
- Ah, nije trebalo izmamiti rijei, priznanje mu je lealo u oima, u
licu, i u tome to je protrnuo. Zar nije to vei dokaz negoli rijei
ili prisega da me ljubi?
- Naravno, to vie znai nego rijei, ali ipak valjda nije utio?
- Ne, utio nije, nego rekao: "Vi se ne smijete udati za njega,
gospoice Vojano, nikako se ne smijete udati za njega." Pitala sam ga
zato, a on je samo odgovorio da moram Draenia odbiti. I kad je
doao taj divni as da bi mi rekao: "Ne smijete poi za njega jer vas
ljubim" - u tome asu, eto, Damira Brezovikog. Doao je i prekinuo
na razgovor. Strano sam se ljutila na njega. Morala sam otii jer
je gospodin Kuevi htio govoriti s Damirom i pozvao ga na neki tajni
razgovor. F.to, tako mi je taj slavni brezoviki junak pokvario
najljepi as, ali sam se nadala drugoj prilici, kad u ohrabriti
Kuevia i kazati mu: poi u za njega, unato tomu to je siromaan
i po rodu i imenu nije mi ravan. Otila sam nezadovoljna u dvorac, a
Kuevi je odmah otiao s gospodinom Damirom.
Grof se sjea kako su tekli dogaaji onog dana kad je doao dolje,
poto ga je pozvao arkanji, koji mu je donio ponudu da primi ast
bana, jer da e se Petar Berislavi zahvaliti. Kako je to onda bilo?
Damir je doao iznenada u dvoranu i poeo govoriti o Draeniu tako
glasno, nazvao ga izdajicom i lupeom, poeo govoriti
255

- Ah tako, gospoodin je kapetan izvrio svoju dunost prema 1 eni
svog zatitnika. To je lijepo.
- Prije nego to doe ovamo, mora Kuevi u Turopolje da-tamo uredi
to je potrebno. Tamo ima majku i sestru udatu za Vojka Antolkovia,
oni stanuju u Jelenkovu dvorcu. Osim toga, odluio je sagraditi u
Plesu zidani dvorac kako bi nevjestu poveo u -njoj dolini dom. Sve
to mora izvriti prije nego to stigne.
- Ah, hvala vam, estiti plemiu, to ste nam donijeli tako vesele
vijesti. A sad sjednite pokraj grofice. Bit ete na gost.
- Trebao bih prije oistiti prainu sa svoje odore i obue.
- Vaa odjea i obua nee zamjeriti ako prije namirite elje gladna
eluca. Sigurno ste se umorili i ogladnjeli.
- Vie sam gladan nego umoran, uzvieni gospodine - veselo primijeti
imuni - a moj eludac privikao da bude uvijek poteno namiren.
- Iz kojeg ste vi kraja? - pita ga grof.

- Prekrasan je to kraj, sami breuljci i humci, jedan ljepi od

drugoga, a po njima dvorci. Moj je kraj Zagorje.
- A kako ste se sprijateljili s Turopoljcima?
- Upoznao sam se s njima u Zagrebu, esto dolazio u Turopolje i
sprijateljio se s Jelenkom Kueviem.
Vojanin pogled moli oca da to vie ispituje o mladom kapetanu, f
Njoj to nije doputeno. imuni odgovara, obilazei da ne bi odao ni
jednu rije o dogaajima to su se zbili na Zvearu. Pripovijeda kako
e Jelenko zidati svoj dvorac, kako e sve tamo urediti da bude
spremno za svatove.
- Ostat ete nekoliko dana kod nas da nam pripovijedate sve to znate
o mojem buduem zetu.
- Uzvieni gospodine, morao bih, umjesto Jelenka, preuzeti
zapovjednitvo nad straama to ih je postavio ban da paze na
neprijatelja.
- Dugo e njemu trebati dok se oporavi od tekog poraza, ali zadrat
emo vas samo toliko koliko moete ostati.
Oko stola je sve veselo i zadovoljno. Pravo svadbeno raspoloenje.
Grof je dao donijeti najbolje vino, grofica je naredila katelanu da
za sveanu veeru spreme najboljeg peenja i kolaa kako bi
Kuevieva glasnika to bolje i ljepe podvorili. Zatim grof naloi
katelanu da Kuevieva glasnika ukonai.
On se oprostio, poklonivi se i ode s katelanom.
Smjestio ga je u vrlo prostranu i lijepo ureenu sobu u kuli. Tu se
on estitio uredio, a pri tome razmilja kako bi to prije mogao
otii odavle. Mui ga svako grofovo pitanje. Toliko ga ispituje pa se
boji da ne bi zapao u protuslovlje, a Jelenko mu je naloio neka ni o
emu ne spominje.
Kad se uredio, iza obilna objeda, uhvati imunia san. Predveer ga
katelan probudi i zovne na veeru spremljenu njemu u ast. Protro je
oi, osvjeio se hladnom vodom i onda slijedio dvorskog katelana.
Uveo ga u veliku dvoranu. Stol sveano prostrt, svuda srebrno
258

posue i vrevi. Sva je soba prepuna arkog crvenila.
- Eto vidite - veli. katelan. - Sunce zapada i uvijek nas pozdravlja
svojim rumenilom na oprotaju.
- Prekrasno je to, ali u mojem Zagorju jo ljepe zapada sunce - doda
naivno mladi i zaeli se rodnog kraja.
Obitelj jo nije stigla pa se zavee u razgovor s katelanom. Tada
buno zatrubi trublja. Katelan se iznenadi.
- Tko bi to mogao biti? - udi se katelan, odmah pozove slugu i dade
nalog neka mu jave tko je to stigao.
Meutim, ulaze u dvoranu grof, grofica i Vojana. Odjeveni su sveano.
imuni osjeti neku nevoljkost, gledajui to se sve ini i radi

njemu u poast, a on nosi u sebi tajnu koju im ne smije otkriti pa

mora utei primiti sve te poasti.
Na vratima se pojavio katelan s novim gostom. Grof, grofica i Vojana
kao da su preneraeni.
- Evo mladog gospodina kneza Ivana Karlovia - veli katelan.
Visok, mlad mukarac ulazi u sobu. vrstih ramena, plemenitih crta
lica, plavih oiju i tamnoplavih kosa. Malo je zastao pred Vojanom,
pogledao je dubokim pogledom i poklonio se. Zatim digne glavu i ree:
- Sretan sam to p smijem pokloniti uzvienoj gospoi, gospodinu
grofu i vama, plemenita grofico.
Kuedomain se sabrao i ljubazno odzdravio mladome ovjeku te me
prua ruku. Nije mu odmah ponudio sjesti k stolu jer bi mu prirodno
morao dodijeliti mjesto uz Vojarni. Zato mu stavi nekoliko pitanja,
ide s njime prema imuniu, prikae oba mladia i tako posjedne
Karlovia uz mladog Zagorca. Uz Vojanu uzme opet mjesto katelan.
Neabino Ijubopitno promatra Karlovi nepoznata mu imunia. Grof je
osjetio to misli Karlovi i primijeti veselo:
- To je novi zapovjednik eta koje je ostavio Petar Berislavi na
strai. Na je stari znanac i, eto, upravo je danas stigao da nas
pozdravi.
imuni opaa: grof pred Karloviem skriva da je on Kueviev
glasnik. A emu to? Tko je taj mladi knez? To pitanje opetuje u sebi
i knez. Njegove plave oi istrauju to je uzrok da su se grof i
grofica i njihova ki najednom promijenili i u svome dranju.
Razgovor nije vie veseo, ve nekako prisiljen, namjeten.
Da to pokriju, stadoe nuditi jelom, nareuju neka se nosi opet
svjee peenje iz kuhinje. Svakojako nastoje raspredati razgovor koji
nita ne znai.
"Zato je doao taj mladi knez?" - pita se imuni i zapaa da su
grof, grofica i Vojana vrlo dobro upueni to ga je dovelo ovamo tako
iznenada. Mladi Zagorac razabire nepriliku domaina, i, kako je
duhovit, aljiv i razgovoran, veselo pripovijeda o svome kraju, o
raznim dogaajima iz Turopolja, zabavlja ih i spaava nemila osjeaja
koji je sve obuzeo dolaskom mladog kneza Karlovia.
17
259

A taj vrlo pomno slua imunia i pri tom istrauje njegovoj poglede.
Stalno straari nad Vojanom. Najposlije se uvjerio da su! njezine oi
ravnodune kad slua imunievo pripovijedanje. To ga jel smirilo. Na
koncu htjede imuni da mladog kneza uplete u razgovor; i pita:
- Otkud dolazite, gospodine knee?
- Ravno s juga, tamo ima moj otac knez Karlovi dvorac. Otac me je
poslao grofu na vrlo vaan dogovor . . .
Grofu se priini kao da je preuo, a imuni se vie ne usuuje

pitati, Karlovi nastavi vrlo ivo:

- Na Zvearu sam uo upravo nevjerojatnu sablazan to je tamo poinio
Draeni.
- Kako? Draeni? - pita grof. - to to? Pripovijedajte.
- Neuvena i neviena sablazan. Kad sam iz Primorja doao u Zvear,
naem tamo gospodaricu Brezovice kako njeguje ker upana
Berislavia, neakinju naega bana. I ona je gotovo nastradala
ivotom.
imuni osjea: oko njega se vrti svijet. Dok grof i grofica ivo
ispituju, mladi knez pripovijeda:
- Zamislite, taj izdajnik Draeni pozvao je na ma slavnog kapetana
Jelenka Kuevia. Sigurno ste uli o njemu, grofe, stekao je veliku
slavu ovdje u Bosni na bojnom polju.
Teka zabuna uhvati zagorskog plemia, dok grof potvruje:
- Da, da, uli smo, kako ne bi. to je bilo u Zvearu?
- Draeni je pozvao Kuevia u Zvear. Gordana je bila tamo u mukoj
odori, spremna putovati, ali dan prije stigao je onamo Draeni sa
svojim katelanom Luiem. Upravo su konaili uz sobu u kojoj je bila
Gordana s Vilenom Berislavi. Ujutro ih probudi glasnik koji javlja
Draeniu da Kuevi dolazi. Stadoe se svaati pa su Gordana i
Vilena ule kako Draeni sprema Jelenku Kueviu zasjedu.
U tom asu pogleda Karlovi u oi grofu. Nije opazio kako je Vojana
problijedila.
- Saznale su ta se sprema. Vilena je smjesta skoila kroz prozor,
uzela konja i pojurila onamo putem koji je vodio do te zamke da spasi
Jelenka Kuevia. Umjesto da je kazala plemiima neka oni potrae
zamku, pojurila je sama. Htjela je dati svoj ivot za njega. I tako
je pala u zamku.
Opazio je kako svi bulje u njega i sluaju s velikom panjom, pa
nastavi pripovijedati sve ivlje:
- Donijeli su na Zvear djevojku, uvjereni da je mrtva. No, Stjepko
Brodari umije dobro lijeiti i on opazi da nije prerezana ila na
vratu, kako su mislili, i povezao je i lijeio ranu. Tako je gospoa
Gordana njegovala djevojku i ekala dok joj rana zacijeli.
- A Draeni i kapetan Jelenko Kuevi? - pita grof namjerice
spomenuvi prije Draenia.
- Draeni je naravno pobjegao, bojao se stupiti nasuprot hrabrome
junaku.
260

- A to je bilo s Kueviem? - pita grof.
- Bio je slomljen, rekoe mi njegovi drugovi. Vidio sam ga proi kraj
prozora; oi su mu bile mutne, itavo njegovo bie odavalo je ovjeka
koji strahovito pati.
- Zato pati? - pita grof.

- Smrtno ljubi djevojku.

- Koju djevojku?
- Vilenu Berislavi, upanovu ker. Zajedno su odrasli, a kad se ona
razvila do djevojke, a on do mladia, bio je njezin vjerni vitez.
itavo je Turopolje bilo uvjereno: vjenat e se, dok nije taj
izdajnik i lupe Draeni smutio pamet svima, pa i Vileni. Ba je
inila ludo, Kuevia odbila, a pruila ruku Draeniu. Svata su
mi priali.
- to? - pita opet grof. - To me sve zanima.
- Rekli su kako je Draeni progonio Vilenu da je prisili poi za
njega. Zapravo je u svojoj dui nosila samo Kuevia pa je htjela u
samostan kad je ula da e Kuevi oeniti drugu.
- Drugu? - pita grof mirnim glasom jer se uvjerio da Vojana slua
hrabro i ne odaje se ni jednim pogledom!
- Jest, drugu, ne znam je li iz Turopolja ili ne, no upanova je ki
pobjegla putem u Venciju. Za njome je pola gospodarica Brezovice.
Htjela je sklonuti Kuevia neka Vileni oprosti zabludu.
- to bi joj Kuevi imao oprostiti? - pita grofica.
- to ga je jednom odbila radi Draenia, pa joj on nije mogao
oprostiti i zato je otiao na bojite, srljao u pogibelji kako bi
naao smrt da se oslobodi svojih boli. Silom je1 htio umrijeti. A kad
mu to nije polo za rukom, onda se htio vjenati s drugom da bi
zaboravio i uguio svoju prvu ljubav. I upravo Draeni, koji je htio
oeniti Vilenu, razotkrio je nehotice Kueviu da ga ona ljubi i za
njega daje svoj ivot.
- A to je na to rekao on?
- Mislei da je Vilena mrtva, on je slomljen priznao da nikad nije
mogao svladati ljubav prema Vileni s kojom je proveo itavo svoje
djetinjstvo i svoju prvu mladost. Nikad je nije prestao ljubiti i
ljubit e je do smrti.
- A onu drugu e oeniti? - pita grofica.
- Kau, to je gotova stvar, ve je isproena.
- udno, knee, kako ne znate imena one koju ima vjenati?
- Svi su tamo neprestano govorili samo o njegovoj ljubavi prema
Vileni Berislavievoj, a onu drugu jedva spomenuli. Kako je rije o
takvoj tragediji, nisam ni dospio zanimati se kako se zove ona druga,
a i mene je zanimala ta velika ljubav Vilene i Kuevia koja se
obnovila tako stranim dogaajem ....
- Ostavili ste tamo gospodaricu Brezovice i ranjenu Vilenu?
- Zapravo sam samo prospavao no i proboravio na postaji samo veer.
Gordanu nisam ni vidio. Otac mi je naloio neka se to prije vratim.
Meni je bilo do toga da to prije stignem k vama - i pogled mu padne
na Vojanu.
261

- A Kuevi je ostao? - pita dalje grof. - On ima ovdje preuzeti

zapovjednitvo nad etama.
- Jest, ostao je da bude na pomoi gospoi Gordani. Otpratit e svoju
ranjenu ljubav u Turopolje. Tako su mi rekli. Bit e, ve su na putu.
- Jeste li govorili s Kueviem?
- On ni s kim ne govori. Ni sa svojim najbliim drugovima. Nisam mu
se htio nametati, nije me ni opazio.
imuniu se ini da je taj mladi plemi to mu sjedi zdesne razruio
itav dvorac. Grof sjedi ukoeno, njegova ena blijeda, Vojana
nepomina. Njezine su lijepe oi napola zatvorene. Grof je pokuao da
razgovor prekine i stao opet nuditi gosta jelom, a zatim se okrenuo
keri:
- Idi, pogledaj to -rade djevojke, a onda se spremi spavati. Danas
smo vrlo dugo jahali pa si umorna.
To je Vojani omoguilo da ode u svoju sobu.
Stari je grof dalje ispitivao Karlovia o putu prema jugu, osobito o
primorskim velikaima. Sva su njegova pitanja posve beznaajna.
Naposljetku se gospodar digao od stola. S njim i grofica: zna kad je
veera dovrena i gostima je ii na poinak. Oprostio je najprije s
Karloviem i naredio katelanu da ga odvede na konak. Dotle je neki
obinim pitanjima zadrao imunia.
Kad su ostali sami, zagleda se grof u mladog plemia, otro
spoitavajui:
- Recite, mladi gospodine, zato ste nam sve to zatajili kad sam vas
ispitivao o Jelenku Kueviu?
- Vaa grofovska milosti, bilo mi je naloeno da o tome utim.
- Jelenko Kuevi vam je tako odredio?
- Da, gospodine grofe. Napokon, to je sve prolo i nije vano, on je
uprosio groficu i vjenat e je.
- A svoje srce ostaviti drugoj?
- Vaa grofovska milosti, kako je u njegovu srcu, to ne zna nitko, a
jo manje moe to znati taj mladi knez koji je to pripovijedao.
Zalaem svoju glavu: Jelenko e biti najbolji i najvjerniji mu onoj
koju je isprosio.
- Je li gospodin Kuevi poalio to je isprosio moju ker?
- Ni jednom rijeju nikad to nisam uo, a najbolji je tome dokaz to
me alje da navijestim njegov dolazak.
Malo je grof razmiljao, gledajui u svjetiljku to je sa stropa
sputala svoje zrake na stol. Onda se okrene k imuniu:
- Taj je mladi knez prije pol godine zaprosio ruku moje keri. Od
onda nije bio ovdje. Danas ga, eto, po odgovor. Mislim da Karlovi
zna kako je Kuevi zaprosio moju ker, pa je sve to izmislio?
- Ne smijem to ustvrditi. Sve je onako kako je rekao. Naravno, nitko
ne moe znati, ljubi li jo Jelenko svoju drugaricu iz djetinjstva,
ali znam da ga je ona odvie uvrijedila, a da bi joj to smio

zaboraviti.
262

- ivot je poloila za njega, dakle, dovoljno mu je dokazala ljubav.
Karlovi je rekao jo neto vrlo vano: Kuevi je onu drugu htio
uzeti kako bi zaboravio. Jeste li i vi uli o tome?
- Rekoe mi to Kuevievi drugovi, no otkud to oni znaju? Vano je
samo ono to veli sam Jelenko, a on e skoro doi.
- ekam njegov dolazak - veli grof i oprosti se.
Poao je ravno u sobu svoje keri. Ona plae, a majka je tjei:
- Misli da tvoj otac nije ljubio nikoga prije mene? A kasnije je
ljubio mene i bili smo sretni. Karlovi je sve to izmislio jer je
doao po odgovor.
- Ne vjerujem da je on to izmislio. Makar ga vie ne ljubim,
ipak priznajem: on nee lagati.
- Pravo veli, dijete moje - ree s praga sobe grof. - Karlovi je
govorio istinu, to potvruje i taj zagorski plemi. I pravo veli
tvoja majka: ljubio je neko Vilenu, razumljivo je, tko ne bi ljubio
lijepu djevojku kad je svaki dan s njome? No, tu je uvreda
koja ih dijeli.
- Prospavaj to, dijete moje, pa e ti sutra biti lake. Vidjet e veli majka - sve to nije nita, sve to prolazi, sve se zaboravlja kao
lanjski snijeg.
- Idite sada spavati, - neu vie plakati - moli Vojana. Leite, ve je kasno.
- Rekoh, treba prespavati, a sutra e vidjeti kako su sve te
suze nepotrebne.
- Knezu Karloviu moramo odgovoriti - naglasi grof.
- Odgovor je vrlo lak - upadne majka. - Mi smo Vojanu obeali
Kueviu jer nije privoljela knezu.
- S tvojom enskom glavom je sve to lako - ljuti se grof na svoju
enu - ali ja sam Karloviu Vojanu obeao ako ona pristane. A ona?
Bila je odmah spremna, knez joj se sviao, bila mu je i vrlo sklona,
a ja sam to knezu rekao. Eto, sad ima, Vojana! Tamo na kuli sam te
sjetio na Ivana Karlovia!
- - Znam, on mi se sviao, ali ta mogu? Kad je doao Kuevi,
nestalo je Karlovca iz mojeg srca zauvijek. Karlovi me je progonio
svojom ljubavi.
- Kuevi te nije ni gledao! Naravno, zato si poludjela za njime
- spoitava grof.
- Ima li koji mladi ljepe oi od njega? Koji mu je ravan stasom,
snagom i slavom? Svaka bi ostavila Karlovia i pola za Kuevia. No, sutra u sama govoriti s Karloviem, dopustite mi to. Kad on
sazna da ljubim Kuevia, otii e. Znam to pouzdano.
- Jo nita nisam odluio. Treba prespavati. Razmislit u kako bismo

mogli Karloviu objaviti da si isproena - odlui grof.

- Da, sutra emo o svemu govoriti - prihvati Vojana, poljubi
roditeljima ruku i zaeli im laku no.
263
Zatvorie vrata iza sebe. Vojana stoji usred sobe, zagledana nekud u
daljinu i misli, misli dugo u no . . .

PUT SREE
Na Zvearu je Gordana ekala da Vilena moe putovati i raspravljala
sa Stjepkom Brodariem:
- Nikad Jelenko ne smije doznati, kako sam ga zavarala, da je Vilena
mrtva. Odmah bi razabrao da sam ga htjela baciti na koljena pred
njegovim vlastitim srcem. Samo to je moglo upokoriti tvrdoglava
mladii. To sam htjela postii.
- Nema od toga koristi, on je vezan za drugu.
- Ipak e Vilena imati do konca ivota utjehu da je Kuevi ne moe
skinuti iz svojeg srca. Neka Vileni ostane ta jedina srea! Nju
zadovoljava da je on ljubi. Njoj ne treba vie. To mi je sama rekla.
A sad mi kai, Stjepko, moemo li ve krenuti na put? Ne bih htjela
Vilenu ostaviti, a opet vue me enja kui, ekaju me sin i Hrvojka,
a sigurno je i moj mu davno u Brezovici i s enjom me iekuje.
- Sasvim vam iskreno velim: lako moemo na put. Rana e brzo
zacijeliti. Ma joj je zarezao u vrat iroku ranu, ali nikako duboku.
Spremit u Vilenu u nosiljku da moe lijepo i udobno leati, sve u
urediti to treba za put. Od te rane nema joj vie nikakve pogibelji
da bi se otvorila.
- Ba ti hvala, moj lijenice.
I stadoe se spremati na put. Vrijeme je bivalo sve ljepe i
obeavalo ugodno putovanje.
Za Vilenu su spremili nosiljku, privrstili je izmeu dva konja i
poloili djevojku na mekane jastuke. Bili su potrebni vrlo dobri
jahai koji e s obih strana upravljati konjima to nose ovaj putni
leaj da ne bi nosiljku bacali amo-tamo.
Tu slubu preuzee Jelenko Kuevi i njegov drug Arbanasi. Uzde
jednom konju vodio je Arbanasi, a drugome Jelenko. Svi su velikai i
plemii i putnici sa Zveara izali do glavne ceste da isprate
povorku to je krenula prema sjeveru. Svi su im zaeljeli sretan put
i jo dugo gledali za povorkom kojoj je na elu Gordana. U svojoj
dui je ona ve davno kod kue. Sad, kad je sve prolo, kad su sva ta
uzbuenja ve bila daleko iza nje, nita vie nema mjesta u njezinoj
dui do misli na dom, na mua, na djecu, koja je ekaju raskriljenim
rukama, kucajuim srcima.
Sunce je pratilo povorku koja nestrpljivo ide prema sjeveru. Svatko
je eljan svojeg doma i svojih.
Samo jedna dua u toj povorci ne eli nita, utapa se u onome to je

oko nje i s njome i htjela bi da taj put ne bi stigao kraju.

U nosiljci lei Vilena. Plave joj kose provirkuju kroz mreu i padaju
na crvene jastuke. Blijedo je lice spokojno, usne napola otvorene.
Pogled upire u nebo, modro kao i njezine oi. Vedro je u tim oima,
mirno, spokojno. ovjek bi gotovo rekao: srea. Uz nju vodi konja on! Gleda mu ravno u lea, razabire mu vrat, glavu. Svakog asa malo
skrene glavu prema konjima to nose njezinu no264

iljku, a onda mu djevojka razabire lice sa strane. U toj kretnji
zamjeuje njegovu brigu, stalno na strai da joj bude udobno. Katkad
se on sasvim okrene, ona gleda okom u oko Jelenka. Oito se on plai
susreta njihovih pogleda. Brzo Opet okree glavu natrag, gleda preda
se dugo i dugo, a njoj je tako voljko, tako milo i drago ... . Svjei
zrak meu brdinama miluje joj lice, sunce s visine ogrijeva joj
tijelo, a Jelenkova prisutnost i duu i srce. Nema elja, nema
enja, osjea se kao dijete kad se je napilo mlijeka na grudima
majke i njezina blizina ispunjava sve elje i sav njegov ivot.
Ne misli Vilena to e biti sutra, ni preksutra, ni kad stignu u
Turopolje. Ne misli da e doi dan rastanka, premda zna: Jelenko je
zaprosio Vojanu. ula je taj razgovor kad je leala na Zvearu napola
u nesvijesti. Ali to joj je do toga kad on sjedi na konju tu, uz
nju, a srce njegovo ostaje njoj do kraja ivota. To joj je rekao dok
je leala na onoj postelji, ranjena ekajui na smrt. Bila je
uvjerena, mora umrijeti. A sad je oko nje raj .... Sad lei tu na toj
nosiljci, tako divno i spokojno, a uz nju ne sedlu sjedi on. Sjedi,
dri uzde njezina konja, a svakog asa istrauje, opominje Arbanasia
koji vodi drugog konja, upuuje ga na grabe na cesti, na uvale i
savjetuje kako e zaobii zapreke da nosiljka ne bude odvie
uzdrmana. I ona eka, eli da nailaze na to vie graba kako bi ula
njegove opomene drugu. Kakva je srea sluati tu panju!
A kad uveer stiu na putnu postaju, silazi on s konja, odvee
nosiljku, die je i prenosi u kuu, tako oprezno, tako njeno i
paljivo. Njezine su oi iroko rastvorene i uperene u njega, sad je
mora i on gledati, jer dri kraj nosiljke i ba joj je okrenut licem
u lice. to je to u njegovu pogledu? Kako je tuan, kako duboko
tuan, a njoj je tako vedro i dobro, njoj se smijei srea sa svih
strana . . .
Ipak je neki smijeak zatitrao na njegovim punim rumenim usnama kad
je nosiljku poloio pred Gordanu i pitao djevojku:
- Je li, vam bilo dobro, Vilena?
- Oh, vrlo dobro, vrlo dobro - opetuje ona milo.
- Nismo li vas odvie tresli? Lo je bio put.
- Ne, bio je jako dobar, nisam nita osjetila, ba nita . . . On
uuti i asak izgubi svoj pogled u modrilu njezinih oiju. Arbanasi

brzo izie, a Gordana se okrene k prozoru.

- I nita vas ne boli? - pita on. - Ba nita?
- Ne, nita ne osjeam, ne boli me; mislim, vie me nikad nee
boljeti.
- Kad bi samo tako bilo. Uvijek su mi govorili drugovi da e vam se
rana otvoriti ako prerano otputujemo.
- Onda bi to znao asni otac Brodari. Dobro me je povezao, je li?
- Mislim, vrlo dobro. On je veoma vjet. Uutjeli su, a ona ga samo
gleda kao u snu. Gordana dolazi do prozora i primijeti:
- Brodari je rekao da je Vilenina snaga upravo udotvorna,
265

inae ne bi mogla tako brzo preboljeti. Nosi u svojim ilama snagu
Berislavievih, zato je preboljela ponajprije teku groznicu, a zatim
ovu ranu. Bit e u ivotu dosta jaka da snosi sve to je stigne, ne
samo njezino tijelo, nego i duu.
Tog je trenutka Jelenko stao uz Vileninu glavu i njegove su se crne
oi pritvorile kao da ga je neto zaboljele. Pogledao je Gordanu s
izraajem straha i muke, zakimao kao da je moli neka to ne spominje,
neka o tome ne govori.
Vilene se to ne tie, nita se nje sada ne moe kosnuti. Ona lei,
ljupko se smijei i vedro gleda kao dijete koje ne zna za bol i
nevolje ovog svijeta, ne misli na budunost, sadanjost smatra
ivotom, sudbinom i sreom. ivi u ruiastoj magli . . .
Brzo se Jelenko povukao iz sobe i doao meu drugove. Odlanulo mu je,
videi da se Vilena uistinu oporavila i ve joj je dobro. Druga
velika bol titi mu grudi. Tamo je zavaljena itava peina. Osjea se
kao onda kad je ostavljao Turopolje, kad mu se inilo da ga pokapaju
i gore i brdine i nema daha, ne zna hoe li izdrati tu strahovitu
teinu. Meu drugovima nastoji vedro pripovijedati, ispitivati o putu
i o svemu to zaokuplja njihovu panju.
U sobi su Cecilija i Gordana spremile Vilenu na postelju. Djevojka se
najednom uspravi. Gleda oko sebe i smijei se.
Gordana nita ne veli, promatra njezino lice, razmilja i udi se
otkud njoj toliko ivotne jakosti. Uistinu, izgleda kao da nije
bolesna. Ve joj se i rumenilo javlja na obrazima. Kakva je to elja
za ivotom u toj djevojci? Sto ona sada misli o Jelenku i o svojoj
budunosti? Ne usuuje se nita upitati. Izgleda da je uistinu Vilena
na sve zaboravila ili ne vjeruje da Jelenko mora uzeti drugu.
Zagonetka je to koju Gordana ne rnoe odrijeiti. Drugog dana, kad su
stigli na slijedeu postaju, sjela je Vilena na stolicu i zamolila da
je odmah ne polegnu u postelju.
- Tako je divno sjediti ovako kako sjede svi zdravi ljudi. To je
postelja s koje se ide opet u ivot. Opet u trati po svojem dvorcu,
brati cvijee, plesti vijence, opet u gledati tamo okolo Turo-

poljem, zar ne, plemenita gospoo?

- I ja se sama tome veselim.
- Tko zna hoe li me Jasenka htjeti vidjeti? Hoe li k meni doi?
Moda i stara gospoa? to vi mislite?
"udna li pitanja - misli Gordana. - Kako ona to zamilja" - a glasno
joj odgovara:
- Naravno, doi e da vam zahvali to ste joj spasili sina, kao to
ste njemu jednom spasili majku.
- Ne mislim da mi zahvale, nego hoe li se pomiriti sa mnom?
- One su se ve davno s vama pomirile, draga Vilena, i doekat e vas
raskriljenim rukama.
Gordana je jasno razabrala da se djevojka nalazi u polusnu svoje
sree. Nije svjesna onoga to se ima dogoditi. ivi daleko od zbilje.
Blizina Jelenka Kuevia usreuje je i ne moe ni osjetiti kako se
mora rastati s njime. Njegova blizina zatravila ju je i uljuljala
266

je srce i duu u sadanjost. Sve to je pred njome - jednostavno ne
postoji. Drukije ne moe Gordana protumaiti njezin mir, blagost,
ljupkost i sretni smijeak na usnama i u oima.
Opet su krenuli dalje. Opet lei Vilena u nosiljci, smirena i
spokojna. Jelenko sve vie iskazuje panje nosiljci u kojoj lei ona.
esto silazi sa ceste i vodi ih mekom poljanom gdje se nosiljka samo
ugodno ljulja. Putuju sve polaganije. Gordana je nestrpljiva, ali
Jelenko ne poputa. Brzo jahanje konja odvie trese nosiljku, a
mladi Gordani neprestano predouje pogibelj. Stjepko uti, ne uplee
se. Razumije Jelenka. Briga je to za djevojku, briga ljubavi i neki
besvjesni nagon da to vie produlje taj put.
Jasno je, taj put je njegova jedina uspomena, sve to e mu preostati
od sree. "Kako je mila i kako spokojna! Moda i njoj godi leati tu
uza me, kao to godi meni sjediti na tome konju uz nju. Lijepo je to
kao ono kad smo se uhvatili u vrtu i kad smo se smijali i krunili je
krunom na Jurjevo, ili kad sam digao zastavu na elu turopoljskog
banderija i ugledao ponos u njezinim oima. Nikad vie neu gledati
ove oi kad jednom ostavim Turopolje! Bacit u se nauzak, gledati
gore u nebo i misliti: to su njezine oi!"
Okrenuo se k njoj polako, neka ne opazi kako je trai svojim
pogledom. Sklopljene su joj oi. Kao da je zauvijek usnula. U
trenutku ih otvori. Gledaju se. Htio bi Jelenko skrenuti pogled od
nje, okrenuti glavu, neto ga vrsto dri, ne moe se otkinuti od
zjenica to sjaju u tome modrilu kao zvijezde na jutarnjem nebu. to
mu kazuju zrake tih zjenica? Poput leptira pao je smijeak na rumene
usne i titra, ne osjea boli. Zar se ne plai rastanka, ne puca joj
srce pri pomisli da e sve to prestati i nikad se vie nee vratiti?
Ne, ona to ne osjea. Lice joj je nasmijano kao sunce kad se ujutro

probudi. Modre su oi vedre i blistave i kao da ga miluju.

On ne uiva potpuno. Svaki as ga sjea nemile sudbine koja e sve
razoriti i raskinuti.
Opet se okrene k njoj. Doekao ga pogled pun beskrajne sree kao da
ne lei na nosiljci, ve u njegovu zagrljaju. Oh, zato je tako
sretna kad on toliko pati? Junak, ije srce je bilo tvrdo i okrutno,
nakon dogaaja u Zvearu potpuno je pobijeen od ljubavi. . .
Nikad nije Vilena slutila da ima asova kao to su ovi kad se on
okrene k njoj i gleda je svojim bolnim, tunim pogledom. Zato on
nije tako sretan kao ona? - pita se neprestano djevojka. Zato mu je
pogled takav kao da e sada proplakati, kad je njoj tako lijepo, tako
rajski slatko, beskrajno milo?
Htjela bi da joj zadaju stotinu rana da bi mogla uvijek leati na toj
nosiljci, pokraj njega, i od asa do asa doekati njegov pogled, pun
bola, koji joj otkriva da njegovo srce ipak pripada njoj. Ona to zna,
on joj je to rekao na postelji dok je mislila da joj u zaleu stoji
smrt. Vilena ivi u opojnosti. itav je svijet uz nju prestao
postojati, sve je nestalo pred njezinom duom, u njezinu srcu, u
njezinim mislima, samo je tu on to sjedi na sedlu i okree se k njoj
svom svojom panjom, svim svojim osjeajima i gleda je
267

bolno i tuno, a svaki joj pogled javlja ljubav njegova srca. Neki
glasnik dojurio je i razbio taj divni san.
- Gospodin vojvoda Iloki s itavom pratnjom dolazi nam u susret.
Zaustavili su se. Vojvoda je dojahao do Gordane i pozdravio je. Svi
se zaudili njegovu dolasku.
- Sve nam je imuni javio, a ja krenuh da lovim Draenia. Nigdje mu
traga.
- Ve sam se prestraila - veli Gordana - da je kod kue kakvo zlo.
- Sretni i blaeni, ekaju vas, Gordana.
- A Draenia neete nai. Tko zna kakvim se skrovitim pu-tevima
odvukao. Poto on ne zna da sam bila u Zvearu, sigurno e mi poslati
glasnika.
- Kako je s Vilenom?
- Tijelo ozdravljuje, a srce sanja o sadanjosti. Ne zna nita to e
biti i ne misli na to. Ona je sretna. Pustimo je jo malo u toj
njezinoj srei. Dugo ionako nee biti ....
Vojvoda je priao da pozdravi Vilenu i vrsto strese ruku svome
tieniku Jelenku. I krenuli su dalje.
U blizini Dubovca susreli su Draenieva glasnika iz Varadina.
Predao je pismo Gordani. Sad je razabrala: Draeni kani zatajiti da
je bio u Zvearu. Odmah odlui da e ga pustiti u tom uvjerenju da ne
bi pobjegao preko granice.
I poslala mu u Varadin glasnika, a zatim su nastavili put.

Damir je stigao Gordani u susret. Nakon godinu dana rastanka, njih se

dvoje njeno zagrlili. Jedva su mogli prozboriti rije. Ona promatra
njegovo lice, opaljeno suncem i njegovu crnu kosu to pada na
brazgotinu od rane koja mu je neko skoro dokrajila ivot.
Izmijenie nekoliko pitanja. Gordana je htjela da Vilenu preda ocu i
skrenue u Turopolje.
Kad su stigli u upanov dvorac, on je plakao. Nakon svih strahota
opet vidi svoje dijete. Blijedo, mravo, jedva je sjena cvatueg
pupoljka to je mirisao u njegovu domu, ali ipak je tu.
U Vileninoj dui utrnula je svjetlost. Turobna alost zamijeni sreu
koju je uivala u nosiljci. Svreno je sve! Probudila se od sna.
Doao je as koji putem nije nikada osjetila. Jelenko Kuevi stoji
pred njom miran. Opet je dobio vlast nad sobom.
- Vilena, ostajem ovdje dok svrim poslove. Doi u!
Ali te rijei nisu bile uvjerljive. Gordana je osjetila: on ne kani
doi, obeava joj to samo zato da sebe i nju ouva slabosti.
Poklonio se upanu. Ne eka da mu to kae, .naprotiv, uri mu se to
prije iz ove kue. Potrao je niz stube.
U njegovu dvorcu ekaju majka, Jasenka i Vojko. Stoje pred vratima
drvene ograde. Potjerao je konja tih nekoliko koraaja i ve je bio
uz njih.
- Jasenka, moja draga, mila Jasenka, kako si mi lijepa! Nisi se nita
promijenila? Samo si jo ljepa!
268

- Kako ne bi bila ljepa kad je mu nosi na rukama kao dijete - veli
majka i zagrli Jelenka i rasplae se od sree. Dvije godine bila je
rastavljena od sina. Ulaze u kuu. Sveano prostrt stol - kao na
Boi.
- Jelenko dragi, ti ne zna to je sve bilo u krinji koju si nam
poslao! - pripovijeda Jasenka da bi razvedrila svog brata. - Doi,
mora pogledati: puna posuda zlatnika! Zna li, Jelenko, kako si
bogat? Slavljen i bogat. Tko e ti biti par u Turopolju?
Sve ona avrlja, ljubi ga, grli, stvara osnove kako e zidati dvorac,
kakav e biti vrt, to e sve ona zasaditi. Htjela bi razvedriti
bratovo lice u kojemu lei alost tamna kao no. I Vojko ga shvaa,
razumije, i majka zna to titi njezina sina. Svi nastoje govoriti o
stvarima koje bi mu zasladile povratak u dom.
- Osam dana ostat u ovdje, a moda i deset - veli on. - Sve emo
urediti, onda moram opet u Bosnu.
Ne usuuje se ni spomenuti svoju vjerenicu. Sve su uli to se
dogodilo na Zvearu i nitko nema odvanosti spomenuti ono emu su se
prije radovali: kako e dovesti u kuu enu i biti sretan. Ni on ne
govori o tome. Zapoeo je priati o bojitu, o nevoljama, o Turcima,
o svemu, a ipak svuda lebdi sjena Vojanina, sjena vjerenice koju je

isprosio poto je naao ljubav svog djetinjstva i prve mladosti.

I bude no. U dvorcu upanovu rasvjetljeni prozori. Jasenka je
zatvorila kapke da Jelenko ne bi opazio svjetla u dvorcu u kojemu
boravi Vilena, uspomena, ljubav, bol i nevolja njegova ivota.
HRVOJKINI VITEZOVI
itav se brezoviki dvorac ori od kliktaja trojice djeaka. Rumeni,
uzbueni, tre gore-dolje, stubama. Izvukli su sagove, pokrivaju
stepenice, prosiplju cvijee to ga donosi Kremen u svenjevima. Ivan
i Damir polau cvjetak po cvjetak po stubama da ne bi koja stepenica
bila previe, a druga premalo okiena. Sa strane opleli su ogradu
zelenilom. Tre djeaci, znoje se, zapovijedaju jedan drugome,
dovikuju, upuuju se i kliku od radosti. Sav je dvorac iskien kao
na Jurjevo.
Majica e ovuda stupati u svoju lonicu.
- Moda e u blagovaonicu? Dajte i ovdje bijelog i crvenog cvijea.
- Ah, ti to ne zna - ljuti se Ivan. - Tako nije dobro, tu je sve, a
tamo nita, daj, Kremene, uri se, nosi!
On, najjai i najvri od njih, skae preko dvije stepenice, samo da
zadovolji svoje drugove.
- Daj, mome, to radi tako dugo? - vie dolje Ivan.- uri se, bit
e kasno.
269


I sluge donose gore spletene vijence, uspinju se na klupu i rade po
nalogu djeaka.
- Hrvojka mora doekati majicu s cvijeem - veli Damir.
- Ne brini se, njoj sam ve odnio krasnu kiticu ~ ponosno e K remen.
- to? Ti si Hrvojki dao cvijee? A meni nisi nita rekao? To sam ja
trebao uiniti, ja sam njezin brat.
- Vidi Kremena! - prigovara mu Ivan. - On uvijek iza
naih lea nosi Hrvojki cvijee! To ipak ne smije biti! Kremen se
stidi to je bio ukoren pa se brani:
- Valjda sam tu i ja netko! Zato joj ne bih donio cvijee kad sam za
nju ubrao?
Dolje na trijemu stoje dva strana djeaka, od osam i deset godina.
Odjeveni su vrlo otmjeno. utei promatraju kako se domai djeaci
spremaju za doek. Uz njih je mukarac od oko 45 godina i tjei ih:
- Ne bojte se, skoro e doi gospodarica. Bit e vam lijepo ovdje.
- Hoe li dugo ostati kod nas? - pita Damir stranog gospodina.
- Vrlo dugo, tako je odredila majka malih kneevia.
- A zato ona nije dola?
- Ona je umrla gore u dvoru Orava. Sad nemaju ni oca ni majke.
Ivan dolazi djeacima i tjei ih:
- O, znam ja gdje je Orava. Bio sam gore. poznavao sam vau majku,

bila mi je vrlo dobra. Igrat u se s vama. Bit e vam lijepo s nama.

Gospodarica Gordana je dobra! Nemojte se alostiti.
- Poznaju oni gospodaricu Brezovice - naglasi njihov_prati!ac - u
velikom je prijateljstvu bila s pokojnim roditeljima. Cesto su
dola/ili na Oravu, a sad, kad je majka umrla, gospodar Brezovice
postao je tutor kneeviima. Tako e oni ostati sa mnom ovdje u
dvorcu. Budke im dobri.
- Oh, kako ne bismo biii dobri sirotama bez oca i majke! - veli
Kremen.
Trublja zaori nad krovovima Brezovice. Djeaci kliknuli i potrali
dolje niz stepenice, pazei da ne bi pogazili koji cvjeti.
Spustio se most. Velika povorka ulazi u dvorite. Djeaci doekae
Gordanu krikom radosti. Tre k njoj. Prvi Damin To on smatra svojim
pravom. Gordana ga privine k sebi i njeno izljubi, zatim poljubi
Ivana i Kremena. Onda je oni vode stepenicama posutim cvijeem. A ona
se smjeka, pogledava mua i ape:
- Ne smijeni pogaziti ni jedan cvjeti, to su nosile ruke nevine
djece, proljee naeg proljea . . .
Damir je vodi za ruku i odgovara joj sa smjekom,
- Majice, najprije morate ii Hrvojki, ona vas eka.
Otvaraju se vrata ovjenana zelenim vijencima. Gordana ulazi u
blagovaonicu, a zatim hiti u sobu svoje djece. U kolijevci,
pokrivenoj svjetlomodrom svilom, sedi djevojica. Crni pramovi
obrubili joj
270

bijelo Hce. Crne oi, velike i sjajne, upiru se u nju. a tamo na
pokrivalu od modre svile lei kitica nekog ruiastog poljskog
cvijea. Kremen pohiti k Hrvojki i misnu u ruicu cvijee, ona ga
stisne i prua ljepotici - svojoj majci. Prepo/nala ju je i
nasmijeila se. Gordana klekne, obaspe poljupcima djevojicu. Svi su
se okupili oko kolijevke. Doli su i strani kneevii.
- Da, to je mala Hrvojka. Kad budete dobri, onda ete se smjeti s
njome igrati i ljuljati je. a kad prohoda, voditi je.
- Majice, zar e i oni nju ljuljati? - ljubomorno apne Damir. - To
ipak ne smije biti. oni su stranci.
- Oni su sirote, nemaju ni oca ni majke. Mora im biti dobar, i Ivan,
a i Kremen. Oni e sada biti kod nas dok odrastu.
U djeakovim bademastim oima pojavi se suut. Kao da su mu
se oice ovlaiie.
Jo jednom izljubi Gordana svoju djevojicu to se tako milo smijei
kao da sve razumije, a zatim ostavlja sobu da skine putnu odoru.
Djeaci su ostali s Hrvojkom. Svaki je od njih stavio ruku na rub
kolijevke kao da bi htio da time pokazati svoje pravo. Damir poziva
kneevie:

- Hajde, doite, mi emo svi zajedno itati, raunati i pisati, a

onda kad to bude svreno, onda brzo k Hrvojki. Ona je malena, mi je
moramo tetoiti i sluiti!
Straga sjedi dadilja, kima i smije se:
- Oh. oh, jo je u kolijevci a oko nje petorica vitezova. to e tek
biti oko djevojke kad odraste? Vojska vitezova i udvaraa?
Gleda ena kako se djeaci takmie da zabave djevojicu. Donose joj
igrake i avrljaju joj. smiju se, ljuljaju je. oito osjeaju da su
njoj na zadovoljstvo,
Gordana se preodjenula i izila. Damir je doeka i pogleda u
oi.
- Godinu dana nisam gledao tvoje bademaste oi! Zna H kako
je to dugo za mene?
- Ba toliko koliko i za mene oskudjevati za tvojim milim pogledom.
Sad emo ipak proivjeti nekoliko mjeseci u miru, a moda i dulje.
Iskoristit nam valja te divne asove. Osjea li to, dragi?
- Sve sam prepalio na bojnom polju lako. samo rastanak s tobom nisam
snosio odvie junaki!
Nasmijala mu se i ovila ruke oko njegova vrata. Cjelivao joj usne i
lice i elo. apui mile rijei ljubavi.
- Kako sam te teko ekao! Otkad sam kod kue. jo tee. Svaki kut u
ovoj kui govorio je samo o tebi. Nestrpljiv sam.
- Nee se ljutiti to sam htjela spasiti nesretnu djevojku?
- Naprotiv, veoma sam ponosan. Uinila se ono to nije nitko na
svijetu smio sanjati. Odmah sam znao: ti si imala namjeru Jelenka
pobijediti.
- Ali prekasno. Luak se vez.ao. sad nema izlaza. Povui upros znai
smrtnu uvredu. Ti. vojvoda i Antolkovi, zapali biste u vjeito
neprijateljstvo s tako monim velnioom Bosne i junakom koji
271

nam je potreban protiv neprijatelja. Jelenko pati strahovite muke.
Sam ih je skrivio! Njegova kruta, nepopustljiva priroda sama je sebi;
skovala nesreu. A Vilena je sretna to zna da je on ljubi. ivjet e
od te ljubavi do kraja ivota, pola za kog mu drago!
- Govorio sam sa upanom neka bi je dao Poglediu, ali upan veli:
"Sretan sam da mi se ki vraa, mlada je kao kaplja, imat e ona
dosta vremena da se uda."
- I pametno je rekao. Sad mu je ki osloboena od svih kleveta. Je li
ovdje u Turopolju ve proglaena Draenieva izjava?
- Jest, sveano smo to uinili pred crkvom, a narod je kleo izdajicu
iz sve due. I stara je Kuevika prisustvovala. Jasenka je plakala i
jecala. Sve su ene plakale i -sve slavile tebe, Gordana.
- A ti, ti si silno ponosan vidim. No, ja sam sretna to sam mogla iz
tog podlaca konano izvui istinu. Hajde, idemo u blagovaonicu

pozdraviti vojvodu, Antolkovia i sve nae goste. Sigurno nas

nestrpljivo ekaju.
- Jo sam ti htio rei: katelan iz Orave poslao mi je zajedno s
malim kneeviima od Pribine pismo to ga je pisala pokojna mati.
Mene je imenovala tutorom obih kneevia i njihovih imanja. Bogati
su, za njihovo uzdravanje u naem domu odredila je pokojnica neto
previsoku svotu. Neu da meni kao skrbniku neto ostane. Vidi, ovdje
je to pismo, spremio sam ti da sve proita i vidi elje majke. Kad
djeaci odrastu, moramo ih odvesti u njihov dvorac da tamo upravljaju
svojim imanjem.
Letimino je proitala pismo i opet ga vratila Damini.
- O svemu emo razgovarati. Smjestit emo kneevie u juni dio
dvorca s njihovim uiteljem i pobrinuti se za njih. Oni su se brinuli
za naeg Ivana i nama su iskazali mnogo dobrote. Majka im je bila
Hrvatica, moramo izvriti njezinu elju.
I nali su se u blagovaonici gdje su ve sluge prostirale stol da
spremaju sveanu veeru.
Saopili su Gordani smrt kralja Vladislava i njegovu oporuku da e
Brandenburg odgajati kralja.
Ta ju je vijest teko iznenadila. Upitno pogleda Antolkovia, svojeg
mua i vojvodu, malo uti, u onda poinje spoitavati:
- Lijepo smo to udesili. Tako dugo se raspravljalo i ekalo, dok
konano nije i umro, a sinu ostavio odgojiteljem Brandenburga. Sad
nam ne treba dugo nagaati kako e biti tome jadnom narodu gdje su
Brandenburgova imanja. Progonit e Turopoljce poput divljaka. A to
e biti s Hrvatskom? ula sam za vrijeme, dok ste bili otsutni na
bojitu, kako se Ljudevit igrao s lutkama, vjeao ih i klicao: "To su
Hrvati, Sve u ih povjeati!" To je i umno i tjelesno nedo-noe.
Antolkovi dijeli njezino ogorenje.
- A ja putujem tako star k Maksimilijanu, pregovaram, nosim vijesti,
predlaem mu neka naeg kraljevia Ivana oeni svojom unukom. Sve to
ode kao pljeva na vjetru.
- Krivac je Maksimilijan koji igra dvolinu igru - ree Damir.
272

- S nama vodi razgovore, a Ugrima se ulaguje.
- Da nije Petar Berislavi iscrpio posljednju forintu svoje obitelji,
da nisu svi nai imuni Hrvati ve sasvim osiromaili u bojevima,
lako bi bilo Petra Berislavia proglasiti kraljem.
- Da nema provale Turina - klikne Lovro, - mogli bismo se svakog
asa otcijepiti od Ugarske i naeg bana okruniti krunom. A onda
prionuti poslu, traiti mudre saveznike i svoju samostalnost. Sve bi
ilo svojim tokom.
Raspravljati su tako dugo u no.
PRVI PROSCI

I sutra su slavili djeaci povratak svoje majke. Nisu trebali uiti,

itav su se dan igrali s Hrvojkom. A to je velika slava.
Poslije podne opaze djeaci kako neki stranci dolaze u dvorac. Jedan
je od njih visok, vrlo vitak i guste plave brade. Brada izaziva
osobitu pozornost djeaka, ak je i mala Hrvojka zaueno zinula u
stranca to je poao trijemom pokraj nje u veliku dvoranu.
Tamo su gosta doekali Gordana, Damir, vojvoda Lovro Iloki i Davor
Antolkovi. Visoki gospodin ulazi i veselo pozdravlja starog znanca
Antolkovia. Ovaj prikazuje doljaka:
- To je poslanik i kancelar njemakog vladara Maksimilijana,
velemoni gospodin pishamer. Oito dolazi po nalogu svojega vladara?
- Jest, pogodili ste - veli on. - Moj vladar bi htio znati to misli
va potkralj, svijetli gospodin ban Petar Berislavi, o onome to ste
vi, gospodine Antolkoviu, s njime razgovarali u rano proljee i to
misli o tome va sabor. Moj vladar je skloniji savezu s Hrvatima
negoli s Ugrima, dok, naprotiv, njegovi vladajui knezovi vie
naginju Budimu. Oni bi htjeli vjenati carevu neakinju s Ljudevitom,
a opet, izgleda, Ljudevit e umrijeti prije nego njegov otac
Vladislav. Stoga je moj vladar ustao protiv toga braka.
Gordana se s prijateljima kriomice pogledala. pishamerova izjava
dokazuje da jo nije primio vijest o smrti kralja Vladislava ili se
tako priinja. I oni se sporazumjeli, nijemo, utei, da e ekati da
vide to zapravo stranac hoe.
- Nitko ne moe vjerovati - veli Nijemac - da bi Ljudevit mogao
zaustaviti na jugu tursku provalu, a to znai: ona prijeti i nama.
273
- Ugri sjede u Budimu - veli Gordana - a mi branimo granice svoje
domovine preko kojih Turci mogu prijei u Ugarsku, Njemaku i
Austriju, ako mi to dopustimo. Ve su nam Turci mnogo nudili u
zamjenu za tu uslugu. No, konano, nisu ovdje Hrvati samo zato da
brane Evropu od Turaka, a Ugri nam ionako poruuju: Bosna je hrvatska
zemlja, pa je branite sami. Mi imamo kraljevia,
18 GORDANA XII

sina Ivana Korvina, koji vue lozu od kralja Matijaa, pa emo za tog
djeaka ve nai vani u svijetu princezu, ker vladara, kojemu e
biti stalo dobiti ovdje potenog, vjernog prijatelja i saveznika. A
mi emo u njemu nai uporite u uskrsavanju naeg hrvatskog
kraljevstva.
Mukarci su namjerice utjeli jer Gordana eli izazvati poslanika na
vanu izjavu.
- Njegovo velianstvo mi je naredilo neka lino putujem ovamo. Ugri
pripovijedaju mojem vladaru da je taj va kraljevi boleljivo,
slaboumno eljade. Razumljivo je, moram ga vidjeti ako bismo neto
poduzeli.

Gordana pozove katelana i odredi mu dovesti Ivana.

Odmah je iziao na trijem i pozvao djeaka da ga sveano obue.
Damir, Kremen, a i oba kneevia, Goran i Miran, poli su za njima i
udom se ude kako to katelan Ivana oblai i elja.
- to hoe on s Ivanom? - pitaju Damir i Kremen. Nagaaju /ato bi to
mogao zvati Ivana taj stranac s gustom bradom. Katelan ne zna nita
i vodi djeaka u dvoranu. Ulazi lijep, stasit, vitak, tamne kose,
bistra pogleda. Nijemac ga zaueno promjeri od glave do pete, a
Gordana ga ponuka neka djeaka ispituje to god eli.
- Govori latinski kao i hrvatski - veli ona.
Maksimilijanov se poslanik posluuje tom dozvolom. Pita djeaka to
ui, kako mu prija uenje, to ga najvie zanima, a on odgovara
glasno, hrabro, bistro i sabrano. Ni asa ne treba razmiljati.
Nijemac se nasmijei gospodi:
- Uistinu je bistar taj kraljevi, i zdrav i lijep. Bit e sjajan mu
njemake princeze.
To Ivana trgne. Pogleda stranca mrko i porumeni do ela. Njegovo
dranje zauuje Gordanu i pita ga hrvatski da poslanik ne bi razumio
:
- to je, Ivane? Zato se ljuti?
- Zato veli taj gospodin da u ja biti mu neke princeze?
- Valjda e tako i biti.
- Ne! Ja ne u njemaku princezu! Ja u oeniti Hrvojku! U jednom
dahu nasmijali se svi, osim poslanika koji ne razumije. Smijeh Ivana
silno uvrijedi i miice u lice se trzaju od uzbuenja.
- No, valjda nee ovdje proplakati? - opominje ga Gordana. - To bi
bila sramota za tako odrasla djeaka.
- Pravi junak ne plae i ja neu plakati, samo mi je ao to vi
mislite da se ja alim! . . .
Odgovor je otkresao otro i gospoda se suzdrala od ponovnog smijeha.
Gordana mu ree:
- Dobro, Ivane, idi opet k svojim drugovima. Njemakom je poslaniku
razjasnila taj prizor na drugi nain, ne spominjujui ni princezu ni
Hrvojku.
- Poto sam se uvjerio - veli on - da je taj kraljevi duevno i
tjelesno izvrstan, to, evo, izjavljujem: moj mi je vladar naloio,
ako se va ban i va sabor odlue na savez s nama, tada .bih
274

poveo i kraljevia Ivana u Njemaku.
- Mi emo vas povesti banu ve sutra u zoru - veli Damir. _ Danas je
prekasno, a vi ste sigurno umorni od puta.
- Putovao sam loim putevima, bit u vam zahvalan za odmor.
Domain pozove katelana neka gosta odvede u najbolju sobu, isto tako
ukonai i njegovu pratnju. A oni su ostali zajedno, puni uda. Zar

taj ne zna za Vladislavovu smrt ili se s kojeg razloga tako samo

priinja? Vrlo je lako mogue da je poao na put dok je kralj
Vladislav bio na ivotu, a reklo se: potpuno e ozdraviti. Nagaaju
svakojako i odlue priekati sutranji dan da vide to poslanik
zapravo misli. Gordana se uputi na trijem da pogleda djecu. Na pragu
se zaustavi i oslukuje. Oko Hrvojke podigla se svaa.
- Ti bi oenio Hrvojku? - vie Kremen na Ivana. - Ti?
- Valjda je nee ti? - prezirno e on.
- Nisi plemi, dakle, ne moe oeniti Hrvojku.
- Zar nije moj otac slobodnjak?
- to je to slobodnjak? Nita! Ti nisi plemi - razumije li? Izbij
si iz glave Hrvojku!
Lice se Kremenu orumenjelo, a oi bijesno gledaju Ivana:
- Ja u osvojiti cijelu Tursku i vidjet e neu li dobiti Hrvojku!
- Oh, gle - uplete se iznenada stariji kneevi Goran - a ja? Zato
ne bih mogao je oeniti Hrvojku? Moji su roditelji bili s gospoom
Gordanom u velikom prijateljstvu.
Na to plane Damir i vikne:
- Tko e oeniti Hrvojku, to e odluiti otac, majka i ja! Mi emo
odluiti tko e biti vrijedan Hrvojke!
Sve to slua Gordana. Isprva se smijala. Onda se zamislila - daleko u
budunost. Kakva e biti sudbina te djevojice koja ve u kolijevci
ima toliko prosaca?
Pojavi se pred djeacima.
- Zato se svaate? - pita ih.
Damir pogleda Ivana i Kremena, kao da bi rekao: ako ih .majci
prokae, onda je gotovo. Ali to ne ini, ve ih, naprotiv, zatiuje:
- Mi se uvijek svaamo radi Hrvojke, majice, svaki hoe da bude
prvi, a svi bi htjeli imati prednost preda mnom, ja sam brat, je li,
majice, i ja gospodarim Hrvojkom?
- Gospodare samo otac i majka i nitko drugi. Tvoja je dunost uvati
je, isto tako je to dunost Ivanu, Kremenu i vama dvojici - veli ona
kneeviima.
- Kada budemo odrasli, onda je smijem ja braniti i uvati? - pita
Kremen.
- I ja u je braniti! - upada otro Ivan. - Uvijek u je pratiti na
jahanje, je li?
- Eto, majice, opet se guraju preda me - tui se Damir. - Kao da
nisam ja prvi!
- Ako. nee biti meu vama mira, odvest u Hrvojku u Zagreb.
I ve su dobri i pomireni.
275
Sutradan, kad je svanula zora, pojavi se iznenada brzotea iz
18 *


Njemake i potrai plemenitog pishamera koji je juer stigao u
Brezovicu. Poto su nasamu dugo razgovarali, doe pishamer u
dvoranu. Odmah mu Damir javi:
- Moemo krenuti k banu. Konji su osedlani, sve je spremno.
- Vaa milosti - ispriava se pishamer - iznenadio me danas brzotea
mojega gospodara. On mi poruuje da zasad ne moe provesti to bi
htio - neka ne dovedem kraljevia i odmah se vratim. Njemaki kneevi
nisu sloni, car ih mora tek sazvali na ponovno vijeanje.
Razumijeli su. Antolkovi. vojvoda Iloki i Damir odmah ustanu i
pristanu da se poslanik spremi na put, no Gordima odlui da mu oita
svoje mnjenje:
- Recite njegovu velianstvu - jednom smo se nali u Peuhu kad je
car Maksimilijan elio biti izabran za kralja ugarskog i hrvatskog recite mu ovu poruku: tek nakon vaeg odlaska on je saznao za smrt
kralja Vladislava i sad se odluio za Budim. Ali kruto e okajati to
je primio savez naih dumana koji e uvijek biti njegovi dumani.
Budim je stalno mrzio Nijemce iprvom e im prilikom udariti u lea.
Vi ete se kruto kajati, a mi Hrvati ivjet emo dalje, i dalje se
boriti i pobjeivati i opet patiti. Maksimilijan e imati dvolinog
saveznika koji e ga udariti u glavu! To recite svojem vladaru.
Poklonio se i odmah napustio dvor.
Kraljevi Ivan je stao klicali od radosti, a u sebi ree. gledajui
za njim;
"Ba neu oeniti princezu - ba u uzeti Hrvojku!"
Istog dana krenuli su u Brezovicu Jelenko Kuevi s prijateljima
Arbanasiem i Poglediem. Jelenko je jahao daleko naprijed pred
drugovima. Drugi dan to se nalazi u svojem domu neprestano se
udaljuje od drugova. eli biti sam sa svojim tunim mislima. Ve su
bili blizu Brezovice, kad ga Pogledi dostigne i zaustavi:
- Jelenko, moram ti neto rei. uo sam sve to je ona uinila za
tebe, svima je kao na dlanu jasno koliko te ljubi. Ja sam to uvijek
znao, ve onda kad si me pozvao na obraun. Gospodin Damir mije
rekao: ti si mi poruio prije Zveara da uprosim Vilenu.
- To i sad mislim. Vrijedan si i ljubi je ...
- Gdje sam ja, dragi moj? Mrvica, praak zemaljski prema tebi za
kojeg je htjela umrijeti. Ne moe se to takvo pregorjeli. Samo sam
ti elio zahvaliti to si je namijenio meni. Prije bih se usudio, no
sad, nakon to je ivot svoj htjela dati za tebe. zna. ne moe se. U
tom bih braku zamrzio tebe. a valjda bih mrzio i sav svijet,
gledajui je kako uzdie za tobom. Pojagmit e se sada za njome kad
je otkrivena Draenieva kleveta.
- Razumijem. No, sad idemo, moramo potraiti Draenia, a onda u
Bosnu.
Stigli su u Brezovicu. Doekala ih je Gordana.

- Javila sam u Varadin Draeniu da sam Vilenu dovela natrag

bolesnu, pa u mu sve pisati im stignem u Brezovicu. Sad mu,
276

eto. kanim poslati glasnika s pismom da ga zadrim u Varadinu, a vi
ete se pouriti za glasnikom i tada e ga Jelenko pred svima pozvati
na ma. Time e dobiti svoju kaznu.
I dogovaraju se o potankostima. Sve je bilo spremno, kad iz Varadina
stigne plemi to ga je poslala Gordana Draeniu jo s puta. Mladi
je izvijesti:
- Vaa milosti, stigao sam k Draeniu ba onog asa kad je odlazio u
Budim. Rekao mi je: ne moe vam se ni javiti jer zbog kraljeve smrti
mora odmah natrag.
- Vidio si ga da je otputovao? - pita ona nezadovoljna.
- Preda mnom je preao preko Drave. Vidio sam tamo onog bradatog
lupea to je bio na mostu kod Zveara kad smo mi s Jelenkom doli k
mostu. Taj je bradati sigurno doznao to se dogodilo na Zvearu i
stranputicama krenuo za Draeniem pa je u posljednji as odluio
pobjei.
- Draeni e se javiti, sigurna sam. ekajte.
- Meni nije ekati - veli Jelenko. - Zove me dunost u Bosnu. imuni
je ve davno izruio moju poruku, ekaju me.
- Morate se pokoriti toj poruci! - mrzovoljno e Gordana.
Dok su oni u razgovoru, iz Kaptola stie glasnik i donosi vijest:
banski je sud izdao osudu kojom se Slavimir Draeni proglaava
izdajnikom i zasjednikom. Njegova je glava stavljena izvan zakona. Ne
smije se pojaviti u hrvatskom kraljevstvu. Tko god ga nade, ima ga
pravo uhvatiti i predati sudu svoga grada.
~ Vidi, Jelenko - primijeti Arbanasi - sud ti je oteo iz ruku
dumanina.
- Draeni e prijei granicu. Ne moe biti sretan dok ja ivim. On
e me potraiti, a onda mi ga poaljite u Bosnu. Za nekoliko dana
odlazim. Ali vi ne smijete ostaviti Lukavac. Brandenburg je skrbnik
mladom kralju, dakle e haraiti Turopoljem vie nego ikad. Treba da
ostanete. Samo trojica neka idu sa mnom da stignem k vjerenici u
pratnji svojih drugova. Javit u vam koji dan sam odabrao za put.
BIJEG U RANU ZORU
Nad Turopoljem pada sumrak. Pjesma pastira pozdravlja kuice i dvorce
to zovu u svoje krilo ljude, umorne od rada i blago, sito od pae.
Po koji zvuk sa svirale /acilikla poljanom, a iz dvorita doziva
eljad svoje domare. Iz starog dvorca slavnih Kuevia vie se ne
uje zvuna sretna Jasenkina pjesma, ni radosni smijeh njezina mua.
uti stari drveni dvorac kao da svi tuguju. Jasenka i majka sjetno i
plaho prolaze trijemovima. sobama i cvjetnjakom. Tuga se uvukla u
njihova srca. Najtee se osjea Jasenka, aii i najlake svladava -

njezino avrljanje romoni kuom, - veselo, ivo zapovjedajue. Davor

277

Antolkovi stalno je boravio u Brezovici dok je Gordana bila odsutna.
Sad se opet vratio Jasenki i pomnoio broj njezinih poslunih domara.
I kad se vratio, stade govoriti sinu:
- Lopove srea te je razmekala. Treba ti bojnog oruja u ruku i
vijenac slave na glavi. To danas trai svaka ena od mua, ljubila ga
ona kako mu drago.
- Bit e i to. Samo neka nam se rodi dijete, a onda idem da mu
pribavim slavno ime.
- Dakle, ipak? Samo, hoe li biti djeak? - pita Davor.
- Ne marim bude li i djevojica, ali onda mora biti kao Jasenka.
- O emu vas dvojica raspravljate? - upadne Jasenka u sobu i gleda ih
strogo. aptati i utjeti kad ..doe Jasenka? to je to najednom?
Razdraganost obuzima Davora nad tobonjim strogim prigovorima, miluje
Jasenkinu tamnu kosu.
- Gospodari nad svima, a mi - sirote, podlonici, malo ap-emo!
- Tko me je u umskom dvorcu nazivao svojom dragom malom
gospodaricom? Niste li to bili vi? A zar mislite da u se sada dati
skinuti s te asti? Nema toga. Vi ste me postavili, a ja tu sjedim.
No, idite, htjela bih s Jelenkom govoriti nasamu. Moram mu neto
rei. On e sigurno ovamo poto se vrati iz Brezovice, pa u ga tako
doekati, toboe, kao da ne znam da je doao.
Pokoravaju se i otac i sin Jasenkinoj zapovijedi, a ona je pola s
one strane vrata, izvukla neku krinju i prebire rublje. Malo iza
toga ve ulazi Jelenko, zatvori vrata, ide k stolu, sjedne, poloi
glavu na dlanove i uzdie teko, preteko. Kad je Jasenka zakaljala,
spazi je.
- Brate moj dragi, otkako si se vratio, ni jednog asa nisi poklonio
svojoj sestrici - veli ona i sjedne k njemu.
Tople rijei naoe put k njegovu osamljenom srcu. I ovije joj ruku
oko vrata:
- Bojim se, Jasenko, raskopati prolost. . .
- Raskopana je ve u Zvearu, Jelenko. I mislim: ba imam pravo na to
da mi neto kae. Svaku sam tvoju nevolju snosila s tobom. Kad su te
progonili, sumnjali u tebe, cijepali ti srce - s tobom sam patila ...
- Istina je, sestrice istina. Bojim se opet razdirati rane svojega
srca.
- Mora znati, Jelenko, majka je ula kad je Draeni u Gorda-ninoj
odaji u Lukavcu spoitavao Vileni da tebe nosi u srcu jer mu nije
dopustila vjerenikog cjelova. Rekao je da si ti zapovijedao njezinim
srcem i zato mu uskrauje svoje usne. To mi je mnogo puta
pripovijedala majka.
- Ne govori, Jasenko, odvie je to muke, neu, ne smijem misliti o

tome.
- Umjesto da klie od radosti, sad se mora ukloniti toj srei!
Zato si bio tako nepromiljen? Zato si svakome govorio da gine za
Vojanom i jo si je dao isprostiti, a nisi je ljubio?
278

- Jasenko, zato si ti svoju ruku obeala vojvodi Hipolitu i vikala
nama u obraz: "Ljubim ga, ba ga ljubim". Zato?
- Zato da sakrijem koliko ljubim Vojka.
- Vidi, sestrice, jednaki smo. Ali sad te molim: budi joj dobra,
uvijek joj govori kad bude tuna koliko je ljubim daleko tamo u Bosni
i mislim samo o njoj.
- Zato ne ode k Vileni?
- Ne smijem, bio bi grijeh razbijati njezino srce. Lijeiti ga valja,
a moja prisutnost nije lijek, ve samo nova bol. Zato uj: rekao sam
prijateljima da idem za nekoliko dana, a zapravo idem sutra u zoru,
nevien i neopaen. Nikome ne reci nita. I Vojko i majka neka ute.
U ranu zoru odoh, a da se nikad vie ne vratim.
- Jelenko, brate - zaplae Jasenka i zagrli ga.
- Ne misli na me, ve samo na nju. Budi joj dobra, vie nego dobra,
tjei je, Jasenko, neka zaboravi.
- I da uzme drugoga? Zar ne? To eli?
- Jasenko, zato smo oboje tako nepopustljivi?
- Majka veli: otac je bio takav i batinili smo to od njega.
- Idi, sestro. Moram biti posve sam. Reci, neka me za veerom nita
ne pitaju i ne govore o mojem bijegu. Moram bjeati, Jasenko! To e
biti srea za nju i za mene.
Otila je zaplakana i javila njegovu elju majci, Vojku i Davoru.
Mati plae, Vojko uzdie, Davor veli tronuto:
- Drugo Jelenku ne preostaje. Sam je udario glavom o zid i sad mora
to snositi.
Za veerom nije nitko govorio ni o njemu ni o Vileni. Davor je stalno
vodio rije o divnoj djevojici - keri Gordane i Damira. O Hrvojki
pria male Ijtjpke zgodice koje je vidio oko njezine kolijevke.
Najzad se Jelenko digne i pozove ih neka legnu na poinak. Zagrlio je
rasplakanu majku.
- Hou li te jo ikad vidjeti, sine?
Ne odgovara joj na pitanje, ve grli Jasenku, zatim Vojka, a Davoru
poljubi ruku.
- Hvala, hvala vam za sve!
U trenutku nestane iz sobe, kao da je ieznuo. ene su ostale
plaui, a Vojko i njegov otac duboko sU tronuti.
- Dakle, uistinu nema pomoi? - pita jo jednom Jasenka. - Dragi oe,
recite - okree se ona k Davoru.
- Dijete moje, samo onda bi bilo pomoi kad bi Jelenko pogazio etiri

asti: svoju, vojvodinu, Damirovu i moju. A to uiniti nee i ne

moe!
- etiri ponora preskoiti ne moe! - apne ona.
Otili su na poinak.
U maloj sobi stoji Jelenko i gleda preko u upanov dvorac. Svake
veeri tamo u prvom katu gori svjetlo. I sada promatra taj prozor. I
sada je svjetlo. Zna, pali ga Vilena, osjea: pna je tamo. Svake
veeri nosi svjetlost kroz no, od prozora do prozora, uzdisaje,
279

boli, alost, odricanje. I danas pali Jelenko svjetlo. Dugo, vrlo
dugo u no. Ve je u upanovu dvorcu svjetlo utrnulo . . . Oito je
Vilena legla na poinak.
"Dobro je tako - misli on u sebi. - Neka samo legne i neka spava da
ne nasluti kako me vie nikad nee vidjeti".
Ne moe se Jelenko otkinuti od prozora. Ve je ugasio svijeu, a jo
uvijek gleda u tamni Vilenin prozor, u mislima jo uvijek vidi
djevojku, blijedu, svezana vrata i ruke. Nikad vie nee vidjeti taj
dvorac, nikad svijeu na prozoru, nikad jorgovanov grm u vrtu.
Ne vidi Jelenko kako Vilenino srce strepi od neke teke slutnje i
tjera joj san s oiju.
"Jelenko mora otii u Bosnu k svojoj zarunici! Od toga strepi moje
srce. Samo od toga - raspravlja Vilena sama sa sobom. - A svi oni
divni dani putovanja sa Zveara do Turopolja. O kako je to bilo
divno. Koliko sam bila sretna, nikad ni aska nisam mislila da emo
se jednom rastati." Otkad je kod kue, nije ga vidjela. Samo kad
padne no, zapali svjetlo u svojoj sobi, a on tamo u svojoj. Tako
razgovaraju bez rijei. . .
Prve se sjene uuljale u Jelenkov prozor. Nakon kratkotrajnog
nemirnog sna hitro skoi. Jo se^ hitrije odijeva. Tiho je u kui,
nitko se ne budi. U dvoritu ve je arko spremao konje i momke.
Poput tata, izlazi Jelenko u hodnik. Tu nae Jasenku i Vojka. Tihi su
i blijedi. Ona prui Jelenku vr topla vina to ga je netom skuhala.
Na duak ga popije. Zatim jo jednom zagrli sestru i Vojka. Ni rijei
nisu progovorili. Pod trijemom eka arko, ljutit i alostan. Ljuti
se na gospodara i njegovu djevojku u Bosni, i bez rijei prua mu
uzde. Jelenko skoi na sedlo. Ogledao se. Odavle se ne vidi upanov
dvorac, niti odanle. Sve je tiho i pusto, mrtvo.
Izjahao je tiho iz vrta.
Dugo gledaju Vojko i Jasenka za Jelenkom. Kad je nestao meu drveem,
ona krene u kuhinju i zaplae.
Kad je sunce ve bilo visoko, dotri sluga iz dvorita i navijesti
Jasenki:
- Dolaze gosti, gospodarice. Ima ih mnogo. Iz Brezovice dolaze,
prepoznao sam ih.

Ve su u kui svi na nogama. Davor i Vojko su tuni, a gospoa

Kuevi i njezina ki zaplakane. Izili su na trijem da vide dolaze
li to uistinu iz Brezovice.
Sluga se nije prevario. itava povorka ulazi u dvorite, najprije
Gordana, za njome vojvoda Iloki i Damir, a iza njih nekoliko
turopoljskih plemia. Gordana sie s konja i pozdravi se s kuedomainima. Oni ute o Jelenku. Odluili su zatajiti njegov bijeg.
Tek to su svi predali konje momcima, primijeti Gordana:
- Vidim, snebivate se to smo tako uranili, na to nas je prisilila
jedna vrlo vana vijest: Draeni se pojavio u Lukavcu. Odmah smo
280

tu novost doli javiti gospodinu Jelenku.
- Ali on je - on nije kod kue - veli Jasenka.
- Na sreu, pao nam je upravo okom u oko. Krenuo je daleko na put,
sudei po svenju na njegovu sedlu. Nije se htio vratiti s nama kui.
Pristao je tek onda kad mu se Damir ponudio da e, umjesto njega,
obraunati s Draeniem. Ba nije bio vrlo Ijubezan! Samo Draeniu
za volju odluio se vratiti, ali je putem potraio Arbanasia i
ostale drugove koji su nam potrebni. I sad ga ekamo.
- Idemo u dvorac, tamo emo doekati Jelenka i sve dogovoriti odlui Damir.
U blagovaonici nali su se svi zajedno: Gordana, Damir, vojvoda
Iloki, Davor Antolkovi, a s njima su Vojko, Jasenka i njena majka.
ekaju Jelenka i razgovaraju o svakidanjim stvarima.
U sobu dohite Arbanasi i Jelenko. Ovaj primijeti Damiru:
- Molim vas, recite mi gdje su vai ljudi vidjeli Draenia u
Turopolju i kada? Moramo brzo svriti s njime, ne mogu troiti
vrijeme. uri mi se u Bosnu.
- Sve emo ti priopiti potanko - veli Damir. - Molim te samo naas a onda moe odluiti po svojoj volji.
Oko stola sjede gospoda, s njima Gordana. Sve njihove kretnje
izazivaju nemir. Jelenko stoji izmeu Jasenke i njihove majke.
Mukarci se kod stola neto dogovaraju, tada se Damir lati konate
torbe, izvadi iz nje utajui omot s pet razderanih peata. to li
je to? - pita mrani Kueviev pogled, uperen u Damira, u vojvodu
Ilokoga, pa opet u Antolkovia. Tiinom prelazi suanj pergamene i
uvlai se Jelenku u kosti. Ovo pismo nosi mu Draenievu poruku? Jo
je tako drzak?
Na Jelenkovo visoko elo pada sivi oblak. Tamne mu oi strogo
izazivaju gospodu na razjanjenje. I Damir se pouri ispuniti mu
elju. Njegov zvonki glas nesiguran je, pa izaziva u Jelenku nemir.
Navorao je elo, podigao crne obrve.
Bit e, Draeni je poinio neku strahotu kad se toliko dugo spremaju
da mu je priope.

- to imam uti? - vikne on grubo. - Dosta dugo ekam. Jasenka i

majka stisle se uz njega, a Damir javlja:
- Evo, ujte svi. Ovo pismo stiglo nam je sino i odluuje sudbinama.
Jasenka uzme bratovu ruku i vrsto je stisne.
"Najestitiji, najvjerniji, najpotovaniji prijatelji i brao!
Veliko veselje donijelo nam je po vama pisano pismo kojim prosite
moju jedinicu ker za slavnog junaka kapetana Jelenka Ku-evia."
To nije u vezi s Draeniem - ude se svi, a Jasenka pogleda brata.
Visoko mu elo posuo znoj. Ruka mu se ovlaila i mlohavo lei u
njezinoj ruci, dok Damir ita dalje:
"Veliku ast namjenjujete mojoj obitelji i mojoj jedinici. Velika je
srea i ponos biti ena takvog junaka u borbi za dom kakav je na
mladi kapetan."
281

Ni to se ne tie Draenia, valja ekati.
Jelenko se dri uspravno, pogled je oborio da ne gleda u sve te oi
to su uperene u njega. Jasenki se ini: sve je snage nestalo iz ove
vrste muevne ruke koju ona dri u svojoj. Sama bi zaplakala,
vrisnula od boli, ali mora da se svladava. Damir ita sve bre:
"Sva moja rodbina osjea dijelak te velike sree kojom darivate moju
ker. Gospodo asna, slavna i velemona! Zahvalnost veliku aljemo
vam stoga, vjerni i dobri prijatelji, na tolikom pouzdanju koje ste
mi iskazali".
Jasenka, Jelenko i majka sputaju poglede. Zato Damir ita to pismo,
a govorili su o Draeniu? Kakva je to nerazumljiva zbrka? Damir
nastavlja:
"Ovu sreu nismo mogli ni slutiti". A tad povisi Damir glas i itanje
uspori - " ... jer da smo to mogli slutiti, bilo u snu, nikad se ne
bismo odluili na takav prenagli in da nau jedinicu ker, na asnu
muku rije, ve prije pol godine obeamo sinu kneza Karlovia" ...
Svaka kap krvi nestala je iz lica mladog plemia. vrsto je stisnuo
Jasenkinu ruku, ukoio se, Damir jo glasnije i polaganije ita: " .
. . Naa je ker iskazivala veliku poast slavljeniku ne bojnom
polju, kao to djevojke u dananje doba uvijek iskazuju svakom
junaku, ali njezino srce pripada ve odavna Ivanu Karloviu. Molimo
vas, vrijedni i estiti, i zaklinjemo: ne zamjerite nam tu rije
istine koju smo duni izrei u ast i slavu vaeg tienika, a na
sreu nae keri. I aljemo srdane pozdrave vama i mladom kapetanu.
Grof Keglevi."
Zaljuljao se Jelenko, siva mu magla pala na sve oko njega. Ne vidi
niije lice, samo osjea Jasenku to se vrsto privila uz njega i
osjea njezine ruke savijene oko svojega vrata. Istodobno uje on
Antolkoviev glas:
- Nema Draenia, to je tako rekla Gordana jer se nisi htio inae

vratiti. A sad je priekaj!

I u asu iziu Damir s Gordanom, vojvoda Iloki, Davor Antol-kovi, a
za njim i mladi plemii. Potpuno smuen stoji Jelenko uz stol na
kojem lei pismo. Drhtavom rukom posegne za pergamenom. Slova su
iva, gibaju se i pleu pred njegovim oima. Ne vidi one druge koji
izlaze, bulji u pismo. Sam je u sobi sa sestrom i majkom.
- Slobodan si, Jelenko! Slobodan! - kliu mu mati i sestra.
Slobodan? Ta mu rije ide mozgom i od nje mu udara srce i ire se
grudi. U asu pohiti Jasenka k prozoru, gleda preko u upanov dvorac.
Tamo ve ulaze Damir, Gordana i Antolkovi.
Jelenko pogleda u dvorite. Tamo stoji njegov drug imuni. Zovne ga
gore.
- Ti si donio ovo pismo iz Bosne?
- Jest, juer pod no i morao sam ga predati Damini ili vojvodi. Kad
sam odlazio iz Keglevieva dvorca, doekala me je Vojana na trijemu i
rekla vrlo mirno i ozbiljno:
282

"Recite kapetanu: kad bih ga i ljubila, ne bih htjela poi za mua
koji u srcu nosi drugu. Vilena je za nj poloila ivot i do smrti e
njegovo srce pripadati njoj. A ja sam ve davno obeana po srcu i
dui mladom Karloviu. Pozdravite kapetana i recite da me je zadivio
svojom slavom!"
Jelenko klikne od sree i uri u upanov dvorac. Dre mu srce. Tei
su mu asovi u sretnom ekanju od onih, u beznau.
Najednom opazi kako niz stube tre Arbanasi i njegovi drugovi i
ravno dolaze prema njegovu dvorcu. Utre u dvorite i na trijem i bez
daha mu javljaju:
- Doi, Jelenko, zovu te! ekaju te!
Oblila ga rumen. Njega ekaju? Tamo, u onom dvorcu?
Istrao je i preletio u upanovo dvorite. Damir ga ve eka na
trijemu. Bez ijedne rijei uvede ga u sobu. Jelenko prijee prag
upanove velike blagovaonice, one iste u kojoj su se prije dvije
f
odine slavile zaruke Vilene i Draenia. Stoji blijed, srce mu lupa.
to e biti? Dolazi upan, sijed, bijel kao ovca. Njegove su ruke
raskriljene, njegov korak upravljen k Jelenku. Mladi osjeti kako ga
je uhvatio oko ramena, a tronuti mu glas ape:
- Doi, sinko moj Jelenko, na srce svojem starom upanu. Budi mi
dobar zet!
Grli ga teko iskuani starac, a suze mu padaju niz lice.
- Nikad vae oko nee zasuziti - promrmlja tiho Jelenko. - Umirite se
- oe moj!
Za te ga rijei starac opet ogrli i povede k vratima. Tu apne:
- Idi k njoj! eka te!

Otvorio mu je vrata druge sobe i zatim ih opet za njime zatvorio.

Tu sjedi ona u ruiastoj haljini, sa zlatnom kosom to se sputa na
bijelo elo i gleda ga oima modrim kao nebo. eka ga ba onako kako
ga je neko doekala u ovoj sobi, u ruiastoj haljini, s plavom
kovrastom kosom i modrim oima. Samo to je sada njezina desnica
zavezana i oko vrata nosi bijeli povez. A to se ini Jelenku dragim.
Ne moe se mladi otkinuti od praga. Zato se sada tu skamenio i ne
dolazi joj blizu? Moda su ga zaustavile uspomene na ruan dan kad je
doao, kao danas, da joj na rukama donese svoje srce - a ona ga je
obasula crnim uvredama?
- Znam zato ne moe prijei prostor koji nas dijeli - veli ona
tiho. - Znam: u toj najveoj radosti mojeg ivota pala je na mene
tama onog jednog dana, najcrnjeg u mojem ivotu. Tamo dolje, pod onim
jorgovanom, zar ne?
Zar je on sada mislio na to? Zar sada dolazi ona uvreda kao sablast
prolih dana, zar je nije sasvim uguio u svojoj dui? Snano je
guio ljubav, zar e prema toj uvredi biti slabiji i dopustiti da
iznova uskrsne? Ne, ne, ne moe ta uvreda vie uskrsnuti.
- Vilena, ti si taj crni mrak izmeu nas osvijetlila.
- I na ivot i ljubav neka se nastave od onih davnih dana kad smo
bili tako sretni, uvijek zajedno, a ono to je bilo od dana,
283

kad je ona neman prela ovaj prag pa do danas, neka je sve izbrisano.
Zar ne, Jelenko?
- Ne do danas, samo do one zasjede u Zvearu. Onaj as hou da imam
uvijek uza se, da ga gledam, osjeam, upijam u sebe, da bude oslon
mojoj srei.
On poklekne, uzme povezanu joj desnicu i svojim ustima dotakne povez.
Osjeala je to znai taj cjelov. Poljubio je ranu koja mu je otkrila
koliko ga ona ljubi. Njezina ruka povezana zbog njega. I njezin vrat
povezan radi njega. Kako je sretan!
- Nema mi nita kazati, Jelenko?
- Mnogo, premnogo. Do smrti nee moje srce do kraja ispripovijedati
priu svoje bolne ljubavi!
Zagleda joj se u modre oi: - Kako dugo nisam gledao u ova nebesa! veli on tiho. - Koliko sam elio to modrilo, Vilena. Kad sam leao
tamo daleko u Bosni nauznak, neprestano sam traio modrinu koja bi
bila nalik tvojim oima.
Drhtanje ga zahvatilo, gleda je dok je njezin pogled sasvim utonuo u
njegove tamne oi u kojima jo uvijek ima tuge. Ni srea je nije
mogla izbrisati.
Tiho proape Jelenko, sjedei do njezinih nogu, drei povezanu
Vileninu desnicu u svojoj:
- Mnogo je bilo muke - put do ove sree bio je dalek i teak. Ali na

se ivot nastavlja od onih dana kad smo bili djeak i djevojica, kad
sam te ulovio u vrtu. Sjea li se? Kako sam samo bio ljut kad te
nisam mogao nai. Vieput bih bio plakao. I uvijek sam bio spreman
plakati ako te nije bilo dugo k Jasenki, a kad sam se douljao u tvoj
vrt, esto sam se skanjivao, bi li otiao gore ili ne. Neki me strah
hvatao kao da si ti neka nedostiiva kraljevna.
- A ja sam te gledala kroz prozor i silno se radovala to si bio tako
zabrinut. Bila je moja najvea radost ako sam vidjela da se boji za
mene. A poslije sam bila vrlo zla, jest, uvijek sam gledala bilo
kojeg tvojeg druga jer sam znala: sad e tvoje crne oi gorjeti kao
pravi pravcati jurjevski kresovi. Sve mi je srce drhtalo od veselja.
Jednom nisi opazio da su tvoji drugovi pojahali uz moju ogradu i
cijele noi nisam mogla usnuti. Sve mi se srce stezalo: kako njemu
nije stalo ako njegovi drugovi zure preko ograde u moj vrt?
- Pripovijedaj - nutka je on. - Nema nita ljepe na tom svijetu nego
sluati kako je to bilo onda, u onim danima, kad su se vrata na
ogradama naih dvorova uvijek otvarala. To su mala sunaca koja mi
osvjetljuju puteve do tebe. Tako mi je lijepo kad pripovijeda. Mogao
bih usnuti kao dijete. Te su prie najslae pjesme na ovom svijetu!
I nastavlja Vilena priati te pjesme to ga opajaju u njegovoj srei.
* * *
284

arobnu melodiju pjesama prekinuli su oni iz druge sobe. Ulaze redom.
Jelenko ustane. Vojvoda, Damir, Antolkovi i Gordana dolaze k njima i
estitaju. upan je ganut do suza. Pristupio je k Vileni i k njemu.
Njoj poloio ruku na glavu, a njega jo jednom zagrlio. Nijemo, bez
rijei.
- A sad - dajte - veli Jelenko - da skoim kui svojoj majci da joj
to kaem.
Pogledao je Vilenu, nasmijeila mu se i proaptala:
- Jo ne mogu k njoj, ali im uzmognem trati, bit u tamo prije
tebe.
Ve joj je srea povratila djetinju milotu i ona nakrivi glavu, a u
pogledu joj puno dragosti.
Iziao je iz sobe, pojurio niz stube. Bane k majci i sestri.
- Majko draga, hoete li je ljubiti?
- Kao tebe sinko. Moda jo malo vie. Jer je spasila tebi ivot i
vid.
- I vas, majko draga. Srea je velika, prevelika. Ona jo ne moe
doi, jo sjedi, slaba je. Kako bi ona rado do vas majko.
Htio bi neto zamoliti. Tronut ogrli majku i stade joj govoriti kao
neku tajnu, tiho i poluglasno:
- Istina, po starim obiajima ona treba doi k vama, vi znate, nosi
povez na vratu i na ruci za sina vaeg. . . Kako bi lijepo bilo da

vas moe vidjeti. . .

- Znamo, dijete moje, to misli. Ve sam prije rekla Jasenki:
prijei u onaj prag kao da nikad nije bilo tih dviju godina.
- Hvala, majko, hvala vam. Nikad mi niste uinili nita draeg od
toga.
Jasenka i majka se preodjenu, a zatim su otile. Najednom spazi
Jelenko da su tamo s onog kraja od strane upana u ogradi raz-ruili
drvena vrata, davno zatvorena. Kruto zatvorena kao to je bilo
njegovo srce.
- Ovuda majko, ovuda, znate, kako smo svakog dana Jasenka i ja ili k
Vileni, a ona je doskakutala k nama. Opet su ova vrata otvorena - do
smrti neka bude tako!
Mukarci su doekali Tomislavu Kuevi i Jasenku s dubokim
poitanjem. Gordana je uzela njezinu ruku i poljubila je. Kuevika
ulazi. vrstim korakom ide prema Vileni, obujmi joj glavu i onda
izljubi njezino lice i elo i proape:
- Keri moja, ljubit u te kao to sam te uvijek ljubila. I bit u ti
do smrti zahvalna, po tebi sam drugi put primila svojeg sina,
Jelenka. Svojeg jedinca! I njegov dragi oinji vid! Nijedna majka
nije tako mazila svoju jedinicu kao to u maziti tebe.
Jasenka prilazi k Vileni, drugarice su pogledale jedna drugoj u oi i
razumjele se.
- Uvijek sam te voljela i uvijek sam bila s tobom.
I svi su sjeli dok je upanova sestra spremala doruak za proslavu
zaruka upanove keri, najljepe plavojke Turopolja s modrim oima, s
najslavnijim junakom Turopolja Jelenkom Kueviem.
285

TUROPOLJE SVADBUJE
Sva je Brezovica u sveanom ruhu. I sluge i sluavke, i sve to je u
dvorcu zaposleno, i sve to je ukuana, sve je sveano odjeveno. Pod
krovom Brezovice stoluje visoki gost. Ban Petar Berislavi stigao je
poslije podne preko Save, doekan mnotvom svijeta. Na elu mu
gospodar Brezovice i njegovi prijatelji i gosti. Sveana je povorka
pola prema Brezovici, a gospodarica doekala bana na stubama u
dvoritu sa svojim djeacima. uli su i Damir i Kremen i Ivan iz usta
lijepe ene svu junaku historiju bana to je ujahao na ponosnom
smeem konju. Ban koji je i biskup i junak na bojnom polju! To nije
djeaka dua nikako mogla spojiti. U putnoj odori izgleda ban kao
plemi, opasan maem. Samo na grudima visi mu debeli lanac i kri.
Spustili su se bez iije opomene na koljena sva trojica i gube oi u
ovjeku to sada silazi s konja. Vitak, visok, blijeda dugoljasta
lica. Pogled miran i sreen kao povrine jezera to zna svoju sudbinu
u gorskoj umi. Zamijetio je tri djeaka. Polagano ide k njima.
Gordana ga slijedi.

- No, djeaci, ustanite! Ti si sigurno Damir, to vidim u bademastim

oima, a ti si Ivan, zar ne? A ovaj trei? - pita ban.
- To je moje kume Kremen, sin Vojkovia koji je spasio ivot mome
Damini, svjetli bane - odgovara Gordana. - To je taj hrabri djeak
koji me je onda branio na obali Save. Pripovijedala sam vaoj
svjetlosti o tome.
- Ba mu pripada ime Kremen. A Damir, kako je vrst, jak, iva slika
svojih roditelja. I, gledaj, Ivan je estito ojaao, izrastao je. A
jesu li i tako dobri - pita Berislavi Gordanu.
- Jest, svijetli bane, dobri su - odgovara ona glasno da djeacima
priredi veselje. - Sva su trojica dobri. Samo se esto svaaju oko
Hrvojke. Svaki hoe da joj bolje slui. Tu su ve malo sebi-njaci smjeka se tiho, pogledavi bana.
- Upravo se radujem vidjeti tu malu o kojoj se pripovijeda ve na
veliko i iroko.
Stali su postrance, dok ban s Gordanom i Damirom ulazi stubama u prvi
kat, a za njima idu vojvoda Iloki, Antolkovi i svi plemii redom.
Gordana uvede bana i njegovu pratnju u sveanu dvoranu.
- Veselim se sutranjem danu - veli ban - od svega srca. Vidjet u
jednom svoje Turopolje u veselju. Do sada sam uvijek primao
Turopoljce kad su se tuili na bijedu i nevolju, na razbojstva to su
ih poinili nad njima Lukavani. A kako je sada? Ima li netko u
gradu?
- Zamijetili smo nekoga u Lukavcu. Tko je, ne znamo, ali nai su
spremni na svaki otpor.
Dadilja oblai Hrvojki dugu svilenu haljinicu, redi joj kosu. Djeaci
su izvan sebe. ini im se da Hrvojku vode na neku veliku sveanost
gdje e je obasuti nekom velikom asti, slavom, to li.
286

Tre naokolo, ogledaju dijete, svaki bi htio da joj poravna haljinicu
i svaki joj pripovijeda i svaki je pouava.
- Mora biti mirna, Hrvojka, mora poljubiti bana u ruku, mora se
vladati lijepo, ne smije plakati ili se bojati.
A dadilja ih neprestano opominje i nastoji se osloboditi nepoeljne
pomoi. Zatim uzima dijete na ruke i poravna haljinicu to se sputa
preko koljena. Sama je uzbuena kako e drati dijete, kako e
pozdravljati, kako e tamo stajati kad ue u sobu. Sve je to
uznemiruje. Djeaci idu za njom sve do vrata. ekaju tu, zavirkuju
kroz kljuanicu, oslukuju hoe li kakav glas doprijeti do njih.
Snana i jaka Turopoljka unese djevojicu u sobu. Svaije se oi
okrenue k djetetu od godinu i pol. Velike crne oi upire u njih
pitajui to li je to i tko su svi ti ljudi. Njezino je lice bijelo
kao ljiljan. Crte njezine odraavaju nevienu ljepotu. Ban promatra
dijete, asak zime u Gordanu, opet u Damira i prozbori poluglasno:

- Samo takva krijepost, takva tjelesna i duhovna ljepota mogu raati

takvo edo. Nastojte, Gordana, da vam ki bude nasljednica u svim
vaim velikim i plemenitim duhovnim osobinama.
- Svijetli bane, odvie je precjenjujete. Ja bih htjela da moja ki
bude uzor ene svoga roda, da bude vjena slika prave Hrvatice koja
svojem narodu raa samo junake potena srca i snana uma.
- Vi ste to, Gordana, i vi ste taj uzor, a vaa ki neka vas
naslijedi - a moda i natkrili!
Drugi gledaju u dijete koje se ni asa ne uzbuuje. Pogled blistavih
velikih crnih oiju krui od lica do lica.
"Meni je priroda uskratila djecu - bolno uzdie u sebi Lovro Iloki zato mora izginuti moj rod?" Pogled mu se zaustavi na Gordani: "Zar
bi moj rod izginuo i onda da sam mogao stei nju?"
- Sad hajde - odredi Gordana dadilji. Ona izlazi. Sva je uarena od
stida i uzbuena naoigled tako visoke gospode. Djeaci tre k njoj:
- to su rekli? to su kazali? Je li ban to rekao? No, kaite to je
govorio! - i uhvate se oko nje, pitaju, ispituju po stotinu puta.
- Je li rekao da je lijepa, da je kao anelak? - ispituju Damir, a za
njime opetuju ta pitanja Ivan i Kremen.
- Moramo brzo pozvati nae kneevie da i oni uju kako je ban
pohvalio Hrvojku - pa istre napolje traiti svoje nove drugove da im
priope veliki dogaaj.
Bana su ukonaili u najljepim sobama. Kad je ostao sam, promatra
pred sobom svu veliku daljinu Turopolja, tamo gdje se prostire tamna
gusta prauma, o kojoj pripovijedaju na daleko i iroko, o divljim
zvijerima to se u njoj kriju i o golemim stablima od hiljadu godina.
Na vratima netko zakuca. Ulazi vojvoda i javlja mu da je iz Budima
stigao glasnik. Gordanin slubenik, i razjanjava mu:
- Glasnik je neke vrsti uvar Damirove kue u Budimu to ju je on
kupio jo onda kad je bio na dvoru kralja Matije. Jo danas stoji
287

ta kua i sada uvar nosi vijesti iz Budima - od Draenia.
Ban ode s vojvodom. U blagovaonici ve ekaju Gordana, Damir i
Antolkovi i ponukaju glasnika neka govori to zna pred banom.
- Jednog dana - veli ovjek - doao je stari vratar gospodina |
Verbecija k meni i pozvao me u palau jer da me hitno zove gospodin
Draeni. Doista, bilo je tako. Draeni me zapita je li istina da
sam ja uvar kue Damira Brezovikog i kad sam to potvrdio, onda mi
vrlo strogo naloi: "Otii e odmah svojoj gospodarici u Brezovicu i
javiti joj: glasnici iz Hrvatske donijeli su mi vijest iz koje sam
doznao to se dogodilo na putnoj stanici Zvear. Zato joj poruujem
neka upamti: bude li Vilena Berislavi pola za mog krvnog |
neprijatelja Jelenka Kuevia, platit e skupo, kako se i ne nada.
Ako tvoja gospodarica ne eli sama sebi nesreu, neka upanovu ker

odvrati da ide za Kuevia."

Zabrinuto gleda Gordana svog mua i bana.
- Svijetli bane, on je izgnan i stavljen izvan zakona. Glasnik je,
meutim, na banov upit odmah odgovorio:
- Jo mi Draeni ree: "Kai gospodarici i svima: mene se ne tie
nikakva osuda banskog suda. Ja sam neak Verbecija koji je lan
kraljevskog vijea petorice to upravljaju u ime kraljevo. Danas je
moj ujak stotinu puta vei gospodin nego to je bio dosad. to on
odredi i osudi, to je u kraljevo ime. Upravo se spremam dolje s
kraljevskim vojnicima. Trublje s Lukavca objavit e da sam ja tamo, a
onda e biti strah i trepet u itavom Turopolju, poevi od upanova
dvorca, sve do kmeta, svima u ja pokazati tko sam! Danas sam prvi
pouzdanik kraljev, neka se mene uvaju!" Kad mi sve to ree, tada
sam, gospodarice, zatvorio vau kuu i putovao u Hrvatsku da vam to
javim. Strah me je za vas. On je govorio kako ste ga prevarili i od
njega izvukli izjavu da je klevetao upanovu ker, a dok je to
govorio, oi su mu strahovito sijevale kao da nije ovjek nego avo.
- Takva nam vijest dolazi danas, uoi svatova?
- Taj zlotvor je opet zamislio neku stranu osvetu. Njegova prijetnja
Vileni vie me zabrinjava nego svaki njegov pokuaj da se osveti meni
- upozori Gordana. - Bila bi prava strahota kad bi Draeni stigao u
Turopolje na svatove. A tko zna nije li ve u Lukavcu?
Gordanine rijei podsjeaju gospodu da bi takva mogunost naruila
sveanost i teko pogodila Turopolje. Odmah su poslali u Turopolje
brzoteu, pozvali odanle Arbanasia i drugove, pa se dogovorili kako
im valja naoruati itav banderij, oko Lukavca postaviti tajne
strae, a sam ban, Damir i vojvoda Iloki povest e svoje ete na
svatove. Svijet neka misli da je sve to radi slave, a zapravo neka je
sve spremno.
Tek poto je sve odreeno, iznenadi Brezovicu novi glasnik iz Budima.
Ovaj donosi vijest kako se oko kralja okupilo kraljevsko vijee,
izdalo vane odredbe, potvrdilo palatina, zastavnike, sve dravnike,
samo nije potvrdilo hrvatskog bana Petra Berislavia. Ogorenje
288

obuze Damira, Gordanu i sve njih. Samo je ban miran.
- Ne potvruju me - veli on sa smijekom - a ne usuuju se dii
protiv mene. Sa mnom je Hrvatska i itavo kransko inozemstvo. Zna
Budim: branim svoj dom, a dok njega branim, oni mogu mirno sjediti u
Budimu. Mi lijemo krv, mi dajemo svoju imovinu, moramo to initi jer
je na nesreu naa domovina prvi susjed Ugarskoj i Austriji. Glupi
ljudi koji nas ele poniziti vele da se borimo za tuina! Nikad ne bi
pao ni jedan ma, ni jedan ivot za tuina, kad ne bismo morali
braniti svoj dom koji lei tako blizu uz granicu. Ali neka bude!
Borit emo se dalje dok se oslobodimo Turina, a onda imam elju da

izvrim jedini san svojeg ivota . . .

- Osloboditi Dalmaciju od Turina i Venecije? I uskrisiti staro
hrvatsko kraljevstvo! To je va san, bane - veli Gordana. - To je
naa enja.
- Hou li to moi provesti? - uzdahne ban.
- U vaem je uzdahu nada - veli Gordana Svi su to razabrali.
Znatieljno jesensko sunce promatra radost Turopolja to je na-grnulo
iz svojih dvoraca i kuica na veliki trg pred crkvom. Sveana ruha,
sveana lica, uzbueni glasovi, plamtee oi, znatieljni pogledi,
neprestano gibanje svijeta. Stoje ljudi du ceste i na trgu, oekuju
svatove i sjeaju se velikog dana prije dvije godine kad se pred
njima, ovdje na toj ledini, odigrao prizor to e u predaji prelaziti
od koljena na koljeno. Sjeaju se strahovitog crvenog oklopnika,
straha i trepeta Turopolja.
Dojurio je na elu Lukavana. Sve su due plamtjele gnjevom, sva su
usta aptala: "To je Jelenko Kuevi, izdajica kleta, to je
pomahnitao od prezrene ljubavi za plavuastom keri upana
Berislavia." Onda se pojavio neki sivi oklopnik. I nastala je borba.
Zahvatili su jedan drugoga zubima i noktima u stranom i
nepopustljivom rvanju. Jo danas ljudi uju kako pucaju kosti kad je
sivi oklopnik povalio na lea crvenog, skinuo mu s obraza vizir,
podigao mu silom glavu. A sve to je tamo zaprepateno, skamenjeno,
ukoeno - ugleda lice od svih slavljenog - Slavimira Draenia!
Dok svjetina eka, mora pogledati na ledinu koja im jednu za drugom
obnavlja stare slike.
I digao se sivi oklopnik s lea oborena oklopnika - digao vizir i
pokazao svjetini svoje lice. Bijae Jelenko Kuevi! Blijed, drhtav.
Kriknuo je divljom radou, objavljujui svijetu, brai svojoj
nevjernoj : "Evo, otkrio sam crvenog oklopnika, izdajicu to je
prolijevao turopoljsku krv, plijenio vae blago i vau imovinu". To
je uinio on, prvi junak Turopolja, ista obraza i potena srca,
junak u obrani od Budima, Lukavca i Turina.
289
Sada, eto, dolazi, tamo iza onog zavoja, na elu banderija i nosi
modru zastavu Turopolja. Die je uvis kao da bi htio da njome
19 GORDANA XII

dosegne nebeski svod ... Iza njega slijede konjanici, svi u sveanim
modrim odorama sa arolikim gajtanima, s modrim kapama na glavi,
obrubljenim sivim krznom. Njihove odore, njihovi klobuci, njihova
sedla i konji, sve je okieno vijencima i cvijeem i modrim vrpcama.
Dolaze jahai jedan iza drugog, sve sami plemii s dvorova i iz
seljakih kua. Kliu u svojoj radosti, domahuju ljudstvu naokolo a
svjetina odmahuje i kao da bi se svi zajedno hcjeli zagrliti. Jelenko
Kuevi najslavniji zastavnik turopoljskog banderija. ide prvi.

Svjee mu lice, uarene su mu oi. nasmijeene usne. Kliu mu ljudi,

dok on visoko die zastavu Turopolja.
Povorka se nastavlja, velika, gotovo nepregledna. Turopoljski
banderij, plemii iz svih krajeva, drugovi Jelenkovi. njegovi
zatitnici, velmoe i plemii, sve to Jelenko 7na,
Vojvoda Iloki dolazi izmeu Davora Antolkovia i Damira. Pognuti
upan kao da se i/ravnao, samo bijela kosa odaje pretrpljene nevolje.
Suci svih turopoljskih suija, svi na konjima to su iskieni,
ovjenani. Gospodarica Brezovice sjedi ponosno na svom vrancu. Uz nju
je sin. s druge strane kraljevi Ivan, a iza nje Kremen na konju koji
mu je ona darovala. Zatim njegov otac i itava druina grada
Brezovice. Okruena mladim djeveruama. sva u vjenanom sjaju, sjedi
na bijelcu ljepota plavua. Haljina od bijele svile s modrim ukrasima
privinula se njezinu njenom tijeli. Lice je rumeno i oi blistave,
iste i sjajne. Na glavi parte od cvijea i dragulja. Sa strane se
sputa velo, bijelo kao snijeg i posuto blistavim kamenjem. Za njima
dolaze stare gospoe i ene. sva rodbina i uzvanice, pa opet itav
niz plemia Turopolja, momaka, opinskih pandura, staraca na konjima,
prisenici, sve to je na opini imalo koju rije. Onda polaganim
korakom koraaju konji u bojnoj ormi. Idu banovi vojnici, banovi
oklopnici i banovi tjelesni uvari. Njegove vode s bojnog polja.
Prolazi povorka, smjeta se pred crkvom. Ljudi kliu uzvitlani jednim
jedinim dahom due, jednim jedinim dahom osjeaja, dahom pripadnosti
jednih drugima. Svi zajedno pripadaju najljepoj djevojci i
najhrabrijem junaku svog kraja.
U crkvi su poklekli njih dvoje: Vilena i Jelenko. Ban - biskup
blagoslivlje njihovu sreu.
Sveani se obred svrava. Ban dijeli mladencima svoj blagoslov i
govori im toplim zvonkim glasom. Ban, vojskovoa hrvatske vojske, on,
koji vlada, upravlja kraljevstvom Hrvata, objavljuje sad Turopoljcima junaka djela njihova sina, velika djela u obranu domovine,
djela koja su poduprla hrvatsku vojsku i pomogla joj svladati
neprijatelja. Krutog i strahovitog neprijatelja od kojeg e sada
imati neko vrijeme mira, a to je zasluga njihova sina, sina slavnoga
kraja, hrabrog i postojanog naroda, plemenite opine Turopolja.
Svatko je sada u toj crkvi i tamo izvan nje, dokle jo dopire banov
glas. dionik te slave kojom je ban ovjenao nepravedno progonjenog,
osumnjienog Jelenka Kuevia. On je sam svojom snagom, silom svoje
volje i velikog potenja uzeo sebi zadovoljtinu, pokazao svojoj
brai tko je
290

i to je. Vilenino srce rastapa se u srei i blaenstvu. Tako je
ponosna da se ne bi mijenjala ni s jednom kraljicom ovoga svijeta.
Svrena je sveanost. Mladenci se diu. sa svih strana razdvaja se

svjetina. Oni prolaze rukom o ruku kroz crkvu na trg gdje im narod
klie svoje elje.
I uspinju se na konje. Na elu banderija ide Pogledi. dok Vilena i
Jelenko kreu zajedno u upanov dvorac. Sve ide za njima, sve ih eli
jo jednom vidjeti. Svatovi su stigli u dvorac, ovjenani i okieni.
Po Turopolju padoe arke baklje, krijesovi planue na sve krajeve.
Kresovi radosti kojima slave samo najvee blagdane. Na sve strane, po
golim oranicama, po putevima uz dvorce i kuice, svuda plamte kresovi
i pozdravljaju najljepu djevojku i najslavnijeg junaka Turopolja.
Njih dvoje odlaze sami u Kueviev dvorac.

Odlaze kroz vrt. Jelenko vodi Vilenu za ruku prema onim vratima
kojima su dolazili jedno drugome u djetinjstvu. Sjeaju se dana kad
su ovuda trali kao da je vrt jedan. Danas je ba tim vratima vodi u
svoj dom gdje ima ostati zauvijek u njegovu naruju.
Ve su poli stazama sve do stuba. Uspinju se stepenicama. On otvara
pred njome vrata lijevog krila dvora io je majka odredila njima za
boravak. arko je pohitao naprijed, zapalio svjetlo na stolu to je
posut cvijeem. Bez rijei ulazi Vilena. U polusvjetlu razabire
vijence od hrastova lia to su ih plele Jasenkine ruke da okite
stan ljubljenoj nevjesti svojega brata.
Stali su jedno do drugoga. Jelenko joj gleda u modre oi. Tronut je.
Njegove junake ruke obuhvatile je oko struka. Njegov pogled sputa
se k njezinim usnama i proape tiho:
- Usne - ove tvoje usne, Vilena . . .
- iste su - ekale su - samo tebe ...
- Ja ih sretan uzimam!
Osjetila je arki cjelov to pali netaknute joj rumene djevojake
usne. Osjea, kako mu burno kuca srce, ono to je bilo tako bolno
povrijeeno, teko ispaeno, a sada je bogato nagraeno . . .,
U upanovu dvorcu vojvoda, Damir, Antolkovi i Gordana po-vukoe se s
Arbanasiem i Poglediem u samotnu sobicu. Mladi junaci saopuju im
da oko Lukavca nisu opazili nikakvo gibanje.
291
- Ne plaite nikoga ovime to smo vam otkrili. Zadrite to za sebe.
Zapravo bi cijelo Turopolje ivjelo vjeito u bojazni i u sumnjama da
negdje iz daleka dolazi neka opasnost koja se opet ulja Turopoljem i
obilazi dvorac sree ovo dvoje naih mladih vjenanika. Ali, budite
na opre?.u - jer dok ta neman gospodari u Budimu. dotle njegova zloa
nee mirovati.
19 *


DRAENI NE ZABORAVLJA
- ivotinjo vraja, uje li? to bleji u mene?
- Lujko-o-! Ovako ne moe govoriti k-kralj . . .
- Ujae, brandenburka lupeino, kako bi psovao kralj? Reci mi, edna
mjeino!
- K-k-kraljevski treba psovati! Razumije? To u te nauiti - ja tvoj
od-od-odgojitelj. Pij. Lujko, pij! Danas ima svega u obilju.
I Brandenburg posie za velikim vrem, pa nalijeva vina svojem
kraljevskom tieniku.
- Previe je to, previe, knee za mlaca u petnaestoj godini! Jeste
li uli? - opominje Verbeci, a Brandenburg se ljuti:
- Pusti, Lujko, ovog vola Verbecija! Trbuh mu je zdenac!
- Hi-hi-hi! Dunav. Dunav ima u trbuhu - smije se kraljevski mladac da

mu sve suze frcaju na oi.

- Lujko, kralj ne hihoe, on ho-ho-hoe.
- Toj maskeradi nisam vjet, treba, ujae. da mi istom pokae,
odgojitelju, uitelju moj! Nisam ti rekao: daj mi etiri vola, etiri
teleta, etiri konja, ha, gdje su?
- Lujko, kralju, velianstvo - daleko je Tu-Tu-Turopolje.
- Tamo gdje su Hrvati ima valjda jo neto to nisu odnijeli Turci
Berislaviu banu? Vjeat u ih sve!
Draeni stoji uspravan iza kralja. Gusti smei brci porasli su gusto
i sputaju se niz bijelu put. Ljudevit vie:
- Hrvojku! Nju mi daj! Obeao si mi, Draeniu. Gdje je? Svaku no je
ekam. uje li, Draeniu, peharnie moj?
Mlaahni kralj najednom ostavlja stol i ide dvoranom. Svi gledaju za
njim. Nije porastao, jo uvijek je jednako malen, jednako nezgrapan,
samo mu je brada duga, mnogo dulja i kosa kutravija i sijeda. Ljulja
mu se mravo tijelo u hodu. Onda otvori jedna vrata i nestaje iza
njih. Gospoda napunie vreve. Iza onih vrata kroz koja je nestao
Ljudevit ori se enski vrisak i smijeh.
- Jeste li ga vidjeli? - veli Brandenburg s ponosom. - Opet ganja
djevojice. To je vraki djeak.
- Neu se mijeati u vae stvari, knee - veli Verbeci - samo se
bojim: etrnaestogodinji mladac i tolika jagma za djevojkama. Ne
znam hoe li mu to koristiti zdravlju.
Brandenburg mahne obim rukama i udari po stolu:
- A to vi mislite da sam ja tek ua od odgojitelja? Ja znanstveno
odgajam svojega kralja, jest, nauenjaki. Oni koji imaju znanost u
malom prstu vele: kralj Ljudevit je preskoio u svojem razvitku
djetinjstvo i mladost, momaku mladost, on je ve zreo mu, jest,
moja gospodo. U ovo est godina nakon smrti kralja Vladislava porasli
su mu brci i brada. Lice mu je kao u 38-godinjeg mukarca - dakle, i
sva su njegova svojstva uporedo s tim mukim razvojem mukaraka. On
je preskoio djeatvo i odmah preao u mukarca! A da ne ganja
budimske djevojice, valja ga to prije oeniti.
292

- Slabo e to koristiti - nasmije se sada markgrof Danijel u pogleda
svog prijatelja kneza. - Uz princezu koju ste mu namijenili za enu,
on e ba tako kao i dosele, trati za svakom suknjom. Na jueranjem
turniru samo je gutao ene budimskih velikaa. Projahao je na konju
pokraj svake ljepotice i malo odvie napadno izjavljivao svoje burne
osjeaje.
- To je razumljivo, rekao mi je pravi filozof i nauenjak, u njega se
pretjerano razvila elja za uivanjem. to mu tko moe? Brada mu see
do grudi i kralj je. Valjda je sve to zato to je bio nedonoe od
sedam mjeseci.

Tamo iza vrata nastaje divlja trka, smijeh, vrisak i opet smijeh.
Onda se na vratima dvorane pojavi deputacija plemia. Verbeci saslua
njihove elje:
- Sabor trai kralja. Htjeli bi da velianstvo doe pred sabor.
Iz druge sobe enski krikovi i kraljevo hihotanje. Vrata se rastvore:
Ljudevit izlazi s tri djevojke.
Plemii stoje zaprepateni. Opetuju svoju molbu. Ljudevit izbulji u
njih oi, spusti donju usnu, a zatim pita raskalaeno:
- Imate li u saboru lijepih djevojica? Ali samo odabranih, onda u
doi!
Plemii se poklone i bez rijei izlaze. Ljudevit saspe za njima
pregrt prostih rijei i beskrajno se smije.
- Ti ba uiva, Lujko, i pravo je tako! - veli Brandenburg. - Smijeh
je tvoj svakidanji kruh. ovjek se mora svemu smijati, svemu
narugati - onda je sretan. Samo nita ozbiljno. Kralju je to pravo
zakonom podijeljeno! Jest, ustavno je pravo kralja smijati se i
ljenariti.
- Kome to nije pravo, toga u baciti u tamnicu ili ga podii na
vjeala. I tebe, ujo, ako mi nee poslati ljepe djevojice. Ove me
ba nimalo ne zabavljaju. Htio bih takve koje mi se otimlju, a ne ove
to se vesele da ih kralj poauje. to je, Draeniu? Hoe li se
Hrvojka otimati?
- Tko? - zapita iznenaeno Verbeci. - Hrvojka? Tko je to?
- Hrvojka, divna djevojica - nije takve rodilo sedam kraljevstva.
Crne su joj oi kao u avla. A kosa? Kao crni plat - a lice? Krv i
mlijeko. A tijelo? No, Draeniu, uti? Ti bolje zna kako izgleda
Hrvojka. Govori!
- Ima neku tajnu djevojicu za njegovo velianstvo o kojoj nitko
nita ne zna? - pita Verbeci. - Vae velianstvo i va pe-harnik
imade pred mnom tajna? Tko je ta Hrvojka?
- Divna djevojica - veli Ljudevit. - Svakog mi dana Draeni
pripovijeda, a ja je vidim i ekam. To je avao od djevojice.
Draeni e mi je vrlo skoro dovesti.
iroke mu se usne jo vie rairile u smijeh, u kolobarima tamne oi
zasjale neprijatnim plamenom, a zatim nastavlja:
- Ve je poznajem itavu godinu dana, i vie. Je li, Draeniu?
Otkako si mi ono prvi put otkrio tu ljepoticu, uvijek govorim o njoj.
293

- Princeza Marija, vaa budua supruga, nee dopustiti da govorite o
drugoj djevojici - veli Verbeci.
- ene nemaju pravo govoriti. Ja sam kralj! Ja odluujem. est godina
vladam - naime, vi i ja - zenit u se istom za tri godine, dotle u
uzeti Hrvojku.
utei, Verbeci gleda neaka koji se sagnuo k maloj kraljevoj pojavi

i kori ga to je tu tajnu odao Verbeciju.

Malo zstim Verbeci nae razlog da se s neakom udalji iz sobe. Vani
ga napadne:
- Dovodi, kralju neku djevojicu koja jo vie raspaljuje tog
razvratnika? Reci, tko je ta djevojica?
- Kad sam prije est godina morao" vjenati Ilonku, htio sam otii
iza vjenanja u Hrvatsku da kaznim Gordanu. Onda ste mi zatvorili sva
gradska vrata, zajedno s Bakaem. Jest, vi ste mi za volju Bakaa
oduzeli osvetu Gordani i Vileni. est godina grize me crv! Sad sam
napokon odluio svoju osvetu provesti.
- Dozvat u Ilonkina ujaka Bakaa ako mi ne kae to ima na umu s
kraljem? I tko je ta djevojica? To te pitam, a ne za tvoju osvetu.
Govori!
- Vi ste, ujae, zaboravili ba sve to ste morali progutati od
Hrvata kad ste bili u Turopolju. Ali ja nisam zaboravio. U mene je
znaaj. Ja ne bih mogao zaboraviti ni da je prolo ezdeset, a kamo
li est godina. U zatoenju, u kojem me dri ta Bakaeva neakinja jo sam bjenji nego to sam bio prije. Kakav bi mi bio divan ivot
da sam se mogao izmiriti s Hrvatima, oeniti Vilenu i ivjeti
slobodno - raditi to me volje! Sad sam, evo, podlonik vama, Bakau
zarobljenik, a Ilonki rob. Nita drugo mi nije na pameti nego da se
osvetim onome koji je skrivio moje estogodinje tamnovanje. To je
Gordana. Podmuklo me prevarila - izmamila mi je prije est godina onu
izjavu samo zato da moe Kuevia oeniti Vilenom. Valjda ne mislite
da u to ostaviti neplaeno lijepoj Gordani? Ja sam jo podmuklijT od
nje, jo podliji. Osvetu koju sam spremio njoj ima sada izvriti sam
kralj. On e osvetiti mene. Kralj, ovo pokvareno eljade - kojemu
nikada nije dosta enskog bia. Zinuli ste u mene kao u slablast? Eh,
neete mi to sprijeiti. Prije est godina, kad me je Gordana
prevarila u Dubovcu, imala je ker kojoj je tada bilo neto oko
godinu i pol. Sada je djevojica u osmoj godini. Moje uhode u
Hrvatskoj donose mi divne vijesti. Slava male ljepotice ide od usta
do usta.
- Toliko je lijepa? Bit e to opasno po kralja.
- Neka! Vele, sjedi djevojica na sedlu kao kakav kraljevi, gleda
ponosito kao junak kad ide na turnir. Zdesna joj jai brat Damir,
slijeva hrvatski kraljevi Ivan, jo su tu dvojica kneevia iz
Orave, a pred njima ide neki djeak koga zovu Kremen. Sva petorica su
vrnjaci naega kralja. Gordana smatra tu djevojicu darom sudbine.
Ovaj dar uzet e joj Draeni i predati mladom divljaku, kraju! Evo,
to je moja osveta. Bilo to u raunu kraljevskom vijeu ili ne.
294

- Kako e do djevojice?
- Zar ne oekujete da na sabor, to sada zasjeda u Budimu, stigne,

ban Berislavi? Pratit e ga Damir i vojvoda Iloki. im stignu ban,

Damir i vojvoda u Budim, ja i Lui idemo s kraljevskom etom u
Lukavac. Tamo smo ve sve priredili. Imamo tri topa kojima u pucati
na Brezovicu jer je tamo kraljev takmac. Kralj eli imati kraljevia,
a ja u uzeti Hrvojku. Vi ne biste nita znali da kralj nije
izbrbljao, i ja bih doveo djevojicu.
- Roen si za podmuklog izdajicu! Ako se makne iz grada, Ilonka e
protiv mene nahukati svojega ujaka i ja sam izgubljen.
- Kralj e biti s nama. Kad samo uje ime Hrvojka, ve trepti. utila
njegova osjeaju uitak. Ja sam ga sasvim zatravio, otrovao. Ja sam u
njega zasadio to ime tu predodbu i ne moe se toga osloboditi do
kraja ivota. Razumijete li?
Verbeci se prenerazio, gledajui svojega neaka, dok pripovijeda
strastvenim gestama, lice mu je blijedo.
- Vi ste, ujae, salo, a ja ilavost. Ve prije est godina zamislio
sam tu osvetu. I bit e izvrena danas, sutra, preksutra. Kad god
bilo, to Gordanu minuti nee. Sve e Uiniti kralj - a ne ja.
Draeni e sjediti u Lukavcu i samo savjetom pomoi. Eto, sad znate:
kralj e zatraiti od Bakaa da mene poalje u hrvatske dvorove kneza
Brandenburga jer samo ja znam gdje knez ima pohranjene dragocjenosti
koje eli dopremiti u Budim. To je izlika.
- I Brandenburg zna tvoju nakanu?
- I odobrava i pomae. I on mrzi Gordanu, a Baka e vrlo rado
dopustiti da idem po kneeve dragocjenosti kako ne bi trebao davati
kralju novaca iz kraljevske blagajne.
- Sad znam ime si mogao pridobiti za sebe prevrtljivog kralja! A sad
idi natrag da Ljudevit ne plane to te nema.
Ve je kasno nou. Svjetiljka u kraljevskoj blagovaonici osvjetljava
stol, vreve pune vina i prazne zdjele. Gosti i kraljevski posteljnik
iznose pijanog kralja u lonicu.
BAN PETAR BERISLAVI - POTKRALJ HRVATSKE
Deset je sati prije podne. Kralj jo duboko spava. Draeni nekoliko
puta ulazi u sobu, a mladac se ne budi.
Napokon ga ipak prodrma. Ljudevit prokune bijesno.
- Velianstvo, moram vas buditi, naloili ste mi. Hrvati su tu! U
asu Ljudevit otvori oi.
- I Damir Brezoviki je ovdje? Uistinu? Jesi li ga vidio? A vojvoda
Iloki?
- Nisam ih vidio, samo su mi javili. Mogu li otii u sabor da saznam
kako e dugo ostati u Budimu. To je vrlo vano.
295

- Dobro, idi, sve ispitaj, dobro pogledaj svakoga, a onda se vrati.
Ja u dotle spavati. Ako opet ona plemika marva stane vikati da ele
kralja vidjeti u saboru, a ti im kai: kralj je bolestan, ne moe

doi. Tamo neto trae od mene, svatko hoe neto drugo. Zar sam ja
tu da od mene trae. Ja trebam od njih traiti da meni daju, ja sam
kralj - i baci se natrag u jastuke i zijevne dremovno.
Draeni izie iz kraljeve sobe. Uzima sa sobom pratnju i svog
katelana Luia pa se uputi ravno u sabor velmoa.
Na irokoj velikoj poljani arenilo. Maloplemii zapremili su vei
dio poljane. S druge strane, prema velikoj tribini, sakupili se
velikai u raskonim haljinama. U sredini uzdignut prostor. Tu sjede
prelati, dravnici, lanovi kraljevskog vijea, ugarski palatin i
njihovi tajnici. Zdesna poslanici njemakog cara, rimki nuncij i
mletaki poslanik.
Draeni ve izdaleka uje buku. Pojahao je najbrim trkom i povukao
se iza tribine da ne bi pobudio pozornost. Iz zakutka e promatrati
sve to se dogaa. Sjedei na sedlu trai okom Hrvate, ali ih nigdje
ne vidi. A ipak su njegovi najnoviji uhode na zagrebakoj tvravi,
Damjan i Seveda, najavili banov dolazak. Svu panju Dra-enievu
zaokuplja Baka. Stojei govori saboru i u ime kraljevskog vijea
trai nove dae. Jedva je dovrio reenicu, die se bura negodovanja
na strani maloplemia. Velikai srdito i bijesno dobacuju
maloplemiima:
- Treba izdravati vojsku kraljevu, treba i kralju neto dati. Nema
nita, ivi kao prosjak.
- Onda dajte to vi iz svojih depova! - uzvraaju maloplemii.
- Nismo mi tu samo zato da se nama oduzima. Mi i kmetovi, a vi tovite
svoje debele trbuhe i opijate se!
Velikake se odore uskomeale, sjaji zlato, padaju psovke i
prosvjedi. lanovi kraljevskog vijea nastoje govoriti, ali im
maloplemii ne daju do rijei.
- Sramota je to! - vie visoki mravi maloplemi to je stao na panj
i uzdigao se nad ostale. - Turci e nam doi nasred Budima jer nemate
ni vojske ni novaca za oruje!
- Da, nemamo novaca - uzima rije Verbeci i stade razlagati.
- Nema novaca - kraljevske su blagajne prazne.
- Vi ih praznite - vie opet onaj mladi plemi, a itava skupina oko
njega udari u burno odobravanje. - Zato je za kralja Matijaa bilo
novaca za obranu zemlje?
- Lako je bilo za kralja Matijaa, on je imao godinje prihode
940.000 dukata. Razumijete li? 400.000 od rudnika, 140.000 od solana,
60.000 od tridesetine, 50.000 od krunskih imanja i 300.000 izvanredne
dae. A prihod za kralja Vladislava bio je u svemu 220.000 dukata.
- A zato? Zato, to je porazdijelio pohlepnim velikaima ste te
dohotke, samo zato da kupi njihov pristanak da mu sina okrune za
kralja. Zato je to uinio, tko mu je to savjetovao? To su gospoda
velikai uinili - straili su kralja da mu sina nee posjesti na
prijestolje, govorili su to da bi sebe prikazali njegovim

prijateljima
296

i uvarima njegova sina, kako bi onda mogli na raun tog straha
prazniti kraljevsku blagajnu.
- Tko je taj drznik, tko se to usuuje? - viu velikai i pesnicama
prijete prema onoj strani gdje stoji visok i mrav mladi plemi.
- Zovem se Verec, maloplemi sam, voa maloplemia. Kad su ljudi
malo uutjeli, opet e visoki mravi Verec povienim glasom:
- Neka svi plaaju dae za rat, pa emo i mi pristati na ubiranje
izvanrednih daa, ali velikai isto tako, kao i maloplemii i
kmetovi.
- To je krenje naih privilegija - viu svi velikai u isti mah. Ne damo dalje govoriti!
Buka se smijeala, velikai i plemii viu, dobacuju psovke.
Kraljevski vijenici nastoje ih stiati. Tada se opet javi za rije
Verec.
Svi se maevi na strani plemia digoe u vis. uma otrica pojavi se
u zraku. Velikai prosvjeduju, viu, rumene se, dovikuju, trae od
palatina da ne dopusti vie govoriti Verecu.
Najednom se s lijeve strane stadoe ljudi ogledavati i onda se brzo
razdijeli velika skupina. Velikai se ogledaju, a i maloplemii.
Obratie panju prema jednoj strani. Buka najednom stade jenjavati.
Izmeu plemia na poljani pojavi se povorka jahaa. Prvi od njih
sjedi na sedlu, mrav, uspravan i visok. Lice blijedo, tamne oi
mirne. Bojna odora mu je tamna, ali oko vrata blista se na suncu
kri.
- Dolazi hrvatski ban Petar Berislavi! - ide apat od usta do usta.
Ban, biskup, vojskovoa! Ove tri znaajne rijei spojene u jednoj
osobi toliko su zaokupile raspaljenu gospodu da su naas ostavili
svoje prepirke i uprli poglede u bana Petra Berislavia. Njemu zdesna
Frankopan. Iza njega slijede velikai i plemii iz svakog kraja po
jedan. Meu ovima je sin kneza Karlovia, grof Ivan, iz Turopolja
dvojica: Jelenko Kuevi i Arbanasi. Meu njima je i Stjepko
Brodari. Svi slijede bana to polagano jai prema tribini. Hrvati
silaze. Odmah se razdijelie velikai i puste bana naprijed. Uspinje
se stubama na uzvisinu. Gospoda od kraljevskog vijea ustaju i
pozdravljaju ga. Nude naslonja to je bio do sada prazan, ekajui
njega. itava se poljana uzgibala, proaptala. Taj slavni junak, koji
je ve toliko puta pobijedio Turina u Bosni i u Dalmaciji, pobuuje
svaiju panju. Slava junaka budi poitanje velikaa koji ne
posjeduju lovora slave. Bjesne to su svi uprli oi u hrvatskog bana.
Straga iza tribine povukao se Draeni, apui Luiu:
- Jesi li vidio? Nema Damira. to to znai? Predomislio se?
- Ne, Damjan i Seveda su rekli da gospodar Brezovice prati bana.

Moda je radi neega zaostao u Budimu.

- Gle, kako se sva ta marva zagledala u bana! Kad je nedavno bio
kralj u saboru, nije ga nitko ni gledao, ovaj se ovdje epiri!
Netko se ogledao i sukobio s Draenievim pogledom. Te crne oi ispod
visokog ela, napola zamirene, ova odora, modra, iarana srebrnim i
arenim gajtanima? Draeni se prenerazi. Glavom Jelenko
297

Kuevi stoji s Hrvatima iza tribine. Draenievo srce pone ivo
udarati. U asu uskrsne u njegovoj dui sve to je proivio u borbi s
Jelenkom Kueviem prije est godina u Turopolju. Svi su dogaaji
izmiljili pred njegovom duom, probueni jednim pogledom turopoljskog
plemia kad se okrenuo prema Draeniu. to znai taj pogled? Moda
mu eli javiti kako sretan grli Vilenu?
"Da nije biio Gordane, sad bih ja bio prvi do bana, a brzo bih sjeo
na njegovo mjesto. A sad stojim iza dvorskih dostojanstvenika i
uhodim i smiljam kako bih proveo svoju osvetu! Mjesto da sjedini na
bedemu svoje pobjede, jo uvijek se uljam iza bedema u novim
zasjedama!"
Teko osjea Draeni sto se jo uvijek natee, bori, osveuje,
umjesto da uiva u slavi i asti, dok Jelenko Kuevi stoji tamo pred
njime iza bana. Jo se uvijek nije dovinuo cilja svojeg ivota da
ivi u izobilju, u bogatstvu, udobno i da mu se svi ulaguju, irae
njegovu blizinu i njegovu milost. Kuevi mu je pretpostavljen, makar
je Draeni kraljev peharnik. Danas je zarobljenik Bakaeve neakinje
koja mu je uzela slobodu da ide kamo mu se hoe i radi to ga volja.
A tamo opet njegov ujak Bakau za volju pue u njegov rog. Zarobljen
je i okovan. A taj ovdje, pred njim, stoji visoko uzdignute glave,
mirno i spokojno skrtenih ruku, dok mu ma visi niz pojas, a visoko
mu elo kruni lovor.
Draeni niti to uje niti vidi. ini mu se: pukla mu je u i
napunila grudi! Na asove ga potaplja val bjesomunosti. Htio bi
udariti u snani zatiljak Jelenka Kuevia. baciti ga na zemlju i
uguiti. Moda e se jo sresti s njegovim prezirnim pogledom?
Svi su se nagurali oko tribine i Draeni nema prolaza.
Ban sjedi i promatra. Dranje mu je dostojanstveno, upravo
kraljevsko. Ugarski velikai ne znaju itati u tom dranju istinu,
ve, ouni zavisti, dostojanstvo smatraju razmetanjem slave. Njihovi
pogledi ne mogu sakriti to misle. Ali ban kao da to ne vidi. Palalin
objavljuje da e govoriti izaslanik njemakog kralja Maksimilijana,
njemaki kancelar pishamer. Banov je dolazak ljude umirio i njemaki
poslanik je iskoristio tu tiinu i veli:
Njegovo velianstvo, njemaki i rimski car Maksimilijan, alje poruku
ovom saboru i podsjea velmoe i gospodu dravnike da je pokojni
kralj Vladislav s njemakim carem uglavio ugovor po kojemu bi on imao

pravo upravljati odgojem malodobnog kralja i biti mu vrhovni skrbnik.

Na temelju tog ugovora, car trai da kraljevsko vijee i sabor
prihvati taj prijedlog, a oekuje to prije, to je car prema Ugrima
uvijek gajio prijateljstvo.
U oima ugarskih velikaa plane neprikrivena Ijutina prosvjeda.
Maloplemii zaore bukom. Baruni se s njima slau. I oni viu. Burni
se prosvjed digne u itavoj skuptini.
Ornjavom skuptina odbija taj prijedlog. pishamer se osjea
neprijatno. Njegova plava brada potcrtava tamno crvenilo. Sjeo je.
Ban malo nagne glavu, pogleda pishamera u lice, mirno i znaajno.
298

pishamer se trgne. Iza lea uo je apat i okrene se. Tu
stoji Damir Brezoviki i tiho mu veli:
- Jeste H sad uli svoje saveznike? Jeste li vidjeli taj izraz mrnje
to je ova skuptina poslala u rijeima i pogledima prema vaem
gospodaru Maksimilijanu? Niste pristali uz nas Hrvate da nam
pomognete braniti zemlju od neprijatelja i Budima, pa, eto, sad ste
uli i doivjeli ono to vam je Davor Antolkovi prorekao. Da ste nam
pomogli uspostaviti staro hrvatsko kraljevstvo, imali biste vjerne
saveznike, pa bi mnogo toga bilo drukije.
utio je pishamer, pun ogorenja. Toliko je pregovarao s Ugrima, a
njemaki car potroio je na njih skupocjenih darova - uzalud.
Njemaki poslanik pishamer s pratnjom demonstrativno ostavlja sabor
i odlazi dok sve buci i vie za njima. Gospoda od kraljevskog vijea
ne usuuju se stavljati daljnje prijedloge. Lukavi Baka i Verbeci
sporazumjee se: dok je sve uzrujano, neka govori ban, bit e im
drae ako govor hrvatskog bana ljudi ne budu sluali. No, ljuto su se
prevarili. Svi su uutjeli. im se uspravio hrvatski ban. svi se
pogledi usredotoili u njegovoj visokoj pojavi, na njegovu liku to
nosi duboke znakove odricanja od svake udobnosti ivota. Gotovo u
grobnoj tiini odjekuje njegov duboki glas:
- Gospodo velemona, uzviena, estita! Baruni i plemii! Svakome je
poznato kakav neprijatelj s istoka ve godinama provaljuje u hrvatsko
kraljevstvo zato da se tamo zaustavi i udomi. Neprijatelj smatra
Bosnu i Dalmaciju i sve ostale hrvatske zemlje mostom preko kojeg
eli k vama i u Njemaku. Taj most eli neprijatelj osvojiti, i brani
one koji su s ovoga kraja mosta. Hrvati su prolili rijeke krvi, oni
su istroili svoja imanja, zaduili svoje dvorove, dali svoje
zlatnike za obranu protiv tog neprijatelja. Hiljade i hiljade
hrvatskih junaka pokopalo je svoja imena zauvijek na bojnim poljima.
Prorijedili su se borci, imetak je uniten u borbama i pljakom
neprijatelja. S ove strane mosta su kralj, kojega su Hrvati priznali
svojim vladarom, u Budimu sjedi i kraljevsko vijee kojemu je dunost
braniti prijestolje. Zato je dunost sinova Ugarske da zatiti svoja

imanja i svoj narod i svoje kmetove i majke i djecu od neprijatelja

to treba da se preko nas prebaci k vama. Dunost je moja. kao bana i
vojskovoe hrvatske vojske, upozoriti vas da je kucnuo krajnji as.
Oslabljena Hrvatska ne moe i dalje odbijati neprijatelja oslabljenim
snagama, bez pomoi kralja i vae. Mogla bi samo onda kad bi se s
neprijateljem pogodila. Mnogo puta mi je protivnik nudio dobre uvjete
ako ga pustimo prijei preko Hrvatske k vama u Ugarsku i dalje u sve
sjeverne i zapadne zemlje. Mi smo te ponude odbili. I sada pitam vas:
hoete li gledati skrtenih ruku krvarenje i umiranje Hrvata u obrani
mosta kojim e neprijatelj prodrijeti k vama? Ono to traimo, lako
vam je dati. Trai se vojnika, oruja i novaca.
- Novaca, vojnika i oruja? I vi velite da je to lako dati? Ban
dostojanstveno okrene glavu na onu stranu otkud ja pala primjedba pa
e velikaima okom u oko:
299

- Treba samo malo usporiti trku zabave, smanjiti uitke i gozbe,
manje troiti novaca na raskone pothvate i ozbiljno shvatiti
pogibelj. Kad biste samo mali dio zlata, to se troi na rasko, dali
za pomo Hrvatskoj, svatko bi imao jo vrlo mnogo.
Buka, vika, krika meu velikaima. Maloplemii i baruni odobravaju
banu.
- Istina je to veli. Rasko velikaa uniti! e zemlju. Pripravljaju
se pijanke, gosti se na sve strane, zlatom i draguljima kite se
gospoda i njihove ene.
- Vi pristajete uz njih? Vi protiv vlastite zemlje? - viu velikai
prema maloplemiima i barunima. Val prosvjeda pada na njih. Ban digne
ruke i glas i javlja:
- ujte to velim: tvrava Jajce, koju opsjeda neprijatelj, gladuje,
ljudi jedu korijenje, cijeca pogibaju od gladi, ali se ne predaju.
Jedan plemi, koji je uskoio iz Jajca, gledao je svojim oima majku
kojoj je dijete umiralo na rukama od gladi. U oaju bacila je svoje
dijete u Vrbas i sama skoila za njim. Majke i ene beru travu i
kuhaju je, ali bodre mueve da ne predaju tvravu. U oaju se brane
Hrvati. Smije H se ovdje netko do sita najesti kad zna da tamo
pogibaju ivi ljudi, ali se ne predaju jer znaju: neprijatelj e kao
bujica provaliti preko Save, na nas, roenu brau, a prvo e im put
hiti u Budim.
- To vi elite! Da, to je vaa elja! - viu velikai izvan sebe od
bjesnila, - To je vaa elja: da nas pokolju!
- Gospodo velemona i uzviena, vae riji sramote va obraz, va um.
vae shvaanje i vae osjeaje. Zanijemite da odjek te sramote ne
ponese vjetar u svijet. Upamtite to vam veli sada ovdje, s ovom
mjesta, hrvatski ban Petar Berislavi: padnu li Knin, Skradin i Klis,
padne li Jajce, moete smjesta u svenjeve strpati svoje velikake

odore i svoje zlatne vreve jer e se brzo neprijatelj pojaviti i

barjak razviti tamo gdje sada stoluje kralj.
Povici se stapaju u grmljavinu raspaljenog topa. Ban eka odgovor
kraljevskog vijea. apu meu sobom gospoda, spoitavaju jedan
drugome to su dopustili banu govoriti jer je predobio za sebe
maloplemie i barune. Brzo ustaje Sarkanji:
- Znam, mi bismo morali pomoi Hrvatima, ali nitko u zemlji nee
plaati izvanredne ratne dae, a kraljevska je blagajna prazna.
- Jer je vi ispranjujete, gospodo velikai! - vie Verec iz kruga
plemia.
- Tko se to usudi rei, taj e platiti glavom! - odgovaraju velikai,
prijetei se maevima. - Nema novaca - opet e arkanji, a ban
odgovori:
- Nemate novaca, ni boraca, da sami pomognete zatititi sebe.
Upamtite to velim ja koji godinama i godinama leim na bojnom polju:
nije neprijatelj hrabar, niti tako silan, niti tako moan, ni tako
naoruan da bi mogao svojim sredstvima napredovati. Ne, on napreduje
samo vaim nemarom, vaom krtou, vaom ravnodunou, prema svojoj
domovini. Hrvati su potpuno iznemogli. Dali su
300

sve to su imali. Ali tu nema pomoi! Svi ste ravnoduni, svi
nemarni, pohlepni, svaki misli na sebe, na svoje dobro, a ne na dobro
domovine!
Gnjevni ban sjedne, a ustaje papinski nuncij Buro. Svi se smire da
ga uju. Nuncij razmota pismo s papinim peatom;
- Sveti otac papa Lav X, koji je jedini podupirao i pomagao junaka,
velikog asnog mua to je na elu hrvatskog kraljevstva, Jalje vama,
svijetli bane, pismo kao odgovor za vau molbu da podupre Hrvate. Ovo
pismo neka uje itav sabor . . ."Iz tvojeg pisma, junae, a vie jo
iz oajnih rijei tvojeg poslanika, razabrao sam to si sve uinio za
hrvatsku domovinu, a time i za kransku vjeru. Stoga sam naloio
tvojem poslaniku da te izvjesti koliko te slavim i cjenim zbog tvojih
dosadanjih velikih djela. Po istome ovom poslaniku javljam kako su
se duboko kosnule mog srca rijeci u tvom pismu kojim mi javlja
nevolju svojeg hrvatskog kraljevstva te nas zaklinje da ne pustimo
naim nemarom propasti hrvatsko kraljevstvo koje je dosad tako
junaki odbijalo dumanina. Vidim sve i shvaam tvoj teki poloaj.
Na tvoju utjehu, evo ti javljam: nastojimo na mnogo strana oko toga
da ti to prije doe pomo od raznih kranskih vladara, da alju
pomo i uspjenu obranu tvojoj kraljevini Hrvatskoj. Dotle pak te
molim: stoj hrabro kao dosele i ne dopusti da hrvatski narod duhom
klone, ve ga vodi da s tobom sjedinjen neprijateljsko bjesnilo
suzbije. Svim kranskim vladarima pisao sam i poslao svoje

pouzdanike te im poruujem: pomozite svi zajedno Petra Berislavia,

potkralja kraljevine Hrvatske i Dalmacije!"
Nuncij digne glavu. Kraljevsko vijee uti, velikai ute, dok maloplemii i baruni digoe glas, a Verec vie:
- to vele na to gospoda od kraljevskog vijea? Hoete li pola godine
vijeati dok dadete na to odgovor? A vi velikai? Kako dugo ete se
medu sobom natezati dok shvatite da su u pogibelji i svi Ugri?
- Ne damo da maloplemii diraju u nae privilegije - viu
velikai.
- Privilegiji su vai; pune monje, glazbe, razvrat, pohlepa,
pljaka, to su vai privilegiji! - vie Verec. - Gubernatora hoemo,
gubernatora hoemo! Ivan Zapolja neka upravlja kraljevstvom, a ne vi.
Divlja krika razdire zrak, a nuncij ponovo uzme rije:
- Ono to spominje sveti otac papa Lav X o pomoi Petru Berislaviu,
to je njegova sjajna osnova da pomiri zavaene vladare da bi tako svi
zajedno poli u pomo banu i potkralju Hrvatske Petru Berislaviu.
- Velikoj plemenitoj nakani svetog oca pape duboko se klanjamo - veli
arkanji. - No, eto, kod nas nema jednodunosti, a nema ni mogunosti
da dademo makar petsto boraca, da ih naoruamo i spremimo za rat.
Petar Berislavi se okrene arkanjiju:
- Ako s ovog prijestolja nema Hrvatima pomoi, ii emo tamo gdje te
pomoi ima!
301

Svi su se trgnuli. to to ban misli? Sve je tiho i eka razjanjenje,
ali se Berislavi okrene svojoj pratnji, zovne je i silazi s tribine.
Hrvati ga slijede. Jelenko Kuevi kao po nekoj nemiloj sudbini
prolazi ba pored Draenia. Ne moe drukije proi, a da mu ne doe
okom u oko. Trenutak se gledaju, ini se, jedan je drugoga pogledom
smaknuo. Jelenko slijedi svoje drugove. Draeni je zastao. Ban
hrvatski sa svojima prosvjedujui odlazi.
- Hoe li ban otii u Hrvatsku? - preplai se Draeni i pita svojega
katelana.
- Ne, gospodine Draeniu, samo su ostavili sabor. uo sam
od uhode vaeg ujaka Damjana da e ban vijeati s nuncijem i s
Nijemcima. --
itav se sabor pretvorio u bojno polje. Strahovita krika se uzdie,
svi su maevi u zraku, uje se kreevo, udaranje otrice o otricu,
padaju psovke, bjesnilo zapljuti kao iz oblaka punog munja.
Kraljevski vijenici ustaju i bjee iz strahovite guve. Palatin i
papinski nuncij, sve ide s onu stranu tribine da spasi glavu.
Velikai stadoe bjeati prema svojim konjima i jedan za drugom
nestaju, dok za njima posprdno viu maloplemii. Zatim digoe na
ramena Vereca. Ovaj vikne:
- Na ovom saboru nemamo vie rijei! Ovdje vlada velikaka

oligarhija. Njih pedeset sjedi na iji itavom kraljevstvu! Idemo u

Tolnu, u sjedite maloplemia. Tamo emo odrati na sabor i to
odluimo, predloit emo kralju. Mi smo veina u zemlji, mi plaamo
poreze i dae - od naih uljeva upravlja se ova zemlja!
Urnebesnim povikom odobravanja prihvaaju njegov prijedlog. Poljanom
je pohujalo 200 plemia i baruna. Njima se pridrui 13 prelata i svi
krenue kao jedna vojska na ureeni drugi sabor. Videi to, vraaju
se velikai i lanovi kraljevskog vijea da nastave saborovanje.
- Sad moemo zakljuivati po miloj volji - veli arkanji Ba-kau.
- Da, to ima pravo, samo pazi: oni e nazvati na sabor krnjim i
nitko nee izvravati zakone i zakljuke koje mi sada ovdje stvorimo.
Znaj, sad je Ivan Zapolja jai nego to je sam Ljudevit. Zapolja e
kralja sruiti ako se s njime udrui Hrvatska. Trebalo bi ipak dati
Hrvatskoj neku pomo.
- Zagrabi, Bakau, malo u svoje hambare gdje si naslagao pune vree
zlatnika, pa emo oporaviti vojsku.
- Zagrabi ti, gospodine arkanji! Neprestano niani na neke moje
vree, a svoje i ne vidi.
Poeli su raspravljati i donositi zakljuke. Predloili su sve svoje
pristae na razne asti i visoke slube, odbili banov prijedlog da mu
dadu barem tisuu vojnika i novaca da se ide u pomo Hrvatskoj i
odredili da se kralju Ljudevitu dade dvadesetpet dukata mjeseno za
pomo njegovoj kuhinji.
- ekajte, ekajte! - apne Baka. - Otkud kralju novaca
302

za gozbe, za pijanke, za svakojake djevojke koje tamo dovlae? Zato
to ako nema ni za kuhinju?
- Pijanke namirujemo mi, kraljevski vijenici. Ljudevitu je petnaest
godina, priroda se s njime poigrala, djeak je zapravo mukarac,
trai ono to mi uivamo, ne moe se drukije, moramo predujmiti
gozbe.
- Onda ete vi taj predujam i sami od njega utjerati. Nema otkuda neprestano tvrdi blagajnik vijea.
Za pol je sata krnji sabor svrio i gospoda se vratila u Budim.
* * *
Kralj se protezao. Ve je davno odzvonilo podne kad mu je sluga
spremio haljine da se odjene.
Ulazi Draeni. Kad god on dolazi pred Ljudevita, u mislima defektnog
djeaka raa se predoba o djevojici o kojoj sanja i stalno o njoj
govori s Draeniem. Odmah ubaci pitanje:
- Dakle, je li stigao otac moje djevojke?
- Jest, Damir Brezoviki je ovdje.
S druge strane ulazi tajnik iz kraljevskih ureda i javlja:
- Velianstvo, gospoda kraljevski vijenici ele vam saopiti tok

vijea u saboru.
- Dobro, dobro, neka samo ekaju. Sada nemam vremena. Izaite! to
bleji? Neka ekaju.
ovjek izae, a kralj uhvati za ruku Draenia:
- Dakle, Damir Brezoviki u Budimu? Onda moemo sigurno otii u
Lukavac? Koliko vremena treba da stigne onamo i do-vede moju
Hrvojku? Ne zaboravi s njome uzeti i kraljevia Ivana.
- Velianstvo, jo nisam preraunao kako e dugo trajati, ali
vijeanje u saboru svrilo je vrlo loe i zato . . .
- Neu da ujem o saboru, govori mi o djevojci. Kad e doi s njome?
Zar si gluh?
"Tjelesno je mukarac, a duhovno jo uvijek glupo dijete" - pomisli
Draeni i uzalud nastoji Ljudevitu razjasniti jer mladac nastavlja :
- Dakle, ti e otii u Hrvatsku i dovesti mi Hrvojku! Njezina je put
tako bijela kao ljiljan. Jesi li tako rekao? Sva je tako bijela
i.mirisava i ona e se divlje otimati mojem zagrljaju? Je li? Oh,
kako elim da mi se djevojka otimlje. Samo to elim, inae nemam
uitka.
- Hrvojka e pokuati izderati vae oi, ona e vas tui!
- Uh, ja ve drem. Kako u je uhvatiti - ja kralj - jai od svih!
Svi su kraljevi snani i jaki. Tko je meni dorastao?
I stade hodati gore-dolje. Njegova nezgrapna pojava pobuuje vie
smilovanja nego smijeha koji sad obuzima Draenia. Pokvarena mu dua
nema samilosti, ruga se kralju u kojem je raspirio bolesnu enju za
Gordaninom djevojicom. Dok o tome govore, uzalud nastoje kraljevski
vijenici prodrijeti kralju da mu jave to se dogodilo u
303

saboru. On ih ne puta k sebi. Sad mora razgovarati o djevojici, o
svakoj potankosti kojom Ljudevit raspiruje svoje misli.
Naposljetku se Baka razljuti, otvori vrata i ulazi s ostalim
lanovima vijea. Ljudevit se ljuti, ali se svlada i primi ih gestom
kralja i slua njihove rijei. Ljudevita ipak zanima samo to hoe li
Hrvati ostati u Budimu.
- Ne znamo, velianstvo - odgovaraju gospoda. - Damir Brezoviki ima
ovdje kuu, tu su ukonaeni svi njegovi prijatelji, dakle e sigurno
dulje ostati. Ako su ostavili sabor, ne znai da e napustiti Budim.
To je Ljudevitu najvanije. I kad su kraljevski vijenici otili,
Ljudevit odredi da se poalje Hrvatima-vijest neka pregovaraju s
kraljevskim vijeem o pomoi Hrvatskoj, a tada neka se potrude i k
njemu, kralju, da i on uje to ele.
- Ba u ih divno prevariti! - veseli se mladi kralj. - Neka dou
pregovarati s vijenicima, a kad potroe u pregovorima nekih osam
dana, onda neka dou k meni da im ja obeam sve - sve i - prasne u
smijeh. - Zna li to u im sve obeati? Novaca, vojnika, oruja,

hiljadu, dvije hiljade kraljevskih vojnika - sve u im to obeati, i

svoju milost, i srce i - i - opet prasne u smijeh ree nekoliko
neuljudnih rijei i sve se hihoe, dok Draeni ustanovljuje :
- Velianstvo e uiniti sve da zadri Hrvate u Budimu na
raspravljanju barem dvije sedmice?
- Tako mi kraljevske krune, zadrat u ih, makar im morao obeati
cijeli Budim - samo da ti ima vremena otputovati u Hrvatsku, uperite
nae putove na Brezovicu i uzeti banovu prijatelju Hrvojku! uri se,
spremi se na odlazak.
- Najprije moram znati hoe li doi na pregovore s kraljevskim
vijenicima.
- Kad ja, kralj, to elim! Odmah im javi. Brzo!
I pozvali su kraljevskog tajnika i odmah ga poslali u Damirovu kuu
da obavijesti bana i njegove vode neka kraljevskom vijeu poalju
svojeg izaslanika.
PLJUSKA KRSTE FRANKOPANA
Poslije podne istog dana pojavi se u vijeu izaslanik bana Krsto
Frankopan. Gospoda mu obratie veliku panju. Oito donosi kakvu
poruku pa znatieljno ekaju dok im saopi uzrok svojeg dolaska.
- Evo me - veli Krsto Frankopan - na elju kraljevskog glasnika da
ujemo vae prijedloge o pomoi protiv neprijatelja. Nemogue je da
uistinu skidate sa sebe svu odgovornost za Turina. Oito je to
reeno pred saborom samo zato da velikae umirite jer se

oni boje da e biti prisiljeni posegnuti u svoje monje.
Neugodno djeluje u vijeu da se kralj upleo sa svojim poslanikom, pa
Baka ree Krsti Frankopanu:
- Vi ste doli ovamo da nam spoitavate. Kojim pravom?
- Pravom bojovnika koji je stotinu puta nosio glavu na nian otrici
i koji je s banom Berislaviem krenuo u bezbrojne bitke. Doao sam po
kraljevoj elji pitati vas: hoete li dati dunu pomo za obranu svoju?
- Mi emo nastojati da vam dademo barem pet stotina naoruanih ljudi,
samo se strpite. Za koji mjesec dana mi emo vam poslati i vojnike i
novaca, uinit emo sve da vam se da to vas ide, samo treba da se
malo strpite. Moete se pouzdati u naa obeanja.
- Izvolite to obeanje u ime kraljevo dati pismeno da odnesem banu veli Krsto Frankopan.
- Zar nije potpuno jamstvo ako vam kraljevsko vijee obea u kraljevo
ime? - skoi Sarkanji. - Moda vi ne vjerujete naoj rijei?
- S obeanjem se ne mogu vratiti k banu. Dosta nam je bilo obeanja,
gospodo. Gospodin Sarkanji je ve nekoliko puta slao svoje obeanje
Hrvatskoj, a nikad ni jedno nije ispunio!
- Laete! - vikne Sarkanji razbjenjen.
- Tko se usuuje dobaciti meni - Krsti Frankopanu - da laem? vikne

knez gromko da se itava dvorana potresla.

- Ja! krikne Sarkanji.
Strelimice zamahne Krsto Frankopan akom u obraze arkanjiju. On
zatetura. Trojica gospode od vijea trgnue maeve. Krsto Frankopan
izvue svoj, stane k zidu i povie:
- Doite! arkanji je dobio svoje - i vi ete dobiti! Naprijed!
Prestraeni Baka zakri im put, zalomi rukama, moli, vie, a
naposljetku zapovijeda:
- U ime kraljevo, vratite maeve u korice. Pod ovim kraljevskim
krovom ne smije se prolijevati krv! Bit e to sramota za itavu nau
zemlju. Ionako je dosta sramote bilo tamo na saboru.
- Moramo osvetiti naeg druga - vele gospoda kraljevski vijenici.
- A ja elim osvetiti sebe! - vie Krsto Frankopan, drei ma na
udarac.
Baka moli gospodu neka dou s njime u drugu sobu jer im eli rei
neto vano.
Poli su za njime zadahtani, raspaljeni, a Baka im ape:
- Ne ludujte! Zar niste uli koliko je on posjekao Turaka? Ljudi,
nee ostaviti na vama ni komad itave koe! Kralj e vam dati
zadovoljtinu. Doite sa mnom, iderno kralju. On mrzi Hrvate radi
svojega oca i radi kraljevia Ivana, on e vam dati zadovoljtinu
koja vas nee stajati ni kapi krvi.
Oni prihvate.
Krsto Frankopan eka da se oni vrate iz druge sobe. U njemu kipi
elja da se osveti i nee se maknuti dok se ne vrate.

304
20
305
CJORDANA XII


A kraljevski se vijenici pojavili pred kraljem.
- Velianstvo, Krsto Frankopan koji je doao na sabor iz Hrvatske,
nanio je strahovitu uvredu najviem kancelaru drave, gospodinu
arkanjiju. Udario ga je akom u obraze. Takav se in mora kazniti predlau vijenici. - Taj Frankopan pripada protivnicima vaeg oca i
vaim protivnicima.
- Tamnica! Tamnica! - klikne mladi kralj. - Bacite ga u tamnicu.
Odmah - odreuje Ljudevit. -* Ba se veselim to se mogu osvetiti!
Osjeao je slast osvete protiv onih koji su bili protiv njegova oca,
protiv onih koji uvaju hrvatskog .kraljevia to bi ga htjeli
postaviti na njegovo mjesto. Kraljevi s Hrvojkom, to e biti
dvostruka slast osvete - pomisli on.
Odmah dade dozvati katelana dvora Bornemisu.

Malo iza toga ulaze oklopnici u kraljevske urede. Tu eka Krsto

Frankopan. Kraljevski dvorski katelan Ivan Bornemisa mu javlja:
- Dolazim u ime njegova velianstva. Nanijeli ste uvredu kancelaru,
uzvienom gospodinu arkanjiju.
- Jest, udario sam ga u obraz. To jo nije zadovoljtina za mene kome
je taj bahati velika rekao da laem. Odvedite me kralju!
- Ne mogu i ne smijem. Moram vas odvesti u tamnicu! To je kraljeva
zapovijed.
Ustoboio se Krsto Frankopan i uz znaajan prizvuk zaprijeti:
- Recite gospodi od kraljevskog vijea i samom kralju: ova odredba
znai pljusku, ne meni, nego svakoj pravdi i vitekoj asti. Tu
odredbu platit e svi oni jednog dana beskrajno skupo ... Tako skupo
da e o tome govoriti historija jo stoljeima ...
Bornemisa ne pridaje mnogo vanosti toj izjavi.
- Nadam se, vi ete me, knee, mirno slijediti - a ja u se prema
vama ponijeti kao to iziskuje vae visoko dostojanstvo. Podrugljivo
se nasmije Krsto Frankopan:
- Moje dostojanstvo se buni, a moja ast prosvjeduje da budem odveden
u tamnicu, ali oni koji su vam zapovijdili da me utamniite - platit
e taj in krvavo. Na to prisiem.
I ode za katelanom, a da vie nije progovorio ni rije.
PORUKA HRVATIMA
U prostranoj kui Damira Brezovikog u Budimu, u kojoj nije ve
godinama bilo ive due, sada se vrzu gosti. Ban Petar Berislavi,
vojvoda Iloki, knez Ivan Karlovi, Stjepko Brodari, svi koji su
pratili bana u Budim, nali su se ovdje kao Damirovi uzvanici.
Rano prije podne dovezao se papinski nuncij pred Damirovu kuu. Sam
gospodar kue doekao je gosta. Gore je nuncija do
ekao ban Petar Berislavi, a s njime vojvoda Iloki, knez Ivan
Karlovi sa svojini drugovima Zrinjskim i ostalim plemiima koji su
bana dopratili u Budim. Damir saopi nunciju da je Krsto Frankopan
otiao u dvor jer je sam kralj elio da kraljevsko vijee pokua
neto uiniti za hrvatsku vojsku u obrani protiv Turina.
- Jo uvijek se knez nije vratio - veli ban nunciju - ali sigurno e
stii tokom naeg vijeanja.
Gospoda sjedoe oko stola. Ban Petar Berislavi na elu. Njemu zdesna
sjedi papinski nuncij Buro. ovjek od 45 godina, vrst, snaan,
visoka ela i otrih snanih crta lica. Oi su mu sive, prodorne, ali
i blage. Poeli su raspravljati o obrani Hrvatske.
- Svijetli bane i potkralju Hrvatske - veli nuncij. - Turin je
provalio i osvajao zemlje redom, svuda je zagospodario. Tek kad se
pojavio u Hrvatskoj, zaustavie ga Hrvati i zaustavljaju ga
decenijima. I pravo ste rekli na saboru, svjetli bane i potkralju,
nije Turin pobijedio toliko svojim bojnim sredstvima i bojnim

umijeem, koliko nemarom onih koji su vam trebali pomoi. Kralj

Ljudevit nije vam dao nikakve pomoi, a jo gore je sada kad se
kraljevsko vijee gotovo hvali time to nema novaca da vam pomae. To
je svetog oca duboko raalostilo i sada vidi papa da se Hrvati od
ovog prijestolja nemaju niemu nadati. Papa je odluio izmiriti
njemakog cara Maksimilijana s francuskim kraljem Franjom. Sveti je
otac poslao njemakom caru posebnog poslanika da mu razloi svoju
elju i osnovu. Isto tako poslao je drugog kardinala u Francusku
kralju Franji da mu razloi papinu elju. Papa poziva oba vladara
neka poaju pomo Hrvatskoj. Zato vas molim, izdrite jo samo dotle
dok vam dou u pomo.
- Preasni gospodine, istok nam nudi zlata i svakojaka obeanja, ali
sve zlato i blago gubi vrijednost u oima potenja Hrvatske. Mi smo
odluili izdrati do posljednjeg daha. Izginut emo, ali svoje
slobode dati neemo. Ako sveti otac papa stvori ligu vladara, onda
emo neprijatelja protjerati vilo daleko od nae domovine, a na naim
granicama podignuti nerazorive tvrave.
Banovo elo posuo je znoj, lice mu gori, oi sijevaju, glas mu je pun
vatre. Nuncij nalae svojem tajniku da banove rijei zabiljei i pita
Berislavia:
- Oekujete li da e Krsto Frankopan to donijeti od kraljevskog
vijea ili kralja?
- Ne oekujem nita, sve su to sami lani pregovori da bi nam bacili
prah u oi. La. La i nita drugo.
- Ako Krsto Frankopan ne donese od kraljevskog vijea obeanje da e
dobiti pomo, onda nam preostaje samo nada da e papi uspjeti liga
kranskih vladara. Papa je odredio da vam predam deset hiljada
dukata da uzmognete naoruati i okupiti vojsku i uvrstiti svoja
bojita dok njemaki i francuski vladar sklopi mir i doe vam u
pomo. Sveti otac potpuno se povjerava u vae bojno umijee i u
hrabrost Hrvata.
Neizmjerna je radost obuzela i bana i sve oko stola. Ushieni

20 *
306
307


su. puni nade i ivo raspravljaju o svojoj buduoj vojni. Ban potanko
ra/lae svoju novu bojnu osnovu. Nuncij slu;i s velikim udivljenjem.
Sluaju i ostali. itavo bojite lei pred njima, a Petar Berislavi
se kree tim bojitem genijalnim umijeem vojskovoe.
Tada se pojavi Damirov katelan i doprati u sobu plemia koji je
pratio Krslu Frankopana u kraljevski dvor. Uzbueno javlja gospodi
to se dogodilo s Frankopanom.

I nuncij i ban i Hrvali planue. Ban prosvjeduje to su Krstu

utamniili. Papinski se nuncij ponudi da e s dvojicom Hrvata poi u
dvor.
UROTA PROTIV HRVATA
U onom dijelu kraljevskog dvora gdje su uredi kraljevske kancelarije,
pred Verbecijem i Draeniem stoji mladi u zapraenoj putnoj odori.
- Dolazi li. Damjane. ravno i/ Bosne? pita ga Draeni.
Bit e mnogo nova kad si se pojavio.
Mislim, obradova! u uzvienog gospodina - odgovori mladi. - Evo io
sam nauhodario: tvrava Jajce nee moi izdrati ni mjesec dana.
Turci je moraju zauzeti. Nadalje sam bio u turskom laboru i izvjestio
Selima da Budim nee pruiti banu Hrvatske ni vojske ni novaca.
Uzvieni gospodine. Turci se boje imena Petra Berislavia. Da sad
imaju Hrvali oruje i vojsku, morao bi neprijatelj bjeati na svoj
istok i Hrvatska bi se uzdigla kao lav.
- Zato im ne damo oruja. Volio bih da Turci poharaju Budim nego da
Hrvali uskrise svoje kraljevstvo. Jest, volio bih vidjeli
neprijatelja navrh Budi ma nego Hrvatsku navrh svoje slobode!
A nisi iznio Selim-pai prijedloge mojeg ujaka? - pita Draeni.
- Jedva mi je uspjelo doi do njega i tada mu rekoh: gospodin Verbeci
predlae Selim-pai neka se obveze da nikad nee provalili u Ugarsku,
a kralj i kraljevsko vijee spremni su lako postupiti da Hrvali ne
dobiju pomo ni od jednog stranog vladara niti od Ugarske. Selim je
rekao da je spreman o tom pregovarati s vama.
- O tome e se kasnije dogovoriti sa mnom - veli Draeni. Sam
idem u Bosnu, pa u preuzeti pregovore. Nego, sad mi
reci. jesi li to nanjuio oko Brezovice?
- Tamo dola/e Hrvati iz svih krajc\a i odravaju tajne dogovore.
- Nisi pol k upio slugu iz dvorca Brezovice?
- Kad sam lo nakanio, hjeli su me odvesli u dvorac jer da sam neiji
uhoda. Jedva sam ulekao. Oni tamo smatraju budimskim uhodama svakog
koga ne poznaju. Sluge su u tome gori od Gordane. Gospodarica
Brezovice je posve sigurna i esto polazi u posjet udatoj sestri
Jelenka Kuevia. Jasenki i Kuevievoj eni Vileni.
30"

im je Draeni uo ta imena, klikne u njemu /[oca, uvijek budna,
uzvitlana, spremna. Ni jednog dana ovih est godina nije Draeni
zaboravio da mu je Gordana u crkvi u Dubovcu izmamila istinu koja ga
je liila osveie nad Jelcnkom i vjenanja s Vilenom.
- Damjane Savljeviu. kad Berislavi ode na bojite, prijavi se u
njegovu etu. Tako e lake buniti Hrvate protiv njega, a dumanu
dojavljivati to Berislavi sprema. Ugarska ne da ni forinte ni
jednog ovjeka Berishiviu protiv Turina, zato ne moe nikada ban
Berislavi imali vojsku koje bi se Turci morali bojali. Neka. dakle,

svuda provaljuju, neka banu ne dadu ni asa odahnuli.

Kad je Damjan primio jo posljednju uputu, izla/i da prieka
Draenia. Taj je jo osiao uz ujaka i veli:
- Skinite Berislavia s banske asu.
- Berislavia dri Hrvatski sabor, dri ga papa. dri ga ugled to ga
je stekao u stranih vladara. uo si, nazivaju ga potkraljem Hrvatske.
- Kakav potkralj? On je zapravo pravi kralj u Hrvatskoj ubaci
Draeni. Samo to vi. njae, nemate odvanosti to sebi
priznati.
- Hajde, neae, \rlo dobro /nam: Berislavi moe oicijepiti Hrvatsku
od Budima. moe proglasiti kraljem koga hoe. Rijeio bih se njega i
svih njegovih pristaa kad bi ga u ratu epali i /aklali.
Ako seja zakunem. njae, tla e ga na bojitu sasjei, hoete li me
pustiti da odem u Hrvatsku?
- Kad bi ti lo uspjelo, mogao bi tamo boraviti koliko hoe. Ve znam
kako bih Bakaa nagovorio da Ilonku prisili neka le pusti otii.
- I onda ete mene nametnuti za bana u Hrvatskoj?
- Zasluio bi. neae. da se za tebe zaratimo s Hrvatskim saborom.
No, upamti, kralja kanimo doskora oenili sestrom Ferdinanda
Austrijskog. Ne utuvljuj mu previe u glavu tu nesretnu djevojicu
Hrvojku!
- Zna kralj ve danas to mu ima biti njemaka princeza, a to
Damirova ki.
- Jo te elim neto pitati. Sigurno si vidio Jelenka Kuevia u
saboru. Kako se vladao prema tebi?
- Sluajno smo se nali okom u oko. ali poao je dalje. Ne mogu
spavali otkad sam ga vidio i opet rne spopade elja da mu ovdje u
Budimu iskopam grob.
- Dok je Kuevi u Budimu. ni vlas mu ne smije pasti s glave. Tu su
svi strani poslanici i maloplemii koji se bune proiiv nas.
iskoristili bi to. Ne diraj ga ovdje, a kad ode u Hrvatsku, svejedno
mi je to e uiniti. to manje ima ban Berislavi uz sebe junaka,
to je njegov ivot kratkotrajniji . . .
- Svakako u se spremili na put sutra, i to zajedno s Damja-nom.
- Kad si u drutvu tog lupea, onda sam potpuno siguran da
309

e sve dobro uspjeti. Taj razbojnik je avolski vjet.
- Gdje ste ga, ujae, pronali?
- Doao je u Budim i ponudio se za uhodu protiv Hrvata. Brzo sam
opazio da preda mnom stoji majstor pravih istonjakih zasjeda. Dri
se njega. Kod Bakaa i Ilonke sve u urediti da te puste u Hrvatsku.
Odmah je Draeni potraio Damjana Savljevia. I stade ga ispitivati
o Vileni, a on mu pripovijeda.
- Cvate kao rua u proljee. Kad ide uz Kuevia, ponosna je poput

kraljice. Jednom sam vidio, uhvatio ju je oko struka da joj pomogne

prijei preko neke grabe u blizini crkve i privinuo je k sebi.
Mislim, plameno je ljubi.
Rumenkasto Draenievo lice blijedi.
- Djece nemaju?
- Dva krasna momia. Vidio sam ih kako se igraju u Kue-vievu vrtu.
Bili su u posjetu kod Jasenke. Ona ima sina i ker. Bila je prava
krika od te djece pa sam malo zavirio u vrt.
- Jao njima, jao svima kad ja stignem u Lukavac! uj me, Damjane,
trebam te za dvije velike stvari. Ponajprije elim uzeti za mladog
kralja Gordaninu Hrvojku. Nisi o njoj uo?
- Vidio sam je jahati na konju, okruenu itavim dvoranstvom mladih
krasnih momaka, sve od petnaest i esnaest godina. Divna je kao kakva
mala carevna. S najveim uitkom idem s vama. Ba u olakati duu.
Mrzim Gordanu koju slavi itava Hrvatska.
- Govori slinim jezikom, a nisi Hrvat ni po vjeri?
- Ni po emu. Ali mrzim Hrvate.
- I ja ih mrzim, a najvie Gordanu koja mi je uinila najvee zlo na
tom svijetu. Razorila mi je sve nade u budunost. I to e platiti!
Tek to je Draeni svrio svoj razgovor s Damjanom, pojavi se u
kraljevskim uredima papinski nuncij Buro s Damirom i vojvodom
Ilokim.
Mirno i ozbiljno sjeo je nuncij nasuprot gospodinu Verbeciju i
ostalim vijenicima da im objavi razlog dolasku.
- Knez Krsto Frankopan udario je u obraze uzvienog gospodina
arkanjija, a to znai da je udario u obraz kraljevsku mo,
kraljevsku linost, dakle, kralja. To se moe kazniti samo tamnicom veli mu Verbeci.
- Krsto Frankopan doao je u ime bana traiti odgovor vijea, dakle,
kralja, a kralj ne bi nikada junaku i banovu poslaniku bacio u lice
tako prostu i nedostojnu rije: "Laete". U asu kad je arkanji to
izrekao, Krsto Frankopan je zaboravio da stoji pred zastupnikom
kraljevske moi i vidio pred sobom samo velikaa koji mu je nanio
teku uvredu. Uzeo je zadovoljtinu, istina na vrlo grub nain, ali
to nije udo za mladia od dvadeset i etiri godine. Ali zato ga
nitko ne smije baciti u tamnicu. Dolazim kao posrednik da se
razmirica izgladi.
Gospoda su otila Ljudevitu koji je s knezom Brandenburgom
310

i markgrofom Danijelom poeo popodnevnu pijanku. Sasluavi gospodu,
udari kralj po stolu:
- Ja sam kralj! Ja sam odredio da se taj drski ovjek baci
u tamnicu.
- Velianstvo - ree Baka - svaka je vaa rije umna i pravedna. No,

vidite, kad se ve za njega zauzima nuncij, bolje je naoko pustiti

kneza Frankopana na slobodu, a mi emo ga ve uhvatiti kad sabor
dovri svoj rad.
Ljudevit brzo pristane, a kad je Baka ostavio sobu, ree:
- Zijevam kad god vidim Bakaa. Na sve u pristati, samo da mi ode s
puta.
Draeniev dolazak poveo je razgovor drugim tokom. Ljudevit odmah
pita:
- Sto je s Hrvojkom? Hoe li ve poi po nju?
- Sutra u zoru. Tu je takoer jedan moj saveznik kojeg sam naao i
taj e ii sa mnom.
- Ve sam eljan te djevojice u svojoj lonici. Sjedni i
pripovijedaj mi o njoj.
S one strane u kraljevskim uredima obavijestila su gospoda papinskog
nuncija da je kralj privolio pustiti Krstu Frankopana iz zatvora.
Ispod kraljevskog dvora tiina. Krsto.Frankopan sjedi uz drveni stol
u potpunom mraku. Dua mu je iv pakao. Svom svojom mladenakom
snagom bjesni na kraljevsko vijee, na arkanjija, na kralja.
Zakripala su vrata tamnice. Krsto Frankopan zaueno pogleda nuncija
s Lovrom Ilokim i Damirom Brezovikim.
- Doli smo - veli papinski nuncij Buro - da vas izvedemo iz
tamnice.
-- Da me izvedete? A kakvu mi zadovoljtinu alje kralj?
- Odredio je vijenicima neka vas puste na slobodu - javlja mu
vojvoda Iloki.
- Sloboda je moje pravo, dakle, ovo nije zadovoljtina. Rije
"laete" je uvreda koju su mi dobacili. Jedna pljuska gospodinu
arkanjiju u obraz nije mi dovoljna zadovoljtina. Traim neka mi se
ispriaju pismeno ako se ne ele vie sresto okom u oko s knezom.
- Slaem se s vama - veli nuncij - no, arkanji i drugi jo su uvijek
razdraeni zbog itavog dogaaja. Kad se smire, arkanji e izvriti
dunost.
Krsto Frankopan ljutilo sjedne natrag na tamniku klupu, prekrsti
ruke i odgovori:
- ekam dok se gospoda izvole umiriti!...
- Valjda ne kanite ostati u tamnici, unato tome to je kralj odredio
da vas puste na slobodu?
- Hou zadovoljtinu!
311

Tu se nije moglo nita drugo nego ponovo posredovati. Opet je nuncij
pokuavao dobiti za mladog kneza zadovoljtinu, no uzalud.
Neobavljena posla stalno se vraao natrag u tamnicu gdje su s knezom
bili Damir i vojvoda Iloki.

Nakon tri puna sata nagovorie vojvoda i Damir svojega druga neka
napusti tamnicu.
- Samo onda ako se vraate sa mnom u Zagreb i nikad vie ne doete u
Budim.
- To eli i ban. arkanji je uvrijedio i bana i sve nas.
- Krsto ima pravo - veli Damir. - arkanji bi bio duan ispriati se,
a tako i kralj i njegovi vijenici to su se ogrijeili o slobodu
junaka koji je vojevao dok su se oni valjali u perinama.
* * *
Dok je u Damirovoj kui ban Berislavi oekivao nuncija, kneza i
pratnju, iznenada se pojavi njemaki poslanik pishamer i saopi banu
i Hrvatima:
- Stigao je glasnik iz Njemake i javlja: car Maksimilijan je umro.
Smrt ga zadesila iznenada, upravo kad je stigao poslanik svetog oca
pape koji trai od Njemake pomo za Hrvate. Novi car Karlo Peti
primio je papinog poslanika i rekao mu da je vrlo dobro upuen o
bojnoj slavi Petra Berislavia i njegovih hrabrih Hrvata. Zato Karlo
Peti obeaje svu pomo hrabrom hrvatskom narodu i poziva svijetlog
bana i potkralja Hrvatske neka obavijesti cara o svojoj bojnoj osnovi
za veliku vojnu protiv Turaka. I to sve treba. Hoe li se car
pomiriti s francuskim kraljem, jo nije rijeeno, ali je kralj Karlo
Peti potpuno odluan banu poslati pomo.
Slua sve to ban Berislavi vrlo ozbiljan i zamiljen pa onda
raspravlja s Hrvatima.
Tada se vraa Krsto Frankopan iz tamnice. Kad su javili banu sve to
se dogodilo, saopi im ban da je arkanji uvrijedio itavu Hrvatsku
kad je Frankopanu doviknuo da lae.
- Moja brao - veli ban - kralj me je pozvao da poaljem svojeg
izaslanika u kraljevsko vijee. Miljah: kralj sam eli da njegovo
vijee izvri prema Hrvatskoj svoju dunost. I poslao sam kneza
Frankopana. Rekao im je da obeanje ne prima jer nikad nisu obeanja
izvrili. Oni rekoe da lae. Zato su nas zvali na raspravu? Da nas
to dulje zadre u Budimu? Ili od straha da emo ostaviti Budim
zauvijek? Svejedno. Mojeg su poslanika zatvorili. To je prevrilo
mjeru. Ja sam bio onaj koji je neprestano nastojao da vas sve
umirujem, da spreavam Hrvate prekinuti s Budimom. Sad je i meni
dosta. aa je puna. Ja je ispiti neu i zovem vas: ostavimo Budim!
Svi se burno odazvae tom pozivu.
- Do prekosutra u zoru neka su svi spremni. Kad ovo prijestolje na da
zatite pravima i radi protiv nas, tada idemo traiti zatitu naeg
naroda u drugoga. Ali na odlazak neka ostane tajna.
312

Ne elim vie vidjeti nikoga od njih.
Mirne rijei svi prihvaaju buno. I svi se ponu spremati na

odlazak.
SLAVA PREGAENOG OBEANJA
Istodobno su se u kraljevskom dvoru vrlo zabrinuli. Dvorski katelan
Bornemisa javi kralju i njegovu vijeu da je stiglo izaslanstvo
maloplemia koji su odrali u Tolni svoj posebni sabor. Izaslanici su
naoruani i trae neka ih puste kralju. Gospoda vijenici
raspravljaju na brzu ruku. Ovo nisu oekivali. Boje se da bi itav
sabor iz Tolne mogao doi pred kraljevski dvor pa zato odlue: neka
Ljudevit primi buntovnike najljubaznije i neka obea sve to oni
zatrae.
- Velianstvo, pristanke na sve, obeajte sve, ali vrlo ljubazno.
Uinite kao da vi, mladi kralj, pristajete uz maloplemie. To e
dignuti vae ime, njih obradovati i zadovoljno e se maknuti. A za
dalje valja nam se utvrditi. Tu ima svoje prste Zapolja.
- Ako ne moram nita ispuniti to obeavam - nasmije se kralj - tada
u obeati vrlo ljubazno.
Uvijek se Ljudevit ljuti kad netko neto od njega trai. Sad su nali
novu dosjetku: obeati! To ga raduje. Osjea pravu zluradost kad moe
obeati to nikad nitko ne kani ispuniti. Kralja su brzo odjenuli u
sveanu odoru da doeka izaslanstvo. A dok se odijevao, iznenada se u
kraljevskom uredu pojavi papinski nuncij Buro i preda papino pismo.
- Pismo je danas donio glasnik iz Rima. Sveti otac eli da kraljevsko
vijee dodijeli sveenika Stjepka Brodarica kancelaru kao prvog
tajnika.
To ih uzbuni. Ve po drugi put papa preporua ovog Brodarica. I
gospoda se povuku na vijeanje i tu su ustanovili:
- Papa hoe da Hrvati imaju svojega ovjeka na dvoru. Jest, to on
hoe. Tu mu elju neemo ispuniti!
Tako su zakljuili, ali nunciju su obeali da e udovoljiti papinoj
elji.
Nuncij ne vjeruje i ne da se otpraviti.
- Traim odgovor - veli Buro - kani li kraljevsko vijee izvriti
dunost prema Hrvatskoj ? Osim toga, hoe li uzeti Brodarica za
tajnika ili ne? elim o tome govoriti s kraljem.
Otili su da na taj posjet priprave kralja.
- Obeajte, velianstvo, nunciju to god trai za Hrvate - upuuju
mladia. A on se raduje.
- Uh, to li u Hrvate prevariti. U tome uivam! I papu i njegove
poslanike u prevariti!
313

Kad je Burdo kralju razloio to eli. a Ljudevit ljubazno sve
obeao, otputi se nuncij iz dvora. Sada je kralj morao primiti
buntovne maloplemie. A to nije lako. Svi oni imaju pravo stupiti
pred svojeg kralja naoruani. Ali unato tomu, Ljudevita ispunjava

veseljem misao da e mu se pruiti prilika prevariti itavo

poslanstvo od petnaest maloplemia koji ulaze u dvoranu. Korice
njihovih maeva dodiruju kameni pod. mamuze zveckaju. Njihovi pogledi
kao da prijete. Svi se duboko klanjaju. Ljudevit im se smjesi i
strpljivo slua dvadeset etiri prijedloga to ih je prihvatio sabor
u Tolni. Sve su odredbe uperene protiv samovolje kraljevskog vijea i
velikaa, a sve trae da u upravu kraljevstva uu maloplemii koji
plaaju porez, trae da se hrvatskom banu da vojske, novaca i ivea
da odbije neprijatelja od Hrvata, da u kraljevskom vijeu bude
zastupana i Hrvatska, a da se za ratna podavanja imaju obavezati i
velikai, maloplemii i kmetovi podjednako. Sve to slua Ljudevit, a
misli samo na djevojicu Hrvojku.
Kad su govornici svrili, kralj ganutljivo obeava i sasvim se slae
s buntovnicima:
- Podupirat u vas svojom kraljevskom moi. elje sabora u Tolni
kraljevsko vijee mora provoditi od poetka do kraja. Ja sam mlad i
slaem se s vama!
Iskreno burno klicanje prevarenih bude nagrada kralju. I jo nekoliko
rijei iskrene odanosti, a 7.atim su ostavili dvor.
Iza njih prasne kralj u smijeh:
- Ujae Brandenbure, to moramo proslaviti. Priredi gozbu.
- Imam ve spremljenu lijepu zabavicu za tebe. Lujko. Sutra ide
Draeni, a prekosutra slavimo orgiju. Svi emo biti pod maskama kao
na pokladama. Ali uj, Lujko, gospoda od vijea trae neka ti kaem:
dolo je vrijeme da se pobrinemo i za kraljicu.
- to e meni kraljica?
- Ne boj se - tjei ga Brandenburg. - Vjenanje e se obaviti tek za
godinu-dvije, dotle se moe do mile volje zabavljati. Princeza koju
smo ti namijenili nee te mnogo smetati.
Mramorne dvorane Budima odjeknu bunim smjehom. razuzdanim
dosjetkama, raskalaenim povicima, trkom maska.
uvi tu buku, arkanji ide u kraljevske odaje i pila kneza
Brandenburga:
- to vi zapravo slavite tako rano popodne?
- Slavimo pregaena obeanja. Kralj je dijelio dva dana obeanja koja
neemo ispuniti. Dragi moj, to se mora slaviti! Uto se priblii
kralj, dok arkanji pria:
- Velianstvo, kraljevski je nuncij najotrije traio da udovoljimo
eljama Hrvata i rekao: svakog e dana pogledati jesmo li poslali
vojnike i novac, jer da je jamio banu za odranje naeg obeanja.
Zato predlaem da poaljemo barem nekoliko stotina dukata.
314

- to? Vi kanite poslati nekoliko stotina dukata? - upadne Ljudevit
ljutilo. - Ako ima dukata, onda pripadaju meni! Ja trebam novaca za

veliki turnir koji emo prirediti u nedjelju.

- Razumijem vae velianstvo - veli arkanji - ali papinski nuncij
trai sve to u ime pape. Da ga zavaramo, moramo neto poslati jer e
traiti od mene asnu rije.
- Moja kraljevska blagajna ne smije nita dati. One novce to ste ih
htjeli poslati za hrvatsku vojsku dajte za moj turnir!
- Velianstvo, vaoj smo zabavi dodijelili pet stotina dukata, upravo
danas prije podne.
- Ah, dakle, ipak ima novaca? Vi rne varate! Evo, sad zapo-povijedam:
u Hrvatsku ne smijete poslati ni jedne forinte! U nedjelju
prireujemo ja i moj ujak veliko slavlje. Pozvao sam svoje najbolje
vitezove da nastupe na turniru. Ve odavna nismo imali estiti
turnir. Hou da bude i kojekakvih drugih igara. Pozvat emo sve
lijepe i mlade djevojke i gospoe. Ne dam za Hrvatsku nita. Neka
Turci pobiju sve Hrvate: to ih vie pobiju, to e biti za nas bolje.
Samo neka idu Hrvati u rat, neka - barem emo ih istrijebiti!
- Vae velianstvo govori nam iz due, ali to emo javiti papinskom
nunciju? - pita Verbeci.
- Javite da smo poslati u Hrvatsku vojnike i dukate. Odmah javite i
Berislaviu: ja. Ljudevit, aljem mu za Ijedan dana u pomo vojnika,
naoruanih orujem i dukatima. A nunciju kaite: ako ne vjeruje, neka
doe pitati mene. Rei u mu: "Tako mi kraljevske asti, istinu su
rekli. Sve je poslano". Ne znam li vladati? Obeanje i asna rije
neka budu Hrvatima - a nama dukati! . . .
arkanji se od srca nasmije kraljevoj primjedbi. No. ve se Ljudevit
dade u potjeru za nekom djevojkom, a arkanji e tiho Ver-beciju:
- Ako Ljudevit pozivi jo nekih deset godina. Turci e potui sve
Hrvate i njihova e zemlja ostati pusta. Divno emo se tamo
nastaniti!
- Znao sam: mi emo u Ljudevitu nai pravog saveznika. On je drzak,
dok rnu je otac bio kukavica. Kad Draeni Ljudevitu dovede
kraljevia i Hrvojku, koju je utuvio u glavu, radit e sve to god mi
hoemo. Tako emo i starog Bakaa baciti iz sedla.
- Njega moe odnijeti do avola samo smrt. Nama smeta jedino ban
Berislavi.
- Ne boj se, Draeni je udruen s Damjanom. Taj uhoda je spretniji
od samog Lucifera. Kome se on popne na glavu, ne ostane iv. Pravi
Bizantinac. Navest e Turina na trag Petru Berislaviu, a kraljevia
Ivana i Hrvojku dovesti u Budini.
- Djevojicu kanite zadrati na dvoru dok kralja oenimo?
- Ta e mala dotle biti u kraljevskoj lonici dok je se ne zasiti.
Samo da bi moj neak sretno proao na putu.
- Zar je ve otiao u Hrvatsku?
- Danas u zoru. Savreno su preudesili svoje obraze, i Damjan i moj
neak. Prava je grdoba u plavoj bradi. Njegova pratnja ide

315

malo iza njega, a vodi je moj etovoa kojega u Hrvatskoj
ne poznaju. Ako bi putem tko napao Draenia, bit e mu pri ruci.
- Sve je to lijepo, ipak ne vjerujem da bi mogli do kraljevia i do
djevojice. Gordana se ne boji ni topova.
- Damjan je pronaao najprirodniju stupicu. Turopoljci slave
proljetne slave, a tu moraju sudjelovati sve male lijepe djevojice
svih plemia. Kako je Ljudevitova Hrvojka najljepa od svih, to ona
mora biti na slavi, a tu se onda Damjanu prua prilika da uini
svoje. Taj je lupe kadar sve natkriliti. Draeni se posve prepustio
vodstvu tog islonjaka.
Razgovor je opet prekinuo Ljudevit, pozivajui gospodu da gledaju
kako e u sobu uletjeti nage djevojke.
Krika i vika ori se dvoranom. Razlijeva se vino, sluge nose jela iz
kuhinje koja je i danas primila iz kraljevske blagajne novac, obean
Hrvatima za obranu od neprijatelja.
- Slavite moje veliko djelo! - vie Ljudevit gospodi i djevojkama. Slaviti morate svojega Ljudevita koji zna kraljevski obeavati i
obeanja lupeki kriti. Hajde, ujae, pij u zdravlje moje Hrvojke.
Pij - vie hrapavim glasom. Nastavlja se raskalaena orgija.
Kad su u zoru potpuno pijani legli na poinak, otputovali su Hrvati
tajno iz Budima, zajedno s banom i Krstom Frankopanom. Samo je ostao
Stjepko Brodari, u kui papinskog nuncija, koji eli Brodarica
proturiti na dvor. Rimski je papa odluio da Stjepka doskora uini
kancelarom kralja Ljudevita.
Kad su Hrvati, oprostivi se sa Stjepkom izlazili iz grada, okrene se
Stjepku Krsto Frankopan i ree mu:
- Jo e Budim zaeljeli potenih hrvatskih junaka i Krste Frankopana. Ali me nee doekati! To im recite!
HRVOJKA, KRALJICA DODOLA
Turopolje je procvalo proljeem. Drvee ozelenjelo. Toplo sunce mami
zemlju na nov ivot.
Pred crkvom trcala se svjetina. Slavi se slava svetog Jurja. Banderij Turopolja dojahao je na ledinu. Konji su iskieni zelenilom i
vrpcama, na elu povorke nije zastavnik Jelenko. Davno je otpratio
bana u Budim i danas nosi zastavu Arbanasi.
Nasred prostranog trga, pred crkvom, uzvisina pokrivena zelenilom i
cvijeem. Navrh sjedi vitka djevojica od sedam godina. Njezina je
haljina opivena liem i ureena cvijeem. Gusta joj crna kosa
raspletena. Na glavi nosi krunu to svijetli kao zlato. U svakoj ruci
dri po jedan vijeni cvijea.
Zure ljudi u ljepotu to je prua slika divne kraljice turopoljskih
dodola koje navjetaju proljee. Okruena je vitezima. Na elu
316


Gordanin sin Damir. iza njega Kremen. pa kraljevi Ivan, slovaki
kneevii iz Orave, Goran i Miran. Najmanji su Jasenkin djeak i dva
zdrava momia Vilene i Jelenka Kuevia. Ne mogu se ljudi dosta
nagledati slike proljea to im je sloila Gordana. Dolje oko
kraljiina prijestolja su odrasle dodole. /.atim se poredao banderij
Turopolja. Diu gole maeve, a sve su otrice okiene liem.
Polagano stigoe gore. Jasenka je gospodarica i domaica u Kugevievu dvorcu. Djecu i dodole vodi u svoj dvor. Hrvojka s gestom
kraljice hvata svoju povlaku da je vitezovi ne bi pogazili i
eka. gledajui pozorno Jasenku koja sad odreuje: - Kraljica dodola
ima sjediti na elu.
Kraljica dodola oito je svjesna slavlja kojim je obasiplju. Dri se
mudro kao prava kraljica na svom prijestolju. Pred crkvom promatra
ljepotica majka svoje divno edo. Iza nje stoji Vilena. Na suncu
sjaji njezina plava kosa, kao da je spletena od zlatnih niti. Gleda
Vilena svoja dva sinia, radost i ponos njezine ljubavi, dok se
Jasenka raduje svojoj djevojici i djeaku kao da je ona jo dijete.
Sad dolaze ostale dodole, sve u turopoljskoj nonji, s partama na
glavi. Okiene vijencima od hrastova lia. U ruci im vjenii od
proljetnog cvijea. Redaju se oko kraljice, okruene vitezovima.
Turopoljci su puni proljetnog veselja. Ve davno nisu tako veselo
slavili. Mnogo su im Jurjeva pokvarili napadai iz Lukavca grada i
svakogodinje borbe s neprijateljima.
Napokon je svanulo veselo Jurjevo. Nema borbe s Lukavcem. Ban je
otiao na velike rasprave u Budim. Dok ih on titi, ne boje
se niega.
Svjetina se poredala u veliku nepreglednu procesiju. Na elu idu
sveenici, zatim banderij. sveano iskien. Kraljicu dodola voze.
Hrabro sjedi ona na svome prijestolju dok iza nje koraaju vitezovi i
opet dodole.
Zaustavili su se pred opinskom umom. Tamo je podignut oltar. Narod
klekne. Sveenik moli. Svjetina pjeva. Sveenici blagoslivlju umu da
im obilno rodi irom. Moli narod glasno, a zatim pjeva.
Sveanost blagoslivljanja ira je svrena. Jo preostaje blagoslov
oranica. Procesija ide cestom. Zaustavlja se tek tamo gdje se pred
njom steru iroka polja i oranice. I tu sveenik moli i blagoslivlje
da bi oranice dale svakog ploda.
Onda se vraaju pred crkvu. Sveanost je dovrena. Ljudi navale oko
dodola da ih vide izbli/a. One pjevaju svoje stare pjesme. Ljudi
prilaze, daruju ih i gube oi za lijepom malom kraljicom.
- Takve ljepote jo nije vidjelo Turopolje! - apu mukarci. Gordana
skine Hrvojku s prijestolja. A momci Brezovice vele:
- Sad ete vidjeti kako Hrvojka umije jaiti! Junaina mala!
- Dijete ljepote i junatva! - primijeti sudac, gledajui Hrvojku.

Eh, kako sjedi na konju!

Dostojanstveno uputi se Hrvojka svome prijestolju i sjedne. Uspravila
je glavu visoko. Crna gusta kosa valovito se sputa niz vrat. Na
glavi sjaji kruna, iskiena cvijeem. Oko nje mladci i druge dodole,
317

zure u nju kao u neku priu. Djevoje im se ini kao neka uzviena
nedokuiva bajka. Onda je zovne Jasenka:
- A sada, Hrvojka, na tebi je da odredi koji e od vitezova sjediti
kraljici zdesna, tko slijeva i sve dalje.
Glava okrunjena krunom i crnim pramovima, malo se maknula slijeva
nadesno. Pogled velikih crnih oiju ozbiljan je i dostojanstven.
Jasenka bi se najradije nasmijala, no Hrvojka shvaa svoju ast vrlo
ozbiljno i kao da se njezino malo velianstvo zamislilo. Onda ree
odvano i zapovijedajui:
- Meni zdesna sjedit e moj brat Damir! ustro pohiti djeak
Hrvojki i ponosan se isprsi njoj zdesna. Sad mu je ve petnaest
godina i osjea se odrastao mladi.
- No, a sada. Hrvojka, kojeg e viteza kraljica posjesti sebi
slijeva?
Svaki je djeak malo nagnuo glavu naprijed kao da eli na sebe
svrnuti pozornost njezinog mladog velianstva. Ipak mala je kraljica
vrlo nepristrana. Ili je moda lukava pa se nee zamjeriti ni jednome
od onih koji je toliko maze i oboavaju? Velike crne oi male
kraljice ne gledaju nikoga od mlaahnih oboavatelja to tu stoje,
nego izree vrlo dostojanstveno, kako to zapovijeda prava kraljica s
prijestolja :
- S lijeve strane i dalje od Damira neka sjedaju vitezovi po godinama
- prvi najstariji, a onda sve redom . . .
Jasenka pogleda mua i njegova oca Antolkovia i apne im:
- Gle ti male lukavice, kako se tome dosjetila!
- Rano je poela baratati sa srcima - apne Vojko i smijei se
Jasenki.
Najstariji je kneevi iz Orave pocrvenio. Njemu je esnaest godina.
On je najstariji. Tamo na Brezovici uvijek su Kremen, Ivan i Damir
zapremili prva mjesta oko Hrvojke. a on bi je gledao samo preko
stola. Sad e sjediti prvi put pokraj nje. Oni mlai se pokoravaju
teka srca. Ostale lijepe dodole redaju se oko stola.
- A sad se vladajte lijepo i sluajte svoju kraljicu. Ne bude li vae
malo velianstvo imalo mira meu vaim vitezovima, obratite se na me,
ja u se odmah pobrinuti da bude red i mir!
Smjekaju se i Vojko i Antolkovi i promatraju svoju Jasenku kako je
zagospodarila djecom. Svi sluaju i pokoravaju se.
- No, vas dvojica, stoje? Valjda ete malo pomoi? - dovikne im
Jasenka. - Nizato niste u kui! - primijeti muu i njegovu ocu s

nekom draesnom strogou. Ne bi bili sretni kad ne bi dnevno sluali

taj njezin zapovijedajui glas. Odmah prionue da pomognu dvoriti
glavne slavitelje Jurjevske sveanosti.
U upanovu dvorcu prima goste Vilena, smjeta ih oko stola i brine se
oko njih, a sluge nose jelo, vino. Svi se vesele i jedva ekaju
veernju slavu kresova, kad e kraljica dodola sa svojim vitezovima i
dvorankama izai pred najvei krije.
318

Mir i pusto okruuju grad Lukavac. Nitko u Turopolju ne sluti da se
tamo zavukao Draeni. zloglasni crveni oklopnik od prije est
godina. Nitko ne sluti da se tek juer kroz kneevske ume uuljao u
grad zajedno s Luiem i Damjanom, uhodom kraljevskog vijea.
Ve od rane zore spremaju se na strahovitu osvetu Gordani i njezinoj
Hrvojki, kraljici dodola. Sve je ve odlueno, sve potanko
dogovoreno. Spremni su i sve ih eka u najboljem redu. Darnjan je
avolskom dosjetljivou odluio se da se doepa djevojice na
Jurjevoj slavi, a njemu nije nikada nita polo po zlu. Svoju zasjedu
izgradio na sveanosti Jurjeva. Sad mu najlake stati zdesna kraljici
dodola i uiniti sve to ona hoe. I ushieno pripovijeda Draeniu:
- U vrijeme slave, svi oni dobrano zavire u vreve, narod i plemstvo
- i seljako i gospodsko. I kad padne no, svi e biti razigrani, a
oko krijesa se izvodi itav obred. Dragi gospodine Draeniu, meni ne
treba topova kad znam da je najljepa djevojica kraja Hrvojka, a
najljepa je uvijek kraljica dodola. Vidjet ete Sto moe Damjan!
- Misli, nitko nee nita posumnjali?
- Velim vam, najvjetiji mladi mora ponijeti na svojim leima
kraljicu dodola i preskoiti s njome oganj. Svi onda kliu.
Najvjetiji skakanju sam ja. I lako u je prenijeti preko krijesa.
pohititi u slavlju, nosei je u upanov dvor, a onda nestati u tamu ,
. .
I u Lukavcu s nestrpljenjem ekaju veernju slavu kresova.
HRABRE ENE HRVATSKE
Na putnoj postaji zaustavili se Hrvati s banom Berislaviem na elu.
Odluili su se odmoriti, okrijepiti, a sutra nastaviti put. im su
stigli na postaju, javi im krmar da je na postaju stigao neki
glasnik iz Hrvatske, koji putuje u Budim k banu. Odmah ga ban dade
dozvati. Mladi ovjek u plemikoj odori javlja:
- Glasnik sam iz Bosne i putujem za svijetlim banom u Budim. Odveli
su ga u sobu gdje je sjedio Berislavi sa svojima.
- Otkud dolazite - pita Damir plemia.
- Iz Bosne, ravno iz tvrave Jajce.
- Zar je tvrava paia?
- Svjetli bane. nije. Ali ja sam se iuljao iz opsjednute tvrave i
nosim vijest svijetlom banu. U Zagrebu mi rekoe da moram u Budim i,

evo, krenuh.
Oko glasnika padaju pitanja:
- Kako je u tvravi? Glad e je prisiliti da se preda?
- Izgledalo je tako, svijetli bane. Bio je to veliki jad kakvog nikad
nismo vidjeli, ni ja, ni drugi. Jeli smo kuhanu travu i korijenje - a
onda, eto, to nas je spasilo . . .
319

Gotovo se ne uje dah. Banovi pratioci teko ekaju glasnikovu
vijest.
- to je bilo? to je spasilo tvravu?
- Spasile su je hrvatske ene.
- ene? - upadne ban ivo, a svi pogledae Damira kao da bi htjeli
rei: zar je i u onoj tvravi bio duh tvoje Gordane?
- Jest - potvrdi glasnik. - Jedna se ena dosjetila varci i odmah
pristale druge i dogovorile se s kapetanom. Bilo je ovako: svake
sedmice vozili su Turci kolima ive oko tvrave svojim etama koje
nas opsjedaju. Dnevno smo to mi morali gledati, izmueni od gladi.
Ve je trave pomanjkalo. I okupilo se dvadeset djevojaka i mladih
enu. najljepih to je bilo u tvravi. Odjenule se sveano. Bio je
dan kad su Turci vozili ive svojim etama. Unutar gradskih vrata
poredali se nai muevi, a djevojke lijepo udeene, narumenjene,
otvorile gradska vrata, izale pred tvravu i stale plesati i pjevati
kao da ih nije nizato brige!
- Plesale su i pjevale? - pitaju gospoda, zurei u glasnika.
- Da, pjevale i plesale. I, eto. voze Turci ispod tvrave svoj teret
pun ivea. Djevojke jo bunije /apleu. zapjevaju i smiju se
neprijatelju. Kad Turci blie, zapanjeni gledaju ljepotice to ih
mame plesom i pogledima. inile se kao da im je dodijalo gladovati u
tvravi i svojim ih glasom i pljevom pozivlju neka ih vode k sebi na
radost i veselje i na dobru hranu. Nita ne slutei, turski momci
poskakali sa sedla, potrali prema ljepoticama. One ciknule u smijehu
i povukle se do zatvorenih vrata tvrave, i ispadoe nai naoruani
vitezovi i poput groma padoe na neprijateljske momke koji su sili s
konja da grle djevojke. Zaas su Turci bili svladani, a tada smo se
svi, i djevojke i ene, bacili na turski tovar, nosili u tvravu
ive to su ga oni vozili svojim etama. Pokupili smo oruje i
konje, zatvorili gradska vrata i tako sad imamo u tvravi hrane,
sigurno za tri mjeseca, toliko da nitko nee biti gladan. A ja se
probih kroz opsadu da vam to javim, svijetli bane. Neka ne biste
mislili - predat emo se. Sad eka tvrava vau vojsku da razbijete
opsadu.
- Slava i ast hrvatskim enama! - klikne han Berislavi u zanosu. Eto. i na bojnom polju Bosne, svuda i svagdje gdje ivi na narod,
svuda ima Gordana koje stoje hrabro uz nae junake! Tvrava Jajce e

se odrati. Papa nam alje pomo. Karlo Peti poslat e vojnika i

novaca. Dakle, ako kraljevsko vijee i ne ispuni obeanje, mi emo se
osloniti na pomo koja dolazi od pape i Karla.
- I potraiti drugog kralja! - vikne Davor Antolkovi. Svi digoe
ruke i maeve uvis, burno kliui.

SLAVA KRESOVA
Pala je veer. Turopolje svetkuje. U crnoj noi are se kresovi.
Oko ognja vrze se svjetina. I muko i ensko i djeca. Dodole pjevaju,
mladii se natjeu tko e preskoiti oganj. Tko se prevari, izguraju
ga. Tko preskoi visoko, kliu mu i slave ga. Smijeh, buka, pjevanje
stapa se u veselu kriku to je proljetni povjetarac prenosi od jednog
kraja Turopolja do drugog.
U mraku noi. gdje nema kresova. uz grmlje, uljaju se zlodusi iz
Lukavca. Lui i Draeni povezali su oko svojih obraza brade i
pokrili se irokim klobucima. S njima ide Damjan u seljakom odijelu.
Pojavit e se meu momcima koji skau preko vatre, tamo gdje e biti
Hrvojka. Ali gdje je?
Uz koji krije? uljaju se nou sva trojica. Damjan ide naprijed,
blie kresovima i trai gdje su dodole. Najposlije se dosjeti. Bit e
dodole tamo pred crkvom. Tamo je glavna sveanost.
Ve su se sva trojica nala u Kurilovcu, u blizini Jelenka Ku-evia.
Draeni stane, neto mu ne da naprijed. Stara mrnja raste u
njegovoj dui. Pred njime stotinu kresova. Kad bi se mogao domoi
jednog od njih i /apaliti Kueviev dvorac?
- Da mogu potpaliti taj prokleti dvorac! Sto veli, Luiu?
- Gospodaru, ako se ne budete jednom opametili-, uvijek e vam ispred
nosa umai osveta. Vidite, kako je Damjan miran, u njega se
pouzdajte, on e sve izvriti, svi ostanite u pozadini. Zapalite li
dvorac, odali ste Damjana i pokvarili mu sve.
Damjan se vrati k njima.
- Eno, tamo vidim dodole, tamo je Hrvojka. A vi ostanite tu u tami da
vas ne opaze. Sve je moja briga!
Ostali su pod grmljem sjeli na zemlju i kroz gusto granje promatraju
kako se visoko gore die krije otkud dolazi krika, vika muka i
enska i veseli djevojaki glasovi.
Damjan ulazi medu svjetinu to izjedljivo promatra mlade kako skae
preko kresova. Mladi plemii na konjima ekaju dok krije nagori
visoko, onda e oni pokazati to umiju.
Damjan trai samo dodole. Ve razabire njihove glave, ovjenane
vijencima. Polagano se gura meu ljude. Sve blie i blie ide
krijesu. Nitko mu u tolikoj guvi ne moe obraati panje, sve je
zabavljeno peskakanjem preko ognja. Kad bi koji mladi dobro
preskoio, trgli bi se svi, zaljuljali i opet bi nastala krika i vika
i odobravanje, smijeh i ruganje onima koji nisu uspjeli.

Ve se Damjan nalazi ispred krijesa.

- Sad u ja pokuati - veli on nekim mladiima to stoje kraj njega.
Gledaju ga, ne vele nita. Hoe li taj snani visoki mladi zagaziti
svojim izmama u oganj ili e preskoiti? To ih zanima.
U asu se zaleti Damjan i visoko prebaci preko plamena. Glasovi
udivljenja i klicanja.
- Gle, kako je taj vjet? Hej. mome, skoi jo jednom da

21
321
JORDANA XII
320


21
vidimo nije li te vjetica prenijela preko ognja?
Ne eka on ni asa, ve opet promatra krije, udalji se, pa opet
zaleti i otisne uvis i ponovo preskoi plamtei oganj, jo vie nego
PriJe- . ,
Burno kliu ljudi. Ve se natiskuju oko njega.
- Iz kojeg si mjesta? Kai ti, vjetae?
- Tamo sam iz blizine Brezovice.
- Hajde jo jednom!
Po trei put skoi i odskoi jo vie nego prva dva puta.
Vika, krika, veselje.
- Meni pripada da ja nosim na ramenima kraljicu dodola! - veli on. Ja sam najvie preskoio! - Svi mu povlauju.
- On je pobijedio sve! On!
- Gdje je kraljica da je ponesem.
- Ba ti je u Brezovici kraljica, jo od poslije podne. Svi su
otili! . . .
- Svi su otili? A kraljica nije na slavi? Kako se to najednom
izrodio u Turopolju stari obiaj?
- E, stari je obiaj, ali ima vanih poslova, dragi moj mladiu, radi
kojih su morali svi otii. Najednom se vratio ban sa svom gospodom, a
nisu htjeli ostaviti svoju jedinicu ker ovdje i morala je kui.
- Kako, zar nisu oni u Budimu? - udi se on, a ljudi se smiju, dok ga
drugi opet gledaju neto iznenaeno.
- A kako si ti iz Brezovice kad ne /na da su svi stigli danas
popodne iz Budima?
- Oh, ljudi, pa sad sam stigao. Bio sam u Zagrebu i eto me tek pod
no. Nisam uo da su se vratili.
- A mi smo ih vidjeli svojim oima. Gospodar Brezovice doao je
poslijepodne i poveo kui gospodaricu. Morala je ii jer se u
Brezovici nalaze svi ostali - a nije htjela ostaviti Hrvojku i

djeake. Sad e nositi u upanov dvorac onu lijepu djevojku koja je

umjesto Hrvojke.
Svi se nasmijae jer je zamjenica male kraljice velika i odrasla
djevojka. U guvi se Damjan povue izvan dohvata svjetla to ga iri
krije i nestane u tami.
Pohitio je tamo gdje su sklonjeni Draeni i Lui. Bez daha prie k
njima:
- Brzo u Lukavac! to bre!
- to? Kako? - Draeni ga uhvati vrsto za ruku. - Zar si poludio?
- Ja ne. nego vi koji me drite, Iz Budima su se vratiH s banom ve
danas popodne i otili u Brezovicu.
- to to znai? - apne Draeni. - Zar su smjesta iza nas krenuli iz
Budima? Nisu ostali ni do svretka sabora?
- To znai da su se posvadili s kraljevskim vijeem i sa svima u
saboru - primjeuje Lui. Damjan ih opominje:
322

- Idemo odavle smjesta. Oni e vijeati u Brezovici, a zatim otii i
opet e biti nai putovi otvoreni. Nikad vam nije nita uspjelo jer
ste bili nestrpljivi, niste znali sauvati oprez. Hajdemo!
Pohitili su stranputicom u mranoj noi. ispod drvea za koje su
svezali konje. Sva trojica se bace na sedla i krenue u Lukavac.
Draeni je razjaren, sve u njemu kipi. Damjan je miran i hladan.
Kad_ su stigli u dvorac, Damjan nastoji umiriti Draenia:
- ekajte mirno dok se ne prui nova prilika. Ponajprije valja sutra
poslati mojeg ovjeka neka prosjaci Turopoljem, saznat e sve to nam
je potrebno.
Damjan se popeo na izvidniki toranj. S njime i Draeni. Ne moe se
smiriti dok kraj njega stoji hladan i miran uhoda kraljevskog vijea
i gleda na Turopolje posuto arkim plamenovima.
VELIKA ODLUKA
Kroz sumrak arili se kresovi Turopolja, kad su Damir i Gordana s
banovim glasnicima stigli u Brezovicu, vodei sa sobom Hrvojku,
njezina brata Damira. kraljevia Ivana, Kremena i oba slovaka
kneevia. S trijema pogledala je Gordana u daljinu i primijetila
muu:
- Znam, svima e bili ao io smo sobom poveli Hrvojku, "Kraljica
dodola" mora vriti svoju kraljevsku ast, ali je ipak bolje to smo
djecu poveli sobom.
- Slutnje nisu muki osjeaj - veli mu. - Ipak, kad su svi molili da
bi Hrvojka otala [amo, obuzeo me nemir. Nizato ne bih bio dopustio
da ostane, unato tome to su tamo bili Vojko i njegovi drugovi iz
turopoljskog banderija.
Iza njih se uspinje stubama Davor Antolkovi, uo je njegove rijei i
pristupa branom paru.

- Damirov strah dolazi od prevelike ljubavi prema Hrvojki. Sve je

mirno u Turopolju otkako nema u Lukavcu Brandenburga i njegovih
razbojnika. Nemate se koga bojati.
- Znam, sve to znam, a ipak ne bih mogao Hrvojku ostaviti negdje
izvan Brezovice bez Gordane i!i bez mene. No. idemo, nai nas gosti
ve sigurno nestrpljivo ekaju.
Dok su sluavke djecu otpremile u njihove sobe. Gordana. Damir i
Antolkovi ulaze u veliku blagovaonicu. Oko bana Berislavia okupili
se vojvoda Iloki, knez Krsto Frankopan. svi knezovi i plemii koji
su bana pratili u Budim, a na povratku skrenuli u Brezovicu. Samo je
Damir pohitio u Turopolje da obavijesti Antolkovia i svoju enu o
nenadanom povratku iz Budima.
Sva se gospoda okrenula k vratima, svi se pogledi usredotoili u
Gordanu. Zabljetila ih je cvatua ljepota, produhovljena snagom uma
i hrabrosti. Pola je ravno u susret biskupu - banu i nagnula
323



svoju lijepu glavu nad njegovu ruku:
- Ni u snu se nisam nadala, svijetli bane, tako brzom povratku, i ba
zato slutim: neto se vano dogodilo:
- Dobro sic slutili - odgovori on sa smijekom. - I sve ete sada
doznati.
Tada je poao prema Antolkoviu i pozdravlja ga svojim mirnim
izraajem lica i pogledom:
- Hvala vam, gospodine Antolkoviu, to ste se potrudili u Brezovicu,
elim vas obavijestiti to je sve bilo u Budimu.
I sjedoe svi oko stola, ispod velike bakrene svjetiljke, to je sa
stropa znatieljno promatrala lica hrvatskih boraca.
Berislavi im je saopio redom to se dogaalo u Budimu. poevi od
saborskog vijeanja, pa sve do uzbudljivog prizora kad je Krsto
Frankopan udario u obraz predstavnika kraljevskog vijea Sar-kanjija,
zatim kneevo utamnienje i lana obeanja to ih je kralj Ljudevit
dao hrvatskim izaslanicima za obranu od neprijatelja.
Pozorno sluaju Gordana i Antolkovi kako su naposljetku ban i
njegovi Hrvati ostavili prijestolnicu u znak prosvjeda protiv
kraljevskog vijea i samog kralja, pa se vratili u Hrvatsku da dalje
brane svoju grudu.
- Nemogue je dalje podnositi ove muke - odluno e Antolkovi. Hrvatska je osiromaena od pljakanja kraljevskih dravnika, od
neprestane borbe s neprijateljem, od podavanja ratnih daa, od
pohlepe gramzljivaca. Ne da se vie disati. Valja uiniti svemu tome
kraj! Vi znate to time mislim. Djeak, kralj Ljudevit i njegovo
vijee nikad nee poslati banu ni jednog vojnika ni jedne forinte.

Uvjeren sam: kad su obeavali, i kralj i njegovi savjetnici da e

udovoljiti svojoj dunosti, smijali su se u dui, a moda su se
nasmijali i grohotom kad su nai ostavili kraljevsku odaju. Poznam
dobro razvratnu gospodu oko prijestolja, poznam i ono eljade to su
posjeli na prijestolje. Nikad nam nee dati to su duni, ali sve e
nam oteti, orobiti nas do gola i dopustili da pogine i posljednji
Hrvat na bojnom polju. emu jo i dalje utjeti? Evo, ja predlaem
ono to svakog dana govorim i svakog dana elim i savjetujem: raskinimo ve jednom spone kojima smo se vezali s nevjernicima! Otcijepimo se! Oslobodimo se, sazovimo sabor u Krievcima da smjesla
svrgne kralja Ljudevita II i njegovo vijee s vlasti za nau zemlju
Hrvatsku, a ja putujem odmah u Njemaku s pratnjom koju e sabor
odrediti da zapitamo unuka njemakog cara Ferdinanda hoe li
prihvatiti krunu koju mu nudimo uz uvjet - da sveano prisegne na sve
nae pravice i slobotine i da nam zajedno sa svojim bratom Karlom V
pomogne vojskom i novcem osloboditi se neprijatelja. Eto. ovo
predlaem i vama. svijetli bane, i vaim i svojim prijateljima.
Lica su im odluna, oi plamte. Dugo susprezana mrnja prema
kraljevskom vijeu i kralju razbudila, je njihove due. Svatko se
die, svalko govori, svalko prihvaa i poziva Berislavia da ne otee
ve sazove Hrvatski sabor.
Zaarenih oiju gleda Gordana oko sebe mueve kojima je bila
324

sestra u idealima, drug u borbi protiv neprijatelja Hrvata to su se
pojavljivali sa svih strana, uvijek novi i jai. Klie joj dua dok
slua Antolkoviev prijedlog koji sadrava misao to je ivjela i
bujala u njezinoj dui jo u mlaahnoj dobi.
Sluajui jasnu i glasnu Antolkovicevu rije, upravljenu banu i
borcima, krv joj udari u lice, srce zakuca burno, a oi usplamte
velebnim ognjem to ga mogu upaliti samo plemeniti ideali, diui
ovjeka u daleke visine. Plamti Gordanino duhovno bie kao proljetni
krije, glasnik buenja novog ivota, nosei u krilu svojem zametak
slobode.
Rasplamena divnim slutnjama podaje se zanosu i glasno odjekne
njezina rije:
- as je tu! Vidim ga, osjeam, nosim u sebi. Danas to osjeam vie
nego ikada. Danas, kad sam ena i majka, jer sam u ivotu iskusila da
nema sree ni u ljubavi, ni u obitelji, u domovini koja nije
slobodna. Srea je biljka to umire u mraku zarobljene domovine, a
klije na slobodi sunca. Mrak nas je pokrio, mrak s prijestolja i
njegovih dravnika. Donesite nam, muevi, svjetlosti, da ne uginemo u
ovoj crnoj noi. Neka bude dana, sunca! Nai su oevi uli pod
okrilje ovog prijestolja s vjerom u dui da e tu nae slobode procvasti novim ivotom. Bas s ovog su prijestolja razbili nae nade

buzdovanom, oblatili odanost potenju prevarom, poruili vjernost

podlom izdajom. Ustanimo! Ne na urotu, ve na obranu. as je tu!
Osjeam ga u plavom nebu, u arkom suncu, u proljetnom kriku nae
zemlje koja vie:
"Za tebe domovino Hrvatska, hou da klije sjeme u mojemu krilu! Za
tebe elim razbujati tvoje oranice. Za tebe raati svoje plodove! Tko
smije to ne htjeti, a da ga ne oigoem sramotnim igom klete
izdajice?! . . . ujem zemlju gdje die dahom vjene ljubavi i zove
svoje sinove i klie im:
"Tko od vas nee osloboenu domovinu - neka bude proklet! . . ."
Provalio je plamen Gordanine due i uzdie se do neba visoko.
Dre odjek njezina glasa zidinama poluosvijetljene sobe i zaustavlja
dah u grudima mueva. Njezin buktci oganj, uzvieni zanos, zapali
muke grudi, njihove davne elje i pokree njihove ideale. S vrelih
usana pada arki odziv:
- Osloboditi se elimo!
- Evo nas, tu smo i dajemo sve!
- I svoj ivot! - vikne vojvoda Iloki.
- I svoju ljubav! - klikne Jelenko Kuevi.
- I svoju sreu! - veli Damir!
Pokliei padoe kao svete prisege. Od te svetosti uutjeli su. Gledaju
bana Berislavia.
Njegove su mirne oi upravljene u Gordanu. Blijedo mu ispaeno lice
sjaji duhovnim svjetlom. Jo eka as, a onda prozbori polagano,
snano:
- Gordana je glas hrvatske due. U njoj su sabrane kreposti
325




Hrvata! Njezina rije - rije je domovine koju nosimo u svakoj kapi
svoje krvi. I vi, i ja. svi jednako. Jest, svi znamo to e doi i
to mora doi. Svi hoemo i elimo da doe dan sunane slobode koja
nosi sreu naim domovima i obiteljima. U vama gori poar, u meni
klije eravica i opominje: jo ima jedno veliko djelo koje se mora
izvrili prije svega - da nam iznenada ne upadne u dom turska vojska
koja bi mogla iskoristiti i nae veliko djelo. Zato ujte svi, i vi,
Gordana, a najvie vi, Antolkoviu! U saboru moramo biti svi na okupu
kad se stvara velika odluka. Vi znate, putem iz Budima doao nam je u
susret glasnik i donio vijest da su tvravu Jajce od predaje
neprijatelju spasile samo dosjetljive i hrabre hrvatske ene, ali sad
eka sav narod u Bosni, od jutra do mraka, da to prije Jajcu
poaljemo hrane i vojske koja e tvravu osloboditi opsade. Tu je
zadau preuzeo Krto Frankopan s velikim brojem plemia. Meni,

vojskovoi, dunost nalae da smjesta odem u Dalmaciju i tamo

pogledam to sve trebaju nae utvrde. Zatim moram u Primorje
pregledati koliko treba utvrivati pojedine gradove. Moram Bernardinu
Frankopanu u Senj gdje u sazvati sve primorske knezove i plemie i s
njima se sporazumjeti o buduoj vojni na neprijatelja, i o prijedlogu
Antolkovia. Moram vidjeti to neprijatelj radi, snuje li novu
provalu. Vojskovoi Hrvata prva je dunost zaprijeiti iznenadnu
navalu neprijatelja izvana. Kad se uvjerim da neprijatelj ovog ljeta
ne snuje nikakav novi napadaj i da vojskovoi tamo nema dunosti, evo
me da vrim dunost bana. Vratit u se. sazvati Hrvatski sabor i tada
neka kae sabor to svi hoemo i to svi elimo. Moj e put trajati
po svoj prilici, samo dva-tri mjeseca, a moda i manje. Dakle, vaa
osnova, Antolkoviu, bit e dobro pripravljena, osigurana, a Gordana
e svojim zanosom i umoin pridobiti za nju sve koji bi jo mogli
oklijevati.
- Prihvaamo banovu mudru odluku - veli Antolkovi prvi. Svi
pristaju uz glasno odobravanje. To ponuka Berislavia da nastavi:
- Vidim, prosuujete mirno i hiadno, stoga molim sve, osobito vojvodu
Ilokoga. Damira Brezovikog i Jelenka Kuevia, neka svaki od vas
oprema to vie mladih plemia za borbu. Uite ih bojnoj znanosti
kojoj ste ba vi toliko vjeti. Kad jednom dou ete njemakog cara
Karla V, kao i one to nam ih kani poslati nadvojvoda Ferdinand
austrijski, treba da smo, ne samo dovoljno jaki, ve i vjeti boju,
jer elim na dumana navaliti najee i odluno ga istjerati iz nae
zemlje zauvijek.
- Ne biste li, svijetli bane. dopustili da ja i Kuevi krenemo s
vama na va put? - pita Damir.
- Ne. Nikako. Na put svoj uzimam etu od stotinu ljudi, u Primorju me
eka dvije stotine mladih plemia, a to je dosta za strau u miru.
No, opazim li da se dumanin negdje pojavljuje u veem broju, smjesta
u vam poslati glasnika da doete u pomo. Sada je proljetno doba,
valja obraivati zemlju. Kad nije potrebno
326

drati vie vojske, neka ljudi ostanu kod kue gdje mogu raditi i
uiti se oruju.
- Svi primamo mudre savjete naeg vojskovoe, bana i potkralja dovri Antolkovi.
Jo potkraj vijeanja opazila je Gordana kako su se dva-tri puta
odkrinula vrata na koja je zavirivao katelan dvora. Sad ustane da
vidi to se vani dogaa.
Na trijemu nae nekog stranca u razgovoru s katelanom. On obavijesti
gospodaricu:
- Prije dva sata stigao je ovaj glasnik iz Budima. Nosi pismo
svijetlom banu.

Odredila je katelanu neka glasnika odmah najavi, a sama poe

za njirna u dvoranu.
Poklonivi se banu,, budimski glasnik preda pismo bez ikakve
druge poruke.
Skinuvi peat, ban proita, poloi pergamenu preda se i ree
glasniku hladno:
- Napustite dvoranu!
Stranac izie. Svi ostali znatieljno gledaju bana. Dugo uti, oito
mjerei korake budimskog glasnika to su odjekivali hodnikom. Zatim
iznenadi gospodu gnjevnim rijeima:
- Gospoda od kraljevskog vijea ne poznaju mjere u svojoj
drskosti!
- alju vam pismo? - pita Gordana.
- Jest, oni! - odgovori Berislavi. - A ono to trae - vrhunac je
drskosti.
Primakli se k njemu da bolje uju, jer govori poluglasno:
- Gospoda od kraljevskog vijea nalau mi - razumijete li to: nalau
- jer trae - a ne mole. . .
- Sto trae? - pitaju u jednom dahu.
- Trae glavu gospodina Antolkovia. Kratka utnja, onda povici
gnjeva i prezira:
- - Zar su poludjeli? Njegovu glavu trae od nas?
- Besramnici se nadaju da bismo ga mogli predati?
- Miljah, ve su davno zaboravili na gospodina Antolkovia primijeti Gordana.
- Nije bilo u Lukavcu Draenia ni kneza Brandenburga koji bi me
gonili i uhodili, ali. eto. sjetili se mene, po svoj prilici zato to
ste tako naglo ostavili Budim.
Berislavi se smjeka:
- Zacijelo su smatrali: to je u duhu i po upiti vaoj Antolkoviu.
Sjetili su se onoga kad ste predlagali, radi nepravda, ogorenim
Hrvatima u Budimu neka ostave i prijestolje i njihove savjetnike i
dravnike i neka se odcijepe od Ugarske. Oito im je nas odlazak iz
Budima mirisao po vaem tadanjem prijedlogu. Nisu se sasvim
prevarili, . .
- Kako glasi pismo? - pita vojvoda Iloki. - Da ujemo to trae?
327

- Trae od mene: "Na vau bansku ast i vjernost kralju, javite
smjesta gdje se nalazi Davor Antolkovi, poznat sa svojeg
veleizdajstva, i da uinite po dunosti sve kako bi se taj izdajnik
izruio kraljevskom vijeu da mu odmjeri zasluenu kaznu . . ."
Plane prosvjed. Berislavi ih pozove na utnju i objavi svoju odluku:
- uli ste gdje se pozivaju na moju ast i vjernost prijestolju.
Dakle, vama je, Antolkoviu, smjesta sutra otputovati u inozemstvo.

elim javiti kraljevskom vijeu da se nalazite izvan granica

domovine. Putujte u Njemaku i ostanite dok vas ne zovnem. Tamo
pokuajte skloniti Karla V i nadvojvodu austrijskog Ferdinanda neka
bi kraljevia Ivana vjenali s kojom svojom njemakom princezom.
Nastojte prikazati i nadvojvodi Ferdinandu i Karlu V nae potrebe i
nae saveznike ponude. Sad mogu izrei odlunu rije: kralj i
njegovo vijee su otklonili svoju dunost, pogazili zakletvu
slobodama domovine, dakle - raskinuli sami nae veze . . . ve sutra
putujte.
- Svi alimo to se moramo ponovo dijeliti s tako mudrim savjetnikom
kao to je Antolkovi, ali vie ne smije ostati ovdje - nadovee
Damir.
Odlueno je da se Antolkovi ima sutra vratiti u Turopolje i odanle
otputovati u Njemaku.
Nakon svrenog vijeanja pozove Gordana gospodu k veeri. I krenue
svi vedri, puni vjere i nade u budunost.
Za vrijeme veere govorilo se samo o buduem radu, o borbama i nadama
u pobjedu.
Raspravljali su dugo u no.
Kad su svi krenuli na poinak, Damir i Gordana izili su na trijem
prvoga kata, pa s visine promatraju pred sobom dolinu po kojoj
dogorijevaju proljetni kresovi. On joj ovije desnicu oko struka i
ree tiho:
- Dva krijesa plamte u mojoj dui: jedan gori u slavu tvoju, Gordana,
a drugi u obranu nae domovine! Utrnut e tek kad utrne i moj ivot.
Sutra u ranu zoru izala je iz dvorca Brezovice velika povorka.
Ponajprije se Antolkovi oprostio da ide k svojem sinu i k Jasenki, a
odanle se spremi na put. Zatim su ostala gospoda zahvalila Damini za
gostoprimstvo. Ban Petar Berislavi, vedar i zadovoljan, okrene se
Gordani i djeci, pomiluje malu Hrvojku, njezina brata Damira, Ivana i
Kremena, a ne zaboravi ni dva slovaka kneevia.
Djeaci, puni zanosa, promatraju Petra Berislavia kad se uspinjao na
sedlo. Slava kojom je obavijena pojava junaka, ushiuje djetinje
due, presretne to ga mogu gledati okom u oko.
Petar Berislavi s pratnjom krene prema Savi. Vrata se Brezovice
zatvorila.
328

DRAENIEVA UROTA
Tog je dana Draeni vrlo dugo leao u postelji. Pred oima mu lebdi
sva prolost. Svaki in, svaki pothvat u stjecanju asti za kojima je
hlepio od asa kad je bio svjestan da mu je ujak mona osoba na
vlasti. Bogatstva ima dovoljno. I asti je zadobio. Peharnik je
mladoga kralja. No, to ga ne zadovoljava. eli biti ban u Hrvatskoj.
Tu mu je elju utuvio u glavu Verbeci, u tome ga je odgajao, slao u

Hrvatsku da lijepim licem i, toboe, potenim toplim pogledom osvoji

povjerenje Hrvata.
"Sve bi mi to bilo uspjelo da me nije zahvatila strast prema Vileni
Berislavievoj koju je ljubio Jelenko Kuevi".
"Da nije bilo Vilene, ne bi me Kuevi nikad raskrinkao. Usred
ledine, pred itavim narodom, otkrio je mene, crvenog oklopnika, i
sav hrvatski svijet, osjeajui se po meni sramotno prevaren,
odvratio od neko slavljenog potenjaka. Prokleo me. Pod tim se
kletvama sruile moje nade da u na bansku vlast u Hrvatskoj. Te su
mi kletve oduzele i Vilenu. Zamrzila me kao neku neman. I nju mi je
oteo Kuevi. Da, da - ali, kad bih zadobio bansku ast, mogao bih
Kueviu oteti i zakonitu enu. Makar samo iz osvete. A kako zadobiti
bansku vlast? Moe li se danas, nakon est godina, natrag osvojiti
povjerenje Hrvata? Oni su ve esto zaboravili i oprostili poinjeno
zlo. Moda ve zaboravljaju i moje? U Budimu mi nije nitko od Hrvata
poklanjao panju. Samo me je Jelenko Kuevi oinuo pogledom i nita
vie. Svi su se ponijeli kao da me i ne vide kad sam ono bio na
saboru. A ipak su me svi vidjeli. Je li to prezir ili zaborav?"
Ne nalazi na to odgovora i zato smatra: bit e bolje ako napusti
svaku misao da ponovo osvoji povjerenje Hrvata to ga je unitio
Jelenko Kuevi.
Crveni je oklopnik raskrinkan jednom zauvijek. Nikad se vie Slavimir
Draeni nee moi pojaviti u svoj slavi kao onda dok je mogao
zavaravati Hrvatsku svojim blagim izraajem lica, potenim pogledom i
lanom obranom puka od Lukavana i budimske vlasti.
"Napokon je glupo troiti vrijeme da osvojim povjerenje Hrvata. to
e mi sad to povjerenje kad imam silu? Uzet u tu besramnu milosnicu
budimske gospode i po njoj stei vlast i ast. Kad kralju Ljudevitu
dovedem Hrvojku i kraljevia, a kraljevskom vijeu pomognem da se
oslobode Petra Berislavia, uspeo sam se na najviu stepenicu zasluga
u ovom pokvarenom kraljevstvu. Eh, ne grdi ih, mladiu! Da nisu
pokvareni, ne bi bilo ni mene. Samo zloa moe se koristiti mojim
zloama. Plaa za tako velike zasluge moe biti samo banska vlast u
Hrvatskoj. Samo ta e vlast dati zadovoljenje mojoj mrnji vjeito
ednoj, nikad zadovoljenoj. Ha-ha-ha, Jelenko Kueviu! Bit u ban, a
ti si samo plemi. Hrvatski sabor podijelio ti je barunstvo. No, to
moe kad te ja uhvatim svojom vlau za iju, a tvoju enu oko
struka? Hej, pobrinut u- se da to bude
329

to prije. Cvate Vilena kao rua - ree Damjan. ekaj, Kueviu, uzet
u je, na to sam se sto puta zakleo. U tome mi moe pomoi damo
Damjan. Nitko nego taj podmukli razbojniki Bizantinac to se dovukao
u Hrvatsku da ivi na raun nae sile protiv Hrvata. Taj je dorastao
mojoj osveti. Samo taj!"

Leei u postelji, Draeni se smirio to mu juer nije uspjelo

izvesti plan. Damjan mu je itavu veer razlagao da se uspjeh moe
postii samo onda ako lovac svoj plijen eka strpljivo. Stoga je
odluio biti mudar, strpljiv, kakav je bio dok jo nije planuo za
Vilenom. Ve je davno spoznao: ta ga je strast liila velikih uspjeha
u njegovim osnovama. Odluio se sada popraviti i vrsto se drati
uputa Damjana kojega je njegov ujak postavio svojim uhodom u
Hrvatskoj.
Kad se Draeni sporazumio sam sa sobom, ustane i stade se odijevati.
Onda pozove Damjana.
Kad je ulazio, pita ga Draeni znatieljno:
- Ima li kakvih vijesti iz Turopolja?
- Ima. Moj ovjek, kojega sam poslao da njui to se dogaa oko
Brezovice, donio je glas da su ban i ostala gospoda danas otili.
Damir je ostao kod kue, a ima jaku etu u svojem dvorcu, osim toga u
svojem dvoritu nita manje nego tri topa to ih je zarobio od
neprijatelja u Bosni. To mi je ispripovjedio moj ovjek koji zna
raspravljati s ljudima i od njih sve doznati. to velite sad? Tu nema
napadaja na Brezovicu.
Ta vijest teko kosne Draenia. Zamalo bi planuo. Opet nova zapreka.
- Kako? Mi smo goloruku prema Brezovici? Ne moemo se na taj nain
domoi ni djevojice ni kraljevia?
- Ovog asa nikako. Da se nije vratio ban s gospodom, bio bih juer
imao i Hrvojku i kraljevia. A ba ih je vrag donio!
- Imali su ostati u Budimu barem dva tjedna, a dok bi oni stigli kui
...
- Ve bismo mi bili na cilju. Ali sad je suvino troiti rijei.
- Ali je potrebno smisliti neto drugo. Ima li kakvu novu zamisao?
- Ba stvaram divnu zamku, no tada bismo morali dulje boraviti ovdje
da uzmognem neto uiniti.
- ta dulje, to mi je drae. Srea je moja to sam daleko od
zatoenitva svoje ene i njezina ujaka, a bogme i svojega. Bit u
strpljiv kao to sam ti juer rekao. Potpuno se pouzdajem u tebe.
- to e biti s Petrom Berislaviem? I to ne valja zaboraviti.
- Ban sigurno nee na bojite. Nema nikakva glasa da bi Turci gdje
god provalili ili se spremali na rat, a dotle, dok se to dogodi, mi
ve imamo u rukama Gordanine ovice.
Draeni se sasvim predao Damjanu i svojoj slobodi.
Poslije podne su mu javili da je stigao brzotea iz Budima.
- Bit e neto vrlo vano kad mi ujak alje glasnika tek to sam
otiao iz Budima.
330

Uznemirio se Draeni i dade pozvati glasnika. Brzotea mu preda
pismo gospodina Verbecija. Mladi ita. Damjan eka, a onda

pita:
- Mogu li saznati to vam ujak javlja? Moda o tome ovise moje
osnove?
- Jest, pogaa. uj, dakle, to pie ujak. "Drugi dan poto smo
ostavili Budim, iznenada su nestali odanle Hrvati s banom. To je
kraljevsko vijee zabrinulo. Doznali su da je njemaki car Karlo Peti
poslao banu glasnika. Odmah napustili su Hrvati Budim. Tu se neto
krije. Kraljevsko vijee misli da se Petar Berislavi sprema svima
okrenuti lea i okruniti za hrvatskoga kralja njemakog cara. To je
vrlo vjerojatno. Prema tome, ujak trai od mene neka budem stalno za
petama Petru Berislaviu, neka ga uhodim, a ti nastoj da ga bilo kako
makne.".
- Evo vidite, sad nema druge, ve paziti na Berislavia.
- On je sada na Kaptolu, dakle, lako nam je u Turopolju ukrasti
Gordani Hrvojku i kraljevia. Nitko ne sluti da smo ovdje.
- Imam ve zamiljenu varku. Ni svi vragovi ne bi mogli pronai neto
bolje.
Draeni odmah eli znati to je Damjan smislio, a ovaj se pouri da
zodovlji svojega gospodara.
- Gordanina djeca - veli on - polaze svake sedmice jednom u crkvu.
- S njom i s muem! - upozori Draeni.
- To ne smeta. Svi su oni svake nedjelje na objedu kod Vilene. Nakon
objeda sva se djeca igraju na istini pod vokama, iza Ku-evieva
dvorca. Naokolo je sve obraslo grmljem, iza gutare je odmah gusta
uma, tek dva-tri koraka.
- Znam, gdje je to. Nee biti dobro - prigovori Draeni - ako
djevojica stane vikati, mogu je uti u dvorcu ili u okolici.
- ekajte! Ne kanim ukrasti ni djevojicu, ni kraljevia. Nikako!
Umijem izmiljati zasjede kao nitko na svijetu. Dakle, odmamit u
djecu. Hrvojka neizmjerno voli ivotinje. Va sluga ima malu pitomu
koutu, pustit u je k djeci da se igraju s njome. Najednom e va
sluga zazvidati, kako uvijek doziva ivotinjicu, ona e utei za
zovom, a djevojica, dakako, za njome - sama e djeca u moju zamicu
. . .
- Odabrat u tada Hrvojku i kraljevia Ivana - svi e djeaci biti
uvjereni da je to dvoje zalutalo kao to e i oni uzalud traiti
izlaz iz ume . . . Eh, ba vam neu sve ispripovijedati, elim vas
iznenaditi!
- uri se izvriti ovo obeanje.
- Valja ekati prikladan dan, jo je hladno, djeca se dolaze igrati
kad je sunce toplo, dakle, imamo vremena. Ne trebamo se uriti.
Draenia ostavlja strpljenje i navaljuje:
- Moramo se uriti! Mladi kralj trai od mene jo neto drugo.
- Vanije od Hrvojke?
331


^
- Njemu je sigurno ona najvanija, no tu su se oito upleli moj ujak
i gospoda od kraljevskog vijea.
- ini se, niste mi rekli sve to pie uzvieni gospodin ujak?
- Rekoh sve to pie on. Ali i kralj sam svojom rukom dodaje neto
zbog ega mi se jako uri.
- itajte da prosudim koliko treba vremena za sve to. Ponovo Draeni
uzme u ruke pismo i veli:
- Kralj dodaje ujakovu pismu:
"Nalaem ti, Draeniu, najprije se pobrini kako e postati hrvatski
ban. To bi bilo mogue samo onda ako nas moe osloboditi "potkralja"
Berislavia. Kad on sie sa svojeg prijestolja, dovedi na veselu
zabavu Hrvojku i kraljevia. Ovo dolazi na drugo mjesto. Upamti, bit
e ban!"
Uhoda Damjan slua. Podmukle crne oi dugo gledaju u Dra-enia,
Taj mladi mukarac, kojemu sada slui, bit e ban? Kakva radost! Evo
rajske prilike da se on, njegova desna ruka u zloi, domogne estite
naplate. Kraljeva je. dakle, poruka mnogo vanija od Draenieve
osvete gospodarici Brezovice Gordani. Nee je on pustiti iz vida, no
prije svega ono to je unosnije.
"Hrvojka mi nosi samo kesu dukata, a Berislavi sigurnu slubu na
banskim dvorima."
Odmah se stao pogaati s Draeniem da bude na istu:
- Maknem li Berislavia, hou li dobiti stalnu slubu u novoga bana?
- Ne e li se odmetnuti od mene k Hrvatima?
- Zar ja? Gospodine moj, kad bi to bilo mogue, ne bih se ponudio
gospodinu ujaku u slubu protiv njih. Mrzim ih! Ako to ne vidite,
onda vam nije poznato to sam i tko sam. Prije u skrenuti u pakao
nego se prikloniti Hrvatima. Dakle, ako elite biti ban, evo moje
glave! Dajem je u zalog.
- Pazi to si rekao. Jo se moe predomisliti i povui rije.
- Zar ja? Tako mi oinjeg vida. bit ete ban!
- E, onda se kunem i ja tebi oinjim vidom: bit e mi ono to hoe.
- Uz pojas sakriveni bode vaoj desnici. Eto, to hou da budem. I ne
ete moi bez mene.
- Sklopljen je savez. Ako ga odri ti, onda ga mogu odrati i ja.
- Primam, gospodine svijetli bane Draeniu.
- I zalae glavu za to - pitam te ponovo?
- I drugi put je zalaem, a dodajem jo sebe itava. Sasijecite me na
komadie, sitne kao trava proljetna. Vrijedi ti?
- Vrijedi, sunca ti, ovjee, kako ne bi vrijedilo. Kad ti ne bi
ispunio obeanje, pretvorio bih te u zgaenu mrvicu. Izvede li,
porast e do mojeg prvog pouzdanika. No. sad hajde, pogledajmo kako
emo s Hrvojkom. Do nedjelje samo su tri dana.

332

- Istina, tri dana. Bojim se, u ovo rano doba proljea nee izai na
ono polje.
- Vidjet emo.
- Sad idemo malo u Turopolje, a zatim opet do Save, na pristanitu se
uje kojeta.
- to ti pada na um? eli otii?
- Nakon tako vane vijesti gospodina ujaka i mladoga kralja moram se
ogledati.
Tako su se rastali. Damjan se urio na uhodarenje, a Draemu ostao
sam do drugog dana.
"Banov dolazak iz Budima - pomisli Draeni - ba mi je. dar iz
pakla. Kako sam, eto, blizu davnoj elji i banskoj asti i VilenU Kad
bi ona slutila? Da je samo jednom mogu vidjeti! Ba bih pokuao izai
iz dvorca preodjeven. Jest, to u uiniti.
Dok se odluio otii da vidi Vilenu, bane u dvorac Damjan i bez daha
mu saopi:
- Doznao sam: ban Berislavi putuje nekud na jug. Odmah sam se
prevezao preko Save da bih mogao doznati kamo ide. Stignem na Kaptol
pa ekam kamo e putovati. Bilo je sakupljeno mnogo svijeta. Umijeao
sam se medu ljude. Svi su ga pozdravljali. Njegova je eta bila
naoruana uvrh glave. Otiao je sa stotinu ljudi, sami zagorski,
turopoljski i posavski plemii, tek nekih dvadeset momaka. Kad sam
pitao ljude kamo ide ban, rekoe: "Ide na jug". Vie nisam mogao
saznati. Nitko ne zna kamo ga vodi namjera. Doista je krenuo cestom
prema Karlovcu.
- Je li to istina?
- Zar sam lud da laem?
- Vidim, ne ide ti se po Hrvojku i kraljevia, a to je moja osveta
Gordani.
- Dobro, ako vi zapovijedate, ostat emo ovdje i ekati dok djeca
zajedno iziu na igru, no onda vam je Berislavi izgubljen.
- to da radim? - neodluno mrmlja Draeni.
- Posluajte mene, ovdje nemamo ni asa ekati, ve se smjesta
opremiti pa za Berislaviem, u dostatnoj udaljenosti. Putovat emo
kao trgovci. Odabrat u ovdje medu starim odijelima sve to treba.
Pribavite nam dobrog vodia.
- Lui je najbolji vodi. Bio je ve dosta na jugu. Ne mogu iskazati
koliko alim to e Gordana jo koji tjedan, a moda i vie mjeseci,
uivati u blizini svoje djevojice. To znai da odgaam osvetu,
- Ba zato to je odgaate, bit e osveta strahovitija. Dok se
vratimo, grijat e vrelo sunce, a djeca e svake nedjelje izlaziti na
ledinu. A sad naloite: neka nam sve spreme za put. Sutra u zoru
idemo, i to najboljim konjima da uzmognemo dostii Berislavia. Kanim

stupiti k njemu u slubu . . .

- Mome, to je misao pravog ivog zloduha. Hajdemo odmah na taj put
koji me vodi na Berislavievo prijestolje.
333

- Jo ete vi prije drati u naruju Vilenu nego kralj Ljudevit
Gordaninu Hrvojku.
- Svi su te avoli doveli k meni!
Sutra rano izjahali su iz Lukavca kroz umu da ostanu nezapaeni. Na
okupu su Draeni, Lui i Damjan i jo jedan njegov drag. Na konje
su natovarili razne pJemike stare haljine to su ih nali u Lukavcu
koje bi, toboe, prodavali. No. Damjan je to uinio samo naoko.
Njegove su namjere da skine trgovako odijelo i umjetnu bradu i uvue
se u banovu etu.
DAN PETRA BERISLAVICA
Rano je svibanjsko jutro. Na utvrdama grada Otoca stoji ban. Kapetan
grada pokazuje mu utvrde, zalihe oruja, hrane i ostale potreptine
za obranu. Svega ima u dobro utvrenom gradu 73 sluaj neprijateljske
opsade.
Vojskovoa eli sve sam vidjeti da uzmogne pripraviti svoju bojnu
osnovu za velike odlune bitke.
Naposljetku, zadovoljan silazi s utvrda i uputi se u kuu.
Kapetani njegovih eta, Petar Krui. Ivan Perui i Drako Primorac,
upravo su ustali i odjenuli se jo umorni od jueranjeg puta. Ban ih
zaustavi na trijemu;
- Vrlo sam zadovoljan. Ne boli me glava za ovaj grad. Dobro je
utvren. Ovdje su svi gradovi dobro utvreni, naprotiv, Dalmaciji i
Bosni treba mnogo pomoi.
- Da, svijetli bane, tamo je potrebno, osobito Kninu i Skradinu.
- I Klisu nee biti naodmet. Tvrda je gradina, a ipak nemaju dosta
om/ja i hrane.
- Jajce ima svega dosta - i obrane i hrane.
- Sad smo tvravu dobro opskrbili, a Krsto je neprijatelja potjerao
daleko - veli Berislavi. - - Kad nam doe pomo od Njemake, onda
idemo na kriarsku vojnu. No, prije toga eka nas vana odluka na
hrvatskom saboru.
- Hoe li uistinu biti pomoi iz Njemake, svijetli bane?
- Gubite pouzdanje? Velim vam. pomo njemakog vladara dolazi jo
ovog ljeta. O tom u doznati tek kad mi stigne vladarevo pismo. Danas
mi je glasnik javio: njemaki se poslanik nalazi ve blizu, morao je
prespavati na putnoj stanici, a do veeri bit e ovdje. Jedva ekam
da mine dan, a tek je zapoeo.
Smijei se sam sebi. Lice mu je zarumenjeno, oi poprimile sjaj
sigurne nade u budunost. Onda uputi svoje kapelane da dorukuju
sami:

- Idem na posao!
334

I ode u svoje odaje.
Mladi su ljudi ostali nasamo.
- Otkud tolika snaga banu? - divi se Krui. - Proputovali $mo bez
odmora cijele krajeve, a nikad se nije potuio na umor. Nama su
pokidane kosti. Spavao bih po cijelom danu od neumornog putovanja.
Njegova je izdrljivost udo.
- Misao i ma uvijek su mu na poslu i ne daju umoru snage.
-- Nikad nismo imali vojskovou kao to je on. Kad stigne pomo od
Karla, ut e o njemu svijet. Bojna mu je osnova velianstvena, a tek
kad je provede! Za godinu dana nema vie u naoj domovini durnana.
- Samo kad bi ta pomo bila sigurna!
- Rekao ti je: ne gubi nade, ve dolazi banov pouzdanik s pismom
Karla Petoga.
- Veliku slavu uiva Berislavi u svijetu kad mu alju pomo.
- Nikome ne bi dali u ruke te pomoi jer se, eto. ve godinama slavi
Berilavievo ime. Nitko nije toliko vremena odolijevao provalama u
Bosnu kao on. Sve to se zna preko granica naeg kraljevstva, ve bi
davno pregazili Turci Hrvatsku i preli u Austriju i Njemaku da nema
Berislavieva bojnog umijea.
U velikoj sobi, pod niskim valovitim stropom, sjedi Petar Berislavi.
Pie pismo Davoru Antolkoviu u progonstvo:
"Jo malo mjeseci i vi ete u domovinu koja treba vau mudrost, va
plamen, vau ljubav. A dotle sklopile brani ugovor s njemakim carem
da naeg kraljevia Ivana oeni svojom princezom. Svi neka pridonesu
rtve za na dom. Ne vraajte se nikako prije dok vam ne poaljem
Damira ili Kuevia. Ljudevit i njegovi bestidnici sve vie cljkuju
vau glavu koju su vam u eljama svojim sto put odrubili. uvajte
svoju umnu glavu! . . ."
Pero Berilavievo ispadne iz ruke.
udni nemir pojavi mu se u grudima. Misao poput magle pada mu na
duu. to je to? U asu kad je pisao o Antolkovievoj glavi, izmilji
negdje iz zaklonita nemirna mrana slika . . . Pero gada na stol, a
sva panja usredotoi se u slici sna prole noi. udni mu se san
snio. Nije mislio o njemu do ovog asa kad mu je pero pisalo o elji
mlaahnog kralja i njegovih vijenika da Antol-kovievu glavu odrube.
I ve se slika sna digla iz praznine i doletjela mu pred oi. Vidi
jasno visoke brdine. gudure, ume, tamne i crne kao ponor. I gleda ih
s neke visine. Oko njega tiina. Onda odjednom strahovita krika,
udaranje u talambasc, urlik. To dobro poznaje! Neprijatelj je blizu.
I uim ma iz korica. Ve dolaze njegovi vojnici: vojvoda Iloki,
Damir. knez Krsto Frankopan, Jelenko Kuevi, Antolkovi i sin mu
Vojko. svi redom dolaze a on odreuje, zapovijeda. U prsima mu

nestaje daha od zapovijedi, a oni hite, bore se. biju neprijatelja.

Bojna trublja, kreevo . . .
LI asu se nae sam samcat s maem u ruci. Gdje su oni drugi?
335


Hoe za njima, ali pada negdje u veliku dolinu . . . Brzo se
zaustavlja. Stoji as, onda ide. Spoiakne se o neto. Pred njegovim
nogama -_ glava . , .
"to se to dogodilo? Ja tu, a meni do nogu moja glava?"
Sve je tiho, jezovito u dolini. Ni neprijatelja ni prijatelja.
Nikoga. Grobna tiina. uma. Gusta tamna kao no u grobu. Samo
svjetlucaju oi u njegovoj glavi do nogu njegovih.
"to je to sa mnom?" - krikne on i jeza mu stisne grlo. Ne moe
vikali, ni dozivati. Njegove oi u toj glavi bulje u njega i zebe ga
srce . ..
Probudilo ga sunce, a san odletio u zaborav. Tek sad mu je pao u
sjeanje. Zato sad? Uznemirio me. No ve se trgne i sam sebi ree:
"Sramota je to si zadrhtao od sna! . . ."
Nastavio je pisati pisma vojvodi Ilokome, Damiru i redom svima
pouzdanicima.
Kad svri taj posao, izvue \r. ladice stola papire i stade crtati,
misliti, razmatrati, opet crtati.
Sklada vojskovoa svoje vojne misli: kako, gdje i kojim redom
navaliti na neprijatelja kad doe velika pomo Karla Petoga.
Mislei, upravlja pogled k otvorenom prozoru. Daleko mu see modrim,
svibanjskim nebom.
Slika to je ban gleda bujna je, buna slika velikog boja . . .
Pred njime lee Dalmacija i Bosna - kao na pladnju. Sa svih strana
dolaze vojske.- On njima ravna, upravlja, vodi bitku za bitkom, boj
za bojem. Junaci hite naprijed, tjeraju neprijatelja, daleko, vrlo
daleko. Ve ga ne vidi nigdje . . .
Njegove enje ne poznaju do jedno jedino: istrgnuti Hrvatsku iz
ropstva, probuditi staro hrvatsko kraljevstvo. Ideal je to,
sadanjost je to, budunost, jedini cilj bivstvovanja njegova u
svijetu.
U mislima gleda domovinu, od sjevera do juga, od istoka do zapada,
gleda je pred sobom ivu. Ona die. pjeva, klike, cvate, mirii.
Srea velika prelijeva se duom bana Petra Berislavia.
Dugo, vrJo dugo gleda sliku svojih ideala ivu u njegovoj predodbi.
U njoj se gubi. roni. utaplja.
Nekoliko puta je katelan tvrave ulazio u sobu i opet izaao
neopacno, nezamjeivan. Nekoliko puta je iza njegovih lea
zakaljao. Napokon ga oslovi:
- Svijetli bane, valja se okrijepiti. Vrijeme je objedu.

- Ve je tako kasno? - trgne se on. - Kad ste me oslovili, mislio

sarn u prvom trenutku: stigao je iznenada poslanik njemakog cara.
- Svijetli bane, bit e sigurno ovdje pred veer. Prije ne moe, ni
da su putovi najbolji. Molim, siite. Objed eka.
- Da, zaboravljam, moji su kapetani gladni. Neka nose jelo.
Izaao je na trijem. Idui u blagovaonicu, pogleda u dvorite. Silazi
neki ovjek s konja i govori neto s njegovim momkom. To pobudi
njegovu panju i zovne;
336

- Ivane, tko je laj s kojim govori?
Onaj dolje okrene garavo lice prema trijemu i odgovori:
- Svijetli bane. glasnik dolazi iz Korenice. Nosi vijesti svijellorn
banu.
- Vijesti? Neka doe gore. Odmah! Berislavi ide dalje, ali polagano,
ekajui glasnika. Strani konjanik u dvoritu okrene se banovu momku
kojeg je nazvao "Ivane" i apne mu:
- Damjane. zar da idem odmah?
- Ne zovi me imenom, budalo! Stekao sam njegovo pouzdanje kao u
nevina djeteta. Ne rui mi to jer e lei kao zaklano pseto.
- Do vraga, smuen sam. ne znam kako da mu to sve kaem? Ako mi u
oima proita zamku.
- Govori mirno, nee lagati da je provalio neprijatelj, da smo ga mi
pozvali to ne moe naslutiti. Dakle, idi bez straha. Budala je,
dobar, lijepo govori s ljudima, sve mi se gadi njegova blagost.
Hajde, idi!
Damjanov uhoda pohita uz stube na trijem. Tu je Berislavi promatrao
glasnika kako je plah stajao pred njegovim slugom u dvoritu i oslovi
momka:
- to se boji mene? Doi blie. Otkud si? to nosi?
- Svijetli bane, iznenada provalili Turci kod Draenika grada.
Poharat e cijeli kraj. Sklanja se uz Vraju goru. Narod je oajan i
sva se sela nadaju vaoj pomoi.
- Turci? Otkuda bi mogli doi? Nigdje ih u blizini nije bilo. Netko
te je zavarao ili se nekome priinilo da dolaze.
- Ne, ne. sigurno su oni.
- ovjee, u cijelom ovom kraju nije ih sada bilo, sve su moje strae
uvijek budne.
- Odnekud su se douljali, tko bi znao odakle? Ali vidio sam ih.
- Tako? Vidio? Onda je to sigurno kakva mala eta. Zna li koliko ih
ima?
- Ba ih nije mnogo. Bit e tri stotine, nikako vie, to sam dobro
izbrojio, a siromani je narod goloruk i zna: im se pojavi svijetli
ban, bjei neprijatelj daleko. Mene su poslali seljaci neka nosim
molbu svijetlom banu da vi osobno doete u pomo, jer neprijatelj

bjei samo onda kad vas vidi na elu obrane.

Bez ikakva odgovora pobrza Berislavi trijemom i otvori jedna vrata.
U blagovaonici prostrt stol. Mladi vitezovi, stojei ekaju bana da
bi sjeli k stolu im on doe. Zaudi se, opazivi koliko je zabrinut.
Hitro im dovikuje:
- Prijatelji, brzo sedlajte konje. Idemo u Vraju goru. Turci e
poharati sela. Hajdemo!
- Zaloite, svijetli bane, pa onda idemo.
- Budemo li ovdje objedovali, neprijatelj e veerati u naim selima.
Ne mogu sada misliti na jelo. Sedlajte! Ni asa ne smijemo izgubiti.
337
22 HORDAMA XII

22
Ne brinui se za objed, uri se ban u svoju sobu. Vee oklop i
opasuje ma. Katelan ga moli da bi prije objedovao, ali on uzima
samo neto kruha, turi ga u monju i oblai se dalje.
- Svijetli bane, uzmite bar neto.
- Ne mogu jesti kad ujem da neprijatelj prijeti. udno mi je - otkud
se sada naao u naem kraju? Zar se douljao neopaeno kakvim tajnim
putovima? Nae ga strae nisu nigdje zamijetile. Negdje se tajno
dovukla kakva mala etica da nas uznemiruje, nita drugo. Obila je
negdje tajnim putevima nae strae na granici. Tko bi to znao - sad
je prva briga: zahvatiti je i satrti.
Od asa, kad mu javie o provali Turina, inila mu se provala udna,
no o tome nema vremena da" razmilja. Valja osloboditi siromana sela
od nenadana napadaja: U predodbi mu je stalno slika ljudi to u
strahu i trepetu izvirkuju iz sklonita, odakle e doi banova vojska
da ih oslobodi.
U dvoritu ure se mladi plemii sedlati konje.
U blizini vee momak dri konja glasniku to je javio banu provalu,
pa ape:
- Damjane, sad pazi na sebe, mogao bi izgubiti glavu.
- to ti mene opominje! Nikad nije taj gore posumnjao na mene. Od
dana, kad sam mu se ponudio u slubu, do danas, nisam dao povoda da
sumnja u moju vjernost.
- Opetujem samo opomenu naeg gospodara.
- Gdje su Draeni i Lui?
- Tamo kod Turina u planini. ekaju me da im javim Beri-slaviev
dolazak. A zna li sigurno da u ovoj tvravi ban nema vie od 300
momaka?
- Ni jednog vie. Budim mu nije poslao ni djeaia, a kamoli momka.
Poto je primirje s neprijateljem, nije ni ban pozvao nikoga od
svojih plemia da mu dou ovamo. eka najprije glasnika njemakog
vladara. Ako mu taj donosi vijesti da Nijemac dolazi u pomo, onda e

tek spremiti vojnu i pozvati svoje na okup. Moje su ui uvijek na

strai. Sad je posljednji as da ga namamimo u zasjedu. To reci
Draeniu!
Damjanov ovjek hitro skoi na konja i nestane.
Iza njegova odlaska pojavili se novi vjesnici provale neprijatelja,
mole bana, plau i dru goloruki, bojei se dumanina.
Sve vie se uri Berislavi. ure se i njegovi vojnici. Svi su ve na
okupu.
Laganim korakom silazi ban stubama u dvorite. Njegov momak, u kojem
se krije Damjan, sprema banu konja. Berislavi ogleda opremu i opazi:
- Ivane, to je to? Stremen nije dosta vrst. Pritegni!
- Ovog asa, svijetli bane, jo nisam svrio.
Momak popravlja stremen. Sa sedla daje ban naloge svojim plemiima.
Damjan stoji uz konja i radi na stremenu. Berislavi nategne uzde:
- Naprijed!
338

Odjekuje topot konja od kamenitih zidina. Kapetan Krui jai uz
Berislavia. Ovaj se najednom zaustavi i naloi katelanu:
- Kad doe glasnik njemakog vladara, neka me eka. Vratit u se
odmah im potjeram neprijatelja. Brzo u svriti s njima.
- Svijetli bane, nee biti lako. Kau seljaci to su doli javiti o
provali neprijatelja da ima hiljadu momaka.
- Onda bismo morali okupiti vie ljudi. Priekajmo, pojahat u u
okolicu da ih naem - savjetuje Krui banu.
- Ne vjerujem da ih je toliko. Glasnik iz Draenika, bistar momak,
ree: ima ih samo tri stotine. On zna bolje od onih jadnika koji su
doli iza njega. Od straha im se priinilo dvostruko vie. Reci, nisu
li uvijek vidjeli dvostruko vie nego ih je bilo?
- Istina je, svijetli bane, bilo je tako. Ipak . .
- Nema tu nita. Mi emo ih nadvladati, pa da ih je uistinu i toliko.
Ne bojte se, momci! Naprijed!
Jaka njegova vjera prelazi na druge.
Damjanu odlane i uzjaha konja.
Izala je eta iz utvrena grada. Berislavi je vedar, veseo. Pune su
mu grudi radosti. Pomo monog vladara Njemake, hrabrost domaih
sinova i nade u skoru odluku na Hrvatskom saboru - sve mu to jami da
je osloboenje domovine blizu. Od toga razlijeva se njegovom duom
preveliki osjeaj zanosa:
- Moj se san pribliava zbilji.
I vodi etu od tri stotine ljudi, urei se da oslobodi bespomoni
narod.
eta ga slijedi, nosei u duhu snagu to je raa vrsto pouzdanje.
U VRAJOJ GORI
Pod planinom koju narod prozva Vraja gora sjede na konjima etvorica

ljudi. Crte lica odavaju Draenia i Luia. S njima su jo dvojica u

odori neprijatelja. Ogledavaju se na sve strane, govore i opet se
okreu. Nema sumnje, nekoga ekaju nestrpljivo. Onda Draeni klikne:
- Evo, vraa se. Znao sam: brzo e se vratiti. Gledaju u susret
konjaniku to nailazi.
- Damjanov je to glasnik koji je banu donio vijest o vaoj provali veli on neprijateljskim vojnicima.
- No, to je? Dolazi li?
- Na putu je.
- Sam Berislavi?
- Svojom glavom.
- Koliko ima momaka?
- Jedva tri stotine, a ja mu rekoh da neprijatelja imade oko tri
stotine.
339

- Ima nas osam stotina! - nasmije se voa neprijateljske ete. - Ba
toliko da ga opkolimo, unitimo i dobijemo u svoje ruke.
- Gdje e doi, s koje strane?
- Damjan me potjerao da to prije odem k vama i nisam mogao gledati
kako odlaze.
Neprijatelji sjedoe na konje i nestaje ih.
Draeni s glasnikom krene ispod planine puteljkom koji silazi u
dolinu pa se skrivaju u gutaru.
- Sad sve ovisi o Damjanu. Hoe li mu poi za rukom da zavara bana?
- Ne bojte se, gospodine Draeniu. U dva mjeseca stekao je njegovu
sklonost. Sve mu vjeruje. A srea mu ba prokleto slui. Da smo prije
imali crnoputog Bizantinca, sluila bi nam srea bolje.
Zabrinuto gleda Draeni u daljinu:
- I Berislaviu slui bojna srea! Kao da ju je uinio svojom
robinjom - jedva je kad imao neuspjeha na bojnom polju! Tko e od
dvojice danas biti njezin miljenik?
- Ako ne uspije danas, nikad nee, gospodine Draeniu. Ova turska
provala mora mu zaokrenuti vratom.
Poli su u najbolje zaklonite, u kamene pilje uz podnoje planine.
Svima nepoznatim putem, stie Berislavi iza lea provalnika koji
nita ne sluti. Tu ban naas zaustavi svoje kapetane pa e mladim
pratiocima zaueno:
- Ipak je mnogo vie neprijatelja nego to je javio glasnik. Djeco,
tu nam treba navaliti, znate, onako kako to moemo sami mi. Mislit
e: ima nas cijela hiljada. Sad valja vrlo oprezno odabrati mjesto da
ih udarimo. Momci, pazite na bjegunce, ovdje im je vrlo lako
pritajiti se. Neka se ni jedan ne sakrije. Obraunat emo s njima.
Tiho odreuje Berislavi. uljaju se sve blie.
Banovo oko vreba, ma u ruci ea, srce u grudima miruje. Sabran je i

siguran. Svaka je misao jasna u njegovoj mudroj glavi. Jo malo eka,

jo malo upuuje, zatim dade znak, die otricu uvis.
Vratolomnim trkom nasrne hrvatska eta na neprijatelja pod vodstvom
vojskovoe Petra Berislavia. Zaprepateni su protivnici, nikad nisu
mogli oekivati taj udarac. Ne znaju kako je tamo dospio.
Divlje udaraju banovi ljudi. Zvekee oruje, sijeku maevi. Krika
ispunjava bojite. Padaju ljudi, diu se, opet padaju. Strahovit se
bije boj. Neprijatelj sve vie uzmie.
Nevienim poletom i mudrom taktikom ravna vojkovoa Berislavi svojom
malobrojnom etom. Neprijatelj za kratko vrijeme opazi: svemu je
kraj.
340

- Razbijeni smo! Razbijeni! - viu neprijateljske voe.
- To su nas ona dvojica iz Budima prevarila!
- Izdali nas! Varka.je bila njihova ponuda. Uvjereni su - Draeni je
u vezi s banom.
- Sve je bila prevara!
- Sklonite se u Vraju goru. Sakrivajte se bilo kako! I bjee u
stravi. Planina im je nadomak. Straga vie Krui svojima:
- Naprijed, junaci! Pobjeda je naa!
- Pobjeda! - viu Hrvati. - Neprijatelj bjei!
- Bjei u Vraju goru! Za njima!
Skupina neprijatelja, to su ostali ivi, mole milost i bacaju
oruje. Oni to su podalje, tre s orujem u ruci u planinu.
- Gonite neprijatelja, ne dajte mu da se sklone - zapovijeda ban. Pazite na sve strane, planina je opasna, oprezno naprijed. Oprezno!
Osam stotina neprijatelja razbije ban Petar Berislavi s tri stotine
hrvatskih junaka.
Uoi takva poraza, prestravljeni se neprijatelj osjea predan na
milost i nemilost hrvatskom banu i njegovoj eti, a pobjednik ih
progoni divljim trkom i gonei bije. Sve manja je turska eta.
Od nenadane hitre pobjede izobijestili se banovi mladi borci.
JRazdraeni su. Zahvatila ih je elja da oiste planinu od opasnih
upadaa koji bi svakog dana odavle mogli provaljivati meu narod.
Natjeu se tko e ih vie unititi.
I lete putem na planinu uporedo s proljetnim vjetrom . . .
Iza sebe najednom uje mladi kapetan Pei:
- Kapetane, ban zapovijeda da gonite neprijatelja jo bre. Neka ne
makne u Vukov grad. Bez daha naprijed, zapovijedio je ban. Ne
zaustavljate se nigdje.
Kapetan se obazre k onome koji to iza njega dovikuje. I spazio je
banova momka Ivana. Upita:
- Gdje je svijetli ban?
Vjeto glumi Damjan uzbuenje i saopuje:

- Otiao je bez jela, malo mu se smuilo i ostao je s nekih

dvadesetak momaka, a meni naloio neka kapetanima odnesem zapovijed
da bi trkom tjerali naprijatelja nakraj planine. Ban e vas slijediti
kad se oporavi. Samo brzo, gospodine. Ja se vraam k njemu.
I druga se dva kapetana naoe i pitaju to je. Damjan im javlja
tobonju banovu zapovijed.
.- to ban poruuje, mora se odmah izvesti! Hajde, jo bre!
I jurnue tamo odakle razabira neprijatelja kako se vere u planini da
spasi glavu.
Opet valom vjetra leti potjera.
Damjan okrene natrag niz brdo.
Dolje nie sie s konja. Ogleda se oprezno. Nigdje nikoga. Pohiti u
grmlje, zahvati panj i zavali ga preko puta kojim moraju proi oni
to se uspinju.
341

Malo slua. uje konjanike. U asu potri u .gutaru. Za sobom vue i
konja. Zaao je u zaklon, nestao iza kamenja.
Ne proe ni etvrt sata, pojavi se ban. Uz njega dvojica mladih
plemia. Berislavi osluhne trublju svojih boraca i prigovara:
- Odvie se udaljuju. Neprijateljski se momci mogu u bijegu posakriti
i napasti ih iz zasjeda. Hajde, mome! - okrene se jednome od dvojice
svojih pratilaca. - uri se naprijed, neka uspore trku za
neprijateljem. Odvie su se pomamili. Kako to kapetani smiju
dopustiti?
Prvi pratilac pohiti uzbrdo. Berislavi prigovara sve vie:
- to im je palo na um toliko juriti, ne brinui se za odredbe
vojskovoe. --Nezadovoljan je to mu ljudi odmakoe daleko gore, ne pazei ni
lijevo ni desno.
- Zar su poludjeli? Gledaj, sa svake strane puta su kamene uvale gdje
se moe sakriti neprijatelj i vratiti dolje u sela. Nikad moji nisu
inili takve pogreke. Rekoh: goniti neprijatelja, ali oprezno, da se
bjegunci ne sakriju. Mogli bi nas napasti s lea.
Mladi plemi uz bana ne zna nita rei. Oni sprijeda su daleko,
netragom nestali. Berislavi je sve nemirniji. I potjera konja brzim
trkom da bi svoje dostigao i opomenuo ih.
U trci opazi pred sobom panj. Stremen mu poputa, to je zamijetio ve
u toku bitke. Dok preskakuje zapreku, ispadne stremen. Konj se
spotakne i posrne.
Berislavi sie.
- Stremen se otkopao. Popravlja ga, ureuje i prigovara:
- Rekoh Ivanu: stremen nije u redu, popustio je kad bih se morao
najvie uriti.
- to je to - klikne tiho mladi uz bana.

Njegov je poklik odraz strave. Ban se ogleda. Zjenice mu zatrepu. Iz

kamene gudure izlaze prikaze izobliena lica. Oi su im pune divlje
osvete. Jedni su na konjima, drugi koraaju.
Srce banovo zakuca. Plemi uz njega ve juri naprijed, glavom bez
obzira.
"Ide pozvati moje ete!" - veli u sebi ban, a oi su mu upiljene u
rulju to dolazi. Misli su njegove mirne, ali ruke ga ne sluaju dok
vee stremen. I ostavi ga i skokom je na sedlu. Potjera konja.
"Tu samo bijeg spaava . . ."
Divlje juri njegov vranac.
"to je to sprijeda? Ispod zemlje diu se glave kao zmajevi iz
gnijezda.
Gledne ban natrag-naprijed. Od sprijeda hite mu u susret, oni straga
za njim.
"Kamo, kuda utei?"
Gleda: lijevo, desno - svuda gutara, debela stabla, kamene zapreke nema prolaza konju. Da sie s njega, ne bi mogao utei. Iza lea ve
osjea osvetniko dahtanje, pred sobom gleda krvoedna
342

lica. Straga i sprijeda grubi povici razotkrivaju divlju elju za
njegovim ivotom.
"Eto, rekao sam neka ne jure tako naprijed, sakrit e se neprijatelj
iza lea. Sad je tu, okom u oko, i iza moje ije . . . Nita - plemi
je potekao, bit e oni brzo ovdje! Vratit e se za vremena.
Odolijevat u dotle."
I tjera konja, dri ma u ruci. etiri konjanika dolaze mu redom u
susret. Berislavieva ruka, jaka, s nekoliko udaraca redom rui
jednog po jednog. etvorica padaju sa sedla ranjeni. Udarac nogom
konju, a ovaj kao da je osjetio kakvu je opasnost od sebe odrinio
njegov gospodar britkim maem, skokne nekoliko puta i upre jo bre.
Ranjeni zabrtvie asak prolaz neprijatelju straga uskim putem. Ovi
trenuci koriste Berislavievu bijegu.
Udaljio se. Osjea se blie svojima. Moraju mu doi u susret. Uspinje
se banov konj kao da i on oekuje pomo.
Opet su oni iza lea, blie. Viui, s maevima i rikom osvete prema
junaku pred kojim su godinama drhtali.
Razabire Berislavi kako se pribliavaju. Svakog se asa ogleda, dri
ma spreman da doeka onoga koji ga prvi stigne. Srea to je put
uzan, ne mogu ga opkoliti; A njegovi gore moraju se vratiti ba u
pravi as . . . Ve ih je prvi plemi morao dostii!
Iznenada se uski put proiri. Kao da je netko posjekao grmlje i
drvee da napravi mjesta neprijatelju. Pogibelj golema!.
Oni straga skrenu lijevo, pa desno strelovitom brzinom i divljim
krikom.

Opkoljen, uhvaen!
- Tu si, veliki junae! Napokon te imamo - vie mu neprijatelj.
- Jednom si i ti u strahu, hrvatski junae! Na si!
Buno odjekuju te rijei u banovu uhu, ali ne probude strah. U tekoj
je pogibelji sasvim miran, hladan - misli munjevito donose odluke.
Iza lea neprijatelja opazi stablo golemog obujma. I zaskoi ih,
okrenuvi konja k stablu. Ovako zatien, mora izdrati dok doe
njegova eta.
Divlje se bacaju prema njemu. Blizina junaka koji im je godinama
pripravljao toliki niz poraza, raspali njihov bijes. Maevi se
njihovi diu uvis. Ali ne biju, ve prijete, ekaju da od same
prijetnje ugasne ivot u grudima junaka. Osjea on da im ea osvete
zaustavlja oruje.
Ve je spreman. Skoi sa sedla - pritisne lea o iroku hridinu iza
stabla, a konj pred njime asovita je zapreka neprijatelju. U tom
hipu trgne iz sedla otru motku. Uzima je u ljevicu, u desnici je
ma, u mislima obrambena osnova.
"Jo as-dva, moji su tu. Dotle u, sigurno, odoljeti . . ."
"Njih pedeset, ja jedan . . . sam!"
"Neprijatelj se oito naslauje to sam bespomoan, to im pripravlja
uitak. Kad bi produljili svoj uitak dok dou moji . . ."
Kao da uje rijei, glasove iz ume ... To e biti njegovi . . .
343

Da, netko dovikuje, prepoznaje glas.
"To su moji! Spaen sam! . . ."
Neprijatelji udaraju o njegov ma, o motku.
"Evo ih, dolaze! Doi e jo prije nego me sasjeku".
Obuzima ga nadnaravna sranost, beskrajno pouzdanje. Stotinu snaga u
njegovoj desnici, stotinu jakosti u ljevici.
Udara oruje osvete po njegovim grudima, zatienim titom od jake
kovine. Odbijaju se otrice od eljezne kacige na glavi i od gustog
vizira to zaklanja lice. Ali on se osjea pritvoren u peinu po
kojoj se uzbunili mravi . . .
Nijednog trzaja straha, ni trepeta. vrstom snagom, i pouzdanjem
odbija udarce. Pogled mu budno straari-kroz vizir i upravlja ma na
neprijateljske napade.
Kao da je zadobio jo neke oi to zure u umu - zapaaju njegove
mlade plemie kako jure prema njemu trkom niz goru, bez daha, s golim
maevima i kopljima.
"Kako dugo treba dok prevale kratki prostor izmeu mene i ove rulje
to ea moju krv, ezne za mojom glavom?"
Neto mu srce zadre, negdje u kutku glave sijevne spomen na noni
san ... Ali ve iezne . . . Kakve su to oi to zure ovdje u njega?
Kakva iskrivljena lica? Zar su njegovi plemii toliko strahovito

promijenili svoje obraze od straha da e on pasti plijenom podmuklog

napadaja prije nego stignu?"
- Ne bojte se! Potecite! - dovikne onima to ih nasluuje u blizini.
Razabire jasno rijei, pozna glasove, to je njegov sluga, dakle, i
oni su:
- urite se, brao!
Pred sobom u magli poznata lica, hite mu u pomo. Evo ih! Evo!
Magla pada, siva, mutna ... U magli plivaju glave kao na kalnoj
povrini vode. Plivaju . . . Oh! Koliko je glava . . . Nema vie
stabala, ni grmlja, ni ljudi, same glave, razasute pod njegovim
nogama . . . Sve se slomi pod njegovim maem, divlji povici, iscerena
lica, a dolje glave, glave plivaju na oblaku crnom . . .
"To su doli moji u pomo! To padaju glave neprijatelja, sve su to
njihove glave!"
Lomljava, zagluna buka u njegovu uhu . . .
"Doite, pomozite! Imam jo izvriti veliku zadau. Potjerati
neprijatelja - osloboditi Bosnu, osloboditi Dalmaciju - kolijevku
moju dragu. Uskrisiti staro hrvatsko kraljevstvo . . . Jo samo to
moram izvriti ... To jedino . . . moram . . . elim . . . hou . . .
urite se ... Hrvatsko kraljevstvo! . . . Lijepo . . . veliko . . .
sretno . . . moje ...
Udarac zatutnji kroz njegove kosti, odzvanja u glavi . . . Zasvijetle
krisjesnice i ugasnu . . . Misli utrnue. Slatki odah . . .
Spokojnost . . . Mir . . . Tiina . . . Mrak . . .

Krikom odzvanja Vraja gora. Dozvana plemiem, banova se eta
vratila.
Sva planina dre jaukom, oajem, jezom . . .
Na zemlji lei tijelo u odori vojskovoe bana Petra Berislavia...
Nepomino!
- Tijelo? Samo tijelo!
Zaridali vitezovi. Potresla se planina od plaa njihova. Uas
ispunjava pobjednike. Razbili neprijatelja od osamsto momaka, njih
samo tri stotine.
Razbio je neprijatelja on, vojskovoa, ban, potkralj, nada domovine,
utvrda novog kraljevstva, bedem ponosa po svemu svijetu! Pobijedio je
... da, a u pobjedi jezovito ^maknut.
Bijes valja ljude. Krikom jada udaraju jedni na druge. Okrivljuju se,
optuuju se, viu gromovito:
- Zato ste jurili naprijed, luaci?
- Naredio je tako sam ban Berislavi.
- Kome je to naloio? - viu redom svi i, prijetei, trae glasnika.
- Ne, nije to zapovijedio. Mene je slao da vas zovem natrag - vie
jedan mladi plemi. - Ljutio se ban, to ste stali hrliti naprijed.
Jezovita tiina. Muka im gui rije. Zure u mladia kojeg je slao da

ih zovne natrag.
- Kako? - zadrhe Krui. - Banov je momak donio zapovijed da
poteemo naprijed za neprijateljem, da ih uhvatimo do posljednjeg.
to bre naprijed, bez daha - ree banov ovjek.
Mladi plemi vie:
- Obratno, ljutio se ban to jurite . . .
- Ivan je donio zapovijed!
- Ivan? Gdje je Ivan? Gdje je?
Trae, zovu, dozivlju. Ne javlja se nitko. as stoje obezumljeni od
strahovite injenice i mune neizvjesnosti.
- Valjda je Ivan pao negdje u progonu - veli netko.
- Da, to je mogue.
- Zato mu je to ban naredio?!
Nitko ne trai Ivana. Nitko ne moe sumnjati na kakvu izdaju. Udaraju
nesretnici akama u glave od strahotne nevolje kakvu jo nikada nisu
ni u snu zasanjali.
- Jao nama nevoljnicima! - viu u oaju.
- Mi, pobjednici, na bojitu smo ostavili pobjednika neprijatelju za
hranu! . . .
- Ljudi, je li ikada tko doivio grozovitiju, uasniju nesreu?
- Pobjednika smakoe! Jao, Hrvati, to se to dogodilo s nama?
- to emo rei svijetu?
- Pobijedili smo, tjerali, gonili neprijatelja, a ostavili
vojskovou. N - Kakva je to avolska sila to se tako sramno narugala
pobjednicima?
Strava oaja, zdvojna. Zure y tijelo bez glave i od uasa padaju na
koljena, licem udaraju u zemlju. Urliu kao eta luaka . . .

344
345


Jai idu, krue planinom, trae glavu junaka, bana, vojskovoe, onu
glavu ijem se umu klanjao svijet, divio papa. oboavao je narod.
Ne, ne, ne da se to povjerovati, shvatiti, podnijeti, preboljeti.
I pokrivaju rukama oi da ne bi morali gledati strahotu to smuuje
svijet.
Sunce proviruje dolje, vedro proljetno sunce, da jo jae razotkrije
nevolju, krvavu, jezovitu, nikad dosele vienu.
Glavinjaju, posru, nariu. Nitko ne zna to bi uinio, kamo se
djenuo, kamo krenuo. Nitko nema odvanosti vratiti se dolje narodu,
donijeti crnu alost domovini.
Plau strae uz tijelo, dok drugi, jecajui, krue umom u potrazi za
glavom to su je Turci odrubili i odnijeli u osveti protiv velikog
junaka od ije su hrabrosti godinama morali drhtati.

Lutaju, trae planinom, dan i no. Moda su glavu - mudru, hrabro,

dragu glavu - neprijatelji i/gubili u bijegu kad su zauli banove
plemie!
Slutnja se obistini. Naoe je u ikari.
Pali su pred njome na koljena, polijevali je suzama, vrelim,
beskrajnim.
Zavijeni u crninu vraaju se pobjednici o zapadu sunca. Vraaju se
pobjednici s pobjednikom smaknutim zanavijek.
Zapada sunce iza gore.
Zapalo je sunce domovini . . .
U Otocu krikom uasa primaju ljudi grozovit jad. Poslanik njemakog
vladara Karla Petog bulji u pismo to ga Berislavi lako eljno
iekivao. Sve, sve je propalo. Nitko drugi nee dobiti ono to su s
pouzdanjem htjeli dati njemu.
Zaplakan ita Krui poraenim pobjednicima poruku cara Karia:
"Vojskovoo i potkralju Hrvatske.
Samo zato smo mi
346
Nae potovanje i pozdrav! Ono to smo ve davno znali o tvojim
velikim krepostima, to nam je danas jo jasnije i sjajnije sinulo iz
pisma sv. oca pape, kao i iz onih rijei to smo ih uli iz usta
asnog skradinskog biskupa, tvojeg poslanika. Sve to si dosad uinio
za obranu svoje domovine daje nam pobudu da u tebe polaemo nade,
uvjereni da nita nee zaustaviti odvanost Hrvata jer se uzdaju u
tvoje bojne vjetine i tvoje bojne snage. Tvoj skradinski biskup
kazat e ti kako smo mi voljni pritei Hrvatima u pomo i tebi
pribaviti za tvoje bojne osnove svaku pomo. Odluili smo tebi, za
tvoje zasluge, donijeti zaslueno imenovanje za kardinala. Mi i sveti
otac papa s najveom pripravnou dajemo ovo tebi, a na ast
hrvatskome narodu, da ga time odlikujemo. Opominjem te da i nadalje
ini sve sto je mogue i to si dosada inio u najveoj slavi, da
nikada ne zdvaja i da hrvatski narod jo u/dri u vjeri, nadi i
hrabrosti za malo vremena dok li stigne naa pomo. Veoma e nam
ugoditi ako nam se odmah javi kako napreduje i da se pobrine kako
bi hrvatski narod doznao da mi, Karlo Peii. nita tako vrue ne
eiimo, koliko pomo sveopoj stvari, time da pomognemo Hrvatskoj,
^umn ntr. c(tm),-. (tm): - tolikom brzinom preplovili iz panjolske u

Nizozemsku i odanle se sada uputili u svoju Njemaku da tebi i
hrvatskom narodu i kranskoj stvari donesemo pomo. Ne kloni duhom,
jer znaj da se od tebe oekuje kao dunost ona krepost radi koje te
toliko godina svi s pravom slave . . ."
Siuaju njegovi kapetani rije po rije, u plau, u bijedi i nevolji,
a onda u munoj tuzi spremaju glasnika na put - crni, krini put da
Hrvatsku pospu glasima o nevolji, najcrnjoj to je zadesila domovinu

- dana dvadesetog svibnja, hiljadu petstotina dvadesete godine.

Cestom prema sjeveru, u silnoj trci, nagnala dvojica jahaa. Od
vremena do vremena ogledavaju se natrag, onda lijevo i desno --
oito bjee, oekujui neiju potjeru.
Ve im sustaju konji na looj cesti i sve vie jahai zaostaju
- Zaklonimo se u umu ovdje, Luiu - vikne prvi i skrene nadesno u
krilo gustog granja.
Tu se zaustave. Dru kao i njihovi konji.
- Odmorimo se ovdje. Izdao me prokleti ra/bojnik.
- Damjan? Ne vjerujem, gospodine Draeniu.
- Kako se onda moglo dogodili da se Hrvati douljaju neprijatelju iza
lea nekim nepoznatim putem i sve propade?
- Na to ne bih znao odgovoriti - ipak, vjerujem u Damjana.
- A nije li turska eta pred naim nosom razbijena? Umjesto da joj
Berislavi pada iv u ruke, kako je bilo dogovoreno, on ih je
natjerao. Da su me ona dvojica neprijatelja pronala, ne bih bio u
toj umi naao zaklonita.
- Sad bismo mogli nastavili do prve putne postaje.
- Ne mogu. Bojim se osvete pobijeenih.
Strah obuze Draenia. Vidio je na svoje oi razbijenu neprijateljsku
etu i boji se da ga ne okrive zbog izdaje.
Nakon jednog sata opaze dvojicu novih putnika kako se ure istim
putem kojim su prolazili oni. Lui ide blie cesti i kroz granje
opazi jahaa sasvim u blizini i vie trei iz ume;
- Damjanc! Stani! Damjane!
Zaustavili se oni na cesti i, opazivi Luia, okrenu u umu. uvi
dozivanje svojeg katelana. Draeni pohiti za njime, vodei umornog
konja za uzde. Njegov je pouzdanik stigao k njemu, bacio se sa sedla
i najednom, bez ikakva razjanjavanja, poklonio se:
- Svijetli bane, duboko vam se klanja sva Hrvatska! Raspaijeni
Draeni baci se na njega:
- Izdajico prokleta, sad e znati,
- Gospodi-ne, ne-mojte . . .
- Koliko ti je dao Berislavi za izdaju?
U asu skoi Damjanov pratilac u obranu svojega druga:
- Nije vas izdao nije, ta ekajte!
Nateu se oko Damjanova vrata Draeni i Lui i onaj etvrti.
347

- Jo mi se ruga, hulja!
- Ne ruga se. Berislavia vie nema!
Povik Damjanova pomagaa spasi mu ivot. Draeni spusti ruke s
njegova vrata. Jo ne vjeruje sasvim, a opet sama ta rije, da vie
nema Berislavia, uini ga nemonim. Zar moda ipak?
Dugo ne dolazi Damjan do rijei, ali zato pripovijeda njegov

pomonik:
- Nije Damjan slutio da Berislavi ima neki nepoznati prijeki put
kojim se douljao sa svojima. Tako ga nisu mogli uhvatiti iva tamo u
zasjedi nego je on navalio na njih i gonio ih. U Vrajoj gori, kamo
su se sklonili, dosjetio se Damjan drugoj zasjedi. Savjetovao
neprijatelju neka se sakrije u kamene gudure-, a onda je sam
zaustavljao Berislavia. Bilo mu je zaista pozlilo jer je bio, to se
veli, napola na tate. Tada se Damjan ponudi da e on odnijeti banove
poruke kapetanima koji su jurili naprijed, tako da su uz bana ostala
samo dva plemia i on - tobonji Ivan. A rekao je kapetanima da jo
bre gone neprijatelja, dok je Berislavi poruio da uspore trku. No,
onda ...
- Onda sam uinio ja svoje - pone sada oporavljeni Damjan. Prikazao
je Draeniu sve to se zbilo na onom uzanom putu izmeu kamenih
gudura i stabla pa dovri:
- Neprijatelju se nije ispunila elja da hrvatskog vojskovou uhvati
iva, odvue svojem vojskovoi i tamo ga sveano natakne na kolac u
ast i slavu svojeg cara. Branio se nevieno, jeza me hvatala,
gledajui tu borbu na ivot i smrt. Nisu ga mogli dobiti iva,
najprije to je svaku ruku koja je posizala za njime posjekao,
zabrtvio se iza svojeg konja. A onda se ula trublja njegove ete to
se vraala. Zato su ga proboli kopljem, a onda su mu brzo odsjekli
glavu i ponijeli sobom da sebi pripreme barem tu ast. to je bilo
dalje, ne znam, bjeao sam da to prije naem vas na ugovorenu
mjestu. Nisam vas naao. Morao sam vas potraiti cestom na sjever,
drugdje vas ne bi mogao voditi put.
- Veli - odsjekli mu glavu? Vidio si?
- Kao to sad vidim vau na vaem ramenu. Okrenuo se k Luiu da bi
uo njegovo mnjenje.
- Rekoh, gospodaru, nije vas izdao!
- Sve je, dakle, iva istina?
- Svoju glavu zalaem da on svoje vie nema. . - Hajde, idemo - veli
Draeni - do prve krme gdje bismo mogli odahnuti.
Slijedili su ga i jo pred sumrak nali su se u putnikoj krmici.
Odmah se zavukoe u komoru i Draeni poasti pratioce svime to je u
kui bilo jela i pila.
Poto su namirili glad i eu, mogao je Draeni shvatiti da su mu
putevi do banske asti uistinu otvoreni. Obuzela ga od toga prevelika
radost pa iskapi pun vr vina.
- U zdravlje tvoje, Damjane! Bez tebe, zlodue, nema meni
348

vie nikakve osnove. to god zamislim, povjerit u tebi. Bit e
bonik izdajice nemani.
- I bit u vas dostojan - veli Damjan hvalei se ozbiljfl"

- A kamo sada, gospodaru? - pita Lui.

- Hoemo li ravno u Budim? - pita Damjan. ?t.
- Nisam lud da idem tamo kad me ovdje eka banska cka.
- Bilo bi dobro - savjetuje Damjan - da idete kralju. K vam da pismo
da vas postavlja banom, a zatim se opet vratite- to
- Ilonka me nee nikad pustiti. Na to se moe zakleti, ku manje to
ona zna da sam ludovao za Vilenom. Dakle, u Hrvaku me nee pustiti,
a ja ne kanim banovati u Budimu, niti Ilo^v! voditi u Hrvatsku. Tu
u ja imati drugu enu - Kuevievu Iju^eli
- Ne trpim kad se ene umijeaju u takve poslove - _,/va Damjan. Onda esto srea iznevjeri. A emu vam ta Kuevi^o? ena, nakon est
godina to je s njome! Opametite se! to je ensfyiti
- U Vileni je moja osveta. Dokazat u njoj da e ipak Lto
moja, a on e se razdirati u ljubomori kao bijesno pseto. A
mi tko moe? Uzet u je, to mora uiniti ti, Damjane. ^ije
- Lako za to! - i prezirno doda: - Oteti ensko eljade nikakva
mudrost.
- Gdje ete saviti gnijezdo? - upita Lui. ATR
- Na Medvedgradu. To pripada Brandenburgu. Tamo u
boraviti, visoko je da se donle popne turopoljski banderij. je
- Dobro ste odabrali - pohvali Damjan. - Tamo vam od nitko nee
otimati, a kad se zasitite ari to su joj preostale mua, lako je
izloite u gori medvjedima, bit e im u slast! Jje.
Nasmijali se sva trojica, a zatim stadoe raspravljati ozbilj
- Hoete li sada odmah na Medvedgrad? ^na.
- Sad u u Lukavac da uzmemo Hrvojku i kraljevia I
- To neu dopustiti - prosvjeduje Damjan. - Sad vam se povui u jedan
dvorac jako udaljen od Turopolja i Zagreba ^ ne poznaju vaa djela
otprije.
- U Krapini ima veliki dvorac. To je u Zagorju. ,ci.
- Tamo vas poznaju mnogi zagorski plemii - upozori kj-jnu.
- Otii u u trei dvorac kneza Brandenburga, taj je u Vara<^nih
Onde me svijet najmanje pozna. Ima ondje dosta plemstva i ugle^bagraana, tamo bih mogao najlake osvajati srca za svoje budue Ve
novanje. Kad ljudi saznaju da u biti novi ban, nastojat e ^ poneki
stei moju naklonost. Ba u se tamo prikazati .u onoj rr" koju sam
nosio u Turopolju, u Zagrebu i u Slavoniji u po svojeg nastojanja da
zauzmem povjerenje Hrvata i jednom zasjed7 me na Berislavievo
mjesto. To mi je bila nakana i onda kad sU/>va! zarobile modre oi
njegove neakinja Vilene. Gle, idemo izfljan.
- Lako je to kad je pala banova glava - podsjea Dai^fava
- Znam, tvoja je to zasluga. No, evo ti kesa dukata. CXl: je dovoljna
za estitu odoru mojeg pouzdanika - a za naF slijedit e druga.
- Dakle, idemo u Varadin? - pita Lui.
349


v


- Jest, ravno, no moramo prikazati kao da smo ve dugo u palai. I
kad tamo doe vijest o banovoj smrti, odrat emo crnu misu.
- Prikazujte se, gospodine, bogobojaznim - veli Damjan - to e
priproste graane najprije osvojiti, branit e vas protiv
turopoljskih klevetnika! - I prasne u smijeh.
- A ti se spremi u Lukavac - odredi Draeni.
- Nema toga. Sad idem ravno s vama da sve vidim i ujem. Neu da to
pokvarite, uinite ba obratno. Tek sad moram paziti na vas. Osobito
mi je dunost drati na uzdi vau nestrpljivu ud koja vam je uvijek
bila na tetu.
- Pravo veli, Damjane, prati me u "Varadin, treba mi tvojih
savjeta.
- Kad vidim da je sve u redu, imam kad otii po nae ovice u
Lukavac.
- to e zacviliti Gordana! - radosno e Draeni i pije vr za
vrem.
Sutra u zoru krenue prema sjeveru, u Varadin.
SILNICI SU SLIJEPI I GLUHI
U proljetnom cvatu raduje se sva Brezovica. U dvoritu, pod zelenim
razgranatim stablima, zabavlja muka mlade svoju oboavanu Hrvojku.
Pletu vijence kite joj crnu kosu bijelim cvijeem. Jo uvijek ne mogu
zaboraviti sveanu turopoljsku slavu, a Hrvojki se svia jo i danas
da sjedi na visini i kraljuje.
Oko nje su danas samo Damir, Ivan, Kremen i slovaki kneevii Boran
i Miran. I ovo joj je dosta. Mata djevojice doarava onu ogromnu
svjetinu to ju je pratila prije mjesec dana tamo pred crkvom na
blagoslovu ume. Doarava ljude to su je gledali s udivljenjem i
doputa svojim vitezovima da joj slue, ispunjavaju svaku njezinu
elju i nazivaju je kraljicom dodola.
Neprestano poravnava svoju raspletenu gustu kosu, die ruice k
vijencu na glavi da bi se uvjerila je li to uistinu njezina glava
ovjenana, a njezine krasne crne kose raspletene.
S trijema promatra Gordana svoje divno edo. to eka Hrvojku u
ivotu? Tko e je oboavati, tko ljubiti? Hoe li odabrati
najdostojnijega? Moe li nai junaka srca i znaaja kakav je Damir,
odabranik njezine ljubavi? Hoe li Hrvojkino srce zakucati onda kad
se pojavi najdostojniji?
Kakva su to pitanja! Jo je mlada, lijepa i ljubljena, a ve misli o
svojoj keri, o ljubimici svojoj i svojega mua. Tko moe naslutiti
to e doivjeti, to e sve pasti na putove njezina ivota za
slobodu i pravdu. Jo je daleko da Hrvojka dorasle tome.

350

A moda e biti i osloboeno staro kraljevstvo kad stupi u
djevojatvo. Kad bi tako bilo, ne bi majka morala strepiti za sudbinu
eda.
"Jest, dok je domovina vjeno napadana, zarobljena, u vjeitoj borbi,
dotle ne moe biti sree, mira, uitka na domaem ognjitu".
Nitko to ne zna bolje od Gordanina srca, teko iskuanog za vrijeme
ljutih borbi. Iskusila je to znai odricati se ljubavi, sree,
ivjeti u trzavici borbe za dom. Zato se sada - gledajui svoju
predivnu djevojicu - predala pitanjima za njezinu budunost.
Trublja zaori nad kulama Brezovice. Gordana se stresla. I djeca su
dolje prestala klicati i vikati. Zagledala su se prema ulaznoj kuli
odakle straa javlja neiji dolazak.
udna je nastala tiina u dvorcu. Zvuk trublje nosi teku slutnju.
Moda netko ne nosi dobre vijesti? Zato su svi uznemireni?
Gospodar Brezovice izlazi na trijem i prilazi Gordani:
- Tko bi to mogao danas doi? Nitko nije najavljen glasnikom? Straar
ree:
- Vaa milosti, plemeniti Krui sa dvojicom drugova nosi vane
vijesti iz Primorja.
- Ah, to je glasnik naeg bana! - razveseli se Damir. - Do-vedi ga
odmah u dvorac.
Mlade se skupila u dvoritu oko plemia to silazi s konja i s
dvojicom drugova ulazi stepenicama. Ne obazire se na djeake, ne
pozdravlja ih kako to inae drugi ine. udno je to i djeacima i
Hrvojki, vini su da ih svatko opazi.
Damir i Gordana stoje na trijemu. Prvi ide plemeniti Krui. Propao
je, blijed, izmuen.
- Sto nam nosite? - - pita Gordana. - Zar lou poruku svijetlog bana?
- Treba vojske? - pita Damir. - Zato utite? Bolesni ste?
Mladi zamoli da bi ga sasluali nasamu u kui.
Nemirno ulaze domaini u veliku dvoranu i ponude doljacima sjesti.
Malo asaka je potpuna tiina. Svima je neto zapelo u grudima.
Ponovo ponukan neka govori, stao je Krui prpovijedati kako je
Berislavi poao na Vraju goru s tri stotine momaka, naao tursku
etu od osam stotina ljudi, udario, pobijedio, rastjerao provalnike
to su bjeali glavom bez obzira, a oni ih progonili.
Tu Kruiu zapne rije. Lice mu blijedi, usne dru.
- to je? Zar vas pobjeda toliko uzbuuje? - pita Gordana nesigurnim
glasom.
Mladi odgovara jecajui.
Tek njegovi drugovi mogli su saopiti strahovitu nesreu.
Trnu Damir i Gordana, dok oni prikazuju crnu sliku Berislavieve
smrti. Gordana se osovi i druim glasom odbija vijesti:

- To je nemogue! Izgubili ste prisebnost. Kako bi se moglo dogoditi

da pobijeeni uniti pobjednika? Vi sanjate, ne znate to govorite,
to su vam rekli neprijatelji. Niste vidjeli sami . . .
351

Sva trojica pripovijedaju potanko sve to je i kako je bilo. Damirovo lice odaje uas. Gordana uzvikne:
- To se nije moglo dogoditi bez izdaje, bez neije varke, bez neije
zamke! Nije se to moglo desiti sluajno. Ljudi, ne, to je zloin!
Nedjelo. Niste pazili, niste traili zloince? alost vas je smutila!
- Ne da se to pojmiti - naglasi Damir. - Vidio sam bezbrojno bitaka,
pa ak i onda kad smo se mi morali pred Turcima povui, kad smo
morali uzmaknuti, nije se nikada desilo neto takvo. A sad, kad ste
vi gonili neprijatelja, vama iza lea, dolazi aka njih i navali na
vaeg vou? Ljudi, gdje vam je pamet?
- Tko vas je gonio - usklikne Gordana - da jurite za neprijateljem,
ne pazei na vojskovou, ne brinei se za sigrnost lea vaih i
njegovih? Tko?
Ispituje Gordana, istrauje svaku potankost, razmatra dogaaje sa
svih strana, a ne moe se oteti uvjerenju da je u Vrajoj gori negdje
bila sakrivena neka crna zasjeda.
- Nismo istraivali, plemenita gospoo. A to da traimo kad je sva
naa nada i na tit, na voa, leao dolje na zemlji s odrubljenom
glavom? Sva nam je bila briga samo u tome da naemo tu glavu, da je
Turci ne poalju svojem caru na dar. To im je oito bila jedina
nakana, jedina elja.
- I nali ste glavu?
- Nali su je i poslali s tijelom u Biha.
- O, Vraja goro, ostat e dovijeka stan avlu. U tebi je naao smrt
najvei junak iza Ivania Korvina.
- Smrt nakon pobjede! Nikad nisam nita takvo uo ni itao u knjigama
koje su pisale o bojevima - uzvikne Damir. - Kakva grozota! Da ovjek
svisne od prevelike nevolje, ba zato to se nije smjela ni trebala
dogoditi!
Jadikuju Damir i Gordana i ponovo ispituju mladog Kruia i njegova
dva prijatelja. Propitkuju, a oni stalno razjanjavaju, samo im jecaj
prekida rije, dok Gordana gnjevno ne uzvikne:
- A tko je svemu tome kriv? Kralj Ljudevit i njegovo kraljevsko
vijee. Oni su krivci. A tko zna kako se to sve dogodilo! Tko je sve
u toj stranoj smrti imao svoje ruke! Tko to moe naslutiti? Tko moe
znati to se sve tamo zbilo? Svi ste jurili naprijed za
neprijateljem, nitko od vas ne zna nita. Sami rekoste: ban je bio
ljutit zbog pogreke na koju vas je naveo sluga. Tko je bio taj?
Otkud?
- Tko to zna! Vidjeli smo ga u banovoj slubi, a bio je vrlo pouzdan.

- Zloa se zna dobro sakriti. Nikad neu vjerovati da je to bio

sluaj! Nikad! - naglasi Gordana.
Plemii ute. Tama i opet tama. Gordani se ini: u toj su tami, to
je nastala nakon Berislavieve smrti, ugroeni ivoti milih i dragih
njoj i svakome Hrvatu.
- O, kako su silni i slijepi i gluhi kad ne vide i ne uju sablasnu
prijetnju velikog suda!

Jauknula sva zemlja, zaridali svi branitelji Hrvatske. Zaplakao papa
u Rimu, zaprepastili se vladari svijeta nad nenadanom jezovitom smru
onoga kome su odluili povjeriti pomo na obranu Hrvatske i
kranstva.
Brzotee jure u sve krajeve, u Dalmaciju, Bosnu, Slavoniju, svuda
gdje stoluju Hrvati. Zemljom ide strana vijest. Svuda krika oajnog
zapomaganja. Svatko se zdvojno pita: je li to mogue, je li to
pristupano zdravom razumu da pobjednika u samoj pobjedi uhvati i
smakne razbijeni neprijatelj?
Valja se narod u zdvojnom gnjevu, a nema koga smrviti, zdrobiti u
svojoj boli. Samo kletve alju tamo gore, na kraljevsko prijestolje
gdje jedino nalaze zloince. Oni su krivi to ban nije imao uza se
vojsku dobro opremljenu. Da je imao, sigurno ne bi svi gonili
neprijatelja, ostalo bi dosta momaka uz njega, vojskovou. Mogao bi
ih razmjestiti itavom Vrajom gorom da pronae one koji su se tamo
skrivali.
Junaci su pojurili po nekoj poruci nekoga koji je nestao tko zna
gdje. Moda je meu mrtvima, moda meu ivima. Jurili su, a ban je
ostao sam sa onom dvojicom to su u stravi, trubei nestali, dok je
pedeset neprijatelja navalilo na jednog junaka - Petra Beri-slavia.
Gordana stalno nalazi neku tajnu iza crnog krutog zastora neuvene
tragedije.
I sama ide da to javi upanu, bratu junaka. Valja oprezno postupati
da teko iskuenog starca ne slomi . . .
I otila je s Damirom u Turopolje.
Vilena i Jelenko Kuevi provodili su vesele dane proljea sa svoja
dva krasna sinia, kad na cvatue Vilenine obraze padne crno velo
strahovite vijesti.
Sakupljaju se upanovi drugovi, prijatelji Kuevievi, znanci, suci,
plemii, seljaki i gospodski, kmetovi iz svih suija turopoljskih
oko upanove kue, u dubokom saueu. S Kaptola i zagrebake tvrave
dolaze tjeiti banova brata. Tjee ga svi, a sami ne mogu utjeiti
svoj jauk nad banom koji je imao jo dugo i dugo braniti i osloboditi
domovinu svoju i njihovu.
U Turopolju su odsluene crne mise alosnice. Zaplakanih oiju stoje
ljudi pred crkvom i gledaju kako izlaze zaplakani upan i sva njegova
obitelj. I Vilena i Jelenko i Jasenka s muem i Gordana sa svojim

Damirom i djeaci i Hrvojka, svi su u predubokoj alosti.

Odlaze u upanov dvor. Bolno se steu srca. U dvorcu spreman je
objed. Ni djeca ne mogu jesti. I oni osjeaju: domovina je teko
ranjena . . .
I Gordanin sin i Kremen, Ivan i kneevii i gosti
njihovi,

352
353
23 GORDANA XII


utei sjede kod stola. Ne odlaze na igru djeca. I Hrvojka uti.
Velike crne oi kao dva alema upire u svoju majku ije lice je slika
duboke alosti. Vilena se privinula k ocu i ape mu bolnu utjehu:
- Izgubilo je nae kraljevstvo oca, svojeg osloboditelja,
uskrisitelja. Nikad teeg asa nismo doekali. Ali jedno vas molim,
oe, suspregnite svoju muku, neka mi sinovi moji ne izgube djeda koji
e ih uiti hrabrosti i odvanosti kad mi domovina zovne mua u boj.
Ulazi upanov sluga. Vodi nekog plemia. Lice i brci su mu posivili
od praine.
Jelenko Kuevi klikne i pohiti doljaku u susret:
- Otkud dolazi, imuniu? Tako nenadano? Kakav izgleda?
- Dolazim iz Varadina, bio sam o svojem poslu. Tamo me je nala
vijest o neizmjernoj nevolji.
- Sjedi, prijatelju, zaloi neto. Dalek je tvoj put. Hoe li se
prije umiti, zbaciti prainu?
- Poslije, sada jo ...
Neto mu je teko na dui, mora to izrei.
- to ti je? Nosi novu crnu vijest?
- Pravo da ti kaem, istina je: nova vijest je crna, a mogla bi biti
jo crnja.
Skrenuli su k njemu poglede pune nijemih pitanja. to to navijeta
zagorski plemi?
- to to veli, imuniu? Govori jasnije - moli Jelenko. - Hoe li?
- Zato i nisam otiao iz Varadina u Zagorje, svojoj kui, nego
okrenuo ravno ovamo da vam javim.
Ova izjava izazove Gordanu i ona uutka Vilenu i Jasenku koje su
mladog Zagorca nudile okrepom.
- Po neemu bi mogla biti vaa vijest jo crnja? Ali ne znamo to
donosite?
- Plemenita gospoo Gordana, u vaem oku razabirem slutnju zla ... A
niste se prevarili.
Izjava digne na noge sve mukarce. Pribliili se, okruili plemia i
ekaju.

Muni izraaj lei u tamnim mu oima i muevnim crtama lica. Ustao je

jer mu se Gordana pribliila. I stade govoriti:
- Eyo, to je bilo. Dok sam boravio u Varadinu, opazim pred upnom
crkvom skupinu graana, djece i ena. Nekoga ekaju, mislim, pa se
zaustavim. Jo prije nego to sam mogao zapitati to rade pred
crkvom, izlazi na glavna vrata mladi mukarac, lijep i kieno odjeven
u velikake odijelo. Za njim ide cijela povorka pratnje. Zapanjeno
prepoznam lijepog mladog mua. Zazeblo me u dui.
- Tko je to bio? - Gordana e nestrpljivo.
- Glavom Slavimir Draeni.
Poklici zapanjenja ispune sobu. Gordana uhvati imuniev lakat i
klikne:
- Draeni je izlazio iz crkve u Varadinu?
354

- Jest, ba iz crkve, to je i mene iznenadilo, pa sam pitao ljude to
je tamo radio, a neki mi graanin ree: svakog dana ide se moliti s
cijelom svojom pratnjom. Vrlo je poboan - ree dobri graanin.
- Neman, izdajica, bezbonik prostodune graane drsko zavarava vikne Gordana.
- U koju svrhu? - upadaju Damir, upan i drugi.
- emu ta varka?
- Bit e: u crnoj dui nosi zlu namjeru - veli Gordana.
- O! - usklikne imuni. - Sad mi biva jasno, gospoo Gordana, vi ste
pogodili. To e biti. Zato se on prikazuje bogobojaznim.
- Zato? - navale svi na njega.
- Graani su mi rekli neto neuvena. Draenievi ljudi iz palae
kneza Brandenburga govore da e kralj Ljudevit njega postaviti za
bana Hrvatske!
- Izdajica jo i to hoe?
- Neman prokleta - i tome se jo nada?!
- Hulja paklena, to je smislila?!
- ekajte, ekajte, imuniu - povisi Gordana glas. - Kako je to
Draeni najednom stigao u varadinsku Brandenburgovu palau, nakon
banove smrti iz Budima, kad vijest o banovoj smrti nije mogla stii
onamo prije nego k nama? Dakle, nije mogao iz Budima stii u Varadin
nakon te vijesti?!
- Bio je u Varadinu ve prije.
- Otkad? Znate li pouzdano?
- Kau bio je tamo jo u poetku proljea, odmah iza Beri-slavieva
odlaska iz Budima.
- Tako?!
Lijepe se smee obrve pribrale. Zamraene bademaste oi skupile se,
pogled se izgubio u daljinu.
- Onda je ta neman boravila u naoj zemlji za vrijeme Beri-slavieve

nesree? . . .

Sluaju sumnju u njezinu glasu, razabiru izraaj njezina lica. ute i

misle ...
Damir pita Kruia:
- Recite, prijatelju, jeste li kad vidjeli lice te nemani?
- Nikad, gospodine. Samo sam o njemu uo. Gordana ispituje dalje:
- Rekoste da je nestalo onog Ivana koji je nosio lanu zapovijed
banovu, ja naime mislim da je bila lana. Kako je izgledao taj
ovijek?
Stao ga ispitivati, odgovarajui na sva Gordanina pitanja. Ne, lice
koje Krui prikazuje ne pozna Gordana, niti tko drugi. Uzalud
nastoji stei dokaz za svoje sumnje. I sam Krui i sva gospoda
naposljetku su dokazivali da njezinim sumnjama nema nikakva temelja.
355
- Nema tu ni sjenke mogunosti za takvu podvalu - veli Krui. Nigdje nema mogunosti zloinu. Nesrea se dogodila, samo nesrea.
Svi smo tamo u planini uvjereni: Ivan je krivo shvatio
23 *

banovu poruku. A da se nije vie pojavio, to nije udo, vratio se
opet banu, sigurno su ga na putu ubili oni isti neprijtelj koji su
napali bana. Bilo je tamo dosta mrtvih, nitko nije traio njega - a
moda su ga i zarobili. Ne znamo kako je dugo bio u banovoj slubi,
no opet velim, bio je vrlo posluan, vjeran i pouzdan. Mi smo se
previe udaljili od bana, to je bilo krivo - nita drugo. Sami smo
skrivili - ostavili vou pobjednika!
Svi se pridrue tom miljenju, a upan Berislavi primijeti:
- Shvaam Gordanu - gdje god se pojavi Draeni, tu se mora roditi
sumnja, no ovdje nema ni sjenke koja bi to mogla opravdati.
- Sve je to istina - veli Gordana. - Moja sumnja lebdi u zraku. Nema
joj temelja, no govorili vr kako mu drago, nikad mi dua nee moi
vjerovati da je smrt Petra Berislavia bila samo nesrea. Ne moe se
to vjerovati. A sad velim vam ovo: bilo kako, Draenievi ljudi nose
vijesti gradom Varadinom da e Ljudevit njega uiniti banom.
Pokvarena kraljevska krv i zloinaka druba oko njegova prijestolja,
ne moe nai sebi dostojnijeg vladara za Hrvatsku nego tog Draenia.
- Nikad tu kraljevu odredbu ne bismo prihvatili - povie Damir.
- Nikad - viknu svi ostali. - Hrvatski sabor odluuje, a to smo mi naglasi upan.
- Da, sabor, koji je ve i ocu Ljudevitovu, kralju Vladislavu,
uskratio da prihvati njegove banove.
- Dakle, nema pogibelji da bi se Draenieva elja ispunila - veli
stari turopoljski sudac. - A glavno je da nema pogibelji.
- Ali je tu pogibelj, gospodo, da nam Draeni izazove tekih borbi u
domovini. Kralj i njegove sluge izazvat e moda i krvave borbe, a
smrt naeg Berislavia, znajte, poziv je turskom neprijatelju da opet

navali na nau Bosnu. Dok vas tamo zove dunost, to e biti ovdje?
Na to valja misliti.
- Jest, gdje je Draeni, ne moe biti nego zlo i nevolja - prihvati
upan.
- Tako je, gospodine - potvrdi Gordana. - I zato: dok je on u naoj
zemlji, dotle moramo biti pripravni da e provesti najstranije
zloine, okupati nau zemlju u krvi ako se eli popeti na bansku
ast. Vjerujem da su i kraljevsko vijee i kralj Ljudevit odluili
nametnuti ga za bana pa kad se budemo protivili, kralj e odmah nai
vojsku da je alje na nas.
- I mi emo je doekati. Neka samo doe - upadaju Damir, upan i
ostali.
- Doekat ete napadae - veli Gordana - i proliti svoju krv, u borbi
s izdajicom. On e i sam pozvati neprijatelja da upadne u Bosnu i jo
dalje, a vi troite svoje snage u borbi s Draeniem. To se ne smije
dopustiti! Prije nego kralj pokua oskvrnuti bansku ast njegovim
imenom, Draeni mora odgovarati pred velikim sudom sudbine.
- Predugo ekamo na to! - upadne upan mrko.

- Varate se, upane! - tvrdi Gordana znaajno.
- Ve davno smo ekali taj sud - opet e starac. A gdje je?
- U naim rukama! - veli Gordana utei je gledaju, dok ona nakon
malo trenutaka nastavi:
- Veliki sud je - sud naroda!
Razgibali su se, razbudili, planuli - razumjeli . . .
- Jest, na nama je da mu sudimo! - vikne imuni prvi.
- Banov sud je prije est godina stavio Draenievu glavu izvan
zakona. Svi to znamo.
- ekajte! Ne bi bilo viteki sad se osloniti na onu osudu jer sam
jednom ja pozvala Draenia u zemlju kako bih izmamila od njega
priznanje da je oklevetao Vilenu. Moe se nai drugi nain da on
zaboravi svoju elju postati banom Hrvatske!
U tom trenutku Gordanin pogled padne na Jelenka. Za vrijeme cijelog
prizora sjedio je mirno i podupro glavu, zurei preda se.
Njegova utnja kao da je izazvala Gordanin pogled to je sada pao u
njegove zjenice pune ara. Jedva su njezine rumene usne dovrile
reenicu, a bademaste oi, istraujui, zirnule u njegove crne.
Jelenko ustane. Mirno, hladno - kao da e ih pozvati objedu
- stao je pred Gordanu:
- Draeni pripada meni!
Nitko nije iznenaen. Nitko ne prosvjeduje. Svatko mu odobrava.
- Prije est godina pozvao me je na ma, iskopao mi zasjedu u kojoj
sam morao izgubiti oinji vid i nai svoju nevolju. U toj sam
Draenievoj zasjedi naao ljubav i sreu. Nisam tada slijedio
razbojnika jer ste me vi, gospoo Gordano, zadrali, a on je bjeao.

U Budimu ga vidjeh, ali nisam dirao neman mislei: preputam ga

sudbini. Danas, kad se on nada oskvrnuti bansku ast, ne mogu ni asa
vie ekati ... On je moj! To upamtite!
- to kani uiniti? - upadne upan Berislavi.
- Nita to ne bi bilo dostojno mojega imena. Evo, idem u Varadin da
podsjetim Draenia na dug koji mi duguje. Pozvat u ga pred cijelim
svijetom grada Varadina na obraun svojem mau.
- To je rije dostojna Jelenka Kuevia! - usklikne Gordana.
- Drugovi, tko od vas eli sa mnom? - pita on svoje prijatelje iz
banderija Turopolja.
- Svi! - viknue u jednom dahu.
Taj poklik zvui kao prisega vjernosti drugu koji je uzeo na sebe da
kazni izdajnika to se usuuje poeljeti bansku stolicu. Stari upan
nije zadovoljan i prigovori:
- Nije vrijedan tvojeg asnog maa. Gordana ustaje u Jelenkovu
obranu:
- Ma Jelenka Kuevia u ovoj bici nije drugo nego ma kojim se
posluila pravda da kazni podlu izdajicu! Damir pristaje uz nju:
- Gordana ima pravo. Bit e sramotna kazna, gospodine upane. Graani
grada Varadina nek vide i uju kako ih Draeni obmanjuje lanom
licemjernom pobonou da bi stekao njihovu sklonost.

356
357


- Zar tamo ne znaju kakvimje blatom zablaen obraz toga ovjeka?
Niste ih pitali, gospodine Simuniu? . Mladi odgovori na Gordanino
pitanje:
- Jest, gospoo plemenita, pitao sam graanina s kojim sam govorio:
"Zar ne znate da je izdajica, zatornik puka?" - a on mi ree: "To su
bile klevete nekog njegova neprijatelja u Turopolju!" . .
- To sam ja! To su moje klevete - vikne Jelenko, pa uzdigne glavu i
pogleda prema Vileni. Modre joj oi gledaju s ponosom - dok on
opetuje: - Mene je mislio!
- Prokletnik! - dahne Vilena.
Poput ognjene strijele, taj poklik pada u duu mladog mua i razgori
eu da isplati dugove dumaninu-koji se svim svojim zloama bacio na
ast njegova obraza, na ast djevojatva Vilene, na ivote, na
imovinu i mir turopoljskog puka koji sainjava i njegovu brau.
Vilenin poklik osjea Jelenko kao poziv s neba na suenje zlotvoru,
najveem, najgnusnijem, to su ga ikada doivjeli i upoznali ljudi u
hrvatskoj domovini.
Sutradan u ranu zoru opratao se Jelenko od svoje ene Vilene.
Gledajui je, pogledao je u njezine oi modrije od neba.

- Draga, ljubljena, ne strahuj za mene!

Ona vrsto ovije ruke oko njegova vrata. Uzalud se bori, srce joj se
stee. Tajna jeza obuzima je dok joj on privija plavu glavu na svoja
prsa i ljubi je u obraze:
- uvaj nae sinove! Junake nae male! Taj poklik joj prelazi
tijelom. Zar nije siguran? Ipak, oi joj se smijee dok veli:
- uvat u ih dok se ne vrati!
- Ne znam kad e to biti!
Smijeila se i onda kad se bacio u sedlo, na elu dvadeset drugova, i
pojahao cestom.
Za njim su gledale tri ene pune ljubavi: Vilena, majka i sestra
Jasenka. Svaka od njih taji u srcu strah. Pred njima lebdi strahovita
misao:
"Gdje je Draeni, tu mora biti zasjeda!"
U OEKIVANJU SVOJE ASTI

Berislavia vie nema na ivotu. Oekuje kraljevo pismo kojim ga
postavlja za bana i onda ako Hrvatski sabor ne bi pristao. U tom
oekivanju ivi sretno. Jednog dana u veselju i radosti poziva k sebi
Damjana:
- Dosta je bilo plandovanja i odmora. Evo, ovdje je sve u redu dakle, hajde u Lukavac po Hrvojku i kraljevia Ivana. Jesi li uo,
Damjane?
- Vidim, vrlo ste mirni i strpljivi. Dakle, mogu otii po nae ovce.
Ali zar vi ne elite da ih dovedem kriomice ovamo?
- Ne, mogli bi saznati graani ovoga grada.
- To je pametno, a opet ne moe se djevojicu i djeaka zadrati u
Lukavcu. to dalje s njima, to bolje.
- Onda ih vodi ravno u Budim.
- A vi ete ovdje ostati bez mene?
- Dok sam ovdje, moram biti plemenit, poten, bogobojazan, svetac. A
onda tebi ovdje nema posla . . .
- I to je istina.
- Treba li Luia?
- Ne trebam, imam svojega ovjeka koji se slijepo pokorava.
- Onda putuj to bre moe.
Drugog se dana otpravio na put i ostavio palau da izvede i ovaj
Draeniev zloinaki nalog.
A Draeni je ostao sam s Luiem i svojom pratnjom. Sretan je i
veseo. Svanuli su njegovi dani. Bit e napokon ban i gospodar Jelenka
Kuevia i njegove ene. Ne dvoji da mu ta osnova ne bi uspjela. Ta
uz njega je kralj i kraljevsko vijee. Ne brinu se oni za zakone i
pravice Hrvatskog sabora. I oni i on gledaju pred sobom silu i
bezakonje. Ne boji se, dakle, nikoga. Ludost, pokvarenost mladoga
kralja njegovo je pouzdanje i vjera.

I dok tako misli u sebi i eka, vara potene i nevine graane.

Pokazuje im se u sjajnoj odori, u pratnji sjajno odjevenih momaka, ne
bi li ih zablijetio svojim sjajem i ljepotom. Pokazuje im lijepo
lice, osvaja izgledom blagosti, potenja i dobrote. Zaustavlja se na
ulicama grada, oslovljava stanovnike, pita ih za njihove boli,
njihove brige i dariva siromane.
Zapanjuje prostodunost grada svojom velikom dobrotom i dareIjivou, A dobro naueni ljudi iz njegove pratnje govore gradom kako
je takmac u ljubavi iz Turopolja oklevetao Draenia za izdajstva dok
je bio dobrotvor naroda kao to je sada i ovdje u gradu. Draeni se
laa i drugog sredstva.
Ide u crkvu, moli se pred svima da bi pobudio u ljudima uvjerenje
kako je poboan.
A tko je poboan, ne moe biti zloinac.

359
U varadinskoj palai, koju je nekad sagradio slavni hrvatski ban
Ivani Korvin, sin kralja Matije, sada se odmara izdajica Draeni.
Stigao je iz Otoca, tajno se uuljao u dvor i poslao u Budim
glasnika neka javi Ljudevitu i kraljevskom vijeu da omraenog im
358

Neobuzdana Draenieva ud ne da se dugo drati u miru. Otkad je
otiao Damjan, koji mu je propovijedao mir i strpljivost, biva
Draeni polagano nemiran. Uzrok su tome njegovi runi sni.
- Kao da palaom kneza Brandenburga lutaju neki dusi - veli on Luiu
- koji mi ne daju uivati u miru sigurne nade. Svuda vidim neke
opasnosti, neke zapreke, to ja znam!
- Niste smjeli otpustiti Damjana. Taj vrag zna vas uhvatiti u svoje
ruke. Ja sam nemoan.
- Ovo mirovanje u ekanju i ovi sni ubijaju, grizu moju si
gurnost. to onda ako ipak ne uspijem? Ako me Hrvati doekaju
u zasjedi kad doem na njihov sabor? Ili me eka kakva druga
nesrea ? " "
- Vidim, izgubili ste sami sebe otkad je otiao Damjan.
- Ve je sigurno blizu Zagreba. Ne bih li ga mogao pozvati natrag?
to misli?
- ujte to velim. Ostavite Damjana neka radi tamo, a vi recite:
vjerujete li u udotvorne moi?
- Ne znam, ali sam esto uo kako o tome govori moja ena.
- I ja sam esto sluao o tome. A ovih dana pripovijedao mi je vratar
Brandenburgove palae prava uda. Ima izvan grada Varadina neki
starac koji zna udotvorne moi i kome ih otkrije i tko ima
odvanosti da ih uzme, tome se svaki in pretvara u pobjedu. Vratar
veli da je to ista istina. Ako hoete, sasluajte ga. Otkako je on

otiao k starcu i uzeo te udotvorne arolije, sve mu uspjeva to god

odluci, i ono to se ini nemogue. Sluajte ga, pa tko zna: moda
vam to donese sigurnost, mira, a i dosta uspjeha, sve bez - Damjana!
. . .
- I ueni ljudi vjeruju u arolije, a valjda je neto istina.
Htio bi Lui izvui gospodara ispod upliva Damjanova. Inae njegova
zvijezda tone. I nagovara ga. Najprije se tome Draeni opirao, ali
kad je njegovo uzbuenje sve vie raslo i povjerenje u uspjeh
njegovih nakana bilo jo vie uzdrmano, odluio je sasluati vratara
palae.
- Svake noi vidim u snu Kuevia s toljagom u ruci - kako mi
prijeti, goni me itavim svijetom, a ja mu ne mogu nita. Neka sve
ide k vragu. Zovni mi tog vratara da ujem to mu je donijela
arolija onog starca. Ako me uvjeri, ii emo k starcu.
I pozvao je vratara k sebi.
CRV GRIZE SAVJEST . . .
Duboko spava no u stanu mrtvih. Nad vjeno usnulim grobovima crni
oblaci gone mjesec. Naas se otme crnim krilima, nasmije mranoj
zemlji izmeu crnih krieva.
360

U travi uti. Provlai se korak po korak, oprezni, straljivi. Tri
muke pojave stoje u travi. aptanje pod drveem:
- Mjesec nam je na putu.
- Zato se vere za mnom to prokleto nebesko pseto?
- Ne kunite mjesec, gospodine Draeniu.
- Zderao bi ga s onog svoda i tresnuo njime da se sav razleti.
- Kletva e sve pokvariti . . .
Prigueno rezanje kao u lovakog psa kad mu ne daju da ide u potjeru
za plijenom.
Onda utnja, ekanje, tiina. Opet oblaci dostigoe mjesec i pokriju
ga crninom. Groblje u tami.
- Valjda mu drska obrazina nee vie vrebati za nama? Idemo!
Mrak. uti lie glasnije, hitrije, opreznije.
- Zato me, starce, vodi tako daleko?
- Ne bojte se, tako mora biti.
- Prokleto pseto! Zar ja da se bojim! Dosta mi je plaziti ovuda . . .
- Tamo je iza onog najveeg kria. Evo, tek juer su ih pokopali u
dva groba.
- Ne brbljaj . . .!
Zamuknu svi u stanu mrtvih. Ni unja, ni apata, ni koraka. Tri
mukarca vie se ne kreu.
Na nebu mrak - na groblju no. Mrtvo mirovanje ...
Sve mirnije, samo vrijeme plovi dalje. Nestrpljivi apat u tiini.
- No? to je? Prokletstvo, to radi starce?

- Spremati se moram. Velike su to stvari!

- Zar e trajati do zore?
- Tko moe u ponoi putovati kui - dakle, imamo vremena.
- Udarit u te.
- Onda radite sami. Nita vam nee koristiti. Samotna pojava ide
dalje . . .
- to ste uinili, gospodine Draeniu? Nee vam dati udotvornu
aroliju.
- Ubit u ga ako se ne vrati!
I potri tamo gdje ute u travi koraci to odmiu.
- Vraaj se ili u ti raskoliti glavu!
- Nema tu sile. Moete me zatui. Ono to inim, to su velike stvari
- opetuje hrapavi glas.
Kletve prskaju iz nevidljivih usta nad nevidljivim ovjekom na
groblju. Nakon toga opet tiha molba katelana Luia:
- Hajde, ovjee, gospodar mi je neto nestrpljiv. Doi! Drugi ovjek
ponovo se neka:
- arolija ne moe vrijediti tamo gdje se kletvom zove vraga!
- Doi, starce, uri se. Bit e plaen. Dvostruko ti dajem nego to
smo obeali.
Koraci se vraaju. Draeni dre. Uplaen je od blizine mrtvih.
Grobar odvie zatee, nastrpljivost rastee ga svega. Ubijao bi, samo
da moe prije otii. eka, eka u beskraj.
361

- uje, laj starac namjerice to otee! Zato? Misli time izmamiti
vie novaca ili je s kim u tajnoj vezi protiv mene?
- Svuda vidite utvare! Gdje bi netko iz Varadina i okolice bio
protiv vas? Neprijatelji vai su u Turopolju!
- Damjan im sada kroji osvetu. No, htio bih to prije odavle.
- Ni meni nije ba prijatno na groblju u pono. Ipak bih htio i ja
dobiti aroliju koja je vrataru donijela takvu sreu. Ne bi to ovjek
mogao ni zamisliti!
- Evo, spremno je: udarite motikom - zovne glas u tmini.
- Valjda neu ja kopati?! - izdere se Draeni.
- Morale, inae ne vrijedi!
- Zar svojom rukom?! Gadi mi se!
- Ja u otkopati grob - nudi se Lui. - A vi uzmite . . . Starev
glas se javlja i odreuje:
- Komad zemlje, odijela ili vela. Odreite i kose.
- Hvata me jeza ... - ape Draeni.
- Ako elite vui za kosu svoje neprijatelje, uinite to rekoh.
Njihovo ruho, zemlja, sve to pripada njima, bit e vae - govori
hrapavi grobarev glas. - Neprijatelja 6e vaeg snai nesrea koju ste
mu poeljeli, nikad neete promaiti . . .

- To je vano "nikad promaiti"! . . .

- Vrijedi li to za enskog neprijatelja? - pita Lui.
- I za enu. Neprijatelj je neprijatelj!
Poalio je Draeni to se dao na to, ali nemir koji ga izjeda ovo
nekoliko dana prisilio ga na tu ludost.
S neba na krieve pada gusta no. utanje lia prestaje. Tri sjene
su se zaustavile. I zvekne eljezo, udarivi o kamen. Kratka kletva,
opet utanje.
Strava oblijeva Draenia. Ledeni srsi ga obilaze.
- Samo naprijed, urite se!
Nastavio je kopanje. Iz ovog groba izlaze sve prie to ih je uo u
djetinjstvu o grobovima usred noi.
Osjea da izlaze dusi iz groba i hvataju ga ledenim rukama.
Zamaglilo mu se ponovo. Stao je vrsto. "Zato to inim? Glupo je!
Nita neu postii, nita . . ." Podmukla tiina. Teko disanje.
- Jeste li svrili, gospodine?
- Pozlilo mi je, sruit u se ...
- Jeste li odrezali tkaninu, velo i kosu?
-- uti. ne govori, jo vie podjaruje strahotu . . .
Vrijeme plovi po mranoj noi ... Ne znaju koliko je otplovilo u
nepovrat. Teko disanje u tami, onda koraci, uti trava . . .
Tri pojave se osovile. Koraaju tiho i oprezno, brzo, mnogo bre nego
to su dolazile.
Zakripala drvena vrata. Izili su.
Onkraj strahovitog mjesta Draeni gotovo tri. Za njim Lui. Grobar
ide polagano za njima.
362

Sav znojan hiti Draeni prema kui kraj ceste gdje kroz okna zirka
sitni traak iojanice.
estoko gurne vrata. Ulazi u kuicu.
Niski strop dosie mu do tjemena. Spazio je klupu i sputa se na nju,
slomljen, poniten.
Smrtno blijede usne otvorene su. Lui pridri gospodara i sjeda kraj
njega. Za njima ulazi starac. Ravnoduno gleda obojicu. Draenia
obuzima nepovjerenje prema tom izraaju grobarova lica. Ako je sve
obmana?
- uj, grobaru, ako lae sve to tvrdi? -~ promrmlja Draeni.
- Vidjet ete, plemeniti gospodine. Samo se uzdajte u mene. Nije to
prvi put to sam usreio ljude.
- I zasluio novaca!
- Badava se ovjek ne rodi, a ni pokapa. Nema ni arolija badava!
- Rekao si: spavat u kad ovo udovite metnem pod uzglavlje?
- Kao da su vas zaklali!
- Nije ba ugodno na tome spavati.

- Uh, kako ste slabi vi mladi junaci kad vam treba doi u blizinu
mrtvih. ive biste sjekli kao kosa travu, a od mrtvih biste bjeali!
A velim vam: bila je nevina djevojka kojoj smo odrezali kosu. I, eto,
plava . . .
- to veli? Plava? Ba plava? - pita Draeni i zazebe ga.
- Gledajte, evo, plava!
- to u s time sada, to mi reci!
- ekajte. Uit u vam u vreicu od platna ili koe. to plaate?
Platno ili kou? Dri do vijeka, ali je skupa. Vama sigurno ne manjka
drobia?!
- Kou daj, kou. I uri se saiti.
- Dobro, vrlo dobro. Dok saijem, moete tamo preko u krmu. Ondje
imaju vina i po noi, a i meka leaja.
- Krma? Zar je tu krma?
- Ni osam stotina koraaja.
- Nije tu bilo nikakve krme kad smo sino dolazili.
- Valjda nije noas izrasla iz zemlje? - pita Lui.
- Nije. sine moj, ali se ne vidi od grmlja i stabala, aii tamo je.
Hoete li se okrijepiti vinom? Odmah e vam se krv ogrijati.
- Ne, ne! - brani se Draeni. - to prije elim odavle. ij, ekam!
Polagano ide starcu posao od ruke. Nestrpljivo eka Draeni.
- ujete li? Ve grmi - upozori grobar.
- Prokletstvo, ba sada!
- Neemo moi odmah kui.
- I nije vam dobro, plemeniti gospodine, putovati u noi i bez
pratnje, pa bilo to i blizu Varadina. Zato ste doli bez pratnje
kakva momka? Valjda imate nekoga. Po odijelu vidim da ste plemi.
- Nisam htio da tko sazna za moj put.
- Znam. stidili ste se. Ima ih vie takvih. Ueni su i plemeniti,
363

a stide se traiti sretnu aroliju. No, velim vam, nije dobro lutati
bez pratnje. to onda ako vas napadnu razbojnici?
- to? - vikne Draeni. - Razbojnici bi me napali? Kako onda pomau
tvoje arolije ako me mogu napasti razbojnici?
- Moje udotvorne moi su samo za neprijatelje. Razbojnici ne mogu
biti vai neprijatelji jer vam nisu bili ni prijatelji. No, kad bi
...
- uti! Ne brbljaj, odao si se, ubit u te!
Savrenim mirom pripovijeda starac priu to i kada e mu arolije
pomoi. Razlae kako je razlagao svakome tko bi se usudio u pono s
njim na groblje da skupe novce to mu ih plaaju bogati prazno
vjernici.
Najzad ga uutkaju grmljavina i gromovi. Pljusak zapljuti po krovu
oniske kuice.

- Nebeske rijeke izlijevaju se na zemlju,bit e rodna . . .

- Nee li zanijemiti ta tvoja gubica! - izdere se na njega Draeni,
Sve ga uzbuuje, sve uznemiruje, svaka rije razdrauje. Ne moe nai
mira ni spokoja, svaku kap kie na stropu osjea kao bodlju.
Lui je oajan. Ne zna to bi uinio s gospodarom, kako bi postupao
s njime, o emu govoriti to bi ga zanimalo i umirilo. Ve se ne zna
vladati prema njemu.
Neka dva-tri dana kao da je izletio iz svoga tijela i luta u prikazama, predodbama. Neprestano je u strahu da e mu se sve osnove
potopiti u neuspjehu. alo ga je nagovorio na starca o kojemu je uo
da se pripovijeda.
- uje, starce - obrati se Lui grobaru - obeao si da e ove tvoje
arolije mojega gospodara uiniti monim. Sve e mu uspjeti?
- To velim i sada.
- Rekao si: bit e jak, vrst u vjeri za sve ono to je odluio
uniti.
- I bit e, samo kad ovu konatu monjicu objesi oko vrata. Mora je
nositi dan i no. nikad skinuti, razumijete? No, to mogu ja ako se
gospodin boji grmljavine i pljuska. Nekakav ga crv grize. Nye to_ za
junaka. Valja istjerati zloduha iz ovog lijepog, dobrog tijela!
ekajte jo as!
Onda stade govoriti nekakve rijei, a zatim objesi Draeniu oko
vrata konatu monjicu. Dopustio mu je raditi s njime po volji.
Kad je sve svreno, Draeni odlui prespavati u starevoj ko-morici
jer se u olujnoj noi ne moe vraati u grad.
Lui legne na klupu. Njegov gospodar na starevu postelju.
Doskora je zaspao od umora i slomljenosti. Grobar pak ode u staju da
tamo prospava no.
364

SUSRET
t, Zaplavilo je nebo i ruiaste zrake navijetaju dolazak
sunca.
Oluja je osvjeila zrak, kia natopila zemlju. Grobar izlazi iz
staje. Ide pogledati svoje goste.
Probudili su se i o neemu razgovaraju.
- Jesi li nahranio i napojio nae konje? - pita Lui grobara.
- Niste mi to naloili. Sijeno je skupo.
- Lopove! Sve u ti platiti! -- okosi se na nj Draeni i ustane.
Mora priznati, osjea se miran i oporavljen. Ove sedmice prvi put se
estito naspavao. Zato je opet priseban. I vjeruje da sve to dolazi
od arolije.
- Zasluio si estitu naplatu - i dade starcu zlatnik.
- Idemo, Luiu, moda me u Varadinu eka glasnik iz Budima. Osjeam
- nai u kraljevo pismo. Banska ast mi pada pred noge. Lui je

radostan i usklikne:
- Hvala budi ovoj monjici oko vaeg vrata, vratili ste se opet k
sebi!
- Znam ja to znam - hvali se starac i onda pita:
- Hoete li preko u krmu na zajutrak?
- Dakako! Idemo, bit e ondje i topla jela. Sprema se Draeni i
oblai svoj haljetak, dok su stareve oi sijevale, promatrajui
novac to mu je pao na dlan. Izili su iz kue u staju. Lui opremi
konje.
- Nahranit emo ih i napojiti u onoj krmi - veli Draeni. - Dok mi
jedemo, obavit e to krmar.
Uzjahali su i krenuli putem koji im pokae starac.
Jueranja no inila se Draeniu kao san. Vedro gleda preda se i
primjeuje Luiu:
- Zamisli, kad se pojavim ovako na konju s velikom pratnjom u
Turopolju! Ja, Draeni, svijetli ban! Svatko mi se mora pokloniti do
crne zemlje. Svi oni koji su me proklinjali i gonili me ba tamo na
ledini na kojoj mi je Kuevi skinuo s lica vizir. Ba tamo gdje mi
je htio izrezati jezik, tamo u ga dati svezati u okove, noge i ruke
jednu u drugu - pa onda - ibom! Ha. ha - i gui se u smijehu.
- Kanite ga ibati?
- Kao tata, skitnicu. Eh, to misli? Nije li to slasna osveta?
- Prokleto ste se dobro sjetili. ibati mladog gospodina, pa jo
baruna, slavljena junaka.
- A nju lijepo uzeti na konja i k sebi u lonicu. A on e gledati . .
. Tamo u se s njome estito porazgovoriti .. . Hoe li me, Vileno?
Nee? Eh, plemenita gospoo, sad me prezri, sad me odgurni, hajde,
moe li, ljepotice moja! Brani se, ako moe . . .
Smijeh ga obuze kao juer strah i trepet. Ne moe se suzdrati. Lui
se ne moe smijati. udna mu se ini ta nagla promjena gospodarova.
Kakav je to luaki smijeh?
365

Draeni mu ponovo stade prikazivati to e sve uiniti, kako se
osveivati. Mirno razlae dok polagano kreu iza ikare:
- Osveta ne znai nita ako ovjeka ubije. Umre u asu! A stoje to?
Nita! Svakog dana moram Kuevia ugristi, oderati, zarezati mu u
mesu, svakog dana narugati se ljepotici u svojoj lonici kad se
otima. Svakog dana neka Kuevi pisti, vriti, urlie u mojoj vlasti.
Na Medvedgradu, u tamnici, imat e on svoju lonicu i grlit e crnu
mokru stijenu, a nad njegovom glavom, u mojoj lonici, grlit u ja
njegovu ljubljenu. Znat e on to je Draenieva osveta. Svakog dana
nova muka! Kad mislim na to, onda mi je kao da grizem slasno peenje!
ta veli ti?
- Bit e to uitak, gospodaru! " "

- Predivni uitak. Svako jutro divni zajutrak! Ali Hrvati ne smiju

znati to se dogaa. Gle, to je ono?
- Tamo je krma. Skrivena, ba kao da su tamo razbojnici.
- Bit e valjda putna postaja. Tako izgleda.
Obili su umicu i strnite i s druge strane opazili krov zgrade.
Skrenue konje. Neke strehe od slame vire izmeu drvea. Kad su
stigli na usku cestu, opaze krmu, ograenu visokim grmljem. Iznad
ograde opaze pod strehom mnogo konja.
- Koliko je to putnika?! - zaudi se Draeni. - Vidi, putna je
postaja . . .
- Valjda to dolaze na sajam u Varadin.
Neko vrijeme promatra Draeni konje i primijeti:
- Kao da im gospodari imaju pune hambare. Nije li tako?
- Jest, to nisu seoski konji, pravo ste opazili. Predobro su
hranjeni.
- ekaj, ne ulazi!
Zaustavio se Draeni uz ogradu, ne skree u dvorite. Oklijeva i
promatra. Tamo u jednoj sui dva momka sedlaju konje. Sedla jo vie
pokazuju da putnici nisu trgovci.
- Zar neete u krmu na zajutrak? - pita Lui gospodara.
- Zato ne? - odgovori Draeni, a ipak se ne rnie. Neto ga odvraa
da slijedi Luciev poziv pa jo eka i glasno izree svoje misli:
- Toliko plemia na okupu? Nije li to udno? Oito, na tim konjima ne
sjede obini momci. Izgleda kao da su se tu okupili sami plemii . .
- to bi najednom toliko plemia? Kao da idu u Krievce na sabor.
- Priekajmo dok netko izie iz krme - odredi Draeni - Ovdje iza
ograde dobro smo sklonjeni.
S onu stranu drvenih zidina ure se krmar, njegova ena i djeca da
podvore zajutrakom goste. Mirii mast, peku se jaja. Kuhinja je puna
dima.
366

- Toliko plemia na okupu nikad nismo imali pod svojim krovom. Svi su
iz Turopolja.
- Donijela nam je jueranja oluja divnih groia.
- Samo da bismo gospodu to bolje podvorili.
- Hajde, nosi zdjelu, muu! Brzo!
Gladni se mladii bace na zemljanu posudu u kojoj jo cvre jaja. S
krikama kruha posiu za jelom u zajedniku zdjelu.
- Je li dobro, plemenita gospodo? - pita krmar.
- I predobro - vele oni. - Ostavite nas sada nasamu. Kad je krmar
otiao, pita imuni:
- Kako emo sada u grad? Zajedno ili pojedinano?
- Kako odredi Jelenko.
- Samo pojedinano. Neu da se graani skupljaju oko nas, zamalo bi

se u Brandenburgovoj palai doznalo tko je stigao, a Draeni bi nam

pobjegao.
- Jest, odmah bi naslutio: Kuevi mu dolazi u posjet.
- Ne smije slutiti da smo u gradu.
- A kako onda sakriti nas tolike?
- ekajte. Idemo po dvojica i trojica, ali tokom dana - a svaka
skupina u drugu krmu.
- Dugo e trajati dok se saberemo, a veernjica u crkvi je
poslijepodne.
- Do poslijepodneva bit emo tamo svi. Jedni neka ulaze s jedne
strane grada, drugi s druge, i to s juga.
- I to dalje od palae u kojoj stanuje budui ban.
- Kako god odredi, Jelenko. Ne bojim se: otkrit e nas.
- Do veernjice moramo ostati nevieni, a to e nam uspjeti. On ide
svake subote na obred u crkvu.
Pojeli su zajutrak i odredili neka sedlaju konje, najprije Jelenku,
imuniu i Arbanasiu.
- Mi emo prvi u grad, a vi postepeno iza nas. Dok su momci izali
kroz kuhinju prema suama, imuni ide k malom prozoru:
- Hoe li put biti ruan?
Malo promatra cestu u daljini pa navijeta drugovima:
- Kaljua je vani. Konji e se zablatiti. Uh! Svi se zaueno
okrenuli k njemu. Zato mu je zapela rije u grlu? Zato se trgnuo i
viknuo?
- to je, imuniu?
- Brao, ne bio to jesam, ako ono iza ograde nije - on!
- Tko? - pita dvadeset glasova najednom.
- Onaj kojega traimo!
- Draeni?
Svi skoe da vide, ne vjerujui imunievoj rijei. Iza ruba visoke
ograde razabiru se glave dvojice jahaa. Jedan je blie. Nema sumnje.
Onaj je kojega trae.
- Ljudi, taj nam pada u ake!
- ekajte, neu da nas vidi! - veli Jelenko. - elim ga imati
367

usred grada Varadina, pred ljudima - jer e rei da sam ga iz
zasjede ... To neu . . .
- Ali, brao, to on radi ovdje u to rano doba?
- Eto, putuje u Budim!
- Zar ta cesta vodi k prevoznom brodu?
- Jest, vodi do broda to vozi preko Drave.
- Gdje mu je pratnja?
- Ne mogu je vidjeti, vidik mi zastire grmovita ograda.
- ekajte da vidim to e. ini se, nakanio je u krmu?

- Ostanite mirni! - odredi Jelenko. Draeni se ne mie.

- Budemo li dugo ekali, on e u Budim.
Uzalud ekaju i promatraju.
Kuevi odredi neka s njime dou imuni i Arbanasi.
Izili su straga prema sui, prikrivajui se. Kuevi odlui da bude
na oprezu. Moda Draeni uistinu putuje.
Iza ograde pomoli se Lucieva glava. Zove. Krmarov sluga pritri k
ogradi, a Draeni pita:
- Moe li se kod vas dobiti zajutrak?
- Moe, vaa milosti.
- Mnogo je tu putnika?
- Ipak, ima jo zalogaja za dvojicu.
- Otkud su putnici?
- Izdaleka, jo dalje od Zagreba.
- Iz kojeg kraja ili grada?
- Tamo iz - iz Turopolja. Da, odanle su - od oluje su se kod nas
sklonili. Hoete li k nama?
- Hoemo, da, a kamo e plemie vodi put?
- Ne znam, ali mislim u Varadin, kamo bi drugamo - ree sluga.
Sluga otri u kuu i najavi nove goste.
- Hajdemo! - veli Draeni. - Mi smo bez pratnje, a njih je itava
rulja.
- Pazite, gospodaru! Vratit emo se opet naem starcu i tamo
priekati dok prou, neto mi se ne svia posjet Turopoljaca
Varadinu.
- Je li tu Kuevi?
- Tko to zna. Bjeimo!
Otili su. A imuni pohiti ispod sue u kuhinju.
- Gdje je taj sluga to je govorio s onom dvojicom? to su te pitali?
im je ovjek saopio razgovor s Luiem, Jelenko pozove Arbana-sia
i imunia:
- Doite sa mnom, pratit emo ih oprezno. Krenu li u Varadin, mi
emo zaostati, ako pak krenu k Dravi, onda kane otputovati. Svi
osedlajte konje i za mnom! Neu dopustiti da pobjegne.
Bacili su se na sedla i krenuli uz grmovitu ogradu. Najprije njih
trojica, oni ostali kasnije.
Jo nisu Draeni i njegov katelan stigli k starevoj kuici, ve su
368

opazili da ih slijede.
- Kuevi! - prenerazi se Draeni. - Da imam svoje momke, taj bi mi
ve sada pao u ake!
- Gospodaru, slijede nas trojica.
- Najbrim kasom krenimo prema umi, a onda zaokrenimo preko nasipa u
grad.

- to je to? - zaprepasti se Lui.

- Prokleti bili. Ima ih itava eta! Gledaj!
U pozadini dolaze ostali plemii iz Turopolja. Polagano, uz strnite.
- Zasjeda! To je zasjeda, Luiu, ekali su me ti lupei.
- Gdje bi znali da ste vi ove noi otili na groblje traiti
arolije? I ne bojte se. Ne moe vas dostii zlo.
- Ne moemo u Varadin, nemarno se gdje zakloniti, dakle u umu, pa
naprijed! to dalje u umu!
Divljom brzinom tjera Draeni konja. Ranjava ga mamuzama, konj se
propinje, juri, skae i preskakuje grabe.
- Skrenuo je k Dravi! - veli Kuevi. - Utei e u preko-dravske
ume!
Uvjereni su: Draeni bjei na drugu obalu i svi nagnue da bi ga
dostigli, okruili i sprijeili mu bijeg.
Divlja trka poljem, izmeu grmlja i gustih stabala.
Draeni uleti u umu kao u mrano krilo zaklonita.
Juri lijevo-desno da bi to bolje zavarao one koji ga progone. U
bijegu gubi prisebnost. Opet mu dre sva dua, a misli se
isprepliu. Ne zna kamo upravlja konja.
Vie ne vidi Luia. Kamo se izgubio?
Sam je samcat u nepoznatoj umi. Svuda gusta stabla. Vikao bi, zvao
Luia. Ne usuuje se. uli bi neprijatelji. Goni konja ravno da
presjee umu.
Zaao je u novu gutaru. Tu ropra zaustaviti i polagano se proverati.
Jedva die. Strava mu u dui i rukama kojim dri uzde, Gdje je
Lui? Ni traga mu ni glasa. Mora naprijed, mora, a|co nee pasti
pred Kuevia. Zato je tu prespavao no? Zato je pala oluja? Zato?
... Uzalud pita i vodi konja. Kamo? Gdje e izii?
Gutara se prorijedi. Zablijeti rijeka.
to sad? Splavi nigdje. Oslukuje. Sve tiho. Glavno mu je da ga ne
vide progonitelji. A ne mogu ga vidjeti kad se sakrio.
Sjeo je i kroz granje bulji u rijeku.
Najednom skoi, potri prema obali. Stao je mahati klobukom, vikati,
dozivati.
- Natrag! Natrag! Jesi li uo? Zar e me ostaviti, prokleta huljo?
Prema sredini rijeke plovi amac. U njemu dvojica. Prepoznaje crvenu
odoru Luia. Netko drugi vesla.
- Huljo! Ne brine se za me? Luiu, natrag, potopio se u dno pakleno
. . .
Glas ga izdaje - hriplje mu u grlu. Od uasa je ohrapavio.
369
24 GORD ANA XII

Ostavlja ga Lui na milost i nemilost!
Sad mu se priini: s one strane iza lea uje dozivanje:

- Ovamo, brao! ujem njegovo dozivanje.

Klecaju mu noge. To su oni!
Poklici se pribliavaju. Sagnuo se u grmlju. Jest, to viu
Turopoljci. uli su ga dozivati. Ali gdje su? Gledaju li ga odnekud
kroz to grmlje? Konj mu je tu, ali ikara, grmlje, ne moe su tu
jahati ni koraka. Ne moe pobjei.
to da ini. Pasti neprijatelju u osvetnike ruke?
Zima mu prolazi tijelom. Tu su progonitelji. Zaboravlja svoju
aroliju. Ne pouzdaje se vie ni u to i stade oajno vikati:
- Luiu! Vrati se, proklet bio! Natrag!
Zaboravlja da vikom daje pravac progoniteljima. Vie kao bjesomuan.
Njegove kletve padaju povrinom uzburkane tamne Drave.
Znoj ga oblijeva. Iz ume nosi vjetar glasove progonitelja. Jo malo
i svreno je. Pada im iv u ruke. Eno, ve razabire konje. Turopoljci
ih vode, ne mogu jahati kroz gutaru. To im usporuje potjeru.
Sa strahom bulji Draeni u virove Drave. Nita ne vidi do amca u
kojem bjei Lui.
Vie ne moe ni vikati za njime. Nema glasa, ni daha, ni vida, ni
svijesti . . .
amac miruje? Ne mie se? Ne dolazi Lui po njega? I kune ga:
"Naao smrt na dnu rijeke! Zadavio se u virovima! . . ."
"to je to?" - zadre on, pa uhvati grmlje. Rijeka se uzdie k njemu
. . . Sve blie dolaze valovi . . . puca grmlje. Okrenuo se. Iz ume
modrilo. To je Jelenkovo modro odijelo. Klobuk s crnini krznom, modro
pero turopoljskog banderija.
Kuevi dolazi!
"to e uiniti sa mnom? Sasjei me, objesiti? Osvetiti se za crnu
zasjedu u Zvearu? Jest, osvetiti . . ."
ini mu se, netko mu svlai kou . . .
Strepnja mu strese kosti. Iza njegovih leda Jelenko Kuevi . . .
Modrilo njegove odore se pribliava. Leti zrakom, a pred njime tamna
mrana voda. Da iv padne u ruke Kuevia ili da sie na dno Drave?
Razdrat e ga iva, muiti sramotom. itavo e se kraljevstvo smijati
njegovoj beskrajnoj, jadnoj sramoti. I to e dopustiti ona ivotinja,
Lui, to tamo sjedi u amcu!
- Luiu! Luiu! Izdajice prokleta!
Strava mu je pred oima. Ne vidi drugo do Kuevievu modru surku.
Rairila se u veliki plat. Pokriva njega, grmlje, stabla, ledinu,
sve. Kao da je nebo silo na zemlju i pokrilo modrinom pred njegovim
oima umu i rijeku. A bijelo, veliko pero turopoljskog banderija
lebdi u zraku. Pretvara se u ma i leti k njemu . . .
Najednom krzno oko Jelenkova klobuka poprimi oblik avla. Strahovite
pande pruile se za njime. Netko stoji pred njim. Nije ovjek avao je, zahvaa ga za iju, rine mu nokte u meso.
>70


Krikne, vriti ili mu se to prikazuje.
"Jao, deru mi ivo meso. avoli prokleti! Luiu! - Razbojnice _ jao,
tebi!!"
Nema snage. Zgrabile ga ruke. Ne, to nisu ruke - ivotinjske su
pande. Zabadaju strahovito nokti u njegovo meso sve do kosti . . .
Vriti - vie - hvata se grmlja na rubu obale . . . pred njime dolje
kipe virovi Drave . . . Iza njega vika Kuevia . . .
Puca granje pod njim, pada u dubinu. Zagrljaj virova . . . Onda ga
neije ruke dre, osjea zabodene nokte. Voda ga obuzima, gui. Vir
vue, grlo mu je suho, strahovito suho . . .
Sve je oko njega modro, strano modro, strahovito modrilo Jelenkova
haljetka. Zato ga dri? Zato ne dokraji te muke? Zato ga ne
probode otricom maa?
Jezovito bole nokti u tijelu. Kakvo je to muilo smislio Jelenko
Kuevi za njega?! Takvo nije u svom ivotu mogao smisliti on. Zato
nema snage trgnuti se - skoiti, zadaviti ga?!
Gdje je vir da ga spasi Kuevievih nokata?
Rijeka se najednom osuila . . . Nestalo vode. Virova. Sve oko njega
i pod njime tvrdo.
Nema se vie kamo skloniti od jezovita napadaja svog dumanina, koji
mu zadaje paklene muke.
Opet virovi. Osjeti, da mu voda zapljuskije elo, lice, vrat. Jo ga
dre neije ruke. Jo su nokti u njegovu mesu. Otvara oi, zuri amotamo, dre . . .
- Vrazi, pustite me. Razderite me brzo!
- Drite ga vrsto! vrsto! Bjesomuan je! ... Jasno uje tu
zapovijed i krikne:
- ivotinjo prokleta, Jelenko, izgrist u te zubima.
- Primirite se ve jednom.
- Izgubio je pamet.
- vrsto ga dri, velim ti.
Neto ga vrsto pritislo, jo vre. I vie, razdire sebi grlo,
uzalud.
Jo ga jae dri. Osjea samo nokte, duge kao pande.
"Zar su mi ve skinuli meso s kostiju?"
Netko se nadvio nad njime, neto mu zalijeva u usta . . .
Ugleda neiji obraz. Nije ovjek. avolske je to lice . . .
- U avola si se pretvorio, prokletnie. U avola! Vidim, vidim te,
Kueviu, jo emo se nai u paklu . . .
- Evo, enuo je! Znao sam! Te rijei probude mu svijest.
- Ja enuo umom? Zar ja? Tko sam ja?
- Vi ste to, Draeniu. Smirite se. to vas je spopalo? Zar ete
poludjeti?
- Izvuci nokte iz mojeg tijele, ivotinjo, da mogu disati.

- Ostavi ga - no budi na oprezu . . .

ini mu se: izvukli su nokte iz njegova mesa. Sad mu je lake.
Bulji i zuri. Pred njim jo uvijek isto lice avolskih crta. Zuri
dugo i dugo. Zaklapa oi, opet ih otvara. Neto mu je pljusnulo
371
24 *

preko obraza. Zar je na dnu rijeke s nekim vodenjacima?
Uzalud otvara oi. Nita ne moe razabrati do avolskog lica.
- Gospodine Draeniu, zar me ne ujete?
- ujem te, ivotinjo!
- Nisam ja ivotinja, nego va katelan Lui. U tami mozga sine mu
svjetlost.
- Gospodine Draeniu, budite mirni, ne lamatajte oko sebe jer ete
se skotrljati u vodu . . .
- Gdje sam? - pita i gleda okolo, a ne vidi nita. Osjea se u nekoj
krinji.
Najednom udarie o neto tvrdo. Netko ga pograbi, nosi i poloi na
travu. To ve jasno osjea. I jasnije -^idi . . . Gleda oko sebe. Tu
je Lui. Tu je jo neki ovjek. Sjede pored njega, gledaju ga i dre
svojim rukama.
- to je? Gdje sam?
- Miljah, nikad vam se vie nee povratiti svijest. Zar ne vidite!
Spasili smo vas ba u pravi as. Jo malo i bili bi vas Turopoljci
uhvatili. Toliko sam se muio, dozivao, govorio vam, a vi nita.
Viete, kunete mene, a ja s ovim momkom u amcu.
- Gdje sam bio? Nisu me uhvatili?
- Vi ste zurili u potjeru koja je dolazila za vama, a ja sam amcem
pristao, povukao vas niz obalu u rijeku da ne padnete u ruke
Kuevia. Malo ste se okupali - no to je bolje nego da se kupate u
Kuevievoj osveti. Brzo smo vas povukli u amac i zaveslali. Oni
nisu mogli za nama.
Sad gledne na drugu obalu. Tamo stoje konjanici i gledaju preko
rijeke.
- Zar idu k nama?
- Ne mogu. Splavi nema. Dok oni dou do pristanita, mi smo daleko u
umi.
- Nee me on pustiti!
- Zato emo potrati u umu i ikaru. Dok oni prijeu, nema nam traga
ni glasa. Hajde, pokuajte, ako ne elite pasti u neprijateljske
ruke.
To ga podsjeti opasnosti.
Die se. Klecaju mu koljena. Jo mu je sve sivo pred oima. Pribere
se, svladava, mora se pridii i umaknuti.
- Gotovo sam poludio. Tek sad vidim: vas ste me dvojica povukli u

amac!
- Drali smo vas rukama da nam ne skoite u vodu. Htjeli ste se
baciti. Zato smo i trebali tako dugo dok preemo preko rijeke.
- A amac? Tko je dao amac?
- Naiao sam ba na ovog ovjeka kako se sprema s amcem preko
rijeke. Vi ste se izgubili u umi, gospodaru, ostavili ste me, uzalud
sam vikao i zvao vas . . .
- I odmah si uzeo taj amac da me ostavi - i prokune ga.
- Ne, samo sam se povezao da biste me vi spazili s obale na
372

rijeci! - pokuava se ispriati Lui. - Kad sam vas primijetio,
odmah smo krenuli natrag. No, sad je vanije to emo uiniti.
Mislim: bilo bi najbolje poslati ovog ovjeka ovdje u Varadin da
dovede vau pratnju.
Draeni slua. Neprestano upire oi na obalu preko rijeke gdje stoje
okupljeni njegovi neprijatelji. On ovdje sam s katelanom. Istina,
dijeli ih rijeka, a ipak nije zatien.
- Ako oni krenu prema pristanitu i ukrcaju se na prevozni brod?
- Ve sam rekao: moramo bjeati u umu, tamo se moemo sakriti.
Gledajte, nepregledna je ta uma. I gutara i grmlje visoko, tu ne
moe proi konj, a dok oni stignu samo do pristanita i dadu se
prevesti brodom, mi smo u sigurnom zaklonitu.
- Tamo u gutari provest emo itav dan i no kao ivotinje to se
skrivaju pred lovcem?
- Prokletstvo je to, a opet drugo nam ne preostaje. Ne skida pogleda
s onih tamo to jo uvijek stoje na suprotnoj obali, ne miu se ni
lijevo ni desno.
- Neto se tamo dogodilo? to misli, Luiu, to kane oni ovdje?
- Ne mogu naslutiti zato su doli u ovaj kraj - uvjerava Lui
Draenia.
- Oni su traili mene! Doznao je Kuevi da sam u Varadinu, pa se u
njemu probudila elja za mojom krvlju.
- Ne vjerujem da je doao zbog vas. Sluajno smo ih nali u toj krmi
- umiruje Lui gospodara, premda je uvjeren, protivno.
- Sam avao me je natjerao da idem ba juer tome starcu. Eto vidi,
uzalud mi sva ta arolija koju mi je dao. Drhtao sam kao iba na vodi
...
- Drhtali ste, istina, ali im niste pali u ake. No? Vidite! Ipak vam
ta arolija vrijedi. Gotovo vam je ve Kuevi stao na petu, kad sam
vas povukao u amac. A za njega nigdje drugog amca da nas slijedi.
to velite sad?
Napokon, Lui ima pravo! I Draeni se sve vie pouzdava u grobarovu
aroliju.
- Nema krivo. Onda ipak nisam uzalud lutao juer grobljem! Jo e mi

ova konata vreica dovabiti u ruke Kuevia.

- Hoe! Potenja mi - hoe!
Zaklonjeni iz grmlja, promatraju to se zbiva na drugoj obali. Na
koju e stranu njegovi progonitelji? Hoe li prema pristanitu ili
ne? To obuzima svu njegovu panju, ekaju nepomini.
Na suprotnoj obali oko Jelenka Kuevia stoje drugovi. Raspravljaju.
Samo ispod oka po koji od njih istrauje to se tamo dogaa s
Draeniem.
- Sakrili su se iza grmlja, to je jasno - naglaava Arbanasi. Vidio sam ih ja dobro svojim dalekovidnim oima.
- Kako se najednom ovdje naao amac?
- S one strane lijevo iz ikare vire kuice, sigurno je netko
373

odanle bio u Varadinu, pa se sada vratio i pruio im pomo.
- Moda.
- Ne mogu razumjeti - veli Jelenko - kako je on izaao iz grada bez
svoje pratnje, sam s Luiem.
- Bit e, ovdje ga svi vole kad se to usudio.
- A pred nama je bjeao!
- To je dokaz da nema svojih momaka, dakle, nee nikako u Budim>
- Sigurno je slutio: Jelenko mu dolazi na obraun. Prije e kukavica
zaroniti u Dravu negoli stati nasuprot Jelenkovoj otrici.
- Nigdje ih ne vidim. Skriveni iza grmlja ekaju nau odluku . . .
- Odmah u im saopiti to kanim - odlui Jelenko. - Drugo i, budui
da nema sa sobom pratnju, ne moe krenuti u Budim. Sto ga je ponukalo
da izlazi tako rano u jutro iz grada bez svoje pratnje, neemo
odgonetnuti, a nije ni potrebno. Meni je najvanije da se on opet
mirno vrati u Varadin i da ga ondje potraimo.
- Prema tome, ne smijemo krenuti ni prema pristanitu ni prema gradu?
- Dobro si rekao, imuniu. Zato emo krenuti Varadinu ba protivnim
smjerom, i to polagano kao da nam se ne uri. Ti zna gdje je dvorac
plemenitaa Tumpia? Negdje s protivne strane Varadina, je li?
- Jest, tamo. esto sam bio kod njega. Treba nam poi uz obalu i sve
vie gore. Dosjetit e se Draeni kamo idemo. Znam, sakriven budno
prati nae kretanje.
- Dakle, naprijed! Hajdemo - odredi Jelenko. - Ti e nas Cvjetko
voditi k Tumpiu. Tamo moemo doznati to bi nam bilo u prilog.
- Ako se Draeni ne vrati do poslijepodneva, izgubljena je prilika
da ga naemo poslije veernjice.
- Poalji mene, Jelenko, u grad da vidim to e biti, pa u onda
javiti - ponudio se mladi Lektori.
- Jest, kod Tumpia e svui turopoljsko odijelo i krenuti sam u
grad da znamo to e Draeni i da se moemo prema tome ravnati.
elim se s njime sastati ba naoigled graana da uju i vide borbu.

- Ako nee biti danas, moe se i sutra nakon mise!

- Samo ako ne ode u Budim. Polagano su pojahali uz obalu. Iza grmlje
sjede Draeni i Lui paze to rade progonitelji.
- Gle! Kamo e? - proape Draeni kao da se boji da bi ga mogli
uti preko iroke rijeke. Jo mu je uvijek strah u kostima.
- Nee u Varadin. Idu protivnim smjerom - upozori Lui.
- Priekajmo dok iziu ispred ume.
uurio se Draeni za grmom, a njegov zabrinuti pogled prati
Jelenka Kuevia i drugove du obale sve dotle dok su izili na
daleku istinu i onda potjerali konje. Tada tek pita:
- Kamo idu plemii onim putem?
374

- Ne mogu tim putem nikud nego u onaj dvorac tamo gore. Odavle se
vidi neto krova od tornjia - pokazuje im ovjek.
Pogledi im slijede Kuevieve drugove. Sve vie se udaljuju ba
protivnim smjerom od Varadina. Pomalo nestaje u Draeniu straha.
Pogibelj odmie, a njemu se vraa drskost i odlunost.
Kune i prijeti se. Osjea snagu da se to prije vrati u Varadin. Ali
kako? Prevesti se preko rijeke opet ovim amcem? U tu se pustolovinu
nee upustiti. eli biti potpuno siguran od svake iznenadne nove
pogibelji.
- Kako je daleko do pristanita prevoznog broda? - pita svojeg
ovjeka.
- Sat odavle.
- Ti e nas otpratiti.
- Prije moram odvui amac do moje kolibe. Eno, tamo je iza onog
strnita.
I krenuli su uz obalu. Draeni i Lui svakog bi se asa ogledavali,
promatrali daleko poljanu kojom su se uspinjali Kuevievi prema
Tumpievu dvorcu. To sve vie umiruje Draenia, a opet ga s druge
strane snalaze pitanja koja odmah saopuju svojemu katelanu.
- Zato su oni krenuli iz Turopolja k tome plemiu? U koju svrhu? To
mi nikako ne ide u glavu.
- Moda imaju tamo kakav sastanak hrvatska gospoda. Moda ba zbog
banske asti . . .
- Svakako se kane neto dogovarati.
- Onda su pozvani i zagorski plemii. Gle, nismo znali da se tamo
sastaju hrvatska gospoda daleko od grada.
- Niste se ni zanimali to rade hrvatski plemii - a to nije dobro
gospodine.
- ekam samo kraljeve odredbe. Jest, ovi se tamo sigurno dogovaraju !
Poinje vjerovati da se radi o nekom sastanku, a to je razumljivo i
prirodno nakon banove smrti. Jo smireniji krene Draeni sa svojim
pratiocima.

- Da je ovdje Damjan, sad bih ga poslao da uhodari i znao bih to se

dogovaraju.
Nakon vie od sat vremena stigli su na pristanite. Nekoliko je tu
kuica, slamom pokrivenih i velika krma u kojoj se zadravaju
putnici na putovanju iz Ugarske u Hrvatsku i natrag.
Umoran i gladan sjeo je Draeni s katelanom u gostinjsku sobu. Ve
je bilo blizu podneva. Ovdje su stali vijeati bi li se usudili sami
prijei na prevoznom brodu ili bi poslali svojega ovjeka u Varadin
da dovede momad.
Odluili su se za ovo drugo. ovjek je preao Dravu amcem. Sad je
trebalo ekati dok prevozni brod stigne s one strane rijeke s
njihovom pratnjom iz Varadina. Za to treba mnogo vremena.
Okrijepili su se jelom, oekujui brod.
Neto ih iznenada zbuni. Neka buka dopre do njih. Nemir uhvati
Draenia:
375

- to je to vani? Ljudi tre. Netko dolazi?
- Topot konja. Kao da je itava eta? Gospodaru, bilo bi dobro da se
sklonite.
Ljutito prokune Draeni, ali odmah skoi.
- Ipak je netko tu! Da nije Kuevi sa svojima preao preko rijeke?
- Nemogue. Sami smo na svoje oi gledali kako su odlazili gore u
dvorac.
- Ipak je netko tu. Smjesta pogledaj.
- A vi se zaklonite da vas ne vide.
- Kamo? Je li tu kakva izba?
- U kuhinju se sklonite.
- Kuevi je naao negdje neki prijelaz. Bit e gore most, jest, to
je!
- Ako je to, odmah u se vratiti, gospodaru, branit emo se dokle god
bude mogue.
I gurne ga u kuhinju pa ode da vidi o emu se radi.
irokom cestom ispred krme zaustavljaju se jahai. Lui se ne
usuuje izii. Povuen iza prozoria pokuava prepoznati doljake.
Ve ga prvi konjanici uzbuuju.
- Kakva je to odora? Zar sam izgubio oi? Ili pamet? Ljudi tre oko
jahaa. Ovi neto ispituju. Okreu se. Silaze.
- Zar arolija ili sam ja poludio kao ono Draeni? Bez daha potri
prema kuhinji i udari na vrata:
- Gospodaru, otvorite!
Znoj oblijeva Draenia. Dakle, Kuevi je! Ne, nikako nee otvoriti.
Lui jo jae lupa i doziva jo bunije:
- Otvorite, ta otvorite ve jednom! Osjetivi da e probiti vrata,
Draeni otvori.

- On je! On je!
- Gospodaru, dolazi vam glavom ujak i velika eta s njime.
Ne moe vjerovati. Lui ga vue sa sobom na cestu.
Velika naoruana povorka zaokruila odebelog gospodina na sedlu.
Verbeci! Jest, on!
Nikad se nije Draeni tako radovao svojem ujaku kao u tom asu.
Nikad nije kriknuo tolikom radou. Gospodin Verbeci ne moe
razumjeti zato ga njegov neak grli s toliko ljubavi.
Kad su se nali u gostinjskoj sobi, Verbeci primijeti da njegov neak
nema druge pratnje, osim katelana. To mu je Draeni brzo iazjasnio
i dodao:
- Evo, radi toga sam juer otiao iz Varadina samo u pratnji svojeg
katelana. Nisam se pouzdavao ni u koga. Da su graani saznali kako
traim neke avolske arolije, tko bi mi vjerovao da sam bogobojazan?
Zapanjeno slua uzvieni gospodin kako mu Draeni pripovijeda kako
je zamalo pao u ruke Kueviu. I estoko, Ijutito ga kori:
- Pamet ti se smutila. Otii po neke lude arolije? Vidim, nisi
376

priseban. im ti u Hrvatsku, zapali se u tebi stara strast za
nekadanju vjerenicu. Glavinja kao pijana luda. Jest, samo to je
krivo ovoj pustolovini. Kako bi se inae dao na tako budalasti in da
trai arolije!
- Nemojte, ujae, bio sam ve napola predan na milost i nemilost
Kueviu. Samo me je ta arolija spasila. Sad u to vrsto vjerujem.
- Samo ti vjeruj u to, mogao bi prokleto stradati.
- Sreom, sad ste vi tu, uzvieni gospodine - odahne Lui.
- I bilo je skrajnje vrijeme. Inae bi mi neak sasvim izgubio i
pamet i muku hrabrost. Ne bih to ni vjerovao da mi pripovijeda tko
drugi. A kako bi se vratio da nije bilo mene?
- Poslao sam u Varadin ovjeka da dovede pratnju, a hvala mojoj
aroliji, doarala mi je vas!
- Ne govori mi o tvojoj aroliji jer e me razljutiti. Doao sam po
svojoj vlastitoj volji i po kraljevoj elji.
- Valjda me ne kani kralj liiti banske asti - koju mi je obeao?
- Zasluio si da te kazni.
- A vi ste doli da ...
- Da ti pomognem do banovanja. Hrvati e se protiviti svim snagama,
ja u ih ve lukavo prevesti preko bujice, ne boj se. Kad e stii
taj prevozni brod?
Lui jo jae lupa i doziva jo bunije:
Draeni rie zna kamo bi se djenuo od radosti. Sad mu ne treba ni
pratnja iz palae. Ne boji se vie nikoga.
- ovjek kojega smo poslali jo nije mogao stii u grad pa emo ga
sresti putem i vratiti.

- to prije preko rijeke da se estito nahranim i odmorim - pouruje

Verbeci.
- Bit e danas, ujae, gozba vama u ast! Kad je brod pristao,
ukrcali se s jednim dijelom svoje pratnje, a drugi je dio morao
ekati da brod jo jednom krene i dovede ih. Zatim sU svi zajedno
krenuli u grad i uli u palau.
- Ujae, koliko se veselim! Mora danas na veernjicu sa mnom da
vidi kako me ovdje potuju.
- Ve je kasno, jedva ete dospjeti - upozori katelan. I pouruje
sluge da nose jela i pia.
DAMJAN NA DJELU
Na Lukavcu-gradu mrtvilo. Kameno dvorite pusto. Ne odzvanjaju koraci
vojnika ni psovka njihovih gospodara. Na tornju straa drijema.
Vratar s drugim straarom brblja. I ovaj miruje. Nema posla. Vratar
se protee:
377

- Gdje je taj Draeniev Da-m . . . Kako li se zove? Damjan - tako
neto.
- Gore u blagovaonici, ne mie se odanle.
- to radi cijeli dan tamo?
- Misli i dere. Ne znam smisli li toliko koliko podere.
- O emu to razbija glavu?
- Neto smjera. U nedjelju moram s njime u Turopolje sa svojom
kouticom. U Turopolje ide s kouticom, dok se nitko od nas ne smije
pokazati narodu ni s orujem . . .
- Hej, spusti most, vrataru!
- Most? Netko ipak dolazi u zakleti na dvorac?
- Ne ali se, eto katelana medvedgradskog. Sputaj!
Zapovijed pade s tornja. Skoili su i vratar i straa. Zakripi
kota, zadere eljezni zasun na vei.
Ulazi visok, snaan mukarac, okrugla lica, plavkaste brade. Sjahao
je i predao konja strai. Vratar se duboko klanja:
U dvorcu se ve dva dana nalazi gospodin Damjan, pouzdanik uzvienog
gospodina Draenia. U blagovaonici je za objedom.
Mrko katelanove lice ostaje ravnoduno. Ide u prvi kat.
Otvorio je vrata blagovaonice gestom kuegospodara. S omalovaavanjem
gleda crnoputog ovjeka to se usudio sjesti uz kneevski stol. Ne
pozdravlja ga ve navjetava oholo, opominjui:
- Ja sam katelan Medvedgrada, a sada i Lukavca grada. Tko ste vi?
Kastelanovu oholost poprimi i Damjan:
- Ja sam prvi pouzdanik uzvienog gospodina Draenia.
- to elite ovdje?
- Izvriti gospodarevu zapovijed.
- Moram znati kakva je to zapovijed.

- Ne mogu odati tajne peharnika njegovog velianstva kralja.

- Zar vam ne trebaju momci ni Lukavca ni Medvedgrada?
- Samo jedan jedini.
To zaudi Kasackija i odgovara ravnoduno:
- To bolje. Ostat e svi momci za moj pohod na Turopolje.
- to? Vi kanite s etom na Turopolje? Kasacki smjesti u naslonja
svoje tijelo i zove slugu da mu donese jela. Onda svisoka odgovara
Damjanu:
- Pohodit u plemie. Nekoliko godina nismo zagrabili u njihove
monje. Imali su kad napuniti se drobiem.
- Tako, vi idete ubirati u Turopolje duna podavanja?
- Duna nisu. Ni jedan od tih plemia nije vazal kneza Bran-denburga,
i ba zato moram silom otimati kad mojem gospodaru ustreba novaca,
blaga i ita.
- Kad elite na svoj pohod?
- Ba u nedjelju, onda su svi u crkvi, a kod kue samo starci i
djeca.
- U nedjelju moram ja izvesti svoju zadau.
- to me se tie vaa zadaa?
378

- Moja zadaa je zapovijed gospodina Draenia.
-ja
- Meni zapovijeda knez Brandenburg. Radite to vas je volja
u svoje.
- Meni zapovijeda kraljevski peharnik.
- A tko vam smeta u poslu?
- Vi, gospodine - veli Damjan.
- Knezu treba hrvatskih novaca!
- A kralju hrvatska djevojica!
Malo su se gledali - Damjan izazovno, a Kasacki gospodski,
bahato.
- Ne alite se sa mnom, gospodine! - strogo e Damjan.
- Vama je samo do ale, - veli Kasacki.
- Ovog asa nije, jer kada se ja alim, udaram u rebra bode!
U sivim kastelanovim oima zatitra neto kao nespokojstvo. Te
avolske oi, crna put lica, debele usne, skrivaju neto od ega mu
biva nevoljko i pokua biti ljubazniji:
- Mislio sam, to je ala, jer kralj je jo djeak.
- Djeak sa zrelim nagonima i gustom dugom bradom, gospodine.
- Dakle, istina je? Izrasla mu brada i ve sijeda, sa etrnaestom
godinom?
- Znate da je nedonoe od sedam mjeseci. No, a ta za to?
Nita. Kraljevsko dijete moe imati i kopita.
- Istina je, pravo velite. Dakle, kralj se pomamio za nekom

djevojkom? Tko je ta sretnica?

- Ki lijepe Gordane.
- Onda neete do nje bez tekog boja.
- Ni motkice mi ne treba do nje.
Zaueno zine Kasacki u ovjeka koji govori tako samosvjesno.
- Tako je kako velim - naglasi Damjan. - Stoga morate odgoditi svoj
lov na turopoljske monje.
- Ne mogu, gospodine. Knez mi pie: "Treba mi mnogo novaca, kralj se
eli zabaviti, a u kraljevskoj blagajni uvijek sua, a s podavanjem
Ugri zakanjavaju."
- krti su oni, znam.
- Dakle, eto, knezu treba da zabavi mladoga kralja jer je ve zrelih
elja. Dakle, razumijete. Knez mi pie izriito: "Idi, opljakaj moje
drage susjede u Turopolju, oguli im kou, ali alji novac."
- Zasad idite na medvedgradske susjede.
- Na medvjede? Gospodine, sela koja pripadaju zagrebakoj tvravi, ne
moe dosei, graani odmah izjure iz tvrave i rre moe
im nita.
- Provalite u tvravu, sve ih pokoljite i oplijenite.
Zabezeknu se Kasacki:
- to vi to velite? Provaliti i poklati zagrebake graane?
- A to drugo kad vam treba napuniti prazne monje? Valjda niste
kukavac koji misli da to nije poteno?
379

- Ne dao vrag da bih to mislio. Samo, za takav pokolj treba i ljudi,
gospodine.
- A vaa eta?
- Imam ih nekoliko, s odrezanim uima.
- To su tati koje gradski suci igou rezanjem uha, dakle, pravi su.
- Eh, dakako, dobri su za svako zlo, ali ostali jadikuju da ih
nedjeljom pustim otii u crkvu. A to moe ovjek s takvima?
- Gamad je to, nita drugo. Bacite ih niz gradske zidine Medvedgrada,
neka se pogoste gorske zvijeri, a vi proglasite na sve strane: svaki
razbojnik koji udi za dobrim plijenom neka pristupi u moju etu i,
kad ih nakupite, onda hajde na zagrebaku tvravu.
- Tko bi mogao preko onih bedema?- Potkupite vratara gradskih vrata.
- Ni za mletake dukate, to su suho zlato, ne biste mogli kupiti
vratara ove tvrave.
- Onda ga zakoljite. Tko mi ne prima mito, s time svrim odmah . . .
- Kako do vratara?
- Ne valjate ni vi, ni va gospodar. Svi ste vi bijeli kruh,
gospodine, Uzmite vi u ljevicu bijelo platno, u desnicu bode, pa
naprijed.

- Lijepo se to slua, ali se teko izvede. Vama, dakako, nije to

teko.
- Prava igra - odgovori on ponosno.
- Meni ne preostaje drugo nego oplijeniti Turopolje, a tu vrvi od
plemia i dvoraca koji nisu graeni zidanim bedemima kao tvrava
Zagreb. Tu se lako zaletiti, sad u jedan, sad u drugi dvorac, jer
ovdje su i seljaci plemenitai, pa u imati dobru pau za kneza.
- Va se knez mora strpjeti - upamtite.
- Kako dugo, gospodine?
- Do idue nedjelje. Ovo pripada meni. Sad u vam otkriti svoju
tajnu.
Kasacki se zagledao u Draenieva pouzdanika. Kakve mu ima rei
tajne?
- U nedjelju e gospodarica Brezovice opet u upanov dvorac na objed.
Poslije toga djeca odlaze na igru u poljanu obratenu grmljem. Na toj
igri zaigrat u i ja svoju, i Gordana mora izgubiti djevojicu.
- A ne trebate moje ete?
- Ni poniirisati. Vama je ostati na miru dok to izvedem. Gospodin
D.raeni bi vas dao objesiti kad biste mu sprijeili da to prije
Gordanu zavije u crno.
- Mene ne moe objesiti ni Draeni, dok sluim knezu.
- Gospodin e Draeni biti ban! No? to velite sad? Moe li vas
objesiti?
Oito je da se Kasacki pred tim razlozima povukao.
- Naravno, onda je to druga stvar. A ipak treba novaca za kralja!
- Mlaahnom razvratniku je ipak vanija djevojica od novca. 380

Nije imao vremena da odgovori. Sluga javi Draenievu pouzdaniku da
je iz Turopolja stigao njegov ovjek.
Damjan udari ljutilo po stolu i grdi slugu to ve nije doveo njegova
uhodu u sobu.
Odmah je potrao da izvri zapovijed.
- Jo je ovdje netko s vama? - pita Kasacki.
- Valjan momak. Uhodari poput avla. Ni vidjeti ga, ni uti, a sve
vidi i zna. Poslao sam ga u prosjakim prnjama. Ljudi su u toj zemlji
meki kao gnjile jabuke kad vide sirotinju. Primaju ga i priaju kao
djeca. Tada moj mozak zna sve.
U poderanom odijelu ulazi u sobu suhonjavi crnoputni mukarac.
- Istresi to ima - zapovijedi mu Damjan.
- Znate li, gospodaru, mlada slavna plemia Jelenka Kuevia?
- Krvavi neprijatelj gospodina Draenia. to je s njime?
- Ode on sa dvadesetak svojih drugova na put . . .
- Hoe li gospodarica Brezovice u nedjelju u Turopolje s djecom? To
mi reci - vikne Damjan. - Briga me za Kuevia.
- Hoe. Spremaju veliki objed za goste. No, dajte da kaem to sam

htio. Taj Kuevi je otputovao u Varadin.

- Vidi, vidi. Mogao bi tamo naii na svojega bana?
- Zato je i otiao da ga nae.
- Kako? Zato? Kako to? to hoe?
- Uiniti zlo gospodinu Draeniu.
Bijesno se Damjan digne sa stolice i zuri u uhodu:
- Draeniu hoe da uini neko zlo?
- Rekoh to sam uo.
- To je radi upanove keri - primijeti Kasacki. - Uzeo mu je Kuevi
djevojku ispred nosa.
- Nije radi djevojke - ubaci uhoda, uvrijeen to se Kasacki plete u
njegov posao.
- A radi ega? - pita Damjan. - Hajde, govori kako ti
rekoe.
- Evo tako. Sjeo sam pred kuom u selu pa jedem to su ene dale za
okrepu siromahu prosjaku, dok one meu sobom pripovijedaju kako je iz
Varadina stigao zagorski plemi i donio vijest da e Draeni biti
ban. Plemii planue gnjevom. Ponajvie lijepa Gordana, i, eto, ovamo
i onamo govore: protei e krvi radi Draenia . . .
- Zato radi njega?
- Zato to Hrvati ne smiju dopustiti da ga kralj postavi za bana i
nee to dopustiti ni za ivu glavu. I tako, vele, bolje e biti da se
Draeni odmah makne . . .
- Makne? Ubije? Urota?
- Poklonstvo nee biti.
- Otiao, dakle, Kuevi sa svojima da smakne Draenia?
- Otili su ravno u Varadin.
- Kada? Reci kojega dana?
- Ne znam ba tono dan, ali prema nagaanju te ene, bit e Kuevi
u Varadinu ve u subotu.
381

- Zato ih nismo sreli, ovjee, na putu dok smo ili ovamo?
- Pozna zagorski plemi sigurno prijeki put, a mi smo dolazili
cestom.
Vijest zadere u Damjanov mir. Nekoliko puta zakorai dvoranom,
zaustavi se, misli, mrti lice, bljesne pogledom i estoko se okrene
k svojem uhodi:
- Istina je sve to veli?
- Kao to je istina da vas gledam okom u oko. Uzbudljivi Damjanov
povik trgne Kasackija.
- Brzo sedlajte najbolje konje i slijedite me!
- Zapovijedate kao da sam ja ... - prosvjeduje Kasacki.
- Sluga ste gospodara svojega i mojega kao i ja. Sedlajte.
Zapovijedam u ime Draenia, Verbecija, kralja u - ime ... i on trgne

iz njedra bode pa se priblii katelanu.

Ustuknuo je. Taj se ne ali kad uzme bode!
- No, dobro gospodine, ali meni je ostati ovdje da pripravim svoj
pohod.
- Nema pohoda dok je glava neaka gospodina Verbecija u pogibelji. Vi
ete sa mnom.
- Na vau odgovornost.
- Na moju.
- Koliko bih uzeo momaka?
- Ovdje u Lukavcu ima ih tek tri-etiri.
- Neka dou s nama. Kreemo odmah.
- Lukavac e ostati bez strae?
- uvaju ga opkopi. Naprijed!
Od katelana Damjan stvara slugu. Taj mora sluati. Ovaj ovjek
ulijeva mu poitanje. Kad se toliko isprsio, oito uiva veliku
milost, dakle, mora odustati od provale u Turopolje.
Silazi u dvorite i nareuje ljudima da se ure.
Damjan ispituje svojeg uhodu o potankostima:
- Nisi mogao iznai kakvu su urotu zasnovali protiv Draenia?
- Ispitivati se ne bih usudio, Ijubopitnost prosjaka mogla bi
izazvati sumnju. Da su me otkrili i zatvorili, ne bih vas mogao
obavijestiti.
- to li su to samo zamislili? Da ga doekaju i navale? Ima Draeni
svoju etu, a ipak . . . Kako su ene govorile? Reci doslovce.
- Rekle su: sudit e mu Jelenko.
- Namamit e ga iz palae tko zna kako i ime, u to nema sumnje.
- Mudar je Draeni, nee na Ijepak.
- Luduje za Kuevievom enom. to mu treba drugo nego podmetnuti
poruku ili pismo ljepotice koja mu je jednom bila vjerenica - da doe
na sastanak i udri . . .
- Nee Draeni povjerovati da ga zove.
- Povjerovat e njegova umiljenost. Hvalio se preda mnom u Varadinu
koliko ona u tajnosti misli na njega, uzdie za njim,
382

najljepim muem kraljevstva.
- Sad e ga ta tatina namamiti da gubi glavu. Samo da to prije
stignemo u Varadin, okrenut e se usud protiv Kuevia. Namamit u
ja njega Draeniu ravno u ake. Vidjet e!
- Ne sumnjam u vau vjetinu.
- Jao njemu kad se pojavim tamo. Meni nije nikad nitko izbjegao.
- Da bar niste odlazili iz Varadina!
- Tko bi slutio urotu! No, zapravo nisam ni ja htio odlaziti, nego me
on tjerao. Draila ga osveta protiv Gordane. Nije mi trebalo da ga
sluam. Uvijek mene milostivo prate avoli pakleni, ni sada me nee

ostaviti. Ve ih sluam kako mi apu: "Uzdaj se u pakao!"

- Nikad vam jo nije nita okrenulo krivo. Nee ni ovo.
- I nee! Hou da budem uz bana desna ruka. Uvui se elim do asti i
blaga i oeniti se. Djeca moja obirat e vrhnje u toj zemlji gdje ima
toliko dobrih kreposti da od njih moe sazidati visoke ljestve i
uvui se u hrvatske hambare sve do krova. Moram, dakle, spasiti
Draenievu glavu da sagradim sebi gnijezdo u Hrvatskoj.
- Ve vidim i gnijezdo i vae ptiice!
Nasmijali se obojica, kad se Kasacki vrati i javi da e konji i momci
biti odmah spremni na put.
- To e izvrsno pogodovati vaem pohodu i mojoj lukavoj otmici
Gordanine keri. Ljudi e vidjeti da odlazite s momcima i bit e jo
bezbriniji nego su danas.
- Ali kneza e razapinjali nestrpljivost.
- Nagrada vam nee uzmanjkati jer ste pomogli spasiti kraljevskog
peharnika. Znajte, kralj upravo velia Draenia.
- Sasvim je sigurno da e on biti ban?
- Sigurnije nego da ste vi katelan ovog dvorca. Poznate li kakav
krai put u Varadin od ceste?
- Ne, gospodine, ali moji e ljudi znati.
Konji i momci ekaju u dvoritu. Damjan pohiti prvi, za njime njegov
uhoda, najposlije Kasacki.
Lanci zvekeu, lukavaki most se sputa.
Draeniev je pouzdanik s pratnjom projahao najkraim putem i
najbrim trkom prema Savi.
U VARADINU
Nasred prostrana trga Varadina velika zidana palaa. eljezna velika
vrata su irom otvorena. Oboruani ljudi stoje na obje strane ulaza.
U dvoritu brojna kraljevska povorka konjanika svrstava se u dvored.
Iz trgovina, iz radionica obrtnika, istrali gospodari i pro383

matraju veliku povorku u dvoritu, to je sa svih strana okrueno
zgradama palae.
Gledanja eljne oi graana zirkaju u otvorenu veu, ispituju strae
to stoje na vratima i sluaju. Lijepi mladi stanovnik pojavio se na
prozoru i vikne:
- Hej, strae! Jeste li danas ve nadijelili sirotinju objedom?
- Nismo, gospodaru.
- to? Niste? Nisam li zapovijedio da se svakog dana dijeli jelo za
objed i veeru?
- Jeste, uzvieni gospodine, ali jo nije objedovala eljad u palai.
- to onda? Oni imaju siguran objed, a sirotinja nema. Odmah iznesite
jelo na trg, neka svatko dobije,- r tek onda neka jedu vojnici koji
su dopratili uzvienog gospodina ujaka.

- Vaa e zapovijed biti odmah izvrena. Poto se Draeni uvjerio da

su to graani okupljeni pred vratima, opet se povue u sobu, a
graani sluaju i apu:
- Ljudi krteni, jeste li uli? On se sam brine za sirotinjske
darove.
- Kakva dobrota! Nije joj bilo ravna nikad u gospodskoj palai.
- Svakog dana nadijeli ljude jelom i novcem. Vidite ljudi, kakvog
emo dobiti bana!
- Milosrdnog, krasnog mua.
- I kako je mio i drag!
- Ba je lijep i srcu drag kad se tako smijei.
- Je li i tako dobar kako izgleda? - zapita neki glas. Ljudi se
okrenuli k onome koji pita. Ne poznaju ga. Odjeven je u ruho kako ga
ne nose varacjinski graani- Odakle ste vi? - pita stariji graanin neznanca.
- Iz zagorskog sam kraja, tamo od Golubovca. Stigao sam ovamo u
goste.
- Vidi se da ste stranac kad pitate tako neto. Ovo je na milostivi
dobri gospodin, najbolji to se rodio u gospodskoj kolijevci.
- ast njemu i vama, nisam znao - opet e stranac. - A to je u rodu
knezu Brandenburgu?
- Nita, ali bit e ban- Kakva srea - veli nepoznati ovjek i nastavi ispitivati:
- Tko je onaj cjebeli to je dojahao s naim mladim gospodinom?
- To je kraljevski vijenik, namjesnik, koji vlada u kraljevo ime.
- Ne valjda kralj sam?
- Njemu je tek etrnaest godina, pa umjesto njega moraju vladati
odrasli ljudi.
- Dakako, ne moe biti drukije. A taj to vlada, umjesto kralja,
ujak je mladog velikaa.
- Ujak? - usklikne neznanac u udu. - Sigurno je isto tako dobar,
poboan i milostiv kao i.on, je li?
- Ba kao mladi gospodar - upada sada straar to ga je pouio
katelan Lui.

Neznanac uti i promatra ljude. Upravo su donijeli pred vrata na trg
dva obroka jela, a gradska se sirotinja trcala.
Sve to promatra Kueviev uhoda mladi Lektori i eka to e biti
dalje. Vrijeme je odmaklo i on otiao pred crkvu gdje ga eka
najmlai brat to je pohitio za njime da ga prati.
- Idemo li? - pita mladi starijeg brata.
- Prekasno je. Kad stignemo k Tumpiu, ve je veernjica uminula.
Dakle, ne moe se nita.
- Moda su nai s Kueviem ve na putu ovamo?
- Urekli smo da ekaju moje vijesti, a, eto, to mogu.

- Predugo smo ekali Draenia, ve miljah, nee se vratiti u

Varadin. Hoe li da odjurim u Tumpiev dvorac?
- Uzalud je to. Velika je neprilika to je s Draeniem njegov ujak
Verbeci.
- Doao je ravno iz Budima?
- Da je barem ostao tamo, lupe! Osjeao je: neak ga treba.
- Zato je on na putu dvoboju?
- Stari e pronai bilo to kako bi sprijeio da se Draeni odazove
Jelenku.
- Onda nam je dobro doao.
- Taj je Draeni graane dobro omamio svojom plementinom, i oni e
biti uz njega.
- Jao, Kuevi e pobjesniti ako mu Draeni ne izae na megdan.
- Nikad ga on nee pustiti na miru, tu nema govora.
- Tada bi moglo biti teke svae.
- Krvave bitke s momcima, gospodarima, a moda i s graanima. Svega
e tu biti, moj dragi.
- A to e sada uiniti?
- Dogovorili smo: ako ne bi Draeni stigao dosta rano u grad, tada
emo doi sutra k velikoj misi.
- Samo da ne bude velikog zla u cijelom gradu. to misli?
- Bit e zla kakva nije vidio svijet. Jelenko bi volio da se iv ne
vrati kui nego da ne kazni Draenia. A eto, tu je Verbeci. On
vlada, umjesto kralja, ima, dakle, mo zaprijetiti Draeniu da ne
ide na obraun k Jelenku. To je najvea neprilika za Kuevia.
- Vratimo se odmah k Tumpiu pa emo uti to Jelenko misli.
- Jo emo ostati, elim uti to govore ljudi i vidjeti kako
Draeni izlazi na veernjicu.
- On ide u crkvu? Taj zlotvor?
- Zlonac moe samo tako zavarati dobri poteni svijet. A ti pazi!
Bude li vidio da s kim govorim ili idem, a ti ostani podaleko kao da
ne pripada k meni. Gle, ve se okupljaju za veernjicu.

385
25 GORDANA XII
384


25
OD NEPRIJATELJA SAVEZNIK?
Uzvieni gospodin Verbeci pregledao je itavu raskonu palau i
lijepe velike odaje. Oi mu se pasu na rezbarenom skupocjenom
pokustvu, krasnim slikama, kipovima, debelim sagovima, skupocjenom
oruju i titovima. Podilazi ga zavidna elja za tim bogatstvom.
Naposljetku sjedne u blagovaonicu, veliku, najraskoniju ureenu

dvoranu, gdje se na prostrtom stolu sjaji srebrno i zlatom ureeno

posue, raznobojno obojene zdjele, vrevi, noevi sa zlatnim drcima.
Zapanjeno zuri u sve te vrednote.
- Vidi li kneza! Tu ima blaga i," umjesto da to sve otpremi u Budim,
plae da nema novaca. Tui se da mu katelani na Medvedgradu i
Lukavcu ne alju nita jer ne mogu nai u plemikim dvorovima.
- Ne usuuju se provaliti u Turopolje jer su svi naoruani mladi
plemii kod kue, pa bi se digli na njih. Zbog toga ne pljakaju.
- A blago to lei ovdje taji? Lukavi lopove, ekaj!
- Otkud mu samo takve dragocjenosti?
- Sve je to skupio diljem svijeta kralj Matija Korvin za svojeg sina
Ivania kojemu je namijenio prijestolje.
- To je bio Ivani - ljubimac Hrvata?
- A kraljevi Ivan njegov je nezakoniti sin kojega Gordana kani
odgojiti za budueg kralja Hrvatske, a mi ga uzalud hvatamo ve
nekoliko godina.
- Zakonitu djecu Ivania Korvina otrovali su, zar ne?
- Nema ovjeka u kraljevstvu koji ne bi u to vjerovao.
- Imaju li razloga vjerovati?
- Ivani Korvin bio je po majci Hrvat, tako to tvrdi italski
historiar Galeoti. Hrvati su ga htjeli uiniti kraljem kao princa, a
isto tako i onda kad je Vladislava prvi put udarila kap. Bili su,
dakle, i taj Ivani i njegova zakonita djeca pogibeljni naem
Ljudevitu i, eto, kraljica Ana, ena Vladislavova, i njezini pristae
na dvoru pobrinuli se da nestane Ivania i njegove djece. A udovu
Bei Frankopan-ku prisilio je Vladislav da se vjena s knezom
Brandenburgom i njemu ostavi sva imanja. Osam mjeseci nakon vjenanja
umre i ona
- ba ovdje, u toj palai. Eto, vidi, tako je knezu palo u krilo sve
to blago. Znao sam: mnogo je dvorova, ali nisam znao da u njima lei
toliko dragocjenosti.
- U Lukavcu je najljepe stvari sakrio da ne bismo to vidjeli i
odnijeli.
- Ova palaa sa svim blagom dolikovala bi zapravo samo banu!
- veli Draeni.
- I pripast e mladom banu, tako mi moje kraljevske vlasti. Tu emo
palau uzeti za bana!
Sluge tre oko stola, nose peenje, vina, riba, a gospodin Verbeci
pohlepno jede i pri tom ivo razgovara. Svakog asa ogledava
386

posue, stijene obloene slikama i orujem, police pune raznih posuda
i drugih ukrasa i nastavlja:
- U toj su palai otrovali Frankopanovu ker da knez moe raditi to
ga volja s njezinim imanjem i gradovima. A sad on lijepo sve to krije

i kad Ljudevit treba novaca, posuuje od mene! ekaj, varalico! Ova

palaa je odsad tvoja. Ja sam je uzeo svojom kraljevskom vlau.
Kraljeva je eta ovdje. Dakle, svi smo na okupu koje trebamo. Zbilja,
zato ne dolazi Damjan? Gdje je?
- Nije u gradu, ujae.
- Kamo je otiao? - pita Verbeci i namrti obrve.
- Poslao sam ga u Lukavac po Hrvojku i kraljevia.
- Po njih se ne uri. Nee izbjei. Meni treba Damjan ovdje.
- Drai me osveta prema Gordani pa bih htio . . .
- Jo e biti vea osveta kad postane ban. Trebao si zadrati uza se
Damjana. Takvog lupea ne moe nai svakog dana. Trebamo ga ba
ovdje. Kad se vraa?
- Odredio sam neka vodi djevojicu i kraljevia Ivana ravno u Budim.
- Sasvim si krivo odredio. Odmah mu alji brzoteu neka smjesta doe
ovamo i pusti sve drugo. Imam za njega vanog posla.
- Dobro, neka odmah ide brzotea - pristane Draeni i katelanu dade
potrebne odredbe.
Konano je Verbeci dovrio s objedom, spokojno se smjestio u
naslonja i zalijeva peenje vinom.
- Kakvog posla imate, ujae, za Damjana? - Ijubopitno e Draeni.
Sa smijekom pogleda neaka i gucne iz vra:
- Da mladom banu pribavim to vie imanja, a treba neto i za
kraljevsko vijee pa, napokon, i za nevoljnog djeaka na prijestolju
. . .
- Damjan e ti u tom pomoi?
- Boljeg pomagaa ne bih naao na itavom svijetu.
- Kako kanite, ujae, stei imanja za sve nas, pa jo i za kralja?
- Uzet u hrvatskim plemiima.
Draeni se primakne blie. Zanima ga takva osnova.
- Istina, dosta su ve osiromaili - nastavlja Verbeci. - Neprestano
ratovanje u Bosni ispraznilo je ve estito njihove monje, ali tu su
zemlje i dvorci.
- No, dobro, a kako ete ih uzeti?
- Svakog tko ima lijep dvorac, proglasit u izdajnikom kralja
Ljudevita. Kako e vriti vlast u Hrvatskoj kad ne zna da kralj
mora otimati zakonito?
- Nisam o tome jo razmiljao, ujae.
- Volio si bjeati za arolijama! Glupane! Svi koji su bili protiv
nas izgubit e svoja imanja. Pod tvojim banovanjem emo to lako
provesti. Do tebe je da ih optui sve redom. Ponajprije mora
nastojati da ih svojim vladanjem navede na prosvjed, na bunu.
- Ako se nee buniti, tada u im sam podmetnuti da su se bunili smije se Draeni.
387

- Evo, im sam uz tebe ja, pokazuje sposobnosti.

- Svjedok mora biti uvijek pri ruci, je li ujae? To e biti Damjan,
zar ne?
- I Damjan, no bilo bi bolje ako nae kakve druge lupee koji e
svjedoiti za dobru plau.
- Onda ste Damjanu odredili jo neku drugu slubu?
- Njega sam odredio uhodom. Mora znati tko to govori, tko s kime
druguje, o emu raspravljaju, no dosta je katkad i pokoja rije da
nekomu podmetne misao i oigoe ga izdajom. To je vrlo vano u
tvojoj buduoj vladavini.
- Ako se radi o tome, ujae, onda u ja s Damjanom doskora vaem
kraljevskom vijeu poslati vojsku izdajica.
- Bit e u tvoju korist, kao i u korist kraljevskog vijea i
prijestolja. to vie izdajica, to vie zaplijenjenih imanja.
- Vi kanite ba estito obogatiti odrpanog sirotana Ljudevita. Kad
djeak bude punoljetan, slovit e za bogataa!
- Prije svega si ti! Davno mi je bila elja da tebe posjednem na iju
Hrvatskoj i lijepo, sasvim po zakonu, estito oplijenimo plemstvo i
velmoe. Poam od vojvode Ilokoga i knezova Frankopanskih. Sve ih
treba oigosati izdajom. A zakon veli: kad se ogrijee o izdaju,
kralj ima pravo oduzeti imanja i dati ih kome hoe. Naravno, nee
kralj dati drugome, ve nama koji vladamo, umjesto njega, a poneto
e zadrati i za sebe.
Stadoe se smijati. Verbeci se zacrvenio, debeli mu trbuh skae od
radosti. Draeniev smijeh vie je zloradost nego veselje. Mrnja mu
ispunjava itavu duu i ne prua mogunost da se bilo emu raduje od
srca. I u oima mu zablista zloba, a na usnama mu gorki poklik:
- Daviti ih, guiti, otimati, da bi stenjali pod mojim akama. To
vam, ujae, vrijedi vie nego najljepa ena, vie nego i zlato.
Uitak je to neprocjenjiv.
- Imat e prilike nauiti se tih slasti im te posjednem na bansku
stolicu.
- Kad e to biti?
- Mislim to uiniti - u ponedjeljak.
Vijest digne Draenia na noge. ini se: poletjet e do stropa. U
oima mu gori vatra. Rairile se i uprle u uzvienog ujaka s
izraajem kojim bi ivotinja gledala plijen to joj netom pada u
ape.
- Ve u ponedjeljak?
- Jest, tako sam odluio i svoju u odluku izvriti.
- Divno je to ujae! Ve za dva dana bit u gospodar u zemlji u kojoj
su me ponizili, prokleli, nazvali me izdajicom. Vae mi rijei nose
na pladnju osvetu.
utei, promatra Verbeci zaareno lice svojeg neaka, njegove plamene
oi u kojima sijeva oganj. Ne shvaa ujak neakovu radost,

namijenjenu vie osveti negoli zemaljskim blagodatima koje mu nosi

vlast.
"Neto je ipak avolskoga u tom mladiu" - priznaje sam sebi Verbeci,
no ipak uiva ujak u svome neaku, jedinom mukom potomku
388

njegove obitelji. Uiva u njegovoj tjelesnoj ljepoti, u svim njegovim
zloama koje pruaju gospodinu Verbeciju toliko nade da e do koe
opljakati Hrvatsku.
Mladi misli samo na ponedjeljak.
- A kako ete me, ujae, moi ve u ponedjeljak proglasiti banom?
- Imam kraljevo pismo da tebi povjerava bansku vlast.
- A vi mi sve to preuujete? Okrutni ste.
- Bio sam gladan, a dok me mui glad, dotle sam krvolono okrutan. A
sad, eto, snalazi me ugodnost i spreman sam i druge razveseliti.
- Onda mi kanite rei da su me Hrvati priznali za bana?
- Predaleko si otiao.
- Mislite da bi mogli odabrati drugoga?
- Ve su ga odabrali.
- Otkud to znate?
- uo sam putem. U Budim je krenuo glasnik primorskih knezova koji
kralju predlau za bana kneza Ivana Karlovia.
Preplaio se tog imena i gotovo se ljuti to ga ujak tako vedro
spominje.
- Ujae, taj knez uiva veliki ugled u Hrvata. uo sam to ve davno.
- Ti uiva ugled u kralja. Sila je u tvojoj ruci.
- Svejedno me to zabrinjava, a vi kao da ste sasvim spokojni.
- Zato to e imati saveznika protiv Karlovia - ba meu Hrvatima.
- Ja? to to velite? Otkud ste to uzeli?
- Iz prolosti. Tebe e pomagati - Kuevi!
- Vi ste danas, ujae, mnogo pili! . . .
- Jo uvijek premalo da bih imao privienja.
- Kuevi bi mene pomagao? To je kao da mi se rugate. Gdje ste nali
razlog toj tvrdnji?
- Sluaj pa e odmah vidjeti.
- Kuevia na svojoj strani neu nikad vidjeti.
- Zna li da je on ostavio ker grofa Keglevia Vojanu?
- Ne, ujae, nije ostavio, ona je ve bila obeana Karloviu prije
nego to ju je Kuevi prosio.
- Puka izlika da se zamau oi ljudima. Svima je bilo poznato kako su
na dvoru Keglevia spremali svatove za Kuevia i Vojanu.
- A on se usudio otkazati?
- Ti si zdruio njega i Vilenu kad si mu iskopao zasjedu na jugu.
Onda se Kuevi naao s djevojkom i pratio je kui - i bilo je
svreno . . .

- Sve to znam - sve sam uo.

- Ne zna da je Karlovi proao postajom Zvear gdje su mu to
pripovijedali, a on opet saopi grofovoj obitelji - i tako su saznali
da Kuevi umire za Vilenom, a ona se za njega bacila u tvoju zamku.
389

- Dosta o tome - nestrpljivo vikne Draeni. - Ne sjeajte me one
gluposti.
- Da je nisi poinio, bio bi sada Vojanin mu.
- Sad to spoitavate meni, a nije li va arkanji sve pokvario tamo u
Vranduku?
- Da je on sve najbolje izvrio, ostala bi tvoja pogreka. Trebao si
pustiti Kuevia na miru. No, sad ti na sreu dolazi u prilog . . .
- Meni u prilog? Jo nigdje ne vidim svoju korist.
- Zar ne zna da je Vojana ena Ivana Karlovia?
- Onog Karlovia kojega preporuuju za bana?
- Jest. Shvaa li koliko je to bolje nego da Hrvati biraju
drugoga? - - Do vraga, nisam pobenavio, a ipak ne shvaam.
- Sjedni, uti i sluaj: primorski knezovi ele Karlovia, a s njima
su u dogovoru i oni s Ozlja, ali nisu oni iz gornje Hrvatske. To mi
je rekao glasnik. Kad sam ga pitao jesu li velikai primorja govorili
s ovima gore, odgovorio je: "Nisu, nije ni potrebno. Karlovia svi
jednako potuju."
- Nisam li prije rekao: Karlovi uiva veliki ugled i bit e zlo.
- Oni u primorju ne znaju za ljubav Vojane prema Kueviu.
- Pa onda e ga ona jo tititi?
- Mekano ti je u glavi, neae. Zamisli ovo: u njezinu srcu jo spava
ljubav, ali prezrena i prevarena.
- Kuevi nije mukarac kojega se moe zaboraviti, to je istina.
- Ba zato e ta prevarena ljubav biti tvoj saveznik.
- Kako me muite ujae?!
- Ovdje si oglupavio, imena mi, to najbolje svjedoi tvoja potraga za
arolijama. No, daj da ovom arolijom probudim tvoje misli.
- Ne znam zato nisam ni asa miran. Osjeam se kao pruti na potoku,
sve drem i od toga ne mogu misliti.
- Sve je to predosjeaj da se ispunjava moj i tvoj davni san. A sad
sluaj, barem asak u miru: velim, prevarena Vojanina ljubav bit e
tvoj saveznik. Evo kako: im Hrvati gornje Hrvatske saznaju da su oni
drugi odabrali Karlovia - stupit e protiv njega.
- Protiv Karlovia? Ali zato?
- Prvi voe Hrvata i njihovi prijatelji ne mogu eljeti da im Vojana
bude banica. U prvom redu . . .
- Prvi je voa Antolkovi, a on je u progonstvu.
- Sigurno e se vratiti im do njega dopre vijest o smrti Petra

Berislavia.
- Zar je on protivnik Karloviev?
- Velim ti: ne pitaj, ve sluaj. S Antolkoviem su Damir Brezoviki, vojvoda Lovro Iloki, svi zagorski, posavski i turopoljski
plemii.
- Svi su protiv Karlovia?
- Nisu, ali e biti zbog Vojanine prevarene ljubavi.
- Vojana ima toliku mo da e radi nje ...
- Ponienje Vojanine ljubavi ima toliku mo da e se njezine osvete
pobojati svi Kuevievi sukrivci.
390

- Sukrivci? Dakle, i drugi su skrivili to Kuevi nije uzeo Vojanu?
- Antolkovi, Damir Brezoviki i vojvoda Iloki su pismeno prosili u
grofa Keglevia njegovu ker Vojanu za Kuevia.
- Znate li to pouzdano?
- Sasvim pouzdano. Kuevi je, dodue, htio uzeti Vojanu i poto mu
je Vilena dokazala svoju ljubav, izloivi svoj ivot za njega, ali
kad je grofu Kegleviu Karlovi pripovijedao kako Kuevi luduje za
Vilenom, onda je otac ponosne Vojane poslao pismo u Turopolje da mu
je ki ve obeana Karloviu. Zatim je ona odgodila vjenanje s
Karloviem koji je takoer bio prosac, itavu godinu kasnije. Nije
mogla preboljeti. Kuevi joj nije nikad rekao da ljubi Vilenu, a to
mu nije oprostila ni do danas.
- Kako to znate, ujae?
- Kako znam? Zar nismo prije godinu dana dobili novog katelana na
naem imanju? On je prije sluio kod grofa Keglevia. Sve mi je
pripovijedao to se zbivalo onda na dvoru grofa Keglevia. A kad se
Vojana ve udala, katelan je pred mladom kneginjom Vo-janom spomenuo
goste koji bi se morali pozvati u krstitke njezina prvoroena sina.
Spomenuo je imena ove trojice hrvatskih voa, a ona mu je rekla:
"Ovu trojicu ne elim pozvati: jednostavno ne zovite nikoga iz gornje
Hrvatske."
"Zar neemo pozvati odlinike iz Zagorja i Turopolja?" - pitao je
katelan. - "Moda bismo morali pozvati upana turopoljskog
Berislavia, zastavnika banderije Kuevia . . .
- Tek to je izgovorio ta imena, ona se smrknula i otro odgovorila
katelanu:
"Ne elim nikoga od njih. Kad god zovete goste, o njima nee biti
govora. Razumijete li? Nikada! Mi smo odavna u neprijateljstvu" dodala je mlada kneginja.
- Gle, vrlo zanimljivo.
<- Zato sam katelana ispitivao o mladoj kneginji i doznao da ne moe
zaboraviti ponienje. Svakako je gospodinu Damiru, Gordani i Lovri
Ilokome i drugima bilo jasno zato ih ne zovu na krstitke. A to je i

za njih kobno. A sada - to je prirodnije nego da e se prepasti kad

saznaju koga primorski knezovi preporuuju za bana? Vojana ne voli
one koji su bili krivci da je Kuevi nije uzeo - krivci su jer su
djevojku prosili za nj, a nisu ga prisilili da se vjena njome.
- Prema tome, Gordanin je mu u opasnosti da bi mu se Vojana
osveivala?
- Tako je, moj dragi. Kako je Gordana ena Damirova, radit e svim
snagama protiv Karlovia, a ona je najopasniji protivnik.
- Kuevi i njegova ena Vilena?
- Zadrhtat e lijepa plavua od suparnice koja bi imala postati
banica, navaliti na mua koji jo i danas ljubi svoju ljepoticu.
- I bacit e se u borbu protiv Karlovia?
- Otvoreno ne, ali potajno hvatat e se svakog oruja. im
391

se Hrvati razdijele u dva tabora, tebi se otvara put kroz njihov
logor. Oni e preporuiti svojeg ovjeka primorskim knezovima. Tu u
tada ja,podii prainu tako gustu da gospoda nee vidjeti prst pred
nosom. U tom e oblaku ti sjesti na bansku stolicu. Dok se oni snau
i progledaju, ti e zajahati najboljeg konja i juriti naprijed. Sve
je to moja briga. Ba zato to si danas vidio ovdje Kuevia, pourit
u da te proglasim za bana.
- U ponedjeljak?
- Jest, ba taj dan sam odabrao. A sutra o podne elim ih sve pozvati
u goste.
- to? U goste? U prave goste?
- U prave pravcate. Ne kanim se ogrijeiti o ast i ivot gosta. Tu
u zapoeti svoje djelo i objaviti da se Vojana i Karlovi ele
doepati banske asti, jer ona nosi elju osvete - rei u - ne znam
zbog ega, ali ona ima veze u Budimu. Ne boj se, ni sanjati ne mogu
to kanim.
- Ujae, vrti mi se u glavi . . .
- Jo e ti se vie vrtjeti kad ih ja posvadim. A to e mi uspjeti.
Dakle, nisu ti mogli postaviti boljeg protivnika od kneza Karlovia.
- I po tome bih ja morao jo s Kueviem stupiti u prijateljstvo?
- Prijateljstva meu vama ne moe biti. Sad ga trebam pa se mora
priiniti kao da ni u snu vie ne misli na ono to je bilo.
- A kad ga vie ne trebamo, onda u s njime obraunati.
- Kad god eli. No, sada je vano jo jedno: gdje bi ti kao ban
stolovao? Mislio sam te ukonaiti na kraljevskom dvoru u zagrebakoj
tvravi.
- Graani Zagreba nee mi otvoriti gradska vrata. Znam kako su
ponosni graani jednom zatvorili pred nosom vrata kraljevu izaslaniku
i po kralju poslanom banu i kraljevoj eti. Ostavili su ih stajati
pred gradskim vratima i javili da ne ele primiti pod svoj krov bana

kojega nisu poslali Hrvati, a s kraljevskim poslanikom nee imati

nikakva posla. Neu se izloiti takvoj grubosti i sramoti. Lukavac
pripada knezu Brandenburgu, tu bih ve lake mogao udariti svoj stsn.
- Ve vidim kamo smjera. Htio bi biti blizu svojoj ljubavi?
- Vilenu kanim ionako uzeti za ljubavnicu kad budem ban.
- Jo ti uvijek vrag ne da mira?
- Mogu li okrutnije od Kuevia naplatiti dug negoli tako da uzmem
njegovu enu za ljubavnicu?
- Sad mora odgoditi tu osvetu radi borbe protiv Karlovia. U Lukavac
ne smije ve zbog naroda.
- Onda ne moe biti boljeg stana banu nego to je ova divna palaa.
- U to nema sumnje, ali i tu je zapreka.
- Kakva?
- im graani saznaju da su te juni Hrvati prozvali izdajicom,
392

planut e protiv tebe neprijateljstvo. A moda te ni sada odvie ne
vole.
Mladi se ovjek rashihotao, razmahao pred ujakom i jedva dolazi
do rijei.
- Ba ste krasno pogodili, ujae. Ljudi me ovdje ne vole?
- Bilo bi prirodno da te mrze . . .
- Sad tek vidim da sam pravi davao u ljudskoj spodobi. Ve sam
naslutio zato mi treba povui za ui graane i plemie u tom gradu.
- Ti si ih povukao za ui?
- Ujae, ljudi me ovdje upravo oboavaju. Nisam li to ve rekao?
Uzvieni gospodin ne vjeruje i smijei se:
- Utvara je to, moj neae.
estoko nastoji Draeni oboriti ujakovo nepovjerenje. No, Verbeci se
ne pouzdaje u razloge svojega neaka koji uvjerava:
- Velim vam: svi me ovdje miluju i maze i pogledom i rijeima. Svima
sam ovdje zaslijepio oi i pamet.
- U svojoj budalastoj udi vjeruje da te oni vole. Zar misli da ne
znaju tvoja djela u Turopolju?
- Sva sam ta moja djela pobio i razorio plamenim dobro-tvorstvom i
bogobojaznou.
Verbeci nije mogao drugo ve prasne u smijeh.
- Smijte se vi koliko hoete, vidjet ete to vrijedi va neak.
- Moda te je na to naputio Damjan?
- Istina je, no ja sam uzeo na lice krinku beskrajno pobonog
ovjeka, evo ovako.
I sad progovori patosom, poprima izraaj pobonosti i prikazuje sam
sebe kako se pretvara pred ljudima.
Jo uvijek se ujak smije i to ne uvaava.
- Pazite to vam velim: moji su ljudi prolazili gradom i

pripovijedali kako sam dobar, poboan, da ivim istim ivotom i ne

pogledam ni jednu enu.
- Zar su tako strahovito budalasti pa vjeruju da je izdajica najednom
tako okrenuo k dobrom?
- Eh, ekajte malo, priaju moji ljudi okolo da sam uvijek bio dobar,
plemenit i dareljiv ali sam ljubio djevojku koju voli jedan plemi u
Turopolju. Radi te je djevojke moj takmac na mene navalio grijeh,
izdajstva i prikazao me u crnom svijetlu. On me je uhvatio, navukao
na mene crveni oklop da me tako moe raskrinkati, dakle, zapravo je
zloa Kuevi, a ne ja!
Ozbiljnost zamijeni Verbecijev smijeh. udi se i pita:
- Zar je to uspjelo pronijeli gradom?
- Tako mi imena i asti, Damjan se pobrinuo da ljudi vjeruju, a ja
vam kaem, ujae, ni svetac ne moe tako uvjerljivo izrei istinu kao
to uvjerljivo zna Damjan lagati.
- Istina veli. Taj mi je ovjek dar, bilo s neba ili s pakla,
svejedno. Dakle, veli, ljudi ovdje vjeruju?
393

- Oni su kao djeca. Sve im moe rei i dokazati. im baci na nekog
sumnju kao to sam ja bacio na svojeg takmaca u ljubavi Kuevia smjesta povjeruju. Vjerovali su mojim laima u Turopolju. Tamo su svi
poznavali Kuevia, pa ipak su pristali uz mene, a protiv njega.
Sumnja je najdivnije oruje da razbije hrvatske redove. Podlijeu
sumnji kao pahuljica vjetru. Raspri ih u asu i nosi.
- Istina je, istina, na tom sam ve davno gradio svoje osnove.
- No, dakle, onda morate vjerovati da mi je ovdje u Varadinu jo
lake uspjelo osumnjiiti Kuevia da me je u ljubomori oklevetao kao
izdajicu. A ovdje ga ne znaju pa su jo prije povjerovali da je mladi
Turopoljac meni zgrijeio iz ljubomore. To je vrlo vjerojatno. Ljudi
su ovdje poteni i odmah vjeruju- svemu. Oni su kao ista voda. Treba
samo baciti u nju malo kaljue, smjesta je voda kalna. Tako oni svi
osuuju neznanog plemia, a mene hvale.
- A nee li isto tako brzo povjerovati i njemu ako se stane braniti a tebe ostaviti i poruiti?
- Nee! Svojim sam djelima dokazao plemenitost. Svakog dana troim
zalihe ivea kneza Brandenburga i dijelim ih siromasima, hranim svu
sirotinju, a esto i posegnem u kneevu blagajnu i dijelim drobi.
Svakog dana idem u crkvu.
- Ti si sasvim poludio.
- Ta mi ludost mnogo nosi. Ljudi vjeruju u moju dobrotu, a Damjan mi
veli, da je vrlo potrebno za moje budue vladanje u toj zemlji.
Dakle, vidite, nisam skrtenih ruku sjedio ovdje.
- A to se onda muim? Ti e stanovati u toj Brandenburgo-voj palai
nasred Varadina. To je, dakle, odlueno.

- Ograen bedemom odanosti i ljubavi graanstva. Hoete li jo vie?

Gospodin Verbeci je zagrlio neaka:
- Ponosan sam na tebe, sinko. Ti si ba dragocjen stup kraljevskog
vijea i ovog prijestolja.
- Dobro se oslonite na mene i kralj i vae kraljevsko vijee: bit e
vam vlast duga vijeka!
- Drugo ionako nita ne elim. Gdje ste, katelane? Ovamo brzo,
nosite kovege, nosite ruho to sam ga donio sa sobom, ono crveno.
Odmah! Zasluio si da te obraujem!
Odmah su sluge donijele krinju okovanu eljezom. Verbecijev tajnik
otkljua lokot i digne pokrov.
Verbeci se sagne preko svog debelog trbuha i digne iz krinje
prekrasan haljetak od baruna, s rukavima od svile, gusto naboranim.
Sprijeda je sve izvezeno zlatnim prugama, srebrnim cvijeem, sve je
naito blistavim kamenjem i draguljima.
- Evo, vidi, ovu sam ti odoru donio da zablista u sjaju svoje
vlasti i ljepote. to veli?
Zadovoljan, ogledava Draeni skupocjenu odoru, uzima komad po komad,
divi se draguljima optoenom mau i klobuku i plastu, a onda se
nasmije:
- Ovu u odoru odjenuti sutra kad idemo na podnevnu misu.
394

Ba je divno to je sutra nedjelja. Zasjat u, ujae! I sunce e potamnjeti od moje ljepote i sjaja. Zinut e u mene svi, vidjet ete!
- Ba mi se ne ide s tobom u crkvu.
- Nema toga, ujae. Kad sam ja tako vrijedan, plemenit i bogobojazan,
mora to biti i moj ujak. Naravno, samo dotle dok je ovdje. Jedva
ekam sutranji dan. Pokazat u im kakva e imati bana.
- Dakle, neae, sad je stvar dogovorena. Ti e stolovati ovdje gdje
su ti ljudi skloni, samo, dakako, pazi da svojim luatvom ne
pokvari i sam sebe ne obrui pred njima. Treba da i dalje ivi
kreposne - veli podrugljivo.
- Kad mi se bude htjelo zabave, otputovat u na Medvedgrad gdje e me
doekati ljepotica Vilena i koja druga, bude li mi po volji. Bit e
moj ivot prelijep, to ljepi to e ljuto stradati moji
neprijatelji.
Pojavio se Lui i najavio Draeniu:
- Vrijeme je za veernjicu!
- Kako? Veernjica. Zar e uistinu i na veernju? - pita ujak
uplaeno.
- Naravno, to je vrlo vano. Na veernjicu dolaze ene, stare i
mlade, neka me vide, neka se nauivaju moje ljepote i kreposti. Kakve
li koristi buduem banu kad ga sve te ene i odlikuju svojom
sklonou. No, vi morate sa mnom da se na svoje oi uvjerite kakav

ugled uivam.
- Pa dobro, uinit u, samo me mora uputiti jer ja ne znam kako se
ovjek mora drati u crkvi.
- Ne bojte se, odmah u vas pouiti. Ali pazite da me ne osramotite.
Na trgu, pred crkvom, svrstavaju se graani svih zanimanja ^u skupine
i gledaju lijepog muevnog gosta Brandenburgove palae kako dolazi na
konju, uz otmjena, odebelog gospodina, obojica praeni velikom
pratnjom.
Svi se guraju da ih to bolje vide, da im budu to blie. Privlai ih
kneevski sjaj, a jo vie ar lijepih vijesti to o mladom muu
kolaju itavim gradom i predgraem. Prenose glasine daleko u oblinja
sela. apu ljudi o njegovoj velikoj dobroti. Nitko ne moe u to
posumnjati kad mu gleda lice lijepo, bla.go, s kojeg odsijeva prava
dobrostivost due, a iz pogleda zrai potenje.
Odavna je Draeni uzimao nevidljivu krinku na svoje lice, krinku
kojom zna prikazati ljudima svoje, tobonje kreposti. Ta je krinka u
crtama njegova lica, u miiima to sluaju njegove namjere da se
prikae onakvim kako eli u danom asu.
Ta je krinka dvije godine zavaravala sve Hrvate s kojima se druio.
Zavarala je ozbiljne i umne ljude iskusne i prodirljive poglede,
zavarala i kanonika Benka i samog bana Berislavia i upana, povukla
u zabludu itav turopoljski kraj, zatravila Vilenu toliko da
395


mu je pruila ruku na zaruke.
Pojahao je i sad pokriven onom krinkom kojom je dolazio pred
turopoljsku crkvu, pred banderij, pred sve one koje je eao da
uniti. Takav kao to je sada, stekao je povjerenje i slavu u krugu
onih Hrvata koje je uhodio, izdavao, varao, proganjao, prikrivi se
vizirom crvenog oklopnika. I kad su ljudi ugledali blagost, dobrotu i
potenje Sto je sjalo u oima i crtama ovog licemjerca, nitko se
nikada ne bi mogao oteti, a da ne pristane uz Draenia i pospe
sumnjama Jelenka Kuevia.
Smrtni ljudi gledaju oima, primaju u sebe utiske vidom i prosuuju
djela. Draeni je znao, tobonjim dobrim djelima, potvrivati
poteni i blagi izraz svojega lica.
I svi su se uzbudili na trgu, gledajui dolazak mladog mua koji ih
je kroz vie sedmica tako vjeto zavaravao i svojom pojavom,
izraajem svoje krinke i djelima potpuno osvojio.
S dubokim pocitanjem ugiblju se da moe sii s konja i poi u crkvu.
Sva je crkva dupkom puna. Sve se podaje pobonosti, slua propovijed,
samo po koji skriveni pogled pada tamo u kneevsku klupu, u?, oltar,
gdje klei Draeni i savrenim umijeem glumi ulogu istinskog
vjernika.

Nakon svrene veernjice opet se svjetina nala pred crkvom pa eka

da bi jo jednom vidjela Draenia.
Izlazi u pratnji svojega ujaka i katelana.
Zaustavio se ba pred skupinom djece, pomilovao im kosu, ispitao ih
kako se zovu, tko su im roditelji, a zatim posegnuo u monju i dijeli
im drobi.
Svako bi htio to bolje vidjeti toliku dareljivost. Draeni djecu
opet miluje, gleda lijevo i desno ljude, susretne po koji ushieni
pogled lijepe mlade ene, ali ne uzvraa, ve ide k svome konju, baci
se na sedlo i odlazi.
Stotinu pogleda prati ga na tom putu.
U skupini graana stoji Lektori, odjeven u graansko ruho. Svakako
bi htio donijeti Jelenku Kueviu to vie vijesti, zato i sve
promatra, a zatim se uplee u razgovor.
Naao je osobito razgovorljiva ovjeka i pozvao ga sobom u krmu da
ga poasti vinom.
Graanin se ne brine tko je gostoljubiv ovjek i sjeda s njime.
- to mislite o naem uzvienom velemonom gospodinu neaku
kraljevskog vijenika? - pita graanin nepoznata ovjeka.
- to bih rekao? Ne bih vas htio moda razljutiti.
- Zato biste me ljutili? - nasmijei se ovaj i kucne se, pa iskapi
mali vr.
- Ako se neete ljutiti, evo, rei u vam: on ide u crkvu, a ja
velim, to je svetogre.
Zablenuo se graanin i zakimao:
- Kako to moete rei?
396

- Vi ne znate da je on progonio Hrvate, pljakao ih u Turopolju,
muio, palio im kue.
- Sto vi to govorite o tom dobrom ovjeku! - spoitava graanin.
- Vi, dakle, vjerujete njemu?
- Kad ga ovjek gleda okom u oko kako ide u crkvu, kako se moli,
dijeli milostinju i kad ga promatramo u ono dobro i poteno lice,
onda je teko sve to vjerovati. Pogotovo kad znamo da je neki
Turopoljac ljubio istu djevojku koju i Draeni, i ta je privoljela
njemu. To je kao na dlanu. Kako ne bi mladi oklevetao onoga koji mu
je oteo djevojku? Idite u crkvu, pa gledajte svojim oima tu dobrotu
i milotu kad se moli.
- Vi ste vosak u kojem je Draeni ve toliko umijesio svoje lai da
vie nema ni grudice voska u koju bih ja mogao umijesiti malo istine.
Ova vas crna dua sve vara i obmanjuje. Prozvan je po cijelom
Turopolju "izdajnikom nemani", a i jest takav! Ni tuin, niti na.
Ni ovjek, ni zvijer!
Lektori je ustao, platio, ne brinui se za graanina, uzjahao konja

i pourio se iz grada, dok ga je mlai brat slijedio.

Graanin gleda za njim. Sve mu se ini: bit e to kakav neprijatelj
plemenitog gospodina Draenia.
Za sat vremena naao se mladi Turopoljac u Tumpievu dvorcu meu
bregovima.
Ljubopitno se sakupili oko njega. On im pripovijeda sve to je vidio
i uo. Vrlo su iznenaeni Verbecijevim dolaskom.
- Svejedno, bilo kako, mi emo sutra otii - odredi Jelenko. Preuzeo sam na sebe zadau obraunati s Draeniem i ja u svoju
rije iskupiti!
- Tako je! - pristaju mladi drugovi uz Kuevia.
- Brao, idem rano na poinak. Sutra e kucnuti moj as! . ..
A u palai kneza Brandenburga vesele se Verbeci i njegov neak
Draeni. Radosno je ujak ustanovio da neak u graana doista
posjeduje sklonost koja e mu biti korisna. I dok o tome
raspravljaju, naglaava Verbeci ponovo potrebu da bude vrlo Ijubezan
prema Kueviu, pa dodaje:
- Kada stupi na vlast, onda moe s njime uiniti to te volja.
- Ja bih najradije da mi ve danas lei do nogu i cvili kao pseto, da
zavija kao ivine. Ali to ga ne moe minuti. Ve sam davno s Luiem
i Damjanom ugovorio i potpisao Kuevievu sudbinu.
- to si namijenio svojem suparniku?
- Okupati ga u vreloj ljubavi! Kad sam ono putovao iz Budima u
Hrvatsku i kroz Varadin projahao na jug, vidjeli smo kako se neto u
hladnom zraku pui. Lui mi ree da su to vreli izvori. . .
397

- Vreli izvori? - zaudi se Verbeci.
- Jest, a Kuevia u okupati u tim izvorima. Skuhati kao zaklanog
pijetla.
- U tom loncu mogla bi se ofuriti i tvoja banska ast. Saznat e to
Hrvati, kao to su saznali i za onu iskopanu zasjedu u Zvearu.
- Ali ujae, tko moe kazati da sam ja odredio neka tamo iz zemlje
izvire vrela voda?
- Tko e vjerovati da nisi ti zagnjurio Kuevia?
- Svatko e vjerovati da je sluajno pao, to je briga Lucieva i
Damjanova. Namamit emo Kuevia na ona vrela.
-- Nije Kuevi lud da ide u vreli izvor.
- Ne zna on za te izvore. Ni graani ovdje ne znaju gdje se nalaze.
Mi emo ih divno pokriti, nikome ne bi moglo pasti na um da ispod
toga vri voda.
- Veli da se vrelo pui, dakle e opaziti.
- Kad je zrak topao, ne vidi se nita. Pitajte Luia. Hej, gdje si,
reci kako je s onim izvorima?
Iz druge sobe ulazi katelan i razjanjava:

- Vidio sam dva velika izvora. Treba ih pokriti gustim granjem. Sve
je okolo puno grmlja, lako ih je sakriti. Kuevi e zagaziti u vreli
izvor kao to bi zagazio u onu zasjedu da nije bilo Vilene. No, ovo
je sigurna zasjeda koju nismo iskopali mi.
- ujte me obojica - okrene se Verbeci k neaku i njegovu katelanu.
- Sada je Kuevi potreban meni protiv kneza Karlovia. Dakle,
odgodite osvetu. Kad te proglasim banom, poslat u svoje glasnike u
Turopolje. Kuevi mi je, eto, pri ruci. Dakle, to u ja kazati na
gozbi o Vojaninim namjerama, natjerat e ih sve od nude u moj tabor.
Zato sada s Kueviem ljubazno! Gozba u ponedjeljak bit e sjajan
poetak. Katelane, pozovi na gozbu sve uglednije graane i sve
maloplemie itave okolice, pa i velikae koji su u blizini. Nadalje,
pozovi Turopoljce koji su negdje u blizini grada. Poalji tamo
sutra^u jutro posebnog glasnika.
itavu je veer Verbeci s Draeniem raspredao o svojem naumu.
ZLODUH DAMJAN
Sumrak se sputa nad zagorskim poljanama, oranicama, breuljcima,
kuicama i crkvama. eta se uri prema sjeveru. Na elu Damjan i
Kasacki. Podaleko se pred njima bijeli crkvica. U pozadini seoce.
- Stanimo, gospodine Damjane. Valjda emo prospavati no - predlae
Kasacki.
- Nama ove noi nema poinka. elim stii sutra prije podne k
Draeniu. Sutra je nedjelja, on e sigurno u crkvu da se pokae
398

graanima. Tko zna kakvu e mu zasjedu podmetnuti Kuevi.
- Barem nahranimo konje jer nas nee nositi kroz itavu no.
- Moraju! - otkree Damjan i potjera bre.
Oko njih se sputa tama. Daleko pred njima pokae se kri neke
kapelice. Onda opet sve utone u mraku.
No i tiina. Jahai su skrenuli na travu da topot konja ne odzvanja
cestom. Sve bjenje tjeraju konje, a ipak od umora sve vie usporuju
trku.
- Od ee ne mogu konji dalje - opominje Kasacki Damjana.
- Moram sutra u jutro biti u Varadinu da Kuevia sprijeim da
poini zlo mojemu gospodaru.
Kasacki ga nastoji sklonuti da se zaustavi.
- Nedjelja je. Ulice itav dan prepune ljudi, ne moe Kuevi
naoigled svijeta nita poduzeti protiv Draenia.
- Bojim se da gospodin Draeni ne sluti da mu je neprijatelj za
ijom. Kuevi mu sigurno nije glasnikom navijestio da ga kani
maknuti.
Damjanov konj se spotakne. Silazi, podigne ivotinju, a Kasacki opet
predlae:
- Trebalo bi potraiti negdje kakav potok da napojimo konje.

- U ovom mraku ne bi naao ni jezera, a kamoli potok - srdi se

Damjan. - Nastavimo put.
Nastavljaju jahanje po mokroj travi. Nad njima oblano nebo, oko njih
gusta hladovita tmina.
Otri povici padoe pred njih iz crne noi:
- Stoj! Ovdje su iskopane grabe!
To ponuka Damjana i njegove da se zaustave. Nepoznate ruke trgoe mu
uzde i povuku ga sa sedla. Grubi glas ovjeka, ije lice ne moe
prepoznati, pita:
- Tko si?
- to hoe sa mnom?
- Ni brige te to hou. Govori: tko si!
"To zvui neprilino" - misli Damjan pa se ogleda za Kasac-kijem i
momcima. Razabire da su i oni ve sili sa sedla, a oko njih su neki
ljudi.
- Jeste li iz ovog sela? - pita osorni glas.
- Nismo odavle. Izdaleka dolazimo.
- Lae. Odavle si, i menar si - daj kljueve ove kapelice i predaj
mi sav novac.
Damjanu je jasno: stoji pred razbojnicima.
- ovjee, oslijepio ako sam odavle. Ako eli provaliti u kapelicu,
lako je to meni. Znam kako se to ini.
- Ti si, dakle, spretniji razbojnik od mene? I tebe vodi ovamo
namjera da ugrabi crkveni groi to su danas na veernjici ostavile
na oltar ene?
- Vara se, neznani ovjee. Putnik sam i, evo, prokrit u ti put do
plijena.
Ovaj uti. Damjan se osjea opsjednut neznanim ljudima koji
399

upiru u njega neko dugoljasto oruje i ugroavaju mu ivot. Odmah se
da na posao, razbija crkvena vrata, hvalei svoj posao:
- Eto, gle, znam ja kako treba razbiti vrata. Bila paklena ili
nebeska, meni poputaju.
- Kako dugo si razbojnik? - pita ga ovjek iz tmine.
- Nikad to nisam bio.
- Ne reci to meni! Svaka ti kretnja svjedoi da si bio u koli
majstora. Eto, gle, meni bi trebali kljuevi, a on otvara kao da su
vrata od platna. Tko te je to nauio? Otkud si?
- Daleko s istoka.
- Tamo oito ima razbojnikih majstora. ekaj, dat e mi jo drobia
koji nosi u svojoj monji, a onda- moe kamo te oi vode po ovoj
tami.
Dao je razbojniku sve to je imao on i Kasacki i okrenuo se da uzme
konje.

- Gdje mi je konj?
- Ve ja sjedim na njemu - veli netko iz mraka.
- uri mi se! Sii!
- Ako ti se uri, a ti podbrusi pete.
- Kako? Vi ste mi uzeli konja?
- I tvojim pratiocima. Ba nam trebaju. To je preteko iznenaenje za
Damjana.
- Koliko trai da uzmem samo jednog konja, one druge vam ostavljam.
- Sto dukata..
- Ne ludujte. Otkud meni sto dukata. Za tu cijenu kupio bih vojsku
konja. Evo imam prsten od zlata . . .
- Podmetnuo bi mi u mraku kositreni za zlato. Idi, nosi se - konji su
moji.
Obuze ga bijes. U mraku ne vidi koliko ih je. Ako se lati oruja, jo
bi g? dokrajili. Razbojnik kao da shvaa to onaj drugi razmilja:
- Ako se ne makne, uinit emo to mi. Ima nas desetorica. uje li?
- Doite, Kasacki, i vi, momci! - zovne Damjan katelana. Tri ga
momka slijede. Sto sad?
- Ljudi - okrene se on k svojim napadaima - barem mi kaite gdje bih
tu mogao oteti kakva konja?
- Idi sve lijevo, pa lijevo, naii e na vlastelinsku suu - konji
su danju radili u polju, nou ih vode pod krov. Ondje se da ukrasti.
Preputam ih milosrdno tebi.
Kunui, siao je na cestu, uz njega pratioci. Kasacki je vie gnjevan
na njega nego na one koje su ostavili.
- Lijepo sam vas opominjao da prekinemo put i u selu nahranimo konje.
Sad smo ostali i bez njih.
- Ne klopoite! - vikne Damjan plamtei. Neko vrijeme pjeae utei.
Damjanov pogled krui naokolo, trai na sve strane suu o kojoj mu je
govorio razbojnik.
400

- Nije li tamo neka zgrada? - pita on.
- Jest - odvraa Kasacki.
- Tko ima bode neka mi da.
- to kanite, gospodine?
- Oteti konje.
- Bolje e biti ako zamolite neka nam dadu leaj do sutra ujutro.
- Ne rekoh li: sutra moram biti kod Draenia? - vikne Ijutito
Damjan.
- Ako se ne moe, ne moe se.
- Pokazat u vam da se moe kad ja hou.
- Valjda neete ukrasti konje?
- Molit u gospodina konjuara neka bi mi milostivo uznajmio, je li?
Zaklat u ga i bit e dobro. Razumijete li?

- uli ste, konji pripadaju nekoj gospotiji. to e rei ljudi kad

se sazna da je pouzdanik gospodina Draenia zaklao uvara i ukrao
konja?
- A vi ne kradete svakog dana po Turopolju krave, konje i volove za
svojega kneza?
- Samo ne koljem ljude!
- Ja koljem i blago i ljude kad su mi na putu. Ostanite ovdje ako vam
nije pravo - veli i nestane.
urio se preko grabe i stigao do drvene sue. Ulazi pod krov. U tmini
osjeti konje. Priblii se ivotinji i pone odvezivati ue kojim je
svezana.
- Tko je? - pita uplaeni glas ovjeka probuena od sna.
- uti, ako nee zanijemiti zauvijek!
Netko skoi uvis, potri, baci se u tminu i vie:
- Kradu konje! Ustajte, momci!
Neki se ljudi pojave u mraku. Damjan vikne:
- Tko se priblii, izdahnut e.
- Udri ga! Udri!
Vika i strka. Odnekud se pomolilo nekoliko ljudi, bacajui se u
mraku prema onoj strani otkud dolazi Damjanova prijetnja.
Skokom se on uspne na neosedlana konja i gurnu ga mamuzama. U
trenutku je izjahao ispod sue i, tjerajui konja preko ograde,
vignuo uz Kasackija.
Udara konja svom snagom.
Iza lea ve se ljudi dozivlju, viu. Oito su uzjahali ostale konje
i dadoe se za njima u potjeru.
"Moram se sakriti u umu!" - odlui on, razabravi da ne moe izbjei
momcima koji bolje upravljaju neosedlanim konjima od njega.
Brzim zaokretom skrene iza grmlja u umu. Tu se zaustavi. Ova
smionost mogla bi natjerati potjeru krivim tragom. U umi je no kao
u grobu. Nee ga opaziti, a poto se zaustavio, uzalud bi oslukivali
topot njegova konja. Slua kako tamo na cesti raspravljaju o smjeru
kojim je nestao u umi. Dogovaraju se, upuuju. On se ne mie.
Progonitelji isto tako.
401
26 GORDANA XII

"Da sam ih barem sve poklao" - poali.
Sve dalje odmie vrijeme. To ga ozlovoljuje, uzbuuje.
"Ako doem prekasno u Varadin, Kueviu e podvala uspjeti! l
Do vraga, da mogu to bre".
Uzalud. Mora ekati. Naposljetku potjera je pojahala cestom. Ne uje
vie glasove na cesti i odlui polagano naprijed.
Iziao je iz ume, uljajui se. Na cesti gusti mrak. Opet eka i
slua. Nita ne uje. Ne vidi, ne razabire.

"Idem, makar se otvorio pakao. Kuevi mora u moje ake prije nego
se priblii Draeniu!"
I potjera konja, ali ledinom prema sjeveru.
UOI OBRAUNA
U velikom vrtu dvorca oko dvadeset osedlanih konja. Sedla su vrsta,
konji jaki, dobro nahranjeni i opremljeni. Njihovi gospodari
skupljeni su oko kuegospodara. Sluaju njegove upute:
- Ne prenaglite se, Kueviu, svaka vaa preotra rije bila bi
Draeniu na korist.
- Svladat u se, obeavam vam.
- Draeni se zna svladati, pa e odbijati va poziv.
- Licemjeru nema premca, no bit u oprezan.
- Jelenko e postupati samo kao vitez - uvjerava imuni domaina. Zaboravit e da nastupa prema razbojniku.
- Koji se umiljavao graanima Varadina.
- Ne kanim njih pozvati sucima nego elim naoigled svih izazvati
Draenievu kukavtinu. Kad ne bi bili prisutni graani i plemii,
Draeni bi odbio moj izazov.
- Kad bi odbio Kueviev izazov, pokazao bi se kukavicom, a to se ne
bi svialo ni graanima.
- Mora prihvatiti naoigled svih - veli Tumpi - ali e vjeto
otegnuti i zatraiti da se naete sutra u dvoritu palae. Pred
graanima nikako nee uzeti ma, makar sto puta prihvatio izazov.
- Ne bojte se, gospodine Tumpiu, nikako se ne dam nadmudriti.
Zatrait u obraun.
- elim da nadvladate i vjetinu njegovih izgovora. I to djeluje na
ljude koji sluaju.
- Ne trebate se bojati za naeg Jelenka! - veli Arbanasi, a imuni
dodaje:
- Rjeit je on. uli smo njegove dvoboje s Draeniem i na rijeima.
Uvijek je pobijedio Jelenko.
- To bolje - zavri kuedomain. - Sad bismo mogli krenuti. Jedan od
vas neka ide naprijed.
402

- Neka ide opet Lektori. Njega ne poznaju ni Lui ni Draeni.
Mladi plemi istupi i pita:
- Evo me! to mi je danas zadaa?
- Pripaziti kad Draeni poe u crkvu: gdje mu je pratnja, koliko ih
ima, a zatim nam javite za koje e vrijeme misa svriti.
- Gdje u vas nai?
- Sklonit emo se s one strane nasipa prema Dravi. Tamo gdje se diu
stari jablani - odredi Tumpi.
- Obavijesti nas za vremena.
- Ne bojte se, Jelenko, bit u toan.

Plemi se bacio na konja i pojahao iz vrta. Oni drugi se zavezli u

razgovor. Za malo se vremena najbrim kasom Lektori vraa natrag.
- Nije dobar znak kad se netko vraa - primijeti kuegospo-dar i
pogleda neto nesigurno Kuevia. - Barem kau povratak ne pokazuje
na dobro?
Skloni praznovjerju, svi ute. No, Kuevi se otro osovi na noge:
- Ne vjerujem ni u kakvo zlo. to je, Lektoricu?
- Susreo sam onkraj ograde nekog jahaa. eli bezuvjetno ui i
govoriti s kuegospodarom. Nisam ga htio pustiti preko ograde da ne
bi vidio osedlane konje.
Odmah ustane Tumpi pa ide uz visoku drvenu ogradu i otvori vrata.
Vani nae konjanika. Ovaj pozdravlja i veli:
- Glasnik sam gospodina Verbecija iz kraljevske palae. Kraljevski
vijenik asti se pozvati vas sutra na sveanu gozbu.
- Zahvaljujem za veliku poast, no imam u kui goste.
- Povedite ih sobom, uzvieni gospodin primit e svakog vaeg gosta
kao svojeg.
- Izruit u svojim gostima poziv im se probude . . . Jo duboko
spavaju - juer su se malo dulje zabavili.
- Poslije podne doi u po odgovor.
- Vrlo dobro - pristane domain. Draeniev pouzdanik okrene konja i
vraa se. Odmah saopi gospodar dvorca Kueviu poziv gospodina
Verbecija. Svi su osjetili: iza poziva se krije neka zamka.
- Vidio nas je Draeni poi ravno u va dvorac, gospodine Tumpi upozori imuni. Zacijelo je dao uputu glasniku da pozove i nas.
- Ili je gozba uruena radi nas? - primijeti Jelenko.
- Zamka, bila kakva mu drago, nikoga od nas nee vidjeti stol u
kneevskoj palai!
- Nee biti te gozbe! - otro upozori Jelenko Kuevi. - Nee je
biti!
Lektori je ekao neko vrijeme i tek onda krenuo. Tumpi mu odredi da
ide stranputicom, uz umu, kako ga Verbecijev ovjek ne bi opazio da
ide u grad. Onda preporui i Turopoljcima da krenu tim putem.
403
26 *

- Onuda je mnogo dalje, ali sigurnije da nas nitko iz grada ne opazi
do asa kad uemo.
- Molim gospodina Tumpia neka nas vodi - zamoli imuni.
- Hajdemo, dakle - veli on. - Tko zna emu idemo u susret!
- Obraun! - veli Jelenko. - Ako mi Draeni opet negdje ne iskopa
zamku kao ono u Zvearu.
- Sad smo mi uz tebe - upozori Arbanasi.
- I onda nisam bio sam, a opet mi je Draeni iskopao zamku. U
podlosti ga ne mogu nadvladati. Nitko od nas!

- Iscrpio se svojim zasjedama. Nakon firentinske zasjede nema vie

nita vee ime bi te mogao iznenaditi. Od firentinske zasjede nema
tee i lukavije stvari.
- I gdje bi naao stupicu tamo usred grada?
- Ne daj se nikako, Jelenko, nagovoriti da odgodi oruani obraun na
poslijepodne!
- Ne, Jelenko! To bi mu dalo vremena izmisliti zasjedu.
- Nikako ne smije pristati da se bijete u dvoritu kneevske palae.
- Uh, koliko me pouavate!
- Zna dobro zato to govorimo. Vru si, pristao bi i na svaki
pogibeljni Draeniev prijedlog, samo da ne izbjegne tvojem mau.
Zato te opominjemo.
- Ni mi neemo pristati da se bije uz opasnost zamke - ree Tumpi. Samo neka to bude pred svima na trgu!
- Lako je rei: "Neemo pristati!" - Jelenko e prihvatiti svaki
Draeniev prijedlog. Samo toga se bojim! - apne Arbanasi Tumpiu.
- Prije e Kuevi pojuriti u Dravu nego dopustiti sumnju da se boji.
To ga je zamalo stajalo glave na Zvearu!
- Sad nema ovdje Vilene da srlja, umjesto njega, u propast.
- A niti Gordane da oslukuje njegove.namjere!
- Ostavite gluposti! Onda je Draeni imao vremena smiljati svoj
zloin mjesecima. Kad mu danas padne na put Jelenko, ne moe nita
tako brzo smisliti, a jo manje izvriti. Sad on nama pada u stupicu.
Iznenadit emo ga i mi i Jelenko. Nema mu spasa, mora na megdan
Kueviu.
- Ako e ga odbiti i pred svima se osramotiti?
- Velim vam: nee on na nian tome mau nizato! - javi se Pogledi
kad je dosele utio.
- Hajde, hajde, to opet toliko raspravljate - opominje ih Jelenko
koji se ve uspeo na konja.
- Pazite, brao! - tiho e Arbanasi. - Mene obuzima neka slutnja.
Draeni nosi u svakoj ruci po jednu zasjedu . . . Gdje je on, tu
nema potena boja. Upamtite i budite na oprezu. O svakom Draenievu
prijedlogu razmislite, svaku mu kretnju pripazite, svaki in
razmotrite. Ako bi prihvatio izazov, onda ima spremnu podlost.
404

- Zato je juer bjeao pred nama ak i preko rijeke? Osjetio je da
ga Kuevi kani pozvati na obraun, dakle, imao je dosta vremena od
juer na danas smisliti kako bi se Jelenka rijeio.
- Svi emo biti na strai - ree Tumpi - a sad idemo, vrijeme je.
Kuevi se ve ljuti to govorimo iza njegovih lea.
Pohitili su k svojim konjima, a asu poskakali na sedla i krenuli
obilaznim putem uz ikaru i umu prema Varadinu.
MLADI BAN

- Dokle e spavati? Ustaj, svijetli bane!

Otvorio je oi. Snenim pogledom istrauje oko sebe slike na
stijenama, sagove na podu, zastore baldahina nad sobom i trgne se.
Podboen na obje ruke zuri u odebelog Verbecija.
- Ustaj, bane! - zove ga ovaj.
- Ban? Dakle . . . istina - i protare oi.
- Jo nisi priseban, neae. I budan spava. Ruke mu padoe s lica.
Oi se uprle u Verbecija.
- Zar - jo nisam ban?
- Jesi, u kraljevoj odredbi i mojoj elji, a sutra emo na gozbi
hrvatskoj gospodi doaptavati nau volju.
- Oh, upravo sam divno sanjao kako sjedim pod baldahinom i primam
poklonstva. Svi se klanjaju, samo on nije htio . . .
- Tko se nije poklonio?
- Kuevi. Prkosno stoji i nee se pokloniti. Tada rekoh ja: u
tamnicu! I ba kad su ga pograbili, vi me budite. . .
- Da si ga barem mogao zatvoriti prije nego to sam te probudio! smije se Verbeci neaku podrugljivo i nadovee:
- Ne bih htio biti Jelenko Kuevi niti na drugom svijetu. I tamo
nee propustiti, a da ga ne preporui Luciferu.
- Uvijek mi je u mislima na javi, a jo vie u snu. Od nekoliko dana
stalno su me progonili runi sni. Uvijek se javljala neka udna
stvorenja, a sva su nalikovala Kueviu. Nije mi dalo mira, pa sam
zato i otiao na groblje potraiti amanet da me umiri . . .
- I odmah ti je pomoglo? - podruguje se Verbeci.
- Kfiko vidite, danas mi se snio divni san . . .
- Tu divotu donio sam ti ja, moj mladiu, a ne tvoj ludi amanet. Na
to se sve ve nisi dao!
- Lui me je na to naveo. A zapravo juer nas je sam arobni amanet
spasio od Kuevieve potjere. Ja sam se neko tome smijao kao i vi
ujae, a vrag bi znao, kako se to ovjek najednom utie zatiti
arolija.
- Obino to dolazi kad ovjek stari, a ti si u cvijetu mladosti
405

i snage. No, kako vidim, crv ti grize duu, pa kad ovjek ne nalazi
nigdje mira, laa se vraarija.
- Mene grize crv?
- Vidim to kao na dlanu.
Mladi se zamisli. Oito su ga ujakove rijei nemilo kosnule.
- Kakav bi to bio crv, ujae?
- to ja znam. Moda mrnja, osveta ili ak strast prema Vileni koja
jo nije u tebi izgorjela. Lui veli: posljednjih si dana kao vrela
voda, ni asa ti nema mira. ega se boji?
- Nita mi nije, samo me izjeda neizvjesnost kad u jednom biti ban i

od toga sam bio nemiran. - ,

- Kao da sam slutio to se s tobom dogaa. Ustani, ako hoe da
stignemo na veliku misu.
Skoio je s postelje, pozvao slugu i naloio neka mu spremi odoru
koju je juer donio ujak iz Budima.
Na Draenievo raspoloenje uvijek djeluju slike sna. Dananji san
poveava mu radost to ju je juer donio u palau ujak Ver-beci.
Oblai Draeni skupocjenu odoru od crvenog i modrog baruna. Sa
arenim blistavim bojama ulazi u njega blistava vedrina. Kao da iz te
odore izlazi sigurno jamstvo njegovoj davnoj elji. Svaki kamen na
odori, svaka zlatna nit, obeava mu vlast, jedini cilj njegova
ivota.
Sveano odjeven, odlazi u blagovaonicu. Verbeci klikne:
- Prekrasno! Nevieno! Znao sam: ovo e ti pristajati. Ipak nisam
oekivao da e biti tako krasna. Ova se odora takmii s tvojom
ljepotom. asti mi, nalikuje kakvom mladom bogu na slikama u
budimskom dvoru. A to je takoer osvajanje tvoje budue asti. Teko
je odbiti tako lijepog bana! I ljepota osvaja. Kad bi ene odluivale
o banu, ne bi meni trebalo nagovarati gospodu Hrvate.
- Kad bi bilo meu njima vie Gordana, sve bi bilo uzalud.
- Smekat emo njezinu mrnju prema tebi i meni. Ona odgaja
kraljevia Ivana, dakle je veleizdajnica. Gospodin arkanji ti
poruuje da mu to prije poalje na kraljevski sud Krstu Frankopana.
Pljuska to mu je dao pred svima nama mora se kruto platiti. Ti jo i
ne zna ? Izderao se Krsto u kraljevskom vijeu na sve nas i rekao da
sve obeavamo Hrvatskoj, a ni jedno obeanje jo nismo ispunili. Na
to je estoki arkanji viknuo Frankopanu: "Laete", a mladi knez, ni
asa ne asei, pokroi kraljevom namjesniku arkanjiju i pljusne ga
u obraze.
- I nije ga sasjekao?
- Trgnuli smo maeve svi mi. I Krsto Frankopan nas ekao golim
orujem, ali Baka se postavio izmeu nas i pozvao u drugu dvoranu.
Po njegovu savjetu otili smo kralju. Dao je kneza baciti u tamnicu.
Bio bi sada tamo da se nije umijeao papinski nuncij Buro.
- Evo, vidite, uvijek se papa zauzima za Hrvate. Vidjet ete: i
protiv mene e papa pruiti pomo Hrvatima.
406

- Dok papa sazna o tebi, dotle ti ve zapovijeda na elu kraljevskih
eta.
- Bit e premalo ljudi to ste doveli sobom.
- Dva puta toliko vojnika doi e za mnom. estito smo morali
posegnuti u dravnu blagajnu da ti osiguramo dosta plaenika. Ba
zato to je arkanji pristao na ovu moju odluku, mora prije svega
protiv Krste Frankopana podii optubu za veleizdaju.

- Nee to biti teko, neprestano odlazi Ferdinandu Austrijskome i

bije se, s njemakim vladarima protiv francuskog kralja. Optuit u
ga da je iz mrnje, protiv prijestolja Ljudevita i kraljevskih
vijenika, nahukao Turina na bana Berislavia. I svjedoka u
pribaviti, Damjana.
Zadovoljno se smije uzvieni gospodin i primijeti:
- Time e na nj baciti i sumnju samih Hrvata. Odmah u proglasiti
njegova imanja kraljevskom svojinom.
- Najvie e me radovati kad Gordani otmem Brezovicu, a Turopoljcima
spalim njihove povelje.
- Preko jedne noi bit e plemenita opina kmet gradu Lukavcu.
- Htio bih vidjeti sve te gizdave plemie koje vodi Jelenko Kuevi.
Kako e se to pokoravati zapovijedima mojeg Luia kad doe plijeniti
blago i ive?
- I njihove lijepe ene.
- Cviljet e te gizdave ljepotice, a najvie Jasenka, Kuevieva
sestra. Darovat u je Luiu! Odavna je za njom gubio glavu.
- Najvie mora cviljeti stara Kuevika - upadne glas s praga sobe
gdje stoji Lui. - Da vas nije proglasila izdajnikom nemani, ne bi
vas bila ostavila upanova ki. Sigurno ne bi!
- Nisam to zaboravio, Luiu - odvrati Draeni. - Sve e ih redom
nagraditi moja osveta. Sve. Ni jednog ne kanim zaboraviti. Samo, da
ve jednom svane dan kad e me ujak proglasiti za bana.
- Ne dam vremena tvojim protivnicima da se dogovaraju. Ovdje su ti
svi skloni pa e lake odoljeti prosvjedu. Sutra na gozbi izvest u
to nitko od njih ne sluti.
- Ushien sam, ujae.
- Neka, dakle, gozba bude obilna - nalae Verbeci katelanu.
- Jelo puno mirodija da gospoda to vie popiju vina.
- Ljudi ve ekaju pred crkvom mladog uzvienog gospodina - javi
Lui.
Ustali su i poli. Na vratima im jave da je stigao glasnik iz dvorca
plemia Tumpia. To ih naas zaustavi. Znatieljni pitaju:
- Jesu li tamo i Turopoljci?
- Jest, spavaju, juer su mnogo pili.
- Sutra u ja zalijevati njihove grkljane - smije se Verbeci.
- Hoe li doi svi?
- Rekao je plemeniti Tumpi: poslijepodne e mi dati odgovor jer nee
mlade ljude buditi.
- Nee gospodu buditi?! Drskost je to kad ja neto poruujem. No,
ekajte. Sad idi i zovi na gozbu ostale plemie. Graane e
407

pozvati u gradu sam Lui.
- Osjeat e se vrlo poaeni kad im ja doem.

Smiju se i silaze.
U dvoritu ekaju jahai u sveanim odorama kraljevskih vojnika.
Koplja su im blistava, i kacige.
Odmah su Verbeci i Draeni uzjahali.
irom se otvaraju eljezna vrata. Izlazi eta.
Pred crkvom eka mnotvo, eljno vidjeti gospodu iz kneevske palae.
Buni konjski topot okrene ih prema povorci. Isprva ih promatraju u
utnji. Kad dolaze blie, divljenje zaokuplja i muko i ensko. Davno
im ne vidjee oi toliko ljepote i blistave raskoi. Od smrti Ivania
Korvina nije nitko projahao ulicama u takvom sjaju.
Odebeli gospodin, s gustim brcima, odjeven u crno sukno izvezeno
zlatom. Na klobuku se ljeskaju dragulji. Konj mu je pokriven crvenim
grimizom, obrubljenim vezivom od zlata i arenog kamenja.
Uz njega jo mnogo vie blista neak. Njegov bjelac pokriven je
svjetlomodrim pokrivaem od baruna. Duge zlatne rese padaju sve do
zemlje. Zlatno lie sijeva po svilenom modrilu pokrivaa. A
Draeni, obdaren ljepotom koja bi zadovoljila i najtatiju enu,
sjedi poput diva. Kao da mu je crte lica isklesao umjetnik, traei
najsavrenije oblike. Stapaju se bjelina i rumen puti. Crvene su mu i
svjee usne i bijele se zubi dok se on smijei. Velike crne oi,
guste, duge smee kose poput svile, sve to izaziva uenje i
usporedbu njegove ljepote s ljepotom ene. I apu ljudi:
- Lijep je poput najljepe djevice.
- Pogled mu je zrcalo blage dobrote i milosra.
- Kakva divna odora!
- Potenje ga resi vie od odore. U licu mu je usaena krepost!
Lijepu glavu pokrio je crvenim klobukom sa utim i modrim perjem to
se nadmee nad crvenim barunom haljetka. Zrake sunca bijesnu
pokatkad u arenom kamenju.
Skromno sputa Draeni glavu da bi pruio kreposniju sliku, ali ipak
nastoji da mu svatko moe vidjeti lice, zagledati u oi i naslaivati
se njegovim smijehom. Zna kako je danas lijep, blistav i gledan s
ushitom.
Dolazi polako da bi im pruio to vie vremena da ga gledaju. Sve to
opaa Verbeci i apne mu:
- Ova se marva zablejila u tebe kao u boanstvo.
- estito plaam tu sklonost. Da nisam dijelio siromasima i svakog
dana polazio u crkvu, gledali bi me kao vraga - poput onih u
Turopolju.
- I nema ni jednog obraza u kojem ne bi vidio sreu to te smije
gledati. Dok si u varadinskoj palai, mnogo vrijedi ljubav graana.
- Razabrao sam jedno lice koje ne gleda gospodina Draenia odvie
ljubazno - primijeti Lui.
- Gdje? Pokai mi.
408


- Evo, ondje uz ono stablo, neki mladi, gledajte, u oima mu igraju
zlodusi. Vidite - onaj?
Lui pokazuje prstom. Draeni pogleda k njemu. Razabire glavu pod
graanskim klobukom.
- Negdje sam to lice vidio. Ili me na nekoga podsjea?
- Da nije turopoljski plemi?
- Pogled je uistinu turopoljski, ali eir nije. Da je sad ovdje
Damjan, odmah bi se uputio s njim u razgovor.
- Tebe pozna, dakle, mora odabrati jednog momka iz pratnje neka se
upusti s njim u razgovor da znamo odkud je i to misli o meni.
- Vi ste obojica enuli - opomene ih Verbeci. - Ne da vam mira mrki
pogled nekog neznanca.
- I jedna vrana nad krovom navijeta zlo.
- Dosta je ludosti! Uivaj u tome kako se ljudi rastapaju od sree i
dragosti. Opinjeni su tvojom pojavom. Gledaj!
- U meni gledaju nastanjenu savrenu ljudsku krepost. Potukli bi se
da .sam ist kao novoroeno dijete.
- Da nema ljudi koji vjeruju u dobro i poteno slabo bi ivjela la veli Verbeci.
- Gle, zamalo, pa bi preda mnom pali na koljena, a tek kad siem i
stanem dijeliti sirotinji! Danas u jo bolje zagrabiti.
- Nemoj preduboko - treba uvati za sutranji dan. Sutra moramo
zasipati savjesti naih gostiju zlatom da se ne mogu tako lako izvui
van.
- Ove ovdje zatrpala je lakovjernost! Savjest potenih uvijek spava
spokojno.
Rugajui, pribliili se crkvi. Ljudi se dijele u dva reda da ih
propuste.
Draeni gleda oko sebe prijazno, toplo, kao da mu je dua
djevianski netaknuta. U sebi se smije svojem umijeu pretvaranja i
uiva u njemu.
Ulaze u crkvu.
Lui izdaje naloge svojem etovoi, pokazuje stablo uz koje jo
uvijek stoji neznani mladi ovjek.
Narod grne iza Draenia i njegova ujaka u crkvu.
AS OBRAUNA
Pred gradom, iza nasipa, eka Jelenko Kuevi s drugovima i s
Tumpiem, svojega izaslanika Lektorica. Mladi se pojavio brzo i
javlja:
- Mene su opazili kad sam stajao pod stablom, ali sam utekao. Sad je
Draeni u crkvi, s njime i Verbeci.
409

- A njegova pratnja? - pita Jelenko.

- eka pred crkvom i zauzela je itav prostor od jednog kraja crkve

do drugog u polukrugu.
To ljuti Simunia i upozorava druga:
- Opet e utei, vidjet ete, izmaknut e.
- Ne smije se to dogoditi.
- Dosta pregovaranja! - vikne Jelenko. - Na vama je i na meni da ne
umakne.
- Hajdemo. Vodi nas!
- Uzmite na svoje lice mir i ravnodunost. Pazite na moje rijei,
ine i odredbe.
- Sve e biti kako eli. - ..
Polako izlaze iza nasipa prema gradu.
Prolaze ulicama, polagano, mirno . . .
- Mir, brao! I za mnom! . . .
Stigoe ve svi na trg. Pred crkvom u polukrugu stoji Drae-nieva
pratnja. Jelenko zaustavi svoje drugove dosta daleko iza njihovih
lea. Onda pozove nekoliko njih da zauzmu mjesto ispred njega.
- Neu da me odmah vide ni Draeni ni Lui. Zaskoit u Draenievu
dosjetljivost da ne doe prebrzo odgovor na moje rijei. . .
I pored sebe postavi plemie koji nisu bili u banderiju za Draenieva boravka u Turopolju. Sasvim je nestao iza njihovih lea,
odakle mu vrebaju crne oi svaki pokret Draenieve pratnje. Ovi se
ogledali na pridolice plemie. Netko se od njih uputi prema njima.
- Idite mu u susret! - uputi Jelenko Tumpia. Ovaj skrene konja prema
jahau:
- Otkud dolazi plemeniti gospodin i koga eka? - pita voa
Draenieve pratnje.
- Uzvanik sam uzvienog gospodina Verbecija, kao i ova gospoda, pa
smo se doli javiti za sutranju gozbu.
- Molim, neka vaa milost izvoli blie.
- Ne, ne, ne elim smetati graanima. Kad va gospodar krene u
palau, sastat emo se.
ovjek se vraa k pratnji, ne brine se vie za plemie koji su
uzvanici. Tumpi saopi Kueviu o emu su govorili.
- Dobro je. Sad e mi biti lako pojahati prema njemu, put e mi biti
ovoren.
ekaju. Sunce pali. Na trgu tiina. Samo nestrpljivi konji brane se
od muha i topu u suhu zemlju.
Svaije su oi uperene u vrata crkve. Iza svojih zaklona pazi Jelenko
na prag crkve. Kao napeta strelica eka svoj as.
Na izlazu iz crkve gibanje. Mnotvo graana. Kriaju se, izlaze, ali
se odmah zaustavljaju uz crkvu. Hrli svijet iz mravinjaka. Je-lenkov
se pogled dotie svakog ovjeka koji se pojavio na pragu . . . Trepu
mu zjenice, udara srce. Kad e? Zato jo ne dolazi?
Svi su ve izili. Svi stoje. Vrata crkve pusta. Nitko ne izlazi.

410

- Zar je utekao s druge strane crkve? - pita tiho drugove pred sobom.
- Onda je morao saznati?
- Moda me je netko prepoznao, javio i on ode kroz sakristiju?
Stegla je uzde Kuevieva ruka, mire mu oi, stisle se crne
trepavice, dru obrve, razapinje ga gnjevna neizvjesnost. ekanje
pravo je muilite.
- Evo, graani ne odlaze i njegova pratnja je tu, onda e i on.
- Ne mogu oni slutiti ega se on boji i od koga bjei.
- Stani. Netko ide!
Graanstvo se uzgibalo, okrenulo prema crkvenim vratima.
- Ide! Ide!
- Tiho. Mir brao!
Ustremili se na sedlima - zaboli poglede na crkvena vrata. Jelenka
neto stee u prsima.
- On je! Gledaj, Jelenko, kakav je!
Nije odgovorio na to upozorenje. Jo se vie povukao iza lea svojih
drugova da ga protivnik ne opazi.
Upiljili su poglede u Draenia. Izlazi iz crkve. Uz njega je
Verbeci, s druge strane Lui.
Neopisivom blagou gleda on graane to su stali u okrug i
promatraju ga s potovanjem. Taj je pogled u silnoj protivnosti s
bahatom raskoi njegove odore. Crvene se barun i svila, blijeti
areno kamenje i zlatno vezivo. Na klobuku blistaju dragulji. Izmeu
njega i graanstva gusti je krug njegovih momaka, ali on nastoji da
bude to vie vien i dade znak neka se momci razmaknu. Nitko jo
nije mogao opaziti Turopoljce. itav trg ispunili su graani i sve je
zabavljeno Draeniem.
Povueni sasvim iza drvea, stoje Turopoljci i napeto ekaju to e
odrediti Jelenko.
Neak i ujak popeli se u sedlo. Draeni ape Verbeciju:
- Sad vidite koliko ih je i kako me gledaju. Tako to biva svake
nedjelje.
- Dobro si ih ti obmanuo. Ali, idemo u palau.
- Jo emo malo ovdje avrljati. Neka me se nagledaju. Vidite kako se
dive mojoj odori. Znam, sve su ene lude za mnom. Pogledajte samo
kako bulje u mene. Sve preko mojih momaka.
- avao si ti, moj neae!
- Sve u ih ja tako osvojiti, i plemenite, i velemone, i uzviene
velikaice. U to ne trebate dvojiti.
- Gospodu Hrvate nije tako lako osvojiti svojom ljepotom.
- Njih ete vi pritisnuti svojom silom, ako ne budu koristile gozbe.
Sve vie raspravlja Draeni kako bi ga graani mogli to dulje
gledati. Dok se tako gubi u razgovoru, ne primjeuje to se dogaa

tamo iza svjetine koja se ne mie s trga.

Jelenko odreuje drugovima:
- Vi ete za mnom kad ja ve odem dosta daleko naprijed.
411

- Zato se dijeli od nas? - prigovara mu imuni.
- Ne elim da pobudim pozornost. Hou da mu padnem na oko kao s neba!
Zaueno gledaju drugovi kako se Jelenko spustio sa sedla, uhvatio
konja i vodi ga naprijed.
- Kad se okrenem k vama, onda doite za mnom - apne imuniu.
Svaki je ovjek na tome trgu upiljio pogled tamo gdje na vezenom
modrom pokrivau kojim je pokriveno sedlo sjedi lijep mladi mukarac
i blistavoj odori. Nitko se ne okree, nitko nita ne uje, nitko. se
ne obazire, a Jelenko polagano vodi konja samo da ne pobudi
pozornost.
Stigao je graanima u zalee. Onda prozbori tiho, molei one koji su
mu najblii:
- Samo malo vas molim . . .
Ogledaju se. Ne poznaju stranca koji vodi konja.
- Pustite me naprijed - moli on. - Ja sam iz pratnje, moram se
pouriti da gospodinu javim neku vanu vijest.
Smjesta se razdijele i putaju ga naprijed. Jo uvijek ne opaa nitko
kako se izmeu svjetine polagano pomie naprijed ovjek, vodei
konja. Svi su zaokupljeni ljepotom i blistavim sjajem mladoga
gospodina iz kneevske palae.
Ve je Jelenko u sredini trga i pridolazi ba slijeva Draeniu tako
da ga ne moe opaziti. Sad mu se ini: tu je as. Hitro skoi na
sedlo, obazre se prema svojim drugovima. Oni polagano kreu naprijed.
Tek sad su graani pogledali prema mladiu to sjedi na sedlu upravo
u sredini trga.
U Draenievoj su pratnji opazili mladog plemia. Jo ga nisu
prepoznali. Ni Lui ga ne gleda. Tek gospodin Verbeci, okrenut prema
sreditu, opazi jahaa. Ne pridaje mu vanosti, ali ipak nekako
instinktivno opomene Draenia:
- Ipak je ve vrijeme da idemo.
- Ali polako, ujae, moram priutiti svakome od ovih prostaka da se
nauiva gledajui mene. Osobito enama! I krenue prema sredini trga.
- Neae, tko je to tamo?
- Grom i pakao! - primijeti Lui. - Kao da to lice poznam.
Ni sada Draeni ne poklanja nikakve vanosti tim primjedbama.
Zabavlja se, promatrajui lijepe djevojke, ali vrlo skromno i
pristojno. Htio bi da svaka od njih moe kazati: on me je opazio, on
me je pogledao.
Tada ga netko uhvati za lakat tako vrsto da je zaustavio konja.
Draeni opazi Luia, blijeda i preplaena.

- Gospodaru, zar ne vidite kome idete u susret?

- to si se toliko usplahirio? Koga se vraga boji?
- Ta gledajte tamo - u sredini trga!
Draeni pogleda prema onoj strani kamo mu pokazuje Lui.
412

Na sedlu spazi vitkog, vrstog, mladog mukarca. Modra mu je odora
sva ukraena srebrnim gajtanima. Na glavi mu klobuk s bijelim perom.
Nekoliko trenutaka ne moe Draeni prozboriti. Misli mu se uzbunile.
to taj ovjek radi usred trga? Zato je doao? Zar sluaj ili njega
eka? Bilo kako, on se ne boji. I sad samo odgovori Luiu:
- to mi sad moe? Okrueni smo svojim vojnicima koji me brane i
graanima koji me vole.
- Ali tamo iza onih graana, vidite li? Svi su redom tamo. Stoje iza
lea svjetini i gledaju ovamo. Zar to ne znai da su neto nakanili?
- Kako se usudio doi ovamo, to bih htio znati - veli Lui. - Poto
nas je juer tjerao, ne moe imati dobrih namjera.
- Sigurno ne sluti da sam i ja ovdje i da sam doveo mnogo kraljevih
vojnika - veli ujak.
- Turopoljci nisu badava stigli u ovaj grad. Kad su nas juer
progonili, onda ih je svakako dovela neka zla namjera - tvrdi Lui.
- Vi ete ih, ujae, pozvati na gozbu i time e biti stvar rijeena.
- Da vidimo. Najbolje je sada poi naprijed.
Ali svjetina se tako nagurala da se ne mogu kretati. Lui polazi
naprijed da bi ljude ponukao da se razdijele. A on polazi smjerom
prema oblinjoj ulici kako bi mimoiao Jelenka koji mirno sjedi na
svome konju i oito eka da bi Draeni proao pokraj njega.
Vidjevi da Lui kani povesti povorku gospodina Draenia drugim
smjerom, zamoli ljude da ga puste naprijed, jer mora neto vana
javiti Draeniu.
- Ba hoe prema meni. To se ne da izbjei.
- Hajdemo - ree Verbeci. - Pouzdaj se u mene. Tek to su krenuli,
Jelenko se pomakne nekoliko koraka prema Verbeciju i Draeniu, pa im
glasno dovikne:
- Uzvieni gospodine, poklon vam nosim!
- Lijepo, mladi moj gospodine - odgovori Verbeci. - Drago mi je da
vas vidim.
- Hvala na vaoj ljubaznosti - odgovori Jelenko. - Samo se bojim,
hoe li me i va potovani neak tako ljubazno pozdraviti?
Ljudi sluaju i ute. Draeni se osmjehne neizmjerno toplo i okrene
lice prema Jelenku, pa odgovori:
- Kako vas ne bih ljubazno pozdravio. Ne ljutim se na vas. Veseli me
to vas vidim.
Izrekli su ovo nekoliko rijei nad glavama graana, dovikujui sa
sedla na sedlo.

- Kad vas veseli to me vidite ovdje, nadam se da ete me sasluati.

- Vrlo rado, ali doite u palau.
- Ne mogu, gospodine. I graani mogu uti po to sam doao.
to hoe - pita se Draeni nekako uznemiren. Hoe da govori
s njime pred graanstvom, da ga drugi uju. To bi znailo, eli ga
413

pred ljudima osramotiti, poruiti? To mu ipak nee uspjeti!
- Da ujem, gospodine - izazove ga on. Verbeci sada hitro ubaci
odgovor da bi sprijeio namjere Jelenka Kuevia.
- Znam zato ste doli, gospodine Kueviu. Danas sam vam u dvorac
gospodina Tumpia poslao poziv na gozbu, Vama i vaim drugovima, jer
smo uli da gospodin Tumpi ima goste, a svaki njegov gost dobro nam
je doao. Dakle, doite sutra na gozbu.
- O tome moe odluiti samo gospodin Draeni. Draeniu su zagonetne
sve te rijei, ali odmah odgovori blagim, prijaznim glasom i
namjetenim nasmijanim pogledom:
- Od sveg srca vas pozivam na gozbu, vas i vae drugove.
- Hvala na pozivu, ali ja rekoh: moj dolazak ovisi o vama zato to
dva asna viteza ne sjedaju k jednom stolu dok ne rijee svoje asne
raune.
- Eto sad znam zato je doao - veli tiho Draeni.
- I poziva te javno pred svima, ne bi li te osramotio - ape ujak. No, ja u ga odmah razoruati. Gospodin Verbeci vikne protivniku:
- Plemeniti gospodine, doite s nama u palau i sve emo razjasniti.
- Rekoh, ne mogu pod krov Draeniu dok ne rijeimo nau sudbinu!
- Ubiti vas kani! - ape Lui. - Ne prihvatite!
A Draeni poprimi poboni izraz i isto takvim glasom veli:
- Nae sudbine su u bojim rukama!
Rekao je to blago, toplo, a svi su graani Ijutito pogledali prema
Jelenku. Ovaj se na to ne osvre i odgovara:
- Jest, gospodine Draeniu, u rukama bojim su nae sudbine jer vidi
u nae due i naa srca - dok, eto, ljudi ne mogu prezreti kakvi smo
u dui, laemo li, licemjerimo ili smo istinski. Nesrea je naa to
mi ne vidimo jedan drugome u duu jer tada ne bi moglo biti ni
zloinaca ni licemjera.
- O tome bismo bolje raspravljali u palai jer, evo, graani ve ele
otii svojim kuama.
- Naprotiv, njihova e Ijubopitnost nai veliku zabavu - jer gospodine Draeniu, vi znate nae raune?
- Djevojka koju smo obojica ljubili sad je vaa ena. Dakle, prirodno
bi bilo da vas ja zovem na obraun.
- Jednom ste me zvali, vi znate to je ...
- Prolo je to, danas vam opratam! . . . - Popratio je te rijei
plemenitim patosom i toplim pogledom. Jedva Kuevi suspree gnjev i

nastavi:
- Ne radi se o eni nego o narodu koji me je poslao da traim rauna
za progone, pljake, za otimaine koje ste izveli.
- ujete li, ljudi, kako me klevee?! - bolno krikne Draeni.
itavo su to vrijeme graani svoje negodovanje obraali Jelenku
Kueviu i jedva doekali taj Draeniev bolni poklik. Svi okrenue
414

protiv Kuevia s izjavama Ijutine i prosvjeda:
- La je! Na moe na plemeniti gospodin otimati! Lae!
- to hoe taj? Istjerajmo ga iz grada!
Dok graani bjesne prema Jelenku, Draenia zahvati prava strast
osvete. U asu odlui. Povue k sebi Luia i ree mu tiho, drhtavom
zluradou:
- Ne sluaj ujaka ako se protivi mojoj odredbi i ne reci mu to ti
sada nalaem. Povedi odmah dva-tri momka sa sobom i odjuri do vrelih
izvora . . . Pripremi tamo sve to smo s Damjanom govorili.
- Dobro! Samo - Damjana nema da bi Kuevia namamio u kipua vrela.
- Sam u to uiniti, jo danas, za jedan sat. Pokri ona dva prva
vrela to ih je Damjan odabrao, ja u sam domamiti Kuevia.
- Recite mi podrobno to ste nakanili i kako, moram znati sve.
Primaknuli se jedan k drugome, dok Verbeci promatra graane kako se
bune protiv Kuevia. Smije se u sebi i govori sam sa sobom:
"Moj neak je, uistinu, neka neviena neman kad je mogao ljude tako
zamamiti. Zbilja, ovi Hrvati ovdje idu protiv svojeg sina, pravednog
i potenoga, a brane izdajicu njihovu koji je progonio roenu njihovu
brau. Vjeruju Draenievoj licemjernosti! Njegovoj kleveti to ju je
proirio gradom!
Lakovjerni narod srlja protiv svojeg branitelja i brani izdajnika
koji je oklevetao njihovu najpoteniju duu. To je ve postigao
jednom u Turopolju, a sad opetuje ovdje. Kako je to? to je u tim
ljudima? Zato nisam to dosele tako dobro opazio? Zato nisam to
iskoristio protiv njih?"
Draeni se smije svojem uspjehu i tiho primjeuje Luiu:
- Jesi li vidio? Ja sam okevetao, ja, izdajica Hrvata, oklevetao sam
njihova najveeg, najpotenijeg junaka, a oni udri po njemu! Velim
ti, oni e ovdje sami zatui svoje poteno dijete za mene koji se
sluim licemjerjem protiv potenja za svoju korist! Ta kako onda ne
bi ovjek posizao za tom zemljom?!
- Istina, sad se dogaa isto to je bilo u Turopolju s crvenim
oklopnikom. Onda su Jelenka drali za izdajicu, za crvenog oklopnika.
- A mene potenjakom i junakom. No, ovima u se ovdje jo i narugati
jer e ga oni na moje kletve prognati, prokleti i izagnati iz grada.
Pa kad e se on okupati u kotlu za vjenost, nee ovdje meu ovima
biti ni jedan koji ne bi kazao: "To je Kazna to je naeg plemenitog

Draenia obruio!" - Da umre od smijeha!

Lui se ogleda, zovne jednog momka i odredi da bude stalno uz
Draenia i da ga vodi na vrele izvore kad to bude trebalo. Onda se
korakom povue pokraj crkve. Tri su momka polagano jahali za njime.
Kad su bili zaklonjeni zgradom, skrene Lui obratnim smjerom da
izvri zapovijed.
Dotle je Verbeci promatrao uzbuene graane kako se bune protiv
neznanog im plemia.
Tumpi uzalud eli uvjeriti graane da su na krivom putu. Neki
415

od njih se povlae iz svae kao da slute zabludu, dok drugi jo vie
negoduju.
"Klevetnik ipak ne smije uspjeti" - kune se sam sebi Kuevi, isprsi
se i dovikne preko glava graana i momaka Draeniu:
- to ste se dogovorili, gospodine Draeniu?
- Da se porazgovorimo po vaoj elji.
- Na razgovor mogu voditi samo nai maevi.
Ljudi uute i okrenu se prema Draeniu da uju odgovor.
Sad se pojave ostali Turopoljci i viknue u sav glas:
- U ime naroda traimo obraun. Na maeve!
- Svi mi to traimo!
Graani amore, ne prosvjeduju. Obraun na maeve viteki je obiaj i
ne kane prosvjedovati, obratno ele ga jer su uvjereni: njihov e
miljenik Draeni pobijediti drskog crnoputog, grubog Kuevia kojega
su prvi put vidjeli, uli i odmah zamrzili.
- Slavni junak Kuevi zove vas na obraun! - vikne i-muni.
to e odgovoriti? ekaju Turopoljci, ekaju graani. O tom odgovoru
ovisi dobar glas Draenieva junatva. Graani su uvjereni on e
prihvatiti i svojeg protivnika pobijediti. I gledaju ga s izrazom
sklonosti.
- I ja taj poziv primam! - vikne ponosno Draeni preko svih glava
to su se stale gibati kao klasje u vjetru. apu ljudi, uzbueni nad
onim to bi imalo slijediti.
- Kad je prihvatio, ima gotovu zasjedu! - tiho e imuni drugovima.
- Toliko je ponosito i oholo prihvatio kao da mu je zasjeda pod ovim
krovom.
Jelenko se podigne na sedlu:
- Gospodine Draeniu, veseli me to emo raistiti svoje raune. Da
svi ovi ljudi svojim oima mogu nadzirati nae maeve, elim da
vodimo borbu ovdje na trgu - pred svima.
Kao da je dunuo vihor. Razbuktilo se ljudstvo. Sve ih obuze radost
to e vidjeti svojim oima prizor kakav jo nikad nisu imali prilike
vidjeti iz tolike blizine.
Mirno slua Draeni i povisi glas:

- Gospodine Kueviu, prihvatio sam va izazov na maeve, ali ne

elim borbu voditi ovdje.
- Samo ovdje! - upadne Jelenko, a drugi ga slijede povicima.
- Tako, dakle? Vi ste bezbonik, bezvjerac? - vie Draeni. Traite da se bijemo i krv prolijevamo - ovdje, pred - crkvom! . . .
Zapanjeni su Turopoljci, zapanjeni graani. I sam Verbeci se snebiva
nad tom dosjetkom svojega neaka.
- Nizato ne diem ma pred crkvom! To je svetogre! Kao da je suhu
slamu bacio na oganj, planue graani:
- Svetogre ne doputamo! Ne damo obeastiti ovo mjesto!
- Ne damo! - uzvikali se i potrali u sredinu trga.
- Bezbonik je taj strani plemi! Istjerajte-iz grada te plemie!
416

- dovikuju graani Draenievoj pratnji.
- Van iz naeg grada! Van!
Suzdrava Jelenko bijes, digne se na sedlo i vie:
- Idemo na drugi trg! Idemo pred kneevu palau!
- Pred palaom premalen je prostor za borbu - vikne Draeni. Nigdje u gradu nema toliko prostora da moemo razviti borbu.
- Ne smije biti borbe! - viu graani. - Van s ovim strancima!
"Gle, gle - udi se Verbeci - dakle, uistinu e baciti iz grada
svojeg potenog ovjeka za volju mojeg licemjerca i izdajice! Eto,
vidi, kako e mi biti lako prodrijeti u Hrvatsku i proglasiti sve
koje hou izdajicama. Divno je to."
Meu graane se protisne Tumpi. Njega poznaju pa e ga sasluati.
- Kunem se na svoju ast i duu: ovaj plemi Jelenko Kuevi stekao
je slavu na bojnom polju, on ima pravo traiti od plemenitog
Draenia zadovoljtinu. Ali neemo pred crkvom, ve idemo daleko od
crkve, na trg. Tamo ima dosta mjesta!
Prijedlog se oito svia graanima, ali se die Draeniev glas:
- Nema tamo mjesta za borbu. No, evo, ujte svi to velim. elim se s
vama, gospodine Kueviu, pobiti naoigled svih i zovem sve vas koji
ste ovdje i one koji su kod kue: doite dolje, ispod gradskih
zidina, na iroku sjevernu ledinu ispred pristanita. Tamo ete svi
prisustvovati naoj borbi. Doite! Do vienja, gospodine Kueviu!
Viu graani u veselju i pristanu. Kuevi hoe da odgovori, no ve
se Draeni okrene k ujaku.
- Zavarao sam graane i poslao ih na ledinu - osramotit u ga
dosjetkom. Ne pitajte me sada, moram se uriti. Vratite se u palau,
do objeda bit u i ja tamo.
Draeni ostavi Verbecija i nestane iza crkve. Onda odredi eto-voi:
- Deset momaka neka ide za mnom, a ostali spreavajte put
Turopoljcima. Kad ja odmakneni iz grada, onda ih pustite da idu za
mnom u potjeru. Neka me progone, a vi pohitite na ledinu i recite

ljudima da mi je najednom protivnik pobjegao pa da ga traim

- razumije li? Neka misle da je plemi pobjegao od straha pred
kaznom to je htio krv prolijevati pred crkvom, umjesto da je radije
iao na misu. To e im govoriti na ledini.
Sasluavi gospodara, etovoa krene da izvri zapovijed, a Draeni
nestane istim putem kojim je prije otiao Lui.
Uvjeren je: Jelenko mora pohititi za njime. Razabrat e da mu on kani
pobjei kao i juer, dakle, mora ga slijediti.
"Slijedit e me, a ja u ga okupati u kipuem vrelu. Neka moj ujak
nae drugog saveznika za moje banovanje. Ovog se lupea moram
osloboditi - dulje ga ne mogu podnositi na ovom svijetu."
417
Drhtavica ga obuzima od sree to e se napokon rijeiti ovjeka koji
mu stalno pada na putove ivota, pa potjera konja onkraj nasipa prema
vrelim izvorima.
27 GORDANA XII

\


Svakog se asa ogledava prema gradu i upuuje momke: - Pripazite kad
se pojavi Kuevi. Svatko e misliti - pao je u bijegu. Svima e
etovoa objaviti da je bjeao.
U SUSRET VRELIM IZVORIMA
Na trgu guva. Graani hoe da prokre put prema sjeveru, a
Turopoljci hoe prema jugu, Sukobljavaju se. Draenievi momci su
zakrili prostor izmeu crkve i ulice kamo je nestao Draeni.
- Pobjegao je! - ustanovili su Turopoljci.
- Ne smije pobjei! - vikne Jelenko blijeda lica i gromkim glasom, a
pogled mu jo i sada grozniavo zuri u ono mjesto s koga je nestalo
Draenia.
- Naprijed, naprijed! - pouruje drugove.
- Ne moemo pregaziti graane.
Teko su se nekako oslobodili guve oko sebe i nali se na praznom
prostoru. Tu su stali nasuprot Draenievih momaka.
- S puta nam idite! - vikne Kuevi.
- Ne moemo, ekamo gospodara - veli voa. - Vratit e se odmah.
- Lae, zatiuje mu bijeg!
Turopoljci udarili na kraljevske vojnike i brzo se probili te pojahali prema junom dijelu grada kamo je krenuo Draeni u svojoj
sjajnoj odori.
Za pola sata nali su se onkraj gradskih nasipa. U daljini na poljani
vidjeli su Draenia i njegove momke u brzom kasu prema dalekoj umi.
- Tamo e se sakriti! - upozori Jelenko. - Sprijeit u im to, makar
morao platiti moj konj! - I u asu poleti poljanom. imuni gleda za

Draeniem i veli Arbanasiu:

- Ba je veliki strah uhvatio Draenia kad bjei otvorenom poljanom
da ga svatko moe vidjeti kamo je nakanio. Eto ti, poludio je od
straha pred Kueviem.
- Jest, strah mu je smutio pamet. Juer smo ga natjerali u Dravu, a
sada se boji da emo ga dovui pred Dravu na ledinu okom u oko s
graanima. Od toga je podivljao, inae bi se sklonio da ne vidimo
kamo bjei. Uostalom, za nas je to dobro. No, urimo se, Kuevi je
ve daleko. Zato juri tako daleko? Bez nas ne moe uhvatiti
bjegunca.
I svi potjeraju za njim.
A s one strane u daljini ve je Draeni opazio svoje protivnike.
Srce mu zaigra od veselja i opomene momka:
- uj, mome, ravno prema vrelima. Tamo vodi neki uski put, mekan,
vlaan. Ondje me eka Lui. Dakle, ravno onamo!
418

- Znam, gospodaru. Ve izdaleka se tamo razabire visoko grmlje i
nitko nas ne moe opaziti kad se sakrijemo.
- Ba zato e Kuevi ravno zagaziti u kotao pun vrele vode! A nama
je sada jahati tako da on izdaleka stalno razabire kojim putem idemo.
Namamit u ga kao ovcu u vuje ralje.
Momci se malo zgledali, nasmijali i potjerali konje.
ee se Draeni ogledava. Vrlo je zadovoljan. Udaljenost je velika,
pa e se ba zato Jelenko dvostruko pouriti, a to iskljuuje oprez
...
"Pojurit e ravno u svoj pakao!" - veli u sebi Draeni i tjera
konja.
"Vie ti nema spasa! Ovaj put nema . . .!"
Gusta visoka ikara. Lui sa trojicom momaka ree granje i nosi do
grabe koju presjeca zgaeni puteljak u vlanoj zemlji.
- Vidjet e dobro na trag i slijediti ga - spomene Lui i pokriva
okruglu udubinu u kojoj kipi voda. Momci promatraju s nekim strahom
ovo udovite. Smatraju ga poetkom pakla. Otkud bi inae kipjela
voda nego iz pakla?
- Nije samo voda vrela nego i blato. Eno, gledajte, ovo je kipua
kaljua, tu se legu vrazi.
- Ima jo vie takvih vrela ondje - pripovijeda vojnik. - Rekli su mi
da je to naokolo sve krov pakla i zato je tako vrue.
Priaju tako i pokrivaju grabu velikim kronjama. Tada Lui naredi
momcima neka dobro izgaze meku zemlju u duini od pet stotina stopa
kako bi se inilo da ovuda vodi puteljak. Nadzirao je posao, a zatim
sjeo i eka Draenia.
Zamalo vremena pojavi se on, sav znojan i zadahtan.
- Dolazi Kuevi. Vidi, znao sam: opet e me goniti. I tjera konja

kao lud. elim se ovdje sakriti.

I skoi s konja kojega sluga odvede u ikaru da ga sakrije.
- Sad brzo Luiu - ti e igrati mene. Uzmi klobuk moj.
- Zato to, gospodine Draeniu?
- Ti e uzeti moj klobuk i jahati s one strane kipueg vrela, sve
dalje uz ikaru, da Kuevi, jaui, vidi moj klobuk. To e ga
raspaliti i jurit e naprijed kao divlja ivotinja. Idi! Hou da
uivam, gledajui kako se Kuevi koprca u vreloj vodi.
- Ako vas opazi, navalit e na vas. Ostat u.
- Ne boj se, ne moe me opaziti, a imam uza se ovu aroliju. Da nema
ovog amaneta, ne bih se usudio to poduzeti bez Damjana. arolija mi u
svemu pomae pa e mi pomoi i kad budem kuhao turopoljskog pijetla.
A ti naprijed, neka vidi moj klobuk. ekaj, jo uzmi i ovaj plat,
ali uvaj se, hou samo toliko da ga zavara! - i smije se drhtavom
radou dok sprema Luia.
419
Lui poslua, izvede konja svojega gospodara oko vrela, pa s one
strane uzjaha i krene naprijed. Jo dovikne Draeniu:
27 *

- Dobro se sakrijte - da vas ne bi opazio.
- Nee on gledati ni lijevo ni desno, ve samo u moj klobuk. uri se,
mogao bi biti ve dosta blizu. Ne moemo ga odavle vidjeti. Ona
stabla tamo svojim kronjama zastiru vid, ali s one strane e on
vidjeti klobuk sve dotle dok ne stigne na taj puteljak. Hajde, hajde,
momci u ikaru - zapovijeda Draeni onima koji su ostali s njime.
Zamalo ih je sve progutalo gusto grmlje.
S one strane bijesna trka Kuevia za Draeniem. Drugovi su ve
nekoliko puta pokuali da bi dostigli Jelenka, no on je uvijek daleko
pred njima. Ne mogu slijediti njegovu slavnu vjetinu jahanja. I
ljute se na njega. Sam, ionako ne moe zaustaviti Draenia. pa ipak
juri naprijed. Draeni je imao dosta vremena odmaknuti daleko, dakle
je u prednosti. Put ih vodi i lako im je pratiti smjer kojim nestaje
Draeni kad se on ne nastoji sakriti. Njegov klobuk, prepun sjajnog
kamenja, blista o suncu i pokazuje im put.
Kad su obili grmovito strnite, najednom su izgubili Jelenka s vida.
Nestalo ga. Zaustavili se i traili. Obilazili su grmlje i dozivali.
Uzalud. Nigdje mu nema traga. Zamalo opaze da kroz strnite i gutare
vodi puteljak, u mekoj se zemlji jasno razabira tragovi konjskih
kopita.
- Ovuda je nestao!
l krenue puteljkom to ih vodi u ikaru. Biva sve gua, samo put
vodi dalje u nepoznato.
Daleko, naprijed, zaletio se Kuevi za neprijateljem. Davno je ve
nestao oku svojih drugova, ali dri na oku Draenia. Mora ga dostii

da mu se ne sakrije u ume tamo na brdinama u pozadini. Mora ga

dostii! I Jelenko udara konja, juri za bljetavim klobukom kao za
jedinim ciljem svojeg ivota. Uhvatiti ga i prisiliti na povratak, na
onu ledinu pred graane, to mu se zadrlo u mozak, u duu, u srce, u
svaku kap krvi. Mora ga viteki ubiti u dvoboju, kazniti, zakleo se
na to, dao rije. Cijelo Turopolje to od njega oekuje. itava zemlja
od njega trai. I ponos njegov i mrnja njegova i ljubav prema
Vileni. Kad se s njom opratao, kao da su ga obuzele crne slutnje da
je vie nee vidjeti . . .
udne ga obuzimaju misli od tog sjeanja, neprijatni osjeaj, kao
neka tjeskoba. Od ega to? Zato? Zar negdje pred njim eka na njega
neka nesrea? Juri li u kakvu nevolju?
Ni te misli ne mogu usporiti njegovu trku. Jo vie udara konja, jo
bre hoe naprijed. Na mahove vie ne vidi Draenia, a zatim se opet
njegov klobuk pojavljuje i/nad nepregledne ikare. Taj ga klobuk vue
naprijed, nadrauje sve njegove snage, sve elje: pograbiti onoga
koji ga nosi i viknuti mu:
"Svreno je! Sad e sa mnorn pred one koje si varao, kojima si
lagao, licemjerio! Raskrinkat u te po drugi put. Skinuo sam ti masku
crvenog oklopnika - skinut u ti sada masku licemjerca! . . ."
Jelenko razabire pred sobom meku, izgaenu zemlju.
"Tim je puteijkom jahao - ree sam sebi. - Ba ovuda. Tamo
420

je ikara, ali put vodi ravno preko. Jest - ovuda je jurio njegov
konj!"
I potjera konja, juri bez daha.
Ne slutei jezovitu nesreu pred sobom, ne opaa Jelenko da je
zemlja, izgaena puteljkom usred ikare sve meka od vodenih vrela.
Ne osjea da je ovdje zrak topliji. Gleda samo one sjajne dragulje na
Draenievu klobuku to ljeskaju o suncu i mame ga u sigurnu nesreu.
Jo vie tjera konja. Htio bi poletjeti na krilima, baciti se za
Draenievim eirom to lebdi u zraku, obilazei ikaru.
Bez daha su Jelenko i njegov vranac. Zemlja je mekana, puteljak vodi
ravno u vreli kotao . . . Tjera ga i goni bezumno.
PAD U VRELU ZAMKU
Turopoljci se ure za Kueviem, ali ga nigdje ne mogu zamijetiti.
Zemlja pod kopitima konja sve je meka, pa sve bolje razabiru tragove
kopita. I jure.
Poput udaraca groma neto ih zaustavi. Strahovito urlikanje zadere
zrakom. Krikovi, glasovi puni strave, urlanje, hroptanje . . .
- to je to? - povie imuni i okrene se drugovima koji su usporili
jahanje.
- Grozovit jauk! to je to! Gdje?
- Kao da je tamo pred nama!

- Zdesna je. Uasno, kao da navlae nekoga na raanj . . .

- A nita se ne vidi!
- to bi se moglo dogoditi? To je neizdrivo. Otkud to dolazi?
Sluaju, ekaju. Nikog nigdje ne vide. Ni pred sobom, jer im vid
zaklanja kronja dalekih stabala to se sputaju duboko na put. Sa
svih strana im je vidik zatvoren visokim grmljem,
- Strepim - dahne imuni i pogleda Arbanasia zaprepateno. - Ledeni
me mraz obilazi!
- Neeg se boji?
- Kamo je nestao Jelenko? Da ga nije dao Draeni uhvatiti po svojim
momcima?!
Obojica se zagledaju. Zadrhtali su. Okreu glave, srca im lupaju. to
da uine?
Iznakaeni glas dopire do njih od kojega imunia i Arbanasia zebe.
Zaprepaten im pogled trai na sve strane po gustoj visokoj ivici
kroz koju zadire zrakom straan glas mukarca, pa se ini: netko mu
odire s tijela ivo meso. Turopoljci ne mogu ustanoviti s koje strane
gutare prodire. Ne mogu razluiti. Nenadana grozota smutila im je
sluh i vid i misli. Prikovani sjede na sjedalima, ne mogu s konjima u
gutaru ni lijevo, ni desno, mogu samo naprijed, zgaenim puteljkom,
a od granja stabala i grmlja ne vide to je naprijed.
421

Nekoliko asaka nisu se maknuli od neke tajne tjeskobe. Sluaju
grozovito urlanje nekog poluovjejeg glasa.
- Zaboga, to to moe biti? Gdje to moe biti? Sklonite je iroko,
ne moe se zamijetiti nita.
- Grozno zavija! Glas ne poznam - primijeti imuni kao da bi time
htio uguiti silovite slutnje da se neto dogodilo s Jelenkom.
- To nije vie ljudski glas!
- Kamo je nestao Jelenko? - ubaci imuni pitanje. Svi su zatreptjeli
od uasa.
- Zato me to ve po drugi put pita? - vikne Arbanasi u oaju.
- Zato to je jurio naprijed kao hid, a Draeni, zna, ima zamki u
svojoj monji.
Odgovor zvui kao najcrnja slutnja, najstranije priznanje od kojega
ostaje strah to ih gui u grlu. Umjesto da pohite naprijed, da se
bace onkraj stabla i grmlja to im zakruje vidik, oni su kao drui
prutovi to su zapeli o kamenu obalu nabujale rijeke, trepu, a ne
mogu se osloboditi i jurnuti naprijed.
- Tko moe tamo biti? Tko? S koje strane to dolazi?
- Ranjeni ovjek u boju ne moe tako zavijati, neto je drugo.
- Kao nastreljeni vepar, zima me trese. Idemo!
- ekaj! uje li?
- Nekakve glasove ujem, hajdemo naprijed! Stekoe toliko prisebnosti

da su opazili kako iza lea hiti momak. Obazreli se obojica.

- to je, arko?
- Niste uli?
- uli smo, no otkud je, otkud?! - bijesno dovikuje imuni. Svaki mu
rik onog glasa prolazi kroz kosti. Onda najednom sve umukne . . .
- Sad je sve tiho - veli arko.
- Nisi mogao zamijetiti to je to i otkud?
- Gdje bi se to moglo? Grozni su to bili glasovi. I gutara je tu.
- A zar je gospodar tvoj straga? - upita, premda zna da je to ludost.
- Straga?! to vas je napalo? Dok smo jo jahali poljanom, htio je
naprijed, pa se izgubio negdje ikarom.
- Kojom? Desno, lijevo, kuda?
- Ne znam, ne moe se njega pratiti ni pogledom kad on odlui
pojahati za Draeniem. Vjetar ga ne moe stii!
- Izgubili smo ga i mi s vida . . . Ali, kamo je odjurio? Tiina ih
isto tako uzbuuje, kao prije jeziva krika ovjeka. Sluaju. Sve je
tiho.
- Ovdje je zemlja udno meka i zgaena. Konji su tuda jurili, dobro
se razabira - upozorava arko.
- Krenimo naprijed tim putem - predlae Arbanasi. Ipak ne odlaze.
422

- udno! Zato je sada tako tiho? - spomene imuni.
- Bit e onaj nesretnik mrtav! - prostoduno ree arko.
I sad sva trojica ute. as se gledaju pogledom strepnje, onda se
ponu ogledavati strnitem. Trae razjanjenje, trae istinu, a
istodobno od nje dru. To priznaju nepominim stavom. Neto im ne da
naprijed, neto ih zaustavlja. Crnina im je pred oima. Nitko se ne
usuuje prvi krenuti tim puteljkom to vodi nekud daleko iza onih
stabala i granja i grmlja. Kao da je na taj puteljak sjela smrt i
eka ih svojom nabruenom kosom.
Pet asaka to su ih zaustavili strahoviti glasovi pretvaraju se u
neizmjerivu duljinu.
imuni i Arbanasi bi htjeli neto govoriti, ali nemaju odvanosti.
- Ni vi niste vidjeli gospodara? Nije projaio pokraj vas?
- Kako nije, ali odavna! Nije se htio zaustaviti kad smo ga zvali
neka nas eka. A zato pita?
Vjerni Kueviev pouzdanik pogleda ih oajno i promrmlja:
- Kako ne bih pitao za gospodara? Moram pitati kad ga nema!
Muka je savila svoja ueta oko vrata sve trojice. Jedva diu.
S jedne se strane opet neto javilo. Svaka kretnja na tom mjestu
dodiruje ih kao ubod otrice. Okreu se.
Tamo se grane drvea maknule. Ispod granja pojavi se jaha. Dakle,
iv stvor! Ne poznaju ga.
Upiljili su u njega poglede, pomakli konje da bi zakrili put kad se

priblii. Momak tjera konja, ne vidi ih. Iza njih pet stotina stopa
sukobi se s njima.
- Stani! - vikne mu imuni. - Ne vidi li da smo zauzeli put?
- Dobro bi bilo kad bi me gospoda propustila.
- Gle, kakva je to samosvjest! Valjda nam ne iskazuje dobroinstvo
kad ide ovuda?
- Ba vam iskazujem, plemenita gospodo. Propustite me to bre!
- Otkud ti zna tko smo mi? S nama nema nikakva posla?
- Bit e vam vrlo ao ako me ne propustite. Moram brzo, maknite se!
- Kako smije grubo govoriti s gospodarom?! - vikne arko. - Ne mora
se tako uriti. to zapravo hoe? Kamo ide? Ima li ovdje jo tvojih
drugova?
Sva ta pitanja nabacuje arko od tajnog straha pred odgovorima koje
bi imao doekati. A momak se razljuti na njega:
- Valjda vidi da sam iz kneevske palae i kraljevski vojnik?
- Ako si iz Draenieve pratnje to se uri?
- U vau korist, ne u moju!
- to taj veli? Zato u nau? Odgovori! Nije dospio ni odgovoriti.
Iza njega se pojavi drugi jaha, urei se naprijed.
- to si se zaustavio? uje li? - vikne mu u susret.
- Ne puta me naprijed, ne mogu u grmlje . . .
423

- Prisjest e im. Maknite se, moram proi, ujete li?!
- Zar se negdje dogodilo zlo? - pita arko i zadre.
- Tamo na vrelim izvorima . . .
- Izvorima?! - zaudi se Arbanasi. imuni je ve uo o nekim
pradavnim toplicama, ali ne sluti da je to negdje u blizini.
- Tko je to tako .-strano zavijao? - pita arko.
- Jo pitate, umjesto da plaete! - vikne taj drugi i gurne se svojom
jakom bedevijom medu njih da bi prokrio put.
- ovjee, reci to se zbilo, pustit emo te.
- Zalo da mi plaemo? emu? - vikne arko, sjetivi se to je momak
rekao.
- to ste ga vukli ovamo! - plane momak, a sve ih stisne u grlu.
arko ipak vie:
- Koga smo vukli? Koga, zato?
- Do vraga, to ne znate! - vikne momak. - Jahao je kao lud i pao u
kipui izvor, eto, to je ...
- to veli? Jurio je?
- l skuhao se - sad imate! Pravo vam budi!
- Mi? to mi? - krikne imuni. - to mi . .
- Idi, ne zadravaj se, poteci, moramo javiti u palau! - vie mu
drugi momak to je nadoao.
Ovaj s bedevijom gurne svu trojicu to su spustili uzde i ne sniau

rijei, pa potjera konja.

U trenutku se obojica rinue kroz njihove redove naprijed. arko
opetuje njihove rijei, a glas mu raste sve na vie:
- Zato je rekao: "Sad imate?" "Pravo vam budi?" Zato je to rekao?
Moj gospodar je jahao kao lud ...
Problijedio je, okrenuo konja ... I krene puteljkom naprijed.
- Arbanasiu, to veli, to misli, to je to?
ini im se: s one strane stabla, kronja i grmlja eka ih crna
nevolja.
Prvi je arko dignuo kronje i otvorio put onima iza sebe. Visoko
grmlje jo im spreava vid. Obilaze grmlje u krug. Jedan glas kroz
grmlje vikne:
- Stanite, stanite, Zagazi! ete u smrt!
imuni i Arbanasi se zaustavili. Blijeda su im lica, mutne oi.
Magla pada pred njima.
- Gospodaru! Gospodaru! - vie sve glasnije arko kao da je sulud.
Pred njima uz grmlje sjedi na sedlu jaha i arko skae sa sedla,
hiti k njemu, viui kao da je pomahnitao.
imuni i Arbanasi napokon su nacistu. U magli to im je pala na
zjenice uistinu gledaju Jelenkov lik. Straha nestaje, ute i zure,
dok Jelenko, sjedei na sedlu, upravlja pitanje na nekog vojnika, a
ovaj mu odgovara potresenim glasom:
- Lui nas je vodio, pokrili smo granjem kipua vrela, a tad se
mladi gospodar sakrio, ali je htio da bude blie vreloj vodi . ..
- Zato? to je htio ovdje?
424

- Htio je postaviti vama zasjedu da ete zagaziti u kipue vrelo pa,
eto, rekoe, da je gospodar jahao kao lud i sam pao u vrelo. Ali to
nije tako, oni ne znaju, nego je Lui uzeo gospodarov klobuk kao da
to Draeni jai - mladi gospodin s nama se sakrio u grmlje, ali
rekoh: htio je izbliza gledati kako vi padate u vrelo. U grmlju je
bilo jo nekakvo kipue blato. Gospodar ili nije znao, ili mu
okliznula noga i najednom ujem strano urlanje kao da bi klao vola.
Potrim, a to Draeni lei u paklenom blatu, urlie, jedna strana
tijela u blatu, vukao sam ga za haljetak i izvukao. Bilo je runo
gledati, onda su potrali i drugi, vratio se na taj urlik i Lui, pa
smo poslali u grad uzvienom gospodinu glas.
- Zar je mrtav?
- Ne znam, mislim da nije, samo se od boli obeznanio, tako veli
Lui, a ja sam pobjegao. Srano mi je to gledati.
- A zato, zato su nama rekli vai momci da bismo morali plakali? ubaci arko hrabro pitanje, a vojnik odgovori:
- Naloio im Lui neka kau svima da je protivnik spremio tu zasjedu
Draeniu. A to bi! Eto. svima nam je govorio: sad e skuhati

gospodina kao zaklano pile!

- Jelenko, Jelenko! Vidi li veliki sud na tvojem putu?! - vikne
imuni glasom u kojemu dru pritajene suze.
- Hajdemo! - odgovori on i smjesta okrene konja pa se s prijateljima
vraa utei.
K_ad su izili iz ikare na poljanu, sastali se svi na okupu. Jelenko
zaustavi konja. Svi uine isto. Gledaju druga kojemu je bila
namijenjena strahovito podla zamka. Svi su blijedi. ekaju. Jelenkova
dua trepti. Sad mu je jasno zato su ga obuzele crne slutnje. Sjea
se svega i veli prijateljima:
- Jurio sam kadli sam uo strahovito urlikanje ovjeka. Zaustavio sam
se. Konj mi je propao u meku zemlju. Osjetim udan miris sumpora i
neku vruinu preda mnom . . . Moda sto koraaja preda mnom neto se
pui ispod granja. Kroz gutaru dopire do mene jezovito rikanje.
ekam, siem, oprezno idem i osjetim - pod granjem je neto vrelo.
Vratim se, sluam strano zapomaganje . . . Onda opazim Luia s
klobukom Draenia. Povuem se da bih vidio i uo to se dogaa.
Opazih vojnika kako tri prema meni. Eto - to je ...
Graani se okupili na trgu pred crkvom. Tumpi im razjanjava to se
sve dogodilo, kako su se dali zavarati od izdajice koja se posluila
pobonou naroda da oklevee najveeg hrvatskog junaka i branitelja
naroda. Nesretni ljudi nikad nisu uli da bi iv ovjek mogao
poiniti toliko zloe. I kako su dosele mislili da imaju pred sobom
anela dobrote, sad su uvjereni: sam neastivi je uao u ono lijepo
tijelo da ih zavede i nahuka na svojeg vlastitog sina.
Cijeli dan ivjeli su graani u drhtavom uzbuenju od strahote to su
je doivjeli. Sve im se due sada digle protiv izdajice koju je
425

pravda udarila kaznom i sada lei tamo u palai i urlie.
U palai pod baldahinom lei ljubimac kraljevskog dvora. Njegovi
jauci prodiru svima do sri kostiju. Bezumno vie, vriti. Oko njega
se bave svi ranarnici grada i Verbecijev lijenik to ga je dopratio
iz Budima. Uzvieni gospodin tri dvoranom gore-dolje. Strahovito
proklinje i Draenia koji mu je zatajio to kani, i Luia to ga je
posluao, i Kuevia koji je morao sada doi u Varadin. Kune sve,
najvie sebe to je pustio neaka otii, a nije ga slijedio. Svakog
asa zove k sebi tajnika pa ispituje to vele ranarnici.
- Ispiru mu rane, klimaju glavama, a ne vele nita. Ja ne mogu
gedati, opeena mu je sva lijeva strana tijela i lice.
- Lice? - klikne Verbeci. Nemogue^ Zar e mu ostati opekline? Jao
meni, kakav e izgledati?! Bolje bi bilo da je mrtav . . .
Satovi prolaze. U Draenievoj sobi krika, naricanje, kletve,
prijetnje. Onda uzvikne glas ranjenog kao da ga reu:
- Damjane! Gordana je kriva! Ona je poslala Kuevia, nitko drugi.

Osveti me! Damjane, odmah idi - ukradi Gordani Hrvojku - uj iznakazi djevojicu Hrvojku - uje li! Neka bude vjena nakaza!
- Kad je kralj izbaci iz svoje lonice, nee je Gordana vie
prepoznati. Tako mi iir.jna! Ali gospodaru, zato ste primili njegov
poziv? Niste smjeli. Mogli ste rei: hrvatski biskupi zabranjuju
krvavu osvetu i narod bi pristao uz vas - svi! Jest, hrvatski biskupi
zabranjuju znam to zastalno, zabranjuju!
Verbeci ulazi u sobu oajno lomata rukama:
- Zato nisi stigao prije ovamo, Damjane? Ni ja nisam znao to zna
ti! Jao, da si stigao prije, ne bi nikad Draeni primio izazov!
- Zaustavili su me prokleti razbojnici!
Kletve sipa Draeni. Kune, kako nikad nije kleo iv stvor. Onda pada
u nesvjest. Verbeci nad njime drhturi kao isprebijano pseto. Sve
osnove, svi planovi lee pred njim smrvljeni . . .
- Hoe li spasiti lice? - pita lijenika. Ovaj zanijee glavom i
odvraa:
- Zanavijek e ostati unakaen.
U muci se previja uzvieni gospodin, u muci i nevolji narie:
- Svrilo je njegovo banovanje! Svrilo je sve! Nikad neu moi
prodrijeti u Hrvatsku. Ostat e tamo sva imanja to sam ih elio
oteti. Neu nikad Hrvatsku moi potvoriti zemljom izdajica. A zato?
Zato? Zar je, uistinu, pogodila Gordana? Je li vidovita ta strana
ena? Sjeam se: na onoj obali Save, pred Zagrebom, strana njezina
prijetnja, jezive rijei to ih je rekla kralju Vladislavu i meni.
Jo mi zvone u uhu, jo ujem gdje veli:
"Vjena je snaga Hrvata. I kad dumanin bude mislio: zarobio sam
Hrvatsku zauvijek, pravda, kraljica Hrvata, raskinut e lance,
zarobljenica se uspraviti i ivjeti novim ivotom!" To je rekla
Gordana. Proroanstva su te rijei. Zakon istine?
Ledena ga zima strese. Sav slomljen u duhu i tijelu, zuri u
426

daljinu gdje mu se prikazuje glava lijepe ene? Glava Gordane.
Njezine bademaste oi gledaju ga smiono, strogo. uje njezin glas
kako mu dovikuje ondje na Savi:
"uvajte se silnici, to posiete za mojom domovinom! Nad svakim tko
posie za njome - past e - veliki sud!"
Zastrepio je dravnik od tog sjeanja i od pitanja koje mu sune
glavom:
"Nad svakim e pasti sud? I nada mnom i kraljem, nad svima koji smo
robili Hrvatsku?"
DUH ANTOLKOVIA VLADA
Svakog dana gledaju Gordana i Damir prema Savi hoe li odanle stii
iz Varadina glasnik ili povorka Jelenka Kuevia. U ponedjeljak
opaze kako se Brezovici pribliavaju neki jahai. Straa s tornja

javlja da gospodin Antolkovi ulazi u grad.

Uskliknuli su, pohitjeli mu u susret i uveli ga u veliku
blagovaonicu.
- Tuan je to sastanak! - veli Gordana, gledajui mu u blijedo lice.
- Na junaki ban Berislavi teko je stradao. Vele: bila je pogreka
njegovih mladih bojovnika.
Gordana opazi da je Antolkovievo lice bljee, a pogled mnogo
mraniji nego onda kad je odlazio u inozemstvo. I pita ga,
okoliajui:
- Jeste li primili pismo to vam ga je pisao ban Berislavi ba na
dan svoje nesretne smrti?
- Sreo me glasnik s pismom na povratku. Nisam slutio to me eka
ovdje i vratio se uvjeren da me ban i domovina trebaju. Moja je dua
ogorena, strahovito ojaena.
Sjeo je inakon malo asa ree mrano:
- Smrt banova je golema nesrea, to vea to je nismo trebali
doivjeti. Mogli smo utedjeti sve te nevolje da su gospoda posluala
moje savjete prije deset godina. Vi znate, Damire - okrene se
Antolkovi Gordaninu muu - bili ste prisutni kad sam govorio na
saboru u Krievcima.
- Znam. Rekli ste: dosta je natezanja s Budimom, njegovim kraljem i
dravnicima. Okrenimo im lea, otcijepimo se!
- Jest, to sam rekao. Nikad od njih bratstva, nikad pravice, nikad
slobode Hrvatskoj. Zar moe biti brat onaj koji ima jedinu elju
oteti tvoju kuu i tvoju monju? Vuk ne moe prijateljevali s ovcom,
pravo je rekla Gordana.
- Govorio sam im: ljudi hrvatski, zamirimo na sve to nas razdvaja,
okrenimo oruje protiv provale Budima, rascjepajmo povez koji nas
vee, sloni kao braa istjerajmo tuinskog gospodara iz svoje kue.
Ostavimo kralja Vladislava, ne dajmo njegovu sinu na
427

l
vlast. Neka ban Berislavi vlada dok ne odraste kraljevi
Ivan. Sve uzalud!
- Nisu vas posluali nesretnici! - mrko e Gordana.
- Nisu me posluali. A sve sam predlagao potanko: tu nam je kraljevi
Ivan, krv kraljevske krvi naega Ivania Korvina. U Milanu ili Ferari
nai u mu najbogatiju nevjestu, ili na dvoru cara Maksimilijana i,
eto, kraljevi e biti dosta bogat da moe drati vojsku i dvor i
povezati se s monim vladarima svijeta koji nam mogu pomoi protiv
neprijatelja s istoka. Sve sam to predlagao, sve ih nagovarao, molio,
zaklinjao. A sad, eto, moramo braniti kraljevstvo sami. Budim nam ne
da ni jednog vojnika. Zato me nisu posluali?!
- Nisu imali vjere - odluno e Gordana. - Kad bi bili mogli

vjerovati da e osloboditi domovinu, uspostaviti pravice, slobodu i

staro kraljevstvo, znajte, oni bi bili poli za vama, gospodine
Antolkoviu, bila bi pola velika veina. Ali vjere nije bilo, vjere
da moraju uspjeti.
- To ste rekli jednom prije vie godina kad ste pobjegli iz Lukavca u
onaj samotni dvorac gdje sam ivio sa svojim mladim prijateljima i
vjebao ih u oruju. Sjeam se toga danas. Vi ste, Damire, bili na
bojitu. Vaa je ena, junakinja, bodrila sve mlade ljude i govorila
im o vjeri, o pouzdanju, bez ega nema ni borbe ni uspjeha, ve samo
poraza i ropstva. Znao sam: Gordana ima pravo i rekao svojoj mladoj
brai: "Ako izgubite vjeru u svoju snagu, u mo koju Gordana zove
"kraljicom Hrvata", tada vam predstoji robovanje tuoj sili". Mladi
su me posluali, ali nisu oni koji su trebali narod osloboditi od
Budima. I zato sada sve te patnje, sve rtve, smrti, sva groblja.
Izgubili smo velikih junaka, umnih sinova na bojitima, a sve to smo
mogli od sebe odvratiti da smo se prije oslobodili Budima koji eli
da mi izgibamo, da mi iskrvarimo, da mi istroimo sve blago svoje za
njih, radi njih. Dokle e to trajati? Kad e ostaviti nevjernika,
kada svrgnuti djeaka kralja? Kad e doi taj as?
- Veoma je blizu! - veli Gordana. I ustane, ide prema ormaru i izvadi
pismo.
- Vi znate, kraljevsko je vijee zatrailo od Berislavia vau glavu.
Evo, sad gospoda upravljaju svim velikaima i plemiima poziv: "Tko
to zna ili uje o boravku "izdajice kraljevstva" Davora Antol-kpvia
ili da odrava veze s Hrvatima, duan je sve javiti kraljevskom
vijeu. Znano nam je vrlo dobro gdje on ivi u inozemstvu, ali i to
nam je znano da u Hrvatskoj vlada njegov duh i onda kad je u
inozemstvu."
- Tako su oni govorili i prije deset godina, to sami znate - nasmjei se Antolkovi. - Nisu me uhvatili ni onda kad su bili ovdje,
sjeate li se onih dana?
Zavezli se u raspravu i, ne opazivi da su stigli novi gosti. Tek
buka na hodniku digne ih na noge. Vrata se otvaraju.
U dvoranu nagrnue mladi Antolkovievi prijatelji kliui od
428

radosti to im se uitelj opet vratio. Spazivi Jelenka, Gordana
vikne:
- ekajte! Govorite. to se dogodilo na vaem putu? to ste donijeli?
- Veliki sud! - viknue svi u jedan glas.
Iza njih douljali se u sobu i djeaci: Damir, Kremen i slovaki
kneevii, vodei sa sobom malu Hrvojku. Djeca se pritajila da ih ne
bi istjerali napolje. U sobi nastade tiina, samo su zveckale mamuze
i tokovi maeva.
imuni preuzme dunost objaviti kako se sve zbivalo u Varadinu od

poetka do kraja.
Trenutak je Gordana ostala nijema kao da je i njome prolazila jeza od
neviene i strane kazne to je pala na Draenia. Onda ree:
- to li je Draeni sve morao uiniti zla, o emu mi i ne slutimo,
kad je providnost za njega odredila takvu strahotu?! Nije pao pod
asnim Kuevievim orujem, nego u blato . . . grdno blato, kao to
je blato i dua njegova. Neka se vijest o toj kazni prenese od jednog
do drugog kraja domovine, kao opomena! Neka dru nae izdajice svih
vjekova unaprijed!
- I svi oni koji su zarobili nau svetu slobodu - veli Antolkovi - a
jo ih nije stigla kazna!
- ekajte! - usklikne Gordana. - Jo naa iskuenja nisu dovrena.
Rekla sam po sto puta: pravda ide esto vrlo polagano, ali nikad ne
dolazi prekasno . . . Doi e, ekam je u vjeri tvrdoj kao peina, i
kazniti "krivce u Budimu i nas osloboditi . . .
Kad su se Jelenko i drugovi spremili na odlazak, stigla su dva
plemia, nosei vijesti primorskih knezova i pruili Damiru pismo.
Svi su ekali dok Damir proita. On pokae pismo Gordani. Zgledala se
s muem znaajno i ponukala ga da poruku preda Antolkoviu. Neobino
se zadubio u itanje, kao da o svakom slovu razmilja, a tada je
pogledao Gordanu. Pogledi drae znatielju turopoljskih plemia i
teko ekaju razjanjenje. Antolkovi digne glavu i ree svojoj
mladoj eti:
- ujte, prijatelji, treba javiti svim plemiima Zagorja, Posavine,
Turopolja, svuda kamo vam dosegnu brzi konji! Primorski knezovi,
najbogatiji i najmoniji, predlau neto vano. Slavonski su velikai
ve pristali: predlau za bana kneza Ivana Karlovia.
Brzo se dosjetie zato su se Antolkovi, Damir i Gordana zgle-dali
znaajno. Svi ute i gledaju svojeg vou s kojim su preivjeli
mjesece i poznaju mu svaku kretnju.
Mirno gleda preda se. Tamne mu oi i sada odrazuju sreenu duu koja
je stigla mir u hladnoj spoznaji svojih ciljeva i neustraivoj odluci
kroiti naprijed i preko svih zapreka. I sad e on prebroditi zapreku
i ree polagano, naglaavajui svaku rije:
- Ne moemo nai junakijeg bana meu bogatima i monima. estit je.
rtvovat e sve za domovinu. Recite to svima. A sad pitam Gordanu i
vas, Damire, zna li Karlovi da je Vojana tako dugo odgaala svoje
vjenanje radi svojih osjeaja prema Jelenku?
- Saznao je tek prije vjenanja i zamalo da nije razvrgnuo
429

l
zaruke, htio je pozvati Kuevia i na ma, no to je zaprijeio otac
Vojane Keglevi.
- Dakle, zna! Tu se ne da pomoi. Ipak to mislite vas dvoje?

- i pogleda Gordanu i Damira. Ovaj odmah odgovori:

- Oboje smo o tom ve razgovarali, naslutivi da bi Karlovia trebalo
postaviti za bana. Keglevii su ugledni i bogati, a banu treba danas
blaga kao i otar ma i poteno srce. Sve je u njemu zdrueno i,
nadam se, Vojanina beznadna ljubav prema Kueviu i okolnost da smo
mi prosili Vojanu za Jelenka, nee biti smetnja naim dobrim odnosima
prema banu i njegovim odnosima prema nama.
- A Vojana? Kako e se ona ponijeti? Ona je zapravo bila prevarena u
svojoj ljubavi. Jelenko joj nikad nije odao da ljubi Vilenu?
- To su teke stvari - veli Gordana - no, ja se nadam: Vojana e
ponosno prijei preko toga.
- Bojim se da biste se mogli prevariti - opomene Antolkovi.
- Bilo to mu drago, mi emo svi pristati uz Karlovia. Je li tako?
- i pogleda u oi Jelenku. Na taj upit zatrepte Jelenkove crne
trepavice i, pogledavi u oi svojem zatitniku, odgovori:
- Istna je, nema boljeg bana. Svi emo vjerno sluiti domovini pod
njegovim banovanjem!
Svi su ostali ivo potvrdili. Mladi se plemii zatim oproste i ostave
dvorac.
Jelenka Kuevia goni njegovoj kui osjeaj dvostruke sree. Mogao se
sada savijati u stranim ranama kao Draeni, a vraa se zdrav i iv
svojoj ljubljenoj.
Nekoliko ga puta snalo pitanje: to li mu nosi Karlovievo
banovanje? Ali sam sebe umiri: ne moe mladi knez toj stvari
rtvovati mir i jednodunost Hrvata. Ne moe.
Stigao je kui i neizmjerno sretno zagrlio svoju Vilenu.
ZLOA NE MIRUJE
Staklo prozora oaralo je sobu tamnocrvenim svijetlom. U polumraku
maklo se neko bie. Koraknulo nekoliko tekih koraka. Opire se o
tap, teko die, oito od duevnog uzbuenja. Neprijatno se pronosi
taj dah kroz crvenkastu tminu sobe to nalikuje paklenoj prostoriji
po kojoj odnekud dolazi crvena no.
Opet nekoliko tekih koraka, onda muni uzdisaj, teki uzdah. Ponovo
tiho. ovjek sjedne i okrene lice k prozoru sa crvenim staklima o
koje je sunce uprlo svoje zrake. Odraz je zraka porumenio glavu i
pojavu ovjeka.
Tu ivi najljepi mladi Ugarske, najoboavaniji mukarac, Ije430

potan kojem nije mogla odoljeti ni jedna ljepotica ugarskog
kraljevstva. Mladi komu su se divili, svi su mu zavidjeli. Bio je
ponosan u ljepoti, tat u svakoj kapi krvi. Silovit, svojevoljan,
bogat! Pred njim u budunosti pruale se zlatne stepenice do najvieg
vrhunca prijestolja. Sad sjedi u mraku sobe, iza obojenih stakala, da
se oni koji ulaze k njemu ne bi zgrozili od njegova iznakaenog lica.

U mranom rumenilu prozora manje se odraavaju crvene grdne

brazgotine od ono malo bijele puti koja mu je jo na jednoj strani
lica preostala. U crvenom polumraku ne razabire se da mu je jedno oko
iscurilo i ostalo samo jedno da bi ga sjealo na prolu ljepotu.
Sjedi tu ve est godina, iznakaena lica, hrom, na jednu nogu,
nevoljan i jadan u dui i na tijelu. Ne uiva Draeni vie u vlasti
svojega ujaka koji jo sjedi uz kralja i harai kraljevstvom po
vlastitoj volji. Ne uiva imetak to ga gomila Verbeci, jer neak
nema uitka, ne moe, dakle, ni troiti blago na uitke. Nema on
nita od ivota koji mu je obeavao slasti, sve uitke. Kad je kraj
Varadina postavio posljednju zamku Jelenku Kueviu, a pravda u nju
bacila zasjednika, povezli su ga u Budim. Svi su se zgrozili nad
nesreom koja ga je zadesila. Ostavila ga je ena, neakinja pokojnog
Bakaa. Iza smrti monog ujaka batinila je veliki imetak. Ne zna joj
Draeni traga kamo je pola. Ostao je sam samcat kao bogalj u toj
sobi ujakove palae. Dan je i no predan mislima, crnim, stranim
mislima to su mu iznakazile duu, razrovale i ostavile brazgotinu
kao to mu je kipue vrelo ostavilo brazgotinu na licu i tijelu.
Svakog dana padaju mu u razrovanu duu ista pitanja: "Kazna, veliki
sud, prorekla je Gordana jo onda kad je bila zarobljena u Lukavcu".
Ne dobiva drugog odgovora ni u dui ni u mislima.
Iza njega netko otvori vrata druge sobe. I tamo je mrano crvenilo u
njegovoj spavaonici. Ovako si je dao urediti sve svoje tune sobe da
prikrije jezoviti dojam svoje pojave. Ujak je na to pristao jer ni
sam ne moe gledati neaku u lice. Jo se ni danas Verbeci nije mogao
utjeiti zbog tolike strahote to je zadesila njegova neaka i bolje
mu je kad se lice gubi u mraku.
Ulazi Verbeci. Draeni ga doeka pitanjima:
- Recite mi, ujae, kako su se nali moji roditelji? Zato su se
vjenali? Koji ih je avo spojio?
- Ba udno me pita. Ako ba hoe, eto: Hrvat Draeni, vrlo
slavljeni junak na bojnom polju, dolazio je esto u Budim. Na
sveanostima i gozbama sastao se s mojom sestrom. Neprestano su se
svaali. On je grdio Ugre, ona Hrvate. Nisu mogli govoriti ni o emu
drugom, ve samo o tome. U toj svai, tko bi znao, padoe u strast i
nastade neke vrsti luda ljubav. Nisu se vie svaali, nego se ljubili
i cjelivali. I vjenali se preko noi. Brzo je strast izgorjela i
ljubavi nestalo. Onda su se nastavili svaati tamo gdje su prestali
prije vjenanja. Mrnja se nastavila, ona je dalje mrzila Hrvate, a
on Ugre.
- A ja pao u kolijevku kao zalog te mrnje. utjeli su obojica. Na
vratima se netko pojavio.
431

- Ja sam, gospodaru - najavi Lui. - Htio sam javiti gospodinu

veselu vijest. Dakle, sve je istina! U Budim su stigli Gordana,

njezin mu, a s njima svi djeaci, ve su sada gospodiii - njih
petorica.
- A Hrvojka?
- Sjedila je na konju poput princeze. Bit e joj oko 14 godina.
Njena je, ali vie nego divna. Cijeli se Budim okuplja oko Damirove
kue da vidi arobnu djevojicu. Gordana je nekamo otila, samo je
njezin mu s djecom ondje.
- Gdje je Damjan? - skoi Draeni.
- Na dvoru je, kod kralja. Sve je on udesio kako treba. Djevojica je
s vitezovima i ocem izjaila.
Verbeci bi htio k prozoru, ali ga nee otvoriti da ne bi danje
svjetlo palo na njegova neaka. Odlazi u drugu sobu. Lui ostane sa
svojim gospodarom. Ovaj otvori rupicu na prozoru i usklikne:
- Odvie je krasna ki smrtnog mi neprijatelja. Zasluila je da ivim
samo zbog nje. Ve bih davno uinio kraj svome ivotu da me nije
drala elja osvetiti se Gordani. Ona je krivac moje nevolje. Bio bih
danas lijep, mlad, oenjen Vilenom, bio bih ban. Gordanine spletke
unitile su moj ivot. Nita ne bi moglo njoj unititi ivot, jedino
to! Gledat e obeaenu svoju ker, tu divnu, nevienu ljepoticu,
To sam joj dosudio ve davno, jo onda, prije est godina, kad su mi
glasnici javili da me je prevarila, dovela u crkvu na Dubovcu
svjedoke koji su sluali moju izjavu. Platit e, ljepotice umna,
platiti sada kao to nikad nije plaao ni jedan moj smrtni
neprijatelj svoje raune. Sad mi je, eto, sama donosi u ruke! to je
rekao Damjanu kralj?
- im je spomenuo Hrvojku, zacaklile mu se oi. Mislio sam, otkad su
ga oenili, zaboravio je. Vi ste mu ime Hrvojke ba duboko ucijepili
u krv. Sav je pobjesnio i odmah je poslao Damjana da tono ispita
kako i kada e dovesti lijepu djevojicu. Eto, vidite, nee biti
teko. Povorka je male princeze pojahala gradom. Za jedan sat moe
biti s one strane kraljevskog dvora i sve je svreno. Oca e zadrati
vrlo lukavo, a majke nema.
Otvore se vrata susjedne sobe. Dolazi opet Verbeci i primijeti:
- Gledao sam iz druge sobe tu djevojicu. Kraljevii deset kraIjevstava pobili bi se meusobno za nju do krvi.
- Da joj je sueno odrasti do djevojke! - odvraa Draeni. - Odetat
e se djevojica sama u dvor, neka se s njome Ljudevit zabavi, a tada
e Damjan uarenim igom igosati njezino divno lice. Damjan je
rekao: nee biti sile, nee biti zamke, a ipak e ona pasti u ruke
kralju. A vi, ujae, idite u dvor, danas je vijeanje.
Verbeci ode potiten kao i uvijek kad bi ostavljao neakove odaje.
Draeni je ostao u crvenom polumraku. Glasno die i muklo govori
Luiu. Stalno mora sluati razglabanje njegovih misli:
- Kuevi negdje ivi u slasti, dok ja tamnujem u dubokoj mranoj

raci eroba 7ato nije avao na mojoj strani, kad je pra

vednost bila na njegovoj? Gdje su ti avoli pakleni, gdje isu ti
zlodusi, gdje su demoni, koji pomau silnike i zlou? Gdje je bila
mo avola? Zato su me ostavili, izdali? Ili nemaju moi da se
odupru onima koje je Gordanina pravda posinila? Zar, uistinu,
postoji? Nisam li itao u nekoj knjizi da je zloa mene izdala? Ona,
kojoj sam tako vjerno sluio? Izdali me i avoli i demoni i svi koji
pomau sili i nepravdi. Zar se ba na meni osveuje za sve nepravde
ovog svijeta? Moda su demoni zavidjeli na mojoj ljepoti i dopustili
nikad uvenu, nikad vienu jezovitu osvetu.
Lui se privikao sluati i utjeti.
- Veliki sud - govorila je Gordana. Zar je to "veliki sud", da mene u
mojoj mladosti iznakazuje, mene, bogata, mona? Sve mogu imati, sve
to bi zaeljelo srce, a nemam nita . . . nita ... jer nita
uivati ne mogu! Jezovita nakaza to se ne usuuje na svjetlost dana
da se ljudi ne zgroze, ne padaju u nesvijest?! Osveta! Osveta e mi
olakati ivot. Osveta Gordani koja je poslala Kuevia. to uti,
Luiu? Hoe li Damjan uspjeti?
- Damjan je zaloio svoju glavu, svoj oinji vid.
- To mi je utjeha. On e to izvriti. Zna on, avao zemaljski s
istoka!
Daleko, onkraj brda Budima, u tiini samostana veliko je tajno
vijeanje. U maloj sobi sjedi Gordana. Glava i lice je zamotano u
velo. Samo visoka, kraljevska pojava odaje junakinju Hrvata. U sobu
uoe dva fratra. Jedan od njih zbaci kukuljicu na zatiljak i pokloni
se Gordani na svjetovni nain. Drugi fratar takoer skine kukuljicu.
Ona ugleda plavokosog mladia od kakvih osamnaest godina. Modre su mu
oi, pravilno lice, lijepa je stasa.
- Obojica smo stigli ve juer u veer - veli stariji. Ja sam
opunomoenik Ferdinanda Austrijskog, knez tatenberg, a ovaj mladi
njegov je neak iz drugog koljena, vojvoda Maks.
- Vi ste upueni u sve? - pita Gordana kratko.
- Va voa Antolkovi postavio mi je ovaj prijedlog: Hrvatski e
sabor skinuti s prijestolja Ljudevita, izabrati za kralja Ferdinanda
Austrijskoga koji ve est godina pomae vau krvavu borbu vojskom i
maem. Meutim, vi ste othranili kraljevia Ivana, sina vaeg bana i
potomka kralja Matijaa. Da ne bi bilo radi toga bojazni i sumnja od
strane Ferdinanda, to e nadvojvoda Ivana oeniti, jednom princezom.
Kraljevi Ivan neka bude hrvatski ban. A da naa veza bude jo
vra, predlaemo da biste vau ker Hrvojku dali za enu kad bude
tome dorasla, ovom mladom vojvodi Maksu koji mi stoji s desna. Mladi
je vojvoda mnogo drugovao s knezom Frankopanom i od njega moete uti
kakva je znaaja i to se od njega smije oekivati.
Znatieljni prodoran pogled lijepih bademastih oiju izazove jako

rumenilo na licu mladog vojvode. Pokloni se i, utei, obori oi pred

ljepoticom ija bi ki imala biti budua njegova ena.

432
433
28 GORDANA XII


- O tome e odluiti godine - veli Gordana. - Moja je Hrvojka jo
dijete - no, mladi vojvoda ostavlja vrlo povoljan utisak - ali
vaniji su drugi ugovori, gospodine, koji odluuju o osloboenju moje
domovine. Zato vas molim, tonu poruku koju Ferdinand Austrijski
alje Hrvatskom saboru. Mene su odabrali za taj sastanak da ne bi
nitko iz Budima posumnjao. Zato sam i dola u Budim sa itavom
obitelji jer, toboe, elimo slovake prineve uvesti u njihove
posjede.
- Mislite da ja neu pobuditi sumnju?
- Sve smo udesili tako da sumnji nema razloga. Gvardijan je na
vjerni prijatelj i pravi ujak novog kancelara kralja Ljudevita
Stjepka Brodarica.
- Njega je Ljudevit uzeo samo na odluni zahtjev svetog oca pape?
- Jest, tako je, ali on ne moe uiniti nita drugo nego se tuiti na
strahovite orgije kojima Ljudevit i njegov ujak knez Bran-denburg
sablanjavaju sav svijet na dvoru. Ali mi smo se odluili na krajnji
korak, pa bih htjela da budemo za dan-dva nacistu u svakoj
pojedinosti ugovora izmeu njemakog nadvojvode i Hrvata.
Sjeli su k vijeanju.
Nakon dva sata vremena ue gvardijan i pozove ih na objed. Gordana
ustane. U tamnocrvenoj haljini odraava se njezina krasna pojava u
svoj ljepoti. Dive joj se kancelar Ferdinanda Austrijskog, divi joj
se mlaahni vojvoda i sam gvadrijan. Lijepa je, skladna, kao ono kad
je Hrvojka sjedila u koljevci okruena djeacima. Njezino je lice
udesno svjee, kosa i danas odsjeva arom bronce, a bademaste oi i
danas su pune sjaja, izraaja i plemenite vatre.
Hoda poput kraljice. S jedne strane mladi vojvoda, s druge strane
kancelar, a pred njima ide gvardijan. U dvorani ekala je Gordanu
pratnja, na elu Jelenko Kuevi i Cvjetko imuni. Svi su
izvjedljivo promatrali mladog vojvodu. Gordana ga je samo katkad
pogledala, mislei u sebi:
"To emo jo vidjeti, vojvodo, hoe li zasluiti Hrvojku ti ili tko
- drugi?"
NEPRIJATELJ PREAO GRANICU!
U kraljevskoj dvorani sjedi na prijestolju Ljudevit. Slijeva mu
njegova ena, mlaahna Marija. Plava gusta kosa sapeta joj u tamnu
mreu na kojoj vrsto sjedi postrance zavinuti klobuk. I kraljiina

je odora bogato iskiena. Oito je vrlo tata na ljepotu. Oi joj

odaju bistrinu misli. Kraj nje Ljudevit, dvadesetih godina ivota,
duge sijede brade, starakog izgleda, priinja se svakome kao da je
kraljici otac. Nezadovoljan je, mrzovoljast, mrk, dosauju mu gospoda
kraljevski vijenici i ostala gospoda velikai. Veli:
434

- Ve je vrijeme da jednom zavrimo ovo vijeanje. Zar u itavu
svoju mladost potroiti na vijeanje? Svatko je od vas imao mladost,
i ja hou da je uijem!
Uz kralja stoji mukarac blagih crta, smee kose, u sveenikom
odijelu. To je Stjepko Brodari, nekad pa na ovom dvoru, a sada
kancelar kraljevstva, po elji samog pape. Dranje mu pokazuje
preduboku alost. Kad govori, bistroumnim pogledom krui nad
velikaima i natkriljuje ih govorom i mislima. Svaka mu je rije
mirna, zvonka i mudra. Kralj ga slua isto tako nevoljko kao i one
druge.
- Velianstvo - veli Stjepko Brodari - neprijatelj je preao
granicu, a mi nemamo ni jednog topa, nemamo ni jedne ete, a ni
vojskovou.
- Valjda neu ii ja sa svojim slugama protiv neprijatelja? - vikne
kralj.
- Velianstvo, moja je dunost spomenuti vas na neprijatelja. Pali su
gradovi u Dalmaciji, u Bosni, u Slavoniji, neprijatelj se nee
zaustaviti. Sigurno je odabrao za cilj i sam Budim, a mi stojimo kao
da ekamo neprijatelja na veeru. Moda je ve blizu.
- To je ludorija to ste sada izrekli, asni gospodine kancelare! prigovara arkanji, a njemu se pridrue i atmari i Batori i Verbeci!
- Ako gospoda ne kane neprijatelju sprijeiti da doe u Budim, onda
neka barem kau to e uiniti ako Turin uzme smjer prema Budimu?
Kraljica apne muu ljutite:
- Ono to govori Brodari, to e biti gola istina. Neka Ugri idu
zaustaviti neprijatelja.
Zastidio se Ljudevit, te opomene. Mora priznati: ena ima pravo i on
ree vrlo uzrujano:
- Uzviena i asna gospodo! Poto je neprijatelj preao preko
granice, neka ide gospodin palatin s velikaima i s ono malo vojnika
to ih imamo da ga zaustave.
Velikai u sjajnim odorama uzbunili se:
- Velianstvo, u naim je privilegijama pisano: mi, velikai, nismo
duni poi u boj pod vodstvom palatina. Nama velikaki privilegiji
odreuju mjesto samo uz kralja i samo uz njegovu zastavu. Nitko nas
drugi ne moe voditi nikuda, niti na sveanost, samo kralj. Mi smo
prvi uz kralja.
- To je sramotni izgovor - trgne se kraljica i apne kralju:

"Ljudevite, ako nee ii bez tebe, onda idi s njima ti, da im dokae kakve su kukavice. Ti, kao kralj, ne treba sudjelovati u bici,
ali povedi ih da se ne mogu izgovoriti. Idi, zar e ekati da paa
uzme mene u harem?"
To kosnu Ljudevita. Zar da ide na bojite on koji je navikao da se
zabavlja dugo u noi, spava u mekoj postelji sve do podne? Strahovito
je udobnost zamijeniti bojnim poljem.
Kraljica ga ponovo opominje i naglaava svoju elju.
435
- Vidim, da se izgovarate da, toboe, ne moete drukije u rat,
28 *


nego pod mojom zastavom. Dobro, gospodo, onda u ja s vama. Nitko
vie nee skrivati svoj kukaviluk za mojom osobom. Sutra, gospodo,
idemo. Mislim, sad ete poi i vi!
^- Ali, kralju, vi ne smijete u boj, vi nikada! - stadoe vikati. to onda ako se vama to desi? Iznenada vikne kraljica:
- Kralj se mora rtvovati da bi mogao vas prisiliti da vrite svoje
domovinske dunosti! Vi se bojite samo za svoju glavu, a ne za
kraljevu.
Rijei mlaahne kraljice nemilo iznenade gospodu. Nikad nisu voljeli
tu njemaku princezu, niti njezine Nijemce. Odlune kraljiine rijei
uvrijedile su ih. I odmah su izjavili kralju: ako ide on na ratite,
poi e i oni. Zatim su svi ostavili dvoranu.
Vani ljutilo prigovaraju:
- Zato kraljevsko vijee doputa da se u nae poslove plete ta
Njemica? Trebalo nam je tu kraljicu?! - i nastavljaju puni mrnje
prosvjedovati.
A u dvorani mlada njemaka princeza, lijepa kraljica, savjetuje
Ljudevitu:
- S tim velikaima ne moemo se obraniti od neprijatelja. Smjesta
alji brzoteu Krsti Frankopanu, jedino on moe sakupiti veliku
vojsku i doi u pomo, a dotle e barem zadrati neprijateljsku silu
s ono malo eta to ih imamo.
- Krstu Frankopana mrzim. Ja sam ga zatvorio u tamnicu, a on je
rekao: nikada vie nee doi u Budim. Neu ga valjda moliti.
- Gospodine kancelaru Brodaricu, vi ste Hrvat, odmah pozovite svojega
zemljaka Krstu Frankopana, neka doe. Ja ga zovem! - veli kraljica.
Ljudevit je utio, dakle se ne protivi, a Stjepko Brodari se
nakloni:
- Kraljice, uinit u!
I kancelar ostavi dvoranu, a kraljica s prezirom odmjeri svojeg
nezgrapnog mua i srdito ree:
- Moji su me ujaci poslali iz Njemake u ludnicu, a ne na dvor. Ovdje

su svi pijani i slaboumni. Jedino jo imamo pameti ja i ovaj kancelar

Brodari. Ako neete smjesta otii da se sprijei neprijatelju ulaz u
Budim, otputovat u sutra u Njemaku i ne vraam se vie! Ba sam
bila glupa to sam ostavila svoju domovinu!
- I mladog vojvodu Maksa! Oh, znam dobro, vas ste se dvoje ljubili!
- I doista sam bila vrlo luda kad sam zamijenila vojvodu Maksa s
tvojom prosjakom krunom!
I kraljica se okrene vrlo otro i jo otrije zatvori za sobom vrata.
"Znao sam da e ona zagospodariti na prijestolju. Zato su me glupani
vjenali? to e meni ena kad ima toliko djevojica u kraljevstvu!"
- razmilja on.
Smete ga otvaranje vrata. Na pragu se pojavi pa i uvede za436

dahtanog ovjeka istonjakog obraza. Ljudevit veselo pita:
- Damjane! Ima li djevojicu? Gdje je?
- Preodjenite se, velianstvo, idemo joj u susret. Moji su momci
otili naprijed, okruit e ljepoticu na moj znak. Pokrijte se dobro
platem, velianstvo, da izgledate vikoga rasta.
Nekoliko asaka iza toga ostavili su dvor i pokriveni vizirima
odjahali ulicama, grada.
Povorka mladih jahaa teko se probija naprijed. Graani svakog
stalea guraju se da bi iz blizine vidjeli prekrasnu malu jahaicu
to se isprsila na sedlu. Modra haljinica nabrana je u ljupke
naborie oko njenog vitkog djetinjeg tijela. Ponosno uzdie dijete
.svoju krasnu glavu, prepunu crne kose, po kojoj lepri modrikasto
perje s klobuia. I dri uzde konju kao kakav odrasli momak i gleda
oko sebe svu tu gomilu ljudi zauenim velikim oima. Oko nje je
projahala pratnja. Pet vitezova. Mlaahni su, ponosni, zabrinuti za
svoju malu kraljicu. Ne putaju nikoga u blizinu, premda se
prolaznici nastoje progurati do njezina konja. I ona se okrene k
jednom pratiocu :
- emu se guraju oko nas? Reci, Kremene?
- Svi hoe da tebe vide, Hrvojko! - odgovori on.
- Zar nema ovdje takvih djevojica?
- Nijedna nije tako lijepa! - naglasi Kremen.
- I najljepa bi uz tebe bila grdoba! - nadovee kraljevi Ivan da
natkrili Kremena.
Ali se stariji slovaki kneevi Boran eli uspjeti jo vie
primjedbom:
- I kraljica bi uz tvoju ljepotu postala samo neznatna sirotica!
- Opet brbljate kojeta! - javi se Damir prijekorno. - Zar ne znate
da majka ne doputa Hrvojki govoriti o ljepoti? Dok majka ne stigne,
imate sluati oca i mene. Evo, tamo dolazi otac. S nekim vijea.
I Gordanin sin potisne dalje od svoje sestre sve njezine udvarae.

Hrvojka prigovori:
- Opet ih grdi, Damire, a oni su tako uljudni.
- Odvie uljudni, da tebi to godi, Hrvojko! Naravno! Ali znaj, ti si
jo mala djevojica.
- Nego to! Poloite me odmah u kolijevku i ljubite me - imat u pet
dadilja!
Hrvojka opazi kako je od tih rijei brat porumenio i pogleda ga milo
i toplo:
- Ne ljuti se, Damire, alim se, ja ih volim, sve redom, a ti si mi
najdrai.
Raznjeeno gledaju Hrvojku bratove oi, dok se ona ljuti na guvu oko
sebe. Neki se mukarci u graanskom odijelu pribliili tako blizu
djevojici da se ona uspravila na sedlu. Damir razabire da su ljudi
drski i najurio ih je svojim konjem.
Iz guve se pojave dva viteza s vizirima na licu, u putnim odorama
njemakog kroja, obojica nalete na ljude oko Hrvojke, prijete im se
437

l


maevima, ali nasilnici najednom udare na mladu Hrvojkinu pratnju.
Nastane guva i tunjava. Oba viteza s vizirima zaokupie Hrvojku.
Slijeva jai Damjan, zdesna Ljudevit. Oaran je djevojicom i privede
svojeg konja posve blizu k njoj:
- Lijepa gospoice, mi emo vas pratiti dok vai vitezovi vode borbu
s tom prostom eljadi.
- Hvala, gospodine, ne trudite se, ekam brata i njegove drugove.
- Viteka dunost zapovijeda tititi svako ensko bie. To podsjeti
djevojicu na obiaje. Ne smije odbiti pomo plemia, a da su
stranci, to pokazuju njihove odore.
- Mi smo stranci - pripovjeda onaj s desne strane. - Dolazimo
kraljici u dvor, njezini smo dvorani.
Morali su poi naprijed da ne bi na njih najurila guva onih koji su
se uhvatili u bitku. Djevojica je htjela prva naprijed da utee
nerazumljivom sukobu.
Damir Brezoviki razgovarao je s izaslanikom kraljevskog vijea koji
je imao zadau zabaviti oca, dok Damjan odvede djevojicu. No, im je
opazio da se oko Hrvojkine mlade pratnje razvila bitka, on visokog
gospodina gurne u stranu i pojaha tamo, ali ga zaustavljaju neiji
vojnici i udaraju po njemu. Damir vikne:
- Sine, Kremene i vi, kneevii, - za Hrvojkom! Ja u obraunati s
ovima.
Mladii posluaju zapovijed. Udarajui maevima, povuku se, a sam
Damir se bije. Oko njega se smotala neka eta kao zidina dok je

njegov sin s djeacima hitio naprijed da nae i dostigne Hrvojku.

- Kakva je to prosta eljad u Budimu! - psuje jedan od pratioca
djevojice. - Moramo se pokrivati vizirima da nas ne napadaju. Ovi
Ugri mrze Nijemce, premda im je kraljica naega roda. Ugri mrze
svakog drugog ovjeka, osim sebe i zato tuku nau etu. Mi smo
osjetili dunost obraniti vas.
- Mrze vas koji ste na kraljevskom dvoru? - pita Hrvojka.
- Silno nas mrze, zato uvijek idemo pokriveni, jer bi nas izazvali, a
kraljica nam je zabranila uputati se s njima na oruje. Ona je prava
jadnica, osjea se kao lijepa Helena.
- Koju je oteo kraljevi Pari? - pita Hrvojka.
- Vi ste uili povijest? - pita sada Ljudevit.
- Svakako! Ali Parisa ne volim.
- Zato niste skloni tome junaku?
- On nije junak, on je otima, razbojnik.
- Koji vam se junak vie svia? - pita on da bi djevojicu zaokupio
razgovorom.
- Svia mi se mudri Periklo i junaki Aleksandar Veliki.
- Petar Berislavi, hrvatski ban?
- Da, da, on je bio junak, ali su ga Turci sasjekli. To je kriv kralj
Ljudevit - veli djevojica. - Jest, on mu nije poslao vojsku. I ja to
znam.
Ta izjava udari Ljudevita ispod vizira u obraze, a Damjan pita:
- Vi ne volite kralja?
438

- Zato bih ga voljela kad nije sklon Hrvatima? Odgovor iznenadi
Ljudevita i Ijutina ga nadimlje pod vizirom. Ve su stigli pred dvor,
kad Damjan ree:
- Imate pravo, ne brine se on nizato, i mi ga ne volimo, a danas ga
i nema u dvoru, otiao je u lov. Oh, dvor je vrlo krasan, raskoan dodaje on, opazivi da Hrvojka znatieljno promatra goleme tornjeve i
kule dvora, opasanog visokim zidinama.
- Sagradio ga je kralj Matija - veli Hrvojka - u dvoru ima mnogo
umjetnina. Tamo su na ulazu dva lava, krasni kipovi. Znam to od
majke.
- Prekrasni lavovi! - radosno prihvati Damjan, osjeajui da je
uhvatio interes djevojice i pogleda u kraljev vizir. - Ti krasni
lavovi veliki su, golemi kao kakvi gorostasi, od bronce i sjaju kao
da su posipani zlatom.
Vea grada otvorena je irom, a most sputen. Dogovoreno je da e oni
koji se biju navaliti prema dvoru, a onda e Hrvojka skloniti pred
navalom u kraljevsku palau. Uzalud se ogledava, njegovi vojnici koji
su imali prikazati divlju hordu i proizvesti dojam pogibelji jo ne
dolaze. Damjana obuzima bijes, umjesto njegovih ljudi, opazi u

najbrem trku Hrvojkinu pratnju. Sad je posljednji as da djevojicu

uvede u dvor.
- Mala djevojice - veli on - lavovi su jo u dvoru, moete ih
vidjeti.
- Oh, da, pogledat u lavove, evo ide moj brat i njegovi drugovi.
- Lavovi su divni - nastavi Damjan - golemi; od bronce - doite.
- I moj e ih brat pogledati - ekam njega.
To uznemiri Ljudevita i neto ree Damjanu to ona ne razumije i ne
brine se. No, Damjan je posve miran, spreman je na sve, pa se ne boji
da bi mu mladii mogli smetati.
- Dobro, priekajmo - veli on Hrvojki. - I mladu e gospodu zanimati
lavovi.
Kao oluja, dojurio je Hrvojkin brat s drugovima. Zahvali gospodi to
su djevojicu uzeli u zatitu od one rulje i htjedoe da ide s njima,
ali Damjan saopi:
- Vaa sestrica eli pogledati lavove. Nema u dvoru ni kralja ni
kraljice, moete lavove vidjeti tamo s one strane dvorita. Ne morate
ni sii s konja.
- Nemoj, Hrvojko, dosta je bilo razgovora sa strancima.
- Ba bih htjela vidjeti lavove. Hajde, idemo.
- Sve se sjaji kao zlato - veli Damjan. - Ne treba vam nego zaviriti.
I ve ona skree konja. Odmah za djevojicom ulaze Damir i drugovi, a
dva viteza za njima.
Ulaze onkraj zidina u prvo dvorite puno stabala. Hrvojka trai
lavove.
- Tamo iza one druge vee - pokazuju joj stranci pratioci:
439

- Odmah u otvoriti vrata.
Damjan ide na ulaz u drugo dvorite.
Hrvojka ide s njima, Damir i djeaci za njom. Nisu zadovoljni, ali ne
mogu nita protiv njezine volje. Navikli .su sluati kako ona
zapovijeda.
Na drugim se vratima otvorila samo polovica tako da moe prolaziti
samo jedan konj. Lukavo propuste kralj i Damjan djevojicu naprijed.
im je prola kroz vrata, ugleda krasne lavove i skrene konja prema
kipovima . . .
Kralj i Damjan odmah su za njom i zakre naas put Damini i drugovima
koji su iza njih. U trenutku se pred njima vrata zatvore i vratar
okrene kljuem. Iza mladih ljudi pojave se momci, okrue mladie, a
vratar zapovijedi:
- Iziite iz dvora! Ili ... Iza vee uje se glas Hrvojke:
- Zatvorili su nas! Damire! Ivane! Kremene! Gde ste?
Trenutano razabrae mladii to se dogodilo.
"Hrvojka je odvedena silom" - kliknue u sebi sva petorica puni

uasa.
I ve su trgnuli maeve i stali udarati oko sebe momke da bi se
oslobodili stupice. Bitka se bije ispod vee drugog dvorita.
Damir, Ivan i kneevii udaraju divljom snagom momad. Kremen se
dosjeti i potjera konja ravno na vratara, natjera ga u kut tako
spretno, da se nije mogao maknuti, skoi dolje, poloi ovjeku
otricu na grlo:
- Kljueve, ili u te probosti!
Drui, vratar spusti kljueve u Kremenove ruke. Mladi krikne od
radosti, baci se na veu i pokuava otvoriti. Ve jedan momak opazi
to kani i dosegne ga maem, pa udari u ruku. Krv trcnu, a Kremen
vie:
- Damire! Ranili su me! Otvori veu.
Kraljevi Ivan i kneevii bijesno biju kraljevske vojnike. Ivan
upuuje Damira:
- Damire! Pomozi Kremenu otvoriti, prepusti nama momke.
Muku mui Kremen i pokuava otvoriti vrata ljevicom, ali uzalud.
Damir se sagne na konju i dohvati klju brave.
Jedan vojnik nanianio na Damirovu glavu. Kremen pusti bravu i
ljevicom uhvati ma pa odbije udarac, zamahne na momka i srui ga pod
noge konju. Ivan i drugi su pobjesnjeli to se dogaa s Hrvojkom, pa
udaraju nemilice.
Vidjevi kraljevski vojnici da ne mogu svladati bijes mladia, koje
su smatrali nedoraslim tolikoj brojnoj snazi, uzmakoe natrag u prvo
dvorite i dozivlju pomo:
- Ovamo, straa! Ovamo! Stranci ele provaliti u dvor, ubit e
kralja! Ubojice!
Krikom se odazivaju strae, kraljevi momci. Strka prestraenih
vojnika vue oruje iz straarnice i pohitaju za onima koji javljaju:
440

- Ubojice su u vei! Sve ih sasjecite da ne provale u dvor zapovjeda zapovjednik strae.
U vei su njih petorica: Damir, Kremen, Ivan i dva slovaka
kneevia. Meu kljuevima ni jedan ne otvara veu. Ili su u velikom
uzbuenju izgubili prisebnost?
- Zurite se! Otvorite! - dovikuje Ivan. - Ve dolaze.
- Zadrite razbojnike, ne dajte im da prodru pod svod vee zapovijeda Damir - dok mi otvorimo . . . Udrite ih! Postavili se pred
veu da ih zadre.
KRALJEVSKI LAVOVI
Hrvojka se zagledala u krasne umjetnine od bronce to sjaju kao da su
posute zlatom. Kralj Ljudevit je sve rasprodao to je bilo ljepote na
dvoru. Ovo nitko nije htio kupiti, nisu imali kamo postaviti tolike
kipove, a nisu velikai niti htjeli troiti za to.

- Ba su divni - usklikne Hrvojka kad je unila. - Damire! Gledaj,

Ivane, gdje ste?
Okrenula je glavu. Njezinih vitezova nema. to je to? Vrata vee kroz
koja je ula, zatvorena? Instinkt joj doaptava: tu se zbiva neto
protiv nje i, ne pitajui, skrene konja prema zatvorenoj vei,
zovui:
- Damire! Ivane!
- Zatvorili su nas! - uje njihove glasove.
Htjela je neto rei, ali netko pograbi uzde njenom konju i silom ga
zadri. Pred njome je vitez s kojim je dojahala ispod vee. On skine
vizir. Damjanovo se crnoputno lice smijei:
- Stanite, lijepa mala, prije svega morate pozdraviti kralja!
-. Ne pozdravljam nikoga! Kralj nije ovdje. Pustite mi konja!
Otvorite veu - hou svojega brata. Niste li uli?
On jo vre stegne uzde njezinu konju i povede je daleko od ulaza,
ba iza palae. Tu je pusta zidina, uza zid stoji jedan od onih koji
su je pratili. Sve se dogaa tako brzo da Hrvojka i he dospijeva
misliti.
Zgrabile je dvije jake ruke oko pojasa i povuku sa sedla dolje. Nala
se na zemlji. Nigdje nikoga. U zidu palae neka irom.otvorena vrata.
Ulaz je crna tama kao jama to vodi u neku propast. Ljudevit je ve
skinuo vizir. Ugledala je pred sobom malenog ovjeka bijele guste
brade i kose. U crnim kolobarima tamne oi plamte avolski nasmijane.
Ispruio je prema njoj duge starake prste i obuhvatio joj vrat oko
kojega se savila iroka ogrlica od dragog kamenja.
- Ih, mala djevojice - hi-hi-hi . . .
Djevojica digne ruke, zarine ih u njegovu gustu sijedu bradu i
441

vue ga svim snagama to ih smae, pa iz svega glasa vie:
- Damire! Damire! Kremene! Ivane!
Ljudevit zavriti od boli i pusti vrat djevojici. Kako su njezine
ruice zahvatile nekoliko dlaica brade i natezale ih, to Ljudevitu
prouzroi silnu bol, pa je zateturao, a pri tome se spotakao na kamen
i pao. Damjan pritri da ga digne. To iskoristi otroumna mala
Hrvojka, poleti kao leptir natrag prema onoj strani odakle su je
dovukli ovamo.
Opet je pred vratima palae. Ba u tom trenutku otvorili su vrata
Ivan, Damir, kneevii i Kremen. Krv mu oblijeva odoru. Spazivi
Hrvojku, stadoe vikati i traiti da ih puste iz dvora. Iza zida ve
dolazi Ljudevit.
- Ove su lupee pustili provaliti - ljuti se kralj. Damjan vie:
- Strao! Ovamo! Evo, ovi mladii htjedoe ubiti kralja.
- Buntovnici Hrvati! - vie Ljudevit. - Na vjeala!
- Lae ovaj ovjeuljak - vikne Hrvojka - lae konjuar, htio je

robiti, pruio je ruke za mojim nakitom! Evo ovako.

Djevoje je uvjereno da joj je bradati ovuljak htio oteti krasnu
ogrlicu.
- Strao! Odvedi ove mladie u tamnicu!
Ali se sva petorica mladia stavljaju u obrambeni stav. Dok je straa
navalila, oni se brane, a Hrvojka se povukla iza lea svojih mladia.
Najednom se vrata dvora koja su godinama zatvorena naglo rastvore.
Ljudevit se nasloni na jednog lava. Obuzela ga slabost. S ove strane
je dvor pust i nikad nitko tu ne izlazi. A sada se, eto, pojavila na
vratima kraljica. Noge su mu zadrhtale. Kako je ona dola ovamo?
Zato?
Mlada ena okrui pogledom sve, a onda se zaustavi na djevojici,
gleda je zapanjena i pita paa koji stoji uz nju:
- To je Hrvojka?
- Kako? - zapanji se Ljudevit. Kraljica zna i njezino ime?
- Jest - to je ona!
Pogled lijepe mlade kraljice osine kralja. Ljutilo mu prie i apne:
- Za nedoraslom djevojicom luduje tvoja grdoba? Srami se. Znam sve!
Doekala sam te ovdje da vidim dokle dosee tvoja pokvarenost.
Neprijatelj juri prema Budimu, a tebi se jo vrzu glavom takve
osnove? Luae! Nedonoe si ne samo po tijelu, nego i na umu i duhu!
Kraljica se okrene prema Hrvojki koju su okruili njezini pratioci:
- Tko te je doveo ovamo, djevojice?
- Ova su dvojica rekli da pogledam lavove na ulaznim vratima. Mojeg
su brata i njegove drugove zatvorili u onu veu, a onda su meni
htjeli ukrasti nakit.
- Tko? - pita kraljica u udu.
- Ova tamo grdoba - i onaj njegov ortak. Ja sam mu ba poteno
zderala prste u tu smijenu bradu.
- Vrijea kralja - upadne Damjan.

Na te rijei Hrvojka prasne u divni djetinji smijeh. Iz. svega grla
zahihoe:
- Ovo strailo - kralj - koji kradq - nakite!
Smijeh divnog djeteta ispuni itavo dvorite. Kraljica je promatrala
neobino pozorno, ne moe se oteti nekom osjeaju.
"Kao da e ovo djevoje imati na moj ivot kobni upliv!" - misli
kraljica. - "Ovu grdobu ni ja ne ljubim, dakle, nisam ljubomorna radi
Ljudevitove pustolovine. A Maks? Oh, vojvoda Maks me ljubi, a gdje bi
on ikada vidio ovo dijete? Ludost!"
"Ovo je dijete, vojvoda Maks ve ezne za odraslom enom."
- Pustite ih sve iz dvora - odredi kraljica, pa sama ide s Hrvojkom i
pratiocima da vidi hoe li ispuniti njezinu zapovijed. Cijelo vrijeme
sve do glavnog izlaza kraljica gleda Hrvojku.
- Hvala vam, lijepa gospoo! - veli djevojica prostoduno i, ne

znaju da je govorila s kraljicom i da je ona nakaza bio kralj.

Jo je dugo gledala kraljica Marija za krasnim djetetom, onda se
vratila u dvor i prezirno odmjeri Ljudevita:
- Nikad neu oprostiti ujacima to su me nagovorili da budem ena
takvoj nitici! Srami se! Zato ti i propada kraljevstvo. Idi u dvor i
spremi se u susret neprijatelju, ili u smjesta ovaj as ostaviti
dvor.
- Hoe da padnem u boju?
- Ta je slava samo za junake!
Kralj Ljudevit stade proklinjati as kad su ga s njome vjenali. No,
svlada se i stade moliti kraljicu da bi ostao u dvoru. Ali ona vikne:
- Ni asa! Sad znam zato si bio nestrpljiv na vijeanju. ekao si na
dijete! Stidi se! Gadi mi se! Ako smjesta ne krene na bojno polje,
jo danas za jedan sat pozvat u papinskog nuncija i kazati mu da te
ostavljam! Ovo je kazna za tu sramotu koju si htio poiniti.
- Samo sam se htio naaliti.
- Kad si ve tako pokvaren, a ono barem ne budi sramotno kukavan.
Htio si velikae prevariti da e s njima u boj, je li?
- Tko ti je to rekao?
- Tvoja pustolovina i tvoj glupi strah od maa. Na turnirima si glupo
glumio junaka, a svi ti se smiju - i tvoji vijenici i prijatelji i
puk. Ruglo si im! Sad bi htio izbjei dunosti. Ne! To velim ja. U
meni tee krv, a ne kalna vodurina. Idi smjesta u boj ili u ostaviti
dvor.
- Za dva-tri dana.
- Za jedan sat! Ni asa vie!
Ljudevit okrivljuje sve oko sebe, najvie Brandenburga to ga je
oenio ovom kraljicom i sprema se na ratite, jer bi bila prevelika
sramota da kraljica zove papinskog nuncija i ostavi dvor.
- Idi, Lujko! - veli mu knez. - I ja u s tobom. Mi emo bacati kocke
dok se oni drugi biju na bojnom polju. Ne boj se! I stao se spremati.
* * *

442
443


Dotle su Hrvojka i njezini pratioci ve stigli kui. Damir kori
sestru, a s njime i ostali.
- Zar sam mogla slutiti da u kraljevskom dvoru ima lopova koji kradu
djevojake nakite? to je to, Kremene? - opazi tek sada zakrvavljenog
mladia.
- Nita, udario sam se.
- Lae, posjekli su te. Je li istina?
- Kad su nam zatvorili vrata, onda smo se pobili s njima - razjasni

Damir.
- Odmah rnu poveite ranu. ujete li. odmah! Posluali su, jedva
ekajui da mogu razgovarati nasamu. Drali su tajno vijeanje
prestravljeni od dogaaja to su ga netom doivjeli.
- Hrvojka ne sluti nita - veli tiho Damir - i nitko neka pred njome
vie ne govori o tome. A kad se vrati majka, onda u joj ja sve
kazati.
Naposljetku je sav znojan dojahao otac. Kad su mu sve rekli, on je
ustanovio:
- Djeco, to je bilo namjerice ugovoreno. Mene su opkolili da ne mogu
za vama, dvadeset momaka uzelo me u okrugu - a onda su dola jo
petorica. Osjeao sam - neto se dogaa. Ako Hrvojka zatrai da opet
ide jahati, neu to dopustiti do povratka kui. Majka e mi poslati
glasnika i onda idemo kui. Majka e nas doekati putem.
Slijedee je dane Hrvojka pokuala lukavo iskoristiti oboavanje
svojih vitezova da bi je protiv oeve odredbe odveli u grad da
izjai.
- Prije u umrijeti nego te povesti - veli brat.
- Sve u za tebe uiniti - veli Kremen, - ali to ne mogu.
- I ja - ree Ivan.
Ni jedan od njezinih viteza nije htio da popusti.
- Uvijek se svaate - spoitne im ona - a kad treba Hrvojku drati
zatoenu, onda ste svi sloni. Ne trpim vas.
- Kad treba Hrvojku braniti i .uvati, onda smo sloni i ostat emo!
Eto - veli Kremen - zaklcli smo se.
- No, ekajte. Neu vie ni jednog pogledati. Ovako me zarobiti! Uh,
ne mogu ni jednog vidjeti. Idite! Ne trpim vas.
Uzalud se ljuti Hrvojka, eljna da vidi stranog svijeta.
MOHAKO POLJE
U blizini Monaca naao se kralj s velikanima, s kraljevskim vijeem i
s vojskom od 28.000 momaka. Pod krovom nekog plemia stalo je vojno
vijee raspravljati o bojnoj osnovi. Ljudevit nita ne
444

zna. nita ne razumije, nikad nije baratao orujem, niti je u snu
slutio to znai neprijatelj - ni bojno polje. Ali slua velikae i
prelate kako se meusobno ivo prepiru to se sve ima uiniti i kako
doekati Turina.
Svi su ve glasnici donijeli vijesti da se pribliava ogromna turska
vojska.
Gdje e je, dakle, zaustaviti, na kome mjestu i kako? O tome
raspravlja vojno vijee koje isto kao i kralj nije nikad vidjelo
bitke i ne sluti to to znai biti okom u oko turskom neprijatelju.
Svaki od velikaa vie i pije kao da svaki eli vikom i vinom
pojaati hrabrost.

Kancelar Stjepko Brodari slua prepirku gospode. Slua prijedloge

to padaju jedan za drugim. Jedini Stjepko zna o boju, o osnovama,
bitkama, jer je to nauio od svojih zemljaka Hrvata. uo je vojvodu
Ilokoga, Damira Brezovikog, Antolkovia, uo je razne druge knezove
i ini mu se da sve to gospoda predlau, ne odgovara nikako onome
to je sluao u Hrvatskoj.
Tada se on usudi progovoriti:
- Gospoda vele da e neprijatelja doekati na otvorenom polju. Po
onome to sam ja uo od mojih Hrvata o bojevima s neprijateljem,
usudio bih se predloiti da se neprijatelj ne doeka na otvorenom
polju, ve da se zauzmu breuljci jer e ovi posluiti naoj vojsci
kao vrlo dobro zaklonite.
- to? Mi trebamo zaklonite? - vikne arkanji. - Gledajte, ovaj nas,
kao i njegovi Hrvati, smatra kukavicama, pa da emo se sakrivati na
breuljcima!
Stjepko ne odgovara nita, ve brzo upada, nastavljajui svoj
prijedlog:
- Osim loga, bilo bi dobro da pred sobom u taboru stvorite vojsci
neku zatitu. Ima tu bojnih kola iza kojih se mogu dobro poredati
topovi, a svi se vi moete zatititi od neprijatelja i uspjenije ga
napadati.
Planue gospoda i na taj prijedlog, duboko uvrijeeni u svom ponosu.
Viu i bacaju u lice Stjepku Brodaricu psovke i poklike:
- Zar da se mi velikai zaklanjamo iza nekakvih kola, breuljaka i
brdina? To je uvreda baena nama u obraz! To je prezir Hrvata prema
nama Ugrima! Odmazdu za uvredu!
- Hajde na otvoreno polje, bez ikakvih zatita i zaklona! Tu emo se
mi braniti! Pokazat emo Hrvatima da smo druge vrste junaci nego oni!
- Velianstvo - tiho e Brodari - mislim da gospoda nisu nikad
vidjela bitke. Moja je dunost savjetovati da im ne biste dozvolili
to oni kane. Bojite nije gozba. Bojite nije pijanka.
Iz dvorane se javi neki plemi:
- Ja sam iz Galicije - veli - i usudio bih se spomenuti da je ono to
predlae preasni gospodin kancelar Stjepko Brodari vrlo mudro.
Bojno polje gospoda ne poznaju. Ne radi se tu samo o hrabrosti, u
koju ne dvojimo, nego o bojnoj vjetini. Zato bih
445

predloio da se prihvati savjet kancelara Brodarica.
Svi se okrenuli prema plemiu koji se usudio to rei. Bura prosvjeda
saspe se na njegovu glavu.
- Vi ste iz Poljske i nemate ovdje nita govoriti. Mi smo na svojoj
zemlji, mi smo ugarski velikai i ne damo se savjetovati ni od vas
niti od Hrvata. Dosta je tih savjeta koji su upereni protiv nae
slave.

Vrata se rastvorila. Ulete glasnici. Prestraeni i blijedi, padaju na

koljena pred kraljem, viui:
- Velianstvo, neprijatelj je blizu, vrlo blizu, tamo iza onih
breuljaka. Valja se vojska poput mora. Golemo mnotvo ljudi! Ne
moe ih pregledati okom.
- Budalo jedna, to oni samo vuku sobom ljude da bismo se mi
prestraili. Niti tisuu ove mnoine nisu vojnici! - dokazuje
Verbeci. Svi ostali povlauju, viu, psuju glasnike to nose lane
vijesti poput kukavica i dru od straha.
I nastane buka i opet tiina i padaju prijedlozi. Najzad je
vojskovoom proglaen arkanji. On pozove svu gospodu da ga slijede
na bojite. Smjestit e svoje ete na otvorenom polju i, nairoko
razvrstani, doekat e neprijatelja oko u oko . ..
- Nema straha! Mi emo ovako pobijediti tvrdi on. Kako bi mogla ova
divlja horda pobijediti nas, ugarske velikae, nas ije se ime
pronosi od jednog kraja svijeta do drugog. Mi se ne skrivamo iza
nekih zaklona koje predlae kancelar. Tako mogu ratovati Hrvati. Mi,
odlini ugarski velikai, istupamo pred neprijatelja otvoreno.
Stjepko Brodari izlazi pred kralja, a sam Ljudevit digne ruku da
uutka ljude.
- Vae velianstvo, dopustite mi nekoliko rijei. Sveti otac papa,
koji dre nad sudbinom kranstva, preporuio je mene vaem
velianstvu za prvog savjetnika. Govorim, dakle, u ime pape i vrim
svoju najsvetiju dunost i molim vae velianstvo da me saslua.
- Govori - veli Ljudevit.
Ne shvaa i ne zna mladi kralj tko ima ovdje pravo: Brodari ili
njegovi velikai, pa bi elio uti to e rei taj ovjek koji ga
neprestano opominje.
- Velianstvo - pone Stjepko - ovih dana smo uli da neprijatelja
ima oko dvije stotine tisua. Gospoda tome protuslove. Dobro,
gospodo, neka ih je samo stotinu tisua, neka je neprijatelja samo
50.000. Naa vojska broji samo 28.000 ljudi. Neprijatelj ima 300
topova, to su nam dojavile uhode. Mi imademo samo 80.
Viu redom svi, Brodari nastavlja. Oni ute da uju to e opet
rei.
- Vae je velianstvo naloilo da pozovem Krstu Frankopana koji se
nalazi u Hrvatskoj. Ja sam mu pisao, a Krsto Frankopan je odgovorio
pismom koje sam primio prije pol sata. Eto to poruuje taj iskusni
vojskovoa i junak njegovu velianstvu.
Svi su se uskomeali. Svi se guraju blie dok Brodari razmata
446

pergamenu. Ali u licima svih je pogrdni smijeak i ve unaprijed
bijesna mrnja.
arkanji je blijed od Ijutosti. Smatra uvredom ve i to to se ita

pismo Krste Frankopana koji ga je jednom udario u obraz. No, kralj

slua, pa su i oni drugi uutjeli. Brodari ita pismo Krste
Frankopana:
"Javite kralju da sam se odazvao njegovoj elji. Skupit u vojsku
koliko mi vie bude mogue. Novaca mogu namaknuti samo tako da
posudim u graana grada Zagreba i na Kaptolu. Ba zato to nemam
novaca, ne mogu tako brzo skupiti vojsku. Javite kralju da u doi i
ponajprije razvidjeti da li smo dosta jaki da moemo sa sigurnou
ili barem s nadom u uspjeh zametnuti bitku. Ako pronaem da nismo
dosta jaki, tada emo se svi povui natrag, na povoljnije mjesto,
tako da nam vojska nee stradati, a nastojat emo da nam vojska to
vie ponaraste. Recite kralju neka dobro promisli to sam ovdje
rekao. Izii pred tako brojnog neprijatelja, bez dosta jake vojske,
znai staviti na kocku svoju glavu i itave Ugarske. Zato neka se
kralj nikako ne uputa u borbu dok ja ne doem."
Planue svi u jednom dahu, u jednom kriku, u jednoj mrnji protiv
Frankopana.
- Ovo je pismo nova pljuska! Izrugivanje!
- On e nas uiti kako se vodi borba. On e nama kazati da li smo
dosta jaki ili nismo?!
- Sramota je to sluati!
- Kako se usuuje nama dobaciti takvu uvredu?
- Pljuska je to u obraz naoj hrabrosti, naem ponosu.
- Ovu pljusku neemo mirno snositi!
- Napolje u borbu! Ni osvrnuti se neemo na Krstu Frankopana!
- Ruga nam se, smatra nas kukavicama, neznalicama! Padaju povici kao
ivi oganj. Stjepko Brodari stoji nemono, gleda bijesne velikae i
pokuava ih nadvikati.
- Velianstvo, jo jednom vas upozoravam: vaa je vojska premalena i
bojna vjetina sve te gospode previe neznatna. ekajte dok dou
Hrvati koji znaju to je boj s Turiinom, ekajte Krstu Frankopana.
Inae ste propali!
Sve se pesnice digle prema Brodaricu kao da e ga svi u jednom
zatui. Sva usta siplju psovke.
- Huljo! Varalico!
- Hoe da svoju slavu prepustimo Hrvatima? - vie arkanji, a
Verbeci dodaje:
- Jest, to on hoe jer je njihov po krvi i po srcu. Jest, hoe da mi
prepustimo slavu koja nas eka na bojnom polju, njegovu Frankopanu,
njegovim Hrvatima! Nikada to neemo uiniti!
- Nikad! - kliu gromko.
- Bacite ga napolje! Udrite ga u obraze da ne moe vie progovoriti
ni rijei.
Ali se Stjepko ne mie. Stoji poput klisure. Skristio je ruke na
grudima, ak problijedio nije, ve digne glavu i jo jednom prozbori:

447

- Kralju, velianstvo, TOVU me huljom i kukavicom jer prepo-ruam
opreznost i savjetujem neka ekaju Hrvate. Odbijam od sebe sve
pogrdne rijei kojima su me gospoda posula kao pljuskom iz crnog
oblaka njihove mrnje. Ipak, makar sada na mjestu platio glavom, u
ime kranstva velim: ekajte Hrvate, inae ste propali.
Val velikaa zaleti se prema njemu, sad e ga preplaviti. Kralj je
ustao i pristao uz velikae:
- Kad ste svjesni svoje pobjede, pristajem na sve to predlaete, a
odbijam prijedlog kancelara.
- Tako je. tako govori junak, tako govori mudri kralj koji potuje
svoje savjetnike i svoje Ugre!
- S tobom emo obraunati, Brodaricu, kad se vratimo okrunjeni
slavom! Osjetit e tada nau ruku i na prezir!
U bijesu stadoe pljuvati prema njemu, dobacivati mu uvrede, viui:
- Huljo! Kukavico! Varalico! Da se nisi usudio ostati s nama! Idi
kamo te oi nose! Ne smije ni asa ostati na bojitu.
I odoe na Mohaku poljanu.
Brodari je ostao nijem, skrtenih ruku. Gleda za njima kako su
izjurili napolje, vukui kralja i viui svojoj pobjedi i svojoj
slavi.
Onda se okrene k tajniku to stoji pored njega i primijeti:
- Uinio sam to je moja dunost. Savjest mi je mirna. Mi emo
uzjahati konje. Mene su izbacili, dakle, moram se vratiti, nemam tu
to raditi, a vama je na volju da me ili slijedite ili da se
prikljuite njima.
Tajnik. Ugrin, mrko pogleda kancelara Hrvata i ree:
- Slijedim one koji e se /.amalo okruniti slavom i dokazati vam da
ste ih htjeli zavesti na krive putove!
- To e se vidjeti kad svri bitka, gospodine!
Ostao je sam samcat. Polagano uzjaha konja.
Korakom kree puteljkom prema umi i promatra kako gopoda velikai
smjeraju svoju vojsku okolo naokolo irokog polja. Bezbrojna kola na
kojima su se dovezli, pa topove i drugo oruje bacili su natrag iza
svojih leda da pokau jo vie kako njima ne treba nikakvih bojnih
zaklona.
"Uistinu, ne razumijem da li su bahati ili pijani kad tako
rasporeuju vojsku?" - razmilja Brodari. - "Kane li poiniti
samoubojstvo? To ipak ne vjerujem: svi oni eznu za ivotom i za
uitkom. Neznanje i bahatost je golema nevolja! Ovi su ljudi izgubili
pamet!"
- Zar jo niste nestali odavle? - dovikne mu jedan od Ver-becijevih
pristaa. - Ili moda ekate da biste se umijeali medu nas kad se
budemo slavodobitno vraali kui kako biste ipak uhvatili malo nae

slave? Kukavice! Huljo!

- Ako se vratite, gospodine, onda emo se porazgovoriti o tim
uvredama - dobaci mu Brodari otro, potjeravi konja da se sklone.
Udaljio se od bojnog polja i traio negdje zgodno mjesto da
448

bi odanle mogao promatrati bitku. Ipak, neizmjerno ga zanima to e
biti i kako.
Razgledao se okolo i onkraj ceste naao uzvisinu obraslu gustim
grmljem. Ispred njega iroko polje, straga breuljci. Cesta vodi
nekud u daljinu. S desne strane je nizina, po njoj tee iroki potok.
"Tu e biti najbolje da se sklonim ja, istjeran i popljuvan, obasut
najgrdnijim psovkama. Ja, izopenik, odavle u promatrati tu "slavnu"
bitku. Uzalud bih i providnost molio da pomogne ovim bahatim luacima
koji bi sada morali braniti kranstvo i svoju zemlju."
Na breiljcima sve se stalo micati. Kao da su mravi izili iz zemlje
i breuljke pretvorili u aroliki mravinjak.
"Neprijatelj? Da, to je neprijatelj! - klikne Brodari. Oh, ne vidim
ni komadi zemlje, toliko ih ima! Sputaju se, zauzimaju breuljke,
one, koje su trebali zauzeti Ugri",
Brodari promatra kako se neprijatelj sprema. Mladi kancelar prorie
propast onih to stoje na otvorenom polju.
Stoji sat-dva i dulje t eka dok se vojske svrstavaju. Sjedi na svome
konju, ne mie se odanle, hoe da vidi to e biti.
Neto mu odvraa pozornost bojnog polja. Tamo s one strane na cesti
najednom opazi Brodari kako se die oblak dima. Zamalo iza oblaka
praine, to je pokrila cestu izlazi povorka. Promatra je. Odora
momaka ga iznenadi. to li to moe biti? Zar dolazi netko od Hrvata u
pomo? Stjepko potjera konja da obie grmlje.
Za etvrt sata ve je na cesti u susret povorci. Jasno razabire: to
su njegovi zemljaci Jelenko Kuevi i irnuni ih vode. I priblii se
povorci i klikne sav preneraen:
- Gordana, to vi radite ovdje? Kamo ste nakanili ovom cestom,
gospoo?
- Vraam se. Bila sam na dogovoru u samostanu - veli Gordana - i sada
idem da se sretnem s mojima pa emo kui. Ali uli smo da je tamo
negdje neprijatelj pa smo obilazili.
- Da. obilazili ste. ali su vas krivo uputili. Ba tu je neprijatelj,
u naoj blizini. Treba samo da izidete iz ove ume i vidjet ete na
breuljcima i na polju vojsku.
- Kako? Ba smo nadohvat neprijatelja? - Gordana pogleda svoje
pratioce, no ve je Stjepko rijeio nepriliku.
- Doite za mnom - veli - vodim vas sigurnim putem. Ba sam ovdje
htio promatrati bitku. Strahovito je to su odluili.
- Zar nee ekati Krstu Frankopana? Ti si rekao da e mi to

savjetovati - udi se Gordana.

- Da, to sam i uinio, ali su me popljuvali, pogrdili i zabranili mi
da budem s njima.
- Onda se vrati kad im ne treba tvog savjeta.
- To i hou, samo sam se tu zadrao da promatram bitku izdaleka. No,
doite svi sa mnom.
449
Pojahali su brzim kasom, obili grmlje i sada su tek mogli s druge
strane sa istine opaziti breuljke a pod njima ravno polje.
29 C.ORDANA XII

29
Odluili su odmah poi dalje. Najednom ih zaustavi grmljavina.
- Topovi! To su topovi - veli Jelenko.
Zaustavili se. okrenuli i gledaju.
U daljini ne vide zapravo nita od dima.
Njima je zdesna uma, slijeva puteljak. a tamo dalje tee iroki
potok. Promatraju, sluaju grmljavinu topova. Jelenko razlikuje
turske topove od ugarskih.
Nakon deset ispaljenih turskih topova javlja se tek po jedan ugarski
Tako se barem ini u tom strahovitom odjeku topovske
O
pucnjave.
Promatrajui, neprestano razgovaraju, izmjenjuju misli o onome to
vide i uju. Potpuno su povueni, zatieni. Momci su u umi iza njih
i ekaju naloge.
Najednom se Gordani inilo da se u daljini itavo polje ustalasalo.
Valja se bujica neke strahote.
- Pogledajte, Jelenko, moda bi bilo dobro da se popnete na dno. Meni
se ini kao da Ugri bjee.
- Nemogue - veli Stjepko Brodari - ta bitka traje jedva jedan sat.
To je ipak nemogue da bi se dali ve u bijeg.
- Dragi moj Stjepko. bit e kako ti velim. Nemogue je drukije, ako
su istiniti podaci koje si mi malo prije rekao.
Jelenko se popeo na drvo i odanle promatra strunjakim okom bojno
polje pred sobom. Razabire da su breuljci opustjeli, a bujica
poplavila itavo polje. Pojavljuju se jahai, padaju u bijegu, a
drugi nestaju. Jesu li iznijeli ivu glavu ili su tamo pali? Sve
saopuje Jelenko Gordani to gleda sa svog mjesta na stablu.
- Jezovito je to, vie nego strahota! Nikad u ivotu nisam tako neto
vidio. Brdina kola, strava, kortljaju se ljudi, preskakuju jedni
druge, padaju jedni na druge. itavo brdo konja i ljudi.
Brodari sklapa ruke:
- O, kako sam jasno vidio taj strahoviti svretak. Tako jasno sam
vidio tu tragediju!

- Ne moe se to ni nazvati tragedijom, dragi Stjepko - veli Gordana nego ludou. Glavom su ili o zid, a zid ne puca nego glava. alim
to sam ba u to doba dola ovamo da to moram vidjeti svojim oima.
Odozgo se javlja Jelanko i opominje:
- Pazite! Sakrijte se. nekoliko ih juri ba onim puteljkom nadesno,
da ne bi potjerali konje.
Odmah su se pomakli u ikaru, a Jelenko javlja:
- Divljim, strahovitim trkom juri nekoliko jahaa. Kao da ih goni
davao, jure, preskakuju potok, i nestaje ih tamo s druge strane u
ikari. Ha? to je to? Jedan nije mogao preskoiti potok, konj mu se
okliznuo, pao je u potok. Nitko se ne osvre na njega, svi jure
naprijed. ini mi se, to su bili dvorafli, imali su budimske
dvoranske odore.
- Dvorani? - udi se Gordana.
To probudi njenu znatielju i odlui da ide prema potoku. Videi
450

njezinu namjeru. Jelenko sie sa stabla. I njega zanima tko je to od
dvora pao u potok, a nije se dignuo. Pohiti za njome. Brodari je
ostao naslonjen na stablo. Sav je zaprepaten nad onim Sto je tamo
jezovito prorekao. Gordana i Jelenko izlaze iz ume prema puteljku i
priblie se potoku. Plitka je voda. Konj slomljenih nogu lei u
potoku u mulju. Pod njime neko tijelo . . .
- Zaguit e ga konj - klikne Jelenko. - Treba ga izvui.
- Zar ne vidite tko je to? - vikne Gordana. Oboje se pri-maknue
blie. Jelenko se uhvati jednom rukom stabla da se ne omakne. Strma
je obala potoka ba na ovom kraju.
- Mali ovuljak . . . sijeda brada, kraljevska odora . . .?
Kraljevski grb? Vidim li dobro ili mi blijeti pred oima?
Gordana drhti, srce joj burno kuca, a oi zure dolje, u mulj, gdje
ispod konja viri kraljevska odora i lice Ljudevitovo.
- Ljudevit? Jest. on je! - apne Jelenko. - Svi su ga ostavili. Ja u
ga izvui ispod konja . . .
Pokroi nekoliko koraka, ali ona potri za njim, uhvati ga za ruku,
blijeda, drui, okrene ga i zuri mu u lice.
- ar vi ne osjeate to je to dolje u mulju? Ne ujete to se tamo
dogaa?
- Utaplja se u mulju kralj! To vidim.
- Vidim i ja, ali i ujem glas velikog suda . . .
Jelenko zuri u nju. Blijeda je, dru joj ruke, a oi bljesnule:
- Ubojica Petra Berislavia, ubojica hiljadu i hiljadu, naih
hrvatskih plemia to su ostavili na bojnom polju svoje ivote. On ih
je dao poubijati jer nije htio poslati u pomo ni novaca ni ljudi.
Trebao je novac za zabavu, to udo ljudske spodobe, trebao je za
pijanke. Neka poubijaju Turci sve Hrvale, govorio je, neka ih samo

sve poubijaju da ih bude manje, da se nastani u naoj zemlji on sa

svojim Ugrima! Ne ujete li glas pravde?
- Gordana. zar ne smijem ni pokuati da ga moda izvuem?
- On je dopustio, on je elio da nam pale Hrvatsku, da narn
neprijatelj pohara polja, da pljaka imovinu, obeauje ene i
sasjee djecu, otimlje, harai, i on, i neprijatelj, jednako! Nismo
li ve pusto polje, pusto gorje i razoreni domovi?
Drhtavo promatra Jelenko blijedo Gordanino lice to u lome asu
nalikuje nekom neljudskom biu.
-- Hoemo li mi biti plemenitiji od pravednosti?
Zadrhtao je i okrenuo lea potoku.
U plitkom potoku lei Ljudevit, mladi-kralj, nedonoe uma, duha,
potenja, osjeaja. Blatni se moral zakopao u blato. Nije doivio
asa za kojim je teio jo u djejoj igri: "Povjeat u Hrvate koji
su mrzili mojeg oca". Konj je njegovo mlaahno tijelo zarinuo jo
dublje u mulj potoka . . .
Gordana i pratnja pohitali su u umu, uspeli se na sedla i poveli
Brodarica, ne rekavi mu nita.
Poli su hitrim kasom naprijed, traili poprene puteve. Gordana
skrene k svojima, a Brodari u Budim.
451

Stjcpko Brodari pohiti ravno u dvor kraljici. Tamo je naao glasnika
koji joj javlja:
- Velianstvo, jedva je tko ostao u ivotu. itavo kraljevsko vijee,
svi koji su vodili ovu bitku, svih je nestalo! Za vrijeme od jednog
jedinog sata bujica neprijatelja poplavila je hrpu naih ijudi.
uvi to, papinski je nuncij smjesta savjetovao kraljici:
- Velianstvo, neprijatelj e brzo biti ovdje gdje vi sada stolujete.
Smjesta krenite u Poun i zatvorile se u tvravu. Ja u vas pratiti.
Sve to je ivo u Budimu dre, strepi, plae i vie od straha pred
neprijateljem koji dolazi. Bjee ljudi glavom bez obzira, spaavaju
goli ivot.
Papinski nuncij u dvoru ispituje Brodarica, ali on ponikne glavom i
ree:
- Popljuvali su me i grdili, htjeli me napasti. Izopili su me jer
sam savjetovao da se ne upuste u borbu s neprijateljem dok se Krsto
ne pojavi.
- Rekla sam: to su luaci! - vikne kraljica.
Posljednji glasnik donese vijest da je kralj pao u potok i udavio se.
Izvukoe ga ispod konja, mrtvog.
Kraljica prezirno digne glavu, uzjae konja i dade se u bijeg.
Ostala je sjajna, umjetniki slavna palaa kralja Matijaa, pusta
ekajui Sulejmana II.
U Verbecijevoj palai u crvenom polumraku sobe lei Draeni. Sve to

je na zemlji i na nebu ve je stotinu puta prokleo od onog podneva

kad mu je Damjan javio to se dogodilo s Hrvojkom u kraljevskom
dvoru. Kraljica je negdje oslukivala ili dala uhoditi kralja i
sprijeila mu osnovu.
kripajui zubima, sluao je Draeni tu vijest, valjao se u ei
neutaive osvete, traei na nebu i na zemlji odgonetku tajnovite
sile koja titi Hrvate od njegove zloe.
Traio je odgonetku od avola, od zlih duhova s kojima misli da se
bratimi. Odgovora nema. Ni sna mu nema, ni volje za jelo, niega,
lei kao polumrtav. Samo jo tijelo ivi i njegova mrnja.
Onog asa, kad su mu donijeli vijest da su Turci, ne samo preli
granicu, nego su ve blizu i sve se vie pribliavaju Budimu. od toga
asa nestalo je ispred njegovih oiju nevina djevojeta koje je imalo
da bude njegova osveta. Umjesto mrnji, nastupio je strah. Jeza ga
hvata od pomisli na budunost.
Zaboravio je na sve to je bilo i mislio samo na bitku na koju su se
spremali velikai, kraljevsko vijee, kralj i njegov ujak Verbeci.
Kad seje ujak oprostio pun uvjerenja da e pobijediti, Draenia je
obuzela strepnja.
Nije dijelio ujakovo uvjerenje o pobjedi. Po svemu onome to

je u Hrvatskoj uo o bojevima s Turcima, sve ga to upuuje da Ugri
nisu vjeti vojevanju s neznanim dumanom. Sve ga to zabrinjava i
prema svemu to mu je ujak izlagao, kao da ba rade protivno onome
to bi imali initi. A on, kljast i nemoan, nije mogao drugo nego
moliti ujaka neka ostane i ne ide na bojite. On se nasmijao bahato i
gotovo uvrijeeno.
- Budalo, to misliS? im Turci vide nae sjajne odore, raspli-nut e
se naoigled takve gospode kao dim na vjetru. Samo ekaj, vratit u
se ovjenan slavom. Valjda nisu samo Hrvati roeni da se neprestano
krune pobjednikom slavom. Vidjet e kako emo mi i Hrvate jednom
zauvijek smrviti! Sad emo im poka/ati tko smo.
Sjea se Draeni kako mu je govorio ujak s najdubljim uvjerenjem.
Mrzi Draeni narod svojeg oca, ali u toj mrnji ne moe se utopiti
priznanje da umiju baratati maem i tui neprijatelja i tjerati ga
preko granice.
l sad lei i eka, sve vie uzbuen, sve vie nemiran. eka vijesti,
proganjan crnim slutnjama.
Tako mu prolazi dan i no. bez sna i odmora, u neprestanom
razglabanju to e biti s njime ako se dogodi nesrea. Sto e biti
ako ujak ostane na bojnom polju?
Jutro je. Draeni lei otvorenih oiju. Crvena polutama u njegovoj
sobi jo vie ga razdrauje. ini mu se, lei u nekoj spilji u kojoj
avoli svijetle svojim crvenim svjetlom.
Vrata se njegove sobe naglo rastvorila. U sobu dotralo nekoliko

dvorana njegova ujaka, a pred svima katelan plae. Lice mu je crveno

od svjetla s prozora, ali glas mu je prestravljen i drhtav.
- Mladi gospodine, strahovita nesrea nas je zadesila!
Trgnuo se, podigao je ljevicu koja mu je preostala itava i zuri u
katelana. Je li iv ovjek ili mu se priinja da slua neiji
prestravljeni glas?
- Mladi gospodine Draeniu, sve je propalo. Svi su na Mo-hakom
polju potueni! I kralj je mrtav! Svi!
- Ujak? Moj ujak je iv? Je li?
- Mrtav! Svi su mrtvi. itavo kraljevsko vijee. Od 28.000 naih
poubijano je 22.000. Onaj ostatak dumanin progoni i ubija - i tko
zna koliko ih je jo na bijegu nalo smrt. Sve to je ivo moglo
utei, pohitalo je u Budim da natovari na leda svenjeve - pa bjee.
- Bjee? Bjee? - pita Draeni. - Tko bjei?
- Svi bjee u jezovitom strahu.
Podigao se, odepao k prozoru i otvorio ga. Gleda na ulicu po kojoj
tre ljudi sa svenjevima u ruci, na glavi, na leima. Onda se okrene
katelanu. Kao da su mu opekline izblijedile, tako mu se lice
odjednom preobrazilo. Katelan moli:
- Bjeimo gospodaru, u gore, u brdine, tamo iza Budima, u onim brdima
moemo se sigurno sklonuti. Ima tamo spilja za koje dumanin ne zna.
Klonuo je. Pustio da rade s njim to ih je volja.
I gleda kako su uzeli hrane i dragocjenosti, sve to im je dolo

453
452


do ruku. Zatim su ga odnijeli dolje i posjeli na konja. Samo lijeva
noga mu ulazi u stremen, samo lijevom rukom moe drati uzde konja, a
lijevim okom jedino moe vidjeti kamo ga vode.
Svi su tu - katelan, sluge, Verbecijevi dvorani sa svenjevima iz
kojih viri zlatom i dragim kamenjem optoeno oruje. Beutno zuri
pred sebe u ljude to su pojahali oko njega i bjee kao i on da
sklonu ivu glavu.
Bulji preda se Draeni i preputa se sudbini kao usahli list vjetru.
Vode ga, a on uti i misli . . .
Ve se sunce spremalo k zapadu, a oni se uspinju na vrh budimske
brdine. Katelan pripovijeda cijelim putem. Tamo gore ima spilja,
velika spilja, velika i prostrana. Jo kao mladi momak vidio je tu
spilju gdje se mogu sklonuti. I drugi ljudi smjeraju u tu spilju jer
ih slijede.
Uspinju se. Draeni ne zna kako dugo. Stigli su na vrhunac kamenog
brda. Krvavo sunce sa zapada zarumenjelo je i spilju i ljude i goru i
daleko nebo, kao straan spomen krvavog dana.

Njega skidaju s konja. Sjeo je na kamen i bulji u zemlju. Tu e se

uvui u kamenu upljinu. Momci i katelan idu tamo, ureuju i trae
gdje e zaposjesti rupu da se u njoj sklone. Oni drugi idu za njima i
pohlepno trae zaklonite za sebe. Samo je Draeniev tajnik, mladi
plemi, ostao uz njega. Okrenuo je glavu da ne gleda strahovito
iznakaeno lice.
Zagledao se Draeni dolje u dubine gdje se peina sputa strmoglavim
ponorom.
Smotao se ovdje kao klupko jada. Srueno je u njemu sve. Oito nema
vie niega na ovome svijetu to bi moglo privui njegove elje.
Pogledao je peostalim okom tajnika i primijeti:
- A ti, mladiu, to misli sada?
- Hoe li neprijatelj dugo sjediti u Budimu i to e sve uiniti s
nama - o tom mislim.
- Hm! udno. Meni je svejedno, sasvim svejedno. Neka sjedi, harai,
to ga volja. Ne tie se mene nita.
- A palaa, imanje vaeg pokojnog uzvienog ujaka. Bogatstvo je vae!
- A to e meni bogatstvo kad vie ne ivim?! Mrtav sam!
- Ali, plemeniti gospodine, to vas to snalazi . . .
- Ti bolje razabire da sam mrtav nego ja. Ti gleda moje iznakaeno
lice! Ili si slijep? No, dakle, ne trati rijei - vidi i moje
iznakaeno tijelo . . . Evo, tako izgleda sad najbogatiji, najljepi
mukarac u kraljevstvu Ugarske. Je li to ivot? Jesam li, mrtav ili
nisam?
Tajnik se nije usudio progovoriti, pa obori pogled, dok je Draeni
za nekoliko trenutaka nastavio:
- Do danas su me drale na ivotu mrnja - ea za osvetom. I one su
me ostavile. Ni osvetu nisam mogao izvriti nad Gordanom. Ni ker
njezinu nije mi bilo mogue unititi. ekao sam na to dugo,
454

strpljivo. Neprestano se prenosile vijesti Budimom: sad e doi Gordana u Budim sa svojom obitelji da ovdje prodaju svoju kuu i da
slovake kneevie Damir uvede u njihove posjede. To sam ekao kao
ozebao sunce. Ako Gordana Hrvojku ostavi kod kue, Damjan e je
oteti. Ako je dovedu sobom, ne moe izbjei sudbinu. A eto, to se
dogodilo? Doli su Turci na Moha da Gordanu umine moja osveta! uje
li, mladiu? Velika vojska mora doi da ja ne mogu izvriti osvetu
nad Gordanom.
Glas mu je mraan, dubok, prsa mu se nadimlju.
- Mislio sam prole noi: a to da uinim ako Turci potuku sve nae i
uu u Budim? to u tada ja? Ni bjeati ne mogu! Kuda, kamo, na to
sam ja jo na svijetu? Samo zato da me razdiru misli, da kunem, patim
se i gledam sam svoju nevolju! To je moj ivot. Da mi grizu crvi duu
i srce? Nije li bolje da mi rastau tjelo nego moju svijest? Nateu

se moje misli kao gladni psi. Ree na me. Svakog mi dana dolaze
uspomene kao zmije . . . kao nemani podmukle zavijaju nada mnom. Muke
su moje strahovite!
Plemi je okrenuo glavu da ne gleda jezoviti izraaj iznakaenog
lica. Kao da u tom obrazu odsijeva paklena zloa. Ono jedno oko sipa
oganj.
- Odvraa se od mene? Pravo ini. Moda se pakleni vrazi nee od
mene odvratiti!
Onda Draeni okrene lice k ponoru, nasloni se zdravom rukom na rub i
stade vikati kao pomaman dolje u mrak:
- Hej, avoli! Gdje ste? Doite na gozbu paklenu. Luciferu,
prijatelju moj, hoe li se sada i ti odvratiti od mene? Gdje si?
Doi! Evo mene! Tvoj Draeni! Otvaraj vrata paklena! Dolazim k vama,
vrazi! Otvarajte!
Gurnuo se s ruba ponora i nestao.
Preneraeni ljudi stali su navrh brda i zurili dolje. Bilo je sve
tiho u bezdanom mraku . . .
NAJJAE ORUJE
Veliko dvorite Brezovice prepuno je. Na trijemu svojega dvorca sjedi
Gordana i gleda u dvoritu arenu sliku plemia. Sijede kose, crne,
smee, plave vire ispod klobuka od krzna, baruna i sukna. Raznobojni
haljeci iarani su gajtanima od srebra, zlata i vune. Niz bedra vise
tokovi, maevi, udaraju po kamenom podu.
Na stubama stoji njezin mu. Damir, muevno lijep. U crnoj mu kosi po
koja srebrna nit i Gordani se ini: nikad nije bio ljepi, plameniji
nego sada. Nikad ga nije ljubila vie nego sada.
estokom gestom i snanim glasom punim vatre slika Damir patnje,
nevolje naroda od dumanina i od Budima. Ocrtava sedam455

desetgodinje krvave borbe Hrvata s Turcima, na obranu domovine,
svega sjevera i zapada. Slika crne nezahvalnosti Evrope prema
Hrvatima, a zatim povisi glas:
- Plemenita gospodo! Hrabri, od Ugara prezirani od kralja utamnieni,
od Hrvala slavljeni i cijele Njemake potovani junak na bojitu,
Krsto Frankopan doi e jo danas k nama na dogovor. Oekujemo ga
svakog asa. Ali evo, imam u ruci njegovo pismo to ga je na junak
pisao senjskome biskupu, a ovaj je pismo poslao naemu vodu
Antolkoviu. Iz toga se pisma razabire ono to svi mislimo i
osjeamo. Mohaka je bitka svrila katastrofalno jer su je gospoda u
Budimu sama skrivila. ujte to Krsto pie:
"Stigao sam u Zagreb prolu subotu 1. rujna sa 400 vrlo dobrih
konjanika. Kad sam stigao ovamo, doli su mnogi koji su mi se
javljali za borbu, ali nisam imao dosta novaca da vojsku opremim.
Odluio sam se dati na daljnje sakupljanje, kadli, eto, glasnika koji

su donosili vijesti da je turski car razbio ugarsku vojsku. Nisam

kriv to nisam mogao stii za vremena. Nisam imao vremena poi u
svoje gradove da tamo uzmem ono malo srebra pa da ga zaloim, a ovako
nisam mogao nigdje posuditi. Zagrebaki kanonici su mi dali na moju
rije 150 dukata, a 300 sam dobio od zagrebakih graana. To je bila
itava svota da s njome dignem etiri stotine ljudi, dobro oboruanih
i s dobrim konjima. Ali to je to?! Dodue, knez Ivan Karlovi mi je
javio da e doi s dobro opremljenom etom. No, sve to nije bilo
mogue spremiti i odvesti na bojite, a ne bi bilo ni dovoljno.
A sad vam moram kazati ovu veliku istinu:
Poto je kralj urnro, drim da je ova smrt i ovaj poraz nad kraljem i
nad Ugrima dozvolio sam gospodin Bog! Ne na zlo i na nevolju, nego
ak na dobrobit ovoj zemlji Hrvatskoj, jer kad bi bili Ugri
pobijedili cara turskoga, recite, kad bi bio kraj i konac njihovu
nevrijednom vladanju prema Hrvatima? Tko bi od nas s njima mogao
izdrati?
Da smo mi bili tamo, da smo dospjeli k toj bici, tada bismo morali
ba mi Hrvati najprije svi propasti i izginuti."*
- Evo brao, tako veli Krsto.
- Istinu veli! ivu istinu! - viu svi.
Na Damirovo mjesto stupi Antolkovi. Svi uute, dok e on svojim
mirnim, dubokim glasom:
- Da nam se na domovinu nije bacio neprijatelj, to ve sedamdeset
godina pokuava oteti dom i nau vjeru, i da u ovih sedamdeset godina
nismo izgubili polovicu naroda, da nisu osiromaili nai gradovi,
dvorovi i sela, sad bismo uskrisili staro kraljevstvo Hrvata,
birajui kralja nae krvi. Ali koji Hrvat ima toliko imetka da samo
pol godine uzmogne uzdravati vojsku? Tko od naih, neko bogatih
velikaa i plemia, posjeduje toliko blaga da bi mogao izdravati
samo hiljadu junaka godinu dana? Ni jedan. Ostale su nam
* Original h o pismo Krste Frankopana.
456

sveane odore, zidine dvoraca i zemlja koju nema tko obraditi. Pusto
i nevolja. U tom jadu pomogao nas je samo minac, austrijski vladar
Ferdinand, onaj koji nam je po granicama najblii. Spaavao nas je
kad su se na kralj i naa vlast u Budimu zabavljali, rugali nam se,
novac troili na turnire, igranke. bogati velikai Ugarske, na gozbe,
ubirui od nas dae. Austrijski vladar nam je davao vojske, novaca,
oruja, hrane u krvavoj naoj borbi. Davao je da zatiti i svoje
granice, ali to nam nisu dali nai domai, nai saveznici i voljeli
su da neprijatelj i do njih doe nego izvriti ono na to su
prisegli: biti na pomo u obrani od neprijatelja i naih sloboda. to
nam, dakle, preostaje? Birati za kralja monog kneza Ferdinanda
austrijskog koji nam zajamuje obranu domovine od neprijatelja.

Goloruki, osiromaeni, izmueni, u crno zavijeni nad nepreglednim

grobljem naih Hrvata, mi emo birati svojim kraljem austrijskog
kneza. Bili bismo danas ve odavno sretniji da smo se olcijepili od
Ljudevita prije. Hoe li pak Ferdinand uvati prisegu na slobode i
pravice nae, to ovisi o nama, o potenju, o znaaju, o ljubavi naoj
prema svojoj slobodi. Kakvi smo, tako e nam i biti! Evo. to htjedoh
rei, a vi sada kaite svoje!
Rekoe svi redom, a najposlije jo dovri Antolkovi: - Kad je sve
ve na izmaku, ivoti, imovina, hrana, oruje, a ima samo bijede,
glada i opasnosti crne da Hrvatska padne u ruke Sulejmana, birati nam
je izmeu dva puta: s Turcima se sramotno pogoditi i pregaziti svoju
siobodu ili zadrati ast i birati za kralja onoga koji prisee na
obranu domovine, nae vjere i slobode. Odluili su se za nadvojvodu
Ferdinanda Habsburkoga.
Nakon povjerljivog vijeanja okupili se svi stariji u blagovaonici,
mlai su ostali u dvoritu. Gordana ih je podvorila. Jasenka i Vilena
pomagale su Gordani brinuti se za goste.
Jelenko Kuevi prie k svojoj eni, pogleda joj u ot i apne:
- Vileno! Zove me knez Karlovi da mu budem banovac. to ti veli na
to?
Zatreptale su trepavice i licem joj se posula rumen.
- Kako ti misli! ...
- Mislim ono isto to i ti, itam u tvojim oima . . . Morao bih biti
stalno uz bana i banicu . . . Dakie - neu uzeti tu ast!
On joj toplo stisne ruku, pa onda ode zadovoljan.
"Banica Vojana ne smije ni asa pomisliti da joj elim biti u
blizini, moja ljubljena ni asa se ne smije uznemiriti za moje srce."
Poslije podne se pojavio Krsto Frankopan. Svi ga doekae bunim
slavljem. Ponovo su se gospoda dogovorila za Hrvatski sabor koji e
birati novog kralja, ne brinui se za Ugarsku.
457

Na odlasku se Krsto Frankopan zadrao s Gordanom. Uz nju stoje
nekoliko mladih Turopoljaca, a s druge strane s Vilenom i Jasenkom je
Hrvojka i njezin brat. Kremen, kraljevi Ivan i dva slovaka
kneevia stoje daleko u kutu. Vrlo su alosni.
- Znajte, plemenita gospoo - ape Krsto Gordani - sada mi je
dvadeset sedam godina, a htio bih da mi je tek dvadeset, pa da ekam
dok odraste vaa Hrvojka. Ona e biti vaa slika i prilika. Bit e
slavna, kamo god je odveo ivot, bit e najljepa, najumnija. Ona je
dijete Gordane i Darnira! A crpit e va odgoj i nauku. Divna li e
to biti djevojka!
- Ostavite to, knee, ne elim nita uti. Ona je jo djevojica i
neka uiva proljetnu sreu u bezbrigi, daleko od svijeta.
- Zar vae pronicljivo oko nije opazilo oboavajue ljubavne poglede

ovih mladia to tamo stoje u kutu? Gledajte Ivana, pa kneevie, a

Kremen? Svi su oni redom ranjeni od Hrvojkina malog bia to se
razvija u veliku opasnost. . .
- Opazila sam. knee. U subotu u taj Hrvojkin viteki zbor
rastjerati. Slovaki kneevii odlaze u Oravu. Kremen odlazi na
nauke, kraljevia Ivana uzima sobom vojvoda Lovro na svoj dvor u
Ilok. Osnove da sa Ivanom uskrisimo staro kraljevstvo hrvatske krvi
nisu uspjele, nesretni kraljevi nema nita do imena i kraljevske
krvi.
- Ali vaa je djevojica zapanjila Ferdinandova neaka Maksa. Vi ste
sigurno vidjeli kako je bio oaran kad je djevojicu opazio uz vas na
Kaptolu? I u nedjelju i u ponedjeljak, prvi i drugi dan njegova
boravka ovdje, gutao je mladi oima vau ker.
- Znam, sve sam vidjela. Govorilo se o toj udaji, no sad o tome neu
da ujem, jer mi rekoe da mlada kraljica, udova Lju-devitova, ljubi
Maksa. Ne elim ni govoriti o tome. Hrvojka je dijete!
- Zato ne bi Hrvojka sjela u kraljevski dvor kao roakinja
Ferdinanda? - pita Krsto. - Vi ste mudri, to bi nam koristilo kod
kralja!
- Hrvojka je najneniji pupoljak, ne smijem ga iznositi prerano u
proljee na zrak, mogao bi ga ofuriti mraz. Hrvojka e ostati uz
rnene i oca, pod vedrim nebom nae ljubavi, samo uz brata. Neka se
pupoljak prirodno razvija u toploti doma da bude jak izdrati i sunce
i pljusak i oluju.
- Nakon onog dogaaja u Budimu, zapravo je ovo vrlo mudro! - veli
knez. - Ali kad procvate . . .
- Daleko je to. Djevoje je veselo, znatieljno, ivo i smjelo, to je
dokazala tamo u Budimu, kad se upustila u razgovor sa strancima i
zato e ostati uz mojeg mua, uz naeg sina i uz mene. A kad odraste,
da, mi emo je izvesti na sunce.
- Potamnjet e ga svojim sjajem.
- Kad god mi tko spomene, uvijek me spopada neki strah. Hrvojku,
uistinu, eka neka uvena, buna sudbina. Obilazi me laka strepnja.
Prestanimo o tome, knee. Moju ljepotu ker elim jo dugo imati uza
se, a to eli i moj mu.
- Ako ivot Hrvatske ne bude donio novih borbi, uivat ete
458

mir sreu s Hrvojkom. No, tko zna to nas jo eka?!
Jo jednom pogleda knez Hrvojku. divni pupoljak Brezovice, to se
upravo sada okrenula k njima, osjeajui da lijepi knez s majkom
govori o njoj.
Gordana je kneza zaokupila razgovorom o budunosti Hrvatske.
Naposljetku on ree:
- Prije nego odem, recite mi, plemenita gospodo, vi. koja proriete

budunost Hrvata: dokle e trajati borba naeg naroda?

- Dok ne pobijedimo i posljednjeg otimaa svoje domovine.
- Kad emo stii do posljednjeg?
- Kad svi otimai, eljni ivjeti od onoga to je dano Hrvatima, nau
u nama jedan jedini dah u ljubavi, u slozi, koja e razbiti njihove
prohtjeve. Onda vie ni jedan otima nee imati smjelosti nad
Hrvatima poiniti kakvo zlo.
- A bude li podivljao od elje za naom domovinom i unato tome
pokuao?
- Nai e pred sobom peinu narodne volje.
- Otkud vam tolika vjera?
- Zar nije dokazano da veliki sud sudi svakom zloincu koji nanosi
nepravde i zloine Hrvatima? Strahotama su kanjeni zlotvori i oni
koji su izdajniki pregazili nau zemlju, izruili je bijedi, nevolji
i patnjama. Svi su oni pred naim oima propali.
- Uistinu su propali - veli knez.
- A mi ivimo dalje! - klikne Gordana.
- Uvijek u borbi?!
- Dokle god budd_ zloe, bit e i borbe.
- Gordana, vi ste kao vjena lu u ivotu Hrvata. Vae su rijei
kremenita vjera.
- Vjera je najjae od svih zemaljskih oruja. Nepobjedivo. I zato na
narod, malen meu ostalima, velikima, jo uvijek ivi i visoko die
svoj stijeg. Neka dru svi silnici, krunjeni i nekrunjeni, jer nad
njima vjeno lebdi pravda - a u nama ivi vjena snaga: - naa vjera.




STVARNOST Zagreb, Frankopanska 11


Tehniki urednici: Rua Pandi Kreimir Repinc


Korektor: Jagoda Bojan i


Br. MK 643 - 1979 - 1012150.