Vous êtes sur la page 1sur 192

U r e d n i c a u Školskoj knjizi

Maja Uzelac
Damir Barbarić
U r e d n i k edicije „Hrestomatija filozofije"
Damir Barbarić

Priređivač sveska
Damir Barbarić

Autori suradnici na svesku


Damir Barbarić, Josip Talanga

Damir Barbarić,
Prevoditelji suradnici na svesku
Filip Grgić, Milivoj Sironić, Dubravko Škilji
GRČKA FILOZOFIJA
Grafičke urednice
Marija Maslovar
Marija Prvonožec

Naslovnu stranicu opremila


Karmen Ratković

Lektor
Ivo Pranjković

Korektor
Filip Grgić

Priprema
„Grapa", Zagreb

ISBN 953-0-61302-4

CEP - Katalogizacija u publikaciji


Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb
UDK 1(091)
BARBARIĆ, Damir
Grčka filozofija / Damir Barbarić ;
[autor - suradnik na svesku Josip Talanga
; prevoditelji Damir Barbarić... et al.]. -
Zagreb : Školska knjiga, 1995. - 388 str.
; 21 cm. - (Hrestomatija filozofije ; sv. 1)
Bibliografske bilješke uz tekst.
ISBN 953-0-61302-4
951123120

Tisak: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Š K O L S K A K N J I G A · Z A G R E B • 1995


Sadržaj

P r e d g o v o r u r e d n i k a edicije

G r č k a filozofija - n a z n a k e za lektiru
i studij tekstova (Damir Barbarić)

Heraklit {Damir Barbarić)


Fragmenti Heraklitova djela {prijevod M. Sironić)

Parmenid {Damir Barbarić)

Fragmenti P a r m e n i d o v a djela {prijevod D. Skiljan)

Platon {Damir Barbarić)


I z b o r iz P l a t o n o v a djela {prijevod D. Barbarić)
Fedon
Simpozij
Politeia
Fedar
Sofist
Timej
5£2^> w. 4 Ci) Aristotel {Damir Barbarić)
I z b o r iz A r i s t o t e l o v a djela {prijevod D. Barbarić)
Metafizika
Ο duši
Ο pamćenju i prisjećanju
Ο snovima
Plotin {Josip Talanga)
I z b o r iz P l o t i n o v a djela {prijevod F. Grgić)
Ο trima prvobitnim hipostazama (En. VI)
Ο vječnosti i vremenu (En. III 7)

Bilješka ο a u t o r i m a
Predgovor
Načela zamisli i izvedbe ove hrestomatije

1.

Riječ „ h r e s t o m a t i j a " ( χ ρ η σ τ ο μ ά θ ε ι α ) o z n a č a v a knjigu sastavljenu


od izabranih o d l o m a k a tekstova korisnih za učenje, stjecanje i
unapređenje znanja. I riječ i stvar povijesno pripadaju u o k r u g
kasnohelenističkog iskustva i razumijevanja mišljenja, učenja,
znanja, i znanosti - što sve tada j o š znači prije svega: filozofije -
u smislu stjecanja, prenošenja i nasljedovanja u bitnome već go­
tovih i pozitivno postojećih naučavanja, d r u g i m riječima „ d o g m i " .
Hrestomatije - o g l e d a n e sa stajališta živog i n e p o s r e d n o g filozofi­
ranja, naprimjer upravo o n o g a koje je p r e t h o d i l o razdoblju hele­
nističke učenosti - pripadaju dakle, zajedno s rječnicima, leksiko­
n i m a i enciklopedijama svih vrsta i namjena, u biti t e k filozofij­
skoj eklektici i doksografiji te dijele s njima sve p r e d n o s t i i ne­
dostatke kojima su po n u ž n o s t i praćene.
Ipak, daleko od t o g a da bi se iz takve, povijesno d o d u š e is­
pravne, spoznaje smjelo izvući zaključak k a k o su sve te vrste pri­
p o m o ć i učenju i ovladavanju p r e d a n i m znanjem filozofijski spo­
redne. Istina je da s a m o živo filozofiranje stoji p o d d r u g i m zako­
n i m a i obitava u d r u g o m e l e m e n t u no što je to onaj p u k o g znanja
i poznavanja postojećega. O n o što j e r e c i m o P l a t o n n a z i v a o „ b o ­
ž a n s k o m m a h n i t o š ć u " , ili p a k B r u n o „ h e r o j s k i m z a n o s i m a " hrani
se o č i t o iz d r u g o g izvora i ne da se s a m i m z n a n j e m nadomjestiti.

7
A l i ništa manje ne važi stav da široko, temeljito i p o d r o b n o zna­ mišljenja. I najbolji učitelj i najprobranija lektira m o g u tek, a k o
nje — mada, k a k o to d a v n o reče Heraklit, s a m o po sebi j o š ne uči se posreći, biti u tu svrhu n e k o m valjanom p r i p o m o ć i .
d u h u , u m u , vlastitom ž i v o m mišljenju ( ν ο υ ς ) - ipak j e s t neophod­ D r u g o , da - u razlici r e c i m o s p r a m sve i svake znanosti, o s o ­
nim uvjetom svakog m o g u ć e g vlastitog stvaralačkog p r i n o s a filo­ bito u njenoj prosječnoj pojavi i samorazumijevanju - „ u č i t i filo­
zofiji, koji se i tako rijetko posrećuje, a j o š rjeđe b i v a za svoga zofiju" znači spoznati i iskusiti sve njene mogućnosti koje su p o ­
v r e m e n a kao takav p r e p o z n a t . viješću na j a v u iskrsle. U filozofiji n e m a lagodnosti o s l o n c a na
S l o b o d a n i s a m o na o n o najviše usmjeren p o g l e d u povijest „ s u v r e m e n o " , „ a k t u a l n o " i „ s a d a š n j e " stanje, na kojem b i s m o on­
p o k a z u j e da su u njoj razdoblja d u b o k o g i o b u h v a t n o g stvaralaš­ da, ne o s v r ć u ć i se suvišno - kako se to o b i č n o smatra - „ u n a t r a g " ,
t v a više i z u z e t k o m no p r a v i l o m . Desetljeća i stoljeća m o g u j e d n o tek imali s v o m s n a g o m svoje radinosti i o š t r o u m n o s t i dalje graditi
za d r u g i m m i r n o slijediti, a da d u h u njima ne sabere svoje snage o n o na čvrstim i n e u p i t n i m temeljima počivajuće. Filozofirati zna­
za odbacivanje j e d n o g i rađanje n o v o g svijeta. D a p a č e , pojedi­ či prije svega stalno se „ v r a ć a t i " u temelj i početak te ga otvarati
ni narodi, grupe naroda, pa i čitavi kulturni krugovi j e d n o g ši­ za b i t n o pitanje i m o g u ć u preinaku. U ž i v o m je filozofiranju pri­
sutna ujedno sva njegova bitna povijest, i to nikako ne t e k kao
r o k o g zemaljskog podneblja m o g u takoreći dovijeka na taj n a č i n
nešto p u k o „ p r o š l o " .
preživljavati na o b o d u povijesti. A k o dakle i nije u našoj vlasti to
i z n o s i li povijest u n a m a i k r o z nas j e d a n novi svijet na vidjelo, Iz dvije n a v e d e n e značajke razvidna je temeljna razlika hre­
j e d n o ipak u s v a k o m slučaju stoji do nas: - učiti, sabirati se k stomatije filozofije od svake historije filozofije. O v o j je drugoj za­
o n o m e b i t n o m , i to po m o g u ć n o s t i uistinu znati. Z a b l u d a je pri­ daća prije svega p o z i t i v n o izložiti postojeći i prošlosti pripadajući
t o m d a k a k o p o d „ u č e n j e m " shvaćati t e k p u k u r a n u o b u k u mla­ korpus svega o n o g a što se ikada pojavilo kao filozofija, dakle sva
d e ž i i n e k o prvo usađivanje osnovnih znanja. T e k onaj tko je iskus­ naučavanja, nazore, struje i orijentacije, što ih čitatelj t r e b a po
m o g u ć n o s t i cjelovito i p o d r o b n o usvojiti, zajedno s m n o g o s t u k o
t v o m i bitnim znanjem d a l e k o d o s p i o m o ž e u o p ć e z a p o č e t i s istin­
p r e p l e t e n i m m e đ u o d n o š e n j i m a najrazličitijih „utjecaja", uzajam­
skim učenjem. I u p r a v o je u t o m e dovoljan razlog hrestomatije
ne „ z a v i s n o s t i " , „nasljedovanja", „suprotstavljanja" i „prevlada­
filozofije.
vanja", te ih na taj način - „ z n a t i " . Prva p a k ide za tim da čita­
telja s a m o g neposredno suoči s djelom i djelatnošću filozofiranja,
2. s o n i m mišljenim, k a k o je o n o - stalno novoj m o g u ć o j interpreta­
ciji o t v o r e n o - naseljeno u slovu izvornoga teksta. Sve o s i m origi­
U njoj se, m e đ u t i m , i p o m o ć u nje ne uči b i l o što od čovjeku m o ­ nalnog teksta u hrestomatiji je u b i t n o m e s p o r e d n o , ma koliko
g u ć i h vještina, umijeća i znanosti, v e ć u p r a v o filozofija. N o , m o ž e inače k o r i s n o i č a k n e o p h o d n o bilo kao priprema, p o m o ć i o s l o n a c
li se o n a u o p ć e učiti? A k o da, o n d a u s v a k o m slučaju b i t n o druk­ pri t e š k o ć a m a zahtijevanog pravog čitanja.
čije no sve d r u g o p o z i t i v n o postojeće znanje. Filozofija i nije ne­ „ C i t a t i " se u n a š e m s t a r o m j e z i k u zvalo „ b r a t i " , u i s t o m e zna­
k a k a v s k u p negdje postojećih, g o t o v i h i za prenošenje i „usvaja­ čenju k a o i g r č k o λέγειν, latinsko legere, ili n j e m a č k o lesen. Brati
n j e " p o d o b n i h znanja, pa bile njene istine, k a k o se o b i č n o mni, dakle znači: - zbirati i sabirati, j e d n a k o tako sebe sama pri čita­
j o š ma k a k o o p ć e n i t e , n u ž n e i „ o p ć e v a l j a n e " . Č a k i ideja j e d n e nju i u čitanju na o n o bitno, dakle na „ s m i s a o " čitanoga teksta,
n a v o d n o „vječne filozofije" (philosophia perrenis) znači ipak iz­ kao i ujedno, s druge strane, sabirati samo to što k a o o n o b i t n o ,
v o r n o nešto i z temelja d r u g o . K a n t j e j e d n o m , takoreći u i m e svih kao „ s m i s a o " i „ s a m a stvar", u tekstu prebiva, da bi upravo tim
koji su n e p o s r e d n o sami iskusili p o s a o p r a v o g filozofiranja, b i o čitanjem t e k bilo z b r a n o da istupi u pojavu istine. Čitanje je sve
u p o z o r i o n a t o d a o n o što s e n e m o ž e t e k tako, p o p u t „filozofije", prije no nevina zabava: za čitatelja m o ž d a i ponajdublja životna
u č i t i i naučavati j e s t u p r a v o - samo filozofiranje. avantura, za o n o čitano p a k prigoda m o g u ć e g sjajenja u istinu,
Š t o t o uistinu z n a č i ? Poglavito dvoje. P r v o t o d a j e pri „ u č e n j u koje se o n d a zbiva p u t e m z b o r a i zborenja, smislenoga govora,
filozofije" sve na t o m e da se sami neposredno upustimo u iskustvo začetog u sabiranju čitanja.

8 9
J e d n a k o tako, d o k je historija filozofije svojom s v r h o m obve­ N o v o s t u o d n o s u na slična dosadašnja izdanja u Hrvatskoj či­
z a n a na cjelovitost registriranja svega što po vazda kolebljivom ne prije svega dva sveska p o s v e ć e n a i z b o r u iz djela starijih i n o ­
suglasju većine važi kao historijska pojava filozofije, dotle hresto­ vijih hrvatskih filozofa. Posljednjih je g o d i n a k o n a č n o ipak u ši­
matija ne s a m o smije n e g o i m o r a biti v o đ e n a n a k a n o m i o b v e z o m rim k r u g o v i m a kulturne i z n a n s t v e n e javnosti zaživjela svijest ο
izbora onoga bitnog, a to znači o n o g a u č e m u se razotkrivaju sa­ važnosti poznavanja, sustavnog i i n t e n z i v n o g historijskog izuča­
mo osnovne i načelne mogućnosti filozofiranja. Naravi hrestoma­ vanja te, t a m o gdje to narav stvari zahtijeva i o m o g u ć u j e , dje­
tije pripada po nužnosti taj m o m e n t izbora, dakako v o đ e n o g uvi­ l a t n o g nasljedovanja povijesti n a c i o n a l n e filozofije. Činjenica da
j e k vlastitim uvidom i iskustvom t o g a što jest bitno i što takvo je ta filozofija s v o j o m r a z i n o m u najmanju r u k u r a v n a o n o m e naj­
nije, a ipak - t a m o gdje je hrestomatija uspjela - dalekog svakoj vrednijem u ostalim očitovanjima hrvatskoga d u h a k r o z povijest,
pukoj samovolji i proizvoljnosti. Toj se i takvoj o d g o v o r n o s t i iz­ a u m n o g o m e bogatija i originalnija no u m n o g i h susjednih naro­
da našeg k u l t u r n o g kruga, - ta činjenica, p o z n a t a d o s a d ipak g o ­
b o r a i odluke naprosto ne da ukloniti.
t o v o s a m o u ž e m k r u g u djelatnih istraživača i rijetkih u p u ć e n i h
Da bi svatko tko to ushtjedne m o g a o odmjeriti dosege, gra­
m e đ u ostalima, o v o m b i edicijom m o g l a postati s v o j i n o m o p ć e n i t e
nice i m o ž e b i t n e slabosti ovdje p o d u z e t o g pokušaja te odvagnuti
kulturne samosvijesti u Hrvatskoj.
mjeru rečene odgovornosti, s m a t r a m o svojom d u ž n o š ć u izložiti u
S druge strane, u p r a v o kao sadržina dvaju od deset sveza­
najkraćim crtama neke od glavnih načela kojima je bila v o đ e n a
ka o p ć e n i t e hrestomatije filozofije, p r u ž a ovaj svojevrsni prikaz
njegova zamisao i izvedba.
hrvatske povijesti filozofije m o g u ć n o s t n e p o s r e d n o g odmjeravanja
njena odnošenja s p r a m i s t o d o b n i h relevantnih o p ć e - e u r o p s k i h
filozofema, blizine s p r a m njih, udaljenosti, otklona, razlika. P o ­
3.
v r e m e n i dosadašnji nekritički i amaterski pokušaji da se kriterij
objektivnog svjetskopovijesnog rangiranja razine o d r e đ e n o g filo­
Prije svega, ova je hrestomatija svojom p r e t p o s t a v k o m imala iz­ zofiranja potisne n e m i s a o n i m hvalospjevima p o t e k l i m iz pretje­
ričitu refleksiju na povijesnu situaciju u kojoj i za koju nastaje, r a n o umišljenog rodoljublja i česte frustracije p r i p a d n i k a manjih
dakle na njeno vrijeme i mjesto. K o n k r e t n o znači to da je pri iz­ kultura o v o m bi edicijom vjerojatno morali ostati b e z o s l o n c a , b a š
b o r u autora i njihovih tekstova u znatnoj mjeri bilo određujuće kao i n a v e d e n o dugotrajno n e p r a v e d n o ignoriranje, zatajivanje ili
to koliko je i kako određeni filozof b i o do sada u Hrvatskoj istra­ nipodaštavanje.
živan, o d n o s n o izlagan i prikazivan, kao i to koja su njegova djela D r u g a je j e d n a k o t a k o v e ć izvanjska i f o r m a l n o - t e m a t s k a n o ­
dosad prevedena, i kako. v o s t svezak ο srednjovjekovnoj filozofiji, kojim se p o k u š a v a b a r e m
Sto se tiče prvoga, htjelo se po m o g u ć n o s t i stanovitim uravno­ djelomice nadoknaditi dosadašnji n e d o s t a t a k · obuhvatnijih i in­
teženjem nadoknaditi o n o što se pokazalo p r o p u s t o m povijesti, tenzivnijih povijesno-filozofijskih r a d o v a n a t o m polju. P o č e t n o j e
n a i m e dosad nedostatno studirane i izlagane mislioce naglasiti u bilo zamišljeno da se t o m u nas prilično z a p u š t e n o m dijelu povi­
ovoj hrestomatiji nešto jače, a o n e koji su više no što bi im kakvo­ jesti filozofije p o s v e t e dva sveska, no snage su u o v o m času d o -
ća djela to zahtijevala bili iz drugih - svjetonazornih ili ideoloških stajale s a m o za j e d a n , za uzvrat, ako mi je d o p u š t e n o suditi, te­
- razloga odviše isticani dovesti u sklad s m j e r o m njihove filozo­ meljito i valjano priređen.
fijske razine. U pogledu drugoga p a k nastojalo se - s o b z i r o m na J e d n a k o j e helenističko-rimska f i l o z o f i j a trebala p r e m a kon­
nesretnu oskudicu dobrih, ili i u o p ć e bilo kakvih prijevoda kla­ cepciji biti prikazana u z a s e b n o m e svesku, što je nažalost o v o m
sičnih tekstova filozofije na h r v a t s k o m j e z i k u - dati u prijevodu p r i g o d o m m o r a l o izostati. T a f i l o z o f i j a , ako s v o j o m o p ć e n i t o m ra­
po m o g u ć n o s t i što više dosad n e p r e v e d e n i h tekstova, te p r i t o m z i n o m , najstrože gledano, i nije d r u g o do stanovit rasap i deka­
osobitu p o z o r n o s t posvetiti trudu o k o filozofijski što vjernijeg i dencija o n o g a što su G r c i filozofijski bili postigli za s v o g „klasič­
filološki što ispravnijeg prijevoda. n o g " doba, ipak p r v e n s t v e n o svojim danas j o š n e d o v o l j n o u o č e -

10 11
n i m , i s t r a ž e n i m i v r e d n o v a n i m g o l e m i m povijesnim utjecajem i tojalo se i opsegom dati t i m tekstovima bezuvjetnu prednost. Iz
o s o b i t o m u l o g o m pri rađanju o n o g a što nazivamo „ n o v o v j e k o v n o m istog je razloga broj prikazivanih mislilaca p o n e š t o reduciran, ne
f i l o z o f i j o m " svakako zavređuje i traži temeljit zaseban prikaz. bi li i t i m e zauzvrat bilo o m o g u ć e n o što obuhvatnije i temeljitije
S v e z a k ο renesansnoj filozofiji m o g a o je biti p r i r e đ e n z n a t n o prikazivanje njihovih izabranih tekstova. Šire orijentirani pregled
o b u h v a t n i j e i sadržajnije no što je to slučaj u m n o g i m a od sličnih temeljnog filozofijskog zbivanja dotične e p o h e , te drugih značaj­
edicija u svijetu zahvaljujući sretnoj o k o l n o s t i da je u p r a v o re­ nijih njoj p r i p a d n i h mislilaca - što sve čini u stanovitoj mjeri ne­
n e s a n s n a filozofija, k a k o hrvatska t a k o i opće-europska, dugih o p h o d a n uvjet razumijevanja konteksta u kojem valja čitati i
g o d i n a p r e d m e t o m v r l o i n t e n z i v n o g izučavanja o d r e đ e n o g broja shvaćati prevedene tekstove - dan je u pravilu u o p ć i m u v o d n i m
h r v a t s k i h historičara filozofije, p r v e n s t v e n o u z a g r e b a č k o m Insti­ studijama z a pojedini svezak. N e m i n o v n o j e ipak d a j e m n o g i o s o ­
t u t u za filozofiju. bito značajan filozof n a p r o s t o ostao bez mjesta u ediciji. N e t k o će
O v a edicija nije n a s r e ć u ni j e d i n a ni prva takve vrste u Hrvat­ s p r a v o m smatrati da je bilo p o t r e b n o donijeti p o n e š t o iz djela
s k o j . K r a j e m šezdesetih g o d i n a p o č e l a je n a i m e u M a t i c i hrvatskoj Pascala ili Maistera Eckharta, ili pak koji tekst Dilthevev, Fre-
izlaziti Filozofska hrestomatija u dvanaest svezaka, koju je u r e d i o geov, Jaspersov, ili pak Nicolaia H a r t m a n n a , da s p o m e n e m o sa­
V l a d i m i r Filipović. Zaslugu te serije knjiga - u svoje vrijeme izuzet­ mo n e k o l i k o primjera vlastitih kolebanja pri izboru.
no ozbiljno, zahtjevno i temeljito pisanih - od kojih su n e k e u S druge strane, ponegdje su u hrestomatiju uvršteni i mislioci
m n o g o č e m u i danas vrijedne ozbiljna studiranja, za o p ć e n i t o viso­ i njihova djela kojih u pravilu n e m a u sličnim edicijama. T a k o
ku r a z i n u filozofijskih rasprava u Hrvatskoj posljednjih desetljeća s m o naprimjer - htijući k o n a č n o i u nas, k a k o je to drugdje v e ć
u u s p o r e d b i s ostalim z e m l j a m a o s v o j e n i m i upravljanim mark­ p o o d a v n o slučaj, relativirati o n u reduktivnu i sterilnu s h e m u
sističkim svjetonazorom i ideologijom, n e m o g u ć e j e p o r e ć i . T o m e „Kant-Fichte-Schelling-Hegel", k o j o m se misli lako apsolvirati
s h o d n o , nije ovoj hrestomatiji ni na koji n a č i n n a k a n a n a p r o s t o beskrajno s l o ž e n o i višestruko prepleteno zbivanje filozofiranja
„ n a d o m j e s t i t i " p r e t h o d n i sličan pokušaj. O p ć e n i t o je u filozofiji tzv. n j e m a č k o g idealizma - k o d Schellinga naglasak stavili na
m a l o mjesta za dnevno-publicističke p r e d o d ž b e ο „ o d b a c i v a n j u " , kasno djelo, u k o j e m se, b a r e m po intenciji, cjelina t o g „idealiz­
„ p r e v l a d a v a n j u " , „ n a d o m j e š t a n j u " i s v e m u s l i č n o m . U m j e s t o ci­ m a " p o d v r g a v a radikalnoj načelnoj kritici te nastoji prevladati iz
l j e m n e k o g takvog „ n a d o m j e š t a n j a " , o v a j e hrestomatija o t p o -
temelja. J e d n a k o je tako tu uvršten i Jacobi, čije značenje za ge­
č e t k a v o đ e n a n a k a n o m postizanja najveće m o g u ć e mjere komple­
n e z u t o g idealizma posljednjih g o d i n a postaje sve izvjesnije, što
mentarnosti s p o s t o j e ć i m s l i č n i m edicijama, što znači, uz ostalo,
važi j e d n a k o i za Schleiermachera. Slično pak, dakako u d r u g o m e
prije svega t e m a t s k o i m e t o d s k o inoviranje, što snažniju orijen­
k o n t e k s t u i smislu, vrijedi i za J. B o h m e a ili Paracelzusa u svesku
taciju na relevantna s u v r e m e n a istraživanja u svijetu, pre­
s t e k s t o v i m a iz filozofije renesanse.
mještanje težišta pri i z b o r u a u t o r a i njihovih reprezentativnih
Nastojali s m o , koliko g o d je to m o g u ć e , referirati novije svjet­
tekstova, v o đ e n o isključivo filozofijskim kriterijima, itd. itd. Pre­
sko „stanje istraživanja" v e z a n o za o d r e đ e n o g filozofa, naznačiti
m a l o je u Hrvatskoj živih djelatnih snaga i ostalih n u ž n i h pred­
akcente današnjeg istraživanja i tumačenja njegova djela te upu­
uvjeta, k a k o materijalnih t a k o i ostalih, za ozbiljni d u h o v n i rad,
titi na najrelevantniju s e k u n d a r n u literaturu, i to po m o g u ć n o s t i
d a b i bila dopustiva obijest p u k o g odbacivanja ičega j e d n o m
sa svih o n i h j e z i k a u kojima se odvija glavnina današnjega filozo­
postignutog.
f i r a n j a . T a m o gdje j e bilo mjesta prosudbi d a m e đ u istraživačima
u Hrvatskoj - d a k a k o m e đ u o n i m a koji su bili voljni i t r e n u t n o
dovoljno s l o b o d n i za suradnju na o v o m k o n k r e t n o m poslu - n e m a
4.
o p t i m a l n o k o m p e t e n t n i h za prikaz o d r e đ e n o g filozofa i njegova
djela (Leibniz, Jacobi, Fichte, S c h o p e n h a u e r ) angažirani su i n o ­
B u d u ć i da su o p ć e n i t o prijevod i izlaganje s a m i h originalnih tek­
z e m n i stručnjaci.
s t o v a shvaćeni kao osnovna i određujuća svrha hrestomatije, nas-

12 13
J e d n a k o se nastojalo, gdje god za to postoji dovoljan oslonac, pokazuje u liku „ m o d e r n o g " , „ a k t u a l n o g " i „ d a n a š n j e g " : - ne­
b a r e m u najkraćim n a z n a k a m a upozoriti na stanje recepcije, is­ o s p o r n o je ipak da bi upoznavanje s i z a b r a n i m t e k s t o v i m a r e c i m o
traživanja i interpretacije pojedinih prikazanih filozofa u Hrvat­ j e d n o g B l o c h a ili Habermasa, Derridaa ili Levinasa, G a d a m e r a ili
skoj. Prijevodi s grčkog, latinskog, njemačkog, engleskog, talijan­ T u g e n d h a t a , Rortva ili Davidsona, bilo p o s v e u skladu s temelj­
skog i francuskog jezika popraćeni su svugdje kratkim rječnikom n o m n a k a n o m i s v r h o m ovakve edicije. J e d n a k o k a o što bi izbor,
o s n o v n i h termina originala s njihovim hrvatskim istoznačnicama, prezentacija i početna objektivna prosudba o n o g a što je u Hrvat­
zajedno sa svim eventualnim ostalim upotrebljenim varijantama. skoj posljednjih desetljeća na polju filozofije igralo o d l u č u j u ć u ulo­
U dugotrajnom i o b u h v a t n o m poslu promišljanja i ustanovljiva­ gu, te k a o takvo sa svakim p r a v o m ostaje n e z a o b i l a z n o m povi­
nja ujednačenijeg filozofijskog nazivlja u vlastitom jeziku, koji uz j e s n o m činjenicom, zacijelo z n a t n o p r i p o m o g l o danas u Hrvatskoj
ostalo zasigurno predstoji filozofskim n a p o r i m a u Hrvatskoj, htje­ n e o p h o d n o m poslu b i t n o g orijentiranja ο o s n o v n o m karakteru
lo se time - po strani od svake prebrze i usiljene volje za unifor- , t r e n u t n o g povijesnog mjesta filozofiranja ovdje, te ο t o m e shod-
miranjem - podastrijeti što je m o g u ć n o probraniju t e r m i n o l o š k u n i m njegovim temeljnim zadaćama.
građu, nastalu u k o n k r e t n i m naporima prevođenja. Mišljenja s m o , m e đ u t i m , da bi prezentacija t o g najnovijeg i
O s o b i t o su u prva dva sveska, ο grčkoj i ο srednjovjekovnoj današnjici najbližeg „ s u v r e m e n o g " stanja m o r a l o po n u ž n o s t i biti
filozofiji, prijevodi popraćeni ekstenzivnim pojašnjujućim bilješka­ v o đ e n o j e d n o m b i t n o drukčijom m e t o d o l o g i j o m izbora, p r o c j e n e i
ma, kako jezično-terminologijske tako i stvarno-filozofijske nara­ izvedbe, no što je to slučaj k o d rada na filozofima koje je s a m a
vi. To se činilo više n e g o p o t r e b n o upravo i o s o b i t o k o d prika­ povijest v e ć učinila „ k l a s i č n i m a " . Polje „ d a n a š n j i c e " je - o g l e d a n o
za filozofiranja tih razdoblja, o č i t o sve daljih i stranijih današnjoj sa stajališta j e d n e radikalno povijesno osviještene filozofije - nuž­
prosječnoj obrazovanosti, uz o n u u njoj žalosno rasprostranje­ no isuviše fluidno, v e z a n o uz m n o š t v o izvanfilozofijskih te č e s t o
nu neosviještenost ο t o m e u kolikoj je mjeri baš sve filozofiranje u b r z o n e t r a g o m iščezavajućih motiva i razloga za b u č n u „aktual­
- pa i o n o koje zamišlja da se kreće isključivo u v i d o k r u g u „ m o ­ n o s t " i „ r e l e v a n t n o s t " nečije misli, da bi mu se m o g l o i smjelo
d e r n e " problematike - u p u ć e n o na tradiciju izraženu t i m dvama pristupiti kriterijima j e d n a k i m s o n i m a kojima je od p o č e t k a v o ­
„ k l a s i č n i m " jezicima. đ e n a ova hrestomatija. D o ć i će, vjerovati je, druge edicije ovoj na­
lik te dopuniti sve što j o š nedostaje.
D a l e k o od toga da bi ovakva o d l u k a o d m a h značila i j e d n o ­
5. z n a č n o zalaganje za isključivo vezivanje samo uz o n o tradicional­
no i predajom „ p o s v e ć e n o " u filozofiji. Štoviše, mišljenja s m o da
Svjesno i promišljeno, u tematski o b z o r ove hrestomatije nije une­ je slab i sve slabiji živi i produktivni k o n t a k t s a k t u a l n i m filozo­
seno o n o što se inače uobičajeno naziva „ s u v r e m e n o m " filozofi­ fijskim zbivanjima današnje E u r o p e i svijeta u o p ć e j o š uvijek -
j o m , u d o s l o v n o m smislu o n e zbilja današnje i aktualno se zbi- u n a t o č p o v r e m e n i m uvjeravanjima u s u p r o t n o , koja valjda imaju
vajuće. T a k o naprimjer dva sveska u Hrestomatiji naslovljena Su­ vlastite m o t i v e - najslabija t o č k a današnjeg stanja hrvatske filo­
vremena filozofija I i Suvremena filozofija II prezentiraju ustvari zofije. Mislili ο njima inače filozofijski što g o d h o ć e m o , r e l e v a n t n a
i z b o r iz o n o g a što se u filozofiji bitno steklo od v r e m e n a sloma djela r e c i m o „analitičke filozofije", semiotički orijentirane h e r m e -
njemačkoga idealizma u drugoj polovini prošloga stoljeća zaključ­ neutike, ili naprimjer o n a iz okruga ekologijsko-holistički inspiri­
no s djelom Wittgensteina i Heideggera, d o k se Novija hrvatska rane diskusije ο metafizičkim i antropologijskim p r e t p o s t a v k a m a
filozofija zaključuje p r i k a z o m djela Vladimira Filipovića, ne ula­ m o d e r n e p r i r o d n e znanosti, ili pak pohtičko-filozofijske diskusi­
zeći u osnovi u filozofijska zbivanja u Hrvatskoj tijekom posljed­ j e t e m e t a k o z v a n o g k o m u n i t a r i z m a , n a p r o s t o m o r a m o poznavati,
njih r e c i m o pet desetljeća. n e ć e li naše vlastito filozofiranje zapasti u n e p l o d n i tradicionali­
Nastranu to da se filozofijski pojam suvremenosti m a l o ili ne­ zam, začinjen p r i t o m m o ž d a m a n i r o m visokoparnosti. J e d n a k o s e
kad čak i n i m a l o ne p o d u d a r a s o n i m što se prosječnoj svijesti tako valja brinuti o k o toga da se p o s t u p n o ublaži p r e t e ž n a j e d n o -

14 15
s t r a n o s t g o t o v o isključive orijentacije na filozofijsku literaturu na
n j e m a č k o m e jeziku. O p s e ž n a i svestrana obaviještenost uvjet je
d o r a s l e p o t r a g e za m o g u ć n o s t i m a vlastitoga doprinosa među­
n a r o d n o m filozofijskom dijalogu. U ovoj hrestomatiji nije bilo m o ­
g u ć e napraviti m n o g o koraka u t o m smjeru; za takav su posao,
uz j a s n u svijest ο cilju, p o t r e b n a desetljeća i n t e n z i v n o g rada i
a t m o s f e r a filozofiranja lišena svih ideologijskih ometanja slobod­
na unutrašnjeg razvića vlastite filozofske tematike.

6.

O v i m n e k a b u d e zaključeno o v o svojevrsno „polaganje r a č u n a " ο Damir Barbarić


n a č e l i m a na kojima p o č i v a k a k o zamisao tako izvedba H r e s t o m a ­
tije. S v a k a k o ne j e d i n i m m o g u ć i m a , vjerojatno ne niti najboljima.
No ο t o m e suditi, kao i ο sadržini na njima izgrađenih sljedećih
d e s e t svezaka, svakako nije više stvar urednika.
Grčka filozofija - naznake za lektiru
N j e m u , m e đ u t i m , pripada zadovoljstvo sad, kad su neki od
s v e z a k a v e ć u tisku ili n e p o s r e d n o za tisak pripremljeni, d o k su
i studij tekstova
drugi u završnom dijelu izradbe, zahvaliti se iskreno svim ne malo­
brojnim suradnicima, kako autorima studija tako i prevoditeljima,
a p o s e b n o k o l e g a m a koji su se prihvatili o d g o v o r n o g posla pri­
Početak filozofije
ređivanja pojedinih svezaka. K a o i inače pri sličnim pothvatima,
„ P o g l e d na filozofiju G r k a uvijek je pogled unatrag na početak
zadovoljstvo daljnjeg pojašnjavanja stvari filozofije u m n o g i m rad­
filozofije same. G r c i su tvorci filozofije. T v o r c i ne u smislu n e k o g
n i m r a z g o v o r i m a i n a p o r i m a o k o rješavanja o d r e đ e n i h k o n k r e t n i h
svojevoljnog s a m o g o s p o d s t v a čovjekova, tako da bi ih poradi t o g
pitanja, ostaje trajnom n a k n a d o m za o b o s t r a n o uloženi trud.
njihova ' d o s t i g n u ć a ' trebalo slaviti. O n i su tvorci kao o n i koji su
Zahvaliti je lektorima i k o r e k t o r i m a , grafičkoj urednici i auto­
podnijeli j e d a n veliki usud, usud da b u d u mjesto gdje bitak sebe
rici l i k o v n e o p r e m e Hrestomatije. O s o b i t o pak ravnatelju „ Š k o l ­
sama misli i istupa u riječ. G r c i su početak, p o č e t a k ne u smislu
ske knjige" dr. D r a g o m i r u M a đ e r i ć u i predsjedniku Savjeta dio­
nezamjetljivoga, iz čega o n d a u j e d n o j dugoj povijesti usavršava­
n i č a r a m r . Miljenku Zagaru, koji su stalnom p o z o r n o š ć u i d o b r o ­
nja izrasta nešto značajno. O n i su p o č e t a k filozofije k a o o n o na­
h o t n i m p o t i c a n j e m ohrabrivali na što b r ž e i ujedno što korektnije
p r o s t o najveće i nikada nadmašivo, koje, d o k g o d u o p ć e m o ž e biti
dovršenje p o s l o v a te s p r e m n o p o m a g a l i pri razrješavanju p o n e k i h
n e k e povijesti filozofije, ostaje stalno na djelu. G r č k i p o č e t a k fi­
t e š k o ć a t e h n i č k e naravi. Na k o n c u , i prije svega, kolegici Maji
lozofije ne zasniva s a m o j e d n u n o v u , n e č u v e n u m o g u ć n o s t čovje­
U z e l a c , b e z čije usrdne koncepcijske, organizacijske i svake druge
kovu, n e g o po prvi put otvara mislilački bitni p r o s t o r istine, u
s t r u č n e p o m o ć i o v e Hrestomatije filozofije naprosto ne bi bilo.
k o j e m u obitavaju sva b u d u ć a pokoljenja u svojem filozofiranju.
Gdje god biva o d v a ž e n pokušaj vratiti se u p r a p o č e t n u o t v o r e n o s t
g r č k o g a mišljenja, n e m a nikakva odnošenja koje bi bilo od G r k a
U Z a g r e b u , travnja 1995.
n e o v i s n o i iz te neovisnosti smjelo sebi pripisivati n e k u u l o g u pre-
suditelja. Gdje g o d m o g l o biti filozofiranja, uvijek je to j e d a n , ma
Urednik Hrestomatije filozofije

16
2 A G ν c Β
i slabašan odjek s obala G r č k e ; uvijek stoji onaj tko se mislilački objašnjenju: „ K o l i k o z n a m o , pojavila se čista, od svih stranih sve­
n a p r e ž e licem u lice s velikim G r c i m a . " za odriješena filozofija i z n e n a d n o i b e z vidljiva p o v o d a . Na tlu
B e z obzira na p o s v e bjelodanu hajdegerijansku inspiraciju i j e d n e granične zemlje, gdje se miješala krv nacija i kulture zapa­
na danas sve manje s k l o n o prihvaćanu patetičnost izričaja, o v i m da, istoka i j u g a m e đ u s o b n o ratovale i p r o ž i m a l e se, te u j e d n o
1
se riječima E u g e n a F i n k a ipak ne m o ž e osporiti istinitost. Filo­ vrijeme kad su vlastita usnulost i t u đ a despocija prijetile da ma-
zofija je doista prije svega grčka stvar i onaj tko i danas j o š filo­ laksalim u č i n e grčki p o d u z e t n i č k i duh, nastade k a o n e k i m č u d o m
zofira nalazi se, htio to ili ne, z n a o to ili ne, u n e p r e k i d n o m razgo­ 3
novi, pravo grčki svijet m i s l i . " I doista, G r c i su to n e n a d a n o m e ­
voru s Grcima. đu njima izniklo filozofiranje i sami o č i t o osjetili u p r a v o č u d o m
Postoje dakako mnijenja da u osnovi ovakva nazora počiva te izvorište njegovo, k a k o j e d n i m g l a s o m svjedoče i P l a t o n i Ari­
stari zapadnjački eurocentrizam, te da, njemu nasuprot, filozofiju stotel, našli u ugođaju, stanju, strasti čuđenja i udivljenja ujedno
valja shvaćati kao sveopću svjetsku pojavu, povijesno daleko, ra­ (τό π ά θ ο ς τ ο ϋ θ α υ μ ά ζ ε ι ν ) .
niju od njene grčke verzije. T a k o se hoće naprimjer u prastaroj T o m e s h o d n o , ostavljamo i mi ovdje po strani svaki pokušaj
m u d r o s t i Indijaca i njihovih svetih himni, u babilonskoj matema­ n e p o s r e d n o g razjašnjenja t o g p o č e l a i ishodišta filozofiranja u
tici i astronomiji, ili p a k u drevnoj kineskoj praktičkoj mudrosti Grka: - ta u p r a v o bi lektira i studij t e k s t o v a u ovoj hrestomatiji
p r e p o z n a t i pojava grčkoj filozofiji srodna, štoviše s njom istovjet­ imali otvoriti m o g u ć n o s t njegova dokučenja. Zadovoljit ć e m o se
na. V e ć je H e r o d o t grčku filozofiju htio shvatiti kao svojevrstan time da tek u najkraćim c r t a m a u p o z o r i m o na s a m o d v a u sva­
u v o z d r e v n e egipatske mudrosti. Ipak, u n a t o č g o l e m o m napretku k o m slučaju v a ž n a i m o ž d a čak, p o r e d drugih, p r e s u d n a uvjeta
pozitivnih spoznaja ο tim d r e v n i m znanjima što n a m ga je doni­ kojima je filozofiranje u G r č k o j j e d n a k o t a k o o m o g u ć e n o k a o i,
j e l o razdoblje posljednja dva stoljeća, filozofijski je, smatramo, j o š kad je iskrslo, dalje s n a ž e n o i u n a p r e đ i v a n o . Prvi je od njih o s o b i t
uvijek t e š k o osporiv općeniti stav Hegelov, ma k a k o radikalno i karakter g r č k e religioznosti, a drugi j e d n a k o t a k o o s o b i t o ustroj­
g o t o v o drastično bio iskazan: „ P r a v a filozofija počinje u okciden- stvo g r č k o g a jezika.
tu. T e k se na Z a p a d u pomalja ta sloboda samosvijesti, prirodna
svijest zalazi u sebe te se t i m e d u h u sebe spušta. U sjaju Istoka
i n d i v i d u u m s a m o iščezava; svjetlo biva tek na Z a p a d u m u n j o m Značajke grčke religioznosti
misli, koja u sebe samu udara i odatle si stvara vlastiti svijet." 2
M n o g o se nagađalo ο t o m e zašto i kako filozofija započinje U svojoj g o l e m o j povijesti g r č k e filozofije E d u a r d Zeller je izuzet­
u p r a v o u G r č k o j . P r i t o m se često ukazivalo na i z u z e t n e i nesva­ no s n a ž n o i n a g l a š e n o inzistirao na razlikovanju religije G r k a od
kidašnje značajke d u h a t o g povijesno zacijelo neponovljiva na­ potonje kršćanske, koja se n a m a današnjim E u r o p l j a n i m a stolje­
roda, z a t i m na osobitost geografskog smještaja njegova obita- ć i m a i tisućljećima v e ć pokazuje j e d i n o m m o g u ć o m , ili b a r e m je­
vališta, na blizinu starim kulturnim carstvima Azije, na otvore­ d i n o m p r a v o m i istinskom. P r e m d a s a m Zeller - k a k o mu je sa
nost u n i v e r z a l n o m e l e m e n t u mora, na rano bujanje bogatstva pri­ stanovitim p r a v o m p r i g o v o r i o Nestle u vlastitoj reviziji š e s t o g iz­
6
m o r s k i h trgovačkih središta i na m n o g o toga t o m e sličnog. Pa danja iste povijesti filozofije ( Z e l l e r I 1, str. 196) - o č i g l e d n o pri­
ipak, činjenica početka filozofiranja nije time nimalo bliža n e k o m t o m stoji p o d s n a ž n i m utjecajem klasicističkog shvaćanja G r k a i
cjeline očitovanja g r č k o g a duha, k a k v o je u N j e m a č k o j b i l o za­
s n o v a n o i p r o š i r e n o u djelima klasicista W i n c k e l m a n n a , Lessinga,
E. Fink, Grundfragen der antiken Philosophie. Wurzburff 1985 str Schillera i G o e t h e a , te ostavilo zamjetna traga na shvaćanju G r k a
13 i d. " ' '

?™ Τ F- H e S e l > Vorlesungen uber die Geschichte der Philosophie


VVerke in zwanzig Banden, Bd. 18, Frankfurt am Main, 1971), str. Η Frankel, Dichtung und Philosophie des fruhen Griechentums.
3 1
Munchen, 1976 ( 1962), str. 292.

L8 19
i u Z e l l e r o v a n e p o s r e d n o g učitelja H e g e l a - ostavivši t e k Bacho- stava spram cjeline svega što jest, a s druge isključivost kršćanske
fenu, N i e t z s c h e u i B u r k h a r d t u da n a m otvore oči i za druge, tam­ d o g m a t i k e b e s p o v r a t n o su nas, čini se, udaljili od m o g u ć n o s t i pra­
nije i manje „ h a r m o n i č n e " strane g r č k o g a d u h a i života - ipak
v o g živog iskustva o n o g a što su Grci doživjeli i nazivali b o ž a n ­
njegove o d r e d b e svojom p r e c i z n o š ć u i iskrenošću uživljavanja za­
skim. D o b r o je u j e d n o j nedavnoj knjizi u p o z o r i o naprimjer Klaus
služuju i danas više no o b i č n u p o z o r n o s t . S t o g a s m a t r a m o oprav­
d a n i m o v o m z g o d o m j e d n i m duljim n a v o d o m ocrtati njegov Held:
o s n o v n i stav. „ N a š a tuđica 'religija' potječe iz latinskoga i znači 'povratno
povezivanje', n a i m e čovjeka uz nešto njemu n a d r e đ e n o , više, m o ć ­
„ A l i koji li d u b o k i j a z dijeli G r k a od kršćanina u smislu stare
nije. P r i t o m ostaje u prvi čas o t v o r e n o koje je vrste o d n o s spram
ili srednjovjekovne crkve! D o k onaj o n o b o ž a n s k o traži ponajprije
višega, što ga opisuje t e r m i n ' p o v r a t n o povezivanje'. U kršćanskoj
u naravi-prirodi, dotle za o v o g a sva vrijednost i sva o p r a v d a n o s t
religiji taj o d n o s biva o z n a č e n kao vjera. Vjera p o č i v a na j e d n o j
n a r a v n o g a o p s t a n k a iščezava pred mišlju na s v e m o ć i b e s k o n a č ­
izričito izvršenoj životnoj odluci, odluci da se uzdaje u Božju
n o s t stvoritelja, te ne m o ž e ta narav važiti čak ni za čisto objav­
milost i izbavljenje. Tu odluku donosi svaki pojedinac za sebe i
ljenje te s v e m o ć i , j e r je u n a k a ž e n a i i z o p a č e n a grijehom. D o k Grk,
p o u z d a j u ć i se u svoj u m , teži spoznati zakonitosti svijeta, utječe nitko ne m o ž e s njega skinuti teret t o g odlučenja. Odlučenje vjere
s e k r š ć a n i n p r e d s t r a n p u t i c a m a p u t e n o g , grijehom z a m r a č e n o g pripada kršćanskoj egzistenciji; jer i onda kad je n e t k o odgojem,
u m a k j e d n o j objavi, čije p u t e v e i tajne vjeruje da m o r a štovati običajem i n a v i k o m takoreći sam po sebi urastao u svijet vjere,
s a m o u t o l i k o više u k o l i k o o n i više p r o t u s l o v e u m u i n a r a v n o m e ipak se od njega očekuje da j e d n o g a dana - naprimjer p r i g o d o m
tijeku stvari. D o k prvi i u ljudskome životu nastoji o k o o n o g a li­ p o t v r d e ili k r i z m e - iz svoje unutrašnjosti potvrdi odlučenje za
j e p o g j e d i n s t v a d u h a i naravi-prirode, koje sačinjava najsvojstve- vjeru.
niju značajku g r č k e običajnosti, leži ideal d r u g o g a u nekoj askezi K a d se s takvim p r e d o d ž b a m a za s o b o m o b r a t i m o o d n o s u Gr­
koja p r e k i d a svaku svezu i z m e đ u u m a i osjetilnosti: umjesto ljud­ ka s p r a m njihovih b o g o v a , s p o t i č e m o se na niz iznenađenja: Kla­
ski se b o r e ć i h i uživajućih heroja i m a on svece m o n a š k e apatije, sični G r c i ne poznaju ni p r e d o d ž b u ο n e k o m p o s v e na sebe posta­
u m j e s t o osjetilno ž u d e ć i h b o g o v a b e s p o l n e anđele, umjesto j e d n o ­ vljenom pojedincu ni p o m i s a o da bi on bio potrebit izbavljenja. A
ga Zeusa, koji do kraja proživljava i opravdava sve zemaljske užit­ i ne poznaju ikakav pojam kojim bi se m o g l o prevesti značenje
ke, j e d n o g a b o g a koji biva č o v j e k o m da bi ih svojom s m r ć u stvar­ koje riječ 'vjera' i m a u kršćanstvu.
no prokleo."4 Grci nisu došli na ideju da je egzistencija bogova nešto u što bi
se moralo vjerovati. To je za nas možda najneobičnije na njihovoj re­
Nijedno očitovanje g r č k o g a života, o d najodsudnijeg p a d o
ligiji. Egzistencija b o g o v a bijaše posvemašnja s a m o r a z u m l j i v o s t . " 5
n a o k o najneznatnijeg i p o s v e s v a k o d n e v n o g , ne da se d o s t a t n o
I m a li se na u m u v a ž n o s t o v a k o shvaćene religije za G r k e
shvatiti ne sagleda li se odnos spram božanskog k a o stalna i ne­
arhajskog i klasičnog razdoblja, tad se vjerojatno n e ć e bezuvjetno
u p i t n a njegova p o d l o g a i p o z a d i n a . To vrijedi j e d n a k o za ratova­
i b e z daljnjih p o t r e b n i h distinkcija prihvatiti o n a inače najpro-
nje i putovanje, teatar i natjecanje, skupštinu i proročište, ples,
širenija o z n a k a k o j o m bi se htjela j e d n o z n a č n o odrediti sama bit
ž r t v u i promišljanje. Pa ipak, teško da n a m je išta g r č k o g toliko
filozofije i njena nastanka, naime oznaka po kojoj p o č e t a k i na­
s t r a n o i daleko k a o upravo taj sveprisutni medij i e l e m e n t sve­
predovanje filozofije u G r č k o j nisu ništa drugo do prevladavanje
t o g a , u k o j e m i iz kojega je t e k svekoliki ostali život d o b i v a o svoj
mita logosom. T a k o je s v o j e d o b n o naprimjer W i l h e l m Nestle - in-
s m i s a o i p r a v o značenje. S j e d n e strane načelna areligioznost
zistirajući v e ć u svojoj, usput r e č e n o ne uvijek i najsretnijoj, re­
cjelokupnog novovjekovnog i m o d e r n o g znanstvenog temeljnog
viziji Zellera na s n a ž n o „prosvjetiteljskom" o s n o v n o m karakteru
nastajuće grčke filozofije i iznalazeći jasne z n a k o v e t o g i t a k v o g
E. Zeller, Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Ent-
ivicklung. Erster Ten, erste Halfte. Leipzig, 71923, str. 174. 5
K. Held, Treffpunkt Platon. Stuttgart, 2 1991 ΟΙΘΘΟ), str. 72.

20 21
titeljstva v e ć u e p o v i m a H o m e r o v i m (Zeller 6 , I 1, str. 200) k o g izraza z a n a č e l n o b e s k o n a č n e m o g u ć n o s t i m e đ u s o b n o g od­
joj svojedobno izuzetno utjecajnoj knjizi ranu grčku filo- nošenja i u z a j a m n o g podudaranja i sklapanja j e z i č n i h elemenata,
d o ž i o p o d n a s l o v o m Od mita k logosu, našavši se p o t o m o s o b i t o je indoeuropski jezik, te u n u t a r njega poglavito grčki, po
dm tim ishodišnim stavom p r i n u đ e n u središte razmatra- samoj svojoj naravnoj strukturi b i o p o d o b a n za razvoj j e d n o g o b u -
aviti manje pravu filozofiju ranih G r k a no onaj f e n o m e n h v a t n o g sustava odnošenja: „Fleksija stvara m o g u ć n o s t i o d n o s a i
ca sami bili doživjeli k a o njeno izopačenje i degeneraciju, čini to da se stanoviti dijelovi r e č e n i c e takoreći m o g u u z a j a m n o
ofistiku. K o l i k o g o d korisna i zaslužna bila u č e n o š ć u i obi- ogledavati. T a k o s e pak i n d o g e r m a n s k i pokazuje kao j e d n o v e o m a
jednoga materijala, knjiga koja r e c i m o Heraklitu posve- sretno sredstvo ovladavanja svijetom te je upravo stoga zacijelo i
sporedivo manje pažnje i ozbiljnog n a p o r a za razumijeva- p o s t a o o s n o v o m o n e vrste ovladavanja svijetom koja j e s t filozofija
j e d n o m A n t i f o n u Sofistu, ili Gorgiji, ili n e k o m e od slič­ i koja se danas do kraja razrađuje u tehniku, koja je i m o g l a na­
io da m o ž e posredovati zadovoljavajuću sliku o n o g a što stati s a m o iz takve vrste j e z i k a . " 6
ozofiranje u G r k a do Platona. Još i P l a t o n o v a filozofija T a k o se v e ć u činjenici da i n d o e u r o p s k i uz m u š k i i ž e n s k i rod,
> se ne da ni na koji način u svojoj cjelini i obuhvatnosti u razlici s p r a m m n o š t v a drugih g r u p a jezika, razlikuje i „srednji
i ne uvidi li se i ne prihvati središnja uloga mita i o n o g a r o d " m o ž e spoznati svojevrsno prevladavanje p u k o p r i r o d n o g na-
u njoj, što dakako onda u većoj mjeri važi za filozofe prije strojenja jezika, kojemu se cjelina bića pojavljuje isključivo i j e d i n o
iigo su, takoreći sve do nedavno, prvenstveno p o d gole- u n u t a r v i d o k r u g a stalnog p r o c e s a življenja i umiranja, pri k o j e m
cajem Hegelovih povijesno-filozofijskih nazora, historičari je sve što jest u osnovi svedivo na pranačela i iskonske pramoći
sustavno umanjivali značenje t o g aspekta ranoga g r č k o g o n o g m u š k o g i o n o g ženskog. P u t e m „srednjega r o d a " , t o g takozva­
nja, transponirajući posve nepovijesno i anakronistički u
n o g neutruma, izlazi se iz t o g z a t v o r e n o g a n t r o p o m o r f n o g svijeta,
etke t a k o v r s n o g mišljenja naše n o v o v j e k o v n e p r o b l e m e
otvara se - s o n u stranu t o g n a o k o sve prožimajućeg i s v i m e vla-
•oznajne teorije, fizike, ontologije i svega sličnog.
dajućeg polariteta - oblast o n o g a „ o n o " , iz č e g a se p o s t u p n o razvi­
ja carstvo u sebi počivajućih, postojanih i za sebe bivstvujućih
„stvari":
Osobitost ustrojstva grčkoga jezika „Karakteristično je da se veliko kulturno dostignuće G r k a u o p ć e
j a s n o prikazuje t i m e što su dogotovili to da u razjašnjenju svijeta
i već u o č e n o u kako velikoj mjeri su takozvani flekti-
k r e n u z a o b i l a z n i m p u t e m p r e k o o n o g a o n o - s a m o stvari; dakle n e
ici, indoeuropski i semitski, u razlici spram izolirajućih
ostaviti stvari u a n t r o p o m o r f n o j oblasti ili oblasti svrha, p o p u t
skoga) s j e d n e te inkorporirajućih (npr. grenlandsko-
ostalih naroda, koji r e c i m o računaju zato j e r s time n e š t o trebaju,
e strane, s a m i m svojim ustrojstvom takoreći predodre-
ili pojašnjuju zvijezde zato j e r se iz t o g a h o ć e očitati sudbina, v e ć
da iz sebe, u procesu stalno napredujućeg samoosvje-
se i z n e n a d a uviđa: postoji n e k o o n o - s a m o broja, koje se m o ž e pro­
lastitih bitnih zakonitosti, razviju m o g u ć n o s t i logičko-
matrati neovisno ο odredbama svrhe. Taj put, koji je od o n o g svrho­
ja, nikako samorazumljivog i povijesno j e d i n o m o g u ć e g ,
vitog n a o v a m o j e d a n nečuveni zaobilazak, učinili su G r c i i t a k o
su o n i prije svega odlikovani jest sredina i mjera iz-
i krajnosti, svojstvenih o n i m gore od njih razlikovanim razvili m a t e m a t i k u kao znanost, koja je o n d a t a k o đ e r o p e t postala
aime i z m e đ u krajnosti sklonosti k p o t p u n o j i do kraja od najveće važnosti za svrhovitu primjenu. J e d n a k o t a k o u astro­
>j apstrakciji, k o d o n i h drugih, i krajnosti g o t o v o pot- nomiji, medicini i m n o g i m d r u g i m oblastima. Sve to potječe od
lanjkanja iste te m o ć i apstrahiranja, u prvih. S v o j o m
u fleksije, dakle svojevrsnom „ l a b a v o š ć u " elemenata W Schadewaldt, Die Anfange der Philosophie bei den Gnechen.
samih t a k o i čitava r e č e n i č n o g sklopa i n j i h o v o m goto- Frankfurt am Main, 1978, str. 133. U daljnjim izlaganjima ove teme
č n o m „savitljivošću" t e time s p o s o b n o š ć u m n o g o s t r u ­ oslanjamo se poglavito na uvide sadržane u ovoj knjizi.

23
t o g p o g l e d a na stvar, razriješenu od njene sveze u polaritetu muš­ u č e m u je pri t o m e p r o b l e m . O n a nisu, kako im ime kazuje, ozna­
k o g i ž e n s k o g . M o ž e se doista kazati da u toj vrlo ranoj kon­ ke vremena, n e g o su i z v o r n o različite vrste akcije, o n o v r e m e n s k o
cepciji n e u t r u m a leži nešto p o s v e b i t n o za o p h o đ e n j e s b i ć e m pridolazi tek kasnije. M o r a l o bi se j e d n o m t o č n o istražiti kad reci­
uopće."
7
m o aorist biva s a m o vremenski razumljen; v e ć i n o m n a i m e u o p ć e
O v i m unutrašnjim „ p o s t v a r e n j e m " jezika, kojim se odlikuje ne. To vodi k n e č e m d r u g o m , naime t o m e da u t o m f e n o m e n u
v e ć s a m a cjelovita grupa i n d o e u r o p s k i h jezika, a u n u t a r nje o p e t j e z i č n e tvorbe interes za vrijeme naprosto ne egzistira. Vrije­
o s o b i t o n a g l a š e n o u p r a v o grčki, dade se o n d a p r o t u m a č i t i o n a bit­ m e , koje se n a m a u našoj filozofijski skroz strukturiranoj for­
na svojstvenost g r č k o g j e z i k a u kojoj je v e ć davno p r e p o z n a t o m o ­ mi svijesti pričinja tako važnim, prije svega od nastupa kršćan­
gućujući uvjet filozofiranja, u smislu logosom v o đ e n o g mišljenja, skoga svijeta, vrijeme, koje danas poznajemo u najrazličitijim
n a i m e njegova n e o b i č n o s n a ž n a sklonost da sve intenzivnijom i formama: kao fizikalno, biologijsko, subjektivno d u š e v n o vrijeme
o b u h v a t n i j o m u p o r a b o m člana srednjega r o d a τ ό , p o t e k l o g izvor­ - sve to u prvi čas nije u o p ć e sagledano, ne pada u pogled. M o ž e
no iz p o k a z n e zamjenice, takoreći zaustavlja stvari i o d n o s e u je­ se u g r č k o m e baš sve reći u prezentu, a da b u d e j a s n o razumlji­
ziku, učvršćuje ih i čini „ p r e d m e t i m a " , „supstantivira" ih. P r e m a v o , pri č e m u m o g u pridoći čak i naznake vremena. Ta t a k o z v a n a
m j e r o d a v n o m S n e l l o v u 8 uvidu, u p r a v o je taj p r o c e s sve učestalijeg tempora, v e o m a stare tvorbe, ne valja tumačiti t e m p o r a l n o , n e g o
i opsežnijeg supstantiviranja - pri č e m u član biva stavljan ne sa­ kao najfinija osjenčenja načina izvršenja. Tu postoji čisto ili tra-
mo p r e d i m e n i c u , n e g o i p r e d pridjev, glagol, particip, štoviše i j u ć e izvršenje, zaključeno ili nezaključeno, ili pak odatle rezulti-
rajuće stanje. Dakle: čisto, nastavljajuće se, p u n k t u a l n o zaklju­
p r e d čitav sklop riječi, ili i cijelu rečenicu - p o s t u p n o stvorio m o ­
č e n o ili već stanjem postalo. Uviđa se u s k o r o da je takvo pro­
g u ć n o s t filozofijske t v o r b e p o j m o v a .
matranje n e k o m n o g o duhovnije i važnije za tumačenje svijeta
U filozofijsko značenje t o g a da naprimjer grčki i z v o r n o j e d v a
od o n o g a čisto v r e m e n s k o g , ο kojemu se uz to i lako dade usu­
p o z n a j e n a m a tako uobičajenu podjelu glagolske radnje u aktivnu
glasiti." 9
i pasivnu, da umjesto pasiva odlučujuću ulogu u njemu i m a tako­
Svaku diskusiju i z u z e t n o velike važnosti participa u g r č k o m e ,
zvani medij, kao i u objašnjenje p r a v o g a smisla t o g medija - i ta­
uloge i značenja duala, koji postoji n e o v i s n o uz j e d n i n u i m n o ­
ko j o š uvijek prilično s p o r n o m e đ u lingvistima i filolozima - ovdje
žinu, posredujući i isključujući njihov bezuvjetni polaritet, k a o i
se ne m o ž e m o upuštati, p r e m d a valja n a p o m e n u t i kako izgle­
naprimjer toga da m n o ž i n a u srednjemu r o d u u g r č k o m e ne pot­
da nije b e z opravdanja mnijenje nekih da u p r a v o u njemu tre­
pada pod brojnu kategoriju m n o ž i n e , već prije svojevrsne „kolek­
ba p r e p o z n a t i j e z i č n i uvjet p o s t u p n o g razvitka filozofijskog pojma
t i v n e " j e d n o t e - stvar, k a ž i m o usput, od osobite važnosti za razu­
subjekta i svih daljnjih k o n z e k v e n c i toga.
mijevanje j e z i č n o g aspekta postanka P l a t o n o v a nauka ο idejama
Isto vrijedi i za i z u z e t n o v a ž n u činjenicu da t a k o z v a n a „vre­
-: sve to m o r a m o ovdje ostaviti po strani. I sve dosadašnje, o v a k o
m e n a " u g r č k o m e glagolu o p ć e n i t o , a o s o b i t o i z v o r n o i poče:tno,
fragmentarno i n e i z v e d e n o nabačeno, trebalo je i tako, s h o d n o
igraju g o t o v o z a n e m a r i v o malu u l o g u , za razliku od o n o g a što se
naravi i svrsi u p r a v o ove hrestomatije, poslužiti t o m e da p r o b u d i i
n a z i v a „ g l a g o l s k i m a s p e k t o m " . Z a d o v o l j i m o se ovdje tek n a v o d o m
p o t a k n e s p r e m n o s t na čitanje, pri kojem ć e m o ujedno s misaonim
S c h a d e w a l d t a : „ H t i o bih j o š govoriti ο tempora i u v o d n o pokazati
n a p o r o m o k o razumijevanja sadržaja prevedenih tekstova obratiti
p o z o r n o s t i na to da se po m o g u ć n o s t i b a r e m d o n e k l e o s l o b o d i m c
7
Isto, str. 138. nikad reflektirane vezanosti i zarobljenosti u logička, gramatičke
g
i sintaktička pravila gradnje j e z i č n o g izričaja, koja su n a m dana?
B. Snell, Die Entdeckung des Geistes. Studien zur Entstehung des
europaischen Denkens bei deri Griechen. Hamburg, ^ 9 4 6 ( 3 1955). više no samorazumljiva, p r e m d a su nastala i oblikovala se t e k ι
Vidi osobito značajno poglavlje „Prirodoznanstvena tvorba pojmova u
grčkom", otisnuto zasebno i u Gadamerovu zborniku Um die Begriffs-
welt der Vorsokratiker, Darmstadt, 1968, str. 21-42. W. Schadevvaldt, nav. dj., str. 146 i d.

24 2:
najkasnijem razdoblju povijesti grčke filozofije, u s t o i č k o m nauku a ipak joj ujedno nasuprot postavlja o n o a p s o l u t n o u nedohvat-
helenističkoga razdoblja. D o n e k l e u p r o š ć e n o kazano: ovdje preve­ noj transcendenciji; na t o m protuslovlju podliježe grčka filozo-
deni tekstovi drukčije n a m govore, osvijestimo li i do kraja uva­ fija."
11

ž i m o činjenicu da se ne samo glede sadržine već i p r e m a samoj D a k a k o , svaka je riječ u ovoj hegelijanizirajućoj dijagnozi za
formi izričaja zbivaju prije ustanovljene i zasnovane logike, gra­ nas danas upitna. No ipak je teško osporiti temeljnu ispravnost
matike i sintakse k o j o m se u osnovi nepromijenjenom do danas Zellerove karakterizacije postaristotelovske, helenističke filozofi­
služimo, te da upravo u njima uz ostalo nalazimo i filozofijski j e : „ C i s t o znanstveni interes za filozofiju povlači se p r e d prak­
p r e s u d n u z g o d u pripreme samog tog zasnivanja. tičkim, samostalno istraživanje prirode prestaje, težište cjeline
premješta se na etiku; a za dokaz t o g izmijenjenog nastrojenja
oslanjaju se sve postaristotelovske škole, u k o l i k o u o p ć e imaju ne­
Razdoblja grčke filozofije ku metafizičku i fizičku teoriju, na starije sustave, n a u k e kojih
d o d u š e m n o g o s t r u k o pretumačuju, no koje slijediti u s v e m u bit­
Od m n o g i h m o g u ć i h i v e ć pokušanih o n a Zellerova čini n a m se n o m e ipak imaju nakanu. Nije to više spoznaja stvari kao takvih,
j o š uvijek najprikladnijom i ponajbolje odgovarajućom naravi sa­ ο č e m u se filozofu u posljednjoj instanci radi, n e g o ispravno i za­
me stvari, p r e m d a ne m o ž e m o prihvatiti njegove nazive za njih,
dovoljavajuće stanje ljudskoga ž i v o t a . " 1 2
odnosno njihovu osnovnu karakterizaciju. O n 1 0 grčku filozofiju dijeli
O d m j e r i m o li o n o što n a m je p o z n a t o od Teofrasta, Speusipa
u tri glavna razdoblja: 1) razdoblje „fizike ili fizikalnog dogmatiz­
i Ksenokrata, od K a r n e a d a i Pirona, ranih, srednjih te kasnih,
m a " , 2) razdoblje „pojmovne filozofije", zasnovano od strane Sokra­
rimskih stoika, od E p i k u r a i ranih neoplatoničara, s v e l e b n i m i
ta a dovršeno u Aristotela, 3) razdoblje postaristotelovske filozofije.
filozofijski d o s l o v n o neiscrpivim djelom P l a t o n a i Aristotela, ne­
O s o b i t o je o v o treće razdoblje u o č i m a Zellera, š k o l o v a n o g na
m o g u ć e je doista - čak i n e o v i s n o od činjenice da su n a m dje­
H e g e l u i filozofijski oslonjenog na Aristotela, p o t o n u l o g o t o v o do
la o n i h prvih sačuvana t e k u i z u z e t n o f r a g m e n t a r n o m stanju i
beznačajnosti. A k o igdje, a o n o se u rekapitulirajućem sažetku
o s k u d n o m opsegu - zanijekati da se tu s u s r e ć e m o s drastičnim
kojim završava obrazlaganje svoje podjele razdoblja cjelokupne
p a d o m snage filozofiranja, s n e i z m j e r n o m r e d u k c i j o m i suženjem
grčke filozofije, posve neprikriveno očituje - uz svu n e p o r e c i v u
vidokruga, s p a d o m s l o b o d n o g z a m a h a misli. U t o l i k o s m a t r a m o
historijsku i filološku temeljitost i p o d r o b n o s t - njegova posve­
ipak u o s n o v i zadovoljavajućim što je u ovoj ediciji t e k s t o v i m a tih
mašnja filozofijska ovisnost ο načelima kojima je b i o v o đ e n Hegel
dvaju „klasika" ustupljen g o t o v o sav raspoloživi prostor. F i l o z o ­
u svojem prikazu cjeline povijesti filozofije i osobito njene prve,
fijsko sučeljenje s cjelinom njihova filozofiranja i danas je j e d a n
„ o b j e k t i v n e " faze, one grčke: „ D u h , mogli b i s m o reći, na p r v o m e
od prvih zadataka doista zrelog s u v r e m e n o g mišljenja.
je stupnju g r č k o g a mišljenja sebi n e p o s r e d n o prisutan u naravno­
S druge strane, n e p r a v e d n o bi bilo i u z a b l u d u i dezorijenta­
me objektu, na d r u g o m e se razlikuje od njega, da bi u misli nad-
osjetilnog objekta zadobio j e d n u višu istinu, te na t r e ć e m u se­ ciju bi vodilo previđanje g o l e m e povijesno-filozofijske v a ž n o s t i te
be potvrđuje u suprotnosti spram objekta, u svojoj subjektivnosti, t a k o z v a n e helenističko-rimske filozofije. T e k je u novije vrijeme,
kao o n o najviše i bezuvjetno opravdano. Ali b u d u ć i da je time na­ p o t a k n u t o poglavito uvidima Dilthevevim, historijsko istraživanje
p u š t e n o stajalište grčkoga svijeta, a da p r i t o m ipak na g r č k o m e s p o z n a l o u kojoj i kolikoj mjeri je cjelina filozofije n o v o g a vijeka,
tlu nije m o g u ć e neko dublje posredovanje o n e suprotnosti, to gubi u svojoj oštroj o p o r b i s p r a m aristotelizma k a s n e skolastike, svo­
mišljenje tim odriješenjem od d a n o g a svoj sadržaj, dospijeva u ja ishodišna stajališta izgradilo upravo o s l o n c e m na tu filozofiju.
protuslovlje da čvrsto drži subjektivnost kao o n o krajnje i najviše
Isto, str. 226 i d. i 1 161).
E. Zeller, nav. dj., str. 225 i d. (Zeller 1 , str. 159 i d.). Isto, str. 220 ^ Ι δ δ ) .

26 27
G o t o v o da bi se, uz stanovito pretjeravanje i zaoštravanje stava, grčki a t o m i z a m D e m o k r i t o v dospio je do pozicije j e d n e od naj­
m o g l o reći: p o č e t n i n o v o v j e k o v n i antiaristotelizam uistinu nije ni utjecajnijih i povijesno najodsudnijih metafizičkih teorija u cjelo­
d o s p i o do zbiljskog sučeljenja s o n i m navlastitim i najsvojstveni- kupnoj predaji filozofije, p r e m d a uz tu cijenu da filozofijska razi­
jim A r i s t o t e l o v e filozofije, v e ć se zadovoljio recepcijom - d o d u š e na načelne Aristotelove kritike atomizma, oslonjene na diskusiju
p r o d u k t i v n o n a d o g r a đ u j u ć o m i p r e t u m a č u j u ć o m - filozofema na­ k o n t i n u u m a i b e s k o n a č n o g - uz postavku a t o m i z m a n u ž n o veza­
k o n Aristotela. J e d n a k o t a k o i takozvani „ p l a t o n i z a m " p o č e t n e nih p r o b l e m a - nije, čini se, respektirana ni u s a m o g a E p i k u r a
antiaristotelovske prirodofilozofijske i p r i r o d o z n a n s t v e n e mate- ni u njegovih kasnijih sljedbenika i obnovitelja, i z u z m u li se da­
matizirajuće m e t o d e j e d v a da potječe iz zbiljskog prisvajanja nas j o š p o m n o g o č e m u relevantna nastojanja Leibnizova.
vlastite P l a t o n o v e filozofije: - n e u s p o r e d i v o više t o g a crpi on iz Zadatak daljnjeg istraživanja obuhvata i naravi složenih utje­
n a u k a n e o p l a t o n i z m a , stoičke logike i skeptičke metodologije. caja kojima je ta nakonaristotelovska, helenistička i r i m s k a filo­
U l o g a stoičke etike u izgradnji temeljnih teorijskih zasada zofija p r e s u d n o o b l i k o v n o djelovala na duh i temeljne postavke
r i m s k e , te t i m e i sve kasnije p r a v n e misli, kao i u zasnivanju o s o b i t o p o č e t n e filozofije n o v o g a vijeka danas se dakle sve više
n o v o v j e k o v n i h političkih teorija ο društvu v e ć je o d a v n o u o č e n a , u o č a v a kao j e d a n od središnjih u c j e l o k u p n o m povijesno-filozofij-
k a o i, u i s t o m e kontekstu, v a ž n o s t E p i k u r o v e utjecajne p o s t a v k e s k o m istraživanju. T o m s m o se konstatacijom morali ovdje zado­
„ d r u š t v e n o g a u g o v o r a " , i z v o r n o nastale v e ć u k r u g o v i m a rane voljiti, težeći u ovoj ediciji ipak prije svega ostalog za t i m da udo­
g r č k e sofistike. J e d n a k o je t a k o u g l a v n o m u t v r đ e n utjecaj iste te voljimo zadatku koji je ne s a m o povijesno n e g o i odista filozofijski
etike, p o g l a v i t o njena valjda o s n o v n o g n a u k a ο n a č e l n o m intelek- na svaki način preči i presudniji, naime zadatku primjerenog u p o ­
znavanja, e v e n t u a l n o g doraslog prisvajanja i p o t o m vlastitog pro­
tualitetu afekata, na S p i n o z i n i na K a n t o v etički nauk, d o k je nje­
mišljanja samih o s n o v a te krajnjih d o m e t a i ishoda P l a t o n o v a i
na v a ž n o s t naprimjer za D e s c a r t e s a i niz drugih mjerodavnih mi­
Aristotelova djela, t o g - u s p r k o s svim povijesnim p r e i n a k a m a i
slilaca r a n o g novovjekovlja dosad u g l a v n o m nedovoljno u o č e n a .
pretumačenjima, kritikama i prevladavanjima te svakojakim „ n o ­
G o l e m o značenje stoičke filozofije jezika za svu kasniju gra­
v i m p o č e c i m a " - po n a š e m sudu n e o s p o r n o temelja cjelokupnoga
m a t i k u , sintaksu i semantiku, k a o v e ć i za s a m o p o č e t n o zasni­
filozofiranja sve do današnjih, doraslih i povijesno suvremenih,
vanje njihovih glavnih i nosivih kategorija, j o š uvijek nije dostat­
nastojanja o k o istinskog filozofiranja. T o m p a k zadatku blizak i
no istraženo, što u j o š većoj mjeri vrijedi za d o s t i g n u ć a njihove
u b i t n o m e od njega neodvojiv jest i onaj o k o primjerenog mislećeg
l o g i k e i za spoznaju sve d u b i n e i obuhvatnosti njena povijesnog
približenja s a m o m e iskonu i p o č e t k u filozofiranja u o p ć e , sadrža­
utjecaja.
nog, j a s n o je, u o n o m e što p o z n a j e m o kao „filozofiju predsokra-
N j i h o v a filozofija p r i r o d e o d n o s n o „fizika", s njenim temelj­ tovaca".
n i m n a u k o m ο izvornoj „ n a p e t o s t i " (tonos), tek se u najnovije vri­
j e m e , ponajviše zaslugom S a m b u r s k v a dovodi u plodotvornu vezu
13

s n o v i j i m fizikalnim teorijama ο fluktuirajućim poljima sile kao


najelementarnijoj, nesupstancijalnoj i predsupstancijalnoj o s n o v i Problem „predsokratske filozofije"
c j e l o k u p n e zbiljnosti.
P o j a m „ p r e d s o k r a t o v a c a " potječe od Kierkegaarda i kao pretpo­
E p i k u r je p a k svoju povijesnu v a ž n o s t stekao prije svega ulo­
stavku i m a njegovo vlastito shvaćanje mjesta Sokrata u cjelini
g o m u n o v o v j e k o v n o j o b n o v i a n t i č k o g a a t o m i z m a , ponajprije u ra­
grčke filozofije, kao svojevrsne njene osi i o k o s n i c e , pri č e m u je
d o v i m a P i e r r e a G a s s e n d i a u 17. stoljeću. P o s r e d o v a n j e m Epiku-
tu „ S o k r a t " poistovjećen sa slikom kakvu ο njemu daje P l a t o n ,
r o v i m , k a o i o s o b i t o njegova r i m s k o g sljedbenika Lukrecija, rani
u svojim dijalozima. S t r o g o gledano, t e r m i n teško da m o ž e biti
o p ć e n i t o prihvaćen, ne dijeli li se te i takve pretpostavke Kierke-
Usp. S. Samburskv, Phjsics of the Stoics, Meuthen, 1959, te od istog gaardove. Rani bi se grčki mislioci mogli j e d n a k o o p r a v d a n o zvati
autora Das physikalische Weltbild der Antike, Zurich, 1965. i „ p r e d p l a t o n s k i m a " , ili se pak vratiti Nietzscheu, koji ih je sve

28 24
zajedno interpretativno o b u h v a ć a o i m e n o m „tragičkih filozofa". lozofijske p r e t h o d n i k e do Sokrata od Sokrata s a m o g s j e d n e a od
J e d n a k o bi se tako mogli naprosto zvati „arhajskima", i m e n o m tih „ t e o l o g a " s druge strane, odredit će ih o n d a Aristotel kao „fi­
koje se v e ć ustalilo naprimjer u razdiobama grčkoga pjesništva, z i o l o g e " , takve n a i m e koji doduše v e ć napuštaju n e s i g u r n o i va­
gdje se odnosi upravo n e k a k o na njihove suvremenike. ravo tlo p u k o g a mita te se o d l u č n o zapućuju u smjeru ispitivanja
S druge strane, Sokratova filozofijska pojava viđena je već od ο „ p o č e l i m a i u z r o c i m a " svega, ali ipak to „ s v e " j o š uvijek sa­
strane Aristotela svojevrsnom naglašeno j e d n o k r a t n o m raskrsni­ gledavaju isključivo p o d v i d o m osjetilnosti, tjelesnosti i „ m a t e r i -
c o m puteva ranoga mišljenja. P r e m a njemu, upravo je Sokrat bio jalnosti" te tako shvaćene physis, ne dopirući do spoznaje mislivih
taj s kojim uistinu započinje prava filozofija u smislu p o j m o v n o g a i nadosj etilnih bića.
mišljenja i nastojanja o k o o d r e d b e biti svega što jest. Taj Aristo­ Sva je „ p r e d s o k r a t o v s k a " filozofija od tada n e p o v r a t n o ostala
telov stav dijelit će u o s n o v i i Hegel, a o n d a dakako na obojicu zatvorena u j e d a n reducirani, „naravno-filozofijski" i štoviše „ m a ­
oslonjen, kao i uvijek, i Zeller: „ K r o z Sokrata nije s a m o j e d a n v e ć , terijalistički" v i d o k r u g (tek s e k u n d a r n o proširivan u pravilu n e -
postojeći način mišljenja dalje razvijen, nego je u filozofiju bilo domišljenom t e z o m ο „ h i l o z o i z m u " ) , i to ne tek n a č i n o m k a k o su
u v e d e n o b i t n o n o v o načelo filozofiranja. D o k je sva ranija filozo­ je svi potonji čitali i razumijevali, n e g o č a k štoviše i s a m i m i z b o ­
fija bila n e p o s r e d n o usmjerena na objekt, d o k je u njoj pitanje ο r o m iz njihovih spisa o n o g a što bi bilo vrijedno sačuvati i predati
biti i temeljima naravnih pojava o s n o v n i m pitanjem, od kojega p o t o m s t v u . G o t o v o sva važnija kasnija izvješća ο sadržini njihovih
sva ostala ovise, dotle je Sokrat prvi izgovorio uvjerenje da se ni naučavanja s v o d e se u krajnjoj liniji na veliko d o k s o g r a f s k o dje­
ο j e d n o m p r e d m e t u ne m o ž e ništa znati prije no što je o d r e đ e n lo p r v o g Aristotelova učenika i nasljednika Teofrasta te n o s e v e ć
njegov pojam, da je dakle ispitivanje naših p r e d o d ž a b a na mjerilu u izboru, prezentaciji, formulaciji te k a k o i m p l i c i t n o m t a k o i
pojma, filozofijska samospoznaja, p o č e t a k i uvjet sveg istinskog eksplicitnom tumačenju neizbrisiv i neuklonjiv pečat A r i s t o t e l o v e
znanja; d o k su oni raniji t e k p u t e m promatranja stvari dospjeli p r o s u d b e svojih filozofijskih prethodnika. Sva u s u d n o s t i u j e d n o
do razlikovanja p r e d o d ž b e i znanja, čini on o b r a t n o svu spozna­ upitnost te p r o s u d b e , kao i svega što je iz nje uslijedilo za n a š
ju stvari o v i s n o m ο i s p r a v n o m n a z o r u ο naravi znanja. S njime o d n o s p r e m a p o č e t n o j grčkoj filozofiji, t e k p o s t u p n o d o p i r e do svi­
stoga započinje j e d n a n o v a forma znanosti, filozofija iz pojmova; jesti današnjim generacijama istraživača, kao i o n i h koji se u vla­
na mjesto ranijeg d o g m a t i č k o g filozofiranja stupa dijalektičko i u stitim pokušajima sumišljenja upuštaju u r a z g o v o r sa s a m i m isko­
svezi s t i m e osvaja si filozofija i p r e m a obujmu nova, dotad ne­ n o m i ishodištem filozofije.
slućena područja...". 1 4 S time ujedno ide i p o s t u p n o napuštanje aristotelovskih n a z o ­
U o d n o s u na Sokrata raniji se mislioci štoviše za Aristotela ra ο Talesu kao „ p r v o m filozofu", ο n a č e l n o posvemašnjoj razlu-
o p a s n o približavaju d r e v n i m „ t e o l o z i m a " , pod kojim i m e n o m o n čenosti i oštroj razgraničenosti te p o č e t n e „fiziologije" od arhaj-
razumije rane mitičke mislioce i epske pjesnike, prije svega da­ skoga svijeta H o m e r o v a , Hesiodova, P i n d a r o v a ili Eshilova, ο n i z u
kako H o m e r a i Hesioda. U nastojanju da n e k a k o o m e đ i svoje fi- m e đ u s o b n o ravnopravnih i u osnovi g o t o v o l o g i č k o m n u ž d o m su­
sljedno se nastavljajućih najranijih mislilaca i njihovih n a v o d n i h
„ š k o l a " : Tales, A n a k s i m a n d a r , A n a k s i m e n , Pitagora, K s e n o f a n ,
E. Zeller, nav. dj., str. 216 i d. Ostr. 151 i d.). U blizini ovakva Zel- A l k m a i o n , P a r m e n i d , Heraklit, E m p e d o k l o , A n a k s a g o r a , D e m o -
lerova stava - pri kojem se ponekad jedva može razlikovati da li je
riječ ο Sokratu ili Kantu - kreću se, zanimljivo, i manje više sva ostala krit itd. Napusti li se j e d n o m v e z a n o s t A r i s t o t e l o v i m t e m e l j n i m
izjašnjenja ο mjestu Sokratovu u povijesti grčke filozofije. U Hrvat­ usmjerenjem na jestvo, u smislu podložene tvari, kao n a v o d n i p o ­
skoj primjerno Marijan Cipra u knjizi Metamorfoze metafizike (Čako­ četak i kraj baš svega što su htjeli i m o g l i ti „ p r e d s o k r a t o v c i " ,
vec, 1978, str. 99-120), knjizi upravo unikatnoj u nas po obuhvatnosti težište se mislećeg ispitivanja p o s t u p n o ali j e d n o z n a č n o premje­
i razini prave učenosti, po temeljitosti izvođenja i odvažnoj samostal­
nosti interpetativnih pothvata, ujedno nažalost knjizi u čijoj sudbini šta na tri glavna lika cjelokupnoga r a n o g g r č k o g mišljenja: - na
kao da se sabralo i zloslutno očitovalo ono najtamnije hrvatske filo­ A n a k s i m a n d r a , Heraklita i P a r m e n i d a ( m o ž d a i Pitagoru, s kojim
zofije i njenih glavnih aktera u posljednjim desetljećima. je, m e đ u t i m , naša tekstualna situacija i z u z e t n o n e p o v o l j n a ) . Sve

30 31
što n a k o n njih slijedi u osnovi je filozofijski ovisno ο o n o m e u Taj je izbor opet u o s n o v i o d r e đ e n Aristotelovim filozofijskim
n j i h o v u mišljenju i z b o r e n o m i predstavlja, ma kako za sebe d u b o ­ p o s t a v o m pitanja i njemu p r i p a d n i m temeljnim p o j m o v i m a . [...]
k o , p l o d n o i dalekosežno, ipak s a m o razvijanje njihovih ishodišta. Do nas dospjeli i z b o r preslušava dakle rano mišljenje s o b z i r o m
K a o što se, s druge strane, temeljnim Anaksimandrovim „ p o j m o m " na Aristotelov postav pitanja i v o đ e n je razumijevanjem koje se
o n o g „bezgraničnog", točnije „besputnog", „bezishodnog" (άπειρον), artikulira i izlaže p o m o ć u p o j m o v a skovanih od strane Aristotela.
i s k o n filozofije vezuje uz d u b o k e spekulativne, n a z o v i m o ih tako, Ο temelju ispravnosti t o g izlaganja ne pita se. S A r i s t o t e l o m je
iskaze H e s i o d o v e Teogonije ο „ k a o s u " , ο b e z d a n o j dubini koja za- nastupio n a z o r da je sve mišljenje prije P l a t o n a i Aristotela s a m o
tječe o n o g a t k o bi p r e k o r a č i o vječni neprelazni p r a g što dijeli D a n n e k a p r i p r e m a za P l a t o n a i Aristotela. Budući da platonsko-aris-
od N o ć i , te ο s v e m u što je filozofijski od interesa u t o m e sklopu, totelovska filozofija započinje sa Sokratom, z o v u se rani mislioci
k a o i s o d g o v a r a j u ć i m iskazima H o m e r o v e Ilijade. p r e d s o k r a t o v c i m a . [...] Od N i e t z s c h e o v e b o r b e protiv p l a t o n i č k o g
N a o v o m p u t u ispitujućeg promišljanja p o č e t n o g f i l o z o f i r a n j a o s n o v n o g lika metafizike začela se doduše n e k a svojstvena filolo-
arhajskih G r k a - posljednjih desetljeća sve više p r i h v a ć a n o m od gijska i filozofijsko-historijska preradba takozvanih predsokrato­
r e l e v a n t n i h filologa i povjesničara filozofije, p o p u t Holschera, Gi- vaca. U l o m c i njihova mišljenja i doksografska izvješća iz n a k o n -
g o n a , V l a s t o s a i n i z a d r u g i h 1 5 - prava filozofijska otkrića nas, vje­ aristotelovskoga v r e m e n a sjedinjeni su u z b o r n i k u Fragmenti
rujemo, t e k očekuju. O č i t o je, n a k o n svega kazanog, da je i na­ predsokratovaca, p r i r e đ e n o m od strane H e r m a n n a Dielsa. Od ta­
ša o d l u k a da u o g r a n i č e n o m p r o s t o r u ove knjige d o n e s e m o s a m o da je n e p r e s t a n o na djelu rad na tumačenju. O d a v n o se v e ć nauči­
t e k s t o v e vjerojatno autentičnih m e đ u sačuvanim fragmentima lo sadržajno i j e z i č n o razlikovati o n o predsokratsko od platonič­
P a r m e n i d a i Heraklita, takoreći u i m e svih „ p r e d s o k r a t o v a c a " , po­ kog, aristotelovskog i nakonaristotelovskog. T r u d i se o k o t o g a da
se p u t e m naglašenog udaljavanja aristotelovskih i nakonaristote­
čiva na slaganju s upravo o c r t a n i m o s n o v n i m s m j e r o m razumije­
lovskih naučavanja ispostavi o n o što su sami predsokratovci bili
vanja i interpretacije t o g r a n o g mišljenja.
mislili. Ali time da se drži podalje naučavanja Aristotela i onih
K o n a č n o , ovaj kratki u v o d u lektiru našega i z b o r a tekstova
kasnijih nije j o š ni na koji n a č i n otvoren i osiguran pristup mislio­
m o ž e m o dovršiti duljim, po n a š e m s u d u o s o b i t o instruktivnim i
c i m a početka, nije j o š o n o njihovo mišljeno o s l o b o đ e n o u o n o m e
u p r a v o u z o r n o svu složenost i t e š k o ć e p r o b l e m a očitujućim na­
najsvojstvenijem. Baš naprotiv: m o ž e se izbjeći A r i s t o t e l o v o poj-
v o d o m j e d n o g a od zaslužnih interpreta s vlastitom filozofijskom
movlje, a time upravo tek ostati ovisiti ο njegovim putanjama tu­
ambicijom:
mačenja, naime tako da se zaobilaženjem njegovih p o j m o v a po­
„ S v j e d o č a n s t v a prvih filozofijskih mislilaca nisu do nas doprla
stane slijep za putanje u kojima se sami k r e ć e m o . Ne pristupa li
u njihovu i z v o r n o m obliku, v e ć su n a m p r e d a n a p u t e m izvješća fi­
s e tekstovima p o m o ć u Aristotelovih pojmova, tad u p r a v o p o m o ć u
lozofskih škola u sljedbeništvu Platona, Aristotela i dijelom crkve­
n e k i h drugih: a ti drugi nisu lišeniji predrasuda v e ć stoga što se
n i h otaca. U citatima više ili manje velikog opsega, često s a m o u
njihovo filozofijsko pojašnjenje ostavlja po strani. Pa ako p o j m o v i
p o j e d i n i m r e č e n i c a m a ili č a k dijelovima rečenice, preostali su t e k
Aristotelovi i stavljaju o n o kasnije na mjesto ranijega: - u svim
u l o m c i o n i h ranih mislilaca. P r i s t u p njima d o v o d i dakle v e ć z b o g
je njegovim p o j m o v i m a shvaćeno i o č u v a n o o n o bitno, te p o m o ć u
p r o b l e m a t i k e filologijske p o u z d a n o s t i tekstualne predaje pred ve­
njih d o b i v a m o u vid nešto od početka. O s i m toga, ostaje j a m a č n o
like t e š k o ć e . M n o g o više zabrinjavajuće je p a k to da su predani
ispravno da se u najranijih mislilaca ujedno pripravlja filozofija
citati izabrani p r e m a p o g l e d i š t i m a nakonaristotelovskih usmje­
P l a t o n a i Aristotela. A k o se dakle filologija smatra l i š e n o m pred­
renja. rasuda v e ć zato j e r odustaje od filozofski skovanih pojmova, tad
se o n a nalazi u dvostrukoj zabludi. Tad upotrebljava p o j m o v e
Usp. naprimjer i najnoviju tim pravcem orijentiranu knjigu Th. Bu- u n e k o m s v a k o d n e v n o m značenju, u smislu o n o g a s v a k o m e b e z
chheima Die Vorsokratiker. Ein philosophisches Portrat, Munchen, daljnjega razumljivog. No prihvati li se općenita razumljivost kao
1994. v i d o k r u g izlaganja, tad interpretacija n e k o g filozofijskog mišljenja

32 33
ostaje rijetkim podbačajem. Što bi ti pojmovi mogli biti drugo do
Bibliografski dodatak (abecednim redom)
odvjetci - izobličeni do neraspoznatljivosti - upravo o n e tradicije
čiji je utemeljitelj A r i s t o t e l ? " 1 6
U p i t n i m ostaje da li sam Vollkmann-Schluck, o v a k o se do­ (Budući da je literatura za svakog od prikazanih mislilaca navedena uz
uvode u njihove tekstove, te da je postaristotelovska filozofija, s iznim­
duše o p r a v d a n o čuvajući svakog o l a k o g radikalizma u prekidu s
kom Plotina, svjesno ostala izvan tematskog obzora ovoga prikaza, to će
tisućljetnim aristotelovskim v i d o k r u g o m i n j e g o v o m p o j m o v n o m ovdje dostajati navesti samo osnovnu literatru općenito ο filozofiji do So­
„ a p a r a t u r o m " pri shvaćanju i tumačenju „ p r e d s o k r a t o v a c a " , svo­ krata, dakako ukoliko nije već navedena u bilješkama uz ovu uvodnu
j i m protiv takvog radikalizma usmjerenim te ipak na k o n c u baš studiju.)
od Aristotela p r e u z e t i m ishodišnim stavom ο „ u z r o k u " i „ t e m e ­
lju" ( α ρ χ ή ) kao središnjoj stvari mišljenja tih najranijih mislilaca
I. Izdanja tekstova, tekstovi s prijevodima i tumačenjem, historije fi­
doista zadobiva najprimjereniji pristup t o m izrijekom traženom,
lozofije:
„ p o č e t k u " , pitanje koje, usput rečeno, vrijedi u jednakoj mjeri i
Barnes, J.: The Presocratic Philosophers. Sv. 1, 2. London, 1979.
za d r u g o g ponajboljeg H e i d e g g e r o v a učenika, E u g e n a Finka. Burnet, J.: Early Greek Philosophy. London-Edinburgh, 1892 (''Lon­
O d g o v o r bi se na takva i srodna pitanja m o g a o steći s a m o i don, 1930).
j e d i n o vlastitim interpretativnim pokušajem, u službi kojeg cilja Capelle, W.: Die Vorsokratiker. Die Fragmente und Quellenberichte
stoji uz ostalo i ovakva hrestomatija, sa svojim i z b o r o m i meto­ ubersetzt und eingeleitet. Stuttgart, 1935 ( 4 1953).
d o m prezentiranja. No p r e t h o d n o svakako vrijedi čuti i poslušati Diels, H.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 sv. Berlin, 1903.
uputan stav upravo s p o m e n u t o g Finka: Diels, H./Kranz, W.: Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 sv. Berlin,
5
" M i kasni izdanci m o r a m o tek p o n o v n o poći u G r k a u školu, 1934-37 ( 1 7 1974).
da b i s m o iskusili dašak o n e d u h o v n e slobode sebe s a m a uteme- Gomperz, Th.: Griechische Denker, 3 sv. Leipzig, 1896-1909.
ljujućeg ljudstva, koji jest životni dah staroga vijeka." 1 7 Guthrie, W. K. C: A History of Greek Philosophy. Sv. 1. 2. Cam-
bridge, 1962.
Joel, K.: Geschichte der antiken Philosophie. Sv. 1. Tubingen, 1921.
Kirk, G. S./Raven, J. E.: The Presocratic Philosophers. A Critical
History with a Selection of Texts. Cambridge, 1957 (-/Schofield,
M.: 2 1983).
Kranz, W.: Vorsokratische Denker. Ausvvahl aus dem Uberlieferten,
griechisch und deutsch. Berlin-Frankfurt am Main, 1949.
Mansfeld, J.: Die Vorsokratiker. Sv. I. II. Stuttgart, 1983.
Nestle, W.: Die Vorsokratiker in Ausivahl. Jenđ, 1908.
Rod, W.: Geschichte der Philosophie L Die philosophie der Antike.
Von Thales bis Demokrit. Munchen, 2 1988.
Sovre, Α.: Predsokratiki. Ljubljana, 1946. (Pretisak: 1988)
Stenzel, J.: Metaphysik des Altertums. Munchen, 1931.
Ubervveg-Prachter: Geschichte der Philosophie des Altertums. Basel-
Stuttgart, 1 3 1951. (Pretisak: Darmstadt, 1960.)
Vogel, C. J. de: Greek Philosophy. Sv. 1: Tales to Plato. Leiden, 4 1969.
K.-H. Vollkmann-Schluck, Die Philosophie der Vorsokratiker. Der An-
fang der abendlandischen Metaphysik, Wiirzburg, 1992, str. 21 i d. Weber, F. J.: Fragmente der Vorsokratiker. Paderborn-Munchen-
E. Fink, nav. dj., str. 35. Wien-Zurich-Schoningh, 1988.
Wright, M. R.: The Presocratics. The main Fragments in Greek.
Bristol, 1985.

34
35
II. Zbornici Sweeney, L.: Infinity in the Presocratics. A bibliographical and phi-
Anton, J. P./Kustas, G. L.: Essays in Ancient Greek Philosophy. Al- losophical study. Den Haag, 1972.
bany, New York, 1971. Tannery, P.: Pour l'histoire de la Science Hellene. Pariš, 1887.
Furley, D. J./Allen, R. E.: Studies in the Presocratic Philosophy. Uhde, B.: Erste Philošophie und menschliche Unfreiheit. Studien
2 zur Geschichte der Ersten Philošophie von den Anfangen bis
2 sv. London, 1970 ( 1975).
Aristoteles. Wiesbaden, 1976.
Gadamer, H.-G.: Um die Begriffswelt der Vorsokratiker. Darmstadt,
Vernant, J. P.: Les origines de la pensee grecque. Pariš, 1962.
1968.
Lee, E. N./Mourelatos, A. P. D./Rorty, R.: Exegesis and Argument. West, M. L.: Early Greek Philosophy and the orient. Oxford, 1971.
Assen, 1973. Zeppi, St.: Studi sulla filosofia presocratica. Firenze, 1962.
Mourelatos, A. P. D.: The Presocratics. New York, 1974.

III. Monografije i studije


Boeder, H.: Grund und Gegenwart als Frageziel der fruh-griechi-
schen Philošophie. Den Haag, 1962.
Burkert, W.: Weisheit und Wissenschaft. Nurnberg, 1962.
Cherniss, H.: Aristotle's Criticism of Presocratic Philosophy. Balti-
3
more, 1935 ( New York, 1976).
Dornseiff, F.: Kleine Schriften I. Antike und alter Orient. Interpre-
tationen. Leipzig, 1956.
Frankel, H.: Wege und Formen friihgriechischen Denkens. Munchen,
2 4
1955 ( 1960, 1974).
Gigon, O: Der Ursprung der griechischen Philošophie. Basel, 1945
2
( Basel-Stuttgart, 1968).
Gigon, O.: Studien zur antiken Philošophie. Berlin, 1972.
Heidegger, M.: Die Grundbegriffe der antiken Philošophie (GA 22).
Frankfurt am Main, 1993.
2
Heinemann, F.: Nomos und Physis. Basel, 1945 ( 1965).
Holscher, U.: Anfangliche Fragen. Gottingen, 1968.
Holscher, U.: Der Sinn von Sein in der alteren griechischen Philo-
šophie. Heidelberg, 1976.
3
Jaeger, W.: Paideia I. Berlin, 1933 ( 1954).
Jaeger, W.: The Theology of the Early Greek Philosophers. Oxford,
1947. {Die Theologie der friihen griechischen Denker. Stuttgart,
1953. Pretisak: Darmstadt, 1964.)
Hussey, E.: The Presocratics. London, 1972.
Luria, S.: Anfange des griechischen Denkens (prijevod s ruskog).
Berlin, 1963.
Ramnoux, C.: Etudes presocratiaues. Pariš, 1970.
Robin, L.: ha pensee grecaue et les origines de Vesprit scientifique.
Pariš, 1963.
Solmsen, Fr.: Kleine Schriften. 2 sv. Hildesheim, 1968.
Stokes, M. C.: One and many in Presocratic Philosophy. Washing-
ton, 1971.

36 37
Damir Barbarić

Heraklit

Život

R o đ e n je u Efezu i p r e m a najvjerojatnijim svjedočanstvima zre­


lost je doživio k o n c e m šestoga stoljeća prije Krista. Ž i v o t o p i s u
D i o g e n a Laertija te u drugih j o š manje p o u z d a n i h doksografa nije
vrijedno uzimati ozbiljno, b u d u ć i da se najveći dio t a m o ispripo­
vijedanoga osniva na p o z n o m iskrivljenju nerazumljenih stavaka
njegova djela, p r e n e s e n o m - djelomice o t v o r e n o m a l i c i o z n o - na
fikciju n a v o d n o g filozofova života.
N e k e od n a v o đ e n i h činjenica m o g u ipak biti istinite, npr. ta
da se kraljevskih časti, na koje je kao p r i p a d n i k stare obitelji vi­
soke aristokracije i m a o pravo, o d r e k a o i u o p ć e se p o v u k a o iz sva­
ke političke djelatnosti. Čini se izvjesnim i to d a j e sastavio j e d n u
knjigu u prozi, koju je p o h r a n i o u h r a m boginje A r t e m i d e u rod­
n o m e gradu, „potrudivši se", kako dodaje Laertije „napisati je što
nejasnije, kako bi joj se približili s a m o o n i koji su za to s p o s o b n i " .
Od m n o š t v a a n e g d o t a kojima su potonje generacije nastojale pri­
kriti zbunjenost i zatečenost p o j a v o m H e r a k l i t o v o m s p o m e n i ­
m o ovdje s a m o o n u d a j e upitan j e d n o m zašto šuti o d g o v o r i o : „ d a
biste vi brbljali" ( D . L., ΓΧ, 12).

39
Knjiga v o m b e z d a n o m s n a g o m j e z i k a j e d n a k o tako p o g o đ e n o g i inspiri­
r a n o g Eshila. V e ć je E d u a r d N o r d e n u svoje vrijeme m j e r o d a v n o
K a k o je u o p ć e m o g l a izgledati ta „ k n j i g a " Heraklitova, ο t o m e u o č i o i lijepo formulirao bit t o g i takvog o d n o s a s p r a m riječi i
postoje različita mišljenja istraživača. Diels je b i o uvjeren k a k o je j e z i k a {Die antike Kunstprosa, sv. 1, Leipzig, 1898, str. 2 4 ) : „ S a ­
riječ bila ustvari ο j e d n o j zbirci kratkih z a o k r u ž e n i h stavova, iz­ mo se p o v r š n o m prosuditelju m o ž e to [tj. sklonost k igri riječi­
r e č e n i h u j e d n o j ili n e k o l i k o rečenica, stilistički i ritmički zatvo­ ma u Heraklita i drugih, o p . D. B.] pričiniti i z r a z o m n e k o g G r k u
renih i t e k p r i m e t n u t i h j e d a n uz drugoga, kako bijaše u to vrije­ p r i r o đ e n o g hira da se u igri zabavlja sa svojim j e z i k o m , sposob­
me u o b i č a j e n o u takozvanoj „ g n o m s k o j p r o z i " . O č i t o se, m a k a r i n i m za b e s k o n a č n e preinake: filozofima, koji su u riječima gleda­
nesvjesno, orijentirajući p r e m a primjeru N i e t z s c h e o v u , naziva ih li vidljive odslike nevidljivih bitnosti, bijaše to sveta ozbiljnost,
Diels štoviše „ a f o r i z m i m a " . D i o interpreta prihvatio je ovaj nazor, k a d su u rvanju o k o spoznaje polazili od riječi kao od objavljenih
m a d a se čine m n o g o uvjerljivijima tvrdnje (npr. Holscher, K a h n , istina."
Mansfeld i dr.) k a k o sva svojstva i značajke Heraklitova stila upu­ No nije riječ j e d i n o ο izrazu i jeziku. S a m a je H e r a k l i t o v a mi­
ćuju na to da je i cjelina i z v o r n o g a spisa m o r a l a biti, baš kao i sao p o s v e jedinstvena i n a š e m uobičajenom shvaćanju m e t o d e
sačuvani veći u l o m c i , u p r a v o do savršenstva kompozicijski, stilski a r g u m e n t i r a n o g izvođenja po n u ž n o s t i strana i nimalo, ili tek po­
i ritmički dotjerana i j e d i n s t v e n o zasnovana. negdje i p o m a l o dohvatljiva. Nije nimalo č u d n o da je naprimjer
N a v o d D i o g e n a Laertija d a j e naslov knjige bio „ O naravi" v e ć Teofrast - uvježban i naviknut misliti isključivo na onaj na­
(Περί φ ύ σ ε ω ς ) najvjerojatnije je kasnija projekcija, što o n d a p o g o ­ čin koji je prije njega vlastitim n a p o r i m a mišljenja i filozofiranja
t o v o vrijedi za niz drugih knjizi pripisivanih n a v o d n i h naslova. teško izborio, ali i p o t o m za stoljeća i tisućljeća u z o r o m n a m e t n u o
J e d n a k o je t a k o t e š k o prihvatiti Laertijevu tvrdnju da je knjiga
njegov bliski p r e t h o d n i k i učitelj Aristotel - sadržaj H e r a k l i t o v a
bila razdijeljena u tri glavne „ r a s p r a v e " : p r v u ,,o s v e m u " , d r u g u
spisa, koji je j a m a č n o j o š u originalu imao u s v o m posjedu, našao
„ p o l i t i č k u " t e t r e ć u „teologijsku". O p r a v d a n o pretpostavlja npr.
nezadovoljavajućim, prigovorivši mu nedosljednost i n e p r e c i z n o s t
K i r k da se Laertije, ili njegov izvor, n a v o d e ć i naslov i takvu podje­
izraza, te zatim to objašnjavajući n a v o d n o m H e r a k l i t o v o m „ m e -
lu oslanjaju na m*ko kasnije izdanje ili z b o r n i k izreka, spravljen
l a n h o l i j o m " . Danas se tek p o l a k o i p o s t u p n o u č i m o ponajprije tek
vjerojatno u Aleksandriji, koji je m o r a o d o n e k l e slijediti stoičku
zamijetiti, a p o t o m i razumijevajući prisvojiti o n u u prvi čas ta­
r a z d i o b u filozofije. Svaka takva kasnije uobičajena d i o b a filozofije
k o t u đ u o s o b e n o s t Heraklitova m i s a o n o g postupka. S c h a d e w a l d t
n a r e c i m o „fiziku", „ k o z m o l o g i j u " , „psihologiju", „ e t i k u " , „ t e o l o ­
je j e d n o m d o b r o u p o z o r i o {Die Anfange der Philošophie bei den
giju" i slično p r o m a š u j e m e đ u t i m jedinstvenost cjelovitog filozofi-
Griechen, Frankfurt am Main, 1978, str. 3 6 9 ) : „ O n se često p o ­
rajućeg nabačaja svojstvenog j e d n a k o Heraklitu k a o i baš s v i m
navlja, p o s e ž e uvijek i z n o v a za istim pojmovima, d o k m i s a o dalje
„predsokratovcima".
napreduje. T a k o đ e r je i to j e d n a čvrsta forma u njega, očigled­
T a k o n a g l a š e n o od s a m o g Heraklita traženi i zahtijevani
no n e k o izlaganje ne diskurzivne vrste, napredujući od t o č k e do
akustički o d n o s primanja i prihvaćanja logosa, što ga sam u knjizi
točke, n e g o ciklički, gdje se iz j e d n a k o g kruga njegova t e m e l j n o g
izlaže i iznosi, nije n i p o š t o slučajan. Od D e i c h g r a b e r a n a o v a m o
uvida šire i p r o t e ž u kao neki uvijek novi k o n c e n t r i č n i krugovi.
u p o z n a t i s m o s i z u z e t n o m v a ž n o š ć u savršene ritmičke, s l o b o d n o
J e d n o je način koji napreduje u nekoj pravoj crti, k a o r e c i m o u
se m o ž e kazati m u z i č k e - d a k a k o u i z v o r n o m smislu o n o g a što je
historičara; ovdje bi se m e đ u t i m za način napredovanja m o r a l a
arhajskim G r c i m a bila m u z i k a - strukture njegova izričaja, kao
ocrtati j e d n a spirala. M i s a o ne ide od j e d n o g p r e d m e t a k drugo­
što n a m j e Snell v e ć o d a v n o m j e r o d a v n o otvorio oči z a svu osobi­
m e , n e g o ide naprijed uvećavajući i proširujući sebe s a m u . " J a s n o
t o s t H e r a k l i t o v e i z u z e t n e prisnosti s j e z i k o m i za pravo značenje
o n i h u s a č u v a n i m f r a g m e n t i m a t a k o čestih i upadljivih „ i g a r a ri­ je da o n o što je ovakvim n a č i n o m mišljeno i i z l o ž e n o zahtijeva
j e č i m a " i etimologijskih obrata, u č e m u Heraklitu zacijelo n i t k o j e d a n iz temelja drukčiji pristup pri čitanju i pri pokušajima ra­
u starijoj grčkoj p r o z i nije ravan, o s i m m o ž d a t o m nikad iscrpi- zumijevanja no što je to onaj na koji s m o tisućljećima navikli,

40 41
oslonjeni uvijek na čvrste i povijesno u k o č e n e matrice i pravila I o v o Aristotelovo „fiziologijsko-materijalističko" r e d u c i r a n o i
logičke, sintaktičke i gramatičke m e t o d e . j e d n o s t r a n o razumijevanje Heraklita n u ž n o je danas uzeti s naj­
v e ć o m r e z e r v o m i podvrći r a d i k a l n o m preispitivanju. Uz svu m o ­
žebitnu pretjeranost formulacije, danas se više ne da zanijekati
Povijest interpretacije ispravnost r e c i m o ovakve F i n k o v e tvrdnje (Grundfragen der anti-
ken Philosophie, W u r z b u r g , 1985, str. 175): „ A r i s t o t e l o v a inter­
D a n a s se v e ć m o ž e smatrati u t v r đ e n i m da su j e d n a k o tako Platon pretacija Hćraklita pokazuje n a m se dakle kao promašaj r a z u m i ­
kao i Aristotel, p r e m d a očigledno posjedujući Heraklitovu knjigu jevanja, - ne k a o neki takav koji b i s m o mu mogli zamjeriti,
i nemali broj puta iz nje citirajući, ipak, svaki na svoj način, žrtvo­ v e ć kao nerazumijevanje, koje nastaje po nužnosti, u z m e li se m e ­
vali svu složenost i slojevitost njegovih uvida, reducirali ih na tafizička ihterpretacija stvarovitosti (Dingheit) k a o i s h o d i š n a
svaki put jedan, u njihovim o č i m a odlučujući stavak, te u b i t n o m e o s n o v a . " N a v e d i m o ovdje, z b o g o s o b i t e važnosti t e m e , j o š j e d n o m
ostali zatvoreni za j e d n o k r a t n u svojstvenost njegova mišljenja. i Schadewaldta, kao j o š j e d a n od niza primjera sve proširenije svi­
Platon je u pogledu Heraklita inzistirao takoreći samo na j e d n o m jesti ο p o t r e b i takvoga preispitivanja (nav. dj., str. 4 3 0 ) : „ N e p o ­
j e d i n o m : na n a v o d n o m n a u k u ο neprestanoj i nezaustavljivoj mi­ stoji j o š pojam materije u to vrijeme, to je tek hyle Aristotela, a
jeni svega što jest, bolje r e č e n o svega što biva, koja da ne dopušta i o n a je uvijek tek kofelativan pojam za formu. N e m a materije ο
stoga nikakvu spoznaju i u o p ć e nikakvo o d r e đ e n o mišljenje i is­ sebi, v e ć materije za nešto; za f o r m u , koja s njom m o ž e n e š t o
kaz. Čuveni stav „ s v e t e č e " ( π ά ν τ α ρεΐ), kojim se j o š danas u p o r n o izgraditi. Z n a k o v i t obrat koji je misao dobila u naše vrijeme, gdje
h o ć e sažeto izraziti n a v o d n o o n o b i t n o Heraklitova mišljenja, ne igra takvu ulogu, u s v a k o m slučaju nije grčki, t a k o đ e r ni rimski,
nalazi se uistinu ni u j e d n o m od sačuvanih fragmenata Herakli­ n e g o je m n o g o kasniji, zapravo t e k j e d n a p r e d o d ž b a 18. stoljeća,
potekla iŽ francuske p r i r o d o s l o v n e znanosti. Ovdje ne s m i j e m o j o š
tova djela, već je interpretativna formulacija Platonova. K a o i
na to misliti, j e d v a na 'tvar', koju bi se i m a l o misliti k a o m r t v u .
drugdje u raspravi sa svojim prethodnicima, P l a t o n u je i u o v o m
T a m o je pak sve bilo ž i v o . "
slučaju v a ž n o prije svega filozofijski se suočiti s povijesnim usljed-
P l a t o n o v o i Aristotelovo p f e t u m a č e n j e bacilo je, k a k o i jest za
c i m a Heraklitova filozofiranja, što ovdje k o n k r e t n o znači s njemu
očekivati kad je riječ ο takva dva mislioca, p r e s u d n a za cjelokup­
s u v r e m e n i m radikalnim sofističkim relativizmom, koji je sam se­
nu daljnju povijest filozofije i d u h a u o p ć e , s u d b o n o s n u sjenu na
be u p o r n o legitimirao n a v o d n i m nasljedovanjem Heraklita.
sve daljnje čitanje, razumijevanje i izlaganje Heraklita. O b u h v a t -
Aristotel pak sa svoje strane p r e u z i m a i ponavlja taj osnovni
no doksografsko djelo Aristotelova sljedbenika Teofrasta Nazori
t o n P l a t o n o v a tumačenja i kritike, nalazeći o n d a u Heraklitu što­ naravoslovaca - i s a m o izgubljeno, ali o č u v a n o f r a g m e n t a r n o u
više začetnika o n o g relativizma koji u g r o ž a v a te u pitanje stavlja b r o j n i m ekscerptima i parafrazama - u p o g l e d u Heraklita zadr­
čak i s a m o o n o „ p r v o i najpostojanije p o č e l o " , kako on u knjizi žalo se u p o t p u n o s t i na tragu učiteljevu, pristupajući njegovu dje­
G a m m a Metafizike vidi i naziva o n o što je kasnije dobilo i m e n a lu očito selektivno i birajući o n o što se m o ž e kako-tako svrstati
„ n a č e l a istovjetnosti" i „neprotuslovljenja". S druge će p a k stra­ u rubriku „ v a t r a kao tvarno p o č e l o " , kao i svega t o m e pripadaju­
ne Heraklita, zajedno s ostalim „ p r e d s o k r a t o v c i m a " , j e d n o s t r a n o ćeg, d o k je u o s t a l o m sadržaju Teofrast, k a k o s m o v e ć rekli, n a š a o
svrstati u „ f i z i o l o g e " , u o n e koji su p r e d m e t o m svog istraživanja s a m o n e d o r e č e n o s t i p o l u d o r e č e n o s t (ημιτελές), k o j o m Heraklit
imali j e d i n o narav i n a r a v n o osjetilno jestvo. Štoviše, svima će n a v o d n o „ništa nije j a s n o i z l o ž i o " ( σ α φ ώ ς δ έ ο υ δ έ ν εκτίθεται).
njima, pa tako i Heraklitu, pripisati bavljenje upravo takoreći naj­ Sabere li se i i m a na u m u sve d o s a d r e č e n o , g o t o v o bi se nepretje-
primitivnijim v i d o m jestva, naime o n i m što sam naziva „ p o d l o ­ r a n o m m o g l a nazvati zaoštrena tvrdnja V o l l k m a n n - S c h l u c k a
g o m " i „ t v a r i " , o n i m što kasnije biva p r o z v a n o „ m a t e r i j o m " . H e ­ {Die Philosophie der Vorsokratiker, W u r z b u r g , 1992, str. 9 7 ) da
raklit je tako, p r e m a Aristotelu, prvim.tvarnim počelom svega bio „se H e r a k l i t o v o djelo v e ć z a s a m o g v r e m e n a G r k a čini k a o d a j e
držao vatru. u svojoj vlastitoj istini ostalo s k r i v e n i m " te da su se „ š t o v i š e nje-

42 43
g o v e riječi upotrebljavale kao zrcalo u k o j e m se ogledavalo vlasti­ vanja p o d Heraklitovim i m e n o m p r e d a n o g a teksta t e o k o p o m o ­
te misli". gućnosti što sigurnije i što općenitije usuglašene p r o s u d b e toga
Na t a k o sačinjenom Teofrastovu referatu počivaju, m e đ u t i m , što bi imalo k o n a č n o važiti kao autentično u njemu. Na t o m je
gotovo sva kasnija usputna spominjanja Heraklitovih stavova i polju tijekom o v o g a stoljeća napravljeno već toliko da se Dielsova
navođenja njegovih vlastitih riječi, uz ostalo i onaj ranije citirani redakcija - ne poričući joj g o l e m e ishodišne zasluge - danas m o ž e
životopis u D i o g e n a Laertija. D o d u š e s a m a originalna Heraklito­ smatrati ipak n e d o s t a t n o m i p o t r e b i t o m ozbiljne revizije. T a k o
va knjiga j o š je srazmjerno d u g o ostala d o s t u p n o m ( o s n o v a n o se naprimjer već u prvim r e č e n i c a m a uvoda u o p s e ž n u i temeljito
t a k o pretpostavlja da su je mogli posjedovati j o š i npr. Plutarh i pisanu knjigu, koju se za danas relevantni filozofijski dijalog s
K l e m e n t Aleksandrijski), te se Teofrastov referat m o g a o uspore­ H e r a k l i t o m m o ž e smatrati n a p r o s t o n e z a o b i l a z n o m ( G . S. Kirk,
đivati s o r i g i n a l o m i crpsti iz njega samog. T a k o su o s o b i t o stoici Heraclitus. The Cosmic Fragments, Cambridge, 6 1 9 8 6 / 1 1954, pre­
- v e ć njihov r o d o n a č e l n i k Z e n o n u r a n o m t r e ć e m stoljeću prije tisak s korekcijama 2 1962/, str. xi) čitamo: „ O v a je knjiga pisana
Krista te z a t i m o s o b i t o Kleant, koji je sastavio opsežan k o m e n t a r na podlozi prepostavke da valjana interpretacija Heraklita m o ž e
Heraklita - i n t e n z i v n o studirali njegovo djelo i velikim dijelom biti postignuta samo p e d a n t n i m ispitivanjem svakoga fragmenta.
p o d njegovim utjecajem gradili vlastiti sustav filozofije. S d r u g e P o d ' f r a g m e n t o m ' se misli autentičan navod autorovih vlastitih
strane, j a s n o je da je i s a m o H e r a k l i t o v o mišljenje u t o m p r o c e s u riječi. Ne m o ž e biti sumnje da je b a r e m nekolicina 'fragmenata'
m o r a l o doživjeti d o d a t n o pretumačenje, te da je dalje u povijest n o r m a l n o pripisivanih Heraklitu i uključenih u sekciju Β Dielso-
m o r a l o biti p r e d a n o u j e d n o j z n a t n o „ s t o i c i z i r a n o j " verziji. vih Fragmenata predsokratovaca parafraza, a ne direktan citat,
T r e ć e b i t n o povijesno pretumačenje, n a k o n r e č e n o g platon- te im nisam pridao status pravih fragmenata."
sko-peripatetičkog i p o t o m stoičkog, zapalo je Heraklitovu filozo­ S druge strane, filozofijsko razumijevanje i tumačenje H e ­
fiju u djelima crkvenih otaca, prije svih K l e m e n t a Aleksandrij- raklita p o n o v o je p o č e t k o m prošloga stoljeća, nadasve utjecajnom
s k o g i Hipolita. O s o b i t o je ovaj drugi Heraklita bez pretjeranih H e g e l o v o m (i S c h l e i e r m a c h e r o v o m ) interpretacijom, o d l u č n o p o ­
skrupula sagledavao i t u m a č i o isključivo unutar unaprijed za­ stavljeno na staru i povijesno ishodišnu poziciju Platona i Aristo­
d a n o g t e m a t s k o g o b z o r a u kojem je Heraklit trebao biti proka­ tela. Heraklit je dakle j e d n o z n a č n o i k o n z e k v e n t n o shvaćen po­
z a n kao o s n o v n i izvor kršćanskih hereza. Pridodaju li se t o m e j o š glavito kao filozof bivanja, u p o t p u n o j i isključivoj opreci spram
navodi Heraklita koje n a l a z i m o u Seksta E m p i r i k a i koji su p o ­ P a r m e n i d a kao n a v o d n o g filozofa bića i bitka. I p r e m d a filozofij­
sve o č i t o u velikoj mjeri j e d n o z n a č n o inspirirani racionalističkom ski rang Hegelovih izvođenja na toj osnovi shvaćene „ H e r a k l i t o v e
spoznajno-teorijskom s t o i č k o m p r o b l e m a t i k o m , koju o n d a nak­ dijalektike" naprosto nije m o g u ć e zanijekati, ipak je t e k osloba­
n a d n o nastoje učitati u Heraklita, k a o i s n a ž n o neoplatonički ori­ đanje od te velebno n a m e t n u t e sheme - kojoj se nije uspio othr­
j e n t i r a n e s h e m e razumijevanja, izlaganja, pa i s a m o g navođenja vati r e c i m o ni Friedrich Nietzsche, svakako Heraklitu najsrodniji
H e r a k l i t a od strane Plutarha i Numenija, a ranije v e ć i s a m o g od novijih mislilaca E u r o p e , te koju u osnovi ipak j o š uvijek slijedi
Plotina, t e š k o je odoljeti iskušenju da se s J u l o m K e r s c h e n s t e i n e r 1
i uvijek instruktivni i zaslužni Eduard Zeller - donijelo, počevši
(Kosmos. Quellenkritische Untersuchungen zu den Vorsokrati- n e k a k o s tridesetim g o d i n a m a našega stoljeća, nove filozofijski
kern, M u n c h e n , 1962, str. 113) g o v o r i ο „povijesti pretumačenja poticajne uvide u ono svojstveno i vlastito Heraklitove filozofije.
H e r a k l i t o v e filozofije, koja od Peripata vodi k Stoi - koja za svo­ R e l e v a n t n o istraživanje i tumačenje Heraklita kreće se, kao i
j i m f o r m a m a p o s e ž e u formi p o n u đ e n o j u Teofrasta - te k o n a č n o u o p ć e cjelokupno istraživanje sve „filozofije do Sokrata", do da­
k c r k v e n i m o č i m a , koji ga u v o d e u r a z r a č u n i z m e đ u kršćanstva i nas stalno dalje na t o m istom putu, poglavito u uskoj uzajamnoj
helenstva". suradnji filozofijskoj refleksiji sklonih klasičnih filologa s j e d n e ,
T e k je k o n c e m p r o š l o g i p o č e t k o m o v o g a stoljeća, s Bywate- te onih historičara filozofije i filozofa samih koji znaju i priznaju
r o v i m te o s o b i t o D i e l s o v i m izdanjem Heraklitovih fragmenata, značenje i g o l e m u važnost slova i teksta u svojem i s v a k o m filo­
p o l o ž e n dostatan temelj daljnjem filološkom poslu o k o pročišća- zofijskom poslu, s druge strane.

44 45
<

Nauk m a d a očito srodna, značenja koja za njega u sebi sabire logos. Ta


riječ svakako znači i „ g o v o r " i „ r i j e č " i „ r a z l o g " i „izlaganje", ali
Stoljećima u h o d a v a n e sheme kojima je bilo v o đ e n o razumijevanje j e d n a k o tako i „ m i s a o " i „ n a m i s a o - p r o r a č u n " . Z n a č i i „ s m i s a o " ,
Heraklita opiru se, kako to u o s t a l o m u povijesti i jest pravilo, sva­ „ o d n o s " , „razmjer", pače „ p r o p o r c i o n a l i t e t " . U njemu se htjelo
koj naglijoj korjenitoj preinaci, čvrsto se držeći poznatih i naviklih naći i značenje „ z a k o n a " , štoviše „svjetskog z a k o n a " , pa z a t i m
s h e m a tumačenja. T a k o nikakvim osobitim i z u z e t k o m nije napri­ „ o s n o v e " i „ t e m e l j a " svijeta, da dalje ne nabrajamo. No Heraklit
mjer W i l h e l m Capelle, kad j o š i u č e t v r t o m izdanju svoje inače sam inzistira, očito naglašeno i s n a k a n o m , u p r a v o na toj jednoj
lijepe knjige, pisane s iskrenim entuzijazmom z d r u ž e n i m sa za­ riječi: - logos. Sto je ipak o n d a na k o n c u sam taj logos?
v i d n o m u č e n o š ć u , Die Vorsokratiker. Die Fragmente und Quellen- " Z a k o n " nije, j e r Heraklit u j e d n o m fragmentu n a g l a š e n o g o ­
berichte ubersetzt und eingeleitet (Stuttgart, 1968) j e d n a k o govori vori ο „ z a k o n u " , imenujući ga u p r a v o vlastitim g r č k i m i z r a z o m
ο Heraklitovu „ m o n i s t i č k o m p a n t e i z m u " , ο t o m e da on „ p o prvi ν ό μ ο ς . O s o b i t o n e nekakav „svjetski z a k o n " ; v e ć j e s a m a takva
put božanstvo shvaća kao 'apsolutno'", ο njegovoj „spoznajnoj teori­ primisao u n u t a r interpretacije Heraklita o p a s n o bliska s p o m e n u ­
ji", „etici", „materijalističkome načinu mišljenja" i svemu sličnom. t i m stoičkim iskrivljenjima. „ M i s a o " i sve slično t o m e o p e t nije,
Citati i razumijevati Heraklita znači prije svega ustrajati u iz j e d n o s t a v n o g razloga što Heraklit ne štedi na svojstvenim izra­
m i s a o n o m n a p o r u da se, bez olakšavajućeg oslonca na ovakve i z i m a za „mišljenje", „ r a z u m " , „ r a z b o r " , „ u m " i sve slično, no lo­
slične takozvane „ i s t i n e " povijesti filozofije, d u g o i uvijek iznova gos o č i t o od t o g a razlikuje. T e š k o da je i „ o d n o s " , „ r a z m j e r " i
razabire smisao samih Heraklitovih riječi, rečenica i stavova, na­ „ p r o p o r c i j a " : - takvo značenje riječ je zadobila t e k n a k o n njega,
znaka i aluzija, z n a k o v a i „ m i g o v a " , ο kojima sam govori u jed­ pri r a d o v i m a na izgradnji i razvijanju rane grčke m a t e m a t i k e , a
n o m od fragmenata, o d n o s e ć i ih samo i isključivo j e d n e na druge u Heraklita s a m o g to je značenje p o k r i v e n o p r v e n s t v e n o i z r a z o m
te time i prvenstveno s a m o time dohvaćajući njihov smisao. T e š k o „ m j e r a " ( μ έ τ ρ ο ν ) . „ R i j e č " j e d n a k o tako nije; ta v e ć u p r v o m frag­
da je i j e d n o d r u g o djelo iz povijesti filozofije kao upravo njegovo m e n t u logos je j a s n o razlikovan u p r a v o od „ r i j e č i " ( έ π έ ω ν ) .
- čak i u o v a k o beskrajno razmrvljenom stanju u kojem n a m je Sto je dakle logos m o r a l o bi se iznaći ponajprije promišljajući,
do danas p r e d a n o - u tolikoj mjeri p r e p u n o unutrašnjih smislenih d a k a k o uvijek u cjelini svih fragmenata, o n o j e d n o što objedinju­
veza i odnosa, slojeva značenja, obrata i m e đ u s o b n i h upućivanja. je sva nabrojena značenja, te uz njih i druga, i to t a k o da ih kao
O v o m ć e m o se z g o d o m zadržati tek na t o m e da u najkraćim jedinstveni izvor iz sebe otpušta, s a m o pak ostajući n e š t o od svih
c r t a m a n a v e d e m o i n a z n a č i m o o n o što se uvjetno m o ž e nazvati njih različito. U t o m se smjeru m o ž d a valjanom u p u t o m m o ž e
glavnim stavovima Heraklitova nauka. P r i t o m bi se, n a k o n svega smatrati stav da čak i logos sam nije o n o prvo i najviše u Hera­
do sada kazanog, g o t o v o samo od sebe imalo pokazati da je svaki klitovu mišljenju, v e ć se i s a m a njegova bit i narav očituje tek
od tih n a v o d n i h „ s t a v o v a " u sebi prije svega i više od svega j e d n o kao aspekt o n o g a što Heraklit z o v e „ o p ć i m " , „ z a j e d n i č k i m " , ,,ob-
pitanje, spor i dilema, nikada pak osigurana, vječno važeća i na jedinjujućim" ( ξ υ ν ό ν ) . T o „ o p ć e " s e o n d a dakako nikako n e m o ž e
taj način „istinita" teza. i ne smije razumijevati po m o d e l u kasnijeg logički objedinjujućeg
općeg, u njegovoj razlici spram „ p o j e d i n a č n o g " . No k a k o o n d a , to
ostaje u g l a v n o m n e p r o z i r n i m .
A) Logos

U g l a v n o m je p r i h v a ć e n o da je središnja i ključna riječ i „ s t v a r " B) Odvojenost mudrog


cjelokupne Heraklitove filozofije logos. P o t e š k o ć e počinju, m e đ u ­
tim, v e ć pri prvim pokušajima da se pobliže i određenije odredi U o č e n o je već češće i to da, m o ž d a i prije n e g o u logosu, Herakli­
što je u o p ć e to što on tako naziva. Prije svega, nitko se j o š nije tova filozofija kulminira u o n o m e što sam naziva „ m u d r i m " ( τ ό
odvažio inzistirati na t o m e da bi se u bilo kojem j e z i k u m o g l o , σ ο φ ό ν ) . I d o k je logos o č i g l e d n o n e k a k o najtješnje v e z a n uz uvid
p o p u t Heraklita samog, jednom rječju izraziti sva o n a različita, i spoznaju da Je sve j e d n o " , dotle o v o „ m u d r o " u j e d n o m teško

46 47
p r o t u m a č i v o m fragmentu biva n a z v a n o „ o d v o j e n i m o d svega". Heraklitova vatra nije u o p ć e j e d a n od „ e l e m e n a t a " , k a o što bi to
P r e l u d i r a li tu o n d a Heraklit, k a k o je mislio nemali broj inter­ bili npr. v o d a ili zemlja: - ta i oni sami nisu drugo do preina­
preta, v e ć P l a t o n o v u „ h o r i z m u " , a o n d a , u dalekoj povijesnoj anti­ ke vatre, t o g J e d n o g koje se razmjenjuje sa svime". Uz to, vatra
cipaciji, čak i Hegelovu „apsolutu"? T a k o npr. Walter Brocker (Die u o p ć e i nije neka, ma i najfinija, tjelesna tvar. Pravi i svojstveni
Geschichte der Philošophie vor Sokrates, Frankfurt am M a i n , vidovi vatre u Heraklita su ponajprije „ u ž a r e n i z r a k " i nešto po­
1965, str. 3 0 ) , uviđajući p r e t h o d n o s p r a v o m da je „ s o p h o n , o n o put „ e t e r a " , zatim „bljesak", pa o n d a i „ s u h o blistanje", p r i p a d n o
m u d r o , ili k a k o radije p r e v o d i m o : o n o d u h o v n o , središnji t e r m i n duši pročišćenoj do mudrosti.
H e r a k l i t o v e flozofije", b e z m n o g o oklijevanja, sebi svojstvenim sa­ O s i m toga, vatra je u tekstu izričito poistovjećena ne s lo-
m o p o u z d a n j e m , o b r n u t o razmjernim svakom, ma i najoskudni- gosom n e g o sa „ s v i j e t o m " : uređeni svijet ( κ ό σ μ ο ς ) nije d r u g o do
j e m pokušaju obrazloženja, ustvrđuje: „ O d t e o d r e d b e d u h o v n o g „ v j e č n o živa vatra". U Heraklitovim fragmentima sve izrijekom
( σ ο φ ό ν ) ide j e d n a linija p r e k o d u h a ( ν ο υ ς ) [...] A n a k s a g o r i n a i za- o d r e đ e n e sveze istovjetnosti, razlike, protivnosti i blizine m o r a m o
sebitka ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideje u P l a t o n a sve do a p s o l u t n o g d u h a u H e - respektirati iznad svega ostalog, ako se n e ć e m o izgubiti u neod­
gela. O d v o j e n o s t "(κεχωρισμένον) j e latinski a b s o l u t u m . " N o kako r e đ e n i m općenitostima, u kojima je, kao u p o n e k i h tumača, logos
o n d a misliti zajedno logos kao sve-jednost i „ o n o m u d r o " kao od­ i vatra, i svijet, i b o g , i što li j o š ne.
vojenost od svega, ο t o m e autor ne b r i n e suviše. K o l i k o drukčije,
u razlici s p r a m ovakve s a m o z a d o v o l j n e pretencioznosti, izgledaju
D) Suprotnosti
m u k o t r p n i pokuteji B r o c k e r o v a učitelja da u čitavome j e d n o m sa­
tu predavanja razriješi tu g o t o v o nerazrješivu p o t e š k o ć u , p o s e ž u ć i O s n o v o m Heraklitove filozofije smatra se o d a v n o n a u k koji se
p r i t o m za filološkim zahvatima koje je teško, ako ne i n e m o g u ć e pokušava a n a k r o n o označiti i m e n o m p o t e k l i m iz kasnosrednjo-
prihvatiti, i uz to j o š - u p o r n o i p o d svaku cijenu inzistirajući na vjekovne n e o p l a t o n i č k e spekulacije Nikole Kuzanskog, i m e n o m
vlastitom i s h o d i š n o m uvjerenju ο istovjetnosti logosa i o n o g JSO- „koincidencije suprotnosti". Sve što biva, biva iz suprotnosti i
phon u Heraklita - pričinjajući nad d u h o m Heraklitova mišljenja kroz suprotnosti, no o n e su u sebi ipak vezane j e d n a uz drugu,
n e s u z d r ž a n o nasilje, baš na t o m p r e s u d n o m mjestu u nj ucrtava­ j e d n a na drugu upućene, štoviše m o ž d a čak na neki n e o d r e đ e n i
j u ć i vlastitu m i s a o „ p o d r u č j a " , „ o k r u ž j a " ( G e g e n d , usp. M . Hei- način i istovjetne j e d n a drugoj: - u t o m bi uvidu imala biti na­
degger, Heraklit / G A 55/, Frankfurt am M a i n , 1979, str. 3 3 0 i d.). v o d n o sva d u b o k o u m n a tajna Heraklitova.
Pa ipak, k o l i k o se filozofijske ozbiljnosti i, r e c i m o tako, inte­ Sve je ipak na t o m e da se shvati kako su to suprotnosti j e d n o .
l e k t u a l n o g poštenja sadrži j o š i u takvim d o d u š e nasilnim, ali iz Tradicionalno i na svoj način veličanstveno objašnjenje je o n o Aristo­
istinske filozofske neprilike i besputice p o t e k l i m zahvatima. telovo, načelno izrađeno u prvoj knjizi Fizike: - svaka promjena je
p r o m j e n a iz nečega u nešto; a da bi o n a bila m o g u ć a , m o r a u pod­
lozi j e d n o m e i d r u g o m e od onih koja se mijenjaju biti i nešto tre-
C) Vatra
te, koje pak u promjeni ostaje, ali p r i t o m s a m o mijenja lik i izgled.
N e z a v i s n o od tih i sličnih pitanja, j e d n o m od osiguranih istina N a u k ο tzv. supstanciji i akcidencijama n u ž a n je usljedak o v a k v o g
istraživanja H e r a k l i t a smatra se najuža bliskost logosa s v a t r o m . p r o t u m a č e n j a bivanja i mijene te ostaje ležati, pa bilo to osviješte­
N e k i tu bliskost vide v e ć istovjetnošću, d o k drugi opreznije i no ili ne, j o š i u svem i s v a k o m g o v o r u ο koincidencijama suprot­
tekstu primjerenije g o v o r e tek ο izvjesnoj bliskosti i analogiji. No nosti, ο njihovu jedinstvu, istovjetnosti i s v e m u t o m e sličnom.
p r o b l e m je o n d a , čini se b a r e m , prije svega k a k o shvatiti takvu No u Heraklita n e m a ni riječi ni ο č e m u t a k v o m . Protiv­
istovjetnost, ili p a k s a m o bhskost, n e č e g tvarnog, tjelesnog i „ m a ­ nosti se ne mijenjaju, ne prelaze u drugi lik i izgled, oslonjene
terijalnog", dakle s a m o g t o g p r i m a r n o g e l e m e n t a i p r v o t n o g sa- na p o d l o g u ustrajavajuće tvari. O n e „ s e prebacuju" - i taj izraz
stojnog p o č e l a „svijeta", s n e č i m s a m o „ d u h o v n i m " , „ l o g i č k i m " i μεταβάλλειν m o r a se uzeti najstrože i krajnje d o s l o v n o - bivajući
„ i d e a l n i m " , k a o što bi to n a v o d n o i m a o biti logos. N o , prije svega u cjelini i posve o n i m drugim. O n e moraju umrijeti, da bi oživje-

48 44
le k a o o n o drugo. Moraju se ugasiti, da bi d o d i r o m bile upaljene Bibliografski dodatak
kao drugo. Taj njihov „ p r e b a č a j " nije kontinuiran i postupan, v e ć
bljeskovit: - udarac munje i šibanje b o ž a n s k o g a bića prava su sli­
ka t o g i takvog „prebačaja". I. Izdanja (kronološkim slijedom)
Bywater, I.: Heracliti Ephesii reliquiae. Oxford, 1877.
l 2
Diels, H.: Herakleitos von Ephesos. Berlin, 1901, 1909.
E) Duša Walzer, R.: Eraclito. Raccolta dei frammenti. Firenze, 1939 (preti­
sak: Hildesheim, 1963).
Heraklit je, tvrdi se, izvršio presudan obrat unutar jonske tradicije Mazzantini, C: Eraclito. I frammenti e le testimonianze. Testo e tra-
najranijeg filozofiranja, na koju se j e d n i m dijelom oslanja, posta- duzione, introduzione e commento. Torino, 1945.
vivši čovjeka u središte svog razmatranja i time gotovo pripremajući Kirk, G. S.: Heraclitus. The Cosmic Fragments. Cambridge, 1954
kasniju p r i m a r n o antropologijsku orijentaciju kako sofista t a k o , ( 2 1962)
Sokrata. Ljudska svijest i samosvijest, štoviše u o p ć e sam pojam Snell, B.: Heraklit. Fragmente griechisch u?id deutsch. Munchen,
psihologije, postaju tek njegovim mišljenjem t e m o m i svojinom grč­ 1965 ( 6 1976).
1

k o g a duha. Diels ga je čak j e d n o m bio nazvao ,,najsubjektivnijim Marcovich, M.: Heraclitus, Greek Text with a Short Commentarj.
i, u o d r e đ e n o m smislu, najmodernijim p r o z n i m a u t o r o m antike". (Editio maior). Merida, 1967.
Ipak bi trebalo biti znatno oprezniji pri svim takvim karakteri- Bollack, J./Wismann, H.: Heraclite ou la separation. Pariš, 1972.
zacijama. Ο „subjektu" n e m a dakako riječi ne samo u Heraklita, ne­ Mondolfo, R./Taran, L.: Eraclito. Testimonianze e imitazioni. Firen­
ze, 1972.
go u o p ć e u Grka, kao što je pojava svega o n o g a što p o z n a m o i
Janniere, Α.: Heraclite. Fragments, presentes et traduits. Pariš,
r a z u m i j e m o kao „svijest" i „samosvijest" u njih više n e g o sporna i
1977.
upitna. S „psihologijom" stoji slično: duša u Heraklita očito nije sa­
Kahn, Ch. H.: The Art and Thought of Heraclitus. An edition of the
mo čovjeku pripadna, već je prije svega nešto kozmičko. Uz to, ona
fragments with translation and commentarv. Cambridge/Mass.,
i nije n e k a k v a o d r e đ e n a i postojeća „supstancija": u m i r e i gasi se 1979.
postavši v o d o m , kao što se opet rađa, pali i raste isparavanjima Mansfeld, J.: Heraclitus. Fragmenten. Amsterdam, 1979.
vlage. L o g o s joj je takav da sebe s a m u u m n a ž a i iz sebe same Conche, M.; Heraclite. Fragments. Texte etabli, traduit, commente.
raste, k a o što je o p e t i tako b e z d a n o d u b o k da se njeni ishodi i Pariš, 1986.
„ g r a n i c e " ne m o g u iznaći niti ako se baš svim p u t o v i m a p r o đ e .
M o ž e li onda t o m e što smo ovdje - tek sumarno referirajući i para­ II. Literatura (abecednim slijedom)
frazirajući, bez i najmanjeg pokušaja interpretacije - ocrtali kao
1) U svijetu
„ d u š u " kako je vidi sam Heraklit, doista biti pripisana „ m o d e r -
Bernavs, J.: Die heraklitischen Briefe. Berlin, 1869.
n o s t " i „subjektivnost" te blizina o n o m e što o d a v n o njegujemo
Brecht, F. J.: Heraklit. Ein Versuch iiber den Ursprung der Philo-
k a o psihologiju svake orijentacije i provenijencije, to m o ž e m o 2
sophie. Heidelberg, 1936 ( Wuppertal, 1949).
ostaviti pitanjem. Gigon, O.: Untersuchungen zu Heraklit. Leipzig, 1935.
Deichgraber, K.: Rhvthmische Elemente im Logos des Heraklit.
" O v d e m o ž e m o napustiti tu zapanjujuću figuru, u njenoj po­ (Abhandlungen der Akademie der Wissenschaften und der Lite-
nositoj izolaciji" - da se p o s l u ž i m o riječima kojima Guthrie za­ ratur Mainz, Geistes- und Soziahviss. Klasse, Jg. 1962, Nr. 9).
Wiesbaden, 1963.
ključuje poticajan prikaz Heraklita u svojoj historiji grčke filozo­
Heidegger, M.: Heraklit (GA 55). Frankfurt am Main, 1979.
fije, j e d n o j od svakako boljih novijih te vrste (W. K. C. Guthrie,
Heidegger, M./Fink, E.: Heraklit. Seminar Wintersemester 1966/1967.
A History of Greek Philosophy, Vol. I, Cambridge, 1977 Λ1962/,
Frankfurt am Main, 1970.
str. 4 8 6 ) . Svaki daljnji g o v o r ο njemu m o r a o bi počivati na vlasti­
Holscher, U.: Der Logos bei Heraklit, u: Varia Variorum. Festgabe
toj p r o v e d e n o j interpretaciji.
fiir Karl Reinhardt. Munster/Koln, 1952, str. 69-81.

50 51
Kurz, Ε.: Interpretationen zu den Logos-Fragmenten Heraklits (Spu-
dasmata 17). Hidesheim/New York, 1971.
Lassale, F.: Die Philošophie Herakleitos des Dunklen von Ephesos,
2 sv. Berlin, 1858.
Ramnoux, C: Heraclite ou l'homme entre les choses et les mots. Pa-
2
riš, 1968.
Reinhardt, K.: Heraklits Lehre vom Feuer, u: R. K.: Vermachtnis
2
der Antike. Gottingen, 1962, str. 41 i d.
Reinhardt, K.: „Heraclitea", u: Isto, str. 72 i d.
Roussos, Ε. N.: Heraklit-Bibliographie, Darmstadt, 1971.
Schleiermacher, F.: Herakleitos der dunkle, von Ephesos, u: Samtli-
che Werke, Abt. III, Bd. 2 (Berlin, 1839), str. 1-146.
Snell, B.: Die Sprache Heraklits, Hermes 61 (1926), str. 353-381.
Verdenius, W. J".: Der Logosbegriff bei Heraklit und Parmenides I,

HERAKLIT
Phronesis 11 (1966), str. 81-98.
Wheelwright, Ph.: Heraclitus. Princeton, 1959. ( 2 New York, 1964.)
2) U Hrvatskoj (uz prikaze u standardnim historijama filozofije)
Bošnjak, B.: Logos i dijalektika. Zagreb, 1961.
Cipra, M.: Metamorfoze metafizike (str. 59-73: „Bitak i bivanje. He­
raklit"). Čakovec, 1978.
Despot, B.: Filozofski dnevnik 11978-19821 (str. 87-138: „Heraklit").
Zagreb, 1982.
Fragmenti djela
Majnarić, N.: Heraklit. Svjedočanstva i fragmenti. Zagreb, 1951.

52
Fragmenti Heraklitova djela

Preveo Milivoj Sironić

Napomena (Damir Barbarić):


Hrvatski tekst Heraklitovih fragmenata u prijevodu Milivoja Siro-
nića preuzet je iz hrvatskog prijevoda Dielsova djela Die Fragmente der
Vorsokratiker, u izdanju Walthera Kranza: Hermann Diels, Predsokra-
tovci. Fragmenti, I svezak, Zagreb, 1983, str. 149-160.
Tekst prijevoda prenesen je bez izmjena, osim na dva mjesta: 1) U
fragmentu pod brojem 9 (D18) ispravljen je prijevod dodavanjem negacije
„ne", prema μή originala, koje ima Diels jednako kao i svi drugi izdavači.
Pogreška je nastala vjerojatno previdom, ili pak ispuštanjem pri tiskanju.
2) U fragmentu 99 (D20) veznik ,,a" izmijenjen je u ,,i", prema τ' originala.
Također je dodan, pod brojem 6, fragment 72 u Dielsovoj numeraciji,
koji je vjerojatno pogreškom u izvorniku ostao nepreveden.
Dielsova odluka da fragmente skupljene iz najrazličitijih doksograf-
skih izvora - ne uspijevajući pronaći nikakva kriterija' za njihov smislen
i donekle sustavan raspored - donese prema abecednom redoslijedu auto­
ra iz kojih crpi navod fragmenta naprosto je neprihvatljiva hiperkritička
filološka kapitulacija i nije nimalo neopravdano kad je naprimjer Kahn
naziva jednom „apparentlv irrational procedure". Fragmente smo stoga
ovdje donijeli u redoslijedu kakav je, držeći se srodnosti sadržaja, u svom
izdanju uspostavio Charles H. Kahn (The Art and Thought of Heraclitus.
An edition of the fragments with translation and commentarv), i koji
nam se čini najboljim medu mnogim varirajućim i od Dielsa odstupa-
jućim redoslijedima u glavnim dosadašnjim izdanjima (Bywater, Walzer,
Marcovich). Broj fragmenta u Dielsovu izdanju naveden je uvijek na po­
četku teksta fragmenta u zagradi, uz oznaku D. Na kraju je dodirna i
konkordancija, prema kojoj se lako može svaki fragment u Dielsovoj nu­
meraciji pronaći u našoj ediciji.

55
Također smo iz hrvatskog prijevoda fragmenata preuzeli samo one 12. ( D 1 2 3 ) Priroda voli sakrivati se.
riječi za koje se može s određenom izvjesnošću pretpostaviti da su auten­
tične Heraklitove. Pri prosudbi i izboru oslanjali smo se ponajprije na
13. ( D 4 7 ) Ne s u d i m o nepromišljeno ο najvećim stvarima!
Snellovu redakciju teksta: Heraklit, Fragmente. Griechisch und deutsch.
6
Herausgegeben von Bruno Snell. Munchen, 1965 ( 1976).
14. ( D 7 4 ) Ne treba postupati kao djeca roditelja.
1. ( D l ) Taj logos, koji postoji uvijek, ne razumiju ljudi niti prije
n e g o što ο njemu čuju niti n a k o n što su čuli. I ma da se sve 15. ( D 5 5 ) Ja dajem p r e d n o s t o n o m e što se m o ž e vidjeti, čuti i
zbiva po t o m l o g o s u ( z a k o n u ) , slični su neiskusnima iako se spoznati.
okušavaju u takvim riječima i djelima k a k o ih ja objašnja­
v a m razlučujući svako p r e m a njegovoj prirodi i t u m a č e ć i ka­ 16. ( D I O l a ) Oči su točniji svjedoci n e g o uši.
ko stvar stoji. D r u g i m ljudima ostaje n e p o z n a t o što b u d n i
čine kao što zaboravljaju o n o što u snu čine. 17. ( D 1 0 7 ) Oči i uši su loši svjedoci ljudima ako imaju barbarske
duše.
2. ( D 3 4 ) Iako su čuli, n e r a z u m n i nalikuju gluhima. Posvjedo-
čuje im to poslovica: „ I a k o su prisutni, ipak su o d s u t n i . " 18. ( D 1 9 ) Ne znaju slušati ni govoriti.

3. ( D 2 ) Stoga treba slijediti zajedničko. No iako je logos zajed­ 19. ( D 4 0 ) M n o g o z n a n j e ne uči r a z u m u jer bi naučilo H e z i o d a i
nički, ipak v e ć i n a živi kao da i m a vlastitu m o ć rasuđivanja. Pitagoru i nadalje K s e n o f a n a i Hekateja.

4. ( D 1 7 ) M n o g i naime, koliki se na takve stvari namjere, ne 20. ( D 5 7 ) Učitelj velikog m n o š t v a je H e z i o d . Misle da najviše
razumiju ih niti ih znaju kad ih nauče, ali u sebi misle (da zna o n , koji nije p o z n a v a o dan i n o ć . To je n a i m e j e d n o .
ih znaju).
2 1 . ( D 1 0 6 ) Priroda svakog dana j e j e d n a .
5. ( D 7 1 ) ... o n o g a , koji zaboravlja k a m o v o d i put.
22. (42) H o m e r zaslužuje da se iz natjecanja izbacuje i šiba i
6. ( D 7 2 ) Od o n o g a s č i m e najviše n e p r e s t a n o saobraćaju, od A r h i l o h na isti način.
t o g a se o k r e ć u i udaljuju, i o n o na što s v a k o d n e v n o nailaze,
to im se čini stranim. 23. ( D 5 6 ) Ljudi se p o s v e varaju u spoznavanju vidljivih stvari
j e d n a k o kao H o m e r koji je b i o mudriji od svih H e l e n a . Njega
7. ( D 7 3 ) Ne treba raditi i govoriti kao oni koji spavaju. n a i m e prevariše dječaci, koji su se trijebili od ušiju, rekavši:
„ Š t o s m o vidjeli i uhvatili, to s m o ostavili, a što n i s m o niti
8. ( D 8 9 ) B u d n i imaju j e d a n i zajednički svijet. vidjeli niti uhvatili, to n o s i m o . "

9. ( D 1 8 ) A k o se n e t k o ne nada, n e ć e naći n e n a d a n o j e r se o n o 24. ( D 1 0 5 ) H o m e r j e b i o astrolog.


ne m o ž e p r o n a ć i i nije pristupačno.
25. ( D 3 8 ) Tales je prvi istražio zvijezde.
10. ( D 2 2 ) Oni koji traže zlato m n o g o zemlje raskopaju, ali m a l o
nađu. 26. ( D 1 2 9 ) Pitagora, M n e z a r h o v sin, od svih se ljudi najviše po­
zabavio istraživanjem i, p o š t o si je izabrao te spise, stvorio
11. ( D 3 5 ) Ljudi filozofi moraju biti znalci v e o m a m n o g i h stvari. je svoju m u d r o s t : m n o g o z n a n j e , zlo umijeće.

56 57
27. ( D 8 1 ) Pitagora v o đ a lažljivaca. 39. ( D 3 1 A ) P r o m j e n e vatre: najprije m o r e , a od m o r a p o l o v i n a
zemlja, a druga p o l o v i n a užareni zrak.
28. ( D 1 0 8 ) Od kolikih sam č u o učenja (logose), nijedan nije do­
šao do t o g a da bi spoznavao da je m u d r o s t od svega odvo­ 40. ( D 3 1 B ) Zemlja k a o m o r e se razlijeva i odmjeruje se p r e m a
jena. i s t o m logosu ( z a k o n u ) kakav bijaše prije n e g o p o s t a d e z e m ­
ljom.
29. ( D 1 0 1 ) Ja sam istražio s a m o g a sebe.
4 1 . ( D 9 0 ) Sve je zamjena za vatru i vatra za sve b a š k a o r o b a
30. ( D l 16) S v i m ljudima d a n o je da spoznaju sami sebe i da bu­ za zlato i zlato za robu.
du r a z u m n i .
4 2 . ( D 7 6 ) V a t r a živi od smrti zemlje, zrak živi od smrti vatre,
31. ( D l 14) O n i koji s r a z u m o m govore, treba da se pokazuju v o d a živi od smrti zraka, a zemlja (od smrti) v o d e .
j a k i m a u o n o m e što je svima zajedničko baš kao država u
z a k o n u i m n o g o j a č i m a , j e r sve ljudske zakone hrani j e d a n 43. ( D 1 0 0 ) Godišnja doba, koja sve d o n o s e .
božanski. Ovaj je naime toliko m o ć a n koliko h o ć e i dovoljan
je svima i nadmašuje (sve). 44. ( D 9 4 ) Helije n e ć e prekoračiti svoje mjere, inače će ga pro­
naći Erinije, p o m o ć n i c e Pravde.
32. ( D 1 1 3 ) R a z u m j e svima zajednički.
45. ( D 1 2 0 ) G r a n i c e z o r e i večeri su Veliki Medvjed i n a s u p r o t
33. ( D 1 1 2 ) R a z b o r i t o misliti je najveća vrlina, a m u d r o s t je isti­ V e l i k o m Medvjedu granica v e d r o g Zeusa.
nu govoriti i raditi p r e m a prirodi slušajući j e .
46. ( D 9 9 ) Da n e m a sunca, bila bi n o ć što se ostalih zvijezda tiče.
34. ( D 9 3 ) G o s p o d a r , čije je proročište u Delfima, niti govori niti
skriva n e g o nagovještava. 47. ( D 3 ) S u n c e je široko j e d n u ljudsku stopu.

35. ( D 9 2 ) Sibila govoreći u z b u đ e n i m ustima nenasmijano, ne- 48. ( D 6 ) S u n c e je svaki dan n o v o .


kićeno i b e z dražesti b o g o m opčinjena prodire glasom kroz
tisuće godina. 49. ( D 1 2 6 ) H l a d n o se zagrijava, t o p l o se hladi, v l a ž n o se suši,
suho se ovlažuje.
36. ( D 4 5 ) G r a n i c e duše nećeš u h o d u naći makar pregazio svaki
put: tako d u b o k logos ima. 50. ( D 1 2 ) O n i m a koji u iste rijeke ulaze druge i d r u g e v o d e pri­
tječu, a i duše se iz vlage isparuju ( ? ) .
37. ( D 5 0 ) A k o poslušate n e m e n e , n e g o logos, m u d r o j e prizna­
vati da je sve j e d n o . 51. ( D 9 1 ) Raspršuje se i o p e t skuplja, i približava se i udaljuje

se.
38. ( D 3 0 ) Ovaj k o z m o s (red svijeta), isti za sve, nije u č i n i o ni­
j e d a n od b o g o v a niti od ljudi, n e g o bijaše uvijek i jest i bit
52. ( D 8 4 a ) Mijenjajući se o d m a r a se.
će vječno živa vatra, koja se po mjerama (periodički) pali i
po mjerama gasi.
53. ( D 8 4 b ) N a p o r je trpjeti iste i pokoravati im se.

58 59
54. ( D 4 1 ) J e d n o j e n a i m e m u d r o s t : spoznavati d u h o v n u m o ć ko­ 68. ( D U O ) Ljudima nije bolje da im biva sve što žele.
ja upravlja sve kroz sve.
69. ( D l l l ) Bolest učini zdravlje u g o d n i m i d o b r i m , glad - sitost,
5 5 . ( D 7 8 ) Ljudsko b i ć e n e m a m o ć spoznaje, a b o ž a n s k o ima. umor - odmor.

5 6 . ( D 8 2 ) Najljepši m a j m u n r u ž a n je u poređenju s ljudskim ro­ 70. ( D 1 0 2 ) B o g u je sve lijepo, d o b r o i p r a v e d n o , a ljudi j e d n o


dom. drže pravednim, a d r u g o nepravednim.

57. ( D 8 3 ) Najmudriji čovjek p o k a z a t će se n a s p r a m b o g u kao 71. ( D 2 3 ) I m e Pravde ne bi poznavali kad ne bi bilo nepravde.
m a j m u n , i u m u d r o s t i i u ljepoti i u s v e m u o s t a l o m .
72. ( D 6 1 ) M o r e : v o d a najčistija i najprljavija: r i b a m a pitka i spa­
5 8 . ( D 7 9 ) Čovjek je djetinjast p r e d b o ž a n s t v o m k a o s t o j e i dijete sonosna, a ljudima nepitka i p o g u b n a .
pred čovjekom.
73. ( D 9 ) Magarci bi radije izabrali slamu n e g o zlato.
59. ( D 7 0 ) Ljudska su mišljenja dječje igračke.

74. ( D 1 3 ) Svinje uživaju u blatu v e ć m a n e g o u čistoj vodi.


6 0 . ( D 1 0 4 ) K a k a v j e njihov u m ili r a z u m ? N a r o d n i m pjevačima
vjeruju, a učitelj im je svjetina j e r ne znaju da „ m n o g i su
75. ( D 3 7 ) Svinje se kupaju u kaljuži, a perad u prahu ili pepelu.
loši, a m a l o njih d o b r i " .

76. ( D 5 8 ) I liječnici režu, pale i na svaki n a č i n j a d n o m u č e b o ­


6 1 . ( D 8 7 ) G l u p čovjek se o b i č n o pri svakoj riječi (logos) u k o č i od
lesnike te j o š k t o m e traže plaću iako ne zaslužuju da je
straha.
dobiju od bolesnika j e r isto čine: i d o b r o i bolesti.

62 ( D 9 7 ) Psi laju na o n e koje ne poznaju.


77. ( D 5 9 ) Putanja ( h o d ) vijka u valjarici ravna i kriva j e d n a je

6 3 . ( D 3 9 ) U Prijeni se r o d i o Bijant, T e u t a m o v sin, čija je glaso­ i ista.


vitost v e ć a n e g o od ostalih ljudi.
78. ( D 8 ) S u p r o t n o se sjedinjuje i iz različitoga najljepša h a r m o ­
64. ( D 4 9 ) J e d a n j e z a m e n e k o l i k o deset tisuća ako j e najbolji. nija.

6 5 . ( D 1 2 1 ) D o b r o bi učinili Efežani da se svi odrasli r e d o m obje­ 79. ( D l l ) Sve što g m i ž e tjera na pašu udarac.
se i n e d o r a s l i m a ostave grad, koji H e r m o d o r a , svoga najbo­
ljeg čovjeka, protjeraše g o v o r e ć i : „ N e k a niti j e d a n od nas ne 80. ( D 1 2 5 ) I miješano piće rastavlja se ako se ne m u ć k a .
b u d e najbolji, inače n e k a b u d e najbolji drugdje i m e đ u dru­
gima." 8 1 . ( D 5 1 ) Ne shvaćaju kako se sa s o b o m slaže o n o stoje različ-
n o : (to j e ) unatrag o k r e n u t a harmonija kao k o d luka i lire.
66. ( D 4 4 ) N a r o d treba da se b o r i za z a k o n baš kao za utvrdu
(grada). 82. ( D 4 8 ) L u k u je dakle i m e život, a djelo (njegovo) smrt.

6 7 . ( D 3 3 ) Z a k o n jest i volji j e d n o g a biti p o k o r a n . 83. ( D 5 4 ) Nevidljiva harmonija j a č a je od vidljive.

60 61
84. ( D 8 0 ) A treba znati da je rat sveopća pojava, da je pravda 98. ( D 2 9 ) P l e m e n i t i ljudi izabiru sebi j e d n o umjesto svega dru­
b o r b a i da sve nastaje kroz b o r b u i po nuždi. g o g a - vječnu slavu umjesto prolaznih stvari, a svjetina je
zasićena baš k a o stoka.
85. ( D 5 3 ) Rat je otac svega i svega kralj, j e d n e je p o k a z a o kao
b o g o v e , druge kao ljude, j e d n e je učinio r o b o v i m a , a druge 99. ( D 2 0 ) Rodivši se h o ć e da žive i da imaju s m r t n e s u d b i n e - ili
slobodnima. bolje: da se odmaraju - i ostavljaju djecu odakle opet nastaju
s m r t n e sudbine.
86. ( D 2 7 ) K a d ljudi umru, čeka ih o n o č e m u se ne nadaju niti
slute. 100. ( D 1 0 3 ) Na o b o d u kruga zajednički su p o č e t a k i svršetak.

87. ( D 2 8 A ) ( S a m o j e ) mnijenje o n o što najpouzdaniji čovjek spo­ 101. ( D 2 4 ) U A r e s o v u poslu ( r a t u ) p o g i n u l e časte b o g o v i i ljudi.
znaje i čuva.
102. ( D 1 1 5 ) Duši je svojstven l o g o s koji s a m sebe uvećava.
88. ( D 8 6 ) Z b o g nevjerovanja izmiče pa se ne spoznaje.
103. ( D 3 6 ) D u š a m a je smrt postati v o d o m , a v o d i je s m r t postati
89. ( D 2 8 B ) Pravda će zgrabiti graditelje i svjedoke laži. zemljom. Od zemlje postaje v o d a a od v o d e duša.

90. ( D 9 6 ) Leševe bi trebalo izbaciti prije n e g o đubre. 104. ( D 6 0 ) P u t p r e m a g o r e i p r e m a dolje j e d a n je i isti.

9 1 . ( D 2 1 ) S m r t je koliko budni gledamo, a san koliko spavajući 105. ( D 4 3 ) Obijest treba gasiti više n e g o p o ž a r .
(gledamo).
106. ( D 8 5 ) T e š k o je boriti se s p o ž u d o m j e r što h o ć e kupuje na
92. ( D 2 6 ) Čovjek u noći pali sebi svjetlo kad mu se ugasi vid. štetu duše.
D o k živi dotiče se m r t v o g a u snu, a b u d a n dotiče se o n o g a
koji spava. 107. ( D 1 1 7 ) K a d je čovjek pijan, vodi ga n e d o r a s l o m o m č e , a on
tetura ne osjećajući k a m o h o d a j e r i m a v l a ž n u dušu.
93. ( D 7 5 ) I oni koji spavaju radnici su i suradnici o n o g a što se
zbiva u k o z m o s u . 108. ( D 9 5 ) Neznanje je bolje sakrivati, ali je teško u raspušteno-
sti i pri vinu.
94. ( D 6 2 ) Besmrtni - smrtni, smrtni - besmrtni, život ovih je
smrt onih, a život o n i h smrt ovih. 109. ( D 7 7 ) D u š a m a je radost ili smrt da b u d u vlažne.

95. ( D 8 8 ) J e d n o isto je u nama: živo i mrtvo, b u d n o i spavajuće, 110. ( D 1 1 8 ) Suhi je sjaj najmudrija i najbolja duša.
m l a d o i staro. Jer to, promijenivši se, jest o n o , i o n o opet
promijenivši se, jest to. 111. ( D 6 3 ) Postaju b u d n i čuvari živih i mrtvih.

96. ( D 5 2 ) Životni vijek je dijete koje se zabavlja igrajući k o c k e : 112. ( D 9 8 ) D u š e udišu mirise u H a d u .
kraljevstvo djeteta.
113. ( D 7 ) Kad bi sve stvari postale dim, (tada) b i s m o n o s o m m o ­
gli i raspoznavati.
97. ( D 2 5 ) Slavnije smrti dobivaju veće nagrade.

63
62
114. ( D 1 1 9 ) Karakter j e čovjeku sudbina ( d a i m o n ) . Konkordancija

115. ( D 1 4 ) N e s v e t o je uvođenje u misterije kako je uobičajeno (U koloni o z n a č e n o j s D-K je numeracija fragmenata u Diels-
k o d ljudi. -Kranzovu izdanju, a u k o l o n i s o z n a k o m Hr. numeracija u ovoj
ediciji.)
116. ( D 1 5 ) K a d ne bi D i o n i z u radili svečan o p h o d i pjevali pjesmu
s p o l n o m u d u (falosu), postupili bi v e o m a bestidno. Isti je D-K Hr. D-K Hr. D-K Hr. D-K Hr.
n a i m e H a d i D i o n i z , k o j e m u u čast mahnitaju i slave lenej- 1 1 32 118 64B 120 96 90
sku svetkovinu. 2 3 33 67 65 121 97 62
3 47 34 2 66 122 98 112
117. ( D 5 ) O n i koji se z l o č i n o m kaljaju nastoje se čistiti n o v o m 4 35 11 67 124 99 46
krvlju. To je k a o ako bi se n e t k o , ušavši u blato, b l a t o m 5 117 36 103 68 100 43
prao. A k o bi ga n e t k o od ljudi o p a z i o gdje tako radi smatrao 6 48 37 75 69 101 29
bi ga ludim. I takvim se b o ž j i m kipovima m o l e kao kad bi 7 113 38 25 70 59 101a 16
t k o razgovarao sa z g r a d a m a ne imajući p o j m a što su b o g o v i 8 78 39 63 71 5 102 70
i heroji. 9 73 40 19 72 6 103 100
10 125 41 54 73 7 104 60
118. ( D 3 2 ) J e d n o , koje je j e d i n o m u d r o , n e ć e i h o ć e da se naziva 11 79 42 22 74 14 105 24
i m e n o m Zeus. 12 50 43 105 75 93 106 21
13 74 44 66 76 42 107 17
119. ( D 6 4 A ) S v e m i r o m upravlja g r o m . 14 115 45 36 77 109 108 28
15 116 46 78 55 109
120. ( D 6 4 B ) (Vatra) r a z u m o m o b d a r e n a . 16 123 47 13 79 58 110 68
17 4 48 82 80 84 111 69
121. ( D 6 5 ) (Vatra j e ) oskudica i sitost. 18 9 49 64 81 27 112 33
19 18 50 37 82 56 113 32
122. ( D 6 6 ) K a d n a d o đ e vatra, sve će rastaviti (suditi) i pograbiti. 20 99 51 81 83 57 114 31
21 91 52 96 84a 52 115 102
123. ( D 1 6 ) K a k o bi n e t k o m o g a o ostati sakriven pred o n i m što 22 10 53 85 84b 53 116 30
nikad ne zalazi? 23 71 54 83 85 106 117 107
24 101 55 15 86 88 118 110
124. ( D 6 7 ) B o g j e : dan-noć, zima-ljeto, rat-mir, sitost-glad. Mije­ 25 97 56 23 87 61 119 114
nja se baš k a o što ulje kad se miješa s mirodijama d o b i v a 26 92 57 20 88 95 120 45
i m e p o mirisu svake pojedine. 27 86 58 76 89 8 121 65
28A 87 59 77 90 41 122
125. ( D I O ) V e z e : cjelina i necjelina, s l o ž n o i n e s l o ž n o , skladno i 28B 89 60 104 91 51 123 12
n e s k l a d n o , i iz svega j e d n o i sve iz j e d n o g a . 29 98 61 72 92 35 124 126
30 38 62 94 93 34 125 80
126. ( D 1 2 4 ) Najljepši je sistem svijeta ( k o z m o s a ) k a o hrpa na­ 31A 39 63 111 94 44 126 49
s u m c e n a b a c a n o g smeća. 31B 40 64A 119 95 108 129 26

64 65
Damir Barbarić

Parmenid

„ P a r m e n i d j e tvorac o n t o l o g i j e " - tako započinje U v o H o l s c h e r


(str. 6 1 ) 1 svoj kratki n o v e o m a utjecajni k o m e n t a r P a r m e n i d u .
U drugoj pak, m o ž d a i j o š utjecajnijoj interpretaciji, o n o j Karla
Reinhardta, bit će P a r m e n i d opet v e ć na prvoj stranici p r o z v a n
„ p r v i m m e t a f i z i č a r o m " t e p o t o m višekratno „ p r v i m l o g i č a r e m " .
U s l i č n o m t o n u započinje u v o d u vlastiti k o m e n t a r i E r n s t
H e i t s c h (str. 55, 5 7 ) : „ P a r m e n i d j e svojom p j e s m o m n a u k a (Lehr-
gedicht), koja se od strane kasnijih navodi p o d n a s l o v o m Ό na­
ravi', u p o t o n j e m svijetu postigao u č i n a k kakav nije u d i o p a o ni
j e d n o m e od ranih grčkih filozofa. [...] O t k a d je P a r m e n i d neupad­
ljivu rječcu 'bitak' u z d i g a o do središnjeg filozofijskog p o j m a , to je
pitanje u europskoj filozofiji ostalo živo. T k o danas obrađuje re­
c i m o t e m e kao 'bitak i vrijeme' (Heidegger, 1 9 2 7 ) , 'bitak i mišlje­
nje' (J. K o n i g , 1937), ' L ' e t r e et le n e a n t ' (J. P. Sartre, 1 9 4 3 ) , 'pra­
vo i bitak' (W. Maihofer, 1954), t k o piše knjigu Ό funkciji k o p u l e '

Potpuni podaci za djela kojima se u zagradi navodi samo brojka stra­


nice nalaze se u popisu na kraju studije.
j e d a n stalni implicitni dijalog s H o m e r o m i H e s i o d o m , kao i to
(A. G r o t e , 1935), tko upotrebljava t e r m i n e kao ontologija i egzi­
do koje je mjere u svrhu njegova razumijevanja p o t r e b n o naj­
stencija, taj stoji t i m e u j e d n o j tradiciji koja je ishodište dobila u
ozbiljnije uzeti entuzijastički t o n i sadržaj u v o d n o g a dijela spjeva,
s t i h o v i m a P a r m e n i d o v i m . " Pogađaju li o v e i slične karakterizaci-
i to najdoslovnije u smislu religijsko-misterijskog b o ž a n s k o g na­
je s a m u stvar P a r m e n i d o v a djela i o n o g a što mu je bilo z a d a n o
dahnuća.
misliti?
Sve b i t n o ο tekstualnoj predaji sažeto je i j a s n o iskazao Co-
xon, započinjući u v o d u svoj k o m e n t a r P a r m e n i d u (str. 1): ,,S ob­
z i r o m na svoju neprozirnost, tekst ostataka P a r m e n i d o v e p o e m e
Život i spis
je n e o b i č n o d o b r o očuvan. Posljednji autor za kojega z n a m o da je
j o š rabio rukopis čitava djela je Simplikije, koji je i s c r p n o citirao
P a r m e n i d je r o đ e n i živio u Eleji, b o g a t o m t r g o v a č k o m gradu na
iz njena najznačajnijeg dijela poradi njene rijetkosti [...] U s v e m u ,
zapadnoj obali j u ž n e Italije, o s n o v a n o m poslije 540. g o d i n e prije
Simplikije navodi dvije trećine od n a m a sačuvanih sto i pedeset
K r i s t a od G r k a koji su p o d pritiskom Perzijanaca bili napustili
redaka; za s k o r o tri četvrtine toga, ili za p o l o v i n u od svega što je
zavičaj u Maloj Aziji. K a o g o d i n e rođenja n a v o d e se alternativno
ostalo, on je naš jedini izvor. N a s r e ć u njegov je rukopis b i o iz­
5 4 0 . i 515, a predaja je j e d n o g l a s n a u opisu obitelji iz koje potječe
vrsne kakvoće, potječući m o ž d a iz tradicije o č u v a n e u Akademiji
k a o b o g a t e i o s o b i t o u g l e d n e . N a v o d i se da je u m l a đ i m g o d i n a m a
j o š od v r e m e n a Platonova. U uspostavi teksta fragmenata i m a m o
m o r a o biti z a k o n o d a v n o i politički djelatan, da bi se p o t o m , p o d
p r e d n o s t ne s a m o o p ć e n i t o d o b r e tekstualne predaje a u t o r a koji
utjecajem stanovitog Ameiniasa, kojem se pripisuju v e z e s pita-
ga navode, n e g o često također njihove diskusije i parafraze argu­
gorejcima, p o v u k a o u m i r k o n t e m p l a t i v n o g života.
menata."
Iz s a m o g njegova djela dadu se lako naći p o t v r d e ο temeljitoj
Ipak je situacija s tekstom, koliko g o d u u s p o r e d b i s ostalim
u p o z n a t o s t i s pitagorejskim n a u k o m ο k o z m o g o n i j s k i m protivno­
„ p r e d s o k r a t o v c i m a " razmjerno zadovoljavajuća, daleko od ovakve
stima, kao i s j o n s k i m k o z m o l o g i j s k i m učenjima. J e d n a k o je tako
idiličnosti kakvu m o ž d a i n e h o t i c e sugerira C o x o n . P l a t o n i Ari­
iz s a m o g djela p o s v e očita zbliženost s H o m e r o v i m i H e s i o d o v i m
stotel su očito P a r m e n i d a navodili iz sjećanja ili u vlastitoj pa­
djelom, koju bi d a k a k o b i l o neispravno svesti s a m o na, inače sa­
rafrazi, a d o b a r dio daljnje doksografske tradicije počiva, k a o i
s v i m bjelodano, nasljedovanje njihove pjesničke f o r m e . S druge
u svim ostalim slučajevima, upravo na njihovim stavovima. Sam
strane, prastara doksografska teza ο t o m e da je b i o u č e n i k Kse-
Simplikije pojedine dijelove teksta navodi po dva ili više p u t a u
n o f a n o v , začeta j o š u P l a t o n o v u Sofistu, u novije je vrijeme sve
svojem k o m e n t a r u Aristotelove Fizike, a njegovi se navodi isto­
više p r e d m e t o m sumnje i preispitivanja. Sto se p a k o d n o s a s p r a m
ga teksta p r i t o m katkad n e z a n e m a r i v o razlikuju. S druge strane,
H e r a k l i t a tiče, j e d v a da je u klasičnih filologa i historičara grčke
Simplikiju paralelni navodi iz prvoga dijela spjeva kakve p r e n o ­
filozofije, sve t a m o od p o l o v i n e p r o š l o g stoljeća pa do danas, bilo
se drugi neoplatoničari (Plotin, Proklo, Damaskije, P l u t a r h ) po­
omiljenije t e m e za vječno nagađanje i protuslovljenje. Te P a r m e ­
negdje značajno odstupaju od njegovih. Slična neusuglašenost
n i d „ k r i t i z i r a " Heraklita, te opet Heraklit P a r m e n i d a , i tako u
predaje zatiče nas k o d fragmenata drugog dijela spjeva, takozva­
n e d o g l e d , no b e z ikakva t i m e i z b o r e n o g ozbiljnog d o p r i n o s a raz­
ne „ P a r m e n i d o v e fizike", koji je o p ć e n i t o u helenističkoj i kasnijoj
jašnjenju filozofije j e d n o g i drugog.
povijesti o č i t o v e o m a m a l o čitan i k o m e n t i r a n .
Da je naslov P a r m e n i d o v a „ s p j e v a " i z v o r n o glasio Ο naravi
Od svega što danas posjedujemo kao vlastiti P a r m e n i d o v
nije o s o b i t o vjerojatno. Stalno čuđenje interpreta izaziva činjenica
tekst prvi dio, koji izlaže filozofov put k boginji i njenu objavu
da se P a r m e n i d - nakon što je j o n s k a filozofija v e ć p o d a l e k o od­
istine svega, čini se da n a m je sačuvan u svojem najvećem dijelu,
m a k l a u osvajanju p r o z n o g izraza kao najprikladnijeg za p o t r e b e
p r e m d a je vjerojatno u s a m o g P a r m e n i d a sadržavao ne više od
r a n o g spekulativnog promišljanja - „ v r a ć a " v e ć d o n e k l e zastarje­
petine cjelokupnoga teksta. U razlici spram toga, drugi dio, u ko­
l o m h e k s a m e t r u . Čuđenje bi trebalo postati manjim zamijeti li se
j e m se izlažu mnijenja smrtnika te dakle „ P a r m e n i d o v a k o z m o -
i u v a ž i u kolikoj je mjeri cjelina P a r m e n i d o v a djela uz ostalo i

69
68
gonija", i z v o r n o o č i t o znatno duži i obuhvatniji od prvoga, ostaje u p i t n a - predaja n e o p l a t o n i z m a , počinjući v e ć s P l o t i n o m s a m i m ,
n a m skrajnje fragmentaran i svaki pokušaj n e k e temeljite rekon­ i to o s o b i t o u o s l o n c u na čuveni fragment 3, vidi „ b i ć e " u Par­
strukcije susreće se tu s nerazrješivim teškoćama. m e n i d a kao nešto b i t n o duhovno, ili p a k s „ d u h o m " ( ν ο υ ς ) sa­
m i m istovjetno. T a k o će naprimjer na t o m tragu C o r n f o r d u Par­
m e n i d u prepoznati „ p r a o c a idealizma", a Stenzel će u njega n a ć i
Nauk čak anticipaciju o s n o v n o g a stava kritičke filozofije, t o g n a i m e da
čovjek konstituira svijet t i m e što ga misli. Od t o g a nisu d a l e k o
Ovdje se, s h o d n o naravi i svrsi edicije, n e ć e m o upuštati u pokušaj ni svi pokušaji da se bit P a r m e n i d o v e filozofije, k a o i narav sa­
interpretacije, koji bi i onako, h o ć e li biti ozbiljan i temeljit, zahti­ m o g njegova „ b i ć a " , razumije i p r o t u m a č i k a o stvar logike, koja
j e v a o p o z a m a š n u zasebnu knjigu. D o v o l j n o će biti ovdje tek na­ je u njega doduše t e k u svojemu začetku, ali ipak v e ć m j e r o d a v n o
značiti n e k e od o s n o v n i h p r o b l e m a s kojima se svaka takva in­ upravlja i vodi cjelokupan put mišljenja (tako u o s n o v i v e ć R e i n -
terpretacija m o r a suočiti i potražiti nekakvo njihovo razrješenje, hardt, zatim Verdenius, te o s o b i t o C a l o g e r o ) .
p r o b l e m a , uostalom, s kojima se već desetljećima bori svaki zah­ T e š k o , m e đ u t i m , da ovako apstraktno suprotstavljena alter­
tjevniji i relevantniji pokušaj dohvaćanja o n o g a b i t n o g u ovdje nativa „materijalno ili spiritualno" u o p ć e d o p u š t a zadovoljavajući
p r e v e d e n i m fragmentima P a r m e n i d o v a djela. P r i t o m ć e m o se o d g o v o r . V e ć je i sam B u r n e t s v o j e d o b n o b i o prisiljen prihvatiti
ograničiti na sažeto referiranje relevantnih stavova i diskusija iz- t o d a j e „ u P a r m e n i d o v o vrijeme o n o netjelesno bilo j o š uvijek
nesenih u dosadašnjem istraživanju i tumačenju P a r m e n i d a . Izri­ n e p o z n a t o " , kao što u o s t a l o m i Zeller nalazi s h o d n i m u p o z o r i t i
čitu vlastitu refleksiju ostavljamo pak primjerenijoj prigodi. da je „razlikovanje tjelesnoga i netjelesnoga njemu ne t e k strano,
n e g o i nespojivo s čitavim njegovim stajalištem". No ako je d o i s t a
tako, a ispravnost tih uvida doista nije m o g u ć e sporiti, tada je i
A) Prava narav Parmenidova „bitka" odnosno „bića"
„tjelesnost" i „netjelesnost" (dakle t a k o shvaćena „ d u h o v n o s t " )
Aristotel je b i o prvi koji je (De caelo 2 9 8 b ) ustvrdio da Parmenid, j e d n a k o slabo pogađajuća karakteristika P a r m e n i d o v a „ b i ć a " , a
o d n o s n o preciznije „ o n i o k o P a r m e n i d a " , poznaju s a m o i j e d i n o n e k a prava i uistinu odgovarajuća imala bi se o č i g l e d n o potražiti
osjetilno biće. Od tada nadalje ne prestaju pokušaji da se o n o što t e k negdje s o n u stranu od takve r a z d i o b e i od nje izvornije. Č i n i
Parmenid naziva „ b i ć e m " (τό έόν) poistovjeti s nečim materijalnim, se da baš n e k a k o u t o m pravcu upućuje naprimjer i E u g e n F i n k
osjetilnim, tjelesnim i protegnutim. J o h n B u r n e t nije se štoviše (Grundfragen der antiken Philosophie, W u r z b u r g , 1985, str. 2 0 1
ustručavao u P a r m e n i d u prepoznati „ o c a materijalizma", kao što id.):
naprimjer Uberweg-Praechter bez m n o g o oklijevanja njegovo „ b i ­ „ P r e š u t n o se pretpostavlja da P a r m e n i d h o ć e zaključiti što bi
ć e " označuju kao „ p r o s t o r ispunjajuću i p r o s t o r n o o g r a n i č e n u ma­ to o n d a zapravo b i o bitak na biću, čini ga se tako r o d o n a č e l n i k o m
su". J e d n a k o o d l u č n o zastupa takvo shvaćanje P a r m e n i d a i Zel­ metafizike. Ali P a r m e n i d o v o pitanje ο bitku ne cilja n i k a d na bi-
ler, nalazeći p r i t o m - u svojoj temeljnoj aristotelijansko-hegelijan- ćevnost bića, ne na n a č i n e i ustroje bitka koji pridolaze stvarima,
skoj maniri - u t o m e i svojevrsni dokaz primitivnosti i nesavrše­ p r o l a z n o m e , upojedinjenome i p o j a v n o m e . Nije bitak na mnogome
7
nosti P a r m e n i d o v a mišljenja (Zeller-Nestle 1 9 2 3 , str. 6 9 8 ) : „Nje­ njegov p r o b l e m , n e g o bitak kao arche, k a o izvor m n o g i h bitku-
g o v o biće nije nikakav metafizički pojam, bez ikakave osjetilne j u ć i h stvari, koje su za njega o n o što se pričinja, ta dokounta. Pre­
primjese, v e ć j e d a n pojam koji se najprije razvio iz. zora te tragove vladavajuća interpretacija P a r m e n i d a u z i m a njegov temeljni p o ­
t o g porijekla j o š j a s n o nosi na sebi." Oprezniji je p a k Holscher, j a m o n o g eon tako kao da bi to bila j e d n a jedina stvar. K a ž e se
koji ustvrđuje tek da P a r m e n i d biću, ,,i pri svoj odlučnosti s k o j o m onda, r e c i m o , da uistinu ne postoji m n o g o stvari, n e g o u p r a v o sa­
ga odvaja od osjetilnosti", ipak očito pridaje predikat protežnosti. mo j e d n a , j e d n a jedina, to eon, u sebi zatvorena, j e d i n s t v e n a kugla
U razlici spram Aristotelove p r o s u d b e - p o u z d a n o s t koje je i bitka; da n e m a u o p ć e nastajanja i prolaženja, v e ć s a m o n e p o m i č ­
inače n a k o n Chernissovih kritičkih istraživanja postala s p o r n a i na vječna sadašnjost-prisutnost; da s a m o u ljudskim p r e d o d ž b a -

70 71
ma, p o s t a v k a m a , mnijenjima, i m e n i m a postoji nešto t a k v o k a o s e p a k b e z kolebanja vraća Diels-Kranzovu prijevodu: „ D e n n
m n o š t v o i postajanje i prolaženje; da u istini stoji sve m i r n o i j e s t dasselbe ist E r k e n n e n u n d S e i n " .
j e d n o , d o k ljudi u o b m a n i mniju k a k o postoji m n o g o stvari i mi- H e i d e l ( O n certain fragments of the presocratics, Proc. Amer.
j e n a v r e m e n a . Individuacija i p r o l a z n o s t da su utvare ljudi. [..] Acad. of Arts and Sciences 48, 1913, str. 720) je s v o j e v r e m e n o
No k a k o se P a r m e n i d o v temeljni pojam o n o g eon m o r a pri- predlagao da se u fragmentu ispred είναι u m i s l i m a d o m e t n e
m j e r e n o shvatiti? T o j e j e d n o teško pitanje, n a koje n e m a m o smje- νοεΐν, dakle u smislu: „ o n o isto j e mišljenje i misliti da j e s t " , što
sta pri ruci neki siguran o d g o v o r . [...] K a d o n o eon, u k o l i k o biva bi u o s n o v i značilo da u o p ć e s a m o biće m o ž e biti mišljeno. Slično
mišljeno k a o izvor, kao physis, p r e v e d e m o s 'bitak', tad je to za- t o m e p o k u š a o je stavak razumjeti i H e r m a n n Frankel (Dichtung
p r a v o j e d a n izraz iz neprilike, koji je v e o m a nedostatan; j e r ο bit­ und Philošophie des fruhen Griechentums, M i i n c h e n , 3 1 9 6 2 , str.
ku g o v o r i m o ipak i u izričitoj razlici s p r a m bića, i to u metafizici, 4 0 8 ) : „ P a r m e n i d o v j e bitak dakle o d p o č e t k a k o n c i p i r a n k a o svjes­
gdje je bitak b i ć a središnjom t e m o m . Ali k a d bitak biva mišljen i ni bitak, te n e m a nikakva d r u g o g istinskog znanja do o n o g a u
pojmljen k a o arche, tad i m a svoj sasvim drukčiji smisao. I njega k o j e m bitak sebe sama kao bitak razumijeva." N o sva u p i t n o s t
je teško naznačiti." i a n a k r o n o s t o v a k v o g tumačenja bjelodana je zacijelo s a m a po
sebi.
S druge je strane Riezler (str. 60) - oslanjajući se o č i g l e d n o
B) „Istovjetnost mišljenja i bitka"
u osnovi na H e i d e g g e r o v e pokušaje o k o razumijevanja P a r m e n i d a
Uz g o r e raspravljani općeniti p r o b l e m svake interpretacije Par­ - s p r a v o m u p o z o r i o na to da je uvjet svakog zadovoljavajućeg
m e n i d a najuže j e v e z a n a p o t e š k o ć a o k o razumijevanja, p a v e ć p r o t u m a č e n j a o v o g tako s p o r n o g stavka neki p r e t h o d n i o d g o v o r
i s a m o g i s p r a v n o g prevođenja s p r a v o m č u v e n o g fragmenta 3: na „ d v a pretpitanja: što u P a r m e n i d a znači νοεΐν, što znači τό
... τό γ ά ρ α υ τ ό νοεΐν εστίν τε και είναι. T e š k o je ne složiti se s α ύ τ ό ? " No pitanjem ostaje da li je sam uspio dati zadovoljavajuće
R e i n h a r d t o m , kad ustvrđuje (str. 77) d a u p r a v o „ n a t o m j e d n o m razjašnjenje fragmenta, n a k o n što se odvažio na radikalnu tezu
stavku p o č i v a čitava njegova filozofija". J e d n a k o je t a k o opravda­ da J e d n a k o tako m a l o o n o p r v o znači mišljenje kao i o n o d r u g o
no o d a v n o i od m n o g i h u o v o m e do krajnosti s a ž e t o m t e m e l j n o m identitet". N j e g o v je n a i m e o d g o v o r u osnovi ovaj (str. 6 6 ) : „ B i t a k
P a r m e n i d o v u stavku p r e p o z n a t a najodsudnija postavka cjelokup­ je uvijek bitak spoznavanja, a spoznavanje je spoznavanje bitka.
ne povijesti filozofije: — n a č e l n a p o d l o g a izgradnje k a k o filozofij­ S t o g a su oboje skupa j e d n o i isto." T e š k o ipak da o v a k o pojed­
ske teologije Aristotelove, t a k o i spekulativnih sustava takozva­ nostavljena tvrdnja o d g o v a r a težini stvari ο kojoj je riječ.
n o g o b j e k t i v n o g idealizma, od P l o t i n a do Hegela, te na k o n c u sa­ Zacijelo je korak dalje na i s t o m e p u t u - j e d n a k o b j e l o d a n o
me ideje t r a n s c e n d e n t a l n e filozofije, koja doista stoji u o s n o v i cje­ oslonjen na H e i d e g g e r a - u č i n i o V o l k m a n n - S c h l u c k , p r e v o d e ć i sa
l o k u p n e novovjeke filozofije. No što taj stavak zapravo znači u svoje strane vodeći P a r m e n i d o v stav n a o k o p o s v e t r a d i c i o n a l n o :
s a m o g a P a r m e n i d a i k a k o ga u o p ć e pročitati, ο t o m e n e p r e s t a n e „ D e n n dasselbe sind D e n k e n u n d Sein", te obrazlažući ga nasta­
rasprave traju j o š o d P l a t o n o v i h d a n a p a sve d o danas. S a b e r i m o vivši z n a t n o originalnije:
ovdje s a m o u o s n o v n i m crtama novije smjerove interpretacije. „ O n o τε και upućuje na nerazrješivost sveze mišljenja i bitka.
Diels j e fragment p r e v e o j e d n o s t a v n o : , j e r o n o isto j e mišlje- Stanje stvari koje P a r m e n i d ovdje dovodi do riječi valja razumjeti
nje i bitak". Zeller je naprotiv inzistirao na t o m e da se umjesto u o n o m smislu u kojem ga je r a z u m i o P a r m e n i d . Ta je zadaća
εστίν m o r a čitati o r t o t o n i r a n o εστίν, u smislu potencijalnosti, te teška, j e r se tu lako u n o s e p r e d o d ž b e kasnijih izlaganja o d n o s a
t o m e s h o d n o prevesti: , j e r o n o isto j e o n o što m o ž e biti mišljeno i z m e đ u mišljenja i bitka. Stavak ne kazuje - kao H e g e l - da se
i što m o ž e biti", u č e m u mu se pridružuje i Burnet, te u najnovije b i t a k sastoji u o n o m e mišljenom mišljenja koje sebe s a m o misli.
vrijeme j o š H o l s c h e r ( " d e n n dasselbe k a n n gedacht w e r d e n u n d On t a k o đ e r ne kazuje - k a o P l a t o n - da bitku pripada b i t n o us­
s e i n " ) , T a r a n ("for t h e s a m e t h i n g c a n b e t h o u g h t and c a n exist") trojstvo mišljenja, n a i m e nadosjetilna narav. Stavak ne kazuje ni­
i B o r m a n n ("dasselbe k a n n g e d a c h t w e r d e n u n d s e i n " ) . H e i t s c h šta ο bitku, već kazuje nešto ο o n o m e νοεΐν, ο mišljenju: mišljenje

72 73
p r e m a svojoj naravi pripada bitku. U riječi τό α υ τ ό do izraza do­ N a k o n toga pretežni se dio relevantne interpretacije P a r m e ­
lazi bitna pripadnost mišljenja bitku." ( K . - H . Volkmann-Schluck, nida dalje odvija u svojem b i t n o m i o d l u č u j u ć e m aspektu u p r a v o
Die Philosophie der Vorsokratiker, Wurzburg, 1992, str. 71 i d.) u sve dubljem sagledavanju unutrašnjega jedinstva i supripadno-
sti obaju dijelova, o n o g ο „ i s t i n i " i o n o g ο „ m n i j e n j u " . T a k o će
naprimjer 1953. v e ć posve samorazumljivim zazvučati o s n o v n i
C) Odnos dvaju dijelova „spjeva"
stav v a ž n o g a S c h w a b l o v a članka „ B i t a k i d o k s a u P a r m e n i d a "
Za razliku od prvoga dijela, o k o kojeg se svi tumači slažu b a r e m (str. 5 2 ) : „Pitanje ο bitku ne da se riješiti b e z pitanja ο d o k s i . "
u t o l i k o da je u njemu P a r m e n i d iznio vlastiti nauk, nesuglasje Tri su bitna dijela P a r m e n i d o v a teksta iz tumačenja kojih se
vlada o k o odredbe pravoga značenja i uloge drugoga dijela cjeline ponajprije dade zadobiti mjerodavan uvid u pravu narav m e đ u ­
spjeva, o n o g a u kojem se izlažu mnijenja smrtnika, i to zacijelo s o b n o g o d n o s a dvaju dijelova spjeva. J e d a n je k o n a c 8. fragmenta,
ne s a m o z b o g toga što n a m je p r e d a n u tako b e z n a d n o s k r a ć e n o m u k o j e m u je riječ ο porijeklu „varava p o r e t k a " riječi kojima b o ­
i f r a g m e n t i r a n o m stanju. V e ć i n a starijih interpreta njegov je sa­ ginja izlaže mnijenja smrtnika, drugi je cjelokupan tekst p r o e m i -
držaj shvaćala u tolikoj mjeri različitim od o n o g a ο č e m u govori ja, u v o d a u spjev, koji prikazuje p u t „čovjeka z n a l c a " k boginji sa­
prvi dio da naprosto nije htjela ni m o g l a prihvatiti m o g u ć n o s t ko­ moj, d o k je k o n a č n o treći fragment 12, koji opisuje n e p o z n a t u b o ­
je su se očito bili držali v e ć Aristotel, Teofrast i Plutarh, n a i m e ginju u sredini k o z m o s a što „upravlja svime, začinjući k a k o o m r a ­
m o g u ć n o s t toga da i u d r u g o m e dijelu P a r m e n i d izlaže ustvari ž e n o rađanje tako i sparivanje". S m a t r a m o da s a m o d o s t a t n o m
ipak vlastite stavove. interpretacijom svakog od tih dijelova teksta, i cjeline svih njih
T a k o je naprimjer Diels bio mišljenja da je P a r m e n i d u t o m zajedno, m o ž e m o zadobiti dostatnu spoznaju ο o n o m e najdubljem
d r u g o m e dijelu naprosto ekletički sakupio najrazličitija naučava- P a r m e n i d o v a mišljenja, te dovesti č u v e n e i m n o g o diskutirane is­
nja svojih prethodnika i suvremenika, kako bi tim kritičkim pre­ kaze ο s a m o m biću, j e d n o m , v j e č n o m , n e p o m i č n o m , uz sve ostalo
gledom mogućih neistina pružio učenicima građu za uvježbavanje i što je ο njemu u središnjem o s m o m fragmentu k a z a n o . P o đ e li
p r i p r e m u shvaćanja j e d i n e prave istine, iskazane u p r v o m e dijelu. se, t o m e nasuprot, kako je često u dosadašnjim t u m a č e n j i m a to
Drugi su tumači prosudili ulogu drugoga dijela slično Dielsu, bio slučaj, o d m a h od „ z n a k o v a " p o d kojima se P a r m e n i d u uka­
smatrajući m e đ u t i m kako je njegova zaprava svrha bila u pole­ zuje biće, stojimo u stalnoj opasnosti da i n e h o t i c e t a m o i z n a đ e m o
mici s drugim „ š k o l a m a " , poglavito s pitagorejcima ili H e r a k l i t o m tek primitivne i nedomišljene r u d i m e n t e „ l o g i k e " , „ m e t a f i z i k e " ,
i njegovim sljedbenicima. „ o n t o l o g i j e " , kako s m o to bili vidjeli na s a m o m e p o č e t k u o v o g a
Zeller je pak, u djelomičnoj razlici s p r a m svih takvih shva­ uvoda.
ćanja, b i o uvjeren da čitava P a r m e n i d o v a „fizikalna teorija i m a
p u k o hipotetičko značenje" te da „ n a m h o ć e pokazati kako bi svi­
D) Proemij
j e t pojava izgledao kad b i s m o ga smjeli držati za nešto zbiljsko"
( 7 1 9 2 3 , str. 725). 6
Nestle je j o š ( k o d Zellera , str. 736) cjelokupnu metaforiku uz­
Sva n a m ta navedena „objašnjenja" danas već m o g u izgledati laznoga putovanja k vratima dana i noći i k boginji istine shva­
n a p r o s t o smiješnima i očitovati filozofijsku historiografiju d r u g o g ć a o kao p u k u izvanjsku „ o d o r u " ( E i n k l e i d u n g ) , kao što je i prije
dijela prošloga i početka našega stoljeća u j e d n o m ne baš osobito njega Diels b i o tvrdio da P a r m e n i d o v „ r a c i o n a l i z a m d o p u š t a j o š
blistavom svjetlu. Ipak, trebalo je čekati sve do 1916. da Rein- s a m o vanjskoj formi mistike da na nj djeluje, sadržaju p a k više
hardt u svojoj zasluženo cijenjenoj knjizi uvjerljivo ospori sve ta­ n e " . No od istraživanja Frankela, Deichgrabera i B o w r e , prije svih
kve n a z o r e i energično u p o z o r i na to da je i u d r u g o m e dijelu, ostalih, neprijepornim se p o k a z a l o značenje što ga cjelokupna ta
baš kao i u p r v o m , za P a r m e n i d a sadržana istina, što se dovoljno takozvana metaforika i m a za rasvjetljenje smisla c j e l o k u p n o g
j a s n o očituje v e ć i u činjenici da se objava sadržaja prvoga i dru­ ostaloga spjeva. P r i t o m nisu rijetke i zaslužuju najveću p o z o r n o s t
g o g a dijela zbiva na usta iste boginje. tvrdnje da se sadržaj proemija dade shvatiti poglavito kao j e d n o

74 75
religijsko ( R e i n h a r d t , B o w r a , V e r d e n i u s ) ili p a k mističko (Mans-
Bibliografski dodatak
feld) iskustvo.
T r a d i c i o n a l n o m t u m a č e n j u Seksta E m p i r i k a (Adv. math., V I I
l l l s q . ) , p r e m a k o j e m u s u kotači kola, kojima u u v o d u P a r m e n i d I. Izdanja (kronološkim slijedom)
putuje u smjeru sunca, uistinu alegorija za uši, s u n č e v e djeve p a k Brandis, Chr. Α.: Commentationum Eleaticarumpars I, Xenophanis,
Parmenidis et Melissi doctrina e propriis philosophorum reliquiis
za osjetilo vida, boginja P r a v d a za n e p r e v a r n i u m , a konji o d n o s ­ exposita. Altona, 1813, str. 85-182.
n o k o b i l e z a b e z u m n e d u š e v n e porive, danas j a m a č n o nitko više Karsten, S.: Parmenidis Eleatae carminis reliauae. Amsterdam,
n e pripisuje vjerodostojnost. P o s v e j e o č i g l e d n o n a i m e d a j e t o 1835.
S e k s t o v o tumačenje inspirirano r a n o m s t o i č k o m platonizirajućom Stein, H.: Die Fragmente des Parmenides περί φύσεως. Svmbola phi-
alegorezom. lologorum Bonnensium in honorem F. Ritschelii coll. Lipsiae,
J e d n a k o tako nitko, o s i m z a č u d o Boedera, ne dijeli njegov 1864-1867, str. 763-806.
stav da su boginja koja prihvaća P a r m e n i d a i objavljuje mu istinu Diels, H.: Parmenides' Lehrgedicht. Berlin, 1897.
i P r a v d a uistinu j e d n a te ista boginja. O p ć e n i t o je pitanje ο iden­ Riezler, K.: Parmenides. Frankfurt am Main, 1934. (2. erg. Aufl.
1970)
titetu triju boginja koje se j e d i n e spominju u s a č u v a n o m e dijelu
Albertelli, P.: Gli Eleati. Testimonianze e frammenti. Bari, 1939.
spjeva na ključnim mjestima, njihova e v e n t u a l n a istovjetnost,
razlika, te narav m e đ u s o b n o g odnošenja, pitanje koje ni do danas Beaufret, J.: Le poeme de Parmenide. Pariš, 1955.
nije našlo zadovoljavajuće razjašnjenje. No to i tako vrijedi tako Untersteiner, M.: Parmenide. Testimonianze e frammenti, Introdu-
reći z a sve što n a m j e o d P a r m e n i d a povijesno p r e d a n o . zione, traduzione e commento. Firenze, 1958.
Taran, L.: Parmenides. A text with translation, commentarv, and
G o t o v o u rezignaciji p r i z n a o je j e d n o m P l a t o n na usta Sokra-
critical essavs. Princeton, New Jersev, 1965.
tova: „ P a r m e n i d mi se čini, po onoj H o m e r o v o j , 'štovanja vrije­
Holscher, U.: Parmenides. Vom Wesen des Seienden. Herausgege-
d a n ' te ujedno 'i strašan'. Susreo s a m zaista t o g m u ž a p o s v e m l a d
ben, ubersetzt und erlautert. Frankfurt am Main, 1969.
p o s v e stara, i u k a z a mi se da sadrži neki b e z d a n skroz n a s k r o z
Bormann, K.: Parmenides. Untersuchungen zu den Fragmenten.
p l e m e n i t . B o j i m se dakle da ne s a m o da n e ć e m o shvatiti o n o što
Hamburg, 1971.
j e z b o r i o n e g o i d a ć e j o š više ostati n e z a m i j e ć e n o što t o n a u m u
Heitsch, E.: Parmenides. Die Anfange der Ontologie, Logik und Na-
imajući ih je izrekao..." (Theaet. 183e5-184a3). turuiissenschaft. Die Fragmente herausgegeben, ubersetzt und
J e d n a k o m se d o j m u zacijelo ne m o ž e oteti ni neki današnji erlautert. Miinchen, 1974.
ozbiljan filozofijski susret s P a r m e n i d o m . Coxon, A. H.: The fragments of Parmenides. A critical text with in-
troduction, translation and commentarv. Assen/Maastricht, 1986.

II. Literatura (abecednim slijedom)


Bowra, C. M.: The Proem of Parmenides, Class. Philology 32, 1937,
str. 97-112.
Calogero, G.: Studi sull' Eleatismo. Roma, 1932.
Capizzi, Α.: La porta di Parmenide. Due saggi per una nuova let.tura
del poema. Filologia e critica 14. Roma, 1975.
Deichgraber, K.: Parmenides' Auffahrt zur Gottin des Rechts. Un­
tersuchungen zum Prooimion seines Lehrgedichts. Mainz, 1959.
Gadamer, H.-G.: Retraktationen zum Lehrgedicht des Parmeni­
des. Varia Varioru/n. Festschrift Karl Reinhardt. Koln, 1952, str.
58-68.
Gilbert, O.: Die δαίμων des Parmenides. Arch. Gesch. Philos. 20,
1907, str. 24-45.

76 77
Heitsch, Ε.: Gegenuiart und Evidenz bei Parmenides. Aus der Pro-
blemgeschichte der Aeguivokation. Wiesbaden, 1970.
Holscher, U.: Grammatisches zu Parmenides. Hermes 84, 1956, str.
385-97.
Jantzen, J.: Parmenides zum Verhaltnis von Sprache und Wirhlich-
keit. Munchen, 1976.
Kahn, Ch. H.: The Thesis of Parmenides. Revieui of Metaphysics 22,
1969, str. 700-24.
Mansfeld, J.: Die Offenbarung des Parmenides und die menschliche
Welt. Assen, 1964.
Mourelatus, A. P. D.: The Route of Parmenides. New Haven and
London, 1970.
Owen, G. E. L.: Eleatic questions. Class. Quart. 54, 1960, str.
84-102.
Reinhardt, K.: Parmenides und die Geschichte der griechischen Phi­
losophie. Bonn, 1916 ( 2 1959, 3 1977).
Schwabl, H.: Sein und Doxa bei Parmenides. Wiener Studien 66,
PARMENID
1953, str. 50-75.
Schvvabl, H.: Hesiod und Parmenides. Zur Formung des parmeni-
deischen Prooimions (28 Β 1). Rheinisches Museum 106, 1963,
str. 134-42.
Verdenius, W. J.: Parmenides. Some comments on his poem. Gro­ Fragmenti Parmenidova djela
ningen, 1942. (Pretisak: Amsterdam, 1964)
Woodbury, L.: Parmenides on names. Harvard Stud. Class. Philol.
63, 1958, str. 145-66.

S
«." Fragmenti Parmenidova djela

Preveo Dubravko Škiljan

(Napomenu i bilješke dodao Damir Barbarić)

Napomena:
Hrvatski prijevod Dubravka Skiljana preuzet je iz prijevoda Dielso-
va djela Die Fragmente der Vorsokratiker u izdanju Walthera Kranza:
Hermann Diels, Predsokratovci. Fragmenti, I svezak, Zagreb, 1983, str.
Β Λ
206-216. Prijevod je u potpunosti neizmijenjen, osim što je uklonjena
^ V S T ' > * /r^r,9Kip A V J t ^ J t t ^ U i j N T >κ
akcentuacija, koja - smatramo - više opterećuje traganje za filozofijskim
smislom teksta no što mu pridonosi, kao uostalom možda već i sam pre-
pjevavajući pristup. U bilješkama, koje smo dodali samo tamo gdje se
činilo najpotrebnije i bez pretenzije na inače poželjnu iscrpnost, upozo­
reno je na krupnije filološke dileme glede različitih mogućih varijanti
ις,· čitanja originalnog teksta i samo je uzgredno na nekoliko mjesta komen­
tirana poneka pojedinost prijevoda.

Tekst Parmenidova „spjeva" u rukopisu Seksta Empirika


(Codex Laur. 85. 19f. 125v).
Fr. 1 Kobile koje me nose, dokle g o d srce mi žudi, uglavljene stožere, cijele od mjedi i koje

vukle su kad su me boginje 1 povele na put glasovit snažno su držali šiljci i klinovi. U p r a v o kroz njih

s o n u što stranu svih naselja


2
nosi čovjeka znalca. ravno su djevojke vodile c e s t o m kola i konje.

Njime bjeh nošen: njim su me nosile kobile mudre, Primi me boginja naklono, d e s n u (mi) uhvati ruku

vukle su kola, dok su ih djevojke vodile p u t e m . svojom r u k o m i riječ mi o v a k o progovori, reče:

Uglavljena osovina puštaše pištave zvuke, „ M l a d i ć u kojega prate b e s m r t n i (ovi) vozači,

žareći (sva se) (jer dva su je hitra vrtjela t o č k a kojega kobile nose d o k prilaziš m o j e m u d o m u ,

s j e d n e i s druge strane) kada su Helija kćeri, zdravo, jer nije te p o g u b n a sudbina nagnala ići

ostaviv nastambu Noći, hitale ( m e n e ) da prate o v i m p u t e m (daleko je izvan ljudskih putanja),

u susret svjetlu, skinuvši s glava r u k a m a vela. n e g o pravda i pravednost. P o t r e b n o sve je da spoznaš -

Ondje su dveri (što v o d e ) na putove N o ć i i Dana, lijepo z a o k r u ž e n e 3 Istine sigurno srce,

i njih omeđuje nadvratak zajedno s k a m e n i m p r a g o m ; a i dokaza istine lišena smrtnika mnijenja.

sama su (vrata) eterska, u njima velika krila; Ipak, naučit ć e š 4 i to k a k o je mišljenja takva

Dike s k a z n a m a m n o g i m drži im ključeve dvojne. n u ž n o ispitati brižljivo posve kroz sve u s v e m u . 5

Njoj se obrate djevojke riječima blagim i vješto I

(nju) n a g o v o r e da im zasun što zatvara čvrsto Fr. 2 Hajde, kazat ću, a ti slušaj, zapamti riječi,

s m a k n e o k r e t n o s dveri; poletjevši, njihova krila koji su s a m o zamislivi istraživanja puti:

š i r o m se otvore, o k r e n u sasvim u s u p r o t n o m smjeru p r e m a j e d n o m e bitak jest a nebitka n e m a -

3 > *

Dielsovo δαίμονες je od njega prihvaćena konjektura Steina i Willa- Diels i dio ostalih izdavača prihvaćaju Simplikijevu verziju ευκυκλεος,
mowitza, dok rukopisi imaju δαίμονος. Većina izdavača nakon Dielsa no Deichgraber, Mansfeld, Heitsch i Coxon opredjeljuju se za εύπειθέος
(izuzetak je Riezler) zadržava izvornu rukopisnu verziju, razumije­ („vrlo uvjerljive"), kako imaju Plutarh, Sextus, Klement, Diogen
vajući δαίμονος kao genitivus poss. u smislu „boginji pripadan put". Laertije.
Npr. Bormann: „der von der Gottheit festgesetzte VVeg". 4
Svi se izdavači drže Dielsova prihvaćanja lekcije μαθήσεαι, odbijajući
drugu postojeću: μυθήσομαι („reći ć u " ) .
Gotovo svi izdavači zadržavaju Dielsovo πάντ' άστη, navodno čitanje
5
jednoga rukopisa, dok svi ostali rukopisi imaju besmislene varijante Teško da ovdje prijevod pogađa smisao originalnoga teksta. Smisao je
πάντ' άτη, odnosno πάντάτη, odnosno πάντα τη. No, Coxon je usta­ ove izuzetno mnogo diskutirane i još ne usuglašeno protumačene re­
novio da je od Dielsa prihvaćeno čitanje pogreška Sextova izdavača čenice otprilike ovakav (usp. H. Schwabl, Sein und Doxa bei Parme­
Mutschmanna, tako da preostaje samo pokušati novu konjekciju, ko­ nides, Wiener Studien 66, 1953, str. 50-75; sada u: Um die Begriffsivelt
jih je i dosad bilo bezbroj. Sam Coxon odlučuje se za Hevneovu: der Vorsokratiker, str. 402): „Ali opet ćeš naučiti i to da su ona mni­
ά < ν > τ η < ν > , te prevodi dotični ulomak „through every stage straight jenjem prihvaćena morala mnijenjem prihvatljiva biti, kad (već) sve
onvvards". kroz sve prožimaju."

83
staza je (to) uvjerenja (/koja/ Istinu slijedi);
Fr. 7,8 N i k a d a neće nadvladati to da nebiće jeste;
p r e m a d r u g o m e nebitak jest i n u ž n o postoji -
od t o g a puta istraživanja r a z u m odvrati,
to je, k a ž e m ti, sasvim nespoznatljiva staza:
n e k a te navika s m n o g o iskustva tim p u t e m ne n a g n a
ne m o ž e š spoznati o n o što nije (jer m o g u ć e nije)
da bez pogleda upravljaš oči, zaglušen sluh i
niti izreći.
jezik, nego prosudi mišlju prijeporni dokaz

Fr. 3 ... j e r isto je misliti (kao) i biti. koji ti iznosim. J e d i n o o p i s 7 preostaje puta

p r e m a k o m (biće) postoji. N a njemu vrlo s u m n o g i


Fr. 4 Gledaj: što i z m i č e u m u stalno je prisutno u njem;
znaci da je nenastalo i neuništivo biće,
n e ć e on, n a i m e , odvajati biće od v e z e s b i ć e m
j e r j e cjelovito ( o n o ) 8 , n e p o m i č n o , bez završetka 9 ;
niti (kad j e ) rasuto p o s v u d po k o z m o s u cijelom
niti je bilo niti će biti, čitavo sad je,
niti (u j e d n o ) zbito.
j e d n o , neprekidno. Kakav ćeš tražiti nastanak njemu?

Fr. 5 Jer nije mi v a ž n o K a k o se, odakle razvilo? Da je iz nebića, n e ć u

gdje ću da p o č n e m : opet ću natrag o n a m o doći. dati da kažeš ni misliš: ni misliti, naime, ni reći

ne smiješ da nebiće jest. Jer, da se iz ničega rodi,


Fr. 6 N u ž n o je reći i misliti: postoji biće. D o k bitak
koja bi n u ž d a ga, kasnije ili prije, potakla?
postoji, ništa ne postoji - promisli, nalažem, ο t o m .

S p u t a t e takva istraživanja < o d v r a ć a m >


6
prvo, Svi su se izdavači složili s Dielsovim prihvaćanjem Simplikijeve lekcije
μΰθος namjesto Sekstova θυμός. Hrvatski prijevod „opis" za μϋθος na
zatim i s o n o g a kojim ljudi što ne znaju ništa ovome mjestu svakako je diskutabilan.

lutaju dvoglavi. N a i m e , vodi im um što t u m a r a Diels preuzima lekciju Plutarha έστι γάρ ούλομελές (Proklo ima samo
ούλομελές), koja nije baš najuvjerljivija medu svim ponuđenima. Ve­
smutnja u njihovim grudima; oni se nositi daju, ćina izdavača se odlučuje ili za ούλον μουνογενές (Bormann dodatno
odvaja riječi zarezom) Klementa, Simplikija, Filopona i jednog ruko­
gluhi i slijepi, zbunjeni, bez rasuđivanja rulja, pisa Euzebija ili pak za μουνον μουνογενές, kako imaju Pseudo-Plu-
tarh, dva rukopisa Euzebija i Teodoretos. Dakle: ili (1) „cijelo jedno-
koji smatraju da su bitak i nebitak isto rodno", odnosno „cijelo, jednorodno", ili pak (2) „jedino jednorodno"

(ali) i neisto; (za njih) u s v e m u je p o v r a t n a staza. Diels prihvaća Simplikijevu najčešće navođenu lekciju ή δ ' άτέλεστον.
što preuzima i većina izdavača, premda je u tradiciji teksta češća vari­
Q janta ή δ ' άγένητον (Simplikije na jednome mjestu, Klement, Euzebije,
<εϊργω> je umetak Dielsov, prihvaćen od svih potonjih izdavača. Iz­ Teodoretos, Plutarh, Pseudo-Plutarh, Filopon, Proklo). U neprilici sa­
među ovog i sljedećeg retka pretpostavlja Taran lakunu, što prihvaća držajne i smislene naravi, Brandis je bio konjicirao ο ύ δ ' άτέλεστον,
i Heitsch. što prihvaća i Holscher. Owen pak predlaže ήδέ τέλειον, a Taran ήδί
τελεστόν.

84 85
T a k o je n u ž n o sasvim da jeste ili da nije. drži u v e z a m a m e đ e što ga okružuje (sasvim).

Nikada dokaza m o ć iz n e b i ć a 10
pristati neće Z b o g toga ne smije b i ć e b e s k o n a č n o da b u d e :
12
da se što rađa do nebiće. Stog, ne popustivši negve, tako mu ne treba ništa, o n a k o bi trebalo svega.

ne dade Dike da nastane niti da p r o p a d n e (biće) Isto je misliti (kao) i o n o ο č e m u se misli;

n e g o (ga čvrsto) drži; a odluka ο t o m je ova: nećeš, naime, bez bića u k o j e m je (to) i z r e č e n o

jest ili nije. O d l u č e n o je - kako je n u ž n o - pronaći mišljenje: d r u g o g a n e m a 1 3 niti će biti

da se napušta put nezamisliv i neizreciv ičega o s i m bića - okovala ga M o i r a

n e p o k r e t n o i cijelo da b u d e . Sve što su ljudi


(istinit nije), a drži se zbiljskog i pravog puta.
nazvali, s vjerom da istinu vide, tek pusto je i m e 1
K a k o bi m o g l o propasti b i ć e 1 1 ? Nastati kako?
nastanak (kao) i propast, n e b i t a k (kao) i bitak,
A k o je nastalo, ako (tek) nastaje, (tad) ne postoji.
promjena mjesta (kao) i mijena blistavih boja.
T a k o se ugasnu nastanak, ne z n a se (tako) za propast.
A j e r ima krajnju granicu, sa svih je strana
Nije ni djeljivo jer je cijelo j e d n a k o (sebi),
k o n a č n o , nalik na m a s u lijepe okrugle kugle,
ničega n e m a više da njemu okupljanje priječi
p o s v u d o d središta j e d n a k o daleko: p o t r e b a n e m a
niti manje, v e ć cijelo p u n o sasvim je bića.
ovdje i ondje da b u d e što veće ili što manje.
I n e p r e k i d n o sve je, j e r prianja biće uz biće.
N e b i ć a n e m a koje bi priječilo suvislost njemu,
Uz to je n e p o k r e t n o u m e đ a m a g o l e m i h veza
n e m a ni bića koje bi bilo tu više a t a m o
bez p o č e t k a i kraja: daleko su izgnani j a k o

propast i nastanak - otjera (njih) nepobitan dokaz. Svi rukopisi imaju ovdje μή έόν δ' άν παντός έδεΐτο Diels-Kranz pri­
hvaćaju uz rezervu Bergkov prijedlog da se ukloni μή, te ostavljaju
Isto i u istom ostaje, počiva s a m o po sebi; riječ u uglatoj zagradi. Gornji je prijevod očito načinjen prema toj su­
gestiji, premda i tada nije na ovome mjestu dostatno precizan. Hol­
na mjestu stalno ostaje tako, jer m o ć n a ga N u ž n o s t
scher i Coxon slijede tekst rukopisa, što dakako daje sasvim različito
razumijevanje i prijevod.
Dielsovo čitanje έκ μη έόντος, oslonjeno na Simplikija, nije prihvaćeno Simplikije ima dvije različite varijante ovoga teksta. (1) ούδέν^ γαρ,
od svih izdavača. Slijede ga npr. Riezler, Heitsch i Coxon, dok Bor- koju je prihvatio Diels te za njim gotovo svi izdavači, te (2) ο ν δ ' εΐ
mann, slijedeći Karstena, čita έκ τοϋ έόντος, Holscher έκ δη έόντος, χρόνος, koja ostaje posve nerazumljiva. Jedini je od novijih izdavača
a Brandis έκ γε τοϋ όντος. Coxon prihvatio tu verziju teksta, uz manju preinaku, čitajući ουδέ
Ovdje Kranz preuzima emendaciju Karstena i Steina έπειτ' άπόλοιτο χρόνος, te prevodeći „and time is not".
έόν, dok je Diels izvorno bio zadržao Simplikijevu verziju u svim ru- Diels ovdje prihvaća jednu od dviju verzija Simplikijeva teksta, naime
kopisima έπειτα πέλοι τό έόν. Takvo čitanje nakon Dielsa zadržavaju
δνομ(α) έσται, u čemu ga slijede skoro svi izdavači. Holscher pak, kao i
i Bormann i Coxon, te prevode otprilike u smislu: „kako bi ubuduće
Woodbury i Mourelatos, ima drugu Simplikijevu varijantu όνόμασται,
moglo biti biće?"
prevodeći „tome je sve ono pripisano...".

86 87
manje od bića, j e r sve n e o k r n j e n o postoji: Fr. 11 ... kako su Zemlja, S u n c e i Mjesec,

sebi o d a s v u d isto, j e d n a k o d o s e ž e m e đ e . i sveobuhvatni eter i mliječna staza,

S t i m ti ο istini p o u z d a n g o v o r i m i s a o (svoju) najudaljeniji Olimp, te topla zvjezdana snaga

svršavam. O d s a d a slušaj mnijenja s m r t n i k a (ljudi) stali da postaju.

pa ćeš čuti moje riječi ο p o r e t k u l a ž n o m .


Fr. 12 (Prsteni) uži nemiješane puni su vatre,
Njihov je n a z o r da d v a m a o b l i c i m a i m e se daje -
slijedeći puni su noći, gdje dio p l a m e n a struji;
j e d n o m e od njih ne treba o n o (zalutali tu su).
u sredini je boginja koja upravlja svima.
L i k i m razlučiše o p r e č n o , s u p r o t n e značajke s v a k o m
P o t p u n o , naime, rađanjem mrskim i parenjem vlada,
od njih pridaše: ovdje je p l a m e n eterski ognja,
šalje na parenje mužjaku ženku, i s u p r o t n o o p e t
blag i v e o m a lagan, sebi istovetan svuda,
mužjaka ženki.
no n e i s t o v e t a n s drugim; ondje je sušta suprotnost:

m r k l a n o ć , a njezin je lik i zbijen i težak. Fr. 13 Najprije Erosa od svih b o g o v a izmisli ona.
P o r e d a k i z n o s i m taj ti što suvislim čini se posve,

zato da nikad se ne daš zavesti smrtnika stavom. Fr. 14 zajmljeno svjetlo, n o ć n a luč što obilazi Zemlju

Fr. 9 No k a d sve je n a z v a n o ( i m e n o m ) svjetla i noći, Fr. 15 okrećući se stalno p r e m a zrakama S u n c a

pa je po vlastitim silama ( n a z v a n o ) o v o i o n o ,
Fr. 16 K a o što u svakog udovi, smiješani, lutaju m n o g o ,
j e d n a k o p u n o je svjetla sve i nevidljive noći,
tako i um se u ljudima javlja; j e r isto za ljude,
u i s t o m razmjeru, izvan obojega ničega nema.
za sve i svakog (čovjeka sasvim) je o n o što misli

Fr. 10 ( T a k o ) ćeš etersku prirodu i sva u eteru zviježđa priroda udova: misao naime je pretežni dio.

pronići, kao i r a z o r n i u č i n a k svjetlosti čiste


Fr. 17 Z d e s n a dječake, slijeva opet djevojčice...
blistava S u n c a , i odakle (sve) su nastale (zvijezde),

č u t ćeš ο u č i n k u , prirodi M j e s e c a putanje k r u ž n e Fr. 18 K a d m u š k a r a c i žena pomiješaju ljubavne klice,

s o k r u g l i m o č i m a , ο N e b u u o k r u g saznat ćeš isto djelatna sila u žilama stvara iz različne krvi,

o d a k l e nasta i k a k o ga vodi i o k o v a N u ž n o s t držeći (pravi) omjer, d o b r o građena tijela.

da bi zvijezda držalo m e đ e . .Ako bi sile, kad smiješa se sjeme, došle u s u k o b ,

88 89
pa u smiješanu tijelu ne bi se slile u j e d n u ,

strašno bi dvojnim sjemenom škodile spolu što niče.

Fr. 19 T a k o su nastale (stvari) - po mnijenju -, i sada su (takve),

te i u b u d u ć e rast će i iščezavati (zatim);

a svakoj od njih su ljudi nadjeli p o s e b n o i m e . "

Damir Barbarić

Platon

„ L o š je platoničar onaj koji bi ikada htio zaključiti s b i l o k o j i m


filozofijskim p r i k a z o m , pa b i o to i prikaz temeljne filozofije sa­
m o g a Platona, koji ne bi, j e d n a k o kao i o n , b i o u s v a k o m tre­
n u t k u s p r e m a n n o v o i drugo naučiti te s a m razotkriti prijašnju
zabludu. M i s a o ne stoji n e p o m i č n a . Stalno dalje i p r e k o sebe s a m e
radeći, mijenja o n a o n o g a koji misli, t a k o da mu sve više i više
biva n e m o g u ć n o š ć u p o n o v o se mišljenjem naći u o n o m e prije miš­
ljenom."
O v i m riječima, kojima Paul N a t o r p započinje lijep i značajan
„metakritički d o d a t a k " d r u g o m izdanju s v o g rijetko z a s l u ž n o g
prikaza cjeline P l a t o n o v e filozofije Platonov nauk ο idejama, p o ­
g o đ e n je i d o b r o ocrtan osnovni ugođaj filozofiranja čije o s n o v n e
crte h o ć e m o ovdje ukratko naznačiti. D o i s t a je neponovljiv osjećaj
života koji n a m posreduje P l a t o n o v o djelo, osjećaj rađanja misli,
njihova rasta i razvoja, zastoja, oklijevanja, skretanja i zaobila­
ženja, primicanja v r h u n c u spoznaje, p o t o m uzmicanja i povlače­
nja, pa unatrag gledajućeg ponavljanja u prisjećanju. G o t o v o se
čini kao da je s a m Platon, u skladu s vlastitim s t a v o m iz Sympo-
siona, u p r a v o o n o najživlje svojega života i s a m u srž njegovu u

90
ni i pitagorejca Filolaja u Italiji. Izgleda da je nekako u to vrijeme
cjelini p r e n i o i p r e t o č i o u živu riječ svog djela, kako o n o g napisa­
b i o i u Egiptu: da li doista, i k a k o dugo, to ostaje neizvjesno.
n o g a tako zacijelo i o n o g i z g o v o r e n o g a . P r v o n a m je sačuvano u
cjelini, ο d r u g o m e posjedujemo t e k o s k u d n a i ne baš p o u z d a n a Kasnija putovanja u j u ž n u Italiju, u Sirakuzu, u k u p n o tri za
izvješća. života, p o u z d a n o su potvrđena vlastitim p r i k a z o m u s e d m o m od
P l a t o n o v i h pisama. Prvo pada u god. 388/387, d r u g o u 367/366,
treće u 361/360. K a k o su i zašto propali uporni pokušaji da t a m o
ozbilji p o n e š t o od ustroja istinske filozofijske države, ο t o m e do­
Život
voljno sam govori u s p o m e n u t o m pismu.
I m a li se na u m u o v a k o o z n a č e n karakter djela, neće o s o b i t o čudi­ Akademiju je Platon o s n o v a o najvjerojatnije po povratku s pr­
ti to da n a m uobičajeno shvaćena biografija filozofa nije niti izda­ v o g p u t a u Sirakuzu, valjda negdje o k o 385, ili m o ž d a koju godinu
leka toliko p o z n a t a koliko to njegovo djelo samo. O s o b a P l a t o n o v a kasnije. U s t a n o v a bijaše p o s v e ć e n a M u z a m a , kojima se žrtvovalo
kao da se u cjelini p o v u k l a u prikrivenost neočitovanja. M n o š t v o svakoga j u t r a prije početka d n e v n o g a rada. U toj preteči svih kas­
njegovih napisanih dijaloga vodi učitelj mu Sokrat; u d r u g i m a p a k nijih univerziteta i akademija uzeli su udjela, kao slušači, pre­
nastupaju kao v o đ e r a z g o v o r a pitagorejac Timej, ili „elejski stra­ davači ili tek diskutanti, m n o g i od najpoznatijih „ z n a n s t v e n i k a "
n a c " , ili čak P a r m e n i d . P l a t o n a se s a m o g m o ž d a m o ž e ponajprije tadašnje Grčke. Ο predavačkoj djelatnosti samoga Platona, koja
predmnijevati iza m a s k e „ A t e n j a n i n a " u posljednjem i najvećem m o r a da je bila izvanredno intenzivna i svestrana, z n a m o m a l o
njegovu djelu Zakonima. U p i s a n o m će djelu sebe izrijekom spo­ ili g o t o v o nimalo. Akademija je zatvorena i raspuštena od strane
m e n u t i s a m o n e k o l i k o puta, i to naglašeno u z g r e d n i m n a č i n o m . cara Justinijana godine 529. poslije Krista, n a k o n g o t o v o tisuću
N e o b i č n o je kako su čak i njegovi veliki suvremenici prihvatili tu godina neprekidnoga rada.
č u d n o v a t u igru sebeprikrivanja: Isokrat ga ne spominje i m e n o m Smrt je Platona zadesila g o d i n e 347, dakle u dobi od o k o
ni na j e d n o m e mjestu, Aristotel n e m a g o t o v o ni slova ο o s o b i svog osamdeset godina. Ne posve neuvjerljiva predaja ο t o m e da je ne­
d u g o g o d i š n j e g učitelja, K s e n o f o n t ga spominje samo j e d n o m . Na­ p o s r e d n o pred smrt tražio da mu svira i pleše j e d n a robinja, te da
še današnje znanje ο životu čovjeka P l a t o n a potječe iz stoljećima je n a k o n smrti p o d njegovim j a s t u k o m p r o n a đ e n a knjiga Aristo-
kasnijih izvješća D i o g e n a Laertija, Plutarha, te o p ć e n i t o kasnijih fanovih komedija, zacijelo daje misliti.
platoničara. Gdje je p a k u tim izvješćima granica koja dijeli histo­
rijske činjenice od v r e m e n o m nataloženih legendi, teško je reći.
Š t o naprimjer misliti ο stavu Apuleja iz M a d a u r e (2. st. poslije Djela
Krista) d a j e „ P l a t o n n e s a m o vrlinama p r e m a š i o heroje, n e g o
se č a k s p o s o b n o s t i m a izjednačio s b o g o v i m a " (etiam aequiparuit Od dijaloga izdanih p o d P l a t o n o v i m i m e n o m neki su n e d v o j b e n o
d i u u m potestatibus) (De Platone et eius dogmate I, ii)? N a z n a ­ utvrđeni kao neautentični, o d n o s n o pripadni a n o n i m n i m piscima
č i m o ipak n e k o l i k o pouzdanije p o t v r đ e n i h historijskih pojedi­ iz kruga Akademije ali ne P l a t o n u s a m o m . To su: Alkibiades II,
nosti. Hipparhos, Erastai, Theages, Kleitophron, Minos, Epinomis. Nešto
je manje sigurna neautentičnost dijaloga Alkibiades I, Hippias I,
R o đ e n j e vjerojatno 428/427. prije Krista, p r e m a n e k i m izvješ­
Hippias II, Ion, Menexenos, te 13 pisama, što sve valja držati
ć i m a u Egini, p r e m d a je A t e n a vjerojatnije mjesto rođenja, u b o ­
dvojbeno P l a t o n o v i m spisima. Od pisama šesto i s e d m o su g o t o v o
gatoj aristokratskoj obitelji. Otprilike u godini 407. susreće So­
o p ć e n i t o prihvaćeni kao P l a t o n o v a vlastita.
krata i ostaje njegovim u č e n i k o m sve do S o k r a t o v e smrti 399. P o ­
t o m odlazi u M e g a r u k Eleaćanu Euklidu, a n a k o n p o v r a t k a u Kronologiju nastanka djela teško je ustanoviti, o s o b i t o j o š sto­
A t e n u sudjeluje, čini se, u v o j n i m p o h o d i m a na T a n a g r u u Beoti- ga što valja računati i s preradama, prepravljanjima, dodavanjima
ji i na K o r i n t . Vjerojatno posjećuje m a t e m a t i č a r a T e o d o r a u Kire- od strane autora samog. U pravilu dijele se u tri grupe:

92 93
1. Sokratički dijalozi: Protagoras, Laches, Lysis, Charmides, literarno umijeće, ili pak naglašena umjetnička sklonost i dar, ni­
Apologia, Kriton, Eutyphron, Gorgias, Euthydemos, Menon (uko­ su baš nikakvo objašnjenje toga da P l a t o n svoju filozofiju izlaže
liko su autentični, pripadaju tu j o š Ion, Hippias minor, Menexe- u p r a v o u t o m a ne u n e k o m d r u g o m vidu. Filozofijsko pitanje i m a
nos). glasiti: odakle i zašto P l a t o n u u p r a v o nužnost dijaloga?
2. Zreli spisi: Phaidon, Symposion, Politeia, Parmenides, O d g o v o r j e n a o k o jednostavan. O b l i k i sadržaj izlaganja nisu
Phaidros. (Dijalog Kratylos pada vjerojatno negdje i z m e đ u prve i u P l a t o n a n a i m e u o p ć e odvojivi. To znači koliko i to da je pre­
druge grupe, mada je njegovo datiranje izuzetno nesigurno. Dija­ ma njegovnl^škustvu mišljenje samo dijalogično. Mišljenje o d r e ­
log Theaitetos pak dolazi negdje i z m e đ u ove druge i sljedeće, treće đuje on izrijekom i o p e t o v a n o kao unutrašnji bezglasni r a z g o v o r
grupe.) duše sa s a m o m s o b o m ; put se njegova razvijanja probija p o m o ć u
3. Kasna djela- Sophistes, Politikos, Philebos, Timaios, Kri- p o s t u p n i h koraka pitanja i o d g o v o r a .
tias, Sedmo pismo, Zakoni. ( O v o posljednje djelo Platon za života Jedino r a z g o v o r o m biva, p r e m a Platonu, o č u v a n a živost, a to
nije dospio k o n a č n o redigirati za objavljivanje, te ga je sredio i o n d a ujedno znači i o t v o r e n o s t s l o b o d e filozofiranja. Sve i z r e č e n o
izdao n e d u g o nakon njegove smrti u č e n i k Filip iz Opunta.) i iskazano u p u ć e n o je tom i upravo tom sugovorniku, traži njegov
n a p o r slušanja i razumijevanja, te pokušava zadobiti i ishoditi
Ovakva danas važeća datacija srazmjerno je n o v a u predaji njegovo s l o b o d n o prihvaćanje i slaganje. Pri k o n c u Fedra u p o z o ­
izučavanja i interpretiranja Platona. Kasni su dijalozi, osim Time- rava Platon na opasnost koja leži u p i s m u kao t a k v o m i u s v a k o m
ja i Zakona, dugo smatrani tek p r o g r a m a t s k i m skicama za kasni­ p i s a n o m fiksiranju o n o g a u živom r a z g o v o r u na vidjelo i z n e s e n o g .
ju zrelu razradu klasične „ P l a t o n o v e filozofije", oličene prije sve­ Bit je te opasnosti u t o m e da p i s m o m u t v r đ e n e istine nemaju više
ga u Politeii. T e k p o č e t k o m našeg stoljeća dospijevaju oni u sre­ n e p o s r e d a n o d n o s spram zgode v r e m e n a i mjesta u k o j e m su bile
dište istraživanja, bivaju prepoznati u s v o m značenju kao mjero­ izrečene - mi b i s m o danas rekli: spram „situacije" - niti s p r a m
davan lik p o z n o g P l a t o n o v a filozofiranja te s h o d n o t o m e tuma­ o n o g a k o m e su upravo bile namijenjene. Iz svaki put j e d n o k r a t ­
čeni. J e d n a k o je tako Fedar dugo, j o š naprimjer za Schleierma- n o g sklopa situacije izvučena (apstrahirana) istina tek je n e k a ap­
chera i Zellera, pa i Natorpa, važio kao posve rani, ili čak i naj­ straktna, te time i neživa istina.
raniji P l a t o n o v spis, što je dakako bilo p r a ć e n o drastičnim pro­ Zbivanje žive, no zato vazda p r o l a z n e i tek j e d n o k r a t n e istine
mašajima u interpretaciji kako t o g dijaloga tako cjeline P l a t o n o v e u r a z g o v o r u nazivat će Platon, s n a g l a š e n o m d v o s m i s l e n o m auto-
filozofije. ironijom, n a o k o p u k o m „ i g r o m " i „ z a b a v o m " ( π α ι δ ί α ) . P o s v e j e
o č i t o m e đ u t i m da je on upravo u toj i takvoj „ i g r i " nalazio j e d i n i
čovjeku d o s t u p a n način filozofiranja i izlaganja o n o g a u filozofij­
Dijalog kao „forma" djela skoj spoznaji d o k u č e n o g .
Mišljenje se dakle zbiva unutrašnjim dijalogom duše sa s o b o m
Sva su P l a t o n o v a djela, o s i m Apologije, pisana u obliku dijalo­ s a m o m r V a n j s k i izraz takvog razgovoraTrTeka vrsta njegove slike
ga, p r e m d a se u kasnijim spisima ta forma održava p r e t e ž n o j o š i oponašanja, jest izvanjski r a z g o v o r s drugim. Slika p a k i o p o n a ­
s a m o izvanjski - ili biva, kao u Timeju, zadržana samo u uvod­ šanje takvog, d r u g o m e u p u ć e n o g r a z g o v o r a jest pisani dijalog. U
n o m , p r i p r e m n o m dijelu spisa - d o k se oni sami sve više pribli­ t o m i t a k v o m višeslojnom o d n o s u u z a j a m n o g odslikavanja i na­
žavaju nekoj vrsti traktata, izloženih u vidu svojevrsne didaktičke sljedovanja prikriva se P l a t o n u v a z d a o n o istinito.
upute.
K a o umjetnik sastavljanja dijaloga Platon je naprosto nenad­
mašan, što se dovoljno potvrđuje v e ć najprostijom u s p o r e d b o m s
kasnijim pokušajima nasljedovanja takve forme u filozofiji, reci­
mo u Cicerona, Anselma, Augustina, Leibniza, Mendelsona... No

94 95
Dijalektika i pitanje „sustava" dina, cjelinu o s n o v n o g P l a t o n o v a nauka razumjeti i p r o t u m a č i t i
kao neki „sustav izvođenja" („Ableitungssvstem", H . G o m p e r z ) ,
Najvišu, p o s v e s l o b o d n u i t a k o reći j e d i n u čistu f o r m u pravog, u k o j e m bi na v r h u ontologijsko-aksiologijske piramide stajalo o n o
isključivo istinu stvari tražećeg razgovora, naziva Platon dijalek­ J e d n o , koje bi dalje na sve n i ž i m stupnjevima općenitosti svojim
tikom i vidi je ujedno kao najvišu i j e d i n u istinsku znanost, m e ­ posredovanjem s p r i n c i p o m dvojstva proizvodilo stupnjevanu cje­
t o d o m j o š znanstveniju i od s a m e m a t e m a t i k e . Dijalektičar je onaj linu svega. Ο tim ć e m o pokušajima rekonstrukcije n a v o d n o g
t k o je u stanju sve i jedno sagledati ujedno, onaj t k o je u stanju „ P l a t o n o v a sustava" govoriti j o š kasnije.
svako p o j e d i n o biće odrediti u p r a v o kao to, stavljajući ga u o d n o s
istovjetnosti, razlike, suprotnosti, sličnosti ili srodnosti sa cjeli­
n o m svega i sa svakim d r u g i m p o j e d i n a č n i m . Ideje i ideja dobra
Sto je zapravo P l a t o n u dijalektika i kako je treba shvatiti, ο
t o m e traju sporenja m n o g o b r o j n i h t u m a č a . Gdje o n a ustvari pri­ A k o ima nečega što oduvijek j e d n a k o kao i danas važi kao ne­
p a d a u n u t a r za P l a t o n a tako temeljnog razlikovanja dijanoetičke dvojben znak prepoznavanja P l a t o n o v e filozofije, o n d a je to ja­
o d n o s n o r a z u m s k e i n o e t i č k e o d n o s n o u m s k e spoznaje? I da li to m a č n o takozvani n a u k ο idejama. U n e o b i č n o m nesrazmjeru s
razlikovanje, klasično u t v r đ e n o na k o n c u šeste knjige Politeie, prilično rijetkim - s o b z i r o m na cjelinu djela - i ne uvijek izriči­
doista u p o t p u n o s t i važi za sve ostalo njegovo djelo? to naglašenim spominjanjima od strane s a m o g a P l a t o n a stoji sa-
Bilo je mišljenja - započinjući s J d e g e l o m _ - da je P l a t o n o v a morazumljivost s k o j o m se sva njegova filozofija drži istovjetnom
dijalektika- neka~vrsta~ ncdomišljenog, tako _reći p r i m i t i v n o g ^ po -
u p r a v o s tim n a u k o m . Manje se pritom pitalo što je to zapravo
č e t n o g o b l i k a pravog filojzpfijskog ,,sustava_". U t o m je smislu di­
u o p ć e „ideja" za Platona.
jalektički prikaz odnosa, p e t ^ a j v e j ć i h rođov.a>" {biće,^drugost,_isto-
IdejaL4e_- k a ž i m o to ovdje pojednostavljeno - za P l a t o n a onaj
ta, kretanje, stajanje) iz S(?firtta t u m a č e n k a o povijocna anticipa-
pogled, vid, p o d kojim i u o b z o r u kojeg su se uvijek v e ć p r e t h o d n o
cija Aristotelova j i a i i ka η kategorijama s jedne, a skolastičkog te
m o r a l a sagledati bića_i_jstvjm,jia^i ih_se uojoće_moglo_j^az^brati
p b t o m i n o v o v j e k o g nauka ο transcendentalijama (ens.urmrnjjve-
kao upravo te i takye, te t o m e s h o d n o o d r e đ e n o imenovati. M o ž d a
rum7 DOnum) s d r u g e strane. ^Jednako su se „ d i a i r e z e ^ k a s n i h di­
rusnuTsasvim daleko od o n o g a što su Platonu bile ideje o z n a č i m o
j a l o g a šTrvaćale k a o pokušaji svojevrsne „ m e t a z n a n o s t i " , tj. odre­
li ih j e d n i m i m e n o m koje svakako pripada tek novijoj filozofiji i
đenja vječno važećih uzajamnih odnošenja cjeline svih m o g u ć i h
za njegov v i d o k r u g m o ž e biti rabljeno s a m o uz najveći oprez i
logičkih određenja u n j i h o v o m a r h i t e k t o n s k o m rasporedu, od naj­
viših te dakle i „najopćenitijih" p o j m o v a p r e k o uvijek nižih i nižih uvjetno, naime n a z o v e m o li ih transcendentalnim uvjetom moguć-
„ v r s t a " sve do onih t a k o z v a n i h nedjeljivih. No takva formalizacija nosti svake određenosti uopće Utoliko bez ideja n e m a imenova­
roda, vrste i vrsne razlike, oslonjena o č i t o na kasnu Porfirijevu nja^ n e m a čvrstog i postojanog oslonca za mišljenje, n e m a smisle­
a p s t r a k t n u o b r a d u Aristotelova n a u k a ο kategorijama, teško da i n o g govorenja, sporazumijevanja, n e m a dijalektike i na k o n c u ne­
najmanje p o g a đ a smisao P l a t o n o v i h izvođenja. ma filozofije same (usp. Parm. 134e-135c).
O p ć e n i t o je, čini se, najteže od svega dijalektiku u P l a t o n o v u Bitno je m e đ u t i m pitanje da li je Platon doista, k a k o se to
smislu, n a i m e „ s u g l e d svega u j e d n o m e " , strogo i o d l u č n o odi­ smatra j o š od Aristotela n a o v a m o , postavljao ideje kao nešto po
jeliti od ideje filozofije kao sustava, ideje koja postaje s u d b i n o m sebi postojeće i o d v o j e n o od stvari samih. Dalje, kako, i u kojoj
filozofije u novovjekoj o b n o v i stoicizma, p o t p o m o g n u t o j preuzi­ mjeri doslovno, shvatiti njegove emfatičke tvrdnje da su ideje
m a n j e m i apsolutiziranjem ideala aksiomatske m e t o d e rane grčke vječne, n e p o k r e t n e , sebi s a m i m a uvijek iste i sve t o m e slično? K o ­
geometrije. N a k o n Zellera, koji j e , na tragu H e g e l o v u , u P l a t o n o ­ n a č n o , grade li o n e zaista j e d n u zasebnu oblast, taj čuveni „svijet
voj dijalektici nalazio n a z n a k u j e d n o g nesavršenog filozofijskog ideja", n a v o d n o od „ n a š e g a " svijeta konkretnih osjetilnih stvari i
sustava, p o k u š a v a se p o n o v o , o s o b i t o u posljednjih tridesetak go- bića u p o t p u n o s t i različit i odvojen?

96 97
Tri su bitne činjenice koje nas tjeraju na skrajnji oprez pri s o b n o nespojive oblasti, osjetilnoj i mislivoj, senzibilnoj i n o u m e -
m o g u ć e m b r z o m o d g o v o r u na postavljena pitanja. Prvo, već je u nalnoj, pripada zajedno s n a u k o m ο idejama k r o z c j e l o k u p n u p o ­
Sofistu Platon korjenitoj kritici p o d v r g a o „prijatelje ideja", s nji­ vijest filozofije u samu n a v o d n u j e z g r u uobičajeno s h v a ć a n o g pla-
h o v i m glavnim n a u k o m ο posve nepokrenutim, stojećim idejama, tonizma.
kao što se i prije toga već, u Parmenidu, bio distancirao od shva­ No odlučujuće je uvidjeti da ta toliko isticana i naglašavana
ćanja ideja kao „ o n o s t r a n i h " i od „ n a š e g a svijeta" odvojenih. Dru­ „ o d v o j e n o s t " nije nikada u P l a t o n a izlagana k a o o n o posljednje,
go, ideje su od s a m o g p o č e t k a u P l a t o n a figurirale b i t n o u m n o ­ k o n a č n o i n e p r e m o s t i v o . Štoviše, od s a m o g je početka, v e ć u Fe-
žini i j e d n a s d r u g o m u zajednici. U Sofistu će m e đ u t i m sam nji­ donu, oblast o n o g osjetilnog p u t e m „ o p o n a š a n j a " i „sudjelovanja"
h o v bitak, o n o po č e m u o n e u o p ć e jesu, biti o d r e đ e n kao neki stavljena u svojevrstan o d n o s s p r a m ideja, kao što su i o n e same,
„ s p l e t " i „zajednica". D r u g i m riječima, ni ideje nisu naprosto ne­ p u t e m „prisustvovanja", shvaćene u svojoj u p u ć e n o s t i k o n o m e
ka bića po sebi: - odnošenje spram drugih i ostalih uvjet je samog osjetilnom. Ovaj teško dokučivi ali ujedno očito tako p r e s u d n i m e ­
njihova bitka. Čak su i one dakle na neki način relativne. Treće, đ u p r o s t o r dviju oblasti, o v o „ i z m e đ u " ( τ ό μ ε τ α ξ ύ ) , u č e m u se zbi­
ideje stoje u j e d n o m teško d o k u č i v o m ali svakako b i t n o m unu­ va kako u č e š ć e i oponašanje tako prisustvovanje i zajedništvova-
trašnjem o d n o s u spram j e d n e izuzetne ideje, o n e koju Platon spo­ nje, p o s t u p n o je sve više dospijevalo u s a m o središte svih Plato­
minje s a m o na j e d n o m , ali zato svakako središnjem mjestu svog n o v i h filozofijskih napora, razvijajući i preoblikujući iz dijaloga u
djela, u Politeii: - spram ideje dobra. D o n e k l e je s p r a v o m ta ideja dijalog cjelinu njegova temeljnog nazora.
češće u interpretacijama bila nazivana „ i d e j o m ideja": doista se N a g l a š e n o je to sam stavio pažljivome čitatelju do znanja u
čini da upravo ona, kao „ b e s p r e t p o s t a v n o p o č e l o " , stoji u temelju k a s n o m dijalogu Timej, gdje - n a k o n što j e , g o t o v o ponavljajući
svih ideja kao takvih, koje bi b e z nje ostale ipak na k o n c u tek d o s l o v n o iste riječi, iznova predstavio svoj klasični n a u k ο dvije
p u k i m - ma kako inače n u ž n i m i neizbježnim - hipotezama, te oblasti, onaj iz Fedona i Politeie prije svih ostalih spisa, - s ne-
je upravo na taj način pravi i jedini „ u z r o k " kako ideja u cjelini p r e v i d i v o m e m f a z o m uvodi sad treći, posredujući „ r o d " , o n u tako­
tako i svega što u o p ć e jest i biva. Kakav je, m e đ u t i m , pobliži od­ zvanu „ P l a t o n o v u materiju".
n o s te jedinstvene ideje d o b r a spram svih ostalih, ο t o m e Platon J e d n a k o je tako, m e đ u t i m , v e ć i u s a m o m razmjerno r a n o m
ne daje jasnije određenje. No o n o što je ipak izvjesno, to je sva Symposionu sva težina razmatranja pala na eros kao o n o posre-
skrajnja upitnost prihvaćanja ideja kao nekakvih apsolutnih i za dujuće, spajajuće i povezujuće dviju inače razdvojenih oblasti, a
sebe postojećih, odvojenih, nepokretnih i neutemeljivih bića, ne­ u Politeii istu ulogu, j o š produbljenije, i m a zacijelo sama ideja do­
kakvih postvarenih, hipostaziranih pojmova, k a k o se to najčešće bra. K o n a č n o , upravo o n o što j e ideja d o b r a t a m o , n a i m e o n o sve-
smatra. sjedinjujuće i svespajajuće naprosto, to je o p e t u Timeju - u naj­
manju ruku glede uloge, m o ć i i „ f u n k c i j e " - sam b o ž a n s k i obrt­
nik, iz preobilja svoje d o b r o t e povezujući oblast o n o g osjetilnog s
Nauk ο „dva svijeta" vječnim u z o r o m ideja, tako što nju i sve u njoj čini najviše što je
to m o g u ć n o njima nalik. Nisu dakle „dvije oblasti" o n o posljednje
K r o z cjelokupno važeće djelo P l a t o n o v o , od Fedona pa sve do Ti- i najdublje u Platona, v e ć njihova veza, spoj i uzajamni o d n o s .
meja, provlači se kao nezaobilazna konstanta j e d n o oštro i n a o k o
n e p r e m o s t i v o razdvajanje o n o g bivajućeg, dakle nastajućeg i ne-
stajućeg, s j e d n e , te o n o g jestvujućeg, samog bića, s druge strane. Moć, gibanje, život
Štoviše P l a t o n sam naziva svako od toga zasebnim „ m j e s t o m " i
„ o b l a š ć u " ( τ ό π ο ς ) , što se ipak ni na koji način ne smije naprosto Najkasnije u dijalogu Sofist, na svakako središnjem i s p r a v o m
nazvati „ s v i j e t o m " , kako se inače olako čini, prevodeći zapravo č u v e n o m mjestu 247e, toj „ishodišnoj točki d i n a m i č k o g a shvaća­
K a n t o v o „ m u n d u s " , a ne Platona. N a u k ο dvije odvojene i m e đ u - nja" (E. H o f f m a n n ) dospio je Platon do t o g a da k o n a č n o ipak iz-

98 99
n a đ e ono jedinstveno i zajedničko kako o n o m e osjetilnom t a k o sa­ Duša
m o j mislenoj oblasti. O n o njihovo zajedničko i z r a ž e n o je u riječi
όνναμις: „ m o ć " , „ m o ž n o s t " , „ s p o s o b n o s t " , - u značenju dakle koje Zacijelo nijedan pojedinačni f d o z o f e m P l a t o n o v nije tijekom tisuć
je za čitav j e d a n svijet udaljeno od kasnije Aristotelove verzije u ljetnih rasprava njegove filozofije bio toliko i tako intenziv
smislu p u k e pasivne m o g u ć n o s t i . Stara zagonetka i najteži Pla­ no diskutiran kao n a u k ο besmrtnosti duše. P r i t o m je pitanje
t o n o v p r o b l e m , onaj ο pravoj naravi „ u č e s t v o v a n j a " (μέθεξις) osje- dakako v o đ e n o i upravljano isključivo interesima eventualnoj
t i l n o g na mislivom, k o n a č n o je razriješen: svako učestvovanje, usuglašavanja s k r š ć a n s k o m d o g m a t i k o m - postavljano uvijek iz
svako zajedništvovanje p o č i v a j e d i n o na moći uzajamnog činjenja n o v a ο t o m e da li je u t o m nauku riječ bila baš ο individualno
i trpljenja, i u p r a v o će takva m o ć sad biti p r e p o z n a t a k a o pra­ o s o b n o j duši. Naravski da je pritom m e t o d i č k i bilo zaboravlja
va i najunutarnjija narav sveg bitka. O n o bivajuće postaje, susre­ no to da ne s a m o Platon v e ć i svaki G r k njegova d o b a uopć«
će se, raste, o p a d a i nestaje v o đ e n o m o ć i gibanja, to jest djelo­ nije i m a o izgrađen pojam neke individualne o s o b n o s t i u našen
m i č n o g i n e k o v r e m e n o g ustrajavanja u bitku. No ista je ta m o ć smislu riječi, pojam koji je postao m o g u ć i m u stvari tek pojavon
gibanja p r e p o z n a t a sad i u onoj drugoj, n a v o d n o odvojenoj i ne­
kršćanstva, pripremljen d o d u š e donekle v e ć u r a n o m neoplato
p o m i č n o j oblasti ideja. I o n e same, t i m e što u o p ć e bivaju spozna-
nizmu.
v a n e i mišljene, j e s u u p r a v o t i m e ujedno i p o k r e n u t e , te kao takve
Sve b i t n o što je Platon kazao ο duši k a z a n o je j e d i n o i isklju
žive.
čivo mitom. Jedini pokušaj da se nešto b i t n o ο naravi duše, po
M o ć kao snaga gibanja jest za P l a t o n a život. Izvorište te m o ć i ,
najprije n u ž n o s t njene besmrtnosti, „ d o k a ž e " p u t e m svojevrsno;
te dakle i izvorište s a m o g a života naziva on d u š o m . M o ć , kretanje
i duša - j e d n o m riječju: život - n a k o n Sofista ostaju o n o središnje dijalektičkog izvođenja, u Fedonu, nije niti t a m o p r o v e d e n s pre
c j e l o k u p n o g daljnjeg P l a t o n o v a filozofiranja. tenzijom k o n a č n e istinitosti i nije se u punoj mjeri p o k a z a o zado
N e k o o s o b i t o kretanje sad je i z n a đ e n o i u samoj inteligibilnoj voljavajućim. M i t je u Platona ponajprije, kako je to lijepo j e d n o n
oblasti. Ideje same sad su shvaćene kao žive, p o k r e t n e i u z a j a m n o izrekao K. Reinhardt, povijest i pripovijest v a n v r e m e n o g zbivanj;
spletene p o m o ć u vlastite sile sjedinjavanja i razdvajanja^Ideje i k o z m i č k o g življenja duše.
dakle nisu ni na koji način tek „hipostazirani p o j m o v i " formalne M i t s k i m n a č i n o m p r o g o v a r a Platon ο „ o n o s t r a n o s t i " , ο životi
logike, k a k o ih je htjelo shvaćati m n o š t v o interpreta, v e ć su same duša n a k o n smrti i prije p o n o v n o g izbora života, ο neutemeljivo
žive, djelatne sile. i nerazloživoj slobodi tog izabiranja, ο prisjećanju na o n o prij«
S druglTsteane, p r e m d a p o k r e n u t e u procesu i zbivanju spo­ o v o g a života viđeno kao ο pravoj naravi svake a o s o b i t o filozo
znaje, nisu o n e - takva je n a i m e m o g u ć n o s t i z l o ž e n a te ujedno fijske spoznaje. T k o - p o p u t Hegela, Zellera, Natorpa, da nave
odbijena v e ć u p r v o m e dijelu Parmenida - time v e ć i „subjekti- d e m o samo nekolicinu najznačajnijih i najutjecajnijih dosadašnji!
v i r a n e " , tj. proglašene p u k i m p o m i s l i m a Božjeg u m a , kao u kas­ t u m a č a P l a t o n a - u njegovu mitu nalazi s a m o „ p u k o t i n u u znan
nijem kristijaniziranom p l a t o n i z m u , j o š manje p o m i s l i m a čovje­
stvenoj spoznaji" i „više z n a k slabosti n e g o s n a g e " (Zeller), ta
čje duše, k a o u n o v o m e vijeku i j o š danas. U o d n o s u na čovje­
n e ć e m o ć i ništa ozbiljno započeti s t e m o m duše u Platona, kai
k o v u m o ć mišljenja i spoznaje, ideje su n a p r o s t o ono što biva
što to u o s t a l o m nije m o g a o v e ć ni Aristotel.
mišljeno, o n e su - usprkos svojoj pokrenutosti, zajedništvovanju
Cjelokupni P l a t o n o v n a z o r ο duši kulminira s j e d n e strane ι
s d r u g i m a i u p u ć e n o s t i k d r u g o m - ipak j o š uvijek jestva, bivstva
( ο υ σ ί α ) , ili štoviše čak „ m o n a d e " , k a k o će biti i m e n o v a n e u Fi- kasnim izvodima ο biti duše kao počelu gibanja iz sebe sama, \
lebu. Fedru te osobito u Zakonima, a s druge u mitski i z l o ž e n o m nau
ku ο konstituciji, ο sustavljanju duše svijeta, u Timeju. O b a si
ta n a u k a i danas j o š nedovoljno p r o t u m a č e n a , razjašnjena i inter
pretativno p r o d u k t i v n o prisvojena.

100
Bog i povijest s v e m u tjelesnom i tjelolikom) u njihovu n a i z m j e n i č n o m v o đ e n j u
i upravljanju svijetom i svime u njemu. Proslijede li se svi da­
P l a t o n o v a „teologija" i z u z e t n o je složena i teško u okvire j e d n o g lekosežni usljedci o v e m i t s k e „filozofije povijesti" i u z m e li se
k o h e r e n t n o g stava svodiva tema. S j e d n e je strane p o s v e nepo­ ozbiljno kasno P l a t o n o v o naučavanje ο zloj duši svijeta iz Zako­
b i t n o da on - nastavljajući na p r e t h o d n e n a p o r e ranih grčkih na - što je inače j e d n a od najspornijih t e m a cjelokupne njegove
„prosvjetitelja" za svojevrsnim pročišćenjem p r e d o d ž b e ili pojma filozofije -, tad m o ž e pasti n e k o p o s v e n o v o i dublje pojašnjujuće
b o g a u smjeru njegove j e d n o t e , jednostavnosti, d o b r o t e i istinsko- svjetlo na s v e u k u p n o s t njegovih političkih stavova, t o l i k o rasprav-
sti - u Politeii o d l u č n o raskida s i z v o r n i m g r č k i m p o g a n s k i m po- ljanih i b r z o p l e t o kritiziranih, a toliko rijetko temeljito p r o m i š ­
l i t e i z m o m i polaže temelje m o n o t e i z m u kasnije teološke misli. S ljanih.
druge strane ostaje on očigledno i usprkos t o m e v e z a n zasadama
rane grčke religioznosti, štujući neprikriveno M u z e , Atenu, Zeu­
sa, A p o l o n a . U posljednjem svojemu djelu Zakonima pridaje on Kozmički određena politika i ideja pravednosti
štoviše A p o l o n u i D i o n i z u ulogu tako i z u z e t n u da se s izvjesnim
p r a v o m tu m o ž e iznaći preludij o n o g danas, n a k o n Nietzschea, B e s m i s l e n o je P l a t o n o v u filozofiju dijeliti u teorijsku i praktičku,
tako č u v e n o g dualizma tih dvaju b o g o v a . j e d n a k o kao i tražiti u njega nekakvu „ e t i k u " , „ f i z i k u " , „ l o g i k u " ,
J e d n a k o je tako svojim naučavanjem, osobito u Fedru i Za­ ili bilo koju od potonjih „ d i s c i p l i n a " filozofije. Svaki je, pa i n a o k o
konima te u Epinomis, ukoliko t a m o izneseni stavovi očituju ba­ najbeznačajniji „teorijski" stav njegova filozofiranja v o đ e n , usmje­
r e m dijelom i njegove vlastite, dospio u blizinu svojevrsne „ k o z ­ ren i m o t i v i r a n politički. Za u z v r a t je, m e đ u t i m , politika u p o t ­
m i č k e religije", kakvu nalazimo kasnije ponajprije u stoika, no punosti izuzeta iz u o b i č a j e n o g ljudski s u ž e n o g v i d o k r u g a te isku-
koja je sa svoje strane ništa manje j e d n o produbljenje i preinaka šena iz zakonitosti cjeline svega što jest. T e m e l j n o m s o f i s t i č k o m
prastare helenske vjere u božanskost zvijezda, ili p a k u zvjezdanu stavu „ č o v j e k je mjera svega" suprotstavit će stari P l a t o n u s v o m
egzistenciju čistih i očišćenih duša. zadnjem djelu odrješitu tvrdnju: „ b o g je ponajviše mjera svega, a
Najviše je diskusije, međutim, izazvao mitski bog-obrtnik iz ne neki, k a k o kažu, čovjek".
Timeja. Rasprave ο t o m e u kojoj se mjeri on dade razumjeti kao Pravi smisao svakog od njegovih temeljnih „ p o l i t i č k i h " sta­
svojevrsna mitska prednajava kršćanskog Boga-stvoritelja, trajale v o v a m o ž e s e dokučiti s a m o n a p o d l o z i p r e t h o d n o g uvažavanja
su stoljećima bez sustajanja. D r u g o je pitanje bilo m o ž e li se u o s n o v n o g trojnog paralelizma ustrojstva svega što jest na n a č i n
njemu p r e p o z n a t i mitski zastrta personifikacija ideje dobra, te u bivanja, n a i m e k o z m o s a , duše i polisa.
k o j e m bi on o d n o s u i m a o stajati p r e m a kraljevskome u m u , uprav­ Kozmos nije n a p r o s t o „svijet", v e ć sređena, udešena, urešena,
ljaču svijeta iz Fileba. u mjeru i p o r e d a k d o v e d e n a zajednica svih bića. Polis nije n a p r o ­
Sva osobitost b o g a iz Timeja očitovana je ponajbolje u t o m e sto „ d r ž a v a " , v e ć je o n o unutrašnje ustrojstvo - nešto p o p u t b i t n o
da je d o s e g njegove tvoračke m o ć i t a m o izričito ograničen Nuž­ i i z v o r n o shvaćena „ u s t a v a " - kojim zajednica ljudi biva s k l a d n o
dom. I o p ć e n i t o ne biva b o g u Platona nikada o z n a č a v a n naprosto sklopljena, j e d n a k o tako m e đ u s o b n o kao i u o d n o s u s p r a m cjeline
u z r o k o m svega što jest, već uvijek samo u z r o k o m o n o g a valjanog, svega ostalog.
d o b r o g i lijepog. Bit unutrašnjeg ustroja k a k o k o z m o s a tako polisa očituje se
Povijest, kao beskraj v r e m e n a u bivanju, u P l a t o n a je narav- ponajprije u naravi duše. O n a za P l a t o n a nije n e k a j e d n o s t a v n a
ski o p e t izložena mitski, što je kao osobita i i z u z e t n o značaj­ „supstancija" ( p o č e t n e n a z n a k e u t o m smjeru, u dijalogu Fedon,
na t e m a u o č e n o od strane interpreta t e k razmjerno nedavno. u b r z o su bile napuštene), v e ć je u sebi b i t n o trostruka: - sastoji
D u b o k o s m i s l e n i mit iz dijaloga Državnik očituje zbivanje povi­ s e o d o n o g r a z u m n o g , o n o g strastveno-srčanog ( θ υ μ ό ς ) t e n a k o n ­
jesti k a o svojevrsnu b o r b u i izmjenično periodičko nadjačavanje cu o n o g p o ž u d n o g . P r v o i treće stoje u z a j a m n o u p r a i s k o n s k o m
o d n o s n o podlijeganje b o g a i N u ž d e (sad u liku P o ž u d e , u r o đ e n e nesuglasju, o n o d r u g o pak drži ih zajedno i povezuje, i to t a k o da

102 103
m o ž e ili slušajući r a z b o r držati p o ž u d u u p o d l o ž n o s t i ili p a k s a m o t i m e „ p r a v u mješavinu", kao o s n o v u svakog z d r a v o g življenja, ka
pasti p o d vlast p o ž u d e te i r a z u m učiniti t e k njenim slugom, k a k o ko je to k a z a n o u p o z n o m e Filebu. U P l a t o n a n e m a i ne mož<
b i s m o danas rekli „ r a c i o n a l i z a t o r o m " . P o n o v o v i d i m o dakle k a k o biti riječi ni ο k a k v o m u n i v e r z a l n o m m o r a l u i ni ο kakvoj općeniti
sva t e ž i n a filozofijskog razlaganja p a d a n a o n o i z m e đ u , n a o n o važećoj etici. Svaki univerzalni i totalni zahtjev potire n u ž n o is
srednje i posredujuće. k o n s k u i neukidivu različnost triju o s n o v n i h m o m e n a t a ustroj
U n u t a r ustrojene zajednice ljudi najveći je broj o n i h koji žive stva svega živog, sa s v i m njihovim daljnjim p o d m o m e n t i m a . Ta
usmjereni ponajprije ili p a k isključivo na zadovoljavanje najmno- kav bi neki zahjev P l a t o n m o r a o prepoznati kao „bavljenje sva
gostrukijih p o t r e b a , na utaživanje žudnji i s v a k o v r s n o uklanjanje k o g a s v a č i m " ili „miješanje svega sa svime", s t o j e držao najvećon
b o l i opstanka, dakle radnika svih vrsta, o b r t n i k a te t r g o v a c a tje­ p r o t i v n o š ć u zdravo ustrojene zajednice.
l e s n i m i „ d u h o v n i m " d o b r i m a . O n i , p r e m a uvidu P l a t o n o v u , od­ O d r e d b a pravednosti, o s n o v n e i najveće vrline, po kojoj tel
govaraju o n o m e što čini p o ž u d n u o s n o v u duše, najobuhvatniju i sve ostale, p o s e b n e i vazda n e k o m e o d r e đ e n o m svojstvene vrlin
najmnogolikiju. tek postaju takvima, činit će se m n o g o m e na prvi p o g l e d skrajnj
S t r a s t v e n o m dijelu d u š e odgovaraju p a k oni koji u polisu žive a p s t r a k t n o m . O n a glasi: činiti, provoditi, obavljati ono svoje. Pod
ne za sebe n e g o za cjelinu, koji su dakle pripravni izložiti se boli logu takva određenja čini stav i uvjerenje da s v a k o m e već po na
t a m o gdje t r e b a i uskratiti sebi u ž i t a k t a m o gdje se to m o r a . Nji­ ravi pripada j e d n o o d r e đ e n o mjesto i j e d a n samo njegov bitni djc
h o v j e život p o s v e ć e n o n o m z a j e d n i č k o m i o p ć e m , individualno l o k r u g bavljenja u n u t a r sređene zajednice.
s o p s t v o ih ne upravlja, te stoga i ne trebaju i ne smiju imati o n o
Sve daljnje t e š k o ć e v e z a n e uz n a p o r razumijevanja svi]
č i m e se to s o p s t v o hrani i snaži, n a i m e vlasništvo, k a k o u imanju
d o s e g a t o g a što se ovdje naziva naprosto „ s v o j i m " valja ovdj
tako u srodnicima.
ostaviti po strani. O n e bi - recimo ovdje s a m o to - moral
R a z u m s k i d i o duše otjelotvoruju u polisu istinski čuvari cje­
dalje voditi k razumijevanju toga što je Platon b i o iskusio i d
line, istinski filozofi. T k o želi znati što je zapravo mišljeno p o d
riječi d o v e o kao „ b o ž a n s k i usud i k o b " (θεία μ ο ί ρ α ) te tematj
o v i m v a z d a n a g l a š a v a n i m „istinski", m o r a t će proći, strpljivo pro­
zirati slobodni i z b o r vlastita života, u P l a t o n a isključivo mitst
mišljajući, svaku stranicu P l a t o n o v a djela. Jer m o ž e lako biti da
izložen.
manje-više sve o n o što stoljetnom p r e d a j o m p o z n a j e m o kao „filo­
Bitno je m e đ u t i m ovdje ipak naglasiti kako iz ovakva shvs
zofiju", s a g l e d a n o u vidu i obzorju P l a t o n o v u , nije i n e ć e biti dru­
go do lažna i t o b o ž n j a filozofija, ili - k a k o on zove svog najvećeg, ćanja pravednosti proizlazi po nužnosti i d v o s t r u k o određenje
t a k o reći j e d i n o g p r a v o g i ozbiljnog filozofijskog i ž i v o t n o g pro­ n j o m najtješnje p o v e z a n e političke vrline, naime j e d n a k o s t i . Pla
tivnika - sofistika. ton, k a o i n a k o n njega Aristotel, oštro luči o b i č n u aritmetičku jed
U cjelini k o z m o s a r a z u m u i filozofu o d g o v a r a b o ž a n s k i demi- n a k o s t od o n e dublje, pravije i istinskije, geometrijske. Prva, pc
jurg, p o ž u d i i o n o j masi iz p o t r e b e i za p o t r e b u živućih ljudi od­ stupajući apstraktno numerički, pridjeljuje s v a k o m e isto, drže(
g o v a r a predsvjetska N u ž d a . O n o m e p o s r e d n o m , čuvarima-straža- se temeljnog stava da su u osnovi svi jednaki, d o k druga, prav
rima, o d n o s n o s t r a s t v e n o m i s r č a n o m dijelu duše, o d g o v a r a t će j e d n a k o s t , pridjeljuje o n o m e po naravi vrednijemu i uzvišenijem
o p ć e n i t o d u š a svijeta u cjelini, a o s o b i t o i najsvojstvenije p a k nje­ više a o n o m e manje k r e p o s n o m e manje, te time s v a k o m e od nji
na vlastita strast i srce, ο č e m u posljednjem n a m P l a t o n z a č u d o daje o n o primjereno glede njihove izvorne, b o ž a n s k i udijeljeri
nije i z r i j e k o m ostavio g o t o v o niti manjih naznaka, o s i m m o ž d a u i ujedno s a m o i z a b r a n e naravi. Prva jednakost, za P l a t o n a j e d a
t e š k o d o k u č i v i m nagovještajima ο zloj duši. od o s n o v n i h u z r o k a lošeg ustrojstva političkih zajednica, niječuc
Sve je sad na t o m e da se trostrukost ovih trokratnih ustroja neukidivu i neuklonjivu naravnu bitnu različnost ljudi, vodi η
duše, polisa i k o z m o s a o č u v a u p r a v o t a k v o m . To znači: svaki od k o n c u k t o m e da jednaki dobivaju nejednako a nejednaki jednak(
triju dijelova m o r a biti u p r a v o to što jest i m o r a se s p r a m ostalih kako to - u očito namjernoj ad absurdum vođenoj igri riječima
dvaju o d n o s i t i u skladu s t i m e što o n i jesu, čineći tek t a k o i t e k formulira stari Platon u Zakonima.

104 10
Izgradnja „svijeta" i problem „materije" ta s a m o riječ, v e ć i ponajprije s a m a tu i m e n o v a n a i n a z i v a n a
stvar.
U o b z o r u P l a t o n o v a filozofiranja n e m a i ne m o ž e biti mjesta za O n o što P l a t o n o v u „ m a t e r i j u " čini b i t n o i n a č e l n o r a z l i č i t o m
„ f i z i k u " kao znanost. Budući da spoznaje, znanosti i znanja i m a od Aristotelove jest o d r e đ e n a unutrašnja sila i č i m b e n o s t koju,
s a m o i j e d i n o ο o n o m e što doista jest, to cjelokupno polje bivanja k a k o se po s v e m u čini, posjeduje. G o t o v o u čitavoj povijesti inter­
ostaje znanosti načelno uskraćeno. H o ć e li se ipak o n o osjetimo pretacije P l a t o n a bila je ta „ m a t e r i j a " razumijevana ili po u z o r u
bivajuće podvrći filozofijskom ispitivanju i h o ć e li se ο njemu us­ na b i t n o pasivnu m o g u ć n o s t , u smislu lišenosti oblika i u j e d n o
postaviti kakav-takav sklop vjerojatnih postavki i stavova, tad se u r o đ e n e žudnje za njim, kako je to u sklopu s v o g filozofiranja na
to m o ž e zbiti j e d i n o p u t e m n e k o g „vjerojatnog logosa", kako sam vidjelo b i o iznio Aristotel, ili p a k kao p u k a apstraktna p r o t e ž n o s t ,
P l a t o n naziva bit svoje m e t o d e izlaganja u Timeju. T a k a v pak p r e m a n a z o r u filozofijski i z b o r e n o m u Descartesa. O v o d r u g o ra­
vjerojatni i istini uvijek t e k samo do neke mjere m o ž d a naučan zumijevanje htjelo je p o t v r d u naći u t o m e da i sam P l a t o n tu „ m a ­
„ z b o r " , „ g o v o r " , „razlaganje" - što sve, uz ino, m o ž e značiti grčka teriju" naziva i z m e đ u ostalog i „ p r o s t o r o m " . No da li je i s a m
temeljna riječ λ ό γ ο ς - p r v o m svojom z a d a ć o m nalazi izložiti sam prostor tek golo prazno protegnuće, kako ga hoće tumačiti novo­
iskon i postanak cjeline o n o g a što nazivamo k o z m o s o m , dakle ure­ vjekovna p r i r o d n a filozofija, pa o n d a i o p ć a metafizika? Ne m o ž e
đ e n i m s k l o p o m „svijeta". li n a m u p r a v o P l a t o n o v prikaz te z a g o n e t n e „ m a t e r i j e " kao na­
Stoljećima su trajale beskrajne diskusije o k o toga smije li se v o d n o g „ p r o s t o r a " p o m o ć i d a s e j e d n o m p r i b l i ž i m o njegovu poi­
i m o r a li se mitski prikaz nastanka svijeta, kako je izložen u Ti­ manju o s l o b o đ e n o m o d n o v o v j e k o v n e redukcije n a p u k u eksten-
meju, shvatiti doslovno, kao zbiljski postanak u v r e m e n u , ili je ziju? U s v a k o m slučaju, P l a t o n o v „ k a o s " i „ m a t e r i j a " iz Timeja
ipak riječ isključivo ο izvjesnoj alegorijskoj transpoziciji logičkih j o š su uvijek, ili štoviše tek su danas i z a z o v ne s a m o povijesti
konstitutivnih m o m e n a t a cjeline svijeta u mitsku p r i s p o d o b u vre­ filozofije n e g o i s a m o g filozofiranja.
m e n s k o g a slijeda. D a k a k o da je p r i t o m osobitu teškoću predstav­
ljala teško mimoilaziva činjenica da, p r e m a m i t s k o m n a u k u iz Ti-
meja i s a m o vrijeme kao „ p o k r e n u t a slika vječnosti" započinje i Kasni nauk ο prvim počelima
nastaje zajedno s k o z m o s o m samim. K a k o onda u o p ć e shvatiti taj
i takav p r e d v r e m e n s k i slijed nastajanja? Izgleda da je Platon u svojim starijim g o d i n a m a sve intenzivni­
J e d n a k o veliku, ako ne i v e ć u teškoću čine i danas j o š j e d n a k o je i sve ustrajnije radio na t o m e da po m o g u ć n o s t i u k l o n i svaki
nesigurni i m e đ u s o b n o nesuglasni pokušaji da se dade n e k o po­ preostali trag svojevrsnog j a z a i z m e đ u ideja i o n o g a osjetilnog,
uzdanije tumačenje o n o g a što Platon u t o m k a s n o m k o z m o g o n i j - kakav j e b a r e m p o m o g u ć n o s t i ostao o t v o r e n pri p r v o m o d l u č n o m
s k o m dijalogu naglašeno uvodi u razmatranje kao osobitu i tek nabacaju klasičnog n a u k a ο idejama. O p ć e n i t o je težnja k pribli-
od njega zapravo i z n a đ e n u novost, o n o g a što je kasnije u predaji ženju o n o m osjetilno-konkretnom i povijesno bivajućem p o s t a l a
filozofije n a k o n Aristotela ostalo p o z n a t o p o d i m e n o m „materije". sve očiglednijom karakteristikom njegove kasne misli. R e č e n o je
S a m P l a t o n pri često i z n o v a p o d u z i m a n i m pokušajima bližega već, pri t i m su mu se pokušajima kretanje, bivanje i m n o š t v e n o s t
opisa t o g „ t e š k o g i m r a č n o g r o d a " rabi, očito svjesno i namjerno, pokazali k a o svojstveni i s a m i m idejama, a ne, kao ranije, t e k o n o ­
uvijek n o v a i drukčija imena, nazivajući to j e d n o m „ p r i m a l j o m " , me p o j a v n o m i osjetilnom. Čini se, k a k o s m o v e ć naznačili, da
drugi put pak „ p o d l o g o m " , pa onda opet „ m j e s t o m " i „ p r o s t o r o m " o s n o v u njegova k a s n o g filozofiranja valja sagledati u nastojanju
( χ ώ ρ α ) . Riječ ΰλη, koja kasnije u Aristotela postaje t e h n i č k i m ter­ da - uvjetno ukinuvši n a č e l n o i n e p r e m o s t i v o razlikovanje o n o g
m i n o m za o n o „iz č e g a " biva bivanje i postanak svega - u kasnijoj osjetilnog o d o n o g idejno-mislivog - potraži o n o što j e t o m o b o j e m
latinskoj tradiciji materia - i m a u Platona j o š uvijek isključivo zajedničko i istovjetno.
s v a k o d n e v n o i o b i č n o značenje „drvlja" i, općenitije, „ g r a đ e " . Za­ Na t o m su mu se p u t u kako ideje same t a k o i osjetilno nasta-
što je to v a ž n o znati i naglašavati? Zato j e r nije druga i različi- j u ć e i nestajuće pojave sad obje pokazale k a o bivajuće i postajuće

106 107
u j e d n o m s v e o b u h v a t n o m , s v e m u z a j e d n i č k o m i nikad sustajućem O s n o v n e su postavke do sada koliko-toliko usuglašene rekon­
p r o c e s u „bivanja u j e s t v o " . S a m o to o b i m oblastima j e d n a k o svoj­ strukcije t o g „ n e n a p i s a n o g n a u k a " : (1) Kasni Platon poistovjećuje
s t v e n o i zajedničko bivanje p a k - m a d a u oblasti ideja po sebi ideje s brojevima, pri č e m u brojevi nisu shvaćeni kao puki arit­
n a č e l n o različito od o b i č n o g a bivanja u smislu nastajanja i nesta­ metički, dakle m e đ u s o b n o istovrsni i zamjenljivi, v e ć kao uzajam­
janja osjetilnih bića, te u t o l i k o n e k o t a k o reći inteligibilno bivanje no nesvodivi i u sebi svagda individualizirani. (2) Cjelinu svega
- shvatit će P l a t o n k a o k o n s t i t u i r a n o od dvaju praizvornih, m e đ u ­ misli P l a t o n kao j e d a n u sebi zaokruženi sustav, i to arhitekton­
s o b n o suprotstavljenih načela: mjere i onog bezmjernog, ili - dru­ ski uređen. (3) V r h hijerarhijski ustrojena p i r a m i d a l n o g sustava
g i m i m e n i m a za isto - granice i onog bezgraničnog. P r v o nače­ čini J e d n o , koje nije d r u g o do P l a t o n o v a ideja dobra. (4) Sustav
lo zvat će j o š i o n i m određujućim, d r u g o p a k o n i m neodređenim, valja razumjeti kao dinamički, genetički, ili točnije kao sustav iz­
č e g a narav jest u t o m e da n e p r e s t a n o d o p u š t a m o g u ć n o s t o n o g vođenja ili derivacije svagda nižih stupnjeva bitka. (5) Izvođe­
manje i više, te da dakle nikad nije u p r a v o to n e k o o d r e đ e n o nje se zbiva uzajamnim djelovanjem Jednog, kao p r v o g p o č e l a na­
n e š t o , v e ć b e z zastoja teče i u m i č e svakoj određujućoj granici. Pre­ p r o s t o , s drugim, njemu suprotstavljenim p o č e l o m , n e o d r e đ e n i m
ma n a k n a d n i m izvješćima izgleda da je u svojim u s m e n i m izla­ dvojstvom, o d n o s n o o n i m b e z g r a n i č n i m . (6) P r v o što nastaje tim
ganjima o v o d r u g o n a č e l o n a z i v a o j o š i neodređenim dvojstvom, međudjelovanjem jesu idealni brojevi, o d n o s n o ideje kao brojevi,
d o k je predaja ο t o m e da je granicu, mjeru i o n o određujuće po­ kojih i m a samo od j e d a n do deset. (7) Sljedeći stupanj derivacije
istovjećivao s J e d n i m , čini se, manje vjerodostojna. j e s u t a k o z v a n e idealne p r o s t o r n e veličine, od kojih je prva č u v e n a
O v i m d v a m a p r v o t n i m p o č e l i m a svega pridružit će P l a t o n u P l a t o n o v a „nedjeljiva veličina", a slijede je idealna crta, pa trokut,
Filebu j o š i p o č e l o njihova u z a j a m n o g spajanja i miješanja, te p o ­ tetraedar itd. (8) P o t o m slijede takozvane kvalitativne ideje, re­
t o m n a k o n c u i s a m o o n o smiješano, o n o p o j e d i n a č n o k o n k r e t n o , c i m o vatra sama, čovjek sam itd. te (9) prosti aritmetički brojevi,
p o s t a j u ć e o g r a n i č a v a n j e m n e o g r a n i č e n o g a . P e t o , n a i m e eventual­ (10) matematički likovi i tijela, (11) kvalitativne pojave, kao npr.
n o p o č e l o o d n o s n o u z r o k m o g u ć e g razdvajanja i razlučenja tih vidljiva i osjetilna vatra, ili vidljiv i osjetilan čovjek itd. (12) U
dvaju p r v o t n i h počela, navest će s a m o hipotetički kao m o g u ć n o s t , d n u s v e u k u p n o g tako stupnjevanog sustava svega m o g u ć e g i zbilj­
ο kojoj se m e đ u t i m o d r e đ e n o ne izjašnjava. s k o g leži p a k „materija", o d n o s n o „ p r o s t o r " ili „primalja sveg bi­
vanja".
U v i d o k r u g u o v a k o skiciranog „derivativnog sustava" poka­
Problem Platonova „nenapisanog nauka" zuje se o n d a o n a č u v e n a i za povijest tumačenja P l a t o n a tako pre­
sudna „ o d v o j e n o s t " ( χ ω ρ ι σ μ ό ς ) ideja od osjetilnih stvari, kao nji­
T a g o r e n a z n a č e n a p o z n a „ m e t a f i z i k a " P l a t o n o v a , d a j e tako h o v i h pojava, tek j e d n i m od m n o g i h razmaka i prijelaza koji p o ­
o v o m z g o d o m uvjetno n a z o v e m o , j o š j e uvijek z a d a ć o m p o m n o g i stoje m e đ u stupnjevima derivacija u cjelini. Svojevrsni „vertikal­
t e m e l j i t o g promišljanja i pokušaja iz temelja n o v e i o b u h v a t n e ra­ n i " d u a l i z a m t a k o z v a n o g nauka ο dva svijeta biva t i m e na neki
d i k a l n e interpretacije, te stoji u središtu najozbiljnijih i najinte­ n a č i n u k i n u t u izvjesnom „ h o r i z o n t a l n o m " dualizmu samih po­
resantnijih m e đ u današnjim p r i l o z i m a istraživanju Platona. čela, koja su j e d n a k o djelatna u svakome od stupnjeva derivacij-
O s o b i t o značajni takvi prilozi sadržani su u m n o g o s t r u k i m skoga slijeda, mada uvijek u različitom intenzitetu i u različitom
p o k u š a j i m a rekonstrukcije o n o g a što v e ć Aristotel često u svojim u z a j a m n o m omjeru.
s p i s i m a s p o m i n j e kao P l a t o n o v „ n e n a p i s a n i n a u k " ili p a k k a o nje­ Intenzivna diskusija kako ο s a m o m o s n o v n o m n a c r t u tako i
g o v o (jedno ili više njih?) predavanje „O D o b r u " . Sva su takva ο p o j e d i n a č n i m pitanjima i p r o b l e m i m a svih ovih pokušaja n o v o g
svjedočanstva s a m o g Aristotela, pa z a t i m i Teofrasta, Dikaiarha, „sistematizirania P l a t o n a " nije j o š ni izdaleka p r i v e d e n a n e k o m
S e k s t a E m p i r i k a i m n o š t v a drugih, u m e đ u v r e m e n u z a s l u g o m zadovoljavajućem suglasju znalaca, kao što se i mi ovdje n e ć e m o
K. G a i s e r a s a b r a n a u zbirku t a k o z v a n i h Testimonia platonica te u nju niti j e d n i m s l o v o m upustiti. U tim se pokušajima, m e đ u t i m ,
v i š e k r a t n o i m n o g o s t r u k o d o s a d interpretirana. b e z svake dvojbe m o r a prepoznati o n o u s v a k o m p o g l e d u najiza-

108 109
zovnije i, p r e m a m o g u ć n o s t i m a koje su time o t v o r e n e n o v o m či­ K o n c e m 19. i u 20. stoljeću P l a t o n o v o je djelo poglavito pred­
tanju i n o v o m razumijevanju P l a t o n o v a djela, zacijelo najproduk­ m e t o m povijesnofilozofijskog i z n a n s t v e n o g filološkog izučavanja,
tivnije što se posljednjih desetljeća zbilo i zbiva u istraživanjima s p r e t e ž n o m orijentacijom na mikrologijske analize p o j e d i n a č n i h
Platona. djela te zasebnih i izoliranih „ p r o b l e m a " , ili p a k općenitijih histo­
rijskih, kulturologijskih ili psiho-biografijskih šire k o n c i p i r a n i h
/ pokušaja tumačenja. Navlastito p a k filozofijsko sučeljenje, j e d n a ­
Povijest utjecaja Platonove filozofije ko kao i pokušaji da se djelatno sumisleći zahvati u cjelinu i u
i današnje stanje istraživanja središte njegova cjelokupnog filozofiranja bili su i ostaju razmjer­
no rijetki.
„Povijest utjecaja filozofije Platonove jest povijest filozofije". Te­
ško je, ako ne i n e m o g u ć e osporiti ovaj stav izrečen u j e d n o m ne­
d a v n o m k r a ć e m prikazu Platona. M o g u ć e je napisati, i napisano
je, m n o š t v o knjiga koje su p o s v e ć e n e isključivo prikazu često za­
m r š e n i h i višestruko zapletenih tokova recepcije i nasljedovanja
P l a t o n a u cjelokupnoj povijesti do današnjih dana.
Ο strogoj Aristotelovoj kritici raspreda se m n o g o , p r e m d a ne
uvijek i dovoljno promišljeno. N e p o s r e d n i Platonovi nasljednici
sve su se više okretali o b n o v i pitagorejstva (Speusip), ili pak svo­
jevrsnoj sinkretističkoj filozofijskoj demonologiji (Ksenokrat), što
u o s n o v i ostaje važiti i za čitavo razdoblje t a k o z v a n o g sred­
njeg platonizma, vremenski sežućeg do u drugo stoljeće n a k o n
Krista.
V r h u n a c n e p o s r e d n o g P l a t o n o v a utjecaja nalazimo zacijelo u
n e o p l a t o n i z m u trećeg do šestog stoljeća, s platoničarima s n a ž n o g
spekulativnog z a m a h a i znatnog udjela vlastite filozofijske krea­
tivnosti, kao što su Plotin i P r o k l o prije svih ostalih, a p o t o m i
Porfirije i Jamblih.
Tradiciju kršćanskog platonizma zasnivaju prije svih Filon i
Augustin. Renesansni platonizam, prije svega u krugu firentinske
„ P l a t o n i č k e akademije" Marsilia Ficina i Pica della Mirandola,
prenio je utjecaj Platona s j e d n e strane značajnom p o k r e t u ta­
k o z v a n o g „ p l a t o n i z m a iz C a m b r i d g e a " u H. M o o r a i R. Cudwort-
ha, a s druge priredio metafizičku i metodologijsku o s n o v u za no­
vu p r i r o d n u filozofiju G. Galileia i astronomiju J. Keplera.
P o č e t a k p r a v o g znanstveno-metodičkog izučavanja Platona
m o ž e se datirati u 19. stoljeće i pripisati ponajprije F. Schleier-
m a c h e r u . T a d a ujedno započinju prvi ozbiljniji napori da se au­
tentična P l a t o n o v a misao razluči od povijesnih naslaga plato­
nizma, prije svega od n e o p l a t o n i z m a i kršćanskog platonizma.

110 111
Bibliografski dodatak Kriiger, G.: Einsicht und Leidenschaft. Das Wesen des platoni­
schen Denkens. Frankfurt, 2 1948, š 1983.
Maurer, R.: Platons Staat und die Demokratie. Berlin, 1970.
I. Izdanja Natorp, P.: Platos Ideenlehre. Eine Einfuhrung in den Idealis-
2
Kritičko izdanje grčkoga teksta: mus. Leipzig, 1903, 1922. (Pretisci: Darmstadt, 1975, Ham­
burg, 1994.)
Platonis opera. Sv. I-V. Izdao J. Burnet. Oxford, Clarendon,
Prauss, G.: Platon und der logische Eleatismus. Berlin, 1966.
1899-1906. (Brojna ponovljena izdanja)
Ritter, C: Die Kerngedanken der platonischen Philosophie. Mun-
Grčki tekst s engleskim prijevodom: chen, 1931.
Plato, with an English Translation. Sv. Ι-ΧΙΙ. London, Heine- Robin, L.: ha Theorie Platonicienne des Idees et des Nombres
mann/New York, Macmillan, 1914-1955 (The Loeb Classical Li- d'apres Aristote. Pariš, 1908. (Pretisak: Hildesheim, 1963.)
brarv) Robinson, R.: Plato's earlier Dialectics. Ithaca, New York, 1941,
Oxford, 2 1953.
Grčki tekst s francuskim prijevodom:
Ross, W.D.: Plato's Theory of Ideas. Oxford, 1951. (Pretisak:
Platon. CEuvres completes. Sv. Ι-ΧΙΙΙ. Pariš, Les Belles Lettres,
1966.)
1949-1958.
Reale, G.: Per una nuova interpretazione di Platone. Rilettura
Citiranje se ravna prema starom Stephanusovu izdanju: della metafisica dei grandi dialoghi alla luce delle „Dottrine
Opera quae extant oinnia. Sv. I—III. Pariš, Stephanus, 1578. non scritte". Milano, 1984, 8 1987.
Stenzel, J: Studien zur Entmicklung der platonischen Dialektik
von Sokrates zu Aristoteles. Breslau, 1917, Leipzig/Berlin,
II. Literatura 2
1931. (Pretisak: Darmstadt, 1961.)
1. U svijetu Stenzel, J.: Zahl und Gestalt bei Platon und Aristoteles. Leipzig,
2
Festugiere, A.J.: Contemplation et Vie contemplative selon Platon, 1933, Darmstadt, 3 1959.
Pariš, 1936. (Pretisak: 1950.) Vlastos, G. (ed.): Plato. A Collection of Critical Essays. Sv. I—II.
Findlav, J.N.: Plato. The Written and Univritten Doctrines. Lon­ Garden City, New York, 1971.
don, Routledge/New York, 1974. Wippern, J. (ed.): Das Problem der ungeschriebenen Lehre Pla­
Friedlander, P.: Platon. Sv. I—II. Berlin, 1928-1930. Sv. I-III. Ber­ tons. Darmstadt, 1972 (Wege der Forschung CLXXXVI.)
lin, 2 1954-1960. Zeller, E.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen
Gadamer, H.-G.: Platos dialektische Ethik und andere Studien Entwicklung II, 1. Leipzig, 5 1922.
zur platonischen Philosophie. Hamburg, 1968.
II. U Hrvatskoj (uz standardne prikaze u povijestima filozofije)
Gadamer, H.-G., Schadewaldt, W. (ed.): Idee und Zahl. Studien
zur platonischen Philosophie. Heidelberg, 1968. Barbarić, D.: Politika Platonovih Zakona. Uvod u studij Platona.
Gaiser, K.: Platons ungeschriebene Lehre. Stuttgart, 1963, 2 1968. Zagreb, 1986.
Hoffmann, E.: Platon. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren. Barbarić, D.: Ideja dobra. Zagreb, 1995.
Hamburg, 1961, Reinbek, 2 1967. Cipra, M.: Metamorfoze metafizike. Čakovec, 1978. (Str. 123-186:
Svijet uma - Platon)
Goldschmidt, V.: Les dialogues de Platon. Structure et methode
Posavec, Z.: Dijalektika i politika. Zagreb, 1979.
dialectique. Pariš, 1947, 3 1971.
Zovko, J: Platon i filozofijska hermeneutika. Zagreb, 1992.
Hartmann, N.: Platos Logik des Seins. Berlin, 1909, 2 1965.
Žunec, O.: Mimesis. Grčko iskustvo svijeta i umjetnosti do Plato­
Kramer, H.-J.: Arete bei Platon und Aristoteles. Zum Wesen na. Zagreb, 1988.
und zur Geschichte der Platonischen Ontologie. Heidelberg,
1959.
Kramer, H.-J.: Plato and the Foundations of Metaphysics. New
York, 1990.

112 113
PLATON

Izbor iz djela
Iz djela Fedon (95c7 - 102a2).
Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 ( 1 1 9 0 0 ) .

Prijevod, bilješke i kraći komentar: D a m i r Barbarić

Sokrat, skanjujući se n e k o vrijeme i za sebe nešto ispitujući,


reče p o t o m : Nije n e z n a t n a stvar, Kebete, to što tražiš. Jer trebat
će o p ć e n i t o razmotriti u z r o k postajanja i propadanja. Ja ću ti
dakle, ako hoćeš, ispripovijedati svoje zgode u svezi s njima, a ti,
ako ti se nešto od toga što kazujem pokaže korisnim, u p o t r e b i to
za uvjeravanje o k o o n o g a ο č e m u govoriš.
D a k a k o da h o ć u - reče Kebet.
Čuj dakle k a k o pričam. Ja sam n a i m e Kebete, reče, kao mla­
dić strahovito zažudio za o n o m m u d r o š ć u što je z o v u z n a n o š ć u ο
prirodi. Jer učini mi se izvanrednim znati u z r o k e svakog pojedi­
nog, po č e m u nastaje n e k o pojedino, po č e m u p r o p a d a i po č e m u
jest. I m n o g o s t r u k o gore dolje p r e m e ć u ć i ispitivao sam ponajprije
o v a k o : Da li kad o n o toplo i hladno dohvate neku gnjiloću, k a k o
su neki kazali, tad nastaju živa bića? I da li je krv o n o č i m e misli­
m o , ili zrak, ili vatra? Ili ništa od toga, n e g o je m o z a k taj što
p r i m a osjete slušanja, gledanja i mirisanja, a iz njih nastaju pam­
ćenje i mnijenje, d o k iz pamćenja i mnijenja, d o m o g n u li se mi­
rovanja, na isti način nastaje znanje? A ispitujući opet propadanje
toga, te o n o što se zbiva u okrugu kako n e b a tako i zemlje, na
k o n c u sam se sebi učinio za takvo ispitivanje tako nedarovitim
da od t o g a baš ništa.
Dat ću ti za to dostatno svjedočanstvo. Od takvoga sam ispi­
tivanja n a i m e i u p o g l e d u o n o g a što sam ranije j a s n o znao, kako
se bar m e n i i d r u g i m a činilo, ostao tako zaslijepljen da sam u
neznanje dospio i o k o o n o g a što sam prije držao da z n a m , tako
uz m n o š t v o d r u g o g i to po č e m u čovjek raste. Jer ranije sam držao
k a k o je svima j a s n o da je to po jelu i piću. Kada n a i m e iz hrane
m e s o p r i d o đ e m e s u , kosti kostima, a tako i na isti n a č i n i drugo­
m e s v a k o m p r i d o đ e o n o njemu srodno, tada o n o što j e m a l e n e
m a s e kasnije postaje velike, te na taj način m a l e n čovjek postaje
velikim. T a k o sam tada smatrao. Ne čini li ti se primjerenim?

117
Meni barem da - reče Kebet.
svako pojedino postaviti tako kako bi se najbolje držalo. A k o bi
Osmotri j o š i ovo. Držao sam da mi se valjano čini kad god dakle netko htio iznaći u z r o k za svako pojedino, k a k o je nastalo,
bi se neki čovjek, stavši velik uz malenoga, pokazao da je veći za ili propalo, ili jest, tad treba da ο t o m e istraži kako je t o m e naj­
samu glavu, a tako i konj od konja. Ili pače od toga j o š izvjesnije, bolje da bude, ili pak da nešto drugo trpi ili čini. Iz t o g razloga
deset mi se učinilo da je više od osam po t o m e što je u njemu dva dakle ne doliči čovjeku ništa drugo ispitivati, i ο sebi s a m o m e i ο
više nego u o n o m e , i o n o dvije stope veliko da je od onoga stopu ostalome, nego o n o najvaljanije i najbolje. A n u ž n o je da će taj
velikog veće po t o m e što ga dvostruko premašuje. isti znati i o n o najlošije; ta znanje ο njima isto j e .
A što ti se sada ο t o m e čini? - reče Kebet.
To promišljajući radovao sam se, držeći da sam p r o n a š a o uči­
Da sam - reče, - tako mi Zeusa, baš daleko od toga da sma­ telja ο u z r o k u bića p r e m a m o j e m ukusu, Anaksagoru, te da će mi
tram kako znadem u z r o k svega toga, budući da, kad se n e k o m on reći najprije da li je zemlja ravna ili okrugla, zatim da će mi,
j e d n o m pridoda j e d n o , ne prihvaćam niti da je to j e d n o kojem je kazavši to, razložiti u z r o k i nužnost, obrazlažući o n o najbolje, i
pridodano postalo dva, niti pak o n o koje je pridodano, a niti da da za nju bijaše bolje da b u d e takva. I da će, ako bi mi rekao da
su o n o pridodano i o n o kojemu je pridodano po pridodavanju jed­ se o n a nalazi u središtu, razložiti kako za nju bijaše bolje da b u d e
noga drugome postali dva. Čudim se, naime, t o m e da kad je svako u središtu. A ako bi mi to pokazao, bio sam pripravan nikada više
od njih bilo j e d n o od drugoga odvojeno tada je svako zacijelo bilo ne žudjeti za n e k o m d r u g o m v r s t o m uzroka. P a č e i ο s v e m u bijah
j e d n o i nisu tad bili dva, a kad su se približili j e d n o drugome da tako pripravan na isti način pitati, i ο mjesecu i ο ostalim zvi­
je to postalo u z r o k o m toga da su postali dva - taj sastanak, to jezdama, ο njihovoj brzini j e d n i h u o d n o s u na druge, ο okretajima
što su stavljeni blizu jedan drugoga. Niti pak više m o g u vjerovati i drugim pojavama, na koji je način za svako pojedino bolje činiti
d a j e , ako netko razdvaja na dvoje, opet to, to razdvajanje, postalo to što čini, kao i trpjeti to što trpi. N i s a m naime držao da će ikada
u z r o k o m toga d a j e nastalo dva. Jer uzrok toga da nastaje dva tu onaj tko kaže da je sve to od strane u m a u r e đ e n o navoditi za njih
je suprotan nego onda. Naime, onda je to bilo stoga što su bili neki drugi u z r o k do taj kako je najbolje da se to sve p o n a š a tako
privedeni j e d n o drugome blizu i pristavljeni j e d n o drugome, sada kako se ponaša. Pa kad dakle iznese za svako pojedino uzrok, i
pak stoga što se odvode i odvajaju j e d n o od drugog. onaj zajednički svima, držao sam da će razložiti o n o najbolje za
Niti sam dakle tim n a č i n o m istraživanja više uvjeren da znam svako pojedino, a zatim i o n o svemu zajedničko d o b r o . I ni za što
zbog č e g a 1 nastaje jedno, niti j e d n o m riječju bilo što drugo nisam htio napuštati tu nadu, v e ć se svim ž a r o m latih tih knjiga
zbog čega nastaje, propada ili jest, već si sam nasumce miješaju­ i p o č e h ih što sam brže m o g a o čitati, ne bih li što brže sagledao
ć i 2 pripravljam neki drugi način, a taj više nikako sebi ne pri­ o n o najbolje i vrednije.
puštam.
No od te se divne nade oprostih, druže, kad sam, uznapredo-
A čuvši j e d n o m nekoga da čita iz knjige, kako reče Anaksa- vavši u čitanju, vidio m u ž a koji se ne služi u m o m niti mu pripi­
gorine, i da govori kako je baš um onaj koji je uredio cjelinu svi­ suje ikakvu u z r o č n o s t 3 za uređenje cjeline stvari, v e ć kao u z r o k e
jeta i u z r o k je svega, poveselio sam se t o m uzroku i učinilo mi se navodi zrak, eter, vodu, te m n o š t v o drugog i neobičnog. I učini
da je to na neki način dobro da je um u z r o k o m svega, te pomislih mi se da mu se dogodilo p o t p u n o slično kao kad bi htio tko, ka­
u sebi da će, ako je to tako, um koji uređuje svijet sve urediti i zujući kako Sokrat u m o m čini sve što čini, a zatim se prihvativši
toga da kaže uzroke za svako pojedino što činim, rekao p r v o da
δι' ότι može ponajprije značiti „kako" (Burnet: ,,how"). Naš prijevod ovdje sjedim z b o g toga što mi je tijelo sastavljeno od kostiju i te-
hoće ipak što više uvažiti i naglasiti uzročnost kao osnovni problem
tematiziran u tekstu.
Prijevod s Burnetom. Archer-Hind slijedi Jacksona u nama teško
αυτός είκ ή φύρω: ovu srazmjerno tešku frazu valja izgleda prevoditi prihvatljivom odbacivanju riječi ουδέ τινας αιτίας έπαιτιώμενον kao
prema smislu kakav ima u Eshila (Prometh. V. 450). (Archer-Hind) „besmislene interpolacije".

118 119
tiva, te da su kosti čvrste i zglobovima odvojene j e d n e od drugih, i o n o što valja 8 uistinu 9 svezuju i na okupu drže, za to ne haju
a tetive da su s p o s o b n e zategnuti se i opustiti te da pričvršćuju nimalo.
kosti uz m e s o i k o ž u , koja ih drži na okupu. Budući da se kosti Bio bih dakle doista najradije postao u č e n i k o m bilo k o m e o k o
uvijaju u svojim zglobovima, kad se opuštaju i napinju tetive, to takvoga uzroka, kako to s njime stoji. No kako sam toga ostao
čini da sam sposoban upravo sada savijati udove, i iz t o g u z r o k a lišen, a nisam bio u stanju niti sam iznaći niti od drugoga naučiti,
ovdje sagnut sjedim. I kao kad bi, opet, za ovaj naš razgovor na­ h o ć e š li K e b e t e - reče - da ti izložim drugu plovidbu pri potrazi
v o d i o druge takve uzroke, glas, zrak, sluh i tisuće takvih sličnih za u z r o k o m , koje sam se prihvatio?
k a o u z r o k iznoseći, zanemarivši p r i t o m navesti o n e prave uzroke, H o ć u više od svega - reče.
n a i m e da se, b u d u ć i da se Atenjanima učinilo boljim m e n e osu­ Učini mi se dakle p o t o m - reče on - da, budući da sam sustao
diti, m e n i opet z b o g t o g a učinilo boljim ovdje sjediti, i pravednijim pri istraživanju bića, m o r a m pripaziti kako mi se ne bi desilo isto
ostavši podnijeti k a z n u koja je određena. Jer, t a k o mi psa, v e ć bi što se zbiva o n i m a koji promatraju i istražuju p o m r č i n u sunca.
o v e tetive i o v e kosti, kako smatram, bile u Megari ili u Beotiji, Neki od njih naime baš upropaštavaju oči, ukoliko ne osmatra­
n o š e n e mnijenjem ο t o m e što je najbolje, da nisam držao kako je ju njegovu sliku u vodi, ili u n e č e m u takvome. Na to sam i ja
pravednije i ljepše od bijega i u m a k n u ć a podvrći se kazni države, pomislio, te se pobojah da ne bih posve zaslijepio dušu gledajući
pa kakvu god o n a odredila. N e g o takvo nešto zvati u z r o c i m a i spram stvari očima i pokušavajući da ih se dotaknem svakim od
odviše je besmisleno. osjetila. U č i n i mi se dakle da mi je potrebno sklonivši se u postav­
A k o bi p a k n e t k o kazao da bez posjedovanja toga - kosti, te­ k e 1 0 istinu bića istraživati u njima. Ali m o ž d a prispodoba na neki
tiva i što ostalo takvo posjedujem - ne bih b i o u stanju provoditi način nije prikladna. Jer, ne slažem se nikako s tim da onaj tko
o n o što svagda n a u m i m , kazao bi istinu. Ali da time činim o n o istražuje u postavkama više istražuje bića u slikama no onaj tko
što činim, p r o v o d e ć i 4 to u m o m , a ipak ne o d a b i r o m o n o g najbo­ to čini u zbilji 1 1 . N e g o dakle p r e g n e m tim p u t e m te, p o d m e ć u ć i
ljeg, to bi v e ć bila velika i o g r o m n a l a k o u m n o s t kazivanja. Jer to
znači ne biti u stanju razlikovati da je drugo u z r o k uistinu a dru­
τό δέον znači „ono što treba", „što vrijedi", „što valja", no Platon
go o n o b e z čega u z r o k ne bi m o g a o biti u z r o k o m . A baš je to o n o
ovdje očito koristi igru riječi zasnovanu na etimologiji. Usp. primjed­
što mi se čini da m n o š t v o kao tumarajući u tmini dotiče, 5 služeći bu Hackfortha: Sokrat može doista biti u pravu sugerirajući seman­
se krivim i m e n o m kad to označuje u z r o k o m . tičku koincidenciju između τό δέον, ono što je prikladno-dolično, što
Zato i onaj čini zemlju, omatajući je vrtlogom, mirovati p o d treba, i τό δέον, ono što spaja-svezuje, premda je ono što zovemo im-
personalnim glagolom δεϊν bilo bez sumnje općenito shvaćeno kao
n e b o m , 6 a onaj p o d nju podlaže zrak, kao podnožje p o d prostrano različito od δεΐν koje znači „povezivati". Za Platonovu etimologiju te
k o r i t o 7 . A m o ć t o g a da oni sad leže tako kako je za njih najbolje da riječi vidi Crat. 418e5sq.
b u d u postavljeni, nju niti traže niti drže da o n a i m a neku d e m o n ­
Riječi ώς αληθώς razumijemo s Burnetom u vezanosti s τό αγαθόν
sku snagu, n e g o vjeruju k a k o su našli Atlasa j a č e g i besmrtnijeg και δέον, s namjenom da svrate pozornost na etimologijsko tumačenje
od nje i koji v e ć m a no o n a drži sve to na okupu. A to da D o b r o pravoga značenja.
Riječ λόγος može se ovdje prevesti - čak i više no što je to s njom i
4
Rukopisi imaju riječ πράττω, no svi su izdavači prihvatili Heindorfovu inače slučaj - na mnoštvo gotovo jednako uvjerljivih načina, pri čemu
emendaciju πράττων. dakako svaki prijevod pretpostavlja makar prešutnu interpretaciju
smisla teksta. Prema našem shvaćanju, prijevodi kao „pojam", „od­
Razumijevajući δ = τό ξυναίτιον s Archer-Hindom.
5
redba", „misao", „sud", „riječ" i si. ovdje su manje prikladni, zbog
očite blizine značenja riječi λόγος i ΰπόθεσις u ovome tekstu.
Stav što ga Aristotel (De caelo 295a6sq.) pripisuje Empedoklu.
6

7
Prema Aristotelu (isto, 294bl4sq.) nazor zajednički Anaksimenu, Riječi έν τοις έργοις Burnet prevodi kao ,,in realities", obrazlažući po
našem sudu uvjerljivo: Riječ έργα je ekvivalent za όντα i πράγματα,
Anaksagori i Demokritu.
a ovdje je upotrebljena stoga što je ona stalna suprotnost za λόγοι.

120 121
svaki put postavku koju bih prosudio najpostojanijom, sve o n o voriti, i meni s a m o m e i d r u g o m e , te smatram kako t o g a se držeći
što mi se čini s time suglasno stavljam kao istinito, i glede uzro­ nikada neću pasti, već da je sigurno i m e n i s a m o m e i d r u g o m e
ka i glede svega drugog, a o n o što ne, to stavljam kao neistini­ bilo k o m e odgovoriti da o n a lijepa lijepim postaju lijepa. Ili se tebi
to. No h o ć u ti jasnije reći što kazujem, j e r držim da sad ne shva­ ne čini?
ćaš. Čini mi se.
Ne osobito, tako mi Zeusa - reče Kebet. I o n a velika dakle veličinom postaju velika? I o n a veća ve­
Dakle ovako kazujem - reče on, - ništa nečuveno, već o n o što ćima? I o n a malena malenošću malena?
sam vazda u drugim prilikama i u o v o m p r e t h o d n o m razgovoru Da.
bez prestanka kazivao. Počinjem s pokušajem da ti izložim vrstu Ni ti dakle ne bi prihvatio kad bi tko rekao da je n e t k o od
u z r o k a što ga razmatramo i vraćam se iznova o n o m e m n o g o ras- drugoga veći za glavu, a manji da je manji t i m istim, n e g o bi uvje­
pravljanom te od toga započinjem, p o d m e ć u ć i stav da jest nešto ravao kako ništa drugo ne kazuješ do to da sve što je v e ć e jed­
lijepo samo po sebi, i dobro, i veliko, i sve drugo. A k o mi to do­ no od drugoga ničim drugim nije veće n e g o veličinom, te da je po
pustiš i složiš se da to jest, iz toga se nadam izložiti ti u z r o k i t o m e veće, po veličini, a da o n o manje ničim drugim nije ma­
pokazati da je duša besmrtna. nje n e g o malenošću, te da je po t o m e maleno, po malenosti, b o ­
N o , kao da ti je već dopušteno - reče Kebet, - ne propuštaj jeći se, držim, da ti netko ne bi suprotstavio protivnu tvrd­
to privoditi kraju. nju, govoriš li da je za glavu netko veći ili manji, n a i m e tu da,
Osmotri dakle - reče - čini li ti se o n o što t o m e slijedi kao i prvo, o n i m istim o n o veće jest veće, a o n o manje jest manje, te
da, zatim, glavom, koja je malena, o n o veće jest veće i da je bes­
meni. M e n i se naime čini da, ako jest neko drugo lijepo osim li­
misao kako nešto jest veliko n e č i m malenim. Ili se ne bi bojao
j e p o g samog, tad to nije lijepo ni po č e m u d r u g o m do po t o m e što
toga?
ima udjela u o n o m lijepom. A i sve pače tako tvrdim. Slažeš li se
s takvim u z r o k o m ? A Kebet reče smijući se: - Bih, zaista.
Slažem se - reče. A ne bi li se - reče on - bojao kazati da je deset za dva veće
od o s a m i da ga po t o m u z r o k u premašuje, a ne m n o ž i n o m ? I o n o
Ja dakle - reče on - niti više razumijem niti m o g u spo­
dvije stope veliko da je od o n o g a j e d n u stopu velikog veće za po­
znati druge uzroke, one mudre. N e g o ako bi mi tko kazao
lovinu, a ne veličinom? Jer i tu je baš isti onaj strah.
z b o g čega je bilo koje nešto lijepo, kao naprimjer zato što ima
Baš posve - reče.
divnu boju, ili lik, ili bilo što drugo od toga takvog, ja sve to
A što? Ne bi li izbjegavao tvrditi kako je, ako se j e d n o m e
ostavljam po strani - jer u svemu se d r u g o m e smućujem -
pridoda jedan, pridodavanje u z r o k t o m e da postaje dva? Ili, ako
pa naivno i nevjesto i m o ž d a priprosto za sebe smatram kako
se razdvaja, onda to razdvajanje? I ne bi li uzvikivao ka­
ništa drugo ne čini to lijepim do da li prisustvo o n o g a lijepog
ko ne znaš drugi način da n e k o pojedino nastane, do imajući
da li zajedništvovanje u o n o m e lijepom, pa ma kako i na koji
udjela na vlastitom bivstvu pojedinoga u kojemu i m a udjela,
način nastalo 1 2 . A to više ne obrazlažem, nego tvrdim da sve
te da i kod takvih nemaš n e k o g d r u g o g u z r o k a za to da je na­
lijepo lijepim postaje lijepo. Jer to mi se čini najsigurnije odgo-
stalo dva od imanja udjela u dvojstvu, i da treba da u njemu
ima udjela o n o što će postati dva, a u jedinici o n o što će po­
Riječi είτε δπ δή και δπως προσγενομένη predstavljaju jedva savladivu stati jedan, d o k o n a razdvajanja i pridodavanja i druga takva
teškoću. Burnet prihvaća Wyttenbachovu konjekciju προσαγορε- prenemaganja ostavljaš po strani, ostavljajući da tako odgova­
v ο μένη, koju je teško opravdati, premda ima djelomičnu potvrdu u
Oxir. Papyri XVIII 2181 (Hackforth). Sam Hackforth, kao i ranije raju oni što su od tebe mudriji, a ti bi, takoreći prestrašen vla­
Archer-Hind i Cornford, prihvaća Uebervvegovu emendaciju προσγε- stitom sjenom i neiskustvom, o d g o v o r i o na taj način, držeći se
νομενοΰ, što izgleda najprihvatljivije. o n o g sigurnog p o d m e t n u t o g a stava. A k o bi se pak n e t k o dohva-

122 123
t i o 1 3 s a m o g t o g p o d m e t n u t o g stava, pustio bi to i ne bi odgovarao naslovom „Fedon ili ο duši". Iz obzora kršćanskog nauka istraživalo se
poglavito koliko su održivi, uvjerljivi i nepobitni tamo izlagani „dokazi"
sve d o k ne bi istražio sve što iz njega slijedi, usuglašava li ti se
ο besmrtnosti, zatim da li postavka ο besmrtnosti duše vrijedi za poje­
j e d n o s drugim ili je u nesuglasju. Pa ako bi trebao za njega sa­ dinačnu, individualnu dušu, te koliko je nešto takvo u Platona, a onda
m o g iznijeti razlog, iznio bi ga na isti način, p o d m e ć u ć i iznova i u Grka uopće zamislivo. Razlika odredbe duše u Fedonu, gdje je shva­
drugi p o d m e t n u t i stav, koji god bi se od onih p o v i š e
14
pokazi­ ćena u potpunoj jednostavnosti i jedinstvenosti, te u dijalozima Politeia,
v a o najboljim, sve d o k ne bi naišao na nešto dostatno, a p r i t o m Fedar i Timej, gdje je prikazana u svojoj unutarnjoj tročlanoj složenosti,
do danas je predmet uvijek novih tumačenja i rasprava.
ne bi brkao, kao oni puki osporavatelji, raspravljajući na j e d n a k
U tradicionalnim se tumačenjima jednako tako osobita uloga pripi­
n a č i n ο i s h o d i š t u i ο o n o m e svemu što iz njega slijedi, ako bi
15

sivala pitanju u kojoj i kolikoj mjeri su na sadržaj Fedona utjecala nauča-


h t i o iznaći nešto od o n o g a što jest. Jer njihov g o v o r i nastojanje vanja orfika i pitagorejaca. Ti su utjecaji u dijalogu bjelodani: nigdje se
m o ž d a i nije o k o toga. Jer oni su sebi dostatni i brkajući sve drugdje, osim možda samo još u Gorgiji, nije Platon toliko približio stavu
ujedno od silne m u d r o s t i ipak su u stanju sebi se samima dopa­ da je tijelo uistinu grob i tamnica duše, da je bit i prava narav filozofije
dati. Ti pak, ako jesi j e d a n od filozofa, držim da ćeš činiti kako pročišćenje od svega tjelesnog i voljna priprava za smrt.
U posljednjih je stotinjak godina pri interpretacijama Fedona osobi­
j a kazujem.
to važno mjesto dobilo historijsko-filologijsko pitanje da li su i u kojoj su
Najistinitije zboriš - rekoše uglas i Simija i Kebet. mjeri stavovi pripisani u dijalogu Sokratu doista autentični stavovi pra­
vog, historijskog Sokrata. Diskusija nije zaključena, no jedva da pri filo-
zofijskome razumijevanju dijaloga njeni ishodi mogu biti od neke veće
važnosti.
Neki problemi interpretacije U razlici spram svih navedenih osnovnih smjeranja interpretacije,
Platonov Fedon smatra se oduvijek, zajedno sa Simpozijem, jednim od čini se neophodnim inzistirati na tomu da je ono središnje i najhitnije u
izuzetnih remek-djela ne samo grčke filozofije nego i cjelokupne grčke čitavu dijalogu zasnivanje, uvođenje i obrana nauka ο idejama. I besmrt­
proze. Dramatski prikaz filozofa u neposrednom suočenju sa smrću, pred nost duše i prisjećanje i čista spoznaja kao jedini ispravni put pročišćenja
kojom ne uzmiče, već joj se prepušta u dobroj nadi, herojski uzvišen a utemeljeni su u Fedonu na nužnosti bitka ideja i prihvaćanju te nužno­
ujedno ljudski jednostavan lik Sokratov, nauk ο besmrtnosti duše i ο sti: „Tvrdnja ο idejama kao uzrocima egzistencije i objektima spoznaje;
prisjećanju: - sve je to učinilo taj dijalog jednim od najčitanijih i povi­ ustvrđenje da one grade posljednju zbilju na kojoj se mora zasnivati sve
jesno najutjecajnijih djela Platonovih. Može se štoviše reći da je upravo zdravo razmišljanje - to je najznačajniji metafizički ishod Fedona i
Fedon ponajprije oblikovao onu prosječnu predodžbu platonizma, koja je to bijaše bez sumnje njegova najintimnija svrha pri sastavljanju djela."
stoljećima vladala predajom filozofije. (Archer-Hind)
Pritom su u središtu zanimanja stajala prije svega pitanja vezana Iz ovakve odredbe osnovne teme Fedona zadobiva gore prevedeni ulo­
uz problem besmrtnosti duše. Sam je dijalog u dugoj tradiciji poznat pod mak svoje izuzetno značenje. U njemu se doista može, kako je to jednom
učinio Hans Wagner (Platos Phaedo und der Beginn der Metaphvsik als
Wissenschaft, u: Kritik und Metaphysik. Studien Heinz Heimsoeth zum
Veliku teškoću predstavlja ovdje razumijevanje riječi έχοιτο u smislu achtzigsten Geburtstag, Berlin, 1966, str. 363-381), pravo filozofijsko is­
„napasti", te je stoga već davno Madvig bio predložio čitanje έφοιτο, hodište metafizike kao znanosti.
prihvaćeno i od Schanza. Archer-Hind i ovdje slijedi Jacksona sma­ Ovdje nije mjesto da pokušavamo neka vlastita istumačenja. Za po­
trajući čitav pasus naknadnom interpolacijom. Prihvaćamo rješenje trebe ove edicije vrijedit će najkraće ukazati na neke osnovne teškoće,
Hackfortha: Glagol έ'χεσθαι upotrebljen je u dva različita značenja u ključne točke i najspornija pitanja sadržana u prevedenome tekstu.
dl i d3. Bolje je prihvatiti tu činjenicu kao plod izvjesne nemarnosti
u pisanju nego se poduhvaćati emendiranja; nijedna od sugeriranih §1. Sokrat-Platonov vlastiti način filozofiranja, naime odustajanje od
emendacija (έφοιτο, άπτοιτο, itd.) nije uvjerljiva. toga da se uzroke bivanju traži osjetilnim putem u onome osjetilnome
samom te okretanje istraživanju u „logosima", ovdje je izrijekom označen
Poviše", „gore", znači ovdje otprilike: općenitije, ontologijski prvotni-
kao „druga plovidba", uz očito naglašenu upotrebu riječi „bijeg", „umak-
je, kako je to npr. u Resp. 511a5.
nuće", „sklanjanje" u „logose". „Druga plovidba" je u Grka bila poslo­
Uzimamo s Burnetom riječ αρχή ovdje u značenju početne postavke, vičnom oznakom za lakši i sigurniji pokušaj pristupa nečemu, u slučaju
hipoteze, a ne počela naprosto. Hackforth čak prevodi kao „premiss". kad je neposredni, te u tom smislu „prvi" pristup nemoguć ili preopasan,

124 125
značenje koje potvrđuje i Platon na drugim mjestima (Politicus 300c, nih stvari, budu ipak njihovim uzrokom. No teško da je Platon ikada,
Philebus 19c). Hoće li dakle Platon vlastiti način označiti slabijim i dru- pa i ovdje u prvom odlučnijem izlaganju tzv. nauka ο idejama, njih držao
gotnijim od onoga u predšasnika, tzv. predsokratovaca? To se dosadaš­ doista „odvojenima". Odnos ideja i stvari već je ovdje imenovan „pri­
njim tumačima bez iznimke činilo nemogućim, tako da Platonov govor sustvom" ili „zajedništvovanjem", uz jasnu naznaku toga da prava narav
ο „drugoj plovidbi" ili razumiju kao puku ironiju (Burnet) ili pak pod tog odnosa nije još dokučena.
prvom i pravom plovidbom, koja u dijalogu Platonu ostaje nedostižna, Jednako je tako bitno uočiti da ideje nisu ovdje shvaćene kao uzro­
razumiju ne postupak „predsokratovaca" nego zahtjev samoga Platona ci egzistencije stvari. Ideje koje nalazimo ovdje u Fedonu jesu isključivo
za posvemašnjim sagledavanjem cjeline osjetilnoga pod vidom Dobra, što ideje međusobnih odnosa stvari i ideje njihovih kvalitativnih promjena.
sam u Fedonu doduše traži, ali tu još ne uspijeva i izvesti. Utoliko bi Upravo to i samo to uzrokuju ideje, barem prema nauku iz Fedona, na
kasniji dijalozi, prije svih dakako Timej, bili tek pravo ispunjenje pro- što je opravdano naglašeno upozorio Hackforth.
grama radikalne teleologije kakav je ovdje postavljen. (Primjer za tu ma-
nje-više usuglašenu tezu: N.R. Muphy, The δεύτερος πλους in the Phae-
do, The Classical Quarterly, Vol. XXX /1936/, No. 2, p. 40-47.) Važniji konzultirani komentari: . —
The Phaedo οf Plato. Edited with Introduction, Notes and Appendi-
§2. S time je najuže vezano pitanje što su uopće ti „logosi" u re­ ces by R. D. Archer-Hind. Second Edition. London, 1984. (Re-
print Edition New York, 1973.)
čenom „bijegu u logose"? Platon očito njima nasuprot stavlja osjetilno-
konkretne stvari i ono „zbiljsko". Da li su oni onda nešto kao puke misli, Plato's Phaedo. Edited with Introduction and Notes by J. Burnet.
pojmovi? Da li su ti „logosi" isto ono što Platon naziva „idejama"? Da Oxford, 1 3 1980. ^ Ι Θ Ι Ι . )
lije „logos" isto što i hipoteza, „pretpostavka"? Većina je tumača sklona Plato's Phaedo. Translated with an introduction and commentary
ove „logose" razumjeti kao „misli" i strogo ih razlikovati od „ideja", koje by R. Hackforth. Cambridge, 1955.
bi imale biti po sebi postojećim „objektivnim predmetima" tih, vazda
subjektivnih „misli".

§3. U istome sklopu problema stoji i pitanje: što valja razumjeti pod
„stvarima" i „bićima", od istraživanja kojih se Sokrat, smućen i zasli­
jepljen, odvraća k „logosima"? Archer-Hind je prvotno htio te „stvari"
razumjeti kao ideje same, no sasvim je očito da se tu misli doista na
stvari, kako ih dnevno susrećemo u praktičkom ophođenju. Teškoća je
međutim u tome što Platon u tekstu „logose" izrijekom naziva „slikama"
tih stvari, relativirajući potom u sljedećoj rečenici na dosta zagonetan i
dvosmislen način sve konzekvence takvoga stava. Treba li zaista sve to
shvatiti samo kao još jednu ironijsku igru, kako to hoće Burnet? I uz to,
kako čini Hackforth, u potpunosti ignorirati značenje što ga u tekstu
ima „metafora" sunca i opisi zabliještenosti i zaslijepljenosti duše, nije-
čući svaku smislenu vezanost uz paralelne iskaze u Politeii?

H. Potpuna suglasnost vlada oko toga da se krajnja i najviša hipo­


teza kojom se zadovoljavamo kao dovoljno jakom i sigurnom, dakle to
što Platon u ovome tekstu zove „nečim dostatnim" ne može smatrati
istovjetnom s onim što je kasnije u Politeii u srodnome kontekstu nazva­
no „bespretpostavnim počelom" i u čemu izgleda valja prepoznati samu
ideju dobra.

§5. Bitan i najteži problem je možda taj da su ideje ovdje izričito


nazvane uzrocima. Oštrica kasnije Aristotelove kritike Platonovih ideja
bila je ponajprije uperena na ovo mjesto iz Fedona, ukazujući uvijek iz­
nova na nemogućnost toga da ideje, u njihovoj „odvojenosti" od osjetil-

126 127
Iz djela Simpozij ( 1 9 9 c l - 2 1 2 b 8 ) .
Izvornik: Platonis opera. Recognovit brevique adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s II. Ο χ ο η ϋ 1973 ^ Ι Θ Ο Ι ) .

Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

N a k o n toga pak reče da je Sokrat odavde odnekud z a p o č e o :


I doista, dragi Agatone, učinilo mi se da si lijepo p o č e o govor,
kazujući kako bi on kao prvo trebao pokazati kakav neki jest taj
Eros, kao drugo pak djela njegova. T o m e se početku posvema di­
vim. Deder dakle, kad si v e ć i sve ostalo lijepo i veličanstveno
razjasnio kakav je on, reci mi ο Erosu j o š i o v o : Da li je takav taj
Eros da je ljubav za nečim, ili ničim? A ne pitam da li za n e k o m
majkom ili o c e m - ta smiješno bi bilo to pitanje, da li je E r o s
ljubav za majkom ili o c e m - nego kao kad bi isto to pitao ο o c u :
da li je otac nečiji otac, ili nije? Rekao bi mi dabogme, ako bi htio
valjano odgovoriti, da je otac upravo otac sina, ili kćeri. Ili ne?
Svakako - da je rekao Agaton.
Zar ne i majka j e d n a k o tako?
Da se i s tim složio.
Nadalje - da je rekao Sokrat - odgovori j o š malo više, da bi
bolje shvatio što hoću. A k o bih naime pitao: A što? Brat, to samo
što on upravo jest, da li je nečiji brat, ili ne?
Da je rekao da jest.
Zar ne brata ili sestre?
Da se složio.
Pokušaj dakle - da je rekao - reći i ο ljubavi. Da li je Eros
ljubav nečega ili ničega?
Ta svakako jest nečega.
To ubuduće - da je rekao Sokrat - u sebi čuvajući pamti, čega
je. A sad reci toliko: Da li Eros o n o čega je ljubav žudi, ili ne?
Dakako da da - da je rekao.
Da li to što žudi i ljubi žudi i ljubi imajući to, ili ne imajući?
Ne imajući, kako se bar čini - da je rekao.
Ali razmotri - da je rekao Sokrat - nije li umjesto da se čini
upravo n u ž n o tako da onaj koji žudi žudi o n o što mu nedostaje,

129
ili da ne žudi, ako mu ne nedostaje. Jer meni se zaista čudesno Sjeti se dakle za čim si u svom govoru kazao da je Eros. A k o
koliko čini, Agatone, da je nužno. A kako tebi? hoćeš, podsjetit ću te. Čini mi se naime da si rekao o v a k o nekako:
Valjano zboriš. Da li bi dakle netko budući velik htio biti ve­ Da su bogovi uredili stvari ljubavlju za lijepim. Jer za r u ž n i m da
lik, ili snažan budući snažan? n e m a ljubavi. Nisi li tako nekako kazao?
N e m o g u ć e je, prema o n o m e u čemu smo se složili. Kazao sam - da je rekao Agaton.
Jer mu zacijelo neće nedostajati baš o n o što on je. I prikladno baš zboriš, druže - da je rekao Sokrat. A ako s
Istinu govoriš. time tako stoji, zar ne bi Eros bio ljubav za lijepim, a za r u ž n i m
No ako bi i budući snažan htio biti snažan - da je rekao So­ ne?
krat - i budući brz brz, i zdrav budući zdrav - m o ž d a bi naime Da se složio.
netko smatrao da ta i sva takva oni koji takvi j e s u i ta imaju j o š N i s m o li prihvatili da o n o što n e k o m nedostaje i što nema,
i žude upravo ta koja imaju, te toga radi govorim, da se ne b i s m o taj to ljubi?
prevarili - tima je naime, Agatone, ako razumiješ, n u ž n o da imaju Da - da je rekao.
u sadašnjosti svaka pojedina od tih koja imaju, pa htjeli ih ili ne, Erosu dakle nedostaje lijepo, i to n e m a ?
pa tko bi o n d a baš ta žudio? Nego kad god netko kaže: Ja, budući N u ž n o - da je rekao.
zdrav, h o ć u i biti zdrav i, budući bogat, hoću i biti bogat, te žudim
A što? Zar ćeš za o n o č e m u nedostaje lijepo i što nikako ne
o n o samo što imam, reći ć e m o mu: Ti čovječe, imajući stečeno
posjeduje lijepo ti reći da je lijepo?
bogatstvo, zdravlje i snagu, hoćeš da i u b u d u ć e m v r e m e n u to
Nikako.
imaš stečeno, budući da u o n o m e baš sad prisutnom imaš, htio
Prihvaćaš li dakle j o š da je Eros lijep, ako s time tako stoji?
to ili ne. Razmotri dakle da li, kad god kažeš da žudiš za prisut­
nim, govoriš što drugo do to: H o ć u da ona sad prisutna i u bu­ A Agaton da je rekao: Izgleda mi Sokrate da ne z n a m ništa
d u ć e m v r e m e n u b u d u prisutna. Bi li se on s tim složio? od o n o g a što sam tada kazao.
I doista baš lijepo zboriš Agatone - da je rekao. N e g o kaži j o š
Reče da je Agaton potvrdio.
sitnicu: Ne čini li ti se kako sva dobra j e s u i lijepa?
Sokrat pak da je rekao: Nije li to zapravo za njega „ljubiti",
Meni bar da.
da o n o što nije v e ć tu i što n e m a u b u d u ć e m v r e m e n u b u d e za nj
A k o dakle E r o s u nedostaju lijepa, a lijepa su dobra, neće li
sačuvano i prisutno? 1
mu nedostajati i dobra?
Svakako - da je rekao. .
Ja Sokrate - da je rekao - tebi ne m o g u protusloviti, pa neka
I taj dakle i svaki drugi žudeći žudi za o n i m što nije već tu i
b u d e tako kako ti kažeš.
o n i m što nije prisutno, i za o n i m što n e m a i što sam nije i što
Zapravo ne m o ž e š istini protusloviti - da je rekao - dragi moj
mu nedostaje - to je zacijelo o n o za čim je i žudnja i ljubav.
Agatone. Jer Sokratu, to baš i nije teško.
U svakom slučaju - da je rekao.
A tebe ću sad već pustiti. No g o v o r ο Erosu kojeg č u h j e d n o m
Deder dakle - d a j e rekao Sokrat - složimo se p o n o v o u o n o m e
od Diotime, žene iz Mantineje 2 , koja bijaše u t o m e m u d r a i u
kazanom. Nije li Eros, prvo, za nečim, a p o t o m za o n i m čega ne­
mnogočemu drugom - i Atenjanima je j e d n o m kad su žrtvovali
dostatak mu je prisutan?
protiv kuge tu bolest za deset godina odgodila - i koja je i m e n e
Da je potvrdio.

Moguće je da je Platon želio da oba ova imena Μαντικής Διοτίμας


Umjesto ,,i" na kraju ove rečenice jedan rukopis ima „meni" (μοι), budu shvaćena etimologijski: srodnost pridjeva s μαντική, „mantički",
što je bio prihvatio Hug. Rettig je, ne osobito uvjerljivo, htio čitati μή „proročki," bjelodana je, dok bi se za razjašnjenje samog vlastita
παρόντα, dok je Schirlitz predlagao άεί παρόντα, a Bury και άεϊ imena mogao s Burvem navesti Sofoklov fragment 226 (Nauck):
παρόντα, što zacijelo nije slabo rješenje. σοφός γάρ ουδείς πλήν δ άν τιμςχ θεός.

130 131
ljubavnim stvarima podučila, pokušat ću v a m izložiti iz o n o g a u A o n a reče: Lako. Ta kaži mi ne tvrdiš li da su svi bogovi
č e m u s m o se A g a t o n i ja složili, sam od sebe, kako b u d e m m o ­ sretni i lijepi? Ili se usuđuješ kazati da neki od b o g o v a nisu i lijepi
gao. Zaista treba Agatone, kako si ti ustvrdio, prvo razložiti tko i sretni?
je E r o s i kakav je, a p o t o m njegova djela. Čini mi se dakle da je T a k o mi boga, bar ja ne - rekoh.
najlakše razlagati o n a k o kao i ta žena, pitanja postavljajući. Jer A ne zoveš li sretnima one koji posjeduju o n a dobra i lijepa?
baš sam otprilike i ja njoj nešto takvo govorio kao A g a t o n sada Svakako.
m e n i , da je Eros veliki bog, te da je za lijepim. O n a me pak pobi
Ali nisi li prihvatio da Eros z b o g nedostatka onih dobrih i
o n i m razlozima kojima i ja njega, da nije niti lijep, p r e m a m o j e m u
lijepih žudi upravo za tim što mu nedostaje?
g o v o r u , niti dobar.
Ta prihvatio sam.
A ja r e k o h : K a k o to zboriš D i o t i m o ? Dakle je ružan Eros, i
K a k o bi o n d a bio b o g o m onaj tko je bez onih lijepih i dobrih?
z a o ? O n a pak reče: Ne ogriješuj se! Ili smatraš kako je n u ž n o da
Nikako, kako se barem čini.
b u d e r u ž n o o n o što nije lijepo?
Vidiš dakle kako i ti cijeniš da Eros nije b o g - reče.
V i š e od svega.
Sto bi o n d a bio Eros? - rekoh. Smrtnik?
Ili i n e u k o o n o što nije m u d r o ? A ne opažaš li da jest nešto
Ni najmanje.
i z m e đ u mudrosti i neukosti?
A što onda?
Što t o ?
K a o i kod onih prije: između smrtnog i b e s m r t n o g - reče.
Mnijeti o n a ispravna, a da se ne m o ž e iznijeti razlog, ne znaš
Sto to Diotimo?
li, reče, da nije ni znati - ta kako bi znanjem bila stvar neobrazlo-
D e m o n veliki, Sokrate. Jer i sve o n o d e m o n s k o između je bo­
ž e n a - niti neukost - ta kako bi n e u k o š ć u bilo o n o što nekako
ga i smrtnoga.
p o g a đ a biće - nego je to o n d a valjda ispravno mnijenje, i z m e đ u
S kojom moći? - rekoh ja.
p a m e t i i neznanja. 3
Da tumači i prenosi b o g o v i m a o n o što je u ljudi i ljudima o n o
Istinu kažeš - r e k o h ja.
što je u bogova, od ovih molitve i žrtve, a od onih naredbe i odgo­
N e m o j o n d a na silu tvrditi kako je r u ž n o o n o što nije lijepo,
vore na žrtve, te u sredini budući upotpunjuje oboje, tako da je
niti zlo o n o što nije d o b r o . A tako i za Erosa, kad se slažeš da on
cjelina svega sama sa s o b o m čvrsto vezana. Po njemu se širi i sve
nije ni d o b a r ni lijep, n e m o j smatrati kako treba da je on ružan
p r o r o č k o umijeće svetišta u onih što se bave žrtvama i posveće­
i z a o radije nego da je nešto između njih - reče.
njima i čaranjima, kao i sve gatanje i vračanje. A b o g se ne miješa
No ipak - rekoh ja - svi se slažu da je veliki bog.
s čovjekom, već njime jest sve općenje i razgovor b o g o v a s ljudima,
G o v o r i š li ο svima o n i m a koji ne znaju - reče - ili ο o n i m a
kako s b u d n i m a tako i onima u snu. I onaj tko je o k o toga mudar,
koji znaju? demonski je čovjek, d o k je onaj tko je mudar u n e č e m u drugome,
Baš ο svima. o k o kakvih vještina ili rukotvorstava, prostak. Takvi su pače de­
A o n a smijući se reče: K a k o bi se, Sokrate, mogli složiti da je 4
m o n i m n o g i , a j e d a n od njih je i Eros.
veliki b o g oni koji kažu da on i nije b o g ? Ali od kojega oca i majke potječe? - rekoh ja.
Koji su t o ? - r e k o h ja.
D u g o je to pripovijedati - reče. No reći ću ti svejedno. Kad se
Jedan si ti, druga p a k ja - reče. naime rodila Afrodita gostili su se bogovi, a uz ostale i Poros, sin
Ja pak rekoh: K a k o to zboriš? Metidin. N a k o n što su blagovali stiže prošeci, kako je bila gozba,

Za naglašenu razliku između znanja i mnijenja usp. osobito Resp. 477 Ο „demonskim" bićima između bogova i ljudi govori Platon još u
sq. i Meno 99a. Osnovno obilježje znanja je pritom svagda u mogućno­ Resp. 392a, 427b, 617d, Legg. 713d, 717b. Usp. i pseudoplatonički
sti da se „iznese razlog" i „položi račun" (λόγον δούναι). spis Epinomis 985b.

132 133
Penija i bijaše na vratima. A P o r o s onda, opijen nektarom - vina vršeno i blaženo. No o n o koje ljubi, to i m a drukčiji lik, onakav
nije u o p ć e bilo, - izašavši u vrt Zeusov pijan zaspa. Penija nato, kakvog sam ja izložila.
namislivši da z b o g svog siromaštva dijete s P o r o s o m napravi, leg­ I ja rekoh: N e k a b u d e dakle, tuđinko, j e r valjano zboriš. No
ne uz njega i zače Erosa. Stoga j a m a č n o i postade Eros pratiocem kad je Eros takav, koju korist pruža on ljudima?
i službenikom Afrodite, rodivši se na proslavi njena rođenja, i To ću te baš Sokrate - reče - n a k o n o n o g a pokušati podučiti.
ujedno budući po naravi ljubavnikom oko svega lijepog, budući Jer jest j a m a č n o takav i tako postao Eros, a jest i za o n i m lijepim,
da je i Afrodita lijepa. Kao sin dakle Porosa i Penije, u ovakav je kako ti kažeš. No ako bi nas tko pitao: za č i m k o d o n o g lijepog
usud postavljen Eros: prije svega, siromašan je vazda i daleko od je Eros, Sokrate i D i o t i m o ? O v a k o pak j o š jasnije: onaj koji ljubi,
toga da b u d e mladenački svjež i lijep, kao što to smatra mnoštvo, ljubi lijepa. Što ljubi?
n e g o je tvrd i suh, neobuven i beskućnik, na zemlji vazda počiva­ I ja rekoh: Da mu b u d u .
jući i nepokriven, na vratima i po putevima pod vedrim n e b o m Ali taj o d g o v o r - reče - traži j o š ovakvo pitanje: što će mu
spavajući, imajući o n u majčinu narav, uvijek drug oskudice. biti time što bi mu bila dobra?
No opet po o c u vrebač je na lijepe i dobre, hrabar je, drzak i Ne m o g u j o š nikako - r e k o h - na to pitanje s p r e m n o o d g o ­
napregnut, vješt lovac, vazda neke lukavštine snujući, žudan pa­ voriti.
meti i vješt da je stekne, mudrost ljubeći kroz čitav život, strašan N e g o - reče - kao kad bi netko, zamjenjujući, d o b r i m se
vrač, ljekar, mudrijaš. I niti je kao besmrtan po naravi ustrojen, umjesto lijepog služeći, upitao: deder Sokrate, ljubi d o b r a onaj
niti kao smrtan, nego sad u istome danu cvate i živi, kad je u koji ljubi. Sto ljubi?
Da mu b u d u - r e k o h ja.
obilju, sada pak zamire, no oživljava p o n o v o po očevoj naravi, ta­
I što će biti t o m e k o m e bi bila dobra?
ko da niti je kad Eros siromašan niti je bogat, a i u pogledu mud­
To v e ć lakše m o g u odgovoriti - r e k o h ja. Bit će sretan.
rosti i neukosti u sredini je. S tim naime stoji ovako: Od b o g o v a
Stjecanjem dobrih dakle - reče - sretni su oni sretni, te ne
nijedan ne ljubi mudrost, niti žudi m u d r i m postati - jest naime
treba uz to j o š pitati: zašto h o ć e da b u d e sretan onaj t k o h o ć e ?
-, niti ako je tko drugi mudar ne ljubi mudrost. Ni oni neuki opet
N e g o se čini da o d g o v o r tu ima kraj.
ne ljube mudrost, niti žude m u d r i m a postati. Jer to je baš teškoća
Istinu veliš - r e k o h ja.
s neukošću: sebi se, ne budući lijep, dobar i pametan, činiti do­
Držiš li dakle da je to htijenje i ta ljubav zajednička svim lju­
statnim. Nikada naime onaj tko ne smatra da mu što nedostaje
dima i da svi h o ć e da im dobra b u d u uvijek, ili kako kažeš?
ne žudi za o n i m što ne smatra da mu nedostaje.
T a k o - rekoh ja. Da je zajednička svima.
Koji su o n d a D i o t i m o - rekoh ja - oni koji ljube mudrost, ako
A zašto Sokrate - reče - ne k a ž e m o da svi ljube, ako v e ć baš
nisu ni mudraci ni neuki?
svi o n a ista ljube i uvijek, n e g o za neke k a ž e m o da ljube, a za
No to je - reče - već i djetetu jasno, da oni između t o g obojeg, neke ne?
kojima bi i Eros pripadao. M u d r o s t je naime zacijelo nešto od I sam se č u d i m - r e k o h ja.
o n o g najljepšeg, a Eros je ljubav o k o lijepoga, tako da je n u ž n o
Ali ne čudi se - reče. Jer, izlučujući, imenujemo neki lik ljuba­
da je Eros ljubitelj mudrosti, a budući ljubiteljem mudrosti da je vi, pridajući mu i m e cjeline: ljubav, d o k za ostalo upotrebljavamo
između mudraca i neukoga. I t o m e je pak uzrok rođenje njegovo: druga imena.
od oca je mudra i obilna, a od majke nemudre i oskudne. Narav K a o što? - rekoh ja.
je dakle tog demona, Sokrate, ta. A o n o što si ti smatrao da je Kao ovo. Znaš da je stvaranje nešto m n o š t v e n o . Jer bilo č e m u
Eros, nije ti se ništa čudno dogodilo. Smatrao si, kako mi se čini, što prelazi iz o n o g koje nije u o n o koje jest sav u z r o k je stvaranje,
prosuđujem li iz onoga što govoriš, da je Eros o n o koje je ljublje­ tako da i radnje svih umijeća j e s u stvaranja i njihovi obrtnici svi
no, a ne o n o koje ljubi. Z b o g toga ti se, držim, Eros učinio od su stvaraoci.
svega ljepšim. Ta o n o ljubljeno i jest zaista lijepo, raskošno, sa- Istinu veliš.

134 135
Ali - reče o n a - znaš da se svejedno ne z o v u stvaraocima, T r e b a dodati.
n e g o imaju druga imena, d o k se od cjelokupnog stvaranja j e d a n Da li o n d a - reče - i da ne samo da bude, nego i da uvijek
izdvojeni dio, onaj o k o m u z i k e i metra, naziva i m e n o m cjeline. To bude?
se n a i m e j e d i n o zove stvaranjem, i stvaraocima oni koji se drže I to treba pridodati.
t o g dijela stvaranja. Dakle je ljubav - reče - j e d n o m riječju za tim da joj o n o d o b r o
Istinu kažeš - rekoh. bude uvijek.
T a k o onda i k o d ljubavi. Poglavito sva žudnja za o n i m d o b r i m Najistinitije veliš - rekoh ja.
i za t i m e da se b u d e sretan svima je o n a „najveća i najprevarnija Budući dakle da je to ljubav uvijek -, reče ona - koji način
ljubav" 5 . Ali za o n e koji se na svakojaki način njoj posvećuju, ili bavljenja njome, i u kojoj djelatnosti mar i napor bi se zvali lju­
u p o g l e d u stjecanja novca, ili u pogledu ljubavi k tjelovježbi, ili u bavlju? Koje djelo se slučuje tim biti? M o ž e š li reći?
p o g l e d u ljubavi za m u d r o š ć u , ne kaže se da ljube, niti ih se zove Ali ne bih se doista tebi Diotimo — rekoh ja — zadivio glede
ljubavnicima, d o k o n i koji se predaju i revno nastoje o k o n e k o g mudrosti, i ne bih te oblijetao upravo to učeći.
j e d n o g lika toga dobivaju i m e cjeline, ljubavi, te se kaže i da ljube No kazat ću ti - reče. To je naime p o r o d u lijepom, i tijelom
i da su ljubavnici. i dušom.
Izgleda mi kao da istinu zboriš - rekoh ja. Gonetanje treba - rekoh ja - što to upravo zboriš, i ja ne shva­
I zaista se - reče - kazuje neka priča da ljube oni koji traže ćam.
svoju drugu polovicu. No moja je priča da ljubav nije niti za po­ No reći ću jasnije - kaza ona. Trudni su naime, Sokrate, svi
l o v i c o m niti za cjelinom, ne sluči li se, druže, da je to baš dobro, ljudi i tijelom i d u š o m 6 i kad dospiju u neko doba starosti, naša
b u d u ć i da su ljudi skloni dati si i n o g e i ruke odsjeći, ako im se narav žudi rađati. Ali rađati u r u ž n o m e ne može, nego u lijepome.
čini da su im škodljive. Ne vole oni, smatram, o n o svoje, osim ako Ta sjedinjenje m u ž a i žene je rađanje 7 . A to je stvar božanska, i to
bi t k o o n o dobro zvao vlastitim i svojim, a o n o zlo tuđim. T a k o je u živome biću, koje je smrtno, o n o u njemu prisutno b e s m r t n o :
da b a š ništa nije što ljudi ljube do o n o d o b r o . Ili se tebi čini da trudnoća i rađanje. N e m o g u ć e je pak da oni b u d u u o n o m e ne­
je? usklađenom. O n o ružno je neusklađeno sa svime božanskim, d o k
M e n i b a r e m ne, tako mi Zeusa - rekoh ja. je o n o lijepo usklađeno. Ljepota je dakle pri rađanju boginja usu­
M o ž e li se o n d a - reče o n a - tako naprosto kazati da ljudi da i boginja poroda. Z b o g toga, kad se god o n o koje je trudno pri-
ljube o n o dobro? m a k n e lijepom udobrovoljuje se i biva radošću obliveno te ostavlja
Da - rekoh. p o r o d i rađa. Kada pak ružnom, ozlovoljuje se i ožalošćeno skuplja
A što? Ne treba li pridodati - reče - da ljube i to da im o n o se u se te odlaže, zadržava i ne rađa, već u sebi držeći p l o d s
t e š k o ć o m ga nosi. A odatle je to da o n o koje je trudno i već na-
d o b r o bude?
breklo silan žar spopadne u okružju lijepog, j e r o n o golemih m u k a
rješava o n o g a tko nosi. Jer ljubav Sokrate nije za o n i m lijepim,
Riječ δολερός navela je interprete na mnoštvo prijedloga za emenda-
cijom, od kojih jedva da i jedan zadovoljava. Na koncu je od strane kako ti smatraš.
mnogih naprosto uklonjena iz teksta, dok Hug i Stallbaum (u 1. iz­ N e g o za čim onda?
danju svog komentara) izbacuju čak čitavu rečenicu. Tome nasuprot
stoji konstatacija G. Krugera (Einsicht und Leidenschaft. Das Wesen
des platonischen Denkens. Frankfurt am Main, "1973 Λ1939/, str. Za Platonov nauk ο trudnoći duše i rađanju usp. još s Burvem Theaet.
162, bilj. 34): Pokušaji da se emendira predano δολερός i križanje 150 sqq., Phaedr. 251a sqq, Tim. 91a.
cijeloga pasusa ό μέγιστος και δολερός έρως παντί sadržajno pretpo­
Svi izdavači, osim Hommela i Stallbauma, suglasni su u izbacivanju
stavljaju jedno puko logičko razumijevanje rečenice. Bury instruktiv­ ove rečenice kao besmislene glose, što nam ne izgleda osobito uvjer­
no upućuje na Sapfino shvaćanje erosa, kao srodno i blisko ovdje izlo­ ljivo.
ženome.

136 137
Za rađanjem i p o r o d o m u lijepom. opet n o v o p a m ć e n j e 8 umjesto o n o g odlazećeg spašava znanje, tako
Neka b u d e - rekoh ja. da se čini istim.
Ta svakako - reče. No zašto baš za rađanjem? Jer rađanje je Na taj se naime način spašava sve smrtno, ne time da je u
vječno i besmrtno, kao smrtnome. Ta n u ž n o je zajedno s dobrim potpunosti isto, kao o n o božansko, nego time da o n o odlazeće i
žuditi i za besmrtnošću, iz onoga u č e m u smo se složili, ako već stareće ostavlja za s o b o m drugo_novo, kakvo s a m o bijaše/ T o m
ljubav jest za tim da joj o n o dobro bude uvijek. Iz t o g je razloga d o s k o č i c o m Sokrate - reče - i m a o n o s m r t n o udjeFa u besmrt­
n u ž n o da ljubav jest i za besmrtnošću. nosti, i tijelo i sve ostalo, d o k o n o b e s m r t n o d r u g o m 9 . N e m o j se
Sve me to dakle poučavala, kada je govorila ο ljubavnim stva­ dakle čuditi ako po naravi sve cijeni svoje p o t o m s t v o . Jer besmrt­
rima, te j e d n o m zapita: Sto držiš Sokrate da je u z r o k tej^ubavi i nosti radi prati sve mar za njim i ljubav.
te žudnje? Ili nisi opazio u kakvo izuzetno stanje dospijevaju sve
A ja čuvši g o v o r zadivih se i rekoh: Da li, najmudrija D i o t i m o ,
životinje kada žude rađati, i one na zemlji i one koje lete, bolujući
uistinu s tim tako stoji?
sve i ljubavno raspoložene, prvo oko m e đ u s o b n o g sjedinjavanja, a
I ona, p o p u t onih savršenih sofista, reče: Znaj d o b r o Sokrate.
zatim i oko prehrane o n o g a rođenog, te kako su spremne za njih
Jer pogledaš li ako hoćeš baš častoljublje ljudi, čudio bi se besmi­
se i boriti, slabije s jačima, i umrijeti, i dati se glađu mučiti ne bi
slenosti o n o g a što sam rekla kad ne bi spazio, u z e o u obzir, kako
li ih nahranile, a i drugo sve čineći? Sto se ljudi tiče, smatrao bi
su strašno opsjednuti ljubavlju da b u d u slavnoga i m e n a i da „glas
netko da to čine iz predumišljaja. No iz kojeg uzroka su životinje
steknu besmrtni za vječita v r e m e n a " , te da su z b o g toga pripravni
tako ljubavno raspoložene? M o ž e š li to reći?
opasnostima prkositi j o š i više nego z b o g djece, i dobara potrošiti,
I ja p o n o v o kazah da ne bih znao. A ona reče: Misliš li o n d a
i napora svakojakih podnijeti, i za to umrijeti. Smatraš li ti - reče
ikada postati vještakom o k o ljubavnih stvari, ako to ne shvatiš?
- da bi Alkestida bila umrla za Admeta, ili da bi Ahil bio u m r o
Ali zbog toga sam Diotimo, kako upravo rekoh, k tebi i došao,
nakon Patrokla i da bi vaš K o d r o bio u m r o prije svoje djece z b o g
znajući da trebam učitelja. N e g o reci mi uzrok i za to i za sve
drugo od o n o g a o k o ljubavnih stvari. kraljevstva, da nisu smatrali kako će besmrtno^ biti sjećanje na
A k o dakle vjeruješ - reče - da ljubav po naravi jest o n o o k o njihove vrline, što ga mi sada i m a m o ? Daleko od toga da ne - reče,
čega s m o se više puta složili, tad se ne čudi. Jer tu na isti način - n e g o držim da z b o g vrline besmrtne i z b o g takva slavnoga
kao i tamo smrtna narav traži po j n o g u ć n o s t i jia_bude i uvijek i glasa svi sve čine, i koliko su bolji toliko više. Jer o n o b e s m r t n o
besmrtna. M o ž e pak j e d i n o time, rađanjem, time da ostavlja za ljube.
s o b o m drugo mlado umjesto starog, budući da se i u o n o m e vre­ Oni - reče - koji su trudni tijelom posvećuju se više ž e n a m a
m e n u u kojem se za svako pojedino od živih bića kaže da živi i i s njima su u ljubavi, rađanjem djece namičući sebi, k a k o sma­
da je isto - kako se netko od djetinjstva zove istim sve d o k ne traju, besmrtnost, sjećanje i_sreću za b u d u ć e vrijeme. Oni pak koji
postane starcem - tako ipak naziva istim, nikada ne imajući u d u š o m - ta ima zaista_i qnih_koji.su u duši trudni, i j o š više n e g o
sebi o n a ista, već vazda n o v i m bivajući, a ponešto gubeći, i u po­ u tijelima - o n i m čime duši pristoji da b u d e trudna i da rađa.
gledu kose, i mesa, kostiju, krvi, i cjelokupnog tijela.
I ne samo u pogledu tijela, nego i u pogledu duše, svojstva,
Ne nalazimo dovoljno razloga za izbacivanje riječi μνήμην, kako čini
ćudi, mnijenja, žudnje, naslade, boli, strahovi, svaka od tih nisu Bury, proglašujući je „ili umetnutom ili iskvarenom". Dobro upozo­
u pojedincu nikada ta ista, već j e d n a nastaju, a druga propadaju. rava S. Rosen (Plato's Symposium, New Haven and London, 1968,
A od toga je još neobičnije to da i znanja ne samo što nam str. 254, bilj. 131): ,,Bury i ostali označuju μνήμην interpolacijom; ako
i jest, onda je takva da savršeno izražava smisao pasusa."
jedna nastaju a druga propadaju te^nikada n i s m o ^ s j ^ i j u j j o g l e d u
znanja, nego i j e d n o pojedinačno od znanja isto to zadešava. Jer Za razliku od gotovo svih rukopisa, te starijih i novijih izdavača, Bury
bez jakog opravdanja inzistira na Creuzerovu čitanju αδύνατον umje­
o n o što je nazvanolnišljenjem, tako je nazvano kao da je znanje sto άθάνατον.
odlazeće. Zaborav je naime odlazak znanja, a mišljenje stvarajući

138 139
po izgledu lijepo 1 0 , velika b e z u m n o s t ljepotu na svim tijelima ne
A što joj pristoji? R a z u m n o s t i ostalu vrlinu, čega su ro-
držati j e d n o m i istom. Shvativši to pak, da se premjesti u stanje
diteh'i i svi stvaraoci i oni od obrtnika za koje se kaže da su
ljubavnika svih lijepih tijela, a one snažne ljubavi za j e d n i m da
pronalazači. A ponajveće i od razumnosti ljepše je zasniva-
se okane, prezirući je i držeći sitnicom.
laštvo o k o država i naseobina, kojemu je ime razboritost i^pra^
A nakon toga da ljepotu u dušama smatra vrednijom od one
vednost.
u tijelu, tako da će se, bude li netko dolične duše, pa ma i imao
K a d je opet o v i m n e t k o u duši trudan j o š iz djetinjstva, b u d u ć i
slabašan stas, njime zadovoljiti, ljubiti ga i ο njemu se brinuti, te
b o ž a n s t v e n , te kad dospije d o b a žudi v e ć p o r o d a imati i rađati,
rađati takve govore, i zahtijevati i h 1 1 , kakvi bi mladiće boljima
tražit će, držim, i takav, obilazeći, o n o lijepo u č e m u bi rađao, jer
učinili, da bi bio prisiljen opet motriti o n o lijepo u poslovanjima
u r u ž n o m neće nikada roditi. Lijepim se tijelima priklanja dakle
i u zakonima, te da vidi kako je to sve sebi srodno, tako da će
više n e g o ružnima, trudan budući, te ako se u njima nahodi du­
smatrati kako je o n o lijepo u okrugu tijela nešto neznatno.
ša lijepa, plemenita i darovita, t o m e se obojem iznad svega pri-
N a k o n poslova da ga vodi k znanostima, da vidi opet ljepotu
klarijati^smjesta u o d n o s u s tim čovjekom obiluje g o v o r o m ο vrli­
znanosti, te da gledajući već spram m n o g o g lijepog nikad više ne
ni i ο t o m e kakav' treba da b u d e dobar čovjek i č i m e da se bavi,
bude, kao sluga, pri j e d n o m e , milujući djetinju ljepotu n e k o g
pa se prihvaća toga da ga odgaja. Dotičući naime, smatram, li­
čovjeka ili j e d n o g a posla, robujući slab i sitničav, nego da, okrenut
j e p o g i s njim općeći porađa i rađa o n o čime je davno zatrudnio,
prostranoj pučini lijepoga i m o t r e ć i 1 2 , m n o g e lijepe i veličajne go­
te, spominjući ga se prisutan i odsutan, s njime zajedno othra­
vore i misli porađa u nezavidnoj ljubavi za mudrošću, sve dok, tu
njuje o n o r o đ e n o , tako da ti takvi imaju m n o g o veće uzajamno
ojačavši i narastavši, ne sagleda neku j e d n u znanost, koja je toga
zajedništvo od one o k o djece, i postojaniju ljubav, budući da su
tu lijepog. A pokušaj mi - reče - pozornost upraviti, koliko god
ljepšom i besmrtnijom djecom zajednicu osnovali. I svatko bi vi­
najviše možeš.
še volio da su mu se takva djeca narodila nego o n a ljudska te
ogledavajući se na H o m e r a i Hesioda i druge dobre pjesnike za­ T k o je naime dovde prema ljubavnim stvarima odgojem do­
vidi im koje p o t o m k e za s o b o m ostavljaju, kojima sebi, b u d u ć i da veden, motreći o n a lijepa i j e d n o za drugim i na pravi način, idući
su takvi, b e s m r t n u slavu i u s p o m e n u pribavljaju. A ako h o ć e š - već kraju ljubavnih tajni, iznenada će ugledati nešto čudesno, na­
rav lijepog, samo o n o , Sokrate, radi čega upravo i bijahu svi oni
r e c e _ i djecu koju je Likurg za s o b o m u L a k e d e m o n u ostavio,
spasitelje L a k e d e m o n a i takoreći Helade. Na cijeni je u vas i So- prethodni napori, o n o koje, prvo, uvijek jest i niti nastaje niti pro­
l o n z b o g rađanja zakona, i drugi muževi posvuda drugdje, kako
u H e l e n a tako u barbara, koji su m n o g a i lijepa djela na vidjelo to έπ' εϊδει καλόν tumačilo se dosad na tri osnovna načina: (a) kao
iznijeli, koji su svakojakom v r l i n o m rađali. Njima se v e ć i m n o g a lijepo u ideji (Schleiermacher, Zeller), (b) kao ono lijepo po vrsti (Wyt-
svetišta podigoše z b o g te takve djece, d o k z b o g o n e ljudske ni­ tenbach, Stallbaum, Hommel), te (c) kao ljepota osjetilnih likova
(Vermehren, Rettig, Hug, Bury). Treća solucija izgleda nam daleko
jedno.
najuvjerljivija.
U ove dakle ljubavne tajne m o ž d a bi i ti Sokrate b i o posvećen.
No za o n a krajnja i najviša posvećenja, radi kojih i jesu sva ova, Posve nepotrebno Bury, slijedeći Asta, hoće izbaciti riječi και ζητεΐν,
kao navodnu „ineptum glossema". Stallbaum dobro obrazlaže zadrža­
slijedi li ih tko na pravi način, ne z n a m da li ćeš biti sposoban.
vanje riječi: Diotima hoc dicit, talem amatorem non modo ipsum pa-
No kazat ću ti - reče - i neću ništa svojom voljom ispustiti. Ti rere quasi et ex se procreare, sed etiam aliunde quaerere et investi-
me p a k pokušaj pratiti, budeš li sposoban. gare eiusmodi sermones, qui iuvenes reddant meliores.
Onaj naime - reče - tko na pravi način ide na tu stvar treba
Particip θεωρών treba shvaćati s prethodnim, a ne sljedećim riječima.
da j o š kao mladić p o č n e salijetati lijepa tijela, i to prvo da, vodi Vrlo lijepo objašnjava Bury: Parabola sugerira da se promatrač, do-
li ga pravo onaj koji ga vodi, ljubi j e d n o tijelo i tu rađa lijepe stigavši vrhunac uspona, okreće unaokolo i motri, zadivljen, na mo­
g o v o r e , p o t o m da sam shvati kako je ljepota na bilo kojem tijelu ćan ocean ljepote koji se prostire pred njim, dok mu taj prizor krijepi
o n o j na d r u g o m e tijelu sestra, te kako je, ako treba slijediti o n o dušu i pokreće ga na to da iz sebe iznosi mnoštvo dubokih misli.

141
140
pada, niti raste niti opada, a p o t o m nije u neku ruku lijepo, u ku koji bi o n a m o gledao i koji bi o n i m čime treba m o t r i o i s time
neku ruku ružno, niti tada da, a tada ne, niti spram o n o g a lijepo, općio? Ili ne pomišljaš - reče - da će ga j e d i n o ondje zapasti da,
spram ovoga pak ružno, niti ovdje lijepo, a ondje ružno, kao da gledajući o n o lijepo o n i m čime ga se m o ž e gledati, porađa ne slike
je n e k o m e lijepo, a n e k o m e ružno. Niti će mu se to lijepo poka­ vrline, budući da se slike ne dotiče, nego istinsku, b u d u ć i da se
zivati kao neko lice, niti ruke, niti drugo što u č e m u tijelo ima dotiče istine? A o n o m e tko porađa istinsku vrlinu i othranjuje ju
13
udjela, niti neki z b o r , niti neka znanost, niti pak budući u ne­ pripada da bude b o g u m i o te, ako u o p ć e kojem čovjeku pripada
č e m u drugom, kao u živome biću, ili na zemlji, ili na nebu, ili u da bude besmrtan, onda njemu.
drugome, nego samo po sebi sa s o b o m jednoliko uvijek buduće, a To je dakle, Fedre i vi ostali, kazala Diotima, a ja ostah uvje­
sva ostala lijepa kao da u t o m e na neki način imaju udjela, tako ren. A uvjeren pokušavam i druge uvjeriti da za tu stečevinu ne
da kad ta ostala i nastaju i propadaju o n o niti što većim niti ma­ bi ljudskoj naravi nitko lako našao boljeg saveznika od Erosa. Sto­
njim biva niti što podnosi. ga dakle tvrdim kako svi ljudi trebaju cijeniti Erosa, te sam cije­
A kad tko, odlazeći od ovih tu p u t e m prave ljubavi spram dje­ n i m ljubavne stvari i osobito oko njih nastojim, i drugima prepo-
čaka, p o č n e samo o n o lijepo sagledavati, m o ž d a bi se i dotaknuo ručam, te i sada i uvijek hvalim m o ć i junaštvo E r o s o v o , koliko
cilja. Jer to je baš na pravi se način dati na ljubavne stvari, ili od sam god za to sposoban.
drugog biti k njima vođen: započinjući od ovih lijepih radi samog
o n o g lijepog uvijek se uspinjati, kao stepenicama se služeći, od
j e d n o g na dva, i od dvojih na sva tijela, i od lijepih tijela na lijepa Neki problemi interpretacije
poslovanja, i od poslova na lijepe nauke, i od nauka ići na k o n c u
Dijalog Simpozij nedvojbeno pripada nekolicini vrhunskih postignuća
na onaj nauk, koji nije nauk nečega drugog do samog o n o g lijepog, ljudskoga duha u oblasti pisane riječi. Umijeće dramatske gradnje djela,
te tako na cilj stigavši spoznati samo o n o koje jest lijepo. savršenost kompozicije, krasota izraza, konačno i ponajprije upravo bez-
T a m o je život, dragi Sokrate, reče tuđinka iz Mantineje, ako dano neiscrpiva slojevitost smisla čine taj spis upravo jedinstvenim. U
svrhu osvjedočenja ο tome dovoljno je jednom s originalom samim uspo­
uopće igdje, čovjeku vrijedan življenja, dok motri samo o n o lijepo.
rediti naprimjer onaj povijesno toliko utjecajni renesansni pokušaj Mar-
O n o ti se, ako ga ikada ugledaš, neće činiti da jest po zlatnome silia Ficina da filozofijsku sadržinu Platonova dijaloga prenese svome
nakitu i haljinama, lijepim dječacima i mladićima, koje sada d o k vremenu (Usp. npr. sud P.R. Bluma u uvodu paralelnog izdanja Ficinova
2
gledaš uzbuđuješ se i spreman si, kao i mnogi drugi, ljubimce gle­ djela: LIber die Liebe oder Platons Gastmahl. Hamburg, 1984, str. XIX.)
dajući i uvijek s njima općeći, kad bi to bilo moguće, ne jesti i ne Kršćanski, renesansno-trubadurski, romantički pojam ljubavi povi­
jesno izrastaju iz svaki put bitno novog i drukčijeg tumačećeg sučeljenja
piti, nego samo motriti i zajedno biti. Sto bismo onda - reče -
s naukom iz Simpozija. Izvorni grčki religijsko-mitologijski obzor, unu­
smatrali kad bi nekoga zapalo da vidi samo o n o lijepo, pravo, čisto tar kojega Platonova izvođenja tek zadobivaju i zadržavaju svoj pravi
i nepomiješano, a ne ispunjeno puti ljudskom, bojama i m n o g i m vlastiti smisao, pritom je nužno sve više bivao potisnutim i zaboravlje­
drugim smrtnim tričarijama, već da samo o n o božansko lijepo jed­ nim. Hoće li ga se pak jednom hermeneutički iznova probuditi i prisvoji­
noliko m o ž e sagledati? Zar držiš - reče - da bi loš bio život čovje- ti, potrebno će biti prethodno na vidjelo iznijeti istinu grčkoga iskustva
Erosa, od onoga u Hesiodovoj Teogoniji pa do rane grčke lirike. Van
tog obzora ostaje Platonova riječ bitno neshvatljiva u svojemu vlastitu
Kao i uvijek, tako je i ovdje teško razumjeti i izložiti upotrebljenu smislu.
riječ λόγος. Tumači se uglavnom ili kao „rasprava", „argument"
(Gomperz, Stevvart, Zeller), ili kao „pojam". Rettig ovo drugo zna­ §1. Pri dosadašnjim tumačenjima ponajviše je pozornosti bilo posve­
čenje brani i obrazlaže riječima: Ideje nisu puki pojmovi, one su štovi­ ćivano međusobnom odnosu svih u Simpoziju izloženih govora, te odno­
še egzistencije, χωριστού, kako se izražava Aristotel, te uvjeti bitka i su sviju prethodnih, kao i svakog pojedinog od njih, spram Sokratova,
bivanja stvari osjetilnoga svijeta. Općenito valja, međutim, na umu pri čemu je s pravom i manje-više jednoglasno Arj_>t_)iaiiQy govor pre­
držati dobru uputu Rosenovu (isto, str. 226, bilj. 82) da se precizno poznat kao od sviju ostalih bitno različit i svojom tragičkom osnovnom
značenje od λόγος mora uvijek odrediti iz konteksta svake pojave termina.
crtom srodan Sokratovu. odnosno Diotiminom. « . \ ; ; . . . /-

142 143
§2. Mnogo se raspravljelo i ο tome da li je prava i središnja tema
dijaloga ljubav, odnosno Eros, ili pak sam Sokrat, kao oličenje autentične su tog konca sveg „posvećenja" pod „čudesnom naravi lijepog" mišljena
filozofijske egzistencije, pri čemu je jasno da takva vrsta „dileme" na­ ustvari „ideja lijepoga", kako to pretežno smatraju interpreti? No zašto
prosto ne dopire do onoga bitnog u djelu. je onda Platon ne bi i nazvao „idejom"? I kako se onda odnosi naglašena
jedincatost te „naravi" spram nužne mnoštvenosti ideja? I u kakvu odno­
su stoji ta „narav" spram „ideje dobra"? Da li je s njom u osnovi isto­
§3. S visokom mjerom uvjerljivosti ukazano je na to da cjelinu spisa vjetna, kako je npr. smatrao Natorp? Na ta teška pitanja odgovoriti se
vodi i upravlja Platonov pokušaj odlučnog filozofijskog suprotstavljanja može tek iz produbljena studija cjeline Platonovih spisa.
samome načelu ranoga grčkog prosvjetiteljstva i umijeću (τέχνη) kao nje­
govoj biti. (Kriiger)
§9. Od izuzetne je važnosti i Diotimin opis pravoga puta erotičkog
uspinjanja, od onog tjelesnog k duševnome, potom k cjelini navada i obi­
§4. Jednako je tako uvjerljivo uočena i prikazana različnost spram
čaja, cjelini onog praktičkog, pa zatim cjelini onog što se može i mora
Fedona, sadržana ponajprije u tome što ovdje u Simpoziju od samoga
znati, sve do Jedinog nauka" samog, koji više nije nikakav logos i ni­
početka sve cilja na jedinstvenost i cjelinu svega, na zasnivanje svega što
kakva znanost. Unutrašnje načelo tog uspinjanja sadržano je u žudnji i
biva na jednome zajedničkom korijenu i izvoru, na erosu samom, čime
sjedinjenju s jednim, zatim napuštanju tog jednog i otvaranju žudnje za
onda biva znatno -ublažen i donekle prevladan temeljni stav Fedona ο
cjelinu drugog svega takvog, čime je smjesta na neki neobičan način na­
načelnoj i nužnoj odijeljenosti pravog i istinskog bića od svega postajućeg
puštena i sama oblast ο kojoj je riječ. Smisleno dovesti u vezu tu ovdje
i propadajućeg, zajedno s tome pripadnim temeljnim ugođajem opušte­
naznačenu pranapetost borbe jednog i onog „drugog", u značenju neodre­
nosti za tajnu smrti, koji ovdje prerasta u strast začinjanja i rađanja.
đene beskonačnosti svega, s onim i danas još jedva shvaćenim zagonetnim
Ono što je tamo bilo tek naslućeno i nagoviješteno pod imenima „pri­
poznim naukom Platonovim ο Jednom i Neodređenome dvojstvu kao dva­
sustvovanja" i „zajedništvovanja", to se ovdje pokušava sadržajno pro­
ma osnovnim počelima svega - takav korak nije još ni od koga pokušan.
misliti i izložiti putem analize praizvorne moći „ljubavi".

iUO. Pri svemu je tome od izuzetnog značenja uvidjeti kako u tom


§5. Ono što Sokratov govor iz osnove razlikuje od svih prethodnih stupnjevitom erotičkom usponu valja sagledati jedan, da tako kažemo,
jest uvid i spoznaja bitne i posvemašnje negativnosti - dakako ne u vri­ elementarno-egzistencijalni analogon onome istome što je ranije u Fedo­
jednosnom nego isključivo „ontologijskom" smislu - sadržane u naravi nu, te potom opet u Politeii, izloženo kao tek spoznajni postupak uza­
ljubavi. Kao žudnja, ona je nužno i neuklonjivo prožeta ništavilom. S stopnog postavljanja „hipoteza", njihova „ukidanja", te nadomještanja
pravom su kasniji neoplatoničari, počevši već s Plotinom samim, mitsku uvijek „višima". Tek iz sagledavanja obih tih momenata u njihovoj je­
sliku „Penije", oskudne Erosove majke, razumijevali kao unaprijed miš­ dinstvenosti dobiva se neko bliže iskustvo toga što je Platon zvao filozo­
ljeno isto ono što se potom od Aristotela naovamo u filozofiji i metafizici firanjem.
naziva „materijom".

§6. Odatle i osnovna karakteristika odlomka koji smo preuzeli u pri­ Važniji konzultirani komentari:
jevod: u njemu je mišljena i do riječi dovedena temeljna narav vremeni- G.F.R. Rettig: Platons Symposion. Halle, 1876.
tosti i prolaznosti svega živog. Možda se može štoviše reći da je upravo 2
A. Hug: Platons Svmposion. Leipzig, 1884.
u tome sadržana i glavna, tako reći jedina tema cjelokupnoga djela.
The Symposium of Plato. Edited with Introduction, Critical Notes
and Commentarv by R.G. Bury. Second Edition. Cambridge,
§7. Neće stoga biti toliko začudno da se ideje i sam nauk ο idejama 2
1932 ( x 1909).
u tekstu čitava dijaloga, pa tako i u ovome središnjem, uopće ne pojav­
ljuju. Mnogim je tumačima krajnju zbunjenost izazivala činjenica da je
ovdje ne samo cjelina tjelesnoga, pa onda i takozvanih nižih očitovanja
duševnosti, nego i ono za što bi se inače moglo u Platona očekivati posve
suprotno, naime mišljenje, spoznaja i znanje u cjelini, bez ostatka izru­
čeno neumitnoj ništećoj moći vremena i prolaženja.

§8. Da li je onda ono što Platon naziva „idejom" prisutno ipak ba­
rem na koncu mučnog erotičkog uspinjanja pravoga filozofa, kao njegov
konačni cilj i mjesto smirenja? Da li je u jedinstvenom veličajnom opi-

144
145
Iz djela Politeia (VI 506d2 - VII 5 2 l b 11).
Izvornik: Platonis opera. Recognovit breviqve adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Ο χ ο η ϋ 1972 ( 1 1 9 0 2 ) .

Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Za Zeusa Sokrate, reče on, taj Glaukon, ne odstupaj, upravo


pri k o n c u budući. Ta zadovoljit će nas ako, kao što si ο pravedno­
sti i umjerenosti i o n o m e ostalom razložio, j e d n a k o tako razložiš
i ο Dobru.
I m e n e će dakako, druže, rekoh ja, i te kako zadovoljiti. Ali
samo da ne b u d e m nesposoban, i da ne bih, gorljivo nastojeći a
sramoteći se zapravo, podsmijeh zaslužio. N e g o , ο vi blaženi, sa­
mo što jest zapravo o n o D o b r o , to pustimo zasad, jer dostići o n o
upravo što mi se sad čini, to mi se pokazuje v e ć i m no što je p r e m a
prisutnome zaletu m o g u ć n o . N o , što se p o r o d o m D o b r a pokazuje
i njemu najsličnijim, to sam voljan kazivati, ako je i v a m a drago,
a ako ne, tad se o k a n i m o .
No kazuj, reče. Ta potanko razlaganje o c a isplatit ćeš u cjelini
drugi put.
Htio bih, rekoh, kako to da v a m ga ja u z m o g n e m kao d u g
otplatiti, tako i to da ga vi sebi na njegu pohranite, ali ne kao
sada samo kamate. No pohranite sada dakle te kamate i p o r o d
samog Dobra. Ali oprezni budite, da vas ne bih kako nehotice
zavarao, krivi račun kamata polažući.
Bit ć e m o na oprezu, reče, p r e m a m o g u ć n o s t i . N e g o , kazuj
samo.
Ne prije no što se složimo, rekoh ja, i vi se prisjetite na o n o
u o n i m a pređašnjima rečeno, a i drugdje v e ć m n o g o puta kazi-
vano.
Sto to? - reče on.
M n o g a lijepa, rekoh ja, i m n o g a dobra, i svaka pojedina, ne
samo da tek tako k a ž e m o da J e s u " , nego ih i razlučujemo go­
vorom.
Kažemo, zaista. No i samo lijepo, i samo d o b r o , i na taj način
oko svega: o n a koja s m o tada kao m n o g a postavili iznova opet

147
p r e m a jednoj ideji za s v a k o 1 - kao da o n a jest j e d n a - postavlja­ Da li si onda, r e k o h ja, zapazio tvorca osjetila, koliko je daleko
jući, n a z i v a m o t o „ o n o koje upravo j e s t " svako. najsavršenijom stvorio m o ć da se gleda i b u d e gledan?
T a k o je. Ne baš, reče.
I o n a prva k a ž e m o da se gledaju, ali se ne misle, ove ideje Daj ovako ogledaj. Da li sluh i glas j o š trebaju drugi neki r o d
p a k da se misle, no ne gledaju. za to da bi onaj slušao a ovaj bio slušan, koje treće ako ne pridođe
Svakako. onaj neće slušati a ovaj n e ć e biti slušan?
Č i m e dakle od nas samih gledamo o n a koja se gledaju? Ne trebaju nikakav, reče.
V i d o m , reče.
A držim zaista, rekoh ja, da ni drugim m n o g i m , da ne r e k n e m
Zar ne, rekoh ja, i s l u h o m o n a koja se slušaju, i ostalim osje­
ni jednoj moći, ništa takvo ne treba. Ili ti imaš neku za reći?
tilima sva o n a osjetiva?
Ja ne, reče on.
Dašto.
A ne zapažaš li da vid i o n o vidljivo j o š trebaju?
Kako?
A k o i jest neki vid unutra u očima, i onaj koji ih ima p o d u z m e
Prijevodi ove teške rečenice odreda su neprecizni, kao što se uostalom da se njime posluži, a i boje su prisutne u o n o m e što se gleda,
i tumačenja međusobno bitno razilaze.
znaš da ako ne pridođe treći rod, navlastito za to samo po niknu-
Schneider tumači i prevodi ovako: „Und dann ein schones selbst
und ein gutes selbst und so bei allem, was wir dort als vieles ću ustrojen, tad vid neće ništa vidjeti, kao što će i boje biti nevid­
setzten, wiederum eins nach der angenommenen Einheit des Be- ljivima.
griffs eines jeden setzend, nennen wir jedeš das, was ist." A ο č e m u to govoriš? - reče.
Ovo tumačenje očigledno podrazumijeva jedno εν kao objekt od
Ο o n o m e upravo što ti nazivaš svjetlom, r e k o h ja.
τιθέντες, b7, no za to dodavanje nema u grčkome tekstu dovoljno os­
nova. Istinu kazuješ, reče.
Stallbaum pak razumije ovako: „Ipsum pulchrum, ipsum bonum, alia- O n o dakle što niti samo za sebe nije neznatno, naime osjetilo
que per se spectata, rursus secundum cuiusque speciem ponentes, ut gledanja i m o ć biti gledan, ujarmljeni su j a r m o m od svih sjarmlje-
quae una sit, verum eius naturam designamus s. ei ούσίαν tri-
nja časnijim, ukoliko nije nečasno svjetlo.
buimus." No, ά τότε ώς πολλά έτίθεμεν ne može nikako značiti „per
se spectata". Ali zaista, reče, daleko od toga da bi bilo nečasno.
Adam nalazi nerješivu teškoću u riječima κατ5 ίδέαν μίαν τιθέντες. Bu­ Kojeg onda od b o g o v a na nebu m o ž e š označiti u z r o k o m o n o g a
dući da ga ne zadovoljava ni jedna od ponuđenih i predloženih moguć­ čega svjetlo n a m čini oči ponajkrasnije gledati, kao i to da b u d u
nosti kako da se te riječi razumiju, odlučuje se on da umjesto κατ' gledana o n a koja se gledaju?
ίδέαν čita και ίδέαν, što paleografski svakako nije neodrživo. Tako po-
lučuje ovaj smisao: ,,So likewise a Beautiful itself, and a Good itself Istoga o n o g kojega i ti i drugi, reče. Ta očito je da pitaš za
and similarlv about ali which we formerlv took (or 'postulated') b o g a sunca.
as many: reversing our procedure (πάλιν αυ), we postulate also one A nije li vam zacijelo vid spram tog b o g a po n i k n u ć u ustrojen
Idea of each, believing that there is but one, and call it the essential ovako?
so-and-so."
Nama se, međutim čini da Adam ovdje promašuje ono bitno Plato­ Kako?
nova filozofiranja. Naime, ne postavljamo mi, prema Platonu, jednom Vid nije sunce; niti on sam, a niti o n o u č e m u obitava, a što
mnoštvo bića a drugi put, odvojeno od toga, jednu ideju, nego baš nazivamo o k o m .
jedno te isto biva jednom postavljeno kao mnoštvo a drugi put opet D a b o g m e da nije.
kao jednota.
Ali je j a m a č n o najsuncolikiji, smatram, od organa oko opa­
U riječima κατ' ίδέαν (= „prema", „shodno", ,,u skladu s" idejom),
ma koliko da jesu i ostaju vazda zagonetnima, sadrži se sva tajna žanja.
sveze osjetilne i mislive oblasti, upravo ono naime što Platon inače K u d i kamo, doista.
naznačuje izrazima zajedništvovanja, učestvovanja, prisustvovanja, A nije li i m o ć koju ima stekao od njega, kao izljev udijeljenu?
oponašanja i si.
Doista, baš posve.

148 149
Ne biva li, nadalje, i sunce, premda doduše nije vid, ali jest niti suncolikim, ali suncem ih smatrati nije ispravno, tako i ovdje
njegov uzrok, od njega samog gledano? jest doduše pravilno znanje i istinu, to oboje, dobrolikim cijeniti,
T a k o je, reče on. no D o b r o m smatrati bilo koje od toga dvoga nije pravilno, n e g o
To n a m je dakle reći, rekoh ja, da kazujem p o r o d o m Dobra, treba ustrojstvo D o b r a cijeniti j o š odličnijim.
koje o n o D o b r o rodi srazmjernim sebi, tako da što je o n o samo u Nepojmljivu ljepotu kazuješ, reče, ako pruža znanje i isti­
mislivoj oblasti spram uma i onih koja se misle, to je o v o u ovoj nu, a samo je ljepotom nad njima. Ta valjda ti to ne govoriš ο
gledivoj oblasti spram vida i onih koja se gledaju. nasladi.
K a k o ? - reče on. Razloži mi dalje. Bože sačuvaj, rekoh ja. Nego, radije ovako j o š ogledaj njegovu
Znaš li, rekoh ja, da oči, kad ih tko više ne okreće na ona sliku.
kojih boje prekriva dnevno svjetlo, već na ona kojih mjesečina, Kako?
slabe v i d o m i pokazuju se skoro slijepima, kao da čistoga vida Reći ćeš, držim, da sunce o n i m a koja se gledaju ne pruža sa­
n e m a u njima? mo m o ć da b u d u gledana, nego i postajanje, i rast, i hranu, d o k
I te kako, reče. samo nije postajanje.
A kad opet, držim, na ona koja obasjava sunce, tad jasno gle­ Ta kako bi bilo?
daju i pokazuje se da ima čista vida u tim istim očima. Reći n a m je dakle da i o n i m a što se spoznaju jest od D o b r a
Dašto. n a z o č n o ne samo to da bivaju spoznavana, nego i o n o biti i jestvo
Na j e d n a k način i o n o duše ovako misli: kad god se upravi njima je od njega nazočno, dok D o b r o nije jestvo, n e g o se prvorod-
na o n o što obasjava i istina i o n o koje jest, tad i pomisli to i spo­ stvom i m o ć i izdiže j o š s o n u stranu jestva.
zna i pokazuje se da i m a uma. No kad god na o n o što je s m r a k o m I taj Glaukon reče osobito smiješno: Ο A p o l o n e , d e m o n s k o g
pomiješano, o n o postajuće i propadajuće, tad nazire i slabi vidom, li nadilaženja!
naziranja gore i dolje prekrećući, te se naprotiv čini da nema
uma.
of knovving, is what I would have you call the idea of good: and this
Čini se, doista.
you will deem to be the cause of knowledge and truth so far as the
To dakle, koje onima što bivaju spoznavana pruža istinu, i latter is known...".
koje o n o m e koji spoznaje podaje m o ć , to reci da je ideja dobra. A Adam s pravom prigovara ovoj interpretaciji da, gramatički gledano,
budući da je u z r o k o m znanja i istine, mada kao od u m a spozna­ prvo, διανοεΐσθαι teško da može biti upotrebljeno s participom
(ούσαν) bez ώς; drugo, ώς γιγνωσκομένης ne može nikako značiti
vana, pravo ćeš smatrati budeš li, koliko god da i jest lijepo to „utoliko ukoliko je znana"; te treće, da μέν, e4, ostaje neobjašnjeno.
oboje, naime spoznaja i istina, smatrao da je to drugo od njih, i Uz to, teško je iz cjeline Platonove filozofije prihvatiti stav da je ideja
2
j o š ljepše. Pa kao što tamo doduše jest pravilno svjetlo i vid cije- dobra uzrokom istine tek ukoliko ova biva spoznavana. To bi, u naj­
manju ruku, upućivalo na neku istinu koja nije spoznavana, te uko­
liko nije spoznavana itd.
Rečenica koju su Ast i Stallbaum skoro čitavu htjeli kao glosu is­ Sam Adam odlučuje se na jednu emendaciju: namjesto γιγνωσκομένης,
ključiti iz teksta. Najveća je njena teškoća svakako u onom ώς e4, čita s van Heusdeom γιγνωσκομένην, tako da sporni dio rečenice
γιγνωσκομένης μέν διανοοϋ, e4. διανοοϋ je lekcija najboljeg rukopisa poprima ovaj smisao: premda shvaćena od znanja i stoga u određe­
(cod. Parisinus), koju su prihvatili Bekker, Schneider, Hermann, nome smislu njemu podložna, ideja dobra je (budući uzrokom obojeg)
Adam i Burnet. Grupa rukopisa, međutim, ima δια νου, što su bili ljepša nego znanje i istina. Osobita je potvrda ove interpretacije u
držali svi izdavači do Bekkera, te Ast i Stallbaum nakon njega. tome što ona jedina daje smislenu paralelu za 508b9-10. Kao što tamo
Ficinus prevodi: „veritatis, quae per intellectum percipitur". No ovo sunce, mada uzrok vida, biva opet od njega gledano, tako ovdje ideja
,,quae" ne može nikako biti prijevod od ώς. dobra, mada uzrok uma, biva od njega spoznavana. Potpuni paraleli­
Schneider, Hermann i Jowett-Campbell interpretiraju rečenicu na is­ zam teksta zahtijeva dakle δια νου namjesto διανοοϋ, e4. Tu lekciju
tovjetan način. Jovvett-Campbell prevode: „This then, which imparts Asta i Stallbauma pridodajemo Adamovu tumačenju, pristajući u sve­
truth to the things that are known and gives to the knower the power mu ostalome uz njega.

150 151
Ta krivac si ti, rekoh ja, koji me prinuđuješ kazivati o n o što D o b r o , j o š j e d n o m , - rekoh ja. Lakše ćeš razumjeti sad kad je
mi se ο t o m e čini. sve o v o prije rečeno. Jer držim kako ti znadeš da oni koji se bave
I n e m o j nikako šuštati, reče, v e ć ako i ne drugo, b a r e m tu o k o geometrije i računanja, i tih takovih, pretpostave parno i ne­
p o r e d b u ο suncu pripovijedajući prođi, ako i nekako što nereče- parno, i likove, i tri vida kutova, i sve drugo t o m e srodno u sva­
n i m ostavljaš. k o m e pojedinom istraživanju, pa onda, kao da ta znadu, p o š t o su
Ali zaista, rekoh, baš m n o g o ostavljam. ih pretpostavkama učinili, ne drže za vrijedno ο njima ni sebi ni
D o b r o dakle, reče, ne propusti ni sitnicu. drugima dalje ikakav razlog podavati, kao d a j e sve to svima očito,
D r ž i m zaista da propuštam, r e k o h ja, i to m n o g o . No ipak, te, pošto iz toga započinjući brže-bolje prijeđu i o n o ostalo, za­
koliko je to u o v o m e sad m o g u ć e , n e ć u hotimice n e r e č e n i m ostav­ vršavaju sljedstveno pri o n o m e na ispitivanje čega se bijahu za-
ljati. letjeli.
Pa i n e m o j , reče. Dakako da to doista znadem, reče.
U z m i dakle na u m , kao što kazujemo, rekoh ja, da jest to dvo­ Zar ne i to da se vidljivim likovima prislužuju, i dokaze ο nji­
je, i da o v o kraljuje mislivim r o d o m i oblašću, a o n o opet vidljivim, ma sačinjaju, mada ne razmišljaju ο njima već ο o n i m a na koje ti
da ti se ne bi, r e k n e m li n e b o m , činilo da mudrijašim o k o imena. naliče, te dokaze sačinjaju radi četverokuta samog i promjera sa­
N e g o , imaš dakle ta dva vida: vidljivi, mislivi? mog, a ne radi o n o g a kojeg crtaju. A i sve drugo j e d n a k o tako:
Imam. sama ona koja kao modele oblikuju i crtaju, kojih jesu i sjene i
K a o kad bi p o t o m dakle u z i m a o crtu odsječenu na nejednake u vodi slike, tima se doduše kao slikama služe, no zapravo tra­
odsjeke, sijeci p o n o v o svaki od dva odsjeka p r e m a istome razmje­ že da vide sama o n a koja tko ne bi mogao vidjeti drukčije do ra­
ru, i to onaj vidljivoga roda i onaj mislivoga, pa će ti biti po jasnoći zumom.
i nejasnoći j e d a n spram drugoga: prvo, u o n o m e vidljivom j e d a n Istinu govoriš, reče.
od dva odsjeka su slike; a slikama nazivam prvo sjene, zatim pri­ To dakle kazah da jest doduše mislivi vid, no duša da je pri
kaze u vodi i u svemu o n o m e što je gusto, glatko i p r o v i d n o traženju njega prinuđena služiti se pretpostavkama, ne idući k
sustavljeno, te sve što je takvo, ako razumiješ. počelu, kao da nije m o g u ć n a gore nad pretpostavke izaći, a slika­
Da, razumijem. ma da se služi o n i m istim od onih dolje odslikanim, te da se njima
P o t o m kao onaj drugi odsjek postavi o n o č e m u to naliči: sve služi kao o n i m što je naziranjem uvaženo, te tako i uscijenjeno,
životinje o k o nas, i sve zasađeno, i čitav rod o n o g a napravljenog. kao j a s n o i zbiljsko u odnosu na o n a . 3
Postavljam, reče.
A bi li bio voljan reći, r e k o h ja, da je to i s o b z i r o m na istinu
Ovo je svakako jedna od gramatički i smisaono najtežih rečenica u
i neistinu razdijeljeno: kako jest o n o nazorivo spram spoznatlji- cjelokupnom Platonovu opusu.
voga, tako jest o n o n a u č n o spram o n o g a čemu je nalično? Najteži njen dio svakako je a6-8 είκοσι ... τετιμημένοις, te u njemu
Ja bih, reče, i te kako. osobito pravo značenje onog αυτά τά υπό των κάτω άπεικασθέντα' Ονο
posljednje tumači Stallbaum kao „formae rerum adspectabilium in-
A ogledaj opet kako treba sjeći i onaj odsjek mislivoga.
telligibiles, sive abstractae ab ipsis rebus et una mentis cogitatione
Kako? conceptae, quae a rebus inferioribus (i. e. concretis) tamquam simi-
U k o l i k o j e d a n njegov odsjek duša biva prinuđena, o n i m a tada litudine expresae sunt". Adam, oslanjajući se na Schneidera i Jowett-
o p o n a š a n i m a kao slikama se služeći, tražiti iz pretpostavki, ne k -Campbella, odlučno odbija to tumačenje, smatrajući da αυτά znače
zapravo zbiljske stvari, naime drugi, viši dio vidljivoga odsjeka, onaj
p o č e l u putujući, n e g o k zaključnome ishodu, d o k onaj drugi na­
isti koji je od strane onog koji je još niži od njega (sjene u vodi itd.)
protiv traži idući iz pretpostavki k nepretpostavljivome počelu, i odslikavan.
b e z onih slika kojima se onaj prvi služi, istraživanje čineći s a m i m Ništa manji problem ne leži niti u έκείνοις προς εκείνα, a7. Prva
v i d o v i m a k r o z njih same. εκείνα tumači Stallbaum kao „ipae res visibiles earumque imagines,
To što kazuješ, reče, nisam dovoljno razumio. quae ad abstractas rerum formas comparatur". Adam naprotiv drži

152
Shvaćam, reče, da kazuješ sve o n o što potpada pod geometriju Shvati p o t o m da kao drugi odsjek o n o g a mislivog kazujem to
i njoj srodna umijeća. čega se sam govor dohvaća posredstvom m o ć i razgovaranja, ukoli­
ko pretpostavke čini ne počelima v e ć odista pretpostavkama, kao
pristupcima i zaletima, da bi, idući k počelu sve do o n o g nepret-
da ta prva εκείνα označuju opet zbiljske stvari, a druga εκείνα njihove
postavljivog, njega se dohvativši, pa onda opet slijedeći o n o što za
sjene, te drugi dio rečenice prevodi ovako: „those also, in comparison
with those remoter objects, being esteemed and honoured as palpable njim slijedi, na taj način do zaključnog ishoda sišao, ne prislu-
and clear". žujući se baš ničim osjetilnim, već vidovima samim, kroz njih u
Tako bi dakle u Stallbaumovoj verziji cijela rečenica glasila otprili­ njih, i da bi d o k o n č a o u vidovima.
ke ovako: To sam dakle rekao da je neki mislivi rod, ali u njego­
vu istraživanju da je duša prisiljena upotrebljavati pretpostavke, ne Razumijem, reče - dostatno dakako ne; ta čini mi se da pre­
idući k počelu, kao da ne može nad pretpostavke izaći, te se slu­ obilan posao kazuješ - kako zacijelo h o ć e š razlučiti da o n o od o n o ­
ži mislivim formama osjetilnih stvari, koje forme su od tih donjih ga koje jest i mislivoga što biva o s m o t r e n o od strane znanosti raz­
(tj. konkretnih) stvari kao neke slike istisnute; kao što [kažem] i to govaranja jest jasnije nego od strane takozvanih umijeća, kojima
da se same osjetilne stvari i njihove sjene obično bjelodanima drže u
odnosu spram apstraktnih njihovih formi, te se stoga obično i više su pretpostavke počela, te da oni koji motre doduše bivaju pri­
cijene. nuđeni motriti r a z u m o m , a ne osjetilima, no ipak ti se, z b o g t o g a
Adamova bi pak interpretacija bila ovakva: Dakle, opisao sam tu što ne ispituju do počela se uspevši, već iz pretpostavki, čine kao
vrstu doduše kao mislivu, ali dušu kao prisiljenu da se pri istraživanju da nemaju u m a o k o toga, premda to jest u m o m mislivo uz p o č e l o .
nje služi pretpostavkama, ne k počelu idući, kao da ne može izvan i
poviše pretpostavki istupiti, a da se kao slikama služi samim zbilj­ A čini mi se da r a z u m o m nazivaš o n o držanje geometara i ta­
skim stvarima, odslikanim od onih objekata dolje, koje zbiljske stvari kovih, no ne u m o m , kao da je r a z u m nešto i z m e đ u naziranja i
bivaju osim toga (και = „also") u odnosu na te udaljenije objekte vred­ uma.
novane (δεδοξασμένοις = „valued", „esteemed") te čašćene kao i očite Posve si dostatno iskazao, rekoh ja. I uzmi mi pri tim četi­
i jasne. Schleiermacher, Apelt i Shorev prevode u skladu s ovakvom
Adamovom verzijom. rima odsjecima ova četiri dešavanja, što u duši nastaju: mišlje­
Ipak nam to Adamovo tumačenje ne izgleda sasvim uvjerljivo. Prvo, nje (umovanje) pri o n o m e najvišem, razmišljanje (razumijevanje)
gramatički gledano, za značenje „kao slikama se služeći" moralo bi u pri drugome; trećemu pak pridaj uvjerenje, a o n o m e skrajnjem
grčkome stajati ώς είκοσι χρώμενοι kao u 510e3, dok ovdje u 511a6 slikovno naslućivanje, te ih poredaj razmjerno, smatrajući: kako
nedostaje ώς. Drugo, u pogledu smisla, malo je vjerojatno da Platon
na ovako važnome mjestu ponavlja posve trivijalnu stvar, tu naime o n o pri č e m u jesu ima udjela u istini, tako oni imaju udjela u
da se osjetilne stvari drže vrednijima od njihovih sjena. Stallbaumovo jasnoći.
se rješenje u svome prvom dijelu čini uvjerljivijim. Naime, ukoliko se Razumijem, reče, i slažem se, te r e d a m kako kazuješ.
smisao teksta shvaća u paraleli s odgovarajućim pasusom 510d5-
N a k o n toga pak, rekoh, usporedi našu narav, s o b z i r o m na
511al, tad bi αύτοΐς ... άπεικασθεΐσιν moglo doista značiti „slikama od
onoga dolje (tj. zbiljskih stvari) odslikanima", osobito još ako se uvaži obrazovanost i neobrazovanost, s o v i m u d e s o m . Vidi naime ljude
Liebholdova emendacija από za ύπό , a6. No, drugi dio rečenice je u
Stallbaumovu tumačenju manje plauzibilan. S pravom primjeću­
je Adam da bi „aluzija na popularnu predrasudu u prilog materija­ kako i Stallbaum i Adam ciljanje ovog pasusa isuviše jednoznačno
lizma bila neumjesna u znanstvenoj klasifikaciji bića u njihovu po­ vraćaju i usmjeruju k nižem, vidljivom odsjeku. Jer, čini se da ambi-
retku jasnoće". Uz to, tada bi iščezao svaki daljnji paralelizam s od­ valencija onog πρός εκείνα, a7, nikako nije slučajna: te iste riječi mogu
lomkom 510d5-511al. značiti i ,,u odnosu na ona (tj. ona dolje)" i „spram, s obzirom na ona
Od mnogih ponuđenih emendacija teksta najzanimljivijom se čini ona (tj. ona gore)", a isto tako i oboje ujedno.
Wilamowitzova (Platon II. Berlin, 1891, str. 382). On čita άπεικα­ Konačno, s obzirom na sve rečeno, nama se čini da Platon ovom re­
σθεΐσιν πρός εκείνα, κα'ι έκείνοις ώς έναργέσι namjesto άπεικασθεΐσιν čenicom kazuje, sažeto izneseno, otprilike ovo: Duša se u ovome ni­
και έκεΐνοις πρός εκείνα ώς έναργέσι, a7, shvaćajući εκείνα kao τά žem dijelu mislivoga odsjeka služi doduše pretpostavkama tako da ne
νοητά tj. sam četverokut, sam promjer itd. iz navedenoga paralelnog ide nad njih na samo počelo, no ujedno se slikama osjetilnih stvari
odlomka (usp. εκείνα, 511al). Unatoč problematičnosti ovakve emen- služi na takav način da te slike u odnosu na same stvari prosuđuje,
dacije, Wilamowitzovo tumačenje onog εκείνα dobro upozorava na to s obzirom na ideje, jasnima, odnosno zbiljskima.

154 155
Nužno.
k a o u p o d z e m n o m e p e ć i n s k o m stanu, koji daleko u z d u ž čitave pe­
ćine i m a ulaz otvoren spram svjetla, te da su u njemu od djetinj­ A što ako bi tamnica imala i odjek od o n o g nasuprotnog? Kad
stva n o g a m a i šijama u okovima, tako da im je i na istome mjestu bi se g o d oglasio tko od prolazećih, držiš li da bi oni drugo nešto
oglašavajućim se smatrali do o n u prolazeću sjenu?
ostajati i j e d i n o u o n o sprijeda gledati, d o k su z b o g o k o v a n e m o -
g u ć n i glave u krugu n a o k o l o voditi, a svjetlo im je od vatre koja Zeusa mi, ne držim - reče.
gori o d o z g o i daleko pozadi njih. I z m e đ u te vatre p a k i tih o k o ­ Na svaki način, rekoh ja, ne bi drugo što ti takovi istinitim
vanih da je gore poviše put, uz kojeg vidi prigrađen zid, kao što cijenili do sjene onih naprava.
m a đ i o n i č a r i m a pred ljudima predleže pregrade, iznad kojih svoje Posve n u ž n o , reče.
č u d o v i t e lutke pokazuju. Ogledaj pak, rekoh ja, kakvo bi bilo njihovo oslobađanje i izli-
Gledam, reče. ječenje, iz okova i od nerazumnosti, ako bi im se po niknuću zbi­
Gledaj p o t o m ljude koji uz taj zid nose svakojake naprave koje lo ovako kako slijedi: kad bi tko bio oslobođen, i prinuđen izne­
zid nadvisuju, i kipove ljudi, i druge životinje, i kamene i drvene nada ustati i vrat okrenuti, i koračati, i spram svjetla gore gledati,
i svakojako izrađene, te, kao što je prirodno, j e d n e od tih koji nose te bi sve to čineći bol trpio i z b o g bljeskanja bio n e m o ć a n osmo­
kao da se oglašavaju, a druge kao da šute. triti o n a kojih sjene je onda bio gledao: - što držiš da će on reći
Č u d n o v a t u sliku kazuješ, reče, i čudnovate okovane. ako bi mu tko kazivao kako je onda zapravo gledao trice, d o k sad
ispravnije gleda, budući da je bliže okrenut o n o m e koje jest i oni­
Slične nama, r e k o h ja. Jer držiš li da ti takovi, najprvo, i od
ma koja većma jesu, te ako bi ga, pokazujući svako pojedino od
sebe i j e d n i od drugih jesu ugledali išta drugo osim sjena koje
prolazećih, pitajući prinuđivao da odgovara što to jest? Ne držiš
padaju od vatre na dio pećine koji je njima nasuprot?
li da će on besputiti i smatrati ona gledana istinitijima od ovih
Ta kako, reče, ako su prinuđeni kroz sav život držati glave
sad pokazivanih?
baš n e p o k r e t n i m a ?
M n o g o zaista, reče.
A od o n o g a prenošenog? Zar ne isto?
Ne bi li, ako bi ga prinuđivao spram samoga svjetla gledati,
Dašto.
trpio bol u očima i bježao, nazad se okrećući spram onih koje m o ž e
A k o bi dakle bili u stanju jedni s drugima razgovarati, ne sma­
promatrati, i ne bi li cijenio ta odista jasnijima od onih pokazivanih?
traš li da bi sudili kako imenuju ta prisutna, koja upravo gledaju? 4
Tako, reče.
A ako bi ga, rekoh, tko silom odande vukao kroz sve neravni
Rukopisna predaja ove rečenice upravo vrvi najrazličitijim mogućno­
i strmenitosti uzlaska, i ne bi ga pustio prije no što ga na svjetlo
stima čitanja i razumijevanja. Iz mnoštva solucija dajemo samo na­
čelno najvažnije:
(a) Burnet, slijedeći Cobeta i Baitera, ispušta όνομάζειν, te čita ταϋτα te dobivaju otprilike ovaj smisao teksta: „... drugima, ne držiš li da
τά όντα, protiv najboljih rukopisa, a s Jamblihom i Proklom. Prijevod će obično suditi kako one stvari koje mimo prolaze imenuju istim ime­
tako redigiranog teksta glasio bi dakle: „Ako bi dakle bili u stanju nima kao i one koje vide?" U ovome smislu prevodi H. Miiller i, naj­
razgovarati jedni s drugima, ne držiš li da bi upravo ta koja gledaju većim dijelom, Shorev.
cijenili onima koja jesu?" Po ovoj redakciji i u ovome smislu prevodi (d) Adam zadržava όνομάζειν i čita ταΰτα ... παριόντα, dobivajući ovaj
naprimjer M. Heidegger (Platons Lehre von der Wahrheit, u: Weg- smisao: „...drugima, da bi vjerovali kako imenuju te pojedinačne pro-
marken /GA 34/). lazeće objekte koje vide?", te objašnjava: ,,They have never seen any-
(b) Schneider i Jowett-Campbell zadržavaju όνομάζειν, te čitaju ταϋτα thing of the real παριόντα (or παραφερόμενα): therefore (ουν) they
s manjim, a παριόντα s najvećim dijelom rukopisa. Prijevod je dakle supposes themselves to be naming, i.e. using the name of, not (as in
otprilike: „ . . . drugima, ne držiš li da će smatrati kako imenuju baš ta point of fact the case) the real παριόντα, but only these παριόντα,
koja kao prisutna gledaju?". Ovu redakciju slijedi Apelt u svojem pri­ which they see."
jevodu. Naš se prijevod drži solucije navedene pod (b), koja izgleda najvje-
(c) Hermann i Stallbaum zadržavajući όνομάζειν čitaju ταύτα s ve­ rojatnijom.
ćinom rukopisa, te παριόντα s jednim rukopisom (cod. Florentinus)

156 157
sunca izvuče, zar se ne bi i m u č i o i srdio vučen, te kad bi do što se oči ustale - a to vrijeme svikavanja ne bi nikako bilo kratko
svjetla dospio ne bi m o g a o , jer ima oči prepune sjaja, gledati niti - smijeh priskrbio, i zar se ne bi ο njemu govorilo da se, gore se
j e d n o od onih za koja mu se sad kaže da su istinita? uspevši, pokvarenih očiju vratio, te da nije vrijedno niti kušati
Ta svakako da ne bi; bar ne najednom - reče. gore ići? I ako bi o n o g a tko se posvetio t o m e da oslobađa i uzvodi
Sviklosti bi mu j a m a č n o trebalo, držim, ako bi htio ta gore ikako mogli u ruke dobiti i pogubiti, zar ga ne bi pogubili?
gledati. I prvo bi sjene najlakše sagledao, nakon toga one slike u Dakako, reče.
vodi, i ljudi i ostaloga, a kasnije i njih same, da bi od tih zatim Tu dakle sliku, dragi Glaukone, r e k o h ja, treba cijelu pripoji­
o n a na nebu i n e b o samo lakše promotrio noću, svjetlo zvijezda i ti o n o m e prije kazivanom, o n o kroz vid se pokazujuće stanište s
mjeseca prigledajući, nego po danu sunce i svjetlo sunca. tamničkim obitavalištem poređujući, a svjetlo vatre u njemu s
Kako da ne. m o ć i sunca. A uzlazak gore i smotra onih gore, ako postaviš da
A najposlije bi, držim, mogao već sunce, ne prikaze njegove, je to uspinjanje duše u onu mislivu oblast, tad nećeš promašiti
ni u vodi ni u stranome staništu, nego samo po sebi u njegovu moje uzdanje, kad ga v e ć žudiš čuti. A b o g valjda znade slučuje
mjestu uvidjeti i promotriti kakvo jest. li se o n o biti istinitim. No ta što se m e n i pokazuju, o v a k o se
N u ž n o , reče. pokazuju: u o n o m e spoznatljivom skrajnja je ideja dobra, i j e d v a
I nakon toga bi već zaključivao ο njemu da je to taj koji go­ za ugledati, no ugleda li se, za zaključiti je da je o n a svakako
dišnja doba pruža, i godine, te koji upravlja svim o n i m u vidljivoj u z r o k o m baš svega pravog i lijepog, budući da u o n o m e vidljivom
oblasti, kao i to da je na neki način u z r o k o m i svega onoga što svjetlo i gospodara njegova porađa, kao što u o n o m e mislivom,
su oni bili gledali. sama gospodarica, istinu i um pruža, te da treba da nju vidi onaj
Jasno, reče, da bi na to došao nakon onoga. tko kani ili ona osobna ili pak o n a javna razborito provoditi.
Što dakle? Kad bi se prisjećao o n o g prvog obitavališta, i one I ja tako s t o b o m smatram, reče, na način na koji to m o g u .
tamo mudrosti, i onih ondje skupa okovanih, ne držiš li da bi Daj onda smatraj sa m n o m i ovo, r e k o h ja, i ne čudi se t o m e
sretan bio z b o g prevrata, a njih pak da bi sažaljevao? da oni koji su ondje dospjeli nisu voljni provoditi o n a ljudima pri-
I te kako. padna, već se duše njihove tiskaju vazda gore boraviti. Ta zacijelo
A ako u njih onda bijahu neke časti i pohvale jednih od dru­ je i p r i r o d n o tako, ako to doista stoji po prije rečenoj slici.
gih, i nagrade o n o m e koji najoštrije sagledava sva o n a što prolaze, Prirodno je zaista, reče.
i najbolje pamti koja od njih prva, koja potonja, a koja ujedno A što? Držiš li da je to što čudno, r e k o h ja, ako se tko, od
običavaju putovati, te je iz toga dakle najmoćniji bio u pogađanju božanskih motrenja k ljudskim zlima došavši, ne snalazi, i poka­
o n o g budućeg: - čini li ti se da će on biti žudan toga, i živo se zuje se silno smiješan kad, j o š slaboga vida i prije no što postane
povoditi za o n i m a kod tih čašćenima i tamo gospodujućima, ili bi dovoljno ovdašnjemu mraku sviknut, biva prinuđivan u sudnici
ga o n o H o m e r o v o zadesilo te bi silno hotio „ t e ž a k o m b u d u ć ' dru­ ili drugdje negdje se natezati o k o sjena o n o g a pravednog, ili pak
g o m e služiti m u ž u koji imetka n e m a " i što bilo pretrpjeti radije naprava kojih su to sjene, i pravdati se o k o toga kako zapravo to
nego sve o n o otprije nazirati i onako živjeti? biva podrazumijevano od onih koji samu pravednost nikad vidjeli
T a k o ja bar držim, reče, da će mirno podnijeti da sve pretrpi nisu?
radije no da onako živi. Nikako nije čudno, reče.
A i ovo zapazi, rekoh ja. A k o bi taj takovi, p o n o v o sišavši, u No ako bi t k o imao uma, rekoh ja, sjećao bi se da su dvo­
isto o n o sjedište posjeo, ne bi li imao oči m r a k o m ispunjene, bu­ struke i da od dvojeg postaju smutnje očiju: i pri premještanju iz
dući da je najednom od sunca došao? svjetla u mrak, i iz mraka u svjetlo. A prosudivši da isto to biva
Još kako, reče. i u okrugu duše, ne bi se, kad bi god vidio neku smetenu i koja
A ako bi se trebao p o n o v o , one sjene ocjenjujući, nadmetati s ne m o ž e što sagledati, nepromišljeno smijao, nego bi razmotrio
o n i m a vazda okovanima, zar ne bi, d o k je j o š slaba vida, prije no nije li se, iz svjetlijeg života došavši, zamračila z b o g nenaviknu-

158 159
tosti, ili se pak iz veće neukosti u svjetlije idući ispunila blješta- lima, i nasladama svega takvog, i lakomostima, njoj priraslima
vijim sijevanjem, te bi tako svakako o n u zbog udesa i života sret­ postali, nadolje taj gled duše okrećući: - to sve kad bi odložila i
n o m cijenio, a o v u bi sažaljevao, a i ako bi joj se htio smijati, taj u o n a istinita se preokrenula, tad bi i njih upravo to isto tih istih
bi mu smijeh manje za podsmijeh b i o no onaj u p u ć e n duši koja ljudi najoštrije ugledalo, kao i sve o n o na što je sad okrenuto.
je o d o z g o iz svjetla došla. P r i r o d n o zaista, reče.
I o s o b i t o j o š primjereno kazuješ, reče. A što? Nije li i o v o prirodno, a i nužno, iz svega prije reče­
A treba da, rekoh, ako je to istina, evo ovakvo što ο svemu noga, da niti oni neobrazovani i istine neiskusni neće nikada pra­
t o m e s m a t r a m o : odgoj da nije takav kakav da jest g o v o r e neki vo upravljati državom, a niti oni kojima je dopušteno nepresta­
koji, n u d e ć i se, obećavaju. A tvrde zaista da oni postavljaju znanje no u obazovanju boraviti? Oni prvi, jer nemaju j e d a n cilj u ži­
u dušu u kojoj ga nema, kao da bi u slijepe oči gledanje postavljali. votu, kojeg ciljajući treba da provode sve što bi provodili osob­
T v r d e to doista, reče. n o g i javnog, oni pak drugi jer, koliko do njihove volje stoji, neće
No upravo ovaj sad govor, r e k o h ja, znamenuje da, kao što se provoditi, smatrajući da su se, živeći još, na o t o k e blaženih od­
o k o ne bi drukčije do skupa s čitavim tijelom m o g l o iz m r a č n o g a selili.
k svijetlome okrenuti, j e d n a k o tako tu u svakome pribivajuću m o ć Istina je, reče.
u duši i organ kojim svatko razumijeva treba skupa s čitavom No naš je zadatak, kao zasnivača, rekoh ja, najbolje naravi
d u š o m od o n o g a postajućeg preokrenuti, sve d o k ne postane m o ­ prinuditi da dospiju do nauke za koju u o n o m e pređašnjem re­
g u ć n o m motreći uzdići se u o n o koje jest i o n o g a koje jest o n o k o s m o da je najveća, da vide o n o D o b r o i da se u s p n u o n i m uzla-
najsvjetlije. To pak v e l i m o da je o n o D o b r o . Ili ne? z o m , a kad uspevši se dovoljno vide, tad im ne dopuštati o n o što
Da. se sada dopušta.
Odgoj bi dakle bio umijeće preokretanja t o g istog, to jest na A što to?
koji će se način najlakše što m o ž e i najuspješnije preobrnuti. Ne T a m o da se nastane, rekoh ja, i da ne budu voljni p o n o v o sići
umijeće umetanja gledanja u to, već - budući da gledanje već ima, k o n i m a okovanima, niti sudjelovati u o n i m u njih kako nevolja­
ali niti je pravo o k r e n u t o niti gleda k a m o bi trebalo - umijeće ma tako i častima, bilo ništavnijima bilo važnijima.
ispravljanja toga. Dakle ć e m o im nepravdu učiniti, reče, i učinit ć e m o da lošije
Čini se doista, reče. žive, mada bi im život m o g a o boljim biti?
Nadalje, ostale vrline za koje se kaže da pripadaju duši, izgle­ Zaboravio si opet, dragi, rekoh ja, da zakonu nije brinuti ο
da po s v e m u da su blizu o n i m a pripadnima tijelu. Odista naime, t o m e kako bi n e k o m j e d n o m e rodu u državi bilo izuzetno d o b r o ,
ne b u d u ć i unutra prije, u m e ć u se poslije navikama i vježbanjima. već udešava da to u čitavoj državi postane, suusklađujući
No vrlina promišljanja se, kako se čini, slučuje više od svega biti državljane i n a g o v o r o m i prinudom, čineći da pridjeljuju jedni
pripadna n e č e m u božanstvenijem, o n o m e što, s j e d n e strane, svo­ drugima o n u korist, kojom bi svaki pojedini bio m o g u ć a n o n o m e
1
ju m o ć nikada ne otpušta, a, s druge strane, zavisno od o n o g pre­ zajedničkom koristiti; a i sam umećući takve m u ž e v e u državu,
okretanja postaje i korisnim i spasonosnim, a opet i nekorisnim ne da bi ih pustio potucati se kako svaki hoće, v e ć da bi ih sam
i škodljivim. Ili nisi nikada zapazio kako p r o d o r n o gleda dušica za svezu države upotrebio.
o n i h što se rđavima doduše, ali i bistrima zovu, te oštro razgle­ Istina, reče. Zaboravio sam, zaista.
dava sve o n o spram čega se okrenula, budući da n e m a loš vid, ali Ali p r o m o t r i Glaukone, rekoh, da i n e ć e m o nepravdu činiti
je p r i n u đ e n a zlu u službi biti, tako da koliko oštrije gleda toliko o n i m a koji k o d nas filozofima postanu, već ć e m o im o n a pravedna
više zala izvršuje? govoriti prinuđujući ih t o m e da ο ostalima brinu i čuvaju ih. Reći
Skroz naskroz doista, reče. ć e m o , naime, da oni koji su u drugim državama takvima postali
A k o bi se m e đ u t i m , r e k o h ja, o d m a h iz djetinjstva krešući to s p r a v o m u nevoljama u njima ne sudjeluju, j e r sami od sebe u
k o d te naravi, okresali oni kao utezi postajanju srodni koji su je- njima niču, bez volje tog d o t i č n o g državnoga uređenja, a pravedno

160 161
je da o n o samoniklo, budući da n i k o m e hranu ne duguje, i ne N e g o zacijelo treba da se oni koji nisu zaljubljenici vladanja
otplaćuje uslužnošću plaću za othranu. No vas s m o mi, i vama njemu udvarajući primiču. A ako ne, o n d a će se suparnici u ljuba­
samima i ostaloj državi, kao u košnicama, v o d a m a i kraljevima vi s njima boriti.
proizveli, bolje i potpunije od onih obrazovanima, te mogućnijima K a k o da ne.
u obojem učestvovati. T r e b a dakle da siđete, svaki po redu, u su- Koje ćeš o n d a druge prinuditi da se udvarajući p r i m i č u ču­
obitavalište ostalih i da se navikavate osmatrati ona mračna. Jer vanju države, do o n e koji su i najrazumniji o k o svega o n o g a č i m e
kad naviknete, gledat ćete tisuću puta bolje od onih ondje i spo­ država biva najbolje upravljana, a uz to i imaju druge časti, i život
znat ćete svaku pojedinu sliku, koja je i čega, z b o g toga što ste od državničkoga bolji?
ona istinita ο svemu lijepome, pravednome i d o b r o m e sagledali. Nikakve druge, reče.
I tako će nama i v a m a država u javi biti upravljana, a ne u snu,
kao što sad m n o g e bivaju upravljane od onih koji se jedni s dru- >
gima za sjenu b o r e i strančare oko vladanja, kao da je to neko
Neki problemi interpretacije
veliko d o b r o . A o n o istinito j a m a č n o ovako stoji: država u kojoj
su najmanje gorljivi da vladaju oni koji jesu za vladati, ta biva Platonova Politeia, to njegovo po mnogo čemu središnje i doista glavno
djelo, ne može se i ne smije čitati naprosto kao politički spis. Dostatno
n u ž n o najbolje i najnestranački)e upravljana. A t o m e suprotno
je svjedočanstvo toga već i činjenica da u njoj samoj ono središnje i naj­
ona koja suprotne vladaoce zadobije. dublje, ono s čime stoje i padaju sve uže „političke" osnovne postavke
Baš svakako, reče. djela (odredba pravednosti, stav ο filozofima-vladarima itd.) čini nauk ο
ideji dobra, dakle nešto što bi se u uobičajenim klasifikacijama filozofije
Držiš li dakle da nas neće poslušati gojenci kad to čuju, i da
moralo ponajprije svrstavati u „opću metafiziku" ili pak „ontologiju",
neće biti voljni svaki napose po redu nevolje trpjeti skupa s osta­ mada uistinu nije niti to.
lima u državi, a većinu pak vremena jedni s drugima u o n o m e Ovdje prevedeni dijelovi šeste i sedme knjige izlažu u osnovi sam taj
čistom obitavati? nauk ο Dobru putem triju međusobno vezanih i uzajamno se pojašnju-
N e m o g u ć n o , reče. Ta o n o što je pravedno, to ć e m o pravedni­ jućih poredbi: ο suncu, ο crti, ο pećini. Smisao svake od njih i opet svake
pojedinosti u njima, kao i sve nijanse njihova međusobnog odnošenja, te
ma naređivati. Doista će posve sigurno svaki od njih vladanju pri­
konačno njihov jedinstveni i zajednički filozofijski izvor - sve je to iz
stupati kao n e č e m u n u ž n o m , suprotno ovima koji sad u svakoj davnine i još danas jednako privlačan i težak, u biti nikada dovršiv pred­
državi vladaju. met stalnih pokušaja interpretacije. Umjesto da se i sami ovdje upustimo
T a k o naime stoji, druže, rekoh ja: ako iznađeš život bolji od u nešto slično, može nam biti dopušteno uputiti na vlastitu knjigu Ideja
dobra, Zagreb, 1995, koja sadrži osnovne crte jedne obuhvatnije cjelovite
vladanja za one koji jesu za vladati, tad ti je m o g u ć e da postane
interpretacije. U ovoj će prilici biti dovoljno upozoriti na nekoliko važni­
država d o b r o nastavana. U njoj će naime jedinoj vladati oni doista jih pojedinačnih momenata.
bogati, ne zlatom, nego o n i m čime treba da bude bogat sretnik,
životom dobrim i razboritim. No ako će se prosjaci, i oni koji vla­ §1. Prva je poredba plod Platonova napora da ideju dobra, taj „naj­
stitim dobrima oskudijevaju, udvarajući primicati j a v n i m poslovi­ veći nauk", ο sebi nikako ili jedva shvatljiv i izreciv, nekako približi ra­
zumijevanju putem onoga što mu se pokazalo kao njen prvi porod i ono
ma, držeći kako odatle treba dobra grabiti, tad to nije m o g u ć e .
njoj najsrodnije i najsličnije: putem svjetla i sunca. Kao što svjetlo vidu
Jer kad vladanje postane o n i m oko čega se bore, tad takav rat, i onome vidljivom pruža moć da gleda, odnosno da bude gledano i viđeno,
budući vlastitim i unutarnjim, uništava ne samo one koji se oko tako tek svjetlo istine i bića daje umu moć da misli i spoznaje, a onome
toga bore, već i ostalu državu. spoznavanome da bude mišljeno i spoznavano. Uzrok svjetla, kao uvjeta
gledanja i viđenja, jest sunce. Uzrok istine i bića, kao uvjeta mišljenja i
Najistinitije, reče.
spoznavanja, jest ideja dobra.
Imaš li dakle, rekoh ja, drugi neki život koji prezire držav­
Cjelokupno obrazlaganje toga započinje svojevrsnom analizom gle­
ničke vlasti do života istinske filozofije? danja i osjetila vida. Prvo je tu naše pitanje: zbog čega Platon toliko
Ne, tako mi Zeusa - reče. inzistira na izuzetnosti i savršenosti upravo tog osjetila, u odnosu spram

162 163
svih ostalih? Da li naprosto stoga što se i on kao i svi Grci osjeća neodo­ Ako uopće ima neka formula u koju se najsažetije i ujedno naj­
ljivo privučen i obuzet divotom svjetla, dana, sunca i gledanja? P. Fried- drastičnije dade zaoštriti temeljna razlika između Platona i Aristotela,
lander je jednom dobro uočio (Platon I. Berlin, 2 1954, str. 73 i d.): „Bilo onda je ona zacijelo u tome što ovaj drugi slobodu, kao stalno otvorenu
bi zamislivo da ljudska fantazija krajnju vrijednost kojoj duša teži doživi mogućnost da bude i drukčije, nalazi samo u nižoj, bivajućoj i osjetilnoj
kao ton i zvuk. Ali za Grke vrijedi da se slike za ono najviše mnogo prije oblasti cjeline svega, dok se viša oblast, ona počela i uzroka svega, ko­
uzimaju iz svijeta svjetla nego iz svijeta zvuka. To važi u potpunosti za jom se bavi filozofija kao teorija, odlikuje nužnošću i načelnom nemo­
Platona, koji shodno 'najoštrijemu među svim tjelesnim osjetilima', kako gućnošću da išta bude drukčije no što jest. Za Platona pak sloboda, a s
vid biva nazvan u Fedru (250d), pridaje oko i duši samoj, te tim okom njome onda i dobro, prebiva tek i samo u onome najvišemu. Tamo je sve
zahvaća u najvišu zbiljnost". pruženo, otvoreno, dano, tek ponuđeno. Prima i uzima tko hoće; ne mora
Ova konstatacija, kao i mnoge njoj nalik, ispravna je dakako u pot­ nitko. Tko ne iskusi i ne uvaži ovaj bitni karakter slobode u samoj srži
punosti. Zadatak je, međutim, upravo dokučiti što je za Grke i za Pla­ Platonova filozofiranja, teško će razumjeti zašto je on jedinim dostojnim
tona ustvari bilo svjetlo, vid i gledanje, te onda tek iz toga objašnjavati oblikom njegova izlaganja držao živi razgovor i pisani dijalog kao njegovu
svu onu u doslovnome smislu shvaćenu religioznost i odanost punu du­ najvjerniju sliku, kao što neće nikada na kraj izaći s vječnim naklapanji­
boke zahvalnosti što su je oni spram njih gajili. Iz jednoga mjesta u Ti- ma ο pravoj svrsi svjesne i izričite „utopičnosti" Platonova glavnog djela.
meju (47al-b3) razabiremo da je za Platona bit gledanja sadržana u mo­
ći razlikovanja, te da bez te primarne moći ne bismo nikako i nikada §3. Iz istog općenitog uvida dade se postići neko pobliže određenje
dospjeli do pomisli broja i do predodžbe vremena. Općenito, vid i gleda­ karaktera uzročnosti ideje dobra. Ona je već u prvoj poredbi izrijekom
nje jesu ono što zahvaća stvari i pojave u njihovu liku, obrisu, granici i nazvana uzrokom kako mislive tako osjetilne oblasti, uzrokom nastaja­
odijeljenosti od drugog. nja i propadanja, dakle bivanja u cjelini, jednako kao i uzrokom onoga
No u poredbi ο suncu Platonu je još više stalo do samog onoga čime „jest", bitka samog. Kako shvatiti narav uzroka ο kojemu je tu riječ?
je gledanje, kao to izvorno razlikovanje i razabiranje likova i međusobne Da je od tradicionalnih glavnih vidova uzroka, kojih povijesno mje­
različnosti stvari, uopće omogućeno, naime do svjetla. Friedlander dobro rodavna raščlamba svoje utemeljenje ima u filozofiji Aristotela, ideja do­
uočava daje u ovoj poredbi „svjetlo ono što svime vlada". No što je sama bra kao uzrok u najvećoj mjeri nalik onome što od Aristotela naovamo
bit i prava narav svjetla, to u poredbi samoj nije neposredno iskazano, zovemo ciljnim, svršnim ili finalnim uzrokom, to je očito. Nije uostalom
osim ponovo putem metafora i slika. Bitna je djelatnost svjetla oslobađa­ bez osnove to da se unutar povijesti filozofije upravo u Platona utvrđuje
nje i omoćenje onoga vidljivog da iz tame i skrivenosti nerazlikovane ne­ konačna uspostava takozvane teleologije. U tom se smislu ideja dobra
prisutnosti istupi u susret i dodir s vidom i gledanjem, kao i - s druge strane dade razumjeti kao nužno intendirani cilj svakog, bilo kakvog djelovanja,
- oslobađanje i omoćenje vida i gledanja za to da iz stanja nekog takoreći osobito još kad u samom njegovu djelu nalazimo mnoštvo potvrda upravo
mrtvila, iz stanja pukog nedjelatnog pribivanja u očima, prijeđe u djelat­ takvog shvaćanja (npr. Gorg. 468b, Symp. 205e, Phileb. 20d, Resp. 505e).
no gledanje, u prožetost likovima stvari i u prožimanje tih likova sobom. Ipak, poteškoća tumačenja Dobra isključivo u smislu svrhe djelovanja,
Svjetlo je dakle oslobađajuća lakoća sebeotvaranja i prozirnosti, ono dakle kao finalnoga uzroka, u tome je što je taj i takav uzrok u Aristotela
je čisto iz-sebe-izlijevanje i sebepružanje, sebedavanje. Stoga nije čudno zasnovan unutar obzora pretpostavljene oštre i odsječene podjele teorije
što se Platon u tekstu poredbe nalazi ponukanim posegnuti upravo za i prakse, znanosti-mišljenja s jedne a djelovanja s druge strane. Dobro
izrazima poput „porađanja", „izlijevanja", „pružanja". Samo se u oblasti kao cilj i svrha pripada u tom sklopu samo sferi praktičkoga djelovanja,
takvog slobodnog sebedarivanja mogu iskusiti glavne karakteristike ono­ dok za teoriju ne može imati nikakvu odlučujuću ulogu. Odatle i potječu
ga što Platon zove Dobrom, kao jedinim i najvišim uzrokom svega što Aristotelove goleme teškoće s Platonovom idejom dobra i njeno odlučno
jest i biva. odbacivanje. No u Platona se moć Dobra proteže i na polje „teorije",
štoviše tu čak prvotno i izvorno: ono Dobro vlada i kraljuje prije svega
u oblasti onoga mislivog, štoviše biva čak izrijekom nazvano njegovim
§2. Možda najveću teškoću razumijevanja toga što Platon naziva ide­
uzrokom.
j o m dobra pričinja to da je u njoj na neki način u jedno sabran i „meta­
fizički" i „etički" i „spoznajnoteorijski" najviši princip. Osobito u krugo­ Bliži li se onda tako shvaćeni uzrok prije onome što u tradiciji po­
vima anglosaksonskih tumača vlada, i ranije i danas, neprestano čuđenje znajemo kao čimbeni, učinski, eficijentni uzrok, kao ono po čemu nešto
nad tim da se praktičko i etičko dobro, kako oni kažu, uopće moglo naći biva i postaje time što jest? Osobito je taj vid uzroka u novijoj povijesti,
među idejama. U takvoj bi nedoumici, međutim, bilo dobro podsjetiti se nekako s početkom tzv. novoga vijeka i njegovim apsolutiziranjem pri-
na to da stroga razdioba onog teorijskog od onog praktičkog, u kojoj mi rodnoznanstvene metode, zadobio naglašeni primat u odnosu na ostala
stoljećima živimo kao u nečemu najsamorazumljivijem, ovladava filozofi­ tri vida uzroka potekla jednom iz cjeline sklopa Aristotelove filozofije te
ranjem tek u djelu Aristotelovu, te da za Platona nije nikako odlučujuća. ih gotovo u potpunosti istisnuo iz vidokruga mišljenja, - događaj, usput

164 165
rečeno, priređen već kršćanskim izlaganjem osobnoga Boga kao svemoć­ Važniji konzultirani komentari:
nog uzroka, koji iz ničega stvara cjelinu svijeta. Platonis libros X Politiae. Recensuit et commentariis illustravit G.
No Platonu je strana kako redukcija punine uzročnosti na samo je­ Stallbaum. 2. Voli. Ed. II. Gotha, 1858-9.
dan njen mogući vid i aspekt tako i svaka pomisao stvaranja iz ničega. Plato's Republic. Edited with Notes and Essavs by B. Jowett and L.
U poznatom „teologijskom" razmatranju u drugoj knjizi Politeie naziva
on boga izričito uzrokom ne svega nego samo onoga valjanog i dobrog. Campbell. In Three Volumes. Oxford, 1894.
I božanski tvorac uređenoga svijeta u Timeju ne sačinja taj svijet iz ni­ The Republic of Plato. Edited with Critical Notes, Commentary, and
čega, nego iz zatečenog, predsvjetskog i predvremenog, posve neuređe­ Appendices by J. Adam. 2 Vols. Cambridge, 1902.
nog gibanja. Tako će i u gore prevedenome tekstu ideja dobra biti nazva­
na samo uzrokom „svega pravog i lijepog", a ne svega naprosto. Štoviše,
svoj oprez spram svakog čvrstog fiksiranja neke konačne odredbe biti
uzroka i uzročnosti Platon će jasno dati do znanja govoreći kako je Dobro
tek „na neki način uzrok". Dakako da u tome ne možemo tražiti neko
opravdanje da bismo sami uzročnost Dobra ostavili u bezsadržajnosti ne­
kakve posvemašnje neodređenosti, kao što to jamačno ni Platon nije uči­
nio, već tom napomenom hoćemo prije svega ukazati na teškoće s kojima
se nužno susreću oni pokušaji razumijevanja i tumačenja Platona koji
se upiru i oslanjaju na predaju filozofije nakon njega, uključujući tu i
njegova prvog velikog tumača i ujedno oštra kritičara, Aristotela.
Za dokučenje naravi uzročnosti ideje dobra neophodno je prije svega
uvažiti temeljnu razliku koju Platon čini između onoga što sam zove
uzrokom u pravome smislu riječi i onoga bez čega uzrok ne bi mogao
biti uzrokom, naime onoga što je njegov puki takoreći materijalni uvjet,
no samo nema dignitet pravoga uzroka, već u najboljem slučaju ne­
kakvog „suuzroka", kako će ga Platon konačno označiti u Timeju. Taj
nauk ο dva vida uzroka, onome istinskom i onome samo nužnom i ne­
ophodnom, izložen je mjerodavno još u gore prevedenome tekstu iz Fe­
dona te tvori unutrašnju strukturu kasnije razrade tamo nabačene skice
jedne kozmologije pod vidom dobra - izvedene u poznome Timeju —, a
mi ga ovdje za ovu prigodu možemo ocrtati tek u najosnovnijim crtama.
Suuzrok, nužni uzrok, ono je po čemu nešto nužno nastaje i propada
prema slijepome slijedu mehanizma. Kažimo tu usput, onaj gore spomi­
njani prevladavajući i ustvari jedini važeći eficijentni uzrok novovjekov­
ne prirodnoznanstvene metode nije, ogledan iz Platonova pogledišta,
drugo do baš taj slijepi mehanički uzrok nužnoga slijeda u području na­
stajanja i propadanja. Njemu pak nasuprot stavlja Platon ono što on je­
dino hoće doista nazivati uzrokom, ono naime po čemu nešto jest i biva
radi toga što je naprosto dobro i najbolje da bude upravo to i tako. Uz
sav potreban oprez, pokušajmo ipak to izraziti pomoću nama povijesno
bližih pojmova; - uzrok vidi Platon samo tamo gdje je sloboda izbora i
odluke. Mehanizam kostiju, mišića i tetiva odavno bi mogao biti izvan
tamnice da Sokrat nije smatrao boljim da ipak ostane, kako je to klasično
iskazano u Fedonu. Da je taj mehanizam Sokratu nužan već i za to da
bi uopće i ostati mogao, to ipak ne znači da upravo u njemu leži sam
uzrok, već isključivo neki materijalni uvjet, neki „suuzrok" ostajanja.
Istinski uzrok je dakle - i to je upravo presudno - uvijek samo uzrok
onoga biti i bivati dobrim i boljim, nikad pak tek onoga biti i bivati
naprosto.

166 167
Iz djela Fedar (245c2 - 249d3).
Izvornik: Platonis opera. Recognovit breviqve adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. Ο χ ο η ϋ 1973 i 1 1 9 0 1 ) .

Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Treba dakle ponajprije ο naravi duše, kako božanske tako ljud­


ske, o n o istinito u m o m sagledati, njene doživljaje i djela videći.
Sva je duša besmrtna. 1 Jer o n o što se uvijek k r e ć e 2 b e s m r t n o
j e . A o n o što kreće nešto drugo i biva od drugog kretano, t o m e
prestane li kretanje prestaje i život. Dakle, j e d i n o o n o što sebe
kreće, budući da sebe ne napušta, nikad ne prestaje s kretanjem,
nego je i drugima koja se kreću to izvor i p o č e l o kretanja.
P o č e l o je pak nenastalo. Jer n u ž n o je da sve što nastaje iz
počela nastaje, a o n o ni iz jednog. A k o bi naime nastalo iz poče­
la, tad to više ne bi nastajalo p o č e l o . 3 A budući da je nenastalo,

Često je već bilo zapaženo da Platon u ovome dijelu teksta preuzima


stil jonskih ranih filozofa. Osnovu „dokaza" što ga ovdje izlaže mogao
je naći u pitagorejca Alkmeona (usp. DK 24, A 12 = Arist. De. an.
405a30sq.), no njegova je vlastita verzija bitno složenija i koherentnija.
Iz davnine traje spor da li riječi ψυχή πασα valja shvatiti u kolektiv­
nom smislu, kao „sva duša", ili pak u distributivnom: „svaka duša".
Većina se prevodilaca odlučuje za prvu verziju, premda Hackforth do­
bro primjećuje da takva alternativa za Platona i nije mogla biti od
neke važnosti. Interesantno je rješenje Wilamowitzovo (Platon II,
Berlin, 3 1962, str. 363-64), koji prevodi: „Alles, was Seele ist, ist un-
sterblich." Takvom se prijevodu pridružuje i Heitsch.
Vollgraff je 1909. po prvi put zahtijevao da se, po njegovu sudu iz
internih razloga smisla, rukopisno predana riječ άεικίνητον preinači
u αΰτοκίνητον, „ono što se samo od sebe kreće". U godini nakon toga
pronađena je upravo tako pisana riječ u Oxyr. Pap. 1017, te od tada
traje rasprava ο tome koje je čitanje ispravno. Ipak, daleko najveći
broj izdavača i interpreta odlučuje se, smatramo s pravom, za ustalje­
nu rukopisnu verziju.

Ova je rečenica dosad čitana i tumačena na mnoštvo gotovo jednako


uvjerljivih načina. Thompson čita u drugome dijelu οΰκ άν έξ αρχής
γίγνοιτο, kako imaju najstariji rukopisi i Stobej, što onda daje prijevod

169
n u ž n o je da bude i nepropadljivo. Jer kad bi počelo iščezlo, ne bi prege i krilatog vozača. U b o g o v a pak i konji i vozači i sami su
niti o n o m o g l o iz nečega nastati niti drugo iz njega, ako već treba dobri i p o t o m c i dobrih, dok su u ostalih pomiješani. I poglavito u
da sve nastaje iz počela. nas upravljač vozi dvopreg, a zatim, od konja j e d a n mu je lijep i
T a k o dakle počelo kretanja jest o n o što sebe samo kreće. A dobar, i p o t o m a k takvih, a drugi je p o t o m a k suprotnih i suprotan,
to ne m o ž e ni nastati ni propasti, ili bi j e d n a k o tako sav svemir tako da je po nužnosti upravljanje u nas teško i m u č n o .
4
kao i sve bivanje stali, te ne bi nikada imali odakle biti opet po­ No valja i to pokušati reći, po č e m u je smrtan i besmrtan
krenuti. život tako nazvan. Sva duša skrbi ο svemu što je bez duše i obilazi
Kad se kao o n o besmrtno pokazalo o n o što se od sebe kreće, čitavim n e b o m , svagda u različitim likovima bivajući. O n a dakle
ne bi se netko trebao ustručavati zboreći kako je upravo to isto koja je savršena i krilata, ta visoko lebdi i ujedno čitavim n e b o m
bivstvo i pojam duše. Jer svako tijelo kojemu kretanje jest izvana upravlja, dok o n a što gubi perje krila biva o d v u č e n a sve d o k se
bez duše je; o n o pak kojemu je [kretanje] iznutra s a m o m e iz sebe, ne prihvati nečega čvrstog što nastanjuje, a kad u z m e zemljano
to je oduševljeno, kao da je baš to narav duše. A ako jest da to tijelo, koje se z b o g njene moći pričinja kao da samo sebe kreće,
tako stoji, naime da o n o što sebe samo kreće nije nešto drugo do tad taj složaj, duša i tijelo očvrsli u j e d n o , biva nazivan živim bi­
duša, tad će po nužnosti duša biti nenastala i ujedno besmrtna. ćem, koje uz to dobiva i naziv smrtnoga. O n o pak b e s m r t n o nije
Ο njenoj besmrtnosti dakle dosta. Ο njenom liku pak valja ni iz kojeg razloga obrazloženo, već, b o g a niti videći niti ga do­
ovako zboriti. Kakva je, to bi pripadalo zacijelo b o ž a n s k o m i op­ voljno u m o m sagledajući, m a š t o m t v o r i m o 5 n e k o b e s m r t n o živo
širnom razlaganju, no č e m u nalikuje, to već ljudskom i kraćem. biće, koje i m a dušu, ali i tijelo, a to je dvoje za vječna v r e m e n a
Njime dakle kazujmo. Pa neka nalikuje srasloj moći krilate za- sraslo zajedno. No to neka bude i neka se kazuje o n a k o kako je
b o g u drago. Mi pak d o k u č i m o u z r o k opadanju perja, z b o g čega to
duša bez njega ostaje. A on je nekako ovakav.
,,ako bi naime nastalo iz počela, tad ne bi iz počela nastalo". Takvom
se čitanju pridružuju još Robin, Verdenius i De Vries. Po naravi m o ć krila gore uzvodi o n o teško, visoko lebdeći
Budham je pak smatrao da nakon posljednje riječi u rečenici treba ondje gdje stanuje rod bogova, te na neki način od svega o n o g a
dodati još τουτ', u smislu: Si principium ab aliqua re oritur, res ea u okružju tijela ponajviše zajedništva ima s b o ž a n s k i m . A o n o b o -
non poterit oriri ex principio; atqui jam concessum erat omnem rem žansko je lijepo, mudro, dobro, te sve što je takovo. Njima se p o -
a principio oriri oportere. U takvom razumijevanju prethodio mu je
Schleiermacher. najvećma hrani i ujedno raste baš to krilo duše, d o k od o n o g ruž­
S druge strane, Ciceron, koji je ovaj dokaz preveo u 6. knjizi svoje n o g i zlog, i takovih suprotnosti, propada i razara se.
Republike, pogl. 25, i ponovio ga u Tuskulanskirn diputacijama, I 54, Onaj pak veliki v o đ a na nebu, Zeus, upravljajući krilatom za­
čitao je očito άρχή namjesto έξ αρχής, jer prevodi: nam e principio
pregom, putuje prvi, uređujući i skrbeći ο svemu, a prati ga četa
oriuntur omnia, ipsum autem nulla ex re alia nasci potest; nec enim
esset id principium quod gigneretur aliunde. b o g o v a i demona, poredana u jedanaest vrsta. Hestija naime jedi­
Hackforth, pozivajući se uz ino i na taj prijevod Ciceronov, potvrđu­ na ostaje u stanu bogova. A od ostalih, oni b o g o v i koji su u broj
je Burnetovu lekciju έτι άρχή, u čemu ga slijede još npr. Ch. L. Gris- dvanaest svrstani predvodeći po redu v o d e o n o što je svakome
wold (Self-Kuowledge in Plato's „Phaedrus", Yale Univ. 1986, str. 258, pridijeljeno. M n o g i su dakle i blaženi kako prizori tako i ophodnje
bilj. 8) i Heitsch u svom komentaru. Ovakvo nam rješenje izgleda 6
uvjerljivije. unutar neba , po kojima obilazi r o d sretnih bogova, svaki od njih

Čini se mnogo prihvatljivijim čitati γένεσιν s većinom rukopisa te


Thompsonom, Hackfortom, Robinom, Verdeniusom, De Vriesom i Teško da su u pravu Verdenius i De Vries, kad osporavaju Hackfor-
Grisvvoldom, nego prema Burnetovoj redakciji γήν εις έν. U tom slu­ thovo ,,we fancy" za πλάττομεν. Thompsonovo ,,we figure" je isprav­
čaju riječ ουρανός nema uže značenje „neba" već cjeline svega, „uni­ no, no možda malo suviše neutralno na ovome mjestu.
verzuma" (Hackforth). Prijevod prema Burnetovu tekstu bio bi otpri­
like: „ili bi jednako tako sve nebo kao i sva zemlja stali, u jedno uto- Thompson svoj prijevod za διέξοδοι ,,goodly highways" potkrepljuje
nuvši". navodima Tukidida (III. 98) i Herodota (I. 199), obrazlažući: „Na ovo-

170 171
svoje radeći, u pratnji vazda o n o g a tko h o ć e i m o ž e . Zavist n a i m e K a o što se dakle d u h 1 0 b o g a hrani u m o m i neiskrivljenom 1 1
izvan kola b o ž a n s k o g a ostaje. spoznajom, tako se i [duh] svake duše koja bi se htjela dohva­
A kad zatim idu na jelo i g o z b u , tad putuju k vršku strmo- titi o n o g a što joj dolikuje, gledajući neko vrijeme o n o koje jest
7
glavo p o d n e b e s k i m s v o d o m , gdje pak kola bogova, b u d u ć i urav­ raduje i ujedno se, motreći o n a istinita, hrani i uživa, sve d o k
n o t e ž e n o laka za vođenje, putuju s lakoćom, d o k o n a druga jedva. ga obrtanje k r u g o m ne dovede u o n o isto. A u toj ophodnji osmo­
Ž e s t o k o n a i m e pritišće onaj konj koji u zloći ima udjela, k zemlji tri upravo samu pravednost, osmotri razboritost, osmotri zna­
se priginjući i ujedno otežavajući, ako nije od strane vozača valja­ nost, ne ukoliko je pripadna bivanju, niti o n u koja je različ-
n o 8 uvježban. A t a m o tek dušu skrajnji napor očekuje i borba. na, v e ć prema različnosti što ih i n a č e 1 2 nazivamo bićima, ne­
O n e n a i m e što se nazivaju besmrtnima, kada dospiju do go o n u koja je znanost ο o n o m e koje jest doista. I druga na isti
v r h u n c a , zaustave putovanje izvana na površini neba, a č i m stanu način o n a koja doista jesu osmotrivši i pogostivši se zaroni po­
k r u ž n o ih p o n e s e obrtanje te o n e o n o izvan n e b a osmatraju. n o v o u unutrašnjost neba te stigne kući. A kad dođe, v o z a č sta-
A to n a d n e b e s k o mjesto niti je tko opjevao od ovih tu pjesni­ vivši konje u jasle dade im ambrozije, te ih uz nju i n e k t a r o m
ka niti će ga ikada kako dolikuje opjevati. S time pak stoji ova­ napoji.
ko - ta valja se odvažiti reći o n o baš istinito, a osobito kad se Takav je dakle život bogova. Od ostalih pak duša, o n a koja
z b o r i ο istini -: to mjesto zaposjeda o n o bezbojno i ujedno najbolje boga prati i sličnom mu postaje, ta uzdigne u o n o izvanj­
b e z o b l i č n o i nedodirljivo bivstvo koje odista jest, smotrivo j e d i n o sko mjesto glavu vozačevu te se pridruži obilaženju, uznemirava-
u m o m , k o r m i l a r o m duše, a u o k o l o njega 9 rod istinske znanosti. na od konja i jedva osmotrivši ona koja jesu. Druga se pak sad
uzdigne a sad p o t o n e , te, od konja pritisnuta, nešto vidi a nešto
ne. Ostale, međutim, stremeći doduše sve o n o m e gore, prate, no
me su mjestu διέξοδοι izgleda putevi koji vode kroz i vani iz sfera
ne m o g u , te o n e gore slijede ispod površine, j e d n a drugu gazeći i
nekolikih planeta, uključenih u veliku sferu zvijezda stajaćica, koja je
za stare tvorila granicu κόσμος-a ili οϋρανός-a. Hackforth uz to još nadmećući se u pokušajima da budu jedna ispred druge. M e t e ž
uzima riječi θέαι τε και διέξοδοι kao hendiadys te vrlo uspjelo prevodi dakle nastane, i nadbijanje i silno preznojavanje, pri č e m u rđa-
„spectacles of bliss upon the highways". vošću vozača m n o g e o h r o m e , a m n o g e m n o š t v o perja unište. A
7
Rukopisna je predaja ove očito veoma značajne i teško razumljive re­ sve odlaze, niti uz golem napor ne dostigavši smotru o n o g a koje
čenice nažalost izuzetno nesigurna. Osnovne su alternative pri čita­ jest, te se otišavši koriste h r a n o m pričina.
nju: επί (Τ W, Proklo, prihvaćeno od Heindorfa, Burneta, Robina, De
Vriesa) ili ύπό (Β, Hermije, prihvaćeno od Bekkera, Asta, Stallbauma,
Thompsona) te ΰπουράνιον (Β W, Hermije, prihvaćeno od Bekkera, Jedva da ima boljega primjera za Platonovo namjerno izbjegavanje
Stallbauma, Thompsona, Schanza, Burneta, De Vriesa) ili ούράνιον svake terminologijske ukočenosti. Tako ovdje za διάνοια - koju je ina­
(Τ, slijede ga Heindorf, Ast, Vollgraff). Nekoliko pokušaja razjašnjenja če, osobito u Politeii, učvrstio u smislu „razuma" i proglasio za moć
riječi ύπουράνιος άψίς: ,,rib, suporting the vault of heaven" (Thomp­ duše nižu od „uma" (νους) - kaže kako se hrani umom i spoznajom,
son), „arch that supports the heavens" (Hackfort), „festigium et cul- pripisujući je uz to ne samo čovjeku već i bogu samome. Čini se stoga
men universi ex inferioribus locis spectantibus" (Stallbaum). potrebnim ovdje taj izraz prevesti drukčije no obično.
8
Dva rukopisa imaju ήν, što prihvaćaju Stallbaum, Ast i Burnet No Stallbaum se, ostavši u tome posve osamljen, založio za inače uglav­
najbolji rukopisi imaju fj, što potvrđuje i Ficino svojim prijevodom: nom odbačeno staro čitanje većine rukopisa ακήρατος στρεφόμενη
,,cuicunque aurigarum equua non bonus" (premda inače očito po­ umjesto άκηράτω τρεφόμενη, prevodeći na osnovi toga: „Utpote igitur
grešno čita καλός umjesto καλώς, s jednim rukopisom). Za smisao je dei ratio (Geist) propter mentem et scientiam sese vertens pura et
potrebna kondicionalna partikula άν, koju su stoga Heindorf i Voll­ intaminata...", što Thompson, možda pretjerano, naziva interpretaci­
graff konjicirali, no Thompson i De Vries ukazuju na to da njeno is­ jom koja bi tek trebala interpreta.
puštanje nije neuobičajeno u visoko poetskoj prozi poput ove.
9 νΰν razumijevamo ovdje otprilike kao De Vries: ,,in practice", s osnov­
Teško je prihvatiti De Vriesovo mišljenje da περί ήν ovdje znači ,,oc- nom svrhom da se naznači kontrast između onoga viđenog za nadne-
cupied with". beske vožnje i onoga pripadnog svakodnevnoj zemnoj egzistenciji.

172 173
A to silno nastojanje da se vidi to polje istine, radi ovoga j e 1 3 : izaberu li tri puta za r e d o m isti život, na taj način okrilaćene u
s te t a m o livade po naravi je paša prikladna o n o m e najboljemu tritisućitoj godini natrag odlaze.
duše, a i narav krila, kojim duša lakšom postaje, tamo se hrani. Ostale, pak, kad skončaju prvi život, zadešava suđenje, a kad
14
A ovakva je uredba Adresteie : koja god duša postavši prati­ im se presudi, tad jedne, sišavši u kaznionice p o d zemljom, is­
ljom b o g a sagleda nešto od onih istinitih, ta je do druge ophodnje paštaju kaznu, d o k druge, od strane boginje Pravde na n e k o mje­
neoštećena, a m o ž e li uvijek to činiti, uvijek je van opasnosti. No sto neba uzdignute, borave t a m o o n a k o kako odgovara životu što
kad u n e m o ć i da slijedi ne vidi, te, n e k o m se nesrećom posluživši su ga proživjele u ljudskome liku. U tisućitoj obje [grupe], stigavši
z a b o r a v o m i r đ a v o š ć u 1 5 se napunivši, oteža, pa kad otežavši osta­ na izvlačenje i izabiranje drugog života, izabiru onaj kojeg svaka
ne bez krila i padne na zemlju, tad je tu zakon da se o n a u p r v o m pojedina hoće. Tu ljudska duša prispijeva i u životinjski život, kao
rađanju ne narodi ni u kakvu narav životinje, nego ona koja je i iz životinje onaj tko j e d n o m bijaše čovjekom p o n o v o u čovjeka.
najviše vidjela [narodi se] u lozu m u ž a koji će postati filozofom, O n a naime koja nije nikada vidjela istinu, ta i ne ulazi nikada u
ljubiteljem lijepog, nekim prijateljem Muza, ih erotičarem. Ona pak taj lik. Jer čovjek treba shvaćati prema t a k o z v a n o m p o j m u 1 6 , tako
druga u lozu kralja v o đ e n o g zakonom, ratnika i vođu, treća u o n u da polazeći od m n o g i h osjeta pristigne zaključivanjem u j e d n o . 1 7
političara, n e k o g gospodarstvenika ili trgovca, četvrta u o n u gim­
A to je prisjećanje na o n o što je naša duša tada vidjela, u pratnji
nastičara sklonog naporu, ili o n o g a koji će se liječenjem tijela ba­
b o g a putujući i prezrevši o n o za što sad k a ž e m o da jest, te, izro-
viti, peta će imati život proročki, ili neki svećenički, šestoj će pri­
nivši, pogledavši gore u o n o koje doista jest. Stoga je i pravedno
stajati pjesnički, ili neki drugi od onih koji se bave oponašanjem,
da j e d i n o duh filozofa dobiva krila: usmjeren je naime uvijek sje­
sedmoj obrtnički ili poljodjelski, osmoj onaj sofiste ili narodnoga
ćanjem, p r e m a mogućnosti, k o n o m e k č e m u je i b o g usmjeren,
udvarača, devetoj tiranski. A svatko tko u njima pravedno prove­
da bi božanskim b i o . 1 8 I takvim se podsjećanjima služeći, bit će
de život, taj zadobiva bolji usud, tko pak nepravedno, lošiji.
Jer pojedina duša ne stiže kroz deset tisuća godina u o n o isto
odakle je došla - ne dobiva naime krila prije tolikog vremena, - Upotreba riječi είδος ovdje ukazuje na njeno razlikovanje od, inače
često promisque rabljenog, strogog „tehničkog izraza" ιδέα. Neobično
osim duše o n o g a tko je filozofirao neprevarno ili prijateljevao s
je, međutim, da interpreti nisu zapazili značenje očito intendirane eti-
dječacima uz filozofiju. Te duše u trećoj tisućugodišnjoj ophodnji, mologijsko-semantičke blizine koju Platon uporabom upravo te rije­
či postiže s odmah potom slijedećim naukom ο prisjećanju: είδος >
ά ποτ' ειδεν.
Riječi ού έστιν na kraju rečenice u Burnetovu tekstu teško da mogu
dati ikakav smisao. Wilamowitz je bio sklon odstraniti obje riječi kao Vrlo teška rečenica izuzetne važnosti. Izdavači i tumači ponajviše se
glosu, no boljim se čini umjerenije Madvigovo rješenje, po kojem treba razilaze u prihvaćanju odnosno odbijanju rukopisno dobro potvrđenog
izbaciti ού. De Vries nagađa da je έστιν možda jednom bilo dodano participa lov. Osobito odlučno zagovara Thompsen raniju Budhamovu
od starih ispravljača, budući da su htjeli u rečenici imati glagol, a da korekciju ίόντ' umjesto iov, obrazlažući to ovako: „Govoriti ο εΐδος-u
je ού potom uz njega dodano od drugih ruku. Mi se ovdje držimo Mad- samom kao iov - napredujućem ili pristižućem k 'jednoti', premda
vigova prijedloga. ono samo jest ta 'jednota' koja je rezultat procesa - jest nehaj lošega pi­
sanja za koji je teško povjerovati da bi Platon u njega upao. Niti pak
Thompson navodi Lobeckov stav da je Αδράστεια, s etimologijskim možemo govoriti ο εΐδος-u kao ξυναιρούμενον εις εν, što je jednako
značenjem „Neizbježiva", jedan od epiteta za Nuždu (Ανάγκη) i njeno tautologijski. Očito je da je čovjek, njegov generalizirajući duh, taj za
mističko ime u orfičkoj teologiji, kao i to da je u Eshila (Prom. 972) kojega se jedinog može kazati da Ίέναι εις εν λογισμω ξυναιρούμενον."
poistovjećena s Nemezis.
De Vries je u pravu kad naglašava da κακία ovdje nema poglavito i Već je Hermije mogao izvijestiti ο četiri tumačenja ove rečenice: θεός
prvenstveno moralno značenje, kako bi slijedilo iz Hackforthova pri­ s članom ili bez njega, θεΐός έστιν i θεός έστιν. Može se prihvatiti De
jevoda ,,wrongdoing" i osobito Robinsonova „perversion". No kad Vriesov stav da je u općenitim postavkama ovakve vrste ispuštanje člana
sam, slijedeći Verdeniusa, prevodi s ,,weakness" tad ipak pretjerano skoro pravilo, kao i njegovo zalaganje za čitanje priloga namjesto ime­
ublažava značenje upotrebljene riječi. nice.

174 175
m u ž p o s v e ć e n u vazda savršena posvećenja, te će jedini odista sa­ §2. Mitologijski prikaz onostranoga vječnog života duša, kako božan­
skih tako onih koje imaju smrtnu kob, mora se u svakoj svojoj pojedi­
v r š e n i m postati.
nosti pokušati razumjeti ponajprije iz paralelnih izvođenja - dakako i
A kad istupi iz ljudskih poslovanja i postane b o ž a n s k o m e us­ opet „samo" mitologijskih - ο izabiranju života u 10. knjizi Politeie. Pri
mjeren, prekoravan biva od m n o š t v a da je pomaknut, d o k to da tome je, možda čak više no drugdje u Platona, od presudne važnosti sva­
je b o ž a n s t v o m ispunjen m n o š t v u skrivenim ostaje. ka, baš svaka riječ, i svaka, baš svaka nijansa njena značenja. Uzvišena
poetska „igra" Platonova mitologiziranja sve je više od puke igre i fan-
taziranja u nevolji, kako ju je još Hegel htio ocijeniti.

Neki problemi interpretacije §3. U mitu ο nebeskim ophodnjama duša na jedan je zagonetan na­
čin filozofijska psihologija vezana s astronomijskim spoznajama Plato­
Malo je koji dijalog Platonov dosad tako malo zadovoljavajuće razjašnjen nove Akademije. Unatoč poticajnim pokušajima Stenzelovim (v. osobito:
u svojoj cjelovitosti i jedinstvenosti kao upravo Fedar. Čak su naprimjer Uber zwei Begriffe der Platonischen Mvstik: ΖΩιΟΝ und ΚΙΝΗΣΙΣ, u:
takvi znalci kao Schleiermacher ili Natorp bili u stanju držati ga počet­ Kleine Schriften, Darmstadt, 1957), još se nije daleko došlo u iznalaženju
ničkom Platonovom skicom i datirati među najranije spise, stav koji je filozofijskog smisla tih i takvih mitski nagoviještenih odnosa. Poetički
dugo prevladavao interpretacijama Platona. Danas je nedvojbeno i opće­ mit ο naravi duše u Fedru valjalo bi jednom misliti i razumijevati zajed­
nito prihvaćeno da taj dijalog valja datirati nakon Politeie, čak nakon no s matematičkim mitom ο postanku, točnije ο izgradnji svjetske duše,
Parmenida, dakle negdje otprilike uz Theetet, u predvorje poznoga Pla­ kako je izložen u Timeju.
tonova filozofiranja.
Razumijevanje jedinstvenosti dijaloga pričinja još uvijek priličnu teš­
§4. U gore prevedenom tekstu nalazimo svojevrstan nauk ο iskon­
koću. Čime je iznutra objedinjeno ispitivanje naravi i moći Erosa i ο „bo­
skoj individuaciji, prema svom filozofijskom značenju gotovo jedinstven
žanskome zanosu" u prve tri besjede dijaloga, dakle u njegovu prvome u povijesti filozofije. Da je svako ljudsko živo biće - doduše u granicama
dijelu, s razmatranjima ο istinskoj, na dijalektici zasnovanoj retorici, u određenoga broja tipova, što ih je tadašnja medicina poznavala i vrstala
drugome dijelu? u svojim teorijama ο tipovima karaktera, temperamenta i si. - nepre-
Odgovor, barem početni i najneodređeniji, imao bi očito glasiti: nau­ koračivo određeno vlastitom jedinstvenom i neusporedivom individual­
kom ο duši, ο njenoj naravi, njenim stanjima i djelima. Ulomak koji je nošću, koja je štoviše čak jednim dijelom usljedak njena vlastitog predpo-
ovdje preveden čini u svakom pogledu, jednako tako kompozicijskom kao rođajnog izbora: - mogućnost takovog nazora povijesno je ubrzo morala
i smisleno-sadržajnom, središte i izvorište smisla cjelokupnoga spisa. Od ustupiti mjesto najprije stoičko-kozmopolitskom, a zatim i kršćanskom
ostaloga teksta naglašeno je odijeljen mitskim karakterom, arhaiziraju- nauku ο bitnoj i temeljnoj jednakosti svakoga čovjeka sa svakim drugim,
ćim izričajem te naglašeno svečanom intonacijom. Pripada zacijelo među što ostaje nadalje takoreći jedinom konstantom u mijenama najrazličiti-
najteže razumljive i smislom najdublje odsječke Platonova djela. Teškoće jih političkih koncepcija zapadnjačke predaje do danas.
razumijevanja danas su još dodatno potencirane izuzetnom nesigurnošću
rukopisne predaje, zbog čega smo bili prinuđeni nešto više no inače u
bilješkama raspravljati različite verzije čitanja i tumačenja. Važniji konzultirani komentari:
Ovdje možemo samo najkraće upozoriti na nekoliko važnijih zna­ The Phaedrus of Plato. With English Notes and Dissertations by
čajki filozofijskoga sadržaja ulomka. To dakako ne uključuje ovdje neki VV.H. Thompson. London, 1868. (Reprint Edition New York,
pokušaj provedbe prave interpretacije. 1973.)
Plato's Phaedrus. Translated with an Introduction and Commentary
§1. Općenito se složenost duše razabire kao ona karakteristika nau­
by R. Hackforth. Cambridge, 1985. ( 1 1952.)
ka Fedra, koja stoji, nakon naznaka već u Politeii, u bitnoj suprotnosti
s nazorom ο njenoj jednostavnosti i jednoobličnosti, kako je taj klasično A Commentary on the Phaedrus of Plato. By G.J. De Vries. Amster­
dam, 1969.
do izraza bio došao ponajprije u Fedonu. Presudna je novost ovdje, čini
se, posvemašnje vezivanje duše s kretanjem, koje i inače u zrelijeg Plato­ Platon: Phaidros. Ubersetzung und Kommentar von Ernst Heitsch
na sve više dobiva na važnosti i filozofijskoj upitnosti. Nauk ο duši kao (Platon: Werke. Ubersetzung und Kommentar. III 4). Gottingen,
izvorištu i počelu kretanja, ovdje u Fedru takoreći dogmatski ustvrđen, 1993.
razrađen je kasnije u 10. knjizi posljednjeg Platonova djela, Zakona,
u jednom od zacijelo najtežih ali i najdalekosežnijih njegovih tekstova
uopće.

176 177
Iz djela Sofist (241d5 - 2 5 9 b 6 ) .
Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t breviqve adnotatione critica
instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s I. Ο χ ο η ϋ 1973 (^ΙΘΟΟ).

Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Stranac: N u ž n o će n a m biti, ako ć e m o se obraniti, da kušnji


p o d v r g n e m o stav oca Parmenida, te da i z n u d i m o da jest u n e k o m
pogledu nebiće, i opet da nekako nije biće.
Teetet: Izgleda to takvo treba u raspravama izboriti.
Stranac: K a k o ne bi to, kako se o n o kaže, izgledalo i slijepcu?
No d o k to ne b u d e osporeno ili potvrđeno teško da će u o p ć e itko
m o ć i - govoreći ο lažnim stavovima ili mnijenju, ο odrazima, sli­
kama, oponašanjima ili njihovim priviđanjima, ili i ο o n i m vješti­
n a m a koje su s tim vezane - ne biti smiješan, prisiljen sebi sa­
m o m e protusloviti.
Teetet: Posve istinito.
Stranac: Z b o g toga se dakle sada treba odvažiti napasti očin­
ski stav, ili treba sasvim odustati, priječi li neka bojazan to raditi.
Teetet: Ali neće nas nikada nikako spriječiti.
Stranac: Zamolit ću te p o v r h toga ipak za j o š j e d n u neku sit­
nicu.
Teetet: Kaži samo.
Stranac: Maločas govoreći r e k o h kako se pri osporavanju toga
nalazim vazda neiskusan, a tako upravo i sada.
Teetet: Rekao si.
Stranac: Bojim se zaista kazanoga, da se ne bih k a k o z b o g
toga tebi činio kao da sam mahnit, stalno se a m o t a m o prevrću­
ći. No tebe radi prihvatit ć e m o se toga da o s p o r i m o stav, ako ga
uopće osporimo.
Teetet: Sto se m e n e b a r e m tiče, nećeš se nikako činiti kao da
griješiš kreneš li na to osporavanje i to dokazivanje, te toga radi
budi posve miran.
Stranac: Deder dakle, iz kojeg bi ishodišta netko z a p o č e o
opasnu raspravu? M e n i se pak čini, dijete, da n a m je p o s v e n u ž n o
o v i m se p u t e m zaputiti.

179
Teetet: Kojim to? putu i da razumijemo kad god netko to izrekne, d o k ο o n o m e
Stranac: Razmotriti najprije o n o što n a m se sada čini jasnim, d r u g o m e ne, premda j e d n a k o spram obih stojimo.
da ne b i s m o bili nekako smeteni o k o toga, pa se olako m e đ u s o b n o Teetet: Možda.
složili, kao da je to razgovijetno. Stranac: I ο ostalome od o n o g a ranije kazanog isto n a m je to
Teetet: Reci jasnije što to kazuješ. reći?
Stranac: Čini mi se da n a m olako pripovijeda Parmenid, i sva­ Teetet: Dakako.
ki onaj t k o se dao u prosudbu da razluči bića, kakva su i kolika. Stranac: Ο t o m e m n o g o m dakle ispitivat ć e m o n a k o n ovoga,
Teetet: K a k o ? budeš li mnijenja da treba, no sad treba najprije ispitivati o n o
Stranac: Izgleda mi da n a m svaki pripovijeda neku priču, kao najveće i načelno.
da s m o djeca. Jedan govoreći da su tri bića, no j e d n o m nekako Teetet: Ali ο kojem govoriš? Ili jasno je da tvrdiš kako treba
n e k a od njih m e đ u s o b n o ratuju, a o n d a opet, prijateljima posta­ najprije biće pretraživati, što zapravo ti koji ο njemu g o v o r e sma­
jući, svadbe, p o r o d i njegu za p o t o m s t v o sebi priređuju. Drugi pak traju da [ono] očituje.
tvrdeći da su đva, vlažno i suho, ili toplo i hladno, te ih skupa Stranac: O d m a h si shvatio, Teetete. A kažem da n a m treba
nastanjuje i udaje. K o d nas pak elejski narod, počinjući od Kse- primijeniti taj postupak da ih, kao da su prisutni, propitujemo
nofana i j o š ranije, tako pripovijeda priče da je o n o što se naziva ovako: „ D e d e r vi koji tvrdite da je sve toplo i hladno, ili neko
svime j e d n o . N e k e pak kasnije j o n s k e i sicilske M u z e zaključiše takvo dvoje, što to zapravo kod obojih oglašavate kazujući da o b o ­
kako je najbolje splesti to oboje i kazati d a j e biće m n o g o a i j e d n o , je i svako od njih jesu? Kako da shvatimo to vaše 'biti'? Da li kao
m r ž n j o m p a k i ljubavlju da se drži zajedno. Razdvajajući se vazda treće uz o n o dvoje, pa da stavimo prema vama o n o sve kao troje,
se sjedinjuje, tvrde naime one napetije M u z e , d o k o n e blaže odu- a ne više kao dvoje? Jer zacijelo ne kažete da oboje j e d n a k o j e s u
staše od toga da s tim uvijek tako stoji, pa tvrde da je naizmjence nazivajući j e d n o od o n o g a dvojega bićem. Brzo bi naime na o b a
sad o n o sve j e d n o i sljubljeno po Afroditi, a sad opet m n o g o i samo načina bilo jedno, a ne dvoje."
sebi neprijateljsko po nekoj mržnji. A da U je sve to t k o od njih
Teetet: Istinu kažeš.
istinito kazao ili ne, to je teško, a i pogrešno, k o d tako velikih
Stranac: N e g o dakle hoćete oboje nazivati b i ć e m ?
stvari slavnim i drevnim m u ž e v i m a prigovarati. No sa svoje se
Teetet: M o ž d a .
strane b e z zlobe m o ž e ovo iznijeti.
Stranac: „Ali prijatelji", reći ć e m o , ,,i tako biste dvoje posve
Teetet: Što t o ?
očito nazivali j e d n i m " .
Stranac: Da su nas m n o g e isuviše prezirući zanemarili. Jer
Teetet: Sasvim si ispravno rekao.
svaki je pojedini od njih o n o svoje do kraja doveo, nimalo ne ma­
Stranac: „ B u d u ć i pak da smo mi na bespuću, pokažite nam
reći za to da li ih pratimo d o k govore ili zaostajemo
vi to dostatno, što zapravo hoćete označiti kad izgovarate biće.
Teetet: K a k o to govoriš?
Jer očito je da vi to odavno znate. Mi smo pak ranije smatrali da
Stranac: Shvaćaš li ti Teetete, tako ti bogova, što to oni svaki
znamo, no sad s m o na bespuću. Najprije nas dakle to podučite,
put g o v o r e kad se n e k o od njih oglasi tvrdeći da jest, ili je nastalo,
da n a m se ne bi činilo kako razumijemo o n o što govorite, d o k
ili biva, m n o g o ili j e d n o , ili dva, i opet toplo h l a d n o m e primješava-
biva posve suprotno od toga." To upravo govoreći i zahtijevajući
jući, t i m e n e k a k o razdvajanja i spajanja pretpostavljajući? Jer ja
od njih i od ostalih koji tvrde da o n o sve jest više n e g o j e d n o ,
sam bar, d o k bijah mlad, smatrao da t o č n o razumijem kad bi tko
h o ć e m o li što pogriješiti, dijete?
kazao to ο č e m u s m o sad besputni, nebiće. Sad pak vidiš da smo
Teetet: Baš ni najmanje.
o k o njega na bespuću.
Teetet: Vidim. Stranac: A što? Zar ne treba i one koji tvrde da o n o sve jest
Stranac: M o ž d a nas, međutim, isto to stanje zadešava u duši j e d n o upitati po mogućnosti što zapravo zovu b i ć e m ?
ne manje glede bića, ο kojemu inače tvrdimo da smo na d o b r o m e Teetet: Kako da ne?

180 181
Stranac: Neka dakle odgovore: „Tvrdite doista da samo j e d n o Stranac: A što? Tvrde li da je o n o cijelo drugo od j e d n o g koje
j e s t ? " „ T a tvrdimo", reći će. Ili ne? jest, ili s njim isto?
Teetet: Da. Teetet: Ta kako neće tvrditi, a i tvrde.
Stranac: ,,A što? Bićem nazivate nešto?" Stranac: No ako je o n o cijelo, kao što i Parmenid veli,
Teetet: Da. „ o d a s v u d dobro zaokružene kugle
Stranac: „ D a li upravo o n o jedno, služeći se za isto dvama j e d n a k o masi, u smjeru sredine
imenima, ili k a k o ? " j e d n a k o posve; jer niti što veće
Teetet: A koji će im onda, strance, nakon toga biti odgovor? niti što manje m o ž e biti, ovdje ili ondje",
tada će biće, budući takvo, imati sredinu i krajeve, a njih imajući
Stranac: Jasno je, Teetete, da o n o m e tko je postavio tu pret­
postavku nije od svega najlakše odgovoriti na ovo sad upitano i posve je n u ž n o da ima dijelove. Ili?
na bilo koje drugo. Teetet: T a k o .
Stranac: Ali ništa ne priječi da o n o što je u dijelovima i m a
Teetet: Kako?
stanje j e d n o g glede svih dijelova zajedno, te da na taj način, bu­
Stranac: Prihvatiti da jesu dva imena zaista je smiješno za
dući sve i cijelo, b u d e j e d n o .
o n o g a tko stavlja da nema ničega osim jednog.
Teetet: Sto da ne?
Teetet: Kako da ne?
Stranac: A zar nije n e m o g u ć e da o n o s čime se to zbiva s a m o
Stranac: I uopće ne bi imalo smisla povlađivati o n o m e tko
bude o n o j e d n o samo?
govori da ime jest nešto. Teetet: Kako?
Teetet: Kako? Stranac: T r e b a valjda p r e m a p r a v o m smislu reći da je o n o
Stranac: Stavljajući ime drugim od stvari, kazuje zacijelo istinski j e d n o posve bez dijelova.
dvoje? Teetet: Treba zaista.
Teetet: Da. Stranac: A o n o takvo koje je iz m n o g i h dijelova n e ć e se slagati
Stranac: Ako bi pak ime stavio kao s njom isto, ili će biti pri­ s tim stavom.
siljen kazati da je ime ničega, ili će, ako se rekne da je nečega, Teetet: Shvaćam.
proizaći d a j e ime samo ime imena, budući da drugog ničeg nema. Stranac: Da li će onda biće koje i m a stanje j e d n o g a na taj
Teetet: T a k o je. način biti i j e d n o i cijelo, ili da u o p ć e ne k a ž e m o da je biće cijelo?
Stranac: I da je o n o j e d n o j e d n o , budući ime j e d n o g i opet Teetet: T e ž a k si izbor stavio pred m e n e .
imena. 1 Stranac: Posve istinito veliš, dakako. Jer biće kojemu se zbilo
Teetet: N u ž n o . da b u d e j e d n o izgleda zaista da nije isto s j e d n i m , te će o n o sve
biti više od jednog.
Teetet: Da.
Rukopisna predaja ove rečenice je upravo beznadno nesigurna, a smi­
Stranac: No ako biće ne bi bilo cijelo z b o g toga što mu se
sao pri svakom mogućem čitanju gotovo posve nedokučiv, te nije čudo
da naprimjer Cornford smatra najboljim naprosto je izlučiti iz teksta. zbilo stanje cijelog, dok bi, s druge strane, samo o n o cijelo bilo,
Schleiermacher, Campbell i Burnet čitaju αΰ τό umjesto αυτό, kako proizaći će da je biće nedostatno samog sebe.
imaju gotovo svi rukopisi. Campbell zadržava [εν] δν μόνον većine Teetet: Posve.
rukopisa, - za razliku od Burneta, koji prihvaća Apeltovu emendaciju Stranac: I po t o m će razlogu biće, sebe lišeno, biti nebiće.
όνομα δν - te prevodi: „And (it will result) that the One also is only
Teetet: T a k o je.
one of the one, and this O n e that is' again (τοϋτο ... αύ τό εν δν)
(proves to be the name) of a name". Slično i Heindorf: ,,Atque unum, Stranac: I opet će više od j e d n o g biti o n o sve, ako i b i ć e i o n o
quatenus est unius tantum unum, hoc quoque nominis rursus unum cijelo odvojeno zadrže svako od njih vlastitu narav.
(das Eins eines Namens) esse efficietur." Teetet: Da. ••
;

182 183
Stranac: A kad u o p ć e ne bi bilo o n o g cijelog, tad se isto to Stranac: Zato oni koji se s njima prepiru vrlo bojažljivo o d o z ­
zbiva biću, a također, uz to da nije, ne bi nikad ni postalo biće. go o d n e k u d iz nevidljivog uzvraćaju, neke mislive i bestjelesne
Teetet: Zašto? ideje prinuđujući da b u d u istinskim jestvom, o n a pak tijela od
Stranac: O n o postajuće uvijek je postalo cijelo, tako da niti onih i to što oni prvi zovu istinom, u raspravama ih usitno raz­
jestvo niti postajanje ne treba označiti kao da jesu, ako se o n o bijajući, označavaju nekim p o k r e t n i m bivanjem umjesto j e s t v o m .
j e d n o ili o n o cijelo ne stavi u o n a koja jesu. 2 A u sredini između tih obih neizmjerna neka bitka o k o toga, Tee­
Teetet: Čini se da s tim u potpunosti tako stoji. tete, vazda traje.
Stranac: No o n o necijelo ne smije biti niti neko koliko. Jer Teetet: Istina.
ako je n e k o koliko, pa ma koliko bilo, n u ž n o je da cijelo b u d e Stranac: Od obih dakle tih plemena po redu u z m i m o obrazlo­
toliko. ženje ο jestvu koje postavljaju.
Teetet: A kako da u z m e m o ?
Teetet: Dakako.
Stranac: I d r u g o m e đ u t i m bezbrojno, svako napose s beskraj­ Stranac: Od onih koji ga stavljaju u ideje lakše, j e r o n i su
n i m b e s p u t n o s t i m a pojavljuje se o n o m e tko kaže da biće jest ili pitomiji. T e ž e pak od onih koji sve silom natežu u tijelo, a m o ­
žda čak i gotovo n e m o g u ć e . No čini mi se da s njima treba činiti
n e k o dvoje ili s a m o j e d n o .
ovako.
Teetet: Očituje to skoro v e ć i sve o v o što se sad pomalja. Na-
Teetet: Kako?
dovezuje se n a i m e j e d n o na drugo, donoseći svaki put veće i teže
Stranac: Najbolje ih je doduše, ako bi ikako bilo m o g u ć e , dje­
vrludanje o k o o n o g a ranije kazanog.
l o m učiniti boljima. No ako to ne ide, činimo riječju, pretpostav­
Stranac: Sve o n e koji se p o t a n k o izjašnjavaju ο biću i ο nebiću
ljajući da bi bili voljni odgovarati uljuđenije nego sada. Jer o n o
n i s m o doduše prešli, ali neka svejedno b u d e dostatno. Sad pak
što je od boljih prihvaćeno zacijelo je vrednije od o n o g a što prihva­
treba promotriti o n e koji drugačije govore, da bismo iz svega
te lošiji. Ali mi ne m a r i m o za njih, već istražujemo o n o istinito.
vidjeli kako reći za biće što zapravo jest nije ništa lakše n e g o za
Teetet: Posve ispravno.
nebiće.
Stranac: P o z o v i o n d a te boljima postale da ti odgovaraju, te
Teetet: T r e b a se dakle i k njima zaputiti.
tumači o n o što ti bude od njihove strane rečeno.
Stranac: No čini se d a j e m e đ u njima kao neka borba giganata
Teetet: Bit će.
j e d n i h protiv drugih, z b o g prepirke ο jestvu.
Stranac: Da li dakle, govoreći, kažu da jest neko smrtno živo
Teetet: K a k o ?
biće?
Stranac: Jedni na zemlju sve natežu s n e b a i o n o g nevidljivog,
Teetet: K a k o da ne?
stijene i drveće g r u b o rukama obgrljujući. Svega se naime toga
Stranac: A slažu li se da je to tijelo s d u š o m u sebi?
takvog dotičući, ustrajavaju na t o m e da jest samo o n o što dopušta
Teetet: Svakako.
neki zagrljaj i dodir, određujući tijelo i jestvo kao isto, a ako tko
Stranac: Stavljajući dušu kao neko od bića?
od ostalih kaže da jest nešto što n e m a tijela, preziru posve i ne Teetet: Da.
žele ništa više čuti. Stranac: A što? Ne kažu li da je j e d n a duša pravedna a druga
Teetet: Da, strašne m u ž e v e s p o m e n u . I sam sam naime v e ć nepravedna, j e d n a razumna a druga nerazumna?
m n o š t v o takvih sreo. Teetet: Zašto ne?
Stranac: Ali ne biva li svaka od njih takvom imanjem i pri-
Isključujemo, s Campbellom, Burnetom i svim prevodiocima riječi τό sutnošću pravde, a suprotna suprotnog?
εν ή kao glosu ili rezultat nekog poremećaja teksta, premda ih imaju Teetet: Da, i to potvrđuju.
svi rukopisi. Heindorf je namjesto njih konjicirao τόν τό δλον, što
Stranac: Ali svakako će reći da o n o što m o ž e bivati prisutno
Campbell nalazi „probablv right".
n e č e m u i odsutno jest nešto?

184 185
Teetet: Kažu doista. Teetet: Da.
Stranac: A k o dakle jest pravednost, razumnost i ostale vrline, Stranac: I da tijelom i m a m o zajednicu s bivanjem p u t e m osje­
a i o n o suprotno, također i duša u kojoj sve to biva, kažu li da je ta, a s druge strane d u š o m p u t e m mišljenja s pravim j e s t v o m , za
nešto od toga vidljivo i dodirljivo, ili je sve to nevidljivo? koje tvrdite da se uvijek na isti način isto drži, d o k bivanje svaki
Teetet: Da gotovo ništa od toga nije vidljivo. put drugačije.
Stranac: A što je sa svim tim takvim? Ne kažu valjda da ima Teetet: Ta kažemo doista.
n e k o tijelo? Stranac: No upravo to zajedništvovanje, ο vi najbolji, za što
Teetet: Na to ne odgovaraju više jednakim načinom, nego da ć e m o reći da vi to tako zovete kod ovih obih? Zar ne baš o n o što
im se, s j e d n e strane, čini kako duša posjeduje neko tijelo, d o k se smo mi maločas rekli?
s druge za razumnost i svako od onih za koja si pitao stide od­ Teetet: Koje?
važiti na to da ili prihvate kako sve to nije ništa od bića, ili pak , Stranac: Trpnja ili djelatnost koje bivaju iz neke m o ć i u svih
da ustvrde da su sve to tijela. onih koji se jedni s drugima sudaraju. M o ž d a ti, Teetete, njihov
Stranac: Očito su nam, Teetete, boljima postali ti muževi, bu­ o d g o v o r na to nećeš dokučiti, ali ja da, valjda zbog drugovanja s
dući da se ničeg od toga ne bi stidjeli oni od njih koji su u zemlju njima.
zasijani i iz nje nikli, već bi se naprezali uvjeravati kako je sve Teetet: Koji to onda stav iznose?
o n o što ne m o g u rukama stiskati doista u potpunosti ništa. Stranac: Ne prihvaćaju o n o što s m o maločas ο jestvu rekli
Teetet: Kazuješ baš o n o što misle. o n i m a iz zemlje rođenima.
Stranac: Zapitajmo ih međutim iznova. Jer ako bi i za nešto Teetet: Koje to?
malešno od bića bili voljni dopustiti da je bestjelesno, dostajat će. Stranac: N i s m o li nekako kao dostatnu odredbu bića stavili
M o r a t će naime kazati što je srodno i t o m e i ujedno svemu ono­ to kad je u n e č e m u ma i najneznatnija m o ć trpljenja ili činjenja?
me što i m a tijelo, na što gledajući kažu za oboje od toga da jesu. Teetet: Da.
M o ž d a će pak b r z o dospjeti u besputnost, a ako ih nešto takvo Stranac: Na to pak kažu da uz bivanje doduše ide m o ć trplje­
zadesi, osmotri da li će, ako im to predložimo, biti voljni prihvatiti nja i činjenja, no s j e s t v o m tvrde da nije u skladu m o ć ni j e d n o g
i složiti se da je biće ovakvo nekakvo? od toga dvojega.
Teetet: Kakvo to? Kaži i znat ć e m o smjesta. Teetet: A kazuju li time što?
Stranac: K a ž e m onda da o n o koje posjeduje ikakvu m o ć usa­ Stranac: O n o na što treba uzvratiti da s naše strane m o r a m o
đenu da bilo čini ma što d r u g o m e bilo trpi i najmanje, pa i od od njih j o š jasnije ispitati slažu li se s time da duša spoznaje, a
najmanjega, čak i ako bi to bilo samo jedanput, da sve to doista jestvo biva spoznavano?
jest. Postavljam naime odredbu da bića nisu ništa drugo do m o ­ Teetet: Kažu da s time da.
gućnost i m o ć . Stranac: A što? Kažete li da je spoznavati ili bivati spoznavan
Teetet: No prihvaćaju to, budući da već sami u sadašnjem ča­ djelovanje, ili trpnja, ili oboje? Ili d a j e o n o trpnja, a o v o o n o dru­
su nemaju za reći nešto od toga bolje. go? Ili da ni j e d n o od toga dvojega ne ide skupa ni s j e d n i m od
Stranac: Lijepo. M o ž d a će se kasnije i nama i njima drugo tih?
pokazati. S njima dakle neka n a m ovdje to ostane uglavljeno. Teetet: Očito da nijedno s nijednim. Jer protuslovili b i s m o
Teetet: Ostaje. onom prethodnom.
Stranac: No idemo k onima drugima, ljubiteljima ideja. A ti Stranac: Shvaćam. To naime da će, ako bi spoznavanje bilo
n a m i kod ovih tumači. neko činjenje, za o n o bivati spoznavanim n u ž n o opet proizlazi to
Teetet: Bit će tako. da je trpnja. Jestvo će se onda, poznavano od strane spoznaje,
Stranac: Bivanje kažete da je od jestva drugo, nekako rastav­ koliko bude spoznavano toliko i kretati trpnjom, za koju k a ž e m o
ljajući, zar ne? da se ne bi mogla zbiti o n o m e što miruje.

186 187
Teetet: Ispravno. pak m n o g e ideje, prihvatiti da sve stoji, a niti opet od onih koji
Stranac: A što, Zeusa m u ? Da li ć e m o se lako dati uvjeriti biće na svakojaki način p o k r e ć u u o p ć e išta slušati, nego, p r e m a
k a k o uistinu kretanje, život, duša i r a z u m n o s t nisu u p o t p u n o m e onoj djetinjoj molitvi, i ο biću i ο svemu govoriti oboje, i da su
biću, da o n o niti živi niti razumijeva, već uzvišeno i sveto, nema­ nepokretni i da su pokrenuti.
j u ć i u m a , n e p o k r e n u t o stoji? Teetet: Posve istinito.
Teetet: Strašan b i s m o zaista stav dopustili, strance. Stranac: A što? Zar se ne čini da smo već prilično raspravom
Stranac: N e g o da k a ž e m o da i m a doduše u m , ali život ne? obuhvatili biće?
Teetet: A kako? Teetet: Baš posve, doista.
Stranac: A da k a ž e m o da doduše to oboje jest u njemu, ali Stranac: Gle! No sada ć e m o Teetete tek zaista, kako mi se
n e ć e m o reći da ih i m a u duši? čini, spoznati besputnost ispitivanja ο njemu.
Teetet: Kako pak to? I što si to rekao?
Teetet: A na koji bi ih drugi način imalo?
Stranac: Sretnice, ne uviđaš li da smo sad u najvećem ne­
Stranac: N e g o o n d a da doduše i m a u m , život i dušu, m e đ u t i m
znanju o k o njega, d o k nam se čini kao da nešto g o v o r i m o ?
da ipak, posve s d u š o m u sebi, n e p o k r e t n o stoji?
Teetet: M e n i se doista čini. No kako n a m je to pak prikriveno
Teetet: Sve se to bar meni čini besmislenim.
ostalo da s nama tako stoji, to uopće ne uviđam.
Stranac: I o n o p o k r e t n o o n d a i kretanje treba prihvatiti kao
Stranac: Razmotri o n d a jasnije da li bi, ako se s ovim sad
bića?
slažemo, mogli s pravom biti priupitani n a n o v o o n o što s m o sami
Teetet: K a k o da ne?
tada pitali one koji kazuju da je sve toplo i hladno?
Stranac: Proizlazi dakle Teetete da, ako su nepokretna bića, 3
Teetet: Sto to? Podsjeti me.
n e m a nitko nikako ni ο č e m u uma.
Stranac: Svakako. I pokušat ću to učiniti ispitujući te kao i
Teetet: Zacijelo.
one tada, da bismo ujedno i nešto uznapredovali.
Stranac: Ali ako b i s m o opet prihvatili i to da je sve uzgibano Teetet: Ispravno.
i pokretno, i tim b i s m o stavom isto to odstranili iz bića. Stranac: N e k a bude, dakle. Ne zoveš li kretanje i stajanje
Teetet: K a k o ? suprotnošću j e d n o drugome?
Stranac: Čini li ti se da bi o n o „ n a isti n a č i n " i „isto t a k o " i Teetet: Kako da ne?
,,o i s t o m " ikada bilo b e z stajanja? Stranac: I ipak tvrdiš da to oboje i svako od njih j e d n a k o jest?
Teetet: Nikako. Teetet: Ta tvrdim, doista.
Stranac: A što? Vidiš li da bi um bez toga bio, ili da bi u o p ć e Stranac: Kažeš li da se kreću oboje i svako od toga dvojega,
gdjegod postao? kad dopuštaš da jesu?
Teetet: Ni najmanje. Teetet: Nipošto.
Stranac: T r e b a se o n d a na svaki način boriti protiv onoga koji Stranac: Ili označavaš da stoje, kazujući da to oboje jest?
bi, uklonivši znanost, razumnost ili u m , ο bilo č e m u što tvrdio. Teetet: A kako?
Teetet: Ž e s t o k o , zaista. Stranac: Dakle kao nešto treće uz ova stavljaš u duši biće,
Stranac: Filozofu je dakle, i o n o m e koji najviše sve to cijeni, kao da je njime i stajanje i kretanje obuhvaćeno, te, shvaćajući i
z b o g toga n u ž n o , k a k o se čini, niti od onih koji kazuju j e d n o , ili sagledavajući njihovu zajednicu s jestvom, tako obojima priričeš
da jesu?
3
Ne uviđamo, poput Cornforda, osobitu potrebu da se, protiv svih luko- Teetet: Čini se da uistinu kao nešto treće protumačujemo bi­
pisa, prihvati Budhamovo hiperkritičko umetanje riječi < πάντων >. će, kad k a ž e m o da kretanje i stajanje jesu.
Smisao je jednako jasan kaže li se na ovome mjestu „sva bića" ili Stranac: Nisu dakle kretanje i stajanje, o b a zajedno, biće, v e ć
samo „bića".
zaista nešto od njih drugo?

188 189
Teetet: Čini se. j e d n o mnoga, te se stoga uveseljavaju ne dozvoljavajući govoriti
Stranac: P r e m a vlastitoj naravi biće dakle niti stoji niti se ο d o b r o m čovjeku, nego s j e d n e strane ο d o b r o m d o b r o m , a s dru­
kreće. ge ο čovjeku čovjeku. Ta srećeš Teetete, kako vjerujem, češće o n e
Teetet: Valjda. koji se time bave, ponekad i starije ljude, koji su se z b o g oskudice
Stranac: K a m o onda treba još da okrene razum onaj tko hoće u imetku pameti t o m e t a k o v o m zadivili, pa onda smatraju da su
nešto izvjesno ο njemu za sebe ustvrditi? u t o m e nešto p r e m u d r o pronašli.
Teetet: Ta kamo? Teetet: Svakako, zaista.
Stranac: Držim doista da više nikamo lako. Jer ako se nešto Stranac: Da bi n a m dakle govor bio upravljen svima koji su
ne kreće, kako neće stajati? Ili kako se opet ne kreće o n o koje ikada bilo što ο jestvu raspravljali, neka bude r e č e n o i o v i m a i
nikako ne stoji? A biće nam se sad pokazalo izvan t o g obojeg. Je ostalima, kojima smo se prije obraćali, o n o što sad u vidu pitanja
li to dakle m o g u ć e ? kazujemo.
Teetet: Doista je najnemogućnije od svega. Teetet: A što to?
Stranac: K o d toga je međutim opravdano da se sjetimo onoga.
Stranac: Da li da niti jestvo ne pripajamo kretanju i stajanju,
Teetet: Čega? niti nešto drugo nečemu drugome, nego da ih tako u o v i m našim
Stranac: Da smo, kad s m o bili pitani na što se odnosi ime raspravama stavimo kao da su nepomješljivi i bez m o ć i da se m e ­
nebića, zapali u potpunu besputnost. Sjećaš se? đ u s o b n o združuju? Ili da ih sve u o n o isto svedemo, kao m o g u ć n e
Teetet: Kako da ne. zajedništvovati jedni drugima? Ili ova da, a o n a ne? Što ć e m o od
Stranac: Da li smo sad u nekoj manjoj besputnosti o k o bića? toga, Teetete, reći da bi oni upravo izabrali?
Teetet: M e n i se zaista, strance, ako je to m o g u ć e reći, čini u Teetet: Doista ne m o g u za njih na to ništa odgovoriti.
većoj.
Stranac: Zašto onda ne bi, odgovarajući j e d n o po j e d n o , k o d
Stranac: To neka onda ovdje leži neodlučeno. A budući da i
svakog razmotrio sve o n o što proizlazi?
biće i nebiće jednako zapadaju u besputnost, ostaje n a m sad nada
Teetet: Lijepo zboriš.
da će se, ako se j e d n o od toga pokaže bilo mračnijim bilo jasnijim,
Stranac: I stavimo da oni kažu, ako hoćeš, prvo da ništa ničim
i drugo na taj način pokazati. Ne b u d e m o li pak mogli niti j e d n o
n e m a nikakvu m o ć zajednice s nečim. Nije li da o n d a kretanje i
od njih dvoje vidjeti, bar ćemo raspravu kako god b u d e m o spo­
stajanje neće nikako imati udjela u jestvu?
sobni najdoličnije dalje voditi ovako ο obojemu ujedno.
Teetet: Baš nikako, zaista?
Teetet: Lijepo.
Stranac: K a ž i m o onda na koji to način zapravo m n o g i m ime­ Stranac: A što? Da li će koje od njih biti, ne imajući zajednice
s jestvom?
nima svaki put o n o isto označavamo.
Teetet: A kao što? Reci primjer. Teetet: N e ć e biti.
Stranac: G o v o r i m o naime ο čovjeku imenujući neko m n o g o , Stranac: No tim slaganjem smjesta sve biva p o r e m e ć e n o , ka­
pridajući mu boje, oblike, veličine, m a n e i vrline, u čemu svemu, ko se čini, kako u onih koji o n o sve pokreću tako u onih koji ga
i u bezbroj ostaloga, kažemo ne samo da je čovjek, nego i dobar, kao j e d n o zaustavljaju, pa i onih koji p r e m a idejama tvrde da bića
te beskrajno m n o g o drugog. A i sve ostalo tako na isti način: pret­ vazda se na isti način isto držeći jesu uvijek. Jer svi takvi pripa­
postavljajući svako kao jedno, opet g o v o r i m o kao ο m n o g o m i po­ jaju bitak, oni govoreći da se bivstveno kreće, a ovi da bivstveno
m o ć u m n o g i h imena. stoji.
Teetet: Istinu veliš. Teetet: Svakako.
Stranac: T i m e smo, smatram, gozbu priredili mladićima, a i Stranac: No i oni koji o n a sva sad sastavljaju a sad ih raz­
o n i m a od starijih koji kasno uče. O d m a h je naime svima pri ruci dvajaju, pa bilo da u j e d n o i iz j e d n o g u bezgranične razdvajaju,
za to se uhvatiti kako je n e m o g u ć e da o n a m n o g a jesu j e d n o i o n o bilo u sastojke koji imaju granicu, te iz tih i sastavljaju, svejedno

190 191.
Stranac: Samoglasnici se pak, izuzetno spram drugih, p o p u t
stavljaju li da to biva naizmjenice ili pak uvijek, pri svemu t o m e
sveze protežu kroz sve, tako da je bez n e k o g od njih n e m o g u ć e
ne bi govorili ništa, ako n e m a baš nikakvog miješanja.
da se i od ostalih j e d n o s drugim složi.
Teetet: Ispravno.
Teetet: I j o š kako.
Stranac: Najsmješnijemu od svega bi se m e đ u t i m primakao
Stranac: Z n a li dakle svatko koja m o g u s kojima biti u za­
g o v o r o n i h koji ne bi dopuštali da išta po zajednici sa stanjem
jednici, ili treba umijeća onaj tko bi to htio dovoljno d o b r o raditi?
d r u g o g b u d e o z n a č e n o drugim.
Teetet: Umijeća.
Teetet: K a k o ? Stranac: Kojeg?
Stranac: P r i n u đ e n i su se ipak pri svemu služiti o n i m „ b i t i " i Teetet: Gramatičkog.
o n i m „ o d v o j e n o " , i o n i m „ o d drugih", i o n i m „ p o sebi", i bezbroj­ Stranac: A što? Nije li tako i s visokim i niskim glasovima?
n i m drugima, kojih se nemaju snage riješiti i ne spajati ih u govo­ Onaj tko ima umijeće da raspoznaje one koji se zajedno miješaju
rima, te stoga i ne trebaju drugih osporavatelja, nego, kako se ka­ i o n e koji ne, taj je muzičar, d o k je onaj tko to ne razaznaje n e m u -
že, u kući imaju neprijatelja i protivnika, te vazda putuju unaoko­ zičar.
lo ga noseći d o k se iznutra oglašuje, p o p u t o n o g n e o b i č n o g Euri- Teetet: T a k o je.
kleja. Stranac: I k o d ostalih umijeća i neumijeća naći ć e m o druga
Teetet: T o č n o govoriš, a i p o r e d b a ti je istinita. takva.
Stranac: No što ako d o p u s t i m o da sve ima m o ć uzajamnog Teetet: K a k o da ne?
zajedništvovanja? Stranac: A što? Budući da s m o se složili da na isti način i
Teetet: To sam v e ć i ja sposoban odbiti. rodovi jedni spram drugih imaju miješanje, zar nije n u ž n o da s
Stranac: K a k o ? n e k o m znanošću kroz rasprave putuje onaj koji h o ć e ispravno po­
Teetet: Da bi i kretanje samo posve stalo i stajanje se opet kazati koji su od rodova kojima suglasni, a koji se uzajamno ne
s a m o pokrenulo, ako bi j e d n o d r u g o m e pridolazili. podnose? I j o š i to da li kroz sve jesu neki koji ih povezuju, tako
da se m o g u zajedno miješati, te p o n o v o u razdvajanjima, j e s u li
Stranac: Ali j a m a č n o je to baš najvećim n u ž n o s t i m a n e m o ­
u svemu neki drugi uzrocima razdvajanja?
guće, kako to da kretanje stane tako i to da se stajanje kreće?
Teetet: Ta kako ne treba znanosti, i to valjda najveće.
Teetet: K a k o da ne?
Stranac: No kako ć e m o je sad nazvati, Teetete? Ili smo, tako
Stranac: O n d a preostaje samo o n o treće.
mi Zeusa, n e o p a ž e n o prispjeli u znanost onih slobodnih i, čini se,
Teetet: Da.
tražeći sofista prije njega pronašli filozofa?
Stranac: Jer n e k o j e d n o od toga je baš n u ž n o : ili se sve h o ć e Teetet: K a k o kažeš?
zajedno miješati, ili ništa, ili nešto da a nešto ne. Stranac: N e ć e m o li reći da dijalektičkoj znanosti pripada ras-
Teetet: D a k a k o . , tavljati p r e m a r o d o v i m a i ne smatrati istu ideju drugom, niti o n u
Stranac: No o n o dvoje otkrilo se kao n e m o g u ć e . koja je druga istom?
Teetet: Da. Teetet: Da, reći ćemo.
Stranac: Svatko dakle tko h o ć e ispravno odgovoriti postavit Stranac: Zar neće onaj koji m o ž e to činiti dostatno raspozna­
će o n o preostalo od troje. vati j e d n u ideju, u svakom smjeru protegnutu kroz m n o g e , koje
Teetet: Da. su pojedinačno j e d n e od drugih odvojene, pa m n o g e druge od jed­
Stranac: A ako j e d n a h o ć e to činiti a druga ne, zadešava ih ne izvana j e d n e s drugima obuhvaćene, pa opet j e d n u u j e d n o m
g o t o v o što i slova. I od njih se n a i m e j e d n a nikako j e d n a s drugi­ sabranu kroz cjelinu mnogih, a i m n o g e odvojeno posve razlučene.
ma ne slažu, d o k se druga slažu. A to je znati p r e m a rodu razlučivati u kojoj mjeri svako pojedino
m o ž e biti u zajednici, a u kojoj ne.
Teetet: K a k o da ne.

193
192
Teetet: Svakako, zaista. Stranac: Biće se pak dade miješati s obima. Ta o b a n e k a k o
Stranac: No zacijelo nećeš tu dijalektičku znanost pridati dru­ jesu.
g o m e , kako vjerujem, do o n o m e koji čisto i pravedno filozofira.
Teetet: Kako da ne?
Teetet: Ta kako bi tko pridao drugome?
Stranac: Tada su to već tri.
Stranac: Filozofa ć e m o dakle na takvom n e k o m mjestu pro­
Teetet: Što da ne?
naći, i sada i kasnije, b u d e m o li ga tražili. No d o k je i njega do­
Stranac: Dakle je svaki od njih drugo od ostala dva, a sebi
duše teško jasno vidjeti, sa sofistom je teškoća druge vrste nego
s a m o m isto.
s njime.
Teetet: Tako.
Teetet: Kako?
Stranac: Što smo to pak sad tako nazvali o n i m istim i dru­
Stranac: O n o g a pobjeglog u tminu nebića, boravljenjem s nji­
gim? Jesu li to neka dva roda, druga od ona tri, no uvijek s njima
me sljubljenog, teško je razaznati z b o g tamnoće mjesta. Ili?
po nužnosti smiješana, te treba razmatrati kao da ih je pet a ne
Teetet: Čini se.
tri, ili t i m istim i drugim izričemo nešto od onih, a da n a m to
Stranac: Filozofa pak, ideji bića vazda prionulog mišljenjem,
ostaje prikriveno?
z b o g blještavila područja opet nije nikako lako ugledati. Jer oči
Teetet: M o ž d a .
duše mnoštva ne m o g u istrajati gledajući spram božanskog.
Stranac: Ali kretanje i stajanje j a m a č n o nisu niti drugo niti
Teetet: I s tim ne manje nego s o n i m prije po svojoj prilici
o n o isto.
tako stoji.
Teetet: Kako?
Stranac: Ο njemu ć e m o dakle u b r z o razmotriti jasnije, bude­
mo li voljni. No ο sofistu je svakako očito da ga se ne smije ispu­ Stranac: Što god bismo zajedničko prirekli kretanju i stajanju,
stiti prije no što ga dovoljno p r o m o t r i m o . to ne m o ž e biti niti j e d n o od njih.
Teetet: Lijepo si rekao. Teetet: A zašto?
Stranac: Budući da smo se dakle složili da neki od rodova Stranac: Kretanje će stati, a stajanje će se pak pokrenuti. Kad
h o ć e jedni s drugima biti u zajednici, a neki ne, te neki s malo a bi naime tim obojima pridošlo bilo koje od o n o g a dvojega, prinu­
neki s m n o g o njih, d o k neke pak ništa ne priječi kroz sve sa svima dilo bi svako od toga dvojega da se preinači u o n o s u p r o t n o od
biti u zajednici, dajmo nakon toga napredujmo raspravom na ovaj svoje naravi, budući da u t o m s u p r o t n o m ima udjela.
način: ne razmatrajući ο svim idejama, nego izabirući neke od Teetet: T o č n o .
onih koje se nazivaju najvećima, prvo kakva je svaka pojedina, Stranac: No oba imaju udjela u o n o m istom i d r u g o m .
p o t o m kakvu imaju m o ć m e đ u s o b n o g zajedništva, tako da, ako Teetet: Da.
i ne b u d e m o mogli biće i nebiće dokučiti s p o t p u n o m j a s n o ć o m , Stranac: A ipak ne k a ž e m o da kretanje jest o n o isto ili drugo,
ipak b a r e m ne b u d e m o oskudni raspravom ο njima, koliko to do­ niti pak stajanje.
pušta vrsta sadašnjeg razmatranja, ako nam se uopće pruži pri­ Teetet: N e , zaista.
lika da nekako, govoreći da nebiće jest bivstveno nebiće, nekaž­ Stranac: Nego trebamo li misliti biće i o n o isto kao n e k o
njeno u m a k n e m o . jedno?
Teetet: T r e b a dakle. Teetet: Možda.
Stranac: Od rodova koje smo upravo prošli najveći su zacijelo Stranac: Ali ako biće i o n o isto ne označavaju ništa različito,
samo biće, te stajanje i kretanje. opet ć e m o , govoreći za kretanje i stajanje da oba jesu, ta o b a tako,
Teetet: Kud i kamo. kao bića, proglasiti istima.
Stranac: Ali za o v o dvoje tvrdimo da se ne daju j e d n o s d u g i m Teetet: Ali to je svakako n e m o g u ć e .
miješati. . Stranac: N e m o g u ć e je dakle da su o n o isto i biće j e d n o .
Teetet: Nikako. ; . ,. Teetet: Skoro.

194
195
Stranac: Stavljamo li onda o n o isto kao četvrto k trima ide­ Stranac: Ali ipak o n o bijaše s a m o m sebi isto, z b o g toga što
jama? baš sve ima u o n o m e istom udjela. 4
Teetet: Svakako. Teetet: I te kako.
Stranac: A što? Da li da k a ž e m o da je o n o drugo peto? Ili to Stranac: T r e b a se dakle složiti i ne treba se zlovoljiti t i m e što
i b i ć e treba misliti kao neka dva i m e n a za j e d a n rod? je kretanje isto i neisto. Kad naime za nj k a ž e m o da je o n o isto
Teetet: M o ž d a . i neisto, nismo govorili na isti način, već, kad da je o n o isto, tad
Stranac: Ali držim da dopuštaš j e d n a od bića nazivati samima g o v o r i m o tako u odnosu na njega samog, z b o g toga što ima udjela
po sebi, a druga uvijek u o d n o s u na druga? u o n o m istom, a kad d a j e neisto, tad pak g o v o r i m o z b o g zajednice
Teetet: Zašto ne? s drugim, z b o g koje odvojeno od o n o g istog biva ne to nego drugo,
Stranac: A o n o drugo je uvijek u o d n o s u na drugo. Ili? tako da se opet ispravno zove neistim.
Teetet: T a k o . Teetet: Svakako.
Stranac: Ne bi bilo tako kad se biće i o n o drugo ne bi razli­ Stranac: A kad bi se nekako združilo samo kretanje sa sta­
kovali više od svega. N e g o kad bi drugo imalo udjela u objema janjem, tad ne bi bilo ništa n e o b i č n o označiti ga postojanim?
idejama, kao što i m a biće, bilo bi nekad i m e đ u o n i m drugima
n e k o drugo koje nije u o d n o s u na drugo. A sad n a m je baš po
nužnosti proizašlo da, ma koje drugo bilo, upravo to jest bit dru­ Teetet: Posve ispravno, ako v e ć dopuštamo da se jedni od ro­
gog- dova h o ć e m e đ u s o b n o miješati, a drugi ne.
Teetet: G o v o r i š kako stoji. Stranac: I zaista, do dokaza za to dospjeli smo prije nego do
Stranac: T r e b a dakle reći da je narav drugog peta m e đ u ide­ ovih sada, pokazujući da je tako po naravi.
jama, o n i m a koje s m o probrali. Teetet: K a k o da ne?
Teetet: Da. Stranac: R e c i m o dakle iznova. Da li je kretanje drugo od dru­
Stranac: I reći ć e m o da je o n a protegnuta kroz sve njih. Jer gog, kao što bijaše drugo od istog i od stajanja?
svako pojedino j e d n o da je drugo od ostalih ne po svojoj naravi,
v e ć po t o m e što i m a udjela u ideji drugog.
Prihvaćamo, s Cornfordom, Madvigovu korekciju αύτη ... παν ταύτοΰ
Teetet: Zaista t o č n o . namjesto rukopisnog αύτη ... πάντ' αύτοΰ, jer je time izvrsno izražen
Stranac: O v a k o pak kazujmo ο tih pet, uzimajući opet j e d n o očito intendirani smisao.
po jedno.
Na ovome je veoma važnom mjestu Heindorf konstatirao lakunu u
Teetet: K a k o ? tekstu, što se čini vrlo vjerojatnim, budući da Teetetov odgovor nije
Stranac: P r v o dakle da je kretanje u potpunosti drugo od sta­ lako dovesti u sklad s onim što je prethodno rečeno. Sam je pokušao
janja. Ili kako k a ž e m o ? ispuniti je sljedećim hipotetičkim tekstom: ,,προσαγορεύειν; < νϋν
δέ ού μεταλαμβάνει. ΘΕ. ού γάρ ούν. ΞΕ. άτοπον άρα στάσιμον
Teetet: T a k o .
αυτήν προσαγορεύειν. > ΘΕ. ορθότατα γε što bi značilo otprilike:
Stranac: Nije dakle stajanje? „... postojanim. <No ono se ipak ne združuje. Teetet: Ne, nikako.
Teetet: N i k a k o . Stranac: Besmisleno je dakle označavati ga postojanim. > Teetet: Po­
sve ispravno, ako Cornfordov je prijedlog popune teksta još
Stranac: No jest, z b o g toga što i m a udjela u biću?
složeniji: < νϋν δέ ουδαμώς μεταλαμβάνει. ΘΕ. ού γάρ ούν. ΞΕ. ταύτοΰ
Teetet: Jest. δέ γ* άμα και θατέρου μετέχουσαν ορθώς έχει και ταύτόν αυτήν και
Stranac: Nadalje, kretanje je opet drugo od o n o g istog. ού ταύτόν προσαγορεύειν >, s čime je u skladu i njegov prijevod:
Teetet: Skoro. ,,<But it does not in fact participate in Rest at ali. THE AT. No, it
does not. STR. VVhereas it does participate both in Sameness and in
Stranac: Nije dakle o n o isto? Difference, so that it is correct to speak of it as both the same and
Teetet: Nije, doista. not the Same.>"

196 197
Teetet: N u ž n o . Stranac: N e ć e m o dakle dopustiti da odricanje, kad se kazuje,
Stranac: Nekako je dakle nedrugo i drugo, prema o n o m stavu znači suprotno, već samo toliko da o n o „ n e " , stavljeno pred riječ
od maloprije? koja slijedi, ili radije stvar na koju se o d n o s e imena oglašena na­
Teetet: Istina. k o n odricanja, objavljuje nešto od onih ostalih.
Stranac: Sto dakle nakon toga? Zar ć e m o za nj doduše reći da Teetet: U svakom pogledu.
je drugo od ona tri, no da je od četvrtog nećemo, premda smo se složili Stranac: A ako smo to razumjeli, čini li se i tebi da ć e m o i ovo?
da ih je pet ο kojima i u koje smo prethodno stavili razmatranje? Teetet: Koje?
Teetet: A kako? Ta nemoguće je dopuštati manji broj od ono­ Stranac: Narav drugog izgleda mi raskomadana, kao što je i
ga koji se maločas pokazao. znanost.
Stranac: Bez straha ć e m o dakle boreći se reći da kretanje jest Teetet: K a k o ?
drugo od bića? Stranac: Ta i o n a je nekako jedna, no pojedini njen dio, izdvo­
Teetet: Bez i najmanjeg straha, doista. j e n p r e m a o n o m e spoznavanom, dobiva ime koje je n e k o vlastito
Stranac: Nije li onda jasno da kretanje jest bivstveno nebiće za taj dio. Stoga i ima m n o g o vještina i znanosti i m n o g o s t r u k o
i biće, budući da ima udjela u biću? se zovu.
Teetet: Baš posve jasno. Teetet: Svakako.
Stranac: Po nužnosti je dakle da nebiće jest, i kod kretanja i Stranac: Zar to isto ne zadešava i dijelove naravi drugog,
kod svih rodova. Jer kod svih narav drugog, praveći ih drugima p r e m d a je jedna?
od bića, čini svako pojedino nebićem, te ih baš sve na isti način Teetet: M o ž d a . No kako ć e m o reći?
tako ispravno z o v e m o nebićima, a opet, budući da imaju udjela u Stranac: Postoji li neki dio drugog suprotstavljen o n o m lijepom?
biću, ispravno kažemo da jesu i z o v e m o ih bićima. Teetet: Postoji.
Teetet: Čini se. Stranac: H o ć e m o li kazati da je to bezimeno, ili da ima neki
Stranac: No ne treba li kazati daje i samo biće drugo od ostalih? naziv?
Teetet: N u ž n o . Teetet: Da ima. O n o što svaki put oglašavamo nelijepim, to
Stranac: I biće nam dakle upravo za toliko nije, koliko ima nije drugo od ničeg drugog do od naravi lijepog.
onih ostalih. Budući da naime nije ona, o n o s j e d n e strane jest Stranac: Daj kaži mi sad ovo.
j e d n o , a s druge pak ona ostala beskonačna brojem nije. Teetet: Koje?
Teetet: G o t o v o da je tako.
Stranac: Proizlazi li tako da je o n o nelijepo išta drugo do n e k o
Stranac: No niti oko toga se zaista ne treba zlovoljiti, ako već
od bića izdvojeno iz nekog j e d n o g roda, te opet n e k o m od bića
narav rodova sadrži zajednicu jednih s drugima. A ako tko to ne
supr otstavlj eno?
dopušta, neka nas razuvjeri u naše prethodne stavove, pa će nas
Teetet: Tako.
tako razuvjeriti i u ovo nakon njih.
Stranac: Dakle proizlazi, kako se čini, da je o n o nelijepo neka
Teetet: Posve pravedno si kazao.
suprotstavi] enost bića biću? 6
Stranac: No pogledajmo i ovo.
Teetet: Koje?
Stranac: Kad kazujemo nebiće tad, kako se čini, ne kazujemo ή ispred άντίθεσις, kako ima dio rukopisa, opravdano ispuštaju Stall-
baum, F.C. Hermann, Campbell i Burnet. Isto vrijedi i za τι nakon
nešto suprotno do bića, nego tek drugo.
είναι, premda je sadržano u većini rukopisa. U slučaju njihova zadr­
Teetet: K a k o ? žavanja, smisao bi bio otprilike ovaj: „Dakle proizlazi ... daje suprot-
Stranac: Kao kad r e k n e m o nešto neveliko, čini li ti se da tada stavljenost onome nelijepom nešto između bića i bića." Naš je prijevod
o n o maleno više riječju očitujemo no o n o jednako? blizak Campbellovu: ,,It results then that the notion of'non-beautiful'
is an opposition of being to being."
Teetet: A kako bi?

198 199
Teetet: Sasvim ispravno. Stranac: Pokazasmo mu više no što je on zabranio istraživati,
Stranac: A što? P r e m a t o m zboru, da li n a m o n o lijepo više tražeći j o š dalje od toga.
pripada bićima, a o n o nelijepo manje? Teetet: Kako?
Teetet: Nikako. Stranac: On naime negdje kaže:
8
Stranac: T r e b a o n d a kazati da j e d n a k o jesu o n o neveliko i „ N e ć e š doista nikad to iznuditi , da jest nebiće,
samo veliko? v e ć od tog puta istraživanja odvrati misao."
Teetet: Ta govori zaista tako.
Teetet: Jednako.
Stranac: Mi pak ne samo da smo pokazali za nebića da jesu,
Stranac: Ne treba li i o n o nepravedno staviti kao p r a v e d n o m
nego smo očitovali i ideju koja se slučuje biti nebićem. Dokazujući
j e d n a k o , po t o m e što j e d n o ništa više nije od drugog?
naime da jest narav drugog i d a j e raskomadana na sva bića j e d n a
Teetet: Sto da ne?
u o d n o s u na druga, odvažili s m o se za svaki njen dio suprotstav­
Stranac: I sve ć e m o ostalo dakle na isti način kazivati, kad
ljen biću kazati da to samo jest jestveno nebiće.
se v e ć narav d r u g o g pokaza bićima pripadnom. Ta ako ona jest,
Teetet: I baš mi se u svakom pogledu čini, strance, da s m o
n u ž n o je o n d a i njene dijelove ništa manje staviti kao bića. najistinitije rekli.
Teetet: K a k o da ne. Stranac: Neka nam dakle ne kaže netko kako se usuđujemo
Stranac: Dakle, kako se čini, suprotnost dijela naravi drugog reći da nebiće jest očitujući ga kao suprotnost biću. Jer mi smo
i o n e bića, kad su j e d n o d r u g o m suprotstavljeni, nije ništa manje se od nečega njemu suprotnog odavno oprostili, pa bilo da jest ili
jestvo od, ako se to smije reći, samog bića, ne označavajući nje­ nije, bilo da ima razloga ili je baš sasvim bezrazložno, d o k o n o za
g o v u suprotnost, n e g o samo toliko da je drugo od njega. koje s m o sad kazali d a j e nebiće neka nas netko ili razuvjeri, ospo-
Teetet: Sasvim j a s n o . rivši n a m da valjano govorimo, ili, dok god to ne m o ž e , treba da
Stranac: K a k o da je o n d a n a z o v e m o ? i on govori kao što mi govorimo: da se rodovi jedni s drugima
Teetet: Očito da je to samo o n o nebiće, za kojim s m o z b o g miješaju, zatim da se biće i drugo protežu kroz sve i j e d n o kroz
sofista tragali. drugo, te k o n a č n o da o n o drugo, imajući udjela u biću, po t o m
Stranac: Zaostaje li onda, kako ti reče, j e s t v o m išta više n e g o imanju udjela jest, ne upravo o n o u čemu ima udjela, n e g o drugo;
budući pak da je drugo od bića, po nužnosti je najjasnije da je
sve ostalo? I treba li v e ć odvažno kazati da nebiće postojano jest
nebiće. A biće opet, združeno s drugim, bit će drugo od ostalih
imajući svoju narav, te da kao što o n o veliko bijaše veliko i o n o
rodova, a, budući od njih svih drugo, nije niti svako pojedino od
lijepo bijaše lijepo, i o n o neveliko [neveliko] 7 i o n o nelijepo [neli­
njih, niti sva ostala zajedno osim njega, tako da biće n e o s p o r n o
j e p o ] 7 , tako i nebiće na isti način i bijaše i jest nebiće, j e d n a ideja
opet bezbroj puta nije ona bezbrojna, dok ona ostala, kako poje­
ubrojena m e đ u m n o g a bića? Ili i m a m o j o š neku nevjericu, Teete­
dinačno tako i sva zajedno, mnoštvo puta jesu, a m n o š t v o puta
te, u o d n o s u na to?
pak nisu.
Teetet: Nijednu.
Teetet: Istina.
Stranac: Znaš li o n d a da smo prestupili dalje od P a r m e n i d o v e
zabrane?
Teetet: K a k o t o ?

Uvjetno prihvaćamo Boeckhovu dopunu <μή μέγα> i <μή καλόν >,


usprkos protivljenju Cornfordovu. Campbell pak smatra dopunu mož­ Prihvaćamo s Burnetom Simplikijevo čitanje τούτο δαμή umjesto ru­
da ispravnom, ali ne i nužnom, budući da se smisao lako dopunjuje kopisnog τούτ' ούδαμή. Campbellov prijedlog τούτο φανή' teško se mo-
prenošenjem prethodnog ήν, ,,which is the emphatic word". že prihvatiti.

200 201
Neki problemi interpretacije bića kao pokrenutog, živog, dušom i umom prožetog, jednako kao i na­
glašeno inzistiranje na konačno iznađenom istinskom određenju one ra­
Tradicionalni naslov ovoga dijaloga, potekao još od aleksandrinskih gra- nije vazda zagonetne uzajamne „zajednice" i „sudjelovanja" osjetilnih i
matićara, glasi „Sofist - ο nebiću, logički". I doista se u njemu sadrže mislivih bića - sada u smislu moći i možnosti (δύναμις), koju nikako ne
poglavito razmatranja u kojima je povijesno zasnovana kako ontologija valja razumijevati u kasnijem Aristotelovu smislu puke mogućnosti.
tako i logika s gramatikom. Izvjesno je, na temelju internih izričitih me­
đusobnih upućivanja, da spis sačinjava srazmjerno kasnu tetralogiju, za­
jedno s ranijim Teetetom, neposredno slijedećim Državnikom te nenapi­ §5. Opisano produbljenje temeljne koncepcije praćeno je i neskrive-
sanim Filozofom. Metodički i sadržajno bliži se već, u razlici spram ra­ nim terminologijskim mijenama. Sama riječ ιδέα sve se više povlači iz
nijih djela, obliku rasprave, s naglaskom na „metodi". Stilski i jezično središnjih formulacija, dok će είδος sve više poprimati pretežno dijalek-
upućuje već na svojstva sasvim poznih djela, prije svega obiljem novih tičko-logičko značenje. Na njihovo mjesto - gotovo da se može tako reći,
riječi ili upotrebom postojećih u novom svojstvenom značenju, izrazitom pojednostavljujući donekle - stupa sad izraz γένος, jednako kao i, uspo­
minucioznošću izričaja, s mnoštvom složenica i izvedenica, te naglaše­ redo s tim, izraz φύσις, sve više i više središnji filozofijski termin kasno-
nom sinonimikom. ga Platona (v. D. Holvverda: Commentatio de vocis quae est ΦΥΣ1Σ vi
atque usu praesertim in graecitate Aristotele anteriore. Groningen, 1955.)
Ukazujemo na neka od važnijih pitanja tumačenja:
§6. Nekoliko je bitnih pitanja u današnjim interpretacijama još uvi-
91. Koliko god da jest istina daje bitna tema dijaloga novo shvaćanje
jek do kraja sporno i otvoreno. Prije svega ono ο tome tko su ustvari
naravi onog ništa ili nebića, ne smije se previdjeti da Platon ipak ustra­
„prijatelji ideja" koje Platon u dijalogu blago ali zato ne manje odlučno
java na tome da je to novo shvaćanje, i u tome smislu odlučna kritika
kritizira. Radi li se tu tek ο anonimnim tadašnjim sljedbenicima Pitagore
Parmenida, nužno upravo u svrhu zadobivanja dostatne orijentacije ο
i elejaca? Ili pak ο samim Platonovim učenicima, koji su međutim njegov
mogućnosti i pravoj naravi privida, slike, oponašanja i na koncu same
nauk tek površno i nedostatno razumjeli, za što bi govorila vlastita nje­
personifikacije života koji u svemu tome i iz svega toga crpi mogućnost
gova napomena ο „drugovanju s njima"? Ih ovdje ipak treba prepoznati
svog bitka: - sofistike i sofista. Borba protiv svemoćne sofističke obmane
Platonovu filozofijsku kritiku vlastitih ranijih nazora, što se nama čini
- a upravo je to za Platona jedno od presudnih određenja filozofije - mo­
guća je samo tada kad se uvidi da su laž, obmana i privid jedna u sebi najvjerojatnije?
pozitivna moć. Bivstveno nebiće ontologijski je uvjet mogućnosti toga.
S7 Teško je dokučiti i pravi smisao naglašeno tehnički i metodički
sprovođenih „razdioba" (dijareza), nigdje drugdje toliko prisutnih koliko
§2. Kao nebiće koje jest u dijalogu se pokazala narav drugoga, razli­
u ovome djelu i u Državniku. Njihovu bitnu različitost od postupka di­
čitoga, odnosno razlika sama. Povijesno-filozofijski ostaje to onda isho­
jalektike, kako ga je Platon bio mjerodavno odredio naprimjer u Politeii,
dištem za sve kasnije odredbe onog ništa i onog negativnog u smislu
Fedru, ali i ovdje u Sofistu teško je previdjeti. Jednako se tako teško
nedostatka, lišenosti, manjka. Već Aristotelovo shvaćanje „materije" u
oteti dojmu svojevrsne autoironičnosti pri njihovoj pretjeranoj i cjepi­
smislu iskonske nedostatnosti (στέρησις), kao i kasnija temeljna metafi­
dlačkoj provedbi. Ipak, mada im se danas možda više ne može pridavati
zička određenja, odnosno protumačenja onog ništa u smislu nihil priva-
tivum i die bestimmte Negation, omogućeni su i usmjereni onim što je onakva važnost kao što je to svojedobno htio J. Stenzel (Studien zur
izboreno ovim Platonovim dijalogom. Entuiicklung der platonischen Dialektik von Sokfates zu Aristoteles.
Breslau, 1917), nemoguće je ignorirati i bjelodanu ozbiljnost kojom sam
Platon na njima ustrajava.
§3. Zajedno s pretumačenjem onog ništa ide po nužnosti i bitno novo
razumijevanje samog bića. Ono sad biva lišeno svakog preostatka svo­
§8 Ono što Platon u ovome spisu zove „najvećim-najvažnijim rodo­
jevrsne onostranosti, „transcendentnosti" i odijeljenosti od cjeline biva-
vima", dakle biće, kretanje, stajanje, istota i drugost-razlika, često je u
jućega, kao elejskog nasljeđa koje Platon sam putem kritike transcen-
tradiciji bilo uspoređivano s Aristotelovim kategorijama. Već je Plotin,
dentnih ideja u Parmenidu stavlja u pitanje. „Potpuno biće" ovdje je u
čudeći se uz to silno da im nije pribrojena jednota (Επη. VII. 2, 9), kre­
Sofistu određeno kao ono što bivanje i kretanje, te tek time i život, dušu
nuo tim putem razumijevanja. No Aristotelove su „kategorije" nešto u
i um, sadrži i obuhvaća u sebi.
svakom pogledu različito. On naprimjer u svakoj prilici izrijekom niječe
svaku mogućnost toga da bi „biće" ili „jedno" bili kategorijom, dakle
§4, Time je filozofijski izboreno jedno bitno novo posvemašnje di- onom najopćenitijom odredbom koja je - i to je presudno - kao takva
namiziranje cjeline svega. Platonovu svijest ο toj novosti posvjedočuje zadobivena isključivo u obzoru pridavanja, „prediciranja". Taj obzor nije,
emfaza kojom bez ikakve potrebe daljnjeg obrazloženja uvodi odredbu međutim, ishodište Platonovih „rodova".

202 203
Štoviše, Platon sam nije nijednom upotrebio riječ „kategorija". Za Iz djela Timej (27d5 - 31b3; 47e3 - 5 2 d l ) .
njega, kao i za sve Grke prije Aristotela, znači κατηγορία ponajprije Izvornik: Platonis opera. R e c o g n o v i t brevique adnotatione critica
„optužbu", i tek donekle glagol κατηγορεΐν uz ino i „označiti kao...". instrvxit Ioannes Burnet. T o m v s IV. Oxonii 1972 ( 1 1 9 0 2 ) .
Platonov izraz „ r o d " (γένος) ovdje u Sofistu nema ništa od kasnije­
ga, postaristotelovskog bitno logičkog značenja, u razlici spram „vrste". Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić
Kako smo već rekli, on je ovdje bliži onome što Platon inače naziva είδος,
u smislu „ideje". Uz to, Platon izrijekom upozorava da pet „najvećih"
rodova ne smije biti shvaćeno tako kao da ne bi bilo i drugih. U tom
smislu valja njegov izraz μέγιστα shvatiti manje naglašeno no što to čine
u pravilu svi prevodioci, s izuzetkom Cornforda (Apelt: ,,die vvichtigsten
Gattungsbegriffe", Campbell: ,,the most important kinds", Dies: „les
plus grandes des genres").
T i m e j : T r e b a dakle, p r e m a m o m e mnijenju, najprije razlučiti
o v o : što je o n o uvijek jestvujuće, a ne imajuće nastanka, i što o n o
Važniji konzultirani komentari:
nastajuće uvijek, a nikad jestvujuće? Prvo je dokučivo mišljenjem
The Sophistes and Politicus of Plato. With a Revised Text and En-
p u t e m pojma, jestvujući uvijek na isti način, a drugo opet mni­
glish Notes by Lewis Campbell. Oxford, M. DCCC. LXVII. (Re-
jenjem p u t e m b e s p o j m o v n o g osjetila mnijenljivo, nastajući i pro­
print Edition New Hampshire, 1988.)
padajući, a nikad bivstveno ne jestvujući.
Plato's Theory of Knowledge. The Theaetetus and Sophist of Plato
translated with a Running Commentarv by Francis Macdonald A sve o n o nastajuće po nužnosti od n e k o g uzroka nastaje 1 ;
Cornford. London, 1979 ^ΙΘΒδ). jer s v e m u je n e m o g u ć e imati bez uzroka nastanak. Kada dakle
proizvođač izradi oblik i m o ć 2 nečega, gledajući prema o n o m e što
se uvijek isto d r ž i 3 i tim se u z o r o m za to služeći, po nužnosti će
tako sve lijepim dogotoviti. Kad pak gledajući u o n o nastalo i slu­
žeći se nastalim u z o r o m , ne lijepo.
Sve p a k o v o n e b o - ili svijet, 4 ili i drugo ako bi netko imenuju­
ći najviše volio, tako ć e m o ga i mi nazivati, - ο njemu dakle prvo
treba istražiti upravo o n o što je uglavljeno da ο s v e m u treba u
p o č e t k u istražiti, naime da li bijaše uvijek, ne imajući nijednog
početka nastanka, ili je nastalo, od nekog početka započinjući.

1
Usp. i Phil. 26e.
2
Tavlor, možda pomalo pretjerujući, naglašava kako su riječi ίδέαν και
δύναμιν ovdje posve netehnički upotrebljene, kao „form and quality"
ili „form and faculty", i to ,,in the wide Elisabethan sense of the se-
cond word".
3
Već su se stari komentatori razilazili u prosudbi toga s čime
valja vezati ono αεί. Atticus ga je povezivao s βλέπων, a Porfiri-
je, kojeg slijedi i Proklo, s κατά ταύτα έχον. Vjerojatniji je ovaj drugi
4
stav.
, , . ...
ουρανός je stanje ime za cjelinu „svijeta", dakle izvorno ne znači tek
„nebo", κόσμος se u istome smislu javlja po prvi put u Heraklita.

204 205
Nastalo je; jer vidljivo je i dodirljivo i tijelo imajuće, a sve pak p r e m a t o m e odslikanoga, budući slikom, prilični, u srazmjeru
takovo je osjetilno. Sve o n o osjetilno pak, mnijenjem s osjetilom s time: kako je jestvo spram nastajanja tako je istina spram vje­
dohvatljivo, pokaza se bivajućim i nastalim. rovanja.
A za o n o nastalo opet tvrdimo kako je n u ž n o da od nekog A k o dakle, Sokrate, ne b u d e m o mogli za m n o g o toga ο m n o ­
uzroka nastane. M e đ u t i m , tvorca i oca ovoga tu svega iznaći te­ g o m e , ο b o g o v i m a i ο nastanku svega, sasvim u s v a k o m p o g l e d u
žak je posao, a i nađe li ga se, nemoguće svima kazati. N o , to iznijeti razloge koji se sami sa s o b o m slažu i najpodrobniji su,
treba dakle iznova ο t o m svemu: prema kojemu od dva uzora ga nemoj se čuditi. N e g o p r u ž i m o li pače ne manje prilične no n e t k o
je graditelj izradio, da li prema o n o m e koji se na isti način i jedna­ drugi, 8 treba se veseliti, prisjećajući se t o g a da i ja koji g o v o r i m
ko drži ili prema o n o m e nastalom.
i vi koji prosuđujete i m a m o ljudsku narav, tako da se o n i m a koji
No ako je ovaj tu svijet lijep, a i proizvođač dobar, tad je očito ο t o m e svemu iznose priličnu priču ništa poviše t o g a ne pristoji
da je gledao prema o n o m e vječnom. A k o je pak o n o što nije ni­
tražiti.
k o m e niti s l o b o d n o reći, tad prema nastalome. Svima je dakako
Sokrat: Izvrsno, Timeju. T r e b a prihvatiti baš sasvim tako ka­
j a s n o da prema vječnome; svijet je naime najljepši od svega nasta-
ko ti nalažeš. Tvoj uvodni napjev s m o dakle s udivljenjem d o č e ­
log, proizvođač pak najbolji od svih uzroka. T a k o je dakle, nastao,
kali, no sad n a m u slijedu i pjesmu kraju privedi.
napravljen prema o n o m e p o j m o m i razumnošću d o k u č i v o m i na
isti način se držećem. T i m e j : R e c i m o dakle iz kojeg je u z r o k a sustavljač sustavio na­
stanak i ovo sve. D o b a r bijaše; a u nijednome d o b r o m nikada ni
A ako je t o m e tako, opet je sva nužnost d a j e taj tu svijet slika
nečega. K o d svega je pak najvažnije 5 započeti p o č e t k o m koji je po ο č e m u ne pribiva zavist. A budući toga lišen, ushtjedne da sve
naravi. Ovako dakle treba razlučivati ο slici i njenom uzoru, da postane najvećma njemu nalik. A k o bi tko od razboritih m u ž e v a
bi govori bili i srodni o n o m e svemu čega jesu izlagači: o n o g a stal­ prihvatio taj najpoglavitiji početak nastanka i svijeta, posve bi is­
n o g i postojanog i putem u m a dohvatljivog stalni i nepromjenljivi pravno prihvatio. Jer bog, htijući da sve b u d e po m o g u ć n o s t i do­
- koliko god su u stanju, 6 i koliko govorima pripada da b u d u ne­ b r o , a ništa loše, preuzimajući tako dakle sve što bijaše vidljivo,
osporivi i nepobjedivi 7 , ne smiju oni za tim zaostajati -, a onoga ne mirujuće nego krećuće se u tumaranju i n e s r e đ e n o , uvede to
u red iz nereda, držeći ga u potpunosti boljim od o n o g a .
Moguće su dvije konstrukcije ove rečenice i obje su, prema Tavloru, A o n o m e najboljemu niti bijaše niti jest s l o b o d n o išta drugo
imale u starini svoje zagovornike. Prva je da se μέγιστον δή παντός osim najljepšega činiti. Promišljajući dakle, otkrije da iz o n o g a po
shvati kao cjelina, u smislu: ono glavno u svemu jest započeti po­ naravi vidljivoga nikad ništa b e z u m n o neće, cijelo od cijeloga, biti
četkom prema naravi. Druga je da se μέγιστον δή shvati kao „naj­
boljom stvari od o n o g a što sadrži u m , a um opet da je n e m o g u ć e
važnije je od svega", a παντός kao zavisno od άρξασθαι, u smislu:
„osobito je važno započeti svaku stvar u početku koji je po naravi". da u n e č e m u nastane bez duše. Po t o m zaključku stavivši um u
Ciceron je očito slijedio drugu konstrukciju, jer prevodi: „difficilimum dušu, dušu pak u tijelo, sve skupa izgradi kako bi bilo najljepše po
autem est in omni inquisitione rationis exordium". Slijedi ga i Proklo. naravi te izradi najbolje djelo. T a k o dakle p r e m a p r i l i č n o m e raz­
Nama se prvo rješenje čini vjerojatnijim.
logu treba govoriti da je ovaj tu svijet živo biće s d u š o m i u m o m
Teško se ovdje složiti s Archer-Hindom da su „očito neki poremećaji u sebi, te da je uistinu po promisli b o g a nastao.
našli put u ovu rečenicu". Njemu se čini najjednostavnijim naprosto
izbaciti οίον, koje da je valjda proizašlo iz reduplikacije od όσον. Stall-
baumovi zahvati još su mnogo složeniji te jedva i najmanje uvjerljivi. Izvjesna nesigurnost vlada oko toga kako treba razumjeti ono μηδενός
Prevodimo prema tekstu u Burneta. ήττον, c7. Da li je μηδενός srednji ili muški rod? Ciceron je ispustio
upitne riječi, dok je Kalcidije očito shvaćao u smislu muškoga roda,
Većina je starijih rukopisa imala άκινήτοις namjesto άνικήτοις. No, jer prevodi „nihilo minus quam quivis alius". Archer-Hind i Martin
Ciceronov prijevod ,,neque convinci potest", kao i Kalcidijevo ,,inex- biraju, slijedeći valjda Prokla, drugu alternativu. Nama se, s Taylo-
pugnabilis", uvjerljiva su potkrepa za drugo čitanje, prihvaćeno i od rom, Kalcidijev izbor čini vjerojatnijim.
Burneta i Tavlora.

206 207
A k o p a k t o jest tako, t r e b a m o o p e t kazivati o n o što t o m e sli­ H o ć e li dakle n e t k o odista kazivati kako tim n a č i n o m nasta­
j e d i , n a i m e kojem od živih bića ga je na priliku sustavljač susta- de, m o r a t će primiješati i vid lutajućeg uzroka, kako mu je po
v i o . N i č e m u od o n i h ustrojenih u vidu dijelova ne smijemo dati naravi ustrojen kretati s e . 1 0 Ovako dakle t r e b a m o natrag ići, te,
p r e d n o s t - ta ništa s t o j e slično n e s a v r š e n o m e n e ć e nikada postati dohvativši njihov t o m e prikladan drugi početak, smjesta opet, kao
lijepim, - n e g o p o s t a v i m o da je od svega najsličniji o n o m e čega što s m o ο s v e m u o n o m e tada, tako sada ο o v o m e iznova od po­
su ostala živa b i ć a dijelovi, p o j e d i n a č n o i p r e m a r o d o v i m a . O n o četka započeti.
n a i m e u sebi obuhvaćajući sadrži sva mislena živa bića, kao što Osmotriti valja samu narav vatre, vode, zraka i zemlje prije
ovaj tu svijet sadrži nas i sva d r u g a vidljiva stvorenja. Bog, htijući nastanka neba, te njihova t o m e prethodeća stanja. Do sada naime
da ga najsličnijim u č i n i o n o m e najljepšemu od svega mišljenog i nije j o š nitko pokazao njihov nastanak, već g o v o r i m o kao da zna­
po s v e m u savršenom, usustavi j e d n o vidljivo živo biće, koje u sebi mo što to zapravo je vatra i svako pojedino od tih, stavljajući da
u n u t r a sadrži sva o n a živa b i ć a što su mu po naravi srodna. su to počela, sastojine svega, premda im ne pristoji da b u d u ma
Da li s m o o n d a ispravno svijet proglasili j e d n i m , ili bi bilo i od o n o g a tko je jedva malo razuman samo i uspoređena s liko­
ispravnije govoriti ο m n o g i m a i b e s k o n a č n i m a ? J e d n i m ; ako će v i m a slova. 1 1
d o i s t a biti p r e m a u z o r u izrađen. Jer o n o što o b u h v a ć a sva misle­ Sada, dakle, neka se o n o naše ima na sljedeći način: P o č e l o
n a živa b i ć a n e b i nikada m o g l o u z drugo biti drugim. P o n o v o bi, svega, ili počela, ili kako god se ο t o m e činilo, ne treba sada kazi­
n a i m e , u o k o l o njih m o r a l o biti d r u g o živo biće, čega bi oni bili vati, ako ni z b o g čega drugog, onda stoga što je p r e m a sadašnje­
dijelovima, te b i s m o tada ispravnije rekli k a k o je o v o učinjeno mu načinu razlaganja teško očitovati ono što se ο t o m e mni. Niti
s l i č n i m ne više tim dvama, v e ć t o m e obuhvaćajućem. Da bi dakle dakle vi nemojte smatrati kako ja trebam to kazivati, a niti sam
o v o t u b i l o p o jedinstvenosti slično savršenome ž i v o m biću, radi opet ja sam uvjeren kako sam od sebe sposoban toliki sebi namet­
t o g a t v o r a c n e načini n i dva n i b e s k o n a č n o svjetova, n e g o j e j e d n o nuti posao na pravi način na sebe uzeti. No čvrsto se držeći o n e
o v o tu j e d n o r o đ e n o n e b o postalo, jest, i j o š će biti. u početku kazane m o ć i vjerojatnih govora, pokušat ću, ne manje,
v e ć i više vjerojatno no n e t k o drugi, od početka ο svakom pojedi-
[...]

Teško razumljive riječi f) φέρειν πέφυκεν dosad su najrazličitije tu­


T i m e j : Sve dosad k a z a n o , o s i m neznatnog, prikazivalo j e o n o mačene. Tako npr. Stallbaum: ,,ea ratione, qua ipsius natura fert",
o d u m a p r o i z v e d e n o . N o raspravi treba pridodati i sve o n o što Archer-Hind: ,,how it is its nature to set in motion". Taylor se pri­
nastaje iz n u ž n o s t i . 9 Jer nastanak o v o g a tu svijeta rodio se b o g m e klanja Stallbaumovu tumačenju, te sa svoje strane pri alternativi da
p o m i j e š a n iz složaja nužnosti i u m a . A kad je um nadvladao nuž­ li glagol φέρει ovdje znači „dopušta" ili pak „teži-stremi" drži prvo
značenje vjerojatnijim. Tako i Martin: „comme la nature des choses
n o s t , t i m e što ju je uvjerio n e k a najveći dio svega vodi k o n o m le comporte". Cornford za značenje glagola u tom smislu upućuje na
najboljemu, time je i na taj način, n u ž n o š ć u p o b i j e đ e n o m od ra­ Epin. 983b, no dvoji može li se to značenje zadržati i ,,with no ex-
z u m n o g uvjeravanja, t a k o u p o č e t k u bilo o v o tu sve sustavljeno. pressed object".

Najpreciznije objašnjenje ove Platonove igre riječima dao je O. Apelt


Ime „Nužnosti" (Ανάγκη) izgleda kao da upućuje na orfičku i pita- (Platons Dialoge Timaios und Kritias. Ubersetzt und erlautert. Zwei-
gorejsku predaju, kako je nalazimo naprimjer u drugome dijelu Par- te, durchgesehene Auflage. Leipzig, 1922, str. 168, bilj. 132): „Grčka
menidova „spjeva" ili u desetoj knjizi Politeie. No, Proklo (in Remp. riječ za element, στοιχεΐον, prema staroj predaji tek je u Platonovo
II 206, Kroll) inzistira na tome da je „Nužda" ovdje tek „pokretač doba i to upravo putem njega dospjela do svojega fizikalnog značenja.
tjelesnoga", a nikako, kao tamo, „gospodarica i vodilja bogova", kao Pravo joj je značenje 'slovo', kao sastojina sloga ili riječi. Odatle se
što je jednako tako hoće oštro odijeliti i od ειμαρμένη iz mita u Držav­ lako razrješava smisao ovoga mjesta. Takozvani elementi, hoće kazati
niku (272e6). Za razliku od Tavlora, ta nam se razlaganja ne čine Platon, nisu glede izvornosti čak niti slogovima (tim već iz slova slo­
bezuvjetno prihvatljivima. ženim dijelovima riječi) jednaki, a pogotovo pak slovima, tim στοιχεία
u pravome smislu."

208 209
n o m i ο svemu zajedno kazivati. Zazvavši dakle boga, već i onako uvijek drugda drugim postaje, kao vatru, svaki put nazivati ne
od samog početka svega kazivanog spasitelja od neumjesnosti i tim, n e g o takvim, niti v o d u t o m , n e g o takvom, a niti ikada išta
neobičnosti razlaganja, da nas sretno sprovede do nazora ο vjero­ drugo, kao da bi imalo neku postojanost, koju riječju naznačujući
jatnom, z a p o č n i m o iznova kazivati. i služeći se o n i m „ o v o " i „ t o " držimo kako s m o nešto očitovali.
13
Nadalje, taj početak ο o n o m e svemu neka b u d e u većoj mjeri Jer t o bježi, ne čekajući o z n a k u o n o g „ o v o " i „ t o " , te svaku o n u
razlučen no onaj prijašnjeg. Tada smo naime razlučili dva vida; koja to h o ć e kao d a j e postojano prikazati. N e g o svako to pojedino
sad pak treba očitovati treći rod, od njih različit. O n a dva naime ne smije se nazivati „ t i m " , već na taj način, b u d u ć i da vazda kru­
bijahu dostatna za ranije kazivano, jedan pretpostavljen kao vid ži, zvati „ t a k v i m " , s v e j e d n o 1 4 radi li se ο p o j e d i n o m ili ο svima
uzora, misliv i uvijek na isti način jestvujući, a drugi kao odraz skupa, te vatru dakle uvijek „ t a k v o m " , a i sve o n o što bi imalo
uzora, nastanak imajući i vidljiv. Treći pak nismo tada razlučili, nastajanje.
cijeneć kako će o n a dva biti dovoljna. No sada se čini da rasprava , O n o pak u č e m u nastajuće svako pojedino od t o g a se v a z d a
prinuđuje poduhvatiti se toga da se p o m o ć u govora težak i taman privida, te p o t o m odatle iščezava, to j e d i n o treba nazivati služeći
vid pokaže. Kakvu dakle m o ć i narav treba naslućivati da ima? se imenima „ t o " i „ o v o " , d o k se bilo koje nekakvo, t o p l o ili bijelo,
Ovakvu nekakvu ponajviše: da je primaljom sveg nastajanja, ne­ ili i bilo koja od suprotnosti, pa i sve o n o što je iz njih, o p e t ne
što poput dojilje. smije zvati nijednim od tih imena.
P r e m d a je doduše kazana istina, valja se ipak ο t o m e izraziti No valja se potruditi iznova j o š se jasnije ο t o m e izraziti. A k o
razgovjetnije. No to je teško i inače, a i stoga što je toga radi netko, oblikujući iz zlata svakovrsne likove, ne bi prestajao preo-
n u ž n o najprije besputiti oko vatre i svih onih s njom u svezi. Jer blikujući svaki pojedini u sve, tad bi o n o m e tko bi, pokazujući
reći kakovo svako pojedino od tih treba zvati odista v o d o m radije neki j e d a n od njih, pitao što to zapravo jest, bilo s o b z i r o m na
no vatrom, te kakovo bilo kojim radije no ili svim zajedno ili ne­ istinu daleko najsigurnije reći da je zlato; a trokut pak, i koji g o d
kim pojedinačnim, i to tako da se upotrebljava neki pouzdan i drugi lik da unutra nastane, ne zvati nikad bićima, b u d u ć i da se
postojan govor, teško j e . Kako bismo onda b o g m e ο t o m e govorili, istovremeno s postavljanjem preinačuju, v e ć se valja radovati ako
i kojim načinom, i oko čega u vezi s njima s pravom besputeći? u o p ć e nešto od toga htjedne i o n o „ t a k v o " sa sigurnošću primiti.
Ponajprije, o n o što sad nazivamo v o d o m vidimo kako - učvršćeno A isti je zbor i ο onoj naravi koja prihvaća sva tijela. Nju treba
- postaje, kako n a m se čini, stijenjem i zemljom. Rastvarajući se nazivati uvijek o n i m istim, j e r iz svoje m o ć i nikad ne istupa i uvi­
pak i razilazeći, to isto opet postaje vjetrom i zrakom, a zapaljeni j e k sve prima i nije nikad uzela nijedan oblik sličan n e k o m od
zrak vatrom, pa opet iznova vatra, potuljena i ugašena, p o n o v o o n i h što ulaze: p o d svim po naravi leži kao p o d l o g a o b l i k a 1 0 ; p o ­
prelazi u izgled zraka, d o k zrak opet, zgusnut i zbijen, u oblak i kretana i uobličavana od onih što ulaze pokazuje se z b o g toga
maglu, od kojih pak, stegnu li se j o š više, otječe voda, a iz vode
nanovo zemlja i stijenje, te tako u k r u g u 1 2 jedni drugima, kako S Cornfordom ispuštamo καί την τωδε, kao vjerojatno kasnije dodanu
izgleda, predaju nastajanje. dopunu ili pogrešnu korekciju prethodnih riječi.
Kad se tako nijedno od tih nikada ne privida tim samim, kako S Archer-Hindom slijedimo Stallbaumov prijedlog da se umjesto
se ne bi netko sebe samoga stidio otržito tvrdeći da bilo koje od δμοιον čita ομοίως, što Tavlor ne nalazi potrebnim prihvatiti.
njih jest to a ne drugo? N e m o g u ć e je, nego je daleko najsigurnije
Za izraz έκμαγειον usp. Theaet. 191c8sqq., d7sq., kao i Resp. 396d7.
ο tome ovako pretpostavljajući govoriti: ono što sagledavamo da Tavlor ispravno upućuje na stvarnu analogiju u Descartesovu primje­
ru analize voštane svijeće u drugoj Meditaciji. Primjer voska mogao
je Descartes, prema Robinu, preuzeti iz. Kalcidijeva komentara Tirne-
S pravom ovdje upućuje Archer-Hind na Heraklitovo οδός άνο κάτω ja (Platonis Tiinaeus interprete Chalcidio cutn eiusdem commentario,
μία. Stallbaum je umjesto κύκλον predložio čitati κύκλω, što daje bolji Ed. J. VVrobel, Lipsiae MDCCCLXXVI, str. 337): ,,Ut cera quae trans-
smisao, unatoč protivljenju Archer-Hinda. figurata in multas diversasque formas non ipsa vertitur...".

210 21 1
svaki p u t drugačijom. O n a p a k ulazeća i izlazeća odrazi su uvijek
d o m , niti o n i m iz čega su oni postali, nego n a z o v e m o li to n e k i m
jestvujućih, utisnuti od njih na neki neizreciv i čudesan način, na
nevidljivim i b e z o b l i č n i m v i d o m , sveprimajućim, nekako pak naj-
koji ć e m o kasnije doći.
besputnije z d r u ž e n i m s o n i m mislivim, te najneulovljivijim, tad
No u sadašnjem času t r e b a razumjeti tri roda: o n o nastajuće,
n e ć e m o slagati. Koliko se pak iz o n o g ranije r e č e n o g m o ž e na­
o n o u č e m u nastaje, te o n o od čega o d r a ž a v a n o niče o n o nasta­
gađati ο naravi toga, o v a k o bi netko najispravnije rekao: v a t r o m
j u ć e . A zacijelo i pristaje o n o primajuće uspoređivati s majkom,
se u svakom pojedinom slučaju pričinja ovatreni dio toga, ovlaženi
o n o od č e g a s o c e m , a o n u narav i z m e đ u njih s p o t o m k o m , te
pak v o d o m , a zemljom i z r a k o m prema t o m e koliko primi njihovih
u m o m shvatiti da za o n o što će biti šareno oslikano otiscima sva-
odraza.
k o j a k o g šarenila za gledanje, to s a m o u č e m u će to oslikano na­
No j o š dalje to takvo razlučujući, valja ο njima razmotriti o v o :
stati n e ć e biti drukčije valjano pripravljeno o s i m t a k o da b u d e
da li jest vatra sama po sebi, i sve o n o ο č e m u vazda g o v o r i m o
b e z o b l i č n o , b e z svih o n i h likova koje bi ikada htjelo primiti. Jer
tako da j e s u svaka pojedina sama po sebi, ili su pak o n a što ih
k a d bi b i l o slično n e k o m e od o n i h što ulaze, tad bi primajući i
g l e d a m o i inače tijelom o p a ž a m o jedina koja imaju takvu istinu,
o n e s u p r o t n e i o n e sasvim različite naravi, kad g o d pridođu, loše
a m i m o njih druga nikada nigdje, nego utaman u svakom pojedi­
o d r a ž a v a l o , i svoj vlastiti izgled u z g r e d n o pokazujući. Stoga o n o
n o m slučaju tvrdimo da jest n e k o mislivi vid svakog, d o k to zapra­
koje će u sebe preuzimati sve r o d o v e treba biti izvan svih likova,
vo ne bi bilo ništa osim govora? Niti je, međutim, dolično, pustiv­
k a o što je i k o d u m i j e ć e m pripravljanih mirisnih masti najprije
ši to sada prisutno n e p r o s u đ e n o i neraspravljeno, potvrditi da
to isto slučaj, da n a i m e b e z m i r i s n i m a čine o n e tekućine koje će
s t i m tako stoji, niti pak treba opširnosti rasprave pridodavati
p r i m i t i mirise. T a k o i oni koji se poduhvaćaju t o g a da u n e č e m u
drugu u z g r e d n u opširnost. No ako bi se kratkim g o v o r o m o m e đ e ­
m e k a n o m e otisnu likove ne dopuštaju da postoji u o p ć e ikakav ja­
na na vidjelo iznijela neka velika odredba, to bi bilo najpriklad­
s a n lik, te to, p r e t h o d n o izravnavajući, izrađuju što glatkijim. Isto
nije.
se dakle i o n o m e koje h o ć e cijelim s o b i m i m n o g o k r a t n o valjano
p r i m i t i o d r a z e svih o n i h uvijek 1 6 jestvujućih pristoji da b u d e po O v a k o dakle sam prilazem vlastiti glas pri glasovanju: A k o
naravi izvan svih v i d o v a ustrojeno. um i istinito mnijenje jesu dva roda, tad u potpunosti jesu o n a
Z a t o o n d a majku i primalju o n o g nastalog vidljivog i u o p ć e „ p o sebi", vidovi, za nas neopazivi, već j e d i n o mislivi. A ako se,
osjetivog n e m o j m o zvati ni zemljom, ni zrakom, ni v a t r o m ni vo- kako to nekima izgleda, istinito mnijenje ništa ne razlikuje od
uma, tad treba staviti da je sasvim postojano o n o što p u t e m tijela
o p a ž a m o . Njih m e đ u t i m treba nazvati dvama, budući da su odvo­
Riječi των πάντων άεί τε όντων izazivaju teškoće i mnogostruko su
j e n o nastali i neslično se drže. Jedno od toga naime nastaje u
dosad tumačene i preinačavane. Stallbaum je ispuštao τε. Umjesto
πάντων predlagalo se čitanje νοητών. Archer-Hind brani postojeći n a m a poučavanjem, a drugo uvjeravanjem; j e d n o je uvijek s isti­
tekst, ipak uz dodatak da „bismo možda mogli čitati άεί". Rječcu τε n i t i m razlogom, a drugo bezrazložno; o n o se n a g o v o r o m ne da
razumije on u nekom restringirajućem smislu, tako da bi riječi zna­ pokrenuti, a o v o je prevrtljivo; u o v o m e treba tvrditi da svi ljudi
čile: „sva bića, to jest sva ona koja su vječna". Takvo značenje od τε,
imaju udjela, a u o n o m e bogovi, od roda ljudi pak tek neznatan
međutim, Tavlor ne nalazi mogućim, upozoravajući sa svoje strane
da bi u normalnom grčkom idiomu riječi τά πάντα άεί δντα značila dio.
prije „sve ono što u svakome momentu jest", nego „ono sve što je A ako s time tako stoji, treba se složiti da je j e d n o vid koji se
vječno", budući da άεί znači prvotno što i εκάστοτε, dakle od „vreme­ na isti način drži, nenastao i nepropadljiv, niti u sebe drugo od
na na vrijeme", a tek izvedeno „uvijek" i „vječno". Sam je Tavlor
drugdje prihvaćajući niti sam negdje u drugo idući, nevidljiv i
sklon čitati νοητών namjesto πάντων, ispravka koju već Burnet u
svom aparatu navodi kao „anonimnu". Cornford predlaže τφ < τ ά u o p ć e neopaziv, o n o što je mišljenju pripalo razmatrati. D r u g o je
π ά ν > τ α τών νοητών άεί τε όντων te prevodi "ali the likenesses of p a k o n o t o m e istoimeno i slično, opazivo, rodljivo, uvijek pokre­
the intelligible and eternal things". Prevodimo najbliže postojećem t a n o i u n e k o m mjestu nastajuće, te opet odatle iščezavajuće, mni­
tekstu i s najmanje kompliciranja.
jenjem uz osjet dohvatljivo.

212 213
Treći je rod o n o prostora vazda, koji ne dopušta propast, a Kao i u mnogima od ostalih poznih spisa tako i ovdje nije Sokrat
pruža stanište svemu o n o m e što ima nastanak, samo dodirljivo voda razgovora i glavni izlagatelj sadržaja. Štoviše, dijalog jedva da se
smije doista tako nazvati, budući da živo zbivanje tragajućeg razgovo­
uz nesvjesnost nekim izrođenim zaključivanjem 1 7 , jedva za povje­
18
ra, baš kao i u posljednjem Platonovu djelu Zakonima, jedinom pisanom
rovati, spram čega i gledajući sanjamo, te tvrdimo kako je nužno još nakon Timeja, sve više ustupa mjesto nekoj vrsti rasprave i gotovo
da svako biće nekako jest u n e k o m e mjestu i da zauzima neki dogmatskog izlaganja već dostignutih i osiguranih uvida.
prostor, a o n o što nije niti na zemlji niti gdje na nebu, to da je To svojevrsno iščeznuće živosti slobodnog razgovaranja praćeno je
ništa. Budući da to dakle postoji, a i drugo t o m e srodno, kako ο onda i odgovarajućim opadanjem poetske snage i čari izričaja. Entuzija­
sanjarijama tako i ο istinskoj naravi, zbog te sanjarije ne bivamo zam izlaganja nije dakako nestao, samo je sad dublji i smireniji, te se
svjesno povezuje s izvjesnom askezom sabranosti isključivo na središnju
sposobni, kad se probudimo, razlučujući reći o n o istinito, naime
temu ο kojoj je svaki put riječ, bez onih inače uobičajenih naglih pro­
to da slici, budući da samo ono po čemu nastade nije njeno, a kao plamsaja slobodne uobrazilje, koja neobuzdano goni k često tako živo
nečem drugom pripadna biva prikaza uvijek kretana, zbog toga plodonosnim zastranjenjima. Poetičnost izraza biva sve bližom nekoj
priliči u nečemu drugome nastajati, na nekakav se način ipak vrsti uzvišene učene retorike, koju kasni Platon i inače više ne drži ne­
držeći jestva, ili pak biti u potpunosti ništa. O n o m pak bivstve- dostojnom filozofije.
n o m biću saveznik je govor - zbog točnosti istinit - da dok god Sam jezik postaje međutim sve neuobičajeniji i samosvojniji. Neo­
bičnost sklopova i obrata, namjerno arhaiziranje, upotreba riječi u vazda
ovo jest drugo a o n o pak drugo, nijedno od t o g dvojeg ni u jedno­
novim i nenaviknutim značenjima, pojave su koje pričinjaju ne malu do­
me od t o g dvojega neće nikad, j e d n o bivajući ujedno o n o isto i datnu teškoću razumijevanju teksta. Campbell je samo u Timeju, s pri­
dvoje, nastati. 1 9 padajućim mu fragmentom Kritije, izbrojio na 91 stranici Stephanusova
izdanja ništa manje od 427 riječi koje se inače ne susreću u ostalom Pla­
tonovu djelu. Prema uvjerljivom sudu tog tako zaslužnog znalca, „mu­
zika jezika [...] čini se da je za Platona posjedovala rastuću fascinaciju,
Neki problemi interpretacije te nesuspregnuto odzvanja u njegovim zadnjim djelima. U Tuneju i Za­
konima te tragičke i 'ditirampske' kadence nisu više tek prigodne, već
Timej pripada drugoj od jedinih dviju serija spisa, koje je Platon podu­
neprestane, a govornik sad više ne 'pokriva lice' sokratovskom ironijom
zeo napisati. Zamišljen je u nizu s Politeiom, Kritijom i Hermokratom.
dok se njima služi. Pojavljuje se rastuća sklonost balansiranoj frazi i rije­
Posljednje djelo nije napisano, a od pretposljednjeg tek manje značajan
fragment, već u najstarijim izdanjima Platonova djela priključen tekstu čima 'iz punih ustiju'. Ritam je pak, premda doradeniji, manje raznolik
i manje instinktivan gibanjem i životom." (isto, str. xl) Naznačene ka­
Timeja.
rakteristike stila i jezika opravdavaju, vjerujemo, i osebujnosti našega
prijevoda i potrebu mnoštva objašnjavajućih bilješki uz njega.
Držimo upitnim može li se λογισμός νόθος, poput Apelta (nav. dj., Povijesno-filozofijski i općenito duhovno-kulturni utjecaj Timeja na
str. 171, bilj. 146) naprosto prevesti s „unechte Einsicht" i protu­ potonju povijest jedva da se dade odmjeriti. Tisućljetni najrazličitiji po­
mačiti to tek kao „puku apstrakciju". kušaji izlaganja središnje kršćanske dogme ο stvaranju svijeta iz ničega
od strane svemoćnoga osobnog Boga morali su vlastitu misao i izraz uvi­
Instruktivno pojašnjenje u Archer-Hinda: ,,πίοτις je riječ upotrebljena jek iznova preispitivati i osnaživati putem suočenja s tekstom Timeja.
u šestoj knjizi Republike da bi označila mentalnu πάθημα koja se bavi Jednako se tako metafizička osnova novovjekog revolucioniranja kozmo­
osjetilnim objektima. Prostor je onda μύγις πιστόν zato jer, premda logije te ujedno cjelokupne filozofije prirode može u svim njenim nijan­
jest način na koji se osjetilne stvari percipiraju, sam nije objektom sama ponajbolje pratiti i razumjeti u neprestanom odmjeravanju spram
osjeta: on je neka dvosmislena i dvojbena forma, teška za dokučiti i nauka iz tog spisa. Ovdje možemo u najkraćim crtama tek naznačiti svu
teška za vjerovati." važnost i ujedno upitnost nekoliko središnjih njegovih tema:
Apeltovo objašnjenje ovih očito svjesno i namjerno u zagonetnoj
dvoznačnosti držanih iskaza čini se ipak možda nešto odviše jedno­ SI. Cjelina svega u spisu izloženog shvaćena je od samoga Platona
stavno (isto, bilj. 152): „Istinsko biće (ideja) može biti samo jedno, tek kao neki mit, ili drugim riječima kao puko vjerojatni, istini samo
naime ono samo. Svakom osjetilnom biću pripada, tome nasuprot, tek naličan zbor i govor. Svom ishodišnom uvjerenju da je pravo, izvjesno i
neka sablasna opstojnost, budući da ono ima udjela na mnogome: ono pouzdano znanje ο onome osjetilnom, gibljivom, nastajućem i propada-
je ujedno jedno i dva." jućem, iz osnove i u načelu nemogućno, ostao je on zauvijek vjeran. Zna­

214 li 5
nosti „fizike" u cjelini, ili određenije kozmologije s astronomijom, pa za­ na pasivnost puke ekstenzije (npr. Archer-Hind, Tavlor), - uostalom u
tim i biologije, kemije, medicine i mehanike, u obzoru Platonova filo­ posve očitom osloncu na zasade Descartesove filozofije - naprosto po­
zofiranja naprosto nema mjesta, - u nepremostivoj razlici već spram grešno, te da se (b) mora ustrajati na uvidu u iskonsku dinamičnost, to
prvog mu velikog učenika Aristotela, a osobito onda spram potonje novo­ znači silnosnost i možnost, svojevrsnu „aktivnost" te „materije" (Corn-
vjekovne filozofije prirode kao znanosti, nastale upravo putem navodne ford), što sve onda pravim problemom ispostavlja (c) zagonetku njena
obnove platonizma. odnosa spram „duše svijeta" i filozofijskog problema zla (Plutarh). (Usp.
ο svemu tome izvrsne priloge G. E. L. Owena, H. F. Chernissa, G. Vla-
§2. Božanski „rukotvorac", „obrtnik" iz Timeja ne može se nikako stosa, G. R. Morowa i R. Hackfortha, sabrane naknadno u zborniku Stu-
dovesti u unutrašnju smislenu svezu, ili čak istovjetnost, s pojmom osob­ dies in Plato's Metaphysics. Edited by R. E. Allen. London, 1965.)
noga svemogućnog Boga. Ono na što se on ugleda pri izradi „svijeta",
uzor prema kojem sve izrađuje, bitno je i načelno neovisan od njega, kao
što - na neki taman i zagonetan način doduše - „jest" neovisno od njega Važniji konzultirani komentari:
i ono u čemu sve izrađuje, naime ono predzatečeno neuređeno predsvjet- The Timaeus οf Plato. Edited with Introduction and Notes by R.D.
sko gibanje. Jedno i drugo od toga, svako na svoj način, čini nepreko- Archer-Hind, London, 1888. (Reprint Edition New Hampshire,
račivu granicu njegove moći i slobode djelovanja. 1988.)
Kako onda valja shvatiti Platonova boga-obrtnika? Najčešće ga se A Commentary on Plato's Timaeus By A.E. Taylor. Oxford, 1962.
pokušava tumačiti kao svojevrsnu mitsku metaforu ideje dobra iz Poli- ( 1 1928.)
teie, ili pak kao dinamičku prispodobu za um-duh svjetske duše, nagovi­ Plato's Cosmology. The Timaeus of Plato translated with a running
ješten u nekoj takvoj ulozi već u Filebu te osobito kasnije u Zakonima. commentary by Francis Macdonald Cornford. London, 1977.
Oba su shvaćanja, međutim, vezana s jedva savladivim teškoćama.

§3. Pri pokušajima da se nauk iz Timeja pod svaku cijenu dovede u


što veću blizinu s osnovama kršćanstva, već se zarana pokušavala uklo­
niti ona gore spomenuta smetnja očite i nedvojbene predegzistentne ne­
ovisnosti uzora na koji se bog ugleda pri tvorenju, proglašujući je tek
dijelom neobvezne igrarije mitske mašte. Tako je već Filon taj uzor bio
protumačio kao splet ideja koje nisu drugo do misli Boga samog, nauk
prihvaćen potom od Augustina, postavši na koncu službenim stavom teo­
logije. No takvo je shvaćanje posve neplatoničko. „Ideje" u Platonovu
smislu naprosto nisu i ne mogu biti neke i nečije misli, već su one isklju­
čivo ono što biva mišljeno. Za ispitivanje i ujedno odbacivanje mogućno­
sti da bi se „ideje" shvatile u nekom takvom subjektivno-psihologijskom
smislu, dovoljno je samo usporediti tome posvećeno mjesto, unikatno u
čitavu Platonovu djelu: Farm. 132b.
Štoviše, u Timeju spominjani vječni uzor božanskoga tvorenja uopće
nije izrijekom nazvan „idejom" ili „idejama", već „onim živim samim".
Ο čemu je tu uopće onda riječ, to bi se dalo interpretativno dokučiti tek
iz poredbe s gore već prevedenim mjestom iz Sofista ο „potpunome bi­
ću", bit kojega je tamo prepoznata kao život, dakako u emfatičkom, du­
bokom i obuhvatnom smislu kasnog Platonova filozofiranja.

§4. „Treći rod", ona kako od boga tako i od samog uzora neovisno
iskonski postojeća takozvana Platonova materija, može se ponajprije -
uz nauk ο konstituciji svjetske duše - označiti najsvojstvenijom temom
cjelokupnog dijaloga. Pokušaji njena tumačenja jednako su vazda dvojbe­
ni i sporni danas kao i tijekom čitave povijesti izlaganja Timeja. Ovdje
se može naznačiti samo to da je (a) svođenje tog „kaosa" i „prostora"

216 217
Rječnik važnijih termina ποιεΐν činiti, tvoriti
ποίησις tvorba, činidba, stvaranje
αϊσθησις osjetilo, opažaj
αρχή početak, počelo σχήμα lik
σοφία mudrost
γένος rod
(τό) γιγνόμενον nastajuće, postajuće, bivajuće ύπόθεσις pretpostavka, podstavka

γνώσις spoznaja, spoznanje


φύσις narav

διάνοια razum, razmišljanje


δοκεϊν činiti se, izgledati da
δόξα mnijenje
δύναμις moć

είδος vid, pojam


εϊδωλον prilika, odraz
είκών slika
επιστήμη znanost, znanje

θέσις postavka, stav


£2.
λόγος pojam, razlog, govor, rasprava, zbor im

μάθημα nauk, naučavanje


μύθος priča, kaza

νους um, duh

ov jestvujuće, biće
όντως bivstveno, jestveno
ουσία jestvo, bivstvo

πάθος trpnja, doživljaj, stanje, strast


παρουσία prisustvo
πίστις vjera, uvjerenje, pouzdanje

218 219
Damir Barbarić

Aristotel

,,0d svih jestava, koja su po naravi sustavljena, j e d n a su neposta-


la i nepropadljiva za svu vječnost, a drugima se steklo da imaju
udjela na postajanju i propadanju. Ο onima [prvim], uzvišenim i
božanskim, zapalo nas je da i m a m o slabije motrenje, j e r tu i m a
tek n e z n a t n o o n o g a iz čega bi n e t k o mogao polaziti pri istraživa­
nju, a i ο t o m e ο č e m u č e z n e m o znati posve je malo toga o t v o r e n o
i p r u ž e n o osjetilima. No o k o onih propadljivih, j e d n a k o biljaka
kao i životinja, više s m o za spoznaju opremljeni, z b o g obitavanja
, s njima zajedno; m n o g o će naime toga ο svakome od tu pribi-
vajućih r o d o v a dokučiti onaj t k o se samo ushtjedne dovoljno na­
pregnuti.
O b a ta istraživanja sadrže zadovoljstvo. Jer od onih prvih ako
i tek nešto malo dohvatimo, ipak n a m je to, z b o g uzvišenosti te
spoznaje, slađe od svega o n o g a što je okolo nas, baš kao što nam
je ugledati bilo koji slučajan i neznatan dio onih koje ljubimo sla­
đe no vidjeti mnoštvo drugoga, pa bilo to i j o š kako p o d r o b n o . No
ipak o n a druga, zato što ih i i m a više i v e ć m a se dadu spoznati,
u pogledu znanosti stječu prednost. A uz to, j e r su nam bliža i
našoj naravi svojstvenija, pružaju nešto u naknadu u odnosu na sjajnog Periklova razdoblja prošlo je više od pola stoljeća i spo­
onu filozofiju ο božanskima. meni na nj dostupni su Aristotelu j e d i n o posredstvom o p s e ž n e i
Budući da smo ο njima razložili, kazujući o n o što nam se čini, intenzivne lektire, što mu i je za cijeloga života ostalo neutoljivom
preostaje j o š reći ο životinjskoj naravi, koliko je to m o g u ć e ne is­ strašću. Pred njegovim se o č i m a zbio poraz G r k a kod Heroneje,
puštajući ništa, niti od onoga bezvrijednog niti pak od o n o g a uzvi- sam je odrastao na dvoru onih koji su t o m b i t k o m u osnovi ovla­
šenijeg. Jer i kod onih od njih koja nisu privlačna u pogledu osje­ dali G r č k o m , obrazovao Aleksandra M a k e d o n s k o g i, izgleda ne
ta, ipak, što se tiče motrenja, narav koja ih je satvorila neizmjer­ bez nelagode i intimnog neslaganja, bio svjedokom začetka j e d n o g
nu u g o d u pruža onima koji m o g u spoznati uzroke i koji su po kozmopolitski usmjerenog helenističkog imperija, o t v o r e n o g sve
naravi filozofi. A i bilo bi, naime, protiv svakoga smisla i apsurd­ snažnijoj orijentalizaciji. N e p o s r e d n o s t grčkoga života ostala mu
no ako bismo, promatrajući njihove slike, osjećali zadovoljstvo jer je uskraćena kako v r e m e n o m rođenja tako i činjenicom porijekla:
time ujedno p r o m a t r a m o i umijeće koje ih je satvorilo, recimo sli­ kao stranac nije niti imao osobite prilike za izbor ο kojemu jed­
karsko, ili kiparsko, a ne bismo još više od toga uživali u motrenju n o m govori u Politici ( 1 3 2 4 a l 4 - 1 7 ) , naime za izbor i z m e đ u života
samih onih koja su po naravi sustavljena, premda smo tu zacijelo v o đ e n o g u zajednici polisa i o n o g a „više t u đ i n a č k o g i i z d v o j e n o g "
u mogućnosti razmotriti i same uzroke. Stoga se ne treba djeti­ iz te iste zajednice.
njasto ustručavati pri istraživanju i bezvrijednih životinja - jer u
svemu što je naravno jest nešto divljenja vrijedno." (De part. an.
644b23-645al7) Život
Vjerojatno ni u j e d n o m od svojih tekstova kao upravo u ovo­
me ulomku iz kasnoga spisa Ο dijelovima životinja nije Aristotel R o đ e n je 384. prije Krista u Stagiri, gradiću na sjevernoj grčkoj
tako sažeto, jasno i iskreno, gotovo kao u nekoj filozofijskoj ispo­ obali, kao sin m a k e d o n s k o g a dvorskog liječnika. G o d i n e 367. do­
vijesti, do riječi i do izraza doveo najdublji credo cjelokupnog svog lazi u A t e n u te započinje studij u Platonovoj Akademiji, gdje osta­
življenja i filozofiranja. Motriti (θεωρεΐν) o n o što se pojavljuje i je 20 godina. Ο o d n o s u između s a m o g učitelja i m l a d o g a učenika,
pokazuje sva je njegova strast i jedini posao dostojan filozofa te koji je zacijelo već zarana očitovao bar dio svojih sposobnosti, ne
vrijedan svakog truda i napora. V e ć je u r a n o m Nagovoru na fi­ zna se ništa p o u z d a n o . P o v r e m e n a u literaturi iskrsavajuća na­
lozofiju filozofa bio shvatio i odredio kao „motritelja", kao onoga gađanja ο t o m e npr. da Platon u t o m i t o m dijalogu ustvari o d g o ­
koji J e d i n i živi gledajući spram naravi i o n o g a božanskog te, po­ vara na kritike mladića izrečene u krugu Akademije b e z ikakva
put n e k o g d o b r o g kormilara, načela života vezuje uz ona vječna su ozbiljnijeg uporišta. Sigurno je, međutim, da je Aristotel v e ć
i postojana, tamo se usidruje i živi po sebi s a m o m e " . (B50: Der rano u Akademiji započeo s predavanjima, prvenstveno iz reto­
Protreptikos des Aristoteles. Einleitung, Ubersetzung und K o m - rike, te da je sastavio niz tada uobičajenih protreptičkih dijaloga,
mentar von Ingemar During, Frankfurt am Main 1969, str. 54) pisanih po uzoru na Platona i pretežno oslonjenih na njegov
Aristotel je prvi koji je cjelinu svega m o g u ć e g znanja prema nauk.
načelima raščlanio i odijelio u motriteljsku (teorijsko), proizvodno N a k o n Platonove smrti godine 347. napušta Aristotel Atenu,
(poietičko) i čimbeno (praktičko). No valja uvidjeti da ne samo zajedno s Teofrastom i n e k o l i c i n o m drugih, te odlazi najprije na
unutar p o t o m j o š dalje raščlanjenih motriteljskih znanja (znanost Assos, zatim u Mitilenu na Lezbosu. G o d i n e 343. prihvaća p o n u ­
naravi, znanost o n o g matematičkog, te, kao najviša, prva filozo­ du Filipa M a k e d o n s k o g da p r e u z m e odgajanje i obrazovanje nje­
fija o d n o s n o teologija), nego jednako tako i za cjelinu proizvodnih gova trinaestogodišnjeg sina Aleksandra. Kad ovaj, g o d i n e 335,
i čimbenih znanja određujućim i vladajućim biva i ostaje upravo započinje pripreme za svoj azijski p o h o d , Aristotel se vraća u Ate­
sveobuhvatni i jedinstveni motriteljski karakter. nu. T a d a je već na čelu Akademije Speusipa naslijedio Kseno-
Aristotelov vijek pada u doba rasula i propasti klasičnih du­ krat, ο čijim filozofijskim postavkama, a valjda i sposobnostima,
hovnih i političkih životnih oblika i očitovanja grčkoga polisa. Od Aristotel nije nikada krio svoj j e d n o z n a č n o nepovoljan sud. Ari-

222 223
stotel okuplja o k o sebe kolege i studente u prostorima Likeja, na­ tatora, pretpostavkom su naših današnjih koliko-toliko pročišće­
z i v a n o g i Peripatos, osniva knjižnicu i nešto p o p u t muzeja priro­ nih i usuglašenih tekstova originala.
doslovlja, drži predavanja te n e u m o r n o organizira m n o g o s t r u k a Ipak ne treba, izgleda, pretjerano žaliti što n a m nisu saču­
istraživanja. vani i egzoterički spisi, ma koliko naprimjer zaneseno Ciceron
N a k o n smrti Aleksandrove napušta Atenu, predmnijevajući (Acad. II, 19) hvalio „zlatni t o k njihova govora" (flumen orationis
valjda opasnost z b o g s v o g prijateljevanja s Makedonijom, n a v o d n o aureum). A k o je povijest već birala što spasiti, svakako je načinila
uz riječi kako nije sklon dopustiti da se Atenjani j o š j e d n o m ogri­ bolji izbor.
j e š e ο filozofiju. Povlači se u Halkis na Eubeji, r o d n o mjesto svoje Poredak spisa, kao i naslovi m n o g i h od njih, ne potječu od
majke, te u s k o r o umire, godine 322, u svojoj šezdeset i drugoj Aristotela. P r v o k o m p l e t n o izdanje cjelokupne ostavštine - mje­
godini.
rodavno za o n o što do danas p o z n a m o kao Corpus Aristotelicum -
priredio je u R i m u skoro tri stoljeća nakon njegove smrti, u pr­
v o m stoljeću prije Krista, jedanaesti voditelj „peripatetičke" škole
Djela A n d r o n i k s Rodosa. V o đ e n kasno-helenističkom idejom sustava i
enciklopedije cjelokupnoga m o g u ć e g znanja, on je na početak svog
Svi dijalozi i ostali „ e g z o t e r i č k i " spisi Aristotelovi izgubljeni su,
izdanja stavio „ l o g i č k e " i „znanstveno-teorijske" spise (takozvani
a o n o što n a m je ostalo sačuvano u pravilu nisu dovršena, redi­
„ O r g a n o n " ) , zatim prirodoslovne, uključujući tu i „psihologijske",
girana i za objavljivanje pripremljena djela, v e ć pripremni zapisi,
n a k o n njih u neprilici niz rasprava ο o n o m e što je Aristotel sam
koji su služili kao o s n o v a ili p o n e k a d tek podsjetnik predavanji­
bio zvao „ p r v o m filozofijom" (odatle i njihovo skupno ime „meta­
m a . Izuzetak su od t o g a n e k a očito za javnost oblikovana djela,
fizika", dakle „ o n o što je nakon fizike, za n j o m " ) , te na k o n c u
npr. Nikomahova etika, Topika, najveći dio Politike, kao i m n o g i
spise iz etike, politike, retorike i poetike. Dva najznačajnija Ari­
stilski i izražajno o č i t o dovršeni i dotjerani dijelovi unutar posto­
stotelova „djela", Metafizika i Fizika, nisu dakle u o p ć e nikakva
j e ć i h spisa. U cjelini gledano, očito je da u g o t o v o svima od njih
djela, v e ć naknadno, pri t o m izdavanju, u cjelinu složene zasebne
postoje slojevi zabilješki rađenih u različita vremena, popravci,
rasprave i grupe rasprava, nastale u različitim v r e m e n i m a i često
u m e c i i dodaci, najčešće od strane Aristotela samog, p o n e k a d
pisane iz različitoga filozofijskog vidokruga.
m o ž d a i od n e k o g od njegovih bližih učenika. Stil je i inače općeni­
to strahovito zbijen i sažet, p r e p u n neizrečenih primisli i pretpo­ Kronologija pojedinih spisa p r e d m e t o m je dugotrajne i inten­
stavki, smislenih sveza koje valja sam u čitanju pridodavati, tako zivne rasprave m e đ u znalcima i teško se m o ž e reći kako je postig­
da su neki dijelovi z b o g t o g a g o t o v o nerazumljivi, ili p a k ostavlja­ nuto suglasje u svim pojedinostima. Ipak se m o g u s o d r e đ e n o m
j u m n o š t v o j e d n a k o izglednih m o g u ć n o s t i razumijevanja. U z to, sigurnošću utvrditi b a r e m o s n o v n e crte redoslijeda njihova nasta­
Aristotel se u o v a k v i m spisima služio vrlo samosvojnim j e z i k o m , s janja. P r e n o s i m o ovdje danas mjerodavnom prihvaćenu kronolo­
v e l i k i m brojem tehničko-terminologijskih izraza, naslijeđenih dje­ giju iz m o n u m e n t a l n e Duringove monografije (I. Diiring, Aristo-
l o m i č n o iz diskusija u Akademiji, a v e ć i m dijelom i skovanih u teles, Heidelberg, 1966, str. 49 i d.):
njegovim vlastitim pokušajima da riječju i i z r a z o m izađe na kraj
s m i s a o n i m t e š k o ć a m a s kojima se bez prestanka filozofirajući 1. Vrijeme u Akademiji:
sretao. Sve to, dakako uz osnovni p r o b l e m težine samoga o n o g
mišljenog, čini studij Aristotela, pa v e ć i samo čitanje, izuzetno A) Od 360. do 355: Kategorije, Ο tumačenju, Topika II-VII,
zahtjevnim p o t h v a t o m , što će se vjerojatno vidjeti i iz naših prilo­ VIII, I, IX, obje Analitike, (izgubljeni) dijalog Ο filozofiji, (izgub­
ž e n i h prijevoda. D a k a k o , stoljetni napori filologa, njihova rada na ljeni) referat Platonova predavanja Ο Dobru, knjiga L a m b d a tzv.
o b r a d i i usklađivanju brojnih verzija i varijanti rukopisa, potpo­ Metafizike, prva verzija Poetike, Retorika I-II (bez II, 23-24), prva
m o g n u t o g strpljivim konzultiranjem dragocjenih antičkih komen- verzija Velike etike (Magna moralia).

224 225
Β) Od 355. do Platonove smrti: Fizika I i II, VII, III-VI, Ο sti stalnoga tijeka, što će sve t a m o naći oličeno prije svega u Pro-
nebu, Ο postojanju i propadanju, Meteorologika IV, knjige My 9, tagorinu naučavanju.
1086b21 - Ny, Alpha, Jota, My 1-9, Beta tzv. Metafizike, prera­ T e š k o je dostatno istaknuti svu važnost o v o g a Aristotelova
đena Retorika I-II, Retorika III, Eudemova etika, dijalog Eude- ishodišta, u kojem se g o t o v o m o ž e prepoznati svojevrsni reflek­
mus (izgubljen), Nagovor na filozofiju (djelomično izgubljen). sivni obrat od stvari samih k horizontu njihove m o g u ć e odredlji-
vosti, nagovorivosti i označivosti. V e ć u svojim najranijim pokuša­
2. Vrijeme putovanja, Assos, Lezbos, Makedonija (347. - 334.): jima, ο kojima i m a m o samo sporadična izvješća iz druge i treće
ruke, inzistirao je on u p o r n o uvijek o k o j e d n o g a te istog, n a i m e
Povijest životinja (Historia animalium) I-IV, VIII, Ο dijelovi­ o k o pitanja: „ š t o znači ( n e š t o ) ? " , „ k a k o nazivamo ( n e š t o ) ? " , „ka­
ma životinja (De partibus animalium) II-IV, Ο hodu životinja (De ko se zbori ( n e š t o ) ? " . U ranim Aristotelovim spisima, „klasifika­
incessu animalium), Meteorologika III, Politika I i VII-VIII. cijama" i „ r a z d i o b a m a " iz najranijega v r e m e n a u Akademiji, pi­
tanje „ š t o kazujemo ο stvarima?" stupilo je na mjesto P l a t o n o v a
3. Drugi boravak u Ateni do smrti u Halkisu: „ š t o jesu stvari?" - ustvrđuje i D u r i n g (nav. dj., str. 81), a istu
stvar konstatiraju i u g l a v n o m svi relevantni suvremeni istraži­
Retorika II 23-24, Retorika I-II i III prerađene, Politika II, vači. T a k o naprimjer H. Flashar (poglavlje „ A r i s t o t e l " u t r e ć e m
V-VI, III-IV, knjige Gamma, Epsilon, Zeta-Eta-Theta tzv. Metafi­ svesku „Filozofije antike" najnovijega izdanja U e b e r w e g o v a „ N a ­
zike, Fizika VIII, Ο dijelovima životinja I, Ο rađanju životinja, crta povijesti filozofije": Altere Akademie, Aristoteles, Peripatos,
Ο kretanju životinja (De motu animalium), Ο duši (De anima), Basel/Stuttgart, 1983, str. 3 2 4 ) : „Pitanje ο bitku pojavljuje se da­
Mali prirodoslovni spisi (Parva naturalia), Nikomahova etika. kle [tj. Aristotelu] u horizontu logosa; filozofijska problematika
biva otključena p u t e m refleksije na jezik." Ili O. Hoffe (poglavlje
„Aristotel" u Klassiker der Philosophie, Bd. 1 /Hrsg. O. Hoffe/,
„Logičko" ishodište M u n c h e n , 3 1 9 9 4 , str. 8 1 ) : „Aristotel vidi biće unaprijed u o d n o s u
na logos, koji znači j e d n a k o u m , njegovu artikulaciju, jezik, i nje­
Najsvojstveniji polazišni stav Aristotelov, obrat kojim već kao
g o v smisao."
mladi pripadnik Akademije samosvjesno nastupa, ne skrivajući
O n o m e tko poznaje stanje istraživanja Aristotelove filozofije
osjećaj vlastite originalnosti, u kritici kako uobičajene sofistike
tako s a m o g Platona i njegova elejskog prethodnika Parmenida posljednjih desetljeća neće biti teško u svim o v i m konstatacijama
(Phvs. I) glasi: „zbori se višestruko", „ n a više se načina izriče", prepoznati odjeke o s n o v n e teze j e d n e od najoriginalnijih novijih
„znači više toga" (πολλαχώς λέγεται). „Biće, bitak, zbori se mno­ interpretacija Aristotela, naime knjige Wolfganga Wielanda Ari­
g o s t r u k o " - t o m svojom središnjom postavkom relativizira Aristo­ stotelova fizika iz god. 1962. Središnja teza knjige, o n a ο „ u z a ­
tel - kako to sam razumije - svojevrsnu zakočenost i apstraktnu jamnosti izraza 'biti' (είναι) i 'biti govoren, z b o r e n ' ( λ έ γ ε σ θ α ύ u
zaustavljenost elejaca te dopušta i otvara mišljenju slobodan po­ Aristotela" (str. 155), nije j o š ni izdaleka iscrpljena u svim m o g u ć ­
gled na cjelinu bivanja i gibanja, na polje naravi i svega po naravi nostima koje Otvara j e d n o m radikalno n o v o m razumijevanju i tu­
bivajućeg. mačenju cjeline t o g filozofiranja.
S druge strane, upravo istim tim k o n a č n i m svođenjem na pra- Ishodište u „ l o g i č k o m e " ne smije dakako biti shvaćeno u smi­
činjenicu logosa, zbiranja, mišljenja, govorenja i označavanja, slu o n o g a što danas poznajemo i prakticiramo kao „ l o g i k u " . Od
uspijeva izboriti očiglednost (u G a m m a tzv. Metafizike) nužnosti spisa takozvanog „ O r g a n o n a " samo dvije Analitike sadrže logičku
nekog prvog postojanog, najpouzdanijeg i najjačeg počela, kasnije problematiku u s t r o g o m e smislu riječi, prije svega n a u k ο tzv. si­
nazvanog p o č e l o m neproturječenja (principium contradictionis), logizmu. Topika je rana filozofijska refleksija na m e t o d e dijalek­
protiv radikalnog heraklitizma i sofističkog nauka ο sverelativno- tičke diskusije, d o k se i Kategorije i Ο tumačenju k r e ć u u je-

226 227
d i n s t v e n o m horizontu „ l o g i k e " , „ o n t o l o g i j e " i „filozofije j e z i k a " i razotkriva nešto p r e m a n e č e m u " (τι κ α τ ά τινός). No Aristotel će
ujedno. se, osobito u Drugoj analitici, suočiti s granicom tako o d r e đ e n o g a
U p r v o m od tih dvaju posljednjih spisa otvara Aristotel ho­ horizonta i sve više bivati prisiljen tematizirati i o n o što unutar
r i z o n t priricanja i pridatljivosti kao onaj u kojem se u o p ć e m o ­ njega više ne m o ž e biti dohvaćeno, a ipak se pokazuje filozofijski
že smisleno ο n e č e m u govoriti i to označavati n e č i m o d r e đ e n i m . odlučujućom i p r e s u d n o m t e m o m . Naime, dokazna istina „ n e č e g a
B i t n a formula t o g h o r i z o n t a je „ n e š t o (se pririče) n e č e m u " i sve p r e m a n e č e m u " kreće se uvijek u okrugu o n o g a sastavljivog i raz-
što u n u t a r njega u o p ć e m o ž e biti udvaja se u o n o čemu biva pri- dvojivog, u procesu r a z u m s k o g odricanja i priricanja. No samo
ricano, s j e d n e , te o n o što se pririče, s druge strane. Sve odredivo o n o nerazdjeljivo i nesastavljivo, u čemu Aristotel iznalazi upravo
u n u t a r t o g horizonta naziva Aristotel i m e n o m κ α τ η γ ο ρ ί α , pote- o n o prvo, najdublje, načela sama, ostaje izvan dohvata razuma,
k l i m iz p r a v n o g i s u d b e n o g govora, gdje je i z v o r n o značilo „ o p t u ž ­ svakog sastavljanja te svakog priricanja i odricanja. T o m e je svoj­
b u " , tj. „prokazivanje n e k o g a kao baš toga i takvoga". stvena j e d n a izvornija istina od one znanstveno dokazne: o n a ne-
O n o č e m u sve d r u g o biva priricano, a što se samo ne da više sastavljiva - veli Aristotel u kasnoj knjizi T h e t a tzv. Metafizike -
n i č e m u priricati, nazvat će j e s t v o m (ουσία), odredivši t i m e jed­ m o g u se samo ili umom dotaći te u t o m doticaju ujedno naprosto
n o m zauvijek pravi i takoreći jedini „ p r e d m e t " cjelokupnog svog izreći ili pak u o p ć e ne spoznati, ne dotaknuvši ih. U okrugu njih
filozofiranja. To J e s t v o " valja razlikovati od svakog „ b i ć a napro­ n e m a u o p ć e nikakve laži, kao niti puko razumske istine, v e ć je­
s t o " ili „ b i ć a s a m o g po sebi", za kakvim je r e c i m o tragao Platon: dino ili mišljenje-oprisutnjenje ili pak u o p ć e ne. U m , za razliku
- J e s t v o " je „ b i ć e " , ali isključivo ukoliko v e ć jest unutar pretho- od razuma, nije „ n e š t o po n e č e m u " (De anima, 4 3 0 b 2 7 ) . Ili, kako
d e ć e g a horizonta pridatljivosti i priricanja. N e k o „ b i ć e n a p r o s t o " je rečeno u izuzetno značajnom 19. poglavlju druge knjige Dru­
ostavlja Aristotel naglašeno slavodobitno po strani, označujući ga ge analitike: počelo dokaza nije dokaz, kao niti znanosti znanost
„ g o l i m " , „ p r a z n i m " i, kako b i s m o danas rekli, p u k o apstraktnim, (Anal. post. 1 0 0 b l 3 ) .
pripuštajući ga p o t o m u splet cjeline „kategorija" tek kao drugot-
n o , to znači izvedeno i n e p r a v o jestvo, kao puki općeniti vid ili
r o d . O v a će brza odluka p o s t u p n o sve snažnije zahtijevati pre­ Svrhoviti poredak naravi
ispitivanje i produbljeniju o d r e d b u , koje će se Aristotel prihvatiti
kasnije u j e d n o m od najtežih i najznačajnijih svojih tekstova, u Uz logos, druga ključna riječ, pojam i stvar Aristotelove filozofije
knjizi Z e t a tzv. Metafizike. svakako je narav, priroda, iznicanje (φύσις). V e ć u r a n o m Nago­
U d r u g o m tematiziranom spisu, Ο tumačenju, izlučuje Aristo­ voru na filozofiju, bolje rečeno u o n i m fragmentima koji su nam
tel iz cjeline m o g u ć i h vidova zborenja, govorenja i mišljenja samo od t o g spisa sačuvani, riječ je upotrebljena ne manje od 53 puta.
j e d a n , koji će odsada držati p r e s u d n i m i filozofijski j e d i n o rele­ U o č i t o m protustavu spram Platona, koji je dušu bio odredio izvo­
v a n t n i m , naime „apofantički l o g o s " , b i t n o o d r e đ e n time što jedi­ rištem i p o č e l o m cjelokupnog i svakog kretanja, označuje Aristo­
no njime m o ž e m o jednoznačno razlikovati ono istinito od onoga tel (Phys. II) narav o n i m što u sebi s a m o m e i m a počelo gibanja i
lažnog. Svaki drugi vid govorenja, i u o p ć e odnošenja spram stvari stajanja. Bitno pak njeno svojstvo u t o m e je što je sama u sebi
i bića, npr. pitanje, molba, želja, ostaju tako na r u b u pravoga fi­ sređena i smisleno uređena. Štoviše, Aristotel će je i samu često
lozofijskog interesa, prepušteni retorici, pjesništvu, svakodnevno­ poistovjećivati s r e d o m i poretkom, rasporedom (τάξις). Sve što
me mnijenju itd., - j e d a n povijesno odsudni stav. jest po naravi, od prvih i osnovnih jednostavnih tijela pa do č o ­
Na o s n o v i takvog, strogo o m e đ e n o g logosa gradi se o n d a cje­ vjeka kao krune i v r h u n c a naravnog postojanja, ima u sebi uro­
l i n a „ d o k a z n e " tj. „ r a z o t k r i v n e " znanosti, što čini p r e d m e t i sadr­ đen neuklonjivi poriv za ozbiljenjem vlastitoga „djela", za postig­
žaj dviju Analitika. K a o što je bit h o r i z o n t a pridatljivosti bila oči­ n u ć e m vlastitoga naravnog cilja i svrhe. Nije pretjeran stav Dii-
t o v a n a f o r m u l o m „ n e š t o n e č e m u " , tako će sad i cjelina te m o g u ć e ringov (nav. dj., str. 434) da „ n a mjesto [Platonove] ideje D o b r a
znanstveno dokazive istine biti sažeta u stavu „sav dokaz otkriva u njega stupa physis", niti pretjeruje drugi jedan znalac ( D . J.

228 229
Allan, djelo navedeno niže u popisu, str. 46), ustvrdujući da kako o n o neprekidno tako i to da se biva gibano dvama gibanjima.
,,u povijesti znanosti nije bilo nijednoga gorljivijeg zagovornika Jer n u ž n o je, ako će doista uvijek biti neprekidni i postajanje i
'svršnih uzroka' od njega". „Narav ne čini ništa uzalud", - to je propadanje, da se nešto uvijek giba, kako im ne bi izostale pro­
stalni tenor svih njegovih obuhvatnih zoologijskih ispitivanja. mjene, a i da b u d u dva gibanja, kako se ne bi steklo samo j e d n o
Štoviše, u nastojanju da što jače naglasi samostalnost i samostoj­ od toga dvoga. Neprekidnosti je dakle zacijelo u z r o k [kružno] pre­
nost naravi nazvat će je j e d n o m (Phys. 247b9) „ p u t o m u sebe mještanje svega, d o k je enklitika [uzrok] prilaženja i odilaženja.
samu". Jer zbiva se da biva sad daleko, a sad opet blizu. A budući da je
N a u k ο naravnome gibanju i vlastitome naravnom mjestu ele­ nejednako rastojanje, gibanje će biti nepravilno, tako da ako na-
menata i svih ostalih naravnih bića čini osnovu njegove kozmo­ dolaženjem i blizinom rađa, onda isto to odlaženjem i udaljava­
logije. Iz ravnog i kružnog gibanja s jedne, te o n o g a „ g o r e " , kao njem upropaštava, te ako učestalim približavanjem rađa, o n d a i
naravnog mjesta vatre, i o n o g a „dolje", kao naravnog mjesta zem­ učestalim udaljavanjem upropaštava. Jer suprotnoga su suprotni
lje, izgradit će u r a n o m spisu Ο nebu - n e o b i č n o m kombinacijom uzroci.
deduktivnih konstrukcija, fantastičnih sinteza i oslanjanja na A i u istome su v r e m e n u prema naravi i postajanje i propa­
tradicijom predane nazore - danas gotovo apsurdnom izgledajuću danje. Stoga i v r e m e n a i životna d o b a svakog pojedinog imaju broj
zgradu kozmologije, sa strogom podjelom na supralunarnu sferu i njime se određuju. Svega je naime p o r e d a k i sav se život i vri­
etera kao „petoga tijela", božanskih zvijezda u vječnome kruženju j e m e mjere periodom, ali ne istim za sve, već za neke većim, a za
i ostalih božanskih bića s jedne, te sublunarnu, s neprestanim neke manjim. Jer nekima je mjera period godine, n e k i m a veći, a
p r o c e s o m rađanja i umiranja, nastajanja, rasta, opadanja i iščeza­ nekima pak i manji." (De gen. et corr. 3 3 6 a 3 3 - b l 6 )
vanja u m n o g o s t r u k o ispresijecanim putanjama smrtnih bića, s Ovoj sublunarnoj sferi bivanja živih bića, u njihovoj g o t o v o
druge strane. Ovu drugu, donju sferu opisuje sažeto na j e d n o m nepreglednoj različnosti, bogatstvu vrsta i oblika, posvećena su
lijepom i značajnom mjestu rasprave Ο postojanju i propadanju: neopravdano malo studirana biologijska djela Aristotelova. F e n o -
,,A uz to, budući d a j e pokazano d a j e [kružno] gibanje prema menologijskom blizinom i p o d r o b n o š ć u opisivanja, sintetičkom i
premještanju vječno, n u ž n o je da, kad je to tako, i bivanje bude k o m p a r a t i v n o m m e t o d o m istraživanja, te ne naposljetku filozofij­
neprekidno. Premještanje će naime činiti bivanje stalnim pri­ s k o m s n a g o m sinopse te načelnoga vrstanja, raščlambe i karak-
micanjem i odmicanjem onoga rađajućeg [tj. sunca]. A ujedno je teriziranja, otvaraju n a m ona pogled na j e d a n drukčiji pristup ži­
jasno da je i o n o prije dobro rečeno, da je naime prva od promjena votu no što n a m ga je priredila i namrla novovjekovna znanost,
prenošenje, a ne bivanje-postajanje. Jer m n o g o je razložnije da je oslonjena na mehaniku i dinamiku matematičke rizike, te p o t o m
biće u z r o k o m bivanja nebiću, nego nebiće bitku bića. O n o dakle kemije, - j e d a n pristup donekle blizak naprimjer G o e t h e o v o j m o r ­
[kružno] premještano jest, a o n o bivajuće nije; a zato je i premje­ fologiji bilja. Posvjedočimo to n a v o d o m j e d n o g a mjesta s p o č e t k a
štanje ranije-prvotnije od bivanja-postajanja. druge knjige spisa Ο rađanju životinja:
Budući pak da je pretpostavljeno i pokazano da je neprekid­ „ J e d n a od bića vječna su i božanska, a druga takva da m o g u
no i postajanje i propadanje stvari, a tvrdimo da je premještanje i biti i ne biti, a o n o lijepo i b o ž a n s k o uvijek je p r e m a svojoj naravi
u z r o k bivanja, to, kako premještanje jest jedno, ne m o g u bivati u z r o k o n o g a boljeg u onima koja su za to sposobna, d o k je o n o
oboje, jer su protivni. Naime sve što je isto i što se na isti način što nije vječno m o g u ć n o < i biti i ne biti i > mijenjati se na lošije
drži, to po naravi uvijek tvori isto. Tako da bi bilo ili postajanje i na bolje. Bolja je pak duša od tijela, a o n o uduševljeno od o n o g
uvijek, ili pak propadanje. M o r a dakle biti više gibanja, ili pre­ neuduševljenog z b o g duše, te o n o biti od o n o g a ne biti, i o n o živje­
nošenjem ili pak odstupanjem od toga; jer suprotnoga su suprotni ti od o n o g a ne živjeti: - z b o g tih uzroka jest živima rađanje. K a k o
uzroci. je naime narav tog roda n e m o g u ć n a biti vječnom, to je o n o p o -
Stoga i nije prvo [kružno] prenošenje uzrok postajanja i pro­ stajuće vječno na onaj način na koji to m o ž e . Brojem mu je to
padanja, nego prenošenje prema enklitici sunca. U t o m e je naime dakle n e m o g u ć e - jestvo je naime [tih] bića u o n o m e pojedinac -

230 231
n o m , a kad bi bilo takvo [tj. isto b r o j e m ] , bilo bi vječno, - ali Prva filozofija
v r s t o m m o ž e . Stoga jest vječno rod ljudi i životinja i bilja." (De
gen. an. 7 3 1 b 2 4 - 7 3 2 a l ) Knjiga Metafizika, u kojoj su skupljene zasebne rasprave i grupe
V e ž e li se sve ovo ovdje r e č e n o s i s t o m tvrdnjom i z r e č e n o m rasprava iz o n o g a što Aristotel sam naziva „ p r v o m filozofijom",
u spisu Ο duši, te zatim opet sve to zajedno s č u v e n i m izvodima bila je i ostaje j e d n a od jedva nekoliko osnovnih knjiga cjelokupne
ο u z r o k u erotičke p o m a m e u s v e m u živome iz P l a t o n o v a Simpo­ predaje filozofiranja, dakle j e d n a od onih čijom se samo i pažlji­
zija, tad cjelina Aristotelove „ljestvice p r i r o d e " stupnjevane korak v o m i temeljitom promišljajućom lektirom rijetki m o g u pohvaliti.
po k o r a k u smjeru vječnosti neće više u njenoj danas p o n e š t o iri- Nije stoga nimalo č u d n o što naprimjer poglavlja ο samoj toj „prvoj
tirajućoj bezuvjetnoj teleologiji izgledati tako apstraktnom i usi­ filozofiji" u gore spominjanim danas relevantnim i standardnim
ljenom, kao što će i njegova č u v e n a izreka iz „ t e o l o š k e " L a m b d a prikazima Aristotela (During, Flashar, Hoffe) jedva da po opsegu,
knjige Metafizike, koju ovdje p r e v o d i m o , naime izreka da b o g - temeljitosti i razini, čine i djelić onoga što inače biva iscrpno i
k a o „ n e p o k r e t n i p o k r e t a č " i kao „ p o č e l o ο kojem visi cjelina sve­ suvereno izlagano ο ostalim aspektima Aristotelove filozofije, npr.
g a " - sve što jest i biva p o k r e ć e „ k a o o n o erotički ž u đ e n o " dobiti ο biologiji (During), ο retorici i poetici (Flashar), ο teoriji znanosti
na p u n i n i unutrašnjeg smisla i sadržaja. i politici (Hoffe).
Cjelini bivajuće, dakle sublunarne, naravi posvećeni su g o t o v o Svakako je ne samo n e m o g u ć e nego i neumjesno htjeti u krat­
svi Aristotelovi naravoslovni spisi. Ο višoj, nebeskoj sferi o n o g a k i m potezima dati ma i naznaku tako složenih, teških i obuhvat-
v j e č n o g n a l a z i m o u cjelini o p u s a t e k nešto škrtih te za Aristotela nih misaonih zahvata kakvi leže u podlozi npr. Aristotelova nau­
n e u o b i č a j e n o s n a ž n o metaforički i g o t o v o mitski izraženih opisa ka ο razlici mogućnosti i djelatnosti (ενέργεια). T o m bi zahvatu
u r a n o m spisu Ο nebu. Očita je nevoljkost filozofova da se rije­ trebalo prethoditi - navedimo to ovdje samo kao primjer - istu-
č i m a o b i č n o g a ljudskog izričaja o b r a ć a u oblast o n o g nadljudskog mačenje Aristotelova nauka ο razlici gibanja i djelatnosti. Pret­
i b o ž a n s k o g , o n o g - kako sam kaže u p o č e t n o n a v e d e n o m stavu postavka toga pak imalo bi biti dostatno razumijevanje biti samo­
iz k a s n o g a spisa ο dijelovima životinja - ο č e m u je t e k n e z n a t n o ga gibanja. N o , kako je njegova razlika spram djelatnosti očito u
m a l o t o g a o t v o r e n o i p r u ž e n o osjetilima. Aristotela zasnovana na njihovu različitom odnošenju spram vre­
Rasprave sabrane u izdavačku kompilaciju pod n a s l o v o m Fi­ m e n a i prisutnosti u o n o m e „ s a d " , to valja osigurati i razumi­
zika zapravo se ne bave s a m i m naravnim bićima u bivanju, v e ć jevanje o n o g a što je u četvrtoj knjizi Fizike kazano ο v r e m e n u
t a k o r e ć i ontologijskim uvjetima same naravnosti naravi, te stoga i njegovoj osnovnoj odredbi. Ova pak uključuje aporije beskonač­
strogo r e č e n o i ne spadaju u fiziku, u bilo kako usko ili široko n o g i k o n t i n u u m a itd. itd. O v i m rečenim dakako ne želimo postići
s h v a ć e n o m uobičajenom smislu riječi, v e ć prije u nešto što b i s m o to da se obeshrabri svatko tko bi se htio dati na studij najtežih
m o g l i nazvati filozofijom bivanja. D u b o k e i razumijevanju pone­ pitanja Aristotelove Metafizike, već samo i j e d i n o to da se unapri­
gdje j e d v a dostupne analize samoga gibanja, zatim mjesta, vre­ j e d shvati kako je u knjigama poput te, više no igdje drugdje, po
m e n a , b e s k o n a č n o g i osobito o n o g neprekidnog ( " k o n t i n u u m a " ) starom h e r m e n u t i č k o m naputku, samo iz cjeline m o g u ć kakav-ta-
- sadržane u Phys. III-VI, te j o š u o d l o m c i m a u Phys. VII-VIII - kav uvid u bit pojedinog p r o b l e m a i njegovo eventualno razrje­
moraju se, a u o p ć e tek i m o g u , shvaćati j e d i n o paralelnim temati- šenje.
ziranjem cjeline „prve filozofije" i relevantnih dijelova treće knji­ Problemi nastaju tako već pri prostom pokušaju neke bliže
ge spisa Ο duši. odredbe toga što to zapravo Aristotel naziva „ p r v o m filozofijom".
Sam je j e d n o m naziva tek „ t r a ž e n o m znanošću", drugi put pak
„ m u d r o š ć u " , pa opet ponekad „ z n a n o š ć u ο biću ukoliko je b i ć e " .
O v a je pak posljednja odredba krajnje nejasna. Naime, „ b i ć e kao
b i ć e " j e d n o m se u njega samog razumije u smislu bića „ n a p r o s t o "
i „ u o p ć e " , p r e m d a inače već od samih svojih početaka - kako smo

232 233
g o r e bili vidjeli - „biće samo po sebi" smatra, zbog njegove opće­ „Filozofija ο onom ljudskom"
nitosti i apstraktnosti, nečim što uistinu i ne pripada pravoj filo­
zofiji. Drugi put opet biva o n o shvaćeno u smislu „ p r v o g i naj­ Etiku i politiku Aristotel vidi i razumije kao jedinstvenu cjelinu
višeg" bića, te utoliko poistovjećeno s b o g o m i o n i m božanskim. o n o g a što naziva „filozofiranjem ο ljudskim stvarima". Do neke
„ P r v a filozofija" bi tako u p r v o m slučaju imala biti nešto poput je mjere, štoviše, m o g u ć e ustvrditi da ta tako shvaćena etika svoje
one na t o m tragu kasnije - tek u 17. stoljeću - tim i m e n o m nazva­ povijesno mjerodavno zasnivanje i izgradnju upravo u njega i za­
ne „ontologije", u drugome pak bila bi „teologijom", koju riječ dobiva, pri čemu je od osobitog značenja uočiti činjenicu da to
Aristotel sam inače u pravilu rabi jedino kad govori ο starim mi- zasnivanje pada ujedno s određenjem biti čovjeka te njenih gra­
tolozima poput Hesioda ili orfika. Interpreti su, dakako, u nevolji nica i dosega.
potražili izlaz u tumačenju da „biće kao b i ć e " znači ujedno i „naj­ Sva tri svoja etička spisa započinje on odrješitim kritičkim
više b i ć e " (npr. Merlan, Mansion, Moser, Wagner, Owens...), go­ distanciranjem od o n o g središnjeg i najdubljeg u P l a t o n o v u filo­
voreći tada - j e d n a k o kao npr. i Heidegger i njegovi sljedbenici, zofiranju, naime od ideje Dobra. Bit je argumentacije p r i t o m ova:
p r e m d a iz posve drugog horizonta interpretacije, - ο onto-teologiji ideja Dobra, kao odvojena, nije i ne m o ž e biti dostupna čovječjoj
zapadnjačke metafizike, zasnovanoj u b i t n o m e upravo u Aristo­ djelatnosti i čimbenosti. Etika, m e đ u t i m , treba biti upravo n e k a
tela. ljudska m o ć i neko znanje čovjekovo ο t o m e kako da ustanovi,
No „ b i ć e kao b i ć e " m o ž e se shvatiti i kao o n o što Aristotel vodi i upravlja vlastiti život. Stoga p r e d m e t njena interesa ni na
naziva J e s t v o m " ( ο υ σ ί α ) . Prvu filozofiju on štoviše sam izriči­ koji način nije i ne m o ž e biti nekakvo D o b r o naprosto, čak a k o i
to vezuje uz istraživanje upravo t o g „jestva". Što je pak samo to ima nečega takvog, već j e d i n o i isključivo čovječje d o b r o i čovječja
J e s t v o " ? U j e d n o m svom aspektu m o ž e o n o biti već i „ t v a r " kao sreća.
„ p o d l o g a " , p r e m d a je inače stalno Aristotelovo uvjerenje da je K a o što je, p r e m a Aristotelu, bit svake m o ć i o p ć e n i t o i sva­
tvar po sebi nespoznatljiva. N o , svojstvenije i v e ć m a je J e s t v o " koga znanja p o s e b n o u nekoj postojanosti, stalnosti i sabranosti,
oblik, vid i „ b i t " nečega složenog, što će Aristotel u pravilu na­ tako je i o n o navlastito etičko, naime „vrlina" (αρετή) upravo jed­
zivati „ o n i m što bijaše (nečemu) biti" - izraz koji već i sam po na sabranost, stalnost i postojanost, k o j o m onaj tko etički djeluje
sebi do danas izaziva n e d o u m i c e oko pravoga značenja i doživlja­ biva otet iz vlasti bitno i načelno nestalnih i vazda promjenljivih
va m n o š t v o uvijek novih i drukčijih tumačenja. strasti.
D o k je u svojoj ranijoj fazi Aristotel inzistirao na t o m e da je Etička se trezvenost i stalnost postiže prije svega o n i m što
npr. svaka od „kategorija" - j e d n a k o tako jestvo kao i odnos, Aristotel naziva „odabirom" ( π ρ ο α ί ρ ε σ ι ς ) i u č e m u bez sumnje
„ g d j e " , „ k a d a " itd. - u sebi individuirana i da n e m a ničega izvan valja vidjeti sam osnov cjelokupne njegove etike. T r e z v e n o s t je
i „ m i m o " kategorija, što bi ih vezivalo i nekako objedinjavalo, ili odabira u t o m e da on - u razlici spram mahnitosti i n e o b u z d a n o ­
na što bi bile svedive, postupno će biti doveden t o m e da ipak sve sti običnih, etički nepročišćenih prohtjeva i želja - sebe usmjerava
ostale osim jestva razumije kao nešto što jest „spram j e d n o g a " jedino spram o n o g a za što v e ć unaprijed nekako zna da je „u na­
i na neki način „ a n a l o g n o " u odnosu na jedno, naime na samo šoj m o ć i " , da pripada o n o m e s t o j e „ z a n a s " m o g u ć n o , o n o m e „ č e ­
jestvo. Odatle je onda kasnije u skolastičkim interpretacijama ga čovjek jest počelo i gospodar", kako kaže u Eudemovoj etici,
Aristotela izrastao nauk ο takozvanoj analogiji bića, utemeljenost na j e d n o m e od mnoštva sličnih mjesta u djelu.
kojega u s a m o m njegovu djelu ostaje u znatnoj mjeri upitnom. Zadržavanje unutar oblasti o n o g a za nas m o g u ć e g osigura­
no je pri svakom odabiru osobito time da se on ustvari nikada i
ne bavi ničim drugim do iznalaženjem puteva i sredstava za neki
već unaprijed postavljeni cilj. Odabir je bitno odabir sredstava, ne
svrha samih. N o , odakle te svrhe i ciljevi, tko ih i kako postavlja,
i nije li o n d a samo to postavljanje nešto što se n u ž n o odvija i zbiva

234 235
izvan oblasti o n o g etičkog, prethodeći mu vazda? Čini se da je ga što je građane uvježbao da vladaju susjedima, j e r to upravo
u p r a v o to pitanje bilo najtežim i najvećim p r o b l e m o m cjelokupnog sadrži veliku pogibelj. Jasno je naime da će i od samih građana
Aristotelova „filozofiranja ο o n o m e ljudskom" i upravo je na njega onaj koji to m o ž e nastojati da isto to pokuša, ne bi li, ako m o ž e ,
uvijek i z n o v a pokušavao dati neki zadovoljavajući odgovor, nasto­ k u ć o m ili gradom zavladao. [...] N e g o od takvih nazora i zakona
j e ć i - da bi osigurao izvornu n a k a n u same svoje etike, naime gos­ niti je što političko niti doista korisno niti istinito. Isto je naime
p o d s t v o čovjeka nad o n i m što mu se zbiva - u p o r n o j o š i sam o n o najbolje i pojedincu i zajednici, i to treba da zakonodavac usa­
i z b o r svrha i ciljeva nekako podvesti u oblast etike. Pri t o m e je, đuje u duše ljudi: da ratnička uvježbavanja treba provoditi ne za­
i protiv svoje najdublje nakane i volje, bio na k o n c u prisiljen vra­ to da bi se pokoravali oni nevrijedni, nego prije svega da ne bi
titi se starom, arhajskom i „ a r i s t o k r a t s k o m " iskustvu v r s n o ć e i sami bili drugima podvrgnuti [...]. A da zakonodavac treba više
vrsnosti čovjeka, p r e m a kojem je čovjek izvrstan ne prvenstveno nastojati o k o toga kako bi z a k o n e ο ratništvu i ostale uredbe
po svojoj volji, odluci i izboru, n e g o izvornije, već rođenjem i pri usmjeravao radi življenja u slobodi (σχολάζειν) i mira, ο t o m e
rođenju mu b o ž a n s k i m u s u d o m udijeljenom naravi. svjedoči i o n o što se zbiva. N a i m e najveći broj takovih polisa ra­
D a k a k o da ovakav nazor ne stoji u suglasju s n a k a n o m zasni­ t o m se doduše spašava, no propada nakon što stekne vlast. Za-
vanja etike kao oblasti u kojoj vlastitom voljom i o d l u k o m djeluje­ hrđaju od dosade p o p u t željeza, našavši se u miru. A krivac je
m o , pronalazeći najprikladnija sredstva za ozbiljenje ciljeva za ko­ zakonodavac, koji ih nije odgojio za življenje u slobodi." {Polit.
je unaprijed z n a d e m o da spadaju unutar o n o g a za nas mogućeg, 1333b26-1334al0)
te se utoliko u temelju Aristotelove etike m o ž e pronaći stanovito
Svu dubinu jaza koji današnje ljudstvo dijeli i odvaja od cje­
odstupanje od izvorne nakane i svojevrsno sustajanje. No u p r a v o
line grčkog, pa tako i Aristotelova temeljnog iskustva bitka, živ­
je - kako s m o kazali u jednoj ranijoj vlastitoj studiji (v. Preludiji,
ljenja, te na k o n c u mjesta čovjekova u bitnoj izloženosti i otvore­
Z a g r e b , 1988, str. 43 i d.) - to obraćanje na iskonsku niklost i
nosti silama j e d n o g i drugog, m o ž e se m o ž d a ponajbolje odmjeriti
naravnost dalo Aristotelu o n u p r o d o r n u snagu ocrtavanja pojedi­
na činjenici da s m o u o v o m e v a ž n o m odlomku tu na svaki način
n a č n i h vrlina, pri kojem ocrtavanju mu „ k a o kanon i mjera", ka­
središnju riječ σχολή bili prisiljeni prevoditi tek p o m o ć u izvanj­
ko sam kaže, pred o č i m a neprestano lebdi lik o n o g a kojeg naziva
skoga opisa „življenje u slobodi". Izrazi koje n a m u svrhu pri-
„ o z b i l j n i m " i „ i z v r s n i m " . Taj i takovi dobit će pak svoju p u n u
bliženja smislu te riječi pruža vlastiti jezik, kao „ d o k o l i c a " , „ p o ­
karakterizaciju u t r e ć e m poglavlju četvrte knjige Nikomahove eti­
činak", „ o d m o r " , sve su odreda oznake tek negativne i privativne
ke, gdje biva, svakako i iz vlastitoga unutarnjeg iskustva i doži­
strane iskustva toga što riječju izvorno biva imenovano. I nije to
vljaja, opisan onaj veličajni, veledušni (ό μεγαλόψυχος), u č e m u
nikako neprilika i nevolja tek r e c i m o hrvatskoga jezika, v e ć je on
n a m valja, vjerujemo, prepoznati j e d a n od najuzvišenijih i na is­
dijeli i sa svim ostalim slavenskim, ali jednako i sa baš svim bit­
tinski uzvišen život najpoticajnih orisa m o g u ć e g a vida „čovjeko-
nim jezicima današnjice. Temeljni „aktivizam", bolje i ispravnije
vanja" u cjelokupnoj pisanoj predaji.
r e č e n o dinamizam - u najstrožem aristotelovskom smislu -, kojim
I u p r a v o je na iskustvu b e s k o n a č n e unutrašnje samostojno­
je već stoljećima i stoljećima prožet i upravljan sav čovjekov pri­
sti i s l o b o d e veledušja m o g a o Aristotel zadobiti pravo mjerilo ko­
stup kako svemu oko sebe tako i svemu u sebi, pa i s a m o m o n o m e
j i m o n d a u Politici pristupa različitim vrstama moći, gospodstva
i d r ž a v n o g ustroja u o p ć e , procjenjujući ih ne prema snazi, obilju po č e m u jest i on i cjelina svega, ne dopušta mjerodavno pozitivno
i n a d m o ć i nad drugima, v e ć po mjeri u kojoj su u stanju proizvo­ iskustvo toga što bi se kao „ s l o b o d n o vrijeme" i „vrijeme s l o b o d e "
diti, njegovati i unapređivati vrlinu: imalo skrivati u toj navodnoj „ d o k o l i c i " i „praznovanju".
" N e podrazumijevaju ispravno niti ο vladavini koja bi se zako­ No σχολή je bitna riječ i stvar cjelokupne Aristotelove filozo­
n o d a v c u imala činiti č a s n o m . Jer vladavina nad slobodnima ljepša fije ο o n o m e ljudskom. Samo onaj tko je za nju sposoban jest gra­
je od despotske vladavine i više je praćena vrlinom. Osim toga, đanin u pravome smislu riječi, kao što i samo onaj polis koji svoje
ne treba neki polis cijeniti sretnim i hvaliti zakonodavca z b o g to- građane za nju odgaja i na nju usmjerava zavređuje doista ime

236 237
polisa, kao otvorenog mjesta povijesnog zajedništvovanja ljudi, bo­ Um - ono božansko u nama
gova i svega što jest.
Iz svega kazanog valja onda razumijevati središnji Aristotelov O d a v n o je već u o č e n o kako Aristotel - p r e m d a bez prestanka na­
politički izričaj: „život je praksa, ne proizvođenje" (Polit. 1254a7). glašavajući samosvojnost i zasebnost političke razboritosti, kao is­
Ostavimo po strani nezgodu što niti drugu ključnu Aristotelovu pravnoga smisla za iznalaženje mjere i sredine m e đ u krajnostima
riječ vezanu uz filozofiju o n o g ljudskog, naime upravo tu ovdje u svakoputnoj konkretnoj situaciji - ipak pušta etiku kulminirati
rečenu „ p r a k s u " (πράξις) nismo u stanju valjano smislom preni­ u nesuzdržanoj apologiji čisto teorijskog, samo motriteljskog ži­
jeti izrazima našega jezika i pokušajmo ipak u najkraćem nazna­ vota. Upravo se time prije svega ostalog, recimo usput, svoje­
čiti do čega je tu Aristotelu stalo. d o b n o Zeller našao prinuđen ustvrditi kako se Aristotelu čovjek
O n a ishodišna i sveodređujuća načelna razdioba svih m o g u ć i h udvaja u dva dijela, onaj etičko-politički i samo ljudski s j e d n e , te
vidova odnošenja spram cjeline svega, naime razdioba u motrenje „dijanoetički", teorijski i uzvišeniji od svakog p u k o ljudskog s
(teoriju), proizvodnju i praksu pruža i ovdje osnovu razumijeva­ druge strane, te da se među njima ne pokazuje nikakva živa
nja. Teorija je bitno obilježena time da nije nikakvo gibanje, već sveza.
je kao neka zaustavljenost i stanje, u kojem se međutim tek oslo­ Za potvrdu te teze bit će dovoljno, smatramo, samo j e d n o paž­
bađa i razvija prava i istinska djelatnost. Za razliku od nje, i prak­ ljivo iščitavanje desete knjige Nikomahove etike. T a m o z a t i č e m o
sa i proizvodnja bitno su određene gibanjem i jesu ustvari dva uz ino ovakvu j e d n o z n a č n u i nekolebljivu tvrdnju: „Čovjeku ja­
osnovna načelno različita vida gibanja. No dok je u proizvodnji m a č n o pripada život oslonjen na um, ako je već upravo to u naj­
cilj i svrha gibanja položena negdje izvan dotičnoga gibanja sa­
većoj mjeri čovjek; a na taj je način doista i najsretniji". (Eth. Nic.
mog, naime u proizvodu shvaćenom u najširem smislu riječi, dotle
1178a6-8) Isto je Aristotel bio rekao i godinama ranije, pri s a m o m
je praksa takvo gibanje koje svrhu sadrži već u samome sebi. Na
početku svog zrelog filozofiranja, navodeći pri završetku Nagovo­
taj je način praksa uistinu već stanovit iskorak iz oblasti gibanja,
ra na filozofiju - očito kao stav kojem se i sam priklanja - Euri-
vazda iz sebe izlazećeg i na svaki put drugo usmjerenog: - njoj je
pidove riječi da „smrtni vijek ima i sam u sebi neki dio b o g a " i
svojstvena određena „reflektiranost", odnosno kao neko „okreta­
d a j e „ u m doista z a nas b o g " .
nje unatrag" k sebi samome.
S l o b o d n o je ustvrditi da je to d u b o k o i ničim p o k o l e b a n o uvje­
Filozofijsko razumijevanje toga što Aristotel vidi kao samu bit
renje ο t o m e da je čovjeku u njegovu umu, i kao taj u m , prisutan
istinskoga ljudskog življenja, dakle kao to gibanje koje uvijek već
b o g sam upravo najdublje Aristotelovo filozofijsko ishodište i sre-
unaprijed vlastitu svrhu nosi i sadrži upravo u sebi kao t o m i
dotočje svih njegovih tako nevjerojatno obuhvatnih i ujedno bez-
takvom gibanju, m o ž e se, po našem sudu, zadobiti j e d i n o pro-
dano dubokih nastojanja o k o „motrenja svega o n o g što se poka­
mišljajućim zadubljivanjem u teške izvode razlikovanja gibanja i
zuje". U Eudemovoj etici reći će tako: „ S t o je p o č e l o gibanja u
djelatnosti (ενέργεια), sadržane ponajprije u raspravama iz „prve
duši? Očito je zaista: kao što je to u cjelini svega, tako i ovdje sve
filozofije". To razlikovanje nije samo, kako to smatra npr. Allan
pokreće Bog. Jer na neki način sve biva gibano o n i m b o ž a n s k i m
(nav. dj., str. 114), „najtrajniji prilog što ga je Aristotel prinio
teologiji", već ujedno n e o p h o d n a osnova za svako eventualno ra­ u nama. Logosa pak počelo nije logos, već nešto vrhovnije. Sto bi
zumijevanje i doraslo prisvajanje njegovih bitnih „političkih" nau- dakle bilo, ako ne Bog, vrhovnije od znanja i od u m a ? " (Eth. Eud.
čavanja. „Rehabilitirati" Aristotelovu političku filozofiju, prište- 1248a25-29) A prema izvješću Simplikijevu, u njegovu k o m e n t a r u
djevši si pritom napor upuštanja u najteža i najzapletenija pitanja uz spis Ο nebu, m o r a da je Aristotel pri k o n c u svoje izgubljene
same njegove „prve filozofije", filozofijski je polovičan posao, koji knjige Ο molitvi bio J a s n o " , kako to naglašava Simplikije, ustvr-
m o ž e tek imponirati neupućenima. dio „ d a B o g jest ili um ili nešto s o n u stranu uma". (Aristotelis
fragmenta selecta. Recognovit brevique adnotatione instruxit W.
3
D. Ross. Ο χ ο η ϋ 1970 Λ1955/, str. 57, /= R o s e fr. 49/)

238 239
Ο razlikovanju ljudskoga i b o ž a n s k o g u m a ostavio je Aristotel Povijest utjecaja
u cijelom s v o m n a m a sačuvanom djelu tek nekoliko škrtih nazna­
ka, koje se m e đ u t i m ubrajaju u najvrednije, ali ujedno i najdublje Što je bilo r e č e n o ο Platonu, vrijedi u jednakoj mjeri i za Aristo­
i najteže dijelove cjelokupnoga opusa. Svodeći inače, u naglaše­ tela: povijest utjecaja njegove filozofije poklapa se s poviješću fi­
noj kritičkoj opreci spram Platona i spram svih pitagoreizirajućih lozofije u o p ć e . A k o ne prije, a o n o svakako od r e c i m o trinaestoga
tendencija p r e t h o d n i h mislilaca, dušu i cjelinu svega d u š e v n o g u pa sve do prelaska sedamnaestog u osamnaesto stoljeće i filozofija
p o t p u n o s t i u okružje naravi i proglašujući istraživanje ο duši di­ i znanost u u ž e m smislu riječi sastojale su se - a tako su sebe i
j e l o m naravoslovlja - događaj od izuzetnoga povijesnog značenja razumijevale - u najvećoj mjeri iz recepcije, daljnjeg razvijanja,
za cjelokupnu zapadnu tradiciju - pazio je ipak na to da s v a k o m kasnije pak sve više i kritike, Aristotelove filozofije.
z g o d o m u p o z o r i kako to ne vrijedi i za um sam i za onaj dio ili U o d n o s Aristotelov p r e m a Platonu ovdje n e ć e m o ulaziti, na­
o n u m o ć duše k o j o m o n a misli i motri. Štoviše, u spisu Ο rađanju dajući se ipak da je plitko i otrcano uvjerenje ο t o b o ž n j e m „rea­
životinja izrijekom će ustvrditi da u p r a v o um pri začeću u začetke l i z m u " prvoga, kojim on kritički ustaje nasuprot „ i d e a l i z m u " svog
o n o g a iz čega se" v r e m e n o m razvija srasla cjelina duše i tijela u učitelja te na mjesto njegovih „apstraktnih" i „ t r a n s c e n d e n t n i h "
liku o d r e đ e n o g a čovječjeg živog bića „ulazi izvana", te da je on ideja uvodi svoje „ f o r m e " , vazda „ i m a n e n t n e " konkretnoj tjeles­
„ o n o j e d i n o b o ž a n s k o " (De gen. an. 736b28). noj tvari, već i u nas stvar prošlosti. Odnos ovih dvaju „učitelja
Stoljećima ne prestajuća i bitna zbivanja filozofiranja prije ljudskoga d u h a " neizmjerno je dublji, složeniji i filozofijski zaple-
svega u Srednjemu vijeku p r e s u d n o određujuća sporenja ο pra­ teniji no što je to prosječnom r a z u m u historičara filozofije u g o d n o
v o m smislu razlikovanja u m a što ga Aristotel u izuzetno teškoj prihvatiti.
trećoj knjizi spisa Ο duši naziva „ t r p n i m " od o n o g a što ga t a m o Sve do 12. stoljeća Aristotelovo je djelo ipak srazmjerno ma­
t e k u n a z n a k a m a uz njega spominje kao o n o g a „koji sve tvori" lo p o z n a t o u kršćanskoj Europi. Teško je do kraja odmjeriti svu
(u latinskoj skolastičkoj tradiciji „intellectus possibilis" i „intel- usudnost toga da je od svih njegovih djela upravo spis Ο kate­
lectus a g e n s " ) , nisu ni do danas dospjele do zadovoljavajućih rje­ gorijama (manjim dijelom i Ο tumačenju), ponajprije posred­
šenja, ako se time n e ć e nazvati često i g o t o v o pravilom postalo stvom Boetija i njegovih k o m e n t a r a Porfirijevih Isagoga, najutje­
prešućenje i suptilno zaobilaženje cjelokupne problematike. Isto cajniji i najviše diskutiran spis cjelokupnoga grčkog, latinskog
to naravski vrijedi i za r e č e n o pitanje ο porijeklu i mjestu razli­ i arapskog kasnog Starog vijeka i p o t o m srednjovjekovlja. Sta­
kovanja b o ž a n s k o g i čovječjeg uma, pitanje koje je očito sa spo­ novita apstraktnost formalno-logičke m e t o d e t o g mišljenja, kao i
m e n u t i m najtješnje vezano, a djelomično valjda i s njim isto­ j e d n o s t r a n a redukcija punine ontologijske problematike na osi­
vjetno. r o m a š e n u i u apstraktno alternativnoj formulaciji n e p l o d n u pro­
P r e m a n a š e m mišljenju, n e o p h o d n i uvjet svakog pokušaja da blematiku takozvanih univerzalija, svakako su najvećim dijelom
se u ta tako filozofijski odlučujuća pitanja unese nešto pojašnju- usljedak upravo te i takve povijesti predaje Aristotelova djela. Su­
j u ć e g a svjetla imalo bi m o ž d a biti ponajprije j e d n o radikalno in- kladno t o m e , ostali dijelovi tzv. „ O r g a n o n a " , prevedeni na latin­
terpretativno sučeljenje s kratkim ali ponegdje upravo nevjero­ ski z n a t n o kasnije od spomenutih dvaju spisa, sa svoje su strane,
j a t n o značajnim spisima iz okružja Aristotelova istraživanja ο du­ kao ars nova ili logica nova, dalje pospješili utvrđivanje svoje­
ši, p o z n a t i m p o d i m e n o m „malih naravoslovnih spisa" {Parva na- v r s n o g formalizma skolastičke m e t o d e i tijekom stoljeća p o s t u p n o
turalia). T i m je uvjerenjem dakako motiviran i izbor ovdje pre­ pripremali o n o što poznajemo kao novovjekovnu revoluciju znan­
v e d e n i h i u ovoj prigodi tek p o č e t n o komentiranih Aristotelovih stvene metodologije, koja n a o k o paradoksalno svoj odlučujući
tekstova. povijesni nastup najavljuje upravo radikalnom kritikom navodne
„sterilnosti" Aristotelova silogizma.
T e k u dvanaestom i osobito trinaestom stoljeću upoznaje Za­
pad ostale Aristotelove spise, osobito one naravoslovne (a 1204.

240 241
prilikom osvajanja Konstantinopolisa i po prvi put j e d a n rukopis upravo kroz obnovljeno radikalno sučeljenje s Aristotelom prije
tzv. Metafizike), sve to posredstvom ranijih prijevoda na arapski svih, opet p u t e m obnovljenog studija i interpretacije originalnoga
.i samih arapskih komentara tih spisa. Utjecaj navlastito arapskih teksta, j o š su i danas nedostatno istraženi i valorizirani.
interpretacija, osobito one Averroesove, osjećao se stoljećima u Na tumačenju i daljnjoj „kritičkoj dogradnji" Aristotela - ba­
nekim strujanjima aristotelizma na Zapadu, tako ponajprije u r e m p r e m a vlastitome samorazumijevanju - izgradio je u drugoj
crkveno višekratno osuđivanim naučavanjima Sigera od Brabanta polovini 19. stoljeća svoje obuhvatno djelo Franz Brentano, oso­
i znatno kasnije u takozvanom padovanskom averoizmu. Daka­ bito svoj nauk ο „psihologiji s empirijskog stajališta" te povijesno
ko da je aristotelizam Srednjega vijeka nerazlučivo kontaminiran plodotvornu postavku ο „intencionalitetu svijesti", k o j o m je po­
kršćanskom dogmatikom i jakim primjesama neoplatonizma, koje ložen svojevrsni temelj kasnijoj izgradnji fenomenologijske filozo-
u znatnoj i filozofijski značajnoj mjeri sadrži čak i m o n u m e n t a l n a fije Ε. Husserla. S druge je strane isti Brentano svojim djelom ο
suma „srednjovjekovnog Aristotela" kakvu nalazimo recimo u T o ­ Aristotelovu stavku „biće-bitak se zbori m n o g o s t r u k o " presudno,
m e Akvinskog. po njegovu vlastitom priznanju, utjecao na ranoga Heideggera i
P r e m d a nastupajuća filozofija N o v o g a vijeka sebe bez iznim­ na njegove višegodišnje pokušaje o k o iznalaženja i p r o d u k t i v n o g
ke razumije kao nepomirljivu opreku Aristotelu, to samorazumi- tumačenja „ a u t e n t i č n o g " Aristotela.
jevanje m o r a se ipak uzeti s velikom mjerom suzdržanosti, budući Iz teksta Heideggerovih predavanja ο Aristotelu, prvenstveno
da je taj tako žučljivo napadani i osporavani „Aristotel" bio uisti­ u razdoblju o k o ranih dvadesetih godina ovoga stoljeća, koja su
nu m n o g o više utvara jednog formaliziranog i apstraktnim posta- objavljena tijekom posljednjih godina, biva očitim u kojoj i kolikoj
log aristotelizma no što bi bio grčki Aristotel sam. Znakovitim je mjeri i neoaristotelovski pokret za „rehabilitaciju praktičke fi­
primjerom toga recimo i činjenica da se presudni filozofijski nauk lozofije" (H.-G. Gadamer, J. Ritter, L. Strauss, E. Voegelin, M .
novovjekovlja, mehanička teorija neba i sveopćega gibanja, izgra­ Riedel, G. Bien) zahvaljuje svoj odlučujući filozofijski poticaj
dio u s n a ž n o m protustavu spram, nazovimo ih tako, „sporedni- upravo tim ranim Heideggerovim izlaganjima Aristotela.
j i h " Aristotelovih naravoslovnih spisa, naime Ο nebu, Ο postoja­ Donekle iznenađujuće snažna renesansa intenzivnog istra­
nju i propadanju, Meteorologika, d o k su naprimjer bezdano du­ živanja Aristotela zbila se posljednjih desetljeća u okružju anglo­
b o k e analize beskonačnog ili kontinuuma sadržane u Fizici ostale a m e r i č k e , prvenstveno „analitički" orijentirane filozofije. P r i t o m
u osnovi posve netematiziranima, sudbina koja ih uostalom prati su - u razlici spram tradicionalnih, poglavito na uže filologijske
takoreći do danas. napore o k o Aristotela ograničenih radnji, kojima je prvenstveno
Izuzme li se onaj na svoj način veleban pokušaj Leibnizov da engleska i škotska škola aristotelizma u prošlosti stekla nepore­
o s n o v n u Aristotelovu misao ο djelatnosti i usvršnosti (εντελέχεια) civo velike zasluge, ova nastojanja uglavnom stvarno, sustavno i
ugradi u sam temelj vlastitog pandinamičkog naučavanja, m o ž e problematski orijentirana te u novije vrijeme usmjerena - p o n o v o
se kazati da Aristotelova filozofija od sedamnaestog stoljeća do u razlici prema tradicionalnim pretežno praktičkoj filozofiji okre­
danas mjesto svog prisustva ima više no igdje drugdje u najrazliči- nutim interpretacijama - ponajprije na spise iz oblasti psihologije,
tijim strujanjima neoskolastike, kao naprimjer u isusovačkim ško­ sve u sklopu rasprava i istraživanja u oblasti tzv. „filozofije d u h a
lama, s izuzetno suptilnim i složenim aristotelizmom Suarezovim, ( m i n d ) " , pri č e m u je u posljednje vrijeme p o l u č e n o niz zacijelo
ili pak u onima dominikanske provenijencije, s v r h u n c e m ponaj­ vrijednih i inspirativnih rasprava i oštroumnih analiza (usp. na­
prije u r a d o v i m a Kajetanovim. primjer Essays on Aristotle's De anima. Edited by M. C. Nuss-
Na v r h u n c u takozvanog njemačkog idealizma, Hegel je bio taj b a u m and A. O. Rorty, Oxford, 1992. te Aristotle on mind and
koji je smatrao nužnim studirati Aristotela na tekstovima grčkog the senses. Proceedings of the Seventh S y m p o s i u m Aristotelicum.
originala i teško da bi bilo pretjerano reći kako je do određe­ Edited by G. E. R. Lloyd and G. E. L. Owen, Cambridge, 1978).
ne mjere sebe sam osjećao i shvaćao aristotelovcem. Kasni pak U Hrvatskoj je navlastiti rad na studiju i tumačenju Aristo­
Schellingovi pokušaji da vlastitu „ p o z i t i v n u " filozofiju izgradi tela oduvijek znatno intenzivniji od o n o g a p o s v e ć e n o g Platonu,

242 243
Bibliografski dodatak
što dakako s o b z i r o m na povijesno uvjetovanu dugotrajnu uklop-
ljenost službenih filozofskih bavljenja u sklop teologijskih istra­
živanja nije ni najmanje z a č u d n o . Iz t o g okružja valja ponajpri­ I. Izdanja
je uputiti na brojne radove Fr. Šanca, a m e đ u njima p o s e b n o Sen- Kritičko izdanje grčkoga teksta:
tentia Aristotelis de compositione corporum e materia et forma in Aristotelis opera edidit Academia Regia Borussica. Sv. I-V. Berlin,
elementis terrestribus considerata, Zagreb, 1928, i Utrum admit- 1831-1870. (Sv. I-II: grčki tekst u redakciji Immanuela Bekkera,
tenda sit distinctio inter materiam et formom phjsicam et meta- sv. III: latinski renesansni prijevod, sv. IV: skolije, sv. V: frag­
phjsicam ( „ A c t a II. Congressus Thomistici R o m a e habiti", str. menti i Index Aristotelicus H. Bonitza /zasebni pretisak Indexa:
297-309), Taurini, 1937. Graz, 1955/).
Izričito tematski usmjereno filozofijsko istraživanje Aristote­ Zasebna izdanja pojedinih djela s danas standardnim kritičkim re­
la, izvan uobičajenih u d ž b e n i č k i h prikaza u okvirima standardnih dakcijama teksta u nizu „Scriptorum Classicorum Bibliotheca O-
xoniensis" (Oxford, Clarendon, 1894 i d.) s Bekkerovom pagina­
„povijesti filozofije", snažan je poticaj dobilo prijevodima Metafi­
cijom.
zike, Fizike, Nikomahove etike i Politike, što ih je sačinio T o m i ­
slav Ladan osamdesetih godina. Zacijelo nije pretjerano reći da Grčki tekst s engleskim prijevodom:
u p r a v o u tim prijevodima valja sagledati j e d a n od najznačajni­ Gotovo sva djela objavljena su zasebno u „The Loeb Classical Libra-
j i h pothvata hrvatske filozofije ne samo unutar područja rada na ry", London.
Aristotelovoj, ili i općenitije grčkoj filozofiji, nego na polju filo­ Grčki tekst s njemačkim prijevodom:
zofije naprosto. Pridruži li se o v o m g o l e m o m pothvatu velikoga Dio spisa objavljen je zasebno u „Philosophische Bibliothek Mainer",
j e z i č n o g znalca (preporučljivo je uz prijevod pročitati i vrlo in­ Hamburg.
struktivan „ P o g o v o r prevoditelja" uz Metafiziku) j e d n a k o tako
n e d a v n o objavljene i bilješkama p o p r a ć e n e prijevode spisa Ο tu­
II. Literatura
mačenju J. Talange (Zagreb, 1989) i Kategorije F. Grgića (Zagreb,
1992, usp. i knjigu istoga autora Aristotel ο istinitosti i lažnosti, 1. Važniji zbornici:
Z a g r e b , 1993), m o ž e se m o ž d a reći da su se sretno i obvezujuće Autour d'Aristote. Receuil d'etudes de philosophie ancienne et
stekli uvjeti p o t r e b n i za snaženje i produbljenje vlastitih napora medievale offert a Mgr. A. Mansion. Louvain, 1955.
tumačećeg prisvajanja Aristotela u Hrvatskoj, p r e m d a se to npr. Naturphilosophie bei Aristoteles und Theophrast. Verhandlungen
iz skromnosti ambicija nekolikih dosadašnjih zajedničkih poku­ des 4. Svmposium Aristotelicum veranstaltet in Goteborg. He-
šaja (usp. npr. tematski b l o k „ P r o b l e m i Aristotelove Metafizike" rausgegeben von Ingemar During. Heidelberg, 1969.
u Filozofska istraživanja 16 /1986/, str. 161-201) ne bi j o š dalo s Metaphysik und Theologie des Aristoteles. Herausgegeben von Fritz-
izvjesnošću očekivati. Peter Hager. Darmstadt, 2 1979. (Wege der Forschung, Bd. CCVI)
Ethik und Politik des Aristoteles. Herausgegeben von Fritz-Peter
Hager. Darmstadt, 1972. (Wege der Forschung, Bd. CCVIII)
Fruhschriften des Aristoteles. Herausgegeben von P. Moraux.
Darmstadt, 1975.
Articles on Aristotle. Vol. 3: Metaphysics. Edited by J. Barnes/M.
Schofield/R. Sorabji. London, 1979.
2. Monografije:
Ackrill, J. L.: Aristotle - The Philosopher. Oxford, 1981 (Prijevod na
njemački: Aristoteles. Eine Einfuhrung in sein Philosophieren.
Berlin/New York, 1985).

245
244
Allan, D. F.: The Philosophy of Aristotle. Oxford, 1952 (Prijevod na Ross, W. D.: Aristotle, 4th edition, revised. London, 1945.
njemački: Die Philosophie des Aristoteles. Hamburg, 1955. /Naši Solmsen, F.: Aristotle's system of the phvsical world. A comparison
navodi su iz njemačkog prijevoda/). with his predecessors. Ithaca, 1960.
Aubenque, P.: Le probleme de l'etre chez Aristote. Essai sur la pro- Stallmach, J.: Dynamis und Energeia. Meisenheim a. Glan, 1959.
blematique aristotelicienne. Pariš, 1962. Tugendhat, E.: TI KATA TINOS. Eine Untersuchung zu Struktur
Aubenque, P.: La Prudence chez Aristote. Pariš, 1963. und Ursprung aristotelischer Grundbegriffe. Freiburg i. Br., 1958
Bernavs, J.: Die Dialoge des Aristoteles. Berlin, 1863. 4
( 1988).
Berti, E.: L'unita del sapere in Aristotele. Padova, 1965. Wieland, W.: Die aristotelische Physik. Untersuchungen iiber die
Bien, G.: Die Grundlagen der politischen Philosophie bei Aristoteles. Grundlagen der Naturwissenschaft und der sprachlichen Bedin-
gungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles. Gottingen, 1962
Freiburg i. Br./Munchen, 1973 ( 2 1980, 3 1985) 3
( 1992).
Brentano, F.: Von der mannigfachen Bedeutung des Seienden nach Zeller, E.: Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen Ent-
Aristoteles. Freiburg i. Br., 1862. (Pretisak: Darmstadt, 1970) uiicklung. II, 2: Aristoteles und die alten Peripatetiker. Leipzig,
Brentano, F.: Die Psychologie des Aristoteles. Insbesondere seine 3
1879 (Pretisak: 1921).
Lehre vom ΝΟΥΣ ΠΟΙΗΤΙΚΟΣ. Mainz, 1867. (Pretisak: Darm­
stadt, 1967)
Calogero G.: / fondamenti della logica aristotelica. Firenze, 1927.
Chung-Hwan Chen: Sophia. The science Aristotle sought. Hildes-
heim, 1976.
Diiring, I.: Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Den-
kens. Heidelberg, 1966.
Jaeger, W.: Aristoteles. Grundlegung einer Geschichte seiner Ent-
uncklung. Berlin, 1923 ( 2 1955).
Happ, H.: Hyle. Studien zum aristotelischen Materie-Begriff. Berlin,
1971.
Heidegger, M.: Aristoteles, Metaphvsik Θ 1-3. Von Wesen und
Wirklichkeit der Kraft. Frankfurt am Main, 1981. (GA 33)
M. Heidegger.: Phanomenologische Interpretationen zu Aristoteles.
Einfiihrung in die phanomenologische Forschung. Frankfurt am
Main, 1985. (GA 61)
Lugarini, L.: Aristotele e Videa de la filosofia. Firenze, 1961.
Maier, H.: Die Syllogistik des Aristoteles, I-III. Tiibingen, 1896-
1900. (Pretisak: Hildesheim, 1969-1970)
Mansion, Α.: Introduction a la Physique aristotelicienne. Louvain,
2
1946.
Marx, W.: Einfiihrung in Aristoteles' Theorie vom Seienden. Frei­
burg i. Br., 1972.
Moreau, J.: Aristote et son ecole. Pariš, 1962.
Nuvens, F.: Ontwikkelingsmomenten in de Zielkunde van Aristote-
les. Nijmegen-Utrecht, 1939. (Prijevod na francuski: L'evolution
de la psvchologie d'Aristote. Louvain, 1948.)
Owens, J.: The doctrine ofbeing in the Aristotelian Metaphysics. 2nd
ed., revised. Toronto, 1963.
Randall, J. H., Jr.: Aristotle. New York and London, 1960.

247
AEISTOTEL

Izbor iz djela
Iz djela Metafizika. (Knjiga Lambda.)
Izvornik: Aristotelis Metaphysica ( Λ ) . R e c o g n o v i t brevique adno-
tatione critica instruxit W. Jaeger. Ο χ ο η ϋ , 1969 ( 1 1 9 5 7 ) .

Prijevod, bilješke i kraći komentar: Damir Barbarić

Razmatranje je ο jestvu. Jer jestava se traže p o č e l a i uzroci. Akio,


naime, o n o sve jest kao neka cjelina, jestvo je prvotni dio. A k o
[je] pak prema slijedu, tada će također jestvo biti prvo, a zatim
o n o kakvo, pa o n o koliko. A uz to, ta [ostala] i nisu bića naprosto,
tako reći, n e g o 1 [su] kakvoće i kretanja, kao naprimjer 2 o n o ne-
bijelo i o n o neravno: i za njih doduše k a ž e m o da jesu, kao J e s t
nebijelo".
Zatim, ništa od svega [tog] ostalog nije odvojivo 3 .
I oni prvašnji posvjedočuju to djelom. Tražili su naime
počela, sastojke i u z r o k e jestva. Ovi sadašnji pak postavljaju
kao jestva radije o n o općenito. (Jer općeniti su rodovi, za koje
kažu da su većma počela i jestva, z b o g toga što istražuju lo­
gičkim načinom.) Oni drevni, međutim, [postavljali su kao

Rukopisi imaju ovdje άλλά. Pseudo-Aleksandar, Bonitz, Jaeger i El-


ders čitaju οίον, no Christ i Ross zadržavaju lekciju rukopisa, što nam
se čini vjerojatnijim. Teško je prihvatiti Eldersovu argumentaciju da
između ποιόν i ποσόν s jedne te ποιότητες i κινήσεις s druge strane
u rečenici ne postoji potpuna podudarnost.
Elders, uz poziv na Kiihner-Gertha II, 297, 4, razumije ή kao ekviva­
lentno s εί δέ μή, te prevodi taj „teški redak" ovako: ,,'or else (alio-
quin) even the not-white and the not-straight' would be being", objaš­
njavajući zatim da „Aristotel očito hoće reći da ako netko postavi da
su ποιότητες i κινήσεις bića (umjesto ne-bića), bit će prisiljen kazati i
to da su bića čak i niječni termini kao ne-bijelo i ne-ravno". Naše
čitanje, razumijevanje i prijevod drže se uobičajenog značenja od ή.
Tako npr. i Bonitz: ,,wie auch".

χωριστός, taj možda i ponajvažniji od temeljnih ontologijskih izraza


Aristotelove filozofije, znači ujedno „odvojiv" i „odvojen", ali i „samo-
stojan", „po sebi i za sebe postojeći" (lat. „subsistens"). Filozofijska
razrada pojma nalazi se u Metaph. Z.

251
j e s t v o ] o n a pojedinačna, kao vatru i zemlju, ali ne o n o općenito,
A k o su pak promjene četiri - ili prema o n o m e što, ili p r e m a
tijelo 4 .
o n o m e kakvo, ili koliko, ili gdje, - a nastajanje naprosto i pro­
Jestva su pak tri. Jedno je osjetilno; od kojega je opet jedno vje­
5
padanje [je] prema ovome-tu, rastenje i opadanje prema koliko,
č n o , a drugo propadljivo, o k o kojeg se svi i slažu , kao bilje i živo­ preinaka prema svojstvu, premještaj prema mjestu, - tad će pro­
6
tinje, i za koje je n u ž n o prihvatiti sastojke , bilo j e d a n bilo m n o g e . mjene biti u te pojedinačne protivnosti.
D r u g o je nepokretno, i za to neki tvrde da je odvojeno, jedni A n u ž n o je da se mijenja tvar m o g u ć n a za oboje. A k o je pak
od njih u dvoje razdvajajući, drugi p a k u j e d n u narav stavljajući biće dvostruko, sve se mijenja iz bića m o g u ć n o š ć u u biće djelat­
ideje i o n o matematičko; d o k neki opet [stavljaju] samo o n o ma­ nošću (kao iz bijelog m o g u ć n o š ć u u djelatnošću bijelo, a j e d n a k o
t e m a t i č k o od toga obojeg. i kod rastenja i opadanja), tako da neće biti m o g u ć e samo to da
O n a su jestva pripadna naravoznanstvu (jer vezana su uz kre­ sve po uzgrednosti nastaje iz nebića, nego će nastajati i iz bića,
tanje); o v o pak drugoj [znanosti], ukoliko im nije nikakvo zajed­ ali iz bića m o g u ć n o š ć u , a iz djelatnošću nebića.
n i č k o počelo. To je pak ono Anaksagorino , j e d n o " . Bolje naime nego „sve ujed­
n o " - i Empedoklova mješavina, i Anaksimandrova, i kako veli De-
2 . 7 Osjetilno je jestvo promjenljivo. A ako promjena jest iz mokrit - je „bijaše sve mogućnošću, a djelatnošću n e " . 9 T a k o da su
o n i h suprotstavljenih ili onih između, no ne svih suprotstavljenih se morali približiti tvari. Jer sve što se mijenja ima tvar, ali drukčiju.
(naime, ne-bijel [je] i 8 zvuk), nego [samo] iz protivnosti, n u ž n o je [Cak] i o n a od vječnih koja nisu rodljiva, no jesu premještajem
da jest ispod neko koje se mijenja u protivnost. Nadalje, nešto pokretljiva. No [ta imaju tvar] ne rodljivu, već [onu] odakle k a m o .
svakako ustrajava, d o k protivnost ne ustrajava. Jest dakle nešto No m o g a o bi netko besputiti o k o toga iz kojeg je nebića nasta­
treće p o r e d protivnosti: - tvar. janje. Jer trostruko je nebiće.
A k o doista je nešto m o g u ć n o š ć u , ipak svejedno ne bilo čega
S Rossom stavljamo zarez iza κοινόν, budući da za Aristotela nema slučajnog, već [je] različito iz različitoga: - ne zadovoljava da su
nečega takvog kao „općenito tijelo" (usp. De gen. et corr. 320b23). ujedno sve stvari. Razlikuju li se pak po tvari, ako su v e ć z b o g
Pseudo-Aleksandar premjestio je ovu umetnutu rečenicu iza riječi nečega postala bezgranična, a ne j e d n o ? Um je naime jedan, tako
Jedno je osjetilno", smatrajući očito da svi moraju prihvatiti egzisten­ da, ako bi i tvar bila jedna, on bi [tek] postao djelatnošću o n o što
ciju ne samo ispodnebeskih, propadljivih tijela, već i onih nebeskih. je tvar bila m o g u ć n o š ć u .
Slično postupa i Temistije, prevodeći: „substantiae autem universae
Tri su dakle uzroka i tri počela. Dva su protivnosti, a od njih
sunt, quarum duas omnes homines fatentur", te potkrepljujući svoj
stav tvrdnjom da je to zbog toga što su obje te vrste osjetilnih jestava j e d n o je zbor i oblik, a drugo lišenost, d o k je o n o treće tvar.
vidljive. Smatramo, kao i Ross, a nasuprot Eldersu, da se umetak od­
nosi samo na propadljiva osjetilna jestva. 3. N a k o n toga [valja napomenuti i to] da ne nastaje ni tvar
Smatramo da je u pravu Temistije kad drži da se prihvaćanje sasto­ ni oblik, a mislim [pritom] na one krajnje. 1 0 N a i m e sve se mijenja
jaka odnosi samo na propadljiva osjetilna jestva, a ne i na vječna.
Inače, većina starih tumača odnosi stav i na vječna, nebeska jestva.
Tako Aleksandar (apud Averroem, In Metaph. XII, edit. Venetii, Prevodimo prema redakciji Bonitza, Rossa i Jaegera, gdje se βέλτιον
1562, 292 I), dok sam Averroes i Toma Akvinski odnose riječi isklju­ odnosi na ono što u tekstu dalje slijedi, a ne na prethodeće Sv. Elders
čivo na nebeska tijela. pokušava tekst razumjeti na ovaj drugi način, te naposljetku biva
prinuđen na neuvjerljivu pretpostavku ο dva retka koja da su ispala
Slijedimo Eldersa započinjući ovdje drugi odjeljak knjige, u razlici iz tradiranoga teksta. Slično Eldersu već Christ, te Bonitz u svom
spram važećih izdanja. prijevodu. Kersten, i za njim Lutze, predlagali su čak da se riječi
„bolje [je to] nego 'sve ujedno"' izbace iz teksta.
Slijedimo Pseudo-Aleksandra, Essena, Christa, Jaegera i Eldersa
umećući και. Ross zadržava čitanje većine rukopisa, no time je zna­ Kako ovdje shvatiti riječi τά έσχατα? Prema Rossu, Pseudo-Aleksan­
čenje umetka u velikoj mjeri neutralizirano. dar je smatrao da Aristotel ovdje misli na zadnju materiju, onu koja

252
253
nešto, i od nečega, i u nešto. To od čega [je] od prvog pokrećućeg, podlog). Drugo, narav, [je] ovo-nešto i neki ustroj u koji [to biva-
to što [je] prva tvar, to u što [je] oblik. Ići će se dakle u bezgra­ postaje]. 1 2 Nadalje, treće je o n o iz toga obojeg pojedinačno, na­
nično, ako ne nastaje samo zaobljena mjed, nego i o n o zaobljeno, primjer Sokrat ili Kalija.
ili mjed. Ali n u ž n o je stati. K o d nekih od njih pače o n o ovo-nešto nije m i m o složeno­
P o t o m , da svako jestvo nastaje iz istoimenog (naime, kako na­ ga jestva, kao naprimjer oblik kuće, osim ako to nije [samo] umi­
ravna jestva, tako i ona ostala). Jer nastaje ili umijećem, ili po j e ć e (niti ima nastanka i propadanja tih, n e g o na drugi način
naravi, ili slučajem, ili samoniklošću. A umijeće [ima] počelo u i jesu i nisu kuća - ona bez tvari - i zdravlje, i sve o n o po umi­
drugom, narav pak počelo u sebi (čovjek naime rađa čovjeka), dok j e ć u ) , već ako uopće, o n d a u onih po naravi. Stoga doista nije Pla­
su ostali uzroci [samo] lišenost tih. t o n loše rekao da jesu ideje onih koja su po naravi, ako [uopće]
A tri su jestva. Jedno [je] tvar, koja je priviđanjem o v o - n e š t o 1 1 jesu ideje, ali n e 1 3 tih kao što su vatra, meso, glava. Sve je
(jer sve o n o što jest dodirom, a ne sraslošću, to je [puka] tvar i to naime tvar, i [stoga] posljednje 1 4 od o n o g a što je najvećma
jestvo.
Pokrećući uzroci jesu kao p r e t h o d n o postali, d o k oni koji
je najudaljenija od individualnog postajućeg te na najbližu formu, na
ono što je tom individalnome najbliže, dakle na „prvu materiju" i na su kao zbor [jesu] istovremeno. Kad naime ozdravljuje čovjek,
„konkretnu formu". Schvvegler i Bonitz slijede Pseudo-Aleksandra. tad jest i zdravlje, a lik mjedene kugle istovremeno [je kad] i
Sam Ross, međutim, drži nemogućim da ista riječ ima dva upravo mjedena kugla. (Da li pak i poslije nešto preostaje, to valja
suprotna značenja u istoj rečenici, te oba puta razumijeva u smislu
ispitati. U nekih naime ništa [to] ne priječi, kao ako je na­
„bliži" ("proximate"), dakle kao konkretnu materiju (materia secun-
da) i konkretnu, a ne supstancijalnu formu. Elders prihvaća Rossov
stav, upućujući za daljnje razumijevanje na Metaph. Ζ 8.
še ispred riječi τω φαίνεσθαι čita hipotetičko <τφ γ ί γ ν ε σ θ α ι , a iza
Jedna od najspornijih i najviše raspravljanih rečenica u knjizi. Bonitz njih < δ έ > , što bi dakle značilo: Tvar je neko ovo-nešto postajanjem
u svom komentaru ističe kako stav da je materija neko τόδε τι, dakle [tim], dok je priviđanjem tvar i podlog ona koja je dodirom a ne sra­
„definitum quidpiam" jasno protuslovi ("aperte repugnat") drugim slošću".
mjestima u korpusu, navodeći za potvrdu Metaph. Η 1. 1042a27, Ζ 3.
Rukopisi imaju tekst ήδέ [και (Ab)] τόδε τι εις ήν και έξις τις. Prevo­
1029a20, 27, De αιι. II, 412a7. Ipak nije spreman slijediti Schvveglera,
dimo prema transpoziciji teksta u kojoj su suglasni svi izdavači i in­
koji je u neprilici predložio da se ispred riječi τόδε τι umetne negacija
terpreti. S Rossom uz εις ήν valja primišljati ή γένεσίς έστιν. Elders
μή, upozoravajući na značenje toga da je materija ovdje nazvana
upozorava na sadržajnu teškoću sličnu onoj gore. Naime, kao i kod
„ovim-nešto" tek uvjetno i s važnom ogradom, naime onim τω
tvari, tako se i tvrdnja da je forma - kao narav i ustroj (έξις) - ukoliko
φαίνεσθαι, što Bonitz tumači tako da materija ,,non re vera, sed ima-
jest ono spram čega i u što postajanje biva, i sama neko ovo-nešto,
ginationi tantum" jest ovo-nešto. Aleksandar (apud Averroem, isto,
čini protuslovnom drugim Aristotelovim iskazima, u kojima nazivak
str. 300) je mišljenja da je Aristotel htio kazati: materija je jestvo
„ovo-nešto" (τόδε τι) označava uvijek ono pojedinačno konkretno, sa­
(substantia) ukoliko može biti opažena pomoću forme. Pseudo-Alek-
stavljeno od forme i materije. Ipak smatra on da to protuslovlje mo­
sandar razumije ono τω φαίνεσθαι kao „maštom, uobraziljom" (κατά
že biti razriješeno „ako se prisjetimo da je za Aristotela forma savr­
φαντασίαν). Sam Averroes, slično Aleksandru, smatra da bitak mate­
šenstvo stvari, središte i osnova njena jedinstva i bića" te da se ,,u
rije jest biće („esse materiae est ens") zbog toga što može biti opažena
tom smislu može reći da ima supstancijalnost čak i prije no konkretno
pomoću osjetila. Toma Akvinski misli da se tekst odnosi na materia
cijelo".
secunda te objašnjava: „Materia, quantum ad id quod apparet, vide-
tur esse substantia." Goebel je predlagao da se umjesto φαίνεσθαι čita Prihvaćamo, s Chernissom, Jaegerom, Gaiserom i Eldersom, Christo-
φύεσθαι. Ross u osnovi slijedi Aleksandra, tumačeći da „glede vanjske vu emendaciju αλλ' ού τούτων namjesto αλλα τούτων, kako ima
pojave materijalni dijelovi cjeline kako leže jedan uz drugoga izgleda­ većina rukopisa, te Bekker i Ross. Tako i Bonitz u svom prijevodu:
ju poput individualne stvari, ali ako nema organske jednote ta je po­ „ . . . aber nicht von den Dingen, wie Feuer, Fleisch, Kopf...".
java varava". Slično During (Aristoteles, Heidelberg, 1966, str. 190):
„ . . . erstens der Stoff, der nur scheinbar ein Das ist (denn was nur Elders uvjerljivo objašnjava da τελευταία ovdje „znači 'posljednja' u
durch Beriihrung, aber nicht [in sich] ein organisches Ganzes ist, ist smislu 'partikularizirane materije', kao supstrata supstancijalne for­
nur scheinbar ein Das)." Elders pretjerano komplicira predlažući da me", dok „ή μάλιστ' ουσία označava ono individualno".

254 255
T i m a su dakle isti sastojci i počela (drugima pak drugi), no
primjer duša takva; ne sva, v e ć u m , jer je valjda n e m o g u ć e da
za sve nije m o g u ć e tako kazati, analogijom m e đ u t i m [ipak] je, kao
sva.)15
kad bi netko kazao da počela jesu tri: oblik, lišenost i tvar. Ali
Očito je zaista da z b o g toga baš ni najmanje ne treba da b u d u
svako je od tih različito s h o d n o svakome pojedinom rodu, kao kod
ideje. Ta čovjek rađa čovjeka, onaj pojedinačni o v o g a nekog. Jed­
boja bijelo, crno i površina, [pa] svjetlo, tama i zrak; a iz tih opet
n a k o je pače i kod umijeća: liječničko umijeće jest zbor zdravlja.
dan i n o ć .
No ako nisu samo unutra pribivajući uzroci, nego i oni izvan,
4. U z r o c i i počela različitih na neki su način različiti, a na
kao naprimjer o n o pokrećuće, jasno je da su drugo počelo i sasto­
neki su način opet, ako bi tko općenito zborio i p r e m a analogiji,
jak, a oboje jesu uzroci (i u to se dijeli p o č e l o 1 8 ) , a o n o kao po­
za sve isti. M o g a o bi tko besputiti i o k o toga da li su različita ili
krećuće i zaustavljajuće jest neko počelo, tako da su sastojci po
ista počela i sastojci jestava i o n i h odnošajnih, te j e d n a k o p r e m a
analogiji tri, a uzroci i počela četiri. No različito je u različitome,
pojedinim prirocima. Ali besmisleno je da su svemu ista. T a d će
te je prvi uzrok, kao pokrećući, različitome različit. Zdravlje, b o ­
n a i m e iz istih biti o n a odnošajna i jestvo. Sto bi to dakle bilo? Ta
lest, tijelo: - o n o pokrećuće [je] liječništvo. Oblik, nered (naime,
p o r e d jestva i ostalih priroka n e m a ničega zajedničkog, a sastojak
ovaj neki), opeke: - o n o pokrećuće je graditeljstvo.
je prvotniji od o n o g a čega je sastojak. N e g o niti je jestvo sastojak
Budući da je o n o pokrećuće u onima naravnim jednovrsno,
o n i h odnošajnih, niti je išta od tih [sastojak] jestva.
kao naprimjer čovjekom [postaje] čovjek, 1 9 , dok je u o n i m a po ra­
Dalje, kako bi i mogli s v e m u biti isti sastojci? Ta ništa od
z u m u 2 0 [to] oblik ili o n o protivno, to će na neki način biti tri uzro­
sastojaka ne m o ž e biti isto o n o m e od sastojaka složenome, kao
ka, a ovako opet četiri. Ta zdravlje je na neki način liječništvo, a
naprimjer o n o m e BA o n o Β ili A. (Niti je u o p ć e sastojak nešto od
oblik kuće graditeljstvo, i čovjek rađa čovjeka.
o n i h mislivih, 1 6 kao naprimjer biće, ili j e d n o ; ti se naime p r i r i č u 1 7
P o r e d tih jest j o š o n o što je kao pokrećuće za sve.
i s v a k o m e od onih složenih.) Nijedno od njih n e ć e dakle biti ni
jestvo ni odnošajno. Ali to je n u ž n o . Nisu, prema t o m e , isti sastoj­
5. Budući da su j e d n a [bića] odvojena, a druga neodvojena,
ci svega.
jestva su ta prva. I z b o g toga jesu isti 2 1 uzroci za sve, jer, bez
Ili, kako kažemo, na neki način jesu, a na neki nisu, kao na­
jestva n e m a ni zbivanja ni kretanja.
primjer m o ž d a u osjetilnih tijela kao oblik [jest to] toplina, a na
drugi način hladnoća i lišenost, d o k tvar jest m o g u ć n o š ć u to
[oboje] p r v o t n o po sebi. Jer jestva su ta, ali i ona iz njih, kojih su Rečenica u zagradi u nekim se rukopisima ponavlja i nešto kasnije,
u retku 29. Christ je stoga ovdje uklanja, no Ross opravdano ustvr-
počela, ili bilo koje n e k o j e d n o koje bi iz toploga i hladnoga na­
đuje da ona ovdje ima znatno više smisla no tamo, objašnjavajući uz
stalo, kao meso, ili kosti. Jer n u ž n o je da to nastalo bude različito to - uz oslon na Metaph. Δ. 1013a4, 7 - da se hoće kazati kako se
od onih. počelo dijeli u ono unutra pribivajuće, tj. sastojak, i ono izvanjsko, tj.
uzrok. Elders umetnutu rečenicu drži glosom, što nismo skloni vje­
rovati.
Jaeger je za rečenice u zagradi smatrao da su tekstu dodane kasnije.
Elders to smatra vjerojatnim, argumentirajući da „nisu zahtijevane Prihvaćamo, zajedno s Rossom, Jaegerom i Eldersom, Zellerovu
emendaciju άνθρώπω άνθρωπος namjesto άνθρωπος, kako imaju ru­
kontekstom, bave se pitanjem nousa, koje se inače u odjeljku uopće
kopisi i Christ. Također prihvaćamo Jaegerov prijedlog da se ispred
ne dotiče, a stil im je različit od suhih činjeničnih tvrdnji ostatka
tih riječi čita hipotetičko < τ ό ομοειδές οΐον>.
odjeljka".
Ispravna je napomena Eldersova da ,,διάνοια ovdje ne znači teorijsko,
S Rossom razumijevamo των νοητών u rijetkome smislu partitivnoga
nego 'proizvodno' mišljenje".
genitiva, kao = των νοητών τι.
S Rossom i Jaegerom prihvaćamo Christovo čitanje ταύτα umjesto
Glagol υπάρχει shvaćamo ovdje, slijedeći Rossa, u smislu prediciranja,
tradicionalnog ταϋτα.
priricanja. Bonitz općenitije: „zukommen".

257
256
Dalje, ti će biti m o ž d a duša i tijelo, ili um, poriv i tijelo. ma u istoj vrsti, ne oblikom, v e ć j e r su za one pojedinačne druk­
No j o š su na drugi način analogijom počela ista, kao djelat­ čiji: tvoja tvar i oblik i o n o pokrećuće od o n o g mojega, - d o k su
nost i mogućnost. Ali i ta su različitima različita, i na različit po o p ć e n i t o m e zboru isti.
način. Jer kod nekih o n o isto jest j e d n o m djelatnošću a drugi put Traži li se koja su počela ili sastojci jestava [s j e d n e ] te onih
m o g u ć n o š ć u , kao naprimjer vino, ili meso, ili čovjek. (Zacijelo i odnošajnih i kakovih [s druge strane], da li su isti ili drugi, j a s n o
sve to spada pod rečene uzroke; djelatnošću je naime oblik, ako
22
je da, zbore li se mnogostruko, jesu [isti] za svako pojedino, a ako
bi bio odvojiv, i o n o iz obojeg, lišenost je p a k poput tame ili
se razlučuju, tad nisu isti, nego različiti, osim [ipak] na ovaj na­
iznemoglosti, d o k je m o g u ć n o š ć u tvar: to je naime o n o što m o ž e
čin: - ovako naime jesu za sve isti, analogijom, kao tvar, oblik,
postati oboje.)
lišenost, o n o pokrećuće, a ovako pak j e r uzroci jestava jesu uzroci
Drukčije se djelatnošću i m o g u ć n o š ć u razlikuju ona kojima
svega, budući da se [sve] ukida, ukinu li se ona. Uz to, [oni su]
nije ista tvar, kojima nije [čak ni] isti oblik, nego drugi, kao što
o n o prvo usvršenošću.
čovjeku u z r o k jesu i sastojci, vatra i zemlja kao tvar, i vlastiti
Na ovaj su pak način različna ona prva: [naime ona] kojima
oblik, i dalje drugo nešto izvana, kao otac, te uz njih j o š sunce i
se protivnosti ne zbore niti kao rodovi niti m n o g o s t r u k o . A uz to
njegova ekliptika, koji nisu ni oblik ni lišenost ni istovrsnost, već
i tvari [su različite različitim stvarima]. 2 4
o n o pokrećuće.
Koja su dakle i kolika počela osjetilnih, te kako su ista, a kako
T r e b a j o š vidjeti da se ove m o ž e nazvati općenitima, a one
različita, kazano je.
ne. S v e m u su prva počela o n o djelatnošću prvo ovo-tu te, drugo,
o n o koje je m o g u ć n o š ć u . No ta j a m a č n o nisu općenita, jer poče­
6. Budući da bijahu tri jestva, dva naravna a j e d n o nepokret­
lo onih pojedinačnih je pojedinačno. Čovjek je naime općenito
no, valja kazivati ο t o m e da n u ž n o jest n e k o vječno jestvo ne­
[počelo] čovjeka, ali takav [tj. općenit] nije nijedan, v e ć [je] Pelej
pokretno. Jestva su naime prva od bića, te ako su sva propadlji­
Ahila, tebe pak otac, i ovo tu Β toga tu BA, u o p ć e pak o n o Β
va, sve će biti propadljivo. Ali n e m o g u ć e je da kretanje bilo posta­
o n o g a BA naprosto.
ne bilo propadne (ta bijaše uvijek), niti vrijeme. Jer ne m o ž e biti
Nadalje, ako su v e ć 2 3 različiti uzroci i sastojci različitim jestvi-
o n o g a prije i poslije, ako n e m a vremena. A i kretanje je zacijelo
ma, kako je rečeno, onima koja nisu u istome rodu (bojama, zvu­
tako neprekidno kao i vrijeme. Jer [vrijeme j e ] ili s kretanjem ili
kovima, jestvima, kolikoći) osim po analogiji, tad su različiti i oni-
pak neko stanje kretanja. No kretanje nije neprekidno, osim o n o ­
ga prema mjestu, a i od tog [kretanja samo] o n o kružno.
Zadržavamo tradicionalno čitanje rukopisa δέ iza στέρησις, ne prihva­ Ali doista ako i ima kretljivog ili čimbenog, ali ne i n e k o g
ćajući Rossovu emendaciju τε. Christ je u neprilici htio izbaciti cijelu
djelujućeg, neće biti kretanja. Jer o n o što posjeduje m o g u ć n o s t ,
rečenicu. Elders, smatramo pogrešno, predlaže da se iza τό έξ άμφοΐν
ne stavlja zarez te da se izbaci δέ kao suvišno. Tako bi se dobio smi­ to m o ž e i ne djelovati. Nikakve koristi dakle ni ako b i s m o učinili
sao: „ono iz obojeg jest lišenost", smisao za koji on potvrdu nalazi u vječna jestva, kao [što su] oni [učinili] ideje, ako ne bi u njima
latinskoj verziji drugog prijevoda kojim se služio Averroes: ,,et quod bilo neko počelo [koje] m o ž e mijenjati. Niti je, štoviše, i to samo
ex utroque est privatio, ut obscuritas aut infirmus".
dostatno, niti drugo jestvo pored ideja: jer ne b u d e li djelovalo,
Izuzetno teška i među interpretima posve neusuglašena rečenica. neće biti kretanja. Pače niti ako bude djelovalo, ali jestvo njegovo
Tekst rukopisa έπειτα εϊδη τα των ουσιών zahtijeva da se, s Christom,
b u d e m o g u ć n o s t . Tad naime neće biti vječnoga kretanja, jer o n o
umeće τά ispred εϊδη, kao i da se, s Bonitzom, primišlja όράν δει iz
retka 17, što nije osobito uvjerljivo. Druga je mogućnost da se, s Rol- što jest m o g u ć n o š ć u , to m o ž e ne biti.
fesom, čita εί δή umjesto εϊδη, što međutim opet zahtijeva da se
podrazumijeva jedno αιτία έστι, kako je to činio već Aleksandar. Stoga
nam se daleko najboljim rješenjem čini ono Jaegerovo, koji se vraća Rečenica prevedena prema objašnjenju Rossovu: „and further the
na Van Moerbekovo čitanje ήδη, kako već imaju neki od rukopisa. matters are different for different things."

258 259
T r e b a dakle da jest takvo p o č e l o kojega jestvo je djelatnost. A ako o n o isto jest uvijek periodički, tad m o r a nešto uvijek
Štoviše, ta jestva trebaju biti bez tvari. Jer treba da su vječna, ostajati, na jednaki način djelujući. A k o će pak biti nastajanja i
ako u o p ć e treba biti ičega vječnog. Djelatnost dakle. propadanja, tad m o r a biti drugo, koje uvijek drukčije i drukčije
Tu ipak ima besputnost. Čini se, naime, da o n o koje djeluje djeluje. N u ž n o je dakle da ovako djeluje po sebi, a ovako opet po
sve u z m a ž e , d o k o n o m o g u ć n o ne djeluje sve, tako da bi m o g u ć ­ drugom. Dakle, ili po drugom, ili po o n o m p r v o m . No n u ž n o je
n o s t bila prva. Ali b o g m e ako je tako, neće biti nikakva bića. Jer 28
da prema t o m e [prvom]. To je naime opet u z r o k o m i s e b i i o n o ­
o n o m o g u ć n o biti m o ž e u o p ć e ne biti. Pače ako [je] kako kazuju m e . Dakle je o n o prvo bolje. Jer to bijaše i u z r o k o m za o n o „uvijek
b o g o z n a n c i , koji iz noći [sve] rađaju, ili [ako su], kako tvrde nara- na jednaki način", d o k je o n o g a „drukčije" [uzrok] drugo, a oba
voslovci, „sve stvari u j e d n o " , ista je n e m o g u ć n o s t . K a k o će naime pak [zajedno] očituju o n o „uvijek drukčije". Zar nisu kretanja
biti p o k r e n u t o , ako ne b u d e n e k o g djelatnoga uzroka? Jer tvar ustrojena upravo tako? Zašto onda treba tražiti druga počela?
n e ć e pokrenuti samu sebe, već [je pokreće] graditeljstvo, niti mje-
sečnica, niti zemlja, v e ć sjemenje i sperma. 2 5
7. A ako je m o g u ć e tako, i ako bi, kad ne bi bilo tako, bilo
Stoga neki čine da je djelatnost uvijek, kao Leukip i Platon;
[sve] iz noći i „svega ujedno" i iz nebića, onda se to razrješuje, te
tvrde naime da kretanje jest uvijek. Ali z b o g čega, i koje, to ne
jest neko uvijek pokretano nesustajuće kretanje, i o n o je kružno
navode, niti pak uzrok o v a k v o m ili o n a k v o m . Ništa se naime ne
(a to je očito ne samo mišlju nego i zbiljom), tako da bi vječno
kreće kako se naprosto sluči, n e g o uvijek treba pribivati neko
bilo prvo nebo. Jest štoviše i neko koje [ga] pokreće. Budući pak
[kretanje] 2 6 , kao što [se kreće] j e d n o m po naravi ovako, a [drugi
da o n o pokretano i [ujedno] pokrećuće jest o n o posredno, to jest
p u t ] silom, ili u m o m , ili drugim o n a k o .
j a m a č n o neko koje pokreće, a da [samo] nije pokretano, budući
Zatim, kakvo je prvo [kretanje]? To se naime neizmjerno
vječno jestvo i djelatnost.
razlikuje. Ali ni Platon ne bijaše sposoban kazati što je to što
Na taj pak način pokreće o n o žuđeno i mišljeno: p o k r e ć u ne
katkad drži p o č e l o m , o n o koje sebe samo pokreće. Jer duša je po­
[budući] pokrenutima. Ona njihova prva ista su. Žuđeno je ono što
tonja, i s n e b o m istovremena, kako [sam] kaže.
se pokazuje lijepim, a htijeto je ponajprije o n o što jest lijepo. Jer
Cijeniti m o g u ć n o s t prvotnijom od djelatnosti jest dakle na ne­
većma žudimo zbog toga što nam se [nešto] čini, nego što bi nam se
ki način valjano, a na neki ne, i r e č e n o je kako. A da je djelatnost
[nešto] činilo zbog toga j e r [to] žudimo. Počelo je naime mišljenje.
prvotna, svjedoči Anaksagora - um je naime [u njega] djelatnost
A um biva pokretan o n i m mišljenim; mislivo pak jest j e d a n
- i E m p e d o k l o [koji postavlja] ljubav i prijepor, i oni koji tvrde da
od dvaju n i z o v a 2 9 po sebi. O n o prvo u njemu je jestvo, od njega
je kretanje uvijek, kao Leukip. T a k o da ne bijaše bezgranično vri­
j e m e 2 7 kaos ili noć, v e ć ista [bića jesu] uvijek, bilo periodički bilo
drukčije, ako već je djelatnost prvotna mogućnosti. Od Brandisa naovamo izdavači (Christ) i tumači (Bonitz) čitaju αύτώ
rukopisa i razumijevaju rečenicu u tom smislu da sfera zvijezda sta­
jaćica uzrokuje i svoje vlastito kretanje i ono pretpostavljeno drugo.
Elders, pozivajući se na mjesto De gen. an. 716al5-17, instruktivno Ross međutim - iz razloga što za Aristotela, prema njegovu sudu,
pojašnjava: ,,u Aristotelovoj terminologiji ή γονή je liquor seminis, što kretanje sfere zvijezda stajaćica nije samouzrokovano, nego uzroko­
je za njega protivnost menstrualne krvi". vano od Boga - predlaže da se s Pseudo-Aleksandrom čita αΰτω pod­
razumijevajući pritom sunce. Tako i Jaeger. Nama prva solucija izgle­
Prihvaćamo Eldersovu emendaciju τιν' umjesto τι, uz njegovo uvjer­ da vjerojatnijom.
ljivo objašnjenje da ύπάρχειν treba povezati s prethodećim κίνησις,
kao „dominatnom idejom u prethodnome retku". Riječ je tu ο pitagorejskim nizovima suprotnosti, ο kojima Aristotel
referira u Metaph. A. 986a23sq, K. 1066al5, Phys. 201b25. No i Ari­
Ne može se prihvatiti prijedlog Eldersa da se, protiv svih rukopisa te
stotel sam, kako dobro napominje Ross, prihvaća jedan takav poziti­
Rossa i Jaegera, umjesto άπειρον χρόνον čita χρόνος, dijeleći potom
van niz, u kojemu su npr. biće, jednota, jestvo, te jedan negativni,
obje riječi zarezom, nakon čega bi značenje teksta imalo biti; „tako
sadržan od nebića, mnoštva, nejestva. (Usp. Metaph. Γ. 1004b27, De
da ne bijaše ono bezgranično, ni vrijeme, ni kaos ili noć".
gen. et corr. 319al5, De sensu 447b30, 448al6, De part. an. 670b21.)

260 261
pak o n o jednostavno [jestvo] i prema djelatnosti. (A nisu isto o n o pak, o n o po sebi, 3 4 pripada o n o m e po sebi najboljemu, i to o n o
j e d n o i jednostavno: j e d n o naime označuje mjeru, dok o n o jedno­ najveće o n o m e najvećma. A um sebe misli shvaćanjem mislivoga;
stavno [označuje] kako je neko ustrojeno.) naime misliv biva dodirujući i misleći, tako da je isto um i o n o
N e g o su pače u istome nizu i o n o lijepo i o n o zbog sama sebe mislivo. Jer o n o koje m o ž e prihvatiti mislivo i jestvo je [doduše]
izaberivo; no najbolje je o n o prvo, bilo uvijek, bilo analogijom. A 35
um, ali [tek] posjedujući [ih] djeluje , tako da taj [djelujući u m ] ,
da je o n o „radi č e g a " među nepokretnima, to očituje razdioba. više no onaj [koji m o ž e prihvatiti], jest to od b o ž a n s k o g a što se
Nekome je naime o n o „radi čega", i nečega, - od čega pak j e d n o pokazuje da um ima u sebi, 3 6 te je tako motrenje o n o najugodnije
jest [među nepokretnima], a drugo nije. 3 0 i najbolje.
P o k r e ć e pak kao ljubljeno, a ostala pokreće [tim] pokrenu­ A k o je dakle b o g uvijek tako dobro ustrojen kao mi katkada,
t i m . 3 1 A k o se dakle nešto kreće, m o ž e se drukčije držati, tako da čudesno je. A k o pak više, j o š čudesnije. A ustrojen je tako.
se prvi premještaj, ako je i djelatnost, ukoliko se kreće, m o ž e A zacijelo mu i život pribiva Ta život jest djelatnost uma, a
drukčije držati, - prema mjestu, ako i ne prema jestvu. A ako jest on je djelatnost. Njegova pak djelatnost, o n a po sebi, život je, naj­
nešto što pokreće, samo budući nepokretno, budući djelatnošću, bolji i vječan. T v r d i m o zaista da je b o g život, vječni, najbolji, tako
to se nikako ne m o ž e drukčije držati. Premještaj je naime prva da život i neprekidan vijek b o g u pribivaju. To naime jest b o g .
od promjena; u njemu je pak [prvo] kruženje. A to pokreće baš
Oni pak koji pretpostavljaju, kao pitagorejci i Speusip, da o n o
to [kruženje].
najbolje i najljepše nije u početku, z b o g toga što su u biljaka i
Iz nužnosti je dakle biće. A kao nužno, lijepo [je ustrojeno] 3 2 , životinja početak uzroci, a o n o lijepo i savršeno [tek] u o n i m a iz
te tako počelo. Jer o n o n u ž n o je tolikostruko: o n o silom (jer je njih, ti ne smatraju ispravno. Jer sjeme je iz drugih prvotnijih
protiv poriva), o n o bez čega n e m a dobra, [te] o n o koje ne m o ž e savršenih, i o n o prvo nije sjeme, nego o n o savršeno, kao kad bi
drukčije do jednostavno.
Ο takvom dakle počelu vise nebo i narav. A življenje mu je
Ross, slijedeći dijelom Pseudo-Aleksandra, razumije to kao „mišljenje
o n o najbolje koje [je] nama tek za kratko vrijeme. 3 3 Tako je naime
u sebi, kao razlikovano od ljudskoga mišljenja, koje ovisi ο osjetilima
njemu uvijek ( n a m a j e pak zacijelo n e m o g u ć e ) , budući d a j e i ugo­ i imaginaciji".
da njegova djelatnost (i zato su budnost, osjećanje i mišljenje naj­
Što ustvari znači ovo έχων? Bonitz je s pravom odbacio Krischeovo
ugodniji, d o k su nadanja i sjećanja [ugodna] zbog njih). Mišljenje
tumačenje u smislu „imajući mogućnost mišljenja", budući daje par­
ticipom karakterizirana upravo djelatnost uma, u razlici spram nje­
gove puke potencijalnosti. Bonitz sam tumači to έχων kao ,,quoniam
Smisao je ove koncizno iskazane rečenice u ovome: svrha, ono „radi ipse in se continet atque ipse est τό νοητόν", što je već, usprkos re­
čega" (τό ου ένεκα) može se promatrati iz dva aspekta, jednom kao zervi Rossovoj, znatno uvjerljivije, έχειν je ovdje zacijelo upotrebljeno
„subjektivna" nečija svrha (tivi), a drugi put ona je „objektivna" emfatički, u smislu ujedno „imati", „držati" i „neprestano uz to biti",
svrha sama po sebi, naprosto nekog dobra radi (τινός). U ovom što je dobro jednom pogodio Jackson (apud Ross), prevodeći ενεργεί
drugom slučaju može se za nju reći da pripada u oblast onog nepo­ δέ έχων s „and it energizes continually".
kretnog, (έστι valja s Rossom razumijevati kao = έστιν έν τοις
άκινήτοις.) Druga mogućnost razumijevanja, koju smatramo pogrešnom, bila bi
ona Pseudo-Aleksandrova, kojoj je sklon djelimice i Ross. Prema njoj,
Ne može se prihvatiti Rossovo mišljenje da je rukopisno κινουμένώ, komparativ je postavljen između čistog, apsolutnog, božanskog miš­
koje zadržavaju sve arapske verzije, Christ i Jaeger, ,,hardly possible ljenja s jedne te ljudskog s druge strane, pri čemu onda θεωρία ne
Greek". Bonitz predlaže lekciju τό δέ κινούμενον, što daleko odstupa znači općenito mišljenje i kontemplaciju, nego isključivo čistu božju
od postojećega teksta. kontemplaciju. No rješenju koje je u našem prijevodu priklonio se i
Razumijemo s Eldersom καλώς kao = έχει καλώς. Ross u vlastitom oksfordskom prijevodu, kao i Bonitz, Tricot, Elders.
Slično nalazimo - unatoč naglašenoj neodređenosti - i u jednom la­
Usp. s Rossom Metaph. Θ. 1050b24, Eth. Nic. 1175a3, De somno tinskom prijevodu koji, prema Eldersu, navodi Averroes: ,,quare istud
454b8. magis quam illud est id divinum quod intellectus videtur habere".

262 263
t k o tvrdio da je čovjek prvotniji od sjemena, ne onaj koji iz toga m e đ u matematičkim znanstvima, iz zvjezdoznanstva. O n o naime
nastaje, n e g o drugi, iz kojega je sjeme. razmatra ο jestvu doduše osjetilnom ali vječnom, dok druga ni ο
Da dakle jest n e k o jestvo vječno i n e p o k r e t n o i odvojeno od kojem jestvu, kao o n o ο brojevima i geometrija. Da dakle j a m a č n o
o n i h osjetilnih, bjelodano je iz kazanoga. P o k a z a n o je i da to i m a više premještaja nego o n o g premještanog, bjelodano je i oni­
jestvo ne m o ž e imati nikakve veličine, već je bezdijelno i neraz­ ma umjereno upućenima, budući da se svaka planeta kreće više
djeljivo (jer p o k r e ć e b e z g r a n i č n o vrijeme, a ništa ograničeno n e m a n e g o jednim. No kolika se stječu biti, kažimo sad o n o što zbore
b e z g r a n i č n u m o ć ; budući pak da je sva veličina ili bezgranična ili neki od matematičara, radi shvaćanja, da bismo nekako r a z u m o m
ograničena, ograničenu veličinu ne bi imalo z b o g toga, a bezgra­ prihvatili neku određenu m n o ž i n u . A ostalo valja da dijelom sami
n i č n u zato j e r u o p ć e n e m a nikakve bezgranične veličine). N e g o istražujemo, a dijelom da se raspitujemo u onih koji istražuju, te
zacijelo i to da je netrpno i nepreinačivo. Jer sva su ostala kre­ ako se u onih koji se time bave pokaže nešto protivno o v o m e sad
tanja potonja o n o m e p r e m a mjestu. Jasno je dakle z b o g čega je k a z a n o m poštivati valja oboje, no uvjeriti se dati od onih podrob­
to ustrojeno na taj način. nijih.

8. No da li treba postaviti da je to jestvo j e d n o ili više njih, i [... r


koliko, to ne smije ostati prikriveno, već se valja spomenuti i tvrd­
A bjelodano je da je n e b o j e d n o . Jer ako je više nebesa, kao
nji drugih, [a i toga] da ο m n o ž i n i nisu rekli ništa što bi bilo jasno.
što je ljudi, počelo svakog pojedinog bit će oblikom jedno, a brojem
Jer o n a pretpostavka ο idejama doista n e m a takvoga navlastitog
pače mnoga. No ona što su brojem mnoga, ta imaju tvar (jedan
istraživanja (naime, oni koji ustvrđuju ideje kazuju da su ideje
je naime i isti zbor za mnoga, kao za čovjeka naprimjer, no Sokrat
brojevi, d o k ο brojevima zbore j e d n o m kao ο bezgraničnima, a
je j e d a n ) ; dok o n o što bijaše da bude prvotno n e m a tvar, jer usvr-
drugi put kao o m e đ e n i m a desetkom; a z b o g kojeg je u z r o k a [baš]
šenost je. Jedno je dakle i z b o r o m i brojem o n o koje pokreće
tolika m n o ž i n a brojeva, to ne govore s d o k a z n o m ozbiljnošću). No
[samo] budući nepokretno, a i ono pokretano je dakle uvijek i ne­
n a m a valja kazivati iz o n o g a [već] p o d l o ž e n o g i razlučenog.
prekidno. Samo je j e d n o dakle nebo.
P o č e l o , naime, i o n o prvo od bića nepokretno je, i po sebi i
p r e m a uzgrednosti, no [ujedno j e ] p o k r e ć u ć e [za] o n o prvo vječno Predavano je, međutim, od strane onih prvašnjih i posve
i j e d n o kretanje. Budući da se o n o p o k r e n u t o n u ž n o od nečega drevnih u liku priče i ostavljeno onima potonjima j e d n a k o tako
p o k r e ć e , i da je o n o prvo p o k r e ć u ć e nepokretno po sebi, te da se to da bogovi jesu ti i takvi 3 8 kao i to da o n o božansko obuhvaća
vječno kretanje pokreće od vječnoga, i j e d n o od jednoga, a vidimo čitavu narav. O n o ostalo pak pridodano je već na način bajke u
p o r e d premještaja svega i onaj jednostavni [premještaj], za koji svrhu nagovaranja mnoštva, te u svrhu koristi za zakone i za o n o
t v r d i m o da ga pokreće prvo i n e p o k r e t n o jestvo, d o k su drugi pre­ o p ć e probitačno. Pričaju naime da su oni čovjekoliki i nalični ne­
mještaji oni vječni planeta (jer vječno je i nezaustavljivo kružno kima od ostalih živih bića, te drugo t o m e srodno i slično rečeno­
tijelo; ο t o m e je pokazano u [našim] naravoznanstvenim raspra­ m e , od čega ako netko to odvojivši u z m e samo o n o prvo, da su
v a m a ) , - to je n u ž n o i da se svaki pojedini od tih premještaja po­ [naime] prvašnji smatrali kako su bogovi jestva, cijenit će da je
kreće j e s t v o m n e p o k r e t n i m po sebi i vječnim. Jer i narav zvijezda
je n e k o vječno jestvo, i o n o p o k r e ć u ć e vječno je i prvotnije od po-
Ne prevodimo dio teksta 1073bl7 - 1074a31.
kretanoga, i o n o što je prvotnije od jestva n u ž n o je da je jestvo.
Bjelodano je dakle da jest toliko jestava, naravi vječne i nepokret­ Pokazno ούτοι prevodimo naglašeno. Među tumačima postoji dvojba
ο tome na što se riječ odnosi. Schwegler, Jaeger i Ross su mišljenja
ne po sebi, i b e z veličine, iz razloga rečenog ranije. da se njome smjera na nebeska tijela prije no na njihove pokretače.
O č i g l e d n o je dakle da jesu jestva, i m e đ u njima n e k o prvo i Guthrie pak vjeruje da je njome mišljeno 55 pokretača nebeskih tijela.
[ n e k o ] drugotno, p r e m a s a m o m e poretku premještaja zvijezda. Ispravnim držimo stav Eldersa da je zamjenica namjerno ostavljena
u otvorenom i neodređenome značenju.
M n o ž i n u pak premještaja valja istraživati iz filozofiji najsrodnijeg

264 265
to božanstveno rečeno, te d a j e sva vjerojatnost kako je svako po­ No čini se da su znanje i osjećanje i mnijenje i razmišljanje
j e d i n o i od umijeća i od filozofije višekratno prema mogućnosti uvijek [nečega] drugog, a sebe [tek] usputno. Dalje, ako je drugo
bilo iznađeno, pa opet propalo, te da su se njihovi nazori očuvali misliti i biti mišljen, po kojemu od t o g dvojeg njemu pribiva o n o
poput razvalina sve do sada. Jedino nam je utoliko dakle jasan izvrsno? Nije naime o n o isto ono biti mišljenju i mišljenome. Ili
očinski nazor, onaj od prijašnjih. je kod ponekih znanje [isto što i] stvar? K o d proizvodnih [znanja]
bez tvari [stvar j e ] jestvo i o n o što bijaše da bude, d o k je kod
9. O n o ο u m u pak sadrži neke besputnosti. Čini se da je [on] motriteljskih stvar zbor i mišljenje. Budući da dakle nije drugo
najbožanstvenija m e đ u pojavama, 3 9 no kako ustrojen bi on tak­ o n o mišljeno i um, [kod onih] koja nemaju tvari bit će isto, te
vim bio, to sadrži neke poteškoće. A k o naime ne misli ništa, što mišljenje j e d n o s mišljenim.
bi tad bilo to uzvišeno? Ta držao bi se kao kad bi netko spavao. Još preostaje besputnost: da l i j e sastavljeno o n o mišljeno. Jer
A k o pak misli, no od njega ima nešto drugo znatnije ([ako] mišlje­ mijenjalo bi se u dijelovima cjeline. Ili je sve o n o što n e m a tvari
nje naime nije to s t o j e njemu odista jestvo, već [tek] m o g u ć n o s t ) , nedjeljivo, te - kao što je čovječji u m , ili 4 1 i koji god od onih sa­
[tad] neće biti najboljim jestvom. Jer o n o časno pribiva mu zbog stavljenih, ustrojen u n e k o m v r e m e n u , 4 2 - o n o izvrsno n e m a u
mišljenja. o v o m e sad ili o n o m e sad, već u n e k o m e cijelom o n o najbolje,
Nadalje, bilo da je um njegovo jestvo, bilo da je [to] mišljenje,
što misli? Naime, ili sebe samog, ili nešto drugo. A ako nešto dru­
go, ili uvijek isto, ili [svaki put] drugo. Razlikuje li se dakle što, ljenja da određeni član ή ispred νόησις ima značenje pokazne zamje­
nice „to mišljenje", ili pak da ima ulogu indicirati mišljenje u njego­
ili ništa, misliti o n o lijepo ili pak bilo što slučajno? Ili je štoviše
vome čistom obliku. Raznoliki su i pokušaji razumijevanja genitiva.
razmišljanje ο p o n e č e m u i besmisleno? Jasno je dakle da misli Bilo je mnijenja da on ima ustvari ulogu superlativa, kao npr. u frazi
o n o najbožanstvenije i najčasnije, te da se ne mijenja. Jer nešto κακά κακών ("najveća od svih zala"), tako da bi značio naprosto „naj­
takvo je već promjena na lošije, i neko kretanje. veće od svih mišljenja". Značenje genitiva ponajprije se, međutim,
shvaća određujući ga s Eldersom kao „genitiv sadržaja" ili pak tzv.
Ponajprije dakle, ako nije mišljenje, nego mogućnost, razlo­ objektivnog genitiva, dakle u smislu „koje se sastoji od mišljenja" ili
žito je da mu je naporna neprekidnost mišljenja. Zatim, jasno je „koje se tiče mišljenja". Dakako da time nije još učinjen odlučujući
da bi bilo nešto drugo časnije od uma, [naime] o n o mišljeno. Jer korak u filozofijskom razumijevanju ove dubokosmislene „formule".
i mišljenje i umovanje pribivat će i o n o m e tko misli o n o najlošije, Ne može se prihvatiti Bonitzov prijedlog da se, kao već ranije Ravais-
tako da treba to izbjeći (ta ponešto je bolje i ne vidjeti nego vidje­ son, izbaci ή u retku 8 te prevede: „premda su njegovi predmeti ona
ti), [jer tada] ne bi mišljenje bilo o n o najbolje. Sebe dakle misli, sastavljena". Ross i Elders ispravno zadržavaju ή.
ako već jest o n o najmoćnije, i jest mišljenje mišljenje mišljenja. 4 0 Ne može se prihvatiti ni Rossovo inzistiranje na -neutraliziranju zna­
čenja vremena u ovome koliko važnom toliko i jedva dokučivom
odjeljku teksta. Iz činjenice da έν τινι χρόνω ne znači „za neko vrije­
Ovaj neobičan izraz izaziva neprestanu zabunu medu interpretima. me" ili ,,u neko vrijeme", nego ,,u nekom vremenu", misli on da može
Tako već Bonitz u svom komentaru kaže: „Mirum videri debet quod zaključiti kako se Aristotelove riječi ne odnose na „uživanje nekog
dicit: των φαινομένων, etenim φαινόμενα dicuntur ea quae apparent summum bornim u trenucima iluminacije, već na njegovo progresivno
ac sensibus percipiuntur, ideoque saepissime opponuntur rationationi dostizanje έν βίω τελείω (Ε. Ν. 1098al8)". Također je za Rossa „dvoj­
[...]; intellectus vero summus non in iis est rebus, quae sensibus per­ beno" da li s onim dvostrukim τώδι valja razumijeti χρόνω, što je za
cipiuntur, sed et esse eum et qualis sit ratiocinando tantum assequimur." nas izvan sumnje, pri čemu držimo ispravnim i njegov hipotetički pri­
Ross ipak dobro upozorava na to da φαίνεσθαι može značiti i sve „ono jevod: ,,for it does not posses the good in this particular time or in
što je otkriveno pomoću razuma". Još je precizniji prijevod Eldersa: that, but it posseses the summum bonum in a certain whole period".
,,of ali things vvhich are evident to us (or: of vvhich we are aware)". Drukčije prevodi Elders, ne uvažavajući vremenski aspekt: „The most
sxcellent being, being something different (from man), does not pos­
και έστιν ή νόησις νοήσεως νόησις. Smisao ove čuvene i zacijelo na­ ses its good in this or that particular object, but in the knowledge of
mjerno višesmislene formule dakako nije lako shvatiti. Elders je miš- an object which is adequate to its being."

266 267
[ne čine] počelima, p r e m d a je u svemu p o č e l o m ponajvećma o n o
b u d u ć i da je nešto drugo, tako mišljenje sebe samo i m a za cjelo­
dobro. Drugi opet ispravno [vele] da j e to počelo, ali kako je dobro
k u p n u vječnost?
p o č e l o m , to ne kazuju: da li kao cilj, ili kao o n o što pokreće, ili
kao oblik.
10. Ispitati valja i to na koji od dva načina narav svega sadrži
A besmisleno je i E m p e d o k l o v o . Jer ljubav čini o n i m dobrim,
o n o d o b r o i o n o najbolje: da li kao nešto odvojeno i samo po sebi,
no o n a je počelo i kao o n o što pokreće (jer sabire) i kao tvar, bu­
ili kao poredak. Ili na o b a načina, p o p u t vojske? Jer i u poretku
dući da je dijelom mješavine. A k o bi čak istome i pridošlo da bude
jest o n o izvrsno, a i vojskovođa [jest t o ] , i to on j o š više. Nije on
p o č e l o m i kao tvari i kao o n o m pokrećućem, ipak [im] ono biti nije
n a i m e po poretku, već je ovaj po njemu.
isto. P r e m a č e m u od toga dvojega je dakle ljubav [počelo]? Bes­
Sve je na neki način zajedno u r e đ e n o - ali ne na j e d n a k način:
misleno je i da je prijepor nepropadljiv. Jer on je za njega narav
ribe, ptice, biljke -, te ne stoji tako kao da j e d n o n e m a ništa s
zla.
drugim, v e ć jest neki [ o d n o s ] . S p r a m j e d n o g je naime sve uređeno,
Anaksagori je o n o dobro p o č e l o m kao o n o pokrećuće. Jer um
ali kao s t o j e u kućanstvu o n i m a slobodnima ponajmanje dopušte­
pokreće. Ali pokreće radi nečega, tako d a j e drugo [ o n o najbolje],
no činiti što se k o m e sluči, v e ć je sve, ili pak ponajviše od svega,
osim ako [je onako] kako mi tvrdimo. Liječništvo je naime [već]
sređeno, d o k je robiju i živadi neznatan udio u zajednici, a g o l e m o
na neki način zdravlje.
[im j e ] o n o što se sluči, - tako je p o č e l o svakoga pojedinog njegova
Besmisleno je opet i dobru i u m u ne učiniti protivnost. No
narav. A kazujem kako je svima n u ž n o dospjeti do toga da b u d u
svi koji ustvrđuju protivnosti ne služe se protivnostima, ukoliko
razlučeni, 4 3 a i druga su na taj način, kojima sve zajedništvuje u
ih ne bi tko doveo u sklad. I z b o g čega [su] j e d n a propadljiva, a
[smjeru] cjeline.
druga nepropadljiva, to ne kazuje nitko: svi naime čine bića iz
Valja da ne ostane prikriveno koje sve nemogućnosti ili besmi­
istih počela. Uz to, jedni čine bića iz nebića, d o k drugi, da ne bi
slice pridolaze onima koji drukčije govore, i kakvo je o n o u onih koji
bili na to prinuđeni, sve čine j e d n i m .
promišljenije zbore, i u kojih su ponajmanje besputnosti. Svi naime
Nadalje, nitko ne kazuje z b o g čega će uvijek biti postajanja i
čine sve iz protivnosti. No niti je ispravno da sve, niti pak da iz
što je u z r o k postajanja. A o n i m a koji čine dva počela n u ž n o će j o š
protivnosti, niti u o p ć e kazuju kako će biti iz protivnosti o n a u ko­
n e k o 4 4 drugo biti nadmoćnijim. I onima koji [postavljaju] ideje
j i m a protivnosti pribivaju: - j e r protivnosti su netrpne j e d n a od [pridolazi to] da im je [neko] drugo počelo nadmoćnije: naime o n o
druge. N a m a se pak to razložito razrješuje time da jest nešto treće. po č e m u je učestvovalo [ono osjetilno u idejama], ili učestvuje.
Jedni opet tvar nekad čine j e d n o m od protivnosti, p o p u t onih
T a k o đ e r je za druge zacijelo nužnost da jest neka protivnost
koji [suprotstavljaju] o n o neisto istome, ili pak [ona] m n o g a o n o ­
mudrosti i najuzvišenijoj znanosti, ali za nas ne. Jer o n o m e pr­
me j e d n o m . No i to se razrješuje na isti način. Za nas naime tvar v o m n e m a nikakve protivnosti. Ta sve protivnosti imaju tvar, i
nije n i č e m u protivnost. [ona] jest te [protivnosti] m o g u ć n o š ć u . 4 5 Protivnost [mudrosti],
Uz to, sve bi imalo udjela u rđavome, osim o n o g a j e d n o g . Zlo neznanje, [bilo bi] usmjereno n a
46
protivnost, ali o n o m e p r v o m
s a m o je naime jedan od dvaju sastojaka. Drugi pak d o b r o i zlo i ništa nije protivnost.

Ponešto preslobodnima mogu se činiti Rossov prijevod i objašnjenje: Prihvaćamo, kao i Ross, Bonitzovu emendaciju έτι namjesto δτι.
,,'sve stvari, čak i ako ne daju nikakav drugi prilog cjelini, moraju
naposljetku dospjeti do toga da budu razložene', tj. tako da bolje stva­ Protiv većine rukopisa, ali s Rossom i Jaegerom, čitamo ταϋτα namje­
ri mogu biti učinjene iz njihovih elemenata." Slično i Elders drži kako sto ταύτα.
je malo sumnje da upotrebljeni glagol διακριθήναι ovdje znači „biti
S Rossom razumijemo εις otprilike u smislu „leads the mind to". Re­
rastvoren i raspršen u druge dijelove svemira". Čini nam se primje­
čenica je općenito teško razumljiva. Bonitz priznaje: quomodo vel ex-
renijim oprez Bonitzov, za kojega je „dvojbeno što [tj. ta riječ] ovdje
plicem vel emendam non habeo. Eldersov je prijedlog riskantan i
znači".

268 269
Nadalje, ako pored onih osjetilnih ne b u d e i drugih, neće bi­ Neki problemi interpretacije
ti počela i poretka i nastajanja i svih onih nebeskih, već uvijek
Izuzetna je važnost knjige Lambda kako unutar cjeline Aristotelova djela
[samo] početak početka, kao u svih b o g o z n a n a c a i naravoznanaca.
tako osobito za cjelokupnu potonju povijest filozofije i teologije. „Medu
A k o pak jesu ideje i brojevi, [oni] neće biti uzroci ničega, a ako knjigama Metafizike strši dvanaesta knjiga posebno time što ona sadr­
[toga] nema, tad niti kretanja. žajno donosi okrunjenje aristotelovske filozofije: nauk ο najvišemu biću,
Uz to, kako će iz neveličina biti veličina i neprekidnost? Jer ο Bogu. Ο tom skrajnjem i cjelinu zaključujućem predmetu nemamo ina­
če nikakva izjašnjenja Aristotelova". Ove Gadamerove (Aristoteles: Me-
broj neće činiti neprekidnost, niti kao ono pokrećuće niti kao oblik.
taphysik XII. Ubersetzung und Kommentar von Hans-Georg Gadamer.
N e g o pače baš ništa od protivnosti neće biti odista čimbeno i Zweite, erganzte Auflage. Frankfurt am Main, 1970, str. 7) riječi nisu
pokretačko? Jer m o g l o bi i ne biti, ili [bi] barem činjenje [bilo] nikako tek neki osamljeni pojedinačni sud znalca. Kao i Werner Jaeger
potonje [spram] mogućnosti, te dakle bića ne bi bila vječna? Ali (Aristoteles. Berlin, 1923, str. 228), tako je i Ingemar During (Aristoteles.
jesu. Dakle treba ukinuti j e d n o od toga. A rečeno je kako. Heidelberg, 1966, str. 193) „uvjeren u to daje Aristotel u knjizi Lambda
Dalje, čime su brojevi jedno, ili duša i tijelo, i uopće ideja i htio dati u sažetoj formi jedan pregled osnove svoje teorijske filozofije".
Stoga i može isti zaslužni poznavalac i tumač drugdje kazati da je „spis
stvar, nitko ne govori ništa. A i ne m o ž e reći, osim ako ne kaže,
Lambda Metafizike jedno potpuno samostalno predavanje ο filozofiji
kao mi, da o n o pokrećuće čini [jednim]. prvih stvari" (isto, str. 189). Slično sudi i Hans Joachim Kramer (Der
Oni pak koji zbore da je matematički broj o n o prvo, te tako Ursprung der Geistesmetaphysik. Amsterdam, 1964, str. 191): „Poput
[zbore] svaki put drugo jestvo, i za svako pojedino druga počela, ti nekog zagonetnog meteorita strši Λ 'Metafizike' u vrijeme".
jestvo svega čine nepovezanim (ništa naime jedno drugome ne dopri­ Sudeći prema ponegdje upravo nevjerojatnoj zbijenosti i lapidarnosti
nosi, pa bilo [to] ili ne), a i počela [čine] mnogima. No bića neće