Biblioteka Premijera

Ante Tomi
LJUBAV, STRUJA, VODA & TELEFON
Heavy blankets cover lonelv girls
Lucinda Williams
A good man is hard to find Only strangers sleep in my bed My favorite words are goodbye And my favorite color is red
Tom Waits
NO KAD JE ZEKO TRAIO MAMICU
"Nije ustvari tragedija kad se njemu ne digne", objanjavala je Lidija. "U redu je, ne more svaki put. Bude ovik umoran,
ne da mu se. Sve ja to razumin i ne ljutin se. Nego, zna ta je sranje? Sranje je kad on kae: 'Ne znan ta mi je, ovo mi se
nikad prije nije dogodilo.' Majke mi mile, drae bi mi bilo da mi je trisku opalija, nego da je to reka. ta oe re, na sve
druge mu se die osim na mene? ta meni fali, da mu se samo s menon to dogodilo?" Uspravila se s etkicom u jednoj ruci
i zdjelicom boje za kosu u drugoj i pogledala po salonu. "A je li tako?" upitala je okupljene. "Ako se njemu nije diga, ta
mene poniava zbog toga?"
"Ne znan ta bi ti rekla", odgovorila joj je muterija, jedna to radi u opini, Lidija joj nikako nije uspijevala zapamtiti ime.
"Ja dosad jo nian bila s tipon, a da se njemu nije diga."
Lidija je zaprepateno pogledala enu. Oi su im se srele na povrini ogledala.
"Sere", rekla je frizerka.
ena se jedva primjetno nasmijeila.
"Znala san da sere", nacerila se Lidija.
"A koji put nije ni loe kad se ne digne", umijeala se Mare koja je besposleno listala neku reviju u drugom stolcu. "Doe ti
ga milo kad se siroe skupi."
"Ako ba nisi napaljena", primijetila je ona iz opine.
"To je istina", sloila se Lidija. "Ako se ti napali, a njemu se ne digne, najrade bi ga ubila. Ali, to Mare govori, bude
nekad lipo i kad se ne digne pa on bude sav sjeban zbog toga. Bude nekako njenije. Njemu je uasno to mu se nije diga,
jadnik, samo to ne proplae, a ti ga tjei, mazi ga po kosi i govori: 'Sve je u redu, ljubavi, bit e bolje drugi put...' Leite
zagrljeni jedno pokraj drugoga i na kraju ti uope nije a da se niste evili. Osim toga..." Lidija je ovdje ponovno zastala i
podigla ruku s etkicom boje kao da eli naglasiti ono to e kazati. "Osim toga", rekla je, "ako se njemu ne digne, sutradan
samo to na kolinima ne ide za tobon. Jebe ga osjeaj krivnje i ta god ga pita, on samo klima glavon. To je moda jo
najlipe. Dri ga u aci..."
"Skuajte", javila se tada starija ena koja je dotad, sa zelenom plastinom kapicom i viklerima, utjela na drugom kraju
salona, "a bi li vi o neemu drugom mogli priat?"
Lidija je zapanjeno zastala i upitno se okrenula prema Mari i ovoj iz opine.
"Je li ba morate priat o tin porkarijama?" nastavila je uvrijeeno gospoa s kapicom.
"A o emu bi vi, gospodo, tili da priamo?" upitala je Lidija.
"Pa ta ja znan. O kuvanju, na primjer", predloila je gospoa.
"Dobro, ajmo priat o kuvanju", rekla je frizerka pomirljivo.

U salonu je zavladao muk. Iduih pola minute, moda i itavu minutu, ni Lidija, ni Mare, ni ena iz opine ni glasa nisu
pustile.
"Kad ve o kuvanju priamo", javila se Lidija napokon, "ima jedan lipi recept..." Zastala je i u ogledalu kriom pogledala
enu pod kapicom. "Kad se njemu digne, stavit malo laga po njemu..."
* * *
Prolog petka Lidija je napunila trideset pet, ali Dinko je rekao da se ne mogu vidjeti jer je tastu i punici obeao da e ih
voziti u vikendicu u Maruie. Lidija je Josipa ve bila poslala da spava kod djeda i bake. itav tjedan je mislila kako e tu
veer provesti s Dinkom. Valjda ve mjesec dana nisu bili zajedno i ba joj je trebao. Dolo bi joj gotovo da se trlja o
namjetaj kako je bila uznemirena od elje i sve je bila isplanirala za svoj roendan. Ne da veeraju uz svijee, on joj nije
morao donijeti trideset pet crvenih rua,
bombonjeru u srcolikoj kutiji ni komplet ipkanog rublja, nita od onih pizdarija iz enskih revija nije traila, samo da on
doe i da se poeve. Jer stanje je ve bilo alarmantno. ivana od poude, svaala se s radnicama i sa sinom, s
prodavaicama u duanima, s potarom, televizijskim inkasatorom, predstojnikom zgrade i policijskom slubenicom na
alteru vozakih dozvola. Dinko joj je trebao da je ponovno pomiri sa svemirom s kojim je zaratila. Imala je ve itav
scenarij. Da ve u predsoblju, samo to on ue, klekne, raskopa mu hlae i popui. Samo tako, bez najave, da ga zatekne
svojom odlunou. Prije neki dan, dok je radila, u salonu, ta joj je slika iznenada sijevnula u glavi i trenutno je osjetila
slabost u udovima, gotovo joj je ispala etka iz ruke zamiljajui kako klei u hodniku i pui Dinku, noktima mu lagano
grebe dlakavu stranjicu, a on se tako uzbudio da mu se bedra tresu i samo to se ne saplete o sputene hlae...
Ali, Dinko je, eto, obeao eninim starcima da e ih voziti u Maruie i nita mu na svijetu, izgleda, nije bilo vanije od
toga. Lidija je to, jasno, mogla razumjeti. Rizino je ukrcati penzionere u autobus. Mogle bi im olabaviti zubne proteze od
drmusanja, mogli bi zaspati i probuditi se tek u Ploama, a da im netko, na primjer, ukrade smrznute mahune iz putnog
friidera, ovjek do smrti to sebi ne bi mogao oprostiti. S takvom je ozbiljnou Dinko govorio o tome, da bi rekao
da su mu tast i punica predsjednik i prva dama osobno.
"A, reci mi", upitala ga je Lidija, "je li ih vozi skupa ili e najprije odvest nju pa se vratit po njega?"
"Ne; oboje u...", poeo je Dinko nevino, a onda ipak shvatio. "Ajde, bogati, Lidija, ne zajebaj i. Sad mi je ovo uletilo i ne
mogu do. Zna i sama kakva mi je situacija."
Lidija je znala kakva je situacija i nije se bunila zbog nje. Nikad nije puno traila od njega. Tu veer, recimo, za njezin
roendan, dosta bi joj bilo da samo dva sata budu zajedno i on bi jo mogao otii kui i biti sa svojima. Ali da bi on i tasta i
punicu stavio ispred nje, ve je bilo uvredljivo. Ipak, nije nita rekla i nije, jasno, htjela moliti, pokuala je ak ne zvuati
Ijutito. Neka on radi svoje, a ja u svoje, pomislila je. Samo to je prekinula s Dinkom, nazvala je Branku.
"Stara, dii se. Mobilizacija."
"Di emo?"
"Idemo na neke frajere da ih silujemo."
"Ajme, ne bi ti veeras. Sad san uzela film u videoteci."
"Koji?"
"Jesen u New Yorku."
"To je ono sranje s Richardom Gereom?"
"Aha."
"Ono kad umre ona koza... kako se zove?"
"Wynona Ryder."
"Pa to si ve gledala."

"A kad mi se svia."

"Ajde ti u kuracV opsovala je Lidija. "Uzela si film di umre neka glupaa samo da bi mogla plakat za njon. Ostala bi doma
i plakala pod dekicon, umisto da izae i napravi neto sa svojin ivoton. U devet i po da si mi se nacrtala isprid portuna.
Inae buin gume."
."Nemoj se zajebavat s tin."
"ula si me ta san ti rekla."
Lidija se istuirala, poeljala i naminkala. Obukla je crne tange, no nije joj se svidjelo kako joj dlaice vire ispod ruba
tkanine pa je ipak izabrala konvencionalniji model gaica. Gledajui pred ogledalom guzicu utegnutu u minici, sama je sebi
namignula. Boga mi, pomislila je, noas e zeko trait mater. I to ju je nasmijalo, makar je znala da se izreka odnosi na
neto sasvim drugaije od onoga to je njoj bilo na pameti.
A to to joj je bilo na pameti i nije tako esto radila. Zapravo, u svoje vrijeme jest, ali davno su proli neobuzdani dani.
Otkad je s Dinkom, nije bila ni sa kim drugim. Dobro, jest jednom, ali to se ne vai jer je bila pijana. Osim toga, nisu se
nego drpali u autu. Nije bilo nita ispod pojasa...
Ili je moda bilo?
Pokuala se sjetiti novogodinjeg slavlja kod kumova, Zdenke i Vie. Negdje oko tri nekako je shvatila da se dovela u
stanje u kojemu ne smije voziti pa je zamolila Vicu da je prebaci doma i
zadnje to pamti je njih dvoje kako sjede u autu u mraku na parkiralitu pred njezinom zgradom, razgovaraju o neemu, a
on je dri za sisu. Ne pamti o emu su razgovarali, jedne, jedine rijei se ne sjea, ostalo joj je samo kako je Vie dri za
sisu, a ona to neko vrijeme uope ne primjeuje, da bi napokon shvatila i pomislila kako je to vrlo neobino. Zato on mene
dri za sisu, misli Lidija i gotovo joj doe smijena ta situacija. Ali se ne sjea da je rekla Vici da makne ruku. Ne sjea se
upravo niega to je slijedilo nakon toga i moda je tako i bolje. Zbog Zdenke i Vie, dragi su joj njih dvoje, ona ne eli
znati to se desilo. S njim nije i ne namjerava razgovarati o tome, a i on se, na sreu, ponaa kao da se nita nije dogodilo.
Ako ikad i spomene tu zgodu, Lidija e ga prekinuti.
Elem, bio je trinaesti rujna, Lidijin roendan, i ona je krenula neto napraviti sa svojim ivotom. Dakle, nai nekakvog
mukarca. Jer, to bi uope drugo moglo znaiti kad neka ena hoe neto napraviti od svog ivota, nego da sebi nae
nekakvog mukarca. To je sav smisao. Mukarci su, barem ako Lidiju pitate, divni. Genijalni. Savreni. Ona ih oboava!
Samo ena mora biti oprezna s njima, jer su kao alkohol ili trava dobri ako ima mjeru. Pizdarija je, naglaava Lidija,
ako postane ovisna o nekome od njih, a ene vrlo esto rade tu greku. Udaju se i naprave djecu s nekim, provedu pedeset
ili ezdeset nezado
voljnih godina uza nj i napokon ogorene legnu pokraj njega u zajednikoj grobnici. To za Lidiju znai biti ovisnik, kada
ena ne zna kontrolirati potrebu za mukarcima. Lidija uiva u njima, ali dri konce u svojim rukama i ni za jednoga se
mukarca nee tako vezati da ne bi mogla u svakom trenutku prekinuti s njim. S iluzijom da bi itavo strano vrijeme svog
ivota mogla provesti s jednim jedinim, Lidija je raskrstila jo prije devet godina. Jednostavno, jedno jutro se probudila i
vie nije vjerovala u to.
* * *
"Eto tako, ne virujen vie u ljubav", rekla je svojoj mami.
"Ti si totalno blesava."
"Doputan i tu mogunost."
"Ma, ekaj, je li on tebe tuka...?"
"Boe sauvaj."
"Je li te maltretira...?"
"Nije. Nije me tuka, ni maltretira, ni galamija na me, ni razbija po kui."
"A je li... kako bi rekla... je li traija od tebe da napravi neto...", mama se malo smela, "neto to se tebi moda gadilo?"

"Misli u krevetu?"
"E."
"Nije, mama. Miso je okej ovik, dobar je i otac, poten je i vridan, i nije perverzan, ako si
to tila pitat, sve je s njin ka bog, ak bi mogla re i da mi je drag, ali eto...", slegnula je ramenima, "razvodimo se."
"Pa zato?"
"Pa sad san ti rekla. Ne volin ga. Ljubav je sranje. Ne virujen vie u to."
"Ti si sranje", naljutila se mama. "ili ivot radi sve na svoju ruku i mimo iloga drugoga svita. Sve ta je drugima
normalno, tebi je sranje. I samo na sebe misli, glupao jedna. A jesi li moda razmiljala kako e Josip podnit da se vas
dvoje razvodite?"
"S Josipon e bit sve u redu."
"To ti misli."
"Viruj mi, za Josipa se ne boj, s njin e sve bit u redu", ponovila je Lidija strpljivo.
Mama je tada zastala kao da se neega dosjetila.
"Ti ima drugoga", rekla je.
"To nije vano."
"Znala san!"
"Mama, to uope nije vano, rekla san ti vec...
"Droljo!"
Lidijina mama voli takve dramatine izraze.
"Mama, kad ti kaen, to nije vano. Nije u pitanju ni Miso, ni neko drugi, ili neko trei, ili deseti, nego se radi o tome da ja
u to vie ne virujen. Majke mi! Tebe mi! Glupo mi je lagat da ih"koga volin kad ga ne volin. Nikoga ne volin."
16

Ljubav, struja, voba&telifon

"Onda ni Josipa ne voli."

"To je drugo. Zna i sama da je to drugo."
Zautjele su na nekoliko asaka i jedna i druga.
"Ma...", poela je mama ponovno, a onda ipak odustala, jer toliko je poznavala Lidiju da je znala da se s njom ne vrijedi
prepirati. Ni kada je bila dijete, mogao si je tui, derati se na nju i zakljuavati je, sve uzalud, nikada i ni u emu se ona nije
dala urazumiti. Zatresla je glavom, teko uzdahnula, zagledala se u keramiki tanjur na zidu iznad Lidijine glave, a oi su
joj se napunile suzama. Ostala je u toj pozi, uvrijeeno ne progovarajui s keri, idue dvije i po godine.
Branka ju je, kako su se dogovorile, ekala ispred zgrade u devet i po, cakumpakum spremna za izlazak. Lidija to nije
oekivala. Vjerovala je da e je zatei jo u staroj trenirci, kako se spustila na ulicu samo da joj kae kako ona ipak ne bi
izlazila. Branka je takva, pasivna, treba je povui da neto napravi. To da ju je ona veeras doekala naminkana i
dotjerana, za Lidiju je bio siguran znak da neto ne tima.
"Sta ima nova na psihijatriji?" upitala je.
"Neemo o tome", odrezala je Branka kratko sjedajui u auto.
Taj o kojem se ne pria je Brankin momak

eljko. Za prijatelje ele, za Lidiju Psihijatrija. Nadaleko uveni noni bua guma. Gotovo svaki put kad bi Branka
prekinula s njim, on bi joj probuio sve etiri na autu, to bi nju redovito tako dirnulo da bi ponovno pola s njim.
"Doooobro!" rekla je Lidija. "Kako god ti oe. Nego, di emo nas dvi veeras? Di vi mladi inae izlazite? U Shakespearea,
je li moe?"
"Shakespeare ti, ljubavi, ve sigurno godinu i po ne radi."
"Bogati!" zgranula se toboe Lidija. "ta sve neu ut. Jo e mi re da se i Jugoslavija raspala... Stavi nan neku muziku."
Branka je otvorila pretinac iz kojega se umalo rasula hrpa diskova.
"ta emo?"
"Neto plesno. Plee mi se veeras. Stavi neto da se malo razgibamo prije nego doemo u disko."
"Leonard Cohen, Greatest Hits", proitala je Branka s omotnice.
"Neto plesno, kravo! Tebi je Leonard Cohen plesna muzika?!"
"A ta ja znan. Ne znan ni ko je to."
"Dobro, nita, nema veze... Stavi ovo", rekla je Lidija pomirljivo pokazujui jedan album u Brankinoj ruci. Slijedilo je
kratko uitavanje digitalnog zapisa, kratak klavirski uvod i...
You better think, dreknula je Aretha Franklin.
Think, sloili su se pratei vokali.
18

IjUBAV, STRUJA, VODA &TEIEFON_____________________________________________

Think about what you're trying to do to me, nastavila je gospoica Franklin, a Lidija je zapovjedila...
"Pojaaj!"
Yeah, think!
Think, thinkl
Let your mind go, let yourself be free...
Zaustavili su se na semaforu. Lidiji je krv tukla od muzike, probudila joj je ruke, bedra i bokove, osjetila se ugodno i
slobodno u vlastitom tijelu.
"Stara, puknit u", ispovjedila se Branki. "Majke mi, pojebat u se s prvin koji mi naie."
"S prvin? Ajde, ba da te vidin", kazala je Branka pokazujui bradom na debelog od, tako, pedesetak godina, to je, vodei
minijaturnog psa na uzici, polako, dostojanstveno prelazio cestu ispred njihova Clija.
Lidija je zastala da razmisli.
"Ako e ti priuvat pasa", ponudila je, "nema problema."
Oh freedom, freedom, freedom, yeah freedom, pjevala je Aretha, gnjevno i radosno i pohotno u isti as, ba nekako kao to
se i Lidija osjeala.
Parkirale su ispod Opine. Veer je bila topla, lagana juina. Ljeto je bilo na izmaku, turisti su otili, studenti se vratili u
Zagreb, a Hajduk oekivano izgubio jo u pretkolu Lige prvaka i grad se polako uspavljivao. Na ulicama je bilo vidljivo
manje ljudi. U Zlatnim vratima nitko iv, tekat ispred Teaka skoro prazan, samo dva para za jed
nim stolom i jedan krakati, sa eirom, to se s nogama neodgojeno ispruio preko pola ulice.

Ispred Pulsa je ipak bilo dosta naroda. Nabijeni u siunoj kaleti, sjedili su za niskim stolovima ili stajali s aama u
rukama, njiui se na zagluan house. Lidija je prije nekoliko godina pokuala s tom muzikom, neko se vrijeme ak i
pretvarala da joj se svia. Ali ritam joj nije ulazio u tijelo. Nije ju nosio po podiju kao Aretha, ili James Brown, ili Otis
Reading, Supremes i Temptations, muzika koju joj je na kompilacijskim kazetama poklanjao

I Mile, jedan radijski urednik i didej kojemu se ona sviala, a koji joj i dandanas jo ponekad donese neki cede, iz istog
ovjekoljublja, jer mu je Lidija jasno dala do znanja da su njegove erotske anse kod nje sasvim beznadne. Techno, house,
rave, trance... kako li se ve ta muzika sve zvala, bila je prva stvar koja je Lidiju natjerala da pomisli kako je njezino
vrijeme prolo. Tresla bi se na taj neljudski ritam, svojski se trudei da joj se svidi, da bi napokon odustala, zaueno
pogledala oko sebe i nije joj bilo jasno to ona tu radi ni zato se svi tako ozareno smiju na sranje iz razglasa. "E, da oe
pustit Shout od The Islev Brothersa, pa da in ja pokaen ta je ples", pomislila je nezadovoljno. Naravno, nikada nisu pustili
Islev Brotherse, jer u kabini iznad podija nije vie bio Mile nego neki majmun gol do pasa, to je kao sumanut palucao
jezikom s okruglim srebrenim piercin
20
goni, i Lidija je naposljetku gotovo sasvim prestala odlaziti u disko.
Ili, ako bi i dola, vie nije plesala. Samo bi, kao veeras, stajala na mjestu i lagano njihala ramenima, kao oni minkeri to
nikad ne pleu, nego stoje s cugom u ruci, u svojim Paul & Shark majicama i s naoalama za sunce u kosi. ak i ako je
dva u noi, oni jo uvijek dre te naoale navrh tjemena, gotovo neprimjetno se njiu, odmjeravaju ene i trude se izgledati
cool, a zapravo su papci, jadni, iskompleksirani i obino bez para. Ako ih zna ubosti na pravo mjesto, u sekundi se ispuu.
Takav jedan, u pomno namjetenoj nehajnoj pozi, s jednim stopalom naslonjen za zid, sa cigaretom u jednoj ruci i
nekakvim, boe te sauvaj, rozim koktelom u drugoj, ba je s druge strane ulice fiksirao Lidiju, prodornim pogledom od
kojeg su se njoj vjerojatno trebale noge odsjei.
"Sta je, frajeru?" pomisli Lidija, uputivi mu jedan slatki osmijeh.
A on se zbuni i okrene glavu.
"Ajde, dobro, bilo je lipo dok je trajalo", ree ona u sebi.
Gurajui se kroz gomilu, uto doe Branka s njihovim piima. Lidija otpije gutljaj votke s Red Bullom.
"Dinko me otkanta veeras... Ne znan vie kako u s njin. Morat e pripazit na svoje ponaanje. Morat e mi
fundamentalno pripazit na svoje ponaanje... Sta ima u tebe?"
"Uf! Nemoj da ti ponen."
"Loe?"
"Totalno."
"Ajmo, zini, ta ne valja?"
"ele i ja smo prikinili."
"Opet? Jubilarni sedamnaesti put."
"Ovi put definitivno."
"E, naravno, ka i oni esnaest puti dosad."
"Nemoj mi se smijat. Ne mogu vie. Iscrpija me je. Majke mi, nakon dvadeset minuti razgovora s njin ja se osjean ka da
san ilo jutro tukla ruzinu u kveru."
"Bui gume?"
"Nije, ne bui gume, ali, brate..."
"ta?"

"Ma, nita..."
"Ajmo, ajmo, nema tajni meu prijateljima."
"Bili smo u Meugorju proli vikend..."
"E?"
"I ovi... On je traija neto od mene da napravin, neto..."
"Tija je da ukrade lemozinu iz crkve?" bubne Lidija.
"Lidija, molin te!"
"Oprosti, neu vie. Priaj."
"Tija je da napravin neto... U krevetu..."
"Pa u Meugorju!?" zgrane se Lidija, znatieljno podiui obrve. "Jebate, perverznjaka!... A ta je tija?"
"Ne mogu ti priat o tome."
22
"Ajde, to si pika."
"Ne mogu. Nemoj me ni pitat za to", ree Branka i turobno zauti.
Lidija primijeti da je onaj s druge strane opet gleda. Pogleda i ona njega. Sto ne bi, kad je besplatno. Ovaj se napokon
osmjeli, otisne se onim stopalom o zid, krene i na pola metra, po prilici, od nje stane, mislei to bi rekao. Lidija je voljela
taj pristup. Kad nemaju gotov scenarij, nego ve prema situaciji improviziraju na licu mjesta. Tip se naceri, lizne usne.
"Zini vie, jebote", pomisli Lidija.
I on stvarno zine.
"A je isto malo zaladilo", ree minker.
"A ta si ti", upita ga Lidija, "neki iz Dravnog hidrometeorolokog zavoda?"
I bio je to nokaut u prvoj rundi. Na samom poetku borbe, dok se sva publika jo nije ni smjestila na svojim mjestima.
Mukarac se zbunjeno nasmijeio i pokuao jo neto rei, nemono nekoliko puta otvorio i zatvorio usta, a onda odglumio
da je negdje iza Lidijinih lea vidio nekoga poznatog, nerazumljivo se ispriao i otiao.
"ta si ono poela priat?" upitala je Lidija Branku.
* * *
U Pulsu su popili jo jedno pie, a onda se zaputili u Ljetno kino Bavice, gdje je te vee
ri svirao... Netko je svirao. Branka je znala tipa na ulazu pa nisu platili kartu. I dobro da nisu, jer su ostali moda najvie
pola sata. Neki klinci, premladi ak i za Branku, krenuli su im se upucavati. Lidija im je samo mogla odati priznanje na
hrabrosti. Zatim su otili iza ugla, do kioska s evapima. U redu ispred njih dvoje stajao je jedan, roba, tako Lidijinih
godina. Bio joj je poznat odnekud. I ona njemu, shvatila je kad su im se pogledi sreli.
"Bog", rekao je on veselo.
"E, bog", kazala je Lidija oprezno. 1 ti na evape, a?
"A, e", rekla je Lidija.
"Jebote razgovora", dodala je u sebi.

Neto bi mu ve bila odbrusila, ali tip je imao nekakvo milo lice, i ugodan osmijeh, i uope nije bio ruan, samo to, da ga
jebe...
"Ti se mene ne sia?" shvatio je on.
"Oprosti", ispriala se Lidija slijeui ramenima.
"Mrdujska regata, prije dvi godine."
"Ajme, da", rekla je ona i u trenu se sjetila svega osim njegova imena. Posluila se starim trikom.
"Da vas upoznan", okrenula se prema Branki.
"Branka", rekla je Branka.
"Bernard, drago mi je", rekao je mukarac.
"Bernard?!", pomislila je Lidija. "Kako san tako neto mogla zaboravit?"
Bili su, dakle, prije dvije godine na Mrdujskoj
24
regati. Njih pet cura na jednom brodu, a njih je bilo est mukih na drugom. Oni su imali gitaru i peenu koko kojom su
gaali jedan drugoga. U jednu rije, veselo drutvo. itavim putem do Mrduje njihove su dvije jedrilice bile negdje blizu
jedna druge pa su se u neko doba poeli dovikivati.
"Nestalo nan je vina!" viknuo bi netko s njihova broda.
"Bogami, i vrime je vie bilo da van nestane!" odgovorio bi netko s njihove, enske jedrilice.
Okrenuli su oko Mrduje, a onda i jedni i drugi shvatili da im je dosta jedrenja pa skupa skrenuli u jednu samotnu valu blizu
Sutivana da se okupaju. Pekli su nekakve kobasice na gradelama, smijali se i, supijani, ciei skakali sa sika u more. Onda
su ih oni pokuali nagovoriti da skinu kostime i kupaju se goli. Moe si misliti. Momci su gledali malo previe pornia...
Pojeli su evape sjedei na zidiu pokraj kioska. Branki je malo ajvara palo na majicu i to je sasvim unitilo njezino
raspoloenje. Postala je maloduna, bezvoljna, kakva ona ponekad bude. Uutjela se. Malo je moda ve i bila pospana. A
Bernard je bio okej, ugodan, nije govorio krive stvari, bio prost, kurio se, nije se inilo da se trudi. Nije glumio, nego su
spontano akulali, nije se inilo da netko nekoga tu zavodi. Lidija je mrzila te igre, inile su je napetom, opreznom, nije se
mogla opustiti ako bi vidjela da mukarac glumi.
25
On se bavio free climbingom, to je Lidiju silno impresioniralo. Krajikom oka pogledala mu je noge u bermudama i bila je
dosta zadovoljna onim to je vidjela. Maljava, oiljcima proarana blijeda koa, duguljasti miii, vrsta, suha goljenina
kost. Dotakla se u jednom trenutku, kao sluajno, rukom uz njegovu ruku, a on ju je pogledao, zaustavio u pola reenice i
plaho joj nasmijeio. Lidija mu je kratko, odobravajui trepnula.
"E, bija san juer na jednoj audiciji za reklamu", rekao je Bernard iznenada.
"Nemoj zezat, kakvu reklamu?"
"Za energetski napitak Power Blue."
"Nikad ula."
"To se jo nije poelo prodavat u nas. Tek od idueg miseca e bit. Sad e krenit sa kampanjon."
"A, ekaj, kako si dospija na audiciju, sam si se javija ili...?"

"Priko kluba. Tribaju nekog free climbera. Scenarij je da se tip penje uz liticu, tako su mi priali, nian jo vidija, a onda, u
neka doba popije jedan ti Poiver Blue da mu vrati snagu."
"Ajme, superl Branka, jesi li ula, Bernard e bit u reklami za Poiver Blue? Povoer Blue e mu vratit snagu."
"Aha", javila se Branka iz svoje plitke kome.
"Pa jo ne znan da u bit", ogradio se Bernard. "To je tek bila audicija."
Ljubav, struja, voda&telefon
"Ma, oe, bit e", osokolila ga je Lidija. "Koga imaju boljega od tebe? Tako se mora postavit u svemu. Misli pozitivno...
A ovi, kakav je ti Poiver Blue?"
"Pa, taaako", slegnuo je ramenima mukarac, "nije lo. Plave boje."
"Ozbiljno?!" ree Lidija. "Vidi, po imenu nikad ne bi rekla."
Bernard je zamiljeno klimnuo. Uope nije shvatio alu. Ili je ozbiljno glup, ili je u koli uio ruski, zakljuila je Lidija.
Inae je radio u nekoj vulkanizerskoj radionici na Brdima. Kada je to rekao, Lidija mu je pogledala nokte. Bili su savreno
isti. Ipak... to je bio trenutak kad je shvatila da e se tu no eviti s njim, spomenula se da ga upozori da ne gura prste u
nju.
Otili su zatim u Zbirac na pie. Popili su jednu rundu, a Branka je rekla da joj se spava i otila. Mjesec se ljeskao na moru,
mirisala je laina. Neka djeca su pijano pjevala iz mraka dolje na plai. Tamarisi su umjeli. A njih dvoje su zamukli i to
nije bilo ba nimalo neugodno. Dapae, bilo je vrlo prirodno, kao da se sto godina poznaju. Pijuckali su, ona opet votku s
Red Bullom, on pelinkovac, konobar je stavio da svira neki latino, a ona se u jednom trenutku sjetila Dinka i bilo joj je
dalek, kao neki stranac, nije se vie mogla sjetiti zato je bila ljuta na njega.
"Koliko je sati?" upitala je Lidija.
"Pono i tri minute."
"Ajde, neka smo i to obavili."
"Staje bilo?"
"Do prije tri minute mi je bija roendan. Trideset pet godina san napunila."
"Pa, jebate, mogla si mi i re da ti estitan."
"Pa, jeba ja tebe, nema veze, mo mi i sad estitat."
Bernard je krenuo preko stola, nagnuo se malo ustranu da je poljubi u obraz, ali ona mu je zaustavila glavu. Uhvatila je
meu svoje dlanove i ivkla...
"Aa, neemo tako, maco."
I poljubila ga ravno u usta. Jezikom mu je taknula zube i on ih je rastvorio, pustio je u toplu vlanu upljinu koja je mirisala
na pelinkovac. Daleko, jedva jo primjetno, i na evape. I neki losion se utio. I, ispod svega, jedan vrsti, tjelesni,
nepogreivo muki miris. Lidija je malo zadrhtala, nekontrolirano joj se trznuo jedan mii na leima. Spustila je ruku i
zavukla mu je pod majicu, vrhovima prstiju prela preko rebara, uhvatila ga u struku, slobodni penja je bio sami mii.
Jedva je ekala da ga pusti da se slobodno popne na njoj.
* * *
Pet sati kasnije vani tek to nije svanulo, a Lidija lei na leima gola golcata, skamenjeno buljei u plafon i razmiljajui o
smislu ivota.
28

Jo u autu se pomamila, jednom je rukom drala volan, a drugom, naizmjence, mijenjala brzine i vatala se s Bernardom.
Zavlaila mu ruku pod majicu, dirala ga po trbuhu i prsima, jedva se koncentrirajui na cestu. Na jednom semaforu
preskoili su itav ciklus, crveno, uto, zeleno, pa opet crveno, uto i tek tada su krenuli. Uhvatila ga je preko bermuda i
ve mu je bio napola dignut. Obeavao je. Barem tada. Umalo joj je dolo da jo na putu do njezina stana skrenu negdje,
obore siceve i poeve se u kuribandi.
"Nemoj", rekla mu je, s mukom izvlaei njegovu ruku ispod suknje. "Nemoj, jebate, sudarit emo se."
"Kravo glupa!" doviknuo joj je jedan kroz prozor, kada se u zadnji as bez migavca prestrojila na nekom krianju.
Skinuli su se pa je on legao na postelju, a ona je sjela na njega. Svojim je mokrim krilom osjetila da mu je sada mekan.
Grebala ga je lagano po prstima i tipala mu bradavice, a on je jeao od zadovoljstva. No, to nije znaajnije utjecalo na
stanje tamo dolje. Trljala se o njegov spol jer ga je eljela, za poetak, samo kratko u sebi. Samo malo da se nabije na
njega. Kasnije se mogu vratiti na predigru, ali u tom asu joj je trebalo da je ispuni, klizne u nju, da osjeti trnce uz kimeni
stup kada ue uspravan i tvrd. Ali, nije mu ilo.
Spustila se jo malo, sitno mu poljubila nekoliko puta trbuh, a onda, lickajui lagano tanku
lij ehu maljica to se od pupka sputa do prepona, napokon sagnula glavu i uzela mu kurac u usta. Ni to joj nije bilo mrsko.
tovie, voljela je osjetiti kako raste i ukruuje se u njenim ustima. Ispunilo bi je samopouzdanjem kad bi ga digla, bilo joj
je lijepo znati da to moe. Lagano ga je istezala usnama, sisala, vlaila jezikom i strpljivo, jednolino drkala. Ljubila mu
jaja. I puila. I sisala. I lizala. Dobrih petnaest minuta. Moda i due.
"Sunce, malo si mi pospan."
"Aaahhhl" uzdahnuo je Bernard slabano.
Lidija se vratila na posao. Sada ve nestrpljivi je i grublje. Pomalo je gubila ivce i odustajala od vjetine za koju je
vjerovala da joj dobro ide, makar je znala da to ba nimalo ne pomae. On je bio sjeban, ona je bila sjebana, stvar je sada
Kito bila potpuno beznadna. Pet minuta kasnije leljust ju je boljela, ruka joj je utrnula i ukoilo iu je u kriima.
"Jo u dobit reumu od puenja", pomislila je.
"E, da nan je sad", pokuala se naaliti, "jedan mnver Blue da ti vrati snagu, a?"
A on je podigao malo glavu i sam od sebe, glupo, nepotrebno, jer ona nije traila nikakvu ispriku, izgovorio onu uasnu
reenicu...
"Ne znan ta mi je veeras. Majke mi, ovo mi 5e nikad prije nije dogodilo."
Inae je dobro podnosila ovakve uvrede. Ali, veeras ju je zaboljelo. Ubolo je u srce. Uspravila se, pogledala mlohavi kurac
i iznenada joj se sve
skupilo, roendan i ljubavnik sa svojom situacijom, njezina nemona elja i ovaj nesretnik to mu se ne die. Nekakva tuga
je uhvatila. Zurei u Bernardov smeuran mii u trenutku se osjetila staro, potroeno, umorno. Polako se spustila na
postelju pokraj mukarca. Leali su neko vrijeme u potpunoj tiini.
"Oe da te malo lien?" upitao je on negdje iz mraka.
"Pa zna ta, ako ba ne mora, bolje nemoj." Noni povjetarac bridio joj je oznojenu kou. Tiho, jednolino brujanje grada
naruavala je povremeno samo neija daleka nerazgovjetna galama. Osjetila se usamljeno. Iznenada joj je strano
nedostajao Josip. Bilo bi joj zbog neega lake da on sada spava s druge strane zida, ispod postera iskeenog Dartha Maula
iz Ratova zvijezda. Mukarac pokraj nje uto se primaknuo i prebacio bedro, svoju teku i vruu nogu preko njezina trbuha
pa je uzeo dirati po sisama.
"Nemoj, budalo", pomislila Lidija, a naglas je rekla...
"Bernarde, zna, nemoj se ljutit, ali ja sutra radin i volila bi da mogu odspavat koju uru. Ajde, majke ti, poi doma."
"Auto mi je ostalo parkirano na Bavicama." "Pa proetaj, jebi ga. Jesi li sporta ili nisi?" Na rastanku ga je njeno
poljubila u obraz, zakljuala vrata pa se vratila u krevet. inilo joj se kako e istog asa zaspati, ali samo to je legla,
31

bila je sasvim rasanjena. Vjerojatno je pretjerala s Red Bullovima, odjednom je imala mravinjak misli u glavi i nije joj se
ba nimalo spavalo. Sjetila se hrpe rublja u drugoj sobi i gotovo je ustala da pegla, a onda je pomislila da nee valjda na
svoj roendan u dva u noi peglati. To bi tek bio potpuni poraz. Spustila je glavu na jastuk prisiljavajui se drati oi
zatvorene, da bi ih nekoliko minuta kasnije razoarano otvorila i apnula, iznenada joj je i niotkud dolo da to kae...
"Jeben ti, zasrala san sve ega san se takla." ekalo ju je to valjda prije ili poslije, nije se moglo pobjei od toga. Trideset
pet godina, vrijeme za prvu inventuru ivota. Nije joj dola u dobrom trenutku, ali za to vjerojatno i nema dobrog trenutka.
Takve stvari ne radi kad si dobre volje. U zamraenoj sobi, u dva ujutro, osjeajui se usamljeno, potroeno i staro, Lidiji
se inilo da je sve zeznula i da za to nije kriv nitko osim nje same. Svaka njezina odluka, koju je svojeglavo branila, ne
dajui da joj itko pametuje, sada se inila pogrenom.
Pod jedan, fakultet. Kada je u dvadeset prvoj, na poetku tree godine hrvatskog jezika i knjii'vnosti, ostala nosea i
odluila prekinuti studij, mama je popizdila. Lidija je bila odlina studentic a, nije nego dvaput pala na ispitu, imala je
visok
32

Ljubav, stkuja, voda S telefon

prosjek ocjena, seminarski radovi su joj povremeno bili ba izvrsni. Nije prepisivala iz knjiga, kako se to obino radi, nego
bi munula glavom i napisala vlastite, gdjeto moda radikalne i ishitrene, ali originalne teze koje je hrabro branila pred
profesorima. Dijelu njih se to ak svialo. Zapravo, teko je, kad bolje promisli, rei koliko su im se sviale njezine uvrnute
teorije, a koliko njezin dekolte. Kako bilo, sve se inilo sjajno.
Ali, nju je izjedala dosada. Bila je ve sasvim blizu potovanja vrijedne akademske titule, ovolicno je nedostajalo da negdje
ue u razred, kaubojski bubne imenikom o katedru i s jednim jedinim pitanjem, "Koja je poruka Senoina djela uvaj se
senjske ruke?", napravi opi pokolj meu acima, a onda se uspravi meu leevima, krvavom ruku visoko podigne knjigu i
slavodobitno drekne: "Poruka Senoinog djela uvaj se senjske ruke, jebem li vas blesave, je da se uvate senjske ruke..."
Lijepa budunost u prosvjeivanju omladine stajala je pred njom, ali ona je nije eljela. Shvatila je, nekako na drugoj
godini, da joj se ne svia hrvatski jezik, knjievnost jo i manje. Svi oni nerealni realisti sa svojim pompoznim aoristom i
neromantini romantiari sa svojim lanim suzama, poremeeni rodoljubi, urotnici i teroristi, tuberkulozni, sifilistini i
pijani klasici, sve ono blato i krv, sablje krivoije i turske glave na kolcima, krst asni i sloboda zlatna, kukuljevii
sakcinski i andori gjalski... smuilo joj se, s
iznimkom nekolicine imena, svih pet stoljea hrvatske knjievnosti u platnenom uvezu sa zlatotiskom na koricama.
Zapravo sluajna trudnoa bila je dobrodola isprika da odustane.
Na mamin uas, vratila se u Split i udala za Miu, uselila se kod njegovih, rodio se Josip. Miso, jedinac, glumio je da vodi
piceriju, kojoj je vlasnik bio njegov tata a stvarni gazda, onaj od kojega su drhtali konobari, bila mama. Zapravo nije bilo
potrebe da Lidija radi, nisu upravo ni eljeli da ona radi, njoj je bila namijenjena uloga glupe nevjeste koja e odgajati
unuka i biti zahvalna kad joj dvaput na godinu tutnu neku paru da sebi u Trstu kupi dva komada robe i novi model
Guccijevih naoala. Ali, ona je htjela biti samostalna. Bogzna kako joj je palo na pamet da bude frizerka, mama je tvrdila
da je to jo jedan njezin hir, pa ni Lidija sama ne bi se mogla zakleti da isprva nije bilo tako, no zbilja je upisala neki
smijeni veernji teaj u obrtnikoj koli i poloila ga bez da je jednu jedinu minutu uila. Dobila je papir da je
kvalificirana, posudila malo od svojih, malo od Miinih, registrirala se u Opini, otvorila frizerski salon za ene i mukarce
i ispalo |e neoekivano dobro.
Posao joj se svidio, voljela je lajati s muterijama, a i njima je ona vjerojatno bila zabavna kad su dolazili ponovno, unato
nekim zbilja neovjenim frizurama kakve je ispoetka radila. Prvi put u ivotu Lidija je poela zaraivati i iznenaeno
34
je otkrila da joj to ide, rashodi joj nisu bili vei od prihoda, mogla je plaati i najam, i radnicu, pa jo jednu, i poreze, i jo
je u tri godine uredno vratila sve dugove. Druga je stvar koju je otkrila bila da je novac uzbuuje. Gotovo bi drhtala od
zadovoljstva kada bi ga dobivala i bila frustrirana kada ga je gubila. Financijskom je inspektoru zbog nekakve globe
jednom htjela oi iskopati.
A i bio je jedan, moda i najvaniji razlog zbog kojeg je trebala novac i nezavisnost i zato je valjalo poistiti sve dugove,
premda vjerovnici ak nisu inzistirali na tome. Brzo je shvatila da brak s Misom nee dulje potrajati, ni blizu onome
vremenu na koje su se jedno drugome sveano obeali u crkvi Svetog Dominika. Nije to bilo za nju, brani ivot,
zajednika postelja i tekui raun u banci, vikendica, godinjice... Pamti kako joj je Miso jednom za godinjicu, koju je ona
naravno sasvim smetnula, darovao kuhinjsku pregau s njemu nevjerojatno slatkim, potpuno neodoljivim natpisom, a ona
se morala praviti kako joj se svia, kako je upravo do suza nasmijava njegova domiljatost. Stajala je kao glupaa nasred

sobe u pregai Moja ena najbolje kuha, manje od dva sata nakon to se u autu na Trsteniku memorijalno evila sa svojom
srednjokolskom ljubavi.
Neobino, nikad prije nije osjeala takvu elju za seksom kao u vrijeme kada se zavjetovala na branu vjernost. Dobro,
kada se udala, bila je trudna i prirodno je da se suzdravala. Ali, malo
NO: KAD JE ZEKO TRAIO MAMICU
nakon to se Josip rodio, gotovo ga je mrzila zato to zbog njega mora ostati kod kue. To da dolje pod prozorom momci
viu za curama, a one se retardirano kikou njihovim budalatinama, da se neke enske, njezino godite ili ak starije, ljube
s tipovima na plaama, u autima ili na gajbama iza diskoteka, dok ona doma grije boicu, a Miso se, kreten, pravi da spava,
bilo joj je kao da je iva zakopana.
I nije puno prolo prije nego se ponovno dala u promet, neobuzdano, besramno, samoubilaki. Smijeila se mukarcima iza
Miinih lea. Na svadbi njegova roaka potroila se s mladoenjinim bratom. Pa nekoliko puta i s Josipovim lijenikom,
specijalistom pedijatrom. Nakratko je raspirila davnu strast s momkom iz srednje kole. Se vila se s popularnim pjevaem a
da pojma nije imala tko je on... U malo vie od pet branih godina, prebrojila je jednom, bila je, ne raunajui svoga mua,
intimna s jedanaestoricom njih. A da ni za jednog, ukljuujui i mua, nije osjeala ni slabani srh ljubavi. Bila je samo
tjelesna strast, istina, povremeno nevjerojatno ugodna, ali nita vie od nje. Za takvo to nije morala biti udana. tovie,
vjenani prsten je samo smetao.
"Samo je vodena trajna", zakljuila je dakle Liija jednog dana i vratila se, razvedena svojom krivnjom, s Josipom u
naruju u roditeljski stan.
Tada se dogodilo neto neobino. U asu kada je opet bila slobodna, dugo nije osjeala nikakvu
36
elju za mukarcima. Mogla je potpuno otvoreno initi to je htjela, a ona je mjesece i mjesece naveer ostajala na kauu i
Josipu itala titlove filmova. Mali bi i zaspao pokraj nje, a ona je svejedno itala, i itala, i itala, i itala... Nije se mogla
zaustaviti.
I tako ivi posljednjih devet godina, samo to se u meuvremenu i stambeno osamostalila. Ne voli nikoga i ljubav joj
nimalo ne nedostaje. Mama naravno misli da je to uasno, ali se naposljetku pomirila.
* * *
Siva hladna svjetlost zore ulazi u sobu u kojoj Lidija, odnedavno tridesetpetogodinjakinja, lei gola golcata na leima i
razmilja o svom ivotu. Ono to se sino desilo vie uistinu nije vano, moglo je sve to biti prije milijardu godina. Druga
stvar nju mui. Je li sve moglo biti drugaije? Je li zbilja izabrala najbolje za sebe ili je moda ipak mama bila u pravu? U
ovom trenutku uope nije sigurna u odluke koje je nepomirljivo branila. Dapae, misli da se zeznula i s prekidom studija, i
s udajom, i s razvodom, ivot bi joj bio laki da je bio obiniji, bez velikih, dramatinih preokreta. Nekim se ljudima u
itavom ivotu ne dogodi to je ona proivjela u petnaest godina, a opet mnogi su sretniji od nje. Ona uvijek ima dobar
savjet za druge, ene joj zbog toga valjda i dolaze
na frizuru, ali njezin vlastiti ivot je sranje...
Ve je pet i po, sunce izlazi. Da sada i zaspe, nema nikakve koristi. No je upropatena. Lidija ustaje, oblai staru majicu i
gaice, nazuva papue, gumicom vezuje kosu na zatiljku. Odlazi u drugu sobu i ukljuuje peglu. Na dasci za peglanje rairi
jednu Josipovu koulju i pokropi je vodom. Onda se neega sjeti...
"E, ba je noas zeko traio mamicu", ree u sebi.
Ljubav, struja, voda 6 telefon
Kazna za pogreno parkiranje
"... Jedna moja rodica ima stan ispod njihova pa mi pria da se njih dvoje stalno svaaju. Viu, razbijaju da se ila zgrada
ori. Zadnji put su u tri ujutro zvali policiju", priala je neka penzionerka Mari dok joj je ova umetala uvijae u kosu.

Mare, meutim, ima i vlastitih briga preko glave, da bi se jo bavila tuima i, da je ubije, ne bi znala rei o kome baba
pria, nego samo pristojno klima i misli svoje. Lidija za to vrijeme farba vrhove voditeljici s lokalne televizije, a Branka je
ba zavrila s muterijom, nekim srednjokolcem, i sjela. Lidija se samo kratko okrenula da je pogleda kako uzima alicu s
kavom i Branka je znala da je pogrijeila. efica je bila mrzovoljna, sada je samo valjalo vidjeti to e je potjerati da radi.
Trebalo joj je manje od pola minute...
"Pogledaj ove porkice ovdel Vidi koji je ovo svinjacl" pokazala je nezadovoljno Lidija Mari na policu ispod ogledala, a
Branka je, premda njoj nita nije bilo reeno, shvatila poruku. Uzela je krpu i uhvatila brisati policu, redom podiui lakove
za kosu, gelove, pjene i etke. Nije bilo nikakve potrebe za tim, jer je Mare prekjuer,
Kazna za pogreno parkiranje
nakon identinog ispada vlasnice salona, sve obrisala, ali s Lidijom se, kada je raspoloenja ovakvog kao danas, ne vrijedi
svaati.
Branka je kriom pogledala Maru i namignula joj. Mare se lagano nasmijeila. Lidiji, meutim, nije promakla bezglasna
komunikacija njezinih radnica. U salonu uope, izmeu svih onih ogledala, malo toga proe neprimijeeno. Frizerski salon
je prostor bez tajni. Lidija je, dakle, shvatila da joj se radnice smiju, pogledala je jednu pa i li ugu te se i ona nacerila...
"Dobro, je", priznala je, "danas san malo u kurcu."
"Peemes?" upitala je Branka.
"Aha", klimnula je vlasnica salona. "etvrti put ovog miseca."
"A je li znate za koga je ona prije bila udana?" javila se ponovno penzionerka s uvijaima.
"Ko, gospoo?" upitala je Mare.
"ena od ininjera Kragia?"
"A neman van pojma."
"Ona je biva ena od doktora Kaliterne. Oni su bili svi skupa u klapi i ovi mu je oteja enu."
"Ko? Kaliterna Kragiu?"
"Ne, obrnuto. Kragi Kaliterni", objasnila je bakica sa zloestim smijekom na svom majem licu. Ljubavni trokut s
ininjerom i doktorom oito ju je neizrecivo zabavljao.
"Ma, ekajte, gospoo", javila se Lidija. "Kako to mislite, oteja mu je enu?"
"A lipo, ona je najprije bila s jednin, a onda s drugin."
"Pa nije je oteja, bog je ubio. To se ne radi jo od turskoga vakta. Valjda je ena sama otila."
Bakica se namrtila.
"Jebate", nastavila je Lidija, "kad kaete da je neko nekome oteja enu, meni se pari ka da prepriavate Hasanaginicu."
"ekajte, kako vi to razgovarate s menon?" pobunila se muterija. "Je li vi to oete re da san ja stara?"
Lidija je zaueno zastala.
"Pa nian ba to imala na pameti, ali kad ve pitate je, mislin da ste prilino stari."
"Dobro! Onda dovienja", rekla je uvrijeeno penzionerka pa ustala. "Ovde me vie neete vidit", dodala je jo samo
grabei torbicu s klupe, a onda izala teatralno zalupivi vratima.
Sekundu ili dvije svi su u salonu samo zinuli od zaprepatenja. Samo je Mare, kroz izlog gledajui staru kako, jo ogrnuta
ljubiastim sintetikim zatitnim platnom po ramenima, ustro marira preko ceste, primijetila...

"A nita, valjda e se sitit da nan vrati viklere."

Osjeala se glupo u hotelu, dok se Dinko prijavljivao i uzimao klju sobe, a ona se okretala po predvorju kao da nema veze
s njim, glumila da sa
Kazna za pogreno parkiranje
zanimanjem gleda neke bezvezne slike i tapiseriji1 objeene na zidovima i prstom, kao zamiljeno, brie prainu s
mesnatog lista filodendrona u kutu. Koliko god je u sebi ponavljala da je ba bri^;i to e itko rei, ipak se pitala to
recepcionar misli o njoj. Pogledala ga je na trenutak praznim Ogledom, koliko god je mogla praznijim i ravnoUnijim,
tjeskobno vrebajui trenutak kada e kroz masku njegove profesionalne nezainteresiiiinosti proviriti podsmijeh, a onda je
okrenula ka i zamiljala da hotelski slubenik pokazuje Bvom na nju i vragolasto namiguje Dinku. alac ama koji ju je
ubo u tom asu bio je na neobi
i nain ak i malo ugodan.
"Gospoa je s vama?"
"Da."
"Mogu li, molim vas, dobiti i njezine isprave?"
"Lidija...", okrenuo se Dinko.
"Dinko", prekinula ga je ona trudei se da ne zvui ivano, "jo u autu san ti dala osobnu."
"A, da, oprosti."
Na stepenicama, samo to su okrenuli na odmori tu, on joj je stavio ruku oko pasa i ona mu ;'Jupaa sve oprostila. Od
tog trenutka izmeu ih dvoje je potpisan mir. Uvrijeena to ju je fctavio za roendan, Lidija isprva nekoliko dana Ope
nije htjela razgovarati s njim. Ugasila bi krono na mobitelu kada bio Dinko nazvao i nije mu odgovarala na poruke. Zatim
se javila, ali je
bila hladna i zajedljiva i nije htjela da se nau. Dva puta nije imala vremena za njega. Sve dok Dinko nije ponudio izlet u
Trilj, pohane abe i rijene rakove na buzaru za ruak na terasi nad Cetinom i seks u hotelskoj sobi. To joj je bilo gala i
odluila mu je popustiti, ali se isto u autu jo malo durila. Tek na stepenicama, na putu do sobe, s rukom na njenom boku,
Dinko je dobio puni oprost.
"A oemo ostat spavat?" upitala je ona brzopleto, glasom punim nade kada ju je nazvao.
"Neemo, jebote", rekao je on. "Zna da ne mogu ostat ilu no."
Naravno, znala je, ali se nije prestajala nadati. Nije se... pa ne pamti kad se zadnji put probudila pokraj nekog mukarca,
utrnute ruke grlei njegovo toplo i teko, usnulo tijelo. Vie se ne sjea kad ju je netko pred zoru, u zguvanoj spavaici to
se podigla do stomaka, zajaio u polusnu. Ve je zaboravila kako mukarcima ujutro smrdi iz usta.
eljela je da moe koji put spavati s Dinkom,' da s njim podijeli intimnost noi i silno se veselila kad ju je on jednom htio
povesti na nekakav advokatski seminar na Plitvice. No, u zadnji as njegova je ena odluila ipak poi s njim, a Lidija je
itav vikend zbog toga bila depresivna. Sama sebi se zaudila koliko ju je to pogodilo. Tako je i ovaj put bila malo
razoarana, ali opet, i ovako je bilo lijepo. Znala je taj hotel u Trilju, u razli
I___________________________________Kazna za pogreno parkiranje
ii im prilikama tu se nekoliko puta zaustavila da bopije kavu i mjesto joj se svialo, luksuzno, a
'I 'it ukusno, s mjerom ureeno. Kad god bi dol.i, neki naoko pristojni, dobro odjeveni ljudi su
i ilrugim stolovima pili skupo vino iz pravili vinskih aa. Nee se osjeati jeftino ako se poevi u tikvom hotelu. Dapae.
Tek to je Dinko zakljuao, uhvatili su se stisku ti uz vrata. Ljubei je po vratu, podigao joj je iiknju preko dupeta i
zavukao ruku u gaice, a <>i i;i mu je otkopala remen i dugme na hlaama, spustila patent, izvukla koulju. Raskopao joj

je lilu/u, povukao ustranu koaricu grudnjaka i uzeo fiati bradavicu. Ona ga je preko gaa uhvatila za t\nli kvrgavi kurac.
Krenula je da e se spustiti i i koljena, ali on ju je zaustavio...
"Mm", pobunio se, "daj mi pet minuta da se r.tuiran."
"Aaaal" zavapila je Lidija. "Nemoj sad, molin to!"
"Moran, porak san, ilo jutro san bija na sudu."
Od hotelske sobe zbog neega se osjeala nesigurnom, kao djevojica. Dok se on tuirao, Lidija se, slaui odjeu preko
stolice, skinula do gola i Kgla na postelju s rukama na trbuhu. Potom je ustala, ponovno obukla gaice i opet legla.
Razmiljala je moda pet sekundi, da bi ih opet jo lenom skinula i bacila na pod pokraj kreveta.
"A da ih isto stavin", rekla je u sebi i konano,
Ljubav, struja, voda 6 telefon
neopozivo odluila da Dinka ipak doeka u gaicama. Tek to ih je ponovno navukla, on je uao jo s kapljicama vode na
koi i bijelim runikom oko pasa, s vidljivom izboinom naprijed. Lidija je morala progutati slinu.
"Oemo li popit neto iz minibara?"
"Koji minibar", rekla je ona. "Dolazi amo."
Smakla mu je runik, povukla na sebe i zagrlila nogama prekriivi stopala na njegovim leima. Drala mu je glavu meu
dlanovima i gladno ljubila, trljajui dolje svoj spol o njegov, a on je zavukao ruku pod njenu stranjicu i, ba kako ga je
nauila, vrsto je gnjeio. Odvojio se malo od nje i ona ga je pustila da je ljubi po sisama, tipa joj bradavice, sitnim
poljupcima sputa niz trbuh. Propela se malo da joj povue gaice i ekala...
"Isukrsta ti1." zaprepastio se Dinko. "Sta je ovo?!"
Lidiju je odjednom bilo malo sram pa je pokrila oi rukama.
"A nita", rekla je pocrvenjevi. "Jedno popodne nian imala ta radit pa san se malo igrala mainicon za ianje."
"Mainicon za ianje? U salonu?!" upitao je on liznuvi frizirano meunoje.
"Ne, budalo. Doma."
"Jebate led", rekao je toboe prijekorno, "ta rade frizerke kad nemaju drugog posla."
Lidija se grleno zacerekala.
"Svia ti se?"
Kazna za pogreno parkiranje
"Aha... A ta je ovo?... Pari slovo v?"
"Mmm."
"Victorv?"
"Mmm."
"A ko je pobijedija?"
"Ti, duo. Ti si moj pobjednik."
Ponovno se popeo uz nju.

"Daj mi ga malo u usta."

"Ne dan."
"Maaalooo."
"Ne dolazi u obzir", rekao je on odrjeito zabijajui se u nju i bez pardona je, odmah otpoet ka, divlje jebui.
"ivotinjo!" zareala je Lidija drei obje noge ispod koljena visoko, sasvim mu se otvarajui. Kivotinjo!"
"Koja ivotinja?"
"A?"
"Reci, koja ivotinja?" upitao je Dinko dahui.
"Ti si ivotinja?"
"Koja?"
"Mravojed", bubnula je Lidija i prasnula u smijeh.
Sat i po kasnije, po prilici, sjedili su na terasi nad rijekom. Dan je bio vru, ali niz korito je, odozgo, iz planina pirio ugodan
povjetarac. Mr
46

Ljubav, struja, voda Stelefon___________________________________________A

ljice suneva svjetla, koje se probijalo kroz grane vrbe to se nadvijala nad terasom, igrale su na bijelom stolnjaku. Rana
jesen je bila, traktori puni groa tandrkali su preko mosta malo dalje, seljanke na prikolicama usput su veselo odmahivale
poznatima.
Dinko je natoio vino sebi pa njoj, oprezno, uvjebanim pokretom podiui bocu da ne prolije. On je izabrao vino, neko
hvarsko crno, autoritativno razgovarajui o tome s konobarom. On je naruio i hranu i pokazao joj kako da zdrobi rakova
klijeta. Izvukao je prstima komadi njenog bijelog mesa i preko stola joj ga, kao ptiu, stavio u usta. Lidija mu je sve
putala, jer je shvaala da je tuinac, mala glupa frizerka koja se sluajno nala u njegovom minkerskom svijetu gdje se
pria o vinima i kazalinim premijerama. Mjeavinom divljenja i zavisti gledala je kako Dinko jede rakove u masnom
crvenom umaku, a da se uope ne ufleka. ak ni na platnenoj salveti oko vrata nije mu vidjela ni jednu jedinu, ma ni
najsitniju crvenu tokicu.
Gledajui ga preko stola, bio joj je jasan socijalni jaz izmeu njih dvoje. Da to trai od njega, Dinko se nikad ne bio oenio
za nju. Muljao bi vjerojatno, priao da je nesretan u braku i da ga ena ne razumije, aptao joj besmislice u mraku nakon
snoaja, kako ve mukarci rade. Obeavao bi joj brak, zavlaio je sve dok traje, a onda joj se naposljetku vjerojatno
prestao javljati. Lidija nije
Kazna za pogreno parkiranje

47

Ihla u njegovoj kategoriji. Da je zavrila fakultet, m tla, ali ovako zajebi, nije imala anse. Osjetila je to nekako, dok joj
je s dva prsta preko stola ruao mali zalogaj rajeg mesa. Njih dvoje ivjeli su u razliitim svjetovima. Nije toliko bila
var u novcu, jer ona vjerojatno nije zaraivala puno manje od njega, koliko se radilo o ugledu. Kao frizerka ona naprosto
nije bila dovoljno prikladna da bude njegova ena. Sreom, Lidija nije lijeala ba nikakvu elju da se uda za Dinka, a
Dinko je opet bio dovoljno pristojan, ili barem i lnvoljno bistar snob, da nikad ne kae ili ne uini ita iz ega bi ona
zakljuila kako misli da je bolji uil nje. I tako je to trajalo meu njima, evo ve vie od godinu i po.
* * *
Malo je aava situacija bila kada su se upoznali. Pokojna baka ostavila je stan Lidiji, a jedna trta je tuila Lidiju da je
krivotvorila bakinu oporuku. Dinko je bio tetin advokat i na dva roita, koliko ju je zastupao, uglavnom buljio u Lidijine
sise, toliko oito da ga je sutkinja morala opomenuti. Istini za volju, Lidija se za drugo roite namjerno vrlo izazovno
odjenula. Malo zato to
I u je zabavljalo draiti tetkinog advokata, a malo i stoga to joj se sviao taj krupni namirisani bik

II Versaceovom odijelu. I tako, dok je glupa tetka kictala o rodbini koja se prevarom domogla ne
48

LJOBAV, STKOJA, VODA & TELEFON

kretnine to je po prirodnom pravu nedvojbeno trebala pripasti njoj, njih su se dvoje gledali, a Dinko je u jednom trenu ak,
premda e kasnije to odluno poricati, liznuo gornju usnu. Strano je to bilo za gledati. Dobro se nisu jo tu, u sitnoj sudnici
Opinskog suda u Splitu, na oi tetke, sutkinje, Lidijine odvjetnice i male pjegave daktilografkinje, pojebali.
Sutradan naveer, malo prije zavretka radnog vremena, ovjek se pojavio u salonu i sjeo uza zid ne skidajui pogled s
Lidije. Gledao ju je otvoreno, utke se smijeei, divljom samouvjerenou od koje se uznemirila. Mari to nije promaklo.
Prestraeno je pogledala Lidiju i lagano podigla bradu pokazujui oima na Dinka. Mislila je, priznala je sutradan, da je to
neki mutan tip, zelena recimo, kojemu je efica moda ostala duna neke pare, ili takav netko koga bi Mare, doe li gusto,
odvano priklala karama i ostavila da iskrvari na ploicama. Lidija joj je lagano klimnula i nasmijeila se da je sve u redu,
ali ta dobra i odana enska ba se jako prepala i dugo je trebalo da se umiri.
Starija je frizerka zavrila s muterijom i pozvala Dinka na stolac, a on je pokazao na Lidiju, koja je bila zauzeta s nekim
momkom, i rekao...
"Ja bi, ako nije neki problem, saeka gospou."
"Pa problem je", kazala je Mare svadljivo. "Za manje od po ure zatvaramo."
Kazna za pogreno parkiranje
"Sve je u redu", javila se Lidija, "ja u to." "A, jebem mu sve, sedan i po je prolo, neeB sti."
Mare", kazala je Lidija strpljivo, "ti samo poIti i poi doma, a drugo je moja briga." Mare je uhvatila mesti, uto je i Lidija
zavrila 111111 momkom, Dinko je ustao. "Ako bi mi mogli i oprat kosu", rekao je advodrsko.
"(), muko moja", prostenjala je Mare nezadoIjno, vie kao za sebe.
Lidija je mukarcu ljubazno pokazala na niski
lac uz malu kadu i on se zavalio. Ona je na
i stila toplu vodu. Mare je nervozno petljala
tlom oko Dinko vili nogu, ali on, ako je i pri
|e1 io, nije pokazao da mu to smeta. Napokon,
are je zavrila najdue metenje nekog salona u
Bvoj povijesti frizerskog obrta te obukla jaknu
torbicom u krilu sjela na klupu da saeka Lidi
A Lidiju i inae takve stvari silno uzrujavaju.
da enske paze jedna na drugu. Na tulumima,
primjer, kada jedna ode u kupaonicu pikiti, a
iga pred vratima uva strau Lidija to nikada
je mogla smisliti.
"Mare", zareala je, "mu te eka."
ena je nevoljko ustala i pola, na vratima se

) I rdnom kratko okrenula i pogledala Lidiju da

Bi je li ova ba sigurna da ona eli poi. Lidija je
limnula da je sto posto sigurna. Mare je otila.
klija je drugi put amponirala odvjetnika, isprala
50
i istrljala mu kosu runikom. On je ustao i sjeo n stolac preko puta zrcala. Frizerka je kratko iza la na vrata. Bila je topla
proljetna veer, neko j cvijee mirisalo. Iza zamraenih prozora stanov sijevali su televizori. Lidiji su se malo tresle ruke
Podigla je lagano kragnu bijelog radnog ogrtaa provjerila je li moda vonja na znoj. Uhvatila j ruicu metalne rolete.
"Morat u ovo spustit", rekla je. "Da mi i spekcija ne doe i vidi da radin u ovu uru."
Tetin advokat ukoeno je sjedio na srednje stolcu. Frizerka je s treskom spustila roletu, p tom i zatvorila staklena vrata i u
prostoriji je n jednom zrak nekako postao gust, teak i vru. radija u kutu zauo se, vrlo prikladno, nekak reggae s
jednolinim i vrstim, gipkim basom ko se lijepo utio u bokovima.
"Kako emo", rekla je Lidija zaustavivi se i mukarca.
"Onako...",

kazao

je on.

"Ne

znan. Normalno.

"Normalno ne drimo", nasmijeila se Lidija

"A ta drite?"
"Pa ta ja znan... Svata."
Prstima mu je eljala mokre vlasi gledajui s njegovim odrazom.
"Znate ta, gospoo", rekao Dinko. "Ja san nauija, kad ne zna ta bi izabra, najbolje je uze specijalitet kue."
"A je li?" zaudila se kao frizerka, jer nije zn;
Kazna'za pogreno parkiranje

51

in bi rekla na ovo. "Vi bi uzeli specijalitet te?

Ciledali su se u ogledalu, iznad etki, kara i pjica gelova, i oboje su htjeli jo neto rei, ali li i nisu dolazile. Kosa pod
rukama bila joj je
kuna i tanka, kao djeja, i ve se zabrinjavaju
\iM>ko povukla prema tjemenu. Zamislila ga hi/ nje. Nije za to doista bio potreban osobit
01 mate, za koju godinu ovjek e oito biti lm elav, no to, vidjela je, nee znatnije na
ti njegovo iroko etvrtasto lice s tamnom, i'anom koom to se vrsto napela preko
li kostiju. Moda mu je samo nos malo presi
, pomislila je lagano nakrivivi glavu. *< )emo li?" upitao je. 'Je li se vama nekud uri?"
Ta ne, iman vrimena."
"Onda pomalo", rekla je Lidija. "Odnija vrag
i r.u."

laj se nema dugo, moda jo proli tjedan,

ulje oiao, njezina mu je usluga bila upravo
i puno suvina. Besmisleno je strizuckala noi
iiki oko njegove glave igrajui mu se kosom.
< ga je zapravo eljala nego iala. Vrhom cr
pog nokta kao sluajno ga je ogrebala po vratu
se lagano prenuo. "Sve u redu?" upitala je Lidija neduno. Ka bog", kazao je advokat. A jeste vi moda doli zbog one nae
stvari na <lu?"
"Ne", zgranuo se mukarac, "to ne bi nil smij a."
"A je li?"
"Odma bi me iz Komore izbacili."
"Ma, bogati!"
"Vanka suda je strogo zabranjeno o sluajt razgovarat sa drugon stranom"
"O, jeben ti mia", rekla je frizerka, "vidi t| to."
Neki je fini skupi parfem imao na sebi. Nal gnula se nad njega napuivi usne i stala mu laga] no toboe otpuhivati dlaice
s vrata. Istog se as] najeurio.
"Gotovo", rekla je uspravljajui se i ponovn<l susreui s njegovim pogledom u zrcalu. Zdera^ ju je oima. Lidija se
lagano ugrizla za donju usni Tada je osjetila njegove prste na nozi. Izvukao ilj je neprimjetno dolje ispod najlonskog
ogrtaa; mazio je po unutranjoj strani koljena. Jagodica ma prstiju plaho je dodirivao mekanu kou. Kur; vin sin znao je
kako se to radi.
"Oho", rekla je Lidija. "A ta bi Komora rel na ovo?"
Maenje je istog asa prestalo, ena je mali uzmakla.
"Kako bi bilo da ja Komori napien jedno mal pismo o ovom fakanju?" upitala je ona, zloestj se nacerivi njegovom
odrazu.
Mukarac se zacrvenio. Vidjelo se lijepo kak| se prepao.
Kazna za pogreno parkiranje
53
"A ta emo sad?" nastavila je Lidija izazivaki, Uivajui u vlastitoj nadmoi.
"Pa ne bi valjda...", promucao je Dinko i zamukao gledajui je.
Lidija ga je zgrabila za kosu i jako stisnula. U
dnom malenom trenutku pomislila je kako bi s
Dm tako rado tresnula o zid. Ali, nije, naravno.
Kabacila mu je glavu i spustila usne na njegove.
egov topli slinavi jezik umigoljio se u njena
ta. Imao je okus po jabuci. Nekoj finoj, sonoj',

iste i suhe ute kore, jabuci koja puca pod zu

ina. Dugo je pamtila okus tog poljupca i uvijek
iiMiije, kada bi pomislila na njihovu prvu evu
sputene metalne rolete u blistavo osvijetlje
oin frizerskom salonu, dola bi joj nekako pred
i slika te jabuke. Otkopala je najdonje dugme
^ kuti da bude komotnija i sjela na Dinka opko
i ivi ga golim bedrima.
lota je, jasno, na iduem roitu imala drugog
v j etnika.
I
"Dobri su rakovi." "A ne znan, valjda", rekla je Lidija. "Oe jo malo vina?"
Mm, dobro je", stavila je dlan iznad ae. 'Mulo me je ve i uvatilo."
" Pa to mi je bila i namjera", kazao je on. "Ma, mo' mislit", kazala je ona, vrhom jezika
54
akajui mesno vlakno koje joj se zavuklo izmeu dva zuba. "Da me nisi napija, ne bi nita na] pravija s menon."
On se nacerio.
"Jebate, koje ste vi budale."
"Ko?" upitao je Dinko.
"Vi, mukarci", rekla je ona. "Morate virovai da drite sve konce u svojin rukama. Da se sve dogaa po vaem scenariju. Vi
uvik sve kontrc lirate."
"A ka da ne kontroliramo."
Ona je podigla obrve i pogledala ga kao da bi rekla samo ti, deko, i dalje vjeruj u to, a Dinkq se nakesio pa je shvatila
je da je podjebava i na| smijeila se i ona njemu.
"Oemo li opet gori?" pokazao je on glavoi put soba.
"Polako. Napapaj mi se, tribat e ti."
"Je li ti to meni priti?"
"Moda", rekla je Lidija, posegnuvi za torbil com na stolicu, jer joj je upravo zapitala poruki u mobitelu. Pliz, mogu li
veeras spavat u tebel pitala ju je Branka. Lidija je mogla pretpostaviti to je posrijedi. Naravno. Ja tek veeras dolazinl ali
Josip je doma, odgovorila joj je, kada se Dink<| nagnuo preko stola i apnuo...
"Volin tvoju piku."
"Pristojno se ponaaj za stolon", upozorila g je, pritiskajui send i krenula rukom ispod stol da ga utipne za bedro, kad je
on ugledao nei

J
Kazna za pogreko parkiranje_____________$5
njezinih lea i momentalno problijedio od Kasa.
"A u pizdu...!" apnuo je preneraeno. Lidija se okrenula i vidjela dvije ene etrdesetih godina i jednog starijeg mukarca
kako ivahno razgovarajui o neemu, s parkiilita penju stepenicama na hotelsku terasu, chalo joj je nekoliko sekundi da
shvati to asnulo njezina ljubavnika visoka mrava lena plave valovite kose do ramena, u kostimu m\ zagasitocrvenog
lana i plitkim jarkocrveBm cipelama, s koraljnom ogrlicom, bila je... pa sad, Dinkova ena. Lidija je protrnula. Pafclizirano
je buljila u nju nekoliko asaka, ne izmiljajui da bi je ena mogla prepoznati. Njezino malo drutvo se popelo i
zaustavilo u njestu. Razgovor ih je tako ponio da su neko ine ostali stajati izmeu stolova. Lidija je fcokon shvatila kako
je nerazumno zuriti u Dj i li pa se hitro okrenula prema svom stolu i n< naeno otkrila da je ostala sama. Dinko je Icstao!
Njegov tanjur, pribor i salveta, dopola pojedena salata od radia, jo su dodue stajali ' iino preko puta, ali ovjeka nigdje.
Sputene glave izdaleka je ula odlomke raz
ovora ono troje. Dinkova ena, kako se inilo,
uglavnom je utjela, dok je mukarac zaareno
priao neto o obraunavanju PDVa, a ona druga
kna svako toliko nemono ponavljala...
"Ma, ekajte da van to objasnin..."
"Ne, ne, ne, sasluajte vi mene", nije se dao stari i nastavljao mljeti.
E sad, ili je ovjek podizao glas, ili su njih troje bili sve blie Lidijinom stolu. Jo nisu nigdje sjeli. Vrtjeli su se izmeu
stolova, inilo se, ve nekoliko minuta. Lidiji je srce lupalo. Sto da kae ako ena doe blizu i prepozna je?
"A, evo, dola san ruat... Je, ha, ha, ha... znan da je malo udno, ali ja uvik naruin dvi porcije... Ne bi nikad rekli po meni
koliko mogu izist."
I gdje je taj Dinko nestao, pizda mu materina? Pogledala je zelenu vodu ispod terase i u tom asu joj je pala na pamet
apsurdna misao kako se Dinko sakrio pod povrinu rijeke i eka da mu ena ode, diui na trsku kao Indijanac.
Uto se pojavio konobar pokraj njezinog stola i utke joj pruio uti papiri na kojem je navrljano stajalo: DOI NA
RECEPCIJU. Ustala je s glavom na prsima, odglumila da je neim uprljala bluzu pa sad mora u zahod da to opere i hitro
zamakla unutra.
* * *
Godinu i po su bili skupa i to, prirodno, nije ostalo neprimijeeno. Za njih je znala i Dinkova ena, inae nekakva
proelnica u upaniji. Lidija je to vidjela prije nekoliko mjeseci u jednoj parfumeriji, kada se ova, vidjevi nju unutra,
okrenula na vratima i izala. Nita nije rekla, nije u
Kazna za pogreno parkiranje
kme bilo neprijateljstva ni mrnje, na njezinom sr licu, u kratkom trenutku kada su im se pogledi sreli, vidjela samo
nelagoda, gotovo strah od toenja s Lidijom. Lidija se od toga osjetila kao vno. Shvatila je da joj nanosi bol i bilo joj je i
ivo. Da je Dinkova ena rekla neto runo, ili I mrem prezrivo pogledala, Lidiji bi bilo lake, s m se znala nositi. Ali,
nelagoda te ene sasvim |e razoruala. Poeljela je potrati za njom i masniti joj da ona nije nikakva prijetnja njihovu i.i ku,
da joj njezin mu zapravo nita ne znai, m kao ni ona njemu, da je to samo glupi seks, ta vie ne trai ni ona od njega ni
on od nje... stala je, meutim, ukopana gledajui Dinkovu mi kako odlazi, jer takve stvari ljudima ne mo1 rei, a i da
moe, njoj vjerojatno nita ne bi Kilo.
Mogla je jedino prekinuti s Dinkom i u tom 1 asu doista pomislila to uiniti. Ipak, nije, bilo je lijepo s njim. Ne bi se udala
za njega, to K ni traila. Ono to ju je dralo s Dinkom je I in povremeno znao nasmijati, da je bio fenomenalno graen,
spontan u krevetu i... no, to je fcpravo bilo sve. Lidija doista nije trebala mua, itiku ruku u kui, kako bi rekla njezina

mama, i" I oga tko e joj promijeniti gumu na autu ili Brinuti slavinu koja curi. Pokraj tolikih vulkafcrrra i vodoinstalatera,
udaja joj se inila dosta smislenom. Tu je stvar uostalom ve probala i, kvaki najljepa, ne bi jo jednom. Nije eljela da
58
se neki mukarac mota po njezinom stanu, a jo manje da glumi oca njezinom sinu. Pamti kako se naljutila kada je Dinko
jednom doao u nje i primijetio da je Josip na sagu oko televizora ostavio razbacane diskove za Playstation. Sto se njega
tiu diskovi njezinog malog? Koji kurac se on ima mijeati u to? Nju nimalo nisu zanimali Dinkova ena i djeca, nije
eljela znati nita o njegovom pravom ivotu, onome izvan kratkog vremena koje su provodili skupa. Ona nije bila u
njegovoj realnosti, nije ga htjela u svojoj, i to joj je savreno pasalo. Oni su ljubavnici, nitko nikomu ne polae raune.
Potena pogodba, mislila je, ak | vie nego potena s njezine strane.
Ona nije nikome otimala mukarce, premd je u ivotu ula i takve optube. Jednom ak i u lice, vrlo glasno, na ribarnici, u
deset ujutro, pred publikom od kojih sedamsto do tisuu i dvjesto ljudi, kada joj je dola mama neke kojoj je Li dija, kao,
otela momka, ba kada je ovaj, nakon beskonanih devet godina hodanja, konano trebao oeniti njezinu glupu ker. Sve je
to Lidij| tek naknadno rekonstruirala. Tada nije dobro n shvatila o emu se radi, jer je gospoa bila dosta neartikulirana.
ula je samo nekakvu viku, koja se zacijelo na nju odnosila, jer joj se ena unosila u lice. ula je neto kao "kurvo" i "sram
t( more bit" i neto o srei njezina djeteta, kada jvj je ena iznenada udarila vreicom od, tako, pok kila, sedamdeset deka
kampa po glavi i vreid
Kazna za pogreno parkiranje
, jasno, pukla i sve se rasulo po Lidijinoj glavi i
nenima. Narod je Ijubopitljivo zurio u nju, dok
Dna stajala nasred pekarije pokrivena kampi
a. Nedvojbeno frikim. Jedan manji joj se, jo
| /apleo u kosu i panino mlatarao repom.
ena je tako izgubila ruak, ali dobila slatko
'ovoljstvo osvete drolji koja je upropastila bu~
I nost njezine keri usidjelice, i otila kao to
i dola, izgubila se u guvi, prije nego to joj
I uli ja stigla objasniti da ona nema ni pare ni
Bnizaciju da bilo koga otima. Arapski teroristi
n n i avion, ali oni su, brate, profesionalci, gdje
K>na od njih. Mukarce, osim toga, i ne treba
Imati. Oni se, budale, sami nude i uglavnom se
nimalo ne bune kad ih pokupi. I naposljet
\ Lidija bi voljela da je to mogla rei gospoi,
njezin nesueni zet je pravi papak i ona im je
ravo uinila uslugu kada je, ne hotei, osuje
vjenanje stoljea. Lidiji je neshvatljivo da je
sama s takvim jadnikom izdrala pet dana i

moe od uda sebi doi da je netko s njim bio

ivih devet godina.
* * *
"Pa ta ona radi ovde?" ponavljao je Dinko, ijno upajui svoju rijetku kosu i uzrujano selu i s kraja na kraj hotelske sobe.
Svako malo fr/.no je razmicao zavjesu i virio drutvo dolje, D da se hoe uvjeriti da je ona stvarno tamo.
Da ono nije bila fatamorgana, da mu se nije, zbog loma svjetlosti pod odreenim kutem, samo priinilo da mu se ena
pojavila na terasi hotela u Trilju.
Lidija je sjedila na postelji, pratila ga pogledom po sobi i iznenada joj je, kako ve bude nakon nekog stresnog dogaaja,
kada panika proe i ivci se opuste, sve ovo bilo uasno smijeno.
"Dinko, baci se kroz prozor", savjetovala rmi je ozbiljnim glasom. "Baci se kroz prozor, nema ti druge."
On ju je u prolazu samo prijekorno pogledao.
"Drugi kat je, nee nego ostat nepokretan", nastavila je ona izazivaki.
Dinko nije odgovarao na provokacije.
"Jebate", rekla je Lidija vie nekako za sebe,j "ena bi ti se ba lipo zaudila da padne pokraj njezina stola. Dinko,
ljubavi", dodala je promije njenim glasom, "otkud ti ovdel?"
"Lidija, molin te!"
"Ili da ode doli i zamoli je da ti sve oprosti? Da joj lipo sve ispria, pusti suzu, bude doba neko vrime, kupi joj neku
pizdariju, novi auto recimo... ta misli, kolike su ti anse?"
"ta misli, je li nas vidila?" upitao je Dinko.
"Nego ta", odgovorila je Lidija zloesto.
"Misli?"
"Ma, sto posto. Ko te ne bi vidija kad si onako ka oparen skoija od stola", rekla je ona, premd uistinu nije vidjela opisani
trenutak.
Kazna za pogreno parkiranje

61

Dinko je pokrio lice rukama razmiljajui.

"Ajde, pusti sad enu", pozvala ga je ona lupnuvi dvaput po krevetu pokraj sebe, "doi malo amo."
On je sjeo, a ona mu je zavukla prste u kosu i privukla njegovu glavu k sebi. Poljubila ga u vrat, B u nula resicu pa vrhom
jezika takla usnu koljku. On se trgnuo.
"Nemoj sad."
"Zato?" apnula je vrelim dahom Lidija, koja |r, kako to obino bude nakon stresnih situacija, i a< la napetost popusti, sada
bila i malo jebeljiva. Spustila mu je ruke na prepone i stisnula ga.
"Nemoj", ponovio je Dinko, malo i ivano, i ^naknuo joj ruku. "Nemoj, shvati", rekao je sada mirnijim glasom. "Ne
mogu."
"Zbog nje doli?"
"Pa da... Bilo bi, ta ja znan... runo."
lidija mu je pustila glavu i tuno klimnula.

"Bilo bi nekako... ka da neman nikakvog poItovanja prema njoj."

Lidija se u sebi sloila. Mogla je razumjeti njeov osjeaj krivnje. Doista bi izgledalo kao da on kema potovanja prema eni
da se sada, njoj pod Rosom, poevi s Lidijom.
"Ali, to je s mojim potovanjem", rekla je Lidija u sebi. Na nju je Dinko sada, ini se, sasvim ^boravio. Ona je bila
nebie. Nitko i nita. Kurva koju nitko ne pita to osjea. Sjedila je do Dinka Jnigrbljena, s rukama beivotno putenim
meu
62

Ljubav, struja, voda &teiefon

nogama, zamiljeno piljei u are tepiha. Nije puno traila u tom asu. Samo da joj on kae: "Oprosti." Samo jedno maleno
posrano "oprosti" bilo bi dosta. Ali, nije ga, naravno, ula od njega. Jer je nije ni bilo tu. I nije bilo nje i Dinka. Sada su
postojali samo on i njegova ena.
On je ponovno otiao do prozora.
"Evo ih, ustaju", rekao je uzrujano virei izmeu zavjesa. "Sputaju se niza skale", izvjetavao ju je Dinko, makar ona to
nije traila. "Valjda mi nee vidit auto na parkiralitu... Jebate, vidila mi je autol" zavapio je on i odskoio od prozora te se
opet uzetao po sobi upajui kosu.
Lidija se polako primakla prozoru i malo rairila zavjesu. Da je Dinkova ena sada i vidi, ne b4 joj to smetalo. Pogledala je
dolje na parkiralit na plavuu u zagasitocrvenom lanenom kostimu, plitkim crvenim cipelama i s koralj nom ogrlii, com.
ena je izgledala bolje od nje, priznala je sebi Lidija. Dotjerana i dostojanstvena, djelovala je kao dama. Gospoa
proelnica. Njezina mo | drutveni poloaj, njezino obrazovanje, stipendi je, seminari i studijska putovanja, kokteli u bizni
klasama, parfemi iz aerodromskih duty free sho pova, okoladice na jastucima za dobrodolicu boljim hotelima... sve je to
nekako zrailo iz nje zine pojave i po svemu je bila bolja od samohran majke i vlasnice frizerskog salona u Splitu 3.
Ona je, dakle, stajala dolje prkosna i prekrasn pokraj Dinkovog Audija, zaueno se osvrui,
KAZNA ZA POGRENO PARKIRANJE

63

onda shvatila to je na stvari i pogledala uvis. arala je pogledom po hotelskim prozorima. Lidija ju je virila kroz sasvim
malo, moda centimetar razmaknute zavjese i ona je nije mogla vidjeti. A moda i jest, tko zna? Sada to vie stvarno nije
bilo vano, jer njezina suparnica, ljubavnica njezinog mua, ionako nije postojala. Ona je bila neliic.
Dinkova ena ponovno je pogledala auto pa Izvadila neto iz torbice, Lidija nije mogla dobro vidjeti to. Neto je kao
pisala na koljenu. Lidija H' shvatila to je posrijedi tek kada je ena podigla brisa i zatakla malu bijelu ceduljicu ispod
njega.
"Dinko", rekla je Lidija, "ini mi se da ti je lena napisala kaznu za pogreno parkiranje."
* * *
ena je bila vrlo jezgrovita. Jedna jedina rije 1 )UBRE, Dinka je ekala na ceduljici na oferlajbi Audija, no i to je bilo
isto dosta da njega pasvim razjebe. Jedva koju rije vie on i Lidija ' i razmijenili u pola sata vonje natrag do Splita.
Odsutno je zurio u cestu, vjerojatno u svom advokatskom mozgu smiljajui to e veeras slagati eni. Lidija je bila
strahovito znatieljna kakva je strategija obrane, bezono poricanje krivnje ili priznanje i kajanje, s nadom da e dobiti
manju kaznu? Nee se valjda braniti smanjenom
64
ubrojivou u trenutku izvrenja zloina? Lidija bi dala... pa ne zna to bi dala, da se veeras, kad djeca zaspu, a Dinko ih je
imao dvoje, moe nekako zatei nevidljiva u njihovoj spavaoj sobi, da uje njegovo dirljivo zaklinjanje eni koju je jedinu
u ivotu volio i koju e ikada voljeti.
No, nije eljela o tome razgovarati s njim, ba kao ni on s njom. Njemu je za danas bilo dosta Lidije, a i Lidiji je bilo dosta
njega. Izmeu njegovih diskova izabrala je nekakvu uasnu kompilaciju hitova osamdesetih i sve do Splita prisjeala se
Spandau Balleta, Culture Cluba, Duron Duran, Kim Wilde i drugih sranja koja su je terorizirala u pubertetu...

Touch me, touch me

I want feel your body,
meketala je ona sisata glupaa, nije joj se mogla sjetiti imena, kada ju je Dinko ostavio ispred stana i kada su na rastanku
jedno drugome rekli kratko, neuvjerljvo...
"Vidimo se."
*

Triput je lagano kucnula, a Josip je iznutra upitao...

"Ko je?"
"Mama koza, otvori", rekla je ona ne razmiljajui. Godinama to nije rekla i sama se sebi zaudila kako se u tom trenutku
sjetila te ale
Kazna za pogreno parkiranje
iz vremena kada je on bio mali djeak, a ona mu prije spavanja itala Vuka i sedam kozlia.
Josip joj je otvorio. On i Branka napravili su veeru. Neku su hobotnicu nali u zamrzivau i stavili je penicu s
krumpirima. Mudrijai zapravo nisu ni znali da su izvadili hobotnicu. Sve dok se nije odledila, vjerovali su da e veerati
telee odreske. Sudarali su se po kuhinji kao ona dva smuena lutka iz A je to, dok je Lidija izula cipele i bacila se u fotelju.
"Dajte vas dvoje", rekla je u jednom trenutku, "stanite as jedno do drugoga."
Njih dvoje su se posluno postrojili pred njom.
"Josipe, ispravi se malo."
Josip se ispravio, za dobrih deset centimetara bio je vii od Branke. Mogao ju je u zubima nositi. Dobro, Branku je mogao
nositi u zubima tko god je htio, ali isto ju je iznenadilo. Ove godine on je upisao osmi. Lidija mu ve neko vrijeme nije
smjela kupovati nita osim vea i arapa. Jo za koju godinu neka e mu mala bubuljiava koko zgaziti srce. Lidija ju je
ve sada mrzila zbog toga.
Zatim su dugo veerali jednu vrlo elastinu hobotnicu. Svaki zalogaj su, ba kako nutricionisti savjetuju, savakali
sedamsto pedeset do tisuu puta, a onda se izvalili oko televizora i gledali Troju na videu. Josip se malo pravio vaan
svojim znanjem koji su bogovi bili na strani Ahejaca, a
66
koji su navijali za Trojance, dok su njih dvije oarano zurile u Brada Pitta. Odnosno, Branki je bio bolji onaj mlai, onaj,
kako se zove... Orlando Bloom.
Josip se povukao u svoju sobu, a Lidija je jo malo arala po televizijskim programima. S vedrim zanimanjem zaustavila se
na DSFu, gdje su se dvojica, samo u sportskim gaicama, krvavih lica, mlatila nogama.
"Stara, jebate", apnula je ushieno, "vidi koje tijelo frajer ima."
Mlada kolegica, meutim, nije bila zainteresirana za nizozemskoturski kick boxing pa je Lidija ugasila. Branka joj je
ispriala zato veeras noi u nje. Vraajui se s posla, u zadnji tren je primijetila da je eljko, ele Psihijatrija, eka u autu
ispred zgrade.
"Mala, je li tebi jasno koje je to sranje postalo", upitala ju je Lidija, "kad se ti od njega boji u kuu?"
Branka nije nita rekla na to. Samo je tupo zurila preda se. Tada je Lidiji napokon priznala i to se to grozno dogodilo prije
tri tjedna u Meugorju. Otili su, dakle, na dva dana ona i ele i noili u nekakvom pansionu, da bi zbog neega bili na
nekoj misi koja poinje u nedjelju u est ujutro. Lidiji nije bio jasno zbog ega misa poinje tako rano, pretpostavljala je da
to u nekakvoj vezi s vlasnicima pansiona. Kako bilo...

"Meni je doa menzes", priala je Bran

Kazna za pogreno parkiranje
ka sasvim tiho da ih Josip ne uje, "a on je popizdija."
"ele je popizdija? Zato to je tebi doa menzes?"
"E."
"Zato ta se ne morete evit?"
"E."
"I ta?"
"Onda je on tija... Tija je da mu..."
"Da mu ti popui?"
"E."
Branka je zastala i duboko uzdahnula.
"A meni ni to nije drago. Zna i sama kako je to kad ti doe menzes i nije ti ni do ega..."
"Okej", klimnula je Lidija, premda sama nije imala inhibicija te vrste.
"Ali san rekla, ajde dobro, uinit u to", nastavila je Branka sada gotovo neujnim aptom. "Ali, kn je onda upalija lampu
na kantunalu i... ovo e ti sad zvuat glupo."
"ta?"
"Na zidu je bila slika Gospe. Zna one slike, [kako bi ti objasnila... Kad ih gleda iz razliitih kutova, ini ti se ka da Gospa
otvara i zatvara oi. pCad je on upalija svitlo i kad san ja to vidila... sad K mi se smijat, ja vie nian mogla. Ubij me,
nian."
"Kuin", rekla je Lidija razoarano.
"On je na to potpuno popizdija... Pet dana fcbog toga nismo razgovarali."
68

Ljubav, struja, voda&teiefon

I to je bila Brankina strana, prljava tajna, to da nije mogla popuiti dok je Kraljica Mira na zidu otvarala i zatvarala oi.
"Boe", uzdahnula je Lidija mislei kako neke ene imaju ba uzbudljiv erotski ivot.
"Nemoj to nikome priat."
"Neu."
"Obeaj."
"Obeajen", obeala je Lidija.
Otila je potom po posteljinu i namjestila Branki leaj na kauu u dnevnoj sobi, a onda i sama oprala zube i legla.
Pokai koliko me cijeni
Pokai koliko me cijeni

Mukarac je sklopio oi i malo se stresao. Lidija je voljela taj trenutak. Pratila je sitne promjene na njegovu licu, titraj
miia oko oiju, drhtaj usana, lagano irenje nosnica, jedva ujni uzdah kada bi mu toplim tuem smoila kosu. Putajui
mlaz najprije po vlastitoj nadlanici, zagrijala je vodu do onog osjetljivog stupnja izmeu ugode i bola, a onda gledala kako
on uzdie i smijei se, kako mu se ramena sputaju, kako je, glave beivotno zabaene nad frizerskom kadicom, utonuo u
stolac dok ona krui s tuem u jednoj ruci, a prstima ga druge lagano elja. Ono u emu je ipak najvie uivala je kada bi
mu povukla kosu s ela pa uhvatila punu aku mokrih vlasi i vrsto potegla. On je jedva ujno zajeao.
"Je li ti vrua?"
"Odlina", prostenjao je mukarac.
"Samo mi nemoj zaspat", rekla je frizerka cijcdei mu ampon po kosi.
"Da zna da bi moga."
"Da zna da ne bi. Nije ti ovo hotel."
"Ako muterija zaspe, ampon se ispire s ladnon vodon. Pa ti vidi kako e", dobacila je Mare
70

Ljubav, struja, voda 6 telefon

koja je za drugim stolcem frizirala neku prijateljicu koju odavno nije vidjela.
"Jebate, ta ste opasne", rekao je tip.
"Jo ti ne zna di si doa", rekla je Lidija. "Ako ne bude dobar, ka ovcu emo te ostri."
Mare se zacerekala. Lidija joj je namignula. Subota oko dva popodne je bila, malo prije zatvaranja salona. Zadnje muterije
prije ponedjeljka ujutro. Dobar razlog da se dobro osjea. Momku je oprala kosu i istrljala je runikom, a on je ustao i
zakoraio prema stolcu za ianje, malo se zaljuljavi.
"Bog s tobon, ta ti je?" upitala je Lidija.
"Nita, malo mi se zamantalo."
"Onda brzo ponovo sidi", rekla je frizerka. "Nemoj da moran zvat hitnu da doe ovde u salon po tebe... Moj barba",
nastavila je vezujui sintetiki ogrta muteriji oko vrata, "kad mu se tako jednon zamantalo kad se diga iz fotelje, lipo se
vratija sidit i vie se nikad nije usta. Osamdeset i sedme je to, ini mi se, bilo. I eno ga, jo uvik, u primaoj sobi, skoro
dvadeset godina sidi i ne mrda."
"To je onda neto ka oni moj", javila se Mare napola ironino, napola gorko.
"Ajme, da", kazala je Lidija. "Ka i obino?" obratila se muteriji na stolcu.
"Aha."
"ta je u tebe?" upitala je vlasnica salona Maru. "Promjenjivo oajno?
____________________________________Pokai koiiko m^ cijeni___________T\
"Nepromjenjivo oajno", ispravila je Mare. "Prolu nedilju je ia na razgovor kod jednoga ta ima cisterne. Vozi gorivo za
Inu..."
"Je, to si mi priala da e i. I ta? Nita od toga?"
Mare je odmahnula glavom.
"A sluaj", objasnila je, "njemu je jo malo pedeset godina. Ko e ga vie uzet da mu radi."
"ekaj", javila se sada prijateljica koju je Mare I rizirala, "ta ti je mu bez posla?"

"Jedanaest godina, moja draga", rekla je Mare uzdahnuvi.

"Bog te nee!" zaprepastila se Lidija. "Pa on vjerojatno vie ne bi zna ni upalit kamion."
Mare se uutila. Zamislila se uvijajui prijateljici kosu.
"Ma, zna ta", rekla je poslije nekoliko trenutaka jadnim glasom, "ne boli mene toliko da le on bez posla, koliko to da je
totalno odusta od Isvega. Nema, kako bi ti rekla... borbenosti u njemu. Nekako se izgubija. I drugi ostanu bez posla I bude
in teko, ali se nakon nekog vrimena opet [doekaju na noge, okrenu se oko sebe, nau neto. Ovi moj nita. Ja ga ranin i
njemu dobro."
"To su ti muki", rekla je Lidija. "Gamad!"
I u tom u je asu preplavio takav nekakav bijes, da je dlanom lupnula po glavi momka na stolni, jedini primjerak mukarca
koji se zatekao u blizini.
"Ej!?" pobunio se on.
72

Ljubav, struja, voda &TELEFOK

"Ajde, zaepi", odgovorila mu je Lidija otresito i on je zbilja zaepio.

"Samo sidi na trosjedu i navija ploe", nastavila je Mare gledajui se s prijateljicom u zrcalu. "Ja doen s posla umorna ka
pas, a on, sa slualicama na uima, kae: E, ljubavi, ovo mora ut. Majke mi mile, doe mi da mu bacin cipelu u glavu."
"A ta slua?"
"Country."
"Jebate ivot!" rekla je prijateljica.
"Neke pisme o kamionima."
"Ajde, kad ih ve ne vozi, bar da slua pisme o njima", zakljuila je Lidija.
"Lako se tebi zajebavat, ali taj country, majke mi, sve neke pisme ili o kamionima, ili o zatvorima, ili kako se neko napija,
ili kako je triba sluat mater. ula san po miljuna pisama i sve su iste."
"Pa koliko on toga ima?" upitala je prijateljica.
"Dvanaest iljada ploa."
"Molin?!"
Mare turobno klimne.
"Ali, pazi", naglasi ona, "ploa! Oni velikih, crnih, ta vie niko ne slua. Cedeove on ne priznaje. To je, kae, govno."
"Pa dvanaest iljada?!"
"E, bogati, trideset godina on to skuplja. Puno stvari je izvanka naruiva, iz Londona, iz Austrije, Njemake, u ono vrime
kad se to jo moglo,
Pokai
kad se imalo para. Ja mislin da snu napravit koliko je ploa kupija."
"I sve country?"
"Neee, ima svaega. Ima i neki li li; otkad je dobija otkaz, samo countr\

"U ime oca i sina...", prekriila na stolici. "Ne pamtin kad san zadnji neto ovako bolesno."
"Oprostite gospoo", javio se uto Lidijinom stolcu, "ima li van mu m laimersel Ja to godinama train i nigdi ni nac.
"Ne znan, pitat u ga", rekla je Mare zlovoljno.
"Proclaimers", kazao je momak naglaavaju i slog po slog. "Mogu van i zapisat."
"Ne triba, zapamtila san."
"I tako", rekla je Lidija, "ti ga rani, a on slua muziku. Pa kad neko kae da mu je loe. Ti si, Mare, heroj. Pazi ta u ti re
heroji"
"Koji put mi se ini da on te ploe voli vie nego mene", kazala je Mare jadno. "Vie nego ita drugo na svitu. Pogotovo
otkad je dobija otkaz. Naveer zaspe sa slualicama na kauu, a ujutro se digne samo da promini stranu na gramofonu.
Ljudi idu na posa, rade na crno, rintaju, bore se, a on navija ploe."
"Odjebi to", rekla je Lidija kratko.
"I ja tako mislin", dodala je prijateljica.
"E, lako je vama re."
74
Lidija je etkom oistila momka od dlaica, odvezala mu ogrta pa je ovaj ustao i platio.
"Odjebi to", ponovila je vlasnica salona otresajui sintetiku tkaninu pa sveano dodala, "ti zasluuje bolje."
"Ali kad je dobar ovik", kazala je Mare zamiljeno. "Ba je dobar, jeba mu ja mater nesposobnu."
"Ma", odmahnula je Lidija, "dobar je bog koji ga dri."
"Dvadeset i pet godina mi je bija dobar, ne znan... Ne mogu sad tako."
"More. More, stara, i mora. Spasi se dok i ti ne potone s njin."
"Gospoo", javio se ponovno onaj tupan na vratima, "ako niste zapamtili Proclaimers. Molin vas, puno bi mi znailo."
Mare je odsutno kimnula. Gledajui se s prijateljicom u ogledalu, samo je u jednom asu, vie za sebe, rekla...
"Dvanaest iljada ploa. Da ti zna koliko triba za obrisat prainu sa dvanaest iljada ploa, dvanaest ga iljada vragova
odnilo..."
* * *
"Ostani jo malo", rekla je Lidija, makar je znala da je to uzaludno.
Osjetila je maloas napetost u Dinku, dok su leali zagrljeni i on je prstima ovla dodirivao po nadlaktici. Znala je da u tom
bezvoljnom
Pokai koliko me cijeni
ka/.enju nema elje ni potrebe za intimnou. I*i 1. i je to samo pristojnost. Kao kada na sproVihIu neznancima u
polukrugu oko kovega u Mrtvanici utke prua ruku. Nakon to je pukarac kriknuvi svrio i prosuo se po njezikm
trbuhu, pao kao srueno stablo pokraj nje, stalo je svake prisnosti meu njima. I kada s <>na privukla uza nj, a on
prebacio ruku oko Jczinih ramena i sitno je kakljao prstima po ludlaktici, bila je to samo neugodna obaveza mI koje je
samo ekao pobjei. Mogla je, inilo I" i se tog sunanog, malo prohladnog listopadnu;', popodneva, uti kako on u sebi
napregnuto roji do asa kada nee biti neuljudno da ustanv i odjene se. I to ju je vrijealo. Taj mlitavi /.i. rljaj, dok su

leali jedno do drugog, bio joj je pravo suvian koliko i njemu, a ipak, kada je m polako izvukao ruku i digao se,
rastvorila se praznina u njoj.
"Ostani jo malo", rekla je, dakle, zaalivi tog asa zbog toga.
"Ne mogu", kazao je Dinko navlaei gae. "Stranka me eka."
"Koja stranka, jebate", pobunila se Lidija. "Parnice traju po dvadeset godina, prije dobije unuke nego pravomonu
presudu. Sta ti znai ilrset minuta gori ili doli?"
Dugo je smiljala ovaj odgovor, jer je ovo sa strankom koja eka ula na desetke puta dosad, i sada ga je napokon
izgovorila, poneto uljivije
76
nego to je eljela. Trebalo je zvuati zajedljivo, a ispalo je oporo. Dinko se okrenuo.
"Stranka, Lidija", rekao je ozbiljnim, poslovnim tonom, malo uvrijeeno.
Da joj nije izgovorio ime, moda bi mu i povjerovala. Nasmijeila se veselo briui runikom njegovo sjeme iz pupka.
"Ma, daj", kazala je. "A ta, neko je ubio dite, silova...? Kakva je stranka?"
Preutio je odgovor traei arape oko kreveta.
"Daj, ozbiljno me zanima", ustrajna je bila ena. "Kakva ti je stranka? O emu se radi?"
"Jedan imovinski spor", kazao je mukarac nevoljko. "U Zadvarju."
"U Zadvarju?!" zgranula se Lidija. "Jeeebote!"
Njemu se zgrilo lice. Strano je osjetljiv bio ovaj njezin jeba.
"Dva Vlaja se posvadila oko jedne smokve", nastavila je Lidija izazivaki. "Nemoj falit pa stavit plave bive na kafene
postole kad bude ia na sastanak."
Sad je, vidjela je, bio ozbiljno ljut i to joj se jako svialo.
"Poala, staje tebi lipo", rekla je. "Bane, opali me na brzinu i ao aci."
Zacerekala se kratko, jer je bilo smijeno da su nekakvi aci upali u njihovu evu. Uspravila je jastuk uz krevetsku dasku pa
sjela s prekrienim stopalima, maknula kosu iza uha i zagledala se u Dinka koji je nasred sobe navlaio koulju
Pokai koliko me cijeni
na vrst torzo nekadanjeg vaterpolista. Sasvim gladak je bio, tek s rijetkim dlaicama po prsima. Ponovno ga je poeljela.
Pouda ju je lagano stresla kao neki lahor u kolovozu kada lizne oznojenu kou na rebrima. A on je, stoka, odlazio. Mogla
mu je, uinilo joj se u jednoj malenoj sekundi, noktima iskopati oi od bijesa.
"Ja san tebi, za pravo re, ka kurva", rekla je, i to je i nju samu iznenadilo kada je izgovorila. Tko zna otkud iz njezine
glave dola je ta reenica i nekako strano odjeknula u sobi. Petnaestak minuta ranije, dok je stenjala pod njim, ona bi bila
prirodna, svata su jedno drugome znali rei u tim okolnostima, ali sada je ba neprilino zazvuala i Dinko se trgnuo.
Zaprepateno je pogledao.
"Sta me gleda?" upitala je Lidija.
Gledao ju je netremice, strogo, valjda je to bio neki advokatski trik.
"Kurva", ponovila je ona kao da hoe samu sebe ohrabriti.
"Ne seri", rekao je napokon, miui pogled i uzimajui sako s naslona stolice.

Ona se lukavo nasmijeila.

"Pa koja je razlika?" kazala je Lidija. "Doe, uini posa i nestane dok si reka keks."
Obukao je sako, zakopao se pa sjeo na krevet da se obuje, ne odgovarajui i ne gledajui je. Trudio se djelovati
uvrijeeno. Pizda fikalska, pomislila je Lidija, kako glumi.
"Ajde, reci?" nije se dala.
78

Ljubav, struja, voda S telefon

"ta da ti kaen?" upitao je Dinko toboe iznervirano.

"Koja je razlika izmeu mene i kurve?"
"Ne znan...", rekao je mukarac zbunjeno.
"Ajde, fala ti lipa."
"Mislin... ne... ne razumin", smeo se on. "O emu ti uope govori?"
Nagnuo se i krenuo rukom prema njezinoj glavi, no ona se brzo izmakla.
"ta je bilo?"
"Koja je razlika izmeu mene i kurve?" ponovila je Lidija trei put, ali tvrdo. U tome vie nije bilo zajebancije.
Jo malo meusobnog gledanja.
"Oe da ti ja kaen?" kazala je naposljetku ona gledajui ga vrsto u oi. "Jedina je razlika, dragoviu moj, to da ti meni
nita ne plaa."
Bradavice su je zaboljele kada je to rekla. Neprimjetno je malo stisnula bedra. A on je samo sjedio na postelji i pravio se da
nita ne razumije.
"To je, vidi, neto o emu bi nas dvoje morali ozbiljno razgovarat", rekla je ona nacerivi se.
"O emu?" nacerio se i on tupavo.
"Pao tomu."
I tako su se bezglasno cerili jo malo jedno drugome, sve dok Lidija nije rekla...
"Dinko, jebate, pa stranka te eka."
Pokai koliko me cijeni
Shvaala je da se veza izmeu njih dvoje poela gasiti, vidjela je to mnogo puta dosad. U svojih trideset pet dobro je
nauila svaku stopu na putu koji veza proe izmeu zanosa i gorine, od bezumne tjelesne nezasitnosti do dosade. Lidija je
bila veteranka u tome. S vremenom je sve odrjeitije, ponekad ak i bezobzirno prekidala s mukarcima. Odavno je shvatila
da gluposti poput ti si predobar za mene nimalo ne pomau, ba kao ni takozvani privremeni raskidi. Jo nije ula ni za
jedan privremeni raskid koji nije bio konaan. Stvar je bolje ubiti brzo, po kratkom postupku, nego pustiti da dugo i muno
umire na aparatima toboe privremenog razlaza, bezvoljnih zagrljaja i tugaljivog seksa dvoje ljudi koje nita vie ne dri
zajedno. Kad je jednom gotovo gotovo je i valja biti neumoljiv ako tip zove i cvili da se nau i moli da mu da jo jednu
priliku.
Ako popusti, zajebe se kao Branka sa Zelom Psihijatrijom. Lidija to zna, jer je sve i sama prola. Sebi ne moe vjerovati
kad se sjeti s kakvim je sve oajnicima i luacima ona gubila vrijeme. Gdje su joj oi bile?
"Za mukarca zapravo ne zna kakav je", rekla je jednom mami, "sve dok ne prekine s njin."

"To oe re da ja zapravo ne znan kakav je tvoj otac?" upitala je mama.

"Dobro, nemoj ti sad bit bukvalna", smela se Lidija.
Ali, mnogo puta dosad ona se zbilja osvijestila
80

Ljubav, struja, voda S telefon

tek kada je tipu dala nogu. Kad bi joj plakali, na primjer, to bi joj se ba smuilo. A to je, jasno, uvijek bilo negdje u
nekakvom kafiu punom naroda pa bi svi ivi gledali kako je on, sav zaslinjen i gotovo modar od suza, grevito dri za
ruku. On bi se tresao, gubio dah od jecaja i isprekidano molio da ga ne ostavlja, a Lidija se trudila biti pristojna i blaga s
njim, makar je mislila...
"Daj, majmune, prestani, prestani, prestani, prestani... Prestani vie1." viknula je u sebi. "Svi nas gledaju, idiote jedan!"
Kako ne shvaa, mislila je zlovoljno, da mu to to se rasplakao ba nimalo nee pomoi. tovie, mukarac joj je ak bio
odvratniji ako bi ponizno zacmizdrio. Lidija ne ljivi one budalatine iz asopisa o osjeajnim frajerima to se ne srame
pustiti suzu. Ako ima nekih ena kojima se takvi sviaju, slobodno neka se poslue, ona tu nema nikakvog interesa. Ona u
tome, i moda jedino u tome, potuje tradicionalne vrijednosti mukarci ne plau, bar ne javno, i ako bi koji zaplakao za
njom, sa svakom je suzom nepovratno umanjivao svoje jo otprije beznadne anse kod nje.
Nije takoer shvaala ni one to bi je nakon prekida nazivali u gluho doba pa utjeli u slualicu. Na koji bi to zagonetni
nain telefonsko uznemiravanje moglo raspiriti eravu njezine ljubavi? Valjda je takvo to prije razlog da se uplai
mukarca? Koja bi se normalna enska vratila takvom manijaku? I to je u glavi bilo onom Robiju,
Pokai koliko me cijeni
Lidijinoj verziji ele Psihijatrije, koji joj je prije pet godina, jednom pred zoru, susjeda ga je vidjela, sjekiricom razbio sva
stakla na Yugu, da bi jo isto popodne nazvao i plakao kako ne moe ivjeti bez nje?
"Najgore je kad se u tebe zaljubi neko koga ti uope ne obadaje", objasnila je Lidija jednom svima koji su je u salonu
htjeli sluati. "ta ja mogu s nekin ko se zaljubija u mene, kakve koristi od toga da san ja ena njegovog ivota, ako on
mene ne zanima? Sluaj, govorin ja tipu, meni je to lipo ut, ali me ne zanima. Kako ne zanima, kae tip. Tako, ne zanima,
kaen ja, nian zaljubljena u tebe. Ali, ja tebe volin, kae on. I jo je, ka, iznenaen. On mene voli i ja sad moran past na
guzicu zato to on mene voli. Ma, brate, nemoj me volitl Nemoj, molin te! To je isto, na primjer, ka kad ti maka donese
mia. Kad maka ulovi mia i donese ti ga da ga pojede i ne razumi da ti ne jede mieve. Ona ti je dala neto najvridnije
ta ti je mogla dat, a tebi to ne triba."
S Dinkom ipak nee biti takvih drama. To je prednost s oenjenima, za itavo vrijeme grize ih krivnja prema eni, da im
gdjekad bude i drago kada Lidija proglasi steaj njihove veze. Ona jo nije, i drago joj je da nije, nala nekoga tko bi
ostavio enu zbog nje. A da se i nae netko takav, Lidija bi ga odgovorila od nauma i bila upornija da ga vrati njegovoj eni
nego to bi moda i sama ena bila. Kada bi se nala u prilici da skuplja ne
Ijubav, struja, voda&telefon
ije prljave arape po sobi ili pere kadu za njim, Lidija bi lijepo zahvalila na ukazanoj asti i negdje drugdje potraila svoju
sreu.
Kako bilo, Dinko joj nee doi s takvom fantastinom ponudom. Dinko je advokatska pizda, koja e odglumiti da mu je
ao, pazei ipak da ne pretjera pa da ispadne da je slomljen zbog prekida. Rei e, Lidija ga je ve mogla uti...

"A sluaj, ako ti misli da je tako najbolje..." I to e njegovu stranu, profesionalno je valjda bio optereen time, osloboditi
svake krivnje u eventualnom sporu. Svialo joj se primjeivati kako je proraunat, kako u svakom trenutku kontrolira to e
kazati, nema neopreznih reenica. ak ni u krevetu, ba nikada nije lanuo neto to ne bi smio, s im bi ga ljubavnica
mogla ucjenjivati. Dinko joj nijednom nije rekao da je voli i nije spominjao svoju enu, koliko god se opustio, a bio je
prekrasno oputen u seksu, neki osigura u glavi itavo mu je vrijeme stajao vrsto zaarafljen u leitu. Jednom, samo
jednom Lidija ga je uspjela izbaciti iz njegove savrene ravnotee. Sevili su se na sputenim sicevima u njegovu autu na
plai pod Marjanom, kao jogini se okreui u tijesnoj unutranjosti kola parkiranih na laganoj nizbrdici. Gledajui ga
nadmonog na sebi, kako je zadovoljan sobom i svojom tvrdom kitom u njoj, nacereni vladar svemira, Lidiji je pala na
pamet sotonska zamisao. Leei pod mukarcem, opirui se nogama o strop,

Pokai koliko me cijeni

neprimjetno je pomakla ruku i spustila runu konicu.
"Dinko, ini mi se da klizimo?]"
"Ha?!" protisnuo je on unezvijereno.
"Dinko, jebate, klizimo!" vrisnula je Lidija i poela se bezumno smijati, a on je uplaeno skoio i u panici se, jasno, nije ni
sjetio ponovno dii runu, nego se onako gologuz prebacio na vozako mjesto, usput glavom slomio retrovizor, goljenicom
udario u volan, bolno jauknuo i napokon stisnuo nonu konicu, kada su stranji kotai Audija ve dotakli alo pliaka.
Lidija je sa zadovoljstvom uoila da je njegova mukost sasvim malaksala od pretrpljenog straha.
Bilo je veselih zgoda s njim u posljednju godinu i po, ali kao i uvijek, ono to na poetku moda i ne primjeuje kao osobit
problem, kako veza odmie prema svom neumitnom kraju, kotrlja se sve vee i vee kao snjena gruda niz padinu. Tako je
Lidiji malo pomalo poela smetati ona usrana Dinkova stranka, koja ga je nestrpljivo ekala svaki put kada bi se njih dvoje
poevili.
S vremenom ju je poelo sve vie i vie izluivati kako bi se svaki, ali ba svaki put nakon seksa on na brzinu obukao i
odjurio. Htjela ga je jo malo pokraj sebe. Nisu se morali voljeti, ali joj je trebala barem ona iluzija ljubavi nakon snoaja,
kada su im tijela jo vrua, da legnu zagrljeni jedno pokraj drugoga i malo se umire, razgovaraju o pizdarijama, da se makar
na pola sata uini kako
84

_______________

___________________

je ona sav njegov svijet. ene ne mogu bez toga, kako to idiot dosad nije shvatio? Zar ne vidi kako je vrijea kada kao
lopov pobjegne iz njezina stana? Ponaao se ba kao da je ona kurva koju e samo tako poeviti i nestati. Jednog
popodneva, gledajui ga kako se odijeva, palo joj je na pamet to s kurvom i otada je sve krenulo... pa zapravo ju je
uzbuivalo. Zamisao da joj Dinko plaa za seks neoekivano je donijela svjeinu jednoj vezi na umoru.
* * *
"Ej, mala", nazvao ju je negdje sredinom idueg tjedna, kako je i inae inio, ne obazirui se gdje je ona ni to u tom asu
radi, kao da Lidija samo eka da on nazove i kae "ej, mala", pa da pone veselo mahati repom.
"Ej", rekla je Lidija hladno, izlazei iz salona.
"Sta radi?"
"Evo ba san na skuptini Ujedinjenih naroda, razgovaramo o kemijskon oruju u Iraku."
"Ajde nemoj zajebavat."
"Pa kako misli ta radin? Radin, bogati. Sta u drugo radit, nego radit? Di si ti?"
"Evo radin."
"Eto vidi, ja radin, ti radi, on radi, mi radimo, vi radite, oni rade", rekla je Lidija i kratko se, ivano nasmijala.
"Sto je danas neko nadrkan", kazao je Dinko.
Pokai koliko me cijeni
"Dinko, molin te", uzdahnula je ona, "muterije me ekaju, ta si triba?"
"Oemo li se vidit?"
"A valjda oemo, ta ja znan."
"Danas u pet?"

"U pet san rekla do u matere", rekla je Lidija, premda to nije bilo istina. "Ajmo u tri."
Dinko je s druge strane razmiljao i Lidija je ekala da kae kako ne moe. Samo to je ekala da kae pa da ga poalje...
"Ajde, moe u tri", rekao je, meutim, njezin ljubavnik i razoarao je.
I tako su se u tri nali kod njega u uredu, ve na vratima se uhvatili stiskati. On je stavio ruku na njezinu stranjicu, a ona ju
je namjerno malo due pustila. Zapravo joj se sviala ta ruka i s mukom se morala otrgnuti od nje.
"Onda", apnula je, "jesi li razmislija?"
"O emu?"
Lidija ga je kucnula kaiprstom po elu.
"Siti se. O emu smo razgovarali?"
"O emu smo razgovarali?" ponovio je Dinko.
"Razgovarali smo o tome kad e ti poet plaat", rekla je Lidija i gotovo ostala bez daha od toga to je rekla.
"ta plaat?" pitao je on.
Ona ga je ugrizla za vrat.
"Pazi", zamolio je, "da mi ne ostane..."
"Mmm."
"ta plaat?"
Ljubav, struja, voda G telefon.
"Doi malo ovamo", rekla je hvatajui ga za ruku. Odvela ga je u ured, do garniture za sjedenje u crnoj koi oko niskog
staklenog stolia na jednom kraju i pokazala mu na fotelju. "Sidi", zapovjedila je promuklo.
On je posluno sjeo povlaei je za sobom, no ona je izvukla ruku iz njegove i dola iza fotelje, malo unula, nagnula se
preko njega i spustila mu dlanove na prsi. Ljubei ga po vratu izvukla mu je koulju iz hlaa. Dinko je zabacio glavu na
naslon.
"Sunce moje", vlanim je dahom u njegovo uho apnula Lidija, "do kad si slobodan?"
"Danas? Tako, do etiri, etiri i kvarat najkasnije?"
"A onda ima stranku?"
Mukarac je shvatio da mu je ovo pametno odutjeti.
"Vidi, duo", nastavila je Lidija kutrajui mu kosu, "ti uvik ima nekakvu stranku koja te eka...", gricnula mu je usnu
resicu, "... ili mora bit sa enon i dicon, ili u Zagrebu, ili si s prijateljima na malon balunu... Ti si ovik...", spretno mu je
raskopala koulju... "s puno obaveza, tvoj dan je ispunjen i ja znan da nema puno vrimena za mene", povukla mu je
majicu iz hlaa, lagano zagrebala noktima po vrstom trbuhu i zastala. "Ali, zna ta", rekla je sada nekim ozbiljnim,
tunim tonom, "i meni je malo bezveze kad ti bane na dvi minute, nabrzinu me poevi i bog. Volila bi da si bar malo due
s menon, samo malo, pin
Pokai koliko me cijeni

87

kiu", s dva prsta makla mu je pahuljicu od tkanine iz pupka. "Ili da ja tebe koji put mogu zovnit i naruit da mi doe tad i
tad, u tu i tu uru da mi se nacrta na vratima. Ovako ti doe kad te je volja, ode kad te je volja, ka kod kurve. Ja san tebi,
za pravo re, ka kurva. Samo besplatna."

"I ti bi da ja tebi plaan?" upitao je on napokon shvativi.

Lidiji je srce lupalo.
"Je li ti mene zajebaje?"
"Mm."
"Ne zajebaje?!" nacerio se Dinko u nevjerici, gledajui je zabaene glave iza sebe.
Lidija se spustila i sono ga poljubila u usta.
"A ta je re, tribaju ti pare, salon loe posluje...?"
"Ne, ne tribaju mi pare, salon je ka bog, nego... kako bi ti rekla, Dinko", govorila je jagodicom prsta prelazei po njegovim
usnama", ou da mi plaa zato to...", zastala je i potom odluno nastavila, "zbog samopotovanja. Da znan zato san s
tobon. Ou da mi plati isto da znan koliko me cijeni. Eto."
"Ti si totalno poludila."
"Lako mogue", sloila se Lidija.
"Pa dobro, kako emo onda?" upitao je on kratko se zasmijavi. Ba mu je ovo bilo smijeno. "Koja je tarifa u gospoe?"
"Iljadu kuna", bubnula je Lidija smijui se i ona njemu.
"Iljadu kuna!" zaprepastio se advokat vedro.
Ona je klimnula.
"Boga ti dragoga1."
"A ta si ti mislija? Ajde, da te ujen, koliko bi ti da?"
Ane znan...
"Ajde, da ujen, koliko me ti cijeni?"
Dinko nije bio toliko glup da ne skonta koliko je opasno ovo pitanje pa je opet okrenuo na alu.
"Okej, okej", prihvatio je, "iljadu kuna, je li prima ekove?"
"Priman", kimnula je Lidija brzo.
"Prima ekove?" zaudio se Dinko.
"Priman, ali je onda skuplje."
"Kako skuplje."
"A lipo. Na gotovinu je popust."
"Aha. Kuin. A koliko je, oprosti, kad je na ekove?"
"Iljadu i po."
"Krvi ti!", rekao je on stavljajui ruku na njezinu ruku. "Ti si onda jedna prvoklasna pika."
"Pa to si valjda zna i otprije", kazala je Lidija podiui mu dlan na svoju sisu. "Ili moda nisi?"
"Kako si me napalila", rekao je on s rukom visoko gore, dirajui je preko majice po grudima.

"Ajde, drago mi je ut", rekla je zaustavivi mu ruku. "Onda ti nee bit teko platit."
On je htio nastaviti s maenjem, no ona ga je vrsto zgrabila, zabila mu nokte u nadlanicu.
Pokai koliko me cijeni

89

"Nema dalje dok ne plati", kazala je pakosno.

Nacerivi se, on je ponovno stisne za sisu. Ovo je sada ak boljelo.
"Makni ruku, majmune!" rekla je Lidija ljuti to. "Ili plati ili je makni."
"I ti stvarno oe da ti ja platin?"
Ona ga je utei tvrdo gledala. On hitro ustane i oko fotelje krene prema njoj. Ona se izmakne.
"Da me nisi taka", upozori ga povlaei se nekoliko koraka prema vratima. "Najprije pokai koliko me cijeni, a onda
moemo dalje."
On zastane.
"Kako da pokaen koliko te cijenin?" upita on ironino. "Parama?"
"A je li ti moda zna neki drugi nain?"
Gledali su se ispitivaki nekoliko trenutaka.
"Ovo nije istina", rekao je Dinko koraknuvi prema njoj.
"Stani tamo i ne pribliavaj mi se. Poet u vikat."
On se ponovno zaustavi.
"Oe platit?"
"Platit?"
"E."
"Ne pada mi na pamet", kazao je mukarac grubo.
"Onda bog", rekla je Lidija.
Raupan i neuredne odjee stajao je na sredini kancelarije, joj uvijek ne shvaajui to se to
Ljubav, struja, vodao telefon
dogodilo, dok je ona oprezno, natrake otkoraala do vrata.
"Lidija, daj budi pametna", rekao je.
A ona je samo podigla obrve i nasmijeila se, vr scima prstiju lagano mu odmahnula izlazei i zatvorila vrata. Spustila se
stubama do prizemlja, izala na ulicu, a oi su joj se tiho i nenadano napunile suzama. Potrala je prema autu.
* * *
Tako je bio glup. Sve je moglo biti dobro, samo da on nije bio tako jadno i beznadno glup. Trebala je to biti igra. Ona je,
istina, bila ljuta na njega i htjela mu jasno dati do znanja da ga eli vie nego to joj se on sada daje, ali ono s plaanjem
zapravo je trebao biti mali erotski igrokaz izmeu njih dvoje. Golicalo ju je da ona bude kurva, a on muterija. Otkako je
proli tjedan to prvi put spomenula, samu sebe je znala zatei u nekim nevjerojatnim matarijama, ono to nijednom

mukarcu nikad ne bi dopustila, najednom joj se uinilo silno izazovno i slatko. Sve bi konice otpustila. Dala bi mu da je
vee za krevet. Ili bi ona njega vezala. Obukla bi se kao medicinska sestra imala je jednu prijateljicu to je radila u
bolnici na Kriinama koja bi joj dala ogrta i kapicu. Lidija bi za njega napravila kikice i nacrtala pjegice, obukla
dokoljenke kao djevojica... Ne, kikice, pjegice i dokoljenke ipak ne dolaze u obzir...
Pokai koliko me cijeni

91

Kako bilo, Julija Roberts u Zgodnoj eni bila bi mala beba prema Lidijinom ostvarenju u slinoj ulozi. Da joj je Dinko dao
priliku, bio bi vjerojatno najzadovoljniji mukarac koji je ikada i igdje platio za seks. Ali, kreten nita nije shvatio. tovie,
kada je povjerovao da bi ona ozbiljno uzela njegov novac, ponizio ju je vie nego ikada dotad. Razbio je igraku, ona za
njega doista nije bila nita bolja od kurve. I to kurve koju ne bi platio. Tuklo joj je u glavi kako je hladno i drsko rekao...
"Ne pada mi na pamet".
"Ne pada mu na pamet, ubre jedno, ne pada mu na pamet", ponavljala je Lidija u sebi, guei se suzama. Neka se ena na
semaforu, u autu pokraj, okrenula i zabuljila u nju.
Prolo je potom dva dana i Dinko nije nazivao, to ju je dodatno razljutilo. Onda je poslao SMS poruku "je li te prolso".
ak ni mali uljivi SMS nije se potrudio ispravo napisati. "Nije", odgovorila mu je Lidija kratko. I onda nita, to je valjda
trebalo znaiti da je uvrijeen, ili da ga nije briga, ili pomalo od oboje. to god bilo, ona je bivala sve ljua. Oekujui od
svog ljubavnika da u jednoj bezazlenoj igri budu neto to ni ona ni on nisu, Lidija je iznenada otkrila kakav on zapravo
jest i to joj se sve manje svialo. O vlastitim prosudbama drugih inae je imala vrlo lijepo miljenje, no sada ju je porazilo
da je tek nakon godinu i po, i to sluajno, shvatila da je u vezi s gadom.
Ljubav, struja, voda&telefon
"Lidija!" zovnuo ju je nekoliko dana kasnije, naveer kada se sama vraala s posla, kratko i neoekivano, u pustoj ulici.
Naas potpuno paralizirana od straha ugledala ga je kako izranja iz mrane vee.
"Pika ti materina, da ti pika materina, idiote!" opsovala je okirano. "Jesi li ti normalan?!"
"Lidija, moramo razgovarat."
"Ovako mi uletit, ka manijak, budalo jedna!"
"Ajde, daj, nemoj...", promucao je hvatajui je za nadlakticu.
"Sta oe?" izmakla se.
"ta ti oe, Lidija? Sta izvodi?"
"Ja ta izvodin? Bane mi iz mraka iz tueg portuna i pita ta ja izvodin?"
"Je li ti stvarno misli bit kurva?"
Lidija ga je umorno pogledala.
"Je li ti zna ijednu kurvu?" nastavio je on. "Jesi li u ivotu vidila ijednu? Je li zna koje to sranje zna bit? Oe da ti ja
isprian, ja sa suda znan milijun pria o pijanin, drogiranin, prituenin kurvama. Onda, jesi li razmiljala o sidi?"
Ona je ponovno bila na rubu suza. Ali, ne naravno zbog side i pijanih, drogiranih i pretuenih ena, nego zbog toga koliko
je oito bila lana Dinkova zabrinutost. I koliko je on jo jednom ispao pokvaren i budala. Smee jedno, pa nije ona stvarno
eljela biti kurva. Ona je eljela biti njegova kurva. I u ovom trenutku bilo joj je potpuno nejasno otkud joj je dola ta elja.
____________________________________

Pokai koliko me cijeni____________93

"Bejbi, stalo mi je do tebe", rekao je Dinko gladei joj nadlakticu.

Moe mislit, pomislila je Lidija.
"Volinte."

Oho, sad jo i to! Teka artiljerija!

"Koliko?" upitala je.
"ta koliko?"
"Koliko me voli?"
"Puno."
"Koliko puno?"
"Puno puno."
"Dinko, kretenu", rekla je ena ledeno, "je li ti shvaa ta te ja pitan?"
On je spustio ruku s njezine nadlaktice.
"Ti znai ne odustaje", rekao je.
Malo zatim su se rastali i itav tjedan nakon toga vie se nisu ni uli ni vidjeli. Lidiji je bilo teko, ba ju je neki jad
ispunio. Zeznula je, inilo joj se, s iznimkom Josipa, ba sve ega se dotakla u ivotu. Jednu veer, dok je na kauu sa
sinom odsutno gledala Prijatelje na televiziji, ruka joj je sama krenula prema njegovim leima. Lagano ga ekajui po
lopaticama ulovila je sebe kako misli...
"Uvik u imati svoje dite".
I u tom trenutku je shvatila da je ista kao njezina mama. Njezina sirota mater tako je isto u svojim dramskim ispadima
samosaaljenja obiavala kazati: Uvijek u imati svoju djecu, a Lidiji je to bilo strano i prezirala ju je.
Ljubav, struja, voda&telefon
"Moj ivot nije samo moje dite", ponovila je sebi mnogo puta, trei za Josipom kad je jo bio sasvim malen. Dok je
morala paziti da ne padne u more na rivi ili pod neiji auto na ulici, frustrirana to joj je mali pokvarenjak oduzeo
zadovoljstvo da u miru popije kavu i razgovara s prijateljicama. Jadne isprane kuanice, pomislila je jednom, to ive
praznim, razoaranim ivotima bez strasti, nezaposlene i bez iega svoga, potpuno ovisne o nekom mukarcu, sve se one,
kad im voda doe do grla, tako tjee. Kada nemaju para ili se prestanu eviti, kada vie ne mogu uvui guzicu u neku staru
suknju ili ih mu ostavi, jedini preostali trun dostojanstva im je da e uvijek imati svoju djecu. Djeca su zadnja linija obrane
prije njihova potpunog ivotnog poraza.
KlLL BlLL 2
KlLL BlLL 2
Srijeda ujutro je bila. Branka se javila na telefon i problijedila.
"Zeljko e se", rekla je, "bacit s krova ako ja ne doen."
"Pa nek se baci", kazala je Lidija lakonski, ne diui pogled sa stranice nekog magazina.
"Stoji na nekoj kui doli na Matejuci i kae da e skoit."
Lidija ju je pogledala, djevojka se tresla.
"Sad je na kui?... Zva te je s kue?"
Branka je drhtavo klimnula.
"I ti bi sad ila tamo?"

"Aha."
"Nemoj."
"Moran... Zna da moran."
"ekaj onda, ja u te bacit."
Brzo je odvezala pregau, uzela torbu i s vrata doviknula Mari...
"Ti radi, zakljuaj, ta god oe..."
itavim putem nije gotovo ni pisnula. Vozei se Vukovarskom, iza kamiona s tucanikom iz kojeg su ispadali kamenii i
skakutali joj po oferajbi, na krianjima, u koloni kod Matinog ureda, gdje se pokvario semafor i polica
jac regulirao promet, Lidiji su dolazile rijei, umalo su je guile. eljela je govoriti, i govoriti, i govoriti, kao i uvijek kad je
bila ivana, no svaki put kada bi se okrenula i pogledala Branku kako pokislo sjedi pokraj nje, shvatila bi da ovo ipak nije
njezina muka i da joj je bolje da zaepi.
"U pizdu materinu, jedanaest uri, a vidi ovo. Pa je li ovi svit igdi radi, imaju li oni neki posa?" bilo je sve to je kazala, u
guvi na ulazu u Marjanski tunel.
Nije morala traiti gdje e parkirati, ba kao to nije trebalo gledati ni koja je to kua koju je ele Psihijatrija izabrao za
svoju predstavu. Ulica je bila zakrena masom znatieljnika, koji su zurili gore, u priliku to se uspravila na zidu terase na
vrhu bijele kamene zgrade Gospodarske komore. Nasred ceste ukoso je stajao policijski auto s ukljuenim plavim
rotacijskim svjetlom, vatrogasci i ambulantna kola malo dalje.
"Samo malo... Oprostite... Skuajte, samo malo", ponavljala je probijajui se kroz gomilu vukui obamrlu Branku za
sobom.
"Gospoo, a di ste vi krenuli, za gospu blaenu?" upitao je policajac ivano.
"Ovo mu je cura... Od onoga gori", objasnila je pokazujui prstom na samoubojicu. Nekoliko se njih radoznalo okrenulo
prema njima.
"Inspektore, dola je cura", viknuo je policajac jednome u civilu, oko trideset godina starom, s
KlLL BlIL 2
naoalama, to je stajao na rubu iroke polukrune istine oko zgrade s megafonom u ruci.
"Dovedi je amo", rekao je taj, "i odmakni malo ovi svit odavde."
Policajac je uzeo Branku pod ruku i odveo je. Nekolicina drugih krenula su lagano gurati narod s ceste, sve dolje iza palmi,
do etnice uz more. Masa je posluno uzmakla. Svi osim Lidije, koja je stajala na rubu plonika.
"Ja san s njon", rekla je ona, bradom pokazujui na Branku i inspektora, to su ostali sami nasred ulice, moda tri metra od
nje.
"Za mi je, ne morete ovde ostat", rekao je mlai policajac hvatajui je za nadlakticu.
Ona se otrgla.
"Nemoj me dirat", prosiktala je. "Ja ostajen ovde i gotovo."
Policajac je pogledao inspektora, ovaj je upitno klimnuo glavom.
"Ona je s curon. Kae da se nee maknit odavde."
"Dobro je, neka stoji. Jeste li nali ije je ovo?" upitao je inspektor pokazujui na jedini auto, neku Hondu Civic, koja je
ostala parkirana ispod zgrade.

"U stanu vlasnika niko se ne javlja."

"A ko mu onda jebe mater. Valjda ima kasko."
Pogledao je uvis i prislonio megafon na usta.
"Zeljko" rekao je mirnim glasom koji je me
talna jeka nosila zaljevom. "eljko, cura ti je dola."
"Branka!" viknuo je ele Psihijatrija sa zgrade Gospodarske komore. "Branka, jesi tu!?"
"Javi mu se", rekao je inspektor dodajui Branki megafon.
"Jesan, ele. Tu san."
Lidija se okrenula. Tristo po prilici, moda i etristo njih pod palmama taj su dan nastavak Zemlje nade odluili propustiti
zbog atraktivnijeg programa uivo.
"Branka, volin te!", zavapio je ele odozgo.
"Reci da voli i ti njega", kazao je inspektor.
"E, ba si joj dobro reka ta e re", pomislila je Lidija.
"Volin i ja tebe", rekla je Branka posluno u megafon.
Netko je u gomili kratko zapljeskao, a mukarac gore visoko zanosno je rairio ruke i promuklo, rastrojenim glasom
zaurlao...
Samo jednu zelju imam, moj ivote ludi,
Kad mi ona u san doe da se ne probudim.
Neki se djeak od desetak godina tada izdvojio iz gomile, otrao do sredine ceste, isto da vidi kako to izgleda, pa se brzo
vratio natrag.
"Sime, bii", vrisnula je neka ena, "pa' e na te!"
"eljko, eto", rekao je inspektor s naoalama, "dola ti je cura. Ti voli nju, ona voli tebe. Ajde sad lipo sadi doli."
Kili Bm 2
"Neu!"
"Kako nee?" zaudio se policajac u civilu. "Pa jesmo li se tako dogovorili ili nismo?"
"Nismo se tako dogovorili. Ako me ona voli, zato me je ostavila?"
"Zato si ga...", poeo je inspektor, a onda shvatio da mu je megafon jo uvijek na ustima. "Zato si ga ostavila?" upitao je
normalnim glasom.
Branka je nemono slegnula ramenima.
"Busija joj je gume", javila se Lidija.
"Kako busija gume?" okrenuo se inspektor.
"A lipo, kad god bi ga ona ostavila, on bi joj probuija sve etiri na autu."
"O, jebate!" zaprepastio se inspektor s naoalama. "eljko", rekao je opet u megafon, "ovde smo uli da si joj ti busija
gume na autu."

"Ja?!" zgranuo se ele neuvjerljivo. "Nikad!"

"Jesi, ele, nemoj lagat!" viknula je Lidija ne izdravi. "Ti si joj busija gume! Sigurno triput dosad!"
"Lidija, jesi to i ti dola!?" prepoznao ju je ele Psihijatrija.
"Jesan!"
"Kurvo, ti si je nagovorila da me ostavi!"
"Ajde ti u pizdu materinu, manijae jedan!"
Inspektor se uzrujano okrenuo i rukom joj pokazivao da se umiri.
"Nemojte ga sad izazivat", apnuo je.
"Ma, ko mu...", poela je Lidija, a onda ugledala Brankino moleivo lice i uutjela.
Uto se, meutim, odnekud javio neki muki glas, zvuao je pijano...
"ele, ljudi ovde ekaju, o' ti vie skoit ili necesr!
"ele, skoi, manistra mi se lai!" dodao je drugi vedro.
Narod se poeo smijati. ele Psihijatrija gore na zgradi Gospodarske komore sada se kao malo zbunio. Inspektor u civilu
ljutita pogleda bezglasno je pokazao policajcima na gomilu. Trenutak kasnije jedan je policajac otamo izvukao dvojicu u
modrim kombinezonima, s velikim pivama u rukama, odveo ih malo dalje i siktavo im oitao bukvicu, dok su oni krotko
zurili u vrhove cipela, pogledavali se ispod oka i pijano smijuckali. Policajac je zavrio i pokazao prstom da se gube i oni
su se posluno izgubili put malenog parka na kraju uvale.
"eljko, bog ga jeba", rekao je umornim glasom inspektor, oito sada odustajui od suptilnog psiholokog pristupa, "ajde
sad vie sadi."
ele Psihijatrija nepomino je zurio u dubinu.
"Ako sad sae, neu te prijavit za uznemiravanje javnosti."
Samoubojica se jo malo premiljao.
"eljko, skalaj se doli, da ti se ja ne bi popeo gori", zaprijetio je policajac.
ele je napokon skoio sa zida. S unutranje strane zida. Gomila je zapljeskala. Lidija je pogledala Branku. Idemo odavde,
pokazala joj je
glavom. Branka je odmahnula glavom da nee.
"Glupao jedna", pomislila je Lidija.
Ostala je jo malo da vidi jo jedno spektakularno pomirenje njih dvoje. Perverzno je eljela vidjeti kako e ele izai, a
Branka e krenuti prema njemu. I kako e oboje plakati grevito se grlei. Minutu kasnije ele Psihijatrija je izaao, napola
skrueno, napola zadovoljno se smijeei, rairenih ruku da zagrli svoju dragu. Lidija je od uasa sklopila oi. No, tada je
ula Branku kako govori...
"Makni se od menel Da me nisi taka]"
Lidija je zapanjeno otvorila oi i vidjela svoju blesavu prijateljicu, onu mlitavu Branku koju je uvijek trebalo malo pogurati
da neto napravi i kojoj je vrhunac veeri gledati neke filmove u kojima ene umiru, gledala je dakle tu Branku zajapurenu,
ogorenu, bijesnu. Nikada je prije takvu nije vidjela.
"Drugi put kad bude tija skoit", rekla je Branka, "nemoj me zvat. Ako e se ubit ubij se. To nije moja stvar."

Potom se okrenula od zaprepatenog ele i uputila prema Lidiji.

"Ajmo a", rekla je odrjeito.
"Dobro, nemoj sad i na me vikat", rekla je Lidija.
"Da zna, dobro ti je rekla", ula je kako iza njihovih lea inspektor s naoalama govori eli Psihijatriji.

102
*

Ljubav, stkuja, voda & telefon

*

U autu je Lidija sebi dala oduka...

"Sluaj, ele mora bit da je jedinac. Je li jedinac, a? Samo se jedinci mogu onako manito ponaat. Ili to, ili je odrasta bez
oca? Ili je moda ka dite prebolija neku teku bolest pa su ga svi drali ka malo vode na dlanu... Ali, zna, on bi mora poet
pit neke lijekove? To vie nije bit normalno lud, to ta on radi. To je, brate, za hospitalizaciju... Zna ta mi je palo na pamet
kad san ga vidila gori na onoj teraci? Palo mi je na pamet kako bi bilo dobro da se on baci. Jebe mi mater, govorin ja u
sebi, ako on sad ne ubije sebe, jednog dana e ubit nju. I zato, ja mislin, ti nita ne bi bila kriva da je on skoija. Da je on
skoija, ti bi mogla re da je to bilo samoubojstvo u samoobrani. Jel'da san ovo dobro rekla samoubojstvo u
samoobrani?"
"Lidija."
"ta?"
"Ajde, molin te, umukni."
"Dobro."
Muala je itavih sedam sekundi.
"Sluaj..."
"Staje sad?"
"Jesi li ti moda za neko pie?"
"Samo ako je alkohol."
"Sifjelil" rekla je Lidija, kao onaj bavarski kralj na reklami za pivo.
Km Bili 2
*

Nekoliko puta tih dana Lidija je s nejasnom namjerom uzimala mobitel. as bi joj dolo da nazove Dinka, a as opet da
izbrie njegov broj iz memorije. Naposljetku nije uinila ni jedno ni drugo. Nazvao je on nju, jednog predveerja dok je, po
novinskom receptu u kojemu je zacijelo bila neka greka, pokuavala napraviti pikantne lazanje sa sirom.
"E, sluaj", kazao je zbog neega jako veseo, "pria san jednon prijatelju o tebi."
"Ma, nemoj", odbrusila je Lidija nezadovoljno gledajui lazanje u penici. "Sta si to pria o meni?"
"Ovo o plaanju, kako bi ti tila bit kurva i to", rekao je Dinko smijui se. "A on mi je reka da bi rado tija bit s tobon."
Lidija je osjetila kako drhti.

"On te je vida po gradu i govori da si ba dobra enska", nastavio je vedro, "da bi on platija koliko god pita. udi se meni
da ja neu da platin, a ja mu govorin: Sluaj, jebi ga, Marine..., Marin se on zove... ta u, kad se meni omililo mukte, pa mi
je sad malo bezveze..."
"Dinko, nisi valjda toliko blesav da si nekome pria o nama?" prekinula ga je malo se sabravi.
"Zato?" upitao je nevino.
"Zato to je to bila igra, konju", prosiktala je uznemireno etajui s kraja na kraj kuhinje.
"Kako ne razumi, to je tribalo bit samo izmeu tebe i mene. To je bilo neto nae, kretenu, a ti si rastrubija okolo..."
"Nian rastrubija, samo san tom jednon prijatelju reka."
"Svejedno je li jedan ili ih je pedeset, nisi to nikome smij a govorit. Jesi li ti normalan? Sta e sad taj ovik mislit o meni?"
"Ti ga ionako ne zna."
"Sta ima veze je li ga ja znan ili ne znan, kad on zna mene. Jeben ti ivot, s kojon ja budalon iman posla1. Ti si stvarno
mislija da ja...", rekla je Lidija i zastala naslonivi se elom na kredenac. Umor ju je ispunio, nije imala snage vie nita
objanjavati.
"Sta?" upitao je njezin sada bivi ljubavnik s druge strane.
Ona je prekinula vezu. Vani se spustio mrak i u stanu je zahladilo. Zatvorila je balkonska vrata. Legla je na kau i sklupala
se pod dekom, vrsto se umotala. Predmeti su jedan po jedan nestajali u tamnim uglovima sobe. Uskoro su se vidjele samo
sjajne etvrtaste brojke ure na videorekorderu. Iz kuhinje je resko zazvonio alarm tednjaka. Ispoetka bi joj se kratko i
neugodno trznuo neki mii, ali onda se umirila i vie nije osjeala ruke, ni noge, nita. Teina se udesno povukla iz nje.
Mogla je tako biti negdje u svemiru, uinilo joj se, i lebdjeti u crnom nitavilu u kojemu samo neka daleka zvijezda svijetli
19:23. No, tada je
Kill Bili 2
osjetila da joj se piki i tijelo se vratilo, kau je ponovno bio pod njom i deka na njoj, jasno je osjetila prisutnost predmeta u
mraku. Uope, sve je nekako bilo jasnije. Uzela je mobitel i nazvala je Dinka.
"Kako si reka da ti se zove taj prijatelj?" upitala je prije nego to je on stigao ita kazati.
"Marin."
"I on stvarno postoji? Ti si mu stvarno reka da san ja kurva?"
Dinko je utio. Bilo mu je valjda neugodno. Lidiji nije.
"On bi, kae, platija?" nastavila je.
"Ti bi stvarno...?"
"Jesi li mu reka koliko train?"
"Jesan."
"Reci mu da me nazove."
Prekinula je vezu i ustala. Otila u kupaonicu i popikila se. Vratila se u kuhinju i iz penice izvadila pikantne lazanje sa
sirom, koje nisu ba nimalo bile nalik onima na fotografiji u novinama, kada joj je zazvonio mobitel.
"Marin je", kazao je mukarac s druge strane promuklo.
* * *
"Oe li te smetat ako zapalin?" Lidija je zaueno podigla obrve, a mukarac je to krivo shvatio i vratio cigaretu u kutiju.

106
"Ne, ne, samo ti zapali", rekla je Lidija.
On je ponovno izvadio cigaretu i zapalio, a ona je, pokrivajui se plahtom po grudima, znatieljno osmotrila tako bizaran
primjerak mukarca koji u svome stanu, od ene kojoj je upravo platio za evu, pita doputenje da pui. Tada se sjetila
otkud joj je poznat. S Brankom i Marom jednom je izala na pie i u kafiu sluajno vidjela Dinka gdje sjedi s nekom
dvojicom. Dinko joj je kratko namignuo, ona se njemu nasmijeila i to nije ostalo neprimijeeno u njegovu drutvu. Lidija
je uoila kako se mlai tip za stolom nagnuo i neto upitao Dinka, zatim Dinka kako mu cerei se apatom odgovara. Onda
se frajer lagano okrenuo, kriom je pogledao, a Lidiji je istog asa bilo jasno da su o njoj priali i ivciralo ju je da su
mukarci djetinjasto indiskretni. Crkli bi da se ne pohvale kako su negdje sa strane umoili. S druge strane, opet, malo joj je
i laskalo da se njen ljubavnik hvali s njom. Elem, onaj to se u kafiu okrenuo da je pogleda bio je ovaj ovdje.

Zapravo je moglo biti i gore, pomislila je gledajui mu blijedu kou osutu madeima i nazubljeni hrbat kraljenice koji
dolje na kriima zavrava busenom ravnih i mekanih ugljenocrnih dlaka. Lidija je znala za tu pojavu, njezin je sin imao iste
takve dlake kada se rodio. Sve ih bebe imaju u prvih mjesec dana, a samo rijetkima, kao ovome Marinu, one ostanu za cijeli
ivot. inio
KlIL BlIL 2

107

joj se krhak, kao djeak zbog tih dlaka, i madea, i zbog svoje plahe uljudnosti.
"Bi li i ja mogla dobit jedan duvan?"
"Ajme, oprosti", prenuo se mukarac istresajui cigaretu iz kutije, "nian te ni pita."
"Nema veze."
Ispoetka je, naravno, bila nervozna. Pjevuila je u sebi iznova i iznova reklamu za neki duan ribolovne opreme, koju je
tog jutra ula na radiju. Nikako se nije uspijevala otresti idiotskog songa o umjetnim mamcima i tapovima, dok se na dnu
Tolstojeve osvrtala da sluajno ne naie netko poznat i zaustavi se ba u asu kada muterija doe po nju. U etiri su se
dogovorili i ona je odluila da ga ne eka ni sekunde due od toga. Ako ga nema do esnaestnulanula, molim lijepo, nema
ni nje. Znojila se kao prase. Premda nije bilo osobito toplo, jednostavna plava majica, koju je izabrala kao najmanje
kurvinsku od svega to je imala u ormaru, pod jednim je pazuhom ve lagano promoila. Siva se Vectra pokraj nje
zaustavila u petnaest i pedeset osam. Mukarac se nagnuo da joj otvori vrata, a ona je hitro ula i ukipila se na prednjem
sicu.
"Dobar dan", rekao je.
"Je", kazala je Lidija.
To je bilo sve to je u tom asu mogla artikulirati.
"Lidija?"
Lidija je klimnula.
108
"Ja san Marin, drago mi je."
Lidija je, ne gledajui ga, pruila ruku u stranu. Imao je vlaan dlan. Poli su. On je stanovao na Gripama, gore na Vidilici
preko puta Koteksa, u jednoj od onih lijepih, oronulih kua sa zaputenim parkom uokolo. Davna, malo izlizana rasko
vidjela se u masivnom, gdjeto otuenom tamnom namjetaju. Sve je bilo puno knjiga. Snopovi pranjavih novina stajali su
naslagani po podu uza zidove s mjestimice ispucanom bukom. On se zaustavio pokraj starog kaua na kojemu je,
vjerojatno ba zbog ovoga, bio prostrt ist bijeli lancun. Tip je, znala je, bio sudac. ak je i u novinama itala o njemu, i to
ne u crnoj kronici, nego naprijed, na politikim stranicama. Neto o borbi protiv organiziranog kriminala, ako se dobro
sjeala. Dosta se govorilo o njemu, makar je bio dosta mlad, moda njezino godite ili koju godinu stariji. Tek tu, u stanu,
osmjelila se bolje ga pogledati. Imao je tamnu, vrstu, malo valovitu kratku kosu i usko pravilno lice na kojem se isticao
krupan slomljeni nos. Nije bio visok, samo centimetar ili dva vii od Lidije.

"Je li vam pae?" upitao je pokazujui na kau.

Lidija je slegnula ramenima, onako, poslovno, kao da je ona kurva koja se ve stoljee i po valja po svakakvim umezima.
On je izvadio novanicu, spustio je na niski stoli pokraj kaua i uhvatio raskopavati koulju. Ona se izula.
Kili. Bili.2

109

"Imate li kakvih posebnih elja?" upitala je.

"Kakvi posebnih elja?" ponovio je on za njom.
"Pa ne znan...", rekla je Lidija.
"Oralno, to nije...?"
"Ne, ne, to je..."
"Ulazi u cijenu aranmana", pomogao joj je mukarac.
"Tono tako", rekla je Lidija i napokon se nasmijeila.
Zapravo je moglo biti puno, puno gore. Taj Marin je bio... pa sad, bio je u svakom sluaju totalno drugaiji od Dinka.
Njezin advokat bio je pomalo sirovina i nakon seksa s njim Lidiji se uvijek nekako inilo kao da ju je kombajn pregazio.
Njezine spoznaje o kombajnima bile su, dodue, dosta oskudne, ali ono to bi tu i tamo letimice vidjela u poljoprivrednim
emisijama, bilo je dosta nalik Dinkovu stilu. I Lidija bi grijeila duu kada bi rekla da joj se to nije svialo, no ipak, vidjela
je da joj vrlo odgovara i kada je u krevetu, ili na kauu, da budemo sasvim precizni, netko predan i strpljiv, kada se malo
due ljubi i obrati pozornost na njezin vrat, ili unutranju stranu bedara, ili kada ga ne mora zamoliti da joj dira bradavice
dok se ona propinje na njemu. Pomislila je ak da mu kae da je malo uhvati za guzu, a onda ipak odustala od toga.
"Budi profesionalna, jebi ga", rekla je u sebi. "Ovde se ne radi o tvom gustu, nego o njegovom."
110
Ovo je sasvim zgodno ispalo, Lidija nikada ne bi pomislila da netko moe biti tako paljiv prema kurvi. Naposljetku se
uspjela opustiti i, dok je gledala kako joj okrenut leima pui, poeljela je da moe, da to nije neprilino od nje, pruiti ruku
i dirati ga niz kraljenicu, sve do onih mekanih ugljenocrnih dlaka. Minute su prolazile i njoj se ba nigdje nije urilo. A ni
on se nije inio ovjek zatrpan obavezama.
"uj", rekao je nakon duge utnje, "bi li se mogli jo koji put vidit?"
"Pa okej, nema problema...", kazala je Lidija.
Marin se okrenuo prema njoj.
"A bi li ti moda", upitao je, "otila koji put, ta ja znan, u kino s menon?"
"U kino?" zaudila se Lidija.
"U kino, ili na piu, ili... tako, malo vanka da izaemo?"
"Ti i ja?"
"E."
"A ta emo gledat u kinu?" bilo je najinteligentnije ega se Lidija mogla sjetiti u tom trenutku.
"Vidija san da je doa je ovi novi Tarantino."
"Ajde, moe."

Onda su jo malo utjeli. Lidija je ugasila opuak u pepeljari.

"Ove pare vrati u dep", kazala je pokazujui na novanicu na stolu. "To je bila zajebancija... Zna, ja ti... Ja ti zapravo
nian kurva."
KlLL BlLL 2
"Ti si jedna potena ena", rekao je Marin i nasmijeio se.
"Pa onako. Kako kad", rekla je Lidija i nasmijeila se i ona njemu.
"Volija bi te bolje upoznat."
"Nema ti u mene toga puno za upoznavat."
"Ma, ima", kazao je on. "Nemoj se podcjenjivat. Na e se i bez tebe ko e ti to napravit."
A njoj je u tom trenutku zbog neega dolo da se rasplae. Jedva se obuzdala da joj ne poteknu suze.
* * *
"Gospoo, nemojte se ljutit, ali ja mislin da van to nee pasat."
"Ali, meni se ba inilo..."
"Ne, ne, posluajte me", rekla je Lidija pa stala iza ene i uzela joj lice izmeu dlanova. "Vi nemate glavu za tu frizuru.
Pogledajte ovo...", prstima joj je lagano takla jagodine kosti. "Ovo triba sakrit. A ovo..." digla joj je kosu s ela. "Ovo
emo pokazat... I kad zavrimo, vi ete re: Ko jebe Andie MacDoivell. Kad van ja napravin frizuru, Andie MacDowell ne
bi bilo drago da vidi mua di razgovara s vama."
ena se sretno nasmijeila.
"Je li ovo za neku specijalnu priliku?"
"Nije ba... A zapravo, moda i je, u subotu mi je godinjica mature."
112
"Auuul" zajaukala je frizerka. "A koja, petnaesta?"
"Dvadeseta."
"Nema gore. Dvadesete godinjice mature su za crnu kroniku... Petnaeste jo nekako prou u veselju, ali trideset osan,
trideset devet godina, svi ine prvu inventuru ivota i nikome ne pau rauni. Niko nije uinija pola od onoga ta je planira.
Ali, opet, nee priznat. Ekipa doe nadrkana i svi gledaju kako bi se iivljavali na slabijima, na onima ta su postigli jo
manje od njih... Oprostite, a di radite?"
"U jednoj austrijskoj banci, ja san zamjenica predsjednika uprave za ovi dil Europe."
"To je superl Ka puka1. Imate li vizitkartu?"
"E, falabogu."
"A je li na naem ili na engleskon?"
"Iman i jednu i drugu."
"E, sluajte, na godinjici mature vadite samo englesku. Lipo in je svima nabijte na nos. I nemojte nikoga tjeit. Za
dvadesetu godinjicu mature nema milosti, to je opi pokolj. Pazite ta van govorin, morate in svima jebat mater. Nemojte
nikoga parat, jer ni oni vas ne bi parali. Vi morate pokazat najbolje to imate, inae e vas pregazit."

"Jeben ti mia, a kako vi znate sve te stvari?" upitala je muterija nacereno.

"Ja?!" rekla je Lidija. "Ja san van, gospoo, udo od ene."
KlIlBlLL2

113

Uto je u salon uao neki mukarac, tako, tridesetih godina, s naoalama. Lidiji je odnekud bio poznat, a i on je uao kao
netko koga znaju, smijeei se prijateljski. ekaj malo, pomislila je Lidija... To lice, gdje gaje vidjela?... Za svaki sluaj
nasmijeila se i ona njemu, makar joj nikako nije dolazilo...
"Dobar dan."
"Dobar dan", rekla je Lidija glupavo.
I tada se, sreom, Branka sjetila.
"O, vi ste! A ta je re?"
"Evo, nita, bija san ovdi u susidstvu pa, reko', da svratin vidit je li sve u redu."
"Je, sve je ka bog", odgovorila mu je Branka.
"Nema vie poziva, niko ne skae s kue?"
I tek tu je Lidiji sinulo inspektor s Matejuke, onaj s megafonom!
"A, bogu fala, ne skae", rekla je Branka.
Tip je zastao, zbunjeno se okrenuo. Na trenutak nije znao to bi vie rekao. Lidija je pogledala Branku i upitno pogledala
obrve, a Branka je slegnula ramenima.
"A nita", rekao je inspektor, "kad san ve tu, moga bi se i oiat. iate li muke?"
"Muke, enske, dicu, sve osim pasa", objasnila je Lidija poslovnu politiku kue.
Inspektor je sjeo. Branka mu je vezala ogrta.
"Brane", rekla je vlasnica, "gospodina astimo."
Zatim se ponovno okrenula onoj iz uprave austrijske banke.
114

Ljubav, struja, voda 6 telefon

"Oemo li nas dvi?", upitala je eljajui joj mokru kosu.

Gledajui se s njom u ogledalu jo joj je samo neto palo na pamet.
"Nego, da vas upitan, to je isto vano na godinjice mature..." Sagnula se malo do njenog uha i tie dodala: "Ima li neko...
Znate kako se nekad ene za ili ivot sjebu s nekin gimnazijskin ljubavima?"
ena se gotovo neprimjetno trznula. Sjena neke stare boli prela joj je preko lica.
"Ima i u vas neko takav?"
Ova je lagano klimnula.
"E, pa nemojte ga vie gledat", kazala je Lidija. "Ako nije ilo prije dvadeset godina, nee ni sad. To samo u Ijubavnin
romanima na kraju sritno ispadne."
* * *

"Ovo je potpuno ludo", rekla je Lidija izlazei iz kina nakon Kili Billa 2.
"Je", sloio se Marin.
"Ali, zna ta, neka je nasilna pria, opet je nekako..."
"Romantina."
"Jel'da je?!... On je njoj upa na vinanje i sve ih pobija, samo zato jer se ona udavala za kretena. Savreno!... Zna",
okrenula se mukarcu. "Kad bolje promislin, bilo bi bolje da je i na mom vinanju neko tako neto napravija."
Kut Bili. 2
"Poubija svatove?"
"Aha."
"Pa da bude etiri godine u komi ka Uma Thurman?"
"A ne' ti. Ona je bila etiri godine, a ja san bila pet."
On joj je stavio ruku oko ramena, prirodno kao da su njih dvoje neki stari par, a ona se malo ukoila. On je to primijetio.
"Oprosti, jesan li neto krivo napravija?"
"Nisi, samo... Malo mije neobino."
"Oe da maknen ruku?"
"Ne, ne, dobro je..."
Proli su nekoliko koraka.
"Sad bi onda i ja tebe mogla uvatit oko pasa?" rekla je Lidija.
"Pa ako ti ne bi bilo teko, jako bih cijenio da to napravi", rekao je Marin slubenim tonom.
"Je li ti to mene malo...?"
"Samo malo."
Uhvatila ga je oko pasa, a Marinova ruka ju je arila na ramenu i gotovo joj je dolo da se osvre je li ih tko gleda. Osjeala
se kao neka glupa srednjokolka.
"Majko mila, otkad nian s nekin mukin zagrljena etala po gradu."
"Ako e ti bit lake, i meni je ovo dosta novo."
"A di smo mi uope krenili?"
"Nigdi. Setamo."
116

LJUBAV, STRUJA, VODA G TELEFON

Od kina Central, pored Splitske banke, Pote, niz Bosansku ulicu doli su sve do Pjace. Uglaane kamene ploe sjajile su
pod mutnim utim svjetlom ulinih lampi. inilo se da je i kiilo dok su bili u kinu. Prije dva dana naglo je zahladilo, dola
je prava jesen, na ulici je bilo malo naroda. Grad je bio uoljivo tii. Na dnu Pjace Marin je sreo nekog poznatog i zaustavio
se da razgovara s njim, ruka mu je kliznula s Lidijinog ramena, a ona je spontano napravila polukorak odmiui se od
njega. No, on nije elio da se ona odmakne. Stavio je njezin dlan u svoj i prsti su im se prepleli. ak ju je i upoznao sa
znancem.

Spustili su se na rivu. Jugo je njihalo palme, valovi su tukli o ozidanu obalu. Suncobrani na tekatima bili su sputeni, a
stolice sloene na gomilama, vezane i zakljuane. Samo je Adriana radila i tamo je, za jednim od rijetkih zauzetih stolova,
sjedio njihov zajedniki prijatelj. Marin gaje prvi uoio...
"Oe se javit Dinku?"
"A di je?"
Marin je pokazao glavom na tekat, gdje su Dinko i njegova ena sjedili s jo jednim parom.
"Neu, sa enon je", rekla je Lidija, a onda razmislila i dodala... "A ne bi ni inae."
Tada je i Dinko njih primijetio. Zaueno je izvio vrat pratei ih pogledom kako prolaze put drei se za ruke, a Lidija se
nije vie okretala, nego je samo gordo vrtjela guzicom. Tako su
KILLBILI2

117

doli do Svetoga Frane i pogledali uzbrdo gotovo pustu Marmontovu. Split je dao sve to je imao, a sat na tornju pokazivao
je samo jedanaest i dvadeset.
"Jesi li ti gladna?"
"Pa onako. Ti?"
Dvije minute kasnije sjedili su u konobi Hvaranin u Varou, samo njih dvoje za stolom u kutu. Vlasnik, krupan mukarac
pedesetih, kose oiane u je frizuru, donio im je ribu na plitici. Lidija je izabrala karpinu, Marin lubina za kojega se
gostioniar na oi zakleo da nije iz ribogojilita. Uzeli su i porciju friganih gavuna prije nego bude gotovo glavno jelo. I
neko crno vino. Mlai konobar dokono je vrtio programe na televizoru objeenom pod stropom. Marin im je natoio ae, a
Lidija je rekla...
"Okej, a sad da sve ujen."
"Pa... malo je glupa pria."
"Meni pria."
"A nita, sidija san s Dinkon na kavi... Ali, najprije da ti objasnin, nas dva nismo prijatelji, samo igramo mali balun u istoj
ekipi i koji put se vidimo na sudu. On nije ba tip ovika s kojin bi intenzivno provodija vrime.
Lidija je klimnula, to je isto bila vana informacija.
"I tako, sidili smo na kavi, ekaj, koji je bija dan... etvrtak, i on je, ne znan kako smo na to doli, reka kako njegova
ljubavnica oe da joj on
118 '

Ljubav, struja, voda 6telefon

pone plaat. Ispria je to ka neku foru, ka da oe re, ma zamisli ta mi se dogodilo."

"A je li ti reka zato ocu da mi plaa?"
"Reka je kako si ti neto ljuta na njega, a kako si i bez toga malo neuraunljiva i kako mu se ini... "
"Reci, reci, slobodno."
"Kako mu se ini da si ti skontala da on ima para i da si postala malo ka... jebi ga, pohlepna."
"To je reka?"
Marin je klimnuo. Lidija se neveselo nasmijeila.
"Dobro, i jo? Sta ti je jo pria?"

"Pa to da je sad rat ivaca izmeu vas dvoje. Tebe i njega. Ko e kome popustit."
"Konj glupi! Ba nita nije shvatija!" viknula je Lidija ogoreno, a konobar se okrenuo i pogledao ih.
"I tako...", nastavio je Marin neto malo spustivi glas. "Ja san otprije zna ko si ti, on mi te je jednon pokaza...
"Je, sian se toga."
"... pa san reka da ne znan za njega, ali da bi ti ja platija. Dobra je enska, govorin mu ja, ta sere, pa i red je da joj plati.
To san reka onako, iz zajebancije. Ono, neobavezna pria. A on se na to ulovija. Kad san ja reka da bi ti ja platija, njemu su
se isti as oi zaiskrile. Uasno mu se svidila ta ideja. S tin te je mislija slomit."
"Kako slomit?"
KlLL BlLL 2
"Pa tako da ti pokae da mu nije stalo. Ako e ti bit kurva, evo ti ja aljen muteriju to je bila njegova logika. Rauna je
da e se uplait, da e shvatit da je sve to otilo predaleko i povu se. Nije mislija da e ti pristat."
"Ali, pomislija je valjda i da bi mogla. Je li razmilja ta ako ja pristanen?"
"Je, to san ga i ja pita."
"I ta ti je reka."
"Reka je, ako pristane, ko joj jebe mater. Ako ispadne da si ti stvarno kurva i da te jedino pare zanimaju, onda on vie ne
eli imat nita s tebon."
"A to je dobro i reka", sloila se Lidija gorko.
* * *
Neko su vrijeme zautjeli zabavljeni draama. Riba je bila odlina, blitva senzacionalna, vino prosjeno. Gazda je kunjao
na klupi, leima naslonjen na zid, a konobar prao aparat za espresso.
"A ti", upitala je Lidija briui se ubrusom, "ta je tebi sve ovo tribalo?"
"Pa ne znan, bilo mi je valjda zabavno."
"Tebi je bilo zabavno", lecnula se ona.
"A je, kvragu", rekao je on ispriavajuim tonom. "Meni se ini da je zabavno kad neka frizerka odjednon, iz ista mira
odlui postat kurva."
"Nije iz ista mira."
Ljubav, struja, voda S telefon
"E, to san tija vidit, ta je tebi u glavi da tako neto napravi."
"I samo zato si se tija na, samo zato si da iljadu kuna, da vidi ta je meni u glavi?1. Daj, zajebi1"
"Ma, dobro, prian pizdarije, ima san i vaniji razlog?"
"Koji?"
"Pa to je valjda oito... Mislin, kad san reka da si dobra enska, to nije bila samo zajebancija. Ne bi volija ispast grez, ali
tija san te kresnit. Vridilo je prigorit iljadu kuna za to."
"Poteno", rekla je ona. "Ali, zato si me onda zva u kino?"

"To je dolo posli. Kad san vidija da je to sranje, da ti nisi kurva, bilo mi je krivo zbog svega."
"ekaj, a kad si to vidija da ja nian kurva?" zaudila se Lidija.
"U krevetu."
"A kako se to, molin te, vidi koja je enska kurva, a koja nije?"
"Pa, nemoj se naljutit, ali... ba si bila oajna."
"Ma, nemoj]"
"Majke mi! Grozno je bilo. U ivotu ne pamtin da san ima tako lo seks."
"A ta san, bila ukoena?" upitala je Lidija posramljeno.
"Nevieno. Jedva san eka da zavrimo."
"A vidi, meni uope nije tako izgledalo. Meni si parija zadovoljan."
Kill Bili 2

121

"Pa mora san ti malo odglumit, da ba ne bude totalno u kurcu."

"Ne seri, mukarci ne glume u krevetu."
"Glume, glume, kako da ne", klimnuo je on ozbiljno.
Lidija je zastala prouavajui njegovo lice. Tipovi poput ovoga bili su joj potpuno nepoznati. Mogao je biti divan, a mogao
je biti serijski ubojica. Nije se mogla odluiti je li joj se svia ili ga se plai.
"Koji si ti udak", rekla je ona.
"A ti si kao normalna", rekao je on trijebei jednu riblju kost.
* * *
Pola sata do sat kasnije u njegovu stanu, u istoj onoj radnoj sobi. Na podu svijetli lampa s pranjavim sjenilom, bacajui na
zid udovino veliku Lidijinu sjenu. Sjena se die i sputa kako se Lidija uei, rukama se pridravajui za Marinova
koljena, okrenuta mu leima, sputa na njemu.
"Ja da san ukoena... Ja ukoena", ponavlja ona dahui, isplaena jezika. "ubre jedno!... Za dupe me dri, ubre jedno
laljivo!"
"E, ovo je dobro", kae on. "Za ovo bi ti jo i platija."
"Spremi takujin, miu", kae Lidija. "Ovu turu ja plaan."
Neto mi je upalo u oko
Kia gotovo bez prestanka pada ve trei dan. Lijeva na mahove noena juinom, a onda malo utihne i samo sitno sipi, a u
salonu, ako samo na sat zaboravi obrisati pod, od blatnjavih stopa gotovo se i ne vide ploice. Otvore svako toliko vrata da
se prostorija malo prozrai, ali nema pomoi, im zatvore, uas se do stropa sve ponovno napuni parom pa se ogledala
magle, toplo je i klizavo i svi su malo nervozni.
"Isusa ti, pa oe li ovo ikad pristati" kae Mare nezadovoljno, gledajui kroz izlog sivo nebo.
"Neka, neka, to je za nae hidroelektrane", kae Lidija, upravo kao da je ona neki ministar energetike.
"Di u ostavit lumbrelu?" pita muterija.

"E, da ti ne kaen di je more...", kae vlasnica salona za sebe, a za javnost, glasnije doda... "Gospoo, ko van je iza lea."
ena ostavi kiobran u kou, jaknu na vjealici i sjedne prethodno izabravi neki magazin s hrpe. Lidija svaki mjesec da po
petsto kuna za te arene idiotarije i nema joj bolnijeg troka. Jo ako neka koko istrgne stranicu s receptom, rijei krialjku
ili psihotest Jeste li posesivni?, najra
Neto mi je upalo u oko
dije bi uzela novine i mlatila je njima dok se ne raspadnu.
"Bogati, di je Milica?" upita iza Lidijinih lea ena to je maloas ula poznanicu do sebe. "Nian je vidila pa ne znan
otkad."
"A ne zna za nju? Nije ti niko reka?"
"Neman ti pojma, a ta je bilo."
"Imala je amputaciju dojke."
"Ajme meni, Gospe moja!" zavapi ena hvatajui se makinalno za prsi.
Lidija nezadovoljno sklopi oi. Jo su joj samo ovakvi razgovori trebali po ovako usranom danu. Mukarci su, pomisli,
bolje muterije. Mue, kako mukarci inae mue, i uglavnom im je dobro to god napravi. ene je s druge strane ponekad
izluuju s toplim uvijaima, etkama i lakovima, hirovima i bijesom, ili ak suzama ako napravi samo malo drugaije od
onoga kako je glupaa zamislila da bi joj kosa trebala izgledati. No, najvie od svega izbezumljivalo bi je kada bi neke
kvoke iza nje blebetale o strijama, proirenim venama, uklanjanju maternice i mrtvoj koi na stopalima. Strast s kojom su
se neke ene ispovijedale o propadanju tijela, njihova gubitnika naslada u vlastitoj izoblienosti, bila joj je nakazna i
straila je. Trudila se ne sluati te gnjile, samosaaljive babe, sretna to njezine sise jo dobro stoje i jo, bogu hvala, ima
mukih koji e zahvalno podmetnuti ruke kada joj ispadnu iz grudnjaka.
124

Ljubav, struja, voda S telefon

Uto joj zazvoni mobitel. Broj je bio nepoznat.

"Molin?"
"Za dom! Poto je?" upita muki glas s druge strane bez ikakva uvoda.
"ta poto?"
"Kako ta? Jebanje, puenje, bogati. ta e drugo bit?"
"Oprostite, pogrijeili ste broj."
Lidija prekine vezu i zbunjeno se ogleda po salonu. Je li itko od muterija mogao uti ovaj razgovor? Je li ona rekla ita to
bi njima moglo biti...? Telefon ponovno zazvoni.
"Za doml Poto je?"
"Oprostite, ali oito imate krivi broj?"
Nastavila je posao, sada ve malo uznemirena. Branka je to primijetila i, kada su im se pogledi sreli, upitno podigla obrve.
Lidija je odmahnula glavom da je sve u redu. Dvije minuta kasnije, ponovno telefon.
"Dobar dan, radite u svom prostoru?"
"A je... u svom prostoru", ree Lidija zbunjeno.
"A bi li mogli do u mene?"
"Da vas doen doma oiati?"

"Ma, ne, nego ovo... Oprostite", ree mukarac i prekine.

Lidija zaueno pogleda telefon i ostavi ga na radnoj povrini ispred sebe. Vrati se poslu razmiljajui o udnim pozivima
tog jutra. Ve je oiala neku djevojku i primila gospou koja nije znala gdje bi s kiobranom, kada je, moda pola sata
Neto mi je upalo u oko

125

kasnije, ponovno zazvonilo. Sada je na displeju pisalo osobni broj.

"Dobar dan, zbog oglasa zoven?"
"Kojeg oglasa?"
"Pa za ovi escort?"
Lidija zastane razmiljajui na trenutak o kakvom escortu govori ovjek. Pa nema ona nikakav Ford Escort. Onda shvati.
"Daj molin te", ree Mari, "uzmi ti ovo, ja moran jedan sekund vanka."
Mare preuzme muteriju, a Lidija, ne skidajui pregau, po kii otri do kioska iza ugla.
"Imate li Oglasnik moda?"
"Je, evo jutros novi doa?"
Ruke su joj se tresle dok je listala novine, iznenadni pljusak ju je itavu zalio dok je na ploniku, preko nekretnina, auta i
kamiona, djeje opreme, namjetaja, televizora, akustinih ureaja i DVD playera, glazbala, knjiga i umjetnina, napokon
dola do rubrike Osobni oglasi, ene, i ispod teksta
Lidija, 35/167/55/3, vatrena brineta, izazovnog sexy tijela, vrstih grudi, izraenih bradavica, trai kult. gospodina za
druenje u svom prostoru,
nala svoj broj mobitela. Trebalo joj je manje od sekunde da shvati tko joj je priredio to veselje.
"Ej, ti si. A ta je re da se javlja?" rekao je on trudei se zvuati normalno, ali Lidija je jasno ula zloesti podsmijeh u
njegovu glasu.
126
"Dinko, stvarno si gad. Stvarno si... pa ne znan ta bi ti rekla."
"ta je bilo?" zaudio se on toboe.
"Govno jedno! Skovaco najobinija! Jesi li razmilja o mom ditetu kad si mi ovo napravija?"
"Lidija, oe li mi obja..."
"Nemoj se preseravat. Nemoj mi, molin te, priat da nisi, kad ja znan..."
"Lidija, ja neman poj..."
"Sluaj, Dinko", rekla je Lidija sada sasvim sabrano. "Nemoj nita govorit, nego me dobro sluaj ta u ti sad re. Ja u znat
do do broja mobitela tvoje ene, a ti u drugi etvrtak dobro gledaj novine."
I tu je brzo prekinula vezu. asak kasnije on je nju zvao.
"Da se nisi usudila! Ubit u te, kurvo jedna!" prosiktao je. "Ubit u te!"
Lidija je prekinula, a onda i iskljuila ureaj. Ako moda i nije bila sto posto sigurna, ovo je otklonilo svaku sumnju da je
posrijedi bio nenadmani smisao za humor njezina biveg ljubavnika.

Kada je ponovno, kasnije tog popodneva, ukljuila mobitel, nala je esnaest proputenih poziva, jedan od mame, tri od
Dinka, dvanaest s nepoznatih brojeva i dvije SMS poruke nekog gospodina koji se ponizno nudio da ga se izbiuje
Neto mi je upalo u oko
jer je bio zloest. Opet je ugasila telefon i vratila se ienju kupaonice. Lidija se ne moe nazvati osobito urednom enom,
ali nekad joj tako doe da itav vikend provede u ienju i spremanju. Osobito ako je zbog neega bijesna, ako je neto
frustrira, nema joj nita ljekovitije nego povezati kosu, navui ute gumene rukavice i spuvicom ribati kadu, umivaonik,
koljku, brisati ploice, oprati zrcalo i porculansku policu ispod njega, ulatiti niklane slavine... Minute neprimjetno
prolaze, a znoj joj se cijedi s lica, i sav gnjev se nekako udesno prazni iz nje. Ni o emu ne misli, u nitavilo svijesti samo
joj kratko ue pramen kose koji je ispao iz gumice na zatiljku i udara je po licu.
Oprala je pod i stala na vratima, zadovoljno gledajui kupaonicu koja kao da je bila na slici iz nekog talijanskog magazina
o interijerima, mislei kako je upravo teta to e jo veeras ta perfektna istoa biti ukaljana njezinima dlakama na
umivaoniku i Josipovim sitnim utim kapljicama oko koljke. Pomislila je kako bi se zapravo lako mogla navui na to i biti
kao one poremeene ene kojima je cijeli ivot proe u beznadnoj, opsesivnoj potrebi za istim stanom, Svetim Gralom
svih reklama za deterdente.
I upravo tada, oko pet popodne, dok je raupana i znojna, u staroj trenirci i promotivnoj majici nekog osiguravajueg
drutva, stajala s krpom za brisanje poda u hodniku, oglasilo se zvono na
vratima. Dva policajca, jedan malo vii s velikim madeom na obrazu, drugi nii s tamburakim briima, a oba dobro
nabijena, s trbusima koji su nezaustavljivo nadirali u sivim kouljama ispod kratkih modrih policijskih jaknica.
"Lidija Marjanovi?" proitao je nii s malenog Lipa bloka na kvadratie.
"Je."
"Moremo li u?"
"A ta je bilo?" upitala je Lidija usplahireno, istog trena, prirodno, pomislivi da je neto s Josipom.
"Bilo bi bolje da uemo, nije ba zgodno ovako...", rekao je vii pokazujui rukom po stubitu.
Ona ih je pustila u stan, pokazala da sjednu u dnevnoj sobi i oni su se spustili, vii u fotelju, nii na kau, dok se ona,
prestraeno ih gledajui, skupila na drugoj fotelji.
"Va je telefon...", poeo je ponovno onaj s briima i s blokia proitao njezin broj mobitela.
"Aha, tu smo", rekla je Lidija u sebi i odmah joj je bilo malo lake.
"Je", kazala je klimnuvi.
"Gospodo", javio se onaj s madeom, malo se nagnuvi, ozbiljnim glasom, "dobili smo dojavu da se ovdje vri nezakonita
djelatnost prostitucije."
"uj, nezakonita djelatnost prostitucije", pomislila je Lidija, a naglas rekla... "A jeste li stvarno dobili dojavu ili ste samo
kupili novine?"
Neto mi je upalo u oko

129

Njezina samouvjerenost i otkrie kako su ingeniozne njihove detektivske metode, na trenutak su ih, ini se, zatekli.
"Nije vano kako smo saznali", pribrao se tambura, "nego je vano da je po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske,
lanak..."
Nije se sada mogao sjetiti koji je tono lanak Kaznenog zakona RH Lidija krila pa je upitno pogledao kolegu, a ni taj
izgleda nije bio potkovaniji.
"Dobro, pusti zakone i paragrafe", kazao je policajac s madeom, "moremo i bez toga. Gospoo", okrenuo se Lidiji, "doli
smo da vas upozorimo da inite kazneno djelo za koje vam moe biti izreena i kazna zatvora."

"Je li?", zgranula se toboe Lidijia. "A koliko zatvora?"

Onaj s madeom netremice ju je gledao nekoliko sekundi.
"Puno", rekao je naposljetku. "Puno zatvora."
Lidija je zamiljeno klimnula. Tambura se malo izvio u stranu, da se bolje namjesti ili kao da e prdnuti u kau.
"A jeste li vi sigurni da sam ja prostitutka, je li me neko vidio da se kurvan", upitala je ona, "ili ste samo itali Oglasnik?"
"Nije to sad vano."
"Vano je. Jer, ta ako je neko bez mog znanja, samo da mi napakosti, stavija moj broj i oglas u novine?"
Ljubav, struja, voda S telefon
Policajci su se zbunjeno pogledali, onaj nii je krenuo da e neto rei, no vii ga je zaustavio laganim pokretom ruke.
"Neko van je, kaete, stavio oglas?"
Lidija je klimnula.
"A ko to?"
Ona je razmiljala sekundu, dvije, pogledala jednog pa drugog.
"Ne mogu van to re."
Policajac s briima posprdno se nasmijeio, onaj s madeom liznuo usne.
"Neko van je bez vaeg znanja stavio oglas, a vi nan ne morete re ko?" upitao je zadovoljno.
"Tako je."
"Zanimljivo, zanimljivo...", rekao je vii, otvoreno namignuvi niemu, a onda pogledao Lidiju malo stisnutim okrutnim
okicama i ledeno, glasom u kojem vie nije bilo ljubaznosti, rekao: "Sluaj, jasno ti je da nama ne more prodavat te fore?"
Lidiji nije promaklo kako je zagonetno nestalo uljudnoga vi, uobiajenog u komunikaciji onih to se dobro ne poznaju.
"Nemoj nama kenjat, kurvo."
Lidija se momentalno sledila od strave.
"Ali, kad san van rekla..."
"Ma, ta si ti nama rekla", prekinuo ju je vii policajac s madeom. "Ajde, uti da ti ne bi puka trisku."
"Jere, Jere, dobro je", umijeao se sada nii
Neto mi je upalo u oko

131

s briima umirujui kolegu. Pogledao je Lidiju prepredeno. "Sve je u redu, gospodo. Znate kako je u ovon poslu, ima
svakakvog ljama, ovik lako izgubi ivce. ega sve ima, jo smo mi i dobri. Mi smo bog bogova, ta sve moramo
gledat..."
Zastao je naas da razmisli, dok je Lidija skamenjeno zurila u njega. Visokog se vie nije usudila pogledati.
"Evo, recimo, to to vi radite", nastavio je tambura, "ta prostitucija, mi znamo da toga ima i putamo da se to radi.
Zatvorimo jedno oko. Pa i dva koji put. Ako se ba enska ne osili, ta e od nje. Sirotinja, poseri je. Svit nema para, a

triba priivit od prvoga do prvoga, sve je to nama jasno. A i tih kurvi, jebi ga, uvik je bilo i bit e. Samo, kako bi reka... red
je da se malo surauje s policijon... Razumite?"
Lidija je posluno klimnula, premda ba nije razumjela.
"Ne morete ni nas ba totalno ignorirat ka da ne postojimo, je li tako?"
Zastao je oekujui nekakav odgovor, a Lidija je u tom asu negdje u uglu vidnog polja vidjela visokog u fotelji kako
rukom namjeta hlae na preponama i sve joj je u tom trenutku bilo jasno. To je, dakle, podrazumijevala suradnja s
policijom. Sjetila se tada one nesretnice iz ardina koju su, bilo je u novinama prije nekoliko mjeseci, silovala dvojica
specijalaca. Tako to, dakle, rade snage reda i zakona. Mora se ivjeti od pr
132

Ljubav, struja, voda Steiefon

voga do prvoga, plaa ode za hranu i reije, a razonoda nita. Za razonodu se moraju snalaziti preko veze ili kako ve
stignu. U tom trenutku strah je udesno ieznuo. Ostala je samo neka neugodna tupost. Gledajui tamburaa kako joj se
umiljato ceri, pala joj je na pamet apsurdna misao je li oni misle skupa ili e jedan po jedan skoiti na nju? I bi li je
pustili da se otuira prije nego bi je pojebali?
Tada je zazvonio telefon. Onaj kuni. Jednom, dvaput, triput je zvonio.
"Morala bi se javit. Moda mi je sin."
Nii je policajac klimnuo.
"Nemoj dugo", napomenuo joj je vii dok je odlazila put hodnika.
"Oprosti, to te ovako zoven, ali mobitel ti je iskljuen", rekao je Marin.
"Je... zna", kazala je Lidija. Tek je tada vidjela da joj se ruke tresu.
"Sta je bilo?" upitao je on shvativi da neto nije u redu s njom.
"U novinama... u oglase... tamo di su kurve, izaa je moj broj telefona."
"O, jeba mu ja materi" viknuo je Marin, otprve pogaajui ija je svinjarija posrijedi. "O, jeba mu ja milu materi" ponovio
je gnjevno.
"I sad mi je policija banila da me ispituje zbog toga."
"Policija ti je bila?"
"Jo su tu?"
*
Neto mi je upalo u oko
"A koji su? Iz koje stanice?"
"Ne znan, nisu nita rekli."
"Daj mi ih jedan as?"
"Policiju?"
"Reci da ih treba istrani sudac Mateljan."
"Istrani sudac Mateljan oe neto razgovarat s vama", rekla je Lidija, dodajui beini telefon policajcu s velikim
madeom na obrazu.

Ovaj je gotovo poskoio kad je uo za istranog suca Mateljana, a mali s briima uhvatio je panino strijeljati oima.
"Izvolite, gospodine Mateljan... Ma, nita, doli smo ovde istrait jednu dojavu... Znan, to nan je i gospoda rekla... Neko je
stavija njezin broj... Ma, znan... Nema problema... Je, gospodine Mateljan... Ma, jasno, nita u papirima..."
Lidija je veselo namignula tamburau. Ovaj joj se se blijedo, bolesniki nasmijeio.
"Kae da vas oe ut", rekao je visoki dodajui joj slualicu.
"Sve je sreeno, ne brini", kazao je Marin.
"Ajde, falati."
"Nisu bili neljubazni prema tebi?"
"Neee", rekla je Lidija gledajui dvojicu posranaca preko puta. "Momci su bili super. Doli su se ogrebat za besplatnu evu,
ali, sluaj, kad ne ide ne ide."
Visoki je od nelagode stisnuo oi kao dijete kad ga uhvati u nepodoptini.
"Samo malo", kazala je ona Marinu pa pokrila
134
Ljubav, struja, voda 6 telefon
slualicu dlanom i obratila se redarstvu. "A ta vi jo radite ovde? Mr u piku materinu]"
Policajci su se tiho, gotovo na prstima, iskrali iz stana. Saekala je da uje kljocaj brave i u asu su sav onaj uas i
napetost nestali. Podigla je dlan s telefona.
"Marine, srce si", rekla je.
"Ma, nian", rekao je on toboe skromno.
"Da zna, kad god oe, ta god oe, di god oe... Samo kai."
"Pa kad si to rekla, ba san te tija zvat da poe s menon na godinjicu mature. Prikosutra, ako si slobodna, u hotelu Park u
osan."
"ta da obuen?"
"Najbolje nita."
"Ma, ba."
Mrak se ve lagano hvatao, na grad se sputala tuna jesenja no. Lidija je upalila samo malu lampu na kuhinskoj napi i
uhvatila rezati lignje na kolutie. Onda se sjetila kako je Marin kazao Reci da ih treba istrani sudac Mateljan i kako su se
policajci momentalno posrali u gae. Bio je to za dugo, dugo vremena najbolji trenutak u njezinom ivotu. Dobro, ona je i
sama moda mogla izai na kraj s jebeljivom patrolom, zapravo dosta je sigurna da ih je bez iije pomoi mogla srediti, ali
lijepo je isto imati nekog istranog suca Mateljana pokraj sebe.
Neto mi je upalo u oko
Petnaest minuta prije otvaranja salona njih tri utei, s izrazima zlovoljne zamiljenosti na licima, piju kavu. uje se samo
srkanje vrele tekuine. Neka ena pokuava otvoriti vrata, potee kvaku, a onda dlanovima zaklanja lice i viri unutra nosa
prislonjena na staklo. Lidija bi voljela da joj ga moe razbiti. Pali svoju prvu toga dana.
"Nije moja stvar, ali isto si mogla neto stavit u usta prije nego si zapalila", kae Branka.
"Dobro si rekla", odgovori joj Lidija promuklo, otpuhujui dim. "Nije tvoja stvar."
Nezadovoljno gledaju na sat. Voljele bi da mogu ovako provesti itav dan, obamrle na frizerskim stolcima ispred ogledala.

"Boe, kako san ostarila", kae Mare vie za sebe.

I gleda se jo nekoliko trenutaka, a onda joj suze, sasvim neujno grunue niz obraze.
"A vidi nje, jeba te ledi" zaudi se Lidija. "Pa ta da si ostarila."
Mare zatrese glavom.
"Nije to", ree borei se za dah od ridaja.
Cijukne kao tene, a Branka i Lidija zapanjeno se pogledaju, gestama jedna drugu pitajui to bi moglo biti razlog ovomu.
Ni jednoj ni drugoj nita nije jasno.
"Boro je prohohoho...", objasni im napokon Mare ridajui, "prohohohoda sve ploe".
"Boro je proda ploe?"
Mare potvrdno zatrese glavom.
" I grahahahamofon."
"I gramofon? A logino, ako nema ploe, koji e mu kurac i gramofon."
"Ne... Ne razumi ti to."
"A ta ne razumin? Pa jesi li rekla da te ivcira da on samo slua ploe, a ti ga rani?"
"Ma je..,", kae Mare polako se smirujui. "Ali, zna, te ploe, to je bija itav njegov ivot. Trideset godina ih je skuplja.
Dvanaest iljada komada je ima."
I ponovno da e zaplakat, lice joj se iskrivi. Lidija se sada razbjesni.
"ta pria gluposti, kravo jedna!? Kakve ploe!? Kako ploe mogu biti njegov ivot!? Ti si njegov ivot, kozo glupa! I fala
bogu da je idiotu to konano dolo iz guzice u glavu!"
Mare se umiri otirui suze.
"Pa je li bar dobij a neke pare za starudiju?" upita Lidija.
"Trideset pet iljada eura."
"Koliko?!"
"Trideset pet iljada eura", ponovi Mare.
"Sere?"
"Ne seren, majke mi. Te ploe, one velike, crne, ja to nian imala pojma, sad kad ih vie niko ne slua, dole su puno
skupe."
"Sluaj", ree Lidija, "ja u drvarnici iman neke stare singlice sa Splitskih festivala. Ako e dat deset iljada kuna, nek sve
nosi."
"Ma, nije ti to tako jednostavno. Tu se gleda jesu
Neto mi je upalo u oko
li ploe ouvane, jesu li originali... Nije fora ono to svak ima, nego samo neke ritke strane ploe. A Boro je ima dosta
nekih stvari ta se vie nigdi ne mogu na. I sad to vie nikad, nikad, nikad..."
I ponovno da e zaplakati, ali Lidija je preduhitri pitanjem...

"Dobro, a komu je to proda?"

"Nekon veaninu."
"Isusa ti! Pa di je veanina naa?"
"Priko Interneta."
"A kako, Boro e njemu poslat ploe, a ovi njemu...?"
"Ne, ovik je doa, uzeja ploe i keira."
"Doa je iz vedske zbog ploa?" upita Lidija otkljuavajui vrata salona. "I jo keira?"
"E."
"Majko mila, kakvih bolesnika ima!"
"Boro sad misli kupit kamion... Prvi put u ivotu imat e svoj kamion."
"A, sluaj, trideset pet iljada eura...", ree Lidija vrtei glavom. "Oprosti, povlain ono kad san rekla da si ti njegov ivot...
Boga ti dragoga, sa trideset pet iljada eura moga bi na i kakvu mlau."
"E, ti ba svaku priu mora pokvarit", javi se sada Branka vezujui pregau.
"O emu ti pria?"
"Pa o tome da se ovik zbog ljubavi odreka neega ta mu je najvridnije i da je to neto prekrasno."
Ljubav, struja, voda&telefon
"Branka, duo", kae Lidija saaljivo, "ti si gledala malo previe debilnih filmova s Richardom Gereom. Nije se Boro
odreka ploa zbog ljubavi, nego zato to je jedanaest godina bez posla i ve mu je malo, jebe ga, dogorilo do noktiju."
"Lidija, zna ta u ja tebi re", kae Mare, "ti toliko trubi da nema ljubavi, da bi neko jo moga pomislit da ti to govori
zato jer te to boli, da tebi ljubav zapravo nedostaje."
"ta? Ljubav da mi nedostaje? Meni da ljubav nedostaje!?"
Mare klimne.
"Dobro, koji je bog sa vas dvi jutros najranije!?" zapanji se Lidija. "U veliku ste mi se psihologiju dali. Mogle bi
savjetovalite otvorit."
"A oe ut ta ja mislin?" napadne je sada opet Branka.
"Ajde, ou", kae Lidija ironino. "Ba da ujen, pametnice moja esna, ta ti misli?"
"Ja mislin da ti ne viruje u ljubav, zato ta ne viruje u Boga!" ree Branka sveano.
"Jebote, kako si glupa!... Glupa si ka tava!" vikne Lidija nakon to je nekoliko sekundi potpuno skamenjeno gledala u
Branku. "Tako si glupa, da nisi ni zasluila nita bolje nego da bude frizerka!"
Branka veselo namigne Mari.
"ta namiguje?! ta sad namiguje, tuko jedna?!" raspizdi se Lidija pa se okrene Mari. "E, sluaj, ovo ti moran re. Branka
nije mogla popuit
I
tipu, zato jer je slika Gospe bila na riu

"Govno jedno", ree BranLi o

obe

ala si da to nee nikome re<

"E, ba si nala kome e se povjerit", kae Lidija jednostavno, a onda dvaput pljesne dlanovima, jer je upravo neka ena s
djevojicom prelijepih plavili uvojaka ula u salon.
"Ajmo, ajmo, cure, nastavljamo u revijalnom tonu."
* * *
Ostrieni pramenovi, kako su sati odmicali, tiho su padali po svijetloutim ploicama. Frizerke su se zamislile svaka o
svome. Stisnule bi oi i nasmijeile jedna drugoj kada bi se pogledale i u tiini radile dalje. Tek je Mare u jednom trenutku
zastala i rekla...
"Ma, da zna kakva me je tuga uvatila kad san juer dola s posla i vidila skroz praznu policu s ploama."
"Ako to samo jo jednon spomene, probost u te noicama", zaprijetila joj je Lidija.
Posao je neprimjetno uao u koloteinu s dugim razdobljima utnje u kojoj se ulo samo zveckanje kara. Osim kratkog
dogovora s muterijama kada bi sjele na stolac, frizerke su sasvim zamukle i nisu vie sluale brbljanje iza sebe. Kada bi
zavrile s nekom muterijom, otraga bi je primile lagano za bradu i podigle joj glavu, pogled
140

Ljubav, struja, voda Steiefon

bi im se susreo na povrini stakla, a on ili ona bi rekli da je ba dobro i da im se svia. Jutros iznimno nisu imali ba nikoga
da je bio nezadovoljan, nitko se nije tako uzrujao novom frizurom da je trebalo u susjedni kafi trati po cukar i vodu.
Podne je prolo, moglo je biti i jedan, Branka je otila jer je taj dan popodne bila slobodna, kada je ula neka ena i ve s
vrata, ozarena da moe objaviti novost nekima to su jo u mraku neznanja, rekla...
"Ajme, ta san ula prije dvi minute od suside ta radi na sudu, jedan sudac se potuka sa jednin advokaton!"
"Bogati!? A zna li se koji su?"
"Sudac Mateljan, ovi ta je stalno u novine, a advokat da je neki Lozi, na d mu je ime."
"Dinko Lozi?"
"Ne znan, more bit."
Lidija je tek tada shvatila o kome govore. Prekinula je posao i okrenula se.
"Ko se to potuka? ta je to bilo?"
"Sudac Mateljan s nekin Lozien. Puka mu trisku na hodniku. Isprid svita. Tako ga je udarija, pria mi susida, da su ovome
popadali neki papiri ta ih je dra u ruci. Da ih nije rastavija pravosudni policajac ta se sluajno zateka na hodniku,
Mateljan bi ga, kau, atra."
"Ma, ekaj, to mi se ne ini da je moglo bit tako", umijeala se sada jedna gospoa. "Mateljana san vidila, nema u njemu
metar i lamica, a Lo
Neto mije upalo u oko

141

zi je oni bivi vaterpolist. Covik je za glavu vei od ovoga, di je on njemu moga puknit trisku?"
"A to van se, gospoo moja, nikad ne zna", zakljuila je Lidija umno. "Previti su van ti mali mukarci. Nek je sitan, to se
nikoga ne boji."
I u tom je asu bila ba ponosna na Marina. Ba ju je ganulo to je napravio.

"Sta ti je?" pita je Mare.

"Ma, nita", kae Lidija, "neto mi je upalo u oko."
*

"Mama, Branka te triba", rekao je Josip bunovno, stojei na osvijetljenom pravokutniku vrata njezine spavae sobe s
telefonom u ruci.
"efice, je li ti kasno?"
Upalila je svjetlo na nonom ormariu i pogledala sat. Jedan i etrdeset.
"Sta ti radi budna u ovu uru?"
"ele je poginija", kazala je Branka.
Lidija se na ovo uas rasanila.
"Kako poginija?"
"A, eto."
Oslukivala je njezino disanje s druge strane, pazila hoe li uti nekakav jecaj, drhtaj, bilo to. Ali, nita se nije ulo. Iz
Brankinih jednostavnih, emocionalno praznih reenica nije se moglo otkriti je li djevojka ravnoduna ili je pak u dubokom,
paralizirajuem oku, je li slomlje
142
na ili joj je moda laknulo, kako bi Lidiji na njezinom mjestu vjerojatno laknulo, ba nita nije bilo jasno.
"Sunce, jesi li ti dobro?"
"Aha."
Ve je bilo dva i po kada je Lidija od Brankinih krtih odgovora strpljivo sloila itavu slagalicu dogaaja.
Ona i Bepo, neki Bepo, Branka je nekako samorazumljivo izgovarala to ime da je Lidija zaboravila pitati tko je to... Njih
dvoje sjedili su, dakle, u autu i razgovarali pred Brankinom zgradom preko puta bolnice. Na parkiralitu je bio mrak jer je
Torcida Blatine opet valjda zaratila s javnom rasvjetom. Svijetlio je jedino city light na oblinjoj autobusnoj stanici.
U neko doba autu se prikrala neka crna prilika i zaulo se nekakvo pljuskanje. Neto se prolilo po oferajbi. Pa po krovu.
Bepo je brzo izaao iz auta i na svjetlu one lampice iznad retrovizora, to se upali kad otvori vrata, prepoznali su Zelu.
Stajao je s naranastim karnisterom u rukama. Smrdio je benzin.
"Sta radi ti, idiote?" upitao je Bepo.
ele se oito jako iznenadio da ima nekoga u autu. Pogotovo nije mogao oekivati da e neki mukarac biti unutra i
djelovao je jako uplaeno.
Bepo je krenuo oko auta pri ustuknuo dva koraka.
"Jesi liti normalan?" nastavio |( mu polako.
"Stani, ne pribliavaj mi se!" u asu valjda potpunog pomraenjl gao onaj karnister iznad sebe i si benzinom.
"A to oe, je li?" upitao ga je Be| izvadio upalja. "Triba li ti moda val
"Bepo, nemoj!" vrisnula je Branka izli auta.

"Pusti, pusti, ba da ga vidin ima li mud ovo", rekao je Bepo prilazei i dalje eli s plame nom upaljaa u ruci. ele se
lagano povlaio. "Sta je, frajeru, malo si mi se usra?" "Bepo, molintel"
ele je tada bacio kanister i uhvatio bjeati preko parkia. Bepo je potrao za njim. ele je bezglavo istrao na plonik, pa
preko Poljike ceste, da bi na drugom voznom traku naletio na neki makedonski leper. Branka je upravo izala na cestu
kada se to desilo. Kriknula je, a Bepo je brzo pritrao, zagrlio je i gurnuo joj glavu na svoje prsi da ne gleda. Suurena na
Bepovim prsima jedino to je Branka vidjela bio je veliki crni natpis na ceradi prikolice, koja se od koenja malo zanijela i
ostala ukoso na cesti. Pisalo je: T'ga za jug.
144
*

"O, jeben ti ivot", uzdahnula je Lidija. "Jesi li ti sad dobro?"

"Jesan."
"Stvarno si dobro?"
"Aha."
"Oe da doen?"
"Ne triba, Bepo je ovde s menon."
"Oprosti, a ko je Bepo?"
"Zna onoga inspektora? Onoga s Matejuke? ta se posli doa i oiat u nas?"
A Lidija je mislila da joj u njezinom salonu nita ne moe promai.
"Je li ti on sad momak?"
"Pa je... Ne znan... Mislin da je."
"On mi se ini pristojan deko", rekla je Lidija.
"Pa i ja bi rekla da je", sloila se Branka.
"Razmiljala san, ta u ja uope na tvojoj godinjici mature? Pa nije ba obiaj da neko doe s nekin drugin. Godinjice su
samo za ekipu iz razreda."
"A je li?" zaudio se Marin. "Nian ima pojma, dosad nian bija ni na jednoj."
"Pa da se ja onda ipak vratin?" upitala je ve skoro na vratima hotela Park. "Poi ti sam."
Neto mije upaio u oko

145

"Daj, ta ti je, idemo unutra."

"Ma, glupo mi je. To je vaa feta, ta ja iman s tin. Ajde ti, a nas dvoje emo se sutra vidit."
"Lidija, molin te. Ti ljudi, nian ih volija ni prije dvadeset godina, a sad su mi jo odvratniji. Budi s menon bar da nekoga
iman da mi je drag."
"Pa ako ti nisu dragi, ta si uope dolazija? Moga si i doma ostat?"
"Ne znan ta bi ti reka na to", kazao je on otvarajui joj ulazna vrata. "Ajde, neemo vie razgovarat o tome. Di smo, tu
smo."

Ni Lidija nikad nije dolazila na godinjice. Zapravo, samo jednom, prvi put, za petu je dola, u restoran Arkada u Podstrani,
i svakih pola sata otprilike sa anka telefonirala kui da pita je li Josip veerao, je li spava, je li plae, je li kakio, je li
die...? Bilo je to muno razdoblje u njezinu ivotu, a ponovno okupljanje stare ekipe iz Natka Nodila ba joj nimalo nije
pomoglo. Lijepa je hrpa govana bio taj njezin razred, shvatila je gledajui ih kako se razmeu diplomama, plaama,
veerama s utjecajnim ljudima i oksfordskim teajevima engleskog. Tu je shvatila da ih vie nikad u ivotu ne eli vidjeti.
Pojedinano da ih sretne u gradu, to je jo u redu, ali gledati ih na gomili, pa jo itavu veer ekati kad e joj neka gadura,
kao usputno, slatkim glasom rei A ti ono nikad nisi zavrila fakultet? hvala lijepa, nije je zabavljalo.
Marin nije bio u Natku nego u Nazoru, ali
ve s vrata je vidjela kako obrazovni sustav serijski proizvodi svugdje jednaku ubrad u tamnim odijelima i veernjim
haljinama. Kako se oholost pakira u vitkim zelenim bocama od sedam deci. Osjetila je laganu slabost u nogama ulazei, no
on ju je vrsto drao za ruku. Dlan mu je bio znojan. Namjestio je osmijeh i umijeao se u drutvo oko vedskog stola.
Rukovao se sa starim pajdasima i srdano ih tapao, razmjenjivao sitne poalice, ljubio se sa enama koje se nita nisu
promijenile, sretan da ih sve ponovno vidi. I redom ih je upoznavao s Lidijom, koja se nije trudila zapamtiti njihova imena,
ba kao to su i oni zacijelo trenutno zaboravljali njezino. Nekoliko ju je mukaraca dodue odmjerilo, neki ak i dosta
napadno, no Lidija je tu veer odluila biti utljiva enica, koja srameljivo stie torbicu u rukama i sa smjernim
oboavanjem gleda Marina. Na neki nastran nain uivala je u toj ulozi.
"Evo ga, doa je sudac Roy Bean, zakon zapadno od Pecosa", rekao je netko razdragano ugledavi ga. "Nemojte ga puno
izazivat da van ne bi puka trisku."
Svi su, naravno, ve znali za incident juer na sudu i htjeli od njega uti pojedinosti, ali Marin se samo zagonetno
smjekao. Napunili su tanjure, uzeli vino i sjeli za jedan stol, odmah do biveg razrednika, jednog finog gospodina, danas u
penziji, guste sijede kose i sitnih nasmijanih oi
Neto mi je upalo u oko

ju. Razrednik je ve etiri godine imao neki spis na sudu. Marin je obeao da e ve u ponedjeljak nazvati da mu kae to je
s tim. Neki se krupan, elav mukarac, kojega je Lidija takoer vidjela negdje u novinama, trudio biti najglasniji za
njihovim stolom...
"Te pedofile, sve bi to tribalo kastrirat. Redon. Skopit ih ka prasad..."
Govorio je Marinu, ali Marin nije puno obraao panju na njega.
"Bogati, Stipe", rekao je samo, "ta bi ti, uveja Hamurabijev zakonik?"
"Pa, da zna", rekao je Stipe, "moda to uope ne bi bilo loe."
Marin je zastao, gricnuo zanokticu i onako mu, skoro vie za sebe, uope ga ne gledajui, odgovorio...
"A sluaj, onda bi i tebi mogli otsi ne jednu, nego obe ruke za ono ta si napravija ka financijski direktor brodogradilita."
Stipe se momentalno zajapurio, zinuo da neto kae, ali rijei mu nisu dolazile. Marin se vragolasto nacerio i namignuo mu.
"Dobro je, Stipe, zajebajen se."
"Pa nije ti ba neka zajebancija", protisnuo je Stipe napokon. "Pogotovo za ovu veer nije red da mi takve stvari govori.
Osim toga, ako te ba zanima, ja sve iman u papirima. Do e mi jednon u kancelariju da ti pokaen."
"Neu ti ja dolazit u kancelariju", kazao je Ma
rin prkajui po tanjuru. "Mo' jedino ti do u moju."
Noem je briljivo savio fetu pruta, nabo je na viljuku, stavio u usta i vaui izazivaki gledao financijskog direktora
brodogradilita, a Lidiji je bilo malo neugodno pa se okrenula razredniku. Stari se, veselim okicama gledajui sad jednog,
sad drugog biveg uenika, oito izvanredno zabavljao u ovom bazenu s morskim psima.
Najednom se neka ena kratke plave kose u ljubiastoj haljini, ako Lidiju pitate, malo prekratkoj i presmionoj za njezinu
figuru i godine, nagnula do Marina i prebacila mu ruku preko ramena.
"Di si, Marine, kuo stara", rekla je ona trudei se da to zvui podrugljivo.

"Ej, Sandra", kazao je on nelagodno.

"To ti je cura?" pokazala je Sandra neuljudno glavom na Lidiju.
"Je, Sandra, to mi je cura."
"A nee nas upoznat."
"Neu."
"Ajde, to si takav?" upitala je Sandra drsko, izazivaki.
"Doi as...", rekao je Marin malo podignuvi glavu da joj neto apne. Ona je spustila uho do njegovih usana. Lidija nije
mogla uti to joj govori, ali svakako je moralo biti neugodno, jer su ovoj zaiskrile suze u oima kada se uspravila.
"Govno jedno!" kazala je ogoreno. "Uvik si bija govno."
Neto mi je upalo u oko
Ona se vratila za svoj stol, a Marin je pogledao Lidiju, ispriavajui se podigao obrve i rekao...
"Nije mi drago da si to morala vidit."
"Nije ni meni."
"To mi je bila biva ena."
"Rekla bi da nisi bio ba pristojan prema njoj."
"Nema naina da se bude pristojan sa Sandron. Viruj mi, godinama san to pokuava."
"A otkad san ti ja to cura?"
"Skuaj, moga san i pitat."
"Pa i ja mislin."
"Oe mi bit cura?"
"Vidit u."
On ju je poljubio u kosu.
* * *
Lidija se vratila iz toaleta i odluila malo proetati po prostoriji. Uto joj je prila neka crvenokosa s aom vina u ruci.
"Bili ste u pravu. Svi kau da mi ova frizura puno bolje stoji."
Lidija je prepoznala enu to je prije neki dan bila kod nje u salonu.
"Kako ide sa engleskin vizitkartama?"
"A za to ipak neman srca. Nian van ja taj tip osobe. Ima par njih ovde ta su ostali bez posla, bilo bi grubo da se pravin
vana."
"Je, istina", sloila se Lidija.
Ljubav, struja, voda 6 telefon
"A vi ste s Mmmarinom?"

Lidija ju je upitno pogledala.

"Tako smo ga zvali u srednjoj koli. Zato ta je malo mmmuca."
"To nian znala."
"Niste ni mogli znat. Puno se prominija od onoga doba", rekla je zamjenica predsjednika uprave austrijske banke. "Prije
dvadeset godina je bija smueni momi s Korule. Luzer iz akog doma. Nije bio ba neko na koga bi se okladija da e
uspit."
"Nije evio na maturalcu?" upitala je Lidija.
"Nije... Dala bi ruku u vatru da nije... Ali, kad smo kod toga, nian ni ja."
ene su se pogledale i prisno nasmijeile jedna drugoj.
"Oprostite, ja san Kate."
"Lidija."
"E, stari Mmmarin...", uzdahnula je Kate sjetno. "Ko bi reka da e on jednog dana ispast ovakva faca."
Lidija se sjetila reenice iz Forresta Gumpa, kako ono ide... ivot je kao bombonjera, dok ne otvori, ne zna to si dobio.
"A jeste mu upoznali enu?" upitala je Kate.
Lidija je klimnula.
"Marin je sto godina bija zaljubljen u nju, a ona, Sandra se zove, nije ga ljivila po posto. Zavlaila ga je, iskoritavala,
glumila je famfatal. enska je, onako... Meu nama reeno, nije je ba velika
Neto mi je upalo u oko
pamet ubila. Tek na fakultetu su, mislin, zapravo prohodali, koju godinu kasnije se vinali, a onda i malo nakon toga
razveli. Sria, nisu imali die... Njega je to, rekla bi, dosta sjebalo."
ene su zautjele nekoliko trenutaka gledajui svaka u svoju au plavca malog.
"A vi", upitala je Lidija, "di je vaa fatalna srednjokolska ljubav?"
"Nije doa."
"I bolje."
"Znan", rekla je Kate tuno se nasmijeivi. "Sve ja to znan, ali opet nema pomoi... Nesretne ljubavi su ka dijabetes.
Mora se nauit itav ivot ivit s tin."
"uvajte se", kazala joj je Lidija.
"I vi isto."
Uzela je jedan areni kanape sendvi sa vedskog stola i okrenula se po prostoriji. Za jednim stolom neki je entuzijast, kako
u svakom razredu obino bude neki sentimentalni entuzijast koji vrijedno organizira ova okupljanja, odnekud izvukao
gitaru i sklopljenih oiju unjkao Dvlanovu Saru. Davno, davno, negdje sa esnaest, Lidija i jedna njezina prijateljica, jedna
urica, Duke, jako su voljele tu pjesmu i bjesomuno je vrtjele na kazetofonu. Do u beskraj je premotavajui i
premotavajui, provodile su itava popodneva sjedei podvijenih nogu na podu ukine sobe, njihale se s kosom to im je
padala po licima i ridale, ridale, ridale. Tek to bi se jedna malo
umirila, dosta bi joj bilo da pogleda prijateljicu i suze bi nezadrivo ponovno krenule. Cvilile su neutjeno, zajapurene,
tresui se od plaa, kako to mogu samo neke labilne esnaestogodinjakinje. Bob Dylan valjda ni upola nije plakao za tom
Sarom kao njih dvije, more su prolile za njom. Toliko im je znaila da joj je Duke ak na roendanskoj estitki, ruiastom

kemijskom, nekim groznim gimnazijskim rukopisom s viticama na krajevima slova i malim srcima umjesto toaka na i,
napisala zadnje stihove, sam kraj pjesme, i to je Lidija dugo drala zalijepljeno na zidu iznad postelje. Negdje u kartonskim
kutijama u drvarnici kod mame i tate jo bi se valjda nala ta blesava estitka. Evo, ba je ovaj as to pjevao onaj s
gitarom...
Sara, oh Sara,
Glamorous nymph with an arrovo and bovo,
Sara, oh Sara,
Don't ever leave me, don't ever go.
Marinov kolski kolega dobro je pjevao i njoj se u asu sve vratilo, kako je prije dvadeset godina ona samu sebe zamiljala
kao raskonu nimfu sa strijelama i lukom. Sviala joj se ta slika. To je bila ona, drugaija od svih, tajanstvena umska vila
koja zazire od ljudi. Bude joj nekada i bolno kad se sjeti kakva je jadna glupaa bila.
Tada je primijetila da Marin ustaje od stola i odlazi na drugi kraj hotelske sale pregraene harmonika vratima. Pratei ga
pogledom, Lidiji se
Neto mi je upalo u oko
uinilo kao da je kroz uski prolaz izmeu vrata tamo u dubini prostorije zamakao rub neke ljubiaste haljine. Casak joj je
trebalo da shvati, a onda ju je preplavila mjeavina bijesa i malodunosti. Ostavila je na rubu stola polupojedeni sendvi i
malo se premiljala to da uini, hoe li poi za njim ili uzeti torbicu objeenu na naslonu stolice i jednostavno otii?
Odluila je ovo drugo. Nije bila egzibicionistica to treba publiku za ljubomorni ispad. Osim toga, nije ni bila ljubomorna,
samo joj je bilo... pa, malo muno.
Uzimajui torbicu pomislila je kako nikada zapravo nije ni prestala biti jadna glupaa. Ode s mukarcem na njegovu
godinjicu mature, a on se izgubi s bivom enom to se uistinu dogaalo samo nekim velikim kravama, kravama
rekorderkama, viekratno odlikovanim na sajmovima stoke. Izlazei iz prostorije, osvrnula se niz hodnik. U dnu, kod ulaza
u kuhinju bila su vrata u dio sale u koji je zamaklo ono dvoje to oito nikad nisu preboljeli razvod. Nekako kao protiv
svoje volje, ne elei to zapravo i ne umijei sama sebi objasniti taj postupak, Lidija se oduljala tamo, do dvokrilnih vrata,
sluajno sasvim malo, moda centimetar odkrinutih. Kroz prorez je vidjela njega s lea i njezinu ruku na njegovom
ramenu.
"Znala san da e mi do", govorila je Marinova biva ena tiho. "Mo' ti glumit ta god oe, ali na kraju opet doe
meni."
"Ima visoko miljenje o sebi, Sandra", rekao
je on. "Uvik si ga imala. to i ne mora bit tako loe, da si samo malo pametnija,"
"Ajde ne seri. Poljubi me."
"Neu."
"Nemoj izvodit, poljubi me."
Lidija je zadovoljno primijetila kako se njemu glava trznula malo unatrag.
"O, vidi ti frajera", kazala je Sandra. "Nee se ljubit s menon. A oe me jebat?"
Ruka joj je sada kliznula s njegovih lea i otila negdje naprijed, Lidija je nasluivala gdje.
"Smije se. Nemoj meni lagat, vidila san kad si se nasmija", apnula je ona vragolasto. "Ajmo se pojebat." Glas joj je
lagano drhtao. "Ovde, ba nas briga. Bit emo tiho, niko nita nee znat... Ajde, znan da ti je to uvik bila elja."
"Naguzi se", apnuo je Marin promuklo.
Sandra se zadovoljno kratko zakikotala i odmakla od njega, a onda brzo podigla haljinu, smakla gaice i naslonila na jedan
stol, nudei mu se. Kroz uski prorez izmeu dvokrilnih vrata hotelske sale Lidija je dobro vidjela njezino golo bijelo dupe.

Marina nije. On se sada negdje izmakao. Vjerojatno se ne bi dalo zamisliti nita oaj nije, mizernije od toga da gleda svog
momka kako guzi bivu enu, ali Lidija u tom trenutku sebi nije mogla pomoi. Ostala je pred vratima stiui torbicu.
Marin je tada doao iza ene. Samo je stajao nekoliko asaka. Pa se sagnuo i pogledao joj guzicu izbliega. Lidija je
progutala slinu.
Neto mi je upalo u oko
"Ajme, Sandra, koliko celulita ima!" rekao napokon Marin zaprepateno.
Onda se uspravio i koraknuo ustranu. Nestao je Lidiji iz vidnog polja. Sekundu potom ula je um otvaranja harmonika
vrata. Mukarac je izaao ostavljajui bivu enu podignute haljine, naguenu preko stola, posranu.
*

Lidija se brzo vratila za stol gdje je sada vladao potpuni muk. Razgovori su za njezina izbivanja tu oito bili i otriji,
srdanosti s poetka veeri sada nije bilo ni u tragovima. ak je i stari razrednik izgledao razoaran.
"Di si ti?" upitao ju je Marin. "Rekli su mi da si otila."
"Ma, ne", kazala je Lidija, "samo san uzela boru da popravin minku."
On ju je ispitivaki pogledao, a ona se potrudila niim ne odati da je vidjela prizor u drugom dijelu prostorije.
"Sta je bilo?" upitao je.
"Nita. Zato?"
"Kako se zabavlja?"
"Ne zabavljan se."
"Ni ja. Oemo po?"
"Samo da ujen ovu pismu", kazala je Lidija.
Onaj s gitarom sada je pjevao Brucea Springsteena, neto to takoer odavno nije ula...
Everybody's got a hungry heart,
Everybody's got a hungry heart,
Lay doivn your money and you play your part,
Everybody's got a hungry heart.
Zgodne su zapravo te godinjice mature, pomislila je Lidija. Sjeti se nekih stvari.
"Ajde, ostani veeras spavat kod mene", rekao je Marin kad su izali, prebacujui joj ruku preko ramena.
Lidija se lagano stresla. Sto godina... sad ve skoro i sto pedeset nije provela no s nekim mukarcem.
"Ne mogu", rekla je, "neman ni piamu, ni etkicu, ni dijafragmu sa sobon."
"Prvo i drugo ti ja mogu dat, a tree ti nee tribat", rekao je Marin otkljuavajui auto.
"Koga u vraga onda i dolazit?" upitala je Lidija ulazei. "Ako nema seksa, odo ja lipo svojoj kui."
Sjeli su i nasmijeili se jedno drugome. Nagnula se i njeno ga poljubila u usta.
"Mmmarin", rekla je podrugljivo.

"Ko ti je to reka?" upitao je on nacerivi se.

"Nije vano", kazala je Lidija mazei ga po obrazu.
Mali zbunjeni deko s Korule to je izrastao u velikog i opasnog mukarca kojega se boje financijski direktori
brodogradilita, a policajci ga ljube u guzicu. Ulazio je meu ljude kao kobac
Neto mi je upalo u oko
meu pilie, sijao paniku oko sebe, no ona je znala, vidjela je u onoj plahosti kojom je vodio ljubav, kako je ispod hladne
okrutnosti, negdje u sebi izranjavan i sjeban. Nesiguran. Kako joj je ono rekao...
"Na e se i bez tebe neko da te podcijeni." Bila je to i njegova pria, itav ivot netko ga je podcjenjivao. Bili su isti njih
dvoje. Nju su podcjenjivali ljubavnici, njega biva ena, a oboje su se bojali nekadanjih kolskih kolega. Cinizmom su se
branili od svijeta koji ih je povrijedio i pri kazivali bezosjeajnijima nego su stvarno bili, uvajui od pogleda maleni biser
dobrote na dnu svojih uplaenih dua. Lidija je za sebe mislila da je dobra osoba, a inilo joj se i da je on takav. Barem
tada, vozei se te subote naveer put nje gova stana, tako joj se inilo.
Upravo je krenuo ugasiti mobitel, kad;i je vi dio da ima poruku na njemu.
"Od Dinka je. Reci Lidiji da mi je ao i da je molim da mi ne stavlja enin mobitel u oghi se", proitao joj je dok se ona u
njegovoj neis peglanoj bijeloj majici kratkih rukava uvlaila u postelju.
"Nisi mu valjda stvarno mislila stavit enin mobitel u oglase?" upitao je skidajui arape i lijeui do nje.
158

Ljubav, struja, voda G telefon

"Ma, naravno da nian. To san ga samo malo tila uplait."

"Je li ti ita u krevetu?"
"Ja san frizerka", kazala je Lidija. "Ja nita ne itan."
"Pametno", rekao je Marin i ugasio svjetlo na kantunalu.
Legao je na bok okrenuvi joj lea, a ona se privila uz njega i dirala ga vrcima prstiju lagano po nadlaktici.
"Je li bi se ti moda ipak evila?"
"Ne bi."
"Ne bi ni ja... O emu emo onda priat?"
"Neemo ni o emu."
Leali su u tiini u mraku, a ona je tono mogla pod jagodicama osjetiti kako mu se miii oputaju, ivot kako polako
istjee iz njega. Teko i toplo tijelo napokon se sasvim umirilo, a Lidija je kroz prozor preko njegova ramena neko vrijeme
gledala zvijezde, da bi i ona u jednom neuhvatljivom trenu potonula u modri bezdan sna.