A. Bokan, Stvaran svijet oko mene ivot unutar piksela?

4(7)#19 2015
UDK 007:316.62
Izlaganje sa znanstvenog skupa
Conference paper
Primljeno: 8.7.2015.

Aleksandra Bokan
Fakultet za kulturu i medije, Beograd
bokan.aleksandra@gmail.com

Stvaran svijet oko mene

ivot unutar piksela?

Saetak
Suvremeno doba, to uveno 21. stoljee je prepuno opcija. Nikad vie mogucnosti
i nikad vece otuenosti. Je li to ba tako? Dok je ivot u svom standardnom
tijeku da, ali, kada se nad njim nadvije crna sjena i kada ste u prilici da spasite
nekome ivot, prorade zakljuani mehanizmi za socijalnim preivljavanjem. Vie
nije bitno je li netko pogledao neije slike sa svadbe, pokazao novu frizuru na
FB ili Twiteru i sl. Jednostavno, ivot na internetu postaje sredstvo spaavanja
neijeg realnog, opipljivog ivota.
Kljune rijei: suvremeno doba, drutvene mree, piksel, ivot, internet.

1104

Vol 4, br. 7, 2015. (1104-1111)

DANANJI OVJEK I (LANA) SOCIJALIZACIJA

Nijedan ovjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je ovjek dio Kontinenta, dio Zemlje napisao
je svojevremeno John Don i to je neto to je apsolutna i nepobitna injenica. Nije vano je li u
pitanju pustinjak ili ovjek iz suvremene civilizacije, ono to nosimo u sebi ini nas dijelom svijeta
ili ne. I upravo to neto u nama samima (netko bi rekao da to ustvari i jesmo mi sami) ini nas
pobjednicima i gubitnicima, sretnima i nesretnima, onima i onim drugima.
Ono to je nepobitno je da ovjek ima potrebu da komunicira, kako s okolinom, tako i sa samim
sobom. No, ono to je moda i mnogo vanije je to je ono to ga pokree i to je ono to ga i ini
ovjekom? Socijalna smo bia. To je vjerovanje i definicija koja je svakako tona.
Kada god se postavi pitanje to bi ponijeli na pusti otok? gotovo svi navode bar jednu osobu ili
komunikacijsku spravu. Nitko ne voli biti osamljen, ali svatko voli bar malo biti sam. Postavlja se
pitanje koliko je duboka razlika izmeu usamljenosti i samoe?
Usamljenost je demotivacijska, destruktivna. U njoj ovjek gubi sebe i nestaje svaki vid njegove
osobnosti. Postaje ljutura, bez ambicija i rezultata ivljenja.
Samoa je suprotno tome, krajnje pozitivna i kreativna. U njoj se oporavljamo, analiziramo, stvaramo,
regeneriramo,... Ona nas tjera da sve emocije, svu energiju preispitamo, presloimo i iskoristimo
maksimum da bismo krenuli dalje. Stoga, moemo rei da su usamljenost i samoa antipodi.
Sa stanovita ovjeka bilo koje epohe, samoa je neto bez ega se ne moe.
Danas je ta potreba dodatno naglaena. U dananje vrijeme estih promjena koje su uzrokovane
ubrzanim procesom globalizacije, internet eksplozijom, sve kraim ciklusima proizvoda, pitanjima
intelektualne svojine i ostalim izazovima koje oblikuju tehnoloke industrije, globalizacija se
povezuje s postmodernizacijom. Vrijeme globalizacije uvjetovalo je razvoj svih segmenata drutva.
Komunikacija, kao jedan od njegovih korijena, podlona je utjecaju promjena koje sa sobom
donosi vrijeme suvremenog ivota. U vrijeme hiperrazvijenosti sredstava prijenosa informacija,
pitanje je koliko ljudi zaista komuniciraju i kakva je kvaliteta istog, je li indirektna komunikacija
nadjaala direktnu i ako jest, je li to pozitivno. Razvojem elektronskog prijenosa informacija, ljudi se
udaljavaju, sve manje viaju, pa i uju. Dananje doba je doba hiperrazvijenosti i hiperkonkurencije,
gdje se tehnika razvija nezaustavljivom brzinom. Telefoni, kompjuteri i ostale komunikoloke
sprave, smjenjuju se fiziki, gotovo iz trena u tren, sa sve savrenijim performansama i beskrajnim
mogunostima ponude za korisnika. Vie nije bitno je li ovjek u kancelariji, autu, na plai, u vodi ili
na skijakoj stazi, on u svakom trenutku moe razgovarati, slati mailove, poruke, traiti ili primati
informacije. ini se da se kraj mogunostima ne moe vidjeti. Tempo ivota rezultirao je manjkom
slobodnog vremena i ini se da je ova hipertehnoloka pomama ustvari, u veini sluajeva, jedini
mogui nain komunikacije meu ljudima danas. Razvoj hipertehnologije utjee i na odnos samoe
i usamljenosti. Ljudi imaju osjeaj prividne socijalizacije. Danas rijetko tko zaista razgovara,
konstruktivna komunikacija gotovo i da ne postoji. I ovjek se osjea usamljenijim nego ikad. Samim
tim ne dostie ni priblino svoj potencijal.

1105

A. Bokan, Stvaran svijet oko mene ivot unutar piksela?

Tablica 1: Jeste li usamljeni i bojite li se usamljenosti?

(izvor: internet)

Statistike kau da je ukupno vie od 50% ljudi irom svijeta, bez obzira na spol i uzrast izjavilo
da se osjea usamljeno ili da se boji da ne bude usamljeno. (Tablica 1). To dovoljno i alarmantno
govori o ozbiljnosti problema otuenja ovjeanstva. Od usamljenosti pate i mladi i stari, djeca,
ene i mukarci, bogati, siromani, lijepi i oni za koje okolina nikada ne bi rekla da su usamljeni,
jer su stalno okrueni velikim brojem ljudi. Nikada nije bilo vie tzv. knjiga o samopomoi, koje
su tu da prue savjete, snagu, podrku, razumijevanje, suosjeanje... i sve ono to su nekada ljudi
stjecali iskljuivo kroz komunikaciju s drugima i sa samim sobom. Sva ta literatura, po izdavanju,
prevodi se na stotine stranih jezika, postaje bestseler u rekordnom vremenu to dodatno govori da
je ovjek ovjek ma gdje bio, a da su usamljenost i poljuljano samopouzdanje prisutni u svakom
kutku svijeta. Jesmo li toplu rije i zagrljaj zamijenili papirom ili jo gore, ekranom? Jesmo li toliko
postali dio sustava za stjecanje i opstanak da nemamo snage da se vratimo sebi samima? Jesmo li
zaista toliko daleko odlutali od sebe?

1106

Vol 4, br. 7, 2015. (1104-1111)

Tablica 2: Koliko je vaan miran (obiteljski) ivot za ukupan osjeaj sree?

(izvor: internet)

Vrlo esto elje za onim to nemamo ne doputaju nam da se radujemo i uivamo u onome to
imamo.
Na pitanje, koliko je vaan miran (obiteljski) ivot za ukupan osjeaj sree, preko 80% ispitanika
je reklo da je izuzetno vaan ili ak i jedan od najvanijih faktora (Tablica 2).
U dananje doba ovjek je usamljeniji nego ikad, to je apsurd, jer nikada nije bilo vie dostupnih
naina komuniciranja. To nas dovodi do zakljuka kvaliteta komuniciranja je opala. Ljudi su se
otuili. Postavlja se pitanje umijemo li uope jo uvijek komunicirati?
Sve je vie samaca, optoenih svojim zidovima, brakovi pucaju vie i bre nego ikada, tradicija se
gubi pod stopalima new age fenomena...
Nema se vremena, ni strpljenja, ni razumijevanja, ivimo u zlatnim kavezima dananjice.

TO JE STVARAN SVIJET OKO MENE (SAMO EKAM DA PROE...)129

Oigledno, ovjek je danas usamljen, priznao on to ili ne.
ivimo na internetu. Otueni i lano socijalizirani. Dani nam prolaze hiperbrzinom. Nekada smo bili
zateeni gledajui taj efekt u SF filmovima, a svjesni toga ili ne, mi danas ivimo upravo te filmove
i prihvaamo ih kao nau stvarnost.
129 Naziv pjesme grupe EKV (autor Milan Mladenovi).

1107

A. Bokan, Stvaran svijet oko mene ivot unutar piksela?

Gdje god da odete, u kafi, restoran, autobus, na ulici, pa i u muzeju, videt ete ljude koji fanatino
kliku na svojim mobilnim ureajima, bilo da trae neke infromacije na internetu, itaju potu,
piu poruke, gledaju snimke ili borave na drutvenim mreama.
Djeca nam odrastaju s tim kao najnormalnijom pojavom, a sve ee nam je sasvim u redu da vidimo
i starije ljude kao konzumente dananjih blagodati.

Slika 1: Muzej u Amsterdamu budunost umjetnosti?

(izvor: internet)

Nerijetko ete uti roditelje kako se ale kako im djeca vise na internetu, ali isto tako ete uti
Jao, zamisli ima samo dvije godine, a ve zna ukucati ifru.... Ako dijete s dvije godine ve samo
ukucava ifru na elektronskom ureaju, to moemo oekivati da e njegov ivot (u tom segmentu)
biti s 15? A upravo su ta djeca naa budunost.

1108

Vol 4, br. 7, 2015. (1104-1111)

Slika 2: Suvremena obitelj

(izvor: internet)

NA MUCI SE POZNAJU JUNACI

U proljee 2014. godine, Balkan su zadesile nezapamene poplave. Najugroenije su bile Srbija,
Hrvatska i Bosna i Hercegovina. Preko noi, tisue ljudi su ostale bez doma, bilo je i rtava. Odjednom
se moralo reagirati na svaki mogui nain.
Neki su slali SMS-ove na specijalizirane brojeve, neki su donirali sredstva, neki su ili na ugroena
podruja i pomagali na licu mjesta, neki su bili aktivni u prihvatilitima... Veina je pravila pakete
pomoi, makar od nekih stvari koje su imali u kui, ali rijetko tko nije reagirao. Ljudi su se ujedinili
u pomoi onima kojima je bila potrebna.
I tu vie nijedna granica nije postojala. Sve to je moda i dijelilo ljude do tog trenutka, obrisano je
u sekundi. Voda je sve odnijela.
Drutvene mree su bile usijane. Jednostavno je bilo sramotno kaiti ita smijeno, veselo, slike
koje nemaju veze sa situacijom... Svi su javljali informacije koje su bile od znaaja i pomoi.
Ono to je bilo vie nego primjetno je ogromna aktivnost mladih ljudi. Djevojke su radile u
prihvatilitima, mladii ili na ugroena mjesta. Nisu spavali, bili su fiziki iscrpljeni, kisnuli, punili
vree,... nita im nije bilo teko. Krcati autobusi su ili gdje god je bilo potrebno.
to nam to govori?
Ljudi su bili i ostali ljudi. Vrijeme nas, na neki nain jest promijenilo. Ali...!

1109

A. Bokan, Stvaran svijet oko mene ivot unutar piksela?

Slika 3: Shematski prikaz najugroenijih podruja tijekom poplava na Balkanu,

svibanj 2014.
(izvor: internet)

Bez obzira na sve blagodati suvremenog doba i dalje se u nama krije ljudskost i potreba za
zajednitvom. I dalje umijemo biti ljudi s velikim Lj.
I naa djeca to nose u sebi, samo ih moramo podsjetiti.
Naravno, ne moramo biti usred neke ovakve nepogode, ali ne bi bilo loe, povremeno im pruiti
mogunost da se osjete potrebnim i korisnim.
Moda bi onda bili sretniji, zadovoljniji, ispunjeniji... Moda bi manje ivjeli prividan socijalni ivot,
a vie gradili ono to i jest osnova ivota.
Ostaje pitanje to emo mi, odrasli, raditi sa svojim ivotima?
Hoemo li i dalje ivjeti ivot prihvaajui sve to ga danas ini ili emo se i mi podsjetiti (jer nekada
nije bilo tako i mi to znamo) kako je bilo lijepo priati, smijati se i plakati live130? Hoemo li svojim
primjerom pokazati da to moemo i dalje, a ne samo u izvanrednim okolnostima?
Ne moemo, a uostalom i ne trebamo, bjeati od suvremenog svijeta, ali zar nije bolje uzeti ono to
je najbolje od onog nekad i ovog sada i graditi zajednitvo, graditi zdrav(ij)u budunost?

130 Live (eng. uivo)

1110

Vol 4, br. 7, 2015. (1104-1111)

The Real World around me Life within

the Pixel?

Abstract
Modern era, the famous 21st century is full of options. Never more features and
never greater alienation. Is it really so? While living in their standard-progress
that, but when it towered over the black shadow, and when you are able to save
someones life, tripping locked mechanisms for social survival. It no longer
matters whether someone look at someone elsess pictures from the wedding,
showing a new hairstyle on FB or Twitter etc. Simply put, life on the Internet
becomes a means of saving someones real, tangible life.
Key words: modern age, social networks, pixel, life, internet.

1111