Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
RAZMILJAJ MUZIKOM
Aleksandar Mijatovi
RAZMILJA
J
MUZIKOM
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
-Ne,
ne doe struja.
Marko nerado prihvati ponudu jer godinama, koliko
je iveo u ovoj tronoj zgradi u samom centru Beograda,
nije ni eleo, a i nije poznavao nikoga od komija.
10
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
11
12
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
13
-U Moskvu, - nepovezano i odsutno odgovori Marko.
-Moskvu? - iznenadi se Natalija. Vaspitanje joj nije
14
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
15
Nije primetio da hoda sredinom ulice, dok mu neki
nervozni voza nije zatrubio i opsovao ga sono, kako samo
vozai znaju, psovkom koje bi se zgrozili da tada nisu u
svojim limenim ljubimcima.
Marko se nesvesno pomeri na trotoar i drei glavu
okrenutu u desnu stranu, kao da pozdravlja u vojsci postrojeni poasni bataljon, razgledao je izloge ija raznolikost i
arenilo ga nisu interesovali ve seali na posleratne prazne
gradske izloge i prosjake s ratimovanom harmonikom koji
bi sedeli na hladnom asfaltu u jedinoj odei koju su imali i
molili za neku paru koja bi im produila ivot tek toliko da
mogu sutra na istom mestu da sede i sviraju prolaznicima
jedino njima znane melodije.
Ubrzo je stigao do stanice. Uputio se peronom do
ve postavljenog voza koji je liio na ogromnu gvozdenu
pantljiaru.
Voz je stajao na peronu gde takoe nije bilo svetla.
Pitao se u sebi da li je to sudbina da ga od trenutka, kada
je napustio prag svog stana pa sve do ulaska u voz prate
mrak, tmina, koja kvari raspoloenje ljudima koji znaju ta
je to. Opet je pomislio u sebi, ta je to umislio i zato ga
tako crne misli bez razloga spopadaju i odvraaju panju od
razmiljanja kojima je bio okupiran.
Ali to su bile ve uobiajene promene raspoloenja,
koje su gotovo neprimetno prele u naviku.
Pronaao je svoj vagon. Ispred vagonaje ugledao uniformisanog konduktera u teget plavom ispeglanom odelu i
istom belom kouljom koja je jo mirisala na tirak, oko
ijeg je okovratnika stegnuta kao oma visila jarko crvena
kravata.
Letimino je pogledao samu ivicu kragne i video da
je svee oprana i nema tragova prljavtine. Kao da je malo
zavideo kondukteru, jer njemu niko nije mogao za put da
16
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
17
Pitao se da li je mogue da samo on putuje. Da li ljudi
uopte imaju razloga da putuju nekud ili to rade iz avanture?
ivotje, setio se prepun avantura. Manjih, veih, oekivanih
i onih drugih. Ali koliko su one retke i razdvojene ako se ne
miemo iz jedne kue, s jedne adrese, iz jedne varoi. Akoliko
su ubrzane, iznenadne, nagle ako se samo pomerimo s mesta
i upustimo se u ono to se zove putovanje. Samoa je njegov
svet u kojem se snalazio kao riba u vodi. Ulazak nekog saputnika bi mu sigurno doneo nelagodnost i nemogunost da
se opusti onako kako je navikao u svom beogradskom stanu,
pored stare pisae maine, stone lampe bez abaura i naprsle
pepeljare pune prolonedeljnih opuaka, ostataka najjeftinijih cigareta, ogrnutog u staro karirano ebe, kucajui neto
to je samo on znao. Svaki drugi papir bi besno trgao iz dotrajale maine uz kripavi zvuk ve umornog valjka, guvao
jednom rukom i bacao u pravcu gde se nalazilo neto nalik
korpi za otpatke, u stvari stara limena kanta od marmelade,
u kojoj je doavi iz Moskve doneo i deo svojih uspomena,
dokumenata, fotografija i sitnih predmeta, njemu vanih, a
bez naroite vrednosti za nekoga drugog.
Ne, nisi u pravu, pomisli u sebi.
Pa milioni ljudi svakoga dana putuju iz razliitih razloga, poslovnih, privatnih, porodinih i avanturistikih.
Uhvatio je sebe u razmiljanju ta bi odgovorio kada
bi ga neko upitao zato i gde putuje. On je znao odgovor.
Ali da li bi mogao da ga sroi u svega nekoliko rei, da bi
taj bio zadovoljan i shvatio. Plaila su ga obavezno pratea,
za njega dosadna pitanja, na koja bi nevoljno odgovarao i
stvario plodno tle za askanje s saputnikom. Ato je najmanje
to je eleo. Bio je nezahvalan saputnik, voleo je da uti i
neto ita ili pie tokom putovanja.
Setio se pria iz detinjstva koje je sluao od svog oca,
koji se takoe samo i seao pria iz detinstva. Govorio bi
18
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
19
vagona. Zvuk se sve vie pribliavao njegovom vagonu. Po
broju udaraca brojao je tokove i vagone. U svojoj glavi je
sabirao ni sam ne znajui ta i zato. Tekoje bilo napraviti
red u glavi i sve postaviti na svoje mesto. Vreme to ipak
bolje i iskrenije uradi od bilo kog oveka.
- Gospodine zato ne upalite svetlo?!
Iznenada se na vratima pojavi kondukter, drei u
ruci notes pun nekih samo njemu znanih podataka i beleki.
Crna pohabana kona torba okaena o rame dijagonalno
prema suprotnoj strani tela podsetila ga je na uprtae svoje
zaboravljene, stare oficirske uniforme.
Plava uniforma konduktera na as mu se uinila da je
maslinastozelene boje, a elezniki amblem na apki ga je
podseao na crvenu komunistiku petokraku na oficirskoj
kapi.
Kondukter je uperio snop svetla iz baterijske lampe
pravo u Markovo lice.
Za trenutak ga svetlo zaslepi i mahinalno podie ruku
da zakloni oi.
- Izvinite. Nisam znao da treba da upalim svetlo.
Mislio sam da ete to vi uiniti.
Kondukter ga pogleda s blagom dozom one sitne
ljudske nadmoi malog oveka o svesti da se i on takav neto
pita. Razvue osmeh koji mu nimalo nije bio potreban, jer
je u tom momentu video svega nekoliko runih poutelih
zuba u kondukterovim ustima, koji nisu imali svoje susede.
Upali svetlo, koje je treptalo kao da e se ugasiti pre nego
to osvetli kupe.
Marko pomisli kako ga kontrasti prate od kada je
krenuo iz stana. Prvo, gospoa Natalija s gospodskim skupim nametajem antikvarne vrednosti i jeftinim socijalnim
naoarima s draem od kanapa, a sada i ovaj kondukter
s utirkanom belom kouljom, besprekorno, vorovanom
20
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
21
stari da su slike ispadale iz njega i rasule se po koferu, a listovi su se razdvojili kao davno proitane no vine. Fotografije
su takoe bile stare, pohabane, neke iscepane. Mnoge tonirane u braon nijanse s perforiranom ivicom. Neke od njih su
bile toliko oteene kao da su izvaene iz depova neijih u
pantalona gde su stajale godinama.
Pokupio je sve to na brzinu, pomerio u oak kofera i
izvadio pljosnatu bocu nekog alkoholnog pia.
Bila je to polulitarska flaa pia koje je podsealo po
boji na konjak, ali ve oteena i izbledela etiketa na kojoj
su se nazirala neka ruska slova, ukazivala su na to da je flaa
davno napunjena i da bi takav sadraj svaki kolekcionar
dobre kapljice rado uvao kao najvei raritet i pokazivao
dragim prijateljima s kojima se na slavama i porodinim
okupljanjima nazdravljalo domaom prepeenicom ili nekim domaim mnogo manje vrednim piem kupljenim u
oblinjem marketu. A ovakvo pie bi se uvalo za retke,
srene dogaaje koji se svakoj srenoj porodici dese nekoliko puta u veku.
Sa perona se ula pitaljka koja je kao i u stara vremena, a kod nas jo uvek, oznaavala polazak voza.
Vagon se nekoliko puta trgnuo kao samrtnik u ropcu,
a onda lagano poeo da klizi po vlanim eleznim inama.
Marko je posmatrao poslednja svetla perona s kojeg se voz udaljavao dajui postepeno ubrzanje koje je na
Marka delovalo umirujue. Nestalo je svetla napolju i kroz
prozor, sem gustog mraka nita nije video do obrise neprozirnih repova jesenje magle.
Levom rukom je uzeo flau, pogledao etiketu. U uglu
njegovih usana se mogla nazreti specifina mimika koja je
liila na osmeh.
Samo Marko zna emu se tako nasmejao.
Etiketa je pamtila bolja vremena. Odavno zalepljena,
22
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
23
Alkohol mu je povremeno, u tekim trenucima koje
je esto proivljavao, inio nesavladiv porok, ali je u ivotu
imao mnogo krupnih i onih sitnih malih, svakodnevnih,
bezazlenih razloga da posegne za flaom. To ga je esto
mnogo kotalo. Nesavladiv uticaj alkohola naterao ga je da
misli zamenjuje reima.
Pomirisao je vrh grlia, kratko udahnuo i nagnuo flau.
Gutljaji konjaka su se slivali niz grlo kao daje upustinji
posle nekoliko dana peaenja pronaao oazu s pij aom
vodom. Adamova jabuica se pomerala gore dole, kao grba
kamile u trku. Marko je spustio flau, pogledao u bocu na
ijem se staklu oslikavao njegov iskrivljen lik, nestvarno
izoblien. Flau je neprekidno pribliavao i udaljavao od
oiju i uvek je video drugaiju sliku svog lika.
U krajiku levog oka mu se pojavilo neto nalik na
suzu.
Onu stidljivu muku, koju bi u prisustvu enske osobe
sigurno veto pokuao da sakrije i kriom obrie.
Shvativi daje sam, ovogaputa to nije uinio.
Zamurio je, prislonio glavu na naslon, trepnuvi
jo nekoliko puta trepavica tromih od sna, koji ga je
savlaivao.
26
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
27
Proverene informacije odnosile su se samo na one
provereno mrtve i zakopane negde u gudurama, Romanije, Zelengore, Kozare, one odvedene teretnim vozovima u
daleke logore smrti.
Znali su zato to im je Marko prilikom odlaska iz
Beograda 1942. godine i prebacivanja na bosanski front
preko Drine u rano sneno prolee, vrsto ih grlei rekao
da ne brinu. Vratie se iv, a rat e trajati koliko i svaki rat s
kulturnim Arijevcima, a to je oko etiri godine.
Njihova samouverenost i vera koju im je on usadio
u glavu prilikom rastanka, koji i nije izgledao kao rastanak
s nekim ko ide u rat, ve na kafanski rastanak s pajtaima
posle partije preferansa, davao im je nadu da je samo pitanje
trena, momenta, tog toliko iekivanog trenutka kada e ga
ugledati. Vera i svest kod te dve ene po godinama mnogo
daleko, ali po patnji koju su preivele, tako identine, bile
su toliko izraene da su se oseale nadmono nad enama
koje su mahale oslobodiocima, bacale strukove jeftinog
jesenjeg cvea koje se moglo ubrati jo u nekim naputenim
beogradskim batama, ali s suzama u oima. Te suze su
najudnije suze koje ena, majka, sestra mogu da puste.
Suze ena su leta iz kojih piju zaborav, aa kojom se opiju,
kupka u kojoj se peru, rov pun vode, zdenac u kojem sujetno
sagledavaju svoju vrlinu, tugu ili radost. Posle vlastite krvi,
naj vie to ovek daje su suze. Iz levog oka su tekle radosnice,
a iz desnog tugaljive, teke, bolne, gue od onih prvih zbog
neizvesnosti da u pobednikoj, radosnoj, umornoj od ivota,
iscrpljenoj i gladnoj koloni nee ugledati svoje.
U nepreglednoj koloni ljudi koji su imali privilegiju
da prvi umariraju u slobodni Beograd, u prvim redovima,
vukao se umornim korakom i Marko.
28
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
29
Znao je od ranije, i iz pria, da se oi i glas kod oveka
ne menjaju. Ostavljaju trajan peat, kao znak prepoznavanja
osoba koje dugo ne vidite.
Ugledao je dva sitna zelena oka, koja su izgledala jo
sitnija, polupokrivena gornjim kapkom. Duboka i sjajna
od suza koje nisu prestajale, oi koje nije mogao nikada
da zaboravi. Te oi su bile pune suza i kada je kao dete
esto bio boleljiv i lekari mu nisu davali mnogo izgleda
da e preiveti, tada gotovo neizleivu upalu plua. Deca
zaslauju trud, ali nevolju ine jo gorom.
Te oi su ga pratile itav ivot. Prepoznavale su
njegove deake nestaluke, ukorevale i upozoravale na
ponaanje. Te oi su ga gledale dok se uspavljivao kao
beba, posmatrale kriom kada se prvi put obrijao i postao
mukarac, bile irom otvorene ekajui ga da se vrati s prvih
sastanaka s devojkama.
Oi koje je poslednji put video na rastanku, u prolee
etrdesetih.
Marko proguta do tada najveu knedlu u ivotu. Imao
je utisak da mu dunik izgleda kao peani sat, na sredini
suen, kroz koji ne moe proi vazduh, tada toliko potreban.
Laganim korakom, slinim onom kojim je kao dete
prilazio majci kada je trebalo da ga grdi zbog nekog samo
njemu svojstvenog nestaluka, prie joj oguglavi ratom na
prisnost.
Oi su nagovetavale da e ubrzo iz njih kanuti
suza. Marko se odjednom tre, onako muki, vojniki,
ne dozvolivi sebi da emocije nadvladaju. Razum je bilo
neophodno zadrati.
Visok, markantan, u oficirskoj uniformi od kangara, s
inovima zlatne boje, trodnevnom crnom bradom, brkovima nalik starom hajdukom harambai. Robustan, naizgled
grub, u par brzih koraka baci se u naruje majci.
30
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
31
32
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
33
ideoloki obojene mozgove, koji su u svojoj memorij i pored
imena najblie rodbine, rodnog mesta, imali mesta samo jo
da smeste rei poput sloboda, Tito, budunost, proleterijat,
Staljin, Rusija..
Marija gaje vrsto drala ispodruke. Glavu je prislonila
na njegovu nadlakticu, jer je bio mnogo vii od nje da bi to
uradila na ramenu, sa druge strane majka ga je drala ispod
ruke, neno, a kako bi drugo. Neno, majinski, kao kada ga
je nosila u naruju dokje bio beba i vie gaje ljuljala nego
stiskala da se ne bi probudio.
Nije se plaila to e plakati ako se probudi, ve to
nee imati ime da ga nahrani. Glad ima grdna usta i zapaljeno telo. Staze kojima stie uvek su iste. Uz rat, vojsku, logore, ona ide kao senka, a ruke su joj prazne i iste.
Mleko iz dojki je odavno presahlo, abroj obrokaje bilo lako
izraunati. Dovoljno je da broji dane. Toliko je obroka koliko dana mogla da mu priuti.
Iznenadi ga majin stisak mravom, onemoalom,
starakom akom. Stegla ga je za ruku snagom koju nije
imala ni kada je bila u naboljim godinama.
Za trenutak zastade.
On i Marija pogledae u majku.
Ona ih poslednji put pogleda suznim i zamagljenim
zelenim oima. Imali su utisak da as gleda njega, as
Mariju.
Nije imala vremena da to radi u isto vreme jer je smrt
bila bra i na njene molbe da joj bog podari jo koji trenutak
ivota, ogluio se i odveo je sebi na ispovest.
Krhko i slabano starako telo srui se na prljavi kolovoz, ne dajui ni trunku nade da e ikad otvoriti oi.
Stisak majine ruke je bio samrtni ropac i starica je
iznenada, ne zbog godina, jer ih je imala dovoljno za sasvim
34
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
35
ivot je jedan i ne moe se menjati za lepi, bolji,
komforniji. Takav dogovor s bogom ne poste niko. Sva
besmislica njenog ivota oitavala se u tome da on ima svoj
kraj. Ako je ivot bedan, teko ga je podnositi, ako je sretan
strano ga je izgubiti. U oba sluaja doe na isto. Teko je
iveti posle smrti, nekada za to treba potroiti itav ivot.
ivot joj je liio na miris jela, nikada nije znala kada e
ieznuti.
Navikla je da gubi svoje najmilije. Prvi put u ivotu,
kada je trebalo da se raduje. To nije znala i umela. Sreu
nije znala da deli ni sa kim jer nije znala ta ta re znai,
a bol je zadravala za sebe i pazila druge od te prelazne
boletine, koje se ovek nikada ne moe osloboditi.
U njenom srcu se nalazilo intimno malo groblje svih
umrlih.
Marko je znao, da bi majka bila iva da je on ostavio
ivot negde na ratitima. Na to je navikla i premostila bi taj
gubitak, uvajui druge.
Ovako je sudbina htela i tu se nita nije moglo pomeriti
i izmeniti.
Bog ne pravi greke, pravimo ih mi ne uei na tuim
ivotnim priama, dogaajima, sudbinama. Sudbinama?
Hm. To ne postoji.
To je zapisano u duboko udaljenim delovima naeg
bia i kada ne znamo da odgonetnemo zagonetku postavlj enu
po ivotnim pravilima koja postoje vekovima, mi olako i ne
razmiljajui upotrebljavamo re sudbina.
38
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
39
Marko je kroz jutarnji jesenji mrak uao u toplu kabinu maslinastog vojnog dipa i seo pored vozaa. Vozilo je
otkrivalo znake starosti i istroenosti. Sa naprslim staklom,
pocepanim seditem iz koga je virila ica i prozorom koji
se nije mogao skroz zatvoriti pa je morao da desnu stranu
obraza i uvo zakloni digavi kragnu oficirskog injela.
Ubrzo stigoe pred tab.
Voza hitro izae iz dipa, pre nego to se i zaustavio,
i otvori Marku vrata koja su se drala na jednoj arki.
- Hvala mali, - uz kurtoazni osmeh Marko se zahvali
vozau.
Uao je u zgradu gde je u hodniku zatekao jo petoricu oficira. Nikoga lino nije poznavao, ali im je zajednika
bila neskrivena zabrinutost. Neko to nije umeo da sakrije
pa je nervozno, kao tigar u kavezu etao levo desno, puei
cigarete ne prestajui da uvlai dim, kao poslednju elju
pred veanje. Neki su pokuavajui da zaponu razgovor i
upoznavanje meu sobom nameravali da odvrate panju i
sakriju nervozu zbog neizvesnosti tako hitnog i tako ranog
poziva na sastanak.
Jedan debeljukasti kapetan ih pozva da krenu za
njim.
Ili su stepenitem irokim kao neke prigradske ulice,
svee umivenim i delimino prosuenim mermerom.
Kapetan je otvorio vrata od kabineta.
Zavaljen u fotelju s cigaretom u uglu usana, uredno
oeljan i ispeglan kako je samo i moglo da dolikuje nekom
ko poseduje neophodan autoritet za posao koji obavlja.
Ljubazno im je pogledom stavio do znanja da sednu.
Posedali su oko okruglog stola na ve pripremljene
fotelje. Okrugli sto je imao namenu da stvara utisak, da se
niko ne osea neravnopravnim. Na zategnutoj zelenoj oji,
40
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
41
42
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
43
klju, koji otvara tolika tajna vrata, koje razum i java ne
mogu da otvore.
- Niega ne mogu da se setim.
Marija je samo utala i pogledala ga ispod oiju.
Okrenula se prema kuhinji i neto spremala da bi
sakrila od Marka suze.
-Maro! Sedi s mnom dapopijemo aj. Daj onu jednu
ljutu to nam je ostala od pre rata.
- Ali, Marko. Zna ta je pokojna majka rekla. Da se
ta flaa ne dira i da se moe naeti samo u izuzetnim prilikama.
Marko se nasmeja, pokuavajui da oraspoloi Mariju.
- Pa, zar ima izuzetnije prilike od ove? Zna, Maro, ja
sam odabran, shvati odabran.
Te rei je izgovorio s posebnim ponosom i radou u
oima.
- Jeste da mi je to bila elja, ali nestvarna i nedokuiva.
Ali su drugovi tako hteli. Sada sam srean i radostan to u
se kolovati u naoj Rusiji.
Prie joj onako toplo, bratski, neno uhvati obema rukama za ramena. Marija spusti glavu.
Marko je vrsto drei odmae od sebe i vide da plae.
Primakao je sebi i zagrlio, snano, muki, bratski.
Poljubiojeuelo.
-Marija - pokuao je da je smiri.
-Ja sada imam samo tebe. Ti ima samo mene. Ja
te ne mogu uvati iz Rusije, ti ne moes mene u
Rusiji.
uvajmo se oboje, jer emo jedno drugom biti
potrebni.
Kada ti god bude teko pomisli da sam ja tu i misli na
mene.
Ja ti obeavam da u isto to initi.
Po drugi put za sedam godina je naputao Beograd.
Prvi put je iao u rat, a sada da ui kako se ratuje,
44
A LEKSAND AR M IJATOV IC
Razmiljaj muzikom
45
znanje. Vetina ratovanja jeste vetina unitavanja ljudi,
kao to je politika vetina da budu prevareni.
Buka prekaljenog, starog ruskog etvoromotorca bila
je nesnosna.
Kao daje svakomu avionu odgovarala, jer je predstavljala
idealan razlog da se ne razgovara sa saputnikom. Nikom nije
bilo do prie i usiljenog upoznavanja.
Dodirnuvi tle aerodroma nadomak Moskve, stari vojni avion se zalepi za skoro zaleenu pistu i protrese kao
neko ko se razbuuje. Svi pogledae kroz male okrugle
prozore aviona. Radoznalo su zalepili svoja umorna lica na
povrinu stakla prozorskog okna.
Nisu videli nita sem ravnice, sive, jesenje na sve
strane. Jedino je oseaj bio nepoznat. Pa ovaj avion rula
ruskom zemljom, pomisli Marko i srce mu za trenutak zatreperi.
Neverica, radost, a u isto vreme i strah od nepoznatog,
uoljivo su se prepoznavali na licima svih.
Marko je razmiljao kako su mu u ivotu dolasci u
Beograd uvek padali tee nego odlasci.
Prvi put u ivotu je u Moskvi. Nije znao kako da
susret s Moskvom definie. Kao odlazak ili dolazak.
48
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
49
Ovo je ve postajalo smeno.
Retki promrzli prolaznici koji su nekud urili, bre
nego to je to bilo potrebno, dabi manje oseali zimu, osvrtali su se i glasno smejali neobinoj situaciji.
Marko shvati svu bezazlenost trenutka i poe nesvesno
da se smeje, i dalje pokuavajui da se oslobodi balasta
nepoznatog enskog tela. uo je i priguen enski smeh,
osobe ije lice nije video.
Uhvatili su se, bolje rei epali, kao utopljenici koji
trae spas. On za njenu bundu, ona za njegove vojnike
uprtae od sjajne koe i zajedno su ustali.
- Izvinite gospoo, verujte mi, ovo je neto to sam
najmanje hteo da uradim, znate klizavo je, a ja se ba nisam
najbolje snaao. Jesam li vas povredio? - zabrinuto upita
Marko.
ena je stajala i ne gledajui Marka otresala sneg s
svoje bunde.
- Gospodine, nije nikakav problem, to se svakome
moe desiti.
Podie glavu i pogleda Marka.
Krupne plave oi, plave i toliko duboke, kao slovenska
dua, sjajne i zavodljive, toplo ga prostrelie.
Marko je zanemeo videvi udno lepu devojku.
Priali su mu drugovi pre rata, a i dosta je itao u
mnogobrojnim knjigama koje je voleo (do kojih je teko
dolazio, a i drugi su ekali red za itanje, pa ih je morao
uredno vraati), postoji neto to su pisci nazivali ljubav na
prvi pogled.
Nikada nije znao ta to znai. I kako ovek moe da
se zaljubi u nekoga koga prvi put vidi?
Ma, gluposti su razne pisali ti pisci. Drug iz gimnazije mu je posle nekog predratnog bala u Beogradu priao
kako je upoznao prelepu devojku i od te noi je do uiju
50
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
51
52
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
53
Nikada u ivotu nije znao ta je to prava ljubav.
Oseanje koje ga je proimalo, bilo mu je nepoznato.
Nekoliko simpatija u koli, stidljivo razmenjenih pogleda i ne vie od jednog poljupca u obraz, svojoj simpatiji,
maloj crnki s dve kike, posle koga se zacrveneo i doiveo
neto slino od pre nekoliko trenutaka, ali se intenzitet nije
mogao porediti. Tada isto tako nije znao, posle tog toliko
nespretnog poljupca, ta da kae svojoj maloj Kikici, kako
su u koli zvali tu njemu dragu devojku.
Velike ljubavi koje prate i duge, poluizmiljene prie
koje je sluao, deavale su se uvek drugima. Prie sline
lovakim. Matovite, obogaene znalakim pripovedakim
laama, a kada bi ih kojim sluajem uo vie puta, svaki put
su bile drugaije i sve due.
Kao epske pesme koje su se prenosile s kolena na koleno a svaka generacija im dodavala neto svoje, aromatino
i prepoznatljivo. Te prie nije ni potrebno da imaju potpisnika, jer ih posle svakog novog prianja potpisuju usne koje ih
prenose. Zakiene svaki put nekim no vim detaljem i inei
ih dubljim nego to su bile u poetku. Ponekad pomislim i
poelim da jedna takva pria, dobije svog vlasnika, s licem i
potpisom. Prie bez naslova, koje se priaju uvek drugaije.
I upravo tu lei tajna njihovog opstanka i naeg stalnog zanimanja za njih. Raspiruju nam matu i unapreuju duh.
Da li je ovo to mi se jutros desilo ljubav? - pitao se ne
ostavivi vremena ni da pomisli da nije. Lepo se snalazio, bar
u mislima, ali je imao problema s konverzacijom, esto mu se
deavalo da u drutvu lepe ene ne ume da zapone razgovor.
Svaki pokuaj je za njega bio mali, sitni, lini poraz
posle kojeg bi mu se znojili dlanovi i srce ubrzano kucalo.
Uz obavezno gubljenje samopouzdanja.
54
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
55
su se mukarci ustruavali da joj priu. Bog ju je nesebino
darivao lepotom koja je zraila. Mukarci nisu svesni da je
najlake osvojiti lepe ene, jer su one najusamljenije.
elela je da je primeti mukarac ije je oko naviklo
na lepotu, a koji se razlikuje od ostalih mukaraca i sme
prei taj nepremostivi prag mukog bezrazlonog straha od
neuspeha.
Razmiljala je o Marku
Zapamtila je njegove zelene oi. Oseaj kad ju je
tako velikim rukama neno podigao sa snega, iako je sve to
izgledalo nespretno i grubo. Setila se njegovog akcenta koji
je otkrivao da je stranac. Oficirska uniforma!? Ko je on?
- motalo joj se po glavi.
Moram tog mukarca upoznati malo bolje od onog
uobiajenog, kurtoaznog predstavljanja na ulici, - rekla je
sama sebi. Pomislila je da je zaboravila da se drui i stie
nova poznanstva.
Znala je da je potrebno da ee zalazi meu ljude
kako bi slomila rogove svog ponosa.
Njegov fiziki izgled odgovarao je tipu mukarca
kakvog je zamiljala pored sebe. Svi mukarci s kojima je
do tada bila nisu joj se sviali ve su samo bili hrabri da
joj priu. Ona ih je potovala, nije odbijala i posle prvog
sastanka, popijene kafe i pia, kulturno im stavljala do znanja,
da od nje nita vie ne oekuju, zahvalivi im se na prijatnom
drutvu.
Na posao u vanu dravnu ustanovu stigla je prvi
put sa zakanjenjem. urnim korakom je utrala u svoju
kancelariju. Otresla je bundu i ubaru i okaila ih na iviluk
na kojem je ve bila kabanica njenog pretpostavljenog.
56
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
57
-Zbog
58
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
59
- Gospodine, prvi sprat, druga vrata levo.
Vojniki otkorai i pozdravi Marka.
Marko je stao pred belo obojena vrata, na kojima se
videlo da su davno pre rata poslednji put farbana. Na vratima nije bilo nikakvog natpisa sem broja koji mu nita nije
znaio. Pokucao je ali nije uo uobiajeni poziv da ue. Jo
jednom je isto uradio, prislonio uvo na vrata i opet nije uo
nita Uhvatio je izlizanu mesinganu kvaku i kao uljez polako odkrinuo vrata.
Pogledao je i video da u kancelariji nema nikoga.
Uinilo mu se glupo da stoji na hodniku i uao je unutra.
Radni sto je bio pokriven neuredno rasutim papirima,
pored kojih je stajao stari crni bakelitni telefon sa zamrenim
dotrajalim kablom. Mastiljara je bila davno prazna i liila
vie na ukras nego na neto to se svakog dana koristi.
Pored zida je video drvenu tapaciranu stolicu. Odluio je
da sedne i eka.
Minuti su prolazili a niko nije dolazio. Vladala je neprijatna dosada duga kao put. ulo se samo kripanje stolice na kojoj je sedeo i njegovo nervozno pomeranje koje je
izazivalo taj specifian zvuk koji je parao tiinu.
Nita nije uo sem nekog automobila koji se zaustavio
ispred zgrade. Iz hodnika je prepoznao zvuk koraka, koji
su se sve vie pribliavali kancelariji. Vrata su se naglo
otvorila i ugledao je ogromnog oveka koji je usput neto
govorio vojniku to ga je dopratio do kancelarije. Uzeo
je staru konu torbu od vojnika, zahvalio mu se i uao u
kancelariju.
Marko je u znak potovanja ustao i kao iskusan vojnik
stao mirno pred tu gromadu od oveka koji ga jo uvek nije
primeivao.
60
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
61
62
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
63
Sergej je ispijao ve drugu aicu votke s svojim gostom.
- Zato neete kapetane jo jednu votku? Ovo je retka
prilika da probate ovako kvalitetno pie. Dobio sam je od
prijatelja, iz rezervi druga Staljina.
Podie se malo sa stolice i unese se u lice Marku.
-Ovo se ne sme, ali je postalo uobiajeno da tajnim
kanalima nestaju iz predsednikove rezidencije. Naa
posla, uz odobravajui osmeh ree Sergej. U momentu se
uozbiljio
i iskusno primetio da se Marko opustio.
-Da preemo na ono zbog ega ste ovde.
I Marko jedva doeka kao radoznalo dete da uje.
- Vi ste, kapetane, od svih naih prijatelja iz Jugoslavije
koji pohaaju vojnu kolu kod nas, pokazali najzavidniji
napredak i talenat za vojni poziv. uo sam i da najbolje
govorite ruski jezik, to nije nimalo zanemarljivo, a takoe
znam da volite nau zemlju. Ustalom, to nije neobino, jer
svi vai oficiri kod nas jesu i ruski rodoljubi.
Marko je jedva ekao da uje razlog pozivanja.
-Sluajte,kapetane.Vapretpostavljeni,pukovnikPetrov,
predloio mi je da vam ponudim da preete u Lenjingrad gde
biste pod nadzorom naih visokih oficira jo bre napredovali i
nadam se jednog dana bili od velike koristi, kako vaoj zemlji
tako i naoj i vaoj Rusiji.
Sergej je ovu zagonetnu i dvosmislenu reenicu, koja
je liila vie na dilemu nego konstataciju izgovorio, pratei
Markovu reakciju.
- Verujem da vas pukovnik Petrov nije predloio
zato to imate gotovo istovetno prezime, - pokua Sergej
da se naali i opusti Marka. - Vrlo brzo biste stekli privilegije, koje ja nisam kompetentan da vam otkrivam u asu
kada je ovo jo samo ponuda. Da Vam objasnim, ovo nije
obaveza. Vi ne morate da prihvatite ponudu. Ali ovo u
64
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
65
razuma i opreznosti, jer se samo tako nabasa na sreu. To
steeno iskustvo ga je i uinilo starijim i zrelijim od svoje
generacije.
Ovaj ovek mi nudi da radim za rusku tajnu slubu.
Pobogu. Hiljadu misli mu se vrzmalo po glavi.
Prihvatiti Sergejevu ponudu i definitivno postati
pijun ili odbiti.
Sergejeve rei, nee imati drugu priliku, budile su
mu slutnje, da e ako ne prihvati ponudu moda preko noi
nestati kao mnogi oficiri koji su u nametenim prljavim
igrama bili ucenjeni svojim ivotima i ivotima svoje porodice. I tako dovoeni pred svren in. Vreme kada su se
prodavali prijatelji, da bi se preivelo.
Gde sam pogreio, ta sam skrivio da mi se ovako indirektno preti? Ili sam to samo umislio? Zato me
ograniava tako kratkim vremenom?, mislio je Marko. U
ivotu je nauio da brzo misli, ali ovakva ponuda je morala
prenoiti.
Misli su protravale kroz glavu kao san koji traje nekoliko minuta, a sanjamo cele prie i dogaaje koji traju danima.
itao je da vreme ima vie dimenzija i da se ne meri
samo ovozemaljskim, nama poznatim merilima, ve i onim
za sada nama nedokuivim. Markovo razmiljanje je imalo tu drugu dimenziju, gde mu je itava prolost prohujala
kroz glavu samo za par minuta.
Kako se vratiti u Jugoslaviju kao ruski pijun?
Rusiju je voleo kao svoju zemlju, svoju majku i sestru.
Ali trajno obeleje pijuna pratilo bi ga celog ivota i
nagrizalo neokaljanu savest kao kakva metastaza.
Sergej ga je mamio pominjanjem privilegija ali on,
Marko Petrovi, nije umeo da ivi povlaeno.
66
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
-Marko! - prekinu ga Sergej iz dubokog razmiljanja
Razmiljaj muzikom
67
To bi bilo previe za danas. Napraviti i treu glupost
zajedno jutro ne bi Sergeja ostavilo ravnodunim.
Nasula je kafu u dve nepune oljice, a toliko je urila
da nije primetila da je jedna bez drke, ega se Sergej inae
uasavao. Stavila ih je na posluavnik i krenula u Sergejev kabinet. Usput se zadrala pored ogledala, pogledala se
kao da samu sebe zavodi, jednom rukom popravila frizuru i
kragnu od bluze i kucajui ula u kabinet.
Sergejev radni sto je bio tako okrenut da je on gledao
pravo na vrata. Radnu povrinu stola obasjavalo je svetlo
mesingane, patinirane stone lampe sa staklom boje leda.
Ostatak prostranog kabineta bio je u polusenci.
Skupi duvanski dim iz Sergej eve lule i plaviasti dim
iz cigarete njegovog gosta, meali su se u teku maglu iji
je koren ispod zemlje.
Ispred Sergej evog stola, a leima okrenuta ulaznim
vratima, smetena je kona fotelja od debele sjajne koe,
proarana metalnim nitnama. Iznad naslona fotelje virila je
neija glava s crnom sjajnom kosom.
Sergej videvi Natau prekinu razgovor s gostom.
doeka, - obrati se Natai, mislei na dugo
ekanu kafu.
-Ali gospodine! - pokua Nataa da neto kae.
-Dobro. U redu je, nisam vas grdio. Naprotiv, mislim
da ste kafu doneli u pravo vreme.
Mislio je na vreme koje mu je bilo potrebno za
razgovor s Markom. Znao je da e Nataa svakog trenutka
pokucati i ui, ali mu je toliko bilo potrebno da to bude
to kasnije, pa je pomislio u sebi, ova mala ba me ita,
ne slutei da je Natainom kanjenju s posluenjem uzrok
sasvim druge, line, duboko line prirode.
-Ko eka
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
69
visokog poloaja. Ovako neprijatnu situaciju nije doiveo
od kada je Nataa u njegovom kabinetu, neobinu, glupu,
nespretnu i pomalo smenu, pomislio je u sebi, ujedno se
teei da na povrinu ne ispliva sav bes i njegova ud u
takvim trenucima.
Pa dobro, moe se to svakom desiti, ali ovo nije situacija
kada su sami, kada bi ona provereno kao i vie puta ranije,
poentirala spretno smiljenim razlozima.
Nataa se ubrzo snala. Klekla je na pod i pokupila
tacnu, olju i prevrnutu au votke, koja je sreom ostala itava. Izvadila je maramicu iz depa i brisala pod od
gustih, crnih ostataka prosute kafe na tepihu.
Ostale su braon mrlje sline onima na dnu ispijene
olje na kojima ene vine gatanju otkrivaju neiju sudbinu.
Te mrlje su bile sline onima iz takvih olja, pomislila je.
Ova mrlja na podu je njena sudbina. Ko zna ta bi nekakva
iskusna gatara mogla sve tu da nagaa, nasluti, vidi i proita
i poigrava se njenom budunou.
Ba tu na tepihu ispred Markovih nogu.
Marko se trudio dapred Sergejemprikrije iznenaenje.
Ne ono svakodnevno od kojeg se ovek aom vode vraa
u ivot.
Ovde je trebalo neto vie od izdrljivog srca, elinih
ivaca i vetine skrivanja oseanja u vlastitim oima.
Sergej nije smeo nita da nasluti.
Marko je nemo sedeo, pokretom tela promenio je
svoj poloaj u fotelji, a Sergej je stajao leima okrenut s
neizbenom lulom u rukama i gledao kroz prozor.
Nataa je u ivotu govorila polako, a mislila brzo.
Prvi put od kako je kod Sergej a, odabrala je utanje
kao najbolji odgovor na preanju situaciju. Svoje adute
i naine da slatkim i naivnim priama, koje su prolazile
70
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
71
72
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
73
nenog i nasmejanog kao kakvo dete to nije odgovaralo
njegovoj guliverskoj konstituciji i esto je u takvim situacijama pre izgledao smean.
Kada bi se razbesneo morala je da skuplja spise koje
je samo pre nekoliko trenutaka bacio na pod. Imao je obiaj
da zalupi vrata, utne fotelju, nekontrolisano vie kada s
nekim razgovara telefonom i baca slualicu. Sve te slike su
joj se filmski izvrtele kroz glavu.
- Nataa!
ula je muki glas i istovremeno zvuk zipovog
upaljaa.Ustala je, okrenula se i ugledala Marka. Gledali su
se kao zaljubljena deca. Vratila joj se njena vetina brzog
vraanja u stvarnost.
Drao je upaljen upalja u visini njenih grudi. Nije ni
primetio da ga palac ve pee od vrelog upaljaa. Nataa,
kao da je iskusni pua, pogleda ga na kratko, savi glavu i
prinese cigaretu plamenu upaljaa.
Povue dim i zakalja se.
Marko se nasmeja i prvi put Nataa vide njegove divne
biserne zube. Pomislila je kako u basni paun kae: Ne nosim
ja perje zbog ukrasa, to je zbog enki. Upravo su Markovi
zubi izgledali kao da ih nosi zbog enki. Neprirodno blistavi,
beli kao biseri i savrenog oblika.
Uzvratila je istim osmehom uz jo jedno nespretno
nakaljavanje. Prvi put je stajala pred mukarcem pred kim
bi mogla da izgovori - I ti meni, posle onog mukog, njoj
dobro poznatog, Nataa, svia mi se.
U tim trenucima zaboravila je na sujetu, vernog
enskog stanara. Ima ljudi koji oseaju potrebu da uvek
budu prvi, najbolji, iznad drugih, ma koliko ih to kotalo.
Njima je sve svejedno, samo ako se istiu, ako mogu da
skrenu na sebe panju. Oseaju se jednako dobro i na daskama vaarskog atora i na pozornici i prestolu i na stratitu.
74
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
75
s namerom da prostoriju provetri od gustog dima. Uvek je
to inio posle neije posete i nekoliko minuta drao otvoren
prozor.
Otvorena vrata predstavljala su prepreku da Marko
i Nataa razmene jo poneku, njima tako neophodnu
reenicu.
Nataa je proitala Sergejev naum s otvorenim vratima.
Nije htela da sebi i Marku pravi nove neprijatnosti.
Pozva ga nemo, pogledom da prie njenom stolu i tiho
izgovori.
- Marko, zaboravili ste cigarete.
- ta mi je danas da sve zaboravljam? Kapu kod
Sergeja, cigarete kod tebe. Glavu sam ionako tu negde zaturio, nadam se da e mi je vratiti.
Nasmeja se i pozdravi Natau.
Hteo je to pre da napusti njenu kancelariju, da Sergej
neto ne bi posumnjao, ne dajui sebi ni trunku mogunosti
da se u Sergejevoj glavi ve sklapaju kockice mogue
prie.
Krenu prema izlaznim vratima, klimnu glavom i
osmehom pozdravi Natau, koja se nasmeja shvativi da
je Marko takoe neto posumnjao. Zastao je kao da je jo
neto hteo da joj kae, ali je mislio, da je bolje da pouri i ne
napravi nekakvu nepromiljenu glupost i ne izgovori neto,
suvino, nepotrebno u ovoj situaciji.
Bio je sasvim zadovoljan prvim utiskom koji je ostavio
na Natau i na svoje iznenaenje, presliavajui se svake
razmenjene rei i pogleda, pobedniki je konstatovao da nije
nigde pogreio.
- Nataa, doi odmah, - pozvao je Sergej Natau u
kabinet.
76
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
77
- Zato si mu dala kutiju cigareta? - upita Sergej,
prie svojoj udobnoj fotelji i zavali se u nju.
Nataa je utala, krei prste ruku, zateena bez valjanog odgovora. Sergej je stavio naoare i traio neke spise po
fioci.
- Nita nije tamo gde mu je mesto. Ba sam zreo za
penziju. A i ivci su mi sve tanji, ovo vie nije za mene, - kao
za sebe je rekao, a ujedno dovoljno glasno da Nataa uje.
- Ovo mi se esto deava u poslednje vreme.
Nastavio je da pretura po fiokama.
Nataina intuicija nije mogla da dobaci tako daleko
pa nije bila u stanju da nasluti da je Sergej namerno zapoeo
priu o nekim dokumentima koja su se zagubila, ostavljajui
Natau da smisli neto to je mogao prihvatiti kao njen
odgovor.
- Kapetan me zamolio za cigaretu. Rekao mi je da
je ostao bez cigareta. Ja sam mu dala celu kutiju, jer ja ne
puim.
Nataa je slagala i s olakanjem odahnula, mislei
da e Sergej progutati priu kao riba udicu s omiljenom
hranom.
- Nataa, sedi i zatvori vrata, - ozbiljno naredi Sergej.
Nije znala ta Sergej sada hoe i ta eli.
Sela je i gledala efa pravo u oi.
- Svia mi se kako se snalazi u bezizlaznim
situacijama. Znam te dobro ve due vreme. Od prvog dana
sam te posmatrao. Ulio sam ti samouverenost doputajui da
me ubedi u svaku tvoju priu, kad bi god neto pogreila.
Sve tvoje izgovore, lai koje, na sreu nikom nisu tetile, ali
su tebi bile potrebne jer si njima sticala lani oseaj nadmoi,
nepogreivo sam otkrivao. Da zna, ovo ti sada kaem, ni
jednog trenutka nisam poverovao u tvoje konstruktivne,
lako osmiljene i ubedljive prie, ali Nataa, prie za nekog
78
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
79
svoje improvizovane kancelarije, koja je vie liila na kavez.
Sneg je prestao da pada i sunevi zraci su se provlaili
izmeu proreenih oblaka, pravei svetle i naizmenino
sive slike ulinog pejzaa. Prvi put je video plavo nebo nad
Moskvom.
Temperatura je znatno via nego jutros kada je dolazio.
Osetio je da se znoji ispod kape. Zastao je, skinuo kapu,
obrisao elo maramicom. Drugom rukom je malo raskomotio
okovratnik i oslobodio grlo, u kojem je bilo ve dovoljno
knedli za taj dan.
Stavio je ruku u dep traei kutiju s cigaretama.
Izvadi kutiju i drugom rukom potrai upalja u drugom
depu. Napipa jo jednu kutiju cigareta. Kratko zastade,
izvue ruku iz depa i u tom trenutku je drao u obe ruke
dve kutije.
Setio se da mu je Nataa rekla da je zaboravio cigarete i on joj se zahvalio. Pitao se zato je to rekla kada to
nisu njegove cigarete. Verovatno se i ona zbunila nastalom
situacijom, konstatovao je uverivi sebe u svoje zapaanje.
U ruci je okretao kutiju koju mu je Nataa dala i primeti
ispod celofana pare papira.
Vrhovima prstiju pokua da izvadi papiri, ali pocepa
celofan. Uzeo je ceduljicu izmeu palca i kaiprsta i video
da je urednim, lepim rukopisom, kakav imaju samo ene
neto napisano.
Na belom paretu papira, pocepanom oku iz neke
sveske, pisaloje:
Nataa Lebedeva
Pukinova ulica br. 77,
metro Arbatsko-potrovskij, stanica 8
82
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
83
Marko mu prie, iz depa izvadi rublju i baci u kapu.
Zamagljen prosjakov pogled, lice pregaeno nematinom, bez izraza i poveza preko levog oka i bez oekivanog
- hvala, pogleda Marka.
Prosjak je klimnuo glavom, kao za sebe i nastavio da
uti.
-Koji je broj ove zgrade? - upita Marko.
-ezdeset est, promumlaprosjakhrapavim starakim
glasom, koji je Marko jedva razumeo.
-Znai, neparni brojevi su s duge strane ulice, - glasno
izgovori Marko urno se udaljavajui, pogledavi jo
jednom
prosjaka i traei mesto gde mu je zgodno da pree
ulicu.
-Sedamdeset sedam, - uo je.
Marko se okrenu i vide prosjaka kako mu mae rukom i pokazuje da se vrati.
-ta sedamdeset sedam?, - upita Marko zbunjeno
prosjaka, pomiljajui da ovaj sluajno ne poseduje
neke
moi da prorie i ita misli.
-Broj zgrade, gospodine. Sedamdeset sedam je broj
ulaza ispred koga sedim.
-Pobogu ovee! Ja te pitah, a ti ree ezdeset est?
-To je zato to je to avolski broj, a kao da je avo
uao u ovaj narod i od jutros nisam nita dobio. Ne
mogu
ni hleb da kupim. Vi ste jedina osoba u poslednjih
nekoliko
meseci od koje sam dobio celu rublju, - ree prosjak.
- Vidim da ste dobar ovek, pa mislim, to da ne
pomognem.
Marko se nasmeja, pretrese rukom po depovima i
baci jo jedanput celu rublju ispred prosjaka.
Uaojeuzgradu.
Hodnik je bio prostran, polumraan i memljiv, i pravo
s ulaza iroke stepenice s metalnom ogradom, vodile su na
84
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
85
vratima neete videti prezime i ime stanara, nemojte to da
vas zbuni. Ona ivi u stanu broj est. esdeset osam ne
postoji u ovoj zgradi, rekao sam vam.
ovek je bio oigledno zadovoljan to je bio od
vidljive koristi nepoznatom, retkom gostu zgrade, jer ovde
niko ne dolazi ni kod koga, ve godinama.
- Mnogo hvala, gospodine, - zahvali se Marko
i nastavi da se penje stepenitem. Mnogo oputenije i
nestrpljiv da to pre vidi Natau.
Doao je do vrha stepenita, gde su se ravala dva
pravca. levo i desno.
Pomislio je kako mu se namestilo da rei vie malih
zadataka slinih zagonetnom lavirintu, da bi doao do
Natainog stana. Trud se isplati ako imate valj an razlog. Vreme
je curilo i samo to se nije smrklo. Ovaj dan je izgubljen, kao
to se gube kljuevi i gube prijatelji. Dan s kratkim rokom
trajanja. Pa, svaki drugi je dui od ovoga.
Po intuiciji je krenuo desno.
Vrata stanova bila su pravilno rasporeena na jednakim
rastojanjima, slino kao u nekoj kasarni. Strop je bio visok,
kao i vrata i veliki prozori koji su osvetljavali hodnik, s
ponekim razbijenim staklom i golubijim izmetom na simsu
svakog prozora.
Pomislio je kako bi se teko snaao po mraku.
Usporio je korak, proao prva vrata na kojima je bio
prikovan mesingani broj 2. Sledei je bio 4. Nastavio je
dalje. Polo je sve nekom logikom, a srce mu je sve jae
pulsiralo.
Na sledeim vratima ugledao je mesingani broj 6.
Stao je pred vratima jer se iznenadio kada je video da
je pored broj a est crnom bojom ispisan broj osam. Osmica
je bila iste veliine kao estica i skladno se uklapala u celinu kao jedan broj.
86
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
87
Oima su se nasmejali kao po dogovoru.
- Izvoli, ui, - ree Nataa i pritom otvori irom vrata
i otkorai dva koraka unazad ne isputajui kvaku iz ruke.
Marko prethodno obrisa noge o otira i s nekoliko batova
od pod protrese ostatke snega s izama zalepljenih na onove.
Marko je zaboravio da treba neto da kae, ve je
oima razgledao stan, istovremeno raskopavajui teki
vojniki injel. Skinuo je kapu i dao je Natai. Nakratko je
pogleda i nastavi da razgleda stan. Pretraujui pogledom
svaki detalj.
-Ja sam ovde - ree Nataa elei da stavi Marku do
znanja da se nalazi kod nje u stanu, a ne u kakvoj
galeriji ili
poseti muzeju.
-O. Izvini, Nataa. Zna, malo radoznalosti nije na
odmet.
-Iznenaen?, - upitno ga pogleda Nataa i odnese
injel i apku da okai na iviluk.
-Oekivala sam da e prvo mene primetiti kada sam
otvorila vrata, - Nataa se ironino obrati Marku.
-I jesam, ali shvati, od kada sam doao iz Beograda, nisam osetio toplinu doma. Riba bez kosti i
dom bez
razgovora ne postoje. Prvi put se nalazim u neijem
stanu.
Moda sam zaboravio da se ponaam, izvini.
-Iz Beograda, Jugoslavija. Pretpostavila sam. A,
razmiljala sam odakle si, primetila sam po akcentu
da nisi
Rus.
-Razmiljala si? - pogleda je Marko s osmehom i
zadovoljstvom to te rei uje od Natae.
-Da. Isto kao i ti o meni, - ree sigurna u rei koje
izgovara.
Ponudila ga je da sedne na udobnu fotelju presvuenu
skupim brokatom boje starog zlata, pomalo izlizanim na
mestima gde se prislanja glava i naslonima za ruke.
ALEKSANDAR MIJATOVIC
Razmiljaj muzikom
89
- Hvala na biranim reima, gotovo diplomatski, - kao
da u kuu nije primila oveka koji joj se svia, ve nekog
diplomatu, koji protokolarno saoptava izvetaj. Od Marka je
elela da uje neto suptilnije, intrigantnije, zavodljivije. Nije
elela duge uvode i otrcane muke fraze, pune bezvrednih
rei, samo da bi neto rekli i sakrili se privremeno od
zbunjenosti.
Nataa se izgubi iza paravana i ulo se otvaranje nekog
ormana gde je drala pie i zveket aa.
- Mogao bi da mi pomogne, - uo je Natain glas,
liilo je vie na naredbu, negoli na molbu. Sedeo je ve
oputen i ponaao se kao i svaki uljudan gost. Tre ga njen
glas i molba da joj pomogne.
Ode iza paravana i vide Natau kako je iz ormaria u
kojem je zapazio mnogo boca izvadila teku kristalnu flau
sa starim konjakom.
Stavila je dve ae na tacnu zajedno s bocom, ali kada
je podigla tacnu boca od teine krenu da klizi po tacni.
Uplaila se da ne proe kao s kafom kod Sergeja, jo
na njenom terenu i zato je pozvala Marka. Marko shvati ta
treba da uradi. Prie joj i uze flau s posluavnika.
Nataa je stajala ispred njega i gledala ga pravo u oi.
Stajali su nikad blie jedno drugom.
Mislio je da li da je poljubi? ta ako je to prebrza
i preuranjena odluka. Plaio se da na samom poetku
neega, to je itav ivot prieljkivao, ne pokvari jednom
nepotrebnom nepromiljenou.
ivot ga je nauio strpljenju i svim prednostima koje
ono nosi sobom. Ko god eli da dobije bistro vino, mora se
prvo zadovoljiti mutnim motom. Sve dolazi samo po sebi,
nepisanim pravilima, ako ovek hoe da eka. Nije mogao
nita da izgubi. Emocije koje je gajio prema Natai bile su
duboke i nevino iste. Posedovao je neverovatnu disciplinu
90
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
91
92
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
93
Nataa je primetila Markovu potrebu, ali nastavi da
svira.
-Nataa, ta sada svira? - upitao je Marko.
-Betoven, Meseeva sonata. Jesi li uo? - upitala
ga je takvim tonom, znajui unapred da Marko nije
voleo
klasinu muziku, a da je oduevljenje koje iskazuje,
tu pred
njom kada toliko neskriveno uiva u sviranju do
granica
ekstaze, namenjeno njoj kao eni, a ne muzici i
njenom
umeu da pretoi svoje raspoloenje preko prstiju i
dirki u
boje tonova koje bude najuzvienija oseanja
ljubavi.
Nije nita odgovorio. Primetio je da se ve polako
smrkava. Tama se pritajeno uvlai u svaki kutak salona u
kojem se toliko prijatno oseao. Otiao je do vrata i upalio
svetlo.
Svetlost iz lustera s dve staklene ute kugle se upali i
osvetli prostor. Jedna sijalica poe da mirka i ugasi se.
Kao da je svetlost govorila Marku, da je sasvim
dovoljno svetla i s jednom sijalicom.
Nataa je u kratkom vremenskom intervalu, pauzi,
koja je trajala tek dve sekunde prela na Smetaninu Vltavu.
Melodiju koja budi najuzvienija oseanja.
Marko se polako pribliavao Natai koja je bila leima
okrenuta. Stao je iza nje i stavio ruku na njeno rame.
Nataa je osetila muku ruku na svom telu, ali je
nastavila da svira kao da se nita nije desilo. Marko pree
neno rukom preko njenih lea i Nataa oseti pravi muki
hvat oko svog struka.
ula je ton stvarnosti kako udara u njene devojake,
krhke sne. Uzdrhtala je osetivi Markov neni dodir. Marko
se uplaio da ne see granu na kojoj sedi. Plaio se Nataine
mogue reakcije, ali su dve ae konjaka opustile konice
u njegovoj glavi.
94
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
95
Pomislio je da stvarno nije uo od ljubavne strasti,
kojoj se nemono i nenaueno predao.
- Muzikom. Muzikom koju si sluao. Ljubav se ne
iskazuje samo reima. Muzika je stvorena da zameni rei
kao najprikladniji pandan onome to osea. Betoven je
ovom pesmom iskazao ljubav prema ulijeti Gviardi.
Nije ni bila svesna kako je mogla da povee i kae
neto to ima smisao.
Poneo ju je do kreveta i poloio na uredno zategnutu
posteljinu. Krevet je mirisao na nju, ednost i devianstvo,
ouvano i uvano za ovaj trenutak.
- Ugasi svetlo, molim te- bilo je jedino to je u
polusvesti uspela da izgovori.
Marko poe prema ulazu u sobu da ugasi svetlo,
skidajui deo po deo garderobe sa sebe.
Ostadoe u mraku. Samo je svetlo s uline bandere,
kao kakav uhoda, ispunjavalo pojedine delove sobe. Zrak
svetla je prelazio i preko kreveta.
Prilazio joj je i posmatrao je kako skida haljinu sa
sebe. Bojaljivo, stidljivo, a ujedno i odvano, puna svesti o
tome ta u stvari eli. Posmatrao je njenu aristokratski belu
kou, kou negovanih gradskih devojaka.
Noge su joj bile duge kao da rastu iz ramena.
Zavodniki je skinula arape. ene imaju najlepe noge
kada ih posmatrate kako izlaze iz automobila i kada skidaju
arape, uverio se Marko.
Legla je oputeno, drei jednom rukom kraj jastuka
ispunjenog nenim perjem, mazei lice. Pogledom ga je
pozvala da legne.
Za nekoliko trenutaka su se stopili ujedno telo. Jednu
neraskidivu ostraenu masu dva sjedinjena bia.
Milovao joj je bokove, neno stiskao dojke, tvrde,
s nabreklim bradavicama. Ljubio ju je po itavom telu,
96
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
97
Nataa je bila budna. San nije ni mogla ni htela da
priziva.
Razmiljalaje.
Prepustila sam mu se kao uplaena srna pred
mnogostruko jaim lavom. Uzeo mi je briljivo uvano
devianstvo. Onako kako bi me drugi uzeo da zna da mi
je prvi put. Ma lupam, otkud znam kako bi bilo s drugim.
Marko je neto posebno.
Oseala se kao tek dozrela voka. Nije znala da se to
i primeti, a ne samo osea.
Da li Marko spava? Naravno da ne, zakljuila je iako
se On nije pomerao. Sasvim mu je prijao poloaj njene
glave na nj ego vim grudima. A njoj je odgovaralo njegovo
pretvaranje jer je svoju glavu trebala da pospremi i vrati
stvarice na svoje mesto.
Moglajebrojatiotkucajenjegovogsrca,sadadrugaijeg,
u kojem je morao da ostavi jedno udobno mesto za nju.
Koliko je vremena prolo. Razmiljao je budan, zatvorenih oiju. U ovakvim situacijama vreme brzo i sporo
prolazi. Napolju su padali pijanci umesto snega. Pozvan u
tu stan, lei u njenom krevetu, u sobi bez svetla Oseao
se predivno i uasno lepo. I sva blaga sveta bi dao da mi
se vrate rei koje sam joj dao i samo da prema meni osea
deli ljubavi kao ja prema njoj. Opsedala ga je neizleiva
muka preokupacija o uzvraenoj ljubavi.
Rastvarala se pred samom pomisli na njegovo ime. U
sred noi koja ju je bacila u saete prostore due, smestila
je ljubav tek oploenu.
Jutro nee da se rodi. Sanjala je budna san koji je
bio samo obmana. Oboma je prijalo prisustvo i blizina tela
onog drugog.
98
A L E K S A N D A R M I J AT O V I C
Razmiljaj muzikom
99
Buenja su mu teko padala i uvek bi zbog obaveza
navijao sat mnogo ranije nego to bi bilo potrebno svakom
normalnom oveku da se rasani.
Voleo je da se malo posle buenja izleava.
-Na kom jeziku sanja? - upitala ga je Nataa, na ije
je pitanje Marko pogledom vidno izraavao uenje.
udno
i neobino pitanje ga nagna da brzo doe sebi i
naprasno
kako nije navikao naglo rasani, bre nego obino.
Uhvatio
je obema rukama za glavu, privukao sebi i neno
poljubio.
-Dobro jutro, - s osmehom i izrazom na licu srenog
oveka, polutiho izgovori Marko.
-Nisi mi odgovorio na pitanje. - uporna je bila
Nataa.
-Zato, emu takvo pitanje? Ne razumem ni smisao
ni svrhu takvog pitanja i to odmah posle buenja?
-Buncao si neto na tvom srpskom jeziku. Nisam
nita razumela.
-A to, - zanemarljivo odmahnu rukom Marko s
olakanjem.
-Ni ja se ne seam sna. Zato je to bitno? Vano je da
smo zajedno, - ree Marko i otpi prvi gutljaj kafe
koju mu
je Nataa skuvala.
-Je li ovo ona kafa od jue iz Sergejeve kancelarije?
-sarkastino upita, bezazleno se smeei.
-Marko, - uhvati ga Nataa za ruku i neno je drei
upita:
-Da li mogu biti sigurna da nee prihvatiti Sergejevu ponudu?
Ovoga puta umalo da se desi obrnuta situacija i oljica
u Markovim rukama poe da klizi po malom porcelanskom
tanjiriu. Dohvati je drugom rukom, koju prethodno odvoji od Nataine, da se ne prospe i vrsto je zalepi za tanjir
stiskajui je odozgo.
100
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
-Otkud ti zna.. kako? Pa, to ne zna niko sem mene
i Sergeja.
-Vidi, - znaajno ga pogleda Nataa nametnuvi
svoju premo.
-Svi Sergejevi gosti" dou na sastanak zbog iste
stvari. To je vrbovanje za nau tajnu slubu. poentirala
je Nataa, gledajui u oi pomalo iznenaenog
Marka,
posmatrajui njegovu reakciju.
-alju vas u na specijalni centar na viemesenu
obuku, a onda rasporeuju na odreene zadatke u
zemlji
i inostranstvu. Ja ih pratim do Lenjingrada i nosim
njihov
dosije. I tvoj je kod Sergeja.
-ta jo zna? - upitao je znatieljno Marko.
-Da ne bi proao obuku, - sa sigurnou u glasu ree
Nataa.
-Kako, zato? Ne razumem.
-Sanja na srpskom. A to se ne sme. Mada se u centru
ue specijalnim metodama odvikavanja, ali ne prou
svi.
-Da li bih ja proao? - upita ve oputen uverivi se
da Nataa zna vie nego to je on mislio i vie nego
to bi i
smela da pria.
-Ne.Nikako,-kategorinoodgovori Nataa gledajui
Marka kojeg je odgovor iznenadio. Pitajuo se u sebi otkud
i kako ona to zna.
-Zato to ima mene, a ja tebe. Ti ostaje s mnom u
Moskvi, - gotovo zapovedniki i s malom dozom
molbe u
oima, obrati se Marku.
-Nataa.. - hteo je da nastavi, ali mu Nataa ne dozvoli.
-Znam. Danas kada doe na sastanak, rei e mu
da ne moe da prihvati ponudu. Izmisli neki
ubedljiv razlog. Pametan si, da te ja ne uim. Rekao ti je takoe
da ponuda nije obavezujua. Samo znaj da je i Sergej
pronicljiv i
da e otkriti svaki neubedljiv izgovor.
Razmiljaj muzikom
101
-U redu
102
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
103
u irokoj haljinici do kolena i belim arapama preko kojih
su se prepoznavali lakovani kaievi cipela.
U liku devojice prepoznao je Natau, a ovek s bradom
je bez dvoumljenja bio Sergej. Izrazito mlai neto mraviji
i s tamnijom bradom koja je verovatno prebrzo pobelela, iz
razloga koji Marko nije mogao da zna, oficir je verovatno
Natain otac pukovnik Lebedev, pretpostavljao je.
Pogledao je na sat i zakljuio daje vreme dapoe. Ovoga
jutra morao je mnogo ranije da krene jer ga je ponovo ekala
vonja metroom, a zatim oko pola sata laganog hoda do zgrade
gde je imao zakazan sastanak.
Stao je pred ogledalo. Jo jedanput proverio da li je sve
u redu. Pribliio je lice i pored usana na levom obrazu ugledao
tragove karmina. Obrisao ga je i krenuo da napusti stan. Otvorio je vrata, jo jedanput se okrenuo. Ostale su zlatne rei, sino
izgovorene i boje ljubavi u sobi koju je upravo naputao.
Izaao je iz zgrade na ulicu, koja je ve vrvela od prolaznika. Ovoga puta se nije morao brinuti za orijentaciju. Zadovoljno izvadi kutiju iz depa i poslednju cigaretu iz kutije stavi
u usta. Zguva ambalau i baci je.
- ezdeset osam, - zau odnekud glas za koji mu se uini
da ga je ve nekad uo.
Pogleda i vide prosjaka koji mu je jue pomogao.
Marko mu je priao, stao pored njega i s visine gledao
njegovo sklupano telo, umotano u neko staro ebe, koje jue
nije imao na sebi.
- Zato me zbunjuje tim brojevima? I jue i danas, kada
sam te sreo, izgovarao si samo neke brojeve.
Prosjak ga pogleda smejui se i pokazujui svoj jedini
zub u gornjoj vilici. U donjoj ih nije imao.
- Ja vas gospodine ne zbunjujem. Jue sam vam po
mogao rekavi gde je ulaz zgrade koji ste traili. Danas Vam
kaem ezdeset osam, broj stana gde ste bili.
104
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
105
Prosjak zapali cigaretu kao da je od Marka oekivao
odgovor na svoje zapaanje.
-Ko si ti? - upita Marko prosjaka.
-Mnogo si inteligentan, reit i ini mi se, poten
ovek. Zar za tebe nema drugog mesta osim ovih
prljavih
trotoara. Kako si dospeo na ulicu, zato? -navirala
su pitanja iz Marko vih usta.
-Bog. On je tako hteo. - ne odugovlaei, kao iz topa
odgovori starac.
-Kakav bog ovee? On ne postoji. - naljuti se Marko.
- Sinko, - oslovi ga prosjak, stavljajui mu do znanja
da je mnogo stariji. -I ja sam bio oficir kao i ti. Odrastao
sam u porodici gde su potovali boga i crkvu. Redovno sam
kao dete iao s ocem u crkvu. Naravno da znam da bog
postoji, - ree samouvereno kao da ga je lino poznavao.
Zastade malo oekujui Markovu reakciju, primeujui
kod Marka nepristupaan teren za ovu temu, kakljivu za
vreme u kojem ive. Marko se nije slagao sa starevim
stavovima, koji mu navukoe malo bora na elo i oiglednu
nervozu, koju nije mogao sakriti. Ali rei, pustie ga da
pria.
Pomislio je, ako ga prekine, ovek nee hteti da nastavi. Nije ni imao obavezu. Ko sam ja njemu, razmiljao je
Marko.
- Imao sam lep stan i u njemu ikonu i krst, - nastavi sta
rac. Nakon posete jednog mog druga, takoe oficira, koji me je
odao, komunisti su mi razvalili stan. Pronali i polomili ikonu i
krst a mene raalovali kao to vidi. Bog mi je pomogao da ne
zavrim u nekom gulagu. Sada guzicom grejem hladne plonike
i molim za hleb. A ti, - obrati se Marku, - ima privilegiju da
si doao u Rusiju. Vidim po naglasku da nisi iz Rusije. Ima
posao koji voli, uniformu, a bog ti je dao da ima i Natau,
- brzometno, gotovo bez zaustavljanja, izgovori starac u dahu.
106
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
107
bi eleo da te ima. Dopii osmicu pored broja est. Broj
ezdeset osam je meni nesrean. Tebi e pomoi, posluaj
me. Sreaje kao ptica. Nekom doleti, nekom odleti.
- Tako je to bilo, kapetane.
Marko je u starevoj prii, neoekivano. Ali brzo
spoznao mnogo toga o emu nije ni razmiljao. Njegovo
poimanje ivota se sastojalo u vrednostima kao to su
ideologija, rodoljublje, partija.
Video je da ivot ima i drugu stranu, a ko e na kojoj
strani da se nae, odluie sudbina, mislio je itav ivot.
-Bog, kae, - obrati se starcu.
-Da, sinko. Zna ta mislim, - i ne ekajui da
Marko bilo ta i pokua da izgovori, ree: - Ti i
Nataa ste
sueni jedno drugom. Ali ima jedna stvar koju ete
morati
da uradite da bi vas srea uzela pod svoje okrilje.
Postoji
neto to e vas spreiti da ostvarite svoje snove, ako
me ne
posluate, - pomalo proroanski ree prosjak.
ta sada bulazni matori beskunik, pomisli Marko.
Verovanje u boga ga je dovelo do trotoara, a on meni sada
dri predavanje, naljuti se Marko.
-Sada je bilo dosta, - prekipe Marku. Ustade i pogleda
na sat na kojem je vreme pokazivalo da e morati da
pouri.
-ta e vam vojska? I tebi i Natai? Vojska jo nikom
sree nije donela. Iz vojske se ide u ratove gde se gube
ivoti
koje nam je bog podario.
Ove rei je izgovorio prekrstivi se.
- Iz rata niko ne izlazi kao pobednik. Bori se i ubija
druge ljude, stavljajui na kocku i sopstveni ivot. S vremena na vreme priutite sebi ratove u kojima mazohistiki
uivate gledajui hiljade mrtvih vojnika u krvi, polomljenih
ruku, nogu, polomljenih glava, dok topovska tanad padaju
poput grada. ta je ivot! Blato, a ovek u njemu - zlato u
108
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
109
Pronaao je na dohvat ruke opuak jo neugaene
cigarete, povue jo jedan dim, koliko je uspeo i baci ga
gledajui za Markom.
112
ALEKSANDAR MIJATOVI
Razmiljaj muzikom
113
Lino je poznavala pukovnika Petrova, ali nije imala snage da mu stavi do znanja da je tu i da mu se obrati.
utei ga je posmatrala, krei prste ruku.
- Sklonite se malo, gospoice, - ula je muki glas
iza sebe.
Nijeprimetiladaje svojimtelompotpuno onemoguila
oveku da ue u Sergejev kabinet.
Petrov uvi muki glas podie glavu.
Ugledao je Natau uplakanu na vratima.
- Nataa, ui.
Saaljiv ton i panja koju je iskazao u tom momentu,
jo vie rasplakae i pusti nekontrolisano jo nekoliko potoka suza niz svoje ve prilino nakvaene obraze.
U meuvremenu, ugleda oveka koji je stajao iza
nje na vratima. Nosio je sa sobom veliku kartonsku kutiju
i brzo pakovao papire koje je prethodno Petrov izvadio iz
Sergejevih fioka.
- Pouri s tim pakovanjem. Ne mora sada sve da
slae. Pouri! - naredi pukovnik nepoznatom oficiru,
nervoznim glasom.
Ustao je priao, oinski Natai, zagrlio je kao dete i
poljubio u elo.
- Nataa. Znam kako se osea. Sergej ti je bio drugi
otac. Ali to je ivot, sudbina ili ta ve? - zapetlja se Petrov
u priu, oseajui svu besmislenost svojih iskrenih, ali trapavih pokuaja da pomogne Natai.
Na vratima se pojavi isti onaj ovek koji je maloas
odneo kutiju punu dokumenata. Ovoga puta s drugom
praznom kutijom za preostale papire kojih je bilo svuda po
kabinetu.
- Molim vas, pourite s tim odnoenjem, obrati se jo
jednom i jo nervoznije oveku s kutijom. -I zatvorite vrata
kada izaete. Ostavite nas same, - naredi Petrov.
114
ALEKSANDAR MIJATOVI
Nataa je sela na fotelju ne saekavi da joj Petrov ponudi da sedne. Oseala se kao u svojoj kui i navikla je da
je Petrov ovde gost. Izvadila je maramicu i brisala obraze,
polako dolazei sebi.
Petrov ju je posmatrao i primetio da se pribire bre
nego to je mislio.
- Nataa. Skuvaj nam kafu, i ne shvati ovo nikako
drugaije sem kao molbu. Glava me ve boli od svega.
Nataa je posluno otila do svoje kancelarije. Petrov
sede i opusti se u Sergejevoj fotelji. Razgledao je kabinet
arajui oima od oka do oka. Kao da stotinu puta nije
bio u njemu i poznavao svaki kutak. Otvorio je srednju
fioku stola, moravi da odmakne stolicu jer mu je preveliki
stomak smetao.
U fioci je video neke Sergejeve line sitnice. Upalja,
naoare, nekoliko olovaka, jednu slomljenu lulu koju je
Sergej iznerviran veu koju mu je Petrov saoptio,nervozno
razbio bacivi je prema zidu.
Uze konu kesu s duvanom. Otvori je i pomirisa. s
mrtenjem je ponovo zatvori i vrati u fioku. Ugleda veliki
kartonski dosije i izvadi ga. Skinu traku s peatnog voska i
otvori ga. Izvadio je papire iz kartonske fascikle i video da
je to dosije Marka Petrovia, koga je on lino preporuio
Sergeju na dalju obradu, kako su u argonu znali izmeu
sebe da kau.
Iz unutranjeg depa izvadi naoare u konoj futroli i
poe letimino da lista papire, kao da neto trai, ne itajui
sadraj ve prelistanih stranica.
Nataa se pojavi na vratima, sada svea, umivena, s
kafom na tacni.
-Hvala, Nataa. Sedi da popijemo zajedno.
Nataa naglo skoi sa stolice i krenu nazad.
-Gde e? - upita je Petrov.
Razmiljaj muzikom
115
116
ALEKSANDAR MIJATOVI
Razmiljaj muzikom
117
Izvadi ga iz unutranjeg depa, pokaza joj ga i stavi u
srednju fioku stola ispod papira koji je pokrivao dno fioke.
-Samo u sluaju da se meni neto desi, uzee klju
iz fioke i otvoriti kutiju. Moram imati u tebe
poverenja, da
ti nee pasti na pamet da ga zloupotrebi.
Sastavljeno je
od tankog tkiva i zato je neostvarljivo sastavljati
ga, kad
se jednom prekine. Poverenje je kao ibica. Ono se
moe
iskoristiti samo jedanput.
-Ali, Sergej..
-Nisam zavrio, - jo je jednom prekinu. - ako ikada
u ivotu bude imala problem, ali veliki, za tebe
nereiv
i teak, u kutiji e pronai reenje. A sada idi kui
i ovo
sakrij.
Iz seanja je tre iznenadan upad nepoznatih ljudi u
kancelariju. Liilo je na razbojniki prepad. Ugledala je trojicu ljudi u uniformama s visokim inovima. Bahati, namrteni
i neprimereno situaciji, vrlo buni i neljubazni. Nikoga od
njih ranije nije videla, iako je kroz njenu kancelariju prodefilovalo stotine ljudi. Fizionomije je pamtila, ali se nikoga od
njih nije seala od ranije.
-Ko ste vi? - upita je prepotentno prgavi pukovnik
plave kose i crvenog nosa, koji oigledno vrlo esto
ustaje
na levu nogu.
-Sekretarica gospodina Sergeja. Pokojnog Sergeja,
- ispravi se Nataa.
- Odmah spremite svoje stvari i napustite kancelariju.
Nataa se iznenadi neodmerenim postupkom nadobudnog pukovnika i proe joj kroz glavu novonastali,
neoekivani problem. Kako da doe do kljua iz Sergejeve fioke. Jedan od oficira je ve bio u Sergejevom kabinetu, drugi je seo u njenu kancelariju, a pukovnik je izaao
napolje.
118
ALEKSANDAR MIJATOVI
Razmiljaj muzikom
119
120
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
121
Oficir se iznenadi Natainim reima, neprilagoenim
njegovim uima, jer je najmanje oekivao toliku samouverenost od nekoga, jo od ene, kojoj upravo saoptava da je
izgubila posao.
- Imuan ovek posle gubitka bogatstva moe ponovo postati bogat, - nastavila je Nataa. - Robija posle zatvora moe postati ugledan graanin, lopua se vremenom
opameti, jedino oficir ne moe povratiti izgubljeno.
Reenica sa zagonetnim zavretkom ostavi oficira
zbunjenog. Kao da je elela da gospodinu stavi do znanja
da i on sutra moe okonati svoju karijeru na slian nain.
- A sada, zbogom i elim vam sreu u poslu, jer e
vam ona i te kako biti potrebna. Nadam se da i za vas vae
pravila" u slubi, zapeati razgovor Nataa.
Oficir je samo nemo posmatrao Natau dok je
naputala kancelariju. To je uinila tako brzo, isto kao to
je i sasula u lice oficiru ta misli, ne dozvolivi okiranom
oveku da se imalo pribere i povrati od oka.
Jo jednom je uspela da njena bude poslednja.
Zalupila je vrata od kancelarije, setivi se kako je to
Sergej iznerviran esto inio, s dovratka su otpadali delovi
stare farbe od siline udarca.
Sjurila se kao da je letela stepenitem do izlaza,
preskaui po nekoliko stepenika, usput se sudarajui s
raznim ljudima koji su se tog dana vrzmali po zgradi.
Izala je i elela to pre da se udalji s ovog mesta. Za
trenutak zastade. Pogleda mesto gde je Sergej leao mrtav i
urnim korakom nastavi ulicom.
Setila se da Marko treba da stigne svakog trenutka.
Pomislila je da i on moe imati neprijatnosti jer bi mu ovi
ljudi postavljali pitanja, na koja ne bi umeo da odgovori i
122
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
123
Ubrza korak i krenu mu u susret.
Na pola puta od momenta kada ga je videla, ugleda i
on nju i iznenaen to je vidi stade nasred ulice.
Marku je neki unutranji oseaj govorio da neto nije
u redu. Predoseao je da se desilo neto krupno.
Otkud Nataa na ulici? Pa ona je na radnom mestu. I
ja tamo idem, razmiljao je.
Kao nikada do tada bio joj je potreban neko ko je razume i voli. Sam bog ga je poslao jue. Bacila mu se u
zagrljaj i zaboravljajui svoju mentalnu snagu, vrlinu koja
je samo za sekundu iezla, zaplakala je na Markovom ramenu. Pokazujui jo jednom mentalne uspone i padove.
- ta se desilo, Nataa, kai mi, - ponavljao je
zabrinuto Marko. Nije imala snage da bilo ta kae. Ipak
postoji granica gde izdrljivost prestaje biti vrlina. Nataa
je jo jednom uspela da opovrgne tu predrasudu. Obrisa
oi maramicom, zgrabi Marka pod ruku okreui se u svim
pravcima, gledajui da li ih neko posmatra.
- Sergej je jutros naprasno umro ispred zgrade. Srce,
nije mu bilo pomoi.
Nije ni primetio da ga je okrenula u pravcu odakle je dolazio i da idu nazad. Marko brzo to primeti Nataa, ali ja imam sastanak.
-Nema ti nikakav sastanak, - autoritativno izgovori
Nataa. - Idemo brzo nazad u stan.
-A tvoj posao, kako si izala?
-Zauvek, - odgovori Nataa i ispod oka pogleda
zbunjenog Marka.
-Kako zauvek? - naivno kao dete upita Marko.
-Objasniu ti sve, samo me pusti nekoliko trenutaka
da se saberem.
-Ali ja moram da se javim.
-Kome da se javi? Sergej je umro, shvati! Od vaeg
124
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
126
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
127
Vladimir je voleo dobru kapljicu, koju nije imao prilike da popije druei se s retkim prijateljima, kolegama s
posla. To je radio u svom domu, sam, kada se vrati umoran s
posla. Govorio je da ga par aica votke ili konjaka oputaju
od napornog dana.
Njihova druenja su postala sve ea i otac je sve vie
slobodnog vremena, ranije namenjenog porodici, provodio
sa Sergejem, a sve manje s nama. Nedostajao nam je jer su
se naa porodina okupljanja svela samo na nedelju. Otac je
jedva ekao upravo nedelju da bi se druio sa Sergejem.
Ne znam o emu su priali u svojim prvim danima
druenja. Otac se nije razumeo u muziku tako da sa Sergejem nije imao idealnu temu za otvaranje i oputenije lake
upoznavanje. Sergeju vojska i oeva interesovanja takoe
nisu mogla biti toliko bliska.
Ali to nije bila nepremostiva barijera za njihovo
galopirajue vezivanje, koje je brzinom jednog godinjeg
doba, preraslo u pravo prijateljstvo.
Ocu su usta bila puna Sergeja. esto je ponavljao delove njihovog razgovora i govorio da je Sergej izuzetno interesantan, duhovit i obrazovan ovek.
-Rekao Mi je da se muzikom moe imitirati ak i
priroda. Oluja izraena muzikom podsea na bes
Zevsa. Ha,
ha! - smejao se otac Sergejevim priama. - Jo mi
pria o
nekim pravilnim kretanjima i da je muzika jedino
pravilno
kretanje. Svata. A najvie mi se svidelo kada je posle
pete
aice rekao da su arhitektura, zamislite - arhitektura iznenaeno uz smeh je priao otac - i muzika po svojoj
prirodi
upuene ka neemu uzvienom, jer izraavaju ideju
prostora i vremena bez granica. Stvarno ga nita nisam
razumeo,
ali mi je sve nekako interesantno - priao je otac.
-Kako je poeo, izgleda da u saznati da ni vojska ne
moe da se zamisli bez muzike - prasnu otac u smeh.
128
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
129
Majka je bila vaspitana i pristojna ena pa je prihvatila ponudu, ne elei da uvredi oca i Sergeja.
Sergej nas je posluio ajem, keksom, a on i otac su
pili konjak.
- Naalost gospoo, - obratio se mojoj majci. -ivim
sam i nisam vian kuhinji. Dragi ste mi i pozvao sam vas
porodino na roendan. Ja znam jedino da sviram i mislim da
se neete ljutiti ako vam neto odsviram umesto pristojnijeg
posluenja, - ponudio je Sergej primamljivu kompenzaciju.
Sluali smo ga zadivljeni. Ja sam neto ve i prepoznavala i sama znala da odsviram delove Sergej evog
omiljenog repertoara. Otac i majka su nemo posmatrali i s
neskrivenim uivanjem sluali mali nesvakidanji Sergejev roendanski koncert. Nije prolo dugo vremena. Otac i
Sergej su poeli upranjavati i druenja van Sergej evog stana. Otac je esto govorio mami da ide s Sergejem u etnju.
Vraali bi se posle nekoliko sati. Otac je dolazio kui
nekako umoran, potroen, iscrpljen, kao posle napornog
radnog dana. Najudnije je bilo to da otac nije voleo da eta.
Bila je to neoekivana i pomalo udna promena u oevim
navikama. Mama je neto nasluivala, ali oca nikada nije
pitala o emu su razgovarali.
Sergej bi me esto ostavljao samu u njegovom stanu, zadao bi mi obavezni muziki zadatak, poneto novo
nauio, onako stojei pored klavira i prstima jedne ruke
odsvirao nekoliko akorda. - Ponovi ovo i vebaj, -govorio
bi i urno naputao stan.
Jednom prilikom Sam pogledala kroz prozor i videla oca i Sergeja kako sedaju u vojni automobil koji ih
odvozi nekud. Po zavretku obaveznog vebanja, sama bih
naputala Sergej ev stan i vraala se u na.
Govorio bi, ako se ne vrati dok ja ne odradim vebu,
da zakljuam stan i odnesem mami klju.
130
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
131
132
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
133
unapred isplaniranih. Nekada nee biti ni blizu ostvarenja
i nestae ti, na dohvat ruke kao u snu.
Nisam uspela da odmah shvatim ta je hteo da mi
saopti. Gledala sam ga nemo ne primetivi da sam prestala
da sviram, a Sergej je jednom rukom u oku klavijature
priajui mi svirao neto vrlo jednostavno, to je prijalo
uima.
- Zapamti Taa, sve to u ivotu uje i naui, trudi
se da to korisnije iskoristi. Nita nije nevano. Sada, kada
ode kui. Ovaj as e ti se initi sasvim obian i svakodnevan. Ali e doi trenutak u ivotu kada e se setiti i ovoga
asa i etnje sa mnom i svojim ocem, mog roendana, tvojih prvih akorda i naeg upoznavanja.
Nisam u tom trenutku ni slutila ni u najudaljenijim
razmiljanjima da je ovo moje poslednje vienje s Sergejem sve do kraja rata.
-Marko.
134
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
135
majku pa oca. Videla sam dva suprotna raspoloenja neim
izazvana, ali ime?
Ula sam u sobu, jer me je otac prethodno pozvao da
uem. Ostala sam skamenjena na pragu sobe gledajui u
klavir koji je stajao na sredini sobe i zauzimao skoro celu
njenu povrinu.
Nametaj iz sobe je bio rasporeen ili bolje reeno
nabacan po drugim prostorijama, a neto od sitnijih komada
sloeno u ugao sobe.
Pretrnula sam poznavi Sergejev klavir. Prvi put otac
u mojim oima nije video prepoznatljiv naivni, deji pogled.
Kada sam se kasnije kao odrasla seala te situacije, shvatila
sam da sam intuiciju posedovala jo kao mala. Otac je prepoznao moju zapanjenost i pokuao da mi objasni neto to
sam ve znala.
- Taa. - poeo je otac. - ika Sergej se odselio. Kla
vir nije mogao s sobom da nosi, pa ga je poklonio tebi. elja
mu je da nastavi da svira i da ga prevazie. Poruio Ti je
da njegovo umee sviranja, nee imati svrhu ako ne uspe da
od toga neko ima koristi i ne naui nita o ivotu.
-Ovojezatebe.
Otac mi je pruio ispresavijan list istrgnut iz sredine
neke sveske.
-Za mene? - upitno sam pogledala.
-Ovo je pismo za tebe od Sergej a.
Ula sam u sobu, sela pored klavira, prethodno ga
milujui rukom. Polako sam otvarala pismo kao da sam
pazila da iz njega ne ispadnu rei:
Draga moja Taa,
Srean sam to sam upoznao tvoju porodicu. Misli mi
nisupri ruci ipiem ta stignem. elim da budem saet, ali
136
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
137
to sam bila starija, vreme mi je bre prolazilo.
ivot mi se ukalupio u dosadnu svakodnevicu. Zavrila
sam srednju kolu, a jo sam bila okruena igrakama iz
detinjstva koje sam poreala po klaviru.
ivot je udna lokomotiva. Misli - otiao si, pobegao, zauvek odrastao, a ono - iz tihe idile te promatra
tvoje detinjstvo.
Kako sam odrastala, tako sam drugaije razmiljala,
muzikom. Podsetila sam se nekih ranih razmiljanja i
pokuavala da se, mislei o neemu davnom, podsetim i
pesme kojom sam razmiljala o tome.
U tim trenucima se misao gubila i bez povratka lutala
negde u beskraje, a uz istu muziku bih drugaije razmiljala.
Sergejeve rei su dobijale smisao, proveravajui ovu metodu u vie navrata, uverila sam se u to.
Hvatala sam sebe u situacijama, kada jednostavno
nisam mogla da doem do reenja za uobiajene ivotne,
gotovo svakodnevne situacije.
Tada bih sela za klavir i uz pomo muzike dolazila
do reenja. Jo jednu vanu stvar sam nauila od Sergeja.
Jednom sam prelistavala notne sveske koje mi je uz klavir
ostavio, kada je izmeu papira ispala ceduljica na kojoj je
pisalo.
Rano stvaraj - stvoreno uvaj.
Ne znam da li je Serjoa ovu cedulju namenio meni,
znajui da u je kad-tad pronai, ili je to samo jedno od njegovih razmiljanja koje je imao obiaj da zapisuje trenutno,
gde mu je najblie ruci.
Pa su se tako neka njegova razmiljanja mogla
proitati i na marginama knjiga, notnih svezaka, salvetama, starim novinama i mnogim neobinim mestima. Neto
neitko sam uspela da proitam i na praini klavira, kada
sam prvi put bila kod njega.
138
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
139
to ga ini ovekom. Ko ne osea strah, taj je kao kakav
invalid bez noge ili ruke. Zbog straha i bogovi bee u smrt.
Pota je stizala i po nekoliko meseci posle slanja,
nepoznatim kanalima i dostavljaima. Bez ikakve najave,
reda i smisla tako da se, dobivi dugo oekivanu poiljku,
nismo ni previe radovale. Mnoga pisma su stizala u porodice kasno, prekasno, kada su njihovi najmiliji ve bili
mrtvi. Mamu i mene je vie uasavala pomisao da otac ne
ostane negde mrtav, bez groba i nekog obeleja. Postoje
smrti velike, bedne, alosne, ravnodune, kao to postoje
veliki, bedni ili ravnoduni ivoti.
Poznala sam tatin rukopis. Na prvi pogled se moglo
uoiti da je pisano na kolenu ili neijim leima kao podlozi.
Slova su bila nepravilna, neka vea, neka manja. Rukopis
sam uporeivala s notama. Onako kako note pretoene u
zvuk iskazuju raspoloenje ili neko drugo psihiko stanje,
tako i rukopis mnogo govori o osobi. Otac je u par kratkih
reenica, jer verovatno nije imao mogunosti da nam pie
opirnije, pisao da se nalazi na frontu, nedaleko od Kijeva
u Ukrajini. Hrabrio nas je da budemo strpljive i da emo se
uskoro videti. Zraio je optimizmom, njemu svojstvenim i
prepoznatljivim. Optimizam je svojstven duama koje imaju samo jednu jedinu dimenziju, duama koje ne primeuju
bujice suza koje ih okruuju.
Mama se esto razbolevala. Na lice je namakla
samrtniku masku i plaila sam se za nju. Bila je to bolest
bez dijagnoze. Bolest od boli, od brige, tuge, neizvesnosti.
Pokuavala sam s njom da priam o tome ali me veto izbegavala, menjajui neraspoloenje u raspoloenje i na taj
nain me odvraala od razgovora o neemu ime nije elela
da me optereuje.
Primetila sam u njenim oima neverovatnu elju da
se izbori sa boleu. Nije to bila samo elja ve volja. Volja,
140
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
141
Ni ja se nisam nalazila u srenijem poloaju. Za Sergeja sam uvek bila njegova mala devojica, a sada je ispred
sebe ugledao odraslu devojku. U njegovim oima sam videla
iznenaenje od kog se iskusno, vrlo brzo, povratio.
-Taa, devojice moja. - rekao je tiho, ali sam po glasu
osetila da je te rei mnogo glasnije hteo da kae.
Preveliko
uzbuenje mu je utialo glas.
-Serjoa!
Zaplakala sam i bacila se u zagrljaj tom dragom
oveku. Bio je u uniformi oficira. Mnogo stariji nego kada
sam ga poslednji put videla, ali nije stario kao ljudi, ve kao
zlato, vino ili mramor. Nikada bolje nije izgledao i pored
tragova rata i prepoznatljivo dubokih, svee ucrtanih bora.
Pogleda umornog, ali bistrog i mudrog. Odvojila sam se od
Sergeja i pozvala ga da ue.
-Mama? - upitao je zabrinuto.
-Tu je u sobi, obradovae se kada vas vidi.
To sam rekla onako obino, uobiajeno, znajui da
se mama vie niemu ne moe obradovati. Znala sam da
je ovo poslednji pokuaj da je spreim u njenoj nameri da
okona ivot, kada se uveri da neu ostati sama.
Kao svako dete, a sebe sam u Sergejevoj blizini i pored
godina uvek smatrala detetom, mislila sam da e Sergej svojim autoritetom koji nikad nije omanuo, uliti mami volju za
novim ivotom. On je to znao, umeo. Imao je uvek lepu
priu koja pleni i ne ostavlja nikoga ravnodunim.
Priao je mami polako, neujno. Stao je ispred nje i
uhvatio je za ruku. Glavu nije pomerala, samo je za tren
pomerila oi da bi videla ko je. Sergej se uzrujao gotovo
ne prepoznavi mamu. Pogledao me je i oima pitao ta se
deava s njom.
Samo sam spustilapogled. Bilo muje sve jasno. Iskusno
oko je prepoznalo izraz lica osobe koja je sebi potpisala smrt
142
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
143
Otpi malo aja bez ukusa i eera, ali i toplom vodom
moe se iskazati dobrodolica.
-Sea se mojih druenja s tvojim ocem i dugih nedeljnih etnji. Nisi mogla znati, bila si mala.
-Znala sam.. - prekinu ga Nataa.
Prerano steena zrelost je zraila iz nje, pokazujui
prve znake formiranog karaktera.
- Otac je uspeo da vas nagovori.
Jedno drugom su upadali u reenice i nastavljali tamo
gde bi sagovornik stao.
-Tvom ocu dugujem ivot. Da nisam prihvatio njegovu,
za mene tada nezamislivu i za moje shvatanje
neprihvatljivu ponudu, danas mi se sigurno ni grob ne bi znao. Tajnoj
slubi sam
bio sumnjiv. Stranac poljskog porekla od majke
Nemice, nije
mogao da oekuje nita dobro u tim suludim vremenima.
Tvoj
otac mi je u jednom od naih estih druenja otkrio da bi
vojska
od mene mogla imati neprocenjivu korist, s obzirom na
moje
perfektno znanje nemakog jezika, kao i muziko
obrazovanje.
Besane noi samproveo razmiljajui ta da inim.
Postojala su
samo dva odgovora. Onaj koji rasuuje, morapaziti da
njegovo
miljenje nosi obeleje istine i trajnosti, tako da nikada
ne bih
mogao opovrgnuti ili porei s vremenske distance ono o
emu
sam tada razmiljao.
-Svakom oveku su u ivotu potrebne promene. Uverio
sam se da samo otro kretanje i promenljiva sudbina,
stvaraju
u oveku estit karakter. Zato su neophodne izmene
ivotnog
ritma. Plima - oseka, radost - alost, srea - nesrea.
Nita se
ne dogaa bez razloga i prethodne promene neega to
smo
zamiljali nepromenljivim.
Sergej je uvek osvajao svojom priom. Analizirajui
njegov monolog, uoila sam rei koje je esto upotrebljavao,
priajui o muzici. Ritam, promena, radost, srea, vreme,
raspoloenje, distanca.
144
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
145
otkucao poslednje trenutke ivota. uvi Sergejev glas u
sobi, znala je da Nataa sada ima nekoga i mogla je mirno
da ode.
Sergej i Nataa poloie enu na krevet i prekrie je
ebetom.
- Sergej se pobrinuo da majku dostojno sahranim.
Skrhana bolom, kao da se itav svet sruio na mene, nisam
imala snage da funkcioniem. Sergej mi je pomogao da
preivim bez posledica, najtee trenutke u dotadanjem
ivotu. Dugo vremena je provodio sa mnom i priao mi.
Samo zahvaljujui njemu, teko ali sigurno, prebrodila sam
krizu.
Kada jadi naiu, ne dolaze kao usamljene predstrae
ve grunu u etama. Nije mi dozvoljavao da plaem. Govorio mi je da se nevolje ne pobeuju suzama. One naprstima
stignu, da ih ne osetite, a izuzetna snaga vam je potrebna da
ih prevaziete.
Pobedi nevolje, budi gospodar sopstvenog ivota.
Ulio mije samopotovanje. U ivotu postojijedanparadoks.
Sve to s tekoama savladamo, same ga tekoe tite. Zidovi koje smo po cenu najveih rtava probili, grad zauzeli,
slue nam posle nita manje nego sopstvena odbrana. Postavljen je na vano mesto pod jurisdikcijom tajne slube.
Nije mogao da me ostavi kao nezatienu srnu. Zaposlio me
kod sebe i stvorio od mene oveka sa samopotovanjem.
Danima je procenjivao i odmeravao svaki moj gest, izgovorenu re, upuen pogled.
- Nataa! Ti bre sazreva nego druge devojke.
Kada mi je to rekao, pomislila sam da je to njegov
subjektivan oseaj, jer me poznaje kao devojurak i ta slika
je stalno titrala pred nj ego vim oima. Ipak, to je bio njegov
uvod u ono to je ocenio da mi moe saoptiti. Pozvao me
146
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
147
je neumitno prolazilo, a ona je rekla da moraju da poure.
Nataa bi i dalje priala da je Marko ne prekide.
-Nataa. Da poemo. Dugo smo ovde. Nastaviemo
kod tebe u stanu.
-Znam. Ali ja ne mogu da prestanem. Ovo to ti
saznaje od mene, ne zna niko. Kada se neto dugo
skriva,
a onda otkrije, to se ne radi na parad nego sazna
sve ili
nita.
Sergej je govorio: Previe poverenja je glupost, a
previe nepoverenja uvek je nesrea. Biti ljubazan sa svima
je stvar utivosti i vaspitanja, ali poverenje moe pokloniti
samo onome koga iskua.
Nataa nije imala vremena da iskuava Marka Sve
se odigralo isuvie brzo, bez mogunosti da se duboko i
racionalno razmilja. Vodilo je srce, a ne mozak.
Poveravam se osobi koja udi za tim da me im pre
upozna to bolje. Nita ne mogu izgubiti. Njegova potreba
da me dobro upozna je sastavni deo njegove strasti i ona
vam pronalazi sve dobre osobine koje posedujete, tragajui
za manama koje nemate.
Setila se koveia koji joj je dao Sergej i njihovog
razgovora. U glavi su joj odzvanjale Sergej eve rei: Ako se
ikada u ivotu nae u bezizlazu, otvori sandue i reie
problem.
Zar nije bilo veeg razloga da posegne za dobro
skrivenim kljuem koji se nalazio stisnut u ve znojavom
dlanu od ovoga to je danas doivela i izgubila posao i
Sergej a u istom danu.
Sergej joj je ojaao uroenu mo prevazilaenja
tekoa najlakim i najkraim putem. Ispred svakog zida,
prepreke, na neobjanjiv nain bi pronalazila mesto gde je
najlake otvoriti vrata. Ako stekne poverenje u samu sebe
148
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
149
- Marko. Molim te, uzmi sam pie. Moram neto hitno
da uradim. Nasuo je pie popivi stojei prvu au.
Razgledao je unutranjost ormaria gde ga je Nataa
drala. Otvorio je i druga vrata i ugledao nekoliko flaa
konjaka, koji je u to vreme bio redak. Zatvorio je orman
zateen: otkud Natai tako retko skupoceno pie? Verovatno iz Sergejevih zaliha?
Drugu au je sipao kada je seo za sto. Iz susedne
sobe su dopirali zvuci nekakvog tumbanja. Nije znao ta
Nataa radi, ali ga neto natera da prie i proveri. Ustao je i
uao u sobu. Video je Natau kako bezuspeno pokuava da
pomeri stari hrastov orman, teak kao vagon.
Brzopletost i nestrpljenje koje joj nije svojstveno,
uinilo je da uradi neto to nikako nije smela. Marko nije
trebalo da zna ta se krije u tom sanduetu. Jeste da mu je
ispriala da postoji, ali je to ipak njena i Sergejeva intimna
stvar. Neto, po Sergejevim reima, vano, sudbonosno.
Brzo se pribrala prebacila mozak u svoju standardnu brzinu i
reila da Marko ipak nita ne sazna dok ona sama ne proveri
sadraj. Ona ga voli. eli da ostane s njim, ali postoji neto
to je nuno da zadri za sebe. Nije smela da izneveri Sergejevo poverenje, toliko puta opravdano. Greke u slikarstvu se
pokrivaju bojom. Nataa je morala lukavo obojenim reima
da spasava situaciju.
- ta radi? Zato me nisi zvala da ti pomognem?
- prie i ponudi se Marko.
Nije ni saekao odgovor, a ve je svojim snanim rukama epao krajeve ormana.
- Pusti to sada. Nema veze - pokua Nataa da celoj
situaciji da notu bezazlenosti, - Vrata se zaglave, pa moram
malo da ga pomerim. esto se to deava. Ali nema veze,
kasnije u se presvui. Uspela je spretnom dosetkom da
uveri Marka.
150
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
151
152
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
153
On jeste prelomio, ipak, postojalo je ono neto za ta
nije imao u ovom asu snage da izgovori. Oboma je bilo
srce na jeziku, a ne jezik u srcu. Razum i sposobnost da se
njime slue dva su razliita dara.
Gledala ga je smejui se.
Posmatrao je taj osmeh. Nesvakidanji, s niskom belih bisera iza predivnih usana.
- Nikada ne plai i kada si tuna smej se, jer nikada
ne zna kada e se neko zaljubiti u tvoj osmeh.
Krali su poljupce jedno drugom.
-Ti, lopove, traiu da te uhapse zbog krae - apnu
mu Nataa.
-Dobro. Vratio sam ti ga. Okrivi li ti mene, i ja u
tebe da svesno uzima ukradeno.
Uivali su u poljupcima. Toj slatkoj obmani koju je
priroda smislila, kada rei postanu suvine. U stanju duhovne
anestezije, oseajui samo dodire, zavrili su u postelji.
Leali su budni na znojavoj i izguvanoj posteljini.
Zagledani u plafon razmiljali su o budunosti. Ljubav je
kao rat. Lako je zapoeti, a teko zaustaviti.
-Marko. Sve pre tebe je crno-belo. Uneo si u moj
ivot smisao, smeh, crvene balone. Poela sam da
razlikujem boje. Mislila sam da u umreti kao daltonista.
-Znai, ona osmica na vratima ti je pomogla?
-Otkuda ti zna za to? - iznenaeno upita Nataa.
-Ispriao mi je prosjak ispred ulaza. Rekao mi je da
smo sueni jedno drugom, ali - tu zastade kao
da nije
hteo da nastavi.
-Nastavi! ta ti je jo rekao?
-Nataa. Na poloaj je komplikovan - uozbilji se
Marko. - Naa oseanja i posesivnost ne prate
realnost u
154
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
155
- Ovo bi trebalo da lii na utehu, zar ne?
Bila je svesna neega to se zove kraj.
Marko je zagrli. Poljubi je u elo.
- Ti si moja do kraj a ivota, ali zapamti da rue i trnje
rastu na istom stablu.
-Ali ti eli porodicu. Vreme e uiniti svoje. Vreme
ima svoju istinu, kao to ovek ima lice. Ono kroji pravdu i
stavlja stvari na svoje mesto.
Marko je ustao i obukao se. Ovoga jutra su zamenili
uloge, jer Nataa nije imala obavezu da ustaje.
- Marko - moleivo mu se Nataa obrati - Doi
danas. Budi s mnom. elim te.
Priao joj je, sagnuo se i poljubili su se jo jednom.
Ostala je da mazno lei gola na krevetu koji je mirisao na
njega. Prela je na Markovu stranu kreveta i zabila lice u
jastuk, na mestu gde je leala njegova glava.
- Nataa - obrati joj se pre nego to izae.
Podigla je glavu tek toliko da bi ga mogla videti jednim
plaljivim, poluotvorenim okom.
- Razmiljaj muzikom! Lake e prepoznati istinu.
Nataa je ostala u krevetu razmiljajui o Marku.
U njen ivot je uao iznenada, kao vremenska nepogoda,
ostavio pusto za sobom i nestao. Navirale su joj misli,
zato se vezivala za oveka koji je samo privremeno u
Rusiji? On ima svoju domovinu, posao, obaveze.
Naknadnu pamet najtee prihvatamo, jer je puna
greaka koje su se mogle izbei, da se znala uvati zamki.
Problem je to su se zamke nalazile u srcu, a ne u mozgu
koji tada ne funkcionie. Nad nekim grekama koje kasno
uoimo, lamentiranje postaje suvino. Uinjeno zauvek
padne izmeu ljudi, neuinjeno jo jae grize. Sve to sada
zna, u samoi ovek bistrije vidi. Ne zbog osveenja.
156
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
157
Orman je tekom mukom pomerala, pedalj po pedalj.
Posle desetak minuta uspela je da ugleda otvor u patosu.
Zadihana je sela na krevet da se odmori. Drala je klju
sandueta u ruci i pomislila kako sada nema potrebu nigde
da uri, kao kada je morala da doe do kljua.
A tada, kada je toliko urila iz kancelarije da stigne
do stana i to pre otvori sandue neoekivano ju je ispunio
oseaj strpljenja. Ponaala se kao kockar za stolom koji polako vrhovima prstiju otkriva kartu po kartu, a onu poslednju
ostavi za kraj mazohistiki ne urei da je pogleda.
Lako je uklonila otvor u patosu i izvadila sandue.
Ruke kojima je stezala sandue poele su da drhte. Razarala
ju je radoznalost ta se krije unutra. Donela je sandue do
stola. Jednom rukom pomerila stvari koje su zauzimale sto
i poloila ga na povrinu.
Gledala ga je kao proroica staklenu kuglu. Otkljuala
je lako bravu i polako podizala poklopac. Kao dete, na selu
je dobila slinu igraku od dede za neki od prvih roendana.
Bila j e to mala arena kutij a iz koj e j e kada podigne poklopac
iskakao pajac na feder. Ovo ju je podsetilo na taj dogaaj,
samo to sada nita nije tako bezazleno kao nekada.
U sanduetu je bilo svega, kao u enskoj tani.
Na vrhu je stajao uti zalepljen koverat na kojem je
Sergejevim rukopisom pisalo Za Natau. Neosueno mastilo
se razmazalo na pojedinim slovima. Ostavila ga je po strani
i nastavila da pretura po sanduetu. Uini joj se da je bolje
da sadrinu izrui na sto.
Gomila raznih sitnica se rasu po povrini stola.
Bilo je tu fotografija, nakita koji nije ostavljao utisak posebne vrednosti, ali koji je Sergeju verovatno neto
znaio. Uzela je jednu malu kartonsku kutiju, koja bee zavezana kanapom. Neto vea od kutije cigareta, ali neobino
teka za svoju veliinu. irila je stvari po stolu rairenim
158
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
159
160
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
161
162
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
163
Protiv volje pogled joj odluta na vrata i pogleda
brojeve.
-Posluala si me vidim - ree Andrej i u potpunosti
razveja Natainu sumnju.
-Ovo je nestvarno - poluglasno izusti Nataa, ne
znajui da li da se raduje ili ne.
-Ako si korisno i po Sergejevim uputima iskoristila
dan, trebalo bi da se raduje to me vidi -porui
Andrej
poslednju barijeru tragova nepoverenja.
Nataa ga pusti da ue unutra. Proverila je da li nekoga ima u hodniku i zatvorila vrata za Andrejem. Korisno je
bilo neto kazati, ali je zbunjenost uinila svoje. Andrej je
shvatio Natainu rasejanost i dao sebi pravo na inicijativu.
-Tek sam uao, a lepo se oseam u tvom stanu. -vie
nego oputeno ree Andrej.
-Kako se moete lepo oseati u ovom neredu, a tek
kako mi je u glavi. Danas ste me dokrajili Andrej,
ako se
uopte tako zovete?
-Ovde sam da ti pomognem. Ako bi se bol ocrtavala
na licu, to mnogi misle da je istina, ti bi bila izuzetak.
Niko
ti ne bi pomogao kada bi te pogledao u oi. Ne odaje
osobu
koja je toliko propatila. Unutranja snaga i karakter
su ti
sauvali aneoski izgled.
Naviknutu na uobiajene komplimente i muka laskanja,
Andrejeve rei ne ostavie neki poseban utisak na Natau. Htela
je to pre da od Andreja uje ta e se dalje deavati s njom, kakav je plan, ta je Sergej smislio.
-Andrej, nije ni vreme ni mesto da se oduevljavate
mojim kvalitetima i fizikim izgledom. U svakom
sluaju
zahvaljujem se ako ste to eleli - do kraja je
Nataa
pristojnou probirala rei.
-Teko mi je, shvatite me - pokuala je da prepozna u
Andreju i deli Sergeja. Pomislila je koliko joj sada
nedostaje.
164
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
165
prazan list papira koji se nalazio u Sergejevom sanduku.
Imala je neodoljivu potrebu da napie neto Marku, ne
znajui da li e taj papir Marko ikada videti. I bocu s porukom pomorci bace u more, pa neko bude srenik i pronae.
Nikad se ne zna, pomislila je. Kriom je, da Andrej ne vidi
uzela olovku sa stola.
-Nataa, vidim pri kraju si s pakovanjem. Moram jo
neto da ti saoptim.
-U redu, Andrej, brzo u - nervozno odgovori Nataa.
Uzela je olovku i kradimice napisala poruku za
koju nije
mogla znati da li e je ikada Marko proitati:
Marko!
Mojaje slabost to ne mogupostati ni kamen ni drvo.
Svojim ivotima moemo samo pokatkad upravljati.
Kada sam pomislila da su to samo rei, ivot me razuverio.
Znam. Ako ovo pismo nae, da e me pronai.
Ne limitiraj sebe vremenom. Vreme ne postoji. Idi, vrsto
koraaj svojim putem. ivot je krunica iproi ejednom
putanjom vieputa.
Moda sam previe traila. Ne znam. Sada ne znam.
Moda.
Brljan se za tokove ne hvata.
Voli te tvoja Nataa!
Andrej je uoio da od njegove molbe da pouri nema
naroite koristi. Nataa je nastavilapo svome. Polako je pakovala kao da odlazi na putovanje i nije pridavala znaaj
vremenu.
- Nataa sedi za sto - nervozno do granice besa
izgovori Andrej.
166
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
167
slike ureu u seanje. Pronicljiva sam samo u svojim uspomenama - ljutito odbrusi Nataa.
- Nataa, mlada si i znam da ti je teko. Teko je i
meni. U istom smo poloaju. I ja naputam Moskvu. Moramo biti jai od sebe. Sluaj me.
Nemo ga je posmatrala, spremna da protumai na
svoj nain svaku Andrejevu nameru.
-Svetlana Voronjina-izusti Andrej, gledajui Natau
pravo u oi.
-Ko je ta ena? - Znatieljno upita Nataa.
-Ti. Od danas se tako zove. Morae da upotrebi
svu svoju sposobnost i da je uree sebi u pamenje. I
zaboravi, Nataa Lebedeva vie ne postoji.
-Da veem vor na maramici u mozgu da ne zaboravim kako sam se nekada zvala? - ironino, kako i
prilii
njenom karakteru, smeei se isto tako upita Nataa
-Nae stvarno postojanje smo mogli odreivati u nekim drugim vremenima. Pitanje je da li mi lino
postojimo.
Da ne postoje imena, kako bi se oslovljavali? Nijedna
stvar,
ni jedna linost nije ono to jeste. I nijedno stanje
duha nije
to u jednom asu izgleda da jeste.
Andrej je to rekao umno, znalaki ubedljivo, onako
kako je nauio u tajnoj slubi. Izvadi iz unutranjeg depa
sakoa knjiicu, neto kao lina identifikaciona kartica ili kakav paso, i pokaza je Natai.
- Svetlana, uzmi i proitaj.
Na sam izgovor novog imena, Nataa se gotovo uplai.
Njen izraz lica odavao je usiljen podsmeh, a u oima preterana zabrinutost i strah. U trenutku je neko hteo i zahtevao da se
odrekne svoga imena.
Ime je neto s im se saivi, neto to se podrazumeva i ne zaboravlja. Teko se ovek rastaje od navike. Mnoge
samoubice zaustavilo je u naumu seanje na kafanu u koju
168
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
169
Kako da nazove tog oveka, od koga ubudue zavisi njena
sudbina.
- Ipak je u pravu - poluglasno je razmiljala.
Znala je da e Marko danas doi. Pozvala ga je. On
voli nju, ona njega takoe. On zna da mora da je vidi.
Samo je zatvorila vrata. Nije htela da ih zakljua.
Nosei kabasti, teki kofer u koji je stalo sve to je
ostalo od njenog ivota, spustila se niz stepenice.
Izala je iz zgrade i duboko udahnula sve vazduh.
Pogledala je mesto gde je svakog dana sedeo Andrej.
Zaprepaeno je videla nekog novog prosjaka, gotovo na
istom mestu. Setila se Sergejevih rei kada je htela tako
esto da pokae svoje znanje i otroumnost, kako ju je
prekorevao reima: Nataa, ui dok si iva. Nikada ne
misli da sve zna. Nije htela da se uputa u mogue razloge
prosjakovog boravka ispred zgrade. Znala je da je to jo
jedna Sergejeva ujdurma, ali kakva?
Andrej je nakratko zastao, okrenuo se i video je kako
laganim korakom, borei se s teretom kofera, ide polako
za njim. Pogledom joj je stavio do znanja da ga prati na
jednakom rastojanju i da mu se ne pridruuje. Idui dobro
poznatim plonikom koji pamti svaki otisak njenih koraka,
razmiljala je kako su sve promene, koliko god bile neminovne, ipak tune. ak i one koje eli. Ono to je ostavila
je deo nje same. Treba umreti za jedan ivot da bi se ulo
u drugi. Paralelnost dva ivota morala je da savlada jakom
voljom i navikom na nove okolnosti. Najbolje je da se
ovek kada jednom ode, vie nikada ne vraa, jer nee nai
ono tojeostavio.
Zali su iza ugla, gde ih je ekao automobil. Bio je
slian onom kakvim bi otac esto odlazio, na samo njemu
znane sastanke i obaveze. Neobino je bio ukaljan blatom,
170
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
mada je bio lep i sunan dan. Andrej je, pre nego to joj je
otvorio vrata, pogledao okolo, kao da se hteo uveriti da li ih
neko posmatra.
Otvorio je vrata prtljanika i pomogao Natai da
poloi kofer. Sela je na zadnje sedite, nametajui bundu
na koju je nezgodno sela i koja ju je neprijatno stezala.
Za volanomje sedeo ovekkoji je utao, pokazavi svojim ponaanjem da ne eli da se upoznaje, a moda je to tako
i trebalo. Prepustila se Andrejevim instrukcijama da nita ne
pita i da samo uti. Andrej je seo na prednje sedite do vozaa
s vidnim olakanjem na licu. Izvadio je cigarete i zapalio.
Nataa se okrenula kada je automobil krenuo i briui
dlanom zadnje staklo automobila posmatrala kako se zauvek
udaljava iz svoje ulice. Tek u automobilu je poela da shvata
svu opasnost kojoj je bila izloena. Vie nije mogla da povee
ko je kome u ovoj prii zahvalan. Sergej njenom ocu, Andrej
Sergeju, ona Andreju.
Potapala je Andrej a po ramenu. On se radoznalo
okrenuo. Nataa je izvadila rublju i pruila je Andreju uz
smeak i eretski mig.
Automobil se sporo provlaio kroz moskovske ulice
i prvi put se suoila s veliinom grada. Poznavala je svega nekoliko gradskih etvrti u ijem se opsegu kretala na
svakodnevnim relacijama. Ugledala je nepoznate zgrade,
ulice, parkove i inilo joj se da je u nekom drugom, njoj
nepoznatom gradu. Oseala je radoznalost i nekoliko puta
je htela da se obrati Andreju i pita gde idu, ali je potovala
njegove instrukcije pre polaska i nije htela nita da pokvari
ili uini kakvu tetu. Verovala je da ide na sigurno, ali je
razjedala normalno ispoljena radoznalost uobiajena u
ovakvom situacijama.
Nije primeivala neugodnu i glupavu tiinu. U kolima
niko nije priao, samo se uo, ini joj se neto buniji rad
Razmiljaj muzikom
171
motora nego to bi trebalo. Puno je razmiljala o brzini kojom se stvari razvijaju i prisutnoj nedoumici da li je to dobro ili loe. Da li je moglo drugaije? inilo joj se da glasno
razmilja pa nije obraala panju na tiinu u automobilu, jer
bi u suprotnom verovatno oseala nelagodu. Volela je puno
da pria, ali je retko imala prilike.
U ivotu je samo ponekad bila u situaciji da sama
ne moe da utie na tok dogaanja, kao to je sada sluaj.
Ironino se nasmejala razmiljajui kako je kratak put od
moi do nemoi. Od samosvesti, samopouzdanja, hrabrosti,
do bespomoi.
Za samo nekoliko sati promenila je ime, a i mesto boravka e uskoro biti drugo. Nataa vie ne postoji, odzvanjale
su joj u glavi Andrejeve rei. Gledala je potiljak Andreju i
posmatrala tragove peruti na ramenima njegove bunde.
Pa ovaj ovek je jutros bio prosjak, neto kasnije
Sergejev verni saradnik Andrej, a sada je Maksim. Da li
vreme poinje da se meri onim mernim instrumentima iz
snova? Ovo vie nije realnost. Neto se udno dogaa,
njoj nedokuivo i nestvarno. Ili sam jo isuvie mlada da
bih shvatila da u ivotu ima toliko toga nepredvidivog,
neistraenog, nama nepoznatog? Zato se nismo rodili malo
naueniji, ponovo je ironino razmiljala. Sergejeve rei
- ovek se ui dok je iv, nije on izmislio, ali ih je prvi put
ula od njega i to u vie navrata, upotrebljavao je tu frazu
toliko esto da je ve prelazilo u naviku, opte mesto. Ta
Sergejeva potapalica polako poinje da dobija na znaaju.
174
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
175
vratimo obrazovani i vetinamapoueni oficiri. MajkaRusija e da nas koluje, ui, brani, hrani. ta je sada ovo? - ve
bez mogunosti kontrole kapetan osu paljbu na pukovnika.
Ostali se uskomeae i nastade nerazgovetna graja.
- Prestanite! Nareujem! - viknu pukovnik.
Smirie se kao deca u koli i nastavie paljivo da
sluaju vesti iz domovine.
Marko je sastanak napustio pregaen, poraen, izneveren.
Svi problemi koje je imao do tada inili su mu se
manji i reiviji od ovoga. Imao je udan oseaj da je prevaren i izmanipulisan. Oseaj koji poseduju samo iskreni ljudi
koji ne vole lai i prevare.
U njegovoj glavi se nije stvorilo nita to bi liilo bar
na prividno i privremeno reenje, makar jednog od nagomilanih problema. Prioritet nije mogao da porea po nekom
pravednom redosledu. Znao je samo da gomilu problema
mora da rei za kratko vreme. Novo iskustvo. Nova provera zrelosti, sposobnosti, primena vetina brzog donoenja
odluka, nisu mu ba sada bile potrebne. Ali iz ove koe nije
mogao nikud.
Marko je u toku sastanka prelomio odluku, da se s
ostalima vrati u domovinu. U glavi su mu se vrzmale mnoge
mogue varijante i ishodi. Sve je trebalo brzinom sna
pretresti, proveriti, odluiti i jo jednom istim redosledom,
da ne bi napravio nekakvu glupu, poetniku greku, koja
bi ga mogla skupo kotati. ovekova dua se uvek nalazi
izmeu dve hemisfere svetla i tame. Prolaznosti i stalnosti,
na granicama dvaju veno neprijateljskih carstava. Carstva
potrebe i carstva slobodne volje.
- Nataa! - izgovorio je glasno.
Kao da je tek sada shvatio koliko je zaista voli.
Sada kada je rastanak neminovan i nije stvar dubokog i
176
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
177
Pomislio je kako Nataa ne bi trpela neku ratimovanu
dirku na klaviru i trudila bi se da to pre natimuje icu, a
staro dotrajalo zvono joj nije smetalo.
Spusti levu ruku na kvaku i poe da lupa kao nekakvim
tasterom. Vrata stana se otvorie uz parajuu za ui, kripu
razdrmanih arki.
Iznenaeno gurnu vrata i ona se irom otvorie. S
unutranje strane stana nije video nikoga. Oekivao je
Natau da ga doeka, zagrli i poljubi. Zato je nema? Zato
su vrata otvorena? Utrao je brzo u stan i viui dozivao
njeno ime. Proao je kroz sve prostorije i zakljuio je da je
stan prazan.
Nije bilo teko primetiti nered u stanu kao posledicu
brzopletog i urnog pakovanja. Marko nije ni mogao pretpostaviti ta se desilo. Otvoren ifonjer s razbacanim stvarima, nered na stolu i na podu ispod stola, otkljuana vrata,
nisu obeavala nita dobro.
Prvi put je osetio jednu viu dimenziju ljubavi prema
nekoj osobi. Strah za njen ivot. Strah proet paralelnim
strahom za sopstveni ivot. Od ivota je jo mnogo toga
oekivao i zato se bojao prerane smrti. Nervozno je etao
praznim i hladnim stanom. Setio se ormaria gde je Nataa
drala konjak. Uzeo je flau iz koje su sipali poslednji put
konjak i na iskap popio nekoliko preostalih aica. Stresao
se i namrtio.
- ta se ovo deava!? Nataa, gde si?! - glasno je
uzviknuo.
Ugleda svoj afhauzen i ispod njega papir na kojem
je neto pisalo. Podie sat i ne gledajui stavi ga u dep. Pogled mu se zadra na pismu i odmah je prepoznao Natain
rukopis. Brzo je oima preletao preko teksta tako da se moglo primetiti kako glavu klima levo desno.
- ta je ovo? Nataa?! Gde si? ta se desilo?
178
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
179
uspomena od majke. Kao lopov je zahvatio nakita koliko
staje u aku i poao da stavi u dep. Setio se da to ne bi
bilo razumno. Moda se Nataa i vrati, a ja je uskratim za
tako drage i retke majine uspomene. Odluio je da zadri
samo jednu kutijicu od zlata koja se otvara i u kojoj je
bila Nataina fotografija kada je bila sasvim mala. Neki
unutranji nepogreivi oseaj mu je govorio da se previe
zadrava u stanu.
Da je sve kako treba, zatekao bi Natau. Sve je kao da
se podsea da neto ne zaboravi raspodelio po depovima
i poslednji put osmotrio unutranjost stana. Ugledao je
uramljenu fotografiju s klavira na kojoj su bili Nataa,
Sergej i otac Vladimir. Priao je pocepao papir s pozadine
okvira i briui rukavom fotografiju, koju je ve vie puta
video, stavio u dep.
Napustio je stan i svestan problema s kojima se
suoava napustio zgradu. Trebalo je uriti i stii da se
spakuje za povratak u Beograd. Povratak, tako neoekivan,
brz, nenadan i nejasan. Uostalom, sve te epitete je mogao
da pripie svemu to se deavalo poslednjih nekoliko dana.
itava mala ovekova istorija, ukoriena u seanje, stala je
u svega nekoliko dana. Da li e to sve jednoga dana polako
bledeti iz pamenja ili e dobiti onaj prepoznatljivi peat
nezaboravnog i jednom doivljenog dela ivota, koji se
poput tetovae urezuju u seanje?
U svoj urbi nije zaboravio svoj manir da pri izlasku
na ulicu, obavezno, instinktom samo njemu svojstvenom
zastane, izvadi kutiju s cigaretama i zapali cigaretu. To je
liilo na ve uobiajeni, uhodani ritual.
- Gospodine Marko - zau u svojoj blizini nepoznat
muki glas.
Zaueno pogleda prosjaka koji je stajao na nekoliko
koraka iza njega.
180
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
-ime mogu da zahvalim da me vi moskovski prosja-
Razmiljaj muzikom
181
182
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
183
poput sestre Marije, o kojoj je tako nezaslueno i pomalo
nezahvalno malo mislio, a koja ga je sigurno ekala u
Beogradu ili Natae, ne bi mogli naglo da mu promene
raspoloenje.
- Zna, Marko. Neki drugovi su ostali u Rusiji.
Reenica kojom je kapetan poeo razgovor, liila je
na provokaciju i opipavanje pulsa, na jedan naivan, providan i jeftino prepoznatljiv nain. Marko nita ne odgovori,
zaokupljen svojim problemima, koji nisu bili takvi da bi ih
mogao podeliti s nekim, a najmanje s ovim ovekom koga
samo povrno poznaje.
- Bie vie mesta u vozu. - pokua Marko da se duhovito i sarkastino otrese oveka. Najsigurniji nain da se
oslobodi neke napasti je ako joj popusti. Nije pogreio u
proceni. ovek se cerekajui nasmeja i udalji se od Marka,
traei novog sagovornika za dug put koji ih je ekao.
Naslonjen na peronsku svetiljku od livenog metala,
ukraenog prolovekovnim fenjerom, Marko zau muki
glas sa zvunika slinog limenoj kanti, okaenog na fasadu
stanine zgrade. Bio je to dubok i hrapav muki glas, koji
je prvo na ruskom, a zatim na loem srpskom jeziku pozvao
sve oficire da se ukrcaju u voz. Voz jo nije bio postavljen.
Malo se zaudio takvoj neobinoj urbi staninog spikera,
ali je shvatio o emu se radi ve narednih trenutaka. Iz
guve se pojavilo nekoliko ruskih oficira s prepoznatljivim
irokim apkama, injelima i konim rukavicama. S lanom
ljubaznou su prilazili naim oficirima i s nekima od njih
razgovarali.
Kriterijum koji su koristili za odabir s kim e obaviti
razgovor, nije mu bio poznat. Laik bi verovatno pomislio
da se radi o sluajnom odabiru. Ali je neto drugo bilo u
pitanju. Sa nekima su se zadravali veoma kratko i ljutito
odmahujui rukom odlazili do sledeeg oficira. Neki su se
184
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
185
-Znate i
188
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
189
Nataa nije uspela da obuzda elju da ne progovori s
nekim par sati. Skrenuli su s loeg asfaltnog puta na jedan
sporedan poljski put. Praina je ostala kao pozdravljajui
trag iza vozila. Okrenula se i videla iza zadnjeg stakla
gomilu praine i nita vie.
Da gledam pozadi ili napred? Napred je sunce i lep
pejza, iza je praina i nita ne mogu da razlikujem i prepoznajem. Da li je to metafora onoga to e mi se ubudue
deavati?
-Maksime! - lupi Maksima po ramenu. Oputena,
zadovoljna i bez straha Nataa pokua Maksima da
provocira. Onako enski bezazleno, zavodniki.
-Kai gde idemo? ta ti je?
Potpuno je preuzela priu i Maksim je liio na nekog obinog nevanog poslunika koji je samo izvravao
odreen zadatak.
-Svetlana!
-Da, znam da se zovem tako - odgovori, ne dopustivi mu
da dovri misao. - Pitam te neto drugo. Gde idemo
ovee?
-68! - pokua Maksim da bude originalan.
-Maksime. To je ostalo u Moskvi. 68, da. Seam se i
to rado tvog saveta, kada sam te posluala.
-Ostalo jeste i nadam se da nema nita protiv tog
broja. - okrenu se prema njoj i pogleda je.
-Nisam ni mislio da ti je to donelo neto neprijatno,
naprotiv.
Nataa uzdahnu nainom osobe kojoj je potreban
oduak. Zar opet treba da slua od istog oveka istu priu.
Ponavljanja u ivotu nije volela.
- Da li se taj broj ponavlja vie puta u ivotu? Da li je
on ostao u Moskvi i samo na mojim vratima ima znaenje,
ili e me opet naterati da ga negde napiem? - pomalo ljutito odbrusi Nataa.
190
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
191
192
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
193
realnost i uivi se u vie novih i nimalo naivnih uloga
koje e imati do kraja ivota, lake e ti biti i bolje e
funkcionisati. Ovo je za tebe novi poetak, ali ne zaboravi
da je to i za Dmitrija i Olesiju. Nalazite se u istim ulogama
i kao sticajem okolnosti okupljena zajednica morate da se
uklopite i profunkcioniete to pre.
- Koliko ivota Maksime mi stvarno imamo? Da
li su ovo novi ivoti ili ko zna koji po redu nastavci ve
postojeeg. ivot se po sebi, kao i vetar, kao ni oblak ne
moe ukoriiti u jednoj formi, on se veno lomi, menja pre
i posle. ivot je oigledno jednostavan i jasan samo budalama. A mislila sam.. - prekide reenicu na trenutak, kao da
joj je neophodan novi uzdah.
- Sanjala sam, sanjala i zato bih se toga stidela, kao
svaka normalna devojka, da u jednoga dana da se udam,
imam mua koga volim, srean brak, decu, dom. Ali svaku
sanjariju vreme nepogreivo otkriva i samim tim ubija.
Maksim otvori prtljanik i stavljajui jo jednom do
znanja vozau da ne treba da izlazi, izvadi Natain kofer.
Namrti se od njegove teine.
-Da sam te pustio jo malo da se pakuje, ne bi ni
auto mogao da se kree od teine. enska posla!
-Maksime. enama je sve u jeziku i tani. -nasmeja
se Nataa.
Pribliavali su se kui i sve to je bila blie, kua joj
se inila veom i veom, a ona je sve manje priala. Uoila
je da se radi o klasinoj ruskoj seoskoj kui, tipinoj za
dalju periferiju Moskve. Zub vremena je ve pokazivao tragove na pohabanoj fasadi i polusruenoj ogradi koju je od
pada spreavao gusto isprepletan brljan. Kua od nekakve
crveno-crne, poluizgorele opeke, to ni malo nije smetalo
da uoi da kua ima toplinu, duu i mnogo se razlikovala od
194
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
195
ljudi. Seda brada i neto dua kosa koja je padala preko
kragne, uobiajena i gotovo tipina za umetnike, davala je
patinu i oplemenjivala inae lepo Dmitrijevo lice, proarano
tek ponekom borom, koja je upravo odgovarala njegovim
godinama. Bio je to vrlo markantan ovek, pravilnih, mukih
crta lica, dubokog pogleda i iskrenog osmeha, koji je poput
svee tinjalice bio stalno prisutan na Dmitrijevom licu.
Za razliku od Dmitrija. Olesija je bila potpuna suprotnost. Omanjeg rasta, mrava, toliko da su joj belu kou
vidno proarale plave vene. Prastog nosa s upadljivim
narandastim pegama, koje bi sasvim sigurno simpatino
pristajale nekom devojurku, ali njoj sigurno ne. Vodnjikave
i prazne oi odavale su osobu bez emocija. Lice joj je kao
uvoteno i kada otvara usta ne pomera se ni jedan ivac na
obrazima. Vie je liila na robota bez krvi, mesa i oseanja.
Slinija bilo kakvoj stvari ili predmetu nego oveku.
Boe! Pomislila je Nataa u sebi. Da li ja stvarno
imam visoko miljenje o sebi ili Ja i Olesija sestre, to ni
bog u najgorem pijanstvu ne bi mogao da izmuka u svojoj stvaralakoj laboratorij i tela i dua. Uostalom svakoga
moemo videti kako izgleda, ali malo znamo ko su i kakvi
su stvarno. Pokuala je da se uteiti moguom grekom u
proceni i vremenom koje je pred njom. Jer vreme je najvei
prijatelj istine, a najvei neprijatelj predrasuda.
- Dobrodola kui, Svetlana! Otvoreno, iskreno,
simpatino, beskrajno ljudski se Dmitrij obrati Natai. Trebalo je da lii na glumca koji se uiveo u svoju ulogu i
ponavlja desetu klapu iste scene. Ali ne, to nije liilo na ono
to j e oekivala. Dmitrij ju j e za nekoliko trenutaka, a da j o
nije uspela da progovori ni re, ve oduevio i nepogreivo
je u tom oveku prepoznala pravog prijatelj a.
- Hvala na lepim reima, uljudno se zahvali Nataa.
Verujem da sam stvarno dobrodola.
196
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
-Ovo
je moja supruga Olesija. - zagrli Dmitrij Olesiju i primae je na korak blie Natai, da se
upoznaju.
-Nisam znala da imam sestru - Nataa, kao da se
ve odomaila u svom novom prebivalitu,
pokuavajui da
svojom prepoznatljivom dovitljivou, olabavi
prilino zategnutu atmosferu, koja je zraila najvie
zahvaljujui Olesijinom, oiglednom odbojnom i prepoznatljivo,
pravom
enskom ljubomom, koju nije umela da sakrije.
-ivite na lepom mestu gospodine Dmitrij, Kua vam
odie toplinom i ovek se u njenoj blizini prijatno osea.
Svia
mi se ovde i verujte mi da ovo kaem bez imalo
kurtoazije.
-Od sada i ti ivi ovde i hajde da preemo na ti.
Nema potrebe da se vremenom privikavamo, kada
ovako
moemo oputenije da komuniciramo - ree Dmitrij
vaspitanim pravilom da kao stariji predloi nain
obraanja.
-Slaem se, odgovori Nataa.
Dmitrij neskriveno zadovoljan lakoom komunikacije s Nataom, nije umeo a ni eleo da sakrije radost koju
je doiveo ugledavi tu devojku. Oigledno je godinama
zarobljen u ateljeu, troio svoj ivot druei se s bojama,
ne imajui pored sebe osobu za komunikaciju ravnu svom
kapacitetu i intelektu.
Olesija je sve vreme utala ne pokazujui interesovanje
da razgovara s Nataom. U svojoj blizini je osetila opasnost
u vidu jedne otmene gradske prelepe ene, uz to interesantne, priljive i pametne. Godinama izolovane Dmitrijeve oi
od prelepih prizora, kakav je Nataa, inile su Olesijin strah
realnim. Godinama nisu uspeli da sebi priute radost roditeljstva, nisu imali decu i pored obostrane prevelike elje.
Ali kao slini parovi u slinim problemima, ne okrivljujui
jedno drugo zbog genetske greke. Razumno su prihvatili
tu neminovnost. Toliko svesno i realno, da nisu osetili da se
polako otuuju jedno od drugoga, jer nije postojala ta toliko
Razmiljaj muzikom
197
neophodna vezivna nit koja se zove dete, da im oplemeni i
uvrsti ljubav. Bez dece kua ne raste i ovek bre stari, lapi,
polagano nestaje.
Nataa posle prvih razmenjenih reenica s Dmitrijem primeti da Olesija uti. Bilo je to nelagodno oseanje
suvinosti. Osetila je to svojim instinktima i nije bilo
potrebe za samopreispitivanjem. Narav je bila jaa i ipak
upita Olesiju:
- Olesija, da li ja moda nisam dobro dola? Paljivo,
tiho, laganije nego to inae pria bilo je pitanje, da je ne
povredi tonom u prvim trenucima upoznavanja, kada je
svaki oseaj krhak i moe dosta toga pokvariti.
- Ne. ao mi je ako tako misli. Samo je sve ovo za
mene veliki ok, neoekivana promena, Svetlana. Shvati da
ti ne moe zameniti moju sestru. Ja sam napravila greku
i saivevi se s priom koju sam sluala zadnjih dana,
sasvim glupo i ne znam ni sama kako, oekivala sam pravu
Svetlanu. Naravno, to je bila moja mala intimna iluzija i vera
s kojom sam ivela bar nekoliko dana u nadi da u stvarno
videti Svetlanu. Nego, ne ljuti se, nadam se? Verujem da je
i Svetlani tamo negde s tim Nemcem dobro i da je srena.
Otprilike isto kao i tebi kod nas.
Poslednje rei kao tebi kod nas, Olesija izgovori zajedljivo i primetno cinino, tako da Natau ujede za srce.
U drugoj situaciji, na drugom mestu i drugoj osobi ovo ne
bi otrpela. Upravo u ovakvim situacijama je liila na samu
sebe i veto bi sticala preimustvo obojeno njoj osobenoj
prepotencij i i britkom jeziku, koji nikoga ne bi ostavljao
ravnodunim ko bi joj se namestio kao sada Olesija. Tee
od onoga to je ula bilo je to je morala ostati uzdrana,
kako bi Sergej govorio prvo ubaci mozak u brzinu, pre nego
to pokrene jezik. Krajnjom granicom suzdravanja, duboko udahnu i preobrazi se u deje naivnu osobu.
198
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
199
onoga koji osea u drugom. Oboavam izazov razliitosti i
bez toga ne bih mogao da zamislim svoje bitisanje.
- Svetlana, ovaj sobiak je bio namenjen naem detetu. Kada smo shvatili da je to ostala samo neostvarena elja,
nismo eleli da ovaj prostor kvarimo, jer smo ga s ljubavlju
namestili i osmislili kako smo smatrali da treba da izgleda.
Ovo je konzervirana prolost jednog dela naeg ivota.
Naalost, kao da mu se sledila misao.
-Ja sam sada vae dete. - Svetlana je htela da ne
povredi Dmitrija, iskusno uoavajui da Dmitrij ima
sasvim
drugaija razmiljanja i skrivene muke namere.
Razliite
od pokuaja Svetlaninog naivnog opipavanja Dmitrij
evog
sluha, da predstavi sebe kao naivno derite.
-Svetlana, ovo je sada tvoja soba. A krevet je ovde
pored prozora, videla si i sama. Voleo bih kada bi
mogla
da se osea kao u svojoj kui ili bar da za kratko
vreme
stekne taj oseaj.
Dmitrij je to znao. Pokuao je da Svetlanu presvue za
kratko vreme. Dodue pogrean utisak da je i pored kratkog
poznanstva, svojim iskustvom bio ubeen da se sve osobe
na isti nain i istom brzinom upoznaju i osvajaju. Jo jedna
pogrena odlika ljudi koji se oseaju ili su stvarno stariji od
okruenja.
- Svetlana, smesti se, rasporedi stvari i sii dole na
au vina. Danas je poseban dan i radujem se da u uivati
u razgovoru s tobom.
Dmitrij je ostao svojom poslednjom reenicom krajnje nedoreen i nesvesno Svetlani stavio do znanja da ne
sme da se opusti i pokvari neto to izmeu njega i Olesije
funkcionie ve godinama. Volela je vrue igre i zamke koje
se same otvaraju, a zatvaraju po elji onoga ko vodi igru
i ko je dominantan. Zatvaraju se poput nekakvih dubokih
rupa u koje se lako upada, a nikako ne izlazi.
200
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
201
202
Razmiljaj muzikom
203
204
A LEKSANDAR M IJATOVI
s utirkanom zategnutom belom posteljinom i rukom pomilovala jastuk, roze boje. Posmatrala je sve detalje u sobi
i pomislila kako je elela da ima takvu sobu kao dete. Bila
je to samo jedna od mnotva elja koje nisu mogle da joj se
ispune na vreme. ovek je stvoren od elja, malih i veih,
ali kada nema ono to voli treba da voli ono to ima.
Ta istina ju je itav ivot pratila.
Umorno je legla odevena, elei jo samo malo da
mata i pokua da porea dananja deavanja po nekom
loginom redu. Volela je pre spavanja da u glavi sloi
svoj mali svakodnevni dnevnik. Dnevnik koji nije pisala i
odlagala kao mnoge devojke, ve ga je uvala ukorien u
seanje.
Nije ni osetila san koji ju je nadvladao i ostala je
obuena i otkrivena na krevetu, ve utonula u zasluen san.
Dmitrij je dugo sedeo druei se sa svojim vinom i takoe
ne mogavi da ne razmilja o Svetlani. Primetio je u njenoj
sobi svetlo ispod vrata. Priao je skoro neujno i blago
pokucao. Kada mu se niko nije javio, polako je otvorio
vrata i video Svetlanu kako uiva u ve dubokom snu. Kao
otac joj je priao, pokrio svilenkastim, boje duvana toplim
jorganom, izaao polako iz sobe i ugasio svetlo.
10*
Naredna dva meseca Nataa je iskoristila da se
maksimalno uklopi, opusti, saivi s ukuanima i njihovim
navikama. Svaki novi poetak je smatrala za neto sasvim
drugaije i nije elela da za nove stvari koristi stara iskustva.
Nataa, uvek radi sve iznova. Ne ponavljaj se. To stvara
oseaj neprevaziene originalnosti, seala se Sergejevih
rei, koje su joj odzvanjale u glavi. Zapazila je da to je
starija vie pamti i ee koristi ono to je u ivotu nauila
od starijih.
Dmitrij je esto zvao u atelje i dosta vremena je provodila s njim, dok je on slikao.
-Zar te ja ne dekoncentriem svojim prisustvom?
Znam da stvaraoci uivaju u svojoj samoi i
nesputano iskazuju oseanja. Prisustvo neke osobe im crpi
energiju i
inspiraciju.
-Svetlana, ti tako misli. Evo na primer: trenutno ovim
potezima kista menjam raspoloenje ovom starom
portretu.
Zna, nekada mi dosadi neka slika pa se u nedostatku
novih
modela, zabavljam na taj nain. A inae je ovo ovek o
kome
sam promenio miljenje, pa je red da ga malo
porunim, nasmeja se Dmitrij.
-Zato ne slika ove divne pejzae? Inspiracijom ste
okrueni sa svih strana, - primeti Nataa
- Odnedavno jednom vie, - mislei na Natau,
smeei se Dmitrij nastavi da porunjuje stari portret. - A
to se tie slikanja pejzaa, to je oit izvor mizantropije.
206
Razmiljaj muzikom
207
unutranje raspoloenje slikara i modela, uverie se. Nataa
je otila u sobu. U njoj se javila potreba da ponovo presloi
Sergejev kovei i jo jednom paljivo pregleda ta ima
u njemu. Stekla je utisak da je prilikom naputanja stana
u Moskvi dosta toga zaboravila, sve je bilo neoekivano
brzo i tek sada vidi, i rizino. Izvadila ga je iz ormana i
poput maioniara koji ima nameru da iz svoje kutije izvadi nekakvu neoekivanu magiju za publiku, sporo otvorila
poklopac.
I dalje je sve unutra bilo natrpano bez ikakvog reda.
- Ovo vie lii na ensku tanu nego na briljivo
uvane uspomene, line vrednosti i ostale Sergejeve sitnice
- izgovorila je poluglasno i kao da je imala obavezu prema
Sergeju, sruila sav sadraj na posteljinu.
Prvo je ponovo proitala pismo s uputstvom, i proveri
da nije neto zaboravila da uradi ili preskoila neki redosled
poteza koji je Sergej iskombinovao u svojoj glavi. Odustala
je od namere jer se setila da je Maksim vodio itavu akciju
i verovatno njemu ne bi smelo neto da promakne. Savila je
koverat na pola i sloila ga na dno sandueta.
Zaintrigiralaju je kutija s dukatima. Dukate je videla
puno puta u ivotu, ali sem numizmatike vrednosti u koju
se poneto razumela i simbola bogatstva i moi kojim su se
rasipali srednjovekovni carevi, nisu joj predstavljali nita
posebno vredno. Ili bi se pre moglo rei da u ivotu nije
navikla da poseduje neto mereno materijalnom vrednou.
Gde su zlato i ene, tu se nesrea lako zapati. Ali Sergej je
napisao neka ti se nau za prvo vreme. Ponavljala je u sebi
prvo vreme i razmiljala o relativnosti trajanja tog perioda.
Povezala je u glavi da bi svakako trebalo da sazna vrednost
tih dukata, jer prvo vreme je bio rastegljiv i nejasan pojam,
koji nije ni izmeu redova ukazivao i nagovetavao njegovo trajanje. Otvorila je kartonsku kutiju i izbrojala tano 13
208
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
209
redosledu i bojama, kao dugin spektar od najsvetlije u levom
uglu ormana do tamnih boja prema desnom kraju. Zakljuila
je kako sve dolazi na svoje mesto i da bi volela da joj je ivot
ureen poput garderobera.
Tog jutra se pojavila odevena u prekrasnu narandastu
haljinu. Obojila je prostor najlepim valerima i primetno
iznenadila Dmitija i Olesiju. Svako od njih je iznenaenje
doiveo na svoj, ve oekivan nain. Dmitrij nije skrivao
oduevljenje Svetlaninim izgledom, harizmatinom pojavom i otkriem da toj devojci sve to uradi i kako se
ponaa stoji po bojem kroju. Olesija je ispoljavala ve prepoznatljive i svakodnevne izlive ljubomore. Reflektovala je
mnogo negativne energije, koja nije doticala Natau, i kao
zatiena gromobranom, odbijala se od nje.
-Svetlana. Da popijemo aj? - upitao je Dmitrij.
-Ja bih radije da odemo do ateljea. Sea se dogovora, rekao si - danas poinjemo.
-A, da tako je. Naravno da nisam zaboravio.
Sama je ula u atelje i sela u udobnu stolicu u kojoj
su sedeli svi Dmitrijevi modeli. Uradila je to s neobinom
rutinom i spremnou kao da je stalni model nekog slikara.
Dmitrij se pojavio nekoliko minuta kasnije nosei emajlirani
ajnik sa sveim vonim ajem, ija se aroma irila prostorom.
Obilazio je oko Svetlane i posmatrao je kao to bi u galeriji
posmatrao eksponat. Paljivo, profesionalno, sa svih strana.
- Svetlana, molim te pomeri stolicu malo levo prema
prozoru. Okreni blago glavu malo udesno, ne gledaj me u oi.
Tako, odlino - bio je oduevljen Svetlaninim brzim shvatanjem ta treba da radi. - Hou da izbegnem ovu senku.
Posluala ga je i ba onako kako treba sledila Dmitrijeve instrukcije.
210
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
211
212
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
213
Sve vreme nije ni pokuala, sem u nekoliko navrata koji su vie bili naznake negoli ozbiljne namere, da se
Natai priblii i pokua s njom komunikaciju kao sa svakom
drugom enom. Ali, postojala je ta tako poznata enska barijera kompleksa od lepih ena, kojaju je sputavala Plaila se
Nataine premoi, koju bi svakako morala osetiti i iveti s
njom. Nataa nije bila obina ena.
Olesija je previe panje i vremena nemilice troila na
budnost duha i elje da pomno kontrolie svaku iole sumnjivu situaciju u kui. Svaki Dmitrijev i Svetlanin pokret,
pogled, izgovorenu reenicu, osmeh. Stavljala je na svoju
vagu bez tasova i optereivala se stvarima koje su joj oduzimale energiju i navlaile zlo u duu. Menjala se iz dana
u dan. Ljubomora ju je uzela pod svoje i nije razmiljala
o tome da je to samo psei lave koji mami kradljivce. U
ljubomori se ne razmilja. Ljubomora postoji tamo gde i
ljubav, a ljubav i razum su suprotne krajnosti.
-A sada
214
A LEKSANDAR M IJATOVI
Razmiljaj muzikom
215
- Je li se to navlai na porok? Ono to ti fali da bude
pravi - kroz alu konstatova Nataa, primetivi da Dmitrij
uiva u vinu ee i vie nego to bi trebalo.
-Da li tvoje miljenje o idealnom mukarcu s
mnotvom vrlina i samo jednim porokom, vai i za
ene?
-upitajeDmitrij.
-Kod ena su sve vrline ujedno i poroci.
- Pokuavam da shvatim, ali da li je to od vina ili.. ne
znam, ali ne uspevam - kobeljao se Dmitrij da bar priblino
pohvata konce i znaenje Natainih rei.
-Ako si lepa to je vrlina, ali te druge ene mrze i za
njih si nemoralna i laka enska - eto poroka. Ako si
pametna
i otresita, druge te ene ne shvataju i postaje
prepotentna i
uobraena. Ako ima dobar posao - dobila si ga
zahvaljujui
krevetu, eto opet poroka. Ako si duhovita i
interesantna, za
druge si luda i radi neto to ne prilii enama,
naravno
i to je porok. Voli li da sa prijateljima popije neko
pie,
alkoholiarka si. Da nastavim ili si shvatio?
-Dovoljno je - odgovori Dmitrij zaljubljeno zagledan u Natau.
-Svetlana. Ti si neto nestvarno. Ne znam kako bih
to nazvao. Ali si neuobiajena i ne lii na druge ene.
Uvek
se radujemo kada doivimo neto lepo ili nas presretne
neka
srea. Ja sam oduevljen to sam te upoznao.
Poinjem da
se radujem to postojim, oseam energiju, volju,
inspiraciju, snagu, mo nekoga mnogo mlaeg.
-Oseam da me oima oblai u ljubiasto - provociralaje Nataa.
-Nisam siguran da sam shvatio.
-Zna, malo sam i ja itala o znaenjuboja. Ljubiasto
je boja svetaca, mistike, prosvetljenja. Razvija
estetske spo-
216
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
217
I pored nesnosno glupe situacije koju je teko objasniti i jo tee opravdati bilo kakvim izgovorima, Olesija
neoekivano ostade potpuno mirna i dalje ne pokazujui
izrazom lica oekivani bes.
-Dmitrij! - oekivano ali za nju neobino, povisi ton
- dobio si ta si traio. S opasnim armom koji je
donela sa
sobom, bacila ti je mamac za koji si se zakaio kao
gladna
ribica - prezrivo ga pogleda, krenu da napusti atelje,
ali se
za trenutak okrenu i ree:
-Gubitak i dobitak se istim tokovima voze.
-Ali Olesija - zbunjeno i nespretno Dmitrij krenu
za njom. Olesija je usput uzela kaput i poput vetra
napustila
kuu.
Nataa je sleena i iznenaena ostala u ateljeu.
Glavu je stavila u ruke i plakala kao dete. Dmitrij
pokua da je stigne, ali je Olesija trei napustila dvorite.
Dmitrij ostade na ulaznim vratima i akom u besu iz sve
snage udari po dovratku. Neobino ljut, pokazao je jo
jednu stranu svog karaktera. Smetalo mu je da mu Olesija
ne veruje. Ili je bio siguran da sebe i nju bolje poznaje nego
to misli. Oigledno nije bio u pravu.
Natau su obuzela pomeana oseanja. Dilema da li
je kriva ili ne terala ju je na preispitivanje i vraanje filma.
Zatvorila se u sobu i duboko razmiljala o prethodnom
dogaaju. Svu krivicu i pre ina samoosuivanja je bacila
na sebe. Nije ni elela ni imala nameru da pokvari neto
to skladno funkcionie i traje. Moda sudbina hoe da
joj nameta takve situacije. Situacije kada si neshvaen, a
to ne sme biti dobro. Pokuala je samo da se opusti i ivi
normalnim ivotom, da unese promene u svoj ivot, ili bar
uini prve korake ka promenama.
Niije ja, niiji ego nije bogom dan i zacrtan za svagda.
Stalno se treba uiti i stvarati nova saznanja, obogaivati
218
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
219
Dmitrij nezainteresovano i pomalo nejasno odmahnu
rukom, na nain koji Maksimu nije monogo govorio. Ali je
Dmitrij u svojoj glavi ve sklopio mogui sled dogaaja i
spoznao istinu da vie nita izmeu njega i Olesije nee biti
kao pre.
Maksim ubrzano napusti atelje i sudari se s Nataom
koja je uvi neije dozivanje izala iz svoje sobe. Lice joj
je bilo umazano od jo nesasuenih suza.
-Maksime! Nita zlo nisam uradila. Nisam nizata
kriva, - pravdala se, grlei ga i plaui prislonivi
svoje
vlano lice na Maksimovo.
-Svetlana, ta se desilo?
-Olesija je napustila kuu. Ne znamo gde je, uzela
je kaput i istrala.
-Svetlana! Preskae neki redosled. ta je bilo pre
toga? ta je uzrok? ta krije?
-Ali Maksime! Veruj mi nisam tako mislila. Pogreno
je sve shvatila. Prihvatam krivicu, ako to moe da neto
promeni. Oseam se glupo.
- Da, da, shvatam. Ljubomora izazvana tvojim
uspeno odraenim flertom s Dmitrij em. Je li tako? eli
probleme? ta nam radi? - raestio se Maksim.
Nataa primeni provereno uhodani recept nesuprotstavljanja u ovakvim prilikama.
-Zar stvarno misli?
-Mislim i znam! - osu paljbu Maksim ne dozvolivi
Svetlani da dovri misao. - Kao da je sam avo uao u
tebe.
Smiri se ve jednom u ivotu - siktao je Maksim od
besa.
Nataa je znala da Maksimova ljutnja nee dugo trajati. Potrebno je samo jo malo strpljenja i sam e se izduvati kao balon.
- Maksime! Dosta toga sam uila ceo ivot, ali neke
stvari sam shvatila poslednjih nekoliko sati. Reila sam da
220
menjam trule daske. udno se oseam. Ne zbog ove situacije ve kao da se psihiki preobraavam u drugu osobu. Ne
mogu opisati takvo stanje. elim da ne budem prepotentna,
da nemam potrebu za isticanjem i da ne stavljam sebe u centar
vasione, imam potrebu da nekome pomognem i uinim neto
korisno. Nisam imala nameru da povredim Olesiju. Naprotiv,
pokuala sam da Dmitrija spustim na zemlju i urazumim da
se mane klizavog terena na kom je oigledno zaboravio da se
snalazi. Nije to za njegove godine, polomie kosti.
- Znai, i on se upetljao u Svetlaninu lepljivu mreu
- glasno za sebe konstatova Maksim.
- Maksime, nisam kriva! - podviknu Svetlana i
Maksim shvati da se stvarno desilo neto to je ipak bezazleno i izleivo. Nain na koji je to rekla ubedio je Maksima
da veruje Svetlani.
S olakanjem sede u stolicu, skinu eir i nasmeja se.
-Daj mi neto da popijem.
-Volim kada me gaaju pa promae, ree Nataa
odlazei po vino.
-Kada neto naui, raduj se kao nagradi - ne ostade
duan Maksim.
Nataa je donela Dmitrijevo vino i sipala Maksimu i
sebi. Umila je suzama umazano lice i sela pored Maksima.
-Znai menja trule daske, - nasmeja se Maksim.
-Maksime! - neobino ozbiljnim tonom i nainom
ene starije bar desetak godina, Nataa se obrati
Maksimu.
-Svaki ovek je koliko svet za sebe toliko slian
drugima. Slian je knjizi. Sve su drugaije, a skoro
sline.
ovek kao knjiga ima puno strana. Listajui ga
uoimo dobre i loe, iscepau one loe listove i opet u imati
knjigu,
mislim sebe, ali onakvu kakvu elim.
-Lepo je ako si stvarno prelomila, ali ta knjiga treba
da se svidi i drugima. I ja sam imao slina
razmiljanja o
Razmiljaj muzikom
221
222
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
223
224
A LEKSANDAR M IJATOVI
11
Olesija je nakon vie sati, snalazei se kako zna i ume,
koristei nekoliko prevoza i posle dugog peaenja, stigla do
zgrade u samom centru Moskve. Proverila je pogledom broj
pored ulaza i s olakanjem ula u zgradu. Posle nekoliko
zvonjenja, vrata je otvorila negovana gradska ena, prosede
kose i prepoznatljivih aristokratskih manira, u godinama
kada ve postaje nepristojno pitati ene za njih. Spustila je
na vrh nosa naoare i pogledala preko gornje ivice okvira,
blago sputene glave. Pogledom kao da viri iz fioke.
-Olesija! - iznenaeno glasno je izgovorila. - otkud
ti? Hajde, ui. Prijatno je videti te posle toliko
vremena,
samo, moram priznati da si me iznenadila - za
trenutak se
uozbilji i upitno je pogleda.
-Olesija, da se neto nije desilo?
-Asja! Jedino mesto gde mogu da doem nenajavljena i da sam sigurna da sam kod prijatelja je
kod tebe
- odgovori jo vidno umorna i zabrinuta Olesija.
- Zna i sama da su ti moja vrata uvek otvorena.
Nego, reci mi, kakav je problem, novac, zdravlje? - pokroviteljski se postavi Asja, nesebino nudei pomo.
- Dmitrij, Dmitrij, Asja, od kada je u kui ona devojka
Svetlana, neprepoznatljiv je. Ti zna koliko gajapoznajem.
Izvini to nemam strpljenja da ti sve potanko obrazloim,
ako bre izae iz mene i muku podelim s tobom, bie mi
lake. Nita mi ne moe promai. Asja, on se zaljubio, izgubio je razum, ne slika, poeo je da pije.
226
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
227
Ta ispletena mrea ve je dovoljno vrsta da se ne moe tek
tako pocepati.
Poznavajui Olesiju, Asja je uoila da je svojom
dosadanjom priom samo delimino uspela da je razuveri
u pogrenost njenih zapaanja. Reila je da je ne isputa
dok je ne osvesti od slepe i bolesne ljubomore.
-Olesija, ljubav je in vere. Ko veruje taj svakako i
voli. U hladnoj atmosferi i hladnom srcu se i ljubav
zaturi.
Dmitrij je osoba koja je isuvie dobra za druge, ne
poseduje
egoizam. Tu moda lee neke njegove osobine koje
bismo
mogli okarakterisati kao hendikep. Pratilja
ljubavi je
strpljivost. Uini malo za sebe, a mnogo za vas oboje,
imae
drugaiji, plemenitiji oseaj davanja. Trenutna
zaljubljenost
sve pomrsi, ali i mrnja sve pojednostavi. Ne gledaj
na to
svojim oima. Pokuaj da posmatra stvari kao duh
koji
je napustio telo i negde te odozgo posmatra.
Posmatraj
situaciju bez emocija i pristrasnosti, sebiluka.
Skromnost
vas je zbliila, ne dozvoli da vas tvoja oholost i zlo
razdvoji.
Njegova srea, koju trenutno osea je kratka, slepa i
naravno,
neostvarljiva. Vaa veza je ista bez dugova jednog
prema
drugom. Budi sretna to nikom nita ne duguje.
-Jedna nesrea, to ti bog nije dao da bude majka,
loim mislima privlai drugu, pa se kae jedna za
drugu
kao grozdovi dok te ne dovedu do bezizlaza. Nisu ti
trebali
vrsti dokazi da ga zavoli, a za mrnju su ti dovoljne i
pretpostavke bez dokaza.
Asja je imala utisak da i pored nametnutog autoriteta,
228
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
229
sam da pomognem - stavljajui mu jasno do znanja da nema
puno vremena i da to pre kae zato je doao.
Seo je bez ponude da to uradi, izvadio iz depa zlatnik
koji je dobio od Natae i pokazao ga. Asja je uzela zlatnik u
ruke i iskusnim, profesionalnim okom ga zagledala sa svih
strana.
- Otkuda ti ovo?
Ne skrivajui nesrazmerno iznenaenje po Maksimovom kriterijumu, samo zato to je videla jedan zlatnik. To
joj je inae i hobi i zanimanje, znala je dosta o numizmatici,
da bi tako odreagovala. Zlatnik ko zlatnik, pomisli Maksim
u sebi.
-To mi je dala Svetlana - Nataa, kako hoe. Zna,
ona mala.
-Znam. Kako je to dospelo do nje?
-Nala je Sergejevo pismo u kojem je ostavio instrukcije da te potrai i da joj pomogne oko,
valjda procene ili prodaje ovog zlatnika. Zna ve, za
Sergejevu slabost prema nj oj. Ona j e..
-Znam, kod Dmitrij a i Olesije, - preduhitri ga Asja.
-Znai zna i ti?
-Da, naravno. Pa valjda zna da sam i o krupnijim
stvarima bila obavetena. Kako je ovo dospelo do te
male?
- zaueno se upita Asja.
- Ne razumem - iskreno i zbunjeno uzvrati Maksim.
- emu toliko iznenaenje zbog jednog zlatnika.
- Maksime, ovaj zlatnik je deo kolekcije od 13
zlatnika koji su predstavljali vredno nasledstvo Romanovih.
Tokom rata je opljakano i netragom nestalo. Pretpostavlja
se da je negde u Nemakoj i da skuplja prainu u sanduku
nekog privatnog kolekcionara. Pored drugih umetnikih
dela neprocenjive umetnike, istorijske vrednosti, koja su
opljakana i nestala u proteklom periodu, ova kolekcija
230
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
231
prema ovom komadu, kako kae vrednog blaga, nacionalne vrednosti. Moda greim, ali nekom drugom bi se bar
oi obradovale saznanjem da u ruci dri tako neto. Retki su
oni koji imaju tu privilegiju, tako sam te razumeo.
- Maksime, ja sam naunik i profesionalac u svom
poslu. Ratne godine su prole, ali su tako blizu i tek sada
poinjemo da shvatamo koliko smo pokradeni i besomuno,
varvarski opljakani. U svakom ratu ima bagre koja se bogati, koju ideali i sloboda ne interesuju. Nemci su se poneli
osvetniki i shvativi da su izgubili rat, bez moi za samokontrolom su otimali i beali s plenom pljakajui ta su stigli.
Krasti u ratu ima mnogo teu dimenziju nego u miru. Koristei
neiju nesreu, ljudi zaboravljaju na osnove moralnih postulata i neprimereno ispoljavaju neke svoje neotkrivene loe
osobine. Svako ko je poneo neto tue sa sobom, treba da zna
da nee biti srean. Boja zlata pocrni ovekovu duu, uini
ga zlim i pohlepnim. Mislim da sam objasnila razloge mog
postupka. Maksime, iznenadio me Sergej. Priznajem, neprijatno. Ja verujem da je on do tog zlata doao od zarobljenih
Nemaca, koji su ga prethodno opljakali. Izuavam uporno
deavanja iz tog perioda i zatrpana sam papirima i svakog
dana stiem nova saznanja. Beleim, povezujem, sortiram i
sklapam mozaik onoga to se spasti moe. Sergej je mogao
prijaviti svoj plen i taj gest bi ga podigao vie nego sve ono za
ta mu pripisuju zasluge. Ali, neu da se ogreim pogrenom
procenom. Znala sam Sergeja odlino. Dobar je to bio ovek.
Pretpostavljam da nije znao o emu se radi i hteo je toj maloj
da obezbedi budunost. Ti zna koliko sam ja slaba prema
njemu - krenue joj nekontrolisano suze.
-Asja, smiri se - teio je Maksim. - Zaboraviemo na
ovaj susret i razgovor. Obeavam ti, bar to se mene
tie.
-Zar sumnja u mene? - tre se ljutito Asja, shvativi
da Maksim sumnja u njenu diskreciju reenicom bar
to se
232
A LEKSAND AR M IJATOV I
mene tie. - Maksime, sama informacija koju bih prosledila na odreeno mesto da sam ula u trag neemu to si
mi doneo, bila bi kruna moje karijere i znam da bih bila
poastvovana od najviih organa nae drave. Zna da sam
veliki patriota i rodoljub. Moje zanimanje me prosto tera da
budem profesionalna. Kada bi neko znao ta krijem, moda
bi mi i glava odletela. Kako meni, tako i svima nama u
lancu. Preko tebe, Dmitrija, Olesije te male Nataa ili ve
Svetlane, kako bee.
-Shvatio sam te - razumnim, umirujuim tonom joj
ree Maksim. - Ja sada idem i neu te ubudue
uznemiravati bez prevelike potrebe.
-Nisam tako mislila, Maksime. Moe uvek svratiti
da popriamo. Zna, seanje na Sergejaje jo svee,
a kada
vidim tebe i jo neke ljude, koji su mu bili bliski,
oseam se
i ja blia njemu i imam utisak da nije mrtav.
Osveavanje
uspomena prema nekom ga odrava u ivotu nasmei se
Asja i isprati Maksima do izlaza.
S druge strane vrata, prislonjene glave i gotovo ne
diui ne bi li upila to vie od prie, Olesija je paljivo
sluala. Zaprepaena onim to je ula, vratila se u krevet
i legla posmatrajui tavanicu, proaranu prvim zracima
jutarnjeg sunca. Dola je kod Asje sa svojim, linim, intimnim problemom, a sada joj se navrzlo i kai u kuu u kojoj ivi neto mnogo ozbiljnije i nimalo bezazleno, gotovo
obeshrabrujue opasno.
Dodue, Olesiju ine deprimirajuom i mnogo banalnije situacije. Nije smela da opet neto zabrlja i uradi
bez razmiljanja, slino prenagljenom dolasku kod Asje.
Ali nije bila potpuno sigurna da je Asja uspela da je ubedi
u suprotno. Dubok trag ljubomore i samo traak nade da e
Razmiljaj muzikom
233
234
A LEKSANDAR M IJATOVI
- Olesija, moe imati sva bogatstva da kupi sve planine, reke koje vidi, odleti do zvezda koje nou sijaju i
dodirne ih, ali ti to nita ne vredi ako nisi zadovoljna i
nema mira u svom srcu. Draga moja, jue je prolo. Misli
na sutra i bar jednom pokuaj da me poslua - pokroviteljskim tonom osobe koja nad nekim ima autoritet, kaza
Asja, sama ne verujui u Olesijinu spremnost da veruje
nekome sem sebi.
12
Primetno nenaspavana i zabrinuta, Nataa je tog jutra
ustala neraspoloena s oseajem nezadovoljstva, razmiljajui o svom udelu krivice. Da je mogla, najradije bi prespavala nekoliko narednih dana. Olesija je prvu no posle vie
godina provela van kue. Da nisam ja ovde to se ne bi desilo. Titilo ju je to neprijatno saznanje. Imala je previe jakih
razloga za preispitivanje ponaanja i preanjih dogaanja,
da joj nee biti dosadno danima. Otila je da vidi gde je
Dmitrij i zatekla ga u ateljeu. Doraivao je neki oigledno
davno naslikani portret. Atelje je mirisao na sveu boju i
terpentin, pomean s prijatnim mirisom aja.
- Svetlana, dobro jutro. Kako si spavala? - upitao je
Dmitrij vie da neto pita, nego to ga je to stvarno interesovalo.
Jueranji dan je ostavio vidnog traga na njegovom
licu. Bore su se produbile, a tako obeene podonjake je
prvi put primetila ispod Dmitrijevih oiju. Frizuru je namestio tek ovla provlaei prste kroz kosu. Spoljni izgled
je odavao oveka koga nije do sada poznavala. Bio je to
jedan drugaiji Dmitrij. Bez arma, osmeha na licu, usahlog
pogleda koji se prvi put nije smejao. Lice je bilo ogledalo
onoga ta mu se deavalo u dui. Vetim izbegavanjem prie
o jueranjem danu i Olesiji, hteo je da bar Natau delom
potedi misli o nerazumno neprijatnom dogaaju, koji je
inicirao Olesijin odlazak.
I Nataa se oseala dovoljno glupo da bi zapoinjanje
bilo kakvog razgovora liilo na uobiajeni, kurtoazni
236
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
237
- Dmitrij. San sam spomenula, a shvatio si, da bih
zapoela razgovor. Ne elim da menja temu. Situacija u
kui je nezdrava, napeta, nimalo bezazlena i elim da je
reim pre nego to se Olesija vrati - bila je odluna Nataa
u svojoj nameri.
Dmitrij se i dalje nije obazirao na Svetlanine rei.
Nastavio je tamo gde je stao.
- San je psiholoki klju neke tajne odaje u razumu
zakljuane. Svetlana, ti nosi dete. Ti si trudna.
Zaprepaena Nataa, s dozom prezira i iznenaenja,
zbog rei koje nije oekivala, pogleda ga goropadno.
-Neukusan si. Razoarao si me. ta umilja? Svojim
viegodinjim kompleksima, mene proziva, trai
saaljenje
ili ve ta ti se mota u glavi, ni sama ne znam.
Molim te,
Dmitrij, ne povreuj me, oseam se loe, suvinom,
krivom,
razlogom loe atmosfere u kui. Molim te.
-Svetlana, ne umiljam nita. Olesija je pre nekoliko
godina uspela da zane. Naalost, brzo je morala da
abortira,
- napravi pauzu gutljajem vina i nastavi - pre tog
saznanja
sanjala je isti san kao ti sino. Ne traim nikakvu
vezu
izmeu te dve situacije, ali.. Ne verujem u snove,
ponekad
mi je zanimljivo neko tumaenje i na tom se
zavrava. Ali,
verujem istini. Svetlana, ovde si dva meseca. Ti se
menja.
Uoio sam naroito poslednjih nekoliko dana. Kao
umetnik
portretista posedujem fantastian oseaj da
prepoznam i
primetim promenu na svakome.
-Posmatrao sam tvoj lik u najsitnije detalje. Bez poziranja bih te mogao preslikati po seanju, da krasi
nekakvo
belo, bezduno platno. Preobraava se. Pogled ti je
blai,
narav ranjivija, mimike su ti drugaije. Gubi
fatalnost koju
si posedovala kao znak raspoznavanja, izgubila si
smisao za
tvoj prepoznatljivi vrcavi, ironini humor. Neto se
u tebi
menja. Novi ivot koji se u tvojoj utrobi stvara,
uspeo je
238
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
239
240
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
241
13
Maksim se vraao od Asje, vozei seoskim drumom
ija je praina prekrivala crni automobil poput najfinijeg
pudera. Zagledan u daljinu, oputenije nego to bi to radio u
gradu, jer nije bilo saobraaja koji bi ga ometao, razmiljao
je o iskrsloj opasnosti koju treba da na pogodan nain
saoptiNatai. ImaojepotrebudaNataaupotpunosti shvati
nelagodu u kojoj se nalazi, nainom zrele osobe, bez njenih
uobiajenih aoka a da ne okalja Sergeja, kako bi Nataa
bila sasvim spokojna da Sergej s ovom pljakom vrednog
blaga nema nita. Znao je da bi je i najmanje saznanje o
bilo emu to ne mirie na Sergej evo dokazano i niz puta
iskazano potenje, izbacilo iz sedla. U magnovenju je video
ensku figuru koja se kree sredinom druma i upotrebio je
sirenu kako bi je upozorio da se skloni.
ena je to uinila, ali se pomerivi puta mahinalno
okrenula i pogledala u automobil. Maksim je ugledao Olesiju. Iznenaen, naglim pritiskom na konice je zaustavio
auto, istovremeno odagnavi misli od pripremane prie za
Natau. Olesija ga nije prepoznala i s strahom je zagledala
nepoznati automobil koji se zaustavio pored nje. Uznemirena, ukipila se i stajala pored puta, tik uz jarak koji nije ni
primetila.
Maksim je izaao iz auta, koji bee tridesetak metara
udaljen od Olesije i saekavi da se praina iza auta slegne,
pozvao je da ue u kola.
- Olesija, hajde, pouri!
Nije prepoznala Maksimov lik. Trljala je oi pune
praine koja joj je mutila vid, neprijatno peckajui oi, ali
244
A LEKSANDAR M IJATOVI
Razmiljaj muzikom
245
Bez ikakvog prethodnog dogovora, koji im i nije bio
potreban, jer Maksim nita nije ni znao, Maksim je prvi
uao u kuu, a za njim sagnute glave Olesija. Delovalo je
kao da je Maksimov nastup trebalo da lii na zatitniki
gest prema Olesiji, da se Dmitrij ne bi ljutio zbog njenog
postupka. Ni Maksim nita nije znao, a Dmitrij je napravio
pogrenu procenu. Glupost situacije je bila nemerljiva.
- Lepo te je, kao i uvek videti prijatelju.
Rairenih ruku poe Maksim prema Dmitriju da ga
zagrli. Ovaj prihvati prijateljski gest i uobiajeno, kao i
svaki put se pozdravi s Maksimom. Za to vreme, Olesija
se poput duha izgubi i nestade iza vrata svoje sobe. Odmah
se vratila nosei u rukama ist pekir da se umije i protra
pored njih do umivaonika.
- Maksime, moj drue. Olesija jue ree da ide malo
da se opusti Prihvatio sam njenu odluku, jer znam da nije
lako opstati ovde na selu bez neke promene Promene su
korisne i neophodne. Dosada ubija volju, oduzima elju,
postaje zarazna kao bolest. Znao sam da je spavala kod
tebe. Nego da popijemo vino - obrati se Dmitrij s eretskim
migom nikada tako zbunjenom Maksimu. Dmitrij napusti
sobu i ode po svoje vino.
U tom se pojavi Nataa. Videvi Maksima, obradova se
i potra mu u zagrljaj. Maksim je zagrli i glavu joj primae
svojoj. Okrenu se da se uveri da su sami i na uvo joj apnu.
-Nataa. ta se ovde deava?
-Primetio si?
-Naravno, ali otkud Dmitriju ideja da je Olesija
spavala kod mene?
Nataa se uozbilji.
-Molim, kako, pa gde je ona?
-Sreo sam je na putu do sela i povezao kolima. Za
jedno smo uli u kuu. Video sam po Olesijinom
ponaanju
246
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
247
Svesna da nije uradila nita greno,to bi povredilo
Olesiju, skupi neto malo hrabrosti, koliko joj je nedostajalo, a
izgubilo se ovih dana s delom i drugih njenih vrlina. Laganim
koracimaprila je do vrata i ne kucajui ih odkrinula. Olesija
je leala na krevetu zagledana u daljinu, praznog pogleda i
uobiajenog izraza lica bez znaka raspoloenja.
Svetlana prie krevetu i sede na ivicu posteljine.
Nasmejala se Olesiji svojim poznatim osmehom. Olesija je ostala imuna na Svetlaninu vetinu osvajanja i kontrolisanja situacije. Pokuala je da s njompone jedan uobiajen,
rutinski, enski razgovor.
-Smetam li? - upita i ne oekujui bilo kakav odgovor, sede pored Olesije
-Olesija, umorna si. Oi ti govore da te prethodne
noi san nije obradovao.
Ustala je i s drugog kreveta donela jorgan i pokrila je.
Olesija ju je prvi put gledala nekako drugaije. Nije htela
da prihvati Asjinu istinu, ali kao da je ona povremeno izranjala iz njene svesti i oima je Svetlani prenosila samo njoj
poznate nagovetaje nekog budueg drugaijeg i miroljubivijeg odnosa izmeu njih dve. Neega to je trebalo da
lii na zakopavanje ratne sekire, iako Svetlana to orue nije
imala u svojoj svesti. Svetlana je htela da napusti prostoriju
i uputila se prema vratima, odloivi svoju nameru za neku
prikladniju priliku, kada Olesija odmori.
- Svetlana!
ula je tihi glas iza sebe. ulaje Olesijin glas. Okrenula se i Olesija je pokretom glave pozvala da se vrati. Sela
je ponovo na krevet. Uhvatila je Olesiju za ruku. Bile su to
krhke, skoro beivotne, koate ruke s negovanom belom
puti.
- Svetlana, ja bih htela, ali iskreno, da s tobom raz..
Nataa je jo uvek drala pod kontrolom osobinu da
248
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
249
osmeh s lica. Svaki dan u ivotu u kojem se nisi smejala je
izgubljen dan. Ne kockaj se danima i ivotom. Vrati optimizam i veru u ivot.
Sebe pronalazi u sopstvenom paklu koji si sama
stvorila. Pakao nije mesto nego stanje duha. Podvuci
crtu i proglasi kraj. Kraj nekada znai i poetak neega.
Pametna nee postati posle moje prie, niti preko noi,
ali moe posle svake budue pomalo. Godinama hrani
duu istom hranom. To je kao kada telo hrani istom
hranom pa ne razlikuje vie dobru od one loije. Naui
da daje. Naui da daje ljubav. Davanje je jedina ljubav
koja ostaje. Sve to radi, radi iz ljubavi. I uti, i govori i
naui da prata.
Olesija se oseala slino kao kod Asje. Ali imala je
utisak da su samo ove dve prie spojene u jednu celinu.
Pria koju je ula od Asje i ova to sada slua od Svetlane
imale su nekakav prihvatljiv smisao za nju. Preispitivala je
sebe. Zato bi mi svi mislili loe? zapitala se. Moda stvarno
ja moram neto da menjam.
Nesposobna za prebrzo donoenje odluka koje treba
da proiziu iz tuih saveta, odluila je da zamoli ovoga
puta oigledno prijateljski nastrojena prema Svetlani, da je
pusti da odspava.
Nataa je shvatila iz Olesijine nemoi da joj se verbalno
suprotstavi, jer nije imala argumenata, a i snaga joj je bila na
izmaku. Telo je bilo eljno toliko neophodnog sna i prepustila
je Olesiji da posle jedne noi izbivanja iz sopstvenog doma,
ponovo oseti toplinu svoje postelje. Svetlana joj je kao prava
sestra prila i poljubila u elo.
Nenaviknuta na gest koji je upravo doivela, kao da
je htela da natera svoje telo da se ne preda snu, Olesija je
imala potrebu da sa Svetlanom pria.
250
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
251
252
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
253
254
A LEKSANDAR M IJATOVI
moe biti
trag ostalima, ko zna? - zagonetno je Nataa
proveravala
Razmiljaj muzikom
255
Maksima, da sluajno neto ne krije od nje. Moda i on
taktizira i ne otvara pil do kraja.
-Asja je pametna i inteligentna osoba. Svesna je da
samim tim do kakvog je saznanja dola, postaje deo
prie
i sauesnik. Budi sigurna da zna da uva svoju
glavu. Nezamenjiva je u svom poslu. Vie puta proverena, a
ima
podrku i uporite u samom dravnom vrhu. Vana je
karika u pronalaenju nestalog blaga.
-Nezamenjivi su samo oni na groblju - prokomentarisala je Nataa Maksimovu opservaciju o Asji.
-Nataa, ne veaj se pokidanim konopcem. Mislim
da je strah od Asje iracionalan.
-Pitala sam te za savet!
-Bie na pravom putu ako postupa po svojoj savesti
-pokuao je Maksim jednomprostomreenicom,
otrcanom
frazom, da neto kae to bi liilo na pomo, a sebe
izopti i
lagano se iunja iz problema, u koji se niim zasluan
i sam
upleo. Postao je deo Natainog problema.
-Maksime, ne ostavljaj tragove koenja. I dalje e
lupati glavom od zidove. Na istoj smo klizavici.
-Onda koristi logiku. Obino dovodi do reenja. Nespretno je odgovorio ni sam ne znajui ta je hteo da
kae,
oigledno uplaen situacijom i reen da izae iz
svega neukaljan.
-Logikom kae! Lepo, Maksime! Rei u ti neto.
Pomea prhki cement, rastresiti mekani pesak i
tenu vodu
i ta dobije? Dobije vrsti beton. Upotrebi
snanu mo
vatre i zagreva teki metal. ta dobije? Dobije
tenost.
Gde je tu logika?
-I ja sam naao s kim da izaem na kraj, - odmahnu
rukom nespreman za dalju raspravu koja bi ga odvela u
256
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
257
Seala se da je Sergej bio sujeveran i nije voleo broj trinaest, preskakao je prag vrata, mrzeo crne make koje mu
preu put. Nataa, govorio je. Trudi se da uvek ima neega
dvanaest komada, trinaestu nemoj bacati. Uvek je upotrebi
za neto korisno, vano da nije kod tebe. Nee drugome
doneti nesreu, ali e upravo kada se rei trinaestog primerka biti srena i ispunie ti se neka velika elja. Setila se
kada je ove rei ula od Sergej a, nasmejala se i rekla mu
da je podsea na seosku gataru, na ta se on slatko nasmejao. Sinula joj je misao da je koincidencija trinaest dukata
i njena odluka da jedan zadri, sadri neku poruku, za koju
Sergej jo ne doputa da je deifruje. Moda je njegov duh
posmatra negde visoko s neba, sa zabodenom lulom u uglu
usana, proveravajui lekcije koje je davno nauila odnjega,
smeei joj se oima, kako je samo on znao.
14
Markov povratak u Beograd, razlikovao se po svemu od povratka iz rata. Tada radostan, slavljen, hvaljen, s
oreolom pobednika i inom koji je zasluio u ratu, inio
ga je, privilegovanijim razliitim od ostalih. Posle nekoliko meseci od kada se vratio i preivljavajui najtee trenutke u svom ivotu, polako, nesigurno, labavo, vraao se
u koloteinu svakodnevnice.
Otiao je kao perspektivan oficir, iskazani rodoljub,
kadar za budunost. A vratio se s pregrt linih problema ni
malo lakih za suivot s njima, a nemoguim za zaborav. Prvi
dani po povratku su mu najtee pali. Svakodnevni sastanci,
ispitivanja od visokih oficira bezbednosti, koji su sumnjali u
sve. Nije mogao da veruje datakve ljude interesuju i najsitniji
fragmenti deavanja u Rusiji. Bukvalno su se interesovali
za svaki detalj, sastanak, razgovor, korak koji bi napravio u
Moskvi. Traili su u svakoj reenici neki logian raspored i
najmanja sumnja, pogreno postavljena ili upotrebljena re,
mogla je prouzrokovati dalekosene i ozbiljne posledice za
njegovu vojniku karijeru, pa ak i ivot.
Mnogi njegovi saborci, oficiri koji su otili s njim,
ostali su u Rusiji, teko se mirei s injenicom da je Rusija
preko noi postala neprijatelj ska zemlja. Oni koji su se vratili,
meu koje je spadao i on, izgleda da su se vie pokajali od
mnogih koji su ostali. Ostala je ta vena sumnja izazvana
profesionalnom deformacijom u svesti oficira bezbednosti,
kojima je mozak funkcionisao kao u gipsu i koji su kao
konji gledali samo napred, spreeni da vide i neto vie i
260
Razmiljaj muzikom
261
262
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
263
264
A LEKSANDAR M IJATOVI
15
Sledeeg dana po zavretku posla, Marko je svratio
je u bife pored kojeg je prolazio odlazei i vraajui se iz
kasarne. Zaguljiv dim ga zapahnu odmah po otvaranju
vrata, pomean s mirisom ili bolje rei smradom jeftine
domae ljivovice. Dugo nije ulazio u kafanu, setio se
nekoliko predratnih pokuaja da odraste i s drugovima seo
i popio klaker.
Uoio je prazan sto pored prozora i seo za njega.
Skinuo je apku namestio kosu i zatezao karirani stolnjak
kao da ga pokuava opeglati rukama i dovesti u pristojno
stanje, uklanjajui ostatke mrva od prethodnog gosta, koji
je na tom mestu obedovao.
-Izvolite, gospodine - u enski glas i iznenadi se
kontrastom jedne zadimljene birtije gde su se
skupljali
piljari s oblinje pijace, delei zaraeni novac od
pijanog
dana s kafedijom i glasa koji je zvuao kulturno,
gradski
uljudno.
-A da, izvinite. - kao da nije oekivao tako brzu
uslugu. - Moe neto estoko, jednu ljivovicu.
-ljivovica za gospodina.
Jo bre nego to je i poruio, devojka se pojavila s
tacnom. Pogledao je u konobariino lice ba u momentu
kada je i ona pogledala njega. Devojka se samo nasmeja i
stavi aicu ispred Marka.
- Konano da ujem gradski govor, obrati se devojci.
Ovaj grad je rat poseljaio, a barabe i samozvani heroji su
se dovukli sa svih strana.
266
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
267
-Zato
niste sklonili ove prazne ae? - ve odebljalim jezikom upita Marko devojku.
-Gospodine, guva je, a radim sama. Ovako mi je
lake sabrati. Koliko aica, toliko pia, - nasmeja se
svom
izumu koji je veto koristila u poslu.
-Zato me zovete gospodine? - upita je Marko. - navikao sam na drue. Kao da se odvikao od gradskog
vaspitanja
koje je posedovao pre rata.
- Da li vam smeta? I ja sam navikla da me zovu
imenom, a vi mi persirate. ivela sam i pre rata u ovom
gradu. Dete sam iz imune i ugledne predratne porodice,
koja sada to vie nije. Naalost, - s uzdahom punim gneva
izgovori devojka.
- Ja sam Marko.
Predstavi joj se i prui ruku.
Ruka mu ostade u vazduhu jer devojka s kojom je
zapoeo normalnu konverzaciju, na njegovo iznenaenje,
neobjanjivo mu ne prui ruku. Ostao je zateen gestom
koji nije oekivao, uverivi se u njenu uljudnost i gradsko
vaspitanje. Nije uspeo da odgonetne ovaj kontrast u njenom
ponaanju.
- Sonja! Zovem se Sonja. - briui stolnjak i praznei
pepeljaru zadra se pored stola vie nego obino, nalazei
razlog u tome da zameni stolnjak.
Stvarni razlog je bio to joj se svidelo Markovo
ponaanje, koje se razlikovalo od onoga s ime se sretala
svaki dan. Htela je da potroi jo neki minut u razgovoru s
njim.
- Marko, izvini, ali moj otac je gazda ove kafane,
upravo nas posmatra. Ne bih elela da imam problema. On
znate ne voli oficire. Ne znam zato sam vam ovo rekla,
moda bih mogla imati problema sada kada ste uli, ali ini
mi se da me instinkt ne vara i da ovo neete zloupotrebiti.
268
Razmiljaj muzikom
269
Marija videvi polupijanog Marka ponudi ga da sedne
da mu skine izme.
- Neka sam u - neuobiajeno drsko odbrusi Mariji,
shvatajui zato je htela da mu pomogne.
Pa zar se stvarno toliko primeti? zamislio se mislei
na svakodnevne koliine alkohola, koje je konzumirao kao
branu, koja je na momente spreavala stalno nadiranje misli
o Natai.
- Marija, je li bilo pote za mene.
Setio se da je ostavio onom Sergejevom oveku svoju
adresu za Natau.
- Pote? - zaudi se Marija. - Kakvu potu oekuje,
ko bi tebi pisao? - pomalo zbunjeno odgovori Marija,
gledajui arka kolutajui oima i kaiprstom vrtei po
slepoonici, to je trebalo da znai da je Marko ozbiljno
naet u glavi.
Odbio je ve postavljenu veeru i otiao u sobu da
legne. Samo je sazuo izme i onako u uniformi, leerno,
traljavo, za oficira neuobiajeno, strovalio se na krevet.
Samoa bi mu prijala, kada se vrati iz kasarne Sve
rea su bila druenja sa arkom i none sedeljke uz aicu.
Uitak u samoi poeo je nenadano konzumirati. Zla kob
ili sudbina, rekao bi neko. Svih druenja se odrekao zarad
sticanja mudrosti. Mudrost se dodue ne stie za nekoliko
nedelja ili meseci, ali se poinje uiti. Stekao je i odreenu
dozu rezignacije, kao sastavni deo te mudrosti. Nainio je
kompletan krug. Govor tiine smatrao je savrenim esperantom. Reima ponekad treba dati odmora. Govor tiine
nije muk. Tiinom se moe i misliti, razgovarati sa samim
sobom, pa ta je tu loe - iao je u krajnost? Pa ak i rei
neto to se ne uspeva reima.
Hteo je da nau kako iveti s tugom. S tugom treba
umeti.Tugajekaostaricakojaprodajekaranfilepokafanama,
270
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
271
272
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
273
274
A LEKSANDAR M IJATOVI
Razmiljaj muzikom
275
Besno je napustio kafanu i uputio se prema stanu.
ovek koji gaje pratio odmahje izaao za njim i neveto se
zaustavio da zapali cigaretu, ekajui da se Marko udalji, jer
je imao oseaj da mu se previe pribliio. Marko je stao iza
oka i ekao ga. Izgledao je kao ovek koji vie ne moe
da kontrolie svoje emocije. Ovo je ipak jedna od onih poslednjih kapi koje i preliju au. Naslonio se leima uza zid
i ekao da li e se neznanac pojaviti. Samo to je zakoraio
u ulicu iza oka, Marko ga dohvati svojim velikim rukama
za revere i udari od zid nekoliko puta, ljutito viui.
- Ko si ti, barabo? ta hoe od mene? Ko te poslao
da me prati?
ovek je vidno iznenaen ispustio cigaretu iz usta
i uplaeno gledao Marka. U oima mu se italo da takvih
karaktera moe kupiti na svakom oku i to su ljudi bez
karijere koji se prodaju za sitne pare i odrauju prljave poslove za slubu. Tipian primer jeftinog cinkaroa koji je
podlegao za aku malih slatkih obeanja. Odelo koje ne zna
da nosi i zabavu s ponekom prestonikom kurvom.
Marku se gadilo da ga dodiruje rukama i bilo ta ispituje.
Odgurnuo ga je i uputio se kui s gorkim oseanjem u dui.
Svega mu je bilo preko glave. O mnogim stvarima u ivotu
je, znao je to, najbolje razmisliti. Mnoge stvari je morao
prelomiti u momentu. Bilo kako da uradi negde e pogreiti,
nekada biti u pravu. Pravilo da treba prespavati i razmisliti i
otrcane fraze - vreme e pokazati, nije uvaavao.
Na putu do kue je reio da se sutra razdui kao oficir,
napusti vojsku i potrai neki prigodan posao. O ovom poslednjem je najmanje razmiljao. U ovakvim situacijama
najracionalnije stvari dou uvek na poslednje mesto. Toga
dana nije konzumirao alkohol. Zatvorio se u svoju sobu.
Svoj mali privatni kutak samoe, gde se najlepe oseao i
najdublje mogao da razmilja.
276
Razmiljaj muzikom
277
Samo nemoj da me pita, koje Sonje, jer e stvarno ispasti
glup. Ljudi koji su se bogatili na grbai naroda. Dok smo mi
krvarili oslobaajui zemlju, gospoda ceo rat udobno radila
u gradu i sluila nemake oficire, a na spratu hotela posedo vali poseen kupleraj. Naravno, za nemake oficire. I ta
e ti tamo? I to redovno, gotovo svaki dan. Ne drui se s
naim drugovima oficirima. Nema te u naim klubovima
na oficirskim zabavama vikendom. Nema druga, prijatelja.
Razmisli malo, Petroviu. Tvoje ponaanje posle povratka
iz Rusije nije ostalo nezapaeno.
- Oigledno ne razumete, drue pukovnie.
Pukovnik nikada ne bi sebi dozvolio da uje da mu
podreeni kae da ne razume, ali ovoga puta dopusti Marku
iz radoznalosti.
- Ja sam bio u ratu i nisam u svom rodnom gradu boravio sve do osloboenja. Ubrzo sam poslat u Rusiju tako
da nisam upuen koje su to nae, a koje njihove kafane. Svi
oni vlasnici tih kafana imaju svoju, jednu. A moja je svaka.
Marko je upotrebio dozu drskosti u svom odgovoru.
Ali je znao razlog svog prisustva i bio je spreman da otrpi
bilo kakvu pukovnikovu reakciju.
- Kako se usuuje! - kipteo je od besa pukovnik.
- ivi i na slubi si u rodnom gradu, a ja sam doao da pomognem ovoj dravi iz daleke provincije, ostavljajui svoj
rodni kraj, porodicu, rodbinu, za dobrobit svih.
Pukovnik je oigledno dobro savladao bukvar komunistike pismenosti s frazama i ideoloki obojenim patetisanjima.
-Ja u lino sve uiniti da ovih dana dobije kao nagradu prekomandu u neku vukojebinu - uneo mu se
u lice
pukovnik, crven od besa.
-Naalost, pukovnie, vaa elja se nee ispuniti. Ja
ostajem u svom rodnom gradu - neobino
hladnokrvno i s
278
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
279
neku la, prevaru, izdaju. Mislio je kako se u ivotu nita ne
dogaa po nekim pravilima i da je svaka situacija, dogaaj,
deo ivota, pria za sebe, je neto neuporedivo s bilo ime
ranije doivljenim.
Vojnikjepostao lako, gotovo obavezujue, oslukujui
svoju savest. Oficirski in dobio zaslugama, kako su to
komunisti govorili. A on se pitao zato neko treba da bude
nagraen, unapreen, privilegovan, zato to je branio svoju
zemlju? Nije se mirio s injenicom da neko moe da obavlja
posao za koji nije kolovan. Setio se mnogih ljudi poput
pukovnika. Neoekivano vee muke je pretrpeo da bi se
oslobodio uniforme.
Znao je da e posle svega opet istu priu morati ponoviti Mariji i arku. Ve naviknut da odgovara na pitanja,
spremno je proao i to. Pocepana dua polako je nastavljala
svoj uspon. Prkosei zakonima fizike bure ivota je kotrljao
uzbrdo. Posle svega arko mu je predloio:
- Marko, znam da si uradio ono to si oseao da eli
da uradi. U ispravnost tvoje odluke ne ulazim, niti imam
pravo na to. Svoje miljenje u zadrati za sebe samo zato to
gajim iskrena oseanja prema tebi i tvojoj sestri, mojoj eni
Mariji. Posluaj me i idi negde na par nedelja da se odmori
od svega, opusti nerve. Da se vrati osveen, ispranjene
glave inavelika vrata. elimdaMarijajojedanputprepozna
onog starog Marka. Kod mene u selu e ti prijati. Skloni
se od svih nas, pa ak i od mene i Marije. ovek najlepe
odmori u samoi, - poduavao je arko Marka navici koju
je Marko upranjavao i bez arkovog saveta.
Ubedivi ga u svrsihodnost takvog poteza, Marko se
jednog jutra spakovao. Ovoga puta u civilnom odelu je napustio stan pozdravljajui se sa sestrom i arkom.
Osvrnuo se na tren i rekao Mariji.
- Ako bude neke pote za mene sauvajte je.
280
- arko? - upitala je Marija mua - kakvu potu stalno spominje? To nije neto nevano. Poznajem ja Marka
dobro.
16
Nataa se ve navikla na poodmaklu trudnou i srodila
sa stanjem u kojem se nala. Kako je vreme prolazilo, bila
je sve srenija to e postati majka. Kao devojka u svojim
razmiljanjima kako e to jednoga dana izgledati, nije pronalazila sebe u ovako neobinoj situaciji, sebe je zamiljala
pored mua, oca deteta. Mirila se s realnou sveu zrele
ene.
Postala je osoba blage naravi, brinula o svom zdravlju,
elela je Markovo dete. Neobino, ali nije izgubila nita
od svoje lepote i arma. Dmitrij je esto govorio da je sada
najlepa od kada je poznaje. Svesrdno podravao, pomagao
svakodnevnim savetima, nije joj dozvoljavao dabilo tateko
radi, terao je da odmara iako je ona bila u stanju da satima
provodi vreme u ateljeu gledajui Dmitrija kako slika.
Svoje obeanje je ispunio i na tafelaju je jo
nedoraen stajao Natain portret. Dmitrij je sliku postavio
tako da im bi se otvorila vrata ateljea, kao dobrodolicu bi
ste ugledali Natain lik.
-Dmitrij, zato si moj portet postavio na sredini ateljea,
a ne na zidu, kao i sve ostale slike?
-Zna i sama da bez obzira na svoje raspoloenje,
najvie vremena provodim ovde u svom malom
carstvu
samoe, svom hedonistikom kutku. Uivam u
ovom
prostoru. Nekada uem neraspoloen da slikam, ali
kada
ugledam ovakvu sliku, inspiracija mi se vrati i
dobijem
volju za rad. Ispotovao sam datu re, a to je da e
ovo biti
moja najbolja slika.
282
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
283
284
A LEKSANDAR M IJATOVI
ginekologijom. Tako je i u slikarstvu. Moje davno opredeljenje je portret, a nisi daleko od istine da imam problem
s poetkom. Da, da u pravu si. Kao prva reenica. Upravo
imamtaj oseaj.
U ugodnom askanju prekinuo ih je zvuk automobila
koji se zaustavio. Prepoznali su Maksimov auto.
- Otkud sada Maksim? Pa rekao je da nee dolaziti do
mog poroaja, a to je za oko mesec dana?
Plaila se neke neoekivane vesti, saznanja ili Sergejeve ujudurme. Ve se polako odvikavala od tereta Sergejevog prisustva u svojoj glavi. Dmitrij je samo preutao
Natain komentar, uei i dalje crtanje, znajui neto to
Nataa ne zna.
Dmitrij je bez Natainog znanja zamolio Maksima
prilikom njegove poslednje posete da pokua da obezbedi
babicukojabi ivelasnjimaukuiposlednjihmesec danapred
Natain poroaj i svojim prisustvom i savetima pripremila
Natau za taj velianstveni in, kao i da obavi poroaj u kui.
Nije prihvatao nikakve kalkulacije, proizvoljnosti i rizike.
eleo je da sve bude pod kontrolom.
- Dmitrij! Maksim ne dolazi sam - primetila je Nataa,
videvi stariju enu koja s nekakvim prtljagom u ruci prilazi
zajedno s Maksimom.
Dmitrij samo blago spusti glavu i preko naoara iji je
okvir zakaen za vrh nosa pogleda za njega oekivane goste.
- Dmitrij, drue stari. Otkud ti napolju sa tafelajom?
- zaudi se Maksim, smeei se i grlei se sa starim prijateljem.
- Maksime, bar ti zna ko poseduje toliku mo ubeivanja.
Maksim pogleda Natau, i zagrli je.
- Mala, opasna si, kada si njega uspela da izvue iz
ateljea, - apnuo joj je na uvo.
Razmiljaj muzikom
285
enu koja je dola s Maksimom kao da su zaboravili. Stajala je zbunjeno na par metara od njih s prtljagom
sputenim na travu. Oekivala je od Maksima da je upozna
s Dmitrijem i Svetlanom, kako joj je predstavljena devojka
kojoj treba da pomogne.
- Ja sam stvarno nevaspitan - seti se Maksim zato je
doao i pozva enu da im se pridrui.
Bakica je bila obuena poput ruske ene sa sela. Ispod marame su virili crveni zategnuti obrazi kao vosak,
koji su pristojno sakrivali njene prave godine. Tek po koja
seda vlas je provirivala ispod arene marame. Treptala je
ee nego to bi trebalo i naprezala se da kroz naoare,
koje joj oito nisu odgovarale, bolje vidi lica ljudi koje
sree prvi put.
- Svetlana, Dmitrij, ovo je baka Anuka - predstavi
je Maksim.
Bakica se samo smeila i stidljivo pruila ruku.
-Nadam se da ete se kod nas prijatno oseati -ree
joj Dmitrij, slinim tonom kojim je istovetnu
reenicu
izgovorio prilikom Natainog dolaska.
-Maksime, molim te, baka Anuku uvedi u kuu,
Olesija je tamo i smesti je u sobu kod Svetlane.
Maksim uze Anukin prtljag i uputi se s staricom prema kui. Dmitrij je namerno napravio takvu situaciju da bi
Svetlani objasnio o emu se radi. Sluala ga je paljivo, a
on je i dalje pokuavao da prenese na platno neto to lii
na crte slikara njegovog renomea. Imao je steenu naviku
da dok slika moe da se koncentrie i u isto vreme paljivo
pria sa sagovornikom, a da pria ima istu teinu kao da
vas gleda u oi i sagovornik se ne osea zapostavljenim. A
kao u magnovenju bi vetinom i rutinom, rukom prenosio
na platno ono to njegovo istanano oko vidi. Tu vetinu je
godinama doveo do savrenstva.
286
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
287
Najedanput se setila da se moda Anuka ne uplai
suvinih i estih pitanja i ne odgovori joj nita. Shvatila je
da insistiranje moe proizvesti suprotno kod te preplaene
starice. iveli se u vremenu kada su ljudi malo priali,
tedeli rei i odabirali sagovornika. Svaka izgovorena brzopletost mogla je biti po ivot opasna.
-Priajte sami, - zamoli je. - Volim da sluam starije osobe. Uvek imaju interesantne prie. Znate
Anuka,
nekome ste moda i dosadni, ali sa mnom moete
priati
o svemu.
-Sedi pored mene - zamoli je Anuka. Nataa je
poslua i prislonie telo uz telo. Anuka je pomilova
po stomaku i na odreenim delovima zadravala je svoju
ruku
neto due, kao da je neto oslukivala.
-Lepa si, Svetlana. Nisam videla lepu trudnicu u
ivotu. Zna dete, ceo ivot sam pomagala na
poroaju.
Mnoge ene sam porodila, pomogla im,
posavetovala.
Mnogo enske dece nosi moje ime zbog
zahvalnosti
njihovih roditelja prema meni. ivela sam u
provinciji.
Jednostavno, navikla sam na seoski ambijent. U
Moskvi
sam bila svega dva puta u ivotu. I ne oseam se
prijatno u
gradu. Oseam nelagodu, zaboravim da hodam,
priam. Ne
znam da posmatram, da se orijentiem i snalazim.
-Pre mesec dana sam odluila da u Moskvi potraim
stare prijatelje koje sam poznavala godinama i koji su
ranije
iveli u mom selu. Bili smo dobre komije. Potovali
smo
se i pomagali. Kada su se odselili u Moskvu jo pre
rata,
pozvali su me jednom prilikom u posetu. Poslali su
i auto
288
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
289
sam saznala za tebe. Rekao mi je samo da treba da pomognem jednoj trudnici, a da u za uzvrat biti nagraena.
Nisam prihvatila nikakvu pomo, iako teko ivim. Svoj
posao radim iz ljubavi prema deci i enama koje donose na
svet novi ivot. Nita kod mene ne moe da zameni lepi
oseaj onog koji osetim kada ujem pla tek roenog deteta i prepoznam sreu u majinim oima. Ti trenuci se ne
mogu platiti, rekla sam gospodinu, takva nam trebate, tetka
Anuka, odgovorio mi je.
-Kako ste pristali da vas nema u svojoj kui mesec i
vie dana? Zar ne bi neko brinuo gde ste? Imate li
nekoga?
-Ne. Sama sam. Mu mi je poginuo u ratu, erka se
udala u Lenjingradu i nisam je videla nekoliko
godina. Mi
stari se lako navikavamo na samou. ivot je pokret
i nikada se ne zaustavlja. Prirodno je da mladi odlaze, ne
smeta
mi. Pisma stiu sve ree i ree, a ja ih samo slaem jer
teko
itam. Jedino po mirisu poznajem da su njena.
Brinuu ako
prestane da pie. Mislila sam da e mi prijati da
provedem
jedno vreme u drutvu ljudi. Nas stare svi
izbegavaju kao
kakvu zarazu, a kada mi je Maksim ovo ponudio,
nisam
mogla da odbijem. Veruj mi da sam morala da
ostanem u
Moskvi, ne bih pristala. Ovde sam kao u svom selu.
Priroda
je slina, vazduh ist, ujem tiinu, a objasnio mi je
da u
biti gost u kui poznatog slikara Fjodorova. Mi na
koje je i
bog zaboravio da treba da mu se gore pridruimo,
obradujemo se takvoj ponudi. Tebi dete elim svu sreu u
ivotu.
Tetka Anuka e ti pomoi - Auka se nasmei,
rastereena
290
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
291
292
A LEKSAND AR M IJATOV I
-Tetka Anuka, znam da je teko kontrolisati izgovo-
Razmiljaj muzikom
293
- Dmitrij, prvo hou hrast, pejza, izvor, boje prolea,
raspoloenja, a onda moe nazad u svoje carstvo uivanja,
atelje - polualjivo, poluozbiljno je gotovo zapovedniki
Nataa razbila sve Dmitrijeve iluzije da e se vratiti u atelje.
Nije eleo da sa svojom Nataom, kako je u poslednje
vreme esto zvao, ak i u drutvu Olesije, ue u bilo kakvu
raspravu koja bi promenila njeno raspoloenje. Apsolutno
mu je prijalo Nataino irenje pozitivne energije oko sebe.
17*
Jednoga jutra irei tafelaj i nametajui se pored
hrasta da nastavi da slika, otrom oku nije promaklo neto to
ga je na momenat zbunilo i oduzelo energiju i volju za rad.
Primetio je da se stari hrast koji je skoro njegov vrnjak i decenijama inio ukras vrta i okruenja, poeo suiti. Priao je,
ubrao par sparuenih listova, kao prelivenih vrelom vodom.
Hrast je izgubio energiju, snagu, vitalnost. Dabi se uverio, ubrao je lie s razliitih strana drveta i vie grana. Svi su
bili isti. Mlohavi, bez sjaja, gotovo da su sami otpadali.
Pokupio je svoj tafelaj i vratio se u kuu. Seo je u
atelje i posmatrao hrast s pristojne razdaljine. ak i odatle
se primetilo da drvo nije posedovalo sveinu, lepotu koju je
godinama prepoznavao. Neobjanjiva pojava naterala ga je
da razmilja o tome ta se i zato deava. Nezaobilazna je
bila flaa vina od kojeg je troio poslednje zalihe. Govorio
je esto Natai, naravno pravdajui se prilikom prvih
pogrenih procena, kada se zaljubio u nju, da mu vino
relaksira pamenje, lake i bre razmilja i ta razmiljanja
su nekako pozitivnija od misli koje bi ga obuzimale kada
bi morao kakav problem da rei bez omiljenog napitka.
I pored svog iskustva koje je posedovao, znanja, umea,
inteligencije, za svaku ozbiljniju stvar je u poslednje vreme
traio Nataino miljenje.
- Svetlana! - viknuo je izaavi na kratko iz ateljea.
Doi kod mene, ali molim te, odmah.
Nataa je uplaena tonom kako ju je pozvao pourila
u atelje.
296
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
297
ponos? - s dozom ironije i nemoi da objasni pojavu traio je
pomo, objanjenje od Natae.
Otila je do hrasta da se sama uveri u Dmitrijevu
priu. Uradila je isto. Ubrala nekoliko listova i stegnuvi u
aci zdrobili su se poput praha. Dmitrijevo zapaanje je bilo
tano i precizno. Hrast se suio. Razlika izmeu Dmitrijevog i Natainog objanjenja ove pojave, pokazivalo je da
su ipak razliiti. Nataa se setila da je ispod hrasta zakopala
kolekciju zlatnih dukata koje je dobila od Sergeja. Imala
je jedno sujeverno razmiljanje da je prokleto blago carske
porodice, kojeg se reila na svoj nain, ne elei sebi i drugima probleme, izazvalo suenje hrasta.
Dmitrij jepojavupripisivao, odmazdom, samoubistvom
nekoga ko ne eli da pozira. Reio je da tu sliku nikada ne
zavri. Neko prokletstvo se zapatilo, ali ta? ta je uzrok
tome? Usredsredio je sve svoje mentalno umee da doe
do prihvatljivog odgovora, ali nije uspevao i pored Nataine
pomoi, koja je ovoga puta izostala jer je i sama imala svoje
miljenje o udnoj pojavi, a nije smela da ga podeli.
Sutradan je rano ustala. Jo se nije razdanilo i znajui
da svi vole due da spavaju, komotno, bez straha da je neko
ne primeti, otila do hrasta i aovom iskopala blago. Odmotala ga je iz mau namoene krpe, metalnu kutiju prigrlila
na grudi i vratila se u kuu. Nesreu je iznela iz kue, sada
je vraa. Moda sam previe sujetna i sujeverna, pravdala je svoj postupak sama sebi. Uunjala se nazad u sobu i
odloila dukate u kofer ispod kreveta. Anuka se probudila
ipozdravilaje.
-Anuka, tetkice moja, hoe da ti tvoja Taa skuva aj?
Ne saekavi odgovor otila je do kuhinje. Tamo je
ve budna i s praznom oljom kafe ispred sebe sedela Olesija. Jo uvek u spavaici i neumivena, nesreene kose.
298
Razmiljaj muzikom
299
Nakon nekoliko dugih i neizvesnih sati za sve prisutne.
Nataa je uz pomo bake Anuke donela na svet zdravu,
vitalnu, lepu devojicu. Prvi zvuci dejeg plaa ispunili su
prostor Dmitrijeve kue.
Nataa je poroaj podnela iskustvom ene kojoj se to
ne dogaaprvi put, paljivo sluajui Anukine savete. Znoj
i suze radosnice su se meale po Natainom licu. Anuka ju
je teila, milovala po glavi i najnenijim reima, dirljivo,
majinski, olakala prve sate materinstva.
Dmitrij je uao u sobu i poljubio u elo Natau.
-Sada mogu da umrem. Doiveo sam da ujem deji
pla u svojoj kui.
-Dmitrij. Takav nee biti od koristi ni sebi ni nama.
Tek sada treba da ivi, da se raduje i uiva. Puno
hvala na svemu to si uinio za mene - izgovorila je
Nataa
gledajui Dmitrija suznim oima, koje se smeju.
-Ne preteruj, mala. Kad eli nekoga uiniti srenim iz
iste, iskrene nesebinosti, najpre ga mora ubediti da to
ini u
sopstvenom interesu, inae ti nee verovati - naalio se
Dmitrij.
-Hoete li me ti i Maksim i dalje zvati mala? -nasmejala se Nataa.
-Ti e uvek biti moje dete. A sada imam dva. Ovo ne
shvati sebino, molim te.
Nataa je znala da je Dmitrijevo dobroinstvo koje
nesebino iskazuje od kako ga poznaje, ne moe biti gluma, iluzija. Sklonost ka dobroti je utisnuta kao ig, negde
duboko u ljudsku prirodu i to toliko duboko, da ukoliko
dobrotu nemate priliku da iskaete prema ljudima, oveku,
uiniete to prema nekom drugom ivom biu.
Anuka je okupala bebu, umotala u pelene i prinela
je Natai u naruje. Oseaj koji ju je proimao u momentu
kada je prvi put u ivotu drala svoje dete u naruju bio je
nestvaran i neopisiv.
300
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
- Pa, ona lii na Marka. Vidite samo taj nos, oi smejala se Nataa. - Pogledajte, crna kosa kao ugarak. Ja
sam plava, - s oduevljenjem je napravila prva zapaanja
i poreenja.
Olesija je ula u sobu. Prila je Natai i poljubila je u
obraz.
- elim ti svu sreu - rekla je prilino rezervisano i bez
znakova makar i lane radosti. Nije skrivala zavist i neto to
je prvi put primetila u Olesijinim oima. Mrnju, koju nije
umela da prikrije, bar u ovom trenutku. Dmitrij i Olesija su
napustili sobu, raspravljajui se u hodniku, ali su je debela
drvena vrata spreavala da uje o emu raspravljaju. Bilo je
to neukusno u ovakvom danu, ali Olesija je Olesija, a Dmitrij
sasvim neto drugo.
Nataa je u sebi pomislila da ovo moda nije najava
prvih problema u kui. Volela je da grei, ali je instinkt nije
nikada ostavio na cedilu.
-Anuka-pade Natai napametpoputupaljenesijalice
ideja o imenu devojice, podstaknuta Anukinom priom da
su mnogi roditelji iz zahvalnosti svoju decu nazivali po njoj.
Pa zar ima neko kome bi u ovom trenutku trebalo da bude
zahvalnija?
-Reci zlato moje, ta ti treba?
-Anuka. Tako e se zvati devojica. Ana - kao vi, a
zvaemo je Anuka.
18
Marko se vidno raspoloeniji, odmornih i sjajnih oiju,
psihiki rastereen od svega zbog ega se i odluio za odmor
na selu, vratio u Beograd. Bio je pun utisaka o do sada nedoivljenom zadovoljstvu. Jahao je arkove konje, lovio ribu
na oblinjem jezeru, pomagao domainima u poljskim poslovima. Marija nije krila oduevljenje to posle samo pedesetak dana vidi i prepoznaje onog starog Marka. Brat joj je.
Volela ga je svakakvog, prihvatila sve njegove vrline, mane i
poroke, ali ga je elela upravo ovakvog.
Obukao je belu utirkanu koulju, najlepe odelo
koje je posedovao i uglaen kao pravi gradski gospodin
na iznenaenje, naravno prijatno, Marije i arka izaao iz
kue.
Na selu je imao vremena da razmilja o svemu i svaki
trenutak bi koristio vraajui se na dogaaje iz prolosti.
Kao da je prethodnih mesec dana sanjao i proiveo jo jedanput ceo svoj proli ivot. Fiziko odsustvo iz Beograda,
vidi tek sada, bilo je neophodno. Svaki ovek s vremena
na vreme posle jednog perioda treba da podvue crtu i sabere prethodni raun. Njegov je bio visok i teko naplativ.
Morao je da se sutinski promeni.
Bistrog mozga, neoptereenog alkoholom, pokuao je
na svoje mesto da stavi sve stvari koje su mu se izdeavale
u ivotu i svakoj da znaaj koji zasluuje. O emu bi god
razmiljao, Rusiji, ratu, majci, sestri, alkoholnim ekstazama
koje su pratili redovni mamurluci, uvek je na prvo mesto
stavljao Natau. S tim periodom ivota nije mogao da izae
302
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
na kraj. Ona je i dalje njegova najvanija i posle svega izgleda trajna preokupacija.
Setio se rei koje je uo od prosjaka ispred Nataine
zgrade. Prosjak mu je rekao da su on i Nataa stvoreni jedno
za drugo, ali da mogu ostati zajedno jedino ako on skine
uniformu. Prosjakova pria je ostavila upeatljiv utisak
s vremenske distance. Jedan obian razgovor na ulici s
nepoznatim ovekom, obino se zaboravi i brzo izbledi, ali
setivi se inteligentnog prosjaka, svaku njegovu re je pamtio,
kao pesmu koju nauite napamet, i ne zaboravite je.
Da li je naputanje vojske promenilo neto u njegovom shvatanju sveta, okoline? Taj prosjak je moda i prorok.
Pa on je dobrovoljno napustio vojsku i ne razmiljajui da
to ini zbog Natae, ve zbog svojih principa, istinoljubivosti, pravde. Da li ovo ima veze s bogom ili sudbinom?
Jo jedna dilema koju je ranije s rezignacijom odbacivao,
poela mu se motati po glavi. Moda taj bog i postoji, ko
zna. Odluio je da pone od nule, ni od ega, od danas, sad,
odmah.
U ovom gradu u kojem sam roen, svojom grekom
ili nizom bespotrebnih greaka, izgubio je drutvo. Ni s kim
se nije druio. Moram postaviti stvari na svoje mesto. Ne
elim neprijatelje u svom okruenju, u sopstvenom gradu.
Od neega je morao poeti.
Odluio je da ode u kafanu kod Sonje i na kulturan,
uljudan nain pokua da pria s njenim ocem i izgladi nesporazume. Da mu objasni da nikakve zle, muke, podle namere
nije imao sa Sonjom. Na kraju krajeva, da im se zahvali to
su mu dostavili informaciju da je praen.
Silazei dobro poznatom ulicom prema kafani, zapazio
je novo ruho grada. Gradsko osvetljenje, novi trotoari, izloge
radnji, zelene povrine. Ljudi su nekako vie na ulicama, prepoznaje i osmehe, uje se graja dece. Vreme ini svoje, grad se
Razmiljaj muzikom
303
304
A LEKSAND AR M IJATOV I
- Gospodine, mi oblaimo nau gospodu drugove i trudimo se da im pomognemo da lepe izgledaju, a u kafani su
pili i uivali nemaki oficiri s ovdanjim kurvama na spratu.
Takav novac bi mi se gadio. Ja pomaem svom narodu. Odbrusi nabusiti trgovac oigledno ortodoksni komunista.
Nij e vredelo da nastavi razgo vor i bilo ta pita. Okrenuo
se i napustio prodavnicu. Uplaio se za sudbinu Sonje i njenog
oca. Primetio je da poinje drugaije razmiljati. Pa nije sve
u toj jebenoj ideologiji, komunizmu. Ti ljudi su mi pomogli.
Zato bi to radili da nisu dobri ljudi? Pitanja su prolazila
kroz glavu s nedoreenim i sigurno pomalo nespretnim i
nedovrenim odgovorima, koje Marko nije uspeo daprilagodi
svom nainu razmiljanja. Vano da se u glavi neto menja,
a nema potrebe da se optereujem. Poinjem od nule. Raniji
jalovi pokuaji poetaka od kraja ili sredine, samo su mu
gomilali negativnu energiju. Ovoga puta e krenuti prirodnim
putem - od poetka, od neega to se zove nula ili nita.
Zavaljen u stolicu restorana u koji je svratio da popije
kafu, otvorio je svee dnevne no vine. Nije dugo prelistavao
tampu. Preskoio je prvih nekoliko listova, jer nije imao
eludac da ita ideoloke floskule, napamet nauene fraze
koje su pisali nai uveni vrli i slavni borci za bolje sutra.
Preao je na rubrike koje ljudi itaju kada proitaju cele
novine. Radio program, vremensku prognozu, neto vesti iz
sporta u koji se tako malo razumeo.
Sve u cilju kreativnog gubljenja slobodnog vremena.
Listajui svaku narednu stranu, mahinalno bi pogledao
preko gornje ivice novina i bacio letimian pogled na goste,
kao profesor koji posmatra ake koji rade pismeni zadatak.
Na dva stola od njegovog uinilo mu se da poznaje
oveka, koji je sedeo sam ispijajui svoje pie i takoe
itajui novine. Nije imao nedoumicu da se poznaju, ali
odakle? Ko je on? Nervozno je odloio novine i ve primetno
Razmiljaj muzikom
305
i nekontrolisano, bez diskrecije piljio u oveka. ovek je
primetio da ga neko posmatra i u par navrata su im se pogledi
sreli. Pogledi bez emocija, prazni, ali radoznali. Imao je utisak
da i ovek isto razmilja. Trebalo je samo ukloniti patinu sa
seanja.
Nije siguran da li se iznenadio ili obradovao, kada
je uoio da je ovek ustao od svog stola i uputio se prema
njemu. Gledao je Marka blagonaklono i znao je da nije
napravio greku.
- Marko jesi li to ti?
Marko je po boji glasa i karakteristinom dejem
kotrljajuem r koje je izgovorio, prepoznao svog starog
druga iz gimnazije pre rata.
-Boko, Bole. Ne mogu da verujem! - Marko je ustao
sa stolice i na radoznale poglede prisutnih gostiju,
zagrlili
su se tapui se po ramenu.
-Jo je ovo mali grad - ree Boko. - Radujem se to
te vidim.
- Bole zvani Larus. Po enciklopediji. Profesori su
te zvali depo znanja, na ljubomoru mnogih od nas, tvojih
drugova - nasmejao se Marko. - Zahvaljujui tvom znanju
svi smo se izvlaili prepisujui od tebe.
-I toga se sea, - nastavi Bole da se smeje. - A tebe
smo zvali Marko-kapitalac. Sea se. Marksov Kapital, skoro
da si ga znao napamet. Jedino si bio nekako nespretan s devojkama. Ne mogu rei stidljiv, nego ba trapav i zbunjen.
-Menjamo se svi Bole. ivot se ui i od ivota ui.
Nije svaka igraka za svakoga. Neko zna pa mu
traje, a
neko je pokvari. To neznanje s devojkama, napravi ti
kasnije
problem u ivotu. Ja sam u neemu slinom.
-Nekad posle rata sam uo da si oficir i da si u Rusiji.
Gde si sada, ime se bavi? Ovo mora da se zalije.
Konobar! - viknu Boko.
306
A LEKSANDAR M IJATOV I
-Raalovani
Razmiljaj muzikom
307
Vreme je proticalo u dugom Markovom monologu, prekidanom samo ponekom upadicom ili traenjem
pojanjenja s Bokove strane. Marko je zakovao Boka za
stolicu, koji je ne trepnuvi, paljivo sasluao Markovu
priu.
-Au, brate Marko. Ja mislio da si u velikim nevoljama, a ti ima samo slatke probleme, na kojima bi
ti neko
i zavideo.
-to ti ja sve ovo priam? - zapitao se Marko. -Vidim da me paljivo slua i sakuplja u seanje svaku
moju
izgovorenu reenicu. Imam utisak da bi sve do rei
mogao
ponoviti. Ja ti doem kao riznica inspiracije.
-Kupuje me iskrenou, Marko.
-Boko, Nataa je savrena ena, ne elim da budem
skroman i kaem da je to moje subjektivno, slepo
miljenje.
To je jednostavno tako. Zna da svaki ovek poseduje
telo,
materiju. Nataa je bestelesno savrenstvo koje samo
ivi u
mom seanju.
-Marko, ivot je bogatstvo. Zar e ga odbaciti
preputajui se samo jednoj njegovoj strani? ivot je
ivot
sam u svojoj punoi. Ne misli da samo ene mogu
ispuniti
ivot. Ne misli da to mogu uraditi samo knjige, ili
muzika, ili
porodica i prijatelji, hobi, posao. Delove ne moe
svezati u
celinu, ma kako veliki i tebi vani bili. Prihvati sve
delove,
samo kao delove i ne pretpostavljaj jedne drugima.
-Svi su jednako vani i vredni. Budi majstor zanata
koji se zove ivljenje, ali mu ne robuj. Ne dopusti ni
jednoj
svojoj vrlini da se odmetne u strast. Oslobodi se
poroka
istom onom snagom, koja ti je bila potrebna, a koju nisi
imao
308
A LEKSANDAR M IJATOV I
-Hvala ti to si me sasluao, Boko, ali ja ne ongliram
Razmiljaj muzikom
309
-Bole.
310
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
- eni nisam najavio posetu, ali ne brini. Nee te isterati. A nadam se ni mene - uzvratio je Boko.
Stali supred vrata stanai Boko je pozvonio namignuvi
eretski Marku. Marko pogleda i s nevericom u oima vide
na vratima broj ezdeset osam. Da li je ovo deavu ili se u
ivotu nita sluajno ne deava. Moda taj broj i poseduje
neku mo. Nije imao vremena da razmilja ponovo o staroj
dilemi.
Otvorie se vrata i na Markovo zaprepaenje, koje
nije skrivao, ugledao je Sonju. Oboje su ostali zbunjeni, to
nisu mogli sakriti od Boka.
-ta se desilo? Neki problem Sonja - upita je Boko.
-Sonja! Pa ti si Boletova ena. Ne verujem. Ljudi ta
se ovo dogaa?
-Vi se poznajete - zaueno se Boko obrati Marku.
-Naravno! - kao u glas odgovorie oboje. S tim to
je Sonja ispoljila manju zbunjenost zbog domaeg
terena i
glasnije je to izgovorila od Marka.
-Hajde sada obojica izvolite, uite, a ja u Boku sve
objasniti - ree Sonja, obradovana Markovom
pojavom.
Posle uoptene prie o Sonj inom i Boko vom poznanstvu, braku, detetu koje je stidljivo virilo iza vrata sobe videvi
nepoznato lice u stanu, Marka je interesovala hronologija
deavanja vezana za njihov predratni hotel, kasnije kafanu.
- Marko, moj deda, a kasnije i otac sve to su imali
stekli su svojim radom. Nikakvu pomo u novcu ili bilo
kakve druge vrste nisu eleli ni od koga. Znali su da nita
nije besplatno, sem sira u miolovci. Sve se kad-tad mora
vratiti. Poreklom smo stara beogradska porodica i iz ovog
grada nikuda nismo odlazili decenijama pre rata. Posle rata,
nova vlast, drugovi, kako ih zovete. Oduzeli su nam sve.
Deda je umro od infarkta prilikom jednog sasluanja, a oca
Razmiljaj muzikom
311
312
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
313
314
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
315
- Otkud ti gospodine novinaru, - obradovao mu se
Boko.
- Bole, setio se mog roendana, - preduhitrila ga je
Sonja, spaavajui gaiz situacije gdebi se verovatno spetljao
i neto nepovezano izgovorio, videvi da se zabezeknuo u
gou.
- Marko, da te upoznam, ovo je naa kuma, Jelena.
Pruie jedno drugom ruku, a Marko na iznenaenje
svih poljubi ruku Jeleni, istovremeno je gledajui u oi.
Jeleni je prijao Markov gest svojstven retkim gradskim
mukarcima s vaspitanjem koje su mogli stei samo u predratnim uglednim porodicama.
-Zavrismo mi pola posla - nasmeja se Boko i
potapa Marka.
-Marko, Jelena je moja najbolja drugarica. Zajedno
smo odrastale i pohaale kolu - dovravala je Sonja
prvu
fazu poznavanja.
-Prvi put mi je ao to nisam bio lo ak, pa da ponavljam razred. Marko je aludirao na jednu godinu
kojaje
delila Sonju i njega u generacijskom smislu.
Sonja i Boko su se diskretno pogledali i samo njima znanim pogledom shvatili da ni Jelena ni Marko nisu
ravnoduni jedno prema drugom. Prvi utisak je vaan,
nekada i nije najvaniji. Ali Marko je posedovao ni njemu samom neobjanjivu osobinu da se u tim sluajnim,
unapred nepripremljenim susretima s devojkama snalazi
uspeno. Setio se i situacije kada se okliznuo na Natau i
opet na neobjanjiv nain nije ostavio trapav prvi utisak.
Jedna vrlo retka i neobjanjiva osobina kod mukarca. Setio
se jedne fraze koju je nauio poslednjih nekoliko nedelja u
sportskom novinarstvu. Najbolji su uvek najbolji kada je
to najpotrebnije. Neverovatno je u koliko ivotnih situacija
jedna ista fraza moe da se upotrebi.
316
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
U vedrom i prijatnom raspoloenju su proveli nekoliko sati ispunjenih priom, dosetkama i inteligentnom duhovitou s merom koju je Boko prvi put otkrio kod Marka.
-Da sam jue umro, ne bih znao - pokuao je Boko
da dovri misao iskreno se divei Markovom
umeu da
stvori i odrava prijatnu atmosferu, stie
preimustvo i
kontrolie situaciju, onako kako on eli.
-Bole, da si jue umro - nije mu Marko dozvolio,
- ovde bi sedelo isto drutvo, samo to bi imali jednu
sveu
udovicu, daleko bilo. A Jeleni, nadam se fantastino
stoji
crna boja odee.
Jelena je bila oduevljena Markom i kao da je krivila
Sonju to joj nije omoguila da se ranije upoznaju. Slino
miljenje su imali Boko i Sonja ne poznajui Marka u
ovakvom besprekornom izdanju.
-Vreme je da poem - rekla je Jelena, sedei i dalje
na svom mestu, enski odugovlaei, oekujui
Markovu
reakciju.
-Mene jo ne teraju - nasmeja se Marko - ali ne bih
mogao dopustiti da sama ide do svoje kue. Ovo je
ipak
grad, a sve lepote grada treba uvati.
Marko se sam preporuio da otprati Jelenu do kue ne
krijui radost zbog njenog pristojnog odobrenja da to uini.
Sledeeg jutra. Marko je zakasnio na posao prihvatljivih nekoliko minuta, na granici pristojnosti da se
glavni urednik ne naljuti.
- Izvini Boko - obratio mu se Marko - ono od jue,
nema veze, ne zameri, molim te.
-Vejezvala.
-Kojezvao?
- Prirodna lepota koju treba uvati.
-tajehtela?
Razmiljaj muzikom
317
-Marko oduevljava me. Vetinom retkih mukaraca
19
Nataa se ve saivela sa ulogom majke i svakodnevne
saveu ispunjene dnevne obaveze nisu joj teko padale.
Malu Anuku je zavolela do posesivnosti koju majke oseaju
prema svom detetu. Stara baka Anuka je ispraena na svoje insistiranje ranije nego to su Dmitrij i Nataa planirali,
zahtevala je da se vrati u svoje selo. Rastanak je bio bolan,
dirljiv, bolniji od susreta, jer su i Anuka i Nataa shvatile
da je to njihov verovatno poslednji susret. Bolno je kada
si svestan da je neto upravo tako. Samo neka nemogua
situacija je mogla ponovo spojiti Natau i Anuku. Dmitrij
je menjao svoja raspoloenja i odnos prema maloj Anuki.
Nekada se postavljao kao deda, a nekada kao otac.
Nataa nije elela takvu nejasnu situaciju, koja bi
dodatno podgrevala Olesijinu sumnjiavost prema svim
koincidencijama koje su se nizale kao na traci. Pozvala je
Dmitrij a na razgovor.
- Dmitrij, elim da ti kaem da sam ja aktivni uesnik
jedne ljubavi koja ivi na daljinu. Vreme prolazi i kako
kau taj odnos bi trebalo da promeni svoje oblije. Ja nisam
s Markom. A kada nisam s njim, a moja i njegova Anuka
nema oba roditelja, ja sam niija. A nisam ni svoja, to mi
najvie smeta. Ponekad mi se uini da bih sve dala u nagonu i potrebi da ga dotaknem, osetim njegov dodir, miris,
jednom stranom nosa da miriem Marka, drugom Anuku.
to ga vie zamiljam, njegova slika je sve manje izotrena,
vreme zamagli seanja i prekriva je koprena. I pored pregrt
320
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
321
322
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
323
20*
326
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
327
-Video si sada o emu sam ti priao. Sve iskroje kako
328
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
-Marko,
ipak emo morati ovo vino danas da popijemo - uozbilji se zagonetno. Marija se bavila
spremanjem
stola i zamiljena ekala da arko nastavi.
Nespretno je
prevrnula au vina na Jeleninu haljinu.
-Jelena, izvini! Doi brzo da sipamo soli, ne boj se,
nee ostati fleka.
Marija je izvukla sebe i Jelenu iz nastupajue neprijatne situacije koja je oekivala Marka. Marko je primetio da se neto deava, ali se nije usuivao da prognozira i
nasluuje. arko uze au, nazdravi Marku i na iskap popi
vino, hvatajui se odmah za balon da sipa sledeu au.
- Polako, arko. ta ti je? Sa vinom i enama se
uiva, a rakija se pije od tuge.
arko nije voleo puno da pria i da pravi duge uvode
u svoje prie. Sve u ivotu to je Marko uo iz arkovih
usta, bile su bile kratke, saete i precizne reenice, bez
kienja, slikovitosti i elje da kada o bilo emu pria bude,
zainjeno s puno detalja.
-Marko, ja sam dobio prekomandu. Putujem u petak
u neko selo, u Dalmaciju. Naravno, sa Marijom. Ti..
-Da, znam. Razumem. Sve sam shvatio. Do petka
moram da se iselim i naem stan - dovrio je
Marko
arkovu reenicu.
-Upravo tako. Sea se kada si skinuo uniformu, trebalo je i stan vratiti vojsci na raspolaganje. Onaj
moj prijatelj, iz mog zaviaja, sea se, sredio mi je da
dobijem
tvoj stan. Kakva ironija. Sada na alost, ne mogu da
ti pomognem. Ne elim da mislim da su mi ovo namestili
zbog
tebe. Jeste privilegija slubovati u gradu, ali zna i
sam koliko sam se teko uklopio ovde. Ipak sam ja dete sa
sela i
ne oseam ovo kao kaznu. A oni tamo gore verovatno
misle
da jeste i neka se naslauju. Jedino mi je teko to
ponovo
razdvajam Mariju i tebe.
Razmiljaj muzikom
329
- arko, nisam dete. Ja sam deo ovoga grada. Ovde
sam roen i poznajem svaki njegov oak, miris asfalta.
Prepoznajem krajeve po zvukovima, poznajem sasvim
dovoljno ljudi s kojima sam na vi i moda previe onih drugih, bliskijih, kojima mogu da verujem. Imam posao, imam
Jelenu, a za stan u se lako snai. Nita ne brini, samo da
ste ti i Marija sreni.
Marko je ve sledeeg dana pronaao novi stan. Primakao se blie centru grada i to smatrao svojim malim napretkom, bez obzira to se radilo samo o jednoj sobici s
kupatilom i malom prostoru slinom kuhinji. Stan koji nije
mogao da se poredi s komforom u kojem je uivao u prethodnom boravitu. Dodue, i tamo je najvie vremena provodio u svojoj sobi, pa mu nagla i iznenadna promena nije
teko pala.
Jeleni se nije svidela situacija, jer je i pored mukom izborene samostalnosti morala roditeljima da objanjava kako
Marko vie ne ivi u oficirskom stanu, ve u iznajmljenom
sobiku. Voleli su je kao to se voli jedinica. Razmaeni
svojom moi i posedovanjem materijalnih dobara, da Jeleni
do kraja ivota nije smelo nita da nedostaje, gunali su i
negodovali, smatrajui da Jelena zasluuje bolju priliku. Od
svojih prijatelja s kojima bi razmenjivali posete vikendom
uz partiju brida, gde se snobovski prialo francuski, pili
skupi likeri i puile tada retke kubanske cigarete, veto su
krili Jeleninu vezu s Markom.
Znali su da bi tada prijatelji poentirali priama kako
njihova deca studiraju u inostranstvu, imaju zetove i snaje iz
uglednih porodica i da ne brinu za njihovu budunost. Iako
nezadovoljni Jeleninim izborom, morali su da ute, jer bi
Jelena na bilo kakav pomen njenog Marka u negativnoj konotaciji, prosipala otrovne strelice i unosila nervozu u kuu.
330
A LEKSANDAR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
331
332
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
333
334
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
335
zadravanje i razgovor mogli da joj naprave neprilike. Marko
je shvatio koristei itanje izmeu redova i reio je da se dugo
ne zadrava.
-Gospoo, izvinite - krenuo je da izae iz dvorita.
-Ali gospodine, ta ste hteli, zato ste uli i zvonili?
- radoznala je bila gospoa.
-Gospoo, ja sam bio u Rusiji. Tamo sam upoznao
jednu devojku i dao sam joj svoju adresu, ne slutei
da u je
promeniti. Da nije moda stigla neka pota za mene.
Samo
sam toliko hteo i nita vie.
-Ne, nije gospodine Marko. Ali ako vam ta pota
neto znai, ja u je ako potar donese sauvati, a vi
svratite
tako s vremena na vreme.
-Stvarno ete je sauvati? - obradovano se nasmeja
Marko. - Zato biste uvali i primali tuu potu?
Zar nije
komotnije potaru rei da takav ne stanuje tu isprobavao je
Marko gospou, a u isto vreme vrsto verujui da
gospoa
govori istinu.
-Gospodine Marko, znam ja ta je ljubav. Ja jesam
udata i starija sam od vas, ali me seanje jo slui
kako sam
se oseala lepo u trenucima zaljubljenosti. Ne brinite.
Svia
mi se va toliko simpatian potez.
Gospoa se seala daha, arome starih vremena kada
se radovalo pismima, pogotovo retkim, neoekivanim i od
drage osobe. Namirisanim, neretko s fotografijom i posvetom kao prilogom ili ponekim presovanim cvetom.
21
Mala Anuka je prethodnih dana na radost Natae i
Dmitrija napravile prve korake. Brzo je uila tu vetinu pa
je bre nego druga deca za kratko vreme ve sama, svojim
koracima, ruicama kojima se pridravala za zidove i
predmete u kui, bez pomoi drugih upoznavala kuu.
Dmitrij joj je dao crtai papir i boje, ostavljajui svoje
prve tragove dlanova na beloj hartiji. Bilo kakvu igraku
koju bi joj Nataa dala, kratko je razgledala i bacila, urei
da dobije novi isti papir od Dmitrija.
- Sada mogu da umrem. Bie ti moja naslednica, vidim ja - smeei se i na Natainu radost, govorio je Dmitrij.
Olesija je tog jutra ustala neuobiajeno raspoloena,
ali i vidno nervozna. Dmitrij i Nataa su primetili njeno
udno ponaanje i oima jedno drugo pitali ta se deava s
njom. Koristili su do savrenstva sporazumevanje mimikom
u trenucima kada bi se obino udili i iznenaivali Olesijinim postupcima, i hteli jedno drugom da stave do znanja
ta misle, a da to Olesija ne primeti. Natai se nimalo nije
svialo jutronje Olesijino ponaanje.
-Dmitrij! ta joj je danas? Zato se obukla kao za
izlazak, neobino je ljubazna, a ujedno vidno
nervozna. Ja
se bojim te ene.
-Ne brini. Pa zar je nisi upoznala ve. Takva je roena,
takva e umreti.
- Volela bih da nisam u pravu, - unervozila se i Nataa.
Olesija je ula u dnevnu sobu s posluavnikom i tri
oljice aja.
338
A LEKSANDAR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
339
ve iznela pripremljen kofer. Otrala je u Natainu sobu.
Izvukla kofer ispod kreveta i uzela kutiju sa zlatnicima i neke
fotografije koje je ranije markirala, kao i Sergejevo pismo
Natai. Oigledno da nita nije preputala sluaju i do tanina
je isplanirala svoj zloinaki, neoveni naum. Jedino to nije
uspela da isplanira je panika koja ju je obuzela i vreme koje
je proletalo kao u nekoj treoj dimenziji vremena. Otvorila je
Dmitrijev orman i sa mesta gde je uvao novac i dragocenosti
koje su se sastojale od primeraka nasleenog porodinog
nakita i ponekog dukata, ali ne vrednog i opasnog kao
Nataina kolekcija, uzela sve to je nala, obukla je Anuku
i pokupila njene stvari. Stavila ju je na krevet i otrala do
ateljea. s mrnjom u oima koju mogu da ispolje samo osobe
bez karaktera, asti, potenja. Stegla je zube i iletom isekla
iz razapetog rama platno s Natainim portretom. Smotala ga
je u rolnu i sa zadovoljstvom gledala prazan ram.
- Eto ti sada, uivaj u svojoj Natai, - zlokobno je
izgovorila.
Ve napisano i ranije osmiljeno pismo je ostavila
ispod pepeljare na stolu, za kojim su uspavani sedeli Dmitrij
i Nataa. Pokupila je svoje torbe. Jednu okaila o rame,
drugu uzela u ruku, a drugom rukom malu Anuku u naruje.
Anuka se rasplakala.
- Ne boj se, malecka. Sve e biti u redu. Sada si sa
mnom.
Istrala je iz kue ne zatvorivi ni vrata. Zadihana je stigla
do kraja sela, gde je ekao ranije pripremljen automobil s
vozaem.
Ula je u auto, i tek tada odahnula.
- Gospoo Olesija - obratio joj se ovek, iji je lik
govorio da je iz miljea ljudi koji se bave neasnim, prljavim
i kriminalnim poslovima. Izvadio je iz depa neku knjiicu
i pruio Olesiji - Ovo su vaa nova dokumenta. Pogledajte,
340
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
22
342
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
343
344
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
345
-Ja
346
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
23*
348
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
349
-Vanoje da uvia da si pravio greke i nadam se da
350
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
24
Sedeo je sam za ankom svoje omiljene kafane na
drugom kraju ulice. Izvadio je iz depa treu kutiju cigareta. Ponovo mu je palo na pamet da previe pui. Ali kako
ostaviti cigarete posle toliko godina i to sada kada ga njihov dim koliko-toliko smiruje? Kako provesti vee s aom
pred sobom bez tog dodatnog zadovoljstva. Razmiljao je
0 razgovoru s Bokom i iskustvu s Jelenom. Ona je inae
puno priala. Imao je ivaca da je slua uvek do kraja. Ali
su se oni vremenom tanjili i zategnuti pucali poput trulog
kanapa. Onda joj je verovatno dosadilo da ga ubeuje i eka
1jednostavno je bez najave tiho ietala iz stana i njegovog
ivota. Nije je video ve drugu nedelju. Boko mu je rekao
da ga moda jo voli. Moda? Glupo razmiljanje, pomislio
bi. Ili voli ili ne voli. Osmehnuo se i setio je se.
Imala je zaista mnogo vrlina i tek po koju manu, koju
bi otkrio tek sada, kada je otila. Da li je smeo da joj dopusti
da ode? Voleo ju je kada se smejala obinim glupostima, a on
ih nije razumeo i nisu mu bile smene. Gluposti, uobiajene
enske, ali ne onakve da bi se osoba okarakterisala kao glupa. Ma, bolje to je otila. Sada on moe da spava na levoj
strani kreveta, koju je stalno morao da joj ustupa, da bi ona
mogla leei da kroz prozor gleda mesec. Nesvesno je zakolutao oima. Da, da, mnogo ga je nervirala.
A tek njena potreba da nikud ne mrda dok ne popije
dve jutarnje kafe. Objanjavala bi to kao neki problem
s pritiskom i slino. Nije ga interesovalo vie pa nije
ni razmiljao o tome. Ali sam bog zna koliko je puta on
352
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
353
354
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
355
Hteo je da se uveri u svoj umiljaj, da je nala drugog.
Za nepun sat je bio na uglu ispred njene zgrade. Kao
nekada, kada je gledao u njen osvetljen prozor i ekao da se
svetlo ugasi, jer je to bio tajni znak da e se videti kasnije.
Tako je i sada posmatrao u pravcu prozora. Emocije su
nadvladale njegov toliko krhki i kolebljivi razum. Stajao
je poluraskopan, posmatrao tronu fasadu zgrade u kojoj
je ona stanovala. Vreme je merio instinktom. Znao je da e
je videti. U daljini se uo zvuk automobila. Bio je to redak
zvuk u nedeljno popodne kada su se svi odmarali.
Ispred zgrade se zaustavio beli predratni mercedes
s crvenim konim seditima, uglancanim, poput ogledala
hromiranim delovima. Auto kojim su se mogli pohvaliti
retki i bogati tatini sinovi. Mukarac koji ju je dovezao pred
sam ulaz zgrade, nije gasio motor automobila. Plaviasti dim
sagorelog benzina, irio se ulicom i zavlaio i u nozdrve.
Brzo se sakrio iza oka. Samo je krajikom oka, da ostane
neprimeen, posmatrao automobil.
Pomislio je u sebi: zato je sebi napravio takvu glupu
situaciju? Pa ko je on da je uhodi i prati? Jelena je i dalje
sedela u autu i askala s pratiocem. Iz daljine je video da
su razmenili jedan strasan poljubac. Otvorila je vrata automobila i iskoraila na asfalt jednom nogom i dalje sedei
u autu. Jo jednom su se poljubili, a onda je izala i stala
pored auta. U tom trenutku se na prozoru stana pojavio njen
otac, kome je mahnula na ta je on otpozdravio.
A, to je upitanju, zatvorio je krug. Ulovilaje mukarca
s pedigreom, razmiljao je znajui za poznatu sujetu njenih
roditelja. Poljubili su se jo jednom i Jelena je zatvorila
vrata automobila. Moan, elegantan i skup auto se velikom
brzinom uz pozdrav sirenom udaljio niz ulicu, a Jelena je
vrhovima prstiju dunuvi u dlan, poslala jo jedan poljubac
u pravcu automobila.
356
A LEKSANDAR M IJ ATOV I
25*
Prole su jo dve dosadne i monotone godine. Godinja
doba bi razlikovao po bojama, mesece po broju dana, dane
po raspoloenju. to bi se vie bliio petak, poslednji radni
dan u nedelji, tim bi se oseao raspoloeniji. Promenio je
kafanu. Ne zbog kakve neprijatnosti ili svae s gazdom, ve
iz praktinih razloga.
Odlazio bi esto, bar jednom u mesec dana u svoju
bivu kuu a gospoa koja mu je obeala da e mu proslediti
pismo iz Rusije zamolila ga je da vie ne dolazi. Neko od
komijaprimetio je njegove este dolaske u kuu, paje imala
neprijatnosti s muem. Nije to eleo i reio je da se upozna
potara koji je pokrivao taj kraj. Potar bi svakoga dana po
obavljenom poslu svraao na po jednu s nogu u istu kafanu
gde je Marko odluio da napravi ekaonicu za pismo.
Oi su mu se mutile od vina, konjaka i dima i gledao
bi kroz zamagljeni izlog svoje kafane. Stalno bi i sve ee
razmiljao o danima kada je Natai obeao da je nikada nee
ostaviti. Gledao bi beli sneg koji iznova pada i oekivao
pismo u koverti iste boje.
- Jo se uvek nadam i od nade ivim. Ali, ne, ne, meni
niko ne pie, nemam ja tu snagu da pokreem tue snove.
Odgovarao bi gazdi kafane na pitanje ima li pote.
Nepristojno je presretao potara primetivi ga kroz
izlog kafane i ve znao njegov odgovor.
- Danas nita gospodine.
Potar bi odgovarao tonom kao da Marku svaki dan
donosi brdo pisama. Teei ga reenicom:
358
A LEKSANDAR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
359
Prolazila je godina za godinom. Nareao ih je punoletstvo i koju i vie od povratka iz Moskve. Postao je poznat
u svom novinarskom esnafu i popularan u gradu. Zrelost
obaveze i godine su uinile svoje i Marko je gotovo zaboravio na Moskvu i jednu prolaznu avanturu s devojkom, ve
izbrisanom iz ivota, Nataom.
Stekao je neophodno samopouzdanje, imao siguran i
popularan posao i postao omiljen meu kolegama. Polako
je prolazilo vreme itaa koji su cenzurisali ili bolje reeno,
sakatili svaki tekst, pa je mogao sebi priutiti, uz svo neophodno iskustvo, jezike vratolomije, igre reima i izrazima, koje je izvlaio iz svog bogatog vokabulara. Njegove
reportae bi itali i oni koji su inae preskakali sportske
strane. Uneo je neto novo u stilu i nainu obraanja
itaocima. Stereotipi i nauene fraze, koje su sastavni deo
novinarstva, zamenio je samo njemu svojstvenom slobodom izraavanja, za ta je itekako imao dara. Gajio je kult
lepog izraavanja i setio se davne Bokove opaske da e mu
biti tesno u novinarstvu.
Boko bi mu esto govorio, da treba da ga skloni iz
sportskog novinarstva, jer ljudi poinju kupovati novine
zbog sporta i njegovih napisa. Dodelio mu je dugo eljene
cele dve lajfne za kolumnu koju je objavljivao svakog
drugog dana. Tirai bi se osetno uveavali danima kada je
izlazila Markova kolumna.
Boko ga je jednog prepodneva pozvao u kancelariju.
- ta ti sada treba? - obratio mu se Marko. - Da nee
moda da mi ustupi mesto glavnog urednika.
Boko je bio prilino ozbiljan i pokazivao znake nervoze.
-ta ti je Bole, kakav problem ima? Ako mogu da
pom...
-Ne. Ne treba meni pomo. Ali se bojim da e trebati
tebi.
360
A LEKSANDAR M IJ ATOV I
Razmiljaj muzikom
361
362
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
26*
Posle godina pakla, line tragedije, koja ju je zadesila, suoena s moranjem da istraje jer je zbog Dmitrija i sebe
morala da ivot gleda kao neto ispred sebe, to traje, dolazi
i prolazi. Dmitrij joj je zabranio da se osvre nazad. Posedovao je neverovatnu mo neprolaznosti, koju je maginom
lakoom prenosio na Natau.
Optimizam kojim je obojio prostor oko sebe i vreme
u kome ivi, kao i volja za ivotom, stalnim stvaranjem,
poricanjem prolosti, smatrajui je neim to je iza lea,
priliilo bi pre nekom mladom ambicioznom oveku.
- Na leima nemamo oi, pa i ne treba se truditi videti
neto to ne postoji.
Osim potpuno sede kose poput pepela i neto dubljim
i no vim borama, kojima se ponovio poslednjih godina, nije
promenio. Negirao je i bolest koja ga je zadesila pre nekoliko godina, kada je doiveo modani udar i ostao bez moi
da koristi desnu ruku, svoje najjae oruje, kojim bi pretakao svoje inspirativne opservacije na platno. Govorio bi
da ona to ne shvata. Da je to kao kada bi pevau oduzeli
glas, knjievniku mo pamenja, a kompozitoru sluh. A ona
je i te kako shvatala.
SnagomvoljeiuznesebinuNatainupomo,istrajnost,
volju svojstvenu mladim ljudima, nauio je da slika levom
rukom. Najvei krivac za njegov povratak u atelje je Nataa.
Dodue, pokreti su bili nedovoljno precizni i neveti da bi se
usudio da radi portrete, ali je zato po nekadanjoj Natainoj
elji nastavio svoje umee, traei inspiraciju u mrtvoj
364
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
365
ovom svetu. Gore kodboga te ekaju nove obaveze i ne treba
ih se bojati. Jednog jutra je osvanuo mrtav u svojoj postelji.
Saznali su sasvim sluajno od Asje mnogo kasnije.
Asja im je priala o vrednoj kolekciji koja se nalazi
sakrivena u njihovoj kui. Iskreno se bojala da im to skriveno blago ne donese nekakvu neprizivanu nesreu. Asja se
plaila Olesijinog prokletstva i nekog zla kojeg je bila u
stanju da im uini na daljinu.
- Priznajem, greila sam i uvidela sam da sam omanula u proceni te ene, govorila bi o Olesiji, kao da se pravdala
Dmitriju. - Iskreno bih volela da to bogatstvo ne bude nikada pronaeno. Postoji izreka, sakrio se kao blago, pa ga
niko ne moe pronai.
Asjaje Dmitrijapovezala s jednim uglednim kolekcionarom. Prodajui svoje slike on i Nataa su mogli pristojno da
ive, a slikama se znao trag. Posedovao je bogatu kolekciju,
ime, ugled. Bio je popularan i priznat slikar. Dmitrijevi portreti
su krasili mnoge domove imunih ljudi, nalazili se na zidovima u kabinetima visokih dravnih funkcionera, stranih ambasada, kao i u prestinijim galerijama. Svu svoju imovinu, koja
je obuhvatala i vredne slike koje su neopravdano i nezaslueno
bile godinama sakrivene od oiju ljudi, amei prislonjene
jedna na drugu u Dmitrijevom ateljeu, testamentom je ostavio
Natai. rtvovala se za njega u svakom trenutku, pogotovu
kada mu je posle bolesti trebao neko da ga ohrabri i ulije mu
samopouzdanje da ga vrati boji i platnu. Samo ga je smrt mogla
odvojiti od etkice i boje. On je Natau drao na vetakom
disanju i vratio je u ivot posle Olesijine otmice male Anuke.
U rtvovanju ne sme da postoji gradacija. Znali su initi rtve
u svojim postupcima za koje onaj za koga se rtvuje ne sme
todazna.
Priala mu je esto o klaviru koji je dobila od Sergeja
i vetini razmiljanja muzikom. Smejao se kao i Natain
366
A LEKSANDAR M IJATOV I
otac, kada je prvi put uo o tome. Uzvratila bi mu njegovom malo razumljivom teorijom o boji i raspoloenjima.
Zajedno su doli do analogije koja se mogla primeniti u oba
sluaja uz obostrano razumevanje.
Nije ostalo na tome. Za jedan od njenih mnogih
roendana, koje bi zajedno proslavljali, posle nekoliko
tekih godina privikavanja na ivot bez male Anuke, na
njeno oduevljenje i nevericu, kupio joj je klavir. Voleo
je da mu svira dok bi slikao. Primetio je da su te slike
izgledale drugaije, dinaminije, veselijih boja, udnih
valera i neponovljivih senki. Dmitrij je ve toliko navikao
na zvuke klavira da bi poinjao prepoznavati kada Nataa
svira za svoju duu, a kada razmilja i o emu, dok svira.
Igrali su igru prepoznavanja o emu misli svirajui neku
kompozicijom. Vremenom je nauio da razlikuje njeno
raspoloenje po muzici koja ispunjava prostor.
- Nataa, ti si mi sve to imam. Sve ostalo su stvari. Ja
se ne veem za predmete, ve za ljude. Hou da te obezbedim
u sluaju da se meni neto desi. ivi, uivaj u ivotu i ne budi
sentimentalna prema mojim slikama. Kada bude morala,
prodaj jednu po jednu. Ula si u sve kanale i tokove kojima
se ja sluim. Koristi ih ti posle mene. Imam jedino molbu da
jednu sliku nikada ne proda. Nataa i pored toga to je bila
upoznata sa svakom Dmitrijevom slikom i znala priu kako
je svaka, kada i zato nastala, nije mogla da se seti neke slike
o kojoj joj je Dmitrij neto posebno govorio.
- Ne seam se nijedne za koju si zbog nekog razloga vezan.
-I pored savrene inteligencije koju poseduje, nekada me razoara. Pa vidi - pokaza rukom na ostatke platna
na ramu davno iskrojenog i ukradenog Natainog portreta.
- Ali Dmitrij. Pa to je samo ram. Kako si pomislio, ko bi
to kupio? Najradije bih sklonila taj ram da se ne povreujem
seanjima.
Razmiljaj muzikom
367
- Samo ti uvaj taj ram. Bie Dmitrij opet u pravu.
Zagonetkom je zavrio razgovor.
27*
-Marko! Hajde ustaj vie od te pisae maine. Doi
kod mene u kancelariju na kafu.
-Svakako, ne zove glavni urednik bilo kog novinara na
kafu. Samo da zavrim reenicu i dodam naslov. Moglo bi
proi
i bez njega, ali ti treba vei tira, - naali se Marko.
Marko ue u Bokov ured i vide gaprilino raspoloenog.
Kafa je ve ekala na stolu.
-Je li ovo sikterua, kada je ve gotova? - nasmeja
se Marko.
-Nije sikterua, ali u odahnuti od tebe mesec dana.
-A gde ide, ako nije tajna? - upita Marko.
-Ide ti. Ja ostajem, plaim se da mi neko ne zauzme
fotelju i zameni bravu, pa ne smem da mrdam iz
redakcije.
- uzvrati Boko.
-Izvini, ali gde ja to idem? - zaudi se Marko.
- Ovo ti je reenje za godinji odmor - urui mu
Boko otkucan, potpisan i uredno overen papir.
- Pa nisam ti traio godinji odmor. Ovde je sve
naopako. Kada sam u vojsci traio nekoliko dana da se sredim i odmorim od svega, pukovnik mi je namestio pratnju i
najurio iz kancelarije.
-Nije ovo vojska, Marko. Ovo je uglednakua. Nego,
uzmi i ovo - prui mu Boko drugi papir. Proitaj i da te ne
gledam, brii to pre.
-taje ovo Bole?
- Moj kolega iz Moskve, Aleksandar Semjonov, poslao ti je garanciju. S ovom garancijom idi u ambasadu po
vizu i put pod noge.
370
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
28*
Svanulo je prvo jutro u vozu. Posle sinonjeg sna i
nezgodnog poloaja tela koji je zauzeo, pre nego to je zaspao, osetio je bolove u vratu i celu desnu stranu tela nije
oseao od ukoenosti. Otvorio je oi i zaslepela ga je belina
maarske ravnice, prekrivene snegom.
Kroz maglu se samo setio da su carinici gotovo rutinski
obavili pregled i nastavio je da spava. Ustao je, protegao
se i otvorio prozor. Udisao je hladan panonski vazduh, a
sneg koji je padao vlaio mu je obraze pa ga je iskoristio
za jutarnje umivanje i lake buenje. ekao ga je jo dug
i dalek put. Proetao je hodnikom da razdrma umrtvljene
noge i uverio se da u vagonu ima svega nekoliko putnika i
to rasporeenih u dva kupea. Priali su neto na maarskom
i nije razumeo, a nije ga ni interesovalo. U povratku u kupe,
mimoiao se s kondukterom. Smekao se Marku i pokazivao
palcem leve ruke pokret kao da pije, naginjui glavu unazad
s prislonjenim palcem na usne. Oigledno nije razumeo
Markov jezik, pa je hteo da mu stavi do znanja, da bi rado
popio neto od alkohola.
- Palinka, palinka - govorio je.
Marko ga potapa po ramenu i pozva u kupe. Izvadi
iz torbe bocu preostalog konjaka i ponudi konduktera.
Kondukter zadovoljno protrlja dlanove i otpi gutljaj. Kao
da se stresao od jaine pia i blagim naklonom pozdravio
Marka. Udaljio se, a Marko je ostao sam. Seo je pored
prozora i razmiljao ta da radi da se oslobodi ove neprolazne
teke dosade i tiine. Tiina mu i nije smetala, ali je u
372
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
373
374
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
375
panju na putnike koji su zaobilazili njegov kupe, radujui
se svaki put kada bi neko proao ne zaustavivii se. Samo
da proe jo koji minut. Do Moskve u biti sam. Radovao
se ni sam ne zna zbog ega. Neoekivano, neko otvori vrata
kupea. uo je samo zvuk tokia nepodmazanih vrata.
- Izvinite da li je slobodno, - upitao je enski glas.
Podigao je glavu i ugledao mladu devojku, savremeno obuenu, s manjim runim prtljagom.
- Ako nema nigde mesta, da, slobodno je! Pomislio
je u sebi kako sam samo neotesan i ta mi je trebala ova
neumesna opaska. Kudio je u sebi svoj brz jezik.
Devojka se samo nasmeja i ue u kupe. Skinula je kaput, al i kapu i odloila na vealicu leima okrenuta Marku.
Iskoristio je priliku pa je sputajui knjigu nie ispod oiju,
odmeri, onako muki, uobiajeno, od glave do pete. Na
sebi je imala usku dezeniranu haljinu, strukiranu i telo joj
je izgledalo kao vajano pod vetom rukom i okom nekog
vajara. Crna duga kosa se prosula po leima, a oigledno
lepe i duge noge, koje su pristajale njenoj visini, sakrivale
su krznene izme. Okrenula se bre nego to je oekivao i
primetila da je posmatra. Nasmejala se bezazleno, uljudno i
sede dijagonalno preko puta Marka.
- Gospodine, dokle putujete? - upitala je oigledno s
namerom da zapone razgovor.
Znao je da je dugo ekala voz i da je normalna reakcija
mladog oveka da konverzira s nekim, pogotovu to se
oigledno odluila da ne menja kupe i ve udobno smestila.
-Mene pitate? - persirajui je upita Marko.
-Pa ako ima jo nekoga u kupeu, ne. - odgovorila
mu je aludirajui na njegovu opasku za kupe i
slobodno
mesto.
-Do Moskve, mlada damo.
-Odlino govorite ruski, ali ste stranac. Oigledno
376
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
377
Studiram urnalistiku i na zavrnoj sam godini. Vraam se
izKijevagde...
-Znai budua koleginica, - zadovoljno ree Marko,
odagnavi svu nelagodnost koja ga je ranije pratila
kada s
nekim razgovara tokom puta.
-Molim vas, ne prekidajte me. Nisam zavrila. ta
sam rekla? A da!. Ila sam u Kijev gde sam
istraivala
prolost jedne porodice i nestanak, zagonetan
nestanak njihovog sina u ratu. Istraivako novinarstvo mi je
opsesija i
verovatno budue opredeljenje.
Marko se setio Natae i njenog ne dozvoljavanja da
ga prekida usred reenice. Ja u Rusiji izgleda ne znam s
enama nikako. Ili sam ja plodna podloga da svi steknu
preimustvo i lako nametnu svoj autoritetom.
- Vrlo hrabro i ambiciozno za nekoga ko je tek
zakoraio u blato novinarstva. Zar ti se ne ini da je rano za
eprkanje po pepelu prolosti bliske ratu? Bilo je tu svega i
svaega. Tajanstveni nestanci nisu nita neobino, samo je
moda isuvie opasno, bar jo jedno izvesno vreme. Ana,
novinarstvo je neobina voka. Daje zlatne plodove samo
ako je divlja, slobodna, istinita. im dravni batovan u liku
i imenu urednikapone daje kalemi politikim makazama,
ona zakrlja i donosi gorak, pa ak i otrovan plod. Od tvog
truda i gole istine, ostane nejasna i nedovrenapria s krajem
po ukusu batovana. Ubijaju ti motiv za rad i trud ostane
nenagraen. Nema satisfakciju i izgubi poverenje. Prvo u
sebe, a kasnije u svoju sredinu, u ljude. Osea se nevanim
i shvata da maina moe da funkcionie bez rafa koji se
zove tvojim imenom.
- A istina?
Ana je spremno odgovorila.
- Ona ne moe da bude veito zaboravljena u neijoj
fioci, fascikli, mozgu. Pa i ovek nekada kada predoseti
378
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
379
od mlaih ljudi, sluajni susret ga je razuverio i shvatio
je da svi mladi nisu stereotip. Neko unutranje ulo mu je
govorilo da ovoj mladoj devojci moe poveriti i prodati
svoju priu.
-Vidi, Ana. Razlog mog putovanja je takoe traganje za istinom. Moja borba za nju je lina, viteka
i nije
pria za ep, za udbenike, koja e se prepisivati s
kolena na
koleno.
-Retko ste interesantan ovek. Sluam vas.
-Ne prekidajte me, u stvari, ne prekidaj me Ana, to
ne volim, - uzvratio je istom merom Marko,
pokuavi da
bar malo smanji zaostatak u prednosti koje su ruske
ene
ostvarile u svojoj nadmonosti nad njim.
Ana se samo nasmeja i zauta.
- Moja istina, treba da se realizuje i zaivi u stvarnom
svetu. Tamo je i stvorena i ivela je pritajena u dui. Svemu
doe kraj. elim da skinem zavesu s prolosti i obelodanim
sebi istinu. Kome stvarno pripadam? Ljudi imaju mnotvo
elja koje ometaju oblikovanje njihove sree. Svoju bih
uobliio samo jednom, velikom, najveom. Ako bi mi neko
umesto te jedne elje ponudio da je kompenzujem s vie
malih, sitnih, ostvarljivih, svakodnevnih. Razobliio bih
se i ostao nesrean s nedovrenim ivotom. iveo sam u
bajci dvadeset godina. Ponovo me obuzima polet, proima
potreba za zajednitvom, koju nikada nisam ni okrnjio i
uvek je bila prisutna u meni, ali je nisam osetio. Stojim iza
vremena, na usijanoj podlozi. Skinuo sam masku koja se
godinama lepila za moje lice.
- Oima broji slike, reima boji misli, a spoljni
izgled je ogledalo due, unutranjih nereda, iekivanja,
ogledalo prolosti. Talog na dnu olje kafe iz koje gledamo
budunost. Jedna osoba je nestala iz mog ivota pre mnogo godina. Sada znam da mi nedostaju dve. Znam da sam
380
A LEKSANDAR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
-Novinar
381
Svaki njen
monolog bi se zavravao mojim pitanjem.
Pokuavala sam
tada da primenim taktiku, da kada je uhvatim u
momentima
kada pria sama sa sobom, utim i to vie ujem, ali
je i to
provalila. Jednoga dana je jednostavno popucala" po
svim
avovima i sada je u bolnici.
382
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
-Od
Razmiljaj muzikom
383
384
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
385
zgrade i pomou upaljaa, stigli do vrata Aninog stana.
Neobjanjivo, sijalica u hodniku nije radila.
Ana se izvinjala Marku, kao da je kriva za tu sasvim
obinu situaciju. Uli su u stan i Ana se domainski postavila
prema neoekivanom i nezvanom gostu. enski, nespretno
se pravdala za nekakav nered, koji je samo ona videla ili
je htela da opravda oiglednu starost i pohabanost, davno
napravljenog nametaja.
Naviknut na organizovani haos u svom stanu, Marko
nije prihvatio nikakav razlog Aninog izvinjavanja. Zora je
bila blizu i Ana je ne gubei vreme uvela Marka u sobu i
pokazala mu mesto gde e prenoiti.
-Marko, prenoite ovde. Ovo je mamina soba. Naravno,
ako vam ne smeta.
-Ne, nipoto. Tebi puno hvala. Ja u se moda poneti
malo nekulturno, ali Ana ja sutra treba da se javim
Semjonovu
u redakciju. Pa bih ako se ne ljuti odmah legao.
Znam da
nije ba gostinski, ali...
-Sve je Marko u redu. Vano da sam i ja spokojna.
Verujte mi, brinula bih da sam vas ostavila na peronu.
elim
vam laku no. Ja sutra nemam obaveze. Sebi u
priutiti
dui odmor i obavezno se vratite kada zavrite.
Laku no
Marko.
29*
Marko je ujutru, napustivi zgradu, svratio do telefonske govornice i najavio se Semjonovu. Odmah je siao
u metro i uputio se prema redakciji. Atmosfera, zvukovi,
jezik koji uje oko sebe, podsetili su ga na prolo vreme.
Doekala ga je sekretarica i odmah najavila.
- Gospodine, sedite. Semjonov ima gosta, ali e ga se
brzo reiti zbog vas. Ne brinite, ve sam dogovorila s njim,
- namignuvi, obrati mu se.
Pozvala ga je telefonom i najavila vanog gosta iz Jugoslavije. Semjonov je, samo to je spustio slualicu, ispratio gosta do izlaznih vrata i izvinjavao se to ne moe da mu
posveti vie vremena.
- Eto vidite. Stigao mi je u posetu vaan gost iz Jugoslavije. Gospodine, ovako je svaki dan. Ne znam kada u
moi da vam pomognem. U svakom sluaju javite se.
Veto i rutinski je otkaio oigledno dosadnog i
nemilog gosta.
- Vi ste Marko.
Prie mu Semjonov i pozdravie se kao da se poznaju
godinama. Zagrlili su se i poljubili.
-Izvolite uite. ta radi moj i va prijatelj Boko? upitao je Semjonov Marka, pripremajui teren za
oputanje
i blie upoznavanje.
-Verovatno kuka za mnom. Naali se Marko. Vezani
smo kao creva i ako se svakog dana ne vidimo i
naalimo
na svoj, njegov ili tu raun, kao da nam je dan
propao. Tek
sam stigao a ve sam ga se zaeleo, verujem i on
mene.
388
A LEKSANDAR M IJ ATOV I
Razmiljaj muzikom
389
logori su bili puni naih ljudi, proverenih rodoljuba. Jedini
greh je predstavljao to to su mnogo znali i samim tim bili
nepodobni i opasni. Bilo je to mentalno obolelo doba. U
gulazima je stradalo vie ljudi nego u ratu. Mrtva usta ne
govore. Ko je bio u prilici da se spasi, uinio je, za ostale
nije bilo prilike.
-Ali, Semjonov, ona je iva. Ja znam da je nisam
naao na adresi samo jedan dan posle, ali bilo je to
davno.
Sergejev ovek je negde sklonio, a pismo sam
dobio
nedavno.
-Hajde, Marko, ne budi ba toliko naivan. - odbrusi
mu Semjonov - Nisi valjda mislio da e Natau
Lebedevu
pronai pod tim imenom, a moda i nije u Moskvi.
ovee,
vidi li koliki je ovo grad? Ovde moe sakriti jedan
manji
grad, da ga niko ne pronae, a ne jednu osobu.
Izvini, ne
elim da te obeshrabrim. Pokuavao sam da sloim
mozaik
i krenem od neega opipljivog. Ali, ao mi je.
Samo od
jednog imena i prezimena nisam se mogao niega
korisnog
uhvatiti. elim ti puno sree, jer e ti trebati, ali
nemam
ideju kako da pone.
Sauesniki se Semjonov saalio na Markov predstojei jalov trud.
- Marko, iskreno alim nad tvojom sudbinom. Bio je
rat. Mnogi su izgubili najblie. Ti ima neke svoje izvore
da su tvoja Nataa i erka Ana negde u Rusiji, moda ba
u Moskvi. Ali to to ti eli da postigne je kao kada bi
brojao zvezde bez teleskopa. Po meni si u nemoguoj misiji. Svaku sanjariju vreme otkriva i ubija. Nema problema.
Ako misli drugaije. Bar se vrati i obraduj Boka jednom
reportaom iz Moskve. uo sam da si elokventan i da je
teta to ne pie nita ozbiljnije od nekakvih kolumni kod
Boka. - gotovo obeshrabrujue i destruktivno su zvuale
rei Semjonova.
390
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
razmiljanju i
Razmiljaj muzikom
391
392
A L E K S A N D A R M I J AT O V I
Razmiljaj muzikom
393
394
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
395
-Ovde neto fali. Nedostaje deo kolaa. Onanajvanija
spalila.
396
A LEKSANDAR M IJATOV I
-Ana,
Razmiljaj muzikom
397
takvih prefinjenih pokreta i smisla za perfekciju, nije mogao
da je naslika izrazito punakom enom. Pa njene dojke. Jeste
imala lepe grudi, ali ne ovoliko velike.
Ana je utala i nemo posmatrala naizmenino sliku i
Marka.
-Ako saznamo ime slikara i srea nas poslui da je
iv i pronaemo ga, saznaemo sigurno jo dosta
toga.
-A ta ako je taj slikar ne poznaje.
-Mora neto znati o njoj. Bar ime naruioca slike i
gde ju je portretisao.
-Marko. ta ako nita ne saznamo, ta ako nije iva?
-Ana i to je istina. Ja sam ovde zbog istine pa kakva
god ona bila. Nadam se da u bar Ani ui u trag.
-Veliki si ovek, Marko. To su ljudi onakvi kakvi
jesu po svojoj prirodi i kao takvi ne podseaju na
druge
ljude. Razliit si, specifian. Mnogo si iskren i
istinoljubiv.
Volela bih da imam takvog oca.
-Opet isto mislimo, Ana. Jo ako se slae da odmah
idemo i ne dangubimo.
-Da, svakako ja ekam.
udno nestrpljiva i vidno rasejana, Ana se brzo spremi za polazak.
- Idemo kod Konstantina. Njega poznajem. Priznati je
slikar i poznavalac umetnosti. Nee aliti truda da nam pomogne. Pisala sam o njegovom opusu lanke koji su bili dosta
itani. Pozvao me je da se upoznamo. Umetnici nisu navikli da
se o njima lepo pie. Objanjavala sam mu da ja nisam kritiar,
ve student, novinarpoetniki da sam jo esnafski neiskvarena.
Daj boe da si u pravu i da je portret uradio neko poznat.
Brzo su se spremili, ostavili neprovetren stan ispunjen dimom i pune pepeljare. Prosute slike i pisma po podu
i stolu ostavljale su nepogreiv utisak da je stan naputen u
neijoj neobjanjivoj urbi i hitnosti.
30*
Za neto vie od sat vremena bili su pred Konstatinovim vratima. Ana je zvonila, ali niko nije otvarao. Marko
pogleda u asovnik i upita Anu da nije moda kasno i nepristojno. Moda je bilo bolje da saekaju sutra. Ali to njihovo sutra traje godinama. Izgubili su svaki obzir za vreme
i oseaj pristojnosti, oboma toliko svojstvene. Nestrpljivo
su cupkali nervozno stojei pred vratima.
- Hajdemo, Marko - nezadovoljno i nervozno ree
Ana. - Ipak je kasno. ovek je sigurno ve legao.
Udaljili su se par koraka od vrata, kada su uli
otkljuavanje. Zastadoe i vratie se. Vrata je otvorio dedica omanjeg rasta, koatog lica, pogrbljenih lea, sa sedom
bradom i naoarima na vrhu nosa.
Ne prepoznavi ve bunovan nenadane goste, upita:
-Ko ste vi, koga traite? Zar ne znate koje je doba noi?
-Gospodine Konstatine, Ana. Ja sam Ana. Znate ona
novinarka.
-Ati si, lutko moja. taje tako hitno, otkudti ovako
kasno? - uplaen upita starac.
-Hitno ste nam potrebni. Ba sada, ne sutra. Molimo
vas. Ovo je gospodin Marko Petrovi, moj kolega
novinar
iz Jugoslavije.
Konstantin ga znatieljno pogleda preko naoara,
oigledno ne ljubei mnogo novinare.
- Vi novinari stvarno nemate obzira. Posao, posao i
samo posao. Verovatno vam treba neka vest za prvo izdanje,
ali ta ja tu mogu pomoi?
400
Razmiljaj muzikom
401
402
Razmiljaj muzikom
403
404
A LEKSANDAR M IJATOVI
Razmiljaj muzikom
405
-Da, gospoo, otkupljujem slike.
-Vi mora da ste novi u svom poslu, inae naeg
Dmitrija svi poznaju - zakljuila je ena.
Marko se hteo ne hteo ve upustio u razgovor koji
nije eleo.
-Da, nov sam i uputili su me u ovo selo. Dmitrij je
oigledno ovek sa smislom za odabir mesta
ivljenja, kada
je odabrao ovako romantino i lepo selo - htede
Marko da
im malo podie, ne bi li to pre zavrio ono zbog
ega je i
uao u prodavnicu.
-Ne znam samo, ta vi ljudi iz grada vidite lepo u
ovim zabitima. Ni struje, ni puteva ni ljudi. Uvek
ste mi
bili nejasni i udni. A da, - kao da se setila ena se
obrati
Marku - Gospodine, sneg ve jako pada, a do
Dmitrijeve
kue niko ne dolazi automobilom po ovakvom
vremenu.
Ako ne pourite oekujem da ete se brzo vratiti.
Odmah
skrenite desno na prvom skretanju i na nekih dva
kilometra
od sela je imanje koje traite. Ne moete pogreiti,
jer je
njegova kua jedina u tom kraju, samo pourite.
-Hvala gospoo, mnogo hvala. Obradovan istra iz prodavnice i utra u automobil gde ga je radoznalo ekala
Ana.
-Ana! Tu smo, samojo koji kilometar.
Nasmeja se i primeti radost i na Aninom licu.
- Marko, pokaza mu zamotano platno i fotose koje je
izdvojio, stavljajui mu do znanja da u euforiji koja ga je
zahvatila ne zaboravi da ih ponese sa sobom.
Uze slike i odmah ih stavi u unutranji dep odela, a
sliku privi uz grudi, blago kao da dri Natau, plaei se da
je ne zguva i oteti.
U predivnom, belom zimskom pejzau kao iz bajke,
u daljini su nazirali dim iz odaka, kao iz nekog udaljenog
broda na puini.
406
31*
Dmitrij i Nataa su kao i obino sedeli u ateljeu.
Dmitrij je slikao, a Nataa je itala knjigu. Prila je prozoru
uvi zvuk automobila neoekivanih posetilaca.
-Dmitrij, je li oekuje nekoga ovih dana? - upitala
gaje Nataa.
-Ne, po ovom vremenu pravi namernici nee se usuditi da krenu. Mora da je neko novi, ali ne razumem
zato
po ovakvom kijametu. Svakakvih ljudi ima. Mora da
ga jo
dri poetniki entuzijazam, pa mu nita nije teko.
-Dmitrij, idem ja u sobu da malo sviram i odmorim
se - ustade s fotelje, ostavi na njoj knjigu i uputi se u
svoju
sobu.
-Meni uvek uvaljuje vru krompir. ta ja sada da
radim s ovom posetom? Neto mi govori da nije
niko iz
struke, pa moda bi bilo bolje da ostane sa mnom.
-A ne. Ne ljuti se, ali ne elim da mi iko kvari dan.
Ipak idem u sobu.
-Ba si sebina, - nasmei se Dmitrij - Zar moe
neko pokvariti ve lo dan?
-Nee me nagovoriti. Lepo sam sanjala i neu da
mi neka situacija narui raspoloenje koje me
obuzelo od
jutros.
Voza je ugasio auto, protegao noge i ramena od
ukoenosti i obratio se Ani.
- Ana, ta vam je sada. Stigli smo, zato tako nemo i
preplaeno sedite.
408
Razmiljaj muzikom
409
Uputili su se prtei sneg koji je ve napadao pa je
stvarao kripav zvuk poput stiropora o staklo. Marko ju je
zagrlio i prislonio njeno lice na svoje grudi, titei je od
vejavice.
Dmitrij je ispred prozora toplog ateljea posmatrao
mukarca i enu kako se pribliavaju kui. Proimalo ga je
sve udnije oseanje. Ko su ovi ljudi? Kod mene niko ne
zaluta. Svi dolaze s nekom namerom. ta ih je nateralo da
ga po ovakvom vremenu trae?
Iz Nataine sobe su dopirali predivni tonovi laganih
klavirskih sonata, koje je volela da svira. Dmitrij je oprao
ruke, oeljao se i krenuo ka vratima da doeka neznance.
Taman kada su se spremali da pokucaju na vrata, Dmitrij ih
preduhitri i Markova ruka osta u vazduhu.
-Dmitrij Fj odorov? - upitno izgovori Marko obraajui
muse.
-Da. Ja sam. Kome i emu da zahvalim na ovoj poseti?
-Gospodine, mi smo novinari - odgovori Ana, plaei
se da Marko neto nepromiljeno ne kae. Marko je
pomislio
u sebi: Od ovih Ruskinja stvarno ne mogu doi do
rei.
-Novinari? - iznenaeno ree Dmitrij. - Kritiari me
sasecaju po svim dijagonalama i eto nekako
opstajem, ali
ime sam zasluio da budem interesantan
novinarima i to
po ovakvom vremenu? Izvolite, uite.
Pristojno, domainski ih Dmitrij pozva u atelje i dalje
zbunjen iznenadnom posetom.
-Radije ne bismo, gospodine - ree Marko. Bojimo
se da se zadravamo, nevreme je, a moramo brzo
nazad.
Ako ostanemo due neemo se vratiti u Moskvu.
-Vi novinari od svega pravite priu. Jo niste ni seli
a ve bi pis,ali kako se niste uspeli vratiti od
vejavice s
vanog zadatka. Prevaranti ste svi vi i to jeftini.
Naravno
da se alim. - nasmeja se Dmitrij. -Nikada ne mislim
tako.
410
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
411
412
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
413
414
A LEKSANDAR M IJATOVI
Razmiljaj muzikom
415
- Marko, Marko. Otkuda ti, pa zar posle toliko godina? Ali zato nisi do sada? Nita ne razumem. Ljudi! Ovo
je previe za mene - nepovezano je skraivao reenice ne
dovrivi ni jednu do kraja.
Marko je gledao Anu, preko Dmitrijevog ramena
prislonjenog na svoje rame. Ana je nemo posmatrala situaciju,
zakovana za fotelju, zateena razvojem situacije. Marko
odvoji Dmitrija od sebe i pogledae se u oi.
Prolaz za otvoren razgovor je raskren. Marko je jo
uvek ne znajui nita vie od poetka, sem da Dmitrij zna
za njega, upitao:
-Svetlana ili Nataa?
-Nataa, Marko, Nataa.
-Znate li neto o njoj? Gde je ona? Da li je iva? Ima
li brak, decu? ta znate o njoj? Kako znate za mene?
Dmitrij se okrenupremaAni, proveravajuipogledom
da li sme pred tom devojkom da pria s Markom. Marko
samo klimnu glavom i oima dade znak da mogu nastaviti
razgovor bez problema.
-Dmitrij, ona je novinarka. Sluajni susret u vozu je
promenio moje i njene planove. Zajedno tragamo za
istinom. Ona se zove Ana. Isto kao moja i Nataina
kerka. ta
ete, Dmitrij? Vrlo retka koincidencija.
-Marko, kako ste doli do Natainog portreta? Hteo
je da odagna poslednju prepreku sumnje.
-Portret je posedovala majka ove devojke. Ona je
sada u duevnoj bolnici i nije mogla da nam
pomogne,
naalost. Pomogao nam je va prijatelj, Konstantin.
- A, da Konstantin. Ali otkud vi kod njega?
Tada se Ana prikljui razgovoru.
- On je moj prijatelj, pa nam je pomogao da odgonetnemo autora portreta.
-Ali devojko, otkud ova slika kod tvoje majke? Kako
416
Razmiljaj muzikom
417
Nasluujui istinu koju je ula od Marka, da su posle
rata mnogi, koji su imali prilike, menjali identitet, istina
koju je znala Ana kao kula od karata se poela ljuljati. Falilo je jo nekoliko detalja da se zadrma i definitivno srui.
- Dmitrij! - pokua Marko da bude autoritativan i
preterano ozbiljan. -Ne igrajte se s oseanjima ovog deteta.
Kakvu Olesiju spominjete? Da niste pogreili? Pogledajte
jo jednom fotografiju, isuvie bi bilo strano napraviti
takvu greku - ljudski je zamolio Marko.
Dmitrij uze fotografiju i u besu je iscepa i baci na pod.
- Kako se usuujete!?
Ljutito Ana skoi sa stolice i nejakim rukama stisnutim u pesnice poe udarati po ramenima i leima Dmitrij a.
-Anuka! Dete moje! Ljubavi moja! Znam da je istina
nekada bolna, teko je poverovati.
Dmitrij zagrli Anu na oi zapanjenog Marka.
- Da te pogledam! Ljubio ju je po vratu i kosi i stezao
u zagrljaj.
Zalogaj je bio prevelik da bi mogao sakriti suze.
-U uda treba verovati. U sve treba verovati. Istina uvek
ispliva i ne moe se sakriti. Duo moja. Moja, tvoja,
Olesijina
i Nataina pria je duga i bolna. Marko, naravno da
si i ti
deo svega ovoga. Ovo je strano, nestvarno,
neponovljivo.
Trebae mi vremena da se sredim i ponovo ponem
disati, ali
sam sada najsreniji ovek na svetu.
-Dmitrij! - Marko pusti suzu. Uhvati mu glavu meu
dlanove. - Gde je? ta je s njom? Zakrpi mi rane, ne
sipaj
so na njih. Gde je moja Nataa?
-Ana, keri moja, - zagrli je Marko. - Anuka moja!
Srce e mi pui. Prevelik sam put prevalio, ali je vredelo
iveti,
muiti sebe i ostale. Ima stvari u ivotu koje ne moe
izmeriti
nikakvim kantarom. Jednostavno nemerljive su, nemaju
cenu.
Ana! Ljubavi!! !Da te tata poljubi, dodirne, oseti miris.
418
Ana je plakala kao kia. Suznih, kristalnih oiju, jecala je bez moi da izgovori bilo ta to bi bilo razgovetno
i primereno situaciji. Nije posedovala mo da bezbolnije
prebrodi okantu situaciju. A i zato bi? Pa stigla je do cilja
i treba usresrediti svoje moi da preokrene ove srene trenutke u radost. Ali kako se to radi? Pa i ovi stariji, mnogo
stariji od nje, nisu u stanju kontrolisati svoje emocije. Tata,
re kojom se nikada u ivotu nije obratila nikome, postaje
upotrebljiva i treba nauiti sluiti se njom.
-Ana.
Poluapatom i oiju punih suza, koje je brisao uvelom
rukom, drei je u krilu kao nekada svoje malo dete, svoju
unuku, kako je znao govoriti. - ika Dmitrij je tebi i Marku
ostavio neto vredno na poklon, za kraj, dovretak svega to
treba da ima ovakav kraj. Ti ostani kod tvog dede Dmitrija.
Hou da se isplaem kao ovek, iskreno, da mi vrati veru u
ivot, da ostavimo tatu Marka da i on oseti neto neponovljivo,
lepo.
-Dmitrij. Ne mui me. ta krije od mene? Ovo je
dosta i za zdravije srce.
-Ne, Marko. Tek si na polovini. Zgrabi sve, ne zadovoljavaj se delovima sree. Sea se kada ti je prosjak
ispred
Nataine zgrade rekao da srea doe ili ne doe.
Imae
Natau, jedino ako skine uniformu. Morae
upotrebiti jo
malo napora da bi video Natau.
-Dmitrij. Ne mui me. Otkud zna za prosjakovu
priu? Pa to znamo samo ja i ona!
-Nikad u ivotu ne budi siguran da jedini neto zna.
-Gde je ona, Dmitrij?
-Razmilja muzikom! Prati muziku, zvukove i stii
e do nje.
Znai ono nisu bile halucinacije, razmiljao je
polusvestan Marko. Mnogo je sve jednostavnije nego to
Razmiljaj muzikom
419
ivot napravi. Jedino to u potrazi za istinom kreemo
teim, nepristupanijim, daljim, manjepoznatimputevima.
Uverio se da je u ivotu neophodna vera, ljubav, istrajnost,
ponos, upornost. Sve je dokuivo, dodirljivo, ostvarljivo.
Nadaostavljaprostoraza veru, veraraaistinu, aupornou
se dolazi do nje, dostojanstvom uvamo prolaznost, ponos
nas odrava u neophodnom inatu, a ljubav je vena.
Uao je laganim korakom u hodnik kojim je morao
proi da bi doao do sobe odakle je dopirala tiha muzika,
koju je Nataa uvek volela. Ve je zamislio kako sedi za klavirom i dugim prstima prebira po crno-belim dirkama. Srce
mu je sve jae lupalo i stao je pred poslednja vrata koja su
ih delila posle toliko vremena. Trebalo se usuditi nainiti taj
jedan, ali veliki, najdui, teak korak. Korak koji ga dovodi
do istine, Natae.
Sada, kada je najpotrebnije, nee valjda sebi dozvoliti
da se pokae kao slabi. Pa gde je njegova ubitana vrlina da
se u najteim trenucima neobjanjivo lako snalazi. Napravio
je pauzu pred vratima. I pauza moe biti kreativna, ako se
uini u pravo vreme.
Otvorio je vrata. Nastavila je da svira, ali kao da
je za trenutak zastala. Promenila je melodiju. udno se
oseala. Opet se uvukao oseaj koji je nauila i savladala
zahvaljujui Sergeju, da razmilja muzikom i da je odreena
muzika podsea na odreene situacije iz ivota. Zasvirala je
Meseevu sonatu, spontano, ni sama ne zna zato, ali se
setila trenutaka kada joj je Marko u njenom stanu u Moskvi,
upravo uz zvuke te muzike priao s lea i prvi put poljubio. Dugo nije svirala sonatu. Nije elela da je podsea na
Marka. Otkuda ba sada da se seti?
Razmiljala je onako kako je nauila od Sergeja. Premotala je davno izrabljeni i izbledeli film iz svog seanja.
Priseala se u pocepanim delovima Markovog dodira.
420
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
421
422
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
423
-Marko!
424
A LEKSANDAR M IJATOVI
Razmiljaj muzikom
425
se kada sam se ve spremala da podvuem crtu ispod rauna
i sebi ga ispostavim. Raun za protraen ivot, bez tebe i
Anuke. Dmitrij je bio aspirin protiv bolnih misli, protiv
elje, lek za nadu. Savetnik i sapatnik u tekim trenucima,
kojih je bilo nemerljivo vie nego onih koje sreni ljudi
zovu radost.
- Dmitrij mi je sudbinski spasitelj i najzasluniji za
regeneraciju jednog potroenog i skoro besmislenog ivota.
Razlika u godinama se vremenom izbrisala kao tanana,
providna pauina koju kidamo verbalno, intelektualno,
meusobnim dopunjavanjem. On se sasvim prilagodio mojim godinama i tako ophodio sa mnom. Ja sam se trudila biti
starija, zrelija. Nalazili smo se uvek na pola puta u naim
shvatanjima, ruku pod ruku, mogli smo mirno ploviti kroz
bespua meusobnog razumevanja. Marko! Bojim se da e
na sastanak unititi Dmitrij a.
- Ali, Nataa, on je srean zbog nas, zbog sebe.
-Nisi me shvatio! Naravno daje srean, ali e se tvojim pojavljivanjem vratiti, neopaeno u svoje godine. Od
sree i tuge u isto vreme, razboleti i reiti da umre. Da, dobro si me razumeo, - odgovori Nataa na zauen Markov
pogled.
- Sea se smrti moje majke. To je bila elja za smru.
Gubitak motiva da dalje ivi. Desie se isto s njim. Shvatie
da je na ovom svetu zavrio misiju od boga datu. Ako si u
zenitu i tvoja stvaralaka mo ide silaznom putanjom, takvo
saznanje nainje oveka. Zna da se nizbrdo bre kotrlja
nego to se penje uz brdo. Strmoglavi pad vodi pravo gore
na polaganje rauna bogu. Plaim se da ga ne obuzme
poistoveenje s mesijom koji je zadovoljan obavljenim zadatkom dobijenim od boga roenjem, uri da potvrdi dobru ocenu od boga, dobijenu za vladanje tokom boravka na
ovom svetu.
426
32*
Prolo je petnaestak najlepih dana u njihovim ivotima. Sve je dobilo svoj znaaj, novi smisao, mesto u prii.
Poreano i sloeno na davno rezervisanim i uvanim mestima u njihovim glavama, koja su sebino uvali za trenutke
koje su ih usreili i uinile smisaonim prethodni ivot.
Marko je iskoristio priliku i poveo Natau i Anu da ih
upozna s Semjonovim u Moskvi. Seli su u prijemnu kancelariju. Sekretarica je prepoznala Marka i oseala se prijatno
kada ga je ugledala. Semjonove goste je delila kao i njen ef.
One koje je on trpeo i imao ivaca da saslua i ona bi bila
takva prema njima. One druge bi lagala da je ef odsutan ili
zauzet. Najavila gaje i Semjonov je odmah skoio.
- Uvedi ga odmah.
Uvek predusretljiv, kada je Bokov prijatelj u pitanju,
sa zadovoljstvom ga je ponovo ugostio, ovoga puta da mu
poeli srean povratak u Beograd i jo jednom izrazi aljenje
zbog promaene misije.
-Marko! Ti kao da si u zemlju propao. Zvao me
Boko da pita ta se deava. Meni se nisi javio od
naeg
prvog sastanka. Pomalo kritiki, ali s dozom opreza
da ne
uvredi Marka, obrati mu se Semjonov. Nego, ta e.
Takav
je ivot. Uteno je slegao ramenima alei nad
Markovom
sudbinom.
-Semjonov! Svaku sanjariju vreme otkriva i ubija.
-Kako si zapamtio moje rei? Vidi ne hvali te Boko
bez razloga. Ima odlinu memoriju, poeljnu
radoznalost
i percepciju. Idealne osobine za dobrog novinara.
Samo je
428
A LEKSAND AR M IJATOV I
Razmiljaj muzikom
429
-Ostavljam ti
33*
Nakon nekoliko meseci, Dmitrij je iznenada umro uz
tafelaj, drei etkicu i paletu u rukama. Smrt je bila bra
od elje da zavri Anin portret. Stari Natain portret, prepariran i ponovo zategnut, zauzimao i dalje centralno mesto
u ateljeu.
Nataa i Marko su Dmitrijevo imanje koje je ostavio
Natai, preuredili u zadubinu slikara Dmitrij a Fjodorova,
koja je postala vremenom sve poseenija za irok krug
posetilaca razliitih interesovanja i afiniteta, kao kakvo
svetilite.
Pod okriljem Dmitrij evog doma, svako bi naao priu
za sebe. Neko o Dmitriju, neko o Natai, Ani ili Marku.
Marko je upravo dovravao knjigu o svom ivotu.
Pisanu sa eljom da, kako mu je Semjonov rekao, jedan deo
ivota ostane ukorien u neto, to e ostaviti trag i oteti od
zaborava, jednu dirljivu ivotnu priu, iza koje ostaje samo
kusur od ivota.
- Nataa! - pozvao ju je Marko.
Znajui da je ve pri kraju s pisanjem, upitala ga je:
- ta je? Fali ti poslednja reenica?
-Ovoga puta ne. Treba mi naslov.
-Razmiljaj muzikom. Zar nije originalno, a i ta me
reenica prati skoro ceo ivot..
Prolo je nekoliko meseci. Marko, Nataa i Ana su
doputovali u Beograd. Venanje je u prisustvu kumova
432
A LEKSAND AR M IJATOV I
O autoru
Pisac ove knjige roenje 1956. godine u vojvoanskoj
varoi zvanoj Vrbas. Ne elei da ulazi u razloge svog roenja,
zakljuioje da ivot i nije tako loapojava, kao to to neki
koji ga se boje hoe dapredstave. Nije bio uprilici da bira ni
roditelje, ni vreme, ni mesto roenja, ali seposle vie odpola
veka bitisanja na ovom svetu uverio da mu u stvari nita od
toga ne smeta. Roen u astrolokom znaku vage, samo dva
mesecapre roenja oekivanog od svojih roditelja, zakljuio
je vremenom da ne bi bio ni lo strelac.
U ivotu je voleo stalno da se dokazuje i to mu nije
nimalo teko padalo. Kasnije je shvatio da je to njegova
omiljena sportska disciplina.
ivi po kalupu: jue je prolost - sutra budunost.
Danas za danas.
Nije ni primirisao blizu visokih svetskih prestinih
kola, jerje smatrao da su mu roditelji omoguili dovoljno
osnovnog vaspitanja. kola bi ga sputavala da ispolji svoju
prirodu, ali su zato ulica i kafana bili najpoteniji kantar u
meri kojom se ivot vaga.
Prijatelje lako stie, osvaja ih, ali se brzo razoara i
kao izuvenu arapu odbacuje odsebe. Oddrugoga ne trai
mnogo, sam previe daje i to muje najvea mana.
Govori daje dovoljno imati poznanika toliko koliko
ima dana u godini. Tako svakome moeposvetiti njegov"
dan u godini. Prave prijatelje, koji bi prihvatili da sakriju
le u svojoj kui, nije potrebno, niti moe imati vie od
prstijujedne ruke. I ako si invalid nee mnogo izgubiti.
Voleo je i bio voljen. Prvo kao dete, kasnije kao mu,
posle kao otac a nada se da e ga i unuci voleti.
ene su njegova omiljena opsesija, ali ne eli o njima da
pie u ovom kratkom predstavljanju, a itaocima se izvinjava
Aleksandar Mijatovi
Razmiljaj muzikom
Za izdavaa
Slogiprelom
Djordje Slavi
Lektura i korektura
Emina Bki
Tira
1000
tampa ipovez Graficki studio MRAK",
Beograd
Cp6HJe, Beorpaa
Mijatovi, Aleksandar
Razmiljaj muzikom / Aleksandar Mijatovi ;
2009 (Beograd :). - 440 str.; 20 cm
- Tira 1000. - O autoru: str 434.
ISBN