Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
MILO KOVAEVIiC
ATRIBUTI SA MJESNIM ZNACENJEM U SRPSKOHRVATSKOM
STANDARDNOM JEZIKU
se
na konjima).
Vru:kovi u svojoj Gramatici3 i M. Stevanovi. u 1svom univerizitetskQIIll .udibbeniku :sin:takse4 zalbiJjeiH i atrilbute sa ovtm znaenjem.
I doik se Vukovi, .ootm to ko1I11Sta:tuje da ipoje:dine ,prijed1oiko-paidene koostrwkcije ulkQ!liko se -OldnOISe na imemce imogu imati i funikdju atributa sa mj.eisnirrn znaienjem, 5 ne zaidrava na ovom tipu aitrlibuta, Stevanov1 uz vei broj pr:ijec11oga ikoje obrauje i1zdvaja u
lp{)l\Sebnu griuipu pr1mjere atributa sa mjesirrim znaenjem, ali ni on
ne 1de dadje 1od konstatacije da su te iprijeJdl,(jko- paideme konstrukcije mjesni atri!buti.
M. :S.
U ovoj (atmibutskoj) slubi se upotrebljavaju i. drugi padei s ,p xijed1ozima (kua na brdu, livada pod brijegom i sl.), o. c., str. 11.
6 M.
S. Vukiievli., Predloka-padene konstrukcije u funkciji atributa u prvim dvema knjigama narodnih pesama i u knjizi narodnih pripovedaka Vuroa Karadia, Zb0lt1!1lik FiLooofulmg :fakulteta :u Piri1tind, knj. VII sv.
A, Pdtiina, 1970, str. 565-582.
7 z. S. Stanoji, Sintaksa jezika Laze K. Lazarevia I.
Sintagmatski
odnosi, Beograd, 1973, str. 102- 115.
8 V. Arui, Prij.edlono-padene
sintagme s pridjevskim znaenjem,
Jezik XXV/1 d XXV/2, Zagreb, .1977- 1978, stir. 13-19. 1 54-62.
9 K. Feleszko, Skladnia genetiwu i wyr.aeil przyimkowych z genetiwem j~zyku serbsko-chorwackim, Wroclaw-Warszawa-Krak6w, 1970.
10 T. Batis.ti, Lokativ u savremenom srpskohrvatskom knjievnom jeziku, Beograd, 1972, sitr. 184-204.
je I nalazi se do prozora. Feleko je za!bilje~io i neke primjere u kojima genitivna lkon1strukcija :ima fonlkciju m}esnog a:tr1huta i u:z deveribativnu imenicu. Ovaj tiip <sintaigme autor smatra nomiinal~ova
nom glagolskom strukturom, u koj.oj je prelaskom glagola u imenicu dolo do promjene funkcije ipodreen01g lana: dOlk je uz .glagoJ
to bila adveribijalna ozmaka mjesta, uiz imenicu postaje mjesni atmbut. Za:to Felek!O pri analizi ovi.ih si.n<taguni devel"bativnu imenicu tranisformativ.nim putem vraa u njenu primarnu, .glagolsku, katego1riju: odlazak iz grada --+ otii iz grada.
Najvei nedostatak Fele~ovog rada ogleda .se u kompoziciji
same knjige. Naime, klasifikadja p['imj.era vrena je prema aibecednom '.l'edu prijedloga tako da su se 1semantiki srodni prdmjeri razasuli uz mnogo1brojne gen:iti1vne 1prijeidloge; nisu tretirani zaj.edno pa su i izoista:li naj.bitruiji zaikljuici O o\nom tipu atrtbuta.
1.2.2.1. T. Batiisti je, rp01Zilvajuri se na Bajijev:o miljenje da
sve ;prijedlo1ke konlstrnkcije u dete:rm:irnativrnoj funkciji ,implaciraju
glago1sku vezu, 11 sve lokativne adnominalne koI11Strukcije sa znaenjem mjesta trairusfomni!Sala u gla:go.~ske :liUI11kci:onalne ekvivale!llte. A to je u sintagmama sa <p redmetnom imenioom u centralnoj 1po>1ZJiciji uvijek atributska .reenilca uvedena 1.liZ tu imenicu relativnom
zamjentoom koji. Glagolski .dto <predikata: te .rekonstruisa:ne reilativne reenice najee je glagol biti (nalaziti se), npr.: Sat na tornju
crkive ne radi --+ Sat koji se nalazi na tornju crkve ne radi. Sve lokativne atribute bez o bzira na vrstu prijedloga T. Batisti je svrntavala u istu gruipu ukoliko imaju isti tip rekonstrUJilSane glag.olske
strukture, odnosno i:stovetan glagol u poziciji glagolslmg dijela predtkata. U nekim sluajev1ma, igdje je to bilo mogue, davana j.e ,i
moigunost tran1sformacije' l01kativne adnominalne konstriukci'je u
kongruentni atribut, kao, npr.: Banovii 1su najvei .rudniik mr:lmg
uglja u Jugoslaviji --+ najvei jugoslavenski rudnik mrko1g uglja i dr.
U nevelikOl!Il bmj1u rprimjra aidn<ominalnog lokativa uz deverbativnu 1menicu u 'Centralnoj ipO'ziciji vr:ena je samo tranisformacija deverbativne ,imenice u glagol od koig je izvedena, npr: razgovori po duanima --+ razgovarati po duanima.
1.3. Raizfoge da je, naroito u naoj gramatikoj literatur:i,
ovaj t~p atributa ostao zaipostavljn <U rodnoou na ostale tipove atIii<buta u srpsikohrvatslmm jez'iku vjerovatno treba traiti u imjeni
ci da je rnekongruentni atri!but is a :mjesn1im znaenjem i po 'Svom ipootainku i :po svom znaenju drugaiji od t1pova koje navode gramatiari. Natme, i u \Sluajevima s a Jmnkretnom i u sluajevima sa deverbativnom 1menicom kao centralnim lanom prijedloko-padena
konstrukcija samo na osnovu svog sintaksi<okog poloaja uz imenicu i <
s intaigmatskog odnosa sUJbordinacije prema toj imenici ima atrr1butsku funkciju. U svim ovim :sluajevima .radi se zapravo o s:u:pstaintivnim nekongriuentnim 'Sintaigmama u kojim .podreen:i lan,
11 Charles Bally, Linguistique generale et linguistique frant;aise, Beirn,
1955, stil". 142. (<navedeno prema T . Batisti<:, o. c., str. 184)
rpo Kurhl01Viu, li ma sekundarnu i funkciju i znaenje. 1 2 A :i fulllkciljiu atributa i 'Znaenja mjesta dobile su ove ilwnsitrukcije posredstvom gla:gollskih strulktu.Ta, i01d ilmjiih su, ipooluiimo se Kiuriilov~evim
terrmi:nom, derivirane na dva naina.
1.3.1. Sve nekongruentne su!psta:ntivne 1sintagme 1Sa deverbativnom imeni:oom u cent;ral!noj ,pozicij1i natstaile su nominilizacijom
glagolskih :sintagmi. 111 Jedina rglaigoliska sirntaigma ipostojala je surpstantivnom ta.ko to je kategorijalnim iprnobraza:vanjem glagola 1U
imenicu podreeni lan koj1i je uz glagol bio aidve:ribijailna oznaka
1Said uz imenicu pootajao atrirbutom, npr.: otii u grad -> odlazak u
grad. KategorijaJno rpre01bra'Ziovanje glagola: otii u naiem PTimjeru
Olbaivezno za sobom pov.la.ri furukdonalrno ipreOibraizovanje iprijedlolw-pa.dene konstirukcije u grad: to vie nije adveribijalna oznaka
nego atribut 'UZ hnerricu odlaz,ak. 13" Ali je znaienje te 1koil11Strukcije
i uz imenicu ,i UIZ .glaigol i!Sto - mjesnoi. Znari, noiminali:zacijom glagolske sintaigime isaimo se mijenja funkcija :podreenog lana, dork
znaienj e ostaje isto.14
1.3.2. Swpstantivne nekongrueintne si!ntagme sa .konkretnom
imenicom u cel!ltra1noj poziciji talwe S1U ,p o porijeklu glaigo'11Sike, ali
nilsu od njih dobijene na ve qpi!Sani nain. Sve ove sintagme nastale isu saimanjem glag,ol!skih rkon:strukcija tako to su, vjerovatno
iz stilskih razloga i zibog jeziilke ekonomije, reenini dijelovi ~oji
r.su se nalaizili izmeu imeniice i prijedloko-jpaidene ~onstrurkciije
tamo gdje je to kontekst omoguavao izostavljani, pa rsu stvarani
tzv. eliptini izrazi. 15 Na taj nariin prijerdlioko-p.aidena ko:n:strukclija lmja je bila dodatak glaigolu :izostavljanjem tog glagola dola je
:u kontaktni poloaj sa Jimenicom koja 1Se nalazila ispred to.g glagola. Tako je ta imenica ilwja. je wz glagol rvrila :liunkaiju .a1dverbijalne orznaike doav i u kontaktni 1poloaj s drugom imenkom dobila
funkciju atributa, .ali je zadrala znaenje lmje je 1mala u okv'Jru
Derivacija leksieskaja i derivacija sintaksieskaja, u
po lingvistike, Moskva, 1962, str. 57-7J.
13 V. o tome viie u: F. Pal]J, Transformacionnyj analiz prisubstantivnyh
konstrukcij s zavisimoj astbju - suestvitelbnym, Slaviica, I, Deb:recirn, 1961,
str. 55-83; J. Parnevova, Nesoglasovannoe opredelenie s toki zrenija analiza
dlja 'm~innogo perevoda (na oSillJo~anii esiklih rmatemait~esikih i eleiki!Jroteh12
lmj.
J.
KrurHovi,
Oerki
l!lliesikih
10
.glaig~o1l!ske
sintagme - znaiernje mjesta. Z:niaii, i u ovoj vrsti sinta1gmi rprijedloko-padem.a 'koootukdja 1samo je promijeniJa, dolazei u podreen poloaj iprema imenici, svoju funkciju, ali je zadrala rprvohitno, mjesno, znaenje koje je imala d. kao dopunu glagolu. Ta1ko, primjera radi, od re.emfoe Drvo koje raste kraj puta zasadio je moj otac, i:zostavljanjem relativne zamjenice koji i glagola
raste - genitlivna 1prijedloiko-1paderna :konstrukcija kraj puta dola
je u kontaktni 1po1oaj sa imenLoom drvo, vrei prema njoj funkciju koju je imala itava rel,atiivna >reenica, ali zatdravaju:i znae
nje mjesta ikoje je imala 1u 01kViiru te reren:ice - dobili smo reeni
cu Drvo kraj puta zasadio je moj otac. U njoj, kao to se vidi, genitiv:ma :prijedloka konstrukcija kraj puta Viie nije adverbijalna
oznaka mjesta kaio u prethodnoj reenici, nego atmbut sa znaenjem
mjesta. Zato 1mJ01emo 1rei da je ta iprijedloko,.,padena :lmnstrukcija samo fiunkciionalno preolhra~2'ovana, ali je zadr,aila znaienje koje
je imala i u ukviru glaigol1s ke 'siirrtagme.
1.3.2.1. Pir i anailizi supstantivniih nekrn1gruentnih sintagmi sa
konkretnom 1imenicom u centra,lnoj ipoiziicijii, nailaz]mo na jednu
grupu ;primjera kod kojiih sa sigurnou ne mo1emo ,o drediti sintaksiku fum1kciju podreenog fla:nia. To su sluajevi kod koji;h se rprijedloko~paidena ilmn:strukc:ija sa z111aenjem mjesta, ukoHko moe
biti i dodatak glagolu a stoji u lmntaJktnom 1p olofaju is a imenkom koja prema tom glagolu Viri ili funkciju objekta ili :liunkciju adveTbijalne oznaJke, moe funkcionalno in.iterrpretira1Ji na dva na6na: i
kao. dodataik imenici, tj. nje:n mjesni atribut, i kao dodatak glagolu, tj. njegova adverbijalna .o,znaika mj,e sta. 16 Na primjer, u reenic.
Sjedim na kliipi u vrtu 1okativna ;prije1dlmika korrstwkoija u vrtu
moe se shvatiti i kao atrrbut sa mjesnim znaenjem uz imenicu
klupa 1i kao a:dver1bijalna Oz:naka mjesta u:z glagol sjedim.
Do ovakve funkcinnalne dvoistrukosti dolaJZi usled interakcije
re1eni1 6nog .i sin:tagmatskog .reda rei . 17 Iaiko u ovakvim sluajevi
ma postoji mogunost dvo>jalke funkcionalne interpretaciije podree
nog lana, sa.ima reenica nije dvosmislena jer je sa semanitiikog
stanovita irelevantno da li je u pitanju .a:tributska ili adver1bijailna
funikcij a prij edloiko-paJdene koinstukcij e. 18
Sve ovakve 1s1uajeve u ovom radu emo smatrati atributima
ukoliko stoje u kontaktnom poloaju sa drugom imenicom i ako od
nje nisu odvojeni za:rezom.
Normalno je da takvih dilema prli identifikaciji nekongruentnih supstantivnih sintagmi nema :u isluaj 1eivima gdje padena forma zavisne imenice ne moe hit:i dodatak glagoilu u reeructi, kElio,
nipr.: Gledamo u hrast pod naim prozorom. Ovdje se pod prozorom
V. o tome u: J. Panevova, o. c., 's tr. 235; T. Batistif, o. c., 'str. 184~5.
Red rei u srpskohrvatskom jeziku, Beograd, 1972. (Ra.rfo~ disertacije u Univerziitetskoj biblioteci u Beogradu), str. 154-5.
17 Lj. PiQpovi, o. c., str. 154.
1s V. napome1111U 16
16
i Lj.
Popovi,
11
ree
1.4. Su:pstantiv.ne sintagme sa ideverbativn01m ime.n1com u centralnoj rpoz1ciji u HngvistiLkioj se litera!turi smatraju eksplicitnim ili
polueksplidtnim kondenzatorima reeninog znaenja, 19 jer su sve
one naistale nominahza:cij'Om reentnih struiktura. Stoga se pri analiiiz'i ov,i h sintaigmi deve11bativna imenica !pretvara u glagol oid kog je
porstala, a tiip 'reentce koji dola'Zi kao 1glrugolski funkdonalni i semantki ekv:ivalent : !itave rs intagme re.konstrui e se na osnovu :funkcije deverbativne limenke u okviru ;p:nors te reen~ce kao i na osnovu
vl1S1te p;rijed1oga lmji se mulaizi uz tu imenicu, a ikoji moe hiti! :forrma1ni [):okazateJ.j reeni,norg 'Zna!enja ,odreene sintagme.20 Ta~m, na
primjer, u reeni,0i Nije doao zbog odlaska u bolnicu ve na osnoviu prijedloga zbog uoava se da j,e fiunikc!iona,lno-semantiki eikvtvalent sinta1g mi zbog odlaska u bolnicu uzrona reenica z ato to I jer
je otiao u bolnicu.
I u ovom ra;dJU e se suipstantiv:ne kongruerrtne sintagme sa
deveribatfrvnoon imenicom u centralnoj ipoiziciji1 smatrati eksplicitnim
l.m!!1de!l'Zato:dma reeninog rznaenja ipa ,e se uv~jek pri ainahzi rekionst:misati odreena vrsfa reenice kwo njiihov funkci1ornaJh10-semanitiki ekviivalent .. 21 Meutim, klaisifikacija pr1i:mjera nee se vri ti na 01snovu seman:b:lkog tii[)a rekonstm'isane reenice jer cilj
ovoga rada nije identif,iJkacija t~povia reeninih kondenzatora nego
vr1sta atributa koji dola'Zi UJz ideverbativnu ~menicu . A taj atribut
nema gotovo nikwkvog uticaja na i:zJbor tipa fuTulmionalino-semantli
kog ekviv,a:lenta koji se rekoiOlstPuie. Anali'Za nekongruentnih a:tI"ibuta uiz deverba ti1vne tmenice bi6e ovdje vrena na osinovlll semant!i.,
k:ih obiljeja kon1st11wkcija sia funkcijom mjesnog atriJbuta ~ glagoila
od kojih su izvedene deverba:tivne imenice.
1.5. SUipstainmvne neilmngruentne sinta:gme sa lmnkiretn()lffi
imenicom kaio naidreenim lainoon, 'kako smo ve rekli, u Ji!ngvisti
koj literaturi 1se smatraju elipsama. Meutim, postoji miljenje da
su i .ove sintagme lmndenzatorti. reeni,nog znaenja . Ali, :za ra:zliku
od prethodn!ih sintagmi, implicitni kondenzatori reeninog znae
nja.2"2 Umjesto njih se uviijek na 'O\SITT.'OVU leksikog znaenja imernica u po1zidji nadreen:og i podreenog ,lana i uz pomo konteksa
mogu reilmnstruisati odreene glagolsike strukture kao funkcionalrno . . semantiki ekvivalenti. U stvari, pri r ekonstrukciji glagolske rstrukture 1usp01stavljaju se u ,o vim sluajevima dijeforvi reenice koji
nisu i:zra:eni, ali se podiraizumij evaju.
V. prikaz lite-ature o koodenzatorima reeniinog znaenj a u : M. Ra
'Imenica u funkciji kondenzatora, Zbornik za :liilologiju i Mngvfatiku XX/1, Novi S ad, 1977, str . 71-83. i liter aturu koja se t amo nawdi.
20 V.: M. Radovanovi, o. c., str. 95- 6.
21 Ibid.
22
Termin i njegovo w.aenje preuzeti su iz 1rada: V. L . Medyinskaja,
Ob implicitny h strukturah, vyraajuih nekotorye sintaksi eskie kategorii v
russkom jazyke, Filologieskie nauki XIV/3, Moskva, 1971, str 38-45.
19
dovanovi,
12
Ove sirrta1gme m!i emo talkioe smatra1Ji 'hnipl.kitinim kondenza:torirrna reeninog znaienja . \Pri anailizi atrilburta :sa mj,e snim znaenjem UJZ konkiretnu imeniou, uvijek emo umJes to tog atributa
rekonJstruisati rela:tivnu reenlicu ikao funkcionalni elkvivalent.23
VIBta gla:gola koji dola:zi u 1poizidji iprediikata te riekion:struiisane re,enice bie jedan od relevantniJjtih kriterija pri iidentiifikaciji zna,e
nja ovih atriJbuta.
1.6. Poto smo prihvatili miiljeinje da su n eikongruen:tne su!p'Stamtivne :sirrtaigme i s a deveniba1J'i1vinom ~ sa konkretnom imenicom
u ipoz:i!Ciji centralnog lana lmnJdenzator.i ;reen1nog znaenja (iprrve
eikspHcitni, a druge irnplkitnJi), 1prli aina[J:iz.i svakog p.ojedina:<nog pmmjer'a reikorustruisaemo jednu v:ristu diuJbin.Ske st:riulkture (ne u smiislu kako je shvata C.omski:24 ) u lmjoj kao eikv~valent SU1Pstantivnoj
sintagmi dolaiz;i glagols ka, reell!ina konstruikcija. U ana:lilzi e 1s e o dvajati (i na ra:zliitim mjestima a:nali.!Zlilriaiti) ip:r imj1e:ri sa deverbativ1noim ~d primje,ra sa konkretnom imemJkom kao centralnim la.ni0rn
jer je i nain rekionstruikcije njihove duihins/k)e st:riukture r.azliii:t. A
1razliikuje se i po tome to je lmd sinta:gmi sa dever.ba.tivnom imen'iic om relmrust:riuiisana striuktUJra ekviiv,a:lent itave sintagme (i centraln1og i podreenog lana), dok je ik ad isinta1g mi sa JmnkretTIJOm
imenicom kao centralnim 1lanom ona ekivivalent samo podreenog
lana sintagme.
Da bi se analiza postavila na forma1lrru osnovu, dulbinska struktura je u raidu ipredstavljena zaigr.ado:m i stre11Lcom ( +- ). 25
2. Analiza atributa sa mjesnim
znaenjem
i T.
Bati:sti,
13
jima. Pri klasifi'l rnciji priimjell'a ipo1aizi1te e 1naim biti rad Milke Ivi!
o si:stemu mjesnih padea,'27 u k!ome se svii pade~i kojima se Olbilj,e ava mjesto dijele u d~ije semantike :kaite:go1rije, od lmj1ih i mi u
analiz~ ipolaizimo: 1. padei sa orijentacionim znaenjem mjesta i 2.
padei sa lokacionim
znaenjem
mjesta.
imenici
2.2.1.0rijentaciono znaenje mjesta ima svaka padena ImrustruJkc'i ja lmd ik oje pojam Olznaen u centira1noj pozkiji nije smje ten
u olk virtma pojma iizra:enng imen!icom u zav.ienoj ipoe.iciji, nego se
tom imenicom oibi1jeava saimo neki p01znati objeikat pomou koga
se orijentiemo u pogledu mesta 2 8 pojma izra:eno1g imenicom u
!POIZioiji centralnog lana sintagme. Znai, priostor na :kome je smjeten taj pojam kod isintaigmi sa orijentaicionim znai:enj-em mjesta nije
i:zraen. Neoibiljeen je. Obiljeen je samo neki olbjekt koji s lui kao
orijentirr za odreenje po1oaja ip:ojma .imenovanog u centralnoj poizic~ji. Tako, na :primjer, u :s intaigmi drvo kraj puta put nije mjesto
na kome se inalazi drvo, nego 1s amo ipojaim prema kome se odreuje
IPO'l oaj drveta; drvo ne rais1Je na putu, nego na nekom neimenovanom ipro,storu kraj puta.
2.2.1.1. Sema:nti1ka lklasifikaicijia or1ijentacionih mjesnih atributa izvrena je na osnovu semantikih karaikteristiika s ami.ih pnijed~oiga. Or,i jentacioni prijedfoizi mogu se posmatrati u sistemu koji je
sagraen na prindlpu semain ti1 kih oipoizictij a.'2l9 Na JPrv.om istepenu je
opozicija izmeu prijed101g a koojima se oe.nai:ava 1) orijentiranost
prema cijelom objektu ili vie objekata, odnos no 2) orijentiranost
prema dijelu objekta oib:i1ljeenog u z<av1snoj poeJiciji. Unutar druge
semam.tiike kategorije plI"ijiedloga kao relevarrtan kriterij ru:zima se
strana orijentira :prema kojoj ise vrii. oldreenje poloaja !Pojma (obj'kta) 012tillaleno1g imenicom u centralnoj poiziC'iji: a) orijentiranost
prema gornjoj I prema donjoj strani, b) orijentiranost prema pred1
/VM/
14
2.2.2.
Semarrti1lko
jektu imaju
sljedee priijed1oiko~adene
2. 2.2.1.
u+
ai
ao Na Ls1ii nailll rnkOlll/.Sltruie runkcii.cmalne ekvivalente Lokatiivnrim adnomilllalniim kOl!lsibriukcijama (u+ L i na+ L) T. Batiis.tii , o. c s tr. 18 5-6.
31 Ovo s~gU1'!1Jo Il'ije konaan broj aitxibuta sa ovim znaenjem jer se ne
uzimaju u obZJk sWrutagme Sa p.rdjedlokim izrazima, koj1ih je .s ve vie s a razniim z naenjima u standardnom jeziiku. O prijedLokiim izrazima v. : Lj. Popovii, Predloki i zrazi u savremenom srpskohrvatskom jeziku, Na jezik n. s .
XV/3-4, Beog.r ad, 1966, str. 195-220.
Umjesto punog naziva padea upotrebljavae se kratice: G (genitiv),
D (dativ), A (akuzativ), I (instrumental) i L (lokativ).
32
Ovaj primjer llliavodi i Mao:ettl, ali n1i on ni Brabec - Hraste - Zirvkovi ne goVlore o njemu kao atributu, nego kao adverbijaJnoj oznaci mjesta.
15
~oj.ih
je uv'ijeik samo
izmeu
visokih brda mane u sum!l1ak ( <--- Grad koji se nalazi izvisokih brda) /ZO, 10/;
Poloi ih u dolju meu dojkama ( <--- u doldru koja se nalazi meu dojkama) IMS, 469: . Sija:ri/.
meu
gornjoj strani
G, vie+ G i
nad+I.
Ob!l1ua1Vaju se SJtijene sa vi,~mklth p1a1nil!la izroad Neretve ( <--- sa piLall1liirla koje se nalaze iznad Neretve) !D, 80/; Opet sam se oip!Imio na
stijenu ponad mora(<--- na stijenu koja se nalazi ponad mora) IKP, 107/;
Nebo nad Piavnikom .. . :rasj.ekiao je s;vojom bije1om brazdom avlil(){tl ( <-Nebo koje se nalazi nad Plavnikom) /KT, 123/; Tukli mu damairi vie
sljepoonice ( <--- damari koji se nalaze vie sljepoonice) /GS, 257 /.
Na
prema
prednjoj
/GS, 290/.
2.2.6.l. Ziw.isno od toga koji atribut do1aiz~ kao 01ba1veizni determina:tor uz imenfrcu strana aku1zativ i ,geni1tiv ove 'imenice s rpirijedloigoim s(a) mogu na rnz1Hite naline odreivati ipofo.aj oibj eikta s
imenom u centralnoj p01Zicij'i. Dok S'e konstrukcijom s+A uvijek izrafava orijentiranost prema prednjoj ili zadnjoj strani jeir wz imenicu strana u akUJzativu kao obavezni detennri.natori mogu doi samo
atributi ova i ona, 33 geinitivnom se konstrulkcijom mogu oibHjeiti
sve vrste orijeintirarnrnsti j1er urz funen:ircu strana s prijedlogom s u
ge111i1Jivu, moe doi bi1o !koji atirilbut kao obavezni rdeterrrninator i pokazatelj v;r ste orijentiranosti (ova, ona, gornja, donja, prednja, zadnja, desna i lijeva).
sa O upotrebd pirijedloga s sa aikruzativom v.: S. Ivi, O znaenju prijedloga s(a) s akuzativom u slovenskim jezicima, Slavistina, revd.ja III, Ljubljana, 1950, 'Slur. 360-9. i kod M. Ste1Vanovia, o. c 437--8.
16
33 Ovaj tip
rre~oos.trukcije
2 -
Knjievni jezik
17
ttwe: kao furrkdanalni ekvivraleint uvodi ise relatil\7na reenica sa glag olom biti (nalaziti se) lkao glaig;ofaikim dijelam predikata uz koji kao
neoiphodna dopuna dofaz1i ta padena konstruk!Cija.
Kao relevantan kriterij za rpotkJaisifikaciju primjera sa znae
njem smjetenosti uzimamo Jmli.Jiinu !Prosto;ra za:hv.a6enoig objektom
iija se lokali:zadja odreuje. Tallm u posebnu grupu izdvajamo primjere u koj'ima s e Jokalrizaicija rvri na itavom pojmu (objektu) 01zna
enom zavi&noon imenkom ili na nekom njegovom neobiljeenom
dijelu, odvajaju6i th od rprimjera kod koj1ih je identifikovan dio poj- .
ma na kome se vri ldkalizacij1a. Meu atributima sa znaenjem
ismjetenosti na dijelu rpojma {oibjekta) oznaenog .menierom u zavisnoj poziC!iji raizHJk:ujemo one kojdrrna s e oznaava : 1. smjetenost
u centralnim dijelovima pojma (objekta) i 2. smjetenost na perifernim dijelovima, a meu 10rvim drug.im one kojima se oznaava a)
smjetenost pri vrhu, i .b) smjetenost pri dnu.
Kao to se v.iJdi, atributi 1Sa znaenjem smj etenooti mogu se
ipOISllllatrati u siisteimu opo0icija: smjetenost na cijelom (konkretnom,
ili apstraktnom prostoru I na dijelu prostora, zatim smjetenost na
centralnim I perifernim dijelovima prostora, i na kraju smjetenost
pr~ vrhu I pri dnu prostor.a oznaernog imenkom u zarvi.Jsnoj , pozfoiji.
2.3.2.1. Smjetenost na cijelom objektu ili nekom n;jegovom
neobiljeenom dijelu oznaava se atriibut.ma iz +G, na+L, preko+G, sa+G i u+L.
I.Ji i10
18
imaju
2.3.2.4. Smjetenost pri dnu oibi'ljearva se mje!Snim atributima dno+G, podno+G, udno+G i nadno+G.
Kad prit&tup>a tome mde stu podno Rastovika ( ._ mjestu koje se nalazi
podno Rastovika) IKF, 129: V. Kaleb/; SeLo udno/nadno polja izgledaLo mu je poznato ( <- Selo koje se nalazi udnolnadno polja) /razg./.
2.3.2.4.1. Smjetenost na periferiji, ali ibez iLZrafavanja njenoga dijela, oznaoava se mjesnim atrihuiJom nakraj+ G.
Odlii1kovaili SIU se svoj1im v1sokiim ikla-OlV'oviima i krstom nakraj slemena
( ._ krsrt.o m koji se nalazi nakraj slemena) IMS, 1321: J. Veseldrn10Vli/.
prebivalita imaju
atr~buti
ocl+G,
iz +G,
sa+G,
na+L i u+ L.
2.3.3 .1. Atributom se oznaiava mjesto
}iioa \S imenom u zavisnoj ;p00idji.
roenja
i<li stanovanja
od manastira Gomjenice ( ~ ak koji ui I radi u manastiru Gomjenici) /MS, 233: P. Koi/ ; Suenje blagajnici dz Doboja < ~ blaigajntici
koja radi u Doboju) /DC, 133/; Inenjer sa gradilita dobio je premjetenje ( ~ Inenjer koji je radio na gradilitu) !ra"ZJg./ ; I sami s1ubenici
na alterima ove banke plliznaju da . . . ( ~ slubfilllici koji rade na alterima ove banke) /T . Batiisti, Lokativ . . ., s tr. 1'91/; U goVioiru koji je
odrao tom priliikiom :Lr.anousiki ambasado;r u NR Kini . . . ( ~ franausiki
1arrnbas adoir koji radi u NR Kini) ! T . Batistd, Lokativ . . ., str. 191/.
20
naiava .a) mjesto kao .krajnja poznata taka preko koje se dalje
raidnja nee viriiti; da li e se, meutim, :r.aidnja bai izavriti na njoj
i.li pre nje, to je neoclreeno, 41 b) mjesto u ijoj se blizini (s neke
njeg.ove st11ane) odigrava samo 1z avrna faza oistva;r enja date gl1agiolsike radnje. 42 Znaenje a) imaju mjes!ni atributi do+G, 0D,
k(a)+D i prema+D, a znaieinje b) nad+ A, pod+A, pred+ A, za+A,
meu+A.
;a) ... iirai nekog izlaza do druma ( <-- da nekako izae do druma) /JN,
39/; J ed:rdma :njenim rnkad da ne doz;vold s\Lobodarn prilaz obali { <-- da
slobodno priu obali) /GS, 53/; . . . ne iraidii se o Valenbimd, nego uprnvo
o strelovitoj uismjerelrllooti ka mjestu gdje ... ( <-- o tome da se strelovito usmjeri ka mjestu) !DC, 38./; Znam, upoznalii smo se u Beog.radiu ...
u jednoj s'lluajn'Olj ertm(jii prema aerodromu ( <-- kad smo jednom sluajno etali prema aerodromu) IDC,
94/.
b) S-ta su
2.4.2.2. Najvei b1I1oj rprijeidloiko-ipaidefutih konistrulkcija u fun1kciji mjesnih atr:i1buta sa nrijentadonim znaenjem UiZ deveribativne filnenice moe se klasifikovahi na osnoiVIU semanti&:ih osohenosti
samih orijemtadoinih p:r;ijeid1oga kako je to uraeno u sintaigmama
sa konkretnom imenicom u centralnoj :p01Ziciji (v. 2.2.1.1. - 2.2.7.).
Zato e se ovdje samo odrndtti 1li!povi .ovih atributa i naivesti primjeri za njih: do+G, kod+G, blizu+G, du+G, kraj I ukraj I pokraj+G, pored+G, oko+G, uz+G, prema+L, pri+L d. van/i.zvan+G
oznaavaju orijentiranost prema cijelom objektu OIZillaienom imenicom u 'Zav:Lsnoj pOIZiciji; izmeu+G i meu+I - odjentirainotSt prema vi1e objekata; iznad+G, ponad+G, preko+G, vie+G i nad+I
orijerrtiiranoist prema gornjoj strani objekta; ispod+G, nie+G i
pod+I - orijentiranost prema donjoj stra1I1i objekta; ispred+G i
pred+I - orijentiranost prema prednj,oj strani; iza+G i za +I o:rijenti:mno'St prema zadnjoj 1s trani objekta i sa+G, sa+A sa imenicom strana kao zaviJSnim lanom sintaigme - otrijentiran.oist prema odreenoj strani objekta koja se iahiljeava 1obavezni.m detemnirraitoirom koji dolazi uz tiu imenicu.
Radova.U s u 1se 1sasta:nku kod/blizu/kraj/pored borove umice ( <-- to e
se sastati kod/blizu/kraj/pored borove umice) /razg./; Volio je let oko
sela ( <-- da leti oko sela) !xazg.!; Odluivao ;se na ertmje izmeu planina I meu planinama ( <-- da eta izmeu planina I meu planinama)
/razg./; . . . sjenka ptice, u preletu preko rijeke i mog tijela (<-- dok prelijee preko rijeke i mog tijela) IDC, 290/; Stradao je ~bog rizinih voinj.i iznad/ponad/vie provalija ( <-- jer Je rizino vozio iznad/ponad/vie
provalija) lxazg.I; ... da nastaV'im hod i sv.o je tumaranje pod zvijezdama ( <-- da hodam i tumaram pod zvijezdama) !DC, 37/ ; Cuje se pjesma
s one strane I s onu stranu rijeke ( <-- kako pjevaju s one striane I s onu
stranu rijeke) /razg./ itd.
41
42
21
01znaava
2.4.3.2. Uz hst1U semantilku ikliaisu ideveribat,ivn:i'h ilmenka dofaze atributi kroz+A, niz+A, uz+A i: 01, kojima 1se ruviijek orz:naava
cijeH prorstor zahvaen krefanjem. 44 Raizliika izmeu akuzativnih at:ri!buta i ovog i'Illstrumenta:lnog je u tome ifo, se a:lruzatiivom vrii
'preci:zi1ranje naina na lmji se priostor zaihvata kretanjem, 45 dok
torga kod instrumentala nema. U podreenom Na:nu ovih sintagmi
m01gu doi :saimo imenice koj1ilffia se ozna1aivaj1u rpojcrnovi koji zn1aie
velike povrine prostora koji se, neodreeno kolillm, prelazi kre>t;anjeim.46
Oduevljavao se za vri}erne putovanja kroz Jugoslaviju ( +-- dok je putovao kroz Jugoslaviju) lrnzg./; U tom lomljenju niz kamenje i neprohode ... Tegoba se . .. ok'!renu:o .( +-- Dok se lomio niz kamenje i. neprohode) /KT, 52/; Svejedinio to penjanje uz brdo traje vlijek ( +-- dok se
penjemo uz brdo) /GS, 26/; Odnije1i .su ga ... 1i nauilii vjetini, giusa'!renju i krstarenjru morima ( +-- da gusari i krstari morima) !DC, 289/.
45
46
22
Ibid,
Ibid, str. 1419 .i 153.
Ibid, stir. 154.
Ibid, s.tr. 149.
3.
Zakljuak
3.1. Nalwn izvrene rseman:tilke analilZe (ioffilOVlllili) tipova mjesnih atriibuta u sintagmama sa ilmnikretnom i deverlbatiV1nom iJmeni:coim u pOlZidj:i centmal nog lana, moe 1s e zaklj1witi da su svi atr.i buti sa ovtm zna1enjem nastailii 1prekJO ili 1ad iglago1skiih sintagmi, pa
su, 1pirema tame, si:ntaksi1 ika ikaitegorij a sa se1lmm1dal'nom funkdj(){lU
i znaenjem. SiintailIBtku funkciju atr.ilbutai dolbi.Jli su ido1aislmm u
1k!ontaktni poJ..oaj 1Sa imenieiam nasta1om kateigoTi:jialnim prnolbrazovanjem glagola ili su saima:nj em /tkcmden1zmvanjem/ reeninih is:kiaiza doli u lmn:ta:kbni poloaj isa ianein11ootm koja je ibila nadreeni.
1an lmnden:zovane :r elativne reenke, preuzliimaj1U1i fUll1Jkciju te reenice. Nipr.: otii u grad -+ odlazak u grad, ih: Drvo koje raste kraj
puta ... -+ Drvo kraj puta i st.
Sve r,aizmatrane ipaidefue J.wnstruikicije ziaidirale su znaenje
mjesta, ~oje su iimale i :u okivill'u glagoilskiih ISintaigmi, ali je priomjenom nadreenog 1Nam.a sintaigme {imenica uimJes'to glago1a) dolo do
1prnmjene njihove funkcije: l()d aidve1"bij1alniih oznaika pootale su at:r.iJb u tima.
Sve 1s u swpstantivine nelmmigruentne sintaig;me sa mjesnim atributom u zaviJsnoj po1Z:idj'i kicmchmzatori reetninog znaenja, pa se
uvijek kao njihov funkdona1no-semantrki ekvivalent moe reko111.struisati primarna semarrtiika stll'uktura od lk!oje su ili nomina:J:i1zaciom glagoJa ili saimanjem rnfon:i1nog iskaza i nastale. Kod sintagmi sa deverbativnom imenicom u cen:tria:lnoj poda.i.ji reilmLTuStruisana struktura je e1kvivia1'ent c ijele simtrugme, a kiod siI11taigmi sa pri..:
marnom imenicom u centrailnoj pozicij1i ona je ekvivalent samo po1dll'eeno,g lana. Npr.: Oe!kuje se njeg1
ov odlazak u grad ( ,_ da on
ode u grad), Drvo kraj puta zasaidi.Jo je ... ( <- Drvo koje raste kraj
puta :nasadio je .. .) itd.
Prnvedena je isemam.tika analiza eikscenpirainih primjera u kojoj je kao :r elevantain kriterij UJziiman karaikter priijedfoga ruz zavisnu .imenicu, a u nekim slu.ajevima i !zna~enje imenice u nadree
noj i 1podreenoj po:ziciji. Pri ainJal!izi su UE1IJostavljalile semanti<:ke
J:mrelacije izmeu pojedinih grwpa atributa; poto su svi oni prnsmat- .
rani u sistemu meusoibnih sennantiikih odnosa.
3.2. Velika rasprnstranjeino1st i raznohkost padenih konstrukcija u funkciji atributa sa mjesnim znaenjem vjernvatno je produkt razvoja srpsk!oihrvaisikog Jezika u XX vijeku. 47 Moe se pret47 Na takvu pretpostal\liku, roju jedilno moe potvr diti iscrpna a.naJdza jeziika pisaca XIX i XX vije~a, .navodi nas p,ooeenje upotrebe ovog tipa a:bri-
23
postaviti da njihova br:ojrrmst .i upotreba zavi!Se kako od v riste fum:kc1onalno1g stila :standa:11dnog jezilkia tako i ord virste tematiike u djeHma i 1sto1g knjiewmg anra.48
OIIPE,ll;EJIEHM.ff IIPOCTPAHCTBEHHOro 3 HA~EHM.ff
B CEPBOX OPBATCKOM CTAH,ll;APTHOM .ff3bIKE
Pe3IOMe
ABTO'p C,II;eJiaJI CeMaHTl1'!eC'Kml: aHaJIH3 TMIIOB rra,II;e:i!GibIX KOifl'CTPY'KIJ;MM,
BbLIIOJIHSIIOIIJ;J1X <PYHKI.1!0 onpe,II;eJieHiMSI rrpocTpaJHCTBeHHoro 31Ha'leHWsr. Bce 3TM
onpe,II;eJieHMSI paccMaTpMBa!O'I'CSI B CMX!TeMe ceMa1HTl1'IeCK'MX B3aMJMOOTHOIIIeHJ1'ti:.
B Ka'leCTBe peJieBaHTHbIX O{!pMTepHeB B3SITbI: xapaKTep rrpe,II;JI'01r01B M 3Ha'le!Hwe
MMeH cyru;eCT'B'MTeJibHbIX B Il03~HM IIO,ll;'ll1HSIIOIIJ;ero M II01,ll;'lJl1HeHIHOro qJieHa
cy5cTaHT11BiHoro cJIOBOCO'leTaHi11SI. TaK KaK sce anpe,II;emmwsr B 3'.l111X 3!Ha'lea11sra
.H'BJISI!OTCSI CJ1HTaKCl1'IeC'KMMM KaTeropMSIMM B BTOpOCTeIIeHHOM 3Ha'leHH'M '11
<i>YHKIJ;l1H, o6pa30BaBIUMMMCSI MJl'M IIPM IIOMOIIJ;M H0Mv!Ha~l1H rJiaroJiblHbIX CJIOBOCO'leTaHMM J1JIW IIPM IIOIMOIIJ;M CTSI:lKeHMSI (KOH,II;eHcau;M'M) qacTeti: onpe,II;eJUlTeJibHOro IIPH,II;aTO'l'Horo aBT-O'P, npMMeHSISI O,!J;WH B'M,ll; TpaHctj;>opMa1qM01HHOro
aHaJIH3a ,II;JISI Ka2K.,ll;01ro npHMepa, B Ka'leCT.B'e ero tj;>yiHKIJ;MOHaJib'HO-CeMaHTM'IElCIKOro 3KBiMBaJieaTa socnpo113BeJI nepm1'IHYID CTPYKTYPY npe,II;Jiom:eHvi:sr, OT
KOTOporo OH :o5pa3oBaH.
BoJibIIIoe pa3Hoo6pa3Me M pacnpocTpa!HeHHOCTb 3Toro wma onpe,II;eJI1HJM.II
B COBpeMeHHOM cep6oxop.BaTCro<>IM .II3bDKe aBTOIP CBH3b11BaeT c ero pa3BIHTMeM
B
BeKe.
xx
jeziku 1se.vTemenioig bos a1nskoheircegiovakog pisca Anelka Vuleitia (po nepub-.lilmvail'lle Slbudije : M . Kovaevi, Nekongruentna supstantivna sinu djelima Anelka Vuletia) .sa istainjem u jezik1u trojice pdisaoo XIX
Vuka Karad1fo, L a ze La:za['evi6a i Mihoviila Pavlimioviia . Dok je u
jez~k:u posljednje trojice zaibiiiljee!l1JO svega petnaesrtak (gotovio ,j,s1Jih) ttpova sa
ok-o dvadeset p r imjera nekoll't~erntnih SU1Pstantiv1I11ih mjesnih atr.Lburta, u djelima A. Vuletiia oko 850 primjera i1Z['aeno je sa sedamdesetak padenih kOl!l1strukcij a meu kojima je mn:oigo vei biioj t~ova uz koillkrebnu neigo uz deveirbativ niu dmenlicu.
Razvitak d uslonjavainje nekon,gTuentn:ih atribut.a u T\usikom jezliiku Vino.gradcw, o. c., stir. 144, poveZiu je se razvdiblmm irusJrog je;z;ika u XIX i XX vdjeku.
1b uta u
daci irz
tagma
vijeka:
48 Tako se moe p['etposta'V'Lti da najvetl brod nekl()J!llgrueintnih sl\.IJpstanrtivnrih 1sintagmi sa deverb a:tivnom imenicom u central'!l.oj poziiciJi ima u admiiniiskativnom stilu stamLaird[]jog jezlika, jer u IIlJ.iemu pireovlauje imensk!i.
na& izr aavainja.
to se tie njilil()Jve upotrebe u djelima sa Taz1iitom tematikom unutar
jiste knjieVl!le V'!'Ste, naveemo samo jediruo zapaanje: u dva <romana A. Vuletia Gorkom suncu i Klesaru Tadiji Tegobi - atributi sa mjesndm znae
njem i po brojnosti d po vristi i tekailm se m :zil Jill mju. Dok u Gorkom suncu (jednoj vrsti psiholokog Tomana) vrve TaZIIlJOwsni mjesni atributi jer je ree
IIllica zgusnuta i jezgir.ovita, u Klesaru Tadiji Tegobi (romana za djecu), gdje
je reenica ep1ski h'oka d 1razvuena, zabdiljeen je mruoigo manji broj primjera, meu lmj11ma su rijetki oni sa deverbartiv.nom rimenicom u centralnoj
porziciji.
24