RASPRAVE INSTITUTA ZA HRVATSKI JEZIK I JEZIKOSLOVLJE 30 (2004)

UDK 811.63.42'35
Pregledni lanak

Rukopis primljen 7. XII. 2003.

Prihvaen za tisak 1. X. 2004.

Alemko Gluhak

Zavod za lingvistika istraivanja

Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Ante Kovaia 5, HR-10000 Zagreb
gluhak@hazu.hr

IZOSTAVNIK ZA IZOSTAVLJANJE
U lanku se daje jednostavan pregled upotrebe i neupotrebe izostavnika u hrvatskom jeziku i preporuuje da se on pie samo tamo gdje se zaista radi o
izostavljanju jednoga slova ili vie njih po potrebi gdje takav signal o izostavljanju slova zaista moe pomoi u razumijevanju.

Jedna od pravopisnih tema koja ne bi trebala biti izostavljena iz raspravljanja o njima jest upotreba ili neupotreba apostrofa ili izostavnika1.
Moemo proitati u Hrvatskom pravopisu Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua ovo: Izostavnik se ili apostrof katkad biljei umjesto izostavljenog slova, ponajvie u pjesnikim tekstovima i u ustaljenim izrekama (2002., t. 468). Zatim su dani primjeri ispravmo, man se, triavije (za
gen.mn. triavijeh), j (reko j), bacte, izreka Ili grmi il se zemlja trese te Stan,
da ti reem Dobar dan!.2 Dano je i nekoliko jednostavnih pravila kada se izo1
Naziv izostavnik oivljen je u pravopisnom nazivlju u devedesetim godinama. teta je to
ga nema na njegovu abecednome mjestu u Hrvatskoj enciklopediji (5, 2003.) ni u lanku apostrof (1, 1999.).
2
Prije su u naim pravopisima od onoga Ivana Broza iz 1892. nadalje bila jo neka pravila, npr. da se izostavnik pie za oznaavanje samoglasnoga r, npr. groce, porvati se (to se provlai sve do zadnjega, desetoga izdanja pravopisa Dragutina Borania, 1951). U Nauci o pravopisu... Marcela Kuara iz 1889. za to je u jednom primjeru crtica: gr-oce (64). U Pravopisu jezika ilirskoga Josipa Partaa iz 1850., reeno je samo ovo: Odslov () metje se za rmi, kod kojih se kakovo pisme izostavlja, n. p. Jur na krilih od vtara, glas po svemu svtu pri. Gund.
(30). No u nekim prilikama ne treba pisati groce, porvati se, to je ve od prvoga izdanja
Brozova pravopisa 1892.: a te su prilike za samoglasno r kad je obiljeeno akcentom (kao por`ati) te kad se rije rastavi u slogove, pa r izide na svretku sloga, to jest u rastavljanju groce, umr-o, su-rica

59

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

stavnik izostavlja, to jest kada se on ne pie3: u oblicima buduega vremena,

u saimanjima kao to su ko, eko, nao, reko, u usporednim oblicima kao to
su dobrog i dobroga i slino.4
U Pravopisu hrvatskoga jezika Vladimira Ania i Josipa Silia (2001.) sve
je dano u dva do tri pravila, pod naslovom Apostrof (izostavnik): da je apostrof pravopisni znak kojim se izriito pokazuje da je isputen dio rijei, za
primjere pisanja dano je isputanje i iz upitne estice li u kombinacijama tipa
da l (da li), je l (je li) itd., a za to kada se ne pie dani su primjeri reko, ko
(za rekao, kao).5
Pravila slina onima kakva su u pravopisima trojice i dvojice dana su npr.
i u Hrvatskom jezinom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje
(1999., str. 3067, teksta otprilike za pola stranice), s time da se veli da se
izostavnik pie u pjesnikom tekstu. I tamo se istie kada se izostavnik ne
pie: u krnjemu infinitivu, glagolskome prilogu sadanjem, pri saimanju
dvaju samoglasnika ni pri uporabi kraega jednakovrijednog lika.
Ima jo jedno izostavljanje izostavnika to jest, ima jo jedan sluaj u
kojem se izostavnik ili apostrof ne bi trebao pisati, a taj sluaj nije naglaen
ili apostrofiran u pravopisu. Mogli bismo rei da je to nekako i spomenuto: da
se izostavnik katkad biljei [...], ponajvie u pjesnikim tekstovima i ustaljenim izrekama iz toga bi slijedilo da ima mogunosti da se on ne pie, i da
tako moe biti i u nepjesnikim tekstovima.
Naime, ako se u tekstu prelazi u drugaiji govor, u govor koji nije isti kao
govor osnovnoga teksta, ili kada se u osnovni tekst umee poneka rije ili
oblik koji pripada drugom govoru apostrofa ne bi trebalo pisati. O emu se
zapravo radi? Ako na primjer novinar u reportai navodi (citira) doslovne rijei ovjeka koji je govorio drugaijim govorom, onda se te navedene rijei
ne mogu gledati kao pokraene standardne rijei.
Ako se citira da je reeno: Nis pametan, bum videl kaj naredit. tu uop-

Takvo je pravilo dano zato to se nekad i tako pisalo. Evo nekoliko primjera. Nv ricsslovnica iliricsk... ime Starevia (1812., pret. 2002.) ima s njom, s Giorgiom, k tome, s
km, s drug stran, k vecseru, k csemu, s pta, s csincsom, s kim ali s csm, s drxtvom itd.
U Gajevoj Kratkoj osnovi... (1830.) imamo z kojum, z prirevnicami, z nepravdenum, k obinskom, z preobladaem, k predmetu, z ubavjum, z predragum, v temni itd. Zato se pravila o
tome gdje se izostavnik ne pie nalaze u pravopisima od onoga Ivana Broza iz 1892. (tamo e
ovako: da [s]asvijem se krivo biljei apostrof a. za prijedlozima k i s, t. 238) pa nadalje.
4
Tako i u prijanjim izdanjima.
5
Tako i u prijanjim izdanjima.

60

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

e nisu pokraene rijei standardnoga jezika6. To su prave rijei, u pravilnim

oblicima, u oblicima pravilnima za govor kojim je govorio onaj kojega se citira.
Rije nis nije dananje pokraenje od nisam, nego naprimjer u zagrebakom
govoru oblik posve pravilan, u skladu s jezinim razvojem i upotrebom.
Tako je i s bum: to nije dananje pokraenje od budem, jer u kajkavskom se
govori upravo bum. U razgovornom jeziku infinitivi nemaju zavrnoga -i, pa i
tu imamo infinitiv naredit, za uiniti, napraviti ali u razgovornom jeziku
takvi su infinitivi pravilni.
Pisanje nis, bum bilo bi isto kao da piemo ja u doi (pa i ja u doi, jer
je ja poteklo od starijega jaz, kakvih oblika jo ima u nekim narodnim govorima), ili kao da piemo imat u (ega, na alost, u slabo pismenih ima podosta).
Oblici beite i bete bjeite! usporedni su oblici, i oblik bete sigurno ne
treba pisati kao bete, kako je u imenu izlobe (Tehniki muzej, 2001.) Bete
ljudi, ide auto! (bolje je da je umjesto nepotrebna apostrofa stavljen potreban
vokativni zarez: Bete, ljudi, ide auto!).7
I ovaj primjer: na pakiranju jednoga mlijeka pie za ime proizvoda Mlijeko
z bregov. Tu zapravo ne treba izostavnik, jer se ne radi o prijedlogu koji je u
standardnom jeziku iz, nego je tu prijedlog s (dakle mlijeko je s bregova), samo
to je netko od onih koji su dali ime tim mlijekima zaboravio na to da je izgovor
/zbregov/ normalan kajkavski izgovor, s jednaenjem po zvunosti, kao i u standardnom /zbregova/ (i /zbrjegova/, za one koji piu i govore brjegovi).8
I primjer ovakav: po pisanju reko, nao, eko itd. mogli bismo zakljuiti da
bismo takoer mogli pisati tako i dijalekatno (on je) reka, naa, eka itd.9, kako
se uostalom najee i pie, iako se zapravo radi o drugaijem glasovnom procesu (zavrno -l dalo je -a, zato npr. i (on je) vidija)10.
6
Pa se zato i nee pisati npr. Nis pametan, bum videl kaj naredit moda bi tako
ili kako slino tko i napisao da eli istaknuti sve odmake od standarda. Kao to istiem, ne radi
se uope o odmaku od govora standarda, to je drugi govor.
7
Slino kao i ono prije: kada bi bete bilo povezano izravno s oblikom bjeite iz standardnoga jezika, onda bi se pisalo ovako: bete.
8
U naelu, moe taj z odgovarati i prijedlogu iz, no mlijeko nije iz bregova. Dvojnost
moemo imati, npr. ziel je z auta = izaao je iz auta, siao je s auta (tu je i prefiks z- u ziel,
koji moe biti i prema s- i iz-).
9
Takvo se pravilo da se pie reko, reka (od rekao) i sl. a ne reko itd., pojavljuje od treega izdanja Brozova pravopisa (BrozBorani), 1904.
10
Dakle ne bi trebalo pisati kao to je npr. u ovim primjerima: (...) a ima bi zato ka i mi
drugi (...) (Mile Budak, Ognjite I, 1938., 6); Je doa? klicao je malne svaki, netom bi stignuo na obalu. (Vladimir Nazor, Novele, 1946., 276, nov. Voda). A eto, tu u Nazora oblik malne
nije napisan s apostrofom kao malne (jer se moe shvatiti kao skraenje prema malo ne; takoer,
moglo se napisati i kao mal ne, kao malo ne, malo da ne, malo pa ne, malo te ne).

61

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

I to je sve isto tako pravilno u svojem govoru kao to je naprimjer oblik gle
u standardnom jeziku: nas ne zanima je li on potekao moda od gledaj, ili od
gle, ili od ega li ve11 taj oblik pravilan je upravo takav, pravilnim je postao svojom upotrebom. Pa kao to rije gle nikada ne piemo s apostrofom jer
je to posebna nova rije: to nije isto to i gledaj i gle (razliita je od njih i po
obliku i po upotrebi) tako bez apostrofa moemo pisati i one oblike koji su
pravilni u govoru ili stilu koji zapisujemo.
Tako imamo stilski obiljeeno po za pol, pola ni tu ne treba izostavnik12 (kao to ne bi trebalo za stilski obiljeene sto, vo prema neobiljeenima
stol, vol), a ne treba ni oznaka naglaska, koja se onda najee pie manje dobro kao kapica a ne kao dobar luk, dakle p13.
Isto tako rijei kao moda, moebit ne gledamo kao na nekakve rijei skraene od moeda / moe da, moebiti / moe biti.
Zanimljivo je da se ne pojavljuje pisanje fra (dok se na pisanje fra., kao da
se radi o kratici, naie npr., u sreditu grada Zagreba, na ploama: Ulica fra.
Grge Martia), iako se pukom etimologijom lako dolazi do izvora, do rijei
fratar (a mogao bi tko pomiljati i na prethodnu, latinsku frater).
S vremenom su se u naim pravopisnim prirunicima14 neka pravila o pisanju ili nepisanju izostavnika gubila, neka su se dodavala.15
Evo jo nekih primjer s izostavnikom:
Dr!
Dr!
(Vjenceslav Novak, Podgorske pripovijetke, 1889., 7 U prosjakoj kui)
11
Budi ovdje reeno: od gle, tj. od psl. *gldj; usp. kajk. gle, pogle (s kajkavskim obezvuenjem na kraju rijei).
12
No neki ga uporno piu, usp. npr. naslov lanka Internet bez po muke u asopisu Net
4, III.96, 24, te natpis na plakatima i drugim reklamama poduzea Podravka Kuhanje bez po
muke, u proljee 2001.
13
Oito to neki ljudi nekako intuitivno meu, bit e radi razlikovanja od prijedloga po, kao
to bude i s imenicom kod za razliku od prijedloga kod.
14
Neto podataka o poimanju izostavnika u nas od XVII. stoljea naovamo od Gundulievih Suza sina razmetnoga iz 1622. v. u lanku Josipa Vonine Izostavnik, 1999.
15
Npr., u vezi s jatovskim ije u novosadskom pravopisu iz 1960. imamo: Kad se u stihovima dvoslono jat (ije) izgovara kao je, mjesto isputenog glasa i pie se apostrof: / Bjela bilo,
moja divna drugo. Gacko polje, ljepo ti si. / Ali je ulo u praksu i da se, radi izbjegavanja apostrofa, to i u takvim stihovima pie iako se ne izgovara: / Bijela vilo, moja divna drugo. Gacko polje, lijepo ti si. (123, t. 137d). Takvo se pravilo, da u takvim sluajevima ne treba pisati apostrof, pojavljuje od treega izdanja Brozova pravopisa (BrozBorani), iz 1904. Naravno, danas se zna da je ije troslov za dvoglas /ie/ i da se tu u naelu i uope ne ita, to jest jatovsko ije u ogromnoj je veini sluajeva jedan slog.

62

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

Evo primjera gdje pak izostavnika zapravo ne treba biti:

Nitko se za nj ni brinuo nije. Fran Maurani, Lie, 1887., 20
(Alfred)
Akuzativni oblik nj ostatak je iz starine, on nije nastao skraenjem od oblika njega. Zato se pie za nj, po nj, na nj, u nj.16 Taj oblik nj ostatak je iz starijih
jezinovremenskih stanja hrvatskoga jezika i iz vremena praslavenskoga. Na
taj nain gledamo i zanaglasnice i prednaglasnice: radi se o suoblicima a ne o
nekakvim grafikim skraenim oblicima. Dakle nije odnos mene : me, okolo :
oko, nego su me i oko posebne rijei.
Jur nijedna na svt vila / Lpotom se ve neslavi, / Jer je hvale sve skupila / Vila, k mi serdce trav. / Nit e biti, nit je bila / Njoj takmena, k
se pravi. / Lpotom se ve neslavi / Jur nijedna na svt vila. primjer
s Lucievom pjesmom (preslika) u knj. Josip Vonina, Tekstoloka naela..., 1999., 66.
J. Vonina pie: Transkripcija na svt (s vanim izostavnikom) pokazuje
da su ilirci nepravilnim smatrali akuzativ umjesto lokativa. (67). Zanimljivo je da oblik nit nisu smatrali isto tako nepravilnim, u odnosu na oblik niti.
A eto, mijenjali su akavca ikavca tako da je mogao izai ilircem jekavcem,
kako veli Vonina.
Ali neka se ne ale! Jo Hrvatska nij propala [...] [govori Gjukica]
Ksaver andor Gjalski, Za materinsku rije, 1906., 21.
Po logici pisanja nij trebalo bi napisati i jo, jer je tu i oblik jot, koji bi pak
po toj logici trebalo pisati jot, jer je stariji oblik jote (< praslav. *ee, moda
juslav. *oe). Tu je to ni (nij) dio toga govora u kojemu je to tako reeno.
Spliski Cyrano naslov, Vijenac 173, 19.X.2000., 31.
U splitskom je govoru upravo izgovor spliski (dakle i da napiemo splitski,
tako na spliski itali bismo upravo /spliski/). I naslov je knjige Tonka Radiia Rinik spliskog govora (Santa Barbara, Cal., 1991.). Da se uspostavi citatna
veza sa spliskim izgovorom, dovoljno je bilo napisati ovako: Spliski Cyrano.
Od zemlje nemo, bez zemlje se ne ivi naslov emisije, HT1,
15.III.2001., 23.45; tako i na teletekstu.
Ne treba pisati tako, a ni kao ne mo.17 Naime, ne mo (pa i nemo, zato
16

Pa emo pravilo da se tu ne pie izostavnik nai npr. od Brozova pravopisa 1892. (a ne

treba s apostrofom jer je taj nj sam sobom potpun oblik, t. 238) pa nadalje.
17
Usp. to pie Tomo Mareti u vezi s Brozovim odnosom prema izostavniku: Na str. 50.
preporuuje pisac, da se pie mo (s apostrofom), koje znai isto to moe. To nije dobro kao

63

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

ne) pripada drugom sustavu, kao to cijela reenica moe biti iz drugoga sustava (govora, dijalekta, narjeja), u kojemu je to normalan oblik.
O kupit ciglu? naslov lanka o jednoj raunalnoj igri, Bug 1045,
VIIVIII.2001., 173.
E, onda ju ni ne, ako je majstor Stevo uzme k sebi i opet ga bijesno pogleda zrakava Ljubica. Ivan Krnic, Od proljea do jeseni,
1925., 60, prip. Rakilja.
Ne ti nezavisnosti!?! Dubrovaki list 22.VII.2001., 4
Iz prvoga se primjera jako dobro vidi da su nam ti apostrofi viak: da ih treba, morali bismo napisati o, jer je izostavljeno i h- i -e-. No kako se radi
o brzogovornom razgovornom o, koje moemo shvatiti kao oblik koji je u razgovornom jeziku i u nekim govorima jednostavno usporedan s duljim oblicima, najjednostavnije je to napisati upravo tako, pa tko zna to to znai, zna.
Iz toga i prethodnoga primjera slijedi da je najbolje napisati o-ne, za brzogovorno hoe-nee18; inae bi tu bilo potrebno tri izostavnika: o-ne (i
o-ne te o - ne : umjesto est znakova o-ne, njih dvanaest, u o - ne
, prema jedanaest u hoe-nee i etrnaest u hoe - ne e). Takvo bezapostrofno o i ne moemo nai npr. u tekstovima Miljenka Smoje, pisane spliskim govorom, za koje se openito moe rei da izbjegavaju apostrofe (jer bi ih
bilo zaista previe).
Mislim da za rijei kao kupt, sumt, ssobrjo, ssobrso, ssumjo i sl.19 ne
bi itatelju ba mnogo pomoglo u razumijevanju da pie kupt, s umt,
s s obrjo, s s umjo; bolje bi mu bilo da gdje u zagradi piu objanjenjski
prijevodi hoe kupiti, hoe se umiti, jesi se obrijao, jesi se umio.
Ko je Patrik? plakat, Zagreb, 2001.
Ko sam bez tebe, naslov jedne zabavne pjesme, 2002.
Za ko koje je razgovorno i koje je starinski standardni suoblik (prema standardnojezinom tko) apostrofa ne treba: radi se o citatu iz drugoga stila ili goni ho mjesto ho (= hoe). Vidi o tom u akad.-rjeniku s. v. hotjeti. Tomo Mareti, Hrvatski pravopis. Napisao Dr. Ivan Broz. prof. u kr. gimn. zagrebakoj. U Zagrebu 1892. (...) Nastavni vjesnik I(1893), 1724, to na str. 174.
18
Ako bi se napisalo razdvojeno ne e, onda bi lijevo i desno od spojne crtice morali, po
ovakvoj ili onakvoj logici, biti razmaci: hoe - ne e.
19
To su neki od primjera (u vezi sa zalihou i dr.) iz lanka Bulcs Lszl, Broj u jeziku,
157, Nae teme 1959:6, 128176.

64

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

vora, gdje funkcionira upravo ko npr., Ko ti je to reko?. Ne pie se ko, niko,

neko, svako.20 Uostalom, sjetimo se i ovoga: korektni urednici ne mijenjaju
stihove pjesme Povratak Dobrie Cesaria Ko zna (ah, niko, niko nita ne zna. /
Krhko je znanje!) ni druge tekstove prijanjih hrvatskih knjievnika i pisatelja.
Jutro. Dan. Veer. No. enja. HT, esto, titlovi, i drugdje.
Zapravo te pozdrave ne bi trebalo pisati tako: dovoljno nam je jutro, dan, veer, no, enja. Izostavljene su cijele rijei (dobro, dobar, dobra/dobar, laku)
i dio ili: izostavljeni su dijelovi rijei dobrojutro, dobardan, dobarveer/
dobraveer, lakuno, dovienja no to jutro i drugo sada su novi pozdravi.
Prva tri podsjeaju po kraenju na zdravo i bog (to se onda jo udaljuje od svojega poetka u oblik bok, s obezvuenjem kakvo je karakteristino za govore na
sjeverozapadu Hrvatske): ti su nastali kraenjem od zdravo budi / neka je tebi/
vama/... moemo zamisliti i meustanje zdravobudi i slino (kao to pozdrave npr. dovienja i pomozbog moemo smatrati i posebnim jedinstvenim rijeima, uz do vienja i pomoz Bog), pa ne treba pisati zdravo, s apostrofom zdesna, kako se, uostalom, i ne pie.
Izostavnik moe biti koristan u stihovima i jo ponegdje, kada itatelj moda ne bi prepoznao o emu se radi da izostavnika nema ili, kako veli npr.
Josip Vonina: da se izostavnik pie u stihovima: oznaujui da je izostavljen
posljednji samoglasnik u rijei iza koje idua rije poinje samoglasnikom; da
takvo izostavljanje pokae kad je samoglasnik metriki nepotreban21. Mogli
bismo ak rei da je izostavnik i tu jedna vrsta signala za drugaijost, za otklon
od uobiajenoga.
Evo i primjera nepisanja izostavnika:
Jesi l tuan, [...] Silvije Strahimir Kranjevi, Bugarkinje, 1885., 145:
pj. Ljubimo se
Ala si crn prorok, kume Matija, odvrnu Ilija mirno, ta tko bi htio ivjeti a da se boljemu nenada? Vidi, na meni su se mnoga kola slomila,
al sam opet njekako sretno izio. August enoa, Sabrane pripoviesti
IV, 1885., 147: Seljaka buna
Ta je l i vriedno puno govoriti za takovu nitariju? [...] isto, 253.
[...] il ja il on! isto, 267
20

No na primjer u upravnom govoru likova, u romanu Ognjite Mile Budaka (1938.),

izostavnici su pometani svuda gdje u odnosu na standardni jezik neto nedostaje, pa tako i za
tu zamjenicu, ko.
21
Vonina 1999., Izostavnik.

65

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

Nikaj nije lepega niti veseleega / Neg s prijatelji, koji su veseli, / Zestat se... Ksaver andor Gjalski, Pod starimi krovovi, 1886., 12
Illustrissimus Battorych.
[...] Kad se sjetim, da nas je tisu mladih jurata u Pounu bilo...
isto, 16.
[...] Al dakako, mi stari [...] isto, 17.
[...] Podigoste tobo seljaka, a kakav je? [...] isto, 17.
Je l jecao od tuge za jedincem? Edhem Mulabdi, Na obali Bosne,
1900., 192 Otinsko srce.
Da, al se ne govori tako. Fran Maurani, Lie i druga djela,
1916., 91 I o grm i o trn!
A ovakvu priliku Mrkino magare nije odavna doivjelo i zato je moebit
i drmnilo u sebi onu svojstvenu utuenost, i zgnjeckalo opet moebit one
lijezde (...) Mirko Boi, Kurlani gornji i donji, 1952., 7.
Pas netremice gleda / da l te to razdragava il boli. / Ivan Slamnig,
pjesma Bio jedan pas, Republika XXXVIII(1982):78, 5.
Don Kuzma sa strepnjom saeka sudbonosnu cifru teine koja znai bit
il ne bit. Ranko Marinkovi, Kiklop, 1979., 21.
Ne budite je: svaka miso boli / Antun Branko imi, Pjesme i kritike,
1979., 53, pj. Zima.
ei primjeri s pokretnim zavretkom:
nek i neka (nek doe, neka doe)
Radi se o paru za koji moemo rei da ima pokretni samoglasnik ili navezak
-a i da po tome odgovara parovima kadkada, tadtada, sadsada, svud
svuda itd., ili dobrogdobroga, dobrimdobrima, tobotoboe itd., ili, slino, hajdehajdhajajdeajdaj (s time da u tom posljednjem nizu ima
i razgovornih oblika); u tekstovima ima pisanja i nek i nek, a eto zapravo tu
izostavnika ne treba biti.22
22
U Hrvatskoj gramatici 1997. autor iz Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje imamo
oba oblika: nek(a) (t. 1448), nek (t. 1701).

66

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

Npr., ovo:
Nek se osui desnica moja, / Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Ps
137,5 (Biblija 1987.).
Umuknite sada! Dajte da govorim, / pa neka me poslije snae to mu
drago. Jb 13,13 (Biblija 1987.).
(...) a tko ini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela
njegova u Bogu uinjena. Iv 3,21 (Novi zavjet 2000.).
Tko ima ui, neka uje. Iv 11,15 (Novi zavjet 2000.).
I ovo (a takvih primjera ima vie; ne mogu se uvijek vidjeti kakvi metriki razlozi za to):
Nek u vlastite zamke upadnu zlotvori, / a ja neka im umaknem! Ps
141,10 (Biblija 1987.).
bar i barem
Radi se o dvjema esticama iste funkcije (ili, ako elimo, o jednoj estici u
dva oblika), i ne pie se bar.
Godine: slova i znamenke
Takoer, izostavnika nam ne treba u pisanju godina jer ako govorimo
npr. pedesetosma, ezdesetosma, sedamdesetprva (dananji pravopisi to piu
pedeset osma, ezdeset osma, sedamdeset prva23,24), devedeseta i slino (izostavljamo tisuu devetsto25), onda je sigurno sasvim dovoljno da se napie 58.,
68., 71., 90. itd. To se tie i pisanja u nadnevcima: dovoljno je npr. 16.XII.58.,

23

Npr. AniSili 2001:105, t. 337, BabiFinkaMogu 2002:77, t. 292 (t. 293: u novanome poslovanju moe zajedno sve sastavnice broja, npr. tisuusedamstodvadesettri. Npr.
u predzadnjem Boranievu pravopisu, 1947., kao primjer trideset prvi (str. 46), no u zadnjem,
1951., toga u tom dijelu (o sastavljenom i rastavljenom pisanju brojeva, str. 49) vie nema.
24
Zapravo se za te brojeve 2199 i 2199. moe shvatiti da se radi o srastanju u jednu rije:
dvadesetjedan, dvadesetprvi. No kao to kae Stjepan Babi u Tvorbi rijei: da zbog nedovoljno
jasnih kriterija teak su problem i u teoretskom i u praktinom pogledu (1991:43, t. 95). To to
se mijenja samo najdesniji dio govori u prilog tomu da to moemo smatrati jednom rijeju: dvadesetjednoga, dvadesetjednomu itd., dvadesetprvog(a), dvadesetprvom(u) itd.
25
Imamo i ovakva kraenja: devetsto prva (= 1901.), devetsto osamnaesta (= 1918.), osamstopedeseta (= 1850.), dvije (i) prva (= 2001.).

67

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

12.VII.1. i slino26.27 Podsjetio bih tu na jednostavno pisanje 2000/1. (ili 2000./

1.), 2001/2. (ili 2001./2.).28
Evo primjera gdje su blizu rijei i one s izostavnikom i one bez njega:
Bio jednom postolar, / Poten ovjek, al ve star: / Mnogo djece mnogo
treba, / A u kui neima hljeba: / A djeca sve viu kruha! / Odkud kruha? Nuda e gluha. / ije starac ciele noi, / ije starac, ve mu ruke /
Slabe htjele iznemoi, / Izuljene od zle muke; / Vikne: Pomoz, ma i tko
si! / Ba da vrag mi pomo nosi. / August enoa, Izabrane pjesme,
1882., 137: Postolar i vrag.
Tu imamo al te pomoz bez izostavnika te s izostavnikom nuda e, to je zapis za saeto nudae, s dvoglasom ae (dakle to treba biti jedna slog, kako bi u stihu bilo osam slogova)29: izostavnik je tu upravo i signal za drugaiji izgovor.
Onda odjednom iupa lulu iz zubi i oine pogledom djeurliju: / Ajd
i! Bi mularija, gubi se da te ne vidim! Slobodan Novak, Izgubljeni
zaviaj, 1955., 23.
Evo i primjer gdje izostavnik ima dvije uloge:
Ti s on ki da kripost svakomu dilu nje/i nje kipu lipost s potenjem istinje; Marko Maruli, Judita (libro prvo, sh. 56); osim u raznim izdanjima Judite, npr. i u knj. Milan Mogu, Povijest hrvatskoga knjievnog
jezika, 1993., 54.
26
Zaista je neobino napisati nadnevak naprimjer ovako: 07.03.99. dok se u dva dijela podatka umeu nepotrebni znakovi, nule, u treem se dijelu obiljeava izostavljanje dvaju
znakova: sve skupa u tom zapisu ima deset znakova (umetnu li se jo i razmaci, onda ih je dvanaest), a kada se napie 7.3.1999., to ima devet znakova, dakle jedan manje. Jo je neobinije npr. ovako, za godine prvih desetljea: 09.08.03. dakle tu je deset znakova (s razmacima
to bi bilo dvanaest). Najkrae pisanje za to jest 9.8.3. dakle ukupno est znakova (s razmacima bilo bi ih osam).
27
U pisanju skraenih godina poesti su u tisku obratni izostavnici: 99. i slino; to je
zbog automatskoga mijenjanja apostrofa koji dolazi za razmakom u lijevi polunavodnik, u programu Word i sl., no to se mijenjanje moe iskljuiti.
28
Npr., u prvom goditu Jezika, asopisa za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika, koji je
do 1999/2000. izlazio sa kolskom godinom, bilo je napisano: 1952/3 a tako i poslije, npr.
1956./7. itd. Zato je neobino i predugako pisanje npr. 2001./2002.: to je ukupno jedanaest znakova (tako npr. na telefonskom imeniku to se najavljivao 2001.), a ako napiemo npr. 2001./2.,
to je osam znakova, a ako se radi o neemu npr. u naslovu, a moe i krae, jer kraj retka naslova
poniti toku: 2001/2, dakle est znakova. Naiao sam ve i na nekoliko primjera kao (zima)
2001./02., sa zaista nepotrebnima i apostrofom i nulom. Naravno, nema se to kratiti u 1999/
2000 (iako nas nitko nije spreavao da piemo u kojoj zgodnoj prilici npr. 2t, kao to u raunalnom i financijskom argonu 2k i 2K znai dvije tisue, gdje je k po kilo-).
29
Takvih primjera ima mnogo u jeziku likova u Ognjitu Mile Budaka (1938.).

68

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

Tu na prvome mjestu izostavnik zaista oznaava izostavljanje (samoglasnika i), a na drugome pak je oznaka da se ita n + j (a ne nj //, kakvo je npr. u
nje, istinje).30
Izostavnik za poluglas, palataliziranost i odvajanje slogova
Izostavnik slui i za oznaavanje glasa // (naziv za taj glas i slovo jest poluglas i va31), to se u nas nae u gramatikama i npr. u Hrvatskom pravopisu
Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua, u izdanjima 1994., 1995.
i 2000.: Pojedinani se zatvornici (suglasnici) mogu izgovarati sami, bez samoglasnika, zapravo s dodavanjem poluglasa, dakle be, ce, e, de (ili b, c, ,
d...; izostavnik tu oznauje poluglas).32
Jo su nam zanimljive i ove dvije upotrebe apostrofa.
Apostrofom se moe oznaavati palataliziranost suglasnika, pa se tako pie,
kada za to postoji potreba, specifini akavski d i t 33. No tu moemo imati
i grafiko razlikovanje: apostrof moe biti a oznaka palataliziranosti (kao to
je npr. u Hrvatskoj enciklopediji za izgovor ruskih imena: ravni apostrof ' jest
za mjesto naglaska, zarezni apostrof za palataliziranost).
Apostrofom se oznaavalo odvajanje sloga, npr. groce (= /goce/, dakle tri
sloga); tako je i bilo u naim starijim pravopisima (ali samo u vezi sa samoglasnim r). Takvo je shvaanje preneseno i na ime Kuran (arap. qurn), no tu je
apostrof ujedno i zapis za arapski glotalni ploziv , kakav se biljei jo i kao ;
obratan apostrof slui za zapis za zvuni faringalni frikativ ili . Apostrof se u
razne svrhe upotrebljava u vie jezika, i u njihovu vlastitu pisanju, i u transkripcijama i transliteracijama pa se to onda prenosi kao citatno pisanje u hrvatski tekst.
Ima i drugih upotreba apostrofa.34
Dakle apostrof ili izostavnik35 treba pisati samo tamo gdje se zaista radi o
30

O razlikovanju nj, lj od , v. npr. u novije vrijeme lanak Kapetanovi 1999.,Jotacija.

Naziv je po starohebrejskom ew, tj. w, kako se nazivao i taj glas i znak kojim se
oznaavalo da uz suglasniko slovo ne dolazi nikakav samoglasnik (tj. da nije npr. qa, qi, qu,
nego da je smo q).
32
Tako u izdanju 2000; u prethodna dva malo je drugaije, nema zapisa b, c, , d autorima je, naime, bila skrenuta panja na to da bi bilo dobro da bude i takav zapis.
33
V. npr. Milan Mogu, akavsko narjeje : fonologija, 1977., 6466.
34
Ne treba upotrebljavati apostrof umjesto oznake za minute i dva apostrofa umjesto
oznake za sekunde (dakle npr. nedobro 15 30, umjesto dobroga 15 30).
35
U latinskom se pismu kraenja oznaavaju ve dugo. Jedna od takvih oznaka u rimsko
doba bila je toka smjetena uz gornji dio slova, npr. u epigrafskoj kapitali B. kao kraenje za padeni nastavak -bus, Q. kao kraenje za veznik -que no ve je u to vrijeme u pravnim tekstovima postojala oznaka upravo kao na dananji apostrof. V. npr. Stipii1991:34,52.
31

69

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

izostavljanju jednoga slova ili vie njih npr. u biljeenju izostavljanja glasova u brzu govorenju 36, a takoer po potrebi i tamo gdje takav signal o izostavljanju slova zaista moe pomoi u razumijevanju.

Literatura
ANI, VLADIMIR; JOSIP SILI 2001. Pravopis hrvatskoga jezika. Zagreb: Novi Liber i kolska knjiga. 970 str.
BABI, STJEPAN; BOIDAR FINKA; MILAN MOGU 62002. Hrvatski pravopis. Zagreb: kolska knjiga.
36
Naravno, apostrof se pie i u inojezinim rijeima i imenima kada su umetnuti u hrvatski tekst, npr.: u francuskima (DAlembert, LAigle) u engleskima (rocknroll; Lil Kim; Marthas Vineyard, Gordons Bay) i drugima, raznoga porijekla (DEgkt); u irskim prezimenima pisanima engleski: OBrien, OCasey, OConnor, OGrady, OLeary, ONeal i sl. (odgovarajua
prezimena pisana irski imaju drugaije: to je odvojeno, usp. npr. engleski oblik Liam OFlaherty prema polaznom irskom Flaitheart); u nizozemskom jeziku, npr. s Gravenhage (za Den
Haag, hrv. Hag); za arapski, hebrejski, itd. Apostrof se pojavljuje i u pisanju drugih jezika, u raznim ulogama (pa tako i za oznaavanje drugaijega izgovora, npr. u bretonskom jeziku u prezimenu Falchun troslov ch ima apostrof kao oznaku da se ita otprilike kao /h/, da se ne bi italo na francuski nain ch = //. U latininom pisanju hebrejskih i jidikih imena imat emo ponekad apostrof na mjestu poluglasa //, npr. u imenu Jhuda; u transliteriranju hebrejskoga i arapskoga (i za neke druge semitske i ine jezike) apostrof ili slui za oznaavanje laringala ili glotalnoga okluziva ili (a obratan apostrof slui za oznaavanje zvunoga frikativnoga faringala
ili ). Tako ime Qurn u nas je Kuran, gdje se onda shvaa kao oznaka za razdvajanje dvaju slogova /kur-an/ (pa iz toga imamo daljnje hrvatsko ime te svete knjige Kuran /ku-ran/); usp.
i ime grada Sana, to se u nas prepojednostavnjuje u Sana. U transliteriranju ruskoga, ukrajinskoga i bjeloruskoga apostrof slui za oznaavanje irilinoga (a dvostruki apostrof ili ravni
dvostruki gornji navodnik " za oznaavanje irilinoga iz ruskoga i bjeloruskoga te ukrajinskoga , takoer i za bugarski ).
Takoer, apostrof se moe pojaviti npr. i u prilagoavanju slova ekih , i slovakih ,
, kao d, t, l. Ima jo raznih sluajeva. Za hrvatski, apostrof se ponekad upotrebljava u dijalekatnim zapisima za oznaavanje poluglasa //, npr. u akavsko-kajkavskim govorima blaznt
blazniti, bulazniti, te za oznaavanje glagoljinoga ili irilinoga slova jer () za starohrvatski
i srednjohrvatski (i u hrvatskoj redakciji crkvenoslavenskoga). Takoer, za srednjohrvatski upotrebljava se u sklopu lj, nj da se naznai da to nisu // i // (gledanje = /gledanje/, nije /gledae/
), no dogaa se da izostavnik slui istovremeno za dvoje, kao npr. u danom navodu iz Judite: Ti
s on ki da kripost svakomu dilu nje / i nje kipu lipost s potenjem istinje; /. Ponekad se u hrvatskome upotrijebi za oznaavanje umekanih glasova, npr. d i t za specifine akavske glasove kojima odgovaraju u standardnome jeziku i , to je takoer ve spomenuto. Izostavnik
je omiljeno sredstvo za isticanje stranosti u pisanju izmiljenih imena u znanstvenoj fantastici i u
drugim fantastikama, npr. Tealc, ime jednoga lika, Goauld, ime jednoga roda, u amerikoj televizijskoj seriji Zvjezdana vrata (eng. Stargate), koncem devedesetih godina. Jedan od likova
koji se zovu Pokmon (sa slovom koje slui takoer za isticanje stranosti unutar engleskoga jezika, na kojemu se prodaje serija s njima i drugo: ime Pokmon nainjeno je od pocket monster
depno udovite) ima ime Farfetchd, u kojemu izostavnik oznaava izostavljanje e (farfetched namjeten, izvjetaen).

70

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

BABI, STJEPAN 21991. Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom jeziku. Nacrt za

gramatiku. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus.
BORANI, DRAGUTIN 91947. Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb:
kolska i pedagoka izdanja Nakladnog zavoda Hrvatske.
BORANI, DRAGUTIN 101951. Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika. Zagreb:
kolska knjiga.
BROZ, IVAN 1892. Hrvatski pravopis. Zagreb: Trokom i nakladom kr. hrv.slav.-dalm. zemaljske vlade.
BROZ, IVAN 31904. Hrvatski pravopis. Zagreb: Trokom i nakladom kr. hrv.slav.-dalm. zemaljske vlade.
GAJ, LJUDEVIT 1830/1983. Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa,
poleg mudroubneh, narodneh i prigospodarneh temeov i zrokov (...). Budim. [Pretisak: Zagreb 1983.]
Hrvatski jezini savjetnik 1999. Hrvatski jezini savjetnik. U redakciji izvrnog
urednitva Lane Hudeek, Milice Mihaljevi i Luke Vukojevia. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
KAPETANOVI, AMIR 1999. Jotacija (nizanka Crtice iz jezine povijesti, J. Vonine i dr.). Hrvatsko slovo 205, 26. oujka 1999., 2.
KUAR, MAREL 1889. Nauka o pravopisu jezika hrvackoga ili srpskoga (fonetikom i etimologijskom). Dubrovnik: naklada pieva.
PARTA, JOSIP 1850/2002. Pravopis jezika ilirskoga. Zagreb: Tiskom bratje upanah. [Pretisak Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.]
Pravopis 1960. Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim
rjenikom. Izradila pravopisna komisija. [Stilizaciju teksta dali Ljudevit
Jonke i Mihailo Stevanovi.] Zagreb: Matica hrvatska; Novi Sad: Matica
srpska.
STIPII, JAKOV 31991. Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi: latinska
paleografija, opa diplomatika, kronologija, rjenik kratica. Zagreb: kolska knjiga.
VONINA, JOSIP 1999. Izostavnik (nizanka Crtice iz jezine povijesti J. Vonine
i dr.). Hrvatsko slovo 207/2.
VONINA, JOSIP 1999. Tekstoloka naela: za pisanu batinu hrvatskoga jezinog
izraza. Zagreb: Matica hrvatska.

71

Alemko Gluhak: Izostavnik za izostavljanje

Raspr. Inst. hrvat. jez. jezikosl., knj. 30 (2004), str. 5972

An apostroph for omission

Summary
The article gives data about uses of the apostrophe in writing of texts of various
kinds in Croatian language. Data from Croatian orthography handbooks of last century and a half are compared.
The apostrophe is an important signal about omitted letters only when a word is recognizable and therefore the sign realy can help in understanding, otherwise it is redundant, because it hampers the reading.
Kljune rijei: hrvatski jezik, pravopis
Key Words: Croatian language, ortography

72