Asperger sindrom

Asperger sindrom je prvi put opisao 1944.godine Hans Asperger, beki pedijatar, po kojem je
sindrom i dobio naziv. Asperger sindrom je jedan od sindroma iz autistinog spektra, koji se u
pravilu dijagnosticira kasnije (od 6. godine) od autizma (Kanner sindroma), s kojim dijeli
dosta znaajki. Sindromu su skloniji djeaci vie nego djevojice, u omjeru 4:1. (imlea &
Ljubei, 2009)
Asperger sindrom karakteriziraju potekoe u socijalnoj interakciji, komunikaciji, sueni
interesi i ponaanja koja se primjete kod djece s autizmom, ali ne postoje kliniki znaajna
odstupanja u ekspresivnom i receptivnom jeziku, inteligenciji, vjetinama samopomoi te
znatielji za okolinu. Motorika nespretnost je uglavnom tipina za navedeno stanje, premda
nije nuna za dijagnozu istog. (imlea & Ljubei, 2009)
Upravo zbog kognitivnih i jezikih sposobnosti koje su prisutne kod djeteta sa Asperger
sindromom, on se prepoznaje kasnije nego to je to sluaj s autizmom.
10. revizija Meunarodne klasifikacije bolesti i srodnih zdravstvenih problema (kratica:
MKB-10) nudi dijagnostike kriterije, odnosno smjernice za Asperger sindrom, koje su
prikazane u tabeli 1. (Remschmidt, 2009)

MKB-10
1. Nema kanjenja razvoja govora ni kognitivnog razvoja. Dijagnoza zahtijeva da se pojedine
rijei koriste u 2.godini ivota ili prije.
2. Kvalitativno oteenje socijalne interakcije (koje odgovara kriterijima autistinog
poremeaja).
3. Neobini i snano izraeni uski interesi (osebujni posebni interesi) i stereotipski obrasci
ponaanja
4. Poremeaj se ne moe uvrstiti u druge pervazivne razvojne poremeaje
Tabela 1: Dijagnostiki kriterij odnosno smjernice za Asperger sindrom prema MKB-10 (prema:
Remschmidt, 2009)

Osnovna obiljeja ovog sindroma su:

1. Kvalitativne tekoe socijalne interakcije: osobe s Asperger sindromom mogu stupati
u meusobne odnose s drugim osobama, no kako ne raspolau potrebnim vjetinama,
drugim ljudima mogu prilaziti na neprikladne i ekscentrine naine. Oni esto ne
shvaaju drutvene obiaje, pa ostavljaju dojam drutveno nespretnih osoba. Mogu

imati tekoe s empatijom i pogrenim tumaenjem drutvenih uloga, neverbalnih

znakova prisutnih u komunikaciji kao na primjer znakove dosade, elje za privatnou
itd.. S obzirom na razumijevanje injenice kako drugi ljudi vide svoje vlastite
percepcije, misli i osjeaje, njihove su tekoe esto iste kao tekoe pojedinaca s
autizmom. Tipina djeca spontano i intuitivno prepoznaju i interpretiraju razliite
socijalne situacije, dok je djecu sa Asperger sindromom potrebno poduavati
socijalnim vjetinama.
2. Specifinosti u komuniciranju: djeca sa Asperger sindromom u ranim godinama lako i
brzo usvajaju govorni jezik, dakle nemaju tekoa sa formom jezika. No potekoa
kod djece sa ovim sindromom lei u pragmatici, tj. upotrebi jezika. Ve od najranijih
dana primjeujemo atipinosti u komuniciranju namjera drugim ljudima. Tako,
primjerice, kada djeca s Asperger sindromom i pokazuju na neki predmet, to rade
uglavnom u instrumentalne svrhe (npr. zato to ele vodu) ili kao oblik
samousmjeravanja, ali ne i zbog dijeljenja socijalnog iskustva, to je uglavnom
obiljeje tipine djece. Kasnije mogu imati potekoe u upotrebi rijei koje se
mijenjaju ovisno o kontekstu (npr. o sebi e govoriti u drugom licu jednine, jer je to
oblik koji uje kada se drugi obraaju njemu), kao i potekoe u podruju naracije, tj.
prepriavanja. (imlea & Ljubei, 2009). Djeca sa Asperger sindromom govore kad
hoe, bez prilagoavanja onima koji ih sluaju (spontani govor) i esto razgovaraju
sami sa sobom. (Remschmidt, 2009) Osobe s ovim sindromom mogu imati probleme
u komuniciranju s drugim ljudima zato to pravila konverzacije ne ue na prirodan
nain, stoga mogu: 1
- prekidati govor drugih osoba ili raspravljati o njihovu govoru
- navoditi irelevantne komentare
- imati tekou s pokretanjem i zavravanjem razgovora
- sluiti se govorom koji obiljeava nedostatak promjene u nainu
izraavanja, naglasku i ritmu
-

koristiti pretjerano pedantan ili formalni govor, posebno u doba

adolescencije
-

stajati preblizu sugovorniku

buljiti, sluiti se neobinim poloajima tijela, ili koristiti drukiji neobian

govor tijela
1 Agencija za odgoj i obrazovanje, Pouavanje uenika s autizmom kolski
prirunik. Dostupno na:
http://www.azoo.hr/images/izdanja/Poucavanje_ucenika_s_autizmom.pdf

nedostatno tumaiti geste i izraze lica drugih ljudi

3. Neobini i uski interesi: esto imaju specifine i ograniene interese. Rani interesi
djeteta mogu se initi razvojno prikladnima, ali s vremenom dijete usvaja golemu
koliinu informacija o temi interesa koji se zasnivaju na na prikupljanje faktografskog
znanja o podrujima poput matematike, zemljopisa, povijesti ili nekog segmenta iz
svakodnevnog ivota kao to je promet, odreen tip vozila (npr. tramvaji) i sl.. Teme
se mijenjaju s vremenom, ali obino dominiraju ivotom djeteta. (imlea & Ljubei,
2009) Upravo ti uski i nefunkcionalni interesi ine djecu uoljivima u socijalnom
okruenju. Budui da mogu raspolagati izrazito bogatim rjenikom, sposobni su
neprekidno razgovarati o omiljenoj temi. Djeca s Asperger sindromom su esto toliko
zaokupljena temama svoga interesa da ih drugi esto smatraju kao da su u svom
vlastitom svijetu.
4. Motoriki razvoj: djeca s Asperger sindromom imaju usporen razvoj motorikih
sposobnosti, te se navodi u MKB-10 (Meunarodna klasifikacija bolesti i srodnih
zdravstvenih problema) kao obiljeje koje se esto javlja, ali nije nuno
za dijagnozu. U priruniku za pouavanje uenika s autizmom 2 se navodi podatak da
50-90% osoba s Asperger sindromom ima probleme s motorikom koordinacijom.
Pogoena podruja mogu obuhvaati pokretljivost, ravnoteu, spretnost ruku, rukopis,
nagle pokrete, ritminost pokreta te oponaanje pokreta.
Djeca sa Asperger sindromom mogu dijeliti zajednika obiljeja s osobama s autizmom u
okvirima reakcija na senzorni podraaj. Mogu biti hipersenzitivni na neke podraaje, te se
mogu uputati u neuobiajene oblike ponaanja ili repetitivna ponaanja kako bi postigli
odreeno senzorno podraavanje.

Literatura:

2 Agencija za odgoj i obrazovanje, Pouavanje uenika s autizmom kolski

prirunik. Dostupno na:
http://www.azoo.hr/images/izdanja/Poucavanje_ucenika_s_autizmom.pdf

1. Agencija za odgoj i obrazovanje, Pouavanje uenika s autizmom kolski

prirunik. Dostupno na:
http://www.azoo.hr/images/izdanja/Poucavanje_ucenika_s_autizmom.pdf
2. Remschmidt, H. (2009). Autizam: pojavni oblici, uzroci, pomo. Zagreb:
Naklada slap.
3. imlea, S., & Ljubei, M. (2009). Aspergerov sindrom u djejoj dobi.
Suvremena psihologija , 373-390.