Biblioteka sabranih i izabranih djelo

Izdava: Profil International d.o.o., Kaptol 25, Zagreb

Slavenka Drakuli

Za izdavaa: Daniel deri

Glavni urednik: Drago Glamuzina
Urednik: Velimir Viskovi
Izvrno urednica: Alica Gracin
S engleskoga prevelo: Rujana Jeger i Brigita Dielacher
Korektura: Vesno Radokovi-Vinchierufli i Tomislav aki
Grafiko oblikovanje: Renata Puki i Morio Rogi
Oblikovanje ovilko: S!udio 2M

Sabrani eseji

Svo pravo pridrano. Niti jedan dio ove knjige ne moe biii objavljen ili
prefisnut bez prethodne suglasnosti nakladnika i vlasnika autorskih pravo.

ISBN 953-12-0108-0

SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA

KAKO SMO PREIVJELI KOMUNIZAM
l AK SE SMIJALI
BALKAN-EXPRESS

ClP- Kotalogizocijo u pub!ikociji

Nacionalno i sveuilino knjinica- Zagreb
UDK 821.163.42-4
821.111-4 =163.42

CAFE EUROPA
ONI NE Bl Nl MRAVA ZGAZILI

DRAKULI, Slovenka
Sabrani eseji l Slovenka Drakuli.- Zagreb: Profil International,
2005. -{Biblioteka sabranih i izabranih djela)
Sadraj s nosi. str.: Smrtni grijesi feminizma; Kako smo preivjeli
komunizam i ak se smijali; Balkon-express; Cafe Europa; Oni ne
bi ni mrovo zgazili. -Bibliografija.
ISBN 953-12-0108-0

450610309

PROFil

TUA K

PRANICI

Nema roditelja kome dijete bar jednom u ivotu ne postavi pitanje: kako sam dola, kako sam doao na svijet? Biva to relativno rano,
kad je djetetu etiri-pet godina i kada ga nismo Qo) toliko izdresirali da ovo pitanje smatra nepristojnim.
U takvoj situaciji roditelj moe posegnuti za odgovorima tipa: donijela te roda, nali smo te pod listom kupusa, izaao si iz koljena, i
drugima (a za takvim odgovorima, na alost, najee i posee). eli li pak biti poteniji i prema sebi i prema djetetu, posegnu t e za literaturom, ne bi li u njoj naao kakvu prikladnu pedagoku uputu.
A tu, zapravo, poinju problemi. Literature ima, nije da je nema:
razni seksoloki prirunici kao Figurae veneris, Sve to ste oduvijeh eljeli wati o sehsu i slino. No, ta je za malo starije klince - one koji
su uspjeli shvatiti da stvari nisu ba tako jednostavne i da voarstvo
i ptiarstvo nema neposredne veze s raanjem. Osim toga, oni ve
vjerojatno sasvim dobro znaju kako su roeni (i napravljeni, a sada
ih zanimaju samo tehniki detalji). S literaturom za predkolsku djecu ili za njihove roditelje, stvari stoje mnogo loije. Kako seksualni
odgoj u kolama nije obvezan, nema ni udbenika za seksualni odgoj
- koji bi i roditeljima mlae djece mogao dobro posluiti. Nikakve
sline prikladne i pristojne literature takoer nema, ukoliko ba takvom ne shvatimo jedan lmjiuljak to ga je ne tako davno izdala zagrebaka "Mladost". Radi se o slikovnici Kalw sam doao tza svijet?
C. Brelet-Rueff. Napokon, odahnu t e odgovoran i savjestan roditelj
-i sav sretan pohrli t e da nabavi dragocjenu knjiicu ...
29

SLAVENKA

Kupivi je, uzima je i paljivo prouava: na koricama mutna slika

jedne lijepe i mlade reklamne majke i jednoga ne manje lijepoga i
reklamnog djeteta neodredenog spola. Fotografija toplih tonova treba da psiholoki utjee na kupca-roditelja i stvori dojam njenosti,
intimnosti i povjerenja. Sam naslov Kaho sam doao ua svijet? kao da
obeava pravi odgovor, iako paljivijeg itaoca moe pomalo zbuniti:
zato "doao", zato ne "dola"? emu tako strogo determirani spol
djeteta koje pita- ili je ba to simptomatino? No, ne budimo feministiki picajzli, a da knjigu nismo jo ni otvorili. Rasklopimo li tvrde korice- nailazimo na adekvatnu grafiku opre1.1m: unutranji je
uvez od ruiastog papira s bijelim prugicama - uzorak koji neodoljivo podsjea na spavaicu ili donje ensko rublje. No, to je tek asocijacija usput- iako ni ona nije bez vraga.

l. strana:
Saznajemo da su "junaci" nae prie bratac i sestrica po imenu
Saa i Vesnica, da je ljeto, da tre po plai i igraju se Jovice. Jedno od
njih vie da je vjetar- snaan i jak- i to je dakako Saa, a drugo da
je pijesak, i da vjetar juri za njim i da e ga uhvatiti, jer je brz i jak,
odnosno muko. Saznajemo takoder da je odjednom zapuhao pravi
vjetar i da se djeca vraaju kui. Sve u svemu, nismo saznali bogzna
to -i zapravo nam nije jasno emu taj uvod, osim ako djeca moraju biti odsutna iz kue zbog sasvim odredenog razloga -a taj emo
doznati na slijedeoj strani.
S desne je strane nejasan (da ne kaem mutan) crte u utom
tonu istog brace i sekice, koji jure gore spomenutom plaom. Da se
zakljuiti da im je nekih 8-9 godina. Dakako djevojica ima na sebi
kupai kostim s grudnjakom, a djeak ima loptu.
2. strana:
Sada se djeica igraju u vrtu svoje kue (koja je vjerojatno blizu
plae- moda vikendica?), pod rascvjetalom jabukom (moda jabuke negdje cvatu ljeti?). Majka prekida njihovu igru (okrutno- tako
je to u ivotu) pozivom na ruak. Tek nam je sada jasno zato su dje30

SMRTNI

DRAKULI

GRIJESI

FEMINIZMA

ea bila odsutna: zato da bi na povratku kui bila neobino iznenadena maminim velikim trbuhom. Oigledno je da ga sada prvi put
vide. Vesna pita zabrinuto: "Jesi li se prejela?" Iz toga moemo zakljuiti dvoje: prvo da s djecom neto nije u redu, jer bi ve morala
oo, da ni
znati da od prederavanJa ne moe skoiti toliki trbuh , i dru b
s majkom neto nije u redu, jer joj je iznenada skoio trbuh. Medutim, nemamo vremena razmisliti o ovoj logikoj zavrzlami, jer poi
nje zaplet: "Ne, ja imam bebu u trbuhu" - otkriva mama tajnu.
Dakle, to je ono pravo! Dakako, normalnu ovjeku nije jasno zato
bi to bila tajna - pogotovu kad je trbuh toliki da se ve sasvim dobro vidi. (Njegovu veliinu potkrepljuje i fotografija na lijevoj strani
na kojoj se vidi mama s oveim trbuhom, djecom i rascvjetalom jabukom.) "Da je vidimo, da je vidimo!"- viu glupava djeica, to je
sasvim nepotrebno jer valjda ipak nisu toliko glupa da misle kako se
moe vidjeti neto to je u trbuhu. Ali, iznenadenja su mogua.
Vesna se ipak ne da prevesti edna preko vode, pa pametno pita
odakle beba u trbuhu?
3. strana:
Mama se, medutim, nimalo ne zbunjuje tim pitanjem, pa besramno i beskrupulozno izjavljuje: " ... Plod ste tatine i mamine ijubavi. Mi se volimo, pa had smo poeljeli dijete, sjedinili smo se u zagrijaju." (A inae nikako - ne dao Bog!). Ova reenica predstavlja vrhunac lanog morala - u njoj je, naime, sadran cjelokupni odnos jedne kulture prema ovjekovoj spolnosti i moe se saeti u jednu ree
nicu: tijelo je greno, seksualni odnosi pakleni su grijeh -voditi ljubav grijeh je- ukoliko se ljubav ne vodi u svrhu prokreacije, odnosno produenja vrste. Ili, primjerenije djeci: fuj, fuj, to je kakano,
mala djeca ne smiju dirati piu (jer to nije lijepo, jer to nije pristojno, jer e doi baba-roga). Ne treba posebno napominjati kako se upravo prvi odgovori na ovo pitanje neobino duboko usijecaju u pamenje- i kako upravo oni ine temelj kasnijeg (ne)pravilnog odnosa
prema spolnosti i odnosa medu spolovima uope.
31

SLAVENKA

DRAKULI

SMRTNI

No, da nastavimo. Nakon ove teze, slijedi klasika: pria o ivotinjama, vou i drugim biljkama- ukratko, "teorija tuaka i pranika"
koju svi vrlo dobro poznajemo i koja nikada nikome nita nije objasnila, a najmanje oplodnju. Nakon te strane ostajemo osupnuti, i da
smo sluajno pali s Marsa, moglo bi nam se lako dogoditi da pomislimo kako ene oplouju pele svojim dlakavim noicama! Sve je lijepo ilustrirano voem i povrem (to ini mrtvu prirodu), te tatom,
mamom i pelama (to ini ivu prirodu).
4. strana:
Slijedi detaljna

pria

o rastu

voa

ili lekcija iz

voarstva.

5. strana:
Vidimo crte dvaju umilnih Disneyevih zeia koji skakuu po livadici (u blizini kue) i fotografiju dvoje djeice koja takoer skakuu po (slinoj) livadici. Veza izmeu ovih dviju slika nije jasna, a ni
to na koji su nain povezane s oplodnjom (osim ako autorica ne cilja na to da ima ljudi koji one stvari rade kao zeevi - ili nas moda
eli upozoriti da one stvari rade i ljudi i zeevi).
S desne je strane odlomak iz Antieve Roendanske pjesme- mali
doprinos izdavaa, kojim tei dokazati da smo svi "iz ljubavi roeni".
Hvala, mogli smo i bez toga "dokaza".
6. strana:
"Dola je veer, a s njom i mrak." "Treba poi na poinak." Ima u
tome dosta logike, jer teko da bi dola veer a da ne bi pao mrak meutim, ini se da je mrak ovdje spomenut samo zbog rime: mrak
- poinak. Naravno, Saa je odmah zaspao, dok njegova seka nije.
Ona se zavukla pod pokriva i pijunira mamu kako se svlai (pijunira zato to je nepristojno gledati nekoga- ak i samoga sebe- kad
se svlai, pa bi mogla dobiti po guzi). eli vidjeti mamu golu, jer
shvaa (bistro malo) da e i ona jednog dana biti ista kao i njezina
mama. Mama, meutim, primjeuje da je Vesna pijunira- a Vesni
je to prilika da mamu pita kako se rodila (to opet sasvim jasno poka32

GRIJESI

FEMINIZMA

zuje da je dosadanje majino objanjenje bilo posve nedostatno i

povrno). Na suprotnoj strani crte mame i djevojice. Kako je mutan, ne razaznajemo potpuno primarne spolne oznake.
7. strana:
a) Shematiziran crte enskih organa za reprodukciju (iznutra).
b) Shematiziran crte ulaska spermatozoida (ne vidi se odakle
dolaze, mada bi se dalo zakljuiti kuda ulaze).
e) Shematiziran crte zametka u maternici.
Objanjenje ispod slika: ponovno kategorina tvrdnja da dijete
nastaje iz "ljubavne veze mame i tate, a ne spobze veze mulwrca i e1ze"
- to je zapravo trebalo napisati. Zatim pie da spermatozoidi ulaze
u trbuh. Kalw? Kada se ono dvoje sjedine u zagrljaju. Da, ali haha?
Oni se spoje ... Sada je ve potpuno glupo inzistirati na tom yi tanju,
jer je posve jasno da mama ne kani na njega odgovoriti. Sto nam
preostaje nego pomisliti da mama ni sama ne zna kako'(deava se to
ljudima), ili da je to supertajna dostupna samo odraslima, ili da se
to uope ne da objasniti.
8. strana:
U meuvremenu probudio se Saa (i tako propustio da uje glavnu stvar), koga zanima kako je to sa pticama. Mama objanjava (i
opet bez srama): "Ptica ima nekoliko ptia u isto vrijeme. Kalw bi joj
bilo teko letjeti s velikim trbuhom, ona sagradi gnijezdo i snese nekoliko jaja." (Kako je ptica pametna! Kako je mama pametna!)
Na priloenim crteima lijepo vidimo analogiju izmeu razvitka
ptice i ovjeka. Zanimljivo je da djeca znaju da pti probije jaje kljunom, pa izie- a da ne znaju kako dijete izlazi. Nije ni udo -pored takve mame!
9. strana:
Mama se i dalje ne predaje i uporno obilazi oko istine kao maak
oko vrue kae: te raa se nakon devet mjeseci (to je tono), teraa se u bolnici (to ne mora biti tono). Meutim, opet nedostaje
33

SLAVENKA

DRAKULI

odgovor ma kljuno pitanje: odakle i kako beba izlazi? Iz mamina trbuha - toliko je jasno. Ali to je sve. Nije jasno je li, recimo, potrebno trbuh rasjei da bi beba izila - ili nije? Nigdje ne pie da beba
izlazi izmedu nogu, tamo gdje se piki pa jo malo nie, iz jedne vrlo
zanimljive rupice, koju mala djeca zovu pia ili pia. Ali, autori su
dovitljivi. Nita nisu napisali, ali su zato nacrtali. Iz toga e pametnoj djeci biti jasno ela je to - to. Ona gluplja shvatit e istu stvar
malo kasnije, a ona izuzetno glupa- sasvim prekasno.
10. strana:

Vesna shvaa da i nju to eka, pa pita: Boli li to? Mama odgovara NE (lae; po sto puta lae). "Bezgranina je radost imati dijete."
Medutim, jedno je imati dijete, a drugo je roditi ga.

ll. strana:
Mama tumai da beba mora jesti, kako bi rasla (a ne zato to je
moda gladna). Po toj logici, odraslima i ne bi trebalo da jedu -jer
vie ne rastu ... ini nam se da se pamet Sae i Vesne neki put precjenjuje (misli se da znaju neto to ne znaju), a neki put potcjenjuje Qer im se tumae notorne injenice)- a to je zapravo opi obrazac ponaanja prema djeci: za neke su stvari mala, a za druge dovoljno velika- u svakom sluaju, na njih se ne moe ozbiljno raunati.
Kao da djetinjstvo zapravo i nije ivot, nego tek priprema za njega ...
12. strana:
I tako, dan je proao- velik i znaajan dan za dvoje junaka. Toliko su toga danas saznali ... Ako ne ba o oplodnji, a ono svakako o voarstvu (a tko zna od kakve im koristi to moe biti u budunosti).
Slijedi zavrni prizor- crescendo: jutro je, opet plaa, a plaom ee
neka druga mama i neki drugi tata s malom bebom (koju nosi mama). Zakljuujemo da su mama i tata jer imaju malu bebu- a kada
to ne bi bili mama i tata, onda bi to bila vanbrana beba, a onda je,
vjerojatno, ne bi uslikali za knjigu. Dakle, eu li se oni, eu pustom
plaom, a more se plavi, i nebo se plavi, i tatine su kupae gaice pla34

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

ve, i mamine se plave oi plave - a oni i dalje eu i uivaju u zakonitom plodu svoje zakonite ljubavi - i ba im je fino.
Za to vrijeme ne znamo pouzdano to rade Saa i Vesna - ali to
vie i nije vano. Ono to je vano i to sigurno znamo jest da e:
" .. .jednoga dalekog elana i sami nekome biti mama i tata. Voljet e i
brinuti se za svoje dijete, kao to sada njihovi roditelji njeno i brino vole njih". Nemam nita protiv toga ela roditelji djecu vole- medutim, odakle ta sigurnost, ta izvjesnost da e i oni imati djecu? Ne
govori li to zapravo da bi trebalo da oni imaju djecu?
Eto, pria je gotova, moemo sklopiti (tvrde) korice ... Istina je da
nismo bogzna to doznali o tome kako se dolazi na svijet - ali smo
zato doznali drugu vanu stvar- kako se reproducira licemjerni moral i ljudska glupost. Zbog toga, i samo zbog toga, knjiga vrijedi para
koje ste za nju dali. Kad ne bi bila tragina -bila bi smijena.
to dakle da uini roditelj poto je pomno i sa mnqgo dobre volje prouio opisani lmjiuljak? On se nalazi u istoj situaciji kao i prije, dok jo za njim nije posegnuo. Nikakve upute nije dobio- a pustiti dijete da samo ita ovu knjigu i da na osnovi nje stekne prve informacije o tako vanom pitanju, bilo bi uistinu opasno ... Opet sav
teret odgovora pada na roditelja. Kako smo uglavnom svi vrlo inhibirani i prestraeni- i kao roditelji i kao ljudi -ponaamo se slino
mami iz prie. Izbjegavamo prave odgovore. Pitanja zapravo ostaju
otvorena dok ta ista djeca malo ne poodrastu i ne dokue odgovore
vlastitim, esto bolnim iskustvom.
Knjievna re, JO. l. 1979.
Polet, 7. 2. 1979.
1

35

SLAVENKA

DRAKULI

na", zvui lano, jer je izgovara osoba koja je totalno u poziciji podlonosti, do grla u igri. Ovdje je naglaena samosvijest tek zamka,
izazov za mukarce koji se priklanjaju novom trendu emancipacije
(ali nikada previe, nikada zbiljski).
Glorifikaciju - da, ali ne glorifikacija ene ve potroakog drutva i pervertiranog Erosa u njegovoj slubi. Uostalom, nita nije
oiglednije od ambivalentnog stava prema eni: oboavanje ali i podcjenjivanje. Funkcija koja im je namijenjena, nagrada i zabava (entertainment) svjedoi o stavu: jest, divne ste, ali samo dok ste u situaciji koju vam mi odreujemo. Izvan toga bilo bi neukusno, zar ne?
Lutke nisu "tigrovi od papira", one nisu bezopasne i nevane, i
ene to osjeaju, dapae znaju. To je samo utjeha moralista ili slijepaca. One imaju i te kako dalekosean utjecaj: one su obrasci. Nemogue je izbjei, makar podsvjesno, usporedbu s idejom ene i enstvenosti i cjelokupnog naina ivota koju tako utjecajni magazin
(masovni medij) namee. Zato se ene esto osjeaju i glupo i nemono, jer imaju samo jednu alternativu. lli se povesti za obrascem,
ili ga ignorirati, ploviti protiv struje. I zato, kao zle babe-roge (iz druge bajke), pribjegavaju posljednjem sredstvu. Svojim djeacima oduzimaju najdrae slikovnice, nadajui se da e jednog dana djeaci
ipak odrasti, a mukarci sanjati neke drukije snove.
Medutim, iako se na prvi pogled ini da je svoenje ene na objekt dominantno obiljeje Playboya, on je jednako tako zamka za
mukarca, stupica koju je mukarac postavio mukarcu ne bi li se
lova bolje obrtaJa.
Djeaci se igraju, ali se i djeacima igraju, a to nije bezopasno.

(neobjavljeno)

78

MUKI NAIN MILJENJA

U uvodu davno rasprodanog prirunika za nastavnike Spolni odgoj (K, 1973) autori pozivaju na suradnju i tvrde da e im kritika
dobro doi, ne bi li novo izdanje bilo to potpunije. Dosta je vremena odonda prolo, puno konstruktivne kritike nismo uli, a simpoziji u meuvremenu odrani (Ilida, Zagreb) samo potvruju opi dojam da se nastava spolnog odgoja ili "humanizacija 'Odnosa medu
spolovima" kree po inertnoj i mlakoj putanji odreenoj uglavnom
dobrom voljom nastavnika. Kako ponovljeno izdanje nije izalo, ini
se da jo ima vremena uputiti nekoliko kritikih primjedaba na raun prirunika, ve i zbog same injenice to se radi o priruniku a
ne o nekom bezveznom lmjiuljku. A vjerojatno emo se sloiti da je
spolni odgoj vrua tema u prosvjeti.
Ulaziti u diskusiju provodi li se ta vrsta programa u osnovnim
kolama, i koliko, ne ini mi se uputnim iako se vrlo lako, na osnovi
napisa u tampi i mnogih referata sa simpozija, moe zakljuiti da se
izbjegava provoditi ili se pak provodi nesistematski i loe. No, u to
ve ulazi niz drugih problema (kadrovi, organizacija, materijal i sl.).
injenica da od 1972. postoji obvezan kolski program ne kazuje
sama po sebi nita. Ako se takav odgoj i provodi, jo uvijek ostaje otvoreno pitanje njegova sadraja i koncepcije. Kako ovdje nema mjesta za analizu itava programa (od I do VIII razreda), zadrat emo
se samo na poglavlju namijenjenu II razredu osnovne kole, dakle
osmogodinjacima: "Razlika medu spolovima". I to zato to je jedno
79

SLAVENKA

DRAKULI

od kljunih poglavlja u knjizi a istovremeno se u njemu izraavaju

neki karakteristini stavovi, prije svega seksizam.
Rije seksizam skovana je pred desetak godina u Americi, i to u
analogiji s rijeju rasizam- da bi oznaila diskriminaciju ljudi prema spolu. U originalnom znaenju seksizam se odnosi na predrasude prema enskom spolu, ali u irem smislu, termin sada oznauje
svako proizvoljno i stereotipno odreivanje mukarca ili ene na osnovi njihova spola.
Iako ameriki, termin je univerzalan, jer ga je lako primijeniti na
svaku, pa i nau situaciju. Medutim, upravo tu nastaje kratki spoj.
Autori su prirunika svjesni te opasnosti i ele je po svaku cijenu izbjei. Zbog toga inzistiraju na ravnopravnosti i zakonima u naoj
zemlji. Tako kau: "Prilikom usporeivanja pojedinih ljudskih osobina koje su preteno enske ili preteno muke treba neprestano naglaavati da ni jedno tipino muko svojstvo nije vrednije ni vanije
u ivotu od nekog tipino enskog svojstva i obratno. Djeci treba ucijepiti uvjerenje da su spolovi unato mnogobrojnim razlikama medu
njima jednako vrijedni, pa u ivotu moraju imati jednaka prava i jednake dunosti. Upravo je to razvijanje osjeaja za ravnopravnost
spolova osnovna svrha razgovora s uenicima o elementarnim razlikama medu spolovima." (str. 40)
Na prvi pogled posve zadovoljavajui stav iz kojeg nesumnjivo
proizlazi da je autor za ravnopravnost spolova, a ne protiv, ali kakva
je to ravnopravnost i koja su to tipino muka ili enska svojstva o
kojima govori?
Ta tipina svojstva autor pomno razrauje u poglavlju "Razlika
medu spolovima". Lako je dok se radi o biolokim razlikama, koje su
neosporne, vidljive i jasne. Ali je stvar sloenija kada se s biolokih
svojstava glatko i jednostavno prelazi na ponaanje, intelekt i osjea
je. Model biolokih razlika mogue je primijeniti i na sva druga podruja: "Kao to spolnost utvrduje jasnu razliku izmedu ene i mukarca, u gradi i funkcijama ovjejeg tijela, tako i u psiholokom pogledu ini spolove razliitima." Medutim, u istom tom odlomku, nailazimo i na kontradiktornu tvrdnju po kojoj se spolovi ne razlikuju
BO

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

apsolutno, odnosno njihove se osobine razvijaju i pod utjecajem sredine. Ako je, dakle, nemogue "tono razluiti one razlike medu spolovima koje su im priroene od onih koje su posljedice vjekovnih
drutvenih razlika izmedu mukarca i ene"- a autor se ipak u takvu podjelu uputa i prihvaa je, ne moemo izbjei zakljuku da je
to seksizam. Jedn6 opirno citiranje moe nam vjerno predoiti i tipino seksistiku sliku spolova koju nam prua prirunik, pa ako je
izvod i neto dui, treba ga slijediti s panjom, jer predstavlja rijetku zbirku predrasuda i gluposti (str. 35 i dalje).
"Djeak ve od tree godine i nadalje pokazuje u svojoj igri veu
pokretnost, dinaminost i poduzetnost nego djevojica, agresivniji
je, voli borbu, rado se igra orujem i olovnim vojnicima i nalazi zadovoljstvo u osvajanju i pobjeivanju. Djevojica je u igri mirnija,
"konzervativniju", manje je poduzetna, ali pokazuje vie miroljubivosti i upornosti. U enskoj igri ve vrlo rano izbija na vidjelo jo sasvim nesvjestan poriv za materinstvom ... u daljnjem razvoju, u kolskom uzrastu sve do pubertetskih godina djeaci se sv~ vie zanimaju za vanjski svijet, za prirodne zakone, za tehnika dostignua, za
drutvenu djelatnost. Djevojica u isto vrijeme vie razvija svoj
unutranji svijet, uivljava se u matanju, u zadovoljavanju svoje
tatine ... Nain miljenja drugaiji je u mukarca nego u ene. Mukarac naginje na apstraktno i teoretsko razmiljanje, dok je enin misaoni ivot vie stvarne, konkretne i praktine prirode.
... Sve je to razlog da u nauci, u teorijskoj razradi prirodnih zakona i ivotnih problema mukarac vodi i postie vee uspjehe od ene. Ali u snalaenju u ivotnoj stvarnosti(!?), u praktinoj primjeni
teorije i nauke, u rjeavanju neposrednih ivotnih zadataka ena ima
prednost pred mukarcem ... Za muki nain miljenja karakteristi
na je racionalnost, tj. stroga i hladna loginost. Mukarac u svom
misaonom ivotu manje podlijee utjecaju svojih osjeaja nego ena.
Mukarac je u svom misaonom ivotu samostalniji, tj. manje podloan tuim utjecajima nego ena. Ona je spremnija od mukarca da
bez imalo kritike prihvati neiju ideju, nazore i sugestije. Mukarac
je u misaonoj djelatnosti skloniji stvaralatvu i originalnosti. eni,
81

SLAVENKA

DRAKULI

naprotiv, vie odgovara da prima, da ugracluje u sebe i reproducira

tude ... Mukarac vie tei poslovima koji zahtijevaju ve:' fiziku
snagu, mnogo pokreta, veliku ivahnost i poduzimljivost. Zeni, na-.
protiv, vie odgovaraju laki, finiji i njeniji poslovi ... Vea osjeaj
nost ini enu podlonu utjecaju religije i raznih romantinih mitova i praznovjerja ... Mukarac je sposobniji da sklapa prava prijateljstva bez ikakve primjene erotinosti, dok ena u svoja prijateljstva s
osobom istog spola ee unosi, makar nesvjesno, jau ili slabiju
erotsku crtu ... Kod mukarca se tenja za vaenjem, taj normalni
odraz nagona za odranjem u duevnom ivotu civiliziranog ovje
ka, preteno izraava u astohlepnosti, u borbi za vlast, a u krajnjoj
liniji i u nadi na besmrtnost. I mit o besmrtnosti ljudske due stvorili su mukarci. enska tenja za vaenjem veinom se izraava u
eninoj potrebi da se svidi, da bude voljena, u njezi~oj veoj osjetljivosti na svoju vanjtinu i na tude miljenje o njoj. Zena ne tei za
besmrtnou, jer ona putem materinstva postaje besmrtna: dijete je
nastavak njezine tjelesne materije, odraz njezine linosti, odravanje
njezina bitka. Otac je u procesu raanja samo posrednik pa ne doivljava svoje oinstvo onako neposredno kao to mati doivljava
svoje materinstvo. Odatle u njemu vea potreba da u duhovnom raanju i u drutvenoj djelatnosti, u slavi i osobnom uspjehu nade
trajnu afirmaciju svoga ja."
Eto jednostavnog naina da se ena zauvijek progna iz povijesti.
Oigledno je da je ona ve po samoj svojoj "prirodi" Ger o tome se
zapravo radi) besmrtna, pa joj nije ni potrebno initi povijesna djela. Odatle i njezin poloaj u drutvu: ako je po prirodi njena, suosjeajnu i puna razumijevanja, onda je ve predodredena da bude bolniarka (a on lijenik), sekretarica (a on direktor), uiteljica (a on
doktor znanosti) itd. Ideoloki determinizam direktno se presacluje
na podruje povijesti, drutvenih odnosa, klasnih i ostalih, i tako se
biologija pokazuje kao univerzalna kategorija koja zamjenjuje povijest i zapravo ini temelj kulture. Iz toga dalje logino proizlazi da je
svaki pokuaj izmjene postojeih danosti gotovo uzaludan, jer ukoliko postoje prirodom dane muke i enske osobine, onda se njihovi
82

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

odnosi ne daju mijenjati, oni eventualno mogu postepeno evoluirati. Kakve to ire ideoloke implikacije ima, ne bi trebalo naglaavati.
Ova reprodukcija kultur~ih stereotipa najlake se, najbre i najefikasnije zbiva u obitelji. Skola se na to, svojim programom, sasvim
fino nadovezuje i ve vrlo rano definitivno upotpunjuje sliku svijeta, nudei djeci tradicionalne modele spolova (nadam se da je sad
jasno to to znai). Jedan vrlo dobar i konkretan dokaz za to jest istraivanje to ga je proveo V Stambolovi na primjeru kolskih poelnica. Ustanovio je da je u njima umanjena enska prisutnost i u
likovnom i u literarnom dijelu, "da su njihove djelatnosti reducirane, uloge zapostavljene, likovi stereotipi i da se kroz sadrinu prvih
knjiga sprovodi u sutini suptilna psiholoka manipulacija koja vodi
sputavanju i konfinaciji osoba enskog pola" (vidi Zbornik sa Simpozija o humanizaciji meu spolovima u Ilidi, str. 384). Ali seksizam nije samo "privilegija" pedagogije. Seksizam je dio svakodnevnog ivota. Ponekad se manifestira nasilno i otvoreno, a ponekad
suptilno, preko jezika, ponaanja, obiaja, oblaenja, masovnih medija, na radnom mjestu, u spavaoj sobi, u djejoj knjizi, zabavnim
melodijama- na svim razinama komunikacije. I tu nikakvo naelno
opredjeljivanje za ravnopravnost ne pomae. Seksizam se moe suzbiti samo konkretnim svakodnevnim ponaanjem i djelovanjem na
svim podrujima- prije svega zbog toga to vie nema nikakve stvarne povijesne osnove.
Ba tu pedagogija moe imati najveu ansu i posebno znaajnu
ulogu - i to ne samo kolska pedagogija nego i predkolska i obiteljska. Neseksistiki odgoj (kao i svaki odgoj) treba poeti ve od roe
nja, ne bi li djeca poela ivjeti zdravije, manje optereena nametnutim oblicima ponaanja i miljenja. Ostaje, medutim, nerijeeno jo
jedno klasino pitanje: tko e odgojiti odgajatelja?
Vjesnik- 7 dana, lO. l. 1981.

83

MITOLOGIJA MUDOLOGIJE

Paljivu i obavijeten u itaocu nee izmai iz vida injenica da se

u posljednje vrijeme formira jedan nov nain miljenja, jedna, tako
rei, znanost, na rubu klasine filozofije, klasine sociologije, klasi
ne psihologije- ali znatno pod utjecajem prirodnih znanosti, odnosno biologije i uvene "teorije hormona". Zaeci te nove i zanimljive
metaznanosti (ako tako smijemo rei) datiraju negdj~ otprije dvije-tri godine. Za znanost koja pretendira na sveobuhvatnost, na tumaenje svijeta kako u cjelini tako i u pojedinostima- to i nije mnogo.
Ali, ako uz nju pristaje sve vie mladih i agresivnih znanstvenika,
koji se u njoj strastveno angairaju, onda ta znanost vjerojatno ima
zanimljivu perspektivu i gubi svoja lokalna, balkanska obiljeja.
Dakle, o emu je, konano, rije? Rije je o MUDOLOGI)I (muda = muke spolne lijezde, sjemenici, testisi, lat. scrotum; logos =
rije, zakon). Ve i samo ime govori o sadraju ove metaznanosti: rije ili zakon, nain miljenja, svjetonazor, Weltauschazumg- uvjetovan djelovanjem muda, odnosno mukih spolnih lijezda. Moda e
vam se to, itaoe, uiniti nekako poznatom i ne tako originalnom
tezom? Dakako, to je samo varijacija klasine i u posljednjih dvadesetak godina pomalo zaboravljene teze o prirodnoj supremaciji mukarca zbog njegovih biolokih osobina. Th je teza, da se podsjetimo,
imala svoje asne prethodnike, meu ostalima Platona, Aristotela i
Freuda. Ali, nisu oni bili jedini, jer su neke postavke mu dologije (istina, implicite) dobrano zavladale drutvenim znanostima prolih
stoljea, o prirodnima da i ne govorimo.

ss

SLAVENKA

DRAKULI

Zato onda kaemo da se mudologija danas pojavljuje kao nova

znanosti Ovo "nova" nije miljeno kao historijski novum u strogom
smislu rijei. Na koncu konca, nikakva znanost niti filozofija ne nie iz vakuuma i nije potrebno na tome inzistirati. Mudolog1p danas
nije samo oivljena mudologija od juer - ona je obogaena nel~im
novim postavkama, metodama i ciljevima, to je u neku ruku cim
"novim valom" (uew wave). Naime, stvar je u tome da Je mudologija u prolosti bila usko (preusko) poveza~a s istom fil~zofiJom, da
je zapravo bila jedna njezina grana 1 da mJe Imala mogucnost emancipacije. Moglo bi se ak ustvrditi da mahom mJe bila m prepozna ta
kao takva, pa joj u poznatom Lehsdwuu filozofi;slah dzsczplma IZ X\1ll
stoljea ne nalazimo ni spomena, a u djelima enciklopedista nelnh
stotinjak godina poslije posveeno joj je tek nekoliko redova, mada Je
neosporno prisutna u mnogim njihovim idepma 1 radovima. Te!< u
devetnaestom stoljeu, s napretkom i razvitkom biologije, ona cm1
otvorene napore za emancipacijom od dominira juih pravaca filozofije (osobito se distingvira od materijalizma). Zato: Zato ,to prvi
put jasno odreuje predmet svoga zammanja: polozaJ mu:.karca u
drutvu. Dakako -u odnosu na enu. Svaka se znanost defnma I u
odnosu na predmet svoga prouavanja, pa tako i nova mudologija.
Dakle, tek kad je povijesna situacija bila dovoljno zrela, kad su pokrenuti neki drutveni procesi (prije svega misli se na utjecaj feministikog pokreta iz sedamdesetih godina), mladi su mudolozi otkrili
svoju historijsku ansu da krenu u ofenziv~ije djelovanJe. Korektnije bi moda bilo rei "NOVI MUDOLOZI (uspored~: "nov1 fi!ozofi" u Francuskoj)- iako su stvarno mladi, u prosjeku 1m Je 35, sto Je
za nekoga tko se bavi ozbiljnom znanou zaista adolescentna doba.
Sintetizirajui, kako rekosmo, klasinu psihologiju, filozofitu, sociologiju, ekonomiju i nadasve biologiju, novi mudolozi pokusavaJU
dosljedno iznijeti svoj pogled na svijet. Ali oni ne poseu za tradiciOnalnim sredstvima kao to su akademske rasprave, predavanJa 1 seminari na fakultetima, zatvoreni krug strunih asopisa i knjiga (ili
se, moda, ne zaustavljaju samo na njima). Kako su uglavnom mladi, oni su i moderni i dinamini, prava djeca svoga vremena. Zato se
86

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

dobro i efikasno slue masovnim medijima. Manipulacija masovnim

medijima jedno je od osnovnih naela mudolokog praxisa. Govor je
mo, odnosno vlast- a vlast je, iako u krajnjoj liniji, njihov cilj. Ali,
kao to emo vidjeti, ne cilj za sebe.
Rekli smo da se mudologije definiraju u odnosu na svoj predmet
-odnos mukarca i ene. Da vidimo kako bi se ukratko mogli saeti
neki njezini osnovni principi. Kad je saimanje ve nuno, moglo bi
se rei da itava mudologija sa svojim mnotvom poddisciplina i varijanata, poiva na tri temeljna principa:
-seksizmu,
- tradicionalizmu,
- totalitarizmu.
Seksizam -to znai diskriminacija po spolu -zapravo je manje
ili vie prikriven falokratizam. Zna se da falokratizam potjee jo od
grke fi"!ozofije, ali je jednako iv i u filozofijama istonih naroda i
usko povezan s patrijarhalnom civilizacijom u cjelint Meutim, u
suvremenim drutvima, u kojima je patrijarhalna hijerarhija vrlo oslabljena djelovanjem razliitih drutvenih sila, falokracija se priznaje jedino u obliku seksizma i zato se iza njega prikriva.
Tradicionalizam je usko povezan s falokracijom i patrijarhatomali je ovdje panja usmjerena na prouavanje obitelji kao osnovne e
lije drutva. U tradicionalnoj obitelji, kako je shvaaju i definiraju
mudolozi, vladavina mukarca i pokoravanje ene i djece idu u tzv.
"prirodnu podjelu rada", a njihovi odnosi reguliraju se na vlasniko
pravnoj razini. Raspad tradicionalne obitelji znaio bi, prema miljenju nekih istaknutih mudologa, neminovan raspad drutva, a time i
kraj ljudskog roda. Zato su oni principijelno protiv bilo kakvih
promjena (moderniziranja) obiteljskih odnosa. Iz ovoga je zapravo
oigledan duboki humanizam mudologije kao znanosti, njezina briga ne samo za mukost u smislu sebine brige za mukarca nego za
ovjeanstvo u cjelini.
Totalitarizam kao princip nosi sa sobom svu opasnost od direktnog angamana znanosti i znanstvenika. Ali mudolozi su ionako
odbacili tezu o objektivnosti znanosti kao lanu i demagoku. Danas
87

SLAVENKA

DRAKULIC

nije lako ni bezopasno izjasniti se kao totalitarist i potvrivali to u

svakodnevnoj praksi. Meutim, odmah emo vidjeti u emu je bit
treeg principa. On, dodue ima korijene u neposrednoj prolosti i u
biolokim teorijama o istoi rase. Ali u dananjem obliku i primijenjen u mudologiji, on se zapravo samo ograniuje na ene, smatrajui da ih treba staviti na pravo mjesto. U organiziranom i civiliziranom drutvu mora postojati nekakav red. A kako znamo to je "enska priroda" (podruje koje razmatra prvo naelo), znamo se prema
tome i ravnati. Dakle, totalitarizam se sastoji u tome da se odredi
mjesto ene u drutvu i obitelji prema njezinim mogunostima i
sposobnostima, a u odnosu na neprikosnoveni poloaj mukarca.
Dakako, ova tri osnovna naela treba zaista tako shvatiti, a to
znai da od njih treba polaziti kao od teorijskog okvira u daljnjoj razradi problema. Novi su mudolozi sigurno svjesni da je njihova me-

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

javljen skori izlazak antologije domaih mudolokih tekstova pod

naslovom Ontologija i mudologija, i to u dva toma). Zbog toga, dopustit ete, rije mitologija ima svoje opravdanje, barem zasad.
Na kraju jedna nuna opaska. Vrlo je teko u ovako kratkom tekstu objasniti tako sloenu misao kao to je mudoloka. Simplifikacije su neizbjene. Moemo se jedino nadati da e sljedei nastavak, u
kojemu emo predstaviti nae mudologe pojedinano, jasnije prikazati ovaj fenomen. lako ih je mnogo, mi emo predstaviti samo
najznaajnije: Igora Mandia, Slavena Leticu, Veselim Teneru, Dragaa Kalajia i Radivoja Cvetianina.

Duga, svibanj-lipanj 1981.

taznanost relativno nova) i takoer da e naii na razliite, moda i

ogorene reakcije sa svih strana. Jasno je da e u tome prednjaiti ene, i to osobito one koje sebi uzimaju pravo govoriti u ime cijeloga
enskog roda. Ali, sve su to nune i predvidljive posljedice. Vano je
jedino upotrijebiti prave argumente u obrani.
Neke negativne popratne pojave ve su oigledne. Osim mudologije, a kao neka vrsta posljedice pojavljuje se fenomen mudizma.
Iako nov, mudizam ima sva obiljeja religijske svijesti i kao takav eljeluje kao opijum za narod, to se kosi sa mudologijom kao znanou.
Jedino ustrajnim uzdizanjem kritike svijesti mogue je prevladati
ovu pojavu, iako neki mudolozi istiu da mudizam moe posluiti
kao dobra osnova za organiziranje pokreta. Ipak, malo je vjerojatno
da e ova struja prevladati.
Moda jo treba objasniti jednu pojedinost: zato je ovaj prikaz
naslovljen MITOLOGIJA MUDOLOGIJE? Kako smo vidjeli, problemi kojima se mudologija bavi jo nisu sasvim izdiferencirani ria razini svijesti, niti potpuno artikulirani. Jo uvijek u samoj mudologiji i oko nje ima dosta mitolokih elemenata i sinkretizma i jo uvijek
nije stvorena stroga znanstvena aparatura. Indikativno je i to da novi
mudolozi jo nisu napisali svoja kapitalna djela (iako je u tisku na88

89

SLAVENKA

DRAKULI

nego i na djelu i razvijanje drukije, slobodnije svijesti ena i mukaraca o samima sebi. Naposljetku, ona ukljuuje i prepoznavanje
sitnog, svakodnevnog silovanja u vlastitim postupcima.
Danas, 10. 8. 1982.

SMRTNI GRIJESI FEMINIZMA

Neposredno poslije 12. kongresa SKJ, u vrijeme kada se komentiraju i ocjenjuju teze, stavovi i programi izneseni na ovom najviem
politikom forumu u zemlji, jedan je nastup ostao slabo zapaen i jo
slabije komentiran i u tampi i u javnosti. Rije je o govoru Branke
Lazi, n"ove predsjednice Konferencije za aktivnost i ulogu ena u
drutvenom razvoju Jugoslavije. Naime, treeg dana Kongresa, govorei o poloaju ene u naem drutvu, predsjednica se, onako usput
i ne zadravajui se, osvrnula i na pojavu feminizma u nas (prema
Vjesnilm od 28. 6. 1982):
"Shvaanja tuda naem socijalistikom samoupravnom drutvu,
posebno ona feministika koja se uvoze iz razvijenih kapitalistikih
zemalja, trae ... organiziranu borbu za njihovo suzbijanje i eliminiranje, svakodnevnu akciju subjektivnih snaga, a posebno SK."
Izreena s najvie i najautoritativnije govornice u Jugoslaviji, ova
ocjena, kao i itava problematika ene kako je na Kongresu predstavljena, daje dobar povod da se ovjek zamisli. Ponajprije, o enama,
njihovim dostignuima i problemima, opet su govorile samo ene,
skaui tako u usta i sebi i tezi kako ne postoji posebno ensko pitanje izvan sudbine radnike klase. Zato nitko drugi osim Konferencije nije naao uputnim da o tome govori, kad ve ionako sve ide pod
istu kapu? Ta injenica, kao i prelaenje preko cjelokupne problematike u postkongresnim komentarima, u najmanju ruku pokazuje da
se problem ena u naem drutvu jo moda jednako smatra margi124

12S

SLAVENKA

DRAKULI

nalnim i nevanim kao i da se ene nalaze na rubu dogaaja (gdje su

u povijesti uvijek i bile).
Istina, tome se moe suprotstaviti injenicom da se mnogi prob-
lemi vitalni za opstanak drutva, o kojima se govorilo na Kongresu,
jednako tiu ena kao i mukaraca- svih radnika i graana ove zemlje. Ali, to je u kontradikciji s postojanjem specifine enske problematike (inae, emu Konferencija?) o kojoj je potrebno razgovarati. To vie to je ba o tim specifinostima sama Konferencija organizirala niz pretkongresnih diskusija, pa je bilo oekivati da e neki od
tih zakljuaka nai mjesto na Kongresu. Ali, sve seposebno oigled
no izgubilo u moru opeg i u redoslijedu vanijih stvari.
Daleko od toga da netko porie njihovu vanost (bilo bi to suludo u trenutku kada nam se tekoe razbijaju o glavu), ali se jo jednom pokazala na djelu, ovaj put u vezi sa enama, potpuno pogrena i dogmatska teza "automatskog odnosa baze i nadgradnje". Prvo
e se rjeavati osnovni problemi (materijalni i ekonomski), a promjene u bazi izazvat e promjenu nadgradnje (kulture). Tako, naime, izgleda doslovna primjena uvene Marxove opaske o "okolnostima
koje mijenjaju svijest". No, jednako kao to se socijalizam ne ostvaruje samo u tonama elika, tako se ni emancipacija ena ne rjeava
samo na razini materijalnih i zakonskih pretpostavki. Da je odnos
baze i nadgradnje tako automatski, ne bismo danas govorili o krizi
morala, odgovornosti, svijesti itd.
Pa ipak, oito je ela unato tome prevladava ista tendencija: najprije se rjeavaju ekonomski problemi, stabilizacija, poljoprivreda,
privreda, turizam itd. Sve to poboljat e poloaj ene (kao i svakog
radnog ovjeka) -pa ako i nakon toga ostanu neki nerijeeni problemi, recimo psiholoke prirode, onda e se njima posvetiti posebna
panja. A prema onima koji se takvim stvarima bave sada, ponaa se
po onoj "besposlen, pop i jarie krsti". l upravo odatle proizlazi dobar dio problema.
Vratimo se izjavi citiranoj na poetku. Ma kako usputno bila izreena, a zakljuujemo po tome to joj ne slijedi nikakva argumentacija ni objanjenje, nema razloga da je ne shvate ozbiljno barem one
126

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

na koje se i odnosi, dakle feministkinje. Jer termini kao: tude shvaa

nje, organizirana borba, suzbijanje i eliminacija idu u dobro nam
poznatu politiko-ideoloku retoriku borbe protiv neprijatelja svih
vrsta i boja, slijeva i zdesna, iznutra i izvana. Znai li to, dakle, da je
ova zemlja, inae bogata neprijateljima, stekla jo jednoga (marginalnog, enskog, ali ipak) u feminizmu? lli je tako- ili je to jo jedna u
nizu paualnih ocjena i etiketa koje su se u naemu forumskom politikom ivotu, govorima i nastupima zaredale kao zgodna zamjena
za prave argumente i istinsku borbu miljenja? Sklonija sam vjerovati da je rije o ovome drugom.
Medutim, u oba sluaja inilo mi se potrebnim ne ostaviti ovu izjavu tek tako po strani (kao to je ostavljena) i ponaati se dalje kao
da se sve podrazumijeva (a nita se ne podrazumijeva) -ve ukazati bar na neke" okolnosti koje su do ovakve izjave dovele. Kako kae
R. Ivekovi (Zena, 3/1982), " ... meni se ini da je mnogo opasnije
kada se kao teorija ili umjesto teorije servira nekakav p~eudoteorijski
a zapravo dnevno-politiki ideoloki diskurs gotovih formula koji se
tu projicira, u kojem se toboe pretpostavlja ela se zna ta je ta, a nikada se ne definiraju poetni pojmovi."
Ako je predsjednica nova, njezina izjava to uope nije. Prije bi se
moglo rei da je svojevrsna kulminacija stava (osobito zboo visine s
koje dolazi) u dijelu politikih radnika i Konferencije pre;a pojavi
neofeminizma u nas (o tome se, zapravo, radi), jedna od rijetkih pojava izvan tradicionalnog djelokruga njezinih djelatnosti na koju je
Konferencija reagirala. Rijetko ili nikako reagirajui na pojave kao to
su prostitucija, silovanje, pretuene ene, neplaeni rad domaica,
seksizam u odgoju itd. - to valjda ne spada u njezinu domenu Konferencija je zato nala uputnim da hitno krene u ideoloki boj
protiv "uvoznih shvaanja". Zauzet je krut slubeni stav, koji bi se za
potrebu ovog teksta mogao saeti ovako: ensko pitanje kao zasebno
ne postoji, ili postoji samo u nekim praktinim (a nikako teorijskim)
aspektima. Ono je u svakom sluaju dio klasnog pitanja, pa se dakle
razrjeenjem klasnog, razrjeava i ensko, a to je samo pitanje vremena.
127

SLAVENKA

DRAKULI

Problematiziranje ovog slubenog stava izvan institucija smatra

se neopravdanim, ak suprotnim politici SK.
Poetak ovako dogmatskog stava Konferencije prema (neo)feminizmu datira negdje od jeseni 1978, kada je u Studentskom kulturnom centru u Beogradu organiziran meunarodni feministiki skup
pod nazivom "Drugarica ena- ensko pitanje- novi pristup".
Na skup su bile pozvane poznate strane feministkinje, a iz nae
zemlje znanstvenici, novinari i radoznalci, kao i Konferencija ena
(koja nije sudjelovala). Goe iz Njemake, Engleske, Francuske, Italije, Poljske i drugih zemalja- urednice asopisa, knjievnice, publicistkinje, teoretiarke i novinarke- govorile su uglavnom o poloaju
ena u svojim zemljama, ali i o podreenosti ene u povijesti patrijarhalne civilizacije, pokazujui izuzetno zanimanje za poloaj ene
u socijalizmu. Pritisnuti pogledom domaih duebrinika, nai su situaciju prikazivali boljom nego to jest. Skup je, ipak, bio uspjean i
koristan, jer je na jednom mjestu dobiven pregled situacije u svijetu
i niz vrlo svjeih informacija. Artikulirani su i mnogi problemi koji
su se doticali i nae situacije. To je pokrenulo jedne, ali osupnula
druge. Drutveno-politike organizacije pourile su s osudom. Njihov glavni argument bio je da je jugoslavenska ena jo u ratu izborila ravnopravnost s mukarcem i da je zato svaki, pa i "novi pristup"
tome suvian. "Nema novog pristupa", kategoriki izjavljuje Marija
oljan-Bakari u Veernjem listu neposredno poslije skupa.
Ali, jedno su proklamacije, a drugo stvarnost. To se pokazalo kada
je neto kasnije, I979, u Zagrebu osnovana sekcija Sociolokog drutva Hrvatske "ena i drutvo". Mladi su se strunjaci humanistikih
znanosti, okupljeni u ovoj sekciji, s velikim interesom, entuzijazmom i osobnom motiviranou poeli baviti razliitim aspektima
enskog pitanja u nas. Jer posve je nelogino, ak i kao pretpostavka,
da proces kao to je emancipacija ena, njihovo osvjeivanje i puno
sudjelovanje u svim vidovima ivota moe biti postignuto jednom za
svagda prije etrdeset godina. Ne osporavajui znaenje revolucije,
valja imati na umu da se promijenilo i vrijeme, i situacija, i feminizam. Vie nije rije o klasinom graanskom feminizmu, to su ga
128

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

komunisti jo na Petoj zemaljskoj konferenciji 1940. proglasili reakcionarnim.

Uostalom, provedeno je dosta istraivanja koja su pokazala napredak, ali i probleme. Da ne ponavljamo dobro znane alopojke
zbog nedovoljne zastupljenosti ena u drutvenom, javnom i politi
kom ivotu, u strukturi vlasti, u SK itd. Poavi ba od takvih podataka kao pokazatelja da ipak (unato slubenom osporavanju) postoje neke specifinosti poloaja ene u naem drutvu, velikim dijelom
zbog nasljea prolosti - sekcija je razvila ivu aktivnost svojih la
nova (lanica) na znanstvenom i publicistikom polju i u vie je navrata svojim javnim tribinama, diskusijama i okruglim stolovima izazvala panju javnosti. Pokazalo se da postoji potreba za takvom vrstom
djelatnosti koja se ni po emu ne kosi s djelatnou Konferencije ve se bavi potisnutim i zanemarenim aspektima enskog pitanja.
Upravo .je ta javnost njihova djelovanja zasmetala. Da su lanovi
samo djelovali u okrilju svoga malog akademskog krug~, da su u e
tiri zida diskutirali o teoretskim problemima a zatim godinama pisali doktorske disertacije koje nee proitati vie od tuceta ljudi- da su
se, dakle, strogo drali principa svoje struke i nauke, sve bi bilo u
redu. Ovako, elja da se neke stvari javno problematiziraju a neke
predrasude srue, naila je na osude. Uostalom, kao i bilo koja druga spontana aktivnost izvan za to predvidenih institucija ...
to hoe (te) ene?- pitala se ne samo Konferencija (koja valjda
dri monopol na tom podruju) ve i razliiti javni, politiki i kulturni radnici, publicisti i novinari, koji su nali uputnim da o toj
"neprijateljskoj djelatnosti" bre-bolje kau svoje miljenje, ali koji u
ovom kontekstu nisu interesantni. U nekoliko se navrata ak ozbiljno postavilo pitanje: tko im (feministkinjama) daje pravo da govore?
Iako svi pod zajednikim nazivnikom, ti se napadi kreu od sasvim vulgarnih pa i kominih optubi za minkanje i noenje svilenih
gaa, do mnogo opasnijih, optubi za navodno osporavanje rukovodee uloge radnike klase, dakle, maltene kontrarevolucionarne djelatnosti. Veina optubi, dakako, potjee iz tvrdoglave i uporne neobavijetenosti i neznanja, to ide ruku pod ruku s dogmatizmom i
129

SLAVENKA

politikom

DRAKULI

diskvalifikacijom. Pri tome se, kao lager, ponavlja nekoliko "smrtnih grijeha" feminizma u nas, kao oiti dokaz potrebe za
"suzbijanjem i eliminacijom":
l. Uvozna ideologija. - injenica da je neofeminizam nikao "u
razvijenim kapitalistikim zemljama" uzima se kao glavni argument
protiv njega. Kao da je neka ideja sama po sebi dobra ili loa zato to
dolazi s odreene strane svijeta. l kao da nam je npr. marksizam doao s Istoka (zapravo, ja sam, a vjerujem jo mnogi iz moje generacije, negdje do svoje 14. godine duboko i iskreno vjerovala da su Marx
i Engels bili Rusi- takvo je nekakvo vrijeme bilo):
Zanimljivo je, takoer, da se u okviru zapadnih drutava neofeminizam i enski pokret, nikao iz gibanja '68, smatrao naprednim,
revolucionarnim, povezanim s ljevicom, radnikim pokretom, s marksizmom i socijalizmom. U Jugoslaviji, meutim, feminizam iznenada postaje konzervativna i sumnjiva rabota, a ljudima koji se njime
bave automatski se pripisuju "sumnjiva politika opredjeljenja",
"diskutabilne politike pozicije", "djelovanje protiv socijalizma" i
slino. Kako je mogue da od ideja jednog unutar sebe vrlo razbudenog progresivnog pokreta, prenesenih na ovo tlo niknu (prema "teoriji transplantacije ideja") - tako gnjili plodovi?
Kao to nije mogue promatrati enski problem odvojen od lokalnih drutvenih, ekonomskih, kulturnih i politikih prilika- tako ga
isto nije mogue promatrati odvojeno od meunarodne situacije i
klime u kojoj je nastao, osobito s obzirom na tenju internacionalizaciji (koja karakterizira i radniki pokret u poetku).
2. Vlastoljubivost. - Ovo je jo jedan od omiljenih refrena slubenih autoriteta: ene zapravo samo ele muku vlast zamijeniti
enskom, a ne promijeniti samu strukturu moi (o emu je pisao
npr. Marcuse). Prema toj, krajnje simplifikatorskoj shemi, nakon
borbe spolova uslijedit e zamjena jedne hijerarhije drugom. Da citiramo jednog ideologa koji zastupa tezu borbe spolova, S. uvara
(ibid.): "l tu je na glavni idejni spor s onim to se zove feminizam.
Jer, kako ja shvaam feminizam i osnovu onoga to o njemu znam,
130

SMRTNI

GRIJESI

FEMINIZMA

on je pokret koji insistira na suprotstavljenosti ene kao spola

mukarcu kao spolu ... Tu je istoni grijeh svakog oblika feminizma."
Iz ovakva rezoniranja zaista je lako (moda suvie lako) zakljui
ti kako je femini;am "oblik konzervativne svijesti" protiv kojega se,
dakako, smatra Suvar, treba boriti (valjda "svakodnevnom akcijom
subjekti':nih snaga, naroito SK" - to dodaje B. Lazi). Sreom,
drug se Suvar lijepo ogradio, a iz njegove ograde vidi se da premalo
zna o feminizmu da bi se njegov stav, makar javno izreen, mogao
shvatiti ozbiljnije od pukog privatnog miljenja. Drugi primjer istog
naina razmiljanja prua nam opet ve citirana B. Lazi, kad kae:
"Postoji samo jedno pitanje koje bih uputila naim 'feministkinjama': ele li one enu iznad drutva ili enu u naem samoupravnom
socijalistikom drutvu? Neformalni pokreti i une tribine ne mogu
nadoknaditi ono to je vrlo znaajno - odgoj djece i omladine u
duhu ravnopravnosti spolova'' (Veernji list, svibanj 1982).
3. Elitizam.- Govori li feminizam o bitnim pitanji'ma dananjeg
poloaja ene u nas -pitaju se zabrinuti, ali odmah nalaze i odgovor: feminizam je umjetna, nakalemljena izmiljotina (na inae
zdrav organizam drutva) koja zaokuplja nekoliko intelektualki, ionako besposlenih. Prema tome, priroda je naeg feminizma intelektualistika (i to ga diskvalificira), to jest, njime se bave intelektualke
koje na svojoj koi nedovoljno (! ?) osjeaju prave probleme nae radne ene. (Na stranu injenica da se intelektualna djelatnost oito ne
smatra radom.) Njih zapravo zanima karijera i intelektualni presti,
to jest feminizam je tek puko sredstvo za ostvarenje njihovih osobnih, sebinih ciljeva. Sve to ostvaruju na grbai radnica, toboe ih
osvjeivajui.

Za razliku od njih (plaene) funkcionarke Konferencije bave se

pravim, ivotnim problemima ena u proizvodnji: jaslicama, vrtii
ma, drutvenom prehranom, zakonskim prijedlozima. To nije sve:
osim njih, tisue ena i mukaraca svakodnevno djeluju u svim porama drutva i dosljedno se, ali tiho i samozatajno bore za drutveni napredak, a time i bolju budunost svoje djece.
131

SLAVENKA

DRAKULI

SMRTNI

4. Izvaninstitucionalizam. - Svaka je spontana aktivnost koja se

provodi izvan institucija opasna, jer se ne moe kontrolirati, to jest

jer je slobodna. Meutim, bez obzira na to to su postojee institucije koje se time bave neivotne, formalizirane, nezadovoljavajue,
sugerira se ukljuivanje u njihove akcije. Izvan njih, svi vidovi kritike smatraju se nekompetentnima, nelegitimnima i zlonamjernima i
nazivaju se kritizerstvom. Javnom kritikom promiljanju odnosa
teorije i prakse, dovoclenju u pitanje gotovih formula i obrazaca djelovanja te smisla postojeih institucija - suprotstavljaju se etikete i
formalni prigovori (npr. o tome kako termin "ensko pitanje" danas
dovodi do zamagljivanja stvarnih tekoa ena). Uostalom, ni ova
optuba u krajnjoj liniji ne stoji, jer je rije o sekciji Sociolokog
drutva.

5. Apolitizacija.- Optube o sumnjivim politikim pozicijama u

posljednje su vrijeme evoluirale u tezu o feministikom pokretu (nije li to prejak izraz?) koji vodi mase ena direktno u politiko mrtvilo, ako ne u neto jo gore. O tome nae funkcionarke kau sljedee:
"Inzistiranje na terminu 'ensko pitanje' i tenja za svrstavanjem e-

na pod njegovo okrilje (bilo da je to u vidu enskih organizacija,

pokreta, odnosno autonomnih pokreta ena) nosi u sebi opasnost
odvajanja ena od cjeline, slabljenje aktivnosti potencijala ena kao
oraditelja suvremenog socijalistikog drutva, a njih same vue nab
trag i stavlja ih u jo slabiju poziciju" (M. Soljan-Bakari). S tim se
slae i Zora Tomi, lanica Predsjednitva SSRNH (Danas, 27. 7.
I 982): "Kroz odnos prema eni kao ovjeku, radniku i samoupravljau najizraenije se iskazuje otpor prema samoupravljanju, elja da
se i dalje manipulira ljudima, iako toga esto u potpunosti nismo
svjesni. Zato se javljaju razliiti pokuaji organizacija novih snaga
feminizma koje e navodno razrijeiti ta pitanja. Ti pokreti, na odreen nain, osporavaju rukovodeu ulogu radnike klase i SK. Sve to
vodi pasivizaciji ena i drutvenom zanemarivanju radnog i politi
kog potencijala koje one predstavljaju." Nepostojei pokret ovdje se
ve pretvorio u pokrete, koji su toliko moni da pasiviziraju milijune
ena u Jugoslaviji, pa ak i osporavaju rukovodeu ulogu SK! Dobar
v

132

GRIJESI

FEMINIZMA

primjer kako se od siune, skromne buhe pravi slon: tako da joj se

pripiu osobine koje uope ne posjeduje, pa se onda zakljui da jerije o rijetko zanimljivom (i opasnom) primjeru slona. Na kraju krajeva, pita li se itko to feminizam ima od tako pasivizirane ene?
Uostalom, bio bi to jedini feministiki pokret koji bi teio tako besmislenom cilju, kada se zna da desne snage na Zapadu optuuju feminizam za sasvim suprotnu stvar, za mobilizaciju masa- i da strepe od toga.
6. Klasno i ensko. -Ovo je, za razliku od ostalih, teorijski prigovor. Naime, preispitivanje odnosa klasnog i enskog u feministikoj
teoriji tumai se, pojednostavljeno, kao iskljuivanje enskoga i klasnog. Jer, rjeavanjem opega klasnog problema i socijalistikim napretkom uope, rijeit e se automatski i sva posebna pitanja, pa i
ensko. Medutim, ini se da je odnos enskoga i klasnog ipak neto
sloeniji: spolna diskriminacija see mnogo dublje nego to se to eli shvatiti, ona je u samoj osnovi klasnog sistema, tako da mu prethodi i omoguuje ga, jer "povijesno i logiki prethodi klasnoj eksploataciji". Suptilnija varijanta ove lane dileme (ensko ili klasno)
eojavljuje se esto u vidu suprotstavljanja marksizma i feminizma.
Cak i ako uzmemo u obzir nepoznavanje odreene literature, teko
je ovo shvatiti drukije nego kao iskrivljivanje. Marx i Engels jedni
su od prvih kritiara poloaja ene u povijesti i drutvima.
Konferencija ena kao jedina institucija koja je (ipak) zaduena
da se bavi specifinim enskim problemima, sama sebe dovodi do
marginalne pozicije u drutvu, jer, s jedne strane, ne moe iskorai
ti iz zatvorenog kruga fraza koje nikoga ne animiraju, dok, s druge
strane, ne ostvaruje uspjeno vitalni dijalog s vremenom i okolnostima u kojima ivi. Etiketiranje i uporno nerazumijevanje jednog od
najznaajnijih svjetskih fenomena dananjice samo tome jo vie pridonosi. Cemu takva zatvorenost? Jer ni u jednom se asu, barem u
nas, ne postavlja dilema: ili Konferencija - ili feminizam, ili ene ili mukarci, ili spolno - ili klasno. Posebno bavljenje enskim pitanjima ni na koji nain ne znai odvajanje od fronte socijalistikih
snaga - nego ba suprotno, doprinos borbi za socijalistiku transfor133

SLAVENKA

DRAKULI

maciju drutva u cjelini, doprinos iz jedne specifino enske perspektive ...

Kako je rat odavno dobiven, ini se da nisu vie potrebne male,
svakodnevne bitke- i to je sporna toka. Mislim da su te bitke Ipak
potrebne- u tramvaju, na ulici, u kavani, na radnom mjestu, u koli, u obitelji.
Danas, 21. 9. !982.

MAJINSKA LJUBAV

Svi smo mi odgojeni u dubokom uvjerenju da se majinska ljubav

razlikuje od svih ostalih ljubavi. To je, vjerujemo, urodena ljubav,
bezuvjetna (za razliku od oeve, koja se smatra uvjetnom) i zbog
toga nije podlona svim onim sumnjama i dvoumljenjima, uzletima
i padovima koji obino karakteriziraju tu vrstu ljudskog odnosa.
Ali -injenica je da majke naputaju djecu. Kolil1o smo puta u
novinama itali o sluajevima ostavljene tek roene djece, o prepunim domovima za nahoad, o edomorstvima? Nemono naputeno

dijete izaziva u nama najtananije osjeaje, samilost, njenost, zabrinutost. A njegova odbjegla majka? Osudu i zgraanje. Je li ona u
dovite, luakinja ili izrod? to se to desilo s njezinim majinskim
nagonom, s uroenom ljubavi prema djetetu? Svaki takav sluaj
skloni smo tumaiti kao izuzetak koji potvruje pravilo: ne radi se o
looj ili zloj majci, takva ne postoji, ve o eni sa nedovoljno razvijenim majinskim instinktima koji u sprezi s nesretnim okolnostimadaju tragine rezultate.
Ni pred oiglednim dokazima da neto nije u redu s "priroeno
u" tih inst inka ta neemo lako odustati od ove teorije. Ona je lagodna i liava nas osjeaja koji je u osnovi takva ponaanja - liava nas
straha.
Mnogo nas toga u podsvijesti koi da se ozbiljno pozabavimo moguim implikacijama ina kao to je edomorstvo. A ponajvie strah
da e se ispostaviti kako ne postoji neto tako vrsto, tako sigurno,
tako bezuvjetno i idealno kao to je ljubav (nae vlastite) majke 13S
134

Kako smo preivieli

komunizam i ak
se smijali
>

"Mi smo sirolnani roaci, domoroci, naputeni, zaostali, nagli, deformirani, bijedni, icari, paraziti, prevaranti, naivci. Sentimentalni,
staromodni, djetinjasti, neobavijeteni, optereeni, melodramatini,
izopaeni, nepredvidivi, nepaljivi. Oni koji ne odgovaraju na pisma,
koji proputaju dobre prilike, pijanci, brbljavci, lijenine, hvalisavci,
nezreli, udovini, nedisciplinirani, uvredljivi, oni koji uvijek prekorauju rokove, kre obeanja, oni koji su u stanju jedni druge vrijeati
do smrti, ali nikada prekinuti. Neprilagoeni smo, opijeni smo neuspjehom i vjeno kukamo.
Iritantni smo, pretjerani, depresivni, nekako nesretni. Ne uzimaju
nas. ozbiljno. Jeftina smo radna snaga; naa je roba uvijek jeftinija; ljudi nam poklanjaju stare novine. Naa su pisma tralj~vo natipkana i
puna nepotrebnih detalja. Saaljivo nam se smjekaju, sve dok odjednom ne postanemo neugodni.
Sve dok ne kaemo neto neobino, otro; sve dok se ne zagledamo
u svoje nokte i ne pokaemo zube; sve dok ne postanemo divlji i cinini."

GyOrgy Konrad, To Cave Explorers From the West Dissent, jesen

1988.

l. izdanje: Hutchinson, London 1992

UVOD: TRIVIJALNO JE POLITIKO

"Imam osjeaj da je naslov moje knjige pogrean", razmiljala

sam dok je avion uzlijetao sa zagrebakog aerodroma. Jo uvijek nismo preivjeli komunizam i nemamo se ni emu smijati.

U London sam odletjela u etvrtak, 27.lipnja 1991, dan nakon

proglaenja neovisnosti Hrvatske i Slovenije, godinu dana nakon to
su te dvije republike odrale prve slobodne izbore nakon Drugoga
svjetskog rata. No prije, slovenske granice s Italijom i Austrijom bile su zatvorene jer su se oekivali sukobi izmeu snaga openarodne
obrane i Jugoslavenske Narodne Armije, kojom su zapovijedali srbijanski generali u Beogradu. Toga sam jutra nekoliko puta nazivala
aerodrom: "Hoe li Adria Ainvays danas letjeti u London?"
"Ne znamo. Tko zna? Tko to moe znati?", odgovarao mi je glas
mlade ene na drugom kraju linije. U njezinu sc glasu osjeala panika, ista ona panika koju sam osjeala u dnu trbuha, kako raste poput male voke. Ipak sam odletjela. Tc sam veeri u Londonu na vijestima ula o prvim rtvama u Sloveniji. Bio je to rat, pravi rat i to
ne u nekoj dalekoj zemlji o kojoj nam je malo toga poznato, ve u
samom srcu Europe, blizu moje kue. Gledala sam televizijske priloge o oborenim helikopterima, raznijctim tenkovima, ubijenim ljudima. Prije osamnaest mjeseci, kada je veliki val promjene uzdrmao
Europu, nitko od nas nije tako zamiljao budunost. Osjeala sam
se prevarenom.

Odjednom sam se uhvatila kako razmiljam o vou i o tome

kako se u stvari jo uvijek nita nije promijenilo. Mislili smo da e
199

SLAVENKA

DRAKULI:

nakon revolucije breskve biti vee, slade, rumenije. Ali dok sam stajala pred ulinim tandom, primijetila sam da su breskve male, zelene i tvrde kao kamen, jednake kao i prije revolucije. Rajice su i
dalje bile preskupe. Jagode jo uvijek kisele, narane suhe i naborane. Onda sam obratila panju na prainu, sitnu utu prainu koja
je prekrivala izloge trgovina, prozorske daske, zgrade i automobile,
ba kao da nikoga nije briga. Niti to se nije promijenilo.
Promijenila su se lica politiara na televiziji, imena glavnih ulica i trgova, zastave, nacionalne himne i spomenici. Ovih dana na
Trgu bana Josipa Jelaia u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske, sunte obasjava obnovljene barokne fasade, dok novopodignuti banov
bronani kip baca dugu sjenu na mramorni plonik. Ban svoj ma
dri u zraku, uperen prema naprijed, ali to ga vie gledam, to se vie bojim da nas ,zaJ>ravo
vodi u prolost, kao da se etrdeset i pet go.
dina ivota u komunizmu iz nae svijesti ne moe obrisati, ve samo zamijeniti. U vrijeme kada se trg zvao Trg Republike, na njemu
nije bilo kipa. U proljee 1990, novoizabrana demokratska vlada podigla je novi kip bana Jelaia, kao zamjenu za onaj koji su partizani nakon Drugog svjetskog rata unitili, jer u njihovu "novom komunistikom drutvu" nije bilo mjesta za ovu "relikviju iz prolosti". Kao da su nove istonoeuropske demokracije toliko slabe i u
strahu pred komunistikim naslijeem, da su simbole prolog reima odbacile istom estinom, pa ak i nasiljem, kao i revolucionarne
vlade nakon 1945.
Tono se sjeam kako je sve poelo. Netom prije odlaska u penziju, jedan moj kolega novinar doputovao je s austrijsko-maarske
granice i uzbueno komentirao: "Na tisue Istonih Nijemaca prelaze granicu! Nikada nisam mislio da u to doivjeti!" Ni ja nisam
mislila da u to doivjeti. Ovdje su nas tako i uili, da ne vjerujemo
da je bilo kakva promjena mogua. Uili su nas da se bojimo promjene i ako se neto i pone mijenjati, mi odmah postajemo sumnjiavi i prestraeni, jer je svaka promjena koju smo do tada iskusili bila na gore.
200

K.AKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

Sjeam se da je moja prva reakCija na novost koju sam ula od

svog kolege, osim sree, bila - strah. Bio je to strah od potresa, jer
iako sam eljela da stari sistem propadne, sad se i meni treslo tlo
pod nogama. Odjednom se svijet koji sam doivljavala kao stalan, 1
stabilan i siguran poeo raspadati svuda oko mene.
l
Bilo je to neugodno iskustvo.
Kasnije se sve poelo dogaati takvom nevjerojatnom brzinom
da su zainteresirani reporteri i teoretiari- jednako iznenaeni kao
i obini ljudi - jedva imali vremena teoretizirali radi li se o istonoeuropskom sindromu domina ili o istinskim revolucijama. Kada sam u sijenju 1990. putovala po Maarskoj, ehoslovakoj,
Poljskoj, Istonoj Njemakoj i Bugarskoj, i mene je proeo isti taj
osjeaj zbunjenosti pomijeane s nadom. Znala sam da e i to putovanje, ba kao i svako prethodno, biti poput putovanja u vlastitu
prolost, u doba nestaica, neugodnih mirisa i otrcane odjee. Uostalom, i mi i oni bili smo rtve iste ideologije. Unato~ tome, vlastitim sam se oima htjela uvjeriti to se tamo dogaa.
Prva stvar koju sam primijetila bio je u tjecaj hollywoodskih filmova na medije i, kao posljedica toga, na razmiljanje ljudi. U novinama i na televiziji, revolucije su izgledale spektakularno: prerezana
bodljikava ica, more upaljenih svijea, mase ljudi koji izvikuju slogane na ulicama, greviti zagrljaju i suze radosnice, ljudi koji trgaju
komadie Berlinskog zida. Jedan je poznati hollywoodski redatelj rekao da su filmovi isto to i ivot, samo su dosadni dijelovi izrezani.
Shvatila sam da je upravo tako. Dosadni su dijelovi revolucija zavrili izrezani, odbaeni u koare za smee televizijskih studija. Svijet
je vidio samo najdramatinije i najsimbolinije prizore, to je u redu,
ali to nije sve. ivot je uglavnom trivijalan.
Ba su ti trivijalni aspekti - sitnice - ono to me zanimalo: to
ljudi jedu, kako se odijevaju i govore, gdje ive, mogu li kupiti sredstvo za pranje rublja? Ukratko, poeljela sam sve te fragmente nove
sadanjosti povezati sa svojim sjeanjima na ivot u komunizmu.
Kada ovjek odrasta u Istonoj Europi, odmalena naui da
politika nije apstraktni koncept, ve monasila koja utjee na sva201

SLAVENKA

DRAKULI

kodnevni ivot ljudi. Zanimao me upravo taj odnos izmeu poli'

tikog autoriteta i trivijalnosti svakodnevnog ivota, taj pogled
"odozdo". A tamo daleko od sjedita vlasti nala sam - a koga dru-
goga nego ene. Sav teret svakodnevnog ivota na njihovim je plei
ma. lako su i one odigrale ulogu u revoluciji, nakon nje su postale :
~
manje aktivne i manje uoljive.
Nakon revolucije, ene nisu imale vremena baviti se politikom i
jo uvijek nisu u nju vjerovale. Istovremeno su se zavaravale mislei da e im nove demokracije pruiti priliku da malo predahnu i
ostanu kod kue. A osim toga, netko je morao dobavlja ti hranu i kuhati, a taj zadatak, unato politikim promjenama, nije postao laki, pogotovo u nekim zemljama.
ivoti ena, iako nisu nimalo spektakularni, a moda su ak i banalni, o politici govore vie nego beskrajne teorijske analize. Sjedila
sam u njihovim kuhinjama - u slabo grijanim stanovima to je uvijek najtoplija prostorija - sluajui njihove ivotne prie; kuhale
smo zajedno, pile kavu ako je bilo, priale o djeci i muevima ili o
tome kako se nadaju da e moi kupiti novi hladnjak, tednjak ili
automobil. Ile smo zajedno u kupovinu ili na njihovo radno mjesto ili na sastanke, etale ulicama, ulazile u restorane, parfumerije i
frizerske salone. ak i ako se moda nikada prije nismo srele, osjeala sam da nam je ivotni put bio gotovo identii'a.n. Sve smo bile prisiljene podnositi isti sistem koji je ljude mljeo na isti nain, bez
obzira gdje se nalazili; naravno, enski je pogled na ivot drugaiji
od mukog. N!! je ivot_ trivijalan. Ali trivijalno je politiko. Engleski povjesniar Timothy Garton Ash u svojoj je knjizi We, t/ze People
o promjenama u Istonoj Europi napisao: "Ponekad nam pogled
postrance, slijeganje ramenima, sluajna opaska, otkriva vie nego
tisue govora."
Jasno mi je ela je danas na Zapadu "pad komunizma" postao uvrijeena fraza, uobiajeni opis trenutnog stanja stvari u Istonoj
Europi. U novinama i politikim govorima to zaista divno zvui. No
u stvarnosti je komunizam jo uvijek prisutan u nainu na koji se
202

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

ljudi ponaaju, u izrazima lica, u nainu razmiljanja. Unato slobodnim izborima i proslavama u ast novoizabranih demokratskih
vlasti u Pragu, Budimpeti i Bukuretu, injenica je da se ljudi poslije vraaju u svoje male, tijesne stanove, voze loe automobile, brinu se za svoju boleljivu djecu, rade dosadne poslove -ukoliko nisu nezaposleni- i jedu nekvalitetnu hranu. ivot je i dalje zamoran
i ustajao, a ne neto u emu se uiva; ivot se naprosto podnosi.
Kraj komunizma jo je daleko, jer komunizam nije samo politika
ideologija ili nain vladavine, komunizam je stanje u maj) Vlast se
moe promijeniti preko noi, gospodarski i drutveni ivot uskoro
e krenuti istim putem, no ljudi oblikovani komunistikim reimom
vrlo e se teko promijeniti. Njihov je karakter obiljeen odreenim
sistemom drutvenih vrijednosti, nainom razmiljanja i gledanja
na svijet, i stoga je nemogue predvidjeti koliko e vremena biti potrebno da se sve to promijeni.
U dugo vremena zabranjenom filmu Kljuni svjedok maarskog
reisera Petera Basca, u jednoj sceni koja se odigrava u lunaparku,
u "tunelu socijalistike strave" malu djecu plae Marx, Engels, Lenjin i Staljin. Prije revolucije u istonoj Europi ivot je na neki
nain bio laki. Bilo je dovoljno ui u tunel strave i uasa i za sve
svoje privatne ili drutvene probleme okriviti Partiju. Prije osamnaest mjeseci konano smo izali iz tunela i otkrili da moda sve i
nije onako kako smo sanjali da e biti. Polako nam je postalo jasno
da emo sami morati stvoriti obeanu zemlju, da emo od sada sami snositi odgovornost za vlastiti ivot i da nam nikakav izgov_or vie nee pomoi da si olakamo savjest. Demokracija nije dar koji pada s neba. Za nju se treba izboriti.
Moda mi se stoga naslov knjige u ovome trenutku ini pogrenim. Moda smo preivjeli komunizam, ali jo uvijek ga nismo nadivjeli.

203

PIZZA U VARAVI, TORTA U PRAGU

Bili smo gladni, pa sam rekla "Idemo na pizzu!", onako kako bismo rekli, na primjer, u~]\)ew Yorku, ili bilo kojem zapadnoeuropskom gradu, pritom mislei "Idemo~nabrzinu neto pojesti." Jolanta, oniska, plavokosa prevoditeljica s engleskog, pogledala me zamiljeno, kao da sam je suoila s nekim prilino ozbiljnim zadatkom.
"Postoje samo dva takva mjesta u Varavi", rekla je toq,om glasa kao
da se ispriava. U trenutku me obuzeo osjeaj krivnje to sam pizzu u Poljskoj uzela zdravo za gotovo. "Zaboravimo to!", rekla sam.
No ona je inzistirala na pizzeriji. "Mora to vidjeti," rekla je. "To je
mjesto razliito od drugih restorana u Varavi."
Imali smo sree jer su nas primili bez rezervacija. Bio je to jedan
od samo nekolicine restorana u privatnom vlasnitvu. Takoer smo
imali sree jer smo sebi ovdje mogli p~iutitlpizzu i pivo, koji su
kotali jednako kao i veera u otmjenom hotelu. Restoran je bio malen i ugodan, sa samo dva drvena stola i nekoliko visokih barskih
stolica- ni uz najbolju volju unutra nije moglo stati vie od dvadeset ljudi.
Vani je padala kia, bilo je hladno zimsko popodne u Varavi. Nakon to smo uli, nali smo se u drugaijem svijetu: dva konobara bila su odjevena u besprijekorne bijele koulje, s leptir-manama i crvenim pregaama, zdjela svjeega tropskog voa ukraavala je bar,
stolnjaci su bili platneni, a miris pizze peene u pravoj pei na drveni ugljen irio se prostorijom. Jolan ta i ja sluale smo diskoglazbu,
205

SLAVENKA

DRAKULI

jele pizzu i pile Ti<borg iz dugakih, elegantnih aa. Moda se zapravo to plaa, osjeaj da se nalazi negdje drugdje, u nekoj drugaijoj Varavi, u zemlji snova gdje ima svega - pizze, vonih soko-
va, debelih odrezaka na aru, salata, i da svakodnevni ivot nestaica i siromatva ne moe prodrijeti unutra, barem nakratko.
Da bi se ipak shvatilo koliko je ovo mjesto drugaije, treba vidjeti neki "normalan" kafi, kao onaj u jednoj modernistikoj zgradi od
betona i stakla koji smo posjetili istoga dana. Neonske svjetiljke to
bacaju sablasno blijedo svjetlo na aluminijske stolove i stolice pokrivene plastikom. Ovo mjesto vie slii autobusnoj stanici nego
hawiarnii. Gotovo je prazno i zrak je gust od dima cigareta. Poblajhana konobarica sporo nam prilazi s vrlo ogranienim izborom pia:
aj, nekoliko alkoholnih pia, Coca-Cola, kava. "S mlijekom?", pitam.

"Nema mlijeka", odmahuje glavom.

"Mogu li onda moda dobiti voni sok?", kaem, u nadi da u
popiti jedan jedini sok u poljskom dravnom restoranu.
"Nema soka." Odmahuje glavom nestrpljivo. (U ovom trenutku
se naravno ne postavlja "sofisticirano" pitanje koju vrstu vonog soka biste eljeli.) Odustajem i naruujem kavu. Preslatka je. Jolan ta
pije Coca-Colu, jer nje ima posvuda- usred Varave, kao i vjerojatno usred pustinje. Moda tamo nema ni mlijeka ni vode, ali sigurno ima boca Cole u blizini. Izgleda da nikoga ne smeta paradoks da
iako voe raste irom Poljske, vonog soka nema nigdje, za razliku
od Coca-Cole. No Cola je ovdje, kao i sve to dolazi iz Amerike, vie simbol nego pie.
Kada je ovjek sveden na to da mu se Cola i pizza nude ne samo
kao otmjena hrana, nego kao sama ideja izbora, ini mi se to vrstom
imperijalizma, mogueg samo tamo gdje je izbor ogranien. Nasuprot pizzeriji, na mjestu gdje je Jolan ta parkirala svoj mali Polski Fiat,
nalazi se trgovina mjeovitom robom. Popodne je zatvorena, tako
pie na rukom napisanoj cedulji na vratima. Kroz pranjavo staklo
izloga vidim poluprazne police s nekoliko konzervi graha, pakiranja
206

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

tjestenine, rie, kupusa i octa. Prijatelj, Jugoslaven koji ivi u Varavi, rekao mi je da se prije par godina u trgovinama mogao kupiti uglavnom ocat i senf. U jednom trenutku, moj prijatelj je primijetio
da su police bile popunjene kompotom od ljiva. Moglo bi se lako
zakljuiti da se Poljacima taj kompot najvie svia, jer zato bi ga
inae bilo u trgovinama u tolikim koliinama? No razlog je bio posve suprotan: kompot od ljiva naao se na policama zato jer ga je bilo, a ne zato jer bi se nekome sviao. Meutim rije "sviati" nije
najbolji nain da se objasni situacija s hranom (ili bilo koja druga
situacija) u Poljskoj. Koje bi znaenje rije "sviati" uope mogla
imati, zakljuujui po izlozima u kojima luk i enjak predstavljaju
dva od samo nekoliko artikala na izboru?
Polako uviam da ovo nije samo drugaija stvarnost, nego da i rijei ovdje imaju drugaije znaenje. Poinjem shvaati da rije
"sviati" podrazumijeva ne samo izbor nego i rafiniranost, tovie
ugaanje eljama, savoir-vivre - zapravo, gotovo potpuno drugaiji
stav prema hrani. Sigurno ne podrazumijeva da se kljuka te bilo ime
to moete nai na seljakoj trnici ili u trgovini toga dana. Umjesto
toga, "sviati" podrazumijeva izvjesno iskustvo, znanje, mogunost
usporedbe kvalitete i ukusa. Odmah nakon ruenja Ceaucescuove
vlade u Rumunjskoj u prosincu 1989. proitala sam lanak u novinama o ivotu u Bukuretu. Bila je to pria o ovjeku koji je po prvi
put u ivotu pojeo bananu. Taj stariji ovjek, radnik, srameljivo je
priznao novinaru da je pojeo cijelu bananu, zajedno s korom, jer nije znao da je treba oguliti. Prvo sam bila dirnuta izolacijom u kojoj
je ovjek bio prisiljen ivjeti, injenicom da nikada nije itao ili uo
kako se banana jede. No onda je neto drugo privuklo moju panju.
"Bila je ukusna", rekao je ovjek. Mogla sam ga zamisliti kako dri u
ruci zrelu bananu, slatkog mirisa, kako ga ispunjava znatieljom i
uzbuenjem, poput zabranjena voa. Drao ju je na trenutak u ruci, a onda zagrizao. Okus je bio neobian, ali "dobar". Mora da je bila dobra, ak i s gorkom, tvrdom korom, jer u njegovim oima banana je bila nedostina, objekt elje. ovjek nije jeo bananu, nego
207

SLAVENKA

obeanje,

DRAKULI

nadu u budunost. I tako mu se banana sviala bez obzira na njezin okus.

Kad ivi u ovim krajevima, neprestano te podsjeaju da se ne
ponaa nepromiljeno s hranom. Sjeam se kako mi je majka govorila da moram pojesti sve to je na tanjuru preda mnom, jer je bacanje hrane grijeh. Moda je pritom mislila na Boga, moda ne. Ona
je proivjela Drugi svjetski rat, i otada, kao i veina ljudi u Istonoj
Europi, ponaala se kao da rat nije nikada zavrio. Moda zato ti
ljudi nisu nikada doista iznenaeni da ak i etrdeset godina nakon
rata jo uvijek nedostaje eera, ulja, kave ili brana. Biti nepromiljen, ponaati se kao da si negdje drugdje, gdje moe sve nabaviti,
nije grijeh protiv Boga, nego protiv ljudi. Ovdje mora misliti n>C
hranu, jer hrana ovdje ima potpuno drugaije drutveno znaenj~.
Ako donese kola za desert kad si pozvana na veeru u bogatijim~
zemljama, to predstavlja uobiajenu gestu, u Istonoj Europi to
znai da si uloila dobar dio energije da bi ga pronala ako ga nisi
sama ispekla. Ako si ga pak sama ispekla, pronalaenje jaja, mlijeka,
eera i maslaca oduzelo ti je puno vremena i energije. To kola ini
dragocjenim na posve drugaiji nain nego da si ga kupila u oblinjoj slastiarnici.
Kad me Jaroslav doekao na prakom aerodromu, htjela sam kupiti tortu prije nego odemo kod -n) ega na veeru. Bilo je sedam sati
uveer i trgovine su ve bile zatvorene. esi rade do pet ili est, to
ne ostavlja mnogo vremena za kupovinu. "Staroj vladi se nije svia
lo da ljudi eu ulicama. To bi moglo prouzrokovati probleme", rekao je Jaroslav, u poluali. "Osim toga, ionako nema mnogo toga za
kupiti." Moja elja da kupim tortu poslije est sati inila se prilinom ekstravagancijom. U kavani Slavia uope nije bilo kolaa, da
o torti niti ne govorimo. Najbolja slastiarnica u Pragu bila je, naravno, ve zatvorena, a u hotelu Zlata Husa konobarica je ponovila
za nama "Torta?", kao da smo na pogrenom mjestu. Onda je odmahnula glavom. Moja elja da kupim tortu smanjivala se sa svakim novim mjestom koje smo obili. Ne radi se o tome da u Pragu
208

K.AKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

nije bilo torti- samo ih je bilo teko nai u to doba dana. Na kraju
smo otili u jedinu trgovinu otvorenu do pola devet i kupili sladoled. Bilo je tri vrste sladoleda, i Jaroslav je izabrao vaniliju, koju njegovi deki najvie vole.
Drugom prilikom, u glavnom graduiBugarske, S~fiji,<Evelina je
priredila tulum. Pomagala sam joj u malojkuhinji rue~nog stana
koji je dijelila s prijateljicom studenticom, jer kao asistentica na
sveuilitu nije mogla sama plaati najamninu za cijeli stan. Ogulila sam otprilike tri kilograma krumpira. Evelina je pripremila krumpir salatu s lukom. Ostatak krumpira ispekla je u penici i posluila s ... zapravo s niim. Ona to zove "tulum s krumpirom na sto
naina" - ponekad je humor jedini nain da se prevlada depresija.
Nalo se tu i nekoliko jaja za omlet i dvije konzerve sardina (uvezene iz Jugoslavije), te votka i vino. I to je bilo sve, za osam ljudi koje je pozvala.
Sjedili smo oko njezina stola: kazalini reiser, koj\. ivi u egzilu
u Njemakoj, troje Evelininih kolega sa sveuilita, prijateljica povjesniarka, njezin mu i nas dvije. Jeli smo krumpire s krumpirima,
pili votku, raspravljali o prvom broju opozicijskih novina Demohratia, o pregovorima za okruglim stolom izmeu Saveza demokratskih
snaga i komunistike vlade, raunali koliko e glasova opozicija dobiti na predstojeim prvim slobodnim izborima. inilo se da nikoga nije smetalo to nema vie hrane na stolu, barem dok se strasno
govorilo o politici. "Ovo je naa hrana", kae Evelina. "Naueni
smo da se opamo politikom za svim obrocima. Za doruak jede izbore, parlamentarna rasprava dolazi za ruak, a za veeru se smije
veernjim vijestima ili bjesni zbog lai koje podvaljuje Komunis. tika partija." Moda ovi ljudi mogu ivjeti gotovo bez hrane, bilo!
~ zato to je ona preskupa ili zato to nema nita za kupiti, ili iz oba
razloga, ak i bez knjiga i informacija, ali ne i bez politike.
Ali politiziran ost nije novi fenomen i ne zbiva se samo sada, kad
postoji prva prava prilika da se neto promijeni. Bliskost s politikim pitanjima bila je dio svakodnevnog ivota za vrijeme Todora

209

SLAVENKA

DRAKULI

ivkova, bilo u obliku mrnje, nepovjerenja, ogovaranja ili iste rezignacije. U totalitarnim drutvima ovjeka se politika direktno dotie, tu nema bijega. Politika nikad ne postaje apstraktna, ve opipljiva, brutalna sila koja upravlja svakim aspektom naeg ivota, od
toga da odreuje to emo jesti do toga kako emo ivjeti i gdje
emo raditi. Nitko ne ostaje poteen te kuge. Paradoksalno je da
upravo tako totalitarna drava proizvodi vlastite neprijatelje, palitizirane graane. "Barunasta revolucija" nije samo proizvod visoke
politike, nego i svijesti obinih gradana, zaraenih politikom.
Prije puta u Bugarsku, Poljsku i Rumunjsku ovjek pokuava zaboraviti novinske fotografije ljudi koji stoje u redovima ispred trgovina. Smatrate da one slue kao dokaz u ideolokoj borbi, dokaz da
komunizam propada. Ili ih uzimate kao puke slike koje nisu stvarne. Ali kad stignete ovamo, ne moete pobjei od osjeaja nestaice,
ak i ako vi sami ne stojite u redu, ak i ako redove niti ne vidite. U
Pragu, gdje ljudi stoje u redovima samo za voe, vidjela sam dovoljno svih namirnica, osim naranaa i limuna, koje se smatralo "luksuzom". Teko je predvidjeti to e se smatrati luksuznom robom,
jer to ovisi o planiranju, proizvodnji i nestaicama. Jednom to moe
biti voe, kao u Pragu, ili mlijeko, kao to je to u Sofiji. Ljudi se na
to naue. U Albaniji, obitelj mjeseno moe kupiti kilogram mesa,
kilogram sira, pet kilograma brana, oko dvadeset dekagrama kave i
maslaca. No svugdje je najvaniji kruh. Kruh znai sigurnost, jer
kad nestane kruha poinje pravi strah. Kad god proitam novinski
naslov "Nema kruha", vidim malu, mranu, gotovo praznu pekaru
na Bulevaru Vladimira Zaimova u Sofiji. Bez ikakva razloga tada i
sama osjetim pravi strah. Strah ini i moj kruh nestvarnim, i osjeam da bih ga trebala zgrabiti i pojesti dok mogu.
Svaka majka u Bugarskoj moe ukazati na razloge propasti komunizma, od poraza planske privrede (i nedostatka hrane i mlijeka
kao posljedice) do nedostatka stanova, vrtia, odjee, jednokratnih
pelena ili toaletnog papira .. Ko!J1unizamje propao na razini svakodnevnog ivota, a ne ideologije.
210

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

U jednoj kuhinji u Sofiji sjedim s Anom i Katarinom. Njezina

jednogodinja ki pokuava dohvatiti nae alice sa stola. Izgleda
zdravo. "Sad joj je dobro", kae Ana, "ali trebale ste je vidjeti prije
est mjeseci. Nije bilo za kupiti mlijeka u prahu, a i obino mlijeko
se vrlo teko nae. U jednom trenutku nae trgovine su poele prodavati Humanu, uvozno mlijeko u prahu iz dolarskih duana, jer
mu je istekao rok trajanja do kada mogu biti na policama. Nisam
imala izbora. Morala sam hraniti svoju bebu tim mlijekom i ona se
razboljela. Naa vlastita Vlada je otrovala bebe, dopustivi prodaju
takva mlijeka. To je ak bilo i na televiziji, morali su to prikazati, jer
su se mnoge bebe u Sofiji razboljele. Mi ovdje smo Trei svijet."
Ako komunizam nije propao zbog kruha ili mlijeka, onda je sigurno propao zbog jagoda. Kada sam iz zapadnog Berlina letjela za
Varavu, donijela sam sa sobom neto kozmetike, narane, okolade
i Nescafe kao poklon mojoj prijateljici Zofiji, kao da sam ila kui.
Kupila sam i koaricu jagoda. Znala sam da bih sada we mogla kupiti narane ili ak Nescaje od ulinih prodavaa, ali ne i jagode. Kupila sam ih i zato jer sam se sjetila da smo prvi put bile zajedno u
New Yorku, u osamdesetima, zajedno ile u kupovinu. U supermarketu na donjem Manhattanu stajale smo ispred polica s voem i samo buljile. Bile su pune voa kojemu ni imena nismo znale, ili, ako
i jesmo, poput ovjeka u Bukuretu, nismo znale kakav ono okus
ima niti kako se jede. No taj prizor i nije bio nikakvo iznenaenje,
na neki nain smo ga i oekivale. Pravo iznenaenje bile su svjee
jagode, iako je bio prosinac i u izlogu je ve bilo ukraeno boino
drvce. U Poljskoj i Jugoslaviji moglo se nai jagode samo u proljee.
Bile su toliko skupe da smo ih kupovali djeci ili prilikom posjeta bolesnim roacima. A ovdje, posve iznenada- jagode. Tog asa za nas
dvije jagode su predstavljale svu razliku izmedu svijeta u kojem smo
mi ivjele i ovog, tako udnog i neugodno bogatog. Nije bilo ni tako udno da ih se moglo nai usred zime, nego da smo ih sebi mogle priutiti. Kad sam joj pruila jagode u Varavi, Zofija je rekla:
"Kako divno! Sauvat u ih za svog sina!" injenica da je upotrije211

SLAVENKA

DRAKULI

bila rije "sauvati" otkrila mi je da gotovo deset godina nakon t~

smo se vidjele u New Yorku, nakon pobjede Solidarnosti i privatnih
inicijativa u privredi, jo uvijek nema jagoda i vjerojatno ih nee bi-
ti ni sljedeih deset godina.
Bila mi je bliska te veeri, u stanu u kojem je ivjela sa svojom
bolesnom, starom majkom Qer nema nikog drugog tko bi se brinuo
o njoj, a staviti majku u dom znailo bi vie od okrutnosti, bio bi to
zloin). Svaka od njih uzela je samo po jednu jagodu, a ostatak su
stavile u hladnjak "za Grzegorza". To je nain na koji kaemo svojoj djeci da ih volimo, jer hrana je ljubav kad je nema ili mora stajati u redovima pred duanima, kupiti to ima i od toga nastojati
pripremiti pristojan obrok. Moda su mi zbog toga piJea juha, dinstani kupus i pire krumpir te veeri bili tako ukusni.
Kad doem u New York i idem u kupovinu u Grace Balducci
Marketplace na Treoj Aveniji i 7!. ulici, mislim na Zofiju, na svoju majku, na svoju prijateljicu Jasminu koja voli vicarsku okoladu,
elju moje keri da joj kupim vakae gume Broohlyn i svoju vlastitu glad, zbunjenu s tridesetak vrsta sira poredanih ispred mene. U
Literaturnoj Gazeti u svibnju 1989. sovjetski pjesnik Jevgenij Jevtuenko pie o eni iz kolhoza koja se onesvijestila u trgovini u Istonom Berlinu samo zato to je vidjela dvadeset vrsta kobasica.
Kad se osvijestila, oajniki je ponavljala: "Zato, ali zato?" Kako
dobro razumijem njeno pitanje. Ali injenica da znam odgovor nije
mi od velike pomoi.

O MINKI l OSTALIM VANIM

PITANJIMA

Kad zatvorim oi, jo uvijek mogu prizvati u sjeanje sliku majke

kako se odmara na kauu u kuhinji u subotnje poslijepodne. Proljee
je, ona lei u polumraku, i u svjetlu to prodire kroz zavjese vidim
~jezino lice prekriveno plokama krastavca kao udnu, bijelu masku.
Cini to svake subote- nakon dvadesetak minuta e ustati, skinuti
plokice i umiti se hladnom vodom. Onda e se namazati kremom za
lice Ten-sem, jedinom koja se mogla kupiti sredinom pedesetih. Kada
joj dotaknem kou, bit e svjea i njena pod mojim prstima.
Prije toga majka bi oprala svoju i moju kosu. Njena je vrlo du aa
i smea; pere je s Camillaflor iJJ1l]JOj1Qm u prahu. Naravno, to je j~
dinayostojeam<t.'i"', u papirnatoj vreici sa slikom plavue ili bri~
nete. Kosu ispire u vodi s malo octa da bi postala meka i sjajna. Moju plavu, njenu kosu ispire vodom s iscijedenim sokom od pola limuna, iji me miris zatim prati itavo poslijepodne. I dok lei s
maskom od krastavaca na licu, ili maskom od bjelanjka, ili jogurta
ako je zima, ili oblozima od kamilice koji uklanjaju otoke ispod oiju
nakon loeg sna ili svade s ocem, ja zamiljam kako u i ja to initi
~ada odrastell},_j ne mogu doekati taj dan.

Znam da e nakon toga manikirati nokte i minka ti se. Zapravo,

nanijet e jednu od dvije mogue boje rua koji je kupila u drogeriji i uokviri ti oi crnom olovkom- ta-je_sva postojea kozmetika. Bit
e sretna ako nae jo preostaloga pu dera u maloj plastinoj vreici
to joj je majka uspjela pribaviti. Na kraju e iza uha i na zglavke

212

213

SLAVENKA

DRAKULI

staviti nekoliko kapi kolonjske vode -ukaste vodice koju spravlja

sam apotekar. U plavoj satenskoj veernjoj haljini koju je sama saila, otii e zatim s ocem na ples u oficirski klub. Godinama poslije,
sjeat u se potanko kako je u tom trenutku bila lijepa, arobnica
koja je stvarala ljepotu ni iz ega. Ignorirala je stvarnost, injenicu
da nije bilo izbora, koristei se starim receptima za ljepotu koje je
nauila od moje bake i prabake. Uostalom, peeling kfeiim se uvijek
~oe prirediti od kukuruznog brana, maslinovo se ulje moe koristiti kao krema za sunanje ili tretman za suhu kosu, a lijepa tamna
boja kose moe se dobiti upotrebom jakog indijskog aja.
Mlade komunistike drave imale su tada vanijih zadataka od
proizvodnje minke - poput obnove krajeva unitenih ratom, industrijalizacije i elektrifikacije. Lenjinov popularni slogan bio je:
elektrifikacija + sovjeti = komunizam. U petogodinjim planovima
koje su sastavljali mukarci, naravno da nije bilo mjesta trivijalnostima kao to je kozmetika. Ionako se estetika smatrala luksuzom i
"buroaskom" izmiljotinom. Uostalom, ene su bile jednake pred
zakonom, zato bi trebale ugaati mukarcima koristei se trikovima i pomagalima za uljepavanje? Meutim, ene su ipak uvijek eljele biti lijepe, i nisu uvidale direktnu vezu izmeu ljepote i jednakosti proglaene od strane drave. Zapravo, vidjele su tu vezu jedino u tome to su morale raditi na mukim poslovima, dokazujui da
su i fiziki jednake. Radile su na gradilitima, cestama, u rudnicima, poljima i tvornicama. Komunistiki je ideal bila robusna ena
koja nije izgledala puno drugaije od mukarca. Lijepo odjevena ena bila je predmet sumnje, a katkad i istrage. lanovi Komunistike
partije, godinama nakon zavretka rata morali su traiti slubeno
odobrenje za enidbu enom iji je "sumnjivi" izgled nepogreivo
ukazivao na "buroaske" podrijetlo.
Ali ispostavilo se da je estetika kompleksno pitanje koje se nije
moglo rijeiti jednostavnim dekretima. Proglaavajui tzv. "buroasku" estetiku nepodobnom, kao prirodni ishod komunistike ideologije, drava je stvorila drugaiju; t()talitarnu estetiku. U Kini je
214

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

jednakost propisanim uniformama bila dotjerana do vrhunca. Bez

izbora kozmetike i odjee, loom hranom i tekim radom, bez slobodnog vremena, nije bilo teko stvoriti p,osebnu vrstu uniformiranosti koja dolazi od jednake raspodjele siromatva i zanemarivanja
istinskih ljudskih potreba. Nije bilo prilike za individualizam - ni
za mukarce, ni za ene.
Kada sam I 990. posjetila Varavu, prijateljica mi je priala o
poplavi crvenokosih ena; odjednom se inilo da polovica ena na
ulicama Varave ima crvenu kosu, to nije moglo proi nezapaeno.
Mogao je to biti modni krik. Vjerojatnije se ipak ovaj fenomen mogao pripisati nemogunosti kemijske industrije da proizvede ostale
boje. Zamislite te ene suoene s injenicom da u trgovini u kojoj
su obino kupovale nema ni jedne druge boje. Kada je nema u toj
trgovini, obino je beskorisno traiti je u drugima. Njihov izbor sveden je na samo jedan crveni ton. To je boja burgundca, koja kosi daje posebno umjetan izgled poput perike. Dakle, ili ~ izgledati neuredno, s posvijetjelim krajevima i tamnim korijenima, ili e obojiti kosu bilo kakvom bojom koju trenutano mogu nabaviti, nadajui
se da i drugima nee pasti na pamet to isto. ene zapravo nisu imale izbora.
Te iste zime u Pragu, stojei pred parfumerijom u sreditu grada,
osjeala sam se kao kad mi je bilo trinaest godina i majka me poslala
da joj kupim ampon, ili moda sapun. Izlog te trgovine na mene je
djelovao poput vremeplova; u trenutku sam bila prenesena u davne
g<J_dine ~~:tine, godine estetikes~r<.>_m~tv~. Iako nisam Amerikanka,-&illo mi se da tamo naprosto nema niceg sto bi se kupilo. Pred tim
izlogom shvatila sam kako su zapravo ironini dananji savjeti u Cosmopolitanu, ili bilo kojem drugom zapadnom modnom asopisu, o
upotrebi tzv. "prirodne" kozmetike: maslinova i bademova ulja, limuna, jaja, lavande, kamilice, krastavaca ili jogurta. Jo uvijek se sjeam
majine udnje za "pravom" kremom u maloj staklenoj posudici sa
zlatnim poklopcem od poznate francuske firme, za koju je bila spremna platiti cijelo bogatstvo na crnom tritu, samo kad bi je nala.
21S

SLAVENKA

DRAKULI

T<ada se ene na Zapadu vraaju starim receptima, to ine po

/ vlastitom izboru, jer za njih je to samo jedna od bezbroj mo-.
gunosti. Za ehinje, Bugarke ili Poljakinje nije bilo tako. Sjeam se
kako su osamdesetih, nakon dana i noi provedenih u vlaku ili autobusu, stizale u Zagreb. Poloile bi plastinu vreicu na tlo na samome rubu trnice (zbog straha od milicije) i izloile robu koju bi
donijele. Medu njima bi se nale i profesionalne verceri ce, to su
znale dobro zaraditi kupujui stranu valutu koju su zatim u svojoj
zemlji prodavale po viestrukoj cijeni. Ali vidjela sam takoer mladu Poljakinju, moda studenticu, koja je prodavala utog, gumenog
medu, dezodorans i zelenu najlonsku bluzu, od onih koje se mogu
nai samo u duanima s rabljenom robom ili u komunistikim zemljama. Nisam mogla pobjei od pomisli kako ona prodaje vlastite
stvari. Zato bi netko prevalio toliki put samo da proda plastinu igraku? l to ako je i proda, to je to to eli kupiti za taj novac?
Moda boju za kosu koja nije crvena.
Kako god bilo, ta je djevojka bila mlada, i za nju je bilo nade da
e jednom (pokazalo se: ubrzo!) ivjeti drugaijim ivotom. Za moju majku i ene njezine generacije ve je prekasno. Da im je kozmetika bila dostupna, moda bi im ivoti bili drugaiji. A moda i ne
bi. Ali zar i one nisu trebale imati mogunost izbora)
Davno, kad smo jo bili djeca, igrali smo se pogaanja koja je od
ena na plai u Splitu Poljakinja ili ehinja. Bilo ih je lako prepoznati po staromodnim kupaim kostimima, minki, frizurama i -bo-

ji kose. Sve je na njima bilo nekako pogreno. ene u Poljskoj "voljele" su zeleno ili plavo sjenila za oi jednako kao i umjetnu crvenu boju za kosu. Isto je i s bijelim izmama s visokom petom koje su bile
toliko "omiljene" u Pragu u zimu 1990. Thko je bilo i s puloverima,
kaputima, cipelama; svi su nosili iste stvari, ne zbog toga to bi tb e-

ljeli, ve zato to se nita drugo nije moglo kupiti. Tako je drava

stvarala modu- nedostatkom proizvoda i nedostatkom izbora.
Da bi se izbjegla uniformnost, trebalo je naporno raditi; potku piti
prodavaicu, ekati u redu za neki uvozni proizvod, potroiti mjeseni
216

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

dohodak za traperice na crnom tritu, gomilati tkanine i ivati, imitirajui

slike u glamuroznim stranim asopisima. Ono to je ove napore inilo dirljivima bio je nain na koji su ih ene nosile. Pia njima nita nije bilo leerno. Bile su pretjerano dotjeranc, s previe minke, nisu znale slagati boje i materijale, otkrivajui svoj provincijalni pokuaj
imitiranja zapadnemode. Ali gdje su mogle i nauiti neto o kreiranju
,vlastita izgleda, o stilu? U enskim asopisima kontroliranima od Partije koji su ih uili prvo kako da budu dobre radnice i lanice Partije,
zatim majke, kuanice i seksualni objekti, a nikada linosti. Biti svoj,
graditi individualizam i shvaati sebe kao jedinku u masovnom drutvu bilo je opasno. Mogli biste postati ivui dokaz da sistem ne funkcionira. minka i moda su vane, jer svjedoe o politici. U knjizi Sovjetshe ene Francine du Plessix Gray, ene objanjavaju da se ne odijevaju za. mukarce, ve da bi se osjetile bolje u vlastitoj sivoj svakodnevici ili da bi pokazale svoj status pred drugim enama. Zapravo su sve
to inile da pokau razliku: nije bilo drugih naina z'a razlikovanje.
ak ni zaeci potroake ideologije u ezdesetima nisu puno pomogli;
jo uvijek nije bilo izbora, odnosno dovoljno velike ponude. Usprkos
propagandi, pravo je potroako drutvo bilo neostvarivo - osim kao

ideja. Jednostavno, nije bilo ba puno toga za konzumirati. enja za

drugaijim izgledom uvijek je stvarala tekoe i zahtijevala poseban
napor, moda ak posveenost. Ali veina ena nije imala niti dovoljno vremena niti mate da to uope pokua.
ivjeti u takvim uvjetima i drati asopis poput Vogaea u rukama,

posebno je iskustvo - kao da vam je u ruci mjeseeva praina ili kometeora koji vam je sluajno pao u dvorite. "Mrzim ga", kae

madi

Agnes, urednica znanstvenog asopisa u Budimpeti, pokazujui mi

Vogue. "Zbog njega se osjeam tako jadno ela bih mogla zaplakati. Samo pogledaj taj papir- sjajan, gladak, kao svila. Ovdje nema niega
nalik na to. Jednom kad ga ovjek vidi, odmah mu nametne ne samo
drugaiji standard nego i vidljivu granicu. Katkad mislim da je 'eljezna zavjesa' zapravo napravljena od svilenkastih, sjajnih slika lijepih ena odjevenih u predivnu odjeu, od slika iz enskih asopisa."
217

SLAVENKA

DRAKULI

Sita reklama, zapadna ena prelista takve asopise samo povrno,

ak s dosadom. Ona je sve to ve vidjela, bombardiraju je reklamama
svakoga dana; na televiziji, u asopisima, na plakatima, u kinu. Za ene u komunistikim zemljama slike u asopisima kao to je Vogue bile su puno vanije: prouavale su svaki detalj sa zanimanjem ljudi koji nemaju nikakvih dodira s vanjskim svijetom. Pokuavale su ih dekodirati, proitati njihovu poruku. Budui da su bile neiskusne, shvatile su je doslovno, i vanjski svijet izgledao im je poput raja. To je
itanje bilo pogreno i naivno, meutim, ostalo je u podsvijesti ena
kao mona sila, unutarnja motivacija, uspavana elja za promjenom,
prilika da se probude. Proizvoai ovih reklama, "skriveni poticatelji",
kako ih zove Vance Packard, mogu mirno spavati. U bivim komunistikim zemljama, njihov san se ispunio: ljudi jo uvijek vjeruju u njih,
ene pogotovo. Ba ih briga za manipulacije u modnoj i kozmetikoj
industriji! Upozoravati ene iz komunistikih zemalja da ove industrije ostvaruju zaradu iskoritavajui njihove potrebe je kao upozoravati stanovnike Bangladea na opasnost od kolesterola. Prosjena zapadna ena- ako takvo stvorenje uope postoji- jo uvijek osjea laganu mjeavinu zavisti, ljubomore i enje dok gleda taj svijet slika.
Uostalom, upravo to je i cilj- tako djeluje potroako drutvo. Ali ona
barem moe otii i kupiti to to je vidjela u asopisu. Ili moe o tome
sanjati, ali na drugaiji nain, jer ideologija njezine zemlje ui je da se
jednoga dana moe obogatiti - napornim radom ili moda pukom
sreom. U komunistikim zemljama slike u stranim modnim
asopisima tjeraju ene da mrze stvarnost u kojoj ive, jer ne samo da
nita od toga ne mogu kupiti (ak i kada bi za to bilo dovoljno novca), ve su i sam papir i kvaliteta tiska upravo nedostini. Glamurozne slike koje prelaze dravne granice u asopisima i filmovima tako
postaju opasnije od bilo kojeg tajnog oruja, zato to izazivaju enju
za "drugim", zbog koje su neki bili voljni riskirati i ~

U naoj kui postojao je stari ormar u kojemu j majka gomilala

tkanine, metre i metre bilo ega to je uspijevala nabaviti- anela, pamuka, svile, tvida, kamira, vune, ipke, lastike, konca, ak i dugmadi.
Katkad bi nam dopustila da se igramo stvarima iz skladita, ali to je
218

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

zapra~~bio_njezin "boutique". Precrtala bi bluzu ili suknju s krojnog

arka iZ Svijet i saila ih na bakinoj singerici. Svaka ena iz moga djetinjstva znala je ivati na stroju. Ni ja to nisam m()gla izbjei. S pet godina isplela sam prvi al i izvezla patkiJ--s-paii~a koju majka jo uvijek uva. Kasnije me putala da ijem na stroju uz njezin nadzor, i s
petnaest godina ve sam ivala vlastite haljine. Ne zbog toga to bi to
bila enska dunost, ve je to bio jedini nain da se pristojno odjenemo. Kada je prvi put otila u Italiju posjetiti roake, vratila se odjevena u bijelu bluzu od organdija, crnu plisiranu suknju i lakirane crne
cipele s visokim potpeticama. Donijela je pulover od mohera, kini
ogrta od tanke plastike- "ukavac" _(znak pre~tia), i veernju haljinu od tila, prekrivenu ljoliicama. Najvie me oarala njezina nova
ruiasta spavaica i odgovarajui svileni ogrta s ipkastom kragnom.
Tako lagan, gotovo proziran, s dvije tanke naramenice koje su ostavljale gola ramena, to je bio najljepi neglige koji sam ikad vidjela. esto
bih joj reida da bi ga trebala nositi u kazalite, a ne u klevet. Majina
je spavaica za mene bila olienje enstvenosti.
Majka je i meni donijela neto posebno: tridesetak higijenskih
uloaka od !'rotira s pojasom. Uloci su na svakom kraju imali rupice
za dugmad kako bi se privrstili na pojas da ne klize. Prala ih je naruke i suila u kupaonici. Vie od trideset godina kasnije, u Sofiji, moja
prijateljica Katarina vidjela je moj paketi tampona u kupaonici. Zamolila me da joj ih ostavim kada se budem vraala u Zagreb, jer joj trebaju kada ima nastup l( kazalitu. "Nemamo higijenskih uloaka, a
katkad ni vate. Ako ih naem, pravim zalihe, a zna se dogoditi da ih
moram i posuditi." Na trenutak nisam znala da li da zaplaem ili da
se nasmijem. Na svojim sam putovanjima po Istonoj Europi posijala
tampone: u Varavi sam ve bila ostavila paketi tampona i uloaka
ironina naziva New Freedom (uz aspirine i antibiotike), jo jedan u
Pragu (uz parfem Atwis), i sada me u Sofiji doekala ista molba.
--Nakon svih tih godina, komunizam nije bio sposoban proizvesti
jednostavne higijenske uloke, prijeko potrebne enama. Toliko o
planskoj privredi i tzv. jednakosti spolova.
219

SLAVENKA

DRAKULI

Rumijana je bugarska filmska redateljica i lanica medunarodne

organizacije ena u filmskoj industriji - KIWI. U Bugarskoj KIWI
djeluje kao neka vrsta feministike organizacije, pomaui enama
na razliite naine: brigom za djecu zatvorenica, pomaui djevojicama u popravnim domovima i sirotitima, itd. Rekla mi je da
je zaduena za popravilite nedaleko od Sofije. Svaki put kada ih
Rosjeuje, djevojke je mole da im nabavi vatu. Tako Rumijana odlazi u tvornicu vate i nakrca svoj automobil prije posjeta popravilitu.
"Iako je vata neto na to imaju pravo, one su mi ipak zahvalne."
Danas mislim da majina svilena spavaSica ne mora nuno imati veze sa enstvenou, ali se jo uvijek pitam koji je minimum ela
se ena ne bi osjeala ponienon1? Poinjem razumijevati alopojku
koja me pratila kroz Varavu, Budimpetu, Prag, Sofiju, Istoni Berlin: "Pogledaj nas- ak ne izgledamo kao ene. Nema dezodoransa,
parfema, nekad ak ni sapuna ni zubne paste. Nema lijepog rublja,
ni arapa. A najgore od svega je to nema higijenskih uloaka. Kako
se to drugaije moe nazvati osim ponienjem?"
Na ulicama istonoeuropskih gradova lako je primijetiti da ene
izgledaju umorne i starije nego to jesu. Loe su odjevene, debele i
mlohave. Samo mlade su vitke i lijepe, zdravog izgleda koji donosi
mladost. Ipak, meni su ove ene lijepe, jer znam to se krije iza ozbiljnih, zabrinutih lica, zaputene kose, nemanikiranih noktiju; iza
svijetlog rua koji ne pae uz boju oiju, kose ili haljine; iza loih zuba, zguvanih kaputa, mirisa znoja u tramvaju. Njihova se ljepota
ne smije usporedivati s ljepotom ena zapadnog svijeta. Njihov izgled, moda i minka moraju se gledati drugim oima, i moraju se
znati cijeniti u odnosu na okolnosti. 1e ene zasluuju vie potovanja nego to ga dobivaju, naprosto zato to je_Qtti ena- da se ljepota i ne spominje- neprestana borba protiv naina na koji funkcionira itav sustav. Kada je u svibnju I 990. godine moja poznanica,
Fraiicusk!I1ja, posjetila Rumunjsku (dok su u Bukuretu jo trajale
uline borbe), komentirala je: "Rumunjke su tako loe odjevene,
uope nemaju nimalo stila!"
Ljepota lei u oima promatraa.
220

PRIA O BERLINSKOM ZIDU

Uvijek kada se sjetim Istonog Berlina, ne mogu se ne prisjetiti

nje, visoke dvadesetsedmogodinje Ulrike, duge crne kose, zapanjujue blijedog tena i dvije jedva vidljive bore u kutovima usana koje
su njezinu licu davale izraz gorine. Sjeam se naina na koji je drala alicu kada smo se prvi put srele, mog dojma da ne gleda u mene
ili ulicu kojom smo etale, ve kao da okree pogled k vJastitoj unutranjosti, k prolosti. Kao da zapravo nije ovdje, u Iowa Cityju, u
SAD-u. Bilo je oito da je tamo, u Berlinu. Ali o tome nije eljela
razgovarati. Prije nego me Christianne, prijateljica iz Zapadnog Berlina upoznala s Ulrike, rekla je da ona ne eli razgovarati o svome
bijegu iz Istone Njemake, i da ne bih smjela inzistirati. Nisam toliko eljela saznati kako je pobjegla ili kako je uspjela zavriti u tom
gradiu usred amerike provincije, usred kukuruznih polja. Jedino\
sam je eljela pitati je li mogue zaboraviti, je li mogue potpuno 1
promijeniti svoj ivot? Postoji li za nju novi ivot? Ulrike je oklijevala. Na trenutak se uinilo kao da e se otvoriti i poeti priati, ali ponovno je kliznula unutra, kao da bi bilo preteko sjetiti se tog ivota
od prije tri godine, preteko vratiti se natrag preko Berlinskog zida,
pa makar samo u sjeanju.
Bilo je zimsko jutro 1988. godine. Otre zrake sunca odbijale su
se od snijega, sijekui napola polu tamu cafea. Ulrike je u tiini pila
kavu, ud~ljena i odsutna. Njezino nepodnoljivo sjeanje vratilo ju je
u njezinu sobu, no prije puta u Madarsku. Roditeljima nije nita
221

SLAVENKA

DRAKULI

rekla, ali te ih je obine ljetne veeri 1984. godine gledala kao da eli upiti svaki detalj, svaki pokret i rije. Christianne mi je rekla kako
se to dogodilo: Ulrike i njezin prijatelj sjeli su na vlak za Maarsku,
potom za Rumunjsku. Sve je prolo dobro, jer im nije trebala viza.
Onda su pokuali ui u Jugoslaviju, da bi doli do Austrije ili Italije.
Uhvatili su ih na rumunjsko-jugoslavenskoj granici. Oboje su zavrili u zatvoru. Ulrike je tamo provela godinu dana. Nije puno
priala, Christianni je samo rekla da je bila tako bolesna, da je mislila da umire. Dobila je neku rijetku plunu bolest. Ali jedna je
reenica u meni jo dugo odjekivala, dok sam gledala njezin fino izrezani profil boje bjelokosti: "U zatvoru je izgubila svu kosu." Kosa
joj je sada bila duga i zdrava, s plavkastim sjajem kakav crna kosa
katkad ima. Bila je tako jaka, iva, vrsta, kada bi provlaila prste
kroz nju ili okretala glavu. Pomislila sam na uase koji su se krili iza
te reenice, uase kroz koje je morala proi, i moda sam tek tada
shvatila da za nju nije bilo rijei da ih iskae.
Kada je deportirana u Istonu Njemaku, Ulrike je opet zavrila
u zatvoru. Roditelji i mlai brat bili su prisiljeni odrei je se kako ne
bi bili osueni kao sudionici u organiziranju bijega. Iz straha za njihov poloaj, Ulrike im nije pisala, i bila je sigurna da ih nikada vie
nee vidjeti. T1da ju je Zapadna Njemaka otkupila iz zatvora, zajedno s mnogim drugim istononjemakim zatvorenicima. Dali su
joj neto novca i stan. Poela je ivjeti u Zapadnom Berlinu. im je
utedjela neto novca, otila je u Indiju. "Zato u Indiju?", iznenaeno sam upitala. "Ne znam, moda zato to je Indija dovoljno
daleko od Berlina, Istone Njemake, ak od Europe", mislila je
Christianne. U Indiji je srela sveuilinog profesora, Amerikanca.
On predaje u Iowa Cityju. Vjenat e se. U meuvremenu joj je narasla kosa.
Ulrike sam ponovno vidjela tjedan dana nakon prvog susreta.
Nazvala me i pozvala da se nademo u restoranu. "Nisam htjela biti nepristojna", rekla je, "ali o tim je stvarima teko priati. Imam
osjeaj da bih morala 'prevoditi' svoj ivot na prepoznatljiv jezik, jer
222

K.AKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

me inae nitko ne bi razumio. Ali za mene takav jezik ne postoji.

Kao to ni u njihovim ivotima nema nita to se moe usporediti s
takvim iskustvom, osim moda filma.\ tako me gledaju, a ja vidim
prazninu u njihovim oima ... "
U Zapadnom je Berlinu radila u Haus am Chechpoint Charlie,
muzeju na prijelazu na Istok, posveenom Zidu i sjeanju na rtve
koje su poginule pri pokuaju prelaska, podignutom 3 J. kolovoza
1961. godine. "Tamo me je progon ila slika male podmornice koju je
jedan mladi sam izradio- tono se sjeam njegove slike u kupaim
gaicama- kako bi preao Baltiko more i doao u Dansku. Pet je sati proveo pod vodom. Znala sam dugo buljiti u taj izloak, razmiljajui to bi se dogodilo da su ga zaustavili, da su ga straari primijetili, ili kako se morao osjeati, sam usred mora. Kao da sam i sama,
svakoga dana, bjeala iz Istonog Berlina, uvijek iznova. Morala sam
otii, otputovati nekamo." Dok je Ulrike polako, oklijevajui pripovijedala, prepoznatljivim njemakim akcentom, lice joj Sl; promijenilo.
Kroz prozor je gledala glavnu ulicu, niske zgrade od smede cigle, robnu kuu, kino ... nije pripadala ovmno: Ali~amojepripadala?
"Da, ne svida mi se ivjeti ovdje", rekla je vie-za sebe. Tada se
okrenula prema meni: "Ali nauila sam u ivotu jednu stvar: kako
nigdje ne pripadam, samo je kretanje vano. Putovanje, mogunost
pUi.OVanja-:-Zato sam pobjegla:-rorio u einu acla-nafvietiivam je
to me nitko u tome ne sprjeava."
Upoznala sam je u jesen 1988. U ljeto 1989. stajala sam na
straarskoj platformi na uglu parka Tiergarten. Mogla sam vidjeti
dobar dio Zida, sa zapadne strane prekrivenog grafitima i iroko, golemo minsko polje iza njega, i Istoni zid na drugoj strani. S lijeve
su strane Brandenburka vrata i zgrada Reichstaga, a s desne, u daljini, Potsdamer-Platz ili ono to je nakon bombardiranja od njega
preostalo. Prela sam u Istoni Berlin. S te je strane Zid bio potpuno bijel, duga, djevianska betonska linija, pomno uvana. Popela
sam se na RTV toranj u blizini Alexander- Platza, na rotirajuu platformu, i zajedno s krdom sovjetskih turista dobro sam razgledala
223

SLAVENKA

DRAKULI

podijeljeni grad. Iako se s visine od tristotinjak metara Zid jedva

mogao vidjeti, lako je bilo nai ga, pogotovo uveer. Tada je grad izgledao kao veliki kola, prerezan na dva dijela, tamniji i svjetliji.
Smatrajui da sam dovoljno vidjela, otila sam kui.
Samo tri mjeseca kasnije, u noi 9. studenoga, ljudi su poeli ruiti Zid. Kao i ostatak svijeta, gledala sam to na TV-tL Kada smo
nazdravili ampanjcem, sjetila sam sc Ulrike, veeri u restoranu,
njezine opale kose. Da li joj je lake, je li konano izlijeena, sada
kada je nitko ne moe sprijeiti da prijee s jedne strane grada na
drugu, iz jedne zemlje u drugu? Ili je za nju ve previe kasno radovati sc, jer joj je ivot obiljeen, jer nema puta natrag, jer kraj Zi-_
da ne mocdonjjctj_zaborav? Kako e sc osjeati sada, kada je sve
gotovo - ako je gotovo?
Godinu dana kasnije, u studenome 1990. godine, ponovno sam
posjetila Berlin. Otila sam na isto mjesto, pokraj Brandenburkih
vrata. Ali ovaj put nije bilo zidova, platformi, promatranica, nita
osim tamne pruge novog asfalta. Posjeti telj koji nikada prije nije bio
ovdje, teko bi mogao zamisliti gdje je bio Zid, ili ak da je ikada
uope postojao. Moram priznati da ni ja to nisam mogla zamisliti.
Sjela sam u autobus koji je vozio turiste u razgledanje istonog dijela grada. Zapadni Nijemci brzo su zaradili na injenici da vie nije bilo Zida. Autobus na kat kretao je s Kudamma i bio je pun nizozemskih studenata i nekoliko starijih ljudi koji su izgledali kao turisti. Kako smo preko Kreuzberga prilazili Istonom Berlinu, ak i
bez vidljive granice, osjetila sam udnu nelagodu. Pretpostavljam
da je svatko osjeti, ili bar svatko tko je jednom stajao u redu na stanici podzemne eljeznice u Friedrichstrasse, jedinom moguem izlazu, ili ulazu, kako hoete. Nakon dugog hoda kroz podzemne hodnike, doli biste u veliku dvoranu pregraenu zidom. Uska su vrata
proputala samo po jednu osobu. 'h1da biste ekali (nikada nije bilo
mogue predvidjeti koliko dugo), dok konano ne bi doao red na
vas. Potom bi policajac dugo gledao u putovnicu, pa zatim u vas, pa
ponovno u putovnicu, dok bi minute prolazile poput sati. Taj me
224

KA K O

S M O

PR E ! V J E l !

K O M U N l Z A M

pogled uvijek iritirao, poznati pogled sumnjiava policajca na svakoj

komunistikoj granici. Znate da niste krivi, ali takoer znate da to
nije vano, jer on smatra da jeste, i jer ulazite u svijet gdje nema nevinih, gdje su svi krivi dok se ne dokae suprotno. Sama injenica
da pu tujete iz jedne zemlje u drugu ve je dovoljan dokaz protiv
vas. Ulazei u Istoni Berlin, cijeli bi svijet izgledao drugaije, i drugaije biste na njega gledali.
Od biveg prijelaza autobus je uao u aveniju Unter den Linden,
i zaustavio se na Trgu Marxa i Engelsa, ispred naputene zgrade Komunistike partije. Stariji me par zamolio da ih slikam ispod
ulinog natpisa. Bili su zapadni Nijemci. Nisam ih trebala pitati
zato se ele ovdje slikati, bilo je previe oito. Ali kao da su mi itali
misli, ena je reida: "Ovaj e natpis uskoro nestati!" Sluajui je, odjednom mi se uinilo kao da to nije pravi grad, ve golema pozornica gdje e uskoro promijeniti scenografiju, jo jednom nakon
etrdeset godina. Dok sam drala kameru, shvatila sam da e upravo ova fotografija koju u sada snimiti biti moda jedini dokaz, osim
naih mutnih sjeanja, da su ulice nazvane po Karlu Liebknechtu
ili Klari Zetkin ili Marxu ili Engelsu jednom, ne tako davno, uope
postojale. Bit e to kao da je netko hodao od ulice do ulice, od trga
do trga, sa spuvom u ruci, briui imena, uklanjajui materijalne
dokaze prijanjeg ivota.
Naa je sljedea stanica bila Trg Republike, ispred zgrade Reichstaga. Prvi put ravno ispred sebe vidim zgradu koju sam poznavala samo iz filmova: velika je, mrana i prijetea. Nalijevo od nje, tamo
gdje je stajao Zid, nekoliko je bijelih krieva. Nakon to je sruen
Zid, ljudi su ih podigli u sjeanje na one ubijene na tom mjestu,
posljednji je bjegunac poginuo u proljee 1989. S Reichstagom u
pozadini krievi su izgledali mali, patetini, krhki. ak je i cvijee
izblijedjelo. "Razmiljamo o tome da ovdje preselimo novu vladu
ujedinjene Njemake", rekao je vodi, pristojan mladi u bijeloj koulji. Rekao je to leerno, putajui svoj ravni, hladni glas da padne
preko praznog trga, sive rijeke, praznine na mjestu Zida.
225

SLAVENKA

DRAKULI

I tova
studenoob Sj.etila sam se Ulrike. Kako bi se ona sada. osb

jeala, pred ovim bijelim krievima, bez Zida, pred zgra~om Rerchstaga na kojoj njemaka zastava veselo VIJOri na Vjetru e, Da h br _se
osjeala kao da joj je neto oduzeto, moda njezina proslost? ,DVIJe

godine u zatvoru, bolest, ispala kosa, strah, ustrap1ost, odlucnost:

sve uzalud, sve ni za to? Toliko patnje preputeno nepouzdanosti
sjeanja, svedeno na turistiku turu na_!~tok - dok jo, pos:oji - na
nezainteresirani glas mladog vodia. Ne smeta mi rusenJe Z1da, time sam oduevljena. AJi nain na koji je to uinjeno, oita ~urba kojom je ovaj tumor uklonjen ne samo s lica grada, ve i iz ljudskog
sjeanja, takoder, .to ponaanje kao da je stvarno mogue odmah se
ujediniti, postati jedan Berlin, jedan narod, kao da S." prolost, poe:_
djela tog naroda, vie ne rauna i kao da odmah sve treba zaboravrtr.
Kada smo proli pokraj rune zgrade vojnoga izgleda, vodi Je rekao:
"Ovo je bilo i\linistarstvo zranih snaga, tu je radilajako poznata
osoba, Hermann Goring." 10 je to, pomislila sam,:l]risanje sjeanja-
poinje upravo ovdje, upravo na ovome mjestu, pokraj Potsdamer
-Platza, u asu kad je Goring sveden na vrlo poznatu osobu, a Zrd
na male komadie obojenog betona koji se prodaju po cijeni od pet
maraka komad, kada je cijela povijest ovoga naroda svedena na suvenire i slavu. Ono ega.sam se bojala ve je ovdje: nevezani djelii
prolosti koji vie nemaju nikakva smisla. Koji, u stvari,_ nisu ni
vani. Ali to ih bre zaboravimo, to vie ih se trebamo bojati.
Umjesto da se pretvori u simbol, spomenik, Checkpoint Charlieta mitska vrata u bolji, zamiljeni, utopijski ivot, gdje su ljudi hapeni ili ubijani kada su pokuavali prijei na drugu stranu, gdje su
ekali da proclu da bi bacili pogled na drugaiji ivot, neto tosu nazivali slobodom i za to su bili spremni platiti i ivotom- sada Je buvljak. Prostor pun povijesnoga smea, gdje ljudi, o~ kojih mnogi i nisu
Nijemci ve Turci i Cigani, prodaJU stare n1emacke VOJne umforme,
znake sa srpom i ekiem, i lijepo umotane lane komadie Zida novi supermarket koji prodaje ostatke mrtvoga reima. Nakon to
sam to vidjeia:pomislila sam kako me ne bi udilo !Grda bi jednoga
226

.K A K O

S M O

P R E l V J E L l

K O M U N l Z A M

dana i od Buchenwalda napravili buvljak. Prodavali bi kosu zatvorenika kao "suvenire" (s potvrdom o autentinosti, naravno).
Ali Ulrikin muzej jo uvijek je ondje, moda jedino autentino
mjesto koje uva sjeanje na uase. I hvala Bogu da je tako, jer je to
neto ega se trebamo sjeati, to ne smijemo zaboraviti, ako elimo
sauvati sjeanje na prolost, bez obzira kako uasna bila. Taj je muzej mali, skroman. Nekako nije impresivan, ne odgovara mu rije
"muzej". Moda njegova veliina i lei u njegovoj obinosti, u neobino banalnim, primitivnim, jednostavnim napravama koje su
ljudi koristili kako bi pobjegli i nadama koje su u njih uloili. Te mi
je naprave Ulrike pokuala opisati, ali prije godinu dana, u restora
nu u Iowa Cityju, njezini su mi opisi zvuali posve nevjerojatno. Tamo nisu bile stvarne. Ovdje, na staroj granici izmeclu dva svijeta, jedino je mjesto gdje udesni izumi, kao i Ulrikine rijei, postaju
stvarni, gdje imaju stvarno znaenje. Minipodmornica sa upljim
plastinim tijelom promjera 70 centimetara, s maltm motorom i
propelerom (tamo pie da je mladi koji je njome pobjegao poslije
zaradio bogatstvo proizvodei ih); avion rune izrade s motorom od
1!-abanta; balon s toplim zrakom; sjedalo i konopac kojim je cijela
obitelj pobjegla jedne mrane veeri 1965. godine, s krova nekog
ministarstva; male drvene take kojima su ljudi iznosili pijesak iz
I 500 metara dugog tunela ... Pred tom iskonskom eljom za slobodom, i krhkosti sredstava za njezino dosezanje, osjeala sam da Zid
ipak nije trebalo potpuno zbrisati s lica Zemlje. Trebao je ostati,
moda ne itav, ali jedan veliki komad, u svoj svojoj apsurdnosti,
kao ivi spomenik prolosti, spomenik podjele, patnje, terora, nepravde, u ime ljudi koji su ubijeni i generacija koje su gotovo trideset godina ivjele u njegovoj sjeni. "Jako poznat ovjek, g. Goring"
i ovaj muzej dva su pola njemake povijesti, s ljudskim ivotima koji se proteu izmeclu njih.
Na drugome katu muzeja mala je sobica od petnaestak etvornih
metara, s nekoliko televizijskih ekrana na kojima je slika Zida - i
mali prozor koji je gledao preko pravog Zida dok je jo postojao. Ali
227

SLAVENKA

DRAKULIC

gledajui kroz njega u studenom 1990. nije se moglo vidjeti nita,

samo prazan prostor. Kau da se dijelovi Zida recikliraju u pijesak u

tvornici u Brnu. Dok sam stajala u toj maloj kabini u muzeju, gledajui prazninu, zamiljala sam sitni, bijeli pijesak iz Brna kako pada na tlo, prekrivajui prolost poput snijega. U Iowa Cityju, Ulrike izlazi iz kue, mislei da pada snijeg. Ali kada bolje pogleda, vidi
da je to sitni, bijeli pijesak, gotovo praina, praina Berlinskog zida.

O PRANJU RUBLJA

Sjeam se bakinih ruku, kao da ih sada gledam: oteene i ispucale, s malim ranicama od pranja posuda, rublja, podova, prozora, djece, od neprestanog moenja u vruoj i hladnoj vodi. Bila je naa slukinja- i na stroj za pranje rublja. Svake subote dola je na red ta ceremonija. Petkom uveer sve bi rublje namoila u kadi. Subotom
ujutro najprije bi ga izrifljala sagnuta preko ruba kade. Nakon toga
bi bijele platnene plahte, runike i rublje stavila ela se iskuhaj u u velikom loncu na tednjaku, mijeajui dugim drvenim tapom s vremena na vrijeme. Treba li uope rei da je to bio tednjak na drva?
Plahte je tirkala nakon to bi rublje tri puta isprala. Prvo bi skuhala tirak u malom loncu, a onda ga usula u kadu, tako da je voda
izgledala gotovo kao mlijeko. "Tako su ljepe, a i kasnije se lake spere prljavtina", objanjavala mi je, iako sam imala samo sedam godina (ali djevojicu u toj dobi ve treba uiti takvim stvarima).
Nedjeljom uveer peglala je itavu gomilu savreno bijelog utirkanog rublja. Pegla je bila na ugljen, i jo je uvijek negdje imam; baka
mi je pokazivala koliko puta treba presaviti plahtu i kako se peglaju
muke koulje. To je bilo 1956. i jo se sjeam mirisa praka za pranje enslw hvala u kupaonici, zamagljenih kuhinjskih prozora, nai
na na koji je mokrim kaiprstom isprobavala je li pegla dovoljno
vrua, i kako je uveer polako u ruke u trlj avala glicerin.
Kad je sve bilo gotovo, sjela bi za kuhinjski stol, gledajui u svoje ruke, pa u mene, kao da je mislila: "Jadna mala, i tebe isto eka."

228

229

SLAVENKA

DRAKULI

Jednom, godinama poslije, pitala sam je zato nije koristila gumene

rukavice. "Luda djevojko! Zar misli ela su se tada mogle kupiti?"
Ali bila je vrlo ponosna na svoje rublje. Vjeala ga je vani, ti
stranjem dvoritu i na balkonu, i bilo je najbjelje u itavom susjedstvu. Zapravo, bilo je pomalo plavkasto od malih kuglica plavila koje bi stavljala u zadnju vodu za ispiranje. Kada smo zajedno ile skidati rublje s konopca, baka bi mi ga dodavala, a ja bih tada uranjala lice) udiui buru) sunce) istou samu.
Upravo zahvaljujui bakinoj pomoi, majka je izbjegla takvu
sudbinu. Kada je baka dobila reumu i nije vie mogla prati, majka
bi sve rublje nosila u dravnu praonicu, gdje bi joj ozbiljna ena,
odjevena kao bolniarka, pruila komadi utog papira s brojem. Za
nekoliko bi dana majka donijela papiri i odnijela rublje. Bilo je
isto, ali nije vie lijepo mirisalo, a u kutovima su bili ispisani runi,
crni brojevi, to je davalo dojam kao da vie nije nae. Baka bi ga
vratila u ormar, s gaenjem na licu. "Sve su upropastili!", govorila
je. "Gledaj kako su posivjele moje plahte od batista! Sve su pokvarili, sve, lopovi jedni!" Nije bilo jasno tko su to "oni": drava, vlada,
Partija ili radnici u praonici? I nitko nije znao zato ih je nazivala
lopovima, jer nam nikada nita nisu ukrali. Pretpostavljam da se osjeala opljakanom openito, jer je njezina velika kua nakon rata
bilacnacio_nalizirana. Ali svoje prekrasne, rukom izvezene plahte nikada nije slala na pranje. Odluila je da ih radije vie nee koristiti. "Bit e tvoje", govorila je. Sada i jesu. Ali niti ja ih ne koristim,
od straha da iz stroja za pranje nee izai onako bijele kako bi ona
to eljela.
Prije nekoliko godina, jo u doba "perestrojke", asopis Time objavio je tekst o enama u Sovjetskom Savezu. Opisujui njihove potekoe, novinarka je napisala: "Rublje uglavnom peru u kadi, zatim
ga vjeaju vani." Mislei na svoju baku, neko sam vrijeme bila zbunjena tom reenicom. Nikako nisam uspijevala shvatiti njezin smisao. Jesam li se trebala naljutiti na takav opis, i pokroviteljski ton
reenice? Zvualo je pomalo kao opis ivota nekog plemena u dun-

---

230

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

gli. Zato je novinarka bila toliko iznenaena to sc rublje pere u velikim plastinim ili metalnim !avarima ili u kadi? Je li to bilo ba tako neobino i udno, s obzirom da se do prije pedesetak godina i u
SAD-u prala na takav nain?
U neku ruku, novinarka se nala u ulozi antropologa koji opisuje davno zaboravljene obiaje u nekom zabitom kraju svijeta: "Pelene za jednokratnu upotrebu su im nepoznate. Podovi se peru metlom omotanom mokrom krpom ... " Mogla je nastaviti u istom stilu,
opisujui ene kako klee na podu, bez gumenih rukavica na crvenim) oteklim rukama) kako prozore briu zguvanim novinskim papirom, kako nemaju usisavaa ... Bila bi to istina. U SSSR-u nije bilo servisa ili agencija gdje se moe unajmiti pomo u kuanstvu, i
ene su, bez obzira na klasu, bile osudene na svakodnevne duge sate napornih kuanskih poslova.
S druge strane, moda je amerika novinarka naprosto bila su osjeajna, alei sovjetske ene jer moraju istiti kuu' i prati rublje
bez kuanskih pomagala. Istina je da bi obitelji, da imaju novaca,
prije kupile televizor u boji nego stroj za pranje rublja. Na kraju
sam zakljuila da me zapravo najvie zasmetala injenica to je novinarka u stvari morala amerikim itateljima pojasniti kako jo uvijek postoje dijelovi svijeta gdje se odjea pere u kadi, runo, a zatim
sui objeena na konopac. U toj reenici novinarka izraava iskrenu
zapanjenost injenicom da komunistika drava koja postoji ve sedamdesetak godina, nije uspjela proizvesti jeftine strojeve za pranje
i suenje rublja, kao i nepoznavanje injenice da ene u tri etvrt[ne
svijeta jo uvijek rublje peru na ruke. tovie, ta jedna reenica u
Timeu otkriva sve kulturne, drutvene i ekonomske razlike izmedu
amerikoga i sovjetskog drutva, kapitalistikoga i komunistikog
sustava.
Iako nisam novinarka Timea, iznenadila sam se kada sam prvi put
ula u kupaonicu moje prijateljice Eve u Varavi, u zimu 1989. 1hmo
je stajao na prvi stroj za rublje. Imala sam devet godina kada ga je
otac ponosno donio u kuu i prikljuio. To je bio vrlo jednostavan
231

SLAVENKA

DRAKULI

stroj bez centrifuge; da bi se rublje iscijedilo, valjalo ga je provui izmedu dva valjka, okreui ruicu. Baka je bila sumnjiava, majka
oduevljena. Ugledala sam ga ponovno, u malom Evinu kupatilu, taj
starinski stroj za rublje, kojem je prije mjesto u muzeju nego u suvremenom kuanstvu. Eva je samo slegnula ramenima; to je, tu je,
novi nije mogla kupiti. Bila je samohrana majka, uostalom - ovaj je
jo radio. To je upravo nain na koji i ja razmiljam: moj je stroj za
pranje rublja star ve vie od dvadeset godina, lupa i cvili, ali jo uvijek radi. On za mene ima i sentimentalnu vrijednost, dobila sam ga
od svekrve kada mi se rodila ki. Tada je to bio veliki izdatak, ali ona
je, kao biva uiteljica i emancipirana ena, smatrala da stroj za pranje rublja ima prednost pred bilo kojim kuanskim aparatom, i zato
sam joj vjeno zahvalna. Stroj za rublje bio je luksuz iz jo jednog razloga. U podrumu nae zgrade bila je praonica s velikom betonskom
kadom i tri nova stroja. Isprva su tu svi prali rublje. Raspored je visio
na vratima i svaka obitelj dola bi na red jednom tjedno. Aparati nisu dugo trajali. Blago reeno, ljudi se nisu ba brinuli za njih. Uostalom, oni nisu bili privatno vlasnitvo, pa se nitko nije:. osjeao odgovornim za njihovo popravljanje ili makar ienje. Prvi se pokvario
nakon godinu dana, zatim drugi, pa trei. Ljudi su u praonicu poeli
donositi slomljene stolice, ugljen za rotilj, skije, madrace ... Uskoro je
kada bila puna zimnice: vrea krumpira, zelene i crvene paprike,
bavica s kiselim kupusom ...
Izgubili smo zajedniku praonicu upravo zato to je bila zajednika. Ali tada je standard ivota dovoljno porastao, tako da je svatko mogao kupiti vlastiti stroj za pranje, bez obziraloliko je to zapravo bilo iracionalno i nepotrebno. ak ih je i naa zemlja poela
proizvoditi, ali ti su bili vrlo skupi. To je, zaudo, i bio razlog to su
ih ljudi kupovali, da bi dokazali da dovoljno zaraduju i da im je
drutveni status toliko visok da mogu sebi priutiti kuanske aparate. Drutvena diferencijacija, poevi od automobila i televizora,
nastavljala se u kupaonicama i kuhinjama. Stroj za rublje postao je
predmetom dokazivanja prestia, to je ispalo dobro za ene.
232

i<AKO

SMO

PRE2lVJELI

KOMUNIZAM

U prizemlju zgrade gdje smo ivjeli stanovala je obitelj koja se

netom doselila sa sela. Imali su kamionet i bili su vrlo spretni, zaradujui tako to su kupovali voe i povre iz udaljenih sela i prodavali ga za dvostruku ili trostruku cijenu na gradskoj trnici. Kad
su se doselili, u zgradi se govorkalo da su naloili vatru u kupaonici, jer je nikada prije nisu imali. Majka mi je pripovijedala o ljudima koji su nakon rata drali svinje i kokoi u kupaonicama, ili navukli zemlju u kadu i tamo s_adili mrkvicu i salatu ... Uskoro je i ta
obitelj kupila stroj za rublje. Zena je, dodue, jo uvijek prala na ruke, ali aparat je sluio da pokau koliko su imuni. Drali su ga u
kuhinji, pokriv;nog izvezenim stolnjakom, i ponosno pokazivali
posjetiteljima. Zeni je trebalo neko vrijeme da shvati da se stroj za
rublje moe i treba koristiti.
"ak i da imam moderni stroj za rublje, ne bih ga mogla esto
koristit-i, zbog toga to sc sredstvo za pranje jednostavno ne moe
kupiti", rekla mi je Blaga koja je nedavno rodila izvaq)Hano dijete.
Ona ivi u Sofiji, zajedno s majkom. "Ako ga naem, kupim dvije
ili tri velike kutije. Nikada ne mogu biti sigurna kada e opet doi
u trgovine. Osuena sam na runo pranje. Dodue, tedim za stroj
i nadam sc da e biti deterdenta kada ga konano kupim. Najgore
je to mi nikada nee biti toliko potreban kao sada." Ona pere rublje s istom daskom za ulj anje kakvu je koristila moja baka, samo to
je Blagina izradcna od ute plastike. Kad sam joj to spomenula, nasmijala se . .,Eto, ne moe sc rei da u komunizmu nema napretka!"
Zapravo je bila razoarana, svjesna da su, u usporedbi s politikim
i ekonomskim problemima zemlje, njezini problemi i dalje mali ak
i za novu demokratsku vlast. Kako ivi na treem katu, a nema balkon da na njemu sui rublje, ima drugaiji sistem: dvije metalne
ipke privrene ispod prozora, sa icama razapetim izmeu njih.
Rublje visi iznad plonika, a voda kaplje na glave prolaznika. "Nikome ne smeta, svi to rade. Uostalom, rublje moramo negdje suiti, zar ne?", praktino je zakljuila.
Moda je odgovor stroj za suenje, ali Blaga nije ni ula za takav
stroj. Moda je projektant zgrade u kojoj Blaga ivi predvidio njego233

SLAVENKA

DRAKULI

vu upotrebu. Zamiljam ga kao energinog mladog ovjeka koji je

prije deset godina zamiljao da e strojevi za suenje uskoro biti svakodnevica moderne Bugarske, pa emu onda balkoni? Oito je bio
pretjerano optimistian. Ali je vjerojatnije da kao mukarac nije ni
pretpostavljao da se rublje mora negdje suiti. Zapravo, velika zgrada koju je projektirao ima nekoliko malih, sitnih balkon ia, moda
jedan na svaki peti stan. Izgledaju tako da me navode na pomisao
kako oni zapravo jesu neka vrsta stroja za suenje, jer na njima uglavnom nema niega osim rublja koje se sui. Gledajui kroz prozor
Blagi ne zgrade u Sofiji, pomislila sam kako upravo to ini nae gradove tako posebnima, jedinstvenima -suenje rublja na balkonima
i prozorima. Pitam se zato moja kolegica iz Timea nije neto vie

napisala o tome kako i gdje ljudi vjeaju rublje, o arenilu konopaca

razapetih u zraku. U poetku ih se ne vidi, ne u gradskoj jezgri i
glavnim ulicama. Ali im se ovjek nade u sporednim ulicama, objeeno rublje lepra poput dravnih zastava, najavljujui ulazak na
enski teritorij. Odjea se njie na vjetru pod prozorima, na balkonima i terasama, u dvoritima, u uskim uliicama na konopcima razapetima izmedu kua, ak i visoko na neboderima. arape, hlae,

suknje, pelene, haljine, pregae, maramice, gaice. Strani grad najednom postaje prijateljski, poznat.
Pomno promatrajui konopce s rubljem, mogu, na primjer, uoi
ti tko je dobra kuanica, ije je rublje dovoljno bijelo i pravilno objeeno, kolika je obitelj, tko ivi sam. Nauila sam takoder kako objesiti muku koulju, hlae ili vestu. Promatrajui rublje, nauila sam
ak i razlikovati ljudski karakter. "Ona ena glumi damu. Pogledaj
koliko je najlonki objesila!" Ili: "Ona s prvog kata mora da je krta,
uope ne koristi tirak!" Hodale bismo niz ulicu, i baka bi odjednom
uprla prst prema nekom prozoru: "Tamo, iza onog prozora ivi mlada ena s bebom, vidi desetak pelena, spavaicu i grudnjak. Djeak
je, kapica i vestica su plave. Sudei po arapama i kouljama, s nji-

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

udovica." Kako bih to vie nauila o ljudima, nauila me je paljivo

gledati stvari koje me okruuju, ma koliko se one inile malima i nevanima. Govorila je da e mi tako jednoga dana sve postati jasno.
Moda upravo zbog bake danas ne padam u iskuenje da kupim
stroj za suenje. Mislim da u radi iste poetike uvijek rublje suiti
vani. l:1ko u dok ga skidam s konopca, udisati miris vjetra. Zapravo, mislim da je to jedini nain na koji se moe omirisati vjetar, lica
duboko zagnjurena u tek osuene plahte.
Mnogo kasnije, sredinom s~damdesetih godina, kupili smo moderan stroj za pranje rublja, ali baka opet nije bila zadovoljna. Ustrajala je na tome da rublje ne moe biti poteno oprano bez iskubavanja, a maina je zagrijavala vodu samo na 95"C, pet stupnjeva
ispod toke vrenja. Tek kada sam prvi put otila u SAD, shvatila
sam kako razlike u tradiciji utjeu na industriju, pa i na moje vlastite stavove o pranju rublja. Ameriki su strojevi jednostavniji, imaju samo nekoliko programa, ne zagrijavaju vodu ni do 95"C i, to
me zaista iznenadilo, centrifugiraju tri puta krae nego europski
aparati. Jako je moja baka odavno umrla, sjetila sam se nje, jer sam
imala udan osjeaj da mi rublje uope nije bilo dobro oprano.
Jedno je sigurno: unato napretku, demokraciji, konzumerizmu,
i svim ostalim udima, ja u zadrati svoj lavor. Pet ili est puta godinje u Zagrebu se dogodi da nema vode. Jednako esto dade do
"redukcije" ili prekida struje. Sjeam se kada smo prije samo nekoliko godina provodili poslijepodneva ili veeri u potpunom mraku,
zbog nestaice struje. Ako ne raunamo svjetlost svijea. Tako je porasla prodaja svijea, ali i lavora. Gotovo da smo mogli koristiti stare pegle na ugljen. Dodue, tada su komunisti bili na vlasti, ali je
, svojedobno i nova demokratska vlast najavljivala nestaice struje.
.Zato ena i danas mora imati spreman lavor (i svijeu), jer nikada
pe moe znati to je eka - nikada se ne zna kako e stvarno izgle(lati demokracija u jednoj istonoeuropskoj zemlji.

ma je i neki mukarac, vjerojatno njezin mu. Ne ive sami, s njima

je i starija osoba, vidi li crnu vunenu haljinu, jo se cijedi. Moda je

234

23S

AVRLJANJE S INSPEKTOROM

"Ne izgledam kao policajac", rekao je nazalan, ali ugodan muki

glas iz telefonske slualice. U pravo zbog te reenice odluila sam
nai se s mojim cenzorom, drugom inspektorom M., koji je radio za
Slubu dravne bezbjednosti (SOB), odjel tampe. Znala sam da
takvi ljudi postoje, ali svejedno sam bila iznenaena njegovim pozivom da se "neformalno naemo i popriamo". Naravno, mogla sam
to odbiti, ali znatielja je suzbila moje oklijevanje i, p~ivuena idejom, pristala sam na sastanak sljedeeg dana.
Moja je prva reakcija bila radoznalost. Nikada nisam srela ni jednog SOB-ova inspektora - moda nisam bila dovoljno vana. Ovo
je bila prilika da vidim SOB utjelovljenu u jednom ovjeku. Je li visok ili nizak? Kako se odijeva? to ini s rukama dok razgovara?
Pretpostavljam da je to reakcija na knjievnu tradiciju, na literaturu koja opisuje oficire KG B-a kako ispituju stotine tisua politikih
zatvorenika u Lubjanki, tjerajui ih da priznaju neto to nikada nisu uinili, a onda ih alju u ledenu smrt u Sibiru. Ali nije ba bilo
mudro razmiljati o Solenjicin u ili Koestleru, jer je moju radoznalost ubrzo zamijenio strah. Zapravo, ne istinski strah, ve razmiljanje o svojim moguim grijesima. to je, zapravo, drug inspektor M.
rekao na telefon? Da, uljudno me pozvao na razgovm; ali takoer je
spomenuo da me ima neto vano pitati.
Ali to bi me inspektor mogao pitati? Ja jesam novinarka politikog tjednika, ali nisam lanica Partije. Moda su i moji kolege
253

SLAVENKA

DRAKULI

pozivani na takve razgovore) ali o tome se nije razgovaralo. Znajui

to, drug inspektor M. takoder je rekao da me nije nazvao u ured,

kako bi me "zatitio". Katkad piem lanke koji malo podignu pra-
inu. Ali opet, svi znaju da se to ne rauna, jer pisanje lanak,cio
nako nita ne moe promijeniti. Ili moda moe? Koji je od lana
ka u posljednjim brojevima mogao privui inspektorovu panju da
bi se odluio na por:iv? Moda onaj o Albancima na Kosovu, iako
je mogue da mu se nije svidio ni onaj o izolacionizmu u kulturnoj
politici, o tome kako se sve vie okreemo Istonoj Europi. Pokuavala sam uvidjeti svoje "greke" iz njegova ugla: jesam li uzbunila
javno mnijenje izraavajui neprihvatljive ideje uvezene sa Zapada,
unosei vrijednosti strane naem samoupravljakom drutvu, ili irenjem neistinitih i opasnih informacija?
Ili sam u svom samoispitivanju krenula u krivom smjeru. Moda
inspektor ima na umu moj privatni ivot - hipij evsku prolost, par
jointa, autostopiranje po Europi, ljubav sa strancima. Ali opet,
moda uope ne sumnja u mene) moda se radi o mom prvom
muu koji je sada u Kanadi. Ili drugom, koji je u SAD. Moram priznati da esto putujem na Zapad, da tamo imam dosta poznanstava,
da govorim nekoliko jezika, da sam pretplaena na tri amerika, dva
engleska i jedan talijanski asopis, i primam dosta knjiga i pisama
izvana. Moji su profesori na Sveuilitu bili poznati filozofi i kritiari drave. Osim toga, feministica sam. Katkad mi otvaraju potu, a esto ujem udne zvukove u telefonskoj slualici. Sve do sada nita od toga nisam smatrala vanim, ili barem ne dovoljno
vanim da bih se zabrinula. Drim se toga da je javnost moga posla najbolja obrana, to se pod ovim okolnostima ini malo preromantinim.

Preko puta mene, za malim, okruglim stolom u kavani sjedio je

nizak, mrav ovjek s bradom, odjeven u crnu konu jaknu- od onih
tipova koje biste upoznali na zabavi, ali ih nikada ne biste prepoznali na ulici. Izgledao je kao gimnazijski profesor, imao je neto autoritativno u sebi, ali u isto vrijeme je djelovao pomalo nespretno. Rekao
254

K. A K O

S M O

PR E l V J E L l

K O M U N 1

A M

je istinu: doista nije izgledao kao cenzor. Naravno, "razlog" sastanka

bio je banalan, prebanalan da bi bio istinit. Objasnio je da je jedan
ovjek uhapen: u njegovu je rokovniku bilo moje ime. Rekao je meni nepoznato, moda i izmiljeno ime. Ali uhapeni je bio dobar prijatelj poznatog dravnog neprijatelja, i drug inspektor se pitao kakve
bih ja mogla imati veze s njim? Gotovo sam se nasmijala od olakanja. Rekla sam mu da njegov i moj posao imaju neto zajedniko: trebaju nam veze i poznanstva. Tako ne bih bila iznenadena kada bi se
papir s mojim imenom pojavio u depu nekog terorista ili francuskog ministra ili kakva hollywoodskog glumca.
Razgovor se nastavio u uobiajenom tonu, "uobiajenom" kao
kada dvoje ljudi u vlaku razgovara o politikoj situaciji, inflaciji,
opasnosti nacionalizma i cijenama hrane. Ja sam bila pretjerano vesela i leerna, pokuavajui pokazati da nemam to kriti. On je bio
uljudan .i armantan, priajui o svojoj keri koja kree na fakultet,
majci i maki - uostalom, to nije bilo ispitivanje. Ne~;vozno palei
cigarete jednu za drugom, izgledao je pomalo istroeno, kao da bi
radije bio negdje drugdje, radio neto drugo. Na trenutak je izgledalo kao da on, a ne ja, zasluuje saaljenje. Fatalna je reenica "Pa
vi samo radite svoj posao" ve bila na mojim usnama kada je rekao,
,:Vidite, ja nisam kao neki moji kolege. Ne vjerujem u grubost. Moje je miljenje da novinare treba pratiti izdaleka, dobro ih upoznati.
A ako poine ozbiljne greke, treba ih njeno opomenuti. To je
obino dovoljno, novinari su pametni ljudi."
Na rije "njeno" poela sam se nelagodno osjeati. "Znate",
nastavio je, gledajui iza mene, kroz prozor kafia, "mi smo, na neki nain, prijatelji. Poznati su mi svi vai lanci, sve knjige. Ne samo da znam to, ve i kako razmiljate, kako ete reagirati na odreene teme. Moram priznati da sam vas samo htio vidjeti. Izgledate bolje nego na fotografijama."
Izila sam iz kafia i otila ravno k svome glavnom uredniku.
Njegov je ured bio mala, tamna prostorija, puna pranjavih polica
s knjigama. Radni je stol bio zakren potom, papirima i praznim
255

SLAVENKA

DRAKULI

alicama od kave. Paljivo je sluao o mom razgovoru s inspektorom

M. Tada se nagnuo preko stola i neuobiajeno glasno rekao: "Samo
ti pii kao i uvijek, nemoj ni razmiljati o tom razgovoru. Ja bih prvi prijavio bilo kakve sumnjive ljude ili aktivnosti u ovoj redakciji,
to je sigurno." Rekavi to, prstom je pokazao na strop. Tako sam saznala da je u njegovu uredu skriveni mikrofon. Tada sam potpuno
shvatila znaenje ne samo cenzure ve i njezine suptilnije, dublje
varijante - autocenzure usaene u svakoga od nas, kako ne bismo
morali preesto ii na razgovor sa svojim cenzorom, i tako mu
oteavati posao.
Razgovor s drugom inspektorom M. bio je apsolutno nepotreban. Vano je bilo vrijeme koje je proteklo izmedu njegova poziva i'
naeg sastanka, kada sam poela traiti greke i gledati na svoj ivot
njegovim oima, kada sam ispitivala sebe kao to bi to on uinio. Ali
takoer mi je jasno da e inspektor, ukoliko mu to bude potrebno,
uvijek nai dokaze protiv mene. Krivnja o kojoj govorim nije pitanje
injenica, ve njihove interpretacije.

256

NEOBINA SPOSOBNOST STANOVA

DA SE DIJELE l MULTIPLICIRAJU

Andreja je tridesetogodinja sveuilina profesorica koja rai, na

svojoj disertaciji o srednjovjekovnom poimanju autobiografije. Zivi
sa svojim ocem i njegovom drugom enom u dvosobnom stanu.
Njezina je soba vrlo mala, bez slobodnog prostora izmeu kreveta i
pisaeg stola. Kako nije dobila vlastiti ured na sveuilitu (dijeli ga
s dvoje kolega), mora raditi kod kue. Ponekad pada u depresiju, nema naina da doe do vlastita stana, ak ni nekog sasvim malog.
Njezin otac nema novaca da joj kupi stan, sveuilite joj ga nee dodijeliti, osim toga pod novom vladom nestat e stara komunistika
politika davanja besplatnih stanova zaposlenima. Bilo bi lijepo i da
moe unajmiti neki stan, no ne moe ni to. Najamnina bi iznosila
vie od polovice njezinih prihoda, a problem je u tome to se od ostatka ne moe ivjeti. Statistike pokazuju da se 75 posto obiteljskog
prorauna troi samo na hranu. Izlaz je da se uda za nekog sretnijeg od nje. No vjerojatnije je da e ostati u stanu sa svojim ocem,
moda e ak dovesti svog mua i imati jedno dijete ili dvoje, sve to
u istom prostoru, to bi bilo normalno. U meuvremenu, svaki put
kad pada u depresiju, jede okoladu. S obzirom na okolnosti, bojim
se da e se udebljati.
Alemka radi kao novinarka za veliki novinski asopis. Ima trideset i jednu godinu, udana je i ima dvogodinju ker. Ona i njezina
obitelj ive u troiposobnom stanu njezine bake. Baka zauzima dvije
257

SLAVENKA

DRAKULI

sobe, ne eli se odrei svog komfora, njezina majka ima jednu sobu,
a najmanja soba je mjesto za spavanje za Alemkinu obitelj. Kao radni prostor koriste malo predsoblje. Ni oni takoder nemaju anse ku'
piti ili unajmiti bilo to. Njezin mu je nezaposleni profesor sociologije, prije no to se oenio Alemko m ivio je sa svojom tetkom. Nije
lako na to misliti, no oni e dobiti vie ivotnog prostora tek kad
baka umre. "iVIi smo poput takora u kavezu", govori Alemka, "svadamo se i grizemo jedni druge bez razloga - ukoliko ne raunamo
nedostatak prostora kao razlog. Nae obiteljske veze su prejake, ponekad bib eljela malo samoe, moda ak i otuenja."
Maa, ekonomistica, nakon rastave braka vratila se sa svoje dvoje djece roditeljima. Posljednjih petnaest godina ivi s njima u njihovu trosobnom dravnom stanu. Ona spava u jednoj sobi sa svojom keri, sada sedamnaestogodinjakinjom; drugu sobu zauzima
njezin dvadesetogodinji sin, a njezini roditelji ive u treoj. Za nju
nije bilo drugog naina. Jedva bi preivjela s dvoje male djece, jednom plaom i nikakvom financijskom potporom biveg mua. Dok
su djeca bila mala, barem im je bilo dobro s bakom koja im je kuhala, vodila ih na djeje igralite i pratila u kolu. No to je istovremeno znailo da ona nema nikakve privatnosti. Roditelji su kontrolirali itav njezin ivot. "Ne sjeam se kad sam zadnji put izala van s
mukarcem."
Katalin ivi u svom trosobnom stanu u sreditu Budimpete.
Nakon to se rastala, njezin se mu vratio svojim roditeljima i ona
je zamijenila njihov mali stan u novoj zgradi na periferiji za vei u
starom centru grada, koji je trebalo renovira ti. Platila je prilinu sumu novaca starijem paru za tu zamjenu. Kao prevoditeljica u izdavakoj kui, nije imala toliki novac, pa ga je posudila od svog oca,
biveg diplomata. Naravno da je cijela transakcija bila ilegalna, i
ona jo uvijek strahuje od moguih posljedica, iako u itavoj
Maarskoj, kao i u itavoj Istonoj Europi, svi rade isto, s obzirom
da je to jedan od najpopularnijih naina da se doe do veeg ivotnog prostora.
2S8

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

Jadwiga se rastala od mua, no ne i od svoje majke. Nakon oeve

smrti, Jadwiga je sa sinom dola ivjeti u stan svoje majke. Bio je to
mali dvoiposobni stan u modernoj betonska-aluminijskoj zgradi u
Sobieskoj ulici u Varavi. Majina je soba ujedno i dnevni boravak,
njezina soba je radna, a njezin osamnaestogodinji sin spava u nee
mu to bi se moglo nazvati spremitem, no ovdje u Varavi se ipak
smatra sobom - vjerojatno zato to ima prozor. Mjere su udne u
Istonoj Europi, izumljene zbog skuenog ivljenja, i ovjek im se
mora prilagoditi. Kad ude, vanjski posjetitelj gotovo da treba iznova nauiti disati u sobama s niskim stropovima, pretrpanim namjetajem iz prolog stoljea koji tu ne pristaje, sa slikama i porculanom,
suhim cvijeem, knjigama, maskom i satenskim rukavicama koje je
jedna stara dama nosila na gala-proslavi u tridesetim godinama, nogometnom loptom i tenisicama - uspomenama iz tri razliita ivota koje i dalje traju u ovom malom prostoru i ine zrak tekim. Jadwigin bivi mu sada takoder ivi u stanu svoje majke - osim to
je on imao sree. Ona je umrla.
Moj prijatelj Jaroslaw i Irena sa svoja dva sina takoder ive s Ireninom majkom. Moda prostor nije njihov najvei problem, oni ive u prostran om i renoviranom trosobnom stanu u prakom Starom
gradu. Majina prisutnost jest to to ih pritie. Ona se ukljuuje u
njihov svakodnevni ivot, inzistira na tome da kuha vlastite obroke,
govori Ireni da previe mazi djeake, da Jaroslaw previe izbiva iz
kue, ili pita zato su deki kupili raunalo, premladi su za to, i osim
toga, ovo meso treba dulje kuhati, vidi da je crveno u sredini, sirovo, a mi nismo ivotinje, zar ne? Irena, ne treba se tako kratko iati, zapravo ti to ne stoji, nemoj rei da te nisam upozorila na vrijeme, Tomacz, moe li molim te, molim te! iskljuiti radio, ogluit
u u ovoj kui, vi ne potu jete starije osobe, da, znam da sam stara
i beskorisna, uskoro u otii, no to vi i elite otkako smo poeli ivjeti zajedno, zar ne, recite, recite mi otvoreno, ja vam smetam, oh,
otii u jednog dana u dom, u meuvremenu, Tomacz, prestani s
tom idiotslwm glazbom odmah!
259

SLAVENKA

DRAKULI

Mogla bih ovako nastaviti u beskonanost. Kad razmislim o tome, veina ljudi koju poznajem ovdje u Jugoslaviji, kao i u Poljskoj, .J
Maarskoj, ehoslovakoj ili Bugarskoj, ive najs_~i nain. Nedostatak stanova je toliko uobiajen problem da ga nakon nekog vremena vie jednostavno i ne primjeujete. Zapravo, teko se mogu sjetiti mladih ljudi ili ljudi moje generacije koji tako ne ive, sa svojim roditeljima, ak i kada su preli etrdesetu. Moda su naslijedili stan,
ili moda se bave (ili su se bavili) politikom -jer je to jedini sigurni
nain da se brzo doe do stana. Ili su moda imali privatnu firmu ili
su se bavili vercom. Prije rata, vie od 80 posto stanovnitva nae
zemlje ivjelo je u selima; bila je to zemlja poljoprivrednika. Sada je
odnos upravo obrnut. Kada je nakon rata poeo veliki egzodus u
gradove, oni nisu mogli rasti dovoljno brzo, kue se nisu mogle dovoljno brzo graditi, tako da su se ljudi mnoili unutar postojeih
stanova. to su drugo trebali raditi- ekati?
Prije dvadeset godina ivjeli smo u trosobnom stanu. Bilo nas je
est: moj svekar i svekrva, moja ogorica, moj mu, naa kerkica i
ja. Naa soba od otprilike etiri puta etiri metra na sedmom katu
nebodera bila je dnevna, radna, spavaa i djeja soba istovremeno.
Bebin kreveti nalazio se neposredno uz na rasklopivi kau, kojeg
smo tokom dana sklopili da bismo se mogli kretati uokolo. Soba je
bila pretrpana knjigama, pelenama, igrakama. Oboje smo bili studenti, i, s obzirom da nije bilo dovoljno prostora na sveuilitu, morali smo zajedno uiti u istoj sobi. l jesmo, jer to za nas nije bila neka neuobiajena situacija.
Prije toga sam ivjela s roditeljima, bratom i bakom u dvosobnom
stanu. Zapravo je to bio etverosobni stan, no dvije sobe bile su na-,
kon rata dodijeljene drugim stanarima, branom paru koji nije imao \
nikakve veze s nama. U poslijeratnom i poslijerevolucionarnom ok- (
ruju vlada je dijelila velike stanove na sobe, prisiljavajui po!pune \
. strance da ive u nekoj vrsti komune. Mi smo imali sree: njih dvo- /
]e su bili tihi, gotovo neprimjetni. Jedini problem bila je kupaonica,
koja se nalazila u "njihovu" dijelu stana; morali smo jako paziti kad
260

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

emo je koristiti. Kupanje je zahtijevalo obimne pripreme, jer se staromodni bojler loio na drva. Osim toga trebalo mu je beskonano
puno vremena da se zagrije. Zajednika kupaonica je ujedno bila i
njihova kuhinja, i esto su umivaonik ili ak i kada bili puni posuda.
Utvrdili smo subotu kao na dan za pranje (naravno, pod takvim uvjetima nismo to mogli raditi vie no jednom tjedno). Kad su pripreme bile konano gotove, cijela se obitelj okupala, a nakon toga je baka oprala rublje. Kasnije smo podigli zid od perploe izmedu "naeg" dijela stana i "stanarskog", s tim da smo naravno morali ugraditi vlastitu kupaonicu. Zid je bio tanak: mogao se uti kaalj (mukarac je bio teki pua) te kripanje greda i podnih dasaka. No davao
nam je iluziju posjedovanja naeg vlastitog, privatnog teritorija, ivota kojeg ne promatraju stranci.
Moj_ prvi mu imao je gotovo isto iskustvo. Njegovoj peterolanoj obitelji dodijeljene su dvije sobe; treu je zauzimao drugi
'
stanar. Josif Brodski opisuje istu situaciju u Lenjingradu
u svom
eseju U sobi i pol:
"Nakon Revolucije, u skladu s politikom 'uguravanju' buroazije, e1zjilade (nizovi soba) podijeljene su na prostorije, tako da je svaka obitelj dobila jednu sobu. Zidovi su postavljeni izmeu soba, prvo od perploa. Nakon toga, tokom godina, daske, cigle i tuk promovirali su ove podjele u status arhitektonske norme. Ako postoji
neogranien pogled na prostor, on se ne odnosi na njegovo irenje,
nego na njegovo smanjivanje. Ako ni zbog eg drugog, onda stoga
to je smanjivanje prostora, prilino zaudujue, uvijek koherentnije. Bolje je strukturirano i ima vie imena: elija, izba, grob ... "

No moda takva situacija ima i neke prednosti. Na primjer, prije

nekoliko godina, 1987, provedena je ozbiljna socioloka studija na Sveuilitu u Splitu. Profesora Srdana Vrcana zanimao je karakteristian,
ali nelogian fenomen: zato, usprkos najvioj stopi nezaposlenosti u
Europi i injenici da su oko 85 posto nezaposlenih mladi, ne postoji
bilo kakva vrsta socijalnog pokreta ili protesta protiv ekonomije koja
261

SLAVENKA

DRAKULI

primorava ljude da ekaju u prosjeku tri godine na svoj prvi posao. Rezultati su potvrdili ono to se ve pretpostavljalo: razlog je konzervativ:
na uloga obitelji u naem komunistikom drutvu. Odnos koji izvana
izgleda kao romantina tendencija prema snanim obiteljskim vezama
u naoj kulturi ima svoju manje romantinu stranu. Mladi nezaposleni ljudi ive u stanovima svojih roditelja; njihovi ih roditelji hrane, oblae, ak im daju deparac. Obitelj daje potpunu zatitu, i zapravo,
mladi nemaju razloga za protest. Osim toga, protestiranje ne bi nikamo vodilo. Divovska dravna birokracija - sistem koji je bio izgraden
samo da odri komuniste na vlasti i koji shvaa svaki spontani pokret
(bilo da se radi o mirovnom, ekolokom pokretu ili da se jednostavno
zahtijeva zapoljavanje) kao prijetnju svojoj vladavini- vrlo djelotvorno bi okonala bilo kakav protest. Protestanti bi se smatrali "huliganima" i kao takvi bili kanjeni.
No problem je u tome to ak i ako se mladi zaposle, ne mogu
otii od svojih roditelja i jo uvijek trebaju njihovu potporu. U takvim drutvima, u itavoj Istonoj Europi i u Sovjetskom Savezu,
mladi se ljudi ne mogu uzdii na visoke funkcije. Ostaju na samom
dnu, bez obzira na svoju strunost. To bi se moglo nazvati diskriminacijom zbog mladosti. Roditelje bi se moglo optuiti da infantiliziraju vlastitu djecu i produuju status quo, no istovremeno oni
dre svoju djecu podalje od ulica. Kako bi se u tim uvjetima roditelji mogli rastati od vlastite djece, ili djeca od roditelja? Kasnije je
moda prekasno; doli su unuci i tko e se, ako ne baka i djed, brinuti o njima? Tko jo eli izlagati vlastitu djecu "brizi" u vrtiima,
estim bolestima, ranojutarnjem izvlaenju djece iz kreveta? Jo
jednom, u trenutku kad djeca dobiju posao i stan, rastava postaje
nemogua. Da bi se shvatio barem mali dio ove sloene situacije,
treba znati da je ovo drutvo gerontokracije, u kojem se politiki
vode s vie od ezdeset godina smatraju "jo mladima", da ne spominjemo one odavno mrtve, balzamirane, kako bi zauvijek mogli
ivjeti u svojim stanovima- apsurdnim mramornim mauzolej ima.
U poetku, ljudi su se mnoili u stanovima. No kasnije se dogodio
udan fenomen: i stanovi sami poeli su se dijeliti i mnoiti. Poput
262

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

ivih organizama, moda protozoa, oni su se podijelili u dva ili tri, postajui sve manji i manji. Kasnije su se, uz pomo malo novca, moda
opet poveali. Netko tko nije ivio ovdje ne moe razumjeti taj osjeaj:
vidjeti da se stan dijeli na dva dijela moe biti najsretniji trenutak vaeg ivota. Kad sam se udala, uselila sam kod mueve obitelji. ivjeli
smo zajedno osam godina, onda je njegov otac zamijenio stan za dva
manja, i mi smo dobili garsonijeru. Njegova se sestra takoder udala i
preselila kod mueve majke. U meuvremenu, moj mlai brat, koji je
ivio s roditeljima, oenio se i doveo enu u njihov stan. Nakon nekog
vremena nwj otac je zamijenio stan za dva manja. Tako su se dva trosobna stana, u roku od deset godina, pretvorila u etiri manja. Kad
sam se rastala, moj mu se odselio u stan svoje nove ene. Ja sam se
ponovno udala (moj novi mu je ivio sa svojom majkom) i mi smo zamijenili mali stan za vei, plativi ilegalno izvjesnu sumu jednoj staroj
gospoi" da se preseli u manji stan (ali s centralnim grijanjem!). Sada
smo ponovno u trosobnom stanu, no moja ki ima dva1leset dvije godine i uskoro e joj trebati vlastiti stan. to mogu uiniti nego da zamijenim svoj trosobni stan za dva manja, natrag tamo odakle sam
poela - u sobi i pol, "ako takva prostorna jedinica uope ima smisla
na engleskom jeziku", prema rijeima Josifa Brodskog. Historijski napredak u mom sluaju (i u sluaju moje zemlje) da se ja konano mogu rastati od svog djeteta. No pitam se da li itko, osim nas ovdje, moe
razumjeti taj udan proces pretvaranja anorganskog u organsko.
Za nas su stanovi bili mitoloki predmeti oboavanja. Oni su bili nagrada za ivotno djelo, i jo uvijek ih takvima smatramo. Kad ste
jednom stekli stan, bilo je to sve to ste mogli oekivati do kraja ivota. Rijetko smo ih mijenjali, kao to nismo mijenjali ni posao ni
grad u kojem smo ivjeli. Sj edin ili smo se s njima, postali su dio nae sudbine, razlog naih svaa i rastava, naih neuroza i strahova od
prenatrpanosti, nae bliskosti s roditeljima i rodacima. Istina je, nae bebe profitiraju od toga. Imaju bake koje se brinu o njima. No mi
patimo, razmiljajui- samo da smo imali vlastiti stan, ivot bi se
potpuno preokrenuo. I vie od toga -stan je bio metafiziki prostor,
263

SLAVENKA

DRAKULI

jedino mjesto gdje smo se osjeali malo sigurniji. Bila je to mrana

spilja u koju se moglo skloniti pred sveprisutnim oima drave.
Znam da zvui glupo, ak mi je i neugodno sjetiti se toga, no kad
sam proitala Orwellovu 1984, najvie me uplaio televizijski ekran
koji je ujedno bio i kamera, pijun. Bilo je to tako sablasno, da je
strah ostao toliko duboko u meni da sam godinama odbijala kupiti
televizor, opravdavajui se da mogu bez njega. I mogla sam, jer je
imao samo jedan dravni kanal, koji nam je ispirao mozak i nasmrt
nam dosaivao. No to nije bio moj pravi razlog, samo isprika.
Orwell je iskoristio neugodni osjeaj koji smo svi imali. Stan, ma
kako mali, ma kako prepun ljudi i stvari, djece i ivotinja, jest "na".
Da bismo preivjeli, morali smo dijeliti teritorij, postaviti granicu izmeu privatnog i javnog. Totalitarna drava eli da je sve javno- ne
moe zavirivati u na stan, ali moe prislukivati na telefon, itati
nau potu. Nismo odustajali: sve to je bilo iza vrata smatralo se
"njihovim". Htjeli su i nae stanove pretvoriti u javne prostore, no
nije im uspjelo. Javni prostor pripada neprijatelju. Stoga smo se
skrili u nae golubinjake, oslonili se jedni na druge i lizali svoje rane.

264

NA MALl STASI

Prema izjavi biveg generala KGB -a Olega Kalugina, doputeno je

da se svi ljudi prislulwju, izuzevi nomenklaturu. No ljudi su to znali
ve i prije njegove izjave.
i\rgumeuty i fal<ty (1990)

Za tri minute bit e pola deset ujutro. Stojim na elu dugog reda
u naoj maloj oblinjoj poti. Pitam se hou li uspjeti doi na red, ili
u morati ekati da pauza za kavu zavri. Iza staklene pregrade blagajnica, oblajhana plavua, prima uplatu za telefonski raun od gospode u koketnom crvenom eiru koja je ispred mene. Zatim ustaje,
stavlja oznaku PAUZA, okree lea mnotvu i poinje pripremati kavu na malom reou u pozadini. Stigla sam prekasno - otprilike nas
dvanaestak sada emo morati ekati dobrih pola sata. "Zato se uvijek meni dogaa da mi potanska slubenica zatvara alter ispred nosa?", dopire do mene enski glas iz pozadine. No ostali ne doputaju
da ona bude jedina rtva. "l meni se to dogaa, no ja se ne alim. Nakon svega, veina nas eka ovdje u toku naeg radnog vremena, zar
ne?", kae suhonjavi stari mukarac koji stoji iza mene. Ona slijee
ramenima. Pa to, nije li vrijeme najjeftinija stvar u ovom dijelu svijeta? U meuvremenu, ena u crvenom eiru prebrojava primljeni
ostatak. Vidim da je njezin telefonski raun 237 dinara. Miris svjee
zavrele kave ispunjava prostoriju. Muki glas iz jedine telefonske kabine vie: "Ne, ne, mama, ne mogu te posjetiti ovaj vikend!"
265

SLAVENKA

DRAKULI

isto vrijeme i nismo, jer ova stvarnost za nas ima drugaije znae

nje. Usred New Yorka okruene smo drugaijim naelom stvarnosti.

Dobro je doi ovdje i sve to vidjeti; bivem zatvoreniku je vrijedno
ve i samo putovanje. Ali postaje sve jasnije da je nemogu brz "prijelaz" u drugu kulturu, u drugi nain ivota i sustav vrijednosti, iako je upravo to ono to ljudi iz Istone Europe oekuju da im se dogodi. "eljezne zavjese" e ostati s nama jo dugo: u naim sjeanji
ma, u naim ivotima kojih se ne moemo odrei, bez obzira koliko
su teki ti ivoti bili i bez obzira koliko se trudili da ih zaboravimo.

PISMO IZ SJEDINJENIH DRAVA

- KRITIKO-TEORIJSKI PRISTUP

"Draga Slavenka", poinjala je pismo, na dvije stranice, s jednostrukim proredom, pisano na raunalu. (Usput reeno, ne sjeam se
kad sam primila pismo pisano rukom iz Sjedinjenih Drava u posljednjih nekoliko godina.) "Piem vam o intervjuu koji sam obavila
s Vama ti New Yorku, u travnju, odmah poslije Konferencije akademika socijalista (u restoraniu blizu stana Glorije Stein em, ako se
sjeate) ... "
Sjeam se, stvarno, sjedile smo na crvenim plastinim stolicama,
naslonjene na plastini stol, drei plastine alice s bezukusnom
amerikom kavom, i B. me pitala o poloaju ena u Istonoj Europi nakon "barunaste revolucije". 1hkoder se sjeam neke vrste
geografske karte koja se pojavila u mojoj glavi: Poljska, ehoslova
ka, Istona Njemaka, Madarska, Bugarska, Rumunjska, i takoder
Jugoslavija- govorimo o vjerojatno 70 milijuna ena koje tamo ive u razliitim regijama i kulturama, govore razliite jezike, no sve
su svedene na zajedniki nazivnik- sistem pod kojim ive.
B. mi je prila nakon govora koji sam odrala na plenarnoj sjednici konferencije. Velika dvorana smjetena u sreditu grada u CUNY-u (City University of New York) bila je gotovo puna. Trebala
sam govoriti o istoj temi, enama u Istonoj Europi. Ali prije no to
sam poela svoj govor, izvadila sam jedan higijenski uloak i jedan
tampon i drei ih visoko u zraku, pokazala ih publici: "Upravo sam
stigla iz Bugarske", rekla sam, "i vjerujte mi, ene tamo nemaju ni
288

289

SLAVENKA

DRAKUL!C

higijenskih uloaka ni tampona - zapravo ih nikad nisu ni imale.

Nemaju ih ni ene u Poljskoj, ni u ehoslovakoj, a jo manje u
Sovjetskom Savezu ili Rumunjskoj. Ovo smatram jednim od dokaza zato je komunizam propao, jer u sedamdeset godina svog posto-'-,
janja nije uspio zadovoljiti osnovne potrebe polovice stanovnitva." '
Publika je isprva bila zateena; nisu oekivali ovako neto, sigurno ne na konferenciji akademika gdje su se mogle oekivati teorije,
analize, zakljuci - rijei, rijei, rijei. Onda su ljudi poeli pljeskati. Za mene je pogled na higijenski uloak i tampon bila nuna pretpostavka za razumijevanje onoga o emu govorimb- ne o opepoz
natoj injenici da ene ekaju u dugim redovima za hranu ili da nemaju strojeve za pranje rublja, o tome sc moglo itati u Timeu ili
Newsweehu, no pored sve tekoe ivljenja u Istonoj Europi, ako
nisu mogle nai gaze ili vatu, morale su svakog mjeseca prati krvave komadie tkanine, uvijek iznova, kao to su to inile njihove majke i bake i pra bake stotinu godina prije. Za njih, komunizam u tom
pogledu nije nita promijenio.
No nisam bila sigurna da je moja publika shvatila tu injenicu:
prvo, zato to su veina bili mukarci, i to, nekim hirom Majke Prirode, mukarci ne moraju prati krvave komade tkanine svaki mjesec;
.drugo, jer su h ili ljeviari. Poznajem ih, amerike mukarce (i ene)
s ljevicc. Kad razgovaram s njima uvijek se osjeam kao najgora vrsta disidenta, desniarska nakaza (ili republikanka, u najboljem
sluaju), iako se smatram iskrenom socijaldemokratkinjom. Za svaku blagu kritiku ivota u sistemu pod kojim sam ivjela u posljednjih
etrdeset godina gledaju me sumnjiavo, kao da sam agent CIA-e
(dok moji zemljaci, komunisti u domovini, nikad u to nisu sumnjali- nije li to moda kljuna razlika izmedu istonih i zapadnih dru;_,
vaO). No teko ih se za to moe kriviti. Ne nedostaje im znanja o/
munizmu, prilino sam sigurna da znaju sve o njemu, nego im nc-.1
ostaje iskustvo ivota u takvim uvjetima. I tako, dok ja govorim1
z" sistema samog, oni mi ga objanjavaju izvana. Ne elim t~
da morate biti koko da biste snijeli jaje, samo da je izvjesno nesla290

K. A K O

P R E l V J E L l

S M O

K O M U N l Z A M

ganje izmeu ovih dviju polaznih pozicija normalno. No oni na to

ne pristaju, oni ele biti u pravu. Oni vide zbilju u shemama, u irokim povijesnim okvirima, isto kao i njihova braa na Istoku. Volim
sluati njihove velike govore ili itati njihove dugake analize nakon
kratkih posjeta naim siromanim zemljama, gdje se sreu s najboljim umovima koje establiment moe ponuditi (koji vjerojatno govore engleski!). Volim nain na koji su iznenadeni ili ljuti kad je hrana premasna, kad nema tople vode u hotelu, kad ne mogu kupiti Allw Seltzer ili aspirin ili kad im avion kasni. Ali najbolja od svega je
nevinost njihovih pitanja. Sjedei u tom restoraniu na Sedamdeset petoj ulici s B., iritirala su me pitanja koja mi je postavljala, nain
pa koji ih je postavljala, kao da nije razumjela da su menstrualni\
uloci i tamponi, oboje metafore za sistem i stvarnost ena koje ive /
u Istonoj Europi. Ili kao da ona sama nije ena- vitka, visoka, pametnog'izgleda i, iznenaclujue, odjevena sa stilom. Osjeajui glatku plastiku alice pod rukom, dolazi mi na um da su i 'njena pitanja
poput toga - hladna, umjetna, klizava, ne dodiruju stvarnost.
"ao mi je to je trajalo toliko vremena da vam se javim. Bila sam
u Berlinu neko vrijeme ovog ljeta", pismo se nastavljalo, "sada radim na veem projektu o enama u Istonoj Europi - pokuavam
sastaviti antologiju o toj temi. Ve imam izdavaa koji je pokazao interes. Nadam se da e biti vie od opisa dogaclaja, neka vrsta analize ena i demokracije) javne sfere civilnog drutva, modernizacije
itd. Neka vrsta kritiko-teorijskog pristupa ... "
Pokupila sam ovo pismo iz sanduia na putu u ured (zajedno s
raunom za Americau Express, koji namjerno nisam htjela odmah
otvoriti jer sam znala da e me uznemiriti). Provela je nelwlilw Ijedrma u 13erlillu, mislila sam, itajui ga u tramvaju, i era je sada, radi na antologiji/ Kako je njoj lako, kako joj je neopisivo lako; ima ve
ak i izdavaa. ene u Istonoj Europi gotovo da i nisu postojale kao
tema, posebno za ljeviare. A sada, trai se ni manje ni vie nego
kritiko-teorijski pristup! Priznajem da me ovo pismo vie uznemirilo nego to bi to uinio raun American Expressa. Prema njezinim
1

291

SLAVENKA

DRAKULI

uputama, ja sam trebala napisati "jedan lanak posebno o enama

u Jugoslaviji, koji se bavi kontrolom nad enskim tijelom, kakve vrste utjecaja ene imaju u javnim raspravama o ovim temama i kakvu vrstu utjecaja nefeministiki mediji imaju trenutno na enska
pitanja."
itajui sve to nisam mogla a da se glasno ne nasmijem. Nekoliko ljudi je iznenadeno okrenulo glavu, no ja se nisam prestala smijati. enski utjecaj u javnoj raspravi? Za ime Boga, na to ona misli? Jedva da postoji javna rasprava, osim one o politici. ene nemaju nikakva utjecaja, jedva da imaju i glasa. Svi mediji su nefeministiki, nema feministikih medija. Jedino o emu moemo govoriti je odsutnost utjecaja, glasa, rasprave, feministikog pokreta. "Da
li se ene u Jugoslaviji zalau za 'esencijalizam', tj. da su ene razliite od mukaraca, ili je to stvar izbora?" itala sam njezino pismo s krajnjim udenjem. Sa svakom njenom rijei, Sjedinjene Drave su se udalj avale sve dalje i dalje, gotovo nestajale iz mog horizonta. Zalagati se za to? Zalagati se gdje? Nekako, unato njezinim
dobrim namjerama, osjeala sam da me ovo pismo uhvatilo u zamku, u zamku,JJ:>gleda koje je ona u njemu iznijela, poput bijelog mia u laboratoriju. Sjedei u svom uredu na sveuilitu, s policom
punom knjiga o marksizmu, feminizmu ili kritikoj teoriji nadohvat
ruke, B. me pitala o raspravi o "esencijalizmu" u Jugoslaviji. Mogu
je predoiti, u izlizanim trapericama i modernoj majici kratkih rukava, kratko oiane crne kose, izgleda mlada nego to jest (aerobik,
makrobiotika), sjedi za svojim raunalom i tipka ovo pismo, upravo
ove rijei koje- kad ih itam u tramvaju u Zagrebu deset dana kasnije - zvue tako apsurdno da se jo vie smijem, kao da itam neke vrlo dobre vijesti. Ne, draga B., mi ne raspravljamo o ovom pitanju,
odgovorit u u svom pismu. To nije pitanje izbora, to jednostavno
uope nije pitanje, shvaate? I ne mogu odgovoriti na Vaa pitanja jer
su sva pogreua.
No ako nas ona ne razumije, tko e? Na koji nain joj treba pokazati kako na ivot - ivot ena i feministica izgleda? No, umjesto
292

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

odgovora, mogla bih joj ponuditi neto drugo. Pretpostavimo da je

moj um album sastavljen od mirijada slika, fotografija, predodbi, crtea, brzih snimki, kolaa. I pretpostavimo da bih joj mogla pokazati
neke od njih.~.
Jesen je.197. i nas osam sjedimo u Radinoj sobi na Trgu rtava
faizma u Zagrebu. Pomalo je studeno jer su balkonska vrata otvorena, no mora tako biti. Rada mrzi puenje, no sve u uzbuclenju puimo- ak i Rada sama. To je zato to smo se upravo vratile iz Beograda, s prvemeclunarodne feministike konferencije, gdje smo prvi put susrele poznate zapadnoeuropske feministice poput Alice
Schwarzer, Christine Delphy i Daciu Maraini. Mislile smo da su
preradikalne kad su rekle da su ih mukarci uznemiravali na naim
ulicama. "Mi to ni ne primjeujemo", rekle smo. Ili kad su govorile
o noenju visokih potpetica kao znaku enske podinjenosti. Mi to
nismo gledale ba tako; nosile smo takve cipele i ak su nam se i
sviclale. Sjeam se kako smo traale o njihovoj masnoj~kosi, nenoenju grudnjaka i minke. No sve to nije nas sprijeilo od odluke da
osn~jemo vlastitu skupinu, prvu feministiku skupinu u Jugoslaviji. Nismo znale kako da se organiziramo, dapae to je izgledalo nemogue. Prvo smo razgovarale. Onda smo objavile nekoliko lana
ka, naravno, nita veliko. U roku nekoliko dana napali su nas
slubena enska organizacija, enska konferencija, Konferencija ena, politiari, sveuilini profesori, slavni kolumnisti - i to zbog
uvoza strane ideologije.
Tu smo otkrile da feministica nije samo deraica mukaraca, nego je ona i neprijatelj drave. Neke od nas su primile prijetea pisma. Neke su se razvele, optuene da zapostavljaju svoju obitelj. Manijak je provalio u kuu moje prijateljice (uvjeren da je razumije!);
jedan pisac je napisao pornopriu o dvije od nas, feministice. I ene same su nas optuile za elitizam. Jedan mukarac me htio okovati na glavnom trgu; netko je svaku no pljuvao na moja vrata, i tako godinama ... S druge strane, sve vie i vie ena nam se pridruivalo, dolazei na nae mjesene sastanke, sudjelujui u raspravama,
293

SLAVENKA

osnivajui

DRAKULI

vlastite grupe- njih moda stotinjak, u poetku. No biti jedna od nekolicine feministica u to vrijeme znailo je biti sama.
Dobro je da to tada, sjedei u Radinoj sobi i stvarajui planove, nis:
mo znale.
Godinama kasnije, u Varavi 1990, Jola me odvela u drugu
slinu sobu. Doista je izgledala kao replika Radine sobe, iako ova nije bila u stanu diplomata, s originalnim slikama, antikvitetima i
Ming vazama posvuda. Nalazila se u neboderu negdje na periferiji
grada, no atmosfera je bila ista: devet mladih ena i njihova oeki
vanja. Upitala sam ih zato su se pridruile grupi. Jedna od njih,
uiteljica, visoka, udana, bez djece, odgovorila je u ali: "Jer me
mu uvijek prekida dok govorim. Teko je prepoznati diskriminaciju kad ivi s njom." Nisu jo znale kako da se organiziraju, no znale su da se u feminizmu radi o predrasudama, o enskom "ja". Tri
od njih ve su sudjelovale u organizaciji prve demonstracije protiv
zakona o zabrani pobaaja u poljskom parlamentu u svibnju 1989.
Jedna ena dola je po prvi put te veeri. Kad se razmilja o feminizmu u Poljskoj, ene se mogu nabrojati prstima: Ana, Malgorzata, Stanka, Barbara, Renata, ene u ovoj sobi. "Moe nam se smitati, ali mi smo Poljsko feministiko udruenje", kae Jola. "Teko je.
Zene nemaju inicijativu; ekaju da im netko rijei njihove probleme
- to je vrlo tipino za poljske ene."
Te veeri, u njezinu stanu, jo uvijek u Varavi, Ana je uzela s police knjigu -prilino debelu, obino broiranu. Izgledala je staro, jer
je bila otrcana, nekako pohabana. No nije bila obina. Znala sam to
po nainu na koji ju je drala, tako paljivo, kao neto jedinstveno.
"To je knjiga o kojoj sam ti govorila", rekla je, pruajui mi Antologiju femillistildh telistova, zbirku ranih amerikih feministikih eseja,
"jedina feministika knjiga prevedena na poljski jezik", jedina takva
knjiga kojoj se moete okrenuti kad vam dodijaju itanja o feministicama - prodiraicama/ubojicama mukaraca sa Zapada, mislila sam,
gledajui je, zamiljajui koliko je ena proitalo ovaj primjerak. "Ponekad se osjeam kao da ivim na Jupiteru, medu Jupiterijancima, i
294

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

onda jednog dana, posve sluajno, otkrijem da pripadam drugoj vrsti.

A to otkrivam u ovoj knjizi. Nije li to predivna?"
Ona me podsjetila na Klaru. U Klarinoj spavaoj sobi u Budimpeti nalazi se mala polica s dvadesetak takvih knjiga. Ona ih je prikupila vie jer je prevoditeljica s engleskog jezika pa putuje povremeno u London. "itam ove knjige kad sam umorna i depresivna
od svakodnevnog ivota, od borbe za preivljavanjem i dranja glave iznad vode usprkos svemu. Onda samo zatvorim vrata, ostavljajui vani za sobom svoj posao, dvoje djece, skupou, mukarce - i
itam Kate Millett, Betty Friedan, Susan Brownmiller. To je kao da
itam znanstvenu fantastiku, bijeg od stvarnosti. Tako je teko ovdje biti enom."
Vidim to i kad posjeujem spisateljicu Erzsebet. Ona je mrava,
utljiva ena, i premda je napisala etiri romana, uope ne zvui samouvjereno. Razgovaramo. Njezin mu, novinar i takoder spisatelj,
sjedi blizu, ispijajui votku i pravei se da ga ne zani/ha rasprava o
enama u lVIaarskoj. "Ja sam sretna", govori ona, "nisam morala
raditi." Na moje pitanje to misli o feminizmu, zastaje. "Ne razumijem to te ene hoe", odgovara, srameljivo pogledavajui mua.
U tom trenutku, on se vie ne moe suzdravati. "elite znati, tko
je po mom miljenju, bila prva feministica?", pita me, kao daje njegov argument tako jak da e me zauvijek uvjeriti da budem protiv
feminizma, dok njegovo lice ve crveno od votke jedva prikriva srdbu. "Rei u vam tko je ona bila- Sapfo s Lezbosa." Vidim kako
se Erzsebet crveni, nervozno se igrajui svojom aom. No ne progovara ni rijei.
Kristina sjedi nasuprot meni u mranom, zadimljenom klubu
knjievnika u Sofiji. Izgleda razoarano. Ogoreno govori o upitniku koji je poslala prije nekog vremena. "Napisala sam stotinu pisama, pitajui ene da li misle da nam je potrebna feministika organizacija u Bugarskoj. Sve su odgovorile 'da', potrebna nam je. Takoder sam ih pitala da li su spremne pridruiti se takvoj organizaciji, i zamisli, samo deset od stotinu ena odgovorilo je potvrdno."
29S

SLAVENKA

DRAKULI

Priam joj o nas osam u Zagrebu, o Joli i njezinoj grupi u Varavi,

o Enikii i njenoj grupi od trideset studentica u Szegedu - prvoj
feministikoj grupi u Madarskoj. Njih je bilo sedam u poetku.
"Deset ena od stotinu?", kaem. "Pa ja mislim da ti ide sjajno."
"Misli tako?", govori ona, malo se razvedrivi. "Onda je moda
vrijedno truda."
Draga B., napisat u u svom sljedeem pismu u Sjedinjene Drave, ivimo ohrueui uovootvoreuim ponzoduanima, ponwasopisima,
peep slzowonza, striptizom, nezaposlellou i galopirajuim siromatvom. U tis/m Budimpetu nazivaju "gradom ljubaPi, Bmzglwlwm IstOile Europe." Rumunjslw ene se prostituiraju za jedaJI dolar u gradovima ua rumunjslw-jugoslaveuslwj granici. Usred svega toga, nae uacionalistihe vlade hoje su protiv slobode izbora prijete naem pravu ua
pobaaj i govore nam da se raznmaamo, da radamo jo Poijaha,
!Vladara, e/za, Hrvata, Slovalw. Nespremne smo, zbunjene, bez organizacije ili pohreta do sada. lvloda se ah bojimo nazivati se feministicama. Mnoge ene ovcije gledaju na pohret /wo ua "svijet bez mulwraca", svijet lezbijhi haji one ne razumiju i ne ele prihvatiti. I mi definitivno nemamo odgovore za tebe. I<riti/w-teorijshi pristup? Moda za
deset godina. U meduvremeuu, zato ne polwa pitati nelwg drugog?

NEKE DILEME OKO BUNDI

Bilo ljeto ili zima, na tramvaj br. 14 uvijek treba dugo ekati.
Kau da je to zato to je proizveden u ehoslovakoj. PRAHA;
OBOROVY POD Nil< pie na maloj metalnoj ploici iznad prozora.
to drugo i oekivati od komunistikog proizvoda? Iz iskustva je
poznato da ovi tramvaji ne podnose ni kiu ni vruinu, i da najradije voze u lijepe dane, kad je temperatura oko 22C i.nikome se ne
uri. No bio je prosinac, padala je kia, naravno da "etrnaestice"
nije bilo 'na vidiku. Tako se u mom vidokrugu nala gospoda u prekrasnoj dugoj bundi od srebrne lisice, vuka, medvjeda ili neke druge sirote zvijeri. Upravo zbog te bunde nisam je mogla ne zamijetiti, ak i da sam htjela. Nekad sam i sama eljela takvu bundu.
I jednom davno, pala sam u zamku. Bila je zima i hladan je vjetar
puhao iz pravca luke dok sam prolazila bostonskim buvljakom. Taj
staromodni kaput od hermelina kao iz hollywoodskog filma tridesetih
godina jo mi je izdaleka privukao pogled. Znala sam da eka upravo
na mene, samo mi je jo trebala nekakva isprika da je kupim. Nije mi
dugo trebalo da je naem. Bunda je bila jeftina u odnosu na cijene
kod kue, gdje se rabljeni krzneni kaput ne moe ni kupiti, a novi su
nedostino skupi. Pomislila sam kako je konano mogu sebi priutiti.
Obukla sam je. U malom zrcalu koje mi je pridravala mlada prodavaica, nisam vie izgledala kao bolesna i razvedena samohrana maj-

ka iz Istone Europe, ve kao osoba koja sam eljela biti. To je ono to

mi se najvie dopalo: bunda me odmah pretvorila u drugu osobu.
296

297

SLAVENKA

DRAKULI

Ba u tom trenutku, kad strah konano izbija na povrinu oglaavajui se zvjerskim urlikom kroz moje grlo, padaju mi na pamet
svijee. iVloram hupiti svijee, moram lwpiti svijee, ponavljam sama
sebi. Naravno, ishijuit e struju, nee biti svjetla, haha emo bez svjetla? urim u duan kupiti kutiju svijea i veliko pakiranje hrane za
pse. Odmah se osjeam bolje- radim barem neto. Vraajui se kui
iz duana, vidim grupu djece koja izlazi iz kole. Jedna djevojica
ima ruiastu jaknu, i njezina me nevina boja pogaa kao da me
netko udario posred lica: moda ipak nee biti rata ...
Kao osloboena nekog pretekog tereta koji me pritiskao, bacila
sam se na spremanje veere. Uskoro e se moja ki vratiti, moram
skuhati veeru. Odjednom se vie ne bojim. Shvatila sam, rat je ovdje. Prevario me je, prevario je sve nas. Rat je nae ekanje da
pone.

334

KAKO SMO PREIVJELI KOMUNIZAM

Vesna je okrenula najlonke prema svjetlu, uvukla ruku unutra,

rairila prste, a zatim je polako izvlaila, provjeravajui je li pobjegla koja oica. Jedna je nogavica bila dobra. Na drugoj je otila jedna
oica. "Ovaj par ne valja", rekla je, odloivi ih na stranu i posegnula za drugim parom s hrpe ispred sebe. Sjedile smo u njezinoj kuhinji. Svratila sam da posudim usisava, moj je tog jutra odluio
okonati svoj dugi vijek. Njezina majka, koja je sjedila preko puta,
uzela je odbaene najlonke. "Ali Vesna, ove su najlonke jo dobre za
po kui. Odnijet u ih na tapanje." Vesna je prvo ljutito pogledala,
a potom prasnula u smijeh. "Ne, nee", rekla je i okrenula se prema meni. "Svaki put kada pokuam baciti stare najlonke, ona ih pokuava spasiti, popraviti, puniti njima jastuke, vezati vree za smee
ili procijediti domai voni sok- u stanju je izmisliti desetke novih _
naina upotrebe starih najlonki ili arapa. Kau....d_g jo uvijek ivi u
pedesetima." Njezina je majka mirno pila svoju kavu, vrtei glavom,
kao da je ne bismo mogle razumjeti ni kad bismo to htjele.~,Ne i..
vim u pedesetima, ali se nikada ne zna to se moe dogoditi. Zar se
-ne sjea, prije samo nekoliko godina nije bilo najlonki za kupiti.
Onda si me molila da zakrpam one koje sam spasila. Uostalom, baciti najlonke samo zbog jedne oice ... "
Rekla sam da ne znam postoje li jo mjesta za topanje arapa
nakon to su se poele masovno proizvoditi, iako nisu ba jeftine.
Vesnina majka je rekla da je ostala jo samo jedna ena koja topa
335

SLAVENKA

DRAKULI

najlonke. Zatvorila je duan i sada radi kod kue. Zamislila sam je

kako sjedi za stolom sagnuta nad svjetiljkom i smijenim malim
strojem za topanje. Moda je to ista ona gospoa iz Maksimirske
ulice kojoj sam jednom mjeseno nosila vreicu sa arapama za popravak? "Hoete li priekati?" upitala bi me, znajui da sam ve
pripremila jedan par kojemu je otila samo jedna oica da ga odmah
ponesem kui. To mora da je bilo prije vie od dvadeset godina; tada su arape bile rijetke i skupe, i bacale su se tek nakon nekoliko
popravaka ... ~.:a zna, rat moe buknuti svaki as", nastavila je majka, "Kako moe u ita biti sigurna?" "Ali mama, ako doe do rata,
to e biti tako strano da nitko nee razmiljati o nestaici najlonki", usprotivila se Vesna. "Iznenadila bi se, draga moja, kada bi znala da ljudi moraju ivjeti i preivjeti ak i u ratu. Pa, kako misli da
smo preivjeli komunizam?"
Doista, kako? Sigurno ne tako to smo bacali korisne stvari.
Openito, u j:'dnoj komunistikoj zemlji i nema puno stvari koje se
mogu baciti. Cak bi se moglo rei da obina kuanstva u takvoj zemlji predstavljaju gotovo savren primjer "ekoloke" jedinice, osim to
je ta "ekologija" potpuno drugaijeg podrijetla. Ona, naime ne proizlazi iz brige za prirodu, nego iz specifine vrste straha od budunosti.
Takva "ekoloka" jedinica, kao i svaka druga, poiva na dva osnovna
naela - skupljanju i reciklai. Reciklira se i reciklira, to jest ponovno
upotrebljava odreeni predmet (najlonke, npr.), pretvarajui ga u
neto drugo, dajui mu nove i nove svrhe, i baca se tek kada ste sigurni da vie niemu ne moe posluiti. Ali da bi se pravilno (tj. koris- .
no) recikliralo, treba najprije znati to skupljati. Naelo skupljanja
ovisi o razliitim iskustvima u razliitim komunistikim zemljama. Ili
jo bolje, o razliitim stupnjevima siromatva. Ali u osnovi se moe
podijeliti na nekoliko kategorija: SKUPLJANJE I KORITENJE
OPCIH PREDMETA (starih tkanina, cipela, kuanskih aparata i pokustva, kuhinjskih lonaca, koara, metli, novina); PREDMETI KOJE NORMALNI LJUDI U NORMALNIM ZEMLJAMA OBINO
BACAJU (inae poznati kao ambalaa: boce, staklenke, alice, kon336

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

zerve, epovi, gumice, plastine vreice, papirni omoti od poklona,

kartonske kutije); STMNI PREDMETI (bilo to iz strane zemlje, od
olovke i bloka do haljine, od vakae gume do papiria od bombona);
PREDMETI KOJI BI MOGLI NESTATI (vrlo iroka i promjenjiva
kategorija, od brana, kave i jaja, do sredstva za pranje rublja, sapuna, najlonki, vijaka, avala, konopa, ice, parfema, papira za pisanje
ili knjiga- nemogue je predvidjeti to e sljedee nestati, to je, napokon, i osnovni razlog skupljanja). lako sam potpuno sigurna da siromani ljudi skupljaju i recikliraju i u bogatim zemljama, moda ak
po istim naelima, ljudi u Istonoj Europi su, u prvom redu, priblino
svi podjednako siromani da bi bili prisiljeni to initi. Drugi je glavni
razlog bio to su ivjeli pod stalnom prijetnjom razliitih nestaica,
nikada posve sigurni to e ili to nee- nai u duanima.
U svojoj sam kui pod uvijek prala starim parom mukih gaa i
nikada nisam primijetila koliko smijeno izgleda metla obuena u
gae, sve dok mi prijateljica, naravno strankinja, smijui se, nije
skrenula pozornost na to. Ali, ba kao i Vesninoj majci, bilo mi je
ao baciti stvari, kad su se mogle koristiti za neto drugo, npr. za
pranje poda. Zar ne moe kupiti posebnu metlu za pranje poda, pitala me prijateljica. Mogu, ali zato? Moja je baka tako prala, moja
majka takoder, uostalom do kasnih ezdesetih takvih metli nije bilo
za kupiti. Dugo me je iskustvo uvjerilo da obino pamuno rublje
ima nevjerojatnu sposobnost upijanja praine i pranja i glancanja
podova, prozora, ploica, itd.
Tada sam shvatila da moja prijateljica nije imala pojma o odjei
recikliranoj na ovaj nain: o pretrikanim puloverima, starim preokrenutim kaputima preradenima u djeje, ili novim plahtama napravljenima od dvije poderane. Nije bila svjesna da se u ,;ekologiji
,~ude" nita ne baca- pogotovo ne odjea. Odjea se uglavnom ne
poidanja, ljudi na to nisu navikli. Dakle, ne samo da je iskoristimo
za krpe, to je tek druga faza- najprije je nosimo "za po kui" dok
se posve ne istroi. Nenavilmuta osoba, dolazei u prosjeno
kuanstvo, moe tako ugledati udan ali uobiajen prizor; inae
337

SLAVENKA

DRAKULI

uvaena, potovana osoba, npr. sveuilini profesor, bit e odjevena

u prugaste hlae od pidame, stari pulover izjeden od moljaca ili
zakrpan vunom druge boje, papue i izlizani kuni ogrta. A kako je
takvo "skupljanje" nacionalni sport, nikoga nije briga to e biti
viden u tim apsurdnim krpama ...
ivotni uvjeti ukidaju svaku privatnost, odnosno ire je na cijelu zajednicu. Stanovi su premali, prepuni, ili ispregradivani. U svakom sluaju, osueni ste susresti nekoga na putu do kuhinje ili kupaonice. Budui da samodostatno kuanstvo ne postoji, ovjek uvijek ovisi o susjedima i njihovim uslugama- od posudivanja kave ili
eera do pranja, ienja ili psovanja politike, ili pak upisivanja djeteta u bolju kolu. Susjed ili susjeda e vas neizbjeno vidjeti u odjei "za po kui", a to moda ima i svoju dobru stranu: ljudi brzo
gube iluzije jedni o drugima.
Dok postoji oita logika u skupljanju i reciklai stare odjee, teko je pronai logiku u skupljanju predmeta koji se inae bacaju. Naravno, samo u sluaju ela ne ivite ni blizu nekoj komunistikoj zemlji. Na primjer, zato bi netko uvao staru kutiju za cipele? Kada ov
jek donese kui nove cipele, kutiju bi trebao baciti. Ali lijepa, vrsta
kartonska kutija za cipele ima nekoliko namjena. Dvije najuobiajenije su bile- i jo uvijek jesu- uvanje fotografija i starih rau
na. Ljudi ih dre na dnu ili na vrhu ormara u spavaoj sobi. Kada
zaelite vidjeti obiteljske fotografije, oni ne izvuku fotoalbum, ve
pranjavu kutiju za cipele. Paljivo je razvezuju pred vama, jer ta
jedna kutija sadri neto vrlo dragocjeno, dio njihovih ivota. Razlog
za takvu upotrebu kutije od cipela je jednostavan: dugo vremena nije se moglo kupiti fotoalbum, a kad ih se moglo kupiti, bili su vrlo
skupi. Uostalom, ini se da ljudi prije i nisu imali tako puno fotografija, jer su i fotoaparati i film bili vrlo skupi. Kutije od cipela su
dobre i za uvanje starih rauna, deset, dvadeset godina ili vie.
Struja, voda, stan, kredit, telefon ... Kada ovjek ima posla s tako velikom i nedjelotvornom birokracijom, mora biti spreman da svoju
nevinost dokazuje godinama unatrag. Kutija od cipela je gotovo kao
338

K.AKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

kompjutor, pun uredno pospremljenih podataka potrebnih za

preivljavanje u sustavu koji je napravljen da bi unitio pojedinca.
Ali u svakom kuanstvu prioritet pripada skupljanju staklenki,
zato to se u njih mogu stavljati druge, manje, skupljene stvari. to
bi bilo normalnije nego baciti staklenku nakon to se pojedu krastavci ili marmelada, i to po mogunosti u kontejner za staklo? Ali
ako ovjek ivi ovdje, onda otkrije i druge naine recikliranja. U
staklenki se uvijek neto moe uvati; aica zahralih avala, vijci
br. l (zna se da se u duanima nikada ne mogu nai), ili moda dugmad i gumice (koje se prethodno skinu s ambalae), ili plastini
epovi, stari ileti (nikada se ne zna kada e nestati s trita), komadii sapuna ili konopa (za svaki sluaj), krune mrvice, kava u zrnu,
svjei enjak, ili ak i domai kiseli krastavci i domai dem od ljiva. U veim se staklenkama moe drati hrana koju se potom zimi
moe staviti na balkon umjesto u hladnjak - vrlo praktina izmiljotina. tovie, kada se staklenka razbije, poklopac se !noe upotrijebiti kao pepeljara. S obzirom da gotovo svi pue, u kui ionako nikada nema dovoljno pepeljara.
Zatim, ljudi skupljaju konzerve, pogotovo velike, ali i male. "teta je baciti", obiavala je govoriti moja stara susjeda. Ona je u velike konzerve sadila crvene geranije i stavljala ih na prozore, u kupaonicu, u hodnik, na stubite, u dvorite. Mislim da ene daju prednost "zlatnim" pred "srebrnim" konzervama; one izgledaju ljepe
na prozorima i balkonima, u malim dvoritima, ak i u kui- svagdje gdje se moe oekivati cvijee. Uzmete konzervu, avao i eki,
okrenete je naopako, napravite rupicu ekiem i avlom, i stvorili
ste novi lonac za cvijee ni od ega. To se zove ekologija! Cvijet
moe rasti i u starom lavoru ili loncu, najee nebeski plavom ili
crvenom s bijelim tokicama. Gradske biljke, pomalo blijede zbog
nedostatka sunca, tako e izgledati ivlje. Naravno, ukoliko se lonac
moe upotrijebiti u tako luksuzne svrhe, jer inae veina zavri ispod sudopera napunjena krumpirom i lukom. Svjetlo dana ugledaju moda jednom ili dvaput u deset godina, kada se kuhinja ili
339

SLAVENKA

DRAKULI

soba krei (ljudi to ovdje jo uvijek uglavnom rade sami), kada slue
kao posude za boju.
"Jo se uvijek ne mogu odviknuti pranja plastinih aica za jogurt", kae Vesna. "Sredinom ezdesetih, kada su ih poeli proizvoditi (prije toga se jogurt prodavao u staklenkama koje su se vraale),
bila sam kolarka i koristili smo ih za mijeanje vodenih boja. Kod
kue bismq se igrale kuhinje, ili pile iz njih, ili drale eer i sol u
njima. Danas ih vie ne koristim, ali ih skupljam, Bog zna za_t:o.
Pretpostavljam da danas skupljanje vie ne odraava nae imovn"l
stanje, ve stanje nae svijesti. Gladni smo stvari i uplaeni od bu- !
dunosti, to see dublje no to sam mislila." Njezine su me rijeGi)
'podsjetile na drugu vrstu skupljanja, drugaiju glad - moju djeju
glad za lijepim celofanskim omotima od bombona ili okoladica.
Takve sam omote mogla nabaviti samo kod kolske kolegice iji je
otac ivio u inozemstvu. Preala bi ih medu stranicama knjiga, i potom gledala strane rijei kao FRAMBOISE ili SUCRE ili CHOCOLATIER, jo uvijek osjeajui miris njihova ekstravagantnog ukusnog sadraja koji nikada nisam okusila. Dok su "vani" (u to vrijeme
"vani" je bila kategorija koja je ukljuivala sve preko granice, bez
razlike) omotavali svaki bombon u prekrasan papir, jedina vrsta
bombona koji smo mi imali zvala se 505 SA CRTOM, i bili su pakirani u crvenu metalnu kutiju. Obino bismo ih dobivali kao novogodinji poklon, ne boini, jer Boi slubeno nije postojao. Nita udno, jer u to doba, u ranim pedesetima, postojala je valjda samo jedna tvornica slatkia.
Naravno da smo bili zadivljeni ovim omotima, to je bio na prvi
dodir s neim stranim, drugaijim, nepoznatim, poeljnim. Poslije
smo skupljali strane markice i naljepnice bilo koje vrste - od oko
lade, piva, sira, odjee, zatim kutije od cigareta, kantice od piva,
boice od Coca-Cole koje su turisti bacali u more dok bi ekali trajekt. Jedino je bilo vano da su strane. Zato? Zato to je sve strano,
od omota do konzerve, bilo bolje dizajnirano. Okrueni siromatvom,
bez puno igraaka, u naem djejem svijetu to su bili statusni simbo340

KAKO

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

li, Puno, puno kasnije, moda i prekasno nauili smo da te divne

etikete postoje radi privlaenja kupaca, da je to neka vrsta arene laL_
Ali to nas nije ponukalo da odustanemo od skupljanja, jer smo ak i
danas strastveni skupljai stranih predmeta, kao da jo uvijek pokuavamo posjedovati to mitsko "drugaije".
Sjeam se kako sam kao sasvim mala ila u kupaonicu, uzimala
majin ru za usne, izvadila vakau gumu iz usta, namazala je
ruem i gnjeila dok nije postala posve ruiasta. Zatim sam se pred
ostalim djevojicama pretvarala da je to bila prava Bazooha Joe vaka (iako sam je samo jednom u ivotu kuala, i to samo jedan komadi). One bi mi zavidjele, a ja sam se nadala da nee zatraiti da vide omot s malim stripom, u kojemu su likovi govorili u oblaiima
na nekom meni nepoznatom jeziku.
Moja je baka umrla u sedamdesetima, ali je prije toga nekoliko
mjeseci provela u bolnici. Tu priliku majka je iskoristila da bar malo
p oisti njezine ormare i ladice od "smea'', kako je to nazivala, jer je
moja baka bila poznata po skupljanju svega to bi joj dopalo ruku.
Sadraj masivnog hrastova ormara bio je prilino normalan; samo
stari kaputi Ga sam posebno voljela onaj zeleni, saiven negdje izmedu dva rata, sa svilenom markicom Modewerhstatte Frauzisha
Bundschuhe, oelavjeli astrahan koji je smrdio na naftalinske kuglice
protiv moljaca), nekoliko pari gotovo novih, rukom radenih cipela,
hrpa plahti, majina haljinica s krtenja. Drugi je ormar bio, zapravo, malo skladite, pop u t broda opremljenog da plovi nepoznatim
vodama. Bio je pun kutija deterdenta koji se gotovo pretvorio u kamen, boca ueglog ulja, nekoliko kilograma eera, brana i kave.

Nalo se tu i paketia aja, dvopeka, konzerve koncentrata rajice,

graha, ak i kilo do dva soli, iako se nitko nije mogao sjetiti da je ikada nestalo soli. Hrana je stajala sloena na niim policama. Na viima je bilo sve drugo, kao na primjer svitak bijelog tila, vea koliina
vune razliitih boja, potpuno nove i zakrpane najlonke i arape (vjerujem ak i od prije Drugog svjetskog rata), smeda i crna boja za kosu, ampon i, sapuni, kreme za ruke, vea koliina toaletnog papira,
341

SLAVENKA

DRAKULI

antibiotici kojima je istekao rok uporabe, aspirini, inzulin (iako nitko u obitelji nije bio dijabetiar) i neke druge tablete bez natpisa, te
vata i nekoliko paketa higijenskih uloaka. Ne, nije to bilo skladite,
prije bi se moglo rei da je bakin ormar bio prvi muzej straha od nestaica.
Time meutim nismo bili iznenaeni - sve dok nismo otvorili
jednu od njezinih ladica. To je bilo previe ak i za nas ostale skupljae svega i svaega. Ladica je bila puna plastinih vreica. Vreice
su bile oprane, osuene i sortirane, a zatim zavezane gumicom po
veliini. Bilo je tu velikih vreica iz stranih robnih kua s naih putovanja u Austriju, Njemaku ili Italiju, od prije moda dvadesetak
godina; zatim manjih, obinih, iz zagrebakih finih duana; potom
malih, sasvim obinih, bez natpisa, sve do onih najmanjih. Kao kakva arheoloka dokumentacija njezina je kolekcija predstavljala razvoj i koritenje plastine vreice u Jugoslaviji, sve otkada je ta stvar
prvi put dola u uporabu u toj zemlji, s relativnim porastom ivotnog standarda (kada su ih dijelili badava), preko ekonomske krize
(kada su nestale iz uporabe), do dana dananjega (kada ih se posebno plaa). Prijatelji koji su putovali u SSSR priali su mi da su tamo na posebnoj cijeni, pogotovo one s natpisima, jer su ih ene nosile kao rune torbice. Mi dodue nismo, ali smo ih zato prali, spremali, izmiljali nove naine uporabe, sve dok ne bi zavrile u smeu
- naravno, kao vree za smee.
Mislim da bakini ormari pokazuju ne samo haha smo preivjeli ,
komunizam, ve i zato je komunizam propao. Propaoje zbog nepo- '
~11jerenjt1_~ zbog straha od budunosti. Istina, ljudi s,; -sk,;pljali stvari~
zbog ope oskudice,-aii vrlo specifine vrste oskudice, oskudice kao
ivotnog stanja. To se stanje nije moglo promijeniti rijeima, deklaracijama, obeanjima, ili prijetnjama politiara. I to je jo vanije,
skupljanje je bilo nunost, jer u sutini nitko nije vjerovao u sistem
koji je neprekidno bio u nemogunosti udovoljiti osnovnim potrebama vlastitih graana, i to vie od etrdeset godina. Dok su voe
gomilale rijei o "svijetloj budunosti", narod je gomilao brano,
342

KAKO

eer,

SMO

PREIVJELI

KOMUNIZAM

najlonke, stari kruh, epove, konop, avle i

plastine vreice. Da su politiari imali prilike zaviriti u nae ormare, podrume i ladice, ne traei zabranjene knjige ili protudravni
materijal, vidjeli bi budunost koja se spremala njihovim krasnim
planovima za komunizam. Ali nisu zavirili, i tako su propali i oni i
njihovi planovi za "svijetlu budunost".
staklenke,

aice,

343

TO JE REKAO IVAN

-Zato si se prijavio u Hrvatsku gardu?

- Ne znam, neto u meni me tjeralo na to ...

- Da li zato to su se i drugi prijavljivali?
- Ne toliko ... Na poetku nas je bilo malo. Ali, vuklo me je idem, idem, mislio sam.

- Kako si to objasnio mami?

,
-Njoj je bilo najtee, mislila je da e poginuti svi koji idu u borbu.
-Jesu li se u Vukovaru ve vodile borbe?
- Kod nas jesu, ve peti dan sam iao istiti teren.
- to to znai ,.istiti"?

- Istjerati etnike i pokupiti im oruje koje su posakrivali.

- Kako ste znali tko je sakrio oruje?
- Pa ... njihovi su nam rekli, oni koji su nas se plaili, kojima su
napriali da mi koljemo.
-I kako to "ienje" izgleda?
- Doli smo do tih kua, ali njima je ve bilo javljeno. Kad smo
poeli iskakati iz kamiona, oni su snajperima zapucali po nama. U trali smo u oblinje kue i poeli se prepucavati, ali jedna ih je naa
grupa zaobila.
-Tko je zapravo bio u tim kuama iz kojih su pucali po vama, tko
su etnici?

- Srbi koji tamo ive i uvozni, oni poslani iz Srbije. Rezervisti.

-Je li ti to bila prva akcija?
-Prva, polovicom sedmog mjeseca 1991.
433

SLAVENKA

DRAKULI

- to je bio tvoj zadatak?

-Pokrivao sam deke jer mi zapovjednik nije dao da se borim, bio
sam najmlai - zauzme jedan poloaj i pazi okolo.
-Imao si puku? Znao si pucati?
-Da, automatsku. Nauio sam, jo u etvrtom mjesecu. Nauili
su me stariji prijatelji.
-Odakle njima oruje?
- Kupili su.
-Znai da su se ljudi ve tada pripremali za rat?
- Da, naveliko. U Vukovaru su se Hrvati naveliko naoruavali.
Srbi su ve bili naoruani, etali su s orujem, pokazivali nam ga ...
-I kako si se osjeao kad si iao prvi put u akciju?
- Nije mi ba bilo svejedno.
-Strah?
- Nije to strah, to je ono ... boji se da ne pogine. Samo na to
misli.
-Pa kakav je to onda osjeaj kad kae da nije strah, kako ga razlikuje od straha?
-Ja bih strah vie povezao s panikom, a ovo je ... boji se da ne
pogine, zato ti, samo ti se vrti u glavi to ako sad .. .
-Vratimo se tvojoj prvoj akciji.
- etnici su bili samo jo u jednoj kui, ostali su pobjegli u umu, preko rijeke Vuke, u Bradin. Bilo ih je jo dvojica-trojica, trebalo je da se predaju. Uli smo u kuu, ali ih nismo nali. Onda smo
naili na jedna uska vrata za podrum, jedan na htio ih je otvoriti,
ali metak mu je proao kroz aku, odozdo. Nije se moglo dolje, stepenice su bile uske. Molili smo ih da izadu, da im neemo nita, da
e ii na sud. A oni su odozdo samo vikali, vi ste ustae, zaklat ete
nas. Zatim je i drugi pokuao sii, ali on je ranjen u rame. I onda je
njegov prijatelj poludio, otiao je iza kue, otvorio onaj mali prozori od podruma i ubacio bombu. I onda, kad smo uli u taj podrum,
to sam prvi pu t vidio ...
-to si vidio?
434

BALKAN-EXPRESS

-Skroz raskomadane ljude. Jedan, dvojica, nije ih bilo vie. Podrum je bio mali, nije se ni moglo prebrojiti koliko ih je bilo. Bili su
potpuno razneseni, od njih su ostale samo krvave mrlje po zidu sve, sve krvavo ... Izaao sam van. Bilo mi je svejedno jer ja nisam
sudjelovao u tome, nisam ih ba ja ...
- Ali kad to vidi ...
-A to nije ... nije to isti osjeaj.
- Kasnije si se navikao na takve prizore?
- Sjeam se jedne subote, padala je kia, a mi smo onako, odmarali smo se. I napali su nas avioni. Najvie su mitraljirali, ranili su
sedam deki. Toga dana mi je bilo najgore, vidio sam kako je granata pala na automobil i zapalila ga. Unutra su bili ljudi.
-Jesu li to bili civili?
-Civili, voza je bio moj susjed, ivio je sto metara od mene. Otraga je sjedio njegov brat. Brat mu je ve bio izgorio, mi smo trgali
vrata, ali on je ve bio mrtav. Prvi put u ivotu vidio sa::p kako se ov
jeku topi koa, to mi je bilo ... vatra je, auto gori, a ovjek sjedi i gleda, ne moe nita. Glava mu se sputa, a lice se topi. Metak te rani
ili ubije, a ovo, to je kao na filmu. Kao kad zapalite votanu lutku.
Ruke su mu ve bile izgorjele do kostiju.
- Kau da su u Vukovaru leevi leali po ulicama.
- Prvi put sam vidio gomilu leeva kada je netko doao i rekao da
se ne moe spavati zbog smrada od leeva u kukuruzitu. Jer oni su
ostavljali mrtve iza sebe, ak i ranjene. Nisu se vraali po njih.
-Tko vam je doao to rei, to o leevima?
- Deki na poloaju u kuama na rubu grada, do kukuruzita.
Bilo je ljeto, vruine, rekli su da uasno smrdi. Dolazili su i psi, postojala je opasnost od zaraze. Trebalo je neto napraviti, oistiti to.
Nakupili smo pun jedan veliki kamion leeva.
- I ti si ih skupljao?
-Ne, nisam mogao, stajao sam sa strane. Nisam mogao izdrati.
im sam stigao, poeo sam povraati ... Ljudi, mrtvi ljudi, raspadaju
se, muhe im izlaze iz usta. Ja sam skupljao oruje.
- Zna li tko su bili ti mrtvaci?
435

SLAVENKA

DRAKULI

-Njihovi. Sve stariji rezervisti i dobrovoljci s bradama. Meu njima su bila samo dvojica iz susjednoga grada Borova, prebjegli u et
nike. Vadili smo im dokumente i slagali na gomilu, svi su bili iz Srbije, iz Pazove, Nia, iz ida najvie. Odvezli smo ih do Dunava,
tamo je bila jedna velika rupa. Zakopali smo ih. Medutim, od samo
jednog kamiona napunila se itava rupa. Nismo ih imali vie gdje zakopati pa smo ih kod vodotornja sloili na hrpu i zapalili. Novac smo
isto palili, nitko nije smio dirati novac. Zapovjednik je tako naredio.
Ostavili smo samo dokumente.
-Jesi li postao otporan?
-Jesam, postane stroj. Jednostavno radi kao stroj. Razmilja
kao ovjek, a postupa kao robot. Mora. Jer ako ima neke osjeaje ...
tamo... u ratu ...

- Kako zna da si postao stroj?

- Zna, drugaije misli. Eto, zarobili smo onda jednog iz ida.
Bio je rezervist, star trideset godina, ali ekstremist, vidjelo se to po
njemu. Imao je iskaznicu etnike stranke i sliku etnikog vojvode
eelja. Dali smo mu malo nade, rekli smo mu da e biti sve dobro,
da emo ga razmijeniti- iako velike anse za razmjenu nije bilo, oni
su nae ubijali odmah. Ali jedan na borac je nestao. Nazvali smo
njihovu kasarnu, mislili smo da emo ipak uspjeti u razmjeni. Razgovor se vodio pred njim. Iz kasarne su rekli: nai koje ste zarobili
nisu zasluili da budu ivi kad su ustaama pali u ruke- kad mi vae zarobimo, zna se to s njima radimo. I prekinuli su vezu. A rezervist se poeo smijati, ponosan na to ...
-Ponosan? Na to?
-Na to to je ovaj rekao, da se zna to se radi s naima kad ih zarobe. Kao da je lud, kao da uope nije svjestan da je on na zarobljenilc Deki su skoili na njega, poeli su ga tui. On nam je sve te
dane dok je bio zarobljen psovao ustaku majku. Mi smo ga hranili,
nitko ga nije tukao, nita. Doe do njega, a on te pljune. I naravno,
jedan od naih je sasvim izgubio ivce, doao je zapovjedniku i rekao
mu, vi me optuite, ali ja u ovoga ubiti. On mu je to zabranio, ali ...
436

BALKAN-EXPRESS

otili smo u podrum, ovaj ga je odvezao, Dunav je bio dvjesto metara od nas. U tjerao ga je u vodu i ubio.
-Unato zapovjednikovoj naredbi?
Ali rat je ve poeo. U ratu slua zapovjednika, ali on ti doputa da uini ono to misli da je najbolje za tebe. Jer on zapovijeda, ali ti e poginuti.
-Jesi li vidio jo takvih stvari?
- Nisam vidio da su nai klali, da su digli no na rezerviste. Ja
sam vidio neto drugo ... kako su jednoga tukli do smrti.
- Rezervista?
-Ne, bio je domai Srbin koji se odmetnuo u etnike, imao je 25
godina. Za njega se sto posto znalo da je klao nae. l on je sam priznao dvojici naih boraca da im je zaklao roditelje -jednome oca i
majku, drugome oca. Rekao im je to u lice, jer su prije bili prijatelji.
- Je'li im rekao zato je to uinio?
- Samo je rekao, vi ste ustae, ovo je Srbija ... Jedan je Srbin pobjegao iz njihove kasarne i potvrdio nam koga je sve ovaj zaklao. Kad
smo ga uhvatili, doli su deki ije je roditelje zaklao. Dva brata, jedan ima 28, a drugi 23 godine. Njima je zaklao oca i majku. I trei
- on ima 23 godine i brat mu je poginuo. Jednoga dana mu je ovaj
zaklao oca, a drugog dana mu je poginuo brat... I on ga upita, je li to
istina to kau, da si mi zaklao oca? A on kae, istina je, ja sam ti
zaklao oca. A ovaj ga pita zato. Kae, zato to si ti ustaa. A ovaj mu
opet kae, a ranije, dok smo se druili jesam li bio ustaa? Nisi, kae, ali preao si na njihovu stranu. l ovi nai deki su naisto poludjeli i bacili su se na njega. Tukli su ga dole u tabu, to se ne moe
opisati. Plakali su i tukli ga, jer to je bio njihov bivi prijatelj.
- I ti si to gledao?
- Da, mi smo svi stajali tamo, nas pedeset je stajalo i gledalo.
- Pedeset vas je stajalo i gledalo? A njih trojica su ga tukli?
-Da ... Tukli su ga jedan po jedan. Kasnije su i ostali polu djeli. To
je sve bilo jedno drutvo, ta etvorica i njih jo nekoliko. Oni su bili
drutvo do srpnja mjeseca, a onda je ovaj Srbin nekud nestao. I po437

SLAVENKA

DRAKULI

javio se ponovno, ali sada kao etnik. A bili su zajedno od esnaeste

godine. I kada su uli da je uhvaen, a zaklao im je roditelje ...
-ime su ga tukli? Nogama?
- Svaim su ga tukli, palicama, svaim ... i uope ih nisam osuivao. I meni da netko kae da mi je zaklao roditelje, ja bih ga na mjestu ubio. Ja ga nisam alio, uope, iako sam ga i ja poznavao. Nikakav
osjeaj nisam imao prema njemu, ali ja ga nisam htio tui. Stajao
sam, nisam se htio gurati jer oni su ga tukli. I onda ga je ovaj jedan
uhvatio za vilicu i samo je okrenuo, zavrnuo. Uhvatio ga je tu, ovako,
i zavrnuo ... Tukli su ga dok nije umro. Onda su ga bacili u Dunav.
-Je li to znao netko od zapovjednika?
-Znao je...
-Ali nita nije mogao?
- Ne moe ti... kad ti netko doe i kae da ti je zaklao mamu i
tatu ... Da doe glavni zapovjednik i kae da ne smije ubiti ovjeka,
to ne vrijedi. To je osveta.
- I to je bilo najgore?
-Najgore mi je bilo kad sam ubio prvog ovjeka.
-Misli, iz blizine?
- Da. Otili smo nas trojica, brat, ja i jo jedan prijatelj da ih doekamo. Sakrili smo se u kuu pedeset metara od njihove kasarne i
vidjeli smo, idu njih trojica, nose rance ...
- Koja trojica?
- Rezervisti.
- Kako prepoznaje rezerviste?
- Vidi se, stariji su, putaju bradu, neuredni su, smrde po alkoholu, ba smrde, to nije la, to je istina. Ili su krasti po kuama. Mi
smo ih pustili da dou na pet metara, ili su prema nama, ali nas
nisu vidjeli ...
- Ba na pet metara?
- ... Da, ali nisu nas mogli vidjeti jer im je sunce tuklo u oi, a mi
smo bili u podrumu. Kad su prili, moj prijatelj, koji je bio u prizemlju, izaao je i rekao da bace oruje. Htjeli smo ih zarobiti. I onda su
oni digli automate, a mi smo ih samo pokosili... Doli smo do njih da
438

BALKAN-EXPRESS

im uzmemo oruje, uzeli smo i te rance jer smo mislili da su unutra

moda bombe, ali vidjeli smo da su telefoni, pa smo ih ostavili.

-Telefoni?
-Telefoni! Bilo je svega, i odjeu su krali, valjda su i to nosili kui ... Nisam mogao spavati cijelu no. Ja sam njih i prije ... na dalje.
Vidim ga kad padne, kad ga pogodim. Ali nije to taj osjeaj, ni blizu.
Stane pred njega, on pone dizati puku, a ti samo ... Kao maina ...
Bez osjeaja ... Ne razmilja. Ili e on tebe ili ti njega. I onda mi je
zapravo bilo najtee, uzeo sam puku ba od tog ovjeka to sam ga
ja ubio i vidio- unutra nije bilo metka! Podigao je na mene puku,
a zapravo ne bi opalio- bila je i zakoena i bez metka u cijevi. On je
makinalno dignuo puku na mene, a i sam je bio svjestan da nee
opaliti. Bio sam mlai, mislio je da u se uplaiti, da u baciti oruje. Ali, kad sam vidio da die oruje, ja sam ga samo proreetao, ovako, i... gotovo.
-Pamti li jo kako je taj ovjek izgledao, njegovo ljce?
-~-
.
- Lica se pamte?
-Pamte se ... Sutradan smo straarili u kui u blizini tenkovskog
prolaza i vidjeli smo dvojicu vojnika kako idu prema nama. Moj je
prijatelj uzeo snajper, htio ih je ubiti a da ne die veliku buku, da nas
ne primijete. Ali spustio je snajper, rekao je da je to mlada vojska, a
ne rezervisti. Bili su na pedeset metara od nas. Imali su bijele opasae, njihova vojna policija. Kad su doli na deset metara, viknuli smo
im da stanu i bace oruje, ali oni su ipak zapucali. Pucali su po kui, nas nisu vidjeli. Jedan je skoro pogodio mog brata, nato je moj
brat uzvratio i pogodio ga. Drugi je legao na zemlju, vidjeli smo
samo ruku i pitolj. Moj brat i jo jedan prijatelj oduljali su se do
njega s bombama, doli su na dva-tri metra, ali su vidjeli da je ranjen, zapomagao je. Rekli su mu da se preda, da mu nee nita. Ili
e baciti bombu. Kad se predao, vidjeli smo da je stvarno mlad.
-Dakle, regrut, a ne rezervist?
-Da, regrut iz Nia. Bilo nam ga je ao, bio je I 972. godite, kao
i ja ...
439

SLAVENKA

DRAKULI

-to je dalje bilo s njim?

-Odveli smo ga u bolnicu, tamo su ga previli i s prvim konvoj em
iz Vukovara poslan je u Zagreb. Mogao je birati, mogao je otii u
Beograd. Razgovarali smo s njim, odnijeli smo mu sok- soka u bolnici nije bilo- i na kraju smo se sprijateljili. Zvao se Sran. Rekao je
da mu donesemo petokraku zvijezdu s njegove kape i da e je pred
nama pojesti! l da tek sada vidi da su oni uvueni u rat protiv Hrvatske, i da on nije kriv, jer nije iao dobrovoljno, nego su ga mobilizirali. Od njegove grupe od 36 ljudi u roku od petnaest dana ostala
su samo dvojica. Ostali su svi poginuli. A svi su bili '72. ili '73. godite, jednako kao i mi ...
-Jesi li ga potraio u Zagrebu?
-Jesam, mislio sam da je moda u Zavodu za rehabilitaciju, ali
nisam ga naao. U Zavodu je bio samo prijatelj naeg zapovjednika
koji je ostao bez nogu.
- Kako se to dogodilo?
-Toga dana bila je velika bitka na Trpinjskoj cesti. Nismo mogli
nai zapovjednika, pa su nam borci rekli da ga potraimo u bolnici.
Pitali smo lijenika gdje je na zapovjednik, a lijenik nam je rekao,
neu vam nita rei, spustite se u podrum, vidjet ete i sami. Zapovjednik je leao, a kraj njega bio je njegov brat, gladio ga je po glavi.
Kad smo prili blie, vidjeli smo da je ostao bez pola lijeve noge, a
desna mu je noga bila sasvim spaljena, kao i desna aka. Ostali smo
uz njega dva sata, nismo progovorili ni rijei, samo smo plakali. On
ima dvadeset i dvije godine. Mislim da mi je tada bilo najgore.
-Zato ba tada?
- On je bio zapovjednik ne zato to je postavljen, nego zato to
smo ga mi izabrali. Bio je hrabar, visok oko dva metra, jak. Nije znao
za strah. Svima nam je bio uzor. l kad sam ga vidio kako lei tako,
bez nogu, sasvim bespomoan .... bilo mi je uasno.
-Jesi li tada moda pomislio da odustane?
-Nisam, jer kad si ve jednom unutra, ne moe izai, ne moe
odustati.
Zagreb, oujah 1992.
440

A PREDSJEDNIK PIJE KAVU

NA JELAI-PLACU

Bila je to subota, 22. veljae, pet minuta do jedan, kada sam po prvi
put vidjela hrvatskog predsjednika Franju Tumana. Vidjela sam ga
kroz veliki stakleni izlog nove kavane na Trgu bana Josipa Jelaia.
Kavana je bila puna ljudi stisnutih uz stolove od lanoga mramora u
francuskom stilu. Ali nisam mogla otkriti jesu li to bili obini gosti
ili tjelohranitelji, od kojih sam prepoznala tek dvojicu pored vrata i
dvojicu za stolom kraj njegova. Nekoliko je starih gospoda s oboavanjem gledalo u Predsjednika jedui kolae i pijui espresso. Ljudi
su izgledali kao da se pretvaraju da nisu uzbueni ili kao da Predsjednika tu viaju barem dvaput tjedno. Odjeven u tamnosivo odijelo i bijelu koulju sa stegnu tom tamnoplavom kravatom, Predsjednik
je polako pio kavu. Ne tursku, jer to piju oni barbar~ki Srbi, dok mi
Europljani pijemo espresso ili capuccino ili melange. Cinio se oputenim i dobro raspoloenim, oito zabavljen onim to mu je govorio
puno mlai mukarac, koga sam s TV prepoznala kao jednoga od
savjetnika, naginjui se preko stola da bi mu bio blie uhu. Predsjednik se nasmijao, jedva razdvajajui usne. Bio je to neugodan osmijeh
koji je njegovu licu davao izgled ptice, moda sove. Kada je, drei
malu bijelu alicu u ruci, podigao glavu da bi pogledao kroz izlog, iz
njegova sam pogleda vidjela da zapravo ne vidi ni izlog niti trg iza
njega. Njegove su misli bile daleko, dalje od svih nas koji smo tamo
stajali poput statista u hollywoodskoj B-produkciji, u superspektaklu o ratu na Balkanu.
Ispred izloga kavane bilo je iznenaujue malo ljudi, samo nekoliko reportera koji su jurili izmeu ovoga prizora i skupine od neko441

INTERVJU

U prvi mah nisam se eljela sresti s njom, tom silovanom enom. Ve

i na pomisao da otputujem u izbjegliki logor u Karlovac da bih je
intervjuirala, ukoilo bi mi se itavo tijelo. Kao da sam instinktivno
nasluivala da to to se njoj dogodilo ima izravne veze s mojim ivotom, s mojim vlastitim tijelom. Nisam razumjela kako je to mogue,
kakve veze sa mnom ima tridesetogodinja kuanica _iz Kozarca, iz
sredinje Bosne, Muslimanka N. E izloena masovnom ratnom silovanju. Osim to smo obje ene, a to mi se, priznajem, inilo nedovoljnim. Ali otpor koji sam osjeala dok sam putovala prema Karlovcu i koji je potirao profesionalnu znatielju (zadatak: intervjuirati rtvu; cilj: osvijestiti javnost o problemu masovnog silovanja Muslimanki), neka lagana munina i nelagoda (treba li to uope initi, ponovno je tjerati da prolazi kroz isto), sve me to vezivalo s tom enom
ve prije nego sam je susrela. Najvie od svega vezivao me strah- jo
sasvim apstraktan, neodreen strah koji se pojavio odjednom, poput
uboda igle, i ostao tako zaboden u prsni ko.
Sada sjedimo u sobi, u karlovakom hotelu Tvrava. Soba je
mala, s niskim stropom i visoko postavljenim prozorima koji se ne
daju otvoriti, kao da smo u eliji. Hladno je. Ili moda nije, ali mi
obje sjedimo zgrene kao da odnekud oekujemo udarac. Ona na
rubu uredno sloenog kreveta, ja na rubu stolice. Osjeam da se ve
neto od nje preselilo u mene, taj mraz koji dolazi iznutra, a ne izvana, ta uvuenost u sebe, duga utnja koju je teko prekinuti. Ne
znam kako zapoeti to to bi trebao biti razgovor o silovanju. Ona
473

SLAVENKA

DRAKULI

eka i pui, zna da se o silovanju ne moe razgovarati, to je besmisleno. Ili e iz nje neto provaliti, komad sjeanja zajedno s treperenjem glasa, s drhtanjem ruku, sa suzama. Ili se to nee dogoditi ..
Znam da to dijelom ovisi o meni, ali ja oklijevam. Osjeam se istodobno i kao istraitelj i kao rtva, i to izmicanje, ta identifikacija as
s jednom as s drugom pozicijom, pribliavanje i udaljavanje- jer ja
ipak hou priu, da, hou, vjerujem da je vano to zabiljeiti- to me
iscrpljuje.
Nala sam je prije sat vremena u domu za izbjeglice. Upraviteljica je ula u veliku sobu s krevetima na kat i izala vodei mravu, blijedu enu crne kose. Izgledalo je mlado, to njeno. lice bez minke.
Nasmijeila se. Gledala sam u njezin smijeak i nisam znala to bih
mislila, kao da je smijeak neto to se od silovane ene moe najmanje oekivati. Kraj nje je stajao njezin mu, malo poguren, plavih
oiju. To me takoder zbunilo: zar emo razgovarati pred njim? Objasnila sam zato sam dola i da mi je njezino ime dala roakinja iz
logora Resnik. Ona je pogledala u mua. Oito se takva odluka nije
mogla donijeti bez njegova pristanka. On je utio. Gledao je u mene,
ravno u moje oi, tako da se nisam usudila trepnuti. Znala sam da
razgovor ovisi o tom pogledu i o njegovoj procjeni da li sam osoba
pred kojom N. jo jednom moe proi kroz uas. Rekao je: dobro. Zatim smo sjeli u automobil i doli ovamo. U automobilu su se cijelo
vrijeme drali za ruke.
Dok M. sjedi u tamnom kutu sobe, uje se samo njegovo umno
disanje. Ona nije okrenuta prema njemu, uope se ne osvre na njega, samo osjea njegovu prisutnost i to je ini sigurnijom. Dan je na
izdisaju i meka siva svjetlost ublaava otrinu sjena na njezinu licu.
Sve se odvija vrlo sporo, pokreti njezinih ruku, dizanje dima prema
tavanici, to njegovo glasno disanje iza mojih lea i, napokon, moje i
njezine rijei. N. u poetku govori sasvim mirno, koncentrirano odgovara na uobiajena pitanja: kada je poeo rat, kako je to izgledalo
u Kozarcu, ega se sjea. Ne prekidam je. Dajem joj vremena da govori o tome i da sama doe do one kljune toke, do vora koji joj jo
uvijek stee grlo. Bilo je to u lipnju, poetlwm lipnja, ne znam tono
474

BALKAN-EXPRESS

hada, kae napokon. Tijelom joj prolazi drhtaj. Pogled skree k podu,
djeluje nesigurno, ali samo na as. Palim nonu lampu koja joj lice
ostavlja neosvijetljenim, tako je moda ipak lake. Nisam vie znala
haji je dan ili datum, u selu nije bilo ni struje, ni radija. Govori o tom
ljetnom danu, o popodnevu kada su se pojavila etvorica u uniformama. Ne kae iji su oni tono vojnici ni u kakvim su to uniformama. Zna da su Srbi iz susjednog sela, poznaje ih iz videnja jo od prije rata. Uostalom, ve su svraali u kuu njezina svekra gdje se toga
asa nalaze, odvodili su stoku, odnosili su kuanske aparate, sve
stvari od vrijednosti. Tog popodneva trae zlato. U kui je petero odraslih: N., njezine dvije snahe, svekar i svekrva. I petero djece. Starci, ene i djeca. Mukarci su ve poubijani ili odvedeni u Omarsku,
u logor. Ona o svom muu nema nikakvih vijesti, as misli da je mrtav, as da je ipak iv. etvorica vojnika urlaju, pretrauju kuu, tuku
svekra i prijete mu smru. Za to vrijeme ostali, etiri ene i petero
djece, s'toje u dvoritu i ne usuuju se maknuti. Svaki bi pokret mogao znaiti trenutanu smrt.
"
N. stoji u dvoritu i drhti. Ila sam po travu da ualzranim stoku.
Kad sam se vratila s livade, mzako prijava otila sam ua bunar po vodu
i oni su me ugledali, vidjeli su da tu uelwga ima. Stali su ispred dvorini/z vrata, morala sam otvoriti. Ljetno je doba, oko etiri po podne i
sunce je jo visoko. Vrue je, ona teka ljetna vruina koja se lijepi za
tijelo pa ono postaje tee, nepominije. Vidim kako joj lagana haljina na grudima podrhtava od udaraca srca i kako se ona stie i postaje sve manja u elji da iezne pred pogledima etvorice koji upravo izlaze iz kue, pribliavaju joj se. Ona zna to e se sada dogoditi, ali takoer zna da ne moe uiniti ba nita, nita, nita ... Misli
samo na djecu, na to da ne smije ugroziti njihove ivote. Nisam se vie bojala da e me ubiti. Svalwga dana, svalwga asa eka da se to dogodi. Nema uihahvih osjeaja, ue osjea ni da die, ni da ima srce,
hao da lebcli. Sad joj vojnici prilaze. Nareduju joj da poe s njima,
samo njoj, ostale ene ostavljaju na miru. Vidi da je vode prema njezinoj kui. N. se ne odupire, hoda potpuno mirno, kao da ide na zadatak koji zahtijeva da unaprijed raskrsti sa strahom za sebe i da po475

SLAVENKA

DRAKULI
BALKAN-EXPRESS

novno misli samo o djeci. Iznutra osjea vlastitu umrtvljenu, anesteziranu utrobu. Vode je u spavau sobu. Dok ulazi, ispod oka baca
pogled na kuu iz koje je sve odneseno, ta,koer ogoljenu, takoer izloenu. jedan je re/wo da se shinem. Pohusala sam, alz su mz ruhe bzle
sasvim drvene. Onda je on uzeo no i rasparao mi odjeu. Bacio nze na
hrevet. Onda... Ulazili su jedan po jedan, ne zna koliko je to dugo trajalo. O tome ne moe govoriti, kao da i nije bila tamo ili kao da to
vrijeme koje je provela na krevetu dok su je vojnici silovali nitk~ni
kada nee moi izmjeriti. Mogla sam ih ubiti, svu etvorzcu. Oruz;e-

bombe, noeve, automate, sve su to odloi/i na drugu polovicu hreveta i

sve mi je bilo nadohvat ruhe. Ali doli bi drugi i ubili bi moju djecu. Gledala sam to orzdje i mislila, ubili bi mi djecu. Dok to traje, nju nita ne
boli, ne osjea ni strah, ni uas, ni bol. Misli samo o smrti, najprije
njihovoj, zatim svojoj. Jedino to se u njoj dogaa jest da se u ]Cdnom trenutku elja da ubije vojnike preokree u elju da ona sama
bude ubijena. U tom asu smrt joj se ini kao izbavljenje.
Gleda njihova lica kako se smjenjuju iznad nje, ne zna ni po kojem redu ni koliko puta, samo ta lica iz susjednog sela udalJenog
est-sedam kilometara. Mutno ih se sjea sa sajmova, iz autobusa.
Ni jedan nema vie od dvadeset godina. To traje. Na kraju ipak odlaze, ostavljaju je na tom krevetu na hojem sam trinaest godina spavala sa svojim muem. Dok to izgovara, ne gleda ga, ne spominje mu
ime, kao da nije spremna susresti njegov pogled dok ne zavri ovo
muenje sa sjeanjem, s rijeima. Plae tek nakon to je izgovorila
ovu reenicu, kao da joj je ona najtea. Suze joj bezglasno klize niz
lice. Kad se napokon vratila u drugu kuu, svi ukuani vide da je
odjevena u drugu haljinu. Nita je ne pitaju, to nije potrebno. Ne pi.
taju je ni mnogo kasnije, nikada.

Danima nisam mogla dodirnuti svoju djecu, toliho sam se gadzla

sama sebi. Danima sam leala bolesna, /wo u groznici. Vidim je kako Jei u krevetu okrenuta zidu. uje glasove i korake, a ipak kao da ih ne
uje. Izmeu nje i stvarnosti sada je podignuta brana: osjea da nje-

zino tijelo vie ne pripada samo njoj, da moe pripasti b~lo koJem
mukarcu. Bolesna je od te nemoi, od uasa te nemoi. Cak i dok

tako lei, moe bilo tko ui, sve se moe ponoviti jo jednom i jo
bezbroj puta. Zato to je Muslimanka. l zato to je ena. Mrzi to to
je ena, svakodnevno govori sebi: hou umrijeti. Katkad m1sh na
svog mua u logoru u Omarskoj. Ipak o njemu misli bez straha, bez
gaenja, s njenou. Moda je to spaava, iako i dalje ne zna da h Je
iv i nee to znati ni iduih pet mjeseci.
Dani se vuku. Ona je jo u krevetu, jo je obamrla. Zatim dolaze
autobusi da ih deportiraju u Doboj i Graanicu. Kozarac je "oien"
od Muslimana. U studenom s djecom stie u Zagreb i tu prvi put u
je da je njezin mu iv. Preostaje joj samo ekanje. Dok eka, vraa
ju joj se slike etvorice mladia iznad nje i ono to se ne da izrei.
Za to vrijeme M. je u Omarskoj. Nekim udom preivljava prve
dane kada Kozarane masovno ubijaju ve kod hapenja i prebacivanja u logor. Rauna da je od 28 tisua ubijeno nekih pet tisua. Tri
dana je u grupi od 140 mukaraca koji su smjeteni u sobu 3x4. Bez
hrane su, spavaju stojeki, nudu vre pod sebe. Druga soba u koJU
ih prebacuju je vea, 7x9, ali sada ih je u njoj 340. Bez kreveta su 1
pokrivaa. Napokon ih razmjetaju u hangare. StriJelJaju, stalno stnjeljaju. I njega vode dva puta na strijeljanje i jednom na !danJe. Mladiu koji ima zadatak da ga zakolje, svega je devetnaest godina. Spaava ga susjed Srbin, kum njegove sestre. U njegovoj je smjeni ubijeno najvie Muslimana, nekih tisuu, ali njega spaava Srbin. U logoru sve ovisi o sluaju, kae. Gleda kako mukarce nou izvode u
grupi od petnaest ili dvadeset, oni se vie ne vraaju. Ujutr~ kroz
prozor gleda kako leeve tovare u kamione. Gleda kako logorase tjeraju da jedni drugima odgrizaju penis i slua strane urlike umiruih. I misli o njoj, o svojoj eni. Boji se da bi mogla dii ruku na sebe
i o tome neprestano misli. On naime odmah saznaje da je N. si!ovana, to mu priopava susje~ Musliman koji radi za Srbe. M. k:ze ~:
ne moe opisati svoje OSJeCaJe u trenutku kad to saznaJe. "MrznJa.
Kad mu spomenem tu rije, imam osjeaj da je preblaga. Pomiljao
je naravno i na bijeg i na osvetu. Na kraju, samo na to ~a ona ostane iva. Pet mjeseci, kroz dva logora, Omarsku 1 Manpcu, m1sho Je
samo o njoj. Nije znao je li iva i nee to ni saznati sve do onogjut-

476
477

SLAVENKA

DRAKULI

ra sredinom prosinca kad su se sreli u Zagrebu. Rekao joj je samo da

mu nita ne mora rei, da sve zna.

U hotelskoj sobi je mrano i zadimljeno. Intervju je zavren.

Udaljenost izmeu mene i N. odavno se smanjila i svi su njezini osjeaji ve u meni. Sada mi je jasnije odupiranje da je susretnem, ona
je za mene oivjela strah koji ni jedna ena ne moe izbjei. Protiv te
posebne vrste brutalnosti nema obrane. Nema obrane od toga to si
ensko u ratu, nema zatite od te uasne izloenosti u kojoj vlastito
tijelo prijeti da e se pretvoriti u neprijatelja i zbog kojeg poinje
mrziti sebe, gaditi se sebe, kriviti sebe, uasavati se sebe i eljeti
smrt. Mislim na jo neto- kako su mi u logoru Resnik sve Muslimanke s kojima sam razgovarala rekle da bi zadavile vlastito dijete
koje bi se rodilo iz silovanja, kako ih in silovanja moe pretvoriti u
ubojice.
Bojim se biti sama, rekla je N. na kraju. U tom asu razlika medu
nama smanjila se toliko da je postala jedva vidljiva.

Zagreb, zima 1992.

478

LJUBAVNA PRIA

Ugledala sam njihovu sliku u novinama. Bila je malo mutna, oi

gledno snimljena izdaleka: dva mrtva tijela lee na zemlji, pored njih
dvije sportske torbe. Admira na sebi ima tamnu suknju koja prekriva njene obline. Boko je u trapericama - a u emu bi drugom bio?
-oboje na nogama imaju tenisice. Ali iako je fotografija mutna, a oni
lee mrtvi, vidi se da Admira grli Boka. Bilo je to ovako: u nedjelju
popodne, 19. svibnja oko esnaest sati, hodali su du Miljacke po niijoj zemlji, vidljivoj i sa srpske i s bosanske strane. Njihov je bijeg iz
opkoljenog grada na srpsku stranu bio dogovoren; obje su se strane
sloile da ih puste. Morali su prijei oko tisuu metara, ali malo prije Vrbanjskog mosta- pedeset metara prije nego to su se nali na sigurnom -pali su na tlo, pokoeni snajperskom vatrom.
Gotovo da ujem karakteristini zvuk pucnja toga poslijepodneva. Boko je odmah umro, Admira je imala jo toliko snage da dopue do njega i zagrli ga. Ostali su tamo gotovo itav tjedan, trulei na
suncu (neobino jakom za svibanj) dok se vonj njihovih tijela pomijeao s mirisom mlade trave. Ne zna se tko ih je ubio, a moda nije
ni vano. Na obje strane bilo je ljudi koji su ih vidjeli kako hodaju,
zatim padaju pogoeni. Neki kau da je pucano sa srpske strane,
drugi tvrde suprotno. Bilo kako bilo, iduih su se pet dana obje strane borile oko njihovih tijela. este su noi srpski vojnici rijeili stvar
tako to su ih ukrali.
Bokova majka, koja je iz Sarajeva otila godinu dana ranije i ivi
u Beogradu, dala je dozvolu da joj sin bude sahranjen u Sarajevu.
479

MOJA ULOGA U HOLOKAUSTU

Nitko mi nije rekao to me u Izraelu eka. Ni moji prijatelji idovi ni Hrvati nisu me na to upozorili. Moda nisu znali, a moda
su mislili da sam i sama trebala znati, da sam morala oekivati to pitanje koje me na putu po Izraelu pratilo poput sjene: osjeate li se
krivom?
Odmah po dolasku na aerodrom u Tel Avivu bilo mi je jasno da
Hrvate ne viaju ba esto, osim na CNN-u. Policajac je ueka vrijeme prevrtao moju putovnicu kao da ne zna to bi s njom. To je prva hrvatska putovnica koju drim u rukama, priznao je. Ali i moji
domaini u Jeruzalemu na Institutu Van Leer, gdje sam bila pozvana da odrim javno predavanje, rekli su mi da nemaju ba esto priliku susresti Hrvate u svojoj sredini. Za to je postojao i "tehniki"
razlog, jer Izrael i Hrvatska nemaju diplomatske odnose. Iskusila
sam to na vlastitoj koi, kad je Ministarstvo vanjskih poslova Izraela moralo urgirati u svojoj ambasadi u Stockholmu kako bih dobila ulaznu vizu. To sam donekle mogla razumjeti. idovi svoj odnos
prema Hrvatima temelje na otprilike dvadeset tisua sunarodnjaka
stradalih u Jasenovcu za vrijeme NOI-l. Vjerojatno ih je to natjeralo da u ovom ratu stanu na krivu stranu. Osim povijesnih razloga,
sa Srbima ih vezuje i odnos prema Palestincima, bolje reeno inj
enica da su obje drave okupatori.
Drugi razlog da Hrvati ne posjeuju esto Izrael ubrzo sam otkrila i sama. Prije predavanja moj uvodniar me dobrohotno upo609

SLAVENKA

DRAKULI

zorio na injenicu da su idovi inae prosrpski orijentirani u ovom

ratu. Govorim vam to zato da budete pripremljeni na takvu vrstu
pitanja, rekao mi je. Meutim, pitanja publike bila su posve oeki-
vana i nisu se razlikovala od pitanja kojih sam se nasluala u, recimo, Engleskoj ili Americi ili vedskoj, na primjer: je li uzrok rata to
to je Njemaka prerano priznala Hrvatsku, zato su Hrvati zaratili s Muslimanima, to su Hrvati uinili Srbima iz Krajine, itd ... Sve
dok se iz tame ni] e oalasio enski glas. Je li vam ao, pitao je taj glas,
b
'
osjeate li se krivom za to to su Hrvati uinili Zidovima u Drugom
svjetskom ratu?
amor u publici naglo je utihnuo. Imala sam osjeaj da su ljudi
na trenutak zadrali dah. Nastala je mukla tiina. Bila sam zateena
tim pitanjem, iznenaena. Njezin glas zvui tako mlado, mislila
sam, dok sam pogledom traila tu enu. Zato me pita ba to? Pa
ona ne moe imati vie od dvadeset godina, studentica, to ona zna
o tim vremenima, o Holokaustu, o krivnji? Osim ako njezina baka,
njezin djed, netko od njezine rodbine nije ostavio kosti u Europi,
moda upravo u Jasenovcu. Ali zato to pita ba mene? Kakve javeze imam s Holokaustom idova u Hrvatskoj u vrijeme NDH?
Uinilo mi se da tiina traje malo predugo. Da, ao mi je, strano mi je ao, napokon sam izustila. Rekla sam otprilike: ako vam
moja isprika neto znai, ja se ispriavam vaem narodu za sve zlo
koje ga je snalo u Hrvatskoj. Svakom narodu moe se dogoditi da
aka zloinaca bude postavljena na vlast i da tako obeasti ime tog
naroda. Ali ne mogu rei da se ja osobno osjeam krivom zbog toga.
Roena sam poslije rata, moj otac je bio partizan i antifaist, dio
masovnog antifaistikog pokreta upravo u Hrvatskoj. Kada govorimo o Hrvatskoj u vrijeme rata, ne bismo to trebali zaboraviti. Mladom enskom glasu iz publike rekla sam takoer da u meni ne bi
trebala gledati predstavnicu hrvatske vlasti ni hrvatskog naroda, jer
sve to govorim, govorim iskljuivo u svoje osobno ime. Taj as bila
sam uvjerena da sam ovim svojim rijeima nekako otklonila osobnu
odgovornost.
610

CAFE

EUROPA

Sljedeeg

sam dana zajedno s jo nekoliko novinara i diplomata

bila gost na veeri u kui jedne izraelske novinarke. Jedva da smo
zavrili predjela, a ve me ja pitanje moje krivnje pogodilo poput
dobro naciljana kamena. Ili kao da je netko lupio akom o stol i rekao: A sada dosta brbljanja, najprije moramo dobiti odgovor, pa tek
onda moemo dalje. Dakle, osjeate li se krivom? Iz nekog posve
glupog razloga, moda zato to se radilo o privatnoj veeri, a ne javnom predavanju, ja sam ponovno bila iznenaena, ponovno nisam
oekivala to pitanje.
Zaboga, pomislila sam, pa zar je idovima prva asocijacija na rije Hrvatska upravo- krivnja? Zar biti Hrvatica u Izraelu znai samo to, biti kriva, priznati to, govoriti neprekidno ao mi je? Ponovila sam otprilike isto to sam rekla i prethodne veeri, ali imala sam
osjeaj da su ljudi oko stola oekivali od mene neto drugo, neto vie. Oklijevam upotrijebiti tu rije, ali uinilo mi se da oekuju neku
vrstu pokajanja. Ja sam meutim ponovila da sam ro~na poslije rata, pa kako onda oekuju od mene da pri znam nekakvu krivnju?
Kasnije, u toku veeri, saznala sam da je naa domaica jo kao
djevojica preivjela Auschwitz, da je njezinu prijateljicu holandska
obitelj spasila od sline sudbine, dok je njezina obitelj odvedena u
logor. Jo troje gostiju za tim stolom izgubilo je u Holokaustu ili
itavu obitelj ili samo dio. Te veeri sjedila sam neposredno suoe
na s povijeu. Ti su me stvarni ljudi i njihove sudbine suoili ako
ne s mojom krivnjom, onda sa sudjelovanjem moga naroda u
zloinu istrebljenja. U njihovoj prisutnosti prvi put mi se moja obrana, da tada nisam bila ni roena, uinila nekako slabanom.
U danima koji su slijedili, bolje reeno u susretima koji su uslijedili, to spominjanje krivnje (da, ba krivnje- guilt- o tome nije
moglo biti nikakve sumnje), ta nesretna asocijacija lijepila se za mene poput etikete u gotovo svakom razgovoru. Iznimno ugodni iljubazni idovi bi iznenada, s iskrenom znatieljom i, rekla bih, dobronamjerno, doli na tu temu u ovom ili onom obliku. Novinari koji su me intervjuirali bili su najgori. Ponaali su se poput lovakog
611

SlAVENKA

DRAKULI

psa kad nanjui krv. Kao da im je to pitanje bilo kljuno, ne samo za

moju zemlju nego i za moju osobu. Novinarka Ma'ariva koja se na
primjer udila kako to da se ne osjeam krivom, ili novinarka Jem- .
salem Posta koja me je uvjeravala kako je posve normalno da mi svatko postavlja to pitanje.
Jo mi uvijek nije bilo jasno kakvu osobnu krivnju snosim. Ali pomoglo mi je pitanje mladog novinara jeruzalemskog tjednika. Da li
se danas u Hrvatskoj uope vodi javna polemika o odgovornosti hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu? Iz njegova sam pitanja
konano razumjela da mi se pred svim tim ljudima, rtvama ili potomcima rtava, lake braniti od prolosti nego od sadanjosti. U odnosu na prolost mogla sam jedino izraziti svoje aljenje- mnogo je
tee odgovoriti na pitanje kako se sadanja hrvatska vlast danas odnosi prema toj prolosti. Prije svega zato to su moji sugovornici bili jako dobro informirani, znali su i za Tudmanovu knjigu i brojke u
njoj, za promjene imena ulica i kola, tko nam sve sjedi u parlamentu i da hrvatska javnost zapravo manje-vie o svemu tome uti.
Rekla sam da ljudi nemaju previe izbora, nemaju mjesta na kojima bi iznosili svoje miljenje ili polemizirali, da ta tema uostalom
u ovoj dravi naprosto nije "politiki korektna" i da se ljudi boje rei
to stvarno misle, kao i to da moda imaju druge, mnogo svjeije
zloine na umu ... Ako je njihov (to jest, na) oportunizam problem,
sigurno je isto tako problem da se ljudi na vlasti nisu u stanju javno
odrei poinjenih zloina. Dapae, u njihovoj novoj interpretaciji
povijesti ispada da je za NDH bilo vanije da je to prva "nezavisna"
hrvatska drava, nego da je to istodobno bila i faistika tvorevina,
kao da je to mogue odvojiti.
Ali kada me je pitanje tog novinara prenijelo u sadanjost, svoju
krivnju odjednom vie nisam mogla izbjei. Ta apstraktna krivnja
koja me do tada muila ba zato to sam je osjeala kao apstraktnu,
dobila je drugaije znaenje. Radi se u stvari o odgovornosti. Mislim na jednostavnu odgovornost svakoga graanina Republike Hrvatske za postupke vlasti i za svoje javno odobravanje ili neodobra612

CAFE

EUROPA

vanje tih postupaka. Zato bih ba ja bila izuzeta od te vrste odgovornosti i zato idovi ne bi imali pravo da me na nju pozivaju, tim
vie to rijetko imaju priliku za to? Za njih nisam bila samo individua s imenom i prezimenom, nego i graanka Hrvatske i pripadnica tog naroda. U njihovim oima odredila me - da ne kaem obiljeila -upravo ta pripadnost hrvatskom narodu, svialo se to meni ili ne. Od toga nisam mogla pobjei.
Gotovo isto toliko koliko me iznenadilo uporno postavljanje pitanja o mojoj krivnji, to jest krivnji mog naroda, odnosno vlasti, u
prolosti i sadanjosti, toliko me iznenadila moja vlastita iznenaenost tim pitanjem. Zato sam neprestano i uvijek nanovo bila
iznenadena? Zato sam u sebi spoitavala idovima preveliku optereenost prolou? Oni pokuavaju nametnuti osjeaj krivnje ba
svakome, govorila sam sebi. Uostalom, ni Austrijanci, ni Slovaci, a
ni Fra,;cuzi nisu se zapravo javno pokajali ni proli kroz proces denacifikacije, zato bi ba Hrvati morali biti bolji od 1\jih? U stanju
su optuiti druge, a ne govore o tome to rade Palestincima, mislila sam. Ne znaju oni to je znailo odrasti u komunizmu.
Ne znaju, naravno. Odrasti u komunizmu znailo je neprekidno
ivjeti u sadanjosti. Uspostavom konanog drutvenog poretka vie nije bilo potrebe za okretanjem prolosti. Zato nikada do 1991.
nisam razumjela latinsku izreku da je povijest uiteljica ivota. Nama, mojoj generaciji, to sigurno nije bila. Ve i zato to su u naim
udbenicima stari Grci, Napoleon i NDH zauzimali manje mjesta
od Titovih ofenziva. Moda smo upravo zbog toga sada osueni na
povratak u prolost. Pitam se katkad nije li to kazna koja nas je snala za nau nezainteresiranost, na strah, nau utnju- nau neodgovornost prema samima sebi, u stvari.
Morala sam otii u Izrael da shvatim kako prolost nije njihov
problem, ve prije svega na. Morala sam odgovarati na njihova neugodna pitanja da bih uvidjela da i ja snosim svoj dio ne krivnje, ali
odgovornosti, ako ni za to drugo, onda za to kako se Hrvatska danas odnosi prema stradanju idova, faizmu, NDH, antifaizmu i
613

SLAVENKA

DRAKULI

prekrajanju povijesti, a najvie prema vlastitom neznanju. Na kraju,

da, osjetila sam tu krivnju, bolje reeno odgovornost koju su stalno
spominjali. Morala sam, bila sam moralno stjerana u kut. Danas mi
je zbog toga drago. Ali sjena pitanja i dalje me slijedi. Sad je sa
mnom itavo vrijeme, ne samo na putu po Izraelu. U mojoj zemlji,
onoj otprije, a i ovoj sada, jo uvijek se ne moe govoriti o povijesnim dogaajima s mjerom, razumno, bez histerije i lai, a za to smo
svi mi odgovorni, za to svaki pojedini graanin Hrvatske snosi svoj
dio odgovornosti. Nisu u pitanju samo Paveli i idovi, to jest faizam. Ni o Titu se ne moe govoriti, ni o antifaizmu ili komunizmu.
l Bleiburg danas ima iskljuivo ideoloku i politiku upotrebu.
Novi oportunizam po tiskuje stari, a rezultat- preuivanje ibrisanje povijesti - zapravo je identian kao i u doba komunizma. U
emu je onda razlika? Moda u nadi. Danas je nada da e povijest
prestati biti samo igraka u rukama monika posve legitimna. Svaki ovjek koji je direktno suoen s pitanjem osobne odgovornosti, ne
moe vie gledati na povijest kao na nerazumljive poteze vlasti, jer
mora shvatiti koliko toga ovisi o pojedincu, o tome to on sam ini
i govori. U Hrvatskoj nakon komunizma vie nemamo dobru ispriku za utnju.

614

OEVA ODGOVORNOST

Moj otac bio je obian ovjek, jedan od onih siromaha koji se borio s partizanima, zatim se ulanio u Partiju, postao oficir i na kraju
penzioner. ivot mu nije bio suvie zanimljiv, a sada je ionako
mrtav. Umro je u studenome 1989, malo prije nego se itav njegov
svijet raspao na komadie, to bi ga vjerojatno ionako dokrajilo. lako nije zauzimao vano mjesto u komunistikoj nomenldaturi, u
mojim je oima bio odgovoran za oportunizam, za preutnu suradnju s represivnim reimom i, iznad svega, za utnju- odgovornost
koju je, dodue, dijelio s dvadeset milijuna stanovnika bive Jugoslavije, kao i s pet milijuna Hrvata.
Otac je roen I 922. godine. Imam samo dvije njegove predratne fotografije. Na jednoj od njih, snimljenoj u fotografskom studiju, pazira zajedno s mamom i bratom. Druga fotografija mora da je
snimljena kad mu je bilo otprilike petnaest godina, na vjenanju nekakva roaka. Na sebi, dodue, ima odijelo, ali rukavi jakne su mu
prekratki, kao da ju je od nekoga posudio samo za tu priliku, to je
vjerojatno i bio sluaj. Obje fotografije govore istim jezikom, jezikom siromatva. Njegov otac, zidar iz gradia nedaleko od Rijeke,
umro je prije nego je navrio etrdesetu. Majka je podigla sinove tako to je radila u tvornici i na rijekoj trnici prodavala povre koje
je uzgajala na komadiu zemlje. Ipak, moj otac je bio razmaeno dijete, pojeo bi svu hranu u kui i zaas unitio novi par cipela igrajui nogomet. Sanjao je o tome da ima svoj bicikl i naao je naina
615

SLAVENKA

DRAKULI

kada je Jelisi otiao u Brko. Rat je promijenio njihove ivote, ali

na vrlo razliit nain. Koliko je ta promjena bila posljedica svjesne
odluke, a koliko sluajnosti? Zato je jedan od njih otiao u Kanadu, a drugi u Brko? Da li je moglo biti obrnuto? Da li je moj zet
mogao postati dragovoljac hrvatske policije? Ja vjerujem da nije. Ali
zato on nije postao dragovoljac, a Jelisi jest?
Ima puno ljudi koji se ine savreno normalnima, ali u odredenim uvjetima kao to je rat, patoloka strana njihova karaktera izbije na povrinu i zavlada njihovim ponaanjem. Je li mogue da je
Jelisi bio upravo takav sluaj?
l

Po prvi put u svome kratkom ivotu, taj mali ovjek iz Bijeljine,

seoski mehaniar upravo iziao iz zatvora, doepao se vlasti. Odjednom je imao apsolutnu mo. Dobio je pitolj i slobodu da se njime
koristi kako hoe. Ljudi su rekli da je izgledao i ponaao se kao da
je drogiran. Oi su mu bile udne, bio je uzbuen, nervozan. I bio
je pod utjecajem droge, jer neograniena mo nacl ivotom i smrti i
jest najjaa droga. Taj zgodni mladi Goran iz generacije moje ke
ri, osamnaest dana toga svibnja bio je poput Boga. Uivao je pravei se vaan tako to je ubijao zatvorenike.
Iako ubojica, on je sam u izvjesnom smislu bio i rtva. Zajedno
s itavom svojom generacijom, Goran Jelisi je bio prevaren. Mnogi iz generacije njegovih roditelja- moje generacije- prigrlili su nacionalistiku ideologiju i nisu uinili nita kako bi sprijeili rat. Bili su oportunisti i previe preplaeni pa su slijedili vode, kako su navikli. Naa su djeca tu glupost svojih roditelja skupo platila,
ponekad i svojim ivotima.

734

"TRIJUMF ZLA"

General Radislav Krsti djeluje zabrinuto dok lagano epajui

ulazi u sudnicu. I on je platio cijenu ovog rata kada je u prosincu
1994. izgubio nogu nagazivi na minu. Vitak je pedesetogodinjak,
odjeven u tamni sako, a prosijedu, tanku kosu zaeljao je tako da
mu pokrije elu -znak da je tat.
Pogrbljena sjedi za stolom i naboranog ela zabrinuto i nervozno pogledava suce. Vidi se da se u sudnici osjea nelagodno, meu
sucima i odvjetnicima odjevenim u crne ogrtae, kao da se radi o kazalitu. Ali za razliku od kazalita, ovdje se radi o smrtno ozbiljnim
stvarima. Ovo suenje traje ve vie od godinu dana, a na Krstievu
se licu cijelo vrijeme odraava nervoza. Od samog mi je poetka djelovao poput ivotinje uhvaene u klopku, slab i uplaen.
Sjedei u sudnici, sjetila sam se prizora iz dokumentarnog filma o
ulasku vojske Republike Srpske u Srebrenicu. Bilo je to u popodnevnim satima ll. srpnja 1995. U kratkom isjeku vidi se komandant srpskih snaga general Ratko Mladi kako nareuje svojim vojnicima da zauzmu enklavu. General Mladi, Krstiev izravni nadree
ni, ne doziva ga punim imenom, ve nadimkom Krle, kao da su na
privatnoj zabavi. "Krle, doi ovamo!"- vie Mladi. To zvui kao da
zove konobara ili psa. Krsti ga prati gledajui u tlo, bez oduevljenja.
Za mene je ta kratka scena iz dokumentarca simbol odnosa agresivnog dominantnog gospodara i podinjenog sluge. Odnos koji e
Krsti est godina kasnije platiti s etrdeset i est godina zatvora.
735

SLAVENKA

DRAKULI

U uvodnoj rijei, tuitelj Mark Harmon je rekao: "Ovo je sluaj

trijumfa zla, pria o tome kako su oficiri i vojnici vojske Republike
Srpske, ljudi koji su bili uvjereni profesionalni vojnici, koji su smatrali da predstavljaju uzviene ideale srpske prolosti - organizirali,
planirali i dobrovoljno sudjelovali u genocidu, ili su samo utjeli.
Poinioci tih stranih nedjela uprljali su ugled srpskog naroda i
obeastili vojnu profesiju."
Kada sam prvi put vidjela Krstia- nain na koji je govorio, ton
njegova glasa, obzir koji je pokazivao kada je sluao rtve, odreen
dojam naivnosti koji je ostavljao- svakako mi nije djelovao poput
ovjeka koji je sudjelovao u zloinima. Bio je nervozan, ali nije djelovao kao zli primitivac otrovan mrnjom i gladan osvete. lako sam
ga u dokumentarcu vidjela u uniformi pored generala Mladia u
Srebrenici, nije me se doimao kao vojno lice na isti nain kao
Mladi; nije ak ni izgledao agresivno. Bio je previe utljiv, povuen i djelovao je intelektualno, poput vojnog inovnika, nekoga tko
bi radije premetao papire po stolu nego vodio vojnike u bitku. Pred
Tribunalom se trudio ostaviti dojam profesionalnog vojnika, ovje
ka s integritetom.
Krsti me podsjetio na moga oca. Odmah nakon zavretka
Drugog svjetskog rata, moj je otac postao profesionalni vojnik. Kao
oficir imao je dobru priliku za karijeru, bolju nego da se demobilizira i vrati na stari posao stolara. Ali svojega sam oca uvijek smatrala vie uredskim ovjekom, sa sklonou prema elegantnoj odjei,
dobroj hrani i plesu u oficirskom klubu. On se uglavnom i bavio papirima, a zbog loeg se zdravlja povukao u prijevremenu mirovinu.
Da nije bilo rata, to bi vjerojatno napravio i Krsti.
Gledajui ga kako sjedi pitala sam se je li i njegova uniforma jednako mirisala. Uniforma moga oca uvijek je mirisala po mjeavini
duhana i octa. Bile su to rane pedesete i vjerojatno mu je ta uniforma bila jedina. Sjeam se kako bi je nedjeljom poslijepodne majka
peglala na kuhinjskom stolu, dok je otac sluao prijenos nogometne
utakmice, glave nakrivljene prema raclioaparatu. Majka bi prvo usu736

ONI

NE

Bl

Nl

MRAVA

ZGAZILI

la vodu u lavor i dodala nekoliko kapi vinskog octa. To e osvjeiti

boju, govorila je. Zatim bi u to namoila gazu, iscijedila je i njome
prekrila hlae na stolu. Jo nismo imali elektrinu peglu. Na tednjaku bi ugrijala teku eljeznu peglu; svaki put kada bi je spustila
na tkaninu, sa stola se podizao itei oblak pare. Oeva je uniforma uvijek bila savreno ispeglana, ali svaki put kada bih ga poljubila, osjetila bih taj poseban miris njegove uniforme.
Krsti me podsjea na oca i po tome to je, kada bi skinuo uniformu, moj otac postajao posve drugaiji ovjek, kao da mu je time
oduzeta mo. Odjednom je bio manji, nekako slabiji i tii. Sjedei u
sudnici u tamnoplavom sakou Krsti je djelovao izgubljeno. Kao da
mu je uniforma davala identitet. Palo mi je na pamet da je za njega
moda poniavajue to je pred sudom odjeven kao obian civil.
Toliko me podsjetio na oca, da nisam odmah shvatila kako Krsti
zapravapripada mojoj generaciji. Godine 1998, kada sam ula ela su
ga uhapsile snage UN-a, nisam odmah bila svjesna* toga. Nisam
poznavala nikoga iz svoje generacije tko je odabrao vojnu slubu. To
zanimanje mladie moje generacije uope nije privlailo. Bili smo
gradska djeca i studirali "fine" predmete, poput filozofije, povijesti
umjetnosti ili psihologije na Filozofskom fakultetu Sveuilita u
Zagrebu.
Za one roene u zabitom bosanskom selu, sve je bilo drugaije.
esto je jedini izlaz iz takva sela bio stupiti u profesionalnu vojsku,
pogotovo za one iz siromanih seljakih porodica. Uniforma je jamila topli obrok, odjeu, cipele, besplatan stan, plau, a za roditelje
jedna usta manje. U svakom takvu selu uniforma se iznimno potovala. Bilo kakva uniforma znaila je mo, a mo ljudi potuju i pribojavaju je se.
Krsti je vjerojatno imao dobre razloge da postane vojno lice.
Oiiciri su bili pristojno plaeni, a kad bi se oenili, ubrzo bi im dodijelili stan. S toke gledita nae generacije bila je to velika prednost. lako smo bili snobovi, morali smo ivjeti s roditeljima, ak i
nakon to smo se vjenali i dobili djecu. Rijetko si je tko mogao
737

SLAVENKA

DRAKULI

priutiti da iznajmi stan. No unato svim pogodnostima koje je donosila oficirska uniforma, znali smo da su i bez nje Krsti i njemu
slini drugaiji od nas. Pod uniformom, oni su jo uvijek bili seoski
momci uplaeni od velikoga grada. Iako je Krstieva ena uniformu
sigurno glaala elektrinom peglom, on je u izvjesnom smislu ipak
pripadao i generaciji mog oca.
Ali bilo je stvari koje su ga inile pripadnikom moje generacije:
kult Titove linosti, velianje partizanske borbe protiv faizma, a
ponajvie vladajue ideologije "bratstva i jedinstva". S te toke gledita, Krstievo se djetinjstvo i mladost vjerojatno nisu puno razlikovali od moga. Odrasti u gradu ili na selu znailo je neto potpuno razliito. Ali je na neki nain ipak bilo isto. U Vlasenici ili Han
Pijesku, gdje je Krsti iao u kolu, uio je iz gotovo istih knjiga kao
i ja. Odrastali smo sluajui iste prie, poput one o Titu koji je ukrao svinjsku glavu i skuhao je za brau i sestre (koji su poslije dobili proljev), ili onu o Boku Bubi, djeaku koji je bio partizanski kurir i tako postao narodni heroj. Oboje smo morali uiti napamet sve
partizanske ofenzive. Sigurna sam da je ranih ezdesetih i Krsti sa
kolom posjetio Tjentite, mjesto bitke na Sutjesci ili ustaki koncentracijski logor u Jasenovcu, ba kao i ja. Vjerojatno su pjevali iste partizanske i domoljubne pjesme kao i mi. Cijeli razredi kolske
djece gledali su obvezne partizanske filmove- Neretvu, Kozaru i Desant na Drvar.

Na svaki Dan mladosti Krsti je vjerojatno sjedio pred televizorom,

slavlje na sportskom stadionu u Beogradu; dolazak Titove
tafete i velianstveni slet. Kasnije je vjerojatno cijela porodica uivala
gledajui Pozorite u hui. Sigurno su i oni jeli sarmu na Staru godinu.
Pretpostavljam da je prvi automobil koji je vozio bio fiat 750, popularni fio, a da je s porodicom ljetovao u Brelima ili Makarskoj.
Ni Krsti niti ja nismo pomiljali kako bi jednoga dana sve moglo biti drugaije. Jugoslavija se inila sigurnom. Bratstvo i jedinstvo
inilo se stvarnim. Odrastali smo zajedno, pohaali kole zajedno Srbi, Hrvati i Muslimani -druili se, vjenavali, raali djecu, nikagledajui

738

ONI

NE

B!

Nl

MRAVA

ZGAZILI

da ne pomiljajui da bi nas jednoga dana nacionalnosti mogle podijeliti. Jedina su iznimka bili Albanci. Nekolicina njih koji su ivjeli u
Hrvatskoj uglavnom su bili zlatari ili slastiari. U Srbiji su radili
uglavnom najprljavije i najslabije plaene poslove. Bilo je teko mijeati se s njima, ne samo zbog jezine barijere- svi su znali srpsko-hrvatski -ve zbog drutvenog poloaja, na njih se gledalo kao na
ljude koji dolaze iz jednog posve razliitog i inferiornog svijeta.
U svojoj uvodnoj rijei na suenju, govorei o svom ivotu,
Krsti je potvrdio da: " ... nikada nije bilo nikakvih incidenata, nie
ga uzrokovanog nacionalnom netolerancijom. Naprotiv. Svi smo zajedno ili u kolu, druili se i potovali jedni druge. To se odnosilo
i na starije seljane, a pogotovo na mladu generaciju." Mogu i sama
to potvrditi. Sjeam se svojih kolskih prijatelja iz Srbije, Makedonije ili Bosne, njihovih neobinih imena i jezika. Naravno da smo
bili svjesni razlika, ali one nas nimalo nisu smetale.
Osim kole, je"dan od glavnih utemeljitelja "bratsfva i jedinstva"
bila je vojska. Jugoslavenska narodna armija smatrala se narodnom
vojskom i "najveom kolom bratstva i jedinstva", jednim od temelja drave. Stvarno je paradoksalno to je ista ta vojska postala glavno sredstvo borbe protiv njega.
Potreba za nadilaenjem nacionalnih podjela vidi se u popisu
stanovnitva iz 1981. na kojem se 1,2 milijuna ljudi izjasnilo kao
"Jugoslaveni". Ta je grupa tada bila esta po veliini "nacija" u Jugoslaviji. Uglavnom su to bili pripadnici poslijeratne generacije,
obino stanovnici gradova i pripadnici mijeanih brakova. To je mogao biti poetak jugoslavenske nacije- da nije bilo rata.
Govorei na Tribunalu o svojoj prolosti a pogotovo godinama
provedenim u Sarajevu izmedu I 972. i I 98 I, general Krsti zvuao
je nostalgino, gotovo romantino. U to se vrijeme oenio, dobio
ker i vlastiti stan. "Bile su to divne godine mog ivota", rekao je. U
Sarajevu je bilo neega to je posebno cijenio, a to drugi gradovi u
Jugoslaviji nisu imali, rekao je da je "taj duh zajednitva u Sarajevu
bio posebno naglaen". "Nikada se nismo raspitivali o nacionalnom
739

SLAVENKA

DRAKULI

porijeklu ljudi. Svi smo se osjeali kao Sarajlije", zanio se Krsti,

moda na trenutak zaboravljajui da se nalazi u sudnici i da bi te
njegove rijei mogle zazvuati neuvjerljivo.
Raspad Jugoslavije je za Krstia bio bolan i to je izjavio u sudnici.
Istina, za njega je moralo biti poraavajue kada je vidio kako u nepovrat odlazi sve u to je vjerovao. Tih sam godina esto mislila o svome ocu i o tome kako bi on doivio promjene. Tada je ve bio mrtav;
umro je u studenom I 989. Uhvatila sam se da razmiljam kako je to
bilo ba na vrijeme. Ne bih voljela da doivi kako se Jugoslavija raspada zbog nacionalizma protiv kojega se cijelog ivota borio. Niti da
vidi lmko se jedan partizanski general pretvorio u profaistikog politiara, poput Franje Tudmana. Na Krstia je sve to moralo djelovati
zbunjujue i zastraujue. On nije bio ovjek politike i kako je sam rekao, podcijenio je ulogu koju je politika imala u izbijanju rata.
Ali kao i toliki Bosanci, Krsti je vjerovao da Bosna nee podlei
ratu. Bio je uvjeren da u etniki tako izmijeanoj zemlji do rata ne
moe doi. I sama sam odlazila u Sarajevo i osjetila istu, oputenu
i tolerantnu atmosferu. Kada je rat u Hrvatskoj ve poeo, ljudi su
u Sarajevu govorili: "Nitko nas ne moe podijeliti. Muslimani, Srbi
i Hrvati ovdje ive na istom katu." Bez obzira to u zadnjih e
trdeset godina nije bilo nacionalnih sukoba a treina djece u Bosni
bila je iz mijeanih brakova, u travnju I 992. poeo je rat i u Bosni.
Ta je godina Krstia zatekla u Pritini. Oficiri drugih nacionalnosti naputali su JNA. Iste godine, nakon to je Bosna i Hercegovina proglasila nezavisnost, Krsti je shvatio da je na njega doao
red da odabere gdje e ivjeti, u Srbiji ili Bosni. Budui da je tamo
roen, iz Pritine je stigao u Bosnu. Ali kada je stigao, vidio je da
je zemlja ve potpuno podijeljena. Krsti je moda po prvi put bio u
prilici da u potpunosti shvati to znai pripadati odreenoj naciji.
Za njega je, kao i za mnoge druge, nacionalnost postala sudbina. 1:1ko se Krsti u lipnju iste godine, dok je rat ve divljao, pridruio vojsci Republike Srpske.
Do tada ga je lako pratiti, razumjeti kako je tekao njegov ivot,
slijediti njegova razoarenja, zbunjenost, naivnost i strahove s koji740

ONI

NE

Bl

Nl

MRAVA

ZGAZILI

ma se tih godina suoio. Bila mi je jasna njegova vjera u politiare.

Krsti je bio uvjeren kako upravo politiari moraju nai rjeenje za
situaciju u zemlji i u tome nije bio jedini. U tome je i bio problem,
da su ljudi toliko nade polagali u politiko rjeenje, da nisu prozreh politiara poput Slobodana Miloevia. Zemlja se raspadala, a Miloeviev je jedini cilj bio ostati na vlasti- iako je to u stvari znai
lo rat. Srpski mediji irili su nacionalistiku propagandu, sve dok
Srbi u Bosni i Hrvatskoj nisu bili potpuno uvjereni da su zaista ugroeni od strane "Drugih". Hrvatski i bosanski mediji su se uskoro
pridruili nacionalistikom ludilu. Vukovar je ve bio uniten, Dubrovnik bombardiran, Sarajevo pod opsadom - ali Krsti se jo uvijek nadao da mora postojati politiko rjeenje situacije u Bosni.
Kako je mogue da osoba kafa je odrasla bez nacionalistikih
predrasuda, profesionalni vojnik koji je u JNA bio odgojen u duhu
"bratstva i jedinstva", moe zavriti pod optubom da je izvrio genocid nad Muslimanima, svojim susjedima? Ako je "zaista bio bez
predrasuda, ako je toliko uivao u etniki izmijeanom Sarajevu,
zato je podravao nacionalistiku politiku Republike Srpske? Kako
se ovjek nade u situaciji da nareuje ubijanje ljudi koje je do juer
titio? Kako ovjek s imalo integriteta moe uiniti tako neto?
Moda se Krsti ponio mimo svih svojih uvjerenja, suprotno od
svega to je ikada nauio ili volio, i tako zanijekao sam sebe? Ali takvo to bi ga kotalo mentalnog zdravlja. Ili je zaista vjerovao da e
prildjuivi se vojsci Republike Srpske, ne samo spasiti svoj ivot,
nego i vlastiti narod obraniti od neprijatelja. Krsti je bio profesionalni vojnik, za njega je to znailo prikljuiti se oruanim snagama
Republike Srpske. Kao i toliki drugi, Krsti je morao odabrati stranu
u ratu. Kad se nisu mogli opredijeliti, ljudi su morali napustiti zemlju. Bilo je puno takvih sluajeva. S druge strane, bilo je ljudi razlii
tih nacionalnosti koji su za itavog rata nastavili ivjeti zajedno, pogotovo u Sarajevu.

U tom trenutku, na poetku rata u Bosni, ovjek koji je toliko

volio Sarajevo nije se vratio u njega. Moda zbog opsade, a moda i
741

SLAVENKA

DRAKULI

zato jer se vie nije osjeao Sarajlijom. S obzirom na njegovo selja

ko podrijetlo, odabrao je selo jer se tamo osjeao sigurnijim. Sarajlije su govorili kako je rat u Bosni bio sukob seljaka protiv graana
-seljaka poput Radovana Karadia koji nikada nije prihvatio urbani ivot i koji se u Sarajevo nikada nije potpuno uklopio pa se osjeao ponienim, a sada je imao priliku za osvetu.
Jednom kada se Krsti pridruio snagama Republike Srpske, sve
je ostalo bilo manje ili vie odreeno stjecajem okolnosti. U sljedee je tri godine nekoliko puta unaprijeen, zadnji put mjesec dana
prije napada na Srebrenicu, kada je postao general-pukovnik i zamjenik zapovjednika Drinskog bataljuna. U srpnju 1995. Drinski bataljun zauzeo je Srebrenicu i epu. General Ratko Mladi preuzeo
je komandu u Srebrenici. Za Krstia je to bio trenutak kada je, oportunist kakav je bio, izabrao pogrenu stranu i kada je "pristao na
zlo" - kako se izrazio tuilac Mark Harmon. Bio je to as kada se
trebao oduprijeti okolnostima, naravno, pod pretpostavkom da je
Krsti uope bio protivnik deportacija i ubijanja Muslimana. Medutim on se zapravo nije imao snage oduprijeti okolnostima. Bio je
oportunisti plivao je nizvodno. Nije imao snage suprotstaviti se nareenjima generala Mladia. Ali nema sumnje da je Krsti bio u
potpunosti svjestan posljedica.
Krsti nije patoloki sluaj, zloinac koji je mrzio Muslimane i
elio ih unititi. Ali u sudnici je ostavljao dojam kao osoba u sukobu sama sa sobom. On je slabi koji se nije usudio suprotstaviti ov
jeku na viem poloaju. Isto se dogodilo i tisuama drugih.
Korak po korak, svakodnevnim odlukama i ustupcima, suradnja
na daleko niem nivou dovodila je na kraju ljude nalik Krstiu u situacije gdje su morali ili posluati nareenja ljudi poput Ratka Mladia, ili im se suprotstaviti. U sluaju Srebrenice nareenje je glasilo:
pobiti sve Muslimane. Krsti nije morao izvriti Mladievo naree
nje. Mogao je dati ostavku. Umjesto toga, odluio je posluati, jer bi
ga suprotstavljanje Mladiu sigurno skupo kotalo. Pokuao je Tribunalu objasniti svoj poloaj: "Niti u najluim snovima nisam mogao
742

ON!

NE

Bl

Nl

MRAVA

ZGAZILI

poduzeti nikakve mjere. O takvim stvarima nismo smjeli niti razgovarati, a kamoli poduzimati korake protiv zapovjednika, bez obzira
na to je li on ili moda netko drugi poinio ratni zloin."
Osim vlastitog kukaviluka sucima nije ponudio ni jedan drugi
uvjerljiv razlog za svoje ponaanje.
injenica je da se Krsti nije bunio kada je Mladi preuzeo komandu nad njegovim trupama i poeo izdavati nareder,Jia: utio je
kada je Mladi prijetio da e poubijati ljude u Srebrenici. Iako je
Krsti tvrdio da nije znao za masovna smaknua, vjerojatno ne bi
uinio nita da ih sprijei. A kada su smaknua poela, bilo je prekasno za bilo to.
Svaka je vojska ve po definiciji autoritarna institucija. Iako to
ne opravdava Krstievo ponaanje, Mladi nije osoba kojoj se ovjek
moe suprotstaviti bez straha pred posljedicama. Kako je i sam rekao, Radislav Krsti se Ratka Mladia naprosto bojao. Za vrijeme
unakrsnog ispitivanja nekoliko je puta rekao da se boJao za obitelj i
za sebe samoga; meutim, na suce to nije ostavilo prevelik dojam.
Shvatili su to kao izgovor. Postoje pravila ratovanja, postoji etika i
oficirska ast. Krstieva je dunost bila da te vrijednosti potuje i da
sprijei ratni kriminal. Ako ga ve nije sprijeio, mogao ga je barem
prijaviti. Ali nije uinio ni jedno niti drugo. U svojoj obrani, Krsti
je ustrajao na tome da nije znao za zloine u Srebrenici. No ak ni
to ga nije smjelo sprijeiti da ih prijavi kada je saznao za njih. Samo
-kome je Krsti mogao prijaviti ratne zloine? Svojim nadreeni
ma Karadiu i Mladiu? Ili UNPROFOR-u? Ako pretpostavimo
da se protivio masovnom ubijanju, to je Krsti uope mogao uini
ti? Iz te je situacije moda i bilo izlaza, ali bi cijena za Krstia oi
to bila prevelika ...
Do pada Srebrenice srpska je propagandna maina, pogotovo televizija, ve gotovo desetak godina demonizirala neprijatelje- Hrvate, Muslimane i Albance. Naime, pad Srebrenice i masovna ubojstva
koja su uslijedila bila su mogua samo nakon duge psiholoke pripreme. Do 1995. Muslimani su ve postali neljudi- slino kao i idovi u
743

SLAVENKA

DRAKULI

vrijeme Drugog svjetskog rata. I unitenje idova poelo je korak po

korak. U poetku se vie nisu smjeli brijati, zatim kupovati cvijee ili
ui u tramvaj. I tako, malo pomalo, zavrili su u plinskoj komori.
Mnogi su ratni zloini u Bosni poinjeni i prije 1995. U njima
su, uime nacije, sudjelovale sve zaraene strane. Zauzimanje srebrenike enklave bila je srpska osveta za raniji napad muslimanskih
snaga na susjedno srpsko selo Kravice, gdje je stradalo puno civila.
Meutim, injenica je da ono to se dogodilo u Srebrenici nije bila
samo vojna operacija osvajanja enklave- s neto "kolateralne tete"
- nego oigledna operacija "etnikog ienja". Vie od sedam tisua mukaraca pobijeno je u nekoliko dana, dok je oko trideset tisua ena, djece i staraca silom deportirano kako bi se dolina Drine
oistila od Muslimana. Akciju je isplanirao predsjednik Republike
Srpske, Radovan Karadi, kako bi se "stvorila nepodnoljiva situacija potpune nesigurnosti bez nade u preivljanje ili budunost stanovnika Srebrenice i epe".
Ali uvijek se nae barem jedna osoba koja uspije preivjeti ak i
masovno strijeljanje. Jedan od njih, "svjedok O", na suenju Krstiu govorio je o egzekuciji kakvu Europa nije vidjela jo od Drugog
svjetskog rata. Kada se to dogodilo imao je samo sedamnaest godina: "Neki ljudi su vikali: 'Dajte nam prvo malo vode, a onda nas
ubijte.' Bilo mi je jako ao to u umrijeti edan i pokuavao sam se
skrivati meu ljudima to sam due mogao, kao i svi ostali. Samo
sam elio poivjeti jo sekundu ili dvije. Kada je doao red na mene, iskoio sam iz kamiona s jo etvero ljudi. Hodao sam pognute
glave i nita nisam osjeao ... Vidio sam redove ubijenih. Izgledalo je
kao da su bili poredani, jedan red iza drugoga. Tada sam pomislio
da u umrijeti vrlo brzo, neu se muiti. I onda sam samo pomislio
kako moja majka nikada nee saznati gdje sam zavrio ... "
Dok je mladi pod imenom O govorio, Krsti je izgledao zaista
potresen njegovim rijeima. Nije znao kuda bi gledao. Izgledalo je
kao da mu je naprosto nepodnoljivo sluati svjedoka. Taj mladi
koji je sluajno preivio, Krstiu je konano pribliio realnost ono744

ONI

NE

Bl

Nl

MRAVA

ZGAZILI

ga to je uinio, daleko bolje nego apstraktni broj od sedam tisua

ubijenih. Moja je predodba o Krstiu kao pasivnom slabiu koji je
i sam bio rtva okolnosti trajala samo dok ga tuitelj nije poeo ispitivati.
Krstieva

je linija obrane bila jednostavna. Nije poricao da su jedinice vojske Republike Srpske poinile ratne zloine, ali je poricao
da ih je on naredio. General Mladi je imao vii in 1od njega, pa je
preuzeo zapovjednitvo, emu se Krsti nije mogao suprotstaviti.
Krsti je tvrdio da ga je Mladi zaobilazio izdajui naredbe direktno
zapovjednicima bataljuna. Na unakrsnom ispitivanju iz dana je u
dan uvjeravao tuitelja i suce kako sa itavom operacijom u
Srebrenici nije imao nita. Drugim rijeima, Krstieva je strategija
bila potpuno poricanje bilo kakve odgovornosti. Ne samo da nije
sudjelovao u planiranju, organizaciji ili nareivanju masovnih egzekucija ili deportacija, nego nije bio ni svjestan da su se takve stvari
dogaale oko njega; tovie, u to vrijeme uope nije bio u Srebrenici. Tvrdio je da se od popodneva 12. srpnja nalazio u epi i da nije
znao niti je ita uo o tome to se dogaalo u Srebrenici. U stvari,
rekao je kako je za veinu zloina saznao tek na vlastitom suenju.
Na tuiteljeva pitanja esto je odgovarao: "Ne znam"; ak i kada su okolnosti bile takve da je morao znati. Na primjer, ve 17. srpnja 1995, savjetnik Radovana Karadia javno je porekao optube
za muenje, ubijanje i deportaciju muslimanskih civila u Srebrenici. Medutim, izvjetaji svjetske tampe o ratnim zloinima poinje
nim u Srebrenici objavljeni su ubrzo nakon to su se dogodili. ak
je i slubena kineska novinska agencija ve tog istog 17. srpnja pisala o poinjenim zloinima. Ali general Krsti nije imao pojma.
Kada ga je tuitelj upitao da li je, vozei se prema Potoarima, vidio neke od brojnih autobusa i kamiona koji su poslani da odvedu ljude iz enklave, Krsti je rekao kako ih nije primijetio. Rekao je to usprkos injenici da postoji TV-snimka njegova intervjua s gomilom
parkiranih autobusa u pozadini. Sve se dogaalo na malom podruju
od oko etrdesetak kvadratnih kilometara. To bi bilo kao da gradona745

SLAVENKA

DRAKULI

elnik nekog gradia izjavi kako nije imao pojma da se u gradu igra

velika nogometna utakmica, da nije primijetio konvoj od nekih pedeset do ezdeset autobusa kako ulazi u grad, niti tisue nogometnih
navijaa na ulicama, niti prometnu guvu i policajce posvuda ...
Kako je tuiteljstvo dokazalo, naprosto nije bilo mogue da ov
jek na takvu poloaju poput Krstia nema pojma to se oko njega dogaa. Deportirati trideset tisua ljudi i strijeljati sedam tisua, bila je
velika i logistiki sloena operacija, koja je zahtijevala suradnju, znanje i sudjelovanje brojnih vojnika. Kako je tuitelj Peter McCloskey
na suenju istaknuo: "Takva akcija prije svega znai izdavanje, prenoenje i rasporeivanje naredbi svim jedinicama koje sudjeluju u
prijevozu, strijeljanju i sahranjivanju rtava. Zatim je bilo potrebno
sakupiti odgovarajui broj vozila, autobusa i kamiona da bi se tisue
rtava mogle transportirati s mjesta zarobljavanja ili predaje do sabirnih centara lociranih blizu mjesta egzekucije. Trebalo je nabaviti
gorivo za ta vozila, osigurati straare i osiguranje za svako od njih,
odabrati sabirne centre koji su dovoljno sigurni i u blizini polja za
egzekucije. Trebalo je nabaviti dovoljno poveza za oi i konopa kako
bi se zatvorenike moglo zavezati prije smaknua, kao i dovoljan broj
ljudi koji e danima ili satima uvati zatvorenike prije smaknua.
Trebalo je nabaviti prijevoz, organizirati streljake vodove i naoruati
ih; nabaviti i prevesti teku opremu potrebnu za kopanje velikih masovnih grobnica i ljude koji e sahraniti na tisue rtava koje smo
kasnije otkrili." U rujnu iste godine, u operaciji sistematskog skrivanja, masovne su grobnice otkopane i tijela su prenesena i zakopana
na razliitim mjestima. Iako je bio u epi, general Krsti je bio posve svjestan dogaaja u Srebrenici, jer su oficiri i vojnici njegova
Drinskog bataljuna sudjelovali u toj operaciji.
Na Tribunalu je Krsti lagao, iako neuvjerljivo. To je bila njegova
taktika. Ali izgleda da nije lagao zato da bi smanjio kaznu. Ne bi se
zbog toga morao ni truditi jer je ve znao da nee biti osuen samo
po individualnoj, ve i po zapovjednoj odgovornosti. Vjerojatnije je
da je lagao u uzaludnom pokuaju da spasi svoj obraz i samopoto746

ON!

NE

Bl

Nl

MRAVA

ZGAZILI

vanje, nadajui se da e sva odgovornost za Srebrenicu pasti na generala Mladia. Ali moda postoji jo jedan razlog za njegove lai.
Psiholoki gledano, za ovjeka poput Krstia odgovornost je dokazana samo ako ga ulove s pitoljem koji se jo dimi. U ovdanjoj se kulturi ovjek ne mora nuno sramiti lai. Zapadni veleposlanici, politiari i izaslanici obino bi bili zapanjeni nakon sastanaka s Mladiem, Karadiem ili Miloeviem. Gledajui Lorda Owena, Carla
Bildta ili Richarda Holbrookea ravno u oi, ovi su lagali dajui as
nu rije i potpisujui sporazume bez razmiljanja. Zapadnjacima je
trebalo neko vrijeme da shvate kako ovi lau. ivot u socijalizmu,
kao i postkomunizmu - uronjen je u kulturu lai. Nema moralnog
koda koji nalae "Ne lai!" Naprotiv, kada ovjek na svoje oi vidi kako se laganjem lake preivljava i ak napreduje, govoriti istinu znai biti glup.
Ako je Krsti i imao priliku uvjeriti tuiteljstvo, suce i javnost u istinitost svojih rijei, uvjeriti ih kako je profesionalni oficir i moralna
osoba, ta je prilika posve propala kada je McCloskey pustio snimku
prislukivanog razgovora izmedu Krstia i njegova autanta, majora
Obrenovia. Prije nego to je pustio snimku, McCloskey ga je upitao:
"Generale Krstiu, jeste li ikada naredili ubijanje Muslimana?" Krsti
je odmah odgovorio: "Ne!" Kada je pustio snimku s kratkim dijalogom, odmah je postalo jasno zato ga je McCloskey to pitao.
Krsti: Radite li tamo dole?
Obrenovi: Radimo, radimo.
Krsti: Dobro ...
Obrenovi: Uspjeli smo ih uhvatiti jo nekoliko, ili pitoljem ili
minama.
Krsti:

Sve ih pobijte!
Obrenovi: Sve ide prema planu.
Krsti: Niti jedan ne smije ostati iv!
Obrenovi: Sve ide prema planu. Sve.
Krsti: Tako treba, efe. Turci nas vjerojatno sluaju. Neka sluaju, majku im jebem.
747

SLAVENKA

DRAKULI

Nakon snimke u sudnici je nastala kratka pauza. Tuitelj je pogledao Krstia. Sada su sve oi bile uperene u njega. General Krsti
je sp~stio glavu i prekrio lice rukama. Bila je to gesta istog oaja
nja. Cinilo se kao da e svaki as briznuti u pla. Mora da mu je u
tom asu postalo jasno da je to kraj njegove nade da e se s ovog suenja izvui netaknute ljudske i oficirske asti. Znao je da je to kraj.
Bio je uniten. Sjedei u sudnici, Krsti kao da se smanjio, inio se
ranjivijim. Oigledno se preraunao, nije slutio da tuiteljstvo ima
snimku prislukivanog razgovora. Po drugi sam pu t u toku ovog suenja osjetila saaljenje za njega.
"Generale Krstiu, jeste li 2. kolovoza I 995. naredili majoru Obrenoviu da ubije mukarce uhvaene toga dana?" upitao je tuitelj.
Krsti je gotovo zavapio: "Ne, gospodine McCloskey! To je stopostotna montaa! Taj dan uope nisam razgovarao s Obrenoviem.
Nisam ak niti prepoznao svoj glas. Ponavljam: to je montaa, stopostotna namjetaljka."
Bilo je to prvi put u toku cijelog su denja da je Krsti reagirao odluno. Bilo je oito da se stvarno uplaio da je uhvaen u lai. Krsti
je dao naredbu za ubijanje Muslimana. Unato svom poricanju, on
je te rijei stvarno izgovorio.

ONI

NE

Bl

Nl

MRAVA

ZGAZILI

dobro odabrali?" Bio je to coup de grace. General Krsti, slomljen i

demoraliziran, uspio je rei samo: "Na to pitanje radije ne bih odgovorio."
Moda je Krsti zaista bio toliko naivan da je vjerovao da e, bude li dovoljno vjeto lagao, uspjeti prevariti tuitelje, i da e tako
Mladi ispasti jedini krivac za Srebrenicu. Krsti se elio na sudu
prikazati kao promatra. Ali u ratu nema promatraa, pa ni general
Krsti u Srebrenici sigurno nije bio promatra. Kako je rekao sudac
Almir Rodrigues: "Ali, generale Krstiu, bili ste tamo, sluali ste i
izdavali nareenja, morali ste znati! Bili ste tamo kada su poeli
razdvajati mukarce od ena, djece i staraca. Niste mogli previdjeti
u kakvu su stanju bili. Niste mogli a da ne ujete krikove mukaraca koje su tukli dok su ih odvodili u zgradu zvanu Bijela kua."
Kada je Krsti na poetku suenja uao u sudnicu, djelovao je
pomalo naivno i nesigurno i inilo se da je spreman na suradnju sa
sucima. U svojoj se obrani nastojao predstaviti kao rtva okolnosti i
kao pasivni svjedok dogaaja, sve dok nije razotkriven kao naredbodavac. Njegovo je suenje svjedoanstvo o propasti jednog drutva
koje je izgubilo vrijednosti, vojske koja je izgubila ast i ovjeka koji je izgubio duu kada je u lipnju 1995. pristao na zlo.

Na kraju suenja, inilo se kao da je i samim tuiteljima ao Krstia. Nakon dogaaja u Srebrenici, u vrijeme borbe za vlast u Republici Srpskoj, Krsti je potpisao peticiju podrke generalu Mladiu protiv predsjednika Radovana Karadia. U to je vrijeme Krsti,
kako je sam priznao, ve postao svjestan da je Mladi poinio ratne
zloine. "Morao sam potpisati peticiju jer su je svi generali potpisa-

li. Moete li zamisliti to bi mi se dogodilo da nisam potpisao?" rekao je umornim i drhtavim glasom. MeCloskey ga je pogledao sa
saaljenjem. Naveo mu je imena pet generala koji nisu potpisali dokument, a ipak su ostali ivi i zdravi. Postavio je Krstiu pitanje koje su mu svi u toj sudnici eljeli postaviti: "Zato se niste povukli u
mirovinu, generale, kada se sve to dogodilo? Jeste li sigurni da ste
748

749