Godelovi poucci o nepotpunosti i nemogucnosti dokaza

konzistentnosti

(SL2)

1 / 42

Uvod

Nepotpunost

Proucite poucak o kompaktnosti u prirucniku ili u hipergrafickom prikazu na

http:
//marul.ffst.hr/~logika/2007/PotpunostPL/kompaktnostLPR.html!
Njegova je posljedica teorem o egzistenciji nestandardnih modela za
aritmetiku a on pokazuje svojevrsnu nepotpunost logike prvoga reda s
obzirom na izrazajne mogucnosti njezinog jezika.
Mnogo temeljniji oblik nepotpunosti otkrio je G
odel nekoliko godina nakon
sto je dokazao teorem potpunosti. Taj slavni rezultat poznat je pod nazivom
G
odelov teorem nepotpunosti. Teorem je dokazan u radu O formalno
neodlucivim stavcima Principia Mathematica i srodnih sustava objavljenom
1931 u Monatshefte f
ur Mathematik und Physik 38: 173-198.
Zabunu moze izazvati cinjenica da je G
odel najprije dokazao teorem
potpunosti, a zatim teorem nepotpunosti.

(SL2)

2 / 42

Uvod

Potpunost logike i potpunost teorije

Zapravo rijec je o dvije vrste potpunosti.

[Potpunost kao pojam o odnosu logicke sintakse prema logickoj semantici]
Podsjetimo se da teorem potpunosti pokazuje da formalna pravila dokaza
mogu na odgovarajuci nacin zahvatiti odnos logicke posljedice prvoga reda.
[Potpunost kao deduktivno svojstvo teorije] Za razliku od toga, teorem
nepotpunosti pretpostavlja pojam formalne potpunosti. Skup T nazivamo
formalno potpunim ako za bilo koju recenicu S iz jezika pod razmatranjem
vrijedi ili T ` S ili T ` S. Ovo je vrlo jak zahtjev jer on kaze da je skup
recenica T toliko snazan da moze dati odgovor na svako pitanje koje se moze
postaviti u jeziku pod razmatranjem.

(SL2)

3 / 42

Uvod

Povijesni kontekst
Pocetkom dvadesetog stoljeca, logicari su analizirali matematiku promatrajuci
aksiomatske teorije poput Peanove aritmetike PA i formalne sustave
dokazivanja.Giuseppe Peano (1858-1932) dao je jednu aksiomatizaciju
aritmetike, koja se prihvatila kao adekvatna formalizacija aritmetike.
1
2
3
4
5
6
7
8

x y (x + 1 = y + 1 x = y )
x (x + 1 6 = 0)
0+1 = 1
x (x + 0 = x )
x y [x + (y + 1) = (x + y ) + 1]
x (x 0 = 0)
x y [x (y + 1) = (x y ) + x ]
[Q (0) x (Q (x ) Q (x + 1))] xQ (x )

(SL2)

4 / 42

Uvod

Hilbertov program

Cilj je bio doci do formalno potpune aksiomatizacije aritmetike, koja ce

omoguciti da se dokazu sve i samo one recenice koje su istinite o prirodnim
brojevima.
To je bio dio ambicioznog projekta poznatog kao Hilbertov program, nazvan
tako po svom glavnom zastupniku, Davidu Hilbertu (1862-1943).
Svi vazni teoremi aritmetike mogli su se dokazati poomocu relativno

jednostavne aksiomatizacije, poput PA. Stovi

se, logicar Mojzesz Pressburger
pokazao je njezinu ogranicenu potpunost: sve se istinite recenice u jeziku koji
ne koristi operaciju mnozenja mogu dokazati pomocu odgovarajucih Peanovih
aksioma.
G
odelov teorem nepotpunosti pokazao je da je takav napredak u smjeru
potpunosti prividan, te da je cilj Hilbertovog programa nedostizan.

(SL2)

5 / 42

Uvod

Godelov teorem nepotpunosti

Poseban slucaj teorema nepotpunosti mozemo iskazati na sljedeci nacin:

Poucak (Godelov teorem nepotpunosti za PA)
Peanova aritmetika nije formalno potpuna.
Dokaz ovog teorema, koji ce biti ocrtan kasnije, pokazuje nam da je doseg
ovog rezultata mnogo siri, to jest, da se ne odnosi samo na Peanovu
aksiomatizaciju ili na sustav dokazivanja LPR. Zapravo, teorem nepotpunosti
pokazuje da niti jedno prihvatljivo prosirenje bilo aksiomatizacije bilo
formalnog sustava dokazivanja ne moze ostvariti formalno potpunu
aritmeticku teoriju (znacenje prihvatljivosti odrediti cemo kasnije).

(SL2)

6 / 42

Uvod

Osnovne ideje dokaza

Uciniti da ista recenica ima dva uskladena znacenja:

da govori o prirodnim brojevima i
da govori o logickoj sintaksi recenica.

Rjesenje: kodiranje recenica i reprezentacija.

Reprezentacija sintaktickog svojstva: recenica r iz PA, kojoj je kod pr q, ima
sintakticko svojstvo S S akko mozemo u PA dokazati recenicu koja kaze da
broj pr q ima aritmeticko svojstvo S Ar .
Dijagonalizacija: konstruirati recenicu G kod koje ce se razici dokazivost
i istinitost
G PA 6` G

(SL2)

7 / 42

Uvod

Citat (Iz izvornog djela)

Before going into details, we shall first sketch the main idea of the proof, of
course without any claim to complete precision. The formulas of a formal system
(we restrict ourselves here to the system PM) in outward appearance are finite
sequences of primitive signs (variables, logical constants, and parentheses or
punctuation dots), and it is easy to state with complete precision which sequences
of primitive signs are meaningful formulas and which are not. Similarly, proofs,
from a formal point of view, are nothing but finite sequences of formulas (with
certain specifiable properties). Of course, for metamathematical considerations it
does not matter what objects are chosen as primitive signs, and we shall assign
natural numbers to this use. Consequently, a formula will be a finite sequence of
natural numbers, and a proof array a finite sequence of finite sequences of natural
numbers.

(SL2)

8 / 42

Uvod

Citat (Iz izvornog djela)

The metamathematical notions (propositions) thus become notions (propositions)
about natural numbers or sequences of them; therefore they can (at least in part)
be expressed by the symbols of the system PM itself. In particular, it can be
shown that the notions formula, proof array, and provable formula can be
defined in the system PM; that is, we can, for example, find a formula F(v) of PM
with one free variable v (of the type of a number sequence) such that F(v),
interpreted according to the meaning of the terms of PM, says: v is a provable
formula. We now construct an undecidable proposition of the system PM, that is,
a proposition A for which neither A nor not-A is provable, in the following manner.

(SL2)

9 / 42

Uvod

Kodiranje

Kodiranje

Prirodne brojeve mozemo iskoristiti u jos jednoj ulozi kao kodove za

nizova simbola.
Primjer
Logicki i pomocni simboli
Pridruzeni broj
Varijable s oznakom tipa
Pridruzeni broj
Slog pridruzenih prirodnih brojeva
Kod

(SL2)

0
f (
)
1
3 5 7 9 11 13
xn
p n gdje je p primbroj > 13
n1 , n2 , ..., nk
2n1 3n2 ...pknk gdje je pk k-ti prim broj (po velicini)

10 / 42

Uvod

Kodiranje

Primjer

Primjer

Primjena definicija

x1 (fx1 = 0)
x1 x2 (x2 (fx1 ) x2 (0))
2

Kod

29 317 55 79 1117 1311 175 1917 2311 293 3117 3713 417 4317 471

(SL2)

11 / 42

Uvod

Reprezentacija

Predstavljanje sintaktickih svojstava

Prvo sto je G
odel pokazao bila je mogucnost predstavljanja svih vaznih
sintaktickih pojmova (logike prvoga reda) u jeziku Peanove aritmetike.
Na primjer, sljedeci predikati se mogu predstaviti:
Primjer
n
n
n
n
n
n

je kod isf-e
je kod recenice
je kod aksioma Peanove aritmetike
i m su kodovi recenica od kojih druga slijedi iz prve po primjeni pravila Elim
je kod dokaza u LPR
je kod dokaza za recenicu ciji je kod m

(SL2)

12 / 42

Uvod

Reprezentacija

je predstavljanje?
Sto

Kada kazemo da se neki predikati (isf s jednom ili vise slobodnih varijabli)
mogu predstaviti u Peanovoj aritmetici, onda tvrdimo nesto sto je prilicno
jako: tvrdimo da nam aksiomi i pravila dokaza omogucuju da dokazemo sve i
samo one instancijacije tih predikata koje su istinite.
Primjer
Ako je p dokaz za recenicu S a brojke n = pp q i m = pS q su kodovi tog dokaza i
te recenice, onda ce formalna verzija posljednje recenice na popisu s prethodne
stranice (tj. n je kod dokaza za recenicu ciji je kod m) biti posljedica prvoga reda
Peanovih aksioma. Oznacimo pomocu B aritmeticki uvjet koji reprezentira
sintakticki odnos dokazivanja. Tada ce vrijediti: (i) ako n jest kod dokaza za
recenicu ciji je kod m, onda PA ` Bnm te (ii) ako n nije kod dokaza za recenicu
ciji je kod m, onda PA ` Bnm.

(SL2)

13 / 42

Uvod

Reprezentacija

Provizorna definicija

Definicija
Isf x ispunjava uvjet P moze se predstaviti u sustavu PA akko postoji predikat
takav da za svaki x vrijedi

PA ` (x )
P (x ) PA ` (x )
P (x )

(SL2)

14 / 42

Uvod

Reprezentacija

Iz izvornog rada
U izvornom radu mogucnost reprezentacije iskazana je sljedecim teoremom:
Poucak
Stavak V. Za svaku rekurzivnu relaciju R (x1 ...xn ) postoji neka n-clana oznaka
relacije r (sa slobodnim varijablama u1 ...un ) tako da sve n-torke brojeva
(x1 , x2 , .., xn ) vrijedi:
 

u1 ...un
R (x1 ...xn ) Bew Sb r
Z (x1 )...Z (xn)


u1 ...un
R (x1 ...xn ) Bew Neg Sb r
Z (x1 )...Z (xn)



Predikat Bew stoji za ... je dokaziva (Beweisbare) formula. Funkcija Sb

supstituira donji izraz na mjesto gornjega. Funkcija Neg je negacija.
Funkcija Z dodjeljuje brojku napisanu u jeziku PA (Zahlzeichen). Na kraju na
desnoj strani dobivamo formulu u jeziku PA.
(SL2)

15 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Primjer

U Peanovoj aritmetici mozemo dokazati aritmeticke istine. Npr. 1 + 1 = 2.

Primjer

(SL2)

x x + 0 = x

x y x + y 0 = (x + y ) 0

00 + 0 = 00

1/ i

00 + 00 = (00 + 0 ) 0

2/ i

00 + 00 = 000

3, 4/ i=

16 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Citat
Aritmeticka funkcija zove se rekurzivna ako postoji konacan niz funkcija
1 , 2 , .., n koji zavrsava s i ima svojstvo da je svaka funkcija u nizu ili
rekurzivno definirana iz prethodnih dviju ili nastaje iz ma koje prethodne
uvrstavanjem ili je, konacno, neka konstanta ili funkcija sljedbenika x + 1.
Rekurzivno definiranje opisuje kao definiranje u kojemu se neka n-mjesna funkcija
f definira pomocu drugih dviju funkcija g i h; gdje je g funkcija s n 1 mjesta i
pomocu nje se definira vrijednost funkcije f kada joj je prvi argument 0, a h je
funkcija s n + 1 mjesta i njezini su prva dva argumenta prethodnik prvog
argumenta funkcije f i vrijednost funkcije f za taj argument. Pojednostavljeno: u
ovom se postupku definiranja odreduje ponasanje na pocetnoj tocki nekog niza i
kod proizvoljne tocke pozivanjem na ponasanje njezinog neposrednog
prethodnika.

(SL2)

17 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Filozofijska vaznost pojma rekurzivne funkcije

Pomocu pojma rekurzivne funkcije, predteorijskom pojmu mehanickog

postupka, cinovnicke procedure, algoritma, izracunljivosti itd.
mozemo dodijeliti strogi smisao.
Takav predteorijski pojam neingeniozne ucinkovite metode moze se
zahvatiti jednom od nekoliko istovrijednih formalizacija, koje ukljucuju teoriju
rekurzivnih funkcija, Turingove strojeve, lambda racun itd.
Pojam algoritma posebno je vazan u epistemologiji, teoriji uma, filozofiji
racionalnosti itd.
Alonzo Church postavio je 1935. godine hipotezu koja se danas opcenito
prihvaca: sve sto je izracunljivo u intutivnom smislu moze se formalizirati kao
rekurzivna funkcija (kao Turingov stroj itd.), i obratno.
Smjer i obratno nije problematican.

(SL2)

18 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Citat
...za aritmeticku funkciju (x1 , x2 , ..., xn ) kaze se da je rekurzivno definirana iz
aritmetickih funkcija (x1 , x2 , ..., xn1 ) i (x1 , x2 , ..., xn+1 ) ako za sve x2 , ..., xn , k
vrijedi ovo:
(0, x2 , ..., xn ) = (x2 , ..., xn )
(k + 1, x2 , ..., xn ) = (k, (k, x2 , ..., xn ), x2 , ..., xn )

(SL2)

19 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Poznate rekurzivne funkcije

Primjer
Niz rekurzivno definiranih funkcija:
x +0 = x
x + (y + 1) = (x + y ) + 1
x 0 = 0
x (y + 1) = (x y ) + x
x0 = 1
x y +1 = x y x
0! = 1
(x + 1) ! = x ! (x + 1)
Gornje definicije mozemo smjestiti unutar opcenitog formata rekurzivnih
funkcija.

(SL2)

20 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Primjeri rekurzivnih funkcija

Moguce je saciniti predikate koji ce iskazivati neko aritmeticko svojstvo brojeva
oznacenih brojkom x i koji ce istodobno iskazivati neko svojstvo sintaktickog
objekta kodiranog brojkom x.
Primjer
Definicija
0 Pr x = 0
(n + 1) Pr x = y [y 5 x Prim(y ) x /y y > nPrx ]
odreduje dvomjesnu funkciju nPrx koja za broj x dodjeluje n-ti po velicini prim
broj sadrzan u x. (Funkcija dodjeljuje najmanji broj koji ispunjava odredeni uvjet
kad takvih brojeva ima, inace dodjeljuje 0.) Neka je x = 24. Pogledajmo neke
vrijednosti. Za n = 0, 0Pr24 = 0. Za n = 1, 1Pr24 je najmanji broj m koji
zadovoljava sljedece uvjete (i) m je manji od ili jednak 24, (ii) m je prim-broj, (iii)
24 je djeljivo s m, (iv) m je veci od 0Pr24. Dakle, 1Pr24 = 2. Dalje dobivamo
2Pr24 = 3. Jos dalje, a zbog neispunjavanja uvjeta dobivamo 3Pr24 = 0,
4Pr24 = 0, 5Pr24 = 0 itd.
(SL2)

21 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Primjer rekurzivne funkcije (koja nije rekurzivno definirana)

Primjer
Definicija
l (x ) = y [y 5 x y Prx > 0 (y + 1)Prx = 0]
odreduje funkciju koja broju x dodjeljuje najmanji broj y takav da (i) y je manji
od ili jednak x, (ii) y Prx je vece od 0 i (iii) (y + 1)Prx = 0. Za x = 24 dobivamo
l (24) = 2.

(SL2)

22 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

brojke znace?
Sto
Primjer
24 puta napisano f

z }| {
Brojka
fff ...0
ne oznacava samo broj 24. Kad je rastavimo na proste
faktore, 2 2 2 3, to jest 23 31 vidimo da ona kodira term f 0. Funkcija l (x ),
koja, vidjeli smo, za 24 dodjeljuje 2, pokazuje od koliko je simbola sacinjen izraz
kojega kodira x. Prema tome, sintakticko svojstvo od koliko simbola je
sastavljena formula moze se predstaviti u PA pomocu funkcije l. Reprezentacija
sintakse u aritmetici postignuta je jer sintaktickom svojstvu izraz kodiran brojkom
x sastavljena je n simbola korespondira aritemticko svojstvo l (x ) = n.
Godel je na taj nacin uspio povezati dvije istine: aritmeticke istine koje vrijede
kada se brojke protumace kao oznake za brojeve i sintakticke istine koje vrijede
kada se brojke protumace kao oznake jezicnih izraza. Omogucavanje citanja istog
teksta u dvjema uskladenim semantickim dimenzijama, aritmetickoj i sintaktickoj,
vjerojatno predstavlja jedan od vrhunaca logicke misli u citavoj povijesti.
(SL2)

23 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

tekst znaci?
Sto

recenica
Slika : Je li ffffffffffffffffffffffff 0 oznaka broja 24 ili brojke f 0? Patka ili zec? Sto
l (ffffffffffffffffffffffff 0) = f 0 znaci: u izrazu f 0 nalazimo dva simbola ili postoje dva
prosta broja s kojima je djeljiv 24. Mozemo li uopce znati o cemu tekstovi govore?
Jesmo li prinudeni napustiti ideju da znakovi referiraju i je li G
odel dao dekonstruktivno
citanje mnogo radikalnije od kasnijeg Derrid(a)inog?

(SL2)

24 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

46 definicija

Ako pratimo gradnju 46 definicija vidjet cemo da se sve osim jedne mogu
spustiti do elementarne razine: one su na kraju definirane pomocu funkcije
sljedbenika ili neke konstante. A istinite tvrdnje o identicnosti i neidenticnosti
brojaka mogu se dokazati.

(SL2)

25 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Primjer gradnje definicija

(SL2)

26 / 42

Reprezentacija na jednom primjeru

Pojam dokazivosti nije rekurzivan

No za razliku od ostalih 45 pojmova koji su rekurzivni, 46. pojam

Dokazivunutar PA (Bew u originalu) nije rekurzivan.
Citat
46.
Bew (x ) y (yBx )
x je dokaziva formula.

(SL2)

27 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Samoreferencija bez sintakticke pogreske

Drugi kljucni G
odelov uvid odnosi se na mogucnost tvorbe recenica koje
govore o samima sebi (pod nekom shemom kodiranja). Ta mogucnost kasnije
je postala poznata pod nazivom dijagonalna lema.
Ta lema kaze da se za bilo koju isf-u P (x ) s jednom slobodnom varijablom
moze pronaci broj n koji kodira recenicu P (n ) koja tvrdi da n zadovoljava
P (x ).

(SL2)

28 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Citat (Iz izvornog djela)

The analogy of this argument with the Richard antinomy leaps to the eye. It is
closely related to the Liar too; for the undecidable proposition [R(q);q] states
that q belongs to K, that is, by (1), that [R(q);q] is not provable. We therefore
have before us a proposition that says about itself that it is not provable [in PM].
The method of proof just explained can clearly be applied to any formal system
that, first, when interpreted as representing a system of notions and propositions,
has at its disposal sufficient means of expression to define the notions occurring in
the argument above (in particular, the notion provable formula) and in which,
second, every provable formula is true in the interpretation considered. The
purpose of carrying out the above proof with full precision in what follows is,
among other things, to replace the second of the assumptions just mentioned by a
purely formal and much weaker one. a
a R(q) je q-ta po redu isf s jednom slobodnom varijablom, koja iskazuje svojstvo
nedokazivosti u PA. [R(q);q] je formula koja nastaje iz R(q) instancijacijom pomo
cu q.

(SL2)

29 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Dijagonalna lema u neformalnom obliku

Lema (Dijagonalna lema)

Za bilo koju isf-u P (x ) s jednom slobodnom varijablom moze se pronaci broj n
koji kodira recenicu koja tvrdi da n zadovoljava P (x ).
U kratkom zapisu: za svaki uvjet P postoji n takav da n = pP (n )q.

(SL2)

30 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Dokaz.
Oznacimo s p q funkciju koja recenicama pridruzuje njezinu kodnu brojku.
Pomocu sub (a, b ) oznacimo binarnu numericku funkciju koja za kod a = pPx q
isf-e s jednom slobodnom varijablom Px i za neku brojku b ispostavlja kod
recenice koja nastaje instancijacijom svih pojava slobodne varijable x s brojkom b:
sub (pPx q, b ) = pPb q.

(SL2)

31 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Nastavak
Dokaz.
Instancirajmo Px sa sub (a, a). To jest, uvrstimo na mjestima na kojima se javlja x
u Px kod one isf-e koja nastaje kada se isf-a ciji je kod a instancira s vlastitim
kodom. Na primjer, neka je a = pQx q. Tada sub (a, a) = sub (pQx q, pQx q).
Neka je m kod isf-e koja nastaje uvrstavanjem sub (a, a) na mjestima gdje se javlja
x u Px:
m = pP (sub (a, a))q = pP (sub (pQx q, pQx q))q
Ako primjenimo takav postupak uvrstavanja vlastitog koda na isf-u m, dobit cemo
sub (pP (sub (a, a))q, pP (sub (a, a))q).
{z
} |
{z
}
|
m

No po definiciji za sub, vidimo da trazena instancijacija s m daje

pP (sub (m, m))q

(SL2)

32 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Nastavak
Dokaz.
Dokazali smo da
sub (pP (sub (a, a))q, pP (sub (a, a))q) = pP (sub (m, m ))q
tj. uz identitet m = pP (sub (a, a))q i citano s desna na lijevo

pP (sub (m, m))q = sub (m, m)

Egzistencijalnom generalizacijom dobivamo trazeno: za svaku isf P s jednom
slobodnom varijablom postoji brojka x koja kodira samoreferirajucu tvrdnju da ta
isf-a ima svojstvo P:
pPx q = x

(SL2)

33 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Dijagonalna konstrukcija
Dijagonalna konstrukcija pokazuje da mozemo saciniti recenice koje se mogu
interpretirati kao recenice koje govore o sebi.
Primjer
Ako n = pPnq, onda Pn mozemo shvatiti kao tvrdnju: Ova recenica ima svojstvo
iskazano pomocu P.
Ovisno o svojstvu P o kojem je rijec, neke medu takvim samoreferirajucim
recenicama bit ce istinite, a neke nece. Na primjer, formalne verzije sljedecih
Ova recenica je isf.
Ova recenica nema slobodnih varijabli.
bit ce istinite. S druge strane, formalne verzije sljedecih
Ova recenica je dokaz.
Ova recenica je aksiom Peanove aritmetike.
bit ce neistinite.
(SL2)

34 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

G recenica

Razmotrimo sada formalnu verziju sljedece recenice, cije je postojanje zajamceno

po dijagonalnoj lemi:
(G ) Ova se recenica ne moze dokazati pomocu aksioma Peanove aritmetike.
Ta recenica naziva se G , po G
odelu. Ona je istinita ako i samo ako nije dokaziva u
PA:
G PA 6` G

(SL2)

35 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Poucak
Ako je PA formalno konzistentna teorija, onda postoji recenica G takva da
PA 0 G i PA 0 G .
Dokaz.
Prpostavimo da je (*) PA konzistentna teorija (PA 0 ). Pretpostavimo da je G
odluciva: ili (i) PA ` G ili (ii) PA ` G . Ako (i), onda G nije istinita recenica jer
ona tvrdi svoju nedokazivost, a po pretpostavci (i) dokaziva je. Dokazivost
neistine u protuslovi pretpostavci konzistentnosti.
Ako (ii), onda u PA vrijedi ono sto G tvrdi, naime da PA ` G . U tom slucaju bi
u PA bile dokazive i G i G , pa ona protivno pretpostavci (*) ne bi bila
konzistentna.

(SL2)

36 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Citat (Iz izvornog djela)

From the remark that [R(q);q] says about itself that it is not provable, it follows
at once that [R(q);q] is true, for [R(q);q] is indeed unprovable (being
undecidable). Thus, the proposition that is undecidable in the system PM still was
decided by metamathematical considerations. The precise analysis of this curious
situation leads to surprising results concerning consistency proofs for formal
systems, results that will be discussed in more detail in Section 4 (Theorem XI).

(SL2)

37 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Ima li izlaza?

Peanovi aksiomi nisu nedodirljivi. Nakon sto smo pronasli istinitu a nedokazivu
recenicu G , mozemo ili nju samu ili sto mu drago dodati kao novi aksiom da bi
ona postala dokaziva. Ali na taj nacin necemo izbjeci G
odelov argument, jer on ne
ovisi o slabosti PA, vec o njezinoj snazi. Sve dok su recenice prosirenog sustava
PA+ istinite i sve dok se predikat
n je kod aksioma iz PA+
moze predstaviti u PA+ , dotle se cijeli argument moze ponoviti i generirati daljnju
recenicu koja istinita ali nedokaziva u sustavu.

(SL2)

38 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Nemogucnost dokaza konzistentnosti unutar same teorije

Godelov rezultat o nepotpunosti jedan je od najvaznijih poucakaa u logici, onaj

cije se posljedice jos uvijek istrazuju.
Godel upozorava na jos jedan vazan rezultat koji kao korolarij slijedi iz poucka
nepotpunosti: konzistentnost teorije PA ne moze se dokazati unutar te teorije, ako
je ona konzistentna teorija.

(SL2)

39 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Nemogucnost dokaza konzistentnosti unutar same teorije

Poucak
Ako je PA konzistentna teorija, njezina formalna konzistentnost ne moze se
dokazati u PA.
Dokaz.
Neformalni dokaz mozemo skicirati na slijedeci nacin. Tvrdnju o konzistentnosti
teorije PA mozemo iskazati u PA. Buduci da je predikat dokazivosti iskaziv (iako
ne i predstavljiv) u PA, tvrdnju o konzistentnosti mozemo iskazati kao postoji
recenica koja se ne moze dokazati u PA. Oznacimo tu recenicu s K . Za svrhu
indirektnog dokaza, pretpostavimo PA ` K . Tada PA mora biti konzistentna. Po
teorem nepotpunosti znamo da PA 0 PA 0 G . Zbog pretpostavke
konzistentnosti dobivamo PA 6` G . Teorem nepotpunosti moze se dokazati u PA.
Zamjenjujuci PA 0 s K i PA 0 G s G , dobivamo PA ` K G . Buduci da smo
pretpostavili da PA ` K , dobivamo PA ` G . Kontradikcija.

(SL2)

40 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Quine o nepotpunosti

Quine je istaknuo pozitivnu stranu G

odelovog negativnog rezultata:
Citat
Dok je s obzirom na G
odelov rezultat nase znanje o brojevima izlozeno
neocekivanim ogranicenjima, dotle upravo suprotno vrijedi o nasem znanju o
takvom znanju. Jedna od stvari koje nas iznenaduju u jos vecoj mjeri nego
nepotpunost elementarne teorije brojeva jest cinjenica da tu nepotpunost mozemo
spoznati.

(SL2)

41 / 42

Lema samoreferencije (dijagonalna lema)

Primijenimo nauceno!

Problem (Nemogucnost definiranja istinitosti)

Pokazite da se sljedeci predikat ne moze iskazati u jeziku aritmetike: n je kod
istinite recenice.
Rjesenje
Pretpostavimo da se predikat n je kod istinite recenice moze iskazati u PA. Po
dijagonalnoj lemi, mozemo saciniti recenicu Ova recenica nije istinita, nazovimo
je T . Pretpostavimo da je T istinita. Tada nije istinita po vlastitoj tvrdnji. Dakle,
nije istinita. No tada, njezina negacija vrijedi, pa mora biti istinita. Kontradikcija.
Dakle, predikat istinitosti ne moze se iskazati u jeziku PA.

(SL2)

42 / 42