1

AUTORIINA BILJEKA
Iz potovanja prema njihovoj privatnosti, izmijenila sam imena nekih ljudi koji
se pojavljuju na stranicama ove knjige.

tunelu u kojem sam silovana, tunelu koji je neko bio podzemni ulaz u
amfiteatar, prolaz kroz koji su glumci prolazili ispod sjedala okupljene
gomile, jedna je djevojka ubijena i raskomadana. Tu mi je priu ispriala
policija. U usporedbi s njom, rekli su, ja sam imala sree.
No, tad sam ipak osjeala da imam vie zajednikog s mrtvom djevojkom
nego s krupnim i mesnatim policajcima ili s mojim okiranim prijateljicama s
prve godine fakulteta. Mrtva djevojka i ja tad smo se bile srozale jednako nisko.
Obje smo bile leale na suhom liu i razbijenim pivskim bocama.
Tijekom silovanja pogled mi je pao na neto to je lealo meu suhim
liem. Ruiasta gumica za kosu. Kad sam doznala za mrtvu djevojku, mogla
sam je zamisliti kako preklinje, ba kao i ja, pitala sam u kojem joj je trenutku
gumica pala s kose. Je li joj gumicu s kose svukao ovjek koji ju je ubio, ili je to
ona sama uinila na njegov zahtjev kako bi ublaila bol koju je tad trpjela
mislei, i nesumnjivo se nadajui, kako e poslije imati vremena muiti se
milju kako je time pomogla napadau. Nikad to neu doznati, ba kao to
nikad neu doznati ni je li gumica za kosu bila njezina ili je ondje, poput suhog
lia, dospjela na prirodan nain. Sjetit u se te djevojke kad god pomislim na
ruiastu gumicu za kosu. Mislit u na djevojku u posljednjim trenucima njezina
ivota.

JEDAN
vo ega se sjeam. Posjekla sam usne. Zagrizla sam u njih kad me je epao
straga i kad mi je rukom pokrio usta. Rekao mi je:
Ubit u te bude li vikala. Ukoila sam se. Jesi li shvatila? Mrtva si
ako pone vritati.
Klimnula sam glavom. Zagrlio me je desnom rukom tako da su mi ruke
bile pritisnute uz bokove, a lijevom mi je rukom pokrio usta.
Uklonio je ruku s mojih usta.
Povikala sam. Brzo. Nenadano.
Poela je borba.
Ponovo mi je rukom pokrio usta. Koljenima me udario u noge s namjerom
da me srui.
Nisi shvatila, kuko! Ubit u te. Imam no. Ubit u te.
Ponovo je uklonio ruku s mojih usta i ja sam vritei pala na opekom
poploanu stazu. Opkoraio me i udario u bok. Isputala sam glasove, nitavne
glasove nalik na tihi bat koraka. Ti zvukovi samo su ga izazivali, kao da mu
govore da ini pravu stvar. etveronoke sam puzala po stazi. Na nogama sam
imala mokasinke mekih potplata kojima sam mu pokuavala zadati divljake
udarce. Svaki put bih ga promaila ili jedva okrznula. Nikad se prije nisam tukla,
a na satima tjelesnog bila sam najgora.
Nekako, ne sjeam se kako, ponovo sam uspjela ustati. Sjeam se da sam
ga grizla, odgurivala od sebe, ni sama vie ne znam to jo. Tad sam poela
trati. Poput svemona diva, sustigao me je i epao za moju dugu, smeu kosu.
Snano je povukao, tako da sam ponovo bila na koljenima ispred njega. Bio je to
moj prvi, neuspjeli pokuaj bijega, kosa, duga enska kosa.
Sama si to traila rekao je, a ja sam ga poela preklinjati.
Rukom je posegnuo u stranji dep i iz njega izvukao no. I dalje sam se
borila, kosa mi je bolno ispadala dok sam se svim silama upinjala osloboditi se
njegova zagrljaja. Bacila sam se prema njemu i rukama ga epala za lijevu
nogu, to ga je izbacilo iz ravnotee i poeo je posrtati. Tek kasnije, kad ga je
policija pronala nekoliko koraka dalje od mojih razbijenih naoala, doznala
sam da mu je tad no ispao iz ruke i da ga je izgubio.
Zatim su uslijedili udarci akama.
Moda je bio ljut, to zbog gubitka oruja, to zbog mog neposluha. Kakav
god razlog bio, to je oznailo kraj predigre. Potrbuke sam leala na tlu. Sjeo mi
je na lea. Mojom je glavom udarao o opeku. Psovao me. Okrenuo me na lea i
5

sjeo mi na prsa. Blebetala sam. Preklinjala sam ga. Upravo tad, rukama mi je
obujmio vrat i poeo me guiti. Na trenutak, izgubila sam svijest. Kad sam se
osvijestila, znala sam da zurim u oi ovjeka koji e me ubiti.
Tad sam mu se posve prepustila. Bila sam uvjerena da neu preivjeti. Vie
se nisam mogla boriti. Bila sam spremna uiniti sve to od mene zatrai. Tako je
to bilo.
Sve se usporilo. On je ustao i za kosu me poeo vui preko trave. Uvijala
sam se i napola puzala pokuavajui slijediti ga. Kao kroz maglu, sa staze sam
ugledala mrani ulaz u tunel ispod amfiteatra. Dok smo mu se pribliavali,
shvatila sam da je upravo to nae odredite, i osjetila sam navalu straha. Znala
sam da u umrijeti.
Nekoliko koraka od ulaza u tunel nalazila se stara, metalna ograda. Bila je
visoka oko metar i pol, a prolaz kroz nju bio je toliko uzak da su ljudi pri ulasku
morali ii jedan po jedan. Dok me je vukao, dok sam etveronoke puzala po
travi, uoila sam tu ogradu i obuzelo me uvjerenje kako neu preivjeti bude li
me odvukao dalje od nje.
Dok me je vukao po tlu, slabano sam se uhvatila za podnoje eline
ograde, sve dok me silovitim trzajem od nje nije odvojio. Ljudi misle kako se
ena prestaje boriti kad je fiziki posve iscrpljena, ali tek sam tad zapoela pravu
borbu, borbu rijeima, laima i mozgom.
Kad ljudi govore o uspinjanju na planinu ili o veslanju na divljim vodama, kau
da su im tijela postala jedno s vodom ili s planinom, da su im se tijela toliko
prilagodila situaciji da uope ne mogu objasniti kako su uspjeli izai na kraj.
U tunelu ije je tlo pokriveno razbijenim pivskim bocama, suhim liem i
mnotvom drugih stvari, postala sam jedno s tim ovjekom. Drao je moj ivot u
svojoj ruci. Oni koji vele da bi se radije borili na ivot i smrt nego bili silovani,
to su budale. Tisuu bih puta radije bila silovana. ini ono to mora.
Ustani rekao je.
I ustala sam.
Nekontrolirano sam drhtala. Vani je bilo hladno, a hladnoa u kombinaciji
sa strahom, s iscrpljenou uinila je da drhtim itavim tijelom.
Moju torbicu i torbu s knjigama bacio je u zatvoreni tunel.
Svuci se!
U stranjem depu imam osam dolara rekla sam. Moja mama ima
kreditne kartice. I moja sestra.
Ne elim tvoj novac rekao je i nasmijao se.
Pogledala sam ga. Pogledala sam ga u oi, kao da je ljudsko bie, kao da s
njim mogu razgovarati.
Molim te, nemoj me silovati! rekla sam.
6

 Svuci se!
Djevica sam rekla sam.
Nije mi povjerovao. Ponovio je zapovijed.
Svuci se!
Ruke su mi se tresle, nisam ih mogla kontrolirati. Uhvatio me za pojas i
privukao me tik uza se, a bio je naslonjen na stranji zid tunela.
Poljubi me rekao je.
Glavu mi je privukao sebi i usne su nam se susrele. Moje usne bile su
vrsto stisnute. Jo jae me povukao za pojas i moje se tijelo jo vre stisnulo
uz njegovo. Kosu mi je uhvatio u aku i oblikovao je u gvalju. Odmaknuo mi je
glavu od sebe i zagledao mi se u lice. Poela sam plakati, preklinjati ga.
Molim te, nemoj! rekla sam. Molim te!
Zaepi.
Ponovo me poljubio, no sad mi je u usta ugurao jezik. Svojim sam mu
preklinjanjem ostavila otvoren put. Ponovo mi je grubo od sebe odmaknuo moju
glavu.
Uzvrati mi poljubac rekao je.
To sam i uinila.
Kad se zadovoljio onim to je dobio, pokuao mi je otkopati pojas. Bio je
to pojas sa udnom kopom koju nikako nije mogao proniknuti. Da bi se
maknuo od mene, da bi me ostavio na miru, rekla sam:
Pusti me, ja u.
Promatrao me.
Kad sam otkopala pojas, on je otkopao traperice koje sam nosila na sebi.
Sad svuci koulju!
Na sebi sam imala i vestu na kopanje. Svukla sam je. Pruio je ruke da mi
pomogne otkopati koulju. Samo je neto prtljao.
Ja u ponovo sam rekla.
Koulju, ba kao i vestu, svukla sam kao da je gulim s tijela. Nalikovalo je
to na odbacivanje perja. Ili krila.
A sad grudnjak!
Uinila sam i to.
Posegnuo je i zgrabio ih moje dojke rukama. Mijesio ih je i gnjeio,
gurao ih sve do rebara. Uvrtao ih. No, nije to ono to najvie boljelo.
Molim te, ne ini mi to, molim te! rekla sam.
Slatke bijele sisice rekao je.
A zbog tih njegovih rijei odustala sam od njih, odbacila sam svaki dio
tijela nad kojim je on stekao vlasnitvo usta, jezik, dojke.
7

 Hladno mi je rekla sam.

Lezi!
Na zemlju? pitala sam ga, glupo, beznadno.
Meu suhim liem i staklom ugledala sam grob. Svoje isprueno,
unakaeno tijelo s povezom preko usta, mrtvo.
Prvo sam sjela, a moje je sjedanje vie nalikovalo na posrtanje. Uhvatio je
porub mojih hlaa i povukao. Dok sam pokuavala sakriti svoju golotinju
barem sam na sebi jo imala gaice zagledao se u moje tijelo. Jo uvijek
imam osjeaj da je njegov pogled obasjao moju bolesno blijedu kou u onom
mranom tunelu. Svu me je moje meso iznenada uinio uasnom. Runa
je preblaga rije, ali najblia istini.
Ti si najrunija kuka kojoj sam ikad ovo napravio rekao je.
Izrekao je to s gaenjem, zvualo je kao analiza. Vidio je to je uhvatio i
ulov mu se nije svidio.
Bez obzira na to, dovrit e posao.
U tom trenutku poela sam mijeati istinu i fikciju, pokuavati pridobiti ga
na svoju stranu. Htjela sam da me doivi kao nekog tko je vrijedan saaljenja,
kao nekog tko je gori od njega.
Posvojena sam rekla sam. Ne znam ak ni tko su mi roditelji.
Molim te, ne ini mi to! Djevica sam rekla sam.
Lezi!
Legla sam. Drhtei, legla sam na hladnu zemlju s licem okrenutim nagore.
Grubo mi je svukao gaice i smotao ih u ruci. Bacio ih je dalje od mene, u kut u
kojem su mi bile izvan vida.
Promatrala sam ga kako otkopava rasporak na svojim hlaama i kako
puta da mu hlae padnu do glenjeva.
Legao je na mene i poeo ritmiki cupkati. Te kretnje bile su mi poznate.
Istu je stvar s mojom nogom inio Steve, momak koji mi se u srednjoj koli
sviao, zato to mu nisam dopustila da uini ono za im je udio, a to je voditi
ljubav sa mnom. Sa Steveom sam bila potpuno odjevena, ba kao i on. On je
kui otiao frustriran, a ja sam se osjeala sigurno. Moji roditelji sve su vrijeme
bili na katu iznad nas. Samoj sam sebi tad rekla da me Steve voli.
I dalje je petljao neto po meni, povremeno poseui rukom za penisom
kako bi i na njemu poradio. Zurila sam mu ravno u oi. Bila sam previe
uplaena da to ne inim. Bila sam uvjerena da u nestati zatvorim li oi. Morala
sam biti prisutna kako bih sve izdrala.
Nazvao me kukom. Rekao mi je da sam suha.
ao mi je rekla sam, neprestano sam mu se ispriavala. Djevica
sam rekla sam.
Prestani me gledati rekao je. Zatvori oi. Prestani se tresti.
8

 Ne mogu.
Prestani, ili e zaaliti!
Prestala sam se tresti. Pogled mi je bio jo usredotoeniji. Otrije no ikad
zurila sam u njega. akom je poeo gnjeiti otvor moje vagine. Ugurao je u nju
prste, tri ili etiri istodobno. Neto se razderalo. Poela sam krvariti. Sad sam
bila vlana.
To ga je uzbudilo. To ga je zainteresiralo. Dok je itavu aku gurao u moju
vaginu, ja sam pobjegla u svoj mozak. Ondje su me ekale pjesme, pjesme koje
sam nauila u koli: Olga Cabral napisala je pjesmu koju kasnije vie nigdje
nisam pronala, Lilianin stolac, a bila je tu i pjesma Psea bolnica koju je
napisao Peter Wild. Dok je jedna vrsta grozniava mrtvila obuzimala donju
polovicu moga tijela, u glavi sam pokuavala recitirati pjesme. Usne su mi se
micale.
Prestani zuriti u mene rekao je.
Oprosti rekla sam. Jak si pokuala sam.
To mu se svidjelo. Ponovo je poeo jahati po meni, divljaki. Donji dio
moje kraljenice zabio se u tlo. Staklo me sjeklo po leima i stranjici. Ipak,
neto mu jo uvijek nije bilo po volji. Nisam znala to radi.
Ponovo je kleknuo.
Podigni noge rekao je.
Ne znajui to od mene uistinu trai, jer ovo nikad nisam radila, niti sam o
tome itala u knjigama, noge sam podigla uspravno uvis.
Rairi ih.
To sam i uinila. Noge su mi bile kao noge plastine Barbike, blijede i
nesavitljive. On, meutim, nije bio zadovoljan. Rukama me uhvatio za listove i
noge mi rairio preko toke izdrljivosti.
Ostani tako rekao je.
Ponovo je pokuao. Gurao je u mene aku. Zgrabio me za dojke. Prstima
mi je uvrtao bradavice i lizao ih.
Iz kutova oiju poele su mi tei suze koje su mi se kotrljale niz obraze.
Poela sam gubiti svijest, no tad sam zaula zvukove. Na puteljku. Nedaleko od
nas prolazili su ljudi, skupina nasmijanih mladia i djevojaka. Na putu do parka
prola sam pokraj skupine koja je proslavljala posljednji dan kolske godine.
Pogledala sam ga; on ih nije uo. Bila je to prilika. Snano sam povikala, ali on
mi je istog trena u usta ugurao ruku. Istodobno, ponovo sam zaula smijeh. On
je sad bio usmjeren prema tunelu, prema nama. Povici i ruganje. Zvuci zabave.
Leali smo, njegova ruka bila je u mojim ustima i snano mi pritiskala grlo,
sve dok skupina s lijepim eljama nije otila. Dok se nisu udaljili. Propala je i
moja druga prilika za bijeg.

Stvari se nisu odvijale kako je planirao. Trajalo je ovo predugo. Naredio mi

je da ustanem. Rekao mi je da mogu navui gaice. Mrzila sam tu rije.
Mislila sam da je gotovo. Drhtala sam, ali bila sam uvjerena da mu je dosta.
Krvi je bilo posvuda, pa sam mislila da je dobio to je traio.
Popui mi rekao je. Stajao je. Ja sam bila na zemlji, u prljavtini na
tlu traila sam odjeu.
utnuo me je pa sam se sklupala.
Hou da mi ga popui u ruci je drao kurac.
Ne znam kako rekla sam.
Kako to misli da ne zna kako?
Nikad to nisam radila rekla sam. Djevica sam.
Strpaj ga u usta.
Kleknula sam ispred njega.
Mogu li navui grudnjak? htjela sam svoju odjeu. Ispred sebe
vidjela sam njegove monje koje su visile kao zvonii ispod njegova
meunoja, snani miii i crne dlaice, i mlohavi kurac.
epao me za glavu.
Strpaj ga u usta i cuclaj rekao je.
Kao slamicu? pitala sam.
Da, kao slamicu.
Uzela sam ga u ruku. Bio je malen. Vru, vlaan i ljepljiv. Podrhtavao je na
dodir. Povukao mi je glavu naprijed i ja sam ga strpala u usta. Dodirnuo mi je
jezik. Imao je okus prljave gume ili sprene kose. Snano sam poela cuclati.
Ne tako rekao je i odmaknuo mi glavu od sebe. Zar ne zna kako
se pui kurac?
Ne znam, rekla sam ti. Nikada to prije nisam radila.
Kuko! rekao je.
I dalje mlohavi penis uhvatio je prstima i popiao se po meni. Samo malo.
Trpka tekuina na nosu i usnama. Njegov vonj sladunjav, uporan vonj koji
tjera na povraanje zalijepio mi se za kou.
Lezi na zemlju rekao je i radi to ti kaem.
To sam i uinila. Kad mi je rekao da zatvorim oi, rekla sam mu da sam
izgubila naoale i da ga ionako dobro ne vidim.
Priaj mi rekao je. Vjerujem ti da si djevica. Ja sam ti prvi.
Dok se sve snanije trljao o mene, ja sam mu govorila da je jak, da je
moan, da je dobar ovjek. Dovoljno se ukrutio i zario se u mene. Naredio mi je
da mu noge omotam oko lea, a onda me doslovno zabio u zemlju. Bila sam kao
svezana lancima. Jedino nije posjedovao moj mozak, koji je gledao, promatrao i
10

katalogizirao detalje svega to se dogaalo. Njegovo lice, namjere, nain kako

bih mu najbolje mogla pomoi.
S puteljka sam ula glasove novih mladia i djevojaka koji su odlazili na
zabavu, ali bila sam predaleko. Isputao je glasove i zabijao ga u mene. Zabijao
ga je i zabijao, pa vie nisam mogla doprijeti do onih na puteljku, onih koji su
ivjeli u svijetu u kojem sam neko ivjela i ja.
Dobro joj ga zabij! netko je doviknuo prema tunelu. Bio je to glas
tipa sklonog banenjima u studentskom klubu, glas zbog kojeg sam osjeala da
se kao studentica moda nikad neu uklopiti u Sveuilite u Syracusi.
Proli su. Zurila sam mu ravno u oi. I on je zurio u mene.
Tako si snaan, pravi si mukarac, hvala ti, hvala ti, udjela sam za
ovim.
A tad je bilo gotovo. Svrio je i skljokao se na mene. Leala sam ispod
njega. Srce mi je divlje tuklo. Mozak mi je razmiljao o Olgi Cabral, o poeziji, o
mojoj majci, o bilo emu. Tad sam zaula njegovo disanje. Plitko i ujednaeno.
Hrkao je. Pomislila sam: bijeg. Pomaknula sam se ispod njega i on se probudio.
Pogledao me, nije znao tko sam. Tad je zapoelo kajanje.
ao mi je rekao je. Dobra si ti djevojka rekao je. Ba mi je
ao.
Mogu li se odjenuti?
Izmaknuo se u stranu i ustao, podigao hlae i zakopao ih.
Naravno, naravno rekao je. Pomoi u ti.
Ponovo sam poela drhtati.
Hladno ti je rekao je. Evo, navuci ovo.
Pruio mi je gaice onako kako bi mi ih pruala majka drei ih sa
strane. Samo sam trebala ustati i ukoraiti u njih.
Puzala sam prema svojoj odjei. Sjedajui na tlo, navukla sam grudnjak.
Jesi li dobro? pitao me. udio me nain kako mi se obraa. Zvuao je
zabrinuto. Ipak, nisam prestajala misliti na ono to mi se dogodilo. Znala sam
samo da mi je bolje no to je bilo.
Ustala sam i od njega uzela gaice. Navukla sam ih, gotovo sam pala zbog
gubitka ravnotee. Morala sam sjesti na tlo kako bih odjenula hlae. Brinule su
me noge. inilo mi se da ne vladam njima.
Promatrao me. Kad sam navukla hlae, promijenila mu se boja glasa.
Rodit e dijete, kuko rekao je. to e poduzeti?
Shvatila sam da bi mu to mogao biti razlog da me ubije. Bilo kakav dokaz.
Slagala sam mu.
Molim te, nemoj nikome rei rekla sam. Pobacit u. Molim te,
nemoj nikome rei! Majka e me ubiti ako sazna za ovo. Molim te rekla sam.
11

 Nitko za ovo nee saznati. Obitelj bi me zamrzila zbog ovoga. Molim te,
nemoj nikome rei!
Nasmijao se.
Dobro rekao je.
Hvala rekla sam. Ustala sam i odjenula majicu. Bila je preokrenuta.
Mogu li sad otii? pitala sam.
Doi rekao je. Poljubi me za rastanak.
Za njega je to bio ljubavni sastanak. Za mene je sve iznova poelo.
Poljubila sam ga. Jesam li rekla da sam imala slobodnu volju? Vjerujete li
jo uvijek u to?
Ponovo se ispriao. Sad je plakao.
ao mi je rekao je. Ti si tako dobra djevojka, dobra djevojka, ba
kao to si i sama rekla.
Zaprepastile su me njegove suze, ali tad su bile samo jo jedan straan
detalj koji nisam mogla razumjeti. Nee me, dakle, vie povrijediti, pa mu
moram rei pravu stvar.
U redu je rekla sam. Uistinu.
Ne rekao je. Nije u redu ovo to sam ti uinio. Ti si dobra
djevojka. Nisi mi lagala. ao mi je zbog onoga to sam ti uinio.
Uvijek sam to mrzila u filmovima i kazalinim predstavama, eni netko
iupa utrobu, a onda trai od nje iskupljenje.
Opratam ti rekla sam. Rekla sam to sam morala. Bila sam spremna
postupno umirati, dio po dio, samo da se spasim stvarne smrti.
ivnuo je. Pogledao me.
Lijepa si rekao je.
Mogu li uzeti svoju torbicu? pitala sam.
Strah me je bilo pomaknuti se bez njegova doputenja.
Knjige?
Ponovo je preao na posao.
Rekla si da ima osam dolara?
Izvukao je novanice iz mojih traperica. Bile su omotane oko moje
iskaznice. Bio je to dokument s fotografijom. Na iskaznicama u dravi New
York tad jo nisu bile fotografije, ali u Pennsylvaniji jesu.
to je ovo? pitao je. Je li ovo kartica za obrok koju mogu koristiti
u McDonaldsu?
Ne rekla sam. Skamenila sam se pri samoj pomisli da u ruci dri
moju osobnu ispravu. Da ode s onim to njemu ne pripada: a on me je svu
posjedovao, osim mog mozga i osobnih stvari. Iz tunela sam htjela otii i s
jednim i s drugim.
12

U iskaznicu je zurio sve dok nije bio siguran. Nije uzeo smaragdni prsten
moje prabake koji mi je sve vrijeme bio na ruci. Takve ga stvari nisu zanimale.
Pruio mi je torbicu i knjige koje sam tog poslijepodneva kupila s mamom.
Kojim putem ide? pitao me.
Prstom sam mu pokazala.
Dobro rekao je. Pazi na sebe.
Obeala sam da hou. Poela sam hodati. Dalje od tunela, kroz vrata za
koja sam se bila uhvatila prije neto vie od sat vremena, sve do puteljka
poploenog opekom. Zai jo dublje u park bio je jedini put do kue.
Trenutak poslije.
Hej, djevojko doviknuo mi je.
Okrenula sam se. Bila sam, kao i na prethodnim stranicama, jo uvijek
njegova.
Kako se zove?
Nisam mogla lagati. Nisam mu mogla rei nijedno drugo ime osim
vlastitog.
Alice rekla sam.
Drago mi je to sam te upoznao, Alice doviknuo je. Vidimo se
opet jednoga dana.
Otrao je u suprotnome smjeru, pokraj ograde izraene od lanaca oko
kuice pokraj ribnjaka. Okrenula sam se. Uspjela sam. Uspjela sam ga uvjeriti.
Sad slobodno hodam.
Nisam susrela ni ive due sve dok nisam dola do tri uske, kamene stube
koje iz parka vode do plonika. Na drugoj strani ulice nalazio se studentski klub.
Nastavila sam hodati. Nastavila sam hodati plonikom pokraj parka. Na
travnjacima ispred kluba bilo je ljudi. Zabava na kojoj se ispijaju bave piva
bliila se kraju. Na mjestu gdje ulica u kojem se nalazi moj studentski dom
zavrava kao slijepa ulica prema parku, skrenula sam i poela se sputati
nizbrdo, pokraj jednog drugog, neto veeg studentskog doma.
Bila sam svjesna da ljudi zure u mene. Povratnici s tuluma ili treberi koji
udiu posljednji trezveni zrak prije ljeta. Govorili su neto. No, ja nisam bila
ondje. ula sam ih izvan sebe, a ja, poput rtve modanog udara, bila sam
zatoena u vlastitom tijelu.
Prilazili su mi. Neki su dotrali, ali budui da im nisam uzvraala, odmah
bi ustuknuli.
Hej, jesi li je vidio? govorili su jedan drugom.
Stvarno je sjebana.
Pogledaj krv.

13

Spustila sam se niz brijeg, pokraj svih tih ljudi. Svakog me od njih bilo
strah. Vani, na terasi koja okruuje studentski dom Marion, ispred ulaznih vrata
stajali su ljudi koji su me poznavali. Znali su me iz vienja, ako ve ne po
imenu. Vani su sad uglavnom bili mladii. Jedan od mladia otvorio je vanjska
vrata kako bi me propustio unutra. Drugi je otvorio unutarnja. Pozorno su me
promatrali; kako i ne bi?
Za malenim stolom pokraj ulaznih vrata sjedio je RSA pomonik
osiguranja studentskog doma. Bio je to student na postdiplomskom studiju. Sitan
i marljiv Arapin. Poslije ponoi provjeravao je osobne iskaznice svakog tko bi
pokuao ui u dom. Pogledao me i urno ustao.
to se dogodilo? upitao me.
Nemam osobnu iskaznicu rekla sam.
Stajao je ispred mog ozlijeenog lica, s posjekotinama preko nosa i usana,
sa suzama koje su tekle niz obraze. U kosi sam imala zapletena lia. Odjea mi
je bila preokrenuta i bila je krvava.
Jesi li u redu?
elim u svoju sobu rekla sam. Nemam osobnu iskaznicu
ponovila sam.
Odmahnuo je rukom.
Obeaj mi rekao je da e se pobrinuti za sebe.
Na stubitu su stajali mladii. Bilo je tu i nekoliko djevojaka. Gotovo itav
studentski dom jo je bio budan. Prola sam pokraj njih. Tiina. Pogledi.
Prola sam hodnikom i pokucala na vrata sobe svoje najbolje prijateljice,
Mary Alice. Nikog nije bilo. Pokucala sam na vrata svoje sobe, nadajui se da je
moja cimerica tu. Nikog nije bilo. Naposljetku sam pokucala na vrata sobe u
kojoj su bile Linda i Diana, sastavni dio skupine od nas est djevojaka koje smo
se te godine sprijateljile. U prvi tren odgovora nije bilo. No, tad se kvaka poela
okretati.
U sobi je bio mrak. Linda je kleala na svom krevetu i rukom drala vrata.
Bila sam je probudila.
to je? upitala me.
Linda rekla sam. Netko me je upravo silovao i pretukao u parku.
Pala je na lea, u mrak. Onesvijestila se.
Vrata sobe bila su na oprugu, pa su se sa treskom zalupila.
Pomoniku osiguranja nije bilo svejedno. Okrenula sam se i niz stube sila
do njegova stola. On je stajao.
Silovana sam u parku rekla sam. Hoe li pozvati policiju?
Poeo je neto brbljati na arapskome, bio je izvan sebe, a zatim je izustio:
Da, oh, da, molim te, doi.
14

Iza njega se nalazila prostorija sa staklenim zidovima. Iako predviena da

bude neka vrsta ureda, nikad nije sluila toj svrsi. Uveo me unutra i rekao mi da
sjednem. Nije bilo nijednog stolca, pa sam sjela na stol.
Vani su se okupili mladii koji su zurili u mene, pritiskali lica uz staklo
kako bi me bolje vidjeli.
Ne sjeam se koliko je potrajalo to ekanje nije dugo zato to je bolnica
bila u sklopu sveuilita, samo est ulica junije od doma. Prva je stigla policija,
ali uope se ne sjeam to sam im tad rekla.
Zatim sam leala na bolnikim kolicima, za kolica su me privrstili
remenjem. Sjeam se zatim hodnika. Ondje se okupila gomila koja je blokirala
vrata. Vidjela sam pomonika osiguranja kako me pogledava dok odgovara na
pitanja koja su mu postavljali policajci.
Nadzor nad situacijom preuzeo je policajac.
Maknite se s puta rekao je znatieljnim promatraima. Djevojka je
upravo silovana.
Dovoljno dugo sam plutala na povrini svijesti da ujem te rijei koje su
prele preko njegovih usana. U hodnicima je tad dolo do efekta pokvarenog
telefona. Bolniari hitne pomoi nosili su me niza stube. Vrata vozila hitne
pomoi bila su otvorena. U vozilu, dok smo se vozili do bolnice i dok su sirene
zavijale, konano sam se onesvijestila. Zavukla sam se negdje duboko u nutrinu
sebe same i skutrila se ondje, daleko od svega to se dogaa.
Trkom su me progurali kroz vrata Odjela za hitne sluajeve. Dovezli su me
u ambulantu za preglede. Dok mi je medicinska sestra pomagala da se svuem i
odjenem bolniku spavaicu, u prostoriju je uao policajac. Sestri nije bilo pravo
to je doao, ali on je skrenuo pogled i u depnom bloku potraio ist list.
I nehotice sam pomislila na detektive koje gledamo na televizijskim
ekranima. Medicinska sestra i policajac poeli su se prepirati oko mene. On mi
je poeo postavljati pitanja i uzimati moju odjeu kao dokazni materijal, a ona
mi je lice i lea istila alkoholom, obeavajui da e uskoro stii i lijenik.
Medicinske sestre bolje se sjeam nego njega. Svojim se tijelom, kao
titom, isprijeila izmeu nas. Dok je on uzimao preliminarne podatke moj
iskaz u kratkim crtama ona mi se neprestano obraala skupljajui predmete
kao dokazni materijal.
Sigurno je dobro platio za ono to ti je uinio rekla je. Kad je uzimala
uzorak strugotina ispod mojih noktiju, rekla je: Dobro, pokupila si njegove
komadie.
Stigla je lijenica, ginekolog dr. Husa.
Poela mi je objanjavati to e sve raditi, a sestra je istjerala policajca van.
Legla sam na stol. Rekla je da e mi dati injekciju demerola kako bih se opustila
dovoljno za prikupljanje dokaznog materijala. Rekla je i da e mi se moda
15

pripikiti. Ali da to ne smijem uiniti zato to bih tako, rekla je, unitila dokaze
koji se nalaze u mojoj vagini, a koji su policiji prijeko potrebni.
Otvorila su se vrata.
Netko te eli vidjeti rekla je medicinska sestra.
Ni sama ne znam zato, pomislila sam da je rije o mojoj majci, pa sam se
uspaniila.
Neka Mary Alice.
Alice? ula sam glas Mary Alice. Bio je blag, uplaen, ujednaen.
Pruila mi je ruku i vrsto sam je stisnula.
Mary Alice bila je lijepa prirodna plavua, s predivnim zelenim oima
a toga dana, vie no ikad prije, podsjeala me na anela.
Dr. Husa dopustila nam je da kratko porazgovaramo dok je ona pripremala
instrumente potrebne za pregled.
Mary Alice, kao i svi ostali, dobrano se napila na zabavi u oblinjem
studentskom klubu gdje se proslavljao kraj kolske godine.
Samo mi nemoj rei da te ja ne mogu otrijezniti rekla sam joj i prvi
put sam zaplakala. Pustila sam suze da teku u trenutku kad mi je ona dala ono
to mi je najvie trebalo, osmijeh kojim mi je dala na znanje da je shvatila alu.
Bio je to prvi detalj mog prijanjeg ivota koji sam prepoznala na drugoj strani.
Bio je uasno izmijenjen i obiljeen, osmijeh moje prijateljice. Nije bio
slobodan i otvoren, nije nalikovao na smijeh roen iz aavosti kakav je bio
protekle godine, ali me utjeio. Plakala je vie od mene i lice joj je bilo umrljano
od minke i nateeno. Rekla mi je da je Diane, koja je, kao i Mary Alice, visoka
oko sto sedamdeset centimetara, praktiki podigla sitnog pomonika osiguranja
kako bi od njega doznala gdje sam.
Taj podatak nije htio dati nikom, samo tvojoj cimerici, ali Nancy je bila
gore u vaoj sobi, u nesvijesti.
Nasmijeila sam se pri samoj pomisli da su Diane i Mary Alice u zrak
podigle pomonika osiguranja, koji je, kao igraka na navijanje, nogama mahao
kao da hoda.
Spremni smo rekla je dr. Husa.
Hoe li ostati sa mnom? upitala sam Mary Alice.
Ostala je.
Dr. Husa i medicinska sestra radile su kao tim. Svako malo morale su mi
masirati bedra. Zamolila sam ih da mi objasne sve to rade. Htjela sam znati sve.
Ovo se razlikuje od uobiajenog pregleda objasnila je dr. Husa.
Moramo uzimati uzorke kako bismo prikupili dokaze o silovanju.
To su dokazi koji e ti omoguiti da uhvatimo toga gada rekla je
sestra.
16

Uzele su uzorke stidnih dlaica, i uzorke krvi, sjemena i sadraja vagine.

Kad god bih se trgnula od boli, Mary Alice bi mi jo vre stisnula ruku.
Medicinska sestra trudila se voditi razgovor, pitala je Mary Alice koje je glavne
predmete odabrala u koli, a meni je rekla da sam sretna to imam tako dobru
prijateljicu, te da e injenica to sam tako gadno pretuena policajce primorati
da me pozornije sasluaju.
Ovdje je tako puno krvi ula sam kako Husa zabrinuto govori
medicinskoj sestri.
Nakon to su mi proeljali stidne dlaice, dr. Husa je rekla:
Ah, evo i njegove dlake! sestra je otvorila vreicu za dokazni
materijal, a dr. Husa istresla je u nju pronaene dokaze.
Dobro rekla je sestra.
Alice rekla je dr. Husa. Sad emo te pustiti da urinira, a poslije
u te jo morati iznutra zaiti.
Sestra mi je pomogla sjesti, a zatim je ispod mene postavila posudu za
obavljanje nude. Toliko sam dugo mokrila da su medicinska sestra i Mary
Alice napravile od toga predstavu, smijale se kad god bi pomislile da sam
gotova. Kad sam bila gotova, nisam ugledala mokrau ve posudu punu krvi.
Sestra ju je hitro pokrila papirom sa stola za preglede.
Ne treba to gledati.
Mary Alice pomogla mi je da ponovo legnem.
Dr. Husa rekla je neka se pomaknem nadolje kako bi me zaila.
Nekoliko dana, a moda i itav tjedan, dolje e te pei rekla je dr.
Husa. Ako je mogue, izbjegavaj svako naprezanje.
Ja, meutim, nisam bila u stanju razmiljati o pojmovima kao to su dani ili
tjedni. Mogla sam se usredotoiti samo na sljedeu minutu, vjerovati da e mi
svake minute biti sve bolje i bolje, da e polagano sve ovo ieznuti.
Policajcima sam rekla neka ne zovu moju majku. Budui da uope nisam
bila svjesna svoga izgleda, bila sam uvjerena da u silovanje moi zatajiti i njoj i
itavoj obitelji. im bi promet bio gust, moja je majka imala napadaje panike;
bila sam sigurna da bi je moje silovanje dotuklo.
Kad je vaginalni pregled dovren, na kolicima su me odvezli u blistavo bijelu
prostoriju. U toj su prostoriji uvali velike, nevjerojatne aparate koji se koriste
za spaavanje ivota, a koji su izraeni od bljetava, nehrajueg elika i
savreno istog fiberglasa. Mary Alice je otila u ekaonicu. Promatrala sam
aparate i sve detalje na njima, uoavala koliko se isto i nekoriteno doimaju, jer
sam se zatekla sama prvi put otkako su se pokrenuli kotai moga spasa. Leala
sam na kolicima, naga ispod bolnike spavaice, i bilo mi je hladno. Nisam

17

znala zato su me ostavili tu, pokraj tih aparata. Prolo je podosta vremena do
trenutka kad se netko pojavio.
Bila je to medicinska sestra. Pitala sam je mogu li se istuirati u kabini koja
se nalazila u kutu. Pogledala je lijeniki karton privren za kolica, do mojih
nogu, koji nisam ni zamijetila. Pitala sam se to na njemu pie i zamislila sam
rije SILOVANJE ispisanu velikim, tiskanim slovima dijagonalno preko itave
stranice.
Leala sam mirno i plitko disala. Demerol se tekom mukom trudio opustiti
me, a ja sam mu se, jo prljava, opirala. Svaki centimetar moga tijela bolio me i
pekao. eljela sam ukloniti bol sa sebe. Htjela sam istuirati se i silovito istrljati
kou.
Medicinska sestra rekla mi je neka priekam deurnog psihijatra. Zatim je
izala. Prolo je samo petnaest minuta s prljavtinom koja je poput siunih
insekata puzala po meni, meni se ekanje uinilo jo duim do trenutka kad
je uurbani psihijatar uao u prostoriju.
ak sam i tad pomislila kako je valium koji mi lijenici prepisuju znatno
potrebniji njemu nego meni. Bio je iscrpljen. Sjeam se da sam mu rekla da
znam to je valium, pa mi nije morao nita objanjavati.
Smirit e te rekao je.
Moja majka o njemu je bila ovisna kad sam bila dijete. Mojoj sestri i meni
dijelila je lekcije o drogama, a ja sam tek poslije poela shvaati njezin strah
da u se napiti ili drogirati, pa da u s nekim eprtljavim dekom izgubiti
nevinost. No, tijekom tih lekcija, majka bi u mojim oima bivala nekako
umanjena, nitavna kao da joj je preko otrih crta lica prebaena gaza.
Valium nisam doivljavala kao bezazlen lijek kakvim su ga lijenici htjeli
prikazati. To sam rekla i lijeniku, a on je samo uzdahnuo. Kad je otiao, uinila
sam ono to sam znala da u odmah uiniti; zguvala sam lijeniki recept i
bacila ga u ko za otpatke. To me ispunilo zadovoljstvom. Bilo je to kao da sam
rekla jebi se ideji da bi itko pod sag mogao pomesti ono to sam propatila.
Mislim da sam ve tad znala to mi se moe dogoditi budem li drugima
dopustila da se za mene brinu. Ieznula bih. Vie ne bih bila Alice, ma to to
bilo.
U prostoriju je ula medicinska sestra koja mi je rekla da mi moe poslati i
drugu moju prijateljicu da mi pomogne. Sa svim lijekovima protiv bolova koje
sam dobila, medicinska sestra ili netko drugi trebali su mi pomoi da odrim
ravnoteu ispod tua. Htjela sam da mi se vrati Mary Alice, ali nisam htjela biti
zloesta, pa sam zamolila da mi poalju Tree, Mary Alicinu cimericu i
pripadnicu nae esterolane skupine.
Dok sam je ekala, razmiljala sam o tome to bih mogla rei majci
priu koja e joj objasniti zato sam tako pospana. Usprkos lijenikim
upozorenjima, nisam mogla znati koliko e me ujutro sve boljeti, ni nee li mi se
18

elegantan splet modrica pojaviti na bedrima i dojkama, na mojim nadlakticama i

oko vrata, na kojem sam, danima poslije, u svojoj sobi mogla razaznati svaku
pojedinu toku pritiska prstiju leptira silovateljevih paleva koji su se
isprepletali na mom grlu, dok su se ostali prsti omotali oko vrata. Ubit u te,
kuko. Zaepi. Zaepi. Zaepi. Svako ponavljanje bilo je popraeno udarcima
moje glave o opeku, svako ponavljanje sve je vre pritiskalo dovod kisika u
moj mozak.
Izraz Treeina lica i njezin uzdah mogao mi je dati do znanja da neu moi
prikriti istinu. No, ona se brzo oporavila od oka i pomogla mi da doem do
kabine za tuiranje. Pokraj mene osjeala se nelagodno; nisam vie bila kao ona,
bila sam drukija.
Uvjerena sam da sam prve sate poslije silovanja preivjela zato to sam se
u glavi vrtjela u spirali opsesivnih razmiljanja o tome kako nita ne smijem rei
majci. Uvjerena da bi je to dotuklo, prestala sam razmiljati o onom to mi se
dogodilo, umjesto o sebi, razmiljala sam o njoj. Moja zabrinutost za nju
pretvorila se u splav za spaavanje. Sve sam se vrijeme vrsto drala za nj dok
sam gubila svijest i vraala se svijesti, tijekom pregleda zdjelice i ivenja, dok
mi je psihijatar prepisivao iste one tablete od kojih je majka neko bila
omamljena.
Tu se nalazio u kutu prostorije. Hodala sam kao oronula starica i Tree me
podupirala. Bila sam toliko usredotoena na odravanje ravnotee da zrcalo,
koje se nalazilo meni s zdesna, nisam primijetila sve dok nisam digla pogled i
dok se nisam nala gotovo tono ispred njega.
Alice, nemoj! rekla je Tree.
No, bila sam fascinirana, ba kao i kad sam, kao dijete, u prostoriji s
priguenim svjetlom ugledala taj izloak u Arheolokom muzeju
Pennsylvanijskog sveuilita. Bila je rije o mumiji kojoj su nadjenuli nadimak
Modro Dijete, s raspadnutim licem i tijelom djeteta koje je umrlo prije mnogo
stoljea. Prepoznala sam slinost bila sam dijete ba kao to je i Modro Dijete
neko bilo dijete.
Ugledala sam svoje lice u zrcalu. Podigla sam ruku kako bih dodirnula
modrice i posjekotine. Bila sam to ja. Bila je to i neosporna istina: nikakvo
tuiranje nee izbrisati tragove silovanja. Morala sam rei majci, nisam imala
izbora. Bila je odve pronicava da bi povjerovala prii koju bih izmislila. Radila
je za novine i diila se injenicom da joj nitko ne moe zamazati oi.
Kabina za tuiranje bila je malena, obloena bijelim ploicama. Zamolila
sam Tree da pusti vodu.
to je mogue topliju rekla sam.
Svukla sam bolniku spavaicu i pruila joj je.

19

Morala sam se drati za slavinu i za drku koja se nalazila pokraj tua kako
bih stajala uspravno. Zato se nisam mogla sama istrljati. Sjeam se da sam Tree
rekla kako bih voljela imati ianu etku, ali kako mi ni to ne bi bilo dovoljno.
Navukla je zastor, a ja sam stajala putajui da voda tee po meni.
Moe li mi pomoi? pitala sam.
Tree je odgrnula zastor za nekoliko centimetara.
to eli da uinim?
Bojim se da u pasti. Moe li uzeti sapun i pomoi mi da se operem?
Ispruila je ruku kroz vodu i dohvatila velik komad sapuna. Sapunom je
prela preko mojih lea, nije me dodirivala rukom. Ponovo me obuzeo osjeaj
kao i kad sam ula silovateljeve rijei kuka, osjeaj koji e me neprestano,
godinama, obuzimati kad god se budem razodijevala pred drugima.
Zaboravi rekla sam, nesposobna pogledati je. Sama u. Samo vrati
sapun.
Vratila je sapun i navukla zastor prije no to e otii. Sjela sam u kadu.
Uzela sam krpicu za brisanje i nasapunala je. Snano sam trljala grubim
runikom pod vodom koja je bila toliko vrua da mi je koa pocrvenjela.
Naposljetku sam lice pokrila runikom i poela sam silovito trljati, sve dok od
krvi iz mojih posjekotina i rana onaj maleni, bijeli runik nije postao ruiast.
Poslije vrueg tua, odjenula sam odjeu koju su Tree i Diane u urbi bile
izdvojile iz ono malo iste odjee koju sam imala. Zaboravile su mi donijeti
rublje, tako da nisam imala ni grudnjak ni gaice. Imala sam samo traperice na
koje sam, jo u srednjoj koli, priila vezene cvjetove, a naknadno i zakrpe od
tamnozelenog plia i plisirane tkanine, kad su se rasporile na koljenima. Moja
baka prozvala ih je buntovnikim hlaama. Odjenula sam i koulju s bijelocrvenim prugama. Nisam je zadjenula za pojas, kako bi sakrila to je mogue
vie detalja na trapericama.
Zbog vrueg tua i demerola bila sam potpuno omamljena tijekom vonje
do policijske stanice. Sjeam se da sam vidjela savjetnicu, studenticu druge
godine imenom Cindy, koja je stajala ispred sigurnosnih vrata na treem katu
policijske stanice, poznatije pod imenom Dom javne sigurnosti. Nisam bila
spremna vidjeti ikog s tako blistavim licem, olienje amerike slike o
studentima.
Mary Alice ostala je vani sa Cindy dok me je policijski slubenik proveo
kroz sigurnosna vrata. Unutra sam susrela detektiva u civilu. Bio je nizak, kosa
mu je bila tamna i prilino duga. Podsjetio me na Starskyja iz serije Starsky and
Hutch i razlikovao se od ostalih policajaca. Prema meni je bio ljubazan, no
njegova smjena bliila se kraju. Moj sluaj prepustio je naredniku Lorenzu, koji
jo nije bio doao.
20

Kad se osvrnem unatrag, mogu samo zamisliti kako sam im izgledala. Lice
mi je bilo nateeno, kosa mokra, odjea osobito buntovnike hlae i
injenica da nisam nosila grudnjak a lag na torti bio je demerol.
Nainila sam kombinirani portret silovatelja s pomou dijelova lica na
mikrofilmovima. U tome mi je pomagao jedan policijski slubenik, a ja sam bila
frustrirana zato to mi se inilo da se nijedan dio lica moga silovatelja ne
poklapa s pedesetak ili vie ponuenih tipova nosa, oiju i usta. Dala sam
precizan opis, ali kad sam zakljuila da mi ni jedan od malenih, crno-bijelih
dijelova lica nije prihvatljiv i da ni jedan od njih ne mogu odabrati, policajac je
odluio to je najbolje. Kombinirani portret koji je nastao te noi pomalo je
nalikovao na njega.
Policija je zatim nainila itavu seriju mojih fotografija, a da nisu ni slutili
da sam ve fotografirana neto ranije te veeri. Ken Childs, momak koji mi se
sviao, ispucao je gotovo itav film slikajui me u spontanim pozama po
njegovu stanu.
Ken je bio zatreskan u mene i znala sam da me fotografira kako bi moje
fotografije tijekom ljeta pokazivao prijateljima kod kue. Znala sam da e
fotografije biti mjerkane i prosuivane. Jesam li lijepa? Doimam li se zgodno?
Hoe li njegovi prijatelji naposljetku rei samo Izgleda simpatina? Ili, jo
gore: Ima lijepu vestu?
Malo sam se bila udebljala, no traperice koje sam nosila ipak su mi jo
uvijek bile iroke, a od mame sam bila posudila bijelu pamunu koulju i iroku
vestu na kopanje. Vezano uz tu odjeu, rije koja mi pada na pamet, jest
lampava.
I tako, na fotografijama prije koje je snimio Ken Childs, prvo poziram,
pa hihoem, a naposljetku se otvoreno smijem. Bila sam toliko prisebna da sam
se izgubila u hihotavoj ludosti mladenake zaljubljenosti. Na glavi nosim kutiju
s groicama, zurim u natpis na poleini kutije kao da je rije o tekstu koji je
zaokupio svu moju pozornost, podiem noge na rub stola u blagovaonici.
Smijeim se, smijeim, smijeim...
Na fotografijama poslije, koje je snimila policija, stojim u oku. Rije
ok u ovom kontekstu trebala bi znaiti da vie nisam bila prisutna. Ako ste ikad
imali prilike vidjeti policijske fotografije rtava zloina, tad znate da se uvijek
doimaju kao da su izblijedjele ili da su neuobiajeno tamne. Moje fotografije
izgledale su kao da nisu bile dovoljno eksponirane. Bila su tu etiri tipa
fotografije. Lice. Lice i vrat. Vrat. I ja kako stojim s identifikacijskim brojem.
Nitko ti u tom trenutku ne kae koliko e te fotografije biti vane. Vanjski
tragovi silovanja sredinji su dokazi svakog silovanja. U tom trenutku svojim
izgledom ispunila sam oba uvjeta bila sam odjevena u iroku, posve
nezavodljivu odjeu; bilo je oigledno da sam bila pretuena. Tome pridodaj
moje djevianstvo, i shvatit e glavninu onog to se dogaa u sudnici.
21

Naposljetku, dopustili su mi da sa Cindy, Mary Alice i Tree napustim Dom

javne sigurnosti. Policajcima u stanici rekla sam da u se za nekoliko sati vratiti,
i kako mogu raunati da u im dati slubeni iskaz i da u pregledati fotografije
evidentiranih prijestupnika. Htjela sam da shvate da sam ozbiljna, i da ih neu
iznevjeriti. No, svi oni radili su u nonoj smjeni. ak i kad se vratim to je u
njihovim glavama bilo daleko od sigurnog oni ondje vie nee biti i nee
moi posvjedoiti da sam odrala rije.
Policajci su nas odvezli natrag u studentski dom Marion. Bilo je rano jutro.
Svjetlost se ve poinjala vui preko parka Thorden na vrhu brijega. Morala sam
rei majci.
U domu je vladala grobna tiina. Cindy je otila u svoju sobu na kraju
hodnika, a Mary Alice i ja sloile smo se da emo odmah otii k njoj. Ni ona ni
ja nismo u sobi imale telefon.
Otile smo u moju sobu, gdje sam uzela grudnjak i gaice koje sam
odjenula ispod odjee.
Zatim smo izale na hodnik gdje smo naletjele na Dianu i njezina deka
Victora. itavu su no bili budni, ekali su da se vratim.
Prije tog jutra, moj odnos s Victorom bio je utemeljen prvenstveno na mom
neshvaanju to on moe imati zajedniko s Dianom koju sam smatrala bunom.
Bio je zgodan, atletski graen i veoma, veoma tih u usporedbi sa svima nama.
Upisujui kolu unaprijed je znao to eli specijalizirati. Neto kao
elektrotehniku. to se u velikoj mjeri razlikovalo od poezije. Viktor je bio crnac.
Alice rekla je Diane.
I drugi su nahrupili na Cindyna otvorena vrata. Djevojke koje sam povrno
poznavala, i djevojke za koje uope nisam znala tko su.
Victor te eli zagrliti rekla je Diane.
Pogledala sam Victora. Bilo je to previe. Nije me on silovao, znala sam to.
To ni nije bio problem. No, on mi je zaprijeio put do onog to uope nisam
htjela, a to sam morala uiniti. Morala sam nazvati majku.
Mislim da ne mogu rekla sam Victoru.
Bio je crnac, zar ne? upitao me Victor. Pokuavao je prisiliti me da
ga pogledam, da pogledam ravno u njega.
Jest.
ao mi je rekao je. Plakao je. Suze su mu polagano tekle niz obraze.
Ba mi je ao.
Ne znam jesam li ga zagrlila zato to nisam mogla podnijeti gledati ga kako
plae (to nije bilo nimalo nalik na Victora kojeg sam poznavala, na Victora koji
je marljivo uio ili se stidljivo smijeio Diani), ili zato to su me prema njemu
gurnuli oni koji su oko nas stajali. Drao me u zagrljaju sve dok ga nisam poela
gurati od sebe, tek tad me je pustio. Bio je oajan, a ja jo uvijek ne mogu
22

pojmiti to mu se dogaalo u glavi. Moda je ve tad znao da e mi i rodbina i

neznanci govoriti stvari u stilu: Kladim se da je bio crnac, pa mi je upravo
zato htio ponuditi neto ime bih se tome suprotstavila, jedno drugo iskustvo
koje bi me, u dvadeset etiri sata poslije samog silovanja, sprijeilo da ljude
razvrstavam prema kategorijama, i da prema jednoj od njih usmjerim svu svoju
mrnju. Bilo je to prvi put da me je poslije silovanja grlio mukarac crn ili
bijel a ja sam znala samo da mu ne mogu ponuditi nita zauzvrat. Ruke koje
me grle, neodreena prijetnja fizike moi, bilo je to ipak previe.
Victor i ja naposljetku smo dobili publiku. Bilo je to neto na to u se
kasnije morati naviknuti. Izvan njegova zagrljaja, no jo uvijek tik pokraj njega,
bila sam svjesna Mary Alice i Diane. One su se uklapale u sliku. Ostali su bili
magloviti i izvan kadra. Promatrali su moj ivot kao da je film. Kamo su se oni
uklapali u njihovim inaicama prie? Tijekom nekoliko godina otkrila sam da
sam u nekoliko verzija bila njihova najbolja prijateljica. Poznavati rtvu jednako
je kao i poznavati slavnu linost. Osobito kad je zloin obavijen velom tabua.
Kad sam se tijekom istraivanja vezanih uz ovu knjigu vratila u Syracusu,
susrela sam takvu enu. U prvi mah nije me ni prepoznala, samo je znala da
piem knjigu o sluaju silovanja Alice Sebold, ali hitajui iz druge prostorije
meni i mojoj pratnji samo je rekla rtva u tom sluaju bila mi je najbolja
prijateljica. Nisam imala pojma tko je ta ena. Kad mi se netko od prisutnih
obratio imenom, samo je trepnula i prila mi, te me zagrlila kako bi sauvala
obraz.
* * *
U Cindynoj sobi, sjela sam na krevet najblii vratima. U sobi su bile Cindy,
Mary Alice, a moda i Diane. Cindy je ostale istjerala van i zatvorila vrata.
Bilo je vrijeme. Sjedila sam s telefonom u krilu. Moja majka bila je samo
nekoliko kilometara dalje. Dan ranije dovezla se bila automobilom kako bi me iz
Syracuse odvela kui. Najvjerojatnije je ve bila budna i besposleno tumarala po
svojoj hotelskoj sobi u Holliday Innu. Tad je jo putovala s vlastitim aparatom
za kavu kako bi u sobi mogla spravljati kavu bez kofeina. Pila je tad i po deset
alica kave na dan, a u restoranima se u ono vrijeme jo nije posluivala kava
bez kofeina.
Prije no to e me, prethodne veeri, ostaviti ispred kue Kena Childsa,
dogovorile smo se da e oko osam i trideset doi po mene u studentski dom
za nju je to bilo kasno, ipak, uinila mi je ustupak zato to je znala da u ostati
budna do kasno u no kako bih se pozdravila s prijateljicama. Pogledom sam
prela preko svojih prijateljica, sve u nadi da e mi rei Uope ne izgleda
loe, ili da e mi ponuditi savrenu priu kojom bih objasnila posjekotine i
modrice na licu priu koju tijekom noi nisam uspjela izmisliti.
Tree je okrenula broj.
23

Kad je moja majka podigla slualicu, Tree je rekla:

Gospoo Sebold, ja sam Alicina prijateljica, Tree Roebeck.
Moja majka moda ju je pozdravila.
Sad u vam dati Alicu na telefon. Ima vam neto rei.
Tree mi je predala slualicu.
Mama izustila sam.
Jamano nije ula jasno podrhtavanje mog glasa. Bila je uzrujana.
to je, Alice? Zna da uskoro trebam doi; ne moe li to priekati?
Mama, imam ti neto rei.
Tad je osjetila podrhtavanje.
to, to je?
Izgovorila sam odgovor kao da itam unaprijed napisani tekst.
Sino sam silovana i pretuena u parku.
Moja majka je rekla:
O, Boe a zatim, poslije kratkog udisaja i preplaenog izdisaja,
ponovo se ukljuila u razgovor. Jesi li dobro?
Moe li doi po mene, mamice? upitala sam je.
Rekla je da e doi za dvadesetak minuta, da se prvo mora spakirati i
odjaviti u hotelu, ali da e doi.
Spustila sam slualicu.
Mary Alice predloila je da ostanemo u njezinoj sobi dok majka ne doe.
Netko nam je donio pecivo ili utipke.
Otkad smo se vratili u dom, studenti su se u meuvremenu probudili i
poustajali. Posvuda oko mene vladala je uurbanost. Mnogi studenti, ukljuujui
i moje prijateljice, odlazili su dorukovati s roditeljima ili hitali na autobusne
kolodvore ili u zrane luke. Mnogi bi mi na trenutak posvetili pozornost, a zatim
bi se vratili pakiranju. Sjedila sam leima naslonjena na zid studentskog doma.
Dok su ljudi ulazili i izlazili, dok su se vrata otvarala, ula sam dijelove
razgovora:
Gdje je? Silovana... ... vidio njezino lice? ... ga poznavala? ...
uvijek udno...
Nita nisam jela jo od prethodne veeri od groica u kui Kena
Childsa a pecivo ili utipke nisam mogla gledati a da se ne sjetim okusa onog
to mi je posljednje bilo u ustima penis mog silovatelja. Trudila sam se ostati
budna. Bila sam budna ve vie od dvadeset etiri sata znatno dulje no za
svih onih tuluma posljednjih nekoliko tjedana no bilo me je strah da u
zaspati prije majina dolaska. Moje prijateljice i studentska savjetnica, kojoj je
ipak bilo samo devetnaest godina, pokuavale su se brinuti o meni, ali poela
24

sam primjeivati kako sam prela na drugu stranu, stranu koju one ne mogu
shvatiti. Ni ja je nisam shvaala.

25

DVA
ok sam ekala majku, ljudi su poeli odlaziti. Pojela sam kreker koji mi je
ponudila Tree ili Mary Alice. Prijatelji su se meusobno pozdravljali. Mary
Alice namjeravala je otii tek kasnije tog dana. Instinktivno je uinila ono
to ini tek nekolicina ljudi kad su suoeni s krizom odluila je ostati do
kraja.
Osjeala sam da se moram prigodnije odjenuti za majku i za put kui. Mary
Alice ve je bila zaprepatena kad sam, za Boi i proljetne praznike, vrsto
odluila da u za vonju u autobusu do rodne Pennsylvanije odjenuti suknju i
sako. Oba puta, Mary Alice, odjevena u donji dio trenirke i vreastu jaknu, na
rubu plonika ispred doma, okruena vreama punim rublja, ekala je da se
ukrca u automobil svojih roditelja. Moji roditelji, meutim, voljeli su vidjeti da
lijepo izgledam i tijekom itave srednje kole raspravljali bi ujutro o mom
odabiru odjee. U jedanaestoj godini poela sam s dijetom te su moja teina i
injenica koliko ona utjee na ljepotu bili glavna tema razgovora. Moj otac bio
je majstor sarkastinih komentara. Izgleda kao ruska balerina, rekao je
jednom prilikom, samo to si predebela. Moja majka esto je ponavljala: Ne
bi to uope bilo vano da nisi lijepa kao to jesi. Iz toga sam, pretpostavljam,
imala zakljuiti kako me oni smatraju lijepom. Jedini rezultat bio je, naravno, taj
da sam se smatrala runom.
Silovanje je tome vjerojatno bilo najbolja potvrda. Posljednjeg dana
posljednjeg razreda srednje kole, dva deka ostavili su mi akalice za zube i
pigment. akalice su trebale simbolizirati moje kose oi, a pigment je trebao
uputiti na moju bijelu kou. Bila sam blijeda, uvijek blijeda i posve bez miia.
Usne su mi bile debele, a oi sitne. Jutro poslije silovanja, usne su mi bile
isjeene, a oi nateene.
Odjenula sam crveno-zeleni kilt, iji sam prorez privrstila sigurnosnom
iglom, zbog koje je majka pretraila sve trgovine nakon to smo kupile suknju.
Nepristojnost svake suknje s prorezom bilo je neto to je majka esto
naglaavala, osobito kad bismo ugledale enu ili djevojku koja ne bi bila svjesna
da joj se prorez rastvorio i da publika na parkiralitu ili u trgovakom centru vidi
vie noge no to, kako bi moja majka voljela rei, itko eli vidjeti.
Majka je vjerovala u ispravnost kupnje velike odjee i sjeam se kako sam,
odrastajui, esto sluala svoju stariju sestru Mary kako se ali da je odjea koju
je mama kupila prevelika. Pri kupnji odjee, u kabinama robnih kua, majka bi
veliinu suknji i hlaa provjeravala tako da bi u predio oko pojasa ugurala obje
ruke. Kad ne bi mogla lako ugurati ruke u ono to bismo sestra i ja probale, taj je
odjevni predmet smatrala preuskim. Ako bi se sestra poalila, majka bi joj rekla:
26

Mary, ne znam zato inzistira na hlaama koje su toliko uske da ne ostavljaju

nita, ba nita mati.
Morale smo sjediti prekrienih nogu. Kosa nam je bila uredna i zaeljana
iznad uiju. Sve do srednje kole, traperice smo smjele odjenuti najvie jednom
tjedno. Za kolu smo morale odjenuti haljinu barem jednom tjedno. Visoke
potpetice nisu nam bile doputene, osim salonki Pappagallo, koje smo smjele
obuti prvenstveno za odlazak u crkvu, ali ni tad potpetice nisu smjele biti vie od
etiri centimetra. Reeno mi je da kurve i konobarice vau vake, te da
iskljuivo sitne ene smiju odijevati dolevitke i obuvati cipele s remenjem oko
glenjeva.
Sad kad sam bila silovana, znala sam da se moram potruditi izgledati lijepo
za svoje roditelje. Toga dana prestala sam biti brucoica i suknja je savreno
odgovarala toj prigodi. Pokuavala sam dokazati, i njima i sebi samoj, da sam
jo uvijek ona koja sam bila. Bila sam lijepa, premda debela. Bila sam pristojna,
premda buna. Osjeala sam se dobro, premda sam bila ruinirana.
Dok sam se odijevala, dola je Tricia, predstavnica Kriznog stoera za rtve
silovanja. Mojim prijateljicama podijelila je broure, a itavu je hrpu njih
ostavila na ulazu u dom. Ako se itko jo pitao zbog ega je nastala sinonja
strka, sada je jamano znao. Tricia je bila visoka i vitka, kosa joj je bila
svijetlosmea i oko glave joj padala u tankim i krhkim valovima. Nisam imala
povjerenja u njezin pristup koji me trebao tjeiti u stilu: Ovdje sam da ti
pomognem. Imala sam Mary Alice. Uskoro je trebala doi i moja majka. Nije
mi se sviala blagost te neznanke i nisam htjela pripadati njezinu klubu.
Javljeno mi je da se majka uspinje stubama dvije minute prije no to e se
pojaviti. Htjela sam da Tricia umukne nisam vidjela kako mi to to govori
moe pomoi pri susretu koji me oekuje hodala sam po sobi pitajui se ne
bih li moda trebala izai iz sobe i mamu doekati u hodniku.
Otvori vrata rekla sam Mary Alice. Duboko sam udahnula i zastala
nasred sobe. eljela sam majku uvjeriti da sam dobro. Da me nita ne moe
poremetiti. Bila sam silovana, ali osjeala sam se dobro.
U samo nekoliko sekundi vidjela sam da je majka, od koje sam oekivala
da e se sruiti, ispunjena svjeom energijom koja mi je bila prijeko potrebna da
preivim dan.
Evo me rekla je. Bile smo na rubu suza, i moja i njezina brada
podrhtavale su dok smo se susprezale, bilo nam je to zajedniko i obje smo to
mrzile.
Rekla sam joj za policiju, da se moram vratiti u stanicu. Oekivali su moj
slubeni iskaz, a morala sam pregledati i fotografije evidentiranih prijestupnika.
Majka je razgovarala s Tricijom i Cindy, zahvalila je Tree i Diane, osobito Mary
Alici, koju je otprije poznavala. Promatrala sam je kako stvari preuzima u svoje
ruke. Spremno sam joj prepustila tu ulogu, ne pitajui se vie nije li to za nju
prevelik teret.
27

Djevojke su mojoj majci pomogle spakirati i odnijeti moje stvari u njezin

automobil. Pomagao im je i Victor. Ja sam ostala u sobi. Hodnik je za mene
postao nesnosno mjesto. Vrata su iz njega vodila u sobe u kojima su ljudi sve o
meni znali.
Prije no to emo majka i ja otii, kao konaan izljev svoje ljubavi, Mary
Alice je od pramenja moje kose isplela francusku pletenicu. Bilo je to neto to
je ona znala, a ja nisam. Imala je bogato iskustvo, jer je timarila konje kojima je
grive prije natjecanja plela u pletenice. Boljelo me dok je to radila, jer tjeme mi
je bilo izranjavano zato to me je silovatelj povlaio za kosu i upao je, ali za
svaki pramen kose koji je uplela u pletenicu skupljala sam svu snagu koja mi je
preostala. I prije no to e me Mary Alice i mama niza stube odvesti do
automobila, pokraj kojeg me Mary Alice zagrlila i pozdravila se sa mnom, dobro
sam znala da u se morati pretvarati, dati sve od sebe da ostavim dojam kako se
dobro osjeam.
Odvezle smo se u sredite grada, do Doma javne sigurnosti. Bilo je to posljednje
to sam morala obaviti prije povratka kui.
Pregledala sam fotografije, ali meu njima nisam pronala ovjeka koji me
silovao. U devet sati ujutro doao je narednik Lorenz, a prvi mu je radni zadatak
bio uzeti od mene iskaz. Tijelo mi je poinjalo zatajivati i tekom sam mukom
ostajala budna. Lorenz me je odveo u sobu za ispitivanje iji su zidovi bili
obloeni debelim sagovima. Dok sam mu iznosila svoju priu, on je sjedio za
radnim stolom, iza glomaznog pisaeg stroja, po kojem je nespretno i sporo
nabadao prstima. Polako sam se gubila, iz petnih ila sam se trudila ostati
prisebna. Ipak sam mu rekla sve. Lorenzov posao bio je sve to skratiti kako bi
stalo na jedan list papira za policijski dosje i zato bi, s vremena na vrijeme,
bijesno zareao: To je nevano, samo injenice! Svaki sam njegov ukor
prihvaala kao ono to je bio: spoznaja da specifinost mog silovanja nije vana,
ve samo injenica uklapa li se i kako u unaprijed utvren popis optubi.
Silovanje 1, sodomija 1, itd. Kako mi je uvrtao dojke, kako je u mene zabio
aku, moje djevianstvo sve je to nevano.
Trudei se ostati svjesna, procijenila sam tog ovjeka. Bio je umoran,
iscrpljen, nije volio administrativnu stranu svog posla u policijskoj stanici u
Syracusi, a uzimati iskaz u sluaju silovanja bio je posran nain da se zapone
dan.
Osim toga, uz mene se osjeao nelagodno. Prvenstveno zato to sam bila
rtva silovanja, a nikome ne bi bilo ugodno sluati detalje samog silovanja, ali i
zato to sam tekom mukom ostajala budna. Kradomice me prodorno
pogledavao, zaskakao me iza svog pisaeg stroja.
Kad sam rekla da nisam znala da mukarac mora imati erekciju kako bi
prodro u mene, Lorenz me pogledao.
28

 Ma daj, Alice rekao je i nasmijeio se. Oboje znamo da je to

nemogue.
ao mi je rekla sam, otrijenjena. Nisam to znala, nikad prije
nisam stupila u seksualni odnos.
Uutio je, a zatim je pogledao u tlo.
U svom poslu obino ne susreem djevice rekao je.
Odluila sam da e mi se narednik Lorenz svidjeti i da u se prema njemu
ponaati kao prema ocu. Bio je on prva osoba kojoj sam iznijela detalje onog to
se dogodilo. Nisam mogla ni pomisliti da mi moda nee vjerovati.
Osmi svibnja 1981. oko ponoi, napustila sam prijateljiin stan u Ulici Westcott
broj 321. Uputila sam se prema svom studentskom domu u Aveniji Wavery 305, i
prola sam kroz park Thorden. Oko ponoi i pet minuta, dok sam prolazila pokraj
kuice na ribnjaku i amfiteatra, ula sam kako netko hoda iza mene. Ubrzala sam
korak, ali ubrzo me netko zaskoio odostraga i rukom mi prekrio usta. Taj ovjek
mi je rekao: Budi tiho, neu te povrijediti ako uti. Spustio je ruku s mojih usta
i ja sam vrisnula. Tad me je bacio na tlo, vukao me za kosu i rekao: Nita ne
pitaj, mogu te odmah ubiti. Oboje smo se nali na tlu i on mi je prijetio noem
koji nisam uspjela vidjeti. Poeli smo se hrvati i on mi je rekao da poem do
amfiteatra. Hodajui, pala sam na tlo, a on se razbjesnio, uhvatio me za kosu i
odvukao u amfiteatar. Poeo me razodijevati, sve dok nisam ostala u grudnjaku i
gaicama. Svukla sam grudnjak i gaice, a on mi je rekao da legnem, to sam i
uinila. Svukao je svoje hlae i poeo opiti sa mnom. Kad je zavrio, ustao je i
zatraio da mu popuim. Rekla sam mu da ne znam to je to, a on je rekao:
Samo ga cuclaj! Tad me uhvatio za glavu i silom mi usta primaknuo svom
penisu. Kad je i to bilo gotovo, rekao je da legnem, pa je ponovo opio sa mnom.
Nakratko je zaspao na meni. Ustao je, pomogao mi da se odjenem i iz stranjeg
depa mojih hlaa uzeo devet dolara. Tad mi je dopustio da odem, pa sam otila
do studentskog doma Marion, gdje sam sveuilinu policiju izvijestila o dogaaju.
elim napomenuti kako je ovjek kojeg sam susrela u parku crnac, star
izmeu 16 i 18 godina, nizak, miiav, tjelesne teine od priblino 70 kilograma,
odjeven u tamnoplavi gornji dio trenirke i traperice tamne boje, s kratko
podianom, afro-amerikom frizurom. Bude li navedeni uhien, elim pokrenuti
krivini postupak.

Lorenz mi je predao moj iskaz kako bih ga potpisala.

Uzeo je osam, a ne devet dolara rekla sam. A zato se ovdje ne
spominje to je sve radio s mojim dojkama i sa svojom akom? pitala sam.
Borili smo se vie no to je ovdje zapisano.
Vidjela sam samo ono to sam smatrala pogrekama koje je poinio, stvari
koje je propustio napisati ili rijei kojima je zamijenio ono to sam uistinu rekla.
Sve to nije vano rekao je. Trebamo samo sr prie. im potpie,
moe kui.
To sam i uinila. S majkom sam pola u Pennsylvaniju.
29

Rano tog jutra, kad je majka dola u studentski dom, pitala sam je da li je rekla
tati. Tad mu je ve bila rekla. Bio je on prvi koga je nazvala. Telefonski su
raspravljali treba li odmah rei i mojoj sestri. Pred njom je bio jo jedan zavrni
ispit na Pennsylvanijskom sveuilitu. Otac joj je svejedno morao rei, ba kao
to je mama morala rei njemu. Ujutro ju je nazvao u njezinu sobu u
studentskom domu u Philadelphiji dok smo se majka i ja vozile kui. Mary e na
posljednji ispit izai sa spoznajom da sam silovana.
I tako sam, ubrzo nakon toga, smislila svoju teoriju o primarnom koje je u
sukobu sa sekundarnim. Bilo je posve prihvatljivo da meni bliski, primarni ljudi,
moja majka, otac, sestra i Mary Alice meusobno podijele moju priu. Osjeali
su to kao prijeku potrebu, to je i prirodno. Ali ljudi kojima su je ispriali,
sekundarni ljudi, nisu je trebali prenositi drugima. Na taj nain, mislila sam da
mogu zadrati vijesti o onom to mi se dogodilo. Prigodno, zaboravila sam sva
lica ljudi iz doma koji nisu pokazali interes da mi vjeruju.
Vraala sam se kui.
Moj ivot bio je zavren; moj ivot tek je poeo.

30

TRI
aoli u Pennsylvaniji stvaran je grad. Ima sredite i eljezniku liniju
nazvanu po njemu. Ljudima sam govorila da je upravo to moj rodni grad. A
nije. Potjecala sam iz Malverna. Ili je to barem bila moja potanska adresa.
Zapravo, bila sam iz Frazera. Odrasla sam u bezoblinoj dolini ija je obradiva
zemlja, podijeljena na parcele bez stabala, prodana graevinskim
poduzetnicima. Nae stambeno naselje, Spring Mill Farms, meu prvima je
izgraeno na tom podruju. Mnogo godina inilo se kao da je petnaestak
prvoizgraenih kua sletjelo na mjesto na koje je neko davno pao meteorit.
Kilometrima naokolo nije bilo nieg osim jednako nove srednje kole, oko koje,
kao ni oko kua, nije bilo stabala. Nove obitelji poput moje uselile su se u
jednokatnice za ija su dvorita kupili ve gotove travnate sagove ili malene,
drndave sijaice, koje su oevi etali amo-tamo kao savreno izdresirane kune
ljubimce. Zgroena spoznajom da joj u dvoritu ne moe izrasti nita nalik na
travnjake u asopisima, moja majka srdano je doekala pojavu korovske biljke
svraice.
Neka ide do vraga! rekla je. Barem se zeleni.
Na raspolaganju su bile dvije verzije kua s garaom ispred kue ili s
garaom prilijepljenom uz kuu. Postojale su dvije ili tri varijante boje za indru
i prozorske kapke. U mojoj tinejderskoj glavi bila je to tek pusto koja je
zahtijevala neprestano dotjerivanje, konju, sadnju, pljevidbu, koja je ovjeka
tjerala da ide ukorak sa susjedima. Imali smo ak i bijelu ogradu od kolaca.
Znala sam svaki kolac, jer je moj i sestrin posao bio da puemo oko njih i
karama reemo travu do koje kosilica nije mogla doprijeti.
Naposljetku, i drugi graevinski poduzetnici zapoeli su gradnju oko naeg
naselja. Samo prvobitni stanovnici Spring Mill Farmsa mogli su razluiti gdje
zavrava nae, a zapoinje drugo naselje. Nekako u vrijeme kad su poela
propadati lepezasto rairena predgraa, napustila sam grad i bila silovana.
Stari mlin, po kojem je moje naselje dobilo ime, jo nije bio obnovljen u vrijeme
dok sam bila tinejderica, a kua vlasnika mlina, smjetena na suprotnoj strani
ulice bila je jedna od rijetkih starih kua na tom podruju. Netko je u njoj bio
podmetnuo poar, pa je velika, bijela kua, umjesto prozora, imala crne rupe, a
zelene drvene preke ograde bile su pougljenjene i otpadale su.
Kad god bih se vozila s majkom, kad bismo odlazile nekamo izvan naselja,
bila bih fascinirana tom kuom njezinom starou, bujnim korovom i travom
31

u dvoritu i tragovima poara kako je vatra, palucajui kroz prozore iznad

prozorskih okvira, ostavila oiljke od pepela nalik na krune.
Vatre su, ini mi se, bile sastavni dio mog djetinjstva, poruivale mi da
postoji i druga strana ivota koju nisam poznavala. Vatre su strane, nema
sumnje, ali vezano uz njih opsjedala me injenica koliko one neizbjeno
oznaavaju promjenu. Poznavala sam djevojicu koja je stanovala neto nie u
mojoj ulici, u iju je kuu udario grom, a koja se poslije odselila. Nikad je vie
nisam vidjela. A postojala je i aura zla i misterija oko poara u kui pokraj
mlina, koja je raspaljivala moju matu kad god bih pokraj nje prola.
Kad mi je bilo pet godina, ula sam u kuu u blizini starog, groblja Zook na
Flat Roadu. Bila sam s ocem i bakom. Kuu je poharao poar, a nalazila se
podalje od ceste. Bila sam preplaena, a moj otac bio je znatieljan. Mislio je da
bi se neke stvari iz te kue moda mogle oistiti i pridodati stvarima u kui nalik
na kutiju u koju su se on i majka tek bili uselili. Moja baka dijelila je njegovo
miljenje.
U prednjem dvoritu, podalje od kue leala je napola pougljenjena krpena
lutka. Otila sam je uzeti, a moj otac je rekao:
Ne! Trebaju nam samo stvari koje moemo iskoristiti, a ne igrake.
Mislim da mi je upravo tad do mozga doprla injenica da ulazimo u kuu u
kojoj je netko poput mene djeca neko ivio, ali vie ne ivi. Nije mogao.
im smo uli, baka i otac bacili su se na posao. Vei dio kue bio je
uniten; a i ono to je jo bilo dobro, bilo je toliko crno od dima da se nije moglo
iskoristiti. Pokustvo je jo bilo tu, ba kao i sagovi i ukrasi na zidu, no sve je
bilo crno i naputeno.
Zato su odluili prisvojiti balustradu sa stuba.
Dobro, staro drvo rekla je baka.
to je na katu? pitao je otac.
Baka ga je pokuala razuvjeriti.
Gore je sve crno kao no; osim toga, nemam povjerenja u ove stube.
Ja sam dobra ispitivaica stuba. Uvijek na to budno pazim u filmovima u
kojima ima vatre u koju utravaju hrabri glavni junaci. Provjeravaju li prvo
stube? Ako ne, onda kritiarka u meni vie: Lanjak!
Otac je odluio da je najbolje da gore poem upravo ja, zato to sam
najmanja. Poslao me je uza stube dok su on i baka skidali preke s ograde.
Dovikni nam to vidi! rekao je. Ima li pokustva ili neeg
takvog.
Ono ega se sjeam jest djeja soba puna igraaka, tonije Matchboxovih
igraaka. Leale su razbacane na sagu, a njihovi obojeni metalni dijelovi blistali
su u utim, zelenim i modrim nijansama u mranoj, izgorenoj kui. U
otvorenom ormaru bila je djeja odjea nagorjelih poruba; nepospremljen
32

krevet. Dogodilo se to po noi, sjeam se da sam to pomislila kad sam bila neto
starija. Spavali su.
Na sredini kreveta bio je malen, pougljenjen otvor. Zurila sam u njega. Tu
je umrlo dijete.
Po povratku kui, majka je ocu rekla da je idiot. Kui je doao s onim to je
smatrao glavnim zgoditkom.
Ova balustrada bit e odline noge za stol ustvrdio je.
Ja se, meutim, sjeam Matchboxovih igraaka i krpene lutke, a koje bi
dijete ostavilo i zaboravilo takve igrake, ak i ako su pocrnjele od vatre? Gdje
su bili roditelji tog djeteta, pitala sam se itave te noi, za nonih mora koje su
slijedile. Jesu li preivjeli?
Iz vatre je izrasla pria. Izmislila sam nov ivot za tu obitelj. Pretvorila sam
je u obitelj kakvu sam eljela mama i tata, djeak i djevojica. Savrenstvo.
Vatra je bila nov poetak. Promjena. Ono to su iza sebe ostavili imalo je smisla;
mali djeak prerastao je Matchboxove igrake, zamiljala sam. No, igrake su
me ipak progonile. Lice krpene lutke na puteljku ispred kue, njezine crne i
blistave oi.
Prvi kritiki sud o mojoj obitelji ula sam od svoje estogodinje prijateljice.
Bila je sitna i plavokosa, sa upavom, gotovo bijelom kosom koja s godinama
potamni. ivjela je na samom kraju moje ulice. U itavom susjedstvu ivjele su
samo tri djevojice moje dobi, ukljuujui i mene, a ona i ja igrale smo se
prijateljica sve dok se nismo izgubile u prostranijem svijetu viih razreda
osnovne i niih razreda srednje kole.
Sjedile smo na travnjaku ispred kue, pokraj potanskog sanduia, i
upkale travu. Tog tjedna ba smo poele autobusom zajedno odlaziti do kole.
Dok smo upale pune ake trave koju smo slagale na koljena, ona je rekla:
Moja mama kae da si ti udna.
Nasilno gurnuta u neku vrstu izrugivanja svojstvenog odraslima, rekla sam:
Molim?
Mama i tata, i Jillini mama i tata, kau da je tvoja obitelj uvrnuta.
Zaplakala sam.
Ja ne mislim da si ti uvrnuta rekla je. Mislim da si zabavna.
Ve tad znala sam to je zavist. Htjela sam imati njezinu plavu kosu nalik
na slamu, koju je nosila sputenu. Nije nosila glupe pletenice od kestenjaste kose
kao ja, u koje je moja majka upletala plastine vrpce. Htjela sam njezina oca koji
je vrijeme provodio izvan kue, koji bi, kad sam nekoliko puta dola k njoj,
rekao: to je, Njofra? i Do vienja, mene ko da nema. Na jedno uho ula
bih svoje roditelje kako kau: Gospodin Halla pripada nioj klasi, ima pivski

33

trbuh, nosi radnu odjeu; a na drugo svoju prijateljicu da su moji roditelji

uvrnuti.
Otac je radio u kui, iza zatvorenih vrata, imao je ogroman, stari rjenik
latinskog jezika na postolju od kovanog eljeza, preko telefona govorio bi na
panjolskom, a u pet sati poslijepodne pio bi sherry i jeo sirovo meso u obliku
kobasica chorizo. Sve do onog trenutka na dvoritu, s mojom prijateljicom, bila
sam uvjerena da to ine svi oevi. Tad sam poela katalogizirati i biljeiti. Oevi
su kosili travu. Pili su pivo. Igrali su se na dvoritu sa svojom djecom, etali se
ulicom sa svojim suprugama; odlazili na kampiranje, a kad bi izlazili, odijevali
bi obine ili polo majice, a ne sakoe s oznakama studentskog kluba.
Majke su bile neto posve drugo, a ja sam svoju voljela toliko da nisam
htjela priznati nikakvu zavist vezanu uz nju. Ipak, uoila sam da se majka doima
tjeskobno i manje usredotoeno na minku, odjeu i kuhanje u usporedbi s
majkama ostale djece. eljela sam da i moja mama bude normalna kao i ostale
mame, da se smijei i da bude brina toboe samo za svoju obitelj.
S ocem sam jedne veeri gledala film na televiziji. Stepfordske supruge.
Ocu se film svidio; mene je nasmrt preplaio. Ja sam svoju majku, naravno,
vidjela u ulozi Katharine Ross, jedine prave ene u gradu gdje su sve supruge
bile zamijenjene savrenim suprugama robotima. Mjesecima poslije imala sam
none more. Ako sam i poeljela da se majka promijeni, nikad nisam poeljela
da umre, a jo manje da je netko zamijeni.
* * *
Kao dijete, esto sam se bojala da bih mogla ostati bez majke. Majka se esto
skrivala iza zakljuanih vrata svoje spavae sobe. Moja sestra ili ja ujutro bismo
esto zahtijevale njezinu panju. Vidjele bismo oca kako izlazi iz njezine sobe, a
on bi nam, dok bismo mu prilazile, objasnio:
Mamu jutros boli glava, rekao bi, ili: Majka se ne osjea dobro. Uskoro
e izai.
S vremenom smo shvatile da e nas majka, ako joj ipak pokucamo na vrata
nakon to otac ode u svoju radnu sobu, u kojoj mu nismo smjele smetati,
ponekad ipak pustiti k sebi. Zavukla bih se u njezin krevet, legla pokraj nje i
izmiljala prie, ili bih joj postavljala pitanja.
U to vrijeme esto je povraala, a jednom, kad je otac zaboravio zakljuati
vrata sobe, iza njegovih lea vidjela sam je kako povraa. Kad sam ula u
njezinu spavau sobu, koja je imala vlastitu kupaonicu, vidjela sam oca kako,
meni okrenut leima, stoji na vratima kupaonice. ula sam majku kako isputa
uasne glasove. Do vrata sam stigla upravo na vrijeme da je vidim kako
svijetlocrvenu bljuvotinu povraa u umivaonik. Vidjela me je kako zurim u nju,
u zrcalu iznad umivaonika vidjela je moje oi u visini oevih bokova.
34

Povraajui, prstom je uprla u mene, a otac me izbacio iz sobe i zakljuao vrata.

Kasnije su se posvaali.
Za Boga miloga, Bud rekla je majka. dobro zna da mora
zakljuavati vrata.
Dok sam bila mala, majin jastuk mirisao je na vinje. Bio je to bolesno
sladak miris. Tako je mirisao i moj silovatelj one noi kad me silovao. Tek sam
nekoliko godina kasnije sama sebi uspjela priznati da je to bio vonj alkohola.
Svia mi se pria o tome kako su se moji roditelji upoznali. Otac je radio u
Pentagonu, bio je bolje piskaralo nego vojnik. (Na temeljnoj obuci, kad su on i
jo jedan kolega iz vojske trebali preskoiti zid, on je svom partneru slomio nos
koji mu je nagazio, umjesto da je stao na njegove ruke sklopljene u stremen.)
Majka je ivjela sa svojim roditeljima u Bethesdi, u Marylandu i prvo je radila
za National Geographic, a zatim i za The American Scholar.
Njima dvoma ugovoren je sastanak naslijepo. Nisu se mogli podnijeti.
Majka je oca smatrala prepotentnom guzicom, tako da su poslije dvostrukog
sastanka, zajedno sa dvoje ljudi koji su ih spojili, odluili sve odmah zaboraviti.
No, nakon godinu dana ponovo su se susreli. Nije to ba bila ljubav na prvi
pogled, ali tad su se mogli podnijeti, pa je otac majku zamolio da ponovo izau.
Tvoj otac bio je jedini koji bi se iz glavnog grada autobusom dovezao
do posljednje stanice, a zatim est kilometara hodao do nae kue uvijek je
naglaavala majka.
Zbog toga je, ini se, omilio mojoj baki, te su se moji roditelji naposljetku i
vjenali.
Otac je dotad ve stekao doktorat iz panjolske knjievnosti na Princetonu i
roditelji su se preselili u Durham u Sjevernoj Karolini, gdje je otac dobio svoj
prvi akademski posao na sveuilitu Duke. Upravo ondje, gdje je itave dane
provodila sama, bez prijatelja, majka je poela piti: poela se opijati u tajnosti.
Majka je uvijek bila nervozna; nikad se nije prilagodila dodijeljenoj joj
ulozi kuanice. esto je sestri i meni ponavljala kako smo sretne to smo se
rodile kad smo se rodile. Vjerovale smo joj. Pedesete su nas se doimale uasno.
Njezin i moj otac uvjerili su je da napusti posao s punim radnim vremenom,
naglaavajui kako udane ene ne rade.
Pila je manje od desetljea no dovoljno dugo da sestra i ja doemo na
svijet i proivimo djetinjstvo. Dovoljno dugo da se otac, u meuvremenu,
akademskom ljestvicom visoko uspne prihvaajui promaknua koja su, prvo
njih dvoje, a zatim i nas etvero, odvela u Madison u Wisconsinu, Rockville u
Marylandu, naposljetku i u Paoli u Pennsylvaniji.
Do 1977. majka je ve desetu godinu bila trijezna. U to vrijeme poela je
doivljavati ono to smo sestra i ja nazivale lomatanje. Lomatanje je bilo na
naziv za ono kad bi mamica poludjela. Ako je otac bio pojam za odsutnost
35

ponekad bi doslovno otiao u panjolskoj provesti po nekoliko mjeseci

mama je bila odve prisutna. Njezina tjeskoba i panika bile su zarazne, svaki bi
se trenutak inio dvostruko duljim i dvostruko nepodnoljivijim kad bi je
obuzela njezina drhtavica. Za razliku od normalnih obitelji, mi nikad nismo
znali hoemo li uspjeti u nakani da u oblinjoj trgovini kupimo hranu.
Lomatanje ju je moglo uhvatiti odmah po ulasku u trgovinu.
Zgrabi dinju ili togod drugo rekla bi mi kad sam bila neto starija i
prepustila mi plaanje rauna. ekat u te u autu.
Tijekom napadaja zgrbila bi se i rukom brzo trljala svoju prsnu kost kako bi
umirila ono to je zvala pomahnitalim srcem. Utrala bih u trgovinu kako bih
kupila dinju ili neto drugo na rasprodaji, a to bi se nalo na samom ulazu u
trgovinu, neprestano se pitajui: Hoe li stii do automobila? Hoe li joj biti
dobro?
I u filmovima i u stvarnom ivotu krepke ljude u bijelim odorama koji
hodaju pokraj mentalnog bolesnika, teko je opisati i razluiti. Tako je bilo i sa
mnom i mojom sestrom. Mary je odsutna iz velikog broja mojih uspomena zato
to su majka i njezina bolest bili toliko dominantni. Kad je se i sjetim, onda je to
u stilu: Oh, da, i Mary je tad bila s nama, jer upravo je tako i doivljavam
kao drugi potporanj za majku koja je vjeito bila pred kolapsom.
Ponekad, Mary i ja djelovale smo kao njegovateljice. Mary bi joj pomogla
otii do automobila, a ja bih zgrabila prvu dinju. Gledala sam, meutim, kako se
sestra, iz djeteta koje je mislilo da e svijet propasti, razvija u odraslu osobu koja
osjea kako smo zbog majinih napadaja razliiti od ostalih, koja je uoavala
znatieljne poglede i komentare ljudi.
Prestani trljati sise prosiktala bi na majku.
I dok je Mary bivala sve manje i manje suosjeajna, ja sam to kompenzirala
tako da sam naposljetku preuzela emotivan nadzor umirivala sam majku i
osuivala sestru. Kad bi Mary priskoila u pomo, bila sam sretna to je imam.
Kad bi, meutim, poela cmizdriti i tonuti u vlastitu verziju majine panike,
iskljuila bih je iz svega.
* * *
Jedino sjeanje na oevo iskazivanje fizike njenosti prema majci bio je kratak
poljubac na rastanku, kad smo ga ispraale na autobus za aerodrom s kojeg je
odlazio na svoje godinje akademsko putovanje u panjolsku. Razlog tom, nikad
vienom ispadu moglo je biti ono: Nemojmo praviti skandal. Do toga ga je
poljupca dovelo moje tiho poticanje koje je preraslo u preklinjanje, a naposljetku
i u cmizdrenje.
Dotad sam ve poela zamjeivati da se, za razliku od mojih roditelja,
drugi parovi dodiruju, dre se za ruke i ljube jedno drugo u obraz. inili bi to u
36

supermarketima, za etnje ulicom, na kolskim sveanostima na koje bi roditelji

bili pozvani, preda mnom, kod kue.
Poljubac to ga je otac onog dana na moj zahtjev udijelio majci, dao mi je
do znanja da veza mojih roditelja, premda vrsta, nipoto nije bila strastvena. Ja
sam, pak, razmiljala kako nas on ostavlja same tijekom nekoliko mjeseci, kao
to je to svake godine inio, te sam smatrala da zbog tako duge odsustnosti
mojoj majci duguje taj poljubac.
Majka je izala iz automobila kako bi pozdravila oca i pomogla mu s
torbama. Mary i ja sjedile smo na stranjem sjedalu. Bilo mi je to prvi put da ga
gledam kako odlazi na svoje godinje putovanje. Uvijek nervozna majka takoer
je bila zbunjena. Sjeam se kako mi se u glavi poela vrzmati misao da neto
nije u redu sa slikom koju ispred sebe promatram. Poela sam cmizdriti:
Poljubi mamu za rastanak.
Otac je rekao neto u stilu:
Ma daj, Alice, to nije nuno!
Tom reenicom nije postigao rezultat kojem se nadao.
Poljubi mamu za rastanak! povikala sam jo glasnije i gurnula glavu
kroz prozor. Poljubi mamu za pozdrav!
Uini to, tata rekla je ogoreno sestra koja je pokraj mene sjedila.
Bila je tri godine starija od mene i moda je, kasnije sam mislila, dobro znala
kako stvari stoje.
No, ako sam tad htjela dobiti potvrdu da su mi roditelji uistinu kao i svi
ostali parovi u Spring Mill Farmsu, ili kao poznati televizijski par iz tog
vremena, gospodin i gospoa Brady, prisilni poljubac nije odigrao eljenu
ulogu. Samo mi je otvorio vrata spoznaje. Dao mi je do znanja da je ljubav
obveza u kui obitelji Sebold. Poljubio ju je u elo, udijelio joj je poljubac koji
je ispunio djeji zahtjev, ali koji nije bio nita vie od toga.
Mnogo godina kasnije, pronala sam crno-bijele fotografije oca s
tratinicama u kosi, kako pliva u vodi okruen cvijeem. Smijeio se i pokazivao
zube koje je mrzio zato to su bili krivi i rasli jedan preko drugog, a za iji
popravak njegova obitelj nije imala novca. Na tim je fotografijama, meutim,
bio dovoljno sretan to ga zubi nisu brinuli. Tko je snimio te fotografije? Nije
majka, to je sve to znam. Kutija s fotografijama u nau je kuu stigla poslije
smrti bake Sebold. Na tim fotografijama pokuavala sam pronai neke
odgovore. Usprkos strogoj zabrani majke da ne smijem uzeti nijednu fotografiju
iz te kutije, jednu sam ugurala u pojas svoje suknje.
Ve tad osjeala sam odsutnost neeg to nisam znala imenovati, to me
boljelo zbog majke kojoj je, instinktivno sam osjeala, upravo to bilo potrebno,
to neto zahvaljujui emu bi, zamiljala sam, procvjetala. Nikada ga nisam
preklinjala, niti sam pravila ispade zbog njegova pomanjkanja njenosti zato to
se nisam htjela suoiti s prazninom njihova braka.
37

Ubrzo sam otkrila da se samo nesvjesni dodiri mogu uuljati u na dom.

Kao posve mala djevojica ponekad bih planirala napad, izvrenje svog cilja
biti dodirnuta. Majka bi sjedila na svom kraju trosjeda, kukiala bi ili bi itala
knjigu. Za to uspjeniju izvedbu mojih planova, najbolje bi bilo kad bi
istodobno itala knjigu i gledala televiziju. Vea rastresenost smanjivala je
vjerojatnost da e prozreti moju igru.
Sjela bih na suprotan kraj trosjeda i pribliavala bih joj se malo-pomalo,
centimetar po centimetar, sve dok ne bih sjela tik pokraj nje, a onda bih glavu
poloila u njezino krilo. Ako bih u tome uspjela, ona bi na moju glavu moda
poloila ruku koja bi bridjela od kukianja, i nemarno bi oko prsta namotala
pramen moje kose. Sjeam se hladnog dodira naprstka koji mi je dodirivao elo,
i kako sam, oprezna kao lopov, mogla tono osjetiti kad bi postala svjesna onog
to radi. Mogla sam pokuati ohrabriti je da nastavi tako to bih rekla da me boli
glava. No, ak i kad bih tako dobila jo nekoliko dodira po kosi, znala sam da je
igra gotova. Zatim bih se nadmudrivala s njom, sve dok nisam odrasla i postala
prestara za takve igre je li bolje da odem dragovoljno ili da me ona preko
volje od sebe odgurne, da mi kae da sjednem ili odem itati knjigu.
Dvije njene stvari u mom ivotu bili su nai psi: dva lampava baseta puna
ljubavi koje smo prozvali Feijoo i Belle. Prvi je ime dobio po panjolskom piscu
kojem se moj otac divio, a drugi je nosio ime ije su znaenje i neobrazovani
mogli prepoznati, volio je otac pokroviteljski rei. Francuski izraz za lijepa
naglaavao je otac.
Bilo je uobiajeno da otac mene i sestru zove pseim imenima, no to je
samo bilo pokazatelj tko je svakom od nas u kui bio najdrai, ali i koliko je
otac bio zaokupljen poslom. Psi i djeca svodili bi se na isto kad bi radio. Mala
bia koja bi preklinjala da im se pokloni pozornost i koja je trebalo povremeno
izbaciti iz kue.
Psi su dobro znali da u kui postoje etiri razliita okruenja i rijetko bi se
pojavljivali u paru. Bila je tu oeva radna soba, mamina spavaa soba, sestrina
soba, i jedno od mjesta u kui na kojem bih se ja zatekla. I tako, Feijoo i Belle,
kasnije i Rose, na raspolaganju su imali etiri mjesta na kojima bi pokuali
privui pozornost. etiri mjesta na kojima bi netko rastreseno ispruio ruku i
pogladio im ui ili poeao trbuh. Ti psi su bili kao karavane utjehe, svoje
glomazne i slinave osobnosti vukli bi iz jedne prostorije u drugu. Bili su nai
zabavljai i ljepilo bez kojeg bi otac, majka i sestra ivjeli u knjigama.
Svim sam se silama upinjala biti tiha u kui. Dok bi njih troje radili ili
itali, ja bih se trudila zaokupiti se neim. Pokuala sam to pripremajui hranu
na neobine naine. Ispod svog kreveta s baldahinom napravila sam zalihu
elea. U podrumu, u aparatu za dehidraciju namirnica, pokuala sam napraviti
riu. U boicama sam mijeala mamine i tatine parfeme kako bih dobila nove
mirise. Crtala sam. Poslagala bih kutije jednu na drugu kako bih se popela u
38

udubinu u zidu podruma i provela bih sate sjedei u toj mranoj betonskoj rupi.
S Kenom i Barbie igrala sam se kazalinih predstava u kojima bi se Barbie oko
esnaeste udala, rodila i razvela od Kena. Na suenju farsi, u sudnici koju
sam nainila od kartona, Barbie bi navela razlog zbog kojeg se razvodi Ken
je nikad nije pipnuo.
No, sve to ubrzo bi mi dosadilo. Sati i sati traenja naina da se neim
zaokupim zavravali bi osmiljavanjem urota. Psi su mi esto pomagali u tome,
premda nesvjesno. Kao i svi drugi psi, i oni su njuke zabadali u smee i ispod
kreveta. Donosili bi trofeje smrdljivu odjeu, prljave arape, prazne konzerve
hrane i to sve ne. to im se neki predmet vie sviao, to su se ee borili da ga
zadre, a ono to su najvie voljeli, u ivotinjskom smislu znaenja te rijei, bili
su majini iskoriteni higijenski uloci. Baseti i higijenski uloci ljubavni su par
bez premca. Nitko Feijoou i Belli nije uspio objasniti da to nije predvieno za
njih. Bili su neraskidivo vezani uz njih.
A kakvog li prizora, predivnog prizora! Razdvojiti pse od uloaka nije bio
posao za samo jednu ili dvije osobe, ve za itavu kuu koja bi tad tutnjala.
Uas tog prizora mog bi oca bacao u histeriju, a majka bi ga preklinjala da se
ukljui u potjeru. I sama pomisao na njih bila je opscena! Higijenski uloci!
Baseti i ja bili smo presretni zato to je to znailo da su svi izali iz svojih soba
kako bi trali, skakali i vikali.
Prostorije u prizemlju nae kue bile su razmjetene u jednu vrstu kruga i
psi su to brzo uoili. Trali bismo za njima ukrug, od prednjeg predsoblja do
stranjeg, kroz zajedniku prostoriju, kuhinju, blagovaonicu i dnevnu sobu.
Baset bez higijenskog uloka u zubima pomagao bi onom drugom lajao bi i
lajao i presijecao nam put kad god bismo pokuali zaskoiti onog sretne ruke. To
nas je nauilo pameti, pa smo promijenili taktiku, vratima bismo im pokuali
zaprijeiti put ili ih stjerati u kut prostorije. No, psi su bili lukavi i imali su
ilegalnog pomagaa.
Putala sam ih da prou. Varala sam. Roditelje i sestru navodila sam na
pogrean smjer. Stranje predsoblje, stranje predsoblje! dovikivala bih trima
histerinim osobama koje bi istog trena potrale u tom smjeru. Baseti bi se
istodobno veselo skrivali sa svojim ulovom ispod stola u blagovaonici.
Povremeno bih stvari uzela u svoje ruke, pa bih baseta koji bi mi bio pri
ruci odvela u spavau sobu i ondje bih ga ostavila, kada bi majka otila u
kuhinju u prizemlju ili kad bi itala na trijemu.
Nakon nekoliko minuta zaulo bi se:
Bud! Feijoo ima uloak!
Za Boga miloga!
Mama usluno bih rekla. Upravo ga trga!
Vrata bi se buno otvorila i zauli bi se koraci na stubama i sagu. Zaula bi
se vriska, lajanje, buan i veseo prizor.
39

Svi bi se ti ispadi, meutim, rijeili sami od sebe nezadovoljni baseti

naposljetku bi otili lizati ape majka, otac i Mary vratili bi se u svoje sobe.
Ponovo bih se zatekla u sobi kao na puini. Sama.
Srednju kolu zapoela sam kao krelac. Krelac zato to sam svirala alt-saksofon,
i zato to se od mene, kao i od svih ostalih glazbenika, osim violinista-sretnika,
zahtijevalo da svirajui stupam. Svirala sam i u jazz skupini, kao drugi alt, gdje
sam improvizirala na skladbe poput Funky Chicken i Raindrops Keep Falling
on My Head. No, to to sam se borila s vlastitim manama nagraeno je tako to
sam ponijela titulu krelca u bendu. I tako, poslije nastupa u poluvremenu, na
stadionu Philadelphia Eaglesa, gdje je naa skupina oblikovala Zvono slobode
(mene su zamolili da predstavljam pukotinu, to je jasno govorilo o mojim
sposobnostima kad je stupanje u pitanju), napustila sam skupinu. Poslije, kad
sam ih napustila, skupina je osvojila dravno prvenstvo u stupanju. Osjeaj
zadovoljstva zbog moje odsutnosti bio je uzajaman.
S glazbe sam prela na likovnu umjetnost. Rad u naem kabinetu za
umjetnost bio je orijentiran na izradu umjetnikih predmeta, a ja sam voljela
raditi sa sirovinama. Na raspolaganju smo imali gomile srebra. A oni koji su bili
dovoljno dobri, mogli su raditi i sa zlatom. Izraivala sam nakit, zaslone od
svile, radila sam i s emajlom. Jednom sam s gospoom Sutton, polovicom ekipe
suprug supruga koja je vodila umjetniki kabinet, itavo poslijepodne provela
izlijevajui rastaljeni kositar u konzerve kave pune hladne vode. Hura! Kakvi
oblici! Voljela sam Suttonove. Prihvaali su sve moje projekte, koliko god se
oni ponekad doimali nemogui. Izradila sam svileni zaslon s prikazom dugokose
Meduze i emajliranu kratku ogrlicu u obliku ruku koje dre kitu cvijea.
Velikom sam brzinom radila na izradi zvona koje sam htjela darovati majci.
Nainila sam ensku glavu s rukama koje dre zvonca, iji su batii dvije modre
bradavice. Zvonca su imala lijep zvuk.
Akademski, kaskala sam za svojom sestrom. Ona je bila tiha, uredna i
dobivala je iste petice. Ja sam bila buna, uvrnuta i staromodna. Odijevala sam
se kao Janis Joplin deset godina poslije njezine smrti, i tvrdoglavo sam se
opirala svakom tko bi pokuao prisiliti me da uim i pokaem neki interes.
Provlaila sam se. Pojedini profesori uspjeli su me se snano dojmiti. Suttonovi i
nekoliko profesora engleskog uspjeli su me dovoljno zaintrigirati tako da mi
to nisu nabijali na nos da ne postanem teak narki, ovisnik o marihuani, ili
da kolske odmore provodim u prostoriji za puenje sa dointima skrivenim u
izmama.
Ionako nikad ne bih postala narkoman, zato to sam imala tajnu.
Naposljetku sam odluila da vie od ieg drugog elim postati glumica. I to ne
makar kakva, ve broadwayska. Buna broadwayska glumica. Tonije reeno:
Ethel Merman.
40

Oboavala sam je. Mislim da sam je voljela jo vie zato to je majka rekla
da ona ne zna ni pjevati ni glumiti, ve da njezina snana osobnost odvlai
pozornost gledatelja sa svih ostalih na pozornici. Nosila sam staru, pernatu bou i
jaknu sa ljokicama, koju je otac Breuninger sauvao za mene poslije
rasprodaje odjee u crkvi. Ono to sam se nadala da pjevam jednako glasno i
karizmatino kao i moj idol, bila je pjesma koja joj je bila zatitni znak. Klipui
gore-dolje naim spiralnim stubama, s basetima kao gledateljima, glasno sam
pjevala Theres No Business Like Show Business. Majku i sestru to je tjeralo
na smijeh, a ocu se svialo vie no ikom drugom. Ni ja nisam znala pjevati, ali
sam radila na onom to je Merman imala, ili je pokuavala imati snanu
osobnost. Baseti pod nogama. Viak tjelesne teine. Sedam godina zubne
proteze i gumica za kosu. inilo mi se da je pravi trenutak za poetak glazbene
karijere.
Moja opsjednutost Broadwayem i loim pjevanjem u koli dovela me je do
sklapanja prijateljstva s dekima homoseksualnih sklonosti. Sjedili bismo ispred
sladoledarnice Frindlys, na Cesti broj 30 i pjevali bismo glazbu iz filma Bette
Midler, The Rose. Gary Freed i Sally Shaw, koji su u koli bili proglaeni
najljepim parom, subotom naveer, pri povratku sa sladoleda prelivenog
sirupom, proli bi pokraj nas u Garyjevu Mustangu 69. Smijali bi nam se,
onako odjevenima u crnu odjeu, sa srebrnim nakitom koji smo sami izradili na
satima likovne umjetnosti.
Sid, Randy i Mike bili su homoseksualci. Svi smo mi bili zalueni ljudima
kao to je Merman, Truman Capote, Odetta, Bette Midler i producent Alan Carr
koji se u Mervovu talk-showu pojavio u irokoj, arenoj haljini, a kojem se
Merv smijao kao nijednom drugom gostu u emisiji. Htjeli smo biti zvijezde zato
to, kad si zvijezda, moe otvoreno pokazati to misli i kakav si.
Neprestano smo visili ispred Friendlysa zato to nismo imali kamo. Trali
bismo kui gledati Merva kad god bismo znali da je u goste pozvao Capotea ili
Carra. Pratili smo Liberaceov rad. Jednom, zaogrnut platom, objeen o icu
preletio je glasovir i granati svijenjak. Mom ocu se sviao, ali ne i mom
prijatelju Sidu.
Pravi budalu od sebe, a zapravo je talentiran rekao je dok smo puili
ispred Fiendlysa, pokraj kontejnera za otpatke. Sid je namjeravao napustiti
kolu i preseliti se u Atlantic City. Ondje je poznavao frizera koji mu je
prethodnog ljeta obeao da e mu pomoi. Randyja su roditelji poslali u vojnu
kolu poslije ispada u parku. Nismo s njim vie smjeli razgovarati. Mike se
zaljubio u nogometaa i pretuen je.
ivjet u u New Yorku kad odrastem poela sam govoriti.
Majci se to svidjelo. Priala mi je o Okruglom stolu u Algonquinu, o
ljudima koji su za njim sjedili, koliko su posebni bili. Razvila je itavu
autsajdersku mitologiju o New Yorku i njegovim stanovnicima. Uzbuivala ju je
sama pomisao da bih ja mogla ondje ivjeti.
41

One godine kad sam navrila petnaestu, majka je odluila da e moj

roendanski dar biti put u New York. Mislim da se trudila samu sebe uvjeriti
kako e, zahvaljujui mom uzbuenju, izbjei napadaj.
Na vlaku Amtrak, koji je dolazio iz Philadelphije, poela ju je hvatati njoj
svojstvena panika. Napadaj straha. to smo se vie primicale New Yorku, njoj je
bivalo sve gore. Bila sam strano uzbuena zbog putovanja, ali gledajui je kako
se na svom sjedalu njie naprijed-natrag, kako joj ruke drhte jednom se drala
za desnu sljepoonicu, a drugom je trljala prostor izmeu dojki odluila sam
da je najbolje vratiti se kui.
Ii emo drugi put, mama rekla sam. Nema problema.
Ona se tome usprotivila.
Ve smo blizu. Toliko to eli a zatim: Daj da pokuam.
Pokuavala je oduprijeti se. Trudila se ostati normalna. Trebale smo se
vratiti kui jo na stanici Penn. Obje smo to vjerojatno znale. Bila je rastrojena.
Nije mogla hodati uspravno. Htjela je da sa eljeznike postaje Penn pjeice
odemo do muzeja Metropoliten na raskriju Osamdeset prve i Pete avenije, kako
bismo usput pogledale izloge trgovina i Central Park. Sve je bila isplanirala
tjednima unaprijed. Rekla mi je da se u etrdeset etvrtoj ulici nalazi
Algonquin, te da u vidjeti i Ritz i Plazu, u kojoj, bila je uvjerena, esto odsjeda
moj idol, Merman. Moda joj je namjera bila provozati se lijepim taksijem oko
Central Parka, vidjeti poznate stambene zgrade, Dakota, Bergdorfs i Lexington.
Posjetiti kazalinu etvrt, gdje su se igrali mjuzikli s Mermanicom. Majka je
htjela da stanemo ispred Shermanova spomenika i da se, kao keri Juga, tiho
pomolimo. Da vidimo ribnjak s patkama, vrtuljak, starce s modelima jedrenjaka.
Bio je to dar moje majke.
Nije, meutim, mogla hodati. Stajale smo na stajalitu za taksije, u Sedmoj
aveniji, i ule smo u jedan od njih. Nije mogla uspravno sjediti. Neprestano je
glavu drala izmeu koljena kako ne bi povraala. Rekla je:
Vodim ker u Metropoliten.
Osjeate li se dobro, gospoo? pitao ju je voza taksija.
Da rekla je.
Preklinjala me da gledam kroz prozor.
Ovo je New York rekla je zurei u prljavi pod taksija.
Od itave vonje sjeam se samo da sam plakala pokuavajui uiniti ono
to je rekla. Zgrade i ljudi bili su mi magloviti.
Neu uspjeti progovorila je. Htjela bih, Alice, ali neu uspjeti.
Voza taksija odahnuo je kad smo doli do Metropolitena. Majka prvo nije
mogla ustati sa stranjeg sjedala.
Mama, vratimo se! preklinjala sam je.
Izlazite ili ne? upitao je voza taksija. to se dogaa?
42

Izale smo. Prele smo ulicu. Ispred nas bile su monumentalne stube koje
vode do ulaza u Metropoliten. Pokuavala sam osvrnuti se oko sebe, prikupiti
dojmove. Htjela sam potrati uza stube na kojima su se gurali nasmijeeni ljudi
koji su sve fotografirali. Polako, tako to sam za sobom vukla majku presavijenu
u pasu, uspjele smo svladati dvadesetak stuba.
Moram sjesti rekla je. Ne mogu unutra.
Bile smo tako blizu.
Mama rekla sam. Uspjele smo, moramo ui.
Ti ui rekla je.
Moja krhka majka iz predgraa, u svojoj sveanoj haljini, sjela je na vrui
beton, trljala je dojke i trudila se da ne povraa.
Ne mogu bez tebe rekla sam.
Otvorila je torbicu i iz lisnice izvadila novanicu od dvadeset dolara.
Trkni u trgovinu suvenira i kupi si neto rekla je. elim da ima
uspomenu na ovo putovanje.
Ostavila sam je ondje. Nisam se osvrtala na njezinu malenkost na stubama.
U trgovini suvenira bila sam preplavljena dojmovima, a za dvadeset dolara
nisam mogla kupiti bogzna to. Ugledala sam knjigu Dada i nadrealizam za
8.95 dolara. im sam je platila, istrala sam van. Majku su ve bili okruili ljudi
koji su joj pokuavali pomoi. Vie nije bilo pretvaranja.
Moemo li vam nekako pomoi? na savrenom engleskom pitao je
Zapadni Nijemac sa svojom zabrinutom suprugom.
Majka se na njih nije obazirala. Seboldima ne treba niija pomo.
Alice rekla je. Mora pozvati taksi, ja ne mogu.
Ne znam kako, mama rekla sam.
Stani na rub nogostupa i isprui ruku rekla je. Jedan e ve stati.
Ostavila sam je i uinila to mi je rekla. Zaustavio se elav starac u utom
taksiju marke Checker. Objasnila sam mu da je moja majka ena koja sjedi na
stubama. Uprla sam prstom u nju.
Moete li nam pomoi?
to joj je? Je li joj muka? Ne elim ljude kojima je zlo u taksiju
rekao je s tekim jidi naglaskom.
Samo je nervozna rekla sam. Nee povraati. Ne mogu je ipak
sama pomaknuti.
Pomogao mi je. Nakon to sam kao odrasla osoba ivjela u New Yorku,
znam koliko se to rijetko dogaa. No zbog neeg u mom oaju, budimo iskreni,
zbog moje majke, saalio se. Uspjeli smo doi do taksija, ja sam sjela na stranje
sjedalo, a majka je legla do mojih nogu, na prostrani, crni pod Checkera.

43

Voza taksija brzo je nastavio avrljati onako kako ovjek samo poeljeti
moe.
Samo se vi ispruite, gospoo rekao joj je. Nikad ne bih vozio
jedan od onih novih taksija. Chekersi su jedini taksiji koje priznajem. Prostrani.
Ljudi se osjeaju udobno. Koliko vam je godina, mlada gospodina? Jako sliite
svojoj majci, znate li to?
Za povratka kui vlakom, majina panika ustupila je mjesto posvemanjoj
iscrpljenosti. Otac nas je pokupio na eljeznikoj postaji, a im smo doli kui,
majka je otila u svoju sobu. Bilo mi je drago to su kolski praznici. Imala sam
vremena smisliti dobru priu.

44

ETIRI
a dan kad sam silovana, ispruila sam se preko stranjeg sjedala
automobila i pokuavala zaspati dok je majka vozila. Na mahove sam i
uspijevala zaspati. Unutranjost automobila bila je plava i ja sam zamiljala
da sam na oceanu, da plutam na povrini mora. No, to smo bivali blie kui,
sve sam vie razmiljala o ocu.
Vrlo brzo nauila sam da, ometem li ga u radu moram imati nekakav dobar
razlog koji e ublaiti njegov bijes to je prekinut u poslu. esto sam se igrala
sama, bez svoje znatno ozbiljnije sestre. Trudila sam se glumiti razuzdana
djeaka za dobro ovjeka koji je u naoj kui ivio i esto se alio da su ga
enke brojano nadjaale. (Moj otac silno se radovao njihovu novom psu
mjeanac pudla otvoreno izjavljujui kako je dobro da u kui ima jo jednog
mujaka.) Htjela sam biti dijete kakvo sam za oca oduvijek i bila.
Majka i ja skrenule smo na kolni prilaz i ja sam kroz garau ula u kuu.
Moj otac je visok ovjek za kojeg sam oduvijek znala da je opsjednut
poslom ureivanjem knjiga, pisanjem i telefonskim razgovorima s kolegama
i prijateljima na panjolskom jeziku. No, tog dana je drhtao kad sam ga ugledala
na suprotnom kraju dugog hodnika koji vodi od stranjeg ulaza u kuu.
Hej, tata rekla sam.
Mama me je slijedila kroz hodnik. Vidjela sam kako je kratko pogledava, a
zatim se trudi da pogled zadri na meni dok sam mu prilazila.
Zagrlili smo se. Bili smo nespretni, obuzeti nelagodom.
Ne sjeam se da mi je ita rekao. Ako je moda i rekao Oh, zlato, dobro je
to si kod kue, ili Alice, volim te, to njemu ne bi bilo nimalo svojstveno, pa
bih se zato morala sjeati, premda se tih rijei iz istog razloga ne sjeam. Nisam
htjela doivjeti nikakvo novo iskustvo. Htjela sam ono to mi je bilo poznato,
kuu koju sam jesenas napustila prvi put u ivotu, oca kojeg sam mogla
prepoznati.
Kako si, tata? pitala sam. O tom jednostavnom pitanju mozgala sam
itavim putem kui.
Rumen od olakanja, rekao je:
Nakon to me je tvoja majka nazvala, popio sam pet aica viskija, a
nikad u ivotu nisam bio trezniji.
Legla sam na trosjed u zajednikoj prostoriji. Trudei se ostati uposlen
itavo jutro, otac je u kuhinji pripremio nekakvu zakusku za objed.
eli li neto pojesti? pitao me je.
45

Kao odgovor, htjela sam im dati do znanja da nitko ne mora biti zabrinut za
ilavu pridolicu.
Prijalo bi mi rekla sam. Osobito uzme li se u obzir da su jedine
stvari koje sam u posljednja dvadeset etiri sata okusila bili kreker i muko
spolovilo.
Nekom tko me ne poznaje to bi zvualo uasno; no mog oca, koji je stajao
na vratima kuhinje, i majku koja je psovala zbog naih torbi, to je istodobno
okiralo i dalo im do znanja da je djete koje su neko poznavali ostalo isto.
Isuse, Alice odgovorio je otac. Izgledao je kao da stoji na rubu
ponora i eka moje upute.
Jo uvijek sam ja ja, tata rekla sam.
Roditelji su zajedno otili u kuhinju. Ne znam koliko su se dugo ondje
zadrali slaui sendvie koji su jamano ve bili gotovi. to su radili? Jesu li se
zagrlili? To mi je nepojmljivo, ali moda i jesu. Je li majka ocu aputala detalje
o policiji i mom fizikom stanju, ili mu je obeala sve ispriati kad zaspim?
* * *
Moja sestra uspjela je poloiti zavrne ispite. Dan poslije mog povratka kui,
kad su roditelji poli po nju u Philadelphiju kako bi joj pomogli spakirati stvari
prije ljetnog raspusta, i ja sam pola s njima.
Lice mi je jo bilo pokriveno modricama. Otac je vozio jedan, a majka
drugi automobil. Dogovorili smo se da u ostati u maminu autu dok oni budu
pakirali sestrine stvari. Ila sam tamo samo da bi me sestra vidjela, da se sama
odmah uvjeri da sam u redu. Ila sam i kako ne bi bili sami, kako ne bi
razgovarali o meni.
Sjela sam na prednje sjedalo, pokraj majke. Ona je do grada vie voljela ii
lokalnim cestama. Put je tako dulje trajao, ali svi smo se sloili da je slikovitiji.
Pravi razlog, naravno, bio je taj to bi vonja autoputom Schuykill, koji su ljudi
neslubeno nazivali autoputom sigurne smrti kod mame jamano izazvala
napadaj. I tako, krenule smo cestom broj 30, a zatim smo se povlaile
raznoraznim lokalnim cestama do konanog cilja: Pennsylvanijskog sveuilita.
Poslije duge vonje, naputene tranice Philadelphijske eljeznice slubeno
su oznaile ulazak u grad. Upravo ondje, na ulici smo poele susretati pjeake,
ljude koji su nasred ceste vozaima prodavali dnevne novine, pripadnike
Baptistie crkve koji su, formalno odjeveni, nudili svoje usluge pri pogrebima i
vjenanjima, tijekom itave godine.
esto sam onuda prolazila s majkom. Kad bismo ile posjetiti oca u
njegovu uredu ili kad bismo u Pennsylvanijskoj sveuilinoj bolnici koristile
pravo na zdravstveno osiguranje. Opi, redoviti aspekt svakog naeg putovanja
bila je majina tjeskoba koje je rasla kako bismo se pribliavale gradu. Dok
46

bismo se vozile Ulicom Chestnut, poslije prelaska eljeznike pruge, majka je

uvijek vozila sredinjim trakom jednosmjerne ulice sa tri traka. Moj zadatak bio
je sjediti na suzozakom mjestu i oekivati mogui napadaj.
Toga dana kad smo ile po moju sestru, dinamika dogaanja bila je
izmijenjena. Kad smo prole prve blokove kua poredanih u nizove koji su se
izmjenjivali ovisno o tome koliko su kue bile dobro odravane, ulica se
proirila. Naputene zgrade, zaputene benzinske crpke i dravne zgrade od
opeke iscrtavale su liniju ulice. S vremena na vrijeme, iz stambenog bloka
iskakao bi niz kua koje su se jo drale zajedno.
Neko, tijekom takvih vonji, svu bih pozornost usmjerila na zgrade;
sviala su mi se vanjska stubita na bonim dijelovima preostalih kua u nizu,
gledala sam ih kao fosile nekih prethodnih ivota. Moja pozornost sad je bila
izmijenjena. Ba kao i pozornost moje majke. U automobilu iza nas, ubrzo sam
uoila, promijenila se i pozornost mog oca. Pozornost je prela na ljude na
ulicama. Ne na ene niti na djecu.
Bilo mi je vrue. Vrue na vlaan i mokar nain, tipian za sjeveroistone
gradove tijekom ljeta. Smrad smea i ispusnih plinova ulazio je kroz otvorene
prozore automobila s ugraenim klimatizacijskim ureajem. Ui su vrebale
nasumine povike. Meusobno prijateljsko pozdravljanje ljudi zvualo nam je
kao prijetnja, a majka se pitala zato se toliko mukaraca okuplja na uglovima
ulica, i zato se povlae ispred zgrada. Ovaj dio Philadelphije, izuzme li se sve
malobrojnija talijanska populacija, uglavnom je bio nastanjen crnakim
stanovnitvom.
Proli smo ugao na kojem su stajala tri mukarca. Iza njih, dva starija
mukarca sjedila su na klimavim sklopivim stolcima koje su iznijeli na nogostup
kako bi izbjegli vruinu u svojim stanovima. Pokraj sebe, osjeala sam kako
majino tijelo postaje sve napetije. Pekle su me posjekotine i modrice na licu.
Osjeala sam da me svaki mukarac na ulici moe vidjeti, da svi oni znaju.
Muka mi je rekla sam majci.
Samo to nismo stigle.
udno je to, mama rekla sam trudei se ostati smirena. Znala sam da
me ti starci nisu silovali. Znala sam da me nije silovao ni onaj visoki crnac u
zelenom odijelu koji je sjedio na klupi, na autobusnoj stanici. Svejedno me bilo
strah.
to je udno, Alice? poela je zapeima mijesiti dojke.
Osjeam se kao da su svi ovi mukarci preli preko mene.
To je glupo, Alice.
Stale smo na semaforu. Kad se upalilo zeleno, majka je dodala gas. Vozile
smo se ipak dovoljno polako da mi je pogled mogao zastati na svakom
sljedeem uglu.
47

Bio je ondje, na ulici, i sjedio je na betonu, lea naslonjenih na istu opeku

najnovije zgrade. Susrela sam njegov pogled. Povalio si me, rekla sam u sebi.
Bio je to rani stadij onoga za to e mi biti potrebne godine do konanog
sueljavanja. Svoj ivot nisam dijelila s djevojkama i mladiima s kojima sam
odrasla, niti sa studentima s kojima sam pohaala Syracusu, pa ak ni s
prijateljima i ljudima koje sam do tada poznavala. ivot sam dijelila sa
ovjekom koji me silovao. Upravo se on oenio mojom sudbinom.
Prole smo tu etvrt i ule u svijet Pennsylvanijskog sveuilita gdje je
boravila moja sestra. Vrata kua iznajmljenih studentima bila su otvorena, a uz
rub nogostupa, nepropisno parkirani, stajali su kombiji i teretna vozila. Nekome
je palo na pamet organizirati zabavu na dan selidbe. Visoki, bijeli mladii u
majicama bez rukava ili bez majica sjedili su na kauevima na nagostupu i
ispijali pivo iz plastinih aa.
Majka i ja probile smo se do sestrina studentskog doma i parkirale se.
Otac je stigao trenutak kasnije i parkirao u blizini. Trudei se da od mene
sakrije napadaj, majka je izala iz automobila i ushodala se amo-tamo.
Prije no to ga je majka prostrijelila pogledom upozorenja, otac je rekao:
Jesi li vidjela one proklete ivotinje kako se povlae na svakom koraku
i...
Majka me kratko pogledala, a zatim je ponovo pogledala oca.
uti, Bud! rekla je.
Priao mi je i nagnuo se kroz prozor.
Kako si, Alice?
Dobro sam, tata rekla sam.
Bio je uznojen i crven u licu. Bespomoan. Uplaen. Nikad ga nisam ula
da tako govori o crncima ili bilo kojoj drugoj manjini, da osuuje itavu
skupinu.
Otac je otiao sestri javiti da smo stigli. Ostala sam sjediti s majkom u autu.
Nismo razgovarale. Promatrala sam aktivnosti vezane uz selidbu. Studenti su
svoju imovinu trpali u velike platnene vree nalik na one u kojima se prenosi
pota u stranjim prostorijama potanskih ureda. Vukli su ih preko parkiralita
do automobila svojih roditelja. Obitelji su se meusobno pozdravljale. Na
ogoljenom dijelu travnjaka dva mladia igrali su se frizbijem. Kroz prozore
doma moje sestre tretala je glazba s radio-prijamnika. U zraku se osjeala
sloboda i oputenost; studentskim naseljem ljeto se irilo kao zarazna bolest.
Tad se pojavila. Ugledala sam sestru kako izlazi iz zgrade. Jednostavno
sam je morala gledati kako od ulaznih vrata prilazi automobilu, kako prelazi
tridesetak metara, istu onu udaljenost kao to je bila ona kad mi je silovatelj
doviknuo: Hej, djevojko, kai mi kako se zove.
Sjeam se kako se sagnula i zavirila u auto.
48

 Tvoje lice rekla je. Jesi li dobro?

Stvarno mi je dugo trebalo naalila sam se ali konano sam
uspjela zasjeniti tvoje iste petice.
Ma, daj, Alice! rekao je otac. Sestra te je pitala kako si.
Izlazim iz auta rekla sam majci. Osjeam se kao idiot.
Mojoj obitelji bilo je zbog toga neugodno. Ipak sam izala i stala pokraj
auta. Rekla sam da elim vidjeti sobu svoje sestre, vidjeti gdje ivi, da joj elim
pomoi.
Nisam bila dovoljno teko ozlijeena da bi se to odmah primijetilo. Kad me
ovjek ne bi izravno pogledao, ne bi ni primijetio da sam drukija. Dok smo
moja obitelj i ja hodali prema domu moje sestre, ljudi su u nama vidjeli obitelj
kao i svaku drugu majka, otac i dvije keri ali, njihovi bi pogledi zatim na
trenutak zastali i uoili bi neto to je odudaralo. Moje nateeno oko,
posjekotine preko nosa i obraza, nabrekla usta, njeni grimiz modrica koje su se
rascvale. Dok smo hodali, broj zaprepatenih pogleda bivao je sve vei, osjeala
sam ih, ali sam se pretvarala da ih ne zamjeujem. Okruivali su me prelijepi
mladii i djevojke iz jednog od osam elitnih sveuilita, pametne glave i
govnari. Bila sam uvjerena kako to inim samo radi svoje obitelji, jer oni nisu
znali to bi. No inila sam to i radi sebe. Uli smo u dizalo, gdje sam ugledala
slikovite grafite.
U kui jednog kluba, skupina mladia silovala je djevojku. Ona je podnijela
prijavu i pokrenula krivini postupak. Htjela je podnijeti tubu. Pripadnici kluba
i njihovi prijatelji toliko su joj, meutim, zagorali ivot da je morala napustiti
kolu. U vrijeme kad sam posjetila Pennsylvanijski kampus, ona je ve bila
otila. U dizalu studentskog doma moje sestre bio je prilino sirov crte njezinih
irom rairenih nogu, nainjen kemijskom olovkom. Skupina mukih likova
ekala je u redu iza nje. Tekst ispod slike glasio je: Marcie se igra vlakia.
U dizalu sam bila stijenjena s obitelji i studentima koji su ili po jo jednu
rundu svojih stvari. Licem okrenuta zidu, zurila sam u crte koji je prikazivao
Marcie.
Sjeanja na moju obitelj tog dana puna su mrlja. Odve sam bila zaokupljena
glumom, uvjerena da me upravo zato i vole. Ipak, dogodile su se stvari koje su
me povrijedile do sri. Crnac koji u zapadnom dijelu Philadelphije sjedi na
nogostupu, prelijepi mladii na Pennsylvanijskom sveuilitu koji bacaju frizbi,
blistavi naranasti disk koji se u luku uspinje prema nebu a zatim pada na
puteljak. Zastala sam kao ukopana, a jedan je mladi vratolomno dotrao da ga
pokupi. Uspravljajui se, ugledao je moje lice.
Sranje rekao je gledajui me, na trenutak zaprepaten i izbaen iz
igre.
49

Obitelj je sve to vam naposljetku preostaje. Sestra ima sobu u studentskom

domu koju treba vidjeti. Majka ima napadaj panike kojem mora svjedoiti.
Otac, ma on je posve neupuen i mora na sebe preuzeti teret njegova uvoenja
u injenice. Nije sve crno, vidjet e. To su stvari o kojima razmilja umjesto
da padne u nesvijest na arkom suncu, ispred prelijepih mladia, na mjestu gdje
je, kako krue glasine, Marcie vozila vlaki.
Nas etvero vratili smo se kui. Ovaj put sam se vozila s ocem. Shvatila sam da
majka sestri vjerojatno prepriava sve to zna, te da se pripremaju za ono to bi
moglo uslijediti.
Mary je u kuu unijela svoje najosnovnije stvari i otila u svoju sobu da se
raspakira. Trebao je uslijediti neformalan objed, ono to je majka zvala jede
to ulovi, poslije kojeg bi otac otiao u radnu sobu raditi, a ja bih neko vrijeme
provela sa sestrom.
Ali, kad je majka pozvala Mary, ona se nije odazvala. Majka ju je ponovo
pozvala. Stajati u predsoblju i zazivati imena onih koji se nalaze na katu bila je
uobiajena praksa u naoj obitelji. ak ni uiniti to nekoliko puta uzastopce nije
bilo nita neobino. Naposljetku, majka je otila na kat da bi se nekoliko minuta
kasnije vratila.
Zakljuala se u kupaonici rekla je ocu i meni.
Zato, pobogu? pitao je otac. Rezao je komadie sira provolone i
potajno njime hranio pse.
Uzrujana je, Bud rekla je majka.
Svi smo mi uzrujani rekla sam. Zato se ne pridrui zabavi?
Alice, mislim da e joj mnogo znaiti ode li gore, k njoj.
Moda sam neto prigovorila, ali ipak sam otila. Bilo je to obiteljsko
pravilo. Mary bi se zbog neega uzrujala i majka bi me zamolila da odem k njoj.
Pokucala bih na vrata njezine sobe i sjela na rub njezina kreveta, a ona bi leala
na njemu. inila bih ono to sam zvala ohrabrivanje za ivot, i ponekad bih
uspjela nagnati je sie u prizemlje i veera, ili da se barem nasmije mojim
opscenim alama koje bih izmislila iskljuivo za nju.
Toga dana, meutim, znala sam da sam upravo ja ta koju je trebala vidjeti.
Nije to bilo obino, od strane moje majke potaknuto ohrabrivanje; ja sam bila
razlog zato se zakljuala i nije htjela izai.
Popevi se na kat, nesigurno sam pokucala na vrata.
Mary?
Odgovora nije bilo.
Mary rekla sam. ja sam. Pusti me unutra.
Odlazi. Po njezinu glasu znala sam da plae.
50

 Dobro rekla sam. Budimo racionalni! U jednom trenutku pripikit

e mi se, a ne bude li me pustila unutra, morat u se popikiti u tvojoj sobi.
Uslijedila je tiina, a zatim je otkljuala vrata.
Otvorila sam ih.
Bila je to djevojaka kupaonica. Graevinski poduzetnik obloio ju je
ruiastim keramikim ploicama. Mogu samo zamisliti to bi bilo da se u kuu
uselila obitelj s mukom djecom, ali sestra i ja uspjele smo obuzdati mrnju
prema ruiastom okruenju. Ruiasti umivaonik. Ruiaste ploice. Ruiasta
kada. Ruiaste ploice. Bez olakanja.
Mary je otila stati do zida, izmeu kade i klozeta, to je mogue dalje od
mene.
Hej rekla sam. to ti je?
Htjela sam je zagrliti. eljela sam da me zagrli.
ao mi je rekla je. Ti tako dobro proivljava sve to. Ja
jednostavno ne znam kako da se ponaam.
Kad sam joj pokuala prii, udaljila se.
Mary rekla sam. Osjeam se kao govno.
Ne znam kako moe biti tako jaka pogledala me sa suzama na
obrazima.
Dobro je rekla sam sestri. Sve e biti dobro.
Ipak, nije mi doputala da je dodirnem. Nervozno je otperjala od zastora za
tu do draa za runike, kao ptica zatoena u krletki. Rekla sam joj da idem
dolje njupati i da bi mi se trebala pridruiti, zatim sam izala i iza sebe zatvorila
vrata.
Sestra je uvijek bila krhkija od mene. Kad smo jo bile djevojice,
posljednjeg dana kampiranja s kranskom mladei, djeci su podijeljene znake.
Kako bi svako dijete dobilo jednu, odgojitelji su odredili kategorije. Ja sam
dobila znaku za likovnu umjetnost i izradu umjetnikih predmeta, na kojoj se
kao simbol nalazila paleta i kistovi. Sestra je dobila znaku zato to je bila
najtie dijete na kampiranju. Na njezinoj, runo izraenoj znaki, bio je sivi
pusteni mi. Sestra ga je poslije preuzela kao svoj zatitni znak, i to tako to je
na svom potpisu, na repiu slova y, ucrtala malenog mia.
Kad sam sila u prizemlje, majka i otac pitali su za nju. Rekla sam im da e
uskoro sii.
Zna, Alice rekao je otac ako se to ve moralo dogoditi jednoj od
vas, drago mi je to se dogodilo tebi, a ne tvojoj sestri.
Isuse, Bud! rekla je majka.
Samo sam htio rei da je od njih dvije...
Znam to si htio rei, tata rekla sam dodirnuvi mu rukom
podlakticu.
51

 Eto vidi, Jane rekao je.

Majka je smatrala da bi nam obitelj, ili pojam obitelji, trebala u glavama biti na
prvom mjestu tijekom tih prvih nekoliko tjedana. Bio je to krupan zalogaj za
etiri samotnjake due, ali tog ljeta, u drutvu svoje obitelji, nagledala sam se
vie uasnog televizijskog programa no ikad prije ili poslije.
Vrijeme veere postalo je svetinja. Majka, ija je kuhinja bila ureena
natpisima koji su svi, u slobodnom prijevodu, vie-manje znaili Kuharica je
odsutna, svake je veeri pripremala veeru. Sjeam se kako se sestra jednom
prilikom obuzdavala da tatu ne optui za mljackanje. Svi smo se trudili
ponaati to je mogue bolje. Ne mogu ni zamisliti to se dogaalo u njihovim
glavama. Koliko su vjerojatno bili umorni! Jesu li pali na ono moje ponaanje
jake ene ili su se samo pretvarali?
Tih prvih tjedana nosila sam iskljuivo spavaice. Spavaice koje su mi
kupovali majka i otac. Majka bi ocu vjerojatno natuknula da po povratku iz
nabave namirnica skokne kupiti mi spavaicu. Tako smo se svi osjeali imuni,
racionalno rastroni.
I dok bi ostatak obitelj za stolom sjedio u uobiajenoj ljetnoj odjei, ja sam
na svome stolcu sjedila u dugoj, bijeloj spavaici.
Ne sjeam se kako smo do toga doli, ali kad smo doli, ja sam razgovor
preuzela u svoje ruke.
Tema razgovora bilo je silovateljevo oruje. Moda sam im priala o tome
kako je policija moje naoale i silovateljev no pronala na istom podruju,
izvan staze poploane opekom.
Hoe rei da u tunelu nije imao no? upitao me.
Ne rekla sam.
Mislim da ne shvaam.
to se tu ima shvatiti, Bud? pitala je majka. Moda je, poslije
dvadeset godina braka, znala na to cilja. U njihovim intimnim razgovorima
moda me ve branila pred njim.
Kako te je mogao silovati ako nije imao no?
Za naim stolom u blagovaonici moglo je biti buno na bilo koju temu.
Omiljena tema spora bilo je tonije pisanje ili definicija pojedinih rijei. Nije
bilo neobino da netko u blagovaonicu dovue Oxfordski rjenik engleskog
jezika u svakoj prigodi, pa ak i za blagdane ili kad bismo imali goste. Mjeanac
pudla, Webster, ime je dobio po najlake prenosivom rijeniku. Ova prepirka
dovela je, meutim, do jasne muko-enske podjele izmeu dvije ene, sestre
i majke, i oca.
Postala sam svjesna da u izgubiti oca doivi li bojkot. Premda su mu,
branei me, majka i sestra vikale neka uuti, rekla sam im da to elim sama
52

rijeiti. Zamolila sam oca da sa mnom poe na kat, gdje moemo na miru
porazgovarati. Majka i sestra toliko su bile bijesne na njega da su im lica bila
crvena. Moj otac nalikovao je na malog djeaka koji je uvjeren da je shvatio
pravila igre, ali koji se preplaio kad su mu ostali rekli da grijei.
Otili smo na kat, u majinu sobu. On je sjeo na kau, a ja sam sjela preko
puta njega, na stolac pokraj majina stola.
Neu te napasti, tata rekla sam. elim da mi kae zato ne
shvaa, a ja u ti pokuati objasniti.
Ne znam zato nisi pokuala pobjei rekao je.
Jesam.
Ali, kako te je mogao silovati ako mu nisi dopustila?
To ti je kao da kae da sam htjela da mi se to dogodi.
Ali, on u tunelu nije imao no.
Tata rekla sam razmisli malo! Bi li fiziki bilo mogue da me
siluje i pretue istodobno drei no za sve vrijeme u ruci?
Na trenutak se zamislio, a zatim se inilo da se slae sa mnom.
Veini ena koje su silovane rekla sam ak i ako je napada bio
naoruan, oruje za vrijeme silovanja nije upereno u glavu. Nadjaao me je, tata.
Pretukao me. Nisam mogla eljeti da mi se takvo to dogodi, to je nemogue.
Kad se osvrnem na svoje dranje u toj sobi, ne shvaam kako sam mogla
biti tako strpljiva. Na pamet mi pada samo injenica da je njegovo neznanje za
mene bilo nepojmljivo. Bila sam okirana, a istodobno sam osjeala oajniku
potrebu da me shvati. Da me on nije shvatio on koji mi je bio otac, on koji mi
je jasno dao do znanja da eli shvatiti tko bi me onda shvatio?
Nije shvaao to sam sve prola, ili kako se to uope moglo dogoditi bez
pristanka s moje strane. Njegova neupuenost me je boljela. Jo uvijek me boli,
ali ga ne optuujem. Otac moda nije u potpunosti sve shvatio, ali meni je
najvanije bilo to to sam iz one sobe izala znajui koliko mu je znailo to sam
ga pozvala gore, i to sam, to je mogue bolje, pokuala odgovoriti na njegova
pitanja. Voljela sam ga i on je volio mene, a naa komunikacija nije bila
savrena. Nisam to shvaala tako loe. Naposljetku, bila sam spremna na to da
e vijest o mome silovanju unititi sve u mom ivotu. ivjeli smo, a u tim, prvim
tjednima, to je bilo najvanije.
Premda je bila neto to sam mogla dijeliti sa svojom obitelji, tako to bi svatko
od nas ostao na svom otoiu boli, televizija je istodobno bila i problematina.
Oduvijek sam voljela gledati Kojaka. Bio je elav i cinian, a kratke
reenice izgovarao bi s lizalicom u kutu usana. Ipak, imao je veliko srce. Bdio je
nad mirom u itavom gradu, a istodobno je morao paziti i na svog eprtljavog
brata. Zato mi je bio privlaan.
53

I tako, Kojaka sam gledala leei u spavaici i ispijajui okoladne frapee.

(Kruta hrana u poetku mi je predstavljala problem. Isprva su mi usta bila toliko
ranjava od sodomije, a poslije me je hrana koju bih trpala u usta previe
podsjeala na silovateljev penis.)
Bilo je podnoljivo kad bih Kojaka gledala sama, jer premda je bilo nasilja,
ono je bilo oigledno fikcijsko. (Gdje je smrad? Krv? Zato sve rtve imaju
savrena lica i tijela?) No, postajala bih napeta kad god bi ga sestra, majka ili
otac gledali sa mnom.
Sjeam se kako je sestra jednom sjela na stolicu za ljuljanje preko puta mog
mjesta na kauu. Uvijek bi me pitala elim li gledati odreeni program prije no
to bi ga ukljuila. itavih sat ili dva gledanja programa bila bi napeta. Po
njezinoj glavi tono bih znala kad je zabrinuta, zato to se okretala da provjeri
kako sam.
Dobro sam, Mary rekla bih tad, jer sam mogla tono predvidjeti
njezinu zabrinutost.
Bila sam zbog toga bijesna na nju i na svoje roditelje. Bio mi je potreban
privid da sam u naoj kui jo uvijek onakva kakva sam i bila. Premda smijeno,
meni je to bilo od iznimne vanosti, te sam zurenje lanova obitelji doivljavala
kao izdaju, premda mi je razum govorio drukije.
Trebalo mi je poprilino vremena da shvatim kako takve televizijske
emisije njih mogu uzrujati znatno vie nego mene. Nikad im to nisam rekla i
zato nisu imali pojma to se dogodilo u tunelu nisu bili upueni u detalje. U
glavi su slagali uase od mate i nonih mora, pokuavajui oblikovati ono to je
bila stvarnost njihove keri, odnosno sestre. Ja sam znala to se tono dogodilo.
No, moe li se to priopiti ljudima koje voli? Rei im da je po meni netko
piao, ili da sam uzvratila poljubac zato to nisam htjela umrijeti?
To pitanje jo uvijek me progoni. Kome god sam, prijatelju ili ljubavniku,
ispriala te rune injenice, vie me nisu jednako gledali. esto bi me gledali sa
strahopotovanjem ili divljenjem, ponekad bih u njihovim oima vidjela
gaenje, jednom ili dvaput u njihovim sam oima vidjela bijes uperen protiv
neeg to nisam znala odrediti. Neki mukarci i lezbijke doivljavaju to kao
poticaj ili misiju, kao da bi me seksualiziranjem naeg odnosa mogli izvui iz
ruevina onog dana. Naravno, ak je i njihov najvei trud beskoristan. Nitko
nikog ne moe niotkud izvui. Spaava samog sebe ili ti nema spasa.

54

PET
oja majka bila je lanica Crkvenog vijea Episkopalne crkve svetog Petra.
Toj crkvi pripadamo otkad smo se doselili u Pennsylvaniju, kad mi je bilo
pet godina.
Pastor, otac Breuninger, bio mi je drag, kao i njegov sin Paul, koji mi je bio
vrnjak. Na koledu prepoznala bih oca Breuningera u djelu Henryja Fieldinga;
ako i ne pretjerano pronicav, bio je to prijazan ovjek koji je bio dua male ali
pobone kongregacije. Paul je svake godine upljanima prodavao boine
vijence, a njegova supruga, Phyllis, bila je visoka i egzaltirana ena. Ova
posljednja osobina bila je meta dobronamjernih, ali i prilino borbenih
komentara moje majke.
Poslije slube Boje voljela sam se igrati na groblju; voljela sam sluati
komentare svojih roditelja prije i poslije slube; voljela sam kad bi mi upljani
posveivali pozornost; a voljela sam i Myru Narbonne, kojom sam bila posve
zaluena. Ona je bila moja najdraa starica i majina. Myra je voljela rei:
Ostarjela sam prije no to je to postalo moderno. Njezin veliki trbuh ili sve
rjea, sijeda kosa esto su bili sredinja tema njezinih ala na svoj raun. U
kongregaciji prepunoj uglavnom otmjenih likova odjevenih u savreno skrojenu
odjeu, koju su odijevali svake nedjelje i koja se ve doimala pomalo ofucano,
Myra je bila daak svjeine. ilama joj je tekla sasvim pristojna koliina plave
krvi, a ipak je odijevala iroke suknje koje se omataju oko tijela, a koje su,
prema njezinim rijeima, jeftine kao stolnjaci. Koulja je nije mogla posve
obujmiti, jer su joj se dojke primicale sve blie i blie zemlji. U grudnjak je
gurala papirnate ubruse, ba kao i moja baka iz istonog Tennesseeja, a davala
bi mi kolaie kad bih se vratila s igre na groblju. Bila je u braku sa ovjekom
koji se zvao Ed. Ed nije esto dolazio na slubu Boju, a kad bi doao, izgledao
je kao da se pita kad e konano moi otii.
Bila sam u njihovoj kui. Imali su bazen i voljeli su kad bi se mladi dolazili
kupati u njemu. Imali su psa kojeg su prozvali Freckles, zbog pjega, a imali su i
nekoliko maaka, ukljuujui i najdeblju bretonsku maku koju sam ikad
vidjela. U viim razredima osnovne i itave srednje kole, Myra me je
ohrabrivala u elji da postanem slikarica. I sama je slikala, a njihov staklenik
pretvorila je u atelijer. Mislim da je osjeala, premda o tome nikad nismo
razgovarale, da u roditeljskom domu nisam sretna.

55

Na prvoj godini studija u Syracusi, dok sam s Mary Alicom obilazila sveuiline
kafie u Ulici Marshall, kod kue su se dogodile meni nepojmljive stvari.
Myra nije zakljuavala ulazna vrata. Neprestance je izlazila u vrt i vraala
se u kuu. Freckles je morao izlaziti. Nikad nisu imali nikakvih problema, a
premda im je kua bila daleko od ceste i skrivena iza zastora stabala, ivjeli su u
susjedstvu privatnih posjednika. Myra zato nije mogla zamisliti dan kad e joj tri
mukarca sa arapama navuenim preko glave presjei telefonsku liniju i
provaliti u kuu.
Razdvojili su Myru i Eda, Myru su svezali. Nisu bili zadovoljni malom
koliinom novca to su je pronali u kui. Toliko su tukli Eda da je on pao preko
stuba u podrum. Jedan od njih spustio se vidjeti kako je. Drugi je pretraivao
kuu. Trei, kojeg su ostali zvali Joey, ostao je s Myrom, obraao joj se sa
stara i dijelio joj amare.
Uzeli su to su mogli. Joey je Myri rekao da ostane gdje jest, da nikamo ne
ide i da joj je suprug mrtav. Zatim su otili. Leei na tlu, Myra se uspjela
osloboditi ueta. Nije se mogla spustiti u podrum da provjeri kako je Ed, zato to
je osjeala da joj je neto slomljeno u stopalu. Tad nije znala, ali i rebra su joj
bila slomljena.
Protivno Joeyovoj naredbi, Myra je izala iz kue. Bila je previe uplaena
da bi izala na cestu. Zato je puzala kroz grmlje iza stranjeg dvorita
priblino kilometar dok nije dola do druge, manje prometne ceste. Ustala je,
bosonoga i krvava. Naposljetku, se pojavio automobil i ona ga je zaustavila.
Prila je prozoru automobila.
Molim vas, pozovite pomo rekla je vozau bez pratnje. Tri
mukarca provalili su nam u nau kuu. Mislim da su mi ubili supruga.
Ne mogu vam pomoi, gospoo.
Tad je shvatila tko je u automobilu. Bio je to Joey, i bio je sam. Prepoznala
mu je glas. Dobro ga je pogledala; preko lica nije nosio arapu.
Bjei od mene! rekao joj je kad ga je, prepoznavi ga, epala za
ruku.
Dodao je gas i ona je pala na cestu. Nastavila je hodati, sve dok nije dola
do kue iz koje je telefonom pozvala pomo. Ed je hitno odvezen u bolnicu.
Lijenici su joj poslije rekli da bi Ed nasmrt iskrvario da nije pola potraiti
pomo.
Poslije, te zime, upu sv Petra potreslo je uhienje Paula Breuningera.
U niim razredima srednje kole, Paul je prestao prodavati boine vijence.
Poeo je putati kovravu, riu kosu da izraste i vie se nije redovito pojavljivao
u crkvi. Majka mi je rekla da je Paul imao zaseban ulaz u kuu, da je otac
Breuninger osjetio kako gubi nadzor nad njim. U veljai, dobrano drogiran, Paul
je uao u cvjearnicu na 30. ulici i od gospoe Mole zatraio jednu utu ruu.
56

On i njegov partner, koji ga je ekao u automobilu, itav tjedan proveli su u

izvianju. Paul bi svaki put zatraio jednu utu ruu i promatrao blagajnu dok bi
gospoa Mole ukucavala raun.
Za pljaku su, meutim, odabrali pogrean dan. Nekoliko trenutaka ranije,
njezin je suprug iz blagajne uzeo tjednu zaradu. Gospoa Mole u blagajni je
imala manje od etiri dolara. Paul se razbjesnio. Noem je gospoi Mole
petnaest puta izbo lice i vrat, viui: Crkni kuko, crkni! Gospoa Mole nije
ga posluala. Uspjela je izai iz cvjearnice i sruila se na gomilu snijega. Jedna
ena ugledala je krv koja je polagano kapala niz snijeg. Slijedila je krvavi trag i
pronala gospou Mole kako bez svijesti lei na snijegu.
U svibnju, poslije silovanja, vratila sam se u istraumatiziranu kongregaciju u
kojoj je, vie od ikog istraumatiziran bio otac Breuninger. Kao lanica Crkvenog
vijea, tog proljea moja majka je s njim dijelila njegovu bol. Paul je bio uhien
i odlueno je da e mu suditi kao odrasloj osobi, premda mu je bilo tek
sedamnaest. Otac Breuninger nije ni slutio da mu sin, jo od petnaeste godine,
svakoga dana pije viski. Nije imao pojma o drogi koja je pronaena u Paulovoj
sobi, a tek je povrno bio upuen u njegovo markiranje iz kole. Paulovu drskost
otac Breuninger pripisivao je pubertetskoj krizi.
Kako je bila lanica Crkvenog vijea i kako mu je vjerovala, majka je ocu
Breuningeru rekla da sam bila silovana. On je to objavio u crkvi. Nije izgovorio
rije silovanje, ali je rekao da sam brutalno napadnuta u parku u blizini
kampusa. U pitanju je bila pljaka. Svakom iskusnom starcu to je moglo znaiti
samo jedno. Dok je pria kruila uokolo, shvatili su da mi nijedna kost nije
slomljena, te su se pitali koliko je brutalan bio taj napad. Ah... to...
Otac Breuninger pojavio se kod nas. Sjeam se samilosti u njegovim
oima. Ve tad osjeala sam kako na mene gleda kao i na svog sina kao na
dijete koje je na rubu ponora odrastanja sve izgubilo. Od majke sam doznala
kako je ocu Breuningeru bio problem Paula smatrati odgovornim za napad
noem na gospou Mole. Optuivao je za to drogu, njegova
dvadesetdvogodinjeg ortaka, optuivao je sama sebe. Nije mogao optuiti
Paula.
Moja obitelj okupila se u dnevnom boravku, u najmanje koritenoj
prostoriji u itavoj kui. Ukoeno smo sjedili na rubovima antiknog pokustva.
Majka je Fredu kako su odrasli zvali oca Breuningera donijela neto za
pie, aj. askali smo. Sjedila sam na modrom, svilenom kauu, skupocjenom
posjedu mog oca, na koji su djeca i psi imali zabranu pristupa. (Jedne godine, za
Boi, s pomou keksa na svijetloplavu svilu sam namamila jednog baseta.
Izradila sam nekoliko fotografija psa koji na kauu vae keks, uokvirila sam ih,
a zatim sam ih darovala tati.)
Otac Breuninger rekao nam je da ustanemo, stanemo ukrug i da se
uhvatimo za ruke. Bio je odjeven u mantiju i oko vrata je nosio bijeli kolar.
57

Svilena rojta konopca svezanog oko pojasa nakratko se zanjihala u zraku, a

zatim se smirila.
Pomolimo se! rekao je.
Bila sam zaprepatena. Moja obitelj bila je obitelj kritikih komentara,
intelekta i skepticizma. Ovo mi je bilo licemjerno. Dok je on izgovarao molitvu,
podigla sam glavu i pogledom prela preko Mary, svojih roditelja i oca
Breuningera. Glave su im bile pognute, oi sklopljene. Nisam htjela sklopiti oi.
Molili smo za moju duu. Zurila sam u meunoje oca Breuningera. Zamiljala
sam kako izgleda ispod sve te crnine. Bio je mukarac. Imao je kurac kao i svaki
drugi mukarac. Pitala sam se to mu daje pravo da moli za moju duu.
Na pamet mi je palo jo neto njegov sin, Paul. Dok sam tako stajala,
kroz glavu mi je prolazio Paul kako je uhien, Paul koji e morati odrobijati
svoje. Mislila sam na Paula koji je tako nisko pao, i koliko se dobro gospoa
Mole zbog toga jamano osjea. Paul je bio u krivu. Otac Breuninger, koji je
itav ivot proveo molei se Bogu, izgubio je sina, uistinu ga je izgubio, vie no
to u ja ikad biti izgubljena. Ja sam bila u pravu. Iznenada, osjetila sam se
mono, osjetila sam da je glupost ovo to moja obitelj ini iz vjere, uvjerenja ili
samilosti. Prozrela sam njihovu prijetvornost i bila sam ljuta na njih. Bila sam
ljuta to stojimo na sagu u dnevnoj sobi sobi za posebne prigode, proslave ili
blagdane to se zbog mene mole Bogu, u kojeg nisam bila uvjerena da
vjeruju.
Otac Breuninger naposljetku je otiao. Morala sam ga zagrliti. Mirisao je
na losion poslije brijanja i na kuglice naftalina iz ormara u sakristiji, u kojem je
drao svoje sveeniko ruho. Bio je on ist i dobronamjeran ovjek.
Proivljavao je vlastitu krizu, ali nije bilo naina da budem uz njega, putem
Boga ili ikako drukije.
U posjet su nam zatim dole stare gospoe. Divne, ljubazne, pronicave
stare gospoe.
Kako bi koja od njih dola, majka bi je poslala u dnevnu sobu i posjela u
omiljeni naslonja mojih roditelja. Taj naslonja imao je jedinstveno povoljan
poloaj. Osoba koja bi u njemu sjedila imala je pogled na itavu dnevnu sobu (s
desne strane nalazio se modri kau) i blagovaonicu, gdje je na vidnom mjestu
bio izloen srebrni servis za aj. Kad bi nas te gospoe posjetile, majka bi im aj
posluila u porculanskom servisu koji su roditelji dobili kao vjenani dar, a
majka bi se prema njima odnosila kao prema neuobiajenim gostima koji
zasluuju sve poasti.
Prva se pojavila Betty Jeitles. Betty Jeitles imala je novca. ivjela je u
prelijepoj kui u blizini Valley Forgea za kojim je majka eznula, a kroz koji bi
se brzo provezla automobilom kako nitko ne bi pomislio da je zavidna. Bettyno
lice bilo je puno dubokih bora. Izgledala je kao egzotina vrsta psa, kao
kultiviran shar-pei, a govorila je s aristokratskim naglaskom koji je majka
objanjavala izrazom ena starog kova.
58

Za gospou Jeitles odjenula sam spavaicu i kuni ogrta. Ponovo sam

sjedila na modrom kauu. Darovala mi je knjigu: Akienfield: Portret kineskog
sela. Sjetila se kako sam, kao djevojica, gospoama za popodnevnog ispijanja
kave izjavila da elim postati arheolog. Njezin kratki posjet proveli smo u
neobaveznom avrljanju. Majka je priskoila u pomo. Govorila je o crkvi i o
Fredu. Betty je sluala. Poslije svakih nekoliko reenica klimnula bi glavom i
dodala nekoliko rijei. Sjeam se kako me je pogledavala dok je majka govorila;
koliko je eljela neto rei, i kako rije koju je htjela izgovoriti nije bila ona koju
je lako prevaliti preko usana.
Sljedea se pojavila Peggy ONeil koju su roditelji zvali stara frajla.
Peggy nije potjecala iz bogate obitelji. Novac je stekla radei u koli itav ivot i
budno pazei na uteevinu. Stanovala je daleko od glavne ceste, u simpatinoj
kui pokraj koje moja majka nikad nije zastajkivala. Kosu je bojila najtamnijom
nijansom crne boje. Kao u Myre, njezina ua specijalnost bile su torbice
prilagoene pojedinom godinjem dobu. Pletene torbice oslikane lubenicama za
proljee, ili torbice s perlicama nanizanim na rese od sirove govee koe za
jesen. Odjea joj je bila poslovino prozaina tkanine sa cvjetnim uzorkom ili
lagane, prugaste tkanine. Tkaninama kao da je temeljna uloga bila pogled
promatraa skrenuti s oblika njezina tijela. Sad kad sam i sama uiteljica, takvu
odjeu nazivam uiteljskom.
Ako mi je Peggy donijela kakav dar, vie ga se ne sjeam. No, Peggy koja
je bila znatno manje rezervirana od gospoe Jeitles, nije ni trebala donositi
darove. Bila je takva da sam samu sebe morala neprestano opominjati da je ne
oslovim s Peggy, ve s gospoice ONeil. Bez prestanka se alila i
nasmijavala me. Priala je koliko ju je strah biti u njezinoj kui. Rekla mi je da
je za enu opasno ivjeti sama. Rekla mi je da sam iznimna osoba, da sam jaka i
da u preboljeti sve to. Takoer, smijeei se, premda je bila posve ozbiljna,
rekla mi je kako uope nije loe biti stara frajla.
Myra je dola posljednja.
Voljela bih da se sjeam njezina posjeta. Ili, bolje reeno, voljela bih da se
mogu sjetiti detalja, njezine odjee, kako smo sjedili ili to je rekla. Sjeam se
samo da sam iznenada osjetila da sam u prisutnost nekog tko shvaa. Ne samo
da je bila upuena u injenice bliske njezinu iskustvu ve je znala i to
osjeam.
Sjela je u naslonja. Njezina prisutnost za mene je bila utjeha i spas. Ed se
nije bio potpuno oporavio od batina, niti e se ikad oporaviti. Primio je previe
udaraca u glavu. Bio je smuen, veoma zbunjen. Myra je bila poput mene: ljudi
su od nje oekivali da bude jaka. Njezin vanjski izgled, ba kao i njezina
reputacija ljude su naveli na uvjerenje kako se od svih starih gospoa u crkvi to
dogodilo ba najilavijoj. Priala mi je o trojici mukaraca. Smijala se dok je
ponavljala kako oni nisu imali pojma koliko ena njezinih godina moe biti
59

borbena. Naknadno je policiji dala iskaz. Joey je uhien zahvaljujui njezinu

opisu. Ipak, nad njezinim oima nadvila bi se sjena kad god bi govorila o Edu.
Majka je promatrala Myru ne bi li na njoj pronala dokaz da u se i ja
oporaviti. Ja sam, pak, Myru promatrala traei potvrdu da me razumije. U
jednom trenutku, ona je rekla:
Ono to se dogodilo meni nije nita u usporedbi s onim to se tebi
dogodilo. Ti si lijepa i mlada. Ja nikog ne privlaim na taj nain.
Ja sam silovana rekla sam.
Zrak u prostoriji bio je nepomian, a majka je iznenada osjetila nelagodu.
Dnevna soba po kojoj su paljivo bili razmjeteni i ulateni antikni predmeti, u
kojoj su glavninu naslonjaa krasili majini vezeni jastuii, sa ijih su zidova u
nas zurili tmurni portreti panjolskih plemenitaa, vie nije bila ista. Osjeala
sam da to moram rei. Istodobno sam, meutim, osjeala i kako je ta tvrdnja
nalik na vandalski in. Bilo je to kao da sam preko sobe prelila vedro puno krvi,
preko modrog kaua, Myre, naslonjaa, preko majke.
Nas tri sjedile smo i gledale krv kako se cijedi.
Znam rekla je Myra.
Morala sam izgovoriti tu rije rekla sam.
Teka je to rije.
Nije to stvar koja mi se dogodila, ili napad, ili premlaivanje, ili
ono. Mislim da je vano stvari nazvati njihovim imenima.
To je silovanje rekla je. A meni se to nije dogodilo.
Ponovo smo se vratile banalnim temama razgovora. Neto kasnije, otila je.
Ali ja sam uspjela stupiti u vezu s planetom drukijim od onog na kojem ive
moji roditelji i sestra. Bio je to planet na kojem je nasilje nekom promijenilo
ivot.
Istog poslijepodneva, do nae kue svratio je mladi iz nae crkve, stariji brat
jednog mog prijatelja. Onako u spavaici, bila sam na trijemu. Sestra je bila u
svojoj sobi.
Djevojke, Jonathan nam je doao u posjet doviknula nam je majka iz
prednjeg predsoblja.
Moda je u pitanju bila njegova pjeanoplava kosa, ili injenica da je ve
bio zavrio koled i da je dobio posao u kotskoj, ili to to je njegova majka o
njemu imala tako visoko miljenje da smo znale sve o ivotu tog zlatnog
momka; to god bilo u pitanju, sestra i ja bile smo u njega preutno zatreskane.
Istodobno smo se pojavile u predsoblju ja iz stranjeg dijela kue, a sestra se
spustila spiralnim stubama. Dok mu je prilazila, njegov je pogled bio uprt u nju.
Sestra se nije prenemagala. Ne mogu je optuiti ni hinila pretjeranu ednosti, niti
da ga je zavodila. Bila je lijepa. Smijeio joj se i tad su zapoele uobiajene
60

uvodne pristojnosti: Kako si? Dobro. Kako si ti? Tek tad je ugledao mene
na vratima dnevne sobe. Izgledao je kao da mu je pogled pao na neto emu tu
nije mjesto.
Kratko smo popriali. Sestra i Jonathan zatim su preli u dnevnu sobu, a ja
sam se udaljila. Vratila sam se u stranji dio kue, zatvorila vrata obiteljske
prostorije, izala na trijem i sjela ondje leima okrenuta kui. Plakala sam.
Glavom mi je proao izraz dobri deki. Vidjela sam kako me je Jonathan
gledao i bila sam sigurna u jedno: Nikad me nee poeljeti nijedan dobar deko.
Bila sam olienje svega onog vezanog uz silovanje; bila sam drukija,
okrvavljena, oteena roba, unitena.
Kad je Jonathan otiao, sestra je bila sva ustreptala.
Prila sam vratima obiteljske prostorije. Nisu me vidjele, no kroz prozor
koji gleda na trijem ula sam veseli glas svoje sestre.
Mislim da mu se svia rekla je majka.
Stvarno? pitala je sestra, iji je glas dosegnuo vrhunac na
posljednjem slogu.
Tako je izgledalo odgovorila je majka.
Svia mu se Mary dala sam im do znanja da sam tu zato to Mary
nije silovana!
Alice rekla je majka. ne budi takva!
On je dobar deko rekla sam. Mene nikad nee pogledati nijedan
dobar deko.
Sestra je bila zaprepatena. Kao da joj tone brod. Trenutak prije bila je
vesela, to je i zasluila. itavih tjedana dana po povratku kui, dane je
provodila u svojoj sobi, daleko od raspra i ne privlaei pozornost.
Alice rekla je majka. To nije istina.
Jest, istina je. Da si ga samo vidjela kako me je gledao. Nije znao to bi.
Vikala sam. Posljedica toga bio je oev izlazak iz akademske zatvorenosti
u njegovoj radnoj sobi.
Kakva je to gungula? pitao je ulazei u obiteljsku sobu. U desnoj ruci
drao je naoale za itanje, a izgledao je, kako je to esto bivalo, kao da ga je
tko grubo probudio iz ivota u panjolskoj u osamnaestom stoljeu.
Hvala ti to si nam se pridruio, Bud rekla je majka. Ali nemoj se
mijeati.
Mene nikad nee poeljeti nijedan dobar deko ponovila sam.
Otac, koji uope nije znao o emu je rije, bio je uasnut.
Alice, zato tako govori?
Zato to je to istina! povikala sam. Zato to sam silovana i vie me
nitko nee htjeti.
61

 To je neumjesno rekao je. Lijepa si djevojka i dakako da e dobri

deki htjeti izlaziti s tobom.
Sranje. Dobri deki ne izlaze sa rtvama silovanja!
Uistinu sam urlala. Sestra se povukla u svoju sobu, a ja sam joj doviknula:
Dobro, zapii to u svoj dnevnik. Danas me je posjetio pristojan deko.
Ja to nikad neu moi zapisati.
Ostavi svoju sestru na miru rekla je majka.
Po emu je ona tako posebna? Ona moe biti u svojoj sobi dok mene
drite pod paskom. Tata uokolo tumara kao da u se raspasti ako me dodirne, a
ti se skriva u praonici kako bi prikrila napadaje!
Daj, Alice rekao je otac. Samo si malo uzrujana.
Majka je poela trljati dojke.
Tvoja majka i ja dajemo sve od sebe rekao je otac. Samo ne
znamo to nam je initi.
Za poetak biste mogli izgovoriti tu rije rekla sam, sva ukoena, lica
crvenog od vikanja, ali suze su mi ponovo navirale na oi.
Koju rije?
Silovanje, tata rekla sam. Silovanje. Razlog zbog kojeg ljudi u
mene zure, zato ne znam to bih sa sobom, ono to nam stare gospoe dovodi u
posjet, zbog ega je mama uznemirena, ono zbog ega je Jonathan Gulick u
mene zurio kao u nakazu. Eto!
Smiri se, Alice govorio je otac. Uzrujava mamu.
Bilo je to tono. Mama se bila skutrila na suprotnom kraju kaua daleko
od nas. Povijena u struku, jednom rukom drala se za glavu, a drugom je trljala
prsa izmeu dojki. Otvoreno sam joj tad zamjerila. Zamjerila sam joj to
pozornost uvijek poklanja slabijem.
Zazvonilo je zvonce na ulaznim vratima. Bio je to Tom McAllister. Godinu
dana stariji od mene, najzgodniji mladi kojeg sam poznavala. Majka je bila
uvjerena da nalikuje na glumca Toma Selleca. Toma nisam bila vidjela od
polnoke, za Boi. Tad smo pjevali crkvene pjesme. Potkraj pjesme, kad sam
se okrenula u klupi, on mi se nasmijeio.
Dok mu je moj otac otvarao vrata i putao ga u kuu, mugnula sam kroz
stranje predsoblje kako bih se umila u kupaonici u prizemlju. Hladnom vodom
osvjeila sam lice i prstima pokuala zaeljati kosu.
Ovratnik kunog ogrtaa namjestila sam tako da sakrije modrice koje su na
vratu ostavile silovateljeve ruke. Plakala sam svakodnevno, pa su mi oi
neprestano bile nateene. Poeljela sam izgledati bolje. Biti lijepa, kao moja
sestra.
Majka i otac pozvali su Toma na trijem. Kad sam im se pridruila, on je
ustao s kaua na kojem je sjedio.
62

 Ovo je za tebe rekao je pruajui mi buket cvijea. Imam i dar za

tebe. Mama mi je pomogla pri izboru.
Zurio je u mene. Njegovo motrenje ipak sam doivljavala drukije od
pogleda Jonathana Gulicka.
Majka nam je donijela sokove, a nakon kratkog razgovora s Tomom o
predavanjima u Hramu, uzela je cvijee kako bi ga stavila u vodu, dok je otac s
trijema otiao itati u dnevnu sobu.
Sjeli smo na kau. Bila sam zaokupljena otvaranjem dara. Bila je to alica
sa crteem make koja u ruci nosi pregrt balona vrsta dara koji bi, da su
okolnosti bile drukije, prezreno pogledala. Dar sam sad uistinu smatrala
prekrasnim i moje zahvaljivanje Tomu bilo je iskreno. Bio je on moj dobar
deko.
Izgleda bolje no to sam mislio rekao je.
Hvala.
Sluajui veleasnog Breuningera zakljuio sam da si gadno pretuena.
Tek tad sam shvatila kako on, za razliku od starih gospoa, iza tih rijei
nije vidio nikakvo skriveno znaenje.
Ti zna, zar ne? pitala sam ga.
Lice mu je bilo bezizraajno.
to znam?
to mi se uistinu dogodilo.
U crkvi su rekli da si opljakana u parku.
Pomno sam ga promotrila. Izraz njegova lica ostao je nepromijenjen.
Bila sam silovana, Tom rekla sam.
Bio je zaprepaten.
Moe otii ako eli rekla sam. Zurila sam u alicu koju sam drala
u rukama.
Nisam znao, nitko mi nije rekao rekao je. Ba mi je ao.
Izgovarajui ono to je uistinu mislio, odmaknuo se od mene. Dranje mu
je postalo ukoeno. Premda nije ustao da ode, izgledalo je kao da se svim silama
trudi u prostor izmeu nas ugurati to je mogue veu koliinu zraka.
E, sad zna rekla sam. Mijenja li to tvoje osjeaje prema meni?
Nita se tu nije moglo. to je mogao rei? Dakako da je ono to je uo
moralo utjecati na njega. Uvjerena sam da jest, ali tad nisam htjela uti meni sad
poznati odgovor, htjela sam uti ono to on kae.
Ne, naravno da ne mijenja. Samo sam, jao, ne znam to bih rekao.
Ono to mi je od tog poslijepodneva ostalo, osim sigurnosti da e me
uskoro nazvati i da emo se vidjeti, bila je ta rijeca kojom je odgovorio na moje
pitanje: ne.
63

Dakako da mu nisam uistinu vjerovala. Bila sam dovoljno pametna da znam

kako je samo rekao ono to bi rekao i svaki dobar deko. Odgojena sam da
budem dobra djevojka; i ja sam znala to treba rei u prigodnom trenutku. Ali
budui da je u pitanju bio mladi mojih godina, u odnosu na ostale posjetitelje
njegov je lik zadobio junake razmjere. Nijedna stara gospoa, pa ak ni Myra,
nije mi mogla dati ono to mi je darovao Tom, i majka je to dobro znala. itav
tjedan hvalila je Toma, a otac, koji bi se u normalnim okolnostima veselo
narugao momku koji se usudio pitati ga u kojoj zemlji ljudi govore latinski,
prihvatio je tu njezinu igru. Igru sam prihvatila i ja, premda smo znali da je
osuena na propast; bilo je bespredmetno pretvarati se da se nisam promijenila.
Nekoliko dana kasnije dolo je do jo jednog njegova posjeta koji je za
Toma bio znatno tei. Ponovo smo sjedili na trijemu. Ovaj put on je govorio, a
ja sam ga sluala. Po odlasku od nas, rekao je, vratio se kui i majci ispriao to
je uo. Ona nije bila iznenaena, ak je to bila i naslutila iz prie oca
Breuningera. Iste veeri, ili sljedeega dana, vie se ne sjeam tono, Tomova
majka pozvala je Toma i njegovu mlau sestru Sandru u kuhinju i rekla im da
im ima neto rei.
Tom je rekao da je stajala ispred sudopera, njima okrenuta leima. Zurei
kroz prozor ispriala im je kako je i sama bila silovana. Bilo joj je osamnaest
godina kad se to dogodilo. Sve dotad, nikom to nije priznala. Dogodilo se to na
eljeznikoj postaji, kad je ila posjetiti brata koji je studirao izvan rodnog
grada. Najbolje se sjeam onog dijela kad je Tom ispriao kako je iskliznula iz
svog novog kaputa kad su je dva mukarca epala, i kako je potrala. Svejedno
su je uhvatili.
I dok su se suze kotrljale niz Tomovo lice, ja sam pomislila kako me je
silovatelj epao za moju dugu kosu.
Ne znam to bih ja uinio ili rekao rekao je Tom.
Ne moe ti tu nita rekla sam mu.
Voljela bih da mogu izbrisati posljednju reenicu koju sam rekla Tomu.
Voljela bih da sam mu rekla:
Ve ini, Tome. Slua je.
Pitam se kako je Tomova majka uspjela nastaviti dalje, udati se i imati
obitelj i nikome ne ispriati to joj se dogodilo.
Poslije tih posjeta u rano ljeto, Tom i ja viali smo se u crkvi. No tad se vie
nisam trudila privui Tomovu pozornost, ili biti viena u drutvu zgodna
mladia. Budno sam motrila njegovu majku. Znala je da znam to joj se
dogodilo, a i ona je jamano znala za mene, ali nikada nismo porazgovarale.
Tom i ja postupno smo se meusobno udaljili. Do toga bi ionako dolo prije ili
kasnije, premda je pria o mom silovanju u njihove ivote uletjela nezvana
64

poput oluje. Ubrzala je razotkrivanje tajni unutar obitelji. Ne znam kako je to

razotkrivanje u konanici utjecalo na njih. Putem svog sina, gospoa McAllister
darovala mi je meutim dvije stvari spoznaju o tome da u mom svijetu ivi
jo jedna rtva silovanja, i dokaz da podijeliti priu s ostalima ima veliku mo.
Moja elja da ispriam proivljeno bila je trenutana. Izniknula je iz odgovora
koji je u meni bio toliko duboko ukorijenjen da je nisam mogla obuzdati ak ni
da sam pokuala.
Moja obitelj imala je svoje tajne, a ja sam, jo od najranije dobi, bila
poznata po tome to sam ih otkrivala. Mrzila sam aputanje i skrivanje od
drugih, ona neprestana upozorenja da budem tia jer e me susjedi uti. Moj
uobiajeni odgovor na to bio je: Pa to onda?
Nedavno, majka i ja razgovarale smo o tome kako sauvati njezin obraz u
oblinjoj prodavaonici elektronike opreme.
Uvjerena sam da trgovaki pomonik misli da sam ja luakinja rekla
je majka u vezi s povratom mobitela.
Mama, ljudi neprestano vraaju kupljene stvari rekla sam.
Ve sam ga jednom vratila.
Onda e trgovac misliti da si dave, isto sumnjam da e pomisliti da si
luakinja.
Jednostavno se tamo vie ne smijem vratiti. Ve ih ujem kako govore:
Oh, evo opet one stare koja ne bi znala ni kako funkcionira vilica kad bi uz nju
bila uputa za uporabu.
Mama rekla sam. Oni neprestano zamjenjuju stvari.
To mi je sad smijeno, ali odrastajui spoznala sam kako brinuti se o tuem
miljenju znai imati tajne. Moja baka, mamina mama, imala je brata koji je
umro pijan. Njegovo tijelo, tri tjedna kasnije, pronaao je mlai brat. Moja sestra
i ja upozorene smo da baki nikad ne kaemo da je mama alkoholiarka. Nismo
smjele govoriti ni o njezinim napadajima koje se trudila prikriti za naih posjeta
Bethesdi, gdje su njezini roditelji ivjeli. I premda su nai roditelji psovali kao
koijai, sestra i ja nismo smjele psovati. I premda smo ule to misle o akonu
crkve sv Petra (prepotentni kreten), to misle o susjedima (sa svim tim salom,
nije daleko od infarkta), to misle o jednoj sestri dok bi druga bila u svojoj sobi
mi to nismo smjele ponavljati.
inilo se da sama po sebi nisam sposobna drati se tih naputaka. Kad smo
se iz Rockvillea u Marylandu preselili u Pennsylvaniju, kad je meni bilo pet
godina, moja sestra je morala ponavljati trei razred, zato to je bila premlada za
etvrti razred, prema propisima Odjela za prosvjetu okruga East Whiteland. I
tako, samo zbog toga, jo godinu dana morala je provesti u treem razredu. Za
nju je to bilo traumatino iskustvo zato to je pasti godinu u dobi od osam
godina najgore iskustvo u novom gradu. Majka je rekla da to nitko ne mora
65

znati. Zaboravila je da bi mi morala zaiti usta da taj podatak ne izae iz nae

kue.
Nekoliko dana nakon to smo se smjestili u novoj kui, bila sam u
stranjem dvoritu s naim basetom Feijoom. Susrela sam ondje susjedu,
gospou Cochran, koja se naklonila i predstavila mi se. Imala je sina mojih
godina, Briana, i jamano je htjela doznati neke pojedinosti o mojoj obitelji.
Udovoljila sam njezinoj znatielji.
Moja majka je ona s rupicama na licu rekla sam zaprepatenoj
susjedi. Mislila sam na majine oiljke od akni.
Kao odgovor na njezino pitanje: Ima li u vaoj kui jo takvih kao to si
ti? rekla sam:
Nema, ali imam sestru. Ona ponavlja trei razred.
Tako se i nastavilo. S vremenom je moj jezik bivao sve dui, ali ipak ne
mogu preuzeti svu odgovornost. Bila sam potpuno svjesna da imam publiku;
odrasli su to oboavali.
Pravila vezana uz otkrivanje tajni za mene su jednostavno bila
prekomplicirana. Moji roditelji mogli su rei to god su htjeli, ali izvan kue ja
sam morala utjeti.
Susjedi vole iz tebe izvlaiti informacije rekla je majka. Mora
nauiti biti utljiva. Ne znam zato se osjea duna sa svima razgovarati.
Nisam shvaala znaenje rijei utljiv. Samo sam slijedila njihov primjer.
ele li tiho dijete, rekla sam im naposljetku, za jedne uljive raspre, kad sam
ve pohaala srednju kolu, onda bih moda morala poeti puiti. Tako bih
barem dobila rak plua, a ne ono za to me je majka optuivala da imam rak
usta.
Narednik Lorenz bio je prva osoba koja je ula moju priu. No, esto me je
prekidao rijeima: To je nevano. U mojoj prii traio je injenice koje e
dovesti do vrih dokaza u tubi. Bio je ono to je bio: policajac samoinjenice-gice.
Kome sam mogla ispriati te stvari? Bila sam kod kue. Osjeala sam da
sestra to ne bi mogla podnijeti, a Mary Alice bila je kilometrima daleko, radila je
sezonski posao na obali New Jerseyja. Pokuala sam mami ispriati sve.
Bila sam upuene u brojne njezine intimne tajne. Sitne pikanterije moje
majke poput one: Tvoj otac ne zna to je to njenost, koju mi je majka iznijela
kad mi je bilo jedanaest, ili razgovor to smo ga vodile u vrijeme djedove duge
bolesti koja je zavrila njegovom smru. Nita se od mene nije skrivalo. Mislim
da je to odluka koju je majka bila donijela ranije, kao izravan uzvratan udarac
roenoj majci. Moja baka utljivi je stoik. U kriznim situacijama ona se dri one
stare mudrosti: Ne razmilja li o tome, otii e samo od sebe. Uzimajui
vlastiti ivot za primjer, majka je dobro znala da to nije istina.
66

Na razgovor imao je, dakle, presedan. Negdje u vrijeme kad mi je bilo

osamnaest godina, rekla mi je da sjednem i detaljno mi je opisala vlastiti
alkoholizam, njegove krize i posljedice. Bila je uvjerena da u, suoena s
njezinim problemima, biti sposobna izbjei ih ili ih jednostavno prepoznati kad
do njih doe. Govorei svojoj djeci o tim problemima takoer je priznala da su
stvarni, te da utjeu i na nas, da takve stvari oblikuju itavu obitelj, a ne samo
osobu kojoj se dogaaju.
Koliko se sjeam, bila je veer, nisam sigurna, ali dogodilo se to nekoliko
tjedana poslije silovanja i sjedile smo za kuhinjskim stolom. Ako majka i ja i
nismo bile same u kui, onda je otac jamano bio u svojoj radnoj sobi, a sestra u
svojoj sobi, tako da smo mogle uti kad bi tko eventualno naiao.
Osjeam potrebu da ti ispriam to mi se dogodilo u tunelu rekla
sam.
Podloci za tanjure od veere jo su bili na stolu. Majka je prstima motala
okrajak svog podloka.
Moe pokuati rekla je. Ali ti ne mogu obeati da u izdrati do
kraja.
Poela sam joj priati. Priala sam joj o kui Kena Childsa, o
fotografiranju. Zatim sam prela na puteljak koji prolazi kroz park. Priala sam
joj o silovateljevim rukama, o tome kako me epao rukama, kako smo se borili
na opekama. Kad sam prela na priu o tunelu, o tome kako sam se svukla, kako
me je pipao, vie nije mogla izdrati.
Ne mogu, Alice rekla je. Htjela bih, ali ne mogu.
Pomoglo bi mi da pokua pa da porazgovaramo o tome, mama rekla
sam.
Shvaam te, ali mislim da nisam osoba s kojom bi to trebalo uiniti.
Nemam nikog drugog rekla sam.
Mogu ti ugovoriti razgovor s doktoricom Graham.
Dr. Graham bila je psihijatar moje majke. U stvarnosti, bila je ona
obiteljski psihijatar. Poela je kao psihijatar moje sestre, a zatim je htjela
upoznati nas kao obitelj ne bi li otkrila kako obiteljsko okruje utjee na sestru.
Majka me je ak nekoliko puta slala doktorici Graham, i to poslije nekoliko
prilino tekih padova niz spiralne stube. Uvijek sam, sa arapama na nogama,
trala gore-dolje po tim stubama i esto bih se poskliznula na ulatenom drvu.
Uvijek bih, ni sama ne znam kako, uspjela na stranjici odskakutati do
prizemlja, ili bi mi se jedno od udova zaplelo za preke rukohvata, to bi me
spasilo od udarca o kamenom poploani pod u predsoblju. Majka je moju
nespretnost proglasila eljom za samounitenjem. Ja sam, pak, bila uvjerena da
tu nema nieg zakuastog. Bila sam jednostavno nespretna.
Sad sam imala pravi razlog za posjet psihijatru. U prolosti, bila sam
ponosna na injenicu to sam jedini lan obitelji koji nije iao na terapiju
67

razgovore o mojim padovima na stranjicu nisam smatrala terapijom i svojski

sam muila sestru dok je jo bila pacijentica doktorice Graham. Mary je s
terapijom zapoela iste godine kad su i Talking Headsi izali s pjesmom koja je
za mlau sestru bila savreno oruje protiv nje: Psycho Killer. Bratimljenje
brutalnosti s glazbom. Morali smo tedjeti kako bismo prikupili dovoljno novca
za plaanje njezine terapije. Ja sam mislila da su roditelji na mene mogli
potroiti ono to su potroili na nju. Nisam ja bila kriva to je Mary luda.
Vratiti milo za drago pravedna je igra, ali Mary me tog ljeta nije
zadirkivala. Rekla sam da majka misli kako bih trebala posjetiti doktoricu
Graham i obje smo se sloile da bi mi to moglo pomoi. Moja motiviranost bila
je uvelike estetska. Svialo mi se kako izgleda doktorica Graham. Bila je
zagriljiva feministica. Bila je tek neto nia od sto osamdeset centimetara, a na
svom glomaznom ali ne i debelom tijelu nosila je iroke, cvjetaste haljine od
batika, i nije brijala noge. Dok sam bila srednjokolka, smijala se mojim alama,
a poslije nekoliko seansi vezanih uz moje padove na stranjicu mojoj je majci
rekla da sam, s obzirom na obitelj iz koje potjeem, nevjerojatno dobro
prilagoena. Tad je rekla da je sa mnom sve u redu.
Majka me odvezla do njezine ordinacije u Philadelphiji. Ordinacija se
razlikovala od onog to je neko imala u Djejoj bolnici; bila je to privatna
ordinacija. Oekivala me je, pa sam odmah ula i sjela na kau.
eli li mi rei zato dolazi k meni, Alice? upitala me. A ve je
znala. Majka joj je sve ispriala preko telefona, kad ju je nazvala kako bi
ugovorila sastanak.
Silovana sam u parku u blizini kole.
Doktorica Graham poznavala je nau obitelj. Znala je da smo i Mary i ja
djevice.
Dobro rekla je. Pretpostavljam da e to pridonijeti smanjenju
tvoje seksualne sputanosti, ha?
Nisam mogla vjerovati svojim uima. Nisam sigurna jesam li joj tad rekla:
To je zbilja zajeban stav.
Znam samo da bih voljela da jesam. Znam da je to bio kraj seanse, da sam
ustala i izala van.
Na usta doktorice Graham progovorila je feministica u tridesetim
godinama. Netko tko bi, mislila sam, morao biti malo upueniji. No, tad sam tek
poela shvaati kako nitko pa ak ni ene ne zna to bi sa rtvama
silovanja.
Zato sam sve ispriala jednom mladiu. Zvao se Steve Carbonaro. Poznavala
sam ga jo od srednje kole. Bio je pametan i moji roditelji su ga voljeli
cijenio je njihove sagove i knjige. Potjecao je iz velike talijanske obitelji iz koje
je elio pobjei. Bijeg je pronaao u poeziji i upravo na tom polju s njim sam se
68

slagala bolje no i s kim drugim. Kad nam je bilo esnaest, na kauu mojih
roditelja jedno drugom bismo itali pjesme iz knjige New Yorker Book of
Poetry, a na tom me je kauu i prvi put poljubio.
Jo uvijek uvam dnevniki zapis od te veeri. Kad je otiao, zapisala sam:
Mama mi se udno smijulji. Otila sam u sobu svoje sestre. Nju tad jo nije
bio poljubio deko. U dnevnik sam zapisala: Bljak, fuj, gadi mi se. Mary sam
rekla da je francuski poljubac odvratna stvar i da mi nije jasno kako se nekom to
moe sviati. Rekla sam joj da mi moe javiti kad god bude htjela ako i ona
misli da je to odvratno.
U srednjoj koli nisam bila prikladna partnerica za Stevea Carbonara.
Nisam htjela ii do kraja. Kad je poeo inzistirati, samoj sam sebi rekla: Ne
osjeam elju da mu kaem ne, ali ne osjeam elju ni da mu kaem da. Zato e
moj odgovor biti ne, sve dok osjeaji ne prevagnu na jednu ili na drugu stranu.
Kad mu je bilo sedamnaest godina, u posljednjem razredu srednje kole,
Steve je poeo izlaziti s djevojkom koja je, u srednjokolskom argonu, htjela
dati. Na maturalnoj zabavi, dok sam plesala s Tomom McAllisterom, Steve se
opijao. Kad sam, neto kasnije, naletjela na njega i njegovu djevojku, ona mi je
gorko priznala da je dobro, osobito uzme li se u obzir da je tog jutra imala
pobaaj. Poslije, na zabavi Gail Stuart, Steve se pojavio s drugom djevojkom,
Karen Ellis. Odveo ju je kui.
No, u svibnju 1981. sve te bedastoe vie nisu bile vane. Dva sata u mranom
tunelu pretvorila su moje moralne dvojbe oko toga treba li spavati s dekima iz
srednje kole u trivijalnost.
Steve je prvu godinu studija proveo na koledu Ursinus. Ondje je otkrio
novu strast prema mjuziklu ovjek iz Manche. Moju majku i oca, kojeg je bilo
tee impresionirati, dojmio se njegov interes za mit o Manchi. Zar je profesora
panjolske knjievnosti osamnaestoga stoljea mogue iim bolje privui, nego
glazbom kojoj je Cervantes predloak? Stoljee vie ili manje, ali Steve
Carbonaro postigao je pun pogodak. Tog ljeta, sate i sate je proveo na trijemu s
mojom majkom i ocem, ispijajui kavu i razglabajui o knjigama koje je volio i
o onom to eli postati kad odraste. Uvjerena sam kako je njemu pozornost koju
su mu poklanjali bila vanija od ieg drugog, a pozornost koju je on poklanjao
meni mojim je roditeljima bila dar Boji.
Kad je tog ljeta prvi put posjetio nau kuu, rekla sam mu da sam bila
silovana. Zatim smo nekoliko puta izali kao prijatelji, a tek potom sam mu
ispriala sve ostalo. Dogodilo se to na kauu u dnevnom boravku. Moji roditelji
tiho su se udaljili i otili u sobu na katu. Kad god bi doao Steve, otac bi se
odgegao u svoju radnu sobu, ili u sobu moje majke, gdje bi apuui nagaali
to se dogaa u dnevnoj sobi u prizemlju.
Rekla sam mu sve to sam bila u stanju izgovoriti. Namjeravala sam mu
ispriati sve detalje, ali nisam mogla. Priu sam redigirala usput, a zastajala sam
69

na mjestima za koja sam osjeala da bi me mogla upropastiti. Pria je bila

linearna. Nisam zastajkivala da bih provjerila kako sam se osjeala kad mi je
silovatelj u usta ugurao jezik, kad sam mu morala uzvratiti poljubac.
Bio je zaintrigiran, ali i zgroen. Pred njim se odvijala prava predstava,
stvarna drama, drama kakve nije bilo u knjigama koje je itao ni u pjesmama
koje je pisao.
Zvao me je Dulcineja. U svojoj bijeloj VW bubi glasno bi pjevao pjesme iz
ovjeka iz Manche, molio me da pjevam s njim. Samog je sebe zamiljao kao
sredinji lik, don Quijotea iz Manche, kao ovjeka kojeg nitko ne shvaa,
romantika koji se okrunio brijakom pliticom, koji kurvu Aldonzu pretvara u
djevu Dulcineju. Ova potonja bila sam ja.
Poslije pjesme i prizora naslovljenog Otmica, za kojeg je Aldonza oteta i,
kao to je natuknuto, viestruko silovana, pojavljuje se don Quijote i nalazi je
onakvu kakvu su je otmiari ostavili. Snagom mate i volje, don Quijote u
silovanoj i pretuenoj eni vidi svoju draesnu i lijepu gospu Dulcineu.
Steve je utedio neto novca i kupio ulaznice kako bismo Richarda Kileyja
pogledali u glavnoj ulozi na Philadelphijskoj glazbenoj akademiji. Bio je to moj
preuranjeni roendanski dar. Sveano smo se odjenuli. Majka nas je
fotografirala. Otac je rekao da izgledam kao prava dama. Zbunila me ta
njihova panja, ali u pitanju je bio veernji izlazak, i to izlazak s mladiem,
mladiem koji zna, a ipak me nije odbacio. Zbog toga sam se zaljubila u njega.
Ipak, ni sama ne znam zato, gledajui na pozornici prizor kad skupina
mukaraca progoni Aldonzu, kad je pipaju i gnjee, hvataju je za sise kao da su
u pitanju komadi mesa, vie nisam mogla ustrajati u iluziji koju je Steve
Carbonaro smatrao temeljem naeg odnosa. Nisam ja bila kurva koju je netko
snagom mate i osjeajem za pravdu uspio uzdii i pretvoriti u gospou. Bila
sam osamnaestogodinja djevojka koja je htjela postati arheolog kad joj je bilo
etiri godine, a pjesnikinja ili broadwayska zvijezda kad je odrasla. Promijenila
sam se. Svijet u kojem sam ivjela nije bio nastanjen ljudima kao to su moji
roditelji ili Steve Carbonaro. U mom svijetu, nasilja je bilo posvuda. Nije to bila
pjesma, ni san, ni zaplet.
Zbog ovjeka iz Manche osjeala sam se prljavo.
Te veeri, Steve je bio razdragan. Vidio je ono to je za njega bilo istina,
istina romantinog devetnaestogodinjaka koja se odigrala na pozornici. Vozio
je svoju Dulcineju kui, pjevao joj i preklinjao ju da pjeva s njim. Dugo smo
sjedili u automobilu. Prozori su se zamaglili od naeg pjevanja. Ula sam u
kuu. Prije no to sam otila jo jednom mi se dogodilo ono to mi je tog ljeta
bilo najvrednije: dobar deko poljubio me za laku no. Sve je bilo okaljano. ak
i poljubac.
Kad se sad osvrnem, kad ponovo sluam rijei tih pjesama, shvaam kako
mi nije ba sve strano kao onda, znam da don Quijote umire na kraju, da
70

Aldonza ostaje iva, da upravo ona pjeva refren iz Nemogueg sna, ona koja
je ostala da se bori.
Naa veza nije slavno zavrila; nije bilo blistavih, svijetlih zvijezda, niti
potrage. Don Quijoteu naposljetku je bilo teko izdaleka voljeti isto i nevino.
Pronaao je nekog tko je s njim htio ii do kraja. Ljeto se primaknulo kraju. Bilo
je vrijeme povratka u kolu. Don Quijote prebacio se na Pennsylvanijsko
sveuilite; moj otac mu je napisao usrdno pismo preporuke. A ja sam se, uz
kakvu-takvu podrku svojih roditelja, vratila u Syracusu. Sama.

71

EST
ijekom posljednje godine srednje kole zamolbe za studij poslala sam na tri
sveuilita: sveuilite u Syracusi, na Emerson College u Bostonu i
Pennsylvanijsko sveuilite, na koje sam se, kao dijete sveuilinog
profesora, trebala upisati bez problema. Koliko se sjeam, nisam se, meutim
htjela upisati na Penn. Gledala sam kako moja sestra odlazi tamo i u urbi se
iseljava iz studenskog doma u Pennsylvanijskom kampusu, kako svoje krpice
vraa u obiteljski dom i preskae jednu akademijsku godinu. Ako ba moram
upisati fakultet a glavninu od etiri godine u srednjoj koli provela sam
govorei kako neu upisati fakultet onda sam htjela da to iskoristim tako da
odem to dalje od kue.
Moji roditelji podilazili su mi oajniki su eljeli da upiem fakultet.
Doivljavali su to kao vanu propusnicu za daljnji ivot, kao neto to je
promijenilo njihove ivote, osobito oev ivot. Ni jedno od njegovih roditelja
nije zavrilo ni srednju kolu i zbog toga je osjeao gotovo fiziki bolnu
sramotu; njegova akademska postignua energiju su crpla iz potrebe da se
distancira od majina nepoznavanja gramatike i oevih prljavih, pijanih viceva.
Jo u prvom razredu srednje kole s ocem sam posjetila Emerson, gdje su
me dugokosi studenti, koje je otac prozvao atavizmima, savjetovali kako
prekriti pravila koja su oni doivljavali kao ugnjetavaka.
Ne bi smjela imati nikakve elektrine aparate rekao je studentski
savjetnik u domu koji smo posjetili. Imao je tamno-smeu, prljavu kosu i
zaputenu bradu. Meni je izgledao kao voza autobusa John koji me prvih
godina vozio u srednju kolu iz koje je neko bio izbaen. I jedan i drugi meni
su mirisali na istinsku, autentinu pobunu. Bazdjeli su po travi.
Imam minipenicu i fen za kosu hvalisao se taj John prstom
pokazujui mau prekrivenu penicu uguranu u pretinac runo sklepane police.
Nikad ih ne koristim istodobno, u tome je tos.
Premda ga je to zabavljalo, taj je mladi mog oca istodobno okirao, taj
njegov ugavi izgled i visok drutveni poloaj unutar studentskog doma.
Emerson je imao reputaciju kole naklonjene umjetnosti u gradu s monolitima
kao to su Harvard ili MIT. ak i Bostonsko sveuilite, iji smo kampus
posjetili, a koje je moj otac hvalio na sva usta, na hranidbenom je lancu bilo
daleko ispod Emersona. Svidjelo mi se to to smo, prilazei sveuilitu, ugledali
natpis s njegovim imenom na kojem su nedostajala dva slova. Bilo je to mjesto
koje se uklapalo u moj stil. Osjeala sam da bih mogla nauiti kako istodobno ne
koristiti penicu i fen za kosu.
72

Te veeri dobro sam se zabavljala s ocem. To se rijetko dogaalo. Otac

nema nikakav hobi, ne bi znao o kojem je sportu rije, ak ni kad bi ga tko
loptom udario u glavu, nije imao pajdaa, za njega su postojale iskljuivo
kolege. Bilo kakav oblik oputanja daleko je ispod njegove razine. Zabava je
dosadna, rekao mi je kad sam ga jednom, kao djevojica, pokuala nagovoriti
da sa mnom igra dame na ploi koju sam postavila na tlo. To se pretvorilo u
njegovu omiljenu reenicu. Uistinu je tako i mislio.
Oduvijek sam, meutim, osjeala da je otac drukiji kad nije s nama, kad je
daleko od majke. Osjeala sam da se zabavlja u drugim zemljama, sa svojim
studentima. Voljela sam biti nasamo s ocem, a na putu u Emerson dijelili smo
hotelsku sobu kako bismo utedjeli.
No poslije dugog dana provedenog u Bostonu, zavukla sam se u krevet
smjeten pokraj kupaonice. Otac je otiao u predvorje hotela kako bi itao ili
moda telefonirao majci. Bila sam potpuno budna i nisam mogla usnuti. Neto
ranije, iz hodnika sam donijela kanticu punu siunih kockica leda. Osmislila
sam napad. Uzela sam kockice leda i stavila ih u oev krevet, odmah do nogu.
Ostatak leda odloila sam pokraj svog kreveta.
Kad se otac vratio pretvarala sam se da spavam. U kupaonici je odjenuo
pidamu, oprao zube, ugasio svjetlo. U mraku sam nazirala obrise njegova tijela
dok je podizao pokriva kako bi se zavukao u krevet. Bila sam ushiena, ali i
pomalo preplaena. Mogao je pomahnitati. Poela sam odbrojavati i tad je
poelo. Divljaki povik poslije kojeg je uslijedilo psovanje.
Za ime Boje, to...?
Nisam se vie mogla suzdrati. Poela sam se nekontrolirano smijati.
Alice?
Jesam te! rekla sam.
Isprva je bio bijesan, a zatim je na mene bacio kockicu. I to je bilo to.
Zapoeo je rat. I ja sam na njega bacila kockicu. Kreveti su nam bili
bunkeri. Bacao je pune ake ledenih kockica koje je skupljao s kreveta, dok sam
ja bacala kockicu po kockicu, pogaajui ga kad god bi on pokuao zamahnuti i
baciti kockice na mene. Smijao se, a smijala sam se i ja. Na trenutak se trudio
ostati roditelj, ali nije se mogao suzdrati.
Obuzelo me raspoloenje koje je on smatrao odve histerinim, to je
znailo da sam prela u stanje koje je majka nazivala hiperaktivnim, pa smo
prestali. Ali prije toga, oh, koliko mi je drago bilo vidjeti oca nasmijanog i
veselog! U takvim trenucima zamiljala sam da mi je otac stariji brat kojeg
nikad nisam imala. Trebala sam se samo potruditi, a kad bi iz sebe oslobodio
dijete koje je u njemu ualo, od srca bih poeljela da to zauvijek potraje.
Kao to bi djevojka iz nekog gradia vjerojatno doivjela Hollywood, Syracusu
sam doivjela kao veliki rez. Za razliku od sestre koja je nastavila studirati u
73

blizini roditelja, Syracusa je bila daleko od kue. Dovoljno daleko da bih samu
sebe mogla redefinirati u odnosu na ono to sam neko bila.
Moja cimerica bila je Nancy Pike. Bila je to debeljukasta, vjeito uzrujana
djevojka iz Mainea. Tijekom ljeta, dola je do mog imena i napisala mi pismo.
Bilo je to pismo od est stranica punih entuzijazma na kojima me poastila
popisom stvari koje namjerava donijeti u dom, kao i definicijama emu svaki
pojedini predmet slui Imam loni s grijaem. To je mali lonac koji izgleda
kao kuhalo za kavu, ali u njemu se moe zagrijati samo voda, a ima i utika koji
se utakne u utinicu. Odlian je za pripremanje juha i grijanje vode za aj,
premda se u njega juha nikad ne moe izravno uliti.
Strahovala sam od susreta s njom.
U glavi mi je vladala zbrka kad smo se majka, otac i ja u kampusu pojavili
na dan useljavanja. Bio je to moj novi ivot s novim ljudima. Mjeoviti
studentski dom nudio je mogunosti koje se nisam usudila istaknuti svojim
roditeljima. Majka je navukla izraz lica u stilu Donne Reed, to je znailo da joj
je lice krasio bolesno irok osmijeh proet pozitivnim mislima, za koje nikad
nisam dokuila odakle ih izvlai. Otac je htio iz automobila iznijeti moje stvari i
poto-poto zavriti sa svim tim. On, kao to je tog dana esto naglaavao, nije
bio stvoren za dizanje tekih predmeta.
Nancy je u sobu dola prije mene i odabrala je krevet, na zid je privrstila
vjealicu u obliku duge i ve je bila poela prtljati po svojim stvarima. Njezini
roditelji i braa ostali su u sobi kako bi upoznali mene i moje roditelje. Majino
lice Donne Reed zapadalo je u paniku. Otac je zauzeo svoj akademski stav,
prezirno ponaanje profesora s uglednog sveuilita, koji s visoka gleda na sve
koji pokau interes za sport ili svakodnevni ivot. Roen sam dva stoljea
prerano, volio je rei, ili: Nisam imao roditelje, isklijao sam iz Zemlje, potpun
i jedinstven. Moja majka bi uvijek uspijevala spustiti mu: Tvoj otac s visoka
gleda ljude zato to se nada da mu, bude li dovoljno visoko, nee vidjeti loe
zube.
Uvrnuta obitelj Sebold susree uzbuenu obitelj Pike. Pikeovi su se
naposljetku povukli i odveli Nancy na ruak. Mislim da im je tad najbolje
odgovarao pridjev pokunjeni. Njihova slatka ki za cimericu je dobila
superudakinju.
Tijekom prvog tjedna, Nancy i ja nismo mnogo razgovarale. Ona je
cmizdrila, a ja sam leala na krevetu i zurila u strop.
Na vedrim i veselim orijentacijskim vjebama na studentski savjetnik
pouavao nas: Dobro, igrat emo igru koja se zove, ivotni prioriteti. Zapiite
sljedee: Uenje. Dobrotvorni rad. Voenje klubova. Moe li mi tko rei to je
odabrao kao prioritet, i zato? A moja je cimerica digla ruku. Tijekom
jednog beskrajnog poslijepodneva, dok su djevojke s naeg kata na travnjaku
ispred kantine sjedile prekrienih nogu, sluajui upute o tome kako prati rublje,
pomislila sam kako su me roditelji ostavili u kampu za kretene.
74

Bijesno sam otila u studentski dom. Prolo je ve tjedan dana, a ja sam

odbijala odlaziti s ostalim djevojkama u kantinu na veeru. Kad me je Nancy
upitala zato, rekla sam joj da postim. Kad sam poslije ogladnjela, zamolila sam
je da mi donese hranu.
Hrana mora biti bijele boje rekla sam. Bez boja. Erik Satie jede
samo bijelu hranu.
Moja jadna cimerica u sobu je donijela itavu gomilu svjeeg kravljeg sira i
divovsku bijelu tapioku. Leala sam na krevetu, mrzei Syracusu i sluajui
Erika Satieja, od kojeg sam preuzela nov nain prehrane.
Jedne veeri zaula sam buku u sobi pokraj nae. Svi ostali bili su na
veeri. Izala sam na hodnik. Vrata sobe bila su odkrinuta.
Ima li koga? pitala sam.
Bila je to najljepa djevojka na naem katu. Djevojka koju mi je majka
pokazala na dan useljavanja. Budi sretna to ti ova prelijepa plavua nije
cimerica. Ispred vaih vrata deki bi ekali u redu.
Zdravo.
Ula sam unutra. Upravo je bila primila sandui pun hrane koju su joj
roditelji poslali od kue. Sandui je bio otvoren, s poklopcem prislonjenim uza
zid. Poslije tjedna konzumiranja bijele hrane, ovo je bila oaza. M&M bomboni,
keksi, krekeri, karamele i sueno voe. Hrana za koju nikad nisam ni ula ili
koju nisam smjela jesti.
Ona, meutim, nije jela. Plela je kosu u pletenicu. Francusku pletenicu.
Izrazila sam joj svoje divljenje i rekla joj da ja znam plesti samo obine
pletenice.
Mogu ti ja isplesti kosu, ako eli ree mi.
Sjela sam na njezin krevet, ona je stala iza mene i od tankog pramenja moje
kose preko itave glave poela mi plesti francusku pletenicu, toliko vrsto
zategnutu da mi je tijelo trnulo.
Kad je pletenica bila gotova, zahvalila sam joj i pogledala se u zrcalo. Obje
smo sjele, a zatim smo i legle, svaka na jedan od dva kreveta u sobi. utjele
smo, samo smo zurile u strop.
Mogu li ti neto rei? pitala sam je.
Naravno.
Mrzim ovo mjesto.
O, Boe! rekla je sjedajui, rumena u licu od zadovoljstva to smije
to isto priznati. I ja mrzim ovo mjesto!
Pojele smo sve iz sanduia. U glavi sam sauvala sliku nas dvije kako
doslovno sjedimo u njemu, usred hrane, ali to ne moe biti tono, zar ne?

75

Cimerica Mary Alice bila je ono to smo zvale iskusnom djevojkom. Bila je iz
Brooklyna. Zvala se Debbie, a nadimak joj je bio Double D. Puila je i nije
marila za nas. Kod kue je imala deka starijeg od sebe. Kad kaem starijeg,
onda uistinu mislim starijeg. U ranim etrdesetima, no na njemu se godine nisu
vidjele, ba kao ni na Joeyu Ramoneu. Radio je negdje kao disk-dokej i imao je
dubok, puaki glas. Kad bi joj doao u posjet, odlazili su u hotel, a Debbie bi se
u dom vraala rumena u licu, to se nama, naravno, gadilo. Mary Alice imala je
duge none prste kojima bi iz kutije vadila krekere i dodavala mi ih. Odijevale
smo blesavu odjeu i skupljale kupone iz kutije kakaa koje smo slale potom
kako bismo dobile kartonsku maketu prave vicarke kuice.
Debbie je poela deka varati s mukim lanom navijake ekipe. Njezin
novi deko zvao se Harry Weiner i dakako da smo se Mary Alice i ja neprestano
alile na njegov raun. Kad smo jednom igrale igru Usudi se ako moe, sakrila
sam se u vicarsku kuicu dok su Debbie i Harry na krevetu bili u akciji. U
jednom trenutku, to nije imalo nikakve veze s hrabrou, osjetila sam se toliko
nelagodno da sam na rukama i koljenima otpuzala do ulaznih vrata. S kuicom
na leima izgledala sam kao da sam ispala iz crtia.
Debbie se razbjesnjela. Zatraila je premjetaj iz sobe. Mary Alice mi zbog
tog nije prestajala zahvaljivati.
Negdje u prvim tjednima prve godine studija skupina djevojaka okupila se u
hodniku ispred naih soba. Sjele smo na tlo, leima oslonjene na zid a nogu
istegnutih u indijanski poloaj. Nekadanje kolske kraljice ljepote ili budue
kokete noge su podvukle u stranu, a sportaice sa stipendijom, poput moje
prijateljice Linde, nisu uope razmiljale o tome kako izgledaju ili sjede
okruene sebi slinima. Na povrinu je ubrzo izbila tema tko je djevica, a tko
nije.
Za neke je bilo oigledno to su. Poput Sare, koja je prodavala hai u
svojoj sobi obasjanoj crnim svjetlom, u kojoj je imala glazbenu liniju skuplju od
veine automobila naih oeva, a na kojoj je sluala klasinu narkiku glazbu
Traffica i Led Zepa. Neki je frajer unutra, rekla bi ponekad njezina cimerica,
kojoj bismo zatim dobacile vreu za spavanje i rekle joj neka ne hre.
Zatim je tu bila i Chippie. Nikad prije nisam ula za tu rije. Nisam znala
da chippie znai kurva. Mislila sam da je to njezino pravo ime, pa sam joj
jednog jutra neduno rekla: Bok, Chippie, kako si? na putu do tueva.
Briznula je u pla i vie nikad nije sa mnom razgovarala.
Bila je tu i studentica druge godine u sobi na kraju hodnika. Izlazila je s
lokalnim mladiem i pozirala Joelu Belfastu, polupoznatom slikaru s katedre za
likovnu umjetnost. Lokalni mladi volio je vezati je za uzglavlje kreveta, i
ponekad bismo vidjele njezin koni grudnjak i gaice, kad bi ujutro trala u
kupaonicu i iz nje. Momak je vozio motor i lijeva noga bila mu je atrofirana.
Jednom su bili toliko buni da im je na vrata dolo sveuilino osiguranje, i tad
76

sam vidjela oiljak koji se, preko itave njegove noge, uspinjao sve do lea. Ona
je bila drogirana i vikala je s kreveta na kojem je ostala privezana. Ubrzo se
preselila u neku kuu izvan kampusa.
Te djevojke i Debbie bile su jedine za koje sam, od nas pedeset, bila
sigurna da nisu djevice. Zakljuila sam da su sve ostale djevice, ba kao i ja.
No, ak nam je i Nancy ispriala svoju priu. Ona je nevinost izgubila u
Datsunu, s dekom iz srednje kole. Tree ju je izgubila u Toyoti. Diane u
podrumu kue svog deka. Za njihova spolnog odnosa, roditelji njezina deka
pokucali su im na prozor. Ostale prie sam zaboravila, sjeam se samo da su
neke djevojke nadimke dobile po markama automobila. Romantikom ispunjene
prie bile su prava rijetkost deko koji je za tu prigodu kupio prsten, odabrao
posebnu no, kupio cvijee, ili koji je od starijeg brata posudio stan u sreditu
grada. U prie djevojaka koje su to doivjele ionako nismo vjerovale. Bolje je
bilo spomenuti Datsun, Toyotu ili Ford; bio je to nain pripadanja skupini sa
sebi ravnima.
Po zavretku veeri razotkrivanja, Mary Alice i ja bile smo jedine djevice
od svih djevojaka na hodniku.
Ta nespretna seksualna iskustva na stranjim sjedalima automobila ili u
podrumima kue neijih roditelja, mene su se doimala udnovato. Nancy je bilo
stid to je to, kako smo nazivali nevinost, izgubila u Datsunu, ali bio je to
normalan dio odrastanja.
Iz pisama koja su mi Nancy i Tree poslale te godine za kolskih praznika
doznala sam da glavninu vremena provode sa svojim srednjokolskim dekima.
Za Tree je ve bilo govora o prstenu. Te djevojke polako su poele postajati
sastavni dio mog ivotnog okruenja.
Primala sam pisma i od mladia s kojima sam radila tijekom ljeta, poslije
srednje kole, a osobito pisma neto starijeg momka imenom Gene. Preklinjala
sam Genea da mi poalje svoju fotografiju. Ostalim djevojkama dakako da sam
tvrdila da mi je on vie od prijatelja, pa sam to htjela potkrijepiti dokazom.
Fotografija koju mi je poslao oigledno je bila stara nekoliko godina. Na
njoj je bio mraviji i imao je vie kose, ali imao je brkove koji su jasno upuivali
na mukarca. Kad sam konano, potkraj prvog semestra dobila fotografiju,
svima sam je pokazivala. Mary Alice me je prozrela. Jesmo li jo u
sedamdesetima? Disco-kugla odlino bi se uklopila. Nancy je hinila divljenje,
ali i ona i Tree bile su previe zaokupljene odravanjem veze s njihovim
stvarnim dekima mladiima s kojima su prole srednju kolu i kojima su
obeale da e se jednoga dana udati za njih.
S druge strane, Mary Alice bila je opsjednuta, i to sljedeim redoslijedom:
Bruceom Springsteenom, Keithom Richardsom i Mickom Jaggerom. to se
Brucea tie on nam je bio blizak bila je dosadna kao udav. Za roendan
sam joj poklonila majicu koju sam dala izraditi. Na njoj je, ogromnim, glaalom
77

prilijepljenim slovima pisalo GA BRUCE SPRINGSTEEN. Svake noi je

spavala u njoj.
Kad se osvrnem na to vrijeme, iskreno mogu rei da sam vei dio prve godine
studija bila zaljubljena u Mary Alice. Voljela sam promatrati je zaokupljenu
neim, voljela sam biti sastavni dio tima koji bi provodio njezine, briljivo
isplanirane ludorije. Kraa torte iz kantine pretvorila se u akciji dostojnu Jamesa
Bonda. Tad smo otkrile tunel koji povezuje dva studentska doma, a koji vodi do
jednih, uvijek zakljuanih vrata. Morale smo ukrasti kljueve, zaokupiti
pozornost ljudi iz osiguranja, kako bismo te noi ruiastu tortu prokrijumarile
u nae sobe.
Moje prijateljice iz doma bile su, meutim, zaokupljene izlascima u kafie
u oblinjoj Ulici Marshall, a od proljea su poele redovito posjeivati i pivske
zabave lokalnih mukih klubova. Mrzila sam zabave koje su oni organizirali.
Za njih smo mi samo meso! doviknula sam Tree, koja je ispred mene stajala u
redu za pivo, pokuavajui nadglasati glazbu. Pa ta onda? dobacila mi je ona.
To je zabavno! Tree mi je bila kao mlaa sestra. Bez obzira na to kako se
osjeala, Mary Alice uvijek je bila omiljena. Nijedan muki klub nikad ne bi
odbio prirodnu plavuu i prijateljice iz njezine pratnje.
Pohaala sam predavanja iz poezije na kojima su bila i dva mladia, Casey
Hartman i Ken Childs, koji su bili razliiti od svih iz mog studentskog doma.
Bili su studenti druge godine i zato sam ih smatrala zrelijima. Studirali su
likovnu umjetnost, a poezija im je bila izborni predmet. Pokazali su mi zgradu u
kojoj je bila katedra za likovnu umjetnost, prekrasno staro zdanje koje je tek
trebalo biti restaurirano. Ondje su se nalazili ateljei s povienim platformama
pokrivenim sagovima za modele prilikom slikanja aktova, i stari trosjedi i
naslonjai na kojima su se gnijezdili studenti. Sve je mirisalo na boju i terpentin,
a zgrade su bile otvorene tijekom itave noi kako bi studenti mogli nesmetano
raditi, jer za razliku od domaih zadaa na drugim studijima, varenje metala,
primjerice, ne moe raditi u svojoj studentskoj sobi.
Pokazali su mi pristojan kineski restoran, a Ken me odveo u Emersonov
muzej u sreditu Syracuse. Ispred njihove uionice ekala sam da im zavri
nastava i ila sam na otvorenja izlobi njihovih prijatelja. I jedan i drugi bili su
iz Troya, New York. Casey je bio stipendist i nikad nije imao novaca. esto sam
ga vidjela kako od iste vreice tri puta spravlja aj. Znala sam samo dijelove
Caseyjeve ivotne prie. Otac mu je bio u zatvoru. Majka mu je bila mrtva.
U Caseyja sam se zatreskala. No on nije imao povjerenja u liberalne
studentice likovne umjetnosti koje su ga smatrale romantinim, koje su htjele
izlijeiti rane to ih je zadobio u djetinjstvu i od batina. Govorio je brzo, kao
kipui aparat za kavu, i njegove rijei ponekad nisu imale smisla. To me nije
brinulo. Bio je udak i inio mi se znatno ovjenijim od veine mladia iz
mukih klubova ili iz nae kantine.
78

Ja sam se, meutim, sviala Kenu, koji je, ba kao i ja, volio priati. Nas
troje bili smo frustrirani trokut. alila sam se kako je glavnina djevojaka iz
doma Marion tako iskusna da se osjeam bijedno. Ken i Casey u poetku su
utjeli, a poslije je sve izalo na vidjelo. I oni su se osjeali bijedno.
Kad bi se u domu organizirale zabave tad je jo bilo doputeno donositi
pivo u sobe ja bih se etala kampusom. Zavrila bih u zgradi katedre za
likovnu umjetnost, ondje bih kuhala instant-kavu u podrumu i satima itala
Emily Dickinson ili Louisu Bogan sjedei na starom kauu s oprugama, ili u
jednom od naslonjaa razbacanih po itavoj zgradi. To sam mjesto poela
doivljavati kao svoj dom.
Ponekad bih odetala do Mariona, u nadi da je zabava gotova, ali tad bih
otkrila kako je tek poela. Nisam ni ulazila, samo bih se okrenula i otila.
Spavala sam u ateljeima, na platformama pokrivenima sagom kako se modelima
noge ne bi smrznule. Nisu bile dovoljno velike da se ispruim, pa sam se morala
sklupati.
Jedne noi leala sam u mraku, u jednoj od uionica. Zatvorila sam bila
vrata i u dnu prostorije prostrla leaj. Svjetla na hodnicima uvijek su bila
upaljena, a arulje su bile pokrivene reetkastim kavezima da se ne razbiju i da
ih nitko ne moe ukrasti. Tek to sam poela tonuti u san, vrata uionice su se
otvorila, a na vratima se pojavio mukarac osvijetljen s lea tako da sam mu
mogla vidjeti samo obrise tijela. Bio je visok i na glavi je nosio eir. Nisam
mogla vidjeti tko je.
Upalio je svjetlo. Bio je to Casey.
Seboldice rekao je. to ti ovdje radi?
Spavam.
Dobro dola, drugarice rekao je i prstima lupnuo po eiru. Noas
u biti tvoj Kerber.
Sjedio je u mraku i gledao me kako spavam. Sjeam se da sam se, prije no
to u utonuti u san, pitala moe li me Casey ikad smatrati dovoljno lijepom da
me poljubi. Bila je to prva no koju sam provela s mladiem koji mi se sviao.
Kad se toga prisjetim, Caseyja vidim kao psa uvara. elim rei da sam se
pod njegovom zatitom osjeala sigurno, ali osoba koja ovo pie nije ona ista
koja je sklupana spavala na sagom pokrivenoj platformi u mranoj uionici. Za
mene svijet tad jo nije bio podijeljen kao to je sada. Deset dana kasnije, po
noi posljednjeg dana kole, ula sam u svijet koji od tada smatram svojim
stvarnim krajem, u zemlju s jasnom podjelom na podrazrede. Na raspolaganju su
samo dva pristupa siguran i onaj koji nije siguran.

79

SEDAM
eret uloge oca i majke rtve silovanja teko je pritiskao plea mojih roditelja
tijekom ljeta 1981. Neodgodivo pitanje koje se zlokobno nadvilo nad
njihove glave bilo je: to uiniti sa mnom? Kamo bih trebala ii? Kako
umanjiti tetu? Treba li uope razmatrati mogunost da se vratim u Syracusu?
Mogunost o kojoj se najvie raspravljalo bio je koled Immaculata.
Za mene je ve bilo prekasno da se upiem na bilo koji normalan koled,
jer su svi oni ve bili zavrili upisivanje studenata, kako brucoa tako i onih koji
su se prebacili s jednog na drugo sveuilite. No majka je ipak bila uvjerena da
e me Immaculata primiti. Bila je to kola za djevojke, katolika, a ona je rekla
da je najvea prednost u tome to bih tad mogla stanovati kod kue. Majka ili
otac svakoga dana mogli bi me odvesti est kilometara dalje, cestom broj 30, i
vratiti me kui odmah po svretku predavanja. Mojim roditeljima moja sigurnost
bila je prioritet, ba kao i mogunost da ne izgubim kolsku godinu. Svim sam
se silama trudila sasluati majku. Otac je bio toliko potiten zbog njezinih
planova da joj je jedva uspio pruiti nunu podrku (u tom trenutku nije imao
drugih mogunosti). Od samog poetka, Immaculatu sam doivljavala kao jednu
jedinu stvar. Kao zatvor. Pohaala bih je iskljuivo iz jednog razloga zato to
sam silovana.
Bilo je to i apsurdno. Sama pomisao da ja, ja, rekla sam roditeljima,
pohaam vjersku akademiju! Prikupila sam sve teorijske argumente, podravala
sve opscene prie do kojih sam dola, a oponaala sam i propovijedi oca
Breuningera kako bih uveselila obitelj, pa ak i oca Breuningera osobno.
Uvjerena sam da me je Immaculata i prijetnja koju ona predstavlja vie od ieg
drugog inspirirala da smislim i pronaem nepobitne argumente.
Rekla sam im da se elim vratiti na Syracusu zato to mi je silovatelj ve
mnogo toga oduzeo. Nisam mu htjela dopustiti da uzme ita vie. Da sam se
vratila kui i da sam ivot svela na svoju sobu, nikad ne bih doznala kakav bi mi
ivot uistinu bio.
Osim toga, bio mi je zajamen upis na seminar poezije koji je vodila Tess
Gallagher, kao i na seminar fikcije pod vodstvom Tobiasa Wolffa. Da se nisam
vratila, sama bih sebi uskratila te dvije mogunosti. Roditelji su dobro znali da
su rijei jedino do ega mi je bilo stalo. U Immaculatu nikad nee doi netko tog
kalibra. U toj koli ionako nije bilo radionica kreativnog pisanja.
I tako su mi dopustili da se vratim. Moja majka o tome i dan-danas govori
kao o najteoj stvari koju je ikad morala uiniti, goroj od bilo koje duge vonje
preko brojnih mostova i kroz bezbrojne tunele.
80

Ne mogu rei da i sama nisam bila preplaena. Bila sam. A bili su i

roditelji. No, trudili smo se prevladati strepnje. Dogovorili smo se da u se drati
podalje od parka, i da e otac obaviti nekoliko telefonskih razgovora te da e
poslati nekoliko slubenih, pismenih zamolbi kako bih dobila samo svoju,
jednokrevetnu sobu u domu Haven, jedinom, iskljuivo djevojakom
studentskom domu. U sobi u imati telefon. Zatrait u pratnju sveuilinog
osiguranja budem li nekamo morala ii po mraku. Poslije pet sati poslijepodne
neu sama odlaziti u Ulicu Marshall. Drat u se podalje od studentskih kafia.
Sve to nije zvualo onako kako je sloboda na koledu trebala zvuati, ali ja
ionako nisam bila slobodna. To sam spoznala, kako je majka voljela rei, uvijek
na tei nain.
Haven Hall imao je odreenu reputaciju. Bio je to velik dom, kruna oblika,
postavljen na betonsku osnovicu, i doimao se posve udno u okruju iskljuivo
etvrtastih i kockastih graevina kakvi su bili ostali domovi. Kantina, u kojoj se
posluivala bolja hrana no u bilo kojem drugom domu, bila je na neto povienu
poloaju.
udna arhitektura i izvrsna hrana nisu, meutim, inili bit njegove
reputacije. Reputacija je poivala na njegovim stanovnicima. Kruila je glasina
da u jednokrevetnim sobama Haven Halla stanuju iskljuivo djevice i ljubiteljice
konja (itaj: lezbijke). Ubrzo sam doznala da nadimci vezani uz trikoe i lezbijke
ine samo dio palete udakinja. Haven je uistinu bio dom djevicama, ba kao i
lezbijkama, ali bio je i dom sportaicama sa stipendijama, bogatoj djeci, stranim
djevojkama, rugobama i pripadnicama etnikih manjina. Bilo je ondje i
profesionalaca studenata koji su mnogo putovali i koji su s pojedinim
tvrtkama potpisali komercijalne ugovore, to su ih obvezivali da svakog vikenda
lete u vicarske Alpe. Bilo je ondje i djece neto manje poznatih zvijezda, ba
kao i drolja kojima je to bio popravni ispit iz dobrog ponaanja. Bilo je
studenata koji su zatraili premjetaj, starijih studenata i djevojaka koje se iz
nekih razloga nisu uklapale u ostatak sveuiline populacije.
Nije to bilo neko pretjerano prijazno mjesto. Ne sjeam se tko je bio u sobi
pokraj moje. Djevojka koja je bila u drugoj sobi idovka iz Queensa to je
pohaala kolu za komunikacije Newhouse School of Communications, a koja
je neprestano radila na svom glasu radijskog voditelja nije mi bila prijateljica.
Mary Alice i djevojke s prve godine, Tree, Diane, Nancy i Linda ivjele su u
Kimmel Hallu odmah do Marion Halla.
Uselila sam se u Haven, pozdravila se s roditeljima i zatvorila se u sobu.
Sutradan sam prela put od Havena do Kimmela i osjeala se kao da mi koa
gori. Od svakog sam zazirala, traila sam Njega.
Budui da je Kimmel bio dom za studente druge godine te je veina
stanovnika Mariona zavrila ondje, poznavala sam veinu mladia i djevojaka
koji su u njemu ivjeli. I oni su poznavali mene. Tko god bi me od njih ugledao,
81

zurio je u mene kao u duha. Nitko nije oekivao da u se vratiti u kampus. To

me je pretvorilo u jo veu udakinja. Nekima je moj povratak bio odobrenje da
me osuuju nisam li svojim povratkom dokazala da sam dobila to sam
traila?
U predvorju Kimmela naletjela sam na dva mladia koji su godinu dana
ranije ivjeli kat ispod mene. Stali su kao ukopani kad su me ugledali, ali nisu
nita rekli. Zurila sam u tlo, stala sam ispred dizala i pritisla gumb. Jo je
nekoliko mladia ulo u predvorje i pozdravili su ih. Nisam se okretala, ali kad
je dizalo stiglo, ula sam u nj i licem sam se okrenula van. Dok su se vrata
zatvarala, ispred sebe sam ugledala pet mladia kako stoje i zure u mene. Nisam
morala ostati ondje da ih ujem: To je djevojka koja je silovana posljednjeg
dana kole, jamano je rekao jedan od mladia koje sam poznavala. to su jo
rekli, koja su pitanja sebi postavljali, ne trudim se zamisliti. I bez toga, dovoljno
mi je teko bilo hodati okolo i voziti se dizalima.
Na drugom katu ivjele su iskljuivo djevojke, pa sam pomislila kako je
najgore iza mene. Nisam imala pravo. Izala sam iz dizala i netko je naletio na
mene, djevojka koju sam jedva poznavala s prve godine.
Oh, Alice! rekla je sladunjavim glasom. Bez pitanja me uhvatila za
ruku. Vratila si se.
Da rekla sam. Samo sam stajala i gledala je. Sjeam se da sam u
kupaonici jednom od nje posudila pastu za zube.
Kako bih opisala njezin pogled? Osjeala je nelagodu, bilo joj je ao zbog
mene, i bila je uzbuena to razgovara sa mnom. Drala je ruku djevojke koja je
silovana posljednjeg dana prve godine studija.
Nisam mislila da e se vratiti rekla je. eljela sam da mi pusti ruku.
Dizalo se spustilo i ponovo se uspelo na kat. Iz njega je izala skupina
djevojaka.
Mary Beth rekla je djevojka koja je stajala sa mnom.
Mary Beth, doi ovamo.
Prila nam je Mary Beth, priprosta i srdana djevojka koju nisam
prepoznala.
Ovo je Alice, djevojka s kojom sam lani ivjela u domu Marion.
Mary Beth je trepnula.
Zato se nisam pomaknula? Zato nisam otila? Ne znam. Mislim da sam
bila odve preneraena. Konano sam se uklapala u govor koji nikad prije nisam
razumjela.
Ovo je Alice u prijevodu je znailo djevojka o kojoj sam ti priala, zna,
ona silovana. Shvatila sam to zahvaljujui Mary Bethinu treptanju. Da i nisam,
komentar koji je uslijedio jasno bi mi dao do znanja.
Ajme rekla je ta srdana djevojka. Sue mi je ispriala sve o tebi.
82

Izaavi iz oblinje sobe i ugledavi me, Mary Alice prekinula je na

razgovor. Zbog njezine ljepote, ljudi su Mary Alicu esto smatrali snobom,
osobito ako se nije kretala u njihovim krugovima. Za mene su, meutim, u
takvim trenucima reakcije ljudi bile dodatna prednost. Jo uvijek sam bila
zaljubljena u nju, a moje oboavanje bilo je uveano svim onim to je ona bila, a
ja nisam neustraivost, puna vjera, nevinost.
Odvela me u svoju sobu koju je dijelila s Tree. Sve djevojke s prve godine,
osim Nancy, bile su tu. Tree je pokuala uspostaviti kontakt sa mnom, ali nikad
se vie neemo oporaviti od onog tuiranja poslije mog silovanja. Osjeala sam
se nelagodno. Bila je tu i Diane. Ona se svim silama trudila pratiti Mary Alicu u
stopu oponaala je njezin nain govora i trsila se nadopunjavati je posve
smuenim shemama zato joj nisam vjerovala. Pozdravila me dobronamjerno,
gotovo gorljivo, i budno je pratila naeg zajednikog idola ne bi li joj ona dala
kakav mig. Linda je stajala pokraj prozora. Linda mi je neko bila draga. Bila je
miiava, preplanula i glava joj je bila naikana gustim, crnim uvojcima.
Voljela sam na nju gledati kao na sportsku verziju sebe same kao autsajdera
koji se iz grupe uspio izdvojiti zahvaljujui posebnim dostignuima. Bila je
vrhunska sportaica; ja sam bila udakinja, dovoljno smijena da se uklopim.
Moda je u pitanju bio osjeaj krivice zbog onog to smo dijelile i to Lindi
nije doputalo da dugo izdri moj pogled. Ne sjeam se vie tko, ni kako smo
uope doli na tu temu, ali netko me upitao zato sam se uope vratila.
Pitanje je bilo agresivno. Zvualo je kao da se podrazumijeva da sam
svojim povratkom uinila neto loe neto nenormalno. Mary Alici nije se
svidio taj ton. Rekla je neto slatko i kratko, neto kao: Zato to je to njezino
jebeno pravo, a zatim smo napustile sobu. Bila sam zahvalna na blagoslovima
koje mi je donijela Mary Alice, premda nisam prestala brojiti gubitke u svojim
redovima. Vratila sam se u kolu. ekala su me predavanja.
Neki prvi dojmovi neizbrisivi su, poput onog koji je na mene ostavila Tess
Gallagher. Prijavila sam se na dva njezina predavanja: radionicu i drugi stupanj
pregleda knjievnosti. Predavanja iz pregleda knjievnosti odravala su se dva
puta tjedno u osam sati i trideset minuta prijepodne, to nije omiljeno vrijeme.
Velikim je koracima uetala u prostoriju. Sjedila sam posve straga. Poeo
je ritual meusobnog odmjeravanja prvog dana nastave. Nije ona bila stari
dinosaur. A to je bilo dobro. Njezina duga, smea kosa eljiima je bila
privrena iznad sljepoonica. To je dalo naslutiti njezinu prikrivenu ljudskost.
Najzamjetnije su, meutim, bile njezine obrve podignute u visoko izvijen luk i
njezina srcolika, napuena usta.
Sve sam to uoila dok je stajala ispred nas, ekajui da studenti koji su
kasnili sjednu na svoja mjesta, da se naprtnjae zakopaju ili otkopaju. Moja
olovka bila je spremna, ba kao i biljenica.
Zapjevala je.
83

Pjevala je irsku baladu a capella. Glas joj je istodobno bio vrst i bojaljiv.
Hrabro je pratila note, a mi smo samo zurili. Bila je i sretna i sjetna.
Utihnula je. Bili smo zaprepateni. Mislim da nitko nije rekao nita, nije
bilo glupih pitanja kao to je ono: Jesam li promaio uionicu? Prvi put od
dolaska na Syracusu, srce mi je bilo ispunjeno. Sjedila sam u drutvu nekog
posebnog; balada je potvrdila moj izbor da se vratim.
A sad rekla je gledajui nas otro ako ja u osam i trideset mogu a
capella otpjevati baladu, onda i vi moete stii na vrijeme. Ako mislite da to
niste u stanju, onda odustanite.
Da! Rekla sam u sebi. Da!
Ispriala nam je neto o sebi. O svom pjesnikom radu, o prerano
sklopljenom braku, o ljubavi prema Irskoj, o angairanosti u prosvjedima protiv
Vijetnamskog rata. Osvojila me.
Sranje rekao je mladi u majici L. L. Bean kolegici u majici .
Odlazim odavde, ova je gospoa totalna luakinja.
Skupila sam knjige, zajedno s popisom knjiga koji nam je dala
Gallagherica koji sam stavila na vrh. Uz Nortona, koji je za studente druge
godine bio obavezan, preporuila nam je jo jedanaest knjiga poezije koje su se
mogle kupiti u knjiari izvan kampusa. Oduevljena tom pjesnikinjom, a budui
da sam imala jo nekoliko sati prije Wolffova predavanja, uzela sam aj u blizini
kapelice i proetala kampusom. Vani je bilo sunano, a ja sam razmiljala o
Gallagherici i zamiljala kakav bi mogao biti Wolff. Sviao mi se naslov jedne
od knjiga koje je preporuila: Bijelo svjetlo Michaela Burkarda. Razmiljala sam
o tome i u hodu prelistavala Nortona, kad sam naletjela na Ala Tripodija.
Nisam poznavala Ala Tripodija. No, kako je bivalo sve uobiajenije, Al
Tripodi poznavao je mene.
Vratila si se rekao je. U dva mi je koraka priao i zagrlio me.
ao mi je rekla sam. Ali, ne poznajem te.
Oh, pa naravno rekao je. Samo sam sretan to te vidim.
Zaprepastio me injenicom da je uistinu bio sretan. Mogla sam to vidjeti u
njegovim oima. Bio je on stariji student koji je ve poeo elaviti, a njegovi
blistavi brkovi s modrim oima borili su se za pozornost. Lice mu se doimalo
starije no to je uistinu bilo. Linije i bore na licu kasnije su me podsjeale na sve
one koji se na motorima uivaju voziti bez kacige.
Ispostavilo se da je imao nekakve veze s osiguranjem kampusa one noi
kad sam silovana. Osjeala sam se nesigurno i izloeno, ali i on se svidio meni.
To me je istodobno i izluivalo. Nisam mogla pobjei od toga. Poela sam
se pitati koliko ljudi zna, koliko se daleko vijest proirila i tko ju je proirio.
Lokalne novine pisale su o mom silovanju, ali nije se spominjalo moje ime
pisalo je samo studentica iz Syracuse. ak i da su znali moju dob, ime
studentskog doma u kojem sam ivjela, to bi krug imena suzilo na pedesetak.
84

Moda sam tad jo bila naivna, ali nisam ni pomiljala da u se iz dana u dan
suoavati s pitanjima: Tko zna? Tko ne zna?
Priu ovjek ne moe nadzirati, a moja pria bila je vie nego zanimljiva.
Ljudi, ak i oni uljudni, u prepriavanju moje prie bili su ohrabreni
pretpostavkom da se vie neu vratiti. Policija je moj dosje odloila u pretinac za
neaktivne sluajeve kad sam napustila grad; moje prijateljice, osim Mary Alice,
uinile su to isto. Na udesan nain, pretvorila sam se u priu, nisam vie bila
osoba, a pria je vlasnito onog tko je prepriava.
Ala Tripodija sjeam se zato to se prema meni nije odnosio iskljuivo kao
prema rtvi silovanja. Vidjela sam to u njegovim oima po tome to mi nije
pristupao s distance. Razvila sam osjetilni mehanizam koji je odmah sve
biljeio. Vidi li ova osoba u meni iskljuivo mene ili silovanje? Potkraj godine
bila sam u stanju odgovoriti na to pitanje, ili sam tako barem mislila. Barem sam
postala bolja u procjeni. Vrlo esto, to je pitanje bilo toliko bolno da ga nisam
sebi ni postavljala. Tijekom takvih razgovora znala sam se zatvoriti u sebe, tako
da sam mogla naruiti kavu ili drugog studenta zamoliti da mi posudi olovku.
Nikad nisam tono znala koliko je ljudi napise u novinama i glasine iz
studentskog doma Marion povezalo sa mnom. Ponekad bih ula prie o sebi
samoj. Netko bi mi ispriao moju priu. ivjela si u Marionu? pitali bi me.
Jesi li poznavala onu djevojku? Ponekad bih sasluala priu da doznam koliko
znaju, koliko je igra pokvarenog telefona preoblikovala moj ivot. Ponekad bih
ih pogledala ravno u oi i rekla: Da, ta djevojka sam ja.
Za vrijeme predavanja, Tess Gallagher dobro je uposlila moju olovku. U
biljenicu sam zapisala kako treba pisati pjesme sa znaenjem. Da
Gallagherica od nas oekuje da prionemo na posao, da budemo ambiciozni. Bila
je nepopustljiva. Morali smo uiti napamet i recitirati, zato to je ona, jo u
studentskim danima, nauila napamet jednu pjesmu na tjedan. Nauila nas je
itati i razumijevati oblike, prouavati stihove, pisati villanelle i sestine. Svojim
vrstim pristupom dobro nas je prodrmala, sve u nadi da e nas to ohrabriti da
piemo poeziju koja ima znaenje, i kako bi nas razuvjerila da dobra poezija
nastaje iskljuivo iz oaja. I tako, ubrzo smo doznali to Gallaghericu moe
razbjesniti. Kad je Raphael, koji je nosio kozju bradicu i voskom premazane
brkove, rekao da nije napisao pjesmu koju bi joj predao na uvid zato to je sretan
i zato to moe pisati samo kad je deprimiran, Gallagherica je skupila svoja
srcolika usta i ve ionako visoko podignute obrve podigla jo vie, te mu rekla:
Poezija nije stav. Ona je iznimno teak rad.
Osim dnevnikih zapisa pisanih u obliku pisama samoj sebi, o silovanju
nisam napisala nita. Odluila sam napisati pjesmu.
Bilo je to uasno. Koliko se sad sjeam, ispisala sam pet stranica, a
silovanje je bilo tek nejasna metafora koju sam ugurala u prenakienu formu
koja je imala govoriti o drutvu, nasilju i razlikama izmeu televizije i
85

stvarnosti. Znala sam da to nije najbolje to mogu, ali bila sam uvjerena da
pjesma pokazuje koliko pametna mogu biti, te da sam u stanju napisati pjesmu
velikog formata (podijelila sam je na etiri dijela oznaena rimskim brojevima!).
Gallagherica je bila ljubazna. Pjesmu joj nisam predala kako bismo o njoj
razgovarali tijekom predavanja, zato smo se sastale u njezinu kabinetu. Njezin
kabinet, ba kao i kabinet Tobiasa Wolffa koji se nalazio na drugoj strani
hodnika, bio je malen i prepun knjiga i znanstvenih materijala. Ipak, za razliku
od Wolffova kabineta koji je izgledao kao da se on u njemu jo nije potpuno
smjestio, Gallagheriin je izgledao kao da je ona u njemu ve godinama.
Kabinet joj je odisao toplinom. Na stoluje imala alicu aja. Raznobojan al od
kineske svile bio je prebaen preko naslona naslonjaa, a tog dana, njezina duga
i valovita kosa iznad ela bila je podignuta eljiima ureenim ljokicama.
Razgovarajmo o pjesmi koju si mi predala rekla je.
I tako sam joj, naposljetku, ispriala svoju priu. A ona je sluala. Nije bila
preneraena, niti je bila u oku, nije ak bila ni preplaena da e tako na sebe
preuzeti neki teret. Nije se ponaala ni majinski ni zatitniki, premda je
istodobno zauzela i jedan i drugi stav. Bila je realistina, klimala je glavom
pokazujui da shvaa. Sluala je bol u mojim rijeima, ne samo golu priu.
Nasluivala je koliko to meni znai, a to je najvanije, u itavoj toj zbrci
proivljenog iskustva i enje ula je moj glas koji je uspjela izdvojiti kako bi
mi mogla uzvratiti na pravi nain.
Jesu li ga uhvatili? pitala me nakon podueg sluanja.
Nisu.
Imam ideju, Alice rekla je. Zato pjesmu ne bi zapoela ovim
stihom.
A zatim je napisala: Ako te uhvate...
Ako te uhvate
dovoljno brzo
da ponovo vidim to lice
moda tad doznat u
tvoje ime.
Tad moi u prestati zvati te silovateljem
i poeti zvati te John ili Luke ili Paul.
Mrnju svoju elim uiniti velikom i cjelovitom.
Ako te pronau, tad moi u
uhvatiti te za vrsta, crvena jaja
86

i odrezati ih pred svima.

Ve imam u glavi to u uiniti
Za ubojstvo puno ugode, za polagan, postupan kraj.
Prvo,
snano i izravno udarila bih te izmom,
zurila bih u tebe dok grio bi se isputajui
krvavo ruiastu pjenu.
Zatim,
odrezala bih ti jezik,
pa ne bi mogao psovati ni vikati.
Umjesto tebe govorilo bi tad
tek bolno lice koje bi izreklo tvoje neznanje.
Kao tree,
Moda bih morala iskopati ti one medene
kravlje oi, staklenim otricama na koja
natjerao si me da legnem? Ili bih ti moda u koljena morala
pucati iz puke; gdje kau da aica
trenutano se pretvori u kau?
Zamiljam te sad
kako prstima trlja san
s onih ivih no slijepih oiju, dok ja ustajem obuzeta nemirom.
Krv tvoga skrivanja trebam
na svojim rukama. Ubiti te elim
izmama i pukama i staklom.
Noevima te izjebati elim.
Doi mi, prii mi,
Doi, umri i lezi, pokraj mene.
Tresla sam se u trenutku dok sam dovravala pjesmu. Bila sam u svojoj sobi, u
Haven Hallu. I premda je pjesma kao pjesma bila prilino epava, s iznimno
velikim utjecajem tipine rime Sylvije Plath, ili onog to e Gallagherica na
mnogo mjesta kasnije prozvati pretjeranim angamanom, bilo je to moje prvo
izravno obraanje silovatelju. Govorila sam upravo njemu.
Gallagherici se svidjela. To je sad prava stvar, rekla mi je. Napisala si
vanu pjesmu, rekla je, i htjela je da je obradimo na seminaru. Bio je to velik
87

korak. Znailo je to da u sjediti u prostoriji sa etrnaest neznanaca meu

kojima je, kako se ispostavilo, bio i Al Tripodi kojima u, u osnovi, rei da
sam bila silovana. Gallagherica me poticala da to uinim, te sam, usprkos strahu,
ipak pristala. Brinuo me naslov. Naposljetku sam se odluila: Osuda.
Kolegama studentima podijelila sam po jedan primjerak pjesme, a zatim sam im
je, to je bilo obiaj, naglas proitala. Bilo mi je vrue dok sam je itala. Bila
sam rumena i osjeala sam kako mi krv navire u lice, a uima i vrcima prstiju
prolaze mi trnci. Osjeala sam kolege oko sebe. Bili su pozorni. Zurili su u
mene.
Kad sam zavrila itati, Gallagherica mi je rekla da pjesmu jo jednom
proitam. Prije toga, studentima je rekla kako od svakog oekuje komentar.
Ponovo sam itala, to je za mene bilo pravo muenje jer sam gotovo istog trena
morala ponoviti ono to mi je ve prvi put bilo dovoljno teko. Jo i danas se
pitam zato je Gallagherica inzistirala da Osudu obradimo na seminaru, i zato
je od svakog pojedinog studenta to nije bilo uobiajeno zahtijevala
naknadni komentar. Prema njezinim standardima, bila je to vana pjesma zato
to je obraivala tematiku od velikog znaenja. Svojim ponaanjem to je moda
htjela istaknuti, koliko ostalim studentima, toliko i meni samoj.
Veini sluatelja bilo je teko susresti moj pogled.
Tko eli prvi? pitala je Gallagherica. Bila je izravna. Vlastitim
primjerom studentima je rekla da radimo upravo to.
Veina studenata bila je stidljiva. Svoje odgovore zamaskirali su rijeima
poput hrabro, ili od velikog znaenja, ili smjelo. Jedan ili dva studenta bili su
srditi to moraju odgovoriti, u kombinaciji s Gallagheriinom opomenom,
pjesmu su doivjeli kao agresiju s moje i njezine strane.
Al Tripodi je rekao:
Ne osjea se uistinu onako kako pie, zar ne?
Gledao je ravno u mene. Pomislila sam na oca. Iznenada, u prostoriji vie
nije bilo nikog drugog.
Kako?
Ne eli mu pucati u koljena niti mu raditi ono noevima. Ne moe se
tako osjeati.
Da, elim rekla sam. elim ga ubiti.
U prostoriji je nastao tajac. Svoj komentar trebala je dati jo samo Maria
Flores, tiha Latinoamerikanka, koja je odbila govoriti. Gallagherica je
inzistirala. Gallagherica je rekla da svoje misli moe uobliiti u rijei za vrijeme
odmora, pa da onda moe govoriti.

88

 Svatko mora dati kometar rekla je. Alice vam je predala dar.
Smatram da je vano da svi to shvate i da joj uzvrate kako prilii. Iznoenjem
svog miljenja s njom sjedate za isti stol.
Otili smo na odmor. Al Tripodi nastavio me ispitivati na kamenom
poploanom hodniku, pokraj vitrine u kojoj, na pranjavim policama bile
izloene sveuiline publikacije i nagrade. Zurila sam u zatoene, mrtve kukce.
Nije shvaao kako sam ono mogla napisati.
Mrzim ga rekla sam.
Lijepa si djevojka.
Suoivi se prvi put s takvim rijeima, nisam jo mogla prepoznati ono na
to u neprestano nailaziti. Ne moe biti ispunjen mrnjom i biti lijep. Kao i
svaka druga djevojka, eljela sam biti lijepa. No, bila sam ispunjena mrnjom.
Kako sam onda za Ala Trpodija mogla biti i jedno i drugo?
Ispriala sam mu san koji sam u to vrijeme uvijek iznova sanjala. Bila je to
matarija. Ni sama ne znam kako, uspjela bih doi do silovatelja i initi mu sve
to poelim. inila bih mu stvari o kojima sam pisala u pjesmi, rekla sam
Tripodiju, ak i gore od toga.
to time moe dobiti? pitao me.
Osvetu rekla sam. Ne shvaa.
Vjerojatno ne. ao mi te je.
Pogledom sam prelazila preko mrtvih kukaca, gledala sam njihove noge
isturene i koso podignute, njihova ticala uvijena kao krhki, ukoeni lukovi, nalik
na trepavice na ljudskim oima. Bila sam potpuno mirna, pa Tripodi nije mogao
naslutiti da mi tijelo gori. Nije mi tad trebalo niije saaljenje.
Maria Flores nije se vratila na predavanje. To me je razbjesnilo. Nisu se
mogli suoiti sa mnom, mislila sam i to me je ljutilo. Znala sam da nisam lijepa,
i tri sata toga dana, u prisutnosti profesorice Gallagher uope nisam morala
brinuti jesam li lijepa. Time to je napisala onaj prvi stih, to je pjesmu odluila
obraditi na predavanju, ona mi je izdala doputenje da mogu mrziti.
Tono tjedan dana kasnije ispostavit e se da je Gallagheriino Ako te
uhvate bilo predskazanje. Na dan 5. listopada na ulici sam naletjela na svog
silovatelja. Potkraj te iste veeri, vie ga nisam morala zvati samo silovatelj,
ve sam ga mogla poeti zvati imenom, Gregory Madison.
* * *
Toga dana na rasporedu je bilo predavanje Tobiasa Wolffa.
Wolff, kojeg sam upoznala istog dana kad i Tess Gallagher, bio je tvrd
orah. Bio je muko, a mukarci su me morali dobro iznenaditi prije no to bih
uope pomislila stei povjerenje u njih. Nije on bio zabavlja. Jasno je pokazao
89

kako njegova osobnost nije vana vana je knjievnost. I tako sam ja, koja
sam odluila biti pjesnikinja upala u tu proznu priu, odluivi zauzeti stav da
vidimo kako je to. Prozni pisci odijevali su preteno koulje i jeans, majice s
imenima sportskih klubova ili majice s okomitim prugama. Pjesnici su bili
lepravi. Ja, naravno, nisam nosila majice s imenima sportskih klubova. Sebe
sam doivljavala kao pjesnikinju. Tobias Wolff, sa svojim sportskim dranjem i
uvijek izravnim analizama tekstova, nije bio moj tip.
Morala sam neto pojesti prije predavanja. Od Havena sam otila do Ulice
Marshall. Ve je bilo prolo mjesec dana od mog povratka u Syracusu i ve sam
poela odlaziti u kratke posjete Ulici Marshall kako bih ondje pribavila hranu i
kolske potreptine. Bila je ondje jedna, meni draga obiteljska trgovina. Vodio
ju je Palestinac od ezdesetak godina, koji je esto priao prie i koji je volio
naglasiti ono Dobar dan tako da ovjek osjeti kako to uistinu i misli.
Hodajui ulicom, ispred sebe sam ugledala crnca koji je razgovarao s
bijelcem sumnjiva izgleda. Bijelac je stajao u sporednom prolazu i razgovarali
su preko ograde. Imao je dugu, smeu kosu koja mu je padala do ramena i
nekoliko dana staru bradu. Nosio je bijelu majicu na kojoj je zavrnuo rukave
kako bi istaknuo male izboine svojih bicepsa. Crnca sam vidjela samo s lea,
ali u glavi mi je ipak zazvonilo na uzbunu. Poela sam usporeivati podatke
prava visina, prava tjelesna graa, neto posebno u dranju, injenica da
razgovara sa sumnjivim tipom. Prijei na suprotnu stranu ulice!
Tako sam i uinila. Prela sam na suprotnu stranu ulice i pjeice se zaputila
do trgovine. Nisam se osvrtala. Ulicu sam ponovo prela tek kad sam se nala
tono ispred trgovine. U tom trenutku vrijeme kao da je stalo. Nekih se stvari
sjeam onako kako ih ljudi rijetko doivljavaju. Znala sam da moram izai iz
trgovine, pa sam se pokuala smiriti. U duanu sam uzela jogurt s breskvom i
gazirani sok dva proizvoda koji su za ljude koji me poznaju dokaz da sam
izgubila smirenost. Dok je Palestinac ukucavao raun, pokreti su mu bili brzi i
bio je u urbi. Nije bilo onog Dobar dan.
Izaavi iz trgovine, odmah sam prela u sigurnost suprotne strane ulice i
bacila letimian pogled na sporednu uliicu. Ona dvojica vie nisu bili ondje. S
desne strane, na mojoj strani ulice, primijetila sam policajca. Izlazio je iz
patrolnog automobila. Bio je veoma visok, vii od sto osamdeset centimetara, i
imao je blistavu, kao mrkva naranastu kosu i brkove. Izgledao je kao da mu se
nikamo ne uri. Dobro sam se osvrnula oko sebe i zakljuila da je sve u redu.
Osjeala sam samo jau verziju straha od onog kad bih se, poslije silovanja,
zatekla u blizini kojeg crnca. Pogledala sam na runi sat i ubrzala sam korak.
A tad, kao da je doao niotkud, ugledala sam svog silovatelja kako prelazi
cestu i ide prema meni. Ulicu je prelazio dijagonalno, sa suprotne strane. Nisam
zastala, niti sam viknula.
Nasmijeio se prilazei mi. Prepoznao me. Za njega je to bila tek etnja
parkom; ponaao se kao da je susreo znanicu.
90

Prepoznala sam ga, ali nisam bila u stanju govoriti. Morala sam prikupiti
svu raspoloivu energiju kako bih samu sebe uvjerila da nisam ponovo pod
njegovom vlau.
Hej, djevojko rekao je. Zar se mi odnekud ne poznajemo?
Glupo mi se smijuljio pokuavajui se prisjetiti.
Nisam mu odgovorila. Gledala sam ravno u njega. Njegovo lice bilo je ono
lice koje se iznad mene nadvilo u tunelu. Znala sam da sam poljubila te usne, da
sam zurila u te oi, da sam osjetila miris njegove koe.
Bila sam previe uplaena da viem. Iza mene bio je policajac, ali nisam
mogla povikati: Ovo je ovjek koji me silovao! To se dogaa u filmovima.
Hodala sam nogu ispred noge. ula sam kako mi se smije iza lea. Ipak sam
nastavila hodati.
Nije imao ni trunka straha. Bilo je prolo ve gotovo est mjeseci otkako
smo se vidjeli posljednji put. est mjeseci otkako sam, na leaju od razbijena
stakla leala ispod njega. Smijao se zato to je to smetnuo s uma, zato to je
silovao i druge prije mene, zato to e ponovo silovati. Moja propast za njega je
predstavljalo zadovoljstvo. Nekanjeno je hodao ulicama.
Skrenula sam iza ugla na kraju ulice. Preko ramena vidjela sam ga kako
pristupa prema riokosom policajcu. Neto je dobacivao policajcu, toliko je bio
siguran u sebe i pun samopouzdanja.
Ni u jednom trenutku nisam dovela u pitanje treba li Wolffu javiti da neu
moi prisustvovati njegovu predavanju. Bilo je to moja dunost. Bila sam
njegova studentica. Jedina studentica druge godine na njegovim predavanjima.
Pjeice sam se zaputila do Odjela lingvistike koji se nalazio na vrhu brijega
i provjerila sam koliko je sati. Do poetka Wolffova predavanja imala sam
vremena obaviti dva telefonska razgovora iz telefonske govornice u prizemlju.
Nazvala sam Kena Childsa i ispriala mu to se dogodilo, te sam ga zamolila da
se za pola sata sastanemo u oblinjoj knjinici. Htjela sam nainiti portret
silovatelja, a Ken je pohaao umjetniku akademiju. Odmah zatim nazvala sam
roditelje o njihovu troku.
Oboje su se javili na telefon.
Mama, tata rekla sam. Zovem vas s Odjela lingvistike.
Majka je ve bila sposobna zapaziti svaku promjenu u mom glasu.
to se dogodilo, Alice? pitala je.
Upravo sam ga vidjela, mama rekla sam.
Koga si vidjela? upitao je otac koji je uvijek kaskao u zakljuivanju.
Silovatelja.
Ne sjeam se njihove reakcije. Ne mogu. Nazvala sam ih zato to sam
eljela da znaju, ali kad sam im rekla, smjesta sam prela na iznoenje injenica.
91

 Idem profesoru Wolffu rei da ne mogu doi na njegovo predavanje.

Nazvala sam Kena Childsa i on e me otpratiti do doma. elim da naprave
njegov portret.
Nazovi nas im stigne rekla je majka. Toga se sjeam.
Jesi li izvijestila policiju? pitao je otac.
Nisam oklijevala.
Jo nisam rekla sam, to je svima nama dalo do znanja da se ne radi o
tome jesam li ili nisam. Izvijestit u ih. Neu odustati.
Uspela sam se stubama do mjesta na kojem se odravao seminar i ondje
sam naletjela na Wolffa koji je upravo namjeravao ui u kabinet za engleski
jezik.
Ostali studenti polako su pristizali. Prila sam mu.
Profesore Wolff rekla sam. Moemo li razgovarati?
Predavanje tek to nije poelo, razgovarat emo poslije.
Ne mogu doi na predavanje, o tome i jest rije.
Znala sam da mu to nee biti pravo. Nisam meutim znala koliko mu nee
biti pravo. Poeo mi je govoriti koliko sam sretna to mogu prisustvovati
njegovim predavanjima, i kako je propustiti samo jedno njegovo predavanje
jednako kao i propustiti tri bilo koja druga predavanja. Sve sam to ve znala.
Ba sam zbog svega toga tako slijepo dopjeaila do Fakulteta drutvenih
znanosti, umjesto da sam odmah otila do studentskog doma.
Preklinjala sam Wolffa da mi pokloni dvije minute svog vremena. Da
odemo porazgovarati u njegov kabinet, da ne razgovaramo na hodniku.
Molim vas rekla sam. Neto u onome kako sam to rekla probilo se
kroz njegova formalna pravila ponaanja u predavaonici, do kojih znam da mu
je bilo stalo.
Molim vas rekla sam i on je popustio, s ogradom, dodue. Rekao je:
Morat ete biti kratki.
Pola sam za njim kratkim hodnikom, za njim sam skrenula iza ugla i
ekala da otkljua vrata. Kad se osvrnem na te dogaaje, jednostavno ne mogu
vjerovati da sam mogla ostati toliko pribrana od trenutka kad sam ugledala
ovjeka koji me silovao do trenutka kad sam se, iza zatvorenih vrata, nala u
Wolffovu kabinetu. Bila sam sa ovjekom za kojeg sam znala da me nee
povrijediti. Prvi put sam se osjeala sigurno i mogla sam odahnuti. Sjeo je meni
suelice, dok sam ja neodluno sjela u naslonja namijenjen studentima.
Briznula sam u pla.
Ne mogu doi na predavanje. Upravo sam vidjela ovjeka koji me
silovao. Moram izvijestiti policiju.
Sjeam se njegova lica, ivo ga se sjeam. I sam je bio otac. Tad sam ga tek
povrno poznavala. Imao je mlade sinove. Priao mi je. Htio me utjeiti, ali tad
92

je instinktivno ustuknuo. Bila sam rtva silovanja; kako bih mogla doivjeti
njegov dodir? U izrazu njegova lica oitovao se procijep u koji zapadne svatko
kad shvati da ne moe uiniti nita to bi stvari promijenilo nabolje.
Pitao me treba li nekog nazvati, imam li pratnju do doma, moe li ita
uiniti za mene. Rekla sam mu da sam ve telefonirala prijatelju s kojim u se
nai u knjinici, koji e me otpratiti do doma, odakle u se javiti policiji.
Wolff me je ispratio u hodnik. Prije no to me je otpustio dok je moj
mozak ve radio na tome kako koraati, dok je razmiljao o telefonskom pozivu
policiji, dok sam u glavi neprestano ponavljala crvenkastosmea vjetrovka,
traperice s manetama, tenisice Converse All-Star Wolff me zaustavio i
poloio mi ruke na ramena.
Zagledao se u mene i progovorio u trenutku kad je shvatio da je privukao
moju pozornost.
Alice rekao je. Dogodit e se jo mnogo toga i ovo ti ovog
trenutka nee imati mnogo smisla, ali posluaj me. Pokuaj, ako moe,
zapamtiti sve!
Svoju pozornost morala sam usmjeriti na one dvije, posljednje rijei. Htio
je da nastave odjekivati i da me jednog dana, u budunosti, sustignu, bez obzira
na ivotni put koji budem odabrala. Poznavao me je dva tjedna. Bilo mi je
devetnaest godina. Sjedila sam na njegovim predavanjima i na svojim
trapericama crtala sam cvjetie. Napisala sam priu o krpenim lutkama koje su
oivjele i odluile osvetiti se krojaima.
Bila sam dakle na pragu neeg s dalekosenim posljedicama. On je to ve
tada znao, a ja sam doznala kad sam u knjiari u Petoj aveniji u New Yorku
kupila knjigu ivot tog djeaka, Wolffovu osobnu priu, da se sjeanje moe
sauvati, da ima mo i da je ono jedini izlaz nemonima, ugnjetenima ili
muenima.
Put do knjinice koja se nalazila samo stotinjak metara dalje, preko puta Odjela
lingvistike, prela sam automatski. Pretvorila sam se u stroj. Mislim da su se
tako ponaali i ljudi u vojnim ophodnjama u ratu, ljudi koji su neprestano
iekivali pokret ili opasnost. etvrt kojom sam prolazila vie nije bila gradska
etvrt, ve bojno polje gdje vreba neprijatelj. eka trenutak smanjene pozornosti
kako bi napao. Jedino rjeenje nikad ne smanjiti pozornost, ni na tren.
Dok mi je kou pritiskao svaki pojedini svretak ivca, stigla sam do
knjinice Bird. Premda sam jo bila na oprezu, dopustila sam sebi da se opustim.
Prola sam kroz fluorescentno svjetlo. Budui da je bio poetak semestra, u
knjinici nije vladala guva. Prola sam pokraj nekoliko ljudi, ali nisam ih
gledala. Nisam htjela susresti niiji pogled.
Nisam mogla ekati Kena; bila sam odve preplaena da bih zastala.
Nastavila sam hodati. Knjinica je bila izgraena tako da se kroz nju moe
93

proi, pa sam mogla izai na suprotnoj strani, ui u niiju zemlju. Zatekla sam se
u etvrti starih drvenih kua koje su uglavnom bile sjedita mukih i enskih
studentskih klubova, te se nije doimala odve sigurno. Dok sam pjeice iz Ulice
Marshall dola do Wolffa kako bih mu rekla da neu doi na predavanje, ve se
bio spustio mrak. Moj jedini cilj tad je bio neozlijeena stii do studentskog
doma i zapisati sve o silovateljevoj odjei, o crtama njegova lica.
Dola sam do doma. Ne sjeam se jesam li putem ikog srela. Ako i jesam,
nitko nije privukao moju pozornost. Naavi se u svojoj maloj, jednokrevetnoj
sobi, odmah sam izvijestila policiju. Objasnila sam im svoju situaciju. Rekla
sam im da sam u svibnju bila silovana, da sam se vratila u kampus i da sam
ponovo vidjela ovjeka koji me je napao. Pitala sam hoe li doi.
Sjela sam na krevet i izradila profil. Zapisala sam detalje. Zapoela sam od
njegove kose, a zatim sam prela na visinu, grau, na nos, oi, usta. Zatim sam
zapisala pojedinosti o grai njegova lica: Kratak vrat. Sitna glava vrste grae.
etvrtasta brada. Nisko elo. Potom koa: Prilino tamna ali ne posve crna.
Na dnu lista papira, u lijevom kutu skicirala sam ga, a pokraj crtea zapisala sam
podatke o odjei: Crvenkastosmea jakna u stilu vjetrovke. Plave traperice.
Bijele tenisice.
Tad se pojavio Ken. Bio je zadihan i nervozan. Bio je on sitan, krhak
mukarac kojeg sam godinu dana ranije romantino usporeivala s Davidom,
sitnijim od stvarnog. Sve dotad nije pokazao odve spretnosti u ophoenju sa
mnom u situaciji u kojoj sam se nala. Tijekom ljeta jednom mi je pisao.
Objasnio je, to sam tad i prihvatila, da je u glavi osmislio vlastitu verziju onog
to mi se dogodilo kako bi mu bilo manje bolno.
Odluio sam shvatiti to kao slomljenu nogu, i da e to, ba kao i
slomljena noga, zarasti i ozdraviti.
Ken se trudio nacrtati neto bolje od moje skice, ali bio je odve nervozan
ruka mu se tresla. Sjeo je na moj krevet i doimao se siuno, preplaeno.
Odluila sam smatrati ga toplim biem koje mi eli dobro. To je moralo biti
dovoljno. Nekoliko je puta pokuao nacrtati glavu silovatelja.
Na hodniku su se uli zvukovi. Pitali su walkie-talkiji, uo se bat tekih
koraka. Zauo se zvuk aka koje su bubnjale po vratima, a ja sam otvorila u
trenutku kad su ostale djevojke ve poele izlaziti u hodnik.
Sveuilino osiguranje. Policija ih je izvijestila. Bili su nabrijani. Pravo
sranje. Dvojica od njih bili su prilino krupni, a moja mala soba samo je
naglaavala njihovu veliinu.
Nekoliko trenutaka kasnije dola je i lokalna policija. Tri policajca. Netko
je zalupio vratima. Ponovo sam iznijela svoju priu, a dolo je i do manje
prepirke oko nadlenosti. Pripadnici sveuilinog osiguranja osobno su se
doimali razoarani to je sluaj oigledno u nadlenosti lokalne policije, jer se
sam incident dogodio u parku Thorden, te da je poinitelj ponovo vien u Ulici
94

Marshall. Profesionalno gledajui, takva situacija im je odgovarala, ali te noi

oni nisu bili samo predstavnici sveuilita ve i lovci koji su nanjuili plijen.
Policajci su pogledali moj i Kenov crte. Opetovano su se Kenu obraali
kao mom deku, a ja sam ih ispravljala. Sumnjiavo su ga mjerkali. Sa svojom
sitnom tjelesnom graom i onako nervozan, izgledao je kao nakaza u sobi
ispunjenoj krupnim mukarcima naoruanim pitoljima i palicama.
Kad si vidjela osumnjienog?
Rekla sam im.
Budui da mu nisam dala do znanja da sam ga prepoznala, zakljuili su da
postoji velika mogunost da se silovatelj jo uvijek nalazi negdje oko Ulice
Marshall. Ta injenica bila je vrijedna vonje patrolnim automobilom.
Dva policajca uzeli su moj crte, Kenov su ostavili.
Izradit emo kopije ovoga i podijeliti ga kao letak. Svi nai ljudi to e
imati u svom automobilu sve dok ga ne pronaemo rekao je jedan od njih.
Dok smo se spremali otii, Ken je upitao:
Da i ja poem s vama?
Pogledi policajaca jamano su ga opekli. Poao je s nama.
Zgradu smo napustili u pratnji estorice mukaraca u odorama. Ken i ja
sjeli smo na stranja sjedala patrolnog automobila, a jedan je policajac sjeo
ispred nas. Ne sjeam se imena tog ovjeka, ali sjeam se njegova gnjeva.
Uhvatit emo mi tog gada rekao je. Silovanje je jedan od najgorih
zloina. Platit e on to!
Pokrenuo je motor i ukljuio crvena i plava rotacijska svjetla na krovu
automobila. Buno smo se odvezli do Ulice Marshall, samo nekoliko blokova
dalje.
Paljivo gledaj rekao je policajac. Svojim patrolnim vozilom
upravljao je s grubom spretnou koju u poslije uoiti i kod newyorkih
taksista.
Ken je klonuo na sjedalu pokraj mene. Rekao je da ga od rotacijskih
svjetala boli glava. Rukom je pokuavao zakloniti oi. Zurila sam kroz prozor.
Dok smo nekoliko puta, amo-tamo, prolazili Ulicom Marshall, policajac mi je
priao o svojoj, sedamnaestogodinjoj neakinji, nedunoj djevojci. Nju je
silovala itava banda.
Dotuena je rekao je. Dotuena.
U ruci je drao policijsku palicu. Poeo je njome udarati po praznom
sjedalu pokraj sebe. Ken se trzao kad god bi udario po najlonskoj presvlaci.
Premda sam u poetku smatrala da je itava ova misija uzaludna, s vremenom
sam poela strahovati to bi sve taj policajac mogao uiniti.
Nisam vidjela silovatelja. To sam im i rekla. Predloila sam da
odustanemo, da poemo u policijsku stanicu kako bih pregledala fotografije
95

evidentiranih kriminalaca. No, policajac je htio pokuati jo jednom, a to je i

uinio. Tijekom posljednjeg prolaska Ulicom Marshal, u jednom trenutku
snano je zakoio.
Tamo, tamo rekao je. to veli na onu trojicu?
Bacila sam pogled i odmah mi je bilo jasno. Tri crna studenta. Moglo se to
rei po njihovoj odjei. Bili su visoki, previe visoki da bi jedan od njih bio moj
silovatelj.
Ne rekla sam. Poimo.
Huligani rekao je. Ostanite ovdje.
Uurbano je izaao iz auta i potrao za njima. U ruci je drao policijsku
palicu.
Ken je poeo patiti od oblika panike koji mi je bio poznat iz iskustava s
mojom majkom. Disanje mu je bilo teko. Htio je izai.
to e uiniti? izustio je.
Pokuao je otvoriti vrata. Brava je bila automatski zakljuana. Stranje
sjedalo bilo je namijenjeno i rtvama zloina i kriminalcima.
Ne znam. Ovi deki nisu mu nimalo slini.
Svjetla su jo uvijek bljeskala iznad naih glava. Oko automobila poeli su
se okupljati ljudi kako bi zavirili unutra. Ljutila sam se to nas je policajac
ostavio u kolima. Bila sam ljuta na Kena to je takav kilavac. Znala sam da nita
dobro ne moe biti od bijesna ovjeka iz kojeg kipti adrenalin, koji eli osvetiti
svoju silovanu neakinju. Bila sam u sreditu zbivanja, a istodobno sam shvatila
i da uope ne postojim. Da sam samo katalizator koji kod ljudi izaziva srdbu,
nervozu i osjeaj krivnje. Bila sam preplaena, ali vie od ieg, osjeala sam
gaenje. Htjela sam da se policajac vrati u automobil. Sjedei u automobilu,
pokraj Kena koji je cmizdrio, gurnula sam glavu meu koljena kako bi ljudi koji
izvana zure u automobil videli samo lea rtve i sluala zvukove za koje sam
znala da dopiru iz sporedne uliice. Netko je dobivao batine, u to sam bila posve
sigurna. A taj netko nije bio On.
Policajac se vratio. Svalio se na vozaevo sjedalo i na dlan vrsto poloio
palicu.
To e ih nauiti rekao je. Bio je uznojen, doimao se razdragano.
to su uinili? imao je Ken petlju upitati ga. Bio je uasnut.
Vrljali su po kontejneru. Nikad ne smije biti drzak prema policajcu.
Nisam nikad zaboravila ono to se te veeri dogodilo u Ulici Marshall. Sve
je bilo pogreno. Nije bilo u redu to nou nisam smjela proi kroz park. Nije
bilo u redu to sam bila silovana. Nije bilo u redu to je ovjek koji me silovao
zakljuio da je nedodirljiv, ili to to je policija sa mnom lijepo postupala
najvjerojatnije zato to sam bila studentica na Syracusi. Nije bilo u redu to je
neakinja tog policajca bila silovana. Nije bilo u redu to ju je on smatrao
96

dotuenom osobom. Nije bilo u redu to je ukljuio rotacijska svjetla i to se

epirio prolazei Ulicom Marshall. Nije bilo u redu to se iivljavao, a moda
ak i fiziki povrijedio tri neduna crnca koji su se zatekli na ulici.
Nije bilo nikakvog ali, nego samo injenica: taj policajac ivio je na mom
planetu. U njegov svijet uklapala sam se bolje no to u se ikad uklopiti u
Kenov. Ne sjeam se vie je li Ken zamolio da ga odvezemo kui, ili je u stanicu
poao sa mnom. Kako god bilo, ja sam ga poslije potrage u Ulici Marshall
iskljuila iz svega.
* * *
Stigli smo do Doma javne sigurnosti. Ve je bilo prolo osam. U policijskoj
stanici nisam bila od one noi kad sam napadnuta, ali te noi zgrada policije na
mene je ostavljala dojam sigurnog mjesta. Svialo mi se to kako dizala vode
izravno do ekaonice, iz koje se dolazi do golemih vrata koja su se iza nas
automatski zakljuala. Kroz neprobojno staklo vidjela sam predvorje, ali do
mene nije mogao nitko.
Policajac me je uveo unutra i zauo se tihi zvuk hidraulinog mehanizma, a
zatim i otri zvuk brave koja je zakljuala vrata kad smo uli. S nae lijeve
strane bio je dispeer koji je sjedio u zapovjednom sreditu. U blizini nas stajala
su tri ili etiri ovjeka u odorama. Neki od njih u ruci su drali alice s kavom.
Kad smo uli, uutjeli su i zagledali su u tlo. U tu prostoriju ulaze samo dvije
vrste civila rtve i zloinci.
Moj policajac ovjeku za prednjim stolom objasnio je kako sam ja rtva
silovanja s istonog podruja. Da sam dola pregledati fotografije.
Odveo me u malu prostoriju s dosjeima, smjetenu preko puta dispeera.
Ostavio je vrata otvorena i s okolnih polica poeo skidati velike, crne fascikle.
Bilo je najmanje pet fascikala, a svaki je bio pun malih fotografija veliine
fotografija za osobne dokumente. U tih pet fascikala bile su fotografije
iskljuivo crnaca, ija je dob priblino odgovarala dobi mog napadaa.
Prostorija je vie nalikovala na skladite fascikala, nego na mjesto gdje
rtve mogu pregledavati fotografije. Jedina podloga na kojoj sam mogla
prelistavati fascikl bio je stari, metalni daktilografski stoli, i bilo mi je
poprilino teko drati fascikl napola u krilu, a napola na klimavom stoliu koji
je stenjao pod njegovom teinom. No, kad je trebalo, znala sam biti dobra
uenica i pomno sam pregledavala svaku stranicu. Vidjela sam est fotografija s
licima koja su me podsjeala na mog silovatelja, ali ubrzo sam pomislila da to
pregledavanje fotografija nee uroditi plodom.
Jedan policajac donio mi je slabu, ali jo toplu kavu. Bila je to prava oaza
utjehe u meni inae posve stranom okruenju.
Kako ide? Jesi li ita primijetila? pitao me.
97

 Nisam rekla sam. sve mi izgleda mutno, mislim da nije ovdje.

Samo nastavi, slika ti je jo svjea u glavi.
Prelazila sam na fascikl broj 4 kad je stigao poziv.
Upravo je nazvao Clapper iz ophodnje doviknuo je dispeer
policajcu s kojim sam razgovarala. Poznaje tvog ovjeka.
Policajac je izaao iz prostorije i priao prednjem stolu. Okruili su ga
policajci koji su ekali daljnje naredbe. Promatrala sam rutinu nalik na onu iz
filmova.
Kae da je Madison rekao je dispeer.
Koji Madison? pitao je moj policajac. Mark?
Ne rekao je drugi. on ve guli kaznu.
Frank?
Nije, njega je Hanfy priklijetio prolog tjedna. Sigurno je Greg.
Mislio sam da je on ve u zatvoru.
I tako se nastavilo. Sjeam se da je jedan od mukaraca izjavio da ali
starog Madisona da je teko kad ovjek sam odgaja sinove.
Policajac se tad vratio u prostoriju.
Moram ti postaviti neka pitanja rekao je. Jesi li spremna?
Jesam.
Ponovo mi opii policajca kojeg si vidjela.
To sam i uinila.
A gdje si primijetila njegov automobil?
Rekla sam da je bio parkiran u blizini Huntington Halla.
Pun pogodak rekao je. ini se da imamo pravog ovjeka.
On je otiao, a ja sam zaklopila fascikl s fotografijama koji je leao na
stolu. Iznenada, vie nisam znala to bih s rukama. Tresle su se. Ugurala sam ih
ispod nogu i sjela na njih. Zaplakala sam.
Nekoliko minuta kasnije zaula sam dispeera kako kae:
Evo ga! a oni oko njega poeli su klicati.
Ustala sam i izbezumljeno poela traiti mjesto kamo bih se sakrila.
Odluila sam sakriti se u kut iza vrata. Lice sam zabila u metalnu policu na kojoj
su stajali fascikli sa slikama iz prethodnih godina.
Dobro obavljen posao, Clappere! netko je rekao, a ja sam odahnula.
Moda je to doao samo policajac, bez silovatelja?
Uzet emo izjavu od rtve, a zatim emo napisati nalog za uhienje
rekao je netko.

98

Da, bila sam na sigurnom. Ipak, jo uvijek nisam znala to bih. Nisam im
se mogla pridruiti. Bila sam rtva, a ne osoba. Ponovo sam sjela za
daktilografski stoli.
Mukarci u prostoriji ispred moje bili su sretni. Tapali su jedan drugog po
leima i zadirkivali policajca Clappera zbog njegove rie kose. Zvali su ga
Pritka, Riko i Mladac.
Zavirio je u prostoriju u kojoj sam ja bila.
Hej, Alice rekao je. Sjea li me se?
Nasmijeila sam se od uha do uha.
Da, sjeam se.
Mukarci u drugoj prostoriji ispustili su urlik.
Sjea te se? Kako te je mogla zaboraviti? Pa ti si za nju Djed Boinjak!
Situacija se smirila. Doao je poziv. Dva mukarca otili su ga primiti.
Policajac Clapper morao je napisati izvjee. Policajac s kojim sam dola u
stanicu odveo me u ured u kojem sam, prije gotovo est mjeseci, upoznala
narednika Lorenza. Zapisao je moj iskaz u kojem je citirao detaljan opis to sam
ga prethodno napisala.
Jesi li spremna? pitao me policajac pri kraju davanja izjave. Mi
emo ga uhititi. Mora biti spremna svjedoiti.
Spremna sam rekla sam.
U neobiljeenu automobilu ponovo su me odvezli u Haven Hall. Nazvala
sam roditelje da bih im rekla da sam dobro.
Policajac je napisao konano izvjee vezano uz sluaj F-362, a zatim me
odveo k naredniku Lorenzu.
Silovanje prvog stupnja
Sodomija prvog stupnja
Pljaka prvog stupnja
Dok sam sa rtvom silovanja jo bio na Kriminalistikom odjelu poruka je
upuena svim ophodnjama, a odmah po odailjanju poruke stigao je odgovor iz
patrolnog automobila br. 561, od policajca u ophodnji Clappera, koji je javio kako
je u Ulici Marshall, u priblino 18 sati i 27 minuta, razgovarao s osobom koja
odgovara opisu osumnjienog. Izvijestio me je da je osoba s kojom je razgovarao
mukarac po imenu Gregory Madison. Madison ve ima policijski dosje i sluio je
zatvorsku kaznu. Bilo je predvieno da patrolni policajac Clapper osumnjienog
identificira putem fotografije na Kriminalistikom odjelu, ali nije bilo
raspoloivog negativa. Gotovo je posve sigurno da je osumnjieni o kojem je rije
Gregory Madison. I rtva i patrolni policajac dali su iskaze. Uhienje slijedi.
Opis osumnjienog proslijeen je i treoj i prvoj smjeni. Uoe li
osumnjienog, svakako neka zovu pojaanje. Smatra se da je osumnjieni

naoruan i opasan.
99

Te noi usnila sam san. I Al Tripodi bio je u njemu. U zatvorskoj eliji, on i jo

dva mukarca drali su silovatelja. Uzalud sam pokuavala osvetiti se
silovatelju. Uspio je osloboditi se iz Tripodijeva vrstog zagrljaja i krenuo je na
mene. Ispred sebe ugledala sam njegove oi, onako kako sam ih vidjela u tunelu.
Izbliza.
Probudila sam se vritei i sjedila u znojem natopljenim plahtama.
Pogledala sam telefon. Bilo je tri sata ujutro i nisam mogla telefonirati majci.
Pokuala sam ponovo zaspati. Pronala sam ga. Ponovo emo biti samo nas
dvoje. Prisjetila sam se posljednjih stihova pjesme koju sam predala
Gallagherici:
Doi, umri i lezi pokraj mene!
Uputila sam mu pozivnicu. U mojoj glavi, onoga dana kad me silovao,
silovatelj me je ubio. Sad u ja ubiti njega. Svoju mrnju uinit u velikom i
cjelovitom.

100

OSAM
ijekom prvih mjesec dana nastave, bila sam okrenuta sama sebi i svu sam
pozornost usmjerila na dva seminara kreativnog pisanja. Mary Alicu nazvala
sam dan nakon to sam na ulici vidjela silovatelja, i to sam joj ispriala. Bila
je oduevljena, ali ju je bilo i strah zbog mene. I ona je bila veoma zaposlena.
Ona, Tree i Diane obilazile su enske studentske klubove. Srcu joj je najvie
prirastao klub Alpha Chi Omega. Bio je to klub za dobre djevojke, koje su
istodobno i dobre studentice i sportaice. Samo za bijele djevojke. Mary Alice
bila je njihov favorit.
Njezina ustrajnost u tim stvarima, usprkos cininim komentarima o
ritualima i idiotarijama kao to je obilaenje klubova, odaleila nas je. Nismo se
vie svakodnevno viale.
Provizorno, sklopila sam novo prijateljstvo. Zvala se Lila i iz
Massachusettsa je dola preko Georgije. Ali za razliku od moje majke koja je
zduno podravala sve to dolazi s Juga, Lila nije imala junjaki naglasak.
Rekla je da su joj to izbili iz glave kad se upisala u srednju kolu u
Massachusettsu. Ako je vjerovati mojim uima, dobro je u tome uspjela. Moja
majka zaklinjala se da ni jedan Junjak nije toliko lud da to uini, kad moe
otezati u govoru i govoriti kao da pjeva.
Soba joj se nalazila na istom hodniku u Havenu gdje i moja, samo est
vrata dalje. Imala je plavu kosu i obje smo nosile naoale. Bile smo jednake
visine i, onako usput, obje smo imale koji kilogram previe. Samu sebe smatrala
je gnjavatoricom, drutveno retardiranom osobom. Potrebu da je izvuem iz
njezine ahure osjeala sam kao svoju dunost. Osjeala sam da u njoj drijema
lakrdija. Lila, ba kao i Mary Alice, jo je bila djevica.
Lila je bila savrena publika. Za razliku od mog druenja s Mary Alicom, s
njom nisam bila udakinja prirepak omiljene djevojke. U naem tandemu ja
sam bila neto mravija, glasnija i hrabrija.
Jedne veeri objasnila sam joj da mora pronai ivotinju u sebi, pa sam joj
rekla:
Gledaj mene!
Uzela sam kutiju groica i poela je bosti noem, kreveljei se za kameru
koju je ona drala. Zatim smo zamijenile mjesta i ona je izbola kutiju. Na
fotografijama snimljenim tog dana, ja uistinu izgledam uvjerljivo. Uistinu elim
dokrajiti kutiju s groicama. Lila se nije uspjela uivjeti u namijenjenu joj
ulogu. Ona obzirno zabija otricu u ve postojee rupe. Pogled joj je blag i ima
lice kolarke koja se svim silama upinje izgledati oajno.
101

Naa specijalizacija bilo je bezrazlono hihotanje. esto bih osujetila

njezine napore u uenju, trudila sam se privoljeti je da produi predahe u uenju
kako bi potrajali itavu veer, koju bismo provele u mojoj sobi kad bih ja,
nasmijana, zaboravljala misliti na vanjski svijet.
Na dan 14. listopada bila sam u kampusu. U sreditu grada, istraitelj Lorenz
nazvao je zamjenicu okrunog tuitelja Gail Uebelhoer kojoj je zadaa bila
pripremiti sluaj kako bi sudac izdao uhidbeni nalog. Zamjenica tuitelja nije
bila u svom uredu. Istraitelj Lorenz ostavio joj je poruku.
Gregory Madison uhien je u dva sata poslijepodne.
Po drugi put sam ispunila formulare. RTVA UPIRE PRSTOM bio je
naslov malog, pet redaka dugog lanka objavljenog u Syracuse Post-Standardu
15. listopada, koji mi je Tricia mailom poslala iz Kriznog stoera za rtve
silovanja, to e uiniti i s ostalim napisima koji e se pojavljivati u tisku.
Uvodno sasluanje bilo je zakazano za 19. listopada, u zgradi Gradskog
suda. Optueni je bio Gregory Madison, a tuitelj narod drave New York.
Sasluanje pred istranom komisijom trebalo je pokazati postoji li dovoljno
dokaza za izlazak pred veliku porotu. Rekli su mi da za svjedoke mogu pozvati
lijenike koji su sainili seroloko izvjee one noi kad sam silovana, kao i
policijskog slubenika Clappere koji je Madisona vidio na ulici. Morat u
svjedoiti. A mogao bi i Madison.
Trebala sam nekog tko bi me pratio na sasluanje, ali Mary Alice bila je
zauzeta, a Ken Childs oigledno nije bio dobar izbor. Lila mi je bila nova
prijateljice; nisam htjela pokvariti to prijateljstvo. Prila sam Tess Gallagher i
pitala je eli li poi sa mnom.
Poaena sam rekla je Gallagherica. Ruat emo u nekom finom
restoranu. Ja astim.
Ne sjeam se to sam za tu prigodu odjenula, samo se sjeam da je
Gallagherica, koja je u kampusu bila poznata po haljinama arkih boja, odjenula
odijelo iveno po mjeri i cipele suzdrana izgleda. Ugledavi je tako dotjeranu,
odmah sam znala da je spremna za okraj. Znala je koliko vanjski svijet voli
suditi pjesnicima. Znam samo da sam odjenula neto prikladno. Na hodnicima
zgrade suda izgledale smo sukladno onom to smo i bile studentica i njezina
mladolika majinska figura.
Najvie sam se bojala mogueg susreta s Gregoryjem Madisonom. Tess i ja
hodale smo hodnicima zgrade suda Onondaga s detektivom iz Doma javne
sigurnosti. On nas je trebao dovesti do prave sudnice gdje u upoznati
odvjetnika koji e zastupati dravu. Morala sam, meutim, prvo otii u enski
zahod, za koji sam samo pretpostavljala gdje bi se mogao nalaziti. Tess i ja pole
smo u potragu.

102

Stari dio zgrade suda bio je poploan mramorom. Tessine niske potpetice
udarale su o mramor u staccatu. Naposljetku smo pronale zahod, gdje sam,
potpuno odjevena, sjela na zahodsku koljku i zurila u drvena vrata ispred sebe.
Nakratko sam bila sama i pokuavala se smiriti. etnja od Doma javne
sigurnosti do suda stjerala mi je srce u grlo. Taj sam izraz ve prije ula, a sad
sam doslovno osjeala kao da mi se u grlu zaglavilo neto zgreno i ivo, neto
to bubnja. Krv mi je navirala u mozak, pa sam oborila glavu trudei se da ne
povraam.
Kad sam izala iz zahoda bila sam blijeda. Nisam se htjela pogledati u
zrcalo. Umjesto toga, pogledala sam Tess. Gledala sam je kako namjeta
ukrasne eljie s obje strane glave.
Evo rekla je zadovoljna nainom kako ih je namjestila. Jesi li
spremna?
Pogledala sam je i ona mi je namignula.
Tricia je stajala s detektivom kad smo se vratile. Tricia i Tess bile su sute
suprotnosti. Tricia, koja je predstavljala Krizni stoer za rtve silovanja i koja je
sve poruke koje mi je uputila zavravala sa sestrinski pozdrav, bila je osoba u
koju nisam imala povjerenja. Tess je bila prva ena koju sam upoznala koja je
prihvatila vlastitu ekscentrinost, koja se suivjela s onim to je ini razliitom
od ostalih i koja je nauila kako tu razliitost ponosno pokazivati. Tricia se
previe trudila izvlaiti iz mene podatke. Htjela je da sve osjeam. A ja nisam
bila sigurna kako bi mi osjeaji mogli donijeti ita dobro. Zgrada suda okruga
Onondaga nije bilo mjesto za otvaranje. Bilo je to mjesto na kojem sam se
vrsto morala drati onoga za to sam znala da je istina. Morala sam se
usredotoiti na iznoenje injenica. Istinski poticaj bila mi je Tess. To mi je bilo
potrebnije od nekog anonimnog sestrinstva; Triciji sam rekla da moe otii.
Tess i ja sjele smo na drvenu klupu ispred sudnice. Ta klupa podsjetila me
na gusto zbijene klupe u crkvi svetog Petra. inilo mi se da ekamo satima. Tess
mi je priala o svom odrastanju u dravi Washington, o drvnoj industriji, o
ribolovu, o svom partneru, Raymondu Carveru. Ruke su mi se znojile. Imala
sam kratak napadaj nekontroliranog drhtanja. ula sam manje od polovice
onoga to mi je Tess ispriala. Mislim da je ona toga bila svjesna. Nije mi ona
uistinu priala, ve mi je priom pjevala uspavanku. Ali, naposljetku, uspavanka
je utihnula.
Bila je razdraena. Pogledavala je na svoj runi sat. Znala je da ne moe
nita uiniti. Diva u kampusu i u svijetu poezije, ovdje je bila tek mala ena bez
ikakve moi. Morala je ekati zajedno sa mnom. Na zajedniki ruak bio je
daleko od nas.
Od tog dana, kad god iekujem neto ega se uasavam, strah se raspline u
elinu dosadu. Rije je o mentalnoj vjebi koja funkcionira prema principu: ako
je pakao neizbjean, onda u u njega ui u stanju koje nazivam trauma-zenom.
103

Kad nam je priao zamjenik tuitelja Ryan, koji je naem sluaju dodijeljen
zato to je zamjenica tuitelja Uebelhoer bila na sudu zbog jednog drugog
sluaja, Tess je utjela i zurila u vrata dizala tri metra dalje od nas.
Ryan je bio mlad ovjek u kasnim dvadesetima ili ranim tridesetima. Imao
je crvenkastosmeu kosu koja je vapila za eljem. Nosio je sportsku jaknu s
futerom, a na laktovima je imao priivene zakrpe od antilop koe, to je vie
priliilo kampusu nego sudnici.
Tess je oslovljavao s gospoo Sebold, a kad smo ga ispravile i
obavijestile da je Tess moja profesorica, bio je zbunjen. Osjeao se nelagodno,
ali ga se to i dojmilo. Kradom ju je pogledavao trudei se ukljuiti je u razgovor,
ali i dokuiti je.
to predajete? pitao ju je.
Poeziju rekla je ona.
Jeste li pjesnikinja?
Da, jesam rekla je Tess. Kako stvari stoje s naom djevojkom?
pitala je.
Tek sam kasnije shvatila da se zamjenik tuitelja upucavao Tess koja ga je
jasno i glatko obeshrabrila koristei se prethodno steenim iskustvom.
Samo hrabro, Alice! rekao mi je. Bit e sretna kad uje da je
optueni odbio pravo da se pojavi pred sudom.
to to znai?
To znai da je njegov odvjetnik pristao da ne osporava identifikaciju.
Je li to dobro?
Jest, ali e morati odgovorati na pitanja njegova odvjetnika.
Razumijem rekla sam.
Ovdje smo kako bismo dokazali da je uistinu rije o silovanju. Kako
spolni in s osumnjienim nije bio dragovoljan, ve pod prisilom. Shvaa?
Da. Moe li Tess poi sa mnom?
Samo tiho. Kad proete kroz ona vrata, nemojte vie razgovarati.
Profesorica e sjesti na jedno od sjedala u stranjem dijelu, pokraj sudskog
podvornika. Ti e prii klupi za svjedoke i tad ja preuzimam sve u svoje ruke.
Poli smo prema vratima koja vode u sudnicu, s nae desne strane. Preko
puta nas, skupina ljudi izala je iz dizala i zaputila se prema nama. Jedan od njih
obje nas je dobro odmjerio. Bio je to odvjetnik optuenog, gospodin Meggesto.
Trenutak kasnije, sudski podvornik otvorio je vrata sudnice.
Oekujemo vas, gospoice Sebold.
Tess i ja postupile smo kako nas je gospodin Ryan uputio. Otila sam u
prednji dio sudnice. ula sam ukanje papira i neije nakaljavanje. Ula sam u
ograeni prostor za svjedoke i okrenula se.
104

U prostoriji je bilo tek nekoliko ljudi, a samo su dva reda sjedala u

stranjem dijelu bila namijenjena promatraima. S moje desne strane ugledala
sam Tess. Jednom sam je pogledala. Nasmijeila mi se kao da eli rei: Samo
naprijed! Poslije je vie nisam gledala.
Gospodin Ryan priao mi je i naveo moje ime, dob, prebivalite i ostale
osobne podatke. To mi je dalo vremena da se naviknem na zvuk pisaeg stroja
sudskog pisara, kao i na injenice da e sve to bude reeno biti zapisano. Ono
to mi se dogodilo u tunelu, ne samo da u morati ispriati naglas, ve e sve to
drugi ljudi moi proitati kad god poele.
Nakon nekoliko pitanja vezanih uz osvijetljenost te noi i uz mjesto gdje se
silovanje dogodilo, Ryan mi je postavio pitanje na koje me je ve bio upozorio.
Moete li nam svojim rijeima opisati to se tad dogodilo?
Trudila sam se govoriti polako. Ryan je esto prekidao moju priu. Ponovo
me pitao kakvo je bilo osvjetljenje, je li bilo mjeseine, jesam li se opirala. Htio
je detalje o tome jesam li primila udarce dlanom ili akom, pitao je jesam li
strahovala za svoj ivot, pitao me koliki mi je novani iznos silovatelj otuio i
jesam li mu novac dala dragovoljno ili ne.
Nakon to sam opisala borbu ispred tunela, njegova su pitanja prela na
dogaanja u amfiteatru.
Opiite mi kakve je sve prisile koristio nad vama, i to ste sve inili prije
samog spolnog ina u amfiteatru.
Prvo mi je, drei me rukama za vrat, primaknuo lice sebi i nekoliko
puta me poljubio, a zatim mi je zapovjedio da se svuem. Prvo mi je sam
pokuao svui odjeu. Ali nije mogao otkopati pojas. Rekao mi je neka to sama
uinim, to sam i uinila.
Kad vam je rekao da svuete odjeu, je li to bilo prije ili poslije onoga
kad vam je rekao da e vas ubiti ne budete li radili sve to vam kae?
Poslije... i ve sam krvarila... lice mi nije bilo u najboljem stanju.
Krvarili ste?
Da.
Od pada na tlo?
Od pada na tlo, ali i zato to me je udarao po licu.
Je li vas udarao prije seksualnog odnosa?
Aaa-haa.
Gdje vas je udarao?
Po licu. Na trenutak nisam mogla disati. Rukama me drao za vrat,
ogrebao mi je lice. Osim toga, udarao me je po itavom tijelu dok sam leala na
tlu, i sjedio je na meni da ne bih pobjegla.
Dobro rekao je Ryan. Osim toga, spomenuli ste da je neko
vrijeme imao problema s erekcijom, je li to tono?
105

 Aaa-haa.
Zaboravila sam upute koje mi je dao sudac. Trebala sam se izjanjavati
jasno, sa da ili ne.
to se zatim dogodilo?
Nije uspio postii erekciju. Nisam ba znala je li ili nije nije mi to
poznato. A zatim, prije no to je prodro u mene i prije samog snoaja, natjerao
me da kleknem, a on je ustao i rekao mi da mu popuim.
Je li ubrzo zatim doao trenutak kad ste se uspjeli odvojiti od njega?
Da.
Kako se to dogodilo?
Kad je svrio u mene, podigao me s tla, poeo se odijevati i naao
dijelove moje odjee koje mi je dodavao. Dok sam se odijevala, rekao mi je:
Dobit e bebu, kuko to e onda?
Zatim sam ispriala kako me je silovatelj zagrlio, kako mi se ispriao i
pustio me da odem, a zatim me dozivao.
Ryan je zastao. Pitanja koja su slijedila bila su moj jedini trenutak predaha.
to mi je otueno tijekom incidenta? Kako je silovatelj bio odjeven? Njegova
visina? Vanjski izgled?
Ne sjeam se da ste i u jednom trenutku rekli je li u pitanju bio crnac ili
bijelac rekao je Ryan na samom kraju.
Bio je crnac rekla sam.
To je sve, asni sude.
Ryan se okrenuo i vratio se na svoje mjesto.
Sudac je tad rekao:
Unakrsno ispitivanje!
Gospodin Meggesto je ustao i pristupio mi.
Oba odvjetnika obrane koji su zastupali Madisona, s godinama su poeli
nalikovati jedan na drugog. Bili su onii, proelavi i neki zadah stvarao im se
iznad gornje usne. Bez obzira, bilo to od neurednih brkova u Meggestovu
sluaju ili od zrnaste nakupine znoja, bila je to runa crta na koju sam usmjerila
pozornost dok su me unakrsno ispitivali.
Osjeala sam da moram mrziti odvjetnike koji ga zastupaju elim li
pobijediti. Iako su oni moda samo zaraivali svoju plau, ili im je sluaj
dodijelio sud, moda su imali djecu ili majku na samrti o kojoj se moraju brinuti.
Nije me bilo briga. Bili su tu da me unite. Morala sam im se oduprijeti.
Gospoica See-bold tako se izgovara, zar ne?
Da.
Gospoice Sebold, rekli ste da ste one noi kad se dogodio incident bili
u Ulici Westcott, na broju 321?
106

 Aaa-haa.
Prizvuk njegova glasa bio je prijekoran, kao da sam ja zloesta djevojica
koja je izrekla la.
Koliko ste vremena tamo proveli te veeri?
Bila sam tamo od oko osam do ponoi.
Jeste li ita popili?
Nisam nita pila.
Jeste li puili dok ste bili tamo?
Ne, nisam puila.
Niste li puili cigarete?
Nisam.
Niste puili te veeri?
Nisam.
Niste nita pili te veeri?
Nisam.
Budui da ta taktika nije urodila plodom, preao je na drugu.
Koliko dugo ve nosite naoale?
Od treeg razreda.
Znate li kakav je va vid bez naoala?
Kratkovidna sam i dobro vidim izbliza. Ne znam tono, ali mislim da mi
vid nije pretjerano lo. Dobro vidim prometne znakove i slino.
Posjedujete li vozaku dozvolu?
Da, posjedujem je.
Treba li vam dozvola?
Da, treba mi.
Koristite li se vozakom dozvolom?
Da.
Nisam znala to namjerava. Imalo bi nekog smisla da me pitao trebam li
zbog vozake dozvole nositi kontaktne lee. Ali nije me to pitao. Jesam li zbog
vozake dozvole bila bolja ili gora osoba? Jesam li zbog nje bila vie odrasla, a
manje dijete, to bi umanjilo teinu zloina? Nikad nisam shvatila taj njegov
nain rezoniranja.
Nastavio je:
Bi li tvrdnja da naoale neprestano nosite kako biste bolje vidjeli bila
tona?
Ne bi.
Kad ih ne nosite?
107

 Kad itam i, openito, kad obavljam veinu poslova.

Kako sam, s klupe za svjedoke, mogla opisati borbu koju sam vodila sa
svojim okulistom? On mi je govorio da naoale nosim vie no to bih trebala.
Kako sam mogla rei da sam bila toliko uporna u elji da ih nosim, da sam
pokvarila vid do te mjere da moram nositi korektivne lee?
Jeste li smatrali da vam naoale trebaju te listopadske veeri?
Htio je rei svibanjske, ali nitko ga nije ispravio.
Da, bila je no.
Vidite li slabije nou?
Ne, ne vidim slabije.
Je li postojao nekakav poseban razlog zato ste tad nosili naoale?
Nije.
Bi li tvrdnja da naoale neprestano nosite kad god napustite studentski
dom bila tona?
Ne bi.
Je li postojao neki poseban razlog zato ste te veeri nosili naoale?
Moda sam ih nosila zato to sam ih posjedovala tek tjedan dana, i to
su mi se sviale. Bile su nove.
Skoio je na ovu priliku:
Nova stakla ili samo novi okvir?
Samo novi okvir.
Ista dioptrija?
Da.
Tko vam je odredio dioptriju?
Doktor Kent iz Philadelphije, ija se ordinacija nalazi u blizini moje
kue.
Sjeate li se gdje... sjeate li se kad je ta dioptrija utvrena?
U prosincu 1980, mislim da mi je to bio posljednji pregled.
Dioptrija je ustanovljena i stakla su izraena 1980. godine, je li tako?
Je li znao da tad istodobno i dobiva i gubi bodove? Da je dioptrija utvrena
est mjeseci prije mog silovanja. Nisam znala to namjerava, ali odluila sam
pratiti svaki njegov potez. Htio je zbuniti me, stjerati me u labirint iz kojeg neu
moi izai. Bila sam odluna. Osjeala sam da u sebi imam ono to ima i
Gallagherica energiju. Osjeala sam je u ilama.
Aa-haa rekla sam.
Mislim da ste rekli da su vam u jednom trenutku, tijekom borbe, naoale
spale s nosa, je li to tono?
Jest.
108

 To se dogodilo u mranom dijelu parka, je li to tono?

Jest.
Koliko biste rekli da je bilo mrano?
Nije pretjerano. Bilo je dovoljno svjetla da ga vidim njegovo lice,
osobito zato to mi je njegovo lice bilo veoma blizu, a ja sam kratkovidna, nisam
dalekovidna, pa dobro vidim sve to mi je blizu.
Okrenuo se u stranu i na trenutak se zagledao u strop. Na kratko, adrenalin
mi je sukljao ilama i promatrala sam sudnicu i ljude u njoj. Svi su bili mirni. Za
njih je to bilo samo jo jedno preliminarno sasluanje vezano uz jo jedan sluaj
silovanja. Hm hm.
Mislim da ste rekli da vas je ta osoba u jednom trenutku poljubila?
Bio je dobar, s onom svojom oznojenom gornjom usnom, neurednim
brkovima i svim ostalim. Zajedljiv i otar, pogodio me ravno u srce. To
ljubljenje jo uvijek me boli. injenica da sam poljubac uzvratila tek kad mi je
silovatelj to naredio, esto uope nije vana. Boli me intimnost tog ina. Od tog
trenutka smatrala sam da bi u rjeniku, iza rijei silovanje, trebala stajati istina.
Nije u pitanju samo prisilan snoaj; silovanje je in kad netko nekim ovlada i sve
uniti.
Da rekla sam.
Kad kaete poljubio, elite rei da vas je poljubio u usta?
Da.
Oboje ste stajali?
Da.
U odnosu na vau visinu, koliko je visok bio taj ovjek?
Odluio je preko poljupca doi do silovateljeve visine.
Bio je priblino jednake visine kao i ja, ili dva centimetra vii rekla
sam.
Koliko ste vi visoki, gospoice Sebold?
Sto ezdeset, sto ezdeset jedan centimetar.
Rekli biste da je ta osoba vjerojatno vae visine, ili moda dva
centimetra via?
Aa-haa.
Dok ste stajali i gledali ga, izgledao vam je kao da je vae visine, je li to
tono?
Aa-haa.
Je li tako?
Jest.
Od pitanja vezanih za moj vid, prizvuk njegova glasa promijenio se. U
njemu vie nije bilo ni traga potovanju. Shvativi kako iz mene jo nije izvukao
109

najbolji dio, preao je na neku vrstu iscrpljivanja punog mrnje. Zbog njega sam
se poela osjeati ugroena. Premda sam, u svakom sluaju, u sudnici bila na
sigurnom, okruena profesionalcima, bilo me je strah.
Mislim kako u opisu to ste ga dali one noi kad ste silovani napomenuli
ste da bio miiave grae?
Da.
Nizak mukarac, kratke, crne kose?
Da.
Sjeate li se da ste policiji, tijekom dragovoljnog svjedoenja, rekli da je
osoba teila priblino sedamdeset pet kilograma?
Da.
Je li to vaa najpriblinija procjena teine te osobe?
Nisam ba dobra u procjeni teine rekla sam. Ne znam odrediti
odnos neije miine mase i sala.
Sjeate li se da ste ustvrdili da tei priblino sedamdeset pet kilograma?
Policajci su mi svojim primjerima pomogli da odredim njegovu
priblinu teinu, a ja sam im rekla da bi to moglo biti otprilike to.
elite rei da su policajci utjecali na vau procjenu?
Ne, policajac mi je samo naveo jedan primjer. To mi se inilo relativno
tonim.
Temeljem onoga to vam je policajac naveo kao primjer, i temeljem
vaeg promatranja, je li vae svjedoenje od osmog svibnja vaa najtonija
procjena njegove teine?
Jest.
Jeste li u meuvremenu uli ita to bi promijenilo va stav po tom
pitanju?
Nisam.
Energija mu se udvostruila. Izgledao je kao djeak koji uiva u
posljednjem komadu kolaa. Nakon to je izgubio bitku u sporu o mom vidu,
gospodin Meggesto uspio je osvjetlati obraz, samo to ja nisam znala kako.
Bila sam ve umorna. I dalje sam se trudila, ali sam osjeala da mi energija
presuuje. Morala sam je povratiti.
ini mi se da ste rekli da vas je nekoliko puta udario u lice?
Da.
I krvarili ste?
Da.
I naoale su vam pale s nosa?
Poeljela sam rei mu: Ali nita od svega tog nije me oslijepilo.
110

 Da rekla sam.
Jeste li zbog ozljeda potraili medicinsku pomo?
Jesam.
U kojem trenutku?
Iste noi, odmah po povratku u studentski dom, a prije odlaska u
policijsku stanicu sluaj sam prijavila policiji. Policija me je otpremila u
bolnicu Crouse Irving Memorial, gdje su mi prepisali lijekove za posjekotine na
licu.
Trudila sam se i uspjela ostati smirena. Iznosim samo injenice.
Jeste li one noi kad se incident dogodio uspjeli pronai naoale?
Policija je naoale pronala...
Prekinuo me je.
Niste ih nosili kad ste napustili mjesto na kojem se incident dogodio?
Niste otili s naoalama?
Tono.
Sjeate li se jo neeg?
Ne.
Osjeala sam da me je uutkao. Vie mi se nije obraao u rukavicama.
Moete li mi ukratko opisati odjeu koju ste nosili peti listopada?
Gospodin Ryan je ustao i ispravio nadnevak:
Osmi svibnja.
Osmi svibnja preinaio je pitanje gospodin Meggesto. Recite mi
to ste imali na sebi.
Traperice Calvin Klein, plavu radnu koulju, teku pletenu vestu,
mokasinke i donje rublje mrzila sam to pitanje. ak sam i sjedei na klupi
dobro znala na to cilja.
Ta vesta, je li bila s gumbima ili se svlaila preko glave?
S gumbima sprijeda.
Niste je pri razodijevanju morali svlaiti preko glave? Je li to tono?
Jest.
Kipjela sam. Povratila sam izgubljenu energiju zato to je veza izmeu
moje odjee i silovanja bila oigledna nije tu bilo nikakve veze.
Mislim da ste izjavili da vas je ta osoba pokuala razodjenuti, ali budui
da nije uspjela, naredila vam je da to sami uinite?
Tono, nosila sam pojas. Budui da je stajao meni suelice, nije mogao
otkopati kopu. Rekao je Otkopaj, to sam i uinila.
Taj pojas pridravao je vae traperice Calvin Klein?
111

Naglasio je ono Calvin Klein podrugljivim glasom na koji nisam bila

spremna. Preli smo na stvar.
Jest.
Stajao je suelice vama?
Jest.
U vaem iskazu kaete da nije mogao otkopati kopu koja je drala va
pojas?
Aa-haa.
Vi ste je otkopali zato to vam je on to naredio?
Da.
Sad je na njemu bio red da osvoji poen. Ispitivao me o silovateljevu nou.
Vidjela sam ga samo na fotografijama mjesta zloina, i u svojoj glavi. Priznala
sam Meggestu da ga ni u jednom trenutku nisam vidjela, premda mi je silovatelj
njime prijetio i premda sam po njegovim kretnjama vidjela da ga je izvukao iz
stranjeg depa.
Bi li tvrdnja da ste bili veoma uplaeni bila tona? pitao me
Meggesto nastavljajui dalje.
Da.
Od kojeg trenutka vas je poeo obuzimati strah?
im sam iza sebe zaula korake.
Je li vam srce poelo ubrzano kucati?
Pretpostavljam da jest donekle rekla sam. Nisam shvaala zato me
to pita.
Sjeate li se toga?
Ne, ne sjeam se je li mi srce poelo ubrzano kucati.
Sjeate li se da vam je disanje postalo plitko i ubrzano kad ste se
uplaili?
Sjeam se da me je poeo obuzimati strah i vjerojatno sam imala fizike
simptome straha, ali nisam hiperventilirala ili neto tome slino.
Osim injenice da ste bili preplaeni, sjeate li se ieg drugog?
Moje mentalno stanje? pitala sam ga mislei da upravo na to cilja.
Ne rekao je. Mislio sam na vae fiziko stanje. Sjeate li se kako
vam je tijelo reagiralo na strah? Jeste li drhtali, je li vam srce ubrzano kucalo, je
li bilo promjena u disanju?
Ne, ne sjeam se nikakve specifine promjene, osim injenice da sam
vritala. Neprestano sam silovatelju ponavljala da u povraati, zato to je moja
majka u jednom novinskom lanku proitala da te nitko nee silovati ako
povraa.
Je li to bio trik kojim ste pokuali otjerati napadaa?
112

 Jest.
Jeste li ikad doznali identitet te osobe?
Tono kad ili...
Jeste li ikad doznali identitet te osobe?
Osobno nisam nije mi bilo pretjerano jasno to me pita. Shvatila sam
da eli znati jesam li u svibnju znala kako se Madison zove.
Dobro, a jeste li tu osobu poznavali prije svibnja 1981.?
Nisam.
Jeste li tu osobu vidjeli poslije svibnja 1981.?
Da, vidjela sam ga u listopadu.
Jeste li ga vidjeli u razdoblju izmeu svibnja i listopada 1981.?
Nisam.
Ba nikad?
Nisam.
Kad ste ga vidjeli poslije svibnja 1981.?
Prepriala sam mu incident koji se dogodio 5. listopada. Navela sam tono
vrijeme i mjesto, ba kao i injenicu da sam istodobno ugledala i riokosog
policajca za kojeg e se naknadno ispostaviti da je policajac Clapper. Rekla sam
mu da sam o svemu izvijestila policiju i da sam dola u Dom javne sigurnosti
kako bih dala opis silovatelja.
Kome ste dali opis? pitao me.
Gospodin Ryan uloio je prigovor:
Mislim da smo izali iz ovlasti izravnog ispitivanja rekao je. Sve
ostalo bilo bi za komisijsko ispitivanje.
Nisam imala pojma to je to. Tri mukarca, Ryan, Meggesto i sudac
Anderson, poeli su raspravljati o tome to je ugovoreno prije preliminarnog
ispitivanja. Postigli su dogovor. Meggesto je mogao nastaviti s pitanjima
vezanim uz uhienje osumnjienog. No, sudac ga je upozorio da zalazi u
sporno podruje pitanje identifikacije. Posljednje, u transkriptu zabiljeene
rijei bile su Idemo dalje. Jo i danas u tim rijeima osjeam umor. Osjeam
kako je njegova temeljna motivacija bila to prije dokonati to i otii na ruak.
Izbezumljena, jer nisam shvatila suevu odluku, a moram biti iskrena nije mi
bilo jasno o emu je uope rije, trudila sam se ponovo se usredotoiti na
Meggesta. to god da su jedan drugom rekli, upravo to dalo mu je mogunost da
me ponovo napadne.
Nakon to ste preli ulicu i otili do Huntington Halla, jeste li ponovo
vidjeli navedenu osobu?
Nisam.
Jesu li vam pokazali kakve fotografije?
113

 Nisu. Tad jo nisam znala da do prepoznavanja putem fotografija nije

dolo zato to policija nije imala nijednu fotografiju Gregoryja Madisona.
Jeste li bili na prepoznavanju?
Nisam.
Doli ste u policijsku postaju i tamo ste obavili identifikaciju?
Da.
Bilo je to nakon to ste telefonirali majci?
Da.
I nakon to su vas izvijestili da je netko uhien?
Nisu me o tome izvijestili te veeri. Mislim da me je narednik Lorenz o
tome izvijestio u etvrtak ujutro.
Znai, niste osobno znali je li tad uhiena ona ista osoba koju ste vidjeli
peti listopada?
Nisam mogla znati, osim ako nije policija koja ga je uhitila. ..
Pitanje je jeste li ili niste znali je li ta osoba...
Njegova upadica tad me je razbjesnila.
Prema onome kako su ga opisali, uhien je upravo taj ovjek...
Pitanje je: jeste li sigurni?
Nisam ga vidjela od uhienja.
Niste ga vidjeli.
ovjek kojeg sam opisala osmi svibnja, i onaj kojeg sam vidjela peti
listopada, ovjek je koji me je silovao.
Tako svjedoite jer vjerujete da je ovjek kojeg ste peti listopada
vidjeli...
Znam da je ovjek kojeg sam peti listopada vidjela upravo onaj koji me
je silovao.
ovjek za kojeg kaete da vas je silovao isti je onaj kojeg ste vidjeli peti
listopada?
Tono.
Ali ne znate je li upravo on i uhien?
Pa, nisam ga ja uhitila, kako bih mogla znati?
To i jest moje pitanje jeste li sigurni?
Dobro, onda, nisam. to sam drugo mogla rei? Krajnje dramatino,
uspio je dokazati da nisam pripadnik policije.
Odvjetnik Meggesto okrenuo se sucu.
Mislim da nemam vie pitanja rekao je.
Ali nije tu stao. Ostala sam na klupi za svjedoke dok ga je sudac prvo
sasluao, a zatim se s njim prepirao oko identifikacije. Ispostavilo se da je
114

namjera odvjetnika Ryana bila Madisona dovesti na sud, i da je Madisonovim

odbijanjem prava da se pred sudom pojavi Ryanu preostalo samo dokazati da se
silovanje dogodilo osmi svibnja, te da sam identificirala ovjeka za kojeg sam
uvjerena da je moj napada. Ryan je bio uvjeren da je Madison, odbivi pravo da
se pojavi pred sudom, izgubio pravo na postavljanje pitanja vezanih uz
identifikaciju. Meggesto, meutim, nije dijelio njegovo miljenje.
Odobreno za izlazak pred veliku porotu konano je rekao sudac. Bio
je umoran. Prema kretnjama Ryana i Meggesta zatvarali su svoje aktovke
zakljuila sam da sam obavila svoj dio posla.
Tess i ja otile smo na ruak. Jele smo hranu tipinu za New York preni sir i
tome slino. Sjele smo u separe, a zrak je ispunio miris vrue masti koji je
dopirao iz kuhinje. Ona je govorila. Vrijeme je ispunila govorom. Zurila sam u
blistave listove filodendrona koji su ukraavali i omekavali otre linije pregrada
koje su separee dijelili jedan od drugog. Bila sam iscrpljena. Pitam se je li Tess
postavila sebi isto ono pitanje koje i sama sebi postavljam kad ponovo itam
transkripte od tog dana. Gdje su bili moji roditelji?
elim im pronai neku ispriku. Moda im i ne treba. U ono vrijeme sam
osjeala da posljedice moram snositi sama, jer sam sama i odluila vratiti se na
Syracusu, gdje sam ponovo naletjela na svog silovatelja. Sad sam u stanju
pronai za njih sve mogue isprike. Majka se bojala leta avionom. Tata je imao
predavanja. I tako dalje. Ipak, bilo je vremena. Majka se mogla dovesti
automobilom. Otac je mogao otkazati predavanja. No, bilo mi je devetnaest
godina i bila sam mrzovoljna. Plaila sam se njihove utjehe, njihova stava da su
osjeaji znak slabosti.
Telefonirala sam im iz restorana i majku izvijestila o sudakoj odluci. Bila
je sretna to je uz mene Tess, pitala me kad e se odrati suenje pred velikom
porotom, i uzrujavala se zbog prepoznavanja osumnjienog injenice da u se
nai u njegovoj blizini. itav dan bila je nervozna, ekala je da telefon zazvoni.
Bilo mi je drago to joj mogu priopiti dobre vijesti bilo je to kao da sam
dobila istu peticu.
Na fakultetu sam uzela redovan kolski program. Od pet predavanja, dva su bila
radionice kreativnog pisanja, a tri su bili obavezni predmeti. Tessin pregled
knjievnosti. Strani jezik. Prijevodi klasika.
Prijevodi klasika bili su dozlaboga dosadni. Profesorov glas bio je
monoton, to je u kombinaciji s ofucanom i tronom knjigom tekstova bilo isto
kao i svaki drugi dan sat vremena provesti u mrtvanici. Ali negdje usred
profesorove abokreine, poela sam itati. Katul. Sapfo. Apolonije. I
Aristofanovu dramu Lizistrata u kojoj ene Atene i Sparte diu pobunu te
ene iz dvaju zaraenih gradova-drava bojkotiraju brane obveze kako bi
mukarci sklopili mir. Aristofan je tu dramu napisao 411. godine prije Krista, a
115

predivno je prevedena. Na profesor naglasio je kako je u pitanju prizemna

komedija, ali da ima skrivenu poruku mo ena kad se ujedine ta drama za
mene je bila iznimno vana.
Deset dana poslije preliminarnog sasluanja, vratila sam se u svoju sobu u
domu nakon sata talijanskog na kojem nisam imala uspjeha. Nisam bila u stanju
izgovoriti rijei koje su se od nas traile. Sjedila sam u stranjem dijelu uionice
i nisam se mogla usredotoiti na konjugaciju. Kad me je profesor prozvao,
izmrcvarila sam neke izraze za koje sam bila uvjerena da su traeni pojam, a
profesor me nikako nije mogao razumjeti. Ispod vrata moje sobe u Havenu
netko je proturio kuvertu. Bila je iz Ureda okrunog tuitelja. Bio je to poziv za
svjedoenje pred velikom porotom predvieno za 4. studenog u dva sata
poslijepodne.
Trebala sam otii do Ulice Marshall s Lilom po njezinu povratku s
predavanja. Dok sam je ekala, nazvala sam Ured okrunog tuitelja. Gail
Uebelhoer, koja me je zastupala, nije bila ondje. Na telefon se javila njezina
pomonica, koju sam zamolila da mi nekoliko puta polagano izgovori svoje ime.
Htjela sam ga tono znati. Jo uvam komad papira na kojem sam fonetski
zapisala kako se izgovora njezino ime. Ju-bel-er ili E-bel-er. Izgovor sam
vjebala ispred zrcala, trudei se da zvui to prirodnije. Dobar dan, gospoo
Ju-bel-er, pri telefonu Alice Sebold vezano uz sluaj drava protiv Gregoryja
Madisona. Dobar dan, gospoo Ju-bel-er... Radila sam na tome. Talijanski
sam ostavila na stranu.

116

DEVET
jutro, 4. studenog, automobil Ureda okrunog tuitelja ekao me je ispred
Haven Halla. Pogledom sam ga potraila kroz staklene zidove ulaza u dom.
Studenti su ve bili na doruku, u kantini na katu, i skupljali su knjige za
odlazak na predavanja.
Bila sam budna od pet ujutro. Trudila sam se vrijeme prikratiti ritualima
osobne higijene. Dugo sam se tuirala u kupaonici na drugom kraju hodnika.
Lice sam namazala hidratantnom kremom, kako me je Mary Alice bila pouila
prole godine. Odabrala sam odjeu koju sam potom izglaala. Tijelom su mi
naizmjence prolazili ledeni trnci i valovi vruine koji su mi se irili iz prsa. Bila
sam svjesna da bi to mogli biti znakovi one iste panike koja je vladala mojom
majkom. Zarekla sam se da nikad neu dopustiti da i ovlada i mnome.
Napustila sam staklenim zidovima opasano predvorje i susrela detektiva
koji je ve poao ui u dom. Pogledala sam ga u oi. Rukovali smo se.
Ja sam Alice Sebold rekla sam.
Tona kao sat.
Teko je prespavati dan poput ovoga. rekla sam. Vrijeme je bilo
sunano, vedro, pouzdano. Odjenula sam koulju i suknju. Na nogama sam
imala cipele Pappagallo. Tog jutra sam se uzrujala zato to nisam mogla pronai
najlonske arape boje koe. Imala sam i crne i crvene, ali nijedne nisu bile pravi
izbor za studenticu djevicu koja izlazi pred veliku porotu. Posudila sam arape
od svoje studentske savjetnice.
U automobilu okrunog tuiteljstva, s grbom Onondage na prednjim
vratima, sjela sam na suvozako mjesto, pokraj detektiva. Nevezano smo
razgovarali o sveuilitu. Govorio je o sportskim klubovima o kojima nisam
nita znala, predviao je da e novoizgraena sportska dvorana Carrier Dome
tom podruju donijeti napredak. Klimala sam glavom trudei se sudjelovati u
razgovoru, ali previe sam bila zaokupljena i zabrinuta svojim izgledom.
Nainom kako govorim. Kako se kreem.
Moja pratnja tog dana bila je Tricia iz Kriznog stoera za rtve silovanja.
Na raspolaganju smo imale oko sat vremena prije prepoznavanja koje je trebalo
obaviti u istranom zatvoru Doma javne sigurnosti. Dizalo Doma javne
sigurnosti nije se zaustavilo na meni poznatom katu, gdje ovjeka umiruje prizor
sigurnosnih vrata i policajaca koji u rukama dre alice s kavom. Hodnici
kojima smo Tricia, detektiv i ja prolazili bili su puni ljudi. Policajaca i rtava,
kriminalaca i odvjetnika. Jedan policajac ispred nas vodio je ovjeka kojem su
ruke bile vezane lisiinama, a istodobno je svom kolegi dobacio prijateljsku alu
117

vezanu uz nedavnu proslavu. Na jednoj od plastinih stolica sjedila je

Latinoamerikanka koja je jednom rukom vrsto uza se privijala torbicu, a u
drugoj je drala zguvan papirnat rupi.
Detektiv nas je doveo u veliku prostoriju u kojoj su provizorne pregrade, ne
vie od sto dvadeset centimetara, dijelile stolove jedan od drugog. Za veinom
njih sjedili su policajci. Doimali su se napeto i uurbano; doli su kako bi
popunili izvjea ili na brzinu ispitali svjedoke, kako bi obavili neki telefonski
razgovor prije povratka u ophodnju ili prije povratka kui.
Rekli su nam da sjednemo i ekamo. Imali su problema s organiziranjem
prepoznavanja. Priopeno mi je da problem predstavlja njegov odvjetnik. Jo
sam morala upoznati zamjenicu okrunog tuitelja Uebelhoer. eljela sam je
upoznati. Bila je ena, a to mi je u onom, preteno mukom okruenju, mnogo
znailo. No, Uebelhoer je bila zauzeta neim zbog ega nije mogla doi na
prepoznavanje.
Brinula sam se da e me Madison vidjeti.
Nee te moi vidjeti rekao je detektiv. Uvest e ga iza
jednosmjernog zrcala. On ne moe nita vidjeti.
Tricia i ja sjedile smo. Ona nije govorila kao Tess, ali je bila brina. Pitala
me za moju obitelj, raspitivala se za moja predavanja, rekla mi je da je
prepoznavanje jedan od najstresnijih postupaka za rtve silovanja, te me je
nekoliko puta pitala elim li to popiti.
Sad sam uvjerena da me je od Tricije i Kriznog stoera za rtve silovanja
udaljio njihov uopeni stav. Nisam htjela biti jedna od mnogih, nisam htjela da
me usporeuju s drugima. Njihov stav kao da je elio zanijekati moju elju da
preivim. Tricia me pripremala za neuspjeh govorei mi da nee biti strano ako
ne uspijem. To mi je pokuala predoiti tako to me uvjeravala da okolnosti idu
meni nautrb. No, nisam je htjela sluati. Suoena sa zlogukim statistikama
vezanim uz uhienje, suenje i potpuni oporavak rtava, nisam mogla nita
drugo, nego ne obazirati se na statistiku. Bilo mi je potrebno sve to bi mi ulilo
nadu, poput pomone tuiteljice, a ne vijesti poput one da na Syracusi te godine
nijedan sluaj silovanja nije dospio na sud.
Iznenada, Tricia je rekla:
O, Boe!
to je? pitala sam, ali se nisam okrenula.
Pokrij se!
Nisam imala ime. Sagnula sam se i lice sam zarila u suknju. Oi su mi bile
otvorene.
Tricia je ustala i poela prosvjedovati:
Odvedite ih odavde rekla je. Odvedite ih odavde!
Uurbano Oprostite doprlo je iz usta jednog policajca.
118

Trenutak kasnije, podigla sam pogled. Nije ih bilo. Dolo je do pogreke u

komunikaciji vezanoj uz put kojim e se osumnjieni dovesti do prostorije za
prepoznavanje. Ostala sam bez daha. Je li me vidio? Bili sam uvjerena da e me,
ako jest, pronai i ubiti. Nee mi oprostiti izdaju lai koju sam izrekla one noi
da neu nikog izvijestiti o dogaaju, da sam previe postiena.
Digla sam pogled.
Ispred mene stajala je Gail Uebelhoer. Pruila mi je ruku.
I ja sam njoj pruila svoju. vrsto mi ju je stisnula.
Bilo je to, dakle, pomalo neugodno rekla je. Ali mislim da su ih
na vrijeme izveli.
Imala je kratku, crnu kosu i osmijeh koji razoruava. Bila je visoka, gotovo
sto osamdeset centimetara, i imala je tijelo prave ene. Nije bila iscijeena
mravica, ve prava, vrsta ena. Imala je blistav, inteligentan pogled. U tili as
smo uspostavile kontakt. Gail je bila sve ono to sam ja eljela biti kad
odrastem. Predano je obavljala svoj posao. eljela je to i ja pobijediti.
Rekla mi je da u pogledati u vrstu poredane sumnjivce, a da emo
naknadno razgovarati o velikoj poroti i da e mi rei to mogu oekivati, kako
e izgledati prostorija u koju u ui i kakva bi mi pitanja mogli postaviti
pitanja za koja me je upozorila da je teko odgovoriti na njih, ali da moram
odgovoriti.
Jesi li spremna? pitala me.
Da rekla sam.
Predvoene s Gail, Tricia i ja prile smo otvorenim vratima koja su vodila
u prostoriju predvienu za promatrae. Unutra je bio mrak. Bila je tu nekolicina
mukaraca. Jednog sam prepoznala, narednika Lorenza. Nisam ga vidjela od one
noi kad sam silovana. Klimnuo je glavom. Bila su tu i dva mukarca u odori, i
odvjetnik Paquette koji je zastupao optuenog.
Ne znam zato i ona mora biti ovdje rekao je pokazujui na Triciju.
Ja sam predstavnica Kriznog stoera za rtve silovanja rekla je
Tricia.
Znam tko ste vi, ali mislim da ovdje ionako ve ima previe ljudi
rekao je. Bio je malen i blijed, gubio je kosu. U mojoj e blizini biti sve dok
sluaj ne bude okonan.
To je uobiajena praksa rekao je narednik Lorenz.
Koliko znam, ona ovdje nije slubeno. Nema nikakve slubene veze s
ovim sluajem.
Raspra se nastavila. U nju se ukljuila i Gail. Narednik Lorenz izjavio je da
je prisutnost predstavnika Kriznog stoera sve ire prihvaena pojava.

119

 Ona ve ima enu kao tuiteljicu na svojoj strani rekao je Paquette.

To je dovoljno. Neu pristati da moj klijent pristupi prepoznavanju dok ona
ne ode.
Gail je otila u prednji dio mrane sobe konzultirati se s Lorenzom. Vratila
se do mjesta gdje sam stajala s Tricijom.
Ne eli nastaviti rekla je. Ve kasnimo s prepoznavanjem, a ja u
jedan sat moram biti na sudu.
U redu rekla sam. Dobro sam.
Lagala sam. Osjeala sam se kao da me je pomeo vjetar.
Jesi li sigurna, Alice? pitala je. elim biti sigurna. Moemo i
odgoditi.
Ne rekla sam. Dobro sam. elim to uiniti.
Triciji je reeno da napusti prostoriju.
Objasnili su mi postupak prepoznavanja. U prostor iza zrcala uvesti pet
mukaraca, a prije no to uu, ondje e se upaliti svjetla.
Budui da e s njihove strane biti osvijetljeno, a s nae mrak, nee te
moi vidjeti rekao je Lorenz.
Rekao mi je da se ne moram uriti, da mogu od njih zatraiti da se okrenu
ulijevo ili udesno, ili da govore. Ponovio je da se ne moram uriti.
Kad bude sigurna rekao je. elim da ode do podloge za pisanje i
da u odgovarajui kvadrati upie oznaku X. Je li ti jasno?
Jest rekla sam.
Ima li kakvih pitanja? pitala je Gail.
Rekla je da joj je jasno rekao je Paquette.
Osjeala sam se kao i onda dok bila sam dijete. Odrasli se nisu slagali, a
meni je preostalo samo da budem dovoljno dobra djevojica kako bih ublaila
napetost u prostoriji. Ta napetost moje je disanje uinila plitkim i srce mi je
zbog nje bre tuklo. Meggestu sam tad mogla opisati simptome svoje panike.
Bila sam krajnje prestraena. No ve sam rekla da sam spremna. Bilo bi loe
ustuknuti.
Plaila me je ve i sama prostorija. Nisam mogla odvojiti pogled od
jednosmjernog zrcala. Na televiziji uvijek prikazuju prostrane prostore s jedne
strane jednosmjernog zrcala, a s druge je strane poviena platforma sa dvije ili
tri stube, s bonim vratima kroz koja ulaze osumnjieni, uspinju se uz stube i
zauzimaju svoja mjesta. Uvijek postoji umirujua udaljenost koja rtve dijeli od
osumnjienika.
Ali prostorije koje sam vidjela u policijskim serijama nisu imale nikakve
veze s ovom. Zrcalo je pokrivalo itav zid. S druge strane zida bio je prostor tek
neto iri od ramena prosjena mukarca, tako da su osumnjieni licima bili
gotovo prilijepljeni za zrcalo. Dok budem stajala ispred zrcala, sa svakim
120

osumnjienikom dijelit u kvadratni metar njegova prostora; moj silovatelj stajat

e tono ispred mene.
Lorenz je preko mikrofona izdao nalog da se upale svjetla s druge strane
zrcala. U prostor je uetalo pet crnaca u gotovo identinim plavim kouljama i
tamnoplavim hlaama i zauzelo svoja mjesta.
Moe im prii blie, Alice rekao je Lorenz.
Nije ni prvi ni drugi ni trei rekla sam.
Nema razloga za urbu rekla je Uebelhoer. Prii im blie i dobro
pogledaj svakog od njih.
Mogu im rei da se okrenu lijevo ili desno rekao je Lorenz. Paquette
je utio.
Uinila sam to su mi rekli. Prila sam im blie, premda mi se i prije toga
inilo da su mi dovoljno blizu da ih mogu dodirnuti.
Moete li im rei da se okrenu? pitala sam.
Reeno im je da se okrenu lijevo. Svaki ponaosob. Kad su se ponovo
okrenuli meni, ja sam ustuknula.
Mogu li me vidjeti? pitala sam.
Mogu vidjeti samo kretnje na staklu rekao je Lorenz. ali ne mogu
tebe vidjeti. Znaju kad netko stoji ispred njih, ali ne znaju tko.
Prihvatila sam to bez komentara. Nisam rekla: Tko bi drugi mogao biti
ako ne ja? Osim nas, u tom tunelu nije bilo nikog drugog. Stajala sam ispred
broja jedan. Bio je premlad. Prela sam na broj dva. Ni po emu nije nalikovao
na osumnjienog. Ve poslije letiminog pogleda dobro sam znala da me pravi
izazov eka s posljednjom dvojicom, ali ipak sam dovoljno dugo zastala ispred
broja tri kako bih potvrdila prethodnu procjenu. Bio je previsok; graom nije
odgovarao poinitelju. Stala sam ispred broja etiri. Nije gledao u mene. Dok je
on zurio u tlo, uoila sam njegova ramena. iroka poput silovateljevih i snana.
Oblik glave i vrata kao i u silovatelja. Graa tijela, nos, usne. Ruke sam
prekriila preko prsa i zurila u njega.
Je li sve u redu, Alice? pitao me netko.
Paquette je prosvjedovao.
Osjeala sam se kao da sam uinila neto loe.
Prela sam na broj pet. Njegova tjelesna graa odgovarala je poiniteljevoj,
ba kao i visina. I zurio je u mene, ravno u mene, kao da zna da sam tu. Kao da
zna tko sam. Izraz njegovih oiju govorio mi je, kad bismo bili sami, bez zida
izmeu nas, da bi me zazvao imenom i da bi me ubio. Njegov pogled epao me
i nadzirao. Prikupila sam svu raspoloivu energiju i okrenula sam se.
Spremna sam rekla sam.
Jesi li sigurna? pitao je Lorenz.
Rekla je da je spremna rekao je Paquette.
121

Prila sam podlozi za pisanje koju je pridravao Lorenz. Svi su me gledali

Gail, Paquette i Lorenz. Upisala sam X u kvadrati pokraj broja pet. Oznaila
sam pogrenog ovjeka.
Dopustili su mi da napustim prostoriju. U hodniku sam ugledala Triciju.
Kako je bilo?
Broj etiri i pet izgledali su mi kao jednojajani blizanci rekla sam
prije no to me je policajac u odori odveo u oblinju prostoriju za konferencije.
Pobrinite se da ni s kim ne razgovara rekao je Lorenz provirivi kroz
vrata. Njegov glas zvuao mi je kao ukor, jer sam ve razgovarala s nekim.
U prostoriji za konferencije, promatrajui ovjeka u policijskoj odori,
pokuavala sam dokuiti jesam li oznaila pravog. No, njegovo lice bilo je
ravnoduno. Zapljusnuo me val munine, pa sam poela etati izmeu
konferencijskog stola i reda stolaca poredanih uza zid. Grlo mi se stezalo. Tad
sam stekla uvjerenje da sam odabrala pogrenog ovjeka. Samoj sebi sam rekla
da sam reagirala impulzivno, da onu dvojicu nisam dobro promotrila, da nisam
dobro procijenila njihovo dranje. Toliko sam silno eljela to privesti kraju da
sam bila nepromiljena. Jo od malih nogu roditelji me optuuju da sam
brzopleta, da reagiram nepromiljeno, da trim pred rudo.
Vrata su se otvorila i u prostoriju je uao potiteni Lorenz. Vidjela sam Gail
kako stoji na hodniku. Zatvorio je vrata.
Pravi je bio pod brojem etiri, zar ne? upitala sam ga.
Lorenz je bio velik i krupan mukarac, oinski lik tipian za obiteljske
televizijske sapunice, samo odvaniji. Zavrtio je glavom lijevo-desno. Istog
trena osjetila sam da sam ga razoarala. Nije morao nita rei. Odabrala sam
pogrenog. Pravi je bio broj etiri.
urila si se da to prije izae rekao je.
Pravi je bio pod broj etiri.
Ne mogu ti nita rei rekao je. Uebelhoerova eli iskaz. eli da joj
detaljno opie tijek prepoznavanja. Da nam kae zato si odabrala ba broj pet.
Gdje je? bila sam izbezumljena. Osjeala sam da padam na glavu.
Izdala sam ih i stvar je bila rijeena. Uebelhoer e preuzeti druge sluajeve,
bolje rtve; nee gubiti vrijeme s izgubljenim sluajem kao to sam ja.
Osumnjieni je pristao dati uzorak svojih stidnih dlaica rekao je
Lorenz, koji se nije mogao suzdrati a da se ne naceri. Njegov savjetnik eli
biti u mukom zahodu u trenutku uzimanja uzorka.
Zato? pitala sam.
Zato to je iz nekog razloga uvjeren da njegova dlaica nee odgovarati
dlaici koja je na tebi pronaena one noi kad si silovana.
Ama, hoe rekla sam. On to mora znati.
122

 Njegov odvjetnik dobro je odvagnuo stvar i odluio uiniti tako. Bolje je

to uiniti uz njihov pristanak. Moramo uzeti iskaz. Sjedi mirno.
Otiao je potraiti papir i prisustvovati dogaanjima o kojima ja nisam nita
smjela znati. Policajac u odori ostavio me je samu u prostoriji.
Ovdje ste sigurni rekao je.
Za to vrijeme mogla sam se pribrati identificirala sam pogrenog
ovjeka. Odmah nakon toga, Paquette je pristao na dragovoljno davanje uzorka
stidne dlaice svoga klijenta. Uebelhoerova mi je rekla da obrana sluaj temelji
na pogrenoj identifikaciji. Uspaniena bjelkinja na ulici je ugledala crnca.
Njegov glas uinio joj se poznatim, pa ga je povezala sa silovanjem. Optuila je
pogrenog ovjeka. Prepoznavanje je izravno upuivalo na to.
Sjela sam za konferencijski stol. Sve sam to povezala u glavi. Razmiljala
sam o onom to mi se upravo dogodilo. Bila sam toliko preplaena da sam
odabrala ovjeka koji me najvie plaio, onog koji je u mene zurio. Osjeala sam
kako tek sad prekasno shvaam prevaru.
Lorenz se svaki tren trebao vratiti. Morala sam ponovo osmisliti itav
sluaj.
Kad se Lorenz vratio, smjekao se priajui kako se Madisonu dlaka
morala iupati, a ne odrezati. Trudio se biti vedar.
Uzeo je iskaz. U njemu je pisalo da sam u prostoriju ula u 11 i 05, a da
sam iz nje izala u 11 i 11. Brzo sam objasnila zato u obzir ne uzimam
mukarce pod brojem jedan, dva i tri. Usporedila sam broj etiri i pet, te sam
zamijetila da su slini jedan drugom, s tom razlikom to je lice mukarca pod
brojem etiri bilo neto plosnatije i ire od lica osumnjienog. Rekla sam da je
broj etiri itavo vrijeme zurio u tlo, i kako sam broj pet odabrala zato to je
zurio ravno u mene. Rekla sam da sam bila pod pritiskom i da je odvjetnik
obrane pripadnici Kriznog stoera za rtve silovanja uskratio pravo da
prisustvuje prepoznavanju, to me je zastrailo. Rekla sam da ni u jednom
trenutku nisam dobro vidjela oi broja etiri, a zatim sam ponovila da sam broj
pet odabrala zato to je zurio u mene.
U prostoriji je vladala tiina, uo se samo zvuk Lorenzova nabadanja po
pisaem stroju.
Alice rekao je. Duan sam izvijestiti te da nisi uspjela odabrati
pravog osumnjienika.
Nije mi rekao koji je od mukaraca bio pravi osumnjienik. Nije smio. Ali
ja sam znala.
Zabiljeio je da me je izvijestio o neuspjehu prepoznavanja, a ja sam za
zapisnik izjavila da smatram da broj etiri i pet slie jedan drugom gotovo kao
jaje jajetu.
U prostoriju je ula Uebelhoerova. S njom su bili jo neki ljudi. Policajci i
Tricia. Uebelhoerica je bila srdita, ali se smijeila.
123

 Imamo, dakle, dlaku tog gada rekla je.

Narednik Lorenz rekao mi je da sam odabrala pogrenog rekla sam.
Ona misli da je pravi bio pod brojem etiri rekao je Lorenz.
Njih dvoje na trenutak su se zgledali. Gail se okrenula meni.
Naravno da si odabrala pogrenog ovjeka rekla je. On i njegov
odvjetnik potrudili su se da ti ne prue priliku.
Gail upozorio ju je Lorenz.
Ima pravo znati. Ionako ve zna rekla je gledajui ga. On je bio
uperen da trebam zatitu; ona je znala da vapim za istinom.
Razlog zato su pripreme za prepoznavanje toliko potrajale jest taj to je
Madison ekao prijatelja da doe i stane pokraj njega. Morali smo poslati
automobil po njega u zatvor. Bez njega nisu htjeli pristupiti prepoznavanju.
Ne shvaam rekla sam. Doputeno mu je da pokraj sebe ima
prijatelja?
To je pravo optuenog rekla je. U neku ruku, to ima smisla. Ako
mu ostali sudionici prepoznavanja nisu dovoljno slini, tad ima pravo odabrati
osobu koja e pokraj njega stajati.
Moemo li to napomenuti? poela sam to objanjenje nazirati kao
svjetlost na kraju tunela. Moda jo imam anse?
Ne rekla je. Time bismo otetili prava optuenog. Stvarno su se
poigrali s tobom. On se tim prijateljem koristi, i taj se prijatelj koristi njime, kad
god moraju na prepoznavanje. Izgledaju kao jednojajani blizanci.
Pozorno sam je sluala. Uebelhoerica je ve svata vidjela i doivjela, ali u
sebi je jo imala dovoljno strasti da se naljuti.
U pitanju su, dakle, oi?
Njegov prijatelj gleda te prijekim pogledom. Kroz zrcalo ipak vidi kad
stane pred njega i onda te nadmudri. Osumnjieni istodobno zuri u tlo kao da
ne zna ni gdje je, a jo manje zato je tu. Kao da se putem izgubio.
A mi to ne moemo iskoristiti na sudu?
Ne. Jo prije prepoznavanja uloila sam formalan prigovor koji e ui u
zapisnik, ali to je samo formalnost. To bez pristanka obrane na sudu nije
prihvatljivo.
Takva nepravinost za mene je bila neshvatljiva.
Optuenik raspolae veim pravima rekla je Gail.
udjela sam za novim injenicama. U tim trenucima, kad sam mogla
izgubiti itav sluaj, injenice su mi bile od ivotnog znaenja.
Zato se u pravnoj terminologiji koristi izraz opravdana sumnja.
Zadatak njegova odvjetnika jest da mu priskrbi tu sumnju. Prepoznavanje je bilo
rizik. Znali smo da bi se takvo to moglo dogoditi, ali na raspolaganju nismo
124

imali fotografije, a osumnjieni je odbio pojaviti se na uvodnom sasluanju.

Nismo imali izbora. Prepoznavanje nismo mogli odbiti.
A kako stvari stoje s dlaicom?
Ako imamo sree, dlaice e se podudarati u svih sedamnaest toaka.
Ali odstupati mogu ak i uzorci kose uzeti s iste glave. Paquette je smatrao da se
isplati kockati. Vjerojatno e iznijeti priu da si nevinost te noi izgubila
dragovoljno i da im je ao zbog toga, ali da bi ti za to naposljetku optuila bilo
kojeg crnca kojeg bi na ulici susrela. Dat e sve od sebe da te prikae u loem
svjetlu. No mi mu to neemo dopustiti.
to slijedi?
Velika porota.
Bila sam oajna. U dva sata uslijedit e velik korak na mom putovanju, a ja
u na njega morati biti spremna. Uvjerena sam da sam to vrijeme provela
pokuavajui iz glave izbrisati neuspjeh koji sam tog jutra doivjela, i da sam se
trudila ne dopustiti da mi mislima ovlada slika koju je o meni stvarao
Madisonov odvjetnik. Nisam nazvala majku. Nisam imala dobrih vijesti, ali sam
uza se imala Uebelhoericu. Usredotoila sam se na injenicu da je prisustvovala
uzimanju uzorka stidne dlaice.
U dva sata odveli su me u ekaonicu ispred dvorane u kojoj zasjeda velika
porota. Gail je bila unutra. Nismo, kao to smo eljele, imale vremena prethodno
porazgovarati. Za rukom je bila zaokupljena osmiljavanjem pitanja, a premda
je moje pojavljivanje bilo predvieno za dva sata, prije mene su bili predvieni
drugi svjedoci. Nakon to sam je uvjerila da nema problema, Tricia je otila
odmah nakon prepoznavanja.
Dok sam ekala, trudila sam se misliti na test iz talijanskog koji me
oekivao sutradan. Iz naprtnjae sam izvadila probni list s oglednim reenicama
u koje sam zurila. O tom ispitu kratko sam poavrljala s policajcem koji me tog
jutra pokupio ispred doma. Poeljela sam da je Tess sa mnom. Imala sam dubok
osjeaj otuenja od nje i Tobyja, osjeala sam da me silovanje udaljava od njih,
pa sam se svim silama trudila na njihovim predavanjima biti jednako marljiva
kao i kad je u pitanju moj sluaj.
U hodniku je nastalo komeanje. Prema meni je koraala Gail. Brzo mi je
rekla da e mi postaviti pitanja o onom to se dogodilo one noi, a da e zatim
prijei na moju sposobnost identifikacije silovatelja sluei se mojom uspjenom
identifikacijom policajca Clappera. Jasno je htjela ustvrditi da sam se dvoumila
izmeu broja etiri i pet, a zatim objasniti i zato. Rekla mi je neka ne brzam s
odgovorima i neka se ne osjeam kao da me tko pouruje.
Ovo e biti lake od uvodnog sasluanja, Alice. Samo me dobro prati.
Moda u ti se uiniti hladnijom no to sam sada, ali nemoj zaboraviti da smo
ovdje kako bismo uspjele u podizanju optube, a velika porota sainjena je od
125

dvadeset pet civilnih osoba, to u neku ruku znai da smo na pozornici i da

nastupamo u predstavi.
Zatim je otila. Nekoliko minuta kasnije uveli su me u dvoranu. Ponovo,
nisam bila spremna na efekt koji e dvorana na mene ostaviti. Klupa za svjedoke
nalazila se u samom dnu prostorije. Ispred i oko klupe, na uzdignutim platoima
nalazili su se za tlo privreni stolci koji se okreu oko svoje osi. Platoi su se
irili u lukovima. Bilo je dovoljno mjesta za dvadeset pet lanova velike porote,
i za njihove zamjenike koji e morati pratiti cijeli sluaj, premda moda nikad
nee glasovati.
Rezultat takvog razmjetaja prostorije bilo je to da su pogledi svih
prisutnih, bez obzira na mjesto gdje sjede, bili uprti u klupu za svjedoke. Ni
optuba ni obrana nisu imali svoju klupu.
Gail je postupila kako je i rekla. Njezin nastup bio je tipian za sudnicu.
Porotnike je esto gledala u oi, gestikulirala je i naglaavala kljune rijei i
reenice koje je htjela da upamte. Nain na koji je postavljala pitanja bio je
osmiljen tako da umiri i mene i porotnike. Rekla mi je da njima sluajevi
silovanja teko padaju. Ubrzo sam se i sama u to uvjerila.
Kad me je pitala gdje me je dirao, a kad sam odgovorila da mi je u vaginu
ugurao aku, mnogi porotnici pogledali su u tlo ili su skrenuli pogled. Ipak,
najvie ih je pogodilo ono to je uslijedilo. Uebelhoerova me pitala za krvarenje
koliko sam krvi izgubila, zato toliko? Pitala me jesam li bila djevica. Rekla
sam: Da.
To ih je pogodilo. Osjeali su saaljenje. Tijekom preostalih pitanja, neki
porotnici, i to ne iskljuivo ene, trudili su se suspregnuti suze. Postala sam
svjesna kako se moj gubitak od one noi tog dana pretvorio u dobitak.
Djevianstvo je uljepalo moju sliku, a zloin je uinilo jo gorim.
Nisam eljela njihovo saaljenje. Htjela sam pobijediti. Njihova reakcija,
meutim, nagnala me da promislim o onom to govorim, da ne iznosim samo
gole injenice nadajui se da u ih uvjeriti. Duboko su me dirnule suze ovjeka
koji je sjedio u drugom redu. I ja sam tad nakratko zaplakala. Budimo iskreni, i
to je popravilo moju sliku.
Crte koji sam skicirala u noi 5. listopada uao je u dokazni materijal.
Uebelhoerova mi je tad postavila precizna pitanja o tome je li mi tko pomagao u
crtanju, je li rukopis moj i je li itko na mene utjecao tijekom crtanja.
Zatim je prela na prepoznavanje. Pitanja su tad postala gorljivija. Poput
kirurga sa sondom, pomno je naglaavala svaki detalj onih pet minuta koje sam
provela u prostoriji za prepoznavanje. Naposljetku me pitala jesam li bila
sigurna da sam odabrala pravog ovjeka.
Odgovorila sam:
Nisam.
126

Zatim me pitala zato sam odabrala osobu pod brojem pet. Detaljno sam
opisala njegovu visinu i tjelesnu grau. Govorila sam o njegovim oima.
Naposljetku je doao red na pitanja porotnika:
Porotnik:
Kad si na Ulici Marshall ugledala policijskog slubenika, zato mu
odmah nisi prila?
Porotnik:
Njega si, tijekom prepoznavanja, iskljuila, jesi li sad apsolutno sigurna
da je upravo on onaj pravi?
Porotnik:
Alice, zato si nou ila sama kroz park, radi li to i inae?
Porotnik:
Zar te nitko nije upozorio da nou ne smije ii sama kroz park?
Porotnik:
Zar nisi znala da kroz park ne smije prolaziti poslije devet i trideset
naveer? Zar nisi to znala?
Porotnik:
Jesi li mogla definitivno iskljuiti broj etiri? Je li te i u jednom trenutku
pogledao?
* * *
Strpljivo sam odgovorala na sva ta pitanja. Na pitanja vezana uz prepoznavanje
odgovorila sam iskreno i izravno. Ali sam se ukoila od pitanja vezanih uz moju
etnju parkom, kao i od onog vezanog uz injenicu da nisam pristupila policajcu
Clapperu. Nisu me shvaali, tako sam to doivjela. No, kako je Gail rekla, bila
sam na pozornici.
Na televiziji i u filmovima, odvjetnici rtvama prije svjedoenja esto kau:
Samo govorite istinu. Ono to sam naposljetku sama zakljuila jest injenica
da u, budem li govorila samo istinu, izgubiti. Zato sam im i rekla da sam bila
glupa, da nisam smjela ii kroz park. Rekla sam kako imam namjeru uiniti
neto da bih djevojke upozorila na sveuilini park. I bila sam tako dobra, toliko
spremna prihvatiti krivnju, da sam se nadala da e me smatrati nedunom.
Toga dana sve se pretvorilo u bolnu toku. Da je Madison stajao pokraj
svog prijatelja i da se sa mnom pokuao poigrati pogledom, uzvratila bih mu.
Bila sam autentina. Bila sam djevica. Himen mi je probio na dva mjesta. Tome
je posvjedoila ginekologinja koja me pregledala. Osim toga, bila sam dobra
djevojka koja zna kako se odjenuti, kako to svojim govorom naglasiti. No
127

poslije svjedoenja pred velikom porotom, Madisona sam nazvala pizdom kad
sam se zatekla sama u svojoj sobi, dok sam akama udarala jastuk i krevet.
Zaklela sam se da u mu se krvavo osvetiti, onako kako nitko ne bi oekivao od
devetnaestogodinje studentice. Prije izlaska iz sudnice, zahvalila sam se poroti.
Uinila sam to iz iskustva neko sam dobro znala zabaviti, nasmijati i tako
pridobiti svoju obitelj. Izlazei iz sudnice, imala sam dojam da sam odigrala
svoju najbolju predstavu u ivotu.
Otila sam sjesti u ekaonicu. Ondje je bio detektiv Lorenz. Imao je modricu na
oku.
to se dogodilo? pitala sam. Bila sam uasnuta.
Pokuavali smo uhvatiti zloinca u bijegu. Udario me palicom u oko.
Kako ti je tamo bilo?
Dobro, mislim.
Sluaj rekao je. Nespretno mi se poeo ispriavati. Rekao je da mu je
ao to nije bio pretjerano ljubazan prema meni u svibnju. Imamo mnogo
sluajeva silovanja rekao je. Veina njih ne ode tako daleko. Uz tebe sam.
Uvjeravala sam ga da je oduvijek bio divan prema meni, da je policija
prema meni bila divna. Uistinu sam mislila sve to sam rekla.
Petnaest godina kasnije, dok sam radila na ovoj knjizi, pronala sam to je
zapisao u svom originalnom izvjeu.
8. svibnja 1981.: Prema sudu sastavljaa ovog izvjea, poslije razgovora
sa rtvom, ovaj sluaj, onako kako ga je rtva prikazivala, nije potpuno
potkrijepljen injenicama.
Nakon to je, istoga dana, obavio razgovor i s Kenom Childsom, napisao
je: Childs njihov odnos opisuje kao neobavezan. Miljenje sastavljaa ovog
izvjea jest da u sluaju postoje olakotne okolnosti, te da bi sluaj trebalo
staviti u stanje mirovanja.
No, poslije susreta s Uebelhoerovom, 13. listopada 1981., napisao je:
Valja napomenuti da se rtva, kad je sastavlja ovog izvjea sa rtvom prvi
put razgovarao 8. svibnja 1981., otprilike u 08:00 sati, doimala dezorijentirano i
zbunjeno u vezi sa injenicama vezanim uz incident, te da je povremeno
drijemala. Sastavlja izvjea tek danas shvaa da je rtva doivjela neto
uasno, te da nije spavala oko 24 sata, ime se moe objasniti njezino tadanje
ponaanje...
Za Lorenza djevice nisu bile sastavni dio njegova svijeta. Bio je skeptian
prema glavnini onog to sam rekla. Poslije, kad je seroloki nalaz potvrdio da
nisam lagala, da sam uistinu bila djevica i da sam govorila istinu, svim se silama
trudio iskazati mi potovanje. Mislim da se, na neki nain, osjeao odgovornim.
Na kraju krajeva, upravo mi se u njegovu svijetu dogodila ta grozota. U svijetu
nasilnih zloina.
128

DESET
aria Flores, s Tessina seminara, pala je kroz prozor. Tako je o tom
dogaaju izvijestio Daily Orange, list Sveuilita u Syracusi. Naveli su
njezino ime i rekli kako je u pitanju nesretan sluaj. Od studenata koji su
ulazili u predavaonicu katedre za engleski jezik u kojoj se trebao odrati
seminar, samo su jedan ili dvoje proitali novine. Ja nisam. U novinama je
pisalo da je Flores, premda teko ozlijeena, nekim udom preivjela. Bila je u
bolnici.
Tess je kasnila na predavanje. Kad je ula, u prostoriji je zavladao tajac.
Sjela je na elo stola i pokuala zapoeti predavanje. Bila je vidno uzrujana.
Jeste li uli za Mariju? pitao ju je jedan od studenata. Tess je pognula
glavu.
Da rekla je. To je strano.
Je li sad dobro?
Upravo sam razgovarala s njom rekla je. Posjetit u je u bolnici.
Uvijek je to tako teko. Taj posao s poezijom.
Nismo je ba shvaali. Kakve je veze s poezijom imala Marijina nesrea?
Pie u novinama izustio je jedan student.
Tess ga je prodorno pogledala.
Jesu li joj naveli ime?
to je, Tess? pitao je netko.
Odgovor na nae pitanje dobili smo sutradan, kad je u lokalnim novinama
lanak gotovo istovjetan prethodnom opisao nesreu kao pokuaj samoubojstva.
Jedina razlika bila je u tome to u lanku nije navedeno njezino ime. Nije bilo
potrebno biti genij da se zbroji dva i dva.
Tess mi je rekla kako bi Mariji mnogo znailo kad bih je posjetila u bolnici.
Napisala si snanu pjesmu natuknula je zatim, ali nije rekla to jo
zna.
Otila sam. Ali prije no to u je posjetiti, Maria je izvrila jo jedan
neuspjeli pokuaj samoubojstva. Pokuala se ubiti tako to je prerezala elektrini
kabel pokraj svog kreveta, a zatim je razmotala sitne ice u njemu te si je njima
pokuala izrezati zapea. Premda joj je lijeva strana bila paralizirana, uspjela je
sve to uiniti. U nakani ju je sprijeila medicinska sestra koja je ula u sobu, i
sad su joj ruke bile vezane za krevet.

129

Leala je u bolnici Crouse Irving Memorial. Sestra me je odvela u njezinu

sobu. Pokraj Marijina kreveta stajali su njezin otac i braa. Mahnula sam Mariji
i rukovala se s mukarcima. Predstavila sam im se i rekla da s njom pohaam
seminar poezije. Ni jedan od njih nije bio pretjerano susretljiv. Pripisala sam to
oku, njihovoj zateenosti posjetom ene koja je s njom bila povezana onako
kako oni, njezin otac i braa, nisu bili. Izali su iz prostorije.
Hvala ti to si dola rekla je apuui. Htjela me je uhvatiti za ruku.
Ona i ja nismo se dobro poznavale, samo smo obje ile na Tessina
predavanja, a odnedavno sam bila ogorena na nju to je napustila predavanje na
kojem smo obraivali moju pjesmu.
Moe li sjesti? pitala je.
Mogu.
Sjela sam.
Bilo je to zbog tvoje pjesme rekla mi je. Sve je ponovo izbilo na
povrinu.
Sjedila sam dok mi je ona apuui iznosila injenice iz vlastita ivota.
Mukarac i mladii koji su napustili prostoriju silovali su je tijekom nekoliko
godina njezina odrastanja.
U jednom trenutku prekinuli su s tim rekla je. Moja braa
dovoljno su odrasla da shvate kako je to to ine pogreno.
Oh, Maria rekla sam. Ni u jednom trenutku nisam...
Prestani. To je dobro. Moram se suoiti s tim.
Jesi li rekla majci?
Rekla mi je da me ne eli sluati. Obeala je da nita nee rei ocu ako
to vie nikad ne spomenem. Vie ne razgovara sa mnom.
Pogledala sam sve karte s najboljim eljama iznad njezina kreveta. Bila je
studentska savjetnica, pa su joj svi studenti s njezina hodnika, kao i prijatelji
poslali karte. Pogodilo me ono to je bilo bolno oigledno. To to je preivjela
skok pretvorilo ju je u osobu potpuno ovisnu o obitelji, koja e morati skrbiti o
njoj. Postala je ovisna o ocu.
Jesi li rekla Tess?
Lice joj se ozarilo.
Tess je bila predivna.
Znam.
Tvoja pjesma izrekla je stvari koje sam godinama u sebi osjeala. Sve
ono to me je strah osjeati.
Je li to pozitivno? pitala sam.
Vidjet emo ovla se osmjehnula.

130

Maria se oporavila od pada i nastavila kolovanje. Jedno vrijeme odnose s

obitelji svela je na minimum.
Ali tog dana alile smo se kako je svojim skokom dala komentar na moju
pjesmu, i kako e joj Tess to morati priznati. Zatim je na mene doao red da
priam. Govorila sam zato to je ona to eljela, i zato to sam pokraj nje bila u
stanju priati. Priala sam joj o velikoj poroti, o prepoznavanju, o Gail...
Ba si sretna rekla je. Nikad ja neu moi uiniti takvo to. elim
da izdri do kraja.
Jo uvijek smo se drale za ruke. Svaki trenutak proveden u toj sobi za obje
je bio od iznimna znaenja.
Kad sam se naposljetku osvrnula, ugledala sam Marijina oca kako stoji na
vratima. Maria ga nije mogla vidjeti, ali je vidjela moj pogled.
Nije otiao, ali nije ni uao u sobu. ekao je da ustanem i odem. To je
zrailo iz njega. Nije znao to se tono izmeu nas dogaalo, ali doimao se
nepovjerljivo.
Do 16. studenog izvreno je laboratorijsko usporeivanje uzorka stidne dlaice
Gregoryja Madisona i stidne dlaice negroidnog tipa pronaene tijekom
pregleda pubinog podruja Alice Sebold u svibnju 1981. Laboratorijskim
ispitivanjem s pomou mikroskopa utvreno je da se dlaice podudaraju u svih
sedamnaest toaka.
Na dan 18. studenog Gail je napisala interni dopis za evidenciju. Dopis je
poslan dvadeset treeg.
Nesumnjivo je rije o silovanju. rtva je bila djevica i himen joj je razderan na
dva mjesta. U laboratorijskom izvjeu navodi se uzorak sjemena, a u
medicinskom modrice i posjekotine.
Sporna toka je identifikacija. Silovanje se dogodilo 8. svibnja 1981., i rtva
je policiji dala detaljan opis, ali do uhienja nije dolo. Na dan 9. svibnja 1981.
rtva se vratila u Pennsylvaniju. Kad se u jesen vratila na Sveuilite u Syracusi,
na ulici je srela optuenog koji joj je priao i rekao: Hej, djevojko, znam li te ja
odnekud? Ona bjei i zove policiju. Ugovorila sam prepoznavanje i ona je
identificirala pogrenog mladia (koji kao brat blizanac nalikuje na optuenog koji
je pokraj njega stajao, a iju je prisutnost na prepoznavanju optueni osobno
zahtijevao). Naknadno, policiji je izjavila da se dvoumila izmeu optuenog i
onog drugog mladia. Utvreno je da stidna dlaica optuenog odgovara dlaici
pronaenoj na rtvi prilikom pregleda. Na oruju (nou) pronaenom na mjestu
zloina pronaeni su djelomini otisci, koji nisu bili dovoljno cjeloviti kako bi se
izvrila usporedba (poslala sam ih u FBI radi dodatne provjere). Laboratorij je
izvjestio da po sjemenu ne moe odrediti krvnu grupu zato to je u uzorku previe
rtvine krvi.
Sretno! rtva je izvrstan svjedok.

131

Za Dan zahvalnosti vratila sam se kui u Pennsylvaniju. Dan nakon to sam se u

Syracusu vratila autobusom Greyhound, u studentskoj sobi ekalo me pismo.
Na Va zahtjev, pisalo je u pismu, izvjeujemo Vas da je protiv dolje
navedenog optuenog velika porota podigla optubu.
Bila sam oduevljena. Stajala sam u svojoj jednokrevetnoj sobi u domu
Haven i mahala pismom. Nazvala sam majku i javila joj tu vijest. Stvari su
krenule s mrtve toke. Do suenja je moglo doi uskoro. Za koji dan.
Na dan 4. prosinca bila sam na predavanju kad je Madison sucu Walteru T.
Gormanu predao albu. U svih osam toaka optube, Madison se smatrao
nevinim. Sasluanje prije suenja bilo je predvieno za 9. prosinca. Paquette,
koji je Madisona zastupao, priznao je da je ovaj ve bio osuivan za sitnu krau,
jednom davno. Dravno tuilatvo nije raspolagalo podacima kojima bi ga
pobilo, a Madisonov maloljetniki dosje nije mogao biti uzet u obzir. Kad je
Gorman upitao zamjenika dravnog tuitelja Plochockog, koji je zamjenjivao
Gail zato to je ona bila na drugom poslu, eli li raspravljati o putanju na
slobodu uz jamevinu, Plochocki je rekao: Nemam uza se taj dosje. I tako je
odreena jamevina u iznosu od 5000 dolara. Grdno pogrijeivi, itave boine
i novogodinje blagdane svog napadaa sam zamiljala u zatvoru.
Prije odlaska na boine blagdane, iz talijanskog sam dobila neprolaznu
ocjenu, -3 iz klasika, 4 iz Tessina pregleda knjievnosti referat to sam ga
predala nije bio na oekivanoj razini i dvije petice: iz Wolffova i
Gallagheriina seminara.
Susrela sam Stevea Carbonara. Bio je odustao od Don Quijotea i prebacio
se na Chivas Regal, kojeg je morao imati barem jednu bocu u svome stanu u
blizini Pennsylvanijskog sveuilita. Obilazio je buvljake na kojima je tragao za
izlizanim orijentalnim sagovima, nosio je izblijedjeli satenski sako, puio lulu i
pisao sonete za svoju novu djevojku, ije je ime volio Juliet. Ponekad bi u
stanu ugasio svjetla i kroz prozor promatrao dvoje ekstrovertiranih ljubavnika u
stanu preko puta njegova. Nije mi se svidio okus viskija i lula mi je bila glupa.
Mojoj sestri bilo je dvadeset dvije godine i jo je bila djevica. Vrijeme sam
provodila nadajui se da e uskoro prestati biti toliko zaostala. Znam da je i ona
vrijeme provodila nadajui se tom istom. Imale smo, meutim, razliite
motivacije. Ja sam eljela da posrne i da se sroza jer tako se u naem
kuanstvu na to gledalo tako da vie ne budem usamljen sluaj. Ona je eljela
posrnuti kako bi imala vie zajednikog s velikom veinom svojih prijateljica.
Obje, svaka sa svog stajalita, bile smo nesretne. Ona je bila djevica, ja
nisam. Majka se u poetku naalila da bi silovanje moglo staviti toku na njezine
lekcije o djevianstvu, te da e mi umjesto toga drati predavanja o ednosti. Ali
neto tu nije timalo. Bilo bi udnovato da je majka mojoj sestri nastavila gurati
pod nos stara pravila, a smiljati nova samo za mene. Silovanje me prebacilo u
drugu kategoriju u kategoriju ljudi kojima je nemogue obraati se.
132

Zato sam i uinila ono to i inae radim kad se suoim s najteim

problemima sukladno tipinom ponaanju Seboldovih, izmaknula sam se u
stranu i temeljito se posvetila semantici. Pregledala sam sve rijei i njihove
izvedenice djevica, djevianstvo, djevianski, nevin, nevinost. Kad mi
definicije nisu ponudile ono to sam traila, uhvatila sam se ukotac s jezikom i
rijeima sam dala nove definicije. Konaan rezultat bio je taj da sam za sebe
tvrdila da sam jo uvijek djevica. Nisam izgubila djevianstvo, rekla sam, ono
mi je oduzeto. To znai da mogu sama odluiti kad i to je djevianstvo.
Smatrala sam da jo uvijek imam ono to tek trebam izgubiti stvarno
djevianstvo. Poput razloga zato nisam spavala sa Steveom, ili zato sam se
vratila na Syracusu, i to mi se objanjenje doimalo nepobitnim.
Ali nije bilo. Mnogi moji stavovi koje sam smatrala nepobitnima, nisu
uope bili takvi, ali tad to nisam htjela priznati. Smislila sam tad i bolnu logiku
prema kojoj je bolje kad je djevojka silovana dok je jo djevica.
Mislim da je bolje to sam silovana kao djevica govorila sam
ljudima. Uz taj in me ne veu nikakve seksualne asocijacije kao to je u
drugih ena. Bilo je to puko nasilje. I tako, kad budem stupila u normalne
seksualne odnose, razlika izmeu seksa i nasilja bit e mi kristalno jasna.
Sad se pitam tko je uope pao na taj tos.
ak i uz predavanja i odlaske na sud, pronala sam vremena da se zatreskam.
Zvao se Jamie Waller i pohaao je Wolffov seminar. Bio je stariji od mene
dvadeset est godina i vezalo ga je prijateljstvo s drugim studentom koji je
pohaao seminar, Chrisom Davisom. Chris je bio homoseksualac. Mislim da je
upravo to Jamieja koji je bio heteroseksualac obiljeilo kao otvorenog i
naprednog. Ako se moe osjeati tako oputeno u drutvu homoseksualca, onda
bi mogao prihvatiti i djevojku koja je silovana, razmiljala sam.
Ponaala sam se kao i sve ostale zatreskane djevojke. S Lilom sam se
dogovorila da me prieka ispred fakulteta kako bi ga vidjela. Po povratku u
dom, razglabale smo koliko je sladak. Kad god bih ga vidjela, detaljno bih joj
opisivala kako je bio odjeven. Bio je majstor onog to sam nazivala uenom
otmjenou. Nosio je grubo tkane vunene dempere s mrljama od jaja, kroz ije
su iroke oice esto provirivale bokserice marke Brooks Brothers. ivio je u
stanu izvan kampusa i imao je automobil. Vikendom je odlazio na skijanje. Imao
je ono za im sam ja udjela vlastiti ivot. Potajno sam ludovala za njim; u
javnosti sam se ponaala ravnoduno.
Mrzila sam vlastiti izgled. Smatrala sam se debelom, runom i uvrnutom.
No premda me moda fiziki nije smatrao privlanom, volio je uti dobru priu i
volio se opijati. Znala sam ispriati priu, ali i napiti se.
Poslije Wolffova seminara Chris, Jamie i ja otili bismo na pie, a zatim bi
Jamie rekao:
133

 Dobro, klinci, ja kidam. Kakvi su vai planovi za vikend?

Chris i ja nikada nismo imali dobre odgovore. Oboje smo se osjeali
bijedno. Moji vikendi sastojali su se od iekivanja velike porote i onog to
slijedi. Chris je poslije priznao da vikende provodi u barovima za
homoseksualce u sreditu Syracuse, bezuspjeno pokuavajui pronai deka.
Chris i ja prederavali smo se i pili previe kave dok smo itali dobru poeziju.
Kad bismo napisali vlastite pjesme koje bismo smatrali dovoljno dobrima, itali
bismo ih jedno drugom naglas. Bili smo osamljeni i mrzili smo sami sebe. S
gorinom, smo se meusobno nasmijavali, ekajui Jamiea da se svje vrati s
vikenda provedenog u planinama Stowe ili Hunter, kako bi nam ispunio turobne
ivote.
Jedne noi, te jeseni rekla sam im za silovanje. Sve troje bili smo pijani. Bilo je
to poslije neke knjievne veeri ili seminara, a bili smo u jednom kafiu u Ulici
Marshall. Bio je to neto pristojniji kafi od veine studentskih kafia koji su
veinom bili rupe.
Ne sjeam se kako smo doli na to. Dogodilo se to dan ili dva prije
prepoznavanja i samo sam na to mislila. Chris je bio zaprepaten, a od onog to
je uo kao da je postao jo pijaniji. Njegov brat, Ben, ubijen je dvije godine
ranije, to tad nisam znala. U tom trenutku bilo mi je stalo samo do Jamiea.
Zamiljala sam da emo se zaljubiti jedno u drugo i da emo se vjenati.
Kakva god bila njegova reakcija, nije ispunila moje fantazije o spasiocu.
Nita ih nije moglo ispuniti. Spasa nije bilo. Za stolom je na trenutak zavladala
nelagodna atmosfera, a zatim je Jamie smislio odgovor. Naruio je novu rundu
pia.
Jamie se u svoj stan izvan kampusa odvezao sam. Chris koji je stanovao na
suprotnoj strani, otpratio me do doma. Legla sam u krevet, a soba se okretala
oko mene. Nije mi se sviao osjeaj pijanstva, ali odgovaralo mi je to me pie
oputa. Mogla sam rei to me je volja a da svijet ne eksplodira, naposljetku,
mogla sam raunati i na nesvjesticu. Ujutro me boljela glava i povraala sam, ali
inilo mi se da me Jamie, zajedno sa svima ostalima, voli kad sam pijana.
Dodatni bonus: esto se poslije nieg nisam sjeala.
Poslije Boia pili smo jo ee, esto bez Chrisa. Jamie mi je rekao da se na
fakultet vratio kako bi stekao diplomu, nakon to se brinuo za oca u posljednjem
stadiju bolesti. Povjerio mi je da posjeduje prodavaonicu enske odjee u Utici i
da je mora esto obilaziti kako bi pratio posao. Sve to inilo ga je jo
glamuroznijim u mojim oima, ali ono to mi se kod njega najvie svialo bilo
je to to nije prodavao maglu. Jeo je i podrigivao. Mijenjao je ene. Nevinost je
izgubio znatno prije mene s otprilike etrnaest godina, sa starijom enom.

134

 Nikad nisam imao sree govorio je ispijajui pivo ili vino iz visoke
ae, veselo odmahujui. alio se na raun toga koliko je ena imao, i priao
prie kako su ga esto muevi uhvatili s njihovim enama na djelu.
Nisam se osjeala ugodno sluajui sve to. Njegova promiskuitetnost meni
je bila neshvatljiva, ali to je istodobno znailo da je ve vidio i uinio sve to se
moglo. Da za njega nema iznenaenja. Da za njega neu biti nakaza. Jamie nije
bio pristojan deko. No, imati uza se pristojna deka koji e na mene gledati kao
na neto posebno, bilo je posljednje to sam eljela.
Strpljivo me sluao dok sam mu priala o svemu to mi se u ivotu
dogaalo: o Gail ili o prepoznavanju, o svojim strepnjama prije odlaska na sud.
Tjednima koji su se pretvorili u mjesece, poslije boinih blagdana ivjela sam u
stalnom iekivanju suenja koje je nekoliko puta uzastopce odgaano.
Sasluanje prije suenja bilo je zakazano za 22. sijenja i ja sam se na njemu
pojavila. Bilo je otkazano, ali svejedno sam se morala pojaviti zbog dogovora sa
zamjenikom dravnog tuitelja Billom Mastinom i Gail koja je tad bila trudna i
veinu je svojih sluajeva prepustila Mastinu.
U Jamieju sam vidjela potvrdu da nisam sama, da smo oboje udaci.
Mnogo toga je proao s ocem i vjerovao da je mene, u devetnaestoj, silovanje
uinilo razliitom od veine mojih vrnjakinja. No, umjesto da me prepusti
osjeajima kojima sam se trebala prepustiti, kako me je savjetovala Tricia iz
Kriznog stoera za rtve silovanja, on me je uio kako se opijati. I ja sam to
prihvatila.
Jamie i ja jednom prigodom razgovarali smo o seksu i ja sam izrekla la.
Jedne veeri u kafiu, Jamie me pitao onako usput jesam li i s kim
spavala poslije silovanja. Rekla sam da nisam, ali izraz njegova lica rekao mi je
kako nisam dala dobar odgovor. Ispravila sam se.
Ma, daj, ne budi blesav, naravno da jesam.
A-ha odvratio je kruno prelazei aom preko stola. Ne bih volio
biti na njegovu mjestu.
Kako to misli?
Velika je to odgovornost. ovjeka je strah da e zajebati stvar. Osim
toga, tko zna to se sve moe dogoditi?
Rekla sam mu da i nije bilo tako loe. Pitao me s koliko sam mukaraca
spavala. Izmislila sam broj. Tri.
To je dobar broj. Taman toliko da zna da si normalna.
Sloila sam se s njim.
Nastavili smo piti. Bila sam preputena sama sebi, znala sam to. Da sam
mu rekla istinu, on bi me odbacio. Pritisak koji je na mene vrila elja da
obavim i to kako sam rekla Lili bio je neizdriv. Bojala sam se da e,
nastavim li tako, moj strah od seksualnih odnosa s vremenom postati samo jo
vei. Nisam se htjela pretvoriti u sasuenu staricu, postati asna sestra ili ivjeti
135

u kui mojih roditelja i neprekidno zuriti u zidove. A mogunost da tako zavrim

doimala me se prilino stvarnom.
Netom prije uskrnjih blagdana dogodila se i ta no.
Jamie i ja otili smo u kino. Poslije smo se u kafiu poprilino napili.
Moram se popiati rekao je, i to ne prvi put te veeri.
Dok je on bio u mukom zahodu, ja sam u glavi raunala. Ve dugo
vremena sve je upuivalo na ovaj trenutak. Jedino to nas je moglo sprijeiti u
nakani bilo je pitanje koje mi je ve bio postavio. Odgovor koji sam mu dala bio
je la, i to oigledno uspjena. Sutradan je trebao otii na skijaki vikend, a ja
sam trebala ostati sama sa sobom i s Lilom nekoliko sljedeih dana.
Vratio se za stol.
Neu moi voziti ako se jo vie napijem rekao je. Ide li sa
mnom?
Ustala sam i izali smo van. Padao je snijeg. Svjee pahulje padale su na
nau, alkoholom zagrijanu kou. Stajali smo i udisali hladan zrak. Pahulje su se
skupljale na vrhovima Jamiejevih trepavica i na porubu skijake kape.
Poljubili smo se. Bio je to mokar poljubac, nimalo nalik na Steveov, vie
kao poljubac koji sam primila od Madisona. Ali udjela sam za njim. Samu sam
sebe uvjeravala da upravo to elim. To je Jamie, ponavljala sam u sebi. To je
Jamie.
Onda, ide sa mnom? pitao me.
Ne znam rekla sam.
Vani je hladno u pizdu materinu i ja idem kui. Doi ili nemoj doi.
Imam kontaktne lee rekla sam.
Bio je oputen, pijan i ve je tisuu puta prije mene uinio to isto.
Ima dvije mogunosti. Moe do doma otii pjeice i spavati sama u
svom krevetu, ili te ja mogu odvesti do doma i priekati da skine kontaktne
lee.
Uinit e to?
ekao me je vani, u automobilu. Odjurila sam do dizala u Havenu, otila u
svoju sobu i uklonila lee. Bilo je kasno, ali ipak sam probudila Lilu. Pokucala
sam na vrata njezine sobe. Vrata mi je otvorila u spavaici. U sobi je bio mrak.
Probudila sam je.
to je? ljutito me pitala.
Idem k Jamieju. Vratit u se sutra ujutro. Obeaj da e dorukovati sa
mnom.
Dobro rekla je i zatvorila vrata.
eljela sam da u tome jo netko bude sa mnom.

136

Snijeg je do tada ve bio poeo gusto padati. Nismo razgovarali kako bismo svu
pozornost usmjerili na cestu. S kontrolne ploe u moje noge puhao je vru zrak.
Jamie je bio moj vodi na putovanju do mjesta koje nikad nisam posjetila. Bila
mi je to posljednja prilika prije no to se oko mene zatvore sva vrata. Njegova
promiskuitetnost tad me se doimala grandiozno. Sudei prema onome kako je o
tome priao, bilo je u njegovim priama mnogo razmetanja, ali i zadovoljstva.
Jo tad postalo mi je jasno da sam tijekom veine naih susreta bila pijana. On je
i tad bio pijan. No sve su to za mene bili samo detalji. Opijanje. Promiskuitet.
Besciljan ivot. U mojoj glavi sve je to bilo rezultat njegova osobnog izbora.
Nitko ga nije tjerao da pije, jebe ili bjei. Tek sad, kad se osvrnem unatrag,
shvaam kako su stvari posve drukije stajale; tad sam samo zurila u cestu.
Brisai su bili ukljueni. Oko njih nakupljao se snijeg koji je prednje staklo
pretvorio u prozori. Ila sam u kuu normalnog mukarca privlanog,
prema brojnim mjerilima a on me je vodio k sebi da bismo vodili ljubav.
esto sam zamiljala njegov stan. Izgledao je manje bajkovito od mojih
matarija. ivio je u stanu s jednom spavaom sobom. U dnevnom boravku nije
bilo pokustva, samo kutije za mlijeko u kojima su bili poslagani albumi i vrpce,
glazbena linija stajala je na sagom pokrivenom podu. im je uao, na tlo je
bacio svoju kolsku torbu i otiao se pomokriti a da nije zatvorio vrata
kupaonice, a zatim je otiao u kuhinju. im smo doli, njegovo ponaanje svelo
se na ono prijeimo-to-prije-na-stvar. Stajala sam u predsoblju, izmeu
mrane kuhinje i dnevnog boravka bez pokustva. Njegova spavaa soba bila je
u blizini kupaonice. Znala sam to nam je initi, znala sam da sam radi toga
dola, ali sam oklijevala. Bila sam preplaena.
Jamie je rekao da pretpostavlja da mi moe ponuditi pie, jer sam prvi put u
njegovu stanu. Iz hladnjaka je izvadio bocu bijelog vina i dvije prljave ae.
Isplahnuo je ae ispod slavine i ulio u njih vino. Uzela sam mokru au s koje
se cijedila voda i ispila gutljaj.
Moe odloiti torbicu rekao je. Bit e nam lake ako pustimo
glazbu, ha?
Uao je u dnevni boravak i sagnuo se nad kutiju s vrpcama. Prevrtao je
vrpce, odbacio dvije ili tri. Torbicu sam odloila pokraj ulaznih vrata. Odabrao
je Boba Dylana, polaganu, kolebljivu glazbu od koje imam dojam da mi smrt
pred vratima zvecka lancima. Nisam bila Dylanova oboavateljica, ali znala sam
da je bolje da nita ne kaem.
Nemoj stajati tu kao kip rekao je okreui se i prilazei mi.
Poljubi me!
Neto u mom poljupcu nije mu se svidjelo.
uj, eljela si ovo rekao je. Nemoj sad odustati.

137

Predloio mi je da operem zube. Rekla sam da bih rado to uinila, ali da

nemam etkicu za zube.
Zar nikada dosad nisi prespavala kod nekog deka?
Jesam tupavo sam slagala.
to u tom sluaju radi?
Koristim se prstom rekla sam poto sam brzo razmislila. Tako
perem zube.
Jamie je proao pokraj mene, uao u kupaonicu i vratio se sa etkicom za
zube.
Upotrijebi ovu rekao je. Ako se s nekim jebe, onda mora biti u
stanju koristiti se i njegovom etkicom za zube!
Preplaena, pijana i eprtljava, prihvatila sam tu logiku. Otila sam u
kupaonicu i oprala zube. Ispljuskala sam lice vodom i na trenutak se zapitala
jesam li dovoljno lijepa. No, im sam se pogledala u zrcalo, skrenula sam
pogled. Nisam mogla gledati to radim. Progutala sam slinu, duboko udahnula i
izala iz kupaonice.
Jamie je s madraca bacao na tlo prljavo rublje. Krevetnina mu je bila
umrljana, a brojne plahte na tlu leale su u gvaljama, onako kako ih je netko
utnuo s kreveta. Pojaao je Dylana. Skijake cipele leale su izvrnute iza vrata.
U sobu je donio moju au vina i odloio je na radio-budilicu, koja je stajala na
izvrnutoj kutiji za mlijeko pokraj madraca.
Svukao je majicu preko glave. Prije toga sam vidjela malo mukih tijela.
Njegovo je bilo mravije no to sam zamiljala i bilo je posuto pjegama.
Elastina vrpca u gaama izgubila je elastinost, te su mu gae padale preko
ruba hlaa.
Namjerava li ostati odjevena? pitao me.
Smetena sam.
Nemamo sad za to vremena rekao je. Ujutro moram ustati da
odem na predavanje iz panjolskog, a zatim me eka dugo putovanje u Vermont.
Bacimo se na posao.
Nekako smo se i bacili na posao. Nekako sam uspjela lei pod njega i on
me jebao. Jebao me estoko. Poslije sam doznala da djevojke to zovu sportskim
seksom. Nekako sam izdrala. Kad je svrio, bilo je to glasno, dahtao je i
urlikao. Nisam bila spremna na to. Zaplakala sam. Plakala sam toliko glasno da
sam i samu sebe zaprepastila. Tresla sam se od plaa. Prestao je isputati one
glasove i vrsto se privio uza me. Osjeala sam se poniena, ali nisam mogla
prestati plakati. Mislim da nije znao da sam ga smatrala svojim prvim, ali
mislim da je bio dovoljno pametan da shvati to je izazvalo taj pla.
Jadna curica! rekao je. Jadna curica!.
Ubrzo zatim, zaspao je na meni. itave noi ostala sam budna.
138

Rano ujutro ponovo je bio eljan seksa. No, poslije poljupca, prvo mi je
glavu gurnuo prema penisu. Zatekavi se tu, nisam znala to mi je initi.
Zar nikad prije to nisi radila? pitao je.
Pokuala sam, no tjeralo me na povraanje.
Doi gore rekao je putajui me. Jo smo se malo ljubili, a zatim,
zabrinut zbog mog pogleda, uhvatio me za kosu i glavu mi odmaknuo od svoje.
Pazi rekao je. Ne ini to. Nemoj se zaljubiti u mene.
Nisam znala to time eli rei, ni kako reagirati na taj njegov ukor. Rekla
sam mu da neu, ali nisam znala kako.
Odvezao me do Havena.
Pazi na sebe, mala! rekao je. Nije elio odgovornost. Svoju dozu
odgovornosti utroio je brinui se o ocu. Otiao je na predavanje, a zatim na
skijanje.
Eto, uinila sam to! napisala sam na Lilinu plou za poruke objeenu na
njezinim vratima. Znala sam da spava i bila sam sretna zbog toga. Ja nisam
spavala vie od dvadeset etiri sata. Otila sam u svoju sobu. Trebalo mi je
vremena da uljepam priu. Kad sam se, kasno poslijepodne probudila, bilo je
svreno. Izgubila sam svoje stvarno djevianstvo. Sve je funkcioniralo, ne ba
savreno, no ipak me je prihvatio jedan mukarac.
Naravno, uinila sam ono to mi je zabranio. Zaljubila sam se u njega.
Od toga sam napravila dobru priu. Smijala sam se samoj sebi, svojoj
eprtljavosti. Napila sam se. Nazvala sam Chrisa i sve mu ispriala. Bio je
oduevljen. Dobila si glavni zgoditak! Pred Lilom sam se ponaala iskusno i
mudro dok smo jele vicarski sladoled od vanilije i badema.
Jamie me nije nazvao. Samoj sam sebi govorila da u ga ionako vidjeti
poslije Uskrsa, i kako face kao to smo mi dvoje ne trebaju prstenje, cvijee i
telefonske pozive. Spakirala sam se za put u Pennsylvaniju. Na dnu svoje crvene
putne torbe Samsonite sakrila sam bocu votke Absolut. Dobro sam se osjeala.

139

JEDANAEST
otkraj travnja, mjesec dana poslije uskrnjih blagdana, hodala sam Ulicom
Marshall. Proljee je naposljetku ipak dolo i u sjeverni dio drave New
York, nenadano kao po obiaju. Na tlu je jo bilo starog snijega. Svake
zime snijeg bi uljepao Syracusu; pokrio bi hrapave, tipine sjeverozapadne,
smee i sive nijanse zgrada i cesta. No, u travnju svima je ve bio pun kufer
snijega i studenti su se veselili zatopljenju. Odjenuli bi tad kratke hlae, premda
im se koa na rukama i nogama jeila kao guja od jo niskih temperatura, a
djevojke su svima pokazivale preplanulost s floridskih plaa. Ulica je bila puna
prolaznika, jer studenti, u iekivanju kraja kolske godine i poetka razdoblja
ludovanja, kupovali su potreptine u trgovinama u Ulici Marshall.
Otila sam neto kupiti sestri. Uz najvee pohvale, diplomirala je na
Pennsylvanijskom sveuilitu. Dok sam prolazila Ulicom Marshall u susret mi je
dolazila skupina mladia iz nekog studentskog kluba, sa svojim djevojkama.
Lica su im krasili vedri, proljetni osmijesi. Dvojica su svoju ilavost dokazivali
odjenuvi kratke, bijele i utirkane hlae, s cipelama Docksider, bez arapa na
nogama. Pogledala sam ih zato to nisam imala izbora; rairili su se preko
itavog nogostupa i buno su privlaili pozornost. No, netko se pokuavao
provui izmeu njih.
Odrasla sam gledajui seriju Zaarani, u kojoj lik to ga tumai Elizabeth
Montgomery pucne prstima i zaledi sve osim sebe i svog supruga Darrina. Oni
bi nastavili razgovor, a zaleeni bi ljudi ostali u nesigurnu stavu, ukoeni usred
prethodnog pokreta. Tako sam se osjeala i ja tog dana. Ugledala sam Gregoryja
Madisona, koji nije mogao proi kroz guvu, a zatim je i on mene ugledao. Sve
ostalo zaustavilo se.
Ne znam zato nikad nisam pomislila da bi se takvo to moglo dogoditi. Ali
nisam. I dalje sam ga zamiljala u zatvoru, ili sam barem mislila kako nije toliko
glup da se prije suenja vrati u kampus. No, upravo se tu zatekao. Bio je
samouvjeren kad me je ugledao u listopadu. Sada smo se ugledali, prepoznali se
i klimnuli glavom jedno drugom. Bez rijei. Dogodilo se to u djeliu sekunde.
Izmeu nas stajali su veseli mladii i djevojke. Zaobili smo ih, svako sa svoje
strane. Njegov pogled rekao mi je ono za im sam udjela. Bila sam sad njegov
protivnik, nisam vie bila samo rtva. Priznao mi je to.
Negdje tijekom zime, Lila i ja poele smo jedna drugu zvati Klon. Tako smo
obje bile na dobitku. Kao moj klon, ona se mogla doimati bar malo hrabrije i
divljije no to je uistinu bila; ja sam se mogla pretvarati da sam normalna
140

studentica iji se ivot vrti oko predavanja i kupnje namirnica u Ulici Marshall,
a ne oko sudskog procesa vezanog za silovanje. Kao Klonovi, odluile smo
zajedno se preseliti izvan kampusa. Nas dvije i Lilina prijateljica imenom Sue
pronale smo stan sa tri spavae sobe izvan kampusa, u etvrti u kojoj su
uglavnom stanovali studenti. Uzbuivala nas je i sama pomisao na ivot u
pravoj kui, a ja sam to doivljavala kao nov poetak, jer sam bila uvjerena da
e suenje dotad morati zavriti. Odluile smo preseliti se na jesen.
Poetkom svibnja poela sam se pakirati za odlazak kui preko ljeta.
Dobila sam etvorku iz Shakespearea i oprostila se s Jamiejem. Nisam vie
gajila iluzije da e mi se javiti.
Pohaala sam predavanja pod naslovom Cervantes na engleskom, koja sam
iskoristila tako to sam se u zavrnom referatu osvetila mitu o Manchi. Don
Quijotea predstavila sam kao modernu, urbanu parabolu, a Sancha sam
pretvorila u junaka. On je imao praktinu, ulinu inteligenciju, koju don Quijote
nije imao. U mojoj verziji prie, Quijote se gui u bari uz rub ceste, nikako ne
mogavi shvatiti da u pitanju nije jezero.
Prije odlaska, nazvala sam Gail kako bih je izvijestila o svojim planovima.
itavo proljee, Ured okrunog tuitelja ponavljao mi je da e do uhienja doi
svakog trenutka, ni tad nije bilo drukije. Zahvalila mi je na pozivu i pitala me
kakvi su mi planovi.
Pretpostavljam da u nai nekakav posao preko ljeta rekla sam.
Nadam se da e uskoro poeti suenje rekla je. Bit e na
raspolaganju, zar ne?
To mi je prioritet rekla sam, premda sam tek godinama kasnije
shvatila njezinu strepnju: u sluajevima silovanja gotovo se moglo oekivati da
e rtva odustati od postupka, ak i ako ga je osobno inicirala.
Alice, dopusti mi da te neto pitam rekla je, a glas joj je bio malo
izmijenjen.
Da?
Hoe li uz tebe biti netko iz obitelji?
Ne znam rekla sam.
S roditeljima sam o tome razgovarala, prvo tijekom boinih blagdana, a
zatim i za Uskrs. Moja majka o tome je porazgovarala sa svojim psihijatrom,
doktoricom Graham, a otac je grozniavo ponavljao da bi svako daljnje
odgaanje suenja upropastilo njegovo godinje putovanje u Europu.
Sve do posljednjeg trena, bila sam uvjerena da je njihova konana odluka
da e on poi sa mnom, jer me ona nije bila u stanju pratiti zbog mogunosti
nepredvidljivih napadaja. Ispostavilo se, meutim, da joj je doktorica Graham
savjetovala da se odupre panici.
Za telefonskog razgovora, kad mi je majka iznosila njihovu konanu
odluku, bila sam utljiva. Pitanja sam joj postavljala kao novinski izvjestitelj.
141

Tupo i bez emocija prikupljala sam informacije. Majka je rekla da doktorici

Grahamu zamjera to podrava profesionalnu karijeru tvog oca.
Znai, ni tata ne eli poi sa mnom? pitala sam nadovezujui se na
ono to je ona zapoela.
Naravno da ne eli, eka ga njegova draga panjolska.
Naposljetku, bila sam suoena sa injenicom da ni jedno od njih ne eli na
suenju biti sa mnom. Imali su neke, svoje osobne razloge; primila sam ih na
znanje.
Konana odluka ipak je bila da e otac poi sa mnom. I dalje, sve do
trenutka kad smo otac i ja poli ukrcati se u zrakoplov, imala sam mravu nadu
da e majka ipak ostaviti automobil na parkiralitu i da e, umjesto u njega,
utrati u zrakoplov. Koliko god se moje dranje doimalo vrstim i ilavim,
eljela sam uza se i trebala upravo nju.
Potkraj druge godine mog studija, Mary je magistrirala petnaest dijalekata
arapskog jezika, to joj je omoguilo da dobije Fulbrightovu stipendiju i otputuje
u Siriju, na Sveuilite u Damasku. Bila sam istodobno i ljubomorna i puna
divljenja. Tad sam se prvi, ali ne i posljednji put naalila na raun s njezina
dina magisterija: Ti si magistrirala iz arapskog, rekla sam. A ja sam, ini se,
magistrirala iz silovanja.
Mary je akademski bila uspjena kako ja nikad nisam mogla, moda zato
to sam bila ometana u svakom pokuaju. Istina je, meutim, bila da su za Mary
akademski uspjesi bili bijeg. Odgojena u domu gdje su majini problemi bili
vezivo obitelji, ona je krenula oevim stopama. Naui jezik neke druge zemlje, a
zatim poi u tu zemlju tamo gdje nema obiteljskih problema. Jezik koji nitko
u obitelji ne govori.
Nisam jo bila odustala od ideje o bajnim sestrinskim odnosima za kojima
je udjela naa majka, ali dogaaji koji su se nizali ini se da su se urotili protiv
toga. Grad Syracusa donio je odluku da e svjedoenja na sudu zapoeti 17.
svibnja, istog onog dana kad je moja sestra imala promociju na
Pennsylvanijskom sveuilitu. Htjela ja to ili ne, neprestano sam pozornost
skretala na sebe.
Razgovarala sam s Gail. Rekla je da se ne moe odgoditi datum poetka
suenja, ali da e poraditi na tome da prije mene pozovu druge svjedoke kako
bih svjedoila sutradan. Otac i ja rezervirali smo zrakoplovne karte za veer
sedamnaestoga. Odmah poslije promocije moje sestre, majka e nas odvesti u
philadelphijsku zrakoplovnu luku. Moj otac, majka i ja sloili smo se da e nam
dan posveen Mary dotad biti prioritet.
Majka, Mary i ja otile smo u kupnju odjee Mary je kupovala haljinu
za dodjelu diploma, a ja odjeu za suenje.
142

I sestra i ja u meuvremenu smo se udaljile od onog modela kako nas je

majka odijevala dok smo bile djevojice, a majka je oduvijek voljela boje
amerike zastave. Mary je voljela tamne nijanse zelene i be boje, dok sam ja
voljela crnu i plavu. Zbog suenja sam, meutim, odluila odustati od svog
mranjakog stila i prikloniti se majci. Odluila sam odjenuti crveni sako, bijelu
koulju i plavu suknju.
Uveer, esnaesti svibnja, otac i ja smo se spakirali. Sedamnaestog smo se svi
odjenuli i pripremili za vonju do Pennsylvanijskog sveuilita. Posljednji put
sam se pogledala u zrcalo. Kakav god bio ishod suenja, moja uloga u njemu bit
e okonana do trenutka kad se sljedei put budem vidjela u tom zrcalu.
Odlazila sam u Syracusu, gdje u susresti i vidjeti mnogo ljudi, no ja sam ipak
mislila samo na jedan dogovor koji sam morala potivati. Morala sam susresti
Gregoryja Madisona. Otvarajui vrata svoje sobe, duboko sam udahnula.
Iskljuila sam se iz vanjskog svijeta. Ukljuila sam svu raspoloivu pozornost.
Bila sam Maryna mlaa sestra uzbuena, ushiena, iva.
Za ceremoniju, otac se odjenuo u boje Princetona. Mary i on s nama su
stajali u punom prilazu gledalitu gdje su oevi i majke dizali galamu zbog
zakanjele podjele akademskih kapa, dok je jedna ena, nezadovoljna maskarom
na trepavicama svoje keri, pljuvakom i rupiem brisala crne mrlje ispod
njezinih oiju. ire obitelji okruivale su sretne diplomante, bljeskali su blicevi
fotografskih aparata a samosvjesne djevojke i mladii trudili su se akademske
kape namjestiti tako da izgledaju manje glupavo.
Moja baka, majka i ja pronale smo mjesta u parteru, pokraj velike skupine
diplomanata. Popela sam se na stolac kako bih pogledom potraila Mary. Njezin
osmijeh zapazila sam pokraj jedne djevojke, prijateljice koju nisam poznavala.
Poslije promocije, diplomu smo proslavili rukom u Sveuilinom klubu.
Majka je snimila preveliku koliinu fotografija Mary i mene na betonskim
klupama ispred kluba. Majka jo uvijek ima na zidu uveanu i uokvirenu
fotografiju od tog dana. Neko sam eljela da je ukloni sa zida. No, ta
fotografija evocira znaajan dan za nau obitelj diplomu moje sestre i moje
suenje za silovanje.
Ne sjeam se zrane luke. Sjeam se uurbanog prelaska s promocije na
scenografiju onog od ega sam strepjela. Kad smo stigli u Syracusu, pristupio
nam je detektiv John Murphy iz Ureda okrunog tuitelja. Taj ovjek, prerano
osijedjele kose i prijateljskog osmijeha, ocu i meni pristupio je dok smo traili
oznake za glavni terminal.
Ti si sigurno Alice rekao je pruajui mi ruku.
Da.
Kako me je prepoznao?
143

Predstavio nam se i rekao koji je njegov zadatak biti nam pratnja u

sljedea dvadeset etiri sata a zatim je ponudio da ponese moju torbu. Dok
smo uurbano koraali prema izlazu, objasnio nam je gdje emo biti smjeteni, i
da e me Gail ekati u kafiu u predvorju.
eli s tobom razgovarati o svjedoenju rekao je.
Naposljetku, ipak sam ga upitala:
Kako ste me prepoznali?
Bezizraajno me pogledao.
Pokazali su mi neke fotografije.
Nadam se da ipak izgledam bolje, ako su u pitanju fotografije na koje
mislim.
Moj otac bio je napet; hodao je podalje od nas.
Ti si lijepa djevojka, to se vidi ak i na tim fotografijama rekao je
Murphy.
Bio je obziran. Znao je to treba odgovoriti, to rei.
Vozei se do hotela u automobilu Okrunog ureda, Murphy je preko
ramena razgovarao s mojim ocem, gledajui ga u retrovizoru u oi kad god bi
zastao na semaforu.
Pratite li sport, gospodine Sebolde? pitao je.
Moj otac nije pratio sport.
Murphy je pokuao s pecanjem.
Otac se tu ipak potrudio, ali nije imao previe materijala. Da je Murphy tog
jutra ustao u pet kako bi prouavao Cicerona, moda bi imali o emu
razgovarati.
Zavrili smo s Madisonom.
ak i u zatvoru rekao je Murphy mogao bih otii do njega i rei
hvala, ponaati se s njim prijateljski, a zatim otii. To bi mu navuklo probleme
s ostalim zatvorenicima zato to bi izgledao kao potkaziva. Mogao bih tom
gadu uiniti to ako elite.
Ne sjeam se svog odgovora, ako sam ga uope i imala. Bila sam svjesna
koliko se otac nelagodno osjea tijekom takvih razgovora, ba kao to sam bila
svjesna i koliko sam se ja, tijekom protekle godine, uz takve razgovore sve
oputenije osjeala. Sviali su mi se ljudi poput Murphyja. Njihov brz i precizan
govor. Njihovo ponaanje bez okolianja.
Ne vole silovatelje izvijestio je Murphy oca. Katkad su prilino
grubi prema njima. Najvie mrze one koji se iivljavaju na djeci, ali ni silovatelji
im nisu nita bolji.
Otac se doimao kao da ga razgovor zanima, ali mislim da je bio prestraen.
Takve razgovore smatrao je neukusnima. Volio je voditi diskusije, a kad ne bi
144

imao glavnu rije, jednostavno bi se iskljuio. Ve samo to to je posveivao

pozornost, bilo je bez presedana.
Znate, i moja djevojka zove se Alice rekao je Murphy.
Uistinu? rekao je otac zainteresirano.
Aha. Ve smo dugo zajedno. Kad sam uo da se i vaa ki zove Alice,
imao sam dobar predosjeaj glede ovog sluaja.
I nama se to ime poprilino svia rekao je otac.
Detektivu Murphyju ispriala sam kako je otac htio da se zovem Hepzibah.
Ideja je propala samo zahvaljujui estokom protivljenju moje majke.
Svidjelo mu se to. Ime ga je nasmijalo i nekoliko puta uzastopce trudio se
pravilno ga izgovoriti.
To je uvrnuto rekao je. Imala si sree.
Skrenuli smo u glavnu ulicu sredita Syracuse. U svibnju, u sedam i
trideset naveer, jo je bio dan, ali sve trgovine bile su zatvorene. Proli smo
pokraj trgovine Foleys. Natpis u kurzivu i stara, mjedena sigurnosna vrata ulili
su mi osjeaj olakanja.
Nama slijeva vidjela sam natkriveni ulaz u Hotel Syracuse. I on je pripadao
vremenu blistave prolosti. Staro predvorje bilo je u ruiniranom stanju. John
Murphy na dolazak prijavio je na recepciji i pokazao nam gdje se nalazi
restoran. Rekao nam je da e po nas doi sutradan, u devet sati ujutro.
Veerajte. Gail je rekla da e doi oko osam sati naveer uruio mi je
plavi fascikl. Ovo je materijal za koji je smatrala da bi bilo dobro da ga
pregleda.
Otac mu je iskreno zahvalio na pratnji.
Nema problema, gospodine Sebold rekao je Murphy. Idem sad do
svoje Alice.
Ostavili smo torbe u sobi na katu i vratili se u predvorje. Nisam htjela jesti,
ali eljela sam neto popiti. U dijelu restorana u kojem se nalazio bar, otac i ja
sjeli smo za malen, okrugao stol. Naruili smo din i tonik.
Tvoja majka za ovo ne mora znati rekao je.
Din s tonikom bio je oevo omiljeno pie. Kad mi je bilo jedanaest
godina, gledala sam ga kako ispija itav vr na dan dok je predsjednik Nixon
davao ostavku. Otac je otiao telefonirati majci. Ona mu je rekla da e ona,
njezina majka i moja sestra napeto ekati svaku novu vijest od nas.
Za njegova izbivanja, otvorila sam plavi fascikl. Na samom vrhu bio je
preslik mog svjedoenja s uvodnog sasluanja. Nikad ga dotad nisam vidjela.
Poela sam ga itati, prekrivajui svaku proitanu stranicu fasciklom. Nisam
eljela da itko ni mladi poslovan ovjek, ni stari trgovac, ni osamljena
poslovna ena vidi to drim u rukama.
145

Otac se vratio trudei se da me ne ometa u itanju mojih vlastitih rijei. Iz

depa je izvadio knjiicu na latinskom koju je donio od kue.
To mi ne izgleda ba kao dobar materijal za veeru!
Podigla sam pogled. Bila je to Gail. Prstom je upirala u plavi fascikl. Tri
tjedna prije termina predvienog za poroaj, bila je u plavoj trudnikoj majici,
samtenim hlaama, a na nogama je imala tenisice. Na nosu je nosila naoale
koje prije nisam vidjela, a u ruci aktovku.
Vi ste jamano doktor Sebold? rekla je.
Poen u korist Gail, pomislila sam. Jednom prigodom sam joj rekla da je
moj otac doktor filozofije, i da mrzi kad ga oslovljavaju s gospodine.
Otac je ustao i rukovao se s njom.
Zovite me Bud rekao je.
Ponudio se da joj ode po pie. Rekla je da e joj prijati voda, a kad je on
otiao do bara, ona je sjela pokraj mene hvatajui se rukom za naslon stolca dok
se sputala da sjedne.
Tako mi svega, stvarno si trudna rekla sam.
Ne reci dva puta. Spremna sam za dolazak. Billy Mastine rekla je
mislei na okrunog tuitelja preuzet e tvoj sluaj zato to suca prizor trudne
ene ini nervoznim.
Nasmijala se, ali meni se to nije svidjelo. Nikad nikog drugog nisam
smatrala svojim odvjetnikom. Ona je radila prekovremeno kako bi nadzirala moj
sluaj, a ne okruni tuitelj. Ona je bila moj pojas za spaavanje u brodolomu, a
sama pomisao da je kanjena zato to je trudna, doimala me se kao jo jedan
potez uperen protiv enskog roda.
Zna da je i Husu, ginekologinja koja te je pregledala, trudna. Osmi
mjesec. Paquette e poludjeti. Okruen je samim trudnicama. Ostavit e lo
dojam o sebi kad nas bude unakrsno ispitivao.
Otac se vratio pa smo se bacili na posao. Ona se ocu ispriala i rekla mu da
ne eli zvuati grubo.
Billy i ja smatramo da e njegov odvjetnik obranu temeljiti na
impotenciji.
Otac ju je pozorno sluao. Poigravao se sa dvije luice na dnu druge ae
pia, Gibsona.
Kako to mogu dokazati? pitala sam i obje smo se nasmijale
zamiljajui kako u sudnicu dovode lijenika koji e to potvrditi.
Gail nam je iznijela podatak da postoje tri vrste silovatelja.
Prema svim dosad obavljenim studijama, ini se da se Gregory uklapa u
najee zastupljenu. On je silovatelj koji tei za nadmoi. Drugi silovatelji to
ine iz bijesa, a najgori su sadisti.
to to znai? pitala sam.
146

 Silovatelji koji ude za nadmoi ne mogu zadrati erekciju, a postiu je

tek kad osjete da su potpuno, i fiziki i mentalno, ovladali rtvom. Moda on u
sebi ima i poneto sadizma. Smatramo da je zanimljivo to to je uspio postii
erekciju kad si klekla pred njega i kad si mu popuila.
To to oca tad uope nisam primjeivala mogu zahvaliti samo tome to sam
samu sebe uvjerila da se ne treba brinuti za njega.
Izrekla sam mu brojne lai rekla sam o tome kako je snaan, a kad
je izgubio erekciju, rekla sam mu da to nije njegova krivica, ve da ja nisam
dobra.
Upravo tako rekla je Gail. Zato je i mislio da je ovladao tobom.
S Gail sam mogla biti ono to jesam rei to god poelim. Otac je sjedio
pokraj nas dok smo razgovarale. Kad bi Gail povremeno osjetila da njega neto
zanima ili da je zbunjen, jednom bi ga gestom ukljuila u razgovor. Pitala sam je
koliku bi Madison mogao dobiti kaznu bude li osuen.
Zna da smo mu ponudili nagodbu.
Ne znam rekla sam.
Dvije do est godina, ali nije pristao. Ako mene pita, mislim da je
njegov odvjetnik odve umiljen. Budui da je odbio nagodbu, kazna e biti
znatno otrija utvrdi li se na sudu da je kriv.
Koji je maksimum to moe dobiti?
Za optubu za silovanje, moe dobiti od osam godina i etiri mjeseca do
dvadeset pet godina.
Dvadeset pet godina?
Tono, ali moe biti uvjetno puten poslije osam godina i etiri mjeseca.
U arapskim zemljama ljudima odsijecaju ruke i stopala rekao je otac.
Gail, koja je bila libanonskog podrijetla, nasmijeila se.
Oko za oko, a, Bud? rekla je.
Upravo tako rekao je moj otac.
Ponekad se ini da je to pravinije, ali mi ovdje imamo svoje zakone.
Alice mi je priala o prepoznavanju, o tome kako je pokraj sebe mogao
imati prijatelja. To mi se ne ini pravednim.
Oh rekla je Gail. Ne brinite se vi za Gregoryja! Taj je u stanju
zabrljati svaku ponuenu priliku.
Hoe li svjedoiti? pitala sam.
To ovisi o tebi. Bude li dovoljno jaka, kao to si bila na preliminarnom
svjedoenju i na svjedoenju pred velikom porotom, Paquette e biti prisiljen
pozvati ga na klupu za svjedoke.
to bi tad mogao rei?
147

 Sve e poricati, rei e da nije bio ondje osmi svibnja, da se ne sjea

gdje je bio. Izmislit e priu za listopad. Clapper ga je vidio, a Paquette nije
dovoljno glup da klijentu dopusti da kae da nije razgovarao s policajcem.
Znai, ja u rei da se dogodilo, a on da nije.
Da, njegova rije protiv tvoje, a ovo je suenje bez porote.
to to znai?
To znai da je sudac Gorman istodobno i sudac i porota. Bio je to
Gregoryjev izbor. Bojali su se da bi u poroti mogli sjediti kolebljivi graani na
ije bi miljenje utjecale vanjske osobine.
Dotad, sam ve uspjela shvatiti koliko su te osobine bitne i koliko idu meni
u prilog. Ja sam bila djevica. On je bio neznanac. To se dogodilo vani. Bila je
no. Nosila sam iroku odjeu i niim se nije moglo dokazati da sam se ponaala
provokativno. U mom organizmu nije pronaen ni alkohol ni droga. Nisam
imala nikakvih prethodnih sukoba s policijom, ak ni kaznu zbog prekraja u
prometu. On je bio crn, a ja bijela. Bilo je oevidno da je dolo do fizikog
obrauna. Zadobila sam unutarnje ozljede bila sam ak i ivana. Bila sam
mlada i studirala sam na privatnom sveuilitu koje gradu donosi financijsku
dobit. On je imao kriminalni dosje i ve je sluio zatvorsku kaznu.
Pogledala je na runi sat, a zatim me iznenada uhvatila za ruku.
Osjea li ovo? rekla je polaui mi dlan na svoj trbuh. Osjetila sam
kako joj se beba rita.
Pravi nogometa rekla je smijeei se.
Rekla mi je da moja tuba nije jedina pokrenuta protiv Gregoryja. ekala
ga je jo nerijeena tuba zbog tvornog napada na policajca. Rekla mi je i da je
tijekom boinih blagdana, dok je bio puten uz jamevinu, uhien zbog
provale.
Vratili smo se na uvodno sasluanje i neke iskaze koji su zapisani one noi
kad sam silovana. Rekla mi je da je policija ve svjedoila.
Svjedoio je Clapper koji je rekao da Gregoryja poznaje iz susjedstva, a
istaknuo je i da ga otprije poznaje. Ako Madison sjedne na klupu za svjedoke,
Billy e iskoristit tu priliku.
Otac je tu iskazao veliku pozornost.
Moete dakle iskoristiti njegov prijanji dosje? pitao je.
Ne maloljetniki rekla je. To je na sudu neprihvatljivo. Ali
pokuat emo dokazati da Gregory policiji nije nepoznat. O tome ga moemo
pitati samo ako osobno spomene prijanje prijestupe.
Opisala sam joj odjeu koju smo majka i ja kupile. Gail je pohvalila na
izbor.
Suknja je vana rekla je. Sudnici se ne usuujem ni prii ako sam
nemarno odjevena. Gorman je u tome iskljuiv. Billyja je jednom izbacio iz
148

sudnice zato to je doao u kariranoj jakni s podstavom! Gail je ustala.

Moram ovo odvesti kui rekla je pokazujui na svoj trbuh. Budi izravna
rekla mi je. Jasno se izraavaj, a ako se zbuni, samo pogledaj prema
tuiteljskoj klupi. Ja u sjediti upravo tamo.
Ta no bila je jedna od najgorih noi kojih se sjeam to se tie fizike boli. Te
godine poela sam patiti od migrenoznih glavobolja, premda tad jo nisam znala
da je u pitanju migrena. Samoj sebi skrivala sam injenicu da sam ih naslijedila
od roditelja. Sjeam se da sam stajala u hotelskoj kupaonici kad sam shvatila da
zapoinje jedna od takvih glavobolja. Osjeala sam bubnjanje u stranjem dijelu
glave dok sam prala zube i odijevala se za poinak. Kroz um vode ula sam oca
kako telefonira majci da je izvijesti o Gail. Poslije susreta s njom, preplavio ga
je osjeaj olakanja.
Ali te noi otac je bio uzrujan zato to se moja glavobolja sve vie
pojaavala. Najjau bol osjeala sam u oima. Nisam ih mogla ni otvoriti ni
zatvoriti. Obilno sam se znojila dok sam sjedila na rubu jednog od dva kreveta i
u rukama ljuljukala glavu, ili dok sam amo-tamo koraala izmeu balkonskih
vrata i kreveta.
Otac je bio uznemiren. Zasipao me pitanjima.
to je? Gdje te boli? Da pozovem doktora? Moda bismo trebali pozvati
tvoju majku?
Nisam htjela razgovarati, boljelo me je.
Moje oi, oi mrmljala sam. Nita ne vidim, tako me bole, tata.
Otac je doao do zakljuka da moram plakati.
Plai rekao je. Plai!
Preklinjala sam ga da me ostavi na miru. Ali on je bio uvjeren da je
pronaao rjeenje.
Plai rekao je. Mora plakati. Plai.
To nije rjeenje, tata.
Jest rekao je. Odbija plakati a potrebno ti je upravo to. Plai sad!
Ne moe me samo tako prisiliti da plaem! rekla sam mu.
Plakanjem neu pobijediti na sudu!
Pola sam u kupaonicu da bih povraala, i zalupila mu vratima pred nosom.
Naposljetku je ipak zaspao u susjednoj sobi. Ostala sam u kupaonici gdje
sam, palei i gasei svjetlo, svjetlosnim okovima pokuavala vratiti oi u
normalno stanje. U ranim jutarnjim satima, kad se glavobolja poela povlaiti,
sjela sam na rub kreveta. Poela sam itati Bibliju, koju sam izvadila iz ladice
pokraj kreveta, kako bih provjerila nisam li oslijepjela.

149

Munina se zadrala. S Gail sam se sastala u hotelskom baru, u osam sati ujutro.
Doao je i John Murphy, koji je sjeo s ocem. Gail i Murphy davali su mi
naputke. Pila sam kavu i cupkala komadie croissanta.
to god uinila rekao je Murphy nikad ga ne gledaj u oi. Jesam li
u pravu, Gail?
Osjeala sam da ona ne eli tako brzo postati agresivna.
Gledat e te uistinu prodorno, pokuat e te izbaciti iz takta rekao je
Murphy. Kad te budu pitali da ga pokae, samo zuri u smjeru optuenike
klupe.
Slaem se rekla je Gail.
Hoete li i vi biti ondje? pitala sam Murphyja.
Tvoj otac i ja sjedit emo u publici rekao je. Zar ne, Bud?
Bilo je vrijeme da se odvezemo do Okrunog suda Onondage. Gail se
odvezla svojim privatnim automobilom. Ondje emo se sastati s njom. Murphy,
otac i ja sjeli smo u slubeni automobil Okrunog ureda.
Uavi u zgradu, Murphy nas je poveo do sudnice, ali na pola puta je
zastao.
ekat emo ovdje dok nas ne pozovu rekao je. Osjeate li se
dobro, Bud?
Hvala, dobro sam rekao je otac.
Alice?
Koliko ve dobro mogu biti rekla sam, a mislila sam na samo jedno.
Gdje je on?
Zato smo i zastali ovdje priznao je Murphy. Da izbjegnemo bilo
kakav susret.
Gail je izala iz sudnice i pola prema nama.
Evo i Gail rekao je Murphy.
Dobili smo zatvorenu sudnicu.
to je to? pitala sam je.
To znai da Paquette pokuava uiniti isto to je uinio i tijekom
prepoznavanja. Zatvara sudnicu kako tvoja obitelj ne bi mogla sjediti unutra.
Ne shvaam rekao je otac.
Nije dopustio da Tricia bude prisutna za vrijeme prepoznavanja rekla
sam tati. Mrzim ga rekla sam. On je obina ljigava guzica.
Murphy se nasmijao.
Kako moe to uiniti? pitao je otac.
Optueni ima pravo zatraiti zatvoreno suenje ako smatra da e time
svjedoku uskratiti podrku rekla je Gail. Pogledaj na svjetliju stranu, i
150

Gregoryjev otac je ovdje. Zatvorenim suenjem i samom sebi uskrauje da uza

se ima oca.
Kako bi on uope mogao pruiti podrku silovatelju?
U pitanju je njegov sin tiho je rekao Murphy.
Gail se vratila u sudnicu.
Moda e ti biti lake bez oca u sudnici natuknuo je Murphy.
Neke stvari koje e morati rei tee je izgovoriti pred obitelji.
Htjela sam ga pitati zato, ali znala sam o emu govori. Nijedan otac ne eli
sluati o tome kako je neki neznanac u vaginu njegove keri ugurao itavu aku.
Detektiv Murphy i otac stajali su meni suelice. Murphy je ocu ponudio
rijei utjehe. Rukom mu je pokazao na oblinju klupu i rekao mu da njih dvojica
mogu ondje sjesti i ekati svretak suenja. Otac je uza se imao knjiicu u
konom uvezu.
Izdaleka sam ugledala Gregoryja Madisona kako ide prema sudnici. Doao
je iz hodnika okomitog na onaj u kojem smo stajali. Na trenutak sam ga
pogledala. On mene nije vidio. Polagano se kretao. Bio je u svijetlosivom
odijelu. Paquette i jo jedan bijelac bili su uza nj.
Priekala sam jo trenutak, a onda sam prekinula razgovor oca i detektiva
Murphyja.
eli li ga vidjeti? pitala sam tatu. epala sam ga za ruku i natjerala
ga da se okrene. Eno ga, tata!
Vidio je, meutim, samo lea Madisona koji je ulazio u sudnicu, djeli
sivog odijela od poliestera.
Sitniji je no to sam mislio rekao je otac.
Udarac gongom. Tiina. Uskoio je Murphy.
Ali je pleat. Vjerujte mi, sav je u miiima.
Jesi li mu vidio ramena? pitala sam tatu. Uvjerena sam da ga je otac
zamiljao visokog kao kua.
Ugledala sam zatim drugog mukarca. Bila je to blaa verzija tjelesne
grae njegova sina, sa sijedom kosom oko sljepoonica. Na trenutak je zastao
pokraj vrata koja vode u sudnicu, a zatim je primijetio nau malenu skupinu na
drugom kraju hodnika. Nisam ga pokazala ocu. Zbog Murphyjeva ranijeg
komentara poela sam ga doivljavati drukije. Trenutak poslije, nakon to me
pogledao, ieznuo je u hodniku iz kojeg je doao. Jamano je shvatio tko sam.
Vie ga nisam vidjela, ali upamtila sam ga. Gregory Madison ima oca. Bila je to
jednostavna injenica koju, pak, nisam mogla zanemariti. Dva oca, i jedan i
drugi potpuno nemoni u pokuajima da nadziru ivote svoje djece, na suenju
e sjedit u odvojenim hodnicima.
* * *
151

Otvorila su se vrata sudnice. Na otvorenim vratima zastao je sudski podvornik i

pogledao Murphyja.
Na tebi je red, Alice rekao je Murphy. Zapamti, nemoj ga gledati.
Sjedit e za stolom obrane. Kad se bude osvrtala, potrai Billa Mastina.
Sudski podvornik doao je po mene. Izgledao je kao mjeavina razvodnika
publike u kazalitu i vojnika. Detektiv Murphy i on jedan drugom su klimnuli
glavama. Paradni pozdrav.
Uhvatila sam oca za ruku.
Sretno! rekao mi je.
Okrenula sam se. Bilo mi je drago to je Murphy s njim. Iznenada sam
pomislila kako bi otac, bude li morao otii na zahod, mogao naletjeti na
gospodina Madisona. Murphy je tu kako bi to sprijeio. Konano sam dopustila
da izae na povrinu ono to mi je u sljepoonicama gorjelo prethodne noi, to
je ispod povrine kljualo tijekom itave godine: bijes.
Bila sam preplaena i drhtala sam dok sam prolazila sudnicom, dok sam
prolazila pokraj stola obrane, pokraj podija na kojem je sjedio sudac, i stola
optube, dok sam prilazila klupi za svjedoke kako bih zauzela svoje mjesto.
Voljela sam sebe zamiljati kao Madisonovu najgoru nonu moru, premda on
toga jo nije bio svjestan. Predstavljala sam osamnaestogodinju studenticu
djevicu. Bila sam odjevena u crveno, bijelo i plavo.
Sudska podvornica, sredovjena ena s naoalama metalna okvira,
pomogla mi je da se uspnem do klupe. Gail je sjedila za stolom optube.
Mastine je stajao. Bila sam svjesna prisutnosti ostalih ljudi, ali ih nisam gledala.
Sudska podvornica drala je ispred mene Bibliju.
Poloite ruku na Bibliju rekla je. Zatim sam ponovila ono to sam
ve stotinu puta ula na televiziji.
Zaklinjem se da u govoriti istinu... tako mi Bog pomogao!
Izvolite sjesti rekao je sudac.
Majka me oduvijek uila da moram paziti da suknju uvijek poravnam prije
no to sjednem. Uinila sam tako i pomislila to bi se moglo vidjeti ispod arapa
boje koe podignem li porub suknje. Tog jutra, dok sam se odijevala, na svoju
kou zapisala sam dvije rijei. Umrijet e, pisalo je tamnoplavom kemijskom
olovkom na mojim nogama.
Mastine je prozborio. Pitao me za ime i adresu. Odakle sam. Jedva se
sjeam svojih odgovora. Tek sam se navikavala na novo okruenje. Tono sam
znala gdje Madison sjedi, ali nisam ga pogledala. Paquette se nakaljao, ukao
papirima. Mastine me pitao u koju sam kolu ila. Koju sam godinu zavrila.
Nakratko je zastao kako bi zatvorio prozor, zatraivi prethodno suevo
152

doputenje da to uini. Zatim me je vratio kroz vrijeme. Gdje sam ivjela u

svibnju 1981.? Pozornost mi je usmjerio na dogaaje koji su se odigrali 7.
svibnja i u ranim jutarnjim satima 8. svibnja 1981.
Prela sam na najsitnije detalje, ali ovaj put, posluavi savjet to mi ga je
Gail dala, na pitanja sam odgovarala polagano.
Je li vam izrekao kakvu prijetnju dok ste vritali, i kad je dolo do
fizikog obrauna?
Rekao je da e me ubiti ne uinim li sve to mi kae.
Paquette je ustao.
Oprostite, nisam dobro uo.
Osobno sam ponovila:
Rekao je da e me ubiti ne uinim li sve to mi kae.
Nekoliko minuta kasnije, poela sam zapinjati. Mastine je nastavio dalje i
ve mi je postavljao pitanja o dogaanjima u tunelu ispod amfiteatra.
to se ondje dogodilo?
Rekao mi je da... da je on... pa, s vremenom sam zakljuila da je on... da
ne eli moj novac.
Bio je to nesiguran poetak najvanije prie koju u ikad ispriati.
Zapoela bih reenicu, pa bih se izgubila i zapoinjala ispoetka. To mi se nije
dogaalo zato to nisam bila sigurna to mi se tono dogodilo u tunelu.
Dogaalo mi se to zato to sam morala glasno izgovorati rijei, svjesna da o
nainu kako u priu ispriati ovisi hou li pobijediti ili izgubiti sudski sluaj.
... Zatim me je prisilio da legnem na tlo, svukao hlae i ostao samo u
majici, poeo mi je pipati dojke, ljubiti ih i slino, a to to sam bila djevica
inilo mu se jako privlanim. Neprestao mi je postavljao pitanja o tome. Zatim
je ruke ugurao u vaginu...
Disanje mi je bilo plitko. Sudska podvornica koja je stajala pokraj mene
postajala je sve napetija.
Mastine nije elio da injenica da sam bila djevica ostane nezabiljeena.
Stanite na trenutak rekao je. Jeste li u tom razdoblju i s kim
drugim imali spolne odnose?
Osjeala sam se posramljeno.
Nisam rekla sam. Nisam.
Nastavite rekao je Mastine povlaei se.
Neprekidno sam govorila gotovo punih pet minuta. Opisala sam sm
napad, puenje, rekla sam koliko mi je bilo hladno, detaljno sam opisala krau
8 dolara iz mog depa, njegov poljubac na rastanku, ispriku. Kako smo se
razili. ... a zatim je rekao: Hej, djevojko. Okrenula sam se. Rekao je: Kako se
zove? Rekla sam: Alice.
153

Mastinu su bili potrebni toni detalji. Ispitivao me o penetraciji. Pitao me

koliko je puta do nje dolo, ako je bilo vie od jedanput.
Moglo je biti desetak puta ili priblino toliko, zato to ga je
neprestano tamo gurao, a on mu je neprestano ispadao. On tamo ulazi, zar ne?
Oprostite. Ulazi, zar ne?
ini se da ih je moja nevinost zbunjivala, Mastinea, suca i sudsku
podvornicu pokraj mene.
U svakom sluaju, do penetracije je, dakle, dolo?
Jest.
Uslijedila su pitanja o osvjetljenju. Zatim su na red dole fotografije.
Fotografije s mjesta zloina.
Jeste li kao posljedicu napada pretrpjeli kakve ozljede?
Detaljno sam opisala svoje ozljede.
Jeste li krvarili kad ste napustili poprite dogaaja?
Da, krvarila sam.
Pokazujem vam fotografije koje su u evidenciju zavedene pod brojem
trinaest, etrnaest, petnaest i esnaest. Pogledajte ih, molim vas.
Uruio mi je fotografije. Samo sam ih letimice pogledala.
Poznajete li osobu na tim fotografijama?
Da, poznajem je rekla sam. Fotografije sam odloila uz rub stalka,
daleko od sebe.
Tko je to?...
Ja prekinula sam ga. Proplakala sam. Trudei se da ne zaplaem,
samo sam pogorala situaciju. Briznula sam u pla.
Jesu li ove fotografije toan prikaz vaeg izgleda poslije napada, u
veernjim satima osmi svibnja 1981. godine?
Na fotografijama sam runija, ali da, fotografije tono pokazuju kako
sam izgledala.
Sudska podvornica prila mi je da mi doda au vode. Pruila sam ruku, ali
nisam au dovoljno sigurno uhvatila, pa mi je ispala.
Oprostite rekla sam sudskoj podvornici, jo jae plaui. Pokuavala
sam vodu pokupiti s njenih skuta papirnatim ubrusom koji sam izvukla iz kutije
koju je ona pridravala.
Sve e biti dobro, samo slobodno diite rekla mi je inae ledena
podvornica. To me podsjetilo na medicinsku sestru s Odjela hitne pomoi one
noi kad sam silovana. Dobro, ima i komadi njega. Imala sam sree; ljudi su
mi pruali podrku.
elite li nastaviti? pitao me sudac. Moemo napraviti stanku.
154

 Nastavit u nakaljala sam se i obrisala oi. Zguvane papirnate

ubruse odloila sam u krilo nisam htjela da me svedu na njih.
Moete li nam rei to ste te veeri imali na sebi?
Nosila sam traperice, plavu radniku koulju, bijelu koulju, grubo
pleteni demper ukastosmee boje, mokasinke i donje rublje.
Mastine je za to vrijeme stajao u blizini stola optube. Tad je poao prema
meni s prozirnom plastinom vreicom u ruci.
Pokazujem vam veliku vreicu pod evidencijskim brojem osamnaest.
Hoete li, molim vas, pregledati sadraj vreice, pa mi rei je li vam poznat?
Drao je vreicu ispred mene. Tu odjeu nisam vidjela jo od silovanja.
Majin demper, koulja i traperice koje sam tog poslijepodneva bila posudila
bili su u vreici. Preuzela sam od njega vreicu i podigla je u stranu.
Da.
to se u vreici nalazi?
To mi izgleda da su koulja, traperice i demper koje sam imala na sebi.
Ne vidim donje rublje, ali...
A to kaete za ono s vae lijeve strane?
Pomaknula sam ruku. Tog dana od majke sam bila posudila gaice. Ona je
nosila be donje rublje, a ja bijelo. Te gaice bile su toliko okrvavljene da sam
tek zahvaljujui manjem dijelu neumrljane tkanine prepoznala boju.
Da. To su moje gaice.
Odjea je u zapisnik zavedena kao dokazni materijal.
Mastine je zatim zavrio s pitanjima vezanim uz dogaaje tog dana.
Spomenuo je da sam se u Pennsylvaniju vratila nakon to u Domu javne
sigurnosti nisam uspjela pronai fotografiju poinitelja. Preli smo na dogaanja
te jeseni, napominjui da sam se vratila u rujnu, na poetak druge godine studija.
Vau pozornost sad usmjeravam na peti listopada 1981, na poslijepodne
toga dana. Sjeate li se dogaaja koji su se tog dana, tog poslijepodneva
odigrali?
Da, sjeam se jednog iznimnog dogaaja.
Je li osoba koja vas je napala u parku Thorden danas u sudnici?
Jest, ovdje je.
Uinila sam ono na to su me upozorili da ne inim. Pozornost sam
usmjerila na Madisonovo lice. Zurila sam u njega. Nekoliko sekundi nisam bila
svjesna ni Mastineove ni Gailine prisutnosti, nisam bila svjesna ljudi u sudnici.
Hoete li nam rei gdje sjedi i kako je odjeven? ula sam Mastinea
kako govori.
Prije no to sam prozborila, Madison je oborio pogled.

155

 Sjedi pokraj ovjeka sa smeom kravatom, i u sivom je, trodijelnom

odijelu rekla sam. Uivala sam u tome to sam mogla skrenuti pozornost na
Paquetteovu runu smeu kravatu i to sam Madisona identificirala ne
spominjui boju njegove koe, kako su neki oekivali, ve navodei boju
njegove odjee.
Neka se u zapisnik unese da je svjedokinja prepoznala optuenog
rekao je Mastine.
Sve do svretka izravnog ispitivanja, od Madisona sam odvajala pogled
moda samo na sekundu ili dvije. eljela sam da mi vrati moj ivot.
Mastine se dugo zadrao na dogaanjima 5. listopada. Morala sam opisati
kako je Madison izgledao tog dana. Kako je izgledao, to je rekao.
Madison je glavu podigao samo jednom. No, kad je vidio da ga jo uvijek
gledam, okrenuo je glavu i kroz prozor se zagledao u grad Syracusu.
Mastine me detaljno ispitivao o tome kako je izgledao policajac Clapper,
gdje je tono stajao. Jesam li vidjela kako mu Madison prilazi? Iz kojeg smjera?
Kamo sam ja otila? Kome sam telefonirala? Zato je toliko vremena proteklo
izmeu trenutka kad sam ga vidjela i trenutka kad sam pozvala policiju? Oh, da,
istaknuo je da je do vremenskog razmaka dolo zato to sam profesoru otila
javiti da neu moi prisustvovati predavanju, zar ne? Ili zato to sam, to je
razumljivo, telefonirala roditeljima kako bih im rekla to se dogodilo? Jesam li
namjeravala priekati prijatelja koji me trebao otpratiti do doma? Istaknuo je da
sam postupila kao to bi vjerojatno postupila svaka dobra djevojka poslije
susreta sa silovateljem.
Svrha njegova nastupa bila je dotaknuti se svega za to bi se Paquette
mogao uhvatiti kad me bude unakrsno ispitivao. Zato je Clapper bio od tako
velikog znaenja. injenica da sam ja identificirala Clappera, koji je
identificirao Madisona, inila je moj sluaj gotovo neoborivim. Mastine je
isticao tu kljunu toku identifikacije. Ono to smo svi mi, Mastine i
Uebelhoerova, Paquette, Madison i ja, znali bilo je to da je prepoznavanje bilo
slaba karika.
Nadugo i nairoko sam razmiljala to u rei. Odluila sam da neu hiniti
samouvjerenost jer je nisam ni imala.
Mastine je od mene zatraio da detaljno obrazloim zato sam odabrala
ovjeka kojeg sam odabrala. Smireno sam objasnila fiziku slinost izmeu
broja etiri i pet, i kako nisam bila sigurna kad sam ucrtavala krii u kvadrati,
te sam broj pet odabrala zato to me je gledao.
U trenutku kad ste oznaili broj pet, jeste li bili sigurni da je to uistinu
on?
Ne, nisam bila sigurna.
Zato ste onda kriiem oznaili taj kvadrati?
U mom sluaju, to je bilo najvanije pitanje.
156

 Taj kvadrati sam oznaila zato to sam bila veoma preplaena, a on je

gledao u mene, vidjela sam njegov pogled, a samo prepoznavanje ne odvija se
kao na televiziji, stajala sam tik ispred osumnjienog i imala sam dojam da je od
mene udaljen tek dvadesetak centimetara. Gledao me je. I tako sam odabrala
njega.
Osjetila sam poveanu pozornost kod suca Gormana. Dok sam odgovarala
na Mastineovo pitanje, gledala sam Gail i trudila se razmiljati o lijepim
stvarima, o bebi koja pluta u njezinoj utrobi.
Znate li koga ste tog dana oznaili?
Pod brojem pet?
Da rekao je Mastine.
Ne znam rekla sam.
Znate li pod kojim se brojem optueni nalazio na tom prepoznavanju?
Da sam rekla istinu, mogla sam rei da sam jo u trenutku kad sam
odabrala broj pet znala da grijeim i da mi je zbog toga ao. Sve poslije toga, od
raspoloenja u prostoriji za prepoznavanje preko izrazu olakanja na
Paquetteovu licu do sjenke na Lorenzovu licu u dvorani za konferencije, samo je
potvrdilo moju pogreku.
Da sam lagala, da sam rekla Ne, ne znam, doivjeli bi me kao nekog tko,
neodluan izmeu broja etiri i pet, govori istinu. Jednojajani blizanci, rekla
sam Triciji u hodniku. Pravi je bio pod brojem etiri, zar ne? bile su moje prve
rijei upuene Lorenzu.
Znala sam da ovjek koji me silovao sjedi u sudnici meni preko puta. Bila
je to moja rije protiv njegove.
Znate li na kojem se mjestu nalazio optueni za vrijeme prepoznavanja?
Ne, ne znam rekla sam.
Sudac Gorman podigao je ruku. Od sudskog zapisniara zatraio je da
proita posljednje Mastineovo pitanje i moj odgovor na nj.
Mastine me pitao jesam li i zbog ega drugog za vrijeme prepoznavanja
osjeala strah, ili imala osjeaj da me pouruju.
Odvjetnik optuenog nije mi dopustio da uz mene bude... nije dopustio
da uz mene bude moja savjetnica iz Stoera za rtve silovanja.
Paquette je uloio prigovor. Smatrao je to irelevantnim.
Mastine je nastavio. Postavljao mi je pitanja o Kriznom stoeru za rtve
silovanja, o Triciji. Upoznala sam je onog dana kad sam bila silovana. Istaknuo
je tu injenicu. Po njegovu miljenju, odatle je proizala i moja jedina pogreka.
A on je htio biti siguran da ta pogreka nee dovesti u pitanje ono to se
dogodilo peti listopada, ni svjedoenje policajca Clappera.
Gospoice Sebold, jeste li i u jednom trenutku posumnjali da je osoba
koju ste vidjeli u Ulici Marshall ista osoba koja vas je silovala?
157

 Ne, ni u jednom trenutku rekla sam. Uistinu nisam sumnjala.

To bi za sada bilo sve, asni sue rekao je Mastine obraajui se sucu
Gormanu.
Gail mi je namignula.
Uzet emo pauzu od pet minuta rekao je sudac Gorman.
Upozoravam vas, gospoice Sebold, da o svom svjedoenju ni s kim ne
razgovarate.
To su mi bili obeali predah izmeu izravnog i unakrsnog ispitivanja.
Brigu o meni preuzela je sudska podvornica. Povela me na desnu stranu, do
vrata iza kojih je bio kratak hodnik koji je vodio do prostorije za konferencije.
Sudska podvornica sa mnom se odnosila onoliko prijateljski koliko je bilo
u njezinoj moi.
Kakva sam bila? pitala sam je.
Izvoli, sjedni rekla je.
Sjela sam za stol.
Moe li mi barem dati neki znak? pitala sam je. Iznenada mi je na
pamet palo da je prostorija moda ozvuena kako bi bili sigurni da se pravila
potuju. Palac gore ili dolje?
Ne smijemo raspravljati o sluaju. Uskoro e biti gotov.
utjele smo. Konano sam ula zvukove s ulice. Za vrijeme svjedoenja
ula sam samo Mastineova pitanja.
Sudska podvornica ponudila mi je ustajalu kavu u ai od stiropora. Uzela
sam je i rukama obuhvatila tople stijenke.
U prostoriju je uao sudac Gorman.
Zdravo, Alice rekao je. Stajao je ispred mene, sa suprotne strane
stola. Podvornice, kako je ona? pitao je.
Dobro je.
Nije govorila o sluaju?
Nije rekla je sudska podvornica. Uglavnom je utjela.
A to radi tvoj otac, Alice? pitao me je. Glas mu je bio znatno
prijazniji od onog kakvim se koristio u sudnici. Glas mu je bio blai, obzirniji.
Predaje panjolski jezik na Pennu rekla sam.
Kladim se da ti je drago to je danas ovdje.
Jest.
Ima li brae ili sestara?
Imam stariju sestru Mary preduhitrila sam ga predviajui koje e
biti sljedee pitanje.
Udaljio se od mene i priao prozoru.
158

 Oduvijek mi se sviala ova prostorija rekao je. A to radi Mary?

Priprema magisterij iz arapskog jezika na Pennu bila sam
neoekivano sretna to konano mogu odgovarati na laka pitanja. Dobila je
stipendiju, ali ja se nisam upisala na Penn rekla sam. To je neto zbog
ega moji roditelji sad ale rekla sam u ali.
Uvjeren sam da ale rekao je. Napola je sjedio na radijatoru, a zatim
je ustao i poravnao togu.
Ostani jo malo sjediti ovdje rekao je. Mi emo te ve pozvati.
Otiao je.
Dobar je on sudac rekla je sudska podvornica.
Otvorila su se vrata i na njima se pomolila glava sudskog podvornika.
Spremni smo rekao je.
Sudska podvornica ugasila je cigaretu. Nismo razgovarale. Bila sam
spremna. I to je bilo to.
Ponovo sam ula u sudnicu i vratila se na svoje mjesto. Duboko sam
udahnula i podigla pogled. Ispred mene bio je moj neprijatelj. Dat e sve od sebe
da me ocrni da izgledam glupo, zbunjeno, histerino. Madison me sad mogao
gledati. Njegovu branitelju bilo je doputeno da mi pristupi. Vidjela sam
Paquettea kako mi prilazi. Zurila sam u njega, kao cjelinu: sitna tjelesna graa,
runo odijelo, znoj na gornjoj usni. Moda je, tijekom ivota, u jednom trenutku
i bio poten ovjek, ali mene je preplavio osjeaj prezira prema njemu. Madison
je poinio zloin, ali Paquette mu je, pristavi zastupati ga, progledao kroz prste.
Izgledao mi je kao prirodna sila protiv koje se moram boriti. Nije mi bio nikakav
problem mrziti ga.
Gospoice Sebold, ini mi se da ste kazali da ste u park Thorden osmi
svibnja uli oko ponoi. Je li to tono?
Jest.
Doli ste iz Ulice Westcott?
Da.
Jeste li u park uli kroz neki ulaz, neto nalik na vrata?
Tamo je kuica pokraj ribnjaka ispred koje prolazi poploani puteljak na
koji se nastavlja staza poploana opekom, i ja sam pola tim puteljkom i prola
pokraj ribnjaka, a zatim sam pola stazom poploanom opekom.
To, dakle, znai da se kuica i ribnjak nalaze uz Ulicu Westcott?
Da.
Puteljak koji spominjete vodi do sredinjeg dijela parka, a zatim i na
drugu stranu, je li tako?
Jest.
159

 Poli ste stazom?

Da, tako je.
Danas ste kazali da je itavo podruje bilo okrueno svjetlom, da je
osvjetljenje bilo prilino dobro?
Da, jesam.
Sjeate li se da ste svjedoili na preliminarnom sasluanju vezanom za
ovaj sluaj?
Da, svjedoila sam mrzila sam ta pitanja. Tko se toga ne bi sjeao?
Ipak sam obuzdavala sarkazam.
Sjeate li se da ste rekli kako je svjetala bilo oko te kuice, ali...
Koja stranica? pitao je Mastine.
Stranica etiri, preliminarno sasluanje.
Je li ovo zapisnik s preliminarnog sasluanja? upitao je Gorman
podiui snop papira.
Jest rekao je Paquette.
etrnaesti redak. Mislim da je bilo nekoliko svjetala na mom putu do
kuice na ribnjaku koja sam vidjela iza sebe. Bilo je mrano iza mene, ali nije
bio mrkli mrak.
Sjeala sam se te reenice: mrano, ali nije bio mrkli mrak.
Da, rekla sam to.
Ne razlikuje se to donekle od onog kad ste rekli da ste svjetlima bili
okrueni sa svih strana i da je osvjetljenje bilo prilino dobro?
Znala sam kamo smjera.
Moda zvui dramatino kad kaem da sam bila okruena svjetlima.
Svjetla je bilo, a ja sam vidjela to sam vidjela.
Moje pitanje je sljedee: je li bilo mrano, ali ne i mrkli mrak, kao to
ste rekli na preliminarnom sasluanju, ili je osvjetljenje bilo prilino dobro, kako
ste kazali danas?
Kad sam rekla prilino dobro osvjetljenje, htjela sam rei da je
osvjetljenje bilo dobro premda je bila no.
Dobro. Recite mi sad, koliko ste duboko zali u park kad je dolo do
prvog kontakta?
Prola sam pokraj kuice i pokraj vrata i ograde koja vodi do ribnjaka, a
od ograde sam se udaljila oko tri metra kad me je zaskoio taj mukarac.
Koliko se metara, ili desetaka metara, od ulaza u park nalazila ta toka
koju ste opisali kao tri metra iza ograde?
ezdesetak metara.
Oko ezdeset metara? Zali ste oko ezdeset metara u park kad je dolo
do prvog kontakta?
160

 Da, tako je.

Je li vam ta osoba prila s lea?
Jest, tako je.
epao vas je s lea?
Jest.
Tad ste se poeli braniti?
Da.
Je li borba dugo trajala?
Jest.
Koliko dugo?
Oko deset ili petnaest minuta.
Dobro, ta vas je osoba u jednom trenutku s mjesta na kojem vas je
zaskoila odvukla u drugi dio parka. Je li to tono?
Nije rije o drugom dijelu. Samo neto dalje.
Dublje u park?
Ne dublje u park nego... malo dalje... dolo je do borbe ispred ulaza u
tunel, a zatim me je odveo u tunel.
Moete li mi opisati taj tunel?
Pitanja su bila brza i bjesomuna. Morala sam disati brzo kako bih pratila
njegov ritam. Nisam vidjela nita drugo nego Paquetteove usne koje su se
micale i zrnaste kapljice znoja iznad njih.
Pa, ja to zovem tunelom zato to mi je netko jednom rekao da vodi u
amfiteatar. Iz onog to sam vidjela, a tako ne mora biti... tunel nije dui od tri
metra. Vie nalikuje na peinu ili svod. Odozgo je pokriven kamenom, a ispred
njega su vrata.
Koliko se duboko moe ui, od vrata do zida?
Rekla bih najvie tri ili etiri metra.
Najvie? rekao je. Iznenada sam osjetila neto nalik na pariranje u
maevalakom dvoboju. Zamolit u vas da pogledate dokaz koji je u dokazni
materijal zaveden pod brojem etiri, a zatim u vas pitati znate li o emu je
rije?
Da, znam.
to je to?
To je staza kojom me je odvukao do tunela, a ono su vrata ispred tunela,
poetak vrata.
Kad bismo, dakle, gledali tu fotografiju, i kad bi se na fotografiji moglo
vidjeti kako vas odvlai dalje od staze, ili moda grijeim...
Tunel je iza vrata, ili peina je iza vrata.
161

Iznenada mi je sinulo koje su mu namjere. Sva ta pitanja o vratima i o

tunelu, rafalna paljba o tome odakle sam dola, kamo sam se zaputila, koliko je
metara neto bilo ili nije bilo udaljeno samo je pokuavao izmoriti me.
Moete li mi na fotografiji pokazati ijedan reflektor ili ulinu svjetiljku?
Nagnula sam se naprijed na svom sjedalu i izbliza promotrila dokaz broj
etiri. Bila sam paljiva; trudila sam uobliiti odgovor koji e biti na njegovoj
razini.
Ne vidim nijednu ulinu svjetiljku, ali ovdje gore je svjetlost.
Daleko u pozadini?
Da.
Postoje li svjetla koja se na fotografiji ne vide?
Da.
Postoje? rekao je ponovo glasom punim nevjerice kojim je prisutne
htio uvjeriti da sam ipak pomalo luda, zar ne? Nema ih na fotografiji?
rekao je. Podigao je glavu prema sucu i nasmijeio mu se, uveseljeno.
Ne, svjetla nisu na fotografiji rekla sam zato to fotografija ne
prikazuje itavo podruje.
Ono to nije bilo izreeno svakom njegovom insinuacijom ili sugestijom,
pokuala sam iskazati jasno i to je mogue smirenije.
Brzim pokretom, preda me je gurnuo sljedeu fotografiju.
Ovo je dokaz broj pet, prepoznajete li ovo?
Da, prepoznajem.
To je podruje na kojem ste napadnuti; je li to tono?
Da, tako je.
Vidi li se na ovoj fotografiji ikakva svjetlost, bilo kakva umjetna
rasvjeta?
Ne. Ne vidim nikakvu rasvjetu, ali mjesto se vidi i... mora biti neko
svjetlo.
Pitanje glasi rekao je pritiui me vidite li ikakvu umjetnu
rasvjetu? Na fotografiji su, naravno, vidljiva policijska rotacijska svjetla.
Ne vidim nikakvu umjetnu rasvjetu rekla sam. To je fotografija
iskljuivo kamena, a na kamenu ne moe biti svjetala rekla sam podiui
pogled prema njemu i prema ostatku sudnice.
To je vjerojatno istina usta su mu se iskrivila. Koliko ste priblino
vremena proveli na tom podruju?
Rekla bih, oko sat vremena.
Oko sat vremena.
Malo vie.
Oprostite? priljubio je ruku uz uho.
162

 Rekla sam sat vremena ili neto vie.

Sat vremena ili neto vie? Koliko ste vremena proveli na stazi koja
vodi do podruja koje smo vidjeli na dokazu broj pet?
Na stazi smo proveli oko dvije minute. Ispred peine oko petnaest
htjela sam biti precizna.
U redu. Na stazi ste, dakle, proveli oko dvije minute?
Tono.
Na podruju ispred peine koja se vidi na dokazu broj pet zadrali ste se
oko petnaest minuta?
Da.
U samoj peini proveli ste neto vie od jednog sata?
Tono.
Bila sam iscrpljena, osjeala sam se kao da me tko razvlai na sve strane.
Nikako nisam uspjela dokuiti logini slijed tog ovjeka, a to je i bila njegova
zamisao.
Istu ste osobu vidjeli i jednom drugom prigodom, mislim, te iste veeri?
Mislim da ste rekli da se to dogodilo dok se udaljavao stazom?
Da.
Koliko se daleko od vas nalazio?
Oko etrdeset pet metara.
Oko etrdeset pet metara?
Izluivalo me to ponavlja moje rijei. Htio me zbuniti.
Da.
Znai, oko pedeset koraka? Je li to ispravno? Oko pola nogometnog
igralita?
Rekla bih tako rekla sam etrdeset pet metara.
Postavila sam mu zamku, ali on ju je preskoio.
Tad niste imali naoale, zar ne?
Ne, nisam ih imala.
Kad ste izgubili naoale?
Dok smo se... ali njemu se nije svialo na to ciljam, pa je odgovorio
umjesto mene:
Dok ste se borili na stazi, zar ne?
Da.
Naoale ste, dakle, izgubili u prve dvije minute sukoba?
Sjetila sam se da sam se izgubila vlastitog pojam o vremenu.
Dok smo se borili pokraj staze.
I on je toga bio svjestan.
163

 Znai, dvije minute ste proveli na stazi i petnaest minuta ispred ulaza u
peinu, a naoale ste izgubili u onih petnaest minuta?
Da, tako je.
A sad, jeste li se borili na stazi ili vas je nekako uspio premjestiti na
podruje ispred ulaza?
Njegov izbor rijei, ono premjestiti, i kretnje nalik na ples havajskog
plesaa koji mae rukama, razbjesnili su me. Pogledala sam mu cipele da bih
obuzdala gnjev. Sjetila sam se Gailinih rijei: Ako ti se i u jednom trenutku
dogodi da se izgubi ili uzruja, nain iznesi to ti se dogodilo kako zna i
umije.
Rukom mi je obujmio ruke i pritisnuo ih uz bokove, a drugom mi je
rukom pokrio usta, tako da se ni nisam mogla uistinu boriti, glavom sam mu
dala znak da neu vritati, ali kad mi je ispustio usta, zavritala sam i tad je
poela borba.
Jeste li se zadrali na mjestu gdje ste se zaustavili ili ste se kretali?
Nismo bili sinkronizirani. Sluala sam ono za to sam znala da je istina i s
tog sam stajalita govorila. On se koristio jezikom kao to je: gdje ste se
zaustavili, kao da sam imala slobodnu volju kao da sam u svemu to mi se
dogodilo imala pravo izbora.
Da, hodala sam.
On je stajao iza vas; je li to tono?
Da, tako je.
Danas ste dali prilino detaljan opis i mislim da ste kazali kako je ta
osoba bila visoka izmeu sto ezdeset pet i sto sedamdeset centimetara, da ima
iroka ramena, da je nizak ali veoma miiav, a rekli ste i da je imao ne mogu
proitati vlastiti rukopis neku crtu na licu...
Boksaku rekla sam.
Spljoteni nos?
Da.
Oi bademasta oblika?
Da.
Jeste li rekli da ste sve te podatke osmi svibnja dali policiji?
Osmi svibnja izradila sam fotorobot s pomou ponuenih crta lica.
Jeste li policiji, koja je trebala tragati za osumnjienim, dali informacije
koje ste nam iznijeli danas?
Moete li ponoviti?
Jeste li informacije iz vaeg dananjeg svjedoenja, a koje sam prikazao
u glavnim crtama, dali i policiji osmi svibnja?

164

 Ne sjeam se jesam li ili nisam sve te podatke tad dala policiji. Glavninu
jesam.
Jeste li potpisali iskaz koji ste dali u svibnju, a koji sadri vau verziju
dogaaja?
Jesam.
Mogu li vam osvjeiti pamenje ako vam pokaem va iskaz i ponudim
vam priliku da ga ponovo proitate?
Da.
elim da se ovo u zapisnik unese kao dokaz u korist obrane.
Paquette je jednu kopiju iskaza uruio meni, a drugu sucu.
Dajem vam da osobno proitate svoj iskaz, a pozornost vam skreem na
posljednji pasus jer smatram da je tu vei dio opisa. Pozivam vas da to osobno
proitate i da me izvijestite kad budete proitali, pa da me zatim izvijestite
sjeate li se bolje iskaza to ste ga policiji dali osmi svibnja.
Uspio je neprekidno govoriti za sve vrijeme dok sam itala iskaz.
Jeste li proitali?
Jesam.
Moete li mi rei to ste rekli osmi svibnja?
Rekla sam: Izjavljujem da je mukarac kojeg sam susrela u parku
crnac, star izmeu esnaest i osamnaest godina, nizak i miiave grae, teak
oko sedamdeset pet kilograma. Bio je u tamnoplavom gornjem dijelu trenirke i
tamnim trapericama. Kosa mu je bila kratko podiana, u afrostilu. elim podii
tubu bude li ta osoba kojim sluajem uhiena.
Tu se uope ne spominje oblik eljusti ni nosa, niti oi bademasta
oblika, zar ne?
Ne rekla sam. Ne spominju se.
Nisam mogla brzo razmiljati. No, ako ih i nisam spomenula, kako je onda
mogao biti izraen fotorobot? Zato policija nije zapisala te podatke? Suoena s
nepotpunou svoga iskaza, nisam odmah uoila da njezine manjkavosti nisu
bile moja pogreka. Paquette je osvojio bod.
I sad, tu ste osobu ponovo vidjeli u Ulici Marshall, u mjesecu listopadu;
je li to tako?
Jest.
Iz vaeg svjedoenja zakljuio sam ispravite me ako grijeim da
ste se trudili dobro upamtiti crte lica te osobe kako biste ih naknadno mogli
rekonstruirati?
Da, tako je.
Zatim ste se vratili u svoj studentski dom i rekonstruirali crte lica osobe
koju ste vidjeli na Ulici Marshall; je li to tako?
165

 to je lice iste osobe koju sam susrela osmi svibnja rekla sam
osjeajui na to cilja, a zatim sam brzo nastavila: Nisam ga ni mogla
identificirati kao mukarca koji me silovao da on uistinu nije bio mukarac koji
me silovao.
Moete li to ponoviti?
Bilo mi je drago to mogu.
Drugim rijeima, kaem da ga na ulici ne bih ni uoila kao ovjeka koji
me silovao da on uistinu nije bio onaj koji me silovao. Njegove crte lica bile su
mi, dakle, poznate. Te crte lica morale su mi biti poznate da bih ga uope
identificirala.
Bili ste u Ulici Marshall i tu ste osobu tog dana vidjeli prvi put? to je
radio?
Prvi put sam ga vidjela osmi svibnja, a drugi put sam ga vidjela peti
listopada.
Zapazila sam Gail; za unakrsnog ispitivanja bila je pognuta naprijed.
Poslije ovog odgovora, ponosno se ponovo naslonila na naslon sjedala.
To sam i rekao: prvi put toga dana. Pokuavao sam...
Ne elim upasti u stupicu rekla sam.
U redu.
Dakle ponovo sam progovorila prvi put sam ga vidjela sprijeda, i
pouzdano sam znala da je to on ovjek koji me silovao kad je prelazio
ulicu i kad je rekao: Hej, djevojko, ne poznajemo li se mi odnekud? Prvi put
sam ga primijetila na suprotnoj strani ulice, gdje je s drugim mukarcem
razgovarao u prolazu izmeu Way Inna, Gingosa i Joesa trudila sam se biti
precizna. Prvo sam ga uoila s lea, tad jo nisam bila sigurna je li to on, sve
dok mi se nekoliko minuta kasnije nije obratio, kad sam mu vidjela lice.
Razgovarao je s nekim u prolazu?
Da.
Koliko je to bilo daleko od mjesta na kojem ste bili?
Gdje sam bila kad?
Gdje ste stajali kad ste ga ugledali.
Tad sam hodala, a kad sam ga ugledala izmeu nas je bila samo
cesta, on je stajao na ploniku, to znai da nas je dijelila cesta.
Niste mu tad nita rekli?
Ne. Nisam mu nita rekla.
Ni on nije nita rekao vama?
Rekao je: Hej, djevojko, ne poznajemo li se mi odnekud?
Paquette se iznenada uzbudio.
166

 Je li to rekao? Kaete da je to rekao prije ili nakon to se zaputio

ulicom?
Nije vie stajao u prolazu rekla sam. Htjela sam biti sigurna u ono to
govorim. Nije mi nikako bio jasan razlog Paquettova uzbuenja. Tek u petnaest
godina kasnije doznati da je obrana tvrdila da se Madison obraao policajcu
Clapperu kad je rekao: Hej, ne poznajemo li se mi odnekud? Ustuknula sam.
Paquette je na neto ciljao, a ja nisam znala na to.
Razgovarao je s nekim mukarcem u prolazu. Ono je rekao meni dok
sam prolazila suprotnom stranom ulice, pokraj Huntington Halla, u smjeru
Varsityja. Rekao je to prelazei ulicu i prilazei mi.
Tad ste ga vidjeli po drugi put tog dana?
Da. Tad sam prvi put bila sigurna da je upravo on ovjek koji me
silovao.
Mnogo toga se dogodilo rekao je Paquette. Glas mu je bio bezbrian,
kao da mi se obraa nakon to sam itav dan provela u lunaparku. Kao da svoju
priu nisam znala ispravno ispriati zato to prave prie nije ni bilo.
Jeste li stupili u vezu s policijom i jeste li im peti listopada dali kakav
iskaz?
Da, jesam.
Je li to bio iskaz pod prisegom koji ste potpisali?
Jest.
Jeste li narednika zamolili da zapie da je iskaz cjelovit i toan?
Da, jesam.
Jeste li peti listopada policiji rekli da je ovjek kojeg ste vidjeli u Ulici
Marshall ovjek koji vas je silovao, ili ste rekli da mislite da bi to mogao biti
ovjek koji vas je silovao?
Rekla sam im da je to ovjek koji me je osmi svibnja silovao.
Jeste li sigurni da je tako?
Neto je spremao. ak sam i ja to zapazila. Mogla sam se samo drati prie
dok se on trudi priklijetiti me.
Da, sigurna sam.
Onda, ako u iskazu pie drukije, znai da je netoan?
Zala sam u minsko polje; nastavila sam koraati.
Da.
Ali, iskaz ste potpisali, zar ne?
inio je to polagano. Pogledala sam ravno u njega.
Da, jesam.
Jeste li imali priliku proitati ga prije potpisivanja?
Da, jesam.
167

 Jesu li ga prije potpisivanja policajci pregledali zajedno s vama?

Bilo je to pravo muenje.
Nisu ga pregledali. Samo su mi ga dali na uvid.
Tko su oni? upitao je ratoborno. Pogledao je svoje zabiljeke. Sad je
bio teatralan. Iza sebe imate etrnaest godina kolovanja rekao je i
proitali ste iskaz, to za vas nije bio problem. Jeste li razumjeli sve to ondje
pie?
Jesam.
Danas kaete da ste bili sigurni da je iskaz istinit. ak i ako iskaz od peti
listopada ne kae da...
Mastine je uloio prigovor.
Moda bismo mogli prijei na pitanja i odgovore?
Prihvaa se rekao je Gorman.
Sjeate li se zapoeo je Paquette iznova da ste u policijskom
iskazu rekli: Imala sam osjeaj da je crnoputi mukarac...
Mastine je ustao:
Ulaem prigovor na itanje ulomaka iz iskaza ili koritenje iskaza da bi
se pobijala vjerodostojnost; itanje dijelova iskaza je neutemeljeno i na toj
osnovi ulaem prigovor...
Doputeno je itanje dijelova iskaza rekao je Gorman Mastineu.
Uvjeren sam, gospodine Paquette, da biste mogli postaviti pitanje poput:
Sjeate li se da ste policiji, tog i tog datuma, dali iskaz? a zatim proitati
ulomak iz iskaza. Hoete li, molim vas?
Naravno rekao je Paquette. Njegova jarost pomalo je splasnula.
Sjeate li se da ste peti listopada policiji dali iskaz?
Da.
Sjeate li se da ste policiji izjavili: Imam osjeaj da bi crnoputi
mukarac mogao biti ovjek koji me je u svibnju silovao u parku Thorden?
Prihvatila sam tu njegovu igru.
Voljela bih vidjeti primjerak iskaza, samo da bih bila sigurna rekla
sam.
Bit e mi drago dati vam ga na uvid. Htio bih da se ovo unese u zapisnik
kao dokaz u korist obrane, iskaz koji je Alice Sebold dala peti listopada.
Molim vas da proitate navedenu tvrdnju, te da mi kaete je li vam
itanje u sjeanje vratilo informaciju koju ste tad dali?
Pregledala sam sadraj svoga iskaza. Odmah sam uoila problem.
Dobro rekla sam.
Jeste li policiji u svom iskazu dali na znanje da ste sigurni...
168

Prekinula sam ga. Posljednje dvije minute omoguile su mi da shvatim da

mu se mogu oduprijeti.
Razlog zato sam u tom trenutku rekla da imam osjeaj jest taj to sam
ga tad vidjela iskljuivo s lea i njegove kretnje uinile su mi se poznate. Bila
sam, meutim, sigurna da je to on kad sam ga vidjela sprijeda, s druge strane
ulice. Prvi put sam imala osjeaj zato to sam ga prepoznala samo po tjelesnoj
grai i kretnjama, jer sam ga vidjela iskljuivo s lea, nisam mu vidjela lice pa
nisam bila sigurna. Kad sam mu ugledala lice, bila sam sigurna da je upravo on
ovjek koji me osmi svibnja silovao.
Ovaj iskaz dan je nakon to ste ga u Ulici Marshall vidjeli i prvi i drugi
put, zar ne?
Da, tako je. Od mene je zatraeno da kronolokim redom opiem
dogaaj, to sam i uinila.
Odraava li ovaj iskaz na bilo koji nain promjenu vaeg stava
odmoda jest na jest?
Ne.
Zahvaljujem ponaao se kao da je u neemu pobijedio. Htio je
prekinuti s tim nizom pitanja iz kojih je dobio to je dobiti mogao. Odluio je
zaplivati mutnim vodama. Nije li iz svih onih prijelaza s osjeala sam na znala
sam, s moda na sigurna sam bilo oevidno da sam odve zbunjena da bi mi se
moglo vjerovati?
Usput reeno rekao je ponovo mi prilazei na dan kad je, u
mjesecu studenom, uprilieno prepoznavanje, je li u zgradi bilo predstavnika
Kriznog stoera za rtve silovanja?
Jest.
Jeste li se s njima posavjetovali prije samog prepoznavanja?
Posavjetovala?
Jeste li s njima razgovarali, i jesu li vam stajali na raspolaganju?
Da. Predstavnica me je i otpratila do Doma javne sigurnosti.
Jesu li vam, poslije prepoznavanja, i dalje stajali na raspolaganju?
Da, stajala je.
Stajala je?
Da.
Razgovarali ste s njom i prije i poslije; je li to tako?
Jest.
Je li i danas ovdje? Je li ijedan predstavnik Kriznog stoera za rtve
silovanja danas ovdje?
Ne, nije.
Ni u sudnici ni u zgradi suda?
169

 Ne.
Paquetteu se nije milila tvrdnja koju je Mastine ranije iznio, da je Paquette
osobno doveo u pitanje prepoznavanje kao dokazni materijal, jer Triciji nije
dopustio da bude prisutna.
Uprilieno je, dakle, slubeno prepoznavanje, zar ne?
Jest.
Mislim da je to bilo etvrti studenog?
Da, tako je.
Sjeate li se da je bio prisutan i istraitelj Lorenz?
Da, sjeam se.
Jeste li ga prepoznali zato to ste ga ve ranije vidjeli?
Jesam.
Odakle ste ga poznavali?
On je osmi svibnja uzeo moj slubeni iskaz.
Je li vam ikad rekao da nije vjerovao tvrdnjama koje ste iznijeli tog
dana, osmi svibnja?
Nisam zastala. Ni Gail ni Mastine nisu mi bili rekli da je Lorenz u poetku
sumnjao u mene.
Ne, nije mi rekao.
Sjeate li se, je li vam on dao kakve savjete kad ste uli u prostoriju za
prepoznavanje?
Rekao mi je da je moja dunost dobro pogledati petoricu mukaraca, a
zatim da upisati krii u kvadrati pokraj broja ovjeka kojeg prepoznam kao
poinitelja.
Sjeate li se tko je jo s vama bio u prostoriji za prepoznavanje?
U glavi, ponovo sam zamislila prostoriju i ljude koji su bili u njoj
Gospoa Uebelhoever, sudska stenografkinja, ili policijska ne znam
kako ih zovete i sjedio je ondje jo jedan ovjek, ne znam koja je bila
njegova uloga, i ja.
Sjeate li se...
Da, i vi ste bili tamo.
Glas mu se iznenada promijenio. Postao je oinski, zatitniki. Nisam mu
vjerovala.
Sjeate li se da vam je istraitelj Lorenz rekao da ne srljate, da imate
vremena i da dobro pogledate svakog mukarca ponaosob?
Da. Sjeam se.
Sjeate li se da sam istraitelja zamolio da vam objasni kako...
Molim?
170

 Sjeate li se da sam istraitelja zamolio da vam objasni proceduru

samog prepoznavanja? osmijeh mu je bio gotovo dobrohotan.
Ne sjeam se te pojedinosti rekla sam.
Sjeate li se da vam je on to objasnio?
Netko mi je rekao kako se to radi.
I doista na njegovu licu vie nije bilo osmijeha. ustali ste i hodali
tom prostorijom?
Da.
Jeste li i u jednom trenutku zatraili da se osumnjieni pomaknu; mislim
da ste od svih zatraili da se okrenu ulijevo? Sjeate li se toga?
Da, sjeam se.
Istraitelj je od svih zatraio da se okrenu: Broj jedan, okrenite se
ulijevo sjeate li se toga?
Zavlaio je, ali takav mu je bio posao.
Da.
to ste uinili po svretku tog postupka? to se zatim dogodilo?
Dvoumila sam se izmeu broja etiri i pet, a odabrala sam pet zato to je
zurio u mene.
Odabrali ste broj pet?
Da. Upisala sam krii u kvadrati pokraj broja pet bila sam spremna
ponoviti to jo tisuu puta; da, uinila sam tako.
Potpisali ste to?
Da, jesam.
Jeste li, i u jednom trenutku, i s kim u prostoriji iskazali zabrinutost da
to nije broj pet?
U prostoriji nisam izgovorila ni rijei.
Znali ste da e, time to ste ga oznaili, broj pet postati osumnjienik i
da e kao takav moda zavriti na sudu kao optuenik za silovanje?
Da. Zla koja sam poinila doimala su se beskrajnim.
Dakle, tek po izlasku iz prostorije otkrili ste da broj pet nije osoba koju
ste morali odabrati?
Ne. Otila sam do svoje savjetnice iz Kriznog stoera za rtve silovanja
i rekla joj da broj etiri i pet izgledaju kao jednojajani blizanci. Tako sam
uinila.
To prethodno niste nikom drugom rekli?
Rekla sam to u drugoj prostoriji, a prije toga nisam nikog susrela pa
nisam ni mogla nikom rei.

171

Nije se htio dalje zadravati da to izvede naistac. Ja sam mislila na

prostoriju za konferencije, a ne na prostoriju za prepoznavanje.
Odabrali ste broj pet?
Da.
Koliko znam, u prethodnom svjedoenju izjavili ste da ste bili silovani
osmi svibnja?
Da.
Da ste napadaa poslije vidjeli tek u Ulici Marshall?
Da, peti listopada.
Tad ste ga ugledali u Ulici Marshall?
Da.
Ondje se zatekao i jedan policajac, zar ne?
Da.
Jeste li mu pristupili?
Ne. Nisam pristupila policajcu.
Jeste li otili do najblieg telefona da pozovete policiju?
Otila sam do Odjela lingvistike, gdje sam trebala imati predavanje, i
telefonirala sam majci.
Nazvali ste, dakle, majku...
Bio je arogantan. U mislima me to vratilo u vrijeme preliminarnog
svjedoenja, podsjetilo na njegova kolegu Meggesta, koji je uivao izgovarajui
traperice Calvin Klein. Moja majka, moje traperice Calvin Klein. Zamjerali su
mi to.
Da.
Tad ste porazgovarali i sa svojim profesorom?
Nazvala sam majku i pokuala sam stupiti u vezu s nekim prijateljima
kako bi me netko otpratio do studentskog doma. Bila sam prestraena, ali znala
sam da moram na predavanje. Ni s kim nisam uspjela uspostaviti kontakt. Otila
sam na kat i profesoru rekla zato ne mogu ostati na njegovu predavanju. Kad
sam mu to rekla, pjeice sam otila do knjinice kako bih ondje potraila
prijatelja koji me trebao otpratiti do doma i koji bi sa mnom otiao do policijske
postaje. Zatim sam otila do doma i nazvala prijatelja koji je slikar, sve u nadi da
e mi pomoi da nacrtam portret, ali on u tome nije uspio. Potom sam nazvala
policiju i oni su doli u pratnji slubenika sveuilinog osiguranja.
Jeste li i u jednom trenutku telefonirali policiji da vas oni prevezu do
doma?
Zaplakala sam. Zar je ba sve bila moja greka?
Oprostite rekla sam ispriavajui se zbog suza. Oni to ine
iskljuivo poslije pet sati, ili u nonim satima.
172

Pogledom sam potraila Gail. Intenzivno me promatrala. Jo malo pa

gotovo, govorio mi je njezin pogled. Dri se!
Koliko je vremena prolo od trenutka kad ste ga ugledali u Ulici
Marshall?
etrdeset pet do pedeset minuta.
etrdeset pet do pedeset minuta?
Da.
Dakle, gospodina Madisona od tog trenutka do danas niste identificirali;
je li to tako?
elite rei da ga nisam identificirala pred vama?
Jeste li ga legalnom postupkom identificirali kao osobu koja vas je
silovala?
Nisam legalnim postupkom, ali danas sam to uinila.
Danas jeste. Koliko crnaca vidite u ovoj prostoriji?
Svjesna njegovih insinuacija, ipak sam istrala pred rudo.
Koliko crnaca, izuzev optuenog, vidite u prostoriji?
Odgovorila sam:
Nijednog.
Glasno se nasmijao, a zatim se nasmijeio sucu i rukom mahnuo prema
Madisonu, koji je izgledao kao da se dosauje.
Ne vidite nijednog? rekao je Paquette naglaavajui posljednju rije.
Kao da eli rei: Uistinu je nevjerojatna!
Od svih osoba u ovoj prostoriji, vidim samo jednog crnca.
Trijumfalno se nasmijeio. Ba kao i Madison. Vie se nisam osjeala
nadmono. Bila sam kriva zbog rasne pripadnosti ovjeka koji me silovao, kriva
zbog njihove loe zastupljenosti u poglavarstvu grada Syracuse, kriva to je on
jedini crnac u prostoriji...
Sjeate li se da ste pred velikom porotom svjedoili o prepoznavanju?
Da, sjeam se.
Je li to bilo etvrti listopada, istog onog dana kad i prepoznavanje?
Da, tako je.
Sjeate li se sljedeeg pogledajte esnaestu stranicu zapisnika iskaza
pred velikom porotom, poevi od desetog retka:
Na prepoznavanju ste odabrali njega? Jeste li apsolutno sigurni da je
upravo on taj?
Broj pet; nisam apsolutno sigurna. Dvoumila sam se izmeu broja etiri i
broja pet. Odabrala sam broj pet zato to je zurio u mene.

173

lan porote tad je rekao: elite rei da niste bili apsolutno sigurni da je
upravo on taj?
Tono.
Traena osoba je broj pet.
Tono.
to znai da etvrti listopada jo niste bili sigurni?
Nisam znala kud Paquette smjera. Bila sam izgubljena.
Da je ovjek pod brojem pet pravi ovjek? Nisam bila sigurna da je broj
pet pravi ovjek, tono.
A jamano niste bili sigurni ni da je broj etiri pravi, jer njega niste ni
odabrali.
Zurio je u mene. Bila sam veoma prestraena.
A on nije zurio u vas? svaki njegov slog bio je proet bijednim
sarkazmom.
Nije.
Jeste li osmi svibnja, kad vam je ova osoba pristupila, uoili ita
neobino, neto to nam do sada niste rekli, o crtama njegova lica, oiljcima ili
neem drugom, o njegovu licu, zubima, noktima na rukama, samim rukama ili
bilo emu drugom?
Nita neobino, ne.
Htjela sam da se sve ovo okona.
Rekli ste da ste pogledali na runi sat dok ste ulazili u park?
Da.
Koliko je bilo sati?
Dvanaest.
Jeste li pogledali na sat kad ste doli u studentski dom?
Nisam pogledala na sat. Ja... bila sam prilino svjesna koliko je sati, jer
sam bila okruena policajcima, a moda sam i pogledala na sat, tako da znam da
je bilo dva sata i petnaest minuta kad sam dola u dom.
Kad ste se vratili u dom? Je li policija pozvana kad ste se vratili u dom?
Jest.
Kad ste se, u dva sata i petnaest minuta vratili u studentski dom, policiji
jo nije bio upuen poziv?
Nije.
Policija je dola neto poslije?
Da. Odmah po mom povratku u dom.
Konano me uspio izmoriti. Imala sam uasan osjeaj da e, koliko god se
trudila, naposljetku upravo on stajati uspravan i nepobijeen.
174

 A sad, rekli ste, posvjedoili ste da vas je on poljubio; je li to tono?

Jest.
Jednom, dvaput ili vie puta?
Mogla sam vidjeti Paquettea. Madison je sjedio iza njega, doimao se
zainteresirano. Osjeala sam da su mi obojica za petama.
Jednom ili dvaput dok smo stajali, a nekoliko puta kad me je polegao na
tlo. Poljubio me suze su mi se samo kotrljale niz obraze i usne drhtale. Nisam
se ni trudila obrisati ih. Papirnati rupi koji sam drala u ruci bio je natopljen
znojem.
Paquette je znao da me slomio. Bilo je dosta. Nije elio da doe do ovog.
Doputate li mi da na trenutak prekinem, asni sue?
Da rekao je Gorman.
Paquette je otiao do stola obrane i neto porazgovarao s Madisonom, a
zatim je bacio pogled na svoj blok sa zabiljekama i dosjee.
Podigao je glavu.
Nemam vie pitanja rekao je.
Fiziko olakanje bilo je trenutano. No, tad je ustao Mastine.
Imao bih nekoliko pitanja, ako je sudu po volji.
Bila sam umorna, ali znala sam da e Mastine prema meni biti obziran.
Glas mu je bio vrst, ali sam u njega imala povjerenja.
Mastine se osvrnuo na ono o emu je Paquette prethodno govorio, trudio se
ojaati nae slabe toke. Kratko se osvrnuo na pet toaka. Prvo je pozornost
prisutnih skrenuo na injenicu koliko je bilo kasno, i koliko sam umorna bila
kad sam iskaz dala iste noi kad sam silovana. Zatraio je da detaljno opiem
kroz to sam sve prola, a da dotle uope nisam spavala. Zatim je preao na
iskaz koji sam dala peti listopada, na isti onu iskaz koji je Paquette razdragano
izvukao osjeanje nasuprot uvjerenju. Mastine je uspio utvrditi da je to, kako
sam i sama rekla, iskaz u kojem sam kronolokim redom opisala susret s
Madisonom.
Prvo sam ga vidjela s lea i imala osjeaj da je to upravo on, zatim sam ga
vidjela sprijeda i bila sam uvjerena.
Zatim me pitao imam li ikog u pratnji. Htio je istaknuti injenicu da sam
zbog oeve prisutnosti dragovoljno odbila pratnju predstavnika Kriznog stoera
za rtve silovanja.
Otac me eka vani rekla sam. Ta mi se injenica nije doimala
stvarno. Daleko od mene, u hodniku ispred sudnice, on je itao. Latinski.
Otkako sam ula u sudnicu nisam ni pomislila na njega. Nisam mogla.
Mastine me pitao koliko sam dugo u tunelu leala pod Madisonom, i koliko
je njegovo lice bilo udaljeno od mene.
175

 Jedan centimetar rekla sam.

Zatim mi je postavio meni neugodno pitanje, pitanje koje sam znala da e
moda postaviti bude li Paquetteov pristup to zahtijevao.
Moete li sucu dati priblinu sliku o tome koliko crnaca u prosjeku
dnevno viate na ulici, na predavanjima, u studentskom domu i u drugim
prigodama?
Paquette je uloio prigovor. Znala sam zato. Izravno je napadnuta njegova
obrana.
Prigovor se odbija rekao je Gorman.
Rekla sam:
Mnogo a Mastine je od mene zatraio da to pretvorim u brojke.
Vie ili manje od pedeset?
Rekla sam: vie od pedeset. Osjeala sam se nelagodno zbog toga, zbog
razvrstavanja studenata prema rasnoj pripadnosti, svrstavanja na stupce i redne
brojeve. Nije mi to bilo ni prvi, ali ni posljednji put, da sam poeljela da je
ovjek koji me silovao bijelac.
Mastine nije imao vie pitanja.
Paquette je ustao samo da bi od mene zatraio da ponovim neto. Htio je da
ponovim kolika je udaljenost tijekom silovanja bila izmeu mojeg i Madisonova
lica. Ponovila sam: jedan centimetar. Poslije e moju sigurnost pokuati i uspjeti
iskoristiti protiv mene, navodei tu udaljenost u svojoj zavrnoj rijei kao dokaz
zato mi se, kao svjedokinji, ne moe vjerovati.
Nemam protupitanja rekao je Mastine.
Slobodni ste rekao je sudac Gorman i ja sam ustala.
Noge su mi se tresle, znojem sam natopila i suknju i arape i gaice. Sudski
podvornik koji me bio uveo u sudnicu doao je do sredinjeg dijela prostorije i
ekao me.
Izveo me je van.
Na suprotnom kraju hodnika, opazio me Murphy koji je ocu pomogao da
pokupi svoje knjige. Sudski podvornik me pogledao.
Ovo radim ve trideset godina rekao je. Vi ste najbolji svjedok u
sluaju silovanja kojeg sam ikad vidio na klupi za svjedoke.
Godinama u se sjeati tog trenutka.
Sudski podvornik zaputio se natrag u sudnicu.
Murphy me pourivao da krenem:
Moramo se maknuti s vrata rekao je. Sad e biti pauza za ruak.
Kako se osjea? upitao me tata.

176

 Dobro sam rekla sam. U njemu uope nisam prepoznala oca. Bio je
samo osoba koja se tu zatekla, kao bilo tko drugi. Drhtala sam i morala sam
sjesti. Murphy, otac i ja vratili smo se na klupu na kojoj su oni prethodno sjedili.
Neto su mi govorili. Ne sjeam se to su mi rekli. Bilo je gotovo. Gail je
uurbano izala iz sudnice i pola prema nama. Pogledala je oca.
Vaa ki je odlina svjedokinja, Bud rekla je.
Hvala rekao je otac.
Gail, jesam li bila dobra? pitala sam. Zabrinula sam se. Bio je
stvarno opak.
To mu je posao rekla je. Ali dobro si mu se odupirala. Promatrala
sam suca.
Kako je izgledao? pitala sam je.
Sudac? Doimao se umorno rekla je smijeei se. Billy je stvarno
umoran. Silno sam ga eljela zamijeniti. Imamo pauzu do dva, a onda na red
dolazi lijenica. Jo jedna trudnica!
Shvatila sam koliko sve to nalikuje na tafetnu trku. Etapa to sam je
pretrala bila je naporna i duga, ali na redu su jo bili drugi trkai jo mnogo
pitanja i odgovora jo mnogo kljunih svjedoka, jo mnogo radnih sati u
Gailinu danu.
Javit u detektivu ako ita doznam rekla je okreui se meni. Pruila
je ruku ocu. Drago mi je to sam vas upoznala, Bud. Moete biti ponosni.
Nadam se da u vas sljedei put susresti u ugodnijim okolnostima
rekao je. Tek tad ga je pogodilo. Bili smo na odlasku.
Gail me zagrlila. Nikad prije nisam zagrlila trudnicu i taj mi se zagrljaj
uinio prilino nespretnim, gotovo otmjenim, zato to smo se obje mogle
osloniti iskljuivo na gornji dio tijela.
Nevjerojatna si, curo tiho mi je rekla.
Murphy nas je odvezao do hotela Syracusa, gdje smo spakirali stvari. Moda
sam i zadrijemala. Otac je nazvao majku. Ne sjeam se tih nekoliko sati. Moja
pozornost bila je toliko dugo usredotoena da sam se sad potpuno opustila. Bila
sam svjesna da se moj sluaj jo uvijek rjeava dok sam u torbu slagala odjeu, i
dok smo ekali da Murphy doe po nas kasno tog poslijepodneva. Otac i ja
sjedili smo na rubu svojih kreveta. Otii to dalje od grada Syracuse bio je na
preutni cilj. Znali smo da e nam zrakoplov pomoi. ekali smo.
Murphy je po nas doao ranije. Donio nam je vijesti.
Gail vam je to eljela osobno priopiti rekao je ali nije uspjela
doi.
Otac i ja bili smo u sagom obloenom predvorju hotela i crvene putne torbe
marke American Tourister nalazile su se nedaleko od nas.
177

 Sredili su ga rekao je veselo. Kriv je prema est toaka optunice.

Zadran je u istranom zatvoru!
Ostala sam bez teksta. Noge mi je obuzela slabost.
Hvala Bogu rekao je otac. Rekao je to tiho, kao da je primio na
znanje da mu je molitva usliana.
Bili smo u automobilu. Murphy je neprestano brbljao. Bio je uzbuen zbog
svega to se dogodilo. Sjedila sam na stranjem sjedalu, Murphy i otac sjedili su
sprijeda. Ruke su mi bile hladne i mlitave. Sjeam se da sam osjeala kako mi
beskorisno vise svaka na svojoj strani.
Na aerodromu, dok su otac i Murphy otili sjesti u jednu od ekaonica, iz
telefonske govornice javila sam se majci. Murphy je ocu ponudio pie.
Otipkala sam na telefonski broj i ekala.
Halo javila se majka.
Mama, ovdje Alice. Imam vijesti.
Okrenula sam se zidu i objema rukama uhvatila donji dio slualice.
Uspjeli smo, mama rekla sam. Po svih est toaka optunice, osim
toke koja se odnosila na oruje. Zadran je u istranom zatvoru.
Nisam znala to tono znai to da je zadran, ali svejedno sam to rekla.
Majka je bila u ushiena. Urlala je trei po kui u Paoliju:
Uspjela je! Uspjela je! Uspjela je!
Nije mogla obuzdati radost.
Uspjela sam.
Murphy i otac izali su iz bara. Uskoro je trebao zapoeti ukrcaj u
zrakoplov. Otkrila sam to znai ono da je zadran. Znailo je to da Madison na
slobodu nee biti puten izmeu utvrivanja krivnje i izricanja presude. Odmah
po itanju optunice, na ruke su mu stavili lisiine. Murphyja je to razveselilo.
Volio bih da sam mogao biti tamo da mu vidim facu.
Za Murphyja je to bio dug i uspjean dan, a otac mi je u zrakoplovu
povjerio da Murphy uistinu dobro zna potegnuti iz ae. No, tko ga je mogao i
za to kriviti? Bio je euforian, htio je proslaviti pobjedu, a zatim otii do svoje
Alice.
Bila sam posve iscrpljena. Dugo e mi trebati da shvatim da sam tad i ja
ostala u pritvoru. I da u jo dugo biti.
Drugi lipnja primila sam pismo od Ureda za utvrivanje kazni okruga
Onondaga. Pisali su mi da me izvijeste kako provode istraivanje prije izricanja
konane presude mladiu koji je nedavno proglaen krivim na suenju za
silovanje prvog stupnja, sodomiju prvog stupnja i druge, za taj sluaj vezane

178

toke optunice. U pismu je jo stajalo: u vezi s incidentom u kojem ste vi bili

rtva. Pisali su mi da bi me pitali imam li to pridodati preporukama suda.
Otpisala sam im. Preporuila sam im maksimalnu, zakonom predvienu
kaznu, citirajui da me je Madison nazvao najgorom kukom. Znala sam da je
te godine Syracusa bila na sedmom mjestu na popisu gradova u kojima je
najsigurnije ivjeti, pa sam izravno naglasila kako ljudi poput Madisona ne
mogu pripomoi reputaciji grada. Znala sam da su anse da se moj zahtjev za
najveom moguom kaznom uzme u obzir vee budem li napomenula da e onaj
tko mu tu kaznu izrekne popraviti vlastitu sliku. Tako e ispasti da to ne ine
zbog mene, ve zbog ljudi koji su ih izabrali i koji im daju plae. Znala sam to.
Iskoristila sam sve svoje raspoloivo umijee.
Pismo sam zavrila potpisavi se kao: rtva.
Trinaesti srpnja 1982. godine, na zasijedanju suda kojem je predsjedavao
Gorman, a kojem su prisustvovali Mastine, Paquette i Madison, Gregoryju
Madisonu izreena je presuda. Dobio je maksimalnu zatvorsku kaznu
predvienu za silovanje i sodomiju: osam godina i etiri mjeseca do dvadeset pet
godina. Presude za preostale etiri toke optunice naknadno e stupiti na snagu.
Mastine me nazvao da mi to priopi. Takoer me izvijestio da je Gail
rodila. Majka i ja otile smo kupiti dar. Kad sam se, petnaest godina kasnije,
ponovo susrela s Gail, ona je ponijela taj dar kako bi mi pokazala da se jo
uvijek sjea.

179

DVANAEST
og ljeta poela sam raditi na promjeni svog izgleda. Doista, bila sam
silovana, ali sam i odrasla uz asopise Seventeen, Glamour i Vogue. itav
ivot predoavali su mi ono prije i poslije promjene izgleda, to me se jo
uvijek moglo dojmiti. Osim toga, svi oko mene moja majka, zajedno sa
sestrom koja je prije odlaska u Siriju radila u Washingtonu, i s ocem koji je bio
u panjolskoj poticali su me da nastavim ivjeti.
Ne eli valjda da te ljudi poznaju iskljuivo po silovanju rekla je
majka i ja sam se sloila s njom.
Zaposlila sam se u zlokobnoj prodavaonici majica, u kojoj sam bila jedina
zaposlenica. U neprozraenom potkrovlju izraivala sam bedeve i svilotisak za
lokalne bejzbol timove. Moj ef, dvadesettrogodinjak, po gradu je jurcao za
novim poslovima. Ponekad bi pijan s pajdaima dolazio gledati televiziju. Tad
sam odijevala glomaznu odjeu koju sam sama ila, koju je ak i majka zbog
veliine prozvala atorskim haljinama. Uglavnom sam to i odijevala tijekom
lipanjskih i srpanjskih vruina 1982. Kad su me jednoga dana moj ef i njegovi
prijatelji poeli provocirati da im pokaem malo mesa, samo sam se okrenula i
izala iz trgovine. Kui sam se vratila u oevu automobilu iaranom tintom.
U kui smo ponovo bile samo majka i ja, kao i onog ljeta kad sam navrila
petnaest godina. Neprekidno sam pokuavala pronai nov posao moj dnevnik
iz tog vremena pun je zamolbi za posao u prodavaonicama cipela i skladitima
uredskog materijala ali kao i u svakom drugom predgrau, posao je bio
rijetkost im bi nastupilo ljeto. Mama se trudila izgubiti na teini. Odluila sam
pridruiti joj se. Gledale smo emisiju Richarda Simmonsa i kupile sobni bicikl.
Sjeam se Scarsdaleove dijete, majunih odrezaka i komadia piletine koji jedva
da su nam bili za pod zub.
Ova dijeta stoji pravo bogatstvo rekla je majka dok smo tog ljeta jele
vie mesa no to u ga ikad vie pojesti.
Ipak sam poela gubiti kilograme. Ujutro bih sjedila ispred televizora i
gledala kako debele ene plau sa Simmonsom, kako liju pravu poplavu suza
meu gostima i publikom. Ponekad bih i ja zaplakala. Ne zato to sam mislila da
sam debela kao i ene na ekranu, ve zato to sam smatrala da znam koliko se
osjeaju rune. Mogla sam izai na ulicu a da me prolaznici ne nazivaju runim
imenima i preko trbuha sam mogla vidjeti vezice na svojim cipelama, ali sam se
sa Simmonsovim goama poistovjeivala kao ni s kim drugim. Govorile su o
tome kako su prognane iz drutva premda nisu uinile nita loe.

180

I tako, plakala sam. Zatim bih sjela na sobni bicikl. Mrzila sam svoje tijelo.
Tu sam mrnju iskoristila tijekom skidanja sedam kilograma.
U kasno ljeto, poslije oeva povratka iz panjolske, nas troje smo u
dvoritu obavljali vrtlarske poslove. Trebala sam sjesti na kosilicu i pokositi
travnjak. Upravo tad izbila je svaa tipina za Seboldove. U stilu: Nisam htio
itd. Zato je Mary otila ivjeti u Washington, i zato e poslije otii u Siriju?
Otac mi je rekao da sam nezahvalna. Svaa je eskalirala. Dok sam se stazom
udaljavala prema kui, iznenada sam se rasplakala. Poela sam plakati i nisam
mogla prestati. Utrala sam u kuu i otila u svoju sobu. Pokuati obrisati suze
bilo je uzaludno. Plakala sam dok nisam presuila, dehidrirala, a oi i kapci bili
su mi ispresijecani kapilarima kao zemljopisna karta.
Poslije o tome nisam htjela razgovarati; odluila sam iza sebe ostaviti
silovanje i suenje.
Lila i ja dopisivale smo se itavo ljeto. I ona je bila na dijeti. Naa pisma
nalikovala su na dnevnike zapise, bili su to dugi, dubokoumni tekstovi kojima
smo istodobno razbijale samou i jedna drugoj davale informacije o onom to
nam se dogaa. Bilo nam je vrue i dosaivale smo se, dvije
devetnaestogodinjakinje zatoene u kui s roditeljima. U tim nesuvislim
pismima jedna drugoj ispriale smo svoje ivotne prie. Iznosile smo to
mislimo o pojedinim lanovima svojih obitelji, i o mladiima koje smo
poznavale iz kole. Ne sjeam se jesam li joj detaljno pisala o suenju. Ako i
jesam, iz njezinih se pisama to ne moe vidjeti. Poetkom ljeta od nje sam
primila razglednicu u kojoj mi estita. I to je to. Sve smo to, u meuvremenu,
izgubile iz vida.
Kao i gotovo svi ostali. Suenje je, ini se, nainilo vrsta i teka vrata na
stranjem dijelu kue svega to se dogodilo. Tko god je ikad sa mnom uao u tu
kuu, tko god je proao kroz njezine prostorije, bio je sretan to konano moe
iz nje i izai. Vrata su bila zatvorena. Sjeam se da sam se s majkom sloila kad
je kazala da sam u razmaku od jedne godine doivjela fenomen umiranja i
ponovnog raanja. Od silovanja do suenja. Ispred mene prostirao se posve nov
teritorij od kojeg sam mogla uiniti to god poelim.
Lila, Sue i ja putem pisama gradile smo planove za sljedeu godinu. Lila e
od kue donijeti maia. Ja sam s majkom sklopila pakt: budem li dovoljno
skakala po kauu koji je ona mrzila, onda bismo oca, po njegovu povratku iz
panjolske, moda mogle nagovoriti da mi dopusti da ga prevezem na
sveuilite. Zajedno sa Sue, koja je ivjela u blizini, unajmila sam kamion.
Majka je bila vesela i na nastavak kolovanja poslala me s novom odjeom koja
je odgovarala mojoj novoj liniji. Te godina trebala je biti prekretnica. Trebala
sam zapoeti s onim to sam nazivala normalnim ivotom.
U jesen, Mary Alice bila je u Londonu, na razmjeni studenata. Ba kao i
ostale prijateljice. Tess je bila na odmoru. Nisu mi pretjerano nedostajale. Lila je
181

bila moja iva srodna dua od krvi i mesa. Posvuda smo ile zajedno i kovale
lude planove. Ja sam igrala ulogu iskusne djevojke u usporedbi s Lilinom
nevinou. Tijekom ljeta saila sam za nas obje istovjetne suknje. Kad bismo
izlazile, odijevale bismo te suknje, a uz njih bilo to crne boje.
Ken Childs bio je izgubljen bez Caseya, koji je takoer bio u Londonu, pa
smo se poeli druiti. Smatrala sam ga zgodnim, ali najvanije je bilo to me je
otprije poznavao. Nas troje odlazili smo zajedno plesati po klubovina unutar
samog kampusa ili na zabave koje bi organizirali studenti likovne umjetnosti.
Tad sam eljela postati odvjetnica. Ljudi su voljeli sluati te moje ambiciozne
planove, pa sam ih esto ponavljala. Zbog Tess, htjela sam posjetiti Irsku;
ljudima sam i to govorila. Odlazila sam na knjievne veeri i uivala u siru i
vinu. Upisala sam izvanstudijski seminar poezije kod Haydena Carrutha i
izvanstudijski seminar kod Raymonda Carvera, za kojeg sam bila uvjerena da
mu je Tess dala nalog da pazi na mene.
Jednoga dana, na ulici sam naletjela na Mariju Flores. Poetkom ljeta,
napisala sam joj trijumfalno pismo o suenju. Napisala sam joj da sam se
osjeala kao da je i ona prisutna u sudnici, te da se nadam kako iz mog primjera
i ona moe izvui neku utjehu. Pismo to mi ga je otpisala bilo je, moram
priznati, za mene odve realistino. Na nozi imam ortopedsko pomagalo.
Gleanj je zacijelio, ali zbog oteenja ivaca moram hodati s pomou tapa.
Moji samoubilaki porivi oslabili su, premda, moram biti iskrena, nisu posve
nestali. Brinula se da e je tap spreavati u upoznavanju novih ljudi i bila
posramljena to svoj posao studentske savjetnice nije obavila do kraja. Pismo je
zavrila citirajui Halila Dibrana:
Svi smo mi zatoenici, samo to su neki od nas u elijama s prozorima, a
neki bez njih.
Godinama to nisam uviala, ali ako je jedna od nas imala prozor, onda je
Maria zurila kroz njega.
Ja sam se izvukla neozlijeena sjeam se da sam rekla Lili. Ona
e svoje silovanje nositi sa sobom dovijeka.
Plesala sam i zaljubljivala se. Ovaj put, u pitanju je bio mladi s kojim je
Lila pohaala predavanja iz matematike: Steve Sherman. Za silovanje sam mu
rekla po izlasku iz kina i nakon nekoliko aica pia. Sjeam se da je to izvrsno
primio, bio je zaprepaten i uasnut, ali i pun rijei utjehe. Znao je to treba rei.
Rekao mi je da sam lijepa, otpratio me kui i poljubio me u obraz. Mislim da se
rado brinuo se o meni. Do Boia, u naoj je kui bio kao dio pokustva.
Kod kue, i majka je bila na uzlaznoj putanji. Iskuavala je nove lijekove,
elavil i xanax, a zapoela je i s novom terapijom koja se temelji na praenju
bioritma, radila je ono na to nikad prije ne bi ni pomiljala. Na pomolu je bila i
grupna terapija. Moja majka konano je imala povjerenja u nekog drugog, osim
u sebe samu.
182

Inspirira me, mala, napisala je u pismu. Kad si ti prola sve ono kroz
to si prola i izala itava, onda to moe i ova stara cura.
Dosegnula sam razinu pozitivne nule; svijet je bio nov i pun mogunosti.
Radila sam za knjievni asopis The Review, a na etvrtoj godini studija
izabrana sam za njegovu urednicu. Katedra za engleski jezik zamolila me da
budem njihov predstavnik na poetskom natjeaju Glascock koji se svake godine
odravao na koledu Mount Holyoke.
Mnogo godina ranije, majka je napustila Mount Holyoke ostavljajui iza
sebe stipendiju za postdiplomski studij. Sjeala se da je to doivjela kao smrtnu
presudu. Sve njezine prijateljice poudavale su se a ona, jajoglava, odlazila je na
mjesto puno asnih sestara i lezbijki.
I tako, vratila sam se da majci osvjetlam obraz i javno progovorim o
silovanju. Nisam pobijedila. Zauzela sam drugo mjesto. Proitala sam Osudu.
itajui je naglas drhtala sam od istine svoje mrnje. Jedna od lanica
prosudbene komisije, Diane Wakoski, odvela me u stranu i rekla mi da teme kao
to je silovanje imaju svoje mjesto u poeziji, ali da piui o tome nikad neu
osvojiti nagrade, niti u stei iroku italaku publiku.
Lilu i mene oduevljavali su glupi filmovi, a jedan takav gledale smo i po
mom povratku iz Massachusettsa, Sylvester Stallone u filmu Rambo I. Film je
igrao u jeftinom kinu u blizini naega doma. Histerino smo se smijale
prizorima koji kao da su bili iz crtanih filmova, a koji su se zbivali pred naim
oima. Toliko smo se grohotom smijale da smo plakale i nismo mogle doi do
daha. Davno bi nas bili izbacili iz kina da je ondje, osim nas, bio itko drugi tko
bi se poalio na nas, ali bile smo same u toj tronoj zgradi.
Ja Rambo, ti Jane rekla je Lila i udarila se u prsa.
Ja dobar mii, ti enski mii.
Grrr.
Ta-dah.
Pred sam kraj filma netko se glasno nakaljao. Lila i ja smo se ukoile i
nijemo zurile u filmsko platno.
Mislila sam da smo same apnula je ona.
I ja sam tako mislila rekla sam.
Umirile smo se i bile pristojne i tihe tijekom zavrnih prizora divlje
pucnjave. U tome smo uspjele tako to smo jedna drugoj zabijale nokte u ruke i
grizle si usne. Smijuljile smo se, ali nismo se naglas smijale.
Po zavretku filma, kad su se svjetla upalila, ponovo smo bile same.
Ponovo smo na povrinu poele isputati ono to smo pri kraju susprezale, sve
dok nismo skrenule iza ugla, gdje je stajao upravitelj kina.
Mislite da je Vijetnam smijean?

183

Bio je to impozantan mukarac; imao je miie koji su se pretvorili u salo i

tanke brie iznad gornje usne, ba kao Madisonov prvi odvjetnik.
Ne rekle smo uglas.
Preprijeio nam je put prema izlazu.
U svakom sluaju, zvuale ste kao da se meni smijete rekao je.
Pretjerujete rekla sam nadajui se da e me razumjeti.
Bio sam u Vijetnamu rekao je. Jeste li i vi?
Lila se preplaila i uhvatila me za ruku. Rekla sam:
Nismo, gospodine, ali ja potujem veterane koji su se ondje borili.
Nikog nismo htjele uvrijediti. Smijale smo se zato to nam se film uinio odve
maistikim.
Zurio je u mene kao da sam mu usta zaepila argumentima, a znala sam da
sam u tome uspjela zato to sam, u situaciji kad mi je prijetio, uspjela pronai
prave rijei: umijee koje sam sad posjedovala.
Pustio nas je van, ali nas je upozorio da nas vie ne eli vidjeti u svom
kinu.
Vie se nismo ni trudile povratiti ono blesavo raspoloenje. Bila sam ljuta
dok smo se vraale kui.
Grozno je biti ena rekla sam izriui neto to je bilo oigledno.
Uvijek te zgaze!
Lila za takvu tvrdnju jo nije bila spremna. Trudila se shvatiti njegov stav.
A ja sam u glavi radila ono to mi se dogaalo sve ee golim rukama borila
sam se protiv mukarca i uvijek bih izgubila, bez obzira na to koliko se trudila.
Postojali su dobri i loi mukarci, mukarci koji misle i oni koji su fiziki snani.
U glavi sam nainila tu podjelu. Poela sam ih tako kategorizirati. Steve, koji je
bio atletski graen, imao je blage kretnje i studij mu je bio vaniji od ieg
drugog. Satima bi sjedio s knjigom, sve dok ne bio upamtio doslovno sva
poglavlja udbenika. Njegovi roditelji, koji su emigrirali iz Ukrajine, njegov
studij plaali su gotovinom, ba kao i svoje automobile i kuu. Od njega se
oekivalo da svakoga dana ui po nekoliko sati.
to se tie seksa, nesvjesno sam poela lagati samoj sebi. Steveovo
zadovoljstvo bilo mi je cilj, a ako bih na putu do njega naila na prepreke i
uspomene, kratke prizore sjeanja na no u tunelu, samo bih ukoeno prela
preko njih. Sretna kad god bi Steve bio sretan, uvijek sam bila spremna iskoiti
iz kreveta i proetati se ili proitati svoju najnoviju pjesmu. Kad god bih se u to
vrijeme uspjela utei razumu, seks mi, kao kisik, nije nanosio bol.
A bila je tu i boja njegove koe. Usredotoila bih se na djeli njegove bijele
koe i igra bi mogla zapoeti. Steve je bio i njean i strastven, a ja bih sama sebi
govorila: Ovo nije park Thorden, on ti je prijatelj, Gregory Madison je u
184

zatvoru, dobro se osjea. To mi je esto pomagalo da prebrodim, kao kad

sjedei na vrtuljku u lunaparku krgue zubima da se smiri, dok svi ostali, ini
se, uivaju u vrtnji. Ako neto ne moe, onda se pretvaraj. Mozak ti je jo
uvijek iv.
Potkraj te godine, izgradila sam imid bucmaste New Age dive. Studenti likovne
umjetnosti, ba kao i pjesnici, znali su tko sam. Organizirala sam zabavu
uvjerena da e biti pun pogodak, to je i bila. Steve mi je donio ploe s danceverzijama mojih omiljenih pjesama koje sam presnimila na vrpce.
Mary Alice i Casey vratili su se iz Londona i pojavili se na zabavi. itava
je kua podrhtavala, ali sad se tresla od moje glazbe i mojih prijatelja. Iz
izvanstudijskih seminara kod Carrutha i Carvera dobila sam odline ocjene, a
poela sam ii i na predavanja pjesnika Jacka Gilberta. Nisam mogla vjerovati
svojoj srei. ak se i Gilbert pojavio na zabavi! U kuhinji se nalazila kanta puna
jakog puna u koji su tulumai dodavali sve vie sastojaka to su bivali pijaniji.
U njega su ubaeni i Lilini zaini, a vilice i sobno bilje pridruilo se mukatnom
oraiu i maranti.
Iznenada, poeli su dolaziti i ljudi koje nismo poznavali mladii. Bili su
glasni i miiavi, a na zgodne djevojke su se lijepili kao magneti. Jedna od tih
djevojaka bila je Mary Alice koja je dotad ve bila prilino pijana. Ples na
plesnom podiju postao je erotian. Steve se gotovo potukao s jednim neznancem
koji se nabacivao njegovoj prijateljici. Glazba je postajala sve glasnija, pregorio
je jedan zvunik i ponestalo je pia. Sve je to rezultiralo time da su zabavu
poeli naputati oni najtrezveniji i najrazumniji koji dotad jo nisu bili otili.
Kao zapjenjen psi, stajala sam pokraj Mary Alice. Tjerala sam od nje momke
koji bi joj prili. Prijetila sam im onim prema emu su osjeali potovanje:
mukarcem. Mary Alicinim momkom. Lagala sam im da je on kapetan
koarkake momadi i da samo to se nije pojavio sa svojim suigraima. Kad bi
koji od njih posumnjao u moje rijei, izvela bih scenu urlikanja u lice. Sluala
sam bila kako govore detektivi, pa sam znala kako treba govoriti da bih zvuala
kao uliarka.
Mary Alice odluila je napustiti zabavu, pa smo Steve i ja nali osobu od
povjerenja koja e je otpratiti kui. Dok smo jo stajali pokraj vrata i
pozdravljali se, ona je pala u nesvijest. Svi oko nas samo su stajali i zurili u nju
kako u nesvijesti lei na tlu. Prvo sam pomislila da glumata: Ma daj, Mary
Alice, ustani! Kosa joj je bila tako lijepa dok je padala, duga, zlatna griva to se
vijorila amo-tamo.
Spustila sam se na koljena pokraj nje, pokuavajui je potaknuti da ustane.
Bez uspjeha. Steve se probio kroz okupljenu gomilu neznanaca. Dok smo stajali
oko nje, mladii su se poeli nuditi da je odvedu kui.
Ovdje mi na pamet padaju iskljuivo usporedbe sa psima. S lajavog psia
preko borbenog terijera prela sam na osobu nadljudske snage. Nisam ak ni
185

Steveu dopustila da je podigne. Podigla sam Mary Alicu u naruje svih

njezinih ezdesetak kilograma ponijela sam je u Lilinu sobu dok su mi Lila i
Steve krili put. Polegli smo je na krevet. Bila je pijana, ali izgledala je kao
usnuli aneo. Ostatak noi predano sam se trudila da takva i ostane. Kad su se
pojavila patrolna policijska vozila koja su dola zbog pritubi susjeda, gledala
sam kako zabava posustaje, dok Steve i Lila iz kue izvode najpijanije neznance.
Mary Alice provela je no kod nas. Ujutro, stan je bio ljepljiv, a iza kaua smo
pronali prijatelja neijeg prijatelja koji se ondje onesvijestio.
Tijekom ljeta izmeu druge i tree godine studija, Steve i ja u stanu smo ivjeli
zajedno i pohaali ljetnu kolu. S moralnog stajalita, majka je uspjela prihvatiti
ideju da ivim s mukarcem zato to je, kako je i sama rekla, lijepo znati da uza
se ima uvara. Poslije ljetne kole dobila sam prvi uvid u profesorsko zvanje i
to tako to sam asistirala u kampu za nadarene studente pri Sveuilitu Bucknell.
Ako ne postanem odvjetnica, odluila sam da u biti profesorica. Tad jo nisam
mogla znati da e profesorsko zvanje postati moje ue za spaavanje
brodolomca, put povratka.
Na etvrtoj godini studija bila sam redovit gost knjievnih veeri koje su se
odravale u kampusu. Radila sam i kao konobarica u Cosmos Pizza Shopu, u
Ulici Marshall, to je, zbog mog poslovnog rasporeda i veernjih knjievnih
predstavljanja, znailo da sam noi uglavnom provodila vani. Lili to, ini se, nije
smetalo. Imala je stan iskljuivo za sebe, ili ga je u miru dijelila s naim novim
cimerom, Patom.
Lila je Pata pronala preko Odsjeka za antropologiju. Bio je dvije godine
mlai od nas i tek na drugoj godini studija. Lila i ja pronale smo u njegovoj
sobi porno asopise, publikacije namijenjene fetiistima, kao to je Jugs, kao i
jedan asopis s iskljuivo debelim, golim enama. No, redovito je plaao
stanarinu i bio je povuen. Bila sam sretna to pozornost nije posveivao dijelu
antropologije koji je posveen kukcoderima. Bio je visok i vitak i imao je dugu,
crnu kosu koja mu je dosezala do ramena. Mnogo mu je znailo njegovo
talijansko podrijetlo, ba kao i ljubav prema sablanjivim stvarima. Lili i meni
pokazao je spekulum koji je maznuo roaku ginekologu. Igrao se navlaei ga
na glavu.
Do mjeseca studenog, nas troje poeli smo se navikavati jedno na drugog.
Poslije dva mjeseca Lila i ja poele smo se navikavati na Patove psine. Volio je
prstom dodirnuti nam vrh kljune kosti i pitati: to ti je to? Kad bismo
pogledale dolje, prstom bi nam preao preko brade. Ili bi nam donio alicu aja
koju bi izmaknuo kad bismo posegnule za njom. Volio nas je zadirkivati, a kad
bi otiao predaleko, Lila i ja preklinjale bismo ga da prestane. Lila, koja je imala
mlaeg brata, rekla mi je da se s Patom osjea kao da nikad nije ni napustila
roditeljski dom.
186

Na predavanjima iz predmeta zvanog ekstatina religija, sjedila sam pokraj

momka po imenu Marc. Poput Jamieja, i on je bio visok i plavokos i po sitnim
detaljima odskakao iz okoline. Pripremao je diplomu iz pejzane arhitekture na
umarskom fakultetu SUNY, koji je kao mlaa sestra sa Syracusom dijelio dio
zgrada i zemljita. I on je bio odrastao u newyorkom okrugu Chelsea. Zato je i
bio iskusniji od svojih vrnjaka, dvadesetjednogodinjaka, i profinjeniji, ili se
barem meni tako inilo. Imao je prijatelje koji su ivjeli u mansardama u Sohou,
na mjestima za koja je obeao da e mi ih jednoga dana pokazati.
Poslije predavanja o religiji vodili bismo kreposne, ali strastvene rasprave o
temama koje su tog dana bile na rasporedu. Povijest amana i okultizma
ispunjavala je naa intenzivna intelektualna istraivanja. Darovao mi je vrpce
Philipa Glassa, a glazbu i umjetnost poznavao je znatno bolje od mene.
Zajedljivo je govorio o temama kao to je Jacqueline Susannino oboavanje
Ethel Merman. Predstavljao je ono za to je moja majka oduvijek govorila da je
u New Yorku najbolje kultura steena roenjem ak i ako pod tim nije
podrazumijevala izrugivanje ljubavi prema velikoj Merm i autorici Doline
lutaka.
Iznenada, Steveova ozbiljnost i brina obzirnost prema mojim bolima i
boljeticama vie mi nije bila toliko privlana u usporedbi s Marcovim Vidio
sam i doivio sve. Kad bih izgovorila ale u stilu: Zna li zato suenje za
silovanje popravlja opi dojam u ivotopisu? Marc bi se nasmijao i pridruio
mi se u improviziranju, a Steve bi me zaustavljao, stavljao bi mi ruku na rame i
govorio Zna da to nije smijeno? Marc je imao automobil, kablovsku
televiziju, a ostale djevojke smatrale su ga zgodnim. Nije zazirao od pia i puio
je kao dimnjak. Psovao je, a budui da je studirao arhitekturu, znao je i crtati.
Osim toga, od samog poetka prema meni je bio iskren. Kad smo se,
godinu dana ranije upoznali na zabavi, izmeu nas se javila trenutana
privlanost. Poslije mi je rekao da su ga tri mladia odvukla u kupaonicu kad su
vidjeli da razgovara sa mnom.
Samo da zna, Marc, ta je cura silovana.
Pa? rekao im je tad Marc.
A oni su ga oajno pogledali:
Zar ti moramo slovkati da shvati?
No, Marc je bio roeni feminist. Otac je njegovu majku neslavno ostavio
radi znatno mlae ene. Jedna od njegovih sestara bila je lezbijka koja je svoja
dva maka zvala cure, a druga je bila odvjetnica u Uredu dravnog tuitelja
okruga Manhattan. Proitao je vie djela Virginije Woolf od mene i uputio me u
spisateljski rad Mary Daly i Andree Dworkin. Za mene je on bio pravo otkrie.

187

Ba kao i ja za njega. Znao je imena ljudi i teorije za koje nikad nisam ula,
ali ja sam bila jedina silovana ena koju je poznavao. Za koju je barem znao da
je silovana.
S Marcom sam se zabavljala dok sam sa Steveom vodila prepirke.
Koliko tjelesnih uvara treba imati jedna djevojka? pitala me Lila
jednog dana, kad sam dva puta telefonirala obojici.
Nisam znala koji bih joj odgovor ponudila osim onog da nikad dotad
momcima nisam bila zanimljiva, te da mi se tek sad upravo to dogaa: dva
momka ude za mnom.
Naa stara cimerice Sue za zavrni rad napisala je esej o fotografiji, pa je iza
sebe ostavila gomilu raznovrsne minke. Jedne noi, dok je Pat bila u knjinici,
odluila sam igrati se modnog fotografa i fotografirati Lilu. Nagovorila sam je
da skine naoale, a oko oiju smo joj izvukle debele crne crte s pomou tua.
Svesrdno sam prionula poslu. Usne su joj bile naminkane uasnom,
tamnocrvenom bojom. Zauzela je pozu u predsoblju stana, i ja sam je poela
fotografirati. Divno smo se zabavljale. Rekla sam joj neka legne na tlo i zuri u
strop, ili neka spusti majicu preko ramena za fotografiju gole koe, kako smo
to zvale. Ponaala sam se i govorila kao pravi modni fotograf u namjeri da
model dovedem u eljeno raspoloenje. Vrue je, u Sahari si, a zgodan
mukarac donosi ti hladno pie, ili: Negdje na Antarktiku, ljubav tvog ivota
nasmrt se smrzava. Ima samo jednu tvoju fotografiju koja ga odrava na ivota,
a ovo je ta fotografija. elim da bude seksi, iskrena, da prti inteligencijom.
Kad nije lice krivila pri pokuajima da postigne traeni izgled, pucala je od
smijeha. Namjestila sam je ispred velikog zrcala koje se nalazilo pokraj ulaza u
kupaonicu i snimila fotografiju s dugotrajnom ekspozicijom na kojoj sam se i
vidjela i ja. Slikala sam je iz profila, kako sjedi sa crnim rukavicama na rukama.
Meni najdrae fotografije iz tog vremena bile su i najdramatinije. Na
njima, ona na koljenima i rukama pue hodnikom ispred moje sobe, oi su joj
irom otvorene i obilno podcrtane minkom u boji. Njih smatram Lilinim
slikama od prije.

188

TRINAEST
odine 1983., tjedan dana prije Dana zahvalnosti, pjesnik Robert Bly odrao
je knjievnu veer na Odjelu lingvistike. Nestrpljivo sam iekivala da ga
vidim, jer sam njegove stihove pohlepno itala nakon to su me na njih
uputili i Tess i Hayden Carruth. Lila je uila kod kue, jer ju je ekao ubitaan
test, jedan od onih koji vie nisu bili moja briga, zato to sam kao glavni
predmet odabrala poeziju. Pat je otiao uiti u knjinicu Bird. Na predstavljanju
je bila Tess, i Hayden. Tu su bili i svi vodei s Odsjeka. Bly je bio poznat
pjesnik i dvorana je bila puna. Smjestila sam se u sredini malog auditorija. Moj
prijatelj Chris diplomirao je godinu dana ranije, pa sam na predstavljanje dola
sama. Dvadeset minuta poslije poetka itanja, osjetila sam otru bol kako me
probada u trbuhu. Pogledala sam na digitalni runi sat. Bilo je 8 sati i 56 minuta.
Trudila sam se ne obazirati se, ali bolje bila odve intenzivna. eludac mi
se grio. Na kraju itanja jedne pjesme, ustala sam i buno se progurala izmeu
koljena ljudi, sve do reda stolica iza mene.
Izaavi u hodnik, telefonirala sam Marcu. Imao je automobil. Rekla sam
mu neka doe po mene pred knjinicu Bird. Bilo mi je toliko loe da se nisam
mogla kui vratiti autobusom. Posluila sam se istim onim telefonom s kojeg
sam i prije dvije godine nazvala roditelje, a koji sam otada skrupulozno
izbjegavala. Te noi nisam se drala praznovjerja.
Marc se prvo morao istuirati.
Za dvadeset minuta najvie rekao je.
Ja u biti ona koja e se grevito drati za trbuh pokuala sam se
naaliti. Pokuaj se pouriti!
Dok sam ga ekala ispred Birda, postajala sam sve napetija. Neto nije bilo
u redu, a nisam imala pojma to.
Naposljetku, etrdeset minuta kasnije, Marc se zaustavio pokraj mene.
Vozili smo se iz kampusa, Euclidom, gdje su mnogobrojni studenti ivjeli u
zaputenim, drvenim kuama.
Skrenuli smo iza ugla i uli u moju ulicu. Na kraju reda kua u kojem smo
Lila i ja stanovale, bilo je parkirano pet policijskih, crno-bijelih vozila s
upaljenim rotacijskim svjetlima. Policajci su uokolo trkarali i razgovarali s
ljudima.
Znala sam.
O Boe, o Boe poela sam ponavljati. Pusti me van, pusti me
van!
189

Marc je bio zbunjen.

Dopusti mi da parkiram, daj da poem s tobom.
Ne, pusti me odmah van.
Skrenuo je na kolni prilaz pa sam izala van. Nisam ga ekala. U naoj
zgradi sva su svjetla bila upaljena. Ulazna vrata naeg stana bila su otvorena.
Ula sam ravno unutra.
Dva policajca u odorama zaustavili su me u malom predvorju.
Ovo je mjesto zloina. Morat ete otii.
Ja ovdje stanujem rekla sam. Je li Lila u pitanju? to se dogodilo?
Molim vas.
Nesvjesno, sa sebe sam poela svlaiti slojeve odjee i isputati ih na tlo.
Zimsku kapu, al, rukavice, jaknu, vestu. Bila sam izvan sebe.
U dnevnom boravku bilo je jo vie policajaca. Jedan od uniformiranih
rukom je dao znak jednom od onih unutra i zapoeo:
Kae da stanuje...
Alice? rekao je detektiv u civilu.
Istog trena sam ga prepoznala.
Narednik Clapper?
Kad sam izgovorila njegovo ime, policajci u odorama prestali su me
zadravati.
Sad sam detektiv Clapper rekao je smijeei se. to ti radi ovdje?
Ovdje stanujem rekla sam. Gdje je Lila?
Lice mu se smrknulo.
Ba mi je ao rekao je.
Zamijetila sam da me policajci sad drukije gledaju. U stan je uao Marc.
Policajcima sam rekla da mi je to deko.
Alice Sebold? upitao me jedan od njih.
Okrenula sam se Clapperu.
Je li silovana?
Jest rekao je. Na krevetu u stranjoj spavaoj sobi.
To je moja soba rekla sam. Kako je?
Detektivka je s njom. Moramo je odvesti na pregled u bolnicu. Moe
poi s nama u istom automobilu. Nije se opirala.
Pitala sam mogu li je vidjeti.
Clapper je rekao:
Naravno a zatim je otiao izvijestiti Lilu da sam tu.
Stajala sam tako osjeajui na sebi poglede policajaca u odorama. Znali su
za moj sluaj. U posljednjih nekoliko godina bila sam jedna od rijetkih rtava
190

silovanja iji je sluaj uspjeno rijeen na sudu. U njihovu svijetu, moj sluaj bio
je slavan. Zahvaljujui meni, Clapper se uspeo na zapovjednoj ljestvici. Svatko
tko je radio na mom sluaju imao je od njega neku korist.
Ne mogu vjerovati. Jednostavno ne mogu. Ovo se ne dogaa
neprestace sam ponavljala Marcu. Ne sjeam se to mi je on odgovarao. Poela
sam prikupljati snagu, preuzimati nadzor nad situacijom.
Ne eli te vidjeti rekao je Clapper po povratku. Boji se da e
puknuti ako te vidi. Izai e iz sobe za nekoliko minuta, pa moe s njima poi
do bolnice.
Bila sam povrijeena, ali shvaala sam je.
ekala sam. Marcu sam rekla da e to potrajati bolnica, odlazak u
policiju pa da bi trebao otii kui i malo pospremiti stan. Nas troje emo
spavati kod njega, Lila i ja u krevetu, a on u dnevnom boravku.
Policajci su avrljali. Poela sam koraati amo-tamo. Jedan od policajaca u
odori pokupio je moju odjeu iz predvorja i odloio je na kau pokraj mene.
Lila je zatim izala iz sobe. Bila je potresena. Kosa joj je bila raupana, ali
na licu nije bilo nikakvih tragova. U njezinoj pratnji bila je niska, tamnokosa
ena u odori.
Lila je bila zaogrnuta mojim kunim ogrtaem, ali oko pasa joj je bila
svezana neka druga vrpca. Pogled joj je bio bez dna izgubljen. Koliko god da
sam se trudila, do nje tad nisam uspjela doprijeti.
ao mi je rekla sam. Sve e biti u redu. Uspjet e. I ja sam.
Stajale smo tako zurei jedna u drugu, obje smo plakale.
Sad smo uistinu klonovi rekla sam.
Detektivka nas je gurnula naprijed.
Lila kae da imate jo jednog cimera.
Oh, Boe, Pat! rekla sam. Sve do tog trenutka na njega sam bila
potpuno zaboravila.
Znate li gdje je?
U knjinici.
Moe li tko otii po njega?
Ja elim poi s Lilom.
Onda mu ostavite poruku; ne elimo da dira ita u stanu. Osim toga,
noas bi trebao prespavati negdje drugdje, dok ne popravimo prozor.
Prvo sam pomislila da se to Pat sa mnom zavitlava rekla je Lila.
Vratila sam se iz kupaonice i primijetila da su vrata moje sobe odmaknuta od
zida vie no obino, kao da netko iza njih stoji. Poela sam ih povlaiti naprijednatrag, sve dok se nisam umorila, pa sam rekla: Ma daj, Pat i ula u sobu.
Bacio me na krevet.
191

 Poznato nam je tono vrijeme rekla je detektivka. Pogledala je na

svoj digitalni sat. Bilo je osam sati i pedeset est minuta naveer.
Tad je meni pozlilo rekla sam.
Molim? detektivka je bila zaprepatena.
Nisam znala kud bih sa sobom. Nisam bila rtva. Bila sam rtvina
prijateljica. Detektivka je Lilu odvela do automobila, a ja sam odjurila u Patovu
sobu.
Uinila sam neto neumjesno. Poruku sam zapisala na spekulum. Ostavila
sam je na jastuku zato to je ostatak sobe bio u neredu. Sa sigurnou sam znala
da e je ondje uoiti: Pat, Lila je silovana. Fiziki se dobro osjea. Nazovi
Marca. Noas mora prespavati negdje drugdje. ao mi je to ti to javljam na
ovaj nain.
Ostavila sam svjetlo u sobi i zastala da je pogledam. Odluila sam da se
neu brinuti za Pata nisam ni mogla. On e biti dobro, oporavit e se. Morala
sam se posvetiti Lili.
Do bolnice smo se vozili utke. Sjedila sam na stranjem sjedalu s Lilom i
drale smo se za ruke.
Uas! rekla je u jednom trenutku. Osjeam se prljavo. Samo se
elim istuirati.
Stisnula sam joj ruku.
Znam rekla sam.
Morale smo ekati na Odjelu za hitne sluajeve, ekanje mi se uinilo
beskonanim. ekaonica je bila pretrpana, a ona je morala ekati jer nije imala
otvorene povrede, mogla je uspravno sjediti i suvislo govoriti. U nekoliko
navrata ustajala sam i odlazila do altera za prijam kako bih enu koja je ondje
sjedila pitala zato moramo toliko ekati. Sjela sam pokraj Lile i pomogla joj
popuniti formulare zdravstvenog osiguranja. Od mene se takvo to nije uope
trailo. Ja sam u sobu za preglede dopremljena izravno iz bolnikih kola.
Naposljetku su je prozvali. Zaputile smo se hodnikom sve do prostorije za
preglede. Pregled je bio dug i teak, a nekoliko puta morale smo ekati da se
lijenici koji su je pregledavali vrate iz drugih ambulanti u koje su bili pozivani.
Drala sam je za ruku, kao to je Mary Alice neko drala mene. Suze su mi se
kotrljale niz obraze. Pred sam kraj, Lila je rekla:
elim da ode.
Htjela je da pozovem detektivku. Izala sam i pozvala s je, a zatim sam
otila u ekaonicu, drhtala sam.
U mojim nonim morama Lila nije bila silovana. Ona i Mary Alice bile su
na sigurnom. Lila je bila moj klon, moja prijateljica, moja sestra. ula je za
svaku pojedinost moje prie i ipak me voljela. Za mene je predstavljala ostatak
svijeta istu polovicu a sad je bila na mojoj strani. Dok sam ekala,
192

postajala sam uvjerena da sam mogla sprijeiti Lilino silovanje. Da sam se kui
vratila ranije, da sam instinktivno znala da se neto loe dogaa, da od nje uope
nisam traila da mi bude prijateljica. Nije mi trebalo dugo da pomislim, a zatim i
glasno kaem:
To sam trebala biti ja.
Poela sam se brinuti za Mary Alicu.
Tresla sam se, ruke sam omotala oko sebe, uhvatila se za ramena i na
sjedalu se poela njihati naprijed-natrag. Osjeala sam muninu. itav svijet se
okretao naglavce; sve to sam dotad poznavala zaogrnulo se potpunom tamom.
Nije bilo prilike za bijeg, shvatila sam to: odsad bit e mi tako. Moj ivot i ivoti
ljudi oko mene. Silovanje.
Detektivka je izala da me potrai.
Alice rekla je. Lila e s detektivom Clapperom otii do policijske
postaje. Zamolila te da ti ode kui i da joj donese odjeu.
Nisam znala kako se ponaati. Ve tad shvatila sam da Lila ne zna kako se
ponaati preda mnom. U njezinoj glavi postojala je Alice koja joj je bila
prijateljica, i Alice rtva silovanja koja je uspjeno sve prebrodila. Njoj je
bila potrebna samo jedna od te dvije, bez one druge, a to nije bilo mogue.
Detektiv me odvezao do kue i otkljuala sam vrata. Pat se jo nije bio
vratio. Svjetlo koje sam ostavila upaljeno ugasio je netko drugi. Zaputila sam se
kroz stan. Sjetila sam se kako su mi Tree i Diane bile donijele pogrenu odjeu
zakrpane traperice, i da su zaboravile na donje rublje. Nisam htjela da se to
dogodi i Lili. Iz njezina ormara izvukla sam veliku platnenu torbu i pootvarala
njezine pretince. U torbu sam ugurala sve njezino rublje, flanelske spavaice,
papue, arape, hlae od trenirke i iroke majice. Ubacila sam unutra i knjigu s
njezina kreveta, plianu ivotinjicu i jastuk.
Trebala sam uzeti i neke stvari za sebe. Ve sam tad znala da Lila i ja vie
nikada neemo spavati u toj kui. Odetala sam se do stranjeg dijela stana, gdje
se nalazila moja soba. Vrata su bila zatvorena. Pitala sam detektiva smijem li
ui.
Kratko sam se pomolila nikom odreenom i okrenula kvaku. U sobi je bilo
hladno zbog otvorenog prozora kroz koji je napada uao. Upalila sam svjetlo
pritisnuvi prekida pokraj vrata.
Krevetnina je bila uklonjena s kreveta. Prila sam mu. Na sreditu kreveta
bila je mala, svjea mrlja od krvi. U blizini nje bilo je jo nekoliko manjih mrlja
nalik na suze.
Izala je bila ispod tua, omotala se runikom i otila u svoju sobu, gdje se
igrala vratima, uvjerena da je Pat u pitanju. Tad ju je silovatelj potrbuke bacio
na krevet. Vidjela je sat. U mraku je vidjela napadaa samo na trenutak. Vrpcom
s mog kunog ogrtaa povezao joj je oi, zatim ju je okrenuo na lea i prisilio je
da na prsima dri ruke kao da se moli, dok joj je zapea vezao s pomou
193

elastine uadi i uzice za maku koju je drala u ormaru. To je znailo da je

obiao itavu kuu dok je ona bila pod tuem. Znao je da u kui nema nikog
drugog. Natjerao ju je da ustane i ode do moje sobe gdje ju je prisilio da legne
na moj krevet.
Ondje ju je silovao. Tijekom samog napada, pitao ju je gdje sam ja. Znao je
moje ime. Nekako je znao da se Pat dokasna nee vratiti. U jednom trenutku
pitao je za novac od napojnica koji sam drala na nonom ormariu i uzeo ga je.
Nije se opirala. inila je sve to joj je rekao.
Natjerao ju je da odjene moj kuni ogrta i ostavio je s povezom preko
oiju.
Poela je zapomagati, ali mladii u stanu iznad nas glasno su sluali glazbu.
Nitko je nije uo niti je ita uinio. Morala je ustati i otii do ulaznih vrata u
stan, izai van, popeti se uza stube i lupati na vrata sve dok joj nisu otvorili. U
rukama su drali pivo. Smijeili su se, oekivali su ostatak drutva. Zamolila ih
je da je odveu. Uinili su to. Zatim ih je zamolila da pozovu policiju.
Sve to Lila e mi ispriati u nekoliko sljedeih tjedana. Sad sam se trudila
ne gledati krv, svoj krevet, sve moje osobne predmete koje je dirao. Moja odjea
iz ormara bila je baena na tlo. Fotografije na mom radnom stolu. Moje pjesme.
Zgrabila sam flanelsku spavaicu nalik na onu kakvu je imala Lila i s poda
pokupila nekoliko komada odjee. Htjela sam uzeti svoj stari pisai stroj marke
Royal, ali to bi se svima osim mene uinilo sebinim i blesavim. Zurila sam u
krevet.
Ba kad sam se okretala da izaem iz sobe, iznenadni nalet vjetra kroz
otvoreni prozor zalupio mi je vrata pred nosom. Napustila me svaka nada da u
ikad nastaviti ivjeti normalno.
Detektiv i ja odvezli smo se do Doma javne sigurnosti, gdje smo uli u
dizalo koje nas je odvezlo na trei kat. Izali smo na meni dobro poznat hodnik
ispred neprobojnog stakla odakle se vidi policijska dispeerska stanica. Dispeer
je pritisnuo gumb s pomou kojeg se sigurnosna vrata otvaraju i uli smo unutra.
Ovuda rekao je policajac detektivu.
Krenuli smo prema stranjem dijelu.
Fotograf je u rukama drao fotografski aparat. Lila je stajala ispred zida, a
u rukama je, u visini prsa, drala brojeve. Njezini, ba kao neko i moji brojevi,
bili su ispisani debelim markerom na poleini slubene policijske kuverte.
Alice izusti fotograf ugledavi me.
Platnenu torbu s naom odjeom odloila sam na prazan pisai stol.
Sjea me se? pitao me. Snimao sam dokaze za tvoj sluaj iz
osamdeset prve.
Zdravo rekla sam.
Lila je i dalje stajala ispred zida. Prila su mi jo dva policajca.
194

 Bravo rekao je jedan od njih. Drago mi je vidjeti te. Nemamo

esto priliku vidjeti rtve nakon suenja. Jesi li zadovoljna nainom kako je
sluaj rijeen?
Htjela sam tim ljudima dati neki odgovor. Zasluili su ga. Obino su viali
onu stranu silovanja koju je predstavljala Lila, zaboravljena ispred zida
svjee i klonule rtve.
Da rekla sam, svjesna da je ono to se dogaa loe, zaprepatena
iznenadnom popularnou. Deki, bili ste odlini. Nisam mogla poeljeti
bolje. Ali ovdje sam radi Lile.
I oni su tad shvatili koliko je sve to udno. No, to nije bilo udno?
Postavili su je u poloaj za snimanje fotografije i nastavili razgovarati sa
mnom.
Nema nijednog oiljka. Sjeam se da si ti bila dobro ugruvana. Madison
te stvarno dobro obradio.
A to je s njezinim zapeima? rekla sam. Svezao joj je ruke. Ja
nisam bila vezana.
Ali tvoj napada je imao no, zar ne? upitao je policajac nestrpljivo
elei prepriavati detalje iz mog sluaja.
Fotograf je pristupio Lili.
Da rekao je. Podigni ruke ispred sebe. Evo, ovako.
Lila je uinila kako joj je rekao. Okrenula se u stranu. Ruke je drala
podignute ispred sebe. Policajci u odorama u meuvremenu su me okruili,
postavljali mi pitanja, rukovali se sa mnom i smijeili se.
Zatim je dolo vrijeme za telefonske pozive. Lilu i mene odveli su do
pisaeg stola u suprotnom kutu. Sjela sam na stol, a Lila je sjela na stolac ispred
njega. Izdiktirala mi je telefonski broj svojih roditelja, a ja sam ga utipkala.
Bilo je ve kasno, ali njezin otac jo je bio budan.
Gospodine Rineharte rekla sam. Ovdje Alice, Lilina cimerica. Dat
u vam sad Lilu na telefon.
Pruila sam joj slualicu.
Tata izustila je. Plakala je. Uspjela je izgovoriti to je trebalo, a zatim
mi je ponovo predala slualicu.
Ne mogu vjerovati da nam se to dogaa rekao je on.
Bit e ona opet dobro, gospodine Rineharte rekla sam pokuavajui
ga umiriti. I meni se to dogodilo, a sad sam dobro.
Gospodin Rinehart znao je za moj sluaj. Lila je obitelji priala o meni.
Ali ti nisi moja ki rekao je. Ubit u tog kukinog sina.
Morala sam biti spremna na takav ispad bijesa uperen protiv njezina
napadaa, a ipak sam to doivjela kao napadaj na sebe. Dala sam mu broj
195

Marcova telefona. Rekla sam mu da emo tu no prespavati kod njega, te da nas

tamo nazove kad bude znao tono vrijeme svog dolaska. Marc ima auto, rekla
sam mu, pa emo po njega doi na aerodrom.
Lila je s policajcima otila dati iskaz. Sad je ve bilo uistinu kasno, a ja sam
sjedila na metalnoj povrini stola i razmiljala o svojim roditeljima. Majka se tek
netom bila vratila na posao, poslije dvogodinjeg razdoblja pojaanih napadaja
panike. Ovo e pokvariti sve to. Logika me poela naputati, udaljavati se od
mene. S toliko tekim osjeajem krivnje koju sam mogla usmjeriti iskljuivo
prema silovatelju, kojeg Lila jedva da je mogla opisati, odluila sam uiniti taj
korak.
Utipkala sam broj.
Majka se javila na telefon. Kasnononi pozivi za nju su znaili samo jedno.
Sjedila je kod kue ekajui vijesti o mojoj pogibiji.
Mama rekla sam. Ovdje Alice.
I otac je podigao slualicu.
Bog, tata rekla sam. Kao prvo, moram vam rei da sam dobro.
Oh, Boe rekla je majka ne doputajui mi da nastavim.
Nema drugog naina da vam to kaem, nego izravno. Lila je silovana.
Oh, Isuse!
Postavili su mi brojna pitanja. Moji odgovori na njih bili su: Dobro sam.
Na mom krevetu. Ne znamo jo. U sobi za ispitivanje. Nije bilo oruja.
uti, ne elim to sluati.
Ovo posljednje bio je odgovor na ono to e ona naknadno esto ponavljati:
Hvala Bogu to to nisi bila ti.
Nazvala sam Marca.
Vidjeli smo ga rekao je.
Molim?
Pat me nazvao i doao sam po njega, pa smo se uokolo vozali traei ga.
To je suludo!
Nismo znali to bismo drugo rekao je Marc. Obojica elimo ubiti
toga gada. Pat je od bijesa totalno poizio.
Kako je on?
Rastrojeno. Poslije sam ga ostavio kod nekog njegova prijatelja. Htio je
ostati s nama.
Sluala sam Marcovu priu. Obojica su popili nekoliko aica, a zatim se
vozali okolnim, mranim ulicama. Marc je u automobilu imao eljeznu polugu.
Pat je pogledom pretraivao travnjake i kue, a Marc je po potrebi usporavao ili
ubrzavao. Naposljetku, zauli su povike i vidjeli kako neki ovjek istrava iz
prolaza izmeu dviju kua. Istrao je na nogostup, a zatim je, ugledavi Marcov
196

automobil, iznenada ponovo skrenuo prema bloku kua. Onda je prestao trati i
preao na normalan hod. Marc i Pat su ga slijedili. Mogu samo zamisliti to su
sve jedan drugom govorili i to su namjeravali uiniti.
Pat je bio prestraen rekao je Marc.
Moda to uope nije bio on rekla sam. Jeste li i u jednom trenutku
pomislili na to?
Kau da se zloinci esto motaju oko mjesta zloina Marc se trudio
pobiti me. Osim toga, uli smo viku i udno se ponaao.
Slijedili ste ga? rekla sam. Marc, ne moete vi nita takva je to
stvar. Nikom ne pomaete tako to ete nekog pretui.
Okrenuo se i jurnuo na nas.
to?
Jednostavno je nasrnuo na nas, vikao je i urlao. Skoro sam se usrao u
gae.
Jeste li ga dobro pogledali?
Jesmo rekao je. Mislim da jesmo. To mora biti on. Stajao je ispred
farova i urlao na nas.
Do trenutka kad su Lilu i mene vozili do Marcova stana na suprotnom kraju
kampusa, bila sam odve shrvana da bih imala snage govoriti. Htjela sam Lilu
potedjeti prie o Marcovim i Patovim akcijama. Mogla sam razumjeti njihovo
ponaanje, ali za takve stvari vie nisam imala strpljenja. Nasilje raa nasiljem.
Kako ne shvaaju da tako samo pravi posao preputaju enama? Utjehu i gotovo
nemogu zadatak prihvaanje.
U Marcovoj spavaoj sobi Lila i ja odjenule smo spavaice. Okrenula sam
joj lea dok se preodijevala i obeala da u pripaziti na vrata.
Ne putaj Marca unutra.
Neu rekla sam.
Legla je na krevet.
Odmah stiem i ja. Lei u s vanjske strane kreveta, tako da ti bude
sigurna.
A to je s prozorima?
Marc na svojim prozorima ima zasune. Odrastao je u gradu, zar si
zaboravila?
Jesi li ikad Craiga zamolila da popravi onaj stranji prozor? bila mi
je okrenuta leima dok me je to pitala.
Pitanje, kao i optubu koja se u njemu skrivala, osjetila sam kao no koji
mi se zabio u lea. Craig je bio na kuevlasnik. Dva tjedna ranije, otila sam
kat iznad nas, do njegova stana kako bih ga zamolila da popravi bravu na mom
prozoru.
197

 Jesam rekla sam. Ali nije ga doao popraviti.

Izala sam iz sobe kako bih se posavjetovala s Marcom. Put do jedine
kupaonice u stanu vodio je kroz spavau sobu. Htjela sam pobrinuti se o svim
detaljima, pa ak i o sljedeem: bude li Marc usred noi morao urinirati, rekla
sam mu neka to obavi tako to e se posluiti sudoperom u kuhinji.
Vrativi se u sobu, zavukla sam se u krevet.
Da ti protrljam lea? pitala sam.
Okrenuta meni leima, Lila se bila smotala u klupko.
Moe.
Uinila sam tako.
Stani rekla je. Samo elim spavati. elim se probuditi, a kad se
probudim, da sve bude gotovo.
Da te zagrlim? pitala sam.
Nemoj rekla je. Znam da se eli brinuti o meni, ali nemoj. Ne
elim da me dodiruje. Ni ti ni itko drugi.
Ostat u budna dok ne zaspi.
Radi to god te volja, Alice.
Sutradan ujutro, na vrata je pokucao Marc i donio nam aj. Gospodin Rinehart
telefonirao je da bi nam dao broj svoga leta. Lili sam obeala da u, to je
mogue hitnije, iz stana iznijeti njezine stvari. Nainila je popis stvari koje je
htjela da njezin otac i ja zapakiramo i poaljemo kui. Telefonirala sam Steveu
Shermanu. Trebalo mi je mjesto gdje u odloiti svoje stvari. Lila je imala
prijateljicu koja je pristala uzeti njezine. Seliti se i pakirati briga o njezinim
stvarima bilo je neto to sam mogla preuzeti na sebe. Tako sam joj mogla
pomoi.
Stajala sam na izlazu za iskrcaj putnika na kojem je detektiv John Murphy
neko ekao mene. Lilina oca ve sam bila upoznala, i to kad sam je tog ljeta
posjetila u njezinoj kui. Bio je to krupan, zdepast ovjek. Dok mi je prilazio,
vidjela sam da poinje plakati. Oi su mu ve bile crvene i nateene. Priao mi
je i spustio svoje putne torbe na tlo, a ja sam ga zagrlila dok je on plakao.
U njegovoj prisutnosti ipak sam se osjeala kao stranac. Meni je sve to ve
bilo poznato, ili su tako barem svi zamiljali. Bila sam silovana, prola sam
suenje i moje ime ve je bilo u novinama. Svi ostali za mene su bili samo
amateri. Pat, obitelj Rinehart njihov dotadanji ivot nije ih pripremio za ovo.
Gospodin Rinehart nije sa mnom bio ljubazan. Mojoj majci i meni
naposljetku je rekao da e oni sami sve preuzeti u svoje ruke. Majci je rekao da
njegova ki nije kao ja, da oni ne trebaju njezine savjete. Sve to Lili treba,
rekao je, jest da je ostavimo na miru.
198

Ali tog dana, prvo je plakao, a ja sam ga drala u naruju. Bolje od ikog
drugog, znala sam kroz to je prola njegova ki i koliko je za njega nemogue
ispraviti poinjeno. U tom trenutku, prije no to su se izmeu nas ugnijezdile
optube i meusobno udaljavanje, taj ovjek bio je slomljen. Moja pogreka bila
je u tome to nisam vidjela koliko sam i sama izgubljena. Ponaala sam se kako
sam mislila da se moram ponaati kao profesionalac.
U Marcovu stanu, ugledavi oca, Lila je ustala. Zagrlili su se, a ja sam
zatvorila vrata spavae sobe. Udaljila sam se od njih kako bi imali barem malo
privatnosti. U Marcovoj kuhinji u potkrovlju nalik na tunel popuila sam jednu
Marcovu cigaretu. U glavi sam prebrojavala i pakirala sve nae osobne
predmete, razmiljajui kojim u ih sve prijateljima dati na uvanje. Glavom mi
je svakog trenutka prolazilo milijun razliitih misli. Poskoila sam kad je u
sudoper skliznula liica.
Te veeri, gospodin Rinehart izveo nas je u restoran Crveni jastog. Bili smo
ondje Marc, ja, Pat i Lila. Bila je to veer pojedi-kampa-koliko-god-moe i on
nas je neprestance nutkao da jedemo. Pat je dao sve od sebe, ba kao i Marc,
koji je vie volio seuanske rezance i mahune. Ni Pat ni Marc nisu bili maomukarci u tradicionalnom smislu te rijei; zato je razgovor esto zapinjao. Oi
gospodina Rineharta bile su nateene i krvave. Ne sjeam se to sam govorila.
Osjeala sam se nelagodno. Slutila sam koliko Lila eli otii. Nisam htjela
predati je u ruke njezinim roditeljima. Pomislila sam na Mary Alicu koja mi je,
jutro poslije mog silovanja, isplela francusku pletenicu. Gotovo od samog
poetka, u zrakoplovnoj luci, osjeala sam da e ljudi, moda ak i njezini
roditelji, poeti iznositi razloge kojima e me pokuati onemoguiti da joj
pomognem. Bila sam predodreena za progonstvo. Znala sam to, ali i dalje
nisam odustajala. Toliko sam se grevito drala nje i elje da s njom prebrodim
ono to nam se objema dogodilo, da ju je moja prisutnost poela guiti.
Odvezli smo ih do aerodroma. Ne sjeam se jesam li se uope pozdravila s
njom. Ve sam razmiljala o tome da se odselim, razmiljala sam kako sauvati
ono to mi je preostalo.
Sve nae stvari, Liline i moje, iz stana sam preselila u samo dvadeset etiri sata.
Uinila sam to bez iije pomoi. Marc je imao predavanja. Nazvala sam Roberta
Dalyja, studenta koji je posjedovao kamion, i s njim sam se dogovorila da on
pokupi kutije u koje sam sloila sve nae stvari. Dala sam mu svoje pokustvo
rekla sam mu da moe uzeti to god eli. Pat se vukao uokolo.
Nitko, ini se, nije shvaao moju urbu. Usred pakiranja, toga dana, bila
sam u kuhinji i bokom sam zapela za kuhinjski stol. Mala, runo izraena alica
u obliku zeia koju mi je majka darovala poslije suenja, pala je na tlo i razbila
se. Pogledala sam je i zaplakala, no ubrzo sam prestala. Nisam imala vremena za
to. Nisam mogla dopustiti sebi da se veem za stvari. Bilo je to preopasno.
199

Rano ujutro, prvo sam ispraznila svoju sobu, a kako je Robert trebao doi
prije mraka, okrenula sam kvaku i otvorila vrata kako bih je posljednji put dobro
pogledala. Bila sam temeljita. No, na tlu, pokraj ormaria, pronala sam
fotografiju Stevea Shermana i mene snimljenu toga ljeta, na trijemu kue. Na
fotografiji smo bili sretni. Izgledala sam normalno. U ormaru sam zatim
pronala estitku za Valentinovo koju mi je poslao ranije te iste godine.
Fotografija i estitka bile su sad unitene ostaci mjesta zloina.
Trudila sam se biti kao svatko drugi. Potpuno sam se tome predala na
drugoj godini studija. No, to mi nije bilo sueno. To sam sad poela uviati.
inilo se da sam roena da bi me silovanje proganjalo, pa sam tako i poela
ivjeti.
Uzela sam fotografiju i estitku i posljednji put sam zalupila vratima svoje
sobe. Drei ih u rukama, povukla sam se u kuhinju. Zaula sam buku u
susjednoj sobi. Zbog sobe koju sam ispraznila, zvukovi su sad jae odjekivali.
Poskoila sam
Zdravo? zauo se glas.
Pat? otila sam do druge sobe. On je donio zelenu vreicu za otpatke
kako bi pokupio svoju odjeu.
Zato plae? pitao me.
Nisam ni znala da plaem, ali im me to upitao, postala sam svjesna da su
mi obrazi mokri.
Zar ne smijem plakati? pitala sam.
Pa, smije, samo...
Samo to?
Samo sam mislio da te to nee suvie potresti.
Viui, izgovorila sam mu uasne stvari. Nikad nismo bili najbolji
prijatelji, a poslije toga neemo vie biti ni poznanici.
Pojavio se Robert Daly. Bio je to kran momak. Takvog ga se i sad sjeam.
Osjeali smo jednaku naklonost prema iskrenom kriticizmu na naem
knjievnom seminaru, a gajili smo isto tovanje prema Tobiasu Wolffu i
Raymondu Carveru. Ni Robert i ja nismo bili bliski, ali on mi je pomogao.
Plakala sam pred njim i nije mu bilo drago kad sam se poela ispriavati. Uzeo
je moju stolicu za ljuljanje i kau na rasklapanje, te jo nekoliko sitnica. Poslije
nekoliko godina, kad je postalo oigledno da nikad neu doi po njih, poeo mi
je slati razglednice kako bi me izvijestio da je moje pokustvo u dobru stanju i
da bi volio da sam tamo.
Promijenila sam se, a da toga jo nisam bila svjesna.
Na Dan zahvalnosti otila sam kui. Steve Sherman doao je iz New
Jerseyja kako bi jedno vrijeme proveo sa mnom. On je prvo bio Lilin prijatelj, a
200

zatim je bio i moj deko, a sama pomisao da smo obje bile silovane potpuno ga
je shrvala. Rekao mi je da je za Lilu doznao dok je bio pod tuem. Njegov cimer
uao je u kupaonicu da mu prenese tu vijest. Pogledao je dolje, prema penisu, i
obuzela ga je neopisiva mrnja prema sebi samome, znajui da je upravo to
njegovim prijateljicama donijelo toliko nasilja. Htio je pomoi. K sebi je uzeo
ostatak mojih stvari, a ja sam spavala u njegovoj slobodnoj spavaoj sobi. Kad
se, dva tjedna poslije silovanja, Lila vratila da polae diplomski ispit, prespavala
je u njegovoj kui. On mi je pravio drutvo i dragovoljno igrao ulogu mog
tjelesnog uvara, pratio me kui s posla ili s predavanja.
Podjela do koje je dolo bila je neizbjena, pretpostavljam. Ljudi su se
osjeali duni stati na neiju stranu. Poelo je to jo one noi kad je Lila
silovana, kad mi je policija onako otvoreno prila. Liline prijateljice poele su
me izbjegavati, okretati glavu kad bi me susrele na ulici. Veer prije diplomskog
ispita, policija je dola u Steveovu kuu kako bi obavili prepoznavanje s pomou
fotografija. Bila sam u sobi s Lilom i dvojicom policajaca. Preko stola su rairili
male fotografije veliine onih za osobne dokumente. Gledala sam ih preko
Lilina ramena.
Kladim se da ti prepoznaje jednog od ovih rekao mi je policajac u
odori.
U gomili sloenih fotografija bila je i Madisonova, ba kao i fotografija
njegova prijatelja, Leona Baxtera. Bila sam toliko bijesna da nisam mogla
govoriti.
Je li to onaj koji te silovao? pitala je Lila. Sjedila je za stolom, ispred
mene. Nisam joj vidjela lice.
Izala sam iz sobe. Bilo mi je muka. Steve je pruio ruke i zgrabio me za
ramena.
to je?
Meu sloenim fotografijama je i Madisonova rekla sam.
Ali, on je jo uvijek u zatvoru, zar ne?
Da, mislim da jest nisam se sjetila pitati.
U zatvoru Attici rekao je jedan od policajaca u odori.
Tragati za njezinim silovateljem pa ugledati njega, to je posve pogreno
postavljeno rekla sam Steveu. Nije poteno.
Vrata su se otvorila. Lila je iz sobe izala za policajcem koji je u rukama
nosio kuvertu s fotografijama.
Obavili smo svoje rekao je policajac.
Jesi li ga vidjela? pitala sam Lilu.
Vidjela je neto rekao je policajac. Nije bio zadovoljan.
Ovdje prestajem. Ne elim nastaviti istragu rekla je Lila.
Molim?
201

 Bilo je zadovoljstvo vidjeti te, Alice rekao je policajac. Rukovala

sam se s njim. I s njegovim partnerom.
Otili su i ja sam pogledala Lilu. Moje pitanje jamano je bilo oigledno.
To je za mene previe rekla je Lila. elim ponovo ivjeti kao
prije. Gledala sam kako se to na tebi odrazilo.
Ali, ja sam pobijedila rekla sam u nevjerici.
elim samo da se sve ovo okona rekla je. Ovako e sve biti
gotovo.
Ne smije eljeti takvo to rekla sam.
Ali osjetila sam da eli. Poloila je diplomski i vratila se kui gdje je ostala
sve do poslije Boia. Planirale smo zajedno stanovati u smjetaju za studente
postdiplomskog studija. Njezina obitelj odluila je unajmiti joj automobil, jer to
je za nju bio jedini nain da putuje do kampusa. To, ili autobus koji je bio moje
prijevozno sredstvo.
Nikad neu doznati to je policija Lili rekla u onoj sobi, kao ni je li meu
predoenim fotografijama prepoznala svog silovatelja. Tad nisam mogla shvatiti
njezinu odluku da obustavi istragu, premda sam mislila da jesam. Policija je
imala teoriju da je Lila moda silovana iz osvete. Ta teorija temeljila se na
nekoliko injenica. Madison, premda u zatvoru, imao je prijatelje. Izreena mu
je maksimalna kazna i u zatvoru e provesti najmanje osam godina. Silovatelj je
znao moje ime. Silovao ju je na mom krevetu. Za vrijeme silovanja pitao je za
mene. Poznavao je moj dnevni raspored i znao je da radim kao konobarica u
Cosmosu. Sve to moglo je biti dokaz za povezanost s Madisonom. A moda je
poinitelj prethodno samo budno motrio svoju rtvu kako bi je uhvatio nasamo.
I dalje se trudim vjerovati da je dio uasa tog zloina samo okrutna podudarnost.
Urota mi se ini odve nategnuto.
Lila nije htjela znati za to. Htjela je pobjei od svega.
Policija je razgovarala s mojim prijateljima. Doli su u Cosmos i
razgovarali s vlasnikom i ovjekom koji je u izlogu mijesio tijesto za pizzu. No,
u meuvremenu su se dogodila jo neka silovanja koja su podsjeala na Lilino
silovanje. Lila nije eljela nastaviti istragu, a svaka povezanost sa mnom bila je
nevana. Nisu imali svjedoka, a bez svjedoka nema ni sluaja. Policija je
obustavila istragu. Lila je otila kui i ondje je ostala do sijenja. Predala mi je
kopiju svoga rasporeda. Njezine profesore izvijestila sam da nee pristupiti
zavrnim ispitima. Nazvala sam njezine prijateljice.
ivot mi se vratio u koloteinu i tad je zapoeo moj pad.
Otila sam kui za Boi.
Moja sestra bila je deprimirana. Imala je diplomu i dobila je Fulbrightovu
stipendiju, ali sad je stanovala kod kue s roditeljima i radila je u trgovini
vrtlarskih potreptina. Njezin magisterij iz arapskog jezika nije prerastao u
202

posao kojem se nadala. Otila sam u njezinu sobu da je raspoloim. U jednom

trenutku mi je rekla:
Alice, ti jednostavno ne moe shvatiti, tebi sve polazi za rukom.
To me je zapeklo i bila sam u nevjerici. Izmeu nas podigao se zid.
Iskljuila sam je iz svog svijeta.
Imala sam none more koje su mi se tad inile stvarnijima no ikad prije.
Moji sporadini dnevniki zapisi iz te godine puni su njihovih opisa. Slika koja
mi se neprestance vraala bio je prizor iz dokumentarnog filma o holokaustu. Na
tlu lei pedeset ili ezdeset mravih i kao kreda bijelih leeva. Bez odjee su.
Scena prikazuje buldoer koji ih kotrlja do duboke, otvorene rake, u koju tijela
padaju kao isprepletena gomila. Lica, usta, lubanje s duboko usaenim oima,
mislima koje su tim ljudima omoguile da tako dugo preive. A zatim sljedee:
tama, smrt, prljavtina, i pomisao da se netko ondje moda jo uvijek bori, da
pokuava preivjeti.
Probudila bih se oblivena hladnim znojem. Ponekad bih vritala. Okrenula
bih se i legla licem okrenuta zidu. Uslijedio bi sljedei korak svjesno bih se
trudila razmrsiti klupko svoje gotovo neizbjene smrti. Silovatelj je u kui.
Uspinje se stubama. Instinktivno zna na koju stubu ne smije stati jer e
zakripati. ulja se hodnikom. Kroz prozor puhne povjetarac. Nitko ne bi ni
pomislio da su ostali budni u svojim sobama. Blag miris druge osobe, nekog
drugog prisutnog u kui, dopro bi do njih, ali to ih ne bi uzbudilo vie od tihog
uma na koji se nitko ne obazire, samo ja koja znam da e se neto dogoditi. Tad
bih osjetila da se otvaraju vrata moje sobe, osjetila bih neiju prisutnost u sobi,
zrak koji se zbija kako bi nainio mjesto zapremnini ljudskog tijela. S druge
strane, u blizini mog zida, netko udie moj zrak, krade mi kisik. Disanje mi
postaje plitko i samoj sebi tad obeavam uinit u sve to taj ovjek bude od
mene traio. Moe me silovati, sasjei me, otkinuti mi prste. Moe me oslijepiti
ili osakatiti. to god poeli. elim samo ostati iva.
Odluna, prikupila bih snagu. Zato je toliko ekao? Polako bih se vrtjela
po mraku. Ondje gdje je u mojoj mati onako ivo stajao mukarac, bila su samo
vrata mog ormara. To je bilo sve. Zatim bih upalila svjetlo i provjerila itavu
kuu, ila bih od vrata do vrata i provjeravala, uvjerena da e s druge strane biti
upravo on, da e stajati i smijati mi se. Jednom ili dvaput, bukom sam probudila
majku.
Alice? zazvala je.
Da, mama rekla sam. Ja sam.
Vrati se u krevet!
Hou rekla sam. Samo traim neto da prigrizem.
Po povratku u svoju sobu, trudila sam se itati. Ne gledati u ormar, ne
pogledavati prema vratima.
203

Nikad se nisam pitala to mi se to dogaa. Sve mi se doimalo normalno.

Nita i nitko nije na sigurnom. Moj ivot razlikuje se od ivota ostalih ljudi;
posve je prirodno to se ponaam drukije.
* * *
Poslije Boia, u Syracusi, Lila i ja trudile smo se preko svega prijei. Htjela
sam joj pomoi, ali i ja sam trebala nju. Vjerovala sam da razgovor pomae.
Kako bih u veernjim satima mogla biti s njom, dala sam otkaz u Cosmosu. Bilo
je to jednostavno nisu ni htjeli da se vratim. Kad sam ga otila pitati za
dnevne smjene, vlasnik je bio suzdran i drao se na odstojanju. ovjek koji je
mijesio tijesto za pizze pristupio mi je nakon to se vlasnik udaljio.
Zar ti nije jasno? rekao je. Policija se ovdje motala i postavljala
pitanja. Ne elimo te ovdje.
Izala sam u suzama i zaslijepljena sam naletjela na nekog.
Pazi kuda ide rekao mi je taj ovjek.
Padao je snijeg. Napustila sam urednitvo Reviewa. Autobus koji je vozio
do etvrti u kojoj smo Lila i ja stanovale esto se kvario. Tess je bila na odmoru.
Prestala sam odlaziti na knjievne veeri. Jedne veeri, kui sam dola neto
kasnije no obino ve je pao mrak i Steve me ekao na ulazu.
Gdje si? pitao me. Njegov glas bio je bijesan, optuilaki.
Ponestalo nam je hrane rekla sam.
Lila mi je telefonirala zato to je bila preplaena. Htjela je da netko bude
uz nju.
Hvala ti to si doao rekla sam. U ruci sam drala vreicu sa
ivenim namirnicama, a vani je bilo hladno.
Trebala si biti ovdje.
Ula sam unutra skrivajui suze.
Kad je Lila rekla da tako ne ide, da joj se ne svia stan, da na nekoliko
tjedana odlazi kui i da e se po povratku preseliti k Moni, prijateljici koju je
nedavno upoznala, doivjela sam jednu vrstu oka. Mislila sam da emo zajedno
sve prebroditi. Kao klonovi.
Ovako jednostavno ne ide, Alice rekla je. Ne mogu o tome
razgovarati kako ti od mene oekuje, i ovdje se osjeam izolirana.
Steve i Marc jedini su nas redovito posjeivali. Obojica, skrupulozno
izbjegavajui jedan drugog, bili su vie no voljni igrati ulogu tjelesnih uvara.
No oni su bili moji prijatelji tonije, moji deki i Lila je to dobro znala.
Bili su tu prvenstveno radi mene, da mi pomognu da ja njoj pomognem. eljela
se odijeliti. Sad mi je to jasno. Tad sam se osjeala izdana. Zajedno smo
pregledale zbirku audio-vrpca i ostale stvari koje su bile nae zajednika
204

imovina to smo je prikupile u dvije godine zajednikog ivota. Ja sam plakala i

doputala joj da uzme sve to eli ponijeti. Dala sam joj i ono to nije traila.
Ostavila sam iza sebe stvari kako bih ostavila trag. Mogu li se ikad vratiti tamo
gdje sam bila? Gdje je, i to je, to? Djevica? Studentica prve godine fakulteta?
Osamnaestogodinjakinja?
Ponekad me misliti ni na to boli vie od Liline odluke da prestane sa
mnom razgovarati. Bilo je to totalni mrak. Nije mi se javljala na telefon kad sam
konano od njezine prijateljice uspjela dobiti njezin novi telefonski broj. Na
ulici bi prola pokraj mene a da mi se ne bi obratila. Zazvala bih je imenom.
Nije odgovarala. Preprijeila bih joj se na putu, ona bi me zaobila. Kad bi bila s
prijateljicom, uistinu bi me gledale pogledima u kojima je gorjela mrnja
koju nisam mogla shvatiti, ali uoiti sam mogla.
Preselila sam se k Marcu. Za etiri mjeseca trebala sam diplomirati. Njegov
stan naputala sam samo kad bih odlazila na predavanja. Posvuda me vozio, bio
je moj dragovoljni voza, ali uglavnom se drao podalje od mene. Do kasno u
no ostajao bi u arhitektonskom ateljeu; ponekad bi ondje i prespavao. Kad bi
bio kod kue, molila bih ga da oslune udne zvukove, da provjeri brave na
vratima, ili da me jednostavno zagrli.
Tjedan dana prije diplomskog, ponovo sam susrela Lilu. Bila sam sa
Steveom Shermanom, u studentskom trgovakom sreditu u Ulici Marshall. Ona
me ugledala, ja sam ugledala nju, a ipak je prola mimo mene.
Ne mogu vjerovati rekla sam Steveu. Za tjedan dana emo
diplomirati, a ona jo uvijek ne eli razgovarati sa mnom.
eli li ti razgovarati s njom?
Da, ali me je strah. Ne znam to bih joj rekla.
Odluili smo da e Steve ostati gdje jest, a da u ja uokolo kruiti u
suprotnom smjeru.
Naletjela sam na nju.
Lila rekla sam.
Nije se doimala iznenaeno.
Pitala sam se hoe li pokuati razgovarati sa mnom.
Zato ne eli razgovarati sa mnom?
Mi smo razliite, Alice rekla je. Oprosti ako sam te povrijedila, ali
ja samo elim nastaviti ivjeti.
Ali, bile smo klonovi.
To smo samo tako govorile.
Nikad ni s kim nisam bila tako bliska.
Ima Marca i Stevea. Zar ti to nije dovoljno?

205

Nekako smo okonale taj razgovor i jedna drugoj poeljele sreu na

diplomskome. Rekla sam joj da Steve i ja idemo u oblinji restoran na kolae.
Rekla sam joj da nam se moe pridruiti ako eli.
Moda se vidimo tamo rekla je i otila.
Utrala sam u knjiaru ispred koje smo stajale i kupila sam joj knjigu
Tessinih pjesama, Upute dvojniku. Unutra sam joj napisala neto ega se vie
tono ne sjeam. Bilo je to neto sentimentalno, neto izravno iz srca. Napisala
sam da u uvijek biti tu ako me zatreba, da me samo treba pozvati.
Doista smo je ponovo susreli u kafiu. Bila je pripita i pokraj nje je stajao
mladi za kojeg sam znala da je u njega zatreskana. Nije htjela sjesti s nama, ve
je stajala pokraj naeg stola i razgovarala o seksu. Rekla mi je da je poela
koristiti dijafragmu i da joj to odgovara, da je seks odlian. Bila sam samo
sluateljica, a ne prijateljica niti tko blizak. Bila je odvie zaokupljena onim to
sam inila i ja trudila se svima pokazati da je dobro. Zaboravila sam joj dati
knjigu. Otili su.
Na putu do kue, Steve i ja proli smo pokraj jo jednog pomodnog
studentskog okupljalita. Ugledala sam Lilu kako ondje sjedi okruena gomilom
ljudi koje nisam poznavala. Rekla sam Steveu da me prieka, a ja sam unutra
utrala s knjigom. Ljudi za stolom pogledali su me.
Ovo je za tebe rekla sam pruajui joj knjigu. To je knjiga.
Njezini prijatelji nasmijali su se zato to je bilo oigledno da je u pitanju
knjiga.
Hvala rekla je Lila.
Stigla je konobarica da primi narudbe. Momak u kojeg je Lila bila
zatreskana zurio je u mene.
Neto sam ti napisala unutra rekla sam.
I dok su njezini prijatelji naruivali pie, ona me pogledala. Pomislila sam
da e se saaliti nada mnom.
Proitat u kasnije, hvala ti. Ovo mi izgleda da je dobra knjiga.
Nikad vie nisam vidjela Lilu.
Nisam prisustvovala promociji. Nisam se mogla ni zamisliti ondje, da se
pokuavam prepustiti slavlju, gledati Lilu i njezine prijatelje. Marc je radio na
nekom projektu. Njemu kola jo nije bila zavrila. Steve je bio na promociji.
Ba kao i Mary Alice. Roditeljima sam rekla da samo elim pobjei iz Syracuse.
Sloili su se.
to prije, to bolje rekli su.
Ostatak svojih stvari spakirala sam u unajmljeni automobil srebrne boje.
Bio je to Chrysler New Yorker; manjih automobila vie nisu imali u voznom
parku. Tim sam se brodom odvezla do Paolija, znajui da e automobil sam po
sebi kod mojih roditelja izazvati smijeh.
206

Sa Syracusom je bilo svreno. Hvala Bogu, mislila sam. Na jesen sam

planirala otii na Sveuilite u Houstonu. Ondje sam trebala pripremati
magisterij iz poezije. Ljeto u provesti pokuavajui ponovo pronai samu sebe.
Nikad nisam vidjela Huston, nikad nisam bila junije od Tennesseeja, ali ondje
e sve biti drukije. Silovanje me nee slijediti u stopu.

207

POSLJEDICE
ohn je udarac u lice zadobio jedne noi, negdje u jesen 1990. Stajala sam
ispred De Robertisa, u Prvoj Aveniji, i ekala da se John vrati s jeftinim
heroinom koji smo oboje umrkavali. Imali smo rutinu. Uvijek smo govorili
da u, ako se predugo zadri, viui krenuti za njim. Bio je prilino maglovit
plan koji nam je skretao pozornost sa injenice da bi se moglo dogoditi neto
ime neemo moi gospodariti. Te noi, vani je bilo hladno. Ali svi ti dani zbili
su se u jednolinu masu. Ta no obiljeila je meutim sve ostale.
Godinu dana ranije, objavila sam tekst u The New York Times Magazineu.
Bila je to pripovijest u prvom licu koja je govorila o mom silovanju. U tekstu
sam ljude preklinjala da govore o silovanjima i da sluaju to im imaju rei rtve
koje o tome ele govoriti. Primila sam gomilu pisama. Proslavila sam to
vreicom heroina po etrdeset centa s grkim dekom koji mi je neko bio
student. Zatim me kontaktirala Oprah, nakon to je proitala lanak. Nastupila
sam u njezinoj emisiji. Bila sam primjer rtve koja se napadau suprotstavila.
Bila je ondje jo jedna ena koja se, po svemu sudei, nije opirala. Kao i Lila, ni
Michelle na sebi nije imala vidljivih oiljaka. Ali sumnjam da se Michelle kui
vratila da bi mrkala heroin.
Nikad nisam zavrila postdiplomski studij u Houstonu. Nije mi se sviao taj
grad, ili, da budem iskrena, nisam bila stvorena za taj grad. Spavala sam s
desetobojcem i sa enom, od jednog momka kupovala sam travu, a opijala se sa
studentom koji je takoer odustao od kolovanja visok mukarac iz
Wyominga i ponekad, dok bi me desetobojac drao, ili dok bi me mukarac
iz Wyominga promatrao zavaljen u naslonja, plakala bih obuzeta histerinim
napadajima koje nitko nije shvaao, a najmanje ja sama. Mislila sam da je za to
kriv Houston. Mislila sam da je u pitanju vrua klima s previe insekata, gdje
ene nose previe volana i ukrasa.
Preselila sam se u New York, gdje sam za nisku stanarinu stanovala u
naselju na raskriju Desete ulice i Avenije C, nastanjenom etnikim manjinama.
Moja cimerica, Zulma, bila je Portorikanka koja je u tom stanu podigla obitelj.
Iznajmljivala je sobe koje su ostale prazne. I ona je voljela piti.
Radila sam kao hostesa u sreditu grada, u restoranu koji se zvao La
Fondue, sve dok (poslije susreta s pijanim ovjekom u baru King Tuts Wawa
Hut) nisam zavrila na uiteljskom mjestu na koledu Hunter. Bila sam
asistentica. Nisam imala zadovoljavajuu strunu spremu i imala sam samo
godinu dana radnog iskustva (u Houstonu sam radila kao asistentica), ali
komisija za zapoljavanje bila je oajna, a u mom ivotopisu prepoznali su neka
imena: Tess Gallagher, Raymond Carver. Tijekom razgovora, trebalo mi je
208

petnaest minuta da se sjetim rijei dizertacija, pojma kao to je dizertacijska

reenica to je temelj svakog knjievnog kolegija. Kad je predsjednik
komisije nazvao i kad mi je Zulma u ruke predala telefonsku slualicu, bila sam
vie no iznenaena rezultatom onoga to sam tad smatrala sluajnou
povezanom s opijanjem.
A moji studenti pretvorili su se u ljude koji su me odravali na ivotu.
Mogla sam se izgubiti u njihovim ivotima. Bili su to doseljenici, pripadnici
etnikih manjina, gradska djeca, bive kuanice, radnici, bivi ovisnici i
samohrani roditelji. Njihove prie ispunjavale su mi dane, a njihovi problemi
oko asimilacije odvlaili su mi misli u veernjim satima. U njihovo drutvo
uklopila sam se kao ni u jedno drugo poslije silovanja. Moja pria doimala se
blijedo u usporedbi s njihovim priama. Hodati preko mrtvih tijela svojih
sugraana kako bi se pobjeglo iz Kambode. Gledati kako ti brat stoji ispred
streljakog voda. Bez iije pomoi podizati hendikepirano dijete od konobarske
plae. A bilo je i sluajeva silovanja. Dvije djevojice usvojio je bio sveenik
kako bi se na njima mogao seksualno iivljavati. Djevojka koja je silovana u
stanu drugog studenta, a kojoj policija nije vjerovala. Bila je tu i militantna,
istetovirana lezbijka koja je u mom uredu briznula u pla kad mi je priala o
grupnom silovanju.
Mislim da su mi svoje prie ispriali zato to im nikad nisam postavljala
pitanja, zato to sam im beskrajno vjerovala. A mislili su i da sam savrena. Bilo
je i oigledno da sam bjelkinja, pripadnica srednjeg stalea. Profesorica na
fakultetu. Nikad mi se nita nije dogodilo. Previe sam udjela pomoi im i
utjeiti ih da bi se sve svelo na jednosmjernu komunikaciju. Sluala sam ih kao
pipniarka u baru, a kao i pipniarku, moj poloaj drao me na pristojnoj
udaljenosti. Bila sam uho, a tragine ivotne prie mojih studenata za mene su
bile lijek. No, poela sam razvijati jedan vid otpornosti na njih. U trenutku kad
sam napisala tekst za The New York Times, bila sam spremna progovoriti. Neki
studenti su ga proitali. Bili su zaprepateni. Zatim je na red dola Oprah. Ondje
me vidio znatno vei broj studenata, vidjeli su kako njihova profesorica
engleskog jezika javno govori o svom silovanju. U nekoliko sljedeih tjedana,
na ulici sam susretala svoje bive studente.
Bravo! govorili bi. Nikad ne bih mislio da ste vi, znate ve to...
Znala sam na to misle. Bila sam bjelkinja. Odrasla sam u predgrau. Zato
to bi bez mog imena pria bila samo fikcija, a ne injenica.
Voljela sam heroin. Alkohol je imao svojih mana jedna od osnovnih bila je
koliina koja mi je bila potrebna da dosegnem blaenstvo zaborava osim
toga, nisam voljela njegov okus, a ni ono to sam ve imala priliku vidjeti
probala ga je moja majka. Od kokaina mi je bilo muka. Na podu kluba po imenu
Pyramid jednom su me uhvatiti grevi od kojih kao da sam bila oduzeta.
Rastafarijanci i bijele djevojke plesali su oko mog sklupanog tijela. To iskustvo
209

ponovila sam jo nekoliko puta, samo da provjerim kako e mi biti. Ekstazy,

gljive i LSD? Tko bi jo htio popraviti raspoloenje? Moj cilj bio je unititi ga.
Zatjecala sam se na neobinim mjestima. Na naputenim gradilitima, u
sporednim uliicama i u Ateni. Jedne noi, osvijestila sam se u malom kafiu u
Grkoj. Ispred mene, na tanjuru, bila je srebrnasta riba. Dva mukarca kruhom
su s tanjura skupljali ulje. Otili smo do kue na vrhu brijega. ula sam kako
netko spominje ime mog grkog prijatelja, ali njega tu nije bilo. Puili smo crnu
smolu, a zatim smo ponovo izali. Jedan od one dvojice nestao je, a onaj drugi je
htio spavati sa mnom. Vidio me na amerikoj televiziji.
U istoj kui, samo s drugim ljudima koji su galamili u stranjem dijelu,
odjenula sam neiju jaknu zato to mi je bilo hladno. U njezinu depu bila je
iskoritena igla. Ubola sam se na nju. Na trenutak sam se uplaila, pomislila sam
na sidu, a zatim sam nastavila initi ono u emu sam postala izvrsna: srljati
glavom kroza zid. Bilo je to u Grkoj. to sam mogla riskirati?
Trideset dana kasnije, vratila sam se kui. Napisala sam putopisnu
reportau za The New York Times, koja je objavljena u proljee kako bi itatelji
imali vremena isplanirati ljetovanje. U meuvremenu, ponovo sam otila u
Europu s jo jednim bivim studentom, Johnom. On i jedan njegov prijatelj,
preko roaka tog prijatelja, nabavili su jeftine karte za Amsterdam. Sjeli smo u
noni vlak za Berlin, bili smo toliko drogirani da smo lebdjeli kao zmajevi.
Ruio se zid. Ve je prola pono kad smo doli do betonske pregrade koja je
Zapad dijelila od Istoka. John i Kippy prionuli su na posao. Posudili su pijuk od
skupine euforinih i bunih Nijemaca. Drala sam se podalje od njih. Nije to
bila moja zemlja i bila sam jedina ena u gomili mukaraca. Priao mi je jedan
Nijemac koji mi je ponudio cigaretu i bocu pia, neto mi rekao i zgrabio me za
stranjicu. Pokraj samog zida, istononjemaki graniar zurio je u tlo.
Neto poslije toga, u New Yorku, John je zadobio udarac u lice. Sjeam se
da sam ga vidjela kako dolazi iza ugla. Nije ga bilo due no obino. Vidjela sam
da je bez naoala i da mu nos krvari. Bio je uzrujan.
Ima li ga? pitala sam.
Klimnuo je glavom. Nije govorio. Poeli smo hodati.
Dobio sam udarac.
To me je, ba kao i igla u Ateni, uplailo. Postavljalo se pitanje: koliko se
situacija jo mora pogorati? Nisam htjela da se John vie sam nosi s tim, i to
sam mu naglasila. Trudio se ne initi to, ali ponekad, kad bismo bili oajni, ipak
bi otiao.
Postalo je jo gore, u proljee 1991., odmah nakon to sam se uselila u stan
u Sedmoj ulici, neto je puklo. Neto nije bilo u redu, a ja nisam znala to.
Leala sam u krevetu. Ponovo sam jela kako nisam jo od fakulteta, i odijevala
stare, flanelske spavaice. Kutije od selidbe ostale su neraspakirane. John je
imao luako radno vrijeme. Poeo se nelagodno osjeati u mojoj blizini. Kad bi
210

svratio, slala bih ga da mi kupi kekse. Poela sam dobivati na teini. Prestala
sam se brinuti o tome kako izgledam ili koliko brzo hodam do kluba. Htjela sam
biti bolja, ali nisam znala kako.
Prijatelj kojeg nisam bila vidjela jo od tinejderskih dana, telefonirao mi je
da me izvijesti da sam citirana u nekoj knjizi. Taj prijatelj postao je lijenik i
radio je u Bostonu. Moj tekst iz The New York Timesa citiranje u knjizi
doktorice Judith Lewis Herman Trauma i oporavak. To me je nasmijalo. I sama
sam htjela napisati knjigu, ali nikako nisam uspijevala u toj nakani. A sad,
gotovo deset godina nakon to je Lila silovana, moje se ime pojavilo u fusnoti
neije tue knjige! Poeljela sam kupiti je, ali bila je to knjiga tvrdog uveza
preskupa osim toga, mislila sam da je sve to iza mene.
Sljedeih est mjeseci John i ja prestali smo se viati, poela sam odlaziti u
teretanu i pronala sam psihijatra. John se nastavio drogirati. Dio mene toliko ga
je i dalje elio uza se da sam se poniavala. Proklinjala sam ga. Drugi dio mene
znao je da se ubija. Prva avenija postala je linija preko koje nisam htjela prijei.
Osjeala sam da je utjecaj mog starog kvarta prejak da bih mu se oduprla, te kad
mi se ukazala prilika da dva mjeseca provedem u Kaliforniji, u ruralnoj
umjetnikoj koloniji, odmah sam pristala.
Umjetnika kolonija Dorland Mountain, smjetena u ruralnoj Kaliforniji
siromanih seljaka, rustikalna je po svaijim standardima. Kolibe su graene od
graevinskih blokova i perploe. Nema struje. Raspolae skromnim
financijskim sredstvima.
Kad sam dola, u susret mi je doao ovjek imenom Robert Willis. Bob.
Bio je u ranim sedamdesetima. Bio je u jakni Stetson s futerom, trapericama
Wranglers i jeans koulji. Imao je srebrnu kosu i modre oi, dranje mu je bilo
viteko, ali nije bio sklon razgovoru.
Upalio mi je propansku svjetiljku, sutradan je doao provjeriti kako sam i
odvezao me u grad da kupim hranu. Dugo je ve boravio tu, doekao je i ispratio
brojne ljude. Koliko god udno bilo, postali smo prijatelji. Priala sam mu o
New Yorku, a on je meni priao o Francuskoj. Pola godine proveo je ondje, u
slinoj ustanovi, na farmi s konjima. Naposljetku, kad je pao mrak, u njegovoj
kolibi, uz svjetlost propanske svjetiljke ispriala sam mu o svom i Lilinu
silovanju. Samo je sluao, izgovorio je tek nekoliko rijei. Jamano te je
boljelo. Preko nekih stvari ovjek nikada ne moe prijei.
Ispriao mi je kako je u Drugom svjetskom ratu sluio u pjeatvu, i kako
je izgubio sve svoje prijatelje. Mnogo godina kasnije, u zimu 1993., u
Francuskoj, zurio je kroz prozor u stablo.
Ne znam to mi je bilo rekao je. Stotinu puta sam kroz prozor ve
vidio to stablo, ali tad sam poeo ridati kao malo dijete. Kleao sam i ridao, da
ne povjeruje. Osjeao sam se glupo, ali nisam mogao prestati. Dok sam tako
plakao, iznenada sam shvatio da nikad nisam oplakao svoje prijatelje. Svi su
pokopani na groblju u Italiji, pokraj stabla kao to je ovo, tako daleko!
211

Jednostavno sam pukao. Tko bi rekao da stvari koje su se tako davno dogodile
mogu imati toliku mo?
Prije no to u otii, posljednji put smo zajedno veerali. Pripravio je ono to je
nazivao vojnikim povrem kukuruz i rajice iz konzerve podgrijani na vatri
i slanina. Pili smo jeftino vino, nevjerojatno jeftino.
Na danjem svjetlu Dorland se doimao sablasno. Nou je bilo mrano kao u
tunelu, samo su kerozinske i propanske svjetiljke obasjavale brijeg tokastom
svjetlou. Poslije veere, dok smo sjedili na trijemu njegove kolibe, ugledali
smo ono za to je Bob pretpostavljao da su prednja svjetla kamiona na pranoj
cesti koja vodi do autoputa.
ini se da imamo gosta rekao je Bob.
No, svjetla kamiona su se ugasila. Nismo uli nikakvo kretanje.
ekaj ovdje rekao je. Idem provjeriti.
Otiao je u stranji dio kolibe i uzeo puku koju je ondje skrivao od
osjetljivih liberalnih umjetnika iz kolonije, kao i od lanova Upravnog odbora
Dorlanda.
Proi u kroz grmlje i prii cesti apnuo je.
A ja u ugasiti svjetlo.
Posve mirna, stajala sam na trijemu. Napeto sam oslukivala bilo kakav
zvuk, ljunak koji prti pod automobilskim gumama, pucketanje granica, bilo
to. Zamislila sam da je ovjek iz kamiona ranio ili ubio Boba, i kako sad kree
prema kolibi. Ali Bobu sam obeala da se neu maknuti.
Trenutak kasnije, s drugog kraja kolibe, zaula sam ukanje lia. Ukoila
sam se.
Ja sam iz mraka je dopro Bobov apat. Miruj!
Motrili smo cestu. Vie nismo vidjeli svjetla kamiona. Bob je naposljetku
izaao iz ikare sa Shadyjem, svojim vjernim vujim malamutom, pa smo
ponovo upalili propansku svjetiljku. Oboje smo bili napeti, desetak puta
prepriavali smo taj dogaaj, iznosili svoja vienja, razgovarali o opasnosti i o
tome kako je osjetiti. Bili smo zahvalni ratu i silovanju to su nam podarili ono
to drugi nemaju: esto ulo koje se ukljuuje kad opasnost osjetimo u blizini
nas ili onih koje volimo.
Vratila sam se u New York, ali ne i u East Village. S dekom sam se
preselila u 106. ulicu, izmeu Manhattana i Columbusa.
U deset godina, roditelji su me dva puta posjetili. Majka je zastala nasred
mog stana i rekla:
Samo mi nemoj rei da ostatak ivota namjerava provesti ovako?
Govorila je o nekretninama i veliinama stanova, ali to su bile samo rijei
koje su za mene imale drukije znaenje.
212

Te jeseni prestala sam uzimati heroin. Morala sam se dobrano potruditi da

oteam sebi pristup heroinu, ba kao to sam se morala potruditi i sa svim
drugim. Ponovo sam pila i puila, ali to su inili svi. Zatim sam kupila knjigu
doktorice Herman. Pojavila se u knjiarama. Zakljuila sam da bih morala
posjedovati i uvati svaki pisani tekst u kojem se spominje moje ime.
Doktorica Herman odluila je moju reenicu staviti na poetak poglavlja
pod naslovom Prekid veze. Reenica je glasila: Kad sam silovana, izgubila
sam nevinost i gotovo sam izgubila ivot. Tad sam takoer odbacila odreene
pretpostavke koje sam imala o nainu kako svijet funkcionira, kao i uvjerenje da
je siguran. Moja reenica pojavljuje se na pedeset prvoj stranici knjige od tristo
stranica. U knjiari, prije no to u je kupiti, jo jednom sam proitala tu
reenicu i svoje ime. Nije mi bila jasna, sve dok je nisam poela itati na putu
kui, vozei se podzemnom eljeznicom. U knjizi pod naslovom Trauma i
oporavak, moja se reenica nalazila u prvoj polovici knjige. Odluila sam da
knjigu neu samo sauvati kao podsjetnik, ve da u je i proitati.
Oni nemaju normalnu polaznu vrijednost razine stanja pripravnosti, ve
oputenu pozornost. Umjesto toga, imaju podignutu polaznu vrijednost
uzbuenosti njihova tijela neprestano su u stanju pripravnosti pred opasnou.
Takoer su skloni ekstremnim stanjima straha na neoekivane podraaje...
Ljudima s posttraumatskim stresnim poremeajem potrebno je vie vremena da
zaspu, osjetljiviji su na buku, a po noi bude se ee od obinih ljudi. ini se da
traumatski dogaaji mijenjaju svojstva ovjekova ivanog sustava.

Pasusima poput ovog zapoelo je moje grevito itanje: itala sam o sebi samoj.
itala sam i o ratnim veteranima. Na alost, mozak mi je ponovo prokuhao.
Tjedan dana provela sam u sredinjoj itaonici newyorke Gradske knjinice,
smiljajui pripovijetku koja e PTSP iskoristiti kao veliku sponu to e
povezati mukarce i ene koji pate od istog poremeaja. No tad, usred pria koje
sam itala, izgubila sam volju da mudrujem o tom.
Bila je tu i zbirka pria iz Vijetnama isprianih u prvom licu jednine, koje
sam neprestano iznova itala. Ni sama ne znam kako, ali itanje pria tih
mukaraca omoguilo mi je da ponem osjeati. Jedna od njih izravno me
pogodila, pria jednog junaka. Doivio je krvave okraje i gledao kako mu
prijatelji padaju pod neprijateljskom vatrom. Stoiki je to podnio. Nisam mogla
a da ne pomislim na Boba.
Taj veteran vratio se kui, dobio odlikovanje i zaposlio se. Nekoliko godina
kasnije jednostavno je puknuo. Neto se dogodilo. Junak to nije mogao izdrati.
Postao je ovjek tek kad se poeo raspadati i propadati. Pria se zaustavlja
negdje za tog postupka. I sad negdje ivi, radi na sebi. Ne pripadam nijednoj
religiji, ali molila sam se za tog veterana i za Boba.
U cijelosti sam proitala knjigu doktorice Herman. To nije rezultiralo
arobnim izljeenjem, ali bio je to poetak. Pronala sam dobru psihijatricu. I
213

ona je, godinu dana ranije, spomenula posttraumatski stres, ali ja sam taj pojam
tad trenutano odbacila smatrajui ga trendovskim psihijatrijskim naklapanjem.
Budimo iskreni, sve sam ja to prola na tei nain: napisala sam kolumnu koja je
poslije citirana, kupila sam knjigu i prepoznala se u opisanim sluajevima. Imala
sam posttraumatski stresni poremeaj, ali jedini nain da u to povjerujem bio je
da ga iskuam na vlastitoj koi.
Dok sam stanovala u 106. ulici, moj tadanji deko kao pipniar radio je do
kasno u no, pa sam veeri provodila sama. Mnogo sam vremena provodila
gledajui televiziju. ivjela sam u staroj zgradi s jeftinim stanovima u loem
kvartu. Bilo je to jedino to sam, s plaom asistenta, u New Yorku mogla sebi
priutiti. ivjela sam iza prozora s reetkama, a noi su redovito bile zainjene
pucnjavom iz automatskog oruja. Puke Tech-9 bile su tad omiljene u tom
kvartu.
Jedne noi istodobno sam ukljuila toster i kuhalo za kavu. Pregorio je
osigura. Kutija s osiguraima nalazila se u podrumu. Da bih tamo stigla, morala
sam izai van i spustiti se mranim stubitem. Nazvala sam deka na posao. Bio
je otresit. Velika skupina gostiju upravo mu je bila ula u bar.
to hoe da napravim? Uzmi depnu svjetiljku ili sjedi u mraku.
Drugog izbora nema.
Zakljuila sam da sam glupa to se ponaam kao da sam bespomona.
Posluila sam se neim to sam nauila tijekom terapije, unutarnjim govorom,
kako bih samu sebe pripremila za zadatak. Bilo je oko 11 sati naveer. Samu
sebe sam uvjerila da je to bolje nego da je dva sata ujutro. Najblae reeno,
grdno sam se prevarila.
Spustila sam se dva kata nie i izala na ulicu, skrenula iza ugla, prola
kroz vrata od kovana eljeza sa zahralom bravom, spustila se niz vanjske stube
i upalila sam depnu svjetiljku. Pronala sam kljuanicu, ugurala klju i ula
unutra. Navukla sam zasun s unutarnje strane i na trenutak zastala ispred zida.
Srce mi je luaki tuklo. U podrumu je bilo mrano kao u rogu i nije bilo
prozora. Svjetlost moje svjetiljke prelazila je preko zida nasuprot meni u kojem
su se nalazili ulazi u prostorije nalik na tunele. Meni je pripao stan Dominikanca
koji je iz njega bio deloiran mjesec ili dva ranije. ula sam takore kako skvie,
uznemireni svjetlom. Usredotoi se! rekla sam samoj sebi drei u ruci hladan
stakleni osigura. Upravo tad, zaula sam buku pa sam ugasila svjetiljku.
Buka je dopirala izvana. Od samih vrata. Neki ljudi. Ubrzo, sluajui
njihov razgovor na panjolskom, shvatila sam da u se morati strpjeti. Stajala
sam pedesetak centimetara od njih, kad ju je on silovito gurnuo u vrata.
Jebat u te, kuko viknuo je.
Udaljila sam se to sam vie mogla, ali stajati pokraj kutije s osiguraima
inilo mi se pametnijim nego zai dublje u mrane podrumske prostorije. Neko
214

je ovdje ivio neak vlasnice zgrade, tako mi je rekao moj deko. Bio je ovisnik
o cracku i jedne je noi netko doao i ubio ga iz puke.
Zato vie ne eli stanove iznajmljivati Dominikancima rekao mi je.
Ali, i ona je Dominikanka.
Ovdje ti nita nema smisla.
Vani, mukarac je roktao, a ena nije isputala nikakve glasove. Ubrzo su
zavrili. Otili su. Nazvao ju je nekim pogrdnim imenom na panjolskom i
nasmijao joj se.
Prvi put sam samoj sebi dopustila da se uistinu uplaim. Promijenila sam
osigura i potrudila se vratiti u stan to je mogue bre. Moj jedini cilj bila je
sigurnost, a biti u unutranjosti zgrade, na katu, bilo je sigurnije nego biti tamo
dolje, u praini sa takorima, s duhom ubijenog ovisnika o cracku i pokraj vrata
uz koja je djevojka upravo bila pojebana.
Uspjela sam.
Te noi odluila sam napustiti New York. Sjetila sam se kako sam proitala
da su mnogi mukarci, po povratku iz Vijetnamskog rata, odlazili ivjeti u
ruralnim podrujima na Havajima ili u movarnim podrujima Floride. Ponovo
su oko sebe stvarali okruje koje su najbolje poznavali, gdje im se sve inilo
prirodnije nego u prigradskim naseljima razbacanim irom manje zelene i bujne
Amerike. To je za mene imalo nekog smisla.
Oduvijek sam ivjela u loim kvartovima, osim jednom, kad sam stanovala
preko puta ovjeka koji je tukao svoju enu, u parku Slope, u Brooklynu. New
York je za mene bio sinonim nasilja. U ivotima mojih studenata, kao i u
ivotima onih koje sam susretala na ulicama bila sam banalna pojava. Svo to
nasilje ulilo mi je sigurnost. Uklopila sam se u njega. Tako barem mogu
opravdati svoje postupke i nain razmiljanja, pretjeranu budnost i none more.
Ono to sam kod New Yorka oduvijek cijenila bilo je to to se ak i ne trudi
hiniti sigurnost. U najboljim danima, ivot u New Yorku nalikovao je na
velianstvenu, bunu zabavu. Preivljavati sve to iz godine u godinu bilo je
nalik na medalju asti koju ljudi ponosno nose. Poslije pet takvih godina ovjek
zaslui pravo na hvalisanje. Poslije sedam poinje se uklapati. Ja sam izdrala
deset i ve sam bila ogrezla u ivot u East Villageu, postala sam peena i kuhana
u tom kvartu, a onda sam na ope zaprepatenje svih koji su me poznavali,
iznenada odluila otii.
Vratila sam se u Kaliforniju. Preuzela sam Bobov posao u Dorlandu dok je
on bio odsutan. Stanovala sam u njegovoj kolibi i brinula se o njegovu psu.
Doekivala sam pridolice u koloniji, pokazivala im okolinu, uila ih kako
upaliti vatru u pei na drva, zadirkivala ih prijetei im skoimievima,
panterama i duhovima koji navodno tumaraju uokolo. Nisam mnogo govorila o
sebi. Nitko nije znao odakle sam.

215

etvrti srpnja 1995., u svojoj kolibi radila sam na prii. Bio je mrak. Vani
nije bilo ni ive due. Sudionici kolonije okupili su se i zajedno otili u grad.
Shady i ja bili smo sami. Otkako sam, dva mjeseca ranije, dola u koloniju u
Dorlandu nisam napisala bogzna to. Nedokuivim mi se inilo to to mi je bilo
potrebno toliko godina da se suoim sa svojim i Lilinim silovanjem, ali poela
sam prihvaati injenicu da je tako moralo biti. To me je ispunilo osjeajem koji
nisam mogla opisati. Pakao je proao. Ispred sebe sam imala sve vrijeme ovoga
svijeta.
Shady je utrala u kolibu i njuku mi poloila u krilo. Bila je preplaena.
to je, djevojko? rekla sam tapui je po glavi. I ja sam ula taj zvuk;
zvualo je kao grmljavina, kao nadolazea ljetna oluja.
Idemo vidjeti to je. Moe? rekla sam. Zgrabila sam teku, crnu
depnu svjetiljku i ugasila propansku.
Ispred kolibe, pogled je dopirao daleko. Koliba je imala trijem i na njemu
je bio jedan stolac. Veoma daleko, dijelom zamraen obronkom mrane planine,
vidjela sam vatromet. Umirila sam Shady, a zatim sam sjela na stolac.
Vatromet je dugo potrajao. Shady mi je glavu drala u krilu. Nazdravila bih
joj da sam imala au, ali nisam.
Uspjele smo, curo! rekla sam Shady trljajui joj bok. Sretan ti
Dan nezavisnosti!
* * *
Ipak, ivot se nastavio svojim tijekom. No prije no to u napustiti Dorland,
spavala sam sa svojim prijateljem. Nisam se seksala vie od godinu dana. Bio je
to dragovoljno nametnut celibat.
Seks je te noi bio kratak i eprtljav. Otili smo na veeru i popili au
vina. Pod svjetlom kerozinske svjetiljke pozornost sam usmjerila na njegovo
lice, na to koliko se moj prijatelj razlikuje od nasilnika. Poslije, kad smo jedno
drugom telefonirali sa suprotnih obala, oboje smo se sloili da je taj seks bio
poseban.
Bio je gotovo djevianski rekao je. Kao da si se seksala prvi put.
Tako je, s jedne strane i bilo, s druge strane, bilo je to nemogue. No,
prolo je neko vrijeme i sad ivim u svijetu u kojem istodobno postoje dvije
istine; gdje pakao i nada jedno pokraj drugog lee na dlanu moje ruke.

216

ZAHVALE
Rije sretnica za mene je inaica za blagoslovljena. Blagoslovljena sam ljudima
u svom ivotu.
Zahvaljujem Glenu Davidu Goldu, mojoj jedinoj pravoj ljubavi.
Aimee Bender i Kathryn Chetkovich, mojim bujnim titanima. Velikim
piscima, velikim itateljima, velikim prijateljima.
Velikom uitelju, Geoffreyu Wolffu, koji je proitao prvih etrdeset
stranica i rekao: Mora nastaviti pisati ovu knjigu, a zatim je pero odloio u
stranu i samo itao.
Veleposlaniku Wiltonu Barnhardtu, koji mi je u mom najmranijem i
najplaljivijem trenutku rekao: Do vraga, poalji mi tu knjigu! Odnijet u je
svom agentu!
Gail Uebelhoer. Koja ni nakon petnaest godina nije oklijevala. Njezina
pomo bila je od iznimne vanosti za istraivanje kako bih ove stranice napisala.
Patu McDonaldu. Sve je poelo na trinaestom katu.
Emilu Jarreauu. Dok sam pisala, on me je nauio to je pravo znaenje boli.
Natombi, mojoj naboranoj muzi. Budno je pokraj mene leala na sagu,
iekujui etnje koje oboava.
Eithni Carr. Odvanoj.
Takoer bih eljela zahvaliti institucijama koje su mi na stol uvijek iznosile
hranu, ili koje su mi dale dar u obliku vremena: Hunter and FIND/SVP u New
Yorku, Umjetnikoj koloniji Millay, Fondaciji Ragdale, a posebice Umjetnikoj
koloniji Dorland Mountain i postdiplomskom programu pri Kalifornijskom
sveuilitu, Irvine.
Zahvaljujem svom agentu, Henryju Dunowu, zato to sam i poslije
etrdeset minuta hvale bila uvjerena da e me odbiti, i zato to je, kad sam mu
sve ispriala, potpuno shvatio moj nain razmiljanja.
Jane Rosenman, svojoj nakladnici. Nadam se da u jo dugo godina na
njezinim cipelama ostavljati tragove svog rua za usne.
Zahvaljujem prijateljima koji se na ovim stranicama pojavljuju, kao i
onima koji se ne pojavljuju: Judith Grossman, J.D.Kingu, Michelli Latiolais,
Dennisu Paoliju, Orrenu Perlmanu i Arielli Read. Vaa potpora preplavljuje me
zahvalnou.
Svojoj sestri, Mary, i ocu zato to su bili dio svega i zato to su izdrali sve
udarce. Nikad nisu dopustili sebi da izgube vlast nad dogaanjima premda su
meni dopustili da je poesto izgubim.
217

Konano, dugujem veliku zahvalnost svojoj majci. Ona je bila moja

junakinja, moj sparing-partner, moja inspiracija i poticaj. Od samog poetka
ovdje mislim na svoje roenje ona je vjerovala. Uvijek na teak nain, mama.
I eto ga.

218