Zato nevladine organizacije nisu rjeenje?

U poplavi razliitih, nekih novih, a nekih starih civilnih

organizacija one koje se posebno istiu svojim
karakterom, nainom funkcioniranja te konkretnom
ulogom u drutvu jesu svakako skupina organizacija koje
nazivamo NGO-ima, a koje na dobrovoljnoj bazi
okupljaju pojedince u udruge, iji osniva nije drava.
Kako zaklade i fondacije ne spadaju u tu kategoriju
organizacija iako moda jesu NGO, ali se radi u
udruenjima kapitala prvenstveno, ne ljudi, na njih se
sve ovo jednako odnosi, no njihova uloga jo je jasnija
jer je prije svega rije o kapitalu, dobiti i obrtanju novaca
i s njima se neu baviti u ovom tekstu.
Nae drutvo premreeno je desecima tisua organizacija
koje, barem deklarativno, nastoje angairati svoje
kapacitete u rjeavanju pojedinanih ili opih problema drutva u kojem sudjeluju. Istina, neke od
njih se niti ne zamaraju s usmjeravanjem svojeg djelovanja na rjeavanje problema na toj generalnoj
razini, ve su prije svega usmjerene na zadovoljavanje potreba specifinih korisnika, ili okupljanju
istomiljenika. Moda nije fer iste odbaciti kao manje vane za procjenu uloge NGO-a u drutvu, no
zbog njihovog prilino ogranienog utjecaja, iako nije to sluaj sa svim primjerima, na iru sliku
drutva, njihova uloga nee biti dio ove analize.
Na poetku, volio bi razjasniti neke od pojmova s kojima se esto susreemo promatrajui drutvo
te sudionike istoga. Ako poznajemo drutvo podijeljeno u sferu javnog i privatnog sektora, to bi
bile sintagme za prvi i drugi sektor, onda je ono to skupno nazivamo neprofitni, zapravo trei
sektor drutva ili nam tako nastoje tumaiti njegovu ulogu.
Problem samog pojma jeste u tome to presumira kako se radi o dijelu drutva odvojenom od prva
dva, kao neko zasebno tijelo lieno utjecaja vanjskih faktora na njegovo osnivanje i svakodnevno
funkcioniranje to zapravo ne moe biti dalje od istine. Naime, kako bi uope mogle postojati
nevladine organizacije svoje djelovanje moraju uokviriti unutar pravnog sustava u kojem djeluju,
registracijom pravne osobe, usklaivanjem unutarnjih pravnih akata s pravnim aktima dravnog
sustava te djelovanjem u zadanim parametrima istog tog sustava. Svaka devijacija od pravila izaziva
posljedice od prekrajnih pa do kaznenih. Nije mogue regulirati svoje osnivanje, rad i budunost
unutar dravnog sustava i istovremeno djelovati izvan njega, a da sustav to ne prepozna upravo kao
devijaciju od pravila i reagira u skladu sa sebi propisanim mehanizmima. Nadalje, djelovanje
organizacija jeste najee javno, kada govorimo o nevladinim organizacijama politinog
usmjerenja, ne o klubovima istomiljenika, a veina aktivnosti zasnovana je na postojeim
temeljima ekonomskog sustava u okviru kojeg djeluju, koji implicira kako je za svako djelovanje
potrebno, manje ili vie, transparentno financiranje, usklaivanje s monetarnih sustavom u kojem se
djeluje, regulacijom financijskih aktivnosti u skladu s pozitivnim pravnim propisima. Jednostavno
postaje nemogue svoje djelovanje izmjestiti iz sfere kontrole javnog sektora, dapae, isto je
preduvjet za mogue djelovanje. Zato svaki NGO osim statuta, tijela organizacije mora imati svoj
osobni broj te raun preko kojeg e djelovati.
I na kraju svoje djelovanje najee, iako ne uvijek i u istoj mjeri, bazira na ekonomskom modelu
kapitalizma te je za svako djelovanje unaprijed potrebno osigurati dovoljnu koliinu materijalnih
sredstava, a kako se radi o dobrovoljnim udruenjima osoba, ne kapitala, ista osim vlastitih
sredstava lanova nisu dostupna sama po sebi, vidljivo je da za samo osnivanje i rad prijeko
potrebno osigurati sredstva izvan same matine organizacije. Za takvo to postoje samo dva naina;

jedan ukljuuje financiranje putem javnog (natjeajima raspisanim od strane tijela dravne uprave i
lokalne samouprave), a drugi putem privatnog sektora (natjeajima i donacijama privatnih
kompanija, fondacija, i zaklada).
Upravo u tim segmentima, uvjetima koji moraju biti zadovoljeni kako bi nevladine organizacije,
posebno udruge, moglo djelovati, lei i osnovni problem uloge takvih organizacija u drutvu.
Uzmemo li da se radi i organizacijama iji osnivai i lanovi zaista jesu usmjereni na rjeavanje
pojedinih problema u drutvu, iji je altruizam neupitan, to da budemo iskreni jeste vie iznimka
nego pravilo, njihovo e djelovanje i prije samog djelovanja biti kanalizirano u tono odreeno
smjeru koji je lako kontroliran, bazino neopasan za strukture drave i drutva u kojem djeluje, i u
krajnjoj konzekvenci rijetko, ako uope djelotvoran. Problemi s kojima se kao pojedinci i drutvu
susreemo jesu izazvani upravo konstrukcijom drutva na autoritarnim, uzurpirajuim i
eksploatorskim temeljima u politikoj i ekonomskoj sferi, i vjerovati kako je ulaskom unutar
parametara takvog sustava moe biti mogue ispraviti i ukloniti uzroke problema takvog drutva
jest u najmanju ruku iluzorno.
Zavisni od reguliranja djelovanja od strane vie instance, zavisni od financija dravnog aparata ili
privatnih kompanija NGO-i postaju ee puki ukrasi kapitalistikog drutva, te mehanizmi kojima
se nezadovoljstvo lake kanalizira u smjeru potpuno bezopasnom za samo temelje takvog drutva.
Lokalne inicijative esto padaju pod utjecaje lokalnih monika dok se isto deava i s onima koji
djeluju na irim podrujima. Za takvo to ak nije ni potrebna konkretna sankcija rada udruga jer iz
gore navedenih razloga, one same modificiraju i usklauju svoj rad s unaprijed percipiranim
zahtjevima drave i kapitala od njih te se autocenzuriraju kako bi svoj rad mogle i dalje obavljati.
ak i one koje su u svojim zaecima pokazivale trunku aktivistikoga, moda ak i direktno
demokratskoga zamaha, ukoliko svoj rad ele zadrati unutar sustava, naputaju svoje ideale i
prilagoavaju se novim pravilima utakmice. I pretvaraju se u ono to se naziva korektivnim
mehanizmom drutva, a to je i razlog zato se njihovo postojanje tolerira.
Udruge, umjesto angairanja svojih kapaciteta na izgradnju grassroot/baznih pokreta izvan sustava,
adekvatno usmjeravajui svoju energiju na identifikaciju upravo sustava kao izvora problema kojih
ih je i motivirao na rad, prilagoavaju svoje djelovanje na nain da nezadovoljstvo ublaavaju
usmjerujui ga na mehanizme institucionalne borbe koja u sebi ne sadri niti trunku radikalne
promjene. Inicijative prestaju biti zahtjevi za promjenom koje prati jednaki angaman u uredu, ali i
na ulici, i postaju peticije, predloci, amandmani, lobiranje u okviru parlamentarne procedure, gdje
se ponovno prilagoavaju zahtjevima sustava koji od svih nas trai a priori slaganje s temeljima
ovakvo organiziranog drutva. Sve izvan toga unaprijed je odbaeno, marginalizirano, etiketirano
kao opasnost.
Dravni sustav i njegov ekonomski pandan kapitalizam s jedne strane moraju osigurati pristanak i
poslunost svojih podanika, a s druge strane, biti u stanju umanjiti ako ne i ukloniti iskre
nezadovoljstva koje bi ugrozile njegov opstanak, stoga mu je prijeko potrebno disidente drati u
okvirima kontrole. S jedne strane pred javnosti osiguravaju imid demokratskoga, ovjeku
otvorenog drutva, a s druge strane stjeu veoma efikasnu kontrolu nad onima koji svoje
nezadovoljstvo otvoreno pokazuju. Postoji i jo jedna, moda i najproblematinija posljedica takvog
sustava, a to je ona koja onima nezadovoljnicima, kojih je mnogo, pokazuje kako je mogue
promjene pokrenuti upravo kroz sustav civilnog sektora i izboriti nova i kvalitetnija rjeenja za
probleme koje ih okruuju. Takvi "uspjeni" primjeri rada udruga na psiholokom momentu grade
uvjerenje kako je upravo to put kojim se aktivisti trebaju kretati i koji e im, uz malo sree i (puno)
novaca, donijeti oekivane rezultate. Neke od tih rezultata ne moe se osporiti, vidljivi su u ovom
trenutku, no problem ostaje da ti rezultati ne nude rjeenje za izvor problema ve se bave
saniranjem razliitih posljedica vidljivih u ovom trenutku. Ne postoji konkretno rjeenje ili uvid u
bit onog to uzrokuje podjele, nepravdu u suvremenom drutvu. Nikada, ili gotovo nikada o tome se

ne govori ak i onda kada je posve jasno to je uzrok bijede i nepravde. Neki bi rekli da je rije o
poslovici "ne sijeci granu na kojoj sjedi", obzirom da veliki broj NGO-a duguje svoje postojanje i
mogunost rada izdancima kapitala, privatnim kompanijama i dravi.
Ovdje bih elio naglasiti kako ne smatram niti bi to ikada mogao smatrati kako je uvijek i jedino
rije o oportunistima koji ulaze u takve organizacije iz iskljuive elje vlastite promocije, kao neki
od mojih drugova i drugarica, dapae, imao sam prilike upoznati iskrene, hrabre i portvovane ljude
koji su posvetili veliki dio svog ivota rjeavanju konkretnog problema, no usprkos svojoj dobroj
volji i elji te trudu dok i sami ne osvijeste kako je njihov angaman dozvoljen u onoj mjeri dok ne
propituje temelje ovog autoritarnog sustava dotle e i sami zapravo sudjelovati na perpetuiranju
novih problema i odravanju istih drutvenih nepravdi.
Angaman privatnog sektora u civilnom ak je i transparentniji. Kompanije posebno unutar svojeg
vlastitog kadra ne skrivaju koji su motivi financiranja ili promoviranja pojedinih, u ovom trenutku
popularnih ciljeva. Najee, ak i u komunikaciji prema javnosti vidljiv je zapravo jedini vani
motiv, a to je poveanje prihoda kompanije koji se ostvaruje poboljanjem imida, jer percepcija je
sve, kompanije, njihovih zaposlenika i posebno njihovih vlasnika.
"Mi mislimo na budunost, mislite i vi na nju veui se uz nas", bila bi parafraza osnovnog mota. I
mada je jasna motivacija i rijetko skrivena, problem utjecaja kompanija na civilni sektor, osim
financiranjem i usmjeravanjem aktivnosti NGO-a na ono to slui interesima kompanije, je i
insistiranje na preslikavanju unutarnje strukture kapitalistike kompanije na strukturu organizacije
udruga. Na elu se uvijek nalaze predsjednici i upravni odbori, odluke provode izvrni direktori
putem svojih zaposlenika, a najtee aktivnosti i veinu rada na terenu obavljaju neplaeni volonteri.
Struktura istovjetna onoj u kompanijama, vojsci ili dravi. Profesionalizacija rada udruga
promovirana od strane kompanija, ali i dravnih i nad-dravnih financijera kao to je RH ili
Europska unija, bio je zapravo zadnji avao u lijes nezavisnosti rada udruga. One su se od
volonterskih, dobrovoljnih udruenja graana usmjerenih na rjeavanje pojedenih problema unutar
drutva, u onom sluaju kada je motivacija istih bila iskrena, pretvorili u profesionalni aparat
"savjesti" drutva koju ee optereuje osiguranje funkcioniranja hladnog pogona udruge od
provoenja aktivnosti na terenu. Kao posljedica takvom strukturiranom hijerarhijskom nainu
organizacije javila se i autocenzura udruga prema financijerima, njihovim ciljevima i radu, te
vidljivi zahtjevi za slijepom poslunou, autoriteta i slijeenju zadanih ciljeva udruge bez
odstupanja, svojih zaposlenika, lanova i aktivista.
Promatrajui to, imajui u vidu injenice: da udruge ne razumiju ili ne ele razumjeti uzorke
neravnopravnosti drutva; da drava striktno propisuje i kontrolira njihov nain djelovanja; da svoj
rad duguje najee donacijama onih koji ovo drutvo ine nepravednim i protiv ijeg rada bi se
trebali boriti dravi i kapitalu; da, naalost, sve vei broj NGO naginje profesionalizaciji svog
rada i izmicanju s aktivistikoga pristupa drutvu; da hiperinflacija novih NGO-a nije izraz
poveanog angamana pojedinaca na rjeavanja problema drutva nego prepoznavanje civilnog
sektora kao sigurne luke materijalne egzistencije; da ak i najbolji, najiskreniji i najportvovniji
pripadnici civilnog sektora ne mogu taj sustav iznutra promijeniti niti pridonijeti realnom rjeavanju
drutvenih nepravednosti; da prave promjene mogu doi jedino i samo jedino ako ih provodi
pojedinci i grupe organizirani na temeljima slobode, anti-autoritarnosti, solidarnosti,
samoupravljanja, direktne konfrontacije s nosiocima neslobode i diskriminacije; zakljuiti se moe
samo kako u ovakvom nainu djelovanja, organizacije i financiranja - civilni sektor zaista jest
Trojanski konj pokretima angairanim na radikalnoj promjeni u smjeru socijalistikog
antiautoritarnog, autonomnog, solidarnog i slobodnog drutva. (U potpisu: Biko)

Izvor: 6. broj glasila Drutvo otpora