Vous êtes sur la page 1sur 46

Xegan Marija

DOBA DIJADOHA (323 - 281)

NAPOMENA

Razdoblje koje nastaje po Aleksandrovoj smrti poznato je u nauci kao


doba dijadoha. Savremeni izvori zovu dijadosima Aleksandrove generale koji su
nasledili velikog vojskovou. Doba dijadoha zavrxava se oko 280. godine p. n.
e. osnivanjem triju kraljevina — Ptolemeida u Egiptu, Seleukida u Aziji i
Antigonida u Makedoniji.

Tekst koji sledi je skraena verzija odeljka Doba dijadoha koji je sas-
tavila Fanula Papazoglu: F. Papazoglu, Istorija Helenizma, Vladavina Alek-
sandra Velikog, Doba dijadoha, Beograd 1995. Tekst je podeljen na xest manjih
celina sa sledeim naslovima: 1) Izvori, 2) Dogovor u Vavilonu, 3) Od Vav-
ilona do Triparadisosa, 4) Od Triparadisosa do Eumenove smrti, 5) Vreme
Antigonove prevlasti i 6) Od Ipsa do Kurupediona. Iza svake celine sledi
dodatak koji sadri izbor Diodorovog svedoqanstva o vremenu Aleksandrovih
naslednika: Diodor sa Sicilije, Istorijska biblioteka. Knjige XVII — XXII
(Aleksandar Veliki i njegovi naslednici), Predgovor, prevod sa grqkog i komentar
Marijana Ricl, Novi Sad 1998. Kao pomo korixene su jox studije Ranoviqa
i Krajsiga: A.B. Ranoviq, Helenizam i njegova istorijska uloga, Sarajevo 1962.
i Heinz Kreissig, Povijest helenizma, prevod s njemac̆kog Micheline Popović, Zagreb 1987.
Prilikom citiranja pomenutih pisaca tri taqke ,,...” oznaqavaju izbaqen tekst,
dok vitiqaste zagrade ,,[ ]”, u veini sluqajeva, dodatak autora ovog teksta.
M.X.

–1–
1. IZVORI

1.1. Antiqki izvori

— Hijeronim iz Kardije na Helespontu sastavio je jednu istoriju dijadoha


koja je obuhvatala pedesetogodixnje razdoblje, od 323. godine p. n. e.
do Pirove smrti, do 272. p. n. e. Hijeronim je bio zemljak i prijatelj
Eumena. Nalazio se u njegovoj pratnji sve do njegove smrti. Potom
prelazi u slubu Antigona i Demetrija. Oqevidac je bitke kod Gaze,
kao i kod Ipsa. Naalost, njegovo delo, izuzev nekoliko fragmenata,
danas nije saquvano. Prepoznajemo ga kod kasnijih pisaca.
— Durid sa Sama, tiranin, bio je savremenik Hijeronima. Sastavio je jednu
istoriju u 27 knjiga, koja je obuhvatala period od 371. do 281. godine p.
n. e. Ni ovo delo danas nije saquvano. Po svojoj istorijskoj vrednosti
bilo je slabije no Hijeronimovo.
— Diodor sa Sicilije je od saquvanih istoriografskih izvora najznaqa-
jniji. Istorija dijadoha do 302. godine obraena je u XVIII, XIX i XX
knjizi njegove Istorijske biblioteke. Diodorovo delo obuhvatalo je ceo
helenistiqki period do Cezarova vremena u 40 knjiga, ali druga polov-
ina nije saquvana. Koristio se Hijeronimom iz Kardije i Duridom.
— Pompej Trog, romanizovani Gal, u I veku p. n. e. sastavio je jednu opxtu
istoriju. Justinov izvod iz toga dela je jedini saquvani izvor u kome je
celo razdoblje dijadoha obraeno kao celina.
— Arijan iz Nikomedije je u deset knjiga opisao dogaaje koji su se odigrali
u vremenu od Aleksandrove smrti do 320. godine. Danas su saquvani
samo fragmenti.
— Plutarh iz Heroneje koji je sastavio ivotopise Fokiona, Eumena, Deme-
trija i Pira. Koristio se Hijeronimom iz Kardije i Durisom.
— Pausanije u qijem delu Bios Hellados nalazimo jedan istorijski ekskurs o
dijadosima.

1.2. Dokumentarna graa

— Pisma dijadoha saquvana u delima antiqkih pisaca


— Hronike: Marmor Parium — belei dogaaje od dolaska Aleksandra
na vlast do 299/8. godine, Oksirinxka hronika — obuhvata period od
355. do 316. godine, a hronologija je data po olimpijadama i atinskim
arhontima, Vavilonska klinopisna hronika — vana za seleukidsku ranu
hronologiju, od Aleksandrove smrti do 306. godine, Stela satrapa —
naena u hramu Buto u severnom Egiptu, nastala 316/5., u kojoj Ptole-
mej zvaniqno obnaroduje svoju odluku da nastavi sa politikom svojih
prethodnika
— spomenici privatno-pravnog karaktera
— novac.

–2–
2. DOGOVOR U V A V I L O N U (323)

2.1. Pitanje naslea

Aleksandar Veliki umro je 13. juna 323. godine u Vavilonu. Za sobom


nije ostavio pravog naslednika. Poxto je poslednjih dana ivota bio lixen
moi govora, jedini gest kojim je dao na znanje svojim drugovima kome poverava
brigu o carstvu bilo je davanje prstena sa carskim peqatom somatofilaku i
hilijarhu Perdiki.
Prema makedonskom obiqaju, u sliqnim sluqajevima kada je zemlja ostajala bez
kralja, o tome kome e pripasti presto odluqivali su Makedonci okupljeni pod
orujem. Meutim, po Aleksandrovoj smrti, makedonska vojska nije bila sva na
okupu u Vavilonu. Mnogo je vojske ostalo u Makedoniji da poslui Antipatru
kao oslonac za makedonsku vlast u Grqkoj. Oko deset hiljada veterana nalazilo
se sa Kraterom na putu za domovinu.
Skupxtina Makedonaca — kako se naziva makedonska vojska okupljena pod oru-
jem kao najvixi organ vlasti — imala je vrlo ograniqene mogunosti za izbor
liqnosti koja bi mogla da preuzme kraljevstvo. Aleksandar je bio istrebio sve
pretendente na makedonski presto. Jedini preiveli qlan Filipove porodice
bio je Aleksandrov polubrat Aridaj. Saquvani izvori svedoqe da je, mada se
danas oko tog pitanja vode mnoge rasprave, Aridaj bio slabog fiziqkog i men-
talnog zdravlja. Oko Aridaja kao jedinog qoveka Filipove loze okupili su se
vojnici makedonske falange predvoeni heterom Meleagrom.
Kurcije Ruf pixe da je na prvom sastanku hetera Perdika stavio Aleksan-
drov prsten na presto i prvi postavio pitanje Aleksandrovog naslednika. Sam
je predloio da se saqeka poroaj Aleksandrove ene Roksane. U sluqaju da
novoroenqe bude muxko, da se ono imenuje kraljem. Prisutne je pozvao da se
za sada pobrinu samo oko pitanja regenstva. Nearh pak kao novog makednoskog
kralja predlae Herakla, navodnog Aleksandrovog sina iz veze sa Barsinom,
Memnonovom udovicom. Meutim, ovaj predlog naixao je na opxte neodobravanje.
Ptolemej je predloio da se obrazuje upravni kolegijum prvih generala. Mada
se mnogima ovaj predlog dopao, ipak nije usvojen. Najvixe pristalica osvojio je
Perdikin predlog. Somatofilak Aristonus je qak predloio Perdiku za regenta
i pozvao ga da uzme prsten sa prestola. Meutim, ovome su buqno suprostavio
Meleagar, voa makedonske falange i pristalica Aridaja kao kralja.
Nije jasno da li je vojska proglasila Aridaja za kralja
pre nego xto se taj predlog pojavio na skupxtini hetera ili su
heteri sami, u toku raspri, odluqili da njega pozovu. Mogue
je da je Aridaj ve bio proglaxen od naroda za kralja kad
je Meleagar stigao. U svakom sluqaju, Meleagar je stao na
stranu naroda i izjasnio se za Aridaja. Kad se on pojavio u
dvorcu sa Aridajom da bi ovaj primio znake kraljevskog dosto-
janstva, umalo da nije doxlo do borbi u odajama gde je na odru
leao Aleksandar. Seleuk je... obezbedio mirno povlaqenje
Perdike. Dok je vojska proglasila Aridaja, heteri su prih-
vatili Peitonov [Pitonov] predlog da se kao namesnici oqeki-
vanog Roksaninog sina postave Perdika i Leonat, a da se Kra-
teru i Antipatru poveri uprava nad Evropom...
(F. Papazoglu)
Krajsig (Kreissig) u svom spisu Geschichte des Hellenismus objaxnjava ciljeve svake
od sukobljenih strana:
...Pristajanje uz ovu ili onu stranu bilo je, pret-
postavljamo, definirano stavom za ili protiv postojanja os-
vojena ,,carstva”. Vrlo je vjerojatno da su makedonski seljaci,
jezgra falange, bili ravnoduxni u tom smislu. Rat je u pr-

–3–
vom redu njima predstavljao novu priliku za pljaqku. Oni nisu
pokazivali zanimanje bilo za makedonsko, bilo za istoqnjaqko,
odnosno makedonsko-istoqnjaqko carstvo, ukoliko se nisu mogli
tamo trajno nastaniti. Ta je mogunost, naime, ve 323. godine
za mnoga podruqja nestala, xto je vidljivo iz sudbine veine
Aleksandrovih novoosnovanih gradova. Arhidaj, koji niti je
imao mogunosti, a ni volje da nastavi zavojevaqku politiku
svog prethodnika, qinio im se prikladnim kraljem. Tko e ih
napokon odvesti kui, ako ne on?...

...Plemii-konjanici su pak bili zainteresirani da


i nadalje iskorixtavaju pokorene krajeve, osobito u obliku
danaka i prava uivanja velikih zemljixnih posjeda. Tim ple-
miima je odgovarao kralj koji bi po svom oqinstvu naslije-
dio vlast u Makedoniji a po materinstvu u Iranu. Pri tom
su se, opet, razlikovali oni veliki vojskovoe i visoki dos-
tojanstvenici koji su gajili nadu da e jedinstvenim carstvom
moi osobno vladati... od onih kojima je dostajao i dio carstva
pod njihovim suverenitetom...
(H. Krajsig1 )
Sukob je trajao dugo. Na kraju su obe strane uvidele da ne mogu pobediti i
potraile sporazum. Posredovao je Grk Eumen, Aleksandrov sekretar, koji je
branio interese cele kraljevine. Heteri su priznali Aridaja za kralja pod
imenom Filipa III, s tim da i Roksanino dete, ako bude muxko, postane kralj pod
imenom Aleksandar (IV).
Vlada Aridaja bila je samo nominalna. Stvarnu vlast u dravi imala su tri
qoveka: Krater, Perdika i Antipatar. Antipatar je zadrao poloaj koji je
imao za Aleksandrova ivota — sjedinjavao je, kao kraljev namesnik, vojnu i
civilnu vlast u evropskim delovima carstva. Arijan svedoqi da je najvixa
vlast u dravi bila poverena Krateru, dok je Perdika imenovan za glavno-
komandujueg vojske. Meutim, Diodor tvrdi da je Perdiki bila poverena up-
rava nad svim. Ovakva protivreqnost u izvorima nalazi jedino svoje objaxnjenje
u tome xto Krater nije mogao preuzeti poverenu mu dunost, jer je u to vreme
bio na putu: vodio je u Makedoniju 10 000 otpuxtenih vojnika.
...Osim toga odluqeno je da se izvrxi podela najvixih
poloaja u carstvu — Krater je postao prostates tes basileias,
Perdika hilijarh (poloaj koji je imao Hefestion, a koji Ar-
ijan oznaqava kao epitrope tes xympases basileias). Meleagar je
odreen za Perdikinog hiparha (ali je on uskoro ubijen). An-
tipatar je ostao i dalje strateg Evrope...
(F. Papazoglu)
Pitanja:
Zvanja prostates tes basileias, hilijarh, hiparh, strateg?
Pitanje dva kralja, odnosno kakav je bio odnos Aridaja i malog Aleksandra?

2.2. Podela satrapija

Arijan svedoqi da je Perdika, poxto se bojao za svoj poloaj, udaljio iz


Vavilona i iz kraljeve blizine sve svoje suparnike dodelivxi im satrapije. To
su bili na prvom mestu somatofilaci i Aleksandrovi prijatelji. U administra-
tivnoj podeli carstva nixta nije izmenjeno. U istoqnom delu carstva ostali su
uglavnom stari satrapi, sem Iranaca koji su smenjeni. Zapadne satrapije dobile
1
Heinz Kreissig, Povijest helenizma, prevod s njemac̆kog Micheline Popović, Zagreb 1987,
66 – 67.

–4–
su nove upravljaqe. Naravno, generali koje je Perdika na taj naqin udaljavao iz
Vavilona morali su biti saglasni s tim. Oni su u svom postavljenju na qelo
satrapija videli mogunost da se uqvrste u oblastima koje dobiju pod upravu i
tako dou do vee samostalnosti, dok je Perdika raqunao da e u sluqaju njihove
nepokretnosti lako moi da ih s kraljevom vojskom i u ime kralja prisili na
posluxnost i da spreqi pokuxaje uzurpiranja vlasti.

–5–
Satrapije

Oblast Broj Satrapija

Zapadna oblast Carstva 01. Egipat

02. Sirija s ove strane Eufrata

03. Kilikija, centar Tars

04. Pamfilija i Likija

05. Karija

06. Lidija

07. Frigija helespontska

09. Velika Frigija

10. Paflagonija

11. Kapadokija i pontska oblast

12. Trakija

13. Evropa

Centralna oblast Carstva 01. Vavilonija

02. Suzijana

03. Persida

04. Karmanija

05. Medija

06. Jermenija

Istoqna oblast Carstva 01. Partija i Hirkanija

02. Arija

03. Baktrijana i Sodgijana

04. Parapamisos

05. Donji Ind

06. Indija

07. Arahozija s Gedrozijom

–6–
Ptolemej — Egipat
U vreme Aleksandra Egipat nije bio satrapija. Aleksandar je Egipat podelio
na dve nome: gornji i donji Egipat. Civilnu upravu nad zemljom poverio je
dvojici uroenika1 , a vojnu komandu poverio je Makedoncima. Prostor Libije
dao je na upravu Apoloniju. Prostor Arabije poveren je Kleomenu. Kleomen je
takoe uivao poloaj finansijskog naqelnika.
Godine 323. Ptolemej postaje namesnik Egipta, Libije i onog dela Arabije koji
se graniqi sa Egiptom.
Laomedont — Sirija s ove strane Eufrata
Siriju s ove strane Eufrata dobija Laomedont. Fenikija je zadrala domae
kraljeve i knezove, a obaveza gradova sastojala se u plaanju poreza. Gradovi
su finansiski bili vezani za Siriju.
Antigon Jednooki — Velika Frigija i Pisidija
Antigon Jednooki dobio je ve 333. godine Veliku Frigiju kao satrapiju. Anti-
gon je na jugu proxirio svoju satrapiju pripojivxi joj Pisidiju. Sedixte
Antigonove satrapije nalazilo se u gradu Kelainai.
Eumen — Paflagonija, Kapadokija i pontska oblast do Trapezunta
Severni deo Male Azije nikada nije priznavao makedonsku vlast. Eumenu je
stavljeno u zadatak da osvoji ovu oblast.
Leonat — Frigija helespontska
Antipatar — Evropa
Lizimah — Trakija
Seleuk —
Seleuk na upravu nije dobio satrapiju, ve je ostao u Vavilonu kao komandant
konjice hetera.
Pitanja:
Postoji tvrdnja da je na istom savetovanju u Vavilonu na kome je bilo rexeno
pitanje podele vlasti, izvrxena i podela satrapija. Da li je to taqno?

1
Doloapsisu i Petisisu; ubrzo se ovaj poslednji odrekao vlasti i Doloapsis ostaje
gospodar qitave oblasti s centrom u Memfisu

–7–
Dodatak — Diodor sa Sicilije

Aleksandar na samrti predvia budunost


...4. Kada se u Vavilonu rastajao od ivota i ispuxtao posle-
dnji dah, ,,prijatelji su ga upitali kome ostavlja kraljevinu, a
on je odgovorio: ,,Najboljem: predviam da e se moji ,,pri-
jatelji” upustiti u veliku borbu, meni u qast”. 5. I zaista je
tako bilo: najugledniji Aleksandrovi ,,prijatelji”, borei se
za prevlast, vodili su mnoge estoke borbe nakon njegove smrti.
(XVIII, I, 4 – 5)2
O sudbini Aleksandrovih planova
...4. Najvei i najznamenitiji planovi razraeni u kraljevim
belexkama bili su sledei. U Fenikiji, Siriji, Kililikiji
i na Kipru trebalo je sagraditi 1 000 ratnih brodova veih
od trijera — za pohod protiv Kartaginjana i ostalih naroda
u obalskim delovima Libije, Iberije i oblinjih zemalja, sve
do Sicilije; trebalo je izgraditi put uz libijsku obalu do
Heraklovih stubova i, u skladu sa potrebama tolike flote,
luke i brodogradilixta na odgovarajuim mestima. Bilo je
predvieno i graenje xest bogato opremljenih hramova... kao
i osnivanje gradova i prebacivanje naroda iz Azije u Evropu
i u obrnutom pravcu, iz Evrope u Aziju, da bi se najvei kon-
tinenti braqnim vezama i zajedniqkim ivotom doveli u stanje
opxte sloge [Homonoia] i roaqkog prijateljstva... 6. Kada su
kraljeve belexke proqitane, iako su voleli Aleksandra, Make-
donci su uvideli da su u pitanju preterani i texko ostvarljivi
planovi, pa su odluqili da se nixta od toga ne izvrxi...
(XVIII, III, 4 – 6)

2
Diodor sa Sicilije, Istorijska biblioteka. Knjige XVII — XXII (Aleksandar Veliki
i njegovi naslednici), Predgovor, prevod sa grqkog i komentar Marijana Ricl, Novi Sad
1998.

–8–
3. OD VAVILONA DO TRIPARADISOSA

3.1. Pobuna Grka

Pobuna Filona Enijanca — Diodor pixe da su 325. godine p. n. e. u Baktriji i


Sogdijani grqke trupe pod vostvom Filona Enijanca digle ustanak i pokuxale
da organizuju povratak u ota
binu. Posle Aleksandrove smrti (323) broj od 3
000 ustanika porastao je na 23 000. Ovu pobunu, mada je sam eleo ustanike
pridobiti i omoguiti im povratak u ota
binu, Piton je po nalogu Perdike u
krvi uguxio.
Godine 323/2. kako tvrdi Diodor, Atinjani su protiv Antipatra poveli rat
poznat pod imenom Lamijski rat.

Lamijski rat

Poqetak rata — Postoji nedoumica o samom poqetku Lamijskog rata, budui da


nax glavni izvor — Diodor, donosi dve razliqite verzije: jednu u XVII knjizi,
a jednu na poqetku XVIII knjige.
U sedamnaestoj knjizi Diodor govori o nemirima u Grqkoj iz kojih je prois-
tekao Lamijski rat. Naime, najamnici na ostrvu Tenaronu su se pobunili i
za stratega autokratora izabrali Atinjanina Leostena. Leosten je bio sin is-
toimenog stratega u Savezniqkom ratu. O njegovoj karijeri pre 324. godine,
kada je iz Male Azije prexao u Grqku, malo znamo. Jedni veruju da je u Maloj
Aziji okupljao raspuxtene, besposlene vojnike sa kojima je oko 325. prexao
na Peloponez, taqnije na ostrvo Tenaron, stecixtu najamnika. Meutim, jedan
natpis svedoqi da je Leosten 324/3. godine vrxio zvanje atinskog stratega.
Sa pravom se postavlja pitanje kakve je veze Leosten kao strateg imao sa na-
jamnicima Tenarona. Iznete su brojne pretpostavke, koje emo u ovom tekstu
izostaviti. Kako bilo, Diodor tvrdi da je Leostenovo ratno iskustvo i an-
timakedonsko raspoloenje presudilo da ga najamnici izaberu za svog vou.
Leosten je ozbiljno shvatio predstojei rat. Povezao se sa atinskom bulom
i dobio 50 talenata za hitne sluqajeve. Poveo je pregovore sa Etolcima o
saveznixtvu... Dakle, prema ovoj Diodorovoj verziji Atina nije bila odgovorna
za rat.
U osamnaestoj knjizi Diodor pixe da su Atinjani poveli rat protiv Antipa-
tra, jer su bili nezadovoljni Aleksandrovom odlukom donetoj 324. godine p.
n. e. Aleksandar je uoqi Olimpijskih igara poslao u u Nikanora Stagiran-
ina, usvojenika Aristotela, i dao mu pismo sa proglasom o povratku prognanih.
Naredio je da grqki gradovi moraju primiti natrag sve politiqke emigrante, a
kojih je bilo oko 20 000. Ovaj zahtev za Atinu je predstavljao gubitak ostrva
Samosa, jer su se na posedima proteranih bili naselili atinski klerusi. To je
bila ,,kap koja je prelila qaxu”. Antimakedonske stranke u Atini predvoene
Hiperidom, Platonovim i Isokratovim uqenikom, i Demostenom dobijaju xiru
podrxku. Hiperid se zalagao za oslobaanje svih Grka od Makedonaca. Mater-
ijalnu bazu za voenje rata predstavljali su novac koji je ostao od Harpalove
afere2 , kao i 8 000 najamnika kod Tenara. Leostenu je poveren zadatak da na
svoju odgovornost (bez odluke demosa) otputuje na ostrvo i organizuje najamnike
u vojne redove. Tajnost je bila neophodna, kako bi Antipatar nepripremljen do-
qekao rat. Tek onda kada je vest o Aleksandrovoj smrti potvrena demos donosi
odluku o ratu. Dakle, prema drugoj verziji Atina je odgovorna za rat. Veruje
2
Harpal, makedonski plemi iz elimejske kraljevske kue, bio je blizak Aleksandrov
prijatelj i saradnik od mladih dana. U Aziju je poxao kao blagajnik; 331. poverena mu
je centralna blagajna u Vavilonu. Nakon Aleksandrovog povratka iz Indije (327 – 325)
pobegao je prvo u Tars, pa u Atinu. Tamo je podmitio vodee politiqare, meu njima i
Demostena. Odatle je otixao na Krit, gde je stradao od ruke jednog oficira. Hiperid
je bio glavni tuilac Demostena u sluqaju Harpalova afera. Meutim, kasnije e ovu
dvojicu povezati zajedniqki interes protiv Makedonije.
–9–
se da ova Diodorova verzija potiqe ili od Hijeronima ili od Durida, dobrih
poznavalaca atinskih prilika.
Pitanja:
Kako ostrvo Tenaron postalo stecixte najamnika?
Najamnici na ostrvu izbrali Leostena za stratega autokratora, xto znaqi...
Zaxto Leosten stupa u vezu sa atinskom bulom i zaxto mu ova daje novac?

Priprema za rat — Godine 323/2. atinska narodna skupxtina donela je odluku da


se atinski narod pobrine za opxtu slobodu svih Grka, kao i da oslobodi gradove
makedonskih garnizona. Tri atinske file trebale su ostati u Atici da brane
zemlju, a sedam je opremljeno za rat van granica. Leosten je imenovan za stratega
hoplita, tj. komandanta atinskih snaga koje izlaze iz zemlje. Atina je opremila
240 ratnih brodova i raspisala opxtu mobilizaciju svih muxkaraca do 40 god-
ina starosti. Upuena su poslanstva drugim grqkim gradovima s pozivom da se
pridrue borbi protiv Makedonije.
Pitanja:
Leosten izabran za komandanta atinskih snaga koje izlaze iz zemlje. Da li se
misli na onih sedam fila.

Rat — Leosten, koji je poslat na Tenaron da organizuju vojsku najamnika, sada


napuxta Peloponez i prodire u srednju Grqku. Svoje snage spojio je sa regu-
larnom atinskom vojskom, a dobio je podrxku Etolaca (7 000 ratnika), Fokiana
i drugih srednjogrqkih gradova. Beoani, bojei se restauracije Tebe, pokux-
ali su da onemogue ovo spajanje, ali u tome nisu uspeli.
Antipatar nije raspolagao sa vojskom veom od 13 000 ratnika i 600 konjanika.
Mada su mu Tesalci obeali pomo, Antipatar podrxku trai jox od Kratera,
koji se u to vreme nalazio u Kilikiji3 . Budui da je Leosten zauzeo Termopile,
Antipatar vixe nije mogao qekati na Kratera, ve je sam napao Grke severno
od Termopila, nedaleko od Herakleje. Meutim, Tesalci su ga izneverili i
prexli na Leostenovu stranu. Antipatar odluqi da se povuqe u tesalski grad
Lamiju, dok ne stigne Kraterova pomo. Ali, Leosten ga u Lamiji odseqe od
ostalog sveta. Zbog opsade Lamije, ovaj ustanak je poznat u nauci kao Lamijski
rat. Neki izvori ga nazivaju Helenskim ratom, ali stara tradicija ne zna za
ovaj naziv. On se javlja docnije u Atini da bi se antimakedonskom pokretu dao
opxtegrqki karakter.
Prvi uspesi Grka poveali su broj saveznika. Obrazovan je ratni savet od
predstavnika pojedinih drava, dok je Atini data hegemonija, a Leostenu glavna
komanda.
Leosten je eleo da xto pre osvoji Lamiju, dok je Antipatar sam, a volja
saveznika nepokolebana. Antipatar je qak izrazio spremnost na pregovore, ali
je Leosten traio bezuslovnu kapitulaciju. Rat je nastavljen, a u jednom okrx-
aju Leosten je smrtno ranjen. Posmrtno slovo odrao mu je sam Hiperid. Bio
je to teak gubitak za saveznike.
U vreme opsade Lamije Etolci su se povukli iz rata pod izgovorom nekih doma-
ih poslova. U meuvremenu, Antipatru je u pomo priskoqio Leonat4 , namesnik
helespontske Frigije. Heleni su morali odustati od opsade Lamije i organi-
zovati napad protiv novog neprijatelja. Do sukoba je doxlo u Tesaliji, kada
je Leonat ubijen. Njegova vojska se pridruila Antipatru i s njim povukla u
Makedoniju.
Atini je srea okrenula lea i na moru. Atinske lae nisu uspele da spreqe
3
Krater i Poliperhont zadueni da 10 000 veterana prebace iz Azije u Makedoniju
4
Leonat je bio Aleksandrov roak i njegov somatofilak. Kurcije i Justin svedoqe da je
bio odreen da zajedno sa Perdikom vodi brigu o Roksaninom sinu, ali je docnije udaljen
iz Vavilona i upuen u Malu Aziju. Izgleda da je imao pretenzija na makedonski presto.
Priqalo se da ga je Aleksandrova sestra Kleopatra, koja je imala podrxku Olimpijade,
pozvala u Pelu i nudila mu svoju ruku.

– 10 –
Leonatov prelaz preko prevlake, kao ni Kraterov. Jedan deo atinske flote os-
tao je da motri na Antipatrove lae, dok je drugi krenuo ka Helespontu. Ove
poslednje je kod Abida porazila feniqanska flota predvoena Klitom. Zatim
je Klit svoje snage spojio sa Antipatrovim i 322. kod Amorga preostaloj atin-
skoj floti zadao katastrofalan poraz5 . Ovaj poraz zauvek je slomio atinsku
talasokratiju. Beloh smatra da je to najvea pomorska bitka u Egeji posle
Salaminske i da je bila od svetsko-istorijskog znaqaja, jer je obeleila kraj
politiqke veliqine Atine.
Poraz kod Amorga odrazio se i na situaciju na kopnu. Krater je prodro u Grqku
i kod Kranona se suoqio sa savezniqkom vojskom. Mada je sukob bio nerexen,
jedan za drugim polisi su stali napuxtati redove ustanika, tako da se koalicija
raspala. Demoralisana Atina bila je raspoloena za mir.
Pitanja:
Xira obavextenja o nazivu Lamijski rat.

Kraj rata — Antipatar je odbio da prizna Helenski savez, ve je sa svakom


dravom pregovarao posebno.
U Atini na vlast ponovo dolaze Demad i Fokion, koji su poveli pregovore sa
Antipatrom. Prema postignutom dogovoru, Demosten i Hiperid su morali da se
predaju6 . Demokratsko ureenje je ukinuto i umesto njega uvedena oligarhijska
vlada. Politiqka prava imali su samo oni graani qiji je cenz bio iznad 2 000
drahmi. Ukinuto je pravilo da niko ne moe biti bouleut ili arhont vixe od
dva puta, tako da se vlast sada nalazila u rukama imunih graana. Atina se
obavezla da plati ratnu odxtetu, a makedonska posada je smextena u Munihi-
jsku tvravu kao garant novog poretka. Pitanje Sama ostavljeno je na rexavanje
Perdici kao strategu Azije. Perdika je pitanje rexio nepovoljno po Atinjane.
Etolci su nastavili rat. Zahvaljujui svom prirodnom poloaju dugo su odol-
evali napadima Antipatra. Zainteresovavxi se za prilike na Istoku i pred-
stojei rat protiv Perdike, Antipatar je sa Etolcima sklopio primirje 322.
godine.

3.2. Prvi sukob dijadoha

Posle Aleksandrove smrti u Carstvu nije bilo pravog namesnixtva.


eljom da svima nametne svoju volju, Perdika je izazvao otpor ostalih dijadoha.
Preuzeo je na sebe ulogu regenta i smatrao da mu svi duguju posluxnost.
Prvi pokuxaji otpora javljaju se ubrzo posle Aleksandrove smrti. Na primer,
pobuna Meleagra, voe makedonske falange, zatim pokuxaj medskog satrapa Pit-
ona da se, iskoristivxi pobunu Grka u Baktriji, osamostali i napokon Anti-
gonovo odbijanje Perdikinog zahteva da priskoqi u pomo Eumenu 7 .
Situacija postaje jox sloenija kada u Malu Aziju dolaze dve makedonske pri-
nceze: Aleksandrova sestra Kleopatra i Aleksandrova polusestra Kinana. Oli-
mpijada je ruku Kleopatre ponudila Perdici. U to vreme Perdika je ve bio
zaruqen za Antipatrovu erku Nikaju. Nije raskinuo veridbu sa ovom posle-
dnjom, ali nije odbio ni Kleopatru. Ovakvim ponaxanjem Perdika je izazvao
nezadovoljstvo Antipatra.
Princeza Kinana, uprkos protivljenju Antipatra, dolazi u Aziju kako bi svoju
ker Adaju udala za kralja Filipa Aridaja. Mada je Perdika naredio da se
5
Klit e posle Triparadisosa upravljati Lidijom. Meutim, u vreme kada Antigon
zauzima Frigiju helespontsku i Lidiju, Klit se sklanja kod Poliperhonta. Postavljen
je za komandanta flote. U velikoj pomorskoj bici protiv Nikanora pretrpeo je poraz.
Ubijen je u Makedoniji.
6
Demosten je na ostrvu Kalauriji popio otrov pre nego xto je uhvaen, dok je Hiperid
uhvaen na Egini, predat Antipatru i pogubljen.
7
Na kraju je sam Perdika pomogao Eumenu i zajedniqkim snagama su savladali kapadok-
ijskog satrapa Arijarata

– 11 –
Kinana pogubi, nije uspeo spreqiti planirani brak. Adaja kao kraljica uzima
ime Euridika i tei da vlada umesto svog nesposobnog mua.
Odnos izmeu Perdike i Ptolemeja takoe nije bio najbolji. Ptolemej je dao
da se pogubi Kleomen, koga mu je Perdika dodelio kao finansijskog naqelnika.
Odnos e se znatno pogorxati kada Ptolemej na prevaru sahrani Aleksandrovo
telo u Memfisu.

Aleksandrova sahrana — Za pitanje nasledstva Aleksandrove vlasti bilo je od


velike vanosti gde e i ko sahraniti preminulog kralja. Zemlja u kojoj se
bude nalazio Aleksandrov grob imala bi neosporno najvei presti. Da ne bi
doxlo do toga da neko tim putem stekne prednost nad ostalima u borbi za vlast,
dijadosi su se u Vavilonu dogovorili da Aleksandar bude sahranjen kao Amonov
sin u oazi Sivah. Aridaj, pozniji satrap, dobio je nalog da se pobrine za izradu
sarkofaga.
Aridaj je krenuo na put bez nareenja i znanja Perdikinog. U meuvremenu,
Perdika sazna da Ptolemej nema nameru da pusti povorku da proe kroz Egipat
u pravcu oaze, ve da eli da sahrani Aleksandra u Memfisu, kako bi se njegov
grob nalazio na teritoriji njegove satrapije. On odluqi da izigra Ptolemeja
i da sahrani Aleksandra u Makedoniji, u staroj kraljevskoj nekropoli u Egama.
Meutim, Ptolemej se bio dogovorio s Aridajem da povorka skrene prema jugu
i doe do Damaska. Kad je stigla u Siriju, Ptolemej ju je s vojskom primorao
da promeni pravac i umesto da poe na sever prema Maloj Aziji i Makedoniji,
povorka je krenula put Egipta. Aleksandar je privremeno sahranjen u Memfisu,
dok se u Aleksandriji ne podigne mauzolej koji e primiti njegove ostatke.
Ovaj incident znaqio je otkazivanje posluxnosti Perdiki, te je sukob bio nemi-
novan.

Prva koalicija

Prva koalicija — U meuvremenu, Antigon je prexao iz Male Azije u Makedoniju


kako bi pridobio Antipatra i Kratera za zajedniqku borbu protiv Perdike.
Ovoj koaliciji pridruuju se Ptolemej i Lizimah.
Ovo je prva u nizu koalicija koje e se sklapati u sledeim godinama kad god
se jedan od dijadoha osili toliko da pokuxa da nametne svoju volju ostalima.

Perdika vs koalicija — Saveznici su odluqili da Krater, pored regenstva, dobije


i komandu nad aziskim snagama, zatim da Antipatar i Krater preu u Aziju i
napokon da Antipatar upravu nad Makedonijom ostavi Poliperhontu.
Da bi spreqio prelaz Antipatra i Kratera, Perdika na Helespont xalje Eumena
sa najvernijim oficirima. Sam pak odluquje da sa glavninom vojske udari na
Ptolemeja u Egiptu. Smatrao ga je najopasnijim protivnikom, budui da je
Ptolemej ve utvrdio svoju vlast u Egiptu, da je jednom vrstom politiqke unije
bio vezan sa Kirenaikom i da je vodio diplomatske pregovore sa Kiprom 8 .
Poqetkom 321. godine Perdika dolazi s vojskom u Egipat. Sobom je poveo
kraljeve, elei da ovaj svoj poduhvat prikae kao pohod za oslobaanje Alek-
sandrovog lexa i njegovo vraanje pravim naslednicima, kraljevima. Meutim,
Perdika je u Egiptu pretrpeo velike gubitke. Vojska je u vixe navrata stradala
kada je pokuxala da pree nabujali Nil. Iskoristivxi nezadovoljstvo do kojeg
je potom doxlo u vojsci, satrapi Piton i Seleuk ga ubixe. Perdikina vojska se
pak okupila oko Ptolemeja i kraljeva i izrazila spremnost da vrhovnu komandu
poveri Ptolemeju. Meutim, ovaj je qast odbio, pa je odluqeno da Perdikino
mesto privremeno zauzmu Piton i Aridaj.
Dok se to odigravalo u Egiptu, u Maloj Aziji saveznici su podelili svoje
snage. Antigon je s vojskom otixao na Kipar, kako bi odatle pomogao Ptole-
8
Ptolemej je bio oenjen Antipatrovom erkom Euridikom, Krater sa Antipatrovom
erkom Filom, dok je Perdika bio veren za Antipatrovu erku Nikaju

– 12 –
meju, Antipatar u Kilikiju, da s lea udari na Perdiku, a Krater se uputio
protiv Eumena. U odluqujuoj bici do koje je doxlo izmeu Kratera i Eumena, a
qije mesto odigravanja nam danas nije poznato, Krater je pretrpeo poraz i izgu-
bio ivot. Kraterova vojska nije prexla Eumenu, ve ga je osudila na smrt i
krenula prema Siriji da se kod mesta Triparadisosa (severna Sirija) sastane
sa Antipatrom i Antigonovim trupama. Tu je doxlo do prvog dogovora meu
preostalim dijadosima.
Pitanja:
Diodor pixe (XVIII, XXXII, 1) da je Perdika saznao za Eumenovu pobedu i zatim,
s vixe pouzdanja krenuo na Egipat. Fanula, pak, tvrdi, da se o Eumenovoj pobedi
saznalo tek po smrti Perdike. Koja verzija je taqna?

Triparadisos

U jesen 321. godine odran je sastanak dijadoha u Triparadisosu, u


severnoj Siriji.
Na sastanku je odluqeno da Piton i Aridaj daju ostavke na poloaje glavnih ko-
mandanata. Antipatru, najstarijem i najuticajnijem, poveren je poloaj names-
nika sa neograniqenim ovlaxenjima (epimelet autokrator), kao i zadatak da re-
organizuje dravu9 . Antipatar je poverio Antigonu poloaj komandanta aziskih
snaga, kao i ruku svoje keri File. Ptolemeju priznaje neograniqenu vlast u
Egiptu. Svom sinu Kasandru poverio je poloaj komandanta kraljevske konjice.
Ovim sastankom zavrxava se prvi dvogodixnji period epohe dijadoha.
Pitanja:
Ko dobio regenstvo, tj. ko je zaxtitnik kraljeva Antipatar ili Antigon?
Mada Fanula ne pominje, Krajsig tvrdi da je na ovom sastanku Seleuk dobio
Vaviloniju. Taqno ili netaqno?

9
Antipatar je saquvao poloaj stratega Evrope. Doxavxi na vlast, odmah se morao
suoqiti sa jednom pobunom vojske zbog neisplaenih obeanih nagrada

– 13 –
Dodatak — Diodor sa Sicilije

Ustanak Filona Enijanca


Heleni koje je Aleksandar naselio u tzv. gornjim satrapijama
qeznuli su za helenskim obrazovanjem i naqinom ivota, a bili
su odbaqeni u najudaljenije delove drave; dok je kralj iveo,
trpeli su iz straha, a nakon njegove smrti digli su ustanak. 2.
Dogovorivxi se i izabravxi za komandanta Filona Enijanca,
sakupili su priliqnu vojsku — vixe od 20 000 pexaka i 3 000
konjanika...
(XVIII, VII, 1 – 2)
Aleksandrov edikt o povratku prognanih
...3. Uoqi Olimpijskih igara poslao je u Heladu Nikanora Sta-
giranina i dao mu pismo s proglasom o povratku prognanih... 4.
Nikanor je postupio po nareenju i glasnik je proqitao sledee
pismo: ,,Kralj Aleksandar proteranim Helenima! Mi nismo
krivi za vaxe proterivanje, ali emo biti zasluni za vax
povratak u rodne gradove, izuzev onih na koje je baqena kletva.
O ovome smo pisali Antipatru, da gradove koji se tome protive
prisili da vas prime...
(XVIII, VIII, 3 – 4)
Kako su Heleni primili Aleksandrov edikt o povratku prognanih
...6. Veina je odluku o povratku prognanih prihvatila i sma-
trala je dobrom, jedino su Etolci i Atinjani bili nezadovo-
ljni... Etolci su, naime, proterali graane Enijade iz njihovog
grada i oqekivali su kaznu primerenu svom zloqinu... 7. Isto
tako, Atinjani su podelili Sam svojim klerusima i nisu bili
voljni da predaju ostrvo...
(XVIII, VIII, 6 – 7)
Spisak saveznika
...Prvi su Etolci u celini uxli u savez... a potom Tesalci, svi
izuzev graana Peline, Etani izuzev Heraklejana, Ftiotidski
Ahajci izuzev Tebanaca, Malijci izuzev Lamijaca, svi Dorani,
Lokrani i Fokiani, zatim Enijanci, Alizejci i Dolopi, Ata-
manci, Leukaani i Moloxani... Manji deo Ilira i Traqana
prikljuqio se savezu iz mrnje prema Makedoncima. 2. U rat
su se ukljuqili i Karistijci sa Eubeje te, na kraju, meu Pelo-
poneanima — Agrivci, Sikionjani, Eliani, Mesenjani i sta-
novnici Akte. To su, dakle, bili narodi i gradovi qlanovi
Helenskog saveza.
(XVIII, XI, 1 – 2)
Dok jedan deo Atinjana propagira borbu za zajedniqki spas Helena, drugi je za mir
Atinjani — Antipatrove pristalice, istovremeno su napusti-
li grad i zapoqeli intezivnu propagandu u korist mira. Meu
poslanicima koje su u obilazak helenskih gradova uputili sami
Atinjani bili su Poliekt, poslat u Arkadiju, i Hiperid, pos-
lat na Peloponez.
(M. Ricl, Komentar, Osamnaesta knjiga, belexka 52)
Leostenova smrt
...5. Naime, Antipatar je napao vojnike koji su kopali rovove
i doxlo je do sukoba u koji se umexao i Leosten da bi pomogao

– 14 –
svojima. Pogoen kamenom u glavu, odmah je pao i u nesvesti
bio prenet u logor. Treeg dana je preminuo i bio sahranjen
uz herojske poqasti zbog svoje ratne slave. Atinski narod je
zaduio retora Hiperida da odri nadgrobnu besedu...
(XVIII, XIII, 5)
Sukob Helena i Leonata
Heleni su odustali od opsedanja Lamije, spalili svoj logor i
mnoxtvo nesposobno za borbu zajedno s komorom poslali u grad
Maliteju, a sami, rastereeni i spremni za boj, krenuli da se
sukobe s Leonatom pre nego xto se ovaj spoji s Antipatrom... 3.
Doxlo je, dakle, do estoke i duge konjiqke bitke. Tesalci su
bili na putu da odnesu pobedu, zahvaljujui svojoj hrabrosti
i vextini, ali se i Leonat borio sjajno... Meutim, gubio je
na svim delovima bojnog polja i sam je, zadobivxi mnoge rane,
poginuo... 4. Nakon ove sjajne pobede u konjiqkoj bici pod ko-
mandom Tesalca Menona, makedonska falanga se... povukla...
(XVIII, XV, 1 – 4)
O Menonu
Menon iz Farsala, voa savezniqke konjice, pobednik nad Leo-
natom i u bici kod Kranona, ubijen je od Poliperhonta. Njegova
erka Ftija udala se za Eakidu i rodila budueg kralja Pira
(M. Ricl, Komentar, Osamnaesta knjiga, belexka 71)
Bitka kod Kranona u Tesaliji (322)
...4. Doxlo je do konjiqke bitke i Tesalci su bili u pred-
nosti zbog svoje snage i hrabrosti. Antipatar je onda izveo
falangu i estoko napao neprijateljsku pexadiju napravivxi
veliki pokolj. Heleni nisu bili u stanju da izdre navalu
mnoine texko naoruanih pexaka, pa su se odmah u dobrom
poretku povukli na texko prohodan teren. Doqepavxi se vixih
poloaja, lako su odbijali Makedonce s niih poloaja. 5.
Helenski konjanici su bili u prednosti ali su, saznavxi za
povlaqenje svojih pexaka, odmah oahali u njihovom pravcu.
Tako se, dakle, odvijala bitka, i zaraene strane su se razixle
kada je pobeda bila blia Makedoncima... 6. Sutradan su se
helenske vojskovoe Menon i Antifil sastali da odluqe da li
da qekaju saveznike... ili da popuste pred okolnostima i poqnu
pregovore o primirju. Na kraju su odluqili da Makedoncima
poxalju glasnike radi pregovora o okonqanju rata. 7. Glasnici
su postupili po naredbi, a Antipatar je odgovorio da poxalju
poslanike za svaki grad posebno, jer mir nikako nee sklopiti
sa svima zajedno. Heleni nisu prihvatili posebne ugovore, pa
su Antipatar i Krater poqeli da opsedaju gradove u Tesaliji i
da ih na silu zauzimaju... Gradovi su zbog toga zapali u veliki
strah i poqeli da svaki za sebe xalju mirovna poslanstva... 8.
...Etolci i Atinjani ostali su tako bez saveznika...
(XVIII, XVII, 4 – 8)
Kraj Lamijskog rata
Antipatar je ovim manevrom raskinuo Helenski savez i qitavu
vojsku poveo na Atinu. Atinski narod, napuxten od saveznika,
naxao se u velikoj nevolji. Sve nade polagali su u Demada i
vikali da ga kao poslanika treba uputiti Antipatru da pre-
govara o miru. Meutim, on se nije odazivao... 2. tri puta

– 15 –
je bio osuen na osnovu sumnje da je podneo nezakonite pred-
loge, te je zato bio lixen graanskih prava i po zakonu nije
imao pravo da daje bilo kakav predlog. Ipak, budui da mu
je narod vratio graanska prava, odmah je poslat Antipatru
zajedno sa Fokionom i nekolicinom drugih. 3. Antipatar je
sasluxao... i odgovorio je da e sa Atinjanima sklopiti mir
samo ako mu se bezuslovno predaju (i oni su, naime, kada su An-
tipatra zatvorili u Lamiji, njemu dali isti odgovor kada im
je uputio poslanike da pregovaraju o miru)... 4. On se pokazao
velikoduxnim i dozvolio im je da zadre grad, imanja i sve
ostalo. Xto se ureenja tiqe ukinuo je demokratiju i odredio
da im ubudue graanska prava zavise od cenza i da oni koji
poseduju vixe od 2 000 drahmi uqestvuju u upravi gradom i na
izborima. Sve koji su imali nii cenz lixio je graanskih
prava kao buntovnike i ratne huxkaqe, nudei za naseljavanje
onima koji to ele zemlju U Trakiji...
(XVIII, XVIII, 1 – 4)
Harpal, napustivxi Atinu, otplovio je na Krit. Tamo ga je ubio jedan od oficira Tibron.
Tibron je sa Harpalovom vojskom i novcem pokuxao zauzeti Kirenu. Ubrzo u samoj Kireni
dolazi do graanskog rata: demokrate je podrao Tibron, dok oligarhe satrap Egipta
Ptolemej
Epigrafski izvori pokazuju da je Ptolemej vratio prognane
Kirenjane — oligarhe natrag u grad i Kirenjanima dao novi
ustav qiji tekst je velikim delom saquvan na jednom natpisu
(M. Ricl, Komentar, Osamnaesta knjiga, belexka 86)
Prva koalicija
...3. Naime, poxto je pobegao iz Azije, Antigon se sastao sa
Antipatrom i obavestio ga o Perdikinom planu da se oeni
Kleopatrom, odmah u Makedoniju doe kao kralj i njega i Krat-
era lixi vlasti. 4. Antipatar i Krater su bili zaprepaxeni
ovim neoqekivanim vestima i odrali su sastanak s oficir-
ima... jednoduxno je odluqeno da se sa Etolcima sklopi mir
pod bilo kojim uslovima, da se trupe na brzinu prebace u Az-
iju i Krateru dodeli komanda u Aziji a Antipatru u Evropi.
Takoe je odluqeno da se Ptolemeju uputi poslanstvo sa pred-
logom za saradnju...
(XVIII, XXV, 3 – 4)
Jedini opis Aleksandrove posmrtne koqije koji danas posedujemo
...2. Poxto je ova koqija bila dostojna Aleksandrove slave...
mislimo da bi bilo lepo da je opixemo. 3. Prvo su od ko-
vanog zlata napravili kovqeg odgovarajue veliqine za telo;
prostor oko tela ispunili su mirisnim biljem koje je moglo da
telo impregnira prijatnim mirisima i istovremeno ga xtiti
od propadanja. 4. Na kovqeg su stavili zlatni poklopac koji mu
je taqno odgovarao i prekrivao gornju povrxinu. Preko celog
kovqega je obavijen predivan purpurni ogrtaq protkan zlatom,
a sa strane je poloeno oruje preminulog kralja... 5. Za-
tim su pored kovqega stavili koqiju u kojoj e se prevoziti
telo. Ova koqija je bila zasvoena zlatnim svodom sa tavan-
icom ukraxenom mozaikom od dragog kamenja, xirokom osam i
dugom dvanaest lakata [3.5 x 5.3m]. Ispod krova se qitavom
duinom protezala qetvrtasta pozlaena greda sa reljefnim
glavama antilopa: na njima su visile zlatne karike... kroz

– 16 –
koje su bile provuqene trake... divno ukraxene najrazliqi-
tijim bojama. 6. Na njihovim krajevima su visile pletene
kianke sa velikim zvonima, tako da se iz daleka quo njihov
zvuk. U uglovima svodnog dela sa svake strane se nalazila
zlatna statua Pobede... Kolonada koja je nosila svod bila je
takoe od zlata: stubovi su imali jonske kapitele. Unutar
kolonade nalazila se zlatna mrea saqinjena od niti debljine
jednog prsta, i na njoj qetiri oslikane table jednake veliqine.
(XVIII, XXVI, 2 – 6)
Na prvoj slici bila je predstava koqije ukraxene reljefom, na
kojoj sedi Aleksandar sa divnim ezlom u rukama; oko kralja
su dve pratnje — jedna sastavljena od naoruanih Makedonaca,
druga od Persijanaca-melofora i, ispred njih, naoruanih vo-
jnika. Na drugoj slici bili su predstavljeni slonovi kako
slede kraljevsku gardu: opremljeni su za boj i na svakom jaxu po
jedan Indijac i Makedonac sa uobiqajenim naoruanjem. Trea
slika je prikazivala konjiqke odrede u bojnom rasporedu, a
qetvrta brodove spremne za boj. Na ulazu u svodni deo ko-
qije stajali su zlatni lavovi sa pogledom uperenim u one koji
ulaze. 2. ...Iznad svoda, nasred krova, pod otvorenim nebom
leprxala je purpurna zastava sa velikim zlatnim maslinovim
vencem... 3. Ispod pokrivenog dela koqija je imala dve oso-
vine oko kojih su se okretala qetiri persijska toqka sa po-
zlaenim glavinama i paocima: deo koji je dodirivao zemlju
bio je od gvoa. Vrhovi osovine bili su zlatni i izraeni u
obliku lavlje glave sa kopljem u zubima. 4. Po sredini svoje
duine, osovine su imale gredu tako vextu uglavljenu u sred-
inu svodnog dela da je ovaj bio otporan na potrese izazvane
neravnim terenom. 5. Koqija je imala qetiri rude, i za svaku
su bila privezana qetiri reda mazgi, sa po qetiri ivotinje u
svakom redu, tako da je ukupno bilo 64 mazge, odabrane po snazi
i veliqini. Svaka od njih bila je ovenqana pozlaenim vencem
i na obrazima joj je visilo po jedno zlatno zvonce; oko vrata
su nosile ogrlice sa dragim kamenjem.
(XVIII, XXVII, 1 – 5)
Smrt Kratera i Neoptolema, koji prvo u vojsci Eumena a potom prexao na neprijateljsku
stranu
...5. Krater je prvi s odabranim trupama navalio na nepri-
jatelje i sjajno se borio; poxto mu je konj oboren, pao je na
zemlju i, budui neprepoznat u pometnji i gomili konjanika,
glupo je stradao — na smrt izgaen...
(XVIII, XXX, 5)
Na levom krilu Neoptolem se nalazio preko puta Eumena, xto
je dovelo do velikog nadmetanja dvojice zavaenih generala. 2.
Prepoznavxi se meusobno po konjima i ostalim znacima qasti,
sukobili su se neposredno i tako odluku o pobedi prepustili
svom dvoboju. Borbu su zapoqeli maqevima i upustili se u neo-
qekivan i potpuno neobiqan dvoboj: van sebe od gneva i mrnje,
pustili su uzde i dohvatili se levim rukama. Na to su konji,
nastavivxi galop, isprednjaqili ispred svojih konjanika i njih
dvojica su pali na zemlju. 3. Zbog naglosti i jaqine pada, a i
smetnji koje im je zadavalo naoruanje, i jedan i drugi su se s
mukom uspravljali. Eumen je ipak bio bri, prvi se uspravio
i Neoptolema pogodio u potkolenicu. 4. Rana je bila velika

– 17 –
i noga je otkazala, pa je ranjeni Neoptolem leao nepokretan,
spreqen ranom da ustane. Ipak je njegova hrabrost nadvladala
slabost tela, te je klequi na kolenima zadao suparniku tri
udarca u ruku i bedra. Nijedan od ovih udaraca nije bio opasan
po ivot i rane su jox bile svee, a Eumen je onda Neoptolemu
zadao drugi udarac u vrat i ubio ga.
(XVIII, XXXI, 1 – 4)
Triparadisos
U Aziji su staratelji kraljeva, Piton i Aridej zajedno s kralje-
vima i trupama krenuli sa Nila i doxli u Triparadis u Gor-
njoj Siriji. 2. Tamo je kraljica Euridika poqela da se mexa u
dravne poslove i suprostavlja se namerama staratelja. Piton
se naxao u nevolji: uvidevxi da Makedonci sve vixe obraaju
panju na njene naredbe, sazvao je skupxtinu i zajedno s Aride-
jem vratio starateljska ovlaxenja. Makedonci su onda iz-
abrali Antipatra za staratelja sa punim ovlaxenjima. 3. On
je nakon nekoliko dana stigao u Triparadis i zatekao Euridiku
kako izaziva nemire... 4. ...Antipatar se obratio vojnicima i
umirio ih, a Euridiku pretnjama primorao da se smiri...
(XVIII, XXXIX, 1 – 4)
Antigon je prvo izabran za ,,stratega kraljevske vojske”, onda
i za ,,stratega Azije”, xto su bila vanredna ovlaxenja za
okonqanje rata s Perdikinim pristalicama.
(M. Ricl, Komentar, Osamnaesta knjiga, belexka 112)

– 18 –
4. OD TRIPARADISOSA DO EUMENOVE SMRTI (321 - 316)

Namesnixtvo Antipatra

Dve godine Antipatrovog namesnixtva (321 - 319) ispunjene su ratovima


protiv Eumena i drugih Perdikinih pristalica.
Posle pobede nad Kraterom Eumen je postao gospodar prostora od Helesponta
do Taura. Perdikin brat Alketa nalazio se u Pisidiji. Atal, pak, iz Peluzija
prelazi u Tir, gde je od frurarha dobio novac. Ovim novcem organizovao je
veliku vojsku. Meutim, meu Perdikinim pristalicama nije bilo jedinstva;
svako je gledao svoje interese10 .
Antipatar nije eleo napasti Eumena pre nego xto stigne Antigon sa kralje-
vskim trupama. Kada se pojavio, Antipatar se povlaqi u Makedoniju zajedno s
kraljem Filipom Aridajem, kraljicom Euridikom, Roksanom i malim Aleksan-
drom.

Antipatrova smrt — U Makedoniji Antipatar je obnovio ratne operacije protiv


Etolaca. Meutim, ve u leto 319. stari je umro. Sa njim nestaje poslednji
predstavnik stare Filipove garde, onih ljudi koji su u najkritiqnijim momen-
tima ostali verni kraljevskoj kui Argeada.

Testament — Antipatar je testamentom namesnixtvo poverio Poliperhontu. Ka-


sandra nije imenovao za namesnika, jer je uvideo da je ovaj suvixe mlad da bi se
mogao nametnuti ostalima kao prvi qovek u carstvu. S druge strane, Kasandar je
prezirao Aleksandrovu porodicu11 i kao namesnik bi iskoristio prvu priliku
da ih se otarasi.
Pitanja:
Ko je Atal? Atal, Perdikin admiral flote
Xta je frurarh?
Odakle Antigon dolazi? Iz Sirije?
Postavlja se pitanje da li je Antipatar imao zakonsko pravo da izabere sebi
naslednika, budui da je to do sada bilo pravo makedonske skupxtine. Make-
donsku skupxtinu qinili su Makedonci pod orujem, a treba imati na umu da
se glavnina vojske u to vreme nalazila pod komandom Antigona u Aziji. Dakle,
da li je Antipatar uzurpirao vlast?

Antigon i Eumen

U prolee 320. godine zbog izdajstva svojih oficira, Eumen je pretrpeo


texke gubitke. Antigonu je poxlo za rukom da ga u sukobima nadvlada. Uskoro
ga je opkolio u kapadokijskoj tvravi Nori. Godinu dana Eumen je izdrao pod
opsadom. Nije hteo da prihvati Antigonove uslove za pregovore, nadajui se
promeni sree. Tada je stigla vest da je Antipatar umro. Antigon, elei
postati gospodar Azije, poslao je Eumenu istoriqara Hijeronima s ponudom
sklapanja prijateljstva. Naime, Eumen je trebao poloiti zakletvu vernosti
Antigonu. Meutim, Eumen je redigovao tekst zakletve tako da se obavezivao
na vernost i Antigonu i kraljevima i Olimpijadi. Makedonci smatrajui da
je ova druga verzija pravednija, digli su opsadu i rekli Antigonu da je Eumen
poloio zakletvu.

10
U vremenu koje sledi Antigon e u borbama nadvladati Alketu i Atala
11
Naime, jednom prilikom Kasandar se podsmevao nekom Orijentalcu. To je toliko razgne-
vilo Aleksandra da je Kasandra zgrabio za kosu i glavom udario o zid. Od tada, Kasandar
je qekao trenutak osvete.

– 19 –
Ptolemej

U ovo vreme (319) Ptolemej organizuje svoj prvi pohod na severoistok.


Diodor pixe da je tom prilikom zarobio Laomedonta. Sudbina ovog poslednjeg
meni dalje nije poznata.

Kasandar i Poliperhont

Kasandar je kao hilijarh, komandant konjice hetera, zajedno sa ocem


doxao u Makedoniju. Nije nasledio oca na poloaju namesnika, ve je os-
tao hilijarh. On se u poqetku pretvarao da prihvata poloaj koji mu je otac
odredio, iako je bio nezadovoljan. Papazoglu tvrdi da nije imao ambicija da
zavlada celim Carstvom, ve Makedonijom i Grqkom. Pripremajui se za ot-
por Poliperhontu, on je ispitivao raspoloenje kod ostalih satrapa, a tajnim
putevima pridobijao je i saveznike u grqkim gradovima. Jednog dana napustio
je Makedoniju i prexao u Aziju.

Druga koalicija — Ubrzo je obrazovana druga koalicija — Kasandar, Antigon,


Ptolemej i Lizimah protiv Poliperhonta i Eumena, koje je podravala Olimpi-
jada. U novom sukobu dijadoha koji uskoro izbija, operacije su se vodile na dva
fronta: u Grqkoj, izmeu Poliperhonta i Aleksandra, i u Maloj Aziji, izmeu
Antigona i Eumena.
Pitanja:
Papaoglu pixe da je po smrti Antipatra Kasandar ostao hilijarh, dok Ranoviq
tvrdi namesnik Makedonije i Grqke?

Poliperhontov edikt

Kasandar, oslanjajui se na makedonske posede i oligarhijske vlade koje


je Antipatar bio uveo u grqkim gradovima, uivao je prevlast u i. Poliper-
hont da bi mu se suprostavio, odluqio je da izda edikt kojim e proklamovati
oslobaanje grqkih gradova, ukidanje oligarhije i obnovu demokratije.
Novim ediktom kralj Filip-Aridaj daruje Grcima mir i ure-
enje koje su imali za Filipa i Aleksandra... Emigranti,
koji su posle Aleksandrove smrti morali da bee iz svojih
domova u Aziju, mogu se sada mirno vratiti i dobiti natrag
svoje imetke. Grcima se nareuje (!) da poloe zakletvu da
nee meusobno ratovati, niti xta preduzimati protiv Make-
donije...

Tekst ovog edikta saquvan je kod Diodora XVIII, 56. Beloh ga


smatra nepotpunim, budui da nema odredbe vezane za povla-
qenje makedonskih garnizona iz grqkih gradova.
(F. Papazoglu)
Drugi potez Poliperhontov ticao se kraljevske porodice. Uzeo je na sebe ulogu
zaxtitnika qlanova kraljevskog doma. Pozvao je Olimpijadu da se iz Epira
vrati u Makedoniju i da preuzme brigu o malom Aleksandru. Najzad, Poliper-
hont je uputio pismo Eumenu u kome ga poziva da nastavi rat s Antigonom. U
pismu je stajalo da Eumen sam odluqi da li eli da doe u Makedoniju i s
njim deli namesnixtvo ili pak da ostane u Aziji kao strateg sa neograniqenom
vlaxu. Eumenu se obratila i Olimpijada molei ga za pomo i zaxtitu mladog
kralja.

Kasandar — gospodar Makedonije

– 20 –
Sukob izmeu Poliperhonta i Kasandra poqeo je u Atini. Kasandar se
na vreme pobrinuo da za komandanta garnizona u Munihiji postavi svog qoveka,
Nikanora iz Stagire, Aristotelovog usvojenika. Kada su posle proglaxenja
Poliperhontovog edikta Atinjani pokuxali da se oslobode garnizona, Nikanor
je stvar odlagao. Pored Munihije, zauzeo je qak i Pirej. Tada Poliperhontov
sin Aleksandar dolazi pred Atinu. Atinjani su se ponadali da e im pomoi
i vratiti im Munihiju i Pirej. Meutim, Aleksandar ih je eleo zauzeti za
potrebe rata. Fokion predlae Aleksandru da ostane dok se ne zavrxi rat sa
Kasandrom. Aleksandar je posluxao Fokionov savet i u meuvremenu vodi tajne
pregovore sa Nikanorom. Atinjani osetivxi se prevarenim, svrgoxe Fokiona sa
poloaja stratega. On je pokuxao opravdati se Poliperhontu, ali u tome nije
uspeo. Atinjani ga osudixe na smrt. Fokion je umro popivxi kukutu (318).
Uskoro, u Pirej stie Kasandar s vojskom koju mu je dao Antigon i tu se uqvrsti.
Poliperhont poxto nije mogao pomoi Atini, prvo se sklanja na Peloponez, a
potom odlazi u Makedoniju. Njegova mornarica nije uspela spreqiti prelaz
Antigona preko Bosfora.
U meuvremenu, prolea 317. Kasandar je primorao Atinjane da uspostave reim
zasnovan na cenzu, s tim da je visina cenza smanjena na 1 000 drahmi, i da prime
kao upravnika jednog Atinjanina koga on odredi. Izbor je pao na Demetrija
iz Falerona, filozofa peripatetiqara, uqenika Aristotelovog i prijatelja Te-
ofrastovog. On je Atinom upravljao deset godina kao prosveeni tiranin.
U ovo vreme, posumnjavxi u odanost Nikanora, Kasandar je naredio da se pogubi.
Sredivxi situaciju u Atini, Kasandar se uputio u Makedoniju. Tamo je kra-
ljica Euridika ve bila uzela vlast u svoje ruke. Bojei se Olimpijadinog
povratka, Euridika je u ime svog mua izdala dekret kojim je namesnixtvo oduzja
stratega. ,ela Poliperhontu i prenela ga na Kasandra. Qitav postupak bio je
nelegalan. Kasandar je, poxto je preuzeo Poliperhontovu vojsku, ponovo krenuo
na Peloponez.
U jesen 317. Poliperhont se vratio u Makedoniju zajedno sa Olimpijadom. Eu-
ridika je pokuxala da se suprostavi, ali su njene trupe prexle na Olimpijadinu
stranu. Olimpijada ju je, zajedno s muem, uhapsila. Naredila je da se Filip
ubije, a Euridiku primorala na samoubistvo. Kasandrovi prijatelji i roaci
takoe su ubijeni.
Vest o ovim dogaajima stigla je Kasandru dok se nalazio na Peloponezu opse
dajui gradove. Odmah je napustio bojixte i krenuo u Makedoniju. Blokirao je
i s kopna i mora grad Pidnu u koji se bila sklonila Olimpijada s Roksanom,
malim Aleksandrom i drugim qlanovima kraljevske porodice. Opsada je trajala
do prolea 316. Prolea 316. Olimpijada je brodom pokuxala pobei, ali ju
je Kasandar zarobio. Roaci Olimpijadinih rtava optuili su Olimpijadu
pred skupxtinom Makedonaca. Makedonci su je osudili na smrt. Kasandar je
Roksanu i malog Aleksandra zatvorio u amfipoljskoj tvravi.
Filipa Aridaja, Euridiku i njenu majku Kinanu Kasandar je sveqano sahranio u
Egama. Ovim gestom eleo se pokazati kao zaxtitnik prave kraljevske porodice.
Da bi ozakonio svoju vlast, oenio se Filipovom erkom, a Aleksandrovom po-
lusestrom Tesalonikom. Njoj u qast podigao je istoimeni grad u Termajskom
zalivu. Podigao je takoe jox jedan veliqanstven grad — Kasandreju — na
mestu nekadaxnje Potideje. Vlast nad Makedonijom Kasandru je obezbedila i
vlast nad Grqkom. Poliperhont pak pobegao je Etolcima. Kasandar ga je pra-
tio. Obnovio je Tebu, prodro na Peloponez, zauzeo nekoliko utvrenja i vratio
se u Makedoniju.

Eumenova smrt

Na Istoku Antigon je ratovao protiv Eumena.


Odlukom na sastanku u Triparadisosu (321) Eumen je bio osuen na smrt. Me-
utim, posle Antipatrove smrti (319) Poliperhont ga je imenovao za komandanta

– 21 –
aziskih snaga. Dakle, Eumen je trebao zameniti Antigona.
Organizovavxi vojsku na Istoku, Eumen je planirao da prodre do siriske obale
i obraquna se sa Ptolemejem, koji je ovaj prostor nepravedno zauzeo. Meutim,
poraz Poliperhontove flote kod Bosfora nagnao je Eumena da odustane od ovog
plana. Okree se ka unutraxnjosti zemlje s ciljem da zagospodari istoqnim
satrapijama. Prodro je do Suzijane. Mada nije dobio podrxku Seleuka i
Pitona, pridruili su mu se drugi lokalni satrapi: Persije, Karmanije, Ara-
hozije, Paropamisade, Arije i Drangijane, Indije. Obrazovan je ratni savet.
Dakle, Eumen nije bio izabran za vrhovnog komandanta, ali je uivao pravo da
blagajnu u Suzi koristi za potrebe svoje vojske.
Godine 317/6. Antigon s vojskom dolazi u Vaviloniju. Tamo je sklopio vojni
savez sa Pitonom i Seleukom. U meuvremenu, Eumen napuxta Suzu i odlazi
ka Pasitigru. Iz Vavilonije Antigon prodire u Suzijanu, gde kao satrapa
postavlja Seleuka. Organizuje pohod na Egbatanu u Mediji, smatrajui da
je odatle lakxe zauzeti gornje satrapije. Eumenovi saveznici, saznavxi za
Antigonove namere, meu sobom su se podelili: jedni su bili za odbranu gornjih
satrapija, a drugi da se s vojskom spuste ka obali. Prevladao je prvi predlog i
Eumen kree ka Persiji. U Persiji saveznike je sveqano doqekao satrap Peukest.
U meuvremenu, Antigon prodire na prostor Persije. Eumen je odluqio krenuti
mu u susret. Do prve znaqajnije bitke izmeu Antigona i Eumena doxlo je negde
na putu za Gabijenu. Mada je bitka bila nerexena, stradalo je mnogo ljudi na obe
strane. Meu poginulim sa Eumenove strane bio je i Ketej, komandant vojnika
koji su doxli iz Indije. Diodor zanimljivo pixe o njegovoj sahrani.
U toku zime 317/6. doxlo je do odluqujue bitke izmeu Antigona i Eumena.
Ovom prilikom, levim Antigonovim krilom zapovedao je Piton, a desnim Anti-
gon sa sinom Demetrijem. U toku bitke Antigon je zauzeo makedonsku komoru i
potisnuo Peukesta. Posle bitke Makedonci su tajno pregovarali sa Antigonom i
izdali Eumena. Mada ga je eleo saquvati u ivotu (kao i njegov sin Demetrije
i Aleksandrov admiral Nearh), veina Makedonaca je bila za smrt. Godine 316.
Eumen je pogubljen kao izdajnik.
U Persiji lokalno stanovnixtvo dalo je Antigonu kraljevske poqasti, kao opxte
priznatom gospodaru Azije. Antigon postavlja nove satrape i zaplenjuje kralje-
vske blagajne.

– 22 –
Dodatak — Diodor sa Sicilije

Demadova smrt
...Atinjani su mu [Antipatru] uputili poslanika Demada... Tr-
ebalo je da ga moli da u skladu s prvobitnim dogovorom izvede
posadu iz Munihije. 2. Antipatar je prvo bio naklonjen De-
madu, ali su nakon Perdikine pogibije meu kraljevskim pa-
pirima naena neka pisma u kojima je Demad pozivao Perdiku
da xto pre pree u Evropu protiv Antipatra. Zato ga je An-
tipatar omrznuo, ali je svoju mrnju skrivao... 3. ...Antipatar
mu [Demadu] nije dao nikakav odgovor, ve ga je, zajedno sa
sinom... predao tamniqarima. 4. Oni su ih odveli u neku
troxnu kuu i... lixili ivota...
(XVIII, XLVIII, 1 – 4)
Situacija u Aziji posle Antipatrove smrti
Qim se proqula vest o Antipatrovoj smrti, u Aziji je doxlo do
promena i politiqkih potresa, jer su svi monici odluqili da
rade za svoj raqun. Savladavxi prethodno Eumena u Kapadok-
iji... savladavxi potom i Alketu i Atala u Pisidiji... od An-
tipatra naimenovan za stratega Azije sa punim ovlaxenjima
i komandanta velike vojske, Antigon je bio pun oholosti i nad-
menosti...
(XVIII, L, 1)
Poliperhontov edikt
,,Poxto su naxi preci mnogo zaduili Helene, elimo i mi
da sledimo njihovu politiku i svima pokaemo prijateljska
oseanja koja gajimo prema Helenima. 2. Ranije, kada je Alek-
sandar napustio ovaj svet i kraljevska vlast prexla nama, sma-
trali smo da svima treba da vratimo mir i ureenja koje je
uspostavio nax otac Filip, pa smo svim gradovima poslali
pisma u vezi sa ovim pitanjima. 3. Kako se desilo, dok smo
se mi nalazili daleko od Helade, da jedan deo Helena, zave-
den loxim rasuivanjem, zarati na Makedonce i bude savladan
od naxih vojskovoa, pri qemu su gradove zadesila mnoga zla,
znajte da su za to bili krivi generali i da vam mi sada, verni
ranijoj politici, vraamo mir i ustave koje ste imali u vreme
Filipa i Aleksandra, i dozvoljavamo vam da u svemu ostalom
postupate u skladu sa njihovim ranijim odlukama. 4. Sve po-
jedince koje su naxi generali isterali iz gradova ili su ih
sami napustili, poqinjui od one godine kada je Aleksandar
prexao u Aziju, sada vraamo; svi povratnici neka dobiju qi-
tavu imovinu natrag i neka raspolau svojim graanskim prav-
ima, ne mexajui se u stranaqke borbe i uivajui u potpunoj
amnestiji; ako je protiv njih bila doneta neka odluka, neka bude
ponixtena, osim ako su neki proterani zbog prolivene krvi
ili svetogra u skladu sa zakonom. 5. Povratak je zabranjen
graanima Megalopolisa... proterani zbog izdaje... 6. Ako su
Filip i Aleksandar doneli odluke protivreqne jedna drugoj,
neka zainteresovani dou k nama da ih ispravimo na korist i
nama i gradovima. Atinjani neka zadre sve kao u vreme Filipa
i Aleksandra... 7. Sam dajemo Atinjanima, poxto im ga je dao
i nax otac Filip. Neka svi Heleni odluqe da ne ratuju i ne
rade protiv nas, a ako neko postupi suprotno tome, neka prog-
naju i njega i njegovu porodicu i neka mu bude oduzeta imovina.

– 23 –
Poliperhonta smo ovlastili da se pobrine i za ovo i za sve
ostalo. 8. Kao xto smo vam i ranije pisali, sluxajte njegova
nareenja; oni koji ne ispune neku od ovih odredbi nee proi
nekanjeno.”
(XVIII, LVI, 1 – 8)
Olimpijada poziva Eumena u pomo
Stiglo mu je i pismo od Olimpijade, u kome ga ona moli i
preklinje da pomogne kraljevima i njoj samoj, jer je on jedini
preostao od njenih najvernijih prijatelja... 3. Olimpijada je
traila i da je posavetuje — je li za nju bolje da ostane u
Epiru i ne veruje onima koji se jednako izdaju za staratelje
kraljeva... ili da se vrati u Makedoniju. 4. Eumen je Olimpi-
jadi odmah odgovorio i savetovao joj je da zasad, dok rat ne
bude rexen, ostane u Epiru. Gajei uvek najdublju naklonost
prema kraljevima... smatrao je da mu priliqi da pristane na
svaku opasnost radi spasenja kraljeva.
(XVIII, LVIII, 2 – 4)
Diodor o sudbini i istoriji
...5. ...Ko ne bi ostao zbunjen pred stalnim promenama sudbine
ako pogleda na sve uspone i padove u ljudskom ivotu? Ko bi to-
liko smeo da se pouzda u svoje prednosti dok uiva naklonost
sree, da se u njemu zaqne samopouzdanje vee od ljudske sla-
bosti? 6. Obiqan ljudski ivot, kao da njime upravlja neki bog,
qitavog veka naizmeniqno krui kroz dobro i zlo. Zato nije
qudno ako se desi nexto neoqekivano, nego ako sve xto se dexava
nije nenadano, pa stoga i istoriji treba odati odgovarajue
priznanje: pokazujui sve uspone i padove, sve promene u ljud-
skim postupcima, ona dovodi u ravnoteu oholost srenih i
neraspoloenje nesrenih.
(XVIII, LIX, 5 – 6)
Poliperhont je u jednom pismu izrazio spremnost da Eumena imenuje strategom Azije, da
mu na raspolaganje stavi 500 talenata, kao i ,,srebrne xtitove” O reakciji Eumena na
ovo Poliperhontovo pismo pripoveda Diodor.
Bio je svestan da je stranac i da nema pravo na kraljevsku vlast,
da su ga Makedonci koji mu se sada pokoravaju osudili na smrt,
a da su ljudi na oficirskim poloajima puni oholosti i streme
odve visoko, pa je pretpostavljao da e ga brzo prezreti... 2.
Rawistivxi ovo sa sobom, prvo je rekao da nee prihvatiti
500 talanata... jer mu toliki novac ne treba poxto ne smera da
osvoji nikakav komandni poloaj... 4. Takoe je izjavio da je u
snu imao qudnu viziju i da je mora svima objaviti jer smatra
da e ona mnogo doprineti jedinstvu i zajedniqkim interes-
ima. 5. U snu mu se uqinilo da vidi kralja Aleksandra ivog
i sa znacima kraljevske qasti kako obavlja dravne poslove,
daje naredbe oficirima i aktivno upravlja svim poslovima u
kraljevini. 6. ,,Zato mislim”, rekao je, ,,da od sredstava iz
kraljevske riznice treba da napravimo zlatan presto na koji
emo staviti... znake kraljevskog dostojanstva, i da mu u zoru
svi oficiri prinose rtvu, sastaju se u blizini prestola i
primaju naredbe u ime kralja, kao da je iv i nalazi se na qelu
svoje kraljevine”.
(XVIII, LX, 1 – 6)

– 24 –
Svi su se sloili sa njegovim predlogom...
(XVIII, LXI, 1)
Poliperhont je odustao od opsade Atine budui da nije imao dovoljno hrane za vojsku. U
Atici je ostavio svog sina Aleksandra, a sam je krenuo na Peloponez u cilju uqvrxivanja
sopstvene vlasti. Posebnu panju posvetio je opsadi Megalopolisa, grada naklonjenog
Kasandru. Da bi zauzeo grad odluqio je iskoristiti slonove. O dovitljivosti Mega-
lopoljana u borbi protiv slonova pixe Diodor.
...Graane Megalopolisa je predvodio Damis, koji je takoe
bio sa Aleksandrom u Aziji i iz iskustva poznavao prirodu i
naqin korixenja slonova, xto je za graane bila ne mala pred-
nost. 3. ...Na vixe velikih dasaka ukucao je mnoxtvo oxtrih
eksera i poloio ih u plitke jame, skrivxi im oxtre vrhove...
4. Poliperhont... kada je sa svim slonovima zajedno krenuo u
napad desila mu se sasvim neoqekivana stvar. Spreda niko nije
napadao ivotinje i Indijci su ih terali da upadnu u grad;
slonovi su upali svom snagom i naixli na daske s ekserima.
5. Ekserima su povreivali stopala i samom svojom teinom
doprinosili njihovom dubljem prodiranju; nisu bili u stanju
da krenu dalje ni da se vrate, jer im je svaki pokret nanosio
bol... 6. Mnogi hici koji su pogaali cilj i priroda rana iza-
zvanih ekserima zadavali su slonovima velike bolove, pa su se
okrenuli natrag i u povratku izgazili mnoge Poliperhontove
vojnike...
(XVIII, LXXI, 2 – 6)
...Poliperhont se pokajao xto je zapoqeo ovu opsadu...
(XVIII, LXXII, 1)
Olimpijada Euridiki predlae samoubistvo
...Euridiki, koja je otvoreno i bez zazora izjavljivala da kra-
ljevska vlast pripada pre njoj nego Olimpijadi, namenila je
teu kaznu. 6. Poslala joj je maq, konopac i kukutu i naredila
da sama odabere kako e umreti... 7. ...U prisustvu qoveka koji
joj je doneo pomenute stvari, Euridika se pomolila bogovima da
i Olimpijada jednom dobije iste darove; potom se pobrinula za
muevljevo telo... a zatim se obesila o pojas i tako okonqala
ivot, ne oplakujui svoju sudbinu i ostavxi uspravna pred
tolikom nesreom...
(XIX, XI, 5 – 7)
Razlozi zbog kojih lokalni satrapi prilaze Eumenu, a ne Seleuku i Pitonu
Piton je prvo bio odreen za satrapa Medije, a kada je postao
strateg svih gornjih satrapija, ubio je Filona, ranijeg stra-
tega Partije, i na njegovo mesto postavio svog brata Eudama. 2.
Kada se to desilo, svi ostali satrapi su se udruili, plaxei
se da i njih ne zadesi ista sudbina, jer je Piton bio sklon
promenama i veoma qastoljubiv. Uspeli su da ga pobede u boju
i pobiju mu mnoge vojnike, a njega samog da isteraju iz Partije.
3. On se prvo povukao u Mediju, a uskoro nakon toga doxao je u
Vavilon i pozvao Seleuka da mu pomogne i prikljuqi se njegovim
planovima. 4. To je bio razlog... koga su satrapi gornjih
satrapija sakupili trupe na jednom mestu, xto znaqi da su Eu-
menovi glasnici trupe zatekli spremne. Najugledniji koman-
dant... bio je Peukest, bivxi Aleksandrov ,,telohranitelj”...
5. Ve vixe godina je upravljao satrapijom Persijom...

– 25 –
(XIX, XIV, 1 – 5)
Obrazovanje ratnog saveta
Kada su doxli u Suzijanu i spojili se sa Eumenom, odrali
su zajedniqki sastanak svih vojnika; tom prilikom je doxlo do
uqne prepirke oko vrhovne komande. Peukest je zbog mnoine
svojih vojnika i ugleda... smatrao da on treba da dobije vrh
ovnu komandu. 2. Antigen, voa makedonskih ,,srebrnih xti-
tova” rekao je da odluku o vrhovnoj komandi treba prepustiti
njegovim Makedoncima, jer su oni zajedno sa Aleksandrom os-
vojili Aziju i zbog svoje hrabrosti bili nepobedivi. 3. Eu-
men se plaxio da zbog meusobnih sukoba ne postanu lak plen
Antigonov, pa je predlagao da ne odrede jednog komandanta,
ve da se svi satrapi i stratezi izabrani od vojnika svakod-
nevno sastaju u kraljevskom xatoru i zajedniqki raspravljaju
o svim pitanjima. 4. ...Svi su potvrdili da je Eumenov savet
zaista dobar, pa je on svakodnevno sazivao vee, kao u nekom
demokratski ureenom gradu...
(XIX, XV, 1 – 4)
Peukest, satrap Persije, sveqano je doqekao saveznike
Po dolasku u kraljevsku prestonicu Persepolis, Peukest, kao
strateg ove zemlje, organizovao je veliqanstvene rtvene sve-
qanosti... Na kraju je priredio gozbu za celu vojsku. 2. Od
onih koji su prisustvovali slavlju napravio je qetiri kruga,
jedan unutar drugog... [Spoljaxni krug] qinili su ga najamnici
i mnoxtvo saveznika; drugi krug... saqinjavali su ga Make-
donci — ,,srebrni xtitovi” i konjanici — ,,pratioci” koji su
ratovali sa Aleksandrom; ...[u sledeem krugu] su se nalazili
leajevi oficira drugog reda, ,,prijatelja”, generala bez ko-
mande i konjanika; najui krug ...zauzimali su leajevi gener-
ala i hiparha, i sa njima, najuglednijih Persijanaca. 3. U sre-
dini su se nalazili rtvenici bogova, Aleksandra i Filipa.
Leajevi su bili napravljeni od gomila lixa prekrivenim
tepisima i najrazliqitijim pokrivaqima...
(XIX, XXII, 1 – 3)
Sahrana Keteja
Ketej, komandant vojnika koji su doxli iz Indije, poginuo je u
bici nakon hrabre borbe. Za sobom je ostavio dve ene koje
su ga pratile na pohodu... obe su ga poednako volele. 2.
Meu Indijcima je nekad na snazi bio zakon da momci i devo-
jke stasali za enidbu i udaju ne sklapaju brak prema izboru
svojih roditelja, ve po svojim naklonostima. Ranije se qesto
dexavalo da se, poxto su prosidbu obavljali mlai ljudi, is-
postavi kako je izbor pogrexan i da brzo doe do obostranih
razoqarenja; mnoge bi ene tada dozvolile da budu zavedene i
da u svojoj neumerenosti ljubav poklone drugima. Na kraju, kako
nisu mogle doliqno da napuste mueve koje su prve odabrale,
rexavale bi se da ih otruju... 3. Kada se ovo zlo raxirilo i
mnogi ve naxli smrt... doneli su zakon da se sa preminulim
muevima spaljuju i njihove ene, osim noseih i onih koje su
ve rodile decu. Ako bi neka ena odbila da potqini ovakvoj
odluci morala je qitavog ivota ostati udovica, a kao neqis-
tom biu, bilo joj je zabranjeno prinoxenje rtvi i poxtovanje
ostalih obiqaja. 4. Kada je donet ovaj zakon, enski zloqini
su se pretvorili u svoju suprotnost... i ne samo da su se brin-

– 26 –
ule za zdravlje svojih mueva, od kojih je zavisilo i njihovo
sopstveno, ve su se nadmetale u tome koja e sa njima otii u
smrt, kao da se radi o velikoj poqasti.
(XIX, XXXIII, 1 – 4)
Upravo se to desilo i ovom prilikom: po zakonu jedna je tre-
bala da bude spaljena zajedno s muem, ali su se na Ketejevoj
sahrani pojavile obe, borei se za zajedniqku smrt sa njim kao
za prvu nagradu... 3. Struqnjaci za babiqku vextinu potvrdili
su stratezima da je starija nosea, pa su se odluqili za mlau.
Kada je doneta ovakva odluka, ona koja je odbijena otixla je
plaqui: kao da je obavextena o nekoj velikoj nesrei, polo-
mila je dijademu na glavi i poqupala kosu. Druga je bila
presrena zbog pobede i otixla je do lomaqe. ene iz njene
porodice su je ovenqale trakama i predivno okitile, kao da je
roaci prate na svadbu, i svi su pevali pesme o njenoj vrlini.
4. Kada se pribliila lomaqi, skinula je nakit i razdelila
ga roakama i prijateljicama... 5. Na kraju, poxto se pozdrav-
ila sa roacima, brat joj je pomogao da se popenje na lomaqu i
ona je, pred zadivljenim oqima mnoxtva ljudi koji su doxli da
posmatraju ovaj prizor, herojski okonqala ivot...
(XIX, XXXIV, 1 – 5)
Eumenova smrt
...Makedonci su tajno stupili u pregovore sa Antigonom i na
kraju uhvatili i predali mu Eumena, dobivxi za uzvrat ko-
moru i jemstva za liqnu bezbednost i prikljuqivxi se njegovoj
vojsci. 9. Sliqno su postupili i satrapi i veina ostalih...
napustili su svog komandanta, brinui se samo za svoju bezbed-
nost.
(XIX, XLIII, 8 – 9)
Antigon se neoqekivano doqepao Eumena... zarobio je i Anti-
gena, komandanta ,,srebrnih xtitova”, bacio ga u neku jamu i
ivog spalio... 2. Eumena je stavio pod strau i razmixljao
kako da postupi prema njemu. eleo je da uz sebe ima do-
brog vojskovou koji bi mu dugovao uslugu, ali zbog Eumen-
ovog prijateljstva prema Olimpijadi i kraljevima nije imao
mnogo poverenja u njegova obeanja... Videi da su i Make-
donci neumoljivi u svojoj elji da Eumen bude kanjen, na kraju
ga je ubio: zbog ranijeg prijateljstva, spalio mu je telo i
kosti stavio u urnu i poslao ih njegovoj porodici. 3. Meu
ranjenicima se kao zarobljenik nalazio i istoriqar Hijeronim
iz Kardije, koji je ranije uivao veliki ugled kod Eumena, a
nakon njegove smrti, Antigon mu je ukazivao istu naklonost i
poverenje.
(XIX, XLIV, 1 – 3)

– 27 –
5. VREME ANTIGONOVE PREVLASTI

5.1. Do mira 311. godine

Trea koalicija

Jaqanje Antigona — Posle Eumenove smrti Antigon ostaje jedini gospodar Az-
ije. Dao je da se pogubi medski satrap Piton i smenio je Seleuka sa poloaja
satrapa Vavilona12 . Antigonu su u Vavilonu ukazane kraljevske poqasti. U Az-
iji domogao se velikih blaga13 , xto mu je omoguilo da dri monu vojsku i da
zavlada Azijom.

Trea koalicija — Protiv Antigona je stvorena koalicija Ptolemej, Kasandar,


Seleuk i Lizimah. Zahtevali su da Siriju i Fenikiju ustupi Ptolemeju, da
Kasandru prizna vlast nad Evropom, da Seleuku vrati Vavilon i da Hele-
spontsku Frigiju preda Lisimahu. Ultimatum je odbijen i rat je bio izvestan.

Pripreme za rat — Saveznici su bili jaqi na moru. Da bi spreqio njihovo iskr-


cavanje na prostor Male Azije, Antigon je odluqio zauzeti luke i brodogradil-
ixta u Siriji i Fenikiji. Zatim, nosio se mixlju da osvoji jox nepokorene
oblasti na Istoku. Napokon, stupio je u vezu sa Poliperhontom i njegovim sinom
Aleksandrom, a koji su se nalazili u Grqkoj. Poliperhontu je ponudio poloaj
stratega Peloponeza. Budui da posle ubistva Filipa i Euridike, Poliper-
hont nije drao nikakav legalan poloaj, zadovoljio se Antigonovim predlogom.
Njegov sin Aleksandar qak je otixao u Aziju i ozvaniqio savez.

Tirska proklamacija

Tirski manifest — Grad Tir pruio je Antigonu snaan otpor. Ispred Tira,
koji je opsedao, Antigon je 315. godine sazvao skupxtinu Makedonaca koja je
imala da rexi pitanje najvixe vlasti, sliqno skupxtinama u Vavilonu 323. i u
Triparadisosu 321. godine. Na toj skupxtini Antigon istupa kao predstavnik
kraljeva. Optuuje Kasandra za ubistvo Olimpijade i zahteva oslobaanje Rok-
sane i Aleksandra. Trai od Kasandra da mu se pokori kao zakonitom nasled-
niku Antipatra. Takoe proklamuje slobodu grqkih gradova. Kao xto vidimo
Tirski manifest bio je u prvom redu uperen protiv Kasandra.
Postavlja se pitanje kako je uopxte Antigon dobio namesnixtvo — da li odlukom
makedonske skupxtine ili Poliperhontovim odricanjem u korist Antigona.

Misija Mileanina Aristodema — Pripremajui se za rat protiv saveznika, Ant-


igon je u Grqku bio poslao nekog Mileanina Aristodema sa 1 000 talenata.
Dobivxi odobrenje Sparte, Aristodem je na ostrvu Tenaronu vrbovao 8 000 rat-
nika. Potom je stupio u vezu sa Poliperhontom, koji je drao Korint, Sikion i
druga utvrenja na Peloponezu. U to vreme u Grqku se vratio i Poliperhontov
sin nosei sobom novac koji mu je dao Antigon.
Kasandar takoe pristupa diplomatiji. Ponudio je Aleksandru Poliperhon-
tovom poloaj stratega Peloponeza, pod uslovom da se odmetne od Antigona, na
xta ovaj pristaje. Tada Aristodem odlazi Etolcima, koje pridobija za savez sa
Antigonom. U meuvremenu, Aleksandar zauzima gradove na Peloponezu. Ubi-
jen je u Sikionu 314. godine p. n. e. Njegovu vlast nasledila je njegova ena
Kratesipolis.
12
Ovaj se sklonio kod Ptolemeja
13
U Egbatani Antigon je zaplenio iz dravne blagajne 5 000 talanata, u Suzi 20 000,
a ostatak koji se nalazio u Kindi (?), oko 10 000, takoe je pripao njemu. Osim toga,
redovan godixnji prihod s njegovih poseda iznosio je 11 000 talanata

– 28 –
Pitanja:
Zaxto Aristodem mora da trai odobrenje Sparte da bi unajmio vojnike sa
Tenarona?
Xira obavextenja o Kasandrovom obraqunu sa Poliperhontom i Aleksandrom.

Operacije na moru — Antigon je na moru imao vixe uspeha. Mada je i sam Ptolemej
proklamovao slobodu grqkih gradova, Kikladi su pre prixli Antigonu. Antigon
osniva Savez ostrvljana.
Mada je misija Mileanina Aristodema bila neuspexna, Antigon ne odustaje
od Grqke, gde xalje svog roaka Polemaja. Ipak, dogaaji u Aziji, nagnali su
ga da se za trenutak mane ovog prostora.

Bitka kod Gaze

Kada je Antigon krenuo u Malu Aziju da tamo dovrxi osvajanje i poko-


ravanje oblasti koje nisu priznavale njegovu vlast, u Siriji je ostavio svoga
sina Demetrija. Do 313. godine, Ptolemej nije mogao da se upusti u ratovanje
u Siriji. Naime, mada je zaista bio zainteresovan za prostor Sirije, Ptole-
mej je trenutno bio zauzet guxenjem ustanka u Kireni i sreivanjem odnosa sa
Kiprom. Tek kada je stvari rexio u svoju korist, na podstrek Seleuka, odluqio
je da sa vojskom krene u Koile Siriju. Preko Peluzija doxao je do Stare Gaze,
gde mu je Demetrije Antigonov izaxao na megdan. Kod Gaze dolazi do sukoba, u
kome je Demetrije pretrpeo potpuni poraz. Seleuka, koji je ratovao na strani
Ptolemeja i koji je mnogo doprineo njegovoj pobedi, Ptolemej je nagradio davxi
mu odred konjice s kojom je ovaj krenuo u osvajanje Vavilona.
U meuvremenu, Antigon je spojio svoju vojsku sa Demetrijevom. Ptolemej rex-
ava da se ne suoqava sa udruenim neprijateljskim snagama i povlaqi se u Egi-
pat. Tako je Antigon bez borbe povratio Fenikiju i Siriju.
Pitanja:
Zaxto dolazi do mirovnih pregovora?

Mir 311. godine

O miru sklopljenom 311. godine svedoqe Diodor u svojoj Istorijskoj


biblioteci, zatim Antigonovo pismo gradu Skepsisu u Grqkoj. Dogaaje ovog
perioda u odreenoj meri pribliava nam i Vavilonska klinopisna hronika.
Mir je sklopljen 311. godine izmeu Antigona i qlanova koalicije — Kasan-
dra, Ptolemeja i Lizimaha. Ugovorom je odluqeno da Kasandar ostane strateg
Evrope do punoletstva Aleksandra, da Lizimah ostane gospodar Trakije, Ptole-
mej Egipta, a Antigon qitave Azije. Ugovorom nije obuhvaen Seleuk, xto vodi
pretpostavci da je rat izmeu Antigona i Seleuka nastavljen.
Ugovorom je priznat kralj i Kasandar kao njegov epimelet. Meutim, Kasandar
e ubrzo zloupotrebiti svoj poloaj i 310/9. u tajnosti pogubiti Roksanu i
Aleksandra, xto je bio kraj dinastije Argeada.
Mir je sadrao i jednu odredbu koja je predviala slobodu grqkih gradova. Ova
odredba saquvana je u Antigonovom pismu gradu Skepsisu. Antigon poziva Grke
da se obaveu da e zajedniqki braniti svoju slobodu i autonomiju.

To je u izvesnom smislu obnavljanje Helenskog saveza... u novim


uslovima, jer su grqki gradovi u stvari ulazili u podruqja u
kojima su gospodarili dijadosi, odnosno preciznije, kako stoji
u natpisu — Kasandrova se vlast protezala nad gradovima u
Grqkoj, Lizimahova nad onim u Trakiji, Antigonova nad grado-
vima u Maloj Aziji i na ostrvima, a Ptolemejeva nad gradovima
na Kipru i u Kirenaiki...

– 29 –
Mirom 311. godine izvrxena je, moe se rei, prva podela
Carstva.
(F. Papazoglu)
Pitanja:
Grqki gradovi dobijaju slobodu, ali nalaze pod vlaxu dijadoha... pojasniti
ovu vrstu slobode?

5.2. Od mira 311. do bitke kod Ipsa 301.

Dogaaji u Atini

Vlada Demetrija iz Falerona — Demetrije iz Falerona upravljao je Atinom deset


godina, od 317. do 307. godine. Kasandar ga je postavio kao svog namesnika
u jednom formalno slobodnom gradu. Mada se vlada Demetrija iz Falerona
odlikovala mirom i blagostanjem, nije bila omiljena budui da se zasnivala na
makedonskoj podrxci.
Doxavxi na vlast (317) Demetrije iz Falerona proglasio je opxtu amnestiju
i do kraja njegove vlade nije bilo progona. U jednom trenutku, 309. godine,
situacija se qinila tako stabilnom da je Demetrije izrazio spremnost da svoje
zvanje stratega zameni poloajem arhonta. Iste godine sproveden je prvi popis
stanovnixtva u istoriji Grqke. Atina je brojala od 100 do 125 hiljada stano-
vnika.
Demetrije iz Falerona istakao se kao zakonodavac; smatran je treim atin-
skim zakonodavcem, posle Drakona i Solona. Sastavio je jednu zbirku Zakona.
Demetrije je doneo niz mera kojim ograniqava luksuz, ali poloaj sirotinje nije
poboljxao.
U celini uzev, njegova vlada ocenjena je kao oligarhija na reqi, a monarhija, tj.
prosveena tiranija na delu.

Antigon i sin mu Demetrije kao spasioci Atine — Godine 311. izmeu Antigona i
qlanova koalicije — Ptolemeja, Kasandra i Lizimaha sklopljen je mir. Jedna
odredba mirovnog ugovora predviala je slobodu grqkih gradova. Meutim,
sama odredba je delimiqno sprovoena. Na primer, Antigon je povukao svoje
trupe iz Halkide, ali Kasandar je ostavio garnizon u Atini. Kako je Antigon
bio zauzet ratom protiv Seleuka na Istoku, borba oko Atine poqee tek 307.
godine.
Godine 308. Ptolemej je posetio Grqku. Zauzeo je Korint, Sikion, a koje je
drala Poliperhontova snaja. U Korintu je sazvao kongres na kome je proklam-
ovao slobodu Grqke. Pozvao je prisutne da novcem i namirnicama podre ob-
navljanje Helenskog saveza. Vixe od obeanja nije dobio. Potom se dogovorio sa
Kasandrom da svako zadri svoje. Postavivxi posade po utvrenjima na Pelo-
ponezu, Ptolemej napuxta Grqku i vraa se u Egipat.
Godine 307. Antigonov sin Demetrije doplovio je do rta Suniona, a odatle
sa 25 laa krenuo ka Atini. Vlastodrxci u Atini bili su uverenja da im to
Ptolemej dolazi, budui da je prethodne godine posetio Peloponez. Meutim,
kada su uvideli da su se prevarili Demetrije se ve ukotvio u Pireju.
Demetrije je preko izaslanika obavestio Atinjane da ga je otac poslao da povuqe
makedonski garnizon, obezbedi slobodu i demokratsko ureenje grada. Ova vest
je sa oduxevljenjem primljena. Atinjani su nazvali Demetrija spasiocem (sote-
rom) i pozvali ga da ue u grad. Demetriju iz Falerona pak dozvoljeno je da u
miru napusti grad. Ovaj prvo odlazi u Tebu, a zatim se sklanja kod Ptole-
meja u Egipat. Antigonov sin uxao je u grad, sazvao narodnu skupxtinu i
proglasio slobodu. Narodna skupxtina i novoobrazovana demokratska vlada
osudila je Demetrija iz Falerona na smrt, a njegove prijatelje pod optubom

– 30 –
da su radili protiv demokratije, pozvala na odgovornost. Iznet je predlog
zakona da se zabrani svako osnivanje filozofskih druxtava bez odobrenja ekle-
sije. Naime, Demetrije iz Falerona, kao i njegovi prijatelji (Teofrast) bili
su filozofi. Ovaj predlog je odbaqen budui da se kosio sa jednim zakonom iz
Solonova vremena, a koji je govorio o slobodi udruivanja.

Poqasti — Antigon i Demetrije, kao oslobodioci, dobili su najvee poqasti u


Atini. Plutarh pixe da su Atinjani prvi nazvali Antigona basileusom, tit-
ula koja je do tada bila omraena i kojom su dijadosi nazivali samo qlanove
dinastije Argeada. Ovom prilikom Antigon se odrekao poqasti i time pokazao
da se navodno ne smatra Aleksandrovim naslednikom.
Inaqe, Atinjani nisu imali mere u odavanju poqasti Antigonu i Demetriju:
podigli su im zlatne statue na Agori pored kipova Harmodija i Aristogitona14 ,
osnovali dve nove file Antigonis i Demetrias, dodelili im vence u vrednosti
od 200 talenata, posvetili im kult i jednog svextenika, uveli praksu da se
njihovi likovi utkaju u peplos Atine za Panatenejske sveqanosti, priredili im
praznike i takmiqenja...

Rat na Istoku

Pravi obraqun meu dijadosima odigrao se u Aziji, gde je najopasniji


Antigonov protivnik bio Ptolemej.

Bitka kod Salamine — Poxto se utvrdio na Kipru, Ptolemej je nastavio da prox-


iruje svoje posede na siriskoj i maloazijskoj obali. Borba protiv Ptolemeja
je prisilila Antigona da Demetrija opozove iz Atine. U Kilikiji, Demetrije
preuzima flotu, koju mu je pripremio njegov otac, i kree na Kipar. Potukao
je Ptolemejevog brata koji se povukao u grad Salaminu opasan jakim zidinama.
Ovde je Demetrije prvi put primenio svoju vextinu opsedanja utvrenih gradova
zbog koje je dobio nadimak Poliorket. On je dao da se u podnoju zidina izgrade
sprave za opsadu, izmeu ostalih i
inovski helepolis — 44 metra visoka sprava
na devet spratova, montirana na qetiri toqka, naqiqkana ovnovima, katapul-
tima i balastima. Flotu koja je doxla u pomo Salamini predvodio je liqno
Ptolemej. Odigrala se pomorska bitka u kojoj je trijumfovao Demetrije.

Dijadosi postaju basileis

Pobeda kod Salamine (306) obezbedila je Antigonu i Demetriju vlast


nad Egejskim morem i istoqnim Sredozemljem. Plutarh tvrdi da je qovek koji
je Antigona obavestio o salaminskoj pobedi, oslovio ga titulom basileus. Ovu
titulu potvrdila je i vojska i narod. Antigon i Demetrije prihvataju qast i
istupaju kao Aleksandrovi naslednici. Povodei se njihovim primerom, ubrzo
(306/5) kraljevske titule uzimaju Lizimah, Ptolemej, Seleuk i Kasandar. Na
taj naqin, Carstvo je i s formalne strane podeljeno na pet delova.

Antigonova ambicija — Dok ostali dijadosi nisu pretendovali na celo Carstvo,


Antigon je teio ostvarenju svetske monarhije. Iste godine kada je uzeo titulu
kralja, svoju rezidenciju iz Frigije preselio je u novu prestonicu Antigoniju
na Orontu. Ovim je bila lakxa kontrola maloazijske i siriske obale.

Seleuk u Indiji

Antigon je drao sve zemlje do Eufrata. Istoqne satrapije do Indije

14
Godine 42. p. n. e. na ovom mestu statue e dobiti i cezaroubice

– 31 –
pripale su Seleuku. Seleuk je ustupio indijskom kralju Qandragupti 15 : Pen
ab,
Parapamisadu, Arahoziju i moda Gedroziju i Ariju.
O Seleukovom prodoru na Istok pripoveda Krajsig (Kreissig):
...Seleuk je u svom pohodu na Istok, kao i Aleksan-
dar, stvarno stigao do granica Indije. Zacijelo je mogao bre
prevaljivati te goleme udaljenosti zato xto putovi nisu bili
vixe potpuno nepoznati... Na rubu Indije Seleuk je, meutim,
naixao na potpuno novo stanje. Slabi mali kraljevi u Pun-
jabu16 i podruqju Inda nestali su. Qandragupta, nandski kralj,
o qijem je postojanju na Gangesu Aleksandar tek nexto bio na-
quo, vladao je cijelom zapadnom Indijom. Qini se da nije
doxlo do oruanog sukoba. Seleuk je priznao Qandragupti
vlast nad nekadaxnjim Taksilinim, Porovim i Oksijartovim
satrapijama i udovoljio njegovu zahtjevu za Arahozijom i Ge-
drozijom. Zauzvrat je dobio cijelo krdo borbenih slonova (ne-
ki nepouzdani izvori spominju brojku od 500)...
(H. Krajsig16 )

Borba za Egipat. Opsada Rodosa

Po pobedi kod Salamine, Antigon je odluqio da Ptolemeja napadne u


Egiptu. Meutim, njegov pohod bejaxe bezuspexan.

Opsada Rodosa — Antigon nije digao ruke od dalje borbe. Da bi blokirao Egipat
i spreqio dovoz robe i ljudstva, on je preduzeo napad na ostrvo Rodos. Rodos
svojevremeno nije prihvatio Demetrijev zahtev da da 100 talenata i pravo ko-
rixenja luka. Demetrije je sa velikom flotom od Kipra doplovio do Rodosa
i pristupio opsadi grada 305. i 304. godine p. n. e. Nakon jednogodixnje op-
sade, Demetriju nije poxlo za rukom da osvoji grad, ali je sa Roanima sklopio
mirovni sporazum. Rodos je pristao da da taoce i da ue u savez s Antigonom,
pod uslovom da ostane neutralan u ratu sa Ptolemejem.
Rod se brzo oporavio od ovog udara. Doiveo je period ve-
likog procvata i postao najvee trixte istoqnog Sredozemlja.
Tada je na ulazu u pristanixte podignut quveni rodoski Ko-
los, statua Heliosa visoka 32 metra... Roani su javno izjav-
ili svoju zahvalnost Kasandru, Lizimahu... Ptolemeju koga su
nazvali spasiteljem (soter), podigli mu svetilixte...
(F. Papazoglu)

Helenski savez

Demetrije kao oslobodilac Grqke juno od Termopila — Odsustvo Demetrija isko-


ristio je Kasandar da ponovo napadne Atinu. Meutim, ovaj put grad je bio
spreman. Obnovio je flotu, a stupio je i u vezu sa Etolcima. U tom, 304.
godine, posle opsade Rodosa, Demetrije se vratio u Atinu. Atinjani su ga naz-
vali dobroqiniteljem (everget) i spasiteljem. Mesto na koje je sixao sa konja
proglaxeno je svetim. Kasandar pak nije imao druge do da se povuqe do Ter-
mopila. Tako Demetrije i njegov otac Antigon postaju gospodari srednje Grqke.
Zimu 304/3. Demetrije je proveo u Atini, a sledee godine organizovao je pohod
na Peloponez. Pre ekspedicije, povezao se sa Etolcima i poverio im quvanje
15
Osnivaq kraljevine Maurije s centrom u Pataliputri
16
na farsiju ,,pan” znaqi pet, a ,,ab” voda, otuda ,,petoreqje”; makar su mene tako uqili
:)
16
Heinz Kreissig, Povijest helenizma, prevod s njemac̆kog Micheline Popović, Zagreb 1987,
72.
– 32 –
reda i mira u srednjoj Grqkoj. Do 302. godine gotovo svi gradovi Argolide
i Arkadije, izuzev Mantineje, prixli su Demetriju. Demetrije je proglasio
slobodnom celu Grqku juno od Termopila.

Helenski savez — Godine 302. pozvao je delegate mnogih grqkih gradova na Is-
tamske igre u Korintu. Tom prilikom u ime svog oca i svoje obnovio je Helenski
(Korintski) savez pod istim uslovima pod kojim ga je Filip bio stvorio 337.
godine, a Aleksandar obnovio 335. Ugovor o obnovi saveza saquvan je na jednom
natpisu iz Epidaura. Razlike koje postoje, posledica su izmenjenih odnosa. Tako
je ovo ugovor o prijateljstvu, a ne o miru, i Antigon i Demetrije se pojavljuju
kao basileis, a ne kao hegemoni.
Prema odredbama ugovora, grad-qlan saveza zadrava svoje ureenje. Obaveza
grada prema savezu je davanje kontigenta ratnika za savezniqku vojsku, kao i del-
egata za Sinderion. Ukoliko grad-qlan ne podmiri svoje obaveze, sledi novqana
kazna. Sinderion je vrhovni organ vlasti saveza. Sastojao se od predstavnika
svih gradova-qlanova. Sazivali su ga proedri, a kojih je bilo pet. Proedri su
birani kockom iz redova qlanova Sinderiona, s tim da jedan grad nije mogao
dati vixe od jednog proedra. Proedri nisu samo sazivali Sinderion, ve su
njime i presedavali. Sam Demetrije dobija pravo da dok ratuje sa Kasandrom
dri posade u Korintu i Atini.
Pitanja:
Koji je zadatak Sinderiona?
Gde i kada se Sinderion sastaje?
Kakvu Demetrije ima ulogu u Sinderionu?
Da li su proedri zavisni od Demetrija?

Qetvrta koalicija

Qetvrta koalicija — Helenski savez bio je uperen protiv Kasandra. Godine


302. Kasandar je poslao izaslanika Antigonu u Aziju. Izrazio je spremnost na
mirovne pregovore. Meutim, Antigon zahteva bezuslovnu kapitulaciju. Tada
se Kasandar okree drugim dijadosima i poziva ih u borbu protiv Antigona i
Demetrija. Na poziv se prvi odazvao Lizimah. Lizimah je upravljao Trakijom
i pretpostavljao da ako Makedonija padne njegova teritorija e biti sledea.
Kasandru i Lizimahu se potom pridruio Ptolemej, koji je eleo povratiti
Kipar i posede u Siriji i Palestini. Napokon koaliciji prilazi i Seleuk.

Antigon vs koalicija — Saveznici su odluqili da teixte rata prebace na Is-


tok. Lizimah napuxta Trakiju i prelazi u Malu Aziju. Za kratko vreme pod
svoju vlast je podveo helespontsku Frigiju. Antigonov vojskovoa Dokimos je
kapitulirao i Lizimahu predao frigijski grad Sinadu.
Kasandrov vojskovoa Prepelaos s delom makedonske vojske takoe prelazi na
prostor Male Azije. Napreduje du egejske obale i zauzima gradove, izmeu os-
talih, Efes i Kolofon. Opustoxio je Eritreju i Klazomene, prodro na prostor
Lidije i zauzeo Sard.
U to vreme Antigon se nalazio u svojoj prestonici Antigoniji na Orontu. Saz-
navxi za napredovanje neprijatelja, oprema vojsku i preko Kapadokije prodire
u Frigiju. Uspeo je povratiti ovaj prostor. Lizimah se povukao na sever, u
ravnicu juno od Herakleje pontske (koju je drala njegova ena Amastrida),
u oqekivanju Seleuka. Naime, Seleuk opremivxi vojsku i slonove, urio je na
Zapad da se pridrui Lizimahu.
Ptolemej napuxta Egipat i organizuje pohod na severoistok. Zauzima niz gra-
dova u junoj Siriji. Tada mu stie lana vest da je Antigon porazio udruene
snage Lizimaha i Seleuka i da se sprema za invaziju na Egipat. Ptolemej se
povlaqi ka Egiptu.
Zagospodarivxi Frigijom, Antigon se uqvrstio u gradu Dorilej. Oqekujui

– 33 –
dolazak Seleuka, xalje poziv Demetriju da napusti Grqku i prebaci se na Istok.
U to vreme Demetrije je prodro u Tesaliju. Kasandar nije pruio otpor, ve
se povukao u Makedoniju znajui da je samo pitanje vremena kada e Antigon
pozvati Demetrija u Aziju. Kada se to napokon desilo Kasandar je pristao
na mirovne pregovore sa Demetrijom. Ugovor je predviao autonomiju grqkih
gradova. U stvari, jedini gospodar Evrope ostao je Kasandar.

Bitka kod Ipsa

Opisom rasporeda zaraenih strana krajem 302. godine zavrxava se


saquvani deo Diodorove istorije, nax jedini iscrpni izvor za ovaj period.
Stoga smo o dogaajima koji slede slabije obavexteni. Nije nam poznato kako
je doxlo do spajanja savezniqkih vojski, Lizimaha i Seleuka, s jedne strane,
Antigona i Demetrija, s druge. Opis bitke saquvan je kod Plutarha.
Do susreta neprijatelja doxlo je kod Ipsa u Frigiji, prolea 301. godine. Na
qelu elitne konjice, Demetrije se bacio na Seleukovu konjicu i naterao je u
bekstvo. Ponesen ovim uspehom, nepromixljeno je napustio bojno polje i dao se u
proganjanje neprijatelja. Kada je hteo da se vrati i pridrui pexadiji, put su
mu prepreqili Seleukovi slonovi. Antigon, napuxten od svojih, poginuo je na
bojnom polju. Pobeda Lizimaha i Seleuka bila je potpuna. Demetrije se spasao
bekstvom.
Ptolemej nije uqestvovo u opsadi Beqa, iako su ga Turci na to molili. Ptolemej
nije uqestvovao u bici kod Ipsa. Naime, on je takoe krenuo u akciju. Upao je u
Siriju i stao osvajati gradove, kada mu stie lana vest da je Antigon pobedio
i kree na Egipat. Ptolemej se tada povukao.
Saveznici su pristupili podeli Antigonove drave. Sirija i juni deo Male
Azije pripali su Seleuku. Vei deo Male Azije Lizimah je pripojio svojim
posedima. Ptolomej je prigrabio Palestinu i junu Siriju, iako nije uqestvo-
vao u bici16 . Kasandar je ostao gospodar situacije u Grqkoj i Makedoniji.
Bitka kod Ipsa je glavna prekretnica u istoriji dijadoha.
Raspadom Antigonove kraljevine nestalo je drave koja je tei-
la da apsorbuje ostale delove nakadaxnjeg Carstva. Ideja o le-
gitimnosti vlasti bila je ve ranije napuxtena. Pobedilo je
naqelo da vlast pripada onome koji ju je osvojio silom oruja,
a ne onome koji je na nju imao zakonita prava. Novi teri-
torijalni sistem drava koje nastaju posle Ipsa zasniva se
isljuqivo na tom principu.
(F. Papazoglu)

16
Ova oblast, docnije nazvana Koile Syria postae od tog vremena predmet stalnih sukoba
izmeu Ptolemejevih i Seleukovih naslednika.

– 34 –
Dodatak — Diodor sa Sicilije

Antigon pogubljuje Pitona


Antigon je zimovao u Mediji; tamo je saznao da Piton obea
njima i darovima pokuxava da privuqe na svoju stranu mnoge
vojnike u zimovnicima jer planira ustanak. Prikrivao je pri
tom svoje namere, pretvarajui se da ne veruje tuiocima, i
pred mnogim svedocima ih je izgrdio xto pokuxavaju da pok-
vare prijateljstvo; istovremeno je proxirio vesti kako namer-
ava da za stratega gornjih satrapija odredi Pitona i dodeli
mu dovoljno vojske da bude bezbedan. 2. Napisao mu je pismo,
traei od njega da xto pre doe... 3. ...[Piton je] dozvolio
da ga prevare puka nadanja i doxao je Antigonu. 4. On ga je
uhvatio, optuio ga pred qlanovima Vea, lako osudio i odmah
pogubio.
(XIX, XLVI, 1 – 4)
Olimpijadina smrt
...Makedonci su je osudili na smrt; poslavxi joj nekolicinu
,,prijatelja”, Kasandar joj je savetovao da krixom pobegne, obe-
avajui da e joj obezbediti brod i prebaciti je u Atinu.
3. Postupajui ovako, nije bio voen eljom da je spase, ve
da ona sama sebe osudi na izgnanstvo i da pogine u plovidbi...
plaxio se i njenog ugleda i makedonske prevrtljivosti. 4. Oli-
mpijada je odgovorila da nee beati, ve da je, naprotiv,
spremna da se pojavi na suenju pred svim Makedoncima, pa se
Kasandar uplaxio da se masa ne pokaje sluxajui kraljiqinu
odbranu i seajui se Filipovih i Aleksandrovih dobroqin-
stava prema celom narodu. Zato je poslao dve stotine najs-
posobnijih vojnika sa naredbom da je xto pre ubiju. 5. Oni
su upali u kraljiqinu kuu, a kad su ugledali Olimpijadu,
postideli su se pred njenim visokim poloajem u povukli se
neobavljena posla. Meutim, roaci njenih rtava... ubili su
kraljicu, koja nija izustila nijednu nedostojnu ensku molbu.
6. Tako je, dakle, zavrxila Olimpijada, ena koja je imala
najvixi poloaj od svih svojih savremenica, ker epirskog
kralja Neoptolema, sestra onog Aleksandra koji je ixao u po-
hod u Italiju, ena kralja Filipa, monijeg od svih ranijih
vladara u Evropi, majka kralja Aleksandra, koji je postigao
najvixe slavnih dela!
(XIX, LI, 2 – 6)
Seleuk utoqixte nalazi kod Ptolemeja
2. Za dvadeset dana stigao je [Antigon] u Vavilon, gde ga je
satrap Vavilonije Seleuk poqastvovao kraljevskim darovima
i ugostio mu celu vojsku. 3. Meutim, kada mu je Antigon
zatraio raqun o prihodima, Seleuk je odgovorio da nije oba-
vezan da polae raqun za zemlju koju su mu Makedonci dali
zbog usluga koje je uqinio za Aleksandrova ivota. 4. Poxto
je razdor meu njima svakog dana bivao sve vei, Seleuk je
razmixljao o onome xto je zadesilo Pitona i plaxio se da
Antigon ne iskoristi ovaj povod i pokuxa da ga ubije... 5.
Uplaxivxi se toga, iskrao se iz grada... rexivxi da ode u
Egipat Ptolemeju: dobrota, velikoduxnost i ljubaznost ovog
qoveka prema izbeglicama koji su kod njega naxli utoqixte,
bili su ve quveni...

– 35 –
(XIX, LV, 2 – 5)
Antigonov edikt (315/4)
...[Antigon] je sazvao zajedniqki sastanak vojnika i posetilaca
i izneo optube protiv Kasandra, pozivajui se na Olimpi-
jadino ubistvo i postupak prema Roksani i kralju. 2. Pored
toga, govorio je da se Kasandar na silu oenio Tesalonikom
i kako je jasno da prisvaja pravo na makedonski presto, da
je Olinane, najvee makedonske neprijatelje, naselio u gradu
kome je dao svoje ime, i da je obnovio Tebu koju su razruxili
Makedonci. 3. Gomila je pokazivala da deli njegovo nezadovo-
ljstvo i on je saqinio odluku sledee sadrine: Kasandar e
biti proglaxen za neprijatelja ako ne razruxi pomenute gra-
dove i ako kralja i njegovu majku Roksanu ne izvede iz zatvora
i ne vrati ih Makedoncima, jednom reqju, ako se ne bude poko-
ravao Antigonu, zvaniqno odreenom strategu kome je poverena
briga za kraljevinu. Po istoj odluci trebalo je da svi Heleni
budu slobodni, bez posada i autonomni...
(XIX, LXI, 1 – 3)
Ptolemejev edikt o slobodi Helena
Za to vreme, Ptolemej je saznao za odluku Antigonovih Make-
donaca o slobodi Helena, pa je i on izdao sliqan proglas,
elei da obavesti Helene kako se i on brine za njihovu au-
tonomiju ne manje od Antigona. 2. Naime, obojica su videli da
je veoma vano da steknu prijateljstvo Helena...
(XIX, LXII, 1 – 2)
Dok je Antigon ratovao u Aziji, u Siriji je ostavio svog sina Demetrija
Videi da se Kasandar bori za Aziju, Antigon je sina Deme-
trija ostavio u Siriji i naredio mu da pazi na Ptolemeja, za
koga je sumnjao da e iz Egipta sa vojskom krenuti na Siriju...
Demetrije je jox bio mlad, jer je imao tek 22 godine...
(XIX, LXIX, 1)
Priprema Demetrija za bitku protiv Ptolemeja kod Stare Gaze u Siriji
Iako su mu prijatelji savetovali da se ne upuxta u boj sa
takvim generalom i sa veom vojskom, Demetrije ih nije sluxao
i hrabro se pripremao za bitku... 5. Naime, ne samo xto se
spremao da vodi bitku sa brojnijom vojskom ve i protiv skoro
najveih generala — Ptolemeja i Seleuka; oni su uqestvovali
u svim Aleksandrovim ratovima, qesto su sami predvodili vo-
jske i do tog trenutka bili nepobedivi...
(XIX, LXXXI, 1 – 5)
Antigon se nosi mixlju o pohodu na Arabiju. O obiqajima Arapa pixe Diodor
...Oni [Arabljani — beduini] ive na otvorenom, nazivajui
domovinom pustinju... 3. Kod njih je zakon da ne seju ito niti
sade ikakvo drvo koje nosi plod, da ne koriste vino, niti grade
kue. Za koga se nae da postupa suprotno ovom zakonu, kanjava
se smru. 4. Uveli su ovaj zakon zato xto veruju da oni koji sve
ovo qine lako pristaju da se pokoravaju jaqima od sebe, samo da
bi zadrali ono xto imaju. Neki meu njima gaje kamile, drugi
ovce, napasajui ih u pustinji... 5. Mnogi meu njima prevoze
na more tamjan, mirtu i najskuplje mirise, preuzimajui ih od

– 36 –
trgovaca iz tzv. ,,Srene Arabije”. 6. Izuzetno vole slo-
bodu, a kada im se priblii jaka neprijateljska vojska, bee u
pustinju, koristei je kao tvravu...
(XIX, XCIV, 2 – 6)
Diodorov stav o retorici u istorijskim delima
Zaista ne bismo pogrexili ako bismo ukorili pisce koji u
svoja istorijska dela ukljuquju suvixe duga javna obraanja
ili qesto poseu za govorima: nepotrebno ubaqenim govorima
prekidaju kontinuirani tok izlaganja [i remte panju] qitalaca
zainteresovanih da se obaveste o toku istorijskih dogaaja...
4. Zato meu qitaocima sliqnih dela jedni preskaqu govore,
iako izgledaju potpuno uspeli, a drugi, duha izmorenog buji-
com neprimerenih reqi, potpuno odustaju od qitanja, ne bez ra-
zloga: 5. istorija je jednostavna knjievna vrsta dosledna sama
sebi, u celini sliqna ivom organizmu — ako je osakaena,
lixena je ivotne ljupkosti, a ako poseduje odgovarajuu kom-
poziciju, uspexno opstaje i dosledno izvedenom kompozicijom
nudi ugodno i jasno qitanje.
(XX, I, 1 – 5)
1. Iako ne odobravamo retorske govore, ne izbacujemo ih pot-
puno iz istorijskog dela, jer se njegov stil mora odlikovati i
raznolikoxu, xto znaqi da se u pojedinim odeljcima moramo
posluiti i govorima... 2. Naxlo bi se mnogo razloga zaxto
e u mnogim prilikama biti zatraena pomo retorike: kada
je mnogo stvari spretno i lepo reqeno, ne treba sa prezirom
prei preko onoga xto zasluuje da se pamti i xto sadri
korist primerenu istoriji; isto tako, ako je req o velikim i
slavnim temama, ne treba dozvoliti da stil bude slabiji od
dela...
(XX, II, 1 – 2)
Poliperhont na Peloponezu istupa kao zaxtitnik Aleksandrovog i Brasininog sina Her-
akla. Sudbina Herakla i Poliperhonta
Za to vreme Poliperhont je sakupio veliku vojsku i vratio
u otaqku kraljevinu Aleksandrovog i Brasininog sina Her-
akla... pojavio se Kasandar sa trupama... Makedonci su blag-
onaklono gledali na kraljev povratak, pa je Kasandar, uplax-
ivxi se da Makedonci, po svom karakteru skloni naglim prom-
enama, ne preu Heraklu, poslao delegaciju Poliperhontu. 2.
Pokuxao je da mu ukae na to da e mladi, doe li na presto,
qiniti xto mu drugi kau, a ako se Poliperhont pridrui
njemu, Kasandru, i zajedno uklone mladia, odmah je dobiti
svoje ranije posede u Makedoniji, a onda i vojsku: bie progla-
xen strategom Peloponeza... Na kraju je mnogim velikim obea-
njima ubedio Poliperhonta, sklopio tajni ugovor sa njim i
naveo ga da ubije kralja. 3. Poliperhont je ubio mladia i
od tada javno saraivao sa Kasandrom... [Nakon ovih dogaaja
Poliperhont igra minornu ulogu. Pominje se kao Kasandrov
saradnik 303. godine.]
(XX, XXVIII, 1 – 3)
Atinske poqasti Antigonu i Demetriju
...Po Stratoklovom predlogu, Atinjani su doneli sledeu od-
luku: Antigonu i Demetriju bie podignute zlatne statue u ko-
qiji i postavljene blizu Harmodijeve i Aristogitonove statue;

– 37 –
obojica e biti ovenqani vencem u vrednosti od dve stotine
talanata, bie im posveen rtvenik zvan ,,rtvenik Spasite-
lja”, postojeim filama dodae dve — Demetrijadu i Antigo-
nidu, svake godine organizovae igre u njihovu qast, sveqanu
povorku i rtve i njihove portrete izvexe na Ateninoj ha-
ljini...
(XX, XLVI, 2)
Opsada Salamine
...[Antigon je] sinu Demetriju poslao... pismo sa nareenjem...
da... sa vojskom zaplovi na Kipar i xto pre okonqa rat sa
Ptolemejevim generalima...
(XX, XLVI, 5)
...[Demetrije je] sa vojskom krenuo u Salaminu... 3. Ptole-
mejev strateg ostrva Menelaj sakupio je vojnike iz tvrava i
mirovao u Salamini. Kada su neprijatelji doxli na 40 stadija
od grada, izaxao je napolje sa 12 000 pexaka i oko 800 konjanika.
Doxlo je do bitke, Menelajevi ljudi su brzo nadvladani i nat-
erani u bekstvo. Demetrije ih je gonio do grada... 7. Na Kipru
su Menelajevi ljudi, nakon poraza u bici, bacaqko naoruanje
i opsadne sprave prebacili na zidove grada i vojnicima do-
delili poloaje na grudobranima, pripremajui se tako za
borbu, jer su videli da se i Demetrije sprema za opsadu. 8.
Ptolemeju su poslali poslanike u Egipat da ga obaveste o pre-
trpljenom porazu i da trae pomo, jer su i njegovi interesi
na ostrvu bili ugroeni.
(XX, XLVII, 2 – 8)
Demetrije je video da grad Salamina nije za potcenjivanje...
pa je odluqio da sagradi velike opsadne sprave... Zanatlije i
gvoe stigli su iz Azije, kao i velike koliqine drvne grae
i ogovarajue zalihe ostale opreme. 2. Kad je sve brzo pripre-
mljeno, sagradio je spravu zvanu helepolis (,,osvajaq gradova”),
xiroku 45 lakata [21m] na svakoj strani, visoku 90 lakata [42m],
podeljenu na 9 spratova i postavljenu na 4 jaka toqka, svaki
osam lakata visok... 6. Menelajevi ljudi su dobro znali da
e grad pasti ako ne pokuxaju nexto novo... odapeli zapaljene
strele i zapalili najvee sprave. 7. Vatra se brzo razbuktala:
Demetrijevi ljudi su pokuxali da je gase, ali je ona bila bra
i potpuno je progutala opsadne sprave, 8. pri qemu su stradali
i mnogi ljudi koji su ih opsluivali. Demetrije se prevario
u oqekivanjima, ali nije odustao...
(XX, XLVIII, 1 – 8)
Obavexten o porazu svojih ljudi, Ptolemej je isplovio iz Egi-
pta sa velikim kopnenim i pomorskim snagama... 3. Deo trupa
Ptolemej je poslao kopnom Menelaju, poruqujui mu da, ako
je ikako mogue, brzo poxalje lae iz Salamine... nadao se
da e uz njihovu pomo lako pobediti u pomorskoj bici... 4.
Demetrije je saznao za njegove namere i deo vojske ostavio da
opseda grad...
(XX, XLIX, 1 – 4)
Primetivxi da neprijatelji stiu, Demetrije je admirala An-
tistena... ostavio da spreqava isplovljavanje brodova iz grada

– 38 –
i njihovo ukljuqivanje u bitku... konjanicima je naredio da pa-
troliraju du obale, da bi, u sluqaju potonua nekog broda,
prihvatili sve koji doplivaju na obalu. 2. Brodove je poreao
u bojni red i zaplovio u susret neprijateljima...
(XX, L, 1 – 2)
Dvojica vladara, ulazei u bitku za ivot i vrhovnu vlast,
bili su veoma zabrinuti...
(XX, LI, 1)
Ptolemej je nakon ovog poraza odustao od borbe za Kipar i
vratio se u Egipat... 2. Obavexten o postignutoj pobedi i
oduxevljen veliqinom uspeha, Antigon je uzeo kraljevsku di-
jademu i dalje se nazivao kraljem, dozvolivxi i Demetriju da
uzme istu titulu i qast...
(XX, LIII, 1 – 2)
Opsada Rodosa
...Grad Rod imao je jake pomorske snage i najbolje ureenje meu
Helenima, pa je postao predmet svae izmeu razliqitih di-
nasta i kraljeva, jer je svaki eleo da ga dobije za saveznika.
Predviajui xta e im biti od koristi i sklapajui sa sva-
kim posebno prijateljske odnose, Roani nisu uqestvovali u
ratovima izmeu dinasta. 3. ...Grad je toliko ojaqao da je
u korist svih Helena sam preduzeo rat protiv gusara i oqis-
tio more od tih zloqinaca... 4. Roani su sa svim dinastima
sklopili ugovor o prijateljstvu i quvali su se da nikom ne daju
povoda za opravdanu ljutnju, ali su u iskazivanju naklonosti
pokazivali da najvixe naginju Ptolemeju: najvei deo njihovih
prihoda poticao je od trgovaca koji su plovili za Egipat, i, u
celini govorei, grad se ishranjivao uz pomo ove kraljevine.
(XX, LXXXI, 2 – 4)
Antigonu je ovo bilo poznato i eleo je da prekine njihove
veze sa Ptolemejem; prvo poslanstvo uputio im je u vreme kada
je sa Ptolemejem ratovao za Kipar, traei od njih da mu
budu saveznici i Demetriju poxalju brodove. 2. Oni se nisu
odazvali, pa im je zato poslao jednog od svojih generala sa
brodovima, davxi mu naredbu da sve brodove koji iz Roda plove
za Egipat vrati natrag u luku i oduzme im tovar. Kada su ovog
generala Roani proterali, Antiogon je izjavio da su zapoqeli
nepravedan rat i pretio je da e im sa velikim snagama opsesti
grad. Roani su mu prvo izglasali velike poqasti i poslali
mu delegaciju sa molbom da ne prisiljava grad da mimo ugov-
ora ulazi u rat sa Ptolemejem. 3. Kralj je dao nexto grublji
odgovor i poslao protiv njih sina Demetrija sa vojskom i op-
sadnim spravama, a oni su se uplaxili kraljeve velike moi
i odmah poslali ljude Demetriju, poruqujui mu da e pomoi
Antigonu u ratu protiv Ptolemeja; on je onda zatraio da kao
taoce predaju stotinu najuglednijih graana i da u svoje luke
prime njegovu flotu, pa su pretpostavili da smixlja zaveru
protiv grada i poqeli pripreme za rat...
(XX, LXXXII, 1 – 3)
Roani su neko vreme slali delegacije [Demetriju] i molili
ga da ne uqini nikakvo nepopravljivo zlo gradu; kako se niko
na to nije obazirao, izgubili su nadu u sklapanju primirja i

– 39 –
uputili poslanike Ptolemeju, Lisimahu i Kasandru, molei
ih da im pomognu jer grad vodi rat u njihovu korist...
(XX, LXXXIV, 1)
Rat Demetrija i Rodosa je nastavljen i sledee 304/3. godine p. n. e. Demetrije je opseo
grad i da bi ga lakxe zauzeo pravi niz novih opsadnih sprava
...Demetrije je nastavio opsadu Roda. Neuspexan u napadima sa
mora, odluqio je da od sada napada sa kopna. 2. Pripremio je
zato veliku koliqinu razliqite grae i sagradio spravu poz-
natu pod imenom helepolis (,,osvajaq gradova”), mnogo veu od
svega xto je do tada napravio. Platforma na kojoj se sprava
nalazila bila je qetvrtasta, sa stranama dugim skoro 50 lakata
[23,1m]... 3. Qitava tvorevina bila je pokretna, to jest, posta-
vljena na osam velikih i jakih toqkova... Da bi se kula mogla
pomerati i na stranu, toqkovi su posebnim osovinama povezani
sa platformom, a zahvaljujui takvoj konstrukciji, cela grae-
vina se lako pokretala u svim pravcima. 4. Sa svakog ugla
pomenutog postolja uzdizale su se grede iste visine — nexto
manje od 100 lakata [55,5m] — tako nagnute jedna drugoj da
je na qitavoj tvorevini, visokoj devet spratova, prvi sprat
imao povrxinu od 4 300 kvadratnih stopa, a najvixi samo 900.
5. Tri izloene strane kule Demetrije je prekrio metalnim
ploqama, da joj bacaqi vatre ne nanesu xtetu. Svaki sprat
imao je otvore na prednjoj strani, veliqinom i oblikom pri-
lagoene svojstvima bacaqkog naoruanja koje je kroz njih tre-
balo izbacivati. 6. Na otvorima su se nalazila pokretna
vrataxca koja su podizali nekom mehaniqkom spravom; sluila
su da zaxtite ljude zauzetih opsluivanjem bacaqkih maxina po
spratovima. Vrataxca su bila saxivena od koa i ispunjena
vunom da ublae udarce kamenica iz katapulta. 7. Svaki
sprat imao je par xirokih stepenica: jedne su korixene za
donoxenje svega xto je potrebno, druge za spuxtanje, tako da se
sve obavljalo bez guve. Ljudi odreeni za pokretanje sprave
izabrani su iz cele vojske meu najjaqim vojnicima: bilo ih je
ukupno 3 400 stotine...
(XX, XCI, 2 – 8)
O Demetrijevom nadimku i liqnosti
2. Demetrije je zaista bio izuzetno domixljat i dosetljiv
qovek, xto mu je omoguilo da smisli mnoge novine neuporedivo
savrxenije od proizvoda obiqne graevinske vextine, qime je i
zasluio nadimak Poliorket — ,,Osvajaq gradova”... 3. Stas
i fiziqka lepota davali su mu dostojanstvenost polubogova,
pa bi se i stranci pristigli izdaleka, posmatrajui njegovu
pristalost ukraxenu kraljevskim sjajem, divili i pratili ga
na izlascima, samo da bi se naslaivali pogledom na tu lep-
otu. 4. S druge strane, u duxi je bio veoma ohol, ponosan
i pun prezira ne samo za mase ve i za ljude na kraljevskim
poloajima. Ono xto ga je posebno karakterisalo, bilo je to
xto je u miru provodio vreme na pijankama i gozbama sa igrom
i pesmom, to jest, svojim postupcima je oponaxao onaj naqin
ivota koji mitologija pripisuje Dionisu meu ljudima. U
ratovima, meutim, bio je preduzimljiv i trezven, toliko da je
vixe od svih ostalih ljudi sliqnih opredeljena i telo i duxu
posveivao svom poslu. U njegovo vreme usavrxene su najvee
vrste naoruanja i naprave koje su mnogo nadmaxile sve xto je

– 40 –
kod drugih ljudi ranije postojalo...
(XX, XCII, 2 – 4)
Opsada Roda se otegla, ali Demterije nije eleo odustati od zamisli zauzea grada.
Ipak, otac e ga nagnati na mirovne pregovore
Smatrajui da mu je sudbina iz ruke otela osvajanje ovog grada,
Demetrije se ponovo pripremao za opsadu. Meutim, poxto
mu je otac poruqio da se pomiri sa Roanima kako god moe,
qekao je najpovoljniju priliku i smixljao uverljive izgovore
za postizanje dogovora. 2. Sa druge strane, Ptolemej je pisao
Roanima: prvo da im xalje veliku koliqinu ita i tri hiljade
vojnika, a onda da ih savetuje, ako je ikako mogue, da postignu
razuman dogovor sa Antigonom, pa su svi poqeli da naginju
miru. 3. ...na kraju, Roani su sklopili mir sa Demetrijem
pod ovim uslovima: grad neka bude autonoman i bez posade
i neka zadri svoje prihode; neka Roani budu Antigonovi
saveznici, osim u eventualnom ratu sa Ptolemejem, i neka kao
taoce predaju stotinu graana po Demetrijevom izboru, osim
ljudi na slubenim poloajima.
(XX, XCIX, 1 – 3)
Kraj jednogodixnje opsade
Nakon godinu dana opsedanja, Roani su se na ovaj naqin rexili
rata... 2. Postavili su i statue kraljeva Kasandra i Lisimaha
— po opxtem mixljenju njihov je doprinos zaostajao za Ptole-
mejevim ali su i oni mnogo doprineli spasu grada. 3. Xto se
Ptolemeja tiqe, eleli su da njegovu velikoduxnost nadmaxe
veim znakom poxtovanja, pa su poslali delegaciju u Libiju da
pitaju proroqixte u Amonovoj oazi da li da Ptolemeju ukau
boanske poqasti. 4. Kada se proroqixte sloilo, posvetili
su u gradu qetvorougaono svetilixte, na svakoj njegovoj strani
sagradili galeriju dugu jedan stadij i ceo kompleks nazvali
Ptolemejon...
(XX, C, 1 – 4)

– 41 –
6. OD IPSA DO KURUPEDIONA

Demetrijev kraj

Demetrijev povratak u Grqku. Hladan prijem Atine — U bici kod Ipsa (301) Antigon
Jednooki i njegov sin Demetrije, zvani Poliorket, pretrpeli su poraz od strane
udruenih snaga Seleuka i Lizimaha. U samoj bici Antigon je naxao smrt, ali
se Demetrije spasao bekstvom.
Iako nije imao uspeha u poslednjoj borbi, Demetrije je i dalje raspolagao na-
jboljom flotom od svih dijadoha. Drao je vana pristanixta. Na primer, Tir
i Sidon u Fenikiji, Efes i Milet u Maloj Aziji, Korint i Megaru u Grqkoj.
Cela Grqka do Termopila bila je formalno pod njegovom vlaxu. Poxto se na-
jvixe uzdao u pomo Helenskog saveza, s ostatkom vojske prelazi preko Efesa u
Grqku.
Meutim njegove nade u savez pokazale su se neopravdanim. Atina je hladno
doqekala qoveka koga je nekad nazivala svojim dobroqiniteljem i spasiteljem. Ne
treba zaboraviti da je 302. godine Demetrije na poziv oca napustio Grqku i time
Atinu ostavio na milost i nemilost Kasandru. Kasandar je za tiranina Atine
postavio izvesnog Laharesa, kao i svoju posadu. Dakle, vlastodrxci u Atini
bili su Kasandru naklonjeni ljudi. Pored Kasandra, Atina je sada uivala i
podrxku Lizimaha17 . Dakle, Atina se oseala slobodnom da ne prizna nikakvog
suverena. Sam Demetrije nije bio spreman napasti Atinu, odnosno Kasandra.
Kako se njegova vlast nije protezala na vixe od nekoliko gradova na Istmu, u
Arkadiji i Ahaji, odluqio je da staranje o gradovima poveri svom zetu Piru, a
sam se vrati na Istok nadajui se kakvim vojnim uspesima. Papazoglu tvrdi da
je u ovo vreme jedino Demetrije teio obrazovanju svetske monarhije, tj. obnovi
nekadaxnjeg oqevog Carstva.

Odnos dijadoha posle bitke kod Ipsa — Odnos dijadoha posle bitke kod Ipsa nije
bio prijateljski. Seleuk je zamerao Ptolemeju zauzimanje june Sirije. Naime,
budui da Ptolemej nije uzeo uqexa u bici kod Ipsa, nije mogao uqestvovati
ni u podeli nekadaxnje Antigonove teritorije. Prostor koji Ptolemej zauzeo do-
govorom izmeu uqesnika u bici trebao je pripasti Seleuku. Kamen spoticanja
izmeu Seleuka i Lizimaha bila je Mala Azija, gde je Lizimah zauzeo neke
gradove, a koje je Seleuk smatrao svojim posedom. Zajedniqki interes, strah od
Seleuka, pribliie Ptolemeja i Lizimaha. Savez ove dvojice potvren je di-
nastiqkim brakom — Lizimah se oenio Ptolemejevom erkom. Seleuk nije mo-
gao raqunati na podrxku Kasandra, jer je ovaj oduvek bio u dobrim odnosima sa
Lizimahom. Treba imati na umu i da je Kasandrov brat Pleistarh drao Kariju
i Kilikiju, put ka Seleukovim siriskim posedima. U takovoj situaciji Seleuk
nije imao druge do da se povee sa Demetrijem. Savez ove dvojice potvren je
Seleukovom enidbom za Demetrijevu erku Stratoniku.
Kao xto vidimo Seleuk se poqeo sve vixe interesovati za Zapad. Njegovo in-
teresovanje za istoqno Sredozemlje potvruje i osnivanje nove prestonice An-
tiohije na Orontu u Siriji.

Ratne operacije do 296. godine — U periodu od 300. do 296. godine Demetrije je


od Pleistarha uzeo Kilikiju i Kariju. U kilikijskom gradu Kindi zaplenio je
Aleksandrovu blagajnu texku 1 200 talenata. Ovo blago preneo je na Salaminu
i iskovao ga u novac. Demetrije prvi od dijadoha kuje novac razliqit od Alek-
sandrovog tipa.
Demetrije je odbio da Seleuku preda novoosvojena podruqja, xto dovodi do
zahlaivanja odnosa. Godine 296. Demetrije napuxta Istok i vraa se u Grqku.
17
U bici kod Ipsa jedan odred Atinjana ratovao je na strani Demetrija. Taj odred u
odluqujuem trenutku prexao je na Lizimahovu stranu. Lizimah se pokazao velikoduxnim
i sve zarobljene Atinjane vratio u ota
binu. Takoe je grad snabdeo itom.

– 42 –
Njegovo odsustvo iskoristio je Ptolemej da ponovo zauzme Kipar, Seleuk da pro-
dre u Kilikiju, a Lizimah da pod svoju vlast podvede neke gradove Male Azije,
izmeu ostalih, Efes.

Demetrijev povratak u Grqku 296. godine — U meuvremenu, situacija u Grqkoj se


znaqajno izmenila. Godine 298/7. preminuo je Kasandar. Za sobom je ostavio
tri sina, od kojih je najstariji ubrzo umro. Dva mlaa sina, Antipatar i
Aleksandar, vladala su jedno vreme pod tutorstvom svoje majke Tesalonike, ali
296. godine dolazi do bratoubilaqkog rata xto je i povod Demetrijevog povratka
u Grqku.
Posle smrti Kasandra, Atinom je nastavio da vlada Lahares. Njegova oxtra
vladavina uslovila je dravni udar. Opozicija se utvrdila u Pireju. Ovim
poslednjim u pomo je priskoqio Demetrije. U prvom napadu na Atinu nije
imao uspeha i morao se povui na Peloponez. Meutim, prilikom drugog napada
prodro je u grad. Lahares je pobegao, a Demetrije se prema nevernim Atinjanima
pokazao milostiv. Formalno je obnovio demokratiju, ali je svoje posade ostavio
u Pireju i Munihiji.
U Makedoniji pak trajao je rat izmeu Antipatra i Aleksandra. Aleksandar je
pozvao u pomo istovremeno i epirskog kralja Pira i Demetrija. Pre nego xto
nastavimo ovo ,,uzbudljivo” izlaganje, napraviemo malu digresiju i pozabaviti
se ivotom Pira do 295. godine.

Epirski kralj Pir — Pirov otac bio je epirski kralj Ajakid. Kada je Pir imao
dve godine njegov otac je svrgnut s vlasti. Sam Pir odveden je ilirskom kralju
Glaukiji. Pir je odrastao na ilirskom dvoru zajedno s kraljevom decom. Godine
305. uz pomo Glaukije vratio se u Epir. Meutim, ni ovaj put nije imao sree.
Nadvladala je druga vladarska kua na qelu sa Neoptolemom. Godine 302. Pir
se sklanja kod Demetrija, koji je bio oenjen njegovom sestrom Deidamejom. Pir
je uqestvovao u bici kod Ipsa i istakao se svojim junaxtvom. Godine 301/300.
Demetrije mu je poverio upravu nad grqkim gradovima. Docnije, kada bude sklo-
pio savez sa Ptolemejom, Demetrije e ga poslati u Egipat. Tamo je potpao pod
jak uticaj Berenike, Ptolemejeve polusestre i kasnije ene. Pir se qak oenio
Berenikinom erkom Antigonejom. Dobivxi vojsku i novac od Ptolemeja, vraa
se u Epir. Jedno vreme je vladao sa Neoptolemom, ali ga se ubrzo rexio. U
qast Berenike podigao je grad Berenikis na Hersonesu epirskom, a u qast svoje
ene podigao je grad Antigoneju. Pir je svoj poloaj uqvrxivao sklapanjem
politiqkih brakova. Po smrti Ptolemejeve erke, oenio se Lanasom, erkom
sirakuxkog tiranina Agatokla. Takoe je za enu uzeo erku ilirskog kralja,
kao i jednu peonsku princezu. U periodu koji sledi Pir e ratovati protiv
svog nekadaxnjeg prijatelja i dobroqinitelja Demetrija za prevlast nad Make-
donijom.

Demetrije — kralj Makedonije — Godine 295. Aleksandar je, kao xto smo ve rekli,
istovremeno pozvao u pomo i Pira i Demetrija. Izgleda da je Demetrije bio
nexto bri. Antipatar se sklonio kod Lizimaha i oenio njegovom erkom.
Aleksandra pak Demetrije je ubio (bax mu je pomogao). Demetrije postaje nov
kralj Makedonije. Vladao je sedam godina, od 295. do 288. Njegova vlada nije
bila omiljena. Smatran je tuinom18 .
Demetrije je sanjao o novim osvajanjima na Istoku. Stao je graditi brodove
ogromnih razmera u Korintu, Pireju, Peli, Halkidi. Godine 290. erka sir-
akuxkog tiranina Lanasa napustila je mua, povukla se na Korkiru i pozvala
Demetrija. Demetrije je zauzeo ostrvo, oenio Lanasom i prvi put zaintereso-
vao za Zapad. Uskoro upada u Epir, ali ga je Pir potisnuo.

18
Naime, odrastao je u Maloj Aziji, ponaxao se u skladu s istoqnjaqkim obiqajima...

– 43 –
Pir — kralj Makedonije —
Godine 288. Lizimah, istupajui toboe u ime svog zeta An-
tipatra, i Pir, u dogovoru s njim, upadaju istovremeno u Make-
doniju, jedni s istoka, drugi sa zapada. U isto vreme po-
javljuje se i Ptolemejeva flota u egejskim vodama pozivajui
Grke u borbu za osloboenje od Demetrijeve vlasti. Demetrije
je najpre krenuo protiv Lizimaha, ali se nije usudio da prih-
vati bitku sa starim iskusnim vojskovoom. Raqunao je da e
s Pirom biti lakxe... Prevario se... [Na kraju,] Demetriju
nije preostalo nixta drugo do da zbacivxi sa sebe grimiz i
preruxivxi se ,,kao glumac, a ne kralj” (Plutarh), pobegne iz
Makedonije. Godine 288/7. Pir je proglaxen za makedonskog
kralja, dok je Lizimahu pripala istoqna Makedonija, verovatno
do reke Vardara...
(F. Papazoglu)

Demetrijev kraj — Poxto je ostavio svog sina Antigona u Grqkoj da upravlja


Korintom i Demetrijadom, godine 287. Demetrije napuxta Grqku i odlazi na
Istok. U Aziji Seleuk i Lizimahov sin Agatokle nametnuli su Demetriju is-
crpljuju rat. Na kraju se Demetrije sam predao na milost i nemilost Seleuku.
Seleuk ga je zatvorio u siriskom gradu Hersonezu. 283. p. n. e., posle tri
godine zatoqenixtva, Demetrije je preminuo.

Kraj doba dijadoha

Jaqanje Lizimaha — Poxto je Demetrije otplovio u Aziju (287), pratimo jaqanje


Lizimaha. Godine 284. bez borbe zauzeo je Makedoniju i Tesaliju. U meu-
vremenu, Pir se povukao u Epir, a zatim u Italiju. Lizimah je proglaxen za
makedonskog kralja.
Lizimah je bio surov qovek. Naredio je da se pogubi njegov zet Antipatar, kada
je ovaj poslednji zatraio uqexe u deobi osvojenih teritorija, kao i njegov sin
Agatokle. Naime, Agatokle je bio Lizimahov sin iz braka sa Nikajom Antipa-
trovom. Kasnije se Lizimah oenio Arsinojom, Ptolemejevom erkom, sa kojom
je takoe imao sinove. Arsinoja, elei obezbediti presto svom potomstvu, ok-
levetala je Agatokla. Lizimah je poverovao klevetama i dao da se njegov sin
pogubi. Ovaj qin izazvao je gnuxanje javnosti. Seleuk je istupio kao zaxtitnik
Agatoklove porodice i primio ih sebi.
Odnos izmeu Lizimaha i Ptolemejeva dvora nije bio prijateljski. Godine 283.
preminuo je Ptolemej Soter, osnivaq dinastije. Na prestolu ga je nasledio
Ptolemej Filadelf, sin iz braka sa Berenikom. Ptolemej Keraun, sin iz braka
sa Euridikom Antipatrovom, napuxta Egipat i sklanja se kod Lizimaha.

Bitka kod Kurupediona — Jaqanje Lizimaha, kao i sloeni porodiqni odnosi,


smetali su Seleuku. Godine 281. kod Kurupediona, zapadno od Sarda, odigrala
se odluqujua bitka izmeu dva preostala dijadoha — Seleuka i Lizimaha. U
bici je Lizimah poraen i ubijen. Lizimahova teritorija dolazi pod vlast
Seleuka.
Iste godine (281) na putu za Makedoniju, Seleuk je pao u ruke Ptolemeju Ker-
aunu. Vojska je Kerauna, poxto je navodno osvetio Lizimaha, proglasila za
kralja.
Seleukovom pogibijom zavrxava se borba oko Aleksandrovog
naslea. Nova generacija, generacija epigona, prihvatila je
ideju odvojenih nezavisnih drava...
(F. Papazoglu)

– 44 –
Keraun — kralj Makedonije
Godine 280. Ptolemej Keraun izabran je za makedonskog kralja. On je kratko
vladao, a ubijen je od strane Kelta 280.19 , kada su upali u Makedoniju.

Antigon Gonata — kralj Makedonije


U bici kod Lizimahije, godine 277., Antigon Gonata porazio je Kelte i potom
proglaxen za novog makedonskog kralja. Osnivaq je dinastije koja je vladala
Makedonijom, sve dok zemlja nije potpala pod vlast Rimljana.
Aleksandrova drava se konaqno raspala na tri velika kraljevstva: Makedoniju
Gonata, Egipat Ptolemeida i dravu Seleukida. Mitridat je osnovao svoju
dravu na severnoj obali Male Azije i posle Lizimahovog pada kod Kurupe-
diona, proglasio se za kralja Kapadokije Pontijske, kasnije nazvane Pont. Od
Lizimahove drave otcepio se Zipot, vladar u Bitiniji i Paflagoniji, i pro-
glasio se za kralja Bitinije. U to vreme obrazovana je i Bosforska kraljevina
sa dinastijom Spartakida. Pored tih drava bile su i manje — Rodos i Pergam.
O kraljevinama nastalim na prostoru nekadaxnje Aleksandrove drave Krajsig
(Kreissig) pixe:
...Kraljevstvo Antigonida (ponovo s prijestolnicom
Pelom) obuhvaalo je Makedoniju, Trakiju i Tesaliju, a ut-
jecalo je u suxtinskom smislu na mnoge dijelove Grqke; kralje-
vstvo Seleukida obuhvaalo je vei dio Male Azije, od Ege-
jskog mora do Armenskog gorja, Mezopotamiju i Siriju, gdje je
300 godine p. n. e. osnovan glavni grad Antiohija na Orontu...
te je zahtijevalo i Iran; kraljevstvo Ptolemejevia je, osim
Egipta i Kirenaike, obuhvaalo Palestinu i Transjordaniju.

Osim ovih triju monih kraljevstava, odrale su se


Bitinija, Kapadokija, Pont i Armenija, te nakon 283. godine
i Pergam, kao neovisne drave...
(H. Krajsig20 )

19
Kelti su u svom prodiranju stigli sve do Delfa, gde su zaustavljeni. Jedan deo
preivelih Kelta dopro je do uxa Save i tu se naselio pod imenom Skordiska. Jedni
su prexli u Malu Aziju i trajno se nastanili u Galatiji, koja je po njima dobila ime
20
Heinz Kreissig, Povijest helenizma, prevod s njemac̆kog Micheline Popović, Zagreb 1987,
79.

– 45 –
LITERATURA

— F. Papazoglu, Istorija Helenizma, Vladavina Aleksandra Velikog, Do-


ba dijadoha, Beograd 1995.
— A.B. Ranoviq, Helenizam i njegova istorijska uloga, Sarajevo 1962.
— Heinz Kreissig, Povijest helenizma, prevod s njemac̆kog Micheline Popović, Zagreb
1987.

IZVORI

— Diodor sa Sicilije, Istorijska biblioteka. Knjige XVII — XXII (Alek-


sandar Veliki i njegovi naslednici), Predgovor, prevod sa grqkog i
komentar Marijana Ricl, Novi Sad 1998.

– 46 –

Vous aimerez peut-être aussi