Glasnik 10 2016s

Godite XI. broj 10 listopad 2016.
2,5 KM / 10 kn/1,3 EUR
MEUGORJE
Krunica saetak Evanelja

Dosljednost (ne)vjere
Krunica u Gospinoj koli
Molitva srca
Neumorni poziv na molitvu
Isus Krist Franjin izbor, a na?

Kako osvojiti i promijeniti svijet?
Gospina kola | Plodovi Meugorja | Svjedoci | Dogaanja | Iz ivota Crkve

Laici i njihovo poslanje | Kranska obitelj pred suvremenim izazovima
Putopis Svetom zemljom | Marija, zagovornica Hrvata
Hrvatsko kransko nazivlje | Znanost i vjera | Lectio divina
Iz sadraja
Uvodnik
UREDNIK
Mario Vasilj Totin
Fotografija na naslovnici: Marin Musa
Krunica saetak Evanelja, fra T. Pervan

Dosljednost (ne)vjere, fra I. Dugandi
Gospina kola
Krunica u Gospinoj koli, fra M. akota

Molitva srca, fra G. Azinovi
Marijine poruke u Meugorju, A. Rebi
Neumorni poziv na molitvu, P. Tomi
Svjedoci
Oni koji vjeruju, nemaju straha, M. Vasilj
Plodovi Meugorja
Ako vam ivot da limun, napravite limunadu!, N. Laurie

Svjedoanstva
Dogaaji
Isus Krist Franjin izbor, a na?, fra T. Pervan
Kako osvojiti i promijeniti svijet?, fra M. Knezovi
Iz ivota Crkve
Godina milosra
to je Boje milosre?, fra M. akota
Laici i njihovo poslanje
Kako u etrnaesto stoljee vjere?, M. Krajina
Obitelj pred suvremenim izazovima

Arhiv ICMM
Kako smo se upoznale i zavoljele Gospina krunica i - ja, N. Naki
Uzmite krunicu i molite, molite sve dok vam molitva ne postane

radosni susret s vaim Spasiteljem. (25. 4. 2001.)
Kriteriji za dobrog politiara, B. Skoko
Putopisi Svetom zemljom
Zvijezda mora i Posrednica milosti, fra A. akota

GLASNIK MIRA
Utemeljitelj i nakladnik
Informativni centar MIR Meugorje
Glavni urednik
Mario Vasilj Totin
e-mail: mario.vasilj@medjugorje.hr
Tel.: 00 387 36 653 323
Sluba pretplate
Lidija Paris
e-mail: lidija_paris@medjugorje.hr
Tel: 00 387 36 653 342
Lektura
Ana Vulelija
Grafiko oblikovanje
SBD, Mostar
Tisak
Fram Ziral, Mostar
List je prijavljen kod Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i porta Hercegovako-neretvanske upanije pod brojem R-05-05-42-2175-86/06 od 12.
sijenja 2006.
Godinja pretplata (12 brojeva): Hrvatska 120 HRK, BiH 30 KM, europske zemlje 30 , vicarska 50 CHF, USA i Kanada 42 , Juna Amerika 48 ,
Australija 51
UPLATE
Iz BiH u KM: Informativni centar MIR Meugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: Unicredit Bank, iroraun broj 33 8120 2 20114 5352
Iz Hrvatske u HRK: Informativni centar MIR Meugorje d.o.o. - Glasnik mira. Adresa: Gospin trg 1, 88266 Meugorje, Bosna i Hercegovina, Naziv
banke: Splitska banka/Societe Generale Group, Broj rauna: 2330003-1152749911, IBAN: HR3923300031152749911, SWIFT SB: SOGEHR22
Iz vicarske u CHF: Katholische Kroatenmission, Postfach 9057, 8036 Zrich. Naziv banke: UBS AG Zrich Wiedikon (0270/00), Kontonummer:
805418.40A (svrha uplate: Glasnik mira), IBAN: CH63 0027 0270 8054 1840 A, BIC: UBSWCHZH80A, UBS Postkonto Nr: 80-2-2
Iz svih zemalja EU u : Informativni centar MIR Meugorje d.o.o. itluk, Gospin trg 1, 88266 Meugorje. Naziv banke: LIGA BANK EG (svrha uplate:
Glasnik mira), BIC: GENODEF1M05, IBAN: DE88750903000002155044
Za sve valute iz drugih zemalja: Informativni centar MIR Meugorje d.o.o. - Glasnik mira. Naziv banke: UniCredit Bank, SWIFT: UNCRBA 22, IBAN:
BA 39 3380 6048 0281 0221 (svrha uplate: Glasnik mira)
Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266, Meugorje, BiH

e-mail: glasnikmira@medjugorje.hr, Internet: www.medjugorje.hr, www.medjugorje.hr/hr/glasnik-mira
U skladu s dekretom pape Urbana VIII. i uredbom II. vatikanskog koncila, nakladnik izjavljuje da nema nakanu pretei sud Crkve o nadnaravnosti
prirode dogaaja i poruka o kojima je rije na ovim stranicama. Taj sud pripada kompetentnom autoritetu Crkve, kome se autor potpuno
podvrgava. Rijei poput ukazanja, udesa, poruke i slino imaju ovdje vrijednost ljudskog svjedoenja.
Marija, zagovornica Hrvata
Svetite Majke Boje Remetske, fra K. Lovri
Hrvatsko kransko nazivlje

Bog je Srce, M. Mami
Znanost i vjera
Ruiasta maglica na autocesti za nigdje, I. Musi

Lectio divina
Potovani itatelji Glasnika mira, hvala na pitanjima, prijedlozima i
savjetima koje nam aljete. Pozornost posveujemo samo i iskljuivo
potpisanim pismima.
Zakoraili smo u mjesec listopad. Vrijeme prelijepog kolorita satkana od bezbroj nijansi koji nas privlai, otvara nam oi ali
i usta da ostanemo bez daha divei se toj udesnoj ljepoti.
I meugorska duhovnost prirodi pridaje osobitu vanost. Prisjetimo
se samo nekih od Gospinih rijei koje nam pozornost usmjeravaju
na prirodu: I danas vas pozivam da u bojama prirode slavite Boga
Stvoritelja. (25. 8. 1999.) I danas vas pozivam da Bogu zahvaljujete u
vaem srcu za sve milosti koje vam daje i preko znakova i boja koje
su u prirodi. (25. 8. 2003.)
Priroda ne bi trebala biti kako je to u nae vrijeme est sluaj
mjesto za odlaganje otpada, ve mjesto susreta s Bogom. Ona je trag
koji upuuje na Stvoritelja i u njoj Ga moemo otkriti i prepoznati.
Listopad je i mjesec koji za uzore pred nas stavlja velike svece. Ve
prvog dana u mjesecu susreemo se s velikom sveticom, crkvenom
nauiteljicom, sv. Terezijom od Djeteta Isusa, u narodu poznatoj i kao
Mala Terezija. Odmah potom pred naim je oima sv. Franjo iz Asiza,
a 15. listopada slavimo spomendan jo jedne crkvene nauiteljice sv.
Terezije Avilske. U drugoj polovici listopada na putu smo sa sv. Ignacijem Antiohijskim (17. 10.), sv. Lukom evanelistom (18. 10.), a pri
koncu mjeseca je blagdan dvojice apostola imuna i Jude.
U meugorskoj duhovnosti uloga svetaca je jako vana za ivot na
putu svetosti. Navodim samo neke od poziva u kojima Gospa stavlja
naglasak na ugledanje u svece i u nasljedovanje njihova primjera: Danas, na dan zatitnika vae upe, pozivam vas da nasljedujete ivote
svetih. Neka vam oni budu primjer i poticaj na ivot svetosti. (25. 7.
2007.) Djeice, odluite se i danas za svetost i uzmite primjer svetih
dananjeg vremena i vidjet ete da je svetost stvarnost za sve vas.
(25. 10. 2015.) Traite preko vaih svetih zatitnika da vam pomognu
rasti u ljubavi prema Bogu. (25. 7. 20O2.) Nasljedujte ivote svetih
kako bi vam oni bili poticaj i uitelji na putu svetosti. (25. 9. 2006.)
Stavimo li pred sebe samo jednog od svetaca u mjesecu listopadu,
primjerice sv. Franju Asikoga, uvjerit emo se kako se moemo obogatiti njegovim ivotom i nadahnuti njegovim primjerom. Franjo je
primjer iskrena traitelja koji, prolazei kroz ivotne radosti, bolesti i
trpljenja, traei se u raznim ulogama, svoj identitet pronalazi u Bogu.
A kad je otkrio svoj pravi identitet, pronaao je slobodu. Skidanje
odjee sa sebe i davanje svega ocu na jednom od asikih trgova slika
je koja govori o Franjinu otkrivanju vlastita identiteta i slobode i koja
nas poziva na preispitivanje svoga identiteta i slobode.
I na koncu krunica. To je ono po emu je poput svibnja mjesec
listopad dobio naziv Gospin mjesec. Molitvi krunice izriito je
posveen i jedan dan (7. listopada) kada se slavi Blagdan Blaene Djevice
Marije od Krunice.
Krunica je jedan od sinonima za Meugorje. S pravom, jer krunica
je u sreditu meugorske duhovnosti. S njom poinje i zavrava veernji molitveni program. Nju hodoasnici iz cijelog svijeta rado nose
u rukama i mole kako na Brdu ukazanja i Krievcu tako i u upnoj
crkvi, ispred vanjskog oltara, ali i na meugorskim ulicama.
Listopad nas poziva da poemo u raznobojnu prirodu, uzmemo
krunicu u ruke i molimo. S njom proimo kroz listopad i uimo u
studeni (mjesec koji zapoinje blagdanom Svih Svetih). Budemo li
imalo otvoreni a tomu nas ue i priroda i sveci krunica e nas
korak po korak, iz dana u dan, voditi prema svetosti.
Godite XI. | broj 10 | listopad 2016. 3
Bog koji je
dopustio da
Marija bude
uza Sina na
kriu, da bude
samo korak od
njegove agonije
i umiranja, isti
Bog je proslavio
Mariju. I zato
nema razumnije
ni ovjenije
svetkovine od
njezine proslave
u nebesima.
Tajne Marijina
i Isusova ivota
promatramo dok
molimo otajstva
svoje krunice.
Promiljamo ih i
prelamamo kroz
Marijine zrenike
i srce.
4 Glasnik mira | Meugorje
Arhiv ICMM
fra Tomislav
Pervan
U mjesecu smo listopadu,

mjesecu krunice. Krunice, svakomu vjerniku
tako drage i mile molitve, molitve u kojoj se
ispred naih oiju, srca i
svijesti niu, veu i isprepliu tajne Isusova i Marijina ivota, tajna spasenja. Isusov ivot, Marijin
ivot, sadraj i tajna
naega otkupljenja. O
Isusovu ivotu i smrti znamo
mnogo toga iz Evanelja, dok o
Marijinoj potonjoj sudbini nakon
Duhova malo znamo. Marija je
zacijelo najmonija i najutjecajnija
ena u povijesti ljudskoga roda.
Prestini ameriki asopis National
Geographic u prosincu 2015., uoi
Boia, posvetio je upravo Mariji
cijeli broj, a unutra ak petnaestak stranica Meugorju, vrsnim
tekstom i slikama iz Meugorja.
Prema prosudbi urednitva toga
asopisa Marija je najmonija ena u
cijelome svijetu, a mi moemo rei,
u cjelokupnoj povijesti ovjeanstva. Svojim fiat promijenila je
tijek ljudske povijesti. Marija je
monija od svih kraljica, carica, politiarki, uglednih osoba u
drutvu, znanstvenica itd. I za tu
svjetski renomiranu reviju (koja
se tiska na etrdesetak jezika, a
ameriko izdanje u oko 7 milijuna
primjeraka!) Meugorje je nezaobilaziv fenomen o kome izvjeuje
dosta pozitivno.
Prema predaji sv. Ivan Evanelist uzeo je Mariju sa sobom u
Efez, a preminula je najvjerojatnije
u Jeruzalemu, u vremenu odravanja tzv. Apostolskog sabora,
oko god. 50. Moda malo prije ili
poslije toga Sabora. To bi bio i za
nas prihvatljiv nadnevak njezine
smrti u Jeruzalemu jer Sabor bijae
dogaaj kad su se Gospodinovi
uenici, apostoli jo jednom, vjerojatno posljednji put za zemnoga
ivota, zajedno okupili na vijeanje, to je zabiljeeno i zajameno
u samome Novom zavjetu. Vjerojatno ju je Ivan doveo sa sobom iz
Efeza ili je zapravo stalno ivjela u
Jeruzalemu.
Marija je mnoge zgode iz svoga
ivota pripovijedala, prepriavala.
To je potom njezina rodbina ili
vjernika zajednica pamtila, biljeila te pretoila u ono to i danas
vjerni idovi nazivlju hagada. To su
KRUNICA
SAETAK EVANELJA
pripovijesti s biblijskim gradivom i

potkom, gdje je mnogo toga legendarno, ali je srika povijesna istina.
Sveti Luka, evanelist i pisac Djela
apostolskih, vjerojatno se susreo
u svome istraivanju izvora s tom
dokumentacijom iz Marijinih usta
te je to utkao u svoje Evanelje. U
uvodniku svoga Evanelja on pie
kako je sa svom pomnjom (doslovce: s akribijom!) ispitivao sve izvore.
Viekratno on u svome Evanelju
Isusova djetinjstva govori kako je
Marija sve odnosne dogaaje brino
uvala u svome srcu, o njima razmiljala, sve u sebi pohranjivala, ne kao
u mrtvu pismohranu, nego kao ivo
sjeanje od ega i danas Crkva ivi.
Mariji mnogo toga nije ni samoj bilo
jasno pa se u sebi pitala to bi koja
zgoda trebala znaiti. Tek je u svjetlu
potonjih dogaaja bila kadra stapati i
ugraditi sve u predivni mozaik. Marija je po tome ivo sjeanje, memoria,
Crkve.
Takvi Lukini izriaji mogu znaiti
samo jedno: Marija je bila svjedokinja spomenutih, odnosnih dogaaja,
a sami evanelist nam eli pojasniti
kako njegovi izvjetaji nisu izmiljena pria, spekulacija, nego vjerni
izvjetaji o navjetaju, roenju u
Betlehemu, pastirima, susretu Elizabete i Marije, imunu i Ani, pohodu
u Hramu. Marija je, mogli bismo
slobodno ustvrditi, suautorica Lukina Evanelja. Ona je ivo pamenje
Crkve, kako ju je nazvao i sveti Ivan
Pavao II.
Marija je nazona za Duhove u
dvorani Posljednje veere kad su
svi primili Duha Svetoga, kad je
zapoela najsnanija i nevjerojatna
revolucija, najvei prevrat u povijesti
ovjeanstva, raanje novoga Bojeg
naroda, iz svih jezika i puka i naroda.
Raa se nadnacionalna zajednica u
kojoj nema razlike izmeu kulturnih
Grka i nekulturnih barbara. Bez toga
prevrata ne bismo danas imali kao
kulturnu batinu ovjeanstva Bibliju. Nakon Duhova, za kojih dvadesetak godina, odravao se Apostolski
sabor, na istome mjestu, i Marija je
zacijelo bila nazona ponovno te je
tu vjerojatno i preminula. Preminula
presretna jer je vidjela i doivjela
kako se djelo njezina Sina nastavlja
te iri spas i blagoslov na sve narode.
Marija ne govori rijeima ni
slikama, nego zbori svojim ivotom,
svojom smru i proslavom. I dalje
nam propovijeda, govori svojim
primjerom, kad se uivimo u prizore

njezina i Isusova ivota. Isus je sadraj njezina cijeloga ivota! S njime
i za njega ivi, Majka mu je. Kako
se nakon Golgote morala osjeati
Marija pred javnou, majka raspetog
prevratnika, koji je osuen na najsramotniju smrt na kriu? Kako joj je
bilo pri dui? Morala se kriti, ivjeti
u nutarnjem egzilu, progonstvu, i sav
ostatak njezina ivota bio je jedno
veliko muenitvo ljubavi. Bila je
stigmatizirana sudbinom svoga sina.
Majka su i Sin nerazdvojivi, napose
u patnji i ljubavi. I prema predaji
preminula je u Jeruzalemu gdje i
danas postoji Crkva Marijina usnua,
preminua, u Getsemanskom vrtu,
preko potoka Kedrona.
Od samih poetaka Marija je meu
svim svecima najizvrsnija, prva.
Vjerujemo da je duom i tijelom
u nebeskoj slavi. A da je na nebo
uznesena duom i tijelom, dade se
zakljuiti neizravno iz injenice
da od nje nema nikakvih zemnih
ostataka koje bi vjerni puk astio.
Za razliku od apostola ili muenika
te drugih svetaca ije moi astimo,
zemne ostatke tujemo, pohranjujemo u monike, od Marije nemamo
doslovce nita. Unato aru s kojim
su pojedinci tijekom povijesti nudili
razne relikvije, od Marije se ne nudi
ni najsitniji tvarni ostatak. Pa ni
pramen kose. Ni toliki krivotvoritelji
relikvija nisu se usudili ponuditi
nigdje Marijine moi.
To je vanjski bjelodani dokaz
Marijina uznesenja na nebo. I vjernici
su to od samih poetaka shvatili, prihvatili i vjerovali. Marijino uznesenje
na nebo jest vrhunac i dovrenje
povijesti spasenja, vrhunac biblijske
antropologije, biblijskoga nauka o
ovjeku. Pogledamo li samo europske
prvostolnice, velianstvene ulazne
dveri i portale na uvenim europskim
katedralama, u sreditu redovito ne
stoji kri. Sredinji motiv na proeljima tih ranih crkava bijae Marijino
krunjenje, dovrenje Marijina ivota
u nebeskoj slavi. Marijino uznesenje:
Bog koji je dopustio da Marija bude
uza Sina na kriu, da bude samo
korak od njegove agonije i umiranja,
isti Bog je proslavio Mariju. I zato
nema razumnije ni ovjenije svetkovine od njezine proslave u nebesima.
Tajne Marijina i Isusova ivota promatramo dok molimo otajstva svoje
krunice. Promiljamo ih i prelamamo
kroz Marijine zrenike i srce.
Svaka krunica vodi izravno u Isusov

zaviaj, u Jeruzalem povezuje i utkiva,
uiva nae ivote, nae kranske
egzistencije sa Svetom zemljom. Svi
smo mi povezani u duhu sa svetim
mjestima. Svaki je desetak krunice
malo hodoae u Isusovu zemlju,
zapuivanje u Marijin i Isusov ivot.
K tomu je krunica i najjednostavnija i
najslaa od svih molitava. S krunicom
je kao s kruhom u ustima. to dulje
kruh vaemo rastvarajui ga u ustima (pa i onaj crni!), krob se postupno
pretvara u ustima u slast, slador. Tako
je i s krunicom. to je vie molimo,
esto i opetovano, to je slaa u ustima
i srcu. I onda nam oblikuje i proima
cijeli ivot.
Krunica je pogled kroz

kljuanicu, pogled
koji nam otkriva nove
zbiljnosti, kroz koje
gledamo dublje i dalje.
Ona je ista teologija,
ne samo za studente
teologije, nego za
teologiju uokvirenu
molitvom. Molitvom
koja nije brbljanje, nego
prodiranje, gledanje
koje ne rastavlja, secira,
razdvaja, nego stapa
i saimlje u jedno.
Teologija na koljenima.
Arhiv ICMM
Prestini ameriki asopis National Geographic

u prosincu 2015., uoi Boia, posvetio je
upravo Mariji cijeli broj, a unutra ak petnaestak
stranica Meugorju, vrsnim tekstom i slikama
iz Meugorja. Prema prosudbi urednitva toga
asopisa Marija je najmonija ena u cijelome
svijetu, a mi moemo rei, u cjelokupnoj povijesti
ovjeanstva.
Krunica je do kraja vezana uz
Svetu zemlju, napose uz Jeruzalem.
Moljenjem krunice hodoastimo
zajedno s Marijom na sveta mjesta.
Jeruzalem je grad krunice, svaka rije
iz nje ima svoje mjesto ondje, gdje
je Isus u jeruzalemskom susjedstvu
- u Betlehemu - roen, prikazan u
Hramu, pronaen u Hramu, gdje su
se odvijala otajstva muke i proslave.
Svaka se krunica vee uz Jeruzalem.
skok prema novome, iz Staroga u Novi zavjet, s psaltira

prema evaneljima. Promatrati Isusa Krista oima, srcem
i biem njegove Majke, to je Papina nakana. Tko mene vidi,
vidi Oca, veli Isus Filipu. Krunica je sredstvo posvete naega ivota. U vjernikim rukama taj jednostavni biserni
niz mijenja svijet. To je tajna radosti i snage koji izviru
iz krunice. Krunica koja nas vodi prema Isusu, prema
svakomu svetohranitu, prema euharistiji kao bitnoj tajni
nae vjere. Neistraiva tajna i bogatstvo.
Sveti je Papa, spomenusmo, uveo otajstva svjetla. To
je njegova najdraa oporuka. Najjednostavnija od svih
Danas ve sveti Papa odluio se poda- molitava ostaje njegov trajni spomen i oporuka. Svijet e
riti Crkvi i moliteljima nova otajstva, doskora zaboraviti povijesne injenice vezane uz netom
minulo, dvadeseto stoljee, kao to su stvar prolosti
otajstva svjetla. Ako se stoljeima
provala Mongola u Europu ili Francuska revolucija. Ali e
krunica nazivala pukim psaltirom za
se ljudi i za pola tisuljea sjeati ovoga pape koji je bio
nepismene i neuke, sa 150 Zdravomarija u odnosu na 150 psalama, odsada udesan u svojim potezima, ostavljajui nam u batinu
imamo etiri dijela krunice naspram otajstva svjetla. Krunica je saetak Evanelja, ona nam
pred oi dovodi, pred oima nam se niu prizori iz Isusoetiri evanelja. Papa je gotovo i
nesvjesno upotpunio tu molitvu,
va ivota, ona nam daje mogunost da doslovce udiemo
tako dragu svim vjernicima. Govotajne i s njima ivimo. Krunica je kraljevski put kontemrei rjenikom fizike, to je kvantni
placije. To je Marijin put molitve i njemu nas Marija ui.
Tko pak bolje poznaje i ljubi Isusa od njegove Majke, ali i

Majku od Sina, koji ju je proslavio?
Krunica - za promatranje, za gledanje, krunica kao
novi pogled na svijet, novi svjetonazor. Razumijevanje
kontempliranjem, trajnim gledanjem, stalnom zagledanou u Isusa Krista. U svakome dijelu ruarija (a ime znai
doslovce ruinjak) promatramo pet ikona-slika iz povijesti spasenja. Dvadeset tajna, dvadeset ikona (a znamo da
se ikone ne slikaju, one se piu, ispisuju, oni koji ih piu
zovu se ikonopisci), dvadeset kljunih trenutaka u evaneljima s pomou kojih pokuavamo obujmiti zbiljnost
Isusove osobe, Boga meu ljudima. I to pogledom i oima
njegove Majke.
Krunica je pogled kroz kljuanicu, pogled koji nam
otkriva nove zbiljnosti, kroz koje gledamo dublje i dalje.
Ona je ista teologija, ne samo za studente teologije, nego
za teologiju uokvirenu molitvom. Molitvom koja nije brbljanje, nego prodiranje, gledanje koje ne rastavlja, secira,
razdvaja, nego stapa i saimlje u jedno. Teologija na koljenima. Ne odbacuje razum, nego ga oslobaa. To je vrsta
pisma za slijepe, brajica, koja ne odvraa oi ni razum,
dok vrtimo i dok nam klize zrnca pod naim prstima.
Da, ravnomjerno i redovito moljenje

krunice mijenja na ivot. Stoga je moemo moliti i sporo, ali i brzo. Dvadeset
minuta odmjereno vrijeme za pet otajstava. Moe biti i dulje i krae. Veli se da
su zrnca krunice klizile poput riba kroz
prste sv. Padra Pija. Krunica nije nikakav
zakon ili kanon, krunica je perivoj, vrt u
kome se pojedinac nalazi, ee, otkriva
nepoznato. Usne li se s krunicom u ruci,
veli se, aneli nastavljaju moliti namjesto molitelja. Bitno je ne prestati moliti.
Drati se krunice kao to se omamljeni
boksa dri konopaca u ringu. Krunica
nas ini pobonima i posveuje. Krunica
nam ne uzima vrijeme, nego nam ga
daruje. Poinak. Mir. Oputenost. S krunicom smo bez straha u dui.
Ne moramo mi mijenjati tu molitvu. Molitva krunice mijena nas. Krunica je kruna, vijenac. Na Michelangelovu Stranom sudu u Sikstinskoj
kapelici na jednome detalju vidimo

kako krunica upa prokletnika iz
paklene provalije. Moliti je moemo posvuda, sami ili u zajednici, u
vozilu, na etnji, na putu, u guvi,
u ekaonicama. Krunica odgoni
nervozu, ona nas uranja u mir i
poinak. Krunica natapa osueno
tlo naega ivota, uzima strah. A
tako je jednostavna. Moliti je za
vonje, u autobusu, tiini, radosti i
nevolji. Krunica mijenja i na ivot,
ali i nau smrt. Stavljamo je u prekriene ruke pokojnicima, zajedno
s kriem. Ona nas vee s naim
najmilijima, s naim dragima, u
ivotu i smrti.
Ne zaboravimo vrijeme u kome
ivimo. Svuda oko nas ratne trublje.
Upravo kao i za vrijeme Marijinih
ukazanja u Fatimi. Marija je onodobno pozvala na molitvu krunice. Na
istoku Europe krvavi Oktobar, nastavak rata i ubijanja, na zapadu Marija
podie vojsku molitelja krunice. Rat
se odvija u nebeskim visinama, a
ovo ovdje samo je preslika onoga to
ini Marija, koja satire glavu Zmiji,
Sotoni. Znamo da je Nigerija duboko
podijeljena zemlja, da ondje haraju
islamski teroristi i utjeruju strah u
kosti puanstvu. Krajem 2014. biskup
Oliver Dashe Doeme imao je za
klanjanja u kapelici vienje samoga
Gospodina. Gospodin se iznenada ukazao s plamenim maem u
rukama. Ponudio mu je taj ma koji
je biskup prihvatio. Kad ga je biskup
uzeo u ruke, ma se pretvorio u krunicu. Krunica kao najsnanije oruje
koje odgoni teroriste, i on je uvjeren
da nas samo krunica moe iupati iz
ralja toga demona koji hara svijetom,
demona terorizma.
Povijest najznamenitije ruske ikone
Bl. Dj. Marije, tzv. Gospe od Kazana nosi
takoer sa sobom dramatine poruke
i crte. Ikona slovi kao zatitnica grada
Kazana ali i cijele Rusije. Ukradena,
pod neobinim okolnostima dospjela
na Zapad. Neprovjereni izvori tvrde
da su je Lenjin i boljevici prodali kad
su zapali u novarsku krizu. Ameriki
ogranak Marijine Legije kupio je ikonu
i darovao je pravoslavnoj crkvi u Fatimi. Nebrojeni su se pred njom molili
za obraenje Rusije. Sv. Ivan Pavao II.
htio ju je osobno vratiti moskovskom
patrijarhu, ali do susreta nije dolo.
Vraena je u Moskvu 2005. Marija i
tu slui kao poveznica i Majka koja je
navijestila pobjedu svoga Bezgrjenoga
Srca.
Snimio Marin Musa
hvaaju i potuju, jer i vjernik i nevjernik imaju samo jedan ivot. Zato
se i jedan i drugi moraju svim silama
zalagati za pravi suivot u boljem
svijetu, vjernik svjestan da mu je taj
suivot preduvjet ivota vjenoga, a
nevjernik iz svog humanizma zbog
kojeg se odrekao Boga i vjere.
Prije nego uope ponu razmiljati
jedan o drugom i drugoga moda
doivljavati kao nekakvu ugrozu,
obojica se moraju zapitati koliko su
u svome stavu dosljedni, vjernik u
svojoj vjeri, a nevjernik u svome humanizmu bez vjere. Ima pravo jedan
ugledni teolog kad kae da najgora
kunja vjere nije ateizam, ve ravnodunost, mlakost, tupost, arogancija.
Susret s pravim ateizmom, tovie,
moe vjeru oivjeti. Pritom on
podsjea na rijei ruskog knjievnog
kritiara M. Bahtina: Vjera stanuje
tik uz granicu s ateizmom, promatra
ga i razumije; ateizam ivi uz granicu
s vjerom i razumije ju, da bi nastavio pitanjem na koje sam odgovara:
Zato vjera i nevjera ive tako blizu
jedna drugoj? Zato to obje radikalno
skidaju aureolu boanstva sa svijeta.
Nisu prvi krani od svojih protivnika sluajno nazivani ateistima. (G.
Lohfink)
Dosljednost (ne)vjere
fra Ivan
Dugandi
Jesu li vjera i nevjera potpune

suprotnosti?
U Markovu evanelju ima jedna
scena koja nam s malo rijei puno
kae o vjeri i nevjeri (Mk 9,14-29).
Otac dovodi svoga teko bolesna sina
Isusu, izraavajui oprezno i bojaljivo svoju molbu: Ako to moe,
pomozi nam smiluj nam se.
Prepoznajui njegovu vjeru, Isus ga
eli ohrabriti pa mu uzvraa: Sve je

mogue onomu koji vjeruje! Potaknut
tim ohrabrenjem, otac klie: Vjerujem! Pomozi moju nevjeru! Na prvi
pogled, to je proturjeje u sebi: Kako
vjera i nevjera mogu stati u istu reenicu, kako ovjek moe i vjerovati
i ne vjerovati? Ili jedno ili drugo.
Tako mi obino razmiljamo i ljude
olako svrstavamo u dva nepomirlji-
va tabora, vjernike i nevjernike. No

paljivijim promatranjem poinjemo
shvaati da je ivot puno sloeniji, da
nije tako lako povui jasnu granicu
izmeu vjere i nevjere. Zato?
I vjera i nevjera ovjekova su
ivotna odluka. Nije u pitanju tek
prihvaanje ili neprihvaanje pojedinanih istina o svemiru i ovjekovu
mjestu u njemu, ve cjelovita istina o
ivotu, njegovu postanku i nestanku.

Zato bi vjernik uvijek morao znati
zato vjeruje, a nevjernik zato ne
vjeruje? Tim vie to vjernik nikad
nije do kraja siguran u svoju vjeru,
ve je trajno izloen sumnjama, a nevjerniku ostaje neugodan osjeaj da
bi vjernik ipak mogao biti u boljem
poloaju od njega. To bi trebao biti
dovoljan razlog da jedan drugoga pri-
Religija i vjera
Dok su se prvi krani udili kako
pogani mogu vjerovati u mnotvo
boanstava, poganima nije bilo jasno
kako krani mogu vjerovati samo
u jednoga Boga, a sve druge ignorirati, pa su ih zato zvali ateistima
ili nepobonima. Tu se susreemo
s pitanjem odnosa religije i vjere,
tonije s pitanjem: Je li isto biti religiozan i vjerovati? Kad se pojavilo
kranstvo, bilo je jako puno razliitih religija. Dok je u svima njima
najvanije bilo redovito prinositi
rtve razliitim boanstvima (kult),
u kranstvu je to osobna vjera u
Isusa Krista, in opredjeljenja za
ono to on znai za ovjeka. Dok
sve religije uglavnom naglaavaju
ovjekovo samoostvarenje, esto
kroz poniranje u svoju nutrinu,
kranstvo ga poziva da izae iz
sebe i poe ususret Bogu koji mu se
u Kristu objavljuje i drugom ovjeku
s kojim ga vee zapovijed bratske
ljubavi. Ako je kranstvo s vremenom poelo sebe smatrati religijom
meu religijama, uvijek je to bilo uz
isticanje razlike: prava religija
pogrena religija.
Prema tome, kranstvo je specifina religija, religija

vjere. Ono se ne okuplja oko nekog plemena, nacije,
jezika, kulture ili neke etike, ve oko zajednike povijesti
biblijske povijesti Boga, to se uvijek nastavlja i prelazi
u pitanje vjere: Postoji li zaista Bog? Je li takav kako ga je
Isus navijestio? Moe li mu se vjerovati? Pozitivni odgovor pretvara se u priznanje vjere (Credo), koje je mogue
izraziti u malo jednostavnih, jasnih, pozitivnih reenica...
Vjera je mistika koja Bogu govori Ti, i etika oblikovana
Isusovim primjerom. Upravo zato to je religija vjere,
kranstvo je uspjelo postati svjetska religija. Crkva je
otvorena ljudima svih jezika i kultura. (T. Sding)
I vjera i nevjera ovjekova su

ivotna odluka. Nije u pitanju
tek prihvaanje ili neprihvaanje
pojedinanih istina o svemiru i
ovjekovu mjestu u njemu, ve
cjelovita istina o ivotu, njegovu
postanku i nestanku. Zato bi
vjernik uvijek morao znati zato
vjeruje, a nevjernik zato ne
vjeruje.
Upravo zbog toga kranstvo je bilo i ostalo preobraajna snaga svijeta. Ono je, hranei se ljubavlju prema Bogu
i ovjeku, stvorilo uljudbu u kojoj nije vie bilo mjesta
nikakvim razlikama u korist jednih, a na tetu drugih.
Govorei o krtenju kao temelju kranskog ivota, Pavao
kae: Nema tu vie ni idova ni Grka; nema vie ni roba
ni slobodnjaka; nema vie ni mukog ni enskog, jer ste svi
samo jedan u Kristu Isusu. (Gal 3,28) Dakle krtenje znai
ulaznicu u svijet kranskog bratstva, u kojemu vlada
Isusova rije: Ljubite jedni druge kao to sam ja vas ljubio.
(Iv 15,12) Prema tome, kranska vjera je puno vie od
religioznosti, jer in vjere trai itava i slobodna ovjeka.
Vjerovati znai: odmai se od sebe i usmjeriti se prema
nekom drugom; osloniti se na neto to je pred nama.
Vjerovati u Isusa Krista, dakle, znai: slobodno oslanjanje
itava ovjeka na toga Krista, tako da taj Isus bude za
ovjeka stvarnost, istina. To to vjerujemo, dakle, uvijek
je ispred ovjeka koji vjeruje a nikad kod njega. (M.
Gruber)
Uvijek novi Izlazak (Exodus)
Povijest spasenja u Bibliji zapoinje pripovijedanjem o
Izlasku idovskih plemena pod Mojsijevim vodstvom iz
Egipta. Sluajui i itajui, esto i povrno te tekstove,
ne uoavamo dovoljno njihovu vanost za budunost ne
samo idova ve ovjeanstva openito. Ali kad ovjek
koji nije ni sveenik ni bibliar, ve u svijetu priznati
egiptolog, strunjak za povijest i kulturu te stare zemlje,
za biblijski Izlazak (Exodus) kae da je to revolucija
Staroga svijeta (J. Assmann), onda mu treba vjerovati.
Izrael nije time stekao samo svoju politiku neovisnost i
slobodu, ve se je prihvaanjem vjere u jednoga i jedinoga Boga oslobodio robovanja egipatskim kumirima i utro
put razvoju idovsko-kranske civilizacije.
Snimio Marin Musa
Gospina kola
Bog koji je taj mali narod izveo i

s njim sklopio savez obeao mu je
svoju vjernost i zajamio slobodu u
obeanoj zemlji, uz uvjet da i narod
ostane vjeran svome Bogu. U svijesti
naroda trajno je ivjela svijest da o
tome ovisi njegov ivot i srea, smrt
i nesrea (Pnz 30,15). Tu svijest obnavljali su proroci, a kad god bi narod
zaboravio Boga saveza i ponovno se
priklonio poganskim kumirima, snano su ga pozivali na obraenje, trajno
ga podsjeajui da je njegova prava
sloboda i pravo dostojanstvo samo u
zajednitvu s Bogom. I Novi zavjet zapoinje snanim pozivom, prvo Ivana
Krstitelja, a onda i Isusa, na obraenje.
A obraenje nije nita drugo ve uvijek novi Izlazak (Exodus) u drukijim
uvjetima ivota.
Kranska je vjera neraskidivo vezana uz vrijeme i povijest.
Ukorijenjena je u prolosti, jer je
zapoela s Abrahamom i pogotovo
s Izlaskom, a ivi od Isusove rtve.
Usmjerena je u budunost, tonije
prema ispunjenju obeanja vjenoga
ivota. Ipak sredite kranske vjere
je u sadanjosti u Duhu Svetom. To
je trenutak povjerenja ili nepovjerenja, paljivog sluanja ili nesluanja,
iznova provjerava dosljednost svoje

vjere, kao i nevjerniku da propituje
svoju nevjeru i razloge zato ne vjeruje. Da bi se mogla na pravi nain
prevladati muna zajednika prolost
i da bi se moglo zajedno graditi
zajedniku budunost, potrebno je
ozbiljno uzeti sadanji trenutak.
A na vanost sadanjeg trenutka
Kranin u dananjem drutvu
mudro je upozorio poznati njeProblem je dananjeg drutva u tome to krani katkada maki filozof Hans-Georg Gadamer
svoju vjeru razvodne do razine obine religioznosti ili se prigodom slavlja svog 95. roendaprometnu u netolerantne fundamentaliste, dok nevjernici na. Za tu prigodu njegovi sugraani
svoj ateizam ele nametnuti drugima kao znanstveni
su mu priredili bogato slavlje, u to
pogled na svijet. Oni krani koji samim time to su krje bio ukljuen i njegov susret s
uenicima gimnazije koju je i sam
ani misle da su bolji od nekrana esto lako zaborave
da svaka misa zapoinje priznanjem vlastite krivnje, a ne neko pohaao. Jedan uenik mu je
tom zgodom postavio pitanje: Vi ste
savrenosti. Stoga je priznanje krivnje nalije priznanja
vjere: Ja sam kranin! Budui da sam kranin, znadem filozof. to ustvari jedan filozof radi
itav ivot? Gadamer je odgovoda ivim u svijetu koji ne moe biti Boja drava, ali ni
svijet bez Boga. Danas je jednako opasan radikalni laicirio mudro, u duhu pravog filozofa:
itav svoj ivot sam se pripremao
zam koji je odavno postao ideologija i poprimio mnoge
na ovaj dananji razgovor s vama.
oznake pseudoreligije, kao i religiozni fundamentalizam
Tako je i za svakog vjernika vano
koji ne doputa nikakvo kritiko pitanje i koji je zbog
biti dosljedan u svojoj vjeri u svatoga izgubio svaku snagu vjere. (T. Sding)
Muno je promatrati netrpeljivost izmeu vjernika i
kom pojedinanom trenutku susreta
nevjernika, koja katkada znade eskalirati do iskljuivosti
s drugim ovjekom, makar taj i ne
popraene pravom mrnjom. Iza toga se obino krije
bio vjernik. Samo tako moe dati
ideoloka zaslijepljenost i politika netrpeljivost koja se
svoj doprinos boljitku ovoga svijeta,
nema pravo pozivati ni na vjeru ni na nevjeru. Ali to bi
koji je zajednika kua i vjernika i
morao biti poticaj svakom pravom vjerniku da uvijek
nevjernika.
odvanosti ili straha, pristanka ili odbijanja. Tu nije
alternativa istina-la, ve vjernost-izdaja. Puno je lake
boriti se zagrieno za nekakvu ideologiziranu istinu, nego
biti vjeran svojim idealima, kao kranin svom krsnom
savezu s Bogom, kao sveenik svom pozivu i poslanju,
kao suprunik svom branom drugu. itavo Sveto pismo
ispunjeno je tim dahom sadanjeg trenutka njegovim
blaenstvom ili njegovom ugroenou.
Snimio Mateo Ivankovi
Muno je promatrati netrpeljivost izmeu vjernika

i nevjernika koja katkada znade eskalirati do
iskljuivosti popraene pravom mrnjom. Iza toga
se obino krije ideoloka zaslijepljenost i politika
netrpeljivost koja se nema pravo pozivati ni na
vjeru ni na nevjeru.
KRUNICA U GOSPINOJ KOLI

Mnogi u svojim upama nikad nisu doivjeli zajedniku molitvu, a pogotovo da tisue ljudi s raznih strana svijeta u razliitim jezicima zajedno mole krunicu. Malo tko ostane hladan i ravnoduan kada uje ritmiko ponavljanje Zdravomarija u upnoj crkvi u Meugorju ili ispred vanjskog
oltara, u prekrasnom ambijentu ispod stabala i otvorenog neba. Za mnoge upravo ta zajednika
molitva krunice bude moment kojiih u Meugorju najvie fascinira. Iz tog razloga postavljamo
pitanje: Kakva je to molitva koju nazivamo krunica? U emu je njezina privlanost i posebnost?
fra Marinko
akota
Rije KRUNICA umanjenica je od rijei

KRUNA. Drugi naziv koji se odnosi na istu vrstu molitve je ruarij. Oba naziva vuku porijeklo iz predaje prema
kojoj je dominikanac Heinrich Seuse iz Konstanze ispleo
Gospi vijenac od 150 rua. Izgleda da je bio inspiriran
obiajima koji su u njegovo vrijeme vladali, a prema
kojem su se zaljubljeni meusobno darivali krunama
(vijencima) od rua.
Nekoliko je oblika krunica: Gospina, Zlatna, Boanskog
milosra, Duhu Svetom, sv. Ante itd. U Meugorju se
moli Gospina krunica. I kad Gospa govori o krunici, misli
na tu vrstu: Htjela bih da svijet... moli svaki dan bar

krunicu: radosna, alosna i slavna otajstva. (14. 8. 1984.)
Koji su razlozi da je krunica jako popularna, da ju vjernici rado mole i da je rairena u svim nacijama?
Najprije zbog svoje jednostavnosti. Njezina jednostavnost omoguuje svakom ovjeku bez obzira na (ne)
obrazovanost da je se lako naui. Zbog jednostavnosti
je prikladnada da je ovjek moli kad je sam i kad je s drugima u velikom mnotvu. Ta njezina osobina pokazala se
i u Meugorju. Kad su se zbog Gospinih ukazanja poele
sabirati rijeke ljudi na Podbrdo i oko upne crkve, tadanji
Gospina kola
Kad su se zbog Gospinih

ukazanja poele sabirati
rijeke ljudi na Podbrdo i
oko upne crkve, tadanji
meugorski upnik fra
Jozo Zovko uz svetu misu
izabrao je upravo krunicu
kao nain da toliki
vjernici mogu zajedniki
moliti. Tako je ostalo do
danas, s tim da za razliku
od prvih mjeseci 1981.
godine, kada su se u
upnu crkvu okupljali
uglavnom vjernici koji
su govorili hrvatski jezik,
ubrzo nakon toga pa sve
do danas svaku veer
krunicu u isto vrijeme
zajedniki mole tisue
vjernika iz razliitih
zemalja i na razliitim
jezicima iz svijeta.
Snimio Marin Musa
meugorski upnik fra Jozo Zovko uz svetu misu izabrao

je upravo krunicu kao nain da toliki vjernici mogu zajedniki moliti. Tako je ostalo do danas, s tim da za razliku
od prvih mjeseci 1981. godine, kada su se u upnu crkvu
okupljali uglavnom vjernici koji su govorili hrvatski jezik,
ubrzo nakon toga pa sve do danas svaku veer krunicu u
isto vrijeme zajedniki mole tisue vjernika iz razliitih
zemalja i na razliitim jezicima iz svijeta.
Uz upnu crkvu, gdje se moli u veernjem programu
(dva otajstva prije mise i jedno nakon mise), Brdo ukazanja je mjesto na poseban nain obiljeeno molitvom krunice. Na njemu su postavljena otajstva krunice radosnih,
alosnih i slavnih otajstava. Otkako je papa Ivan Pavao
II. (2002.) uveo otajstva svjetla, u blizini upne crkve postavljena su i otajstva svjetla, a krunica tog otajstva moli
se etvrtkom prije veernje mise.
U Gospinu srcu od svih molitava posebno mjesto
zauzima upravo krunica: Krunica mi je, djeice, posebno
draga. (25. 8. 1997.) Iz tog razloga od samog poetka na
molitvu krunice Gospa poziva i pojedinca i zajednice, a
posebno joj je stalo do obitelji: Molim obitelji upe da
mole obiteljsku krunicu. (27. 9. 1984.) Osim obitelji Gospa
izriito poziva i sveenike, redovnike i redovnice: Molite
krunicu, svi sveenici! (25. 6. 1985.) Svi su pozvani, jer
svima je potrebna ova molitva: Pozivam sve sveenike,
redovnike i redovnice da mole krunicu... (25. 8. 1997.)
Gospa ne samo da poziva na molitvu krunice nego
eli da iskusni potiu one koji ne mole: Pozivam vas da
pozovete sve na molitvu krunice. (25. 6. 1985.) Svi vjernici
pozvani su postati uiteljima molitve krunice, a na poseban nain tu zadau da ue moliti druge (25. 8. 1997.)
Gospa povjerava sveenicima, redovnicima i redovnicama.
Zato je Gospi krunica posebno draga i toliko vana
da tako esto poziva na tu molitvu i zato eli da se taj
jednostavni molitveni nain iri? U emu je vanost i
vrijednost molitve krunice?
Preko krunice otvorite mi svoje srce i mogu vam
pomoi. (25. 8. 1997.) Gospa eli da se u molitvi krunice
naa srca otvaraju. Iz dvaju razloga: jer je otvaranje srca
preduvjet Bojem djelovanju u nama i jer otvoreno srce
omoguuje Gospi da nam pomogne. Ako je srce zatvoreno, nitko pa ni Gospa tom ovjeku ne moe pomoi.
Kako krunica djeluje na otvaranje srca? Samim tim
to molimo krunicu? Sigurno ne. Jer krunicu moemo
moliti nesvjesno, samo mehaniki, to ne mora dovesti
do otvaranja srca. Primijenimo li na krunicu Isusovu
kritiku Narod me ovaj usnama asti, a srce mu je daleko
od mene (Mt 15, 8), moemo i mi prebirati zrnca krunice
i samo usnama ponavljati Zdravomarije, a da srcem budemo
daleko od Boga. Moemo ponavljati Zdravomarije, a u
mislima biti odsutni, vremenski gledano daleko nekad
u prolosti i budunosti, ili prostorno gledano daleko
negdje na drugom mjestu.
No, uza sve te mogue potekoe Marija preporuuje krunicu kao pogodan nain za otvaranje srca jer
se upravo u toj molitvi razmatra njezino iskustvo:
otvaranje njezina srca. Pogotovo u radosnim otajstvima. Poevi od anelova navjetenja pa sve do traenja
i pronalaska Isusa u Hramu, Marijino iskustvo pred
naim je oima. Gledamo najprije osobu koja se smela
i ne razumije to joj aneo govori (Kako e to biti kad
ja mua ne poznajem? (Lk 1, 34), a potom promatramo
kako se otvara Duhu Svetom koji proima i ispunja nje-
Gospina kola
zinu nutrinu. Rijei Evo slubenice
Gospodnje, neka mi bude po tvojoj
rijei! (Lk 1, 38) izvanjski su izraz
tog nutarnjeg otvaranja. I u drugom, treem i etvrtkom radosnom
otajstvu moemo pronai elemente
otvaranja, a pogotovo u petom, gdje
se Marija opet suoava s nejasnoom
(Sinko, zato si nam to uinio? Lk
2,48). Opet vidimo slino dogaanje:
Kad se Marija nae pred nejasnoom
(koja je uvijek i prilika za zatvaranje), nikad se ne prepusti nejasnoi
nego se otvara.
alosna otajstva svjedoe o
otvorenosti Isusova srca. U prvom
otajstvu promatramo Isusa kako se
moli u Maslinskom vrtu uoi svoje
muke i smrti. Razmatrajui njegove
rijei Oe! Ako hoe, otkloni ovu
au od mene. Ali ne moja volja
nego tvoja neka bude! (Lk 22, 42),
moemo naslutiti potpuno predanje i
otvorenost Isusova srca Oevoj volji.
U drugom otajstvu razmatramo
kako se Pilatovo srce zatvara pred
istinom, a Isusovo pak srce ostaje
otvoreno unato osudi sa strane
Pilata, farizeja i naroda.
U treem otajstvu promatramo
kako Isusa vrijeaju i ismijavaju
stavljajui trnovu krunu na njegovu
glavu. I u tim trenutcima Isusovo srce
se ne zatvara jer u njegovu srcu i u
takvim okolnostima kraljuje ljubav.
U etvrtom otajstvu pred nama je
Isus koji prihvaajui kri ime se
kri i trpljenje preobraavaju ostaje
otvorena srca.
I peto otajstvo svjedoi o otvorenosti Isusova srca. U najteim
trenutcima Isus moli za one koji
ga mue: Oe, oprosti im, ne znaju
to ine! (Lk 23, 34) Iako izvanjski
razapet, ostaje otvoren, a oni koji ga
razapinju, izvanjski slobodni, ostaju
zatvoreni.
Sve spomenuto, meutim, ne
garantira otvaranje naeg srca. Iz
tog razloga Gospa nas poziva: elim
vas nauiti moliti. (12. 6. 1985.) Zar
mi ne znamo moliti? Znamo, ali
nedovoljno da bismo postigli ono
to trebamo postii u molitvi. Zato
je vano da poemo od toga da ne
znamo moliti i da Mariji dopustimo
da nas ui.
Dakle, osim Gospine elje da nas
naui moliti potrebna je i naa elja
da uimo. Jer uenje nas otvara novome, nepoznatome. Uenjem izlazimo iz sebe i otvaramo se drugome,
primamo nove sadraje i rastemo.
Po emu emo prepoznati da uimo?

Ako sluamo. Sluanje nas otvara drugome. Ovdje pripazimo: Moemo sluati samo sebe, samo svoje miljenje.
Ostanemo li kod takvog sluanja, ne emo se otvoriti.
Marija je primjer sluanja. Kad ne razumije to drugi
(aneo Gabrijel, Isus u Hramu...) misli i hoe, Marija izgovara svoje miljenje, kae da ne razumije, a potom to
je presudno prestaje govoriti.
Nije lako prestati govoriti i prestati sluati svoje
miljenje. Potrebna je poniznost. Oholost zatvara za miljenje drugih, a poniznost otvara. Oholost kae: Ja znam
sve! Ti ne zna nita! Poniznost kae: Znam, ali znam
da puno toga i ne znam. Marija ima svoje miljenje i
kae ga, ali ne ostaje samo kod svoga miljenja nego se
sluanjem otvara drugome i drukijemu.
Gospa eli da se u molitvi

krunice naa srca otvaraju. Iz
dvaju razloga: jer je otvaranje
srca preduvjet Bojem
djelovanju u nama i jer otvoreno
srce omoguuje Gospi da nam
pomogne. Ako jesrce zatvoreno,
nitko pa ni Gospa tom ovjeku
ne moe pomoi.
Preko krunice otvorite mi svoje
srce i mogu vam pomoi. (25. 8.
1997.)
No, time sluanje nije zavrilo svoj proces. Nakon to je
ula rijei drugoga, te rijei i dogaaje Marija ne prestaje
sluati. Sluanje se nastavlja, ali odsada u njezinu srcu.
Rijei koje je ula i sve to je doivjela Marija pohranjuje
u svoje srce. Nije ih, dakle, ula i ila dalje nego ih zadravau sebi. Prebire rijei i dogaaje, meditira na njima,
razmatra njihovo znaenje i poruku upuenu njoj. Tako
se Marija otvara novome, drukijem sadraju, drukijim
predodbama i vizijama od njezinih. I tako raste.
Sad nam je jasno zato Marija toliko preporuuje
krunicu: Jer eli da i mi iskusimo ono to je ona iskusila
i jer krunica sadrava jedan uvjet za sluanje i meditiranje nad rijeima drugih, a to je vrijeme. Marija to zna
pa nas poziva: Posvetite vrijeme krunici! (25. 6. 1985.)
Ne moemo krunicu moliti na brzinu. Za nju moramo
uzeti vremena, posvetiti joj vrijeme. A upravo je vrijeme
najvanije da bi se u srcu pokrenuo i mogao razvijati
proces otvaranja.
Osim zbog otvaranja srca, Gospa preporuuje molitvu
krunice i zbog jo dvaju razloga: Ako hoete, prihvatite
krunicu! Ve sama krunica moe uiniti udesa u svijetu
i u vaim ivotima. (25. 1. 1991.)
Iz Gospinih rijei iitavamo dva vana momenta:
a) Slobodu (Ako hoete) koju nam Gospa daje, i b)
Krunica moe initi udesa u ivotu. Opet Gospa govori
iz svoga iskustva: Osjetila je da joj Bog daje slobodu jer
je ljubi i jer eli da u slobodi prihvati njegov poziv. I
Marija nas ljubi. Zato od nas ne trai da bilo to inimo
Gospina kola
Zlatna krunica
Presvetom Srcu
Isusovu
Isusovo je srce izvor svih milosti i
prepuno je dobrote za sve ljude.
Poklonimo Isusu svoje siromano
srce, da bude sjedinjeno s njegovim srcem, da bude ispunjeno
Bojom milou, strpljivou i
istoom,da u svemu odgovara
Bojim eljama.
Krunica se moli na obinu Gospinu krunicu
U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
Amen.
Umjesto Vjerovanja moli se:
Slatko Srce mog Isusa, daj da te
ljubim sve to vie.
Umjesto Oe na moli se:
Vjeni Oe, prikazujem ti predragocjenu krv Isusa Krista kao
zadovoljtinu za nae grijehe, kao
pomo duama u istilitu, i za
potrebe svete Crkve.
Umjesto Zdravo Marijo moli
se:
Isuse, blaga i ponizna Srca, uini
srce moje po Srcu svome.
Umjesto Slava Ocu moli se:
Slatko Srce Marijino, budi moje
spasenje!
Na koncu se krunice moli:
Oe na... Zdravo Marijo... Slava
Ocu...
Gospina kola
pod prisilom nego jedino u slobodi. Nae prihvaanje
krunice moe biti prilika da promatrajui Mariju uimo
u slobodi se odluivati i prihvaati Boje planove i davati slobodu drugima.
Drugi moment su udesa koja su mogua po molitvi krunice. Opet Gospa govori iz svoga iskustva. Kad
je povjerovala da Bogu nita nije nemogue, doivjela je
velika djela koja joj uini Svesilni (Lk 1, 49). udesa
su mogua, a uvjet za udesa je vjera. Gledajui u Mariju,
koju Elizabeta blagoslivlje zato to je povjerovala Gospodinu (Lk 1, 42-45), i mi moemo povjerovati da je Bogu
sve mogue i u ivotu iskusiti udesa.
Krunica je vrijeme buenja nae vjere. Danas vas
pozivam da ponete ivom vjerom moliti krunicu.
Tako u vam ja moi pomoi. (12. 6. 1985.) Prije same
krunice molimo Gospodina da probudi nau vjeru, nae
povjerenje u njega, a za vrijeme krunice predajimo mu
se s potpunim povjerenjem. Dok usnama ponavljamo
Zdravomarije, neka se u isto vrijeme u srcu dogaa ono
to se u Marijinu srcu dogaalo dok je govorila: Evo me,
Gospodine...Neka mi bude po tvojoj rijei... ivom vjerom
moliti krunicu znai ponavljati Zdravomarije u stanju
probuene vjere. U isto vrijeme, dok usta izgovaraju
rijei, u srcu je stanje vjere. Kao da srce neujno govori:
Isuse, vjerujem u te... Isuse, uzdam se u te...
Ponavljanje Zdravomarija na takav nain, u stanju
probuenog povjerenja u Gospodina, neprimjetno e
preobraavati naa srca. Kao kad sunce neprimjetno
preobraava cvijet. Takva molitva budit e radost u nama.
Bit e nam drago moliti krunicu. Mariji je draga krunica
jer joj je drago biti s nama, a kad nama postane biti drago
s njom i Isusom, onda su nestali svi problemi molitve.
(fra Slavko Barbari)
Probudi li se radost u nama dok molimo krunicu, ne e
nam biti teko ve drago odluiti se za tu molitvu i onda
kad imamo drugih obveza. Draga djeco, pozivam vas da
molite krunicu, i da vam krunica bude obveza koju ete
obavljati s radou. Tako ete shvatiti zato sam ovako
dugo s vama. elim vas nauiti moliti. (12. 6. 1985.)
Ne emo osjeati radost dok budemo molili krunicu,
ali ako otkrijemo njezinu ljepotu i vanost molit emo je
i onda kada se osjeaji radosti u nama jo nisu probudili.
Kada ste umorni i bolesni i od vaeg ivota ne znate
smisla, uzmite krunicu i molite, molite sve dok vam
molitva ne postane radosni susret s vaim Spasiteljem.
(25. 4. 2001.)
Nevjerojatno nam zvui da je snaga krunice tolika, ali
je istinito, jer nam to Gospa govori: Krunicom ete pobijediti sve nedae koje Sotona sada eli nanijeti Crkvi katolikoj! (25. 6. 1985.) Ili: Draga djeco, obucite se u bojnu
opremu i s krunicom u ruci ga (Sotonu) pobijedite! (8.
8. 1985.) Ve smo rekli da snaga krunice ne moe biti u
mehanikom moljenju. Isto vrijedi i za noenje krunice.
No, Gospi je i to vano i to trebamo uzeti ozbiljno. I neka
vam krunica uvijek bude u rukama kao znak Sotoni da vi
meni pripadate. (25. 2. 1988.)
Zbog svih navedenih razloga vano je svaki dan rei
da krunici i uzeti vremena za nju. Ne samo da je izmolimo nego da se u toj molitvi nae srce pone otvarati
Bogu po Marijinu primjeru. Svaki dan naimo vremena
i uzmimo krunicu u ruke. Ne zaboravimo da moliti
krunicu znai provesti vrijeme s najboljim i najljepim
prijateljima s Isusom i Marijom.
Krunica Bojega
milosa
Po asnoj sestri svetoj Faustini
Kowalskoj Isus je objavio svoju
elju : Due koje ire tovanje
mojega milosra titit u cijeloga
ivota kao to majka titi svoje
dijete, a na smrtnome asu bit
u im spasitelj, a ne sudac.
Due koje mole krunicu Bojega
milosra, bit e u svojem ivotu
ukljuene u moje milosre, napose u smrtnome asu. Ako se ova
krunica bude molila kod nekoga
umiruega, ublait e se gnjev
Boji, a beskrajno Milosre zagrlit
e duu umiruega, primjenjujui na nju bolne patnje svojega
Boanskoga sina.
Krunica Bojega Milosra moli se

na obinoj krunici ovako:
Oe na, Zdravo Marijo, Vjerovanje.
a) na velika zrnca:
Vjeni Oe, prikazujem ti tijelo i
krv, duu i boanstvo preljubljenoga Sina tvojega, Gospodina
naega Isusa Krista, kao zadovoljtinu za grijehe nae i cijeloga
svijeta.
b) na mala zrnca (deset puta)
Po njegovoj pregorkoj muci,
budi milosrdan nama i cijelome
svijetu.
(Po pregorkoj muci Isusovoj,
budi milosrdan nama i cijelome
svijetu.)
Na kraju krunice doda se tri
puta:
Sveti Boe, Sveti Jaki Boe, Sveti
Besmrtni Boe, smiluj se nama i
cijelome svijetu.
Zakljuna molitva:
O Krvi i Vodo, to potekoste iz
Srca Isusova kao izvor milosra
za nas, uzdam se u tebe!
Marijo, Majko milosra, moli za
nas!
Isuse, uzdam se u tebe!( triput)
Smiluj se nama i cijelome svijetu, Gospodine
Moli neprestano ovu krunicu
koju sam te nauio. Onomu tko
je bude molio udijelit u veliko
milosre u asu smrti (Dn 687).
SNAGA KRUNICE
Poruka Gospe iz Fatime: Molite krunicu

svaki dan da biste izmolili mir svijetu
i svretak rata! Naa draga Gospa iz
Fatime poruuje po maloj Luciji: Ja sam
Gospa svete Krunice. Neka se Krunica
moli svaki dan!
Posebnu je karizmu kao istinski apostol
krunice imao blaeni Bartolo Longo. Njegov put ka svetosti osniva se na nadahnuu koje je zauo u dubini svog srca:
Tko god iri molitvu Krunice, spaen je!
Sveta Majka Terezija imala je vienje: I
opet to veliko mnotvo na njihovim
sam licima vidjela veliku tugu i trpljenje
kleala sam blizu Gospe, koja je bila
okrenuta prema njima. Nisam vidjela
njezino lice, ali sam ula kako govori:
Pobrini se za njih oni su moji. Povedi
ih k Isusu nosi Isusa k njima. Ne boj
se. Naui ih moliti krunicu, neka je
mole u obitelji i sve e biti dobro. Ne boj
se, Isus i ja bit emo s tobom i tvojom
djecom.
Sveti Padre Pio, kojeg su nazivali iva
krunica jer je molio krunicu po cijele
dane! Poglavar samostana upitao je oca
Pia koliko krunica izmoli svakog dana.
Odgovorio je: Eeh!... mojim poglavarima
moram rei istinu! Trideset etiri sam
izmolio! Kad su ga pitali pred smrt da
im neto kae, on im je ovako rekao:
Ljubite nau dragu Gospu i potiite druge ljubiti je. Uvijek molite krunicu! Za
Krunicu je ovako govorio: moje oruje,
moj ma, la mia spada! Treba spomenuti da je pater Pio umro s krunicom u
svojim rukama.
Na dragi blaenik, kardinal Alojzije
Stepinac je govorio: Zato vas vrue molim, iz ljubavi koju imam prema vama
u Isusu i Mariji, da molite i krunicu,
a takoer, imate li vremena, i itav
Ruarij, svakoga dana, pa ete na asu
smrti blagoslivljati dan i sat kad ste mi
povjerovali.
Veliki apostol, sveti Ljudevit Grignion
Montfortski ovako je govorio: Zdravomarija je nebeska rosa koja duu ini
plodnom. Ona je ist i njean poljubac
to ga dajemo Presvetoj Djevici; rumena
rua koju prikazujemo Mariji; dragocjen
biser to joj ga poklanjamo; aa ambrozije i boanskog nektara kojim je nuamo. Sve su to poredbe svetaca. Tim e
te pozdravom i vi, izgovarate li ga kako
treba, sigurno pridobiti Marijino Srce.
Sveti Ivan Pavao

II. je govorio:
Krunica je
moja najdraa
molitva. Mnogi
znaci pokazuju
kako i danas
sveta Djevica
eli upravo
po toj molitvi
ostvarivati onu
majinsku brigu
kojoj je umirui
Otkupitelj
povjerio, u
osobi ljubljenog
uenika, sve
sinove Crkve:
eno! Evo ti
sina! (Iv 19, 26)
Snimio Marin Musa
xxx
Gospina
kola
Gospina kola
Marijina kola srca

fra Goran
Azinovi
Sveenika moete upitati

svakakvo pitanje. On je onaj
koji stoji na raspolaganju i trudi se
odgovoriti kako najbolje zna i umije.
Njegov poziv uvijek je ispunjen pitanjima, a njegovo kolovanje i izobrazba idu k tome da ga poue vjetim
odgovorima, po mogunosti da budu
uinkoviti i bez premca. Kirurki
precizan, specijalist za odgovore
tono u srce. Sveenik je ovjek duha
no, budui da se dua lijei u srcu, on
je ponajprije ovjek srca.
Znam jednog kardiologa koji je

spaavao srca i ljude, no zapravo, srca
su spaavala njega. Nemiran i zbunjen, osjeao je nelagodu u okruenju
ovoga svijeta. Ali kada bi poeo raditi
zahvate na srcu, postajao bi miran,
skoncentriran i ispunjen. Njegov
svijet je postao taj mali uplji mii
zvan srce. Makrokozmos je zamijenio
mikrokozmosom. Bijae to svijet u
kojem je spretno plivao. to je vie
promatrao srce i bio njime zauzet,
to je manje bio optereen svijetom i
okolinom. Srce ga je uinilo mirnim.

Kirurki alati u kojima su drugi
vidjeli samo skalpele i otrice njemu
su bili poput pera kojim se pie lagana pjesma. Izotrena oka, vrhunski
koncentriran i paljiv.
Ako geni sadre sve upute za
izgradnju i odravanje ivog organizma, onda srce sadri upute za
izgradnju i odravanje due, duha.
I sveenik je esto nalik ovome
kardiologu. Nesnalaljiv u prostoru
ovoga svijeta jer prostor njegova
svijeta jest srce. Ovisan o srcu, a njegovo srce o molitvi.

U molitvi on ulazi u Boga, a Bog u njega. On koliko moli
toliko i vjeruje, i vjeruje toliko koliko i moli. Molitva ga
ini osjeajnim. U konanici, to je sveenik bez osjeaja!? to je bilo koji drugi ovjek bez osjeaja!?
Zato Meugorje budi molitvu, da ljudi iznova imaju
osjeaja. Isusu je bilo najvie ao to farizeji nemaju osjeaja. On je znao da oni savreno vre zakon, ali izgubili
su osjeaj. O kako je Isus volio kad netko pokae osjeaje. Jer tko osjea, on nije daleko od kraljevstva Bojega.
Sjetimo se one udesne Kanaanke koja je vikala da joj
se Gospodin smiluje, ak su i uenici rekli udovolji
joj jer vie za nama. Ona je imala osjeaja. Imala ga
je i onda kad je Isus rekao ne prilii uzeti kruh djeci i
baciti ga psiima. Ona je imala osjeaja, jer nikad ovjek
koji nema osjeaja ne bi mogao izgovoriti ovu reenicu:
Da, Gospodine! Ali psii jedu od mrvica to padaju sa
stola njihovi gospodara. Nikad nitko nije pokazao takav
osjeaj. Snaan! Dubok! Otajstven! O eno! Velika je vjera
tvoja! (Mt 15,21-28)
Gospa ovdje u Meugorju poziva upravo na takav
osjeaj. Na takvu enju. Gospa nas poziva da osjeamo. A
osjeati moe samo onaj tko moli. Molite, molite, molite. Osjeajte, osjeajte, osjeajte. Identino znaenje
rijei. Potpuno isto. Gospa snano poziva na molitvu. Zar
i ona ne tuguje, jer mi nemamo osjeaja! Nema tee boli
negoli one kada ljudima koje volimo ne moemo pomoi.
Gospa poziva na molitvu, molitvu srca, krunicu. Molite
dok vam molitva ne bude radost. Kao to postoje rehabilitacijski centri gdje ljudi iznova ue govoriti i hodati, ovdje u Meugorju ljudi ue iznova osjeati. Osjeajui mole
i mole osjeajui. Moli se krunica. Zato ba krunica!?
Krunica je skraeno evanelje. Gospa poziva na evanelje.
Zato ljudi koji nose krunicu u rukama, oni nose evanelje. Postoje i slova i stranice koje nisu nainjene samo od
papira i tinte. Sveenici su u Meugorju ponovno pozvani
da naue moliti i osjeati. Oni su pozvani ovdje iznova
uzeti krunicu i biti radosni. Rekli smo da je sveenik
strunjak za odgovore, odnosno pitanja. Ali ipak na jedno
pitanje sveenik se osjea povrijeeno. Na to pitanje on
ne moe odgovoriti, ne moe on, namjesto njega moe
samo njegov ivot. A to je pitanje moli li sveenik?
Kae se da je Kain u Bibliji prvi ovjek koji je na pitanje
odgovorio protupitanjem. Gdje je tvoj brat Abel? Zar
sam ja uvar svojeg brata!? Moe se lako dogoditi da i
sveenik na pitanje moli li odgovori protupitanjem
moli li ti? No sveenik je novi Abel. ovjek nove rtve.
Ako je Kajin prvi ovjek koji je odgovorio protupitanjem,
onda je sveenik posljednji ovjek koji je odgovorio na pitanje! Sveenik dananjice iznova postaje novi Abel, onaj
koji je blag i njean. U Meugorju se svi uimo zajedno
ljubiti i osjeati. I sveenici i vjernici. Zato je predivno
moliti, molitva raa istoom. Osjeaji nisu sami sebi
svrha, oni su svrha istoi. istoa kao i post, oslobaaju
nas nae punine, i uvode nas u Boju blizinu. Meugorje
je postalo mjesto molitve. Ovdje je posveeno i vrijeme i
mjesto. Predivno je biti dio Gospine kole, kole u kojoj
uimo moliti, jer samo onaj tko moli osjea mir, onaj mir
na koji nas Gospa poziva. Poimo u Marijinu kolu srca
i osjeaja, da molitvom na ivot postane odgovor svima
onima koji nas pitaju molite li. Ako je ita vidljivo,
vidljiva je molitva. Meugorje se upravo vidi i prepoznaje
u plodovima molitve.
Marijine poruke u Meugorju (5)

Adalbert Rebi
Mir, vjera, obraenje, molitva i post
Ve treeg dana Gospa je iznijela kao prvu od svih poruka: Mir, mir, mir
- i samo mir!, i uz to dvaput ponovila: Mir mora zavladati izmeu ovjeka i Boga, a i izmeu ljudi! Iz okolnosti to je vidjelica Marija vidjela kri
iza Gospe, kad je Gospa tu poruku izgovorila, jasno izlazi da taj mir dolazi
samo od Boga koji je po Gospi u Kristu postao na mir (Ef 2,14). Taj mir
svijet ne moe dati (Iv 14,27), i zato je Krist zapovjedio svojim apostolima da ga oni prenesu svijetu (usp. Mt 10,11s) kako bi svi ljudi postali
sinovi mira (Lk 10,6). Zato se i Gospa u Meugorju izrijekom predstavila
kao Kraljica Mira. Nitko drugi kao ona ne zna i ne moe bolje i uspjenije
uvjeriti dananji svijet, koji je suoen s prijetnjama unitenja, kako je mir
njegovo najvee i najpotrebnije dobro.
Druga je Gospina poruka vjera. Gospa je iznosi ve etvrtog, petog i
estog dana ukazanja, a i inae je ponavlja esto, to je i razumljivo. Bez
vjere, naime, nije mogue doi do mira. K tome, vjera je po sebi odgovor
na Boju rije u kojoj se Bog ne samo objavljuje, nego i dariva ljudima. U
vjeri ovjek prima Boju rije koja je u Kristu postala na mir (Ef 2,14).
Primajui je, ovjek postaje novi ovjek s novim, Kristovim ivotom u
sebi i dionik Boje naravi (usp. 1 Pt 1,4; Ef 2,18). Time se ovjeku osigurava mir i s Bogom i s ljudima.
Obraenje je takoer esta Gospina poruka, jer pretpostavlja slabu ili nikakvu vjeru u ljudi dananjeg vremena. A bez nje nije mogue stei mir.
Pravo je obraenje oistiti srce (Jer 4,14), jer pokvareno srce stvara i podrava loe odnose s Bogom i s blinjima i loe drutvene sustave, nepravedne zakone i ropske ustrojbe. Bez korjenite promjene u srcu i njegova
obraenja, nema mira. Zato Gospa stalno zahtijeva estu ispovijed. Zahtjev
je upuen svim ljudima bez razlike, jer nema pravedna ni jednoga... Svi
su zastranili, podjednako se pokvarili. (Rim 3,11-12)
Gospa, poevi od petog dana ukazanja, gotovo svakodnevno preporuuje i molitvu. Ona zahtijeva od svih ljudi da neprekidno mole, ba kako
je to i Krist traio (usp. Mk 9,29; Mt 8,38; Lk 11,5 -13). Molitva naime ili
potie ili jaa ovjeku vjeru bez koje nema uredna odnosa ni s Bogom
ni s drugim ljudima. Osim toga, molitvom ovjek oituje svoju ivotnu
povezanost s Bogom: priznaje ga, zahvaljuje mu na primljenim darovima
i s pouzdanjem od njega oekuje i ostalo to mu je potrebno, posebno
spasenje. Molitva uvruje taj stav u ovjeku te mu pomae da ima
uredne odnose s Bogom, bez kojih nije mogue odravati i promicati mir
ni s njim ni s ljudima. Opravdanost je molitve posebno oita iz toga to je
Rije Boja upuena ovjeku i iz potrebe da ovjek na nju odgovori rijeju.
Odgovor je govorna vjera ili molitva kojom vjera samu sebe ujedno potie,
obnavlja, jaa i podrava.
Gospa esto preporuuje post jer on stoji u slubi vjere. Naime ovjek
provjerava, potvruje i osigurava svoju vlast nad sobom. Samo ovjek koji
sobom vlada moe biti slobodan i sposoban sebe predati Bogu i blinjemu,
kako to trai vjera. Post jami ovjeku da je njegovo predanje u vjeri iskreno i sigurno. On mu pomae da se oslobodi od svakog ropstva, ponajprije
od grijeha. Tko god nije svoj, on je rob. Zatim, post pomae ovjeku u
obuzdavanju tenje za pretjeranim uitcima koji lako dovode do bezobzirna troenja vremenitih dobara koja su inae drugima potrebna za goli
opstanak. Postom se stjeu dobra kojima se moe oivotvoriti ljubav prema
siromanima i bijednima i tako barem donekle ublaiti razlike izmeu njih
i bogatih. On lijei nedostatak kod jednih suvikom, a kod drugih nedostatkom. Tim se na svoj nain uspostavlja oblik mira koji je danas posebno
ugroen golemim razlikama bogatih i siromanih (Sjever i Jug).
Prema tome, iz Gospinih poruka jasno izlazi da je mir najvee dobro,
a da su vjera, obraenje, molitva i post jedini uvjeti kako se on moe
ostvariti.
Izvorni znanstveni lanak objavljen 10. 4. u Ethnologica Dalmatica, 19
Gospina kola
Gospina kola
NEUMORNI POZIV
NA MOLITVU
Listopad je Gospin mjesec. Zapoinju listopadske pobonosti i poboni puk se po svojim upnim
crkvama ujedinjuje u molitvi krunice ispred Gospina kipa. Gospa nas kroz svoje jesenje poruke za
rujan i listopad u skladu s time ponovno poziva na MOLITVU! Stoga s vama, dragi itatelji, elim
podijeliti neka svoja skoranja razmiljanja i svjedoanstva upravo na temu molitve!
Paula Tomi
Molitva je povlaenje u nutrinu
Magla koja se povlai po poljima i
propupali grmovi krizantema svjedoe nam o laganom probijanju jeseni.
Najtee mi ipak pada ona jutarnja
i veernja svjeina koja oduzima
komotnost hodanja bosim nogama i
zavaljenost u sjedeu garnituru bez
uukavanja u neko toplo pokrivalo.
Ta jesenja vlanost i prohladnost i
nehotice nas upuuju na povlaenje u tople brloge, naa sigurna
sklonita nae kune prostore u
kojima emo, eto, doekati zimu. Ovo
povlaenje u intimu vlastita doma
podudara se i sa ponovnim Gospinim
pozivom na molitvu povlaenjem
u nutrinu molitve, u blizinu Isusovu
koja je negdje najintimnije u nama.
(Usp. Bog e vam biti blizu i vi ete ga
osjetiti u vaem srcu kao prijatelja. Gospina poruka od 25. 09. 2016.) Gospa
kao da nas podsjea da na Bog nije
neki daleki Bog pa nas treba moriti
strah hoemo li do njega uspjeti
stii ili ne; nego na je Bog nama
blii od nas samih, njegova Rije i
njegova slika upisana je u naa srca
od trenutka kad smo stvoreni i kad
nas je naim imenom zazvao. On je
ve u nama i zato nema straha da ga
ne emo nai, ako ga iskreno elimo i
traimo. Na Bog eli da bude naen!
I otkriva se onoliko koliko ga traimo. A najsigurnije traganje je upravo
molitva!
reda sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog, 27. studenog 1830.) i

obeao mu je da e moliti za njega
i njegovo obraenje. S objeenom
medaljicom oko vrata na momak je
nastavio svoj ovisniki ivot sve dok
ga obitelj nije pritisnula i prisilila
na lijeenje u zajednici Milosrdnog
Oca. Dan ulaska u zajednicu (mogli
bi rei sasvim sluajno) bio je 27.
studenoga odnosno Blagdan BDM
od udotvorne medaljice. Njegova
misao pri ulasku u zajednicu bila je
da e ostati tu samo par dana isto
da zadovolji obitelj a zatim e opet
nastaviti s drogiranjem, ali evo ga jo
uvijek u zajednici, spreman za par
dana primiti i svoj zavrni blagoslov.
To udo da je ostao u zajednici i da
se promijenio pripisuje snazi molitve
svog prijatelja i snazi udotvorne
medaljice. Ono to me je dirnulo bila
je ta njegova silna sigurnost u snagu
molitve, u snagu Bojeg zahvata koji
je, bez ikakve njegove svjesnosti, tako
sigurno vodio njegov ivot. On je to
uspio prepoznati. A mi trebamo vjerovati kako Bog jednako tako udesno vodi i svakoga od nas. Molitvom
mu u tome pomaemo!
Molitva je kanal za Boju snagu

Molitva ispunjava srce i rijei
duhovnom snagom. Razliku osjetim svaki put kad se prije govora
hodoasnicima pomolim, odnosno
ne pomolim. Kad susret zaponem s
molitvom, puno je jaa snaga rijei,
a misli bivaju voene tako da se i ja
sama iznenadim njihovim tokovima.
Hodoasnici nerijetko ostaju dirnuti
i to posvjedoe vatrom koju sam im
prenijela, ali ja znam da ta vatra nije
nita drugo nego snaga koja je dola
po molitvi.
Jo je jedno jako svojstvo molitve, a
to je da ona unosi svjetlo u duu. Ima
Molitva je duhovno oruje
ona pria o tamnoj sobi u kojoj se ne
Naviknuti na vidljivu uinkovitost i
materijalnu osiguranost, polako zabo- vidi to je i kako je unutra. Ali koliko
ravljamo da je najvee oruje zapravo vie se svjetla puta unutra, toliko
prljavtina i nered postaju vidljiviji.
duhovno oruje a to je molitva.
Ovih dana to mi je tako jasno posvje- To svjetlo koje ulazi i rastvara prozodoio jedan tienik iz zajednice za
re due jest molitva. Svjetlo molitve
rehabilitaciju od ovisnosti Milosrdni osvjetljava duu i zato to vie moliOtac. Ispriao je kako je 16 godina
mo, moemo bolje prepoznati ono to
bio rob razliitih vrsta droga. Budui se u nama i oko nas treba poistiti
da potjee iz dobrostojee obitelji,
i popraviti. Zato je molitva glavni
slali su ga u razne rehabilitacijske
preduvjet OBRAENJA.
centre, ali on je uvijek nanovo padao.
Jednom mu je jedan njegov prijatelj
Molitva nas uljepava
koji se izlijeio poklonio udotvornu OBRAENJE dolazi od rijei obrat,
medaljicu (medaljicu koju je Gospa
povratak U kranskom smislu to
dala Catherini Labour, redovnici iz
bi bio povratak ili vraanje na ono
prvotno stanje ovjeka, na onu SLIKU BOJU po kojoj je

ovjek zamiljen kad ga je Bog stvarao: dobrog, lijepog,
svetog, ljubitelja Boga i otvorenog za ljubav Boju. To bi
trebao biti na hod u vjeri zapravo vraanje na ono to
smo po Bojoj zamisli bili, bez svih ovih naslaga grijeha,
rana, sebinosti, nasilja, obrana, tvrdoa Jedan od najvanijih Gospinih poziva ovdje u Meugorju jest i poziv
na OBRAENJE. I kad zamislimo kako je to obraenje
zapravo otkrivanje Bojeg lica u nama, a Bog je nadasve
LIJEP, SKLADAN, STVARALAKI, ne moemo ne zanemariti injenicu da to se dakle vie Bog otkriva u nama to
vie i mi sami postajemo lijepi, skladni, stvaralaki. Tako
dakle ovaj hod obraenja na koji nas Gospa neprestano
sve ove godine poziva, nije nita drugo nego TRETMAN U
MEUGORSKOM SALONU LJEPOTE ZA DUU!
Naalost, kako je danas u svijetu ova slika Boja u
srcima ljudi sve runija i zablaenija, nije niti udo da
se ljudi, osjeajui se iznutra runi i zaputeni, sve vie
ureuju izvana, pa vidimo na svakom koraku SALONE ZA
TJELESNU LJEPOTU, a od plastinih operacija i injekcija
botoksa lica nekih osoba postaju ne eljeno lijepa, nego
neprepoznatljiva i nadasve umjetno izobliena. Naalost, ovo udaljavanje od istinske, duhovne ljepote donosi
sve vrste vanjskih naslaga minke, boje, ukraavanja
tetovaama, piercinzi sve do unitavanja iste, izvorne
ljepote ljudskoga bia kao stvorenja Bojeg stvorenog
na Njegovu sliku!
Molitvom se srce uljepava jer se ispunjava mirom
i radou. To Gospa u zadnjoj poruci od 25. 09. 2016. i
kae: Nek vam molitva bude ivot. Samo tako vae srce e se
ispuniti mirom i radou. Ta mir i radost su najvanija
bogatstva ovog i onoga svijeta, kae starac Tadej Vitovniki. U svakome od nas je tenja ka beskrajnom miru
i beskrajnoj radosti koja je u Vjenosti, kod Boga. Pitali
su svetog Serafima Sarovskog: to je cilj naega ivota?
Vraanje u naruje Oca Nebeskog! odgovorio je svetac.
Gospa, kao i sve majke, eli samo jedno: da svako njezino
dijete ispuni cilj svoga ivota! I zato nas u svojim porukama tako neumorno poziva na molitvu.
Molitva je utnja
Listopadske pobonosti idealna su prilika obnoviti molitvu krunice u naim obiteljima i u upnim zajednicama.
Odazovimo se stoga Gospinom pozivu na molitvu, s tim
da ne zaboravimo: molitva je ponajvie utnja i oslukivanje onoga to Bog eli nama rei! Ba kao to kae i
ovaj inspirativni tekst Brune Ferrera:
Jezik kojim se u svijetu najvie govori je jezik besmislica.
Milijarde rijei, svakog dana... ulau se... trguju... gue... Znati
govoriti veliki je dar. Da ovjek ne bi izgovarao previe besmislica, Bog mu je darovao deset prstiju kako bi se mogao sjetiti
njegovih mudrih savjeta:
Da tvoja prva rije bude dobra...
Da tvoja druga rije bude istinita...
Da tvoja trea rije bude pravedna...
Da tvoja etvrta rije bude velikoduna...
Da tvoja peta rije bude ohrabrujua...
Da tvoja esta rije bude njena...
Da tvoja sedma rije bude utjena...
Da tvoja osma rije bude rije dobrodolice...
Da tvoja deveta rije bude rije potovanja...
Da tvoja deseta rije bude mudra...
Zatim... zauti!
Plodovi Meugorja
Plodovi Meugorja
obroci koji nude drugaiji put i to
na vrlo jednostavan nain, a to je
kola. Nisam niti trenutka dvojio.
kola za mene nije bila samo mjesto
gdje mogu dobiti besplatan obrok i
obrazovanje ve i utoite u kojem
me kriminalci ne mogu pronai
niti me iskoristiti kako bih inio
loe stvari za njih. Ja sam u koli
bio izbavljen iz te situacije i spaen.
Dobio sam ansu postati bolji ovjek
i biti od koristi svojoj zajednici.
Nikada to ne bih mogao uiniti bez
Marijinih obroka.
Razgovor s Jimmyjem Belabreom
Ako vam ivot DA limun,
napravite limunadu!
Dirljivo je bilo sluati
svjedoanstvo glazbenika
Jimmyja Belabrea, dvedesetsedmogodinjeg mladia iz grada Cit Soleila
na Haitiju, na nedavno
zavrenom Mladifestu
u Meugorju. Spas od ralja
siromatva, nasilja i kriminala naao
Nicolle Laurie
je u Marijinim obrocima, globalnoj
humanitarnoj organizaciji koja je nastala kao plod Meugorja. Jimmy je i
jedan od mladia koji je sudjelovao u
filmu Generacija nade. Trenutano
radi pri organizaciji Udruimo ruke,
koja na Haitiju surauje s Marijinim
obrocima. Njegovo je poslanje danas
pomagati drugoj djeci kako bi se
othrvali gladi i siromatvu te preko
obrazovanja pronali put do bolje
budunosti.
Jimmy, roeni ste u vrlo siromanom gradu. Kako je bilo odrastati

u Cit Soleilu?
Teko. To je najopasnije mjesto na
Haitiju. Da sam mogao birati mjesto
svojega roenja, Cit Soleil bi vjerojatno bio moj zadnji izbor. Nasilje,
razbojstva, pucnjave i ubojstva su u
Cit Soleilu najobinija svakodnevica.
Siromatvo i glad glavni su razlozi
da ljudi ovdje ve od najranije dobi
upadaju u ralje nasilja i kriminala.
Odrastati u takvom okruenju bilo
je i vie nego teko. Ipak, danas se
na Haitiju, zahvaljujui ponajvie
Marijinim obrocima, nazire traak
svijetla. Zahvaljujui Marijinim
obrocima mladi danas u Cit Soleilu
imaju alternativu, imaju izbor i
priliku promijeniti svoj ivot. I zaista,
ve vidim da je mnogo mladih ljudi
koji, kao i ja, izabiru neki drugaiji i

bolji put.
Na koji su to nain Marijini

obroci promijenili Va ivot?
Ponavljam, dali su mi mogunost
izbora. Marijini obroci su uvelike
utjecali na moj ivot. I ne samo na
moj nego na ivote tisua djece koja
su ivjela u jednakim okolnostima
kao i ja. Zamislite da ste se rodili u
jednoj iznimno siromanoj obitelji, u
jako siromanoj zemlji i u najbjednijem podruju te zemlje, gdje se ini
posve nemoguim ostvariti svoje
snove i ostvariti se kao ovjek. U takvim okolnostima jedina je perspektiva bila, da bi jednostavno preivio,
postati dijelom ulinih bandi.
Drugog izbora nije bilo. Tada se
u mojem ivotu dogaaju Marijini
Kakve su vae ambicije za Haiti?

Nadam se da emo moi vie ukljuiti mlade ljude i
bolje koristiti ono ime raspolaemo kako bismo promijenili svoju zemlju i uinili je po mjeri ovjeka. Oni
koji vode moju zemlju ne bi trebali govoriti U redu, ovo
inim samo zbog tebe. Oni trebaju pokrenuti mlade i
rei im, uinimo ovo zajedno za nau zemlju. Mislim da,
ako budu dali priliku mladima, moemo postii mnogo.
Nadam se kako emo jednog dana za Haiti moi rei
Ovo smo eljeli, nije bilo lako, ali uspjeli smo.
Ovo je Va prvi posjet Meugorju?
Da. Ovo je i moje prvo putovanje uope izvan Haitija.
Put je bio dalek i bio sam nervozan, ali kada sam doao
Dok se film snimao, nisam mogao

ni pojmiti kakav e biti njegov odjek
u svijetu. Tek kada sam film pogledao
prvi put, poeo sam shvaati kako
se radi o neem posebnom. Ponosan sam da sam ja, mali ovjek iz
siromane etvrti, mogao biti dijelom
tako vana projekta. To nije neto
to moete esto doivjeti od nekoga
tko dolazi iz Cit Soleila. Iskustvo
sa snimanja filma pomoglo mi je da
spoznam sebe, ba onakvog kakav
jesam. Nije me bilo strah priati o
sebi, niti o bijedi koja me okruivala.
To mi je iskustvo takoer pomoglo i
da se usredotoim na svoju budunost i da si svaki dan kaem: Moram
upotrijebiti dar koji su mi usadili
Marijini obroci, kako bih mogao biti
koristan. Film esto putamo u kolama kako bi i druga djeca u njemu
pronala motivaciju za sebe.
Koji su Vai planovi za budunost?
Moja majka je uvijek eljela da postanem lijenik ili sveenik. Ozbiljno
Kakvi su dojmovi nakon nastupa

na Mladifestu?
Jednostavno je bilo nezaboravno!
Uoi nastupa nije bilo nikakvih
proba. Jednostavno sam uzeo gitaru
i poeo pjevati. Malo pomalo poeo
mi se pridruivati i orkestar i
svirka se razvila u predivnu glazbu.
U tom trenutku sam prestao svirati
gitaru i samo sam pjevao. Taj trenutak mi je bio predivan. Nikada
ranije nisam svirao sa slinim
sastavom i ispred toliko ljudi. Bilo
mi je neugodno i imao sam tremu,
ali sam istodobno pokuavao na
sve zaboraviti, biti samo ono to
jesam. Taj trenutak, dok sam bio
na pozornici s ljudima iz itavog
svijeta, bio je najljepi trenutak u
mojem ivotu.
Recite nam kako Vam je bilo
provoditi vrijeme s volonterima
Marijinih obroka?
Bilo je doista nevjerojatno. Jedan
od volontera mi je postao dobar prijatelj i sad se svaki dan ujemo. Bilo
je prekrasno biti okruen s toliko dobrih ljudi. Kad su me vidjeli, osjeao
sam kao da doista ele vidjeti mene,
upoznati mene, i taj mi je osjeaj dao
veliku snagu.
Snimio Christian Stelzer
Snimio Christian Stelzer
Osobito su dojmljiva Vaa svjedoanstva u filmu Generacija nade,

koji je izazvao veliku pozornost
diljem svijeta.
razmiljam da se upiem na studij. Hou li biti sveenik

ili lijenik, ne znam, no siguran sam u jedno, a to je da
elim usreiti druge ljude oko sebe. Shvatio sam kako to
mogu uiniti preko glazbe koju sviram.
ovamo i ugledao sve te mlade, bio sam jako sretan.

Predivno je bilo vidjeti tolike mlade okupljene u molitvi
i pjesmi. Ovo je zasigurno jedno od najljepih iskustava
koje sam imao u svom ivotu.
Jeste li ita znali o Meugorju prije svog dolaska
ovamo?
Kad su me pozvali u Meugorje, satima sam na internetu istraivao o ovom mjestu. To me istinski osnailo
kako bih izdrao putovanje. Nije mi bilo ugodno letjeti,
ali da ovdje mogu doi deset ili dvanaest puta godinje,
izdrao bih, samo da sam tu.
Za vrijeme boravka u Meugorju snimili ste i nekoliko pjesama u studiju Radiopostaje Mir Meugorje.
Nevjerojatan je osjeaj bio raditi pjesme u meugorskom studiju. Prvi put sam se susreo s tako velikom
produkcijom. Veliki studio, sva ta silna oprema, tehniari,
orkestar i dirigent su na mene ostavili silno velik dojam.
Svi glazbenici s Mladifesta, kojima sam po svojem glazbenom izriaju i stilu bio vjerojatno pomalo egzotian, rado
su pristali muzicirati sa mnom i sudjelovati u snimanju pjesama. ak je tom prigodom i jedan od najboljih
producenata u Hrvatskoj doao kako bi radio sa mnom i
to je bilo udesno. Svi smo prvi put svirali skupa i nisam
mogao ni zamisliti da emo snimiti i jednu pjesmu, a na
kraju smo snimili dvije.
Koju biste uspomenu iz Meugorja

osobito izdvojili?
Sve mi je bilo divno i posebno, ali
ono to mi se posebno usjeklo bila je
zavrna veer Mladifesta. Tu je veer
svaki predstavnik pojedine zemlje
dobio na dar kri, krunicu i Gospinu
sliku kao podsjetnik da po povratku svojim domovima nastavimo
Gospino poslanje. To mi je bio jako
poseban i snaan trenutak. Primio
sam taj dar na jednak nain kao Isus
svoj kri, stavio ga na svoja ramena i
zapoeo svoje poslanje svjedoiti o
duhovnosti, o Meugorju i o Marijinim obrocima.
elite li ponovno doi u Meugorje?
Naravno vratio bih se odmah
sutra.
Za kraj, Vaa poruka mladima?
Mladima bih rekao bez obzira
kako teko bilo, trebate pronai nain
da iskoristite bilo koju lou ili tunu
okolnost iz ivota kako biste izgradili
pozitivnu budunost. To je kao ona
izreka Ako vam ivot dade limun,
napravite limunadu!
Svjedoci
Svjedoci
Mario Vasilj
Na poetku ovog razgovora elim
Vam u ime itatelja zahvaliti za
vrijeme koje ste nam darovali i
za spremnost koju ste pokazali
pri pozivu da zabiljeimo i Vae
iskustvo vezano za prva Gospina ukazanja. Prisjetiti emo se i
Meugorja prije Gospina ukazanja.
Stoga bih Vas zamolio da se za
poetak predstavite.
Zovem se Jozo Vasilj, zvani Cago.
Roen sam 24. kolovoza 1930. godine
u Meugorju, gdje sam, osim u par
kratkih razdoblja kada sam radio u
Njemakoj i Italiji, proveo cijeli svoj
ivotni i radni vijek. Godine 1954.
oenio sam se, sada pokojnom,
Mirom. Uglavnom sam se bavio
poljodjelstvom uzgajajui duhan i
lozu. Bilo je godina kada bih zasadio
i do 40 000 struka duhana, a uz
to obraivao i tri tisue trsa loze.
Ustajalo se prije zore, a lijegalo ve za
prvog mraka. Mukotrpno se i teko radilo, ali nas je Bog blagoslivljao obiljem
plodova.
Moete li nam rei neto o prvim
danima Gospinih ukazanja u Meugorju 1981. godine?
Unato vremenu koje je prolo sjeanja na prve dane Gospinih
ukazanja u Meugorju jo su svjea.
Vijest o Gospinu ukazanju u Meugorju proirila se takvom brzinomo
da se ve za dan-dva veliko mnotvo
penjalo prema mjestu ukazanja.
Vidjevi tolike kako hrle na brdo,
krenuo sam i sam gore, elei vidjeti
to se to dogaa. Popevi se do
mjesta ukazanja, vidio sam roditelje vidjelaca kako u redu stoje, a
estero djece nepomino gleda
prema nebu. Koliko me pamenje
slui, ini mi se da je prvo ukazanje
bilo malo povie mjesta ukazanja
koje danas pohode hodoasnici.
to ste Vi osjeali tih dana?
Mnogi su bili pomalo zbunjeni
onim to se tih dana u Meugorju
dogaalo pa tako i ja, ali pratio me
i neki lijep osjeaj mira i blagosti. Svi smo na neki nain htjeli
dati svoj osobni doprinos ovom meugorskom udu pa

sam i sam svaki drugi ili trei dan deurao pomaui
narodu, kojemu je vlast branila ii gore, nai putove
koji vode do mjesta ukazanja. Milicija i udbai cinino
bi nam govorili da ukinemo Gospu pa ne emo morati
deurati. A oni nisu znali koliko mi volimo svoju Gospu
i da smo ponosni na to da je izabrala ba nas. Dali bismo
tada i ivot za nju. Osobito smo nastojali biti potpora
naim fratrima koji su tada bili na velikom udaru.
izrugivali s ukazanjima. Jesu

li medijska izvjea u poetku
utjecala na Vas?
Imali smo mi svoj vrsti stav, a
i uvala nas je Majka Boja od svih
napasti, pa i te. Mi smo dobro poznavali svoga neprijatelja jo otprije
pa smo znali njegove slabosti. Naa
snaga bila je naa vjera.
Koji Vam se dogaaj posebno urezao u sjeanje iz tih

prvih dana?
Najvie se sjeam svjetla koje se pojavilo gore kao
predznak Gospinim ukazanjima. Ukazalo se kao kri.
Prvih je dana na nebu bio i neki oblak kao svjetlo.
Budui da niste imali u obitelji

nekoga tko je bio lan Saveza
komunista, niste se ni bojali?
Nikoga se nisam bojao jer je Bog
bio uz mene. Nudili su i meni da
uem u Partiju, ali nisam htio. Otac
mi vjerojatno ne bi dao u kuu ui, a
i sam nisam htio.
Vi ste vidjeli te znakove?

Jesam, vidio sam ih sigurno.
Poznato nam je da bi komunistika vlast brzo reagirala na glas da je netko vidio neobine znakove
na nebu ili brdu pritiui ljude koji su to vidjeli da
kau suprotno, odnosno da nijeu neobine znakove.
Kako ste Vi tada svjedoili?
Mi smo svjedoili istinu bez straha, a oni bi se ismijavali tomu govorei da nas netko nagovara. Dolazili su
nam s dipovima naoruani nazivajui nas ustaama
spremnim na ustanak.
Razgovor s Jozom Vasiljem Cagom
Oni koji vjeruju,

nemaju straha
"U prvim danima Gospinih ukazanja komunistika propaganda je stvorila kritinu masu straha. Mnogi su u srcu
bili uvjereni da komunizam ne moe propasti i da se nema koristi boriti protiv njega. U takvim okolnostima teko
je bilo raunati i na nadnaravno, na milost neba. No, naa je zajednica bila dosta jaka, teko je bilo nai suradnika. Nema ovjeka koji nije imao priliku biti svjedok protiv mene, svatko je mogao biti svjedok, ali nisu ih nalazili.
Prijetili su ljudima otkazom, zatvorom. Ljudi su svjedoenje izbjegavali najee izgovorom da tada i tada nisu bili
na Misi, a crkva svaki dan prepuna. Svjedoci obrane javljali su se sami? Tada se prijavljuju upljani, njih tri stotine,
i vie koliko god treba koji su spremni kazati svoje ime i prezime i svjedoiti, kazati istinu. Pred tim je vlast bila
nemona. Duboko sam uvjeren da su vjernici upljani i hodoasnici, oni koji su primili milost, svjedoci i branitelji
Meugorja. Oni su mladice na tom snanom panju kojega ne mogu iskorijeniti ni bezboni progoni, ni nijekanje,
ni osporavanje i lano tumaenje." Ove rijei fra Joze Zovke ponajbolje opisuju upljane upe Meugorja u "prvim
meugorskim godinama". Pred izborom- opredijeliti se za Boga ili za ispraznu komunistiku ideologiju, oni su znali
to treba uiniti. U ovome broju Glasnika mira donosimo razgovor s Jozom Vasiljem Cagom
Gospa je pozivala na mir, a oni su u tomu prepoznali neprijateljsku pobunu. Jugoslavija je bila kruta
komunistika drava. Kako ste ivjeli i razmiljali u
njoj?
ivjeli smo teko, ali noeni vjerom i nadom da e
komunizmu ipak doi kraj.
Bili ste svjedok da je u naem

okruju bilo onih koji su koristili
sve elemente i sve poluge tadanje moi da ucijene ljude i da ih
dovedu u situaciju ak i da lano
svjedoe?
Bilo je i izdajica i ucjenjivaa,
a ja znam da nikada nisam i ne
bih takvo to inio, pa ni po cijenu
leanja u komunistikim kaznionicama. Jednostavno ne bih radio protiv
svoje vjere i svoga naroda.
Koliko je bilo teko podnositi te
dane i razliite pritiske tadanje
vlasti, npr. stalna provjeravanja,
pijuniranja, zabrane?
Daleko su bili otili pokuaji komunistike vlasti, ak su u
jednom trenutku pokuali zabraniti
puku ii u crkvu, a najvie im je
smetala veernja sveta misa. Zato
je bio organiziran sastanak meugorske mjesne zajednice u osnovnoj
koli. Predsjednik tadanje mjesne
zajednice govorio je kako e se razotkriti tko stoji iza meugorskih ukazanja, odnosno tko to nagovara djecu
da iznose lai o navodnim Gospinim
ukazanjima. Ali, hvala Majci Bojoj,
meugorska istina i danas ivi, a
komunistike lai mrtve su.
Kad ste uli da djeca vide Gospu, jeste li odmah pomislili da je to mogue?
Ja sam bio na ukazanju i vidio kako sva djeca gledaju
u jednu toku, da kliu istovremeno i da im je pogled
jednako blag i radostan. Oni su u tom trenutku nepomini. Nitko ih nije nagovarao na takvo to. Vidjelo
se da ne glume. Deurao sam gore pri samom ukazanju i
znam istinu. Udba je podmetala svata, primjerice slovo
U prikovano od drveta pa onda U slovo u koje je stavljen
eki kojim e ustae ubijati, i druge neistine. Sve sam
to vidio i proivio. Naao sam taj znak gore, a svjedok
tomu je i Miro ili koji je bio sa mnom. I on se odmah
zapitao tko je to podmetnuo. A ja sam mu na upit
samo slegnuo ramenima. Bilo je napravljeno negdje u
stolariji, ureeno, oblanjano, lijepo. Mi smo to pogazili
nogom i bacili u krip, da se ljaga ne stavlja na ovaj
narod. Bojao sam se da me ne otkriju, optue i zatvore, Jeste li Vi imali ikakve unutarnje
ali me, hvala Bogu, nitko nije traio ni pitao za to.
dvojbe vezane za Gospina ukazanja u Meugorju?
Jeste li osobno poznavali nekoga od vidjelaca ili
Moje srce otpoetka je bilo
njihove roditelje?
mirno govorei mi da se Gospa
Nisam ih poznavao prije ukazanja, a roditelje sam
doista ukazuje u Meugorju, tako
njihove poznavao dobro. Sva su djeca dolazila iz dobrih da me nikakvi pokuaji, bili oni poi zdravih kranskih obitelji.
litiki ili kakve druge naravi, nisu u
tome pokolebali. Bio sam svjestan
Mediji u svijetu, za razliku od jugoslavenskih i
ozbiljnosti situacije koja se odnosila
komunistikih, nisu osuivali ukazanja niti su se
prije svega na hrvatski narod, vlast
Svjedoci
je samo ekala pogrjean korak i
progon bi poeo. Hvala Bogu, sve je
ipak dobro prolo.
S obzirom na to da nikada niste
radili na dravnom poslu, ve ste
uglavnom ivjeli od poljodjelstva, kakav se pritisak vrio nad
ljudima koji su se bavili takvim
obiteljskim poslom?
Jednostavno su nas unitavali
cijenom naih proizvoda. Primjerice,
doe godina kada duhan dobro rodi
i bude odline kvalitete, a oni ga
onda bace u takozvanu petu klasu.
Sljedee godine bude malo slabiji, a
oni vam dadnu toliko da moete
platiti najlon. Patnja je bila ivjeti
pod tom vlasti koja nas nije voljela.
Nedugo nakon prvih ukazanja
uhien je i fra Jozo Zovko. Kako je
na Vas djelovalo njegovo uhienje?
Uhienje fra Joze Zovke u Meugorju bilo je popraeno suzama.
Osobno mi je bilo vrlo teko. Puk
ga je volio, znali smo da e stradati
nevin i dobar ovjek. Prva ukazanja
bila su 24. i 25. lipnja, a ve 17.
srpnja uhien je fra Jozo Zovko. Uhitili su ga nai ljudi i odveli u zatvor
kao nekoga tko je napravio teki
zloin. Narod ga je alio mislei da
ostaje bez pastira. Kasnije kada je
doao iz zatvora, sav je narod doao
obii ga i podrati. Jozo Zovko bio je
dobar ovjek i vrlo sposoban. Osim
naih ljudi, voljeli su ga i strani
hodoasnici. Njegova molitva i vjera
bili su primjer drugima.
Koliko su Gospine poruke utjecale
na Va ivot?
Mislim da su mi pomogle da
postanem bolji ovjek i bolji vjernik.
Vie idem u crkvu, molim Boga i
razmiljam o Bojoj snazi.
Ubrzo nakon objave u Meugorje
je poelo dolaziti mnotvo ljudi.
Kako ste primali te hodoasnike?
Lijepo, potivali smo ih i brinuli
se za njih kako smo mogli i znali.
Deurali smo gore za vrijeme
ukazanja i pomagali narodu, unato
zabranama. Sjeam se jedne asne
sestre u bijelo odjevene kako govori:
O Gospe moja, koliko te traim, pa
di si? Bila je ona jadna prola gore i
ne znajui kako je mi ne smijemo tu
primiti. Mi je uputismo da se na brzinu pomoli i ide drugim putom jer
Gospina kola
bi je na povratku mogli uhvatiti. Sjeam se i jednoga
ovjeka iz Duvna koji je bio invalid. Bio sam deurao na
Krstinama, a njega doveli njegovi blinji traei lijeka
njegovoj boli. Ne da policija da ljudi prolaze i gotovo.
Bilo nas strah za njega. Pustili smo ga riskirajui. Doao
je autobusom, a Bog je dao da policije ne bijae tu pa je
proao do crkve. Poslije su me milicajci pitali kako je taj
ovjek proao, a ja se pravio da nita ne znam.
Jesu li strani hodoasnici u poetku bolje prihvatili
Gospine poruke i Meugorje od nas koji smo u Meugorju i u meugorskom okruenju?
Teko mi je odgovoriti na to pitanje. Vjera je
osobna stvar. Vjera Meugorana pokazala se od samoga
poetka, a ovoliki broj hodoasnika iz cijeloga svijeta
pokazatelj je koliko ljudi vjeruju u meugorska ukazanja. Jedan fra Pero lijepo mi je rekao: Ovo to se vama
dogodilo, velika je milost, Boja providnost. To je zasluga
vaih stari koji su bili vjernici i Bogu se molili.
Obitelji su bile brojne i prostori skueni, ali su ljudi,
unato tomu, primali brojne hodoasnike u svoje
domove. Kako je to izgledalo u poetcima Gospinih
ukazanja u Meugorju?
Ja sam imao malu kuu gore podno Krievca, ali za ono
vrijeme lijepu. Ali to nije bilo vano. Nuno je bilo
smjestiti ljude koji su doli, a nemaju kud. Smjetali
smo ih po obiteljima. U mojoj je kui bilo i po petnaestero. Ja bih iao u staru kuu spavati, a hodoasnicima
bih ustupio svoj krevet. Hodoasnici su bili skromni i
zadovoljni. Jedna je Talijanka, koja je kasnije u Meugorju napravila i kuu, ljude slala k meni, a ja bih ih onda
smjetao po susjedstvu. Bilo je i sirotinjskih kua bez
sanitarnoga vora, ali su hodoasnici ipak tu noili i bili
zadovoljni. U mene je primjerice jedna kupaonica bila za
petnaest i vie ljudi.
Kako ste se sporazumijevali sa stranim hodoasnicima?
Svakako, najee pokretima ruku, a onda bi se naao netko tko zna njemaki ili talijanski pa bi nam
pomogao. U Meugorju je svakim danom bilo sve vie
hodoasnika, bilo je onih medijski poznatih, ali su
ovdje svi bili isti, jednako maleni pred Kraljicom Mira.
Uglavnom su odlazili zadovoljni. Naravno, njihovo
zadovoljstvo nije bilo prouzrokovano smjetajem, ve
posebnim iskustvom vjere i djela Boje ljubavi. Veina
se njih vraa ovamo, a i to je znak da im je dobro.
Kako Vi gledate na vjeru dananje mladei i mladih
obitelji, kakvu biste usporedbu mogli napraviti?
Nain ivota puno se promijenio. Ipak je dosta vremena prolo od prvih ukazanja. Drago mi je kad vidim
mlade koji dolaze u nau crkvu. Nadam se da e ustrajati
u svojoj vjeri i sauvati obiteljsku tradiciju zajednitva
i ljubavi, ali i dobrosusjedskih odnosa.
Jesu li se tradicionalni obiteljski odnosi sauvali i u
Vaoj obitelji?
Hvala Bogu, jesu, moja me djeca i unuad potuju
i vole, a i ja sam se trudio prenijeti im te vrijednosti
jer sam roditelje i starije uistinu potivao i volio. U
kui nas je nekada ivjelo i petnaestero, ali smo ipak
bili skladni i ivjeli u miru. Dobro

sam nauio etvrtu Boju zapovijed.
Meugorani su od pamtivijeka bili
ljudi koji njeguju dobre obiteljske
odnose, tako je i danas. Primjera prave bratske ljubavi imate na
svakom koraku, samo zluradi danas
ire drukiju priu o Meugoranima. Ljubomora je teka kao grob. Ali
uvijek je bilo i uvijek e biti i loih
ljudi.
Koliko je vano u ivotu imati
pozitivan stav, biti pozitivan?
U jedno sam siguran, ovjek
grijei i pada, ali se treba i dii,
pronai pravi put. I kad je najtee
i kad pogrijeimo, trebamo znati
krenuti dalje. ao mi je kad vidim
mlada ovjeka bez cilja i starca koji
samo pria o ljepoti onoga to je
prolo, a ovo danas ne vrijedi. Ja ne
mislim tako. Bog je bio s nama i bit
e uvijek.
Da se vratite trideset i pet godina
unatrag, u 1981. godinu, na poetak Gospinih ukazanja, biste li
neto promijenili?
Ne bih, bio sam i ostao vjeran
Bogu, Crkvi i svome narodu, a to
mi je najvanije.
Bili ste aktivan lan crkvenoga
zbora te pomaete kupiti milostinju na svetim misama. to Vas je
potaklo na to?
Htio sam Boga slaviti i pjesmom.
Zajedno sa Miljenkom Vasiljem
Grgasoviem, Vidom Vasilj Totinom,
Dragom Vidovi Jozijinom, Andrijom
Vasiljem Kovaevim, te danas pokojnima: Tomislavom Vasiljem Toom,
Perom Vasiljem Pekom, Danicom
Vasilj, Vinkom Vasiljem murom i
Neom Vasiljem Lukiem oformili
smo i pjevaki zbor a vodio nas je
pokojni fra Stanko Vasilj. I danas
jo koliko mogu i umijem pomaem
naim fratrima. Od fratara sam puno
nauio i puno ih cijenim. Dok god
mogu, sluit u svomu Gospodinu.
to biste za kraj poruili itateljima, a odnosi se na meugorska
ukazanja?
Meugorska su ukazanja istina.
Djeca vide Kraljicu Mira. Mnoga su
se dobra djela dogodila u Meugorju.
Meugorje je oaza mira i molitve.
Unato pritiscima komunistike vlasti, poruka mira otila je u svijet.
Oni koji vjeruju, nemaju straha.
MEUGORJE OSTAVLJA
SNAAN DOJAM
AUTENTINOU
Ovih je dana u Meugorju u sklopu komparativnih istraivanja kranskih
hodoaa, boravila i prof. dr. Tinka Delakorda Kawashima, profesorica sociologije na Sveuilitu Yamaguchi Prefectural u Japanu. Vezano za ova istraivanja ovo je njen etvrti dolazak u Meugorje. Tijekom doktorskih studija na
sveuilitu u Tsukubi obila je i istraivala prilian broj svjetskih ali i japanskih
hodoasnikih odredita. Ovoga puta s profesoricom Delakorda Kawashima
Meugorje su posjetili i kolegice i kolege iz Japana.
Tinka Delakorda Kawashima,

Sociologist of religion,
Yamaguchi Prefectural
University, Japan:
U samoj pojavi hodoaa najvie
me zanima snaga ljudske religioznosti, koja je na hodoasnikim
odreditima posebno izraena.
Meugorje me je na poseban nain
privuklo, jer je unato tome to
jo nije zvanino priznato, jedno
od najposjeenijih hodoasnikih
odredita u svijetu. U razgovoru
s brojnim vjernicima u Meugorju, i to s onima koji hodoaste
i u druga svetita (Lurd, Fatimu
itd.), rekli su mi da je Meugorje od svih drugih mjesta na
njih ostavilo najsnaniji dojam
upravo svojom autentinou, kao
i osjeajem blaenog mira, zbog
kojega se svaki put ponovo vraaju
u Meugorje. Neobina jednostavnost i iskrenost ljudskog uvjerenja
u svetost mjesta na jednoj strani,
kao i kompleksnost ouvanja
svega toga svetoga na drugoj
strani, za mene je osobno velik
izazov u istraivanju Meugorja.
Spomenuta dinamika svakako
nije posebnost Meugorja, ve je
vaan sastavni dio svih svetita.
Smatram da svako objektivno
nauno istraivanje moe utjecati
iskljuivo na bolje razumijevanje, a
samim tim i odobravanje Meugorja.
Mai Nanao, Historian of religion,
Hokkaido, Japan:
O Meugorju sam prvi put ula
od Tinke, koja ga je predstavila
na jednoj konferenciji u Japanu.
Od tada sam Meugorje eljela
i osobno posjetiti. Vrijeme koje
smo proveli u Meugorju za mene
je bilo vrlo zanimljivo. U Japanu
ne poznajemo toliko masovnih kranskih hodoaa. Kad
razmiljam o Meugorju, mislim
i o njegovu posebnom poloaju i
poslanju u blioj povijesti Balkana
i sve je to u meni osnailo vjeru
u mir.
Ryosuke Okamoto, Sociologist of
religion, Professor, Hokkaido
University, Japan
Ovdje sam, jer je Tinka moja prijateljica i pratim njezina istraivanja o Meugorju. U Japanu su Lurd
i Fatima dobro poznati, dok se o
Meugorju relativno malo zna.
Gospina kola
Gospina kola
Promjena pastoralnog osoblja u Meugorju

U sklopu ovih redovitih promjena pastoralnog osoblja Franjevake hercegovake provincije imenovani su i novi pastoralni djelatnici (kapelani) za upu sv. Jakova u Meugorju. Novim vikarima
imenovani su fra Slavko Soldo i fra Perica Ostoji.
Fund). God. 1994. izabran je za kustosa Franjevake kustodije.
Tu dunost je obavljao do lipnja 2001. godine, kada je imenovan
provincijalom Hercegovake franjevake provincije Marijina
Uznesenja na nebo u Mostaru, gdje je smjeten Provincijalat. Fra
Slavko je bio savjetnik Kustodije od 1985. do 1988. godine. Nakon
zavrene slube provincijala 2007., imenovan je odgojiteljem
franjevakih novaka na Humcu.
Fra Perica Ostoji je roen u itluku 1986. Osnovnu i srednju
kolu zavrio je u itluku. Filozofsko-teoloki studij zapoeo je na
KBF-u u Zagrebu, a nastavio na Papinskom sveuilitu Lateranu,
gdje je diplomirao 2014. Za akona je zareen 22. lipnja 2014.
u Rimu, a za sveenika 2015. U Mostaru. akonsku godinu i
prvu godinu nakon sveenikog reenja djelovao je kao duhovni
pomonik u Mostaru.
Fra Slavko Soldo
Fra Slavko Soldo je roen 29. studenog 1946. u Meugorju.

Osnovnu je kolu zavrio u rodnom mjestu, a klasinu gimnaziju
u Dubrovniku. lanom Franjevakog reda postao je god. 1966.
na Humcu.Filozofsko-teoloke znanosti studirao je u Sarajevu,
Trentu i Rimu. Sveeniki red primio je u Kningsteinu u
Njemakoj 29. lipnja 1972. godine.U SAD dolazi 10. listopada
1973., gdje je nekoliko godina sluio kao pomoni upnik na
upama sv. Augustina u West Allisu (1974.-1975.), sv. irila
i Metoda u New Yorku (1975-1977) i sv. Jeronima u Chicagu
(1977-1979).upnikom je bio u upama sv. irila i Metoda u New
Yorku (1979-1986), sv. Augustina u West Allisu (1986-1988 ), sv.
Marije u Steeltonu (1988-1989) te ponovno u New Yorku (19891994). U West Allisu je 1987. utemeljio katoliki radio program,
a u New Yorku je 1991. osnovao Fond za pomo stradalnicima
Domovinskoga rata (Croatian Franciscan Emergency Relief
Fra Perica Ostoji
Dosadanjim vikarima povjerene su nove dunosti: fra Stanko osi imenovan je tajnikom provincije, fra Ivan Landeka ml.
imenovan je tajnikom za formaciju i studije te fra Hrvoje Mileti upnim vikarom u erinu. Fra Hrvoja, fra Ivana i fra Stanka
smo zamolili za kratke impresije o Meugorju.
Fra Stano osi
Jednom prilikom na vrhu Krievca priao mi je jedan hodoasnik i rekao kako je sretan da ba u ovo vrijeme smije ivjeti ba na ovome
mjestu. Zadivilo me to je rekao jer sam shvatio da ta misao ne ispunja moje srce kao njegovo.
Upravo zbog toga elim rei da vjerojatno nisam svjestan veliine dara koji sam primio postavi kapelan u Meugorju. Imao sam priliku
svoj franjevaki i sveeniki ivot zapoeti upravo na ovom mjestu u ovom trenutku povijesti, i tek odlaskom iz Meugorja vjerujem da
u to shvatiti i cijeniti.
upljani su mi pruili dobrodolicu i osjeaj doma. Dakako da je bilo prilike bolje i ispravnije govoriti i djelovati, ali moram prihvatiti
injenicu da mogu i sebe i druge razoarati. U svakom sluaju znam da Bog moe ne samo ispraviti nego i blagosloviti sve ono u to
nisam unio ljubav, kao to moe ljude blagosloviti koje sam uvrijedio. Ali se svakako elim zahvaliti upljanima na svemu.
Nadalje, vjerujem da dom u kojem ovjek ivi najsnanije utjee na osobu. Zato zahvaljujem brai fratrima koji su mi dali primjer kako
ivjeti, to initi i to ne initi. Imao sam dar ivjeti sa jednostavnim i skromnim ljudima, u kojima sam prepoznao ivot svetoga Franje.
U cjelovitosti u iskustvo ivljenja u Meugorju tek nakon nekog vremena moi shvatiti i doivjeti, moda nakon nekoliko mjeseci,
moda nakon nekoliko godina...
Fra Hrvoje Mileti

U Meugorju sam doivio svu
ljepotu sveenikog poziva, sveta
misa kao sredinji dogaaj kranskog ivota. U ispovjedaonici
sam osjetio to sveenik doista
znai biti, to znai biti lijenik
due, koliko ljudi vape za iskrenom ispovijedi i s kakvim povjerenjem i potovanjem se odnose
prema sveenicima i Crkvi.
Osim ispovijedi moj je boravak
u Meugorju obiljeila molitva,
pobonosti, ono nepregledno
mnotvo koje je prisutno kod
svakog klanjanja Presvetom
oltarskom sakramentu, molitvi
krunice ili aenju svetog kria.
U Meugorju vrlo brzo shvati
da iva vjera ovisi o sakramentima i molitvi, a sve ostalo je na
drugom mjestu.
Fra Ivan Landeka, ml.
Svako mjesto molitve ima svoje
posebnosti. U odnosu na druga
mjesta molitve ini mi se da je
posebnost Meugorja u barem
dvije stvarnosti nae vjere. To
su sveta ispovijed i pobonost
klanjanja Presvetom oltarskom
sakramentu. U Meugorju mnogi
lake pristupaju svetoj ispovijedi
negoli drugdje. Mnogi svjedoe
da su po dolasku u Meugorje
primili milost da prvi put, esto i
nakon mnogo vremena, naprave
cjelovitu, valjanu ispovijed, kao
i to da su tek tu iskusili radost
oprotenja. Tako da je Meugorje
zaista kola ispovijedanja. Drugo
je klanjanje. U Meugorju se vjernici u velikom broju okupe na
euharistiju, ali tu ne zavri sve
jer se u isto tako velikom broju
nastavljaju klanjati Presvetom.
Vidjeti to mnotvo pred Presvetim i biti dionik zajednikog
susreta s Isusom u euharistijskom otajstvu, ostavlja poseban
trag u ovjekovoj dui. Tako da je
Meugorje za mene ujedno kola
euharistijskog klanjanja i predanja Gospodinu po Mariji.
Neka ih na novim mjestima i
povjerenim im slubama prati
Boji blagoslov, a po zagovoru Blaene Djevice Marije,
zatitnice nae provincije i po
zagovoru sv. oca Franje Gospodin udijeli milost sluenja u
radosti.
Svjedoanstva hodoasnika
Fr Brendan Kilcoyne, Irska
Zovem se Brendan Kilcoyne. upnik sam u Athenryu, omanjem gradiu u
zapadnom dijelu Irske. Ovo je moj drugi dolazak u Meugorje. Prvi sam put u
Meugorje poao na nagovor jednoga od mojih upljana koji esto organizira
hodoaa u Meugorje i kojeg osobno jako cijenim. Bio sam duboko impresioniran mjestom i jedva sam ekao ponovno doi.
Svi priaju o miru koji ovdje nalaze, no moje iskustvo Meugorja je upravo
suprotno. Ono to ovdje osjeam jest uzbuenje. Ali moda je to samo drugaiji oblik mira. Ono to me ovdje osobito fascinira jest molitveni program i
silno mnotvo koje dolazi na svetu ispovijed. Stoga, onaj tko paljivo promatra Meugorje, ne moe previdjeti njegove sjajne plodove. Meugorje danas
vidim kao novo duhovno gibanje koje snano zahvaa Crkvu.
Ljudima bih poruio da, ako su u mogunosti, dou. Da dou otvorena srca.
Ovo je mjesto molitve. Ovdje je lake moliti jer molitva dolazi sama od sebe.
U Irskoj jedna krunica na dan je kao olimpijsko postignue, a ovdje izmolim
nekoliko krunica na dan.
Florence Foo, Malezija
Zovem se Florence i dolazim iz Malezije. U Meugorje sam prvi put hodoastila 2001. godine i od tada dolazim triput godinje.
Meugorje je promijenilo moj ivot. Prvi sam put ovamo dola sasvim
sluajno. Moji prijatelji su mi rekli da idu u Bosnu i Hercegovinu te sam i ja
odluila poi s njima. Nisam ni znala gdje idem ni to me sve ovdje eka. No
nakon prvog dolaska nikad se vie nisam prestala vraati. Najee dolazim
u svibnju ili lipnju, zatim u kolovozu, a osobit doivljaj jest ovdje provesti
Boi. To je uistinu za mene neto jako posebno.
U Meugorju uvijek tako snano osjetim Boju nazonost. Svakim dolaskom ovamo nauim neto novo. Ponajvie uz poruke koje nam alje naa
Majka, uim rasti sve vie prema Bogu. Meugorje je kola ljubavi u kojoj
uimo kako oprostiti sebi da bismo mogli oprostiti drugima.
Preduga bi bila pria kad bih sve ispriala o Meugorju. Toliko godina
provesti ovdje, a da mi nikada ne dosadi Meugorje. Gdje god otila, uvijek se
vraam u Meugorje. Ljudima koji me pitaju kamo idem, ne kaem da idem
u Meugorje, ve kaem da idem doma. Iako nemam nikoga ovdje, osjeam
se voljeno. Ovdje naui voljeti sve i svakoga. Naui prihvatiti stvari, naui
oprostiti, zaboraviti, naui prihvatiti ljude onakve kakvi jesu. I ako me pitate
to je Meugorje, Meugorje je dom!
Fr Richard Aziati, Wales
Zovem se Richard Aziati i dolazim iz Gane. Trenutno sam na slubi u jednoj
upi u Walesu.
Za Meugorje sam saznao dosta davno, ali sam prvi put doao ovamo 2013.
godine, zahvaljujui jednoj obitelji iz moje upe koja mi je omoguila dolazak.
Ovo mi je sada trei put u Meugorju.
Meugorje sam doivio kao mjesto molitve, obraenja, obnove, mira i
radosti.
Fr Brian McKevitt, Irska
U Meugorje sam poeo dolaziti jo od prvih godina ukazanja. I od tada
dolazim dvaput godinje. Meugorje me asocira na tri stvari. Odmor, obnovu,
osobne molitve te jedan oblik misije. Jednostavno volim upoznavati nove
ljude, sluati njihove ispovijedi.
Meugorje ima i te kako veliki utjecaj na Irsku. Tijekom ovih godina veliki
je broj irskih hodoasnika ovdje obnovio svoju vjeru i tako dao snaan doprinos misiji Crkve u Irskoj.
Ne znam to e o Meugorju rei Crkva, ali sa svoje toke gledita mogu
rei da se ovdje dogaa neto doista izvanredno.
Dogaanja
Dogaanja
Proslavljen blagdan Male

Gospe u Meugorju
Hodoae korisnika i djelatnika

starakog doma Vita iz Gruda u
Meugorje
Blagdan Roenja BDM Mala Gospa u etvrtak 8. rujna u Meugorju bio

je u znaku posjeta domaih i stranih hodoasnika koji su sudjelovali na
svetim misama, koje su slavljene u crkvi sv. Jakova i kapelici klanjanja,
a slavljeno je ukupno 12 svetih misa. Veernju svetu misu predslavio je
fra Slavko Topi, u koncelebraciji 57 sveenika. Prema podatcima Ureda
informacija u Meugorju su toga dana bili hodoasnici iz Italije, Njemake,
Austrije, Engleske, SAD-a, Irske, Poljske, eke, Portugala, Ukrajine, Maarske, Slovake, Francuske, Belgije i Gabona.
Goran Marjanovi, sa suprugom Jelenom i keri Ivom ivi u Mnchenu.
U Meugorje doemo kad god imamo vremena, barem jednom godinje,
da naemo duevni mir. Preporuio bih svima da dou u Meugorje. Tu
pronalazim snagu za dalje, kae Goran.
Proslavljen blagdan Uzvienja

svetoga Kria u Meugorju
Meugorje je za mene
sveto mjesto
U Meugorju je 11. rujna 2016. proslavljen blagdan Uzvienja svetoga Kria

koji se u meugorskoj upi tradicionalno slavi prve nedjelje nakon blagdana
Male Gospe. Svete su mise slavljene u upnoj crkvi u 7, 8, 12 i 18 sati. Sveana
sv. misa, koju je predvodio fra Damir Pavi, tajnik Franjevake provincije
Bosne Srebrene, slavljena je uz sudjelovanje mnotva upljana i hodoasnika
na Krievcu u 11 sati.
Dragi vjernici, dragi tovatelji kria Isusova, dragi tovatelji Blaene Djevice Marije, one koja je podno kria stajala, danas na ovom svetom mjestu,
na Krievcu, kao to je i tradicija ve dugi niz godina, jo od 1934., na prvu
nedjelju nakon blagdana Male Gospe slavimo svetu misu. Mnotvo naroda
iz ovih krajeva, iz Hercegovine i iz cijeloga svijeta dolazi ovamo na Krievac
razmatrati o Isusovu kriu i dolazi svoj pogled upraviti prema kriu odakle
dolazi spasenje. Stoga smo danas ovdje, okupljeni oko kria Kristova, okupljeni oko najvee svetinje nae vjere, rekao je fra Damir u propovijedi.
U podne je slavljena sveta misa na vanjskom oltaru upne crkve, koju
je predvodio fra Ivan Dugandi, za sve one koji nisu mogli na Krievac.
Veernju svetu misu predvodio je fra Vjekoslav Milievi u koncelebraciji 69
sveenika. Kao i svake godine, rijeke hodoasnika slijevale su se u Meugorje
ve tijekom noi. Mnogi su od njih doli pjeice, neki i bosonogi.
Susreli smo proteklih dana hodoasnika Zorana Bukura koji ivi u upi sv. Karla Boromejskog u Panevu
(Srbija). Ovo mu je 4. hodoae u Meugorje. Prvi
je put Zoran doao u Meugorje 1988. godine. Meugorski hodoasnik iz Paneva o svom je iskustvu
Meugorja rekao: Otkad znam za sebe vezan sam za
Katoliku Crkvu. Za Meugorje sam saznao iz Glasa
koncila koji smo redovito dobivali u naoj upi u ono
vrijeme. Ja mislim da me Duh Sveti vodio. Bio sam i
u Mariji Bistrici, ali mi je Meugorje najvie pri srcu.
Teko je opisati kako se osjeam u Meugorju. Osjeam Marijino prisustvo, Meugorje je za mene sveto
mjesto. Biti u Meugorju za mene je slavlje.
Hodoae u
Meugorje zajednice
Totus Tuus
Meugorje je mjesto molitve i otvaranja srca, svjedoe
mladi koji su od 22. do 26. kolovoza s molitvenom
zajednicom Totus Tuus hodoastili u Meugorje.
Pet danaintenzivnog duhovnog programa, molitve
krunice, posta, slavljenja, duhovnih nagovoravoditelja, itanja Rijei Boje, ispovijedi, slavljenja sv. mise,
klanjanja Presvetom oltarskomsakramentu, odlazaka
na Brdo ukazanja i Krievac uinili su da se naa srca
ispune radouDuha Svetoga. Program je obuhvaao
vie skupina: djecu od 5 do 12 godina, mlade od 13 do
20godina, srednju dob i obitelji. Meugorje je mjesto
gdje ovjek zaboravi na svoje brige iotvori svoje srce
Bogu. U tome nam pomae nebeska Majka koja donosi
radost i mir u naa srca, svjedoe mladi iz zajednice
Totus Tuus.
Statistike zarujan 2016.
Broj podijeljenih sv. priesti:204 900

Broj sveenika koncelebranata:4650 (155 dnevno)
Staraki dom Vita iz Gruda u

srijedu 14. rujna organizirao je
jednodnevno hodoae u Meugorje za korisnike i djelatnike
ovog doma. Iako su to sve starije
osobe koje, kako kau, i ne broje
koliko su puta dolazili u Meugorje, svaki put je to i za njih
jedno novo iskustvo. Nisu se
mogli uspeti na brdo Ukazanja
niti na Krievac, ali je za njihovu
duhovnu obnovu dovoljno bilo
doi u krug oko crkve sv. Jakova
i pomoliti se ispred Gospina kipa
u Meugorju. Nakon molitve u
crkvi, zapalili su svijee kod kria
u blizini meugorske upne crkve.
Marija orluka, ravnateljica
doma rekla je da trenutno u domu
ima 110 korisnika: Moemo rei
da je postala tradicija organizirati
hodoae jednom godinje u

Meugorje. Njih dosta, s obzirom
na njihovo zdravstveno stanje,
ne moe doi. U Meugorje doe
20 do 30 korisnika. Svaki dan
sluaju krunicu i sv. misu preko
radiopostaje Mir Meugorje.
Ljubo Pandi (93 godine) kae
da od samih poetaka dolazi u
Meugorje. Meni je Gospa puno
pomogla. elio bih poruiti mladima da vjeruju u Boga.
Odran molitvenoodgojni seminar za

djevojke u Meugorju
Od 23. do 25. rujna u kui Domus Pacis u Meugorju
odran je jo jedan u nizu molitveno-odgojnih seminara
za djevojke sedmih i osmih razreda. Misao vodilja je bila
Lice tvoje Gospodine ja traim. Voditeljice seminara bile
su s. Vesna Gali i s. Anela Pervan. Djevojke, njih 39 iz
sedam razliitih upa, imale su priliku kroz ova tri dana
u molitvi, pjesmi, igri, druenju otkrivati Boje milosrdno
lice jedna u drugoj, ali i u vlastitoj nutrini.
Djevojkama elimo uspjean poetak nove kolske
godine i obilje blagoslova u duhovnom ivotu, rekle su
sestre franjevke.
Hodoasnice iz Italije:
U Meugorju se
osjea mir u srcu.
Seminar za animatore Frame
Hercegovina odran u Meugorju
Prvi seminar ove framake godine za animatore Frame Hercegovina odran je
od 16. do 18. rujna 2016. godine u Meugorju, pod geslom: Dajte im vi jesti!
(Mt 14,16). Cilj i svrha seminara prije svega je kroz predavanja, radionice i
druenja osposobiti framae za voenje tjednih susreta Frame u mjesnim bratstvima te ih uvesti u osnovna znanja animiranja. Na seminaru je sudjelovalo
48 framaa iz bratstava, a voditelji su bili lanovi podrunoga vijea, zajedno s
novim duhovnim asistentom fra Antoniom akotom.
Seminar je zapoeo u petak veernjim molitvenim programom u meugorskoj upnoj crkvi. Petak naveer obiljeilo je i fra Antonijovo predavanje o
temi:Evanelje kao izvor i temelj svakog naeg susreta. Nakon predavanja
slijedilo je cjelonono klanjanje.
U subotu su mladi mogli uti tri kruna predavanja. Sudjelovali su i u
svetoj misi, te se uspeli na Brdo ukazanja u molitvi krunice. Nedjeljno jutro
zapoeto molitvom, nastavljeno je predavanjem Ivane Gudelj, podrune potpredsjednice na temu: Animatorstvo put ili izbor?. Ivana je kroz svjedoanstvo svoga puta animatora podsjetila koliko ara vjere u sebi i truda mora
imati jedan frama da ivi svoje animatorstvo te tako oduevljava ostale.
Sam program seminara zavren je zajednikim plenumom na kojemu su
mladi iznijeli svoje dojmove, osobne doivljaje i razmiljanja sa seminara te
razmijenili iskustva.
Krajem listopada u Meugorje su hodoastile Gabriela

Alvarado, Lorena Bravi i Sabina Braschi, djelatnice
Meunarodne katolike televizije Maria Vision koja
emitira program u Latinskoj Americi i Europi. Ova
meunarodna televizija u Italiji djeluje 4 godine.
Gabriela je Alvarado u Meugorju trei put. Svaki se
put osjeam kao da je to prvi put, jer je svaki dolazak
drugaiji, rekla je Gabriela.
Lorena istie da je rad na televiziji Maria Vision
potpuno promijenio njezin ivot: Ja radim u administraciji, tj. u upravi televizije. No iskustvo koje imam
i u prenoenju programa jest uistinu duboko iskustvo
nove evangelizacije. Vrlo je lijepo uti ljude koji nam
svjedoe o tome kako se njihov ivot promijenio. U
Meugorju sam prvi put. I, kada se govori o Kraljici
Mira, mir je uistinu ono to se ovdje na poseban nain
moe iskusiti. Zaista je prekrasno.
Sabina ne skriva radost zbog dolaska u Meugorje.
U Meugorju se uistinu osjea mir u srcu. Gdje god se
puno moli, tu dolazi mir i ovjek se mijenja. No, to to
iskusimo ovdje, moramo prenositi ondje gdje ivimo.
Usporeujui druge ljude i razliita iskustva s njima,
vidim da bi se u Meugorje trebalo doi na neki nain
pripravan, kako bi se moglo prihvatiti sve ono to
nam se ovdje dariva. To znai da se ovdje ne dolazi sa
znatieljom!
Proslava
Uzvienja sv. Kria

u upi Meugorje
U Meugorju je 11. rujna 2016.
proslavljen blagdan Uzvienja svetoga Kria koji se u meugorskoj upi
tradicionalno slavi prve nedjelje nakon
blagdana Male Gospe.Kao i svake godine, rijeke hodoasnika slijevale su se u
Meugorje ve tijekom noi. Mnogi od
njih su doli pjeice, neki i bosonogi.
Svete su mise slavljene u upnoj crkvi
u 7, 8, 12 i 18 sati. Sveana sv. misa,
koju je predvodio fra Damir Pavi,
tajnik Franjevake provincije Bosne
Srebrene, slavljena je uz sudjelovanje
mnotva upljana i hodoasnika na
Krievcu u 11 sati.
Dragi vjernici, dragi tovatelji kria
Isusova, dragi tovatelji Blaene Djevice
Marije, one koja je podno kria stajala. Danas na ovom svetom mjestu,
na Krievcu, kao to je i tradicija ve

dugi niz godina, jo od 1934., na prvu
nedjelju nakon blagdana Male Gospe
slavimo ovdje svetu misu. Mnotvo
naroda iz ovih krajeva, iz Hercegovine i
iz cijeloga svijeta dolazi ovdje na Krievac razmatrati o Isusovu kriu i dolazi
svoj pogled upraviti prema kriu odakle
dolazi spasenje. Stoga smo danas ovdje,
okupljeni oko kria Kristova, okupljeni
oko najvee svetinje nae vjere, kazao
je fra Damir u propovijedi.
U podne je slavljena sveta misa na
vanjskom oltaruupne crkve, koju
je predvodio fra Ivan Dugandi, za
sve one koji nisu mogli na Krievac.
Veernju svetu misu predvodio je fra
Vjekoslav Milievi u koncelebraciji
69 sveenika.
Krievac, mjesto na
kojem itelji iz dalekih
krajeva svijeta svakoga
se petka uspinjui,
mole krini put. Stazama kojima su nekada
hodile lokalne pastirice
s ovcama, hode danas
ljudi razliitih boja
koe koji na najrazliitijim jezicima usnama
zazivaju ime Otkupitelja s kria. Tamo
gdje je nekada najjae
zvukovlje proizvodio
ples bure, moe se
danas uti molitveno
pjevanje tisua i tisua
glasova. Da je kri s
posebnim razlogom
uspravljen na ovom
mjestu, svjedoe ove
Gospine rijei: Draga
djeco! I kri je bio u
Bojem planu kad ste
ga sagradili. Ovih dana
napose idite na Brdo
i molite pod kriem.
Potrebne su mi vae
molitve. (I. arac)
fra Tomislav Pervan
ISUS KRIST FRANJIN IZBOR,
A NA?
Arhiv ICMM
Na ovim su prostorima aktualni izbori u

kojima se odraava volja naroda. Povod
ovomu razmiljanju jest Isusova rije kod Luke, kad
govori o nepotenu upravitelju (Lk 16,1-13). Primijeniti
se rije moe na politiare, na one koji su na vlasti, koji
vlast gube ili dobivaju, ali i na vjernike, kako se ponaaju,
jesu li se moda uspavali, postali prosjeni, nezainteresirani itd. Svi se suoavamo u ivotu sa situacijama
kad moramo reagirati, kad gubimo tlo pod nogama, kad
vie nismo ono to smo bili, kad se gubi pozicija, radno
mjesto, ugled, karijera.
Isus nam u svome slovu stavlja pred oi osobu, ovjeka,
upravitelja koji je sve, samo ne ideal koji bismo trebali
slijediti i nasljedovati. To to on ini u svojoj ivotnoj
nevolji pravi je privredni kriminal. ovjek je naskroz
korumpiran, nastavlja koruptivno djelovati, ali mora
spaavati obitelj, vlastitu kou i budunost. Korupcija je
zacijelo posljednjih godina u drutvu, ali i svijetu (gospodarstvu, politici, portu) najee spominjana rije. Ovaj
upravitelj, komu je delegirana vlast, vara po tko zna koji
put svoga gospodara. I to imamo na kraju? Veli se kako
pohvali gospodar nepravedna, nepotena upravitelja (Lk 16,8).
Jasno, sa stanovitom zadrkom, naime, rije je o razboru
sinova ovoga svijeta. Time nam Isus savjetuje preuzeti
neto od te svjetske mudrosti i razbora, jasno na razini i
u okvirima u kojima to zamilja Isus i rana Crkva, koja je
ovo zabiljeila iz Isusovih usta. Kako su oni mislili i osjeali u ono doba. Kad nas Isus poziva da i sami steknemo
tu razboritost, onda to, jasno, u nama budi radoznalost
i elju, to bi to bilo toliko vrijedno u ponaanju ovoga
upravitelja. Biti budan, uvijek opredijeljen, ne dati se
uspavati, ne biti zagledan samo u sebe, kao u zrcalu.
S jedne strane, dobar je znak da je ovjek ostao hladne
i trijezne glave nakon to je dobio otkaz. Nije izgubio
pamet ni glavu. Suoava se s novonastalim prilikama. Realist je, gleda istini u oi i ne gubi vremena. Tko sam kad
izgubim svoj poloaj? Ovih dana bili su izbori u Hrvatskoj
te Bosni i Hercegovini. Mnogi koji su se nadali poloaju,
nisu ga dobili, a oni koji su ga imali, nije im ukazano povjerenje. Naprosto su otpisani. Neki su bili prisiljeni dati
ostavke. I to nakon svega? Komu se i emu okrenuti?
Tko ostaje prijatelj u nevolji? Tko sam nakon svega to se
dogodilo? Nitko i nita. Politiki mrtvac. Do juer drmao
dravom, od danas si mrtvac, ide u povijesni zaborav ili
pak prijetnja Remetincem. Prijatelji se povlae, na ulici
te ne pozdravljaju, od tebe okreu glavu, ne postoji vie
ni u njihovu telefonskom imeniku, gubitnik na svakom
polju ivota. Ostaje sam i ne zna od ega e ivjeti.
Isusova se slika savreno uklapa u vrijeme u kome se
nalazimo, politiki izbori, prevrati u drutvu, smjena
generacija i samo jedna misao: Kako se uhljebiti ponovno,
da se ne ostane na ulici?
Ovaj iz Isusove slike ne gubi glavu ni vrijeme. Brzo odluuje. Upravo kao i u onoj zgodi o izgubljenom sinu (Lk
15). Mlai je sin protratio svoj dio imetka ivei razvratno
s drutvom, i sad je sa svinjama. Kad je spao na to da
dijeli sudbinu svinja, dozvao se pameti, dolazi k sebi. Promilja. I upravo isto pitanje: Tko sam nakon svega? Novaca
nemam, prijatelja nemam. Dok sam imao novaca, bio sam im
prijatelj. I sada, kad je ponestalo ainih novaca, imam samo
svinje. Dok razgovara sa samim sobom, promilja kako
bi bio sretan da je doma, sa slugama i slukinjama. Oni
barem imaju stol s kojega objeduju,

a ja u drutvu svinja! Opametivi se,
stvara odluku: Idem k ocu! Smilja to
e rei kad se pojavi pred ocem. Misao i odluka koja mu prije toga ne bi
pala na pamet, pa ni u snu. To je taj
odluni obrat. Otklon od sebe prema
ocu. Ipak otac ulijeva egzistencijalnu
sigurnost.
Sva ta razboritost koju Isus preporua ovdje moe se svesti na pitanje:
Tko sam zapravo ja? Doi e u ivotu
prilike u kojima e se svatko od nas
morati jednom s tim suoiti. Od nas
osobno zavisi hoemo li ih uknjiiti
u vlastitu korist ili ne. Gore smo
spomenuli politike gubitnike. Oni
moraju smiljati kako dalje u ivotu.
Tako je i s onima koji izgube radno
mjesto. Imati radno mjesto znai biti
osiguran, imati ivot i budunost.
Oni koji ga izgube, prate sve mogue natjeaje, natjeu se, piu molbe
na stotine strana, trae veze. I na
svakoj dobiju odbijenicu. To je jasna
poruka: Nitko me vie ne treba. U ovim
godinama, pa ni s ovim iskustvom. Staro
sam gvoe, makar je toliko znanja i
iskustva pri meni, u meni.
Jo je tea situacija kad puca brak,
kad se ivotni snovi rasplinjuju, kad
nestaje ljubavi. Tko sam kad me
odbacuje osoba koja mi je znaila u
ivotu sve, kojoj sam dao/dala ljubav,
s kojom sam planirao budunost
i ostatak ivota? Kad vie nema
ivotnoga zajednitva, kad me djeca
odbace, kad mu ode u alkohol ili
ovisnost? Svaki lom i rastanak, svako
odvajanje i okretanje lea, izaziva
nas i slama u dubini bia. Konano i
zavrno pitanje svakomu od nas postavlja ivotni kraj, smrt. Kad itamo
u novinama smrtopise, obino se veli
kako pokojnik ostavlja iza sebe prazninu. Bio je dio obitelji, dio ivota
onih koji iza njega ostaju. I sad se ta
praznina mora neim ispuniti.
Pogotovo je potresno kad nam kao
oboljelim pacijentima priope da je
bolest neizljeiva, da nema anse
vratiti se u stari ivot, staru koloteinu. Nitko se vie ne moe pouzdati
u ono to je bio, to posjeduje, pa ni
na pozicije, ugled, karijeru. Nitko nije
vie kadar zaustaviti razornu snagu
bolesti, ni lijenici, ni lijekovi, ni
medicina, ni prijatelji, ni obitelj. I to
od nas ostaje kad nestanu i otpadnu
sva vanjska uporita, sve ljuske i ljuture izvana? to ostaje od nae sri,
naega bia? U to smo se pouzdavali,
na emu smo gradili ivot? to ako
iznutra zjapi praznina? Bez srike, bez sri? to initi kad

se gubi tlo pod nogama, kad se pred nama zjapi provalija?
Od velike nam pomoi mogu biti i posluiti primjeri
kako su se drugi odnosili prema tom pitanju, novonastaloj situaciji. Stoga Isus i pripovijeda tu zgodu. Isus hvali
ovjeka jer on misli korak unaprijed (mitoloki Prometej
Onaj-unaprijed-mislei), jer nalazi pravo rjeenje u ivotnoj
krizi. Postaje prijatelj dunicima svoga gospodara. I nakon
sramotna otkaza, otpusta, on je ponovno netko i neto!
Prema standardima i kategorijama ovoga svijeta, prema
ljudskim mjerilima, to je hvale vrijedno, doputeno. Pa i
ispravno. Vidimo to iz kronika naih novina. Tako misle
sinovi ovoga svijeta. I tako se ponaaju. Ali, to je sa sinovima svjetla, s onima koji bi htjeli i trebaju djelovati prema
mjerilima i standardima te nakani samoga Gospodina
Isusa? Gdje pronai pravo uporite kad se (iz)gubi sve?
jer ga je s kria obujmio! Tako je i s

Franjom.
Stekao je spoznaju da je dijete Boje, da je u osobi varnica, iskra koju je
Duh zapalio, da je vatra, da je pravi
oganj, koji ga je odvojio od obitelji,
ali je postao magnetom. Poeo je
druge zapaljivati, prenositi iskru na
istomiljenike. Nije odsele Franjo
upuen ni ovisan o stavu i miljenju mjesta, susjeda, ljudi. Njemu je
svejedno kako ga nazivaju, rugaju mu
se i i ismijavaju ga da je luda, da je
skrenuo, da je enuo. Djeca se nabacuju blatom na njega, ismijavaju ga,
saalijevaju. Upravo kao i kod Isusa
kad su njegovi ukuani i rodbina govorili da je izvan sebe. Ali nutarnji ar
Franju, drutvo vie ne zanima niti
daje Franji sigurnost, samostalnost,
definira, ne kategorizira niti odreuje, stamenost, postojanost. Nema vie u
nego on postavlja evaneoska mjerila
njega kategorija ni predodaba o veliini i malenosti, bitnom i nebitnom,
i kategorije, Franjo doslovce mijenja
vanosti i nevanosti, bogatstvu i
drutvo! I to u Isusovu smislu i zamisli, osiromatvu.
Franjo je odsada jai i
prema nakani samoga Evanelja.
snaniji od svoje okoline jer se utekao, prikljuio na Boji energetski
Franjo je drugi Krist, Alter Christus.
Franjo svojim stilom mijenja postojee izvor, na Boju centralu iz koje
crpe snagu, energiju. Njega, Franju,
stanje, utiskuje svemu neizbrisivi
drutvo vie ne zanima niti definira,
ne kategorizira niti odreuje, nego
biljeg, peat Isusa Krista, Raspetoga,
on postavlja evaneoska mjerila i
i Evanelja. Djeluje prevratniki u
kategorije, Franjo doslovce mijenja
Isusovu smislu.
drutvo! I to u Isusovu smislu i zamisli, prema nakani samoga Evanelja.
Franjo je drugi Krist, Alter Christus.
Mi iz franjevake obitelji imamo znani prizor iz ivota
Franjo svojim stilom mijenja postojesvetoga Franje. Trenutak kad vraa pred biskupom na
gradskom trgu u Asizu novac svomu ocu zajedno s hae stanje, utiskuje svemu neizbrisivi
biljeg, peat Isusa Krista, Raspetoga,
ljinama koje na sebi ima. I ostaje, na zaprepatenje svih
i Evanelja. Djeluje prevratniki u
nazonih, gol. Biskup ga zaogre. Dosada sam oslovljavao
svoga oca Bernardonea ocem, odsada u govoriti samo jedno: Oe Isusovu smislu.
I mi smo djeca Boja, Boji sinovi i
na, koji jesi na nebesima. Stoji pred svima doslovce bez igdje
ita. Sve je s njega spalo, sve ljuture i okovi, svi oklopi ko- keri. To nam se govori od trenutka
jima bijae okovan, sva vanjtina, i bogate haljine, sav oev krtenja, od malih nogu, od naenovac, prema standardima svijeta. Kao i onaj upravitelj.
ga djetinjstva. U svakome od nas
Ostaje bez sredstava za ivot. Nije on vie sin bogata trgov- postoji upravo taj Franjin, franjevaki
ca, nije klerik, nije sveenik, nije redovnik, nije monah, ne potencijal, podmetnuti svoja lea da
ivi ni u kojoj opatiji, nije ni obrtnik koji bi mogao svojim se Kristovo zdanje ne srui. Svjedoci
smo tekoga i stalnoga uruavanja
rukama i umijeem togod privrijediti za ivot. U oima
Kristova zdanja, poglavito na Zapadu,
ljudi i ovoga svijeta on je nitko i nita. Upravo to, nitko i
nita! Nije ak ni prosjak u obinom smislu rijei. Ali je on ali i u nas. Franjo je otkrio blago u
siromatvu. Koji paradoks! Na nama
jedno: dijete Boje, sin Boji. Sin nebeskoga Oca. Iskusio je
to u dubini svoga bia i stoga moe sve ljudsko i zemaljsko je otkriti pristup tomu blagu. Ali je
prvi korak onaj to ga je uinio onaj
odbaciti. Nita ga vie ne vee uz ljudske obzire i standarmudri, razboriti upravitelj, kad se
de. Odsada Franjo zna tko je i to je te to mu je govoriti,
suoio s neizbjeivim i neodgodivim
to initi, kako postupati, kako ivjeti. Nisu to vie prazne
fraze koje je nauio iz katekizma ili na vjeronauku, ili pak pitanjem: Tko sam ja kad sva uporita u
za studija, na teologiji. I stoga moe zapoeti svoju misiju u mome ivotu prestanu biti uporita, kad
svijetu. On je novi, preobraeni, i eli preobraziti, promije- ostanem bez igdje iega? Kad se suoim
niti svijet, prema mjerilima Isusa Krista, Evanelja. Ni Isus sa zadnjim pitanjima svoga ivota? Tko
nije imao gdje bi naslonio glavu. Lisice imaju svoje jazbine, sam ja zapravo pred Isusom Kristom
ptice gnijezda, a Sin ovjeji nema nigdje nita, beskunik, komu mi je polagati raun? I nakon
koji nije imao gdje ni umrijeti, nego izmeu neba i zemlje, potena suoavanja sa sobom dati
pravi, ivotni odgovor.
na ukrienim gredama. A zapravo je njegov cijeli svijet,
Dragi Boe,
kad gledam
kako ljudi diljem svijeta umiru
zbog mrnje i zla,
uvijek pomislim
kako sam i ja
mogao biti na njihovu mjestu.
Zato Ti elim zahvaliti

za sve to si mi darovao.
I vie od toga,
elim ukljuiti u svoje molitve
sve ljude koji nemaju mir i ive
u strahu.
Kako osvojiti i
PROMIJENITI SVIJET?
fra Mario
Knezovi
Uemo li u dublju analizu

stanja dananje i civilizacija i poredaka prije nas, u
svakom dobu emo iitati
tenju i znakove kako ovjek eli vladati ovjekom.
Iz tih motiva i strasti, koristi i dobitka uglavnom su zapoinjali ratovi,
sukobi i raspre. Razumjeti svoju
ulogu i poslanje uvijek je mudrost,
ali mudrost dana Odozgor. Tu mudrost Odozgor bijae teko razumjeti
i Isusovim uenicima. Vrzmala im se
po glavi zemaljska mo i vlast. Htjeli
su uz Isusa osvajati svijet. Htjeli su
promijene sustava, a Isus je zahtijevao promjene u ovjeku obraenje.
Slinim naelima, u svojim mladenakim danima, bio je oboruan
i asiki svetac sv. Franjo. I on je
mislio kako se tue podruje osvaja
u vojnim akcijama i na konju. Tek
kad je siao s konja svoje uznositosti, bio je sposoban primiti silu
Odozgor. Franjo je promijenivi sebe,
pobijedivi sebe, obuzdavi svoju oholost, mnoge osvojio i

promijenio. Bio je sposoban za tu misiju kad se oslobodio
onoga to ga sputava i vee. Franjo je shvatio to je Isus
mislio kad je rekao da e nam ondje biti srce, gdje nam
je i blago. To razumjeti moe samo srce isto od grijeha.
Stoga je Franjo spoznao grijeh i svoju stranputicu. Bez
toga sljedei koraci nisu mogui. Shvatio je da njegovi
puti nisu Boji puti, niti su njegove misli Boje misli.
to je Franjo uinio? On se jednostavno otvorio ljubavi
kojoj se lice i obrisi mogu prepoznati i oitovati na onim
najugroenijima, najmanjima. Franjin poljubac gubavcu
poljubac je ranjenu i ostavljenu ovjeku. Poljubac gubavcu zapravo je poljubac Boga ovjeku preko Franje. Bog
uvijek ljubi. Zato je Franjo znao to znai krik i bol kad
Ljubav nije ljubljena. alio je zbog toga. Takav je Franjo,
razgolien i lien svega to sputava, poao osvajati svijet.
Njemu to nije bila namjera. No, zar se moe skriti grad
na gori? Svojom malenou postaje velik. Svojom nemoi
postaje snagom. Svojim osobnim traenjem drugima je
pronaao smisao i put. Franjin stil ivota je odgovor na
bitna ovjekova pitanja.
Poljupcem gubavca i druenjem s njima, premda to
bijae zabranjeno jer su gubavci ivjeli u getu, Franjo
skida zvono s njihovih ivota. Oni su bili obiljeeni i
nosili su zvono oko vrata, tako piu izvori, kako bi ih
drugi mogli uti i na vrijeme pobjei od njih. Franjo ne
bjei. On im prilazi. Simbolino ih oslobaa etikete koju
im je zajednica namijenila. Koliki danas hodaju u naoj
blizini sa zvonom i etiketama koje su obiljeene laima,
klevetama, ogovaranjima. Poziv je takvima prii i skinuti
zvono s njihovih obiljeenih ivota. Isus je takvo zvono skinuo Mariji Magdaleni i u konanici svakome od
nas ga skida kad idemo na ispovijed.
Promatrajui iz kuta zemaljskih postavki i logike,
gotovo je nevjerojatno kako je taj

zanesenjak i Boji trubadur iz Asiza
osvojio svijet. Nije se zaustavljao iza
zatvorenih vrata. Kucao je dok se ne
otvori. Oitovao je onu biblijsku kucajte i otvorit e vam se Takav odlazi
preko bojita, u vrijeme Kriarskih
ratova, do Svete zemlje i do samoga
Sultana. Govorili su mu da je to nemogua misija. No, Franjo ide i stie
do svoga cilja. Kad su iste i ispravne
nakane, ciljevi se ostvaruju. Asiki
siromaak u poderanu habitu bijae
izazovom mnogima. Osvojio je svijet
bez ispaljena metka! On je pucao od
ljubavi. ivio je kasnije ispjevane
stihove: Samo tvoja ljubav moe
uiniti da sve procvjeta, samo tvoja
ljubav moe upaliti nova svjetla
Franjo glasno poruuje: Ako eli
promijeniti svijet, mijenjaj sebe. Ako
eli pokoriti i osvojiti druge, pokori
u sebi ponos i grijeh. Ako eli druge
zaogrnuti platem pravednosti, skini
svoj plat interesa. Kako bi ovom
izopaenom svjetskom poretku,
kako bi Crkvi dobro dolo kad bi sv.
Franjo bio istinski ivljen, a ne samo
spominjan kao u ovom mom tekstu!
Ponimo iz poetka brao jer jo
nita nismo uinili, poruuje velikan
koji je do kraja shvatio kako mu
uvijek moe dati vie Gospodar (Bog)
nego sluga. A kome mi sluimo?
Dragi Boe,
uzmi moje padove i rtvice,
moje probleme i brige,
koliko god male i neznaajne bile,
kao dar tim ljudima
koji nemaju snage nasmijati se.
Dajem to svoje ivotne krieve
kao rtvicu za one ljude
koji trpe vie od mene.
Sam ne mogu stvoriti mir
i spasiti sve te ljude.
Ti to moe.
Zato Ti u svojoj nemoi
darujem tu brau i sestre
kako bi im Ti u svojoj svemoi
dao ono to je Tvoje obeanje.
Boe hvala Ti to me uje
premda zna
da esto sumnjam je li me uope uje.
Hvala ti to prima moje rtvice,
premda mi se ine nedovoljne i malene.
U Tvojim rukama sve dobije sjaj.
Arhiv ICMM
Benton Spruance- St. Francis
Doe mi u svijest
kako slabo zahvaljujem
to ivim ivot u miru.
Iz ivota Crkve
Skup o budunosti krana na
Bliskom istoku
U Amanu, u Jordanu 6. rujna zapoinje XI. opa skuptina Vijea crkvi
Bliskoga istoka, na kojoj sudjeluju
elnici i predstavnici svih crkava
nazonih u tom dijelu svijeta. Na susretu, koji ugouje grki pravoslavni
Patrijarhat u Jeruzalemu, sudjelovali
su, meu inima, i grko pravoslavni
patrijarh iz Antiohije Yohanna X.,
kaldejski patrijarh Louis Raphael I.
Sako, umirovljeni latinski jeruzalemski patrijarh Fouad Twal, sirijski
katoliki patrijarh Ignace Youssif III.,
grko-melkitski patrijarh Gregoire
III. i koptski pravoslavni patrijarh
Tawadros II.
Susreti i razgovori crkvenih elnika i predstavnika vjerskih zajednica
bili su usredotoeni na ivotne uvjete
bliskoistonih krana u ovom vrlo
tekom povijesnom trenutku, a
raspravljalo se i o potrebi promicanja
dijaloga i suivota s veinskim muslimanskim zajednicama te o pomoi
izbjeglicama i rtvama rata, koju
pruaju crkvene zajednice. Osim toga,
elnici su raspravljali o moguim inicijativama za poticanje meunarodne
zajednice te svjetskih i pokrajinskih
sila da se zauzmu za brzo okonanje
oruanih sukoba u Siriji i Iraku.
24. meunarodni mariolokomarijanski kongres u Fatimi
Dogaaj Fatima sto godina poslije.
Povijest, poruka i aktualnost tema je
24. meunarodnoga marioloko-marijanskoga kongresa, koji je zapoeo
u utorak 6. rujna u Fatimi. Kongres,
koji organizira Meunarodna papinska marijanska akademija (PAMI) i
Marijansko svetite u Fatimi, otvoren
je u bazilici u Fatimi, a pozdravne
govore uputili su posebni papinski
izaslanik kardinal Jose Saraiva Martins, biskup biskupije Leiria-Fatima
Antonio Marto, rektor Svetita Carlos
Cabecinhas te predsjednik PAMI-ja
Vicenzo Battaglia.
Na kongresu je sudjelovalo oko pet
stotina strunjaka iz raznih podruja, koji interdisciplinarno nastoje
rasvijetliti vanost i poruku Fatime za
dananji svijet i dananjega vjernika. Meu prijavljenim mariolokim
drutvima i marijanskim pokretima
iz Europe, Sjeverne i June Amerike,
Afrike i Azije, na kongresu su sudjelovali i lanovi Hrvatskoga mariolokoga instituta Katolikoga bogoslovnog
fakulteta Sveuilita u Zagrebu.
Iz ivota Crkve
Nacionalni dan molitve protiv rasnih napetosti
Ameriki biskupi pokrenuli su nacionalni dan molitve
protiv rasnih napetosti koji je odran 9. rujna. Incijativa
je dola nakon vie incidenata tijekom ljeta u kojima su
neki pripadnici Afroamerike zajednice ranjeni ili ubijeni
od strane policije. Poetkom srpnja ovi incidenti izazvali
su nasilne odmazde. Ameriki biskupi nastoje ohrabriti
meurasni dijalog, ali takoer i pozabaviti se pitanjem
prodaje oruja te potaknuti zapoljavanje najsiromanijih
slojeva stanovnitva. Datum 9. rujna izabran je zato to
se podudara s liturgijskim slavljem svetog Petra Clavera, isusovca koji je evangelizirao Afroamerikance u 17.
stoljeu i hrabro stao u njihovu obranu protiv tiranije
trgovaca robljem. Ameriki biskupi osnovali su radnu skupinu sveenika i strunjaka laika, ija je zadaa
promicati meurasno pomirenje i pomagati biskupima u
kriznim stanjima. U SAD-u meurasno nasilje predstavlja
velik problem, a u 25% sluajeva rtve su osobe afroamerikog porijekla.
u asistenciji sluili nai bogoslovi, uz

ravnanje ceremonijera fra Antonia
akote.
Meureligijski susret za mir u Asizu

Nakon to su 20. rujna predstavnici
pojedinih crkava, kranskih zajednica i svjetskih religija molili za mir
u duhu svoje denominacije, na trgu
ispred donje bazilike u Asizu odrana
je zavrna sveanost Meureligijskog
susreta za mir. U zavrnom je govoru
papa Franjo izrekao zahvalu za odaziv
na ovaj skup carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I.,
predstavnicima kranskih zajednica
i religija. Posebno je pak zahvalio
organizatorima zajednici sv. Egidija, biskupiji u Asizu i franjevakim
obiteljima na pripremi toga dana
XIV. skuptina Meunarodne mjeovite komisije za teoloki molitve.
Nastavljamo put zapoet prije 30
dijalog izmeu Katolike Crkve i pravoslavnih crkava
godina u Asizu, gradu ivog sjeanja
U talijanskom gradu Chietiju je od 15. do 22. rujna
na sv. Franju, Bojeg ovjeka i ovjeodrana 14. plenarna skuptina Meunarodne mjeovite
komisije za teoloki dijalog izmeu Katolike Crkve i pra- ka mira. Neumorno ponavljajmo da
Boje ime nikada ne moe opravdati
voslavnih Crkava. Komisija je ustanovljena 1979. godine
nasilje. Samo je mir svet, a ne rat.
od strane pape Ivana Pavla II. i ekumenskog patrijarha
Doli smo u Asiz kao hodoasnici
Dimitrija I. Od 1980. komisija je odrala 13 plenarnih
u potrazi za mirom. Nosimo u sebi
skuptina i objavila pet dokumenata, izvijestio je Radio
oekivanja i brige mnogih naroda i
Vatikan. Ovogodinjom je skuptinom s katolike strane
osoba. edni smo mira, eljni svjepredsjedavao kardinal Kurt Koch, predsjednik Papinskog
vijea za promicanje jedinstva krana, a s pravoslavne
doiti mir, potrebni molitve za mir,
strane nadbiskup Job Getcha, predstavnik Carigradskoga
jer mir je Boji dar, a na nama je da
ekumenskog patrijarhata pri Ekumenskom vijeu crkava. svakoga dana zazivamo, prihvaamo
i gradimo mir, s njegovom pomoi.
Danas smo molili za sveti dar mira.
Mi, zajedno i u miru na ovom mjestu, vjerujemo i nadamo se bratskom
svijetu. elimo da se svugdje mukarci i ene razliitih religija slono
ujedine, posebno tamo gdje vladaju
sukobi. Naa je budunost zajedniki
ivot. Zato smo pozvani osloboditi se
tekih bremena nepovjerenja, fundamentalizama i mrnje. Neka vjernici
budu graditelji mira, zazivanjem
Boga i djelovanjem za ovjeka! A mi,
kao vjerski voe, moramo biti vrsti
Polaganje sveanih zavjeta u Mostaru
mostovi dijaloga, kreativni posrednici
U nedjelju 18. rujna 2016. godine petorica bogoslova: fra
mira. Obraamo se i onima koji imaJure Barii (r. 1979.) iz upe sv. Ante, uica; fra Dragan
Boli (r. 1989.) iz upe sv. Ivana Krstitelja, Konjic (nastaju najveu odgovornost u sluenju
narodima, voama naroda, neka se
njen u upi sv. Jakova ap., Meugorje); fra Jozo Hrka (r.
ne umore u traenju i promicanju
1992.) iz upe Uznesenja BDM, iroki Brijeg; fra Robert
Kavelj (r. 1990.) iz upe bl. Alojzija Stepinca, Chicago; fra puteva mira, gledajui onkraj pojeRobert Pejii (r. 1992.) iz upe sv. Petra i Pavla, Modinih privremenih interesa, neka ne
ostanu gluhi na Boji apel savjestima,
star, poloili su sveane (doivotne) zavjete u Mostaru.
na krik mira siromanih i na dobra
Sveano misno slavlje predvodio je provincijal herceoekivanja mladih generacija, rekao
govakih franjevaca fra Miljenko teko u koncelebraciji
je papa Franjo te ponovno podsjetio
s mostarskim upnikom fra Boem Miliem, metrom
na rijei koje je izgovorio prije tridehercegovakih bogoslova fra Ivanom Landekom ml., uz
jo tridesetak brae i brojnim pukom u mostarskoj crkvi. set godina sveti Ivan Pavao II. Mir je
Misno slavlje uzveliali su svojim pjevanjem nai bogos- gradilite otvoreno svima, ne samo
lovi i novaci uz ravnanje fra Stanka Mabia. U liturgiji su strunjacima, mudrima i stratezima.
Mir je odgovornost sviju, pozvao je Papa.

Crkva uputila 358 milijuna eura pomoi ugroenima u Siriji i Iraku
Katolika Crkva uputila je u razdoblju od
2015. do lipnja 2016. vie od 358 milijuna
eura pomoi ugroenima u Siriji i Iraku,
objavilo je Papinsko vijee Cor Unum koje
koordinira crkveno slanje pomoi u taj dio
svijeta, objavio je Radio Vatikan.
Od poetka sukoba u Siriji ubijeno je vie
od 300 tisua ljudi, a vie od milijun ih je
ranjeno, podsjetilo je Vijee. Pomo koju je u
navedenom razdoblju uputila Katolika Crkva
stigla je do vie od devet milijuna ljudi u ratom zahvaenim podrujima. Prema podacima
Papinskog vijea, u potrebi je jo vie od 13
milijuna ljudi u Siriji i vie od 10 milijuna
u Iraku. U susjednim zemljama Turskoj,
Libanonu i Jordanu, nalazi se oko 4,8 milijuna
sirijskih izbjeglica.
Papa Franjo posjetio Gruziju

30. rujna oko 15 sati po lokalnom vremenu
Papa Franjo je doputovao u Tbilisi, glavni grad
Gruzije, prvo odredite svoga 16. meunarodnog apostolskog putovanja koje ima snano
ekumensko i meureligijsko znaenje. Geslo
Papina pohoda Mir vama preuzeto je iz
Ivanova evanelja.. U zranoj luci u Tbilisiju
Svetog Oca doekali su gruzijski predsjednik
Giorgi Margvelavili i stari patrijarh cijele Gruzije Ilija II., s kojim se Papa srdano
zagrlio, te predstavnici graanskih i vjerskih
vlasti. Papa se najprije u Predsjednikoj palai
susreo s gruzijskim predsjednikom. Slijedio
je zatim susret s katholikosom Ilijom II. te s
asirsko-kaldejskom zajednicom u kaldejskoj
katolikoj crkvi Sv. imuna.
Idueg dana na stadionu Meskhi u Tbilisiju
Papa je slavio misu na kojoj se okupilo oko
6500 vjernika. Na kraju mise Papa se zahvalio
predsjedniku Gruzije i ostalim predstavnicima vlasti, dragim prijateljima iz Armenske
apostolske Crkve kao i predstavnicima ostalih
kranskih zajednica, te je na poseban nain
zahvalio prisutnim vjernicima Gruzijske
pravoslavne Crkve. Zamolio je prisutne da
se mole za njega te im je poruio kako e on
moliti za njih.
Blaena Majka Terezija

proglaena svetom
Beatam Teresiam de Calcutta Sanctam esse decernimus et
definimus ac Sanctorum Catalogo adscribimus... (Proglaavamo
i odreujemo da je blaena Terezija iz Kalkute svetica, upisujemo
je u popis svetaca). Ovom je sveanom formulom pred nepreglednim mnotvom ljudi iz cijeloga svijeta, poglavito Albanije
i Indije, velikodunu iriteljicu Bojeg milosra papa Franjo
proglasio svetom.
U obredu kanonizacije koju je predvodio papa Franjo koncelebriralo je 70 kardinala, 400 biskupa i vie od 1 700 sveenika.
U prvi red pokraj oltara Papa je dao smjestiti 1500 siromaha, za koje je nova svetica
brinula s velikom ljubavlju.
Terezija iz Kalkute bila je majka siromaha, uvijek raspoloiva za sve kroz prihvaanje
i obranu ljudskog ivota, neroenog i naputenog i odbaenog, rekao je papa Franjo
proglaavajui svetom onu koja je dala svoj ivot svima posljednjima kojih je u naem
svijetu sve vie i vie.
Zauzimala se za obranu ivota neprestano proglaavajui da onaj koji jo nije roen
je najslabiji, najmanji i najsiromaniji. Priginjala se nad nemone osobe, ostavljene da
umru kraj ceste, prepoznajui dostojanstvo koje im je Bog dao. Dala je da njihov glas
uju monici ovoga svijeta, da prepoznaju svoje krivnje zbog zloina siromatva koje su
oni sami stvorili. Milosre je za nju bila sol koja je davala okus svakom njezinu djelu
i svjetlo koje razgoni tamu onih koji vie nisu imali ni suze za plakati, da oplau svoje
siromatvo i patnju, istaknuo je Papa u homiliji.
Misija Majke Terezije proimala je periferije gradova i egzistencijalne periferije i
danas nastavlja biti rjeito svjedoanstvo Boje blizine najsiromanijima od siromanih.
Neka nam ta neumorna radnica milosra pomogne sve vie razumjeti da je jedini na
kriterij djelovanja besplatna ljubav, liena svake ideologije i svake veze i izlivena prema
svima, bez obzira na jezik, kulturu, rasu ili vjeru, istaknuo je Sveti Otac.
Citirajui svetiine rijei: Moda ne govorim njihov jezik, ali se mogu smijeiti, Papa
je od svih zatraio da nose u srcu osmijeh kako bi ga darivali onima koje susreemo u
naem ivotu, a posebno onima koji pate, jer tako otvaramo horizonte radosti i nade
tolikim ljudima koji su bez nade i koji trebaju razumijevanje i njenost.
Na dan posveen svetici milosra Papa je pozvao vjernike da pretoe u konkretno ono to molimo u molitvi i ispovijedamo u vjeri. Ne postoji alternativa ljubavi,
istaknuo je, oni koji se stavljaju u slubu brae, ak iako to i ne znaju, oni su koji Boga
ljube. Tko slui posljednjima i potrebitima iz ljubavi prema Isusu, ne oekuje ni zahvalu ni nagradu, ve je se odrie jer je otkrio pravu ljubav. Kao to je Gospodin meni
izaao ususret i prignuo se nada mnom u asu potrebe, tako i ja idem ususret Njemu i
priginjem se nad one koji su izgubili vjeru ili ive kao da Bog ne postoji, nad mlade bez
vrijednosti i ideala, nad obitelji u krizi, nad bolesne i zatvorenike, izbjeglice i migrante,
nad slabe i nemone u tijelu i duhu, nad djecu preputenu sebi samoj, kao i nad naputene starije osobe, rekao je Papa poruivi na kraju da gdje god postoji pruena ruka
koja trai pomo da ponovno ustane, tamo mora biti naa prisutnost i prisutnost Crkve
koja podupire i daruje nadu, inei to sa ivim sjeanjem na Gospodinovu pruenu
ruku nada mnom kada sam bio na tlu.
Na kraju mise Papa je s okupljenim vjernicima izmolio Aneo Gospodnji. U svom
obraanju uz Angelus Papa je pozdravio i zahvalio svima koji su sudjelovali na slavlju
kanonizacije, prije svih misionarima i misionarkama ljubavi, koji su duhovna obitelj
Majke Tereze. Neka vaa sveta utemeljiteljica trajno bdije nad vaim putem i izmoli vam da budete vjerni Bogu, Crkvi i siromanima, poruio im je Papa. Obratio se i
volonterima i svima koji ine djela milosra te ih je povjerio zatiti Majke Tereze da ih
naui svakodnevno kontemplirati i klanjati se raspetom Isusu kako biste ga prepoznali
i sluili mu u brai u potrebi.
Godina milosra
Godina milosra
fra Marinko akota
Bog nije poslao svojega Sina na svijet da

trai grjenike zbog toga to su grjeni pa da
prstom upre u njih i kae: Ti si grjenik! Bog
pogledom prodire u dubinu u ovjekovo
srce. Najjasnije se to oitovalo u Isusovu
gledanju na kriu: Oe, oprosti im jer ne
znaju to ine. Isus vidi in (grijeh), ali ne
samo in nego i njegovu pozadinu razloge
i uzroke toga ina. Vidi optereenje u
ovjekovoj dui.
Je li Bog milosrdan ili je strogi sudac koji

gleda svaki ovjekov krivi potez kako bi ga
ukorio ili osudio? Kanjava li Bog ovjeka
kada pogrijei ili mu prata? Takva pitanja
muila su ovjeka oduvijek. Nalazimo ih i
u Bibliji: ...razmiljam nou u srcu, mislim, i
duh moj ispituje: Hoe li Gospodin odbaciti
zauvijek i hoe li ikad jo biti milostiv? Je li
njegova dobrota minula zauvijek, njegovo
obeanje propalo za sva pokoljenja? Zar
Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan
zatvorio smilovanje svoje? (Ps 77,7-10)
Bog nije strogi sudac koji

gleda samo gdje e i kad
e ovjek pogrijeiti da ga
kazni. Bog je ljubav koja
trai zalutala ovjeka i eli
mu pomoi da se vrati i da
se podigne na novi ivot.
Bog se ne raduje smrti
grjenika nego eli da se
obrati i ivi (usp. Ez 18,23;
33,11).
Snimio Fernando Prez
Ve u Starom zavjetu nailazimo na pozitivne odgovore: Milostiv je Jahve i

milosrdan, spor na srdbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima
svojim. (Ps 145,8-9) U Novom zavjetu taj odgovor je jo
jasniji: Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu,
nego da se svijet spasi po njemu. (Iv 3,17)
Iako je odgovor jasan, pitanja ipak nisu prestala. tovie, u ljudima se javljao otpor prema milosru. Isusovi
sluatelji ne shvaaju i ne prihvaaju njegov govor o
milosrdnom Bogu. Kritiziraju ga to prata grjenicima i
to se drui s njima. Otvoreno ga napadaju to je svratio
u Zakeja ili kad je blagovao u Mateja carinika.
I kroz cijelu povijest kranstva moemo pratiti otpor
prema milosru. U novije vrijeme u Rusiji su za vrijeme
komunizma rije milosre (miloserdie) izbacili iz rjenika, a ulicu koja se zvala Ulica milosra preimenovali su u
Ulicu tekstilnih radnika.
Neshvaanje Bojeg milosra nije nestalo ni danas.
Koliko smo se puta u razliitim ivotnim situacijama
upitali: Kako Bog moe biti dobar prema grjenicima i
nepravednicima, kako moe pratati i ljubiti ak i one
koji ne ljube niti prataju, i jo uz to zlo ine? Zar nam se
u takvim situacijama ne pojavljuje opravdana elja da se
grjenici kazne i unite, a pravednici nagrade i priznaju!?
(fra Slavko Barbari)
Razni su razlozi zbog kojih ljudi ne prihvaaju Boje
milosre. Prema nekima milosre se protivi pravednosti.
tovie, nije pravedno grjeniku oprostiti grijeh. Kako se
moe oprostiti osobi koja je uinila zlo, napravila prekraj
Zakona? Zar nije nepravda pratati nepravdu? Zar se time
ne ini nova nepravda? Neprihvaanje milosra drugi
argumentiraju time to biti milosrdan oznauje slabost i
govori o slabiu. U toj skupini razlikuju se oni prema kojima je milosre govor o Bogu kao slabiu. To je dragi Bog
koji gleda kroz prste naoj zloi, koji olako prelazi preko
naih grijeha. Pred takvim Bogom moe se raditi sve
to se hoe, moe se nastaviti grijeiti jer e On ionako
oprostiti sve grijehe. Postoje i oni prema kojima je milosre znak ovjekove slabosti, to neki nikako ne mogu
prihvatiti jer sebe smatraju jakima i perfektnima. Prema
treima milosre je poputanje pred zlom. Nepravdi bi se
trebalo oduprijeti, a ne je odobravati, jer se na taj nain
odobrava irenje zla.
to je Boje milosre i kako ga ispravno

shvatiti?
U jednoj od zanimljivih i pounih anegdota iz
svoje knjige Boje je ime Milosre papa Franjo
govori o baki koja se ispovjedila pred njim u
vrijeme kad je bio pomoni biskup Buenos Airesa. Na njegovu primjedbu da Gospodin moda
ne oprata grijehe, baka je s mjesta odgovorila: Gospodin sve oprata. Biskup Bergoglio
nastavio je s pitanjima: Kako vi to znate?, a
baka je na to odgovorila: Kada Gospodin ne bi
sve oprostio, svijet ne bi postojao. Ostao sam
zadivljen, nastavlja papa Franjo nad tim rijeima jedne jednostavne starice: bez milosra, bez
Bojega pratanja, svijet ne bi postojao, ne bi
mogao postojati.
Istina, da Bog nije milosrdan, da ne prata ovjeku, ni svijet ni ovjeanstvo ne bi
postojali. No, zato je Bog milosrdan? Zato ne
kanjava ovjeka koji pogrijei?
Odgovor na postavljena pitanja trai razmatranje ne samo ovjeka i njegova grijeha, ne samo
Zakona nego zahtijeva dublje poniranje u Boje
bie. Nuno je postaviti pitanja: Kakav je Bog u
sebi, to je Boja volja i kakvo je Boje srce?
to je
Boje milosre?
Uemo li imalo dublje u biblijske tekstove

posebno u evanelja otkrivamo da je Boja
volja ovjekovo dobro. Bog eli da ovjeku bude
dobro. Rijeima Mir vam ostavljam. Mir vam
svoj dajem Isus oituje Boju volju svojim uenicima. Boja volja je da ovjek ivi u miru. No
ne samo to nego Boja volja je da ovjek koji
je izgubio mir, taj mir ponovno stekne. Doao
sam da ivot imaju, poruuje Isus ljudima. Bog
eli ivot, stvara ivot, ali eli i da se iscijeli
ivot koji je ranjen i slomljen. Boja volja je
da ovjek ivi kao slobodno bie, ali budui
da ljudi upadnu u razna ropstva, Boja volja je
osloboditi ovjeka i spasiti ga.
Bog nije strogi sudac koji gleda samo gdje e
i kad e ovjek pogrijeiti da ga kazni. Bog je
ljubav koja trai zalutala ovjeka i eli mu pomoi da se vrati i da se podigne na novi ivot.
Bog se ne raduje smrti grjenika nego eli da
se obrati i ivi (usp. Ez 18,23; 33,11). Bog nije

Bog mrtvih nego Bog ivih (usp. Mk 12,27).
Bog je prijatelj ivota. Bog eli i voli ivot. Zato
ovjeku koji je pogrijeio daje novu priliku da
se obrati i da oivi.
Bog je milosrdan jer je njegova ljubav kao
sunce koje sja i dobrima i zlima. Njegovo srce je
iroko da primi svakoga. Ne iskljuuje nikoga.
Trai ranjena, bolesna, zarobljena. Naputa 99
ovaca samo da spasi onu jednu. Stalo mu je
i do starijeg i do mlaeg sina. eli da obojica
budu s njim na gozbi.
Boje gledanje ne ostaje na povrini. Bog
nije poslao svojega Sina na svijet da trai grjenike zbog toga to su grjeni pa da
prstom upre u njih i kae: Ti si grjenik! Bog
pogledom prodire u dubinu u ovjekovo
srce. Najjasnije se to oitovalo u Isusovu gledanju na kriu: Oe, oprosti im jer ne znaju
to ine. Isus vidi in (grijeh), ali ne samo in
nego i njegovu pozadinu razloge i uzroke
toga ina. Vidi optereenje u ovjekovoj dui.
Bog ne ostaje samo kod gledanja nego
nalazi argumente da pomogne ovjeku koji je
pao u grijeh, da spasi utopljenika, da pronae izgubljena: Nisam doao zbog pravednih
nego zbog grjenih. Budui da je Boja volja
da pomogne bolesnu ovjeku, da mu vrati
zdravlje, za to pronalazi i argumente: Ne treba
zdravima lijenik nego bolesnima.
Bog ima mnogo razloga da ovjeku ne
pomogne, da ga kazni, osudi, da okrene glavu
od njega. Bog ima mnogo argumenata koji nimalo ne idu u prilog ovjeku, ali ti argumenti
gube bitku pred argumentima njegove ljubavi.
Mnogo je razloga za osuditi ovjeka, ali Boja
ljubav je jaa od svih protivnih argumenata.
Bog uvijek trai i nalazi ulaz i pukotinu do
ovjeka jer mu je elja da mu pomogne.
ovjeku se grjeniku svratio! (Lk 19,7).
To je bio argument nekih ljudi protiv Isusa
kad je svratio u Zakeja. No Isusov argument
zato je svratio u Zakeja bio je: ... jer i on je
sin Abrahamov! (Lk 19,9) Ljudi nalaze jedan
argument da osude Zakeja (jer je grjenik), a
Isus nalazi jedan argument da ga spasi (jer je
Abrahamov sin).
Slino je bilo kad su htjeli enu kamenovati. Razlog za kamenovanje farizejima je bio
enin grijeh zatekli su je u preljubu. Jedan
razlog, i dovoljan, da je okrutno ubiju. Isusu
je, naprotiv, jedan razlog bio dovoljan da je ne
kamenuju: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi
baci kamen na nju. Isus nije rekao da ena
nije grijeila. Jasno mu je da je grijeila, ali nije
samo ona poinila grijeh (i mukarac je sudjelovao u tome), a i svi koji su podigli kamen bili
su grjenici. To je dovoljan argument Bojoj
pravednosti i ljubavi da reagira i spasi enu.
S pravom je papa Franjo svojoj knjizi dao
naslov Boje je ime Milosre. Jer upravo je Boje
milosre vrata kroz koja ulazei, moemo
naslutiti Boju bit tko je Bog i kakav je Bog.
Laci i njihovo poslanje
mate krajina
Hrvatske katolike obitelji dobrim dijelom povezao

je internet i facebook te
jo neke druge virtualne
inaice neka izvoli tko
to cijeni i voli. Sve tamo
vrvi od silnih ideja, molitvenih poziva i prijedloga.
Lamentiraju laici i klerici, pa usput
poalju produhovljen tzv. status ba
sam pojeo dobru janjetinu ili kupio
mi dragi novi parfem, pa onda opet
red molitve ili poziva na dramatine
molitvene akcije. I to najee protiv
nekoga ili neega Ne bunim se,
jer bolje ita nego nita neka se
Bog moli i spominje! Ipak, uini se
katkad da je tu vie pljeve nego ita.
Olako se lupa po tipkovnicama kao
Laci i njihovo poslanje

kom medijskom prostoru potivati
i provoditi.
U tom kontekstu valja nam se
upitati osobno i obiteljski jesmo
li togod prebrzo zaboravili i to je
s golemim duhovnim nasljeem,
naim drevnim obeanjima iz dana
posta i molitve: iz Nina, Solina,
Marije Bistrice, irokog Brijega,
Kondila, Hrasna i nebrojnih drugih
velebnih slavlja koja smo doivjeli zadnjih desetljea 20. stoljea?
Zato, mi batinici toga par exellence
duhovnog pologa, eksperimentiramo i otkrivamo toplu vodu, pa
i ovih naih domicilnih duhovnih
inovatora, kad je tada npr. u samo
jednoj reenici saet program za sav
ivot: Hrvatska katolika obitelj dnevno
potvrditi i ustrajati barem u obiteljskoj molitvi, npr. krunice, a posebno

svakodnevnim ispitom vlastite
savjesti i spremnou na promjenu
svog, najvlastitijeg ivota? Zato
polijeete kao kokoi, kad se moete
vinuti poput orla, davno je katolicima
poruio veliki Josemari Escriv de
Balaguer. Spas je u istini, kae se
i u (naalost!) ve pomalo zaboravljenom dokumentu Dominus Jesus
(22), koji je posebno skladao tada
kardinal Ratzinger.
Istina je rijeka duboka koja
trai poniznost, svakodnevni ispit
savjesti i konkretnost sa to manje
duhovnih eskapada, npr. ono udari
kozarako kolo na duhovnoj obnovi
ili mladoj misi. Istinu o vjeri i o
pomogne da autentino progovore

i taj njihov glas podri. Svjedoci
smo zadnjih desetljea da molitva
krunice snano okuplja i ujedinjuje
u dobru i Meugorje je tu dalo i
daje velik doprinos! Tako se stvari mijenjaju na bolje: povjerenje
potvreno ivotom dat e svoj obol
izlasku iz tuge i depresije. Pa dosta
je bilo ubijanja mozga, pa i zanemarivanja temeljnih vjerskih prava na
naim prostorima neka se i Bogu
povjeruje!
Nuan nam je sada na ulasku u
novo stoljee vjere program slian
onom legendarnom Trinaest stoljea
kranstva u Hrvata, koji se odvijao
od 1975. do 1984. Moda bi neki novi
program trebao krenuti npr. od pra-
nas je pouio kako sve to ima svoj

smisao, pa, unato opasnostima koje
su velike i pogibeljne, valja vjernicima ovu grozu iskoristiti kao milost i
ansu za novi poetak jae i angairanije vjere. tovie, bogatstvo due
i darovane ljubavi ne smije uvenuti
u naoj neodlunosti i lijenosti, nego
postati zanos i vatra na kojoj e se
mnogi ogrijati. Na taj nain moemo
i moramo mijenjati famozni svijet.
Za poetak valja poeti od sebe, svoje
obitelji i upne zajednice, te nadoknaivati ono za to smatramo da
nedostaje.
Nadam se da e dananji krani
razmisliti o ovim poticajima i da ne
e ekati da Europska unija ili Vijee
Federacije rijei i ove probleme.
Svijet, takav kakav jest, upravo nam mora

biti poticaj da se osobno urno obratimo te
uz duboku poniznost donosimo autentinu
Kristovu ljubav i ivot svome okruenju.
injenice nisu blistave: hrvatski i svi drugi
krani su ovog povijesnog asa vrsto
prikovani za tvrdu zemlju i ini se, sami su u
svom zemaljskom Getsemaniju.
KAKO U ETRNAESTO
STOLJEE VJERE?
da e kompjutorski program nastaviti
dalje bez nas moliti. Izgleda da
su mnogi zaboravili ili nikad nisu
uli za onu narodnu: Vuk mesa po
poruci ne jede! Stoga da se izbjegne
molitvena inflacija, valja nam podvui
crtu i poteno izabrati, u skrovitosti
vlastita srca, temeljne principe koje
emo u ivotu osobito na katoli40 Glasnik mira | Meugorje
moli i nedjeljom ide na svetu misu!?

Zato se oduevljavamo sumnjivim
duhovnim fatamorganama razliitih
teolokih smutljivaca irom svijeta
i zapliemo u povrne internetske
kuine kad nam je sve bitno ve
reeno i nacrtano? Zato apuemo
u virtualni lonac kad nam je zadaa
vikati sa krovova, zapravo ivotom
sebi, sreom, jo uvijek trai veina

naih vjernika i obitelji. ude za
jasnim smjerokazima i programima.
Valja znati i da veina tzv. laika ivi
u veoj materijalnoj bijedi negoli
se misli, ali i da je veina unato
svome konstruktivnom djelovanju
marginalizirana u crkvenom ivotu.
Stoga, pohvalno je kad im Crkva
stare crkve sv. Spasa uz vrelo Cetine...

a kod nas u Hercegovini sa zadnje
katolike uke koju jo uva don
Ante Luburi u Istonoj Hercegovini,
ali o tom po tom. Moda e injenica
da smo uli u novo stoljee vjernosti
Bogu pomoi da krenemo s jasno definiranim prioritetima i uz geslo koje
izree Marija u Kani Galilejskoj: to
god vam rekne, uinite! (Iv 2,5)
U tom kontekstu poticajno zvue
rijei velikog sv. Tome Akvinskog
kada oinski savjetuje: Bonum est
difusivum sui dobro tei dijeliti se!
to je dobro vie zajedniko, toliko je
vie i vlastito: moje tvoje nae.
To je unutranja zakonitost opstanka
u dobru, u istini i ljubavi. Ako ovjek
zna tu zakonitost prihvatiti i slijediti,
njegov opstanak uistinu postaje
nesebini dar.
Svijet, takav kakav jest, upravo
nam mora biti poticaj da se osobno
urno obratimo te uz duboku poniznost donosimo autentinu Kristovu
ljubav i ivot svome okruenju.
injenice nisu blistave: hrvatski i
svi drugi krani su ovog povijesnog asa vrsto prikovani za tvrdu
zemlju i ini se, sami su u svom
zemaljskom Getsemaniju. Ipak, Krist
Nae vrijeme, vrijeme darovano

ovoj generaciji istie, i moramo ga
pametno iskoristiti. Budimo poteni
i priznajmo: samo osobnim zalaganjem moemo promijeniti svoju
duhovnu, kulturnu, pa i politiku
stvarnost. Krani su u stalnoj borbi
za bolji svijet od samih poetaka.
Ako dobro milou batinimo, onda
ga moramo umnaati i dijeliti. Hrvatski katolici, naa asna povijest
to potvruje uzmimo za primjer
samo fra Didaka Buntia uvijek su
to znali i inili. Takvu praksu valja
nastaviti i iste imperative svojoj
djeci ostaviti. To smo duni naem
Kristu i njegovoj Svetoj Majci! I
pustimo apstrakciju: uhvatimo se
vlastita obiteljskog stola, svoga sela
i zaselka, i za poetak tamo budimo
apostoli ma koliko bili prisutni na
tzv. virtuali. Za svakog normalnog
to mora biti pitanje vjernike asti!
I nama laicima ispod kora koji
se nemamo kome aliti i davati ostavke, postavljati feudalne
prohtjeve, ostaje boriti se sa svojim
slabostima, pomesti kao metlom u dui to se pomesti dade
i navijetati radost u odgovornoj
jednostavnosti i miru.
REKLAMA
Klanjam ti se, Gospodine!
To bi mogao biti zajedniki nazivnik svih
tekstova koji se nalaze u ovoj knjiici,
a nastali su prigodom klanjanja pred
Presvetim, aenja kria Gospodinova
i kao molitve za ozdravljenje. Plod
su vjernikog uma i srca, potaknuti
Gospinom pojavom i njezinim porukama.
Tekstovi potjeu od razliitih franjevaca
koji su djelovali ili jo djeluju u Meugorju
i odaju osobnost svakoga od njih. No
svima je zajedniko to to su to doista
duboko proivljeni molitveni tekstovi.
Jednostavni su i u toj jednostavnosti
jezgroviti. Klanjatelju ele pribliiti
otajstvo i pozvati ga na njegovo aenje.
Moe se samo poeljeti da ova knjiica
postane nezaobilazno tivo svakog
meugorskog hodoasnika.
Kranska obitelj pred suvremenim izazovima
Kranska obitelj pred suvremenim izazovima
Ne znam tono kad sam poela redovito moliti krunicu. U svakom sluaju ne dovoljno
rano. Nisam je uvijek razumjela, nije
mi uvijek dobro ni sjedala, znala sam
se s njome i dobro pomuiti. Misli,
moje uvijek prebrze i neukrotive
misli, bjeale bi s razmatranja i s
mukom bih ih vraala gdje bi trebale
biti. No svakodnevnica, taj vjeni
neprijatelj molitvene meditacije, ne
bi mi nimalo olakavala posao.
Dugo i predugo krunica i ja susretale smo se samo uoi svete mise,
i dugo i predugo sam je molila kao
nizanje Zdravomarija, dok ne doe
do broja deset i to je to. I kad se
srce zaeljelo moliti je na drugaiji
nain, trebalo je prvo nauiti kako je
samostalno moliti smijeno mi je
danas i pomisliti kako mi se inila
kompliciranom.
Prva stvar koju sam tada otkrila bila je da krunica i nije toliko
zahtjevna koliko mi se isprva inilo.
U danu koji ima dvadeset i etiri sata
ne pronai dvadeset minuta za izmoliti krunicu, ustvari govori dovoljno
o nama. Ako vrsto odluimo, nai
emo vremena za ono to elimo. Tu
mi je um i srce otvorila jedna reenica fra Slavka Barbaria, kojem se u
svom srcu i molitvama obraam kao
svetom, onako jednostavna i snana
istovremeno, i blaga i otra odjednom, a govorila je upravo o naoj
odluci da ne elimo nai vrijeme za
Boga i za molitvu, i da to zapravo svi
moemo i trebamo. No mi svejedno
i dalje ne elimo. Najvee su istine
uvijek tako jednostavne, nisu li?
Sljedea stvar koja mi je bila
fascinantna i zapanjujua jest da je
moljenje krunice kao pijenje ive vode
koja nikako da utai e kao da je
gasi dok je moli, a kad zavri, eljan
si jo. Nisi sretan to si zavrio, to
si odradio, jednostavno eli jo. Pa
sam se malo pomalo odluivala na jo
pokoje otajstvo, dok jednog posebno
plodonosna ljeta nisam poela moliti
Nikolina Naki
Ne znam tono
kad sam poela
redovito moliti
krunicu. U
svakom sluaju
ne dovoljno
rano. Nisam
je uvijek
razumjela, nije
mi uvijek dobro
ni sjedala, znala
sam se s njome i
dobro pomuiti.
Misli, moje
uvijek prebrze
i neukrotive
misli, bjeale bi
s razmatranja
i s mukom bih ih
vraala gdje bi
trebale biti, no
svakodnevnica,
taj vjeni
neprijatelj
molitvene
meditacije, ne
bi mi nimalo
olakavala
posao.
sva otajstva. Iako imam nakane koje

su moje vlastite i vjene, i molit u ih
uvijek dok me bude ili dok Gospodin
ne procijeni da je doao trenutak za
uslianje, tog ljeta sam imala jednu
posebnu nakanu, za jedno obraenje,
i nekako sam u srcu osjetila da se za
nju pribliilo vrijeme.
Da se razumijemo, ja nisam mistik.
Racionalan sam i analitian tip koji
nastoji sve objasniti, analizirati,
treberski i pomalo nadobudno iz
prve klupe nauiti i prouiti, obrnuti
sa svih strana dok se ne uvjerim da
je zaista tako Za moj duhovni ivot
moda bi zbilja bilo bolje da manje
mislim, a vie se preputam. Ni tada
nisam zaula nikakav glas ni nita
tome slino, no dok smo se promatrale oi u oi moja meugorska
Gospa i ja, ja onako zbunjeno ljudska,
a ona, iako kameni kip na mojoj polici, tako ivo prisutna da sam osjeala
njezinu prisutnost gotovo fiziki
opipljivo, osjetila sam snaan poticaj,
reenicu koja to nije, ali zapravo ne
moe biti nita drugo, a koja je glasila: Dovedi ga k meni.
A gdje da idem k njoj nego u Meugorje? Znam ja dobro da se Gospi
moe moliti svagdje i da nas ona
uvijek uje, ali ova reenica je mogla
znaiti samo jedno.
Prilika se stvorila zapravo za
nekih mjesec dan, ba u Gospinom
mjesecu krunice. Iako je sve izgledalo
i djelovalo kao da nema anse da se u
dogledno vrijeme s dotinom osobom
naem u Meugorju, ipak je ispalo
ba tako. Danas mislim pa zar je
moglo ispasti drugaije?
O da, Gospa je odrala obeanje.
Sve to je trebalo bilo je uputiti se na
Podbrdo.
Molili smo krunicu dok smo se penjali i poela sam primjeivati kako
je korak mog suputnika postajao sve
laganiji, a molitva sve tenija.
Na Podbrdu smo se razdvojili.
Moda smo tako proveli pola sata. Ja
vie nisam imala potrebu moliti na
Kako smo se
upoznale i zavoljele
Gospina krunica i ja
Svako malo dogodi se neto to me podsjeti na mo i ljepotu krunice. Ne budu to neke vane stvari,
prije neke sitnice, svakodnevna malena svjedoanstva to moja, to bliskih mi ljudi u mojoj okolini, sluajnosti koje moda ne e promijeniti svijet, ali zasigurno e promijeniti moj svijet. No prije tih sitnica eljela bih ipak prvo spomenuti na koje je naine krunica promijenila moj ivot. Kako sam postupno otkrila
njenu ljepotu, ali i kako me pomalo prestraila njezina mo. Ono, ba prava mo koja doslovce pokree
i mijenja svjetove, nemogue ini moguim, suprotstavlja se zakonima biologije ili fizike i ne potuje postulate psihologije. Nije ju ustvari uope ni najmanje briga za nae ljudske zakonitosti i okvire koje smo si
sami nametnuli i krenuli procjenjivati to moe, a to ne moe biti.
nakanu tog obraenja, ni najmanju, to
je zapravo udno jer sam ljeto provela
na koljenima uglavnom molei krunicu
na tu jednu nakanu. Sad sam se vratila
svojim uobiajenim nakanama, onima
s kojima se i inae bavim i koje inae
prikazujem, a Gospa se bavila duom
koju sam joj dovela. Moju je ionako ve
imala cijelu.
Povirila sam u jednom trenutku i
vidjela mog suputnika kako sjedi na
jednom kamenu sa strane toliko pod
dojmom, toliko, pa rei u, skrenog,
kao razmontiranog na sastavne dijelove i ponovno sastavljenog, da sam
nehotice uspjela samo pomisliti jedno
zgranuto: O!
Na Podbrdo sam se popela s jednim
ovjekom, a spustila se s njega s drugim. Dua i srce bili su obraeni. Put i
proces zapoeti, ali nepobitni.
Tada sam ustvari spoznala koliko je
mona ta divna molitva. I ta me spoznaja, moram priznati, onako istinski
prestraila i zadivila u isto vrijeme.
Koja se divna otajstvena mo skrivala
u mojoj, pazite, mojoj, neznatnog i
grjenog crva zemaljskog, ali ipak i
istovremeno ljubljenog djeteta Bojeg,
odluci da ustrajem, da se molim, da ne
odustanem i da e Nebo uti. Da nas
Nebo zaista slua i uje!
Od tog ljeta su prola neka druga
ljeta, nekad je molitva ila tee, nekad
sam se muila, ali istovremeno osjeala da je i odluka moliti, pa makar
nekad i sa suhoom ali ustrajno, vana
i vrijedna. Nekad me trebalo vratiti u
tranice, to su te neke sitnice s poetka teksta, svjedoanstva meni bliskih
osoba koje su poele moliti krunicu i
bile u nekim zapetljanim situacijama
koje su gotovo odmah razrijeene, i
uvijek sam te prie u ljubavi prihvaala kao majinsku opomenu i podsjeanje to je vano, a to manje vano,a
sve su vodile uvijek u jednom smjeru,
u smjeru krunice pod sigurno okrilje
Marijinog plata mjesta gdje rane
bole manje, a ljubav ljubi jae.
Mjesta gdje dovijeka elim biti.
vjeru i nadu. Testovi sposobnosti

provedeni na Sveuilitu Stanford u
SAD-u pokazali su da je odluujui
test na kojem se voa stvarno moe
dokazati njegova uinkovitost u
kriznoj situaciji. Istinski voe ak i
u najteim trenutcima ostaju mirni,
hladni, pribrani, stvaralaki raspoloeni i usmjereni na rjeavanje problema. Najvie cijenjena osobina voa
je cjelovitost, odnosno dranje rijei i
ispunjavanje danog obeanja. Potenje
i ispunjavanje obeanja izazivaju divljenje i potovanje u narodu. Osjeaj
za realnost znai suoavanje i sukobljavanje s realnim, a ne zamiljenim
svijetom. Svi veliki voe imaju puno
slabosti i prilino ih teko priznaju.
Osjeaj za procjenu vlastitih dobrih
i slabih toaka, prednosti i nedostataka suradnika te situacije u kojoj se
nalaze velika je prednost u postizanju
ciljeva. Ljudi moraju imati osjeaj da
e se voa uvijek jednako ponaati,
da e se moi osloniti na njega bez
obzira na situaciju. Dobri lideri se sa
potpore. Eisenhower je rekao da se ugled i mo voenja

temelje na tome da uvjerite ljude da ste vi onaj koji e im
dati zadatak i pomoi im da ga ostvare. Lider je primjer
svojim suradnicima. Njegova vidljivost ih motivira i daje
im inspiraciju.
Kad pogledamo sve te poeljne osobine za dobrog politiara, svjesni smo da rijetki kandidati mogu odgovoriti tim
visokim kriterijima. No, tu nije kraj. Njima treba dodati
one opeljudske i kranske kriterije.
Papa Franjo poruuje kako poniznost i ljubav moraju
biti odlike onih koji obnaaju vlast. Dodaje kako politiari
moraju voljeti svoj narod, jer je obnaanje vlasti sluenje.
Zato politiara moraju resiti dvije osobine: ljubav prema
narodu i poniznost. Svaki mukarac i svaka ena, koji
preuzimaju neku slubu vezanu uz vlast moraju postaviti
ova dva pitanja: Volim li svoj narod da bi mu bolje sluio?
Jesam li ponizan, sluam li ostale, uvaavam li razliita
miljenja, kako bih izabrao najbolji put? Ako si ne postavlja ta pitanja, svoju vlast ne e obnaati dobro! jasan je
bio papa Franjo.
Tko bi onda mogao biti uzor koji je svojim djelovanjem
zadovoljio sve te svjetovne i duhovne kriterije? Mnogi
bi istaknuli velike voe poput Churchilla, Mandele, de
Gaullea, Tumana Ali bit u slobodan na toj poziciji
istaknuti jednog istinskog vou, koji je njihovu veliinu
nadmaio na drukiji nain fra Didaka Buntia, iju
bio je izvrstan sveenik te je sagradio

i prekrasnu baziliku na irokom
Brijegu. Razgovarao je, molio, prosio,
traio, zagovarao, putovao, propovijedao, poduavao... Fra Didak je imao
jednostavan recept prepoznati
potrebe obina ovjeka, imati viziju
i dati cijeloga sebe za svoj narod.
Imati mudrosti, potenja i hrabrosti
te sluiti, a ne vladati! Uzmemo li
njegovo djelo i testiramo ga kroz sve
navedene kriterije, bit e nam jasno
kako je rije o istinskom predvodniku svoga naroda, kojem institucionalni interesi nisu zasjenili one
narodne, koji nije uivao u aplauzima
ve dobru svojih sugraana. Tko slijedi taj put, sigurno ne e pogrijeiti!
I danas mnogo toga podsjea na
Didakovo doba, ali je djelovati puno
lake. Imamo vlastitu dravu iako
u njoj puno toga ne tima. Imamo
mnotvo gospodarskih mogunosti,
ali i neiskoritenih potencijala od
poljoprivrede do industrije. Iako je
kriza, jo se ne gladuje. Iako imamo
Kriteriji za dobrog politiara

Ovogodinju jesen u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj obiljeili su izbori. esto ih nazivamo praznikom demokracije jer tih dana graani imaju stvarnu politiku mo u svojim rukama, a politiari se znoje iekujui odluku tko
je od njih dobio povjerenje naroda da vodi politike na lokalnoj, regionalnoj i dravnoj razini. Neizvjesnost koju
su proivljavali politiari u izbornoj noi kod obinih e ljudi potrajati mjesecima, jer novoizabrani se tek trebaju
dokazati kako bismo njihova laskava obeanja osjetili kao olakanje i napredak u svakodnevnom ivotu.
Boo Skoko
Znamo da kandidati kojima
smo ukazali povjerenje i
kojima smo vjerovali esto
iznevjere naa oekivanja
pa se olako razoaramo i
u politiku i politiare. Netko
je napisao kako su politiari kvarljiva
roba, uz asne iznimke. Naime, nije
lako sauvati vjerodostojnost, naela i
vrijednosti u svakodnevnom nastojanju da se svidite biraima, vlastitoj
stranci, medijima i interesnim skupi44 Glasnik mira | Meugorje
nama, a pritom udovoljite koalicijskim partnerima, sponzorima i ideolokim istomiljenicima. Previe je izazova u
politici koji zahtijevaju visoke kriterije izvrsnosti, a tome
su rijetki dorasli. Zato se ljudi esto pitaju kakvi bi trebali
biti idealni kandidati i koje bi kvalitete trebali imati kako
bi zadobili nae povjerenje.
Poznati teoretiar liderstva BrianTracy svojedobno
je objavio deset osobina koje bi lider 21. stoljea morao
imati, eli li ostvariti ciljeve u politici ili na tritu. To su:
vizija, hrabrost, uinkovito ponaanje tijekom krize, ispunjavanje obeanja, osjeaj za realnost, dosljednost, preuzimanje odgovornosti, sposobnost predvianja, kooperativnost i izvrsnost. Zapravo veina relevantnih istraivanja
dolazi do zakljuka kako oni koji se stavljaju na elo neke
skupine ili cijelog naroda moraju imati viziju, odnosno cilj
kamo idu i jasna sredstva za postizanje tog cilja. Pritom
je jako vano da predodbu te vizije uspjeno prenesu
na druge i potaknu ih na njezino ostvarenje, odnosno
stvore preduvjete za zajednitvo i suradnju. Najvaniji
dio vizije su vrijednosti za koje se zauzima, i iza kojih se
vrsto stoji. Drugi dio vizije je cilj, pri emu je vana i
jasnoa postavljenog cilja. Trei dio

vizije je namjera, odnosno razlog radi
kojeg djelujemo, smisao rada, ivotna
misija Hrabrost znai sposobnost da
napravi korak naprijed i da se suoi
s opasnou, da donese teke odluke,
posebno u nepovoljnim trenutcima,
da vrsto stane iza svojih vrijednosti
i naela. Hrabrost je najprepoznatljivija osobina velikih voa. To je
sposobnost riskiranja, u kojoj drskost
igra znaajnu ulogu. Ako netko eli
postati voa, mora biti spreman na
neuspjeh, protivljenja i neizvjesnost.
Smjelost je simbol odlunog voe. To
znai neprestanu ofenzivu, izazov
napredovanja, stvari dovesti do kraja,
a ne ekati da se pomaknu same
od sebe. Najhrabriji voe ustraju do
kraja, ak i kad nema rezultata i kad
drugi odustaju, jer oni imaju vrstu
svima svaki dan isto ponaaju, sigurno,

vrsto i nepromjenjivo, bez obzira na
osobne probleme i raspoloenja. Odgovorni voe prihvaaju ulogu voe. Ne
trae opravdanja za svoje pogrjeke, ne
svaljuju krivicu na druge i ne kritiziraju
podreene za svaku sitnicu. Ne ljute
se, ne optuuju, nisu razoarani, radije
uvaju svoju energiju i koncentriraju se
na budunost. Razmiljaju o tome to
napraviti, a ne to se dogodilo. Moraju
imati sposobnost gledanja u budunost.
Voe uspostavljaju mjerila izvrsnosti za sve to rade, koncentriraju
se na rezultate i pitaju se to moraju
napraviti za svoje blinje. Koncentriraju se na svoje jake strane, na uspjeh,
na mogunosti, a ne na nedostatke,
nemogunosti i loe strane. Takoer
inspiriraju i motiviraju druge da se tako
ponaaju. Neophodna kooperativnost je
sposobnost uspjene suradnje s drugima, sposobnost pridobivanja privrenih
ljudi, onih koji ele suraivati za ope
dobro, raditi s njima, podupirati i pomagati im u postizanju ciljeva. Sposobnost
izvlaenja natprosjenih rezultata iz
obinih ljudi je klju uspjeha. Mo se
skriva u stvaranju mree uzajamne
kole, meu nama je naalost puno

neobrazovanosti i nekulture. Diimo
se katolianstvom, a ponaanjem smo
nerijetko daleko od Isusovih naela.
Stalno neto gradimo, a istovremeno
nam propada batina koju smo naslijedili i kojom bi se mogli ponositi.
Vlasti nam se bore za narodne inte145. obljetnicu roenja slavimo ba u listopadu. Kako
rese, a narod sve manje od toga ima
se netko ne bi iznenadio otkud fratar iz vremena
koristi. Ponose se titulama, a prebaAustro-Ugarske te Prvog svjetskog rata i poraa uzor
cuju odgovornost kad se trae djela.
politiarima podsjetimo da je fra Didak bio narodni
Promoviramo zajednitvo, a razdiru
voa pa i politiar tijekom jednog od najteih razdoblja u nas sukobi, nesloga i ljubomora. Zaivotu Hercegovine. Dijelio je sudbinu naroda i pomaklinjemo se na budunost, a nemamo
vizije to hoemo i kamo idemo.
gao mu da preivi. Bez ikakvih materijalnih sredstava
Solimo pamet drugima, a ne vidimo
pokrenuo je gospodarstvo, udarivi temelje proizvodnji
duhana i voarstvu. Osnivanjem hrvatskih seljakih kola smee pred vlastitim vratima. Mnogo
bi ih htjelo vladati, a rijetki sluiti.
i u najzabitijim mjestima, opismenio je Hercegovinu.
Svako vrijeme ima svoje jade i tegobe.
Organizirao je gradnju cesta, kopanje kanala, isuivanje
polja, podizanje pota i telefona. Radio je na zapoljavanju I svako vrijeme trai heroje. Ali isto
tako svako vrijeme moe izroditi i
domaeg seoskog stanovnitva. Zalagao se za interese
naroda kod vlasti u Sarajevu, Beu i Beogradu, koje su se lidere. A za to ne treba poseban recept,
ve samo savjesno i odgovorno izvrnerijetko maehinski ponaale prema ovom kraju. Otro
se suprotstavljao svim nepravednim potezima i odlukama avanje svoga poslanja. Fra Didak je
vlastodraca, makar dolazile i od samog cara. Borio se za
samo to inio! Nadajmo se da e nam
slobodu i predvidio je propast Austro-Ugarske, diplomat- Gospa podariti nekoga tko e u naem
vremenu meu silnim novoizabranim
ski je jaao politike veze s bosanskim muslimanima i
Srbima. A kad je stigao rat i zavladala glad, vizionarski je politiarima barem malo nalikovati
tom velikanu.
spasio tisue djece odvodei ih u Slavoniju... Uza sve to,
Vlasti nam se bore za narodne interese, a narod
sve manje od toga ima koristi. Ponose se titulama, a
prebacuju odgovornost kad se trae djela. Promoviramo
zajednitvo, a razdiru nas sukobi, nesloga i ljubomora.
Zaklinjemo se na budunost, a nemamo vizije to hoemo i
kamo idemo.
Putopis Svetom zemljom
Zvijezda mora
i Posrednica milosti
Za tri najvea izraelska grada postoji izreka: Ako eli raditi, idi u Haifu; ako se eli zabavljati,
idi u Tel-Aviv; ako eli moliti, idi u Jeruzalem. Dakako, izreka nije iskljuiva. Ali, u njoj ipak ima
istine. Osobito za Haifu. ini se da je taj grad sa svojim stanovnitvom prilino operiran od
jeruzalemske (politiko-religijske) napetosti i tel-avivske raskalaenosti. U njoj, dakle, i nema ba
nekog ekstremizma. Izraelci i Palestinci ive mirno. Vjerski slubenici takoer.
fra Antonio
akota
Haifa Karmel sv. Ilija Stella Maris

Inae, Haifa na hebrejskom znai
lijepa obala. Grad se prua niz
sjeverozapadnu padinu gore Karmel
sve do Mediterana te svojim poloajem neodoljivo podsjea na Rijeku.
Poetkom prologa stoljea Haifa je
imala je svega oko 5000 stanovnika, dok danas broji oko 300000,
u skladu s proroanstvom uz nju
vezanim da je grad budunosti.
Bez obzira to je grad radni, sa

svojim industrijskim pogonima,
rafinerijom nafte, trgovinom nakita
i dijamanata, u njemu nalazimo
mnotvo zelenih povrina koje ga
ine prozranim i ugodnim za ivot.
Ta ugodnost, povezana i s pogodnom
klimom, uinila je od Haife i najvee ljeilite u Izraelu izgradnjom
ogromnog klinikog centra. Znanost
i kultura sa svojim dvoranama i
ustanovama takoer ne zaostaju.

Izrael ima svojih lukih gradova, od
Ashdoda, Jaffe (Tel-Aviva) i Akrija. Neki od njih ostali su samo na
slavnoj prolosti. Danas je primat
preuzela upravo Haifa izgradnjom
najvee luke na itavom Bliskom
Istoku. Svemu ovom valja nadodati
i prekrasnu kupolu perzijske sekte
Bahai koja stri nad gradom okruena prekrasnim vrtovima, dodajui
mu jednu iznimnu estetsku dimenziju, i samim tim

turistiku primamljivost, osobito profesionalnim fotografima, ali i onim amaterskim. to se same sekte tie,
moglo bi se rei da je sinkretistika, bez obzira na vjeru
u jednoga Boga, jer prevladavaju elementi kranstva
i islama, uz neke druge. Po svojim nitima vodiljama,
netko e rei i new-ageovska, nastala 1844. godine.
Utemeljitelj joj je izvjesni Baha u-Illah, sa svojim preteom koji je navijetao dolazak jaega (koje li slinosti!),
Muhamedom al-Babom.
Ipak, nama je u Haifi od najvee vanosti ve spomenuta gora Karmel sa svojom biblijskom memorijom.
Visok oko 500 metara, Karmel se u svojoj duini od 25
kilometara protee od sjeverozapada prema jugoistoku
zemlje, od Haife prema dolini Jizreel (Ezdralon), koju
dijeli od druge velike doline, one aronske. Takoer, ono
je mjesto ne samo biblijske, nego i opeljudske memorije, jer su upravo na podruju Karmela naeni ostatci
nastambi ljudske civilizacije na razini neandertalca. Ova
gora koja na hebrejskom znai Boji vinograd oduvijek
je bilo sveto brdo.
Pirimidalni mauzolej posveen poginulim vojnicima za Napoleonova vremena
Svima nam je poznata borba proroka Ilije s baalovim

sveenicima, koja se upravo odigrala na Karmelu (1 Kr
18,21.40), to govori ne samo o mjestu na kojemu su
boravili sv. Ilija i njegov nasljednik Elizej sa svojim prorokim sinovima, nego i o prisutnosti poganskoga kulta
kroz duga povijesna razdoblja. U kranskom razdoblju
nastavilo je biti mjestom monatva i pustinjatva. Tako
za vremena kriara upravo ovdje nastaju Karmeliani.
Nakon to su se razbjeali od Saracena, ponovno stiu
na Karmel u 18. st., gradei samostan i crkvu Djevice
Marije i sv. Ilije. Vrijeme njihova konanog povratka bilo
je takoer turbulentno, pa svoje lijepo zdanje nisu mogli
dovriti u jednom koraku, nego tek stoljee kasnije. Tako
su za vremena Napoleonova pohoda na ovom podruju
njegovali njegove ranjene vojnike, za to su se njegovi
protivnici krvniki osvetili ubijajui ih, o emu svjedoi
piramidalni mauzolej to ga nalazimo ispred same crkve.
Ona, pak, u sebi nosi uspomenu na proroka Iliju, jer se
ispod oltara nalazi peina u kojoj je slavni prorok boravio,
ali i na Gospu Karmelsku, ili bolje, Zvijezdu mora Stella
maris kojoj je upravo posveen oltarski prostor s njezinim kipom izraenim od libanonske cedrovine. Crkvom
dominira prekrasna kupola oslikana raznim motivima:
Marijinim okrunjenjem, Ilijinim uznesenjem u nebo,
predajom plata Elizeju, te Svetom obitelji. Posebno mje-
Unutranjost crkve Stella maris

8 000 stanovnika, veinom muslimana. Treba spomenuti
da evanelist Ivan spominje Kanu i u drugim zgodama.
Tako se za apostola Natanaela, ili Bartolomeja, kae da je
iz Kane Galilejske (Iv 1,45-51; 21,2), komu je posveena
jedna malena crkva preko puta Crkve svadbe. Takoer,
ozdravljenje sina kraljeva slubenika dogodilo se u Kani,
ili na putu iz Kane u Kafarnaum (Iv 4,43-54).
Evaneoski odlomak svadbe u Kani veoma je popularan na vjenanjima. Kao to je i obiaj u samoj Kani, za
hodoaa, obnoviti brana obeanja. No, na ovoj svadbi
dogodilo se puno vie, a to su zaruke izmeu Boga i svoga
naroda (X. Leon-Dufour). Nakon to je oko sebe okupio
uenike (Iv 1,19-51), on ih sada okuplja na svadbi, znaku
posljednjih vremena. Takoer, tu je i Isusova majka, koja
simbolizira izraelski narod koji u praznim vrevima kua
i vlastitu prazninu bez Krista, te se otvara, upravo po
Mariji, Bojem spasenjskom djelovanju. Tako Isus u Kani
objavljuje da je vjerni Izrael uslian, i to preko svake mjere, to ukljuuje i mogunost spasenja itava ovjeanstva.
Nadalje, znamenje Kane Galilejske otvara nam mogunost
razumijevanja dvaju zavjeta, Staroga i Novoga. Vino se ne
pridodaje vodi, nego se sama voda pretvara u vino. Tako i
biblijski zavjeti. Isusovim dolaskom ne prestaje staro, nego
u Njemu nalazi svoje ispunjenje, jer Boji savez je jedan
to svoj vrhunac nalazi u Kristovoj

pashi koju dogaaj u Kani ve predoznauje. Pridodajui ovom znaku i
onaj o umnaanju kruha (Iv 6), jasno
stojimo pred euharistijskim znakovima koji e svoje ispunjenje dobiti na
Kalvariji, posljednjem znaku kojim
do kraja razumijevamo ove prethodne. I upravo se na Kalvariji ponovno
pojavljuju rijei upuene Mariji
eno koju itamo na poetku
Isusova djelovanja u Kani, s poetnim
negativnim prizvukom. No, upravo
je taj vokativ, u sebi simbolian jer
oznaava Izraela i goru Sion koja je
doekala svoga Spasitelja, povezan s
Isusovim govorom o asu koji se
istinski dogodio na Golgoti. Konano,
Isusova kola, kako nam se otkriva u
cjelini Ivanova evanelja i opisanih
znakova, kola je stupnjevitosti koja
nadilazi onu isto ljudsku razinu
potrebe uzdiui ju na boansku,
pokazujui u emu se sastoji vrhunac
saveza i zaruka izmeu Boga i svoga

naroda, a to je ljubav Zarunikova
koja se otkriva u rtvi jer, ako ljubav
nije rtvena, onda je negacija ljubavi.
Marija je tu pedagogiju bolno osjetila.
No, bila je vjerna u malome u Kani,
te je ostala vjerna u velikome na
Golgoti. Poetak branoga zajednitva takoer je okupljanje na gozbi,
u radosti zarunika i sustolnika. No
samo sklapanje braka tek je poetak.
Potrebno je i te posude napuniti onim
vinom koje Isus daje, a ostavio nam
ga je po euharistiji, koja jest trajne
kvalitete i tom trajnou ispunja i
posude naih ivota, uei nas da do
nje dolazimo rtvom, od koje se ne
bjei i zbog koje se ne odustaje, nego
se po njoj dogaa nae svakodnevno
suobliavanje Kristu i preobrazba u
novog, kristovskog ovjeka, po Marijinu zagovoru.
Marijo, Zvijezdo mora i Posrednice
milosti, moli za nas!
Crkva svadbe u Kani Galilejskoj
Kupola s motivima Marijinog okrunjenja, Ilijinog uznesenja u nebo, predaje plata Elizeju te motivima Svete obitelji
sto u crkvi zauzimaju i veliki karmelski

mistiari: sv. Ivan od Kria, sv. Terezija Avilska, sv. Edith Stein te Mirjam
Baouardy. Zanimljiv je i nastanak naziva
Stella maris Zvijezda mora to ga
koristimo za Blaenu Djevicu Mariju.
Naime, na sv. Jeronim je elio protumaiti samo Marijino ime, Marjam, na
hebrejskom. Ono bi znailo morska kap,
na latinskom Stilla maris. Kada je neki
prevoditelj prepisivao Jeronimov rukopis,
umjesto Stilla napisao je Stella zvijezda, pa smo tako dobili jedan litanijski
zaziv posveen Gospi.
Kip sv. Tereze Avilske
Kana Galilejska
Kad se od Haife krene prema Nazaretu, naii emo na jo jedno marijansko
mjesto, Kanu Galilejsku. Tonije, ona je
puno blie Nazaretu nego Haifi, kojih
9 kilometara udaljenosti. U Kani se
sjeamo prvog Isusova uda, kada je
pretvorio vodu u vino na jednoj svadbi
(Iv 2,1-11). Bolje bi bilo, zbog Ivanove
kristologije, koristiti naziv znamenje
jer s ovim prvim znamenja rastu sve do

onoga najveega, kalvarijskoga. to se
samog lokaliteta tie, postoje odreeni
sporovi. Naime, predaja nam govori o
dva, ili ak tri mjesta koja su se kroz
povijest identificirala s Kanom. Osim ove
Kafr-Kane o kojoj mi govorimo, postoji
i druga pod nazivom Kirbet-Kana, to
se nalazi kojih 14 km sjevernije, i jedna
trea u blizini libanonskog Tira, to je
najnevjerojatnija mogunost. Spomen na
Isusovo prvo udo ustalio se u Kafr-Kani
u 16. st., kada Grci u njoj grade svoje
svetite. Za njima dolaze i fratri, 1641.
godine, koji 1879. godine u dvije faze
grade svoju crkvu, Crkvu svadbe. Radi
se o jednoj lijepoj, maloj crkvi s tri apside
u kojoj nad oltarom dominira slika Isusa
i Marije, Posrednice milosti, kako je nazivamo upravo zbog njezina posrednitva
pri Isusovu udu u Kani. U samoj crkvi
nalazimo i odreene ostatke iz starine, s
jednim natpisom na aramejskom to bi,
moda, upuivalo na sinagogalnu prolost ovoga mjesta. Danas Kana broji kojih
xxx
Svetite
Majke Boje
Remetske

Za razliku od svetita u Mariji Bistrici, Sinju ili Trsatu, gdje dolazi mnotvo hodoasnika, remetsko
svetite je svetite intime i mira. Svetite gotovo nikada nije prazno. Po cijeli dan je otvoreno i uvijek
se zaustavi poneki automobil. Ljudi ne ele biti primijeeni i ele moliti u samoi pred Gospinim
kipom. Remete su glavno marijansko svetite grada Zagreba i drugo po vanosti u Hrvatskoj.
Gospa Remetska nosi naslov Fidelissima Mater Advocata Croatiae Sanctissima Virgo Remetensis,
tj. Najvjernija Majka Odvjetnica Hrvatske Presveta Djevica Remetska, to je jedincat naslov u naoj
katolikoj nomenklaturi, te su joj se kroz povijest molili i utjecali brojni hrvatski vladari i velikani.
zvoniti. U jednom trenutku zapazio je da na oltaru nema
kipa Majke Boje i, prema samostanskim ljetopisima,
rekao: Otila je meni zvoniti! Kao odjek te nesree, ali i
uda, u remetskoj crkvi, s desne strane oltara, objeeno
je zvono, koje je poslije opjevalo i spominjalo nekoliko
hrvatskih pjesnika. Nakon 1787. godine, kad je car Josip
fra Karlo
II. crkvenom reformom ukinuo desetke redova, meu
Lovri
njima i pavline, nastupilo je razdoblje propadanja njihove
imovine u Remetama.
Tradicionalni protenjarski dani su Uskrsni poneToponim Remete, po kojemu
je poslije nazvano i selo
djeljak, Duhovski ponedjeljak, Velika i Mala Gospa. S
nastanjeno na oblinjem
velikim protenjima prestalo se u Remetama pedesebrijegu, pavlini su izveli od tih godina, jer tradicionalni dani, Uskrsni i Duhovski
latinske rijei i u duhu svo- ponedjeljak postali su radni dani pa su ljudi morali
ii na posao.
je karizme eremus, to na
hrvatskom znai pustinja.
Pretpostavlja se da je 1319. kralj Karlo Crkva Majke Boje Remetske
Robert sagradio pavlinima u stilu
I za povjesniare je misterij vrijeme nastanka remetske
rane gotike novu kamenu crkvu sa crkve i kipa remetske Majke Boje. Najstariji tragovi
samostanom, koja je, prema nekim
seu do 13. st., kad je iz Ugarske doao u Remete prvi
kroniarima, vjerojatno opsizala
pavlin, redovnik Iskvirlin, po svemu sudei Hrvat rodom,
samo dananje svetite, odnosno
to je zapisalo vie pavlinskih pisaca i kroniara. On je,
prednji dio crkve. Poslije toga sironavodno, poslan da u Hrvatskoj utemelji pavlinsku zajedmanim je i marljivim bijelim patri- nicu, pustinjaki crkveni red nazvan po sv. Pavlu, prvom
ma zagrebaki Kaptol obilato darovao pustinjaku. Prvi pouzdan podatak o pavlinskoj oazi,
imanja (oranice, trsja i ume), s obve- pavlinskom samostanu, nalazi se u darovnici zemljita iz
zom da oni mole za osnivae Kaptola 1288., u kojoj se izravno govori o daru redovnikoj kui
Blaene Djevice kraj Zagreba. Ta godina proslavlja se jo
i za sam Kaptol, inae utemeljitelja
i danas u remetskoj crkvi kao roendanska. U potresu
i zatitnika remetskog samostana s
koji je 9. studenog 1880. uzdrmao gotovo cijelu Hrvatsku,
crkvom.
teko je stradao samostan u Remetama, uruili su se
Na temelju vrijednih posjeda,
zidovi crkve i strop, uniteni su oltari, klupe, orgulje. Od
dobivenih od plemia, remetski su
cijelog zdanja ostali su samo glavni zidovi, krov, veliki
pavlini materijalno ojaali. Dograioltar i pjevalite. Nakon potresa obnova crkve povjerena
vali su samostan i crkvu, obnavljali
je slavnom arhitektu i graditelju Hermannu Bollu. Crkva
i irili pobonost prema Gospi. Ali,
je izmjerena starim mjerama za duinu: dugaka je 18
kao i u hrvatskom narodu, iju su
sudbinu dijelili, bilo je i meu njima hvati i neto vie od tri stope (1 hvat iznosi 1,9 m; 1 stopa
iznosi prosjenu duinu ljudskog stopala), iroka je etiri
udaraca sudbine jedva podnoljivih:
poara, kuge vie puta, osmanlijskog hvata i deset stopa, a visoka pet hvati i dvije stope, zvonik
je visok etrnaest hvati. Prema dimenzijama, koje su do
pustoenja, pljakanja i ubijanja
danas ostale nepromijenjene, ubraja se u vee crkve. Po
dvanaest redovnika-pustinjaka, jer
stilu je gotika crkva barokizirana i barokno oslikana.
nisu se htjeli islamizirati, pa opet
Iznutra stvara osobit ugoaj, ne samo zbog impozantnosti
kuge 1610., od koje su, primjerice,
prostora, njezinih fresaka, nego i nekog traga pustinjake
u samostanu pomrli svi pavlini, a
osame, prozranosti i bljeskanja svjetlosti. Podijeljena je
samostan opustio.
na tri cjeline: pjevalite, lau i svetite s udesnim kipom
Taj potresni dogaaj dospio je u legendu i pripisuje se udu Majke Boje Majke Boje Remetske. Od polovice 17. stoljea remetska
crkva se slubeno zove zagovornica Hrvatske.
Remetske. Pavlini su umirali jedan
za drugim. Svakomu od njih zvonio
Kip Majke Boje Remetske
je zvonar. On je posljednji obolio
Kip Majke Boje Remetske spaen je, vjeruje se, udom,
od kuge i kad je vidio da mu se
jer zagrebaki ga je biskup Maksimilijan Vrhovac, koji je
blii kraj, zabrinuo se tko e njemu
u Remetama imao svoje odaje, davno

prije potresa premjestio iz kapelice,
koja je u potresu potpuno sruena.
Najromantinija pria o ovome kipu
vezana je uz ime prvoga remetskog
redovnika Iskvirina, prema kojoj
je on iz Ugarske ponio sa sobom
udotvorni kip. U jednoj verziji on
ga je ak sam izradio. Ali, na kipu
pie 1490., i to je venecijanska gotika.
Autor je nepoznat. Tijekom vremena
udotvorna su dogaanja, u ijemu se sreditu nalazio Gospin kip,
razglasila remetsku crkvu, koja je
postala hodoasniko mjesto i meu
hodoasnicima nazvana Pharmacopaea Coelestis (Ljekarna nebeska).
Kip Majke Boje s djetetom postavljen je u kasnogotiki drveni oltar, od
kojega je sauvan samo sredinji dio.
Na ulaznim vratima svetita stoji
uklesano u kamenu: Zdanje ovo
podigla je Marijanska pobonost.
Tko je ona djevica to uzlazi iz
pustinje kao zora to svie? Je li
to ena, tjeiteljica, udotvorka,
Bogomajka, ili stan, hram i svetite? Anonimni pjesnik ne daje
odgovor, ali i ne dvoji. Njegovo je
nadahnue Majka Boja Remetska crkva s udotvornim kipom
Majke Boje Remetske.
Bog je Srce
Unutranjost crkve
Osim ranobaroknog mramornog
glavnog oltara, koji nije samo remek-djelo nego i jedan od najljepih
oltara u Hrvatskoj, u crkvi se nalaze
jo dva umjetniki vrijedna mramorna klasicistika oltara, na kojima su
slike sv. Antuna Padovanskog i Ivana
Nepomuka, slikara Vizenza Walleneka, te pod pjevalitem rtvenici sv.
Josipu i sv. Donatu u baroknom slogu.
Svetite, crkvenu lau i medaljone
na stropu pjevalita oslikavao je
od 1745. do 1748. godine jedan od
najznaajnijih hrvatskih baroknih
freskoslikara, pavlin Ivan Ranger.
Djelo Ivana Rangera u Remetama bilo
je, velikim dijelom, ugroeno zbog
drugog majstora Hermanna Bollea,
slavnog arhitekta i graditelja koji
nimalo nije bio sklon baroku. Poslije
raiavanja ruevina, Boll, historicistiki duh, nastojao je iz izvornoga
gotikog prostora ukloniti barok. I
to je u Gospinoj crkvi u Remetama
postigao tako to je Rangerovo djelo

prebukao i prebojio zelenom bojom.
Ostali su jedino medaljoni pod pjevalitem i jedna uljana slika na zidu.
Pod pjevalitem koje, na sreu, Boll
nije prebukao nalaze se tri skupine
slikarija: oslobaanje od avla, nesretna dogaanja i oslobaanje od njih
po zagovoru Majke Boje Remetske i,
naposljetku, ratovi i oslobaanje od
osmanlijskog zarobljenitva. Taj ulaz
u crkvu prikazuje ovjekovu vjeru,
tj. ovjeka siromaha koji se oslobaa
opsjednutosti, bolesti i okova.
draj na latinskome. Primjerice, sinia gospodara utvrde

Medvedgrada neki je dvorjanin zadavio svjeom ljivom.
Uinio je to iz mrnje prema djetetovoj dadilji. Dijete je
doneseno u Remete i poloeno pred oltar sv. kipa. Nakon
tri dana vratilo se u ivot. Dogodilo se to oko 1250. godine.
To je najstarije udesno dogaanje vezano za kip Majke
Boje Remetske. U jednome je medaljonu slika plemenitog
Bernardina, orguljaa crkve sv. Marka, koji je 1635. obolio
teko na noge, utekao se zagovoru Remetske Lijenice i
ozdravio. Neki se ovjek, po zagovoru Gospe, oslobodio
turskog zarobljenitva, neka je Turopoljka, polomljenih
kukova, ozdravila ve u amcu kojim se vozila Majci
Bojoj Remetskoj. U svakome medaljonu napisano je ime
osobe, selo iz kojega je te godina izljeenja. Slijepi Mihael
Iz Velike Mlake progledao je 1655. godine zagovorom
Marijinim. Iz crkvenih knjiga sa zahvalama, Ranger je
udesna ozdravljenja
izdvojio sluajeve koji su ga se najvie dojmili i naslikao
U remetskom svetitu dogaala su
ih. To su, dakle, uda iz prijanjih, ali i dananjih vremena
se po zagovoru Majke Boje i brojna
udesa. Zapisi o tim udesima izgorje- koja se dogaaju u naoj crkvi, po njima je svetite poznali su u poaru. Ostala je Farmacopeto i ima svoju povijest.
acelestis Andrije Eggerera i Libervotorum. U medaljonima koje je
Pavlini
oslikao Ivan Ranger pedeset je i devet U Remetama se ne zaboravljaju niti zasluge pavlina.
prizora udesa remetske Gospe, a pod Vie od pet stoljea bili su najvre povezani s vjerskim
svakom slikom ispisan je kratak sai prosvjetnim ivotom Hrvata, njihova dua i srce. Ni
njima nije trebalo otvarati vrata, pogotovo kad je sudbina
bila ugroena. Nacionalna svijest bila im je neprestano
u molitvi i na umu. U njihovu je crkvu redovito, svakog
mjeseca, dolazio pjeke kardinal Alojzije Stepinac, a
kardinal Franjo Kuhari jedanput na tjedan. Zbog milosti
Boje, zbog Majke Boje Remetske, pred kojom su sve alosti male, kako je opjevao Jeronim Korner. Zbog arolije
glazbe, slike i rijei, kojom su stari pavlini uzvisili Gospu
i kulturu vjere. Tu tradiciju od 1959. nastavljaju karmeliani iz Sombora, koje je kardinal Stepinac pozvao u Remete, ali nije doekao njihov dolazak. Red je prepoznatljiv
po kapularu i molitvi pred ivim Bogom.
Kontakt podatci: Adresa: Zagreb, esmikoga 1
Tel.: 01 4500-500, Tel./Faks: 01 4580-952
upni mobitel: 099/4580-952
info@zuparemete.net, www.zuparemete.net
Preuzeto sa: www.zuparemete.net
brzim naglaskom na prvom slogu i bez duljine na r, to je

posljedica gubitka duljina u novijem hrvatskom jeziku.
Budui da tih pojmova ni rijei ne bi bilo da nije srca,
Mile Mami
vratimo se toj temeljnoj rijei. Rije srce ima vrlo zanimljivu etimologiju. Korijen se javlja s prijevojem i bez prijevoja:
srd-/src-/sr-, sred- i srijed-. Tako su etimoloki srodne
Potovani itatelji, kako
rijei srdba, srce (srdce), srika, sredina i srijeda. Navikli smo
sam i obeao, u Godini Bose na fonoloki lik srce. Po korijenskom pravopisu pie
jega milosra razmotrili
se srdce. U gen. mn. moe biti sc i sdc. Evo nekoliko
smo nekoliko temeljnih
izvedenica u vezi sa srce/ srdce: srcolik, s an (san), srano,
pojmova i naziva u vezi
s tim. Govorili smo u jezinom
sranost, srika, sdaan (sdan), srdano, srdanost, srdace.
i sadrajnom smislu o grijehu,
Kako vidimo, izmjenjuju se likovi sa src-, sr- i srd-. Valja
kajanju/pokajanju, skruenju, ispoistaknuti da nije jednako znaenje pridjeva sran i srani, pa ni srdaan: ovjek moe biti sran (hrabar), srdaan
vijedi, pokori, obraenju, oprotenju,
(ljubazan), ali moe dobiti srani udar i otii bez srdanog
otkupljenju. Doli smo i do temeljne
rijei: MILOSRE. A ona e nas dove- pozdrava. to se tie znaenja rijei srce, svi rjenici na
prvo mjesto stavljaju anatomsko znaenje. To je ono koje
sti do temelja i sredita svijeta do
se moe operirati, presaivati, donirati. Medicinari kau da
Srca, do Boga.
srce ne moe boljeti. Ali postoje srane mane i srani udar.
Pripremajui prilog za emisiju
Zato vjerujem Hrvatskoga katolikog Ta udesna krvna pumpa, taj uplji mii u ovjeka i veine
ivotinja ivotno je vaan tjelesni organ. Kad ono prestane
radija, novinarka Ines Grbi me je
kucati, prestaje tjelesni ivot. Vjerojatno zbog svoje vanosti
pitala o Bojem (komunikacijskom)
za ivot rije srce dobila je mnotvo prenesenih znaenja.
jeziku i kako zamiljam Boga. OdgoUgraena je i u mnogo izriaja (fraza). Bogatstvom svojih
vorio sam joj da Bog komunicira s
znaenja i raznovrsnou uporabe znatno nadilazi puki
ljudima jezikom srca i da zamiljam
organ, koliko god on bio vaan. Srce je u poimanju veine
Boga kao jedno veliko Srce puno
ljudi sredite ljudske osjeajnosti. Ono je sinonim za ljubav,
ljubavi i milosti. Bilo je to znatno
prije proglaenja Svete godine Bojega dobrotu, samilost, milosre, pratanje. Srce se esto protivi
razumu. Zato Pascal kae da srce ima svoje razloge koje
milosra.
razum ne moe razumjeti. enoa u pjesmi Budi svoj poziva
Rije milosre temeljni je pojam
na sklad uma i srca (Nek ravno um i srce tvoje vau ).
u idovstvu, kranstvu i islamu.
asopis Jezik ima moto: Hrvatski se jezik voli znanjem, a
Pridjev milosrdan jedan je od glavnih
Bojih atributa. Od njega su izvedene ja sam u njemu objavio lanak Hrvatski se jezik voli znanjem
imenice milosre i milosrdnost. enska i srcem. Ni Mato nije mislio na puki tjelesni organ kad je
osoba koja je milosrdna mogla bi biti napisao stih: I dok je srca, bit e i Kroacije! A Solenjicin
kae da granica izmeu dobra i zla prolazi kroz ljudsko srce.
milosrdnica, a muka osoba koja je
U vezi s tim zanimljiva je lat. rije concordia. Obino se premilosrdna mogla bi biti milosrdnik.
Ali u praksi nije tako. Milosrdnica ili
vodi na hrvatski sloga, ali zapravo znai sklad, usklaesestra milosrdnica kae se za asne se- nost srdaca, susrje. Majka nosi dijete obino devet mjeseci
stre sv. Vinka Paulskoga. Sveza sestra pod srcem. Bilo planirano ili neplanirano, dobro bi bilo da
milosrdnica znatno je ea nego samo to prije, odmah prijee i u srce i da ga uvijek nosi i u srcu.
milosrdnica. Mogua rije milosrdnik ne Domovinu, drage osobe nosimo u srcu. Boga, svece moemo
nositi u srcu. Ljubavna lirika (bez obzira na to prema komu
ostvaruje se. Umjesto nje pojavljuje
je ljubav usmjerena) vrlo je srcovita. Ima obilje srca. Ljubav
se sveza pridjev i imenica: Milosrdi srce nerazdruivo su povezani. One su esto istoznanice.
ni Samaritanac, Milosrdni Otac /ime
Zbog svoje ivotvornosti srce i dua su esto istoznanice.
zajednice u Meugorju/, milosrdni
otac. Sve te rijei mogu imati i nijeni Prisjetimo se, zajednica prvih krana, tj. onih to prihvatioblik ili se suprotnost izraava druk- e vjeru u Krista uskrsloga bijae jedno srce i jedna dua
ijom rijeju. Pitanje naglaska u svim (Dj 4, 32). Starac imun je Mariji prorekao da e joj ma
tim rijeima vrlo je zamreno. U vrlo boli probosti duu. Piui o tom, mnogi govore o Marijinu
srcu. Idealna je zajednica u kojoj su lanovi jedno srce i jeduglednim kroatistikim knjigama
nai emo naglasno dvojstvo: mlosna dua. To vrijedi i za temeljnu ljudsku zajednicu obitelj.
Dok je Marijino srce/duu u prenesenom smislu (ali vrlo
dan i milsdan, mlosdnica i milsdnibolno) probadao ma boli gledajui Isusovu muku i smrt,
ca, mlosdn i milsdn, mlosdnst i
osobito kad ga je mrtva drala u svojem naruju, Isusovo je
milsdnst, mlose i milse. Navode
srce u pravom smislu rimski vojnik probo maem i potekla
brzi naglasak na prvom slogu i spori
je iz njega krv i voda. Na temelju toga sasvim je razumljivo
(koji je takoer kratak!) na drugom,
da je u kranstvu nastala posebna pobonost Srcu Marijinu
ali slono stavljaju duljinu na r. ini
i Srcu Isusovu, posebne litanije, zazivi i posvete. Utemeljena
mi se da u praksi prevladava lik s
je i posebna svetkovina (Srce Marijino

i Srce Isusovo). Po tom se zovu neka
sveuilita, neke crkve, upe i sl. U
mnogim liturgijskim i izvanliturgijskim
pjesmama spominje se Srce Isusovo, Srce
Marijino, Srce Boansko/Boje. Nakon
Isusova ukazanja svetoj Faustini nastala
je Krunica Bojega/Boanskoga milosra.
Papa Ivan Pavao II. utemeljio je i Svetkovinu Bojega/Boanskoga milosra (i uoi
te svetkovine pohrlio je u krilo Oevo).
(Treba napomenuti da se u novije vrijeme preporuuje pridjev Boji od Bog,
a pridjev Boanski/boanski u vezi je s
Boanstvo/boanstvo.) Na slici Milosrdnoga Isusa u aritu je Srce Isusovo. Ono
gori od ljubavi prema ovjeku. Iz Njega
blistaju Boje zrake ljubavi, milosti,
milosra. Stojei otvorena srca pred
tom slikom, razmiljajui o Kristovoj
muci, smrti i uskrsnuu kao svetoj
nerazdruivoj cjelini i krijepei se Euharistijom, kranin osjea ar Bojega
Srca, Boje Ljubavi, Bojega Milosra.
Proslavljeni Jaganjac Boji otkriva nam
smisao Kria i rtve. Sve nam to daje
snage za ivot.
Nebeski Otac nije bez srca. On ima
Srce. Iskazao nam je vrhunac svoje
ljubavi kad nam je darovao svoga Sina.
A Sin, Jaganjac Boji, rtva pomirnica
za grijehe svega svijeta, donirao nam
je svoje Srce, da po Njemu dobijemo novo srce, da svoje kameno srce
zamijenimo novim, istim, presvetim,
Njegovim. To je ovjekovo pokristovljenje. Krist to eli i poziva nas na to.
To nas i Marija ui u svojim brojnim
porukama. Boji atributi sastavnice su
Njegove biti. Zar je Ivan pogrijeio kad
je Ljubav ukljuio u definiciju Boga!?
Nedavno je objavljena knjiga pape Franje Boje ime je Molosre. Ni on zacijelo
nije pogrijeio. U skladu s tim moemo
pouzdano rei: Bog je Srce.
Kao dio definicije Boga rijei ljubav,
milosre, srce mogu se pisati velikim
poetnim slovom.
Dobro se sjeam da se u crkvi mojega djetinjstva na kraju mise pjevajui
molilo da nam Bog dade da nam bude:
KROTAK JEZIK, PAMET ZDRAVA, SRCE
ISTO, DJELA PRAVA. U takvu ozraju
dijete nije sluajno preinailo: Zdravo,
Marijo, milosti puna u: Zdravo, Marijo, bogosti puna
isto srce stvori mi, Boe, i duh
postojan obnovi u meni! klie
psalmist.
Ivica Musi
Vie od dva stoljea marno
se prede pauinasta bajka
o znanstvenome napretku
koji kao zahuktala lokomotiva za sobom vue
vagone intelektualnoga
uzdizanja i moralnoga
sazrijevanja. U eri euforije i
gigantizma mnogi su prepoznali idealan trenutak da se jednom zavazda
povue meridijanska razdjelnica
izmeu znanosti i religije, s tim da se
ovoj drugoj oduzme skrbnitvo nad
udoreem i velikoduno joj se prepusti opustjeli rezervat hermetinih
sanjarija i jalovih apstrakcija.
Ovaj mentalni elektrook sustavne
ateizacije silno je utjecao na vidokrug
suvremenoga ovjeka koji, matoevski reeno, dnevno vei slijepac
biva. Ta je kratkovidnost prijetnja
samomu vidnom ivcu zbog velikom
dioptrijom naete mrenice danomice zagledane u debelu knjiurinu
obeanja i parola bez smislena kazala
pojmova i imena. Iako su njezina
otkria pojedinana, a pronalasci
sporadini, mnogi su pali niice
pred znanou stavljajui je na Boje
mjesto i tujui njezine protagoniste
malne kao mesije.
Ideja da su moral i suvremena znanost vjerni suprunici koji
duhovnim korzom hode ruku pod
ruku na ljestvici genijalnih gluposti
zasigurno zauzima visoko mjesto.
Prije e biti da nikada nisu ni bili
zaljubljeni jedno u drugo niti su se
potaknuti istom pobudom zajedniki
divili zvjezdanomu nebu iznad njih.
Ne treba naime biti silno pametan pa
zakljuiti kako se najvea moralna
dekadencija, razvlatenje duha i animalna destrukcija ljudskoga dostojanstva dogodila upravo u visokociviliziranome, znanstveno i tehnoloki
monome devetnaestom, a napose
dvadesetom stoljeu. Unato svim
postignuima te ostvarenu blagostanju stoljea su to dvojbene uljudbe,
raskida s tradicijom, prevrjednovanja
svih vrijednosti, u jednu rije
kulturnoga i udorednog skliznua u
barbarstvo.
Znanost i vjera
Ne treba naime biti silno pametan pa

zakljuiti kako se najvea moralna
dekadencija, razvlatenje duha i
animalna destrukcija ljudskoga
dostojanstva dogodila upravo u
visokociviliziranome, znanstveno i
tehnoloki monome devetnaestom, a
napose dvadesetom stoljeu. Unato
svim postignuima te ostvarenu
blagostanju stoljea su to dvojbene
uljudbe, raskida s tradicijom,
prevrjednovanja svih vrijednosti, u
jednu rije kulturnoga i udorednog
skliznua u barbarstvo.
Ruiasta
maglica na autocesti za nigdje
Jedno od poveih Potemkinovih sela jest i sekularna dogma po kojoj je znanost jamstvo intelektualne i
duhovne superiornosti. Razmjeri ove zablude donekle
se dadu sagledati temeljitom inventurom zbivanja i
popratnoga mentalnog stanja u naznaenome razdoblju.
To su vrijeme obiljeile velike revolucije, svjetski ratovi,
masovna ubojstva, strana razaranja, iznaae nuklearne
bombe, vladavina sumanutih diktatora koji su uglavnom
dobili legitimitet od kritiki doraslih sunarodnjaka. U
ime ovjerovljenih ideologija nisu se

libili ubiti desetke milijuna ljudi. Primjerice samo je Staljin, po mnogima
najvei satrap u povijesti ovjeanstva, dao pobiti oko dvadeset milijuna
osoba, a barem je jo dvostruko zavio
u crno. Njegova je i ona morbidna
izjava kako je smrt jednoga ovjeka
tragedija, a milijun smrti statistika.
Po najstroim procjenama u ime ideolokih reima u dvadesetom je stoljeu ubijeno vie od dvjesto ezdeset
milijuna ljudi. Dostatno je sjetiti se
Verduna i Staljingrada, Auschwitza i
gulag, Dresdena i Hiroime
Usprkos tomu novi je poredak
instrumentalnomu, raunajuem
umu, odnosno kartezijanskoj logici
neizmjerno proirio podruje djelovanja i podario neogranieno povjerenje, dok je druge ovjekove sposobnosti stavio pod stotinu okulara. Posljedica je toga, rijeima
Martina Heideggera, bijeg bogova, razaranje zemlje, pomasovljenje ovjeka, sumnja puna mrnje prema svemu
stvaralakomu i slobodnomu. To je pak pridonijelo plonosti i uskoi ljudskoga ivota te gubitku odjeka, dubine
i bogatstva zbiljnosti oko njega, a suujui i uvenujui
planet smanjio se na dimenzije elektronikoga sela.
Toj kljastoj matrici nije umakla ni

filozofija koja se stoljeima trudila
oko uvida u ono to zbiljski jest.
Umjesto toga postala je tehnika,
pogon analitiko-pozitivistikoga, na
empirizmu utemeljenoga objanjavanja, izlaganja i raunanja bia da
bi se njime ovladalo. Time je otpoeo
proces odaravanja svijeta koji vodi
Znanost i vjera
u diskreditiranje svakoga poretka
koji se ne zasniva na naelu uspjeha,
odnosno maksimalne uinkovitosti.
Osim toga od polovine devetnaestoga
stoljea filozofija je postala ekskluzivnim poslom sveuilita iz ijih klupa, umjesto potentnih intelektualaca
s nervom veleuma, izlaze visokospecijalizirani strukovni smuenjaci.
Njima velikim dijelom treba uraunati u grijeh to to fakulteti vie ne
odgajaju za ivot nego za trite.
osjeaja izloenosti i nezatienosti

u nesklonu mu ambijentu povlaenje u anonimnost i egzistencijalnu
usamljenost ini se jedinim valjanim
rjeenjem. Ne treba se stoga uditi to
mnogi mislitelji romane Prokleta avlija
Ive Andria, zatim Munina Jeana Paula
Sartrea, Proces Franza Kafke te Majstor
i Margarita Mihaila Bulgakova dre
paradigmatskim za ovo doba.
Ljudsko iskonsko dostojanstvo ozbiljno je dovedeno u pitanje i raznim
antropolokim teorijama, posebice
onima to se zasnivaju na biolokim
postavkama Charlesa Darwina, koje,
Drutvo se pretvorilo u terminatora pojednostavljene, fragmentirane i
ideoloki usmjerene, ljudsku vrstu
ijemu snanom i brzotroeem
u bitnim svojstvima izjednauju sa
kibernetikom organizmu treba
ivotinjskim, te Sigmunda Freuda,
koji u pojedinevu libidu vidi najveu
est remont i savreni zamjenski
snagu i osnovno mu pokretalo.
dijelovi. Tako je ovjek, koji je
Primijetiti je da je iz Darwinova
kaputa ispala carte blanche na koju su
neko bio supstancija i vrijedio
njegova posvojad ispisala beutni
za smisao cjelokupnosti, postao
verdikt koji s ljudskoga bia skida i
najobinijim zavrtnjem u velikome posljednju krpicu asti. Tako ogoljenu
i baenu u deterministike verige ne
elinom monstrumu, pri emu
ostaje nita doli besciljno udovoljaima izbor biti potpuno nesretan ili
vati prirodi jer je, ma kako stabilan
bio, njegov karakter uvijek vezan za
umjereno zadovoljan.
stanje njegovih organa. Ono to se
naziva savjeu zapravo je stvar dobre ili loe probave i lijei se punim
Da bi osigurala kakav-takav opsta- eludcem.
Freud je pak raskrinkao uasnoga
nak (Marx se primjerice pitao kako
boga koji je u biti nakazno dijete
jo moe nastajati epska poezija u
doba parnih strojeva), umjetnost je u neravnopravnoga omjera podsvjedoba tehnokracije poprimila izrazite
snoga i svjesnoga i koji nam u
tehnike konture. Tako depoetizirana svojoj neovjenosti odreuje kakve
i liena meditativne protege, ona se
smo sudbine dostojni. Stoga je otac
sudbonosno iznakazila te zakazuje
psihoanalize ponudio metodu kako
u veini sluajeva gdje bi se trebala
otkupiti ivot od rugobne utvare i
oitovati gorostasnost artistikoga
rijeiti se svih njezinih prisila. Jednogenija koji u ljepoti, to nije nita
stavno, treba sazrjeti i prilagoditi se
drugo doli ljubav koja shvaa samu
izvanjskoj stvarnosti, a transcendensebe, uoava jedinstvo u mnotvu
tno strailo protjerati u vjenost koja
pojava unutar univerzuma.
ionako ne postoji.
Rijeju, duhovna se rastoenost
Evo kojim se hudim putem ovjek
oituje na svakome koraku. Drutvo
od remekdjela, kako ga nazva Shase pretvorilo u terminatora ijemu
kespeare, ili gordoga bia, rijeima
snanom i brzotroeem kiberneti- Maksima Gorkoga, pretvorio u Sarkom organizmu treba est remont i
treovu beskorisnu tenju! Odjednom
savreni zamjenski dijelovi. Tako je
se, kako netko ree, naao na rubu
ovjek, koji je neko bio supstancija i svemira gdje poput Ciganina svira
vrijedio za smisao cjelokupnosti, po- tunu melodiju visei nad ponorom.
stao najobinijim zavrtnjem u veliko- Prinos je to modernosti koju je Hegel
podrugljivo nazvao Velikim petkom
me elinom monstrumu, pri emu
nakon kojega ne slijedi uskrsna
ima izbor biti potpuno nesretan ili
umjereno zadovoljan. Oduzeta mu je nedjelja. Ubijajui naime svoju rtvu,
modernist hazardski kida vlastito
sigurnost, udomaenost, smirenost.
tovie, svijet mu se najednom uka- vezivno tkivo i gradi autocestu za bezuje kao neto strano, puno suprotznae. Stvarnost mu nakon toga doe
kao kockarski stol beutnih sila ili
nosti, nesklada, zagonetnosti. Zbog
Znanost i vjera
pak kao ruleta pakosnoga usuda.
Moda e netko pomisliti kako su
navedene primjedbe na raun znanosti nita drugo nego pokuaj njezine
diskreditacije. Naprotiv, rije o naporu da se ouva njezina izvornost i
da se ispravno pozicionira u cjelini
ljudskoga ivota. Tek tako shvaena
moi e odgovoriti na postavljene joj
zadae i pomoi ovjeku u potrazi za
njegovim iskonom. U suprotnome
njezino apsolutiziranje irom otvara
vrata materijalistikomu totalitarizmu ija je najtraginija posljedica
degradacija ovjeka na siunu i
vrlo kasnu mrlju nastalu negdje na
perifernome kutku svemira koji
vjerojatno ne e dugo trajati unutar
nepreglednoga i posve nesvjesnoga
fizikog procesa. To pak vodi dezorijentiranosti, shizofreniji i bezdomnosti modernoga ovjeka.
Prema tome potreba za razumijevanjem stvarnosti ne zadovoljava se
samo znanstvenim tumaenjem niti
miljenje prestaje ondje gdje zavrava
racionalna, logina spoznaja. Istinsko
poimanje svijeta nikada se ne lomi
na umu nego na osobnoj dimenziji,
odnosno na iskonskoj tenji srca.
Mudrost se ne sastoji u preciznu opisu
dogaaja nego u razumijevanju zato
su stvari onakve kakve jesu. Oni koji
imaju neko iskustvo transcendentne
vrijednosti u ljepoti i moralu, oni
koji osjeaju privlanost ideala istine,
ljepote i dobrote i oni koji milju ele
proniknuti onkraj osjetilnih vanjskih
oitovanja u skrivenu zbiljnost koja se
nalazi iza toga nisu manje racionalni
ili kritini od onih koji cjelokupnu
zbilju nastoje izraziti matematikim
jednadbama. Naprotiv, njihovo je
nastojanje usmjereno na ono najbolje
to se moe misliti i to afirmira
ovjeka kao bie koje transcendira
vlastitu bioloku odreenost.
Stoga je tragiku scientiziranoga i
tehniziranoga svijeta, odnosno raspad
u opemu nihilizmu mogue izbjei
povratkom dubljemu razumijevanju
zbilje koja lei ispod vanjskoga oitovanja prostora, vremena i osjeta. To je,
kako ree Petar Wust, mjesto bitka,
mjesto na kojemu se prigibaju koljena,
gdje se udi i uti. Nipoto nije posrijedi odustajanje od razuma i znanosti.
tovie, rije je o njihovu izvornome
uklapanju u iri kontekst ovjekovih
mogunosti koje u zajednikome
skladnu naporu mogu ponuditi klju
za izlazak iz opega beznaa iji smo
neposredni svjedoci.
Fra Ivan Landeka
Bog na prvom
mjestu
Gospa nam prua vrlo
jednostavan i nebrojeno
puta oproban recept za
dobar kranski ivot
Rije je o poretku stvari
koje kranina ine
kraninom.
17. MEUNARODNI
SEMINAR ZA BRANE
PAROVE
Meugorje, 9.-12. studenoga 2016. godine.
Budite milosrdni kao to je Otac va milosrdan. (Lk 6,36)

Program
Srijeda, 9. studenoga 2016.
14.00 Registracija sudionika
16.00 Uvod u seminar
17.00 Veernji molitveni program u crkvi
etvrtak, 10. studenoga 2016.
9.00 Jutarnja molitva
9.30 Predavanje, razgovor
12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tiini
Petak, 11. studenoga 2016.
6.00 Molitva na Krievcu
12.00 Klanjanje Presvetom oltarskom sakramentu u tiini
Priprava za ispovijed pred Presvetim
Subota, 12. studenoga 2016.
7.00 Molitva na Brdu ukazanja
10.00 Iskustva sudionika
11.30 Zavrna sv. misa
Knjigu moete nai

u Suvenirnici
Informativnog centra
MIR Meugorje.
Predavai na seminaru su: don Ivan Filipovi i brani parovi iz zajednice Cenacolo
Don Ivan Filipovi roen je 29. studenoga
1968. u Tomislavgradu (BiH), gdje su i korijeni njegove obitelji. Kao dijete s roditeljima
seli u Slavoniju (RH), u akovo, gdje su mu
se rodila dva brata i najmlaa sestra. Odrasta
u mirnoj, kranskoj obitelji gdje su mu
prenesene istinske ljudske vrijednosti, iako je
u njegovu odrastanju zasigurno nedostajala
prisutnost oca, koji je bio na privremenom
radu u Njemakoj. U akovu zavrava
osnovnu i srednju kolu, matematiko-informatiki smjer koji mu omoguuje upis na
Informatiki fakultet u Varadinu, koji nije
zavrio.
Prekida studij i u devetnaestoj godini

naputa domovinu i odlazi u svijet traiti
istinsku slobodu, autonomnost, ljudsku
afirmaciju U njegovim traenjima ivot ga
kroz neka vremenska razdoblja vodi kroz
nekoliko europskih metropola u kojima je
upoznao puno toga lijepoga, ali naalost i
svijet droge. Iz tog zagrljaja smrti uspio se
iupati uz pomo zajednice Cenacolo koja
ga je prihvatila u 26. godini ivota, u dosta
tekom stanju ovisnosti. Poslije etiri godine
lijeenja, Zajednica mu omoguuje produbiti njegovo zanimanje za humanistike
znanosti na Institutu za religiozne znanosti
u Pisi, u Italiji. Na Institutu je s uspjehom
zavrio dvije godine studija. Nakon toga seli
na sjever Italije, u Centralnu kuu Zajednice
u Saluzzo, gdje s jo nekolicinom mladih iz
Zajednice zavrava Teoloki fakultet u Fossanu. Za sveenika je zareen 17. srpnja 2004.
godine u biskupiji Saluzzo, Italija, s dozvolom
biskupa da radi i djeluje u zajednici Cenacolo
kojoj je posvetio ivot i u kojoj i danas ivi.
Seminar e se odrati u dvorani I. Pavla II
(uta dvorana). Prilog za trokove seminara iznosi 40 za jedan brani par. Prijave
moete izvriti putem e-maila: seminar.marija@medjugorje.hr, ili putem faxa na broj:
00387 36 651 999 (za Mariju Dugandi).
Broj sudionika je ogranien zbog prostora,
stoga vas molimo da svoje prijave izvrite
to prije. Isto tako molimo sve brane parove,
sudionike seminara da sami osiguraju smjetaj u Meugorju.
Zbog organizacije seminara, i Vae sigurnosti, molimo Vas da se smatrate registrirani
za seminar tek nakon to dobijete potvrdan
odgovor. Ako odgovor niste dobili, to znai
da nismo dobili vau prijavu i da niste registrirani, jer ste va e-mail uputili na krivu
adresu ili imate virus pa se pota automatski
blokira. Stoga se moete smatrati registrirani
za seminar tek nakon to ste primili potvrdan odgovor.
Koordinator seminara je fra Marinko
akota.
Ne
morate biti moan politiar, bogata ili rock zvijezda da biste mogli neto uiniti
xxx
protiv gladi u svijetu. I vaa mala djela ljubavi i dobrovoljni prilozi mogu spasiti i
promijeniti mnoge ivote na bolje.
molitveni program
zimski raspored (od 1. rujna do 31. svibnja)
PONEDJELJAK I SRIJEDA
7.30 h Sv. misa na hrvatskom
Prije podne Sv. mise na raznim jezicima
Tijekom dana Susreti po dogovoru
Poslije podne Tiho klanjanje u Kapelici klanjanja
17 - 20 h Veernji molitveni program i ispovijed
17 h Radosna i alosna otajstva krunice
18 h Sv. misa
19 - 20 h Blagoslov predmeta, molitva za zdravlje
due i tijela, slavna otajstva krunice
UTORAK
18 h Sv. misa
21 - 22 h Euharistijsko klanjanje
ETVRTAK
17 h Krunica
18 h Sv. misa, blagoslov predmeta
Budite dio ovog jednostavnog rjeenja za glad u svijetu.

Uplatom donacije na priloenoj uplatnici.
PETAK
14 h Krini put uz Krievac
18 h Sv. misa, blagoslov predmeta
19 - 20 h aenje Kria
SUBOTA
7.30 h, 13 h Sv. misa na hrvatskom
18 h Sv. misa
NEDJELJA I BLAGDANI
8, 11, 18 h Sv. mise na hrvatskom
Ispovijed Prije podne za vrijeme Mise
Prije podne Sv. mise na razliitim jezicima
Tijekom dana Susreti sa svjedocima
14 h Krunica na Brdu ukazanja
18 h Sv. misa
HVALA VAM, PROMIJENILI STE NJIHOV IVOT!

Dnevna misna itanja
Tjedni
Poticaj
za lectio divina
Iz preobilja biblijskih tekstova Crkva nam iz dana u dan
nudi odabranu duhovnu hranu misna itanja iz Staroga i
Novoga zavjeta. Iz broja u broj Glasnika mira u ovoj ete
rubrici nai kratice koje upuuju na biblijsku knjigu, poglavlje i redak misnih itanja za razdoblje od 15. do 15. u mjesecu.
Boja je rije radosna vijest. Ona je iva i djelotvorna. Ako se
izloimo njezinu djelovanju, ona ima snagu mijenjati nas.
Subota, 15. 10. 2016.
od dana: Ef 1,15-23; Ps 8,2-3a.4-7; Lk 12,8-12
Nedjelja, 16. 10. 2016.
Izl 17,8-13; Ps 121,1-8; 2Tim 3,14 4,2; Lk
18,1-8
Ponedjeljak, 17. 10. 2016.
od dana: Ef 2,1-10; Ps 100,1b-5; Lk 12,13-21
Utorak, 18. 10. 2016.
vl.: 2Tim 4,10-17b; Ps 145,10-13b.17-18; Lk
10,1-9
Srijeda, 19. 10. 2016.
Ef 3,2-12; Otpj. pj.: Iz 12,2-3.4b-6; Lk 12,39-48
etvrtak, 20. 10. 2016.
Ef 3,14-21; Ps 33,1-2.4-5.11-12.18-19; Lk
12,49-53
Petak, 21. 10. 2016.
Ef 4,1-6; Ps 24,1-4-6; Lk 12,54-59
Subota, 22. 10. 2016.
Ef 4,7-16; Ps 122,1-5; Lk 13,1-9
Nedjelja, 23. 10. 2016.
Sir 35,12-14.16-18; Ps 34,2-3.17-19.23; 2Tim
4,6-8.16-18; Lk 18,9-14
Ef 4,32 5,8; Ps 1,1-4.6; Lk 13,10-17
Utorak, 25. 10. 2016.
Ef 5,21-33; Ps 128,1-5; Lk 13,18-21
Srijeda, 26. 10. 2016.
Ef 6,1-9; Ps 145,10-14; Lk 13,22-30
etvrtak, 27. 10. 2016.
Ef 6,10-20; Ps 144,1-2.9-10; Lk 13,31-35
Petak, 28. 10. 2016.
vl.: Ef 2,19-22; Ps 19,2-5; Lk 6,12-19
Subota, 29. 10. 2016.
Fil 1,18b-26; Ps 42,2-3.5abc; Lk 14,1.7-11
Nedjelja, 30. 10. 2016.
Mudr 11,22 12,2; Ps 145,1-2.8-11.13cd-14;
2Sol 1,11 2,2; Lk 19,1-10
Fil 2,1-4; Ps 131,1-3; Lk 14,12-14
Utorak, 1. 11. 2016., SVI SVETI

Otk 7,2-4.9-14; Ps 24,1-6; 1Iv 3,1-3; Mt 5,1-12a
Srijeda, 2. 11. 2016.,
Spomen svih vjernika pokojnika
iz Reda sprovoda: Mudr 3,1-9; Ps 42,2-3.5bcd;
43,3-5; Otk 21,1-5a.6b-7; Mt 11,25-30
etvrtak, 3. 11. 2016.
Fil 3,3-8a; Ps 105,2-7; Lk 15,1-10
Petak, 4. 11. 2016.
od dana: Fil 3,17 4,1; Ps 122,1-5; Lk 16,1-8
Subota, 5. 11. 2016.
Fil 4,10-19; Ps 112,1-2.5-6.8a.9; Lk 16,9-15
Nedjelja, 6. 11. 2016.
2Mak 7,1-2.9-14; Ps 17,1.5-6.8b.15; 2Sol 2,16
3,5; Lk 20,27-38
Tit 1,1-9; Ps 24,1-4ab.5-6; Lk 17,1-6
Utorak, 8. 11. 2016.
Tit 2,1-8.11-14; Ps 37,3-4,18.23.27.29; Lk
17,7-10
Srijeda, 9. 11. 2016.
vl.: Ez 47,1-2.8-9.12 (ili: 1Kor 3,9c-11.16-17); Ps
46,2-3.5-6.8-9; Iv 2,13-22
etvrtak, 10. 11. 2016.
od dana: Flm 7-20; Ps 146,6c-10; Lk 17,20-25
Petak, 11. 11. 2016.
od dana: 2Iv 4-9; Ps 119,1-2.10-11.17-18; Lk
17,26-37
Subota, 12. 11. 2016.
od dana: 3Iv 5-8; Ps 112,1-6; Lk 18,1-8
Nedjelja, 13. 11. 2016.
Mal 3,19-20a; Ps 98,5-9; 2Sol 3,7-12; Lk 21,5-19
od dana: Otk 1,1-4; 2,1-5a; Ps 1,1-4.6; Lk
18,35-43
Utorak, 15. 11. 2016.
Otk 3,1-6.14-22; Ps 15,2-5; Lk 19,1-10
18 GODINA S VAMA
Radiopostaja MIR Meugorje djeluje od 25.
studenoga 1997., a od blagdana sv. Franje 4.
listopada 1999. emitira program preko interneta.
Zahvaljujui satelitskom programu glas nae
Radiopostaje moe se uti u cijeloj Europi, na Bliskom
istoku. Svaki dan emitira uivo krunicu i sv. mise iz
crkve sv. Jakova u Meugorju. Iz studija se 24 sata
emitiraju svakodnevni govorni i glazbeni programi.
Radiopostaja MIR Meugorje djeluje u sklopu
Informativnog Centra Mir Meugorje.
Poslanje radiopostaje MIR Meugorje: povezati
hodoasnike Kraljice Mira, navijetati zdrave vjernike
stavove, podupirati normalne opeljudske odnose,
iriti ekumensko ozraje meu ljudima.
elite li bolje upoznati meugorsku duhovnost?

Proitajte ...
Fra Ljudevit Rupi,

Istina o Meugorju
Tko dakle kopa po privatnom ivotu vidjelaca i drugih
poslenika oko svetita, tko
istrauje i razglauje njihove
stvarne ili izmiljene slabosti
da bi tako dokazao neistinitost vienja, oito ne poznaje
teologiju ni crkvenu praksu, a
posebno se ne boji Boga koji
zabranjuje ne samo klevetu
nego i ogovaranje. (Glas
koncila)
Meugorje Monografija
Do 24. lipnja 1981. godine Meugorje
je ivjelo kao i ostala hercegovaka
sela: ljudi su obraivali zemlju, sadili
duhan i uzgajali lozu, proizvodili vino i
uzgajali povre. Zbog socijalnih prilika
mnogi su odlazili u prekooceanske i
zapadnoeuropske zemlje, te gradove u
Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj. Od
1981. godine, kada su poela Gospina
ukazanja, ivot se upe promijenio.
Gospa je, naime, osim estero vidjelaca, odabrala cijelu upu i hodoasnike
za svoje svjedoke i suradnike. To je
posebno oitovano u poruci koju im
je uputila rekavi: Ja sam ovu upu
na poseban nain odabrala i elim je
voditi. Ova e vam knjiga pokazati
kako je jedno nepoznato selo postalo
molitveno sredite svijeta.
Tel.: ++387 36 653 580 urednitvo

Tel.: ++387 36 653 548 marketing
Fax: ++387 36 653 552
E-mail: radio-mir@medjugorje.hr
Uivo na internetu:
www.radio-medjugorje.com
Jajce 87,8 Mhz, Mostar 100 MHz, Banja Luka 87,8
MHz, Hercegovina 101,5 MHz, Lavanska dolina
100 MHz, Split, Juna Hrvatska 101,5 MHz,
Sarajevo i Srednja Bosna 96,1 Mhz, Bugojno,
Uskoplje i okolica 101,8 Mhz, Sjeverozapadna
Bosna 106,7 Mhz, epe, Tuzla, Usora, Posavina
100,1 Mhz, Dolina Neretve i Juna Hercegovina
98,3 Mhz, Rama, Konjic, Sjeverna Hercegovina
104,7 Mhz, Zagreb, Lika, Biha, Srednja
Hrvatska 107,8 Mhz
Satelit za Europu i Bliski istok: EUTELSAT 16E
Poruke Kraljice Mira

Djeice, itajte svaki dan
poruke koje sam vam dala i
pretvorite ih u ivot. Volim
vas i zato vas sve pozivam
na put spasenja s Bogom. (Iz
poruke od 25. prosinca 1989.)
Fra Slavko Barbari,

U koli ljubavi
Ovi tekstovi proizlaze iz
poruka Kraljice Mira. Sve nas
pozivaju u Gospinu kolu
ljubavi. Fra Slavko naglaava:
Ljubav nije dar za dobre,
nego temeljni uvjet ivota
za sve.
Knjigu moete nai u suvenirnici

Informativnog centra MIR Meugorje.

Glasnik 10 2016s

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Glasnik 10 2016s

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Godite XI. broj 10 listopad 2016.

2,5 KM / 10 kn/1,3 EUR

Krunica saetak Evanelja

Isus Krist Franjin izbor, a na?

Gospina kola | Plodovi Meugorja | Svjedoci | Dogaanja | Iz ivota Crkve

Fotografija na naslovnici: Marin Musa

Krunica saetak Evanelja, fra T. Pervan

Krunica u Gospinoj koli, fra M. akota

Oni koji vjeruju, nemaju straha, M. Vasilj

Ako vam ivot da limun, napravite limunadu!, N. Laurie

to je Boje milosre?, fra M. akota

Laici i njihovo poslanje

Kako u etrnaesto stoljee vjere?, M. Krajina

Obitelj pred suvremenim izazovima

Kako smo se upoznale i zavoljele Gospina krunica i - ja, N. Naki

Uzmite krunicu i molite, molite sve dok vam molitva ne postane

Kriteriji za dobrog politiara, B. Skoko

Putopisi Svetom zemljom

Zvijezda mora i Posrednica milosti, fra A. akota

Adresa: Glasnik mira, Gospin trg 1, 88266, Meugorje, BiH

Marija, zagovornica Hrvata

Svetite Majke Boje Remetske, fra K. Lovri

Hrvatsko kransko nazivlje

Ruiasta maglica na autocesti za nigdje, I. Musi

4 Glasnik mira | Meugorje

U mjesecu smo listopadu,

pripovijesti s biblijskim gradivom i

primjerom, kad se uivimo u prizore

Svaka krunica vodi izravno u Isusov

Krunica je pogled kroz

Prestini ameriki asopis National Geographic

skok prema novome, iz Staroga u Novi zavjet, s psaltira

Tko pak bolje poznaje i ljubi Isusa od njegove Majke, ali i

Da, ravnomjerno i redovito moljenje

kapelici na jednome detalju vidimo

Snimio Marin Musa

Jesu li vjera i nevjera potpune

8 Glasnik mira | Meugorje

eli ohrabriti pa mu uzvraa: Sve je

va tabora, vjernike i nevjernike. No

ivotu, njegovu postanku i nestanku.

Prema tome, kranstvo je specifina religija, religija

I vjera i nevjera ovjekova su

Snimio Marin Musa

Bog koji je taj mali narod izveo i

iznova provjerava dosljednost svoje

Snimio Mateo Ivankovi

Muno je promatrati netrpeljivost izmeu vjernika

KRUNICA U GOSPINOJ KOLI

Rije KRUNICA umanjenica je od rijei

na tu vrstu: Htjela bih da svijet... moli svaki dan bar

12 Glasnik mira | Meugorje

Kad su se zbog Gospinih

Snimio Marin Musa

meugorski upnik fra Jozo Zovko uz svetu misu izabrao

Po emu emo prepoznati da uimo?

Gospa eli da se u molitvi

14 Glasnik mira | Meugorje

Krunica Bojega Milosra moli se

Poruka Gospe iz Fatime: Molite krunicu

Sveti Ivan Pavao

Godite XI. | broj 10 | listopad 2016. 15

Snimio Marin Musa