I.

Filozofski klasici

Aristotel K A T E G 0

Urednlk nlzao dr. Joslp Talanga

Knjlga5.

Preveo i priredio

FILIP GRGIC

HRVATSKA
SVEUCILISNA
NAKLADA
Zagreh 1992.

R I

-~

Naslov izvornika:

APll:TOTEAOYl:
KATHrOPIAI

za hrvatski prijevod
Hrvatska sveuCilna naklada 1992.

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i sveutiliSna biblioteka, Zagreh

UDK 161.12
ARISTOTELES
Kategorije I Aristotel; preveo i priredio
Filip GrgiC. - Zagreb: Hrvatska sveuCiliSna
naklada, 1992. -195str.; 21 cm. -(Filozofija.
Filozofski klasici ; knj. 4)
Prijevod djela: Aristotelous k:uegoriai I
Aristoteles. - Usporedo tekst na grCkom i
hrv. jeziku. - Komentar: str. 123-183. Bibliogmfi~'l: str. 21-33 i uz uvodni tekst Kazalo

921014174

Predgovor
Aristotelove Kategorije dosada nisu bile prevedene na hrvatski jezik. Nazalost, treba kazati i to kako osirn usarnljenih
pojedinacnih poklliaja ne rnoierno govoriti ni o kakvoj-takvoj
recepciji toga spisa na n~ernil jeziku. A rijec je, nerna dvojbe,
o jednorn od najvamijih filozofskih tekstova ikada napisanih.
Zato Citatelj ovu knjigu treba shvatiti kao uvod kako u
Kategorije, tako i u sarnu Aristotelovu filozofiju. U uvodnoj
raspravi navodirn glavne podatke o nastanku ovoga spisa, njegovu obliku te o osnovnirn problernirna Sto ih u njernu nalazirno. Zarnljen je kao uvod u Kategorije, koji bi trebao olaMati
pristup sarnorne tekstu te kornentaru. Sto se tiee prijevoda, o
njernu rnislirn da treba kazati sarno ovo: nisarn se opterecivao
problernorn odnosa izrnedu doslovnoga i interpretativnoga prevodenja; prijevod je ipak narnijenjen prvenstveno onirna koji
ne rnogu pratiti izvomik, pa sarn nastojao da bude: toean, citak
(u svakorn slueaju citkiji od ponegdje vrlo nejasnoga izvornika),
jasan, razurnljiv i po srnislu istovjetan izvorniku.
Grcki izvomik Mo ga donosirn paralelno uz prijevod (kao
i prijevod, razdijeljen je, radi laMega praeenja, na paragrafe),
popraren je aparatorn u kojernu navodirn one lectiones koje su
zanirnljive zbog toga Sto se odnose prije svega na varijante u
srnislu te one u kojirna se rnoj tekst razlikuje od oksfordskoga
teksta L. Minio-Paluella.
Kornentar se kojiput odnosi na razj~njavanje i sisternatizacijusarnoga teksta, a kojiput zalazi i u ~iri kontekst problerna
o kojernu raspravlja Citatelj Ce prirnijetiti kako nije posve ravnornjemo rasporeden: neka rnjesta kornentirarn vrlo opSimo a
neka jednostavno preskaeern. Razlog je tornu kako u vaZn.osti
onih Sire kornentiranih rnjesta, tako i u jasnoCi onih nekornen-.
tiranih ili rnanje kornentiranih. No sigumo rni je prornaklo StoSta
od onoga ~to rni nije srnjelo prornaci. Vjerojatno ee iduci kornentatori to ispravitL

: .... ---'-'--

Kao neophodna pomagala na kraju knjige dodao sam i

kazalo grtkoga nazivlja te popis mjesta na kojima Aristotel
spominje kategorije, koji se odnosi na cijeli njegov curpus.
Nadam se da re to koristiti svima koji re proutavati Aristotelov
nauk 0 kategorijama.
>

Htio bih se ovom prilikom zahvaliti Josipu Thlangi, koji

je pomno pregledao cijeli tekst, upozorio na pogreSke i predlozio neka rjeSenja. Naravno, ne trebam ni napominjati kako
su svi propusti, a .siguran sam da ih ima, nastali iskljucrvo
mojom krivnjom.
Filip Grgic

U Zagrebu, rujna. 1992.

Uvod u Arlstotelove Kategorlje

Iako Aristotel u gotovo svim svojim spisima na ovaj ili
onaj nacrn dodiruje problerne o kojima je rij~t u spisu o kategorijama, a od kojih su mnogi upravo u tome spisu najjasnije
i najtemeljitije formulirani, nigdje u njega ne nalazimo izravno
upuCivanje naKategorije. Razlozi tomumogu biti razni, naprimjer moZda pozivanje nalistu kategorija ujedno znacr pozivanje
na cijeli spis. No je Ii mogure da Kategorije nisu Aristotelov
spis ili da ih je pak neki kasniji redaktor sastavio od medusobice
neovisnih rasprava? 11: moguenosti dodu~e postoje i u vezi s
puno drugih Aristotelovih rasprava, no s obzirom na Kategorije
razlike su medu raznim tumarenjima moZda najistaknutije.
Pitanje o tomu je Ii spis Aristotelov postavljali su veC prvi
komentatori. Dod~e. u njih je, s obzirom na todobnji natin
umnafanja i distribuiranja rukopisa, P.itanje o auktorstvu bilo
uobitajeno i ticalo se i drugih spisa. 1 ~to se Iire Kategorija,
sumnji u Aristotelovo auktorstvo gotovo da i nije bilo. Nekoliko
dvojbi ~to ih nalazimo u prvih komentatora me se titu narelne
ispravnosti i totnosti nauka u Kategorijama odnosno njegove
sukladnosti s Aristotelovim naukom u drugim spisima, a manje
predstavljaju sumnju u Aristotela kao auktora.2 Postojalo je
dod~e nekoliko parafraza Kategorija koje su ~Je u rukopisnu
tradiciju te tako pridonijele poteSkoCama oko rekonstrukcije
teksta - a time i na posredan natin pridonijele problemima
Aristotelovaauktorstva pojedinihstavaka-no one nisu predstavljale
1

Antil!ki su komentatori drlali da je za potpuno razumijevanje nekoga

klasil!nog spisa potrebno razmotriti est pitanja: (1) Kojaje svrha (aKovOs)
spisa?, (2) Koja je njegova korist?, (3) Koje je njegovo mjesto u corpusu?, (4)
Kojije pravi naslovspisa?, (S) Tko jeauktor? i (6) Kakovaljaspis podijeliti? (usp.
npr. Amm:11,.14; Evangeliou, 18).
2
Jsapnu raspravu o tome nalazimo u Rijk, 1951, 129-139. Mogu senaa samo
dvije naznake koje nude neke dokaze koji govore protiv Aristotelova auktorstva
(Proleg. 23,38-24,4 i Schal. 33a28sq), no such arguments are merely academic
bypotheses which they [sc. authon]themselves reject (Rijk, 19Sl, 139).

dostatan razlog zbog kojega bi se dvojilo o autenti~nosti. 3 s

druge strane, neki komentatori (usp. npr. Amm. 13,20-25 i
Simpl. 18,1620) navode kako su u starim bibilotekama postojala dva spisa o kategorijama: jedan ~to ga danas poznajemo
i drugi koji je po~injao rije~ima Tw 1SvTwv Ta J.Lh J.L>V1lJ.L
4
AE)'Em Ta lie <ruvWV1!J.La. No Aristotela se u svakome slu~ju
drZ3lo auktorom.
Thkva je suglasnost u starini postojala samo ~to se tire
prvih devet poglavlja spisa (Antepraedicamenta i Praedicamenta), dok su problemi postojali prvenstvenou vezi s poglavljima
1015 (tzv.Postpraedicamenta). Probleme je zareo, kao i u slu~ju
spisa De interpretatione, Andronik. Po njegovu mljenju, Postl!raedicamenta je netko naknadno umetnuo iza Praedicamenta,
1 to pod pretpostavkom da su Kategorije uvod u Topike. 5 On
nije toliko sumnjao u Aristotelovo auktorstvo koliko u pripadnost poglavlja 10-15 onome tekstu ~to se mok obuhvatiti nas.
lovom Kategorije.
Sto se tire Antepraedicamenta i Praedicamenta, danas se
kao gotovo opreprihvareno stajalte 1OZe prihvatitipostavka
Najstariju para[razu' ~a~inio je Andronik. Usp. za to Moraux, I, 97:-113.
Usp.Amm.13,20-25: s~62va~ 6E: 8st On E:v u1t~ '!1'a.A 1ua.ts
t.f,H.t.o61)KIU<; 76'lll ..,v 'AvaAVTI.tCGlV -re:aaapci:K0111'Cl lhAta'
sfip'llV'f(tt., u~v SE: Ka1"Tl"YDp~oOOv Vo~ -70 .,.av he:pov &txev &px~v
"-rGlv v-roov -rcl !J.Ev b!J.lVv!J. AB-ysTat. Tl!. 8 a=uvn.otJp.a", TO 82
8e:-6n;pov, 'D'Ep_viiv 1tpOt<sLp.svov lxo.,..e:v. ~ea.t 1rpOTeTtp.'7)7at.
'TO''TO Pi 7&ht. Kr:d 'lfpli')'f,LQ.'Tt.. 'II'AEOVEK'I'O'V KU.t 'II'ClV'i'axofj
3

1radpa "Tbv 'Apt.a7o7EATJV K1'}pii1'Tov. n 6 ")'v.fjcn.ov 7oU

lfli.Aoa0$ov 70 a'V"Y'YPJ.La 1r&1172~ O~aAo-yoiiat.; usp. iBoet.161E162A.

Usp. Simpl. 379,8-12: -rt.vEo;; ~h -ycip, .tJv Ka.t 'Av6p0vt.K0o;; f:anv,

'lrot:p& -ri'!v 1rp08eaw -raU t.ACav 'lrpoaKEi:a8or:C ~aat.v i:l1rO nvoo;; -ror::-ror: -roV
-rO -rWv Kot:'r'f']"tOpt.Wv 13t.13Hov pO -rWv -r6'1J"6Jll E'lrt.-ypchlfor:v-roo;;, oi!K
hvooUneo;; o~-rot., 'IJ"0a"lv xpeCor:v oV -rfl 70'IJ"t.Kfl 'lrpa.-y.._or:n(<J J.L6vov &AAQ
Kat -r(j) 'lrEpt -rWv KCl'r"l'YOPt.iiV A6-y~ eta&-ys~. -r& dp"lfl.tva.. 0 naslovu TipO
-rWv -r6'1rwv usp. komentar uz naslov spisa.
5

kako je rije~ o Aristotelovu djelu.6 No u prosudivanju autenti~nosti Postpraedicamenta istraziva~i se ipak ne slazu u tolikoj
mjeri.7 Prvi razlog sumnje u autenti~nost jest potpuno nova
tema rasprave. Naprimjer, 10. poglavlje zapo~inje raspravom
o suprotnostima za koju se ~ini kako nema nikakve neposredne
veze s raspravom u prvih devetpoglavlja spisa, a sli~no je ~to
se tire i ostalih problema u Postpraedicamenta. No tu nalazimo
i neka mjesta gotovo paralelna s Topikama, a koja ponekada i
produbljuju analize u tome spisu, ~toje neke istrazivare navelo
da odlu~no obrane Aristotelovo auktorstvo Postpraedicamenta.8
Poseban je problern s prijelazom izmedu Praedicamenta i
Postpraedicamenta, llb10-16. Th auktor kao da opravdava ~to
se dalje ne govori o preostalim kategorijama; sadrZaj doista
nije imponirajuci i dosta odudara od osnovnoga tona spisa.9
Za taj se tekst gotovo sa sigurno~cu moze kazati kako nije
Aristotelov nego ga jevjerojatno sastavio i umetnuo neki redaktor, moZda upravo onaj koji je cijeli tekst ustrojio u onaj oblik
u kojemu ga danas poznajemo.
Usko povezano s ovim pitanjima javlja se i pitanje o kompoziciji Kategorija. Pretpostavimo Ii, barem sadrzajno, opravdanost podjele spisa na tri glavna dijela te prihvatimo Ii ~injenicu
da suPostpraedicameJ.lta, iako Aristotelov tekst, naknadni ume6

AutentitnostKategorija osporavali su npr. Spengel, Prantl, Rose, Gercke, Dupreei, Mansion a kao posljednji Dumoulin. Dokaze prve tetvorice opovrgao je Maier (111, 290sq), a one Dupreela i Mansionove Rijk (1951, 139-149).
7
U autentitnost Postpraedicamenta dvoje: Brandis, Prantl, Gercke, Zeller, berweg-Pr_chter itd. Razlitne potvrde autentitnosti nalaziino u Gohlke
(163sq), I. Husik i Rijk (1951, 149-157). Usp. i Dring, 55: Nach dem Gedankenaustausch zwischen -I. Husik und W. D. Ross in The Journal of Philosophy 36,
1939,427-433 betrachte ich die Akten ber die Echtheitsfrage atsgeschlossen.
Neue Argumente sind seitdem nicht angefhrt worden. Njegov sud o autentitnostiPosq>raedicamenta jest: ...da sie abervon Aristoteh:s selbst verfat worden sind, ist wahrschehl.Iich.
8
RijetjeoRijku (1951) i I. Husiku. Usp. 'lbp. H3.153a31-b2 i komentar
uz 12.14a1920.
9

Usp. Oehler, 133-134 te moj komentar uz to mjesto.

,, _____-._

tak, ostaje nam otvoreno pitanje o medusobnu odnosu prvih

dvaju dijelova spisa. Drugim rijema: ima Ii kakva opravdanja
njenici da imAntepraedicamenta (pog. 1-3) slijedePraedicamenta (pog. 4-9) i predstavljaju Ii ta dva dijela zaokrurenu cjelinu
napisanu in continuo? Pogledajmo neke pojedinosti. Antepraedicamenta raspravljaju o nekim problemima koji se ne mogu
jednostavno obuhvatiti nazivom 'nauk o kategorijama', no koji
ipak imaju nekoga utjecaja na kasniji tijek rasprave. Thko je
naprimjer nauk o istoimenovanim stvarima (1.1a1-6), iako se
kasnije izrijekom ne spominje, posredno vafan element kasnijih
rasprava, posebno u poglavlju o suCini, ~to cu pokmati pokazati
u komentaru.. S druge strane, nauk o suimenovanim stvarima
(1a6-12) kasnije je spomenut na nekoliko mjesta: najprvo u
5.3b7-8, gdje se gotovo ponavlja odredba suimenovanosti iz
la6-7,11 te u 3a34 i 3b9, gdje se izgleda pretpostavlja da tatelj
znade ~to je suimenovanost, i to da znade upravo onu odredbu
suimenovanostBto je navedena na poretku. lsto je i s naukom
o izvedenim stvarima (najprvo u 1all-15, a kasnije u 7.6b13
te 8.10a28-b10 i 9.11b7). Nadalje, razlikovanje izmedu jednostavnih i sloienih izri~ja ~to ga ~itamo u 2.1a16-19 valja vezati
uz 4.1b25, iako u vezi s time postoje neke potclkoee, na ~to
cu ukazati u komentaru. No izraz 7a Ktt7a fL1J8e 11Ccxv 01JfL'ITAoK-IJv AE'/6fLEVtt u Praedicamenta izvan 4. pog. ne nalazimo,
nego samo u Postpraedicamenta (10.13b10; usp. i KttTa 01JfL'ITAoK-!Jv AE'/6fLEVtt u b13-14). U 5.3a35,37 nalazimo izraz KCXT1J'fOpCcxt, i to u znarenju 'priroci'. No o tome poslije. Nadalje,
rasprava u 2.1a20-b9 ima svoje brojne refleksije u raspravi o
suCini u 5. poglavlju, i more se slobodno zakljuti kako se
nauk o. sucini ne more razumjeti bez prethodnoga poznavanja
odlomka 2.1a20-b9. Th je ujedno moZda naj~~ veza izmedu
Antepraedicamenta i Praedicamenta. Slimo vrijedi i ~to se tire
rasprave u3. poglavlju.
Zanimljiv je poredak kojim Aristotel nabraja kategorije
u 4. poglavlju. U 4.1b26-2a4 taj poredak ponje ovako: oilaCa,
'ITOa6v, '1Tot6v, '1Tp6~ Tt No prilikom raspravljanja o pojediuim
kategorijama uPraedicamenta redoslijed je drukji: oOOia, '1Toa6v,
'1Tp6~ 7L, 'ITOt6v Mislim da ta ~injenica nema posebne vaznosti,
10

iako su stari komentatori redovito pokmavali opravdati poredak (vidi uz to i poretak komentara uz poglavlje o kategoriji
'1Toa6v, 5.4b20).
U samome tekstu Praedicamenta nema prewe spomih
mjesta, osim djelomimo ~tose tire 8.11a20-39. Aristotel naime
tu pretpostavlja kako jedna stvar moze biti u we kategorija,
~to je pomalo spoma pretpostavka, pa bi moglo izgledati kao
da je rije~ o kasnijem tumarenju. 10 Inare je nan na koji se u
Praedicamenta govori o pojedinim kategorijama dosta ujednaren i mislim da nema puno razloga koji bi mogli opovrgnuti
postavku o cjelovitosti toga dijela Kategorija. Cijeli je taj dio
dobro usporediti s Metaph. !!., jer ustrojstvom isto podsjeea na
filozofski rj~nik (npr. Cat. 5=Metaph. 1!.8; Cat. 6=Metaph.
1!.13; Cat. 7=Metaph. 1!.15; Cat. 8=Metaph. 1!.14/Cat. 8.8b279al4=Metaph. 1!.19 i 20; Cat. 8.9a28-10a10=Metaph.l!.21!; slimo se dade ustanoviti i zaPostpraedicamenta). No naukom se
Cat. znatno razlikuju od Metaph. !!. a mislim da ih je i po
vremenu nastanka tclko pribl~iti.U
Sto se ti~ datacije spisa, i u vezi s njome su postojala
dosta opre~na mi~ljenja. 12 Nekako prevladava mi~ljenje da su
Kategorije rani spis, no relativnase kronologija moie uspostaviti
samo na temelju pojedinih urenja, .teie na temelju cjeline.
Stoga rasprava o tome ostaje otvorenom.

10 U~p.

Frede,1983, '4-7, koji smatra da bi i u vezi s tim.odlomkom trebalo

postaviti pitanje o autentifnosti.

11 U Komentaru eu to pokazati na primjeru pojedinih problema. Osim
toga, nauk o kategorijama u Metaph. 4.7 ima posve ontol~ funkciju; naime, bitak se iskazuje 'pl sebi' na onoliko nati.na na koliko i obrasci kategorija (1017a2223). Nadalje, im Unterschied zu Metaph. A macht aber die Kategorienschrift den
Versuch, die von ihr behandelten Gegenstnde gem dem in den Kapiteln 2-4
vorgegebenen Schema in einen systematisch,en Zusammenhang zu rcken
(Oehler, 139).
12 Usp. za to Guthrie, 138.

11

***
Sto se tioo onoga Sto bi u ovome "uvodu trebalo kazati
o samome sadrfuju spisa o kategorijama, mislim da je, s obzirom
na crnjenicu da cu najveci dio problematike obraditi u >>Kamentarn<<, ovdje dostatno izdvojiti dva problema, i to one koji se
ti~u odredivanja pravoga predmeta spisa. Prvi se problern postavlja u vezi s naoolom i na~inom na koji Aristotel uopee dolazi
do kategorijalne razdiobe. Kako pristupiti tome problemu?
Najjednostavniji ali i najnesigurniji na~in jest da mu pristupimo
s obzjrom.na kro~oloSki kriterij. Kazem >>najnesigurniji<<, jer
uzmemo h u obztr samo one tekstove za koje s manjom ili
veeom sigurnoScu mozemo kazati kako su padrijetiom rani a
u kojima je sadrfuna neka vrsta nauka o kategorijama (npr.
~t., Thp. A9, Ph. A3.186a12-b22, SE, Metaph. ll. itd. ), u njima
tpak neeemo naci jedinstveni kriterij kategorijalne razdiobe i
istovjetni na~in obrazlaganja problenia kategorija. Naime, i ti
se tekstovi, prema nacrnu na.koji je u njima rije~o kategorijama,
dadu podijeliti u dvije grupe. U jednoj grupi tekstova Aristotel
o kategorijama govori onako kako to i inaoo najOOSee ~ini - on
. raspravlja o nekoj stvari (npr. o dobru, kretanju, duSi, sueemu
itd.) koristeci se kategQI"ijalnom podjelom; tu je dakle prvotna
funkcija kategorija ta da se s pomocu njih objaSnjava neSto
drugo. Naravno, moguee je pretpostaviti (a u povijesti tumaoonja Aristotelovih kategorija itekako se pretpostavljalo) da je
neki od tih na~ina upotrebe kategorija izvoran, no za razinu
rasprave u Kategorijama ta je crnjenica posve nevaZna. 13 No i
tu imade dosta poteSkoea. Naprimjer, kada Aristotel veli npr.
da 'dobro' ima isto toliko znaoonja koliko i 'suee' - pa ga zato
'Th.k_?npr. _Prema Kap~ mi~ljenju izvomU funkciju kategorija valja
u Topikama 1 SE- kategonJe su prvotno pomagale u otkJanjanju pogrdaka u raspravama sa sofistima, a koje su proizlazile iz formalne slic!nosti a stvame
:azlic!no~~i poj~~inih iskaza. U mnotvu ontolo!kih tumarenja prije svega valja
tstaknutt !~ Uvtjek vrlo aktualna Apeltova i Maierova. Oehler pak pretpostavlja
da u anallZI nauka o kategorijama valja pot':i od c!injenice kako KCl1"rnopCa znac!i
i 'priricanje', te je stoga polazite nauka klasifikacija tipova priricanja. Poktffiaj
koji slijedi inspiriranje prije svih Ackrillovim i Fredeovim pristupom.
__
tral1t1

12

13

valja kategorijalno obradivati -14 tada ostaje nejasno je Ii tome

tako zato Sto se 'dobro' iskazuje u analogiji sa 'sucim' ili je to
stoga Sto je nauk o kategorijama pretpostavljen i istraZivanju
dobroga i istrazivanju sueega.
U Kategorijama Aristotel ne sugerira nikakvu aplikaciju
nauka o kategorijama; o kategorijama raspravlja bez obzira na
to Sto one slure kao pomagalo s pomocu kojega istraZujemo
neki drugi problem. Jedino mjesto u kojemu je, kako mi se
~ini, donekle isti slu~j, jest Thp. A9. Zato ta dva teksta spadaju
u drugu od gorenavedenih grupa tekstova pa cu im ovdje posvetiti malo paznje.

Izraz K<I"M"J"'/OP(a se u Kategorijama pojavljuje samo na

ootiri mjesta (5.3a35,37; 8.10b19-21). Na prva dva ozna~uje
nesumnjivo priroke u sudu, dok je na ostalima rije~ neodredeno
o 'kategorijama', pri oomu se podrazumijevaju pojedini od onih
pojmova koje je u 4.lb25 nazvao 7Ct K<I7a !J."T]&t!J.(av 01!1J.'ITAOKTJV
AE"'/6fLtva, 'iskazi bez sastavljanja'. (U 10.1lb16 kategorije se
nazivlju i 'rodovima', no kako je rije~ o spornome odlomku,
iz toga se ne moze nta zaklju~iti.) Kao oznaka predmeta spisa
o kategorijama ostaju nam dakle 'iskazi bei sastavljanja'. Pod
njima bi trebalo podrazumijevati izri~je koji su izolirani od
svojega pojavljivanja u sudu. Njihova svojstva i funkcije Sto ih
imaju u sudu- prije svega svojstva podmeta i priroka, priricanja,
podmetanja, zatim medusobni odnosi (opee-opee, pojedina~o
~pojedina~no, pojedina~no-opee) - prenose se na njihovu upotrebu kao izoliranih izraza. Th zna~i: svojstva pojedine kategorije
izraz su svojstava njezine funkcije u sudu, a sama kategorijalna
razdioba jest razdioba svih mogucih vrsta podmetiU prirokit
Drugim rije~ima: iz suda npr. 'Sokrat je mudar' mi na temelju
znaoonja i funkcije Sto ih 'Sokrat' i 'mudar' imaju u sudu izvlacrmo zaklju~k o tome jesu Ii 'Sokrat' i 'mudar' kao izolirani
izrieaji podmet ili prirok, jesu Ii opci ili su pojedina~ni itd., a
kategorije 'suCina' i 'kakvoea' ih kao izolirane izri~je klasificiraju. No Aristotel nije imao razdiobu sudova iz koje bi
14 Usp. EN A6.1096a24, EE A7.1Z17b30 i MM B!O.l205al0.

13

T
I
deducirao pojedine kategorije. Nadalj'? sama rije~ KII'I"'')'YOp(a
dodme znacr i 'priricanje' iii 'prirok',I no ovdje je ipak rijd
0 Ta K!ITa f.L1]8Ef.LLIIV O'llf.L'ITAOK-/jv AE'Y6f.LEVII a ne 0 'kategorijama'. Stoga bismo pod 'izri~jima bez sastavljanja' mogli
podrazumijevatiiizri~jekojisuneovisniosudtL 'lllkvorazuntijevanje
proizlazi shvatimo Ii 4.2a6-7 (njihovim medusobnim sastavljanjem nastaje sud<<) u tom smislu daje tu rije~ o tome kako
je sud naknadna tvorevina, koja nastaje medukategorijalnim
iii unutarkategorijalnim sastavljanjem. Naravno, rasprava o to-
me ~to je prije, pojmovi ili sud, sasvim je neplodna i Aristotel
je kao takvu i ne postavlja; osim toga, na razini Kategorlja ne
zanima ga spoznajnoteoretska razina nastanka suda1 i posve
se zadovoljava tvrdnjom da je sud sastavljanje odnosno spiet
(011f.L'ITll.oK1]) kategorija tj. nesastavljenih izri~ja (2.1a16-19).
Stoga nema nikakva smisla raspravljati o tome jesu Ii kategorije
nakon sudova ili prije njih.
Gorenavedena pretpostavka ne kafe ~to su nabrojane
upravo one kategorije koje su nabrojane i kojim je postupkom
Aristotel do~ao do njih. Drugim rije~ima, ostaje nejasno kako
izgleda izvorni na~in 'deduciranja' upravo onih deset kategorija
~to ih nalazimo u SRisu o kategorijamaP Iz samoga spisa o
kategorijama mofem'O'.izvuci samo oskudne naznake o tome.
ll.e-y6,...eva koja su, kako smo vidjeli, izri~ji izolirani od svojega
pojavljivanja u sudu, sami po sebi predstavljaju deset m~cih
odgovora na pitanje postavljeno o jednoj te istoj stvari. 1 Imamo Ii pred sobom nekoga odredenog, konkretnog oovjeka,19
15

Usp. za to komentar uz naslov spisa.

Usp. za to prije svega De an. r6.430a27-bS.
17
SamO-u Cat. i Thp. A9 Aristotel govori o deset kategorija. Ina~ ukupno navodi se~mnaest izraza ~to bismo ih mogli svrstati u kategorije (usp. Popis na kraju).
18
Usp. za to i Ackrill, 78-81.
19
Molda Aristotel deset kategorija navodi upravo misleti ih s obzirom
16

na OOvjeka. Das sicherste Indiz, da Aristoteles seine zehn Kategorien wifklich

so mit seinem Blick auf einen Menschen empirisch analysiert, sind die beiden
Kategorien 7 und 8. Denn so, wie er Ireisthai und echein hier gebraucht, knnen

za njega kafemo 'On je suCina' (i ozna~ujemo kategoriju suCine), 'On je toliko i toliko visok' (i ozna~ujemo kategoriju
kolikoee), 'On je takav i takav' (i oznarojemo kategoriju kakvoee) itd. Kao ~to pred sobom rtije imao nikakvu razdiobu
sudova na temelju koje bi iz sudova izveo kategorije, Aristotel
rtije pred sobom imao rti neko pravilo kojega bi se ddao prilikom odredivanja raznih izri~ja ~to ih mofemo izreci o jednoj
te istoj stvari. No ukljucro je, svjesno iii nesvjesno, one sheme
r~~lambe stvamosti iii jezika koje su mu bile pri ruci.
Na prvi se pogled arti kako je gore bilo rijecr o dvama
razli~nim pristupima 'izvomoj dedukciji kategorija' - naime, s
jedne su strane kategorije kao rezultati izoliranja pojmova iz
sudova a s druge kategorije kao svojevrsna obiljefja iii svojstva
jedne te iste stvari. No tekst o kojemu bi sada trebalo pon~to
kazati, Thp. A9.103b20-104a1, pokazuje da je posrijedi jedinstverti pristup. Navodim taj tekst u cijelosti:
>>Moramo dakle pored toga razlucrti vrste priricanja (Ta
-ytv11 T\v KII'I"'')'YopL<iiv) u kojima se nalaze retiri navedene
predikabilije. Brojem ih je deset: '~to jest', 'koliko', 'kakvo',
'u odnosu na n~to' ('1Tp6s TL), 'gdje', 'kada', 'biti polofen',
'imati', 'artiti', 'trpjeti'. Naime, prigodak, rod, svojstvenost
i odredba uvijek ee biti u jednome od tih priricanja (ev
1"4 nnhwv T>v KII'I"'')'YOPL<iiv). Samo je po sebi jasno da
onaj koji oznafuje '~to jest' oznafuje sad sucinu, sad 'koliko', sad 'kakvo', a sad koju od drugih kategorija. Kada
je naime ispred njega rovjek' te kada kafe kako je to ~to
je ispred njega rovjek ili fivo biee, tada iskazuje '~to jest'
i oznaroje suCinu. Kada je pak ispred njega bijela boja te
kada kafe kako je to ~to je ispred njega bijelo ili boja,
tada iskazuje '~to jest' i ozna~uje 'kakvo'. lsto tako, kada
je ispred njega veli~ina jednoga Jakta te kada kafe kako
je to ~to je ispred njega veli~ina jednoga lakta, tada iskazuje
'~to jest' i ozn~uje 'koliko'. Isto je i ~to se tire drugih

die Wrter nur von einem Menschen ausgesagt werden (Dring, 61; usp. i

komentar uz 10.12a26).

14

15

sluQ!jeva. U svakomc od njih, bilo da se iskazuje n~to

samo o sebi, bilo da se o njemu iskazuje rod, oznatuje se
~to jest'. A kada se iskazuje o drugome, ne oznatuje se
~to jest', nego 'koliko' ili 'kakvo' ili koje od drugih priricanja. Thko te je to i toliko ono o remu je u sudovima rijet
te iz rega se sastoje.
.
Najprije !l~to o kontekstu rasprave. U prethodnom, osmom poglavlju Thp. A Aristotel je raspravljao o sudovima
('rrpO'Tcrcrw; ili l\6yoc) s obzirom na njihovu formu, odnosno s
obzirom na praedicabilia. 20 Sada pak o sudovima raspravlja s
obzirom na njihov sadrfuj, praedicamenta, tornije s obzirom
na njiho~~ p~dmete (:/t"eptwv b39) i priroke (7/t t~ wv ibid.).Z1
G~~or.ett Jeztk~m sptsa o kategorijama, rijet je o !.q61J.tva od
kOJih Je__sastav!J':n sud. No Aristotel ide i dalje od rasprave u
Kategon!~ma: Njegova je na"_l)era najprije da utvrdi koje su to
vrste pnncan1a (b20-21) u ko]tma nalazimo retiripraedicabilia.
D~ bi ~o istraZio, bavi se najprije podmetima (b27-35), a potom
pnroctma u sudu (b35-104a1). 0 svakome mogurem podmetu
(EKKtl!J.evov) ~oze"_lo pitati 'Sto jest?'. Pitamo Ii o rovjeku,
~a~emo ~a_ko Je sutma, pitam? Ii o bijeloj boji karemo kako
Je ~akvo ttd. U to~ su sluQ!ju K0<7'1J'YDPlac klasifikacije mogutth o~govora na pi_tanj~_s~o jest?' postavljeno o podmetu.
Sto se ttre pnroka, sttuact]a Je pon~to drukcrja. Ako se prir?kOD_I iskazuje sam po~met ili se pak prirokom podmetu prinre nJegov rod, onda p_nrok mozemo nazvati ~to jest' podmeta,
odnosno on spada u tstu kategoriju u koju spada i podmet.
Ako se pak prirokom iskazuje n~to drugo negoli je podmet,
onda prirok nije ~to jest' podmeta, nego je njegovo 'kakvo',
'koliko' itd., drugim rijetima prirok spada u drugu kategoriju
.
negoli je,ona u koju spada podmet.
Iz ovakva tumarenja proizlaze dvije vazne posljedice. Prva
se tire izraza ~to jest' (7l E117L), koji se u ovome kratkom tekstu
pojavljuje Qlk sedam puta, i to u ovim znarenjima: (1) to je

pita~e koje postavljamo kada zelimo poblize odrediti podmet; (2) ono oznafuje prvu vrstu priricanja, naime bitno
odnosno unutarkategorijalno priricanje, i to ne samo unutar
prve kategorije, nego i unutar bilo koje druge kategorije. Priricanje koje odgovara na pitanje 'Sto jest?' jest prva vrsta priricanja, odnosno prva kategorija shvate Ii se kategorije kao vrste
priricanja.23 Obratimo pafuju na izriQ!je u b27-35. Ako je ispred mene npr. bijela boja te kaZem kako je to 'bijelo' ilrkako
je to boja, onda ja iskazujem ~to jest' (dakle bitno ili ~tostveno
pririrem 'bijelome' kao podmetu 'bijelo' ili boju kaoprirok) i
oznacujem kakvotu (dakle odgovorom na pitanje 'Sto jest?'
postavljeno o podmetu podmet kategorijalno odredujem, odnosno velim kako je ta i ta kategorija, koja u krajnju ruku
moze biti taj i taj 'izolirani izriQ!j' koji moZemo nazvati K0<7'1J'YOp(a isto kao ~to i vrstu priricanja nazivljemo K0<7'1J'YOPla).
Odmah iz ovoga proizlazi i druga posljedica gomjega tumarenja, a tire se onoga ~to remo uopre odrediti kao 'kategorije'.
K0!7'1J'YOPlaL su ovdje dakle: (1) vrste priricanja; unutarkategorijalno priricanje nazivlje se 7( E117L - u njemu se naime
podmetu pririre ili prirok sam ili njegov rod - a medukategorijalna priricanja nose nazive ostalilt kategorija, ovisno o
tome u koju kategoriju spada prirok; (2) K0<7'1J'YOP(m predstavljaju i klasifikaciju mogutih znarenja podmeta i priroka, i
to: ~to se tire podmeta, one klasificiraju razlitne odgovore na
pitanje 'Sto jest?' postavljeno o podmetu; ~to se tire priroka,
one klasificiraju mogure odnose priroka prema podmetu.
Na ovome je mjestu nepotrebno a i nemogure iti dalje u
obrazlaganje nauka o kategorijama kakav se pojavljuje u drugim Aristotelovim ~pisima. Ne kazem da je ono ~to sam gore
nazvao izvomom dedukcijom kategorija vremenski i stvarno
zaista izvorno odnosno postankam najranije i najto~nije. No
mislim da razina rasprave u Kategorijama dopmta poja~njenje

22 Usp. za to C Arpe,Das 1C f!v elva~ beiAristoteles, diss., Harnburg 1937,

20
Usp.'lbp. A8.103b717.
21
Usp. Rijk, 1952, 77.

16

12
23

Za to znarenje KO:'i'TJ"YOPCa. ll;SP Bz.Jndex 377b60-378a13.

17

kroz gornji odlomak iz Topika te da ne bi trebalo icr u dublja

razmatranja za koja nam je potrebna detaljna analiza drugib
tekstova.
S obzirom na predmet spisa o kategorijama ovdje bih htio
upozoriti na jo~ jedan problern. Naime, ako smo gore odgovorili
na pitanje o nacrnu Aristotelova izvodenja kategorija, onda
nam sada ostaje pitanje: ~to on uKategorijama toeno podrazurnijeva
pod Ta J\E"fOJJ.Evtt? Deksip u svojemu komentaru ovako obja~njava pozadinu problema:
>>Dakle, buducr da je J\O"fo~ koristan za sva podru~ja filozofije te buduti da su porela J\O"fo~a jednostavne rijecr
i ono ~to ozna~uju, s pravom postoji puno dvojbi o tome
je Ii ih Aristotel dobro razmotriO<< (5,26-29).
No uzrok nedoumica o pravome znarenju Aristotelovib
KttTi't. JL1]&EJJ.LttV (J1)JL'ITAOKTIV AE"/6JLEVtt nije samo U vezna~nosti nazivka J\O"fo~, nego i u tome ~to odluka o tome ~to
je predmet ili, bolje, ~to je svrha rasprave ovisi o opremu.
pristupu kako Kategorijama tako i Aristotelovoj filozofiji inare.
U Antici su se izdvojile tri osnovne grupe odgovora na pitanje
o pravome predmetu Kategorija, a svi kasniji komentari i tumarenja ~to suse poJa\(i!i tijekom stoljeea predstavljaju razlifue
modifikacije tada utvrdenih smjerova tumarenja. Prema Simpliciju (9sq),24 jednu mogufuost predstavlja tvrdnja pokojoj
su kategorije rije~i ili izrazi (J\t~eL>, <!>wva() koji imaju funkciju
oznacrvanja stvari - to bismo mogli nazvati gramati~kim tumarenjem. Druga je mogutnost da su kategorije ne oznacrtelji
nego ono ~to je oznareno (O'I'JJJ.ttLv6JJ.evtt 'ITPOt"/JJ.ttTtt), crnjenice
odnosno biea - to je ontolo~ko tumarenje. 'IteCe, kategorije bi
mogle biti misli odnosno pojmovi (vO'ijJJ.ttTtt). Zastupnici svih
triju vrsta tumarenja dr~e da imaju ~to upomte u Aristotelovu tekstl!. Svako tumarenje ima i svoje podvarijante. Najoriginalniju podvarijantu prvoga tuma~enja nudi Porfirije.

Ta

24

Sustavan prikaz antitkih pristupa problemu Aristotelovih Kmegorija

nalazimo u Evangeliou, 18-34.

18

Prema njegovu mljenju (57,20-58), valja razlikovati dva polofuja (et11EL~) rij~i: pod prvim polofujem rije~i podrazumijeva
se njibovo svojstvo da ozna~uju crnjenice; pod drugim se pak
podrazumijeva njihovo svojstvo da ozna~uju rijecr prvoga polofuja, tj. da ilt svrstavaju u gramati~ke kategorije - glagole,
imenice itd. Prema Porfirijevu sudu, Aristotel u spisu o kategorijama raspravlja o rij~ima prvoga polofuja, dakle () rije~ima koje oznafuju ~injenice koje su medusobice razlifue,
ali ne brojem nego rodom. Stoga kona~na odredba glasi: predmetKategorija su jednostavni znarenjski izrieaji.25 S druge strane, zagovornici ontolo~koga tuma~enja poistovjetuju Til
J\e"f6JLEVtt s Ti't. 5vTa pretpostavljajuti, a tu se pnajve oslanjaju
na Aristotelov nauk u Metajizici, da su kategorije klasifikacija
raznib znarenja pojmova TO etva i TO 5v. Sto se Iire trerega
tumarenja, valja spomenuti kako Deksip npr. kare kako su
misli ono ~to je prvotno oznareno, dok su drugotno oznarene
~injenice. 26

***
Na kraju bilt ponclto kazao i o najvamijim prvim komentatorima i prevoditeljima Kategorija. Najva~ji izvor za rekonstruiranje rane povijesti tumarenjaKategorija jest Simplicije.
Iz mno~tva imena ~to ilt u nj nalazimo ograni~it tu se samo na
najva~je, i to one ~to su ib A Busse i C. Kalbfleisch krajem
pro~loga i poretkom ovoga stoljeea izdali u okviru niza Commentaria inAristotelem Graeca. Th su sve redom novoplatonici:
Porfirije (232-309), Plotinov urenik i izdava~, Deksip (ca 330),
Jamblibov urenik, Amonije (435/445-517/526), Proklov urenik,
25

Usp. Porph. 58,21-22:

la'l't.V

-yl.tp 1re:pt cJloovclrv UTJJ.LClll'l't.Kiiv ft.'!I'A.ilv,

Ka60 U'I'JtA-aV'I't.KaL eLa1. 700v 'll'pa')'JL&.'I'wv. Negdje na tragu gramatitkih tuma-

tenja jest i Trendelenburgov stav da se Aristotel u izvodenju svojih kategorija

oslanjao na gramatitke kategorije (usp. navod u komentaru uz 4.lb27-28).
26
Usp. Dex.lO,lS-19: -r& voij..,a-ra. ta-r~ 'l'c\ O"l'}..,aw6..,Eva. 1:rpro.-rwo;,
Evdpwo; S: -rc\ 1:rp&"j'..,a.'l'a.

19

Odabrana bibliografija

Filopon (ca 490-570), Simplicije (ca 530), obojica Amonijevi

urenici, Olimpiodor (495/505-nakon 565) i Elija (ca 541).
Sto se tire prijevoda, najstariji je armenski iz 5. stoljeta.27
Sarnvana su i tri rana sirijska prijevoda: Sergeja Theodosiopolitana
ili ReS'ainensisa (536), Jakova EdeSkoga (708) te biskupa Georgija (724). Na arapski je Kategorije preveo Shaq ibn Hunain
(910/11).
Prije Boetija postojale su tri latinske verzije Kategorija:
izgubljeni prijevod i komentar Marija Viktorina (ca 363), neki
odlomci iz De Nuptiis Marcijana Capelle te Categoriae decem
ex Aristotele decerptae. Ovaj se posljednji spis od konca 8. do
konca 17. st. pripisivao Augustinu, no sasvim je sigumo da nije
njegov. 28 Potom dolazi Boetijev prijevod i komentar (510).
VJSestruko je vafun. S jedne stranc, >>Boethius' (... ) version is
by far the most important for the study of the Greek text. His
method of translating is of a religious faithfulness to the words
of his original <?) it is such as to give us almost a Greek text
in Latin letters<<. S druge stranc, neprocjenjiv je Boetijev udio
u stvaranju latinskoga filozofskog nazivlja te u kasnijoj tradiciji
komentiranja Kategorija. Nakon njega do razdoblja renesause
nalazimo jedan prijevqd nepoznata prevoditelja iz 9. ili ranoga
10. st., a potom prijevod ~to ga jenaonio William od Moerbekea
(1266).

Za to usp. Minio-Paluello.1945, 64sq.

Vjerojatno je rijet o djelu Vettiusa Agoriusa Praetextatusa. Prantl dr:li
da je oSnova za Categoriae decem bila Thmistijeva parafraza Kategorija (Prantl,
640), no mOuta je predlohk bio upravo Aristotelov tekst (usp. za to Minio-Paluello, 1945, 68). Inare Augustin u Confess. IV,16 Iude: A ~to mije koristilo
kad mi je otprilike u dobi od dvadeset godina dopalo u ruke jedno Arlstotelovo
djelo (Aristotelica quaedam) koje zovu 'Deset kategorija' (quas appellant decem categorias) te sam ga sam prOCitao i bez i~ije pomOCi razumio7 (nav. u prijevodu S. Hosua, Zagreh 41987). Mcdda su ve6 i"ove rije~i dostatne da opovrgnu
postavku kako je Augustin auktor Categoriae decem.
29
Minio-Paluello,1945, 68.
1:T
28

20

1. Tekstovi

Aristolelis Opera edidit Academia regia Borussica, Vol. 1-5,

Berlin 1831-1870.
Aristotelis Organon graece, novis codicum auxiliis adiutus recognovit, scholiis ineditis et commentario instruxit Th. Waitz,
I-li, Leipzig 1844, 1846. (lzmedu ostaloga, sadrZi i uzi izbor iz
>>Scholia ad CategoriaS<< /30-38/ te filolo~ki komentar /265-322/.
Krititki aparat uz tekst dosta je op~iran; upotrijebio je rnk 27
rukopisa.)
Aristotelis Categoriae et Liber de interpretatione recognovit brevique adnotatione critica instruxit L. Minio Paluello, Oxford
1949, 21956 (>>from corrected sheets of the first edition<<) (MP)
(Danas standardno izdanje grtkoga teksta, s instruktivnim predgovorom. Izrazito s<e oslanja na negrtku predaju, osobito na
Boetijev prijevod.)
2. Komentari

Commentaria in Aristotelem Graeca, edita consilio et auctoritate academiae litteramm regiae Borussicae (CAG):
IV 1 Porphyr Isagoge et in Aristotelis Categorias commentarium, ed. A Busse, Berlin 1887. (Porph.)
IV 2 Dexippi Philosophi Platonici in Aristotelis Categorias dubitationes et solutiones, ed. A Busse, Berlin 1888 (eng!. prijevod:
Dexippus, On Aristotle's Categories, Irans!. by. J. Dillon, New
York 1990; knjiga sadrZi i >>Appendix: The Commentators<<
/131-141/, >>reprinted from the Editor's General Introduction
to the series in Christian Wildberg, PhiloponusAgainstAristotle
on the Eternity ofthe World, London and lthaca N. Y., 1987<<,
u kojemu je opeenito rijet o anti~kim komentatorima Aristotela). (Dex.)
IV 4 Ammonius in Aristotelis Categorias commentarius, ed. A
Busse, Berlin 1895 (fr. prijevod: Les attributions /Categories/.
21

r
I

Le texte Aristotelicien et !es Prolegomi!nes d'Ammonios d'Hermeias, pres., trad. et ann. par Y. Pelletier, Montreai/Paris 1983).

Averroes, Middle Commentaries on Aristotle 's Categories and

De Interpretatione, transl. with notes and intr., by Ch. E. But-

(Amm.)

terworth, Princeton 1983.

VIII Simplic in Aristotelis Categorias commentarium, ed. C.

Kalbfleisch, Berlin 1907 (fr. prijevod: Simplicius, Commentaire
sur !es Categories, trad. comm. saus Ia direct. de I. Hadot. I:
Introduction, premiere partie /p. 1-9,3 Kalbfleisch/. Ttad. de
Ph. Hoffmann /avec Ia collaboration d'l. et P. Hadot/. Comm.
et notes a Ia trad. par I. Hadot avec les appendices de P. Hadot
et J.-P. Mahe, Leiden/New York/Kln 1990 /Philosophia amiqua, Val. 50/; Simplicius, Commentaire sur !es Categories, trad.
comm. saus Ia direct. de I. Hadot. III: Preambule aux Categories
/p. 21-40,13 Kalbfleisch/. Ttad. de Ph. Hoffmann /avec Ia collaboration d'l. Hadot, P. Hadot et C Luna/. Comm. et notes a
Ia trad. par. C. Luna, Leiden/New York/Kln 1990 /Philosophia
antiqua, Val. 511). (Simpl.)

Pacius, I. ,In Porphyrii Isagogen et Aristotelis Organum commentarius analyticus, Francofurti 1597 (repr. Bildesheim 1966).

XII 1 Olympiodoriproleg'omena et in Categorias commentarium,,

ed. A Busse, Berlin 1902. (Olymp.)
XIII 1 Philopponi (olim Ammon) in Aristotelis Categorias
commentarium, ed. A Busse, Berlin 1898. (Phil.)
XVIII 1 .Eliae in P'orphyrii Isagogen et Aristotelis Categorias
commentaria, ed. A Busse, Berlin 1900. (EI.)
XVIII 2 Davidis prolegomena et in Porphyrii Isagogen commentarium, ed. A Busse, Berlin 1904. (Prol.)
XXIII .2 Anonymi in Aristotelis Categorias paraphrasis, ed. M.
Hayduck, Berlin 1883.

Scholia in Aristotelem, coll. A Braudis (Arist. Opera, Berlin

1831-1870,Vol. 4/18611) (Schal.)
Pseudo-Archytas, ber die Kategorien. Texte zur griechischenAristoteles-Exegese, hrsg., bers. und komm. v. Th. A Szlezak,
Berlin-New York '1972 (Peripatoi, Bd. 4).
Boethius, Opera, u Patrologia latina, vol. 63-64, ed. J. P. Migne,
Paris 1882 i 1891.

22

3. Prijevodi i suvremeni komentari

Aristoteles Latinus, I 1-5. Categoriae vel Praedicamenta. Ttanslatio Boethii, editio composita, translatio G. de Moerbeka,
Iemmata e Simplicii commentario decerpta, Pseudo-Augustini
Paraphrasis Themistiana, ed. L. Minio-Paluello, Bruges-Paris
1961.

Aristoteles Latinus, I 6-7. Categoriarum Supplementa. Porphyrii

Isagoge, translatio Boethii et AnonymiFragmentum vulgo vocatum 'Liber Sex Principiorum', acced. Isagoges Fragmenta M.
Victorino interprete et specimina translationum recentiorum
Categoriarum, ed. L. Minio-Paluello, adiuv. B. G. Dod, BrugesParis 1966.
Aristoteles, Organon, oder Schriften zur Logik, bers. v. K Zell,
Bd. 1-8, Stuttgart 1836-1862. Bd. 1. Kategorien. Von der Rede,
als Ausdruck der Gedanken, Stuttgart 1836.
Aristoteles' Kategorien oder Lehre von den Grundbegriffen. Hermeneutica oder Lehre vom Urteil, bers. und erl. v. J. H. v.
Kirchmann, Leipzig 1876.
Aristoteles, Kategorien/Lehre vom Satz (Peri hermeneias) (Organon 1/II) vorangeht Porphyrius, Einleitung in die Kategorien,
bers., mit einer Einl. und erkl. Anm. vers. v. E. Rolfes, Leipzig
1920, 21925, unv. Neuausg. 1958, unv. Nachdr. 1974 (Philo_sophische Bibliothek, Bd. 8/9).
Aristotle, Categoriae and De Interpretatione, by. E. M. Edghill,
Oxford 1928 (The Works of Aristotle, transl. into engl. under
the edit. of W. D. Ross).
Aristotle, The Categories, On Interpretation, by H. P. Cooke,
Prior Analytics by H. Ttedennitk, London 1938.
23

Aristoteles, Kategorien und Henneneutik, Paderborn 1951 (Aristoteles, Die Lehrschriften, hrsg., bertr. und in ihrer Entst. erl.
v. P. Gohlke, Bde 1-9, Paderborn 1947-1961, Bd. 2, 1).
Aristotele, Organon, introd., trad. et note di G. Colli, 1\uin
1955.
Aristote, Organon. L Categories. IL De l'interpretation, trad.
nouv. et notes par J. 1\"icot, Paris 1959 (repr. 1984) (Sadrzi
dosta komentara, u kojima uglavnom navodi tradicionalna gledta.)
Aristotle's Categories and De Interpretatione, transl. withnotes
by J. L. Ackrill, Oxford 1963 (Ciarendon Aristotle ser.) (Ponajbolji suvremeni komentar: kratak, kritifun, pisan pod utjecajem
oksfordske varijante analititke filozofije.) (sva uputivanja na
Ackrilla odnose se na ovu knjigu).
Aristotele, Le Categorie, trad., intr., comm. D. Pe8ce, Padova
1967 (Studium sapientiae; testi filosofici commentati). (SadrZi
dosta op~iran i informativan komentar.)
Aristotle's Categories and Propositions, transl. and notes by H.
G. Apostle, Iowa 1980.

Aristoteles,Kategori~bers. und erl. v. K. Oehler, Darmstadt

2
1984, 1986 (Aristoteles, Werke in deutsch. bers., Bd. 1, 1:
I). (Uz mno~tvo drugih poglavlja, sadrZi i >>Uvod /41-142/, u
kojemu glavni dio predstavlja referiranje o osnovnim smjerovima tumarenja kategorija od 19. st. do 1984. Sadrzi i vrlo
op~iran /162 str./, mjestimice i preop~iran, komentar.)
4. Ostala literaturn
Ackrill, J. L., >>Aristotle on 'Good' and the Categories<<, u S.
M. Stern, A Hourani, and B. Brown (eds.),Islamic Philosophy
and the C/assica/1Jadition. Essays Presented to R. Walzer, Oxford
1972, 17-25; i u J. Barnes, M. Schofield, R. Sorabji (eds.),
Artic/es on Aristotle 11, London 1976, 71-80.
Alexandri Aphrodisiensis in Aristotelis Metaphysica commentaria, ed. M. Hayduck, Berlin 1891 (CAG I) (Aiex.)
24

Allen, R. E., Individual Properlies in Aristotle's Categories<<,

Phronesis 14(1%9)31-39.
Allen, R. E., Substance and Predication in Aristotle's Categories, u E. N. Lee, A P. D. Mourelatos and R. Rorty (eds.),
Exegesis and Argument Studies in Greek Philosophy, presented.
to G. Vlastos, Assen 1973, 362-373.
Annas, J., lndividuals in Aristotle's Categories: 1\vo Queries<<,
Phronesis 19(1974)146-152.
Annas, J. Aristotle on Substance, Accident, and Plato's Forms<~

Phronesis 22(1977)146-160.
Anton, J. P.,Aristotle's Theory ofContrariety, London 1957 (International Library of Psychology and Seienlifte Method).
Anton, J. P., The Aristotelian Doctrine of Homonyma in the
Categories and lts Platonic Antecedents<<, Journal ofthe History
of Philosophy 6(1968)315-326.
Anton, J. P., The Meaning of 6 >.6-yo<; 'f"ii> crcncx<; in Categories
1 a 1-2 and 7<<, The Monist 52(1968)252-267.
Apelt, 0., Die Kategorienlehre des Aristoteles<<, u isti,Beitrllge
zur Geschichte der griechischen Philosophie, Leipzig 1891, 101216.
Arpe, C., 'Substantia'<<, Philologus 76(1941)65-78.
Aubenque, P. (ed. ), Concepts et categories dans Ia pensee antique,
Paris 1980 (Bibliotheque d'histoire de Ia philosophie).
Barnes, J., Homonymy in Aristotle and Speusippus<<, Classica/
Quarterly 21(1971)65-80.
Brthlein, K., Zur Entstehung der aristotelischen Substanz~
Akzidenz-Lehte<~Archivfilr Geschichte der Philosophie 50(1968) 196253.
Brthlein, K., Zur aristotelischen Kategorienlehre<<, Philosophische Rundschau 33(1986)281-291.
Brthlein, K, Proufuvanje kategorija u antici<<, Filozofska istralivanja 37(1990)1079-1104.

25

Ba~ringt~n, J., >>~ Introduction to the First Five Chapters of

Aristotle s Categones<<, Phronesis 20(1975)146-172.

Chen, S. M., 'Predicable of' in Aristotle's Categories<<, Phronesis 18(1973)69-70.

B~n~eniste, E., Categories de pensee et categories de Iangue<<,

Corpusdei papiri filosofici greci e latini (CPF). Testi e lessico nei

papiri di cultura greca e latina. Parte I: Autori NotL VoL 1~
Firenze 1989.
Curtine, J.-Fr., Note complementaire pour l'histoire du vocabulaire de retre: !es traductions latines d'ousia et Ja, comprehension romano-stoicienne de retre<<, u Aubenque (ed. ),
33-88.

u JSll, Problemes de linguistique generale, Paris 1958, 63-74.

B.oc~enski, M.,Ancient Fonnal Logic, Amsterdam 1951 (Studies m Log1c and the Foundations of Mathematics)

Bonitz, H., ber die Kategorien des Aristoteles, Sitzungsbericht

der KaiserlichenAkademie der Wissenschaften, phil.-hist. Klasse, 10. Bd., Wien 1853, 591.{)45 (repr. Darmstadt 1967).

Dancy, R. M., n Some of Atistotle's First Thoughts about

Substances<<, Philosophica/ Review 84(1975)338-373.

Bonitz, H., ber '1Ta6o~ und '1Tn61J IJ.C< im aristotelischen Sprachgebrauch, Sitzungsbericht der Kaiserlichen Akademie der Wissenschaften, phil-hist. Klasse, 55. Bd., Wien 1867, 13-55.

Dancy, R. M., Sense and Contradiction. A Study in Aristotle,

J:;>ordrecht-Berlin 1975 (Synthese Historical Library, Vol. 14).

Bonitz, H., Index Aristotelicus, Berlin 1870 (repr. Graz 1955).

(Bz. Index)

Delamarre, A J.-L., La notion de ptosis chez Atistote et !es

Stoiciens<<, u Aubenque (ed.), 321-345.

Brague, R., De Ia disposition. A propos de diathesis chez

Atistote<<, u Aubenque (ed.), 285-307.

Dring, I.,Aristoteles. Darstellungundinterpretation seines Denkens, Heidelberg 1966.

Brandis, Ch. A, ber die Reihenfolge der Bacher des aristotelischen Organons und ihre griechischen Ausleger, nebst Beitrgen
, zur Geschichte des Textes jener Bacher des Aristoteles und ihrer
Ausgaben, Abhandlungen der Kniglichen Akademie der Wissenschaften zu Berlin, 1833, Philosophische Abhandlung 249

Duerlinger, J., Predication and Inherence in Aristotle's Categories<<, Phronesis 15(1970)179-203.

"

299.

'

Dumoulin, B., Sur l'authenticite des Categories d'Aristote<<, u

Aubenque (ed.), 23-32.

'

Dupreel, E., Atistote et Je traite des Catlgories<<, Archiv filr

Geschichte der Philosophie 22(1909)230-251.

Brandt, R., Die Darstellung der '1ToLc\orr]7e~ 'ITC<61JTLKC<L in der

Kategorienschrift des Atistoteles (9 a 28-10 a 10)<<, Hennes
' 91(1963)499-503.

Ebert, Th., Zur Formulierung prdikativer Aussagen in den

logischen Schriften des Aristote!eS<<, Phronesis 22(1977)123145.
Evangeliou, Ch.,Aristotle's Categories and Porphyry, Leiden/New ,
York/Kobenhavn}Kln 1988 (Philosophia Antiqua, Vol 47).

Caujolle-Zaslawsky, Fr., Les relatifs dans !es Categories<<, u

Aubenque (ed.), 167-195.
Chen, Chung-Hwan, n Aristotle's 1\vo Expressions: Ka6'
M-yecrm and tv V'ITOKELIJ.EV4J elvac. Their Meaning in Cat. 2, 1 a 20-b 9 and the Extension of this Meaning<<
Phronesis 2(1957)148-159. ,
, '

Frede, M., Individuen bei Aristoteles<<,Antike und Abendland

24(1978)16-39.

Cleary, J. J.,Aristotle on the Many Senses ofPriority, Carbondale

and Edwardsville 1988 (The Journal ofthe History ofPhilosophy
Monograph Series)

Frede, M., Categories in Aristotle<<, u Studies in Aristotle, ed.

by D. J. O'Meara, Studies in Philosophy and the History of
Philosophy, vol. 9, 1981, 1-24.

V'ITOKELIJ.Evou

26

27

_ _L._

T
I

Hamylin, D. W., >>Aristotle on Predication<<,Phronesis 6(1961)110126.

Frede, M., >>Titel, Einheit und Echtheit der aristotelischen Kategorienschrift<<, u P. Moraux-J. Wiesner (Hrsg.), Zweifelhaftes
im Corpus Aristotelicum. Studien zu einigen Dubia. Akten des 9.
Symposium Aristotelicum, Berlin-New York 1983, 1-29; i u isti,
Essays in Ancient Philosophy, Minneapolis 1987, 11-28.

Heinamen, R., Non-substantial Individuals in the Categories<<,

Phronesis 26(1981)295-307.
Heitsch, E., >>Die Entdeckung der Homonymie<<,Akademie der

Fritz, K. v., ,,Der Ursprung der aristotelischen Kategorienlehre<<,Archiv f.r Geschichte der Philosophie 40(1931)449-4%.

W!Ss. und der Literatur, Mainz. Abhandlungen der Geistes- und

Sozilllwissenschaftlichen Klasse, 11(1972)49-96.
Henry, P. >>Apories orales de Plotin sur les categories d' Aristote<<, u J. Wiesner,Aristoteles. Werk und Wukung. Paul Moraux
gewidmet, .Bd. 2, Berlin 1987, 120-156.
Hintikka, J., >>Aristotle and the Ambiguity of Ambiguity<<, Inquiry 2(1959)137-151.

Fritz, K. v., ,,zur aristotelischen Kategorienlehre<<, Philologus

90(1935)244-248.

Fritz, K. v., ilce more on Ka9' '"'I'OKELJ.LEvoo and Ev ''ifoKELfLEV"''' Phronesis 3(1958)72-73.
Garver, N., >>Notes for a Linguistic Reading of the Categories<<,
u J. Corcoran (ed. ),Ancient Logic and Its Modem Interpretations,

Hintikka, J., >>Different Kinds of Equivocation in Aristotle<<,

Dordrecht 1974, 27-32.

Journal of the History of Philosophy 9(1971 )368-371.

Gercke, A, ,,Ursprung der aristotelischen Kategorienlehre<<,

Archiv f.r Geschichte der Philosophie 4(1891)424-441.
Gillespie, C. M., >>The Aristotelian Categories<<, Classical Quarterly 19(1925)75-84.
Gohlke, P. H. E., Die Entstehung der aristotelischen Logik, Berlin

Hintikka, J., ,,semantical Games: The Alleged Ambiguity of

'Is' and the Aristotelian Categories<<, Synthese 54(1983)443-468.

1936.

Hirschberger, J., >>Paronymie und Analogie bei Aristoteles<<,

Philosophisches JahriJuch 68(1960)191-203.

Hoffmann, Ph., >>Les categories 'oil' et 'quand' chez Aristote
et SimpliciUS<<, u Aubenque (ed.), 217-245.

',

Graeser, A, ,,Probleme der Kategorienlehre des Aristoteles<<,

Studia Philosophica 37(1977)59-81.
Graeser, A, >>Aspekte der Ontologie in der Kategorienschrift<<,
u P. Moraux-J. Wiesner (Hrsg.), 30-56.

Husik, 1., >>n the Categories ofAristotle<<,Philosophical Review .

13(1904)514-528.
Husik, J., >>The Authenticity of Aristotle's Categories<<, Journal
of Philosophy 36(1939)427-431.

Jaeger, W.,Aristoteles. Grundlegung einer Geschichte seiner Entwicklung, Berlin 1923.

Grgic, R, >>Uz problern narela Aristotelova nauka o kategorijama. Kategorije i veznamost bitka<<, Filozofska istralivanja
27(1988)1315-1332.

Kahn, Ch., ,,Question and Categories: Aristotle's Doctrine of

Categories in the Light of Modem Research<<, u H. Hiz (ed.),
Questions, Dordrecht 1978, 227-278.

Guthrie, W. K. C.,A History ofGreek Philosophy, VoL VI: Aristotle.. An Encounter, Cambridge 1981.
Hager, R-P. (Hrsg. ), Logik und Erkenntnislehre des Aristoteles,
Darmstadt 1972 (Wege der Forschung, Bd. 226). r:zmedu ostaloga, sadrzi ovdje navedene rasprave: Gi!Iespie, Fritz 1931 i
1935, Owen.)

Kapp, E., Greek Foundations of 1/"aditional Logic, New York

1942.

29

28
j __

T
Krmer, H. J., >>Aristoteles und die akademische Eidos-Lehre<<,

Archiv fiir Geschichte der Philosophie 55(1973)119-190.

Lang, P., De Speusippi academici scriptis fragmenta, Bonnae
1911.
Lidell, H. G., Scott, R., Jones, H.
Oxford 1983 (LSJ).

s.; A Greek-English Lexicon,

Narcy, M., >>Qu'est-ce qu'une figure? Une difficulte de Ia doctrine aristotelicienne de Ia qualite (Categories 8, lOb 26-lla
14)<<, u Aubenque.(ed.), 197-216.
O'Brien, D., >>Quantite et contrariete: une critique de l'ecole
d'Oxford<<, u Aubenque (ed.), 89-166.
Owen, G. E. L., >>lnherence<<, Phronesis 19(1965)97-105.

Maier, H., Die Syllogistik des Aristoteles I, Ill, II2, Thbingen

1896-1900 (repr. Hitdesheim 1%9-1970).

Owens, J., The Doctrine ofBeingin the Aristotelian Metaphysics,

Thronto 1951.

Mansion, S.; >>La premiere doctrine de Ia substance: Ia substance

selon Aristote<<, Revue Philosophique de Louvain 44(1946)349369.

Patzig, G., >>Theologie und Ontologie in der 'Metaphysik' des

Aristoteles>>, Kantstudien 52(1960/61)185-205.

Matthews, G. B., >> The Enigma of Categories 1a20ff and Why

It MauerS<<, u T. Pennerand R. Kraut (eds.),Nature, Knowledge
and Vmue. Essays in Memory ofJoan Knng, Apeiron 22(1989)91104.
Merlan, Ph., >>Zur Erklrung der dem Aristoteles zugeschriebenen Kategorienschrifi<<, Philologus 89(1934)35-53.
Mignucci, M., >>Aristotle's Definitions of Relatives in Cat. 7<<,

Phronesis 31(1986)101;127.

'
Minio-Paluello, L., >>TheGenuine
Thxt of Boethius' ltanslation
of Aristotle's Categories<<, Medieval and Renaissance Studies
1(1941/43)151-177.
Minio-Paluello, L., >>The Thxt of the Categoriae: The Latin
ltadition<<, Classical Quarterly 39(1945)64-74.
Moravcsik, J. M. E., >>Aristotle on Predication<<, Philosophical
Review 76(1967)80-96.
Moravcsik, ); M. E., >>Aristotle's Theory of Categories<<, u J.
M. E. Moravcsik (ed. ), Aristotle, a Col/ection of Critical Essays,
London-Melbourne 1968, 125-195.
Moraux, P., Der Aristotelismus bei den Griechen vonAndronikos
bis Alexander von Aphrodisias, Bd. 1, Berlin-New York 1973
(Peripatoi; Bd. 5), Bd. 2 1984.

30

Patzig, G., >>Bemerkungen zu den Kategorien des Aristoteles<<,

u E. Schiebe-G. Ssmann, Einheit und Vielheit Festschrift jUr
Carl Friedlich v. Weizscker zm 60. Geburtstag, Gttingen 1973,
60-76.
Pepin, J., >>Clement d'Alexandrie, !es Categories d'Aristote et
le fragment 60 d'Heraclite<<, u Aubenque ( ed. ), 271-284.
Praechter, K. (Hrsg.), DiePhilosophie des Altertums, Graz 131953
(E Ueberwegs Grundri der Geschichte der Philosophie, erster
Thil).
Prantl, C., Geschichte der Logik im Abendlande, 1. Bd., Mnchen
1855 (repr. Graz 1955).
Reale, G., >>Filo conduttore grammaticale e filo conduttore
ontologico nella deduzione delle categorie aristoteliche<<,Rivista di filosojia neo-scolastica 49(1957)423-458.
Rijk, L. M. de, >>The Authenticity of Aristotle's Categories<<,
Mnemosyne 4(1951)129-159.
Rijk, L. M. de, The Place ofthe Categories of BeinginAristotle's
Philosophy, Assen 1952.
Rose, V., De Aristotelis librorum ordine et auctoritate commentatio, Berlin 1854.
Ross, W. D., Aristotle, London 1923.

31

Ross, W. D., The Categories<<, u Aristotle's Metaphysics, a rev.

text, with intr. and comm. by W. D. Ross, vol. I, Oxford 1924,
lntroduction, 82-93. (sva upucivanja na Rossa odnose se na
ovu knjigu)

Vuillemin, J., De Ia logique il Ia theologique. Cinq Etudes sur

Aristote, Paris 1967.

Ross, W. D., >>The Authenticity of Aristotle's Categories<<, Journal of Philosophy 36(1939)427-433.

Wieland, W., Die aristotelische Physik. Untersuchungen ber die

Routila, L., >>La definition aristotelicienne du temps<<, uAubenque (ed.), 247-252.

Schlter, H., Untersuchungen zur Lehre von den Kategorien vor
und bei Aristoteles, Gttingen 1954.

Weidemann, H., In Defence of Aristotle's Theory of Predication<<, Phronesis 25(1980)76-87.

Grundlegung der Naturwissenschaft und die sprachlichen Bedingungen der Prinzipienforschung bei Aristoteles, Gttingen 1962.
Zeller, E., Die Philosophie der Griechen in ihrer geschichtlichen
Entwicklung dargestellt. Teil 11 2. Aristoteles und die alten Peripatetiker, Leipzig 41921.

Simp!icius,InAristotelis Physicorum commentaria, ed. H. Diels,

Berlin 1882-1895 (CAG IX-X).
Smith, J. A, >>TOAE TI in Aristotle<<, The C/assical Review
35(1921)19-46.
Solmsen, R, >>Boethius and the History ofthe Organon<<,Ame-

rican Journal of Phi/ology 65(1944)69-74.

Specht, E. K., >>ber die primre Bedeutung der Wrter bei
Aristoteles<<, Kamstudien 51(1959/1960)102-113.
Specht, E. K., >>Das.,ontologische Problem der Qualitten bei
Aristoteles<<, Kantstuiiien 55(1964)102-118.

Spengel, L., recenzija Waitzova izdanja Organona, u Manchener

Gelehrte Anzeigen 20(1845)33-56.
Steinthal, H., Geschichte der Sprachwissenschaft bei den Griechen und Rmern, mit besonderer Rcksicht aufdie Logik, Berlin
2

1890/1891.

'Ilmin, L., Speusippus and Aristotle on Homonymy and Synonymy;<,.Hermes 106(1978)73-99.

'Itendelenburg, Fr. A, Geschichte der Kategorien/ehre. Zwei Abhandlungen, Berlin 1846.
'Itendelenburg, Fr. A, Eleme~ logices Aristoteleae, Berlin 71874.
Vamvoukakis, N., Les categories aristoteliciennes d'action et
de passion vues par Simplicius<<, u Aubenque (ed.), 253-269.
32

33

KA1EGORUE

(KATHfOPIAI)

r
1 'OJ.U.OvuiLO< "Ai:yE70<L wv ISvoiJ.O< 11-6vov Kow6v, S K0<71t. 1"1
70l5VOIJ.O< AcYyO~ .,;;~ OOULO<~ l7Epo~. o[ov '<i)ov II 7E ll.v9pw'lro~ Kat 7o 'YE'YP"'ILIJ.EVov 7mhwv 'YftP ISvoiJ.O< 11-6vov KOLv6v,
S KOt7ft 7oi5VOIJ.O< A6-yo~ 7ij~ OOULO<~ l7Epo~ EftV -ylt.p
lnroSLS<i) 7L~ 7L f.mw <rl!7~v EK0<7EJXll TO 'ci>c.J Etvm, tSLov
EK0<7EPO\l AcYyOV lt'ITOIIWUEL.
6
0"\lVWVIJ IL"' SE AE'YE70<L wv 76 TE
ISvOIJ.O< KOLVOV KO<L KOt7ft 7ol5VOIJ.O< h&yo~ .,;;~ oouCa~ llil76~. 7
o[ov '<iiov II 7E &v9pw'ITo~ Kat oii~ 7mhwv 'YftP tKtt7Epov
KOLv<i) v61J.O<TL 'ITpooa-yopwETO<L '<i)ov, Kat "A&yo~ S
.,;;~ OOULO<~ <rl!76~ EftV 'YftP lt'!ToSLS<i) TL~ 7011 EK0<7Ep0\l
"h&yov 7L tmLv <rl!76iv EK0<7EJXll 70 'ci>c.J Etvm, 7ov
7ov
"h&yov lt'ITo&:!uEL.
12

cro

'ITapWVUIJ.O< SE ht-yETm ISua lt'IT6 .",~ &a<flepovm "T"fi 'IT7WUEL 'T'i)v K0<7a 7ol5VOIJ.O< 1TPO<T1"J'YOPLO<V ~E~ 13
o[ov lt'ITo Tfi~ 'YPO<IJ.IJ.0<7LKij~ b 'YPO<IJ.IJ.0<7LKO~ KO<L lt'ITO .,;;~
ltvllpELO<> ltvSpEto~.
15

2 T6iv AE'YOIJ.EVWV -.~Ir. IJ.Ev KOt7ft O"UIJ.'ITAOK-I}v AE'YE70<L, Tft

16

S &vru O"UIJ.'ITAOKij~. 7ft IJ.Ev m'iv KOt7ft O"UIJ.'ITAOK-i)v, o[ov

&v9pw1To> 7pE)(EL, &v9pw1To~ VLK~ 7ft Se &v"" O"UIJ.'ITAOKij~.
o[ov /l.vpw'ITo~, oii~, 7pE)(EL, VLK~.
19
;wv ISnwv 7ft IJ.Ev Ka6' V'ITOKELIJ.EVO\l 7Lvo<; AE'YE7m, f.v 20
\l'ITOKEL~vqll\E OOOOvL f.mtv, otov ll.v6pw'ITO> KO<' V'ITOKELIJ.EVO\l
!LEv hEyETO<L 7oii .",va, ltv9~. Ev WOKEL~ SE aiJ&vL EmLV 22

7/r. Se f.v V'ITOKELIJ.EVC!l IJ.EV EU7L, K<6' p'ITOKELIJ.EVO\l Se OOSEvo~ 23

At-yE7m, f.v ii'IToKELIJ.evcp Se At-yw

8 ~v 7wL IJ.-1} "" ~po>

{J 1T ttp)(OV uot>V0<70V
>.o '
' EWO<L
T
< oUTLV,
>
)(WpL~
7oU >
ov cp
0 ov

TJ 7L<;
'YP"'ILIJ.0<7LK-I}
V'ITOKELIJ.EVC!l IJ.EV EUTL 7"ij >lroxii. K<6' V'ITOKEL~voul\E oo&vl ht-yETm, KO<L 70 7t AEVKOV Ev V'ITOKELIJ.EVcp

ev

36

1 1. Istoimenovanima se nazivlju one stvari kojima je 1

zajednicko samo ime, dok je odredba bica prema imenu razlicna. Napri!lljer, 'zivo' je i covjek i naslikano.
Njima je naime zajednicko samo ime, dok je odredba
bica prema imenu razlicna. Jer htjedne Ii tkogod navesti sto je za svako pojedino od toga dvojega to da
je zivo, za svako ce navesti svojstvenu odredbu.
2. Suimenovanima se nazivlju one stvari kojima je
zajednicko ime i istovjetna odredba bica prema imenu.
N aprimjer, 'Zivo' je i covjek i bik. Jer svako se od njih
zajednickim imenom oznacuje kao 'zivo', a istovjetna
je i odredba bica. Jer htjedne Ii tkogod navesti sto je
za svako pojedino od toga dvojega to da je zivo, navest
ce istovjetnu odredbu.
3. Izvedenima se nazivlju one stvari koje od necega
drugoga imaju naziv prema imenu, a razlikuju se od
njega docetkom. Naprimjer, od gramatike dolazi 'gramatik', a od hrabrosti'hrabar'.
2 4. Od onoga sto se iskazuje ponclto se iskazuje sastavljeno a pone8to nesastavljeno. Sastavljeno - naprimjer 'CoVjek trci', 'Covjek pobjeduje'; nesastavljeno
- naprimjer 'covjek', 'bik', 'trci', 'pobjeduje'.
5. Od onoga sto jest pom!sto se iskazuje prema nekome podmetu, a nije ni u kojemu podmetu. Naprimjer, 'covjek' se iskazuje prema podmetu, nekome
covjeku, a nije ni u kojemu podmetu.
6. Pone8to je u podmetu, a ne iskazuje se ni prema
kojemu podmetu. 'U podmetu' nazivljem ono sto je
prisutno u necemu, ali ne kao dio, i za sto je nemoguce
da bude izvan onoga u cemu jest. Naprimjer, neka
gramatika jest u podmetu, dusi, a ne iskazuje se ni
prema kojemu podmetu; neko bijelo jest na podmetu,
37

j.I.EV EO'I"L T(ii O'Wj.l.aTL, lhrav 'YftP xp6ij.l.a

v'IToKELj.l.tvou &e oil&Evo AE'YETaL
Tft

/J:yr:roo. Kai.

tv

tv

aWj.l.aTL, Ka6'
29

&E Ka6' V'ITOKELj.l.tvou TE

"""-"'"""'amv, ol:ovfJ t'lrl<l'ri)IL"l tv

KELj.Llv(fl j.I.EV tmL Tfi olrox'fi, Ka6' v'IToKELj.l.tvou

Tij<; 'Ypaj.l.jJ.aTLKij<;

v'ITo- 11

&E AE'YETaL
3

Tn &e IWTE tv V'ITOKELj.Llv(fl tmtv IWTE Ka9'

V'ITOKELj.Llvou AE'YETaL, otov b TL<; &v8pw'ITO'> 1') b TL<; t1r- 4
1ro<;, oil&Ev 'YftP wv TOI.0'1)Trov IWTE tv V'ITOKELj.I.EV(fl tmtv
IWTE Ka9' V'ITOKELj.I.Evou >.i-yETm rt'ITAI;i<; &E Tft llTOj.l.a Kat v
Ctpo.Oj.l.(ji Km' oil&LO.. WOKELj.I.Evou >.i-yETm, tv WOKELj.I.EV(fl &E
fvt.a

oOOEv l<ldAVa dvro, fJ -y&p ""' 'Ypaj.Lf.t.a11.1<11 1iiiv tv V'ITO -

KELj.I.EV(fl EO'l"LV.

3 "Orav frepov m6' hlpou KaT1J'YOjrijTm W.. mO' V'ITOKEL-

10

j.I.EVOU, ooa KaTCt ToU KaT1J'YOPDUj.I.EVOU AE'YETaL, 'ITIIvTa Kal.

Kmft ToU WOKELj.I.Evou P1J&IJaETm ol:ov llv6pc.l'ITo<;
ToU TLvO.. &v6pW'ITOU KaT1J'YOpEtTaL, TO &e ~v Km& ToU &vO~ou
OKoUv Kai. KmCt ToU TLV0.. &v6p.{mou
!:(iiov KaT1J'YOP1J&f)O'ETaL b 'YftP Tt<; llv9~1TO'> Kat llv6pw'IT6<; EO'I"L Kat C(iiov.
15

Kam

.Twv hlpov 'YEvwv Kat IL-IJ ""'' llAA1JAa TETa'Yj.l.tvrov lTEpaL 16

T(ii Et8EL Kat aL 8La<j>opat, otov C<l>ou Kat E'ITLO'I"TJ IL1J'>
C<l>ou ""v 'YftP 8La<j>opat T6 TE 'ITECov Kat TO 'ITT1Jvov Kat To
~vul\pov Kal. TO 8t1rouv, t'ITID'r"i)j.1.1J'> &E oUOOj.I.Ln ..-mYrrov oiJ 'Yftp
8La<j>tpEL E1tLmTJj.I.1J E'ITLmTJIL"l'> T(ii 8L'ITOU'> Elvm. Twv &l 'YE 20
v1r' llAA1JAa 'YEvwv oil8h KCllAUEL Tft'> nVTCt<; &La<j>opn<; ElvaL
Tft 'YftP _'lraVCll TWV V'IT' aVTCt 'YEVWV KaT1J'YOpEhaL, lll<nE
OOaL ToU KaT1J'YOpouj.Llvou 8La<j>opaL ElO'L TOO'aiJ'raL Kat ToU
'1rOKELJivou lcrOV'TL.

24

4 Twv KaT& IL1JOOj.I.Lav O'Uj.I.'ITMK-IJv At-yojJ.lvrov lKaaTov -1\Tm 25

oOOUxv 0'1Jj.LaLVEL 1') 'ITooOv 1') 'IToWv 1') '1Tp6<; TL 1') 'IToU 1') 'ITOTE 1')

38

tijelu - sva je naime boja na tijelu - a ne iskazuje se

ni prema kojemu podmetu.
7. Pone8to se i iskazuje prema podmetu i jest u pod- 1b
metu. Naprimjer, znanje je u podmetu, dusi, a iskazuje
se prema podmetu, gramatici.
8. Pone8to niti jest u podmetu niti se iskazuje prema
podmetu. Naprimjer neki covjek ili neki konj - nijedno
od toga niti jest u podmetu niti se iskazuje prema
podmetu. No stvari koje su nedjeljive i koje su brojem
jedno jednostavno se ne iskazuju ni prema kojemu
podmetu, ali niSta ne prijeci da poneke budu u podmetu. Naime, neka je gramatika od onih st.Vari koje
su u podmetu.
3 9. Kada se ne8to neeemu pririee kao prema podmetu,
sve ono sto se iskazuje prema priroku kazat ee se i
prema podmetu. Naprimjer, 'eovjek' se pririce prema
nekome eovjeku, a 'zivo bice' prema covjeku. Dakle,
'zivo bice' ee se priricati i prema nekome covjeku, jer
neki je eovjek i covjek i zivo bice.
10. Razlike razlicnih rodova koji medusobice nisu
poredani jedan ispod drugoga razlikuju se vrstom,
naprimjer razlike zivoga bica i znanja. Zivomu su bicu
naime razlike 'kopnen', 'krilat', 'voden' i 'dvonozan',
a znanju nijedno od toga, jer znanje se od znanja ne
razlikuje time sto je dvonozno. Sto se tiee rodova koji
su jedan ispod drugoga, nista ne prijeci da imaju istovjetne razlike, jer viSi se rodovi priricu nizim ro-
dovima, tako da ee biti onoliko razlika priroka koliko
i podmeta.
4 11. Od onoga sto se iskazuje bez ikakva sastavljanja
svako pojedino oznacuje ili suCinu ili 'koliko' ili 'kakvo'

39

T
I
l<rrL 8E oiJa(a IJ);v W~
nl-ir(!l et1retv oiov liv8pw1ro~. t1r'li"O~ 'll"oalw 8E oiov M'li"'I'))(U, 28
7p(1T'I'))(U 1TOLIIV &t oiov AEVK6v, 'YPa1LfLa7LK6v 'll"p6~ 7L &t
oiov &L1TAcl<rLOV, i'ifLLO'\J, fLEC,ov 1r00 8E oiov tv AtJKE((!l, tv 2"1
ayop/1. 'll"arE &e olov )(8E~, 1TEpt!<rLV KEta8aL 8E o{ov UVclKEL7aL,
K<l8'1')7aL lxew &E oiov v1TOOE&E7m, 6\'ll" AL<rraL 1roLEtv &E oiov
7EfLVELV, KatELv 'll"cl<r)(ELV 8E o{ov 7EfLVEa8aL, Katea8a...
4

rKa-

&E 'T6>v dp'I')J,livwv a:1rrO .,lv Ka8' a:1rrO tv oi&fUii. Klll'<l- s

cj>claeL AE'YE7m, 7'fi &t 1rp0~ liAA'I')Aa 7oV70lv atJfL1TAOK'fi
Ka7acj>a<rL~ '(('YVE7aL a'll"a<ra 'Y/tp OOKEt Ka7clcj>a<rL~ 1'\70L
ilA'I')&I)~ 1) ~~ etvoo., 'T6>v &E Kma fL'I')&fL(w avfL'li"AOK'i)v AE-yo~v oi>&tv olYre UA'1')8E~ olYre $006~ t<J'TLv,
10
oiov liv8pw'll"~, AE1!K6v, 7pE)(EL, VLK(i.
<J'TOV

Oi>at:a M t<rrLv i) KtJpW:,.,.a7a 7E Kat "p&r.,~ Kat fLnAL- 11

<rra Af'YOfLEV'I'), 1) '~TJ7E Ka8' V'li"OKELfLEVOtJ 7Lvo~ AE'YE7otL

fLTJ7E tv V1TOKEL~V<!l 7LV( t<mv, oiov 6 7t~ /ivepc.l'll"~ 1) 6 7t~

r"'ll"~. &rorepm &E o\Ja(m AE'YOV7aL, tv oi~ et&em.v m 'll"pW70!~ oi>a(aL AE'Y6fLEvm. {,"apxovaLv, mii7a 7E Kat 7a 7<iiv
et&<iiv 7DV70>V 'YEV'I') oiov 6 7t~ liv8p6l'll"o~ tv et&e, fLEv v'ITap)(EL 7<;i &vep<i>""' 'Ytvo~ 8E 7oii et&ov~ t<rrt 70 '(jiov &ruTtpm. miv aU-rat. AE"YOVTa.l.. oiluLm., otov 8 TE llv0poo1TO~ Kat
70 '(jiov.
19
cj>avepbv

&t EK 7<iiv

etp'l')~vO>v 7L 7WV Ka8' V'ITO-

KELfLEVOtJ AE'YOfLEvO>v &va'YKatov Kat 7olivofLa Kahov A6-yov 20

Km'I')'YopEtaeaL 7oii WOKEL~VOtJ oiov /iv8pc.l'll"~ Ka8' V'll"OKEL~VOtJ AtoyE7aL 7oV 7LV~ av8pW'Irov, Kat Km'I')'Yop7m 'YE
7olivoj.W, W 'Y/tp /ivep0>1rov KUTQ 7oii '11.~ &vepW'Irov Ka7'1')'Y0PT!ae~ Kal. 6 A6-y~ &E 7oii &vapW'Irov
7oii 7Lv~ &v -

Karn

40

ili stvar u odnosu ili 'gdje' ili 'kada' ili 'biti polozen'
ili 'imati' ili 'ciniti' ili 'trpjeti'.
12. Ugrubo govoreei, sucina je naprimjer eovjek, konj.
'Kaliko' je naprimjer 'dvolaktno', 'trolaktno'; 'kakvo'
je naprimjer 'bijelo', 'pismeno'; stvar u odnosu je naprimjer 'dvostruko', 'pola', 'vece'; 'gdje' je naprimjer 2"
'u Liceju', 'na trgu'; 'kada' je naprimjer 'juCer', 'lani';
'biti polozen' je naprimjer 'stoji', 'sjedi'; 'imati' je naprimjer 'obuven je', 'naoruzan je'; 'ciniti' je naprimjer
'rezati', 'paliti'; 'trpjeti' je naprimjer 'biti rezan', 'biti
paljen'.
13. Nijedno od navedenoga samo po sebi ne iskazuje
se ni u kojemu sudu, nego njihovim medusobnim sastavljanjem nastaje sud. Cini se kako je svaki sud ili
istinit ili !a:Zan, a sto se tice onoga sto se iskazuje bez
ikakva sastavljanja, nijedno od toga nije ni istinito ni
!azn, naprimjer 'covjek', 'bijelo', 'trci', 'pobjeduje'.
5 14. Sucina je ono sto se iskazuje najpoglavitije, prvotno i ponajvise, te niti se iskazuje prema nekome podmetu niti jest u nekome podmetu, naprimjer neki
eovjek ili neki konj. Drugotnim se sucinama nazivlju
vrste u kojima je prisutno ono sto se nazivlje prvotnim
suCinama, one i njihovi rodovi. Naprimjer, neki covjek
je prisutan u vrsti, covjeku, a rod te vrste jest zivo .
bice. Dakle, te se suCine nazivlju drugotnima, naprimjer covjek i zivo bice.
15. Iz onoga sto je reeeno jasno je da se u onim
stvarima koje se iskazuju prema podmetu nuzno i ime
i odredba priricu podmetu. Naprimjer, kada se 'covjek'
iskazuje prema podmetu, nekome covjeku, tada se
pririee i ime - priricat ces 'eovjek' prema nekome
covjeku - a i odredba covjeka priricat ce se prema

41

T
i

Op<!nrou Kll11l'YoPTJ&IJ=' 'Yiwn'> llv8JlW'll""" trol. llv8pw"6., EU'TLV waTE KrtL TOVVOJ.Lrt KrtL A6'YO'> KrtTU ToV
U1TOKELJ.LEvou Krt'M]'YOPTJ8-IJaeTrtL.

nekome covjeku, jer i neki covjek jest covjek. Tako

ce se i ime i odredba priricati prema podmetu.
?:1

TWV 8' Ev U1TOKELJLEV4> ~VTWV

ht JLBV TWV 1TAE((M"OJV OOTE TOOVOJ.Lrt OOTE M'YO'> Krt'M]'YO- 28
flELTilL Toii U1TOKELJLEvOU e1r' f;v(wv 8ETOOvOJ.Lrl J.Ltv oiJBEv KWAUEL Krt'M]'YOflEta0rtL Toii WOKELJLEVOU, TOV BE 1\6-yov a&Uvarov o[ov TO AevKov Ev U1TOKELJLEV4> Bv T<l> aWJ.LrtTL Krt'M]'YOflECTilL Toii WOKELJLEVOl!, AevKOV 'Y/rp aG>J.Lrt A-yETrtL,
fJ A6yo<;TOO Aru<oii oiJilemm: KrtT/t TOU oWJ.LrlTO<; Krtl'1l'YOPTJ~0ET(l~.

TU 8' IIAArt 1TQVTrt i\TOL Krt8' U'lfOKELJ.LEVOJV AE'YETllL Twv 'lfpOmoV oixn.Wv li ev WOKELJLEvrtL<; ..U.rtt<; E<m:v. ToiiTo 35
88 <!>rtvEpOv EK TWV Krt8' fKrt<M"rt 1rpoXELpL,OJLEVOJv o[ov TO
'<l>ov KrtTU Toii-av8pW1TOU Krt'M]'YOPELTrtL, oUKoiiv KrtL KrtTU
Toii TLVO<; av8pw1TOU, EL 'fUP KrtTU J.L1]8EVO<; TWV TLVWV
av8pW1TWV, oiJBE KrtTU av8pW1TOU 51\w<; 'lfQALV TO XpWJ.Lrl 2.1
Ev awJ.LrtTL, oUKoiiv KrtL EV TLVL awJ.LrtTL EL 'YUP J.L-1) Ev
TL vt TWV Krt8' fKrtq'Trt, oiJ88 Ev aWJ.LrtTL 5AOJ<; waTE TU
liAA(l vltvTa fjTOL K~~- ''n'OKELJJ..Evrov TWv 'll'p0nwv oUaL<ilv
AE'YETrtL li ev U1TOKELJ.LEVrtL<; ..U.rtt<; E<M"(v. J.L-lj oiJawv oov
T6>V 1'1"p00-rWv OO'l.6>V ft8UvaTOV TWV liAA.wv TL ftvat. 1T:VT(l 6
'YUP TU IIAArt i\TOL Krt8' U'lfOKELJLEVOlV T01JTOJV AE'YETrtL li EV 6a
WOKEL~ ..U.rtt<; EU'T(v W<M"e J.L-1) oiJawv TG>v 1rpc!J.wv oiJ- 6b
aLG>v aBVvrtTOV TWV IIAI\wv TL etvrtL.
6c

TWV 88 8EUTEPOJV ouaLWV J.LAAOV o\Ja(rt TO Et8o<; ToV 7

'YEVOU<; ~i.ov 'Y/rp T"fi<; 1rpc!J.1]<; oUmrt<; taT(v. wv 'Y/rp a1To8L&;J TL'> T-l)v 1rpc!J.1Jv oiJa(rtv T( E<M"L, -yvwpo.J.Lc!Jrepov Km ot KELMEpov a1To8WaEL TO et8o<; a1T08L8oU<; li TO 'YEVO<; or - 10
OV TOv TLVU./lvpol1l"OV 'YVWp<JLWrepoV W a1To8d1] /lvpw1TOV a'lf08L8oV<; li '<l>ov, TO J.LEv -yup t8LOV J.LiiAAOV ToV
TLV<; &v8pW1TOU, TO 88 KOLvMepov, KrtLTO TL Mv8pov a1TOOL-

42

16. Od onoga sto je u podmetu veCinom se niti ime

niti odredba ne priricu podmetu. U nekim slucajevima
niSta ne prijeci da se ime pririee podmetu, no za odredbu je to nemoguce. N aprimjer bijelo, buduCi u pod. metu, tijelu, pririee se podmetu - tijelo se naime nazivlje
bijelim - no odredba se bijeloga nikada neee priricati
prema tijelu.
17. Sve se druge stvari ili iskazuju prema podmetima,
prvotnim suCinama, ili su u njima kao podmetima. Th
je jasno iz pojedinih primjera koji su nadohvat ruke.
Naprimjer, 'zivo bice' pririce se prema covjeku, dakle
i prema nekome covjeku, a ako se ne pririce ni prema
kojemu covjeku, onda se ne pririce ni prema covjeku zb
uopee. Ktomu, boja je na tijelu, dakle i na nekome
tijelu. Alm nije ni na kojemu pojedinom tijelu, onda
nije ni na tijelu uopce. Thko se sve ostale stvari ili
iskazuju prema podmetima, prvotnim sucinama, ili su
u njima kao podmetima. Alm prvotne sucine ne postoje, onda je nemoguce i da stogod drugo postoji. Sve
se naime druge stvari ili iskazuju prema njima kao
podmetima ili su u njima kao podmetima. Tako ako
prvotne sucine ne postoje, onda je nemoguce i da
stogod drugo postoji.
18. Od drugotnih je suCina vrsta vise sucina negoli
rod, jer ona je bliza prvotnoj suCini. N aime, htjedne
Ii tkogod navesti sto je prvotna suCina, bit ce jasnije
i prikladnije navede Ii vrstu negoli rod. Naprimjer, s
obzirom na nekoga covjeka, jasnije je navede Ii se
kako je to covjek negoli kako je zivo bice, jer prvo
je svojstvenije nekome eovjeku, dok je drugo opcenitije;
43

T
14

lTL at 'll"p<iiTaL oi>utm llLa To Toto; liAAOL> li'll"amv i>1roKet- 1s

u6m Kat 'II"QVT<l Ta liAAa KaTa Tmfr6lV KaTT)'YOPELu6aL i\

ev Tni>Tmo; etva' llca Toiiro IJ."tAWTa oi>o<oo. Ai'YoVTaL Wo; llE
'YE at 1TpG>TaL oi>uta, 'll"poo; Ta &na l;,:ovuLv, o1!Tw Kat
TO etlloo; 'll"poo; TO 'Ytvoo; l;,:eL U'II"6KnTaL 'Yap TO dlloo;
T(ji 'YEVEL Ta JLEv 'Yap 'YEV1J KaTa TGlv etllG>v KaTT)'YOPELTaL,
Ta al; Et/l1] KaTa TGlV 'YEV)V oUK aVTLUTpe<!>EL lfxrre Kat EK
T<l1hwv TO etlloo; Toii 'Ytvouo; JLiiAAOv oi>uta.
22

lle

ai>TG>v
TG>v etllG>v &ra JL1] EUTL 'YEV1J, oi>atv JLcrAAOv gTEpov ETEPOtJ oi>uta 23
Eur/.11' oUilf:v 'Yap ol.Ka.6rEpov i<'ll"o&:xJa KaT/t ToU TLviJ<; av 9pW'II"OtJ TOV liv9pw'II"OV a'II"OOL&oi><; i\ KaTa ToU TLVO<;
ou
TOV t'II"'II"OV. wuai>TCol<; llE Kat TGlV 1TpWT6lV oi>m.Wv oi>llEv JLcrAAOV
lTepov hlpou oi>u!a 8uTLv oi>llev 'Y/tp JLiiAAov 6 Tl<; liv9pw1ro<; oi>uta i\ 6 TL<; J3oiio;.
28

c......

ELK6Tw<; lle JLETa Tao; 1TpwTao; oi>utao; JL6va TG>v liAA6lv 29

Ta etll1] KaL Ta 'YEV1J~EVTEpm oi>utaL Ai'YOVTaL JL6Va 'YaP
ll1]Aot Tljv 'll"pWT'r)v oi>u(av TGlv KaTT)'YOPOtJJLEV6lV TOV 'Yap
TLVa liv9P6l'lfOV eav a1Tollt.&;i TL<; TL Wn.v, TO JLEV et/lo<; i\ Tll
'YEvO<; a'll"ollLiloUo; olKEU", i<'ll"o&:xJa, Kru "fVVllll.JLWrepoV 1TOL'1jUEL
liv9p6l1TOV i\ 'ijiov a'II"OilLil01\<;- TGlv ll' &nwv II TL av
a1TOilLil<ii TL<;, i<AAoTpU", WT<lL a'II"OilEilwK<ho;, oCov AEvKOV i\
TPEXEI.. 1) lrn.ov -rWv Toi.O'Ifrwv it1ro&8oV~ Gxrre ELKOrw~ TaTc:t
JL6va TGlv I!AA6lv oi>u(a, Al'YOVTm.
37

ln at 1rp<iiTaL oi>atm
llLa TO Tot~ /iAAoL> li1raucv i>1roKetu6aL KtJpu!>ram oi>utm 38
AE'YOVTaL- w<; M 'YE at 1Tp<iiTaL oi>utm 1TpO<; Ta
'II"QVTa 3'1
lxouuw, W.w Ta etll1] Kat Ta 'YEV1J TG>v 1rpWTwv oi>m.Wv 1rp0<;
Ta Ao,...a 1ravTa lxe' KaTa Tmhwv 'YaP 1Ta>Ta Ta Ao,... a
KaTT)'YOPELTaL TOV 'YaP TLVa liv6pw1TOV epet<; 'YPaJLJLaTLK6v,

ma

44

i jasnije je za neko drvo navesti kako je to drvo negoli

kako je to biljka.
19. Nadalje, prvotne se sucine ponajviSe nazivlju sucinama zato sto su podmetnute svint drugim stvarima
i sve se druge stvari prema njima priricu ili u njima
jesu. Kao sto se prvotne sucine odnose prema ostalim
stvarima, tako se i vrsta odnosi prema rodu, jer vrsta
je podmetnuta rodu. Rodovi se priricu prema vrstama,
ali se vrste ne priricu obmuto prema rodovinta. Tako
je i zbog ovoga vrsta viSe sucina negoli rod.
20. Od samih vrsta koje nisu rodovi nijedna nije vise
sucina negoli druga. Naime, nece se navesti nista prikladnije navede Ii se za nekoga covjeka kako je eovjek
negoli za nekoga konja kako je konj. Isto tako, od
prvotnih sucina nijedna nije vise sucina negoli druga.
Nije neki covjek vise sucina negoli je neki bik.
21. S pravom se ppred prvotnih sucina od drugih
stvari drugotnim sucinama nazivlju samo vrste i rodovi.
Jer od priroka samo oni razjasnjuju prvu sucinu. Naime, htjedne Ii tkogod navesti sto je neki covjek, prikladno ce navesti navede Ii kako je vrsta ili rod, a
jasnije Ce ciniti navede Ii kako je covjek negoli kako
je zivo bice. No dadne Ii se stogod drugo, bit ce neprikladno, naprimjer navede Ii se 'bijelo' ili 'trci' ili bilo
sto takvo. Tako se s pravom od drugih stvari samo te
nazivlju sucinama.
22. Nadalje, prvotne se sucine najpoglavitije nazivlju

sucinama. zato sto su podmetnute svim drugim stvarima. Kao sto se prvotne sucine odnose prema svint
drugim stvarima, tako sei vrste i rodovi prvotnih sucina odnose prema svim ostalim stvarima. N aime, prema njima se sve ostale stvari priricu. Alm cci za nekoga
covjeka kazati kako je piSmen, onda cci i za covjeka

45

3"

oUKoUll Kal. W6pol'liOll Kal. Woll 'Yp<liJ.ILil'nKOll Ept<;- roum5TOl<; IIE Kat t ...t TWll liAAO>ll.

11--IJ TapaTTETOl llE TJIL1i> Ta ~P11 Twll oi>u.wv wo; ev

o- 29
-~ .lSVTa Tot<; ISAot.o;, 11-1! 'ITO'TE Wot-yKauWIJ.EV oUK oi>uCao; ai>Ta <J>a<rKELll dvm oi> 'Yapoihw Ta ev V'ITOKELIJ.Ell(tl
eAE'YETo Ta .;,, 1LEP11 ,; ... .x11xowa lv TLVL.
32

i za zivo bice kazati kako su pismeni. lsto je i u drugim

slucajevima.
23. Svima je suCinama zajednicko da nisu u podmetu.
Naime, prvotna sucina niti se iskazuje prema podmetu
niti jest u podmetu. Sto se tiee drugotnih suCina, jasno
je da ni one nisu u podmetu. Naime, 'eovjek' se iskazuje prema podmetu, nekome covjeku, no nije u
podmetu, naime eovjek nije u nekome eovjeku. Isto
se tako i 'zivo bice' iskazuje prema podmetu, nekome
covjeku, no zivo bice nije u nekome covjeku.
24. Nadalje, niSta ne prijeci da se ime onoga sto je
u podmetu katkada pririee podmetu, no za odredbu
je to nemoguee. Od drugotnih se sucina podmetu
priricu i odredba i ime - i odredbu covjeka i odredbu
zivoga bica priricat ces prema nekome covjeku. Tako
sucina ne bi bila od onih stvari koje su u podmetu.
25. To nije svojstvenost sucine, dapace, ni razlika
nije u podmetu. Naime, 'kopnen' i 'dvonozan' iskazuju
se prema podmetu, covjeku, no nisu u podmetu, naime
'kopnen' i 'dvonozan' nisu u eovjeku. Prema onome
prema cemu se iskazuje razlika pririce se i odredba
razlike. Naprimjer, ako se 'kopnen' iskazuje prema
covjeku, i odredba 'kopnenoga' priricat ce se covjeku,
jer covjek je kopnen.
26. Nekanas ne zbune dijelovi sucina koji su u cjelini
kao podmetu da ne budemo prisiljeni kazati kako to
nisu sucine. Jer kazali smo kako stvari koje su u podmetu nisu poput stvari koje su kao dijelovi prisutne
u necemu.
.

V'ITUPXEL IIE Tato; oi>u(oo.o; Kat mto; llLU<J>opato; TO 'lfUliTa 33

U1JVOIWIJ.Ol<; a'lf' lli>Twv AE'YEum 'IT1i<rm 'Yitp al a'ITo Tmhwv
Ka'TT)'YOp(aL 1\TOL KaTa TWll aT6IJ.Olll Ka'TT)'YOpoVVTaL i\ KaTa

27. SuCinama i razlikama pripada da se sve od njih

nacinjeno iskazuje suimenovano. N aime, svi priroci
od njih nacinjeni priricu se ili prema pojedinacnostima

KOWOll lle KaTa 'lfUUT)<; oi>u(a<; TO !L-1! fll V'lfOKELIJ.Ell(tl 7

EtllaL. i] ~'Y/tp'lfiJ(!mjoi>u(aolmKa6' WOKEL~ou AE'YETaL olhe Ell V'ITOKEL~ll(tl emCv. TWll IIE &vrtpulll oUULWll
cf>aliEpOv IJ.Ev Kal. WrO><; TL oUK et<rlv ev wOKELIJ.tw.> 6 'Yap
/lvpol'liO<; Kot' WOK&~VOU !LEll 'Toli TLvil<; all6pOnrOu AE'YETaL,
Ev V'ITOKEL~ll(tl IIE oUK ~U'TLll, oi> 'Yitp ev T<ii Twt &vep&nr." 6
llll6pu>'IT~ emw W<raUTOl<; llE Kat TO '<iiov Ka6' V'ITOKEL~vou
IJ.Ev AE'YETaL ToU 'TLliO<; all6pW'lfOU, oUK ~U'TL IIE TO '<iiov Ev
T<ij nvt allpW'lf(tl.
15
lTL lle Twv ev i>'lfOKEL~ll<tJ lSvTwv TO !LEv
ovo11-a oi>llell KO>Ave Ka'TT)'Yopetua( 'lfO'TE Toli v'lfOKEL~llou, 16
TOll IIE At>yov MWmov TwviiE &vripwv oi><TLWv KmT)'YOPEtTaL Kat 6 AtYyO> Ka-ia Toli V'lfOKEL~vou Kat TOOliOIJ.O<, Tov
'Yap ToV WpW'lfO\J AcJyOll KO<Ta ToU TLvilo; avpW'lfO\J Ka'TT) 'YOP-i)<rEL<; Kat TOll Toii t<l>ov. WaTE oi>K &v et11 oi>uCa
TWv Bv '1fOKEt.JLEV4).
21
.
oi>K tllwv lle oi>u(ao; ToliTo, &AAa
Kat i] lla<J>opa TW~IJ.-IJ
V'lfOKELIJ.Ell<tJ euT(v TO 'Yap 22
'lf~Oll Kal. 'TilllC'lfOUV Kot' i>'JI"OKEL~ ~ Atyenn. ro av6pW'lfOU, Ell V'ITOKEL~ll(tl IIE oUK ~U'TLll, oi> 'Yap EV T<ii av6pW'IT<tJ
emt 'Til&:'lf<RJll oi>IIE TO m,6v. Kal. 6 AayO<; llE KmT)'YOJlt100. 6
Ti]> lla<J>opli<; Ka6' mi liv AE'YT)TO<L i] llLU<J>opa o[ov et TO
'lfEtov KaTa all6pW'ITO\J AE'YETaL, Kat 6 AcYyO<; ToU 'lfEtoO
KmT)'YOP1)61)m;TIMoli &vep&nrou, 'IT~Ov 'YUp ffinv 61ll16pu>1roo;. 28

ev

v...

46

47

TWV elll6iv. ft'lTO JLEv -yap Tfj~ 1ipWT1]~ oouCas oU&JLCa tmt
KaT"I]-yop(a, KaT' ooBevo~ -yap V'ITOKELJLEV01! AE"fETaL TWV BE
BE'I!Tepwv oou.wv To JLev etoo~ KaTa Toii aT6JLOV KaT"IJ-yo.."
petTaL, TO BE "fEV~ Kat KaTa Toii etBov~ Kat KaTa Toii ftT6JL01!
wam\.rro~ Be Kat al BLa~pat Kat KaTa T6iv elll6iv Kat KaTa 31
T6iv aT6JLOIV KaTT]-yopoiivTaL. Kat TOV :\.6-yov Be E'lTLBEXOVTaL
at vp6iTru oUaeaL Tov T6iv elBGiv Kat TOV T6iv -yev6iv, Kat Tb
etoo~ BE Tov Toii -ytvov~.llaa -yilp KaTa Toii KaT1J"fOP01!JLEvov
At-yeTaL, Kat KaTa Toii V'lTOKELJLEVov I>TJ61)aeTaL Wl7m\Tro~ s
Be Kat Tov T6iv BLacj>Op6iv :\.6-yov E'ITLBEXETaL Ta TE etBTJ
Kat Ta choJLa crovwvvJLa SE -ye f)v wv Kat TollvoJLa KoLvov
Kat 0 :\.6-yo~ aVT6~. CJme 1iaVTa Ta ft1i0 TWV oUULWV Kat
T6iv BLacj>op6iv crovo:n'll JLOI~ AE"fETaL.
9
'ITliaa Bt ovaCa BoKEt T6Be TL U"I]JLaCveLv. tvt JLeV crov
T6iv 'lfpWTrov oouLGiv c'tvaJLcjll.a'IITTJTOV Kat ltAT]OE~ E<YTLv IITL
T6Be TL U"I]JLaCveL ciTOJLOV -yilp Kat @v c'tpL6J.LCii TO B"I]AcnlJLEv6v E<YTLV. tvt BE T6iv BcruTepwv oouLGiv cj>aCveTaL JLEv OJLOC..~
T6i "XTJJLaTL 'l'fi~'ITpoUTJ"fOpW~ T6BE TL U"I]JLO(VELV, l!Tav et-nTJ
&v6pwvov '1\ teilov <rU JLEv ltA1]68~ -ye, ltA:\.a JLliAAov voL6v
TL U1J JLa(veL, <rU -yaP'lv tm TO V'ITOKE(JLevov c:lavep 1) "~
ooaCa, ftAAa KaTa 'lTOAAWV civ6p0l'ITO~ AE"fETaL Kat TO
tcliov oox c't1rA6i~ Be voL6v TL UTJWXCveL, c:lavep TO AE1!K6v
ooBEv -yap &A:\.o U"I]JLaCveL TO AE1JKOV c'tU' i\ voL6v, TO Be
etBo~ Kat TO "fEVO~ 'ITEpt ooaCav TO 1iOLOV ci~p,,EL, 'lTOLav
-yap TLVa ooaCav U"I]JLOCVEL. E'ITt 'ITAEtov BE T6i "fEVELi\ T6i .t&L
clcj>opwtJ.Illl 'lTMTaL -yilp ~ EL'ITclJV ""'t 'ITAEtov vepL ~
AaJLav,EL '1\ b Tllv &v6pw'ITov.

ili prema vrstama. Iz prvotne se sucine ne cini nijedan

prirok, jer se ona ne iskazuje ni prema kojemu podmetu: Od drugotnih se sucina vrsta pririee prema pojedinacnosti, a rod i prema vrsti i prema pojedinacnosti.
Isto se tako i razlike priricu i prema vrstama i prema
pojedinacnostima. Prvotne sucine dopustaju odredbu
vrsta i rodova, a vrsta dopusta odredbu roda. N aime,
one stvari koje se iskazuju prema priroku kazat ce se
i prema podmetu. Isto tako, vrste i pojedinacnosti
dopustaju odredbu razlika; A suimenovano bijase ono
eemu je zajednicko ime i istovjetna odredba. Tako se
sve stvari koje su nacinjene od sucina i razlika iskazuju
suimenovano.
28. Cini se kako svaka sucina oznacuje stogod 'ovo'.
Dak:Ie, sto se tice prvotnih sucina, nedvojbeno je i
istinito da oznacuju stogod 'ovo'. Jer to sto je tako
naznaceno jest pojedinacno i brojem jedno. Sto se
pak tice drugotnih suCina, cini se kako one oblikom
izricaja isto oznacuju stogod 'ovo', naprimjer kada se
veli 'covjek' ili 'zivo bice'. No to nije istinito; dapace,
drugotne suCine vise oznacuju stogod 'kakvo', jer podmet nije kao prvotna suCina, jedno, nego se 'eovjek'
i 'zivo bice' iskazuju 'prema mnogima'. No one ne
oznacuju bezuvjetno stogod 'kakvo', kao sto oznacuje
'bijelo'. Jer 'bijelo' ne oznacuje nista drugo doli 'kakvo', dok vrsta i rod 'kakvo' odreduju prema sucini,
naime oznacuju kakva je koja sucina. Naime, rodom
se tvori sire odredenje negoli vrstom, jer izricanjem
'zivo biee' obuhvaca se vise negoli izricanjem 'eovjek'.

10

15

20

rov

23

v'ITapXEL Be Tat~ ooaCaL~ Kat To ILTJSh aiJTat~ tvaVTCov 24

etvru. T1i -yap 'II'~ oUoUJ TC av Et"' tvawCov; otov Teil
nvt c'tv6pcfmt,l Mv ronv tvaVTCov, BE-ye T6i ltv8~cp '1\ Teil
!;clxt> Cli'>Mv Ean.v Evavrlov. oiJK t&av BE 'l'fi~ ~ roiiro, ltA:I.a Kat

29. Sucinama pripada i to da im niSta nije protivno.

Jer sto bi bilo protivno prvotnoj sucini? Naprimjer,
niSta nije protivno nekome eovjeku, a nista nije protivno ni eovjeku te zivom bicu. No to nije svojstvenost
49

48

-"'-

3b

f:tr'ltAN.lv 1rOWiJv dov f:trl.w 'lrooo&T<i>'Y"<P &'lrijxa oi>Mv E<rrw

evavr(ov, oiJflf. rot~ fiKa, oiJflf. TWV ro..W.wv oiJ5Ev(, EL JJ.1) TL~
.,0 'lroAU T<i> IJM"((ll <jla!11 Evavr(ov e[vm11 TO fll'ya T<i> JJ.LKp<ii TWV
32
&A a<!>wptaJJ.tvwv 1roa6iv oiJ&Av oiJ&evt evavr(ov eaT(v.

sucine, nego i sto se tice puno drugih stvari, naprimjer

sto se tice 'kolikoga'. Naime, dvostrukomu nije nista
protivno, niti desetici, niti kojoj drugoj od tih stvari,
osim ako tkogod ne bi tvrdio kako je ono 'puno'
protivno onome 'malo' ili 'veliko' 'sitnomu'. No od
odredenoga 'kolikoga' nijedno nije protivno drugomu.
30. Cini se kako suCina ne dopusta 'vise' i 'manje'.
Ne mislim na to da jedna suCina nije vise sucina negoli
druga, jer kazali smo kako tarne jest tako, nego da
se za pojedinu sucinu ne veli kako je vise ili manje
suCina od onoga sto upravo jest. Naprimjer, ako je
ova sucina covjek, onda nece biti vise ili manje covjek,
niti spram sebe niti spram drugoga. Jer jedan oovjek
nije vise covjek negoli drugi, kao sto je nesto bijelo
vise bijelo negoli neko drugo bijelo i ncito lijepo vise 4"
lijepo negoli neko drugo lijepo. No za jednu se stvar
veli kako je 'vise' i 'manje' u odnosu na sebe samu,
naprimjer za tijelo se kaze kako je vise bijelo sada
negoli prije, a za ono sto je toplo kako je vise i manje
toplo. No za sucinu se nista takvo ne kaze. Naime,
ne kaze se kako je eovjek sada vise covjek negoli
prije, a niti stogod drugo od onih stvari koje su sucina.
Tako suCina ne bi dopustila 'vise' i 'manje'.
31. Cini se kako je ponajvise svojstvenost sucine to
da, iako je ona ncito istovjetno i brojemjedno, moze
primati protimbe. Ni u jednoj se od drugih stvari koje
nisu suCina ne bi moglo pokazati da ono sto je brojem
jedno more primati protimbe. Naprimjer boja; koja
je brojem jedno i istovjetno, nece biti bijela i crna,
niti ce isto djelovanje, koje je brojem jedno, biti lose
i dobro, a isto je i sto se tice drugih stvari koje nisu
sucina. Sucina pak, iako je jedno i istovjetno brojem,
moze primati protimbe. N aprintjer neki oovjek, iako

&oKtt &A fJ oiJa(a oiJK e1rtMxea8m ro JJ.iiA:I.ov KCY.L ro 33

fJrrov 'IJ-yw 8 oi>x l>rt oi>ma oiJa(a~ oiJK lO'Tt JJ.frAAov oi>a(a,
TOiiTO JJ.Av -y/tp etp"TCY.t l>rt lO'TtV, an' ISTL EKolO'T'l
oiJa(a roii9' ll'lrep E<rrtv oiJ >..t-yerm JJ.frAAov KCY.L fJTTov
o[ov et laTw ailT'l fJ oi>a(a &v8pw1ro~. oUK lO'Tat JJ.iiA:I.ov
KCY.L fJTTOV &v9p0l'lr0~, oiht aVTO~ aiJToii oilTE lTEpO~ ErBpov. oiJ -yap eaTw lrepo~ htpoo JJ.iiA>..ov &v8pw1ro~. ~a... ep
ro AE1JK6v EO'TW lrepov htpoo JJ.frAAov AEVK6v, KCY.L Ka- 4"1
>..ov lrepov .erlpov JJ.>..>..ov Kat auro &e ailroii JJ.iiA:I.ov
KCY.L fJrrov AE'fETCY.t, o[ov TO O'GlJJ.CY. AEVKOV 8v JJ.iiAAov
AElJKOv AE'fETCY.t wv 11 1rp6repov, o<at 9EpJJ.OV 8v JJ.AAOV OtpJJ.OV KCY.t fJTTov >..t-ytTCY.t TJ &t '(E. oiJa(a oiJ&Av 5
At'(ETat, oiJ&A -y/tp &v6pw'!I'O~ JJ.llAAOV WV &v6pw'!l'0~ 11
'!l'p6r~pov >..t-yETCY.\"oiJ&E. rGlv &>..>..wv oiJ&tv, c'Saa eaTtv
oiJa(a ~E oiJK &v E'!l'tMxotro fJ oiJa(a TO JJ.llAAov Kat
fJTTov.
9
JJ.UALO'TCY. &A t&tov Ti'j~ oiJa(a~ &oKtt etvat TO TCY.VTOV KCY.t 10
8v T6iv v<Y.VT(wv etvm 5EKrLK6v o[ov E'II'L JJ.Av T6iv
&AAO!v oiJ&Evo~ &v lxo TL~ 1rpOEVE'fKEtv c'Saa JJ.T! etatv
oiJa(a,,- 6 @v aptOJJ.<i> &v T6iV evavr(wv &tKTLK6v EO'TLV
o[oio ro xpG>JJ.CY., IS EO'TtV @v Kat railrov aptOJJ.<i>, OOK lO'Tat
AElJKOV Kat JJ.tACY.V, oiJ&A 'fJ aiJTI) '!l'p~t~ Kat IJ.(a r<i> apt6JJ.<i> 15
oUK lO'Tat cJ>CY.U>..'l Kat O"'I'OOOO(a, waCY.Urw~ &A Kat e1rt r6iv
&nwv, !Saa JJ.T! EO'TW oiJa(a. Ti M '(E ova(a ~V Kat
TCY.VTOV apt9JJ.<i> 8v &EKTLKOV T6iv tvavr(wv EO'T(V o[ov TL~
@v &p.OJJ.<i>

51

50

_L_

liv8pol1ro~. e[~ Kat

ocUTO~ <1\v, IJTf. IJ.Ev AE\JKO~ IJTf. 5f. IJ.E-

Aa~ 'YL'YVETm, Kat OepjJ.O~ Kat >!roxp6~, Kat lj>aiiAO~ Kat

0'1rou&xto~.

E1Tt

TOV, et jJ.-1)

5E T<iiv &AAwv

21

oi>&v~

lj>a(vETm TO TOLOri]v Mtav 4>&- 22

TL~ ev(<rraLTO TOV M-yov Kat

<JKWV T<iiv TOLm!Twv e[vaL -yltp aiJTo~ M-yo~ CtA1]81)~ TE

Km~~ etvm OOK.t, o!:ov et &A1Jilij~ d11 M-y~ To KaOijaOa( TLva, ltva<rrttVTO~ aiJToii ocUTO~ oliTo~ IJiw"5-I]~ ~<rrm roam\Tw~ 5f. Kat t ...t Tij~ M~~- et -y&p TL~ &A1]86i~
ootn'oo. To KaOijaOm TLva, ltva<rr&w~ ai!Toii 1Jiw56i~ 5otnmL
Ti]v ai!ri]v l;.:wv 1TEpt ocUToii Mtav.
28
et 5i TL> Kat T<JTO 'ITapaMxoLTo, &AAlt T<ii -ye Tp6""' 5Lalj>ipeL Ta IJ.Ev -yltp e"t 29
T<iiv oVm.G>v ai!Tit iJ.ETa~&AAoVTa &KTLKa T<iiv evaw(wv t<rr(v,
>lroxpllv -yltp eK OepiJ.oii -yev61J.evov IJ.ETi~aA.v (-i]AAoLw7m
-y&p), Km jJ.iAav EK AtvKoii Km <1'1TDOOatov EK lj>aVAot>, waaVT(I)~ 5E Kat e'ITt T<iiv liAAwv lKa<rrov ai!To iJ.ETa~oA-I]v

&x61J.EVOV TWV evaVTLwV 5EKTLK6v EIJ'TLV 0 5E M-yo~ Kat -1}

56ta aiJ'r/t jJ.Ev ttKL~1]Ta 'ITffVTf] 'ITttVTW~ 5LajJ.EVEL, TO 5f.
1Tptty~ KLVOt>jJ.o\voo TO evaw!.ov 'ITEPl ai!Tit -y(-yvETru 0 jJ.8v
-yltp ~ &a~ o~ro KaOijoOa( 11.va, Toii 58 ... p&'YIJ.aTo~ KLV1]8EVTO~ TE jJ.Ev CtA1]8-I]~ TE 5f. 1Jfw5-l]~ 'YL'YVETaL 4'1
wam\Tw~ 5f. Kat E'ITt Tij~ 56~~<1\<rre T(ji Tp6..."' 'YE t5LOV
&v et1] Tij~ oi>a(a~ TO KaTit ri]v m\Tij~ jJ.ETa~oA-I]v 5EKTLK-i]v 3
TWV EVaVTLwV e[vm, et 51) TL~ Kat TaiiTa 'ITapaai)(OLTO, rljv
Mtav Kilt TOV A6-yov 5EKTLKa TWV evavTLwV etvm. oVK l<rr~
58 &A1JO~ Toiiro 6-yltpM-y~Kal.f}~aoi>T<iiai!Tit MxeaOa( TL T<iiv evaVTLwv etvaL 5eKTLKa AE'YETaL, &AAlt T<ii 1Tept
lTEp6v TL TO 1Ttt8o~ -ye-yEvijaOaL T<ii -yltp TO 1TP.'YIJ.a etvaL
1't iJ.-1] etvoo., TmYnoJ Km M-y~ &A1]1lij~ 1't 1Jiw5-l]~ tvm Ai'YETaL, oU T(ji ocUTOv 5EKTLKOV e[vm TWV EvaVTLwV tt'IT ~ -y/tp 10

52

I
I

je jedan i istovjetan, moze bivati sada bijelim a sada

crnim, sada toplim a sada hladnim, sada losim a sada
dobrim.
32. Sto se tiee drugih stvari, niSta se ne cini da je
takvo, osim ako netko ne prigovori pa tvrdi da su
takvi izricaj i mnijenje. Naime, isti se izricaj cini istinitim i Iaznim. Naprimjer, ako je istinit izricaj kako
netko sjedi, bit ce lazan kada taj ustane. Isto je i sto
se tice mnijenja. Alm tkogod istinito mni kako netko
sjedi, mnit ee lazno kada taj ustane, ako o tomu ima
isto mnijenje.
33. Prihvati Ii netko i ovo, ipak se razlikuje nacinom.
Naime, s jedne strane, sto se tice sucina, one mogu
primiti protimbe ako se same mijenjaju, jer hladno je
nastalo promjenom iz toploga (naime promjenom kakvoce), crno iz bijeloga i dobro iz Iosega, a tako je i
sto se tice svih drugih stvari, naime mogu primati
protimbe one koje i same podlijezu promjeni. S druge
strane, izricaj i mnijenje sami ostaju sasvim nepromjenjljivi u svakom slucaju, no sama cinjenica se mijenja,
a o njoj nastaje protimba. Jer izricaj kako netko sjedi
ostaje isti, a cinjenica, zato sto se mijenja, sada postaje
istinitom a sada laznom. Isto je i sto se tice mnijenja.
34. Tako bi barem nacinom bilo svojstveno sucini da
je prema svojoj promjeni sposobna primati protimbe,
pa i ako bi tkogod prihvatio da su mnijenje i izricaj
sposobni primati protimbe. No to nije istinito, jer za
izricaj i mnijenje ne kaze se kako su zato sto sami po
sebi ncito prili:taju sposobni primati protimbe, nego
zato sto je to svojstvo necega drugog. Naime, zato
sto cinjenica jest ili nije za izricaj se kaze kako je
istinit ili lazan, dok sam nije sposoban primati protimbe. Bezuvjetno se naime niti iskaz niti mnijenje ni
53

4b

~-

oi>ev v1r' oi>evo~ ol5Te >.&yo~ KLVetTm ol5Te i) 6~a. Wo-re

oUK &v el:T) EI<n.I<U 'l'liiv EvavrU.>v fl-"1~ Ev ainW; "''"fVOfi.EVOU iJ E 'YE oi>cr(a Tlji ailrlJv Tft evavT(a Mxea6m, T011T<t>

EKTK-IJ TJV evavTUnV AE"'ETa v6crov "'ftP Kat ""~'eav

MxeTm, Kat Ae1JK6TT)m Kat fJ.EI.av(av, Kat fKamov 'l'liiv
TOI.OIIToov aVrlJ exo..,EVT) 'l'liiv EvavTUnv etvm EKT~-IJ AE'YETm.
Cxm; tli.av &v oi>cr(a~ etT) TO Tamov Kat v &p.9fl.lii llv EKTKOv etvm 'l'liiv hWTlwv. =pl. ..,Ev uW oUcrWHOOaiYra et~~

6 Toii E 'ITOCToV TO fJ.fv ecrn .oopcrfi-EVOV, TO E

<T\JVEXE~ 20

Kat TO fJ.fv EK 9ecrw ex6vTOOV 'ITPO~ liAAT)Aa TJV Ev aVTot~

~V

ouvEcrrrJI<f, wE OOK ~

Ex6~

aro.v.

ltrn E

1)..,-

pcrfi-EVOV fJ.EV o[ov ap6f1-0<; Kat 1.6-yo~, <T\JVEXE~ E "!PafJ.fJ.-iJ,

hcj>avea, CTlfJ.a, h E 'ITapft Ta{iTa xp6vo<; Kat T625

''O~.

TJV fi.EV "'ftP Toii ap9fl.oii fJ.OpUnv oi>e(<; tUT KO,VO<;

po~, 'ITpO<; 6v <T\JVQ'ITTE' Tft f1.6pa aVToV OLOV Tft 'ITEVTE et 26

lern. TJV EKa ..,6p.o~, 'ITpcl<; oi>Mva KOLVOV pov <T\JVQ'ITTE' Tft
'ITEVTE Kat Tft 'ITME, llia aet .Wp'ITTm Kat Tft Tp(a 'YE Kat
Ta E'ITTft 1rp0~ oi>Mva Ka.vov llpov <T\JVQ'ITTE oi>' AO><; &v
lxo., e1r' <lp9fl.oii >.aetv Kovov llpov TJV fJ.opW>v, a>.A' 30
aet .Wpmm: CJme fJ.fv ap9fi-O~ TJV .oopCTfi-EVOOV i\mtv.
Wo-rnhoo<; l; Kat >.&yo<; TJV .oopcr..,Evoov em(v (IIT fJ.EV
-'Y&p '1Tocr6v crTw ).6-ye<; cj>avepc\v KOO"afJ.ETpetTm'Y&p <T\JAAaii
fJ.aKp(j Kat paxe(a AE'Y"' E aiJTov Tov fJ.ETCt cj>oovi'J~ A6"!OV "''"fV6fJ.EVOV) 1rpcl<; oi>Eva "!ftp KO.VOV ISpov aVToV Tft
..,6p.a O'IJVa'ITT& oi> 'Yftp lern. KmvO> ~ 'ITpO> 6v at O'IJAAaat
O'IJVa'ITToucrw, a>.>.' tKa!TTT) .Wp'ITTm aVriJ Ka9' aiJT-f)v.
37

i) E 'YPafl.fi.-IJ <T\JVEXE> emv lm "!ftP l.aetv Ka.vov pov 5"1

'ITpO<;Ilv

54

m~

aiJTTJ> ~ ="Y~'--iJv- Kat Tii~ e'IT-

po cemu ne mijenjaju, tako da oni, buduci da u njima

nista ne nastaje, ne bi bili sposobni primati protimbe.
Sucina pak sama po sebi dopu5ta protimbe, i zato se
za nju kaze kako je sposobna primati protimbe. Naime, prima holest i zdravlje, i bjelocu i crnocu, i zato
sto prima svako pojedino od toga za nju se kaze kako
je sposobna primati protimbe. Tako te bi sucini bilo
svojstveno da, iako je brojem istovjetno i jedno, prima
protimbe. Neka o suCini dakle toliko bude receno.
6 35. Jedne su kolikoce razdijeljene, a druge neprekinute. Jedne su sastavljene od dijelova koji jedan
prema drugome imaju polozaj, a druge od dijelova
koji jedan prema drugome nemaju polozaj. Razdijeljene su kolikoee naprimjer broj i govor, a neprekinute
crta, povr5ina, tijelo te nadalje, pored tih, vrijeme i
mjesto.
36. Naime, dijelovi broja nemaju zajednicku granicu
prema kojoj se ti njegovi dijelovi spajaju. Naprimjer,
ako je pet dio od deset, nijednom se zajednickom
granicom ne spajaju pet i pet, _nego su uvijek razdvojeni. Ni tri i sedam se ne spajaju nekom zajednickom granicom. Uopce, u brojevima se ne bi mogla
pronaci neka zajednicka granica dijelova, nego su oni
uvijek razdvojeni. Tako je broj razdvojena kolikoca.
Isto je tako i govor razdvojena kolikoca. (Jasno je
kako je govor kolikoca, jer mjeri se prema dugim i
kratkim slogovima. Mislim na izricaj koji je nastao po
glasu.) Naime, njegovi se dijelovi ne spajaju ni prema
kojoj zajednickoj granici, jer nema zajednicke granice
prema kojoj se spajaju slogovi, nego je svaki slog sam
po sebi razdvojen.
37. Crta je pak neprekinuta. Moguce je naime pro- S'
naci zajednicku granicu prema kojoj se spajaju njezini
55

<j>ave(a~ ')'paJLJJ:i}v, Ta ')'UP TO E'livd&ou JL6pLa ."p6~ TLVa

KOI.vov ISpov ovva'ITTEL. <lxrooiTW> &~ Kat e'ITt Toii aWJJ.aTO~

lxoL~ &v :l.aetv KOLvov ilpov, ')'paJLJLolJv 'li E'ITL<j>aveLav, 'ITpO~ 5
'liv TU TO a<iiJLaTO~ JL6pLa 0\lVcl'ITTEL. l<JTL &~ Kat XP6VO~
Kat T61iO~ T6iV TOL01hWV ')'Ctp viiv xp6vo~ O\lVcl'1iTL '1Tp6~
n Tov '1Tape:I.TJ:I.u96-ra Kat Tov JUl:I.AoVTa. 'ITcXALV T61i~ T6iV
ovvex6iv EUTLV T6'1Tov ')'clp TLVa TU TO miiJJ.aT~ JL6pw KaTtxeL, & '1Tp6~ TLVa KOI.VOV /Spov 0\lVcl'ITTEL oVKOV Kat TU TO 10
T61i0ll JL6pLa, & KaTlXEL lKaUTOV T6iV TO 11WJLaTO~ JLOp(wv,
'ITpo~ TOV aUTOV ilpov ovva'ITTEL 'ITPO~ 6v Kahli< TO 11WJJ.aTO~ JL6pLa WIJTE ovvex~~ &v EL'IJ Kat T6'1TO~ 'ITPO~ ')'CtP
lva KOLVOV ilpov aUTO TOt JL6pLa ovva'ITTEL.
14
ln TU JJ.Ev EK 6laLv ex6vTWV 'ITpO~ li:I.ATJAa T6iv f.v 15
aUTOt~ JJ.Op(w\' OVVlUT'IjKEV, TOt &~ oVK ES EX6VTWV laLV
o[ov TOt JJ.Ev Tii~ ')'paJLJLii~ JL6pLa 6laLv lxeL "PO~ liA:I.TJ:I.a,
lKaUTOV ')'Ctp aUT6iV KetTa( 'ITOll, Kat lXOL~ &v &LaAaetv Kat
ci'ITo&oiivaL oV lKaaTov KetTm tv T(ji E'ITL'ITl&<t> Kat "PO~
'ITOtov JL6pLOV T6iv AOL'IT6iV 0\lVcl'ITTEL wamhw~ &~ Kat TOt
To E'liL1it&ou JL6pLa aa!pl.v lxeL nv&, JLO(w~ ')'Up &v a'ITo&oe('ljfKaUTOV oV KtTaL, Kat 'ITOta 0\l~cl'ITTEL 'ITpO~ aAA'IjAa.
Kat TOt TO UTepeo &~ wamhw~ Kat TU TO T6'1Tou.
23
t"'t M
')'E TO &pL6JLO oVK &v lxoL TL~ E'ITLAllfiaL w~ TOt JL6pLa 24
6laLv nva lXeL 'ITpO~ aAA'IjAa 'li KetTa( 1i0ll, 'li 'lTOta ')'
'ITPO~ .LiAA'IjAa 0\lVcl'ITTEL T6iv JLOp(wv olJ&~ TOt TO xp6vou
U'ITOJLtveL-')'/lp ol>&f:v T6iv To.xp6vou JLOp(wv, 8 &~ JLTJ EUTLV
U'liOJLtvov, 'IT6i~ &v TOTO 6tmv TLva lxoL; &A:I.a JLiiA:I.ov
TasLv TLva et."oL~ &v lxeLv T(ji To ~v 'ITpmepov e[vm Toii
xp6vou TO &' ilUTepov. Kat E'ITt To\i &pL6JLoU &e O>aalhw~. T4i 30
'll'pmepov &pL6JLetaaL TO v T6iv &Uo Kat Ta &Uo T6iv TpLGlv
Kat oihw TasLv liv TLva lxoL, 6tmv &~ olJ 'liavv A&oL~

56

dijelovi - tocku. A granica je povciine crta, jer se

dijelovi ravnine spajaju prema nekoj zajednickoj granici. Istobi se tako i za tijelo mogla pronaCi zajednicka
granica - crta ili povciina - prema kojoj se spajaju
dijelovi tijela. Takvi su i vrijeme i mjesto. Naime, ono
'sada' spaja vtijeme u odnosu na proslo i buduce.
Nadalje, i mjesto je neprekinuta kolikoca. Naime, dijelovi tijela, koji se spajaju prema zajednickoj granici,
zauzimlju odredeno mjesto. Dakle, i dijelovi mjesta
sto ih zauzimlju pojedini dijelovi tijela spajaju se prema istoj granici prema kojoj se spajaju i dijelovi tijela.
Tako bi i mjesto moglo biti neprekinuto, jer dijelovi
mu se spajaju prema zajednickoj granici.
38. Nadalje, jedne su kolikoce sastavljene od dijelova
koji jedan prema drugome imaju polozaj, a druge od
dijelova koji jedan prema drugome nemaju polozaj.
Naprimjer, dijelovi crte imaju polozaj jedan prema
drugome, naime svaki od njih lezi negdje, i moglo bi
se razluciti te navesti gdje svaki lezi na ravnini i s
kojim se dijelom ostatka spaja. Isto tako i dijelovi
ravnine imaju neki polozaj, jer isto bi se tako moglo
navesti gdje koji lezi i koji se medusobice spajaju. Isto
je i s dijelom tijela i mjesta.
39. Sto se tice broja, ne bi se moglo pokazati da
njegovi dijelovi jedan prema drugome imaju neki polozaj ili da negdje leze, ili koji su dijelovi medusobice
spojeni. To se ne bi moglo ni sto se tice vremena, jer
od dijelova vremena niSta ne ostaje. A kako bi ono
sto ne ostaje moglo imati neki polozaj? Docim, prije
bi se moglo kazati kako vrijeme ima neki poredak
time sto je jedan dio vremena ranije a drugi kasnije.
Isto je i sto se tice broja - prije se broji jedan negoli
dva, i dva negoli tri, te bi tako broj imao neki poredak,
57

T
liv. Kat 6 Myo~ lle wamhw~ aiJilh -yltp V1fOIJ.EVEL T6'w
IJ.OpCoJv aiJToii, liA'/o.' EtP"'lTaL TE Kat OOK lO"TW lTL ToiiTo
'!o.aj3etv, cOOorE OOK &v Et1) ow.~ TWV IJ.O"PC.UV aVToii, et-ye IL1Jiltv
i11ro.,.Eva. Ta """v oov ~K OW.v ~x6vrwv T6iv IJ.O"PC.Uv 111lvEO"T1JKE, Ta &e ooK ~~ ~x6vTwv OiaLv.
37

KvpLw~ lle 1roa& TaiiTa fL6va 'lo.e-yeTaL

Ta

etp11 .,.eva, 38

Ta lle IX'!o.'!o.a 1raVTa KaTa ov~J.I3131JK~ ew TniiTa -y&p

j3'io.1rovTE~ Kat TaA'io.a 'II"O"O"a At-yofLEV, o[ov 'li"O'Io.iJ TO 'io.ruKov s'1

~m'ltiiri)v ~"t.cj>Waav 1fo'lo.'lo.-ljv etvm, Kmi] "IT~L~ IJ.aKpa
'1tii -ye Tov xp6vov ...o'lo.1w etvm, Kat i] KLV1JO"L~ ...O"'!o.'!o.-lj aiJ -yap
Ka8' amo lKaO"TOV ToUrWV "ITO"O"OV 'Jo.-yETaL otov W a'li"OilL&ji
TL~ 1f60"1) TL~ iJ 'll"p~L~ ~O"TL, Tclj xp6v<o> pLEL ~VLatJO"Lav 1\ S
'11"~. a1fo&&nl~. Kat TO AruKOV 1f0"0"6v TL <l"ITollLilail~ Tii
~1fLcj>avELQtopLEL, 0"1) -yap &v iJ ~"ITLcj>cXVELa 'fl, TO"O"oiiTOV Kat
TO 'io.EtJKov <1>1JaeL etvaL ClO"Te IL6va KVpCwo; Kat Ka8' aiJTa
"ITooa ~Ta ElP"'l"lva. TJV 1\E 1iA'Jo.wv oiJilEv aVro Ka' aVT6
a'Jo.'Jo.' tl/Xpa KaTa 111l1J.j3Ej31)K6~.
' 10

mm.

lTL Tcii "ITOO"clj oolltv ~O"TLV ~vanLov (E"ITL IJ.Ev -yap Tiv 11
acj>wpLO"IJ.EVWV cj>aVEpOV TL oolltv ~O"TW ~vavTLov, o[ov Tclj
llL1f-iJXEL 1\ TPL"IT-IjXEL 1\ Tij ~'II"Lcj>avELQtf) TWV TOLWrWV TLVL
oil&ev -y.Xp ~O"TLV havTLov), ILiJ TO 'li"OAV Tcii o'!o.L-y~
cj>aL11 TL~ etvaL ~vavTLov 1\ TO fLE'Ya Tcii IJ.LKpcii. Tmhwv lle 15
aiJ&tv ~O"TL .'II"O"O"OV liA'!o.a Tiv "1Tp6~ TL OOEv -yap aVTO Ka8'
aVTO .,.-ya '/o.t-ymm 1\ fUKp6v, liA'io.lt 'll"pO~ lnpov avacj>ePETaL, o[ov po~ IJ.EV IJ.LKpov 'io.-yeTaL, Kt'YXPO~ 1\e IJ.E-yliA1) Tcii rl)v fLEv Tiv OIJ.Q"'YEviv IJ.EL,ov etvaL, TO e l'!o.aTTOV TWV OfLO"'YEViV OOKoiiV "~ lTEpov iJ avacf>opcl. ~...t et-ye 20
Ka8' avTO IJ.LKpov 1\ IJ.E'Ya ~'io.-yETO, OOK liv 'li"O"TE TO fLEV

. 58

no sigurno se ne more naci polozaj. Isto je i s govorom.

Naime, nijedan njegov dio ne ostaje, nego je iskazan
i ne moze se dalje zaddati, tako da ne bi mogao
postojati polozaj njegovih dijelova ako nista ne ostaje.
Jedne su kolikoee dak:le sastavljene iz dijelova koji
imaju polozaj, a druge iz dijelova koji nemaju polozaj.
40. Poglavito se kolikocama nazivlju samo ove stvari
koje su navedene, a sve druge samo prigodbeno. Jer
ugledajuci se na te poglavite i ove se druge nazivlju sb
kolikocama, naprimjer nclto bijelo se nazivlje velikim
zato sto je velika povrsina, a djelovanje i kretanje
dugim zato sto je dugo vrijeme. Naime, nijedna se od
tih stvari ne nazivlje kolikocom po sebi. Naprimjer,
htjedne Ii tkogod navesti koliko je dugo neko djelovanje, odreduje .ga vremenom i navodi kako je dugo
godinu dana ili tako nekako. Ili, htjedne Ii tkogod
navesti koliko je veliko nesto bijelo, odreduje ga povrsinom, jer za bijelo se kaze kako je veliko onoliko
koliko je velika i povrsina, Tako se samo navedene
stvari poglavito i po sebi nazivlju kolikocama, a od
drugih nijedna nije po sebi nego, ako jest, prigodbeno.
41. Nadalje, kolikoci nista nije protivno (sto se tice
odredenih kolikoca, jasno je da im nista nije protivno,
naprimjer 'dvolaktnomu' ili 'trolaktnomu' ili povrsini
ili kojecemu od toga nista nije protivno), osim ako
tkogod ne bi rekao kako je onome 'puno' protivno
'malo' ili 'velikomu' 'sitno'. No to nisu kolikoee nego
stvari u odnosu. N aime, nista se samo po sebi ne
nazivlje velikim ili sitnim, nego se odnosi prema drugome. Naprimjer, brdo se nazivlje sitnim a zrno velikim
zato sto je zrno veee nego stogod drugo istovrsno, a
brdo je manje od istovrsnoga Rijee je dak:Ie o odnosaju
spram drugoga, jer kada bi se govorilo o 'sitnome' i
59

r
<Spo~ IJ.'KpOv tAt'YtTO, f} ll~_KE'YXPD~ ll-E'YnA1). 1r&>.v tv IJ.Ev

'velikome' po sebi, nikad se ne bi brdo moglo nazvati

sitnim a zrno velikim. S druge strane, velimo kako u
selu ima puno ljudi a u Ateni malo, iako ih je tu puno
vise; u kuci pak ima puno ljudi a u kazaliStu malo,
iako ih je tu znatno vise. Isto je i s 'dvolaktnim' i
'trolaktnim' te s pojedinim drugim stvarima sto oznacuju kolikocu, dok s druge strane 'veliko' ili 'sitno'
ne oznacuju kolikocu, nego prije stvari u odnosu. Naime, 'veliko' i 'sitno' razmatraju se s obzirom na ne8to
drugo, tako te je jasno da spadaju u stvari u odnosu.
42. No bilo da pretpostavimo kako su te stvari koIikoce, bilo da pretpostavimo kako nisu, nijednima od
njih niSta nije protivno. Naime, kako bi ne8to bilo
protivno onome sto se ne uzimlje samo po sebi nego
u odnosu prema drugome?
43. Nadalje, kada bi 'veliko' i 'sitno' bile protimbe,
proizaslo bi da ista stvar moze istodobno primati protimbe te da su te stvari same sebi protimbe. Dogodi
se da je ne8to istodobno veliko i sitno. Naime, prema
necemu je sitno a prema necemu drugome je isto to
veliko, tako da se dogodi da je isto i veliko i sitno u
istome vremenu, pa istodobno moze primati protimbe.
No cini se kako niSta ne more istodobno primati pro- 6"
timbe, naprimjer sto se tice sucine. Cini se naime kako
ona more primati protimbe, ali. niti je tkogod istodobno bolestan i zdrav niti je stogod istodobno bijelo i
crno, niti iSta drugo moze istodobno primati protimbe.
44. No dogodi se da su stvari same sebi protimbe.
Ako je 'veliko' protivno 'sitnome' i ako je ista stvar
istodobno i velika i sitna, ona bi samoj sebi mogla biti
protivna. No nemoguce je da ne8to samome sebi bude
protivno. Dakle, 'veliko' nije protivno 'sitnome' niti
'puno' onome 'malo', tako da ako tkogod i veli kako

1'!i K<llwn 'lfOAAoU~ <l>all-Ev c'tv6p<iJ'Ifou~ etvm, tv 'A&I)va~ I)~

AC'YOU~ 'lfOAAa'lfAaUCou~ amliiv vTa~. Kat EV ..tv 1'!i otKCa
'lfOAAoU~, EV ~ T<i> 6tiXTJKil AC'You~ 'II"OAA<i> 1rUCou~ ISvTa~- 2S

lT TO ..tv ('lf1))(1J Kat Tp('li1))(1J Kat lKaUTOV TWV TO,oUTOlV

'lfOOov U1)1J.aCve, TOll~ IJ.i'Ya 1\ IL'KpOV oiJ U1JILaCn 1rooov
c'tAAc't jJ.iiUov 1rp6~ T 'lfpO~ 'Yclp lnpov 6tropetTm TO !LE'Ya
Kat TO IL'Kp6v- ll'KM-e <j>avepbv IST TaiiTa Tliiv "'~ TC tmv- 29

lT Mv TE TOfl T~ ama 'lfoocl Etva Mv TE jL-1) T6i\. oUK 30

lmw a:in-ot~ tvawCov oi!lltv 8 'Yixp jL-1) lmw amo Ka6' a:lno
Aaj3Etv &lVJx 'lf~ lTepov Ctva<j>lpoVTa, 'lfl<; W Et1) ToU33

ln Et_lma TO JLE'Ya Kat TO IL'KpOV

tvaVTCa, (J'I)!LiJueTa To a:in-o &!La Ta haVTCa E'ITIltxeu6a 34
Kat aiJTa alJTOt~ eha evavTCa. (J'I)jLaCve 'Yap lijLa TO
' amo jLE'Ya TE Kat IL'KPOV elva, lm 'Yap 1rpo~ ..tv TOTO
ILKp6v, 1rpo~ lTepov llfTo aMo ToliTo IJ.i'Ya wme TO aiJroKatjLloyaKat~vKaTaTOvWrOVXPcwOV elvm (J'I)jLaC- .
ve. ll'KM-e lijLa Ta tvavTCa E'liMxeuOm liAA' oi!ll~v OOKEL
lijLa Ta havTCa E'lnlltxeuOa olov E'lit 'l'ij~ oiJuCa~. lltKn- 61
K-/) ..tv Tliiv EvavTCOlv OOKEL elvm, &'AA' olh 'YE /ijLU vouet
Kat li'YaCve, oiJil~ AEVKov Kat jLEAav tmtv lijLa, oiJil~

Twv liAArov oiJilev lijLa Ta tvavTCa 8mMxeTa.

4
Kat

ama ll'

aVTOt~ (J'I)jLaCve

havTCa elva et 'Yap EUT' TO s

!J.E'Ya Tli> !LKP<i> evavTCov, TO I)' alJT6 EUTW lijLa jLE'Ya Kat
!L'Kp6v, alJTO alJT<iJ &v tt1) evavTCov liAAa TWV cillwaTOlV
tml.v aVTO alJT<i> elvm tvavTCov. oUK lmw !ipa TO !J.E'Ya
T<i> IL'KP<i> tvavTCov, oiJil~ TO 'ITOAU T<i> AC'Y<oJ. lme K&v

61

60
._L.. __

r
1.1.1) 7Giv 1rp6~ 7' 7<lil7a 7,~ epet c.A>..IY. 7oil 'IToooil, oi>&ev
l;van(ov f~
11

te stvari nisu od onih u odnosu nego su kolikoce, ipak

nijedna od njih neee imati protimbe.

~.~..x>..,O'Ta &e iJ evav7&r!J~ 7oil "'oaoil "'"P' 7ov 76'II"OV &oo<Et il'IT<lpxav- -rO -yiY.p &vw 'nii Kmw l;vrtvrlov 7..0fum., 7i)v 12
'ITPO~ 70 J.I.EUOV xwpav Ka7W M-yov7t~.
70 'ITAE(U'MJV 7(ji
J.I.Ern,l &aO'Taaw 'ITpo~ 711. 'll"tpam 7oil K6aJ.I."" elva.eo(Kaa
&E Krtl7ov 7Giv &uwv evav7Cwv 6p.uJ.I.i>v U'IT07mnwv E'IT<!>epe.v
711. -yap 'ITAELO'TOV c.Ai...f]i..wv &.eU'MJK67rt 7WV EV 7(jl rtm(ji
-yeve. evrtv7(ct p(,ov7rt..
18

45. Cini se kako protimba kolikoci najviSe pripada

s obzirom na mjesto. Naime, ljudi 'gore' postavljaju
kao protivno onome 'dolje', a 'dolje' nazivlju prema
srednjem prostoru, zbog toga sto je najveca udaljenost
od sredista do granica svijeta. Izgleda da se odredba
drugih protimbi izvodi iz ovih. Naime, one stvari sto
su u istome rodu najvise medusobice udaljene odreduju, se kao protimbe.

a.a.

oiJ ooKtt &e 7o 1roaov ""''&Exea6iu 70 JJ.iV.i..ov Kat 7o

Tj770V, o[ov 70. 8('1TTJ)(1J, oi> -yap EO'TW f7epov 7tp<nJ JJ.i.i..ov
8('11"TJ)(1J oiJ&' E'll"l 7oil &p,OJJ.oil, o[ov 711. 7p(a 7Giv 'II"EV7E oi>BEv
JJ.iV.Aov 7p(a M-yma. 1) 711. 7p(a 7Giv . 7P'Giv- oi>&E -yt
xp6v~ f7t~ t-ieP<nJ p.llov xp6v~ M-yt7m oi>&' e1rl 7Giv
tl.pTJJJ.lvwv ISAw~ oi>&.v~ 70 p.llov Krtl7o Tjnov A-yt7a. &O'Te
70 'II"OO"OV oVK E'IT&fXt7rt' 70 JJ.i.i..ov Krtl 70 Tj770V.

"

t&wv &E ~>..=a 7oll 'ITOO"oil 7i>taov 7. Krtl &v.aov M-y'

a6rt. fKrtO'TOV -yap 7WV ElpTJ J.I.EVWV 'ITOUWV
Krtl taov Krtl
l>vaov >..-yt7rt,, o[ov aciiJJ.rt Krtl taov Krtt &vaov M-yt7m,
Kat &pJ.I.O~ Krtl tao~ Krtt l>vao~ M-yt7a., Kilt xp6VO~ Krtl tao~ Krtl /Xvao~ WU<XlhW~ 1\e Krtl E'ITl 7WV /Xi..i..wv
7Giv pTJ6Ev7WV fKrtO'Tov taov 7t Krtl l>vaov >..-yt7rt. 7Giv
1\e i..m'ITGiv /Saa 1.1.1J ED'T' '1Toa6v, ov 'ITav" liv 1\6~"'' taov
7t Krtl &vav M-yeaOa, o[ov i) &a6ea~ tUTJ 7E Kat &v,=~ oV 'II"Wv i..l-yt7m c.AAIY. JJ.A>..ov J.I.O{.a, Krtl 70 AevKOV taov

46. Ne cini se kako kolikoca dopusta 'viSe' i 'manje'.

TaJm je naprimjer s 'dvolaktnim', jer jedna dvolaktna
stvar nije veea od druge dvolaktne stvari. lsto je i sto
se tice broja. Naprimjer, za tri u necemu sto je pet
ne kaze se kako je vise tri nego tri u necemu sto je
tri. Isto se tako ne kaze kako je jedno vrijeme viSe
vrijeme negoli drugo vrijeme. Uopce, sto se tiee onoga
sto je navedeno ni za jedno se ne kare kako je 'viSe'
ili 'manje'. Tako kolikoca ne dopusta 'vise' ili 'manje'.

19

25

47. Kolikocije ponajvise svojstveno to da se kod nje

govori o 'jednakom' i 'nejednakom'. Naime, za svaku
se od navedenih kolikoca kare kako je jednaka ili
nejednaka. Naprimjer, za tijelo se kare kako je jednako i nejednako, za broj se kaze kako je jednak i
nejednak i za vrijeme se kare kako je jednako i nejednako. Slicno se i s obzirom na druge spornenute stvari
kare kako su jednake i nejednake. No sto se tice
ostalih stvari koje nisu kolikoca, ne more se izgleda
uopce kazati kako su jednake ili nejednake. Naprimjer, za raspolozenje se uopee ne moze kazati kako je
jednako ili nejednako, nego prije kako je slicrio, i za
bijelo se uopce ne more kazati kako je jednako ili
nejednako, nego kako je slieno. Tako bi kolikocr ponaj-

26

30

62

63

TE KaL /ivLOOV oU 'lrWu, lx).A' ILOLOV. C!O're TO 1ToaoU IJ.aALO'ra

&v
t3LOV 70 tuov TE Kat &vLO"OV M-yecrllm.
35

vise svojstveno bilo to da se nazivlje jednakom ili

nejednakom.
7 48. Stvarima u odnosu nazivlju se one za koje se
kaze kako su upravo to sto jesu s obzirom na druge
stvari ili u nekakvu odnosu prema drugome. Naprimjer, za 'vece' se kare kako jest ono sto upravo jest u
odnosu prema drugome, jer kaze se kako je vece od
neeega. I za 'dvostruko' se kaze kako jest ono sto
upravo jest u odnosu prema drugome, jer kaze se
kako je dvostruko od necega. Isto je i u svih drugih
takvih stvari. Takve su stvari u odnosu naprimjer stanje, raspolorenje, zamjecivanje, znanje, polozaj. N aime, za sve ovo sto je navedeno kaze se kako jest ono
StO upraVO jest a ne DeStO drugo U odnOSU prema
drugome, jer za stanje se kaze kako je stanje necega,
za znanje kako je znanje o neeemu, a za polozaj kako
je polozaj neeega, te isto tako i za druge stvari.
49. Dak:le, stvarima u odnosu nazivlju se one za koje
se kaze kako su upravo to sto jesu s obzirom na druge
stvari ili u nekakvu odnosu prema drugome. Naprimjer, za brdo se kaze kako je veliko u odnosu na nesto
drugo, naime za brdo se kaze kako je veliko u odnosu
na nesto. I za 'slicno' se kaze kako je slicno necemu,
i za druge se takve stvari isto tako ka:Ze kako su u
odnosu na ne8to. I lezanje, stajanje i sjedenje su neki
polozaji, te je polozaj stvar u odnosu. A 'lezati', 'stajati'
i 'sjediti' sami nisu polozaji, neg se za njih kaze kako
su izvedeni iz spomenutih polozaja.

SO. Stvarima u odnosu pripada protivnost. Naprimjer,

poroku je protivna vrlina - i jedno je i drugo stvar u
odnosu - a neznanju znanje. No ne pripada svima
stvarima u odnosu protivnost. 'Dvostrukome' niSta

.r"

7 Ilp6<; TL 3e 7ft TOLaiJora AE'YETaL, llua aUTft cl'lrEP t<rrtv 36

hepoov etvaL M-ytTm;; 1rOlO"oiiv llAAul> 1rp0<; lTEpov otov
To IJ.Et,ov ToiiO' ... ep t<rrtv hepO\I M-yeTaL, TLVO> 'YftP ~J.Et'ov ~m, KaL 70 &1rMm.ov f:rEPQ\1 Af-yETm ToliO' ...ep tO"T(v, TLVO<; -y&p &1TAaO"LOV M-yETaL OxrooYrw<; Kat ooa liAAa 6.1
70La"riL ~ aE KilL M TOLa"ra TWV 1rp6; TL MV ~L>, 3La-

ae

0EO"L<;, atcrll11rrL>, tmO""I"iJI""'l Oem>" ... avTa -y&p Tft LP1111.eva

ai!Tft &... ep tmtv ETepwv Ae-yemL Kat oUK &no TL -1]
-y&p l~> nvO.. ~"' Af-ytTaL KaL -1] E1TLO""I"iJIJ.117LVO<; hL11"1"iJI"11
Kat -1] OerrL<; TLVO<; OerrL<;, Kat 7ft &AAa
OxJoofr(i)<;.
6

ae

1rp6., TL
<>Vv t<rrtv llua a-u,ft cX'lrEP e<rrLv ETEp<dV M-ytTaL,;; 1r0l0"- 7
oliv &AAro<; .,..po., lT$>v otov po<; ~a Af-yETaL 'lrpO'> lTtpov,

...p6., TL -y&p ~a AE'YETaL Tb ISpo<;; '"!XL 70 IJ.OLOV TLVL ll~J.OLOV

Af-yETm, Kat 7ft &AAa aE Tft TOLaiJora ooaU-rw<; .,..pc~o; TL M'YETaL. l<rrL 3e Kat -I] avclKALO"L<; Kat -I] O'rclO"L<; Kat -I] Kae3pa 0WEL>7LvE<;, -1] Oem<;Tiv ...pclo;TL'TO avaKE<KA>(crllaL
;; E<rravaL;; Ka&rjcrllm aUTft
oUK d.al. oro...,, 1rapoow~""'..-3< a ... Twv "'P"'l~"evwv oeO"Eb}v M-yemL.
u

ae

..ev

ae

{mapxeL 3!: Kat havn6711> tv Tot<; 1rp6<; TL, o[ov 15

~ Klll<lq Evavdov, ~ amwv 1rp6; TL ISv, Kat E'ITLl1"l"iJ 11.11 a-yvo(q. oU 'lrO"L 3!: TOt<; 1rp6<; TL V'ITclPXEL evavT(ov

64

65
- _.J__

6b

T4i -yap BL'II"Aau(<jJ.a&Ev ECTTLV havT(ov

"'AauU.> oi>B TWV TOLmlTwv oi>Btv(.

o8 T4i TPL19

ooKtt B Kat To j.l.liAAov Kat Tl> TjTTov ""'Mxeul!m Ta "'P6> TL j.I.OLov -yltp 20
j.l.liAAOv Kat TjTTov AF:ytTm, Kat livLuov j.l.liAMJV Kat TjTTov
Al-yETaL, EKCtTEpov avT6iv 'll"p6<; TL lSv T6 TE -yltp j.I.OLOV
TLvt j.I.OLOV Af'YETaL Kat TO livwov TLVL livwov. O 'II"CtVTa
B E'II"LSEXtTaL TO j.l.liAAov Kat TjTTov TO -yltp BL1TAaCTLov
o AF'YETm j.l.ilAAov Kat TjTTOV Bvrr AauLov oi>B T6iv TOL-

mhoov oiJ8Ev.

Zl

1ravTa B Ta 1rp6.; n 'll"pO> avTLCTTpt<j>ovTa AF'YETaL, o[ov 28

6 OOiiAo<; Btu'II"6TOu Af'YETaL OOiiAo<; Kat 6 Bt!T'II"6n)> 001\AC1u &C1'11"6n)<; Al-ytTOO., Km TO & ... Mmov iJILWw> BL'IT A&CTLOV
KaLTDi'\j.I.LCTU &'II"AauWui'\j.I.LCTU, KaLTO j.I.EL'OV EAanOVO<; j.I.EL,OV
Kat TO lAaTTOV j.I.E(,ovo>.lAaTTOv &u<Wrw.; 8 Kat E'll"t T6iv
/iAAwv. 'II"A-IJv Tfi 'IM'<ixrt tvW..t BLDW. Kma ~v ~w. o[ov
f) E'ITI.U'I"i]j.I.TJ E'II"LCTTTJToU Al-yETOO. E'II"I.OT'i)j.I.TJ KaLTO E'II"LCTTTJTOV
E'II"I.OT'i)j.I.'T] E'll'LCTTTJWV, Kat f) mui!T]CTL<; ffiui!T]Tau mui!T]m<; Kat
TO atui!T]Tov atul!~!reL atu9TJT6v.
36

O j.1.-IJv CtAA' ev(mE O &\!;EL

CtVTLCTTpE<j>ELV, Eav 11<-IJ otKE(w<; 'll"pO<; 8 Af'YETaL Ct'IToOO&!i 37

CiAAa Ba."&p-rn 6 a'ITollLoov> otov To 'ITTEpOv tav a'ITo008fi
lSpvLOo<;, pi!K CtVTLCTTPE<!>EL lSpvL<; 'II"TtpoU O -yltp otKe(w<; TO
'ITpWTOV Ct'll"oSEOOTm 'ITTEpOV llpvLOO<;, oU -yap 'flllpvL<;, Tml1'!1 7'1
TO 'II"TEpOV ai>Tij<; Al-ytTm, ill' 'fl 'lTTEpwT6v ECTTLV 'II"OAAWV
-yap Kat /iAAwv 'ITTEPCt ECTTLV l't oUK etutv lSpvL0E<; lfxrrt tav
Ct'1To000fi otKE(w<;, KaL CtvTLCTTpt<j>E~ o[ov TD 'ITTEpOV 'II"TEpwToU
1TTEpOv Kat TO 'ITTEpwTOV 'II"TEP4i 'ITTEpwT6v:
S

66

nije protivno, a ni 'trostrukome' ni ostalim tak.vim

stvarima.
51. Cini se kako stvari u odnosu dopustaju 'viSe' i
'manje'. Za 'slicno' se naime kaze kako je vise ili
manje slicno, za 'nejednako' kako je viSe ili m?nje
nejednako, a svako je od njih stvar u odnosu. N aune,
za 'slicno' se kaze kako je slicno neeemu, a za 'nejednako' kako je nejednako necemu. None dopustaju
sve stvari u odnosu 'vise' i 'manje'. Naime, za 'dvostruko' se ne kaze kako je vise i manje dvostruko, a
niti za. koju drugu od tih stvari.
52. Sve stvari u odnosu iskazuju se u odnosu na
nasuprotnosti. Naprimjer, za roba se kaze kako je rob
gospodara a za gospodara kako je gospodar roba; za
'dvostruko' se kaze kako je 'dvostruko' od 'pola' a za
'pola' kako je 'pola' od 'dvostrukoga'; za 'vece' kako
je 'vece' od 'manjega' a za 'manje' kako je 'manje' od
'veeega'. Isto je i sto se tiee drugih stvari. No docetkom
se katkada razlikuju u izrazu. Naprimjer, za znanje
se kaze kako je znanje znatljivoga a za znatljivo kako
je znatljivo za znanje te za zamjeCivanje kako je zamjeCivanje zamjetljivoga a za zamjetljivo kako je zamjetljivo za zamjecivanje.
53. No katkada se cini kako nema nasuprotnosti ako
se ono s obzirom na sto se iskazuje ne navede prikladno nego onaj koji navodi pogrijcii. Naprimjer, navede Ii se krilo kao krilo ptice, ptica nije nasuprotna
krilu. Naime, nije prikladno isprvice navesti krilo kao
krilo ptice, jer ne kaze se za pticu kao pticu kako ima
krilo, nego zato sto je krilata. Postoji naime puno
drugih bica koja su krilata a nisu ptice. Tako, navede
Ii se prikladno, postoji nasuprotnost. Naprimjer, krilo
je krilo krilatoga a krilato je krilato u odnosu na krilo.
67

7"

Ev(OTE &~ Kat ovoIL(lT01TWli:v towo; o!vayK<liov,

JJ.TJ I<ECJJ.EVOV TJ VOJJ.<l'lfPO> 8 6
ol.KE(w<; &v a'ITo006E(TJ ol:ov 70 'lTTJ&lALOV 1rAoCou e/n> a'!To&o6ij, oi>K otKE(a f) <l'IT6&oaL<;, oi> "lttP Ti 'ITAotov
7a1h'fl ml7oo 70 'ITTJ&<'U.t.ov Ai-yETaLl<rrL "lttp 'lfAoi:a
ooK
l<rrL 'lfTJ&<'U.t.a &Lil ooK awLmpl<J>EL 70 "lttP 'ITAotov oo Ai"IE- 10
TaL 'lfTJ&aA(ov 'ITAOLOV. aAl\.' taw<; otKELOTEpa &v Tj a'IT6&00L<;

eav

wv

.tTJ, d"'""' ....." "'"'o006ECTJ -ro 'lfTJMALOV 'lfTJ&a>wc.mlli 'lfTJMll.tov 1\ O'lf6liJoiiV /XAAW<;, VOJJ.a "lttp "" KEhaL Kat aVTL117pE<j>EL "IE, e/tv otKE(6l<; a'lro&o6ij 70 "tttp 'ITTJ&aALW70V
'ITTJ&aA.C." 'lrTJ8aALW76v.
15
WamJTw~ 8E Kat E1rt TWv AA.wv,
ol:ov f) KE<j>aA.Tj ol.KELOTEpW<; W a'lro006E(TJ KE~OO 1\
16
a'ITOOL&OJJ.EVTJ 00 "lttP TJ '(jiov KE<j>aATjv lXEL 'ITOAAtt "lttP

'"'011

'"""V

76iV
KE<j)ali.Tjv OOK lXEL. Wr6l &~ pq117a /Xv taw<; TL<;
A.aJJ.avoL ot<; JJ.TJ KEL7m v6JJ.am, Et <l'!To T<iiv 'lfpfiyrwv Kat
70L<; 'ITpO<; amlt itv7W7pe<j>ovaL 7L9E(TJ 7tt OV6JJ.a7a, WIJ'lfEP
E'lft 76iv 'lfpoEI.PTJ JJ.ivwv a'ITO 700 'lf7Epoii 70 'li7EpwWV Kat <l'lfO
700 'lfTJ&<lACov TO ~&ali.LW76v.
22

'ITUVTa oVV Ttt 1ip6<; TL, eav 'ITEp ol.KE(w<; a'lrooL&<iiTru, 'ITpM aV7LmpE<j>OV7a Ai-yETaL E'ITE(, 23
tav "IE 'lrpO<; 70 'T1l;I(OV a'ITO&L&<iiTaL Kat "'Tj 'lrpO<; WTO

~700, oOK awLmpi<j>a.

Atyw

~1m ~ T<iiv OJJ.Oll.o-

"IOIJ~ 'lrpM WTW7pi<j>owa A.ryoJJ.ivwv Kat vo""""'v aVTot<;

KELJJ.iVWv OO~V awLmpE<j>EL, EttV 'lrp6<; TL T<iiV 11UJJ.ETJKM6lV

a'!To&L&<iiTm Kat JJ.TJ 'lrpO<; WTO 8 Ai"IE7<lL otov 6 &oiiA.o<;

eltv JJ.TJ &EIJ'IT67ov a'!To&o6ii aAl\.' av6pro1rov 1\ &C1ro&o<; 1\
0701!0\iv TWV TOLOOT6lV, OVK avTWTpE<j>EL "" "lttP otKECa
iJ a'lr6&ooL>.
31

68

54. Katkada je mozda nuzno stvoriti ime, ako ne

postoji ime u odnosu na koje bi se nclto prik:ladno
navelo. Naprimjer, navede Ii se krma kao krma broda,
navodenje nije prikladno, jer ne kaze se za brod kao
brod. da ima krmu. Postoje naime brodovi koji nemaju
krme. Stoga nema nasuprotnosti. Jer za brod se ne
kaze kako je brod krme. No mozda bi bilo prikladnije
navede Ii se tako da se za krmu kaze kako je krma
'krmatoga' ili nekako slicno, jer ne postoji ime. Docim,
postoji nasuprotnost ako se prikladno navodi. Naime,
'krmato' je krmato u odnosu na krmu.
55. Isto je i sto se tiee drugih slucajeva, naprimjer
za glavu bi bilo prik:ladnije navodenje navede Ii se za
'glavato' a ne za zivo biee. Jer zivo bice nema glavu
kao zivo bice. Naime, puno zivih bica nema glavu. Na
ovaj bi se nacin mozda najlakSe mogli shvatiti oni
slucajevi za koje ne postoje imena: ako se imena izvedu iz onoga sto je prvotno i postave onome sto je
u odnosu na to prvotno nasuprotnost, kao sto je u
slucajevima sto su nam pri ruci - od 'krila' 'krilato' i
od 'krme' 'krmato'.
56. Dak:Ie, sve stvari koje su u odnosu, navode Ii se
prik:ladno, iskazuju se u odnosu na nasuprotnosti. Jer
navode Ii se u odnosu na ncito slucajno a ne upravo
u odnosu na ono prema cemu se iskazuju, nema nasuprotnosti. Mislim na to da ni za one stvari za koje
se svi slazu da se iskazuju u odnosu na nasuprotnosti
i za koje postoje imena nema nasuprotnosti ako se
navedu u odnosu na neke prigotke a ne upravo prema
onome u odnosu na sto se iskazuju. Naprimjer za
roba, ako se ne navede kao roh gospodara nego covjeka i1i dvonoznoga ili bilo cega od tih stvari, nema
nasuprotnosti. Naime, navodenje nije prikladno.
69

lTL tttv IJ.Ev otKELw~ Ct'liOOEooiJ.ivov

Ti 'lipO~

a AE'YE7aL, 1TclV7WV 'liEpLaLpoi!IJ.EVWV 7WV &A>.wv ooa O'lliJ.- 32

'IJK6ra E<M"Lv, Ka7aAEL'IrOIJ.ivou ~~~ TmYrOU IJ.6Vou 'lipO<; a
Ct'liE<I&rj otKELwo;, Ct.t 'll"poo; ai>To p1JO-IJuTaL o[ov et 6
BoAoo; 'Ii~ EU'li6r'ljv AE'YETaL, 'liEPLaLpoi!IJ.EVWV Ct'liclVTWV
5ua O'lliJ.E'IJK6m E<M"t 74i EU11"6T'!l, o[ov 70 liL'ITOL
.tvm, To '"'=-IJ"''IJ' &KTLK<ii, To avepW.....,, KaT<X4L11"oIJ.EVO\J E IJ.6VO\J 700 EU'Ir6T'I]V ELVaL, CtEt 6 OUAO<;
1Tp0~ aVTO ,1'1]0-IJUETaL 6 'Yttp OOiJAoo; &U'li6rov OOiJAoo; At'YE7aL. Ettv M 'YE IJ.-IJ otKELw~ Ct'1io8o&fi 'lipoo; 5 11"07E AE'YE- 7'1
TaL, 'li"EpLaLpoi!IJ.EVWV IJ.~V 7WV llAAffiv Ka7aAEL1I"OIJ.ivou ~~~
~VOU 700 'lipO~ Ct11"E6e'l], oV ,1'1]0-iJUETaL 1T~ am6. Ct'li"OEl\6u0w 'YttP 6 8oiiAO<; av6pro1r0\J Kat 70 'li7Ep0V ISpvLOoo;,
Kat 'liEpL'Ijp-iJu0w 700 av6pW'IiO\J TO EU'll"&r'lj am(ji e[vav oV 5
'Yttp ln 6 BoAo~ 11"po~ &v6pomov ,11]0-IJu.mL, IJ.-IJ 'YttP llvTo<;
&U1i6rov oi>~ fuA6<; tuTw &xramw~ ~ Kru Toilllpv..Ooo; 'liEPL11PiJuOw 70 11"7EPOl74i ELvaL' oi> 'YttP lTL l<M"m TO 11"7EpOv T6iv
1T~ 7L IJ.-IJ 'Yttp VTO~ 1TTEpw700 oV~ 'lr7EpOV l<M"aL 7LV6<;. 9

if><M"E &;; ~v Ct'li"OOLMvm 'll"pO~ IS 'lr07E otKELwo; AE'YETaL Kv 10

ISvoiJ.<l fJ KE(!J.Evov f>ct.ta ij Ct11"68out> 'YL'YVETaL, IJ.-lJ !SvTO> ~ f<vayKffiov tu.><; OVOIJ.<lTO'IiOLELv. oll1-w ~ Ct'liOOLOO-

..ev

IJ.EVWV <f>avEpOV /S7L 'liclV7a 7ft 1ip6o; TL 11"p0~ CtV7L<M"pt<!>ov7a

14
P'IJ0'iJUE7aL.
oKeL
7

~~~

7/.

11"p6~

TL &IJ.a 7fl cj>Vue. E[vm. Kat t ...t

IJ.~V

wv ...A.t<M"wv CtA'I]Ot~ E<M"LV &!J.a 'YttP L'IiAcXm6v TE E<M"L

Kat i\IJ.LO'Il, Kat iJIJ.WeO> ISvToo; L'IiAcXUL6v E<M"LV, Kat mlAOU llvTo~ EU'Ir6r'l]~ e<M"Lv 61J.oLw~ ~~~ TrnhoL~ Kat 7ft
llAAa. Kat 0'\JvavaLpEL ~~~ TailTa llAA'I]Aa IJ.-IJ 'YttP VTO~

70

15

57. Nadalje, ako se navede prikladno prema onome

u odnosu na sto se iskazuje i ako se izostave sve druge
stvari koje su prigotci i ostavi samo ono u odnosu na
sto se navodi prikladno, uvijek ee se izricati prema
onome u odnosu na sto se iskazuje. Naprimjer, ako
se roh iskazuje u odnosu na gospodara a izostave se
sve stvari koje su gospodaru prigotci, naprimjer to da
je dvonozan, sposohan za znanje, oovjek, te ostavi
sam to da je gospodar, roh ce se uvijek izricati u
odnosu na nj. Naime, za roha se kaze kako je roh
gospodara. Nasuprot tarne, ako se ono u odnosu na
sto se nesto iskazuje ne navede prikladno te ako se
ne izostavi sve drugo a ostavi samo ono u odnosu na
sto se navelo, nece se izricati prema onome u odnosu
na sto se navodi. Neka se za roha navede covjek i za
'krilato' ptica, i neka se za covjeka izostavi kako je
gospodar: nece se naime viSe roh izricati u odnosu na
covjeka, jer ako nema gospodara, onda nema ni roha.
Isto tako neka se i za pticu izostavi kako je krilata.
Naime, 'krilat' vise nece hitijedna od stvari u odnosu,
jer ako nema 'krilatoga', onda nema ni 'krilatoga' od
necega.
58. Tako te se ono prema cemu se nesto iskazuje
mora navesti prikladno. Postoji Ii ime za to, navodenje
je Jako; ne postoji Ii, nuzno ga je mozda stvoriti. Takvim je navodenjem jasno da se sve stvari u odnosu
izricu u odnosu na nasuprotnosti.
59. Cini se kako su stvari u odnosu naravlju istodohne, i to je istina u vecini slucajeva. Istodohno su
naime 'dvostruko' i 'pola', i ako postoji 'pola', onda
postoji i 'dvostruko'; ako postoji roh, onda postoji i
gospodar. Isto je tako i u drugim slucajevima. Te se
stvari i medusohice ponistavaju. Naime, ako ne postoji
71

7b

B~'IT J\au(ou oi>K ~<MW 1\ IL~"" Kat i] fL(<reo<; IL1J 1Sv1o> oi>K
~un B~"' J\runov wuav1w-; Be Kat e"'t 16iv &J\J\wv ua
To~crlYra.

22

oi>K e'ITt 'ITCtV'l"Wv BE 16iv 'ITpO> n CtATJOe<; BoKet

10 &v-a 'T'fi. <fnlm;~ elvm 10 -yap E'IT~U7TJ70v rl)> e'IT~<rrf!V.TJ> 23
'lTpOrepov 1lv ~LEv elvoo.- 00, -yltp e'!Tho 'ITOAU 'lTpo'lTapxowwv 16iv 'ITpa-yv.<'t,wv Ta> e'IT~<rrflv-a> J\afLj3avov-ev e'IT'
Ol\(-ywv -yltp .fJ e'IT' oi>Bevll> tllot. "" &v &.,.a 1<1> E'li~'T<i"> T-~Jv
E'IT~<rrf!ILTJV 'Y~'YVOfLEvTJV.

Z1

~TL 10 .,_l;v E'IT~'l"ov &vmpeOh ""v~T-IJv&..-10'1-/jv.TJv, i] f>E rniO'I-/jv.TJWS'ITI.OTr)"TOvoV(Jt)V- 28

avmpei;l;o"~"oli -yltp v-1! vro> oi>K W7w e'ITIO'I-/jfLTJ, oi>&vll> -yltp ~" W7a~ e'ITIO'I-/jfLTJ, e'ITI.O'I"l]ILTJ> llE ILTJ oUUTJ> oi>Bh

KWJ\m ""~"I>V elva~ o!:ov Kat 6 Toli K1lKAou '""P<l'Y"'amoli oUK W7LV
oi>&l'ITW, nmo Be 70 E'ITWTJ]WV Wn.v. ~'"'"""" .,_l;v &vmpEOev 70<; oUK ~U1LV E'ITI.O'I"l].,..", 'TOOV B' E'IT~'TOOV 'ITOAAa evMxE7aL 3<1
v~u~ et-yE WT~V B'ITLU7TJ70v, E'ITI.O'I"l]fLTJ .,_l;v

ELVU..

OfLO(w<; Be 'TQtYrOL<; Kat 'Ta E'ITt rl)> atuO-/jUEW<; lxEL 35

"
10 -yap atuOTJ70V 'ITpOTEpov
7"fi> atuO-IjuEW<; OOKEt Elvm 10
.,_l;v -yltp aluOTJ70V &va~OI;v ""vavmpet T-~Jv atuO."uw, i] 81;
atuO."m> 10 atu0."1ov oi> ""vavmpEt. at -yap atuO-IjUEL> 'ITEpl.
u6i.,.a Kat Ev uw.,.m( Elmv, alue."'Toli Be ttvmpE0EV70> &v1\PTJ7a~ Kat uOOfLa, 'l"WV -yltp aluOTJ76iV Kal. 70 u6iv.a, <1W~ Be 1'-TJ V70> &v1\PTJTU. Kat i] muOTJ<n.<;, /Jxrre (Jt)V- 8'1
avmpEt 10 atu0TJ70V T-~Jv atuOTJULV. i] BE 'YE atuOTJ<TL> 10
atu0."1ov- olJ. """" -yltp &vmpeOlvTO> atuO."m> .,.Ev &v1\ PTJ7tt~, al.uOTJ70v Be ~U7a~. o[ov uwv.a, 0EpfLOV, -yl\uK1l,
'IT~KpOV, Kat 'Ta &AAa 'ITCtV'l"a ooa e!T7tv atue.",a.
6

~7L" V.Ev
atuO."a\<; llfLa 1<1> aluOTJT~K<i"> -y(-yvE7a~. &.,.a -yap '<i>Ov 'TE. 1

72

'dvostruko', onda ne postoji ni 'pola', i ako ne postoji

'pola', onda ne postoji ni 'dvostruko'. Isto je tako i
pri drugim takovrsnim stvarima u odnosu.
60. No cini se kako za sve stvari u odnosu nije istina
da su naravlju istodobne. Naime, moglo bi se ciniti
kako je zmitljivo prije znanja, jer u vecini slucajeva
znanje dobivamo iz cinjenica koje prije postoje. Naime, samo u nekim slucajevima, a mozda ni u kojemu,
jest tako da znanje nastaje zajedno sa znatljivim.
61. Nadalje, znatljivo, kada se unisti, sa sobom unistava znanje, no znanje sa sobom ne uniStava znatljivo.
Jer ako ne postoji znatljivo, onda ne postoji ni znanje,
jer ni o eemu viSe nece biti znanja. No nista ne prijeci
da ne postoji znatljivo ako ne postoji znanje. Naprimjer kvadratura kruga. Postoji Ii ona kao znatljivo, znanje
o njoj jos ne postoji, no ona kao znatljivo postoji.
Nadalje, ako se uniSti zivo bice, onda ne postoji znanje,
no moze postojati puno znatljivih stvari.
62. Ista je stvar i sto se tice zamjecivanja. N aime,
cini se kako je zamjetljivo prije zamjeCivanja. Jer ako
se unisti zamjetljivo, onda se s njime unistava i zamjecivanje, no ako se uniSti zamjecivanje, onda se s
njime ne unistava i zamjetljivo. Jer zamjeeivanja su o
tijelu i u tijelu, a unisti Ii se zamjetljivo uniStava se i
tijelo, jer i tijelo je zamjet!jivo. A ne postoji Ii tijelo s
uniStava se i zamjeCivanje, tako da se zajedno unistavaju zamjetljivo i zamjeCivanje. No zamjecivanje
ne unistava sa sobom i zamjetljivo. Unisti Ii se zivo
bice, unistava se i zamjecivanje. No zamjetljivo ce
postojati, naprimjer tijelo, toplo, slatko, gorko i sve
drugo sto je zamjetljivo.
63. Nadalje, zamjeCivanje nastaje istodobno sa zamjetljivim, naime istodobno nastaju zivo bice i
73

r
(

'

zamjeeivanje. A zamjetljivo je i prije zamjeCivanja,

naime vatra i voda i takve stvari iz kojih se sastoji
zivo bice. Ono je i prije zivoga bica uopce i prije
zamjeCivanja, tako da bi se moglo ciniti kako je zamjetljivo prije zamjecivanja.
64. Postoji ova nedoumica: ne kaze Ii se, kao sto se
cini, da nijedna sucina nije stvar u odnosu, ili se to
moze kazati za neke od drugotnih sucina?
65. Sto. se naime tice prvotnih suCina, to je istina.
Jer niti se za cjelinu niti za dijelove sucine ne kaze
kako su stvari u odnosu. Naime, za nekoga se covjeka
ne kaZe kako je neki covjek u odnosu na nesto, niti
za nekoga bika kako je neki bik u odnosu na nesto.
Isto je i za dije!ove. Naime, za neku se ruku ne kaze
kako je neka ruka u odnosu na nesto, nego kako je
necija ruka; ni za neku glavu kako je neka glava u
odnosu na nesto, nego necija glava.
66. Isto je i sto se tice drugotnih suCina, barem u
najvecem broju slucajeva. Naprimjer, za covjeka se
ne kaze kako je covjek u odnosu na ncito, niti za
bika kako je bik u odnosu na nesto, niti za panj kako
je panj u odnosu na ncito, nego se kaze kako su te
stvari necije vlasniStvo. Dak:le, sto se tice tih stvari,
jasno je da to nisu stvari u odnosu, no s obzirom na
neke od drugotnih suCina postoji dvojba. Naprimjer,
za glavu se kaze kako je glava u odnosu na nesto, za
ruku kako je ruka u odnosu na ncito i za svaku pojedinu od tih stvari, tako da bi se moglo ciniti kako
su to stvari u odnosu.
67. Ako je dak:le dostatno navedena odredba stvari
u odnosu, onda je ili vrlo tesko ili nemoguce doci do
rjesenja da se ni za jednu sucinu ne kaze kako je stvar
u odnosu. Ako odredba pak nije dostatno navedena

'Y('YVE7aL Kat ata&r]<"~ 70 af; 'YE ataiJT)70V l<rrL Kat 'll"pO

7oii atu&rjow etvaL, 'll"iip 'Yap Kat illlwp Kat 7a 7oLaii7a
E~ <I>v Kat 70 '<iiov <111V(<rra7m, l<rrL Kat 'll"pO 7oii '<iiov lS>.w~
etVIlLf) ato&rjm.v, Cxrre ...pOrepm. v 'lii~ alo&l)oa.>;ro ata&r] 7 ov
etvaL Ml;eLEv.
12

6e

lxe
a'll"op(av '11"67epov oMeJ.L(a oiJu(a 7iv 'll"p6~ 7L 13
M'Ye7aL, KaOa... ep ooKet, f) 70ii7o evaixe7a Ka7a 7wa~
7iv 6e1mlpwv o'ULiv.
15
E'ITt J.Lh 'Y&p 7iv 'll"pOyrwv oiJuLG>v CtAT)ot~ E<rr.v- oil7e 'Y&p 7a AII o1i7e 7a lliPTJ ... ~ 7L )J:ye7m 6 16
'YaP 7t~ livOpw... o~ oiJ AE'YE7m 7Lv6~ 7'> &vapw... ~. oiJile
6 7t~ f3oii~ nv6~ n~ f3oii~ W<rauTw~ lle Kat Ta J.LEPTJ i)
'Y&p Tt~ xetp oiJ AE'YE7aL 7LV~ 7L~ xetp <'tAlJt nv~ xe(p,
Kat i) TL~ Ke<!m>--1) oiJ AE'YETm nv6~ n~ Ke<j>IIA-1) &A>.a
nvo~ Ke<j>IIA-IJ.'
21
W<r..UTw~ llB Kat E'll"t Tiv &u7tpwv oiJuLG>v,
e'll"( 'YE Tiv 'II"Ael<rrwv: olov WOpw...~ oiJ >J:ye7m 7LV~ &v - 22

~pol'II"O~. oiJ!ll; 0 oii~ "~o~ oii~. oiJ61; TO ~AOV 7LVO~ ~AOV,

<lUa TLvo~ K'lijJ.La )J:yeTaL. E'ITt ,..Bv 6V~. 7iv 7moUTWv <j>avepllv 7L oVK l<rrL 7iV 'll"p6~ 7L, E'll"' ev(wv

/le TiV &u7tp6lV

oiJuLG>v lxe aJ.L<!>uo/JTTJ<TLV otov i) Ke<!>IIA-1) nvo~ AE'YETaL

Ke<j>IIA-1) Kat i). xetp nvo~ AE'YE7aL xetp Kat lKa<rrov Tiv
TOLDU7wv, 6\<rre TlliiTa 7iv "'~ 7L 86~eLev &v etvm.
28

et

J.Lh oVV f.Kavio; 0 TiV 'IT~ TL pL<T~ a'll"ollEOOT<II, f) Tiv ..-avu

29

)(aAe'll"iv f) Tiv itlluva7wv e<rrt 70 >.iiua 0.~ oiJ&,..La oiJuLa

Tiv "'~ 7L )J:yeTm et llB J.lo-1) tKavi~. <XU' l<rr Ta ...~ 7L

74

[
~

-'----

75

r
o[> 10 elvoo. 1tror6v trrn 1<ii "p6" ,( 'ITW> ~XELV, tuw> &v
J\'r)8e('IJ ,, 'll"pO> a:Um. 0 Se ."p6Tepo> opLo-.,.0> 'lillpaKOAOIJ8et
j.I.EV 'liiio"L 70L> 'll"p6> "' "" jJ.TJV 7aU76 "(E BU7L 70 'll"p6> ,,
ai>1ot> ElvaL 10 a:UTa &irep tmtv hepwv At-yeu8oo..
35

tK

se

701hrov &fJA6v t<m.v Im Mv 118 rl&fi 7L ~ wv ...p6" TL, 36

Ka;.,etvo 'll"po> At"fE7aL wpLUiJ.EVW> etue1oo.. <!>avepov
iJ.Ev oi>v Kat t~ ai>mu tu,(v et -yap o[M "" 16Se " lh
16iv '~~"P6> ,( tm~. ~m Se 10 elva 1ot> ."p6" ,, 1aU1o 11i>
'1ip6> 7( 'ITW> ~XELV, KCrKELVO o[&e 'apO> 8 10il16 'liW> lXEL 81
et -yap oi>K o[Sev IS>.w" 'li"PO> 8 ,u;;,6 ""'" lxe, oi>S' et
"P6> ,( ""'" lxe etue1oo..
3

Kat t'ITL TWV Ka8' lKama Se 1\iiAoV 70 TOLuUTOV o[ov. 765. 7L tt ol&ev a<!>wpLU""'VO mL lmL 4
&'ITAaawv, Kal.IJrou &irA&oulv t<m.v ei>8lR ~~ ol&v, et "(Ctp jJ.'IJ6tV0>7WV a<!>wpLU""'vWV ol&ev troro &L'ITAttULOV, oi>S' et lm 8L'ITAamov ISM>l> olSev wua.hw> ge Kat
168e 7L et o[8ev mL KaAA..0v tmL, Kal. mou KttAA..0v tU'ILV a<!>wp.u"""(J)i; Crva"(Ka[OV tMvoo. &ft 7aQTa (oUI< CrOp(O,..", SEetUETaL mL 7uUT6 tO"TL xe(pova> KttAALOV V'IT6A'IJ"''" !0
"(Ctp 10 10LuU10 -y("(VETaL, oUK t'ITLU7o/}jJ.'IJ oU "(Ctp lTL EtUE'laL
aKpL<ii> IST tmt xe(povo> KttAALOV et -yap oU'I"!D> lruxev,
oi>Uv tmL X..tpov aiJoro-U) CxJ're <l>avepOv mL ava-yKat6v tmw,
8 llv et&fi "" T<iiv '1Tp6> "' WpLUiJ.EVW>, KCrKEtvo 'ITPO> 8
A/-yETaL WpLUiJ.EVW> etMvaL.
15

76

nego su stvari u odnosu one kojima je 'biti' isto sto i

'na neki se nacin odnositi prema neeemu', mozda bi
se o tomu moglo stogod reci. Ranija odredba dodu8e
prati sve stvari u odnosu, no za sve te stvari u odnosu
nije 'biti stvar u odnosu' istovjetno ~ ti~e sto se ~are
kako su stvari u odnosu upravo ono sto 1esu s obzrrom
na druge stvari.
68. Iz sljedeeega je jasno da ako tkogod odreden~
znade neku stvar u odnosu, onda ce odredeno znatl
i ono u odnosu na sto se ona iskazuje. No to je bjelodano i samo po sebi. Ako netko znade da je stogod
'ovo' stvar u odnosu, a za stvar u odnosu je 'biti' isto
sto i 'na neki se nacin odnositi prema neeemu', onda gb
znade i ono prema eemu se stogod 'ovo' na neki nac~
odnosi. A ako uopee ne zna prema cemu se na ne~
nacin odnosi; onda neee znati ni odnosi Ii se na neki
nacin prema neCelllU.
69. U pojedinim slucajevima to je jasno. Naprimjer,
ako se za stogod 'ovo' odredeno znade daje dvostruko,
onda se smjesta isto tako odredeno znade od cega je
to dvostruko. Jer ako se ne zna niSta odredeno od
eega je to dvostruko, onda se ne zna je Ii ono uopce
dvostruko. Isto je i sto se tiee necega 'ovog' " znade
Ii se da je ljepse, nuzno se mora na osnovi toga odredeno znati ono od cega je ljepse. (Nece se neodredeno
znati da je ono ljepse od neeega manje lijepog, jer
takvo ne8to postaje uvjerenje a ne znanje. Nece se
naime jos time tocno znati da je ono ljepse od necega
manje lijepog. Dogodi Ii se to, nema nieega sto je od
toga manje lijepo.) Tako je bjelodano da je nuzno da
ako. tkogod odredeno znade neku stvar u odLJsu,
onda odredelio znade i ono u odnosu na sto se ona
iskazuje.
77

r
70. Sto se tice glave, ruke i svake pojedine od stvati
koje su sucine, odredeno se znade sto one upravo
jesu, ali nije nuzno da se znade u odnosu na sto se
iskazuju. N ainte, ne zna se odredeno na sto se odnosi
ta glava ili ruka. Tako to ne bi bile stvari u odnosu.
A ako nisu stvari u odnosu, onda moze biti istinito
kazati kako nijedna sucina nije stvar u odnosu.
71. Po svoj je prilici te8ko tocno se ocitovati o tim
pitanjinta a da ih eesto ne razmatramo. U svakom
slucaju, nije nekorisno sto su se ispitivali pojedini problemi.
8 72. Pod kakvocama mislim na ono na osnovi eega se
za ljude kaze kako su 'kakvi'. Kakvoca je izraz koji
se iskazuje mnogostruko. Neka jednom vrstom kakvoca budu nazvani stanje i raspolozenje. Stanje se
razlikuje od raspolorenja time sto je postojanije i dugotrajnije. A takva su znanja i vrline. Jer cini se kako
je znanje postojano i evrsto, cak i ako postoji samo
u skromnoj mjeri, osim ako ne bi nastala velika promjena zbog bolesti ili necega drugog takvog. Isto je i
sto se tiee vrline. Naprintjer, pravednost, umjerenost
i svaka pojedina vrlina cini se kako nisu lako promjenjljive ili preinacive. Raspolorenjinta nazivljemo ono
sto se lako mijenja i brzo se preinacuje, naprimjer
toplina i hladnoca, holest i zdravlje te druge takve
stvari. Covjek je nainte prema njinta u nekakvu raspolozenju, no brzo .se preinacuje postajuci iz toploga
9"
hladan i iz zdravoga bolestan.

rl]v llt -ye Kecj>..Ai)v Kat rl]v

XEtpa Kat fKaOTOV Tiv TO"nhwv a[ etow o\Jo(a. IX'UTO ~V 16
&rep &rrtv GlpLa!Jivi.!<; <M"w eUi.Wa., ...pa.; 8 &E )J:yETm oi>K
cha-yKatov T(vo5 -yap a'Ml fJ Kecj>llAi) 1) T(vo~ fJ xeCp oi>K
Wn.v e!Uva. wp~.aJJ.i~ Cxrre oi>K 1lv etT) T<rliTa Tiv 'II"~ TL
et 8e wiJ E<M"L T<iiv '1Tp6~ TL, c'tATJ6e~ v etTJ At-yew n
cro8e.,.Ca oi>aCa Tiv '1Tp6~ T( E<M"LV.
21

taw5 8E XnAE'II"OV 'II"Ept

Trn.mhwv acj>o8~ Cl'liocj>a(vw6a. fl.iJ 'lioAAUKL~ E'II"E- 22
OKEfJ.fl.EVOv, TO fl.EVTOL 8LT)'IiOPT)KevaL tcj>' Kaaov auTiv oVK
llXPT)OT6v E<M"W.
24

wv

8 IIm6nJTa 8E 'Ae-yw Ka6' 'l)v 'ITOLoC nve~ 'Ae-yovTaL loTL

8f. fJ 'II"OLO'MJ~ Tiv 'IT'Aeovaxi~ 'Ae-yo.,.evwv. v fl.Ev oov
el8o~ '1Trn.6'M)ro5 l~<>. Kat &cl6rot.~ 'A.e-yWBwaav. &acj>EpeL 8e

25

~L~ 8~.a6ecreros TQi fl.OVL~pov Kat 'liOAUXpGVLWrepOV iolvaL

Toc.a&ra. &E at TE E'lii.O'Tijfl.IX'L Kat at CtpeTaC. i\ TE -y&p E'ITLcrriJfl.TJ 8oKet Tiv 'liapafJ.OV(IUJlv elva. Kat OOOKWTJTWv, E&v Kat "'
fl.ET~ TL~ E'lii.CJ'M\ fJ.TJV 'Acl'n, Eav'II"Ep fl.i) fl.E'/CtATJ fJ.ETao'A.i) 'fEVT)TaL V'liO VOOOU 1j ll'A'Aou TLV~ TOL<nhou WociDrW~
8e Kat fJ c'tptT'IJ o[o~fJ 8tKaLoaOVTJ Kat fJ owcj>poaOVT) Kat
~KaO'TOV 'T6lV 'rot.o6TWV O'K E'Kh'1')TQ~ 8oKet etvo:l. o' E' fJ.ETao'A.ov. &a6W.e> &E )J:yOVTa. Ii &rrw EUK(VT)Ta Kat mx{J 35
fl.ETalliovTa, o[ov 6epf1.6'M)5 Kat KaTalJro~L5 Kat v6ao~
Kat "-y(ELa Kat /laa /l'A'A.a TOLaiiTa 8taKELTaL fl.EV -yap

""'~ KaTa T<xiha~ b llv6pw'll"o~. Tax{J 8e fJ.ETac'tA'Aet EK

OeplJ.O(i lJroxpl>o; 'fL'fV6fl.EV05 Kat EK TO v-yl.aCvttv EL~ TO VOaetv.
9'1
WoaUTW5 8e Kat E'lit TiV /l'A.'J..wv, El fl--IJ TL5 Kat aUT<iiv TWrwv ru-yxavrn. &a xp6vou ...'Aii605 i\8TJ 1TtlJrootwfJ.EVTJ 2
Kat clVLaTO~ 1) 'liclVU 8UOK(VT)TO~ OOOCl, 'l)v /lv TL> tow5 f~LV
i\81) 'lipoaa-yopevot. cj>avepov &E TL TaiiTa o>l'A.ovTaL ~EL5

73. Isto je i sto se tice drugih stvari, osint ako se ne

dogodi da neka od njih, zbog duzine vremena, postane
covjekovom naravlju te neizljecivom ili te8ko promjenljivom, i -za koju bi netko mogao kazati kako je
stanje. Bjelodano je kako se stanjima zeli nazvati ono

79

78
L

sto je dugotrajnije i evrsce. Jer za one koji nisu posve

zaddali znanja nego se Jako mijenjaju ne kaze se kako
imaju stanja iako su, sJabije ili boJje, u nekakvu raspoJozenju prema znanju.

i.tyEW /i eO'TL 'lfOAtl)(pOVlhYrepa Kat OOaKLVI')TOOepa roU~ -yft.p

WV e'lfi.O'MJ~V p.-1) 1T00ro KaTE)(OVTa~ ft.AA' eVKLv/)TO\l~ /SvTa~
O cf>aaLV l~LV l)(ELV, KaLTOL &LClKELVTaL -yt 'lf(U~ KaTft. Ti)v
e'lfLD'T"i]p.T]V 1\ )(Etpov 1\ tATLOV.
8

74. Tako se stanje od raspoJozenja razlikuje time sto

se raspoJozenje Jako mijenja dok je stanje dugotrajnije
i evrsee. Stanja su ujedno raspoJozenja, no raspoJozenja nisu nuzno stanja. Oni naime koji imaju stanja
prema njima su u nekakvu raspoJozenju, dok oni koji
su u nekakvu raspoJozenju nemaju u svakom sJucaju
stanje.

~E &La<j>tpEL l~L~ 8LatO'E6>~

TQJ TO p.tv eVKLVTJTOV Etvm TO &f. 1TOAtl)(povL4YrEp6v TE Kat 9

&vaKLVTJTciTEpov. Etat &f. at p.f.v.l~EL~ Kat &LataeL~. at &f.
&LataeL~ oUK e~ ftVU'YKTJ~ l~EL~ ot IJ.Ev -yap f~EL~ l)(OVTE~
Kat 8LUKELVTaL 1T6>~ KaTft. Tacha~, ot &f. &LaKELIJ.EVOL oU
1TUVT6>~ Kat l~LV l)(O\JO'LV.
13
fTEpOV &f. "itVO~ 1TOL6TT]TO~ Ka' 8 'lf\lKTLKoU~ 1\ &pop.L- 14
KaU~ 1\ V'YLELVoU~ 1\ voaw&EL~ At-yop.ev, Kat Ct'II'A<ii~ lSaa
KaT& &Vvap.w <j>vaLK-I)v 1\ &&vvap.(av At-yETaL. oi> -yft.p TQJ
&LaKEtaa( .'lf(U~ lKaO'TOV TWV TOL01JT6>V At-yETaL, CtAAft.
TQJ &Uvap.Lv l)(ELV .PvaLKi)v Toii 1TOLijaa( TL (lq.&(oo~
1\ p.TJ&f.V 'liUO')(EW otov 'lf\lKTLKOt 1\ &pop.LKOt At-yovTaL

75. Druga je vrsta kakvoce ona prema kojoj se Jjudi

nazivJju sakacima ili trkacima ili zdravima ili boJesnima, jednostavno tu spada sve ono za sto se kare
kako je prema naravnoj sposobnosti ili nesposobnosti.
Te se stvari naime ne nazivJju tako zato sto je netko
u nekakvu raspoJorenju, nego zato sto ima naravnu
sposobnost da nesto cini s Jakocom odnosno da neilto
Jako ne podnosi. Naprimjer, Jjudi se nazivJju sakacima
ili trkacima ne zaw sto su u nekakvu raspoJozenju,
nego zato sto imaju naravnu sposobnost da nesto eine
s Jakocom. Za neke se kaze kako su zdravi zato sto
imaju naravnu sposobnost da neilto s Jakocom ne podnose od onoga sto im se dogodi, a boJesni zato sto
imaju nesposobnost da neilto Jako ne podnose. Slicno
ovim sJucajevima jest sto se tiee 'tvrdoga: i 'mekanoga'.
Naime, za neilto se kaze kako je tvrdo zato sto ima
sposobnost da se ne raspada Jako, a mekano zato sto
ima nesposobnost upravo za to.

oU TQJ 8LaKEtaa( 1T6>~ ft.Uft. TQJ &Vvap.LV l)(ELV <j>vaLKi)V 20

Toii 'liOLijaa( TL pq.&((U~. V'YLEwot &f. At-yovTaL TQJ &Vvap.Lv
.
l)(ELV <j>vaLK-I)v TO 'p.T]&f.v
1TUaxELV WO TWV T\l)(OVT6>V (>q.8(6)~, VOITW8EL~ &f. TQJ a&\Jvi.p.Lav l)(ELV TO IJ.T]&tv
'II'UO')(ELV. op.oL6>~ &f.TmhoL~ Kaho !TKATJpOV Kaho p.IJ.AaKov lXEL TO p.tv -yft.p au1Jpbv At-yeTaL TQi &Vvap.w lXELv
Toii p.-1) (>q.&L6>~ &LaLpEtaaL, TO &f. p.IJ.AaKov TQi &&vvap.(av
l)(ELV TO aVTO TMO\l.
V

"

TPLTOV &f. -ytvo~ 'liOLciTTJTO~ 'liaT]TLKat 'liOLciTT]TE~ Kat 28

'liaT] lD'TL &f. Ta ToL<l&e ol:ov -yAvKciTT]~ TE Kat;,~~ Kat
aTpv<j>vciTT]~ Kat ... <lwa Ta T01hoo8 0'\JTIEVi'J, lTt. &f. 6Epp.6TT] ~
Kat IJroxpc~TTJ~ Kat AetiKciTT]~ Kat p.eAIJ.v(a.lSTL p.f.v oliv aiiTaL 'II'OLOTTJTt~ Etmv .Pavep6v Ta -y&p &e&-yp.tva 1roLft.

80

76. Tl(9ca vrsta kakvoee jesu II'I!ne kakvo~e i t~pnosti:

To su stvari kao sto su sJatkoca, gorkoca, kiseJost 1
.sve sto je tomu srodno, nadaJje toplina, hJadnoca,
bjeJoea i crnoea. BjeJodano je kako su te stvari kakvoce.

81

AE'YETm KaT' aim't<; otov TO IJ.EA' Tcl> 'YAVI<lln,Ta &MI>EMx6a <llamhw> 81; Kat E'lit Twv IXAAwv lxe. 'ITalhjTKat 35
8 'IT<J<.6n)TE'i AeoyOVTIXL aU 7cl> airra
!>t&-y,.Eva Ta<; 'ITO'6-n]Ta<; '1Tt'll"ov6eva T olhe 'Yap TO ,.EA Tcl> '1Tt'lfov6evm T' 9'1
AE'YETa 'YAVI<Il, oUTE Twv IXAAffiv Twv Tounhwv a&Ev IJ.O!w<;
81; TOIJTO"i Kat f) 6tpjL6-nj<; Kat f) 1Jroxp6-nj> 'ITalhjTKm
'll"o6n1Te> AE'YovTm a T<ii croTa Ta &8q,.eva .......avaevm T,, Tcl> 81; KaTa Ta<; atall-!)ert"i EKolOTT)V TWV tLJYil- 5
,.Evwv 'ITOIDI'!J1"0Jv 'IT&iloo; etvm '11"0.1]..-ud]v 'll"a61j~ '11"01.6-nj TE> AE'YOvTm i'j TE 'Yap 'YAVKVT"I]> '1Tn6o> T' KaTa -ri)v 'YEilmv
EIJ.'II"met Kat f) 6tp1J.6T1]> KaTa T-IJv &<J>-!)v, ,.oLw> 81; Kat
at IXAAa.
9

xw. Atyeroo. 'YAVI<Il, Kal.To miijL!l AeutcOv Tcl> AEuKOn,m

AEVK6-nj<; 81; Kat jLEAav(a Kat at IXAAm xpoat

a Tov crUTOV Tp6'11"ov TOt<; tLJY111J.Evm> 'ITalhjTKat 'ITO~TE>
AE'YOVTU., aAAa Tcl> airra<; a'II"O ... &Oov<; 'YE'YEV"fialla. 11-n jLEv
oov 'YL-yvowm 8.11 'll"&ao<; 'II"OAAm jLETaoAal. XPW,.aro,v, 8fiAov atcrxvv6et> 'YolP T"i tpv6pO> E'YEVETO Kat <l>o116et>

10

WxpO~ Kat lKaO"Tov -rWv TOL01hwv 6SaTe Kat et 1'1.'i <tn}aeL

TWV TO,OVTWV n 1uJ.6wv .'liE'IiOV6tv, -ri)v OjLOLav xpoav 15
etK6> ternv lxew croT6v i'j'n> 'Yap:V.Vv tv Tcl> a'crxvv6fi -

va 8a6EU"i TWV 'litpho erG>jLa t'YEVETO, Kat KaTa <f>ver-"

K-IJv crVcrTaOW f) criJrl) ""/EVOT' /iv 8a6EU"i, lfl<rTE #er.. Kat

-ri)v xpoav OjLOLav 'YL'YVEalla.

19

llaa IJ.Bv oov Twv To<rVTWV."VjL'ITTOl,...,..,V a'll"6 TWWV 'lia6Wv U~v/jTwv W 'liapa- 20
jLOVLjLWV T-IJv apx-IJv etA"I]<!>E 'IT0.6T1]TE'i AE'YOVTa ehe
'Yap tv
KaTa <f>verv <rv<rTaer"' ooxp6T1]> l\ IJ.EAav(ll
'YE'YEV"I]Tm, '1To.6T"I]> ~. 'ITOI.Ilt 'Yilp K!lTa Tmna> A.-

;"fi

'Y6,.e6a, etTE 8a v6crov jLaKpav l\ 8a KaiijL!l TO crUTD

crvjLt"'lKEV WXP6T1l> l\ jLEAav(a, Kai. IJ.-IJ (lqliby;; a'ITOK!l6L<rTavTa l\ Kat 8a (ov 'll"apajLEVOVm, '11"0,6-njTE'i Kat criJTat AE'YovTa. ,.oLw> 'YaP 'll"oot KaTa Tmna> A.'Y6~J.Eea.

Naime, na: osnovi njih se za stvari sto ih primaju kaze

kako su 'kak:ve'. Naprimjer za med se, zato sto prima
slatkocu, kaze kako je sladak, a za tijelo se kaze kako
je bijelo zato sto prima bjelocu. Isto je i sto se tice
drugih slucajeva. Kak:voce se ne nazivlju trpnima zato
sto su stvari koje su ih primile pretrpile neku kak:vocu.
Niti se naime za med zato sto je stogod pretrpio kaze ,
kako je sladak, niti za bilo sto od tih stvari. Slicno se
tima i toplina i hladnoca ne nazivlju trpnim kak:vocama
zato sto su stvari koje su ih primile stogod pretrpile,
nego se nazivlju trpnim kak:vocama zato sto svaka
pojedina od spomenutih kak:voca jest trpnost sjetila.
N aime, slatkoca tvori neku trpnost ukusa, toplina opipa, a slicno i druge stvari.
77. Bjeloca i cmoca i druge boje ne nazivlju se trpnim
kak:vocama na isti nacin kao navedene stvari, nego
zato sto su one same nastale od trpnosti. J asno je
kako mnoge preinake boja nastaju iz trpnosti. Stidi Ii
se tkogod, postaje crven, uplasi Ii se, postaje blijed i
tako dalje. Tako te ako je tkogod "po naravi pretrpio
neku tak:vu trpnost, taj vjerojatno ima istu boju. N aime, isto tjelesno raspolozenje koje je nastalo sada
time sto se netko stidi nastalo bi prema tjelesnom
ustrojstvu, tako da na:ravlju nastaje i ista boja.
78. Pojave koje imaju uzrok u nekint evrstim i postojanim trpnostima nazivlju se kak:vocama. Nadalje,
kad bljedoca ili cmoca pocivaju na naravnom ustrojstvu, tad je rijec o kak:voCi, jer se upravo na osnovi
toga nazivljemo 'kakvima'. Nadalje, ako se bljedoca
ili cmoca dogode zbog duge bolesti ili vrucine i ako
ne nestanu Jako ili cak ostanu kroz .citav zivot, onda
se i te nazivlju kak:vocama, jer se i na osnovi njih
nazivljemo 'kakvima'.

82

83

1
I

I
OOtt 8 a'ITO (l<W~ 1\l.aAuoJJfvu>v Kat TaxV <i'ITOKa81.UTaiJ.lVUlv 28
'Y('YVETa' '1iU81J Al'YETU. o\J 'Yap Al'YOVTU. 'ITO.O( nVE~
KaTa T<XIiTa oUTE 'Yap 6 tpu8pt.iv lla To atoxw&f)vm
Epu8p(a~ Al'YETU., oUTE 6 wxp..Wv lla TO <!>oEtcr6a
WXp(a~, aAAa IJ.llAAOV 'ITE'ITOV8lva ... lfwTE '1ia1J fl'Ev Ta
TO,<XTa Al'YETU., 'ITO,&rrjTE~ 1\t oU.
33

611-o(w~

1\t ToUTO.~

Kffi KaTa T'l]v tiroxilv '1Ta81JT~t 'li~TE~ Kat '1iU1J Al-

34

'YETa. ll<ra TE 'Yap tv 'l'fi 'YEvla:. e\JSV~ &...6 "vwv 'ITaGiv 'YE'YlV1JTa 'ITO.&rrjTE~ Al'YOVTa,, o[ov i\ TE IJ.aVKoq
lKaTa<n8 Kat ij OP'Yoq Kat Ta TO,aih'a. 'ITO,Ot 'Yap KaTa TaV- 10"1
....
Ta~ Al'YOVT<X,, OP'Y(AO. TE Kat IJ.aV,KOt 611-o(w~ 8 Kat OOU.
eKmaae~ .,.-l)tlroa.Ka(,
a.."6 """'v IXAhwv ""IJ.'ITTW~J.aTwv
'YE'YlV1JTa 1\\Jaa'liaAAaKTO, 1\ Kat Aw~ aK(V1JTO., '1i0.6T'IJTE~ Kat Ta TO,aliTa 'liO.Ot 'Yap KaTa Tatha~ ht'YOVTa,, 5
ll<ra 8 a'liO TaxU Kama.,.ivwv 'Y('YVETU. 'ITU81J Al'YETa,,
o[ov EL A\J'IioUIJ.EVO~ P'Y'AIMEp6~ tmv o\J 'Y&p Al'YETa'
p-y~ 6 tv Tli> Tm~ 'liUQe. i>p-y>.WTEpo~ 0\v, &>.>.& 11-i.>.ov 'ITE'liov8lva ... lfwTE '1Ta1J ~v Al'YETa' Ta To~a.
'ITO,&rrjTE~ 1\t oU.
'
10

au

1\t 'YlVO~ 'IT0.6T'IJTO~ OXf!IJ.U TE Kat iJ 'lrEpt

fKaaTOV V'ITUPXO\J<1a IJ.Op<l>'il, l .. 1\t 'lipO~ ToUTO~ EtJII1m)~
Kat KaiJ.'IT\Jh&rrj~ Km Et" ToU.m~ 5~J.Qwv ta..v K<X8' lKa<1TOV 'Yap ToUTWV '1im6v " Al'YETa Tli> 'Yap Tp('YWVOV 1\ TETPU'YWVOV Elvm '1To6v" M'YETm, Kat Tli> e\JSV 1\ Ka.,....U>.ov.
Kal. KaTa T'l]v IJ.Opcfrllv 1\t fKaaTOV 'IT0,6v .. ht-yeTa,,
TlTapTOV

11

16

TO &
IJ.avov Kat TO 'IT\JKvov Kat TO TP<XxV Kal. TO >.etov M~e.E 17

84

79. No pojave sto nastanu iz neeega sto se Jako unisti

i brzo nestane nazivlju se trpnostima, jer prema njima
se za ljude ne kaze kako su 'kakvi'. Naime, niti se za
onoga koji je crven kaze kako je crven zbog toga
sto se stidi, niti se kaze kako je blijed zbog toga sto
se boji, nego prije zbog . toga sto je nesto pretrpio.
Stoga se takve pojave nazivlju trpnostima, a ne kakvocama.
80. Slicno tima, i s obzirom na du5u govori se o
trpnim kakvocama i trpnostima. Sve naime sto je u
nastanku odmah nastalo iz nekih trpnosti nazivlje se
kakvocama, naprimjer bezumni zanos, srdzba i slicno. to
Naime, s obzirom na njih za ljude se kaze kako su
'kakvi', srditi i bezumni. Slicno je i u onim zanosima
koji nisu naravni, nego su nastali iz nekih drugih pojava te ih se tesko osloboditi ili su uopce nepromjenljivi; i takve se stvari nazivlju kakvocama, jer na
osnovi njih se za ljude kaze kako su 'kakvi'. One pak
stvari koje nastaju iz necega sto brzo mine nazivlju
se trpnostima, naprimjer ako se tkogod uznemiren
rasrdi. Naime, rasrdenim se ne nazivlje onaj koji je u
toj trpnosti rasrden, nego je prije stogod pretrpio.
Tako se te stvari nazivlju trpnostima, a ne kakvocama.
81. Cetvrta vrsta kakvoca jest lik i oblik koji pripada
svakoj stvari, osim toga ravnoca i zakrivljenost te stogod tomu slicno, jer za svako pojedino od toga kaze
se kako je stogod 'kakvo'. Naime, za ne5to se kaze
kako je 'kakvo' zato sto je trokut ili cetverokut, te
zato sto je ravno i1i zakrivljeno. Isto tako, prema obIiku se za svaku pojedinu stvar kaze kako je stogod
'kakvo'.
82. Moglo bi se ciniti kako 'rijetko', 'gusto', 'hrapavo'
i 'glatko' oznacuju 'kakvo', no izgleda da ti izrazi ne
85

.,lv v 'ITOLOV <M'I!J.rt(vew, ~O,KE &e ftU6rp~rt Ta TO,ctiiTct

etvm Tfl~ 'ITept To 'ITo.Ov &apeoew~ 9emv -yflp Tva IJ.iiAAov
<!>ctCvETm T<iiv IJ.op(wv EKllTEpov &r)Aoiiv 'lrt!KVOV .,lv -yllp Tljl 20
Ta JL6pa oVVE"Y"YV~ ELVrt' ftU-f}Ao,~, !J.ClVOV 8E T(ii &.e<rrava
""'' CtU-f}lu.>v Kat A.tov .,lv T<;i """' ei>9eCa~ "'"'~ Ta 116P'"'
Keto9a, TPClxU &e T<ii Ti> IJ.Ev i11repexew Ti> &e eAA.C."e.v. tm.>; JLfv oUv Km~ /h. T'~ <l>ctve("IJ Tp6'1T~ 'IT~~. nAA'
ot -ye IJ.aA<rra AE"Y61Levo O")(E&i>v TO<rOToC et<nv.
26

ev

'ITOL~Te~ 11
oilv etrrtv at el.p-rj JLEvm, "o,/r &e Ta KctTa
Ta6rrt~ 'ITctpWvVIJ.W~ Ae-y6JLEvct 1i l>'ITW!TOv ~ a1r' ctil-

Tlv. t'ITt IJ.Ev oilv Tlv "'A.C<rrwv Kal. O")(e&i>v E'ITt 1r&vTwv "'"'PwV11~ M.YETu, ol:ov a1ro Tfl~ Aet>K6r"IJT~ b AEUKO~ Kat a1ro
'"'~ "YP"''LIL"'""Kfi~ o"YP"'ILIL"'T~~ Kat ""'o Tii~ ~~~ o
&CKao~. W<rmhw~ &e Kat e1rt Tlv &A.lu.>v.
32
""' f.vCwv &e &Ir
TO ILiJ KEto9ct mt~ 1r~mv ov6JLClm oi>K f.vMxETm "'"'P- 33
WvV!J.W~ a1r' ctVTlv AE-yerr9m otov b &po!J.Ko~ 1i b 'lrt!KT,KO~
b KctTa &Vva!J.w oj>tm~JV Ae-y6JLEv~ a" oiloo!J.li~ 'II"O,~To~
1rrtpwl'11 IL"'~ M-yeTa 'du. -ylrp KetTa v61J.rtTa Trtt~ lluvaJLErr 10'1
Krt9' ~ OOrOI. 'ITowl. AE-yowm, J<nrep Kal. Tat~ E'IT~JL"'I.'; Krt0'
a~ "IT1JKT1.Kllt 1i ."ctAoompuai oL KctTa &aot:m.v A-yOVTm.,
KTKi} -ylrp E1T~ IL'1 AE"YETrt Kal. 'ITctAm<M"p.K-1}, 1TOI.ol. &E U1TO
ToUTWV 1TctpwvV!J.W~ ot &rtKE(IJ.evo H-yovTm.
5

=-

v61J.rtTO~

f.v(OTE &e KrtL

Ke.IJ.EVOU oiJ H-yeTm 1TctpwvV!J.W~ TO KrtT' ctiiT-i]v

1rrn.ov Ae-y6JLEvov, ot:ov it1ro Tfl~ /rpeTfl~ b <r1rou~ T(ji -yap

apeT-i)v ~XEW !T1TOU&ato~ H-yeTm, <'tU' oiJ 1TctpwvV """~ U'ITO
Tfl~ ltpeTfl~ OOK t'ITt 'ITOUlv &E TO .To~6v E<rrw. 'ITrn.il oilv
86

spadaju u podjelu 'kakvoga'. Prije se cini da se njima

objasnjava polozaj dijelova. Naime, ndto je gusto zato
sto su mu dijelovi medusobice bliski, a tanko zato sto
su medusobice udaljeni; glatko zato sto su mu dijelovi
na neki nacin postavljeni u ravnini, tvrdo zato sto se
jedni dijelovi isticu a drugi nedostaju. MoZda se mogu
pojaviti jos i neke druge vrste kakvoce, no ove na~
vedene su one koje su najcesce.
83. Kakvoee su dakle ove stvari koje su navedene,
a stvari su 'kakve' zato sto se prema njima iskazuju
izvedeno iii su na neki nacin o njima ovisne. Dakle,
u vecini se slucajeva, iii gotovo u svima, za njih kaze
kako su izvedene, naprimjer iz bjeloce 'bijelo', iz pismenosti 'pismen', iz pravednosti 'pravedan', a isto je
i sto se tiee drugih slucajeva.
84. No u nekim se slucajevima, zato sto ne postoje
imena kakvoca, ne moze iz njih nista izvedeno iskazati.
Naprimjer trkac ili sakac, koji se takvima nazivlju na
osnovi naravne sposobnosti, ne iskazuju se izvedeno
ni iz koje kakvoce. Naime, ne postoje imena onih
sposobnosti na osnovi kojih se za ljude kaze.kako su
'kakvi', kao u podrucjima znanja, na osnovi kojih se
prema njihovu raspolozenju neki nazivlju sakaCima iii
hrvacima. Naime, za sakanje i hrvanje kaze se kako
su podrucje znanja, a iz njih se izvedeno za one koji
su prema njima u nekakvu raspolozenju kaze kako
su 'kakvi'.

85. Ponekada se pak, i ako postoji ime kakvoce, ono

za sto se na osnovi nje kaze kako je 'kakvo' ne iskazuje
izvedeno, kao naprimjer s obzirom na vrlinu 'umjeren'.
Naime, za covjeka se kaze kako je umjeren zato sto
posjeduje vrlinu, ali ne izvedeno iz vrline. No nije u
puno slucajeva tako. 'Kakvima' se dakle nazivlju one
87

10b

/IJ:yf:rmm "lrOipWWJ.I.Ul'> .X...o 'Tiiv El.pT).,ivwv "IJWT"!riwv AE""f6JJ.EVa

1] "lrwooiiv ~XXN.J.,
aiJTrov.
n

.x."

i>1rapxEL llt Kat tvavTL6.."'i KaTit TO 'll"m6v, otov LKOILooUVTJ ai\LK[(}I EvOIVTtoV Km MruK6.."'i J.I.EAav[(}l KaL Ti'U..Aa
6>rrmlTW'i, Kat Tlt Kai aVTit'i llt 1rmlt l.q6JJ.Eva, otov TO
liiiLKov lii IILKal<p Kat TO AEl>Kov lii Jd>.av. oi>K t ...t ...av TWV E TO TOLoiiTOV T(ii -y/tp TMJp{X;J 1j WXfJ(il 1j Tat'i TOLavTOIL'i xpmat., oi>Mv E<TTLV tvavTtov "lrOLOL'i oorrw.

12

17

lTL tltv
'Tiiv EvavnwV ll&repov TI 'll"oWv, KaL ro AOIIIrOV WmL 'IToWv. 'lllii - 18
-ro lif; &f)Xov '1TIJOXi.PI.topivq>~~ Klml"Y~. otov Et lo1w
i} LKaLooUVTJ 7fl aLK[(}I tvavT[ov, 'ITOLOV 1\t 1j LKmooUv..,,

'II"OLOV apa Kat Tj &1\LKla oi>I\E..._[a -yltp TWV IXXN.Jv KaTTJ"YOPLWV E<f>apJJ.6'EL Tlj cXLK[()I, oilTE 1r000V oilTE "lrp6'i TL
oi>ll' 111uu., TL wv ooonuv oi>llev &>.>.' 1] "'"'6v
6>m:<>hw'i IIE Kat t1rt Tciiv IXAluuv KaTit TO 'II"OWv tvav -

oo ....ro.

Tlwv.

2S

t ... Mxa se Kao, o JJ.>->.ov Kat o -liov lt "'"'" 26

AruKov -yltp JJ.fiAI.ov Kat .finov lTEpov ETlpoo M-ya, Kat
lltKawv i!rEpov ETlpou JJ.fiAAov. KOIL ami'liiE E1rtlloot.v AaJJ.aVEL, AruKOV -yltp v lTL EvlliXETOIL AmKMEpov ""fEVEo6m - oo
... avTOI 118, &x>.lt lt ...>..tma IILKaLD<T1lv." -yltp IIKaL001lv.".,
Et Al-yETaL JJ.AXov cX"IrOJrii<TELEV av TL'>, OJJ.Olw'i IIE Kat
t ...t Trov IXXI\wv lla6l<TEwv.
32
lvwL -y/tp LaJJ.cf>L<r1]Toii<TL 'II"Ept
Tciiv TOLOOTWV IILKawrr1lvTJ J.I.Ev -yltp IILKmorr1lvTJ'> oi> 1ravu 33
<f>arrt J.I.AAOV Kat .finov AE-yEo6m, oollt i>-y[ELav i>-yLE[a.,,
.fi=v v.Mot.lxav mpov ETlpou 1)-y[Mv <f>am, Kat IILKmoa1lVTJV -ljT"TOV b.pov bfpou, ~ lif; Ka). "YPOIJ.I.J.I.OITLK-IIv Kffi T/t'i 11'1
~ ~ &AX'ovm-yE KaTaTIXllTa., AE""f6JJ.Em

.xva ... -

88

stvari koje se iskazuju izvedeno iz navedenih kakvoca

ili na neki drugi nacin o njima ovise.
86. U 'kakvome' je i protivnost, naprimjer nepravednosti je protivna pravednost, crnoCi bjeloca i tako
slicno, za te se stvari na osnovi njih kaze kako su
'kakve'. Naprimjer, nepravedno je protivno pravednomu te bijelo crnomu. No nije u svima slucajevima
tako. Naprimjer, crvenomu ili blijedomu ili slicnim
boj ama nista nije protivno, iako su to kakvoee.
87. Nadalje, ako je u paru protimbi jedan dio stogod
'kakvo', i drugi ce biti 'kakvo'. To je jasno uzmu Ii se
druge kategorije. Naprimjer, ako je nepravednosti protiv. na pravednost, a pravednost je 'kakvo', onda je i nepravednost 'kakvo'. Naime, nijedna od drugih kategorija
ne pristaje nepravednosti, niti 'koliko', niti stvar u
odnosu, niti 'gdje', ni uopee stogod od toga, nego
samo 'kakvo'. Isto je i sto se tiee drugih protimbi s
obzirom na 'kakvo'.
88. Kakvoee dopustaju i 'vise' i 'manje'. Za jednu se
stvar kaze kako je vise ili manje bijela od druge, a za
nekoga tko je pravedan kako je vise pravedan od
drugoga. Dopusta sei sam prirast, jer ono sto je bijelo
more postati jos bjeljim. No to nije u svim slucajevima,
nego vecinom, jer netko bi mogao sumnjati more Ii
se jedna pravednost nazvati veeom od druge, a slicno
je i sto se ti~e drugih raspolorenja.
89. Naime, neki se o tome spore. Oni vele da se za
jednu pravednost uopee ne kaze kako je veea ili manja
od druge, niti kako je jedno zdravlje vece ili manje
od drugoga, iako kazu kako netko posjeduje manje
zdravlja od drugoga ili kako netko posjeduje manje
pravednosti od drugoga, a isto je i sto se tice pis- u
menosti i drugih raspolozenja. No stvari sto su tako
89

cf>i.OTJ-n'IT<u<; e'll"LM)(ETotL TO .,.a>.Xov Kott i]nov 'YPO<fLfLotTLKWTepo~ -yap lTepo~ hrpou l\E-yeTm Kott 8tKott6npo~ Kott
v-ytewciTepo~. Kott t".t Tiv I!A>.wv wamlTw~.
5
TP''YOIVOV 8B Kott
TETpaywvov oi> ooKEt TO fL(<AXov E'll"LliE)(eam, oi>ll Tiv ltA- 6
>.wvOXTJIJ.krwvoi>Mvm fLI;v -yltpE'Il"L&xclfLEV"' rov Tlrii Tp-ywvou :1.6-yov Kott TOV ToV oruKAOU "&vO' OfLO""~ TP,'YOlVot 1)
KVKAOL eto,v, Tiv 8~ fL-IJ E'ITL8E)(o~vwv oi>8~v lTepov htpou
.,.a>.Xov i>TJ&fJoeTotL oi>8Bv -yltp fLAAov TDTE'rpaywvovTirii he- 10
pofLTJ~~~v-oi>8erepov-yitpe'll"~TDvroUoruKAOU
&"'Ai~

M, tav fL-IJ e'ITLliE)(TJTotL &fLcj>ciTEpot Tov Toli

'ITpoKELIJivou :1.6-yov, oi> f>TJ&.lOETotJ. ro bepovT<rii l;,ipou fLiillov.
oi> 'ITavTot <niv Ta 'll"OLa hMxeTotL To fLi'tA:I.ov KotL To i]nov. 14
:1.6-yov.

TlV fLEv oVV EtPTJ fLEVOlV oi>8Ev t8wv 'll"OLciTT}TO~, fLOLot 8~ 15

Km avcl fLO'"' KotTa fLclvot~ Ta~ "o,ciTT}Tot~ M-yeTotL ISfLotov
-yap lTepov ETEP<fl OOK lOTL KotT' I!A:I.o oi>8h 1) KotO' 'ITOL6v
EOTLV. c:\aore t&wv &v etT} 'll"OLciTT}To~ TO fLOLOV 1) avclfLOLOV
AE'YEaotL KotT' otVTTJV.
19

",

00 8Et f; TotpolTTEaotL fLTJ TL> f) fL~ cj>-1)0'!1 V'll"~p 'll"OL- 20

ciTT}TO~ TTJV 'ITp66eaLV 'll"OLT)OotfLEVOU~ 'ITOAAa TlV 'ITpc\~ TL
OV'YKotTotpL6fLEtaotL Ta~ -yap i!SEL~ Km Ta~ &ot0Eaet<; TlV 'll"pc\~
TL ELVotL. axe&Ov -yap e'ITL 'll"aVTOIV TWV TOLOOTOIV Ta 'YEVT}
"'~ 'I'L l\E-ymro., Tiv 8hot8' lKotaTot oi>Uv. f) fLI;v -yltp E'ITLo-n'lfLTJ, -ytv~ oOOot, otVTil II'ITp tOTtv hepou l\E-yETm, Ttvoo; zs
-yltp ""'LIJ'I'1J\J.TJ l\E-yETm. Tiv 8B KotO' fKotaTot oi>llv otiJTo IS'ITep
eOTLV ETEpou AE'YETO<L, o[ov f) 'YPO<fLfLO<TLKTJ oi> AE'YETotL TLVO~
-ypotfLfLO<TLKTJ oi>&' f) fLOUOLKTJ TLvo~ fLOUOLKTJ, tiA:I.' et /ipot

90

nazvane nedvojbeno dopustaju 'vise' i 'manje'. Naime,

za nekoga se kare kako je pismeniji, pravedniji i zdraviji
od nekoga drugoga, a isto je i sto se tice drugih stvari.
90. Cini se da trokut i eetverokut ne dopustaju 'viSe',
a niti koji drugi lik. Naime, sve su one stvari koje
dopStaju odredbu trokuta i kruga na isti nacin trokuti
i krugovi, a za one stvari koje odredbu ne dopusuiju
nece se kazati kako su jedne vise to sto jesu negoli
su druge to sto jesu. C:etverokut naime nije nista viSe
krug nego pravokutnik, jer nijedan od njih ne dopusta
odredbu kruga. Uopee, ako ni jedno ni drugo ne dopusta odredbu doticne stvari, nece se ni za jedno ni
za drugo reCi da je vise ta stvar. Dakle, ne dopustaju
sve kakvoee 'vise' i 'manje'.
91. No niSta od ovoga sto je spomenuto nije svojstvenost kakvoce, jedino 'slicno' i 'neslicno' vrijede
samo za kakvoce. Ncito je naime necemu slicno s
obzirom ni na sto drugo doli s obzirom na 'kakvo'.
Tako te bi svojstvenost kakvoce bilo to da se za nju
kaze kako je slicna i neslicna.
92. Ne trebamo se zbuniti ako nam tkogod kaze
kako smo, iako smo govorili o kakvocama, puno njih
ubrojili u stvariu odnosu. Naime, stanja i raspolozenja
su stvari u odnosu. Jer gotovo se za svaku od tih stvari
kaze kako su rodovi stvari u odnosu, a pojedinacnosti
ne. Naime znanje, buduCi rodom, jest to sto jest time
sto se iskazuje u odnosu na drugo - kaze se naime
kako je znanje necega. No sto se tice pojedinacnosti
nijedna nije to sto jest time sto se iskazuje u odnosu
na drugo; naprimjer, za pismenost se ne kaze kako
je pismenost necega niti za obrazovanost kako je obrazovanost necega, nego se te stvari nazivlju stvarima
u odnosu, ako se uopee tako nazivlju, s obzirom na
91

r
I

KaTCXTO -yivo<> Kat aiYraL 1rp6, TL Ai-yETaL otov fJ -ypaiJ.IJ.aTLKTJ AE'YETaL TLvo<; E1TL<rriJIJ.'l oiJ TLVO<; -ypaiJ.IJ.aTLK-1], 30
Kat fJ IJ.OVULKTJ TLVO<; E1TI.O'T-Ij1J.'l ov TLVO<; IJ.Ot!ULK-Ij
aL Ka6' lKaiJ'I"a oUK Etat T>V 1Tp6<; TL. >.E-y61J.E6a &e 'lTOLOt
Tat<; Ka6'lKaiJ'I"a Trn'rra<; -yap Kat lxo~J.Ev, E1TL<rr/j1J.OVE<; -yap
AE'Y61J.E6a T<i> l)(ELV TWV Ka6'lKaiJ'I"a hLIJ'I"'liJ.>V TLVCt CltnE

rod. Naprimjer, za pismenost se kaze kako je znanje

necega, a ne pismenost necega; obrazovanost je znanje neeega, a ne obrazovanost necega. Tako pojedinacna znanja nisu stvari u odnosu. Kazemo kako
smo mi 'kakvi' na osnovi pojedinacnih kakvoca, jer
mi ih posjedujemo, naime kazemo kako smo znajuCi
time sto posjedujemo neko pojedinacno znanje. Tako
bi to bile pojedinacne kakvoce, na osnovi kojih se za
nas ponekada kaze kako smo 'kakvi'. One nisu stvari
u odnosu.
93. N adalje, ako se dogodi da je stogod isto kakvoca
i stvar u odnosu, nije nemoguee ubrojiti ga i u jedan
i u drugi rod.
9 94. 'Ciniti' i 'trpiti' dopustaju protivnosti i 'vise' i nb
'manje'. Naime, 'ugrijavati se' jest protivno onome
'hladiti se', 'biti ugrijan' onome 'biti ohladen' i 'biti
radostan' onome 'biti zalostan'. Stoga 'ciniti' i 'trpiti'
dopustaju protivnosti. A i 'vise' i 'manje'. Naime, i
ugrijavati i biti ugrijan i biti zalostan se moze viSe i
manje. Dak:le, 'ciniti' i 'trpiti' dopustaju 'viSe' i 'manje'.

ewr.

aiYra. llv Kat 1rm6T"TE> et"crav aL Ka6' lKaiJ'I"a, Ka6' Ii> 35

'liOTE Kat 'liOLOt AE'Y61J.E6a a-liTaL &f; oUK EL!Jt TWV 1Tp6<; TL.

ln et TV'Y)(CtVEL To ni>To 'limov Kat 1rp6<; TL ov, oiJ&ev lho'ITov

tv UIJ.cl>OTtpOL<; TOt<; 'YEVEIJLV

amo KaTapL61J.ECI16aL.

'E'IiLSE)(eTaL &e Kat To 1rmetv Kat 'liCtiJ)(ELv tvavTL6- n'1

T1]Ta Kat TO IJ.aA~ov Kat TO -ljTTov TO -yap 6ep1J.a(vew
T<i> lf/U)(ELV tvavT(ov Kat TO _6Ep1J.a(vecr6aL T<i> lfnlxecr6m Kat
TO i\llea6m T(ji ~tJ'ITetcr6m Cwre E'liLSE)(eTm EvWTL6T"Ta. Kat
TD ~ fi Kal. TD .fymw- 6ep.,.a(vav -y/tp ~ Kat -ljT- 5
TOV l~J'l"L, Kat 6ep.,.n~EIJ6m ~OV Kat -ljTTov, Kal. ~\J'ITEt!J6m
IJ.aA~ov Kat fJTTov t1hM)(ETaL .niv TO IJ.aA~ov Kat TO -ljTTOV
TO 'ITOLEtv Kat TO 1TCti1)(ELv.

< .................................... >

95. [Thliko je dak:le o tomu kazano. 0 'biti poloren' je u
odlomku o stvarima u odnosu spomenuto _da se iskazuje
izvedeno iz polofaja. A o ostalome, onome 'kada', 'gdje' i 'imati', buduC:i da su oC:iti, ne kazuje se nta vi~e doli
ono ~to je rereno na potetku, da 'imati' oznacuje 'biti
obuven', 'biti naoruZlln'; 'gdje' naprimjer 'u Liceju', te ostale stvari koje su o tome retene. Dakle, o rodovima ~to
smo ih postavili kao zadacu dostatno je kazano. No valja
govoriti o suprotnostima, na koliko se nacina obicno nclto
netemu suprotstavlja.]

< ........................................ >

rYdp Jl.b o~v ToVrwv 'l'oaa.ina M-ye:Too..l!tp-ryra.t. 58 Kat ,inrip 'I'O Ket;a6al.

10
2v1lM~'no6n.'ti'CifJ(II~ &1J'OT6lv8EuewvA.tyeroo.. '\'mtpfle 'l'fi,v Aot.v6w,
'I'O' Te 1rmi KctL ro 'll'oU Kat 70. !xa.v, &lr. '1'0 'll'po4K:lvf) etva.t. oMEv lnrp
<Xirrliiv IIUo >.i-te7w. ~ oo" ev apx;j I.(>(>+IJ-r.IYn. 70 !x" ...<v O"TjL<I(va 70
inro&Ma6at., Tb c:nz.Maem. 5 '11'0\J otov ev Al.ll<~ Kat 'Til &A.A.a. 6E OOa
"."... <X\ml;v ~ "."...
.W 7/iiv '1!J)O'T.atv.wv -yEvliiv !Ka...X 7& ~
t~-Eva. ".irept 5!: 'l'<h' liv'l't.I<EI.J.I.Evoov, 'll'oaa.xoo~ et'ooBe Ctv'l"t.Keta8at., PTJ-r!ov.] 16

,.o
...<

lO At-yEmL &f; lTepov ETEPQJ UVTLKetcr6a. TETpa)(6i<;, 1)

,;,, Ta 1Tp6> TL, 1) ,;,, Ta tvavT(a, 1) ,;,, IJ'I"EP'll1'> Kat ls'>.
1) W> KaTncl>acrL> Kat a1r6c!>acrL<;. avT(KELTm &e lKaiJ'I"ov T6iv

10 96. Na cetiri se nacina kaze kako se ne8to necemu

suprotstavlja- ili kao stvari u odnosu, ili kao protimbe,
ili kao lisidba i stanje, ili kao potvidivanje i nijekanje.

17

92

93
I

_j_ __

T
'

'Ml""'

<JtOII.roJv, ~
et1retv, ~ ""nn 1rpc\<;" o!:ov ,c, &1r Aam.ov T(ji i! IJ.(OEL, w~ &~ Tn evavT(a o[ov TO KaKov T(ii <'<'YaOtii,
w~ ~ KaTn O'TEJl1l<rLV Kat l~v o[ov ru<j>M>n,~ Kat lSIJI~.
w~ ~ KaTa<j>aa~ Kat a1r6<j>aa~ o[ov Ka81]TaL- oiJ Ka61]m. 23

Svako se od tih suprotstavlja, ugrubo govoreci, ili kao

stvari u odnosu - naprimjer 'dvostruko' 'polovici' - ili
kao protimbe - naprimjer 'lose' 'dobromu' - ili s obzirom na lisidbu i stanje - naprimjer sljepoca i moc
gledanja - ili kao potvrdivanje i nijekanje - naprimjer
'Sjedi' i 'Ne sjedi'.

llaa IJ.Ev oov .;,~ n 1rp6~ " avTCKeLTm aiJn &1rep . eO'Tt 24
wv avTLK""v"'v At'Ye.a 1] o1rroaov llAAO>~ 1rp0~ ai!Ta
o[ov TO &L1r Aamov TO iJ IJ.(OEo~ aiJTo lS1iep EO'Tt &1r Maov

97. One stvari koje se suprotstavljaju kao stvari u

odnosu nazivlju se upravo onime sto jesu u odnosu
na suprotnosti ili su na neki drugi nacin u odnosu
prema njima. N aprimjer, 'dvostruko' se iskazuje kao
ono sto upravo jest to sto jest s obzirom na 'pola'.
Znanje se znatljivomu suprostavlja kao stvari u odnosu, a za znanje se ka.Ze kako jest upravo to sto jest
s obzirom na znatljivo. Za znatljivo se kaze kako jest
upravo to sto jest u odnosu na suprotnost, znanje;
Naime, za znatljivo se kaze kako je znatljivo za ncito,
za znanje.

AE'YETaL Kat iJ E1TL.,.", IL"l ~ T(ii E1rLO'T'I]T(ii .;,~ Tn 1rpc\<; TL

avT(KELTm, Kat AE'YETa( 'YE iJ E'lrL.,.", IL"l aUTO lS'Irep EO'Tt
o E'lr..."..,,o Kat ,c, t'lii.o-r'l]rov ~ ai!To lS'Irep eO'Tt 1r~ ,c,
CtvTLKE(jJ.EVov At-ye.m rl}v E1r..,.",IJ.1]V TO 'YCtp E'ITLO'T'I]TOV TLVt
Af'YETaL E1rL<rT'J]TOV Tfi ......,.",IL'II
31

ron

OOa oOV ftvTCKELTm ~ TCt 1rpc\<; '11. aUm &1rep

TWV CtVTL- 32
KEL""VO>V 1'1 01rO>a&Q1rOTE 1rp0~ ilAA'I]Aa AE'YETaL TCt ~ .;,~
Evavria, aUm ~ &rr.p Eirrl.v ~ ...~ ilAA'I]Aa At'YETill, evavna ~m ID1)AO>v M-ye.m oihe 'YCtp ro Ct'YaOov TO KaKO At-ye.m Ct-ya06v, ID' Evav-rtov, OTE ro AeuKOV
TO ""AavO~ AeuK6V, CtAA' EVaVTCoV. OOorE &a4>Epou<n.v WraL
at ftVTL0EOEL~ <'tAA-I)>wiv.
38

llaa ~ TWV evavTCrov TOI.aTa EO'TLV

00... EV o[~ 'lrE<f>uKE 'Y(-yvroOm 1'1 Oiv KaT'I]'YopEtTm ava'YKatov tz"l
alrniiv O&repov im&pxav, .,.OO,..,v oiJ&W Eo-n.v
....wov- [Oiv ri
'YE jJ.ij Ctva<yKatov aarepov imapXEW, TOOrO>V fml. '11. CtvCt
1ravTro~.) o[ov v6ao~ Kat V'YC.a ev <rwiJ.aTL '"""' 'liE<f>uKE

avn

94

""""V

98. One dakle stvari koje se suprotstavljaju kao stvari

u odnosu jesu upravo to sto jesu time sto se iskazuju
s obzirom na suprotnosti i1i su na bilo koji nacin u
medusobnu odnosu. One pak stvari koje se suprotstavljaju kao protimbe same jesu upravo to sto jesu
ne time sto se iskazuju jedna u odnosu na drugu, nego
se kare kako su medusobice protimbe. N aime, niti se
kaze kako je dobro dobro losega, nego je protimba,
niti kako je bijelo bijelo crnoga, nego je protimba.
Tako se vrste suprotnosti medusobice razlikuju.
99. Ako su protimbe takve da u njima jedan ili drugi
dio suprotnosti nuzno pripada stvarima u kojima naravlju nastaje ili kojima se pririce, onda njima ne postoji nista srednje. [No tamo gdje nije nufuo da pripada
jedan ili drugi dio suprotnosti postoji nclto srednje.]
Naprimjer, holest i zdravlje naravlju nastaju u tijelu
95

'"'ou

-y(')'Vro6w., Kat Ctlla-yKaWII 'YE Oanpoll i>'lTcXPXE'II T<;i Toii

5
oW~UIT' 1'1 IIOOOV 1'1 i>-yleall Km 'ITEP,TTI>v BE Km /Xp-rwll apOIJ.O Ka1J'YOPELTW., Kat Ctlla-yKatoll 'YE 0aTEp011 T<;i apOIJ.<ii.
i>'lTcXPXEW 1] '1TEp11m'w 1] /Xp-roll Kat oi>K ro,., -yE TWrWII oi>Be11
Ctva 1Jiuo11, Wre IIOOou Kat i>-y.e(a> olJTE 'lTEp,TTO Kffi CtpT(OU. 9

w.n.

Wll M 'YE IJ.-1! <lva-yKatav Oclnpoll i>'ITapxew. TrnYrwll

T' Ctlla 10
!'iao11 oCo11 IJiXav Kat AEvKI>v Eil oWIJ.aT' 'lTE<jroKE -yl-y11Ea6W.,
Kat oi>K ava-yKatOII 'YE Oclnpoll ainiiill V'lTclpXEW T<;i ITWIJ.aT,
oi> -yap 'ITW ijTo AEl!Kov 1] IJiXav &rrl11 Kat <f>ali:l.ov BE Kat
IT'ITOUOOLOII KaT1)'YOPELTW. IJ.Ev Kat KaT' av0~01l Kat KaT'
II.Uwll 'ITOAAWII, oi>K ava-yKatov BE OaTEpoll ainiiill i>'ITapxnll 15
EmVQW Wll Klml'YopeL'TilV oiJ 'YUp'1TclvTa'ijw.<f>aliXa1) IT'ITOUBata EITT,II. Kat liTT 'YE T' TOIJTO>II ava IJ.EITOII, otov Toii IJ.ell
AEVKoii Kat Toii IJ.EAaVO'i TO <f>aov Kat WXPOV Kat llaa {iA:I.a
XpWfl(ml. 'loii BE cj>aV:I.ou Kat 'IO 0'110\J&iLov TO Wre 4>aVAov ol!TE
1T'1TOU&ato11.
20
E'IT' EvWull IJ.Ev oOII OIIOIJ.aTa KEtTa TOt'i ava IJiuoll,
oCov AEuKoii Kat l!i~O> TO <J>a.Ov Km WXpOV E'IT' EvWull BE 21
OVOIJ.an IJ.Ev oi>K w..TopOII TO Ctlla IJ.EITOV Ct'1To8oiiva, Ti'l Be
tKaTepou Tiiiv llKpu>v a'ITo<J>aue TOa11a IJ.ErrOII op(,ETa,
otoll TO. ol!TE a-yaOov ol!TE KaKOll Kat ol!TE B(Kaov ol!n

M-

ITTEP1JIT"> Be Kat l~"' AE'YETa IJ.Ev 1TEpt TaVTOII T,, oto11 26

i) llllt"> Km i) TV<I>AOnJ> 1TEpt O<J>Oa:I....,Sv Ka06A01! BE El1TEtll, ev
<li 1TE$vKEII i) l~"' -yl-y11Eaila, 'lTEphoiiTo At-yeTw. EKelTEPOil
aVTiiill. eUTEpi'Jaila lle TOTE AE'YOIJ.EV lKa!TTOII Tiiill T'fi'i l~EW'i
BEKT,Kiiill, ihav Ev cli '1fl$vKEV i>'lTclPXEW Kat ihE '1TE$vKEV 30
lxEw 1J.1Jl\aiJ.iii'i V'lTclPX'Tl 11w86v TE -yap At-yo1J.Ev oi> TO 1J.-1!
lxo11 OMvTa'i, Kat TV$AOII oi> TO IJ.-1! lxov IS$11, CtUa TO IJ.-1!
lxoll lhe d<!>vKEII lXEW TWCt -yap eK 'YEIIET'fi'i ol!TE IS!Jiw
ol!Te oMIITa'i lxE, au' oi> AE'YETa vwl~Ct oi>BE TV$M.
34
%

zivoga bica te nuzno ili jedno ili drugo pripada tijelu

zivoga bica, ili holest ili zdravlje. I 'parno' i 'neparno'
priricu se broju te nufuo ili jedno ili drugo pripada
broju, ili 'parno' ili 'neparno'. Au tima stvarima nema
nicega srednjeg, niti bolesti i zdravlja, niti 'parnoga'
i 'neparnoga'.
100. Ondje pak gdje nije nuzno da postoji jedan ili

drugi dio suprotnosti, tu postoji nesto srednje. Naprimjer, crno i bijelo naravlju nastaju na tijelu, no nije
nuzno da jedno ili drugo pripada tijelu, jer nije svako
tijelo bijelo ili crno. Lose i izvrsno priricu se s obzirom
na covjeka i s obzirom na puno drugih stvari, no nije
nuzno da jedno ilidrugo pripada onim stvarima kojima
se pririee, jer nije sve lose ili izvrsno. A u tima je
stvarima nesto srednje, naprimjer bijelome i crnome
sivo i blijedo i druge boje, a Iosemu i izvrsnomu 'niti
lose niti izvrsno'.
101. U nekim slucajevima za ono srednje postoje

imena, naprimjer za bijelo i crno 'sivo' i 'blijedo'. U

nekim pak slucajevima nije Jako naCi ime za ono srednje, pa se srednje odreduje nijekanjem svakoga pojedinog od krajnjika, naprimjer 'niti dobar niti zao' i
'niti pravedan niti nepravedan'.
102. 0 lisidbi i stanju govori se s obzirom na ne8to
istovjetno, naprimjer moc gledanja i sljepoca s obzirom na vid. Uopce govoreCi, o svakome pojedinom
od toga govori se s obzirom na ono na cemu stanje
nastaje naravlju. Za sve ono sto je sposobno za stanje
kazemo kako je liseno tada kada stanje ni na koji
nacin ne postoji u onome u cemu naravlju postoji i
kada ga treba naravlju imati. Za ono sto nema zube
ne kazemo kako je bezubo, niti za ono sto nema moc
gledanja kako je slijepo, nego za ono sto nema to
97

TO 6E Wrepi;o6a Kat TiJ lxELV Ti}v ~LV oUK Wn. O'TipTJm.o; Kat 35

""ev

l~,,. l~'"
-y&.p tow iJ ISolJ..,, ""'P'Il""' &~ iJ .",ct>A.m,...
TO &~ lxeLV Ti)v llojlv oUK lO'TLV llojiL<;, cr&~ TO TVcj>AiJv etv<n
TVcj>A.m,c; DTEP'I101.'> -y&.p TL<; i) TVcj>Ai>M1'> EO'T(v, TO 6E TV<j>A/Jv
etvaL EO'repijo6aL, oiJ O'I"EP'Il<r(c; EO'I"Lv. lTL et .fJv i) TV<j>A.m,c;
TaUTOV Tlj) TV<j>AOV etvaL, Ka'M)"'fOpEtTO l'tv OtJL<j>6Tepa KaTU
Toll ai!Toil tAAa TV<j>A/Jc; ~v AE"'fETL 6 /:lv0pw'ltoc;, TV<j>A.m,c;
&~ 6 /:lv0pw'II"O'> oiJ&aJ.L(ilc; AE"'fETaL. OtVTLKEto6aL 6E Kat T<XVTa
&oKet, TO E<rTEpijo6m Km TO Ti}v ~LV lxeLV 0.. DTEP'I101.'> Kat
l~c;- 6 -y&p TpMrO<; 'l'f)c; OtvTL0toauc; 6 aiJT6c; 0., -y&p i) 'I1J <j>A.m,c; Tfl ISojl~ oltvT(KELT<n, o!ITw Kat TO TV<j>A/Jv etva Tlii
ISojiLV lxev avT(KeLmL.

ut

l""'

(oiJ'\
&e oiJ&e TO {mo Tl}v KaTacj>aaw
Kat &...64>auw Kam<l>a<n~ Kat&""*""'"" i) JLv -y&p KaTa<j>aaL'> 6
AOyO<; EO'rt KaTa<!>aTLKO<; Kat TJ Ot'lt6<j>ain.c; .Ai>yoc; Ot'ltocj>aTLK6c;, T>V &~ U'II"O Ti}v KaTa<j>aaLV 1) &".6<j>a<rLv oiJ&Ev """'
M-,u.lrM&'IfiYIUY.~&EI<li'l<l!im~ivAA~O..

i<a-

10

Ta<j>a<rL<; Kat Ct'lt6~a<rL<; Kat "'f/tf! E'ltt TOIITOJV 6 Tp6'1tO<; 'l'f)<;

avTL0taewc; 6 aUT6c; Ol'> -yap 1i<rTE TJ. KaTa<j>a<rL<; 'll"pOc; T"l]v
&...6<jxun.'v OtvrUcaTW., o!:ov TiJ t<&.OrjT<n. Tlii oiJ t<&.OrjTm, o!ITW
Kat" TO u<j>~ tKnTepov 'ITPii"YJLa oltvT(KeLTaL, TO Ka0i'jo6a Tlii
16
JL-IJ Ka0i'ja0aL.)
/S-n &8 TJ O'TEP'Illr"> Kat TJ l~L'> oUK CtVT(KELTaL Ol'>
4>avePc1v -y&p ~ aUT~J &.rep ro-n ro0 oltVT- 11
KELJLEVov iJ -y&p ISolJ.., oUK
.","'A"'"''"" ISolJ..,, oiJ&' I:IAAOic;
oiJ&aJ.L(ilc; 'ITPO'> <ll!TO AE"'fETL w<raVTOJ<; &~ oiJ6E i) TV<j>A.m,c;

m "p<~c; 'II,

98

l""'

tada kada mu to naravlju pripada. Neki naime rodenjem nemaju niti moc gledanja niti zube, ali za njih
ne kazemo kako su bezubi ili slijepi.
103. 'Biti lisen' i 'imati stanje' nisu lisidba i stanje.
Stanje je naime moc gledanja a lisidba sljepoca, no
'imati moc gledanja' nije isto sto i moc gledanja, niti
je 'biti slijep' isto sto i sljepoca. Sljepoca je naime
neka !isidba, a 'biti s!ijep' je 'biti lisen', a ne lisidba.
Nadalje, kad bi sljepoca bila isto sto i 'biti slijep', tad
bi se i jedno i drugo pririca!o istome. Docim, slijepim
se nazivlje covjek, no nikako se covjek ne nazivlje
sljepocom. Cini se kako se 'biti lisen' i 'imati stanje'
suprotstavljaju poput lisidbe i stanja, jer nacin suprotnosti je isti. Naime, kao sto se sljepoca suprotstavlja
moci gledanja, isto se tako suprotstavljaju i 'biti slijep'
i 'imati moc gledanja'.
104. (No niti je ono sto je u osnovi potvrdivanja i
nijekanja potvrdivanje i nijekanje. Naime, potvrdivanje je potvrdan izricaj a nijekanje nijecan izricaj,
no od onoga sto je u osnovi potvrdivanja i nijekanja
nista nije izricaj nego je cinjenica. Docim, i za to se
kare kako je medusobice suprotstavljeno kao potvrdi. vanje i nijekanje, jer i u tome je nacin suprotnosti
isti. Naime, kao sto se potvrdivanje suprotstavlja nijekanju, naprimjer izricaj 'Sjedi' izricaju 'Ne sjedi',
tako se suprotstavljaju i obje cinjenice koje su im u
osnovi, sjedenje nesjedenju.)
lOS. Bjelodano je da se liSidba i stanje ne suprotstavljaju kao stvari u odnosu. Jer ni za jedno od tih
ne kaze se kako jest upravo to sto jest s obzirom na
suprotnost. Moc gledanja naime nije moc gledanja
sljepoce i ni na koji se drugi nacin ne iskazuje u
odnosu na nju. Isto se tako niti za sljepocu ne bi
99

12b

&AA.It O'TEp1]<1o~ .,..v IStJIEW~ fJ 20

TU<!>A.cl-n,~ M-yemo, TU<!>A.cl-n,~ 88 lStJIEW~ oi> M-yemo. lTo Tlt
1rp<\<; TO 'lTWm 1rp<'y, iontmpE.fxwrll '/J:yf:roo., <iJo.re Kill. fJ TU <j>Acl-rrJ~ Et'lfep .fJv TWV 'lfpc\~ To, mmlO'TpE<j>EV W Kffi<etvo 1rp<'y,
B AE"(ETilo &/../..' oUK avToO'TPt<l>e oi> -yltp AE"(ETIIO fJ IStJt~
TU<j>lo.cl-n,To~ ISo/O>.
25

A.l-yooi &v

TU<!>A.cl-rrJ~ lSo/EW~.

'n 8E oi>8' W~ Ta EvllVT(Il avT(KEoTIIO Tlt KllTit O'TEp1]- 26

mv AE"(6fLElill Kniftt.v EK T6iv8E &i'j/..ov. Tiv .,..v -yltp

EvllV-

Tlwv, <liv IJ.T]&f.V EO'TW avlt IJ.EUOV, aVIl"(KiltOv, EV o[~ 'lft<lroKE

-y(-yvw6m 1) WV KllTT]"(DpEtTm, 6aTEpOV llimJiV {mapxeoV ae(
TOOrUlV -yltp oU8EV .fJv av/t ~V, WV 6anpov Wll"(KiltoV .fJv T(ji
8eKToK<ii i!'lfapxew, o[ov e1rL v6uov KilL \J-yoelll~ KilL 'lfEpoTTo\i
KilL ilPT(OV

32

moglo kazati kako je sljepoca moci gledanja, nego je

sljepoca lisidba moci gledanja, a ne kaze se kako je
sljepoca moCi gledanja. Nadalje, sve stvari u odnosu
iskazuju se u odnosu na nasuprotnosti, tako da kad
bi i sljepoca bila stvar u odnosu, bila bi nasuprotna s
onim u odnosu na sto se iskazuje. No nema nasuprotnosti, ne kaze se naime kako je moc gledanja moc
gledanja sljepoce.
106. Iz sljedecega je jasno da se stvari koje se iskazuju
s obzirom na lisidbu i stanje ne suprotstavljaju kao
protimbe: naime, od protimbi koje nemaju necega
srednjeg nuzno je da su jedan ili drugi dio suprotnosti
uvijek prisutni u onome u eemu naravlju nastaju ili
cemu se priricu. No u slucajevima u kojima jedan ili
drugi dio suprotnosti nuzno pripada primatelju nema
srednjega, naprimjer bolesti i zdravlju, 'parnome' i
'nepamome'.

WV 8E lO'To To ava IJ.EUOV, oi>8f.1rOTE ava"(KT] 'lTilVTL

V'lTapxev 6aTepov oi/~e -yap AEl>KOV 1) IJ.EAilV ava"(KT] 'lfiiV 33
e[vllo TO 8eKToK6v, oi5Te 6ep!J.OV 1) tJtuxp6v, To1hwv -yltp
avlt IJ.EUOV To oi>88v KUlAUEo V'lTapXELV ln 88 KilL TaU~
TUIV .fJv To avlt ~V <liv "'-1) ava-yKaoav .fJv 6aTEpov V'lTapxew
T<ii 8eKToK<ii, et iJ.-1) o[~ <I>Uue TO. v V'lfapxe. o[ov T<ii
'II"VPL TO 6ep!J.<ii e[vllo KilL Tfi x6vo TO AEVKii E'lfL 8[
TOUTUlV a<J>wpwiJ.Ev~ ava-yKatov 6<lTepov wapxew, Kill. oi>x
O'lTMEpov lroxev oi> -yltp evMxemo TO 'lliip tJtuxpov e[vllo
oi>88 T-l)v-xo6VIl iJ.EAIIOVIlV
41

CJO'Te 'lrllVTL IJ.Ev oUK ava-yKT]

T<ii 8eKToK<ii MTepov a\JTiv \J1rapxew, &AA.It ~J-6vov o[~ <!>V- 131
UEo TO v V'lfapxeo, KilL TOUTOO> a<j>wpoUIJ.EVUl~ TO ~V KilL oi>x
01r6Tepov lTVXEV.
3

100

107. Tamo gdje postoji nesto srednje ne mora jedan

dio suprotnosti pripadati cijelome podmetu. Ne mora
cijelo ono sto je za to sposobno biti bijelo ili crno,
niti toplo ili hladno, a nista ne prijeci da tima postoji
nesto srednje. Nadalje, trebalo bi postojati nesto srednje i onim suprotnostima pri kojima nije nuzno da
jedan dio pripada onome sto je za to sposobno, osim
tamo gdje jedan dio naravlju pripada, naprimjer vatri
da je topla i snijegu da je bijel. Pri tima jedan dio
suprotnosti mora na odredeni naCin postojati, a ne
nasumce. Naime, vatra ne more biti hladna a snijeg
crn.
108. Stoga nije imzno da jedan ili drugi dio suprotnosti pripada cijelome sto je za to sposobno, nego
samo onome eemu jedan dio suprotnosti pripada na101

13

8..-t &f. 'lij~ O'ftrrfluw~ Kat 'lij~ l~w~ crb&t-yltp aa 'nil &mu<lil ava-y- 4
Katov MTepov ain6Jv i>..-!>xew, ,.0 -yltp .,_.q..-w ..-ecl>vKO.
l!ljll.v lxav ol1re 'l'llcf>XOv ol1re lS.pw lxw 'tJ:yf.TIJJ., <l'lo-re cruK &v
et11 Taiira .Wv T"""""wv f.vavnwv wv crb&tv EU'fw ltva .,.tuov
i:tl\A' crb&E wv T' l<J'fw ltva .,.iuovava-yKatov -yap
..-avTt
Teil &KTu;i 8anpov ai>T6iv i>..-apxew rav -y&p i\&1] 1rEcl>vKo~ ii lxew lloJIv, Tm ii 'l'llcf>Mv ii lxov ISoJIv {rr)OTJmTa, 10
KahW..wv OOK acf>wp.u.,.i~ 9&repov, i;U..A' 'lrt\-repov l'l'llXEV,
oiJ -yltp wa-yKatov ij '1'1Jcf>X0v ij IS.pw lxov etvm, i:tl\A' o1roTEpOV l'l'llXEV.
13
'fEIJOV.WvelinJjlivwv&A1]~crb&E

..-=

f.-rrt f>t 'YE TWV f.vavT(wv, WV lU'fW ava .,.ii10V T,,

oiJ&E..-OTe itva-yKatov oliv ..-WTt a&repov i>..-apxew, i:tl\Aa T,u(v, 14
Kal. TWrOI.~ acf>wp.uJiiv~ TO lv. <l'lo-re &fjAov llr KaT' cru&ETepov
TWV Tp'IrWV ~ TCr f.vavr(a avri.KE,Tm TCr KaTCr mP1]11W Kat
l~w itvTKe(IJ.eva.
17

"

lT l1il. IJ.EV T6iv f.vavT(wv v1rapxovTO~ TO

&tKT,Koli &llvaTov et~ lli1]Aa IJ.ETaj3oAT)v -yeveu9m, et 11-1! 19
Tm cf>VUE ...0 v V...apxe~ otov 'r<iJ=pl. ...0 9ep~J.cil etvm Kal. -yap
TO i>-yi.Cltvov &waTilv v<XJiium Kal. ...0 AEl>Kilv .,.EAav -yi:veuOm
Kal. TO oJillxp/)v 9ep1J.ov, Kal. EK 111rov&aCov -ye cf>aliAov Kal. EK
cj>aUAov 111rov00tov oovaTOV -yevEuaoo.- o-y/xp cf>ali~ ew j3eA~ &aTP~-13ir~ a-y6.,..~ Km AO-yov~ Kl'tv .,_,Kpclv -ye T' ,.",oo(1] et~ TO j3EAT(ro etva tav &f. li1Ta~ Kl'tv IJ.Kpav t..-(&ou,v 25
A613'n, cf>avepllv ~Sr. ii ~ &v ~J.ETal3clAoo. ii 1Tclw -rroAAT)v &v

102

ravlju, i to jedan dio na odredeni nacin, a ne nasumce

jedan.
109. U Iisidbama i stanjima nista od ovoga sto je
navedeno nije istina. Jer ne mora uvijek onome sto
je za to sposobno nuzno pripadati jedan od dijelova
suprotnosti, naime za ono sto naravlju jos nema moc
gledanja kaze se kako nema niti sljepocu niti moc
gledanja, pa stoga to ne bi bile suprotnosti koje nemaju neeega srednjeg. No to nisu ni one stvari kojima
jest ne8to srednje. Naime, cijelome sto je za to sposobno nuzno ponekada pripada jedan dio suprotnosti.
Kada je naime necemu vec naravno da ima moc gledanja, kazat ce se kako je ili slijepo ili kako ima moc
gledanja, i to ne tako da je jedan od dijelova suprotnosti odreden, nego nasumce - naime, nije nuzno da
bude ili slijep ili da ima moc gledanja, nego kako se
zbude.
110. U onim protimbama u kojima postoji nesto srednje nije nuzno da jedan ili drugi dio suprotnosti pripada svemu, nego samo nekim stvarima, a tima odredeno
jedan dio suprotnosti. Tako je jasno da se suprotnosti
s obzirom na liSidbu i stanje ni na koji nacin ne suprostavljaju kao protimbe.
111. N adalje, u protimbama, ako postoji ono sto je
za njih sposobno, moguce je da nastane preinaka iz
jedne u drugu ako jedna od suprotnosti ne pripada
necemu naravlju, naprimjer vatri da je topla. Naime,
zdravo moze postati bolesno, bijelo moze postati crno
i hladno toplo, a iz izvrsnika moze nastati los i iz
Iosega izvrsnik. Jer ako je onaj koji je los priveden
boljemu nauku i govoru, onda to more makar i malo
pridonijeti pboljsanju. Alm je jednom napravio i malen napredak, jasno je da se ili sasvim promijenio ili
103

E'ITLOomv i..<lo<c ruot "fap EUKLV1]T<In~ 'ITp> /1ptrl}v "(("(vf!ffiL,

Kcrv fJv7wov E'ITlomv ELi..TJ<J>W<> e~ &p)(ii<; fJ, Cxrre Kat ".J..E(w

ELKI><; t".(ouw i..afLavEw Kat 707o a.t 'Y'"fV6fLEvov 7Ei..ECw<; EL'> rljv EVaV7(aV fl;w a'!ToKa8W7T)mv, Eclv'ITEp fLTJ Xp6V4J
E~E(p"fT)7aL.

31

E'ITt BE "fE -Mi<> O"TEPTJOEW<; Kat -Mi<> l~EW<; &Mva70V EL<; olUT)Aa fLE7aOATJV "(Evia8av a'ITO fLI:V "fap -Mi<> l~EW'i 32

E'ITt rl}v mPT)UI.V "f("fVE7aL fLE7aoATJ, a'ITO 111: -Mi<> O"TE.PTJOEW<; E'ITt rl}v l~w &Mva7ov O7E "fl:tp "nJ$AO<; "fEV6fLEv6<;
7L<; 'ITclAW li..EIJ!Ev, O7E <J>aAaKpO<; il>v KOfLTJ7T)<; rytVE70, O7E
vwl\0<; il>v &6v7a<; l<jn!aEv.

36

. llua lil: W<; Ka7a<J>aoL<; Kat a'IT6$a<n<; &v7(KEL7m, <J>avE- 37

pov lln Ka7' oi>Mva .7wv EtpT)fLtvwv 7p6".wv &v7lKEL7aL l l ' l

E'ITt ~vwv "fap 7WrWV aVa"(KaLuV ruot 70 ~V aAT)61:<; 1'0 111:
lj!Eiilio<; aV7WV EtvaL. O7E "fl:tp E'ITt76lV tvav7Cwv ava"(Katov
ruot 6a7EpOV ~V aAT)61:<; Etvoo. 6anpov 111: lj!Eiilio<;, O7E E'ITt 76lv
'1Tp6<; 7L, O7E E'ITt -Mi> l~EW<; Kat O"TEpTJOEW<; o[ov il"((ELa s
Kat vclous tvav7(a, Kat oiJiil7Ep6v "fE O7E <Xi..T)OI:s on lj!Eiili6>

Em.v- <lxrmJrw<: 111: Kat'io &".Mmav Kat ro i\JLWU w, m'lfp6<; 7L

~'lW, KaLoUK~V ai>76Jv oiJiii7Epov O7EaJ..Tjal:<; O7E ljiEii-

lio<; oiJiii "fE 7/:t O<TT:t U"TiPT)m.v Kat fl;w, otuv fJ ~ Kat fJ
7V<I>M7TJ<;i..w> 111: 76lv Ka71:t fLT)EfLlw OUfL'ITAoKTJV M"foflivwv 10
oiJI\l:v O7E <Xi..T)OI:s O7E lj!Eiili6<; tmv '1Tclv7a 111: 7/:t ELPTJfLEVa livru OUfL'ITAOKij<; AE"fE7aL.
12

oU fLTJV aJ..J../:t fLclALO"Ta li6~crvro'TOtOijro oufLaWavE'!Tt 7Wv Kn7i':t OUfL'ITAoKTJv tvav- 13

7luJv AE"foflivwv,
"fap il"(La(vav Io>Kpcl7Tj 'i1ii voaEtv IwKpcl7T) tvav7(0v EO"T(v, ai..J..' oiJii' E'ITt 7<nhwv ava"(Katov &Et

ro

104

je ipak ucinio znatan napredak. Jer sto usrdnije napreduje na pocetku, to ee uvijek lakSe postajati krepostan, tako da ce vjerojatno dalje napredovati. A ako
taj napredak uvijek postaje sve potpuniji, onda covjek
najzad dospijeva u protivno stanje, osim ako ga ne
omete nedostatak vremena.
112. No u lisidbama i stanjima nemoguce je da nastane preinaka iz jedne u drugu. N aime, preinaka nastaje iz stanja u lisidbu, no nemoguce je da nastane
preinaka izlisidbe u stanje. Niti ce onaj koji je oslijepio
jednom progledati niti ce celavac opet postati kosmat
a niti bezubi zubat.
113. Bjelodano je da se ono sto se suprotstavlja poput
potvrdivanja i nijekanja ne suprotstavlja ni na koji od
navedenih nacina. Samo je u ovom slucaju nuzno da
jedan dio suprotnosti bude uvijek istinit a drugi lazan.
Niti u protimbama niti u stvarima u odnosu niti u
stanjima i lisidbama nije nuzno da jedan dio bude
istinit a drugi lazan. Naprimjer, zdravlje i bolest su
protimbe, no ipak nije ni jedno ni drugo ili istinito ili
lazno. Tako je i u 'dvostrukome' i 'polovici', koji se
suprotstavljaju kao stvari u odnosu - ni jedno ni drugo
nije ili istinito ili lazno. Isto je i u onim stvarima koje
se suprotstavljaju kao lisidba i stanje, naprimjer moc
gledanja i sljepoca. Uopce, od onih stvari koje se
iskazuju bez ikakva sastavljanja nijedna nije ili istinita
ili lazna, a sve se navedene stvari iskazuju bez sastavljanja.
114. Medutim, moglo bi se najvise ciniti kako se to
dogada u onim suprotnostima koje se iskazuju u sastavljanju. Naime, cinjenica da je Sokrat zdrav protivna
je cinjenici da je Sokrat bolestan, no u tim cinjenicama
jedna nije nuzno uvijek istinita a druga nije nuzno
105

13b

Oft'tllpov IJ.ffil ftA'I}Ot~ Oft'tllpov 6E \fiEilOO; elvoo. &m., ~ 'YCrP

l;roKpttrov<; ro-ra.
IJ.Ev ftA'I}OE~ TO 6E lfJEilOO;, IL-1! ~~vr 6E
CriJ.cJlOrEpa \flru&ij WrE 'YCrp TO VOOEtv IwKpaT'I} WrE TO
irya(vew aA'I}Ot~ ainoli IL-1! llvTo~ ISACil~ Toli l:wKpaTou~. 19

ro

...

bt 6E Tfi~ UTEp1joa.>~ Kat Tfi~ l~ew~ IJ.-IJ llvTo~ 'YE IIACil~ 20

oi>8iTepov ftA'I}Oe~. llwo~ 6E oUK aet 0cXTEpov aA1J0E~
'YCrp ISoJII.vlxav~ 'liji..".pAQv elvoo. ~
KE.Ta .:,~ UTEp1)018 Kat l~~. Kat llvT"" 'YE oUK ava.'YKatov Oa'tllpov aA1}0E~ elva 1i \fleiioo~. ll'tE 'YCrp IJ.TJ'IrCil
vicJroKEV lxv. a~J.cJlOrpa \flru&ij, IL-1! llvT"" 6E IIACil~ Toli
I!.>KpaTOIJ~ Kat OTCil \flru&ij aiJ.cJlOrEpa, Kat TO lllflv ainov
lxew Kat TO ru<j>Aov elvoo..
'1:1

avn:-

ro

E'll't

KalT'fi~

Bi 'YE Tfi~ KaTa<i>cloa.>~

a....o~ae(, EcXvTETI Mv"" IL-1! ii. To

!LEv lTe- 28
JlOV lUToo. \fiEiJI\o<;TO 8El'tEpoV ftA'I}Oi~ TO 'YCrp VOIJEtV l;roKpcXT'I} Kat TO IJ.-1! VOOEtv IwKpcXT'I},IIVTo~ TE ainoli <l>avepilv IIT
TO lTepov ainwv cU'I}Ot~ 1) \fiEil&..,, Kat IL-1! llvT"" OIJ.Otw~
TO !LEv 'YCrpVOOELV IJ.-IJ ISVT.., lfJEilOO;, .To 6E IL-IJ vOOEtv aA'I}. ~ cl'xne t ...t flAivwv '1'1111rwv t&ov &v et11 TO a..t Ocmpov.avwv aA'I}Ot~ 1) lfJEilOO; elvoo., OOa. ~ Kmacf>ron~ Kat a'll'6<j>a01.~

lJ.VTLKEToo..

35

11 'Eva.VTLov 8t t!J'Tw &-yaOc;> !LEv ~ WcloyK'I}~ KOO<Civ, '1'0&ro 6E

36

IW)AovTfiKaO'bcwnov~.oloviryLEi.~Jvcloo>t<al.&Kili.001lV'll
a&Kta. t<a1. &vllpe(a. &eo>Ja. 6~ t<a1. t ...t T6iv IWw>v, KtXK<i> 14"1

ae

6E 6TE !LEv &-ya.OOv blavTLov i<JT(v, 6TE 6E Ka.Ktlv T!i 'YCrp ev&(a.
KaK<i\IIVT iJ vvepo).-IJ iva.VTtov KaKOV ISv OIJ.~ 6E Kat iJ
.....ror.,~ evavT(a EKaTEPQ> ooaa a'Ya06v. E'lT' A('Y"'" 8' &v
To TmoiiTov too T~. t ...t 8E T<iiv ...A.(UTwv a.t T<i\ KaK<i\ To
a'YaOov evavTLov E<JT(v.

106

uvijek lazna. Alm naime Sokrat postoji, onda ce jedna

cinjenica biti istinita a druga lazna; ako ne, onda su
obje !azne. Nijedna cinjenica, niti da je Sokrat bolestan niti da je Sokrat zdrav, nije istinita ako Sokrat
sam uopce ne postoji.
115. Sto se tice lisidbi i stanja, ako podmet uopce
ne postoji, onda nijedno od njih nije istinito, a ako
postoji, onda nije uvijek jedno od njih istinito. Naprimjer, cinjenica da Sokrat ima moc gledanja cinjenici da
je Sokrat slijep suprotstavljena je poput lisidbe i stanja, i ako Sokrat postoji nije nufuo da je jedna istinita
a druga lazna - jer ako naravlju jos ne postoji moc
gledanja,. oboje je lazno. Ako Sokrat uopce ne postoji,
onda je oboje lazno, i da ima moc gledanja i da je
slijep.
116. u potvrdivanju i nijekanju uvijek ce, bilo da
podmet postoji bilo da ne postoji, jedan izricaj biti
lazan a drugi istinit. N aime, kaze Ii se 'Sokrat je bolestan' i 'Sokrat nije bolestan', bjelodano je, ako Sokrat postoji, da je ili jedan ili drugi izricaj istinit ili
lazan. Isto ako i ne postoji. Jer ako ne postoji, onda
je 'Bolestan je' lazno, a 'Nije bolestan' istinito. Tako
bi samo u slucajevima suprotstavljanja poput potvrdivanja i nijekanja bilo svojstveno da je jedan dio
suprotnosti ili istinit ili lazan..
11 117. Dobromu je nuzno protivno zlo, a to je jasno
navodenjem pojedinaenosti. Naprimjer, zdravlju je protivna holest, pravednosti nepravednost a hrabrosti 14"
strasljivost, a isto je i u drugim slucajevima. Losemu
je pak protivno sad dobro, sad zlo. Oskudici, koja je
zlo, suprotan je suvisak koji je isto zlo. Isto je tako i
sredina, koja je protivna i jednomu i drugomu, dobro.
107

T
I
I
lTL 7WV EvllV7LwV oUK aVIl'YKilLOV, eav
6ftrepov '!i, Kill, ro Xo!.'ITOV elvav iryww6vrwv -yi'tp Ct'ITOOnwv iryCaa
,..Ev lmm, v6oo~ BE O ILO~ f. Kilt AruK6iv IIVTwv Ot'liWTWV AEVKtYMJ'; fLEv lmllL, fLEAilv(llllt o. lTL et 70 ~WKpOt'M]
V'YLil(VELV TQ> ~WKPCt'M] VO<JELV EVIlV7Cov emCv, J.LiJ 8vtxe71IL
llf. liJ.Lil <'<J.L<!>MepllTQ> lli>TQ> ,;".C,pxew, oUK &v htxoTo TO
bripov 7WV evllVTLwv ~~~ Km 70 AoL'IiOV elvmIIVT~ -yi'tp 70"
~KPCt'MJ V'YLil(vELv oUK &v et11 70 VO<JELV ~WKpa'M].

118. U protimbama nije nuzno da ako postoji jedna

da postoji i druga. Alm je sve zdravo, onda ce postojati

i zdravlje, a holest ne. Isto tako, ako je sve bijelo,
onda ce postojati i bjeloca, a crnoca ne. Nadalje, ako
je cinjenici da je Sokrat zdrav protivna cinjenica da
je Sokrat bolestan, a nije moguee da i jedno i drugo
istodobno pripada istome, onda ne bi bilo mogtiee da
ako postoji jedna protimba da postoji i druga. Alm
postoji cinjenica da je Sokrat zdrav, onda ne bi mogla
postojati cinjenica da je Sokrat bolestan.
119. J asno je da protimbe naravlju nastaju na onome
sto je istovjetno ili vrstom ili rodom. Botest je naime
i zdravlje u tijelu zivoga bica, bjeloca i crnoca jednostavito na tijelu, a pravednost i nepravednost u dusi.
120. Sve su protimbe nuzno ili u istome rodu ili u
protivnim rodovima, ili su pak same rodovi. Naime,
bijelo i crno su u istome rodu - rod im je naime boja
- pravednost i nepravednost u protivnim rodovima jednome je rod naime vrlina a drugome porok - dok
dobro .i zlo nisu u rodu, nego su sami rodovi. nekib
stvari.

14

.l\ijAOV OE &n Kilt 'liEpt 71llJ70V 1) etllEL 1) 'YEVEL 'lrE<j>vKE 15

-yC"'fVE06m. EvmTCa vOOo<; ,...ev -y&p KilL 1ryeac. ootum !:<lxru.
AEt>KM1J~ BE Kat J.LEAilvea &".~ ~;v m:,flll",, &K~ BE Km
aoLKCil 8v +vxii19

z..

...a

ava-yK1] E 'liCtV71l 7/t EvllVT(Il 1) Ev TQ> aiJTQ> -yEvEL

elvm 1'1 tv TaL~ EvllVTWL> 'YEVEITLV, 1'1 amlt 'YEV1] elvm AEVKOV 20
,...E.v -yltp KilL J.LEAilv tv 7<1> am<J> -yivEL, XpWJ.Lil -yltp wTwv
70 -yevo~. OLKilLOczyV1] f. Kilt aLK(Il 8v 70L~ EvllVT(OL~

"

Ovo je vidljivo samo u malo slucajeva, u vecini je

slucajeva Iosemu protivno dobro.

'YEVEOW, 70 fLEv -y/tp ape'f'ft, 70 OE KllK(Il 70 -yevo~, a-yll8ov BE Km KIIKOV oUK l<J'Tw Ev -yf.va, lli'
7\J'YXWEL -yf.v1]
nv6iv llvTil.
25

wm

12 Ilp67epov hepov E7epov AE'YETIIL 7E7PilX6i~ 1rp6i7ov fLEv 26

KilL KVPI4Yrll71l Kll7il xp6vov, KilO' 8 'lipealhepov fTEpov brEpov Km 1rllAao.Orepov Ai-yETm, 7Q> -yi'tp 70V xp6vov 'lrAELw
elvm KilL 'lipeav7Epov Kill. 'liaAIILMEpov AE'YE7m EV7Epov
BE 70 J.LiJ CWrLOTpt<j>ov Kmltrl)v TO elvm &KoAoV01]m.V, o!:ov 30
70 ~V 7WV Mo 'lipMEpOV OvELV J.LEV -yltp V7WV aKOAov8EL
.-ua-u~ 70 ~V elvm, ivo~ f. ISV70~ oUK avll'YKilLOV Mo ElvllL,

12 121. Na cetiri se nacina kaze kako je neiito prvotno

u odnosu na neiito drugo. Prvo i najpoglavitije s obzirom na vrijeme, prema kojemu se neiito nazivlje
vremesnijim i starijim od drugoga. Naime, neiito je
vremesnije i starije jer postoji duze vremena. Na drugi
se nacin prvotnim nazivlje ono sto nije nasuprotno
prema slijedenju bitka, naprimjer 'jedan' je prvotno
u odnosu na 'dva'. Jer ako postoje dvije stvari, onda
odmah slijedi da postoji i jedna, dok ako postoji jedna
stvar nije nuzno da postoje i dvije, tako da postojanju

108

109

J_._ _ _

T
jedne stvari nije nasuprotno slijedenje bitka druge
stvari. U takvu se slucaju cini da je prvotno ono u
odnosu na sto ne postoji nista nasuprotno prema slijedenju bitka. Trece, ncito se nazivlje prvotnim s obzirom na neki poredak, kao u znanostima i govorima.
Naime, u dokaznim znanostima postoji 'prvotno' i 'kasnije' s obzirom na poredak, jer su poeela s obzirom
naporedak prvotna u odnosu na likove, a u gramatici
su glasovi prvotni u odnosu na slogove. Slicno i u
govorima, naime uvod je poretkom prvotniji u odnosu
na obrazlozenje. Nadalje, pored ovib navedenih slucajeva cini se da je ono sto je bolje i casnije naravlju
prvotno. Puk o onima koji su mu drazi i koje viSe voli
obicava kazati kako su prvotni. No taj je nacin mozda
riajmanje prikladan.
122. Toliko je nacina na koje se govori o 'prvotnome'.
No moglo bi se ciniti da pored tih navedenih nacina
postoji i jedan drugi. Naime, od dvije stvari koje S!J
nasuprotne prema slijedenju bitka ona koja je na neki
nacin uzrok druge moze se po svoj prilici nazvati naravlju prvotnom. Jasno je da postoje takve stvari. Naime, cinjenica da eovjek postoji !hasuprotna je prema
slijedenju bitka s istinitim izricajem o njoj. Jer ako
postoji eovjek, onda je istinit izricaj kojim tvrdimo da
postoji eovjek. N asuprotno tome, ako je izricaj kojim
tvrdimo da postoji eovjek istinit, onda covjek postoji.
No kako istinit izricaj nije ni na koji nacin uzrok bitka
cinjenice, ostaje cinjenica, cini se, na neki nacin uzrok
toga da je izricaj istinit. Jer zato sto cinjenica postoji
ili ne postoji za izricaj se kare kako je istinit ili lazan.
Tako se ffiOZe na pet nacina kazati kako je nesto
prvotno u odnosu na ncito drugo.

~ OOK Ctvn.arpe.j>Et. &.rO 'rOU Eva, i) ~= 'rOU tvm ...0

Aoc.1r6v, 1Tparepov lit 1\oo<E;t W 'l'OI.OTOV E{VW. a<!>' 00 IJ.-IJ civn,OTpi<!>E i) Toli Elva l<KoAIJU&T]rn8. Tfl(rov lit Kma nva T~LV 35

1rparepov Ai-yETm., Ka6ci1rEp ht.wv !:1TLOTT)IJ.Iiiv Kai. T6iv A6"Y"Jl>~TE-yap-mi);oi1Tolieucru<at<;bm.an'J~irrr&pxa .,.0 1TJX)rE-

pov Kat TO ilDTEpov Tfl T~EL, TU -y&p UTOLXEta 1rp6TEpa T<iiv

&.aypaiJ..,.&TWV'I""fiT~~ Kmt1TtTii>'Ypa1J.IJ.IlTLKf)<;TUDTOLXELa 14'1
1rp6TEpa T<iiv <ro>.Aa<iiv, hL TE Twv M\-ywv OIJ.oCw<;, TO -yup
1TpOO(IJ.LOV Tii> 8L1]y{jCJEW<; 1Tp6TEpov TfJ Ta~EL tUT(v. Jn
1rapu Tu ELPTJ~J.tva To lArLov Kat TO TLIJ....;,.,Epov 1rp6T.pov
tvw. TfJ. <!>vat: 8oKEo ElWBam 81: Kat oL 1TOAAot TOO<; 5
tvn~pou<; Kat .,.W.Av oi-ya1TWIJ.tvou<; inr' ainwv 'lipoTlpou<; <l>a<rKELV ElvaL lUTL IJ.Ev 8-l] UXE80v aAAOTp...;,.,aTO<;
Twv Tp61iwv OOTO<;.
s
oL IJ.Ev OOV AE'Y61J.EVOL T.oli 1TpOTtpOIJ Tp61TOL TO<roliTO( 9
Elaw. M~ 8'
Kat 1TapU TOO<; ELPTJ.,.lVOIJ<; lTEpO<;
EtvaJ. 1TpoTtpou Tp61iO<; TWV -yap WTLDTP"<I>6VTWv Kam TTJV Toli
Elvw. ~m.v...OOO:nov1Twaoliv~'rOUEtvm 1Tparepov ELK6Tw<; ci>Vat:L'#-yoLi llv. /S-n 8' lUTL TLVU TOLilTa,
&f)Av TO -y&p ElvaL 1lv6pw1rov i<vTLOTpi<!>a KaTU TT]v Toli .tva l<KoAoV&T]aw 1rpiY; ...Ov aATJOfJ 1TEpt airroli M\-yov Et -y&p 15
l<m.v liv0pw1r<><;, aATJ01J> b M\-yO<; <!> Ai-yo~J.EV
l<mv llv-
oP""'i""" Kat W.=pi<I>E"Y .t 'YP A11 01J., o M\-yO<; .;, M-yo~J.EV
l<m.v liv0pw1r<><;, l<mv liv0p0>1TO<; l<m. lit .,.Ev l<A11 0-l]<; M-yo<; oooo.,.OO<; atTLO<; Toli .tvaL TO 1Tpfi"y1J.a, TO IJ.tVTOL
1Tpii."f.,.a. <!>aLvETnL ""'" atTLOV Toli ElvaL aATJOii TOV A6-yov 20
Ii> -yup
To "pii.'Y~J.a 1') 11-iJ i<ATJO-IJ> M\-yO<; 1') "'""81]<; Al-yETm.. ~ KllTU 'lilVTE Tp61iOU<; 1rp6T.pov b.;pov tTlpou
Al-yoLi llv.
23

av

oo

oo

.tva

110

111
j__

14b

,.4-,

13

13 123. Istodobnim se bezuvjetno i najpoglavitije nazivlju one stvari koje nastaju u isto vrijeme. Nijedna
nije prvotna ili kasnija. Te se stvari nazivlju istodobnima s obzirom na vrijeme.

A,.a SE AE'YETa Ct'ITMi>~ ,.,lv Kat orupwirraTa <l'w iJ 'YE- 24

VEU'~ EV T(ji aVT(ji xp6vljl O&!TtpOV 'Yap 'ITp6TEpov O!\e
ilanp6v EUTW &,.a SE KaTa TllV xp6vov TttUTa AE'YETa.. 26
H

124. Naravlju se istodobnima nazivlju one stvari koje

su nasuprotne prema slijedenju bitka, a nikako nije
jedna uzrok bitka druge, naprimjer 'dvostruko' i 'pola'.
Ti su izricaji nasuprotni- ako postoji 'dvostruko', onda
postoji i 'pola', ako postoji 'pola', onda postoji i 'dvostruko'. Medutim, jedno drugome nije uzrok bitka.
125. Naravlju istodobnim nazivlje se i ono iz istoga
roda sto je razdijeljeno jedno nasuprot drugomu. Razdijeljeno jedno nasuprot drugomu nazivlje se ono sto
potpada pod istu razdiobu, naprimjer 'krilato' u odnosu na 'kopneno' i 'vodeno'. Stvari koje su razdijeljene jedne nasuprot drugima iz istoga su roda. Naime,
zivo bice se dijeli u njih, u krilato, kopneno i vodeno,
i nijedno od tih nije prvotno ili kasnije, nego se cini
da su naravlju istodobno. (Svako od tih, naprimjer, ls"
kopneno, krilato i vodeno, moze se opet dijeliti u
vrste.) Dakle, naravlju istodobne bit ce sve stvari koje
su iz istoga roda prema istoj razdiobi.
126. Rodovi su uvijek prvotni u odnosu na vrste.
Naime, nisu nasuprotni s obzirom na slijedenje bitka.
Naprimjer, ako postoji vodeno, onda postoji i zivo
bice, no ako postoji zivo bice, onda ne postoji nuzno
i vodeno.
127. Dakle, naravlju istodobnima se nazivlju: one
stvari koje su nasuprotne s obzirom na slijedenje bitka,
a nijedna nije uzrok bitka druge, kao i one iz istoga
roda koje su razdijeljene jedne nasuprot drugima. Jednostavno, istodobno je ono cemu je nastanak u isto
vrijeme.

<PVae SE &,.a &ra avT,UTpecj>e. ,.,lv KaTa rlJv ToV etva '};/
aKOAoV&rjav, fl.1J!\aj.Liii~ 1\e atT,OV 9ohepov 9aTEpljl ToV e[vaC
Won.v, oCov E'ITt To1i &'ITAaaWu Kat To1i i)~ lnnurrpEcj>& ,.E:v
'Yap TttUTa, !I'ITAaaCou 'Yap lSvT~ emtv i\fl.'"" Kat iJtJ.Caeo~
VTO~ !\mMaulv emw, aii!IETEpov 1\E: aii!IETEP4l atT.av Toii
etvaC emw.
32
Kat Ta EK ToV aVToii 'YEVOil~ avTII11P1Jfl.EVa aAA'I\AO~ &,.a T1'l <PVa. AE'YETa.. avT!I11pija9a 1\E: AE'YETa 34
lli'I\Ao.~ Ta KaTa rlJv abrlw &.mpemv, otov To 'ITT1jvov T<ii
'ITE'<ii Kat T<ii ew!lpljl TttUTa 'Yap lli-I)Ao.~ <iVT.!IfiP"lTm EK
Toii abToii 'YEVOil~ ISvTa TO 'Y&p ~v &mpetTm et~ TIXIJTa, et~
TE TO 'ITT1JVOV Kat Tl> 'ITE~v Kat Tl> ~w!lpov, Kat aii!ltv 'YE
ToVTwv '1Tp6Tepov l\ ilmep6v emw, <iAA' &,.a T1'l <PVa. Ta
TO,ttUTa !loKEC etva. (!lape9eC1J !\' &v Kat lKaUTov ToV- 15'1
TWv et~ et!\1j 'ITttAv,, o[ov TO 'ITE,ov Kat TO 'ITT1JVOv Kat TO
lvv!\pov.) lma aiiv K~tva /i,.a T1'l .p,lae., &ra eK Toii abToii
'YEVOil~ KaTa rlJv aurlJv &aCpeaCv EUT,V.
4

Ta &e 'YEV1J TWV et!\Wv aet 'ITpMEpa oV 'Yap avT,UTpeoj>e. KaTa rlJv ToV e[va. 5
~mv otov ewllpou ,.,lv ~~~ lUT. ~v. ~ 1\E: ~~~
oVK aVU'YK1J lvv!\pov e[va.
7

li,.a aiiv T1\ of>Va. AE'YETa' llaa

~ tJ.!:v KaT& rlJv To1i etvm ~mv, fl.1J!Iaj.Liii~ &E:
ahwv TO lTEpov T<ii ETEP<ol Toii e[vaC tUT,v, Kat Ta tK Toii abToii

'YEVOil~ avT'8'11P1Jfl.EVa aAA-I}AO"><l'IT~!\E:/i,.a.Wi)~

tv T<ii auT<ii xp6vc,>.

12

112

113

14

14 128. Postoji sest vrsta kretanja: nastanak, propadanje,

Kwi)a<w> !it taTtv tt&TJ ~s 'YEvtat>, <J>Oopa, ail!;T)at>, 13

umnazanje, umanjivanje, preinaka, promjena prema

mjestu. Za jedna je kretanja jasno da su medusobice
razlicna. N aime, nastanak nije nestanak, niti je umnazanje umanjivanje a niti preinaka prema mjestu, a isto
i sto se tice drugih slucajeva. Nos obzirom na preinake
postoji stanovita nedoumica: nije Ii naime nuzno da
se ono sto je podlozno preinaci preinacuje na osnovi
drugih kretanja? No to nije istina.
129. Naime, gotovo se u svima ili bar u vecini nasih
trpnosti dogada preinacivanje koje ne sudjeluje u ostalim kretanjima. Jer nije nuwo da se ono se sto se
krece prema trpnosti umnazuje ili umanjuje, a isto je
i u drugim slucajevima, tako da bi preinaka trebala
biti razlicna od ostalih vrsta kretanja. Jer ka!l bi bila
ista, tad bi se ono sto se preinacuje odmah umnazalo
ili umanjivalo ili bi slijedilo koje od drugih kretanja.
No to nije nuzno. Isto se tako mora preinacivati ono
sto se umnaza ili krece nekim drugim kretanjem. No
postoje neke stvari koje se umnazaju a da se ne preinacuju. Naprimjer, ako se gnomon postavi oko eetverokuta, onda se cetverokut umnazuje, ali ne nastaje
preinaka. Isto je i u drugim takvim slucajevima. Thko
bi kretanja medusobice bila razlicna.
130. Kretanje je jednostavno protivno mirovanju.
Sto se tice pojedinih vrsta kretanja, nastanku je protivno propadanje, umnazanju umanjivanje. Najvise se
cini da se preinaci u mjestu suprotstavlja mirovanje
u mjestu, a mozda i preinaka u suprotno mjesto, naprimjer preinaci prema dolje preinaka prema gare i
preinaci prema gare preinaka prema dolje.
131. Sto se tice preostaloga od navedenih kretanja,
naime preinake, nije lako navesti sto joj je protivno.

~-LEC.C.xn->, &AAoewm<;, Krrra Tmrov 1-LETaoA:i). aL !LEv .Wv liUm

KLvi)aEL> <j>avtpOv &rt ~pm ir.AA-i)Xwv Ei.o{v oiJ 'YCtp WTLv i)

'YEVE11L<; <i>Oopa oiJU 'YE i) aVSTJI1L<; !-LECwm.<; ool\E TJ KaTa Tmrov
1-LETaoA'iJt, XJtMw<; fi Kai. a!.liAAm bot fi TfJ<; ~ l;xa.
lurqiav, JJ.1ylrcm o'tvtryKarov ii ..o
TLVa T6iv
AOL'Il"<liv Ktv'IJ=v ir.AAmoliaOat. ToiiTo &f: oiJK <'tAT) Oe<; tanv. 20

....vc.

.w....ooJJ.EVOV -a

oxt&Ov

'YapKrrra 'll"WT<XTa'll"ltOT)i)m'll"AEi:am~ oull.ETJKEV TJIJ.LV oiJ&EJJ.Lii<; TWV /iUwv KLVTJI1EWV KOLVWVOOI1LV Dirn;
'Y&p ai5StaOm ilva'YKatov To KaTa ...aao, KLvmi~-LEvov Dirn;
1J.ELoiia0aL, ooaro\Tro<; &f: KaL E1TL TWV aAAwv, &\a8' f.Tepa /l.v
ttTJ 'll"apa Ta<; ll>.>.ao; Ktv'IJmt> i) <'tA>.o!wat> tL 'Yap -f}v i)
aiJT-i), l&Et TO <'tAAo...UJJ.tvov t\JOVo; KaL ail!;taOat i) !-LELoliaOat
i\ TLVa TWV aAAwV tlKOAOU8Etv KLVTJI1EWV aAA' oiJK tlVCt'YKTJ.
<lxnxVTW> &E Kat ..0 aiJS6JJ.EVov i\ TLVa liAAT)v KLVT)mv KLVoUIJ.Evov ftAAOLoii~aL tl)..)..' li1TL TLVa au!;av6JJ.tVa II. oiJK
~ otov ..0 'wrplt-ywvov ')'V<i>JJ.OVO<; mptrei!Evro;T)i!!;T)Tat IJ.EV, aAAoWTtpov 1\E oiJl\Ev 'YE'YEVT)TaL WaaVrW<; &f: Kat
tvhwv aAAwVT<liv roL011Twv. &>aa' ~pm &v ttT)aav aL KLvTJI1EL> ftAATJAwV.

21

25

30

33

li1TL &f: tl'ITAW<; IJ.Ev K(V1)11L> o/jpt!J.(QC tvavT(ov Tat<; &f: 15bl
Ka8' Kai1Ta, 'YEVE11EL IJ.Ev <j>Oopa, aUSTJ11EL &f: JJ.E!wat<;
T'f1 &f: KCtTa T61TOV IJ.ETaoA1] ij KaTa T6'1TOV o/jpt!J.W IJ.CtALI1Ta lotKtv avTLKttaOat, KaL tL llpa i) d<; TOV tvavT(ov
T6'1Tov IJ.ETao>.-i), o[ov T'f1 KCtTWOtv i) llvw, T'f1 llvwOtv i)
KcXTOl.
6

114

115

15b

r
Ct'ITOOVVaL TL 'ITOTE ECMW tvaVTCov, Emire & oo&ev elvm. ainii 7
EvaVTLoV, tt I"oft TL5 KaL Em Tat\-nj5 ri!v KaT/no 'ITOLOV TJPEJ1(av c'tvt1&:1J <i\ > ri!<v> Eis ..0 a.xvn.o., 1llii 'IIWlii IJ.ETao>.oft < v >,
Ka6a'ITtp Kat E'ITt Tf)5 KaTa T6'1Tov 1J.ETao>-ij5 ri!v KaTa 10
T6vov +Jpe~J.(av 'I] ri!v et5 TO EvaVTCov T6vov IJ.ETao>.oftv, EarL
-yltp 1t olUoWxrL5 IJ.ETao>.-IJ KaTa TO 'IToWv Cxrre oiVT(KELTaL 'lij <KaTa TO 'ITOLov KLv-/]creLi)> KaTa TO 1To.Ov TJPEIJ.La
<i\ > 1t Eis ..0 Evavr<ov TCJij 1IOIOii IJ.E'nllloA-1], clov ..0 Aru<IJv -y(vro6a Tcii .,.t>.av -y(-yveoila o'tA>-ooiiTm. -yap et5 Ta tvavTCa
Toil 'ITOLoil ~J.E7aoMj5 'YL'YVOIJ.Eli'IJ5

16

15 To lxv KaTa 1TACova5

Tp6vov5 At-yeTm. '1'1 -yltp 11

Kat a,aeeow 'I] ID11v TLVa 'IToL6T1JTa, >.e-y6.,..ea -yltp E'ITLIJ't'i)IJ.'IJll lxELv Kat apeT-/]v '1'1 .;" '1Toa6v,
olov 8 'IV'YXcXVEL TL5lxoov .,.E-ye605, At-yeTm. -yltp TPL'IT'IJ 'XU .,.E-ye605 lxew '1'1 TETpcl'IT'IJXU '1'1 w5 Ta "'"Pt To aw.,.a,
olov L.,..m.o.. 'I] XLTiilva, 'I] W5 tv ~. olov Ev xei4'L &aO<TIIMov '1'1 .;" IJ.EP05, o{ov xetpa '1'1 1T6&a '1'1 W5 EV a-y-yel.l,l,
olov b .,.t&IJ.V05 TM 'ITIJIJ0\!5 'I] TO trepcliJ.LOV TOll olvov, olvov
-y/tp lxELV TO KEpaj,.J.ov AEoyETaL, Kat 0 .,.i&1J.ll05 'ITIJpoU5" 25
TaiiT' oliv lxew AE'YETaL W5 EV a-y-yl.l,l '1'1 W5 K'Tf) .,.a.
lXELV -y/tp ol.K(av Kat a-ypov At'Y61J.E6a At'Y61J.E6a 8E Kat

.;"

l~v

)'\1l'Otl<a~v Kai. 1t ')'\JVI) liv&pa-loi.KE & auor~ vW

~Od5 Tp6v05 Toil lxav etvro.- aU&Ev -yltp IDo Tcii lxow. 'Y1'vatKa O'l}.,.a(VOIJ.EV '1]6n crovoLKEt. taw<; &' &v KaL
TLVE5

mo.

cl>avEL'IJirW ToillxELV Tp6'1TOL, oL f> E1.oo66-rt5 AEoyEoiJm. UXOOOV

chaVTe> _K(lT'IJPL61J.'IJVTaL.
32

116

Cini se da joj ne postoji protivno, osim ako joj tkogod

ne suprotstavi ili mirovanje s obzirom na kakvocu
<ili> promjenu u protivnu kakvocu, isto kao sto je
promjeni prema mjestu protivno mirovanje prema
mjestu iJi promjena u protivno mjesto. Naime, preinaka je promjena s obzirom na kakvocu. Tako se <kretanju s obzirom na kakvocu> suprotstavlja mirovanje
s obzirom na kakvocu <ili> promjena u protivnu
kakvocu, kao naprimjer nastajanje bijeloga nastajanju
crnoga. Nesto se naime preinacuje time sto nastaje
promjena u protivnu kakvocu.
15 132. 0 'imati' se govori na vise nacina: ili kao o stanju
i raspolozenju iJi kakvoj drugoj kakvoci - naime, kaze
se kako imamo znanje i vrlinu; ili kao o kolikoci,
naprimjer velicini koju netko ima - naime, kazemo
kako nesto ima velicinu od tri lakta ili eetiri lakta; ili
kao 0 neeemu sto je na tijelu - naprimjer plast ili
haljina; ili kao o necemu sto je na dijelu tijela- naprimjer prsten na ruci; ili kao o dijelu tijela - naprimjer
ruka ili noga; ili kao o onome sto je u posudi - naprim-.
jer vagan psenice ili baeva vina, naime kaze se kako
baeva 'ima vino' a vagan 'ima psenicu', pa zato 'imati'
znaci isto sto i 'biti u p6sudi'; ili kao vlasnistvo - kazemo naime kako imamo kucu ili zemlju. Kaiemo i
kako imamo zenu a zena kako ima muza. No cini se
kako je sadaspomenuti nacin govora o 'imati' najneprikladniji. Naime, s 'imati ienu' ne oznacujemo
nista drugo doli 'biti u braku'. Mozda bi se mogli
naznaciti i neki drugi nacini govora 0 'imati', no nacini
na koje se obicno o tarne govori gotovo su svi nabrojani.

117

Fontes lectionum
Sigla in apparatu critico adhibita:

= Codex Ambrosianus L 93, saec. ix

B = Codex Marcianus 201, saec. x

Bo = Boethii translatio Latina

= Porphyrii recensio
A = Ammonii recensio

S = Simplicii recensio

= ed. Th. Waitz, Leipzig 1844.

MP = ed. L. Minio-Paluello, Oxford 1949, 21956.
W

la2 'T'ij~ o\Ja(a~ omittunt Andronicus et Boethus testibus Porph.

et Simpl. 1a7 KttTa TmJVOfLtt omittit Alex. Aphr. teste Simpl.
lalO 'T'ij~ o\Ja(a~ omittit P lb4 ''Il'OKELfLEV01J+TLVo~ P lb6
'7roKBLfLEV01J+Two~ S lb8 eva]aiJTa (autem) Bo lbl6 hepov 'Yv6iv]Enp<J"(Bv6iv MP 2a6 AE'YEmL+1\ &7ro<j>&mL n,B 2a7
prius KaT&<j>C(O'L~+1] &1r6<j>aaL> n,B,A I alt. KttT&<j>craL>+1\ (Kcrt
B) &7r6<j>am~ n,B 2a12 TLvo~ omittit Bo 2a13 7LVL omittit
Bo 2a14 AE'YOVTL+Ta er&1J Bo 2al7 &e1hepcr]&1!TEPW~ n
2bl7 o\JalcrL+7rp6im n,B 3b18 TL omittit n 3b26 prius
9pfim<v+1\ T@ TLvt tri><v B,W 3b32 7roa6iv omittunt Bo,S 4a1213 5aa ... o\Ja[cr expunxit MP I dmv oilalcr]emLv oila(a MP
4831-32 TjAJ\olwTm 'YUp omittit Bo 4bl 'YL'YvBmL]AE'YETUL n,B,W
4b28 &Et mnittunt w,MP 5al 01JVEXE~]owexo/j~ B,Bo,A,W 5a13
01JVEXE~]01JvEXTj~ B
5a24 E7rLXE\jloo.]e7rL&t!;cr B,W 5825-26
'!rot& 'Y 7rpo~ &Al\1JA]Tl 7rpo~ TL (quae ad quam) Bo 6a2
vomt+TL~ n 6a8 "ante .tva n I etv<u+Kcrt n 6a12 ''Il'&pxew ]tva n 6a22 'lrEVT 1] post fLliAAov cum MP expunximus,
1] pro o\J& priore ponentes I AE'YETttL omittit W 6b4 aiJTa
&7rEp]To\i9' 7rEp MP 6b12 &vaKe<KA>[a9m cum MP supplevimus 7a25 fLOAO'YOUfLevw~]fLOAQ'Y01JfLevwv+w~ n
7b24 7rflO7rapx6vTwv)U7rapx6wwv Bo 8a30 Aiiaa]&t!;cr B,W

av-

119

8a34 miml)7oii76 MP 8b6 !J.'!]&Evo>)!LfJ 7Lvo<; n 9a18 cj>uO"LK-/]v+11 &&vvcr!J.Ccrv B 9a21 pcr&Cw>+11 !J.'!]&Ev 'lTaoxnv B
9b24 70 cri>7o expunxit MP 10a14 7<!> bis]70 B 10a18 'lTOLov+7L
n,,W 10a33 EvMXE7<XL+7a kq61J.EV!l n lla38 post K<XmpL81J.ELrr9cr MP lacunam posuit llbl0-16 il1rtp ... j\'!]7eov
cumMP expunximus llb16lwrLKELrr9cr)<'wr700m8cr MP llb33
11)Mym 11 n,B,Bo,W 12a2-4 &v .. 1rav7w<; cum MP. expunximus 12a2hwv crKpwv omittit Bo 12a30 Kcrt)11 n,Bo 12b10
&kka 'lTP!'YIJ." omittit MP 12bl3 7<!> omittit MP 12bl5 7<!>
omittit MP 15a3 "'"'lw+,<i>ov n,Bo 15b911 ... 7-/]v .. !J.E7aokfJv cum MP supplevimus 15bl3 Ka7a 70 'lTOLov KLvfJO"E
fJ cum MP supplevimus 15bl4 11 cum MP supplevimus.

Lectiones quae ab editione

Oxoniensi ditrerunt
lbl6 E7Epov ')IEvGiv)hEpO')IEVGiv 4a12-13 5crcr ... oi>crCa expunxit
MP I Etrrv oi>rrCcrL)Ecr7LV oi>rrCa 4b28 a.t omittit MP 6a22
'lTEV7E 11 post !J.!Ako~cum MP expunximus, 11 pro oi>&e priore
ponentes 6b4 ai>7a cr'lTEp)m8' 'lTEP 8a34 TctV76)7oii76
9b24 70 ai>7o expunxit MP lla38 post Ka7apL81J.ELrr8crL
MP lacunam posuit
llb16 &vnKEtcr8m)&v7L7C8EQ"8m
12blO &kka'lTpi"l'Y!J." omittit MP 12bl3 7<!> omittit MP 12b15
7<!> omittit MP

120

KOMENTAR

T
I

0 naslovu Kategorlai

Pitanje o tomu je Ii pravi naslov spisa onakav kakva danas

poznajemo usko je povezano sa slijedecim trima pitanjima: (1)
s pitanjem o tomu je Ii spis po kompoziciji jedinstven; (2) s
pitanjem o njegovu odnosu prema drugim spisima u corpusu i
(3) s pitanjem o pravome predmetu spisa. Podijelimo Ii spis u
tri dijela (pog. 1-3, 4-9, 10-15), dobivamo uobifujene latinske
naslove - Antepraedicamenta, Praedicamenta, Postpraedicamenta. S druge strane, podijelimo Ii spis, kako nalazimo u mnogim
rukopisima i starim komentarima, na osam dijelova, dobivamo
i odgovarajuee naslove za svaki dio (osimAntepraedicamenta):
'1Tep1 oiJO"L<l> (2al1), '1Tep1 Toii -rrouoii (4b20), -rrep1 T6>v '11"p6-; TL
(6a36), -rrepL T"ij<; -rrOL6T"l"jTO<; (8b25), "rrEpL ToU 'ITOLELV KctL 'ITCtU)(ELV
(llbl), -rrep\, TWV aVTLKELfl.I\VWV (llb17), -rrepLToU -rrfl{l'Tipov (14a26),
-rrep1 Toii &fJ-ct (14b24), -rrep1 -Mi> KLv-ljuew<; (15a13), -rrepl Toii
6xev (15b17). Sto se tire naslova prema mjestu spisa u corpusu,
u optjecaju je prije svega bio naslov !Ipo T<ilv To-rrGlv, odnosno
!Ipo T<ilv TO'ITLK<ilv, dakle >>Prije Topika, a taj se naslov pripisuje
Adrastu Afrodizijskomu (Simpl. 15,36-16,4),Herminu (EI. 241,3034) te Arhiti Threntskomu (EI. 132,26,133,6). Adrast veli kako
je taj naslov prikladan zbog povezanosti posljednjega dijela
Kategorija s Topikama (Schal. 32b36-38). No Porfirije (56,2329} je uvjerljivo pokazao kako bi se spis o kategorijama, zbog
elementarnosti nauka Sto ga tu nalazimo, mogao isto tako
nazvati >>Prije spisa 0 tumacenju<< ili Prije Ana/itika<< a, po
njegovu miSljenju, moZda najbolje Prije knjiga Fizike<<.
Nadalje, od naslova nalazimo i ABKct KClT1J"fOp(m (Porph. 56,15),
KctTTJ"fOp(m 8EKcr (Simpl. 15,29), te tri naslova koji proizlaze
iz ontoloSkoga tumarenja spisa: IIeplTGlv "(evwv Toii MO> (Porph.
56,18), !Iepl T<ilv BEK<l "(evwv (Porph. 56,19) i 1Iep1 T<ilv MKcr
"fEVGlv Toii llvTO> (Porph. 57,14). Izmedu ostalih, naslovima 0

rodovima sucega i 0 deset rodova koristio se i Platin (Simpl.

16,17), odlucni kritik Aristotelova nauka o kategorijama (usp.
Enn. VI 1 i 3).
Samu imenicu KctT1J"fOp(ct u spisu nalazimo samo na retiri mjesta (53a35,37, 8.10b19,21), a za ono znarenje ukojemu su 'kategorije'
123
i. ___ _
_L

r
pravi predmet ovoga spisa Aristotel se koristi izrazom Ta KIY.Ta
iJ.'!]tj.LCav U1Jj.L'ITAOK-ljv At'Y6iJ.EVIY. (4.1b25). Posve je dakle sigurno da naslov KaT'l]'Yop(a nije Aristotelov, nego je kasnijega
podrijetla.
Sasvim je neprimjereno Aristotelovo znarenje KIY.T'l]'YopCa izvlaciti iz izvornoga diskurza u kojemu se rijec javlja, naime
sudskoga, gdje oznacuje 'optu~bu' (tako je i Aristotel upotrebljava uRetorici). U tom se znarenju prije Aristotela ta rijec
uglavnome pojavljivala (usp. Rijk, 1952, 89-91 ). No i u.samoga
je Aristotela KIY.T'l]'YopCa veznacna rijec. Rijk (ibid.), slijedeci
Bonitza (Index 377b49-378b44) navodi retiri osnovna znarenja:
(1) actio praedicandi; (2) ratio praedicandi; (3) ipsum praedicatum; (4) categoria. 0 nekima od ovih znarenja KIY.T'!]'YOpCa
govorio sam pone~to u Uvodu<<, a iz >>Popisa<< na kraju vidimo
koje sveizraze Aristotel svrstava u KIY.T'l]'YOPta. Valja zabilje~iti
i to da u Aristotela nalazimo i druge nazivke koji su ve ili
manje istozna~i s Kc:tTT)"'fopl.at., npr.: l:lt Ka'M")')'opCat. TO vTo~
(Ph. r1.200b28), Ta 'YEV'l] >rwv K<>T'l]'YOp.Wv (APo. A22.83b15),
Ta <JX-/jj.L<>Ta TWV K!lT'l]'YOp.Wv (Metaph. 010.1051a35), f] U1J!1TOLXL<> TTJ~ KaT'l]'YopCa~ (Metaph. I3.1055a1), Ta K<>T'!]'YOp-/jj.L!lT<>
(Ph. r1.201a1), Ta 'YEV'l] Twv <lvTwv (De an. Bl.412a6), Ta 'YEV'l]
' (Metaph. Z9.1034b9), Tlx Kova 'ITpW'Ta
(Cat. 9.11a38), Ta 'ITpW'Ta
(APo. B13.96b20), al llapt11EL~ (Thp . .:ll.120b36), al 'ITTWIJE>
(Metaph. N2.1089a27) itd. Usp. Bz. Index, ibid. i Rijk, ibid.
Vjerojatno je onaj koji je davao dana~nji oblik imena ovome
spisu nesvjesno izabrao onaj koji, kao najjednostavniji, izazivlje
najmanje sporova.
1-3. Istoimenovane, suimenovane i izvedene stvari
U prijevou sam naglasio kako su homonimnost, sinonimnost
i paronimnost svojstva stvari jer je to, kako eemo vidjeti, posve
ocito iz ustrojstva definicija i primjera koji se navode. Ova
rasprava spada u spiet ~ire problematike odnosa rijeci i stvari
koja je u Grckoj bila aktualna ne samo u filozofskom, nego i
u nefilozofskom diskurzu. Mnogi stoga polaze od nefilozofske
upotrebe svojstava o kojima je ovdje rijec (usp. npr. Heitsch).
Thko se naprimjer zareci nauka o homonimnosti mogu na i
124

ullijadi XVII, 720. Thmo naime Homer Ajasa, sina Thlamonova

i Ajasa, sina Oilejeva, nazivlje j.LWv6iJ.oL ('imenjaci'), pri remu
se odredbe koje se nalaze iza imena Ajasova odreduju kao
A6-yo u'lio-ypa<J>Ko( (usp. ~Ire Oehler, 203). Aristotelu najslicniju a ujednd i naj~iru razdiobu toga odnosa izmedu rijeci i
stvari izveo je, cini se, Speusip (Simpl. 38,19-39,2=fr. 32a Lang).
On nagla~uje kako je rijec o razdiobi imena (IILaCpw'S Twv
voj.Lohwv ), a ona je izvedena po narelu istovjetnosti ili razlicnosti (...&.pov mii7ov i) ihpov) te izgleda ovako:

('ITOAVWWiJ.a=slueaj u kojemu imamo vi~e imena jedne te iste

stvari, npr. &op, ~<!>os, iJ.axmpa i <J>acr-yavov za noz; ETE-'pWWiJ.a=slueaj u kojemu su razliena i imena i stvar, npr. gramatika, eovjek, drvo)
Wto i Aristotel ne navodi ovakvu, naizgled sustavniju podjelu
i ~to ne navodi i slueajeve heteronomnosti i polionimnosti?
Simplicije npr. smatra kako je to upravo stoga ~tose ovi potonji
pojmovi odnose samo na rijeCi te spadaju u razmatranja o
retorici i poetici. (Valja naglasiti kako Aristotel u Rh. r2.1404b371405a2 kao primjer za U1JVWV1!iJ.<> navodi TO 'liop..Uw6a i TO
all(,nv, Cime ne samo da nijere gorenavedenn postavku kako
je u njega rijec o sinonimnosti kao znaeajki stvari a ne imena,
nego i de facto oprimjeruje ono ~to Speusip nazivlje 'ITOAVWWiJ.<L 0 odnosu Aristotela i Speusipa detaljnije vidi u Anton,

125

T
1968; Thran, Heitsch, Barnes.) No joS je vaznije pitanje o tomu
koje znaeenje ima ovo poglavlje u odnosu na kasniji sadrZaj
spisa o kategorijama. Neposredno gledajuci maleno, no s obzirom na ovu problematiku kako je izlozena u drugim spisima
te s obzirom na implikacije koje iz njega proizlaze, nesumnjivo
vrlo veliko.
1.

lal. OIJ.WVU!J.ct (aequivoca). Razumijevanju onoga Sto Aristotel

ovdje podrazumijeva pod w!lvu!J.ct mozemo se pribliZiti s dvije
strane. (1) '<iiov u grckomu ne znaci samo 'zivo biee', nego i
'slika', 'znak', i to ne samo zivoga biea, nego bilo eega (LSJ,
760: '<iiov=>>in art, figure, image, not necessarily of animals<<).
Imamo Ii na umu tu osnovnu dvoznacnost, proishodi sljedeee:
av6pomo<; i 'YE'YPrtfJ.fJ.Svov sami po sebi imaju razliena imena,
no zajednicko ime i jednoga i drugoga jest '<!>ov, naime i za
jedno i za drugo mozemo kazati kako je '<iiov - za eovjeka zato
Sto je kao takav zivo biee, a za 'YE'YP"'IJ.IJ.Evov, zanimljivo, po
polionimnosti. No iako je ime zajednicko, nije zajednicka odredba (vidi dolje za >..6'Yo> 'f'ii> ollu(a<;), odnosno av6ponro<; i
'YE'YP"'IJ.!J.Evov jesu '"'ov u drukcijem smislu, drukcije se prema
'<iiov odnose. Dakle~avepw...o<; i 'YE'YPctfJ.fJ.Evov sami po sebi
nisu istoimenovani, nego su istoimenovani u odnosu na '<iiov
(usp. za to Oehler, 189-201). (2) Za mogucnost drukcijega
tumaeenja doznajemo npr. iz Pol. A2.1253a20-24, ako se tijelo
unti, onda ruka jest ruka samo istoirnenovano, kao naprimjer
'kamena ruka' - te iz De an. Bl.412b 18-22- kameno ili naslikano
oko jest oko samo istoimenovano, jer oko jest oko po vidu,
koji je njegova duSa i sucina po obliku. Prenesemo Ii ovakva
razmljanja na naS tekst, onda '<iiov treba razuljeti uobieajeno,
kao 'Zivo 6iee', a pod 'YE'YP"'IJ.fJ.Evov ne treba misliti jednostavno
na sliku, nego na sliku upravo eovjeka. U tom slueaju imamo
ovakvu situaciju: eovjek (avepw...o>) i naslikani eovjek ('Ye'YP"'IJ.!J.Evov) imaju isto ime- naime i za jedno i za drugo kazat
eemo 'zivo biee' - no odredba onoga Sto se krije iza toga imena
drukcija je, jer samo je zbiljski eovjek uistinu eovjek odnosno
Zivo biee. Stoga u nekih prevoditelja, koji su vodeni ovakvirn
naeelom tumaeenja, nalazimo npr. ...animal est aussi bien un
126

homme reel qu'un homme en peinture<< (1ticot) ili SO wird Z.

B. der Name Sinnenwesen ('<iiov) sowohl von einem (wirklichen) Menschen wie von einem gemalten Menschen oder Tier
gebraucht<< (Rolfes) i sl
Oba su naCina tumaeenja posve u skladu s onim Sto Aristotel
govori, i ne moze im se nta bitnijega dodati. Aristotelov je
tekst dovoljno nejasan i ostavlja otvoren prostor za oba tumaeenja. No mislim da je ovo drugo tumaeenje ipak primjerenije Aristotelovu nacinu zakljucivanja, a osim toga imade
dosta potvrda u drugim spisima.
Inaee, homonimnost u Aristotelovoj ontologiji igra vrlo v3Znu
ulogu, a ni u drugim njegovim spisima nije jednoznaeno odredena. Brojna znaeenja homonimnosti mozda je najbolje sazeo
Porfirije (65,15-17) - stvari su homonimne po sljedeCim naeelima: (1) po slueajnosti (a'lTo -nlxTJ> EN A4.1096b26), (2)
prema razumu (zapravo: namjerno), i to: (a) prema slicnosti
(Kct6' fJ.oL&r-rj7cr; Porfirije smatra da je to slueaj ovdje u Cat.),
(b) prema analogiji (Kct7' avct>..o-yCav Ph. E4.249a23), (c) a<f>'
ev6<;, d) ppa<; lv (Metaph. f2.1003a35). U skladu S OVOID podjeJom, tumacimo Ii ovaj odlomak u skladu s naeelom (1), rijee
je o slueajnoj istoimenovanosti; tumacimo Ii ga pak u skladu
s naeelom (2), mislim da je Porfirije u pravu, jer Covjek je ziv
zato Sto je sjetilna produSevljena sucina, a slika ('YE'YP"'IJ.fJ.Svov)
je Ziva zato Sto je nalika sjetilnoj prodmevljenoj sucini<< (Porph.
66,26-28). Dvije posljednje gorenavedene vrste istoirnenovanosti predstavljaju zapravo prijelazni stupanj prema suimenovanosti, a osobito se ova posljednja (... pO<; lv) pomno proueava,
jer Aristotel u Metaph. f2.1003a33,b6 smatra da se sve stvari
prema suCini odnose kao 'lTpo> fv. No Kntegorije su daleko od
te razine rasprave. U svakom's!ueaju, nauk o istoimenovanosti
jedan je od najvafuijih momenata Anstotelove ontologije, Vratit eemo mu se i kasnije.
lal-2 (la7). Be Kct7a 7tWVO!J.ct M'Yo> 'f'ii> oilu(a<;. Autenticnost takva Citanja nije posve sigurna, a i nije bez vaznosti
za razumijevanje poglavlja. Pored takva citanja (usp. npr. Phi!.
19,9 i Olimp. 32,2), postoje i joS tri (u sva tri slueaja rijec je

127

o dijelu odredbe istoimenovanih stvari): (1) ... 8F. ;1.6-yo~ ~Tepo~

(prema Simpliciju, to je Speusipovo odredenje, a Aristotelova
protuspeusipovska intencija, prema kojoj su JL>VuJLa stvari a
ne rije~i, o~ituje se upravo u dodatku Tii~ criJo{a~ /usp. Anton,
u The Monist, 1968, 260/; usp. Simpl. 29,5=fr. 32b Lang); (2)
8F. KaTit ToUVOJLa Myo~ ihepo~ (Simpl. 30,1-2); (3) 6 8/;. KaTit
ToUVOJL opLrrJLo~ Tepo~ (Phi!. 19-22). Uz ovo valja napomenuti
dvije stvari: (a) prema Simpliciju (30,6-10), dodatak Tii~ criJo-Ca~
nuZdan je zbog veznafuosti rijdi ;~.&y~; (b) no sintagma ;1.6-yo~
Tii~ criJo-Ca~ sugerira kako se istoimenovanost i suimenovanost
odnose samo na sucine, a ne i na druge kategorije. Thkvo je
tumarenje dodu~e mogure, no ja bih se priklonio tvrdnji, koju
je nareo Deksip, kako criJaCa ovdje nije mBljena u smislu prve
kategorije, nego jednostavno kao lSv (21,26), pa stoga criJaCa
ovdje i prevodim 'bire'. No misli Ii Aristotel pod ;1.6-yo~ Tii~
criJaCa<; na 'definiciju'? I o tomu su u stara i moderna vremena
vodene ~iroke rasprave. Mislim da taj izraz moramo ovdje odrediti negativno - rije~ je o onomu ~to ne spada samo u podru~je.
imena, nego odnosa imena i stvari. Dakle: ne ime kao znak
stvari, nego jezi~na artikulacija onoga ~to stvar zapravo jest.
Inare, taj izraz ~to nalazimo i u Platona.
2.

kojemu bismo za neko znarenje mogli kazati kako je prvotno.

Nasuprot tomu, hrabar jest hrabar po tomu ~to posjeduje hrabrost, po tomu ~to je hrabrost u njemu (vidi kasnije) - odnos
je dakle izmedu svojstva i nositelja svojstva. Zbog toga je ~to
nagl~avana ontolo~ka vaznost nauka o paronimnosti. Dokneki
(npr. Ross, 256) tvrde kako se paronimnost ne moze poistovjetiti s odnosom 'ITPO~ ~. (a mozda najjednostavniji razlog
tomu jest crnjenica ~to i istoimenovane i suimenovane stvari
mogu biti izvedene, Thp. A15.106b29-107a2), drugi pak dovode
paronimnost i odnos 'ITpo~ ilv u vrlo usku vezu, pri remu je
moMa najdalje otBao G. Patzig govoreci o >>paronintnoj ontologiji<< (Patzig, 1960/61, 192). Anti~ki su komentatori bliZi
ovom drugom tumarenju, a u vezi s tim posebno je vamo
mjesto Cat. 8.10a27-32, gdje Aristotel odnos npr. 'bjeloea''bijelo' svodi na odnos 'kakvoea'-'kakvo' te ga odreduje kao
paroniman. No u komentaru uz to mjesto vidjet remo kako je
paronimnost tamo bliska sinonimnosti i ne ozna~uje medukategorijalni nego samo unutarkategorijalni odnos.
la13. 'ITTWrrL~. Za to usp. Bz. Index 658b56-659a31. Najoprenitije govoreci, 'ITTWD"L'> je svaka promjena ili otklon od nekoga
izvornog oblika, s time ~to, kako smo vidjeli, izvorni oblik ovdje
nije gramati~ki izvoran nego ontolo~ki. No zanimljivo je da
Aristotel npr. u Metaph. N2.1089a26-27 podjelu onoga ~to nije
u 'kategorije' stavlja u ist':' razinu s podjelom prema 'doretku'

"'-,,

la6. <71JVOlV1!JL (univoca). Ovaj odlomak nije izazivao toliko

spora kao onaj o JLWWJL<L 'Q)Vjek' i 'bik' imaju zajedni~ko
ime 'Zivo', a i odnos svakoga prema 'Zivome' jest istOVjetan; i
oovjek i bik su Zivo bire na isti na~in - odnose se prema njemu
kao vrsta prema rodu (usp. npr. Thp. 3.123a28). Suimenovano
priricanje zapravo je priricanje Ka' ~v (usp. npr. Metaph.
I'2.1003b12; usp. za to najbolje i Alex. in metaph. 199,20: Ka'
h JLEv Ae~6JLeva AE'fEL Tit <71JVWWJLa).

(TO JLEV KaTit Tit~ 'ITTWrre~ JL-/j ov i.aaxw> Tai:~ KaTTJ'fopCacs

AE'fETm). U svakom slueaju, znarenje je mnogo ~ire negoli

'padez'.
4. Sastavljeni i nesastavljeni izrazi

<71JJL'ITAoK1) je izraz ~to ga Aristotel ovdje rabi vjerojatno pod

utjecajem Platonova nauka o nastanku suda u Sofistu. Naime,

u 262b5-10 Platon govori o tomu kako sud ne nastaje jednostavnim nizanjem lmenica ili glagola, nego njihovom <71JJL'ITAOK1)
te za najjednostavniji spiet od jedne imenice i jednoga glagola
upotrebljava, izrnedu ostalih, i izraz 'IT~ <71JJL'ITAoK1) (262c6).
No ovdje u Kategorijama je jasno kako je rije~ o najranijemu
razdoblju u Aristotelovu obj~njavanju teorije suda, jer ga kas-

3.

lall. 'ITpWWJLa (denominativa). I ovdje je rijd o odnosu medu

stvarima, a ne rije~ima. Jer kad bi posrijedi bio odnos medu
rije~ima, po kojemu bi se kriteriju moglo tvrditi kako se npr.
'hrabar' izvodi iz hrabrosti? Drugim rijecrma, ne bi bilo kriterija
- strofe govoreCi, u Aristotela ne bismo n~li kriterija - po
128

129

nije karakteriziranje suda samo s pomocu 01!fL'IrAaK1] ne more

zadovoljiti. Naime, kada bismo sud tumacili samo kao 01!fL'lrAaK-1] imenice i glagola, tada ne bismo uzeli u obzir razlienost
funkcije koju imaju imenica i glagol, a na tome se temelji cijela
Aristotelova teorija predikacije i ontologija. Zato se vec i kasnije u Kategorijama osjeea Aristotelovo lueenje ontolo~ke i
logicke samosvojnosti imenice od glagola i obmuto.

jedinaCni prigotci; (3) opeeniti prigotci; (4) pojedinacne sucine.

U Arnonija (25,12) nalazimo oblikovanu ovakvu tablicu, koju

su mnogi kasnije ponavljali i nadopunjivali (u zagradama uz

Arnonijeve dodajem i Boetijeve latinske nazivke):
oiluCa.
(substantia)

Pretpostavi Ii se kako su llvru 01!fL'IrAOKi\> AE"'fOfLEVct isto ~to i

KctTit fLT]&EfLlctv 01!fL'IrAOK-l)v AE')IOfLEVct iz 4. poglavlja, jasno je
vidljivo kako raWamba ~to je Aristotel cini u 1a16-19 nadilazi
jeziCnihorizont Naime, u 4.2a1 kao primjerza iskaz 'bez sastavljanja'
navodi se 'u Uceju', dakle dvije rijeci a jednu 'kategoriju'. Stoga
se ovdje moze govoriti i o raWambi na 'oznacivati jednu kategoriju'-'oznacivati spiet vi~e kategorija odn. sud'. Imamo Ii
to pred ocima, mozemo kazati kako je i Ta AE"'fOfLEVct izraz koji
ima logicku i ontolo~ku, a ne samo jezicnu funkciju. 0 nekim
prijeporima koji postoje u vezi s tom problematikom usp. na~
Uvod.

--

S-8. Cetverostruka razdioba onoga to jest

Sudeci po broju napisanih komentara, ovo su mozda najeeee

tumaeeni odlomci sP!s!l o kategorijama. Thmu je razlog kako
vaznost tih odlomaka, tako i brojne tclkoee ~to ih .u njima
nalazimo. Ovdje cu se osvrnuti samo na najosnovnije interpretacijske probleme. Ka6' ,;."oKELfLEVOlJ AE')IeuOm i tv ,;."oKELfLEVQl i(vac izrazi SU kojima Se Aristotel CestO koristi, no
razlika medu vrstama odnosa ~to ih oznacuju nigdje nije tako
jasno izrazena. Gledano s aspekta problematike cjelokupna
corpusa, pitanje je oznacuju Ii oni dva potpuno razlicna odnosa
onoga ~to. jest prema podmetu ili razlika medu njima i nije
tako velika. Ovdje uKategorijama s pomocu tih izraza odreduju
se eetiri vrste stvari: (1) one koje se iskazuju prema podmetu
a nisu u njemu; (2) one koje su u podmetu a ne iskazuju se
prema njemu; (3) one koje se i iskazuju prema podmetu i jesu
u njemu; (4) one koje niti se iskazuju o podmetu niti su u
njemu. lfadicionalno tumaeenje veli da se medu tima eetirima
vrstama stvari dadu prepoznati: (1) opeenite sucine; (2) po
130

&.a.Vu-raTov

11\lf.LfjETJKO'i'

(asystaton)

(accidens)

Ka' ''II'O-

iv

KE~.J.LiVOU

V'II'OKEJ.j.L,-

KO:t O'K

8-v

1141 Kat

iJ'II'OKEf.IJ.ll~

Ka6'

( de subiecto
dicitur et in
subiecto

vov
(de

non est)

to non

oll

V'II'OKELIJ.E subiec~

dicitur et
in subiecto

est)

Ka66Aou

&crUU'I'Il'I"OV

1J.Epl.K6v

(universale)

(asystaton)

(particulare)

U povijesti tumaeenja ovih odlomaka izdvojili su se slijedeci

najvafuiji problemi:
.

(1) Oznacuje Ii se pod ,;."oKe[fLevov u obje vrste odnosa ista

stvar? Druktije govoreCi, vrijedi Ii postavka da je ,;."oKECfLEvov
kao ono 'prema eemu' (TO Ka6' oi!) zapravo Iogicko-gramaticki
subjekt, a ,;."oKE(fLevov kao ono 'u eemu' (To tv <ii) ontolo~ki
supstrat? (U skladu s time, hrvatski je uobieajeni prijevod 'podmet'
samo uvjetan.) Dopu~ta Ii Aristotelova filozofija mogucnost
takva razdvajanja? Osnovni je problern u tomu ~tose Aristotel
izra:!uje posve neodredeno te zapravo i ne naznacuje to podrazumijeva pod ,;."oKECfLEvov. Ni razmatranja u Metajizici nisu
nimalo jednoznacna i ne daju nam konacne rezu!tate. Sto se
tiee ~azine ras~rave u Ka~egorijama, mo:!da bi bilo najbolje
dr:!att se negativnog Acknllova odredenja: 'Subject' means
neither 'grammatical subject' nor 'substance', but is a mere
131

Iabel for whatever has anything 'said of it or 'in' it<< (Ackrill,

76).
(2) U Aristotela ima tekstova koji potvrduju da razlika izmedu
Ka8' V'ltOKELfJ.EVO\J AE'Yeo-9aL i tv V'ltOKELfJ.EV<!l el:vm (za to su se
u novije vrijeme uobirnjili nazivci 'predikacija' i 'inherencija')
nije bitna, nego se odnosi samo na oblik izraza (Wieland, 155:
razlikovanje izmedu el:vm i AE'Yeo-9aL ovdje >>ist keine Thtsache
von prinzipieller Bedeutung, handelt es sich doch um quivalente Ausdrcke fr ein und denselben Sachverhalt<<; usp.
npr. Thp. 3.125a33-125b1.) Nadalje, protiv strogoga razdvajanja Ka8' V'ltOKELJl.tVov Ai'Yeo-9m i f:v V"ITOKELJl.EVQl elva govori,
izmedu ostaloga, i tinjenica ~to se i jedan i drugi odnos mogu
otitovati u sudu, npr. (a) 'Sokrat je oovjek' (Ka8' "" AE'Y.) i
(b) 'Sokrat je mudar' (f:v "" e.). (a) bismo mogli nazvati sinonimnim priricanjem, jer se oovjeku priricu i ime i odredba
oovjeka (5.2a19-21). (b) bismo pak mogli nazvati homonimnim
priricanjem, jer se pririee samo ime (i to ponekada- 5.2a29-31;
3a15-16), a odredba nikada (5.2a31; 3bl7). (Usp. suprotno Du'
erlinger, 180, koji drZi da naglasakvalja staviti samo na sinonimnost i paronimnost, a ne i na homonimnost, jer Aristotle's
account of equivocal things in the first chapter is meant only
to help make clear'his account of synonymaus things<<.) Sinonimno je priricanje zapravo unutarkategorijalno priricanje,
a homonimno medukategorijalno, pri eemu podmet priricanja
ne mora biti iskljucivo suCina, nego mo~e biti i bilo koja druga
kategorija. (No nije sigumo je Ii ovdje uopee primjereno govoriti o 'priricanju', jer Aristotel ne. upotrebljava Kll'MJ'YOpetv
nego Xt'Yew. Ipak, izgleda da se ta dva izraza znaeenjski podudaraju - npr. u APr. A3.24b28-36 ili APo. A4.73b5sq - no
ima i drukCijih naznaka - APo. A22.83a38.) Neka tumaeenja
(usp. npr. C.-H. Chen) tvrde kako Aristotel u odlomcima o
kojima sada govorimo nijeee moguenost da je medukategorijalno priricanje istovrijedno s unutarkategorijalnim,jer se XE'YETaL
ovdje javlja samo u odnosu pojedinaenosti (u bilo kojoj kategoriji) prema vrsti ili rodu (u bilo kojoj kategoriji). No upravo
homonimni karakter medukategorijalnoga priricanja jamCi da
ga Aristotel priznaje valjanim isto kao i unutarkategorijalni.
132

Time se ujedno na neki nacin rje~ava problern priricanja ~to

je naeet Antistenovom tvrdnjom kako su jedini valjani sudovi
tautologije, a o kojemu potom raspravlja Platon pod vidom
pitanja o tome kako je moguee da jedna te ista stvar ima
razliena imena (usp. npr. Prm. 130e-131a, Phd. 102b, 103b-e).
U duhu Aristotelove rasprave u spisu o kategorijama odgovor
bi glasio: u 'Sokrat je mudar' Sokrat, osim toga ~to je oovjek,
dobiva i drugo ime - 'mudar'. No Sokrat je mudar samo homonimno, jer mu se pririee samo ime 'mudar', a ne i odredba
'mudrost', koja se 'mudrome' pririee sinonimno. Th nas ujedno
pribli~uje sljedeeem spletu pitanja.
(3) Sto su zapravo pojedinatni prigotci? I nadalje: u kakvu
odnosu stoje npr. bjelina ovoga bijelog papira i bjelina bijele
krede, mudrast koja je u Sokratu i mudrast koja je u Platonu?
Po eemu se pojedinaeni prigotci razlikuju od optih? Tijekom
povijesti tumaeenja Kategorija pojavilo se nekoliko tumaeenja
pojedinatnih prigodaka i uopee stvari koje su u podmetu. Kla'
sicno tumaeenje veli da se prigotci individualiziraju na temelju
svojih nositelja, sutina, pa se bjelina papira i bjelina krede
razlikuju po tome ~to su im nositclji dvije raz!icne pojedinatne
sutine. G. E. L. Owen pak ddi kako Aristotel misli na specificiranje pojedinacnih prigodaka - bjelina krede i bjelina papira razlikuju se po nijansi. Jako takvo tumaeenje mozda i
imade nekih osnova u Aristotelovu nauku o boji, tclko je s
obzirom na naeelni problern naci dostatne tekstualne potvrde.
J. M. E. Moravcsik (1967) misli kako prigodak 'mudar' u 'Sokrat
je mudar' podrazumijeva dijelom pojedinatni znarnj, a dijelom
opCi, mudrost, dok mudrast oznacuje samo opeenitost. M. Frede (1978) se posve udaljuje od klasicnoga tumaeenja (naime
tvrdnje kako su pojedinacni prigotci prigotci pojedinacnih sucina a opeeniti prigotci opeenitih) smatrajuCi, na temelju 5.2b13, kako i opci prigodak (npr. boja, dakle ne neka odredena
boja) ima za svoj podmet neku odredenu sutinu. S druge pak
strane na temelju 5.3al-5 zakljutuje kako i pojedinacni prigotci
mogu biti prigotci opeenitih sucina.
VeCina se suvremenih komentara i istrazivanja ovih i slitnih
problema ponajvi~e oslanjaju na la24-25, /ocus classicus za
133

istrazivanje problema inherencije. U toj quasidefiniciji (usp.

Amm. 26,31) Aristotel govori o tomu Sto on podrazumijeva
pod 'biti u podmetu', no dvije stvari nipoSto nisu jasne: (a) Sto
se zapravo definira, da li pojedina~ni prigodak kao stvar koja
je u podmetu, ili pak narelo 'biti u podmetu' i (b) u kojemu
su odnosu 'biti u neremu', 'biti u neremu kao dio' i 'ne moci
biti izvan onoga u remu jest'? Posebno je ovo potonje pitanje
zanimljivo, jer izgleda kako Aristotel ovdje po prvi puta, doduSe
na posredan na~in, uvodi narelo izdvojivosti koje je iznimno
vazno u njegovoj ontologiji. Siroke rasprave koje se vode oko
tumarenja ovoga mjesta, posebno nakon Ackrilla, ovdje nije
moguee analizirati. Gore su navedeni samo neki najosnovniji
problemi.
9. Odnos podmeta i priroka
Imamo li na umu rani nastanak spisa o kategorijama, zanimljivo
je vidjeti kako Aristotelov tekst kao da navodi primjer za silogisti~ki na~in zaklju~ivanja, sa srednjakom 'oovjek': 'Odredeni
oovjek jest oovjek'; 'Covjek je Zivo biee'; 'Odredeni oovjek jest
zivo biee'. Naravno, pretjerano je zaklju~ivati kako je ovdje
rije~ o porecima silogistike - u Prvim Analitikama primjeri s
konkretrum ('singula(nim') pojmovima nisu uobifujeni, a nije
uobifujeno ni najavljivanje konkluzije s oi>Ko\iv. Ackrill inare
ovdje prigovara kako Aristotel ne uofuva razliku koja postoji
izmedu odnosa 'pojedina~no-vrsta' i 'vrsta-rod'.
10. 0 razlici
lbl6-20. U Thp. A15.107b19-26 Aristotel ide i korak dalje pa
na temelju narela Sto ga postavlja ovdje u Kategorijama navodi
jedan od razloga zbog kojih je neki izraz homoniman - 'oStro'
je razlika i glasa i tijela, dakle je razlika medusobice nepodredenih rodova, pa je stoga taj izraz homoniman.
lb22-24. Ackrill (77) drZi da ova rerenica zahtijeva ispravak.
Prema njegovu miS!jenju, ovako postavljena rerenica jest pogrclna, osim ako ne pretpostavimo kako su 'razlike priroka'
differentiae divisivae, dakle one koje prirok dijele u podrodove,
a 'razlike podmeta' differentiae constitutivae, dakle one koje
odreduju podmet. No posrijedi su samo differentiae divisivae.
134

11. Nabrajanje deset kategorija

oi>crCu (substantia, essentia). Nemoguee je dati prijevod koji bi

svakoga zadovoljio. Ktomu, iako je jezik ne samo medij nego
i 'uvjet mogucnosti' filozofije, ipak se bojim da bi preSiroko
razglabanje o primjerenu prijevodu moglo odvuci raspravu u
pogrdnu smjeru. (Uostalom, zanimljivo je da ponajbolji suvremeni komentatori Kategorija, Ackrill i Oehler, prevode" jednostavno ~ubstance' i 'Substanz' oslanjajuci se na konvenciju
/usp. Ackrtll, 77; Oehler, 243-244/.) Jednostavno, drzim da 'sucina': (1) morfoloSki potpuno odgovara oi>aCu, apstraktivu zenskoga roda participa prezenta glagola 'biti'; (2) zadnava dostatnu
razinu konkretnosti oznarenoga, tj. moze biti 'neko odredeno
ovo', 'neka odredena suCina'. mJuCa. u la2,4,7 i 10 preveo sam
'biee' jer mislim da ta rije~ tamo znaci nclto posve drugo, ne
'prvu kategoriju' kao ovdje (usp. odgovarajuci komentar). 0
nedostatnosti uobifujena prijevoda 'bivstvo' usp. M. Jezic, MiSe
ljenje i rijee o bitla.t u svijetu. Filozofslw-filoloski ogled~ Zagreb
1989 (Biblioteka Filozofska istrazivanja; knj. 20), 31b. 0 povijesti oi>crCa, 'substantia', 'essentia' i sl. usp. prije svega Arpe;
Owens, 137-153; Courtine; Oehler, 242-243.
'1Toa6v (quantum). Neodredeni pridjev, treba ga znarenjski razlikovati od imenice 'ITOC1CYr'TJ,, koju u Kategorijama ne nalazimo
(samo u Metaph. Zl.1028a19). Odnos '1Tocr6v -'ITocr<ITTJ istovjetan je odnosu 'pojedina~no (koliko)-vrsta (kolikofu, kvantiteta)': No u vezi s time postoje brojni problemi, na koje cu
ukazatt u komentaru poglavlju o kolikoci.
'ITOL6v (quale). Neodredeni pridjev, isto ga treba razlikovati od
'ITOL<ITTJ Odnos '1Tm6v- 'ITOL6TTJ' podrobno je objaSnjen npr. u
~1?a27. Za njega vrijedi isto Sto i za odnos '1Tocr6v- 'ITOC16TTJ'
1

blt ee posebno razmotren na odgovarajueemu mjestu.

(Ta) '1Tp6, n (re!ativa). Prijedlog '1Tp6<; s neodredenom zamjenioom u akuzativu, no vidjet eemo u 7. poglavlju kako u tu
kategoriju spadaju one stvari koje orekuju dopunu (nastavak)
u genitivu ili dativu. U Aristotela nipoSto nije rije~ o 'odnosu',
nego o ~lanu odnosa, i to, tocnije govoreci, o oba clana odnosa.

135

~-

Stoga iako se prijevod 'stvari u odnosu' doimlje ponclto nezgrapno, a ktome je i posve opisan, po znarenju posve odgovara.

13. Svaka pojedina kategorija sama po sebi nije ni istinita ni

la:!na

"'"" (ubi), 'ITOTE (quando). Neodredeni prilozi, treba ih razlikovati od 'mjesta' i 'vremena'. Iako Aristotel ovdje o tome
ne govori, tini se kako se odnosi "'"" - TO'ITO> i 'ITOTB- xp6vo<;
ne mogu podvesti pod isti obrazac kao i npr. " 0 , 0v-'ITo6nJ>.

2a4-7. Ponavlja se tvrdnja iz 4 o 01Jf''ITAOK1). K<XTa<!>a<n<;. Pod

tim se izrazom ovdje podrazumijeva oprenito 'sud', a ne 'potvrdivanje' koje je suprotstavljeno 'nijekanju'. Thga sam se drfuo
i u prijevodu. Ipak, u nekim rukopisima u b6 i 7 uz K<XTa<J>am<;
titamo i <l'IT6<!>mn>. No to ne utjere bitno na smisao. Inare je
u Aristotela kasnije K<XTa<!>mn> sud kojim se ndto o neremu
(Tt K<XTix "v6>) tvrdi, a nijekanje se nazivlje a'IT6<J>mn<;. Nije
mogure na temelju te tinjenice izvlatiti nekezakljucke o dataciji
spisa, jer Aristotel kasnije u Postpraedicamenta (10.1lb19,23)
razlikuje K<XTa<J>mn> i a'IT6<J>mn<;. Tix K<XTix 1-''lfiEf'L<Xv 01Jf''ITAOK-l]v AE'YOf'EVa, dakle 'kategorije', ovdje se misle kao izrazi
izolirani od svojega mogueeg pojavljivanja u sudu, dakle izvan
K<XT1l'YOPEia6m) i priroka
svoje funkcije podmeta (TO Ka6'
(K"T'l'YOPoUf'Evov) (npr. APr. A1.24bl6-17). Ponegdje ih Aristotel nazivlje i <J>a<1f:'< (Int. 4.16b27; ipak, kojiput poistovjecuje
KnTa<!>mn> i <J>a<n>, odnosno Kam<J>avm i <J>avn- npr. Metaph.
f7.1011b26), a imaju i svoje ontoloSke (p.-1] 01JV6Emt aim(n,,
a<nlv6'1Tfi Metaph. El10.1051b1733, Tix Ct'ITAa, Tix TL E<mv Metaph. E4.1027b27-28 itd.) i spoznajnoteoretske (jednostavne
vo1)p.nTn lnt. 1.16a10) ekvivalente. Za njih vrijedi druktiji na&
spoznavanja negoli je diskurzivan s pomocu suda.

KEia6a (situm esse),

~xv

(habere), 'ITD'Eiv (facere), 'ITaOXEW

(pati), infinitivi (vidi dolje 'Itendelenburgov navod).

Valja spomenuti kako je uz Thp. A9 ovo jedino mjesto na
kojemu Aristotel govori o deset kategorija (usp. popis na kraju).
0 ostalim problemima usp. >>Uvod.
12. Primjen za pojedine kategorije

.ru"'"

d'ITEiv. Ovako Aristotel inare karakterizira

1b27-28. .;,,
nacin objaSnjavanja neke stvari koji nije potpun i koji ne potiva
na odredenoj apodiktirnoj metodi. Thkav je nacin osobito raSiren u etitkim raspravama. No katkada Aristotelw"'" razlaze
kada samo sazeto nabraja znarenja nekoga pojma s kratkim
primjerima (npr. Metaph. Z3.1028b33-1029a6). Slitno cini i
ovdje.
Primjere Sto ih Arislotel ovdje navodi za pojedine kategorije
'Itendelenburg je gramatitki klasificirao ddeCi da kategorijalna
razdioba pociva na jeziku. Za primjer za sucinu veli: >>Substantiva, qua in enunciatione subiecti loco esse possunt, a cate-

goriarum nomine non seiunguntur;

za 'koliko': adiectivum,

qu?d ~d n_~erum accedit<<; za 'kakvo': >>adiectivum, quo quale

qlll~ s1t sigruficantur<<; za stvari u odnosu: >>quae exempla in
nouonum comparatarum naturam tendunt<<; za 'gdje': >>quae
fere adverbiis loci respondent<<; za 'kada': >>adverbia temporiS<<;

za 'biti poloU!n': Verba intransitiva; za 'imati': perfectum

graecum qua propria est potestate<<; za 'tiniti': >>Verbum activum<<; za 'trpjeti': >>Verbum passivum<< ('Itendelenburg, 1874,
57).

.ru

2a7-10. Sud kojimoze biti istinit ili lazan Aristotel u Int. 4.17al2 nazivlje A6-yo<; a"o<J>nv,.K6<;. Inare se ovim stavkom u Kategorijama potvrduje opee narelo kojim se izrazuje kriterij za
istinitost i lafuost u Int. 1.16a12-13, naime da su istinitost i
lafuost prisutne tamo gdje je prisutno sastavljanje i rastavljanje.
Izolirani izritaji nisu ni istiniti ni lazni stoga Sto se njima ne
izrire odnos prema postojanju ili nepostojanju tinjenice koju
oznafuju, koji je odnos u istinitu ililaznusudu izrazen s pomocu
kopule (usp. Int. 4.16b28-29).
14. Sucine i drugotne sucine
2a11-13. Ova definicija (?) sucine potvrduje raniju pretpostavku kako Aristotel ostavlja posve neodredenim ono Sto nazivlje
i!'IToKELp.Evov. Negativno odredenje 'niti se iskazivati prema po-

136

137

dmetu niti biti u njemu', optenito gledajuci, sugerira poistovjecivanje sucine s podmetom. Aristotel izgleda zakljucuje
na takav nacin npr. u Metaph. 118, jer tamo najprije za sucinu
ka~e kako se ne iskazuje prema podmetu nego se, naprotiv,
druge stvari iskazuju prema njoj (1017b13-14), a zatim je (b24)
nazivlje 'posljednjim podmetom'. No u Z3.1029a1-2 za suCinu
veli kako je 'prvotni podmet'. Ima dosta razloga da se sucina
kao posljednji podmetrazumijelogicki (zbog lo.:yeTCJ.L u 1017b14),
a sucina kao prvi podmet ontolo~ki, jer Aristotel odmah u
Z3.1029a2-5 navodi kako je sucina kao prvi podmet ili tvar ili
oblik ili slo~evina od toga dvojega. No problerne takva razlikovanja ontolo~koga i logickoga uocili smo i prije. U Z3
Aristotel pokazuje kako sucina ne moze biti podmet, jer se
ovaj u krajnjoj liniji svodi na tvar, koja ne zadovoljava uvjete
izdvojivosti i odredenosti (1029a28-29). Stoga se okrete drugim
moguCnostima, a to su 70 Tl. l]v Etv,n, Ko:66Aov i 'YEvo~.
Razina rasprave u Kategorijama posve je drukcija. Aristotel
ovdje navodi samo kriterije po kojima za ne~to mozemo kazati
kako je sucina, i posve se zadovoljava s dvama gorenavedenima.
Uostalom, oni u potpunosti zadovoljavaju dodatne uvjete postavljene u Meta[lZici,,naime izdvojivost i odredenost ('ovost')
2al3-14. TL~ &vpw.,;:o~. ;L~ t"'"'o~. Th su primjeri koji pokazuju kako sucina oznacuje r6Be TL (3b10- o tome nazivku u
komentaru uz to mjesto). (1) Ne znam koliko su prijevodi 'neki
eovjek', 'neki konj' i sl. prikladni, jer neodredena pridjevna
zamjenica 'neki' zapravo znaCi 'ne znam koji; bilo koji'. No
potpuno je ista situacija u grckome - TL~ livpw'!To~ je 'neki
eovjek', 'bilo koji covjek', ali pojedinaean, odreden, konkretan
eovjek. Aristotelu je neodredena zamjenica n~ potrebna, jer
bi se u slueaju samo &vpw'!To~ clan mogao citati i kao
genericki clan, naime upravo se &vpw"'o~ u 2a18 navodi kao
primjer za drugotne suCine, za koje drugdje (3b14) kaze kako
oblikom izrieaja sugeriraju da oznacuju konkretnost prvotne
sucine, no upravo im nedostaje distinktivno obilje~je ~to ga
nosi neodredena zamjenica Te<. Zato ovdje u prijevodu mo~emo
slobodno opona~ati Aristotela. (2) Zadovoljava Ii 'neki eovjek'
uvjet fl.TJ Kcr' iJ'IToKELfl.EVou lo.i'Ymcrc? Sto u slueaju suda 'Ovo
138

je Sokrat', nijc Ii tu 'Sokrat' prirok? Danas bismo kazali kako

tu zapravo i nije posrijedi predikacija, nego kopula izra~uje
identitet (usp. npr. Patzig, 1973, 64; Oehler, 217). Nisam bM
siguran je Ii Aristotel razmljao o toj razlici.
2al4-19. BE11Tepcrc oi>o{m. IzvanKategorija taj izraz ne nalazimo
u tome znatenju, a uMetafizici nalazimo i stavove koji su ovima
ponclto i protuslovni, pa je pitanje mogu Ii se u Aristotela
pronaci dva suprotna nauka o sucini. Iako u Meta[lZici i drugim
spisima, pored mjesta koja sam gare naveo, nalazimo i mnoga
druga koja ponavljaju kriterije za sucinu ~to ih citamo u Kategorijama (npr. Metaph. K10.1066b13 ili APo. A22.83a30-31),
Aristotelov nauk u naeelu nijeee mogucnost da vrsta i rod budu
nazvani sucinama. Najprikladnija mjcsta za takav zakljueak
jesu Metaph. Z10, 11 i 13. Rezultat Aristotelova istrazivanja
u Metaph. Z10-11 jesu eetiri vrste stvari (usp. Ross, C): (a)
forma pura (krug ili du~a, 1036a1); (b) individuum inteligibile
('ovaj krug', 1036a3); (c) universale materiale (eovjek, 1035b2730); (d) individuum sensibile (Sokrat, 1036a3-5). Pravim se sucinama mogu nazvati samo (a) (ono ~to je istovjetno sa svojom
biti) i (d) (ono ~to je u pravome smislu izdvojivo i TOBe n).
Potom Aristotel u Z13. pokazuje kako opte stvari, kao ~to su
vrste i rodovi, ne mogu biti sucine jer ne oznacuju odredeno
'ovo', nego 'kakvo' (1039a1). Ovaj je posljednji razlog na neki
nacin i najjaci. Zbog toga su neki istrazivaci smatrali, polazeci
od razlikovanja Aristotelova dva nauka o sucini, kako je nauk
iz Kategorija beznaeajan, jer ne uzimlje u obzir odnos tvari i
oblika (Duprt!el) ili pakkako je Aristotel u Kategorijama oti~ao
korak dalje odMetafizike, jer da je uMetafizici jo~ uvijek b!izak
Platonu (Mansion). 1teci su pok~ali naCi potpunu konzistentnost medu naucima (npr. Rijk, 1951).
Za~to Aristotel, to mi se cini osnovnim problemom, rodovima
i vrstama ovdje ipak pridaje obilje~je supstancijalnosti? Najbolji nam odgovor daje on sam u 2b29-37, a naglasak je na
sljedetem: samo drugotne sucine daju odgovor na pitanje 'Sto
jest?' (TC 0'1'c;) postavljeno o nekoj prvotnoj sucini, samo one
od svih ostalih priroka zapravo objMnjavaju ~to su to prvotne
sucine.

139

Zanimljivo je da Aristotel ovdje ne navodi, kao kasnije, kako

su drugotne sutine onc koje se iskazuju prema prvotnim sutinama, nego veli (a14-18) kako su u njima. No tose ne smije
brkati s odredbom 'biti u podmetu' koja je odlika prigodaka,
jer prvotne sutinc nisu u drugotnima kao u podmetu, a ne
vrijedi ni obmuto.
15. 'Prema podmetu' se

2a19.

priri~u

i odredba i ime

eK Twv tlp1]fLEvwv. Odnosi se na 3.lb10-15.

2a19-27. Ponavlja se ono Sto smo gore kazali. One stvari koje
se iskazuju prema podmetu prema njemu se priricu sinonimno,
dakle pririee se i ime i odredba. Ka~emo Ii 'Sokrat je eovjek',
onda eovjeku pririeemo i Sokratovo ime i Sokratovu odredbu.
Obratimo pa~nju na terminologiju: i za priricanje imena i za
priricanje odredbe upotrebljava se glagol KtlTTJ'YOPtL<r6aL.
16. Od onogaJto je u podmetu vecinom se ni ime ni odredba
ne priri~n podmetu

Zanimljiv je ali i nejasan ovdje odnos izmedu 'biti u neeemu'

i 'priricati se prema neeemu'. Jasno je naime da se odredba
stvari koja je u podmetu ne moze prema njemu priricati. Naime,
kada kazemo 'Sokrltt.Je bijel', tada Sokratu pririeemo samo
ime bijeloga, ali ne i odredbu bijeloga, jer odredba bijeloga
spada u drugu kategoriju negoli je kategorija u koju spada
Sokrat. Zato takvu vrstu priricanja zovemo homonimnim priricanjem. No sudeti po a28, samo se u manjem brojuslueajeva
mo~e dopustiti da se stvar koja je u podmetu tako pririee
podmetu; vetinom se ona uopre ne pririee. Sto to znaci? Kakvi
su to prigotci koji nikako ne mogu biti priroci nekoga suda?
U Aristo!ela ne mozemo naci odgovor na to pitanj~. Valja
zabiljefiti da sei odredba stvari koja je kao prigodak u pbdmetu
mo~e iskazivati prema podmetu, naprimjer 'Bijelo je boja',
samo Sto tu nije posrijedi podmet koji je sucina, nego kakvota;
dakle, kroza sve kategorije mozemo naci odnos 'iskazivati se
prema podmetu' a time i sinonimno priricanje. Stoga se ova
problematika tclko moze svesti na uobieajeni odnos izmedu
supstancije i akcidenta (usp. Brthlein, 1968).
140

17. Prvenstvo prvotnih sucina

Zakljucuje Ii Aristotel ovdje ipak malo ishitreno? Jer: (1) ovakav nacin zakljucivanja sugerira kako je sutina 'krajnji' podmet,
no vidjeli smo maloprije brojnc problerne koji u vezi s tim
nastaju; (2) odavno se postavilo pitanje: vrijedi Ii i suprotno,
naime mogu Ii postojati prvotne sutine ako ne postoje drugotne
sutine i stvari u podmetu, odnosno prigotci? Vec je gore kazano
kako se kriterij prvotnosti prvotne sutine doimlje sasvim logickim, a ovo je de facto jedino mjesto na kojemu Aristotel
razmatra u tom smislu da naueava kako je postojanje prvotne
sutine uvjet postojanja svega ostaloga. U Metajizici na raznim
mjestima naueava na koji je nacin sutina prvotna u odnosu na
ostale kategorije, no kriterij je tamo sasvim drukciji (najbolji
su primjeri f2 i Zl). Moglo bi se kazati kako ovdje u Kategorijama Aristotel zapravo. nudi jedan modificirani vid kriterija neizdvojivosti, s kojim smo se susreli u objaSnjavanju
odnosa 'biti u podmetu' u 1a24-25. Moze se dakle kazati: sve
Sto postoji, osim prvotne sutine, postoji tako da je nekako
vezano uz prvotnu sucinu: ili kao prirok u sudu u kojemu je
ona podmet ili kao ono Sto je u njoj kao prigodak. Naravno,
ne smije se zaboraviti protuplatonska intonacija ovoga odlomka, jer je prvotna sucina zapravo sjetilno zamjetljiva stvar.
18. Vrsta je vie sucina negoli rod

Osnovni je kriterij na temelju kojega Aristotel ovdje moze

tvrditi kako je vrsta me sutina negoli rod ovaj: vrsta je tocniji,
primjereniji i bliZi odgovor na pitanje TC eOTL postavljeno o
prvotnoj sucini negoli je rod (2b9-11). Posebice va!ja obratiti
paznju na izraz tSwv, s kojim remo se kasnije eesto susretati.
U Thp. A5.102al8sq za t8wv Aristotel veli da je ono Sto ne
izrafuje bit neke stvari (ll fl,-1] STJI>.ot TO TC 'l]v tLvaL alS), no
pripada samo njoj i mofe se s njom zamijeniti (1"6vr,> 8' v"IrttpXEL
Kat iwrLKClTTJ'YOPELmL TO "Irpc-yfU'TO> a18-19). Naprimjer, tSwv
eovjeka jest pismenost, ali nije san, barem ne u bezuvjetnu
smislu. U odredivanju pojedinih kategorija, a posebice prvotne,
Aristotel postupa tako to navodi to je tSLov za svaku kategoriju a Sto nije; trazi dakle ono Sto pripada njoj i samo njoj,
141

T
je zapravo

meti, iako jo~ nema pred otima one potclkore koje 6: se

pojaviti u Meta[tZici.

Inare, ovo mjesto valja usporediti s 13.15a4-7, gdje se naufuva

suprotno, naime da je rod prvotniji u odnosu na vrstu; o tomu
usp. odgovarajuci komentar. No i ovdje se vec mote kazati
kako je 'biti vi~e sucinom' ne~to sasvim druktije negoli 'biti
prvotan', ~to proizlazi iz raznih znarenja prvotnosti koja su
nabrojena u 13. poglavlju.

3a3,4. 'lfCtVT<I 7ft 1-m'lf<l. Pomi~ljaju se sve stvari koje nisu ni

prvotne ni drugotne suCine. Zapravo dobivamo sljedeeu situaciju: opseg stvari koje se priritu prvotnim sucinama (7ft
liHa 'lfCtvTa a1) veci je od opsega stvari koje se priritu drugotnim sucinama, jer se i drugotne sucine priritu prvotnim sucinama.

19. Dodatni razlog zbog kojega je vrsta vie sncina negoli rod

3a4. KanryopetTm. Ovdje nema funkciju sinonimnoga priricanja, nego obuhvaea svaki moguci vid priricanja, dakle obuhvaea
i odnos 'biti u podmetu' izraten u sudu.
3a4-6. Izdalje gledano, zakljufuk nije valjan, jer iz tinjenice da
je odredeni oovjek pismen ne slijedi da je oovjek kao vrsta
pismen, a jo~ manje tivo bire; pismenost naime nije bitna
oovjekova odredba, ne pripada mu 'po sebi'. Mogli bismo Aristotelovu namjeru opisati ovako: da bise neki pojedinatni prirok
prirekao opremu podmetu dostatno je da se taj prirok mofu
priricati samo jednom predstavniku toga opreg podmeta, odredenoj pojedinatnoj sucini. Stoga nije vazan broj priroka koji
se mogu priricati nekoj vrsti podmeta; naime, kvantitativno
gledano, broj mogucih priroka roda najveci je, jer u sebi obuhvaea sve mogure priroke i prvotne sucine i vrste. No nikada u
sebi ne mote obuhvatiti prvotne sucine i vrste kao priroke.
Nasuprot tome, prvotna sucina uopre ne mofu biti prirok i to
je dostatan razlog njezine prvotnosti u odnosu na sve ostalo.
23. Ni prvotne ni drugotne sucine nisu u podmetu

no ustrufuva se od davanja stroge definicije,

nemogure.

~to

2b16,18. 7ft liHa. U prvom slufuju 'ITIYVT<I 7ft lit-1-a znati 'sve
ostale stvari', no u drugom samo 'drugotne sucine', jer inare
stavak u 2b17-18 ne bi bio istinit.
2b21-22. Ovo je dodatni razlog zbog kojega je vrsta vi~e sucina
negoli rod. Izvodi se prema analogiji s odnosom izmedu prvotne
sucine i drugotnih.
20. Jedna sncina nije vHe sucina negoli druga
Ovo narelo jasno proizlazi iz gorenavedenih uvjeta za supstancijalnost. Oni sami po sebi nijetu mogucnost bilo kakva stupnjevanja suCin, bilo u tom smislu da su jedne sucine vi~e sucine
negoli neke druge, bi~u tom smislu da postoje neke odlifuije
i poglavitije sucine. Osnovni je razlog tomu nepostojanje, u
Kategorijama, parova mogucnosti i zbiljnosti te tvari i oblika,
koji bitno odreduju raspravu u Metafizici.
21. Drugotne su sucine samo vrste i rodoVi
Razlog je ovome isti kao i onaj zbog kojega Aristotel tvrdi
kako je vrsta vi~e suCina negoli rod. Time je ujedno jo~ vi~e
istaknuta vatnost pitanja TL E<rrL - ono je sada kriterij supstancijalnosti drugotnih sucina. 0 nekim problemima u vezi s tim
pitanjeril govorio sam u >> Uvodu<<.
22. Prvotne su sucine podmetnute svim ostalim stvarima
2b38-3a4. Ovdje se izratuje funkcija prvotnih sucina, a izratena
je u b38 izrazom u'lf6KeLmlm. Thj glagol ovdje obuhvafu oba
odnosa, 'iskazivati se prema podmetu' i 'biti u podmetu'. No
vidimo kako Aristotel ipak ne veli da su prvotne sucine pod142

3a10-15, ~to Aristotel kafu kako je odmah jasno kako drugotne suCine nisu u podmetu te kako ne motemo kazati da je
npr. oovjek u Sokratu? Odgovor je sljedeci: (1) u 2a14-17 veli
da je upravo obrnuto, da su naime prvotne suCine u drugotnima,
naravno ne kao u podmetima. (2) Thkva mogucnost ne zadovoljava uvjet u 1a24-25.
24. Jo o tome zato sucina nije u podmetu
Jo~ jednom:

'biti u podmetu'=homonimno, medukategorijalno

priricanje (u 'Sokrat je mudar' Sokratu se pririre samo ime
143

'mudar', a ne i odredba mudroga); 'iskazivati se o podmetu'=sinonimno, unutarkategorijalno priricanje (u 'Sokrat je

fuvjek' Sokratu se pririre i odredba fuvjeka, ne samo ime).

24, mjesto koje sam vec spomenuo u komentaru uz poglavlje

o istoimenovanim stvarima).

25. Ni razlika nije u podmetu

27. Sve to je izvedeno iz sucina i razlika iskazuje se suimenovano

3a2l. tBwv. Usp. ono ~to je o tome kazano gore. Ovdje je tBLov
upotrijebljeno posve u tehnitkom smislu, kao u Thp.

3833-34. Ovo vrijedi i za prvotne i za drugotne sune.

3835. Ti'Y. chofL<L Jedna od najvafuijih odredbi prvotnih sucina.
Thj izraz oznatuje u narelu isto ~to i T6Be TL, o remu poslije.

3a21-28. Ovom se napomenom zapravo pokazuje kako differentia nije prigodak, jer bi inare bila 'u' podmetu, nego se pririre
prema podmetu, dakle sinonimno. No to nije isprvice jasno;
naime, differentia spada u drugu kategoriju negoli je podmet,
ono ~to se definira, pa bi stoga morala biti 'u' njemu. Izgleda
da je differentia ovdje shvaeena kao dio genusa, odnosno sallla
po sebi ne podlijeze ra~tlambi iz 5-8. Ackrill: >>The differentia
seems to be part of the 'what is it' of a secondary substance,
and this provides a strong motive for assimilating it to substance
even while distinguishing it from species and genera<< (86).
Usp. npr. Thp. Z6.144a24: razlika nije prigodak jer nije moguee
da nekoj stvari i pripada i ne pripada.

3834,36. c'm6. U ovome kontekstu znati 'biti stvoren', 'biti natinjen', podrazumijevaju se dakle priroci natinjeni od sucina i
razlika, a to su zapravo njihove vrste i rodovi.
3a35,37. KaTTJ-yop(m. Ovdje 'priroci', odnosno vrste ili rodovi
koji se priritu pojedinafuome podmetu.

o...

3a36-37. c't... M-yeTm. Prvotna sucina ne moze biti prirok u

sudu. Na dva mjesta u Aristotelovu copusu nalazimo mjesta
koja predstavljaju djelomitno ogranirenje ovoga narela. Najprvo u APr. A27.42a25-36. Th je poglavlje koje je dosta za,
nimljivo s obzirom na bliskost s problematikom ~to je nalazimo
u Kategorijama, pa bi bilo dobro ukratko iznijeti glavne misli.
Aristotel tamo s!Vari dijeli u: (1) pojedinatne sjetilne stvari
koje se ne mogu priricati niremu drugome, ali se druge stvari
mogu priricati njima, npr. Sokrat ili Kalija; (2) stvari koje se
mogu priricati drugima, ali se nijedna stvar ne mo;!e priricati
njima (primjer nije naveden); (3) stvari koje se mogu priricati
drugima i druge njima, npr. Kalija oovjeku i oovjek zivom bieu.
S obzirom na prvu vrstu stvari Aristotel napominje: irna slu,
tajeva u kojima se takve stvari mogu priricati drugima, naprimjer u sudu 'Ovo bijelo jest Sokrat', no takvo je priricanje
samo prigodbeno (KaTa !TVfLeTJK65 43a34-35). Pogledajmo
drugo mjesto - APo. A22.83a1-23. U slutaju suda 'Bijelo je
drvo' ili nema nikakva priricanja ili, ako jest, nije bezuvjetno
nego prigodbeno (83a15-17). U oba slutaja 'prigodbeno' ne
oznafuje narav veze izmedn podmeta i priroka, odnosno ne
izraruje da su podmet i prirok povezani slutajno a ne bitno,
nego se odnosi na narav samoga suda odnosno priricanja. (0
daljnjim pitanjima u vezi s tim usp. Hamylin, 117-120.)

Zanimljivo rje~enje problema razlike nudi Porfirije. Za njega

~u razlike 'suci?ske~~kvoee' .<ot:u<W&r],5 "ITDLtYrTJT_e~) - niti_su
Jednostavno pngotc1 (mare b1 bile u podmetu) mu su sucme
(usp. 95,6-20). (U Isagogama veli ovako: >>Razlika je ono ~to
se prema ~epodmetivomu (1rll.ec6vov) i vrstom razlitnomu
pririre u odredbi kakvoee /3b33-34/.)
26. 0 dijelovima sucine
3a29. TCt fLEPTJ Twv oiJm.wv. Pomi~ljaju se fizitki, a ne pojmovni
dijelovi sucine. U 2.1a24-25 upravo je kazano kako fizitki dijelovi sune ne mogu biti u podmetu. Aristotel ovdje dakle
tvrdi kako su i dijelovi suna sucine, a za to su mu dostatni
uvjeti za supstancijalnost ~to ih je naveo na poretku ovoga
poglavlja, Glava je sucina isto kao i tijelo kojega je dio, jer
kao dio tijela nije u njem~ kao u podmetu. U kasnijim spisima,
u kojima navodi stroze uvjete za supstancijalnost, Aristotel je
u ovakvim tvrdnjama puno oprezniji (usp. npr. Pol. A2.1253a20..

144

145

3b30-31. Et .. J.Lt.Kp<i>. 'Puno', 'malo', 'veliko' i 'sitno', po Aristotelovu mljenju, zapravo nisu kolikoee nego stvari u odnosu
(usp. 6.5bl4-16).
30. Sucina ne dopu~ta 'vie' i 'manje'

28. 'Ovo' i 'kakvo'

3bl0. 765e 71.. Jedan od kljutnih pojmova Aristotelove ontoIogije. Ovdje se odnosi na prvotnu sucinu, dakle na sjetilnu
(inare, valja primijetiti da Aristotel nigdje ne navodi sjetilnu
zamjetljivost kao znatajku prvotne kategorije; to su uveli komentatori) pojedinafuu stvar, kojoj pripisuje i to da je lho~J.ov
i lv lrpOJ.Uii (b12). No i uz taj su izraz vezane iste pot~koee
kao i uza suCinu, s obzirom da u Kategorijama i Metajizici
Aristotel ne daje iste odredbe toga pojma. Naime, u Metaph.
El7.1049a27 i A3.1070all-12 Aristotel pod 765e 7L razumije
e!Bo~ (slifuo i u De an. B1.412a8-9). Oba je aspektaJ. A Smith
sa~eo ovako: Ja bismo za neku stvar X mogli kazati kako je
765e TL, ona .mora biti: >>a) singular and so signifiable by 'tltis'
and b) possessed of a universal nature the name of which is
an answer to the question 7( l;u-r, of the categozy of oiJcrl..; in
other words Xis a 'ITp&rr) oiJa(a. It is a 'desiguated somewhat' <<
(19).

I o odnosu 'vie' -'manje' Aristotel govori s obzirom na sve

kategorije. Va~nost tih pojmova za tadanji oblik filozofskoga
raspravljanja vidljiv je iz Thp. Bl0-11, gdje je rijet o razlitnim
znarenjima na koje se mo~e govoriti o 'vige' i 'manje'. No ovdje
je u Kategorijama rasprava puno jednostavnija, gto je naroto
vidljivo iz ovoga poglavlja. Nan argumentacije vrlo je blizak
onome iz 2b22-28, gdje se dokazuje kako jedna sucina nije
nta ve suCina negoli neka druga suCina.
31. Sucina moi!e primati protimbe
4810. IJ.aAL<rra. Aristotel ne ~eli kazati kako je najtotnija i
najprikladnija osobina sucine ta da mo~e primati protimbe,
nego ~eli istaknuti kako ta osobina pripada samo sucini, nijed:
noj drugoj kategoriji. oiJcr!.a. Rijet je o prvotnoj sucini, a ne i
o drugotnima. Naime, Aristotel ne misli na to kako npr. drugotna sucina 'oovjek' u sebi obuhvaea bijele i cme ljude, nego na
to kako odredeni oovjek more sada biti bijel a sada cm. No
vidi dolje.

3bl5-l6. 'ITOL6v TL. Ovo je uobitajen natin Aristotelova karakteriziranja naravi, u Kategorijama, drugotnih suCina, a u Metajizici oblika (usp. Z13.1039a2). Usp. i komentar uz poglavlje
',
o kakvoCi.
3bl7. Ka71! 'ITOAMiv. Prirok 'oovjek' mo~e se odnositi na ve
pojedinatnih sucina, dakle ljudi. (Zanimljivo je da je u jeziku
mnoma rezervirana za izritaj koji oznatuje drugotnu suCinu ,
toovjek'-'Ijudi'/, dok prvotna suCina nema mnoZine.)

4811. 5EK7LK6v. Izraz koji testo mo~emo naci u ranim spisima

(usp. npr. Phys. A3.186a27) i koji drugdje slu~i kao oznaka
prvotnosti prve kategorije: naime, ona na se 'prima' ostale, Mo
ujedno znati da je 'sposobna' za prigotke (zbog toga razlitnost
u prijevodu toga nazivka); taj se odnos mo~e poistovjetiti s
odnosom supstancija-akcident.

3b18-2l. oiJx lr'ITMi~ . irrJIJ.a(veL. Usp. poglavlje o kakvoci.

29. Sucini ni~ta nije protivno

4814. XpWIJ.a. Primjer nije dobar i uvjerljiv. >>An individual

instance of colour will necessarily be an instance of some specific colour and will be individuated accordingly: ifX changes
form black to white we first have X's blackness and then X's
whiteness, two individuals in the categozy of quantitiy<< (Acktill,
89-90). Aristotel naime kao da ne uzimlje u obzir njenicu
kako ne postoji pojedinatna boja kao boja, nego uvijek odredena, pojedinatna boja, bijela, crna itd. Zagtone bismo mogli

3b24. l;vavTLov. Aristotelu je izgleda posebno stalo to toga

pojma,jer je o njemu rijet u analizi svake kategorije. Vjerojatno
je to jedan od pojmova o kojemu se u Akademiji puno raspravljalo. Za razinu rasprave u Praedicamenta dostatna je odredba protimbe iz 6.6a17-18: >>Naime, one stvari gto su u istome
rodu najvige medSobice odaljene odreduju se kao protimbe<<.

146

147

T
kazati i ovako: pojedina~na bijela boja isto kao i pojedina~ni
oovjek moze sada biti ovakva a sada onakva, moze naime prirniti
protimbe? Odgovor na to pitanje upravo je u 8EKTLK6v u a11;
naime, kakvoea moze imati protimbe (bijelo-cmo, dobro-lo~e),
no ne moze primati protimbe, i to stoga ~to nije nositelj svojstava, ni~ta ne moze na se primiti- ne postoji kakvoea kakvore.
4a15. 'ITpfr~L<;. Primjer s djelovanjem je valjan samo ako se
pretpostavi nedjeljivost djelovanja, drugim rijema ako se podrazumijeva pojedinaean nedjeljiv ~in. Inare bismo u tijeku nekoga ~ina mogli razlikovati dobre i lo~e momente, iako bismo
~in razumijevali kao jedan an.
32. Gomje natelo s obzirom na iskaz i mnijenje
4a22-28. Sli~nu situaciju nalazimo i u Metaph. 29.1024b261025al. Postavka kako je lafun onaj izrieaj koji je, kao lafun,
o ~injenicama koje ne postoje (;>.6-yo<; 88 of~EV&IJ> b T6iv tJ.-iJ
vTwv, 1i oflev81t> b26-27) zapravo je izvedena iz ovakva naueavanja kakvo ~itamo na ovome mjestu u Kategorijama. Alm
je sud 'Ti sjed' istinit samo kada ti sjedi~ a kada ustancl tada
je lafun, onda je tvoje sjedehje nepostojere (tJ.-IJ v) u odnosu
na pravi prirok suda 'Ti stoji~'. Odatle proizlazi Aristotelov
nauk o poistovjeciva:Oju 'laznoga' s tJ.-iJ ov (usp. npr. Metaph.
f7.1011b23-29, E4.1027b17-1028a6 itd.). Cijelu pak pozadinu
mozemo citati u Platonovu Softstu 263a2-c. Rerenica ''Thetet,
s kojim Stranac sada razgovara, leti' Iama je ne zato ~to 'Thetet
inare ne moze letjeti, nego zato ~to sada, u trenutku razgovaranja sa Strancem, ne leti. Kriterij razlikovanja istinitosti i laznosti toga suda, a onda i ISv i tJ.-iJ v, jest onaj koji izrire rerenicu
(oVTWV 88 'YE vTa gTEpa 'ITEpl O'oU 263bl1).
33. Gomje natelo s obzirom na mijenjanje sueine
34. Jo~ o tome i zavrietak rasprave o sucini
35. Razdijeljene i neprekinute kolikoee
Porfirije (100,10-28) raspravlja o tome za~to je kategorija kolikore stavljena na drugo mjesto, iza sucine. Problem poretka
pojedinih kategorija za stare je komentatore oto bio jedna
od stvari o kojima treba raspravljati, i Porfirije navodi neke
148

razloge za takav polofuj kategorije kolikore. Najvamijim mi

se njegovim uvidom ~ini tvrdnja kako 'biti' znaci 'biti jednim'
i 'mnoznim'- jedinstvenost je jedna od osnovnihznaeajki sucine
- a upravd t<i oznacuje kolikoea (100,11-12). No u Aristotela
nema nikakve naznake o tome je Ii poredak kategorija vafun,
a jo~ manje o tome more Ii se jedna kategorija na neki na~in
'izvoditi' iz druge. Sto~e, poredak kojim nabraja kategorije u
4.1b26-27 druk~iji je od poretka kojim se o kategorijama raspravlja u pog. 7. i 8, jer je tamo 'IToL6v prije '1Tp6<; Tt., dok je
ovdje obmuto. Pacius; izmedu ostaloga, razlog zbog kojega je
kolikoea stavljena odmah iza sucine nalazi i u ~injenici ~to
>>plures proprietates communes sunt substantiae cum quantO<<
(49). Nadalje, u poglavlju o sucini (3b28-32) ~itamo svojevrsnu
najavu rasprave o kolikoci, isto kao ~to se u ovome poglavlju
(u 5b15-29) na neki na~in najavljuje poglavlje o stvarima u
odnosu. No to ni na koji nacin ne opravdava poredakkategorija.
Stovi~e, mislim da Aristotel o njemu nije puno razmljao.
4b20. 'IT00'6v. Nekoliko stvari trebamo odmah uo~iti. (1) Nigdje
ne tamo niti strogu definiciju 'ITOa6v niti neku vrstu opisa i
objMnjenja ~to se pod tim pojmom podrazumijeva. Za to usp.
Metaph. l3.1020a7-8: 'Koliko' je ono ~to je djeljivo na sastavne dijelove od kojih je svaki pojedini po naravi 'jedno' i
~togod 'ovo' . Genus ovdje ne nalazimo, no zato nalazimo razliku: djeljivost. Thko se navode dva primjera za 'koliko' - mno~tvo ("';>.f)6o<;) i veli~ina ( ,...S'Ye6o<;). Mno~tvo (ono ~to je brojivo)
je djeljivo na neneprekinute (dakle: diskretne) dijelove, a veli~ina (ono ~to je mjerivo) na neprekinute (a8-11). Vidimo
dakle da neke bitne sadrfujne razlike spram Kategorija nema.
Umjesto jednostavno djeljivosti, u Kategorijama su odmah navedene vrste. (2) No u Kategorijama nema mno~tva i velicine.
I ne samo to: Aristotel navodi samo primjere za pojedine vrste
kolikore, no ne navodi pod koji bi se vi~i pojam oni dali podvesti. Rij~ je o nositeljima mnootva i veli~ine, a neo mnootvu
i velini kao takvima. Drugim rije~ima, ovdje se ne raspravlja
o odnosu izmedu pojedinacnoga 'kolikoga' (pojedinoga nositelja kolikore) i kolikore kao 'ITOac\orrj<;. Za taj je pojam vec
kazano kako ga u Kategorijama ne nalazimo. Dok je u 5.
149

poglavlju odnos izmedu prvotnih i drugotnih sucina detaljno

obj~njen te dok je, s druge strane, u 8. poglavlju detaljno
obj~njen odnos izmedu pojedinoga 'kakvog' i kakvoee uopee
(i ne samo to: sama odredba kakvoee izvedena je na temelju
odnosa izmedu pojedinatnoga i opeenitoga /8b25!), odnos 'kolikoga' i 'kolikoee' ostao je nerazj~njen i nejasan. Vidjet eemo
da isto vrijedi i ~to se tiee kategorije stvari u odnosu. Zbog
toga mislim da se ovdje '1Torr6v more prevesti 'kolikoea', a ne
'koliko'.

37. Crta, vrijeme I mjesto su neprekinute kolikoce

&wpLIY!J.Evov, <J1JVEXE~; 68rrcv ~xovTCt_'ITpo~ MkTJka, !J.TJ ~xovTa

etlrrLV. Nclto totniju odredbu 'neprekinutoga' nalazimo uFizici
E3.227a10-17: Nclto nazivljem neprekinutim kada grani<;e kojima se dvije stvari dodiruju postaju jedno i isto te kad se, kako
oznatuje sama rijet, spajaju (... ) 'neprekinuto' je u onim stvarima u kojima naravlju nastaje nclto jedno, prema dodiru<<.

5a4. <rG>!J.a. Antitki komentatori uz ovo uglavnom primjecuju

i dodatni razlog zbog kojega tijelo uopee nazivljemo kolikoeom:
naime, mjeri se trima dimenzijama.

Sal. 'YPaiJ.iJ.-IJ. Usp. Ph. 98.263a23-25: ako tkogod razdijeli crtu

na dva dijela, ondil se totkom kojom je dijeli sluZi zapravo kao
dvjema totkama, kao poeetkom jednoga dijela i smetkom drugoga. A u tome ~to je totka poeetak i smetak crte jest njezina
funkcija da spaja (<J1JVEXEL) i omcduje duZinu (Ph. .<l.11.220a1011).
'
5a3. E'ITL'ITt&ov. Pojam je vi~e geometrijski i apstraktniji je nego
E'ITc<j>avELa (usp. Amm. 58,4-6; Eucl. I 5;7)

5a6. xp6vo~. Usp. za to poglavlja o vremenu u Ph . .<1.10-14. Nije

potrebno o tome problemu ovdje podrobnije govoriti, no valja
imati pred otima neke momente koji su u vezi sa sadanjom
raspravom. Aristotel u .<l.13.222a10sq tvrdi kako je 'sada' neprekinutost vremena (<J1!VEXELa xp6v011) jer, a to tvrdi j ovdje
u Kategorijama, spaja pro~lo i buduee (all-12; no u 10.218a9
kare kako 'sada' razlutuje pro~lo i buduee). Time je 'sada'
'granica' vremena, ali nije i njegov dio (11.220a19).

36. Broj i govor su razdvojene kolikoce ,

4b25.ltpc61J.6~. Aristotelova Mdnja o diskretnosti brojaizazvala
je dosta polemike i odigrala je vaznu ulogu u povijesti matematike. Aristotel ovdje, kao i u paralelnom odlomku u Ph.
E3.227a20, ima, jasno, pred otima samo prirodne brojeve, dok
se drugi brojevni sustayi, naprimjer skup realnih brojeva, danas
moze odredikao kontinuiran (usp. Oehler, 278-279).

5a8-14. Tvrdnja da je mjesto neprekinuto moze se tumatiti kao

da potiva na odredbi mjesta iz Fizike M.212a6: mjesto je >>granica sadrtavajueega tijela<< (TO 'ITtpao; Toil 'ITtpcllxovTo> miJIJ.aTO~); buduCi pak da su granica i ono ogranieeno istodobni,
mjesto je istodobno sa stvari odnosno tijelom (212a30). Stoga
je jasno da ee mjesto imati ista svojstva kao i tijelo, pa time i
neprekinutost. No druktije drti npr. K Brthlein. Po njegovu
mljenju, ovaj pojam mjesta iz Cat. treba povezati s naukom
~to ga Aristotel kritizira u Ph. M.21lb7-8 i 14-19, a po kojemu
je mjesto razmak medu krajnostima (&ca!TTTJIJ.a TL To IJ.ETa~
T>v trrxaTwv ), odnosno svojevrstan prazni prostor s beskonafuo mnogo dijelova. S druge strane, pojam mjesta iz Cat.
moze se shvatiti i geometrijski - jer >>djeljivost mjesta moze
biti izvedena istodobno s djeljivo~cu (matematitkog?) tijela
(Brthlein, 1990, 1092) - no pretpostavku o matematickome
mjestu Aristotel sam odbacuje u Metaph. N5.1092a17-21.

4b25-31. Nije jasno ~to Aristotel ovdje podrazuntijeva pod brojem, naime je Ii vec ovdje imao isti pojam broja kao i u npr.
Metaph. M iN. U svakom slueaju, naglasak ovdje treba staviti
na onu znaeajku ~to smo je naveli gore iz Fizike: neprekinuto
je ono ~to tini jedinstvo, a brojevi taj uvjet nikako ne mogu
zadovoljiti. Jnaee je Aristotelov izrieaj pomalo tudan, jer nije
isprvajasno ~to podrazumijeva pod 'dijelom broja'. Ackrill (94)
je primijetio da govor o dijelu broja ima smisla samo ako pod
brojem podrazumijevamo konaean pojam skupa.
4b3l-37. Ackrill primjeeuje (93) kako govor (a ovdjese pomlja
upravo ono ~to je izgovoreno, ne ono ~to je napisano) ne moze
biti primarni nositelj kakvoee, nego samo kao derivat vremena,
jer su duZina i kratkoea glasova mjerivi samo u vremenu. -

151

150
_L_ _

I
38. Druga razdioba kolikoea
Ova druga podjela kolikoea istovrijedna je s prvom, na neprekinute i razdijeljene kolikore, s time ~tovrijeme ne zauzimlje
u svakoj podjeli isto mjesto. Naime, ono jest neprekinuto, ali
njegovi dijelovi nemaju jedan prema drugome odredeni poloZllj.
Ra.:l?g tomu jest naan na. koj_i Aristotel govori o 'dijelovima
kOJl Jeda~ prema drugome tmaJU poloZllj': misli naime na prostorne_ko!tkore (usp. 5a18 >>Svaki od njih /dijelova/ Iezi negdje<<).
No ntje Jasno za~to se navode dvije podjele. .
39. Dijelovi broja, vremena i govora nemaju neki zajedni~ki
poloZaj
Sa23-26,30-33. 0 broju se moze govoriti na taj naan ima Ii se
pred otima tin brojenja, odnosno odredeni poredak 1-2-3 u
kojemu je 1 prije 2 a 2 prije 3. U onome ~to je ustrojeno u
odredeni poredak govorimo o 'prvotnome' i 'kasnijemu' (usp.
12.14a35-b3)
Sa27-30. U poglavljima Fizike u kojima rasprav!ja o vremenu
Aristotel je podrobno objasnio odnos izmedu vremena i broja.
. Iz tinjenice da je vrijeme na neki natin broj, odnosno da 'biti
u vre~e~~ .~~ti ~~o .~to.! 'biti u broju' (12.221a16) proizlazi
da su pnJe 1 poshJe vrtJeme kao ono ~to je brojivo, dok tin
brojenja pripada du~i kao brojeremu.
40. Kolikoee po sebi i prigodbene kolikoce
ModificiranualiistrofurazdiobunalazimouMetaph.13.1020a1432. One stvari koje nazivljemo kolikoeama 'po sebi' mogu biti:
(a) takve da im je u samoj odredbi prisutna kolikoea, tako da
su to kolikore 'prema sucini', naprimjer crta; (b) takve da su
trpnosti. i stanja suCine, naprimjer 'dugo', 'kratko', '~iroko',
'usko' itd~ S druge strane, stvari koje samo prigodbeno nazivljemo kolikoeama mogu biti: (a) onakve kao ~to su 'bijelo'
i sl., o kojima je rijet u ovome Kategorija; (b) naprimjer
kretanje i vrijeme, jer SU one stvari kojima su to trpnosti
djeljive (1020a30) (obja~njenje ~to ga Aristotel potom navodi
pomalo je tudno: naime, buduci da je ono u remu se n~to

152

krere / eKLv-/j81] 1020a31/ kolikoea, kolikoea je i kretanje a

time i vrijeme).
41-45. Kolikoei ni~ta nije protivno
U ovim Aristotel pok~ava pokazati kako kolikoeama ngta
nije protivno. Pritome nije rijet samo o svojstvima nositelj
kolikore, nego o samim kvantitativnim svojstvima. Argument
ima nekoliko koraka. (1) 5b14-29 (41). Ono za ~to bi nam se
najprvo moglo tiniti da posjeduje protimbe, naprimjer 'veliko''sitno' zapravo nisu kolikore nego stvari u odnosu. Postavka
se temelji na tvrdnji da ono ~to je npr. veliko jest takvo zato
~to je vere nego ~togod drugo istovrsno i sl., stoga je rijet o
odnosu prema neremu drugome. No argument ne izgleda valjan, jer Aristotel zanemaruje tinjenicu da se o 'velikome' i
'sitnome' more govoriti i 'po sebi' i u odnosu prema drugome,
kao ~to na neki .natin i sam tvrdi na drugome mjestu (Cael.
rt.299b3-5: 'veliko' jest 'vere', no 'vere' nije u svima slufujevima
'veliko'; postoji puno stvari koje su same po sebi /&:rr)..&~f male
iako su vere negoli neke druge; usp. i Simpl. 144,31-145,5 te
O'Brien 117-120). Stoga bi u najmanju ruku trebalo naznatiti
poja~njenje ovog argumenta: nemaju protimbe samo one kolikore koje se iskazuju prema neremu drugome istovrsnome.
(2) b30-33 (42). Dop~ta se moguenost da npr. 'veliko' i 'sitno'
budu kolikore, no ipak onu stvar kojoj se pridaju usporeduju
s nekom drugom stvari iste vrste. Nije jasno kako bi to onda
uopre mogle biti kolikore, a ne stvari u odnosu. (3) b33-6a4
(43). Kada bi 'veliko' i 'sitno' bile protimbe, proi~lo bi da
jedna te ista stvar moze istodobno primati protimbe. Prenosim
Ackrillov prigovor: da bi to narelo valjalo, trebalo bi ga nadopuniti dodatnim uvjetima: jedna te ista stvar ne moze istodobno, u istom pogledu i s obzirom na istu stvar primati
protimbe. (4) 6a5-11 (44). Isprvice nije potpuno jasno o remu
je rijet. Vjerojatno s pomocureductio ad absurdum zeli dokazati
sljedere: ako se 'veliko' i 'sitno' uvijek odnose na n~to drugo,
onda proizlazi, buduci da je jedna stvar u odnosu na n~to
velika a u odnosu na ne~to drugo sitna, da je stvar sebi samoj
protivna. No kako je nemogure da n~to samome sebi bude
protivno, 'veliko' i 'sitno' nisu protimbe. (4) 6all-18 (45).
153

TI
I

Aristotel tek sada poja~njava ~to podrazurnijeva pod protimbama - to su one stvari koje su u istome rodu medusobice
najvi~e udaljene - pa mu se primjer s prostomom udaljenoUu
tini najpogodnijim. Sve u svemu, Aristotelova postavka kako
medu kolikoeama nema protivnosti ne tini se dostatno uvjerljivom.
46. Kolikoea ne dopu~ta 'vi~e' i 'manje'

za posebno zanimljivo mjesto u Sph. 255c12-13, a koje se moze

dovesti u vezu s naukom u Aristotelovu spisu o kategorijama,
usp. M. Frede, Prdikation und Existenzaussage. Platons Gebrauch von . ist.. und .. ist nicht... im Sophistes, Gttingen
1%7 /Hypomnemata Heft 18/, 16sq). OCito je da Aristotel
isprvice ~to~ta preuzimlje od tih rasprava, a to vidimo iz Thp.
A14.105b32-34. Thko i komentatori videvezu sPlatonom (Olymp.
112,20-23; EI. 215,21) ili pak neodredeno kazu kako je Aristotel
preuzeo definiciju Tn 1rp6<; TL od >>Starih (Amm. 67,12). Rasprava o Ttt ... p6<; ti u Metaph. A15 pon~to je drukCije intonirana.
Pokazuje nam da je pozadina cijeloga nauka zapravo nauk o
matematitkim odnosima. Kako ovdje u Cat. 7 nalazimo samo
malen trag nauka o matematitkim odnosima, mozda bi se moglo
pretpostaviti kako je Cat. 7 napisano poslije Metaph. Li.15.
Ktomu, argumentacija u Cat. 7 djeluje razvijenije i cjelovitije
negoli ona u Metaph. AlS, gdje je Aristotel jo~ uvijek pomalo
optereten u neku ruku akademijskim na~inom argumentiranja
s pomocu razdioba. U svakom slueaju, Aristotelov otklon od
dotadanjega nauka o Tlt. ... p6<; TL iznimno je velik.
6a36-6b6. Sto nam govori definicija (Aristotel veli da je to
pL<TfL6> u 8a29 i 33) u 6a36-37? 'Itendelenburgovo gramati~ko
odredenje moZda je najneutralnije ali i najtotnije: odnosnima
se nazivlju one stvari koje orekuju nastavak ili u genitivu (dvostruko je dvostruko od nerega; usp. Tw6> u a38,bl,5,6) ili u
dativu (sli~no je slitno neremu; usp. nvt u b9) ('ltendelenburg,
1846, 118). No ~to sadrfujno zna~i definicija? Zasada valja
istaknuti troje. (1) Izraz ll'll'ep E<TTLv jest izraz kojim se Aristotel
testo koristi (usp. Oehler, 1986, 221-234) i u narelu oznatuje
bitnu odredbu neke stvari, naprimjer za oovjeka to da je zivo
bite. No otito je da je taj izraz ovdje u drugoj funkciji. Naime,
prema uobieajenu znarenju toga izraza, za 'vete' bi 'upravo
biti' trebalo znaCiti 'biti stvar u odnosu' (naime 'pripadati toj
kategoriji'). Ali ne - 'upravo biti' za 'vete' znaCi 'biti vete od
nerega'. Dakle: u odredbi stvari u odnosu nije naznaren nikakav
odnos prema sucini. Stoga to nisu nikakva svojstva ili prigotci
sucine. Vee se sada more kazati ono ~to te u daljem tijeku

Ovo je svojstveno i sucini, pa se i iz te tinjenice dade vidjeti

povezanost tih dviju kategorija.
6a21-22. 'Itebalo je malo intervenirati 1i tekst, jer iz onakva
kakva nalazimo u MP nije potpuno jasno koji je smisao (o
problemima podrobnije u Waitz, 297). Mozemo ga razumjeti
i ovako: 'Ne kaze se kako je tri vi~e tri negoli je pet pet niti
je jedno tri me tri od nekoga drugog tri'.
47. 'Jednako' i 'nejednako' s obzirom na kolikoeu
U Metaph. <l15.1021a10-12 titamo ovo narelo: Sve se iskazuje

prema jednom: iste su one stvari kojima je jedna suCina, slirne

kojima je jedna kakvoea, a jednake kojima je jedna kolikoCa.
Kako vidimo, narelo o jednakosti odnosi se samo na one stvari
koje se 'po sebi' naz~lju 'kolikima'.

' u odnosu
48. Prva odredba stvarl
Tll 1TpO<; TL. Nauk o 1rp6<; TL jedan je od vaZnijih momenata u
grtkoj filozofiji. Thko naprimjer u Simplicija nalazimo (iz trete
ruke) izvj~te o tomu da je Herrnodor u svojemu spisu o Platonu obj~njavao kako je ovaj ono ~to jest dijelio ovako: 1.
ono po sebi (KaO' wT6, npr. oovjek, konj); 2. ono prema drugome (1rpo<; ~Tepov ); 2a. ono prema protimbama (Tn 1rpo<; evavTta, npr. dobro-zlo), 2b. ono prema neremu (1rp6<; TL, npr.
veliko i malo); 2bi. ogranireno (wpL<TfLBvov); 2b. neogranireno
( MpL<TTov) (Simpl. in phys. 248,1-5). Slitno nalazimo u Diog.
Laert. III, 108-9, a refleksiju te rasprave nalazimo na brojnim
mjestima uPlatona (usp. za to K Gaiser,Platons ungeschriebene
Lehre. Studien zur systematischen und geschichtlichen Begnlndung der Wissenschaften in der Platonischen Schule, Stuttgart
2
1968,.pos. 495-502 !Thstimonia Platonica Nr. 31 i 32 i bilj~ke/;

155

154
._1____

T
'

rasprave postati jasno: nema sucine koja bi, bilo pod kojim
okolnostima, mogla biti oznaCena kao stvar u odnosu.

51. Stvari u odnosu

Kada bismo kazali samo to da su stvari u odnosu one koje su

u nekakvu odnosu prema drugomu, tada bismo za svaku stvar
koja se u nekom trenutku i pod nekim uvjetima nalazi u odnosu
prema neCemu drugome mogli kazati kako je TO 1rp6~ TL No
to nije Aristotelova intencija. (2) Pod Ta 1rp6~ TL Aristotel ovdje
ne podrazumijeva stvari koje posjeduju odredena odnosna svojstva, pa ni prigotke uopee (naprimjer, ne mofe se kazati kako
je 'bijelo' stvar u odnosu, iako je uvijek 'u' podmetu, ,tijelu,
dakle na njega se odnosi), nego na priroke u odnosnim sudovima
'A je veee...', 'A je dvostruko ...' itd. Ne misli zapravo ni na
svojstva koja su izra~ena odnosnim prirocima (dvostrukost,
sli~nost itd.; usp. Metaph . .:l15.1021b6-8), nego upravo na 'dvostruko', 'slifuo', ili 'biti dvostruk', 'biti sli~n'. (3) Primjeri s
'dvostrukim' i 'veCim' su razumljivi, no nije posve razumljivo
za~to se kao primjeri navode stanje, raspolofenje itd., tim me
~to su to primjeri iz pojedinih drugih kategorija (usp. za to i
komentar uz 8.11a20-38).

52. Nasuprotnosti

49. Neki primjeri stvari u odnosu

Brdo nije stvar u odfrosu, nego je sucina. Ako je brdo veliko,

onda ono nije stvar u odnosu ni qua veliko. Naime, ne kafe se
kako 'veliko brdo' jest to ~to jest time ~to se iskazuje u odnosu
na nclto drugo, nego kako 've/iko' jest to ~to jest time ~to'se
iskazuje u odnosu na nclto drugo. 'Veliko' je dakle stvar u
odnosu, a ne brdo; Aristotel zapravo samo podsje~ na to da
'biti velik' znacr 'biti velik u odnosu na nclto' (usp. 6.5b15-16
i komentar uz to mjesto.)
SO. Stvarima u odnosu pripada protivnost

Cini se kako su vrlina, porok, znanje i neznanje prije kakvoee

negoli stvari u odnosu. No i uz to usp. 8.1la20-38. Buduci da
protivnost ne pripada ni 'velikome' (da se zadr~imo samo na
primjerima koji su gore navedeni), ipak bi trebalo tofuije kazati
kako nekim stvarima u odnosu pripada protivnost, a nekima
ne.
156

dopu~taju 'vi~e'

i 'manje'

I za ovo vrijedi posljednja primjedba uz prethodni .

6b28. c'tvrw-r~ Usp. "Rendelenburg, 1874, 77: nvTt<rrpe<J>etv,

quod Latini, velut Boethius ad h. I., converti reddiderunt, eae

notiones dicuntur, quae ita inter se respondent, ut, quod una
habeat proprium, etiam alteri adsit ideoque altera in alterins
locum substitui possit<<. Antistrofifui su pojmovi koji su konvertibilni, koji jedan drugome u svakome pogledu odgovaraju
pa su im stoga i znaCenja medusobice povezana. U Boetija
nalazimo ovakav komentar uz ovo mjesto: Omne enim ad
aliquid ita ad aliud praedicatur, ut illud ad quod praedicatur
videatur posse converti, et hoc est quod sit: Omnia relativa ad
convertentia dicuntur<< (222E). Isti primjer s gospodarom i
robom nalazimo u Platonovu Parmenidu 133d7-e3: rob nije rob
gospodara 'samog', nego nekoga konkretnoga gospodara i obrnuto. Sto je ovdje TO 1rp6~ TL? Sigurno nije neki pojedinafui
rob i1i rob uopee, jer on je oovjek. Ako je neki oovjek Kalija
rob, onda se na njega ne mo~e primijeniti odredba stvari u
odnosu, iako je Kalija kao rob rob gospodara; naime, za njega
se ne ka~e da jest to Sto jest u odnosu na nclto drugo, jer on
jest to Sto jest time Sto je oovjek. Ono za Sto se pak ka~e da
jest to Sto jest time Sto se odnosi na nclto drugo jest 'biti rob
(od)'. Sud 'Kalija je rob' time implicira 'Kalija je rob od ...', isto
kao Sto je u 'je veCi' sadrfuno 'je veei od...'. Th nam mo~e
izgledati ~udno, jer nam danas izgleda kako je sud 'A je veee',
na temelju razlike izmedu svojstva i relacije, zapravo nepotpun
te ne mo~e biti niti istinit niti lafun. Th primjeeuje M. Mignucci
te Aristotelov stav opisuje ovako: Aristotle's view is different.
According to him 'a is !arger' is a proposition in which a relative
property is involved (... ) I take Aristotle's definition of relatives
to mean exactly that a property Fis said to be a relative property
if, and only if, it can be expanded into a relation that determines
F univocally<< (Mignucci, 104)
Ako je tome tako, odnosno ako 'veee' zna~i 'veee od (manjega)'
i ako je u 'rob' implicirano 'rob gospodara', onda se mo~e
157

T
kazati kako se pod 'stvarima u odnosu' trebaju pomljati oba
~lana odnosa. Upravo je to kazano stavkom b28 'ITttvm E 7Ct
'1Tp6~ TL '!Tpo~ ltvTL<rrp6<f>ov7a AE'fE7<IL. Mofe se dakle kazati i
ovako: stvar u odnosu jest ono ~to samo po sebi/kao takvo,
kada se navede, implicira ono na ~to se odnosi. Daljnja Aristotelova rasprava ide u tom smjeru.
Amonije u svojemu korneutarn (73,56) inare sugerira kako
ltv7L<rrpt<f>eL mofemo shvatiti i kao mogucnost zamjene mjesta
priroka i podmeta, naprimjer &m;ll.o~ &w'IT67oo &m;t.o~-
&ea'!T6rq~ &mlll.oo &ea'!T6rq~.

53. Dodatne napomene o nasuprotnosti

Najvafuiji je ovdje stavak oU 'fCtP fJ opvL>, 7aU'T'fi 70 'ITTEpov
ai!Tij~ AE'fE71IL... (7al-2), jer se tu krije smisao izri~ja 'ITEP
e<rr(v.

7al. fJ.Dakle 'pticaqua ptica', 'ptica ... zato ~to je ptica' (Boetije:
>>in eo quod es!<<). U Aristotela fJ ima vrlo vafuo znarenje.
Uglavnome znaa isto ~to i 'po sebi' (usp. APo. A4.73b28-29:
70 Ka8' aUTo Kat 70 fJ 7aU76v; usp. i Metaph. Al8.1022a35) i
eliminira sve ~to je prigodbeno (npr. Metaph. f1.1003a21 7o
. Bv fJ v 'bire kao suee (kao postojere)', dakle bire ne kao
ovakvo ili onakvo, nego"uzeto samo s obzirom na to da postoji).
Ovdje je smisao isti: ime 'ptica' uzeto samo s obzirom na pticu,
bez obzira na to ~to je ptica inare krilata.
Moremo kazati ovako: da bi ne!lto bilo stvar u odnosu mora
biti u odnosu prema neremu drugome kao takvo kakvo je
navedeno, a ne kao ne!lto drugo, pa makar to bilo pod imenom
podrazumijevano, recimo kao razlika. Aristotelov tekst inzistira
na 'kao takvp kakvo je navedeno', a ne 'kao takvo kakvo je u
bite.
54, 55. Dodatne napomene o nasuprotnosti
Poja~njava se ono ~to je navedeno u prethodnom , samo ~to
se navodi primjer u kojemu ne postoji ime nasuprotnosti. Kasnije (8a36-37) ~itamo da ako je Astvar u odnosu, onda moramo
odredeno znati B na koje se A odnosi. Ako ne znamo ili nismo

158

sigurni koje je to B, onda se trebamo, da ne bismo brzopleto

pogrije!lili, rukovoditi narelom iz 7a18-22.
56. Konatno odredenje nasuprotnosti
7a24-25. 'ITpO~ aU70 B AE'fE7<IL. Tim se izri~jem poj~njuje funkcija nazivka '!Tep e<rrLv - 'biti' znaa 'iskazivati se u odnosu
na to i to'.
7a27. Ta O'VJ.LE'TJKMa. Robu kao stvari u odnosu ~injenica da
je on rovjek jest prigodak, jer rob jest rob gospodara kao rob
a ne kao rovjek ili kao ~togod drugo. Pod prigotcima se ovdje
dakle ne podrazumijevaju prigotci na suCini, nego prigotci u
odnosu na ono ~to stvar u odnosu upravo jest. Time sei terminolo~ki sugerira kako kategorija stvari u odnosu izlazi izvan
okvira odnosa prigodaka prema prvotnoj suCini.
57, 58. 0 prikladnu navodenju stvari n odnosn
59. Stvari u odnosn naravlfu su istodobne
U 13.14b27-32 Aristotel kao uvjet istodobnosti dviju stvari
navodi njihovu nasuprotnost s obzirom na slijedenje bitka (o
tom pojmu kasnije), dakle uvjet istodobnosti dviju stvari jest
upravo to da su to stvari u odnosu. Prvi uvjet ~to ga Citamo u
13. pog. (14b24-26), po kojemu su stvari istodobne ako im je
nastanak u isto vrijeme, spominje se kasnije u 8a7-12.
60. Ogranitenje gornjega natela
No znanje ne nastaje samo nakon ~to vec postoji predmet
znanja, nego i nakon gto postoji neko drugo znanje; usp. APo.
Al.7lal-2: '!Taua .,.&BT]<TL~ BL<IV<rTJTLKij eK 'ITPOO'IT<IPXoUITTJ~ 'fLVE'Tal.. 'YVWO'EW~.

6l. Medusobno

poni~tavanje

stvari u odnosu

ltvaLpetv- O'VvavaLpetv. Ovo je shema kojom se Aristotel testo

koristi kada reli istaknuti kriterij prvotnosti neke stvari (usp.
npr. Protr. fr. 5 Ross; Metaph. A8.1017b18-19, 11.1019a23;
Pol. A2.1253a21 itd. ). Osnovni kriterij glasi: ltvmp<roJ.LEvrov 76>v
'!Tp67eprov ... &vaLpEt7<IL 7Ct il<rrepa. Cleary (1314, 99100) u
tome vidi Aristotelovo preuzimanje sheme prvotnosti nau~
vane u Akademiji.

159

62. Primjer s odnosom izmedu zamjetljivoga i zamjecivanja

63. Zamjetljivo je prije zamjeeivanja
64. Postavljanje problema: je Ii sucina stvar u odnosu?
7b4. Ovo je jedno od najosnovnijih pitanja u vezi s kategorijom
1rp6> TL. Mo~emo ga formulirati i ovako: je Ii moguee da se
sucina pod odredenim uvjetima nazove stvarju u odnosu?
65. Prvotne sucine nisu stvari u odnosu
8a15-18. Kako vidimo, Aristotel i ne pretpostavlja moguenost
da bi sutinaqua npr. 'veee' mogla biti nazvana stvarju u odnosu.
Odredenje 'stvar u odnosu' pripada samo onim stvarima koje
su ili same po sebi nositelji odnosnih svojstava ili onima koje
su takve secundum dici.
8a18-21. Odabir ovakva prijevoda voden je odredenim natinom
tumaeenja. Jedna je mogucnost tumaeenja naime ovakva: za
neku se ruku n.e ka~e kako je 'necrja neka ruka' nego je 'netija
ruka'. Gubeci distinktivno obilje~je prvotne sutine naznaeeno
neodredenom zamjenicom TL'> 'ruka' u drugom slutaju ne oznatuje prvotnu sucinu; dakle, prvotne sutine nisu stvari u odnosu. Th znati da se subjektni genitiv ne moze iskazati u vezi
s prvotnom sutinolii:,Thkvo tumaeenje zastupa Ackrill (101).
No mislim da je uvjerljiviji drugi n.atin tumaeenja. Mozemo
naime pretpostaviti kako je prvi genitiv objektni, a drugi subjektni. U tom je slutaju situacija ovakva: genitiv TLv6<; mofe
se u slutaju prvotnih sucina upotrijebiti samo posesivno, oznatujuti vlasntvo (K'T'!jj.La a24) nekoga. No genitiv o kojemu
je rijet u stvarima u odnosu jest objektni genitiv, naime on je
izraz svojstva stvari u odnosu da se odnosi na n~to drugo, neki
drugi obje)<t. >>Derjenige Genitiv, der fr Aristoteles in der
Kategorie des Relativen allein relevant ist, ist der Genitiv des
Objektes; er hat die Funktion, einen unvollstndigen Begriff
zu ergnzen<< (Oehler, 306). Potvrdu za to mo~emo naC:i i u
Metaph. 415.1021a31-b3.

160

66. U najveeem broju slu~ajeva druge sucine nisu stvari u

odnosu
Iz ovoga je vidljivo kako Aristotel u prvome planu ipak ima
jezirnu upotrebu i oblik, odnosno oni ovdje sluze kao kriterij
za odredivanje koje su stvari stvari u odnosu a koje nisu. Drugim
rijetima: vec i sama Cinjenica ~to ne mo~emo kazati 'netija
neka ruka' ali mozemo 'netija ruka' dovoljan je razlog da postoji .
surnnja nisu Ii dijelovi drugotnih sucina stvari u odnosu. (Ovdje
je izgleda bolje prihvatiti prvo od dva gorenavedena moguea
tumaeenja genitiva.)
67. Druga odredba stvari u odnosu
8331-32. et ... lxeLv. Stari komentatori uz ovo nagla~uju kako
sada Aristotel navodi drugu odredbu stvari u odnosu, koja je
bitno razlitna od prve. Naprimjer, prema Amonijevu mljenju
(77,27-78,2), Aristotel ovdje zeli reci da stvar u odnosu nije
samo ona koja se iskazuje s obzirom na neku drugu stvar ili
Ciji jezitni oblik oznatuje odnos prema nekoj drugoj stvari,
nego i ona koja ima samo svojstvo odno~enja prema drugome.
Slirno nalazimo npr. i u Simpl. 198,17. Dakle, ako smo dosada
imali stvari u odnosusecundum dici, sada je rijet o stvarima u
odnosu secundum esse. No nije odmah jasno za~to Aristotel
navodi drugu odredbu stvari u odnosu pod pretpostavkom da
prva nije dostatna.
8333-35. U 8a34 bolja je lectio TavT6 (prema B) nego roiim,
jer se time jo~ jaee istiee problern: 'biti stvar u odnosu' (dakle
secundum esse) (='na neki se nacrn odnositi prema neeemu')
nije uvijek isto ~to i 'iskazivati se s obzirom na n~to drugo'
(dakle secundum dici). Prema pravilu o Objektnorne genitivu
glava, kao drugotna sucina, jest relativna, i to oblikom izrirnja
('glava u odnosu na n~to'='glava neeega', naime tijela). Time
se dolazi do paradoksalnoga zakljutka da je sucina stvar u
odnosu (zakljutak je paradoksalan s obzirom na ono ~to je
dosada kazano o sucini). Zato Aristotel navodi drugu odredbu,
ne jezirnu nego ontolo~ku, po kojoj 'biti glavom' nikako ne
moze znacrti 'na neki se natin odnositi prema neeemu' odnosno
'biti u odnosu prema neeemu', i time je problern rij~en: sucina
161

nije stvar u odnosu. No kada poblife pogledamo ono o remu

Aristotel ovdje govori, vidjet remo da je zapao u brojne potdkore. Razmotrimo gornji stavak: >>Ranija odredba (naime
ona iz 6a36-6b6) dodu~e prati sve stvari u odnosu (dakle i
relativa secundum dici /npr. 'dvostruko'/ i relativa secundum esse
/No koje su to stvari? Nisam siguran misli Ii npr. na 'roba' i
'gospodara', jer iz teksta to ne proizlazi. Ali ne misli niti npr.
na 'glavu', jer ovaj opovrgava tu pretpostavku/), no za sve te
stvari u odnosu (i za jednu i za drugu vrstu?) nije 'biti stvar u
odnosu' istovjetno s time ~to se kaze kako su stvari u odnosu
upravo ono ~to jesu s obzirom na druge stvari (dakle dvije
odredbe stvari u odnosu medusobice se razlikuju)<<. Problem
je u tome ~to bismo, uzmemo Ii u obzir samo drugu odredbu,
i za puno drugih stvari mogli kazati kako su odnosne. Za~to
ne bismo naprimjer mogli kazati kako i za neki prigodak, recimo
'bijelo', 'biti' znati 'na neki se natin odnositi prema neremu'?
U tom bi smislu u stvari u odnosu spadale sve kategorije osim
prve (o tomu usp. Gercke).- Usp. npr. EN A6.1096a20-22: >>Ono
~to je 'po sebi' i suCina naravlju je prvotno spram stvari u
odnosu, jer je stvar u odnosu kao prirastak i prigodak surega<<.
Ktomu, Aristotel ovdje argumentira na osnovi raznih znarenja
~to ih ima glagol eLva~ no to je posve strano osnovnome tonu
spisa o kategorijama. Zbog svega toga mozemo kazati kako
druga odredba stvari u odnosu sluzi samo kao pomagalo u
opovrgavanju pretpostavke kako dijelovi drugotnih sucina mogu biti stvari u odnosu. Ona nije dostatan kriterij kojim bi se
stvari u odnosu razgranitile od ostalih kategorija.
68. Potrebno je istodobno znati oba tlana odnosa
8a36-37. Sto znaCi ovo narelo? Komentatori (usp. npr. Porph.
125,34-126,7; Amm. 78,29-79,2; Simpl. 201,16-20) uglavnome
tumare ovako: ako ja odredeno znam ~to je stvar u odnosu,
onda moram odredeno znati i ~to je to na ~to se stvar u odnosu
odnosi, pri remu 'znati odredeno' znati 'znati totno i precizno'.
Ako naprimjer znadem da je nclto dvostruko, onda moram
znati ono od rega je to dvostruko. No ovaj zahtjev ne smijemo
uzeti prestrogo (usp. Ackrill, 108, Mignucci, 109), jer ja npr.
162

odredeno znadem da je 8979774299 trostruko od nerega iako

ne znadem neposredno koji je to broj od kojega je 8979774299
trostruk. Zato et&Evm wpL<rfLevws ne trebamo shvatiti previ~e
strogo, nego pod tim trebamo u najmanju ruku podrazumijevati
mogucnost da nclto odredeno znademo odnosno da mozemo
pronaci te odredeno znati ono na ~tose stvar u odnosu odnosi.
Oehler (249-250) predlaze i ovo tumarenje: odredeno znati da
je A otac znati znati da A ima dijete. No 'odredeno znanje'
moze se shvatiti i kao znanje u minimalnom smislu, npr. That
to know that a is a slave implies at least to know that the
person of whom a is a slave exists (Mignucci, 110).
8a38-8bl. T611e TL iz 8a38 treba povezati s 8b4-5 Tolle n -- l>rc
~<rTL 1\vrr>.crmov, dakle podrazumijeva se pojedinatna stvar koja
ima svojstvo da se odnosi prema neremu, u ovom slufuju dvostrukost.
Isto tako, cijeli zakljufuk treba povezati s 8b3-7. Cini se kako
Aristotel zeli oprimjeriti tvrdnju ~to smo je gore analizirali:
ako odredeno znadem da je ta i ta stvar dvostruka, onda odredeno znadem i ono od rega je ona dvostruka; ako ne, onda
uopre ne znam je Ii ona dvostruka (8b7). No izgleda da tu
ndto nedostaje: naime, ako je za stvar u odnosu 'biti' isto ~to
i 'na neki se naCin odnositi prema neremu' i ako ja ne znam
je Ii stvar uopre dvostruka ( =u odnosu ), kako mogu znati
postoji Ii ona uopre? Mozemo kazati kako ovaj prigovor proizlazi iz onoga Mo je gore kazano o nejasnofuma u vezi s Aristotelovom upotrebom sLvm u ovome kontekstu.
69. Primjeri za gornje natelo
8b3-7. Vidi gore.
8b7-15. aop(mw> etMvm, i>1r6A1pjns. TI bi izrazi trebali oznativati suprotnost pojmu 'znati odredeno'. No ovdje od Aristotela ne trebamo traZiti terminolo~ku strogost i traZiti totno
znarenje tih izraza.
70. Daljnji primjeri za gornje natelo
Ovo treba povezati s (1) 8a28-35 i (2) s 8a37-8b3. Zakljutkom
a fortiori Aristotel hore jo~ jednom pokazati kako sucine nisu
163

poglavlju (dakle, onim kakvoeama koje se odnose na ljude),

no ne navodi da je rijec o kakvoeama nego o Onome ~to se
nalazi u du~i<< (1105b20).

stvari u odnosu. No pritome se javljaju pot~kore koje su sli~ne

onima koje smo nazna~ili i ranije. Naprimjer: on ka:!e kako se
odredeno znade ~to npr. glava ili ruka jest ali nije nu:!no da se
odredeno znade stvar na koju se odnose. No mo:!emo pitati:
ako je ruka dio tjelesne suCine, kako je onda mo:!emo odrediti
a da ne navedemo na koju se tjelesnu sucinu odnosi, odnosno
~ija je to ruka?

8b27. ~~s Kat 8La8mLs. Stanje i raspolo:!enje su u 7.6b1-2

svrstani u stvari u odnosu. Aristotel re se takvu njihovu odredenju vratiti i kasnije, u 8.11a20-39, pa stoga vidi komentar
uz to mjesto. No ovdje ne veli ~to podrazumijeva pod stanjem
i raspolo:!enjem. Odredba stanja iz EN B5.1105b25-26 - pod
pretpostavkom da je rijd 0 eovjekovu stanju (ODO po remu
smo dobro ili lo~e s obzirom na tuvstva<<) u ovome nam kontekstu ne poma:!e puno (usp. i komentar oz 102). Bolje nam
je pogledati Metaph. .6.19. i 20. U .6.19.1022b1-2 raspolo:!enje
je odredeno kao poredak (7a~s) nerega ~to ima dijelove, odnosno njegov polo:!aj (8ea~), ~to je u vezi s rijetju 8La8EaLs.
S druge strane, u .6.20.1022b10-14 stanje se odreduje kao raspolozenje prema kojemu se ono raspolo:!eno raspolaze dobro
ili lo~e; tako se zdravlje nazivlje stanjem jer je nekakvo raspolo:!enje.

71. Zakljofna napomena o vezi s raspravom o stvarlma o

odnoso
72. Odredba kakvoea i prva vrsta stanje i nispolofenje
8b25-26. Ovo je mjesto na kojemu vrlo jasno vidimo nacrn na
koji su ustrojene pojedine kategorije, a potvrdu za to nalazimo
i u jednome od naslova ovome poglavlju ~to ga nalazimo npr.
U Affionija (80,14) - 'ITEpt 'ITOLIJ Kat 'ITOL""."70~. 70 'ITOL6v jest
razina pojedina~ne kakvore a izra:!ena je pridjevom - npr. 'kakvo' - 'bijelo' ~ dok je 'ITOL67TJ~ oprenito kakvoea a izra:!ena je
imenicom - npr. 'bjeloea'. O odnosima izmedu pojedinarnosti
i oprenitosti koji vladaju unutar svake p<ijedine kategorije govorio sam pon~to u >>Uvodu<<.

8b29. I znanje je u 7.6b2 bilo odredeno kao stvar u odnosu i .

to ne kao vrsta stanja.

Inare, ovaj se stavak ne mo:!e shvatiti kao odredba kakvore.

Aristotel se ovdje, kako primjecuju komentatori, zapravo koristi narelom ""minus notis naturae ad nota magis: iz pojedinarnih
stvari koje su 'kakve' (qualia), a kojel__u nam manje nepoznate,
izvodi izvodi oprenitu kakvocu (qualitas) kofa nam je nepoznatija.

73. Stanja so dogotrajnija i

fu~ea

od raspolofenja

Ne postoji neka narelna razlika izmedu stanja i raspolo:!enja,

ona je samo u stupnju. Isto sei u EN B7 i 8 izrazi ~~., i 8La6EaLs
upotrebljavaju gotovo promiscue.
74. Stanja so raspolofenja, no raspolofenja niso stanja

7LVE~- Misli na 'ljude', no ne odnose se sve ovdjenavedene vrste

kakvore na ljude. Vjerojatno tako ~ini jer polazi od gomjega
narela, o!l najuobieajenijega i najpoznatijega znarenja rijeti
'ITOL""."S. ,
zna~i

9a10-11. Postojanost, dugotrajnost i sl. predstavljali su dosada

dijferentia divisiva, jer su razdvajali stanja od raspolozenja; sada
pak ta svojstva predstavljaju differentia constitutiva, jer unutar
vrste raspolo:!enja odreduju podvrstu stanja kao postojanih
raspolozenja (Oehler, 315).
75. Drnga vrsta kakvo<e: naravna sposobnost

Inare je zanimljivo da se Aristotel u EN B5 u odredivanju

pojma vrline koristi prvim trima vrstama kakvoea - stanjima,
sposobnostima i trpnostima/~uvstvima - ~to ih fitamo u ovome

Naravnu sposobnost mozemo shvatiti kao posebnu vrstu sposobnosti uopre, o kojoj Aristotel govori u EN B5 i odreduje
je kao ono po remu postajemo fuvstveni (1105b23), pri remu
i tako shvarenu sposobnost treba shvatiti kao naravnu (1106a9).

~<l'rL

88 1j 'ITOL""_"s 76iv 'lfiulovax&s AE'YOJ.LEvo>v. Ovaj stavak

samo to da postoje razne vrste kakvore, a ne odnosi se
na uobieajeno konstatiranje vi~ezna~nosti.

164

I
I

...l._,.

165

~
!

No iz teksta ne doznajemo ngta o tome koja je to~na razlika

izmedu raspolozenja i sposobnosti.
9a2l-24. Naprimjer, nitko ne podnosi veliku hladno~u. No oni
koji su zdravi s Jakorom ne podnose veliku hladno~u. dok
bolesni nemaju tu sposobnost da s Iako~om ne podnose veliku

79. Razlika izmedu ttpnosti i kakvoca

No inozemo primijetiti da su i raspolozenja manje postojana
u odnosu na stanja, pa ipak zasluzuju ime kakvoC. Za~to se
onda to ne dopu~ta i ovako odredenim trpnostima? O~ito je
da Aristotel u kakvoee cijelo vrijeme poku~ava svrstati: (1) ono
~to spada u ~udoredne i razumske kreposti, dakle eovjekova
du~evna svojstva; (2) ono ~to je povezano s eovjekovim tjelesnim ustrojstvom i (3) ono ~to je vezano uz djelovanje nlznih
vanjskih afekcija na eovjeka. Zato ovdje i nalazimo razli~ne
kriterije u odredivanju kakvoea; Aristotel naime nastoji prona~i
cjelokupnost uvjeta na temelju kojih za eovjeka kazemo kako
je 'takav i takav' (temeljitu usporedbu ovih odlomakaKategorija
s naukom u EN B nalazimo u H. H. Joachim, Aristot/e. The
Nicomachean Ethics, ed. by. D. A Rees, Oxford 1951, 80-85).
80. Trpne kakvoce s obzirom na du~u
10a6-l0. Za ovo vrijedi ista napomena kao i za 79.
81. Cetvrta vrsta kakvoca - Iik i oblik
Ova se vrsta kakvoea ni na koji na~in ne odnosi (samo) na
Ijude.
10al2. Jl.Op<j>Tj. PomiSija se oblik fizickoga predmeta. 0 takvu
znaeenju toga izraza usp. Bz. Index 474all-27 (externa figura
ac forma<<).
82. 'Rijetko', 'gusto', 'hrapavo' i 'glatko'
83. 0 paronimnu odnosu 'kakvo'-'kakvoca'
l0a28. 'lrttpwvVJLW<;. Usp. ~to je o tome kazano u komentaru
uz 1.1al2-15. Valja napomenuti da je paronimnost ovdje shva~ena kao unutarkategorijalni odnos, Ona ovdje ozna~uje samo
odnos pojedina~nosti i opeenitosti unutar kategorije kakvoee
(qua/itas-quale). lz sljede~ih se redaka dade zakljuWi kako je
funkcija paronimnosti na ovome mjestu ipak samo jezi~na. No
vidjeli smo i prije kako odnos izmedu pojedina~noga 'kakvog'
i kakvoee Aristotel ozna~uje jednostavnim Kn9' i\v A'}'ETttL
(8b25), ~ime se dodu~e sugerira odredeni sinonimni odnos, no
on nije poja~njen. Najbolje bi bilo kazati kako je odnos izmedu

hladno~u.

76. Treca vrsta kakvoce: trpne kakvoce i trpnosti

Ovdje se obrazlaze prva vrsta trpnih kakvoea i trpnosti. Th su
sjetilne kakvoee, npr. meda da je sladak i tijela da je bijelo,
koje se ne nazivlju kakvoeama zato ~to stvari koje ih primaju
(med iii tijelo) trpe neku kakvo~u, nego zato ~to izazivlju neku
trpnostna~egasjetila (ukusa ilivida); drugimrije~ima: >>"1ra9"1]7LKilL autem dicuntur, ait, non quia ea patiantur aliquid in
quibus insint, sed quia sensus illis affecti aliquid patiuntur
(Waitz, 305).
77. Boje kao kakvoce
9b9-l4. Ovo je druga vrsta trpnih kakvoea i trpnosti. Ovdje je
obrnut slueaj: trpne kakvoee ne nazivlju se takvima zato ~to
izazivlju trpnost sjetila,nego zato~to susame nastale nekakvom
trpno~~u. naprimjer ,~oje nastaju zato ~to je podmet pretrpio
neku preinaku (kvalitativnu promjenu).
9bl4-l9. Ovakav na~in zakljucivanja ~ire je obrazlozen u nauku
o fiziognomi~kom zaklju~ivanju u APr. B27.70b7-38 a po~iva
na pretpostavci da tjelesne trpnosti istodobno mijenjaju i d~u
i tijelo.
78. Naravna sposobnost i trpnost
9bl9-2l. Ovo obja~njenje nije potpuno jasno, jer iz gornjih
izvoda ne proizlazi da je postojanost kriterij po kojemu ndto
nazivljemo kakvorom; naime, i raspolozenja, koja nisu postojana, nazvana su kakvoeama.
9b23-27. I ova reeenica sugerira da su postojanost i trajnost
kriteriji po kojima ne~to odredujemo kao kakvo~u.

167

166
!

~--

zdravlje ili pravednost ne dopu~taju stupnjevanje, iako postoje

zdraviji i pravedniji ljudi. Kada bi se primjeri odnosili samo
na etitke kakvore, mogli bismo slobodno kazati kako je rijet
o Platonu i njegovim urenicima, no kako Aristotel podrazumijeva da neki tako govore o svim raspolozenjima, nisam siguran mofe Ii se izvesti takav zaklju~k. ~to se tire geometrijskih
likova, sasvim je otito da ne dopu~taju 'vie' i 'manje', jer se
ti pojmovi mogu odnositi samo na njihove odredbe, koje nikako
ne mogu dopustiti 'vie' i 'manje'.

qualitas i quale prema bitku sinoniman a prema iskazivanju

paroniman. Mislim da ~ire tumarenje tekst u Cat. 8 ne dop~ta.
a28-29. Im' ai!Twv. Prijevod O njima ovise<< mozda je, s obzirom
na ovo ~to je gore kazano, prejak, no trebali bismo ga shvatiti
u smislu 'izri~jem o njima ovise'.
84. Ograni~enje paronimnoga odnosa
Ovo je ogranirenje gornjega stavka, narela paronimlioga iskazivanja. Smisao je ovaj: postoje dodu~e ~akanje i hrvanje kao
'podrutja znanja' odnosno vj~tine, no za ljude se ne kaze kako
su ~akacr ili hrvacr prema vj~tini nego prema naravnoj sposobnosti odnosno odredenu raspolozenju prema tim vj~tinama,
za ~to ne postoji odredeno ime.
85. Daljnje ograni~enje
10bl2-16. Rijet je o tome da u grtkome ne postoji pridjev
kojim bi se iz kakvore ltpETTJ izvelo pojedinatno 'kakvo', kao
~to mi u hrvatskom imamo npr. 'krepostan', 'vrl' i sl. Stoga su
potrebni drugi nazivci, npr. <nrov8ato5, lt"(a665 (naj~re) i
slimo.
. 86. Kakvoea doputa protimbe
10b15-17. Aristotel inllre drZi kako sve boje nastaju iz bijele i
crne, pri remu je crno li~enostbijeloga kao mrak svjetla (usp.
Metaph. M2.1053b29; Ph. E4.227b7; Thp. .:\3.123b26).
87. Alm je u paru protimbi jedan dio kakvoCa, onda je i drugi
dio kakvoea
10b19. K!lT1J"fOp(a ovdje ne kao 'prirok', nego jednostavno kao
'kategorija' u onomu smislu u kojemu su kategorije predmet
ovoga spisa_.
88-90. Kakvoee doputaju 'vie' i 'manje'
Aristotel ovdje objMnjava natin na koji se u vezi s kakvoeama
govori o 'vi~e' i 'manje'. Najprije je rijet o sjetilnim kakvoeama
(88), koje dopu~taju 'vie' i 'manje', potom o raspolozenjima
(89), koje isto tako dopu~taju te o likovima (90), koji ne
dop~taju 'vie' i 'manje'. Nije jasno na koga Aristotel misli
pod 'neki' (vwL) u 10a32. Ti 'neki' pretpostavljaju kako npr.

91. 'Sli~no' i 'nesli~no' vrijede samo za kakvoee

Usp. Metaph. .:\9.1018a15-17: ,;slimima se nazivlju one stvari
koje trpe sasvim istovjetno, koje su pretqijele vi~e istovjetnoga
negoli druge i kojima je kakvoea jedna. Drugim rijecrma: dvije
su stvari slitne ako je ono s obzirom na ~to su slitne jedna
kakvoea. Stoga se moze kazati kako su 'slitno' i 'neslimo'
svojstva koja vrijede iskljutivo za kakvore, ni za koju od drugih
kategorija, pa je zato rijet o t8Lov kakvore.
92-93. 0 odnosu izmedu kakvoea i stvari u odnosu
Sadrfaj ovih odlomaka vrlo je sporan, pa je M. Frede dvojio
u njihovu autentimost (1983, 4). Dvije su ovdje osnovne Aristotelove tvrdnje: (1) mogure je da su rodovi stvari u odnosu,
a pojedina~nosti ne; (2) jedna te ista stvar moze pripadati
dvjema kategorijama. (1) Tvrdnja je protuslovna s nekim drugim mjestima, rtpr. s Metaph. .:\12.1021b3-5 (Od stvari koje
se po sebi nazivlju stvarima u odnosu jedne se nazivlju tako,
a druge tako zato ~to su im takvi rodovi<<; primjer: znanje
/rod/-lijetngtvo /pojedinatnost/) te s Thp . .:\1.121a3-5 (Rodovi
stvari u odnosu i sami trebaju biti stvari u odnosu, kao ~to je
u 'dvolaktnomu'. Naime, samo 'mnogolaktno', kao rod 'dvolaktnoga' /?? - RG.; usp. o tomu Ackrill, 108/ jest stvar u
odnosu). (2) Ovdje nije toliko problern u protuslovlju s drugim
Aristotelovim tvrdnjama (i prije smo upozorili kako su stanje
i raspolofenje odredeni i kao stvari u odnosu i kao kakvore)
koliko o ispravnosti i mogucnosti takva tvrdenja. Razlog je
takvu Aristotelovu stavu vjerojatno u tomu ~to u izvodenju/navodenju kategorija nije imao strogoga kriterija (usp. Uvod).
169

168
'
--

Usp. i Oehler, 324: >>In der Tht befinden wir uns hier an den
logischen Grenzen des aristotelischen SystemS<<.
94. 0 kategorijama 'tiniti' i 'trpiti'
Cudno je kako Aristotel malo govori o kategorijama 'tiniti' i
'trpiti'. Navodi naime samo njihovo svojstvo da dopu~taju protimbe te 'vi~e i 'manje'. Dva su mogu6! razloga tomu: ili je
ovo samo jedan dio ~irega poglavlja o tim kategorijama koji
je izgubljen ili je ovo tudi umetak. Thko je MP pretpostavljao
da nakon lla38 dolazi /acuna. No dosada najstariji rukopis
Kategorija (POxy 2403), koji potjere iz 3. st. pr. Kr., a opisan
je u CPF 256-261, pokazuje da se tekst nakon lla38 nastavlja
kontinuirano, tako da ni~ta ne nedostaje. No to jo~ vi~e komplicira razumijevanje sadrZ3ja.
Odlomak llb10-16 (95) uglavnom se drzi neautentitnim. Jedan od neizravnih dokaza tomu nudi i Fr. Dirlmeier u svojemu
korneutarn Ve/ikoj Etici (Aristoteles, Magna Moralia, bers. u.
komm. v. Fr. Dirlmeier, Berlin 1958 /Aristoteles, Werke in.
deutsch. bers., Bd. 8/, 150-153). Naime, u spisu o kategorijama
u cijelosti prijedlog {nrEp pojavljuje se 7 puta, od rega 6 nalazimo u ovome spomom odlomku. Budu~i da je Dirlmeier
pokazao kako se na>~meljll brojnih {nrep u MM (u cijelome
corpusu 123, u MM 92) moze pokazati kako je to djelo pretrpjelo znatan jezitni utjecaj nekoga kasnijeg peripatetika, moze se slitno zakljutiti i za Cat. llbl0-16. 0 tom pitanju vidi i
na~ Uvod.

96. Vrste suprotstavljanja

Ova retiri natina suprotstavljanja Boetije nazivlje ovako: (1)
opposita relativa, (2) opposita contraria, (3) habitus et privatio,
(4) opposita contradictoria. U Metaph. lO se ovim suprotnostima dodaju i krajnosti koje se odnose na nastajanje i nestajanje.
Razradeniji nauk o suprotnostima nalazimo i u Metaph. I 3, 4
i 7.
97. Suprotstavljanje na nafin stvari u odnosu
Ovdje nalazimo dodatno odredenje stvari u odnosu: one su
ujedno medusobice suprotnosti. Th se tinjenica odnosi i na
170

prvu (7.6b28-7b14) i na drugu (8a32) odredbu stvari u odnosu.

S obzirom na brojne pote~kore na koje smo ukazali u komentaru uz poglavlje o stvarima u odnosu, moze se sada postaviti
pitanje: trebamo Ii u odredivanju stvari u odnosu, bez obzira
mislimo Ii na prvu ili na drugu odredbu, navesti i to da je ono
'prema remu' se stvar u odnosu iskazuje njezina suprotnost te
da je upravo suprotnost differentia specifica stvari u odnosu;
drugim rijetima, da 'iskazivati se/biti u odnosu prema neremu
drugome' znati 'iskazivati se/biti u odnosu prema svojoj suprotnosti'? Pitanje je zapravo 0 odnosu izmedu avTLKdf.'EV!l
i aVTL<M'pE<!JOVT!l, jer i jedO i drugo je konstituens Odredenja
stvari u odnosu. 1b je pitanje opravdano tim vi~e ~to u 7.6b15-19
titamo kako stvarima u odnosu pripada protivnost, ali ne u
svim slurnjevima. Kao iznimka tamo se navodi i 'dvostruko',
naime 'dvostrukome' ni~ta nijc protivnO<< (b18). Ovdje pak
kao primjer suprotnih stvari u odnosu navodi 'dvostruko' i
'pola'. Nikakose iz toga ne moze zakljutiti da je 7.6b15-19
oprefno ovome , jer Aristotel, kako smo gore vidjeli, pravi
razliku izmedu 8va.vTL6n'j'i/tvm.IT(ov i &vnKELIJ.Evov; Evav,-L6T'l']s/ivcrvT(ov jest podvrsta pojma aVTLKELfLEvov, koji sluzi samo
kao op~i pojam pod koji valja svrstati razne vrste opreka, dok
se sam ne odreduje kao posebna vrsta opreka.
98. Stvari u odnosu nisu protimbe
llbJJ-38. Ovo je samo negativno odredenje onoga ~to se suprotstavlja poput protimbi. Odredbu protimbi nalazimo u 6.631718 (usp. npr. i Metaph. I4.1055a5).
99. Suprotstavljanje na natin protimbi
12al. Pojam 'pripadati u neremu' ovdje se odnosi na pripadanje
u fizitkome smislu, a 'priricati se neremu' na svojstva matematitkih entiteta. Otito je da Aristotel ovdje nije uzimao u
obzir kompleksnije znarenje koje ti pojmovi inare u njega
imaju.
Ovo je prva vrsta protimbi, u kojima nema nirega srednjeg.
12a2. ava fLEO'OV. Kasnije u Analitikama jednostavno fLEO'OV
(terminus medius), a u Metaph. najre~~e fLET!l~.

171

100. Protimbe u kojima postoji

ne~to

srednje

po smislu i terminoloski su odredbc iz Cat. i Metaph. bliske,

samo ~to je odredba iz Metaph. diferenciranija i tofuija.
103. 'Bitlli~en' I 'imati stanje' nisu isto ~to i li~idba i stanje
104. Ekskurs o potvrdivanju i nijekanju
Mjesto koje je po smislu vrlo blisko ovome jest lnt.12.21b2632,
gdje Aristotel navodi kako su u sudu 'Covjek je bijel' eovjek i
bijelo 'podmetnute tinjenice' (1i'ITOKELIJ.EVIX 'ITPcl'YIJ."'T"' 21b28).
Ovo je mozda jo~ stariji sloj nauka o odnosu izmedu sudova i
tinjenica, jer ovdje nije naveden pun nazivak 1i'IToKELIJ.tvov,
nego samo prijedlog 1i'ITI1 (b5,8,14).
l2b5. o1iK ~UTL BE. Poretak sugerira kao da se odlomak nasianja
.na nclto ~to je. prethodno kazano, no sadrfuj nam to ne poo
kazuje; rije~ je zapravo o ekskursu. Zato je dobro cijeli odo
lomak staviti u iagrade.
l2b6. 0 KaTO.cf>aoL> i .a'1T6cf>ams usp. komentar uz 13.
l2bl2o16. .;,~ ... Ka6i'Jallm. Ovime se izrazuje paralelizam struko
ture tinjenitnoga i logitkoga: logi~ka suprotnost odgovara ~io
njeni~noj suprotnosti. Thkvo nazna~ivanje paralelizma u
Aristotela je vrlo ~to, posebno u De interpretatione (usp. npr.
9.18a3435, 19a3235).
l2b14. 'ITP<l'YIJ.a. U Aristotela je 'ITPil'YIL"' naj~ee 'tinjenica',
'stanje stvari', rijetko 'stvar' (usp. npr. Metaph. 29.1024b1726,
e10.1051b5; Int. 9.18b38, 19a33 itd.), a to je ovdje jasno iz
primjera sa sjedenjem i nesjedenjem.
105. Li~idba i stanje i stvari u oduosu
Kao ~to je gore (llb33o38) razlikovao suprotstavljanje na natin
stvari u odnosu od suprotstavljanja na natin protimbi, sada se
lidba i stanje razlikuju od suprotstavljanja na na~in stvari u
odnosu.
106. Li~idba i stanje i protimbe
Ovdje je rijet o daljnjoj podjeli onih stvari koje se suproto
stavljaju kao protimbe. Ovdje titamo prvi slu~j: tamo gdje
jedan dio suprotnosti nutno pripada neremu, nema srednjega
(npr. svaki je eovjek ili bolestau ili zdrav, i tu nema srednjega) .

Ovo je druga vrsta protimbi, one u kojima postoji nclto srednje.

U primjeru s lo~im i dobrim mozemo prepoznati odredenu
protuplatonsku intenciju.
101. 0 imenu srednjega
Uo~ljivi

su zameci silogisti~ke terminologije: ava IJ.BO"OV- TCt

(extremi, terminus maior et minor).
102. Suprotstavljanje na na~in li~idbe i stanja
g~,~ i UTepeuL~. U Aristotela postoje vrlo razli~na odredenja
tih pojmova (usp. za ~~~ Bz. Index 260b31o261b4 a za UTBpeuL~
699b36700a56; usp. i ono ~to je o tomu kazano u komentaru
uz odlomak o kakvoci), a oni inare igraju vrlo vaznu ulogu,
posebice u okviru nauka o narelima (npr. Ph. A7o9; Metaph.
A45). Njihova mozda najjasnija odredenja nalazimo u Metaph.
820 i 22. Za ~tanje se u Metaph. 20 kare kako je s jedne
strane djelatnost imatelja i imanoga (1022b410), s druge strane
raspolorenje s obzirom na koju se stvar raspolaze dobro ili
lo~e (1012), a s trete strane dio takva raspolozenja (1214).
Posebno je zanimljivo prvo odredenje stanja. U vezi s tim
Gillespie je ustvrdio~ako se na temelju PI. Tht. 197b i Lg. 625
dade zakljucrti da je stanje izvorno zna~ilo djelatnost no~enja
odjeee, naorufunja i sl., za razliku od njihova jednostavnog
posjedovanja, ~to treba povezati s Aristotelovom kategorijom
lxELv i primjerima 'biti obuven' i 'biti naorufun' (Cat. 4.2a3).
Sto se tire li~idbe, temeljitiju odredbu od ove u Kategorijama
nalazimo u Metaph. 22. Thmo se navode retiri znarenja midbe:
(1) ono ~to stvar nema a po naravi bi mogla imati (1022b2223
tako je npr. biljka lena o~iju); (2) ono ~to stvar nema a po
naravi bi lmala, ili ona sama ili njezin rod (24-26 krtica je
slijepa 'po rodu', a eovjek po sebi); (3) ono ~to stvar nema ako
bi po naravi imala i kada bi po naravi imala (2628 tako
ka2emo za eovjeka koji je slijep tada kada bi po naravi trebao
vidjeti); (4) ono ~to stvar nema u remu, prema remu, u odnosu
na ~to i onako kako je naravno da ima (2931). Ono ~to je
zajedni~ko svim tim vrstama lidbe jest negativni prefiks . I
Kpa

172

.L

173

T
107. 0 srednjemu u suprotnostima

110. Jo~ o

12b32-35. Drugi slu~j: u onim suprotnostima u kojima postoji

ndto srednje moguce je da predmet i ne primi suprotnosti za
koje je sposoban (npr. tijelo moze biti bijelo ili crno, ali ne
mora).

Usp. za to ono

12b35-37. Jl"eci slu~j: tamo gdje jedan dio suprotnosti neremu

ne pripada nuzno moguee je da postoji ndto srednje (npr.
tijelo nije nuzno ili bijelo ili crno ).
12b37-41. Cetvrti slu~j: ovdje jedan dio suprotnosti naravlju
pripada jednome predmetu, i tu nema nirega srednjeg (npr.
bijela boja naravlju pripada snijegu; kao ~to je nemoguee da
snijeg bude crn, isto je tako nemoguee da mu pripadne bilo
~to srednje izmedu crnoga i bijeloga).
12b40. ll1T61-Epov En>XEv. Aristotelov tehnitki izraz kojim inare
odrettuje sve opo ~to spada u podrutje kontingentnoga; najMee
ga nalazimo u De interpretatione (usp. npr. 9.18b6-8,15,23,30;
19a19,34,38). Njegovu sujJTotnost Aristotel tamo uglavnome
izrazuje sintagmom e~ c'tva"(K'TJ<, a ovdje izrazom c't<j>opLrrtu~vwo.
108. Natin pripadanja suprotnosti
Ovo je zaklju~k go'mje rasprave. Mozemo kazati i ovako: ako
su B i C suprotnosti, onda oni nekome A pripadaju ili (1)
nasumce, dakle tako da A moze biti i B i C, ili (2} nutno/naravlju/odretteno, tako da uz A pripada B a uz D C..
109. 0 srednjemu izmedu

li~idbe

i stanja

13a3-7. Naglasak je na JLTJ1rW u a5, dakle na vremenskome

odretlenju. Zamislimo drugi primjer, koji ee moZda biti jasniji:
malo dij!(te jo~ nije pismeno (pretpostavimo da je to stanje) za njega remo kazati kako je 'niti pismeno niti nepismeno'.
Srednje ovdje nema imena, nego se odreduje nijekanjem svakoga pojedinog od krajnjika (kao u 12a23). Inare bi ovdje
dobro mogao posluziti modalni par &Uvcq.LL<- tvsp"(ELa.
13a7-13. Ovo je slu~j obrnut od gornjega: sada ne postoji nta
srednje.

174

li~idbi

~to

i stanju i protimbama
je kazano u 12b32-41.

111. Protimbe i preinaka

Vatan dio Aristotelova nauka o porelima osniva se na protimbama i njihovoj preinaci (usp. npr. Ph. A5).
112. Li~idba i stanje i preinaka
113. Suprotstavljanje na natin potvrdivanja i nijekanja
13b2-3. Usp. Int. 7.17b29, 18a10, 9.18a31. Ovo je vrlo rani sloj
Aristotelova nauka o logitkim oprekama, jer se odnosi samo
na kakvocu a ne i na kolikocu sudova.
Plan Aristotelova izlaganja odavde pa do 13b35 izgleda ovako:
(I) (1) Samo je u potvrtlivanju i nijekanju nuzno da jedan dio
suprotnosti bude istinit a drugi latan (13b2-3); (2) u protimbama tome nije tako (b3-4,5-6) ... (3) ni u stvarima u odnosu
(b5,7-9) ... (4) a ni uli~idbi i stanju (b5,9-10). (II) Buduci da su
potvrdivanje i nijekanje sastavljeni izri~ji, moZda postoji moguenost da ako i ostale vrste suprotnosti uzmemo kao u neku
ruku sastavljene (naime od podmeta/primatelja suprotnosti te
samoga dijela suprotnosti koji mu pripada) prona(femo narelo
da je jedan dio suprotnosti (sada podmet+jedan dio suprotnosti
koji mu pripada) nutno uvijek istinit a drugi uvijek latan. Thko
imamo: (1) u protimbama to narelo ne vrijedi (13a14-19) ... (2)
a ni u lidbi i stanju (a20-27); (3) no vrijedi, kao ~to je rereno,
u potvrtlivanju i nijekanju (a27-35).
13b10-12. Usp. uz to ono ~to sam kazao u korneutarn uz2a4-10.
114. 0 protimbama koje se izritu u sastavljanju
Mozemo kazati i ovako: ako je A primatelj protimbi a B i C
su protimbe, onda je moguee: (1) ako A postoji, onda je od
AB i AC jedno uvijek istinito a drugo uvijek lazno (koje je
istinito a koje lazno ovisi o naravi pripadanja; ako npr. B nutno
pripada A, onda je AB nutno uvijek istinito a AC nuzno uvijek
lazno; ako pak A moze primiti i B i C, onda kako se zbude);
(2) ako A ne postoji, onda su i AB i AC lazni.
175

115. 0

li~idbi

suda 'Homer je pjesnik' ne mo:!e se zakljuciti nta o tome

postoji Ii Homer.
117. Dobromeje protivno Jo~e, no lo~emuje protivno i dobro
i druga vrsta lo~ega

i stanju koji se izritu u sastavljanju

Ovdje se iznosi isto naCelo kao u gornjem , samo s obzirom

na Jidbu i stanje. Uz jedan dodatak: mogure je da i stanje (a
time i Jidba) jo~ ne postoji (usp. 13a3-12), pa je i to dostatan
uvjet za iskljuuvanje naCela da je od AB i AC jedno uvijek
istinito a drugo uvijek Jaina. Moiemo zakljuuti sljedere: i
protimbe i Jidba i stanje mogu se uzeti u dvostruku smislu:
(1) jednostavno kao svojstva, bez sastavljanja, (2) kao sloieni,
uzmu Ii se u obzir zajedno s podmetom(primateljem). U drugom slutaju po strukturi nalikuju sudu pa se crni kako im
istinosna vtijednost podlije:!e istim zakonitostima kao i istinosna vtijednost suda. No tome nije tako, jer nepostojanje podmeta, kao izvanlogicka cinjenica, ukida mogurnost istinitosti
bilo koje od suprotnosti.

14al-6. U pozadini ovoga jest nauk o vtlini (ovdje dobru) kao

srednosti. U tom su smislu krajnosti, suvak (i u Etikama i u
Cat. V1rtpo>..-IJ) i manjak odnosno oskudica (u Etikama e>..AecIJI'>. u Cat. h&e(<I) Jo~e. Stoga je npr. lo~emu kao suvku
protivno i dobro kao srednost il<&: kao oskudica. U EN B8.1108b2730 citamo: >>Najveea je protivnost izmedu krajnosti medusobice,
vi~e nego prema sredini; krajnosti-su naime medusobice udaJjenije nego ~to su udaljene od sredine, kao ~to je veliko od
sitnoga a sitno od velikoga udaljenije nego ~to su oboje udaljeni
od istoga.

Govoriti o istinitosti i lainosti u cinjenicama, a ne samo u

sud0vima (a na~ prijevod tako sugerira), zvuu pomalo cudno,
no zaAristotelajeposveopravdano (usp. npr. Metaph. A29.1024b1726). Razlogje tomu prije svega formalna istovjetnost ili paralelnost suda i cinjenica, i to: (1) njihova kompleksnost,
sastavljenost (usp. uostalom 13b13-14) i (2) odnos prema postojanju ili nepostojan.lu unjenice koji je u sudu izra:!en kopulom a u cinjenici njezinom sastavljeno~eu ili nesastavljeno~cu
(usp. npr. Metaph. Ell0.1051b2-3).
116. Istinitost i Ja:!nost s obzirom na potvrdivanje i nijekanje

118. Nije nu:!no da ako postoji jedna protimba da postoji i

druga
119. Protimbe nastaju na stvari koja je vrstom ili rodom
istovjetna
Pod vrstom vjerojatno podrazumijeva du~u i tijelo, a pod rodom
Zivo bire. InaCe, ovdje vidimo podosta dualisticku koncepciju
d~e i tijela, ~to je, po E J. Nuyensu (L 'evolution de Ia psychologie d' Aristote, Louvain 1948, 107), dokaz ranoga podrijetla
Kategorija (dakle i Postpraedicamenta) (iako se Nuyens ne ocituje izricito u prilog autenticnosti Kategorija, vjerojatno pod
Jaegerovim utjecajem; usp. za to Rijk, 1951, 156-157).
120. Protimbe su ili u istome rodu .iJi u protivnim rodovima
ili su same rodovi
14a19-20. av&-yK1] ... dvat. Ovaj je stavak vtlo slitan onome
lz Thp. E3.153a35-36, koji Mdi da su protimbe iJi u istome
rodu ili u protivnim rodovima (av&-yK1J Ta evavTLII ev T@ wT@
1) h Tot~ haw(ot~ -yiveow elv<It), dakle bez mogucnosti da
su protimbe i same rodovi. Th je mjesto zanimljivo za odredivanje datacije Postpraedicamenta. Thko npr. Braudis (257)
zakljucuje da suPostpraedicamenta pisana poslije Topica, upravo zbog toga ~to dopuMaju mogucnost da protimbe i same

13b27-29. 1rL M ... &A1J6e~. Usp. Int. 9.18a28-29. Uvjet 'bilo

da podmet postoji bilo da ne postoji' cini se da iskljuruje svako
mogure izvanlogicko upletanje u odredivanje istinosne vtijednosti medusobice protuslovnih sudova.

13b31-3S. Ako Sokrat postoji, onda je istinit ili jedan ili drugi
sud. No ako Sokrat ne postoji, onda je 'Sakral je bolestan'
nufuo Jafun. Dakle, u tom slutaju ipak jedna izvanlogicka
cinjenica uvjetuje istinosnu vtijednost protuslovnih sudova. No
misli Ii Aristotel na to da nepostojanje podmeta uvijek uvjetuje
upravo ovakav raspored istinitosti i Jafuosti protuslovnih sudova? Problem implicirane egzistencije podmeta u sudovima
inaee ostaje dosta prijeporan; usp. npr. Int. 11.21a25-28 - iz

177

176
_j __

budu rodovi. No Rijk (1951, 155) izvodi suprotan zakljuOik

tvrdeci da rasprava o rodu u Thp. E3 vee pretpostavlja odredenje
roda iz Postpraedicamenta. Usp. i I. Husik, 514-517.
14a23-25. a-ya6ov ... 5vTa. I iz ovoga Rijk (ibid.) izvlaC! zakljuOik o ranome podrijetlu Postpraedicamenta. Naime, u Metaph. 13.1054b29, 4.1055a6-7 i 7.1057a26-27 Aristotel tvrdi kako
nije moguc prijelaz iz jednoga roda u drugi (fLETcrau> et>
/iA)..o -yevo>) No ovakvo odredenje stvari koje su suprotstavljene kao rodQVi uPostpraedicamenta doptclta, po Rijkovu mljenju, prijelaz iz jednoga roda u drugi (kao iz dobroga u lo~e).
121. Razna znatenja 'prvotnoga'
14a26. 'ITpcl-repov. Raspravu o tome pojmu nalazimo i u Metaph.
<111, gdje se za neku stvar kafe kako je prvotna: (1) zato ~to
je bliZa nekakvuodredenom porelu, i to (a) mjestom (1018bl2),
(b)vremenom (b14), (c) kretanjem (bl9), (d) mogueno~eu (b21),
(e) poretkom (b26); (2) prema znanju (b30), i to (a) s obzirom
na odredbu, dakle opeenitost i (b) s obzirom na sjetilnost, dakle
pojedinatnost; (3) prvotna su svojstva onih stvari koje su prvotne (b37); (4) prema naravi i suCini (1019a2). Usp. i Bz.
. Index 652a3-654a18, TETpax<ii>. No u zaklju~ku poglavlja
(14b22) Cltamo kako Se.o 'prvotnome' govori KaTit 'ITEVTE Tp6'ITOU>. Perhaps this is an afterthought, since the fifth way turns
out to be closely related to one of the other senses<< (Cleary,
24), a moguee je i da je umjesto TETpax<ii> izvomo stajalo
'ITOAAax<ii> No peto je znarenje samo varijanta drugoga, pa je
zapravo svejedno govorimo Ii o retiri ili o pet znarenja prvotnosti.
14a27-29. KaTit xp6vov. Ovo se znarenje uzimlje kao glavno
vjerojatno zbog toga ~tose u vremenskom smislu rijet "lfpcl-repo>
najWee koristi. No Aristotel ovdje govori o prvotnosti samo
s obzirom na udaljenost od sadanjosti prema pro~losti, ali ne
i prema buduenosti (kao u Metaph. 11.1018bl8-20); naime,
prema buduenosti su prvotne one stvari koje su bliZe sadanjosti.
Cleary iz toga zakljutuje da >>this [sc. in Cat. 12] account of
priority in time antedates the one .contained in Metaphysics
Delta 11<< (ibid.).
178

14a29-35. Ovo bismo mogli nazvati prvotno~cu s' obzirom na

bitak. Jednostavno je negativno odredenje ovo: stvar je drugotna ako njezino postojanje implicira postojanje druge stvari.
No vi~e o tome usp. u komentaru uz 14b9-23.
~4a35-14b3. Ova se vrsta prvotnosti de facto podudara s onom
tzmedu 'prvotnoga:m nas' i 'prvotnoga po sebi' (usp. npr. APo.71b3372a5)
14~-8. Nije jasno za~to se ovaj natin odreduje kao najmanje
pnkla~an. Isto t~ko, nije jasno ~to se ovdje podrazumijeva pod
retvr~l~ znarenJem prvotnosti: da Ii ono ~to je naznareno prvom Ii~ pak ono ~to je naznareno drugom rerenicom; naime,

to dvoJe ne mora biti istovjetno.

122. Dodatno zna~enje 'prvotnoga'
Ovaj se o~lomak treba C!tati kao obmut sluOij drugoga znarenja
p~otno~tt. :amo je prvotno ono ~to nije nasuprotno prema
~hJedenJU bltka, dok se ovdje prvotnim mote nazvati i ono ~to
Jest

n~uprotno

prema sl!jedenju bitka, uz uvjet da postoji

uzro~m odnos medu stvanma o kojima je rije~ Sto zna~i 'biti

nasuprotan' vidjeli snio iz poglavlja o stvarima u odnosu; na~upr?~nost prem~ slijedenju bitka ozna~uje zapravo medusobnu
?"'P~ct_rnnost ef:Z!Stencije, dakle odnos u kojemu postojanje A
tmphcua ~ostopnje _B a postojanje B implicira postojanje A
U odnosu tzm-~~u 11 2 takav odnos ne postoji, jer ako postoji
2, onda postOJII 1, no ako postoji 1, onda ne postoji numo i
2 (14a30-32), pa je na taj na~in 1 prvotno u odnosu na 2.
Ovdje je pak rije~ o odnosu izmedu ~injenice i istinitoga suda.

? tomu ~ckrill veli: lt is odd to call this a reciprocal implicauon of enstence: we should not say that the existence of there
being a man implies and is implied by the existence of the true
Statement that there is a man, nor does Aristotle adhere to
this ~ay ofspeaking in bis discussion ofthe example<< (111-112).
Ackrill~vu opra~danu zatudenost otklanjamo uoC!mo Ii da je
odnos t~edu onje~ice i istinitoga suda zapravo istovjetan
odnosu tzmedu relatwa u skladu s odredbama iz 7. poglavlja.
'Covjek jest' kao istin~~ s~d. j~t to ~to jest (naime istinit sud)
upravo zato ~to postOJI ~mJemca na koju se odnosi, ~to je on
179

istinit sud o toj i toj tinjenici. S druge strane, tinjenica qua

moguCi sadrfaj suda jest to ~to jest (naime moguCi sadrfaj suda)
upravo zato ~to postoji istinit sud koji se na nju odnosi, ~to je
ona tinjenica istinitoga suda. U tom su smislu Cinjenica i istiniti
sud o njoj relativni i korelativni pojmovi - naime oboje jest
upravo to Sto jest (sud je istinit a tinjenica postoji) time Sto se
iskazuje u odnosu na ne~to drugo. No tinjenica je prvotna u
odnosu na sud, jer je na neki natin njegov uzrok (odnos je
dakle isti kao i u 7.7b29: ne postoji Ii znatljivo, ne postoji ni
znanje). Iako su dakle tinjenica i istiniti sud u tom smislu
antistrofitni, to ne znati da isto vrijedi i za druge stvari koje
se u ovome kontekstu navode, naprimjer za 1 i 2 - oni naillle
nisu relativa.
123. Osnovno zna~enje istodobnosti

vrsta vi~e sucina negoli rod, i to zbog dva osnovna razloga: (1)
vrsta je prikladniji, bliZi i totniji odgovor na pitanje TL e<rrL
postavljeno o prvotnoj sucini (2b7-14) i (2) rodovi se priritu
vrstama, ali se vrste ne priritu rodovima (2b17-21). Ovdje pak
titamo kako je rod prvotan u odnosu na vrstu zato ~to postojanje vrste implicira postojanje roda, dok postojanje roda ne
implicira postojanje vrste. Otito je da je rijet o dva razlitna
kriterija - 'biti me sucinom' i 'biti prvotan' - pa se ne moze
govoriti o protuslovlju. Naravno, drugi je problern ~to sc tire
opeega tona rasprave te odnosa obaju nauka iz Kategorija s
npr. Metaph . .:lll.1109a2-7 gdje se uvodi narelo prvotnosti
prema suCini. Cleary drzi that chapters 12 and 13 were written
before chapter 5 and that their conceptual background is characteristically Platonic<< (31).

0 istodobnome s obzirom na vrijeme Aristotel govori i u kontekstu rasprave o vremenu u Ph . .:ll0.218a25-30.

127. Zakljutak rasprave o istodobnosti

124. Naravna istodobnost

Kriterij istodobnosti ovdje je obrnut od kriterija za prvotnost.
Mozemo stoga kazati kako je 'prvotnome' protivno ~istodobno',
a ne 'kasnije'; 'kasnije' je pojam korelativan 'prvotnome' i isto
tako protivan 'istodobftome'.
125. lstodobnost razlika
&vn8apetallaL i <ivTL8LTIP"JJLevov su izrazi koje izvan Postpraedicamenta nalazimo samo u Topica Z4 i Z6. Thmo se s
pomocu tih pojmova pokazuje je Ii razlika razlika roda. Vrijedi
pravilo: ,,1feba vidjeti ima Ii spomenuta razlika ne~to Sto je
razdijeljeno jedno nasuprot drugome: Alm neina, jasno je kako
spomenuta razlika ne more biti razlika roda, jer cijeli je rod
razdijeljen u razlike koje su razdijeljene jedna nasuprot drugoj<<
(Thp. Z6.143a34-143b1). Otito je da su tako naznarene razlike
istodobne.
126. Rodovi su prvotni uodnosu na vrste
15a4-5. Na prvi pogled izgleda kao da je ovaj stavak protuslovan
s naukom o odnosu izmedu vrste i roda Sto ga nalazimo u
Praedicamenta. Thmo se naime, u 5. poglavlju, nautava da je
180

128. Vrste kretanja i njihova

razli~nost

15a13. K(vncr~ Nije jednostavno niti 'gibanje' niti 'kretanje',

nego 'proces', 'promjena', 'preinaka' i sl. (uostalom, zamrSen
je odnos izmedu KLVTJ"'~ i JLemoA-Ij - ponekada te izraze
Aristotel upotrebljava promiscue, npr. na vecini mjesta u Ph.
f; za raspravu o odnosu izmedu KLVT]<JL~ i JLETe<o;l.-1} narotito
usp. komentar H. Wagnera u Aristoteles, Physikvor/esung,
bers. v. H. Wagner, Berlin 51989 /Aristoteles, Werke in deutsch. bers., Bd. 11/, 486).
15al3-14. Nema sumnje da je ovo poglavlje napisano prije
Aristotelova nauka o kretanju izlozena u Fizici. Osnovni je
razlog tomu ~to ovdje ne nalazimo kriterij podjele vrsta kretanja, dok u Ph. f1.201a8-9 titamo: "Thko te je isto toliko vrsta
kretanja i promjene koliko i sueega<<. A kako se vrste sueega
razdjeljuju prema kategorijalnoj razdiobi, nastanak i propadanje odnose se na sucinu, umnafanje i umanjivanje na kolikocu, preinaka na kakvocu, a promjena na 'gdje'. Ovdje u
Postpraedicamenta ne nalazimo nikakvih naznaka o tome, osim
u 15b8-16, gdje Aristotel sugerira da se preinaka odnosi na
kakvocu. Razlog je tomu ne samo rano podrijetlo Postpraedicamenta, nego i ono Sto sam naveo i u UvodU<<= Aristotela
181

u cijelome spisu o kategorijama ne zanima primjena nauka o

kategorijama na druga podrucja istrazivanja, nego samo kategorije kao takve.

130. Protimbe u kretanju

U Ph. E6.230b10sq Aristotel pobliZe govori o ovome problemu
te umjesto pojma mirovanja u mjestu uvodi pojam ostajanja
(l'oov-1}) u mjestu. No u 230b33-231a4 ustvrduje kako je, budu
da je ono ~to se krere dijelom ovdje a dijelom u onome u ~to
se mijenja, prije tako da je kretanju protivno kretanje a ne
mirovanje (l'oliAAoV K(V'10"18 KLv-f}CJEL evavr(ov 1\-/jJ>ll'-'10"18 231a12).

15a14-15. liA>-cn KLv-i}mL~. Pomi~ljaju se sve vrste kretanja osim

preinake, jer bi se moglo ciniti kako u njoj sudjeluju i ostale
vrste kretanja, ~to Aristotel odbacuje.
129.

Razli~nost

preinake i umna:!anja

Ovaj dokaz o medusobnoj razlicnosti gorenavedenih vrsta kretanja odnosi se na (1) preinaku (>>Ono ~to se krere prema
trpnosti<<) - ono ~tose kvalitativno mijenja ne mijenja se nuZllo
i kvantitativno ili nekako drukcije; (2) umnaZ3nje - mogure je
da se nclto mijenja kvantitativno a da to nije ujedno i kvalitativna promjena (primjer s gnomonom). Sada je dakle rijec o
medusobnoj razlienosti kretanja ~to se odnose na razlicne kategorije, dok je u gornjemu bilo rijeci o razlienosti kretanja
~to se odnose na istu kategoriju.

131. Prolimba preinake

Usp. ponclto drukCije u Ph. E6.229b33-230a6: >>Nemogure je
da ako su kretanja protivna da im mirovanja ne budu suprotna.
A to su ona koja su u protimbama, naprimjer mirovanje koje
je u zdravlju onome koje je u bolesti (a kretanje koje je iz
zdravlja u holest; besmisleno je da je suprotno kretanje iz
bolesti u zdravlje, jer kretanje u samo ono u eemu je stalo prije
jesmirivanje (-ljpe.,."m.~), kojemu se dogada da nastajeistodobno s kretanjem; nuZllo je stoga da kretanje bude ili jedno ili
drugo).

15a30. Pod gnomonom su Grci podrazumijevali dosta razlicne

stvari, pa su i komentari uz ovo mjesto razlieni. No mislim da
je Aristotel ovdje .imao na pameti jednostavno ovo:

132. Znaeenja izraza 'imati'

Ovo oCito nije razdioba znaeenja kategorije 'imati'. Drukciju
razdiobu znaeenja ovoga izraza nalazimo u Metaph. a23.

"
Dakle, manji se tetverokut umncd.io,
ali se nije kvalitativno promijenio, i dalje
je ostao pravokutnik.

Aristotel izgleda preuzimlje pitagorovsko razumijevanje pojma

guomona, a dokaz za to kao i za ovakvo tumarenje nalazimo
u Ph. f4.203all-13 (usp. za toS. Th. Heath,A History ofGreek
Mathematics. Vol 1 From Tha/es to Euclid, Oxford 1921 !repr.
New York 1981/, 78-79).

182

183
~--~

..

'

Kazalo grckoga nazivlja

crKol\otl1J<TL~ (consequentia) 'slijedenje' 14a30-15a9. -ro
etvaL crKol\ml1]<TL~ znati 'slijedenje bitka', podrazumijeva se

'impliciranje egzistencije'.
&A1Jo/j~ (verus) 'istinit' 2a8,9, 3bll,15, 4a23,24,bl,6,9,
7bl6,22, 8a15,b20, 13a4,b2-34, 14b15-21. crl\1)w~ (vere) 'istinito' 4a26.

&1\l\oCwms (commutatio) 'preinaka' 15a14,17,25,bl2.

&lill (simul) 'istodobno' 5b34-6a6, 7bl5,16,23,26, 14al2,b2415all.

crvTL&LaLpW (in contrarium divido) 'proturazdjeljivati' 14b34-

36, 15al0.
&v-r(eue> (oppositio) 'suprotnost' llb38, 12b3,12.
&v-r(KELIJ.aL -IJ.evov (opponor -ositus) 'suprotstavljati', 'suprotnost' llb16-32, 12bl-26, 13a16,17,37,b1,8,35, 15b4,12.
&v-rL<T"I"pi<!>ro (convertitur) 'biti nasuprotan' 6b28,37,39,
7a4-30,b13, 12b23,24,14a30-34,bll-17,27,29, 15a5,8. "lfp0<; oiv-rL<T"I"pt<j>ov-ra (ad convertentia, conversim) (kao svojstvo stvari u
odnosu) 'u odnosu na nasuprotnosti' 6b27, 7a23,26,b13.
&v-rL-r(1JIJ.L (oppono) 'suprotstavljati' llb16, 15b9.
cr"lTI\W~ (simpliciter) 'jednostavno', 'bezuvjetno' lb6, 3bl8,
4b10, 9a15, llal2, 14a17,b24, 15all,bl.
cr"!To8(1iw1J.L (assigno, profero, reddo, designo, nomino) 'na-
voditi' la5-ll, 2b8-14,32,33,36, 5a19,21,b4,6, 7b1,3,12, 8a29,
12a23.
cr"!T68om~ (assignatio)'navodenje' 7a8,11,3l,bll.

cr"lT~

(negatio) 'nijekanje' 2a6,7, llb19,23, 12a23,b6-13,

13a37,b28,34.
&-ro~J.ov

(individuum) 'pojedinatno' lb6, 3a35-b7,12

U zagradama navodim Boetijeve latinske nazivke.

185

<rll~cr~

gorijalno priricanje lbl0-14; za one stvari koje se iskazuju o

podmetu priritu sei odredba i ime 2a22-24, 3a19-25,35-bl; za
one stvari koje su u podmetu odredba se ne pririre podmetu
2a33; rod se pririre i vrsii i pojedinatnosti 2a37-b1,16-21; me<tu,
kategorijalno priricanje 3a3, 12a14,40.

(rementum) 'umnabnje' 15a13,16,b2.

t't<f>op(tw (determino, definio) 'odredivati' 3b20. a<f>opD'fLEvw~

(definite) 'odredeno' 8b4-9, 12b39-13a15.

"fiv=~

(generatio) 'nastanak' 9b35, 14b25, 15a11,13,16,b2.

K(v1JD'L~

"~"'~ (genus) 'rod'lb15,21,22, 2a16,17,b8-30, 3a2,39,b3,20,21,

6a18,9al4,28, 10all,lla23-29,38,11bl5,14al5-24,b33,38,15a4,10.

za

SEKTLK6~ (susceptibilis) 'primatelj', 'ono ~to je

n~to' 4all-b17, 6al, 7a37, 12a30,b31-13a9,18.

ll.~o~ (ratio, oratio, sermo, definitio) 'odredba' la2-12,

2a20-26,28-33, 3al7,18-27,b2-8,1la8-13; 'govor' 4b23,32-35, 5a33,
13a24, 14a36,b2; 'izrifuj' 4a22-bll, 12b7-10, 14bl5-21

sposobno

avlt j.Llcrov (medietas, medius) 'srednje' 12a2-24,b28-13a13.

&.ITEpo~

(secundus) 'drugotan': 'drugotna sutina'

2a14,17,b7,30, 3a9,17,38,b13, 8a15,21,25; 'na drugi nan' (u
nabrajanju znarenja 'prvotnoga') 14a29.

iJ.ETiloll.-fJ (translatio, permutatio) 'promjena' 4a33,b3, 8b31,

9b12, 13a19,32,33, 15a14,17,b3-5,9-16.

SL<l9=~ (affectio, dispositio) 'raspolorenje' 6a32,b2,3, 8b279a8,bl7,18, 10b3,32-lla2,22 15bl8.

8LilLpEm~

(motus) 'kretanje' 5b3, 15a13-bl3.

o~vufLo~

(aequivocus) 'istoimenovan' lal.

lSvoj.Lil (nomen) 'ime' lal-12, 2a20-29, 3a16,18,b7, 7a626,bll, 10a33,bl, 12a20,22.

(divisio) 'razdioba' 10a19, 14b35, 15a4.

SLil<f>op& (differentia) 'razlika' lb17-23, 3a22-26,33-b9.

O'ITMEpov lTtJXEv (hoc aut illud) nasumce (jedno od dvo,

jega), 'kako se zbude' 12b40, 13a3,11,12.

roo, (species) 'vrsta'lb17, 2a14-3a2,26-b7-22, 3a36-b6,20,21,

8b27, 14a15, 15a2,13.

op(tw (definio) 5b5,7, 6a18, 12a24; wpLD'j.LEV6l~ (definite)

'odredeno' 8a36,37,bl7,19.
opLO'fL6~ (definitio) 'odredba' 6a16, 8a29,33.

evllvT(o~ (contrari_us) 'protivno', 'protimba' 3b24-32, 4allbl8, 5bll-6a18,b16-18, 6a2,16-18, 10b13-24,11b3,18-38, 12b26,27,
13a7-30,b3-36, 14a2-22, 15bl-15.

~~~ (habitus, habitudo) 'stanje' 6b2,5, 8b27,28, 9a3-13,

lla22,bl8,22, 12a26-b3,16,27,13a3,17,30-b23, 15bl8

ocrLil (substantia) 'sutina' ('bite' samo u la2-9) la2-9,b26,27,

2al1-4bl9, 6al, 8a13-b24.
'ITupWVU~ (denominativus) 'izveden' lall; 'ITilpWW~ (denominative) 'izvedeno' 6bl3, 10a28-bl0, llb9.

t&uw (proprium) 'svojstveliost'la5, 2bl2, 3a2l,b27, 4alO,b2,17,

6a26,35, lla15,18, 13b33.

'ITMv (qualis) 'kakvo' lb26,29, 3bl5,18-20, 8b25, 9a32,b23,27,

10al-b30, lla14,17,37, 15b8-16.

~~ (contrarietas) 'protivnost' i5al2,b15,10bl2, llb1,4.

KllTa<f>;.l:r~ (affirrnatio) 'potvrdivanje' 2a5-7 (ovdje 'sud),

llb19,23, 12b5-12, 13a37,b27,34.

'ITOL6T'T]~

(qualitas) 'kakvota' 8b25-27, 9a14-11a35.

"oo6v (quantitas) 'koliko', 'kolikota'lb26,28, 3b29, 4b20,33,

5a38-6a34, 10b22.

Kll'M]'/OPLil (praedicatio, praedicarnentum) 'prirok' 3a35,37;

'kategorija' 10bl9,21.

'ITOTE (quando) 'kada' lb26, 2a2, llblO.

Kll'M]'/OpoiiiJ.IlL (praedico) 'priricati': unutarkategorijalno

"'"" (ubi) 'gdje' lb26, 2al, 10b24, 11bl1,13.

priricanje lb22, 2a21, 3a28; medukategorijalno priricanje 2a2831, 3a16, 12al,7,16, 12b29; s prijedlogom KilT&: unutarkate-

187

186
__l __

'ITPii'YI"'' (res) 'cinjenica' 4a36,37,b8, 7b25, 12b14, 14b19-

il!1Tepov (posterius) 'kasnije' 5a30, 14a38,b26,39.

xp6v~ (tempus) 'vrijeme' 4b24, 5a6,26-b5,38, 14a27,28,b25,26,

21.
(Ta) '1Tp6~TL (ad aliquid, relativum, relatlo)-'stvari u odnosu'
1b26,29, 5b16-6a10,36-b10,12,15-17,20-22, 7a22,27,b9,13,15-22,
8al3-b21, 10b22, lla21-37, llb18-32, 12b17-23, 13b5-7.
'1T"6n;po~

(prior) 'prvotan' 4a4,7, 5a29,31, 7b24,36, 8all,33,

15a12.
!Jiw5-ft> (falsus) 'laian' 2a7, 4a24-b9, 13b18-26, 14b21;
1Jfw56i> (false) 'laZilo' 4a27.
!Jieo> (falsunt) 'lafuo' 2a9, 13b3-34.

14a26-15a5.
'1Tp6Yr~

jo~

(primus) 'prvotan': 'prvotna sucina' 2a35-3b25, 8a15;

u 7a19, 14a26. 'ITp'Yrws (principaliter) 'prvotno' 2a11,14.
'ITT<iim~

(casus) 'doeetak' 1a12, 6b33.

<TTJfLaCvro (significo) 'oznaCivati' 1b26, 3b10-21, 5b27, 10a18,

llbl3, 15b30.
11TEP"'"'~

(privatio) 'lliidba' llb18-22, 12a26,35-b2-13b23.

ITUfl-1313TJK6~

(accidens) 'prigodak' 5a39,b10, 7a27,32,36.

ITUfL'ITAoK-ft (complexio) 'sastavljanje' 1a16-18,b25, 2a6,8,

13b10-13.
ITUVO>VllfLO~

(univocus) 'istoimenovan' 1a6, 3b7; ITUvw(univoce) 'istoimenovano' 3a34,b9.

T65e TL (hoc aliquid) "~togod 'ovo"' 3b10-14, 8a38-b8.

'wfLW~

T6'1To~

"

(locus) 'mjesto' 4b24-5a23, 6a12, 15a17,b3-ll.

i>'IT6KeLfLilL (subiaceo) 'podmetnuti' 2b15-19,38.

U'ITOKE(fLevov (subiectum) 'podmet' lb24, 3b16; Ka6' i>'lToKELfLEvou nvo> ii.E'YOfLilL, etpofLm odnosno (KaTa) (Toii) i>'IToKELfLEvou KllTTJ'YOPoVfLilL znaci'iskazivati Se (priricati Se) prema

podmetu' (unutarkategorijalno priricanje) la20-b7,12 2a12-b4,

3a8-13,16,17,23,37,b5; iv i>'lToKELfLEV<!l etfLC, i>'ITapxw znaci 'biti
u podmetu' ('inherencija: a posredno i medukategorijalno priricanje) 1a20-b8 (odredba pojma iv U'lTOKELfLEV<!l u la24-25),
2a13,27-31,35,b5, 3a7-29,31.
<f>6opa ( corruptio) 'propadanje' 15a13,16,32.

<f>i>aL> (natura) 'narav' 7bl5-23, 9b14-22, 12b37-13a1,20,

14b5,13,27,33-39, 15a3-7.

188

189

Popis mjesta
na kojima Aristotel spominje kategorije
Mjesto

Predmet
o kojemu
se raspravlja

Nabrojane kategorije

cat. 4.1b26

iskazi

oilaCa, 'll'oa6v, 'II'Ot.6v, 1rp6o; '-"'"

'll'oii, 'lfo1'E, Kt:l:aBa~. lxf:t.v, 'II'D~tt:tv,
1r&axs~ov

APo.A22.83a21

priroci

,., i:a'T1., 'll'ot.6v, 'll'oa6v, 1rp6'i' n,

11'DI..o'v, 11'&axov, 'll'oii, 1ro-rE

APo. A22.83b16 vrste

priricanja

1r01.6v, 'II'OU611, 1rp6s n, 'll'mov,

1r&crxov, vou, 'll'od

APo. A24.85b20 'oJXe'

TC, 11'ot.6v, 'll'p6s

APo. B13.96b20 rod

'lrOO'cl, '11'01.&

Thp. A9.103b22

'ft.,

'll'metv

vrste
priricanja

'II'O', 'II'O'ft, Kt:taBcu, l)(t:l.ll, 'II'OI.t:'Cll,

Thp. 41.120b37

rodivrsta

1r&uxnv
oiJaCoc, 'll'ol.6v, 1rp6s

Thp. Z8.146b20

razlika

1r6uov, 1rotov, voii, a.L li.H.a1.

&1.a4JopaL

Thp. H1.152a39

'istovjetno'

11'o1..6v, 'll'oa6v, 1rp6s

SE 4.166b13

paralogizam

'll'ot.Ov, 'll'oa6v, 'II'Ot.otiv, 1r&axov,

SE 22.178a7

paralogizam

TL a'Tt., 11'oa6v, 'II'Ot.ch, '11'p6s

1'1.,

71.,

-r&. clAAtt

Tl.

&l..aKt:(JLEVOV

-rC an, 'll'p6s n, 'll'ou&;

'II'OI.Etv,

11'0tO')(t:l.11

Pb. A2.185a23

sufe

Pb. A7.190a33

nastajanje

oilaCa:, 'II'Oa&, vm&.

oilaCB:t., 'll'oa6v, 1rm6v, 'll'p0s lTepov,
'11'0'1'2, '11'09

Pb. r1.200b27

kretanje
i promjena

1'06e 1't., 1'mr6vlh;, 7o~6116e, a.L

li.U.a.~ aL 70' ll1170 KO."'''I'J"fOp,a.~

U izrad.bi ovoga popisa shdi.o sam se slic':!nim popisima lto ih na1azimo

u Prantl, 207 i Oehler, 352-355.

191

Ph. rl.200b35

kretanje
i promjena

T68e: {oUaCa), voa6v, vot.6v, 7&

.A.Aa Ka77J')'Op1uJ.a.7a

Metapb.
Z4.1030a19

'~to

bij* bitak' TC f:crn (oata) Kat 70 70&e

71.,

'IZ'oa6v, 11'01.6v, liaa li>..>..a 70I.a'U7a.

Ph. f2.201b26

kretanje
i promjena

T6lie:, 7o~6v8e, aL &AAtu K'TTJ'YDpLcu

Metaph.
Z4.1030bll

'~to

Ph. El.225b5

kretanje

oilaCa, 'II'Dt.67TJ<;, "'I'Oii, voTS, '11'p6'i 71.,

1roa6v, 'lrOt.etv, 1t&:axe1.v

Metaph.
Z7.1032al5

~tostvo

GC A3.317b9

nastanak

oilaCa, vot.6v, 'II'Ou6v, '11'0\i

Metapb
Z9.1034b8

nastanak

oata. (Tt tan), 'lfoa6v, 1l'OI.6v, at

li>..>..at. Ka'I'T)"tOPCat.

GC A3.318a15

nesu~e

1'(, 'll"ot.6v, 'JI'oa6v, 'II'Oii

suoo i jedno

TO ,.o&e, T~ 'IZ'OI.611, '1'0 'IZ'ocr6v.

GC A3.319a12

nastanak

1'68e: n, 'Tot.6v8e:, 'll'ou6v

Metapb
H6.1045b2
Metapb.
91.1045b29

suOO

oiJcrLa, 1roa0v, 11'o1.6v, 7&kka Tel

o6700'i ks'YO!J.eva

Metapb.
98.1050bl5

ono ~to propada 'J'611'o'i, 'il'oaOv, 1rmOv, o-ata.

Metapb.
121054a15

jedno

Metaph.
121054a18

jedno

Metapb
K9.1065b6

kretanje
i promjena

Metapb.
K9.1066a16

kretanje
i promjena
kretanje

de An. Al.402a24rod duw

76&e

'Tt.

(oUaCa.), vm.6v, 'll'oaiiv,

'Tt.c;

iH.A7J -rW11 Eu.at.pe:8et.a6iv K'T'T)"'fOpui'nl

de An.

A5.410a14su~e

768e: n (oiluCa), 'll'oa6v, 11'Dt.611, Tt.c;

&.H. 11 1'00v 8t.at.pe8et.aWv Ka77Jj'Opt.6w

de An. A5.410a20du!a
Metaph
B2.996bl7

1!'oa6v, vm6v, ailuCa

znanost

'TC Ea'Tt., 1r6aov, 'II'Otov, 'll'ot.etv,

o sul!ini

v&ax:ew

Metaph
f2.1003b6

suoo

oUaCa~o, v&eTI

Metaph.
.!16.1016b7

jedno

Metaph.
1128.1024b13

rod

Metaph.
E2.1026a36
Metapb.
E4.1027b32

1rmetv, lxet.v, 'll'&irxt.:v, 'll'p6c; 'Tt.,

',

oVaCa
TL Ea'rt., vot.6v, TU. 6' ti)c; En.'f!p7J7a.~"

Metapb
K12.106838

11'p6n;pov

suoo

'TL, vot..6v, v0u6v, 'll'oii, 1rod, et'

'Tt.. A)lo UTJ.LaCVEt. T0v Tp61Jov TO''rOV

suCe i nesure

Metaph.
Z1.1028alt

suCe

Metaph.
Z1.1028a17

suCe

Metaph.
Z3.1029a20

suCina

Metaph.
Z4.1029b24

oVaCa.'i'

'~to bija~e

Metaph.
A1.1069a21

Tt f:O"TI., "'rOI.V, "'rOCTV, 71. (l)..)..o

7t f:0"71., 1rOLV, 'lfOD'l), 7WV (l)..>..oov
8KaO"Tov 76w oVroo Ka7'1'l"'l'DPO"IJ.Svoov
7C EcrTI., 11'"ocr07TJ71!'5', 1I'"OI.6TTJ'I'ES, 1r&.BT],
&>..>..o n 70I.O7ov

-rC, "'rOO'v, &>..>..o ots 00pl.a7aL TD

av

bitak' 1rm6v, 1rocr6v, 11'o7E, 11'0'6, KLVT)D'I.<;"

bij* bitak' 706e 71.,

'il'oa6v, 1ro1.6v 7L

TC Ean, 1rotov

o-ata, 11'DI.0'J'T)'5', 'f611'o'), 1rmei;v,

1r&axe1.v, 1rp6s 7t., 1roa6v

uzroci

i poCela

oVaCa, '11'01.611, "'l'oa611 (1l'0!.61'T)TS'5'

Kat KI.Vij0'1!1.'5')

Metapb
A2.1069b9

promjena

Metaph.
A4.1070a34
Metapb
A5.1071al

uzroci
i poCela
uzroci
i poCela

Metapb.
A5.1071a30

i poCela

Metaph.
N1.1088a23

stvar u odnosu 1rp6s- 71., oata, 1ro1.6v,

i su~ina

,., (T6e), 11'01.6v (v&8os-), 1roaOv,

(1'6'11'0'5')

11'0'

oiJaLa1., 'll'p6<; 'fl., tK&aTT) T6w

KQ1'T)"f0p1.6.1V
oiJata1., '11'&8T], Kl.v-ljasl.'i

uzroci
'll'oa6v

193

192

oila(a, 'U'O~t6v, 1roach, aL dAAa1.

Metapb
N2.1089a8

jedno

Metapb.
N2.1089a14

po<!ela

Metaph.
N2.1089b23

suCe

EN A6.1096a24

dobro

'1"0 ,.(, 'D'OI.v, 1I'00"6v, 'lrp6c; 1'1.,

xpOvoc;, .,.Q'II'oc;, hepa Tol.(lti'f

EE A7.1217b30

dobro

'I'( Sa-f1. (oi:Juta), 1I'OI.6v,

Skracenice
Aristotelovih djela

Ktl1"'l")'Op(a.l.

'f66e, Tm6v&l!,. 'I'00'6V6E, 11'0'0

Cat. =Categoriae
lnt.= De interpretatione
APr. =Analytica Priora
APo. =Analytica Posteriora

1roa6v,

Thp.=Topica
SE=Sophistici Elenchi
Pb.=Physica
GC=De generatione et corruptione
De an.=De anima
Cael.=De caelo
Metapb.=Metaphysica
EN=Ethica Nicomachea
EE=Ethica Eudemia
MM=Magna Moralia
Pol.=Politica
Rh. =Rhetorica

'!r6TE 1 K1.11Et0'9Ut., KI.VEtl' (K(VT)OU)

MM B10.1205a10 dobro

oVata., 1rp6c;

'1'1.,

6Amc; lhraaa1.

1roa6v, '11'61'e,
,

195

194

.i

Sadriaj
Predgovor .......................................................................................5
Uvod u Aristotelove Kategorije .................................................. 7
Odabrana bibliografija ..............................................................21
Kategorije/KATHfOPIAI ....................................................... ,...35
Fontes lectionum ......................................................................119
Lectiones quae ab editione Oxoniensi differunt ............... 120
Komentar.................................................................................... 121
Kazalo

gr~koga

nazivlja ......................................................... 185

Popis mjesta na kojima Aristotel spominje kategorije ..... 191

Skrarenice Aristotelovih djela ............................................ 195

~-