Vous êtes sur la page 1sur 12

arko Mileni

ADELA
ISBN 978-86-85831-59-1

2001 arko Mileni


2013 za elektronsko izdanje
Media Art Content Ltd, Novi Sad, Srbija

www.elektronske-knjige.org
info@medart.org

Korice: Media Art Content Ltd.

EDICIJA: SAD & OVDE


knjiga deveta

ODLOMCI
1. DIREKTOR
Gdje su se mogli sastati? U poduzeu? Kada? U radno vrijeme nisu. Filipovi bi to znao.
Ne pamti kad je zadnji put izostao. ak ni u vrijeme pauze za doruak ne izlazi.
Nakon radnog vremena? Ne, to je za njih nezamislivo. Oni nisu Japanci.
Prije u nekoj kavani. Kojoj? On ni u jednu ne zalazi. Ali ne moe cijeli upravni odbor
stati u jedan lokal. Vie ih je nego radnika.
Svi se u odboru ni ne pitaju. Tek nekolicina o tome odluuje. Valjda je njih nekoliko sjelo
za jedan stol.
Ili se nisu ni sastali? Samo su se telefonski dogovorili. Jedan (koji?) je, kako je to
uobiajeno, predloio i ostali su utke prihvatili.
Tek Filipovia je posjetila tajnica. Gordana, tajnica biveg direktora koji je odjurio u
Zagreb za veom plaom i veim stanom. Privlana Gordana (a kakva bi tajnica i trebala biti
nego ba takva?) je osobno dola u njegov ured. Ustvari u ured u kojem je Filipovi radio s jo
dvojicom kolega. Nikad nije prije odozgo sila da ga pozdravi. Samo bi telefonski javila (i to je
bilo vrlo rijetko) da direktor treba jednog od njih. Bilo kojeg. Da mu donese neke papire. Bilo
koji od njih trojice. On je iao samo jednom. Kad su ona dvojica starijih bili sprijeeni.
A sad tajnica generalnog direktora dolazi osobno. Samo njega zove gore. Pita s vrata:
- Gospodin Filipovi?
On se tre. Die pogled s rauna nad kojima je trenutano bdio. Ustaje. Kimne glavom:
- Ja sam. Izvolite?
- Trae vas gore.
Ona dvojica samo otvorie usta. Kao ne ba svjee ali jo uvijek ive ribe.
- Tko ga zove? - pita prvi.
- Gospodin Peji kae hladno Gordana.
- Novi direktor? - pretpostavlja drugi.
- Nije on direktor.
- A ko je novi? - radoznao je prvi.
- ut e se.
Filipovi izlazi. Prati tajnicu. Pokuava ne buljiti u njenu stranjicu. To mu ne uspijeva.
Iako je Peji kat iznad oni idu gore dizalom. Filipovi radi na treem katu. Nikad ne
koristi dizalo. Nije to iz zdravstvenih razloga. Jednostavno se ne usuuje. Nije taj lift predvien
za njega ve za one iznad.
Ulazi nakon tajnice. Vrata su bila otvorena. Gordana sjedne za svoj stol i kae:
- Uite. Gospodin Peji vas eka.
Filipovi kuca na tapacirana vrata. Nikakav zvuk se ne uje.
- Samo uite - smije se Gordana. - Sam je unutra. I samo vas eka.
I Filipovi ulazi. Tamo sjedi s ispruenim nogama na svom pisaem stolu uvijek smrknuti
komercijalni direktor Peji. Ovaj put je razvukao usta. Na stolu je boca "johny walkera" kojoj
nedostaje bar treina sadraja.
- Gdje si ti, Filipoviu? Ne da se nikako vidjet! Jesi l' iv?
- Dobar dan - pozdravlja Filipovi nakon to je zatvorio vrata za sobom.
- Za tebe danas dobro osvanu. Posto si direktor!
- Direktor?

- Da, direktor. Dobro si uo. Nisi gluh. Da jesi ne bi te izabrali! - ceri se Peji.
Filipovi u prvi mah ne zna to bi rekao. Ovo mora da je neka ala. Zato se Peji i smije.
Filipovi pita Pejia:
- Kako to mislite?
- Tako ko to ti kaem. Ja ne govorim u zagonetkama.
- Ali...
- Sjedni - Peji pokae Filipoviu na slobodnu stolicu. - Odahni. Doi sebi. Vidim da si
iznenaen. I ja bi bio na tvom mjestu. Ali to je injenica. Od danas stupa na tu dunost. Nadam
se da nema nita protiv.
Filipovi sjedne. Odahne. Onda upita:
- ega sam direktor?
- Kako ega? Pa ove firme!
- Ja?
- Da, ti.
- Zato ba ja?
- Tako smo odluili.
- Tko je odluio?
- Uprava.
- Zato ba mene?
- Ti ima zavrenu viu ekonomsku?
- Imam.
- Ona dvojica nemaju. Prvi ima ekonomsku, a drugi...
- Gimnaziju - dopunjava Filipovi. - Ali oni su stariji. I imaju vie iskustva.
- Ima ga i ti. ak i previe za onog ko je prvi put direktor. A o vioj spremi da ne
govorimo.
- Ali ja nisam radio na rukovodeim poslovima.
- Radit e. Niko se nauen nije rodio. I kralj je prvo bio princ!
- Ali ima i drugih!
- Kad smo sve izvagali ti, Filipoviu, nekako ispade najtei... Nego da mi s rijei
preemo na djela - Peji nasu pola druge prazne ae. - Izvoli. Dudaj!
- Ali ja ne pijem - priznade Filipovi.
- ak ni viski?
- Nikad nisam ni probao.
- Ima vremena. Poni ve uit! Na dobro lako ovjek navikne!
I komercijalni direktor uspe punu au viskija novom generalnom direktoru. ak malo
viskija prolije.
- Navali!
Filipovi nemono zuri u au. Zato njemu toliko? I zato ba on?
***
Dovezli ga kui slubenim automobilom. Od sada njegovim, direktorskim,
"mercedesom". Peji ga je pridravao da ne padne. Smije se na raun Filipovia:
- Napio si se od samo tri gutljaja viskija!
Filipovi uti.
Peji ga poloi na dvosjed. Pokri ga nekom krpom koja je bila presavijena na naslonjau.
Ne prestajui se smijati izae iz kue. Naredi vozau da ga odveze njegovoj kui.

Filipovieva ena Marica se vratila upravo nakon Pejievog odlaska. Bila u kupovini.
Vie jo s praga.
- Vladimire, ta ovo ima znait?! to nisi zakljuo vrata za sobom?!
Nije odgovorio.
Prila mu. Zgranuta:
- Zato lei? Zato si se pokrio mojom kunom haljinom?
utio je.
- ta je s tobom? Jesi l' bolestan? Jo bi mi samo to falilo!
- Nisam...
- A to onda glumi bolesnog majmuna?
- Samo sam jednu aicu...
- Nee mi valjda re da si pijan?!
- Nisam. Samo me malo uhvatilo...
- Malo?! Pijan si ko guzica! Otkad ti posta alkoholiar?!... I nemoj mi na dvosjedu leat!
Ko trudna ena!... Odma da si sjeo!
Filipovi sjedne.
- A sad mi reci zato si se napio?
- Peji me nagovorio...
- Koji Peji?
- Na komercijalni direktor.
- Oho! Otkad se ti drui s direktorima?
- On me sam pozvo da doem. Poslo tajnicu po mene...
- Svoju tajnicu?
- Direktorovu. Nema on tajnicu.
- I zvao te da popijete?
- Da. Viski...
- Zato bi on s tobom pio? I to viski! Di mu je direktor?
- Otio u drugu firmu... Ovaj... Mene su izabrali za novog direktora...
- Vladimire, nemoj zajebavat!
- I ja sam mislio da je zafrkancija, al ispade ozbiljno. Prvo mi dali viski. A onda me
dovezli kui. "Mercedesom"...
- "Mercedesom"? Ko te doveo? Sere!
- Peji... Nije. Voza "mercedesa".
Pogledala je na svoj muki sat kojeg je nosila na desnoj ruci.
- Nema ni jedan. Zar ti nisi trebo u ovo vrijeme bit na radnom mjestu?
- Pito sam Pejia... Kae da nema problema. Da sam opravdano izosto. Iz zdravstvenih
razloga... Da se ne moram vraat nazad. Da mogu odspavat...
- Svata!
Nita nije rekao.
- I sad si ti kobajagi direktor?
- Jesam...
- Ko te izabra?
- Oni.
- Koji oni?
- Uprava. S Pejiem na elu....
- I ba tebe naoe meu tolkim drugim!

- I ja se udim...
- Oe imat veu plau?
- Valjda ou. Nisam pito...
Otila je do stolia s telefonom. Otvorila imenik koji je leao ispod. Nazvala.
Javila se tajnica.
- Molila bi direktora.
- Nije tu. A tko ga treba?
- Di je otio?
- Tko ste vi, gospoo?!
- Marica Ili.
- Imate poruku za gospodina direktora?
- Kako se zove va direktor?
- Gospodin Vladimir Filipovi.
- Znai nije lago... - pogledala je svog mua.
- Molim?
- Ja sam njegova ena.
Kratki tajac. Onda tajnica ree:
- Gospodin direktor je otiao kui, gospoo Filipovi.
- Ja se ne prezivam Filipovi!
Tajnica na to ne ree nita.
- Kolika e mu bit plaa?
- To ja ne znam, gospoo.
- A ko zna?
- Nazovite centralu. Oni e vas spojiti s raunovodstvom.
Postupila je tako. enski glas nije joj mogao odgovoriti na to pitanje ni onda kad se
predstavila.
- Kolika je bila plaa biveg direktora?
Bila je zadovoljna kad je ula odgovor. Rekla je:
- E, pa, Vladimire, bit e neke koristi od tebe!

19. ALBA

Ipak onaj sanjani razgovor u njegovom uredu skoro da se sasvim ostvario.


Tajnica mu je rekla:
- istaica eli razgovarati s vama.
- U vezi ega?
- Nije rekla.

Filipovi se poboja da e tajnica primijetiti promjenu na njegovom licu. Htjede rei kako
Aldina nije ni duna tajnici iznijeti razlog svog posjeta. To je ipak njena tajna. Ali samo ree:
- Neka ue.
I ula je. Uplakana.
On ustade. Ponudi je sjesti. Pozva tajnicu da donese au vode. Kad je tajnica otila i
Aldina malo otpila iz ae Filipovi je upita:
- Zato ste plakali?
- Priaju gadosti...
- O kome?
- O meni... I vama...
- Ko pria?
- Ona dvojica iz raunovodstva.
Znao sam, pomisli Filipovi. Upita Aldinu:
- ta priaju?
- Da sam vaa...
- ta?
- Ovaj... Da sam vaa ljubavnica...
Zautio je. Je li primijetila da je pocrvenjeo. Upita je:
- I ta jo?
- Da ste me zaposlili iako nije bilo teorije da me prime!
- Gadovi!
- Traili su od mene da im skuham kavu. Ja sam rekla da nemam vremena i da nisam za
to plaena...
- Ispravno.
- Rekla sam im da odu u na restoran. Ako ne radi neka odu u kavanu preko puta
poduzea...
- Dobro ste im rekli!

- A jedan od njih, onaj elavi, e na to: "ta ti ima mene uit, droljo, gdje se moe pit
kava! Idi kuhaj svom Vladi. On te ko valerku i uguro ovdje! - ponovo je zaplakala.
- Laovi prokleti!... Nita vi ne brinite. Oni vas vie nee maltretirati. Ja vam dajem
rije... Obriite suze, molim vas... Nasmijeite se. To vas nije smjelo pogoditi. I sami znate da to
to su nalajali nije istina!
- I nije. To sam im i sama rekla!
- Nita se ne sikirajte!
Ali ona mu iznenada prie i nasloni svoju glavu na njegovo rame. On je dodirne po
leima.
- Nita se ne sikiraj. Nita se ne sikiraj...

24. STAN

Aldina je bila sretna kad joj je Filipovi rekao da je dobila stan. I to namjeten. Nije bila
onoliko iznenaena koliko je Filipovi mislio da e biti. Kao da je to smatrala sasvim
normalnim. Direktor Filipovi je otpustio dvojicu bivih kolega. Direktor je svemogu. On sve
moe ispuniti.
Ujutro je direktor poruio po tajnici da pozove Aldinu. Kad je dola Filipovi porui od
tajnice kavu.
- Ne, hvala - ree Aldina.
- Neto drugo?
- Nita. Predlaem da popijemo kavu danas kod mene. U stanu.
Filipovievi obrazi porumenjee. Ona kao da je itala njegove misli.
- Moe. Kada?...
- U est.
- U redu.

U pola est direktorov slubeni "mercedes" bio je parkiran ispred zgrade gdje se nalazio
stan Filipovieve ene. Nje u to vrijeme nije bilo u stanu. I bolje, pomisli Filipovi. Rekao bi joj
da ide na slubeni put. Ako bi pitala "gdje" odgovorio bi - "U Jozovac".
Stigli su i prije est. Voza je parkirao automobil. Ovaj je bio sasvim drugaiji od onog
prijanjeg. Nije postavljao glupa pitanja i davao jo gluplje odgovore. Znao je da mora ekati.
Ako treba i cijelu no. Znao je da e biti jo bolje plaen za prekovremeni rad.
Aldinin stan je bio u prizemnoj zgradi To je Filipoviu odgovaralo. Otljuala je vrata
kada je Filipovi pozvonio.
Namjetaj je bio loiji nego u Gordaninom stanu. Umjesto na dvosjed Filipovi se
smjestio na ne ba mekan kau.
Otila je u kuhinju.
Filipovi nije skinuo sako. U stanu nije ba bilo toplo. Kako li e mu biti kad skine sve?
Vratila se s pladnjem na kojoj su bile dvije alice.
Aldina mu sipa kavu u alicu. Filipovi sjedne za stol. Ona ga poljubi. Onda on ljubi nju.
Ne pamti kad ga je posljednji put Marica poljubila. Ni kad je on nju. Poljubac za poljubac.
Sasvim spontano.
- Kako si danas? - upitao ju je.
- Divno - odgovori ona.
- Stvarno? Grozno je vrijeme. Pada kia. Ne volim kiu. A ti?
- Ja volim kad ti doe. Bez obzira kakvo je vrijeme.
- Sino je na televiziji bio divan film. Jesi li ga gledao?
- Nisam - Filipovi odavno ne gleda televiziju. - Kako se zvao?
- Nisam gledala od poetka. Neki stari, crnobijeli. Volim amerike melodrame.Volim uz
takve filmove da plaem i kad sam na kraju radosna jer je kraj sretan. Oni se na kraju sretni i
vjenaju se.
Filipovi koji se do tada smjekao najednom se namrtio.
- Zato se mrti? - pita ga ona. - Neto nije u redu na poslu?
- Ne, sve je u redu.
- A kod kue?

- Po starom.
Kimnula je glavom. Marica bi ga nastavila ispitivati sve dok joj ne bi odao razlog svoje
zlovolje.
Aldina se nae i poljubi ga u obraz. Kao nekad Adela pred spavanje.
- U tom filmu glavni glumac je bio oenjen primitivnom enom. Bilo je tako neurotino
stvorenje! Odmah sam ga poela aliti. Znala sam da e naii na drugu, normalnu enu, s kojom
e biti sretniji. Ustvari s onom prvom nikad nije ni bio sretan. Zasluio je takvu sreu!
- Kakva mu je bila ta prva ena?
- Egoistina i razmaena. Stalno je zahtijevala od njega brigu i panju. Tjerala ga da pere
posue. A on je to i radio! Uvijek je traila novaca od njega da bi kupovale odeu i nepotrebne
stvari. Vodile je beskonane telefonske razgovore sa svojim glupim prijateljicama i tko zna to
sve ne. Teila je nekakvoj ravnopravnosti a njen mu je u tom braku bio u neravnopravnom
poloaju.
- A ta druga?
- Ona je bila tako jednostavna, za razliku od one prve koja se ponaala kao prava dama i
bila gazda u kui. A nije ga nimalo voljela.
Filipovi osjeti Aldinin pogledom pun ljubavi.
- Volim te - rekla je.
Filipovi je osjeao kako je voli Aldinu. Ree joj:
- elim da bude sretna. Jesi li?
Kimnula je glavom. Njen pogled nije lagao.
Bila je u kunoj haljini. Filipovi je pretpostavljao da ona ispod nema nita.
I bio je u pravu.

O PISCU

arko Mileni je roen 1961. godine u Brkom. Zavrio Viu ekonomsku kolu u
Beogradu. ivio u Bizovcu, Osijeku i Rijeci. Radio kao fiziki radnik, bibliotekar, ekonomist i
profesionalni knjievnik. Od 2006. godine ivi ponovo u Brkom. Prevodi knjievna djela s
engleskog, ruskog, makedonskog, bugarskog i slovenakog jezika. Bavi se i novinarstvom.
Glavni je urednik asopisa za knjievnost i kulturu "Rije".
Objavio je, izmeu ostalog, knjige Vrijeme velikog posta, pesme, 1987; Nezavrene
prie, proza, 1988, 2005; Pojela ih kia, roman, 1995, 2009; Preludij, roman, 1997, 2009; ivjet
u sutra, 1997, 2005; Zaboravljena planeta, 1999; 2008; Velika kola/Big Dipper (na hrvatskom i
engleskom), haiku poezija, 2000; Od kole do kue, prie, 2001; Adela, roman, 2001; Sve moje
udovice, prie, 2001; Ubojstvo za pisaim stolom, roman, 2002; Udvoje, roman, 2003, 2007;
Roman naega doba, knjievni prikazi, 2003; Leon, arobnjakov uenik, roman 2004, 2006;
Zmija s i stoka, roman, 2004; Mrtvi kanal, roman, 2005; Drutvo arobnjaka i vjetica, roman,
2005; Trai se mister Maurice, 2005; Leon u staklenoj gori, roman, 2006; Ponavljai, pesme,
2007; Maka, roman, 2007; Uskraeni, roman, 2007; Roman naega podneblja, knjievni
prikazi, 2007; Ponavljai, pesme, 2007; Premijera, roman, 2008; Majka kamena, roman, 2009;
Igre i ocjene, prie, 2010. kao i dvadesetak pozorinih i raduo drama.
Prevoen je na makedonski, slovenaki, bugarski, engleski, francuski, danski, poljski,
rumunski, grki i albanski jezik. Nagraivan je za pesme, prie, drame i eseje.