OSNOVE ZAŠTITE MUZEJSKIH ZBIRKI

- PREVENTIVNO KONZERVIRANJE - indirektna aktivnost stabiliziranja materijala od

kojeg je napravljeno kulturno dobro, poduzima se osiguravanjem uvjeta optimalnih za
čuvanje kul. dobra

- KONZERVIRANJE – direktna aktivnost na kul. dobru s ciljem stabiliziranja materijala i

usporavanja njegovog daljnjeg propadanja (zadire se u materijal kul. dobra, najčešće
unošenjem konsolidanta)

- prostorije u kojima se pohranjuju zbirke – depo, depozitorij i spremište

- uzroci propadanja kul. dobra:

a) nezgode i nepogode ljudskog i prirodnog podrijetla
– huliganski napadi, nestručna manipulacija, ratna razaranja...
b) neodgovarajući mikroklimatski uvjeti čuvanja –
mikroklimatski uvjeti čuvanja: temperatura, vlagazraka, svjetlost i dodir sa štetnim
materijalima i tvarima

1. TEMPERATURA
- nije toliko opasan utjecaj, ali je neraskidivo povezana s relativnom vlažnošću zraka (RV)
- visoke temp. ubrzavaju termokemijske reakcije
- porastom temp. za 10°C udvostručuje se intenzitet kemijskih promjena
- promjene temp. rezultiraju promjenom RV što može rezultirati oštećenjem
- materijale djelimo u 2. grupe -
1. materijali koji se mogu čuvati na sobnim temp.
2. materijali koji bi se trebali čuvati na hladnom (-20°C) – životinjske kože i krzna,
pergament, preparirane ptice i sisavci, foto i video materijal

- optimalna sobna temp. – 15-22°C

- na -20°C termokemijski procesi starenja su relativno zaustavljeni, a na 0°K su apsolutno
zaustavljeni
- pri niskim temp. mnogi su materijali krhkiji nego inače (podložniji pucanju prilikom
manipulacije), što naročito vrijedi za materijale od plastičnih masa (ljepila, konsolidanti...)
- promjene temp. izazivaju zanemarive promjene dimenzija osjetljivih organskih materijala
ukoliko RV ostaje stabilna

2. RELATIVNA VLAŽNOST ZRAKA

- apsolutna vlažnost zraka – masa vode po volumenu/masi zraka (91 m3/91 kg)
- RV – odnos mase vlage u određenom m3 zraka (P) i mase vlage (P) u m3 zraka zasićenog
vlagom - RV=(P/Px100)%
- hladni zrak može nositi manju masu vlage nego topli zrak
- izvor problema s vlagom u zbirkama su – promjene temp. u prostoriji, plavljenja, curenja,
promjene vanjskih vremenskih uvjeta i kapilarno vlaženje (kapilarni uzgon) iz
neodgovarajuće hidroizoliranih zidova i podova
- utjecaj RV na materijale –
1) može omogućiti i protpomoći biološku aktivnost
2) može ubrzati određene kemijske reakcije
3) može izazvati fizikalne promjene dimenzija materijala

- vlažnost veća od 70% - razvoj plijesni i gljivica (uz toplinu, mrak i ustajali zrak)
- visoka RV – željezo, bakar i njihove legure korodiraju

-1-
OSNOVE ZAŠTITE MUZEJSKIH ZBIRKI

- higroskopni materijali kao drvo, papir tekstil, koža, kost, neka ljepila i veziva za pigmente
prilagođuju svoj sadržaj vlage u okolini kada primaju vodu šire se, a kada je otpuštaju
skupljaju se
- najopasnije su nagle promjene RV, veće od 5% u jednom satu

a) dugotrajno visoka RV (iznad 90%) uzrokuje razvoj

plijesni i drugih gljivica, koroziju metala, promjenu napetosti i dimenzija organskih
materijala (bubrenje), može dolaziti do kondenzacija vode, na RV blizu 100% dolazi
do razvoja bakterija i enzimskog raspadanja higroskosnih organskih materijala
b) dugotrajno niska RV (ispod 40%) uzrokuje krhkost
org. materijala, promjenu dimenzija org.mat. (stiskanje, sukanje), pucanje,
razdvajanje, podbukline, popuštanje veziva i ljepila
c) velike i/ili nagle oscilacije RV uzrokuju oscilacije
dimenzija org. materijala, uzrokuju razdvajanja, pucanja, krivljenja, podbukline,
može dolaziti do kondenziranja vode koje mogu rezultirati ispiranjima ili mrljama;
najveći uzročnik šteta u zbirkama slika, polikromirane drvene skulpture i na
ukrasnim okvirima

- adaptabilnost higroskopskih materijala

- svi higroskopni materijali imaju određen stupanj adaptabilnosti
- umjetnine se aklimatiziraju na uvjete u kojima su
- ako su klimatske osobine između sadašnjeg i budućeg lokaliteta različite, neophodno
je namjestiti mikroklimatske uvjete novog lokaliteta na one vrijednosti na koje se
umjetnina navikla
- to mijenjanje treba ići postupno

- mjerenje RV zraka – mjerenje higrometrima, idealno na mjestu na kojem se nalazi muzejski

predmet
1) psihrometri– služe za baždarenje (korigiranje) higrometra, to je uređaj s 2 termometra
- neaspirirani psihometri – samo pri pozitivnim temp.
- aspirirani psihrometri– najčešći, najjeftiniji, (ručno-vrteći psihrometri), neprecizan
rezultat
2) NIR (Near InfraRed) mjerači vlage – precizna i brza metoda
3) mjerači koji mjere temperaturu orošavanja, „higrometar s hladnim zrakom“, precizno
4) higrometri i higrografi – potrebno ih je baždariti povremeno pomoću psihrometara
- papirni indikatori – mijenjaju boju (kobaltove soli)
- higrometri džepnog formata koji imaju senzor s 2 različita papira
- higrometri i higrografi koji imaju senzor od vlasi (najčešće sintetičke) –
precizniji
- (termo)higrograf – skupoća
- difuzijski higrograf – mjeri razliku zraka zasićenog vlagom i sobnog zraka
- elektronski higrometri – imaju soli kao indikator RV zraka
- „data loggeri“ – digitalni termohigrografi – praktičnost, pouzdanost
5) humidistati – oni uključuju ili isključuju uređaj pomoću kojeg se regulira RV u prostoriji

- optimalne vrijednosti RV i temperature zraka =

- muzejska klima – za predmete odgovarajuća, kontrolirana i stabilizirana klima –
RV=45-65%, temp.=15-22°C
- i unutar RV 45-65% nastaju oštećenja, ako dolazi do naglih oscilacija

-2-
OSNOVE ZAŠTITE MUZEJSKIH ZBIRKI

- metode utjecaja na RV:

- klimatizacijsko postrojenje – neispravan može i štetiti, može imati odstupanja
RV do +/- 15%
- ovlaživaći zraka -oni koji izbacuju toplu vodenu paru – izazivaju oscilacije
-oni koji zrak ovlažuju vlagom sobne temp.
(automatizirajući; hladno evaparirajući)
- odvlaživaći zraka – pomoću grijanja, soli koje upijaju vlagu, rashladni plin

- utjecanje na RV pomoću reguliranja grijanja

1. po hladnom vremenu može se smanjiti grijanje zbirkama
a) zatvaranje muzeja tijekom zbirke
b) reduciranje grijanja zimi uz programiranje posjeta
2. grijanje (hlađenje) regulirano humidistatom

- čimbenici koji utječu na klimatske prilike u prostorijama

- klimatski uvjeti podneblja, klimatske osobine lokaliteta (izolacija, debljina zidova,
veličina prozora...)

- čimbenici i zahvati koji usporavaju i umanjuju promjene uvjeta

- higroskopni materijali – poleđinska zaštita slikama, pufer u vitrinama
- distanceri (odbojnici) – za distanciranje slike od zida
- svjetlosni izvori ne smiju biti u vitrini

- korištenje higroskopnih pufera – pomažu u osiguravanju željene, stabilne vlažnosti

- predmetima izloženim u vitrinama može se lakše osigurati stabilna klima ako se u
konstrukciji hermetički zatvorene vitrine koristi obilje nelakiranog drva, papira, pamučne
tkanine ili ako se kao higroskopni pufer koristi silica gel
- silica gel ploča – između slike i poleđinske zaštite

3. SVJETLOST
3.1. Vidljiva svjetlost i srodna zračenja
- spektar elektromagnetskog zračenja – radijsko, radarsko, infracrveno (IR), vidljiva svjetlost,
ultraljubičasto (UV), X zračenje i gama zračenje

3.2. Fotokemijske promjene materijala

- IR zračenje izaziva zagrijavanje (dehidraciju) ili hlađenje predmeta
- grijanje rasvjetnih tijela i njegova emisija IR zračenja izaziva sušenje zraka
- UV i vidljiva svjetlost izazivaju izbljeđivanje boja, diskoloraciju većine materijala,
krhkost...

3.3. Mjerenje jakosti svjetlosti i UV zračenja

- UV – UV monitor ili UV radiometar
- vidljiva svjetlost – iluminometar, luksometar

3.4. Pristupi rasvjeti kulturnih dobara

- dizajnerski pristup, psihološki, funkcionalni pristup s obzirom na prostor, funkcionalni
pristup s obzirom na eksponate, konzervatorski pristup

3.5. Zaštita od fotokemijskih promjena

-3-
OSNOVE ZAŠTITE MUZEJSKIH ZBIRKI

- mrak je idealna zaštita

- ekspozicija od 10 sati na 100 luksa izaziva stupanj promjena kao 1 sat na 1000 luksa
- kumulativne godišnje izloženosti muzejskih predmeta svj. zračenju (jačina svj.Xvrijeme
izloženosti)
- najjače konzervatorski prihvatljivo osvjetljenje je od 50-100 luksa (najosjetljiviji predmeti)
- UV spektar treba eliminirati pomoću UV filtar-folija
- bijeli premazi za zidove djeluju UV apsorbirajuće
- izravna sunčeva svjetlost mora se eliminirati iz prostorija
- eliminiranje svjetlosnih izvora iz vidokruga gledatelja – sakrivanjem svjetlosnih izvora u
spušteni strop ili ugradnjom produljenog sjenila na rasvjetno tijelo

4. BIOLOŠKA ZAŠTITA
4.1. Plijesni i gljivice
- razmnožavaju se pomoću mikroskopski sitnih spora koje su otporne na razne vrste
suzbijanja
- spone ostaju neaktivne dok se ne zadovolje uvjeti za njihovo aktiviranje i razvoj
- razvoj potpomažu ustajali zrak, mrak (odsustvo UV zračenja) i kisela atmosfera
- uvjeti su odgovarajuća vlažnost (70-90%), odgovarajuća temp., hrana i kisik
- bakterije postaju aktivne i razvijaju se kada se aktivnost vode približi 100%
- temp. pogodna za razvoj gljivica 15-40°C
- niske temp. djeluju fungistatski, visoke fungicidno
- suzbijanje plijesni i gljivica – smanjenjem vlage, visokom ili niskom temp., fungicidima,
inertnim plinovima, gama zračenjem, UV zračenjem
- freeze drying (metoda sušenja) – zaleđivanje materijala (na -20°C) i postavljanje u vakuum-
komoru

4.2. Drvna crvotočina

- temp. do 15°C reducira aktivnost i razmnožavanje insekata
- od lipnja do rujna insekti su aktivni, ostali dio godine su u latentnom stanju
- suzbijanje –
o sredstva za dezinsekciju – negativne posljedice na materijale
o niskom temp., visokom temp., gama zračenjem
o inertnim plinovima, insekticidima
o dry kill metoda – prostorije u kojima se čuvaju predmeti tretiraju se sa silicijevim
oksidom, insekt se kretanjem po tim česticama ozljedi i ugiba
o feromonske klopke – feromoni koji insekti izlučuju, proizvedu se sintetički koji privlače
insekte pa se oni zalijepe u klopku

5. KONTAKT SA ŠTETNIM MATERIJALIMA ILI TVARIMA

5.1. Kemijsko štetno okruženje
- izaziva krhkost platna ili papira, diskoloraciju papira i boja, koroziju metala
- u suhim uvjetima (RV ispod 40%) kemijska aktivnost štetnih tvari je minimalizirana

5.2. Uokviravanje slika pod staklo

- zaštita slika staklom produljuje život slici
- distancer odvaja sliku od stakla, važno zbog površne vlažnosti na hladnom staklu
- slike prislonjene na staklo podložne su kemijskom i biološkom propadanju

5.3. Uokviravanje slika na papiru

- papir je osjetljiviji od slika na platnu

-4-
OSNOVE ZAŠTITE MUZEJSKIH ZBIRKI

- bolji papir napravljen od tekstilne celuloze (od krpa) nego onaj od drvne celuloze

 Sustavi slaganja slika u čuvaonicama

- mobilni paravani na izvlačenje
- paravani – nemaju kotače ni tračnice kao mobilni
- police ili ormar s razdjeljcima
- načini privremenog skladištenja uza zid – slike oslonjene jedna na drugu, između karton
- privremena racionalizacija prostora pomoću uspravnih prečki
- vodoravno čuvanje oštećenih slika – podložak od krutog kartona

 Dokumentiranje stanja slika i konzervatorsko-restauratorsko dokumentiranje

- praćenje stanja zbirke sastoji se od fotografskog i pisanog bilježenja promjena
- konzervatorsko-restauratorska dokumentacija znači bilježenje na stabilan format onih
informacija koje su dobivene kon.-rest. aktivnostima
- povijest kon.-rest. dokumentiranja – tek počinje 30tih godina 20.st
- prije – 1835. osnovana Carska kraljevska centralna komisija o pronalasku i
evidentiranju oštećenog ili ugroženog kulturnog dobra, u Beču
- 1916. Zagreb, Ferdo Goglia – bilježio je restauratorske postupke za svaku sliku
- 1964. Venecijanska povelja – reguliranje obveze kon.-rest. dokumentiranja
- oblici konzervatorsko-restauratorske dokumentacije
a) arhivska dokumentacija – pisana, crtana, foto-zapisi, materijalna, kompjuterska baza
podataka
b) bilješke koje ostaju na kulturnom dobru – pisana i tehnološka dokumentacija
- dokumentacijski obrasci ili sheme sadrže –
- istražnu dokumentaciju kulturnog dobra
- izradu prijedloga (ili plana) radova
- dokumentiranje kon.-rest. radova
- upute za način čuvanja i održavanja kul. dobra
- treba se dokumentirati što se radilo, gdje se radilo i sve materijale kojima se radilo
- minimum prihvatljive dokumentacije sadrži osnovne identifikacijske i inventarizacijske
podatke (vlasnik/skrbnik, naziv djela, dimenzije, autor, datacija), foto-zapis stanja prije
radova, opis materijala i stanja, opis kon.-rest. radova i upotrebljenih materijala i foto-zapis
izgleda djela nakon radova
- ta dokumentacija postaje dio kulturnog dobra i mora biti dostupna
- tu dokumentaciju treba čuvati na hladnom (ispod 10°C), suhom (RV ispod 40%) i tamnom
mjestu (u mraku) kako bi se osigurala njena srednjoročna trajnost (50-100 godina)

-5-