MIRJANA GROSS

O IDEOLOKOM SUSTAVU FRANJE RACKOGA

Pod pojmom ideologija razumijem sustave vrednovanja i prikazivanja povijesne zbilje koji potiu odreene drutvene zajednice, klase ili nacije, te pojedince na djelatnosti okrenute prema zajednikom idealu. Ideologija obuhvaa sva podruja ljudskoga
ivota, ona se gradi na iskustvima i mitovima prolosti i povezuje
ih s problemima, zadacima i ciljevima suvremene zajednice. Razliitim interpretacijama realne podloge, ideologije opravdavaju postojeu drutvenu situaciju ili tenju odreenih grupa za njenim
mijenjanjem. Zato je ideoloka slika stvarnosti pojednostavljena,
jednostrana, vie ili manje deformirana, tj. ona uglavnom sadri
razne kombinacije realnih i iskrivljenih ocjena zbilje.
Nacionalno-integracijske ideologije u Hrvata bile su vana povijesna snaga pri konstituiranju hrvatske nacije od razdoblja i ideologi-1
je ilirizma do meuratnog vremena i ideologije seljakog pokreta.
Specifinost je integracije hrvatske nacije u 19. stoljeu da se jugoslavizam (uz ekskluzivni hrvatski nacionalizam) javlja kao nacionahio-integracijska ideologija u razliitim oblicima, u skladu sa stupnjem
povijesnog i drutvenog razvoja, s drutvenom sredinom, s mogunostima i dostignuima politike, kulturne i ekonomske akcije, te
ulogom vanjskih utjecaja. Zato ne valja pod dosada upotrebljavanim pojmom jugoslavenska ideja shvatiti samo misao koja se
redovno vee uz linosti Strossmavera i Rakoga.
I onaj tip jugoslavenske ideologije, ije je osnovne sastavne dijelove nesumnjivo formulirao i irio sam Raki, mnogo je obuhvatniji od njegova sustavai Sjeajui se svoga govora pri otvaranju
Jugoslavenske akademije, Raki je jednom prilikom izjavio: Ove
rijei nisu samo moja 2svojina; ja je izvadih iz uma i srdca cielokupne inteligencije nae. Jugoslavenski ideoloki sustav, koji se razvijao i djelovao u razdoblju izmeu ilirizma i moderne, doista je
djelo hrvatske graanske inteligencije. Bio je pokretaka snaga i opravdanje djelatnosti u procesu stvaranja hrvatske graanske kultu1
M. Gross, Zur Frage der jugoslawischen Ideologie bei den Kroaten, Die
Donaumonarchie und die Siidslawische Frage von 1848 bis 1918. Texte des
ersten osterreichisch-jugoslavrischen Historikertreffens, Gosing 1976, Wien
1976, 1938.

Rad JAZU, 86,1887,154.

Mirjana Gross

re i drutva. Razliiti elementi te ideologije javljaju se na svim podrujima aktivnosti i stvaralatva, ali ostaju ogranieni na inteligenciju koja izraava interese i mentalitet bogatije buroazije, na samu
tu buroaziju i na znatni dio katolikog sveenstva.
Danas jo nije mogue cjelovito prikazati ideologiju Rakoga jer
ona8 dosada u historiografiji nije bila predmet sustavnog prouavanja. Temeljita ocjena njenih sastavnih dijelova i njene cjeline moe biti samo rezultat dugotrajnih i opsenih istraivanja.
Kao i drugi ideolozi, Raki nije svoj ideoloki sustav predoio u
zaokruenom obliku. Historiar ga mora rekonstruirati iz njegovih
mnogobrojnih izjava te iz njegove djelatnosti kao organizatora znanosti, historiara i politiara. Sam za sebe kae da je linost
otvoreno izraenih naela koja su plod trajna razmiljanja.4 Bio je
zaista dosljedan i vrst u svojim uvjerenjima. Zato njegov ideoloki sustav, koji je funkcionirao tridesetak godina: od osnovne formulacije (18601862) pa sve do razdoblja smrti (1894), ne doivljava s vremenom neke znatnije izmjene. Zanemarujui ovom prilikom
odreene nijanse i pojedinosti kao posljedice povijesnoga toka politikih zbivanja, kulturnih dostignua i stupnjeva drutvenog razvoja, pokuat u, bez obzira na trenutak formulacije.,
prikazati one
sastavne dijelove te ideologije koje smatram bitnim.8
* U svom govoru na proslavi stogodinjice roenja Rakoga Slobodan Jovanovi je prvi pokuao formulirati osnovne probleme u vezi s njegovim ideolokim sustavom. Jovanovi je upotrijebio pojam ideologija koji kod njega
znai skup ideja. Zakljuio je da je Raki elio srpsko-hrvatsku zajednicu
koja bi bila jedinstvo sred raznovrsnosti. (Franjo Raki i jugoslavenska misao, u: Proslava stogodinjice roenja Franje Rakoga, Zagreb 1929, 3845;
Franjo enko prvi se pozabavio religioznim shvaanjima mladoga Rakoga
prije njegove kulturne i politike aktivnosti i zato dao vaan prilog poznavanju uloge liberalnoga katolicizma u okviru njegova ideolokog sustava. Isti
je autor takoer postavio na dnevni red istraivako pitanje o narodnoj znanosti u Rakoga koja je zacijelo osnovno sredstvo za postizavanje ideala
formuliranih u ideolokom sustavu Rakoga. (Franjo Raki kao filozofski pisac i teoretik narodne znanosti, u: Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske
batine, 12, Zagreb 1975, 3774; Usp. i M. Gross, Ideja Jugoslovjenstva
Franje Rakoga u razdoblju njezine formulacije (18601862), Historijski zbornik (Sidakov zbornik) XXIXXXX, 187677, 331345, Ruski historiar V. I.
Freidzon nije se dodue posebno bavio ideolokim sustavom Rakoga, ali je
ocijenio jugoslavensku ideologiju narodnjaka (hrvatski buroaski jugoslavizam) kao uenje o zbliavanju ravnopravnih jugoslavenskih naroda i o nunosti nadnacionalne federacije Junih Slavena. Pri tom je na svoj nain
uoio da je rije o hrvatskoj nacionalno-integracijskoj ideologiji, da je jugoslavizam zato slojevit, da sadri unutarnje protivrjenosti i da ga se ni u
kom sluaju ne moe svesti na unitarizam B. H. <E>peHH3OH, Eopta xopaaTCKoro Hapoffa sa HamK>HaJiBvJY cBofxwy, MocKBa 1970,116146.
' Rad JAZU, 86, 1887, 157.
1
Dakako, ideoloki sustav Rakoga u svojoj je cjelini identian s ideologijom Strossmavera uz odreene razlike koje tek treba utvrditi. No Strossmayer, koji je zacijelo dao poticaj mnogim gleditima Rakoga, nije svoje misli
nikada tako precizno formulirao kao Raki. U okrunicama i govorima biskup
i propovjednik esto prikriva ideologa jugoslavenske pomisli. Dakako p nekim dijelovima zajednikog ideolokoga sustava, prije svega o sjedinjenju
kranskih crkava, rekao je vie od Rakoga.

O ideolokom sustavu Franje Bakoga

t

Moda emo se najlake pribliiti sloenoj strukturi ideolokog

sustava Rakoga ako najprije razmotrimo njegov sredinji dio, naime romantiko uenje o dui, duhu, biu ili geniju naroda, preuzeto od ilirizma i njegovih uzora te prilagoeno povijesnoj
akciji u postilirskom razdoblju.
Raki je polazio od pretpostavke da suvremeno povijesno kretanje u Evropi ostavlja samo dvije alternative: ili potpunu izgradnju
nacija kao kulturnih i politikih osobnosti ili asimilaciju srednjovjekovnih naroda unutar ve postojeih nacija s razmjerno visokim
kulturnim stupnjem i razvijenom dravnou. Bie nacije za Rakoga je duh naroda, to ga definira kao splet davnih predaja i
novih ideja 19. stoljea. Smatra da su osnovne osobine naroda
postojale jo prije kranstva, to pokuava ilustrirati na primjeru
Slavena i Junih Slavena. Kranska kultura nije prema Rakom
odbacila cijeli poganski temelj, nego samo nain ivota i vjerovanja koja su bila suprotna osnovnim kranskim zasadama. Ostala
predaja, koja je izvirala iz bia naroda, nala
je svoje mjesto u
daljem razvoju naroda u kranskom duhu.6 Teistika koncepcija
katolikog sveenika je pobudila u Rakome vjeru u neposrednu intervenciju Providnosti u povijesni tok. Bitno je pri tom shvaanje
da je Providnost usadila u narode due i odredila im posebne misije za dobro cijeloga ovjeanstva. Prirodni bi tok ljudske povijesti bio, da se naravne u duhovne jedinice preobraze i razviju; pak
da svaka doe do napona svojih sila, a sve da skladno djeluju na
spas cjeline, i napokon da tee k nadnaravnoj cieli onoj za koju su
stvorene.7
Raki je bio uvjeren da je osnovna zadaa pobornika narodne
ideje da spoznaju duu naroda u njezinim razliitim povijesnim
pojavama i da je izgrauju i usavravaju u skladu s njezinim od
Boga odreenim konstantama i njenim promjenama u uvjetima razliitih stupnjeva povijesnog kretanja. Prema Rakom dua naroda nije dakle statina. Ona je na udaru povijesnih zbivanja koja
mogu mijenjati i samu njenu bit, pa i unititi je. I prvobitna zajednika dua Slavena doivjela je takvu sudbinu. Treba je dakle
preporoditi u skladu s duhom 19. stoljea, postepenom borbom
za izgradnju samosvijesti pojedinih slavenskih naroda i za skupnu
svijest slavenske uzajamnosti.
Temelj osjeaja narodnoga zajedinstva i naravni osnov narodnosti za Rakoga je narodni jezik i narodna ud, priroena veini pripadnika odreenoga naroda. Jezik i psicha su dakle osnovni sastavni dijelovi due naroda koja se, meutim, bez obzira na
svoju prirodnu podlogu narodnosti u srednjem vijeku, moe odrati samo visokim osjeajem svijesti koji pobuuje pojedince na
akciju. Skup ljudi jednoga jezika, jednih obiaja, jednoga ivotnoga oblika postaje narodom u pravom znaenju riei, kada doraste
Ljetopis JAZU, 4, 1889,
' Ljetopis JAZU, 5, 1890, 92.

Mirjana. Gross
8

do sviesti svojega duhovnoga jedinstva, kada se osjea jednim.

Polazei s toga gledita, Raki je bio uvjeren da su u povijesti djela duha (ili uma) mnogo vanija za razvoj naroda nego junaka
djela i da se narod s duevnim jedinstvom! moe odrati i napredovati iako nema ine oblike jedinstvenoga ivota u dravnoj zadruzi.* Duevno je jedinstvo, prema tome,
uvjet za dravu. Zajednica u knjizi kri put zajednici u zadruzi.10
Raki je dakako znao da se tekoe u vezi s ouvanjem, izgradnjom i usavravanjem due naroda ne javljaju samo u vezi s povijesnim zaprekama nego i s postojanjem razliitih drutvenih razreda u kojih, barem do njegova vremena, nije mogla postojati jedinstvena svijest. Kao to emo vidjeti, to se odrazilo u njegovim
pogledima na problem drutvenih struktura.
Prema Rakom pokretai povijesti zacijelo su via promisao i
genij naeg naroda, ali samo uz svjesnu i odgovornu akciju osvijetenog dijela nacije, dakako na elu s inteligencijom. Zato je bio
uvjeren da je bojom promisli pozvan u slubu narodne ideje
da obavi svoj dio zadatka u naem narodu, na slovjenskom jugu,
u slovjenskom svietu, u sveoboj prosvjeti ovjeanstva.11
Kad je rije o dui naroda, nuno je istraivako pitanje koji
narod obuhvaa ta dua: Slavene, June Slavene, Srbe i Hrvate kao jedinstvo, ili Hrvate, Srbe, Slovence i Bugare kao zasebne
osobnosti. Pri tom valja razmotriti kako Raki kao svijesni Hrvat, hrvatski historiar i politiar, tvorac ideologije koja pomae
integraciju hrvatske nacije, usklauje svoje hrvatstvo s jugoslavenstvom.
Podloga na kojoj Raki gradi svoju interpretaciju povijesne zbilje u vezi s konstituiranjem junoslavenskih nacija i njihovih graanskih drutava zacijelo je uenje o slavenskoj uzajamnosti.
Preuzeo ga je od Kolarove razrade Herderovih predodaba o Slavenima kao narodu budunosti koji je pozvan da moralno preporodi
svijet. Mislim da je na nain primjene toga nauka na Rakoga znatno utjecao eki historiar, politiar i ideolog Frantiek Palack^lako protestant i mnogo konzervativniji od Rakoga, on je prije
svega u svojoj Povijesti ekoga naroda iznosio ideoloke predodbe koje nalazimo vrsto utkane i u ideoloki sistem Rakoga. Smatrajui da je vrijednost nacije u ideji koju zastupa kao doprinos
ovjeanstvu i da prema tome i male nacije mogu postii visoku
kulturnu razinu pa i prestii velike nacije, Palack^ je opravdavao
eko-njemake sukobe u prolosti i sadanjosti svojim naukom o
suprotnostima Slavena i Nijemaca koje toboe potjeu iz njihova
razliitog narodnog duha. S jedne strane slikao je osjeajne, mi Isto, 91.

Rad JAZU, l, 1867, 46; isto, 25, 1873, 229.

Rad JAZU, 13, 1870, 162.
Rad JAZU, 86, 1887, 228.

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

roljubive i radine Slavene i njihov ivot na temelju demokratskih

slavenskih ustanova. S druge je strane prikazao Nijemce kao ratnike i pljakae na elu s vojnikom kastom koja
je kasnije stvorila
feudalno ureenje strano slavenskom duhu.12 Raki je tu tezu o
iskonskoj suprotnosti izmeu slavenstva, s jedne strane, te gennanstva ali i romanstva, s druge strane, razraivao na razne naine i u
svojim historijskim raspravama i u svojoj kulturnoj i politikoj
akciji.
Rakome je bitna, dakle, ideja slovjenske uzajamnosti iz koje
je crpio snagu u svojoj borbi za kulturno i politiko zblienje Junih Slavena i za duevni preporod Hrvata. elio je da osvieteni Juni Slaveni spoznaju da su lanom velikog plemena sa sjajnom budunosti i da je zato duevno zajednitvo naroda toga plemena nunost. Narod slovjenski, smatrao je Raki, postavljen
je od Providnosti na razmeu iztoka i zapada, svojima je leima
tolike vjekove titio umni rad sretnijega zapada. No velike rtve
naroda slovjenskog za obranu kranske civilizacije evropska
Klio nije uope uzela u obzir.13 Mit hrvatskoga feudalnog plemstva,
koje je sebe doivljavalo kao predzie kranstva, postalo je na
drugi nain sastavni dio ideolokog sustava Rakoga radi opravdanja zaostalosti Slavena i Junih Slavena nasuprot sretnijim Germanima i Romanima i njihove kranske misije.
S obzirom na istono pitanje u njegovo vrijeme, borba protiv
islama bila je po njegovu miljenju bitni sastavni dio misije Slavena i Junih Slavena. Pouen povijesnim iskustvom da se plemenska ppcjepanost Slavena pokazala neplodnom i onesposobila ih za
takmienje s drugim narodima na popritu sveobe uljudbe, Raki je upozoravao da prvaci duevnih preporoda kod Slavena sada
openito istiu to ta plemena sjedinjuje i jaa. Uvjeren je da je
sve ono to spaja Slavene povezano s njihovim biem, dok su razlike i suprotnosti koje ih dijele samo vanjske posljedice odreenih
nepogodnih povijesnih zbivanja. Svijest o jedinstvu treba dakle
gajiti, a posebnosti, ukoliko su tetne, moraju se lieiti.14 Jedino
u toj spoznaji Raki je vidio spas i mogunost duevnog preporo15
da sudbinom skoro na smrt osuenih slavenskih plemena. Provoenje ove ideje u praksi zahtijevalo je odlunu borbu za knjievnu uzajamnost slovjensku kao uvjet da se Slaveni osove na kulturni stupanj to su ga postigli Germani i Romani i da ih prestignu.
Raki nije imao u vidu kulturno jedinstvo Slavena nego samo maksimalno meusobno upoznavanje i zblienje. Znao je takoer da
kod Slavena nije rije o dravnom i politikom jedinstvu, jer je u
12
Joseph F. Zacek, Palacky, The Historian as Scholar and Natidnalist, The
Hague Pari 1970.
Rad JAZU, 5, 1868, 188; Rad JAZU l, 1867, 45; Knjievnik, l, 1864, 131.
14
Osvrt na 25-godinje djelovanje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb 1893, 5.
15
Rad JAZU, 77, 1885; Pet stoljea hrvatske knjievnosti, 33, Zagreb 1969,
99.

Mirjana Gross

pojedinih plemena slavenskih narodna osobina povijeu njihovom

16
tako razvijena da svako od njih eli ivjeti svojim ivotom. Karakteristino je za Rakoga da jamstvo za ouvanje i usavrenje
osobnosti slavenskih plemena ne vidi prije svega u njihovu osloboenju od tue hegemonije, u uspjehu borbe za narodnu i dravnu ravnopravnost Slavena u Habsburkoj Monarhiji ili u liberalizaciji u Rusiji, nego u pobjedi ideje. Poluga osposobljavanja
Slavena za njihovu misiju moglo je biti samo veliko pitanje prosvjetno, tj. puno osvjeivanje slavenskih plemena podizanjem
njihove naobrazbe i kulture.
Preuzevi od slavenskih preporoditelja i iliraca mit o misiji
Slavenstva unutar ovjeanstva, on mu je (zajedno sa Strossmaverom) dao novu dimenziju. Uvjeren da proces usavravanja ovjeanstva nuno vodi prema obuhvaanju cijeloga ljudskog roda kranstvom, smatrao je da je osnovni preduvjet za takvo povijesno
usmjerenje u ujedinjenju kranskih crkava. Upravo Slavenima
Providnost je, prema Rakome, namijenila zvanje da povezu istonu i zapadnu crkvu. Svoje uvjerenje podupirao je odreenom
historijskom slikom. Upozoravao je da raskol izmeu istone i zapadne crkve nisu proveli Slaveni nego Grci i Latini. Tvrdio je da
izmeu srednjovjekovnih samostalnih slavenskih balkanskih drava
i katolike crkve nije bilo sukoba i da su tek u vrijeme turskoga
gospodstva Grci i Latini izazvali vjerski razdor pa su se pripadnici jednoga te istoga naroda (Hrvati i Srbi) poeli mrziti zbog vjere. Religioznu nesnoljivost i suprotnost nisu nai oi posijali, nego
nam ga strana ruka nametnula, kae Raki.17 Religiozni dualizam
sa svim svojim razornim posljedicama nije prema tome sastavni
dio slavenske due, tovie on je u suprotnosti s njome. Raki se,
dakle, nadao da se ta dvojnost moe prebroditi, pogotovo zato to
je slavenska Rusija, koja se moe sporazumjeti s Vatikanom, posta~.a glavni oslon pravoslavlja.
Tenja za sjedinjenjem istone i zapadne crkve ima u ideolokom
sustavu Rakoga funkciju povezivanja njegovih osnovnih religioznih uvjerenja s konkretnom situacijom prije svega na hrvatskom
i srpskom podruju. Ujedinjenje crkava, mislio je, oduzelo bi tlo
postojeem antagonizmu izmeu Hrvata i Srba i stvorilo uvjete za
provoenje u ivot njegove vizije.
Kada Raki upotrebljava pojam jedinstvo ili sjedinjenje, on
ne misli na potpuno stapanje Slavena, Junih Slavena ili kranskih
crkava u katolicizmu, nego na zblienje, na jedinstvo raznolikosti.
Raki nije htio da se ponove pokuaji iz vremena kriarskih ratova
kada se zapadna crkva nastojala nametnuti istonoj crkvi. Bio je
uvjeren da katolika crkva mora postupati u skladu s duhom vremena, tj. povezivati kranska naela s narodnom idejom, dakle

Korespondencija RakiStrossmaver II, ur. F. ii, Zagreb 1929, 317.

" Isto, 323.
10

0 ideoloSkom sustavu Franje Rakoga

18

s borbom nacija za duhovnu i dravnu samostalnost. Svoj je

ideal u tom pogledu prebacio u prolost, pri emu su mu sveslovjenski apostoli tadanjega
probuenoga Slovjenstva iril i Me19
todije sluili kao uzor. Za ni oni su simbol ujedinjenja obiju kranskih crkava jer su znali uskladiti crkveno jedinstvo s narodnom
misli. Smatrao je da su iril i Metodije presadili autonomni narodni karakter istonih narodnih crkava i meu zapadne Slavene. U to obiljeje ne smije
se, prema Rakome, dirati jer je ono sraslo s biem Slavena.20
U tom dijelu njegove ideologije izuzetno je vana injenica da su
1 Hrvati imali svoju narodnu tradiciju u crkvi, tj. narodnu- liturgiju i glagoljsko
pismo. Sam je Raki dokazao da je iril tvorac glagoljice.21 Za nj je mnogo znailo to to se glagoljica odrala upravo
u Hrvata. Uenici irila i Metodija usadili su Hrvatima naelo narodnosti, kranstvom prosveene, a slavenska liturgija po rimskom obredu u Hrvata eka, prema Rakome, da u povoljnih okolnostih noena na krilih22 probuene narodne sviesti bude uzkrisnuta
u njekadanjem sjaju. Sjedinjenje kranskih crkava nije prema
tome smjelo i moglo ugroziti ni narodni znaaj srpske pravoslavne crkve ni narodnu crkvenu i kulturnu tradiciju u Hrvata.
Dakako da je Raki morao spoznati upravo u asu proslave tisuugodinjice smrti sv. Metodija da su Slaveni, taj golemi ogranak
ovjeanstva, tako podijeljeni u plemena, crkve i drave, pa su
im interesi toliko razliiti da se ni s obzirom na svoje zajednike
apostole ne mogu pribliiti. No zacijelo nije odustajao od svoga
uvjerenja izraenog povodom enciklike pape Lava XIII. 1880. u slavu irila i Metodija. S obzirom na logiku u povijesti i na suvislost u dogaajih svjetskih, to je za Rakoga bio izraz boje intervencije u povijesti, njegova vjera u veliku budunost i svjetsku
misiju Slavenstva, prije svega
u vezi sa sjedinjenjem kranskih
crkava, bila je nepokolebljiva.23
Idealizirajui Slavenstvo, Raki ipak nije mislio da su sve osobine slavenske due dobre. Kao i svi preporoditelji koji su se

gledita na I. vatikanskom koncilu (s franjevake strane): Ivo Sivri, Blshpp

J. G. Strossmaver, New Light on Vatican I, RomeChicago 1975. Ve poznate
podatke iz dosadanje literature ponavlja Kota Milutinovi, trosmajer i
jugoslovensko pitanje, Novi Sad 1976.
1B
Vienac 12, 1885, 186. Rasprava Rakoga: Viek i djelovanje sv. Cyrilla
i Methoda slovjenskih apostolov (Zagreb 1857) bila je prema iiu prvo
modernim naunim metodom napisano historijsko djelo u naoj historiografiji ... Proslava stogodinjice, n. dj., 34.
50
Korespondencija II, n. dj., 321.
21
Slovensko pismo, Zagreb 1861; Knjievan rad sv. irila i Methoda, Tisunica slovjenskih apostolah sv. irila i Methoda, Zagreb 1863.
22
Vienac 12, 1885, 187.
23
Korespondencija II, n. dj., 3234.
11

Mirjana. Gross

uvijek alili na nedovoljnu aktivnost svoje zajednice i na nedostatak

agresivnosti u nje, Raki je manifestacije krajnjeg oportunizma u
hrvatskoj i slavenskoj politici u Monarhiji pripisivao tobonjoj miroljubivoj dui Slavena,
njihovoj enskoj, golubinskoj, u ali i osalskoj udi.24
Kao ideolog slavenstva Raki je upirao svoje oi u slavensku Rusiju. Njegova razoaranja i nade u vezi s akcijama ruske slubene
politike na Balkanu i s oekivanjem da e se ona pribliiti ideji sjedinjenja kranskih crkava ovisili su dakako o politikim situacijama. Prema miljenju Vatroslava Jagia, Raki je bio naivan jer nije elio napustiti nadu u mogunost da se u Rusiji probudi interes
i za zapadne Slavene
i da se napusti iskljuivo pravoslavna ideologija i politika.25 Uzalud je oekivao sustavnu suradnju ruskih znanstvenih institucija s Jugoslavenskom akademijom, tj. bratsku svezu slavenske uzajamnosti, bez koje neima spasa, osobito
manjim
slavenskim plemenom, ili barem neke iskaze simpatije.26 Veza Rakoga s pojedinim ruskim uenjacima i injenica da su ga oni cijenili
nije ga mogla utjeiti. Karakteristino je za Rakoga da nije bio
spreman osuditi ruske slavenofile koji su se u naelu protivili njegovim i Strossmaverovim stremljenjima, ne samo zato to su potakli vojnu intervenciju Rusije na Balkanu. Za nj je uvijek bilo najvanije buenje due naroda i njeno spaavanje od tuinskog
utjecaja. S obzirom na slabljenje dotadanje velike uloge stranaca
u ruskoj znanosti, on je pripisao
slavenoruima zasluge za jaanje
samosviesti ruskoga naroda.27
Kada s vanjskoga slavenskog okvira ideolokog sustava Rakoga
preemo na razinu njegove jugoslovjenske ideje, moramo najprije utvrditi da je Raki sebe i svoje istomiljenike smatrao nastavljaima nedovrenoga duevnog preporoda to su ga proveli ilirci. Od njih se nadahnuo idejom povijesne i narodne zajednice u
hrvatskoj, u28 hrvatsko-srpskoj, u junoslavenskoj u slavenskoj obitelji, rodu. Bio je na istu da je ilirizam posljedica velikoga openitoga pokreta to ga je izazvala francuska revolucija iz kojeg
ni hrvatski narod nije mogao biti iskljuen upravo zato to njegova veza sa zapadnom prosvjetom, prije svega njemakom i talijanskom, dakako samo
kod viih razreda hrvatskoga drutva,
29
nikada nije prekinuta.
Uz vanjske utjecaje, Raki je u spletu uvjetovanosti ilirizma isticao prije svega neprekinutu knjievnu predaju u Hrvata. Najvie je
24

Korespondencija, n. dj., I, 221; H, 3.

** V. Jagi, Spomeni mojega ivota I, II, Beograd 1930, 1934. U veem broju
pisama, to su Lh izmijenili Jagi i Raki, rije je o Rusiji.
86
3apy6e*HHJe CnaBJaHe H POCCHH, floKVMeHrv apxnBa M. <E>. PaescKoro,
4080 roy XIX seica, MocKBa 1975, 391. O odnosu jugoslavista, a posebno
Rakoga, prema Rusiji pisao je Freidzon, n. dj., 146152.
27
I. S. Aksakov i M. N. Katkov, Vienac 23, 1881, 3624.
Pet stoljea, n. dj., 104.
Pet stoljea, n. dj., 101.

12

0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

cijenio kod iliraca njihovu akciju buenja hrvatskog naroda iz

dugoga sna. Upotrebljavao je drastine izraze da oznai duevnu pustinju hrvatske zemlje u kojoj je poeo duevni preporod.
Za nj je ilirizam probio nadgrobnicu pod kojom je leala obamrla sviest hrvatskog naroda ili obumrli osjeaj
narodnog jedinstva Hrvata i Srba, odnosno Junih Slavena.30
Kada je zapoeo duevni preporod ilirizma, Hrvati i Srbi nisu
se meusobno poznavali a kamoli da bi se pribliili Slovencima i Bugarima. Nisu bili svjesni toga da su rascijepana i rasipana jednorodna i jednokrvna braa, pa su im zemljopisna imena bila milija
od narodopisnih. Raki je elio ii stopama dostignua iliraca,
koji su otvorili vrata hrvatskoj graanskoj kulturi i stvorili jedinstvenu i istovjetnu knjigu na temelju jezika, i uloiti sve svoje snage da se otklone preostale zapreke
za zblienje Hrvata i Srba, odnosno svih Junih Slavena.31 Ilirizam je bio temelj razmiljanja
Rakoga jer je proglasio misao o slavenskoj uzajamnosti i o
istovjetnosti hrvatskoga i srpskoga jezika, a tim i o istovjetnosti
obaju naroda
kojima je samo zlokobna prolost podigla pokrajinske
pregrade.32 Raki je dakako bio nacistu da ilirizam nije vodio izravno prema stvaranju jedinstvene kulturne osobnosti Hrvata i Srba ili ak Junih Slavena. Osnovna misao iliraca ujedinjenje, jedinstvo narodno, tj. Hrvata i Srba, odnosno Junih Slavena, morala
je najprije
izvesti preporod hrvatske knjige i po njoj hrvatskoga
naroda.33 Ravnopravno sjedinjenje Junih Slavena na kulturnom
podruju, bez diranja u njihove povijeu steene zasebne osobine
1 njihova imena, bila je sredinji postulat ideologije Rakoga naslijeen od iliraca jo i snanije izraen.
Razliku izmeu napora iliraca i svojih stremljenja Raki je vidio
prije svega u ilirskom imenu, koje je izgubilo svoju funkciju ali je
bilo povijesno opravdano. Ilirci koji su eljeli hrvatsko i srbsko
ime u knjizi sjediniti i sljubiti u neutralnom 34imenu, imenu geografikom, podigoe stijeg ilirstva, kae Raki. No ime se moe mijenjati a da sama misao ne prestane blagotvorno djelovati.86
Raki je takoer definirao pojam preporod u knjievnosti.
Pod pojmom knjievnost nije razumijevao lijepu knjievnost
(fikciju) kao to mi to inimo danas, nego napisane rezultate stvaralatva na svim podrujima ljudske aktivnosti. Gorostasni prevrat, to ga je izveo duevni preporod iliraca, imao je prema
Rakome tri osnovna obiljeja u knjievnosti: starija hrvatska
knjievnost bila je mjesna i pokrajinska, a novija narodna; sta30

92.

31
32
33

34
36

Isto, 93; Rad JAZU, 5, 1868, 188; Ljetopis JAZU 3, 1888, 98; Isto, 5, 1890,
Rad JAZU, l, 1867, 47.
Pet stoljea, n. dj., 102.
Isto, 102.
Knjievnik, 2, 1865, 131.
Pet stoljea, a. dj., 103.

13

Mirjana Gross

rija je knjievnost bila preputena sluaju, dok se novija knjievnost temelji na jasnim ljudskim i narodnim naelima i eli obuhvatiti sva ivotna podruja; starija se knjievnost nadahnula samo stranim uzorima, dok je nova knjievnost samonikla jer joj
je glavni zadatak da se bavi izrazima narodne due, njenim buenjem i usavravanjem. Pojam preporod ne odnosi se u Rakoga samo na knjievnost na narodnom jeziku i prosvjetu. Bio je
nacistu da je ilirizam utjecao na sve drutvene odnose i da je postavio temelje za buenje i jaanje duha zajednice u svim slojevima drutva. Zacijelo je za nj bUo najvanije da je ilirizam probudio misao i osjeaj narodne i plemenske skupnosti, tj. svijest
0 pripadnosti junoslavenskoj zajednici i hrvatsku nacionalnu svijest. Na podlozi jedinstvene narodne naobrazbe pokrajinska se sviest prelieva u narodnu.86
Dok je Raii potpuno prihvatio i opravdavao ilirsku kulturnu
akciju, ocijenio je politiki program iliraca zastarjelim i tovie
opasnim u novim uvjetima. Smatrao je da su se ilirci pod pritiskom
ugarske drave i maarona i s obzirom na besvjesticu koja je tada
vladala morali zadovoljiti Vrlo skromnim politikim programom,
tj. odbijanjem maarskih napada i zahtjevom za pokrajinskom autonomijom. Prema Rakom, ilirci su se podali iluziji da mogu spasiti narodno bie bez izgraene hrvatske dravnosti.37 Bila je to
tradicija koju nipoto nije elio slijediti, uvjeren da se kulturna i
politika akcija moraju nadopunjavati jer narodna prosvjeta ne
moe postii znatnije uspjehe ako je podvrgnuta politikom pritisku i neliberalnim institucijama. Najbolje uvjete za usavravanje
due naroda daje dakako samostalna domovina, tj. hrvatska
drava ili drava Hrvatska. Zacijelo se ne moe pretpostaviti da
je Raki vjerovao kako bi se maksimalni uvjeti za kulturno djelovanje mogli postii u Habsburkoj Monarhiji, pretvorenoj u federaciju, prema kojoj je bila usmjerena njegova politika djelatnost,
ak i u sluaju provoenja u ivot hrvatske dravnosti. Idealni politiki okvir njegovoj jugoslavenskoj pomisli mogla je biti samo
jugoslavenska dravna zajednica.
Imajui pred oima svoj cilj duevno jedinstvo najprije Hrvata
1 Srba, a zatim i ostalih Junih Slavena, Raki je uvijek polazio od
raskola kranstva koji je na narod podijelio u dvije dvjema
putima razilazee se pole, na istoni i zapadni ogranak. Dvije prosvjetne struje, grka i rimska, potekle do<lue iz istoga kranskoga vrutka, s vremenom
su probile prvobitno etnografsko jedin38
stvo Hrvata i Srba. Zadatak je dakle povezati obje struje u dui
naroda. Uvjeren je da je to mogue jer mu se ini da je na narod kao dio Slavenstva predodreen da bude posrednik izmeu isM
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 6.
" Listovi jednoga Antiunioniste, Sisak 1870. 39V2. Pretampano u: J. J.
Strossmayer i F. Raki, Politiki spisi, Zagreb 1971.
"> Rad JAZU, 17, 1871, 1612.

14

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

toka i zapada. Tragove tog posredovanja on nalazi u srpskim i hrvatskim

spomenicima koji sadre elemente bizantskog i romanskog
39
stila. Raki zamilja da bi se plemenske osebine moda bile spojile u narodnu zajednicu, nosioca samostalne prosvjete i dravnoga ivota, da kulturni razvoj nije bio prekinut turskim osvajanjem i da hrvatski narod nije izgubio samostalnu dravu.
Jugoslavenstvo Rakoga u svakom je sluaju jedinstvo raznolikosti. Posebna plemenska imena Junih Slavena i velike razlike u
njihovoj povijesti ne bi, prema njegovu uvjerenju, smjele biti zapreka zajednikoj djelatnosti za postizavanje duevnog jedinstva.
Srodna plemena na slavenskom jugu sjedinjuje njihovo bie, a
sve to ih dijeli nametnuto je izvana kasnijim povijesnim tokom.
Prema tome Raki u naelu upire oi u narod na u cjelini njegovoj, podignuvi se iznad asovitih ograda, koje su prolazne okolnosti, bile one koliko dugovjene, u njem podigle.40 Zato je nuna
radnja duha, koju potie Raki, da bi se na slavenskom jugu razvila samostalna historino-kulturna
osebnost koja e se oslanjati
na ostale Slavene.41 Isticao je esto da jugoslavensko ime ne dira u
plemenske osebine, ne vriea plemenskih osjeaja i da upravo zato moe biti zastava oko koje se na osnovu narodnoga jedinstva
mogu sakupiti pobornici narodne prosvjete. Taj ideal postaje kamen spoticanja samo protivnikom nae
narodne zajednice i tjesnogrudnim plemenskim zanesenjakom.42 Prema tome, povijesna je
misija Rakoga da svojom kulturnom djelatnou ubrzava proces
sjedinjenja duevne moi pojedinih junoslavenskih plemena,
kako bi se postiglo knjievno jedinstvo slovjenskoga juga.43
U borbi za junoslavensku historiko-kulturnu osebnost osnovno je Rakome postii zblienje Hrvata i Srba. Sloe li se oni, pridruit e im se Slovenci i Bugari. Istiui najee da su Hrvati i
Srbi jedan narod, dakle jedinstvena etnografska cjelina, razdvojeni povijeu na svim podrujima religioznoga, dravnoga, drutvenoga i prosvjetnoga ivota, elio je prije svega pomoi da se prebrodi ta povijesna dvojnost i da se zapadna i istona polovica naega naroda spoje u duevnu zajednicu. Vjerovao je da je to mogue izmeu ostaloga i zato jer vie nisu postojala dva izvora prosvjete (bizantski i latinski) kao u srednjem vijeku, nego samo jedna zapadna kultura, koja se irila po cijeloj Evropi. Smatrajui
da je znanost ve dokazala kako su Hrvati i Srbi jedan narod, da
njihova imena imaju za podlogu narodnost etniki jednu, Raki
je dakako odluno osuivao nametanje jednoga ili drugoga imena.44
Obzorje znanstvene i prosvjetne djelatnosti ne smije biti zastrto
M

Vienac, 51,1876, 839.

Rad JAZU, 33, 1875, 228.
Rad JAZU, 17, 1871, 161.
12
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 6.
Rad JAZU, l, 1867, 51.
Rad JAZU, 86, 1887, 1545.
15

Mirjana Gross

uskim plemenskim granicama. Radnja na duevnom polju

mora se, prema Rakome, kretati u okviru jugoslavenske pomisli
u kojoj e Hrvatstvo i Srpstvo nai jednako dino mjesto. Taj
razvoj mogu dnevne i prolazne zadjevice pomutiti ali ne odkloniti
Na temelju romantikoga uenja da je glavni izraz due naroda
jezik, to ga je prihvaao i Raki, polazio je od pretpostavke da se
duevna zajednica Junih Slavena moe provesti u ivot samo na
temelju jedinstvenoga knjievnog jezika. Ta je dakako morao biti
hrvatski ih' srpski jezik koji je ve imao iste slovnike forme zahvaljujui Karadiu i Gaju. Raki je dakle vjerovao da bi Slovenci
i Bugari mogli prihvatiti hrvatski ili srpski knjievni jezik u daljoj
budunosti. No dok se to ne dogodi, smatrao je da je potrebno podupirati kulturnu djelatnost na slovenskom i bugarskom jeziku.48
Zacijelo je Raki imao na umu takvu mogunost, sjeajui se iliraca, koji su se odrekli svoga materinskoga kajkavskog narjeja za
volju tokavtine. Nije, meutim, pomiljao na to da veina Hrvata
govori tokavskim narjejem dok Slovenci i Bugari nemaju s time
nikakve veze.
Raki je s obzirom na veliki napredak jezikoslovja i povijesni
razvoj isticao da valja hrvatsko-srpsku knjievnost smatrati za
jednu ter istu, razdvojenu jedino azbukom. Ako se ta knjievnost
jo ne doivljava kao jedinstvena pojava, razlozi lee izvan nje same, zacijelo u politikim odnosima. Polazei s toga gledita, podvrgao je kritici afafikovu klasifikaciju jugoslavenskih knjievnosti,
koja je nastala uoi i na poetku ilirskoga pokreta, ali je u obliku
knjige izala tek 1865. u redakciji K. Jireeka.
Raki je dakako odbacio afankovo shvaanje da je knjievnost na tokavskom narjeju srpska, a kajkavska da je hrvatska,
pri emu bi kajkavtina bila slovensko narjeje, a prvobitni stanovnici Hrvatske (nekadanje Slavonije) Slovenci. Prema afafiku
jezik pravih Hrvata tokavaca i akavaca bio bi samo varijanta
srpskoga jezika. Raki je pokazao u kakve je protivrjenosti pao
Safafik jer nije bio kadar da ovo naelo primijeni u svom prikazu
hrvatske i srpske knjievnosti. U suprotnosti sa spomenutim gleditima, on je tokavske i akavske latinike pisce svrstao u ilirsku
knjievnost, a kajkavske u hrvatsku. U svojoj kritici Raki je osudio afarika to je pisce koji su rodom pravi Hrvati pa su pisali
hrvatskim jezikom, tj. istim jezikom kao i Srbi, ubrojio u ilirsku
knjievnost, a tobonje Slovence u kajkavskoj Hrvatskoj u hrvatsku knjievnost. Maruli i Zorani, koji su svoj jezik nazivali hrvatskim i mnogobrojni ostali renesansni knjievnici neidu u nijednu
Vienac, 22, 1877, 350. Priajui o svom posjetu Stojanu Novakoviu u
Beogradu, Raki kae da su razboriti pripadnici hrvatskog i srpskog plemena na udu to naravni sporazumak dnevna pitanja iznebuke poremeaju. Vienac, 4, 1886, 62.
Pet stoljea, n. dj., 42.
16

0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

inu poviest knjievnu ovoga svieta, osim u hrvatsku. Ako je hrvatska knjievnost pisana istim jezikom kao i srpska, zato bi onda samo ona bila ilirska a ne i srpska knjievnost, pita Raki. Onda
bi kao srpska knjievnost preostala samo slavenosrpska knjievnost, iji jezik zacijelo nije blii pukom 'ilirskomu' i srbskomu
jeziku od kajkavtine.
Karakteristino je za Rakoga da nije mogao ostati samo pri osudi jednoga djela koje je ugroavalo duevno jedinstvo Hrvata i
Srba. Osjetio je obavezu da objasni odakle potjeu afafikove neloginosti. Pripisivao ih je prije svega pogledu iz sadanjega sredita austrijskoga srbstva (Novi Sad) u godinama 1830-35. na
srpstvo i hrvatstvo. Srbi su tada ve imali na pol neodvisnu dravu, a srpska je knjievnost zaslugom Vuka i drugih pisaca poela
cvasti. Dok su dakle Srbi sticali slavu doma i u inostranstvu pod
stiegom imena srbskoga, na zemljitu hrvatskom vladalo je mrtvilo, kae Raki. U Dalmaciji i Dubrovniku pisalo se ilirski, a u
Slavoniji slavonski ili ilirski. Zagrebaki su rodoljubi prihvatili
jezik genetikih Hrvata, kako to smatra afafik, dakle tokavtinu. Nu misle da e jim poi za rukom hrvatsko i srbsko ime u
knjizi sjediniti i sljubiti u neutralnom imenu, imenu geografikom,
podigoe stieg ilirstva, dok se u Srba vijala zastava sa srpskim imenom. Prema tome, afafikovo je gledite izraz tadanjega poloaja
1 miljenja ak i kod samih hrvatskih pisaca iliraca. Raki je dakle
smatrao da nije bilo dobro upotrijebiti ilirsko ime, ali je punim srcem odobravao tenju iliraca da se sjedini duevno razciepani narod.47
Izglaivanje zapreka duevnoj zajednici Hrvata i Srba, to ga
je Raki smatrao svojom glavnom zadaom, posebno se odrazilo u
njegovu odbacivanju miljenja da su irilica i latinica nacionalne
oznake srpske odnosno hrvatske kulture. Isticao je da su latinica i
irilica djelo tue, latinske i grke prosvjete, a ne tvorevina Hrvata i Srba, i da je samo glagoljica slavensko pismo ali se ono nije proirilo na cijeli hrvatski i srpski narod. Te dvije azbuke smatrao je nesreom koja je razdvajala umove i prijetila stvaranjem dviju razliitih knjievnosti. Poznavanjem obiju pisama u svim drutvenim
48
slojevima, nadao se prevladavanju te dvojnosti.
Karakteristino je za Rakoga da je do kraja ivota smatrao kako
je hrvatska prosvjeta jaa od srpske.49 Kao predsjednik Jugoslavenske akademije i glavni animator hrvatske znanosti, on je zapravo imao pred oima hrvatsku renesansnu predaju i stanje u vrijeme
Knjievnik, 2, 1865, 128132. (Paul J. afafik, Geschichte der sudslawischen Literatur, II Illvrisches und kroatisches Schriftenthum, III Da serbische Schriftenthum, Prag 1865).
48
Isto, 128; Pet stoljea, n. dj., 434; Raii: Srbski predlpg od 18. lipnja.
Pozor, 150, 1884. (Izvadak pretampan u: V. Novak, Antologija jugoslovenske
misli i narodnog jedinstva (13901930), Beograd 1930, 43336.
49
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 8.
2 HISTORIJSKI ZBORNIK

17

Mirjana Gross
osnivanja Akademije i nije bio nacistu s velikim napretkom srpske
kulture u toku vremena. Kao tvorac ideolokog sustava koji je poticao irenje hrvatske nacionalne svijesti, to se vrlo polagano irila, a uvijek ju je smatrao izrazom slavenske due, Raki je osuivao to to su Srbi prekomjerno isticali svoju narodnu svijest i
plemensku iskljuivost
i nisu htjeli nita rtvovati za jugoslaven50
sku zajednicu.
Sada ve znamo da hrvatstvo Rakoga poiva na irokoj slavenskoj i junoslavenskoj podlozi. Odbacivao je pravaku ideologiju
iskljuivog hrvatstva kao fanatizam Bez svoga slavenskoga okvira
i oslona, hrvatstvo se ne bi moglo odrati. Bilo bi preslabo da se obrani ak i od Maara. tovie, smatra Raki, ni duevni preporod
hrvatskoga naroda
ne bi uspio da se nije temeljio na ideji slavenske uzajamnosti.51 Osjeaj slabosti i manje vrijednosti, koji potjee
iz tekoa nacionalnog buenja kod Hrvata i straha za njihovu
budunost, vidljiv je u Rakoga i u izrazima mali prezreni hrvatski narod, prezreno pleme ili nejako djetece meu evropskim
narodima 52koje se jo nije popelo na vii duevni stupanj dostojan nacije.
Kao i bivi ilirci, koji u vrijeme pokreta nisu isticali hrvatsko
plemensko ime, i Raki je bio uvjeren da je srpsko odbijanje
ilirskoga, odnosno jugoslavenskoga imena, koje ne bi brisalo posebno ime i osobnost Hrvata i Srba ali bi izraavalo njihovu duevnu
zajednicu, bilo53 povod da se i u Hrvata pone snanije naglaavati
hrvatsko ime. U isticanju hrvatstva i definiranju njegova odnosa
prema jugoslavenstvu lei nova kvaliteta ideologije Rakoga s obzirom na ilMzam.
alei to ne postoji jedinstvo naroda slovjenskih na jugu i to
se oni nisu duevno upoznali i spoznali da imaju isti cj, a to vrijedi i za sveslovjensku sviest, Raki je izveo zakljuak: to smo
dakle inei? Budimo najprije sviest narodnu pojedinih plemena;
uznastojimo, da prije svega prelistaju pojedine grane tada e
prolistati i cielo staolo.64 Zato je Rakome duevno i knjievno jedinstvo Hrvata bilo kategoriki imperativ. esto je isticao
da je jugoslavenska misao uskrsnula hrvatski narod, da Jugoslavenska akademija ima dodue zadau da podie znanost na cijelom
slavenskom jugu, ali da slui prije svega hrvatskom narodu i hrvatskoj domovini i da tovie ima sielo u dui Hrvatstva, a ovo je
za sada meu junoslavjenskimi plemeni 55najrazvijenije sa stogodinjim! prosvjetnimi predajami i savezi.
" Obzor, 41,1886. (Zablude srpske politike). Pretampano u: Politiki spisi,
n. dj., 476.
61
Obzor, 31, 1881. (Stranka prava); Politiki spisi, n. dj., 4256.
B
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 9; Korespondencija I, 75.
Obzor, 41,1886. (Zablude, n. dj.).
* Knjievnik, II, 1865, 139. Kritika lista Slavische Blatter Abela Lukia.
M
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 8.

18

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

Hrvatski je narod, prema Rakome, uz velike tekoe uspio odrati svoje bie. Od ilirizma bitka se dakle vodi za to da se hrvatski narod dovine do duhovnoga jedinstva; da se osjea ne samo po
porjetlu i jeziku nego i po prosvjeti, po nadorganikimi svojstvi,
jednini: da bude narodan u etikom znaenju. Zato je prije svega
potrebno da se prevlada
dvojnost njegova duhovna bia u Dalmaciji i Posavini.5*
U okviru ovih pretpostavki i elja Rakome je bilo vrlo vano da
istakne kulturni kontinuitet u Hrvata, ali je smatrao da kontinuitet
u institucijama hrvatske dravnosti ne postoji. Tvrdio je da se prei nisu odmetnuli od knjige ni u najteim ratnim trenucima i da bi
oni bili ravnopravni kulturni partneri zapadne Evrope da ih u tome nije sprijeio islam.57
Mislim da sam ve iznijela dovoljno podataka o uvjerenju Rakoga da osobnost odreene nacije ini njezino duevno jedinstvo,
dok je dravna samostalnost nuan okvir da se duh naroda moe do kraja izraziti. Suprotstavljajui se pravakoj ideologiji, koja
je hrvatsko dravno pravo proglasila temeljem odranja i napretka
hrvatske nacije, Raki je isticao da ono ne ima neprekidnosti pravne i da je stiglo do njegova narataja osakaeno, raskidano, rasklimano. Zato je bio uvjeren da je pravo naravno, narodno jae
od povijesnoga prava. Pisano pravo, nastalo u toku povijesnih
zbivanja nepovoljnih za hrvatski narod, dapae je esto i suprotno
s njegovim prirodnim pravom. Velike suvremene promjene u Evropi nisu se, po uvjerenju Rakoga, dogaale u skladu s povijesnim
pravom a esto i protiv njega.58 Raki dakle nije naelno polazio od
dravnoga prava, shvaajui da je ugarsko dravno pravo nadvladalo hrvatsko historijsko pravo, da ugarsko dravno pravo ima kontinuitet i da hrvatska politika akcija ne moe uspjeti ako se poslui iskljuivo historijskom predajom. Zato mu se splet naravnoga i dravnoga prava (pri emu je naravno pravo uvijek na prvom mjestu) crnio jedinom mogunou u politikoj borbi protiv
opasnosti da Maari odvoje hrvatsku naciju od ostalih Junih Slavena i da ona na taj nain izgubi svoju duu.
Dakako da je za Rakoga sastavni dio prirodnoga prava bila sloboda svakoga naroda, plemena i ovjeka, priroena ovjejem biu. Individualne i graanske slobode, slobodoumna naela u svim granama dravnoga ivota na temelju nauka francuske
revolucije, mogu se, prema Rakome, razviti do kraja jedino u samostalnoj dravi. Slobodoumne uredbe nutrnje nuno bi odstranile skrbnitvo ugarske drave nad hrvatskom kraljevinom.59 Dvostruka djelatnost Rakoga kao historiara i organizatora znanosti
5

Ljetopis JAZU, 5, 1890, 92.

Rad JAZU. l, 1867, 47.
58
Obzor, 30,1881. (Stranka prava); Politiki spisi, n. dj., 4212.
59
Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 31. Politiki spisi, n. dj., 387.

19

Mirjana Grois

te kao politiara trebala je zacijelo skladno spojiti prirodno i dravno pravo te pruiti vanu motivaciju za sudjelovanje pojedinaca
u nacionalnom pokretu.
U interpretaciji srednjovjekovne Kraljevine Hrvatske Rakome
je bilo bitno da istakne narodni, slavenski znaaj njena dravnoga bia. Pozvana da posreduje izmeu istoka i zapada te da
izmiri plemenske osebnosti na slavenskom jugu sa zapadnom
kulturom, hrvatska se drava, prema Rakome, iznevjerila svojoj
misiji kada je hrvatska kruna stavljena na glavu ugarskoga kralja.
Tada su otvorena vrata svim onim pritiscima i zaprekama koje su
ugroavale i slabile hrvatsku dravnu samostalnost. Zvonimirova
kruna nestala je u ugarskoj kruni, dok je ugarska drava postepeno
unitavala bitne osobine hrvatske dravnosti.60 U ovoj je svezi hrvatska drava utonula, hrvatski se narod onesviestio,
te se evo blizu
pol stoljea muimo, da ga k sviesti privedemo.61 Zlo nije bilo samo u tome to su bie hrvatske drave, a time i dua hrvatskog
naroda bili stoljeima teko ugroeni. Zato to je prestao biti samostalni dravni inilac, hrvatski je narod u novom poloaju svojem
okrenuo lea onoj naravnoj zajednici, tj. duevnoj i dravnoj
zajednici Junih Slavena. Pored turskoga gospodstva, Raki je upravo svojim hrvatskim pradjedovima pripisao povijesnu krivnju
to nije nastala junoslavenska duevna zajednica i dravna zadruga, iako je shvaao da bi se plemenska sviest i bez toga mogla podrediti dravnoj zajednici samo s velikim tekoama.82
Svojim slavenskim biem hrvatska drava bila je, prema Rakome, kao stvorena da bude vaan inilac u procesu stvaranja junoslavenske dravne zadruge. U njoj se izrazio demokratski slavenski duh jer je, prema Rakome, bila organizirana na slobodoumnim naelima, uz podjelu vlasti izmeu vladara i naroda, i na
slavenskom plemenskom sustavu utemeljenom u upama, tj. krvne
su sveze bile jae od zemljinih.8 Tek u ugarsko-hrvatskoj dravnoj
zajednici pojaan je proces pretvaranja slavenskih demokratskih
uredbi u germanske feudalne suprotne slavenskoj dui.64 Izumre vladalake porodice, taj dogaaj hrvatske prolosti koji po
dobi pripada davnoj davnini, a u svojih zamanih posljedicah do
nas dosie, urodilo je uz ostalo i dualizmom izmeu posavske i
primorske Hrvatske. Hrvatski plemi u Posavini postao je feudalnim vlastelinom s kmetovi i neslobodnjaci, dok se na podruju primorske Hrvatske stvorilo sasvim drugo drutveno ureenje na elu
* Isto, 9. Borba Junih Slovena za dravnu neodvisnost u XI vieku, Rad
JAZU, 31, 1873, 239. Pretampano u: Novak, Antologija, n. dj., 3938.
* Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 38.
a
Raki tvrdi da zametak Nagodbe lei u grijehu to su ga poinili nai
pradjedovi kada su ugarske kraljeve podigli na hrvatsko prijestolje.
" Nutarnje stanje Hrvatske prije XII stoljea. Rad JAZU 57, 1881, posebno
str. 130. i d.
" Rad JAZU. 17. 1871. 162.

20

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

65

s gradskim plemstvom. Umne i crkvene veze prekinute su. Bilo

narodnoga ivota prenijelo se izvan njegovih granica. Hrvatska
postala je tielo bez vlastitoga sredita gravitacije, tielo izloeno jaoj privlanoj sili.66
Veliki duevni pokret renesanse, kao staroklasina naobrazba
oploena kranskim idejama, mogao je uhvatiti korijena samo u
Dalmaciji. Kulturni uspon Dubrovake Republike, koja je postigla vie nego Trojednica u osam stotina godina, bio je za Rakoga dokaz
to je sve hrvatska drava i sav slavenski jug mogao stvoriti da nije
izgubio dravnu samostalnost.67 Jedina misao koja je spajala oba rastavljena dijela hrvatskoga naroda bila je, prema Rakome, potreba
obrane kranstva od islama. No iz naravnoga osnova narodnosti
ipak je izala mogunost da se Posavina postavi na elo narodnostnoga pokreta (tj. u ilirskom pokretu) i da od obumrle Dalmacije primi njenu renesansnu kulturu i stvori prosvjetno ognjite na kojem se grije obumrli osjeaj narodnoga jedinstva.88
Iz logike njegovih ocjena osnovnih povijesnih tokova jasno izlazi
opravdanje za uvjerenje i konkretnu djelatnost Rakoga da najprije treba svladati hrvatski dualizam, tj. stvoriti duevno jedinstvo hrvatskoga naroda i obnoviti njegovu dravnost ujedinjenjem
sjeverne Hrvatske i Dalmacije. Zato jugoslavenska ideologija Rakoga i jest hrvatska nacionalno-integracijska ideologija. Duevno
jedinstvo hrvatskoga naroda bilo bi dakako uvjet za ravnopravno
prevladavanje dualizma izmeu Hrvata i Srba, a zatim za duevnu i dravnu zajednicu Junih Slavena. Redoslijed toga povijesnog kretanja bio je za Rakoga unaprijed odreen.
Svjestan da Hrvate i Srbe dijeli njihova dravna tradicija, Raki
je znao da se oba plemena ili naroda ne mogu zbliiti na temelju historijskoga prava,
nego samo u vezi s njihovim zajednikim
ivotnim interesima.69 To je pretpostavljalo jaanje srpske i bugarske drave i politiku akciju za hrvatsku dravnost u prvoj fazi u
okviru Habsburke Monarhije. Svaka od tih drava, smatrao je, jaa cijelo jugoslavenstvo. alostilo ga je to srpska politika nakon
Nagodbe nije u hrvatskoj dravi pomagala hrvatsku narodnu politiku u njenoj borbi za zemljinu cjelokupnost
i dravnu samo70
stalnost nego je suraivala s Maarima. Uvijek je alio to su na
Ljetopis JAZU, 5, 1890, 857.
Isto, 86.
87
Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 267; Vienac, 13, 1875, 213 (Dubrovnik).
Ljetopis JAZU, 5, 1890, 912.
U praksi to je gledite posebno dolo do izraaja u njegovu i Strossmayerovu dranju u vezi s bosansko-hercegovakim ustankom jer su Bosnu i
Hercegovinu smatrali zajednikim srpskim i hrvatskim teritorijem i zato zajednikom brigom. Usp. Dragutin Pavlievi, Odjek bosanskog ustanka (1875
1878) u Sjevernoj Hrvatskoj, Institut za hrvatsku povijest. Radovi, 4, Zagreb
1973.
70
Obzor, 42, 1886. (Zablude srpske politike).

21

Mirjana Gross

slavenskom jugu nastale tri drave umjesto jedne dravne zadruge. No kada je ve bilo tako, trebalo je srpsku i bugarsku dravu
uvrstiti a hrvatsku dravu stvoriti kako bi se one mogle ravnopravno spojiti u dravnu zajednicu.
Zato Raki nije pretpostavljao da bi se Juni Slaveni mogli skupiti oko srpske drave kao sredita. On je dakako pripisivao srpskoj
dravi veliku ulogu u oslobaanju Junih Slavena od turskoga gospodstva i kao politikoj snazi. No morao je osuditi slubenu Srbiju, koja od Nagodbe pa sve do smrti Rakoga nije vodila jugoslavensku akciju. Odricao joj je ulogu Piemonta koji je bio sredite talijanske, a ne pijemontske djelatnosti, dok je slubena srpska
politika imala, po njegovu miljenju, osvajake namjere iskljuivo
u korist srpstva. igosao je zablude, koje su bile temelj srpske
slubene politike, a sastojale su se, kako kae, u negaciji postojanja
hrvatskog, bugarskog i slovenskog naroda. Smatrao je tu politiku
besmislenom jer srpski narod nema fizike i moralne
snage da izvri asimilaciju ostalih junoslavenskih plemena.71
Raki je znao da pitanje budueg centra jugoslavenstva smeta
zbliavanje Hrvata i Srba. Zato je vjerovao da e se s vremenom
stvoriti naravsko sredite, a ne umjetno sastavljeno koje e biti
izraz zajednike batine Hrvata i Srba 72te ostalih Junih Slavena i
njihovih posebnih povijesnih tradicija. Bilo bi pojednostavnjeno
pretpostaviti da je Raki smatrao kako Srbi treba da prednjae u
politikoj akciji jer imaju dravu, a Hrvati na kulturnom podruju
jer imaju kulturnu tradiciju od renesanse i centar narodne znanosti u Jugoslavenskoj akademiji. Mislim da emo se najvie pribliiti pravom uvjerenju Rakoga ako pretpostavimo da je mislio kako u razliitim situacijama, prema mogunostima, treba da prednjae jednom Hrvati, drugi put Srbi. Bugare i Slovence, na periferiji junoga slavenstva, ne bi zacijelo zapala, takva zadaa. No oigledno su i oni kao ravnopravni inioci trebali u jugoslavensku duevnu i dravnu zajednicu unijeti svoju tradiciju i svoje osebine.
Van svake je sumnje da je jugoslavenska dravna zajednica po
uvjerenju Rakoga povijesna nunost koja jedina moe osigurati
zvanje Junih Slavena. Njihova slabost zapravo potjee iz toga
to nemaju dravne zadruge. Poznato je da je politika akcija
Rakoga i Strossmavera bila usmjerena prema federalizaciji Habsburke Monarhije i stvaranju uvjeta za razvoj hrvatske dravnosti
i u njenu okviru za izgradnju duevnoga jedinstva hrvatske nacije. Bila bi to etapa na putu prema junoslavenskoj dravnoj zadruzi. Jugoslavenstvo Rakoga, koje ne ukljuuje nestanak narodnih
osobina jugoslavenskih plemena, nego tovie njihovu izgradnju
kao uvjet za njihovu duevnu zajednicu i uvrenje njihove dravnosti, ne pretpostavlja stvaranje jedinstvene drave, nego zadruge. Prema Rakome na Balkanu ... federativno jedinstvo jest
71
71

22

Obzor, 41, 1886. (Zablude srpske politike).

Gross, Idea Jugoslovjenstva, n. dj., 3389.

0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

ne samo mogue nego i jedino spasonosno i on osuuje slubenu

politiku Srbije u vrijeme njena sukoba s Bugarskom to ne zastupa
73
taj cilj nego gaji osvajakih aspiracija naprama svomu bratu.
U vezi s istraivakim pitanjem na kojoj je razini slavenstva dua naroda, vano je obratiti panju upotrebi pojmova pleme i
narod u Rakoga. Jedan i drugi pojam javljaju se u njega kao oznaka na svim razinama slavenstva, tj. za Slavene, June Slavene, Srbohrvate i pojedine junoslavenske nacije. Pojam pleme ponekad
oznaava skupinu naroda istoga porijekla (slavensko pleme) ili zajednicu koja nosi u sebi elemente za izgradnju due nacije (jugoslavenska plemena). Pleme takoer znai iskljuivo porijeklo.
Maari su narod drugoga sasma plemena ili narodi slavenskog
plemena. Pojmovi pleme i narod esto se upotrebljavaju kao
sinonimi, pa Raki tovie govori o njemakom i maarskom plemenu.74 On te termine ponekad naprosto brka. U njega se nalaze
izrazi kao sviest narodna pojedinih plemena i sasvim
obratno
plemenske osobine ... jugoslavenskih naroda.75 Jednom upotrebljava pojam narod za June Slavene, drugi put za Hrvate i
Srbe, trei put za svaku junoslavensku naciju. Jednom govori o jugoslavenskim plemenima, a drugi put o narodima (narodi slovjenski na jugu).76 Uza sve isticanje da Hrvati i Srbi imaju narodnost etniki jednu i estu upotrebu izraza kao to su zapadna
odnosno istona polovica naega naroda, Raki je govorio o Hrvatima i Srbima i kao o dva dodue istovjetna naroda.77 Kao
historiar, istraivao je povijest hrvatskoga naroda, a i u politikoji praksi upotrebljava pojam hrvatski narod. O nejasnoama
u vezi sa strukturom junoslavenskih nacija govori i esto upotrebljavani izraz nainac, nainstvo, naki u prvih desetak godina
funkcioniranja ideologije Rakoga.
Zacijelo nesigurnost i nedosljednost u upotrebi pojmova pleme
1 narod u Rakoga i u svih hrvatskih pisaca, koji prihvaaju i ire jugoslavensku ideologiju,78 govori o nejasnoama u vezi s razinom
na kojoj je locirana nacija. Vidjeli smo da je Rakome kriterij za
naciju njena dua, ali da ona postoji na svim razinama slavenstva,
tj. u Slavena, Junih Slavena, Srbohrvata i pojedinih junoslaven" Obzor, 41, 1886. (Zablude srpske politike). Raki kritizira dravne institucije Srbije koje se kolebaju izmeu birokratskog apsolutizma i slobodnjakoga radikalizma, nenaelnu borbu politikih stranaka za vlast te unoenje
nazora sa Zapada koji u pastirskoj i ratarskoj zemlji ne imadu smisla,
kano to npr. socijalistike teorije.
74
Listovi jednoga Antiunioniste, n. dj., 24; Knjievnik, 2, 1865, 139; Obzor,
287 i 288,1883. (Na Raspuu), Politiki spisi, n. dj., 446, 451.
Knjievnik, 2, 1865, 139; Rad JAZU, 13, 1870, 162.
76
Isto.
77
Rad JAZU, 86, 1887, 154; Pet stoljea, n. dj., 102.
78
I novi jugoslavenski ideoloki sustavi nakon smrti Rakoga nisu bili lieni tih dilema. Stjepan Radi i Frano upilo deklarativno se izjanjavaju da
su Hrvati i Srbi jedan narod, ali svoju aktivnost posveuju izgradnji individualnosti hrvatske nacije.

23

Mirjana Gross

skih nacija. Svoje iskonske osobine dua nacije zacijelo dobiva iz

slavenstva, ali se njena obiljeja najjasnije naziru u pojedinih junoslavenskih plemena ili naroda, dok na razinama srbohrvatstva odnosno junoga slavenstva prevladavaju posljedice zasebnih
povijesnih tokova koji su razdvojili prvobitnu zajedniku slavensku
duu Junih Slavena. Zato ideal moe biti samo ono jedinstvo
koje e u sebi harmoniki spojiti te raznolikosti.
Valja imati na umu da je Raki formulirao svoj ideoloki sustav
kao hrvatsku nacionalno-integracijsku ideologiju u razdoblju kada
jo ni jedna junoslavenska nacija nije bila do kraja konstituirana.
Nakon tridesetak godina funkcioniranja njegove ideoologije nacionalna integracija bugarske, srpske, hrvatske i slovenske nacije bila
je uglavnom zavrena ili se u razliitim ritmovima primicala svom
kraju. Je li njemu organizacija junoslavenskih nacija tada postala jasnija? Da li, prema tome, njegovo toliko prieljkivano duevno jedinstvo vodi prema stvaranju jedinstvene junoslavenske nacije putem ravnopravnoga spajanja povijesno izgraenih plemenskih osobina? Ili e junoslavenska zajednica biti nadnacionalna
i moi e harmonino uskladiti posebne osobine, povijesno nastale imetke jer se temelje na zajednikoj batini slavenske due? Hegemonija jednoga od plemena pri stvaranju junoslavenske zajednice nije za Rackoga dolazila u obzir. U svakom je sluaju
krajnji cilj bio jo vrlo daleko.
Osnovna motivacija ideolokog sustava Rackoga sastojala se u
poticanju kulturne i politike akcije za duevno jedinstvo hrvatske nacije i njen dravni okvir koji je potreban za postizavanje toga cilja. Razumljivo je dakle da je isticanje hrvatskoga imena bilo
za nj sastavni dio njegove jugoslavenske ideje. Osuujui dalmatinske narodnjake (1866) to se u njih navlatice izbjegava ime hrvatsko, on kae: Varamo se, da e se oni, koji se plae hrvatske
zastave 78a
boriti za narodna prava pod zastavom 'ilirskom' ili 'slovinskom'. Smatrao je zacijelo da bez hrvatstva ne moe biti ni jugoslavenstva. Naelo i praksa su morali biti u skladu sa sredinjim
dijelom ideolokoga sustava, s uvjerenjem da se hrvatska nacija
ne moe razvijati i usavriti i da mora propasti ako se ne bude
izgraivala na junoslavenskoj i slavenskoj podlozi i ako se prekine
proces koji vodi prema uvrenju slavenske uzajamnosti i zbliavanju Junih Slavena na prosvjetnom i znanstvenom podruju.
Budunost hrvatske nacije ovisila je dakle o djelatnosti njezinih
sinova, ali i o uspjesima duevnog preporoda i svijesti o slavenskoj uzajamnosti kod drugih slavenskih nacija.
Osnovna poluga da se postigne duevno jedinstvo Hrvata, zatim Hrvata i Srba i najzad Junih Slavena za Rackoga je narodna
prosvjeta. Samo prosvjeivanjem svih drutvenih slojeva na svim
ivotnim podrujima od materijalne proizvodnje do obrazovanja i
"k Korespondencija Mihovila Pavlinovia, ur. A. Palavri B. Zeli, Split
1962, 58.

24

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

moralnog usavravanja mogue je, prema Rakom. skratiti put

koji vodi do narodne samosviesti. To je smisao popularnoga gesla
Prosvjetom k slobodi! i intelektualne djelatnosti koja se nadahnjivala Strossmaverovom harizmatinom linosti. Meutim, narodna
prosvjeta sama za sebe ne moe postii svoj cilj. Po svojoj prirodi
ona mora krenuti od najviih dostignua ljudskoga uma koja, uz
svoj opeovjeanski sadraj, uvijek nose obiljeja due odreenoga naroda. Prema tome narodna prosvjeta zaostalih slavenskih
naroda ne smije mehaniki upijati kulturu romanskih i germanskih
naroda jer bi izgubila svoju duu. Ona mora primati svoje obiljeje i usmjerenje od vlastite narodne znanosti, koja usklauje opa kulturna dostignua sa slavenskom duom, a prije svega istrauje oblik i sadraj genija naroda na svim podrujima na kojima
se izraava njegovo stvaralatvo.
Bez narodne znanosti narodna knjiga bila bi vie snimka tuih misli negoli narodnih tenja, a a nai umni plodovi nisu ino
ve slovjenski stereotipi njemakoga ili talijanskoga duha.79 Po
Rakome narodna znanost je glavno sredstvo i jamstvo za slobodni razvoj80 historiko-kulturne osebnosti Hrvata odnosno Junih Slavena. Prema tome stroga znanost ili via, odnosno
znanstvena knjievnost prethodi narodnoj prosvjeti, ona ubrzava proces njene djelotvornosti popularizacijom svojih rezultata
u svim razredima drutva. Narodna znanost za Rakoga je glavna brana koja spreava asimilaciju Junih Slavena s kulturno jaim nacijama i zato joj se posvetio kao organizator Jugoslavenske
akademije i historiar.
Raki je redovno isticao velike tekoe u vezi sa stvaranjem narodne znanosti u narodu nerazvijenu s prekinutom kulturnom
tradicijom, bez oslona na domau knjigu, a nasuprot tome velika
dostignua monih narodnih i dravnih zadruga romanskih i germanskih naroda. Cilj narodne znanosti bio je dakle da dostigne
najvii suvremeni kulturni stupanj.
Taj ideal se, prema Rakome, ne bi mogao provesti u ivot djelatnou iskljuivo u okviru pojedinih junoslavenskih nacija. ... U
ovo doba gajiti na slovenskom jugu plemensko u knjizi samovanje
znamenovalo bi njegove narode
pripravljati za plien onim ogromnim izobraenim zadrugara.81 Narodna znanost trebala bi dakle
analizom i sintezom zdruiti ono to je prolost rastavila, pri emu
bi morala postii jedinstvo raznolikosti. ... Knjievno sblienje

jugoslavenskih naroda nevriea im plemenskih osobina .. .82 Preko narodne znanosti i njena utjecaja na narodnu prosvjetu,
svijest zajednice trebala bi obuhvatiti cijeli ivot Junih Slavena
i sprijeiti da se plemena ... uzprkos svojem srodstvu, meu
"> Pet stoljea, n. dj., 43.

Rad JAZU, 17, 1871, 162.

' Rad JAZU, 13, 1870, 162; Novak, Antologija, 3545.
82
Isto.

25

Mirjana Gross
83

sobom taru. Prema tome narodna znanost morala bi izravnati

suprotnosti meu Junim Slavenima, podrediti njihovu svijest vioj misli narodne zajednice, povezati prolost sa sadanjou, zaroniti u osjeaj due naroda.
Na tom je putu nuna kulturna akcija najprije u okviru pojedinog plemena ali uvijek s gledita budue junoslavenske zajednice i slavenske uzajamnosti. Raki je mnogo puta isticao da je
poticaj za Jugoslavensku akademiju potekao iz due hrvatstva i
da je kao prosvjetno sredite nae Hrvatske ona svoje osnovne
rezultate dala prije svega u istraivanju izraza te due.84 Isto tako
opravdavao je injenicu to je mali broj junoslavenskih uenjaka
izvan Hrvatske suraivao u Akademiji izjavama da su oni vezani
na ue zaviajno zemljite, koje jim valja ponajprije u korist zaviaja a tim i za zajednicu obraivati.85
Rakome nije bio samo cilj da se na narod oslobodi duevnoga ropstva od susjednih razvijenih nacija nego i da se osposobi
za doprinos kulturnoj riznici ovjeanstva. Naukom u duhu vlastite
osebnosti i Juni Slaveni prikljuit e se skupini naroda s raznim
jezicima i osobinama i pomoi da se stvara divno suglasje u divnom svietu, koje stojei pod zakonom slobode tiem jest divnije i
uzvienije od sklada u raznolikoj naravi.86 Ta se harmonija mora,
dakako, temeljiti na kranstvu koje ne moe biti u suprotnosti sa
znanou, ono mu je zapravo temelj. Kranski
i narodni sadraj
prosvjete Rakome su zacijelo jedinstvo.87
Prema svojoj prirodi, narodna znanost se mora iriti iz sobe
uenjaka i zahvatiti u sva ivotna podruja naroda. Ona promie
Rad JAZU, 33, 1875, 22.
M
Dakako da je raHatafc narodne znanosti bio da ispita duu svakoga
pojedinog junoslavenskoga plemena ili naroda. U svojoj kritici Glasnika
drutva srbske slovesnosti (XVII, 1863) Raki je istaknuo da Glasnik u tom
broju nije obavio svoju dunost da izobrazi srbski jezik, razpita i razjasni
prolost srbskoga naroda i suvremena pitanja srpske kneevine jer je poao
u tuu njivu objavivi samo priloge koji nemaju veze sa srpskom problematikom. Knjievnik, 1,1864, 440-441.
Rad JAZU, 86, 1887, 154; Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 8.
Rad JAZU, 21,1872,190.
87
Kao katoliki sveenik, Raki se, uz Strossmavera, suprotstavljao novim
kretanjima koja su ugroavala kransko utemeljenje kulture. Osuivao je
uitelje koji su eljeli da se crkvi oduzme nadzor nad kolom (Skender Fabkovi i Ivan Filipovi), da su poli tragom ifutskonjemakoga liberalizma
(Korespondencija I, 176) i bio je vrlo rezerviran prema Mauranievoj kolskoj reformi, koja je rastavila kolu od crkve, iz straha od bezvjerske kole. On se takoer suprotstavljao sveuilinim profesorima i akademicima koji
su bili religiozno indiferentni ili ateisti, te prodiranju utjecaja pozitivistikih
uenja. Posebno je osuivao naturalistiko shvaanje u historijskoj znanosti i njegovo uenje da je ovjeanstvo neslobodni dio prirode, koje se razvija na temelju prirodnih zakona, i uope zablude pukoga materijalizma
u svim znanostima (Korespondencija III, 239242; Ljetopis JAZU, 3, 1888,
95 i d.). Bio je dakako protivnik klerikalizma (jezuitizma) i svakog poistovjeivanja hrvatstva i katolianstva. Usp. i Korespondencija M. Pavlinovia,
n. dj., 178180.

26

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

88

sve slojeve naroda, preobraaje i oivljuje sve javne odnoaje.

Zato joj negotovo drutveno i dravno stanje u Hrvata i Junih
Slavena silno smeta. Iz uenja o narodnoj znanosti izlazi dakle i
motivacija za politiku akciju jer ... samo slobodan narod, koj si
sauva jezik, obiaje, misli i uvstva, i svoje drutveno i dravno
bie sposoban je da stvori narodnu znanost koja e moi preraditi steevine 89ljudske kulture u skladu sa svojim kulturno-historikim tipom.
Kao organizator Jugoslavenske akademije Raki je elio da narodna znanost uzme
pod svoje okrilje i uspomene prolosti i
ideale budunosti.90 Kao historiar imao je posebnu zadau da
uspostavi tu vezu. Svojini istraivakim radom nastojao je pokazati
kako narodna znanost treba da djeluje. Pouni i odgojni zadatak
njegova rada kao historiara morao se kretati po zakoniti
povjestne
kritike. elio je biti i kritiki i narodni povjestnik.91 Kap na
prvi metodiki obrazovani historik nauenjak, Raki je pripadao
Rankeovoj
koli i slijedio je njen idealizam i njezine metodoloke
norme.92 U vezi sa spletom uvjetovanosti na slavenskom jugu i s
njegovim moralnim zasadama kao katolikog sveenika, i on je u
povijesti vidio samo kretanje ideja. Dakako njegov idealizam nije
polazio od same drave kao najviega etikoga dostignua kao u
Rankeovoj koli, nego od starijega romantikog uenja kojemu je
cilj duevno ujedinjenje nacije a drava mu je potreban okvir.
Osim toga, Raki se nije bavio samo politikim injenicama kao
Rankeova kola. Traei duu naroda na svim podrujima povijesnoga ivota, on je nastojao obuhvatiti povijesno gradivo mnogo
ire. Kritizirajui Hrvatsku povjestnicu Ivana Tkalia kao jednostranu kroniku ratova, napisao je: ivot naroda neoituje se u samih krvavih ratovih; s toga nesmije ni poviest koja ima predoiti
sliku narodnoga ivota biti zgolnja poviest vojena. Ako rat nije
posljedica borbe ideja, on je samo klanje divljih opora. ivot
naroda, ko to pojedinca neprekinuta je borba, ali ivot naroda
prosveena jest borba za duevni napredak, za duevnu ili dravnu
slobodu, jest borba narodnoga duha proti materijalnom svietu u
knjizi i umjetnosti, jest borba93proti nutrnjim i vanjskim preponam
na stazi narodnoga razvitka. Historijska znanost mora se, prema
Rakome, baviti i crkvenim te dravnim institucijama, knjievnou i umjetnou. Historijska kronika, tj. prepriavanje dogaaja
> Rad JAZU, 17, 1871, 160.
88
Isto, 163.
80
Osvrt na 25-godinje djelovanje, n. dj., 10.
91
Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku poviest srednjega vieka I,
Knjievnik, I, 1864, 35; Pokret na slavenskom jugu koncem XIV. i poetkom
XV. stoljea, Rad JAZU, 2, 1868, 69.
82
Proslava stogodinjice, n. dj., 32 (ii); O Rankeovoj koli usp. M. Grpss,
Historijska znanost, Razvoj, oblik, smjerovi. Institut za hrvatsku povijest,
Posebna izdanja, 3, Zagreb 1976, 9498.
M Knjievnik, I, 1864, 1334.

27

Mirjana Gross

odnosno izvora, nije za Rakoga dolazila u obzir. Povjestni pragmatizam i reflexije, koje bi pripoviedane ine subjektivizovale, itaoca povukle na duevno sudjelovanje i cielom ivotu dale njeki uzlet, 94Rakome su potrebna podloga prezentacije znanstvenih rezultata.
Dakako, djelatnost narodnoga i kritikoga povjesniara nije
uvijek bilo lako uskladiti. Unosei svoje ideoloke predodbe u istraivanje povijesnih injenica, Raki je bio sklon da suvie modernizira ona svoja objanjenja koja su bila najpogodnija za odgoj
hrvatske inteligencije. Funkcija ideolokog sustava u njegovim historijskim istraivanjima bila je znatna i zato to je nuno morao
graditi na vrlo skromnim ili nikakvim temeljima za stvaranje hrvatske historijske znanosti.
S druge strane Rakoga je stroga historika kritika upuivala na
veliku opreznost pri zakljuivanju. Znao je da sakupljanje i objavljivanje historijske grae prethodi svakom solidnom utvrivanju
injenica i esto se alio da autori nisu skloni tome mukotrpnome
poslu. Takoer je bio nacistu da treba najprije istraiti pojedinane
povijesne injenice, a tek onda pristupiti njihovu uopavanju. Poslije takovih monografija moe se tek misliti na kritiku historiju
hrvatsku.95 Raki dakle nije elio napisati pregled hrvatske povijesti bez utvrenih bitnih injenica, tj. samo pragmatiki kriterij
bez erudicijske znanstvene podloge za nj nije dolazio u obzir. Zaposlen znanstvenoorganizacijskim i politikim poslovima, nije imao
dovoljno vremena da sakupi najnuniju dokumentaciju za sintetiku
historiju hrvatskoga naroda i nije je nikada napisao
iako je elio
da Hrvatima bude ono to je esima bio Palacky.96
Upravo uenje o narodnoj znanosti dobro pokazuje da je ideoloki sistem Rakoga mogao utjecati samo na bogatije graanstvo,
njegovu inteligenciju i na sveenstvo. Popularizacija znanstvenih
rezultata irenjem narodne prosvjete nije bila mogua zbog velikih
tekoa pri stvaranju graanskoga drutva i u procesu integracije
hrvatske nacije. Sam je Raki elio da se narodna prosvjeta proiri na sve slojeve. Samo tako moglo bi se na povijesnim temeljima
izgraditi duevno jedinstvo hrvatske nacije. Zato je takoer razmiljao o drutvu i pokuavao prilagoditi tipina shvaanja liberalne
buroazije etici katolicizma.
Ve sam istakla da je Raki vidio osnovna obiljeja slavenskoga
duha isto hrvatskoga drutva u razdoblju narodne dinastije u
njegovoj demokratinosti, u plemenskom utemeljenju plemstva, u
ogranienosti vladarske vlasti i da je tvrdio da su neslobodne institucije ropstva i feudalne ovisnosti, unesene izvana, protivne sla" Knjievnik, III, 1866, 596. Kritika knjige ivot Nikole Zrinskog od Matije Mesia.
K
Korespondencija 1,162.
Jagi, Spomeni, n. dj.. I, 349, II, 100.
28

0 ideolokom sustavu Franje Rakoga

venskom duhu.971 u drutvenim su se odnosima odrazile zlokobne

posljedice saveza izmeu Ugarske i Hrvatske. Za razliku od staroga
hrvatskoga plemstva koje je dobro razlikovalo hrvatsko i ugarsko
dravno pravo, feudalno plemstvo, ta tua biljka, pogotovu nakon pogibije Zrinskoga i Frankopana, vie nije imalo nikakve veze
s duhom naroda koji se odrao samo u puku. Zato je Raki osuivao i hrvatsko plemstvo po rodu i stranu, naseljenu aristokraciju
to su pretvorili puk u misera plebs i sprijeili njegov razvoj.98
Kada su prevladala naela francuskoga prevrata i obuhvatila
dravu i cielo drutvo, pojedinac je poeo traiti u drutvu prikladne oblike za izraz svojih misli i osjeaja, potisnuti slojevi
drutva zapoeli su borbu za vei utjecaj, a narodi su nastojali
postii odgovarajui okvir svom duhu, kae Raki. Istiui da su
se pojavile nove sile: graanstvo i seljatvo, i priznajui graanstvu
prvenstvo u drutvu, Raki je upravo tom gorostasnom preokretu pripisao kao posljedicu prevladavanje 99narodnoga jezika, obiaja
1 predaje u opini, dravi, drutvu i nauci. Za razliku od feudalnoga
drutva, graansko drutvo kao takvo nije prema Rakome u suprotnosti ni s kranskom ni sa slavenskom duom, ono je tovie
prikladna podloga za njeno buenje i usavravanje.
Prihvaajui ideologiju liberalne buroazije, Raki je dobro vidio
veliki jaz izmeu pojedinih drutvenih slojeva i u hrvatskom drutvu. Znao je da je drutvo sastavljeno od razliitih razreda. Taj
pojam oznaava klase, slojeve i profesionalne grupe. Osnovni su mu
razredi, hotvole, tj. plemstvo, buroazija i seljatvo, a prostori
irenja narodne prosvjete su velikake, odnosno plemike dvorane, graanske sobe (ili krov) i obrtnika radionica. Znanje
koje daju prirodne nauke treba da na razliit nain prodre u sve
razrede naroda, da dospije do vlastelina, trgovca, obrtnika i ratara.100
Prema Rakome drutvo se dijeli na tri razreda, odnosno na etiri
razreda kada kao posebni razred izdvaja sveenstvo. To su puk,
srednji i izobraeni razred. Osim o puku, Raki govori i o
niim razredima kada je rije o masi. Pojam srednji razred
zacijelo je identian s pojmom graanstvo, koje je prema svojem
povijesnom porijeklu stajalo izmeu plemstva i puka, tj. izmeu
najvieg i najnieg stalia. Izobraeni razred zacijelo je inteligencija i bogatije graanstvo. Preradu znanstvenih rezultata u popularnom obliku Raki je smatrao nunom za181 razrede: puk i
graanstvo, ali na razliitim stupnjevima.
Izriito govori o
srednjoj i pukoj102 knjievnosti, koje bi trebale crpiti iz znanstvene knjievnosti.
' Nutarnje stanje, n. dj., Rad JAZU, 70,1884.
68
Listovi jednog Antiunioniste, n. dj., 1923.
99

100

Pet stoljea, n. dj., 956.

Pozor, 233, 1861 (Slike iz sabora Trojedne kraljevine. Pretampano u:

Politiki spisi, n. dj., 351; Rad JAZU, 5, 1868, 189; Rad JAZU, 9, 1869, 1889.
101
Pet stoljea, n. dj., 44, 556.
102
Rad JAZU, 50, 1879, 199200.

29

Mirjana Gross

Dijelei narodno itateljstvo na etiri razreda prema estima

naega drutvenoga ivota, Raki je isticao veliku kulturnu ulogu
sveenstva, a neaktivnost i ravnodunost plemstva prema narodnoj
prosvjeti i znanosti. Izjavio je da je Jugoslavenska akademija naila
na odziv vie u dolnjih negoli u visokih slojevih, tj. u graanstvu,
a ne u plemstvu.13 Dakako, Raki je bio nacistu da kod Slavena,
a pogotovu kod Hrvata, jo nema strogo narodnoga graanstva,
kao moralnoga tiela, dok oduevljenje pojedinaca brzo nestaje pod
razliitim pritiscima. Smatrajui graanstvo glavnom pokretakom
snagom modernoga drutva, Raki je narodnoj znanosti dao osnovnu zadau odgajati narodno graanstvo.104 Istina, isticao je
nunost puke prosvjete i tekoe stvaranja osvjetenoga puka
koji je zbog feudalnih drutvenih odnosa zaostao. Znao je da se
dua naroda. ne moe razvijati bez puka, koji je u svom srcu
sauvao narodni jezik, i da su upravo tvorine puka, koje valja
prouavati u -narodoslovnoj i narodopisnoj grai, temelj za
upoznavanje due naroda.19* No u praksi Raki se mogao posvetiti
samo odgoju graanstva. Njegov nauk nije prodirao u na dobri
puk, kako se izraavao Strossmaver, tj. u seljatvo i sitno graanstvo.
Kako je bogatija buroazija i njena inteligencija bila samo tanak
sloj u nerazvijenom hrvatskom malograansko-seljakom drutvu,
u asu smrti Rakoga nije bio postignut ni ideal duevnog jedinstva hrvatske nacije, a kamoli Hrvata i Srba te ostalih Junih Slavena.
Izraavajui iskljuivo interese i mentalitet bogatijega graanstva,
jugoslavenska ideologija bila je klasno ograniena i nije imala orua
da prodre u ire slojeve. Trebalo ju je prethodno demokratizirati
u skladu s novim stupnjevima drutvene strukture, integracije hrvatske nacije, ideolokih i politikih kretanja. Na mjesto ideolokoga
sustava Rakoga stupili su od devedesetih godina novi tipovi jugoslavenske ideologije koji su veinom prekinuli s njegovim romantizmom i tradicionalizmom i formulirali nove sadraje prikladne za
odgoj drutvenih slojeva iz kojih su potekli. Npr. Stjepan Radi
bio je kao mladi pod neposrednim utjecajem Rakoga, a Etbin
Kristan, tvorac jugoslavenske ideologije u socijalistikom pokretu
kod Slovenaca i Hrvata, poeo je u Zagrebu kao obzoraki novinar
oduevljen za jugoslavensku tradiciju u duhu Rakoga i Strossmayera.
Ogranieno dodue na tanak drutveni sloj, djelo se Rakoga nastavilo u novini tipovima hrvatske jugoslavenske ideologije sa irom
drutvenom podlogom. Njegova vizija stvorena od matanja, predpdaba, mitova i trijeznih ocjena zbilje na slavenskom jugu u postilirskom razdoblju morala je u promijenjenim uvjetima prepustiti
' Ljetopis JAZU, 5, 1890, 83.
1M
Pet stoljea, n. dj., 56.
" Rad JAZU, 41,1877, 228; Ljetopis JAZU, 4, 1889, 47 i d.

30

O ideolokom sustavu Franje Rakoga

mjesto novim shvaanjima. Njegov ideoloki sustav sastavljen od

dijelova u tono odreenim odnosima, razgraivali su drugi ideolozi,
ali su kretali dalje upravo na temelju rezultata njegova stvaralatva.
Kao svaki znaajni ideoloki sustav, uenje Rakoga doivjelo je
svoje dezinterpretacije u okviru drugih ideologija. Koriteno je s
jedne strane kao opravdanje unitarizma u staroj Jugoslaviji, ali i
kasnije, dok je s druge strane osuivano kao toboe protuhrvatsko.
U svakom sluaju jugoslavenska tradicija u Hrvata, koju je u njenim
osnovnim dijelovima oblikovao Raki, ima jo i danas svoju funkciju i zato predstavlja izazov historiaru da je temeljito istrai.

31

MIRJANA GROSS
t)BER DA IDEOLOGISCHE SVSTEM F. RACKIS

Die Vf. versucht die Struktur des ideologischen Systems Rakis

als eine Phase der jugoslavvischen Variante der kroatischen nationalen Integrationsideologie zu erklaren, Es handelt sich um eine Ideologie, die sich zwischen dem Illvrismus und der Moderne entvrickelte. Ihr Kernstiick wird im Vernaltnis des Jugoslawismus zum Kroatismus gesehen.
Auf Grund der Lehre vom Volksgeist betonte Raki die seelische Gemeinsamkeit der Slawen und daher auch die Notwendigkeit ihrer literarischen Wechselseitigkeit, wobei er die von Gott gewollte Mission der Slawen, besonders der Siidslavven, im Kampf fiir
die Wiedervereinigung des westlichen und des ostlichen Christentums ah. Seine jugoslawische Idee solite, als Erbe und Modernisierung des Illyrismus, zur gleichberechtigten Vereinigung der Siidslawen fiihren. Dabei miissten die geschichtlich gewachsenen Traditionen der einzelnen siidslawischen Stamme erhalten bleiben.
Diese Einheit der Verschiedenartigkeiten konnte in einer siidslawischen Staatsgemeinschaft venvirklicht werden. Raki lehnte daher
die Ausdehnung der nationalen Namen der Serben oder der Kroaten
und deren Staatstraditionen auf da ganze siidslavvische Gebiet entschieden ab, war aber iiberzeugt, dass die Annaherung aller Siidslavfen (d. h. der Kroaten, Serben, Slowenen und Bulgaren) vorerst
vom Verhaltnis der Kroaten und der Serben abhange und sich in
fernerer Zukunft auch auf ihrer Literatursprache griinden miisste.
Die kiinftige kulturelle und auch staatliche Vereinigung der Siidslavven setzte nach Raki die Starkung der Nationaleigenschaften
sowie der kulturellen und der staatlichen Traditionen der einzelnen
siidslawischen Nationen voraus. Obwohl fiir ihn da Naturrecht immer vor dem historischen Staatsrecht tand, glaubte er am besten
fiir die kiinftige Vereinigung der Siidslawen wirken zu konnen, wenn
er sich als Politiker fiir die Vereinigung Nordkroatiens mit Dalmatien und den Ausbau der traditionellen kroatischen Staatlichkeit in
moderner Form einsetzte, und als Historiker des kroatischen mittelalterlichen Staates zur Mobilisierung der Kroaten im Kampfe um
ein freies politisches Leben beitrug. Aus demselben Grunde wollte
er als Historiker und Organisator der vrissenschaftlichen Forschung
im Rahmen der Jugoslawischen Akademie die Entvvicklung der na32

O ieoloSkom sustavu Pranje Rakoga

tionalen Bildung der Kroaten fordern und ihnen ihre nationale

Wissenschaft als bedeutenden Antrieb zur Erhaltung und Vervollkommung ihrer nationalen Identitat schaffen.
Rakis System war daher die Forderung der seelischen Einheit
der kroatischen Nation und ihres staatlichen Rahmens als Mittel zu
diesem Ziel. Darum erklart Vf. da System Rakis als kroatischo
nationale Integrationsideologie. Naturlich war Rakis kroatisches
Prinzip und seine kulturelle und politische Praxis im Einklang mit
seinem Jugoslavrismus. Er lehrte, dass der Geist der kroatischen
Nation ein slawischer sei und dass sie daher wegen der Gefahr, die
von ihren starken Nachbarn drohte, zugrunde gehen miisste, wenn
sie sich nicht durch slawische Wechselseitigkeit und besonders durch
die kulturelle Annaherung der Siidslawen erhalten und vervollkommen konnte.
'
Die Raki-Ideologie umfasste nur da kroatische Bildungsbiirgertum und den mit ihm verbundenen Klerus. Sie entwickelte eine Gesellschaftsinterpretation, durch den Versuch, die Lehren des Uberalen Biirgertums mit den christlichen Normen zu verbinden. Der
enge Klasseninhalt zusammen mit den veranderten Verhaltnissen in
der Habsburgermonarchie und auf dem Balkan war teilweise der
Grund, dass diese Ideologie in den achtziger Jahren nicht mehr funktionieren konnte. Sie wurde am Ende des Jahrhunderts durch neue
Varianten demokratisiert und verandert.

3 HISTORIJSKI ZBORNIK

33