Académique Documents
Professionnel Documents
Culture Documents
1
1
1
Primljeno 9. 7. 2008.
M. Vukomanovi
Prethodno priopenje
upravljane izvrenjem,
modeli,
graevinsko poduzee,
tablica uravnoteenih
rezultata (BSC),
model izvrnosti (EFQM),
poslovanje
Key words
M. Vukomanovi
performance management,
models,
construction company,
balanced scorecard (BSC),
EFQM Excellence Model,
conduct of business
Preliminary note
The criticism of two most frequently used performance management models, i.e. balanced scorecard
model and excellence model, is described. It is shown how these well established and confirmed models
can not be used in all situations. The first model has been proven better in strategic analyses, and the
second in benchmarking and overall evaluation of business operations. The model selection table,
enabling selection of models best suited for specific management needs, is presented. An overview of
model use in Croatia is given, and practical guidelines are presented.
Mots cls
M. Vukomanovi
Note prliminarie
gestion de performances,
modles,
socit de gnie civil,
tableau de bord quilibr,
modle d'excellence EFQM,
conduite des affaires
. , . , .
,
,
,
(BSC),
(EFQM),
. ,
.
, (benchmarking)
.
. .
Schlsselworte
M. Vukomanovi
Realisierungsleitung,
Modelle, Baufirma,
Tabelle der ausgeglichenen
Ergebnisse (BSC),
Modell der Ausfhrbarkeit
(EFQM),
Geschftsfhrung
Autor:
Vorherige Mitteilung
Man beschreibt die Kritik zweier meisstens bentzter Modelle der Realisierungsleitung in der Praxis der Tabelle der ausgeglichenen Ergebnisse und des Modells der Vorzglichkeit. Es wird gezeigt wie
diese bewhrten Modelle nicht in allen Fllen angewendet werden knnen. Das erste Modell zeigte sich
als besseres fr die Bewertung der Strategie, und das zweite fr die Abschtzung des "Benchmarking"
und die insgesamte Bewertung der Geschftsfhrung. Dargestellt ist eine Tabelle der Modellauswahl im
Bezug zu den spezifischen Forderungen des Managements. Dargelegt ist ein berblick ber die
Anwendung der Modelle in Kroatien mit Richtlinien fr die Anwendung.
Mr. sc. Mladen Vukomanovi; prof. dr. sc. Mladen Radujkovi; mr. sc. Ivana Burcar Dunovi,
Sveuilite u Zagrebu, Graevinski fakultet, Zagreb
771
Uvod
Graevinska industrija u svim dijelovima svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, ima slab ugled iskljuivo zbog nemogunosti da se ostvari oekivano izvrenje projekta [1].
Proglaena je najgorom, neefikasnom te najvie zagaivakom [2]. U Velikoj je Britaniji, tijekom 1999. potroeno vie od milijardu funta na pogreke pri radu, a pritom su privatne kompanije potroile vie od 1,5 milijarda funta na alate za mjerenje izvrenja.
Velika akceleracija razvoja ekonomije i tehnologije,
kompetitivni i politiki pritisci, fragmentacija te problemi sa strukturom tjeraju graevinarstvo da se pone prilagoavati i da promijeni svoj modus operandi.
Sve donedavno, industrija je bila je osloboena termina
poput vodstvo i menadment te agresivnog pristupa ostvarenju pozicije najkompetentnijeg na tritu. Ipak, nekolicina je uspjela i kao izravan odgovor prisvojila formalne procese za formulaciju dugorone strategije i upravljanja izvrenjem - performance management. Upravljanje izvrenjem je definirano kao upotreba rezultata
mjerenja izvrenja kako bi se postigla pozitivna promjena u kulturi organizacije, poslovnom sustavu i poslovnim
procesima; postavili dogovoreni ciljevi; efikasno iskoristili resursi; informirao menadment o potrebi promjene stratekih ciljeva te razmjenjivali rezultati izvrenja
radi stimuliranja kontinuiranog unapreenja sustava. Regularna upotreba takvih sustava izravno utjee na unapreenje rezultata poslovanja [3]. No, naalost, isto je
tako dokazano kako veina njihovih primjenu zavrava
neuspjeno [4].
Koncept je jo uvijek mlad. Razvio se tijekom proteklih
petnaest godina kao odgovor na esta pitanja poput: Kako
poslujemo i kako ostvarujemo projekte? i Investiramo
li u prave projekte i koju nam korist oni donose?. Trend
istraivanja tijekom proteklih dvadesetak godina, u podruju upravljanja izvrenjem, u graevinarstvu sve vie
raste. Trenutano je na 4. mjestu, dok je prije deset godina bio na 16., a prije dvadeset nisu bila niti zabiljeena [5]. Tijekom proteklog se desetljea s upravljanju izvrenjem [6]. Iz takve bi konstatacije bilo pogreno zakljuiti da je tema iscrpljena te da je uspjeno primijenjena u praksi, jer danas samo 16 % projekata zadovolji kriterije vremena, trokova i kvalitete, dok pritom 1/3 projekata ima tekoa s trokovima i tehnikim specifikacijama, a 2/3 s ostvarivanjem rokova.
Suvremeno se graevinarstvo uglavnom koristi trima
modelima: Kljuni pokazatelji izvrenja (KPI), Tablica
uravnoteenih rezultata (engl. The Balanced Scorecard BSC) i Model izvrsnosti (EFQM Excellence model EFQM). Procjenjuje se da vie od 60 % organizacija s
Fortune 1000 liste primjenjuje BSC [8]. Isto tako dokazano je kako sustavi poput EFQM-a i BSC-a generiraju
772
M. Vukomanovi i drugi
pozitivan uinak na poslovno izvrenje. Ipak, najvei
broj primjena BSC-a i EFQM ne uspije [7].
Kontinuirani napredak organizacije jest u sposobnosti
konstantnog i konzistentnog mjerenja i usporedbe kljunih procesa organizacije i pritom odgovarajue prilagodbe
strategije tj. benchmarkinga. BSC se fokusira na strategiju, ali pritom ne posjeduje uniformne mjere izvrenja, potrebne za benchmarking, to je i jedan od glavnih
uzroka tako velikog broja neuspjelih primjena 56 %
[4]. Nasuprot tomu, EFQM predstavlja izvrstan alat za
benchmarking (60 % kompanija koje primjenjuju benchmarking koriste se EFQM-om), ali trenutano nisu dovoljno fokusirani na strategiju [7].
Ovaj rad promatra upotrebu dvaju najiskoritenijih modela upravljanja izvrenjem u graevinarstvu BSC-a i
EFQM-a, analizira njihove slabosti i jakosti te predlae
njihovu integraciju u novi model, koji bi stvorio nove
prilike, a pritom eliminirao postojee prijetnje.
2 Trendovi primjene modela upravljanja
izvrenjem u graevinarstvu
Modeli upravljanja izvrenjem potiu kontinuirani napredak te kontroliraju ravnoteu izmeu kratkoronih i
dugoronih ciljeva; financijskih i nefinancijskih mjera te
vanjskog i unutarnjeg izvrenja.
Trenutano vie od tri etvrtine (77,4 %) graevinskih
organizacija u svijetu koristi sustavom upravljanja izvrenjem (slika 1.). Treina (34 %) koristi se nekim od KPI-a.
Gotovo dva puta vie poduzea koristi se EFQM-om (23 %)
u odnosu na BSC (13 %). Iako su modeli predstavljeni
22,6%
26,4%
3,8%
0,0%
3,8%
22,5%
7,5%
13,2%
OSTALI MODELI
EFQM
BSC
M. Vukomanovi i drugi
javnosti prije desetak i vie godina, u graevinarstvu se
tek odnedavno upotrebljavaju [2].
BSC je vie prihvaen kod veih organizacija, najvjerojatnije zbog vee jednostavnosti. Ipak, u posljednje se
vrijeme moe primijetiti poveani trend EFQM modela
u graevinarstvu.
3 Suvremeni modeli upravljanja izvrenjem
3.2 BSC
Danas postoji jasna potreba za unificiranim modelom
praenja izvrenja koji e uz financijske ukljuivati i
nefinancijske pokazatelje poslovanja. Kao odgovor, u
radu [10] Kaplan i Norton predstavili su BSC. Autori su
vjerojatno, nenamjerno, reciklirali slinu, ve objavljenu
metodu u Francuskoj, predstavljenu 1950-tih kao Tableau
de Bord. Kako to nikad nije prevedeno na engleski, vjerojatno je zaboravljeno.
BSC prepoznaje odnose izmeu ciljeva, aktivnosti i rezultata te ih integrira u proces menadmenta. Pomae
pri formiranju organizacijskih ciljeva, strategije i tako
postavlja informacijski sustav za upravljanje izvrenjem.
Uspostavlja uravnoteen skup pokazatelja izvrenja,
financijskih i nefinancijskih, koji e omoguiti transformaciju strategije u projekte i procese poduzea [9].
BSC se koristi specifinim kljunim pokazateljima izvrenja (KPI) unutar etiri dimenzije (slika 2.). Prema autorima [11] BSC nadomjeta kritizirane tradicionalne
financijske pokazatelje s kriterijima koji mjere izvrenje
iz dodatnih triju perspektiva (slika 2.):
od strane investitora Kako nas nai dioniari vide?
od strane klijenata Kako nas nai klijenti vide?
GRAEVINAR 60 (2008) 9, 771-778
3.2 EFQM
EFQM je nastao 1994. godine kao model za upravljanje
kvalitetom [16]. Iako se rije posao (business) kasnije
zamijenila rijeju izvrsnost (excellence), originalni je
model postavljen na TQM-a principima za profitne or-
M. Vukomanovi i drugi
ganizacije (engl. for-profit, business, organizations) i u
posljednje je vrijeme snano zagovaran. EFQM omoguuje procjenu gdje se organizacije nalaze na putu prema
izvrsnosti, identificira nedostatke u izvrenju i generira
stimulativne aktivnosti [2]. Model je baziran je 8 fundamentalnih koncepata izvrsnosti:
1. orijentacija na rezultate
2. razvoj i ukljuenost zaposlenika
3. fokus na klijente
4. kontinuirano uenje, inovacija i napredak
5. vodstvo i kontinuitet u svrsi
6. razvoj partnerstva
7. menadment prema procesu i injenicama
8. javna odgovornost
EFQM procjenjuje izvrsnost prema navedenim konceptima i sadri devet kriterija izvrsnosti (slika 3.). Vodstvo
je jedno od pet aktivnosti koje potiu etiri skupine rezultata. Pri stvaranju rezultata model utjee na zaposlenike (rezultati zaposlenika) koji posljedino utjeu na
drutvo (rezultati drutva). Model djeluje kao kontinuirani, iterativni proces samoocjenjivanja, koje se obavlja
prema standardiziranom postupku od strane EFQM evaluatora. Povratnom vezom konstantno testira aktivnosti
organizacije prema kriterijima modela (slika 3.). EFQM
razlikuje pobuivae i rezultate te tako prepoznaje razliku izmeu pokazatelja minulih procesa i onih koji predviaju i stimuliraju ponaanje buduih.
Model nije postavljen za svaki poslovni sustav. Budui
da postoji razlika izmeu onih koji upravljaju projektima (tzv. inenjeringom) i onih koji upravljaju procesima, model je vie namijenjen PM-u (project managementu).
774
M. Vukomanovi i drugi
obaju modela prikazane su na slici 4. Tablica 1. pokazuje model odluivanja pojedinog modela prilikom njihove primjene u graevinskim poduzeima, u skladu s odreenim zahtjevima.
71 % ispitanika pokazalo je da se koristi nekom vrstom kljunih pokazatelja izvrenja, bilo financijske,
MODEL
BSC
BSC
BSC
BSC
BSC
BSC
BSC
BSC
EFQM
EFQM
EFQM
EFQM
EFQM
EFQM
775
63 % poduzea primjenjivalo je nekakav oblik benchmarkinga (1. razina). Veinom je to bilo poticanje
kompetitivne okoline izmeu voditelja projekata ili
voditelja tehnikih jedinica unutar poduzea.
M. Vukomanovi i drugi
trebala svoje procese usklaivati s konkurencijom i drugim srodnim (i nesrodnim) granama u gospodarstvu i
tako sami sebi stvoriti mjerni sustav izvrenja te na taj
nain prepoznati podruja u kojima zaostaju za drugim
konkurentima. Niti jedno od promatranih poduzea nije
usporeivalo izvrenje s konkurentima. S jedne strane to
je i razumljivo, jer se jo uvijek rabe pokazatelji poput
dobiti, prihoda i slinih povjerljivih podatka. Meutim,
tvrtke bi trebale rabiti uvrijeene modele benchmarkinga u praksi, poput EFQM-a, i tako ocijeniti trenutanu
poziciju u odnosu na konkurente.
-
Samo 33 % ispitanika odgovorilo kako se koriste nekom vrstom upravljanja izvrenjem ili upravljanja
kvalitetom (quality management) iako su za primjenu modela pokazali velik interes (4,67).
Ispitanici su pokazali vrlo velik interes (4,67 od najvie 5) za modele upravljanja izvrenjem poput BSC-a
i EFQM-a.
776
M. Vukomanovi i drugi
Valja napomenuti da se niti jedno od promatranih poduzea nije koristilo spomenutim modelima izvrenja ili
bilo kakvom njihovom inaicom. Pri istraivanju, autori
su pokuali pronai bilo kakav sustav prevoenja stratekih
ciljeva u projekte i procese, njihovu kontrolu izvrenja u
skladu s postavljenim ciljevima te njihovo usporeivanje i poboljanje (sustav upravljanja izvrenjem), meutim takvi sustavi nisu bili prisutni. BSC i EFQM nisu
savreni modeli, kako napominjemo u prethodnim odlomcima, ali poduzea bi trebala poeti s takvom praksom
ili barem za poetak dvije ili tri perspektive BSC-a ili
EFQM-a, kako bi inicirale strateko planiranje i teile
ka konstantnom razvoju.
Slika 5. prikazuje shemu upravljanja izvrenjem dvama
prethodno predloenim modelima. Model je pojednostavljen i prilagoen trenutanom stanju u graevinarstva
RH. EFQM se rabi za provoenje benchmarkinga unutar industrije te je pojednostavljen na uobiajene mjere
izvrenja: rezultate klijenata, rezultate drutva i rezultate
ljudi. Takvi pokazatelji ne bi trebali predstavljati poslovnu
tajnu te bi njihovom upotrebom poduzea mogla meusobno komunicirati, uskladiti strateke ciljeve i primjereno pozicionirati na tritu. Strateki bi se ciljevi nadalje trebali usmjeriti na nie instancije upravljanja (vii,
srednji, nii i operacijski menadment), unutar etiriju
perspektiva BSC-a. Svaka bi perspektiva trebala sadravati kljune pokazatelje izvrenja koji bi izravno mjerili
i kontrolirali izvrenje stratekih ciljeva putem projekata
i poslovnih procesa. Neke industrije su ve prilagodile
uporabu BSC-a svojim potrebama i dade dodatne perspektive (poput podizvoditelja i projekata). S obzirom na
trenutano stanje unutar industrije, poduzea bi trebala
poeti s uvoenjem osnovnih perspektiva, a kasnije prilagoditi model pojedinanim potrebama.
LITERATURA
[1]
[2]
[3]
[6]
[7]
[8]
[9]
[4]
[5]
777
778
M. Vukomanovi i drugi
[14] Norreklit, H.: The balance on the balanced scorecard: a
critical analysis of some of its assumptions, Management
Accounting Research, (2000) 11(1), 65-88
[15] Papalexandris, A.; Ioannou, G.; Prastacos, G.; Soderquist, K.
E.: An integrated methodology for putting the balanced
scorecard into action, European Management Journal, (2005)
23(2), 214-227
[16] Bontis, N.; Dragonetti, N. C.; Jacobsen, K.; Roos, G.: A review
of the tools available to measure and manage intangible
resources, European Management Journal, (1999) 17(4), 391-402