Uvod u sustave dojave poara

Uvodno o sustavima za dojavu poara

Osnovno o poarima i njihovom nastanku
Gorenje je kemijska reakcija oksidacije u kojoj se goriva tvar vezuje s
kisikom i pri tome daje produkte oksidacije(gorenja) uz proizvodnju
topline (C+CO2CO2 + toplina). Ova reakcija se moe dogaati
razliitim brzinama. Gorenje moe biti plamenom i arom.

Kisik

Toplina

Zrak koji diemo sadri

i oko 21 % kisika. Vatri je
dovoljno samo 16% kisika.

Energija potrebna da
podigne temperaturu
goriva do toke kod koje
se isparavanja mogu zapaliti.

Gorivo
Neka tvar koja gori. Gorivo moe biti vrsto, tekue ili plinovito. Veina
vrstih i tekuih tvari pretvara se u paru kod izgaranja.
Gorenje i gorive tvari
Gorenje moe biti plamenom, gdje se kisik spaja sa slobodnim
radikalima H i OH, i arom, gdje gori isti ugljik. Nastanak gorenja
uvjetuju goriva tvar, prisutnost kisika u dovoljnoj koncentraciji i
temperatura na kojoj zapoinje kemijska reakcija. U vatrogastvu se to
predstavlja fizikim trokutom, gdje vrhovi predstavljaju uvjete za
nastanak gorenja.
Goriva tvar je tvar organskog ili neorganskog porijekla koja moe u
uvjetima oksidacije stvarati toplinu. Moe biti u sva tri agregatna stanja,

vrstom, tekuem i plinovitom. Na osnovu navedenog, gorenje se moe

podijeliti na gorenje vrstih tvari, gorenje tekuih tvari i gorenje plinova. U
vrste tvari spada drvo, papir, plastika, tekstil, spuva, eer i njihova
brzina zavisi od veliine. to je materijal sitniji, bre gori. Tekue tvari su
benzin, alkohol, dizel, ulja, boje i lakovi. Ove tvari gore u omjeru sa
zrakom(kisikom) i imaju gornju i donju granicu zapaljivosti. Plinovite tvari
su prirodni plin(metan), propan, butan, hidrogen, acetilen i gore u smjesi
sa zrakom. Imaju gornju i donju granicu eksplozivnosti.
Poare klasificiramo prema gorivoj tvari:

Teorija, pravila i kriteriji u projektiranju

Za pravilno projektiranje sustava za zatitu od poara potrebno je uzeti u
obzir razne kriterije ukljuujui uvjete za gorenje, mogue naine razvoja
poara, efekte visine i konfiguracije stropa, ventilaciju prostorije te
temperaturu.
Opa namjena tih sustava je detekcija i gaenje poara prije nastanka
velike tete. Aktivnu zatitu moemo podijeliti na sustave za detekciju
poara i sustave za gaenje poara.
U sustavim za detekciju poara koriste se razni vatrodojavni detektori,
kao detektori dima, topline i plamena.
Kriteriji kod projektiranja vatrodojavnih sustava moraju ukljuivati
osnovne funkcije sustava. Te funkcije mogu ukljuivati: obavjetavanje

prisutnih u zgradi o statusu sustava, uvjete za evakuaciju, uzbunjivanje

slubi organizirane pomoi za gaenje poara (vatrogasci), detekciju
specifine faze poara (dimljenje ili gorenje) i razvoja poara, aktiviranje
sustava za gaenje poara, te nadziranje procesa da bi primijetili
nenormalnosti uzrokovane poarom.
Priprema kriterija je osnova u projektiranju sustava za zatitu od poara.
Kriteriji projektiranja daju parametre za specifikaciju sustava i primjenjuju
se u konstrukcijskim shemama i detaljnim specifikacijama. Kriteriji moraju
ukljuivati inenjerski studij svakog podruja koji definira tip gorenja u
tom podruju i mogui nain razvoja poara. Kod projektiranja je
potrebno uzeti u obzir konstrukcijske funkcije ustanove. Za optimalan
razmjetaj detektora bitna je visina i tip konstrukcije stropa. Drugi
parametri zgrade koji se moraju razmotriti su ventilacija i temperatura
svakog podruja. Za vrijeme analize u projektiranju moraju se definirati
prirodni i umjetni tokovi zraka. Kriteriji projektiranja odreuju funkcije i rad
sustava u cjelini.
Osnovni kriteriji su:
1. Tip gorenja u svakom podruju. Svako podruje zgrade gdje se
detekcija poara bude primjenjivala mora se pregledati da bi se utvrdio
prisutni tip goriva kao to su razni materijali, plinovi ili tekuine. Tip
goriva esto odreuje potreban tip detekcije poara. Na primjer, ako je
potrebna evakuacija prisutnih u zgradi i ako su zapaljivi materijali u
podruju takvi da proizvode dim, koristit e se detektori dima, a ne
detektori topline. Ako projektiramo sustav detekcije poara za
garau koji e aktivirati sustav gaenja poara (u garai mogu biti
prisutni ispuni plinovi), preporua se koritenje detektora topline ili
optikih detektora dima.
2. Mogui nain razvoja poara. Nain razvoja poara ovisit e o tipu
gorenja u tom podruju. Poari se mogu podijeliti u tinjajue i plamtee
tipove. Veliina poara ovisi o tipu zapaljivog materijala, njegovog
fizikog razmjetaja, odnosa povrine i mase te energije izvora
paljenja. Poari esto ukljuuju obine zapaljive materijale kao to su
papirnati proizvodi, zapaljive tekuine, izolacija elektrinih kablova,
plastika, praina i drugo. Mogui naini razvoja poara moraju se prouiti
prije odabira tipa detektora.
3. Visina stropa. S obzirom da su proizvodi poara, dim, temperatura i
plinovi, u ranoj fazi poara relativno mali, visina stropa je znaajna za
ranu detekciju poara. to je vea visina stropa to je potreban vei poar
i vie produkata gorenja da bi se aktivirao isti detektor. Kako raste

intenzitet i rairenost poara utjecaj visine stropa je manja zbog efekta

irenja poara. Visina je veoma vana dimenzija ako visina stropa prelazi
5 metara. Za visine stropa iznad 9 m moraju se koristiti osjetljiviji
detektori. Visina stropa manja od 3 m nee igrati znaajnu ulogu u
razmjetaju ili odazivu detektora. Kako se visina stropa poveava
razmak detektora treba biti manji.
4. Uslojavanje zraka. Uslojavanje zraka u sobi moe sprijeiti zrak koji
sadri estice gorenja da doe do vatrodojavnog detektora montiranog
na stropu. Uslojavanje se javlja kada se zrak koji sadri estice gorenja
zagrijava tinjajuim ili goruim materijalom i postaje laki od okolnog
hladnijeg zraka te se uzdie dok ne postigne nivo kada vie ne postoji
razlika temperature izmeu njega i okolnog zraka. U aplikacijama u
kojima elimo detekciju tinjajuih ili malih poara i u kojima postoji
mogunost uslojavanja, treba razmotriti potrebu montiranja alternativnih
detektora ispod razine stropa.
5. Konfiguracija stropa. Konfiguracija stropa znatno utjee na razmjetaj i
potreban broj detektora. Ravni strop je onaj koji je ravan ili sa nagibom
od 10 cm/m ili manjim. Kosi strop je onaj koji ima nagib vei od 10 cm/m.
Struktura stropa moe biti u raznim formama. Konstrukcija sa gredama
se sastoji od vrstih lanova koji su visine vee od 10 cm i koji su
razmaknuti vie od 0,9 m. Nosai podravaju grede i postavljeni su pod
pravim kutom. Kada je nosa manje od 10 cm udaljen od stropa utjee
na broj detektora i smatra se gredom. Ako je vrh nosaa udaljen vie
od 10 cm od stropa ne uzima se u obzir kod razmjetaja detektora. Ako
povrina stropa nije prekinuta sa gredama ili kanalima viim od 10 cm
smatra se ravnim stropom.
6. Ventilacija sobe. Utjecaj ventilacije sobe na razmjetaj detektora dima
je veoma bitan s obzirom da na estice gorenja i plinove direktno utjee
strujanje zraka. to je brzina kretanja zraka vea to je kompliciranija
detekcija dima. Sustavi za grijanje i ventilaciju su danas sastavni dijelovi
veine ustanova i moraju se uzeti u obzir kod projektiranja sustava za
detekciju poara. Detektori dima moraju se postaviti u blizini povratnog
kanala, ne kraj dolaznog kanala, jer se kraj dolaznog kanala zrak sa
esticama gorenja razrjeuje istim dolaznim zrakom. Detektor u blizini
povratnog kanala bit e na putu zraka sa esticama gorenja. Kanalni
detektori se ne smiju koristiti umjesto sobnih detektora. Ako bi se kanalni
detektori koristili umjesto prostornih detektora ne bi detektirali poar u
sluaju da je ventilacija ugaena. Drugi problem koji se javlja kod
sustava

ventilacije i grijanja u kojem tok zraka dolazi iz stropa za otvorima. U

sluaju poara u toj sobi zrak sa esticama gorenja nee moi doi do
detektora na stropu zbog toka zraka iz stropa.
7. Temperatura sobe. Temperatura sobe je vaan podatak koji se mora
utvrditi prije odabira detektora. Mnogi novi detektori imaju poluvodike
komponente na koje utjee visoka temperatura. Detektori dima su obino
namijenjeni za instaliranje u podruju sa temperaturom od 0 do 37,8 C.
Kontrolne jedinice, centrale, takoer rade u tom temperaturnom opsegu
zbog njihovih osjetljivih elektronikih komponenti.
Za vrijeme projektiranja treba uzeti u obzir lokalne izvore topline u
odnosu na poloaj detektora u prostoriji. Detektori fiksne temperature i
detektori brzine porasta temperature kategorizirani su prema njihovim
operativnim temperaturama. Obino se koriste detektori za normalne
temperature prostorije manje od 37,8 C. Kod projektiranja treba paziti
da detektor temperature ne postavimo u blizini izvora topline da ne bi
dolazilo do lanih alarma.

Elementi sustava
Vrste javljaa i principi rada

Bez obzira na koritenu tehnologiju, vatrodojavni detektori su najbitniji

dio sustava jer je njihov pravilan odabir i smjetaj preduvjet za rano
otkrivanje poara. Grubom podjelom vatrodojavne detektore dijelimo na
detektore dima, detektore topline i detektore plamena.
1.Detektori dima
- ionizacijski
- optiki
- s projiciranom zrakom
2.Detektori topline
- detektori fiksne temperature
- detektori porasta temperature
- linijski temperaturni detektori
- bimetalni obnovljivi
3.Detektori plamena
- ultraljubiasti
- infracrveni
Detektori dima
Ionizacijski detektor dima velika pouzdanost, ali tetan za ljude
- velika pouzdanost i osjetljivost
- za detektiranje brzih poara s plamenom, manje estice gorenja
- nisu prikladni za podruja s velikom vlagom, neistoom i prainom
- nisu pogodni za kuhinje, grijanje vrstim gorivom
- zbog tetnosti izbjegava se primjena u prostorima gdje borave ljudi
- SKIDANJE I ODVOZ - SAMO OVLATENE USTANOVE

Optiki detektor dima najvie koriten tip detektora

- bolji u detektiranju sporih, tinjajuih poara, vee estice gorenja

- zamijenili ionizacijske u veini aplikacija
- smetnje pri radu neistoa, praina, insekti, vodena para, VF
polja, direktna svjetlost
- nisu pogodni za poare s crnim dimom i velike brzine strujanja zraka

Optike barijere rjeenje za muzeje, crkve, skladita i tvornice

pogodni za prostore s visokim stropom i velikom kvadraturom

veliki domet, jedna barijera zamjenjuje vie tokastih detektora
pogodni i za poare s crnim dimom i velike brzine strujanja zraka
nisu prikladni za ekstremne uvjete temperature, vlage i prljavtine

Specijalne aplikacije optikih detektora

- Laserski detektori s do 100 puta veom osjetljivosti detektiraju poar
u fazi tinjanja
- Detektori u ventilacionim kanalima uzorkovanje zraka
- Kombinirani optiko/termiki detektori
- Inteligentni, analogno-adresabilni optiki detektori s mogunosti
podeavanja osjetljivosti i kompenzacijom oneienja
- Detektori s filterima za loe uvjete rada
Detektori fiksne temperature - za niske prostorije sa smetnjama
- detekcija na specifinoj temperaturnoj toki (najee 55-60oC)
- pogodni za detekciju poara bez dima i u kojem se oekuje brz
porast temperature
- koriste se za prostore koji nisu pogodni za optike detektore
kuhinje, praina, vlaga
- nisu pogodni za prostorije s visokim stropom (>7.5m), prostori gdje
se oekuje spori, tinjajui poar te za prostore visokog rizika gdje je
potrebna brza detekcija
Detektori brzine porasta temperature - najee u kombinaciji s fiksnim
- detektira brzi rast temperature u prostoriji uzrokovan poarom (oko
9oC/min)
- kombinira se s detektorom fiksne temperature
- bre reagiraju od fiksnih u poarima koji se brzo razvijaju
- nisu pogodni za prostore s brzim promjenama temperature u
normalnom radu (iznad grijaih elementa, pei)
- razmak izmeu detektora do 15m na ravnom stropu
Linijski detektori temperature - za tunele i kabelske kanale
-

dvoilni kabel s termoosjetljivom izolacijom

izolacija se na odreenoj temperaturi rastopi kratki spoj
nakon alarm potrebna zamjena dijela kabela
pogodan za polaganje u tunele, kabelske kanale
specijalna detekcija s optikim kabelom koji se uslijed temperature
iskrivljuje i mijenja reflektirajui signal

Tokasta detekcija s temperaturnim sondama

-

detekcija odreene fiksne temperature

montaa na/u mjesto detekcije
prikladni i za sve vremenske uvjete
obnovljivi, samoresetirajui

Infracrveni detektori plamena - za poare ugljikovodika i tee uvijete rada

- reagiraju na energiju infracrvenog zraenja plamena i treperenje
plamena u frekventnom opsegu 5 do 30Hz
- posebno osjetljivi na poare ugljikovodika
- nisu pogodni za poare gorivih metala
- specijalne vrste IR detektora za detekciju iskre
- u vanjskim aplikacijama filteri za valne duljine suneve svjetlosti
- smetnje u radu nakupine leda ili vode na detektoru
- otporniji na zaprljanje i zraenja iz okoline od UV detektora
Ultraljubiasti detektori plamena - za brze poare zapaljivih tekuina i
plinova
- reagiraju na ultraljubiastu komponentu zraenja plamena, valne
duljine 0.17 do 0.3 mm
- za brze poare, detekcija praska
- pogodni za poare uzrokovane zapaljivim tekuinama i plinovima
- nisu pogodni za podruja s prisutnim zavarivanjem, X-zrakama,
kvarcnim lampama
- KOMBINIRANI IR/UV DETEKTORI specijalne primjene (avioni)

Rezime primjene javljaa

Centrale za dojavu poara; vrste i principi rada

Prema odredbama Pravilnika o sustavima za dojavu poara (NN 58/93,

lanak 5) sustav za dojavu poara sastoji se od obveznih i neobveznih
dijelova. Obvezni dijelovi sustava za dojavu poara su:
- automatski javljai poara
- centrala za dojavu poara i
- ureaj za napajanje elektrinom energijom.
Ustroj sustava za dojavu poara shematski je prikazan u prilogu
navedenog Pravilnika:

Gdje su:
A -automatski javlja poara
B -centrala za dojavu poara
C -ureaj za uzbunjivanje
D -runi javlja poara
E -ureaj za prosljeivanje dojave poara
F -centrala za prijam dojave poara
G -ureaj za upravljanje ureajima protupoarne zatite
H -automatski ureaji protupoarne zatite
J -ureaj za prosljeivanje dojave smetnji
K -centrala za prijam dojave smetnji
L -ureaj za napajanje energijom

S obzirom na koritenu tehnologiju sustave za detekciju poara moemo

podijeliti na:
- klasine (konvencionalne)
- adresabilne i
- intelegentne (analogno-adresabilne) sustave
Klasini sustavi za dojavu poara su ekonomini i pouzdani za manje
aplikacije. Oni rade na nain da centrala ima vie ulaza koje nazivamo
zonama, a na svaku zonu spaja se vie detektora tako da se na centrali
signalizira poar neke zone ako bilo koji detektor u zoni signalizira poar.
Obino se spaja do 32 detektora u jednu zonu(norma). to ima manje
detektora u zoni lake je i tonije locirati poar.
Adresabilni sustav vatrodojavnih detektora - sustav vatrodojavnih
detektora koji za dojavu alarma i kvarova centralnoj jedinici mogu koristiti
jedinstvenu identifikaciju (adresu). Centrala po adresi zna koji detektor je
dojavio alarm odnosno kvar.
Analogno adresabilni sustavi imaju mnogo prednosti pred klasinim
sustavima za dojavu poara koje donose veu sigurnost sustava adresa daje podatak o tonoj lokaciji detektora u alarmu, podeavanje
osjetljivosti nudi prilagodbu detektora prostoru u kojem se nalazi,
kompenzacija oneienja omoguava signalizaciju kada je potrebno
oistiti detektor, a ujedno smanjuje broj lanih alarma, nadzor detektora
u petlji omoguava da se i u sluaju prekida ili kratkog spoja zadrava
funkcionalnost sustava.
Beini sustav odlino je rjeenje dojave poara u situacijama u kojima
je kabliranje neprikladno ili neisplativo to je est sluaj u hotelima,
muzejima, crkvama ili slinim kulturnim objektima. Omoguava dopunu
tradicionalnog analogno-adresabilnog sustava za dojavu poara
beinim ureajima. To je napravljeno s namjerom da prijemnik omogui
centrali upravljanje i s prijemnikom i s adresabilnim ureajima petlje.
Kako bi centrala mogla komunicirati s beinim ureajima koristi se
primopredajnik.
Primopredajnik se napaja iz petlje i podrava do 32 ureaja, a sa
centralom komunicira putem istog protokola kao i ureaji spojeni na
petlju. Sve komande koje se koriste u ianoj seriji mogu se koristiti i
za beinu seriju ureaja: optiki detektor dima, termiki detektor,
optiko-termiki detektori, ulazni i izlazni moduli, runi javljai, sirene.

Na slici je shematski prikazan nain povezivanja ianog vatrodojavnog

sustava s beinim ureajima.
Uz ovakav sustav koji slui kao nadopuna ianim sustavima, postoje i
potpuno beini sustavi. Osnovni koncept sustava je isti (centrala,
automatski detektori, runi javljai) samo to su svi elementi beine
izvedbe s baterijskim napajanjem(glavnim i pomonim). Koriste se kao
trajno rjeenje na objektima gdje je potrebna brza instalacija bez vidljivih
kabela ili na objektima u izgradnji kao privremeni sustav vatrodojave.

Ureaji za napajanje
Elektroenergetsko napajanje sustava dojave poara-zahtjevi:
-dva nezavisna izvora napajanja, dimenzionirana tako da se u sluaju
ispada jednog od njih zadri kompletna funkcionalnost sustava unutar
predefiniranog perioda:
- glavno mreno napajanje(napajaki modul u centrali) odnosno
elektroenergetska mrea ili zamjena(diesel agregat ili opi UPS) +
- priuvni izvor/baterija(smjetaj u kuitu centrale) +
- paralelni rad glavnog mrenog napajanja i baterija; glavno mreno
napajanje napaja vatrodojavnu centralu i preko punjaa puni/dopunjava
paralelno spojene baterije; stanje baterija se stalno nadzire
- prebacivanje baterije-glavno mreno napajanje automatski u 30s bez
utjecaja na funkciju vatrodojavne centrale
- elektroenergetsko napajanje vatrodojavne centrale ne smije se koristiti
za napajanje drugih ureaja/sustava, izuzev ureaja za prosljeivanje
signala dojave, ali tako da ovaj ne utjee na napojnu jedinicu
vatrodojavne centrale
- za napajanje komponenti sustava dojave poara spojenih na
sporedne/sekundarne vodove (nenadzirane vodove) mogu se koristiti
drugi, zasebni izvori napajanja
- glavno mreno napajanje izvodi se zasebnom linijom za zasebnog
elektroenergetskog kruga za zasebnim posebno oznaenim
osiguraem; zabranjeno je s te linije/kruga napajati ureaje koji nisu dio
sustava dojave poara; ne smije se moi dogoditi da se iskljuenjem
drugih ureaja iskljui elektroenergetski krug sustava dojave poara
- mogu se koristiti dodatni/vanjski napajai koji funkcioniraju na istom
principu(napajaki modul + punja akumulatora + akumulatori) ali uz
nadzor/indikaciju njihove funkcionalnosti sukladno normi HRN EN 54-4.

Pravila i propisi kod instalacije vatrodojavnih

sustava

Postavljanje i razmjetaj detektora, nadzor krugova(linija i petlja)

Da bi omoguili brzo upozorenje o pojavi poara, vatrodojavni detektori
moraju biti instalirani u sva podruja tienih prostorija. Ukupno
pokrivanje mora ukljuiti sve sobe, hodnike, spremita, podrume,
potkrovlja i prostore ispod viseih stropova koji su dijelovi HVAC sustava.
Dodatno, to ukljuuje sve ormare, otvore lifta, stubite, otvore kuhinjskog
lifta i druge dijelove pristupanog prostora.
Okvire i jasne kriterije za projektiranje sustava za dojavu poara definira
aktualna norma HRN DIN VDE 0833-2. Radije nego njenim detaljnim
tumaenjem, ovdje slijedi osvrt na neke najee pozitivne i negativne
primjere iz svakodnevne prakse koji daju detaljniji uvid u problematiku od
same norme.
Prostori koje treba tititi
Svi prostori u kojima postoji poarni rizik trebaju biti pokriveni poarnim
detektorima. Ovo ne ukljuuje samo prostorije ve i one prostore koji
postoje u graevini, a nisu vidljivi, poput:
- prostora nad sputenim stropom
- prostora pod dignutim podom
- instalacijskih vertikala
- ahtova dizala
- kanala za otpad i sl.
Kako se u navedenim prostorima u pravilu radi o optikim javljaima, koji
detektiraju prisutnost dima, a dim se iri obujmom prostora, to je u
podstroplju i nadpou ( s obzirom da su znatno nii od normalnih
prostorija) dovoljno javljae rasporediti i znatno rjee nego u normalnim
prostorijama, ali su oni tamo svakako potrebni ponajprije zato to se u
tim prostorima neizostavno nalaze elektro-energetske instalacije,
rasvjetna tijela, itd. Naravno, za dobar raspored javljaa u podstroplju
valja paljivo i precizno itati nacrt graevine i voditi rauna o mjestima
na kojima je podstroplje pregraeno (to moe ali i ne mora biti samo na

granicama poarnih sektora) jer je to uvijek razliito od pregrada samih

prostorija koje su jasno vidljive.
Jasno, uz javljae koji nisu vidljivi obavezno je predvidjeti i paralelni
indikator koji preuzima funkciju signalne lampice javljaa. Svjetlosna
indikacija samog detektora bitna je kao zadnji korak u mikrolociranju
detekcije poara ( odnosno utvrivanja radi li se o stvarnom poaru ili
lanom alarmu).
Prostori koje ne treba tititi
Prostori u kojima uope nema poarne opasnosti tipino, to su
sanitarni vorovi, ali i neki komunikacijski prostori u cijelosti obloeni
nezapaljivim materijalima nije potrebno pokrivati poarnim detektorima.
Iako integritet sustava time nije ugroen, u svakom se sluaju radi o
predimenzioniranom sustavu. Kod velikih poslovnih objekata (s velikim
brojem sanitarnih prostorija, stubita i sl.) ovo moe ak znaiti i vie od
jedne cijele petlje razlike, to nikako nije zanemarivo u financijskom
smislu niti u investiciji, niti u odravanju.
Nadzor krugova (linija i petlja)
Dojavni krug koji povezuje vatrodojavni detektor sa alarmnom centralom
treba se nadzirati tako da se kvar koji moe utjecati na ispravan rad
kruga otkrije i signalizira. Dojavni krug moe raditi sa oienjem klase B
ili klase A.
Oienje klase B (otvoreni krug)
Ovaj nain oienja se najee koristi kod klasinih vatrodojavnih
centrala. Oienje klase B razlikuje kratki spoj u krugu (alarm) i prekid u
krugu (kvar). Nadzor oienja se provodi prolaskom male struje kroz
instalacije i zakljuni ureaj(otpornik). Poveanje ili smanjenje nadzorne
struje mjeri se u alarmnoj centrali koja signalizira alarm odnosno kvar.
Jedan prekid u oienju klase B onemoguit e sve ureaje koji su
elektrino iza prekida. Dvoini detektori dobivaju napajanje iz alarmne
centrale preko istih ica dojavnog kruga preko kojih izvjetavaju centralu
o alarmu. Dvoini detektori zato ovise o dojavnom krugu te se trebaju
testirati zbog provjere kompatibilnosti sa dojavnim krugom.

Dvoini detektori - oienje klase A

Oienje klase A (zatvoreni krug)

Ovaj nain oienja se najee koristi kod analogno-adresabilnih
vatrodojavnih centrala. Oienje klase A razlikuje kratki spoj u krugu
(alarm) i prekid u krugu (kvar), nadzor detektora u petlji omoguava da
se i u sluaju prekida ili kratkog spoja zadrava funkcionalnost sustava.
Autoizolatorima u petlji osiguravamo da komunikacija u sluaju kratkog
spoja ne prestaje nego dio u kratkom spoju ispada a centrala vidi
polazni i povratni dio petlje.

Oienje klase B analogno-adresabilna petlja

Instalacija, problemi u instalaciji, ispitivanje sustava,

lani alarmi
Instaliranje vatrodojavnih detektora
Pravilno instaliranje vatrodojavnih sustava je oito vaan faktor za
efikasnost i pravilan rad sustava. Na instaliranje utjeu dodatne aplikacije
koje specificira projektant. U procesu instaliranja treba voditi rauna o
koritenju pravilne opreme, adekvatnog napajanja, nadziranim
krugovima, signalizaciji kvarova i potrebnim zvunim alarmima. Detektori
trebaju biti zatieni od mehanikog oteenja. Oni uvijek moraju biti
uvreni na podlogu, bez obzira na spajanje na vodie. Detektori se ne
smiju ugraivati na bilo koji nain u povrinu za montiranje osim ako su
testirani i specificirani za ugradbenu montau. Detektori se trebaju
instalirati u sva podruja koja po odreenom standardu utjeu na tienu
ustanovu.
Dojavni krug koji povezuje vatrodojavni detektor sa vatrodojavnom
centralom treba se nadzirati tako da se kvar koji moe utjecati na
ispravan rad kruga otkrije i signalizira.
to se prije precizno utvrdi izvor alarma, to e se bre poduzeti potrebne
akcije. Bez obzira to ne postoje formalna pravila za podjelu u zone,
osim za beine ureaje koji se moraju identificirati svaki za sebe,
preporua se da svaki sustav koji se sastoji od veeg broja detektora
podijelimo u zone.
Preporuuje se slijedee:
- Postaviti najmanje jednu zonu na svakom zatienom katu ako je
ukupna povrina zgrade vea od 300 m2. Ako je manja od 300 m2
cijela zgrada moe biti jedna zona.
- Podijeliti u zone dijelove u velikim zgradama kao to je posebno
krilo na istom katu
- Minimizirati broj detektora u svakoj zoni. Manji broj detektora po zoni
ubrzat e lociranje poara i pojednostaviti pronalaenje kvara.
- Ne instalirati kanalne detektore u istoj zoni sa detektorima za
otvoreno podruje zbog lakeg postavljanja i pronalaenja kvarova.

Tipine tehnike oienja

Osnovno pravilo oienja instalacije je:
Prati upute proizvoaa
Zahtjev za elektrinim nadzorom instaliranog oienja i spojeva na
dojavne ureaje uzrokuje da je oienje alarmnog sustava bitno razliito
od standardnog oienja.
alarm automatika d.o.o. VODI^ ZA PROJEKTIRANJE
U proizvoakim instalaterskim nacrtima prikazani su oienja i spojevi
za odreenu svrhu koji zadovoljavaju zahtjeve nadzora. Svaka izmjena
proizvoakog nacrta moe uzrokovati da dio kruga ne bude nadziran i,
ako se pojavi prekid ili kratki spoj u krugu, kvar se nee registrirati.
Proizvoaki instalaterski nacrti vatrodojavnih detektora prikazuju kako
njihove detektore povezati u sustav.
Slijedee sheme se smatraju kao tipini dojavni krugovi za
vatrodojavne detektore.
Slika ispod prikazuje nepravilno spajanje vatrodojavnog detektora.

Nepravilna metoda oienja

Ova metoda oienja je poznata kao T grananje. To je esta
instalaterska greka. Vatrodojavni detektori mogu raditi pravilno u sluaju
alarma, ali ako doe do prekida u instalaciji iza T-grananja kvar se nee
signalizirati.
NAPOMENA: T grananje se moe dozvoliti sa nekim inteligentnim
poarnim alarmnim sustavima.

Slika dolje prikazuje ispravnu metodu instaliranja oienja za

vatrodojavne detektore. Niti jedan spoj se ne moe prekinuti bez
otvaranja kruga to uzrokuje gubitak nadzora te alarmna centrala
signalizira kvar.

Ispravna metoda oienja

Vatrodojavni detektori se trebaju spojiti na nadziranu instalaciju tako da

se osigura elektrini nadzor ureaja. Uklanjanje detektora iz pridruenog
dojavnog kruga uzrokuje otvaranje kruga to rezultira dojavom kvara koji
se mora signalizirati na alarmnoj centrali.
Problemi u instalaciji
Gdje postaviti detektore
Da bi omoguili brzo upozorenje o pojavi poara, vatrodojavni detektori
moraju biti instalirani u sva podruja tienih prostorija. Ukupno
pokrivanje mora ukljuiti sve sobe, hodnike, spremita, podrume,
potkrovlja i prostore ispod viseih stropova koji su dijelovi HVAC sustava.

Dodatno, to ukljuuje sve ormare, otvore lifta, stubite, otvore kuhinjskog

lifta i druge dijelove pristupanog prostora.
Openito, kada se zahtijeva samo jedan detektor za sobu ili neki prostor,
detektor treba postaviti to blie centru stropa. Lokacija u centru je
najbolja za detekciju poara u bilo kojem dijelu sobe. Ako pozicija u
centru nije pristupana, moe se postaviti ne blie od 10 centimetara od
zida ili ako je detektor za zidnu montau moe se montirati na zid.
Detektori za montau na zid trebaju se postaviti priblino 10 do 30
centimetara od vrha detektora do stropa i najmanje 10 cm od kuta
zidova.

Podruja pogodna za montau detektora

Gdje NE postaviti detektore:

-

U podrujima sa poveanom prljavtinom i prainom

Vanjska vrata, otvori na spremitu ili druge otvorene strukture
U nisko ili visoko vlanim prostorima ili blizu kupaonice s tuem
U jako hladnom ili jako toplom okoliu

U ili blizu podruja gdje su estice gorenja normalno prisutne

U smjeru strujanja zraka iz ili kroz kuhinju
U ili blizu proizvodnih podruja, prostorijama sa baterijama
Gdje je prisutna znaajna koliina para, plinova ili dima.
Podruja koja vrve od insekata
Blizu fluorescentnih lampi

Postavljanje detektora - Dovod zraka i/ili odvodni kanali

Postavljanje detektora blizu ventilacije moe uzrokovati poveano
sakupljanje praine i prljavtine na detektorima. Prljavtina moe
prouzroiti kvar detektora i laan alarm. Detektori se ne smiju postaviti
blie od 1 metra od otvora za dovod zraka.
Tokasti tip detektora u pravilno projektiranim sustavima se moe
postaviti u kanal odvoda zraka ili u odgovarajue kuite za kanalni
detektor dizajnirano za tu svrhu. Iako kanalni detektori nisu zamjena za
detektore otvorenog podruja oni su dobra zatita u zgradama jer
dojavljuju prijenos dima iz jednog dijela zgrade u drugi.
Osim opisane problematike oko mikrolokacije detektora na objektu
potrebno je jo obratiti panju i na:
-

Kabeli, uvodnice, cijevi

Oienje, udaljenosti, otpor kruga
Ulazni otpor centrale
Podjela detektora po zonama
Dvozonska ovisnost

Ispitivanje sustava
Kao to se zahtjeva za kompletno oienje poarnog alarmnog sustava,
oienje kruga detektora se treba testirati da ne postoje mase, kratki
spojevi ili prekidi prije nego se sustav pusti u rad.
Svaki detektor treba testirati u skladu s proizvoakim uputstvima.
Kada se koriste beini detektori, jainu prijenosa radio signala treba
provjeriti po proizvoakim uputstvima.
Nakon to su svi detektori instalirani kompletan sustav se treba testirati
da bi se uvjerili da ne postoje kvarovi i da svi dijelovi sustava pravilno
funkcioniraju. Kompletno ispitivanje sustava sastoji se od testiranja
svakog detektora na instaliranoj lokaciji i praenja preporuene
procedure proizvoaa centrale za ispitivanje sustava.
Lani alarmi
to uiniti zbog lanih alarma
Niti jedan sustav detekcije nije imun na lane alarme. Statistiki, kako se
poveava veliina i ukupan broj detektora u sustavu to je broj moguih
lanih alarma u godini vei. Iskustvo u prolosti na takvim instalacijama
ili podaci na slinim zgradama sa slinim sustavima moe posluiti kao
baza za odreivanje okvirnog broja moguih lanih alarma u 12
mjesenom periodu; meutim, nema istih instalacija.
U malim do srednjim sustavima sa relativno malom mogunosti poara,
kao to su zgrade sa uredima, vie od jednog ili dva lana alarma na
godinu je vie od prosjeka. U vie zapaljivim okolinama kao to su
laboratoriji ili radionice gdje su dim, pare i procesi gorenja normalno
prisutni, oekuje se i vei broj alarma. U jako zapaljivim okolinama jedan
lani alarm u mjesecu smatra se podnoljivim.
Nakon prve godine upotrebe koja slui kao period uhodavanja, trebalo bi
biti mogue odrediti neka razumna oekivanja moguih alarma u
sustavu. Poslije toga svaka neoekivana promjena u uestalosti alarma
ukazat e na problem koji treba istraiti. Najbolji nain za praenje
uestalosti i rasporeda alarma je voenje dnevnika alarma.
Neki proizvoai automatskih poarnih sustava nude funkciju Potvrde
alarma koja e zakasniti alarmni signal za neki vremenski period.
Ta funkcija moe posluiti za smanjenje broja lanih alarma.

Razlozi za laan alarm

Uzroci lanih alarma su razliiti, na primjer:
- Nepravilno lociranje u okolinu gdje detektori ne mogu pravilno
funkcionirati zbog poviene temperature; poveane prljavtine, praine ili
vlanosti; velike brzina protoka zraka; ili zbog normalno prisutnih estica
gorenja, para, plinova ili dima u zraku oko detektora.
- Nepravilna instalacija kada oienje detektora nije zatieno od
djelovanja fluorescentnih lampi, ukljuujui struje i smetnje u
zajednikom strujnom krugu; radio-frekvencijski prijenosi i drugi tipovi
elektromagnetskih efekata.
- Neadekvatno odravanje koje uzrokuje akumulaciju praine i prljavtine
na osjetilnoj komori detektora tijekom vremena.
- Sezonski efekti, kao to je alarm koji se pojavi uslijed aktiviranja
sustava grijanja zgrade koji je mirovao preko ljeta i nakupljena praina
izgara prilikom aktiviranja.
- Sluajnosti prilikom odravanju zgrade, kao to je nenamjerno
aktiviranje sklopke magnetskog testa detektora (primjerice dodirivanjem
sa magnetskim odvijaem) ili unoenjem praine od buke prilikom
popravka zidova ili drugih praina u osjetilnu komoru detektora jer nismo
detektor zatitili prilikom takvih radova u blizini.
- Inducirane struje uslijed grmljavine.
- Postojanje insekata tako malih da mogu ui u osjetilnu komoru
detektora.
- Vandalizam ili sline radnje. Namjerno iskljueni detektori su veliki
problem u zgradama. Ako se alarm aktivirao, a poar ne postoji, alarm
se treba utiati, locirati izvor problema i alarmni sustav se treba resetirati
tako da se sustav ponovo stavi u funkciju. Uvjerite se da su svi detektori
u zoni ili pokazni ureaji koji pokazuju alarm provjereni prije nego
odluite da je alarm laan. Ako poar postoji, moe biti vie od jednog
detektora u alarmu i nije dovoljno provjeriti samo jedan detektor i ako
tamo poar nije vidljiv proglasiti laan alarm.

Odravanje
Vano! Vatrodojavni detektori su moderni elektroniki ureaji koji trebaju
periodiko testiranje i odravanje. Za odravanje integriteta svakog
poarnog alarmnog sustava vano je imati kvalificirano osoblje koje
periodiki testira sustav.
Vatrodojavni detektori su dizajnirani tako da im je potrebno to je
mogue manje odravanja. Meutim, praina, prljavtina i druge strane
tvari mogu se akumulirati unutar osjetilnog elementa detektora i
promijeniti njegovu osjetljivost. On postaje ili vie osjetljiv to moe
prouzroiti neeljeni alarm ili manje osjetljiv to e poveati vrijeme
reagiranja u sluaju poara. Oboje je nepoeljno. Zbog toga, detektore
treba periodiki testirati i odravati u redovnim razmacima.
Pratite proizvoake preporuke za testiranje i odravanje.
Tipino ispitivanje, testiranje i odravanje
Detektore treba vizualno provjeriti kod instalacije i najmanje dvaput na
godinu da bi se uvjerili da je detektor fiziki u dobrom stanju i da nema
promjena koje bi mogle utjecati za karakteristike detektora kao to su
greke u izradi, oteenja i utjecaji okoline.
Obavijestite ovlatene slube da ete provjeravati detektore i da e zato
sustav biti trenutno izvan rada.
POZOR: Onemoguite zonu ili sustav kada odravate detektore da ne bi
dolo do neeljenih alarma i mogueg alarmiranja vatrogasaca.
Koristite usisava velike snage za uklanjanje praine postavljanjem vrka
cijevi to je mogue blie otvoru kuita detektora. Nastavak cijevi sa
etkom pomoi e u uklanjanju praine. Neki detektori se mogu skinuti i
onda detaljno oistiti; pogledajte proizvoake preporuke za ienje.
Testirajte osjetljivost svakog detektora po proizvoakoj preporuci u roku
od godine dana od instalacije i nakon toga svake dvije godine.
Testirajte jednom godinje funkcionalnost svakog detektora na njegovoj
lokaciji. Ako je osjetljivost detektora unutar specificirane ne treba nita
drugo raditi na detektoru. Ako je osjetljivost izvan specificiranih granica
zamijenite detektor ili pratite proceduru koju preporua proizvoa.
Vratite zonu ili sustav u rad po zavrenom testiranju.
Obavijestite ovlatene slube da je testiranje zavreno i da je sustav
ponovo u radu. Da bi se uvjerili da je svaki vatrodojavni detektor u
registriranim granicama osjetljivosti treba upotrijebiti:

Kalibriranu metodu testiranja ili

Proizvoaki kalibrirani instrument za testiranje osjetljivosti ili
Registriranu kontrolnu opremu napravljenu za tu svrhu ili
Druge kalibrirane metode testiranja osjetljivosti prihvaene od tvrtki
s autorskim pravom.
Detektori kojima izmjerimo osjetljivost 0,25 %/m, ili su vie izvan
odreenih granica osjetljivosti trebaju se oistiti i ponovno kalibrirati ili
zamijeniti. Vratite u rad zonu ili sustav nakon zavretka testa.
Obavijestite sve osobe koje ste obavijestili o testiranju da je test zavren
i da je sustav ponovo u radu.
PROJEKTIRANJwww.alarmautomatika.com
Neki za testiranje detektora koriste plinoviti kemijski sprej. To ne daje
zadovoljavajue rezultate jer plinoviti kemijski sprej ne testira tonu
osjetljivost detektora. Osjetljivost detektora ne smije se testirati ili mjeriti
koritenjem ureaja koji ubacuju u detektor nemjerenu koliinu dima ili
plina. Istroenost spreja, udaljenost izmeu detektora i boice, kut
pranjenja i razni utjecaji okoline mogu utjecati na razliitost rezultata.
Dodatno, mnogi plinovi sadre uljne sastojke. Nakon nekog perioda ti
uljni sastojci se mogu vezati na prainu i prljavtinu to e prouzroiti
veu osjetljivost detektora i lane alarme.
Uvjerite se da pratite preporuke proizvoaa kada testirate sa plinom ili
dimom.