BREMENSKI MUZIKANTI Jedan je covjek imao magarca koji je veé puno godina u njegovu mlinu prenosio vreée. No, magarac je bio ves na izmaku snaga, te zbog toga nesposoban za posao. Covjek je razmiSljao o tome da ga prestane hra- niti, ali je magarac i sam shvatio Sto se dogada, Uskoro se uputio u grad Bremen, misle¢i da bi ondje mogao postati gradski svirac. Hodajuéi due vrijeme, naide na lovatkog psa. Ovaj je stajao na putu dahSuéi, kao da je iamoren treanjem. — Sto si se tako uzdahtao, stara vreco? — upita ga magarac. — Ah, svakim danom sam sve stariji i sve umorniji ‘Nisam vise dovolino brz, te me gospodar htio ubiti. Ja sam mu pobjegao, a kako éu sada zaraditi za kruh? — rege pas. — Zna¥ Sto? Ja sam krenuo u Bremen, kako bih, postao gradski svira’. Podi sa mnom i postani i ti glaz- benik. Ja éu svirati lutnju, a ti mozeS udarati u bubanj, Zadoveljan prijedlogom pas prihvati i oni podu da- Ie zajedno. Uskoro sretnu na putu maéku koja je imala iaraz Iiea kao da se sprema velika kiSa. —No, Sto ti je stalo na put? — upita je magarac. — Tko bi bio sretan, kad mu Zivot visi 0 koncu? Zbog toga Sto sam zaéla'u godine, zubi su mi oslabili. Zato sam radije sjedila kraj peéi i prela, nego lovila migeve po kuéi. Gazdarica me htjela utopiti, ali sam smogla snage i sama otisla. Znam da dobar savjet ko- Sta, ali recite mi kamo da idem? — rege mack, — Podi s nama u Bremen, Ti se razumijes u nonu glazbu, moze¥ i ti postati gradski sviraé. — odgovore as i magarac. 68 Matka je to smatrala dobrim savjetom i poslugala, Njih troje prolazili su imanjem. Ondje su na vratima staje zatekli pijetla kako vite iz petnih Ala, — Deres s¢ toliko da mi to odzvanja u kostima! Sto ti je? — upita magarac. Pijetao odgovori: — Najavio sam pjevanjem lijepo vrijeme. Ali, sutra Je nedjelja i dolaze gosti na imanje. Moja gazdarica hema milosti i rekla je kuharici da me Zeli sutra 2a Juhu. Zbog toga ée mi veteras odrubiti glavu, Zato sada kukurigem na sav glas, dokle god mogu. — Zna8 ito, crvenglavko? Radije podi s nama u Bremen. Ti ima’ dobar glas, pa emo zajedno nastu: ati, Naga Ge svirka i pjevanje biti prava umjetnost. Pijetlu se svidio taj prijediog, te svi etvero zajed- no nastave put. Ipak, u Bremen nisu mogli sti¢i za jedan dan te su odludili prenoéiti u Sumi, Magarac i pas legli su pod veliko drvo, a maéka i pijetao smjestili su se medu granje. Pijetao se smjestio na vrh grane, te se prije no Sto Ge zaspati osvrtao na sve strane. Usini mu se da je u daljini vidio nekakvo svjetlueanje. Pozove svoje pri jetelje, jer u blizini mora biti kuéa iz koje dopire svjet- 1o. Tada ree magarac: = Ovo je prenoéiste vrlo neudobnot Pas je u sebi mislio kako bi mu prijalo par Kostiju i koji komadié mesa. Svi se zajedno upute prema kuéi. Sto su se vige pribliavali, svjetlo je bilo jasnije i veée. Konagno su stigli do kuée razbojnika. Magarac se, kao najveti, nagne kroz prozor i pogleda unutra, — Sto vidi8, sivonjo? — upita pijetao. — Sto vidim? Vidim stol na kojem je obilje jela i piga, a oko njega siede razbojnici. Izgledaju mi vrlo zadovoljni. ©— Tu bi bilo Stogod i za nas. — rete pijetao. Zivotinje otpoénu savjetovanje o tome kako Ge ras- tjerati razbojnike i konaéno se dosjete Magarac se popeo prednjim nogama na prozor, pas ‘magarcu na leda, macka se popela na psa, a pijetao je seo maéki na glavu. Tako poslozeni, zapoveli su zajed- no svoju pjesmu, Magarac je stao njakati, pas lajati maéka mijaukati a pijetao kukurikati. Nagnuli su se kroz prozor u kuéu, tako da se staklo zatreslo. Razbojnici su sa uZasavanjem pomislili da je do8ao duh i glavom ez. obzira pobjegli u Sumu, Cotiri prijatelja sjela su za stol i stali jesti i piti, kao da ih je Cetiri tjedna morila glad i Zed. Kada je vesela éetvorka zavréila sa EaSéenjem, ugasili su svjet- Jo i potradili mjesto za spavanje. Svatko je trazio pre- ma svojim moguénostima i sklonostima. Magarac je legao na Kola, pas iza vrata, macka na ognjiste, a pijetao na preéku. Umorni od duga puta, zaspali su &im su legli, Prosla je polovica noéi, a raz- bojnici su iz Sume promatrali kuéu. Vidjevsi da svjetio vi8e ne gori, glavni medu njima rege: — Nismo trebali pobjeéi kao muhe bez glave. Zatim potalje jednog od razbojnika da pregleda ku- 6u, USao je u kuhinju, te htio upaliti svjetlo. Ugledavsi ogi macke, pomisli da to gore dva komadi¢a ugljena i kkrene Sibicom potpaliti vatru na njima. Maéki se to nije Ginilo zabavnim, te ona skoti i ogrebe ga. Razbojnik se prestrasi i htjede na straznja vrata pobje¢i natrag u Sumu, ali pas se nade na tom mjestu. Digne se i ugrize ga za nogu. Razbojnik pobjeze prema Staglju, a magarac se digne s Kola i joS mu zadnjom nogom da udarac po straznjici. Na sve to, pijetao, Koji je od tolike buke Zivnuo, pode kukurikati na sav glas, Zalostan i preplagen, razbojnik se vrati do vode ban- de i sav izvan sebe rege: 70 — Ah, u kuéi je grozna vjestica koja se okomila na mene i svojim dugim noktima me ogrebala po licu. Is- pred vrata stoji Covjek koji me oStrim nozem ubo u nogu. Na trijemu je éudoviste koje me istuklo tolja- gom, a na krovu stoji sudac i vite: — Dajte mi razbojnika ovamo! ‘Tako sam im jedva pobjegao! Od tada se razbojnici nisu usudili vratiti u kuéu. Cetiri bremenska muzikanta ostali su sretno i zadovolj- no Zivjeti u kuéi. Zadnje Sto smo uli o njima jest da je ognjiste u kuéi uvijek toplo, a oni slodni i sretni. 7