34

to je Tao?
Alan Watts

Uvod (Mark Watts) ........................................................... 36

1. dio: Put taa .................................................................... 39
Nae mjesto u prirodi ....................................................... 40
Taoizam i konfucijanizam ................................................. 41
Svijet i njegove suprotnosti............................................... 42
Lao-Tzu .............................................................................. 43
Tao..................................................................................... 44
Tzu-Jan, Sam po sebi kakav jest ....................................... 46
Wu Wei, Neforsiranje ....................................................... 46
Te, Vrlina: vjetina ivljenja............................................... 47
2. dio: Njean put ............................................................ 49
Snaga slabosti ................................................................. 49
Dudo, Njean put........................................................... 50
Li, Obrasci prirode ........................................................... 51
I Ching, Knjiga promjene ................................................ 53
Svijet proroka .................................................................. 55
Zapadnjako gledite...................................................... 56
Istonjako gledite ........................................................ 56
Vjerojatnosti i odluke ..................................................... 57
Prednosti i nedostaci ...................................................... 57
Usporedba Istoka i Zapada ............................................ 58
Zakljuak..........................................................................59

35

Tao koji se moe izgovoriti

nije vjeni Tao
Ime kojim se moe imenovati
nije vjeno Ime.
Bezimeno je vjeno stvarno.
Imenovanje je izvor
svih stvari.
Slobodni od udnje, ostvarujete tajnu.
Zarobljeni udnjom,
vidite samo manifestacije.

UVOD
Mark Watts
Drevna filozofija taa jedan je od najintrigantnijih i najsvjeijih naina oslobaanja koji su u moderna vremena
doli na Zapad s Dalekog istoka. Kroz vie od pedeset prijevoda Tao Te Chinga na zapadnjake jezike, klasina
djela taoistike literature nude svojim itateljima duboku ivotnu mudrost, kao i savjete o svjetovnim pitanjima.
Ona su ujedno i fascinantan prozor u tajanstveni svijet preddinastijske Kine.
Zapadnjaki itatelji nespremni na prihvaanje naizgled udnog i nepoznatog naina spoznavanja, esto
previaju vrlo praktinu narav taoistike misli, no u filozofiji taa mogue je pronai iznenaujue suvremenu
perspektivu. Rije "tao", koja se pravilno izgovara "dau", posudila je svoje ime nainu razumijevanja i ivota s
dubokim implikacijama za moderna drutva. Iznad svega, taoizam snano naglaava ravnoteu izmeu nae
ljudske svjesnosti i naeg prirodnog bitka kao integralnog dijela mree ivota. On utjelovljuje nae najdublje
razumijevanje ekoloke svjesnosti.
S druge strane, mistina strana taoistike misli vrlo je zagonetna jer u njoj moemo pronai uvid u amanistiki
svijet koji je cvjetao u Kini tijekom najmanje pet tisua godina, sve do razdoblja pisanja taoistikih tekstova.
Kao to objanjava Alan Watts, rije "tao" u naem jeziku ima dva iroka znaenja: otprilike se moe prevesti
kao "put", u smislu "put kojim treba poi", a odnosi se i na prirodu u smislu ovjekove istinske prirode. Kae se
da sve ima svoj vlastiti tao, ali ga nije mogue definirati ni precizno pokazati.
Dok sam radio na ovom tekstu, doao mi je moj osmogodinji sin i upitao me: "Tata, na emu to radi?" Rekao
sam mu da je to knjiga o tau i poeo mu pomalo objanjavati to je to. Meutim, ne oklijevajui ni trenutak,
rekao je: "Aha, misli ono to stoji iza svega" - i otiao. Intuitivno i iskustveno znamo to je to, ali veina ljudi,
kad ga pokuava objasniti, nailazi na probleme.
Ta zagonetka podsjetila me na priu koju mi je priao otac. Prije vie godina u Domu lordova u Engleskoj vodila
se debata o stvarima povezanim s Crkvom. Jedan od zastupnika navodno je iznio argument da nije prikladno da
vladajue tijelo s toliko ateista donosi odluku o religijskim pitanjima. Meutim, drugi zastupnik mu se

36

suprotstavio odgovorivi: "Gluposti, gospodine! Posve sam siguran da svi ovdje na ovaj ili onaj nain vjeruju u
neto." Uglavnom i jest tako, iako se moda i ne radi o neem vre definiranom od osjeaja taa.
U klasinoj kineskoj literaturi tao se opisuje kao kretanje kroz najmanji otpor, zauzimanje nevidljivog ili
najnieg poloaja i prihvaanje dobrote prirode bez ikakvog pokuaja da se to uini. Tao je pasivan, ali ne i slab.
U svojoj knjizi, legendarni mudrac Lao-Tzu opisuje paradoksalnu kvalitetu taa traei od ovjeka da razmisli o
sljedeem:
Kako uvale i oceani postaju kraljevi stotina rijeka?
Zato to se uspjeno dre na niskom poloaju Tako postaju kraljevi stotina rijeka.
7ita na svijetu nije slabije od vode,
Ali ona najbolje svladava vrstou.

IZVORITE TAO TE CHINGA

Tao Te Ching se tradicionalno pripisuje Lao-Tzuu, legendarnom mudracu i osnivau taoistike kole. Meutim, i
Tao Te Ching se izvorno zvao Lao-Tzu, to nam oteava potpuno razumijevanje najranijih tekstova koji opisuju
njegovo izvorite, jer je u kineskom jeziku esto nemogue razaznati odnosi li se "Lao-Tzu" na osobu ili na tekst.
Ipak, nastanak originalnog djela oprezno je smjeten u esto stoljee prije nove ere, u vrijeme u kojem je
navodno ivio Lao-Tzu, iako je vjerojatno da je zbirka tekstova postala dostupnija tek u etvrtom stoljeu prije
nove ere. Bilo je to zlatno doba kineske filozofije koje je dovelo do zapanjujue raznolikosti poznate kao "stotinu
filozofskih kola", i dalo nam drugi veliki klasik kineske literature, I Ching.
Meutim, tek u prvom stoljeu prije nove ere susreemo se s povijesnim biljekama, Shih chi (ili Zabiljeke
povjesniara) koje sadre jednu od najstarijih zabiljeenih pria o Lao-Tzuu. Ta pria govori o posjetu Konfucija
Lao-Tzuu na dvoru Chou gdje je, prema ovoj prii, Lao-Tzu sluio kao dvorski knjiniar. Kau da je tom
prilikom Lao-Tzu ukorio Konfucija zbog njegova pompoznog i sebinog ponaanja. Konfucije je navodno nakon
toga rekao svojim uenicima:
"Znam da ptice mogu letjeti, ribe plivati, a ivotinje trati. One koji tre mogue je uloviti mreom, one koji
plivaju udicom, a one koji lete strijelom. No, zmaj koji se penje u nebesa hoda po vjetru i pliva kroz oblake, i ne
znam kako ga zarobiti. Danas sam upoznao Lao-Tzua koji je i ovjek i zmaj."
Spominjanje zmaja koji se penje u nebesa daje nam uvid u rane izvore taoistikih rituala zato to otkriva vezu s
drevnom amanistikom tradicijom te regije. Zmaj, poput Pernate Zmije iz junoamerike i srednjoamerike
mitologije, spaja ljuske zmije s perjem ili krilima ptice. Perje ili krila zmaja ili ptice simboliziraju amanov let, a
ljuske simboliziraju ponovno roenje, jer zmija odbacuje svoju kou kako bi otkrila da ispod stare koe ima
novu.
Kombinacija tih atributa precizno opisuje amanske rituale sna/smrti i ponovnog roenja koji datiraju daleko u
prolost, u razdoblje neolitika. Grnarija izraena oko 5000. g. pr. n. e., otkrivena u selu Banpo pokraj Xi'ana
tijekom 1950-ih, sadri ritualnu zdjelu koja prikazuje etiri slike amana u stanju sna ili transa i petu sliku
37

preobraenog amana. Ovaj primjer s grnarije tipian je prikaz arobnjaka za koje se prialo da naputaju svoja
tijela u vizijama leta. Nakon takvog leta, aman ili inicirani bio bi ponovno roen i posve preobraen pri izlasku
sunca.
Iako su temelji taoizma oito drevni, teko je pronai stvarne podatke o ivotu legendarnog mudraca Lao-Tzua.
Da stvari budu jo zamrenije, nama dostupne povijesne biljeke koje spominju Lao-Tzua napisane su tek
stotinama godina nakon dogaaja koje opisuju i mogue je da su neke injenice usklaene s legendama o
nastanku njegovih djela.
Jedna popularna legenda kazuje da je Lao-Tzu napisao Tao Te Ching u straarnici na ulazu u grad kad se
spremao napustiti svoju slubu u gradu i postati pustinjak. Prema toj prii, uvar gradskih vrata inzistirao je da
Lao-Tzu zabiljei svoju mudrost prije no to ode. Druga, vjerojatnija teorija kae da je filozofiju zapisalo
nekoliko anonimnih pisaca kroz dulje vremensko razdoblje kako bi vladarima gradova prenijeli mudrost itelja
sela, u nadi da e time olakati ivot obinim ljudima, a pria o straarnici samo simbolizira injenicu da se
izvorite te mudrosti nalazi izvan gradskih zidina. Ova teorija odgovara burnoj atmosferi razdoblja Zaraenih
drava, a podrava je i injenica da kasnija poglavlja imaju izrazito politike konotacije i otvoreno savjetuju one
na poloajima moi.
U prvom stoljeu nae ere, Lao-Tzu je podijeljen na dva djela pa smo tako dobili Tao Ching i Te Ching. Ta
podjela odraava razliite fokuse pojedinih dijelova knjige. Prvi dio usredotoen je na tao, a drugi na te, to
otprilike znai "vrlina", iako Alan Watts prevodi taj izraz kao "vjetina ivljenja". Spajanjem tih dijelova nastala
je knjiga koju danas poznajemo.
Neki uenjaci vrsto su uvjereni da je Tao Te Ching zapravo kompilacija rukopisa raznih autora koji su
jednostavno pripisali svoja djela legendarnom Lao-Tzuu. Meutim, dosljednost stila i ritma argumenata
iznesenih u oba dijela knjige govore nam suprotno. Vjerojatnije je da je ova knjiga mudrih savjeta djelo jednog
autora koji se oslanja na prevladavajuu narodnu mudrost svoga vremena i da su dva dijela knjige moda
napisana u razliitim razdobljima autorova ivota ili kao odgovor na razliita pitanja.

FILOZOFIJA PRIRODE
Taoizam su esto opisivali kao filozofiju prirode. Taj aspekt njegove mudrosti najjai je pokazatelj da potjee iz
amanistikog svijeta preddinastijske Kine. Kroz ivot u prirodi ovjek uvia mudrost u neometanju tijeka ivota
i u doputanju da stvari idu svojim tijekom. Ta nam mudrost takoer govori da ne sapleemo sami sebe, da
veslamo niz struju, da drvo cijepamo po duljini i da nastojimo shvatiti unutarnje funkcioniranje nae prirode
umjesto da je pokuavamo promijeniti.
Prema zakonima prirode, svako stvorenje pronalazi svoj vlastiti put, pa tako i svatko od nas ima svoj vlastiti put
ili nain. U klasinim kineskim tekstovima spominje se tao Zemlje sa svim njezinim stvorenjima, tao ovjeka,
koji se odnosi na na osvijeteni put, i tao Neba, kroz koji se sile Neba i Zemlje sastaju u polju polarnih energija.
Te sile zajedno tvore svijet u kojem se odvija sav ivot i unose u nas instinktivnu spoznaju o prvobitnim silama
koje djeluju u ljudskoj psihi.

38

U ovoj knjizi Alan Watts iznosi rezultate dugogodinjeg istraivanja taa kroz ivopisna objanjena kljunih ideja
i termina taoistike misli. itatelju prua priliku da iskusi tao kao osobnu praksu oslobaanja lienu ogranienja
uvrijeenih vjerovanja nae kulture. Knjiga je zasnovana na predavanjima koja je drao tijekom posljednjih deset
godina ivota i prua nam nain uvida u istinsku vlastitu vrijednost kao osobe slobodne volje uklopljene u vjeno
promjenjive obrasce svijeta prirode.
Istraujemo mudrost naina na koje stvari jesu to to jesu (tzu-jan ili "ono to je takvo samo po sebi") i mudrost
doputanja ivotu da se odvija bez ometanja i forsiranja stvari kada vrijeme nije pogodno za to (wu wei ili
"neforsiranje"). U filozofiji taa ubrzo otkrivamo da tenja za uspjehom - po teoriji da "ne moe dobiti neto ni
za to" - mora biti uravnoteena spoznajom da "ne moe dobiti neto bez niega", zato to "neto" uvijek
zahtijeva svoju suprotnost, mjesto na kojem moe obitavati, bilo da je rije o primljivoj posudi, bistrom umu ili
otvorenom srcu.

1. dio

Put Taa

Kada ljudi vide neke stvari kao lijepe,

druge stvari postaju rune.
Kada ljudi vide neke stvari kao dobre,
druge stvari postaju loe.
Bitak i ne-bitak stvaraju jedno drugo.
Teko i jako podravaju jedno drugo.
Dugo i kratko definiraju jedno drugo.
Visoko i nisko ovise jedno o drugome.
Prije i poslije slijede jedno drugo.
Zato Mudrac
djeluje ne inei nita
i poduava ne govorei nita.

39

NAE MJESTO U PRIRODI

Prije mnogo godina, kad mi je bilo tek etrnaest, prvi sam put vidio slike pejzaa s Dalekog istoka. Zahvaljujui
tim slikama zainteresirao sam se za istonjaku filozofiju. Kod azijske slike svijeta najvie me zainteresirala i
uzbudila njihova zapanjujua suut i osjeaj za svijet prirode.
Jedna slika koja mi se osobito usjekla u pamenje zvala se Planina nakon kie. Prikazivala je izmaglicu i oblake
nakon kine noi, nekako me uvukla u sebe i uinila da se osjetim dijelom tog planinskog prizora. Fascinantno je
kad pomislimo da te slike nisu samo neto to bismo mogli opisati kao slike pejzaa, nego i ikone, svojevrsne
religijske ili filozofske slike.
Na Zapadu, kad govorimo o ikonografskim ili religijskim slikama, obino mislimo na slike boanskih ljudskih
likova, anela i svetaca. Meutim, kad um Dalekog istoka izraava svoje religijske osjeaje, odgovarajue slike
pronalazi u prirodnim objektima. U tom vrlo vanom pogledu, njihov osjeaj za prirodu drukiji je od naega.
Suprotnost u ova dva oblika izraavanja nastaje kao rezultat osjeaja da ljudsko bie ne stoji izvan prirode i ne
promatra je izvana, nego je njen sastavni dio. Umjesto da dominiraju prirodom, ljudska bia uklapaju se u nju i
osjeaju se kao kod kue.
Stav zapadnjaka drukiji je. Mi se stalno sluimo frazama koje Kinezima zvue zaista udno: govorimo o
"osvajanju prirode", "osvajanju svemira" i "osvajanju" velikih planina poput Everesta. Mogli bi nas pitati: "Koji
je vama vrag? Zato se cijelo vrijeme osjeate kao da ste u sukobu sa svojom okolinom? Niste li zahvalni planini
to vas je uzdigla dok ste se penjali na nju? Niste li zahvalni svemiru to vam se otvara kako biste mogli putovati
kroz njega? Kako vam je uope palo na pamet da se borite protiv njega?"
Zapravo, to je dominantan stav koji lei u osnovi naina na koji se sluimo tehnologijom. Snagom elektriciteta i
vrstinom elika sluimo se u bici protiv vanjskog svijeta. Umjesto da pokuamo ivjeti na neravnoj zemlji, mi je
poravnavamo buldoerima i cijelo vrijeme pokuavamo natjerati okolinu da nam se podini.
Problem je u tome to smo odgojeni u religijskoj i filozofskoj tradiciji koja nas je do velike mjere nauila da ne
vjerujemo prirodi koja nas okruuje kao ni sebi samima. Naslijedili smo doktrinu izvornog grijeha koja nam
govori da ne budemo pretjerano prijateljski nastrojeni i da s velikim oprezom prilazimo svojoj ljudskoj prirodi.
Ta nas je doktrina nauila da bismo, kao bia razuma i volje, trebali biti sumnjiavi prema svojoj animalnoj i
instinktivnoj prirodi.
Na neki nain sve je to divno i krasno, jer smo zaista ostvarili golem tehnoloki napredak obuzdavi prirodne
sile. Meutim, ako pretjeramo s time, nae manipulacije poinju ometati prirodne tokove, to nam moe stvoriti
ozbiljne probleme.
Kao rezultat naeg uplitanja, danas proivljavamo neto to bismo mogli nazvati "zakonom smanjenog povrata".
Primjerice, elimo sve bre i bre stizati do naeg odredita. Zato pokuavamo izbrisati udaljenost izmeu sebe i
tog odredita. Meutim, dvije stvari poinju se dogaati uslijed tog pokuaja da smanjimo razdaljinu izmeu
dvije toke.
Prvo, sva mjesta koja zahvaljujui mlaznim avionima postaju sve blia i blia polako postaju jedno te isto mjesto.
to bre stiete od Los Angelesa do Havaja, to vie Havaji slie Los Angelesu. Zato turisti stalno postavljaju
pitanje: "Je li to mjesto ve iskvareno?" Oni zapravo pitaju: "Je li tamo isto kao kod kue?"

40

Drugo, ako o svojim ivotnim ciljevima ponemo razmiljati kao o odreditima, tokama do kojih moramo stii,
ovakvo razmiljanje negira sve ono to te toke ini vrijednim truda putovanja. To je isto kao da vam, umjesto
cijele banane, dam samo dva sitna kraja banane - a taj vas obrok ni na koji nain ne bi mogao zadovoljiti. No,
dok se borimo protiv svojeg okolia u elji da se rijeimo ogranienja vremena i prostora, i dok pokuavamo
uiniti svijet boljim mjestom za ivot, dogaa se upravo to.
Da bismo mnogo bolje shvatili svoje mjesto u prirodi, moemo pogledati velike religije i filozofije koje su
procvale i duboko se ukorijenile u svijesti velikog dijela stanovnitva Azije i Dalekog istoka.

TAOIZAM I KONFUCIJANIZAM
U tradicionalnoj kineskoj filozofiji postoje dvije glavne velike struje: taoistika i konfucijanistika. Obje se slau
oko jednog temeljnog naela: potrebno je vjerovati prirodnom svijetu u kojem ivimo i samoj ljudskoj naravi. Za
ovjeka koji ne vjeruje svojoj temeljnoj prirodi oni bi rekli: "Ako ne moe vjerovati svojoj vlastitoj prirodi,
kako moe vjerovati svojem nepovjerenju u nju? Kako zna da i tvoje nepovjerenje nije pogreno?" Ako ne
vjeruje vlastitoj prirodi, ovjek se posve izgubi.
Njihova ideja o prirodi je da se ona dogaa iz sebe i da je to proces koji u osnovi nije pod naom kontrolom. Po
definiciji, to je ono to se dogaa samo po sebi, kao to se nae disanje dogaa samo po sebi i kao to nae srce
kuca samo po sebi - a osnovna mudrost u temelju taoistike filozofije jest da trebamo vjerovati tom procesu "sam
od sebe".
Taoistika misao openito se pripisuje Lao-Tzuu, za kojeg se misli da je ivio negdje oko 400. pr. n. e., i
Chuang-Tseu, koji je ivio od 369. do 286. pr. n. e. Taoizam nam je poznat kao jedinstven kineski nain
razmiljanja, ivota i oslobaanja, iako njegovi korijeni zasigurno seu u amanske tradicije zajednike velikom
dijelu sjeveroistone Azije, a vjerojatno i Sjeverne Amerike. Meutim, u svojem krajnjem obliku taoizam je
toliko slian budizmu da su taoistiki termini esto koriteni u prijevodu tekstova sa sanskrta na kineski. Kad se
budizam pojavio u Kini, taoizam je toliko proeo mahayana budizam openito i zen budizam specifino da se
filozofije tih kola esto i ne mogu razlikovati.
Kao to je sluaj s Vedantom i jogom u Indiji, starija gospoda u Kini tradicionalno usvajaju taoizam nakon to su
dali svoj doprinos drutvu pa se povlae u primitivne nastambe ili peine kako bi ivjeli u divljini i meditirali
kroz duga vremenska razdoblja. Poput budistike predaje, u kojoj je povratak mudraca u svijet poznat kao put
Bodhisattve, taoistike prie pune su opisa povrataka osloboenih mudraca u svjetovne sfere. Zapravo, primarni
tekst, Tao Te Ching, izvorno je napisan kao prirunik savjeta za vladajuu klasu. Meutim, uenja Lao-Tzua i
Chuang-Tsea ne smiju se pomijeati s taoistikim kultom alkemije i magije usmjerenim na produavanje ivota,
koji je taoistiki samo u nazivu, ali ne i praksi.
Iako taoizam nikada nije postao organizirana religija, privlaio je znatielju uenjaka i filozofa Dalekog istoka
vie od dvije tisue godina.

41

Taoizam promatra cijeli prirodni svijet kao izraz i djelovanje taa, procesa koji izmie intelektualnom
razumijevanju.
Iskustvo taa ne moe se stei nekom propisanom metodom, iako oni koji ga trae esto kultiviraju unutranji mir
tihom kontemplacijom prirode. Taoisti razumiju praksu wu wei, neforsiranja, i smatraju da je ljudska priroda kao i sva druga priroda - tzu-jan ili "takva kakva jest sama po sebi".
Kada pogledamo konfucijanske ideje koje su upravljale kineskim moralom i drutvenim ivotom, pronalazimo
drugu rije koja predstavlja osnovu ljudske prirode. Ta rije ima udan izgovor, i iako je u engleskom
romanizirana kao jen, izgovara se "vren", s kotrljajuim "r". Ta rije simbolizira kardinalnu vrlinu ovjeanstva u
sustavu konfucijanskog morala i obino se prevodi kao "ljudskost" ili "humanost". Kad su od Konfucija zatraili
da je precizno definira, odbio je. Rekao je: "Znaenje ove vrline morate osjetiti. Nikad je ne smijete pretvarati u
rijei."
Mudrost ovog stava prema definiranju jena lei u injenici da e ljudsko bie uvijek biti vee od bilo ega to
moe rei ili pomisliti o sebi. Ako formuliramo ideje o svojoj vlastitoj naravi, o tome kako funkcioniraju nai
umovi i emocije, te ideje e uvijek biti kvalitativno inferiorne - to jest, daleko jednostavnije i manje ive - od
samog autora ideja, to jest nas. Dakle, postoji neto u vezi s nama to nikad ne moemo izrei ni definirati - kao
to ne moete zagristi vlastite zube, uti vlastite ui, ni uhvatiti vlastitu ruku tom istom rukom. Stoga se moramo
opustiti i vjerovati u nau vlastitu humanost. Konfucije je prvi rekao da bi radije vjerovao ljudskim strastima i
instinktima nego ljudskim idejama o onome to je ispravno. Kao i taoisti, i on je shvatio da svim ivim biima
moramo dopustiti da se pobrinu sama za sebe.

SVIJET I NJEGOVE SUPROTNOSTI

Kada kaemo to stvari jesu, uvijek ih suprotstavljamo neemu drugome, a kad pokuavamo govoriti o cijelom
univerzumu - o svemu to postoji - otkrivamo da zapravo nemamo rijei za to. To je "jedno to?
Sve to "jedno to?" predstavljeno je simbolom velikog kruga. No, da bismo razmiljali o ivotu, moramo
usporeivati stvari. Stoga ih dijelimo na dva dijela i iz kruga deriviramo simbole janga i jina, pozitivnog i
negativnog.
Taj simbol iznova i iznova nalazimo na kineskoj grnariji, a danas i na svemu ostalom, od nakita do odjee.
Tradicionalno, taj amblem jedan je od temeljnih simbola filozofije taoizma. To je simbol janga ili mukog, i jina
42

ili enskog - pozitivnog i negativnog, da i ne, svjetlosti i tame. Svijet uvijek moramo dijeliti na suprotnosti ili
kategorije da bismo mogli razmiljati o njemu. Rijeima Lao-Tzua:

Kada ljudi vide neke stvari kao lijepe,

druge stvari postaju rune.
Kada ljudi vide neke stvari kao dobre,
druge stvari postaju loe.
Bitak i ne-bitak stvaraju jedno drugo.
Teko i lako podravaju jedno drugo.
Dugo i kratko definiraju jedno drugo.
Visoko i nisko ovise jedno o drugome.

LAO-TZU
U knjievnoj tradiciji taoizma, legendarni kineski filozof Lao-Tzu esto se spominje kao Konfucijev suvremenik.
Prema nekim verzijama, Lao-Tzu trebao je biti dvorski knjiniar koji se umorio od neiskrenosti i intriga
dvorskog ivota i odluio napustiti grad kako bi ivio u planinama. No, kau da ga je uvar vratnica zaustavio
prije nego to je otiao i rekao:
"Gospodine, ne mogu vas pustiti da odete prije no to zapiete dio svoje mudrosti."
Pria se da je sjeo u straarnicu i napisao knjigu poznatu kao Tao Te Ching, knjigu o Tau i Teu ili Putu i njegovoj
snazi.
Bit pisane filozofije Lao-Tzua bavi se umjetnou prestanka sapletanja samog sebe, uenjem djelovanja bez
forsiranja zakljuaka i ivotom u vjetom skladu s procesima prirode umjesto pokuavanja da se njima upravlja.
Lao-Tzu zapravo i nije rekao mnogo o znaenju taa. Umjesto toga, jednostavno je ponudio svoj savjet.
Danas se vjeruje da je, iako je tu knjigu vjerojatno zapisao jedan autor u Konfucijevo vrijeme, ili nedugo zatim,
taj autor ukljuio mudrost mnogo starije narodne tradicije. Jedna kola vjeruje da je taoistika knjievnost
nadahnuta usmenim podukama amanistikih pustinjaka iz drevnih vremena. Druga kola smatra da je Tao Te
Ching bio pokuaj pribliavanja praktine, konvencionalne mudrosti kineskog naroda vladajuoj klasi kako bi joj
se pomoglo da vlada mudrije i suosjeajnije. Obje su kole vjerojatno djelomino u pravu. U oba sluaja,
taoistika misao i dalje spada meu najpristupanije velike svjetske religijske filozofije, a moda je jedina koja je
zadrala smisao za humor.
Moja omiljena slika Lao-Tzua je ona koju je naslikao majstor Sengai, a prikazuje ga u neurednom, neformalnom
stilu koji je tako karakteristian za taoistiki humor, a koji je poslije asimilirao zen budizam. Ta je zaigranost
jedno od najprivlanijih obiljeja cijele taoistike filozofije. Zahvaljujui njoj, ne znam za filozofska djela koja

43

bi bila itljivija od djela Lao-Tzua i njegova nasljednika Chuang-Tsea. Od svih velikih svjetskih mudraca, samo
oni odaju dojam da uivaju u ivotu takvom kakav jest.
Lao-Tzu doslovno znai "stari momak", budui da Lao znai "star", a tzu "momak", ili katkad "djeak". Zato je
Lao-Tzu stari djeak, a ponekad ga prikazuju kao sjedobradog mladia, to naravno simbolizira njegovu veliku
mudrost u ranoj dobi.*
*Zapise Lao-Tzua i njegova suvremenika Chuang-Tsea pronai ete u knjizi zvanoj Mudrost Lao-Tzua, koju je preveo Lin Yutang. On
je uredio Lao-Tzu-ovu knjigu koju je navodno ovaj napisao za uvara vratnica, a zatim je dodao vie obimnih izvadaka iz knjige
Chuang-Tsea kao komentare Lao-Tzuovih pasusa.

Mnogo prije no to je budizam donesen u Kinu, oko 60. g. n. e., filozofija Lao-Tzua otkrila je Kinezima da se
stvarnost, ili sam ivot, ne mogu karakterizirati kao bitak ili ne-bitak, kao oblik ili praznina, ni bilo kojim parom
suprotnosti kojeg se moete sjetiti. Rekao je: "Kada cijeli svijet spozna da je dobrota dobra, ve postoji zlo."
Ne znamo to su sve te stvari osim ako ih ne usporedimo s njima suprotnim pojmom. Primjerice, teko je vidjeti
lik ako ne stoji ispred pozadine kontrastne boje. Da nema pozadine, lik bi nestao, to je naelo kamuflae. Zbog
nerazdvojnosti suprotnih pojmova, shvaate da oni uvijek dolaze zajedno, a to upuuje na svojevrsno jedinstvo
koje lei u njihovu temelju.

TAO
U filozofiji Lao-Tzua to se jedinstvo zove tao. Iako se pie t-a-o, na kineskom se izgovara kao d-a-u. Sadri
osjeaj ritmikog kretanja, kretanja i zaustavljanja, i osjeaj inteligencije, pa tako dobivate ideju svojevrsne
ritmike inteligencije koja se die i sputa poput plime.
Rije ima dva osnovna znaenja. Jedno se najbolje moe prevesti kao "put", "nain na koji stvari jesu", "nain
funkcioniranja prirode". Drugo znaenje rijei jest "govoriti" pa se u uvodu Lao-Tzuove knjige krije igra
rijeima:
Tao koji se moe izgovoriti nije vjeni Tao,
Doslovno pie "Tao koji moe biti Tao nije Tao" ili ako se proita kao telegram: "Tao moe Tao ne Tao." Prvo
znaenje rijei tao je "put", a drugo znaenje "govoriti" ili drugim rijeima:
Put koji se moe izraziti nije vjeni Put.

44

Ja radije uope ne prevodim rije tao zato to je tao za nas svojevrstan besmisleni slog koji indicira misterij koji
nikada ne moemo shvatiti - jedinstvo koje lei u osnovi suprotnosti. Nae najdublje intuitivno znanje govori
nam da postoji nekakvo jedinstvo u tim raznim suprotnostima zato to otkrivamo da jednu ne moemo odvojiti
od druge. Znamo da postoji cijeli univerzum, ali ne moemo stvarno znati to je to. Tao je stoga stvarnost koju
razumijemo na dubokoj razini, a da je pritom ne moemo definirati.
Kineski pjesnik izrazio je to ovako:
Branje krizantema du istone ograde,
Tiho promatranje junih brda,
Ptice lete kui u parovima,
Kroz blagi planinski sumrak.
U svim tim stvarima postoji duboki smisao,
Ali kad ga pokuamo izraziti,
Iznenada zaboravljamo rijei.
Lao-Tzu je rekao: "Oni koji govore, ne znaju; oni koji znaju, ne govore." Drugi kineski pjesnik rekao je,
satirizirajui ga: "Oni koji govore, ne znaju, oni koji znaju, ne govore. To nam kae Lao-Tzu, ali kako to da je on
sam napisao knjigu od pet stotina znakova?" Bit je u tome da cijela njegova knjiga ni na koji nain ne definira to
znai tao. On ne govori toliko o njemu koliko pomou njega, koristei se njime kao sredstvom vlastitog
izraavanja.
Zbog ega je tao tako nemogue izraziti, a ipak predstavlja temelj filozofije? Razlog je taj to ne moemo imati
nikakav sustav razmiljanja - bilo da je rije o filozofskom, loginom, matematikom ili fizikom - koji definira
svoju vlastitu osnovu. Izuzetno je vano shvatiti ovo naelo. Drugim rijeima, svojom desnom rukom mogu
dohvatiti kist, ali ne mogu dohvatiti desnu ruku. Moja desna ruka podie samu sebe. Ako pokuam dohvatiti
svoju ruku, ime bih to mogao uiniti? Uvijek mora postojati neto to nije dohvaeno, nego dohvaa samo sebe,
radi samo na sebi umjesto da netko radi na tome.
Na isti nain, otkrit ete da je definicija glagola "biti" u rjeniku definirana kao "postojati". Zatim, kada
pogledate rije "postojati", otkrit ete da je definirana kao "biti". Jeste li imalo pametniji? Rjenik ne moe sam
sebe posve definirati. Na kraju krajeva, moe samo sastavljati rijei koje korespondiraju s drugim rijeima.
U tom smislu, pokuaj da se kae bilo to o tau je poput pokuaja da se pojedu vlastita usta, a naravno, ne moete
izai izvan njih da biste ih pojeli. Da to kaemo na drugi nain, sve to moete savakati nisu vaa usta. Sve to
je mogue izrei o tau nije sam tao.

45

TZU-JAN
Sam po sebi kakav jest
Uvijek postoji neto to ne znamo. Dobar primjer za to je neuhvatljiva kvaliteta energije u fizici: ne moemo
definirati energiju, ali moemo raditi s njom, a slino vrijedi i za tao. Tao djeluje sam po sebi. Njegova narav je
da bude, kao to se kae na kineskom, tzu-jan, ono to je "samo po sebi", "samo od sebe", ili "takvo kakvo jest".
Tzu-jan je skoro ono na to mislimo kada kaemo da je neto automatsko ili da se dogaa automatski. Katkad taj
izraz prevodimo kao "priroda", kao kada govorimo o prirodi planina, ptica, pela i cvijea. Ta vrsta prirode na
kineskom se zove tzu-jan.
Temeljni smisao toga je da tao djeluje sam po sebi. Sve to je prirodno djeluje samo po sebi jer nita ne stoji
iznad toga i ne pokree ga. Na isti nain, ovjekovo vlastito tijelo djeluje samo po sebi. Ne morate odluiti kako
e i kada vae srce kucati - to se jednostavno dogaa. Ne odluujete kako ete tono disati - vaa se plua pune i
prazne bez napora. Ne odreujete strukturu vaeg ivanog sustava ili kostiju - one rastu same od sebe.
Tako i tao postoji sam po sebi. Budui da uvijek postoji temeljni element ivota koji se ne moe definirati - kao
to se ni tao ne moe definirati - nemogue ga je kontrolirati.
Drugim rijeima, ne moete izai iz sebe kako biste se definirali ili kontrolirali. Lao-Tzu rekao bi da se ovjek,
budui da je sastavni dio prirodnog svemira, ne moe nadati da e kontrolirati svemir kao da je objekt odvojen od
njega samoga. Ne moete izai izvan prirode da biste postali gospodari prirode. Zapamtite da vaa srca kucaju
"sama po sebi" i, ako mu pruite priliku, i va um moe funkcionirati "sam po sebi", iako se veina nas toga
pribojava.

WU WEI
7eforsiranje
Kad god imamo osjeaj da moemo dominirati sami sobom, ovladati sami sobom ili postati gospodari prirode,
zapravo ne uspijevamo izai iz prirode ni sami iz sebe. Umjesto toga, prisilili smo se da promatramo te stvari
tako da se usklade s iluzijom koja nas uvjerava da je rije o kontroliranim objektima. inei to, neizbjeno
stvaramo sukob unutar sustava. Ubrzo otkrivamo da nas tenzija izmeu nae ideje o svijetu i toga kakav svijet
jest izbacuje iz sklada s funkcioniranjem svijeta.

46

Zbog toga bi se moglo rei da je neforsiranje drugo naelo taa - pri emu je prvo spontana aktivnost ili aktivnost
sama po sebi (tzu-jan). Na kineskom, drugo naelo zove se wu wei, a znai doslovno "nedjelovanje", ali bolje ga
je prevesti u duhu rijei "neforsiranje" ili "neometanje". U kontekstu taa, to znai da aktivnost prirode nije samo
ometajua. Ona funkcionira u jedinstvu i ne razdvaja se sama od sebe da bi uinila neto samoj sebi.
Wu wei se takoer moe primijeniti na ljudsku aktivnost i odnosi se na osobu koja ne ometa samu sebe. ovjek
ne stoji na vlastitom svjetlu dok radi pa je put wu weija put neometanja ili neuplitanja. To je najvanije praktino
taoistiko naelo ivota.
Evo na to mislim kad govorim o forsiranju: kad bi djeca u koli trebala obraati pozornost na uitelja, misli im
ponu lutati posvuda. Uitelj se ubrzo naljuti i kae: "Obratite pozornost." Djeca e obaviti noge oko nogu svojih
stolica, gledati u uitelja i nastojati izgledati zastraujue inteligentno. No, ono to se dogaa sjajno je izraeno u
stripu koji sam vidio neki dan: djeak stoji, gleda svojeg uitelja i govori: "Oprostite, nisam uo to ste rekli zato
to sam se tako trudio sluati." Drugim rijeima, kada pokuavamo voljeti, biti estiti ili iskreni, zapravo
razmiljamo o pokuaju da to inimo, kao to je dijete pokuavalo sluati steui miie i pokuavajui izgledati
inteligentno kao da obraa pozornost. No, dijete nije razmiljalo o onome to uitelj govori pa ga zapravo nije ni
slualo. To je savren primjer to znai blokirati sam sebe tako da sami sebi zaklonite svjetlo.
Evo jo jednog primjera: zamislite da cijepate drva. Ako sijeete u smjeru suprotnom od rasta drveta, vrlo ete ga
teko presjei. No, ako sijeete u smjeru rasta drveta, rascijepit ete ga s lakoom. Isto tako, kada pile drvo, neki
se ljudi jako ure pa ga pokuavaju prerezati brzo i snano. No, to se dogaa? Kada okrenete dasku na drugu
stranu, vidjet ete da je njezin stranji dio pun iverja, a shvatit ete i da ste prilino umorni. Svaki vjeti stolar
rei e vam: "Pusti pilu da sama obavi svoj posao, pusti zupce da sami reu." Otkrit ete da se takvim blagim
pristupom, kada dopustite sjeivu pile da se lagano kree, drvo pili s lakoom.
I naa poslovica kae : "Blagost djeluje." Wu wei znai blag, lagan pristup. Traite smjer rasta stvari, prirodu
stvari. Kreite se u skladu s time i va e posao biti jednostavan.

TE
Vrlina: vjetina ivljenja
U jednoj knjizi filozof Chuang-Tse pria divnu priu o mesaru koji se sluio istom satarom dvadeset godina zato
to je uvijek pazio da sjeivom pogodi tetive izmeu kostiju. Na taj nain nikada je nije istroio.
I opet, vidimo da se za osobu koja ui djelovati na nain koji je, recimo, u skladu s taom, kae da ima vrlinu. Taj
specifian kineski osjeaj za vrlinu zove se te, ali nije rije o vrlini u naem uobiajenom smislu "biti dobar". Te

47

je poput nae rijei "svojstvo" u smislu "ljekovita svojstva biljke". Kada se rijeju "vrlina" koristimo na taj nain,
ona zapravo znai neobinu vjetinu ivljenja. U svojoj knjizi Lao-Tzu kae da vrhunska vrlina nije svjesna sebe
kao vrline i stoga stvarno jest vrlina. No, inferiorna vrsta vrline toliko silno eli biti vrlina da gubi svoje svojstvo
vrline.
esto nailazimo na estitu osobu koja je svjesna svojih vrlina, koja ima, moglo bi se rei, previe vrlina. To su
ljudi koji su stalan izazov svim svojim prijateljima. Kad se nalazite u njihovoj nazonosti, osjeate da su toliko
dobri da ne znate to im rei. Zato uvijek sjedite na rubu stolca i osjeate se pomalo nelagodno u njihovoj
nazonosti. U taoistikoj terminologiji takva osoba zaudara po vrlini i zapravo nema nikakvu vrlinu.
Osoba koja je istinski puna vrlina nije ometajua. Ona nije naglaeno skromna; ona je prirodno ono to jest. LaoTzu kae da se ini da najvea inteligencija izgleda kao glupost, najsnanija elokventnost zvui kao mucanje, a
najvea bistrina djeluje kao tupost. Naravno, to je paradoksalan nain izricanja ideje da istinska vrlina, te, znai
ivjeti ljudski ivot tako da ovjek ne ometa sam sebe.
To je ono emu se toliko divimo kod djece i na emu im toliko zavidimo. Kaemo da su naivna, neiskvarena,
nevjeta, nesvjesna samih sebe. Kada vidite malo dijete koje jo nije nauilo plesati kako plee pred publikom,
vidite dijete koje plee samo po sebi. U njegovim pokretima postoji svojevrsna potpunost i istinski integritet.
Kada dijete vidi da ga gledaju roditelji ili uitelji, i kada sazna da mu oni to mogu odobravati ili ne, ono poinje
promatrati samo sebe u plesu. Odjednom, ples postaje ukoen, neprirodan ili, to je jo gore, usiljen, i gubi se
duh djejeg plesa. No, ako dijete nastavi uiti ples, tek nakon mnogo godina, kao gotov umjetnik, plesa
ponovno ostvaruje naivnost i prirodnost izvornog plesa. No, kad se ta prirodnost vrati, to vie nije jednostavna,
mogli bismo rei embrijska prirodnost djeteta, posve nekultivirana i neizuena. Umjesto toga, sada se javlja nova
prirodnost koja obuhvaa i u sebi nosi godine i godine tehnike, vjebanja i iskustva.
Vidjet ete da u svemu tome postoje tri stadija. Prvi stadij, koji bismo mogli nazvati prirodni ili djetinji stadij, u
kojem se jo nije javila samosvijest. Zatim dolazi srednji stadij, koji bismo mogli nazvati nespretnim stadijem, u
kojem ovjek postaje svjestan sam sebe. Napokon, ta se dva stadija integriraju u ponovno otkrivenoj nevinosti
osloboene osobe.
Naravno, u tome postoje goleme prednosti jer se moramo zapitati - ako uivate u ivotu ne znajui da uivate, je
li to zaista uivanje? A ovdje, naravno, svjesnost nudi veliku prednost. No, postoji i nedostatak, ak i opasnost u
razvoju takve svjesnosti, jer kako ona raste, i dok mi uimo kako gledati sebe i onkraj sebe, moda emo
poinjati iznova i iznova i sami sebi stvarati velike smetnje. Tako sami sebi zaklanjamo svjetlo.
Znate kako to izgleda kad sami sebi zaklanjate svjetlo i kad ometate sami sebe - primjerice, kad vam je strano
vano da uhvatite vlak ili avion, umjesto da su vam miii oputeni i spremni za trk, va strah da ete zakasniti
ini vas ukoenima i ponete se sapletati o sve. Isto vrijedi za one dane kad sve krene po zlu. Prije svega, dok se
vozite do ureda, na svim semaforima je crveno svjetlo. Naravno, to vas razdrai i zbog svoje razdraljivosti
postajete napeti i ukoeni, to vas navodi na pogreke. To moe dovesti do toga da se razbjesnite i vozite tako
brzo da vas policija zaustavi i tako dalje i tako dalje. Takva borba protiv ivota vezuje ivot u vorove.
I tako, tajna taoizma jest u tome da ne sapleemo sami sebe i da nauimo da nas to forsiranje sebe ne ini
uinkovitijima nego nas ometa u svemu to inimo.

48

1. dio

Njean Put
Tao je poput bunara:
Koristi se, ali nikada ne presui.
On je poput vjene praznine,
ispunjene beskrajnim mogunostima
Tao se zove Velika majka,
Prazan, ali neiscrpan,
Rada beskrajne svjetove.
Uvijek je prisutan u vama.
Moete ga upotrijebiti kako elite.

SNAGA SLABOSTI
Lao-Tzu pie o filozofiji snage slabosti. Mislim da je udno to ljudi na Zapadu ne shvaaju koliko je blagost
snana. Jedna od omiljenih Lao-Tzuovih analogija bila je voda. O vodi je govorio kao o najslabijoj tvari na
svijetu, meutim, isticao je da se nita ne moe usporediti s vodom u prevladavanju vrstih i snanih stvari.
Moete je rezati noem, i ona e ga propustiti kroz sebe, no sama voda urezala je Veliki kanjon u vrstoj stijeni.
Lao-Tzu rekao je i to da mukarac u sebi mora zadrati jedan kljuni enstveni element i da e onaj koji to uini
postati kanal za cijeli svijet.
Ideal stopostotnog vrstog momka, rigidnog, robusnog ovjeka s miiima poput elika zapravo je model
slabosti. Vjerojatno pretpostavljamo da e takva vrsta vanjtina djelovati poput tvrde ljuske koja e nas zatititi,
meutim, veina vanjskih stvari kojih se bojimo pogaa nas zato to se bojimo vlastite unutarnje slabosti.
Sto se dogaa ako inenjer sagradi posve vrst most? Da se, primjerice, most Golden Gate ili most George
Washington ne ljuljaju na vjetru, da nimalo ne poputaju i ne pomiu se, sruili bi se. Zato moete uvijek biti
sigurni da mukarac koji se na povrini pravi da je 100% muko duboko u sebi sumnja u svoju mukost. Ako si
dopusti da bude slab, moe iskusiti neto to je zapravo njegova najvea snaga. To ne vrijedi samo za ljudska
bia nego i za sva ostala iva bia.

49

DUDO
7jean put

Filozofija snage slabosti koja je dospjela u Japan iz Kine kroz migraciju zen budizma nadahnula je zapanjujue
oblike samoobrane poznate kao dudo i aikido. Rije dudo fascinantna je zato to znai ju, njean, i do, put. Do
je japanski nain izgovaranja kineske rijei tao pa je to njean tao, filozofija taa primijenjena na samoobranu.
Ta filozofija sadri razne komponente, a jedan od temeljnih elemenata prakticiranja duda jest razumijevanje
ravnotee - a ravnotea je, naravno, temeljna ideja taoistike filozofije. Filozofija taa u svojim osnovama ima
potovanje prema prirodnoj ravnotei. Ako ste osjetljivi, neete naruiti tu ravnoteu. Umjesto toga, pokuat ete
otkriti to ona ini i slijediti je.
Drugim rijeima, izbjegavat ete pogreke poput temeljitog istrebljivanja insekata - nametnika ili unoenja
zeeva u zemlju poput Australije bez razmiljanja o tome imaju li oni prirodne neprijatelje, zato to vas takvo
ometanje prirodne ravnotee neminovno vodi u nevolju. Filozofija ravnotee prva je stvar koju moraju svladati
svi praktikanti duda i aikida, a ona je temeljno naelo taa.
Kad je rije o naelima duda, pitanje ravnotee mogue je demonstrirati ako pogledamo to se dogaa kada
pokuamo podii teku rolu materijala. Bili bismo glupi kad bismo je pokuali uhvatiti na vrhu jer to bi pokazalo
da uope ne razumijemo zakone ravnotee. Ako elite neto podii, uhvatite to ispod sredita gravitacije.
Poloite rame na taj predmet, potkopajte ga i podignite. To naelo prisutno je u dudu. Dio razumijevanja
ravnotee u dudu jest vjebanje hodanja na takav nain da nikad ne izgubite centar: noge vam formiraju osnovu
trokuta, tijelo je na vrhu i, kad se okreete, uvijek nastojite zadrati noge otprilike ispod ramena. Na taj nain
nikad ne gubite ravnoteu. To je dobro vjebati u svakodnevnom ivotu, kao i u dudu.
Drugo naelo, onkraj razumijevanja i odravanja ravnotee, kae da se snazi ne treba suprotstavljati snagom.
Kad vas napadne neprijatelj, ne suprotstavljate mu se. Umjesto toga, poputajte mu, kao to matador poputa
pred bikom. Zatim ga svladajte njegovom vlastitom snagom i naelom ravnotee.
Zamislimo, primjerice, da me netko eli udariti iz nekog smjera. Umjesto da se branim i blokiram udarac, dudo
me ui da preusmjerim snagu udarca. No, kada protivnik prolazi pokraj mene, moje koljeno se die i zakai ga
ispod toke ravnotee. Protivnik pada punom teinom, a taj pad izazvan je njegovom vlastitom inicijativom i
vaom primljivou. Doputajui mu da izvede udarac do kraja, umjesto da ga blokirate, doveli ste ga u svoju
klopku.
Isti stav oputene njenosti lijepo je vidljiv kad promatrate maku kako se penje na drvee. Kada pada s drvea,
ona se jednostavno pusti. Maka se posve oputa i lagano slijee na tlo. No, kad bi padala s drveta i iznenada
odluila da ne eli pasti, postala bi ukoena i napeta i nakon pada od nje bi ostala samo vrea slomljenih kostiju.
Na isti nain, filozofija taa kae da svi mi padamo s drveta u svakom trenutku naih ivota. Zapravo, u trenutku
roenja poletjeli smo niz liticu, padamo i nita nas ne moe zaustaviti. Zato, umjesto da ivimo u stanju stalne
napetosti i grabimo svakojake stvari koje zapravo padaju s nama zato to je cijeli svijet nestalan, budimo poput
make. Nemojmo se opirati.

50

Li
Obrasci prirode

Do sada, kao tipini filozof, pokuavao sam objasniti to je taoizam. Koliko god to udno zvualo, ba to ne treba
initi.
I jo udnije, ako sam vam uspio prenijeti neto to ste stvarno razumjeli, ako sam uspio rijeima razjasniti cijeli
problem, zavarao sam vas. Jedan od razloga zbog kojih nam se ivot ini problematinim, i jedan od razloga
zbog kojih se sluimo filozofijom u pokuaju rjeavanja tih problema, je taj to nastojimo prilagoditi poredak
univerzuma poretku rijei, a to jednostavno ne funkcionira.
No, ja i dalje priam i piem o istonim filozofijama. esto sam govorio da prava osnova budizma nije niz ideja
nego iskustvo. To, naravno, vrijedi i za taoizam, koji poput budizma priznaje da je iskustvo razliito od rijei.
Ako ste neto okusili, ak i vodu, znate kakva je okusa. No, nekome tko ga nikada nije okusio ne moete ga
objasniti rijeima zato to on nadilazi rijei.
Poredak svijeta jako se razlikuje od poretka koji stvaramo pravilima nae sintakse i gramatike. Poredak svijeta
nevjerojatno je sloen dok je poredak rijei relativno jednostavan. Nastojanje da objasnimo ivot poretkom rijei
je jednako nespretno kao pokuaj pijenja vode vilicom. Nae brkanje poretka logike i rijei s poretkom prirode
razlog je zbog kojeg nam se sve ini tako problematinim.
Kada kaemo da pokuavamo nai smisao u ivotu, to znai da se prema stvarnom svijetu pokuavamo ponaati
kao da je niz rijei. Rijei su simboli i znae neto drugo osim znakova stvorenih slovima, ali stvarni ljudi,
planine, rijeke i zvijezde nisu ni simboli ni znakovi. Stoga potekoa s kojom se susreemo u pokuaju nalaenja
ivotnog smisla lei u injenici da pokuavamo ugurati vrlo sloen poredak ivota u vrlo jednostavan sustav koji
nije dorastao tom zadatku; to nas dovodi do niza nepredvienih potekoa.
U kineskom jeziku postoje dva termina koja oznaavaju ta dva razliita poretka. Prvi je rije tsu, koja znai
"poredak izmjerenih stvari" ili "poredak zapisanih stvari". U nekom smislu ta rije nosi znaenje rijei "zakon", i
iako katkad govorimo o zakonima prirode, oni nikada ne mogu biti tsu ako ih ne pokuamo opisati ili zapisati da
bismo o njima razmiljali rijeima.
Budui da se tsu odnosi samo na poredak stvari kada o njima razmiljamo u brojevima i rijeima, Kinezi se slue
drugom rijeju, li, kojom opisuju stvarni prirodni poredak. To je neobian i zanimljiv termin. Njegovo izvorno
znaenje je oznaka u adu, god u drvetu ili vlakno u miiu, a veliki poznavalac kineske misli, Joseph Needham,
preveo ga je kao "organski obrazac". On se odnosi na sloeni obrazac koji vidimo kada, primjerice, gledamo
plinovitu maglicu koja ima izrazito neodreen oblik ili kad gledamo slojeve koji oblikuju obrasce u stijeni i
vidimo velianstvene nabore koje je nevjerojatno teko opisati, ali lako shvatiti vidom i osjeajima. No, takav
poredak nikada ne moemo pretvoriti u rijei. Zbog toga, pokuaj pronalaenja smisla i reda u ivotu uvijek e
biti neuspjean.
Poredak li, ili beskrajna sloenost organskog obrasca, ujedno je i poredak naih tijela, mozgova i ivanih
sustava. Mi zapravo ivimo po tom poretku, jer kako sam esto govorio, ne otkrivamo rijeima ni ureenim
mislima nain na koji razvijamo vlastita tijela, strukturiramo kosti i reguliramo metabolizam. Zapravo, nemamo
pojma kako nam to polazi za rukom, nemamo pojma kako razvijamo svijet, kako razmiljamo i kako donosimo
51

odluke. Mi te stvari inimo, ali procesi i poredak fizikog tijela u njihovoj osnovi potpuno su nam nepoznati.
Iako inimo te stvari, ne moemo ih u potpunosti opisati.
Cijelo vrijeme oslanjamo se na taj udan i neraspoznatljiv oblik prirodnog poretka. To je osnova svega to
inimo, a ak i kad pokuamo neto shvatiti i opisati to rijeima, a zatim donesemo odluku na temelju tog
procesa, jo se uvijek nesvjesno oslanjamo na poredak koji ne moemo shvatiti. Taj poredak tvori nau temeljnu
narav, ali previe smo joj blizu da bismo je mogli vidjeti - zato je praenje taa umjetnost pronalaenja puta u
vlastitu prirodu osjeajem.
Meutim, u procesu naeg odgoja, a osobito u procesu obrazovanja, nai roditelji i uitelji briljivo nas ue da se
ne oslanjamo na svoje spontane sposobnosti. Poduavaju nas da otkrivamo stvari razmiljanjem, a prvi zadatak
nam je da nauimo nazive svih stvari. Na taj nain uimo sve objekte u svijetu promatrati kao odvojene objekte.
Drvo je drvo. Ono poinje s korijenom, zavrava s liem na granama, i to je to. Isto tako, ue nas da se
ponaamo dosljedno, gotovo kao da smo likovi u knjizi, a znate kako kritiari mrze autora iji likovi nisu
dosljedni. Kad bismo stvarno uvijek bili dosljedni u ivotu, bilo bi to vrlo dosadno, ali mislim da katkad, u tom
pogledu, upute za ivot dobivamo iz knjievnosti i pokuavamo nametnuti dosljednost povrh nae prirodne,
stalno promjenjive spontanosti.
Budui da nas odgajaju tako da od sebe uinimo neto smisleno i da postanemo odgovorni za sebe, od nas se
uvijek oekuje da budemo u stanju racionalizirati svoja djela u rijei. Kada to pokuamo postii, unutar sebe
stvaramo svojevrsno drugo "ja", to se u zenu zove "ja koje promatra". To "ja koje promatra" moe biti vrlo
dobra stvar, ali nam moe i uzrokovati probleme te cijelo vrijeme davati komentare o tome tko smo i to inimo.
Ono pita: "Sto e rei drugi ljudi? Ponaam li se prikladno? Ima li to to inim ikakvog smisla?"
Sociolog George Herbert Meade nazvao je to "internalizirani drugi". To znai da imamo svojevrsnu unutarnju
sliku, nejasan osjeaj o tome tko smo i to nam o nama govore reakcije drugih ljudi na nas. Tu reakciju gotovo
neizbjeno saznajemo kroz rijei i misli drugih ljudi, ali ubrzo uimo i sami davati komentar. Svaka misao ili
opservacija tada se usporeuje s idejom koju smo formirali. Stoga ta slika postaje internalizirana - drugo ja koje
cijelo vrijeme komentira ono to ini prvo ja - i u bilo kojoj situaciji moramo racionalizirati razlog zbog kojeg je
neko ponaanje usklaeno s tom slikom, ili se prisiliti na promjenu tog ponaanja, ili ga ne promijeniti i osjeati
grinju savjesti zbog toga. Potekoa u tome je injenica da smo, iako je za civiliziranu komunikaciju i osobne
odnose izrazito vano unijeti smisao u ono to inimo mi i drugi ljudi te opisati sve to rijeima, ipak time
ogranieni.
Svi smo se divili djejoj spontanosti i svjeini. alosno je da djeca, odrastajui, postaju sve samosvjesnija. Na taj
nain ljudi esto gube svoju svjeinu. ini se da se sve vie ljudi pretvara u proraunata stvorenja koja ele da
sve bude po njihovom.
Ljudi ometaju sami sebe zato to se stalno promatraju i propituju. Oni uvijek pokuavaju uklopiti poredak svijeta
u poredak smisla, misli i rijei. Zato djeca gube svoju prirodnost i spontanost. Zbog toga se divimo ljudima bilo
da je rije o mudracima ili umjetnicima koji u zreloj dobi povrate djetinji duh i svjeinu. Njih vie ne mui to to
ljudi misle ili govore. To je arm koji obavija taoistike mudrace drevne Kine.

52

I CHING
Knjiga promjena

Da bismo stekli predodbu o inteligenciji obrasca li i o nainu na koji je moemo upotrijebiti u donoenju
odluka, pogledajmo drevnu kinesku metodu divinacije koja je proeta i neraskidivo povezana s taoizmom.
Moda znate da je divinacija svojevrsno proricanje budunosti, no ovaj oblik divinacije utemeljen je na tekstu
koji neki ljudi smatraju najstarijim kineskim tekstom, I Chingu ili Knjizi promjena. Nadam se da ljudima nee
pasti na pamet da tako drevnu i tovanu knjigu mudrosti kao to je I Ching propituju o tome u koje dionice uloiti
novac - toj knjizi postavljaju se pitanja o duhovnom ili psiholokom stanju ovjeka ili se s njom savjetuje u vezi s
najvanijim ivotnim odlukama.
Stari i ortodoksni nain konzultacija s Knjigom promjena je upotreba prutia stolisnika koji su dugi, ravni i uski.
Vei broj tih prutia rasporedi se nasumce, a zatim se proraunava. No, to je dug i elaboriran nain proricanja.
Ne tako drevan, ali jednako cijenjen nain je upotreba novia. Ja za tu svrhu imam tri kineske kovanice, ali bilo
koji drugi novi jednako je uinkovit.
Tip pitanja koje se Knjizi promjena moe postaviti u gotovo bilo kojoj situaciji jest neto u stilu: "to je najbolje
za mene u okolnostima u kojima se nalazim?" Postavimo jasno pitanje, zatim uzmemo novie, protresemo ih i
ispustimo. Prema nainu na koji padnu nakon svakog bacanja - glava ili pismo - crtamo heksagram od est linija
koji se sastoji od para trigrama od po tri linije.
Stvar funkcionira ovako: sva tri novia tresemo i bacamo u isti trenutak. Svako bacanje novia daje nam jednu
liniju. Strana kineskog novia s tekstom - ili "pismo" na amerikim kovanicama - rauna se kao jin i vrijedi 2.
Druga strana - "glava" amerike kovanice - rauna se kao jang i vrijedi 3. Postoje etiri kombinacije ta tri
novia:
Ako su svi novii jin, ukupna vrijednost sva tri novia je 6 i crta se prekinuta ili negativna linija, koja ini dno
heksagrama. Ovo je takozvana linija "stari jin":

53

Ako su dva novia jin, a jedan jang, ukupna vrijednost je 7, i crta se neprekinuta ili pozitivna linija zvana "mladi
jang":

Ako je jedan novi jin, a dva jang, ukupna vrijednost je 8, i crta se prekinuta ili negativna linija, takozvani
"mladi jin".
Ako su sva tri novia jang, ukupna vrijednost je 9, i crta se neprekinuta ili pozitivna linija zvana "stari jang".
Pogledajmo specifian sluaj i pretpostavimo da smo u prvom bacanju dobili zbroj 6, negativno oitavanje.
Simbol kojim se biljei negativno oitavanje je prekinuta linija, linija jin.
Ponovimo bacanje novia i ovoga puta dobivamo zbroj 8 - oitavanje je opet negativno i opet ga zabiljeimo i
nacrtamo jo jednu prekinutu liniju povrh one prve. Heksagram nastaje od dna prema vrhu.
Opet protresemo i bacimo kovanice. Ovoga puta zbroj je 7 - pozitivno oitavanje. To biljeimo neprekinutom
linijom ili jang linijom koja predstavlja pozitivno naelo, i prvi je trigram dovren.

Opet bacamo kovanice. Zbroj je opet 6, a linija negativna. U sljedeem bacanju zbroj je 8 i linija je opet
negativna. Zatim bacamo posljednji, esti put, i zbroj je 9. Na vrhu heksagrama crtamo neprekinutu, jang liniju.
I tako smo dobili lik:

Da bismo saznali to znai, moramo pogledati vrlo drevni dijagram, koji vam je moda poznat. Moda ste ga
vidjeli na kineskim zdjelama ili nakitu ili urezanog u adu. To je osam trigrama - simbola sastavljenih od po tri
vertikalno nanizane linije - postavljeno u krug, a u sredini slike nalazi se lik koji smo vidjeli prije, simbol naela
jina i janga.
U Kini je simbol u sredini poznat i kao Tai Chi, simbol dva temeljna naela, pozitivnog i negativnog, janga i jina
za koje se smatra da lee u korijenu svih svjetskih fenomena. Kineski znak za rije "jang" izgleda kao riba. On

54

predstavlja svijetlu stranu i oznaava junu ili sunanu stranu planine. Znak za jin je crna riba. On predstavlja
sjenovitu ili tamnu stranu planine. Kao to smo vidjeli, oni predstavljaju muko i ensko naelo.
Uoite simbolizam svijetle i tamne strane planine - neete pronai planinu sa samo jednom stranom. Dvije strane
uvijek moraju biti zajedno. Na isti nain, Kinezi smatraju da pozitivno i negativno, svjetlost i tama, muko i
ensko, povoljno i nepovoljno, uvijek dolaze zajedno u ljudskom ivotu, jer jedno ne moemo razaznati bez onog
drugoga.
Izvan rotirajueg lika pozitivnih i negativnih naela pronai ete osam trigrama koji predstavljaju sve mogue
kombinacije prekinutih i neprekinutih linija. Ti trigrami predstavljaju osam temeljnih naela ili elemenata od
kojih se, prema Knjizi promjena, sastoji svaka ivotna situacija.
Primjerice, trigram na vrhu znai nebo" ili "nebesa", to je simbol kreativnog naela. Onaj izravno ispod njega
znai "zemlja" i simbolizira receptivno naelo. U kineskom sustavu svaki trigram povezuje se i s lanom obitelji.
Kreativni simbol je otac, a receptivni simbol majka.
S jedne strane nalazi se trigram s dvije jang ili pune linije oko receptivne linije. On je povezan s elementom vatre
i znai "dranje za neto" ili moda "zadravanje". Nasuprot njemu nalazi se trigram s dvije receptivne linije oko
jedne pune linije. On se povezuje s vodom, liticom i opasnim bezdanom. Izmeu etiri kardinalna trigrama
javljaju se etiri meukardinalna trigrama: grom, vjetar, jezero i planina. U knjizi proroanstava, svaka ivotna
situacija moe se predstaviti s ova dva naela. U navedenom primjeru, jedan trigram ponavlja se dvaput. Dobili
smo planinu na planini.

SAVJET PROROKA
Postoje ukupno ezdeset i etiri mogue kombinacije ovih osam trigrama, to oteava pamenje svake pojedine
kombinacije. Zato emo sada u samoj Knjizi promjena potraiti znaenje tog specifinog heksagrama, kao i
savjet koji nam prorok eli dati kao odgovor na nae pitanje o trenutanoj situaciji.
Planina na planini je heksagram broj 52, koji se i sam zove "Planina". Lik planine simbol je povezan s idejom
tiine i mirovanja. Kada imamo "mirovanje" povrh "mirovanja", pred sobom vidimo simbol ije je znaenje
duboki mir.
Knjiga kae:
PROSUDBA
Mirovanje. Dri leda mirno
Tako da vie ne osjea svoje tijelo.
Sputa se u svoje dvorite i ne vidi svoje ljude.
7ema krivnje.
Prava tiina znai mirovati kada doe vrijeme za to i krenuti naprijed kada doe vrijeme da se krene naprijed. Na
taj nain, odmor i kretanje u skladu su sa zahtjevima vremena. Tako nastaje svjetlost u ivotu...

55

PRIZOR
Planine stoje blizu:
Slika mirovanja.
Tako uzvien ovjek
7e doputa svojim mislima
Da krenu onkraj njegove situacije.
Srce stalno razmilja. To se ne moe promijeniti. No, kretanje srca, to jest ovjekove misli, trebale bi se
ograniiti na neposrednu situaciju. Sve misli upuene dalje od toga samo e nam izazvati bol u srcu.
Vidite da je rije o prilino openitom savjetu koji odgovara na pitanje - budui da je pitanje bilo neodreeno i
savjet je neodreen. No, simboliko znaenje ovog odgovora jednostavno kae da je sjedenje s mirnim leima,
tako da ih ovjek i ne primjeuje, samozaborav. Fokusiranje misli na neposrednu situaciju sugerira praksu
meditacije, mirovanja ili utnje. To je savjet koji smo dobili i dobar je.

ZAPADNJAKO GLEDITE
Mogli biste rei da je ovo totalno lud nain donoenja odluka, osobito kad bih postavio neko specifinije pitanje
ili kad bih zatraio savjet o nekoj vanoj odluci koju moram donijeti. S naeg modernog, znanstvenog stajalita,
rekli bismo da je donoenje velikih ivotnih odluka na temelju bacanja novia najgluplja stvar koju ovjek moe
uiniti. Uostalom, na taj nain zanemarujemo racionalan pristup svojoj situaciji, ne uzimamo u obzir raspoloive
podatke, ne donosimo inteligentnu procjenu vjerojatnosti. Prije nego to donesemo neku vanu odluku, volimo
promisliti o svim ukljuenim imbenicima.
Mi se unosimo u situaciju i temeljito promiljamo o njoj. Odvagujemo argumente za i protiv, prednosti i
nedostatke. Zato vjerujemo da nita ne moe biti praznovjernije od toga da se oslonimo na knjigu proroanstava
koja se posve oslanja na sluajno padanje novia. Znamo da novii nemaju nikakve veze s problemom pa je
na suvremeni stav o tome - i svim drugim oblicima proricanja budunosti - takav da, ako i funkcionira, to nije
nita nego ista sluajnost.

ISTONJAKO GLEDITE
Meutim, osobi koja vjeruje u taj sustav, moda nekom tradicionalno orijentiranom Kinezu ili Japancu, on se ne
ini toliko nategnutim. Oni bi nam mogli rei: "Prije svega, kad razmatrate injenice povezane s nekom
specifinom odlukom i proraunavate sve podatke, kako ete odabrati one najrelevantnije?
Primjerice, ako sklapate poslovni ugovor, injenice koje smatrate povezanima s tim ugovorom moda su
povezane sa stanjem vae tvrtke, stanjem druge tvrtke i situacijom na tritu, ali vjerojatno neete uzeti u obzir
56

mnoga osobna pitanja koja bi mogla utjecati na plan. Ipak, neto to uope niste uzeli u obzir moglo bi se uplesti
u situaciju i posve je promijeniti. Osoba s kojom ulazite u posao moe se poskliznuti na koru od banane i teko se
ozlijediti te postati neuinkovita, pa ak i tetna za posao. Kako bi netko mogao predvidjeti takvu mogunost
racionalno procjenjujui situaciju?"
Moda bi nam mogli rei: "Kako znate da ste prikupili dovoljno podataka? Uostalom, podataka i potencijalnih
problema povezanih sa svakom situacijom doslovno je bezbroj. Zbog ega odluujete prestati prikupljati podatke
o tome kako rijeiti problem? Mislim da jednostavno skupljate informacije dok se ne umorite od toga ili dok ne
doe vrijeme za akciju i ne ponestane vam vremena za prikupljanje jo podataka." Mogue je iznijeti vrlo
uvjerljiv argument da je, budui da ste na proizvoljan nain donijeli odluku o prestanku istraivanja, ta metoda
jednako proizvoljna kao i bacanje novia.

VJEROJATNOSTI I ODLUKE
"Dobro", mogli bismo rei, "a to je s vjerojatnostima? Uostalom, pri donoenju odluka u velikoj se mjeri
oslanjamo na statistiku." No, statistika ima svoja ogranienja - ona funkcionira vrlo dobro kada se trai prosjek
onoga to e uiniti velik broj ljudi, ali beskorisna je u pojedinim sluajevima. Primjerice, tabele kojima se slue
osiguravajua drutva vrlo e vam tono prikazati prosjean ivotni vijek odraslog mukarca ili ene, puaa ili
nepuaa, ali u bilo kojem pojedinom sluaju te nam tabele nee rei kada e netko umrijeti. Vjerojatno isto
vrijedi za svaku odluku koju moemo donijeti: vjerojatno je da emo odvagnuti sve informacije i u posljednjem
trenutku donijeti nau odluku na temelju "purijusa", to je zapravo instinktivan osjeaj o situaciji koji nema
puno veze s racionalnom milju.
Ja sam pomalo skeptine naravi i jako sumnjam u to da ovaj nain donoenja odluka funkcionira. No, to kaem s
odreenim odmakom, zato to nikada ne moemo dokazati funkcionira li bilo koja metoda donoenja odluka. Ja
mogu donijeti nadasve glupu odluku i zbog nje poginuti, ali nemam nain da saznam nije li me to to sam
poginuo u tom trenutku spasilo od gore sudbine, a moda i od pogreke koja bi utjecala na ivote mnogih drugih
ljudi. Ako donesem pravu poslovnu odluku i zaradim milijune dolara, ne mogu znati nee li to biti tako loe za
moju osobnost da se ispostavi da je to najgora stvar koja mi se mogla dogoditi. Zato ne moemo znati hoe li
ishod neke odluke na duge staze biti uspjeh ili neuspjeh, zato to e samo nepoznato - ono to slijedi - pokazati je
li to bilo dobro ili loe. A to nepoznato protee se ispred nas u nedogled.

PREDNOSTI I NEDOSTACI
I u modernom znanstvenom pristupu i u sustavu ove stare kineske knjige proricanja postoje prednosti i nedostaci.
Postoji loa strana Knjige promjena i znakovit nedostatak kineske kulture, a to je injenica da se Kinezi toliko
oslanjaju na Knjigu promjena i njezin sustav simbola za klasificiranje svih prirodnih fenomena da je ona s
vremenom postala vrlo rigidna struktura, koja je na kraju iskljuila percepciju svega novoga.

57

Upozorenje za nas, i nain da profitiramo od njihove pogreke, je shvaanje injenice da mi isto to radimo sa
znanstvenom metodom. Postoje odreeni tipovi linosti koji postaju vrlo rigidni u svojim znanstvenim idejama
pa automatski iskljuuju odreene mogunosti zato to se ne slau s prihvaenim znanstvenim dogmama.
Primjerice, fenomen koji nazivamo nadosjetilno opaanje, iako ga ja radije nazivam iznimnim osjetilnim
opaanjem. Postoje vrlo jaki dokazi da takav oblik percepcije postoji, pa ipak, mnogi znanstvenici ignorirat e te
dokaze zato to kau da je to jednostavno nemogue. Ograniiti svoju spoznaju na taj nain znai upasti u istu
zamku u koju su Kinezi upali kad su se poeli previe oslanjati na klasifikaciju svijeta i dogaaja sadranu u
Knjizi promjena.
S druge strane, oba sustava imaju i svoje prednosti. Kao to postoji pozitivna strana koritenja znanosti, postoji i
pozitivna strana Knjige promjena. Slika iz ove knjige koja prikazuje meuodnos tih formi utemeljena je na
pogledu na ivot koji nam sugerira nov nain promiljanja o naim informacijama, a u skladu je s odreenim
gleditima koja se sada razvijaju i u naoj znanosti. To je ivotni svjetonazor koji se ne fokusira toliko na
kauzalnu vezu izmeu dogaaja koliko na obrazac dogaaja kao cjelinu.

USPOREDBA ISTOKA I ZAPADA

Pokuat u vam pokazati razliku izmeu ovih naina istraivanja. Kada razmiljamo o uzronosti, uglavnom
razmiljamo o nainu na koji prolost odreuje dogaaje. Iz toga proizlazi da je ljudsko ponaanje odreeno
prolou. To je kao da su dogaaji razliite pikule koje se bacaju zajedno i udaraju jedna o drugu. Stoga emo,
pratei kretanje pojedine pikule, pokuati otkriti koje su je druge pikule udarale. Tako odlazimo sve dalje i dalje
u prolost njezina individualnog kretanja. Sve do nedavno, gledite zapadnjake znanosti bilo je utemeljeno
gotovo iskljuivo na ideji uzronosti. Znanost se pretvorila u istraivanje naina na koji proli dogaaji utjeu na
sadanje dogaaje.
Gledite u osnovi Knjige promjena drukije je. Umjesto da pokua shvatiti dogaaje u odnosu na prole uzroke,
ona dogaaje shvaa u odnosu na njihove sadanje obrasce. Drugim rijeima, pristupa im tako da u obzir uzima
cjelovit pogled na organizam i njegovu okolinu umjesto pogleda koji bismo mogli nazvati linearnim. Iako Kinezi
nisu primijenili taj pristup na svoju tehnologiju, tradicionalno ga primjenjuju u umjetnosti i filozofiji prirodnih
zakona. Njihovo temeljno gledite jako se razlikuje od naega.
Odgovarajuu analogiju za zapadnjaki nain gledanja na stvari moemo pronai u nainu na koji dogaaje
pokuavamo shvatiti u skladu s poretkom rijei. Mogao bih rei: "Ova drva dobro gore", ili "Ovdje stoje visoke
gore". Znaenje rijei "gore" u te dvije reenice odreuje ono to dolazi prije njih. Ako elim znati to znai
"gore", moram vidjeti to se dogodilo u prolosti.
Meutim, ako pogledate ono to bih ja nazvao poretkom slike, a ne poretkom rijei, dolazite do posve drukije
predodbe zato to su vam svi elementi slike predoeni zajedno. Oni dolaze, kako bismo rekli "u komadu" i u
istom trenutku moete vidjeti njihovu povezanost s kontekstom i znaenjem, kao to moete vidjeti kako se
pojavljuje slika kada razvijate fotografsku plou. Znaenje svakog dijela slike ovisi o ostatku slike kakvu vidite u
ovom trenutku.

58

Na isti nain, temeljna filozofija Knjige promjena i kineske ideje o odnosima meu dogaajima je razumjeti
svaki dogaaj u njegovu postojeem kontekstu. Neku stvar neemo shvatiti toliko po onome to se dogodilo prije
koliko po onome to dolazi s njom. Ideja Knjige promjena je da se kroz njene simbole sagleda sveukupni obrazac
trenutka u kojem je pitanje postavljeno. Pretpostavka je da obrazac tog trenutka upravlja ak i bacanjem novia.
Do zanimljive usporedbe koja proizlazi iz toga dolazi zato to mi na Zapadu teimo razumijevanju dogaaja u
skladu s linearnim ili sekvencijalnim poretkom, primjerice poretkom rijei.
U skladu s pravilima uzronosti, razvili smo ili stvorili koncept prirode utemeljen na strukturi pisanog zakona.
No, u kineskom jeziku opet nailazimo na li, rije koja oznaava prirodni zakon, a izvorno je znaila oznake u
adu, godove drveta ili vlakno u miiu, to jest, temeljni obrazac stvari. Prizori poput oznaka u adu ili godova
drveta koriste se zato to imaju ekstremno suptilan, sloen obrazac koji pokazuje velik broj istovremenih
dogaaja. Ti obrasci moraju se sagledati i shvatiti na prvi pogled, kao to i sliku sagledavamo jednim pogledom.
Temeljna kineska ideja o prirodnom poretku nije kompatibilna s formulacijom poretka rijei zato to je prirodni
poredak organski, a ne linearni obrazac.
Drugim rijeima, kada pomislimo na ljepotu, tono znamo to je to, ali apsolutno je nemogue zapisati niz
zakona i pravila koji nam mogu pokazati kako stvoriti lijepe predmete. Matematiari, primjerice, esto osjeaju
da su odreene jednadbe lijepe na neki neobian nain. Budui da je rije o temeljitim ljudima, oni pokuavaju
shvatiti zato su te jednadbe lijepe i pitaju se moemo li nainiti pravilo ili formulu kojom emo opisati kada e
se ljepota pojaviti, a kada ne. Iako su predloili kriterij elegancije kao novu vrstu dokaza koju valja razmotriti,
doli su do opeg zakljuka: kad bismo mogli stvoriti takvo pravilo i primijeniti ga u matematici i kad bi
upotreba tog pravila uvijek rezultirala istim, lijepim rezultatom, taj rezultat na kraju bi nam prestao biti lijep.
Postao bi suh i sterilan.
Isto tako, prirodni poredak, poredak pravde i poredak ljepote stvari su koje moemo spoznati u sebi, ali ih ne
moemo zapisati crno na bijelom. Stoga je mudrija osoba ona koja ima dovoljnu senzibilnost da vidi te stvari u
sebi i spozna da ljepota lei u raznolikosti iskustva.

ZAKLJUAK
Na kraju, naravno, apsolutno je nemogue shvatiti i cijeniti na prirodni svijet ako ne shvatite kada treba prestati
s istraivanjem.
Na nas unutarnji nemir uvijek tjera da se popnemo na svako brdo i prijeemo svaki obzor kako bismo otkrili to
se krije onkraj njega. No, kako postajete stariji i mudriji, smanjena razina energije i mudrost ue vas da planine
gledate iz podnoja ili se moda popnete samo mali dio puta do vrha jer, kad ste na vrhu, vie ne moete vidjeti
planinu. S druge strane planine krije se moda dolina nalik onoj iz koje ste doli.
Stari indijski aforizam glasi: "Ono to je tamo je i ovdje."
To ne smijete pomijeati s osjeajem dosade ili zamorenou pustolovinama. Stvar je zapravo u zapanjujuem
otkriu da smo, na mjestu na kojem se sada nalazimo, ve stigli na cilj.

59

To je to.
Ono to traimo ve je ovdje, ako nismo posve slijepi.
Jer, ako krenete tim planinskim putem sve do njegova kraja, otkrit ete da vas on na kraju opet vodi do
predgraa. No, samo e nadasve glupa osoba pomisliti da put zapravo vodi tamo. Prava je istina da put vodi do
svih mjesta kojima prolazi, pa tako i do mjesta na kojem vi stojite i promatrate ga. Promatrajui ga kako nestaje u
brdima, ve se nalazite u istini do koje on na kraju vodi.
esto sam uivao oslukujui neki skriveni vodopad u planinskom kanjonu. Taj mi je zvuk bio jo udesniji zato
to sam potisnuo nagon da ga potraim i razjasnim misterij. Vie ne moram otkrivati odakle potok dolazi i kamo
tee.
Svaki potok, svaka cesta, ako se uporno i temeljito slijede do kraja, ne vode nikamo.
Zato prisilno istraivaki um uvijek zavrava u onome to mu se ini grubom, gorkom stvarnou injenica.
Uostalom, sviranje violine zapravo je samo potezanje konjske dlake po majim iznutricama. Zvijezde na nebu
samo su radioaktivne stijene i plin. No, samo je iluzija da se istina moe otkriti rastavljanjem svega na dijelove,
poput razmaenog djeteta koje rastavlja igraku.
Zato Platoni Dalekog istoka tako rijetko govore sve i zato ne daju sve detalje. Zato na svojim slikama ostavljaju
velike, prazne i nejasne povrine, a opet, njihove slike nisu nedovrene. Ne radi se samo o neispunjenoj pozadini
- to je integralni dio cijele kompozicije, sugestivne, znaenjem bremenite praznine i procjepi koji neto
preputaju i naoj mati. I neemo pogrijeiti pokuavi ih dopuniti u svojem umu. Doputamo im da ostanu
sugestivni.
Zato, neemo neumorno i agresivno forsirati prelazak tih brda kako bismo otkrili nepoznato i natjerali prirodu da
nam otkrije svoje tajne. Ono to je tamo ve je ovdje.
Svako mjesto na kojem se nalazimo moemo smatrati sreditem svemira. Svako mjesto na kojem stojimo
moemo smatrati odreditem svojeg putovanja.
Meutim, da bismo to shvatili, moramo biti primljivi i otvoreni. Drugim rijeima, moramo uiniti ono to nam je
savjetovao Lao-Tzu kad je rekao da mukarci moraju sauvati odreenu enstvenost i da e tako postati kanali za
cijeli svemir. Taj savjet ne vrijedi samo za mukarce.
To je jedan od nesporazuma u koji je, po mojem miljenju, uronjena naa zapadna kultura. enske vrijednosti
preziru se. Medu mukarcima obino vidimo udan otpor prema tome da budu bilo to osim pravih, stopostotnih
mukaraca.
No, od goleme je vanosti da, pored agresivnog, mukog elementa simboliziranog maem, nauimo cijeniti i
osjetljiv, enski element iji je simbol, moda, otvoren cvijet. Uostalom, nai ljudski osjeti nisu noevi ni udice
nego mekani veo oka, delikatni bubnji uha, njena koa na vrhovima prstiju i tijelu. Kroz te delikatne, osjetljive
stvari dobivamo nae znanje o svijetu.
Zato do znanja moemo doi samo kroz svojevrsnu slabost i mekou.

60

Recimo to na drugi nain: s prirodom smo se pomirili snubivi je, a ne borei se protiv nje. Umjesto da drimo
prirodu na distanci kroz nau objektivnost, kao da nam je neprijateljica, bilo bi dobro da shvatimo kako emo je
bolje spoznati prigrlivi je.
Na kraju, moramo odluiti to zaista elimo uiniti.
Vjerujemo li prirodi ili bismo radije upravljali svime?
elimo li biti nekakvi svemoni bogovi, koji kontroliraju sve, ili elimo uivati u prirodi? Uostalom, ne moemo
uivati u onome to grevito pokuavamo kontrolirati. Jedno od najljepih obiljeja naih tijela je to to o njima
ne moramo cijelo vrijeme razmiljati. Kad biste, probudivi se ujutro, morali razmiljati o svakom detalju svoje
cirkulacije, nikada ne biste doekali kraj dana.
Netko je dobro primijetio: "Misterij ivota nije problem koji treba rijeiti, nego stvarnost koju treba iskusiti."
Pjesma ptica i zvukovi kukaca nain su prenoenja istine do uma. U cvjetovima i travi vidimo poruke taa.
Uenjak istog i bistrog uma, spokojnog i otvorenog srca, u svemu bi trebao pronai ono to ga hrani.
No, ako elite znati odakle dolazi cvijee, znajte da to ne zna ak ni bog proljea.

61