ADHD

ADHD je razvojni poremeaj samokontrole koji se oituje u smetnjama usmjeravanja i duljeg

odravanja panje, kontrole impulsa i/ili regulacije razine aktivnosti koja je potrebna za djelovanje u
odreenoj situaciji. Hiperaktivnost je poremeaj ponaanja za koji je znaajan kronian nemir i ometajue
ponaanje. Ona je ponekad komponenta ADD-a ali ne bi trebalo pretpostavljati da svako hiperaktivno dijete
ima poremeaj panje. Hiperaktivnsot: fizioloka, organska, povezana s usporenim mentalni razvojem,
reaktivna, kod autizma i djejih psihoza, u nesreenoj obitelji, reakcija na veliku koliinu eera ili alergije.

Mogu biti izazvani:visokim stresom ili anksioznou, emocionalnom traumom, stavom da je

dosadno, medicinskim stanjima, stilom uenja

Osnovne karakteristike ADHD djece su:nemogunost odravanja panje i ustrajnosti, nedostatak

kontrole impulsa i odgode zadovoljavanja elje,hiperaktivnost, tekoe u praenju uputa/zaboravljivost,
izrazita promjenjivost u rjeavanju zadataka, nedovoljna organiziranost, prekomjerno emocionalno
uzbuivanje, poremeaj spoznaje i perspektive vremena , socijalni problemi i neobuzdanost. Djeca teko
mogu odrati panju na zadatku ili aktivnosti posebice ako im je ona nezanimljiva ili dosadna. Vrlo brzo
gube koncentraciju , brzo se umore. Panja im je neselektivna, ne uspostavljaju organizaciju vanijih i manje
vanih podraaja. Djeca djeluju bez razmiljanja, nagla su i donose nepromiljene odluke. Reagiraju vrlo
brzo ali neadekvatno esto ne ekajui upute i ne potujui zahtjeve koji se pred njih postavljaju. Sposobnost
sluanja nije dovoljno razvijena ve izgleda kao da ne uju te ih stalno treba nadgledati i ponavljati im
upute. Njihov intenzitet osjeaja esto prelazi granice normalnog. Samo ponaanje im je regulirano
sadanjim kontekstom a manje prolim ili buduim dogaajima..

Simptomi ADHD-a uzrokovani su gubitkom kontrole nad obradom informacija to ima kao
posljedicu simptome na svim razinama iskustva( razine: okoline, ponaanja, sposobnosti, vrijednosti i
uvjerenja, identiteta). ADHD se 5 puta vie dijagnosticira kod djeaka nego kod djevojica. Najee se
manifestira u dobi od tri godine iako su neki simptomi prisutni od samog roenja. Ipak prvi identifikacijski
period je izmeu 5 i 7 godina kada je ea pojava kod djeaka a drugi oko petog razreda kada se
identificiraju uglavnom djevojice.

Sveobuhvatna procjena ADD-a ukljuuje cjelokupnu obiteljsku povijest, intervju sa znaajnim

osobama, opaanje u vremenu da bi se shvatilo dubinu i raspon poremeaja, opaanje u prirodnim uvjetima,
uporabu ljestvica procjene, procjenu razvojnih sposobnosti, raspona panje i impulzivnosti. Jedna od
temeljnih klasifikacija je DSM IV koja opisuje tri podtipa poremeaja panje i to : kombinirani tip ili
ADHD, dominantno nepaljiv tip ili ADD te dominantno hiperaktivno-impulzivni tip ili HD. Kriteriji za
procjenu simptoma ponaanja su nepanja, hiperaktivnost i impulzivnost i ako se na osnovi procjene
potvruju odgovori u najmanje 6 karakteristika pojedine kategorije i traju najmanje 6 mjeseci vjerojatno se
radi o ADHD poremeaju.

Dijagnostiki postupak kod djece koji bi trebao obuhvaati :intervju djetetom, intervju s roditeljima i
obitelji, standardizirane ljestvice, sistematski pregled djeteta i informacije iz kole.

NASTAVA/UITELJ

-esto krivo prepisivanje s ploe, vrpoljenje, okretanje, ustajanje.

-povjerenje, ljubav, vjera

-pomo u izgradnji samopouzdanja i samopotovanja

SAVJETI: traiti podrku kole i roditelja, saznati i prihvatiti ogranienja, pitati dijete to bi moglo
pomoi,postaviti pravila i granice, ponavljati upute, odrati kontakt oima, imati predvidiv raspored,
dozvoliti prekide, iskljuiti ili smanjiti estinu vremenski ogranienih testova, razlomiti velike zadatke na
male, koristiti isticanje i podcrtavanje, dati djetetu odgovornost, ponavljati, ohrabrivati fizike vjebe.

MENTALNA RETARDACIJA

Mentalna retardacija je administrativno odreeni naziv za razliita genetska, socijalna i medicinska

stanja koja imaju zajedniku karakteristiku koje je znaajno ispodprosjeno intelektualno funkcioniranje.
Dakle ona nije bolest ni specifina nesposobnost.

Oznaava znaajno ispodprosjeno intelektualno funkcioniranje koje je praeno znaajnim ogranienjima

adaptivnog funkcioniranja s poetkom prije 18. godine. MKB-10 ili Meunarodna klasifikacija bolesti i
srodnih zdravstvenih problema iju klasifikaciju mentalne retardacije uglavnom koristi suvremena
psihijatrija definira mentalnu retardaciju kao stanje zaostalog ili nepotpunog razvoja uma, posebno
karakterizirano oteenjem sposobnosti koje se oituju u vrijeme razvoja, sposobnosti koje pridonose
cjelokupnom stupnju razvoja inteligencije. Potrebno je znati da jednom postavljen dijagnoza ne mora biti
stalna to proizlazi iz injenice da mentalni razvoj moe biti usporen u pojedinim fazama ali isto tako i
produljen. MKB-10 mentalnu retardaciju dijeli u 4 kategorije i to:laku -IQ izmeu 50 i 69 te odgovara
mentalnoj dobi od 9-12 godina(tekoe pri uenju;sposobni za rad i ostvarivanje socijalnih kontakata);
umjerena s priblinim IQ izmeu 35 i 49 i odgovara mentalnoj dobi od 6-9 godina(odreeni stupanj
neovisnosti-briga o sebi, uenju i komuniciranje; odrasle osobe-razliiti oblici pomoi i potpore); teka ili
tea kod koje je priblini IQ izmeu 20 i 34 te odgovara mentalnoj dobi od 3-6 godina(stalna pomo
okoline) i duboka kod koje je IQ manji od 20, a mentalna dob je ispod tri godine(ozbiljna ogranienja u
komunikaciji i pokretljivosti; stalna pomo i njega). DSM-IV takoer razlikuje iste subkategorije mentalne
retardacije no samo s malo razliitim rasponom IQ i to blaga(50-55), umjerena(35-40), teka(20-25 do 30-
40) i duboka(ispod 20 ili 25).

Poznavanje epidemiologije: prevalencije i incidencije(broj novooboljelih tijekom odreenog vremenskog

razdoblja u odnosu na broj osjetljivih osoba na odreenu bolest)mentalne retardacije od posebnog je
znaenja. Epidemioloka istraivanja temelje se na tri osnovna principa: statistiki koji se odnosi na
primijenjene statistike metode, patoloki model usmjeren na patoloke promjene i socijalni model koji se
primarno osniva na socijalnom funkcioniranju.Prema najveem broju istraivanja prevalencija odnosno udio
oboljelih od mentalne retardacije u opoj populaciji manja je od 1%. Demografske analize vrlo su znaajne
u procjeni a to su godine, spol, socioekonomsko stanje, gradska ili seoska sredina i dr.

Etioloki imbenici mogu biti bioloki, psihosocijalni ili kombinirani. Predisponirajui imbenici
su:nasljednost na koju otpada 5%, rana oteenja u embrionalnom razvoju-30%, trudnoa i perinatalni
problemi-10%, ope zdravstveno stanje u dojenakoj dobi-5% te utjecaj okoline izmeu 15-20%. Uzroci se
mogu podijeliti na tri skupine: prenatalni koji nastaju od trenutka zaea do poroda, perinatalni nastaju za
vrijeme poroda i postnatalni od poroda do 18.godine. Psiho emocionalni imbenici najee su posljedica
nerazmjera izmeu razvojnih poremeaja, psihosocijalni struktura i oekivanja to uzrokuje neodgovarajue
odnose u najranijoj dobi i utjee na formaciju linosti mentalno retardirane osobe. Da bi se utvrdili bioloki
imbenici potrebno je identificirati bioloke poremeaje koji mogu biti prediktori mentalne retardacije, rano
identificirati devijantni razvoj s medicinskog stajalita i njegovu bioloku determiniranost i identificirati
bioloke utjecaje kod djece.