Audiograa kao dio zaviajne zbirke u narodnoj knjinici studija sluaja

radijskih emisija Ivana Hermana

[1]
Monika Batur, Ana Barbari
Saetak
Rad prikazuje i analizira zakonske i podzakonske akte te standarde, smjernice i
pravilnike knjiniarske struke koji se odnose na osnivanje i izgradnju zaviajne
zbirke u narodnoj knjinici. Takoer, komentiraju se i hrvatski zakoni o
elektronikim medijima i o autorskom pravu jer rad sadrava i studiju sluaja koja
se bavi audiograom, i to onom koja nastaje kao dio radijskoga programa lokalne
radijske stanice, a ima visoku odliku zaviajnosti prema kojoj pripada zaviajnoj
zbirci. S obzirom na to da takva vrsta grae nije izravno regulirana zakonskim
propisima, rad predstavlja polazite u rjeavanju takvih sluaja u korist
obogaivanja fonda zaviajne zbirke narodne knjinice. Studija sluaja prikazuje
sudbinu radijskih emisija Ivana Hermana U etiri oka koje su se emitirale na
Hrvatskom radiju upanji.
Kljune rijei: narodna knjinica, zaviajna zbirka, audiograa, radio, radijska
emisija
1. Uvod
Programi lokalnih radijskih stanica nerijetko su proeti zaviajnou, temama
lokalne kulture i zaviajne tradicije. Radio je iznimno iv medij u lokalnoj zajednici
jer je uinkovit, brz i jeftin. Radio nije samo medij komunikacije nego je i medij
zajednitva (Zgrablji Rotar 2007, 21). Zgrablji Rotar (isto, 23) istie kako je
tehnologija radija jeftinija od televizijske, kao i njegovo opremanje, emitiranje
programa i produkcija. Ista autorica upozorava nas da radio moe biti prisutan
bilo gdje u bilo kojem trenutku, za to mu nije potrebna prevelika tehnika ni
programska ekipa kao ni preskupa tehnologija (isto). Osim oglaavake i
informativne funkcije u radijskim programima moemo nai i emisije drugaijih
uloga: zabavljake, kulturne i umjetnike. Takve se uloge u programu oblikuju
kroz anrove koji su u veoj mjeri umjetnike forme, a u manjoj novinarske.
Primjerice to su radijske humoreske, radijske drame, poezija i dr. U radijskim
emisijama lokalnih koncesionara moe se uz standardni jezik uti i lokalni govorni
idiom, dijalekt ili dijalektno obojen govor. Navedeni su medijski oblici dakle
potencijalni izvori zaviajne kulture, koji predstavljaju kulturni identitet jedne
zajednice, ali su najee izostavljeni iz izbora zaviajne grae koja se arhivira jer
u doticaj s javnou dolaze u nestabilnom obliku, odnosno medijskom obliku koji
nije uobiajen za uvanje u ustanovama u kulturi te u zakonima i pravilnicima ne
postoji izrijekom naveden lanak o uvanju takve grae.
Ideja za ovaj rad nalazi se u ne tako svijetlom primjeru iz prakse uvanja
zaviajne kulture iz domae lokalne sredine i iz bliske prolosti. Sluaj radijskih
emisija U etiri oka koje je ureivao i vodio Ivan Herman na Hrvatskome radiju
upanji od 1969. do 1999. poticaj je, ali i temelj, za istraivanje i pokuaj
primjene rezultata istraivanja teorije, preporuka i zakona vezanih uz uvanje
zaviajne kulture. Terenskim istraivanjem spoznalo se da tih emisija danas vie
nema, da su unitene skupa sa svim radijskim programom i graom, a da njihova
migracija nije pravovremeno izvrena te da do njih vie nije mogue doi.
Fragmenti grae sluajno su pronaeni kao dijelovi efemernih snimaka u
autorovoj ostavtini u posjedu obitelji. Za navedene se emisije pretpostavlja da
prema svojim sadrajnim odrednicama s visokom notom zaviajnosti, nastanku
na zaviajnome prostoru te s ciljem okupljanja zaviajne publike svakako
pripadaju zaviajnoj zbirci.
U ovome e se radu zato ukratko prikazati teorija iz podruja informacijskih i
komunikacijskih znanosti o zaviajnim zbirkama, analizirat e se i interpretirati
zakoni vezani uz knjiniarsku djelatnost, a potom zakoni vezani uz medije i
autorska prava. Izvest e se zakljuak o tome postoji li zakonski opravdan nain
kojim se sadraji radijskih emisija lokalnih radijskih koncesionara mogu uiniti
dijelom zaviajne zbirke narodne knjinice. Spoznaje izvedene analizom zakona i
ostalih dokumenata te teorijskih radova daju polazite za rjeenje problematike
iznesene u studiji sluaja koja prikazuje sudbinu radijskih emisija Ivana Hermana.
2. Zaviajne zbirke u knjinicama i drugim ustanovama koje prikupljaju zaviajnu
grau
Zaviaj je podruje iz kojega pojedinac potjee, gdje se rodio i odrastao, a u irem
smislu znaenje se odnosi na odreeno zemljopisno podruje u kojem netko
ivi. Proleksis enciklopedija odreuje pravni naziv zaviajnosti ili domicila kao
pripadnosti pojedinca nekoj opini i osnovu njegovih prava i obveza u javnom
pravu. Zaviajnost se stjee trajnim boravkom i vlasnitvom nekretnina na
podruju neke opine, podrijetlom, udajom i sl. (Proleksis
enciklopedija online 2012). Povijest prouavanja zaviaja i zanimanje za njega
promjenjiva je pojava u povijesti ovjeanstva. Promjenom znanstvene
paradigme tijekom 20-og stoljea, posebice na historiografskim poljima, u fokus
zanimanja dolazi tzv. mala povijest, povijest svakodnevice, lokalna, odnosno
zaviajna povijest i zaviajna kultura. Sedamdesetih godina dvadesetoga stoljea
kada izuavanje kulture svakodnevice definitivno uzima maha, Harold Nichols, u
uvodnome dijelu rasprave o zaviajnim i lokalnim temama u knjinici, potvruje
da ljudi sve ee ele saznati detalje o vlastitom podrijetlu, zaviaju svojih
predaka i svoje obitelji te pritom istrauju matine knjige u crkvenim i mjesnim
arhivima. Takoer, autor istie da je vrijeme kada su povjesniari pisali o velikim
dravnicima, crkvenim vladarima i plemenitakim obiteljima davno prolo, a
vanost prouavanja malih podruja, lokalnih tema i lokalnih organizacija te
obinih ljudi, njihova rada i slobodnoga vremena, dolazi u sredite znanstvenog
interesa (Harold 1979, 7).
Zaviajni povijesni dokumenti najvredniji su izvori informacija o povijesti i o
odreenim situacijama u nekim regijama. Neophodni su za znanstvena
istraivanja u brojnim znanstvenim podrujima i poljima. Uz povijest, vani su za
istraivanja i u sociologiji, kao i svim podrujima koja se bave narodnim obiajima
i usmenom knjievnosti (Shushi 2006, 360).
Osim prouavanja pisanih i tiskanih zaviajnih dokumenata, koji su najee
arhivirani, medijska je graa takoer vrijedan izvor za otkrivanje duha vremena i
interpretacije povijesnih i drutvenih kretanja. Radio se moe poimati i kao
prostor (re)konstrukcije kolektivnog sjeanja, odnosno kao medij koji prenosi
interaktivne dijaloge koji odailju podatke o drutvenim zbivanjima. Radijsko
emitiranje, bilo u obliku intervjua, dokumentarnih emisija ili ak glazbenog
programa, izvrstan je medij za obiljeavanje vanih dogaaja, komemoracija i
sjeanja na posebne osobe. Glazba, uz ostale narativne oblike, ima vanu ulogu
namijenjenu prisjeanju na odreene trenutke jedne zajednice te na taj nain
radijski program postaje mogua podloga za izvoenje i konstrukciju kulturnog
identiteta (Castell i Montagut 2015, 5 8).
Izvori zaviajne grae okupljeni su i sistematizirani u lokalnim ili zaviajnim
zbirkama unutar ustanova u kulturi u muzejima, knjinicama, arhivima ili
drugim ustanovama poput kola, kulturnih udruga, pukih uilita ili medijskih
centara. U isto je vrijeme est sluaj da izvori o lokalnoj kulturi nisu planski ni
sustavno sauvani, ve se samo mukotrpnim istraivanjima u razliitim
ustanovama u pojedinom kraju poput lokalnih ureda i arhiva mogu pronai
pojedinani, ponekad i sluajno, sauvani izvori. Stupanj organiziranosti
zaviajnih izvora ovisi o financijskim mogunostima i inicijativi lokalne zajednice i
potencijalima usmjerenim u kulturne i povijesne zaviajne sfere.
Problem uvanja izvora lokalne kulture moe se pokuati barem dijelom rijeiti
kroz osnivanje, organiziranje i voenje zaviajne zbirke u sklopu narodne
knjinice. Narodna knjinica u svojoj najiroj definiciji mjesto je pristupa znanju i
svim informacija, stoga je logino zakljuiti da se u njoj nalaze i izvori informacija
o zaviaju i najuem lokalitetu. Osnivanje zaviajne zbirke institucionalizacija je
uloge uvanja lokalne kulture te davanja izravnog pristupa informacijama i grai
o lokalnim temama. Od 70-ih godina prolog stoljea u literaturi informacijskih i
komunikacijskih znanosti mogu se pratiti teorijska razmatranja, prijedlozi i
smjernice za osnivanje zaviajnih zbirki, dok se u dananje vrijeme osnove,
poticaji, ali i obveze za osnivanje zaviajnih zbirki u narodnim knjinicama u
Hrvatskoj nalaze i u temeljnim zakonskim dokumentima knjiniarske struke.
Svjetska knjiniarska udruga takoer je prepoznala iznimnu vanost zaviajnih
izvora te danas djeluje IFLA-ina Sekcija za genealogiju i zaviajnu povijest (The
Genealogy and Local History Section GENLO) koja je usmjerena na genealogiju,
zaviajnu povijest, usmenu povijest i tradiciju te suradnju meu arhivima,
knjinicama i muzejima (Thatcher 2008, 9). Potreba za osnivanjem te sekcije
iznesena je na IFLA-inoj konferenciji u Copenhagenu 1997., a kao sekcija slubeno
je osnovana 2002. u Glasgowu (isto, 9 10). Bavljenje genealogijom i zaviajnom
povijeu u knjiniarstvu inicijalno je potaknuto znanstveno-istraivakim
interesima, ali i privatnom zainteresiranou obitelji i pojedinaca za istraivanje
obiteljske povijesti. Knjinice korisnicima pruaju sve vrste tradicionalnih
knjininih usluga vezanih uz zaviajnu grau. No vano je istaknuti kako se
upravo genealoka i povijesna graa danas vrlo esto digitalizira, to uvelike
doprinosi veoj vidljivosti knjininih izvora putem mree (isto, 12). Knjiniari se
zanimaju za navedene teme, a dokaz su tomu rasprave, eseji i radovi koji nastaju
kroz rad navedene IFLA-ine sekcije (isto).
Misija sekcije javno je zagovaranje zaviajne kulture u najirem smislu te briga o
zaviajnoj povijesti i genealogiji, posebice u knjinicama i pri organizaciji
knjininih zaviajnih zbirki, ali i u ostalim informacijskim ustanovama i
ustanovama u kulturi. Potie se ujedinjavanje usluga ustanova u kulturi te rad na
osuvremenjivanju pristupa zaviajnoj grai kroz mrena suelja i digitalne izvore
(IFLA 2011). Primjerice u Kini su lokalni dokumenti zaviajne vanosti pohranjeni
u knjinicama, muzejima i arhivima diljem zemlje. Osim to je velik trud uloen u
prikupljanje i ouvanje te grae, u novije su vrijeme pokrenuti projekti
objedinjavanja informacija te suradnje ustanova u kulturi koje uvaju zaviajnu
grau. Ipak odluujuu ulogu u uspostavljanju suradnje meu navedenim
ustanovama u Kini imale su knjinice (Shushi 2006, 356). Projekti koji su
pokrenuti vezani su uz digitalizaciju izvora, elektronike i mrene kataloge koji bi
pridonijeli efektivnijem i ekonominijem integriranju i ujednaavanju izvora grae
koja se nalazi u razliitim institucijama (isto, 361).
O zaviajnim se zbirkama i u hrvatskoj knjiniarskoj literaturi razmjerno mnogo
pisalo, a i esto izlagalo na znanstvenim i strunim skupovima. Ipak, uzorno
voene zaviajne zbirke bogate razliitim vrstama knjinine grae koja je
uvana u propisanim mikroklimatskim uvjetima te u znaajnoj mjeri, u skladu sa
zakonskim okvirom, digitalizirana, u hrvatskim prilikama vie predstavljaju
izuzetak nego pravilo. Ako tome pridodamo nemogunost hrvatskih knjinica da
se za zaviajnu zbirku sustavno brine barem jedan iskljuivo za to zadueni
diplomirani knjiniar, koji bi, izmeu ostalog, radio na izgradnji dotine zbirke
suraujui prije svega s lokalnim nakladnicima te ostalim nainima nabave poput
dara, otkupa i zamjene, planski nadopunjavao zbirku, uoavamo nesrazmjer
izmeu zakonske obveze i propisa o osnivanju i voenju zaviajne zbirke i
stvarnih prilika u hrvatskim knjinicama. Voena tom milju, Komisija za zaviajne
zbirke pri Sekciji za narodne knjinice Hrvatskoga knjiniarskog drutva (HKD)
izradila je Preporuke za ustroj zaviajne zbirke u narodnim knjinicama i drugim
knjinicama (ustanovama) koje prikupljaju zaviajnu grau (2009) koje su
knjiniarima danas osnovna pomo jer sustavno razrauju cjelokupnu
problematiku o zaviajnim zbirkama. Vanost zaviajne zbirke jasno je odreena:
Prikupljajui svu izvornu grau o odreenom podruju, zaviajna zbirka
omoguava svestrano upoznavanje zaviaja, njegovu prolost i sadanjost te ima
znanstvenu, dokumentacijsku, povijesnu, umjetniku i praktinu vrijednost. Graa
zaviajne zbirke odraava cjelokupan ivot jednog lokaliteta, od njegova nastanka
do dananjeg vremena obuhvaajui: prirodne uvjete i bogatstva, povijesni,
gospodarski, drutveni razvoj, socijalnu i politiku strukturu, kulturnu povijest,
tradiciju i umjetniko stvaralatvo. Povezujui prolost i sadanjost zaviajna
zbirka predstavlja dragocjeni izvor za istraivanje i upoznavanje materijalnih i
nematerijalnih dobara jednog kraja. (Hrvatsko knjiniarsko drutvo 2009).
Hrvatska enciklopedija zaviajnu zbirku opisuje kao zbirku knjiga i druge grae iji
se sadraj odnosi na odreenu zemljopisnu, politiku, etniku, povijesnu, kulturnu
i gospodarsku sredinu, najee na mjesto i/ili pokrajinu u kojoj je smjetena
knjinica koja zbirku osniva i izgrauje. Prema zemljopisnom podruju koje
obuhvaa zbirka moe biti lokalna, subregionalna ili regionalna. U zbirci se
prikuplja graa na svim medijima, nastala ili objavljena na teritoriju koji je
definiran kao zaviaj, kao i graa nastala bilo gdje u svijetu koja se na njega
odnosi. Strane zaviajne zbirke prikupljaju i osobne/obiteljske dokumente i drugu
arhivsku grau vezanu uz privatni ivot osoba/obitelji u zaviaju kao izvor za
istraivanja kulturne povijesti, genealoka istraivanja i dr. (Hrvatska
enciklopedija 2015).
Joan M. Reitz u mrenoj publikaciji Online Dictionary for Library and Information
Science (ODLIS) pri definiranju zaviajne zbirke (engl. local collection) naglasak
stavlja na razliitu vrstu grae koja ini takvu zbirku: knjige, tiskovine, karte,
fotografije i mnogu drugu grau povezanu s odreenim zemljopisnim podrujem i
njegovim stanovnicima. Uz zaviajnu zbirku vezuju se i pojmovi zaviajne
bibliografije (engl. local bibliography), koja treba sadravati popis izdanja o
zaviaju i ljudima iz zaviaja te regionalna izdanja (engl. regional book), koja se
odnose na publikacije poput zbornika, ljetopisa ili vodia o odreenome kraju
(Reitz 2014). Istiemo kako sam izraz kojim se oznauju zaviajne zbirke u
literaturi na engleskom jeziku nije ujednaen, pa se uz izraz local
collection javljaju i izrazi local history collection i local studies. Pod nazivom local
history podrazumijeva se povijest zaviaja koja se temelji na iskustvima i priama
onih ljudi koji ive na prostoru zaviaja, kao i dogaajima koji se odvijaju u toj
okolini. Potreba da ovjek prouava neto sebi blisko i poznato dovodi do
oblikovanja polja zaviajne povijesti. Novi pristupi u prouavanju zaviajne
povijesti ukljuuju i zaviajne institucije, ali i ostale povezane aspekte zaviaja:
prouavaju se originalni snimci i izvorna graa, izvode se terenska istraivanja,
ujedinjuju spoznaje i u konanici dolazi do preispitivanja povijesnih paradigmi, a
zaviajna povijest (local history) preoblikuje se u irem i dubljem smislu u
zaviajne studije (local studies) (Perez i Templanza 2016, 297 298).
U izvjetaju Matine slube za narodne knjinice Nacionalne i sveuiline knjinice
u Zagrebu (NSK) u kojem su prikazane zaviajne zbirke u hrvatskim narodnim
knjinicama u 2013. Jelica Lei ukazuje na znaaj lokalnih zaviajnih zbirki kao
nacionalnog kulturnog dobra.
Zaviajne zbirke lokalne su samo po mjestu prikupljanja, zaviajnim temama i
znamenitim zaviajnicima, a sveukupno esto imaju vrijednost nacionalnog
kulturnog dobra. Stoga narodne knjinice trebaju prikupljati i uvati zaviajnu
grau kao spomeniku batinu pojedinih lokalnih entiteta otkupom i prihvaanjem
dara pojedinih lokalno znaajnih privatnih knjinih zbirki, ostavtina i donacija.
(Lei 2014, 1)
Zaviajnoj zbirci pripadaju sve vrste knjinine grae u svim oblicima i na svim
medijima, a koja je u formalnoj ili sadrajnoj vezi sa zaviajem. Dakle to je sva
graa izdana na zaviajnome prostoru ili su odgovorne osobe poput autora,
urednika, ilustratora, prevoditelja itd. vezane uz zaviaj te je to i ona graa iji se
sadraj tie tema o zaviaju i ljudi iz zaviaja.
U literaturi se navodi vie tipologija grae koja pripada zaviajnoj zbirci, a jednu
od njih donose i ranije spomenute Preporuke za ustroj zaviajne zbirke u
narodnim knjinicama i drugim knjinicama (ustanovama) koje prikupljaju
zaviajnu grau (Hrvatsko knjiniarsko drutvo 2009):
1. Tiskane publikacije: monografske publikacije, serijske publikacije, sitni tisak
2. Rukopisna graa
Polupublikacije

1. Kartografska graa
2. Note
3. Audio, vizualna i audio-vizualna graa
Elektronika graa

Preformatirana graa (Hrvatsko knjiniarsko drutvo 2009).

Sve navedene vrste grae smatraju se uobiajenim i standardnim vrstama

knjinine grae narodne knjinice. S obzirom na to da se i inae u narodnim
knjinicama u Hrvatskoj najee koristi univerzalna decimalna klasifikacija koja
okuplja grau prema sadrajnim kriterijima, jasno je da se zaviajna graa koja se
svojim sadrajnim odrednicama povezanima sa zaviajnou izdvaja u posebnu
zbirku. Dewe (2002, 6) izdvaja zaviajnu zbirku zbog specifinih obiljeja grae i
napominje da za nju treba, osim odvojenog prostora (unutar ili izvan knjinice),
odvojeno planirati proraun, imati zasebne predmetne strunjake te zasebnu
misiju, pravila, praksu, procedure pa ak i korisnike. U namjeri da naglasi vanost
i iznimnost te vrste grae, Dewe pomalo odlazi u krajnost koja se kosi s
univerzalnim knjiniarskim stavovima o svekolikom pravu pristupu grai. No i
takvi, pomalo ekstremni, stavovi ukazuju nam na vanost zaviajnih zbirki u
dananjem globaliziranom svijetu.
U nastavku poglavlja vie e se pozornosti pridati zadnjim trima vrstama grae s
navedene tipologije iz HKD-ovih (2009) Preporuka za ustroj zaviajne zbirke u
narodnim knjinicama i drugim knjinicama (ustanovama) koje prikupljaju
zaviajnu grau jer su povezane s kljunom temom ovoga rada. Audiograa
odnosi se na gramofonske ploe, audiokazete i ostale prijenosne nosae zvuka te
ona moe biti glazbena ili govorna. Kad je rije o zaviajnoj zbirci, tu pripadaju
nosai zvuka sa skladbama zaviajnih skladatelja, glazbom lokalnih izvoaa,
narodnom glazbom zaviaja, zvunim knjigama pisane ili usmene knjievnosti,
intervjuima, govorima i drugim zapisima zaviajnih ljudi ili zaviajnih tema.
Vizualna graa odnosi se na grafike, crtee, portrete, reprodukcije slika, ali i
fotografije, razglednice i estitke. Audiovizualna graa su videokazete i DVD-ovi s
filmovima svih anrova, televizijskim emisijama, videozapisima sa sadrajima
vezanim uz zaviajne teme. Toka VII. u tipologiji zaviajne grae elektronika je
graa, odnosno multimedijalna graa namijenjena raunalnoj upotrebi.
Audiovizualna graa vaan je dio zaviajne povijesti: fotografije, kao i razliite
vrste nosaa zvuka, odnosno filmova svjedoe i donose sadraje o ljudima iz
zaviaja, vanim mjestima i institucijama u zaviaju o njihovu nastanku i razvoju
(Philips 1995, 5). Vijesti lokalnih medija, razliiti zvuni oblici, snimke govora
osoba iz zaviaja, uspomene i sjeanja starijih ljudi i glazba koju izvode lokalni
glazbenici, zvuni su podsjetnici zaviajne povijesti. Takoer, valja napomenuti da
je jedan zvuni oblik zaviajne povijesti i usmena predaja, odnosno snimke
usmenih izlaganja narodne i usmene knjievnosti, svjedoenja oevidaca
odreenih povijesnih dogaaja, kao i razgovori o ivotima pojedinaca (isto, 6).
Nastavljajui se na reeno, istiemo kako i najnoviji IFLA-in bibliografski standard,
objedinjeni ISBD, u knjininu grau ubraja i zvune snimke koje definira kao
snimke na koje su mehanikim ili elektronikim sredstvima uneseni zvuni titraji
tako da se zvuk moe reproducirati (IFLA 2014, 323). Posljednja vrsta grae iz
tipologije preformatirana je graa koja nastaje kada se sadraji prenose na druge
medije ili u druge formate postupcima fotokopiranja, mikrofilmiranja i
digitaliziranja. Tako nastala graa esto je dio zaviajne zbirke jer se na taj nain
premouje problem nabave originala, smanjuje se oteivanje izvornika, potie
se zatita publikacija i njihova dostupnost i distribucija (Hrvatsko knjiniarsko
drutvo 2009).
3. Meunarodni dokumenti i hrvatski pravni propisi o zaviajnim zbirkama u
narodnim knjinicama
Sonja Toi-Grla i Ivana Hebrang Grgi (2011, 55) istiu vanost dosljednog
pristupa u politici upravljanja svim zbirkama u knjinici to, naravno, ukljuuje i
zaviajne.
Kada je rije o zaviajnim zbirkama u narodnim knjinicama, sve odredbe, upute,
zakoni i podzakonski akti koji se odnose na narodne knjinice, odnose se i na
njihove zaviajne zbirke. Same se zbirke ne trebaju u tim dokumentima izrijekom
spominjati jer su zaviajne zbirke vrsni, odnosno nii pojam u odnosu na
knjinine zbirke koje su rodni, odnosno vii pojam. (Toi-Grla i Hebrang Grgi
2011, 55)
Dakle u raspravu o zakonskim uvjetima funkcioniranja zaviajne zbirke obvezno
se moraju ukljuiti dokumenti koji se odnose na narodne knjinice, i to oni
meunarodni: IFLA-in i UNESCO-ov Manifest za narodne knjinice, Dopuna IFLA-
inog Manifesta, IFLA-ine smjernice za narodne knjinice, kao i hrvatski: Zakon o
knjinicama, Prijedlog Zakona o knjinicama i knjininoj djelatnosti, Standardi za
Narodne knjinice u Republici Hrvatskoj, Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica
u Republici Hrvatskoj, Pravilnik za ustroj zaviajne zbirke u narodnim knjinicama
i drugim knjinicama (ustanovama) koje prikupljaju knjininu zaviajnu grau,
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara i Pravilnik o zatiti knjinine
grae. Povezanost hrvatskih pravnih propisa i IFLA-inih dokumenata vidljiva je u
istim polazitima, slinim definicijama i zadanim misijama i ciljevima narodnih
knjinica.
IFLA-in i UNESCO-ov Manifest za narodne knjinice (IFLA i UNESCO 1994, 105) u
odreenju narodnih knjinica polaze od ideje lokalnoga pristupa znanju i time
nuno povezuju zaviajnu grau s narodnom knjinicom: Narodna knjinica kao
lokalni prilaz znanju osigurava osnovne uvjete za cjeloivotno uenje, neovisno
odluivanje i kulturni razvitak pojedinca i drutvenih skupina. Svijest o kulturnom
nasljeu, uvaavanje umjetnosti, pristup kulturnim izvedbama svih izvedbenih
umjetnosti, poticanje meukulturnog dijaloga te podupiranje usmene predaje
neke su od kljunih zadaa koje moraju biti jezgrom slubi narodne knjinice
(isto). Sve nabrojene zadae imaju veze sa zaviajnom zbirkom. Podupiranje
usmene predaje moe se u knjinici initi na vie naina: organiziranjem
tematskih veeri i okupljanja umjetnika usmene knjievnosti, zapisivanjem i
snimanjem usmenoknjievnih umjetnikih izvedbi te objavljivanjem navedenih
zapisa ili snimaka, odnosno fiksiranih izvedaba. Osim nabrojenih zadaa narodne
knjinice postoji jo jedna kroz koju se ponajvie ostvaruje bit i znaenje zaviajne
zbirke, a to je () osiguranje pristupa graana svim vrstama obavijesti o svojoj
zajednici (isto). Dakle jedna je od osnovnih zadaa narodne knjinice
prema Manifestu njezina briga za okupljanje svih vrsta obavijesti o zajednici u
kojoj djeluje. To moe biti graa sa sadrajima iz prolosti, sadanjosti ili o
budunosti zajednice. Dopunom IFLA-inog Manifesta (IFLA 2009, 119) predlau se
nove ideje za unapreenje knjiniarskih slubi i usluga, primjerice: Narodne
knjinice kao kulturna sredita 'iva' okolina uz onu 'zabiljeenu' kombinacija
arhiva, muzeja, knjinice i kulture: 'kombinirana knjinica'. Narodne se knjinice
u budunosti vide kao ustanove u kulturi sa znaajkama i arhiva i muzeja, to
predstavlja, barem prema citiranom IFLA-inu dokumentu, dodatni iskorak u
odnosu na poeljnu suradnju batinskih ustanova. To se u manjim sredinama ve i
ostvaruje jer su te ustanove redovito i nuno povezane na neke naine
prostorno ili organizacijski. Takoer, ta ideja moe se vidjeti kao rjeenje
problema koje namee financijsko stanje uzrokovano gospodarskom krizom i
recesijom u prvim desetljeima 2000-ih godina. Spajanje ustanova ponekad je
jedino rjeenje ouvanja odreenih djelatnosti, pa se s tim u vezi moe tumaiti i
ta IFLA-ina ideja. U takvoj knjinici, hibridnoj i kombiniranoj, zasigurno je lake
organizirati bogatu i kvalitetnu zaviajnu zbirku jer se na jednome mjestu moe
okupiti knjinina, muzejska i arhivska graa sa sadrajem vezanim za zaviaj.
Okupljanjem grae objedinjuju se i zapisi o njoj te se izrauje jedan katalog
umjesto vie njih.
Zakon o knjinicama iz 1997. godine, iako temeljni zakonski dokument prema
kojemu se oblikuje ukupna knjinina djelatnost u Republici Hrvatskoj, ne
objanjava u potpunosti mnoga pitanja koja otvara, pa se postupanja u
odreenim situacijama interpretiraju iz neizravnih zakonskih naputaka, a takva je
situacija i s pitanjem zaviajnih knjinica. Neizravno je u IX. poglavlju, koje govori
o obveznom primjerku, propisana obveza da se u matinoj knjinici
institucionalizira zaviajna zbirka:
Pravna ili fizika osoba koja izdaje ili proizvodi grau iz lanka 38. ovoga Zakona
namijenjenu javnosti, duna je od te grae besplatno i o svom troku, a
najkasnije u roku od 30 dana po zavretku tiskanja, umnaanja ili proizvodnje,
dostaviti Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici u Zagrebu osam obveznih primjeraka,
od kojih Nacionalna i sveuilina knjinica u Zagrebu zadrava dva, a po jedan
primjerak dostavlja sveuilinim knjinicama u Splitu, Rijeci, Puli i Osijeku, kao i u
Mostaru te opeznanstvenim knjinicama u Dubrovniku i Zadru. Svaki nakladnik
duan je u roku iz stavka 1. ovoga lanka dostaviti jo po jedan primjerak grae
matinoj knjinici na podruju upanije na kojoj je njegovo sjedite radi stvaranja
zaviajne zbirke. Tiskar s podruja jedne upanije koji tiska za nakladnika iz druge
upanije duan je u istom roku jedan primjerak dostaviti matinoj knjinici na
podruju upanije na kojoj je njegovo sjedite. (Zakon o knjinicama 1997, l.
37)
Dakle kroz naputke o obveznom primjerku, pri emu su nakladnici obvezni predati
devet primjeraka publikacije u Nacionalnu i sveuilinu knjinicu u Zagrebu (NSK)
te dodatan primjerak grae u matinu knjinicu na podruju upanije, iz Zakona o
knjinicama moe se iitati i obveza stvaranja zaviajne zbirke.
Nadalje, Zakon o knjinicama navodi vrste grae i tipove publikacija koje su
obuhvaene pravilom o obveznom primjerku, a prema tome pripadaju i grai
zaviajnih zbirki:
Pod obveznim primjerkom u smislu lanka 37. ovoga Zakona, bez obzira jesu li
namijenjeni prodaji, odnosno besplatnom raspaavanju, podrazumijevaju se
tiskovine: knjige, broure, skripta, posebni otisci, asopisi, novine, magazini,
bilteni, zemljopisne i druge karte, reprodukcije slikovnih umjetnikih djela,
muzikalije, katalozi, kalendari, kazalini i drugi programi, te njihovi dodaci u
tiskanom, audiovizualnom i elektronikom obliku, plakati, letci, kratki oglasi i
priopenja, razglednice, slubene i trgovake tiskanice; audiovizualna graa:
gramofonske ploe, audio i video kasete, magnetofonske vrpce, snimljeni
mikrofilmovi i kompakt diskovi; te elektronike publikacije: kompaktni diskovi,
magnetske vrpce, diskete, baze podataka i on-line publikacije. (isto, l. 38)
Prijedlog Zakona o knjinicama i knjininoj djelatnosti upuen na strunu
raspravu preko mrenih stranica Hrvatskoga knjiniarskog drutva 5. rujna 2014.
sastavila je Radna skupina za izmjenu Zakona o knjinicama koju je imenovalo
Hrvatsko knjinino vijee jo u listopadu 2013. i ako bude prihvaen, zamijenit
e postojei Zakon o knjinicama. Zaviajne zbirke u ovome prijedlogu
zakonskoga dokumenta izriito su navedene, a obveza njihove organizacije
navedena je, meu ostalim, posebnim zadaama narodne knjinice. Navodi se da
narodne knjinice imaju uvjetovanu zadau izgradnju lokalnih i/ili regionalnih
zaviajnih zbirki u skladu sa standardima (Prijedlog Zakona o knjinicama i
knjininoj djelatnosti 2014). Takoer, pomno su nabrojene svrhe prikupljanja
obveznog primjerka, a jedna od njih jest i stvaranje zaviajne zbirke. Nakladnike
obveze, kojima se obogauje i gradi fond zaviajne zbirke, izriito su i jasno
iskazane: Nakladnik je duan dostaviti po jedan dodatni primjerak grae
matinim knjinicama na podruju upanije na kojoj je njegovo sjedite radi
stvaranja zaviajne zbirke. (isto)
Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici Hrvatskoj ureuje matinu
djelatnost i sustav hrvatskih matinih knjinica. Sustav je dvorazinski: na
dravnoj razini NSK je sredinja matina knjinica, dok lokalne razine ini sustav
upanijskih matinih narodnih knjinica i sveuilinih matinih knjinica. Jedan od
uvjeta koji matina knjinica mora ispunjavati da bi bila matina upanijska
knjinica jest i odravanje zaviajne zbirke.
Posebni uvjeti odnose se na:
1. Knjininu grau
- veliina osnovne zbirke najmanje 1 knjiga po stanovniku upanije i to: 45%
znanstvene literature, 35% beletristike, 15% djeje i 5% prirunika,
- medijateka s najmanje 1.000 jedinica (CD, CD-ROM, AV kazete i dr.);
- igraonica i igroteka s najmanje 500 jedinica,
- periodika s najmanje 40 domaih i stranih naslova,
- zaviajna zbirka (). (Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici
Hrvatskoj 2001)
IFLA-ine smjernice za narodne knjinice promiu ideju da je narodna knjinica
organizirana za odreenu drutvenu zajednicu, a da je za njezin osnutak i
financiranje ponajprije odgovorna lokalna vlast. Nadalje, knjinica je mjesto
pristupa znanju i na raspolaganju je svima: Ona osigurava pristup znanju,
informacijama i djelima mate pomou niza izvora i slubi, a na raspolaganju je
svim lanovima zajednice bez obzira na njihovu rasu, nacionalnost, dob, spol,
religiju, jezik, invaliditet, ekonomski i radni status te obrazovanje. (IFLA 2011,
15) Osnovnim djelatnostima narodne knjinice smatra se pruanje usluga kako bi
pojedinac ili drutvo imali priliku dobiti informacije i odreene obrazovne potrebe
sa svrhom osobnoga razvoja. Na temelju pristupanja razliitome znanju, idejama,
miljenjima, stavovima i iskustvima pojedincu je omoguen pristup u razvoju
demokracije u drutvu u kojemu se nalazi (isto).
Za temu ovoga rada iznimno je vano poglavlje koje razmatra pojmove lokalnih
potreba i lokalne kulture. Narodne knjinice u svojoj su biti, ak i prema samome
nazivu, povezane s narodom, dakle mjetanima, pripadnicima lokalne zajednice.
Osnovane su da bi sluile boljitku lokalne zajednice, da bi se lokalnim temama
moglo baviti pisati o njima, istraivati povijest, informirati mjetane, na temelju
istraivanja predviati postupke i kretanja drutva. Dakle sve slube u narodnoj
knjinici trebaju biti usmjerene lokalnim potrebama, onome to mjesni korisnici
trae i te usluge trebaju se redovito prosuivati kako bi bile to svrsishodnije,
aktualnije i korisnije. Promjenama u drutvu i smjenama generacija nastaju i nove
potrebe te je zato potrebno neprestano provoditi evaluaciju knjininih praksi u
svrhu poboljanja usluga.
Osim to naela djelovanja narodnih knjinica podravaju ideje lokalnosti i
zaviajnosti, IFLA u svojim smjernicama izravno sugerira osnivanje zaviajne
zbirke koja pomae ispunjenju osnovnih ciljeva narodne knjinice:
Narodna knjinica treba biti kljuan imbenik u lokalnoj zajednici u sakupljanju,
uvanju i promidbi lokalne kulture u svoj njezinoj raznolikosti. To se moe postii
na razne naine, na primjer, odravanjem zaviajne zbirke, izlobama, prianjem
pria, izdavakom djelatnou djela zanimljivih lokalnoj zajednici i razvijanjem
interaktivnih programa o lokalnim temama. Tamo gdje je usmena tradicija vaan
oblik komunikacije, narodna knjinica treba poticati njezino odravanje i razvoj.
(isto, 23)
U ovim su smjernicama prikazane knjinice na Kubi i u Indiji u kojima se potie
okupljanje narodnih pjesnika i istraivanje usmene knjievnosti te se promie
ideja da zaviajna djelatnost u sklopu narodnih knjinica i zaviajnih zbirki nije
nuno samo obrada i uvanje zaviajne grae u zatvorenome fondu nego je ivo i
otvoreno mjesto koje se nadopunjuje aktualnim zaviajnim aktivnostima i unosi
ive zaviajnike u prostor knjinice. Takoer, potie se i nakladnika djelatnost
knjinice u svrhu ouvanja i dokumentiranja tradicionalnih i usmenoknjievnih
oblika i formi (isto).
U konanici, IFLA usmjerava razvijanje narodnih knjinica prema zajednici i
osiguravanje lokalnih informacijskih izvora za pripadnike zaviaja, a ta se ideja
potpuno ostvaruje u vidu uvanja, obraivanja i stavljanja na raspolaganje
korisnicima zaviajne grae ili zasebne zaviajne zbirke koju e odravati
pojedina narodna knjinica.
Standardi za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj (2009, l. 4) neizravno
upuuju na vanost zaviajnosti u kontekstu narodne knjinice ve pri definiranju
narodnih knjinica kao kulturnih centara i mjesta izvornih i lokalnih informacija za
stanovnitvo na podruju kojemu su osnovane. Dakle pristupanost grae
korisnicima, to bolji protok informacija i pristup informacijskim izvorima glavni su
ciljevi narodnih knjinica, a kad se spomenu lokalni sadraji i kad se navodi da
narodna knjinica mora biti izvor lokalnih sadraja, posredno se govori da
knjinica treba imati zbirku lokalnih informacija, odnosno zaviajnu zbirku. Ta se
uloga takoer i neposredno naglaava: Svaka narodna knjinica vodi zaviajnu
zbirku, te stoga istrauje, skuplja, obrauje, pohranjuje i daje na koritenje
knjininu grau o topografiji, povijesnom, gospodarskom i kulturnom razvitku
podruja na kojemu djeluje, a izrauje i zaviajnu bibliografiju i sredinji katalog.
(isto, l. 6, st. 1)
U daljnjim stavcima istoga lanka regulira se uloga nadlene upanijske matine
knjinice koja preuzima poslove zaviajne zbirke, ako opinska ili gradska
narodna knjinica nema uvjete za njihovo obavljanje, te se ponavlja odredba
iz Zakona o knjinicama o knjininom prikupljanju, odnosno nakladnikom
predavanju obveznog primjerka u svrhu stvaranja zaviajne knjinice.
Spomenuti dokument Preporuke za ustroj zaviajne zbirke u narodnim
knjinicama i drugim knjinicama (ustanovama) koje prikupljaju knjininu
zaviajnu grau (Hrvatsko knjiniarsko drutvo 2009) izraen je da bi
knjininim djelatnicima pomogao u zadai i obvezi koja stoji u zakonskim aktima,
ali je u praksi prilino teko izvediva. Dokument se temelji na vrijedeim
zakonskim dokumentima koji se tiu narodnih knjinica, ponavlja zakonske
odredbe i obveze voenja zaviajne zbirke pri narodnoj knjinici te u potpunosti
opisuje zaviajne zbirke, naine njihove organizacije te sve popratne aktivnosti
koje se trebaju odravati pri radu narodne knjinice i zaviajne zbirke. Preporuke
detaljno razrauju pojam zaviajne zbirke, njezinu zadau i znaaj te rjeavaju
praktina pitanja vrste sadraja i knjinine grae koja pripada zaviajnoj zbirci,
govore o nainima nabave, obrade i zatite te smjetaja knjinine grae.
Pravilnik propisuje izradu obavijesnih pomagala zaviajne zbirke, to se navodi
kao osnovni preduvjet za uspjeno koritenje zaviajne zbirke i cjelovito
upoznavanje korisnika s njezinom graom. Takoer, jedna od nunih djelatnosti
jest i informativno-promidbena djelatnost za zaviajnu grau. Takva se graa
mora popularizirati kroz izlobe i priredbe zaviajnih tema. Izdavaka djelatnost
jedan je od vanih oblika predstavljanja zaviajne grae (isto).
Kulturno, umjetniko, znanstveno i ostalo zaviajno nasljee smjetanjem u
zaviajnu zbirku zapravo se oivljava jer se zadae vezane uz zaviajnu zbirku ne
ispunjavaju samom obradom grae i njezinim arhiviranjem, ve podrazumijevaju i
poslove popularizacije grae i organizacije dodatnih aktivnosti te omoguavanje
pristupa grai. Vano je naglasiti da zaviajnu zbirku ne ine samo umjetnika
djela i graa kojom se promie kultura nego i znanstvena djela vana za zaviaj,
kao i slubene publikacije o zaviaju.
S obzirom na to da zaviajna zbirka moe sadravati djela koja imaju status
kulturnoga dobra, za rad u narodnoj knjinici potrebno je poznavati i Zakon o
zatiti i ouvanju kulturnih dobara prema kojemu kulturno dobro moe biti bilo
koja pokretna stvar od umjetnike ili znanstvene vanosti. Takoer, valja imati na
umu da postoje i nematerijalna kulturna dobra:
Nematerijalno kulturno dobro mogu biti razni oblici i pojave duhovnog
stvaralatva to se prenose predajom ili na drugi nain, osobito: jezik, dijalekti,
govori i toponimika, te usmena knjievnost svih vrsta; folklorno stvaralatvo u
podruju glazbe, plesa, predaje, igara, obiaja, kao i druge tradicionalne puke
vrednote; tradicijska umijea i obrti. Ouvanje nematerijalnih kulturnih dobara
provodi se izradbom i uvanjem zapisa o njima, kao i poticanjem njihova
prenoenja i njegovanja u izvornim i drugim sredinama. (Zakon o zatiti i
ouvanju kulturnih dobara 1999, l. 9)
Nematerijalna kulturna dobra ili izvori o njima mogu biti dijelom programa koji se
emitira radijskim valovima. Efemerne snimke koje se izrauju u sklopu pripreme
radijskoga programa na taj nain mogu postati temelj ouvanja grae kulturnoga
dobra. Stoga se sustavno trebaju izraivati zapisi radijskih snimaka s namjerom
zatite toga kulturnog dobra.
Pri oblikovanju zaviajne zbirke potrebno je prouiti i Pravilnik o zatiti knjinine
grae (2005) jer je graa zaviajnih zbirki esto starijega podrijetla, na starijemu
materijalu, podlona propadanju te ju je potrebno pravovaljano i pravovremeno
zatiti. Jedan su od standardnih materijala pri zatiti knjinine grae zatitne
folije kojima se oblau knjige, no pri zatiti trone i osjetljive grae, koja je dio
zaviajne zbirke, one se ne smiju koristiti.
Kad je rije o neknjinoj, multimedijskoj grai, pravilnik obvezuje da se starija
graa pravodobno preformatira na tehnoloki stabilniji medij, dok se graa poput
fotodokumenata, filmova, PVC-ploa, zapisa na magnetskim i optikim diskovima
treba pohraniti u zatitne omotnice ili kutije koje se slau na police jedna do
druge. Treba potivati i optimalne uvjete uvanja takve grae: temperatura od 16
do 18C i relativna vlaga zraka od 40 do 50 % (isto, l. 15).
Dodatno su opisani uvjeti vezani uz odluku o prenoenju knjinine grae na
druge medije radi zatite izvornika i omoguavanja bolje dostupnosti izvora
informacije. U takve metode ubraja se i digitalizacija, a ravnatelj knjinice ili
voditelj knjinice u sastavu mora brinuti o vrsti grae, stanju izvornika, zatiti
izvornika od moguih oteenja, broju primjeraka, odgovarajuoj opremi kojom e
se moi kvalitetno koristiti preneseni, odnosno novostvoreni zapis te o trokovima
i potrebnom vremenu pri provoenju postupka (isto, l. 16).
4. Hrvatski zakonski propisi iz podruja autorskog prava, elektronikih medija,
radiodifuzijskog emitiranja vezani uz problematiku ukljuivanja radijske emisije
kao audiograe u zaviajnu zbirku narodne knjinice
Za ovu temu potrebno je, osim zakonskih propisa kojima se regulira knjinina
djelatnost, prouiti i Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima te zakonske
lanke koji se odnose na elektronike medije i radiodifuzijsko emitiranje Zakon
o elektronikim komunikacijama, Zakon o elektronikim medijima te Zakon o
medijima.
Da bi poslovi na organizaciji zaviajne zbirke bili u potpunosti zakoniti, bitno je
osvijestiti vanost autorskih prava kojima je graa esto zatiena. Aleksandra
Horvat podsjea da knjiniari u radu narodne knjinice i zaviajne zbirke moraju
znati pod kojim uvjetima smiju koristiti zatiena djela, no trebaju imati na umu
da i autorska djela koja su slobodna i dalje podlijeu odreenim ogranienjima
(Horvat 2011, 313 314). Osim toga u dananje vrijeme vlada heterogenost pri
kategoriji vrste grae jer uz tradicionalne vrste postoji i elektronika graa, koja
se ponekad stvara izvorno digitalno, a u drugim sluajevima nastala je
digitalizacijom analogne jedinice grae. Pri potonjoj vrsti grae Horvat takoer
upuuje na vanost potivanja autorskih prava:
Poznavanje zakonskih propisa vezanih uz autorsko pravo postalo je danas u
digitalnoj sredini posebno vano jer se postupkom digitalizacije autorsko djelo ne
samo iznova umnoava ve i ini dostupnim javnosti, a odluku o tome hoe li
djelo umnoiti i priopiti javnosti ima pravo donijeti samo autor. (isto)
Fond zaviajne zbirke esto se obogauje ponovnim izdavanjem odreene grae,
to moe ukljuivati i promjenu oblika grae prije njezina ponovnog izdavanja. U
isto vrijeme graa prolazi kroz dva procesa: preformatiranje i reizdavanje. Isto
tako, knjiniari su obvezni popularizirati zaviajnu grau kroz organiziranje
tematskih veeri s popratnim izdavanjem sitnoga tiska. I u zadnja dva navedena
primjera treba dobro razmotriti autorska prava i postupanje s osobnim podacima
koji se pojavljuju u toj grai.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ureuje autorsko pravo, odnosno
izravno autorovo pravo na postupanje s vlastitim djelom koje potjee iz
knjievnoga, znanstvenog i umjetnikog podruja te takoer ureuje i srodna
prava, a to su prava ostalih osoba ili organizacija koje su sudjelovale u pripremi ili
izvedbi djela. Srodna prava pripadaju umjetnicima izvoaima, proizvoaima
zvunih snimaka, organizacijama za radiodifuziju na njihovim emitiranjima,
nakladnicima i dr. Autorsko djelo izvorna je tvorevina, intelektualne je naravi, a
pripada knjievnome, znanstvenom ili umjetnikom podruju. Djelo je autorsko
bez obzira na nain kojim je izraeno ili njegove formalne, generike, vrijednosne
ili funkcionalne karakteristike. Prema tome autorska djela mogu biti jezina djela
(pisana, govorna, raunalna), glazbena djela, dramska, dramsko-glazbena, djela
likovnih umjetnosti,
audio-vizualna djela, prikazi znanstvene ili tehnike prirode poput crtea, skica,
tablica i dr. (Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima 2003). Sva nabrojena
djela mogu se nai u knjinicama i biti dijelom knjinine grae kako narodne
knjinice tako i zaviajne zbirke. Autor ima pravo odluiti eli li djelo reproducirati,
distribuirati, priopiti javnosti, preraditi. Priopavanje autorskog djela javnosti
odnosi se na javno izvoenje, javno prikazivanje, javno prenoenje, pravo
radiodifuzijskog emitiranja, pravo radiodifuzijskog reemitiranja, pravo javnog
priopavanja radiodifuzijskog emitiranja, pravo stavljanja na raspolaganje
javnosti (isto). Valja razlikovati znaenje naziva izdavanje i objavljivanje: Pod
izdavanjem se misli na objavljivanje tiskane ili kojom drugom tehnikom
proizvedene knjige, CD-a ili bilo kojeg djela u materijalnom obliku. Objavljivanje
podrazumijeva stavljanje djela na uvid javnosti bilo kojim nainom, pa tako uz
izdavanje ukljuuje i izvoenje djela, stavljanje djela na web i sl. (Horvat i
ivkovi 2009, 34) Trajanje autorskoga prava za objavljena djela jest za ivota
autora i sedamdeset godina nakon godine njegove smrti, dok za neobjavljena
autorska djela autorsko pravo vrijedi sedamdeset godina od nastanka djela.
Zakon doputa reproduciranje autorskoga djela na bilo koju podlogu ako fizika
osoba to ini za vlastito, privatno koritenje. Djelo se smije kopirati ako ta kopija
nema komercijalnu svrhu i nema namjenu za objavljivanjem. Osim u osobne
svrhe doputa se reproduciranje na papir ili slian medij i distribuiranje pojedinih
odlomaka autorskih djela ili cjelovitih kratkih autorskih djela u nastavne svrhe i
radi znanstvenoga istraivanja te u svrhu informiranja javnosti putem tiska, radija
ili televizije. Odreene javne ustanove imaju ogranienja, odnosno odredbe u
korist slobodnijega koritenja autorskih djela, to je propisano lankom 84.
Zakona koji je revidiran 2014. godine. To su ustanove poput javnih arhiva, javnih
knjinica, muzeja i drugih pravnih osoba koje obavljaju muzejsku djelatnost,
obrazovne i znanstvene ustanove, ustanove za predkolski odgoj i socijalne
(karitativne ustanove). Svim nabrojenim ustanovama doputeno je reproduciranje
autorskog djela iz vlastitoga primjerka za potrebe ouvanja i osiguranja grae,
tehnike obnove i popravljanja grae, upravljanja zbirkom i ostale vlastite
potrebe, a da se pri svemu navedenome ne ostvaruje izravna ili neizravna
komercijalna korist (Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima 2003, 2014, l.
84).
Za ovo istraivanje vaan je termin efemerne snimke koji se odnosi na snimke
autorskoga djela potrebne pri emitiranju programa radiodifuzijske organizacije i
koje nastaju prilikom pripreme materijala za emitiranje. Efemerne snimke mogu
biti na nosau zvuka, u obliku slike ili teksta, ovisno o prirodi umjetnikoga djela.
Zakon nalae unitavanje tih snimaka u roku od mjesec dana, ali izuzima
unitavanje u sluaju velike dokumentarne vrijednosti te se u tom sluaju snimke
trebaju pohraniti u vlastitom ili javnom slubenom arhivu, ije ponovno emitiranje
ovisi o odobrenju nositelja prava (Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima
2003, l. 83).
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ureuje i definira pojam fonograma,
odnosno fiksacije zvukova izvedbe ili drugih zvukova ili onoga to predstavlja
zvukove. Fiksiranje pritom znai ugraivanje zvukova na medij ili na podlogu s
koje se mogu sluati, umnoavati ili priopavati putem nekog ureaja. Proizvoa
fonograma fizika je ili pravna osoba koja je inicirala i odgovara za prvu izradu
fonograma i oznaen je kao nositelj prava proizvoaa, a ta se prava odnose na
reproduciranje, distribuiranje, iznajmljivanje i stavljanje fonograma na
raspolaganje javnosti (isto, l. 132 i 133). Pravo proizvoaa fonograma tumai
se odvojeno od autorskoga prava i prava umjetnika izvoaa. Knjinica dakle pri
uporabi zvune grae mora poznavati vie zakonskih stavaka jer i proizvoa
fonograma ima pravo na primjerenu naknadu za javno posuivanje fonograma u
javnim knjinicama (isto, l. 134). Trajanje prava i u ovome sluaju sedamdeset je
godina od prvog fiksiranja fonograma (isto, l. 137).
Zasebno se reguliraju prava prilikom radiodifuzijskog emitiranja: Pravo javnog
priopavanja radiodifuzijskog emitiranja iskljuivo je pravo priopavanja javnosti
autorskog djela koje se emitira radiodifuzijom, pomou zvunika, ekrana ili
slinoga tehnikog ureaja. (isto, l. 29)
Osim prava emitiranja propisuju se i prava ponovnog emitiranja programa
fiksiranja emitiranih sadraja, reproduciranja spomenutih fiksiranih sadraja te
ostalih postupaka distribuiranja i stavljanja na raspolaganje javnosti fiksiranih
emitiranja. U zakonu su radiodifuzijskoj organizaciji izuzeta iskljuiva prava
iznajmljivanja i javne posudbe fiksiranih emitiranja. Prava organizacija za
radiodifuziju traju pedeset godina od prvog emitiranja.
Zakon o elektronikim komunikacijama (2008) podrobnije se bavi
komunikacijskim elektronikim medijima, ukljuujui i radijske komunikacije,
odnosno elektronike komunikacije putem radijskih valova. Taj zakon razlikuje
pojmove radiodifuzije i radija; naime radiodifuzija je nadreen pojam pojmu
radija, odnosno to je opi pojam radijskih komunikacija bilo koje vrste i svrhe, dok
je radijska komunikacija putem radijskih valova namijenjena izravnom prijamu u
javnost. Zakon takoer propisuje uvjete uporabe radiofrekvencijskoga dravnog
spektra te navodi Hrvatsku regulatornu agenciju za mrene djelatnosti koja
rukovodi spektrom i planira njezinu raspodjelu.
Zakon o elektronikim medijima (2009) sadri odredbe koje su vezane uz
elektronike medije, odnosno audio-vizualne programe, radijske programe i
elektronike publikacije. Opi radijski kanal ima programsku osnovu sastavljenu
veinom od informativnoga, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa.
Nakladnik radija pruatelj je medijskih usluga radijskoga emitiranja. Radijski
program uredniki su oblikovale zvukovne i govorne informacije svih vrsta te
autorska djela koja se objavljuju putem radija u svrhu obavjeivanja i
zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije.
Zakon propisuje hrvatski jezik kao obvezatan u pruanju medijskih usluga, a
podrava i upotrebu narjeja:
Pruatelji medijskih usluga duni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i
latininom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik, sukladno odredbama ovoga
Zakona. Pruatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralatvo na narjejima
hrvatskog jezika, to se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovoga lanka.
(Zakon o elektronikim medijima 2009, l. 4)
Za temu ovoga rada vano je naglasiti da nakladnik radija mora voditi
dokumentaciju o objavljenom programu, a snimke cjelovito objavljenoga
programa uvati najmanje 90 dana od objavljivanja zbog eventualnih sporova oko
objavljenih sadraja (isto, l. 27). Takva uredno voena dokumentacija zasigurno
bi pomogla narodnim knjinicama, a i ostalim srodnim batinskim ustanovama pri
suradnji s nakladnikom radija u procjeni dokumentarne vrijednosti snimki
programa.
Zakon o medijima (2004) temeljni je zakon za sve medijske vrste i djelatnosti. Za
ovaj rad bitne su neke napomene iz uske djelatnosti radijskih kua. Radijski
program, kao i programi tiskanih medija, mora objavljivati odreene formalne
podatke: datum produkcije i naziv radijskoga programa, koji se mora objaviti
najmanje jedanput u svakom satu objavljivanja programa, na poetku i na kraju.
S obzirom na to da je takva uvodna najava sastavni dio radijskih emisija, ona
predstavlja jedan od naina kojim se radijska postaja osigurava od eventualnih
zloupotrebljavanja autorskih prava reprodukcijama dijelova programa.
5. Rezultati analize meunarodnih dokumenata i hrvatskih pravnih propisa u
svrhu rjeavanja problematike ukljuivanja radijske emisije kao audiograe u
zaviajnu zbirku narodne knjinice
Audio-vizualna graa meu onim je vrstama grae koje se ubrajaju u zaviajnu
zbirku narodne knjinice. Da bi pripadala zaviajnoj zbirci, graa mora imati
izuzetnu zaviajnu vanost, nastati na podruju zaviaja ili njezin autor treba biti
pripadnik zaviaja, takozvani zaviajnik. Obvezu za organizaciju zaviajne zbirke
pri narodnoj knjinici propisuju temeljni zakonski dokumenti za knjinice, a
pravilnici, preporuke i standardi za knjininu djelatnost, koji su proizali iz
navedenih zakona, dodatno ih objanjavaju i potkrepljuju te podrobnije odreuju.
Uz sve nabrojene dokumente knjiniaru je olakano praktino djelovanje i
pristup grai sa zaviajnim odrednicama, pa tako i za pohranu audio-vizualne
grae nalazimo upute u razliitim zakonskim tekstovima i pravilnicima. S graom
koja ima nabrojena zaviajna obiljeja, izdana je i u distribucijskom je prometu,
knjinica postupa prema zakonskim propisima koji nakladnicima propisuju predaju
odreenih obveznih primjeraka i u svrhu izgradnje zaviajne zbirke. Knjinica ima
problem pri nabavi grae koja je znaajna po zaviajnome sadraju, ali svojim
oblikom ne ulazi pod odredbe obveznog primjerka, a to je primjerice neizdana
graa. Ako je djelo takve objavljene, ali neizdane grae, zaviajno iznimno bitno,
knjinica moe inicirati njezino izdavanje i vlastitom nakladnikom djelatnou
obogaivati svoj fond. Bitno je pritom pravodobno regulirati sva pravna pitanja
djela, posebice potujui autorska prava, pri emu autor djela ima pravo
objavljivanja. U takvim situacijama nuno je znati tko je pravni autor djela i
regulirati odnoenje prema djelu u skladu s autorovim odlukama. Takvim
neizdanim vrstama grae pripadaju i materijali radijskih programa koji su
radijskim eterom priblieni javnosti, ali nisu fiksirani i izdani.
Knjiniarima su u takvim specifinim sluajevima postavljeni vrlo izazovni zadaci
u kojima su zakonski dokument i strune preporuke u suprotstavljenom poloaju.
Misija i zadaa knjinice koju pretpostavljaju IFLA-ini i UNESCO-ovi dokumenti,
kao i hrvatski standardi prema kojima se u narodnoj knjinici mora omoguiti
pristup svekolikim zaviajnim sadrajima, u sluaju radijskih emisija zaviajnog
karaktera teko se moe ostvariti zbog ogranienja po kategoriji oblika te
djelomino zakonima o autorskim pravima. Samo uz spretno tumaenje iznimaka
zakonskih akata i koritenje specifinosti poslovanja zaviajnih ustanova mogue
je ishoditi dozvole koje e omoguiti da sadraj koji se radijski emitirao postane
fiksirani dio zaviajne zbirke. Iznimka koja postoji u Zakonu o autorskom pravu i
srodnim pravima odnosi se na reproduciranje autorskih djela u svrhu ouvanja i
upravljanja zbirkama u knjinicama, arhivima i slinim javnim ustanovama.
Prilikom pripreme radijskoga programa organizacija za radiodifuziju ima pravo
snimiti efemernu snimku odreenog autorskog djela na nosa zvuka, a ako je ta
snimka iznimne vrijednosti, Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima doputa
arhiviranje u vlastitome ili slubenome javnom arhivu. Dakle radijska postaja
moe izraivati efemerne snimke i takve predavati u narodnu knjinicu za
pohranu u zaviajnu zbirku. U novije vrijeme esto su odreeni sadraji radijskih
programa mreno pohranjeni i dostupni javnosti u obliku sluaonica ili tzv. emisija
na zahtjev, a tim nainom objavljivanja dolaze pod obvezu uvanja kao obvezni
primjerak elektronike, odnosno mrene grae za uvanje u mrenom arhivu.
Zakljuno, postoje zakonski opravdani naini kojima se sadraji radijskih emisija
lokalnih radijskih koncesionara mogu uiniti dijelom zaviajne zbirke narodne
knjinice. Iako to u Zakonu nije izrijekom navedeno, kombiniranjem vie
zakonskih akata iz podruja knjiniarstva, autorskoga prava i elektronikih
medija i nekoliko standarda vezanih uz narodne knjinice, nala se zakonska i
teorijska osnova za rjeenje toga pitanja.
6. Zaviajni doprinosi i umjetnika djela Ivana Hermana studija sluaja
Ivan Herman (9. kolovoza 1937., Stari Slankamen 29. svibnja 2000., Vinkovci) je
u sedmoj godini ivota s obitelji doselio u upanju gdje je pohaao i zavrio
osnovnu kolu. Srednju kolu za primijenjenu umjetnost polazio je u Zagrebu te
maturirao na kiparskom odjelu 1957., a na Akademiji primenjenih umetnosti u
Beogradu diplomirao slikarstvo i kiparstvo 1962. godine. Bio je likovni pedagog i
profesor likovne umjetnosti u kolama u upanji i okolici (Hrvatski biografski
leksikon online 2002).
Umjetniki se ostvarivao u razliitim medijima slikarstvom, kiparstvom,
znakovljem, fotografijom te novinarstvom u pisanome (vie tiskovina na
podruju Slavonije) i usmenome diskurzu (kao jedan od osnivaa radijske postaje
u upanji ureivao je i vodio radijske emisije na radijskim stanicama u upanji,
Osijeku, Vinkovcima i Zagrebu). Osim navedenih umjetnikih i medijskih
aktivnosti Ivan Herman uao je i u ostale kulturne djelatnosti grada upanje:
redovito je bio organizatorom upanjske manifestacije okako sijelo, pri emu se
pojavljivao kao voditelj glavnih i popratnih programa. Na temelju svoga stalnog i
aktivnog medijskog i kulturnog angamana u ratnome razdoblju odlikovan je
Spomenicom Domovinskog rata. Bio je suprug Jasne Herman i otac Sanje Herman
(Lonarevi 2011, 14 15).
Vrijednost autorova opusa velika je, sauvanih je radova mnogo, ali naalost
mnogo je radova nepovratno izgubljeno. Ivan Herman u svakome polju svoga
umjetnikoga rada, cjelokupno ili djelomino, imao je veze sa zaviajem i
zaviajnim temama. Autorov znaaj proizlazi iz injenice da su njegova djela, iako
s manjim ili veim udjelom zaviajnosti, a ponekad i utilitarnosti, i dalje vrhunska
umjetnika djela s visokim estetskim vrijednostima.
Hermanovo slikarstvo ini najvei dio njegova sauvanoga umjetnikog opusa. Uz
dominantan nadrealistiki stil u njegovu se slikarstvu javljaju i motivi zaviajnih
obiljeja: dijelovi narodne nonje, narodnih instrumenata ili sinkretizma lokalnih
tema u nelokalne kontekste. Jedan od takvih primjera slika je Gradnja ardaka iz
1997. godine gdje se motiv upanjskoga graniarskog ardaka nalazi u
nadrealistikome sanjivom prikazu. Lonarevi (2011, 47) izdvaja motiv ene kao
est u njegovu slikarstvu, a koji takoer dobiva obrise zaviajnosti: U nekoliko
slika eni e Herman dati lokalna obiljeja, etno motive naega upanjskog kraja:
penzle, vezenu maramu, tkanicu ili hrvatsku trobojnicu. Te nam ene postaju
bliske i tople.
Hermanovi crtei i karikature uvijek su malene humoreskne vizualne forme sa
alama na raun okakoga ivota ili stvarnih situacija iz ivota grada upanje.
Kiparski spomenici tiu se povijesti grada upanje: to su spomenici Prvom igranju
nogometa 1880. i Prvom igranju tenisa u upanji 1881. Znakovlje koje je Herman
izradio vezano je uz razliite vrste mjesnih priredaba, kao i institucija i
gospodarskih organizacija lokalnoga podrijetla, a koji danas predstavljaju izvrstan
uvid u nain razvoja gospodarstva, komercijalnih djelatnosti i marketinkih stilova
u upanjskoj Posavini. Fotografija ostala iza Hermana umjetniki je dokument
stvarnog nalija mjesta, okolice i njegova krajobraza i arhitekture. Osim u
vizualnim umjetnostima Ivan Herman ostvario se u humoristinim prilozima na
lokalnoj radijskoj postaji i u lokalnim tiskovinama. Kroz niz godina stvorio je
fiktivni lik okakoga junaka, seoskoga erudita i aljivdije Frole Traktoriste.
Nedjeljom je na Hrvatskom radiju upanji vodio emisiju U etiri oka, u kojoj je
protagonist i sveznajui pripovjeda bio Frola Traktorista i u trajanju od oko 60
minuta stvarao humoristine sadraje na specifinome idiolektu koji je dijelio
mnogo slinosti sa zaviajnim govorom upanjskoga kraja. Bagi (2015a, 298)
emisiju dri nedvojbeno najpopularnijom u povijesti upanjskoga radija, a
Hermanu dodjeljuje naziv okaki homo ludens. Sadraji slini govorenome
diskurzu radijskih emisija pojavljivali su se i u pisanome diskurzu, i to u obliku
rubrike Zapisi Frole Traktoriste (Herman 1985) u upanjskim tiskovinama, a
naposljetku je izdana publikacija u obliku istoimene zbirke.
Bili su to iskriavi osvrti na aktualna zbivanja u naem gradu i okolici, ispriani s
dozom satire na mjeavini okakog izriaja i iskrivljenih hrvatskih lokalizama,
koji su esto imali uporite u njemakim i turskim rijeima, a mogu se uti u
naem kraju. esto je sam odabir rijei bio smjeniji od same prie. Emisija Frole
Traktoriste rado se sluala, ila je uivo, pa su se sluatelji na njegov poticaj znali
javljati. (Lonarevi 2011, 13)
Pod maskom istoga lika Ivan Herman uivo je vodio programe kulturno-
umjetnike manifestacije okako sijelo. Suvremenicima je bio poznata, cijenjena
i omiljena osoba bilo u vidu Hermana bilo u vidu Frole, a o utjecaju koji je ostavio
svjedoe iva sjeanja na njegov lik i djelo, aktualna citiranja njegovih lucidnih
novotvorenica, pa ak i implementiranje istih u mjesni govor.
Iako se sluio okakim dijalektom tipinim za na grad i okolicu, znao je na svoj
poseban nain i sam rijei preoblikovati ili iskriviti u neto slino i esto duhovito,
te je tako stvorio vlastiti rjenik, rjenik Frole Traktoriste kojeg danas neki rabe
kao narodni. Mnoge je rijei otrgnuo zaboravu, neke iupao iz svakodnevnih
poalica, a neke u jezinoj igri i izmislio, to nije od manjeg znaenja. (isto, 92)
tovie, neke od njegovih novotvorenica nale su se u Oglednom rjeniku
stopljenica (Bagi 2015b) u kojemu je autor nastojao () na jednom mjestu
prikupiti kritinu koliinu stopljenica koje e pokazati opa obiljeja te neoloke
prakse, ali i tvorbene osobitosti, funkcionalnost, semantike i stilske posebnosti
stopljenica koje se pojavljuju u medijskim diskurzima.
Monografija o Hermanu (Lonarevi 2011) sadri saeti pregled njegova opusa i
kritiki osvrt, posebice onoga dijela opusa vizualnih umjetnosti. Evaluacija rada
na polju
knjievno-radijskoga diskurza uinjena je kroz radove iji su autori (Bagi 2014;
Bera 2015a; Bera 2015b) prepoznali visoku estetsku vrijednost pri stvaranju
identiteta i idiolekta lika Frole Traktoriste u emisijama U etiri oka. Tim
emisijama uinjeno je mnogo za popularizaciju slavonske kulture, kulture
svakodnevice, dnevnih navika, obiaja, slavonskoga tokavskog dijalekta i
poddijalekta upanjske Posavine, bearskoga stila ivota te u konanici totaliteta
okakoga identiteta:
U sauvanim emisijama govori meu ostalim o nevoljama s kreditima, enama
vatrogascima, ljetnim vruinama, smotri 'Konji bijelci' u Babinoj Gredi, natjecanju
u humanom ribolovu, izlobi cvijea, izlobi rasnih pasa, loim telefonskim
vezama, cijenama jaja, najezdi krpelja, upisima u srednju kolu, potkradanju
kupaca na prodaji krea, govornim grekama i krivom itanju, dijetalnoj prehrani,
uvozu automobila, pranju spomenika Prvoj nogometnoj lopti, odmoru upanjskih
radnika u Vodicama, inflaciji i cijeni benzina, nedostatku javnog toaleta na
upanjskoj trnici i groblju, bespravnoj gradnji, policiji koja ne kanjava prebrzu
vonju a kanjava bicikliste i pjeake, kvaliteti vode u Savi, konim bolestima,
otvaranju novog kafia u upanji, neprijateljima koji vrebaju sa svih strana,
kradljivcima ljiva, bostana, automobila, nonim straama, drvima za ogrjev
naslaganim oko zgrada u prvoj stambenoj zoni, zatvaranju mesnice, upanijskom
preustroju, nestanku okaca, napokon o vlastitoj bolesti ili pak roendanu emisije
koju vodi. Hermanov radijski protagonist poman je promatra i analitiar
ovjekova ivota i ponaanja. (Bagi 2015a, 298 299)
Iz svega nabrojenoga jasno je i vidljivo da radovi Ivana Hermana, prema svojim
sadrajnim i vrijednosnim karakteristikama i na temelju izravne povezanosti sa
zaviajem, definitivno trebaju biti sauvani u zaviajnoj zbirci. Valja naglasiti da je
Gradska knjinica u upanji na poetku posla u organizaciji zaviajne zbirke.
Poetna graa koja se priprema za obradu uglavnom je knjina graa, a
pretpostavlja se da e se fond iriti i na druge vrste zaviajne knjinine grae.
Ulogu matine upanijske knjinice u Vukovarsko-srijemskoj upaniji, kojoj
upanja pripada, ima Gradska knjinica i itaonica Vinkovci. Graa koja se
prikuplja u dotinoj zbirci ope je naravi i vezana uz cijelu Vukovarsko-srijemsku
upaniju, tako da je odreena graa specificirana za grad upanju malo i
nedovoljno zastupljena.
Za zaviajnu zbirku zasigurno se moe prirediti velika koliina grae koju je
stvorio Ivan Herman. Mediji na kojima se pojavljuju njegova djela udovoljavaju
propisanim vrstama grae: tiskane publikacije (omeene publikacije, serijske
publikacije, sitni tisak), rukopisna graa, polupublikacije, audiograa, vizualna i
audio-vizualna graa, elektronika graa i preformatirana graa. Osim djela koja
je on stvorio tu su i djela koja govore o njemu i njegovu radu.
Uz otvorena pitanja autorskih prava koja se trebaju rijeiti prilikom izgradnje
zaviajne zbirke problem je i u tome da je dio grae nepovratno izgubljen, a dio je
neobjavljena i efemerna graa.
U vrijeme dok su se emisije snimale i emitirale, zaviajna zbirka nije se ni
planirala organizirati u obliku koji se danas pretpostavlja za jednu kvalitetnu
zaviajnu zbirku, a nisu vrijedili ni zakoni s podruja elektronikih komunikacija i
elektronikih medija, pa je vrlo nespretno traiti odgovore u zakonskim
temeljima. Radijske emisije zajedno su s ukupnim radijskim programom unitene
radi osiguravanja prostora za nove arhivske materijale, odnosno po Zakonu o
elektronikim medijima radijske postaje dune su uvati snimke samo 90 dana,
ali ne dulje. Prije unitavanja grae nije izvrena migracija sadraja i nisu
stvorene efemerne snimke cjelokupne Hermanove radijske grae.
Pitanje ostaje nerazrijeeno i za maleni broj efemernih snimaka koji je sauvan u
privatnome autorovu arhivu i isto se pitanje postavlja za budue radijske sadraje
velikih zaviajnih vrijednosti. Analizom poloaja kulturnih ustanova i pokuaja
razrjeenja statusa autorskih prava donijet e se prijedlozi naina kako je graa
mogla biti sauvana.
Ustanove u kulturi manjega mjesta poput grada upanje redovito su povezane na
vie razina. Povijesno gledano, u vrijeme osnutka sve ustanove u kulturi bile su
dio Narodnoga sveuilita:
Radio-stanica upanja predana je 4. VII 1969. sveano u promet pod vodstvom
Narodnog sveuilita i njegovog agilnog direktora Branka Sinia. Time Narodno
sveuilite ujedno proiruje i svoju djelatnost te postaje ustanova ne samo za
obrazovanje odraslih i kulturu, ve i ustanova za informacije graana nae
komune. (Ovdje Radio-stanica upanja! 1969, 207 208)
Njihovo financiranje dolazi iz gradskoga prorauna ili je grad veinski vlasnik
dotinih institucija. U promatranome primjeru Grad upanja veinski je vlasnik
Hrvatskoga radija upanje, (Agencija za elektronike medije 2016), odnosno
lokalne koncesije (Matijevi 2006, 777) radijskih valova, a Gradska knjinica
upanja pod financijskom je upravom Grada, odnosno proraun Knjinice dolazi iz
sredstava gradskoga prorauna. Prema tome obveza institucionalizacije zaviajne
zbirke neizravno je i obveza Grada upanje, a ako je Grad veinski vlasnik
radijske stanice, reguliranja autorskih prava i prava vlasnika umjetnikih djela
trebala bi biti jednostavnija. Ako je Grad pokrovitelj knjinice, a u isto vrijeme
veinski vlasnik radijske koncesije, moe se pretpostaviti da ima iskljuiva prava
na postupanje s programom koji emitira. Dakle ovisno o vrsti ugovora koji
odreeni autor potpisuje pri izvoenju svoga autorskog djela, prava mogu
pripadati autoru ili radijskoj postaji. Ako pripadaju autoru, institucije trebaju
ishoditi dozvolu koritenja i pravovaljano isplatiti naknadu autoru potujui
odredbe Zakona o autorskom pravu, a ako pak prema sklopljenom ugovoru prava
pripadaju poslodavcu radijskoj stanici koja je opet u gradskom veinskom
vlasnitvu, moemo zakljuiti da se autorska prava tada nalaze u domeni
koritenja vlastitih radova. Tu se dolazi do ostvarivanja pogodnosti u situaciji
povezanosti ustanova u kulturi i njihove interoperabilnosti na temelju koje je
poslovanje olakano.
Kad se dakle utvrdi komu pripadaju autorska prava i ishode doputenja koritenja
grae u svrhu popularizacije i promidbe zaviajne kulture, odnosno nakladnitva,
u svrhu obogaivanja fonda narodne knjinice i zaviajne zbirke, moe se dalje ii
u korake migracije eljenih sadraja, digitalizacije grae te izdavanja u
nakladama potrebnim i namijenjenim obogaivanju zaviajne zbirke, a ne
ostvarivanju profita. Ponekad se knjinica moe nai u nepovoljnome poloaju te
pri pokuaju ispunjavanja zakonskih obveza struke kriti zakonske obveze
autorskih prava ili zbog financijskoga stanja ne biti u mogunosti pribaviti djelo
izrazite kulturne i zaviajne vrijednosti, ali u ovome navedenom sluaju
povezanost ustanova u kulturi i njihovo zajedniko ishodite u gradskoj upravi
olakavaju put do nabave grae i izgradnje zaviajne zbirke.
eljene radijske emisije potrebno je izdvojiti iz ukupnoga programa, digitalizirati,
zvuk urediti i pripremiti za snimanje na prijenosne medije te ih potom objaviti. Uz
zvunu grau potrebno je izdati i popratnu knjiicu o autoru i djelima na
prijenosnome disku. Mjesto za uvanje audio-vizualne grae treba urediti prema
pravilima struke, osigurati police, zasebne utore za primjerke ili dodatne kutije.
Povodom izdavanja te vrste grae treba upriliiti predstavljanje novog izdanja u
knjinici, a poslije organizirati promidbene aktivnosti zaviajne zbirke. Herman je
bio osoba vana za kulturni ivot grada upanje, ali i ostalih mjesta upanjske
Posavine. Kao likovni umjetnik i pedagog bio je ukljuen u razliite djelatnosti i
promotivne aktivnosti likovnih umjetnosti, a kao radijski voditelj i organizator
javnih kulturnih dogaanja zaduio je grad u mnogome, pa se osnivanje zaviajne
zbirke i svojevrsnoga Frolina kutka zaista namee kao jedino ispravno rjeenje.
7. Zakljuak
U radu su se prouili zakonski i podzakonski akti koji se tiu oblikovanja zaviajnih
zbirki u narodnim knjinicama. Zakon o knjinicama opi je zakonski temelj iz
kojega proizlaze standardi i preporuke za pojedine vrste knjinica ili neke posebne
vrste knjinine djelatnosti. Proueni su meunarodni dokumenti o knjininome
poslovanju i izdvojeni su stavci koji imaju veze sa zaviajnim zbirkama. S obzirom
na to da je graa koja se nalazi u zaviajnim knjinicama esto pod zatitom
autorskih prava ili ima status kulturnih dobara, potrebno je poznavati i
pripadajue zakonodavstvo. Uz sve nabrojeno u ovome su se radu prouili i
zakoni o medijima i elektronikim komunikacijama, a iz Zakona o autorskom
pravu i srodnim pravima posebno se obratila pozornost na lanke u kojima se
spominje audio-vizualna graa i radiodifuzijska djelatnost. Taj je dio zakona
potreban jer se postavlja pitanje specifinih zaviajnih djela koja zakonski nisu
predviena ni pretpostavljena i predstavljaju nestandardni primjer koji bi trebalo
razmotriti pri planiranju zaviajne zbirke, a to su zaviajna djela koja u doticaj s
javnosti dolaze iskljuivo kroz emitiranje u radijskome programu. Sluaj koji se
prouavao u ovome radu tie se radijskoga programa koji po prirodi medija ne
ulazi pod propis obveznoga primjerka jer se program radijskim emitiranjem iznosi
javnosti, ali time nije izdan u fiksiranome obliku, a ne podrazumijeva se ni da je
prije izvoenja bio izdan ili e biti nakon pojave u radijskome programu. Ako je
dotini dio radijskoga programa bitan za zaviaj, preporuuje se da knjinica
pokrene inicijativu migracije eljenih sadraja, njihove digitalizacije i prireivanja
izdanja za objavu. injenica koja ide u prilog toj preporuci jest ta da su lokalne
ustanove u kulturi uglavnom povezane i da su dijelom ili veinski pod
pokroviteljstvom lokalne zajednice, pa je time olakan nain ishoenja doputenja
rabljenja u kontekstu autorskih prava i daljnjih nakladnikih djelatnosti. Primjer
radijskih emisija Ivana Hermana i njihova nestanka velika je teta za upanjski
zaviaj, ali je dobra prilika da se na temelju uoenoga problema za sline primjere
u budunosti pokua djelovati spretnije i pravovremenije.
Radijski programi lokalnih koncesionara obiluju temama lokalne kulture i
zaviajne tradicije. Oni su esto zanemareni i izostavlja ih se prilikom prikupljanja
i pohrane grae u svrhu ouvanja za budue narataje, prouavatelje popularne
kulture, znanstvenike i istraivae kulturne povijesti. S tim mislima zakljuuje se
ovaj rad u elji da e izneseno doprinijeti boljem ophoenju sa zaviajnom
graom i uspjenijem stvaranju bogatih zaviajnih zbirki u narodnim knjinicama.
Literatura
Agencija za elektronike medije. 2016. Koncesije. http://www.e-
mediji.hr/hr/aem/koncesije/ (pristupljeno 1. 5. 2016.)
Bagi, Kreimir. 2014. Kolko tei tilo okca umoito u rakiju?: (radijski
idiolekt Frole Traktoriste). Neobjavljeno sudjelovanje na skupu. U: 6.
hrvatski slavistiki kongres, organizatori Hrvatsko filoloko drutvo i
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Vinkovci, Vukovar i Ilok, 10. 9.
13. 9. 2014.
Bagi, Kreimir. 2015a. Retorika Frole Traktoriste. U: Jezik medija nekada
i sada: zbornik radova sa znanstvenoga skupa odranoga 6. i 7. lipnja
2014. godine na Filozofskom fakultetu u Osijeku, ur. Vlasta Riner, 297
307. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada; Osijek: Filozofski fakultet u
Osijeku.
Bagi, Kreimir. 2015b. Stopljenica: rije, figura, kultura. Prilog: Ogledni
rjenik stopljenica. U: Svijet stila, stanje stilistke: zbornik radova
prezentiranih na istoimenom kolokviju odranom 13. veljae 2015. na
Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u
Zagrebu. http://stilistika.org/bagic; http://stilistika.org/bagic-rjecnik
(pristupljeno 12. 5. 2016.)
Bera, Monika. 2015a. Radijske humoreske Ivana Hermana U etiri oka.
Neobjavljeno sudjelovanje na skupu. U: Meunarodni znanstveni skup Tko
se zadnji smije, nije shvatio vic: Humor u svakodnevnoj komunikaciji,
organizator Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb. 19. i 20. 11. 2015.
Bera, Monika. 2015b. Stil dvaju radijskih idiolekata: diplomski rad. Zagreb:
Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Odsjek za kroatistiku.
Castell, Enric i Marta Montagut. 2015. Radio, memory and conflict:
reconstructing the past in Documentos RNE. The Radio Journal:
International Studies in Broadcast and Audio Media 13, 1/2: 521. DOI:
10.1386/rjao.13.1-2.5_1; http://www.intellectbooks.co.uk/journals/view-
Article,id=20682/ (pristupljeno 13. 5. 2016.)
Dewe, Michael. 2002. Local studies and libraries. U: Local Studies
Collection Management. Ed. by Michael Dewe. Burlington: Ashgate.
Herman, Ivan. 1985. Zapisi Frole Traktoriste. Privlaka: Privlaica.
 Herman, Ivan. 2002. Hrvatski biografski leksikon. Zagreb: Leksikografski
zavod Miroslav Krlea. http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7563 (pristupljeno
11. 5. 2016.)
Horvat, Aleksandra i Daniela ivkovi. 2009. Knjinice i autorsko
pravo. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Horvat, Aleksandra. 2011. Zakonski propisi: zakonski i podzakonski akti o
zaviajnim zbirkama. Saetak. U: 7. savjetovanje za narodne knjinice u
Republici Hrvatskoj: Zaviajne zbirke u narodnim knjinicama:
zbornik radova, ur. Ljiljana rnjar, Vilijam Laki, Ljiljana Sabljak, Sonja
Toi-Grla i Ljiljana Vugrinec, 313 314. Zagreb: Nacionalna i sveuilina
knjinica.
Hrvatsko knjiniarsko drutvo. 2009. Preporuke za ustroj zaviajne zbirke
u narodnim knjinicama i drugim knjinicama (ustanovama) koje prikupljaju
knjininu zaviajnu grau. http://www.hkdrustvo.hr/clanovi/Preporuke.pdf
(pristupljeno 28. 4. 2016.)
IFLA. 2009. Dopuna IFLA-inog Manifesta. U IFLA-ine smjernice za narodne
knjinice. 2. hrvatsko izd. (prema 2. izmijenjenom izd. izvornika), ur.
Christie Koontz i Barbara Gubbin, 118119. Zagreb: Hrvatsko knjiniarsko
drutvo, 2011.
IFLA. 2011. IFLA-ine smjernice za narodne knjinice. 2. hrvatsko izd.
(prema 2. izmijenjenom izd. izvornika), ur. Christie Koontz i Barbara
Gubbin. Zagreb: Hrvatsko knjiniarsko drutvo.
IFLA. 2011. Genealogy and Local History Section: Strategic plan: 2011-
2012. http://www.ifla.org/publications/genealogy-and-local-history-section-
strategic-plan (pristupljeno 5. 5. 2016.)
IFLA i UNESCO. 1994. IFLA-in i UNESCO-ov Manifest za narodne knjinice.
U IFLA-ine smjernice za narodne knjinice. 2. hrvatsko izd. (prema 2.
izmijenjenom izd. izvornika), ur. Christie Koontz i Barbara Gubbin, 105107.
Zagreb: Hrvatsko knjiniarsko drutvo, 2011.
IFLA. 2014. ISBD: Meunarodni standardni bibliografski opis. Objedinjeno
izd. Zagreb: Hrvatsko knjiniarsko drutvo.
Lei, Jelica. 2014. Narodne knjinice. Posebne zbirke 1: Zaviajne zbirke
u narodnim knjinicama 2013. Zagreb: Nacionalna i sveuilina knjinica.
http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2012/01/Narodne-knji%C5%BEnice.-
Posebne-zbirke-1-Zavi%C4%8Dajne-zbirke.pdf (pristupljeno 25. 4. 2016.)
Lonarevi, Magdalena. 2011. Ivan Herman: monografija. upanja:
Zaviajni muzej Stjepana Grubera: Galerija Veliki Kraj.
Matijevi, eljko. 2006. Lokalne radijske postaje. U: Leksikon radija i
televizije, ur. Boidar Novak i dr., 777 782. Zagreb: Masmedia.
Nichols, Harold. 1979. Local studies librarianship. London: Clive Bingley;
Mnchen: K. G. Saur.
 Ovdje Radio-stanica upanja! 1969. U: upanjski zbornik 2. upanja:
Ogranak Matice hrvatske.
Philips, Faye. 1995. Local history collections in libraries. Englewood, Colo.:
Libraries Unlimited.
Perez, Martin Julius C. i Mariel R. Templanza. 2012. Local studies centers:
transforming history, culture and heritage in the Philippines. IFLA
Journal 38(4): 297 309. http://ifl.sagepub.com/content/38/4.toc
(pristupljeno 5. 5. 2016.)
Pravilnik o matinoj djelatnosti knjinica u Republici Hrvatskoj.
2001. Narodne novine 43/01. http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232299.html (pristupljeno 30. 4. 2016.)
Pravilnik o zatiti knjinine grae. 2005. Narodne novine 52/05.
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288524.html (pristupljeno 30.
4. 2016.)
Prijedlog Zakona o knjinicama i knjininoj djelatnosti. 2014.
http://hkdrustvo.hr/hr/obavijesti/lista_novosti/130// (pristupljeno 23. 8.
2016.)
Reitz, Joan M. 2014. Local bibliography. ODLIS Online Dictionary for
Library and Information Science. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO.
http://www.abc-clio.com/ODLIS/odlis_l.aspx#localbib (pristupljeno 28. 4.
2016.)
Reitz, Joan M. 2014. Local collection. ODLIS Online Dictionary for
Library and Information Science. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO.
http://www.abc-clio.com/ODLIS/odlis_l.aspx (pristupljeno 28. 4. 2016.)
Reitz, Joan M. 2014. Regional book. ODLIS Online Dictionary for Library
and Information Science. Santa Barbara, CA: ABC-CLIO. http://www.abc-
clio.com/ODLIS/odlis_r.aspx#regionalbook (pristupljeno 28. 4. 2016.)
Shushi, Wu. 2006. Cooperation on local history and the concept of
network building between libraries, museums and archives in
China. Official Journal of the International Federation of Library
Associations and Institutions 32, 4: 356 361.
http://www.ifla.org/files/assets/hq/publications/ifla-journal/ifla-journal-4-
2006.pdf (pristupljeno 5. 5. 2016.)
Standardi za narodne knjinice u Republici Hrvatskoj. 1999. Narodne
novine 58/99. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/270810.html
(pristupljeno 30. 4. 2016.)
Thatcher, Melvin. 2008. Introduction. U: International genealogy and
local history: papers presented by the Genealogy and Local History Section
at IFLA general conferences 2001-2005. Ed. by Ruth Hedegaard and
Elizabeth Anne Melrose. Munich: K. G. Saur. Str. 9 12.
DOI: https:/doi.org/10.1158/aacr.edb-08-918
Toi-Grla, Sonja i Ivana Hebrang Grgi. 2011. Zaviajne zbirke u
hrvatskim narodnim knjinicama. U: 7. savjetovanje za narodne knjinice
 u Republici Hrvatskoj: Zaviajne zbirke u narodnim knjinicama: zbornik
radova, ur. Ljiljana rnjar, Vilijam Laki, Ljiljana Sabljak, Sonja Toi-Grla i
Ljiljana Vugrinec, 51 64. Zagreb: Nacionalna i sveuilina knjinica.
Zgrablji Rotar, Nada. 2007. Radio: mit i informacija, dijalog i demokracija.
Zagreb: Golden marketing-Tehnika knjiga.
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima: proieni tekst zakona.
2003. Narodne novine 167/03, 79/07, 80/11, 125/11, 141/13, 127/14.
http://www.zakon.hr/z/106/Zakon-o-autorskom-pravu-i-srodnim-pravima
(pristupljeno 30. 4. 2016.)
Zakon o elektronikim komunikacijama: proieni tekst zakona.
2008. Narodne novine 73/08, 90/11, 133/12, 80/13, 71/14.
http://www.zakon.hr/z/182/Zakon-o-elektroni%C4%8Dkim-komunikacijama
(pristupljeno 30. 4. 2016.)
Zakon o elektronikim medijima: proieni tekst zakona. 2009. Narodne
novine 153/09, 84/11, 94/13, 136/13. http://www.zakon.hr/z/196/Zakon-o-
elektroni%C4%8Dkim-medijima (pristupljeno 30. 4. 2016.)
Zakon o knjinicama: proieni tekst zakona. 1997. Narodne
novine 105/97, 05/98, 104/00, 69/09. http://www.zakon.hr/z/745/Zakon-o-
knji%C5%BEnicama (pristupljeno 30. 4. 2016.)
Zakon o medijima: proieni tekst zakona. 2004. Narodne novine 59/04,
84/11, 81/13. http://www.zakon.hr/z/38/Zakon-o-medijima (pristupljeno 30.
4. 2016.)
Zakon o zatiti i ouvanju kulturnih dobara: proieni tekst zakona.
1999. Narodne novine 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11,
25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15. http://www.zakon.hr/z/340/Zakon-o-
za%C5%A1titi-i-o%C4%8Duvanju-kulturnih-dobara (pristupljeno 30. 4.
2016.)
Zaviajna zbirka. 2016. Hrvatska enciklopedija. Mreno izd. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea.
http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66968 (pristupljeno 28. 4.
2016.)
Zaviajnost (domicil). 2012. Proleksis enciklopedija online. Zagreb:
Leksikografski zavod Miroslav Krlea. http://proleksis.lzmk.hr/50952/
(pristupljeno 28. 4. 2016.)
Abstract
Audio material as part of the local history collection at the public library
a case study of radio program by Ivan Herman
The paper presents and analyzes the laws and other legal documents as well as
standards, guidelines and codes of library profession related to the local history
collection creation and development at the public library. The Croatian laws on
electronic media and copyright are also analyzed because the paper describes
the case study of audio materials which were created as a part of the radio
program of the local radio station. Such materials have high feature of locality
and therefore surely belong to local history library collection. Since this type of
materials are not directly regulated in legislation, the paper brings out starting
point to solve such cases in favor of enrichment public libraries local history
collection. The case study shows the destiny of radio program named U etiri
oka by Ivan Herman which was aired on Croatian Radio Station upanja.
Keywords: public library, local history collection, audio material, radio, radio
program
[1] Rad predstavlja preraenu i nadopunjenu inaicu diplomskog rada Monike
Bera (danas Batur) Audiovizualna graa kao dio zaviajne zbirke. Diplomski rad
izraen je pod mentorstvom izv. prof. dr. sc. Ane Barbari te obranjen na
diplomskom studiju informacijskih znanosti, smjer bibliotekarstvo, Odsjeka za
informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu u rujnu
2015.