Poglavlje 14

18.
poglavlje
KORPORATIVNA PRIJEVARA, KORPORATIVNI

SKANDALI I EKSTERNA REVIZIJA
Ciljevi uenja:
Nakon prouavanja ovog poglavlja, moi ete:

1. Objasniti uinak korporativnih prijevara i raunovodstvenih nepravilnosti na
rad revizora i revizijski neuspjeh.
2. Raspraviti odgovornosti menadmenta za raunovodstvene nepravilnosti,
prijevarno financijsko izvjetavanje i rezultirajue korporativne skandale.
3. Raspraviti odgovornost revizora za otkrivanja znaajnog pogrenog
prikazivanja uzrokovanog prijevarama.
4. Objasniti znakove upozorenja za prijevaru.
5. Objasniti motivaciju za upravljanje zaradama u javnim poduzeima.
6. Raspraviti o odgovornostima revizora za postupke menadmenta kod
korporativnih zarada.
7. Analizirati razloge za neke od najveih korporativnih financijskih neuspjeha
u posljednja dva desetljea.
8. Raspraviti razliite aspekte neuspjeha revizora i posljedice tih neuspjeha na
njegov ugled.
9. Raspraviti mogue preventivne mjere za smanjivanje neuspjeha revizora.
10. Objasniti ulogu drutvene odgovornosti eksternih revizora u odnosu na
regulatore i interesno-utjecajne skupine u ekonomiji trita kapitala.
PRIJEVARE I POGREKE U FINANCIJSKIM IZVJETAJIMA
Uvod
Promjene u okruenju znatno utjeu na revizijsku profesiju, ali i na stavove korisnika
financijskih informacija prema reviziji. Pojavile su se brojne sudske tube vezane uz
navodne prijevare od strane revizora te se moe oekivati njihovo poveanje. Veliki broj
sluajeva koji su obznanjeni u javnosti poveao je svijest o uincima prijevarnog financij-
skog izvjetavanja i naveo je mnoge organizacije na proaktivno spreavanje ili otkrivanje
prijevara. Unato mjerama koje su poduzele trine regulatorne snage nakon ovih skan-
dala, revizijska je profesija jo uvijek pod pritiskom da odgovori na kritike uzrokovane
korporativnim skandalima.
Prijevara moe imati raspon od manjih kraa od strane zaposlenika i neproduktivnog
ponaanja do protupravnog prisvajanja imovine i prijevarnog financijskog izvjetavanja.
Znaajna prijevara vezana uz financijske izvjetaje moe ugroziti trinu vrijednost podu-
zea, ugled i sposobnost postizanja vlastitih ciljeva. Protupravno prisvajanje imovine, koje
esto nije znaajno za financijske izvjetaje, moe svejedno rezultirati znatnim gubicima
ako nepoten zaposlenik ima poticaj i priliku poiniti prijevaru.
Menadment poduzea ima i odgovornost i sredstva za uvoenje mjera za smanjivanje
prijevara. Mjere koje organizacija uvede za spreavanje i otkrivanje prijevara mogu pomoi
u stvaranju pozitivnog radnog okruenja to moe poveati sposobnost zapoljavanja i
zadravanja visokokvalitetnih zaposlenika.
Ovo poglavlje raspravlja o financijskim prijevarama te odgovornosti menadmenta i
revizora u pogledu mjera spreavanja, zastraivanja i otkrivanja. Takoer se ukratko
raspravlja o nekoliko korporativnih skandala i njihovih utjecaja na revizijsko okruenje.
Svrha je toga razumijevanje onoga to se dogodilo u nekim financijskim skandalima te
zato revizori nisu bili u mogunosti raditi to se od njih oekivalo. Cilj je razmotriti
poboljanje revizijske funkcije i uinkovitog mehanizma kontrole.
Prijevare i pogreke u financijskim izvjetajima1

Pojam pogreka odnosi se na nenamjeran pogrean prikaz u financijskom izvjetaju,
ukljuujui izostavljanje iznosa ili objavljene informacije, kao primjerice:
n pogreka u prikupljanju ili obradi podataka koji se koriste u sastavljanju financijskih
izvjetaja
n neutemeljena raunovodstvena procjena nastala zbog propusta ili pogrenog prikazi-
vanja injenica
n pogreka u primjeni raunovodstvenih naela koje se odnose na iznos, mjerenje, pri-
znavanje, klasificiranje, nain prezentiranja ili objavljivanja.2
Prijevara je, kao i kod svakog drugog nedjela, rezultat triju imbenika: prisutnosti motiviranih
prijestupnika, prisutnosti potencijalne rtve ili mete te odsutnosti sposobnog uvara.
(Cohen i Felson, 1979, citirano u Duffield i Grabovsky, 2001b: 1)
Pojam prijevara odnosi se na namjeran in jedne ili vie osoba iz menadmenta, onih
zaduenih za upravljanje, radnika ili treih stranaka, a ukljuuje koritenje obmane da bi
se postigla nepravedna ili nezakonita korist. MRevS 240 (IFAC, 2005)3 i SAS br. 99 (AU
533
18. POGLAVLJE KORPORATIVNA PRIJEVARA, KORPORATIVNI SKANDALI I EKSTERNA REVIZIJA
odjeljak 316)4 naglaavaju znaaj otkrivanja prijevara u procesu revizije te definiraju pri-
jevare koje uzrokuju znaajan pogrean prikaz u financijskim izvjetajima. Iako je prije-
vara iroki pravni pojam, revizori ne utvruju je li prijevara nastala iz perspektive zakona,
nego se interes revizora odnosi na radnje koje rezultiraju znaajnim pogrenim prikaziva-
njem financijskih izvjetaja. Meutim, uvoenjem Zakona Sarbanes-Oxley 2002., odgo-
vornosti revizora u otkrivanju prijevara definirane su ire nego u revizijskim standardima.
Kao to navodi glavni revizor PCAOB-a (Carmichael, 2002: 3), prijevara (ukljuujui
povezane stranke i konfirmacije) ostaje prioritet PCAOB-a koji tei poboljanju izvedbe
revizora. ini se da PCAOB nema namjeru izdati nove standarde, nego se uglavnom trudi
napraviti promjene u postojeim privremenim standardima o otkrivanju prijevara koje
ukljuuju upute za revizore o posebnim podrujima kao to su priznavanje prihoda i zna-
ajna neobina vremenska razgranienja.
Revizor ima obvezu planiranja i provedbe revizije kako bi stekao razumno uvjerenje o
tome sadre li financijski izvjetaji znaajne pogrene prikaze, bez obzira na to jesu li
nastali pogrekom ili prijevarom. imbenik za razlikovanje prijevare od pogreke oituje
se u tome je li poduzeta radnja koja rezultira pogrenim prikazom financijskih izvjetaja
namjerna ili nenamjerna.
MRevS 240 razlikuje pogreku od prijevare te opisuje dvije vrste prijevara koje su bitne revizo-
rima, a to su pogreni prikazi koji nastaju zbog protupravnog prisvajanja imovine i pogreni
prikazi koji nastaju zbog prijevarnog financijskog izvjetavanja; objanjava pojedinane odgo-
vornosti onih koji su zadueni za upravljanje i menadmenta poduzea vezano uz spreavanje i
otkrivanje prijevare, opisuje inherentna ogranienja revizije u kontekstu prijevare te navodi
odgovornosti revizora kod otkrivanja znaajnog pogrenog prikaza nastalog zbog prijevare.
(IFAC, 2005: 275)
U nastavku je dan kratak pregled dvaju tipova pogrenih prikaza koji su od znaaja za
revizore kod razmatranja prijevara pogreni prikazi nastali zbog prijevarnog financij-
skog izvjetavanja i pogreni prikazi nastali zbog protupravnog prisvajanja imovine.
n Prijevarno financijsko izvjetavanje

Prijevarno financijsko izvjetavanje ukljuuje namjerno pogreno prikazivanje ukljuu-
jui izostavljanje iznosa ili objavljenih informacija u financijskim izvjetajima koji su
pripremljeni na nain da obmane korisnike financijskih izvjetaja, a uinak toga je da
financijski izvjetaji nisu prezentirani u svim znaajnim odrednicama sukladno opepri-
hvaenim raunovodstvenim naelima. Prijevarno financijsko izvjetavanje moe uklju-
ivati sljedee:
n manipuliranje, falsificiranje (ukljuujui krivotvorenje) ili promjenu raunovodstvenih
zapisa i popratne dokumentacije na temelju kojih su pripremljeni financijski izvjetaji
n pogreno prikazivanje ili namjerno isputanje dogaaja, transakcija ili drugih znaaj-
nih informacija u financijskim izvjetajima
n namjerna pogrena upotreba raunovodstvenih naela koja se tiu iznosa, klasificira-
nja te naina prezentiranja ili objavljivanja.
Prijevarno financijsko izvjetavanje ne mora biti rezultat velikog plana ili zavjere. Moe
se dogoditi da predstavnici menadmenta racionaliziraju prikladnost znaajnog pogre-
nog prikazivanja, primjerice, agresivno umjesto neodrivo tumaenje sloenih rauno-
534
ZNAAJ KONCEPCIJE PRIJEVARE U KORPORATIVNOM IZVJETAVANJU I REVIZIJI
vodstvenih pravila ili privremeno pogreno prikazivanje gdje se oekuje da e se to kasnije

ispraviti, kada se poslovni rezultati poprave. Takve prijevare esto ukljuuju zaobilaenje
kontrola za koje se inae ini da djeluju uinkovito. Prijevaru moe poiniti menadment
zaobilaenjem kontrola uz koritenje tehnika kao to su:
n knjienje izmiljenih stavki, posebice pred kraj raunovodstvenog razdoblja, da bi se
manipuliralo poslovnim rezultatom ili da bi se postigli drugi ciljevi
n neprikladno podeavanje pretpostavki i promjene prosudbi koritenih za procjenu
salda rauna
n izostavljanje, ubrzavanje ili odgaanje priznavanja u financijskim izvjetajima doga-
aja i transakcija koje su nastale u izvjetajnom razdoblju
n prikrivanje ili neobjavljivanje injenica koje mogu utjecati na iznose evidentirane u
financijskim izvjetajima
n ukljuivanje sloenih transakcija koje su strukturirane tako da pogreno prikazuju
financijski poloaj ili financijsku uspjenost subjekta
n izmjena zapisa i uvjeta povezanih sa znaajnim i izvanrednim transakcijama.
n Protupravno prisvajanje imovine

Protupravno prisvajanje imovine ukljuuje krau imovine koju esto izvre zaposlenici u
relativno malim i beznaajnim iznosima. Meutim, takoer moe ukljuivati menadment
koji je obino sposobniji prikriti protupravno prisvajanje na naine koje je teko otkriti.
Protupravno prisvajanje imovine moe ukljuivati:
n pronevjere primitaka (primjerice, protupravno prisvajanje uplata na raunu potraivanja
ili preusmjeravanje primitaka s rauna otpisanih potraivanja na osobni raun u banci)
n kraa fizike imovine ili intelektualnog vlasnitva (primjerice, kraa zaliha za privatne
potrebe ili za prodaju, kraa ostataka za preprodaju, tajni dogovori s konkurencijom u
kojima se konkurenciji otkrivaju tehnoloki podaci u zamjenu za novac)
n prouzroiti da poduzee plati robu i usluge koje nije zaprimilo (primjerice, plaanje
nepostojeim dobavljaima, iznosi koje dobavlja plaa zaposleniku u nabavi poduzea
u zamjenu za poveanje cijena, plaanje nepostojeim radnicima)
n koritenje imovine poduzea u privatne svrhe (primjerice, koritenje imovine podu-
zea kao garancije za privatne zajmove ili zajmove povezanoj stranci).
Protupravno prisvajanje imovine esto je popraeno lanim zapisima ili zapisima koji
navode na pogreno miljenje ili dokumentima koji prikrivaju injenicu da imovina nedo-
staje ili je zaloena bez odgovarajueg odobrenja.
Znaaj koncepcije prijevare u korporativnom izvjetavanju i reviziji

Da bi se shvatio znaaj prijevare u financijskom izvjetavanju, potrebno je razmotriti slje-
dee kategorije (PricewaterhouseCoopers, [PwC], 2003: 1-2):
n prijevarno financijsko izvjetavanje. Veina shema prijevarnog financijskog izvjetava-
nja ukljuuje upravljanje zaradama koje proizlazi iz neprimjerenog priznavanja pri-
hoda te precjenjivanja imovine ili podcjenjivanja obveza.
n protupravno prisvajanje imovine. Ova kategorija ukljuuje eksterne i interne sheme
kao to su pronevjera, prijevara i kraa vezana uz plae.
n izdaci i obveze za neprikladne svrhe. To ukljuuje komercijalna i javna podmiivanja
535
kao i druge neprikladne sheme koje se tiu plaanja.

n prihodi i imovina nastali prijevarom te prijevarom izbjegnuti trokovi i rashodi. To se
odnosi na sheme gdje subjekt poini prijevaru na tetu svojih zaposlenika ili treih
stranaka, ili kada subjekt neprikladno izbjegava rashode, poput utaje poreza.
n Determinantna uloga menadmenta u korporativnim prijevarama

S obzirom na to da je menadment odgovoran za uinkovito funkcioniranje poduzea,
njegove interne kontrole i pripremu financijskih izvjetaja, revizor mora biti vrlo zaintere-
siran za ponaanje i djelovanje menadmenta u skladu s efikasnim poslovanjem
subjekta.
Menadment ima dominantan poloaj u strukturi poduzea te posjeduje jedinstvenu
mogunost da poini prijevaru jer je esto u mogunosti direktno ili indirektno manipu-
lirati raunovodstvenim zapisima i prezentirati prijevarne informacije. Prijevarno finan-
cijsko izvjetavanje esto ukljuuje zaobilaenje kontrola od strane menadmenta za koje
se inae ini da djeluju uinkovito. Menadment moe naloiti zaposlenicima da poine
prijevaru ili moe zatraiti njihovu pomo u izvrenju prijevare.
Istraivanja ukazuju na to da je najuinkovitiji nain implementiranja mjera za smanjivanje
zlodjela postavljanje skupa temeljnih vrijednosti koje subjekt prihvaa. Te vrijednosti pruaju
sveobuhvatnu poruku o kljunim naelima koja usmjeravaju sve postupke zaposlenika. To prua
platformu na temelju koje se moe kreirati mnogo detaljniji kodeks ponaanja koji daje detalj-
nije smjernice o doputenim i zabranjenim ponaanjima, temeljeno na primjenjivim zakonima i
vrijednostima organizacije. Menadment mora jasno naglasiti da svi zaposlenici imaju odgovor-
nost djelovanja prema kodeksu ponaanja organizacije.
(AICPA, 2002)
U pravilu e menadment i zaposlenici ukljueni u prijevaru poduzeti sve korake da
prikriju prijevaru uskraujui dokaze ili pogrenim prikazivanjem informacija kao odgo-
vor na istraivanje, ili krivotvorenjem dokumentacije.
Prijevara isto tako moe biti prikrivena tajnim sporazumom izmeu menadmenta,
zaposlenika ili treih stranaka. Tajni sporazum moe navesti revizora koji je temeljito
proveo reviziju da zakljui kako su prueni dokazi uvjerljivi, dok su oni u stvari lani.
Primjerice, putem tajnog sporazuma, revizoru se mogu prezentirati lani dokazi o tome
da kontrole djeluju uinkovito, ili vie od jedne osobe u poduzeu revizoru mogu dati
dosljedna objanjenja koja navode na pogreno miljenje, a odnose se na neoekivane
rezultate analitikih postupaka. I jo jedan primjer, revizor moe zaprimiti lanu konfir-
maciju od tree stranke koja je u tajnom sporazumu s menadmentom.
Iako je prijevara u pravilu skrivena te je teko odrediti namjeru menadmenta, prisustvo
odreenih uvjeta moe nagovijestiti revizoru mogunost prijevare. Primjerice, vaan ugo-
vor moe nedostajati, glavna knjiga podrunice nije u skladu s kontrolnim raunom ili
rezultati analitikih postupaka dobiveni za vrijeme revizije nisu u skladu s oekivanjima.
n Odgovornosti menadmenta i onih koji su zadueni za upravljanje

Glavnu odgovornost za spreavanje i otkrivanje prijevara imaju osobe zaduene za uprav-
ljanje poduzeem i menadment. Pojedine odgovornosti onih koji su zadueni za uprav-
ljanje i menadment mogu varirati od drutva do drutva i od drave do drave. U nekim
sluajevima struktura upravljanja moe biti neformalnija jer osobe zaduene za upravlja-
nje mogu biti iste osobe iz menadmenta.
536
Vano je da menadment, uz nadzor onih koji su zadueni za upravljanje, stavlja veliki naglasak
na spreavanje prijevara, to moe smanji prilike za nastanak prijevara, te na zastraivanje koje
moe uvjeriti osobe da ne poine prijevaru zbog vjerojatnosti da e biti otkrivene i kanjene. To
ukljuuje kulturu potenja i etikog ponaanja. Takvu kulturu, temeljenu na snanom skupu
temeljnih vrijednosti, prenose i prikazuju menadment i osobe zaduene za upravljanje te se tako
stvaraju osnove za zaposlenike u pogledu toga kako subjekt obavlja svoje poslovanje. Stvaranje
kulture potenja i etikog ponaanja ukljuuje postavljanje odgovarajueg tona, stvaranje pozitiv-
nog radnog okruenja, zapoljavanje, obuavanje i promicanje odgovarajuih zaposlenika, zahti-
jevanje povremene potvrde od strane zaposlenika o njihovim odgovornostima te poduzimanje
odgovarajuih mjera kao odgovor na stvarne ili navodne prijevare te sumnje u prijevaru.
(IFAC, 2005, MRevS 240: 279)
Odgovornost je onih koji su zadueni za upravljanje da osiguraju, kroz nadzor menad-

menta, da poduzee uspostavi i odrava interne kontrole kako bi se pruilo razumno
uvjerenje o pouzdanosti financijskog izvjetavanja, uinkovitosti i efikasnosti poslovanja
te pridravanja zakona i propisa. Aktivan nadzor moe pojaati predanost menadmenta
kod stvaranja kulture potenja i etikog ponaanja. U ostvarivanju takvih odgovornosti,
osobe zaduene za upravljanje razmatraju mogua zaobilaenja kontrola od strane menad-
menta ili drugi neprikladan utjecaj na proces financijskog izvjetavanja kao to su napori
menadmenta u upravljanju zaradama kako bi se utjecalo na percepciju analitiara u
pogledu uspjenosti i profitabilnosti poduzea.
Mjere koje poduzea mogu uvesti da sprijee, odvrate i

otkriju prijevaru
n Stvaranje i odravanje kulture potenja i visoke etike:
n direktori poduzea odreuju signal s vrha za etiko ponaanje unutar organizacije
n stvaranje pozitivnog radnog okruenja
n zapoljavanje i promicanje odgovarajuih zaposlenika
n obuavanje
n potvrda: menadment mora jasno naglasiti da su svi zaposlenici duni pridravati se
kodeksa ponaanja poduzea
n disciplina: nain na koji subjekt reagira na sluajeve navodne prijevare ili sumnje u
prijevaru poslat e snanu poruku kroz subjekt, to e pomoi u smanjivanju broja
buduih sluajeva.
n Procjenjivanje protuprijevarnog procesa i kontrola: organizacije bi trebale biti proak-
tivne u smanjivanju prilika za prijevaru pomou: utvrivanja i mjerenja rizika prije-
vara, poduzimanja koraka za smanjivanje utvrivanih rizika, implementiranje i nadzor
odgovarajuih preventivnih i detektivnih internih kontrola te ostale mjere:
n utvrivanje i mjerenje rizika prijevare
n smanjenje rizika prijevare
n implementiranje i nadzor odgovarajuih internih kontrola.
n Razvijanje prikladnog nadzora:
n revizijski ili upravni odbor
n rmenadment
n rinterni revizori
n rneovisni revizori
n rovlateni ispitivai prijevara.
(Prilagoeno prema AICPA, 2002.)
537
n Uvjeti povezani s pogrenim prikazivanjem kod prijevarnog

financijskog izvjetavanja
Prijevara ukljuuje poticaj ili pritisak za izvrenje prijevare, uoenu priliku da se to izvri
i neku racionalizaciju tog ina. Ova su tri uvjeta openito prisutna kada nastane prijevara
(MRevS 240 od IFAC i PCAOB-AU odjeljak 316). Prvo, menadment ili ostali zaposlenici
imaju poticaj ili su pod pritiskom, to im prua razlog da poine prijevaru. Drugo, postoje
okolnosti, primjerice, nepostojanje kontrola, neuinkovite kontrole ili sposobnost menad-
menta da zaobie kontrole, koje pruaju priliku da se izvri prijevara. Tree, poinitelji su
sposobni racionalizirati poinjeni prijevarni in. Neke osobe posjeduju stav, osobine ili
skup etikih vrijednosti koje im doputaju da svjesno i namjerno poine nepoten in.
Meutim, ak i inae potene osobe mogu poiniti prijevaru u okruenju koje namee
odreeni pritisak na njega. to je vei poticaj ili pritisak, vea je vjerojatnost da e osoba
moi racionalizirati prihvatljivost izvrenja prijevare.
Kada nastane prijevara prisutna su tri uvjeta:
a. Poticaj/pritisak: razlog zbog kojeg se poini prijevara.
b. Prilika: npr. neuinkovite kontrole, zaobilaenje kontrola.
c. Stav/racionalizacija: sposobnost opravdavanja prijevare samom sebi.
(PCAOB, 2005, SAS br. 99, AICPA)
Revizor mora temeljito razmotriti nekoliko imbenika rizika koji se odnose na pogreno
prikazivanje nastalo zbog prijevarnog financijskog izvjetavanja kada provodi reviziju
financijskih izvjetaja. Slijede primjeri takvih imbenika rizika na temelju triju uvjeta
(poticaj/pritisak, prilika, stav/racionalizacija) koji su povezani s nastankom rizika (MRevS
240: 306-11 i PCAOB-SAS 99: 31-7).
Poticaji/pritisci
Financijska stabilnost ili profitabilnost ugroena je poslovnim uvjetima ekonomije, indu-
strije ili subjekta kao to su:
n visoki stupanj konkurencije ili zasienje trita ili visoka osjetljivost na brze promjene
kao to su promjene u tehnologiji, zastarijevanje proizvoda ili promjene kamatnih stopa
n gubici iz poslovnih aktivnosti zbog kojih moe doi do steaja, gubitka hipoteke ili
prijeteeg neprijateljskog preuzimanja
n negativan novani tijek iz poslovnih aktivnosti ili nemogunost ostvarivanja novanog
tijeka iz poslovnih aktivnosti dok se istovremeno biljee zarade i porast zarada
n novi raunovodstveni, zakonski ili regulatorni zahtjevi.
Postoji pretjeran pritisak na menadment da se udovolji zahtjevima ili oekivanjima
treih stranaka, primjerice:
n oekivanja investicijskih analitiara, institucionalnih investitora, znaajnih kreditora ili
drugih vanjskih stranaka vezano uz profitabilnost ili trend rasta (posebice oekivanja
koja su pretjerano agresivna ili nerealistina), ukljuujui oekivanja koja je stvorio
menadment, a to su, primjerice, pretjerano optimistine objave za javnost ili poruke u
godinjim izvjetajima
n potreba za dodatnim financiranjem putem vlasnikih ili dunikih vrijednosnih papira
da bi se odrala konkurentnost.
Dostupne informacije ukazuju na to da je osobna financijska situacija menadmenta ili
upravnog odbora ugroena zbog financijske uspjenosti subjekta, a to moe nastati zbog:
538
n znaajnog financijskog udjela u subjektu

n znaajnog dijela njihove naknade.
Postoji pretjeran pritisak na menadment ili zaposlenike da ostvare financijske ciljeve
koje su postavili upravni odbor ili vii menadment, ukljuujui ciljeve vezane uz prihode
od prodaje ili profitabilnost.
Prilike
Vrsta industrije ili poslovanja subjekta pruaju prilike za nastanak prijevarnog financij-
skog izvjetavanja koje moe nastati zbog:
n znaajnih transakcija s povezanim strankama koje nisu nastale iz uobiajenog tijeka
poslovanja ili sa povezanim subjektima koji ne podlijeu obvezi revizije ili reviziju
obavlja druga tvrtka
n jaka financijska prisutnost ili sposobnost dominiranja odreenim industrijskim sekto-
rom to omoguuje subjektu da odreuje rokove i uvjete dobavljaima i kupcima, to
moe rezultirati neprikladnim transakcijama ili transakcijama koje jednu stranku stav-
ljaju u nepovoljniji poloaj
n imovina, obveze, prihodi ili trokovi temeljeni su na znaajnim procjenama koje uklju-
uju subjektivnu prosudbu ili nesigurnosti koje je teko potvrditi
n znaajne, neuobiajene ili vrlo sloene transakcije, posebice one pri kraju razdoblja,
koje postavljaju pitanje prevage sutine nad formom
n znaajne aktivnosti smjetene ili se obavljaju izvan meunarodnih granica u zakono-
davstvima gdje postoji drugaije poslovno okruenja i kultura
n znaajno poslovanje koje ukljuuje bankovne raune, podrunice ili ogranke poduzea u
zakonodavstvima koja su porezna utoita, a za koje ne postoji jasna poslovna opravdanost.
Postoji neuinkovito nadgledanje menadmenta kao rezultat sljedeeg:
n dominacije menadmenta od strane jedne osobe ili male grupe
n neuinkovit nadzor upravnog ili revizijskog odbora nad procesom financijskog izvje-
tavanja i internim kontrolama.
Postoji sloena ili nestabilna organizacijska struktura to je vidljivo iz, primjerice, pre-
tjerano sloene organizacijske strukture ili estih promjena anova vieg menadmenta,
vijea ili odbora.
Elementi interne kontrole nedovoljni su kao rezultat, primjerice:
n nedovoljnog nadzora kontrola, ukljuujui automatizirane kontrole
n neuinkovitih raunovodstvenih i informacijskih sustava, ukljuujui situacije koje
obuhvaaju uvjete koje je obvezno izvijestiti.
Stavovi/racionalizacije
imbenici rizika koji nastaju zbog stavova/racionalizacije lanova odbora, menadmenta
ili zaposlenika, a koji im doputaju da poine i/ili opravdavaju prijevarno financijsko
izvjetavanje, ne moraju biti vidljivi revizoru. Meutim, revizor koji postane svjestan
postojanja takvih informacija treba to uzeti u obzir kod utvrivanja rizika znaajnog
pogrenog prikazivanja zbog prijevarnog financijskog izvjetavanja. Primjerice, revizori
mogu postati svjesni sljedeih informacija koje mogu ukazati na imbenike rizika:
n neuinkovita komunikacija, primjena, potpora ili provedba vrijednosti poduzea ili
etikih standarda od strane menadmenta, ili prenoenje neprikladnih vrijednosti ili
etikih standarda
539
n pretjerano sudjelovanje nefinancijskog menadmenta u izboru raunovodstvenih

naela ili odreivanju znaajnih procjena odnosno ili zabrinutost oko istog
n poznata prola krenja zakona o vrijednosnim papirima ili ostalih zakona i propisa, ili
sudske tube protiv poduzea, vieg menadmenta ili lanova odbora zbog prijevare ili
krenje zakona i propisa
n pretjerano zanimanje menadmenta za odravanje ili poveanje cijene dionica ili trenda
zarade
n praksa menadmenta da udovolji oekivanjima analitiara, kreditora i ostalih treih
stranaka kako bi postigli agresivna ili nerealna predvianja
n neuspjeh menadmenta da pravovremeno ispravi poznate izvjetajne uvjete.
Napetost u odnosima izmeu menadmenta i postojeeg ili prethodnog revizora postoji
zbog sljedeih pokazatelja:
n este nesuglasice s postojeim ili prethodnim revizorom glede raunovodstvenih i revi-
zorskih pitanja ili pitanja izvjeivanja
n nerazumni zahtjevi upueni revizoru, ukljuujui nerazumna vremenska ogranienja u
svezi zavravanja revizije ili izdavanja revizorskog izvjea
n formalna ili neformalna ogranienja koja neprimjereno ograniavaju revizorov pristup
ljudima ili informacijama ili ograniavaju revizorovu mogunost da uinkovito komu-
nicira s lanovima upravnog ili revizijskog odbora
n prepotentno ponaanje menadmenta prema revizoru, posebno u pitanjima djelokruga
revizije, izbora ili zadravanja osoblja u revizijskom angamanu.
n Uvjeti koji se odnose na protupravno prisvajanje imovine

imbenici rizika koji se odnose na pogrena prikazivanja nastala zbog protupravnog pri-
svajanja imovine takoer su klasificirani prema tri uvjeta koja su najee prisutna kada
postoji prijevara: poticaj/pritisak, prilika i stav/racionalizacija. Neki od imbenika rizika
koji se odnose na pogrena prikazivanja nastala zbog prijevarnog financijskog izvjetava-
nja takoer mogu nastati kada se pojave pogrena prikazivanja zbog protupravnog prisva-
janja imovine. Primjerice, neuinkoviti nadzor menadmenta i slabosti u internim
kontrolama mogu utjecati na pogreno prikazivanje zbog prijevarnog financijskog izvje-
tavanja ili protupravnog prisvajanja imovine. Slijede primjeri imbenika rizika koji se
odnose na pogreno prikazivanje proizalo iz protupravnog prisvajanja imovine.
Duna panja zahtijeva od revizora da upotrijebi profesionalni skepticizam. Profesionalni

je skepticizam stav koji ukljuuje preispitivanje i kritiku procjenu revizijskih dokaza.
Rasprava izmeu lanova revizijskog tima o podlonosti financijskih izvjetaja poduzea
znaajnom pogrenom prikazivanju zbog prijevare treba ukljuivati razmatranje poznatih
vanjskih i unutarnjih imbenika koji utjeu na poduzee, a mogu (a) stvoriti poticaj/
pritisak da menadment i ostali poine prijevaru, (b) pruiti priliku za izvrenje prijevare i
(c) stvoriti kulturu ili okruenje koje omoguava menadmentu da racionalizira izvrenje
prijevare.
Poticaji/pritisci
Osobne financijske obveze mogu stvoriti pritisak na menadment ili zaposlenike koji
imaju pristup gotovini ili drugoj imovini osjetljivoj na krau kojom se protupravno pri-
540
svaja ta imovina.
Neprijateljski odnos izmeu poduzea i zaposlenika koji imaju pristup gotovini ili
nekoj drugoj imovini osjetljivoj na krau moe motivirati te zaposlenike da protupravno
prisvoje tu imovinu. Primjerice, neprijateljski odnos moe nastati zbog:
n poznatog ili oekivanog budueg otkaza zaposlenika
n nedavnih ili buduih promjena u naknadama ili planu povlastica zaposlenicima
n unapreenja, naknada ili ostalih nagrada koje nisu u skladu s oekivanjima.
Prilike
Odreene znaajke ili uvjeti mogu poveati osjetljivost imovine na protupravno prisvaja-
nje. Primjerice, prilike za protupravno prisvajanje imovine poveavaju se kada postoji
sljedee:
n veliki iznosi raspoloive gotovine
n zalihe koje su male po koliini ili visoke po vrijednosti ili vrlo traene
n lako promjenjiva imovina, obveznice koje glase na donosioce, dijamanti ili raunalni
ipovi
n fiksna imovina koja je mala po veliini, utriva ili nema vidljivu identifikaciju vlasnitva.
Neadekvatne interne kontrole nad imovinom mogu poveati osjetljivost na protupravno
prisvajanje te imovine. Primjerice, protupravno prisvajanje imovine moe se pojaviti zbog
sljedeeg:
n neadekvatno odvajanje obveza ili neovisne provjere
n neadekvatan nadzor zaposlenika zaduenih za imovinu od strane menadmenta, pri-
mjerice, neadekvatan nadzor ili nadgledanje udaljenih lokacija
n neadekvatno uvanje zapisa o imovini
n neadekvatan sustav autorizacije i odobrenja transakcija (primjerice, prilikom
nabavke)
n neadekvatne fizike mjere zatite nad gotovinom, ulaganjima, zalihama ili fiksnom
imovinom
n nedostatak potpunog i pravovremenog usklaenja imovine
n nedostatak pravovremene i prikladne dokumentiranosti transakcija, primjerice, kod
povrata robe
n neadekvatno znanje menadmenta o informacijskoj tehnologiji, to omoguava zapo-
slenicima u IT odjelu da izvre protupravno prisvajanje
n neadekvatne kontrole pristupa nad automatiziranim zapisima, ukljuujui kontrole i
pregled raunalnog sustava evidentiranja dogaaja.
Stavovi/racionalizacije
imbenici rizika koji nastaju zbog stavova/racionalizacije zaposlenika, a koji im doputaju
da poine i/ili opravdavaju protupravno prisvajanje imovine, openito ne moraju biti vid-
ljivi revizoru. Meutim, revizor koji postane svjestan postojanja takvih informacija treba to
uzeti u obzir kod utvrivanja rizika znaajnog pogrenog prikazivanja zbog protupravnog
prisvajanja imovine. Primjerice, revizori mogu postati svjesni sljedeih stavova ili ponaa-
nja zaposlenika koji imaju pristup imovini podlonoj protupravnom prisvajanju imovine:
n ignoriranje potrebe za nadgledanjem ili smanjenjem rizika povezanog s protupravnim
prisvajanjem imovine
541
n ignoriranje internih kontrola nad protupravnim prisvajanjem imovine zaobilaenjem

postojeih kontrola ili neispravljanjem poznatih nedostataka u internim kontrolama
n ponaanje koje upuuje na nezadovoljstvo poduzeem ili njegovim postupanjem prema
zaposlenicima
n promjene u ponaanju ili nainu ivota to moe upuivati na to da je imovina protu-
pravno prisvojena.
Odgovornosti revizora za otkrivanje znaajnog pogrenog

prikazivanja nastalog zbog prijevare
Revizor ima odgovornost planiranja i obavljanja revizije da bi stekao razumno uvjerenje o
tome postoje li znaajna pogrena prikazivanja u financijskim izvjetajima, bilo da su pro-
uzroeni prijevarom ili pogrekom. Meutim, apsolutno uvjerenje nije dostino tako da ni
temeljito planirana i obavljena revizija ne mora otkriti znaajna pogrena prikazivanja
nastala zbog prijevare. Znaajno pogreno prikazivanje ne mora biti otkriveno zbog pri-
rode revizijskog dokaza ili zato to ve raspravljene karakteristike prijevare mogu navesti
revizora da se osloni na revizijski dokaz koji se ini valjanim, ali je u stvari laan i prijeva-
ran. Razlog zbog kojeg se ne moe stei apsolutno uvjerenje (ili postoji nemogunost stje-
canja apsolutnog uvjerenja) revizora uglavnom je povezano s imbenicima kao to su
koritenje prosudbe, koritenje testiranja, inherentna ogranienja internih kontrola i inje-
nica da je veina revizijskih dokaza dostupnih revizoru prije uvjerljiva nego odluujua.
Nadalje, revizijski postupci koji su uinkoviti u otkrivanju pogreke mogu biti neuin-
koviti u otkrivanju prijevare. Primjerice, revizija provedena u skladu s revizijskim stan-
dardima rijetko razmatra vjerodostojnost dokumenata, a ni revizori nisu, niti bi trebali
biti, strunjaci za utvrivanje vjerodostojnosti dokumenata. Nadalje, moe se dogoditi da
revizor ne otkrije postojanje promjena u dokumentaciji koje su nastale putem dodatnog
ugovora koji menadment ili trea stranka nisu predoili.
Prilikom stjecanja razumnog uvjerenja, revizor zadrava stav profesionalnog skepti-
cizma tijekom revizije, razmatra potencijalno zaobilaenje kontrola od strane menad-
menta te uvaava injenicu da revizijski postupci koji su inae uinkoviti u otkrivanju
pogreaka moda nisu prikladni u kontekstu utvrivanog rizika znaajnog pogrenog
prikazivanja zbog prijevare.
Revizor treba zadrati stav profesionalnog skepticizma tijekom revizije, uvaavajui mogunost
postojanja znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare, bez obzira na revizorovo prolo
iskustvo vezano uz subjekt o iskrenosti i potenju menadmenta i onih koji su zadueni za
upravljanje.
(IFAC, 2005, MRevS 240: 282)
Profesionalni je skepticizam stav koji ukljuuje preispitivanje i kritiku ocjenu revizij-

skih dokaza. Profesionalni skepticizam zahtijeva preispitivanje toga daju li informacije i
revizijski dokazi nagovijestiti da postoji znaajno pogreno prikazivanje zbog prijevare.
Za one koji su zadueni za korporativno upravljanje, odravanje takvih stavova znai da
revizor mora paljivo razmotriti prihvatljivost odgovora na ispitivanje odgovornih osoba,
te ostale informacije dobivene od njih, prema svim ostalim dokazima dobivenim tijekom
revizije.
Zbog prirode prijevare i tekoa na koje revizor nailazi pri otkrivanju znaajnih pogre-
nih prikaza u financijskim izvjetajima proizalih zbog prijevare, vano je da revizor
542
REVIZIJSKI POSTUPCI ZA PROCJENU RIZIKA ZNAAJNOG POGRENOG PRIKAZIVANJA ZBOG PRIJEVARE
dobije pisanu izjavu menadmenta kojom se potvruje da je menadment prezentirao

revizoru rezultate svoje procjene rizika da financijski izvjetaji mogu biti znaajno
pogreno prikazani zbog prijevare te njihova saznanja o stvarnim ili navodnim prijeva-
rama te sumnji u prijevaru koje utjeu na poduzee.
Revizijski postupci za procjenu rizika znaajnog pogrenog

prikazivanja zbog prijevare
Tijekom procesa revizije revizor provodi postupke procjene rizika to pridonosi boljem
razumijevanju poduzea i njegovog okruenja, ukljuujui njegove interne kontrole. U
izvoenju toga revizor moe doi do informacija koje je potrebno uzeti u obzir kod pro-
cjene rizika znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare. Kao dio tog posla, revizor
izvodi etiri postupka.
Prvo, revizor treba ispitati menadment i one koji su zadueni za korporativno upravlja-
nje, posebice revizijski odbor (vidi Soltani, 2005), te dobiti njihova miljenja o riziku prije-
vare i kako se on razmatra. Revizor treba stei razumijevanje toga kako revizijski odbor
izvrava nadzor u tom podruju. To pomae onima koji su zadueni za upravljanje u nad-
gledanju procesa menadmenta za utvrivanje i reagiranje na rizik prijevare te u poticanju
interne kontrole koju je menadment uspostavio da umanji te rizike. Revizor bi trebao
ispitati menadment i one koji su zadueni za korporativno upravljanje o sljedeem:
n ima li menadment saznanja o bilo kakvim stvarnim ili navodnim prijevarama te sum-
nji u prijevaru koje utjeu na poduzee
n ima li revizijski odbor saznanja o bilo kakvoj prijevari ili sumnji u prijevaru koja utjee
na poduzee
n procesima menadmenta za utvrivanje i reagiranje na rizike prijevare u subjektu,
ukljuujui bilo kakve specifine rizike koje je menadment identificirao ili salda
rauna, vrste transakcija ili objavljene informacije podlone prijevari
n menadmentovoj ocjeni rizika da bi financijski izvjetaji mogli biti znaajno pogreno
prikazani zbog prijevare
n sustavima i kontrolama za smanjenje utvrivanih rizika prijevare ili sustavima i kon-
trolama koji pomau u spreavanju, zastraivanju i otkrivanju prijevara, te kako menad-
ment nadgleda te sustave i kontrole
n komunikaciji menadmenta, ako postoji, prema onima koji su zadueni za korpora-
tivno upravljanje (uglavnom revizijski odbor) koje se odnosi na procese za utvrivanje
i odgovor na rizike prijevare
n prenosi li menadment zaposlenicima svoja stajalita o poslovnoj praksi i etikom
ponaanju
n revizor bi takoer trebao pitati odgovarajue zaposlenike interne revizije o njihovom
stajalitu o rizicima prijevare, jesu li izveli kakve postupke za utvrivanje prijevare tije-
kom godine, je li menadment na zadovoljavajui nain odgovorio na bilo kakve rezul-
tate tih postupaka te imaju li interni revizori saznanja o bilo kakvim stvarnim ili
navodnim prijevarama te sumnji u prijevaru.
Drugo, revizor bi trebao razmotriti je li prisutan jedan ili vie imbenika rizika prije-
vare. Budui da je prijevara uglavnom skrivena, znaajno je pogreno prikazivanje zbog
prijevare teko otkriti. Unato tome, prilikom stjecanja razumijevanja o poduzeu i njego-
543
vom okruenju, ukljuujui njegove interne kontrole, revizor moe identificirati dogaaje
ili uvjete koji ukazuju na poticaje/pritiske za izvrenje prijevare, prilike za izvrenje prije-
vare ili stavove/racionalizaciju koji opravdavaju prijevarne postupke. Takvi se dogaaji ili
uvjeti nazivaju imbenici rizika prijevare. To su, primjerice:
n potreba za ispunjavanje oekivanja treih stranaka za dodatnim financiranjem glavnice
moe stvoriti pritisak za izvrenje prijevare
n odobravanje znaajnih bonusa ako se ostvare nerealni profitni ciljevi stvara poticaj za
izvrenje prijevare i
n neuinkovito okruenje kontrola moe stvoriti priliku za izvrenje prijevare.
Dok imbenici rizika prijevare ne moraju nuno ukazivati na postojanje prijevare, oni su
esto prisutni u okolnostima gdje je nastala prijevara. Prisutnost imbenika rizika prije-
vare moe utjecati na revizorovu ocjenu rizika znaajnog pogrenog prikazivanja.
Mock i Turner (2005) istraili su stvarne procjene rizika prijevare i njihov uinak na
programe revizije. Na temelju empirijskog testa na uzorku od 202 klijenta revizije dobive-
nih od tri velike revizorske tvrtke, autori su pronali da su revizori kao odgovor na pro-
cjenu rizika prijevare modificirali vrstu, opseg i/ili vrijeme revizijskih postupaka, izabrali
mnogo iskusnije lanove u tim revizora te dodali ili uklonili postupke. Istraivanje je tako-
er pokazalo da je odluka o modificiranju programa revizije kao odgovor na procjenu
rizika prijevare bila pod znaajnim utjecajem identifikacije i dokumentacije imbenika
rizika prijevare.
Tree, revizor bi trebao uzeti u obzir rezultate analitikih postupaka provedenih u pla-
niranju revizije (razmatranje neobinih ili neoekivanih odnosa). Prilikom provoenja
analitikih postupaka, da bi se steklo razumijevanje o poduzeu i njegovom okruenju,
ukljuujui njegove interne kontrole, revizor treba razmotriti neobine ili neoekivane
odnose koji mogu upuivati na rizike znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare.
Analitiki postupci mogu biti korisni kod utvrivanja postojanja neobinih transakcija ili
dogaaja te iznosa, pokazatelja i trendova koji mogu upuivati na podruja koja utjeu na
financijske izvjetaje i reviziju. Prilikom provoenja analitikih postupaka, revizor razvija
oekivanja o moguim odnosima za koje je razumno oekivati da postoje s obzirom na
razumijevanje poduzea i njegovog okruenja, ukljuujui i njegove interne kontrole.
Analitiki postupci provedeni tijekom planiranja mogu biti korisni prilikom utvrivanja rizika
znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare. Meutim, takvi analitiki postupci uglavnom
koriste zbirne podatke na visokoj razini pa rezultati takvih analitikih postupaka pruaju samo
iroke poetne indikacije o tome postoji li znaajno pogreno prikazivanje u financijskim izvje-
tajima. Prema tome, rezultati analitikih postupaka provedeni tijekom planiranja trebaju se
razmatrati zajedno s ostalim informacijama koje prikupi revizor prilikom utvrivanja rizika
znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare.
(PCAOB, 2005, AU odlomak 316: 11)
Kada usporedba tih oekivanja s knjienim iznosima, ili s pokazateljima nastalim iz

knjienih iznosa, rezultira neobinim ili nepredvienim odnosima, revizor uzima u obzir
te rezultate kod utvrivanja rizika znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare.
544
REVIZIJSKI POSTUPCI ZA PROCJENU RIZIKA ZNAAJNOG POGRENOG PRIKAZIVANJA ZBOG PRIJEVARE
Analitiki postupci ukljuuju postupke vezane uz raune prihoda s ciljem utvrivanja

neobinih ili neoekivanih odnosa koji mogu ukazivati na rizike znaajnog pogrenog
prikazivanja zbog prijevarnog financijskog izvjetavanja. Primjer je takvog analitikog
postupka usporedba obujma prodaje utvrenog iz knjienih iznosa prihoda s kapacitetom
proizvodnje. Prekoraenje obujma prodaje nad kapacitetom proizvodnje moe ukazivati
na knjienje izmiljenih prodaja. U drugom primjeru, trend analize mjesenih prihoda i
mjesenih povrata od prodaje tijekom i kratko nakon razdoblja izvjetavanja moe ukazi-
vati na postojanje neobjavljenih dodatnih ugovora s kupcima za povrat robe koji bi poni-
tili iskazane prihode.
Na kraju, revizor bi trebao uzeti u obzir ostale informacije koje bi bile korisne prilikom
utvrivanja rizika znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare. Posebno, rasprava
izmeu angairanih lanova tima revizije mogla bi pruiti korisne informacije za utvri-
vanje takvih rizika. Nadalje, revizor bi trebao razmotriti mogu li informacije dobivene iz
rezultata (a) postupaka koji se tiu prihvaanja i zadravanja klijenata i angamana i (b)
uvida u periodine financijske izvjetaje biti relevantne u utvrivanju takvih rizika. Na
kraju, kao dio razmatranja rizika revizije na razini pojedinog salda rauna ili vrste tran-
sakcije, revizor bi trebao razmotriti pruaju li utvreni inherentni rizici korisne informa-
cije u utvrivanju rizika znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare.
Utvrivanje rizika znaajnog pogrenog prikazivanju zbog prijevare ukljuuje primjenu

profesionalne prosudbe i ukljuuje razmatranje svojstva rizika, ukljuujui:
n vrstu rizika koji moe postojati, tj. ukljuuje li prijevarno financijsko izvjetavanje ili
protupravno prisvajanje imovine
n znaajnost rizika, tj. je li dovoljno znaajan da moe rezultirati moguim znaajnim
pogrenim prikazivanjem financijskih izvjetaja
n vjerojatnost rizika, tj. je li vjerojatno da e rezultirati znaajnim pogrenim prikaziva-
njem u financijskim izvjetajima
n prevladavanje rizika, tj. prevladava li potencijalni rizik u financijskim izvjetajima kao
cjelini ili se posebno odnosi na pojedinu tvrdnju, raun ili vrstu transakcije.
(PCAOB, 2005, AU section 316, AICPA, 2002: 314)
n Dobivanje pismene izjave o moguoj prijevari

Zbog potekoa u otkrivanju znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare, vano je
da revizor dobije pismenu izjavu od menadmenta. Time se potvruje da su revizoru pri-
openi rezultati menadmentove procjene rizika da su financijski izvjetaji moda zna-
ajno pogreno prikazani zbog prijevare te njihova saznanja o stvarnim ili navodnim
prijevarama te sumnje u prijevaru koje utjeu na subjekt.
Revizor treba dobiti pisanu izjavu od menadmenta da:
n menadment prihvaa svoju odgovornost za oblikovanje i uvoenje internih kontrola
za spreavanje i otkrivanje prijevara
545
n je priopio revizoru rezultate svoje procjene rizika da financijski izvjetaji mogu biti
znaajno pogreno prikazani kao rezultat prijevare
n je izvijestio revizora o svim znaajnim injenicama glede bilo kakve prijevare ili sumnje
u prijevaru s kojima je menadment upoznat, a ukljuuju:
n menadment
n zaposlenike koji imaju znaajnu ulogu u internoj kontroli ili
n ostale prijevare koje mogu imati znaajan utjecaj na financijske izvjetaje
i
n da je priopio revizoru svoja saznanja o bilo kojoj navodnoj prijevari, ili sumnji u pri-
jevaru, koja utjee na financijske izvjetaje poduzea objavljene zaposlenicima, bivim
zaposlenicima, analitiarima, regulatorima ili drugima.
n Revizorovo priopavanje o moguoj prijevari

Kada revizor otkrije pogrean prikaz nastao zbog prijevare, ili sumnje u prijevaru, on
mora uzeti u obzir svoju obvezu da priopi tu informaciju primjerenoj razini menad-
menta to je mogue prije. Prijevara koja ukljuuje vii menadment i prijevara (bilo da
je nastala od strane vieg menadmenta ili drugih zaposlenika) koja uzrokuje znaajno
pogreno prikazivanje financijskih izvjetaja treba se odmah prijaviti revizijskom odboru.
Revizor takoer treba izvijestiti one koji su zadueni za upravljanje (posebno revizijski
odbor) i menadment, to je prije mogue, o znaajnim slabostima u oblikovanju i ugrad-
nji internih kontrola vezanih za spreavanje i otkrivanje prijevare, a koje je revizor uoio
obavljajui reviziju. Utvrivanje primjerene razine menadmenta stvar je strune pro-
sudbe, a pod utjecajem je vrste, veliine i uestalosti pretpostavljene prijevare. U veini
sluajeva, primjerena je ona razina menadmenta koja ima viu odgovornost od osoba za
koje se vjeruje da su umijeane u pretpostavljenu prijevaru. Ako je revizor identificirao
prijevaru ukljuujui:
n menadment
n zaposlenike koji imaju znaajnu ulogu u internoj kontroli ilir
n ostale prijevare koje rezultiraju pogrenim prikazima financijskih izvjetaja
revizor treba priopiti te dogaaje onima koji su zadueni za upravljanje to je prije
mogue. Revizorovo priopavanje onima koji su zadueni za upravljanje moe biti ver-
balno ili pismeno.
Ako se sumnja da je u prijevaru ukljuen menadment, revizor treba priopiti svoju
sumnju onima koji su zadueni za upravljanje te raspraviti s njima o vrsti, vremenu i
opsegu postupaka potrebnih da dovri reviziju. Nadalje, revizor treba postii sporazum s
revizijskim odborom o vrsti i opsegu komunikacije s revizijskim odborom kod pronevjere
od strane zaposlenika na niskoj organizacijskoj razini.
Otkrivanje mogue prijevare drugim strankama osim vieg menadmenta klijenta i njegovog
revizijskog odbora obino nije dio revizorove odgovornosti i obino je sprijeeno revizorovom
etikom ili zakonskom obvezom ouvanja povjerljivosti, osim ako je to ve izraeno u revizoro-
vom izvjeu. Revizor treba prepoznati da u sljedeim okolnostima moe postojati dunost
objave strankama izvan subjekta:
a. ako se klijent ne pridrava odreenih zakonskih i regulatornih zahtjeva (kao npr. SEC-a i
PCAOB-a u SAD-u)
b. na primljeni upit od predloenog slijednika revizora
546
CRVENE ZASTAVICE ZA PRIJEVARU: ZNAKOVI UPOZORENJA
c. kao odgovor na poziv na sud;

d. agenciji za financiranje ili drugoj agenciji u skladu sa zahtjevima za reviziju subjekta koji
primaju dravnu financijsku pomo.
(PCAOB, 2005, AU 316: 30)
Zbog toga to sukobi izmeu revizorovih etikih i zakonskih obveza o povjerljivosti

klijentovih informacija mogu biti sloeni, revizor treba razmotriti traenje pravnog savjeta
koji e mu pomoi pri poduzimanju primjerenih koraka u takvim okolnostima.
Crvene zastavice za prijevaru: znakovi upozorenja

U najirem smislu, crvena zastavica za prijevaru podie se ako postoje znakovi moguih
nepravilnosti koje mogu postojati u razliitim oblicima, a to su znakovi vezani za ponaa-
nje, te statistiki ili organizacijski znakovi. Odstupanje se vidi iz predvidljivih obrazaca
ponaanja ili neoekivanih ishoda. Razumijevanje psihologije prijevare5 doprinosi
jasnijoj identifikaciji znakova upozorenja za prijevaru i pomae kod predlaganja preven-
tivnih postupaka. Postoje razliita sredstva i instrumenti za otkrivanje nepravilnosti i
kontrolu prijevara: od jednostavnog ljudskog promatranja do razvitka sloenih tehnolo-
kih novna. Oni mogu ukljuivati umjetnu inteligenciju i neuronske mree za utvrivanje
atipinih transakcijskih obrazaca.
Duffield i Grabosky (2001a) ispitali su etiri vrste prijevare:
n Poduzetniku prijevaru protiv poduzea poinili su njegovi direktori. Ovo je esta vrsta
prijevare koju poine poduzetnici da bi sakrili nepovoljne rezultate ili nesposobnost
menadera. Silazni trend u zaradama poduzea, smanjeni novani tijek i pretjerani
dugovi mogu motivirati direktore da poine prijevaru.
n Prijevara od strane klijenta ili zaposlenika ukljuuje pronevjeru, prijevaru osiguranja,
utaju poreza i ostale prijevarne aktivnosti koje poine zaposlenici ili klijenti na tetu
aktivnosti poduzea i/ili protiv dravnih agencija.
n Direktna meuljudska prijevara ili prijevara licem u lice koju poini jedna osoba protiv
druge u kontekstu direktne interakcije licem u lice. Ova se vrsta prijevare uglavnom
pojavljuje u obliku prijevarne prodaje od vrata do vrata ili slinih odnosa te moe sadr-
avati elemente koji razlikuju takve odnose od zakonitih pristupa.
n Indirektna masovna prijevara koja je poinjena protiv veeg broja osoba putem tiskanog
ili elektronikog medija, ili putem drugih indirektnih sredstava. To je uglavnom pove-
zano s preuvelianim obeanjima, nevjerojatnim pogodbama i sjajnim prezentacijama.
Crvene zastavice ili indikatori prijevare nisu neizbjeno ili univerzalno povezani s prijevarom,
nego njihova prisutnost ukazuje na stupanj rizika prijevare.
(Duffeld i Grabosky, 2001a: 1)
Iako revizor nije odgovoran za nepravilnosti i instrumente kontrole u organizaciji, nje-
govo ili njezino promatranje u pogledu indikatora prijevare i otkrivanja znakova upozo-
renja za prijevaru odluujui je imbenik u utvrivanju znaajnih pogrenih prikazivanja
zbog prijevare. Revizor treba koristiti razliita sredstva da bi bio zadovoljan po pitanju
nepostojanja prijevarnih postupaka koji utjeu na poslovanje poduzea i njegove financij-
ske izvjetaje. Najei je oblik prijevare koja utjee na rad revizora prijevara poinjena
547
protiv organizacije od strane njenih kljunih ili viih direktora. Primjeri toga ukljuuju
prijestupe protiv dioniara poduzea ili kreditora. U takvim organizacijama postoji veliko
iskuenje da se zamijeni revizor koji je na rubu pronalaska neeg to je sramotno ili inkri-
minirajue te koji nije spreman suraivati s menadmentom u skrivanju prijevarnih
postupaka.
Poduzea koja su u financijskim potekoama mijenjaju revizore ee nego ona zdrava.
(Apostolou i Crumbley, 2000)
Najefikasniji su znakovi upozorenja uinkovita kontrola, komunikacija i povratni pro-

cesi, potena korporativna kultura i kritiko samoispitivanje unutar organizacije. Struktura
korporativnog upravljanja te posebice prisutnost neovisnih i strunih direktora u revizij-
skom odboru poduzea znaajno pridonose postizanju ovog cilja. Cilj je uspostaviti regu-
latorni okvir unutar poduzea, ukljuujui efikasan sustav odgovornosti, maksimalno
izvedivu transparentnost, zahtjeve za potpuno objavljivanje te nadgledanje od strane inte-
resno-utjecajnih skupina.
n Revizorovo razmatranje znakova upozorenja

Uloga revizora vana je u spreavanju, otkrivanju i objavljivanju prijevare, posebice kada
je poinjena od strane menadmenta. Iako ne postoji savreno sredstvo za predvianje
koja e osoba poiniti prijevaru, ili njenog vremena ili mjesta nastanka, revizor treba kori-
stiti sva raspoloiva sredstva da bi shvatio prijevarne postupke unutar poduzea. Slijede
neki primjeri vrsta znakova upozorenja koji utjeu na rad revizora. Revizor treba obratiti
posebnu panju na te znakove kada provodi reviziju financijskih izvjetaja.
Crvene zastavice za priliku

Prijevara koju poine zaposlenici na tetu poduzea vjerojatnija je u ovim okolnostima:
n upoznatost s poslovanjem (ukljuujui sposobnosti zatakavanja i poloaj od povjerenja)
n poduzee koje ne informira zaposlenike o pravilima ili postupcima koji su poduzeti za
suzbijanje prijevare
n brza izmjena kljunih zaposlenika bilo ostavkom ili otputanjem;
n neadekvatna politika odabira kod zapoljavanja zaposlenika na poloaj od povjerenja
n izostanak eksplicitnih i ujednaenih politika za osoblje
n nepoten ili pretjerano dominantan menadment
n neadekvatna obuka
n manjak internog osiguranja.
Prijevara koju poine pojedinci u korist poduzea vjerojatnija je kod:
n transakcija izmeu povezanih stranaka
n sloene poslovne strukture
n neuinkovitih internih revizora
n koritenja nekoliko razliitih revizorskih tvrtki ili kod este promjene revizora
n neradog pruanja potrebnih podataka revizoru
n koritenja nekoliko razliitih pravnih tvrtki ili estog mijenjanja pravnih savjetnika
n neprekidnih problema s regulatornim agencijama
548
CRVENE ZASTAVICE ZA PRIJEVARU: ZNAKOVI UPOZORENJA
n velikih transakcija na kraju godine i/ili neuobiajenih transakcija

n neadekvatnog sustava internih kontrola i loih raunovodstvenih zapisa (i/ili neade-
kvatnog osoblja u odjelu raunovodstva)
n neadekvatnog objavljivanja upitnih ili neuobiajenih raunovodstvenih postupaka.
Crvene zastavice za osobne karakteristikes

Upozoravajua zvona trebala bi se oglasiti kada zaposlenici imaju sljedee karakteristike:
n racionalizacija proturjenog ponaanja
n manjak snanog kodeksa osobnog ponaanja
n snana elja za pobjedom nad sustavom
n kaznena ili upitna prolost
n slab kreditni poloaj i financijski status.
Crvene zastavice za situacijski pritisak

Na prijevaru koju poine zaposlenici na tetu poduzea mogu ukazivati:
n znaajne uoene promjene prolih obrazaca ponaanja
n visoki osobni dug ili financijski gubici
n ekstenzivno trite dionica ili drugo pekulativno ponaanje
n zamijeena nepravda u poduzeu
n pritisci u grupi zaposlenika podjednakog poloaja
n pretjerana elja za stjecanje vlastitog bogatstva i osobne koristi.
Na prijevaru koju poini menadment u korist poduzea mogu ukazivati:
n nepovoljni ekonomski uvjeti u industriji
n visoka zaduenost i nedostatan radni kapital
n neusklaenost s korporativnim direktivama i procedurama
n ekstremno brz razvoj kroz novo poslovanje ili linije proizvoda
n uestali nedostaci novanih tijekova, pad prihoda i/ili dobiti te gubitak trinog udjela
n smanjena sposobnost dobivanja kredita ili ograniavajui ugovori o zajmu
n potekoe u ostvarivanju dobiti: trokovi i rashodi rastu vie i bre od prodaje i prihoda
n potekoe s naplatom potraivanja
n progresivno pogoranje kvalitete zarada
n znaajne prilagodbe poreza
n hitna potreba za povoljnim zaradama da se podri visoka cijena dionice ili dostignu
planirane zarade
n potrebe da se uljepa privremeno loa situacija da bi se zadrala menaderska pozicija
i presti
n znaajne tube, posebice izmeu dioniara i menadmenta
n znaajno smanjenje neispunjenih narudbi od kupaca (pokazuje da se smanjila budua
prodaja)
n suspenzija ili izlazak s trita dionica
n znaajno poveanje zaliha bez usporednog poveanja prodaje
n pritisak za spajanje poduzea
n stalno kanjenje s izvjetajima
n menaderi redovito preuzimaju zaduenja podreenih.
549
Neusklaenosti u zapisima
Revizori trebaju paljivo pregledati neusklaenosti u raunovodstvenim zapisima, pose-
bice vezano uz:
n salda rauna koja su znaajno bitno precijenjena ili podcijenjena
n transakcije koje nisu zapisane u cijelosti ili nisu pravodobno zapisane ili nisu zapisane
na odgovarajui nain u pogledu iznosa, raunovodstvenog razdoblja, klasifikacije ili
politike poduzea
n zapise, salda ili transakcije koji nisu utemeljeni ili odobreni
n ispravke u zadnji tren kod klijenta, to znaajno utjee na financijski rezultat.
Iskuenje za upravljanje zaradama

Prijevarno financijsko izvjetavanje moe biti uzrokovano naporima menadmenta da
upravljaju zaradama kako bi prevarili korisnike financijskih izvjetaja po pitanju uspje-
nosti i profitabilnosti poduzea. Takva manipulacija zaradama moe zapoeti malim
postupcima ili neodgovarajuim prilagoavanjem ili pretpostavkama te promjenama u
prosudbama menadmenta. Pritisci i motivacija mogu poveati te postupke do stupnja
prijevarnog financijskog izvjetavanja. To se moe pojaviti kada menadment namjerno
pomou znaajnog pogrenog prikazivanja financijskih izvjetaja dovodi do prijevarnog
financijskog izvjetavanja zbog pritisaka da se dostignu trina oekivanja ili zbog elje za
maksimaliziranjem naknada koje ovise o uinku. U nekim poduzeima menadment
moe biti motiviran da smanji zarade za znaajan iznos kako bi smanjio porez ili da napu-
hava zaradu da bi osigurao financiranje od strane banke.
Postoje dvije motivacije za upravljanje zaradama:
n Oekivanja trita: povezano je sa eljom menadmenta da ostvari zaradu koju oekuje
trite. U veini sluajeva postupci menadmenta nisu u skladu s normalnom poslov-
nom praksom.
n Ublaavanje promjena u zaradama: cijena dionica obino je nia kod poduzea s
nestalnim uzorkom zarada jer se smatra da su takva poduzea rizinija. Menaderi su
stoga motivirani da upravljaju zaradama kako bi postigli ublaen uzorak ija je svrha
via cijena dionica (Brennan, 2003: 7).
Porast ublaavanja promjena u zaradama izgleda lijepo i ini Wall Street sretnim, ali je to pot-
puno neprirodan uvjet. Poslovanje je ciklino. Ekonomija je ciklina. Lijepe zarade uglavnom su
znak da u odjelu raunovodstva radi umjetnik.
(Warren Buffett, 2006)
n Oekivanja trita
Rastui broj javnih poduzea i visoka procjena vlasnikih vrijednosnih papira stavili su
golem pritisak na menadment da ostvari zaradu ili druge ciljeve vezane uz uspjenost.
Dioniari koji trae zaradu na uloeno u kratkom vremenu i analitiari vrijednosnih
papira aktivni na tritu kapitala imaju visoka oekivanja. Zahtjevi nekih dioniara s obzi-
rom na financijsku uspjenost poduzea mogu utjecati na neke menadere u procesu
donoenja odluka. Neostvarivanje tih ciljeva, posebice porasta zarade po dionici i divi-
dende po dionici svake godine, moe rezultirati znaajnim padom trine kapitalizacije
poduzea, i kao posljedice toga, smanjenjem naknada onim menaderima iji prihodi
uvelike ovise o ostvarenim ciljanim zaradama ili cijenama dionica.
550
ISKUENJE ZA UPRAVLJANJE ZARADAMA
Kvaliteta na naem tritu predanost je potenju i transparentnosti u nainu rada, u nainu na

koji izvravamo i izvjetavamo trgovanje, u nainu na koji poduzee izvjetava financijsku
uspjenost, u nainu na koji analitiari komuniciraju s poduzeem i investitorima te u nainu na
koji revizori ispunjavanju svoje ovlatenje za neovisan i objektivan nadzor.
(Arthur Levitt, bivi predsjedavajui SEC-a, 1999)
Ponaanje velike kade

Iako rastua ili opadajua uspjenost poduzea u stvaranju profita ovisi o nekoliko eko-
nomskih imbenika, kao i o politici i strategiji poduzea, trite moe protumaiti neu-
spjeh u ovom podruju kao lou vijest. Iz tog je razloga nemilostiva priroda trita
kapitala kada poduzea ne ostvare projicirane zarade ili druge ciljeve stvorila besprimje-
ran pritisak na menadment poduzea da manipulira raunima, to se ponekad naziva
namjetanjem brojeva ili ponaanjem velike kade. Ako podlegne tim pritiscima,
menadment moe biti optuen za upravljanje zaradama.
Diskrecijska priroda prihoda dovela je do preispitivanja stupnja do kojeg menadment

manipulira zaradama na temelju jednog ili vie sljedeih oblika:
n razvrstavanje dobrih vijesti/ loih vijesti
n ublaavanje promjena u zaradama
n ponaanje velike kade i
n raunovodstvene promjene.
Primjerice, kod ponaanja velike kade, kao suprotnost ublaavanju promjena u zara-
dama, pretpostavljeno je da u loim godinama menadment prihvaa dodatne gubitke u
nadi da e knjienjem svih gubitaka odjednom oistiti palube jednom zauvijek. Implicitna
je pretpostavka da to vodi do poveanja dobiti u budunosti (vidi White et al., 1994: 176).
n to je upravljanje zaradama?
Upravljane zaradama strategija je koju koristi menadment kako bi manipulirao zara-
dama poduzea tako da se iznosi poklapaju s prethodno utvrenim ciljevima. Upravljane
zarade ili upravljanje zaradama vezano je uz sluajeve gdje poduzea umjetno napuhuju
(ili umanjuju) svoje prihode ili dobit ili iznos zarade po dionici. U veini sluajeva menad-
ment koristi agresivne raunovodstvene taktike (procjene, politike itd.) za ublaavanje
promjena u zaradama. Dakle, umjesto da imaju godine s posebno dobrim ili loim zara-
dama, poduzea e se potruditi da zadre iznose relativno stabilnima dodavanjem i odu-
zimanjem novca s rauna rezervi.
Menaderi koji uvijek obeavaju da e postii brojeve u nekoj e toki doi u iskuenje da
izmisle brojeve.
(Warren Buffett, 2002)
Menaderi koji namjeravaju manipulirati raunovodstvenim i financijskim informaci-
jama pokuavaju iskazati da su zarade na odreenoj razini ili da slijede odreeni obrazac.
Oni pokuavaju pronai rupe u standardima financijskog izvjetavanja koje im dopu-
taju da 'rastegnu' brojeve to je vie mogue da bi se postigao eljeni cilj menadmenta ili
da bi se zadovoljile projekcije/prognoze analitiara (Liandu, 2004: 1).
551
U dobrim godinama menaderi donose pretjerano oprezne subjektivne prosudbe koje imaju
uinak smanjivanja profita dok su u loim godinama manje oprezni i mogu objaviti prethodne
oprezne prosudbe u raunu dobiti i gubitka ime poveavaju dobit u izvjetajima. Stavke spornih
potraivanja bile bi prikladne za takav menadment, posebice u financijskim institucijama gdje
su te stavke jako velike. Jako mala promjena u pretpostavkama spornih potraivanja moe imati
znaajan uinak na iznose iskazane dobiti.
(Brennan, 2003: 7)
n Upravljanje zaradama i njihov utjecaj na korporativno izvjetavanje

Iako problem upravljanja zaradama nije novi u korporativnom financijskom izvjetava-
nju, narastao je na tritu koje je grubo prema poduzeima koja ne ostvare svoje procjene.
Sposobnost poduzea da ostvari ili nadmai projicirane zarade ovisi o ostvarivanju oeki-
vanja analitiara, a analitiari trae stalne smjernice od poduzea da utvrde ta oekivanja.
Revizori koji ele zadrati svoje klijente pod pritiskom su da ne stoje na putu.
Motivacija za upravljanje zaradama djelomice proizlazi iz odgovornosti menadmenta da

usmjerava poslovanje prema ostvarivanju ciljanih rezultata. Motivacija takoer proizlazi
iz pritiska na menadment izvan i unutar poduzea. Vanjski pritisak prvenstveno dolazi
od trita kapitala. lanovi vieg menadmenta posebno su pod pritiskom da pokau
kako je vrijednost za dioniare porasla kao posljedica njihovog vodstva. Dioniari vre
pritisak na upravni odbor da povea vrijednost poduzea, a oni zatim vre unutarnji pri-
tisak na menadment da ostvari financijske i ostale ciljeve te osigura rast i napredak.
Odbor nadgleda upravljanje menadmenta te propisuje osnovu za mjerenje uspjenosti i
nagraivanja ili kanjavanja menadmenta. Pritisak od strane vieg menadmenta na
druge koji su na razliitim razinama poduzea svakidanja je pojava i prirodan je dio pro-
cesa ocjene uspjenosti.
Kada su menaderi snano motivirani da ostvare zarade koje trite oekuje, oni
obino zaobiu normalnu poslovnu praksu i etika naela u financijskom izvjetavanju.
Primjerice, mogu koristiti posudu za ajne kolaie ili raun rezervi da promijene pred-
vieni vijek trajanja dugotrajne imovine. Zarade nisu prikazane u razdoblju u kojem bi
trebale biti prikazane i umjesto toga su zadrane za loe godine. To nije doputeno
prema raunovodstvenim standardima jer bi prihod trebao biti ukljuen u izvjetaj o
dobiti kada je zaraen i ostvaren. Eksterni revizori moraju paljivo istraiti sluajeve zlo-
uporabe upravljanja zaradama koje trini regulatori smatraju znaajnim i namjerno
pogreno prikazanim rezultatima.
Dakle, kako se moe odrediti razlika izmeu upravljanja zaradama i prijevare u konti-
nuumu od zakonitosti do prijevare? Pojam upravljanje zaradama6 ukljuuje razne zako-
nite i nezakonite postupke menadmenta koji utjeu na zarade. U obavljanju revizije
financijskih izvjetaja revizor treba temeljito razumjeti proces izvjetavanja korporativnih
zarada. Kvaliteta revizije uvelike ovisi o vjerodostojnosti financijskih izvjetaja koji mogu
biti pod utjecajem razliitih naina upravljanja zaradama.
552
ISKUENJE ZA UPRAVLJANJE ZARADAMA
Postoje dvije kategorije upravljanih zarada. Prva je kategorija (ublaavanje promjena u

zaradama) jednostavno obavljanje aktivnosti poduzea da bi se postigao kontroliran i
discipliniran rast. Postoje naini prema kojima se ublaavanje promjena u zaradama moe
postii bez krenja opeprihvaenih raunovodstvenih standarda. Stvarno je ublaavanje
promjena mijenjanje vremena i nastanka stvarnog dogaaja da se postignu eljeni ciljevi.
Meutim, to je ogranieno u usporedbi s time koliko promjena menaderi mogu napraviti
kada koriste lane transakcije. Druga kategorija ukljuuje namjernu manipulaciju rauno-
vodstvenim informacijama da se postigne nastanak kontroliranog i discipliniranog rasta
dok se u stvari ovdje radi o manipuliranju raunovodstvenim unosima.
Veina menaderskih aktivnosti ima potencijalni utjecaj na zarade te stoga predstav-

ljaju upravljanje zaradama inae aktivnosti vjerojatno ne bi bile poduzete. Meutim,
upravljanje zaradama openito podrazumijeva da su aktivnosti oblikovane da, ili ublaa-
vaju promjene u zaradama kroz dva ili vie periodina ili godinja raunovodstvena raz-
doblja, ili da ostvare odreenu razinu zarade, moda da ostvare prognoze analitiara
vrijednosnih papira. Neke aktivnosti upravljanja zaradama ukljuuju zakonite diskrecij-
ske izbore o tome kada zapoeti s transakcijama koje zahtijevaju raunovodstveno prizna-
vanje, ne drugaije od zakonitih odluka o planiranju poreza na kraju godine koje su
donesene da ubrzaju odbitke ili odgode oporezivu dobit. Primjerice, izdaci za oglaavanje,
koji bi uglavnom trebali biti prikazani kao trokovi kada nastanu, mogu se ubrzati u etvr-
tom kvartalu ako poduzee prelazi svoju ciljanu zaradu ili se mogu odgoditi ako poduzee
ne uspijeva ispuniti te ciljeve. Ostale aktivnosti upravljanja zaradom ukljuuju zakonite
izbore o tome kako knjiiti transakcije i ostale dogaaje i okolnosti posebice one koje
ukljuuju raunovodstvene procjene i prosudbe u skladu s opeprihvaenim rauno-
vodstvenim naelima ili meunarodnim raunovodstvenim standardima. Primjerice, pri-
mjena odluka o poveanju kredita poduzea i aktivnosti naplate moe zakonito podrati
smanjenje procijenjenih trokova spornih potraivanja. To su zakonite odluke menad-
menta koje utjeu na izvjetene zarade ije su posljedice knjiene u skladu s raunovod-
stvenim standardima.
Upravljanje zaradama takoer moe ukljuivati namjerno priznavanje ili mjerenje
transakcija te ostalih dogaaja i okolnosti u pogrenom raunovodstvenom razdoblju ili
knjienje fiktivnih transakcija to je u oba sluaja prijevara. Biranje odgovarajueg raz-
doblja u kojem e se priznati transakcija zahtijeva razumijevanje svih relevantnih inje-
nica i okolnosti od strane menadera i revizora.
n Implikacije upravljanja zaradama za reviziju

Upravljanje zaradama koje ini prijevaru izrazito je razliito od upravljanja zaradama koje
se smatra smanjenjem kvalitete zarada. To je prihvatljivost raunovodstvenih politika na
temelju opeprihvaenih raunovodstvenih naela ili drugih raunovodstvenih standarda
koji razlikuju zakonito upravljanje zaradama od prijevare. Meutim, utvrivanje da li ili
kada ponaanje kod kontinuuma upravljanja zaradama prelazi granicu od zakonitog do
prijevare nije uvijek lako. Kada je prisutno zakonito upravljanje zaradama, tada zaista
mogu postojati pitanja i rasprave o kvaliteti zarada poduzea, ali ne i o tome jesu li finan-
cijski izvjetaji fer prezentirani u svim znaajnim odrednicama sukladno opeprihvae-
nim raunovodstvenim naelima ili meunarodnim raunovodstvenim standardima. S
553
druge strane granice nalazi se prijevarno financijsko izvjetavanje (osim ako je odstupanje
od opeprihvaenih raunovodstvenih naela nenamjerno pa se u tom sluaju radi o
pogreci), a ne samo nia kvaliteta zarada.
Dvije su vrste namjernog pogrenog prikazivanja vane za revizorovo razmatranje prijevare
pogreno prikazivanje nastalo zbog prijevarnog financijskog izvjetavanja i pogreno prikaziva-
nje nastalo zbog protupravnog prisvajanja imovine. Prijevarno financijsko izvjetavanje ukljuuje
namjerne pogrene prikaze ili isputanje iznosa ili informacija u financijskim izvjetajima,
moda kao dio plana da se upravlja zaradama.
(Odbor za javni nadzor, 2000: 75)
Upravljanje zaradama predstavlja posebne potekoe revizoru, uglavnom zbog sljedeeg:

n Kako revizori razlikuju upravljanje zaradama prema opeprihvaenim raunovodstve-
nim naelima i sluajeve koji nisu u skladu s prihvatljivim raunovodstvenim standar-
dima (agresivne politike zarada koje vode prijevarnom izvjetavanju)?
n Kako revizori prosuuju vjerodostojnost raunovodstvenih metoda koje je izabrao
menadment unutar fleksibilnog raunovodstvenog okvira? Kada bi revizori trebali
zakljuiti da su odabrani raunovodstveni izbori dio namjernog agresivnog reima
upravljanja zaradama s ciljem da prevare korisnike financijskih izvjetaja?
n Koje su revizorove sposobnosti i strunosti kod ocjene kvalitete i efikasnosti sustava
internih kontrola poduzea te utvrivanja je li menadment zaobiao sustav?
n Kako se revizor treba nositi s usklaivanjem na kraju godine (primjerice vremenskim
razgranienjima) i raunovodstvenim rezervama koje menadment moe koristiti kao
dio svoje agresivne politike zarada?
Iako metode koje koristi menadment da ublai promjene u zaradama mogu biti jako
sloene i zbunjujue, vano je zapamtiti da je sila koja utjee na upravljanje zaradama
ostvarenje prethodno utvrenih ciljeva (esto konsenzus analitiara o zaradama).
Eksterni revizori trebaju provesti svoju reviziju s pojaanom dozom profesionalnog

skepticizma. Svjesnost o okolnostima koje ukazuju na upravljanje zaradama neophodno
je za formuliranje revizijskog miljenja. To se sastoji od utvrivanja okolnosti koje mogu
prouzroiti da financijski izvjetaji budu znaajno pogreno prikazani. Revizor treba pro-
vesti specifinu istragu koja se odnosi na veliku kadu i raunovodstvo velikih rezervi,
neodgovarajue priznavanje prihoda te neprikladna vremenska razgranienja i procjene
obveza. Revizor takoer treba razmotriti namjerna krenja zahtjeva financijskog izvjeta-
vanja (koji mogu biti nematerijalni kada su izdvojeni i znaajni kada su ukupni). Revizor
treba dobiti izjavu menadmenta i onih koji su zadueni za upravljanje o specifinim
okolnostima.
n Eksterni revizori i kvaliteta zarada7

Slino kao i kod upravljanja zaradama, pojam kvaliteta zarada nema univerzalno prihva-
enu definiciju. Koncepcija kvalitete zarada nastala je iz potrebe za pruanjem temelja za
usporedbu izmeu zarada drugaijih subjekata, kao i iz potrebe za prepoznavanjem takvih
554
REVIZIJSKA PROFESIJA I KORPORATIVNI FINANCIJSKI NEUSPJESI
razliitosti u kvaliteti za svrhu vrednovanja.8 Revizori imaju znaajnu ulogu u traganju za

visokokvalitetnim i vjerodostojnim financijskim izvjetajima. Neovisni revizori moraju
zaraditi povjerenje javnosti koja investira pridravanjem visokokvalitetnih standarda pro-
fesionalnog ponaanja koje prua osiguranje o istinitosti i objektivnosti njihovih usluga.
Unato tomu, kada se prethodno izdani financijski izvjetaji pokau nepouzdanima i kada
se moraju prepraviti, moe se postaviti pitanje revizorovog rada. Prvo, logino je pitati
Gdje su bili revizori? i Zato nisu uspjeli ispravno izvijestiti? Drugo, moe se postaviti
pitanje o neovisnosti i objektivnosti revizora. U stvari, bez strunih, neovisnih revizora i
revizorskih tvrtki koje e podupirati primjenu raunovodstvenih standarda, nema jamstva
da e ti standardi biti dosljedno i ispravno primijenjeni.
Zajednica korisnika izvjetaja pretpostavlja da su oni bili utvreni od strane ovlatenog neovi-
snog revizora.
(Briloff, 2002: 12)
Gore spomenuta pitanja nisu povezana jedino s djelotvornou procesa revizije, nego
isto tako iznose sumnje o vrijednosti revizije u osiguravanju pouzdanosti financijskih
izvjetaja. Naalost, vrijednosti revizorovih izvjea nisu uvijek bile priznate od strane
svih kategorija korisnika financijskih izvjetaja. Neki od njih ne uzimaju ozbiljno u obzir
sadraj revizorovog izvjea te zbog potencijalno uznemirujue vrste takvih izvjea
postoji tendencija da se prijee preko njih kada se pregledavaju financijski izvjetaji.
Odgovornosti revizora s obzirom na kvalitetu zarade subjekata, kada prijevara nije poi-
njena, prilino su drugaije od njihove odgovornosti u otkrivanju i izvjeivanju o prije-
vari. Revizijski standard o komunikaciji s revizijskim odborom zahtijeva da revizori
rasprave s revizijskim odborom revizorovu procjenu kvalitete, a ne samo prihvatljivosti
raunovodstvenih naela subjekta te procjene i prosudbe koje ine temelj njegovih finan-
cijskih izvjetaja. Poveana komunikacija izmeu revizijskog odbora i revizora trebala bi
poboljati razumijevanje revizijskog odbora predmeta kvalitete zarada, te na taj nain
poboljati financijsko izvjetavanje.
Revizijska profesija i korporativni financijski neuspjesi

Revizija financijskih izvjetaja, posebice revizija velikih poduzea, sloen je i skup
postupak. Rizik znaajnog pogrenog prikazivanja financijskih izvjetaja postoji te ako
revizori i raunovodstvena tvrtka ne uspiju otkriti i prijaviti prijevaru, mogu se suoiti sa
sudskom tubom od strane korisnika izvjetaja poduzea, posebice investitora. Zbog
rizika povezanih s obavljanjem revizije i zakonskog sustava koji koristi standard neodre-
enog propusta, revizor postaje potencijalni osiguravatelj protiv gubitaka investitora.
Uz zakonsku odgovornost vezanu uz obavljanje svojih uobiajenih obveza, imbenici
okruenja poveali su pritisak na revizore. Financijska kriza i mete na tritima kapitala
posljednjih godina stvorili su pritisak na kontrolu i instrumente izvjetavanja u poduze-
ima. Financijski su slomovi ozbiljno ugrozili povjerenje javnosti u razliite ekonomske
555
agente na tritu kapitala, ukljuujui eksterne revizore i to posebice one koji provode
reviziju javnih kotirajuih poduzea. Kao rezultat, raunovodstvena i revizijska profesija
suoena je s krizom vjerodostojnosti i preispitivanjem. Promijenjen je sustav samoregula-
cije profesije te novi propisi na najrazvijenijim tritima kapitala zabranjuju pruanje
odreenih usluga klijentima.
Troak sudskog spora i visina tubenih zahtjeva bili su stabilni tijekom desetljea, ali u razdoblju
poslije Enrona oboje su nailjeni kao hokejaka palica, kae Bill Parrett, direktor Deloittea u
Americi. Nekih 10-20 posto revizijskih prihoda velike etvorke redovito se slijeva u sudske tro-
kove (nagodbe, osiguranja i slino) koji se zatim prenose na klijente. Velika etvorka ima velike
probleme s osiguranjem, posebice protiv nepredvidivih rizika katastrofe. Prije deset godina
postojalo je 150 komercijalnih osiguravatelja koji su pruali osiguranje najveim revizorima,
kae Tom McGrath, stariji partner u Ernst&Youngu, sada ih postoji deset.
(Dave Storhaug, The Economist, 2004: 4)
Postojali su brojni revizijskih neuspjesi povezani s korporativnim krizama u posljed-

njim desetljeima. Da se naglasi znaajna ulogu revizora u financijskim propastima, ovdje
se kratko raspravlja o nekoliko takvih sluajeva. Izabrana su tri sluaja nastala u SAD-u i
tri europska sluaja koji ukljuuju revizijske neuspjehe. Od toga su se dva sluaja (BCCI u
Europi i Lincoln Savings and Loans u SAD-u) dogodila prije 2000. To omoguava uspo-
redbu s nedavnim neuspjesima u Europi (Ahold i Parmalat) i u SAD-u (Enron i
WorldCom).
Enron9
Pria o Enronu i Andersenu potaknula je pitanje korporativne odgovornosti u SAD-u.
Propast Enrona istaknula je nedostatke nekoliko aspekata raunovodstva i revizije. Pitanja
koja se najee spominju ukljuuju postupanje s izvanbilannim transakcijama i transak-
cijama izmeu povezanih stranaka, neovisnost revizora, uvanje revizijskih zapisa te
razjanjavanje pravila objavljivanja.
Enron je dana 16. listopada 2001. proizveo iznose koji su otkrili oitu raunovodstvenu
zlouporabu. Ovaj i slini skandali amerikih poduzea imali su veliki odjek na svjetskim
tritima dionica i u raunovodstvenoj industriji. U jednom je trenutku Enron bio sedmo
najvee poduzee u SAD-u po prihodima te je esto reklamiran kao inovativni prodava
prirodnog plina i elektrine energije. Trina vrijednost Enrona na dan 31. prosinca 2000.
iznosila je 75,2 milijarde dolara dok je njegova knjigovodstvena vrijednost (glavnica u
bilanci) iznosila 11,5 milijarde dolara. Jaz izmeu trine i knjigovodstvene vrijednosti od
skoro 64 milijarde dolara, nejednaka vrijednost nematerijalne imovine (to izmeu ostalog
odraava razliku izmeu tekueg i povijesnog troka fizike imovine) pokazuju da je
Enron imao znaajnu nematerijalnu imovinu samo pola godine prije nego je poeo lagano
kliziti prema izumiranju. Slika 18.1 pokazuje neke osnovne injenice o Enronu.
Enron je dana 16. listopada 2001. objavio da e zarada u treem kvartalu ukljuivati
izvanredne10 stavke u iznosu od 1,01 milijarde dolara nakon poreza zbog pogreaka u
raunovodstvu. U isto je vrijeme Enron potvrdio da e se redovne stavke poveati s 1,80
dolara na 2,15 dolara od 2001. do 2002. Sljedei je dan SEC zapoeo neformalnu istragu o
raunovodstvu Enrona. Tisak je odmah poeo preispitivati raunovodstvo Enrona, stav-
ljajui naglasak na transakcije izmeu povezanih stranaka. Enron je dana 22. listopada
obznanio da se SEC-ova istraga tie moguih sukoba interesa kod razliitih partnerstava.
556
ENRON
FSLIKA 18.1
Sluaj Enrona u brojevima
Cijena dionice Enrona na vrhuncu u sijenju 2001. 83 USD
Cijena dionice Enrona na dan 21. sijenja 2002. 0.63 USD
Ukupni gubitak dioniara 63.101.519.000 USD
Broj zaposlenika 20.600
Enronov poloaj na ljestvici po veliini prije pada 7. po veliini
Prijavljena neto dobit u 2000. 979 milijuna USD
Savezni porez na dobit plaen u 2000. 0 USD
Dobit Enrona ispravljena tijekom etiri godine Gotovo 600 milijuna dolara
Broj vanjskih partnerstava Vie od 3.000
Offshore partnerstva Oko 900
Ukupni dug naveden u knjigama, na temelju

njegove steajne dokumentacije 13.120.000.000 USD
Izvor: Prilagoeno prema USA Today, 21. sijenja 2002. (iz The CPA Journal, prosinac 2002.)
Cijena dionica Enrona pala je za 20 posto. Enron je naznaio da su njegovi interni i

eksterni revizori pregledali sporazume izmeu povezanih stranaka. Upravni odbor Enrona
je dana 31. listopada osnovao odbor, na elu s Williamom Powersom, koji e pregledati
transakcije izmeu povezanih stranaka i predloiti nune postupke da se isprave prona-
eni problemi. Uz to, tog je datuma Enron objavio da je SEC promijenio svoje ispitivanje
u formalnu istragu.
Enron je u obrascu 8-K od 8. studenog 2001. objavio da namjerava ispraviti prethodno
objavljene financijske izvjetaje koji datiraju ak do 1997. godine. U izvjetaju je takoer
navedeno da je Enron trebao konsolidirati tri prethodno nekonsolidirana subjekta za
posebne namjene, (SPEs special purpose entities), koji nisu bili ukljueni u Enronove
konsolidirane financijske izvjetaje. Enron je objavio da su poduzee i njegovi revizori
utvrdili da bi odreeni subjekti koji nisu ukljueni u bilancu (prvenstveno subjekt za
posebne namjere pod imenom Chewco) trebali biti konsolidirani u skladu s opeprihva-
enim raunovodstvenim naelima. Druga upitna raunovodstvena transakcija bilo je
nepravilno knjienje potraivanja od Enronovih partnera u raznim ogranienim partner-
stvima. Ona su bila vidljivo obeanje plaanja za potraivanja u ogranienim partner-
stvima koje je Enron knjiio kao imovinu iako opeprihvaena raunovodstvena naela
zahtijevaju da se upisani kapital evidentira kao protustavka rauna dioniarske glavnice, a
ne kao potraivanje.
Kada je optuen za krenje opeprihvaenih raunovodstvenih naela, Enron je obja-
vio da e prepraviti financijske izvjetaje za prethodne etiri i pol godine knjienjem sma-
njenja dionikog kapitala za 1,2 milijarde dolara, prilagoavajui izvjetaje o dobiti i
557
bilance za nekonsolidirane subjekte za posebne namjene te izvravajui predloene revi-

zijske prilagodbe i reklasifikaciju za prethodna razdoblja gdje su oni prethodno bili sma-
trani beznaajnima. Enronovi ispravci smanjili su prethodno zabiljeenu neto dobit za
569 milijuna dolara i smanjili su dioniki kapital za 1,2 milijarde dolara.
Kao rezultat toga, Enron je naveo da se na sve zarade od 1997. do 2000. godine ne bi
trebalo osloniti te da e one biti umanjene za iznose u rasponu od najmanje 98 milijuna
dolara u 1997. do najvie 250 milijuna dolara u 1999. Takoer, Enronov je dug bio podci-
jenjen najvie za 711 milijuna dolara u 1997. i najmanje za 628 milijuna dolara u 2000.
godini. Revizorska tvrtka Arthur Andersen zaraunala je Enronu 80.000 dolara za uvid u
transakcije Chewcoa u 1997. Nedugo nakon ovih objava, nekoliko rejting agencija sma-
njilo je Enronove dugorone obveze do razine koja je ispod investicijske ocjene te je
Dynegy prekinuo svoj predloeni sporazum o spajanju s Enronom. U prosincu 2001.,
Enron je podnio zahtjev za zatitu od steaja prema Poglavlju 11 u SAD-u.
Moe li 51 milijun dolara biti beznaajan kada Enron prijavi dobit od 105 milijuna
dolara?
Financijski neuspjeh Enrona potaknuo je brojna pitanja o revizorovom tumaenju revizij-
skih standarda i kvaliteti financijskih izvjetaja. Menadment Enrona bio je obvezan
ispraviti svoje knjige unatrag do 1997. godine ime su smanjili svoju revidiranu dobit za
591 milijun dolara. Ispravak je ukljuivao usklaenje od 51 milijuna dolara koje bi prepo-
lovilo Enronovu dobit gotovo za polovicu, sa 105 milijuna dolara na 51 milijun dolara, da
je knjieno u 1997. Ovo usklaenje bilo je objavljeno u godinjem izvjetaju za 2001. na
sljedei nain:
Revizijsko usklaenje: Promjene ukljuuju ispravak temeljnih pogreaka i nove klasifikacije, za
koje je utvreno da su beznaajne u razdobljima u kojima su prvotno predloene.
Iako je poduzee objavilo ova usklaenja u biljekama uz financijske izvjetaje, neki su

autori (Hilzenrath, 2001) postavili pitanje kako su takva usklaenja koja predstavljaju
gotovo polovicu objavljene dobiti u 1997., mogla prvotno biti smatrana beznaajnima.
Brody et al. (2003) istraio je je li postojala opravdana osnova da bi se zakljuilo da taj
iznos nije kvantitativno znaajan koritenjem smjernica dostupnih u vrijeme revizije.
Autori su koristili Izvjetaj o revizijskim standardima (SAS) broj 47 (AU 312), "Rizik revi-
zije i znaajnost u obavljanju revizije".
Arthur Andersen, tvrtka zaduena za reviziju Enrona, smatrala je da usvojena usklae-
nja nisu bila znaajna. U svom je obraanju Odboru za financijske usluge amerikog
Zastupnikog doma, partner poduzea (Joseph F. Berardino) objavio da prema naoj
prosudbi, na kvantitativnoj osnovi, za usvojena usklaenja smatralo se da nisu znaajna
jer su inila manje od 8 posto normaliziranih zarada.
Nekoliko raunovodstvenih i revizijskih strunjaka osporavali su i zakljuak Arthura Andersena
da 51 milijun dolara nije znaajan i koncepciju normaliziranih zarada. Primjerice, profesor
Baruch Lev komentirao je da ako revizori procjenjuju znaajnost pomou takve nejasne i
labave koncepcije kao to je normalizirana zarada, gotovo sve moe postati beznaajno. Nadalje,
profesor Bala Dharan napomenuo da mu se cijela ova logika ini prilino klimavom jer je po
bilo kakvom rastezanju logike 51 milijun dolara vaan i znaajan iznos (Hilzenrath, 2001).
Glasnogovornik Andersena David Tabolt izjavio je da normalizirani prihod nije bio pojam kori-
ten u raunovodstvenoj literaturi, nego su ga koristili partner i glavni izvrni direktor Arthura
Andersena (Joseph B. Berardino) da objasne proces jezikom koji laici i lanovi Kongresa mogu
razumjeti (Hilzenrath, 2001).
(Brody et al., 2003: 156)
558
ENRON
n Afera Arthura Andersena11

Andersen je bila peta po veliina revizorska tvrtka na svijetu sa 85.000 zaposlenika u
osamdeset i etiri drave. Tijekom 2001., Andersen je bio kanjen ili morao platiti vie od
100 milijuna dolara za nagodbe kod sudskih tubi za revizijske probleme u vezi s dva kli-
jenta, Waste Managementom i Sunbeamom. Andersen je dana 10. sijenja 2002. objavio
da su zaposlenici u njegovom uredu u Houstonu unitili nekoliko sanduka punih doku-
mentacije i pobrisali nekoliko tisua poruka elektronske pote samo nekoliko dana prije
SEC-ove istrage o Enronu. Dana 5. veljae 2001., Andersenovi zaposlenici iz ureda u
Houstonu i Chicagu raspravljali su o problemima koji se tiu raunovodstva Enrona.
Unato tome, na sastanku revizijskog odbora Enrona koji se odrao 12. veljae 2001.
Andersen je objavio da e za financijski izvjetaji Enrona za 2000. godinu izdati revizo-
rovo izvjee koje e sadravati pozitivno miljenje te da je Andersen posebno pregledao
transakcije izmeu povezanih stranaka i nije pronaao nikakve netonosti s obzirom na
raunovodstvo za te transakcije izmeu povezanih stranaka.
Propast Enrona doveo je do detaljnog ispitivanja prakse revizorskih tvrtki koje istovre-
meno pruaju usluge savjetovanja poduzeima. Arthur Andersen djelovao je kao Enronov
eksterni revizor, interni revizor i pruao je ostale usluge savjetovanja Enronu. Tijekom
2001. stogodinja revizorska tvrtka ostvarila je 9 milijardi dolara te je imala ugled zbog
nadprosjenog revizijskog potenja i strunosti. Do kraja 2002. zabranjeno joj je pruanje
usluga revizije u SAD-u, prodala je skoro svo svoje meunarodno poslovanje konkurenciji
te je smanjila radnu snagu s 85.000 na manje od 3.000.
Enron je dana 16. listopada 2001. neoekivano objavio gubitak od 618 milijuna dolara
u treem kvartalu te 1,01 milijardu dolara trokova zbog umanjenja imovine. Nakon ove
objave, poelo je preispitivanje Andersenove neovisnosti od Enrona jer je tvrtka pruala
znaajne nerevizijske usluge Enronu pored dobivenih naknada za reviziju poduzea.
Andersen je od Enrona primio naknade u iznosu od 47,5 milijuna dolara. Od tog je iznosa
34,2 milijuna dolara, ili 72 posto, bilo vezano uz reviziju i porezno savjetovanje. Ukupna
naknada za ostale usluge iznosila je 13,3 milijuna dolara. Isto tako, Enron je angairao
Andersen za obavljanje nekih funkcija interne revizije.
Veliina i kontinuitet nemira koji su iskazali financijski tisak i svjedoci u brojnim istragama koje su
uslijedile u SAD-u i Australiji nakon sloma Enrona i HIH-a potvruje da su revizori definitivno pod
lupom. To potvruje i optunica amerike porote za tvrtku Andersen LLP zbog ometanja istrage.
(Dean et al., 2002)
Andersen je 8. studenog primio poziv na sud od SEC-a za dokumente koji se odnose na
Enron. Joseph Berardino, izvrni direktor Andersena, priznao je 4. prosinca 2001. u
lanku objavljenom u The Wall Street Journalu da je Andersen napravio pogrene pro-
sudbe tijekom revizije Enrona. Berardino je 12. prosinca 2001. svjedoio pred Kongresom.
Istaknuo je sljedee toke:
n Na temelju drugog pogleda, vidimo da je na tim napravio pogrenu prosudbu. Nije
zlonamjerna pogreka, ali je ipak pogreka.
n Vana informacija nije otkrivena naem timu.
n Andersen je obavijestio revizijski odbor o potrebi razmatranja mogueg nezakonitog
djelovanja poduzea.
Andersen je 10. sijenja 2002. obavijestio SEC i Ministarstvo pravosua SAD-a da je
osoblje Andersena ukljueno u angaman Enrona unitilo znaajan, ali neodreen broj
559
elektronikih i pisanih dokumenata, kao i korespodenciju vezanu uz angaman Enrona.

Poetkom oujka, Ministarstvo pravosua poelo je vriti pritisak na Andersen po pitanju
njegove ukljuenosti u prijevaru Enrona i mogue unitavanje dokumenata. Nakon tjedna
intenzivnih pregovora izmeu Andersena i Ministarstva o moguim optunicama za
kazneno djelo ometanja istrage, optunica protiv Andersena podnesena je 15. oujka. U
svibnju je u Houstonu zapoelo suenje pred porotom, a 7. lipnja Andersen je pristao
platiti 217 milijuna dolara za nagodbu u graanskoj parnici o njegovoj reviziji Baptistike
zaklade iz Arizone (to je u ono vrijeme bila druga najvea nagodba koju je platila neka
tvrtka iz Velike petorke). U lipnju 2002. savezna je porota konano osudila Andersen,
Enronovog neovisnog revizora, za ometanje istrage, te je poduzeu zabranjen daljnji rad
u ime SEC-a ime je zavrilo njihovo revizijsko djelovanje. Andersenu je zabranjeno pro-
voenja revizije i izvjeivanje o reviziji za poduzea registrirana kod SEC-a nakon kolo-
voza 2002. godine.
Kao to navode Chaney i Philipich: Andersenov gubitak ugleda kao izravan rezultat
unitavanja dokumenata u konanici je rezultirao gubitkom svih Andersenovih klijenata
koji su registrirani kod SEC-a. Andersen je stoga platio krajnu tritu cijenu za gubitak
ugleda. (2002: 1243).
Propast WorldComa
inilo se da e pria o WorldComu biti pria o velikom uspjehu u SAD-u. Ideju o podu-
zeu za meugradsku telekomnikaciju skicirali su 1983. partneri predvoeni bivim tre-
nerom koarke Bernardom Ebbersom na salveti u kafiu u Hattiesburgu u Mississippiju.
Njihovo poduzee LDDS (Long Distance Discount Service) poelo je pruati usluge kao
preprodava meugradskih poziva 1984. godine. Tijekom petnaest godina raslo je brzo
putem spajanja i pripajanja poduzea. Ebbers je postao izvrni direktor 1985. godine, a
poduzee je postalo javno u kolovozu 1989. Spajanje s poduzeem MCI u vrijednosti 40
milijardi dolara 1998. godine bilo je najvee spajanje u to vrijeme. Poduzee je bilo omi-
ljeno kod investitora i analitiara Wall Streeta. Dionice su u lipnju 1999. dostigle svoj
vrhunac od 65,51 dolara. U to je vrijeme Ebbers bio na listi najbogatijih ljudi u SAD-u
prema asopisu Forbes.
WorldCom je u listopadu 1999. pokuao kupiti Sprint kroz otkup dionica u vrijednosti
od 129 milijardi dolara u dionicama i dugu. Dogovor je zaustavilo Ministarstvo pravo-
sua. Istovremeno su se poeli stvarati problemi za poduzee kroz akumulaciju obveza i
trokova, pad trine cijene dionica te cijena i prihoda od meugradskih telekomunika-
cija. Protekle su dvije godine do trenutka kada su ti problemi postali javni. WorldCom je
2002. postao pria strave o raunovodstvenom skandalu, istrazi SEC-a, ostavci Ebbersa,
financijskom steaju i dionicama koje su vrijedile manje nego cijena jednog poziva.
Znaajke financijskog skandala WorldComa

n Pali aneo u roku mjesec dana (svibanj 2002.): od A- do BBB (Baa) pa zatim Ba.
n Najvei steaj prema Poglavlju 11 u povijesti SAD-a (45,98 milijardi dolara u obve-
zama).
n Poduzee je unutar dva mjeseca od svog pada dobilo junk status.
n Najvei korporativni raunovodstveni skandal u SAD-u, procijenjen na oko 11 mili-
jardi dolara do oujka 2004.
560
PROPAST WORLDCOMA
n Drugo najvee poduzee za meugradsku telekomunikaciju u SAD-u, iza AT&T Corp.

n Jedna od najveih zvijezda trita dionica u desetljeu: investitori su izgubili vie od
180 milijardi dolara; na kraju je gotovo 20.000 zaposlenika izgubilo svoj posao (tre-
nutna radna snaga je oko 55.000 zaposlenika).
(Prilagoeno prema Harmantzis, 2004: 6)
Raunovodstvena prijevara
WorldCom je od jedne od najveih zvijezda trita dionica 90-ih godina 20. stoljea
postao najvei sluaj raunovodstvene prijevare u povijesti SAD-a (procijenjeno na 11
milijardi dolara do oujka 2004.).12 Poduzee je objavilo niz informacija u svojim izvjeta-
jima poetkom 2002. to je dovelo do steaja prema Poglavlju 11 u lipnju iste godine.
WorldCom je neodgovarajue evidentirao 3,8 milijardi dolara kapitalnih izdataka, podi-
ui novane tijekove i dobit u prethodnih pet kvartala. To je prikrivalo stvarni neto gubi-
tak u 2001. i prvom kvartalu 2002. Jednostavno reeno, WorldCom nije knjiio trokove
kada su nastali, nego ih je sakrio gurajui ih u budunost, ime se inilo da troi manje i
stoga zarauje vie novaca. Ova prividna profitabilnost zadovoljavala je investitore koji su
dogurali cijenu dionice do visokih 64,51 dolara u lipnju 1999.
SEC je pokrenuo graanski postupak optuujui WorldCom za masivnu raunovod-
stvenu prijevaru u iznosu veem od 3,8 milijarde dolara. Komisija je navela da je WorldCom
prijevarno precijenio svoju dobit prije kamata, deprecijacije, poreza i amortizacije
(EBIDTA) za otprilike 3,055 milijardi dolara u 2001. i 797 milijuna dolara tijekom prvog
kvartala 2002. (SEC, 2002: 4). U povezanom administrativnom postupku Komisija je
naredila WorldComu da pod prisegom podnese detaljan izvjetaj o okolnostima i speci-
finostima tih dogaaja.
Arthur Andersen i WorldCom

Za reviziju WorldComa tijekom prijevare, koja je poela 1999. godine i nastavila se do
oujka 2002., zaduena je bila tvrtka Arthur Andersen. Tijekom tog razdoblja, menad-
ment poduzea13 koristio je prijevarne raunovodstvene metode da prikrije svoju opada-
juu financijsku situaciju prikazujui lanu sliku financijskog rasta i profitabilnosti da
podupre cijenu dionica WorldComa. Prijevara je ostvarena na dva naina: smanjivanjem
linijskih trokova (trokova meupovezivanja s ostalim telekomunikacijskim poduze-
ima) koji su kapitalizirani kao u bilanci umjesto da su primjereno iskazani kao trokovi,
te poveanjem prihoda pomou lanih raunovodstvenih knjienja s rauna neraspore-
enih prihoda poduzea.
Odjel interne revizije WorldComa otkrio je prijevaru u visini od 3,8 milijardi dolara u
lipnju 2002. tijekom rutinskog pregleda kapitalnih izdataka i obavijestio nove revizore
poduzea, KPMG (koji je zamijenio Arthur Andersen koji je provodio reviziju financij-
skih izvjetaja poduzea za 2001. i pregledavao izvjetaje za prvi kvartal 2002.). Nedugo su
nakon toga o tome bili obavijeteni revizijski i upravni odbor poduzea te su ustro reagi-
rali: financijski je direktor poduzea otputen, njegovi su kontrolori podnijeli ostavke, a
SEC je pokrenuo istragu 26. lipnja 2002. Dva je dana prije toga Arthur Andersen najavio
WorldComu da zbog neprikladnog prijenosa linijskih trokova revizorovo izvjee
Andersena o financijskim izvjetajima poduzea za 2001. i Andersenovog uvida u finan-
cijske izvjetaje poduzea za prvi kvartal 2002. ne moe biti pouzdan oslonac. U Arthuru
561
Andersenu su tvrdili da im WorldCom nije govorio o prijenosu linijskih trokova, niti su

se savjetovali s Andersenom o raunovodstvenom postupku.
Naravno, pitanje je u ovom sluaju: zato Arthur Andersen nije otkrio prijevaru i rau-
novodstvene nepravilnosti tijekom svoje revizije? Iznad svega, ak i ako im je financijski
direktor WorldComa zatajio informacija o linijskim trokovima, pitanje je je li Andersen
napravio znaajne pogrene prosudbe oslanjajui se u potpunosti na tvrdnje i izvjetaje
menadmenta. Sluaj WorldComa potaknuo je pitanja o neovisnosti revizora u ispitivanju
financijskih izvjetaja poduzea, njihovoj procjeni rizika te njihovoj procjeni tvrdnji i
potenja menadmenta.
Dokazi o revizijskom neuspjehu kod Lincoln Savings and Loan

Iako se ne moe generalizirati na temelju jednog sluaja revizijskog neuspjeha, sluaj
Lincoln Savings and Loan (LSL)14 ima jednu karakteristiku koja ga ini posebno korisnim
primjerom. Sluaj je zanimljiv na svoj vlastiti nain s obzirom na veliinu i opseg neu-
spjeha. Zatvaranje i likvidacija posjeda LSL-a rezultirali su sudskom tubom protiv tri od
tadanjih est najveih revizorskih tvrtki. Na kraju su se revizorske tvrtke nagodile za
iznos koji premauje 135 milijuna dolara.15 Neuspjeh LSL-a navodno je stajao amerike
porezne obveznike vie od dvije milijarde dolara te je to bilo najvee spaavanje tedno-
kreditne institucije u povijesti SAD-a (Chase, 1991). Neki su komentatori krivili revizore
za LSL-ov neuspjeh jer nisu sprijeili objavljivanje znaajno pogreno prikazanih finan-
cijskih izvjetaja. Ti pogreno prikazani financijski izvjetaji omoguili su nastavak poslo-
vanja LSL-u dok je on bio tehniki insolventan (ameriki Kongres, 1990).
LSL je bila tedno-kreditna institucija ovlatena od drave Kalifornije i savezno osigu-
rana. Kupio je je 1984. American Continental Corporation (ACC), poduzee za razvoj
zemljita sa sjeditem u Phoenixu u Arizoni, a kontrolirao ju je Charles Keating. Dio
ACC-ove oite motivacije za kupovinu LSL-a bio je da je koristi kao izvor financiranja za
vlastiti razvoj nekretnina.16 Nakon pripajanja od strane ACC-a, LSL je doivio znaajne
promjene u svom poslovanju i sastavu imovine. Prihodi LSL-a primarno su dolazili od
hipoteka na kue, ali nakon pripajanja je LSL krenuo stvarati dobit kroz investiranje u
nekretnine i visokorizine vrijednosnice.
Nedostatno poznavanje aktivnosti poduzea od strane revizora

LSL-a
Revizor mora razumjeti ekonomske sile koje utjeu na poslovanje klijenta i industriju da
oblikuje oekivanja koja se tiu vrste i obujma transakcija koje klijent obavlja tijekom
raunovodstvenog razdoblja. Primjerice, revizor bi trebao oekivati stabilne ili opadajue
cijene u razdoblju opadajue potranje i stabilne ili rastue ponude. Openito bi revizor
trebao razviti razumijevanje lokalnih, nacionalnih i meunarodnih ekonomskih sila koje
bi mogle utjecati na poslovanje klijenta. Iznad svega, poznavanje industrije klijenta prua
revizoru uvid u okvir u kojem klijent posluje, ukljuujui regulatorna ogranienja i priti-
sak konkurencije.
Arthur Andersen je 1986. otkazao pruanje usluga revizije ACC-u i LSL-u nakon to je
pruao usluge kao neovisni revizor ACC-u od 1981. i LSL-u od njegovog pripajanja
562
SKANDAL PARMALATA
1984.17 ACC/LSL je bio najvei revizijski klijent ureda Artura Andersena u Phoenixu s
prijavljivanim revizijskim naknadama veim od 1 milijuna dolara. Ostavka revizora ova-
kve vrste daje se samo nakon savjetovanja s veinom starijih partnera tvrtke. Stoga, kada
je Arthur Young & Co. preuzeo ulogu neovisnih revizora od Andersena, nije bilo sumnje
da je izriito svjestan neuobiajene prirode ostavke Arthura Andersena.
Menadment LSL-a optuen je za prijevaru zbog transakcija i aktivnosti tijekom razdo-
blja od 1986.1988. Tijekom 1986. i 1987. LSL je prodajom nerazvijenih zemljita ostvario
raunovodstvenu dobit od 153 milijuna dolara. Bez te raunovodstvene dobiti, LSL bi
trebao prijaviti gubitak prije poreza od 8 milijuna dolara. Pokrivanje ovih gubitaka rau-
novodstvenim zaradama od nekretnina moglo je odgoditi zatvaranje LSL-a, time povea-
vajui ukupni troak poreznih obveznika SAD-a. Revizija LSL-a koju je provela tvrtka
Arthur Young 1987. godine ovjerila je LSL-ovo priznavanje prihoda od svih transakcija s
nekretninama.
U pogledu razloga za ovaj revizijski neuspjeh, studija Erickson et al. (2000) o sluaju
LSL-a zakljuila je da je najznaajniji nedostatak revizije LSL-a bio propust revizora da
stekne i koristi znanje o poslovanju LSL-a, industrije u kojoj posluje te ekonomskih sila
koje utjeu na ovu industriju. Autori su vjerovali u to da bi revizori donijeli drugaiji
zakljuak o priznavanju prihoda da su imali ta saznanja te da su ih primijenili kod vred-
novanja sadraja LSL-ovog glavnog izvora prihoda tijekom tog razdoblja, a to je bila pro-
daja nerazvijenog zemljita Arizone. Tonije, da su revizori usporedili LSL-ovu prodaju
nerazvijenih zemljita s trendovima na tritu nekretnina u Arizoni, bilo bi oito da je
prijavljena mara profita predobra da bi bila istinita.
Skandal Parmalata
Afera Parmalata, kao i Enrona, Tyca i WorldComa, protresla je svijet meunarodnog
poslovanja i potaknula mnotvo pitanja o korporativnom upravljanu, regulativi i nadgle-
danju. SEC je opisao skandal Parmalata kao jedan od najveih i najbezobraznijih korpo-
rativnih financijskih prijevara u povijesti.18 Da bi slika bila jasnija, precjenjivanjem
imovine i podcjenjivanjem obveza za oko 14,5 milijardi eura (PriceWaterhouseCoopers,
2004: 4), prijevara Parmalata vea je nego prijevara WorldComa i Enrona zajedno.
Parmalat je bio jedno od najveih poduzea u Italiji (osma po veliini industrijska
grupa u Italiji) i div na svjetskom tritu mlijenih i prehrambenih proizvoda. Procijenjeno
je da je Parlamat kupio oko 8 posto ukupno proizvedenog mlijeka u Italiji te zaposlio
30.000 ljudi u dravi. Parmalat je drao pola trita mlijenih proizvoda u New Yorku i
znaajnu poziciju za mlijene proizvode na jugo-istoku SAD-a (Hamilton, 2004: 2).
Crna rupa u raunima Parmalata

U sreditu skandala smjeteno je pismo koje je napisala Bank of America, u kojem banka
potvruje da je Bonlat, Parmalatova podrunica na Kajmanskim otocima, u banku polo-
ila depozit od gotovo 4 milijarde dolara. Fausto Tonna, bivi financijski direktor
Parmalata, rekao je tuiteljima da se osobno okoristio iz fondova podrunica u
Luksemburgu te je tvrdio da je poduzee uzelo mito od dobavljaa. Od tada, odjek se od
Parmalata proirio daleko i iroko.
Problem Parmalata izaao je na vidjelo u prosincu 2003., kada je imao potekoa s pla-
563
anjem obveznica u iznosu od 150 milijuna dolara. Emisijom obveznica od 150 milijuna
dolara upravljale su Banca Akros i Unicredit Banca Mobiliare (UMB) koje su djelovale
kao potpisnici emisije u listopadu 2002. Nakon toga slijedila je nova emisija obveznica od
200 milijuna dolara od strane Parmalat Soparfi.19 Problemi su dosegnuli epske razmjere
kada je poduzee uinilo izvanredni pristup crne rupe u svojim raunima, 3,9 milijardi
dolara u gotovini koji jednostavno nisu postojali. Novac je navodno bio na raunu Bank
of America koju dri Bonlat, podrunica sa sjeditem na Kajmanskim otocima,20 ali banka
je rekla da takav raun ne postoji.
Sud u Parmi proglasio je Parmalat 27. prosinca 2003. insolventnim te je smjeten u
izvanredno upravljanje od strane Talijanske zakonodavne odredbe. Istog se dana Calisto
Tanzi vratio s odmora u Milano i vidio da je smijenjen kao glava poduzea od strane tali-
janskog ministra proizvodnih aktivnosti koji je imenovao izvanrednog komisionara
Parmalata da upravlja poduzeem za vrijeme steaja. Tanzi je uhien i zatvoren na temelju
optubi o protupravnom prisvajanju sredstava poduzea. Istraga je smjestila 11 osoba u
zatvor, izmeu kojih su bili i financijski direktor Del Soldato, bivi financijski direktor
Tonna i odvjetnik Gian Paolo Zini. Meu uhienicima su takoer bila i dva zaposlenika
bive talijanske lokalne tvrtke Grant Thortona, meunarodne revizorske tvrtke.
Iz razloga to je Parmalat bio pod talijanskim pravosuem i talijanske su vlasti tuile
njegove izvrne direktore, SEC i ameriko Ministarstvo pravosua gonili su Parmalat po
talijanskim, a ne po amerikim zakonima. Amerikanci su se usmjerili na posljednje
napore za prikupljanje sredstava u SAD-u u zadnjim mjesecima 2003. Okruni Sud New
Yorka u SAD-u tvrdio je da su se izvrni direktori Parmalata ponaali svjesno ili nemarno,
da su bili nemarni jer nisu znali da su konsolidirani izvjetaji poduzea za 2002 i prva tri
kvartala 2003. sadravali znaajna pogrena prikazivanja i propuste.
Sastav i uloga revizijskog odbora

Kao odgovor na preporuke talijanskog kodeksa upravljanja javnim poduzeima (Preda,
1999., 2000.), Parmalat Finanziaria uspostavio je interni revizijski odbor koji se sastojao
od tri lana, dva izvrna direktora i jednog neizvrnog direktora (Luciano Sillingardi, bli-
ski prijatelj obitelji Tanzi, osnivaa Parmalata). Uzimajui u obzir to i injenicu da je Fusto
Tonna, financijski direktor Parmalat Finanziaria, takoer bio jedan od lanova ovog
odbora teko je govoriti o neovisnosti odbora interne kontrole i prikladnosti nadzora u
poduzeu. Talijanski zakon (Preda 1999, 2000, odjeljak 10) navodi da upravni odbor
treba uspostaviti interni revizijski odbor koji e pruati savjetovanje i davati prijedloge, a
koji se sastoji od prikladnog broja neizvrnih direktora. Jedna od odgovornosti pripisanih
ovom odboru bila je ocjena prikladnosti interne kontrole o emu periodino trebaju izvi-
jestiti odbor. O sastavu internog revizijskog odbora odluio je predsjednika poduzea to
oito nije zadovoljilo talijanski zakon po pitanju neovisnih neizvrnih direktora. Vjerojatno
je da je takav sastav kvario nadzor i nadgledanje od strane odbora.
S obzirom na postupke interne revizije, u zapisnicima s glavnih sastanaka poduzea
navodi se da mi vjerujemo da je postojea struktura grupe ve dovoljno dobro organizi-
rana da upravlja tzv. postupcima interne revizije te da su postojei interni postupci u
skladu s potrebama grupe, sposobni da garantiraju zdrav i dovoljan menadment, sposo-
ban da identificira, sprijei i upravlja rizicima financijske i poslovne prirode te prijevar-
nim ponaanjem koje moe natetiti poduzeu (Parmalat Finanziaria, 2001, l. 9: 7-8).
Ova snana izjava poduzea nije bila utemeljena na bilo kojem objektivnom kriteriju i
564
BANKA ZA KREDITIRANJE I MEUNARODNU TRGOVINU (BCCI)
dogaaji iz 2002.2003. pokazuju da poduzee nije zadovoljilo zahtjeve kodeksa etike i

korporativnog upravljanja.
Uloga eksternih revizora

U Italiji se eksterna revizorska tvrtka imenuje na sastanku dioniara za razdoblje od tri
godine. Nakon tri imenovanja (tj. devet godina) zakon (Draghi reforma, 1998, l. 159)
zahtijeva da poduzee rotira svoju vodeu revizorsku tvrtku (Melis, 2005: 482). Italija je
jedna od rijetkih razvijenih ekonomija koja je propisala obvezu rotacije revizora.
Korporativno upravljanje bilo je predmetom znaajne zakonodavne reforme u Italiji,
poevi s Draghi komisijom u kasnim 90-im godinama 20. stoljea koju je uspostavila
vlada da izvjetava o strukturi poduzea. Prijedlozi Draghi komisije, koji su pozivali na
poboljanje transparentnosti i zatitu manjinskih dioniara za kotirajua poduzea, bili su
ugraeni u zakon (s nekim izmjenama) kao dio ujedinjenog tijela zakona u Italiji (Testo
Unico). To je stupilo na snagu 24. veljae 1998.
U sreditu prijevare Parmalata takoer je bio neuspjeh nekoliko revizorskih tvrtki.
Tijekom razdoblja od 1980.2000., prije propasti Parmalata, tri su revizorske tvrtke bile
ukljuene u statutarnu reviziju poduzea. To su bile Hodgson Landau Brands (talijanska
tvrtka) kao revizor 80-ih godina 20. stoljea i Grant Thornton SpA kao revizori Parmalata
Finanziaria od 1990. do 1998. Reviziju Parmalat grupe od 1999. do 2002. provodila je
tvrtka Deloitte & Touche kao glavni revizor, uz pomo tvrtke Grant Thornton kao sekun-
darnog revizora. Grant Thornton i banke nisu uspjeli odgovoriti na zahtjeve za informa-
cijama i pitanja tiska kada je Parmalatova kriza postala javna 2003. godine.
Od oko 1990. do 2003., Parmalat grupa posudila je novac od globalnih banaka i oprav-
dala te zajmove napuhujui svoje prihode kroz fiktivne prodaje trgovcima na malo. U
shemi koju su osmislili i izvrili direktor poduzea (Calisto Tanzi) te mala grupa direktora
i odvjetnika koji su radili za njega, prepravljale su se poslovne knjige da bi dug nestao,
prebacujui dug na povezana poduzea sa sjeditem u poreznim utoitima. S obzirom na
razmjere prijevarnog raunovodstva i financijskog izvjetavanja u Parmalatu, iznenau-
jue je kako ugledne revizorske tvrtke nisu bile u stanju otkriti i prijaviti takve prijevarne
radnje.
U kolovozu 2004., povjerenik zaduen za administraciju Parmalat Finanziarije tuio je
u Sjedinjenima Amerikim Dravama urede Grant Thorntona u SAD-u i Italiji, kao i
vicarsku podrunicu tvrtke Deloitte Touche Tohmatsu te lanove povezanih tvrtki
(Deloitte & Touche LLP u SAD-u, Deloitte & Touche LLP i Deloitte & Touche SpA).
Povjerenik je smatrao da su obje mree nepravilno provele reviziju Parlamatovih podu-
zea i njihovih transakcija izmeu povezanih stranaka.
Banka za kreditiranje i meunarodnu trgovinu (BCCI)

Sluaj Banke za kreditiranje i meunarodnu trgovinu (BCCI) otkriva ozbiljne nedostatke
u strukturi upravljanja meunarodnim bankarstvom, kao i regulatorne i revizijske neu-
spjehe. Rast BCCI-ja kao svjetske banke bio je fenomenalan. Od male obiteljske banke u
Indiji prije neovisnosti a kasnije u Pakistanu, osniva BCCI-a Agha Hassan Abedi izgra-
dio je meunarodno bankarsko carstvo koje je on vidio kao banku treeg svijeta spo-
565
sobnu da konkurira zapadnim bankama. Do 1977. BCCI je bila najbre rastua svjetska
banka s poslovanjem u 146 podrunica u etrdeset i tri drave, s imovinom u bilanci oko
22 milijarde dolara.
Da izbjegne dravnu regulativu i kontrolu, BCCI je osnovao u Luksemburgu mjesto
koje je u financijskim krugovima poznato kao labavo reguliran bankarski centar gdje
bankarski zakoni pruaju raj za tajnovitost i povjerljivost. Nakon toga, stvoreno je holding
poduzee koje je podjelilo banku na dva dijela BCCI SA osnovanu u Luksemburgu i
BCCI Overseas s offshore sjeditem na Kajmanskom otoju. Ovo je odvajanje dodatno
zakomplicirano stvaranjem niza subjekata koritenih kao paralelne banke da nadmudre
lokalnu regulativu i omogue financijske manipulacije (ameriki Senat, 1992: 38).
Istraitelji (ameriki Senat, 1992: 53) otkrili su da je BCCI manipulirao raunima, stvarao
lane zarade i lane zajmove, protupravno prisvajao depozite te nije evidentirao obveze za
depozite. Mnogi neiskoriteni depoziti bili su povezani s imenovanim vezama preko kojih
je BCCI imao nezakonito steeno bankovno poslovanje u SAD-u te je kupovao svoje vla-
stite dionice da stvori fiktivnu kapitalizaciju.
BCCI je 1976. premjestio glavni ured u London, iako je sjedite ostalo u Luksemburgu.
S obzirom na nadzorne aspekte BCCI-ja, Engleska sredinja banka oduprijela se pritisku
da preuzme iskljuivu nadzornu ulogu, ali se sloila da e licencirati BCCI kao instituciju
za zaprimanje depozita (iako ne punopravnu banku). Kako navode Arnold i Sikka: na
tehnikoj podlozi, Engleska sredinja banka mogla je takoer sprijeiti poslovanje BCCI-ja
u Velikoj Britaniji, ali je umjesto toga licencirala banku i dozvolila joj formiranje sjedita
u Londonu, u skladu s vladinom politikom poticanja stranih investitora u gradu (2001:
482). Baselski odbor je 1987., zabrinut zbog glasina o nepravilnostima BCCI-ja zbog
opsenih rizninih gubitaka i njegove nemogunosti da djeluje kao zajmodavac posljed-
njeg utoita, osnovao Zavod regulatora21 koji su predvodili Velika Britanija i Luksemburg
u temeljitoj istrazi poslovanja BCCI-ja (Bingham, 1992; Arnold i Sikka, 2001).22 Unato
organizacijskoj strukturi oblikovanoj da BCCI-ju omogui poslovanje izvan nacionalnih
zakona, Zavod regulatora koji je predvodila Engleska sredinja banka formalno je zatvorio
meunarodno poslovanje BCCI-ja 5. srpnja 1991.
Eksterni revizori i aktivnosti BCCI-a

Sukladno bankarskim procedurama u veini razvijenih ekonomija, raune i financijske
izvjetaje BCCI-ja revidirali su neovisni revizori. S obzirom na organizacijsko odvajanje
banke izmeu Luksemburga i Kajmanskih otoka, BCCI je imenovao dva revizora za svoje
meunarodno poslovanje: tvrtka Ernst & Whinney (koja je sada dio tvrtke Ernst&Young)
revidirala je poslovanje u Luksemburgu i holding poduzee, dok je tvrtka Price Waterhouse
(koja je sada dio tvrtke PricewaterhouseCoppers) revidirala poslovanje na Kajmanskim
otocima. Iako je imenovanje dvaju revizora ograniilo djelokrug rada svakog pojedinog
revizora i olakalo BCCI-ju financijske manipulacije, te dvije revizorske tvrtke nisu se
protivile takvom dogovoru cijelo desetljee (ameriki Senat, 1992: 259). Tek je sredinom
80-ih godina 20. stoljea, uslijed nastanka zabrinutosti o znaajnim gubicima trgovanja
unutar riznice BCCI-ja, tvrtka Ernst&Whinney postavila pitanje razdvojene revizije i
inzistirala na jednom revizoru. BCCI je nakon toga u svibnju 1987. imenovao tvrtku Price
Waterhouse jedinim revizorom za BCCI grupu (ameriki Senat, 1992: 266).
to se tie financijskih potekoa, do kraja 70-ih godina 20. stoljea bankarski su kru-
govi Velike Britanije bili zabrinuti da je BCCI-jeva elja za rastom zapostavila pitanja
razboritosti, kao to su pokazatelji solventnosti i rezerviranja za sporna potraivanja. Za
566
BANKA ZA KREDITIRANJE I MEUNARODNU TRGOVINU (BCCI)
njegove se podrunice u Velikoj Britaniji takoer smatralo da posluju s gubitkom jer su

pretjerano odobravale zajmove, a premalo poslovale s drugim bankama. Engleska je sre-
dinja banka 70-ih godina 20. stoljea natjerala BCCI SA da pokrene istragu svojih knjiga
zajmova te je revizorska tvrtka Ernst&Whinney pruila ohrabrujue izvjee u oujku
1981. (Bingham, 1992: 39). Do sredine 80-ih godina 20. stoljea regulatori Luksemburga
zatraili su od BCCI-ja da provede pregled poslovanja riznice zbog njegovih ogromnih
gubitaka. Tvrtka Price Waterhouse obavila je uvid i otkrila nepravilnosti, ali je zabunom
opisala namjernu manipulaciju kao nesposobnost i pogreke koje su napravili nesofisti-
cirani amateri koji su riskirali na visokotehnolokom i sofisticiranom tritu (Bingham,
1992: 44).
Uz to, BCCI je angairao revizorske tvrtke i za obavljanje nerevizijskih usluga. Nakon
uvida u poslovanje riznice, BCCI je angairao odjel za savjetovanje tvrtke Price Waterhouse
da mu pomogne u otklanjanju nedostataka u internim kontrolama koje su utvrdili revi-
zori. Konzultanti (Price Waterhouse) zavrili su svoj posao 1986. godine te su revizori
(takoer Price Waterhouse) izvijestili da su zadovoljni to je njihova preporuka prihva-
ena (ameriki Senat, 1992: 175). Tijekom 80-ih godina 20. stoljea revizori BCCI-ja
nastavili su objavljivati pozitivna izvjea za financijske izvjetaje banke. Engleska je sre-
dinja banka je 1987. zaprimila izvjetaj o prijevarnim aktivnostima BCCI-ja (Bingham,
1992: 56), ali nisu poduzeti nikakvi odluni postupci, djelomice jer revizori nisu sumnji-
ili menadment BCCI-ja za prijevaru (Bingham, 1992: 57). Price Waterhouse je u svibnju
1988. pripremio znaajan izvjetaj Zavodu regulatora. Izvjetaj je ukazao na koncentraciju
zajmova BCCI-ja odreenim klijentima, od kojih su neki bili dioniari. Izvjetaj je tako-
er ukljuivao informacije o imenovanim poduzeima BCCI-ja i moguim nezakonitim
investicijama u SAD-u.
Price Waterhouse je poetkom 90-ih godina 20. stoljea izvijestio Englesku sredinju
banku o sumnji u prijevaru unutar BCCI-ja (ameriki Senat, 1992: 271-3). To je bilo
mogue prema Zakonu o bankama iz 1987. koji je u to vrijeme navodio revizorovo
pravo, ali ne i dunost, prijavljivanja prijevare vlastima. Engleska sredinja banka je 4.
oujka 1991. naredila tvrtki Price Waterhouse da pripremi povjerljivo izvjee o nepravil-
nostima u poslovanju BCCI-ja. Izvjee je ovlateno prema Odjeljku 41 Zakona o ban-
kama Velike Britanije iz 1987. koji dozvoljava regulatorima da narede eksternim revizorima
provoenje takvih istraivanja u situacijama gdje bi depoziti banke mogli biti ugroeni.
Nacrt izvjea iz Odjeljka 41, pod tajnim nazivom Izvjee pjeana oluja, isporueno je
Engleskoj sredinjoj banci 22. lipnja 1991. Dokumentiralo je detaljne dokaze o ogromnoj
prijevari od strane ovlatenika BCCI-ja tijekom nekoliko godina. Dva tjedna kasnije,
Zavod regulatora zatvorio je BCCI (ameriki Senat, 1992: 279).
Zato su eksterni revizori podbacili?

Iako je uloga BCCI-jevih eksternih revizora (Price Waterhouse) bila odluujua u obavje-
tavanju vlasti Velike Britanije o sumnji u prijevaru i zatvaranju banke 1991., revizori nisu
na pravilan nain obavili svoj zadatak. Podkomisija amerikog Senata zakljuila je da
revizori BCCI-ja nisu uspjeli zatititi interesno-utjecajne skupine kao to su kreditori i
tedie na temelju nekoliko argumenata. BCCI je imao oko 1,4 milijuna tedia irom
svijeta, meu kojima su veina bili stanovnici June Azije ili azijski imigranti. Oni su izgu-
bili skoro cijelu svoju uteevinu kod BCCI-ja kao rezultat zatvaranje banke. Neuspjeh
revizora bio je povezan s nekoliko problema. Primjerice, vie od cijelog desetljea revizori
se nisu uspjeli suprotstaviti praksi BCCI-ja da dijeli odgovornost za nadgledanje poslova-
567
nja u Luksemburgu i na Kajmanskim otocima izmeu dvije revizorske tvrtke, ime su

omoguili BCCI-ju da prikrije prijevaru tijekom svojih ranih godina. Revizori su takoer
ugrozili svoju neovisnost prihvaanjem pruanja vanih nerevizijskih usluga BCCI-ju bez
posjedovanja konkretnih rezultata o uinkovitosti internih kontrola banke. Podkomisija
amerikog Senata zakljuila je da je krajem 1987. Price Waterhouse (Velika Britanija) ve
imao dostatna saznanja o neadekvatnosti zapisa BCCI-ja da bi iskazao muiljenje s rezer-
vom te da je naknadno revizorovo ovjeravanje financijskih izvjetaja BCCI-ja dovelo u
zabludu tedie i regulatore (ameriki Senat, 1992: 4 i 259).
Mnogi aspekti BCCI-jevog sluaja potakli su zabrinutost o neovisnosti revizora, pose-
bice u sluajevima gdje raunovodstvene tvrtke slue i kao eksterni revizori i kao savjet-
nici menadmentu. Sluaj BCCI-ja takoer pokazuje da struktura velikih revizorskih
tvrtki nije dovoljna i prikladna, bar ne u nekim kritinim sluajevima, da zadovolji potra-
nju reguliranja meunarodnih financijskih trita, unato injenici da su te tvrtke meu-
narodne i globalne.
Naposljetku, sluaj BCCI-ja naglaava odgovornost i drutvenu ulogu eksternih revi-
zora u ekonomiji trita kapitala. Ti su elementi ponekad pomijeani s politikim podvalji-
vanjem regulatora, vlade, lobista i utjecajnih skupina. Kao to navode Arnold i Sikka: u
sluaju BCCI-ja vlada Velike Britanije oslonila se na eksterne revizore, ne kao na objek-
tivne pokazatelje financijskih uvjeta BCCI-ja, nego prije kao na mehanizam za odravanje
povjerenja tedia banke koja je u financijskim potekoama. Znajui da bi negativno revi-
zijsko miljenje moglo potaknuti povlaenje sredstava iz banke, vlada Velike Britanije
eljela je osigurati pozitivno miljenje da bi poveala povjerenje tedia i eventualno pru-
ila banci priliku da se ponovno kapitalizira i/ili reorganizira. Ovo politiko koritenje
revizije banke istie osnovnu ulogu raunovodstva/revizije u ekonomiji te potrebu da se
prema regulativi revizorskih tvrtki i revizijskih tehnologija postupa kao prema drutvenim
i politikim temama, a ne kao iskljuivo tehniki orijentiranim problemima (2001: 493).
Sluaj Royal Ahold
Nekoliko toaka ini Ahold sluaj iz 2003. izvrsnim primjerom poslovnog neuspjeha u
Europi. To je znaajan primjer prijevarnog raunovodstva i izvjetavanja. Takoer je to
sluaj neuinkovitog sustava odgovornosti i loeg javnog objavljivanja korporativnih
informacija. Skandal Ahold ukazuje na neuspjeh vodstva spajajui pogreno upravljanje
stratekim odlukama, nepoteno raunovodstvo i izvjetavanje te neadekvatno korpora-
tivno upravljanje.
Ako su Enron i WorldCom bili najvei oblici korporativnih neuspjeha u SAD-u, Ahold
(Nizozemska), Parmalat (Italija) i Vivendi Universal (Francuska) najpoznatiji su europski
krahovi. Sluaj Royal Ahold (Koninklijke Ahold NV) zanimljiv je jer je to poduzee bilo
vrlo uspjena pria 90-ih godina 20. stoljea koja je postala jednim od najveih neuspjeha,
pretrpjevi propast 2003. godine. Prije svojeg spektakularnog sloma, Grupa Royal Ahold
NV bilo je jedno od najveih meunarodnih poduzea s uslugom preprodaje namirnica i
hrane na svijetu, sa sjeditem u Nizozemskoj i kotacijom na Euronext tritu u Amsterdamu
i njujorkoj burzi (New York Stock Exchange NYSE) od 1993. Ahold je 2002. godine bio
trea najvea grupa na svijetu u svom sektoru s konsolidiranim neto prihodima od pro-
568
SLUAJ ROYAL AHOLD
daje u iznosu od 62,7 milijarde eura od 5.606 prodavaonica u dvadeset i sedam zemalja, s
konsolidiranim gubitkom od 1,2 milijarde eura (godinji izvjetaj za 2002.). Idue je
godine Ahold otkrio raunovodstvene nepravilnosti u svojoj kolumbijskoj jedinici US
Foodservice u iznosu veem od 880 milijuna dolara. Ahold je takoer otkrio mogue neza-
konite transakcije u svojoj podrunici u Argentini (Disco) i u svom zajednikom pothvatu
u Skandinaviji. Cijene dionica pale su slobodnim padom, gotovo trenutano gubei dvije
treine svoje vrijednosti.
Vrijednost kapitala Aholda nastavila je propadati te je u nekoliko dana nestalo 7 mili-
jardi dolara novca dioniara. Kao rezultat tih loih vijesti, grupa je postala predmetom
SEC-ove istrage u SAD-u. Grupa je u travnju 2003. potvrdila da je ameriko Ministarstvo
pravosua izdalo nalog za dokumente poduzea, ukljuujui financijske izvjetaje, revi-
ziju, proraune, zapisnike sa sastanaka odbora te detalje promotivnog programa.
Euronext,23 trite dionica na kojem su kotirale Aholdove dionice, takoer se zanimalo za
financijsku situaciju grupe.
Ahold i njegova dva biva direktora nagodili su se sa SEC-om oko optube za prijevaru
i ostala krenja zakona o vrijednosnicama. Meutim, nizozemski Ured javnog tuitelja
pokrenuo je krivinu istragu u Nizozemskoj te je zatraio da SEC ne odredi kaznu protiv
optuenika zbog mogueg problema dvostruke kazne prema nizozemskom zakonu.
Kuhanje u poslovnim knjigama Aholda

Ahold je 22. veljae 2003. objavio da e neto zarada i zarada po dionici biti znaajno nie
od naznaenih za fiskalnu 2002. godinu te da e financijski izvjetaji za 2002. i 2001. biti
ispravljani. Analiza nedavnih korporativnih financijskih neuspjeha pokazuje da kada
poduzea ne uspijevaju postii predvienu zaradu ili druge ciljeve, to stvara besprimjeran
pritisak na menadment poduzea i oni zatim pokuavaju manipulirati raunima to se
esto naziva namjetanjem brojeva ili ponaanjem velike kade (White et al., 1994).
Menadment Aholda zabiljeio je fiktivne promotivne popuste dostatne da pokriju
bilo kakav nedostatak u planiranim zaradama. Promotivni su popusti popusti koje dobav-
ljai daju poduzeima za obvezivanje na kupnju odreene koliine. Nekoliko je dobavljaa
kasnije potvrdilo nepostojanje popusta u pismima upuenima Deloitteu, revizorskoj tvrtki
Aholda. Ukupan iznos tih raunovodstvenih nepravilnosti bio je procijenjen na 880 mili-
juna dolara. Druga raunovodstvena nepravilnost bila je potpuna konsolidacija zajedni-
kog pothvata to je prouzroilo da prihodi Aholda budu precijenjen od 1999. do 2001.
Ahold je naveo da su ispravci povezani s precjenjivanjem dobiti iz programa popusta
dobavljaa u podrunici US Foodservice. Provedene su forenzine istrage raunovodstve-
nih nepravilnosti kod US Foodservice te zakonitosti i raunovodstvenog tretmana odree-
nih upitnih transakcija u podrunici Disco u Argentini. Ahold je isto tako izjavio da e
odreeni zajedniki pothvati biti ponovno konsolidirani na temelju informacija koje prije
nisu bile dostupne revizorima Aholda. U pogledu ovih razvoja, Ahold je otkrio da e nje-
govi izvrni direktori dati ostavku, da su revizori Aholda odluili obustaviti reviziju za
fiskalnu 2002. godinu do zavretka istrage, ali i da je Ahold stekao obvezu za novi kredit u
iznosu od 2,65 milijarde dolara. Ahold je uao u novi revolving kredit s ABN AMRO-om,
Goldman Sachs-om, ING-om, JP Morgan-om te Rabobankom.
Sluaj Ahold takoer je potaknuo pitanja razliitosti raunovodstvene prakse na meu-
narodnoj razini i kvalitete financijskih izvjetaja grupa s viestrukim uvrtenjima na
burze. Raunovodstvena pravila SAD-a kau da poduzee koje posjeduje vie od pola
zajednikog pothvata mora to evidentirati u svojim prihodima uz kasnije prilagoavanje
dobiti, kao to je Ahold uinio. Ali poduzee nikada nije posjedovalo vie od polovice
569
skandinavskog ili argentinskog pothvata. Nizozemska raunovodstvena pravila dopustila

su Aholdu knjienje udjela prodaje s obzirom na njegovu polovicu udjela u pothvatu.
n Signal s vrha ili okruenje kontrola24

Skandali Aholda, Parmalata, Enrona i WorldComa ukazali su na slabe interne kontrole
kao uzroke financijskih neuspjeha. Nisu bili upitni oblici alata interne kontrole i same
tehnike, nego njihova prikladnost za poslovno okruenje i nain na koji su bili implemen-
tirani. tovie, kod interne kontrole, kao i kod drugih aktivnosti organizacije, kljuno je
pitanje odgovornosti, kao i njihovog opsega i dostatnosti.
Do srpnja 2003., kada je PricewaterhouseCoopers zavrio forenzinu istragu Ahold
grupe, otkriveno je vie od 200 slabosti u internim kontrolama.
n Agresivno upravljanje zaradama

Da bi ostvarili ciljane zarade koje su postavili dioniari, izvrni su direktori pokuali
razviti agresivnu strategiju rasta kroz pripajanja i internacionalizaciju. Prije svog uvrtenja
na amsterdamsku burzu, za vrijeme upravljanja izvrnog direktora Pierra Everaerta,
Aholdov je cilj bio godinji porast zarade po dionici od 10 posto. Nakon uvrtenja na
burzu, taj je cilj povean na 15 posto: 10 posto iz internog rasta i 5 posto iz eksternog rasta
(De Jong et al., 2005). Veliku veinu vremena menadment je posvetio investicijskim
odlukama. U stvari, veliki broj pripajanja koja su se dogodila izmeu 1999. i 2001. nije
usporediv s bilo kojim drugim razdobljom. Jo je vanije da se menadment Aholda odlu-
io uglavnom osloniti na vanjski kapital i financiranje dugom, umjesto da su koristili
kombinirana sredstva internog i eksternog financiranja. Iako je to bilo povezano s nedo-
statkom dostatnog novanog tijeka za investicijske svrhe, stalno poveanje financiranja
dugom stvorilo je 2003. godine dodatni financijski rizik za grupu.
Deloitte Touche Tohmatsu, Aholdov revizor u vrijeme prijevare, tvrdio je da je upozorio
poduzee o njihovim problemima u amerikoj jedinici te je rekao da mu Ahold nije dostav-
ljao potpune informacije. Tvrtka je 2002. obustavila svoju reviziju, ekajui dovretak
istrage od strane Aholdovog nadzornog odbora. Bez obzira na ove elemente, forenzina
istraga od strane PricewaterhouseCooppersa (imenovani revizor nakon otkrivanja prije-
vare) dokumentirala je slabe interne kontrole te slabu financijsku i raunovodstvenu praksu
Aholda u SAD-u. Ukupno 275 od 470 raunovodstvenih nepravilnosti otkrivenih kod
Aholda mogu se povezati s nedostacima u internim kontrolama (De Jong et al., 2005).
Zakljune napomene
Mnogi aspekti korporativnih neuspjeha u ovom poglavlju potiu zabrinutost o revizij-
skoj praksi, revizorovoj neovisnosti, njegovim drutvenim odgovornostima i obvezama
prema treim strankama (ukljuujui interesno-utjecajne skupine) koje se oslanjaju na
njegova izvjea. Pitanje revizorovih dunosti prijavljivanja prijevare regulatorima dugo je
bilo predmetom zabrinutosti u mnogim razvijenim zemljama. Eksterni su revizori sve
vie postajali predmetom kritikog ispitivanja. To potie vana drutvena i politika pita-
nja o odgovornosti revizijske profesije i revizorove uloge u ekonomiji trita kapitala.
570
BIBLIOGRAFIJA I REFERENCE
Da bi se pruili objektivni odgovori na ova pitanja, potrebno je detaljnije razmatranje

uloge, objektivnosti i odgovornosti eksternih revizora. Revizijska se profesija suoila s
besprimjernim izazovima, posebice tijekom prolog desetljea. Snani su pritisci prouzro-
ili preispitivanje revizorove uloge i njegovog mjesta u ekonomiji. Revizori su esto sma-
trani psima uvarima javnosti, ali prema trenutnim pravilima i standardima, njihove
dunosti prema javnosti ostaju ograniene. Oni ne posjeduju dunu panju prema sudi-
onicima u trinoj ekonomiji kao to su zaposlenici, individualni dioniari i/ili tedie
banaka. tovie, eksterni su revizori ekonomski agenti koji nastoje maksimalizirati dobit,
to nije uvijek u skladu s odgovornostima koje im dodjeljuje javnost.
Ovoj bi raspravi prvenstveno moglo pridonijeti pruanje nekih jasnih definicija o cilje-
vima eksterne revizije, vrsti revizijskih usluga te revizorovoj drutvenoj odgovornosti.
Sljedei je korak razmatranje ostalih tehnikih pitanja povezanih s obavljanjem revizije i
procesima koji se koriste da bi se sluilo poduzeima. Istinitost korporativnih financijskih
informacija mora imati prioritet iznad elje za trokovnom uinkovitou ili konkurent-
skom prednou u procesu revizije. Visokokvalitetna revizija zahtijeva dobro obuene,
dobro fokusirane i dobro nadzirane revizore.
Bibliografija i reference
American Continental Corporation (1986.) 8-K Report, listopad.
American Institute of Certified Public Accountants (AICPA) (1983.) Audit Risk and Materiality in
Conducting the Audit, Statement on Auditing Standards No. 47, Jersey City, NJ: AICPA.
American Institute of Certified Public Accountants (AICPA) (2002.) AU Section 316: Considerations of
Fraud in a Financial Statement Audit, Jersey City, NJ: AICPA: 62. (www.pcaob.or/standards/interim_
standards/auditing_standards/au316.html).
Apostolou, N. i Crumbley, D. (2000.) Forensic Investing: Red Flags (www.bus.isu.edu/accounting/faculty/
napostolou/forensic.html).
Arnold, P. J. i Sikka, P. (2001.) Globalization and the state-profession relationship: the case of the bank
of credit and commerce international, Accounting, Organizations and Society, 26 (4): 475-499.
Berardino, J. F. (2001.) Remarks Before the Committee on Financial Services of the United States of
Representatives, 12. prosinac: 3-4, Washington, DC, (http://financialservice.house.gov/media/
pdf/121201jb.pdf).
Bernstein, L. A. (1993.) Financial Statement Analysis: Theory, Application, and Interpretation, Peto izda-
nje, Irwin.
Bingham Report (1992.) Inquiry into the Supervision of the Bank of Credit and Commerce Intrnational,
London: HMSO.
Brennan, N. (2003.) Accounting in crisis: a story of auditing, accounting, corporate governance and
market failures, Irish Banking Review, ljeto: 2-17.
Briloff, A. J. (2002.) Accountancy and society: a covenant desecrated, The CPA Journal, prosinac.
Brody, R. G., Lowe J. D. i Pany, K. (2003.) Could $51 million be immaterial when Enron reports income
of $105 million?, Accounting Horizons, 17 (2), lipanj: 153-160.
Buffett, W. (2002.) Chairman's Letter (vidi www.loschmanagement.com/Investment.htm)
Buffett, W. (2006.) Finding Integrity: Lunch Money Indicators, (vidi Losch Management Company,
www.loschmanagement.com/Investment.html).
Carmichael, D. R. (2006.) Preparaed Statement by Chief Auditor on 2006 Proposed Standards-Setting
Activities, PCAOB, Ured za odnose s javnou: 6.
Chaney, P. K. i Philipich, K. L. Shredded reputation: the cost of audit failure, Journal of Accounting
Research, 40 (4), rujan.
Chase, M. (1991.) Great Western gets approval to buy Lincoln Savings, The Wall Street Journal, 11.
571
oujak 1991.
Cohen, L. i Felson, M. (1979.), Social change and crime rate trends: a routine activity approach,
American Sociological Review, 44: 588-608, citirano u Duffield i Grabosky (2001b): 6.
Cooper, B. (2002.) The accountant of the future, Accounting & Business, travanj.
Dean, G., Clarke, F. i Wolnizer, P. (2002.) Auditor independence reforms-recycled ideas, ABACUS 38
(2)
De Jong, A., De Jong, D. V., Merens, G. i Roosenboom, P. (2005.) Royal Ahold: a Failure of corporate
governance and an accounting scandal, working paper, Erasmus University, Rotterdam, oujak: 56.
Draghi, M. (1998.) Corporate Governance and Comptititiveness, Review of Economic Conditions in
Italy, 3/1998: 341-357.
Duffield, G. i Grabosky, P. (2001a) Red flags of fraud, Trends and Issues in Crime and Criminal Justice,
Australian Institute of Criminology, 200, oujak: 6.
Duffield, G. i Grabosky, P. (2001b) The psychology of fraud, Trends and Issues in Crime and Criminal
Justice, Australian Institute of Criminology, 199.
Erickson, M., Mayhew, B. W. i Felix, Jr., W. L. (2000.) Why do audits fail? Evidence from Lincoln Savings
and Loan, Journal of Accounting Research, 38 (1), (proljee): 165-194.
Financial Accounting Standards Board (FASB) (2004.) Fair Value Measurement, Fair Value Hierarchy,
Zapisnici FASB-a, 15. prosinca.
Goldschmid, H. J. (2002.) Post-Enron America: An SEC Perspective, govor sa tree godinjice A. A.
Sommer, Jr.- Corporate Securities & Financial Law Lecture.
Hamilton, S. (2004.) Case study: how going global compromised Parmalat, European Business
Forum: 9.
Harmantzis, F. C. (2004.) Inside the telecom crash: bankruptcies, fallacies and scandals: a closer look at
the WorldCom case, working paper, Stevens Institute of Technology: 23.
Hilzenrath, D. (2001.) Early warnings of trouble at Enron, Washington Post, 30. prosinca 2001: A10.
Hutcheson, D. (2003.) Ahold: The European Enron?, Accoutancy Magazine, travanj.
International Federation of Accountants (IFAC) (2004.) International Standard on auditing 240: the
auditors responsibility to consider fraud and error in an audit of financial statements, u Handbook of
International Auditing, Assurance and Ethics Pronouncements
International Federation of Accountants (IFAC) (2005.) International Standard on auditing 240: the
auditors responsibility to consider fraud in an audit of financial statements, u Handbook of International
Auditing, Assurance and Ethics Pronouncements.
Levitt, A.(1999.) Quality Information: The Lifeblood of our Markets, govor u Ekonomskom klubu New
Yorka, listopad.
Liandu, N. (2004.) Earnings management: why worry about it? (www.accaglobal.com).
Meils, A. (2005.) Corporate governance failures: to what extent is Parmalat a particulary Italian case?,
Corporate governance: An International Review, 13 (4), srpanj: 478-488.
Mock, T. J. i Turner, J. L. (2005.) Auditor identification of fraud risk factors and their impact on audit
programs, International Journal of Auditing, 9 (1), (oujak): 59-77.
Parmalat Finanziaria SpA (2001.) Information Regarding Compliance with the Guidelines Contained in
the Voluntary Code of Best Practice for Listed Companies, 30. travnja i 2. svibnja 2001.
Preda Code (1999. i 2002.) Code of Conduct for Listed Companies, Comitato per la Corporate Governance
Delle Societ Quotate, sponzorirala Italian Stock Exchange.
PricewaterhouseCoopers (PwC) (2003.) Key elements of antifraud programs and controls, a White
Paper: 30.
PricewaterhouseCoopers (PwC) (2004.) Foreign Securities Litigation Study: 28.
Public Company Accounting Oversight Board (2005.) Consideration of Fraud in a Financial Statement
Audit, AU Section 316: 62 (www.pcaob.org/standards/interim_standards).
Public Oversight Board (POB) (2000.) The Panel on Audit Effectiveness: Report and Recommendations,
kolovoz: 256.
Public Oversight Board (POB) (2005.) Consideration of Fraud in a Financial Statement Audit, AU
Section 316, SAS No. 99: 62. (www.pcaobus.org).
572
BILJEKE
Reinstein, A. i Weirich, T. (2002.) Accounting issues at Enron, The CPA Journal, prosinac.
Sansweet, S. i Thomas, P. (1991.) Ernst & Young agrees to pack on S&L work, The Wall Street Journal,
7. veljaa 1991: B4.
Securities and Exchange Commission (SEC) (2002.) Godinje izvjee, Washington, DC.
Securities and Exchange Commission (SEC) (2003.) Strenghtening the Commission's Requirements
Regarding Auditor Independence, Washington, DC.
Soltani, B. (2005.) Factors Affecting Corporate Governance and Audit Committee in Selected Countries
(France, Germany, The Netherlands, the United Kingdom and the United States), The Institute of
Internal Research Foundation, US: 200.
Sridharan, U. V., Caines, W. R., McMillan, J., i Summers, S. (2002.) Financial statement transparency
and auditor responsibility: Enron and Andersen, International Journal of Auditing, 6.
Storhaug, Dave (2004.) Called to account: the future of auditing The Economist, 24. studeni, 2004
(www.economist.com/business).
United States Congress (1990.) Investigation on Lincoln Savigs and Loan Association: Hearing before the
Committee on Bankong, Finance, and Urban Affairs, House of Representatives, Washington, DC:
Government Publications Office (USGPO).
United States Senate Committee on Foreign Relations (1992.) The BCCI Affair: A Report to the
Committee on Foreign Relations by Senator John Kerry and Senator Hank Brown, prosinac,
Washington, DC: Government Publications Office (USGPO).
White, G. I., Sondhi, A. C. i Fried, D. (1994.) The Analysis and Use of Financial Statements, John Wiley &
Sons.
Young, S. (2004.) MCI to state fraud was $11 Billion, The Wall Street Journal, 12. oujak, 2004: A3.
Biljeke
1 Ovaj je odjeljak temeljen na Meunarodnim revizijskim standardima (MRevS 240, IFAC, 2004).
Zahvaljujemo na dozvoli IFAC-u za reproduciranje Meunarodnih revizijskih standarda. Ovaj je
standard bio zamijenjen s IFAC (2005) Revizorova odgovornost da u reviziji financijskih izvjetaja
razmotri prijevare (MRevS 240) na snazi za reviziju financijskih izvjetaja za razdoblje koje poinje
na dan 15. prosinca 2004. ili nakon tog datuma.
2 Pogreke ne ukljuuju uinak raunovodstvenih procesa koritenih zbog pogodnosti, kao to je odr-
avanje raunovodstvenih zapisa na novanoj osnovi ili poreznoj osnovi i periodino prilagoavanje
tih zapisa za pripremanje financijskih izvjetaja sukladno opeprihvaenim raunovodstvenim nae-
lima.
3 MRevS 240 Revizorova odgovornost da u reviziji financijskih izvjetaja razmotri prijevaru izdan je
u veljai 2004. i primjenjuje se za reviziju financijskih izvjetaja za razdoblje koje poinje na dan 15.
prosinca 2004. ili nakon tog datuma. Zamijenio je MRevS 240 Revizorova odgovornost da u reviziji
financijskih izvjetaja razmotri prijevaru i pogreku.
4 SAS br. 99 (PCAOB, 2005: AU odjeljak 316) pod naslovom Razmatranje prijevare u reviziji financij-
skih izvjetaja koji se primjenjuje na reviziju financijskih izvjetaja za razdoblje koji poinje na dan
15. prosinca 2002. ili nakon tog datuma (zamjenjuje SAS br. 82).
5 Vidi Duffield & Grabosky (2001b).
6 Za detalje pogledati Panel o uinkovitom revizijskom izvjetavanju i preporuke, POB, 2000:75-98.
7 Za detalje o kvaliteti zarada pogledati Panel o uinkovitom revizijskom izvjetavanju i preporuke,
POB, 2000:75-98.
8 Elementi koji ine kvalitetu zarade mogu se klasificirati na sljedei nain (Bernstein, 1993: 738)::
n Jedna je vrsta imbenika koji utjee na kvalitetu zarada raunovodstvo i raunska diskrecija
menadmenta i raunovoe koji ovjerava u odabiru izmeu opeprihvaenih raunovodstvenih
naela.
n Druga je vrsta imbenika koji utjee na kvalitetu zarada povezana sa stupnjem do kojeg je podu-
573
zeta adekvatna zatita za odravanje imovine te za odravanje i poboljavanje sadanje i budue

produktivnosti zarade.
n Trei imbenik koji utjee na kvalitetu zarada nije primarno rezultat diskrecijskih postupaka menad-
menta, iako menadment moe prilagoditi svoje djelovanje. To je djelovanje ciklikih i ostalih
ekonomskih sila na zarade, na stabilnost njihovih izvora i posebice na njihovu varijabilnosti.
9 Nekoliko je radova ispitivalo sluaj Enrona. Primjerice, Chaney i Philipich (2002) istraili u utjecaj
revizijskog neuspjeha u sluaju Enrona na ugled revizora, kao to je posvjedoeno njegovim utjeca-
jem na cijene dionica ostalih klijenata Enronovog revizora. Sridharan et al. (2002) ispitali su ulogu i
odgovornosti revizora kod osiguranja jasnoe i razumljivosti rauna poduzea kroz odnos izmeu
revizorske tvrtke Arthur Andersen i njegovog klijenta Enrona. Reinstein i Weirich (2002) istraili su
raunovodstvenu problematiku kod Enrona.
10 Oblik izvjetaja o dobiti sadri etiri klasifikacije koje spadaju pod opu kategoriju za izvanredne:
n neuobiajene i rijetke stavke
n izvanredne stavke
n prekid poslovanja
n raunovodstvene promjene.
11 Vidi Chaney i Philipich (2002) o utjecaju revizorovih neuspjeha na ugled revizora.
12 Vidi Young (2004: A3).
13 Uglavnom Scott Sullivan (CFO), David Myers (kontrolor) i Buford Buddy Yates (direktor cjeloku-
pnog raunovodstva).
14 Za opseno istraivanje o revizijskim postupcima primjenjivim na skupinu znaajnih transakcija iz
LSL-ovog revizijskog neuspjeha vidjeti Erickson et al. (2000).
15 U sluajevima protiv ovih revizora, optuenicima nije sueno za presudu jer je svaka od njih zaklju-
ena nagodbom prije ili tijekom suenja. Tri su revizora bila Arthur Andersen, Arthur Young
(kasnije Ernst i Young) i Touche Rose (kasnije Deloitte i Touche). Graanske parnice su bile sljedee:
Ernst and Young 63 milijuna dolara, Arthur Andersen 23 milijuna dolara te Deloitte i Touche
7,5 milijuna dolara (na temelju sudskih zapisa). Ernst i Young su se takoer nagodili s vlasnikom
FSLIC-ovih tubi, Resolution Trust Corporationom (RTC), za otprilike 40 milijuna dolara (Sansweet
i Thomas, 1991). Nagodbe izmeu RTC-a i Arthur Andersena i Deloitte i Touchea bile su zdruene
u zajednikoj nagodbi s ostalim sluajevima.
16 Vidi Erickson et al. (2000): 171.
17 Vidi izvjee 8-K American Continental Corporationa (1986).
18 Komisija za vrijednosne papire v. Parmalat Finanziaria SpA, sluaj br. 03 CV 10266 (PKC) (SDNY),
Accounting and Auditing Enforcement release no. 1936/30 prosinac, 2003.
19 Parmalatova podrunica u Luksemburgu.
20 Kajmanski otoci na Karibima postali su poznati nakon sluaja Parmalat te su jedno od poreznih
utoita koje najee koriste meunarodna poduzea.
21 Osnivanje Meunarodnog zavoda regulatora dopustio je Basel Concordat, primarno za regulaciju
banaka koje mogu inae izbjei uinkovitu regulaciju. Prema naelima Baselskog odbora, ije su
lanice Velika Britanija i Luksemburg, Institut Montaire Luxembourgeois (IML) utemeljen je da
regulira BCCI. Poslovao je s podrkom i suradnjom Engleske sredinje banke.
22 Za detalje o sluaju BCCI, vidi Arnold i Sikka (2001) te Bingham (1992). Informacije o korporativ-
nim skandalima mogu se nai na internetskim stranicama: (http://visar.csustan.edu/aaba/aaba/.
htm).
23 Euronext je zajedniko trite izmeu parike, amsterdamske, briselske i lisabonske burze. Kreirano
je implementacijom europskog financijskog trita.
24 Vidi 11. poglavlje.
574
PITANJA
Pitanja
PITANJA ZA PONAVLJANJE
18.1 Koje su karakteristike prijevare i uvjeti potrebni za nastanak financijske prijevare?
18.2 Koje su odgovornosti revizora u otkrivanju prijevare u reviziji financijskih izvjetaja?
18.3 Zato neovisni revizor treba imati stav profesionalnog skepticizma u obavljanju revizije?
18.4 Koje postupke poduzee moe poduzeti da sprijei, odvrati i otkrije prijevaru?
18.5 Ukratko raspravite o revizorovom priopavanju o moguoj prijevari razliitim strankama unutar
i izvan poduzea.
18.6 Definirajte imbenike rizika prijevare pruajui neke primjere.
18.7 Koji su glavni naini uslijed kojih se moe pojaviti manipulacija zaradama od strane menad-
menta?
18.8 to znai pojam ponaanje velike kade i kako to utjee na revizorovo miljenje o financijskim
izvjetajima?
18.9 S pozivanjem na revizijske standarde, koje postupke revizor uzima ako je ona/on u nemogu-
nosti nastaviti revizijske obveze kao rezultat pogrenog prikaza povezanog sa sumnjom u pri-
jevaru?
18.10 Objasnite znaaj signala s vrha ili okruenje kontrola kod smanjivanja rizika od prijevare u
poduzeu.
18.11 Zato eksterni revizori nisu bili u potpunosti uspjeni u smanjivanja postupaka menadera u
namjetanju brojeva?
18.12 Po vaem miljenju, to se moe napraviti da se izbjegnu neuspjesi revizora?
PITANJA ZA RASPRAVU
18.13 Definirajte pojam upravljanje zaradama i kvaliteta zarada s obzirom na odgovornosti revi-
zora. Raspravite odgovornosti revizora i kako se moe razlikovati upravljanje zaradama od
prijevare.
18.14 Posljednjih je godina bio prisutan rastui broj pravnih postupaka protiv eksternih revizora,
posebno u pogledu javnih poduzea. Po vaem miljenju, koji su razlozi za to? Raspravite.
18.15 Niz poslovnih skandala u SAD-u (Enron, WorldCom, Tyco, Adelphia itd.) i na europskom finan-
cijskom tritu (Royal Ahold u Nizozemskoj, Vivendi u Francuskoj, Parmalat u Italiji itd.) uzdr-
mali su svjetska trita kapitala. Revizori su bili javno kritizirani od strane trinih regulatora.
Raspravite odgovornosti: (a) menadmenta, (b) eksternih revizora, (c) upravnog i revizijskog
odbora i (d) regulatora u korporativnim financijskim neuspjesima.
575
18.16 Tijekom procesa revizije, revizor izvodi razliite postupke procjene rizika.
(a) Raspravite karakteristike tih postupaka.
(b) S obzirom na revizijske standarde, koje bi postupke eksterni revizori trebali poduzeti da se
smanje rizici znaajnog pogrenog prikazivanja zbog prijevare? Raspravite.
18.17 Pruite neke primjere korporativnih financijskih neuspjeha koji su se pojavili u vaoj zemlji u
posljednja dva desetljea i raspravite revizorovu odgovornost u tim sluajevima.
18.18 Definirajte pojam crvene zastavice za prijevaru i raspravite revizorovo razmatranje istog.
18.19 Ako je revizor identificirao prijevaru ili je dobio informaciju koja ukazuje da prijevara moda
postoji, revizor bi trebao obavijestiti zainteresirane stranke o tom pitanju. Raspravite revizo-
rovu odgovornost s obzirom na:
(a) komunikaciju s menadmentom i onima koji su odgovorni za upravljanje
(b) komunikaciju s regulatornim i izvrnim tijelima.
18.20 U kontekstu Izvjetaja o revizijskim standardima (SAS 99 AICPA) i/ili MRevS-a 240 (IFAC), koji
su (a) poticaji/pritisci, (b) prilike i (c) stavovi/racionalizacija s obzirom na imbenike rizika
(pogrean prikaz) koji proizlaze iz protupravnog prisvajanja imovine? Raspravite.
576

Poglavlje 14

Transféré par

Informations du document

Titre original

Copyright

Formats disponibles

Partager ce document

Partager ou intégrer le document

Options de partage

Avez-vous trouvé ce document utile ?

Ce contenu est-il inapproprié ?

Droits d'auteur :

Formats disponibles

Poglavlje 14

Transféré par

Droits d'auteur :

Formats disponibles

18.

KORPORATIVNA PRIJEVARA, KORPORATIVNI

Nakon prouavanja ovog poglavlja, moi ete:

Prijevare i pogreke u financijskim izvjetajima1

n Prijevarno financijsko izvjetavanje

vodstvenih pravila ili privremeno pogreno prikazivanje gdje se oekuje da e se to kasnije

n Protupravno prisvajanje imovine

Znaaj koncepcije prijevare u korporativnom izvjetavanju i reviziji

kao i druge neprikladne sheme koje se tiu plaanja.

n Determinantna uloga menadmenta u korporativnim prijevarama

n Odgovornosti menadmenta i onih koji su zadueni za upravljanje

Odgovornost je onih koji su zadueni za upravljanje da osiguraju, kroz nadzor menad-

Mjere koje poduzea mogu uvesti da sprijee, odvrate i

(Prilagoeno prema AICPA, 2002.)

n Uvjeti povezani s pogrenim prikazivanjem kod prijevarnog

n znaajnog financijskog udjela u subjektu

n pretjerano sudjelovanje nefinancijskog menadmenta u izboru raunovodstvenih

n Uvjeti koji se odnose na protupravno prisvajanje imovine

Duna panja zahtijeva od revizora da upotrijebi profesionalni skepticizam. Profesionalni

n ignoriranje internih kontrola nad protupravnim prisvajanjem imovine zaobilaenjem

Odgovornosti revizora za otkrivanje znaajnog pogrenog

Profesionalni je skepticizam stav koji ukljuuje preispitivanje i kritiku ocjenu revizij-

dobije pisanu izjavu menadmenta kojom se potvruje da je menadment prezentirao

Revizijski postupci za procjenu rizika znaajnog pogrenog

Kada usporedba tih oekivanja s knjienim iznosima, ili s pokazateljima nastalim iz

Analitiki postupci ukljuuju postupke vezane uz raune prihoda s ciljem utvrivanja

Utvrivanje rizika znaajnog pogrenog prikazivanju zbog prijevare ukljuuje primjenu

(PCAOB, 2005, AU section 316, AICPA, 2002: 314)

n Dobivanje pismene izjave o moguoj prijevari

n Revizorovo priopavanje o moguoj prijevari

c. kao odgovor na poziv na sud;

Zbog toga to sukobi izmeu revizorovih etikih i zakonskih obveza o povjerljivosti

Crvene zastavice za prijevaru: znakovi upozorenja

Najefikasniji su znakovi upozorenja uinkovita kontrola, komunikacija i povratni pro-

n Revizorovo razmatranje znakova upozorenja

Crvene zastavice za priliku

n velikih transakcija na kraju godine i/ili neuobiajenih transakcija

Crvene zastavice za osobne karakteristikes

Crvene zastavice za situacijski pritisak

Iskuenje za upravljanje zaradama

Kvaliteta na naem tritu predanost je potenju i transparentnosti u nainu rada, u nainu na

Ponaanje velike kade

Diskrecijska priroda prihoda dovela je do preispitivanja stupnja do kojeg menadment

n Upravljanje zaradama i njihov utjecaj na korporativno izvjetavanje

Motivacija za upravljanje zaradama djelomice proizlazi iz odgovornosti menadmenta da

Postoje dvije kategorije upravljanih zarada. Prva je kategorija (ublaavanje promjena u

Veina menaderskih aktivnosti ima potencijalni utjecaj na zarade te stoga predstav-

n Implikacije upravljanja zaradama za reviziju

Upravljanje zaradama predstavlja posebne potekoe revizoru, uglavnom zbog sljedeeg:

Eksterni revizori trebaju provesti svoju reviziju s pojaanom dozom profesionalnog

n Eksterni revizori i kvaliteta zarada7

razliitosti u kvaliteti za svrhu vrednovanja.8 Revizori imaju znaajnu ulogu u traganju za

Revizijska profesija i korporativni financijski neuspjesi

Postojali su brojni revizijskih neuspjesi povezani s korporativnim krizama u posljed-

Cijena dionice Enrona na vrhuncu u sijenju 2001. 83 USD

Cijena dionice Enrona na dan 21. sijenja 2002. 0.63 USD

Ukupni gubitak dioniara 63.101.519.000 USD

Broj zaposlenika 20.600

Enronov poloaj na ljestvici po veliini prije pada 7. po veliini

Prijavljena neto dobit u 2000. 979 milijuna USD

Savezni porez na dobit plaen u 2000. 0 USD

Broj vanjskih partnerstava Vie od 3.000

Offshore partnerstva Oko 900